You are on page 1of 62

Dr Enver Imamović

CIP - Katalogizacija u
publikaciji
Narodna i univerzitetska
biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo

UDK 94 (497.6) :
323.11+314.18

IMAMOVIĆ, ENVER
Porijeklo i pripadnost
stanovništva Bosne i
Hercegovine / Enver Imamović
PORIJEKLO I PRIPADNOST /. - Sarajevo 1998: Art 7,
STANOVNIŠTVA BOSNE I 1998. - 115 str.: ilustr.: 24 cm. -
HERCEGOVINE (Edicija Bosanski korijeni)

Bibliografske i druge bilješke uz


tekst

The Origins and Ethnicitv os the


Population os Bosnia and
Herzegovina
Copvright © 1998. by Enver
Imamovic

ISBN 9958 - 9732 -0-0

Sarajevo 1998.

1
UVOD
Dr Enver Imamović
Iako je prošlost Bosne i
PORIJEKLO I PRIPADNOST Hercegovine obrađena u znatnoj mjeri,
STANOVNIŠTVA ne može se reći da je u svim
BOSNE I HERCEGOVINE slučajevima to učinjeno na
zadovoljavajući način. Bosna
predstavlja školski primjer kako i u
kojoj mjeri se nauka može podrediti
interesima politike i nacionalizma.
Mnogo toga što je napisano iz
bosanske povijesti učinjeno je s ciljem
da se potkrijepe političke i teritorijalne
aspiracije susjednih zemalja na njen
prostor i narod. Pri tome je
proučavanje stanovništva kod
zainteresiranih strana dobilo strateško
značenje.
Većina pisaca koji su se bavili
bosanskohercegovačkom prošlošću, a
oni su skoro svi odreda bili stranci,
uglavnom Srbi i Hrvati, polazila je od
predubjeđenja da suvremeno bosansko
stanovništvo, i to prije svega većinsko
muslimansko, pripada srpskom, a po
drugima hrvatskom etničkom korpusu.
Srpska i hrvatska historiografija ne
priznaje postojanje bosanskog naroda,
a time ništa od onoga što karakterizira
njegovu zemlju: povijest, kulturu,
tradiciju, državnost.
Pitanje bosanskog etnosa samo po
sebi ne predstavlja problem. Takvim su
ISBN 9958 - 9732 - 0 - 0 ga učinili oni koji su u prvi plan svojih
istraživanja stavili zadatak da dokažu
ono što je bilo u interesu njihovih
političkih ubjeđenja. Do ovakvog
zaključka dolazi se već pri površnom
iščitavanju onoga kako je interpretirana
bosanska povijest. Na to se veoma
kompetentno osvrnula Nada Klaić,
profesorica povijesti na Zagrebačkom
sveučilištu, u svojoj posljednjoj studiji
"Srednjovjekovna Bosna" (Zagreb
1989.). Tu analitički i argumentirano

2
osporava mnogo toga što je srpska i učinila srpska, a po drugima hrvatska
hrvatska historiografija do sada iznijela plemena. Kao uporište za te teorije
o političkom i kulturnom identitetu služi im Konstantin Porfirogenet i Pop
srednjovjekovne Bosne. Dukljanin, čija se djela eksploatiraju i
Kada je u pitanju proučavanje interpretiraju na način kako kome
stanovništva Bosne i Hercegovine odgovara. Ono što koristi njihovim
mora se konstatirati da je taj problem konstrukcijama uzima se bez ikakve
složen utoliko što mu se prilazilo s rezerve a ono što se ne uklapa
predubjeđenjem da se radi o prešućuje se ili mu se atribuira
pripadnicima povijesna neutemeljenost. Takav
srpskog ili hrvatskog naroda. selektivan pristup upotrebe historijskih
Stručna obrada ovog pitanja se kod izvora akcentiran je prije svega kod
svih istraživača uglavnom svodi na pisanja bosanske povijesti.
angažiranje da se dokaže srpska, Prilikom proučavanja stanovništva
odnosno hrvatska pripadnost Bosne i Hercegovine mora se uzeti u
bosanskog stanovništva. Ta nastojanja obzir etnička višeslojnost kojoj je
su toliko naglašena da u nekim osnova predslavenski supstrat, nešto
slučajevima pojedine studije više liče slično kakav je slučaj sa Albanijom i
na nacionalističko-politički Grčkom, gdje autohtoni elementi nisu
propagandni materijal nego na ozbiljnu bili ugroženi slavenskim prodorom.
znanstvenu raspravu. Bosna se od tih zemalja razlikuje
Da bi se ušlo u problematiku utoliko što se svojim geografskim
etnogeneze bosanskohercegovačkog položajem našla u totalnom okruženju
stanovništva, neophodno je dotični pa je proces slavenizacije bio
problem sagledati u daleko dubljem i neminovan i maksimalan. Geografska
širem vremenskom kontekstu nego je izdvojenost Albanije i Grčke spriječila
to većina istraživača činila. Ne može je taj proces, što je imalo za posljedicu
se, naime, raspravljati o porijeklu da su sačuvale svoj etnički i kulturni
stanovništva bez sagledavanja identitet. Bosna je, za razliku od njih,
arheološko-povijesne problematike i zbog navedenih razloga bila potpuno
događaja koji su se odvijali na ovim slavenizirana već u ranom srednjem
prostorima u kontinuitetu dva vijeku.
posljednja milenija. U tome su Studioznom analizom bosanske
događaji iz kasnoantičkog doba i seobe povijesti moguće je identificirati
naroda imali poseban značaj jer su oni pojedine kulturne i etničke elemente
doveli Slavene na Balkanski poluotok. koji nedvojbeno ukazuju na
Zbunjujuća za istraživače ovog predslavenska obilježja. Antropološka
problema je činjenica da u slavenskoj obrada skeleta iskopanih ispod
masi koja je naselila balkanske srednjovjekovnih stećaka kao i analiza
prostore nije bilo plemena bosanskog suvremenih živućih individua, također
naziva, kakav je bio slučaj sa Srbima i pokazuje da se radi o pripadnicima
Hrvatima. Shodno tome historiografija naroda atipičnog slavenskim rasnim
jednih i drugih je izvela teoriju da je osobinama. To govori da su
slavenskom seobom bilo obuhvaćeno i srednjovjekovni Bošnjani autohtoni
područje današnje Bosne i narod ovog prostora ilirske etničke
Hercegovine, s tim da su po jednima to pripadnosti. Slavenska komponenta u

3
njihovoj genezi svodi se samo na
kulturno a nikako na etničko
preslojavanje. Ta komponenta je
vremenom postala dominantna u
njihovom ukupnom identitetu, pa je to
razlog da većina istraživača današnji
bosanski narod (Bošnjake, Bosance -
muslimane, katolike i pravoslavce)
smatra slavenskim narodom, to jest
Srbima, odnosno Hrvatima.
Predstojeća istraživanja usmjerena u
ovom pravcu koja će biti lišena
političkih i nacionalističkih predrasuda,
jamačno će baciti više svjetla na ovo
pitanje. Mjerodavne znanstvene
discipline, među kojima na prvom
mjestu povijest, arheologija i
etnologija, nude dovoljno ubjedljivih
dokaza. Ovaj naš prilog ima cilj da
naznači tek smjernice budućih takvih
istraživanja.

4
geografskim skupinama. Bosansko-
hercegovački lokaliteti su dali unikatne
I. DOBA PRETHISTORIJE I nalaze koji u nekim slučajevima
ANTIKE predstavljaju ključ za rješavanje
arheološke problematike šireg dijela
Evrope, pogotovo Balkanskog
Zemlja migracionih raskrižja poluotoka. Takve su, naprimjer,
antropomorfne figure iskopane u
Proučavanje porijekla bosansko- Butmiru kod Sarajeva koje prikazuju
hercegovačkog stanovništva pripadnike čak tri rase (crnačku,
predstavlja veoma složen problem. kavkasku i alpsku). To je zagonetka
Riječ je o zemlji koju zbog izuzetnog kojom se već dugo bave arheolozi i
strateškog i geografskog položaja nije etnolozi.1
mogla mimoići nijedna migracija do
kojih je dolazilo na širem prostoru Prvi ljudi na tlu Bosne
Evrope od prethistorije do današnjeg
dana. Preko bosanskohercegovačkog Sve se donedavno smatralo da su se
prostora prolazila je jedna od ljudi naselili na područje današnje
najvažnijih transverzala Evrope koja je Bosne i Hercegovine tek koju hiljadu
vodila s juga na sjever i obrnuto. To su godina unazad, odnosno u epohi
doline rijeka Neretve i Bosne, koje su mlađeg kamenog doba prije 5-6 hiljada
spajale Mediteran i Podunavlje godina. Intenzivna arheološka
(srednju Evropu) -dva potpuno različita istraživanja obavljena nakon Drugog
klimatska, kulturna, etnička i politička svjetskog rata pod vodstvom dr Đure
svijeta. Baslera, dugogodišnjeg radnika
Zahvaljujući izuzetnom strateškom Zemaljskog muzeja u Sarajevu, oborila
i geografskom položaju Bosna i su to mišljenje. On je sustavnim
Hercegovina sadrži veoma bogat i iskopavanjima otkrio tragove čovjeka
raznolik arheološki materijal koji su iza koji je ovdje živio još u epohi starijeg
sebe ostavile nebrojene ljudske kamenog doba, ili tačnije, u srednjem
zajednice iz raznih epoha koje su ovdje paleolitu koji obuhvaća vrijeme od
boravile ili prolazile na svom putu iz 120.000 - 60.000 godina stare ere.
Azije u Evropu i obrnuto. Riječ je o davnašnjem ljudskom pretku
Brdsko - planinska konfiguracija (pračovjeku) koji se izgledom i umom
zemlje, obilje šuma, divljači i pašnjaka, uveliko razlikovao od današnjih ljudi.
plodne doline rijeka, rudno blago i To biće se u nauci naziva Homo
druga bogatstva kojima je neanderthalensis (Neandertalski
bosanskohercegovačko tlo oduvijek čovjek), nazvan tako po čuvenom
obilovalo, činilo je idealne uvjete za nalazu u Neandertalu u Njemačkoj. Za
život ljudi. U nauci je već davno nauku je značajan jer predstavlja jednu
iznesena konstatacija da Bosna i od najvažnijih karika u razvoju
Hercegovina predstavlja izuzetno ljudskog roda. Treba napomenuti da u
važno arheološko područje jer su se tu Bosni nisu pronađeni njegovi fizički
kao malo gdje taložili milenijski
tragovi života ljudi koji su pripadali 1
A. Benac, Studije o kamenom i bakarnom dobu
raznim rasnim, etničkim, kulturnim i u sjeverozapadnom Balkanu, Sarajevo 1964., p.
49, 123 - 124.

5
ostaci (kosti) nego oruđe (kamene zaogrtao se kožama ubijenih zvijeri.
sjekire) kojima se služio. To ne Jedino oružje kojim se služio bio je
umanjuje značaj nalaza jer oni kameni šiljak, tek malo pritesan za
nedvojbeno potvrđuju prisustvo lakše rukovanje. Stupanj umnog
pračovjeka na razvoja nije mu dozvoljavao da
bosanskohercegovačkom prostoru prije izrađuje savršenija oruđa.
nekih stotinjak hiljada godina.2 Prastanovnici Bosne živjeli su u
Po rasporedu nalaza može se pećinama a u nekim slučajevima na
zaključiti da su ti prastari bosanski otvorenom prostoru pod nekom vrstom
stanovnici pretežno naseljavali sjeverni šatora napravljenog od granja ili
(ravničarski) dio Bosne, prije svega životinjskih koža. Nisu imali stalna
predjele oko utoka Usore u Bosnu kod staništa jer su lutali za stadima
Doboja (lokaliteti: Kamen, Crkvina i životinja i čoporima zvijeri. Ne zna se
Lonđa kod Makljenovca), zatim oko tačno kada i kako su iščezli ti prvi
sastava Velike i Male Ukrine stanovnici Bosne. Da li su to
(lokaliteti: Čelinjak u Popovačama, uzrokovale prirodne pojave kao što je
Lukšić, Mala Gradina, Gaj i Krčevine naglo oštro zahlađenje, bolesti i slično,
u Kulašima, Matica Glavica u ili su postali žrtve prodora nove
Dragalovcima, Lupljanica, Krndija savršenije vrste ljudi, neizvjesno je.
itd.) - Najjužnija tačka gdje su nađeni Nakon izumiranja Neandertalaca
ovakvi nalazi jeste Gradina Varvara na Bosnu su naselila savršenija, odnosno
vrelu Rame kod Prozora. razumna bića (Homo sapiens). Oni
pripadaju razdoblju mlađeg paleolita
Homo bosniacus (Bosanski koje obuhvaća vrijeme od 60.000 -
pračovjek) 10.000 godina st. e. Dok se za
Neandertalskog čovjeka drži da je
O tome kako je fizički izgledao pripadao tipu evropskog pračovjeka, za
bosanski pračovjek znamo preko ovog iz mlađeg paleolita smatra se da
potpunijih nalaza iz drugih krajeva je stigao iz Prednje Azije. Analiza
Evrope, prije svega iz Neandertala u sustava njegovog skeleta pokazuje da
Njemačkoj, a onda iz susjedne je bio veoma okretan i vješt lovac na
Hrvatske otkud potječe znameniti nalaz brzu divljač. To je uvjetovalo da počne
Krapinskog čovjeka. Konstitucija upotrebljavati složenija oruđa i oružja
tijela, oblik glave, izgled lica i način kao što su primitivno koplje, luk i
pokreta, odnosno hoda, mnogo se strijela i dr.
razlikovao od suvremenog čovjeka.
Ustvari, to još nije bilo potpuno Pojava razumnog bića
razumno biće. Jedva je poznavao vatru,
hranio se korijenjem, šumskim Prvo razumno biće na
plodovima, puževima, mesom divljači bosanskohercegovačkom prostoru
(nosoroga, mamuta, divljih konja itd.). pojavilo se prije nekih 35.000 godina.
Hodao je go, a u hladnijim razdobljima Njegovi tragovi su dosta brojni.
Evidentirano je više od deset lokaliteta
2
Đ. Basler, u knjizi: "Kulturna istorija Bosne i koji potvrđuju njegovu prisutnost
Hercegovine", Sarajevo 1984., p. 13 i d; isti (Kadar kod Gornjeg Svilaja nedaleko
autor u knjizi: "Praistorija jugoslavenskih od Odžaka, Markovci u Detluku kod
zemalja" I, Sarajevo 1979., p. 309 i d.

6
Dervente, Veliki Majdan kod Tešnja, Naseljavanje neolitskog
Krčevine u Maloj Brijesnici kod stanovništva odvijalo se uglavnom u
Gračanice, Pećine u Glamočanima kod rejonima plodnih polja i dolina rijeka.
Banje Luke itd.).3 Zanimljivo je da su predjeli zapadne
Najpoznatiji bosanskohercegovački Bosne ostali nenaseljeni u ovoj epohi.
lokalitet iz kasne faze mlađeg paleolita Nisu nigdje pronađeni tragovi života iz
jeste pećina Badanj kod Stoca u ovog doba. Smatra se da je razlog
Hercegovini. Bila je intenzivno nedostatak kvalitetnog kamena od
naseljena prije 12.000 - 14.000 godina. kojeg su neolitičari izrađivali oruđe i
Uz brojne primjerke kamenog oruđa i oružje. U ostalim krajevima Bosne
oružja (preko 200.000 komada) nađeno naseljenost je bila veoma gusta.
je mnogo nakita. Većinom su to Naselja su u prosjeku zapremala
ogrlice, načinjene od probušenih površinu od 20.000 do 30.000 m2,
pužića, zuba divljači, školjki i sl. kakav je slučaj s lokalitetom Kraljevina
Najvažniji nalaz iz ove pećine je kod Novog Šehera nedaleko od Žepča.
urezani crtež na živoj stijeni koji Neolitičari su po pravilu podizali
prikazuje konja. To je do sada jedini naselja u ravnicama ili na riječnim
nalaz spiljske umjetnosti paleolitskih terasama (Gornja Tuzla, Nebo kod
ljudi na području jugoistočne Evrope.4 Travnika, Kakanj, Obre kod Kaknja,
Butmir kod Sarajeva itd.). U kraškoj
Prvi zemljoradnici i stočari na tlu Hercegovini za nastambe su korišćene
Bosne i Hercegovine pećine, kakav je slučaj sa Zelenom
pećinom iznad vrela Bune, Ravlića
Prije pet - šest hiljada godina desile pećinom kod Gruda itd.5
su se nove velike promjene u Evropi pa Neolitsko doba je donijelo
tako i na tlu Bosne i Hercegovine. Bile napredak i u načinu stanovanja. Sada
su karakterizirane pojavom novog se grade nastambe uglavnom od drveta
stanovništva i općim kulturnim nad zemljom, ili dopola ukopane u
napretkom. Novost je bila da su se zemlju (zemunice). U kostur načinjen
ljudi počeli baviti obradom zemlje, od greda ugrađivao se pleter koji se
uzgojem domaćih životinja, izradom potom s obje strane lijepio ilovačom.
zemljanog posuda itd. To su bili Ognjište se nalazilo u sredini
revolucionarni pomaci u kulturi prostorije, a u toplijim razdobljima
čovjeka. I Bosna je s tim promjenama ložilo se vani. Veličina pojedinih kuća
dobila nove stanovnike. Ne zna se iznosila je 50 - 60 m2. U Gornjoj Tuzli
pouzdano odakle su došli. Situacija na otkriveno je sojeničko naselje. Tu su
lokalitetima govori da između njih i kuće stajale na kolju iznad vode,
paleolitskih starosjedilaca nije bilo odnosno uz obalu. To dokazuje da je
sukoba. Smatra se da su ovi posljednji prije pet -šest hiljada godina dio
izumrli prije dolaska neolitičara, ali današnje Tuzle bio pod jezerom ili
nije jasno ha koji način. močvarom. Značaj tuzlanskog naselja
je što je to jedno od najstarijih i rijetkih
3
Đ. Basler, u knjizi: "Kulturna istorija Bosne i
sojeničkih naselja iz razdoblja neolita,
Hercegovine", p. 16 - 18.
4 5
Đ. Basler, Paleolitsko prebivalište Badanj kod A. Benac, o. c, p. 28 i d; isti autor u knjizi:
Stoca, Glasnik Zemaljskog muzeja, n. s. XXIX, "Praistorija jugoslavenskih zemalja" II, Sarajevo
Sarajevo 1974., p. 5 -18. 1979., p. 368 i d.

7
jer su ona specifikum brončanog i nađene kosti djece izmiješane s
željeznog doba. kostima životinja.6 Ritualno ubijanje
djece bilo je uobičajena pojava u
Doba mira i spokoja neolitsko doba. To se činilo u
posebnim prilikama kao što je
Razdoblje neolita je bilo mirno podizanje novog naselja, izbor
doba bez sukoba, pljačkanja i pohoda. poglavice, da se pospješi plodnost
Kod ljudi se javlja potreba da stoke, žena i sl.
međusobno komuniciraju pa se
uspostavljaju trgovačke veze između Bosanski crnci
najudaljenijih zajednica, što je dalo još
veći podstrek kulturnom razvoju. Tako Neolitsko nalazište u Butmiru kod
bosanski neolitičari održavaju veze sa Sarajeva je po svom neobičnom
zajednicama i izvan Balkanskog sadržaju postalo poznato širom svijeta i
poluotoka. Na ovdašnjim lokalitetima nezaobilazno je kada se govori o
nađeni su predmeti iz Italije, Grčke, evropskom neolitu. To je bilo tipično
Podunavlja itd. Jedan od glavnih zemljoradničko naselje čiji su
trgovačkih puteva u to doba vodio je stanovnici bili nosioci napredne
dolinom Neretve i Bosne. Na kulture. Izrađivali su veoma kvalitetno
nalazištima u Kaknju, Obrima i zemljano posude jedinstvenih oblika i
Lisičićima kod Konjica, često se ukrasa. Ovaj lokalitet je, međutim,
susreće nakit načinjen od morskih poznat prije svega po izradi ljudskih
školjki koje su ovamo dospjele figura. Njihova vrijednost je ta što na
trgovinom. Još su češći nalazi realističan način prikazuju osobe
keramike rađene po uzorima iz Sicilije, različitih rasa. Na jednoj od njih
Panonije ili jadranskih otoka. kovrdžava kosa, širok i spljošten nos,
Dosta smo dobro obaviješteni i o naglašene jagodice i debele usne
duhovnom životu prikazuju tipičnog predstavnika
bosanskohercegovačkih stanovnika od crnačke rase. Na drugoj figuri sa jako
prije pet - šest hiljada godina. U to zabačenim čelom, istaknutim i
doba imao je veliki značaj kult povijenim nosom izvedenim u
predaka. Na lokalitetu Lisičići kod jedinstvenoj kosoj liniji glave,
Konjica pored ognjišta su nađeni prepoznaju se osobine armenoidne
dijelovi ljudskog kostura što (kavkaske) rase. Treća figura prikazuje
predstavlja ostatke kultnog obreda standardne crte lica s pravilno
obožavanja umrlog pretka. Njih su zaobljenom glavom, što je osobina
često zakopavali uz ognjište ili ispod alpske rase.7
poda nastambe kako bi ostali trajno uz Nauka nije još odgonetnula pojavu
svoje potomke i "čuvali" ih od zla. U i smisao ovih figura. Posebno je
nekim slučajevima umrlog pretka su
jeli kako bi u svojim potomcima
6
"nastavio" živjeti. A. Benac, Studije o kamenom i bakarnom
dobu, p. 118 i d; isti autor u knjizi "Praistorija
Bio je čest slučaj i žrtvovanja djece, jugoslavenskih zemalja" II, p. 384 i d.
posebno dojenčadi. U Obrima kod 7
A. Benac, Studije o kamenom i bakarnom dobu
Kaknja i u Zelenoj pećini iznad vrela u sjeverozapadnom Balkanu, p. 123 - 124; B.
Bune kod Mostara uz ognjište su Čorović, Od Butmira do Ilira, Sarajevo 1976., p.
52 - 65.

8
zanimljiva predstava crnca. To se Svi su bili nosioci jedne nove kulture
dovodi u vezu s prodorom pripadnika koja se zasnivala na poznavanju metala
te rase u sjeverno-mediteranske (bakar i bronca). Zahvaljujući novom
predjele, što je potvrđeno i na nekim ubojitom oružju od metala, poznavanju
nalazištima u Italiji. konja i lahkoj pokretljivosti, posvuda
Bosanskohercegovački neolitski su uništavali mirne neolitske
stanovnici bili su poklonici jednog starosjedioce.8
specifičnog kulta, poznatog mnogim Sukob Indoevropljana i neolitičara
starim narodima, među kojima starim bio je nemilosrdan. Ovi posljednji
Egipćanima, Hindusima, Babiloncima i nevični ratovanju, opremljeni kamenim
dr. Riječ je o tzv. astralnom kultu. oruđem i oružjem i fizički inferiorniji u
Sastojao se od obožavanja nebeskih odnosu na indoevropske zavojevače,
tijela (sunca, mjeseca, zvijezda). U bili su posvuda proganjani pa su za
Obrima kod Kaknja iskopan je pljosnat kratko vrijeme bili sasvim istrijebljeni.
kolut načinjen od pečene zemlje na O onome šta se tada dešavalo na tlu
kojem su četiri rupice koje su služile za današnje Bosne i Hercegovine
vješanje tog predmeta. Riječ je o svjedoče ostaci spaljenih i porušenih
sunčevom disku koji je upotrebljavan u neolitskih naselja. Arheološka
obredu obožavanja sunca. U Lisičićima iskopavanja nam predočavaju pravu
kod Konjica iskopana je keramika na dramu koja se odvijala na ovim
kojoj su ukrasi u obliku polumjeseca. prostorima prije 4.000 godina. Ostaci
Obožavanje nebeskih tijela bilo je spaljenih kuća, razbijeno pokućstvo,
prisutno kod svih zemljoradničkih nagorjele i prebijene ljudske kosti i dr.,
zajednica a bilo je u uskoj vezi s daju jasnu predstavu o razmjerama
kultom plodnosti. tragičnih zbivanja.
Pronalaskom metala i
Bosna i indoevropska seoba usavršavanjem sredstava za vođenje
rata, otpočelo je razdoblje trajnih
Koncem III i početkom II milenija neprijateljstava među ljudskim
st. e. zbili su se krupni događaji koji su zajednicama, i to u najvećem
imali dalekosežne posljedice za intenzitetu. To je primoralo ljude da
povijest ljudi na tri kontinenta. Došlo podižu naselja na uzvisinama s kojih se
je do velikih etničkih pomjeranja koja moglo lakše braniti. Ta mjesta se
su zahvatila široki euroazijski prostor. obično nazivaju gradinama. Bila su
To se odrazilo i na područje današnje okružena bedemima načinjenim od
Bosne i Hercegovine. Brojne zajednice suhozida, palisadama ili jarkovima. Na
koje su do tada naseljavale prostrane području naše zemlje takvih gradina je
euroazijske stepe pokrenule su se i evidentirano na hiljade, što govori da je
pošle u raznim pravcima. Jedni su prostor današnje Bosne i Hercegovine
krenuli na zapad u Evropu, drugi na prije 4.000 godina bio gusto naseljen.
jugozapad, naselivši obale istočnog
Mediterana, a treći na jugoistok prema
Perziji i Indiji.
Ta seoba je u Europu dovela brojne
nove narode, među kojima su
najvažniji Germani, Kelti (Gali) i Iliri. 8
O tome: B. Čović, o. c, p. 71 i d.

9
Grcima pa se uspostavljaju obostrane
Ilirska Bosna kulturne i trgovačke veze. To je za Ilire
imalo veliki značaj jer su ih Grci uveli
Tokom seobe Bosna i Hercegovina u historijsko doba. Pod njihovim
je dobila nove stanovnike. Bili su to utjecajem Iliri počinju kovati novac,
Iliri. Značajni su i po tome što su to susreću se s pismom, od njih
prvi bosanskohercegovački stanovnici preuzimaju savršeniji oblik društvenog
čije nam je ime poznato. Oni su Bosni organiziranja i druge tekovine visoke
dali trajno kulturno, etničko i političko helenske kulture. Iz tog vremena
obilježje. Njihovu kompaktnost razbili potječu i prvi pisani podaci o našoj
su tek Sloveni dvije hiljade godina zemlji i njenim stanovnicima. Time
kasnije, tokom VII stoljeća n.e. započinje historijsko doba
Iliri su bili vrsni ratnici, nosioci bosanskohercegovačkih zemalja.
napredne kulture i tvorci novog Drugi važan događaj veže se za
društvenog poretka koji je doveo do prodor Kelta (Gala), prastanovnika
stvaranja prvih političkih organizacija današnje Francuske i sjeverne Italije.
na ovim prostorima iz kojih su potom Oni su početkom IV stoljeća st. e.
nastale prve države (Ilirska kraljevina). provalili na Balkanski poluotok kojom
Privredni i politički uspon Ilira prilikom je jedan njihov dio napao
veže se za razdoblje željeza (od X do I bosanske starosjedioce. Vodeni su dugi
stoljeća st. e.). Kako je Bosna izuzetno i teški ratovi o čemu nas dosta opširno
bogata zlatom, srebrom, bakrom, obavještavaju grčki pisci. Njihov
željezom itd., Iliri s ovog područja su prodor u Bosnu prouzrokovao je velika
stekli znatnu prednost u odnosu na pomjeranja tamošnjih plemena. Iz
svoje susjede pa je to razlog da se srednje Bosne potisnuli su Autarijate
Bosna i Hercegovina smatra njihovom koji su se uputili u istočnu
centralnom kulturnom i političkom Hercegovinu i današnju Crnu Goru. Od
zonom. Bosnu su, naime, naseljavala njih potječe naziv rijeke Tare. Pleme
najpoznatija i najjača ilirska plemena. Ardijejaca, koje je naseljavalo gornji
Jedno od njihovih glavnih središta tok Neretve (od Konjica na jug),
nalazilo se na Glasincu nedaleko od pomjerilo se niz Neretvu i zaustavilo
Sarajeva. Sjeverozapadnu Bosnu na dijelu primorja i južne Hercegovine
naseljavali su Japodi, sjevernu Mezeji, od ušća Neretve do Boke kotorske. Tu
istočnu Dindari, zapadnu Dalmati, su kasnije stekli veliku moć pa su
srednju Desidijati, južnu Daorsi i osnovali kraljevstvo koje je dugo
Ardijejci itd.9 predstavljalo bitan politički faktor na
Tokom I milenija st. e. za srednjem Jadranu.10
bosanskohercegovačke Ilire desila su
se tri velika događaja koja su odredila
njihovu daljnju sudbinu. Od VII
stoljeća st. e. počinju kontaktirati sa
10
F. Papazoglu, O teritoriji ilirskog plemena
Ardijeja, Zbornik Filozofskog fakulteta u
9
A. Stipčević, Iliri, Zagreb 1974., p. 36 - 41; I. Beogradu, knj. VII - 1, Beograd 1963., p. 71 -
Bojanovski, Bosna i Hercegovina u antičko 84; isti autor: Srednjobalkanska plemena u
doba, Djela, knj. LXVI, Centar za balkanološka predrimsko doba, Djela, knj. XXX, Centar za
ispitivanja, knj. 6, Akademija nauka i umjetnosti balkanološka ispitivanja, knj. 1., ANUBiH,
Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1988., p. 31 i d. Sarajevo 1969., p. 60 i d.

10
Stopedesetogodišnji rat protiv Korijeni multietničke,
Rima multivjerske i multikulturne Bosne

Najvažniji događaj u historiji Rimsko osvajanje Bosne znatno je


bosanskohercegovačkih Dira bio je izmijenilo njenu etničku sliku. S
stopedesetogodišnji rat protiv Rima i dolaskom Rimljana započeo je proces
njihovo konačno pokorenje s te strane koji je Bosnu doslovno pretvorio u
(I stoljeće n.e.). To je predstavljalo multietničku, multivjersku i
veliku prekretnicu u njihovom životu. multikulturnu zemlju. Rim je već
Pod rimskom vlašću ostali su duže od tokom osvajanja doveo na ovaj prostor
500 godina. Kroz to vrijeme dijelili su veliki broj vojnih jedinica koje su bile
sudbinu ostalih pokorenih naroda sastavljene od pripadnika raznih
objedinjeni moćnim Rimskim naroda sa raznih strana prostranog
Carstvom koje se prostiralo od Rimskog Carstva. Za vojskom su došli
današnjeg Maroka na zapadu do Irana činovnici, trgovci, radna snaga
na istoku, i od Velike Britanije na (robovi), zanatlije i dr. Mnogi od njih
sjeveru do današnjeg Sudana na jugu. su ovdje stalno ostali. O tome svjedoče
Zahvaljujući rezultatima brojni nadgrobni spomenici na kojima
arheoloških iskopavanja i djelima se skoro uvijek navodi etnička
grčkih i rimskih pisaca, dosta smo pripadnost umrlog. Tako smo saznali
dobro obaviješteni o izgledu, načinu da su u antičko doba uz starosjedilačke
života, društvenom poretku i kulturi tih Ilire u Bosni živjeli i Rimljani, Italici,
starobosanskih starosjedilaca. Sasvim Gali, Germani, Britanci, Egipćani,
je izvjesno da su Iliri pripadali Sirijci, Grci, Iranci itd.
indoeuropskoj grani naroda, srodnih Prisustvo stranaca potvrđuju i
precima današnjih Francuza, Nijemaca, vjerski (kultno-votivni) spomenici.
Španjolaca, Grka, Iranaca, Hindusa itd. Svaka od nacionalnih skupina donosila
Grčki i rimski pisci ih opisuju kao je svoje vjerske predstave pa se tako
visoke, riđe, spretne, ratoborne i stvorilo multivjersko društvo.
slobodoljubive ljude. U historijsko Evidentirane su čak 24 razne vjere i
doba živjeli su u plemenima kojih je desetine raznih božanstava.11
bilo na desetine. Povezivala ih je krvna Prisustvo stranaca nije narušilo
i jezička srodnost. Osnovno zanimanje etničku kompaktnost starosjedilačkog
bilo im je stočarstvo. Zahvaljujući ilirskog stanovništva. Oni su za sve
obilju ruda koje su im osiguravale vrijeme rimske okupacije uglavnom
dovoljno metala za izradu oružja, i još ostali stanovnici sela i malo su
k tome gorštaci, bili su neustrašivi saobraćali i miješali se sa strancima.
ratnici. To je razlog da je moćni Rim Romaniziranih (civiliziranih) Ilira bilo
protiv njih vodio stoljetne iscrpljujuće je malo. Njih su uglavnom činili
ratove. isluženi vojnici koji su se po
odsluženju 20 - 30-godišnjeg vojnog
roka vraćali u svoj zavičaj i
11
E. Imamović, Antički kultni i votivni
spomenici na području Bosne i Hercegovine,
Sarajevo 1977.

11
nastanjivali u gradovima. Takvi su Od naroda za koje se pouzdano zna
živjeli po rimskim uzorima, uključivali da su najviše učestvovali u napadima,
se u javni život, i obično se ženili pustošenju i pljačkanju
strankinjama. Njih je, međutim, bio bosanskohercegovačkog prostora bili
mali broj i oni nisu utjecali na etničko su Vizigoti, Ostrogoti, Avari i Slaveni.
raslojavanje svojih sunarodnjaka. Oni su u velikoj mjeri izmijenili
dotadašnju etničku sliku ovog prostora.
Slom antičke civilizacije i Bosna Njihove žrtve su uglavnom bili gradski
stanovnici, a njega su najvećim dijelom
Kraj rimskog prisustva i slom činili stranci, dok su starosjedioci
antičke civilizacije, do čega je došlo živjeli po vrletnim selima pa su bili
krajem VI i početkom VII stoljeća n.e., manje izloženi stradanjima. Bosna je u
bili su sudbonosni i za takvim okolnostima i u takvom stanju
bosanskohercegovačko područje i ušla u srednji vijek. Isti je slučaj, manje
njegove starosjedioce. To je - više, bio s čitavim Balkanskim
bilo praćeno prodorom brojnih poluotokom.
znanih i neznanih hordi, plemena i
naroda koji su posvuda rušili, palili,
pljačkali i ubijali. Na taj način nestalo
je svega što je na ovim prostorima do
tada postojalo i što je stvarano više od
pola milenija. Sa zemljom je sravnjeno
više od 100 gradova, a svi su bili
građeni po standardima visoke rimske
civilizacije, opremljeni tekućom
vodom, kanalizacijom, sistemom
centralnog grijanja itd. Zapisi
suvremenih pisaca podrobno opisuju
stravična zbivanja koja su pod konac
antičkog doba zahvatila Evropu.
Balkan je u tome imao posebno mjesto,
a u njemu, pak, Bosna.
Na udaru barbarskih zavojevača
prvo su se našli stanovnici gradova.
Oni koji nisu uspjeli pobjeći, nestali su
u plamenu svojih kuća i gradova.
Iskopavanja ruševina iznose na vidjelo
stravična svjedočanstva onoga što se
ovdje dešavalo u doba seobe naroda
(kraj VI i početak VII stoljeća n.e.).
Skoro u svakoj ruševini nailazi se na
sloj gareži a u njoj ljudske kosti,
polomljeni inventar, vrhovi strjelica i
sl. Pustošenja su bila tolika da se na
većini takvih mjesta nije nikada više
obnovio život.

12
Srpski historičari tvrde, pak,
suprotno. Po njima, Bosnu su naselili
II. DOBA SREDNJEG VIJEKA Srbi, pa je shodno tome etnički,
kulturno i politički pripadala Srbiji i
Čija je Bosna Srbima.13 Državne politike tih zemalja
su na takvim teorijama izgradile svoje
Jedan od najsloženijih problema tobožnje "povijesno", odnosno
koji se veže za srednjovjekovnu "istorijsko" pravo na Bosnu. Kako za
bosansku povijest odnosi se na jednu te istu stvar ne mogu postojati
doseljenje Slavena na ove prostore. dvije istine, jasno je da nijedna od tih
Osnovno pitanje je da li i u kojoj su strana nije u pravu.
mjeri Slaveni zaposjeli prostor S Bosnom se, naime, u vrijeme
današnje Bosne i Hercegovine. Na doseljenja Slavena na Balkan desilo
ovom pitanju spoticali su se skoro svi nešto što srpski i hrvatski historičari
historičari koji su se bavili nisu nikada pokušali uzeti u obzir ni
srednjovjekovnom bosanskom kao mogućnost a kamoli kao činjenicu.
poviješću. Ono pored naučnog ima i Mnoge okolnosti, naime, govore da je
politički značaj. Na njegovoj Bosna ustvari bila zaobiđena u
tendencioznoj interpretaciji građene su slavenskoj najezdi. Njen brdsko -
sve političke aspiracije stranaca prema planinski karakter omogućio je
Bosni. Pri tome se prvenstveno misli starosjediocima da se spase ispred
na srpske i hrvatske historičare koji su zavojevača, čega su bili lišeni
se odnosili krajnje tendenciozno i stanovnici ravničarskih krajeva. Drugo,
nekritički u svome pristupu izučavanju Slavenima kao izrazitim ratarima
i pisanju bosanske povijesti. I jedni i došlim iz ravničarske postojbine, nije
drugi su bez ikakvog uporišta u odgovarala brdovita Bosna, i treće, što
izvornoj gradi iznosili proizvoljne i je, bez sumnje, bilo odlučujuće,
ničim utemeljene zaključke koji su u Slaveni su ovdje naišli na otpor
mnogo slučajeva imali dalekosežne starosjedilačkog stanovništva. U
političke posljedice za Bosnu. Hrvatski pitanju je gorštačka populacija za koju
povjesničari su, naime, bez ikakve se tradicionalno veže visoka borbenost.
rezerve tvrdili da su Bosnu u doba Tome treba dodati još jedan bitan
seobe naselili Hrvati, daje to hrvatska faktor. Obilje ruda osiguravalo je
zemlja i daje sve u njoj hrvatsko.12 starosjediocima dovoljno metala za
izradu oružja, bez kojeg nema odbrane.

Ilirski korijeni
12
V. Klaić, Poviest Bosne, Zagreb 1882., p. 43;
T. Smičiklas, Povjest Hrvatske, I, Zagreb 1882.,
p. 157 i d; V. Klaić, Povjest Hrvata, sv. I, Zagreb
Da je slavenska najezda dobrim
1899., p. 32 i d; O. Knezović, u "Poviest dijelom zaobišla Bosnu potvrdili bi i
hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine, Sarajevo rezultati arheoloških istraživanja. Oni
1942., p. 173 - 174, 188; D. Mandić, Bosna i pokazuju da nema, ili su sasvim rijetki,
Hercegovina, sv. I, Državna i vjerska pripadnost
srednjovjekovne Bosne i Hercegovine, Chicago -
tipični slavenski nalazi kao što su
Rim 1978., p. 203 i d; P. Živković, Etnička i
13
vjerska povijest Bosne, Slavonije i Srijema do V. Ćorović, Historija Bosne, Beograd 1940.,
konca XVII. stoljeća, Sarajevo - Mostar 1996., p. p. 104, 135; S. Ćirković, Istorija srednjovekovne
5,10 i d. Bosne, Beograd 1964., p. 34, 39.

13
nastambe, grobovi, oruđe, oružje, nakit pismo, običaji i dr.). Bosanski
i dr., za razliku od susjednih zemalja starosjedioci su se na koncu toliko
gdje su takvi nalazi česti i brojni. slavenizirali da je u srednjem vijeku
Evidentirani slučajevi uglavnom Bosna po svemu izgledala kao tipična
potječu iz perifernih oblasti uz Savu, slavenska zemlja iako u suštini to nije
Drinu i prema morskoj obali, to jest bila.14
tamo dokle su vjerojatno dopirali
pokušaji prodora slavenskih Doba mraka
zavojevača. I oni nalazi koji su
označeni slavenskim dosta su upitni. Nakon burnih zbivanja koja su
Većina arheologa pojedine nalaze bez pratila slom antičke civilizacije i
dovoljno kritičnosti pripisuje doseljenja Slavena na Balkanski
Slavenima. Ne uzima se u obzir pojava poluotok, Bosna ulazi u najmračnije
koja je u arheologiji dosta česta i razdoblje svoje povijesti. Taj mrak je
istraživače može lahko zavesti. Može trajao skoro 300 godina, odnosno od 7.
biti u pitanju retardirano umjetničko do 10. stoljeća. Kroz to vrijeme nema
oblikovanje ili refleks koji zrači sa ama baš nikakvih pisanih vijesti o
strane. U takvim slučajevima objekti Bosni. Ono nešto malo arheoloških
materijalne kulture mogu biti potpuno spomenika ni u kom slučaju ne može
identični s onima iz bližeg ili daljeg nadoknaditi pisanu gradu. Skoro daje
okruženja a da nisu u pitanju etnička isti slučaj s ostalim okolnim zemljama.
preslojavanja izvedena s ove ili one U tom vremenu se, bez sumnje, vršila
strane. konsolidacija doseljenih slavenskih
Na koncu treba uzeti u obzir plemena koja su se konačno razmjestila
činjenicu da se Bosna nije uspjela i stabilizirala u onom rasporedu kako
apsolutno oduprijeti slavenskoj ih vidimo u 9. i 10. stoljeću.
najezdi. U nastalom metežu koji je U to vrijeme Bosna je jamačno
zahvatio čitav Balkan, pojedine prolazila kroz proces slavenizacije. To
slavenske skupine su, bez sumnje, je bilo tako radikalno da se u prvim
uspjele probiti odbranu ilirskih vijestima počev od 10. stoljeća pa
starosjedilaca i prodrijeti u dubinu nadalje, ona ni po čemu ne razlikuje od
zemlje gdje su se trajno naselili. Takvi susjednih slavenskih zemalja kakva je
su, međutim, predstavljali kap u moru bila Hrvatska, Srbija ili Duklja. U njoj
u odnosu na starosjedioce. se govori slavenskim jezikom, piše se
Okružena sa svih strana slavenskim slavenskim pismom, osobna imena su
elementima (Hrvatskom, Srbijom i slavenska itd. Bitno je međutim
Dukljom (Crnom Gorom), Bosna nije napomenuti da se već tada Bosna
mogla trajno zadržati svoju etničku i navodi kao zasebna geografska i
kulturnu samobitnost. Kada se stanje politička cjelina, a njeni stanovnici kao
nakon seobe smirilo, otpočeo je zaseban narod.
neminovan proces kontakata sa U slučajevima kad neki od
susjedima u kojima su bosanski onovremenih pisaca daje drugačije
starosjedioci kao manjina bili u podatke o Bosni, to ne mora značiti da
podređenom položaju naspram svog
slavenskog okruženja. S trgovinom
14
dolazili su kulturni utjecaji (Jezik, O tome: E. Imamović, Korijeni Bosne i
bosanstva, Sarajevo 1995., p. 26.

14
oni oslikavaju stvarno stanje na terenu. Bosanci. Ustvari, riječ je o jednom te
Većina starih pisaca su koristili istom narodu istog imena s
podatke iz druge ruke, prema nečijim kontinuitetom od preko 2.000 godina.
kazivanjima, a mnogo toga su i Kako je svugdje bio slučaj da
pogrešno zapisali. To se ne odnosi toponim odgovara etnonimu, pa tako
samo na Bosnu. Neki pisci, naprimjer, Galia zemlja Gala, Germania zemlja
čak u 11. stoljeću ne prave razliku Germana ili Trakia zemlja Tračana i
između Srba i Hrvata. Tako bizantski sl., takav je bio slučaj i s Bosnom:
pisac Ivan Scylices iz sredine 11. Bassania zemlja Bassana, odnosno
stoljeća u djelu "Epitome historion" Bosena. U procesu slavenizacije od
doslovno kaže: "Narod Srbi, koje Bassania je nastao naziv Bosona, a
također zovu Hrvati".15 Ako im je potom Bosna, a od naroda Bassani
takvo znanje o Srbima i Hrvatima koji (Boseni) nastali su srednjovjekovni
su takoreći graničili sa Bizantom i Bošnjani. Iz tog naziva razvio se
Italijom, šta su onda mogli znati o suvremeni oblik Bošnjaci, odnosno
zabačenoj brdsko - planinskoj Bosni i Bosanci.
njenom narodu. Proces transformacije iliro -
rimskog naziva Bassania u Bosna i od
Bosanci - narod zemlje Bosne Boseni ili Bassani u Bošnjani, odnosno
Bošnjaci i Bosanci, može se donekle
Nema nikakve sumnje da je u pratiti u srednjovjekovnoj izvornoj
Bosni u srednjem vijeku živio gradi. Bizantski pisac Konstantin
jedinstven bosanski narod zvan Porfirogenet iz 10. stoljeća Bosnu
Bošnjani. U odnosu na susjedne zemlje naziva Bosona, a kasniji latino -
koje su dobile ime po doseljenim talijanski dokumenti donose razne
Slavenima, pa tako Hrvatska po varijante tog naziva kao Bosonium,
Hrvatima ili Srbija po Srbima, s Bossena, Bosthna, Bissena i sl.
Bosnom je bilo drugačije. Njezin naziv Jasno da je svaki narod izvorni iliro
je predslavenskog korijena. Nauka je - romanski naziv prilagođavao svom
već davno utvrdila da se Bosna u izvornom izgovoru, isto tako kako je
rimsko doba nazivala otprilike pod slavenskim jezičkim uplivom
Bassania, kako se to može pročitati na nastao suvremeni oblik Bosna,
epigrafskim spomenicima (ablativni Bošnjani, Bošnjaci i Bosanci.16
oblik Ad Bassantem, što se odnosi na
rijeku Bosnu). Mitovi i povijesna zbilja
Utvrđeno je i to da su Rimljani taj
naziv preuzeli od starosjedilačkih Ilira. U naučnoj literaturi nije se nikada
Zahvaljujući grčkom historičaru ozbiljno razmotrilo pitanje ko su bili
Apijanu iz I stoljeća n. e., saznali smo stanovnici srednjovjekovne Bosne.
da je u antičko doba u Bosni živjelo Ono što je napisano o tome potječe od
jedno ilirsko pleme koje se zvalo srpskih i hrvatskih povjesničara.
Poseni (bez sumnje iskvarena grafija Većina ih je, međutim, bez ikakve
od Boseni). Taj naziv su naslijedili dublje analize i oslonca na izvornu
srednjovjekovni Bošnjani, odnosno
16
O tome: E. Imamović, o. c, p. 23 - 25.
15
F. Šišić, Povijest Hrvata, Zagreb 1925., p. 277.

15
gradu iznijela sasvim decidne jedne uz druge bez ikakvog
zaključke. Za njih se može reći da su kronološkog reda i povezanosti. To je
više izraz njihovih nacionalističkih razlog da je pun kontradikcija i
predrasuda nego su u pitanju naučno netačnosti.17
utemeljene konstatacije. Po jednima, Isti je slučaj sa Popom
Bosnu su naselili Srbi, po drugima Dukljaninom.18 Izvlačiti historijske
Hrvati. Iako su obje strane koristile istu zaključke iz grade ovakvog karaktera,
izvornu gradu iznesene su potpuno kako su to činili srpski i hrvatski
dijametralne konstatacije. To jasno historičari, ne samo da je naučno
ukazuje na neutemeljenost njihovih neprihvatljivo nego je i opasno. Takvi
teorija. One su međutim ušle u zaključci su veoma plodno tlo za
historiografiju pa se već dugo prenose rađanje nacionalističkih ideologija i
iz knjige u knjigu kao historijska veliko-državnih pretenzija na tuđe
činjenica, iako su daleko od historijske teritorije što u kriznim vremenima
istine. Ipak, kao takve one se još uvijek može dovesti do nesagledivih tragedija
uče u školama, i to na svim nivoima, među zemljama i narodima. Bosna je
od osnovnog i srednjeg do fakultetskog već nekoliko puta u svojoj daljoj i
obrazovanja. bližoj prošlosti osjetila na svojoj koži
Glavno uporište srpskim i težinu takvih pseudo-naučnih teorija.
hrvatskim historičarima za tvrdnju da
su Bosnu naselili Srbi, odnosno Hrvati, Bosanski franjevci brane
predstavljaju dva izvora. Prvi je spis bošnjaštvo
"De administrando imperio" (O
upravljanju državom), koji potječe iz Protiv takvih teorija dizali su,
10. stoljeća od bizantskog pisca međutim, veoma oštar glas učeni
Konstantina Porfirogeneta, a drugi je Bošnjaci, a među njima i pojedini
"Ljetopis" Popa Dukljanina iz 12. franjevci, od kojih se posebno isticao
stoljeća. Iako se u tim djelima nigdje fra Anto Knežević (rođen u Varcar-
izričito ne navodi da su Bosnu naselili Vakufu). On je još u prošlom stoljeću s
jedni ili drugi, dotični historičari se ponosom isticao svoje bošnjaštvo a
stalno na njih pozivaju i to im je Bosnu smatrao svojom jedinom i
glavno uporište u njihovim teorijama. dragom domovinom. Uopće, Knežević
Historijska kritika je već davno je bio žestoki borac za nacionalnu
dala sud o valjanosti onoga što pišu afirmaciju bošnjaštva. Može se reći
Porfirogenet i Pop Dukljanin. Opći daje ustvari to bio zvanični stav skoro
zaključak je da su obojica krajnje svih bosanskih franjevaca. U jeku živih
nepouzdani za izvođenje historijske polemika srpskih i hrvatskih historičara
rekonstrukcije. Oba govore o i političara oko toga "čija je Bosna",
događajima koji su se zbili nekoliko fra Anto Knežević je 1871. godine
stotina godina prije njih, i to uglavnom
na osnovi narodnih predanja.
17
Historijska kritika nalaže krajnji oprez O tome: Vizantijski izvori za istoriju naroda
Jugoslavije, tom IL Srpska Akademija nauka i
kada je u pitanju taj vid izvora. Analiza umetnosti, pos. izd., knj. CCCXXIII,
Porfirogenetova spisa pokazuje da je Vizantološki institut, knj. 7, Beograd 1959., p. 4
njegov sastavljač jednostavno kupio - 5; Sredi: F. Šišić, o. c, p. 234 i d.
18
podatke iz raznih razdoblja i slagao ih Ljetopis Popa Dukljanina, Zagreb 1950., p. 11
- 36.

16
objavio u zagrebačkom "Zatočeniku" drugačije nego li njihovo, bili "treći
raspravu u kojoj pobija aspiracije narod?"
Mađara, Srba i Hrvata na Bosnu, pa Kad Srbi i Hrvati kažu, da ne mogu
kaže: "Žao mi je na Mađare ali mi je da budu isti narod, jer nisu nad njima u
žalije na ... jednakokrvnu bratju Srbe i prošlosti isti kraljevi vladali, zašto ne
Hrvate. Od ovih, jedni nam razciepiše bi i mi, kad smo vlastite kraljeve imali,
Bosnu i Bošnjake te rekoše da je Bosna bili "treći narod"?
do Vrbasa Srbija, a Bošnjaci Srbi; od Kad Srbi i Hrvati kažu, da ne mogu
Vrbasa pako Hrvatska i Hrvati; drugi da budu isti narod, jer su jedni
da su u cieloj Bosni svi Srbi koji pišu pravoslavni, a drugi katolici, zašto ne
ćirilicom, a Hrvati koji pišu latinicom; bi i mi, kad smo muhamedanci, bili
treći da su u ovoj Bosni sami Srbi; "treći narod"?20
doćim četvrti proglasiše da su zgoljni Srpski i hrvatski nacionalisti su na
Hrvati. Ovako dakle "Bosna ponosna" i ovakvo pisanje odgovarali još žešće, pa
Bošnjaci na glasu junaci kod ovakvih tako mladobosanski srpski ideolog
samo su prazna imena, izmišljenja od Pero Slijepčević piše 1910. godine:
nekih zanešenjakah".19 "Mladi narodni rad smije da zna među
Zanimljivo je pisanje Josipa domaćima samo dva imena; Srbi i
Ljubica, koji je pod pseudonimom Ud Hrvati. Bosna i Hercegovina ne smije
Bogdanov, godine 1895. u brošuri više da bude - po toj žalosnoj politici -
"Spor između Srba i Hrvata" napisao bosanska, nego samo srpska i hrvatska,
ovo: "Kad se Bosna i Hercegovina iz a jezik ni zemaljski, ni bosanski, već
stoljetna sna prenula u život, pohitaše samo srpsko - hrvatski".21
Srbi i rekoše Bošnjacima: "Amo k Pojedini franjevci su čak u javnim
nama, vi ste Srbi". Kad to opaziše glasilima odrješito ustajali protiv toga
Hrvati, pohitaše i oni i rekoše da se bosanski katolici počinju nazivati
Bošnjacima: "Ne k Srbima, već k Hrvatima, tumačeći da oni nisu Hrvati
nama, vi ste Hrvati". nego Bosanci, i da se "kao Bosanci
Ali Bošnjaci nisu bile lude. Prije imaju mnogo većim slavama ponositi,
nego što bi se odlučili il' na desno il' na nego kad bi bili Hrvati."22
lijevo, prohtjelo im se, da vide da li je Slično je bilo i u vezi sa srpskim
ta hitnja "bratska ljubav" ili što drugo, imenom. Suvremenik zbivanja, pisac
pa kad vidješe o čemu se radi, tad pozamašnog djela o Bosni tog vremena
jednostavno, logično, sasma logično, T. Herkalović, zapisao je da se "tekar
dođoše do zaključka: "Ni amo ni tamo, od tog vremena (1862. g.) počinju
već svak za se". pravoslavci zvati Srbima",23 a fra Grga
Evo logike kojom se poslužiše: Kad Martić je s time u vezi zapisao da
se Hrvati i Srbi smatraju "dva naroda",
a jezik im je jedan, zašto ne bi i mi, 20
Ild Bogdanov (Josip Ljubić), Spor između
kad govorimo kao oni, bili "treći Srba i Hrvata, Zadar 1895.
narod?" 21
P. Slijepčević, Stara i nova kultura, Kalendar
Kad Srbi i Hrvati kažu, da ne mogu Prosvjete za godinu 1911, Sarajevo 1910.
22
To se odnosi na fra Antu Kneževića. (Sredi: S.
da budu isti narod, jer su im "dva" Arnautović, "Hrvatski dnevnik", od 30. augusta
imena, zašto ne bi i mi, kad nam je ime 1917. g. Zagreb.
23
T. Herkalović, Vorgeschichte der Occupation
Bosniens und der Hercegovina, Zagreb 1906., p.
19
A. Knežević, Pad Bosne, Senj 1886., p. 7 - 8. 17 - 19.

17
"onda (1848. g.) još nije bilo srpstva u živinče".25
Bosni", te da se "istom tada, za
namjesnikovanja Osman Topal-paše Doba bezimenih banova
(1860-1869. g.) na sav mah razmahalo
u Bosni i Hercegovini".24 Da je Bosna već u ranom srednjem
Šezdesetih godina prošlog stoljeća vijeku bila zasebna i samostalna država
srpski nacionalisti su u Bosni osnovali s posebnim (bosanskim) narodom
naročito društvo sa sjedištem u svjedoče između ostaloga kontinuirani
Sarajevu, s ciljem da se širi srpsko ime. napadi na nju koji su dolazili iz
Članovi su bili učitelji, trgovci, popovi susjednih zemalja. Sredinom 10.
i dr, i posvuda su propagirali stoljeća srpski župan Časlav je zauzeo
pravoslavcima da se ubuduće ne zovu sjeveroistočni dio Bosne. Nakon toga,
"Vlasi", "Rkači" ili "Rišćani", nego tek što se oslobodila, Bosnu je napao
"Srbi". S time u vezi, zanimljiva je hrvatski kralj Krešimir II, iza toga
direktiva Vaše Pelagića upućena dukljanski vladari itd. Izvorna građa je
školama i učiteljima. Tu između zabilježila da su i tada na čelu Bosne
ostaloga stoji: "Svaki učitelj treba da stajali banovi. Prilikom napada Hrvata
nauči prvo svoje učenike, a posle svu 968. godine tadašnji bosanski ban je
ostalu varošku diečicu koia god umeju pod velikim pritiskom morao izbjeći iz
govoriti: da kad jih kogod upita: šta si Bosne i sklonio se u Madžarsku.
ti mladiću? pa da mladić na to pitanje Sedamdeset godina kasnije opet se
odma odgovori: ia sam Srbin. Dobro bi spominje bosanski ban, ovaj put u ratu
bilo kad bi se neki dobri ljudi našli koji s dukljanskim kraljem Bodinom (1042.
bi diečici po koju kraicaru zato g.), a onda 1084, pa 1103. godine itd.
darivali, da se tim u njima još većma Dokumenti ne navode njihova imena,
pobuđuje revnost k tome odgovoru". samo se kaže "ban bosanski" pa se zato
("Obzor", br. 78, od 19. III 1911.). taj dio bosanske povijesti naziva
O svijesti bosanskih franjevaca da dobom bezimenih banova.
se nacionalno osjećaju Bošnjacima i da Iz 12. stoljeća potječe dragocjen
to svoje opredjeljenje prenose na svoje podatak o Bosni i njenom narodu.
vjernike, razočarano je svojevremeno Zabilježio ga je bizantski ljetopisac
pisao hrvatski javni djelatnik Ivan Cinam. Opisujući rat između Mađara i
Radić, koji se u to uvjerio na terenu Bizanta (1154. g) u kojem je
prilikom putovanja po Bosni. U svojim učestvovao i bosanski ban Borić na
putnim bilješkama je između ostaloga strani Mađara, za njega kaže da se sa
zapisao: "U jednom hanu, pijem crnu svojom vojskom borio kao saveznik
kavu, kad dođe mali dječarac. Vidim mađarskog kralja, napominjući usput
odmah da je Hrvat. Pitam ga, što je? da se njegova Bosna proteže sve do
Nakon nekog vremena reče da je Drine i tu graniči sa Srbijom. Dalje
katolik. Zaboli me duša, pa sam si kaže da su Bosanci (Bošnjani) narod
mislio: Bože moj što ne ubiješ onog koji živi samostalno, da imaju svoje
fratra i popa koji kaže: najprije si običaje, uredbe, kao i svog vladara.26
katolik, onda budi što hoćeš, makar i
25
I. Radić, Iz mog putovanja po Bosni,
"Slobodni dani", 14. ožujak 1923., Zagreb.
24 26
Fra G. Martić, Zapamćenja, Zagreb 1906., p. V. Klaić, Poviest Bosne, Zagreb 1882., p. 51,
10, 43. nap. 19, 21.

18
O stanovnicima srednjovjekovne Ona im je, međutim, uskratila
Bosne izvorna građa nije baš obilata. pomoć pa se izgladnjeli narod morao
Sasvim je izvjesno, međutim, da je to nastaniti po pećinama, hranio se žirom,
bio etnički kompaktan narod kojeg travom i korijenjem.27
dokumenti uvijek nazivaju U vrijeme kralja Tvrtka I Bosnu je
jedinstvenim imenom Bošnjani. pogodila još jedna teška nesreća. Izbio
Teško je reći koliko je u Bosni bilo je požar u kojem su izgorjele skoro sve
slavenskog življa, ali ga je bez sumnje šume. Bio je tolikih razmjera da se nije
bilo jer se tokom stoljeća svakako ničim mogao ugasiti. Pustošio je dotle
doseljavao na ovaj ili onaj način. Kad dok se nije sam od sebe ugasio.
se Bosna od 12. stoljeća počela otvarati Pomjeranje i preseljavanje
prema vanjskom svijetu, priliv stranog stanovništva uzrokovale su i druge
stanovništva je bio još veći. U tome su pojave. Kada su snažni vladari ban
prednjačili trgovci, zanatlije, umjetnici, Stjepan II i kralj Tvrtko I započeli
diplomatski emisari i dr. Najviše je bilo proširivanje bosanskih granica, u
Dubrovčana, o čemu govori i Kulinova novoosvojene oblasti su krenule mnoge
povelja iz 1189. godine kojom im skupine stanovnika. Bili su to
jamči osobnu i imovinsku sigurnost u uglavnom stočari (vlasi). Njihov
svojoj "vladaniji" (državi). pravac kretanja bila je Dalmacija,
Preseljavanja stanovništva iz jedne odnosno primorje, gdje su se nalazila
zemlje u drugu bilo je u svim izvrsna zimska ispasišta. Oni su i ranije
vremenima. Do toga je najčešće tamo tjerali stoku ali s puno teškoća
dolazilo za gladnih godina, zbog ratnih koje su im pravile tamošnje vlasti. U
pustošenja, epidemija, velikog zadarskom arhivu spominju se
priraštaja stanovništva itd. U Bosni je bosanski katuni već u 14. stoljeću.
bio još jedan bitan faktor koji je Činili su ih stočari iz jugoistočne
izazivao česta pomjeranja stanovništva. Bosne i istočnog Huma. Razlikovali su
Bili su to vjerski progoni bogumila koji se od dalmatinskih starosjedilaca i po
su ispred križara bježali i sklanjali se i imenima. U arhivskoj gradi primorskih
izvan zemlje. gradova Bosanci redovito nose narodna
imena (Milovac, Bogavac, Putnik,
Pomjeranje stanovništva Radmil i sl.), dok hrvatski starosjedioci
imaju kršćanska imena (Nikola, Petar,
Bosnu su u srednjem vijeku često Pavle i sl.).
pogađale i nerodne godine. U najgorem Izvorna građa pokazuje da su se
sjećanju ostale su 1338, 1339, 1356, bosanski stočari naseljavali i na
1416, 1418, 1454-1456. godina itd. U jadranske otoke. Tako je 1443. godine
Dubrovačkom arhivu ima puno grade zabilježeno njihovo prisustvo čak na
koja podrobno opisuje te nesreće. otoku Rabu. Bosanski doseljenici vrlo
Dešavalo se da je izgladnjeli narod išao često nose ime Bosna, bilo da se radi o
potražiti spas izvan zemlje. Tako su muškim ili ženskim članovima. U
1456. godine skupine Humljana jednom spisu iz zadarskog arhiva
(Hercegovaca) došle na teritorij spominje se izvjesna Bosna, nazvana
Dubrovačke Republike.
27
K. Jireček - J. Radonić, Istorija Srba, knj. II,
Beograd 1952., p. 419.

19
tako po zemlji iz koje je došla, a bila je Srbima. U tom je razdoblju (1219. g.) u
supruga izvjesnog zadarskog građanina Stonu - glavnom gradu Huma,
zvanog Stanko.28 osnovana srpska pravoslavna
episkopija. To je znatno podstaklo
Starosjedioci i stranci širenje pravoslavlja na prostoru
današnje južne i istočne Hercegovine.
Kako je god izvan Bosne bilo Tu vjeru, međutim, ne treba isključivo
Bosanaca tako je u Bosni bilo stranaca. vezati za pripadnike srpskog naroda na
Među njima je bilo najviše Hrvata i ovom prostoru. Jamačno je odranije
Srba, budući da je riječ o pripadnicima postojao izvjestan broj Bošnjana koji
naroda susjednih zemalja. Naprijed je su ispovijedali tu vjeru, i sada su sa
bilo govora o neargumentiranim doseljenim Srbima predstavljali
tvrdnjama da je Bosna u srednjem brojniji pravoslavni korpus u tom
vijeku bila zemlja Srba ili Hrvata. dijelu Bosne. Njihov broj je međutim
Povremena osvajanja i kratka prevlast još uvijek bio simboličan.
ove ili one strane nije značila trajno Nakon što je ban Stjepan II 1325.
priključenje Bosne tim zemljama niti je godine protjerao Srbe iz Huma nestalo
mogla uzrokovati značajnije etničko je i pravoslavne episkopije u Stonu.
preslojavanje s tih strana. Pripadnika Njen rad je ustvari već ranije zamro
srpskog i hrvatskog naroda u Bosni je zbog pritiska bogumila. On je bio
bilo onoliko koliko je Bosanaca bilo u toliko snažan da je iz Stona na koncu
tim zemljama postoje uvijek bilo izbjegao i posljednji kaluđer. Nakon
seljakanja i prelaženja granica, osobito toga se u izvornoj gradi pravoslavnoj
ako je u pitanju stočarski dio episkopiji u Stonu gubi svaki trag.29
stanovništva.
Izvorna građa je sasvim jasna o Neutemeljene aspiracije
etničkoj pripadnosti stanovnika
onovremene Bosne. Svi spomenici Bosna je sačuvala svoje
isključivo spominju bosanski narod starosjedilačko stanovništvo u punoj
(Natio bosnensis) koji nosi ime po etničkoj kompaktnosti sve do sredine
svojoj domovini. To su iz izvorne 15. stoljeća, odnosno do dolaska
grade dobro poznati Bošnjani, koje Turaka. Tome je najviše doprinijela
dokumenti vjerojatno s razlogom često geografska izoliranost zemlje i njene
nazivaju i Dobrim Bošnjanima. Kako prirodne granice koje zaokružuju
su god Hrvati narod Hrvatske, a Srbi strogo definiran geografski prostor
narod Srbije, tako su i Bosanci narod smješten između tri velike rijeke: Une,
Bosne. Drine i Save i mora. Unutar tih granica
U Bosni se najviše Srba naselilo već se u prethistorijsko doba formirala
kad je južni dio zemlje (Hum) osvojio kulturna i etnička, a potom i politička
srpski car Nemanja (druga polovica 12. potpuno izdvojena kompaktna
stoljeća). Od tada pa do 1325. godine zajednica sa svim svojim
taj dio Bosne je s prekidima bio pod specifičnostima.
U srednjovjekovnoj Bosni bila je
28
B. Hrabak, Naseljavanje hercegovačkih i
29
bosanskih vlaha u Dalmatinsku zagoru u XIV, B. Nilević, Srpska pravoslavna crkva u Bosni i
XV i XVI veku, u zborniku: "Migracije i Bosna i Hercegovini do obnove Pećke patrijaršije,
Hercegovina", Sarajevo 1990., p. 83. Sarajevo 1990., p. 41.

20
veoma jako izražena svijest o uži prostor današnje srednje Bosne.
nacionalnom i teritorijalnom jedinstvu. Riječ je o političkom objedinjavanju
To je najbolje izraženo riječima dijaka etničkog prostora pošto je u navedenim
bana Stjepana II koji je na kraju jedne granicama odranije živio jedan te isti
povelje sastavljena 1325. godine narod - Bošnjani.
ponosno dopisao da ie on dijak bana I susjedne države su prošle sličan
"koji držaše od Save do mora, od politički razvoj. Hrvatska država je,
Cetine do Drine".30 naprimjer, nastala iz jezgra koje se
U raspravama o srednjovjekovnoj nalazilo u Dalmaciji. Kako joj je rasla
Bosni i njenom stanovništvu neki pisci politička moć tako se i teritorijalno
iznose određene zaključke bez širila pa je na koncu u njen sastav ušla i
dovoljno kritičnosti i sagledavanja Panonija (Slavonija), koja je također
problema. Oni, naprimjer, periferne bila naseljena Hrvatima. Tako je
bosanske oblasti kao što su područja nastala dalmatinsko - panonska
današnjeg Bihaća, Cazina, Kladuše, hrvatska država. Bosna prema tome ne
Huma, oblasti Duvanjskog, Glamočkog predstavlja nikakav izuzetak. Od
i Livanjskog polja, ili sjeveroistočne susjednih država se razlikuje utoliko
dijelove Bosne, ne smatraju bosanskim što predstavlja prastari strogo omeđeni
zato što su došli u sastav bosanske geografski i etnički prostor koji je
države tek u 14. i 15. stoljeću, tvrdeći dobio tu fizionomiju još u
da su do tada pripadali Srbiji ili prethistorijsko doba.
Hrvatskoj. Pri tome se zaboravlja
činjenica da su sve stare države Dolazak stranaca u Bosnu
nastajale etapno i da su tek u završnoj
fazi dobile konačnu teritorijalnu Stranci su dolazili i boravili u
fizionomiju. Do tada su se između Bosni raznim poslovima i dužnostima,
državnih jezgri nalazili teritoriji tzv. najčešće kao trgovci, zanatlije, crkveni
"ničije zemlje" (teritorium nullis) koji emisari, izaslanici dvorova, vlada i sl.
su etapno ulazili u sastav ove ili one Iako su njihovi boravci po pravilu bili
političke organizacije. Osim toga, treba privremeni, bilo je slučajeva da su neki
razlikovati pojam "geografskog", od njih trajno ostajali. Među takvim je
"etničkog" i "političkog". najviše bilo trgovaca i zanatlija.
Zemlja jedinstvenog etničkog Trgovci su bili prvi koji su počeli
prostora, kakva je bila Bosna, u zalaziti u Bosnu privučeni njenim
procesu političkog organiziranja rudnim i drugim bogatstvom. U tome
zadržala je svu svoju kompaktnost. Ne su pionirsku ulogu imali primorski
znači, naime, da Bosni nisu oduvijek gradovi, posebice Dubrovnik. Taj grad
pripadale i one njene oblasti koje su je bio životno zainteresiran za
priključne državnom jezgru u kasnijem bosansko tržište i vremenom je postao
razdoblju. Bosna se i u Kulinovo doba glavni trgovački partner Bosne. Na
sterala od Save do mora i od Une do bogatstvu stečenom trgovinom s
Drine, bez obzira što je bosanska Bosnom izgrađena je njegova ukupna
država u to vrijeme obuhvaćala samo moć i blagostanje.
I Bosna je mnogo ovisila od
Dubrovnika. Taj grad je za nju
30
M. Dizdar, Stari bosanski tekstovi, Sarajevo predstavljao, pak, vrata u svijet. Zbog
1990., p. 80 i 349.

21
tako bliskih obostranih veza Turaka, Srba itd. Osobito su bili brojni
Bosna je bila puna Dubrovčana. Mlečani i Fiorentinci. U Srebrenici je
Nije bilo kutka gdje ih nije bilo. U bilo i Turaka, i to puno godina prije
većim naseljima postojale su njihove pada Bosne pod Tursku. Zabilježeno je
kolonije koje su imale određenu i prisustvo Cigana. Oni se na
autonomiju - svog čelnika (konzula), Balkanskom poluotoku javljaju u
kancelariju, vlastito sudstvo itd. U većim skupinama već u 14. stoljeću. U
Zvorniku je između 1415. i 1431. jednom arhivskom spisu iz 1442.
godine registrirano 640 dubrovačkih godine u Srebrenici se spominje
građana, u Visokom 370, a u izvjesni Radojko Ciganin koji se bavio
Srebrenici tokom 1431, 1432. i 1435. trgovinom. Njihovo masovnije
godine 300. Godine 1434. njihov je prisustvo na bosanskohercegovačkom
broj je u tom gradu iznosio blizu pet prostoru veže se za dolazak Turaka u
stotina.31 ove krajeve.
Njihovo mnoštvo, međutim, nije
utjecalo na promjenu nacionalne Izgled i narav srednjovjekovnih
strukture domaćeg stanovništva. Iako Bošnjana
su mnogi od njih boravili po 10, 20 pa i
više godina, malo ih je trajno ostajalo u O tome kako su fizički izgledali
Bosni. Ženidbe s domaćim djevojkama srednjovjekovni Bošnjani ponešto
su bile rijetke zbog vjerskih razlika. saznajemo iz izvorne grade kao što su
Oni su, naime, bili katolici a bosanska likovne predstave na stećcima,
sredina je mahom bila bogumilska. rukopisne ilustracije, portreti, opisi
Vjerska ekskluzivnost Bosanaca, suvremenika, analiza posmrtnih
odnosno podvojenost, doprinijela je da ostataka itd. Opći zaključak je da su
oni dugo vremena sačuvaju svoja nam srednjovjekovni preci imali sve
specifična kulturna i etnička obilježja. osobine koje karakteriziraju gorštake:
Druga po brojnosti kategorija krupan stas, nabijeno tijelo, hitri i
stranaca koji su dolazili i boravili u okretni, neustrašivi, vrsni ratnici i
Bosni bili su zanatlije. Na poziv pronicljivi.
bosanskih vladara iz Njemačke su u 14. Bosna je jedna od rijetkih zemalja
stoljeću došli brojni rudari (Sasi), vrsni koja ima sačuvane posmrtne ostatke
stručnjaci. Najviše ih je bilo u Fojnici i svojih srednjovjekovnih vladara. U
Srebrenici. Zna se pouzdano da su kraljevskom mauzoleju u
mnogi od njih ovdje trajno ostali. Arnautovićima kod Visokog pronađeni
Vremenom su se potpuno utopili u su ostaci kralja Tvrtka. Jedan od
domaću sredinu i tako izgubili svoja nađenih prstenova u njegovoj grobnici
etnička obilježja.32 ima promjer čak 3,5 cm. Može se
Pored Nijemaca i Hrvata zamisliti kolika ga je ruka nosila. Za
(Dubrovčana), izvorna građa je posljednjeg bosanskog kralja Stjepana
zabilježila prisustvo stranaca i iz Tomaševića suvremeni ljetopisac je
drugih zemalja - Grka, Talijana, zapisao da je rastom bio pravi div.
Prema svjedočanstvima suvremenika
31
D. Kovačević, Gradska naselja takvog je izgleda bio i Hrvoje Vukčić,
srednjovjekovne bosanske države, Sarajevo veliki vojvoda bosanski, strah i trepet
1978., p.159-164. Evrope. Takvi su mahom bili svi
32
D. Kovačević, o. c, p. 228 - 229.

22
onovremeni Bošnjani. Na to upućuje i prošlog i početkom ovog stoljeća vršili
veličina pronađenog oružja ispod opsežna antropološka istraživanja
stećaka kao i njihovi skeleti.33 bosanskohercegovačkog stanovništva.
Srednjovjekovni Bošnjani su se Oni su došli do rezultata koji pokazuju
vidno antropološki razlikovali od da veliki dio populacije, i to prije svega
susjednih Srba i Hrvata. Mletački muslimanske, pokazuje u velikom
povjesničar Danijel Farlati iz 18. postotku neslavenske antropološke
stoljeća, pisac znamenite crkvene crte. Do istih rezultata je došao poznati
povijesti južnoslavenskih zemalja, na hrvatski arheolog Ćiro Truhelka. To je
osnovi starih splitskih kronika, navodi potvrdila i antropološka obrada skeleta
da su se bosanske izbjeglice i njihovi iskopanih ispod stećaka na raznim
potomci koji su po padu Bosne pod stranama Bosne i Hercegovine, što je
Tursku izbjegli u Split i Dalmaciju, obavljeno prije nekoliko godina u
razlikovali i isticali među tamošnjim organizaciji Balkanološkog instituta
stanovnicima također likom i Akademije nauka i umjetnosti Bosne i
izgledom.34 To jasno ukazuje na Hercegovine.37 To sve govori da je
njihovu antropološku osobenost u veliki dio bosanskohercegovačkog
odnosu na mjesne Hrvate. stanovništva sačuvao svoje
Spomenimo da su se već u predslavenske (ilirske) antropološke
srednjem vijeku vodile rasprave u osobine do u kasni srednji vijek.
učenim krugovima o etničkom O naravi i karakteru naših
porijeklu Bosanaca. Tako hrvatski srednjovjekovnih predaka saznajemo iz
učeni benediktinac iz Dubrovnika opisa suvremenika. Važno je istaknuti
Ludovik Crijević, zvani Tubero, piše da se radi o strancima pa je njihov sud
oko 1500. godine ovo: "Ne slažem se s tim mjerodavniji. Svi jednodušno ističu
onima koji misle da su Bosanci i njihovo poštenje, pravičnost i odanost
Slaveni istog porijekla, i pored onome u koga jednom steknu
sličnosti u jeziku".35 povjerenje. Gore spomenuti mletački
Vrijedno zapažanje o Bosancima povjesničar Danijel Farlati u opisu
donosi i Evlija Čelebija. Iako se to bosanskih izbjeglica u Splitu također
odnosi na Bošnjake 17. stoljeća, hvali njihovo poštenje, ispravno
zanimljivo je jer se radi o potomcima držanje i plemenitost, a onda kaže da
srednjovjekovnih Bošnjana, za koje su zbog toga bili svima "ugodni i
kaže: "Svijet ih zove Bošnjacima ali mili".38
oni više vole da se zovu Bosnevijama Svi stranci koji su dolazili u dodir s
(Bošnjanima) ... zaista, kako im je Bosancima, prije svega Dubrovčani i
jezik, tako su i oni čisti, dobri i Mlečani, iznose jedinstven sud o njima.
razumni ljudi".36 I oni na prvom mjestu ističu njihovu
Austrijski antropolozi su krajem dobrotu, poštenje i pravičnost. Tim
vrijednostima ih je učila i njihova
33
O tome: E. Imamović, o. c, p. 51.
34 37
D. Farlati, Illyricum sacrum, Venetiis 1751., Z. Mikić, Prilog antropološkoj strukturi
p. 397. skeleta iz nekropola sa stećcima u Jugoslaviji,
35
J. G. Schwandtner, Scriptores rerum Godišnjak, Centar za balkanološka ispitivanja,
hungaricarum, II, Vindobonae 1746., p. 189 - ANUBiH, knj. XXIII / 21, Sarajevo 1985., p. 55
192. - 67.
36 38
E. Čelebija, Putopis, Sarajevo 1979., p. 121. D. Farlati, o. c, p. 397.

23
(bogumilska) vjera. Poštenje i dobrota punu ravnopravnost. U Bosni je bio
Bošnjana bili su poslovični. To je toliko ukorijenjen da ga se nisu htjeli
razlog što su ih suvremenici nazivali odreći čak ni oni koji su prelazili na
Dobrim Bošnjanima, kako se to može katoličku vjeru. Papinska kurija je na
pročitati na brojnim dokumentima. tužbe svojih izaslanika često šutke
Tako su se i sami Bošnjani između se prelazila preko takvih pojava, vodeći
zvali, prvenstveno oni koji su računa o specifičnostima Bosne koje je
visokomoralnim načelima zaslužili da bilo nemoguće iskorijeniti.39
steknu i nose taj epitet.
Bogumilstvo - životna odrednica
Brak na bosanski način Bošnjana

Srednjovjekovni Bošnjani su bili Moralne osobine i način življenja


neobični strancima i zbog svog braka, srednjovjekovnih Bošnjana bili su u
odnosno načina kako su ga sklapali i uskoj vezi s njihovom vjerom. U
kako su se prema njemu odnosili. Dok našem narodu je poznata pod nazivom
je u cijeloj Evropi bio na snazi crkveni bogumilska vjera, dok se u
brak, što je podrazumijevalo crkveno dubrovačkim izvorima naziva "Vjera
vjenčanje ispred svećenika uz bosanska". Sami Bošnjani su je
propisani ritual, u Bosni toga nije bilo. nazivali "Naša vjera" ili "Naš zakon".
Kod njih je bio na snazi građanski Iako se temeljila na kršćanskom
brak, sklapan na jednostavan način, bez učenju, sadržaj joj je bio u suštoj
vjerskog posredništva. On je preteča suprotnosti s učenjem zvanične crkve
braka koji su evropske zemlje uvele tek zbog čega je proglašena herezom
u naše doba. Kao takav već je u (krivom vjerom) i kao takva najoštrije
srednjem vijeku dobio pravni izraz je proganjana i zabranjivana. Na Bosnu
"matrimonium ad modus bosnensis" su stoljećima polazile križarske vojne
(brak na bosanski način). Stari daje iskorijene ali nije bilo uspjeha.
Bošnjani su se, naime, vjenčavali tako Bošnjani je se nisu htjeli odreći bez
što je mladoženja pitao djevojku: obzira na strahote koje su zbog nje
"Hoćeš li mi biti dobra i vjerna?" (Si trpjeli. Ta vjera ih je životno
eris mihi bona et fidelis), i kad bi ova nadahnjivala kroz čitavo razdoblje
odgovorila potvrdno, brak je bio srednjeg vijeka i bila je njihova trajna
sklopljen. U tim pitanjima sadržano je odrednica.40
ustvari ono osnovno što brak čini Ova vjera je bila razlogom da su se
sretnim i čvrstim - vjernost i dobrota. srednjovjekovni Bošnjani rijetko rasno
Riječ je o arhajskom obliku miješali s drugim narodima, odnosno
sklapanja braka praćenom paganskim katolicima i pravoslavcima, kojima je
običajima kojih u zvaničnoj crkvi
dakako nije bilo. To su preostaci 39
D. Kniewald, Vjerodostojnost latinskih izvora
prastarih društvenih odnosa koji su se o bosanskim krstjanima, Rad, Jugoslavenska
sačuvali i u brojnim drugim oblicima u akademija znanosti i umjetnosti, knj. 270, Zagreb
1949., p. 149 -153; S. Jalimam, Studija o
brdsko - planinskoj Bosni. U literaturi bosanskim bogumilima, Tuzla 1996., p. 161 -
se ovaj brak naziva i bogumilskim 164.
brakom. Njegova neobičnost je bila i u 40
E. Imamović, o.c, p. 167 - 215; S. Jalimam,
tome što je ženi davao veliku slobodu i o. c, p. 68 i d.

24
pripadalo čitavo uže i šire bosansko izvještaja papinih izaslanika i drugih
okruženje. Koliko god su katolici i stranih dužnosnika koji su dolazili i
pravoslavci zazirali od bogumila, ovi boravili u Bosni. Njihova pažnja je
su još više zazirali od njih. Vjerske uglavnom bila usmjerena na
razlike su iskrsavale kao problem i u bogumilski dio stanovništva. Za njih
slučajevima kada su bili u pitanju često samo kažu da ih ima puno i to je
brakovi vlastele i vladara. U krajnjim sve. U pismu pape Grgura IX iz 1236.
slučajevima pravio se neki kompromis, godine, u kojem hrabri usorskog kneza
što je ipak predstavljalo rijetke Sebislava, gospodara sjeveroistočne
iznimke. To se uglavnom odnosilo na Bosne, koji je bio pristao uz katoličku
vladare, odnosno članove dvora, kad bi crkvu, kaže da je opstao među
se, naprimjer, naše princeze udavale na bogumilima kao ljiljan među trnjem.
evropske dvorove, ili bi se koja To je aluzija na običaj bosanskih
katolička princeza udala na bosanski bogumila koji su sebe poistovjećivali
dvor. sa ljiljanima, i zato papa poručuje
Sebislavu daje on ljiljan, iz čega
Broj stanovnika srednjovjekovne proizilazi da su njegovi bogumilski
Bosne zemljaci trnje.42
Dominikanac Nikola Barbuci šalje
O tome koliko je srednjovjekovna 1459. godine iz Jajca izvještaj u Rim u
Bosna imala stanovnika nema kojem navodi da se bosanski kralj
pouzdanih podataka. Uglavnom se Tomaš ne može sam boriti protiv
iznose paušalne procjene. Ako su u Turaka zbog bogumila, koji "više vole
pitanju izvještaji suvremenika podaci Turke nego kršćane, a malo da nije
su uopćeni i kao takvi takoreći veći dio stanovništva bogumilski".43
neupotrebljivi. Uglavnom je riječ o Ovi i slični izvještaji samo aludiraju na
stranim putopiscima koji su prolazili broj stanovnika srednjovjekovne
Bosnom i koji to pitanje dotiču uzgred. Bosne, bez jasnih i preciznih navoda.
Tako austrijski putopisac Benedikt Treba naglasiti da Bosna u tom
Kuripešić, koji je proputovao Bosnu 66 pogledu nije nikakav izuzetak jer tih
godina nakon njenog pada pod Tursku, podataka nema ni za ostale evropske
odnosno 1530. godine, navodi da je zemlje.
stanovništvo u nekim mjestima znatno Mora se imati na umu činjenica da
opalo poslije dolaska Turaka. Za neka je broj stanovnika posvuda, a posebno
sela kaže da su prije imala do 80 kuća a na Balkanu, bio dosta skroman. Na to
u njegovo doba svega 7 - 8. Za Blažuj su utjecali i prirodni uvjeti. Bosna je u
kod Sarajeva navodi da je u doba ono vrijeme bila prekrivena gustim
bosanske samostalnosti to bila velika šumama, čak i današnja Hercegovina, a
varoš, od koje je preostalo svega 10 - ravničarski krajevi sjeverne Bosne
12 kuća. Kao razlog opadanja broja (Posavina) bili su puni močvara. Česte
stanovništva navodi kugu, ratna
pustošenja i dr.41 42
T. Smičiklas, Codex diplomaticus regni
Određene podatke crpimo i iz Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, vol. IV,
Zagreb 1906., p. 27
41 43
B. Kuripešić, Putopis kroz Bosnu, Srbiju, L. Thalloczy, Studien zur Geschichte
Bugarsku i Rumeliju 1530, Sarajevo 1950., p. Bosniens und Serbiens im Mittelalter, München
18. 1914., p. 415 - 416.

25
epidemije i sušne godine ili oštre zime, zemlje je izbjegao veliki broj
ratna pustošenja i dr. neprestano su stanovnika. Oni koji su ostali u zemlji
prorjeđivali stanovništvo. mogli su birati: preći na katoličku vjeru
Većina populacije živjela je po ili otići na lomaču. Mnogi bogumili su
selima. Gradskih naselja bilo je malo. prebjegli Turcima kod kojih su našli
U vrijeme dolaska Turaka (polovica spas. Ovi su ih objeručke prihvatili s
15. stoljeća) gradovi Visoko, Fojnica, namjerom da ih u potrebnom trenutku
Kreševo i Srebrenica imali su do 2.000 iskoriste za svoje političke ciljeve u
stanovnika, a Goražde, Višegrad, pogledu Bosne. Kad su Turci 1463.
Prača, Olovo i Foča ispod hiljadu. godine krenuli na Bosnu, nije je imao
Porast stanovništva se veže za dolazak ko braniti. Oni koji su tokom progona
Turaka kada je uslijedio napredak u nasilu postali katolici sad su iskoristili
svim sferama života. priliku da se osvete za sve ono što su
pretrpjeli tokom progona. Narod je bio
Bogumili postaju muslimani ljut na svoga kralja koji je prislonio uz
njihove progonitelje - inkviziciju i
Sredinom 15. stoljeća u Bosni su se križare, i zato je ostao pasivan.44
zbili događaji koji su za nju bili U tim sudbonosnim trenucima zbili
sudbonosni. Pod navalom Turaka su se neki događaji koji su trajno
1463. godine nestalo je odredili sudbinu Bosne i njenog
srednjovjekovne bosanske države. To naroda. Predstavnici domaćeg
je predstavljalo veliku prekretnicu koja plemstva i vjerske starješine s masama
se po važnosti i posljedicama može bogumilskog stanovništva
jedino porediti s događajima koje je samoinicijativno su došli pred sultana u
izazvala seoba naroda s kraja 6. i Jajce da mu se poklone i priznaju ga za
početkom 7. stoljeća kad su u ovim svoga gospodara. Tom prilikom su
krajevima bile definitivno uništene izjavili da od svoje volje žele preći na
tekovine antičke civilizacije i kad su se islam. Sve se desilo neočekivano i na
Slaveni trajno naselili na balkanske način daje i sultan time bio zatečen.
prostore. Kao odgovor na sve to dao im je
Tursko osvajanje Bosne odvijalo se neuobičajeno niz krupnih povlastica
pod okolnostima i na način kakav se koje su Bosni i njenom narodu,
nije ponovio ni u jednoj drugoj zemlji odnosno bivšim bogumilima, a sada
koja je potpala pod tursku vlast. Iako je novim muslimanima, osigurale
Bosansko Kraljevstvo predstavljalo poseban status u Turskom Carstvu.45
jaku državu, na opće iznenađenje
suvremenika nije pružen očekivani
otpor. O tome su pisali već
suvremenici i svi se slažu s
konstatacijom da je to bilo u uskoj vezi
s političkim prilikama u zemlji,
odnosno s vjerskim progonima 44
O tome: E. Imamović, o. c, p. 209 - 211, 340 i
bogumila. Iako su bili česti, d.
sudbonosni su bili oni koji su poduzeti 45
M. Handžić, Islamizacija Bosne i
neposredno pred najezdu Turaka. Hercegovine, Sarajevo 1940., p. 20-21; Sućeska,
Tokom krvavih obračuna i stradanja, iz Bošnjaci u osmanskoj državi, Sarajevo 1995., p.
13-14.

26
Carstvo predstavljalo naprednu i
administrativno dobru organiziranu
III. DOBA TURSKE VLADAVINE državu, vodena je evidencija o svim
zbivanjima, pa i o stanovništvu. Ti
Vjersko šarenilo Bosne popisi predstavljaju dragocjen materijal
za proučavanje bosansko-
U Bosni je i prije dolaska Turaka hercegovačkog stanovništva kroz
postojalo izvjesno vjersko šarenilo jer razdoblje od preko četiri stotine
je uz većinske bogumile bilo nešto godina.
katolika i pravoslavaca. Takvo stanje je
i nadalje ostalo. Promjene su se zbile u Prve evidencije o
tom pogledu što su se bogumili bosanskohercegovačkom
pretopili u muslimane. Bosna je na taj stanovništvu
način izgubila svoju staru vjeru s
kojom je živjela duže od pola milenija. Jedan od najvažnijih i
I opet se desio fenomen koji je još najpouzdanijih izvora za izučavanje
jednom pokazao svu neobičnost Bosne. razvoja i porijekla stanovništva u
Kako god su Bošnjani do tada bili zemljama Evrope jesu matične knjige
nepokolebljivi privrženici bogumilske rođenih. U ranijim vremenima vodene
vjere zbog koje su radije odlazili na su isključivo u crkvenim institucijama.
lomaču nego je se odricali, sada, kada Popisi vjernika po parohijama javljaju
su primili islam, na isti način su se dosta kasno, tek u 16. stoljeću. Prva
prigrlili tu vjeru. U njoj su ustrajavali uredba kojom se nalaže njihovo
punih pet stotina godina unatoč uvođenje donesena je u Parizu 1515.
brojnim iskušenjima kroz koja su za godine. Na koncilu održanom u
sve to vrijeme prolazili. Tridentu 1563. godine donesena je
Kao da je Bosancima sama sudbina naredba da se u svim parohijama vode
odredila da budu vječiti mučenici zbog spiskovi vjernika (Status animarum), te
svojih vjerskih ubjeđenja. Uzimajući u knjige vjenčanih, krštenih i umrlih koje
obzir i bogumilsko razdoblje, iza njih moraju sadržavati ime, zanimanje i
je preko hiljadu godina patnji, boravište upisane osobe. Papskom
stradanja i borbe za vjerski i nacionalni enciklikom (Rituale romanum) iz 1614.
opstanak. godine zaveden je jedinstven sistem
Tursko osvajanje Bosne znatno je knjiga vjernika u čitavom katoličkom
utjecalo na njeno stanovništvo. S svijetu.46
obzirom da je Turska Carevina Ovaj vid evidentiranja pučanstva
predstavljala kozmopolitsku zajednicu važan je i za Bosnu s obzirom da je i u
u kojoj nije bilo vjerskih ni nacionalnih njoj bilo katolika koji su u svojim
predrasuda, taj princip je bio župama bili obuhvaćeni na ovaj način.
primijenjen i u Bosni. Vojne i Zbog čestih ratnih pustošenja i požara
ekonomske potrebe Carstva u Bosnu su crkvenih objekata većina ovih
dovele kontingente vojnika, činovnika, dokumenata je nažalost nestala. U
zanatlija, trgovaca i radnika koji su bili svakom slučaju, oni imaju veliku
raznog nacionalnog i geografskog
porijekla. 46
S. Pascu, L'actualité de la démographie
Zahvaljujući činjenici da je Tursko historique, Population et société, No 3 - 4, Cluj
1980., p. 48.

27
vrijednost jer su daleko pouzdaniji i Hercegovini nije bilo sve do sredine
sadrže više podataka od onovremenih prošlog stoljeća. Prvi pokušaj je
državnih popisa stanovništva. Ti učinjen 1851. godine, ali su rezultati
podaci omogućavaju kvalitetnu analizu bili slabi. Katolici i pravoslavci su krili
i kvantitativnu rekonstrukciju članove porodice zbog poreza a
demografske slike na ovim prostorima muslimani su opet iz patrijarhalnih
u svim segmentima. One daju podatke razloga nerado davali podatke o
o strukturi stanovništva, dinamici rasta, ženskim članovima svoje porodice. Ni
unutarnjim migracijama, priraštaju, slijedeći pokušaji popisa nisu urodili
obliku porodice i sl. Oni se, međutim, plodom iz istih razloga. Kada se s tim
odnose samo na jedan dio stanovništva opet pokušalo 1875. godine pobunila
-katolike. se skoro cijela zemlja. Popisivači su
Što se tiče pravoslavnog dijela došli u životnu opasnost pa se akcija
stanovništva, njihovi popovi i vjerski morala obustaviti.48
poglavari nisu vodili nikakve potpunije
podatke o svojim vjernicima. To se nije Svojatanje bosanskohercegovačkog
činilo i iz praktičnih razloga pošto je stanovništva
takva evidencija mogla poslužiti
vlastima za provjeru poreskih spiskova, U zemljama čija je historijska
stoje raja izbjegavala na svaki način. sudbina bila u znaku burnih vjerskih,
Poreski spiskovi (defteri) također nacionalnih i političkih zbivanja, kakav
služe za proučavanje stanovništva. Oni je slučaj s Bosnom, proučavanje
su redovno i revnosno vodeni od strane stanovništva ima poseban značaj. U
turske administracije a važni su jer slučajevima kada su u njegovoj
sadrže niz podataka korisnih za pozadini politički motivi,
historiju stanovništva, bilo da je riječ o tendencioznom interpretacijom izvorne
pojedinim oblastima ili cijeloj zemlji. grade nastoji se dokazati historijsko
Nedostatak im je što ne evidentiraju pravo ove ili one strane na pojedine
cjelokupno stanovništvo nego samo oblasti ili cijelu zemlju. Istraživanja
nosioce poreskih obveznika, odnosno vezana za Bosnu predstavljaju primjer
domaćine ili odrasle muške članove. kako se jedna čitava znanstvena grana
Isti je slučaj s popisom vojnih može podrediti potrebama određene
obveznika. Oni su obuhvaćali samo nacionalističke politike sa zadatkom da
muslimanski dio stanovništva pošto se dokaže da je Bosna ovoga ili onoga.
raja, odnosno kršćani, nisu bili Tako je pod konac prošlog stoljeća
obuhvaćeni vojnim obavezama.47 Srpska akademija nauka poduzela
Koristan materijal predstavljaju i opsežna etnografska i demografska
putopisna djela stranih putnika koji su istraživanja Srbije i srpskih zemalja, u
posjećivali Bosnu. U njima, međutim,
nema puno podataka. Rijetko spominju 48
Đ. Pejanović, Stanovništvo Bosne i
broj stanovnika i više se osvrću na Hercegovine, Srpska akademija nauka i
pripadnike ove ili one vjere. umetnosti, pos. izd. knj. CCXXIX, Odelenje
društvenih nauka, n. s. knj. 12, Beograd 1958; O
Pravog popisa stanovništva u Bosni i tim istraživanjima: M. Niškanović, Pregled
etnografskih istraživanja, migracija i porijekla
stanovništva Bosne i Hercegovine, u zborniku
47
Historija naroda Jugoslavije II, Zagreb 1959., "Migracije i Bosna i Hercegovina", Sarajevo
p. 116 i d. 1990., p. 31 - 38.

28
koje je također uračunata Bosna i skupljene grade o istraživanju
Hercegovina. stanovništva Bosne i Hercegovine u
Na čelu projekta bio je poznati organizaciji Cvijića i Srpske akademije
srpski etnograf Jovan Cvijić. On je u tu nauka uništen u bombardiranju
akciju pokušao uključiti i Zemaljski Beograda 1941. godine.
muzej u Sarajevu ali je tadašnji
direktor Košta Herman to odlučno Muslimani - "cvijeće hrvatskog
odbio nazirući pozadinu tog projekta. naroda"
Istraživački tim je sastavljen od
bosanskohercegovačkih Srba (popovi, Svi koji su se bavili proučavanjem
učitelji, studentska omladina i dr.) koji etnogeneze bosanskohercegovačkog
su pripadali nacionalističkom pokretu stanovništva najviše su se bavili
Srba u Bosni i Hercegovini. U Sarajevu muslimanima, s obzirom da su bili
je istraživački tim predvodio pop većinski narod u toj zemlji. I srpski i
Stjepo Trifković, u Krajini književnik hrvatski istraživači su složni u
Petar Kočić, u Hercegovini etnolog konstataciji da su muslimani autohtoni
Jefto Dedijer, mitropolit Milan narod ovih prostora, s tim što su po
Karanović itd. jednima srpskog a po drugima
U uputama za ovo istraživanje je hrvatskog porijekla. Po tumačenju
između ostaloga stajalo da se tu "radi o srpskih učenjaka oni su islamizirani
pitanjima od najvećeg nacionalnog i Srbi a po hrvatskim su islamizirani
patriotskog interesa". Ustvari, trebalo Hrvati. Tu tezu su od poznatijih
je dokazati da je Bosna i etnički srpska historičara zastupali Ćiro Truhelka,
zemlja. Glavni organizator istraživanja Vladimir Ćorović, Vjekoslav Klaić,
i nosilac projekta u ime Srpske Vladimir Skarić, Aleksandar Solovljev,
akademije nauka bio je akademik Jefto Dedijer, Milenko Filipović itd. U
Jovan Cvijić, jedan od glavnih vrijeme utrke između Srba i Hrvata u
ondašnjih ideologa velikosrpskog dokazivanju da su bosanski muslimani
nacionalizma. Poznate su njegove riječi islamizirani Srbi, odnosno Hrvati,
koje je izgovorio uoči austrijske nastala je poznata krilatica da su oni
aneksije Bosne i Hercegovine (1908. "cvijeće hrvatskog naroda", kako je to
g.): "Svet treba da zna i da se uveri, da svojevremeno definirao "otac hrvatske
Srbija može da operiše s mnogo većom nacije" dr Ante Starčević.50
celinom, no što je njena teritorija. Od Naprijed je bilo govora ko su i
Srbije mogu da podu najveće otkad postoje bosanski muslimani i šta
teritorijalne transformacije. Ne treba o tome kaže nauka. Raspoloživa
prezati od toga da se taj strah ulije u izvorna građa nam daje obilje podatak
svet, ako je korisno za naše nacionalne o tome kada i na koji način su u Bosnu
interese. Ali da bismo takav strah počeli doseljavati pripadnici drugih
mogli sa uspehom izazvati, mi moramo
biti zemlja, koja je za rat spremna i u
kojoj je narod gotov na sve žrtve."49
50
A. Starčević, Izabrani spisi, Zagreb 1945., p.
430; O stavu Ante Starčevića prema
Desilo se, međutim, da je najveći dio muslimanima: M. Hadžijahić, Jedan neostvareni
nacionalno - politički projekat u Bosni iz g.
1853, Historijski zbornik, XIX - XX, Zagreb
49
J. Cvijić, Govori i članci, Beograd 1987., p. 1966 - 1967., p. 87 i d.
66.

29
naroda, najviše Srbi i Hrvati. Njihov koji pokazuju kako je tekao taj proces.
broj, međutim, nije nikada dostigao Već u prvom turskom popisu
tolike razmjere da bi formirali stanovništva provedenom 1468.
značajniju masu koja bi ugrozila godine, dakle pet godina nakon
starosjedilački etnički korpus. To je osvajanja zemlje, navode se brojni
razlog da njihova nacionalna imena pojedinci koji nose tipična
nisu nikada ušla u opću muslimanska imena uz koje stoji
komunikacijsko - administrativnu kršćansko ime njihovog oca (Pribiša,
upotrebu na bosanskohercegovačkom Petar, Marko i sl.).
prostoru. Ima slučajeva da su u istoj porodici
Sve do autonomnog pokreta jedni članovi primili islam dok su drugi
Husein-bega Gradaščevića (tridesetih još u staroj (bogumilskoj) vjeri. Tako u
godina prošlog stoljeća) u Bosni se popisu stanovnika Sarajeva iz 1489.
rijetko spominju druge nacionalnosti. godine stoji: "Hizir, sin Radiće,
Svi stanovnici Bosne su Bošnjaci koji muslim, Grubiša, muslim", "Jusuf,
se između se razlikuju samo po vjeri, muslim" i sl. U kasabi Visoko su
pa tako Bošnjaci muslimani, Bošnjaci zabilježeni slučajevi da su neka lica
katolici i Bošnjaci pravoslavci. primila islam ali nisu još promijenila
Doseljeni Srbi i Hrvati su se gubili u ime, pa tako: "Ivan, sin Pavla,
istovjernoj masi autohtonih bosanskih muslim", ili "Božidar, sin Mihovila,
katolika i pravoslavaca. muslim i Alija, njegov brat muslim". U
Dovoljno neupućeni u ovu selu Dubrave (Spreča) dokumenti
problematiku veoma griješe kad u bilježe jednu porodicu na čijem čelu je
današnje vrijeme sve bosanske katolike stajao izvjesni Džafer, sin Abdulaha.
identificiraju s Hrvatima, odnosno Džaferov brat je Petar, stric mu je
pravoslavce sa Srbima. To su dva Vukas, a amidžići su Đuro, Radovan,
potpuno odjelita pojma što treba imati Radman, Pavko i Vukman, dok su
na umu kada se raspravlja o vjersko - sinovi Džafera vi nosili imena Ali i
nacionalnoj problematici Bali. U selu Trbušnica (Ptičar)
bosanskohercegovačkog stanovništva. spominje se izvjesni Hasan za kojeg se
kaže da je sin popa.51
"Hasan, sin popa" Širenje islama na bosansko-
hercegovačkom prostoru predstavlja
Kako su god u doba karakterističnu pojavu iz još jednog
srednjovjekovne bosanske razloga. Naime, iako su pod turskom
samostalnosti većinsko stanovništvo u vlašću bile sve balkanske zemlje, pa
zemlji bili bogumili, tako su u doba tako i susjedna Srbija, ni u jednoj od
pod turskom upravom to bili njih islam nije prihvaćen na način i u
muslimani. Naprijed je bilo govora onoj mjeri kako je to bilo u Bosni. Pri
kada i na koji način je izvršen prijelaz tome je važno naglasiti da rijeka Drina
bogumila na islam. Opći zaključak predstavlja oštru granicu širenja islama
povjesničara je da se primanje islama u prema Srbiji, iako su obje zemlje bile u
Bosni odvijalo na takav način da je on okviru iste države i pod istim
postao trajnom vjerskom odrednicom
većine stanovništva ovog prostora. 51
A. Handžić, 0 širenju islama u sjeveroistočnoj
Povijesna vrela pružaju dosta podataka Bosni u XV i XVI vijeku, u knjizi: "Studije o
Bosni", Istanbul 1994., p. 50.

30
zakonima. Treba napomenuti da je obavljali razne poslove za vojne
Srbija došla pod tursku vlast čak prije potrebe (gradnja puteva, mostova,
Bosne. Nahije istočno od Drine među utvrda, prijevoz opreme i naoružanja,
kojima Aržane, Mač, Ras, Zvečan, čuvanje klanaca i sl.).
Sjenica, Vrače, Dobrun i dr., sadrže Turske vlasti su naseljavanjem
sasvim mali procenat muslimana dok stranaca također željele popuniti
nahije s lijeve strane Drine, dakle na domaće stanovništvo koje su česte
bosanskoj strani, kao Višegrad, Osat, epidemije, vjerski progoni i događaji
Borac, Vratar, Brodar i dr., sadrže koji su pratili tursko osvajanje znatno
veliki procenat muslimana a malo prorijedili. Neki krajevi, posebno
kršćana. Posavina, bili su skoro potpuno pusti.
Specifičnost Bosne je ta što je u Takvo stanje nije odgovaralo turskim
njoj islam primljen od svih društvenih vlastima ni iz strateških razloga jer se
slojeva, kako od vlastele tako i od radilo o graničnoj provinciji.
seoskog stanovništva, dok su u drugim Glavna migraciona područja iz
zemljama to uglavnom činili gornji kojih su krenule' rijeke iseljenika
društveni slojevi koji su željeli na taj prema Bosni bili su stočarski krajevi
način sačuvati povlašteni status. U susjednih zemalja. Stočari su zbog
Bosni su motivi promjene vjere imali specifičnog načina privređivanja i
jaku ideološko - političku pozadinu lahke pokretljivosti predstavljali
(teološka bliskost bogumilstva sa najpodesniji elemenat za preseljavanje
islamom i stoljetni vjerski progoni i naseljavanje drugih teritorija. To je
bogumila) pa se zato opseg razlog da su u tursko doba u Bosni
islamizacije ovdje savršeno podudara s skoro isključivo naseljavani stočarski
vjersko - etničkim prostorom koji su narodi, to jest vlasi.
naseljavali srednjovjekovni Bošnjani U naučnoj literaturi se dosta
(bogumili), što se opet podudara s raspravljalo o tome ko su, odakle su i
političkim granicama srednjovjekovne šta su vlasi. Važno je napomenuti da se
bosanske države. u tursko doba pod pojmom vlaha nije
podrazumijevao narod nego zanimanje,
Doseljenje Srba i Hrvata i to stočarsko. Drugo, naziv vlah nije u
svim vremenima imao isto značenje na
Uključivanje Bosne u sastav svim prostorima. Općenito se smatra
Turskog Carstva, koje je objedinjavalo da to ime potječe od naziva keltskog
brojne zemlje i narode, u prvoj fazi je etnosa. Germanski Bastarni su na
imalo za posljedicu naseljavanje području Besarabije (u današnjoj
brojnih stranaca na njen teritorij, a u Moldaviji) tako zvali doseljene Kelte
drugoj fazi iseljavanje njenog (Volh, Volhoz). Od starih Germana taj
starosjedilačkog stanovništva. Bilo je naziv su preuzeli Slaveni. Oni su
nekoliko razloga koji su utjecali da se u kasnije tim imenom nazivali ne samo
Bosnu počnu naseljavati stranci. Kao preostale stočarske starosjedioce po
granična, odnosno najisturenija balkanskim planinama nego i
provincija Carstva (serhat, krajište) stanovnike primorskih gradova, koji su
prema Evropi, uvijek je bila puna također bili romanski starosjedioci. U
vojske. Nju su pratile mase hizmetara ranijoj fazi Dubrovčani i stanovnici
(radno - pomoćno osoblje) koji su drugih primorskih gradova, koje su

31
nekada Slaveni nazivali vlasima, sada Bosna takoreći u cijelosti sačuvala
vlasima nazivaju stočare Hercegovine, svoje staro plemstvo. Stanovništvo se i
odnosno stanovnike svog zaleđa. Na nadalje dijelilo na dvije osnovne
isti način su Splićani i Zadrani tako skupine: feudalce (spahije) i raju
zvali stočare sa planine Dinare i (radne slojeve). Između njih je bio
Velebita.52 međusloj gradskog stanovništva
Najzad, za stanovnike jadranskih (zanatlije i trgovci) koji nisu plaćali
otoka vlasi su stanovnici obale, dakle rajinski porez.53
Dubrovčani, Splićani, Zadrani i dr., a Bitno je napomenuti da se u Bosnu
za ove su, pak, to stanovnici zaleđa. nisu naseljavali turski feudalci niti su
Bosanski muslimani su vlasima uopće stranci ovdje stjecali posjede u
nazivali sve kršćane u svojoj zemlji, i onoj mjeri kako je to bilo u drugim
katolike i pravoslavce. Važno je državama, pošto je sva zemlja
napomenuti da su skoro svi stranci koji uglavnom ostala u rukama domaće
su za turske vladavine doselili u Bosnu vlastele koji su postali spahije. Oni su
bili upravo vlasi, došli iz Srbije, Crne zauzvrat preuzeli određene obaveze
Gore i masiva južne Hrvatske. Njihovo prema novom gospodaru uz uvjet da
teritorijalno porijeklo određuje njihovu zadrže baštinu. Ušli su u redove
etničku pripadnost, a to znači da su ti spahijske vojske koja se na svaki poziv
doseljenici dio srpskog, crnogorskog i morala odazvati i poći u pohod. Tu
hrvatskog naroda. obavezu su i ranije imali prema svojim
banovima i kraljevima tako da im to
Korijeni bosanskog begovata nije predstavljalo posebno opterećenje
pa su se brzo prilagodili novim
Turci su po dolasku u Bosnu uvjetima. Zahvaljujući ratničkoj
zadržali mnoge zatečene oblike tradiciji brzo su stekli visoko mjesto u
društvenih odnosa s tim da su ih vojnoj hijerarhiji Carstva. Ogroman
prilagodili svojim normama. Nije došlo broj Bošnjaka dosegao je najveće časti
do većih promjena ni u vlasničkim u državi bilo kao veliki veziri,
odnosima, u čemu je inače svaki admirali, beglerbegovi, ali i kao uleme,
zavojevač prvo intervenirao. Feudalni pjesnici ili učenjaci.54
posjedi su u većini slučajeva ostavljeni
starim vlasnicima, što je bilo u uskoj Naseljavanje vlaškog stanovništva
vezi s beneficijama koje su bogumili
dobili od sultana kada su mu došli na Tursko osvajanje je znatno utjecalo
poklonstvo u Jajce. na etničku sliku Bosne. Turci su
Bosanski feudalizam se temeljio na masovno naseljavali vlaško (stočarsko)
istim principima kao kod Turaka pa stanovništvo iz Srbije i Crne Gore koje
nisu bile potrebne nove intervencije za su koristili kao radnu snagu u vojnim
usklađivanje. Brojne vojvode, knezovi pohodima i za naseljavanje opustjelih
i ostala vlastela postali su spahije graničnih područja. Zbog lahke
odgovarajućih rangova tako da je
53
A. Sućeska, Bošnjaci u Osmanskoj državi,
52
N. Vukčević, Etimologija pojma "Vlah" i Sarajevo 1995., p. 11 i d.
54
njegova razna značenja, u zborniku: "Predmet i S. Bašagić, Znameniti Hrvati, Bošnjaci i
metod istraživanja patrijarhalnih zajednica u Hercegovci u Turskoj Carevini, Sarajevo 1986.,
Jugoslaviji", Titograd 1981. p. 329 - 433.

32
pokretljivosti (kao stočari i nomadi), ta To su bili domaći vlasi koji su
kategorija stanovništva je bila veoma pripadali bosanskom narodu i kao takvi
pogodna da prati vojsku i njena nisu imali ništa zajedničko sa vlasima
osvajanja pružajući joj razne usluge iz okolnih zemalja.
kao što je gradnja, održavanje i čuvanje Naseljavanje vlaha iz susjednih
puteva i tvrđava, prijevoz ratnog zemalja (Crne Gore, Srbije i Hrvatske)
materijala (teških topova), isporuka odvijalo se u takvim razmjerama da su
mesa, mliječnih proizvoda i sl. Vlasi su turske vlasti već pod konac 15. stoljeća
se kasnije naseljavali mimo inicijative i morale donijeti posebne propise, tzv.
organizacije od strane vlasti jer su im Vlaške zakone, koji su trebali regulirati
bosanskohercegovačka brda i doline njihovo prisustvo i obaveze prema
veoma pogodovale za njihovo državi. Prva takva uredba datira iz
stočarsko privređivanje. 1477. godine a odnosi se na
Mnogi vlasi su iz svoje zemlje hercegovačke vlahe. Druga iz 1485.
bježali od bijede s nadom da će im u godine govori o vlasima naseljenim u
novim krajevima biti bolje. Uzrok zemlji Pavlovića (istočna Bosna), dok
seljenja je često bio i krvna osveta, je treća iz 1489. godine a regulira
odnosno bježanje od kazni zbog raznih njihovo prisustvo na području srednjeg
prijestupa, a posebno ih je tjerala toka rijeke Bosne, odnosno maglajskog
prenapučenost pa je višak stanovništva kraja.56
morao potražiti druga staništa. Vlasti su iz strateških razloga vlahe
Većina bosanskog muslimanskog najviše naseljavale u granična područja
stanovništva je u tursko doba pripadala (na liniju osvajanja) gdje su obavljali
povlaštenom sloju dok su raju razne poslove za potrebe vojske (kao
uglavnom činili kršćani (katolici i martolozi, derbendžije, vojnuci i sl.).
pravoslavci), iako je takvih bilo i u Za te usluge dobijali su izvjesne
muslimanskim redovima. Zbog stalne poreske olakšice u odnosu na
ratne zauzetosti muslimana i njihove zemljoradničko stanovništvo koje je
velike pogibije na bojištima Carstva te bilo pod punim poreskim
čestih epidemija, stanovništvo se stalno opterećenjem.
prorjeđivalo. Zemlja je ostajala pusta i Većina vlaškog stanovništva
nije je imao ko obrađivati. Da bi se pristiglog u Bosnu bila je pravoslavne
došlo do potrebne radne snage, prišlo vjere, jer su uglavnom dolazili iz
se naseljavanju stranaca. I u ovom pravoslavnih zemalja (Srbije i Crne
slučaju su lahko pokretljivi vlasi iz Gore). Bilo je, međutim, i katoličkih
susjednih zemalja za to bili vlaha koji su dolazili iz Hrvatske, ali
najpogodniji elementi.55 manje. Pravci njihovog naseljavanja u
Dolazak vlaha znatno je izmijenio Bosnu mogu se pratiti preko deftera
vjersku strukturu bosansko- (lista popisa stanovništva), raznih
hercegovačkog stanovništva. U Bosni sudskih dokumenata, po ostacima
je i prije dolaska Turaka bilo vlaškog crkvene arhitekture koja je podizana u
stanovništva, posebno u Hercegovini. mjestima njihovog naseljavanja,

55 56
M. Vasić, Etničke promjene u Bosanskoj A. Handžić, O kretanju stanovništva u regionu
krajini u XVI vijeku, Godišnjak Društva srednjeg toka Bosne od druge polovine XV do
istoričara Bosne i Hercegovine, sv. XIII, kraja XVI stoljeća, u knjizi: "Studije o Bosni", p.
Sarajevo 1962., p. 235 i d. 20.

33
crkvenim matičnim knjigama itd.57 sunarodnjaka.
Prvi val naseljavanja vlaha U Hercegovinu su također dolazili
uslijedio je neposredno nakon pada ili su njome prolazili stočari iz
Bosne pod Turke (1463. g.) i trajao je Albanije, Makedonije, pa čak i Grčke
do konca 16. stoljeća kada je završeno (Epira i Tesalije), koje uz južnu Srbiju
osvajanje Bihaćke krajine (1592. g.). i Crnu Goru predstavljaju glavne
Kroz tih stotinjak godina bila su stočarske oblasti. Znatan broj
naseljena mnoga slobodna bosanskohercegovačkih pravoslavnih i
prostranstva, prije svega brdski i katoličkih vlaških rodova na ovim
šumoviti tereni, koji su odgovarali prostorima ima grčko i albansko
njihovoj stočarskoj privredi. Malo je porijeklo. U takve, naprimjer, spadaju
vlaha trajno ostajalo najednom mjestu. Sopoti. Prije dolaska u Hercegovinu
Pratili su turska osvajanja i zaposjedali stanište im se nalazilo u okolici
novostečena područja. Mnogi od njih Nikšića. Odavde su u 16. stoljeću
su kasnije prešli granicu i naselili se na krenuli za turskim osvajačima i
austrijski teritorij (Liku, Kordun, pojedina njihova bratstva su se
Dalmaciju), a na njihova mjesta su zaustavila tek u okolici Plitvičkih
dolazile nove skupine pristigle iz jezera. Usput ih je izvjestan broj
njihove postojbine (Crne Gore i zaostao u Hercegovini i Bosanskoj
Srbije). Taj proces se odvijao kroz krajini. Njihovi potomci su današnji
čitavo razdoblje turske vladavine. Šuputi (iskvareni oblik od Sopot).
Žurovići (kojih ima oko Trebinja),
Hercegovina - vlaška magistrala došli su iz Žura kod Prizrena, gdje se
spominju 1330. godine.58
Hercegovina je odigrala značajnu Na području Hercegovine spominje
ulogu u procesu naseljavanja vlaha na se puno vlaških imena koja su tipična
bosanskohercegovačko područje. To je za južnu Srbiju i Makedoniju kao
tipični stočarski kraj čija su bogata naprimjer: Oliver, Dejan, Brajan,
ispasišta bila na meti crnogorskih i Staver, German, Strež, Milten,
srpskih stočara još u srednjem vijeku. Strahinja, Balduin itd. Rod Riđana koji
Dolazak Turaka širom im je otvorio je u Hercegovinu došao iz Crne Gore,
vrata i ubrzo je sva Hercegovina bila porijeklom je iz okolice Ohrida po
preplavljena tom kategorijom stranaca. kojem je dobio ime (Ohriđani = Riđani
Preko Hercegovine je vodio jedan od = Riđanovići), a po starini su tesalsko -
glavnih migracionih pravaca srpskih i epirski vlasi. Kuci su doselili u
crnogorskih vlaha na njihovom putu nevesinjski kraj krajem 16. i početkom
prema zapadu (Dalmaciji, Lici, Istri 17. stoljeća a potječu iz nikšićkog kraja
itd.). Hercegovina kao i Bosna, bile su kao i Krivokapići kojima je postojbina
im sabirne i privremene stanice odakle Kobilj Do (Crna Gora). U okolicu
su nakon određenog vremena kretali Mostara i u Hrasno naselili su se
dalje prema Hrvatskoj, posebno Bjelopavlići, a 1700. godine u
primorju, a na njihova mjesta dolazili Korjeniće je doselilo 750 članova roda
su novi kontingenti njihovih
58
B. Hrabak, Naseljavanje bosansko -
57
A. Handžić, O društvenoj strukturi hercegovačkih vlaha u Dalmatinsku Zagoru XIV
stanovništva u Bosni početkom XVII stoljeća, u i XV veku, u zborniku: "Migracije i Bosna i
knjizi: "Studije o Bosni", p. 237 i d. Hercegovina", p. 80.

34
Drobnjaka. Unatoč kontinuiranom naseljavanju
U okolicu Gacka naselili su se i prolazu stranaca, starosjedilačko
Pivljani a oko Bileće ima puno rodova stanovništvo se čvrsto održalo u svim
koji potječu iz nikšićkog kraja. Osobito dijelovima Hercegovine, posebno u
je bio ekspanzivan rod Banjana koji su bilećkom kraju, selima oko Popova,
se kroz dugo razdoblje u valovima Podveležji na Dubravama, oko Stoca
naseljavali po Hercegovini. Isti slučaj itd. Muslimanski starosjedioci
je sa Cucama, Bjelicama i Đeklićima, su bih najmanje pokretni mada je i
svim došlim sa crnogorskih planina. Za među njima bilo vlaha (stočara), koji
većinu njih Hercegovina je su se dugo održali u okolici Ljubuškog,
predstavljala etapnu stanicu odakle su u Podveležju, na Dubravama.
nakon nekog vremena kretali dalje na
zapad i sjever. Naseljavanje pravoslavnih vlaha u
Područje današnjeg Neuma dugo je podrinjski kraj
služilo kao zimsko ispasište vlaškim
stočarima iz unutrašnjosti. Neki od njih Podrinje je odigralo važnu ulogu u
su se tu stalno naselili. Na srpsko - procesu naseljavanja crnogorskih i
vlaško porijeklo jednog dijela srpskih vlaha u Bosnu i Hercegovinu.
stanovništva ukazuju tipični srpski U tim seobama fočanski kraj je imao
svadbeni običaji, predanja, prezimena i ulogu prve stanice odakle su nastavljali
dr. U dubrovačkom primorju put u druge krajeve Bosne. Mnogi
stanovnike neumskog kraja nazivaju rodovi su tu stalno ostali. Prvi
vlasima a ovi njih Latinima. Na tom doseljenici su uglavnom potjecali iz
prostoru je sačuvano dosta toponima Vasojevića i doline Lima. Oni su dugo
koji ukazuju na vlaško porijeklo prije stalnog nastanjenja dogonili stoku
starijeg stanovništva, tako: Vindo (brdo na zimsku ispašu u taj dio Bosne i u
jugoistočno od Graca), Badula, Posavinu. Dokumenti su zabilježili da
Motoruge, Bač Dol itd. Sela Kotezi i su se njihovi čobani često lažno
Ravno redovito su plaćala vlaški porez. predstavljali muslimanskim imenima
Današnji stanovnici neumskog kraja da bi bolje prošli kod vlasti i mjesnog
skoro su u cijelosti noviji doseljenici. stanovništva. Nakon što bi upoznali
Od svih rodova 62,10% otpada na teren i sagledali mogućnosti, s
doseljenike iz ostale Hercegovine, 18% porodicama su se za stalno preseljavali
iz Dalmatinske zagore (Sinjske a onda bi nakon nekog vremena odatle
krajine), a 18% iz Crne Gore. Starije krenuli dalje a na njihovo mjesto su
vlaško stanovništvo je mahom izumrlo dolazili novi doseljenici %iz njihove
dok su neki njihovi rodovi prešli na postojbine. Na taj način su u istočnu
katoličku vjeru čiji potomci još uvijek Bosnu doselila bratstva Grujice iz
žive u tom kraju.59 Šekulara, Žujevići iz Police, Garčevići
iz Ržanice, Vasojevići iz Polimlja itd.60
Prisustvo vlaha u Zvorničkom kraju
59
S. Kulušić, u zborniku: "Etnološko - evidentirano je već 1476. godine. Neki
folklorističko ispitivanje Neuma i okolice",
Glasnik Zemaljskog muzeja, n. s. Etnologija, sv.
60
XIV - XV, Sarajevo 1959., p. 77 - 83; V. B. Šekularac, Migracije u prošlosti i
Palavestra, u istom zborniku: Porijeklo sadašnjosti iz Crne Gore u Bosnu i Hercegovinu,
stanovništva, p. 95 -109. u zborniku: "Migracije i Bosna i Hercegovina",
p. 225.

35
od njih su bili vezani za tamošnju preimenovali u "Dolina Laba", a selo
tvrđavu za čiju posadu su obavijali Srednji Lokanj kod Teočaka u
uslužne poslove za plaću. U popisu "Rudine", po Rudinama u Crnoj Gori.63
stanovništva tog kraja iz 1476. godine Maglaj ski kraj je također rano
navodi se 165 vlaških doseljenih dobio vlaške doseljenike. I ovdje su u
domaćinstava čijih 89 domaćina služe prvo vrijeme opsluživali tvrđavsku
u tvrđavi. posadu. U Zakonu o maglajskim
Crnogorski vlasi koji su naselili vlasima iz 1489. godine doslovno se
okolicu Zvornika podigli su naselje kaže da su to vlasi koji su "došli sa
Čelopek, kojem su dali ime po strane". Predstavljali su masu od 900
istoimenoj planini u njihovoj domaćinstava. Za jednu njihovu
postojbini. Oni su u kratkom razdoblju skupinu navodi se da su to Banjani (iz
naselili sve krajeve zvorničke nahije. Crne Gore). Kako ovuda prolazi važna
Isti slučaj je bio s nahijom Sapna. komunikacija, Maglaj je dugo za vlahe
Tamo je 1528. godine evidentirano 370 predstavljao prolaznu stanicu. Nakon
vlaških domaćinstava.61 određenog zadržavanja odatle su
U popisu stanovništva Teočaka iz nastavljali put u druge krajeve Bosne
1528. godine navodi se vlaško bratstvo ili još dalje, najviše na sjever i
Rudinjana koji su se doselili iz Rudina sjeveroistok. Oni koji su iz Zvornika
u Crnoj Gori. U tamošnjoj nahiji su od prosljeđivani u zapadne krajeve kretali
9 sela vlasi naselili 6, s ukupno 151 su se uz Drinjaču. Na taj način je u
domaćinstvom. Vlasi su naselili i prvoj polovici 16. stoljeća naseljen
Lopare (Lipovice, Labucka, Podlistina, prostrani stočarski kraj između Krivaje
Vranovići i Priboj) s ukupno 151 i Spreče. Iz tog vremena potječu
domaćinstvom.62 pravoslavne crkve i manastiri na
Vlasi se u tešanjskom kraju prvi put Ozrenu (Paprača, Lomnica, Vozuća,
spominju 1476. godine. I ovdje su bili Gostović i Ozren). Manastir Tamna u
vezani radnim obavezama za mjesnu Banjici podignut je nešto prije 1580.
tvrđavu. U defteru iz te godine stoji da godine, poznat kao sjedište Zvorničke
su se u okolicu tamošnje tvrđave eparhije.64
naselila 64 domaćinstva (u Komušine Dolina Spreče je također bila
34, Papratnicu 5, Maglaj 32, Žepče 12 naseljena vlasima. U 12 tamošnjih sela
itd.), a u šire područje 134 od ukupno 13, evidentirano je čak 520
domaćinstva. vlaških domaćinstava. Među
Među doseljenim vlasima u okolici doseljenicima bilo je najviše
Teočaka bilo je bratstava koja su došla zastupljeno crnogorsko bratstvo
iz porječja Tamnave u Srbiji (sjeverno Banjana. U ovom dijelu Bosne ukupno
od Valjeva). Na područje Ugljevika
doselili su vlasi sa Laba u Srbiji. I 63
A. Handžić, Etničke promjene u
ovdje su doseljenici mijenjali zatečene sjeveroistočnoj Bosni i Posavini, p. 11.
toponime. Oni sa Laba Ugljevik su bili 64
M. Filipović - Đ. Mazalić, Manastir Ozren,
Spomenik, CI, Srpska akademija nauka i
umetnosti, Odelenje društvenih nauka, n. s. 3,
61
A. Handžić, Etničke promjene u Beograd 1951., p. 89 - 123; M. Filipović - Đ.
sjeveroistočnoj Bosni i Posavini u XV i XVI Mazalić, Manastir Paprača u Bosni, Spomenik,
vijeku, u knjizi: "Studije o Bosni", p. 46. SAN, XCIX, Beograd 1950., p. 96 - 113; M.
62
A. Handžić, O širenju islama u sjeveroistočnoj Filipović, Manastir Vozuća u Bosni, Skoplje
Bosni u XV i XVI vijeku, p. 47. 1940.

36
je registrirano 900 vlaških da su u 103 tamošnja sela bila 2.743
domaćinstava.65 Tokom 17. i 18. vlaška domaćinstva. Vlasi su naselili i
stoljeća na ovaj prostor su doselili rudarsku nahiju Ludmer na području
brojni Bošnjaci povratnici iz Srebrenice.
Madžarske. Najviše ih se naselilo u Tuzlanski kraj su naselili brojni
Kalesiju i Caparde. crnogorski i srpski rodovi među kojima
su najbrojniji bili Rudinjani, kojima je
Naseljavanje sjeveroistočne Bosne postojbina Gornja Zeta u Crnoj Gori.
Sela Piperi kod Visora na Majevici i
Do dolaska Turaka stanovništvo Piperci kod Koraj a na rječici Lukavcu
sjeveroistočne Bosne bilo je nazvana su po Piperima u Crnoj Gori.
stopostotno bosansko. To dokazuje i Turske vlasti su ih tu naselile da čuvaju
veliki broj stećaka, koji predstavljaju i održavaju važan putni pravac koji je
tipična nacionalna grobna obilježja preko Majevice povezivao Tuzlu sa
bosanskog naroda. To je razlog da je brčanskom skelom preko koje se išlo u
ovdje domaća, bogumilska vjera imala Slavoniju.68
veoma jako uporište. O tome govore i Novi val crnogorskih i srpskih
srpski izvori iz 13. stoljeća u kojima se stočara zapljusnuo je tuzlanski kraj u
opisuje nastojanje srpskog kralja 17. stoljeću. Bobari iz Lopara došli su
Dragutina da ih prevede na iz Pive a Šakote u Tobutu iz Kolašina.
pravoslavlje.66 Kasnije je i katolička Doseljenici iz Srbije potječu sa Starog
crkva vršila velike napore da mjesno Vlaha i Sjenice na Kosovu, zatim iz
stanovništvo prevede na katoličanstvo. okolice Užica, Loznice, Koviljače,
U tu svrhu je u tom dijelu Bosne Kačera itd. Krajem 18. i početkom 19.
podignuto desetak franjevačkih stoljeća doselilo je 10 novih rodova iz
samostana (Srebrenica, Bratunac, Pipera u Crnoj Gori.
Zvornik, Teočak, Bijeljina, Koraj, Doseljeni vlasi su posvuda
Gornja Tuzla, Donja Tuzla, Modriča). mijenjali toponime i davali im nazive
Svi su nastali prije dolaska Turaka ali po onima iz starog zavičaja pa tako:
se nisu dugo održali jer je ovaj dio Vraneši kod Rogatice i Foče nazvani
Bosne zahvatila intenzivna su po Vranešima kod Sjenice u
islamizacija. Na njihovo zamiranje Polimlju, Brgule kod Tuzle nazvane su
utjecao je i veliki priliv i pritisak po Brgulama u Tamnavi u južnoj
pravoslavnih doseljenika iz Crne Gore Srbiji, Mačkovac na Majevici po
i Srbije.67 Mačkovcu u Toplici kod Kuršumlije u
U tuzlanskom kraju su do 1528. godine Srbiji, Dragaljevac kod Bijeljine po
vlasi naselili svih ll nahija. U popisu Dragaljevcu u Piperima (Crna Gora),
stanovništva iz navedene godine stoji Maoča ispod Majevice po Maoči kod
Pljevalja, Rovine kod Srebrenice po
65
A. Handžić, O širenju islama u sjeveroistočnoj Rovinama u Crnoj Gori itd.69
Bosni u XV i XVI vijeku, p. 47.
66
R. Ilarion, Nešto o Bosni, Godišnjak Nikole
Čupića, II, Beograd 1878., p. 243.
67 68
O tome: A. Handžić, O širenju islama u A. Handžić, Etničke promjene u
sjeveroistočnoj Bosni u XV i XVI vijeku, p. 37; sjeveroistočnoj Bosni i Posavini, p. 14.
69
P. Živković, Etnička i vjerska povijest Bosne, R. Jeremić, O poreklu stanovništva
Slavonije i Srijema do konca XVII stoljeća, tuzlanske oblasti, Glasnik Geografskog
Sarajevo - Mostar 1996., p. 30 - 40. društva, sv. 7-8, Beograd 1922., p. 144 -146.

37
Muslimansko stanovništvo su svih 14 sela. Uglavnom se radilo o
tuzlanskog kraja je najvećim dijelom crnogorskim i srpskim vlasima.71
starosjedilačkog porijekla čiji su Bijeljinski kraj je pred dolazak
bogumilski preci primili islam u Turaka bio slabo naseljen zbog čestih
vrijeme mrskog osvajanja Bosne. srpskih i ugarskih pustošenja.
Krajem 17. stojeća na ovaj prostor su Intenzivno naseljavanje započinje u 16.
doselile mnoge bošnjačke porodice stoljeću. U popisu stanovništva iz
izbjegle iz Madžarske, kud su otišle u 1532. i 1548. godine navodi se
vrijeme turskog osvajanja te zemlje. mnoštvo doseljenika uz koje stoji
Među starosjediocima bilo je i oznaka "došljak" ili "došljaci" (došle).
katoličkih porodica, najviše u Drijenči Kasnije je semberski kraj znatno
i Humcima. One su krajem 17. stoljeća opustio zbog kuge pa se prišlo novom
tokom austrijsko -turskih ratova većim naseljavanju. Kako su hercegovački
dijelom iselile preko Save a preostali beži Sijerčići i Ljubovići ovdje imali
su mahom izumrli u naletima kuge. svoje posjede naselili su brojne kmete
U majevički kraj je koncem 18. iz Hercegovine (iz Gornje Čađavice,
stoljeća doselilo nešto Karavlaha Popova i Korita).72
(rumunski cigani). Smjestili su se uz Područje Gradačca je dugo ostalo
rječicu Gnjice u Loparama, zatim u slabo naseljeno. Pripadalo je nahiji
Kusonjama, Kamenici, Maoči, Nenavište koja je obuhvaćala prostor
Purkoviću, Jadru itd. Bavili su se između rijeke Tinje, Bosne i Save sa
izradom drvenog posuda (čančari). Svi sjedištem u Gradačću. Zbog slabe
su pravoslavne vjere. Karavlaha je bilo naseljenosti veći dio nahije je
i u Bijeljini (Batkoviću i Modranu) predstavljao tzv. "ničiju zemlju".
gdje se spominju 1725. godine. U Godine 1533. u čitavom kraju bila su
Nahovcima se naselilo nešto bijelih svega 4 naseljena mjesta: "varoš grada
cigana. U 18. stoljeću su iz Makedonije Gračaca", Bihća Glavica, Koprivnica i
doselili Cincari i naselili se u brčanski i Modriča, s ukupno 49 kuća poreznika.
gradačački kraj (Bijela, Zovik, Zvornički sandžakbeg je 1541. godine
Modriča, Porebrica).70 uputio poziv vlaškim knezovima da se
U nahiji Smoluča, s lijeve strane nasele na gradačačko područje,
Gornje Tinje, zajedno sa Jasenicama, obećavajući im poreske olakšice.73
vlasi su se naselili prije 1528. godine. Derventski kraj se počinje
Te godine ih je u 11 sela bilo 243 intenzivnije naseljavati početkom 16.
domaćinstva, svi porijeklom iz Crne stoljeća. Učvršćenje turske vlasti u
Gore i Srbije.
U Banovićkom okrugu (nahija
71
Dramešina) je do 1476. godine bilo A. Handžić, Etničke promjene u
sjeveroistočnoj Bosni i Posavini u XV i XVI
samo jedno selo naseljeno vlasima a vijeku, p. 11.
već 1512. godine tim doseljenicima je 72
M. Filipović, Prilozi etnološkom poznavanju
bila preplavljena cijela nahija. Naselili sjeveroistočne Bosne, Građa, ANUBiH, knj.
XVI, Odjeljenje društvenih nauka, knj. 12,
Sarajevo 1969., p. 10; B. Nilević, Pitanje etničko
70
R. Jeremić, o. c, p. 152 - 153; M. Filipović, - konfesionalnih odnosa u Bosni i Hercegovini,
Majevica, s osobitim obzirom na etničku prošlost Prilozi, Institut za istoriju, XXI, br. 27, Sarajevo
i etničke osobine majevičkih Srba, Djela, 1986. 221 - 223. p.
73
ANUBiH, knj. XXXIV, Odjeljenje društvenih A. Handžić. O širenju islama u sjeveroistočnoj
nakuka, knj. 19, Sarajevo 1960., p. 47. Bosni u XV i XVI vijeku, p. 61 - 62.

38
ovom dijelu Bosne pokrenulo je pravoslavnih i katoličkih rodova
skupine maglajskih vlaha pa su starijih od 150 - 200 godina. Najveći
zaposjeli prostor koji se stere između broj pravoslavaca je doselio iz Crne
lijeve obale Bosne i Save. Godine Gore, Hercegovine, Dalmacije i Like.
1528. maglajski vlasi su zaposjeli i Iz Crne Gore su rodovi: Perendije (iz
Doborsku nahiju (porječje Ukrine). U okolice Pljevalja), Udici (iz Kolašina),
popisu stanovništva iz 1570. godine od Damjanovići (iz Cerovca),
dvadeset navedenih naselja 18 ih je Dragutinovići, Manjići, Boškovići,
bilo naseljeno doseljenim vlasima. Mojsići, Jeftići, Šekare, Ognjenovići i
Naselje Derventa je nastalo oko 1570. Kosanovići (svi iz Banjana), te
godine pod nazivom Gornja Ukrina a Kravljače iz Pive. Iz Srbije su Đokići
sadašnje ime je dobila u 18. stoljeću po (iz Peći) i Jevrići, dok su Kapori iz
vlaškim derbendžijama (čuvarima Makedonije.
klanaca).74 Dabići, Ćetkovići, Banovići,
Katoličko stanovništvo se mahom Ristić!, Mićunovići i dr., doselili su iz
doselilo iz Dalmacije i Hercegovine. okolice Bileća, gdje su im preci ranije
Među njima ima dosta rodova doselili iz Crne Gore. K|ivači su iz
albanskog porijekla. Posljednji veliki Duvna, gdje im je bila etapna stanica
val naseljavanja Bosanske Posavine na putu iz Dalmacije.75
zbio se u 19. stoljeću. I katoličko stanovništvo je u
najvećem broju doselilo tokom 18. i
Naseljavanje srednje Bosne 19. stoljeća, uglavnom iz zapadne
Hercegovine, zapadne Bosne i
Vlaški stočari su u prvom valu Dalmacije. Starosjedilačko
dobrim dijelom zaobišli srednju Bosnu. stanovništvo uglavnom čine
Razlog je bila gusta naseljenost pa nije muslimani. Ispitivanja obavljena 20 -
bilo slobodnog prostora kao i to što je tih godina ovog stoljeća pokazala su da
bila daleko od linije osvajanja. od ukupno 1560 rodova, s više od 5000
Povoljni uvjeti za to stvoreni su tek u domaćinstava naseljenih u visočkom
17. stoljeću kad su učestale epidemije kraju, 842 roda se odnosi na
kuge koje su prorijedile domaće muslimane, 372 na pravoslavce, 275 na
stanovništvo. katolike i 71 na ostale. Od toga je 377
Visoko je u srednjoj Bosni imalo rodova starosjedilačkih, (starjenici), od
ulogu prolazne stanice za većinu kojih na muslimane otpada 322 roda.
pravoslavnog vlaškog stanovništva, Katoličkih starosjedilačkih rodova je
kao i za katolike koji su bili na putu za 52, a pravoslavnih svega 3 roda.76
sjevernu i sjeverozapadnu Bosnu. Ispitivanja su pokazala veliku
Mnogi su, međutim, ovdje stalno antropološku sličnost između
ostali. Tokom 18. i u prvoj polovici 19. muslimanskih i katoličkih
stoljeća u čestim naletima kuge i kolere starosjedilaca, što pokazuje da se radi o
mnogi čifluci su ostali bez radne snage pripadnicima istog naroda (Bosancima
pa su age dovodili novu radnu snagu.
U visočkom kraju skoro da nema 75
M. Filipović, Visočica nahija, Srpska
kraljevska akademija, Prvo odelenje, Naselja i
74
A. Handžić, Postanak i razvoj Dervente u XVI poreklo stanovništva, knj. 25, Beograd 1928., p.
stoljeću, Prilozi, Institut za istoriju, X/ 2, 294 i d.
76
Sarajevo 1974., p. 116. M. Filipović, o. c, p. 284 i d

39
muslimanima i katolicima). Ostali je naredbu da uspostavi red što je ovaj i
doseljenici se znatno razlikuju od ovih učinio vojnim pohodom. Tom prilikom
(tamnija pigmentacija kože, tamnija je pohvatao odgovorne i kaznio ih, a
kosa i oči, povijen nos i sl.). Isti je ostale sa ženama i djecom dotjerao u
slučaj sa doseljenim muslimanskim Bosnu i odredio im Glasinac sa širom
rodovima, uglavnom begovskim, kao okolicom kao novo stanište.
naprimjer u Bijelom Polju, Gori i Crnogorski brđani su doseljavali u
Moštru. Mnogo muslimana je doselilo ovaj dio Bosne u još dva navrata: 1866.
iz Madžarske, Slavonije, Hrvatske i 1878. godine. Od tih doseljenika
drugih zemalja koje je potječe skoro sve današnje pravoslavno
Turska izgubila tokom 17,18. i 19. stanovništvo naseljeno po Romaniji i
stoljeća. U većini slučajeva radi se o njenoj široj okolici (Pale, Sokolac,
domaćim, bošnjačkim radovima koji su Prača, Trnovo).78
svojevremeno s turskom vojskom
odselili u te zemlje pa se radi o Sarajevsko polje
povratnicima.
Tokom 18. - 19. stoljeća naseljen je Područje Sarajevskog polja,
i zenički kraj. Tamošnje selo Židovo Vogošće i Blažuja primilo je u većem
dobilo je ime po bratstvu Židovića, broju strane doseljenike tek u 18. i 19.
koje je doselilo iz Polimlja. Selo stoljeću. Ovdje, kao i u kiseljačko -
Tetovo su osnovali vlasi koji su lašvanskom kraju, bile su dvije faze
doselili iz Stare Srbije (gornjeg toka naseljavanja. Prva, jača dovela je
rijeke Ibra). I selo Semetiš su osnovali stanovnike iz južnih i jugoistočnih
doseljenici sa Ibra, a nazvano je po krajeva (iz istočne Hercegovine i Crne
ibarskom Semetišu. Skoro sve Gore), a druga, nešto slabija, iz
pravoslavno stanovništvo zeničkog Dalmacije i zapadne Hercegovine.
kraja je crnogorskog i srpskog Prvu struju je uglavnom činilo srpsko i
porijekla. To dokazuju i njihova crnogorsko (pravoslavno) stanovništvo,
rodovska imena koja su tipična a drugu hrvatsko (katoličko).
crnogorska i srpska, kao što su Here, Starije doseljeno stanovništvo
Balorde, Kraljevići, Šarenci, Šakote, Sarajevskog polja je do 18. stoljeća
Popare.77 dobrim dijelom izumrlo u čestim
Više crnogorskih rodova s nekoliko naletima kuge, osobito one koja je
hiljada čeljadi doselilo je 1714. godine teško harala u razdoblju 1781 - 1785.
na Glasinac kod Sarajeva. Bila su to godine. Nakon toga je došlo do
bratstva Cuca, Bjelica, Ćeklića, ponovnog naseljavanja opustjele
Pješivaca, Bjelopavlića, Banjana, sarajevske okolice. To je razlog da je
Nikšićana, Pivljana, Drobnjaka i dr. među tamošnjim pravoslavnim i
Turske vlasti su ih, ustvari, ovdje katoličkim rodovima teško naći one
prisilno naselile za kaznu zbog koji su stariji od 150-200 godina.
odmetništava i stalnih pljački po
drumovima Crne Gore. Bosanski 78
M. Filipović, Glasinac, Antropogeografsko-
namjesnik Numan-paša Ćuprilić dobio etnološka rasprava, Naselja i poreklo
stanovništva, knj. 32, SAN, Beograd 1950., p.
77
V. Skarić, Porijeklo pravoslavnog naroda u 120 - 121,137 - 138 i 153j Đ. Pejanović,
sjeverozapadnoj Bosni, Glasnik Zemaljskog Iseljavanje Crnogoraca u XIX vijeku, Titograd
muzeja, XXX, Sarajevo 1918., p. 259 - 260. 1962., p. 50; B. Šekularac, o. c, p. 225.

40
Starosjedioce u najvećem broju čine Hercegovine. Dalmatinskog porijekla
muslimanski rodovi. su porodice Grbeše, Dodici,
Do posljednjeg većeg vala naseljavanja Martinovići, Batalije, Vidici,
kršćanskog stanovništva na ovo Kneževići, Miočevići, Mijatovići,
područje došlo je sredinom prošlog Jamakovići, Jukići, Barnjaci, Pušići,
stoljeća. Kolovrati, Lukići, Jurići (Jurišići),
Etnografska ispitivanja obavljena Hrgići, Milosi i dr. Među
početkom ovog stoljeća dala su ovakvu starosjedilačke rodove spadaju
sliku stanovništva jednog dijela Tomići.80 Pravoslavno stanovništvo
Sarajevskog polja: od ukupno 55 naseljeno u Vogošći i okolici
starosjedilačkih rodova 46 ih otpada na uglavnom potječe iz Kolašina, Zete,
muslimanske (Zukići, Viteškići, Kuča (sve u Crnoj Gori) i iz Like.
Hajrići, Sarajkići, Kavici, Poljčići, Hrvatski doseljenici koji su naselili
Serdarevići, Dženanovići, Stambolici ostale dijelove srednje Bosne većinom
itd.). Pravoslavno stanovništvo u potječu iz Dalmacije. Ovamo su došli
najvećem broju potječe iz Srbije i Crne preko kraških polja (Duvna, Livna,
Gore, a nešto manje iz istočne Glamoča) i iz Listiće (Širokog
Hercegovine čiji su preci, također, Brijega). Veze srednje Bosne sa
tamo doselili iz Crne Gore i Srbije. Dalmacijom i zapadnom
Za mnoge rodove tačno se zna kada Hercegovinom potvrđuju i prezimena
su došli i odakle potječu. Jošilovići su, (Škore, Miličevići, Frankovići, Kelave,
naprimjer, došli iz Pive u Crnoj Gori, Bencuni, Biletići, Pušići itd.) kojih ima
Poprdani (Radosavljevići) sa Starog posvuda u Dalmaciji, odnosno
Vlaha u južnoj Srbiji, Krajišnici iz Cetinskoj krajini i zapadnoj
Pećke u Krajini gdje su se zvali Hercegovini.
Aćimovići, a tu su također bili Među doseljenim Hrvatima
doseljenici, Mladeni (starinom (katolicima) teško je odrediti na osnovi
Šamturi) doselili su sa planine Goleš prezimena da li se radi o pripadnicima
na Kosovu, Kostadinovići (Sikiraši) su hrvatskog naroda ili pokatoličenim
iz okolice Užica, Seratlije iz Drobnjaka srpskim i crnogorskim vlasima koji su
u Crnoj Gori, Furtule iz Vranješa u nakon doseljenja u Dalmaciju primili
Kolašinu, Lalići iz Banjana u Crnoj katoličku vjeru. Mnoga njihova
Gori, Bulaići (Bulajići) iz Duge u prezimena su netipična slavenska (bez
Crnoj Gori, Sretenovići (Krsmanovići), nastavka -ić) kao Bencun, Kelava,
Radonje i Šućuri su također iz Škoro itd., što ukazuje na vlaško
Kolašina, Nikšići iz Cuca u Crnoj Gori, porijeklo.
Gavrići (Savići) sa Starog Vlaha na
Kosovu, Antici iz Pive u Crnoj Gori Kiseljačko - busovački kraj
itd.79
Katoličko stanovništvo je mahom Naseljavanje Hrvata u kiseljačko -
doselilo iz Dalmacije i zapadne busovački kraj imalo je dvojaku
tendenciju: s ciljem da se tu trajno
79
S. V. Trifković, Sarajevska okolina: I.
nasele kao radna snaga na spahijskim
Sarajevsko polje, Srpska kraljevska akademija,
Srpski etnografski zbornik, knj. 11, naselja
80
srpskih zemalja, knj. V, Beograd 1908., p. 94 - S. V. Trifković, o. c, p. 116, 122, 136, 139,
225. 179, 182, 185

41
posjedima, ili da im to bude prolazna dokumenti.82
stanica za daljnji put prema posavskim Većina doseljenih katoličkih
i prekosavskim krajevima. rodova potječe iz Dalmacije (Cetinske i
Dokumenti pokazuju da se proces Kninske krajine) te zapadne
prelaska na islam u fojničko - Hercegovine. Samo u lepeničkom kraju
lepeničkom i kiseljačkom kraju od vio evidentirano je 50 rodova koji potječu
neposredno nakon pada Bosne. Na to iz donje Hercegovine, 46 iz Dalmacije
upućuju brojna stara muslimanska i 10 iz zapadne Bosne (Duvna, Livna i
groblja koja se skoro sva nalaze uz Glamoča). Vezu katolika ovog dijela
srednjovjekovne nekropole stećaka, što Bosne sa Cetinskom, Imotskom i
govori da je riječ o starosjedilačkom Kninskom krajinom te zapadnom
stanovništvu koje je s bogumilstva Hercegovinom, potvrđuju i identična
prešlo na islam. Koliko je preostalo prezimena (Jelaši, Buzuci, Kuliješi,
starjenika ne može se reći jer ih je Škore, Vrcići, Sliškovići,
mnogo nestalo u čestim epidemijama Marijanovići, Lukende, Puljizi,
kuge. U izvještaju biskupa N. Olovčića Cvijanovići, Ćorići itd.).83
- Ogranića iz 1675. godine o kanonskoj Slična situacija je i u busovačkom
vizitaciji kreševskoj crkvi, koja je kraju. Po župnim knjigama rođenih i
pokrivala i lepenicki (kiseljački) kraj, vjenčanih može se odrediti porijeklo
kaže se da većinu stanovništva čine mnogih porodica u tom kraju. Većina
muslimani, dok katolika ima svega 70 današnjih tamošnjih katoličkih
duša. Matične crkvene knjige pokazuju porodica (Batinići, Hrgole, Kegelji,
daje 1778. godine u čitavoj Lepenici Krilići, Prušci, Šakići, Šekerije, Škare,
rođeno samo jedno katoličko dijete.81 Vukadini i dr.) dalmatinskog su
Masovno naseljavanje katoličkog porijekla, ali ih ima i iz Like (Čavići,
stanovništva na ovo područje zbilo se Glavaši, Knezovići, Pranići, Stojići).
krajem 18. stoljeća nakon strahovitog Porodice talijanskog porijekla (Batista,
pomora stanovništva koji je izazvala Glibo, Katava) naselili su se u ovaj kraj
velika epidemija kuge 1781 - 1785. g. tek u doba austrougarske uprave, to jest
Zemlja je ostala bez radne snage pa je iza 1878. godine.84
pozvano stanovništvo iz Dalmacije i
zapadne Hercegovine da naseli pusta Naseljavanje zapadne i
sela, odnosno čifluke. Na području sjeverozapadne Bosne
Kiseljaka - Lepenice ima više od 20
sela u kojima je do prošlog stoljeća Hrvatsko stanovništvo koje se
živjelo isključivo muslimansko naselilo na prostore kraških polja
stanovništvo dok su to danas pretežno zapadne Bosne (Kupres, Livno,
ili isključivo katolička sela. O ranijim Glamoč, Duvno) kao i stanovnici
stanovnicima govore i greblja sa starim Rame, mahom su došli sa juga, iz
nišanima kao i defteri te drugi Dalmacije a dijelom kao raselice iz
zapadne Hercegovine. Dio
81
pravoslavnog stanovništva je ovdje
J. Jelenić, Spomenici kulture rada bosanskih
franjevaca, Starine, Jugoslavenska akademija
doselio već pod konac 15. i početkom
znanosti i umjetnosti, XXXVI, Zagreb., 1918., p.
82
142; Monografija "Lepenka", Sarajevo 1963., p. Monografija "Lepenica", p. 211, 213 - 215.
83
215. Monografija "Lepenica", p. 221 i d.
84
S. Tihić, Busovača, Sarajevo 1971., p. 206.

42
16. stoljeća. Oni su već tada zaposjeli Srbiji (u Azlaukovici) gdje im je
većinu tamošnjih planina. Jedan dio ih postojbina. Drljača ima i u istočnoj
je odavde proslijedio dalje na zapad i Bosni oko planine Konjuh.
sjever prema Sani, Plivi i Krajini. Macure su dosta raširene u
Koncem 16. stoljeća bosanski sjevernoj Bosni i u Dalmaciji. Vode
beglerbeg Hasan-paša Predojević je dio porijeklo iz Srbije, a potekli su od
ovih pravoslavnih vlaha odveo da Bratonožića. Rod Kuči, Ljuhari, Ibalji,
nasele puste krajeve oko rijeke Une. Taori, Šurlani, Satare, Mučibabe,
Time je započelo naseljavanje Bencuni itd., vode porijeklo od
pravoslavnog stanovništva na prostor albanskih vlaha. Neki od njih su došli u
sjeverozapadne Bosne (Krajine). Bosnu ispred Turaka a drugi s njima,
I stanovništvo Prozora, odnosno odnosno krajem 15. i u 16. stoljeću.86
Rame, je novijeg datuma. Na svom putu su u više navrata
Starosjedioce uglavnom čine mijenjali vjeru, što je inače bilo česta
muslimanski rodovi i na njih otpada pojava kod vlaškog stanovništva. Oni
62,71% svih rodova u ovom kraju. koji su došli iz Srbije i Crne Gore
Današnje katoličko stanovništvo prvotno su bili pravoslavci, a potom su
mahom je doselilo posljednjih godina neki od njih prešli na katoličku vjeru,
turske uprave, i to sa raznih strana. Rod onda opet na pravoslavnu itd. Isti
Đehulići je, naprimjer, doselio iz slučaj je bio s katoličkim vlasima iz
Zlatara u Hrvatskoj, Meštrovići iz Dalmacije i dalmatinskog zaleđa. To je
Studenca kod Imotskog, Palinići iz razlog da ista vlaška prezimena (bez
Splita (s prethodnim zadržavanjem u nastavka -ić) danas nose mnogi
Bugojnu), Petrovići iz Dalmacije, pripadnici i pravoslavne i katoličke
Gulići iz Kistanja, Kapčevići iz vjere, a ima i muslimana, jer su mnogi
Makarske itd.85 vlasi prešli na islam. Neki pravoslavni
Sasvim je izvjesno da vlasi su prešli na katoličku vjeru još u
pravoslavnog, odnosno srpskog 14. stoljeću, kao i oni koje je u
stanovništva, nije bilo u Dalmaciju doveo srpski car Dušan u
sjeverozapadnoj Bosni sve do dolaska vrijeme svog vojnog pohoda u te
Turaka. Tek ih oni počinju ovdje krajeve.
masovnije naseljavati. Na njihovo Veliki dio starosjedilačkog
srpsko i crnogorsko porijeklo pored stanovništva kraških polja zapadne
ostaloga dokazuju rodovska prezimena. Bosne prešao je na islam već u prvim
Tako Ardomelje (Ardomile, decenijama turske vladavine. To se
Hardomile) koje se susreću i u može pratiti u defterima iz 16. stoljeća.
zapadnoj Hercegovini (u okolici O tome daju podatke i pojedini crkveni
Ljubuškog), ima u Crnoj Gori. Rod djelatnici kao što je svećenik Stjepan
Motika je raširen u Crnoj Gori (u Posedarski koji 1520. godine izvještava
Drobnjaku), a ima ih također u predjelu Papsku kuriju kako su Turci u
Unca i oko Banje Luke. U posljednjih pedeset godina uspjeli
sjeverozapadnoj Bosni je veoma veoma pridobiti tamošnji narod koji
raširen rod Drljača, kojih ima također u ostavlja staru vjeru i prima islam. Dalje
se navodi da ne predstavljaju rijetkost
85
M. Filipović, Prozor, Glasnik Geografskog
86
društva, sv. XVIII, Beograd 1932., p. 11-15. V. Skarić, o.c, p. 221, 231- 234.

43
ni miješani brakovi između kršćana i više hiljada vlaha i da su ih naselili oko
muslimana.87 Srba i Knina.90 Kod svih njih je jako
Livno je oko 1520. godine imalo 63 predanje da su im preci došli iz Crne
kršćanske kuće, a svega dvije Gore ili Srbije. Općenito, sve vlaško
muslimanske. Osam godina kasnije, stanovništvo brižno čuva predanja o
odnosno 1528. godine, broj svom porijeklu, otkud je koje bratstvo
muslimanskih kuća se povećao na 90 došlo i kada.
dok je kršćanskih bilo svega 14. Sjeverni dio Livanjskog polja
Godine 1575. grad je brojao 540 kuća, naselili su crnogorski Rudinjani. Jedan
a stanovništvo je bilo skoro njihov dio naselio je izvorište rijeke
stopostotno muslimansko.88 Šujice. Drugi rodovi doselili su na ovaj
prostor sa Lima u Crnoj Gori. U
Iz Srbije i Crne Gore preko Vukovsko i Ravno naselile su Katane i
Dalmacije u Bosnu Lugonje. Oba roda su iz Drobnjaka u
Crnoj Gori. Iz Drobnjaka su i Kalabe,
Arhivska građa pokazuje da se naseljene oko Glamoča i Livna. Kalaba
mnogo crnogorskih i srpskih vlaha ima i u Prnjavoru, Bosanskom Novom
naselilo u sjevernu Dalmaciju u i Bistrici. Neki od njih su prešli na
razdoblju 1523 - 1527. godine. To je za islam pa otud ima i muslimana Kalaba.
Bosnu važno jer je uz Crnu Goru i Dosta je raširen i rod Lukača, kako
Srbiju to najvažnije migraciono u Dalmaciji tako i u Bosni. Svi vode
ishodište otkud je Bosna stoljećima porijeklo iz Kuča u Crnoj Gori. Neki
primala doseljenike. Mnogi crnogorski Lukači su došli u Dalmaciju prije
i srpski vlasi koji su preko Turaka. Jedan vlah Lukač spominje se
Hercegovine stigli u Dalmaciju, oni ili na Velebitu 1433. godine. Rod Džepina
njihovi potomci su nastavili put u naseljen oko Bosanskog Grahova vodi
zapadnu Hercegovinu i Bosnu, Liku, porijeklo iz Skopske crne gore, gdje
Kordun i Baniju. Srbi se u Glamoču također ima Džepina (u selu Čučeru).
prvi put spominju već 1530. godine, Planinu Krug iznad Livna naselili su
kao i u Uncu i izvorištu Une. Iste vlasi Cuce iz sela Kruge u Crnoj Gori.
godine jedan dio ih je prešao na Tu su i pripadnici roda Arnauti koji su
austrijski teritorij (u Hrvatsku), dok su došli sa srpsko - albanske granice.91
neki već 1526. godine prešli Unu i
naselili se u Žumberak, gdje im je Bosansko Grahovo
ustupio zemlju tamošnji vlastelin Ivan
Kobašić.89 U Bosanskom Grahovu i okolici
Godine 1551. austrijski general skoro sve stanovništvo vodi porijeklo
Ivan Lenković javlja caru Ferdinandu iz Crne Gore i Srbije. Rod Šaponja u
II da su Turci doveli iz unutrašnjosti nedalekom Tiškovcu doselio je sa
Starog vlaha u južnoj Srbiji, gdje
postoji selo Šaponje. Iz Starog vlaha
87
Bullettino dalmato, XXII, Split 1899., p. 191. su i Šolaje. Šolaja ima i oko Glamoča
88
A. Handžić, Konfesionalni sastav stanovništva
u Bosni i Hercegovini u prvim stoljećima
kao i u travničkom i bugojanskom
osmanske vladavine, Prilozi za orijentalnu
filologiju, sv. 42 - 43, Sarajevo 1995., p. 136.
89 90
R. Lopašić, Bihać i Bihaćka krajina, Zagreb V. Skarić, o. c, p. 237 - 238.
91
1943., p. 17. V. Skarić, o. c, p. 241 - 242.

44
kraju. Prvo odredište Kozomara bio je odvijalo se kroz čitavo razdoblje od 16.
livanjski i glamočki kraj a onda su se do 19. stoljeća. Neki dokumenti
odatle raselili u druge dijelove Bosne. upućuju da se ovdje zbila jedna
Svima je postojbina Kozomar kod migracija još u doba bosanske
Nove Varoši u Srbiji.92 samostalnosti prilikom pada srpske
Članovi bratstva Mokronoge u despotovine (15. stoljeće). Veće
duvanjskom i unačkom kraju i oko skupine vlaha dolaze, međutim, tek s
Unca, doselili su iz Mokronoga u Turcima. Pravac njihovog naseljavanja
Polimlju (Crna Gora). Njihovih je vodio dolinom Rame, Plive, Vrbasa i
raselica ima i u visočkom kraju (kod Sane. Najveći dio. Krajine je u to
Moštra) gdje se nalazi selo vrijeme bio pust, naročito Pounje, kao i
Mokronoge. Bure iz Livna i Glamoča donji tok Sane i Posavina. Zbog stalnih
vode porijeklo iz Boke kotorske. ratnih sukoba starosjedilačko
Većina pravoslavnih rodova u Bosni stanovništvo je selilo u sigurnije
nosi imena po toponimima u njihovoj krajeve. Dio ih je prešao na austrijski
postojbini (Srbiji i Crnoj Gori). teritorij u Kordun i Baniju. Slično
Postojbina Oparnica kojih ima u stanje je bilo i u dubičkom kraju koji je
Gerzovu, Baračima i Varcaru, je ostao sasvim bez stanovništva. Tamo
Oparnica u Levču (južna Srbija). Cuce nije bilo nijedne kuće čak 30 godina
su iz Cuca u Crnoj Gori, Banjani iz nakon uspostavljanja turske vlasti.
Banjana također u Crnoj Gori, Ustvari, bilo je pusto sve do Jajca.
Balabani iz Balabana u južnoj Srbiji Kada je putopisac Kuripešić 1530.
itd.93 godine prolazio ovim krajem, zapisao
S obzirom daje Jajce došlo pod je da selo Zablaće kod Ključa ima
tursku vlast tek 1528. godine svega 7 kuća, dok ih je ranije bilo 80.95
naseljavanje vlaškog stanovništva na Petrovački kraj je naseljavan u više
ovaj prostor je započelo dosta kasno. I navrata. Za rod Bogunovića predanje
ovdje su prednjačili srpski i crnogorski kaže da su došli iz Bjelaja u južnoj
vlasi. U nedalekom Šipovu naselili su Srbiji. Rod Krnjeuša doselio je iz
se Šipovci porijeklom iz Drobnjaka u sjeverne Dalmacije kao i rod Kecmana.
Crnoj Gori. Rod Korača kojih ima u Kecmana (Kecmanaca) ima i u južnoj
Vrbljanima i Varcaru doselili su iz Srbiji. Raselica Balabana ima u čitavoj
južne Hercegovine gdje su prije toga sjeverozapadnoj Bosni a došli su iz
doselili iz Bratonožića u Crnoj Gori.94 južne Srbije, ili tačnije, iz okolice
Prištine, gdje i danas postoji selo tog
Slika stanovništva Bosanske krajine imena, kao i u Crnoj Gori (blizu
Skadarskog jezera). S obzirom da
Pravoslavno stanovništvo naseljeno Balabana ima najviše u Crnoj Gori
u krajevima oko Petrovca, Krnjeuše i smatra se da im je tu postojbina.
Pounja većinom vodi porijeklo iz Crne I rod Ožegovića je porijeklom iz
Gore i istočne Hercegovine. Crne Gore, gdje postoji selo Ožegovići,
Naseljavanje vlaha u ovaj dio Bosne kao i Vranješi. Ovima je postojbina u
Drobnjaku ispod Durmitora (polimski
92
V. Skarić, o. c, p. 242.
93 95
V. Skarić, o. c, p. 246, 249. B. Kuripešić, Putopis kroz Bosnu, Srbiju,
94
V. Skarić, o. c, p. 246. Bugarsku i Rumeliju 1530, Sarajevo 1950., p.
15; M. Vasić, o. c, p. 236.

45
Vranješi). Santraci su iz Kolasina. Rod Sanaderi.99 Neki od ovih rodova su
Smoljana (Smolići, Smolovići) doselio porijeklom srpski i crnogorski vlasi i
je sa platoa između Tare i Pive u Crnoj bili su pravoslane vjere ali neke
Gori. Iz tog kraja su i Bulajići.96 njihove raselice po Bosni i Lici prešli
Područje Bravskog, Sanice i Ključa su na katoličku vjeru i danas se drže
primilo je nešto manje stranaca. Tu su Hrvatima. Postojbina katoličkih vlaha
se dugo kompaktno zadržali su planine Dinara i Velebit, odnosno
starosjedioci koji su uglavnom prešli dalmatinsko zalede. Radi se o
na islam. Pravoslavno stanovništvo oko starosjedilačkim dalmatinskim
Ključa je novijeg datuma i u velikoj stočarima.
mjeri potječe iz Dalmacije. U ove Pravoslavno stanovništvo koje je
krajeve su doselili nakon kraćeg naselilo krajeve zapadno od Une,
zadržavanja u Uncu, Glamoču i uglavnom vodi porijeklo iz Crne Gore i
Bosanskom Grahovu. Među njima su Srbije. Od razgranatijih tamošnjih
bratstva Kokoruši, Šikmani, Kordići, rodova su Batnoge, Komadine (došli iz
Latinovići, Kulići, Soboti, Bursaći, Vasojevića u Crnoj Gori),
Kauri itd.97 Toromanovići (došli iz Polimlja u
Raselice od Unca su Grubiše, Crnoj Gori), Durbabe su raselice sa
Zorici, Kecmani, Unčani, Karanovići, Vlašića gdje su ranije došli iz Crne
Rađenovići, Grbici i Banjci. Iz Gore, Goleši su raselice iz travničkog
Grahova su Vukobrade, Sabljići i kraja, a tu su ranije doselili sa planine
Ercezi. Rod Darde iz Ošre Luke u Goleš u južnoj Srbiji (na Kosovu).
sanskom kraju vodi porijeklo sa srpsko Postoji i selo Goleš u Polimlju.100
- albanske granice. Mataruge sa Kozare Stanovništvo koje naseljava okolicu
i oko Prijedora potječu iz Mataruga u Prijedora također najvećim dijelom
Crnoj Gori (kod Grahova). Neki od potječe iz Stare Srbije (sa Kosova) i
njih su prešli na islam. Ima ih i na Crne Gore. Među njima su bratstva
izvorištu Ćehotine. Cikote potječu sa Jasnici i Abaze. Raselice Abaze su
planine Stari vlah u južnoj Srbiji. Baze naseljeni u gradiškoj oblasti.
Oljače, kojih ima u krupskom, Abazovića ima i u Drobnjaku u Crnoj
savskom i dubičkom kraju, doselili su Gori.101
iz Dubnice u Vranjskoj Pčinji u južnoj
Srbiji. Grmuše su, pak, došli iz Stanovništvo Kozare i Zmijanja
Dalmacije.98
U mlađem naseljavanju Krajine i Stanovništvo Kozare i Zmijanja je
sjeverne Bosne najviše su učestvovali uglavnom crnogorskog i srpskog
rodovi iz Dalmacije. Dalmatinskog porijekla, ali su nešto mlađeg datuma.
porijekla su spominjani Bursaći, zatim Posljednji val doseljavanja na ovaj
Puhače, Rodici, Torbice, Tintori, prostor zbio se tokom 18. i 19. stoljeća.
Pačeni, Plavanjaci, Japundže, Na njihovo srpsko i crnogorsko
Mudrinići, Koralije, Desnice, Opačići, porijeklo upućuju toponimi i imena
Macure, Žeželji, Crnobrnje, Marčete i rodova, zatim predanja i razni arhivski
spisi. Tako selo Koturovi i Draksenići
96 99
V. Skarić, o. c, p. 249. V. Skarić, o. c, p. 253.
97 100
V. Skarić, o. c, p. 251. V. Skarić, o. c, p. 253 - 255.
98 101
V. Skarić, o. c, p. 251-252. V. Skarić, o. c, p. 256.

46
imaju pandan na planini Stari vlah u (prostor između Mrkonjić-Grada,
južnoj Srbiji. Iz južne Srbije su rodovi Ključa i Banje Luke) doseljavalo se
Bukvići (Bukve), Ugrenovići, Cikote, kontinuirano kroz duže razdoblje već
Alauvuci i Draksenići. Kondići vuku od 16. stoljeća. U prvom valu
korijen iz kolubarskog kraja, ili tačnije, doseljenici su bili iz Crne Gore i
iz Degurića u okolici Užica. Toromani istočne Hercegovine, a drugi iz
(Turomani) u dubičkom i gradiškom Dalmacije. Do dolaska Turaka tu je
kraju su iz Polimlja u Crnoj Gori gdje većinom živjelo bogumilsko
živi bratstvo Toromani. Šumani su starosjedilačko stanovništvo, s nešto
također iz Polimlja (između Pljevalja i katolika. U većem broju zadržali su se
Potpeći) gdje postoji toponim Šumane. u gornjem Vrbasu dok su ostali prostor
Obućine u dubičkom kraju su naselili vlasi. U prvom valu
doseljenici iz Kolašina. Zlojutri su iz doseljavanja došli su direktno iz Srbije
Kuča (Crna Gora) kao i Komodine. a u drugom kao raselice iz
Komodina ima i u Vasojevićima u Dalmacije.104
Crnoj Gori. Selaci su sa Starog vlaha Planina Vlašić iznad Travnika čini
(južna Srbija) a ima ih i oko Kolubare i jednu etničku cjelinu i uglavnom je
u Donjem Dragačevu (također južna naseljena vlaškim stanovništvom iz
Srbija). Rod Lopara kojih ima u Drobnjaka u Crnoj Gori. Njihove
gradiškom i banjalučkom kraju brojne raselice naselile su se u
albanskog su porijekla sa postojbinom Posavini, gdje su u početku gonili
na Kosovu. Prvi njihovi doseljenici su stoku na zimsku ispašu. Na Vlašiću se
naselili kraj oko Unca a potom su se zadržalo puno starosjedilaca. Među
odatle raselili po Krajini.102 takvim su rodovi: Grubači,
Prostor između Vrbasa i Vrbanje Kelemanoći, Valjevići i dr. Neki od
naselili su vlasi iz Polimlja (Crna njih su kasnije preselili u maglajski
Gora), Hercegovine (gdje su zastali na kraj. Sa Vlašića su i Bencuni kojih kao
putu iz Crne Gore) i Dalmacije. raselica ima u zeničko-busovačkom i
Stanovnici sela Klimenta kod Jajca su kiseljačkom kraju. Na Vlašić su došli
albanskog porijekla (sa Kosova). iz južne Srbije. Prezime im je nastalo
Živinice su dobile ime po crnogorskim od Bencug koje se susreće u
vlasima u Polimlju kojima se tako dokumentima iz 14. stoljeća u južnoj
zvala postojbina. Alaule u Kozarcu kod Srbiji (kod Peći) gdje postoji i selo tog
Prijedora i oni iz okolice Živinica imena. Jedan njihov dio je tokom seobe
potječu sa Kolubare. Jagare i Šundulje, prešao na katoličku vjeru, pa je to
kojih ima kod Banje Luke postoje razlog da Bencuna ima i katolika i
također u okolici Užica. Stanovnici pravoslavaca. Neke njihove raselice
sela Debeljaci na Vrbanji i u blizini nose nešto izmijenjena imena Bencuz
Banja Luke doselili su iz zapadne (okolica Živinica), Benco i Bencur
Srbije. Debeljaka ima i u glamočkom (zapadna Bosna - Vukovsko).
kraju gdje se naselila jedna njihova Etničku vezu vlašićkih
grana.103 pravoslavnih stočara sa stanovnicima
Pravoslavno stanovništvo Zmijanja južne Srbije i Crne Gore, pored istih
102 104
V. Skarić, o. c, p. 257 - 258. M. Niškanović, Prilog proučavanju
103
V. Skarić, o. c, p. 260. stanovništva Zmijanja, GZM. Etnologija, n. s.
XXXIII, Sarajevo 1978., p. 10 - 17.

47
prezimena, toponima i predanja, stanovništvo je u većem broju
potvrđuje i jedinstven način pravljenja napustilo lištički kraj tek iza 1919.
sira. Stočari sa Vlašića i oni iz južne godine. Njihova imanja (čifluke)
Srbije (Sandžaka) i sjeverne Crne preuzelo je mjesno stanovništvo.107
Gore, to jest na prostoru od Novog Današnje stanovništvo Livanjskog
Pazara preko Sjenice do Drobnjaka, polja je također u najvećoj mjeri
prave sir od jamuže (svježeg mlijeka), novijeg datuma. Čak 344 roda, ili 43 %
što je jedinstven slučaj na Balkanu.105 ukupnog stanovništva, pripada novim
doseljenicima. Na njihovo dalmatinsko
Stanovništvo zapadne Hercegovine porijeklo ukazuju jezički elementi
dalmatinske čakavštine, običaji, nazivi
Etnografska istraživanja lištičkog rodova, predanja itd. Etnološka
(širokobriješkog) kraja dokazala su da istraživanja su dokazala da je većina
više od polovice tamošnjih rodova, njih muslimanskih rodova na Livanjskom
119, pripada doseljenicima iz dinarskih polju starosjedilačkog porijekla. S
oblasti (Dalmacije) i Crne Gore. druge strane, dio vlaškog pravoslavnog
Ustvari, čitava oblast zapadne stanovništva s ovog prostora srodan je
Hercegovine u velikom postotku ima sa stanovnicima Starog vlaha u južnoj
doseljeničko stanovništvo. To je Srbiji. Neki rodovi su porijeklom sa
posljedica geografskog položaja tih Lima u Crnoj Gori. Dio pravoslavnih
krajeva. Preko njih su, naime, vodili vlaha je doselio i iz Dalmacije (Vrlike,
glavni migracioni putevi od juga prema Sinjske krajine, okolice Drniša i
sjeveru i tuda su prošle brojne skupine Zadra). Na njihovo dalmatinsko
vlaha, a mnogi su i zastali, pa je to porijeklo pored predanja upućuje i
razlog da se na tom prostoru malo specifičan ikavski govor.108
zadržalo starosjedilačkog Među brojnim strancima koji su
stanovništva.106 doselili u Bosnu bili su i Židovi.
Na vlaški karakter širokobriješkog Njihov dolazak je bio u uskoj vezi s
(lištičkog) kraja ukazuju i tamošnji njihovim izgonom iz Španije (1492.
toponimi: Vlaške njive, Vlaštak, g.). Mnogi su tada našli utočište i
Vlaška glavica, Vlaški put, Katunina, zaštitu u Turskoj Carevini. Tada ih je
Katunišće i sl. Većina tamošnjih jedan broj doselio u Bosnu, odnosno
rodova je doselila tek u 18. i 19. Sarajevo (između 1541. i 1565. g.).
stoljeću. To se podjednako odnosi na Nakon pada Budima 1686. godine sa
pravoslavno i katoličko stanovništvo. izbjeglim Bošnjacima je tada u Bosnu
Kod mnogih rodova ni vjerska došlo i nešto Židova koji su do tada
pripadnost nije izvorna. Oni koji su živjeli u Ugarskoj. Naselili su se u
danas katolici ranije su bili pravoslavci Sarajevu, gdje su pojačali postojeću
i obrnuto. Na to ukazuju i zajednička isto-nacionalnu zajednicu. Židova je
prezimena kod jednih i drugih (Selaci, bilo i u drugim mjestima po Bosni i
Merčepe, Benci, Mudrinići itd.). Hercegovini i posvuda su bili
Muslimansko starosjedilačko stanovnici gradova. Uglavnom su se

105 107
V. Skarić, o. c, p. 224 - 225. M. Petrić, o. c, p. 21.
106 108
M. Petrić, Etnička prošlost na području S. Kulušić, u: Glasnik Zemaljskog muzeja,
Listiće i zapadne Hercegovine, GZM. Etnologija, Etnologija, n. s. XV!- XVI, Sarajevo 1961., p. 5 i
n. s. XXIV / XXV, Sarajevo 1970., p. 24 i d. d.

48
bavili trgovinom i zanatima. Njihova uslijedilo odmah iza 1463. godine
zajednica je za sve vrijeme ostala nakon što su se Bošnjaci uključili u
malobrojna i nije nikada utjecala na tursku osvajačku silu koja je
nacionalnu strukturu starosjedilačkog nezadrživo napredovala u Evropu. Kao
stanovništva Bosne i Hercegovine. nagradu za njihova junačka djela i
ogroman doprinos stvaranju turske
Iseljavanje bosanskog stanovništva moći, dobijali su posjede u evropskim
zemljama čija su osvajanja platili
Kada se raspravlja o migracijama potocima krvi i nebrojenim žrtvama.
koje su se odvijale na Mnogi su u tim zemljama stalno ostali
bosanskohercegovačkom prostoru, kao spahije i visoki državni, odnosno
treba napomenuti da su one bile vojni dužnosnici. Podaci govore da je
dvosmjerne. Naime, kako god su u nju većina gradova Cetinske krajine,
masovno doseljavali stranci tako je iz Dalmacije, Like, Slavonije i
nje iseljavalo njeno starosjedilačko Madžarske, bila naseljena Bošnjacima.
stanovništvo, kako muslimani tako i Turski putopisac Evlija Čelebija je
kršćani. Katolici su se najviše iseljavali 1660. godine zabilježio da se u većini
prilikom prodora stranih vojski, kakav gradova osvojene Ugarske (Budimu,
je bio slučaj 1478. godine kad je s Sigetu, Šiklošu, Pečuju, Stolnom
vojskom upao u Bosnu mađarski kralj Biogradu), Temišvara itd. čuje samo
Korvin, zatim nakon upada austrijskog bosanski jezik, a za stanovnike Budima
vojvode Perčnlija 1690. godine, kad je kaže da su svi Bošnjaci. I stanovnici
iz sjeveroistočne Bosne odveo više od Kanjiže su većinom bili Bošnjaci, koji
3.000 katolika. Provala princa Eugena govore nekoliko jezika, a bosanski im
Savojskog u srednju Bosnu sve do je na prvom mjestu. Čelebija dalje
Sarajeva 1697. godine uzročila je navodi da su i drugi gradovi bošnjačke
iseljavanje više od 40.000 kršćana, varoši.110 Tako u Drnišu (Dalmacija)
pretežno katolika, koji su se naselili živi više od 300 muslimanskih
preko Save. porodica te da iz tog kraja ode svake
Preostalo katoličko starosjedilačko godine na hadž 100 do 150 hadžija.111
stanovništvo sjeveroistočne Bosne Slične podatke donosi 1625. godine
odselilo se 1717. godine pri povlačenju splitski plemić Atanasije Jurjević. On
vojske pod zapovjedništvom generala navodi da je u to vrijeme u Sinju bilo
Petraša, nakon njegovog pokušaja 100 muslimanskih (bošnjačkih) kuća, a
osvajanja Zvornika. U više navrata su i u njegovoj okolici 500, u Skradinu
franjevci odvodili katoličko (kod Šibenika) 200, u Vrani (kod
stanovništvo (fra Mijo Veličanin, fra Zadra) 200, Zemuniku 150, Karinu
Jure Ramčanin, fra Šimun Modričanin, 230, Kninu 300, Vrlici 85, Drnišu 300,
fra Juro Zgošćanin, fra Juro Tuzlić u Petrovu Polju u 40 sela i zaselaka
itd.).109 600 kuća itd.112
I muslimansko stanovništvo se
iseljavalo u ogromnom broju. To je 110
E. Čelebija, Sejahatname, sv. VI, p. 201, 247,
503, 514 - 517, 534.
109 111
J. Koprivčević, O emigraciji katolika u E. Čelebija, Putopis, Sarajevo 1967., p. 189.
112
Bosni, Napredak, Hrvatski narodni kalendar za O tome: P. Živković, Povijest Bosne i
1940. godinu, Sarajevo 1939., p. 82 i d; Đ. Hercegovine do konca 18. stoljeća, Mostar
Pejanović, o.c, p. 15 id. 1994., p. 132 - 133.

49
doselilo je u Bosnu jer se radilo o
Povratak iseljenih Bošnjaka Bošnjacima. Naseljavali su se u razne
dijelove Bosne - oko rijeke Une, u
Za iseljene Bošnjake u evropskim srednju Bosnu, oko Vrbasa, Spreče,
zemljama započele su velike nesreće Ukrine, Drine, Save, Neretve, Lašve,
krajem 17. stoljeća i trajale su sve do Sane, Prače, Vrbanje, Rame, Krivaje,
Prvog svjetskog rata. Uzrok su bili Unca, Bregave itd. Iseljenici iz
porazi turske vojske koje je Dalmacije, Cetinske i Kninske krajine
doživljavala na evropskim i drugim uglavnom su se naselili u Krajinu. Oni
ratištima. Sve je započelo velikim iz Cetinske krajine došli su u Malu
Bečkim ratom 1683. godine i Kladušu i Todorovo, a oni iz Srba u
neuspjelom opsadom Beča nakon čega Jezero kod Ostrošca. Od tada se to
je Turska počela gubiti sve osvojene mjesto naziva Srbljani.
zemlje u Evropi. Tako su se morali
povući iz Madžarske, Slavonije, Bačke, Izgon muslimana iz Srbije
Banata, Srijema, Like, Dalmacije, a
nešto kasnije i iz Srbije. S vojskom se Položaj Bošnjaka muslimana
iseljavalo i muslimansko, odnosno pogoršao se i u Srbiji nakon
bošnjačko stanovništvo. Oni koji su Karađorđevog ustanka (1804 - 1813.
ostali bili su proganjani, ubijani i na g.). Srpski ustanici su posvuda
silu pokrštavani, pri čemu su morali progonili muslimansko stanovništvo,
promijeniti i ime pa su takvi za Bosnu pljačkali ih i ubijali. To je poprimilo
izgubljeni za sva vremena.113 još veće razmjere nakon pada
U pokrštavanju Bošnjaka na Beograda 1807. godine, kad je nastao
području Like i Krbave posebno se opći pokolj "Turaka", i to na prvi dan
istakao izvjesni župnik Marko Mesić. Kurban - bajrama. Računa se da je
Senjski biskup Sebastijan Glavinić u samo u Beogradskom pašaluku u to
svom izvještaju o Lici iz 1696. godine vrijeme živjelo 20.000 Bošnjaka. Od
navodi da je tamo veliki broj onih koji njih su mnogi pobijeni, ostatak
su "ranije ispovijedali islam". Ako se pokršten, a dio protjeran. Izvještaji
uzme u obzir da je još 1680. godine govore kako je nakon toga među
samo u Lici bilo više od 7.000 ustaničkim vođama nastalo
bošnjačkih domaćinstava s više od razračunavanje oko raspodjele
30.000 čeljadi, može se zamisliti bošnjačke opljačkane i prisvojene
koliko je takvih silom pokršteno. imovine u mnogim srpskim gradovima,
Podaci o tome mogu se naći i u posebno u Beogradu.114
crkvenim evidencijama koje su Stradanje preostalih Bošnjaka u
pedantno evidentirale ta pokrštavanja. Srbiji nastavilo se i tokom Drugog
Sve izbjeglo stanovništvo iz srpskog ustanka. Najzad, odredbama
Madžarske, Hrvatske i drugih krajeva Jedrenskog mira sklopljenog 1830.
godine između Turske i Rusije,
113
usvojen je zahtjev Srbije, čije je
R. Lopašić, Spomenici hrvatske krajine, od
1693. do 1780. u dodatku od g. 1730. knj. III, u
interese zastupala Rusija, da svi
Zagrebu 1889., p. 246 - 247. CXLII. 26. III
114
1709; R. Horvat, Lika i Krbava, M. H. sv. 1, Više o tome: Ć. Truhelka, Bošnjaci i prvi
Zagreb 1941., p. 43 - 44; Đ. Pejanović, o. c, p. srpski ustanak, GZM. XXIX (1917)., Sarajevo
27 i d. 1918., p. 225 - 226.

50
muslimani moraju napustiti tlo Srbije. su pripadnici druge dvije vjere nerado
Uslijedila je masovna selidba (izgon) i gledali. Tako je pećki patrijarh Vasilije
većina ih je prešla Drinu i naselila se Brkić, koji je jedno vrijeme bio
po Bosni jer se i u ovom slučaju mitropolit u Sarajevu, pisao 1771.
uglavnom radilo o Bošnjacima. godine: "Namnožilo se mnogo Turaka
Mnoge doseljene porodice dobile (muslimana) u Bosni, prvo što je
su nadimke po gradovima iz kojih su mnogo Turaka pobeglo iz Ugarske pa
doselile, pa tako: Užičanin, Valjevac, su se naselili u Bosni, a drugo što je
Budimlija (Budimlić), Požegija, Bosna zdrava zemlja, a Turci drže sve
Pećanin, Kuršumlić, Biogradlija i sl. plodne zemlje pa se narod namnožio
Oni koji su došli iz Novopazarskog mnogo".116
sandžaka u narodu su dobili nadimak Zahvaljujući povratku Bošnjaka iz
Arnauti. dijaspore spriječeno je da ih potpuno
Posljednja naredba o izgonu nestane u vlastitoj domovini. Čitavo
muslimana (Bošnjaka) iz Srbije izdata razdoblje 18. i 19. stoljeća bilo je,
je 1862. godine, što je sankcionirala i naime, u znaku najvećih stradanja i
međunarodna konferencija, održana 22. pomora Bošnjaka. Tursko Carstvo se
IX 1862. godine u Kanlidži (Turska). nalazilo u teškom stanju i s velikim
Osmanske vlasti su iseljenim naporima je branilo stečevine i Ranice.
Bošnjacima iz Užica i Sokola podigle u Tamo gdje je bilo najteže slali su
Bosni dva nova naselja na Savi - Bošnjake, prekaljene ratnike, koji su
Gornju i Donju Aziziju (danas masovno ginuli u nebrojenim bitkama
Bosanski Šamac i Orašje), tako sa Austrijancima, Mađarima,
nazvana po sultanu Abdulazizu. Samo Poljacima, Rusima, Mlečanima,
iz Užica iselilo se 2.966 Bošnjaka. Perzijancima itd. Samo u dvije bitke na
Jedan suvremenik je opisujući njihovo perzijskom i ruskom ratištu izginulo ih
iseljavanje zapisao: "Sve je otišlo je više od 30.000. Taj pomor je
plačući". početkom 18. stoljeća dostigao
O bošnjačkoj fizionomiji mnogih zabrinjavajuće razmjere.
srpskih varoši, naprimjer Užica, govori Kako jedna nesreća ne dolazi sama,
podatak daje tih godina prošlog javile su se epidemije koje su sa svoje
stoljeća u njemu bilo 2.000 bošnjačkih strane desetkovale stanovništvo. Broj
kuća i dvadeset džamija, a svega 80 muslimana se u 18. stoljeću toliko
srpskih domaćinstava.115 Po izvještaju smanjio da je u mnogim mjestima bilo
engleskog putopisca Archibalda zabranjeno klanjati džumu i bajram-
Pattona iz 1843. godine u njemu je bilo namaz na musalama (otvorenim
3.500 bošnjačkih kuća, a svega 600 mjestima), kako domaji kršćani ne bi
srpskih. Slično se zbilo s Bošnjacima primijetili koliko je ostalo
1878. godine kad su istjerani iz Crne muslimanskog svijeta što bi ih
Gore. U svim slučajevima uglavnom se ohrabrilo za pobunu, jer se uglavnom
radilo o gradskom stanovništvu. Priliv radilo o gornjoj društvenoj klasi čiji su
velikog broja povratnika veoma je bili podložnici.
povećao broj muslimana u Bosni, što Epidemije su, međutim,
desetkovale i seosko stanovništvo
115
J. Vujić, Putešestvije po Srbiji, Beograd
116
1902., p. 20. Đ. Pejanović, o. c, p. 27.

51
(kršćane). Zemlji je bila potrebna nova tražiti novu radnu snagu.
radna (kmetovska) snaga pa je tako Izvještaji govore da su novi
započeo novi val naseljavanja stranaca doseljenici nalazili u kućama pustih
u Bosnu i Hercegovinu. To je trajalo sela čitave skelete pomrle čeljadi.
promjenljivim intenzitetom kroz čitavo Posvuda su se susretale kosti
razdoblje 18. i 19. stoljeća, odnosno nepokopanih stanovnika jer su čitavi
Sve do Prvog svjetskog rata. krajevi ostajali bez ijednog živog. Novi
I ovaj put doseljenici su uglavnom priliv stanovništva i njegov razmještaj
bili iz susjednih zemalja (Srbije, Crne dao je Bosni konačnu nacionalno -
Gore i Hrvatske). Prvi val je uslijedio vjersku sliku u onom obliku i
početkom 18. stoljeća nakon novog rasporedu kakva je manje - više i
teškog pomora kuge. Mada je ta zaraza danas.
često harala najteže su bile one iz
godine 1721 -1732, 1741, 1744, 1753, Raspored stanovništva u Bosni i
1761 - 1765, 1773, 1782, 1781 - 1785, Hercegovini sredinom prošlog
nakon čega je zemlja ostala polupusta. stoljeća
Pomor se nastavio i u narednom
stoljeću. Najviše svijeta je pomrlo u Oko 1865. godine slika naseljenosti u
razdoblju 1813 - 1818. godine. Po Bosni i Hercegovini je ovako izgledala:
izvještaju suvremenika pomor je u srednjoj, istočnoj, južnoj te
prepolovio stanovništvo i mnogi sjeverozapadnoj Bosni većinsko
krajevi su ostali potpuno nenaseljeni.117 stanovništvo su činili muslimani. Tu je
Begovi i age su na svoju ruku dovodili živjelo više od 66 % ukupnog broja
potrebnu radnu snagu iz Crne Gore, Bošnjaka muslimana. Starosjedilačko
Srbije i Dalmacije i naseljavali ih kao bošnjačko - katoličko stanovništvo i
kmetove ili čifčije (zakupce) na svoja doseljeni Hrvati ustalili su se u
opustjela imanja. Bilo je slučajeva da zapadnoj Hercegovini, jugozapadnoj
su mnoge crnogorske i dalmatinske Bosni, zatim duž desne obale Save od
porodice bježeći od zla i neimaštine Brčkog do Broda, te u lepeničko -
same dolazile i nudile se agama da ih lašvanskom kraju. Na tim prostorima
prime na svoja imanja kao kmetove. živjelo je oko 80 % svih
Neki su sa svim ukućanima i bosanskohercegovačkih katolika i
imovinom koju su mogli natovariti na doseljenih Hrvata.
konja išli od mjesta do mjesta ili bi Pravoslavno starosjedilačko
ispred neke aginske kule razapeli čergu stanovništvo, te doseljeni Srbi i
i čekali u nadi da ih primijeti aga i Crnogorci zauzeli su u apsolutnoj
ponudi im posao na svom čifluku.118 većini prostrane oblasti na
Kad bi kuga pomorila seosko sjeverozapadu zemlje između Sane (od
stanovništvo tada bi same age išle Broda do ušća Une) i Une (od ušća do
njenog izvorišta), bosansko - hrvatsku
granicu od izvorišta Une do planine
117
M. Batinić, Djelovanje franjevaca u Bosni i Troglav, preko Glamoča i Donjeg
Hercegovini, sv. III, Zagreb 1887; J. Jeremić,
Prilozi za istoriju zdravstva i medicinskih prilika
Vakufa do Doboja idući između Jajca,
u Bosni i Hercegovini pod Turskom i Austro- Travnika, zatim krajeve desne obale
Ugarskom, Beograd 1931; Đ. Pejanović, o. c, p. rijeke Bosne od Doboja do Modrice, i
19 i d. dalje do Broda. Pravoslavci su činili
118
M. Filipović, Visočka nahija, p. 297.

52
apsolutnu većinu i u istočnoj
Hercegovini, na području između
srednje i donje Drine (Od Višegrada do IV. DOBA AUSTROUGARSKE
ušća Drine), uz Savu (od ušća Drine do UPRAVE
Brčkog) te istočno od linije povučena
od Brčkog prema Vlasenici i Austrijska kolonizacija Bosne i
Višegradu. Na tim prostorima bilo je Hercegovine
koncentrirano oko 70 % ukupnog
pravoslavnog stanovništva Bosne i Uspostavljanje austrijske vlasti u
Hercegovine.119 Bosni i Hercegovini izazvalo je nove
migracione pokrete i razmještanje
stanovništva na čitavom
bosanskohercegovačkom prostoru. I
ovoga puta promjene su išle na štetu
starosjedilačkog stanovništva, prije
svega muslimana, ali također katolika i
pravoslavaca jer je ova seoba konačno
izbrisala nacionalnu kategoriju
Bošnjaka (Bosanaca) katolika i
Bošnjaka (Bosanaca) pravoslavaca.
Političke promjene su uzrokovale
masovno iseljavanje muslimana u tuđi
svijet. Zvanična austrijska politika je
išla za tim da u Bosni i Hercegovini što
više ojača katolički elemenat pa je
provođena planski razrađena politika
naseljavanja stranaca iz njenih
provincija.
U prvoj fazi, koja je uslijedila
odmah nakon uspostavljanja austrijske
vlasti (1878. g.), najbrojniji doseljenici
(službena lica) bili su sami Austrijanci
a onda pripadnici drugih naroda koji su
živjeli u sklopu Monarhije (Hrvati,
Česi, Mađari, Tirolci). Istovremeno je
uslijedilo doseljavanje seoskog
stanovništva iz hrvatskih krajeva
(Dalmacije i Like). Ono je bilo u
potrazi za obradivom zemljom pa ih je
većina primljena na aginska imanja.
Među njima bilo je i uzurpatora koji su
samoinicijativno zaposjedali zemlju
starosjedilaca.
Najviše doseljenika u prvom valu
doselilo se u bosansko-krupski kraj. Iz
119
tog vremena potječu naselja na
Đ. Pejanović, o. c, p. 22 i d.

53
obroncima Grmeča (Hasani i Gornja turske vlasti toliko su se osilili da su
Suhaja). Puno Ličana je doselilo u nasilu počeli otimati aginske posjede,
bosansko-petrovački i sanski kraj a pače, čak ugrožavati živote njihovih
nešto manje u cazinski. U izvještaju vlasnika.
carskog inspektora baruna Huga Šta su i kakvi su bili ti elementi
Kučera koji je obišao bihaćki kraj, koji su doseljavali u Bosnu iz Crne
navodi se daje u razdoblju 1878 - 1883. Gore i Srbije, najbolje je oslikao
godine na taj prostor doselilo 10.000 - izaslanik ruske carice Jelisavete (18.
12.000 hrvatskih doseljenika iz Like. stoljeće), oficir Pučkov, koji je jedno
Neki od njih su na begovskim i vrijeme proveo u Crnoj Gori, nakon
aginskim imanjima zauzeli mjesta čega je zapisao: "Kao divlji narod za
domaćih seljaka koji su izbjegli ili su kojega ne važe nikakve norme
nestali u pobunama i ratnim vihorima u uređenja međusobnih odnosa i
prethodnom razdoblju.120 ponašanja, crnogorski i srpski
Doseljenici su pravili velike glavari su bahati, sirovi, pohlepni za
probleme domaćem stanovništvu. novac, spremni na nepromišljene
Mnogi od njih su uzurpirali državno poteze, bez smisla za procjenjivanje
zemljište, posebno šumske površine, a međuljudskih odnosa. Sam Vasilije
oni koji su se naselili na aginskim vladika je najbolji primjer glavara s
imanjima odbijali su izvršavati negativnim osobinama. On je veliki
zakonske obaveze prema gospodarima egoista i srebroljubac, ne ustručava
pa su uslijedile incidentne situacije. se ni od laži i podvala samo da bi
Ustvari, u svim proteklim postigao cilj. Taj narod nema
vremenima bilo je puno nesporazuma, nikakvih svojstava kojima bi ličio na
pače i teških sukoba između domaćeg državu, nema tijela koje bi donosilo
stanovništva i doseljenika. Kako je ta općevažeće odluke, nema zakona za
kategorija doseljenika uglavnom bila prekršioce. To je zemlja u kojoj
vlaškog porijekla, poznata po svojoj caruje hajdučko zbjezište, gdje
besprimjernoj agresivnosti i općenito caruju sve ljudske mane i poroci".121
krajnje nezgodnom karakteru, sada, u Austrija je ubrzo počela naseljavati
izmijenjenim političkim prilikama, koloniste iz svih dijelova svoje države.
postali su još agresivniji. Sa svojim Godine 1881. došli su doseljenici iz
stadima pričinjavali su obrađenim južnog Tirola i naselili se na prostor
površinama velike štete, prekoračivali između Kostajnice i Bosanske
data im prava, i općenito, na svaki Gradiške, s ukupno 199 porodica, a uz
način nanosili su štetu i uznemiravali njih još 41 porodica iz Hrvatske.122
starosjedioce. Iz njihovih redova su se
regrutirale hajdučke čete koje su se
profesionalno bavile pljačkom i 121
M. Draganović, Materijal za istoriju Crne
napadale imanja. Sredinom 19. stoljeća Gore, Spomenik, SKA. knj. XXV, Beograd
ponašanje vlaških doseljenika dostiglo 1895., p. 25 - 28; Stonojević, u: "Istorija Crne
je neslućene razmjere. Po ukidanju Gore", treća knj.. tom I, Titograd 1975., p. 354 -
355.
122
F. Hauptman, Regulisanje zemljišnog
120
Đ. Mikić, O kolonizaciji stranih seljaka u posjeda u Bosni i Hercegovini i počeci
Bosni i Hercegovini u vrijeme austrougarske naseljavanja stranih seljaka u doba austrougarske
uprave, u zborniku: "Migracije i Bosna i vladavine, Godišnjak, Društvo istoričara BiH, br.
Hercegovina", Sarajevo 1990., p. 183. XVI, Sarajevo 1965., p. 158.

54
Naseljavanje Nijemaca u Planoj. U prnjavorskom okrugu beži
Krupici i Hadžiselimovići primili su 28
U okolicu Banje Luke doselili su porodica sa 150 članova i naselili ih na
kolonisti iz Njemačke. U tome je svoja imanja.124
veliku ulogu odigrao Franz Pfanner, U drugoj fazi naseljavanja koja je
tadašnji starješina trapističkog trajala od 1890. do 1905. godine došlo
samostana "Marija Zvijezda" nedaleko je mnogo Talijana, Čeha, Slovaka,
od Banje Luke. On je u njemačkom Ukrajinaca, Rusina i Poljaka. Svi su se
časopisu "Christlichen Pilger" objavio naselili na područje bosansko-novskog,
članak o Bosni i ukazao na velike bosansko-dubičkog, derventskog i
mogućnosti naseljavanja u njoj. Prvi banjalučkog okruga. Vlast im je
doseljenici su stigli 1878. godine iz dodijelila državno zemljište koje je
Hanovera s ukupno 25 porodica. Kupili nakon deset godina obrađivanja bez
su zemlju u Brezikama od bega Arifa naknade prelazilo u njihovo trajno
Šabića. Slijedeće, 1879. godine, došli vlasništvo. Talijanski doseljenici su se
su kolonisti iz Oldenburga i uglavnom koncentrirali u banjalučkoj
Braunsveiga i naselili se na područje regiji oko Laktaša, Mahovljana i
Laminaca i Rovina. Tako je u Jazovca.
banjalučkom kraju nastalo nekoliko Česi su se naselili u općini Kobaš i
njemačkih naselja (Rudolfsthal u Seferovce. Tamo je niklo njihovo
- danas Bosanski Aleksandrovac, naselje Nova Ves. Izvjestan broj ih se
Konigsfeld - Dubrave, Windhorst naselio i u srednjoj Bosni. Poljaci su se
- Nova Topola itd.).123 Nijemci su naselili na kompleks zemljišta oko
kolonizirali i bijeljinski kraj, gdje su Čelinca i Bakinačke Kozare. Tada su
osnovali naselje Franz Josefsfeld. došli i kolonisti u organizaciji
Austrija je nastojala dovesti što više evanđelističke crkve iz Madžarske. U
doseljenika iz svog pasivnog južnog tom dijelu Bosne naselilo se još
Tirola. Bilo je, međutim, teško naći Galicijana i Rusina.125
slobodno zemljište. Kolonisti su I Hercegovina je u austrijsko doba
skučene parcele proširivali tako što su primila mnoge doseljenike. Ovdje su
zaposjedali slobodne šumske površine opet prednjačili crnogorski brdani
koje su krčili. Javili su se međutim bezemljaši. Odmah iza 1878. godine
stari vlasnici (begovi i age) i nastao je doselilo se puno Rudinjana, Bjelica,
spor s vlastima i doseljenicima. Krajem Cuca i Prekotarača. Do sredine marta
1883. godine stiglo je u Mahovljane 1879. godine stigla su 142 domaćinstva
kod Banje Luke novih 25 tirolskih a dva mjeseca kasnije pristiglo je novih
porodica sa 165 članova. Svaka 247. Sačuvane pasoške knjige daju
porodica je dobila 12 duluma po članu. precizne podatke o broju doseljenika,
Iza toga su stigle još 22 porodice s imenima bratstava i dr. Konačan broj
ukupno 320 članova. Jedan broj crnogorskih doseljenika u ovoj fazi
porodica primili su banjalučki beži iznosio je oko 2.000.
Džinići na svoja imanja u selu Rremna, Ovaj put crnogorski doseljenici su
a beg Hadžiselimović iz Kotor - Varoši uglavnom naselili okolicu Stoca,
primio je određen broj na svoje imanje
124
Đ. Mikić, o. c, p. 186.
123 125
Đ. Mikić, o. c, p. 183 - 184. Đ.Mikić,o. c.,p. 187-188.

55
Dabra, Gacka, Čitluka kod Nevesinja i za penzionirane oficire.
Mostara. Godine 1889. u okolicu Pored zemljoradničkih kolonista u
Gacka stigli su novi članovi bratstva Bosnu je doselio veliki broj državnih
Bjelica, Grahovljana, Banjana i činovnika, zanatlija, trgovaca, vojnog
Oputnorudinjana, s ukupno 1300 kadra i dr. Do 1885. godine ukupno je
članova. Mnoge njihove porodice doselilo 27.438 stranaca, do godine
naselile su se u sarajevsku okolicu. 1895. 70.848, a do 1910. godine
Ovoliki priliv crnogorskih doseljenika 114.591, osoba, što je iznosilo 6,04 %
zabrinuo je austrijske vlasti jer su se ukupnog stanovništva Bosne i
naseljavali bez ikakve kontrole pa su Hercegovine. To su u najvećem broju
poduzete mjere da se to spriječi ali nije bili Hrvati, Austrijanci, Slovenci,
bilo uspjeha.126 Mađari, Česi i Poljaci.
Tih godina crnogorski doseljenici Hrvati su za Austriju bili važni
su stigli i na Glasinac kod Sarajeva. zbog poznavanja jezika pa ih je jedno
Godine 1866. došlo je bratstvo vrijeme u administraciji bilo 23,49 %
Ugrenovića i Riđana. Godine 1878. od svih zaposlenih. Tu kategoriju
stiglo je novih 11 rodova sa 84 doseljenika narod u Bosni je nazivao
domaćinstva. Pojedina bratstva su kuferašima.128
proslijedila prema sjevernoj Bosni i Od ukupnog broja doseljenih, iz
nastanili su se na prostoru između Austrije je bilo 46.859 lica, a iz
Broda i ušća Une. I Rama je tih godina Ugarske 61.151, od toga Čeha 7.000,
dobila nove stanovnike iz Crne Gore. Poljaka 11.000, Mađara 6.500 itd.
Od jeseni 1877. do 1882. godine iz Austrijske vlasti su iz državnih razloga
nikšićkog kraja iselila je 391 porodica krile stvarni broj doseljenih stranaca.
kojima je odrednica bila Bosna.127 Zvanični izvještaji barataju brojem od
137.000 ali se vjeruje da je iznosio više
Broj doseljenih stranaca od 200.000 ljudi. Po vjerskoj
pripadnosti bili su skoro svi katolici.129
Austrijske vlasti su naseljavanjem
kolonista s područja Monarhije željele Odnos muslimana prema
brojčano ojačati katoličko stanovništvo austrijskim vlastima
kao siguran oslonac svoje vlasti na
ovim prostorima. Kolonisti su 1895. Odlazak Turaka, preuzimanje
godine u svojim rukama držali 51.027 vlasti od strane Austro Ugarske i
hektara ziratskog zemljišta. Ustvari, promjene koje su potom uslijedile na
vlada je imala brojne planove u vezi s političkom, kulturnom, vjerskom i
tim. Jedno vrijeme je predsjednik društvenom polju, kod većine Bošnjaka
Zemaljske vlade general Albori muslimana izazvali su nelagodu,
predlagao da se u Bosni osigura zemlja depresiju, strah i neizvjesnost. Svoj
(imanja) za naseljavanje penzioniranih stav prema pogodbi velikih sila da
žandara, dok su vojne vlasti to tražile Turska prepusti njihovu zemlju Austriji
iskazali su pružanjem žestokog otpora
126
Đ. Mikić, o. c, p. 226 - 227.
127 128
M. Filipović, Glasinac, antropogeografske) - N. Šehić, Politika iseljavanja na području
etnološka rasprava, Naselja i poreklo Bosne i Hercegovine 1918 -1921, u monografiji:
stanovništva, knj. 32, SAN, Beograd 1950., p. "Migracije i Bosna i Hercegovina", p. 195 - 196.
129
42, 144 - 145, 205; Đ. Pejović, o. c, p. 23. Đ. Pejanović, o. c, p. 42 - 43.

56
austrijskoj okupacionoj vojsci. Iseljavanje Bošnjaka u Tursku
Ukidanje turske vlasti s kojom su
živjeli duže od četiri stotine godina, Iseljavanje Bošnjaka nije prestajalo
nametanje gospodara druge vjere, za sve vrijeme austrougarske vladavine
drugačije kulture i običaja, i osjećaj Bosnom. Prvi val je uslijedio odmah
gubitka privilegiranog društvenog i nakon okupacije 1878. godine, drugi
političkog statusa koji su uživali nakon uvođenja vojne obaveze 1881.
stotinama godina, zabrinulo je godine i nakon ustanka 1882. godine u
sveukupno muslimansko stanovništvo. kojem su učestvovali i muslimani, treći
Bili su puni mržnje i prezira prema u vrijeme borbe za vjersku i vakufsko -
onima koji su ih doveli u takvu mearifsku autonomiju muslimana koja
situaciju. je počela 1899. godine, četvrti nakon
Pripadnici druge dvije vjere aneksije 1908. godine i peti u vrijeme
(katolici i pravoslavci) dolazak balkanskih ratova (1912/1913. g.).
Austrije su doživjeli drugačije. Prije Pravac iseljavanja bila je Turska.
svega, očekivali su temeljne društvene Iseljenika je bilo iz svih krajeva
promjene - ukidanje begovata, to jest zemlje, najviše iz gradova. Godine
agrarnu reformu. Također su očekivali velikih iseljavanja bile su 1878 - 1883,
preuzimanje političke inicijative 1888, 1891 - 1892, 1899., 1900 –
naspram do tada društveno - politički 1901., 1909 - 1912. Turska je u
dominirajućeg bošnjačko - budžetu za 1882/1883. godinu
muslimanskog stanovništva. Razvoj predvidjela 1.000.000 zlatnih lira za
događaj bi bez sumnje krenuo u pravcu pomoć izbjeglim Bošnjacima. O tome
teškog zaoštravanja vjersko - koliko se ukupno iselilo Bošnjaka
nacionalnih i političkih odnosa sa nema tačnih podataka jer su ih
nesagledivim posljedicama da nova austrijske vlasti krile kao i broj
vlast nije kategorički svima dala na useljenih stranaca u Bosnu. Po njenim
znanje da se njena vladavina temelji na zvaničnim izvještajima iselilo ih se tek
principima pravne države u kojoj su svi 137.000, dok procjene govore daje taj
njeni podanici jednaki pred zakonom. broj iznosio između 180.000 i 200.000
S nastalim promjenama ipak se nije ljudi, a možda i više. Na taj zaključak
mogao pomiriti veliki dio navodi podatak da je u Balkanskim
muslimanskog stanovništva. Učestali ratovima tokom 1912/1913. godine na
napadi na njihove posjede i njih same, bojištima u sastavu turske vojske bilo
pritisci, zastrašivanja i prijetnje, oko 20.000 vojnika regrutiranih iz
izazivali su opću nesigurnost i strah. redova bosanskohercegovačkih
Većinu nasilja su činile statusno ovisne muslimana koji su tih godina doselili u
osobe kmetovi i zakupci (čifčije) Tursku. Prema podacima carigradskog
spahijske zemlje. Veliki broj povjerenika za smještaj izbjeglica,
muslimana je izlaz iz takve situacije samo u razdoblju od 1900 - 1905.
vidio u napuštanju zemlje i odlasku u godine doselilo je 72.000 lica, dok je
tuđinu. po austrijskim zvaničnim izvještajima
taj broj iznosio svega 13.750 osoba.130
130
O iseljavanju Bošnjaka u Tursku: V.
Bogićević, Emigracija Muslimana Bosne i
Hercegovine u Tursku u doba austrougarske

57
Sačuvan je izvještaj Jovana Cvijića, ognjišta. Jedan od njih je bio i pjesnik
poznatog srpskog etnologa, u kojem Aleksa Šantić, koji je tim povodom
opisuje kako je i sam bio svjedokom spjevao čuvenu pjesmu namijenjenu
masovnog odlaska bosanskih Bošnjacima "Ostajte ovdje".
muslimana u Tursku. On navodi da je
tih godina beogradska željeznička Brojčano stanje stanovnika Bosne i
stanica svakodnevno bila krcata Hercegovine
bosanskohercegovačkim muslimanima u posljednja tri stoljeća
koji su preko Beograda odlazili
solunskim vozom za Tursku. Cvijić u O tome koliko je Bosna imala
svom osvrtu iz 1910. godine navodi da stanovnika u doba turske uprave nema
u Bosni neće ostati ni polovica naroda pouzdanih podataka jer malo koji izvor
ako se iseljavanje nastavi tim precizno o tome govori. Podaci se
razmjerama. Taj srpski učenjak ne često navode odoka a i u tim
propušta priliku da još jednom istakne slučajevima govori se samo o
tobožnju srpsku pripadnost bosanskih pojedinim gradovima ili oblastima.
muslimana, pa s time u vezi konstatira: Strani putnici se na taj problem
"Ako se iseljavanje ne zaustavi, u uglavnom osvrću kada govore o
Bosni će sasvim nestati srpskog jezika, odnosu vjera, odnosno koliko je
mada su razgovarajući s njima u pripadnika jedne ili druge vjere. Turski
stanici, oni (muslimani) nesvesni svog popisi stanovništva su nepotpuni jer
srpskog porekla i imena".131 obuhvaćaju samo njihove određene
Austrija se nije trudila da zaustavi kategorije. Ako su u pitanju muslimani,
to iseljavanje. Čak je raznim mjerama evidentirani su samo vojni obveznici
sprječavala povratak onih koji su dok se kod kršćana evidentiraju oni
odlučili da se vrate u domovinu. Njoj koji su podlijegali poreskim
je bio potreban slobodan prostor za obavezama, to jest domaćini, odnosno
naseljavanje njenih kolonista. odrasle muške glave.
Mostarski biskup fra Paškol Buconjić U općem popisu Bosanskog
je kupovao imanja iseljenih Bošnjaka sandžaka (bez Hercegovine) iz 1604.
iz Nevesinja i Bijelog Polja i na njih godine, od ukupno 64.721 kuće,
naseljavao katoličko stanovništvo iz muslimanskih domaćinstava je bilo
Ljubuškog i mostarskog kotara. S 45.941, a kršćanskih (katoličkih i
raznih strana su vršeni svakojaki pravoslavnih) svega 18.891. Omjer
pritisci da se što više ljudi odluči na jednih i drugih je 71% naspram 29
odlazak. %.132
Bilo je, međutim, i svijetlih U izvještaju papskog vizitatora
primjera kada su pojedinci iz redova Petra Masarechija upućenom Svetoj
pripadnika druge dvije vjere odvraćali stolici 1624. godine, u kojem govori o
svoje zemljake da napuštaju svoja stanju katolika u Bosni, kaže se da u toj

vladavine 1878 - 1918. godine, Historijski


132
zbornik, br. 1 - 2, Zagreb 1950., p. 175 - 184; Đ. A. Handžić, Konfesionalni sastav
Pejanović, o.c., p. 43. stanovništva u Bosni i Hercegovini u prvim
131
J. Cvijić, O iseljavanju bosanskih stoljećima osmanske vladavine, Prilozi za
muhamedanaca, SKG, XXIV, br. 12, Beograd orijentalnu filologiju, 42 - 43, Sarajevo 1995., p.
1906; sredi: V. Bogićević, o. c, p. 175 - 192. 134.

58
zemlji ima oko 300.000 katolika.133 podatke. Naprijed spominjani papin
Atanasije Grgičević šalje 1626. godine izaslanik Petar Masarechi u izvještaju
austrijskom caru Ferdinandu II iz 1624. godine navodi da na
izvještaj o svom putovanju po Bosni, u muslimane otpada dvije trećine
kojem stoji: "Katolika ima u stanovnika, što bi iznosilo oko 900.000
Kraljevstvu bosanskom 250.000, a ljudi. Godine 1655. biskup Maravić
šizmatika (pravoslavaca), u ovom piše Papskoj kuriji da su većinsko
Kraljevstvu ima veći broj nego stanovništvo u Bosni muslimani.
katolika".134 Konzul Chaumette des Fosses piše
Godine 1655. bosanski biskup Marijan 1807. godine da u Bosni ima oko
Maravić javlja u Rim da su "stanovnici 600.000 muslimana, a to bi bila jedna
Bosne većim dijelom muslimani od polovica ukupnog stanovništva. On
poroda, a djemično poturčenjaci. Osim dalje kaže da Židova ima 1200 a
njih ima katolika i hrišćana. Zidova Cigana 30.000. Ne zna se na koji je
ima jedino u Sarajevu, a Cigana način Chaumette došao do ovih
posvuda".135 podataka i koliko su pouzdani.137
Ni za pravoslavno stanovništvo Po Frani Jukiću, znamenitom
nema pouzdanih podataka. Ponešto se domaćem franjevačkom djelatniku iz
nalazi u izvještajima stranih putopisaca prve polovice 19. stoljeća, u Bosni je
mada je to nepotpuno i nepouzdano. 1840. godine bilo ukupno 1,100.000
Spomenuti Petar Masarachi piše 1624. stanovnika od kojih pravoslavnih oko
godine da u Bosni šizmatika 500.000, katolika oko 150.000,
(pravoslavaca) ima oko 150.000 -jedna muslimana oko 378.000, Jevreja oko
šestina stanovništva. Atanasije 2500 i Cigana 6000.138
Grgičević u izvještaju austrijskom caru Prvi potpuni popis stanovništva Bosne
iz 1628. godine navodi da pravoslavaca i Hercegovine proveden je tek 1879.
ima više nego katolika a katolika je po godine od strane austrijskih vlasti.
njemu oko 250.000. Francuski konzul Njime je evidentirano ukupno
u Bosni Chaumette des Fosses u svojoj 1,158.164 stanovnika. Od toga
knjizi navodi daje u njegovo doba muslimana je bilo 448.613 (38,75%),
(1807. g.) bilo oko 500.000 pravoslavaca 496.485 (42,88%) i
pravoslavaca, puno više nego katolika, katolika 209.391 (18,08).139 Smanjenje
a nešto manje od muslimana.136 muslimanskog stanovništva bilo je u
O broju muslimanskog stanovništva uskoj vezi s iseljavanjem u Tursku, a
nema pouzdanih podataka sve do onda teškim stradanjima u sukobima s
početka 19. stoljeća. Pojedini papini turskom vojskom u prvoj polovici 19.
izaslanici, domaći katolički dužnosnici stoljeća u bitkama za autonomiju pod
i strani putopisci daju tek uopćene vodstvom Husein-bega Gradaščevića i
u sukobima sa Omer-pašom Latasom.
133
K. Draganović, Bosna u očima apostolskog
vizitatora Petra Masarechija godine 1624,
"Napredak", Kalendar za 1937. godinu, Sarajevo
1936., p. 215 - 223; Đ. Pejanović, o. c.,p. 25.
134
K. Draganović, o. c, p. 215 - 223; Đ
137
Pejanović, o. c.,p. 25. Đ. Pejanović, o. c, p. 28.
135 138
M. Lorković, Narod i zemlja Hrvata, Zagreb F. Jukić, Putopisi i istorijsko - etnografski
1939., p. 147; Đ. Pejanović, o.c, p. 25. radovi, Sarajevo 1953. p. 343.
136 139
Đ. Pejanović, o, c, p. 26. Đ. Pejanović, o. c, p. 46.

59
nikakvog uporišta u historiji. Pri tome
Ko je ko u Bosni se postavlja neminovno pitanje kud su
nestali bosanski katolici i pravoslavci
Kada se razmatra problem kojih je do dolaska Turaka u Bosni bio
bosanskohercegovačkog stanovništva, ne mali broj.
treba ukazati na neke pojave koje se Može se pouzdano reći da u masi
obično zanemaruju od strane današnjih Hrvata, koji se zvanično tako
istraživača. Nacionalna pripadnost izjašnjavaju, ima ogroman broj
bosanskohercegovačkog stanovništva Bosanaca katolika kao i u masi Srba
se, naime, obično određuje po njegovoj Bosanaca pravoslavaca. Iako su jedni i
vjerskoj pripadnosti, što je pogrešno. drugi izmiješani i takoreći između njih
Naprijed je bilo govora da je sve do nema nikakve razlike, njihovo
dolaska Turaka u Bosni živio identificiranje za nauku ne predstavlja
jednonacionalan narod (Bošnjani) koji problem. Postoje antropološke studije
su u najvećoj mjeri pripadali koje podrobno obraduju osobenosti
bogumilskoj vjeri dok su manji dio bosanskih starosjedilaca u odnosu na
činili katolici i pravoslavci. Dolaskom kasnije doseljene Srbe i Hrvate. Tu su i
Turaka otpočinje naseljavanje stranaca, etnološki podaci (nošnja, nakit, običaji
najviše Srba, Hrvata i Crnogoraca i na i dr.), što je važno za naučnu obradu i
taj način Bosna je dobila znatan broj određivanje etničke pripadnosti
stanovnika hrvatske, srpske i stanovništva Bosne i Hercegovine.
crnogorske nacionalnosti. Po vjerskoj Kolika konfuzija vlada u vezi s
pripadnosti bili su to pravoslavci i nacionalnim identificiranjem
katolici. bosanskohercegovačkog stanovništva
Stjecajem niza historijskih pokazuje primjer da se danas mnogi
okolnosti, starosjedilačko bosansko - izjašnjavaju Hrvatima a potomci su
pravoslavno stanovništvo počelo se Čeha, Poljaka, Nijemaca i drugih
nacionalno identificirati s doseljenim stranaca (katolika), čiji su preci došli u
Srbima (pravoslavcima) a Bosanci Bosnu kao kolonisti ili činovnici tek u
katolici s Hrvatima (katolicima). doba austrougarske uprave.140 Možda
Posljedica tog procesa je da se danas neki budući popis stanovništva u kojem
uopće ne pravi razlika između bi bile i rubrike "Bošnjak (Bosanac)
Bosanaca katolika i doseljenih Hrvata katolik" i " Bošnjak (Bosanac)
kao ni između Bosanaca pravoslavaca i pravoslavac", shodno postojećoj
doseljenih Srba, odnosno Crnogoraca. kategoriji "Bošnjak musliman",
Takva situacija je rezultat agresivne pokazat će koliko u Bosni još uvijek
nacionalističke propagande susjednih ima takvih.
zemalja s čime se započelo sredinom
prošlog stoljeća.
Srpski i hrvatski nacionalisti počeli
su s istomišljenicima u samoj Bosni
propagirati da su svi bosanski katolici
Hrvati a pravoslavci Srbi. Propaganda
je bila tako intenzivna da su kod
mjesnog stanovništva te ideje potpuno 140
O tome: M. S. Radovanović, Evolucija
saživjele, bez obzira što nemaju etničkih odnosa u Bosni i Hercegovini, Srpski
književni glasnik, Beograd 1940., p. 286 - 289.

60
posljedica starih veliko-državnih i
"Konstitutivnost" naroda na nacionalističkih aspiracija susjednih
bosanski način zemalja prema Bosni, što je bila
karakteristika svih proteklih vremena i
Dodatnu konfuziju u raspoznavanju režima.
ko je u Bosni Hrvat, ko katolik, ko Ne može se, međutim, nijekati
Srbin a ko pravoslavac i sl., učinilo je povijesna činjenica da se u tursko doba
uvođenje pravno -političkog pojma ovdje doselio znatan broj Srba, Hrvata
"konstitutivni narodi". Osvrćući se na i Crnogoraca. Oni sa starosjedilačkim
to isključivo s historijskog aspekta muslimanima, katolicima i
mora se ukazati na krajnji apsurd, kao pravoslavcima danas čine realnu
što je apsurd i identificiranje svih demografsku sliku Bosne i
bosanskih katolika s Hrvatima, Hercegovine. Višenacionalnost je
odnosno pravoslavaca sa Srbima. karakteristika mnogih zemalja u
Naime, apsurdno je govoriti o svijetu, pa i onih u neposrednom
konstitutivnosti nekoliko naroda u bosanskom susjedstvu, u kojima uz
zemlji koja iza sebe ima dominantan državotvoran narod ima i
hiljadugodišnju političku povijest, koja Bošnjaka koji su se kao bošnjačka
je preko pola milenija bila samostalna etnička grana tamo doselili prije puno
država, imala svoje vladare, državne stoljeća, ali ih se ipak ne smatra
simbole, vojsku, i što je najvažnije, "konstitutivnim", čak ni nacionalnom
imala je svoj vlastiti narod, a to su bili manjinom. Koliko god ima historijskog
dobro znani Bošnjani, danas zvani opravdanja da se u Bosni i Hercegovini
Bošnjaci ili Bosanci. konstitutivnim smatraju narodi
Kasnije doseljeni stranci nisu imali susjednih zemalja, toliko ima
šta "konstituirati" da bi ih se smatralo opravdanja da se u njima takvima
konstitutivnim narodima. To bi smatraju Bošnjaci, odnosno Bosanci,
eventualno imalo opravdanje da je neki bez obzira kojoj vjeri pripadaju.
od njih doseljenjem u Bosnu donio "u
miraz" dio svoje države, odnosno
određeni teritorij. Koliko se zna, to se
nije desilo jer se Bosna i Hercegovina i
danas stere u onim granicama kakve su
bile u doba njenih banova i kraljeva
prije 7, 8, 9, 10 i više stoljeća. Kolika
je konfuzija u vezi s tim pokazuje
primjer da se "konstitutivnim" smatraju
i oni Srbi i Hrvati koji su u Bosnu došli
prije koju godinu ili koji se danas
dosele, iako s Bosnom nemaju ama baš
ništa.
S historijsko - pravnog gledišta taj
vid konstitutivnosti je nemoguće
objasniti. Pozadina toga su svakako
politički motivi, mada se u Bosni o
tome nije nikada niko pitao. To je

61
Dr Enver Imamović

PORIJEKLO I PRIPADNOST
STANOVNIŠTVA BOSNE I
HERCEGOVINE

Izdavač:
ART 7, Sarajevo

Recenzenti:
Dr Behija Zlatar
Dr Ibrahim Bušatlija

Lektor: Adil Hajrić

Naslovna strana:
Nedžad Čmajčanin

DTP:
Edina Čmajčanin

Tisak:
Kaligraf, Sarajevo

Naklada: 1000 primjeraka

ISBN 9958-9732-0-0

Na osnovi mišljenja Ministarstva


obrazovanja, nauke, kulture i sporta br.
04-413-2719/98 od 02.06. 1998. g. ova
knjiga je oslobođena plaćanja poreza
na promet.

62