KORAK

asopis za zatitu tekovina borbe za BiH

Broj 28 Godina X; juli septembar 2012.; ISSN 1512-9411

Sarajevo, 2012.

Izdava: Udruenje za zatitu tekovina borbe za Bosnu i Hercegovinu Sarajevo, Nedima Filipovia 19 Tel.: (033) 658 015, fax: (033) 658 015 E-mail: zatebebih@bih.net.ba; www.zatebebih.ba Za Izdavaa: Mustafa Polutak Redakcija: Dr. Orhan Bajraktarevi, Mirsad Begi, Zahir Dervievi, Neven Kazazovi, mr. Safet Keo, dr. Demal Najetovi, mr. Emir Rami, Samija Rizvanovi i mr. Husnija Sejdinovi Glavni urednik: efko Hodi Sekretar Redakcije: Devad Hadi Lektor i korektor: Nazif Osmanovi Dizajn i raunski prelom: Kenan Brankovi tamparija: tamparija Fojnica Za tampariju: ehzija Buljina

Prva strana korica: Branilac Proskoka, juli 1993. Zadnja strana korica: Borci 81. brdske brigade 1. korpusa za vrijeme bitke na Bijeloj lijesci, juli 1993. godine (gornja slika); Plave ptice 1. slavne brigade na ui, 1993. godine (donja slika)

KORAK broj 28

Sadraj
Uvodnik Novi format Koraka Okrugli sto Udruenja U ratu orujem ruili, a sada politikim sredstvima razbijaju Bosnu i Hercegovinu

ODBRANA BiH UMIJEE SJEANJA

Neobjavljeni intervju predsjednika Alije Izetbegovia o Srebrenici Stradanje Srebreniana najvea nesrea u naim ivotima

15

Izjava zastupnika komandanta 28. divizije Ramiza Beirovia Odbrana i pad Srebrenice, proboj prema Tuzli 21 Dr. Muhamed SMAJI Srebrenica - paradigma neuspjeha Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini 38 General Mustafa POLUTAK ZNAAJ IGMANSKOG BOJITA ZA ODBRANU SARAJEVA I BOSNE I HERCEGOVINE
3

43

KORAK broj 28

General Vahid KARAVELI Odbranom Sarajeva odbranjeni BiH i civilizacijske tekovine savremenog svijeta 48 Mr. Mesud adinlija Dvije decenije od formiranja Prvog korpusa ARBiH Selim ISI SVILA Blokada i oslobaanje Podveleja

52

64

Mr. sci Amir KLIKO Veliki mar Krajinika i velianstvena smotra na polju petrovakom 68 efko HODI IGMAN IZ BUIMA efko HODI Ubijen zbog vedrog duha i ljepote Avdo Huseinovi KERI BOSANSKE HEROJSKI SE BORILE I GINULE ZA ODBRANU DOMOVINE General Fikret MUSLIMOVI ZLOINI JNA U RAVNOM I OKOLNIM SELIMA DO NOVEMBRA 1991.

72

75

79

84

TEMA KORAKA POLITIKI I VOJNI ZNAAJ ODBRANE SARAJEVA (III)

Akademik, prof. dr. Ejup Gani KAKO SU SRBI OTILI IZ SARAJEVA

87

Akademik, prof. dr. Ljubomir BERBEROVI Zasluni za odbranu i ouvanje multietnike, multikulturne i multireligijske prirode grada 93
4

KORAK broj 28

Prof. dr. Omer Ibrahimagi PRAVNI I POLITIKI ZNAAJ ODBRANE SARAJEVA Prof. dr. Vlatko DOLEEK PRIMJER INTELEKTUALNOG OTPORA AGRESIJI Prof. dr. Milan POPOVI O SAUESNIKOJ ODGOVORNOSTI DELA MEUNARODNE ZAJEDNICE

99

102

105

TEMA KORAKA - SREDNJA BOSNA PRKOSNA (II)

Dr. Halid GENJAC PRIPREME ZA OTPOR AGRESIJI NA PODRUJU OPINE TRAVNIK

111

General Demal MERDAN PRIPREME ZA ODBRANU I POETNA BORBENA DEJSTVA U ZENIKOJ REGIJI 120 Kemal TERZI Donji Vakuf u vunenim vremenima

126

KULTURA i NAUKA
Asaf Dani SCENARISTIKI POSTUPAK ABDULAHA SIDRANA Svoni HANT IVA BOSNA ILI MRTAV NATO Prof. dr. Demal Najetovi Zloinci u ratu, samoubice u miru Muhamed IBRAHIMOVI Ko je taj Bonjak i odakle

131

136

143

146
5

KORAK broj 28

MEUNARODNI ODNOSI
Prof. dr. Demal NAJETOVI SVJETSKI DAN KUDSA SIMBOL MUSLIMANA SVIJETA Seyed ESMAIL YASINI Da li su ubistva muslimana u Mijanmaru genocid?

149

153

MLADI I RAT
. RAZI as historije na Proskoku

157

KORAK broj 28

Uvodnik

Novi format Koraka

Odluili smo da od ovog broja poveamo format Koraka. Odluku o poveanju formata naeg asopisa donijelo je, na prijedlog Redakcije, Predsjednitvo Udruenja za zatitu tekovina borbe za BiH koje je i izdava asopisa. Struno bi se reklo da je Korak do sada tampan na formatu A5, a od sada e na formatu B5. Ovakav format imaju veina asopisa i knjiga. Razumije se, formati asopisa, kao i knjiga, su stvar ukusa onih koji ih piu i ureuju. Do sada je Korak ureivalo vie redakcija, pa je tampan i na vie formata. Prvi brojevi Koraka su tampani kao revija, na velikom formatu. Onda mu je format drastino smanjen, a povez bio najjednostavniji. Redakcija ja na elu sa Asafom Daniem, nakon izvjesnog vremena, uz novu koncepciju, usvojila i novi, moderni izgled i format asopisa. I takav je izlazio godinama. itaoci su se sigurno navikli na ovo lijepo, depno izdanje Koraka, pa, vjerovatno, i emotivno vezali za njega. Moda e nam neko i zamjeriti zbog ove promjene. Zato smo, onda, promijenili format Koraka? Zato to smo uvjereni da je Koraku, nakon deset godina izlaenja, ovaj format postao pretijesan. Jer, njegova je koncepcija za sve ove godine usavravana, obogaivana, irio se broj njegovih saradnika, apsorbovao je nove ideje, a njegov stan, odnosno format ostao je isti. Odluili smo da mu taj stan zamijenimo veim kako bi bilo vie prostora za saradnike, za tekstove, za fotografije... Nismo, niti emo sutinski mijenjati njegovu koncepciju, a ni njegovo prepoznatljivo - lijepo lice. Dakle, Korak je ostao isti, samo je dobio novi, vei stan. A u tom veem stanu, odnosno formatu, ovaj novi broj Koraka itaocima nudi tridesetak zanimljivih tekstova, od kojih su neki prave ekskluzive. Nai itaoci e tako
7

u ovom broju prvi proitati dijelove do sada neobjavljenog intervjua predsjednika Alije Izetbegovia o Srebrenici, proitae i izjavu komandanta odbrane Srebrenice za vrijeme njenog pada Ramiza Beirovia, koju je dvadesetak dana poslije proboja Srebreniana na slobodnu teritoriju, dao Vojnoj bezbjednosti Drugog korpusa. Objavljujemo i, vjerovatno, posljednji tekst koji je napisao Asaf Dani o Abdulahu Sidranu. Ali, nita manje nije zanimljivo ni ostalih tridesetak tekstova. Drago nam je da nam se javljaju novi autori i nude tekstove. Oekujemo i pisma italaca, njihove primjedbe i sugestije, koji e nam dobro doi u ureivanju Koraka. Korak vas poziva u svoj novi, vei dom. efko HODI

KORAK broj 28

Okrugli sto Udruenja za zatitu tekovina borbe za BiH o paradravnim tvorevinama

U ratu orujem ruili, a sada politikim sredstvima razbijaju Bosnu i Hercegovinu

Paradravne tvorevine u funkciji ratnog unitavanja RBiH i kao izvorite poratnih opstrukcija provedbi Dejtonskog mirovnog sporazuma i njenog ukljuivanja u Evropsku uniju - naziv je okruglog stola Udruenja za zatitu tekovina borbe za Bosnu i Hercegovinu, koji je 19. septembra ove godine odran u Bonjakom institutu u Sarajevu. Ovim okruglim stolom Udruenje je potaklo razgovor o ciljevima i posljedicama stvaranja i djelovanja paradravnih tvorevina (RS, HZHB i APZB) u Bosni i Hercegovini u periodu oruane agresije i njihovom poslijeratnom razbijanju nae drave politikim sredstvima. Jer, kako je naglaeno, u cijelom poratnom razdoblju, a naroito zadnjih nekoliko godina, graani Bosne i Hercegovine sueljavaju se sa zabrinjavajuim egzistencijalnim, politikim, ekonomskim i socijalnim tekoama, a drava Bosna i Hercegovina, zbog sistemskih blokada, nije u stanju da ih rjeava, niti da sprovede neophodne ustavne reforme kao preduslov njenog breg pripremanja za prijem u Evropsku uniju i NATO. Nae udruenje je dolo na ideju da ovim okrugli stolom, uz pomo strunjaka, pravnika, historiara, vojnika, komandanata i publicista, pokae ciljeve paradravnih tvorevina od njihovog formiranja prije rata i u ratu, te danas ciljeve sljedbenika onih koji su stvarali paradravne tvorevine da bi razbili BiH, kazao je general Mustafa Polutak, predsjednik Udruenja za zatitu tekovina borbe za Bosnu i Hercegovinu. On je dodao da veliki broj politiara i drugih linosti u RS-u, kao i dio hrvatskog rukovodstva u BiH, zajedno nastupaju radi omalovaavanja BiH kao drave i njenog napretka, te na tome rade gdje god mogu, a krajnja namjera im je podjela Bosne i Hercegovine i pripajanje njenih dijelova Srbiji i Hrvatskoj.
9

Sa okruglog stola (Snimio: Didier Torche)

General Polutak je govorio o genezi velikosrpske i velikohrvatske ideje o podjeli Bosne i Hecegovine. Podsjetio je da su se Miloevi i Tuman dogovorili o podjeli Bosne i Hercegovine 25. marta 1991., a jo nije bilo ni dogovora o disoluciji Jugoslavije. Cilj formiranja paradravnih tvorevina Republike Srpske i Herceg-Bosne bio je razbijanje drave Bosne i Hercegovine i prikljuenje tih dijelova Srbiji, odnosno Hrvatskoj, kazao je on. Kad to u poetku nisu mogli da ostvare drugim sredstvima, krenuli su u otvoreni rat. Projekat velike Srbije, rekao je general Polutak, osmiljen je u Srbiji i Crnoj Gori, a plan agresije na Bosnu i Hercegovinu uradio je Generaltab Jugoslovenske armije, a izveli ga JNA i VRS, kao to je i projekat velike Hrvatske uraen u Hrvatskoj, a plan napada na BiH uradila Hrvatska vojska i izvela ga uz pomo HVO. On je naglasio kako ni RS, ni HB nisu mogle same nita uraditi u BiH bez pomoi Srbije i Hrvatske, a Karadi i Boban su izvravali ono to su od njih traili Miloevi i Tuman. On je, takoe, kazao da je mnogo vie stranih plaenika bilo u VRS i HVO-u nego u Armiji RBiH. General Hasan Efendi, autor knjige Paradravne tvorevine - oslonac unitenja BiH, koja je posluila kao osnova ovog okruglog stola, je kazao: Treba da se zna da je sadanju Bosnu i Hercegovinu napravila meunarodna zajednica i dala je ratnim protivnicima da je do kraja razgrade po Dejtonskom mirovnom sporazumu. I dokle smo doli? Otprilike tamo gdje smo bili 1991. i poet10

KORAK broj 28

kom 1992. godine. Meunarodna zajednica je duna de rijei raomonijadu u Bosni i Hercegovini. Efendi je napao nae politiare koji bi, kao je rekao, prodali Bosnu i Hercegovinu za ministarsko mjesto. Dr. Demal Najetovi je zatraio ponitavanje Sporazuma o specijalnim paralelnim odnosima izmeu SRJ i RS, koji je potpisan u Beogradu 28. februara 1997., kojim su prekreni principi Dejtonskog mirovnog sporazuma, jer su pristupili institucionalizaciji saradnje na najviem politikom nivou o pitanju koje bitno osporava teritorijalni integritet BiH. U tome se, kazao je on, vidjela njihova ambicija da institucije koje se formiraju po ovom sporazumu imaju veu mo integracije RS u sastav SRJ, nego to Dejtonske institucije mogu integrisati RS u sastav BiH kao cjelovite drave. Prema rijeima dr. Najetovia, Sporazum o specijalnim i paralelnim odnosima izmeu SRJ i RS ima dalekosene politike ciljeve. On nije potpisan zbog toga to im treba, jer se oni dobro razumiju i davno su se sporazumjeli, naglasio je Najetovi. Sporazum je forma za pribavljanje legaliteta i legitimiteta za nastavak razgradnje BiH. Zato se s puno argumenata moe zakljuiti da nosioci velikosrpske politike ovim sporazumom, pozivajui se na Dejtonski mirovni sporazum i suverenost i teritorijalni integritet BiH, ustvari, rue Dejtonski mirovni sporazum i suverenost i teritorijalni integritet BiH. Oekivati je da e se ovakva strategija nastaviti. Najetovi je kazao da treba traiti da Ujedinjene nacije i Parlament Bosne i Hercegovine ponite ovaj sporazum. Prof dr. Ismet Dizdarevi je govorio o psihosocijalnim pokazateljima opstrukcije normalnom funkcionisanju drave Bosne i Hercegovine. On je naveo deset pokazatelja osporavanja funkcionisanja BiH kao drave. Prvi je tumaenje da je nemogu opstanak multietnike drave BiH, jer ni multietnika Jugoslavija nije mogla opstati. Prema prof. Dizdareviu, opstrukcija opstanka Bosne i Hercegovine ogleda se i u negiranju agresije i genocida nad Bonjacima upornim ponavljanjem iskonstruisanog stereotipa o graanskom ratu, da su ratne zloine podjednako inili pripadnici triju strana u sukobu, da su sudovi politike institucije koje samo Srbe proglaavaju ratnim zloincima On je, takoe, kazao da ne postoji izraeno osjeanje krivice i kajanja, a niti kolektivne katarze. Bosna i Hercegovina, rekao je prof. Dizdarevi, ne moe normalno da funkcionie i zbog toga to se biraju podobni i posluni, a ne graani BiH Bonjaci, Hrvati, Srbi, Jevreji i drugi koji su sposobni, koji znaju i hoe da upravljaju dravom. U elemente osporavanja Bosne i Hercegovine naveo je i kriminal, pljaku dravne imovine, egoizam, kao i nedostatak vizije i planova za sigurnost i napredak drave. Akademik prof. dr. Omer Ibrahimagi je govorio o tome kako se ciljevi koji nisu ostvareni agresijom danas pokuavaju ostvariti politikom. On je naglasio da su meunarodnoj zajednici ranije bile poznate velikodravne pretenzije Srbije i Hrvatske na Bosnu i Hrecegovinu i 1992. godine, umjesto da pomogne da se zaustavi rat,
11

njeni posrednici su u pregovorima vrili pririsak na legitimnu i legalnu Vladu Bosne i Hercegovine da Srbiji i Hrvatskoj pravi teritorijalne ustupke zbog navodnih osiguranja bosanskih Srba i bosanskih Hrvata, da usred BiH prave svoju mini srpsku i mini hrvatsku dravu i da se BiH etniki podijeli kako nikada u svojoj hiljadugodinjoj historiji nije dijeljena. Zato Bosna i Hercegovina ranije nije dijeljena?, zapitao se prof. Ibrahimagi. Zato to Bosna i Hercegovina nije bila plemenska drava kao to su bile Srbija i Hrvatska; ona je od poetka svog dravnog ivota bila (graanska) drava koju je, pored ostatka autohtonog stanovnitva ilirskog, gotskog i trakog porijekla, naseljavala bezimena slavenska masa (Nada Klaji) i narod se od iskona na ovom prostoru nazivao Bonjanima, Bonjacima, Bosancima razliitih vjera. Kada je krajem 18. i u toku 19. stoljea u Evropi otpoeo proces stvaranja nacionalnih drava i kada je bilo moderno nacionaliziranje naroda, kazao je Ibrahimagi, u BiH su pod uticajem Srbije i Spske pravoslavne crkve iz Srbije Bonjaci pravoslavne vjere sebe nacionalizirali u Srbe, a Bonjaci katolici su se pod uticajem Katolike crkve iz Hrvatske nacionalizirali u Hrvate. Bonjaci islamske vjere, da bi sauvali svoju vjeru, odredili su se kao Muslimani, da bi se tek 1993. godine vratili svom bonjatvu i nacionalno odredili kao Bonjaci. A sva tri ova naroda su politiki ostali Bosanci i Hercegovci, kao dravljani Bosne i Hercegovine. Dakle, Bosanci i Hercegovci su autohtoni narod BiH triju vjera i prema vjerskoj pripadnosti su se opredijelili da katolici budu integralni Hrvati, da pravoslavci budu integralni Srbi, a da muslimani budu integralni Bonjaci, a svi oni zajedno jesu Bosanci i Hercegovci, kao politiki (dravni) narod Bosne i Hercegovine. Kao to je meunarodna zajednica, nastavio je Ibrahimagi, prihvatila da BiH dijeli po etnikom kriteriju, prihvatila je i da se u ratu bosanski Srbi i bosanski Hrvati silom preseljavaju i time homogeniziraju na odreenom prostoru, koje e se nazvati Republika Srpska i Hrvatska republika Herceg Bosna. Da bi 1994. godine Vaingtonskim sporazumom bila stvorena Federacija BiH u kojoj e biti Hrvati i Bonjaci narodi prvog reda, a Srbi narod drugog reda, a Dejtonskim sporazumom legitimirana je paradrava Republika Srpska kao drugi entitet u sastavu BiH, u kojoj e Srbi biti narod prvog reda, a Bonjaci i Hrvati narodi drugog reda. Nazvavi sva tri naroda konstitutivnim, koji nisu nita konstituisali, na tlo BiH su razorili njenu multietniku strukturu zadavi joj smrtni udarac od kojeg se teko oporavlja. Meunarodna zajednica je Srbima i Hrvatima time dala politiku platformu na pravo da stvaraju svaki svoju dravu u dravi Bosni i Hercegovini. Prof. Ibrahimagi je kazao da se Bosna i Hercegovina danas nalazi tamo gdje je bila 1992.-1995. Hrvati hoe svoj entitet, a Srbi hoe suverenu Republiku Srpsku, rekao je prof. Ibrahimagi. Njih ne interesira ni Evropska unija, ni drava BiH. Zato drava Bosna i Hercegovina ne moe da funkcionira. Stoga nije udo da Dodik izjavljuje da je Republika Srpska konstanta, a BiH moe biti, a i ne mora je biti. Takvo tumaenje je zlo12

KORAK broj 28

upotreba Dejtona, ali bez sankcija meunarodne zajednice, pa ispade da je tano to to Dodik govori. Ibrahimagi je dodao da je meunarodna zajednica zaustavila rat u BiH kada su Bosni i Hercegovini obje noge prebijene, a tijelo izranjavano, a na njenom putu u Evropsku uniju i NATO dali joj iste uslove kao i svim zemljama koje nisu bile ni dana u ratu. Na liniji starta za trku u te dvije organizacije postavili su BiH (Dejtonskim) ustavom, umjesto prebijenih nogu u ratu, na dvije drvene take da tri prema NATO-u i EU sa ekom, Slovakom, Maarskom, Poljskom i drugim zemljama, rekao je prof. Ibrahimagi. On je kazao kako je u ratu meunarodna zajednica embragom na naoruanje Bosni i Hercegovini vezala noge i ruke da se efikasno brani, a poslije rata entitetskom podjelom onemoguila je da normalno funkcionira kao drava. Profesor Ibrahimagi je zatraio od drava Kontakt grupe, koje su dijelile BiH uz asistenciju Evropske unije, da institucionalno osposobe Bosnu i Hercegovinu da moe, nesmetano od entiteta, funkcionirati kao i svaka druga drava. Mujo Kafedi je kazao kako su paradravne tvorevine u BiH dugorone. Snage koje rasturaju BiH nisu zaustavljene, rekao je on, posebno kroz kolstvo i aparthejd u kolstvu i zatraio od nadlenih da odmah eliminiraju aparthejd u obrazovanju. On je, takoe, kazao kako se od Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine oekuje da uradi historiju Bosne i Hercegovine. Dr. Fikret Beirevi je kazao kako su paradravne tvorevine sutina agresije na nau zemlju, te da je rastakanje Bosne i Hercegovine bilo izvana i iznutra. On je takoe rekao kako paradravne tvorevine nisu prolazne. Beirevi je citirao udnu izjavu biveg ministra vanjskih poslova Srbije Svilanovia da istina i pravda nisu u interesu pomirenja na ovim prostorima. efko Hodi je o govorio o paravojnim tvorevinama u ratu i medijima, posebno o svojim novinarskim iskustvima o nastanku i nestanku Abdieve tzv. Autonomne pokrajine Zapadna Bosna. General Jusuf Jaarevi je rekao kako je Dejton stavio embargo na razvoj Bosne i Hercegovine, kao to smo ranije imali embargo na naoruanje. Jadnoj Bosni i Hercegovini napravili su luaku koulju u kojoj ne moe disati i sve je to napravljeno da se BiH dokine, kazao je on. General Jaarevi je ostao bez odgovora na pitanje koje je postavio: ta dalje? On je jo rekao da je danas cirkus od demokratije u BiH, te da u bonjakom korpusu imamo desetine stranaka, a da bi neki bonjaki politiari zgnjeili BiH za pare vlasti. Predstavnik Antidejtonske grupe Nihad Alikovi je kazao da postoji rjeenje za normalno funkcionisanje Bosne i Hercegovine: ukidanje Republike Srpske, a da se Bosni i Hercegovini vrati naziv republika.
13

Mr. Husnija Sejdinovi, koji je iznio glavni teret u vezi sa pripremama i organizacijom ovog okruglog stola, kazao je kako je strategija ideologa i stratega paradravnih tvorevina u ratu bila, a i sada je njihovih sljedbenika, da se prave realna stanja koja rastau Bosnu i Hercegovinu. Za vrijeme agresije su tom zloudnom strategijom stvorili Republiku Srpsku, kazao je on. U novijoj historiji Bosna i Hercegovina nikad nije bila u teem stanju, rekao je Sejdinovi. Bosna je okovana i prikovana, petnaest, dvadeset godina. Ni za pola koraka da se pomakne. Sa svih strana su pritisci da se pokrene Bosna i Hercegovina, da se promijeni njen Ustav, ali ne ide; ne da se Dejton dva. A glavni uzrok ovakvog stanja u Bosni i Hercegovini su paradravne tvorevine koje su ugraene u Dejtonski sporazum i sada, osloncem na Dejtonski sporazum, prave darmar u dravi. Sejdinovi je kazao kako je sada bitno ta dalje raditi. On je predloio da se Bosni i Hercegovini vrati naziv republika, da se podri inicijativa intelektualaca i odri meunarodna konferencija o promjeni Ustava Bosne i Hercegovine, kao i nauni skup o promjeni izbornog sistema. Ovaj okrugli sto imao je znaajnog odjeka u bosanskohercegovakoj javnosti. Referate i diskusiju sa ovog naunog skupa Udruenje za zatitu tekovina borbe za Bosnu i Hercegovinu objavie u posebnoj knjizi. efko HODI

14

KORAK broj 28

ODBRANA BiH UMIJEE SJEANJA

Ekskluzivno: Izvodi iz do sada neobjavljenog intervjua predsjednika Alije Izetbegovia o Srebrenici

Stradanje Srebreniana najvea nesrea u naim ivotima

(Predsjednik Alija Izetbegovi mi je decembru 1999. i januara 2000. godine odgovorio na veliki broj pitanja o odbrani i padu Srebrenice i epe. Ovaj razgovor do sada nisam objavio i to je jedini intervju predsjednika Izetbegovia za koji javnost ne zna. Naime, predsjednik Izetbegovi i ja smo se dogovorili da intervju objavim u knjizi. S obzirom na to da sam ovaj intervju ve uvrstio u rukopis knjige, odluio sam se da u ovom broju Koraka, koji dobija novu fizionomiju, iz rukopisa knjige, ekskluzivno objavim upravo dijelove tog razgovora s predsjednikom Izetbegoviem).

Gospodine Predsjednie, Veoma sam Vam zahvalan to ste prihvatili ovaj razgovor o odbrani i padu Srebrenice i epe. Prvo bih Vas pitao: kakve su, na poetku rata, bile procjene politikog i vojnog vrha nae zemlje, moe li se i kako odbraniti Podrinje s obzirom na blizinu Jugoslavije? Situacija sa stanovita odbrane od agresije bila je u proljee 1992. u itavoj BiH veoma teka, u Podrinju posebno. Valja imati u vidu da su se poetkom te godine u BiH nale ne samo jedinice JNA redovno stacionirane u BiH, nego i korpusi koji su se povukli iz Hrvatske. Bosna i Hercegovina je u tim danima bila najvea vojna kasarna na svijetu. Agresija je poela napadom na Bijeljinu, a nastavila se upadom u Zvornik, Viegrad i Fou, dakle na itavo Podrinje. Moe se smatrati malim vojnim udom da smo se u Foi oduprli pet dana i da smo uspjeli sve do 1995. sauvati Srebrenicu i epu. Poetni otpor bio je mogu zahvaljujui hrabrosti ljudi i izvjesnim pripremama za odbranu koju je organizovala SDA preko Patriotske lige. Kasnije je odbranu preuzela Armija BiH.
15

ODBRANA BiH UMIJEE SJEANJA

Od 1993. godine bilo je planirano osnivanje 8. (podrinjskog) korpusa. Koji su bili razlozi da on nije bio osnovan? Postojao je plan za formiranje 8. korpusa u koji bi ule jedinice koje su branile Gorade, epu i Srebrenicu. Bilo je predvieno da sjedite Komande 8. korpusa bude u Goradu. U meuvremenu je slijedilo potpisivanje sporazuma od demilitarizaciji Srebrenice i epe. Kao to je poznato, potpisao ga je tadanji naelnik taba Vrhovne komande Sefer Halilovi. Ovaj sporazum je potpisan u krajnje tekom trenutku za Srebrenicu i omoguio je opstanak Srebrenice jo preko dvije godine. Stoga smo se ograniili na formiranje 81. divizije sa sjeditem u Goradu umjesto 8. korpusa. Formiranje korpusa u takvoj situaciji bila bi puka formalnost. esto se govori i pie da je 1992. godine proputena povoljna prilika za deblokadu Srebrenice, epe, Kamenice i Konjevi Polja, ali je, navodno, za to glavni krivac tadanji komandant Drugog korpusa eljko Knez, koji je vukao snage prema koridoru. ta Vi mislite o tome? I, da li je u to vrijeme, Vama, kao vrhovnom komandantu, Glavni tab nae Armije predlagao operaciju deblokade Srebrenice i epe? Odnosno, da li ste Vi to traili od Glavnog taba? Sjeam se da sam traio da 2. korpus poalje pojaanje u Cersku i Konjevi Polje koji su bili neposredno ugroeni. Govorilo se da tadanji komandant 2. korpusa eljko Knez favorizira sjeverni pravac, ali ja ne bih mogao to potvrditi. Prije bih rekao da mi nismo imali dovoljno snage da se upustimo u ofanzivne akcije prema Drini. Za etnike na prodor na Drinu znaio bi prekid komunikacija sjever-jug i branili bi to svim sredstvima, neto poput posavskog koridora. U aprilu 1993. godine, kada je Srebrenica bila pred padom, postojala je opcija o preseljenju stanovnitva na slobodnu teritoriju, ali se od toga odustalo. U najnovijem izvjetaju Ujedinjenih nacija o Srebrenici izjavili ste da sa ove distance smatrate grekom to tada nije preseljeno stanovnitvo. Zato se odsutalo od plana preseljenja? To je bio rezultat savjetovanja sa lokalnim politikim i vojnim rukovodstvom Srebrenice. Oni su vjerovali da se mogu odbraniti. Meni se inilo da je situacija u sluaju masovnog neprijateljskog napada neodriva i bio sam za evakuaciju, ali nisam insistirao. Koliko se sjeam, ni vojnici nisu bili za evakuaciju. U istom izvjetaju stoji i o razgovorima sa srpskom stranom o razmjeni Srebrenice i epe za Vogou i Ilija. Takoe su mi Srebreniani, koji su novembra 1993. godine uestvovali na Bonjakom saboru u Sarajevu, priali kako ste ih Vi i tada informisali da Karadi predlae razmjenu Srebrenice i epe za Vogou i Ilija i traili njihovo miljenje. Molio bih Vas da objasnite o emu se radilo? Istina je to to govorite ali radilo se samo o Srebrenici. Karadi je u enevi ponudio zamjenu Srebrenice za Vogou. Ja sam o tome razgovarao sa predstavnicima Srebrenice na prvom Bonjakom saboru u Sarajevu. Oni su to odbili i ja sam prihvatio njihov stav. Krajem 1994. godine uraen je plan deblokade Srebrenice i epe pod nazivom Podrinje. ak je od Srebreniana traena borbena gotovost za poetak operacije. U Direktivi G Armije RBiH
16

KORAK broj 28

za 1995. godinu bila je planirana deblokada Srebrenice i epe. Koji su bili razlozi da niste naredili aktiviranje plana Podrinje, pa da Armija pokua deblokirati Srebrenicu i epu? Pravljeni su planovi, ali su se sudarili sa injenicom da se radi o formalno demilitarizovanoj i zatienoj zoni. Svaka naa akcija ove vrste UN trupe bi iskoristile kao izgovor za povlaanje. Odluka je bila krajnje rizina. Povlaenje UN trupa je bilo sigurno a uspjeh akcije nesiguran. ta ako akcija ne uspije? etnici bi u tom sluaju zauzeli grad, izvrili osvetu i mi bi(smo) bili direktno odgovorni za tragediju. Ovakva situacija nalagala je oprez. Planovi su pravljeni i od njih se odustajalo. Inae, kakve ste imali planove sa Srebrenicom i epom? Plan je bio da se odrava status quo do razrjeenja kompletne situacije u BiH putem mirovnih pregovora. Do tog raspleta je dolo, ali je za Srebrenicu i epu bilo prekasno. Politiko i vojno rukovodstvo Srebrenice mnogo puta Vam je slalo izvjetaje o tekom stanju u Srebrenici, te vie puta traili da Armija u enklavu uputi kolovane oficire, te da ih posjeti dravna delegacija. Jednom ste javno najavili posjetu dravne delegacije Srebrenici. Iz kojih razloga nisu upueni ni oficiri, a ni dravna delegacija? Poto je grad bio demilitariziran, nismo mogli slati nove oficire. To se ne bi moglo sakriti. Mogli smo kolovati samo postojee i to smo inili. Zbog pada helikoptera u maju 1995. jedna grupa vojnih starjeina nije se mogla vratiti u Srebrenicu, meu njima i Naser Ori. U helikopteru su bila i etiri lijenika. Trojica su poginula u nesrei. Upuivanje etiri vojna lijenika svjedoi nau vrstu namjeru da branimo grad. Dravna delegacija nije mogla otputovati jer je UNPROFOR odbio da osigura prevoz i pratnju. Bez toga se nije moglo. ta su Predsjednitvo i Vlada inili da olakaju teko stanja u ovim enklavama koje je bilo rezultat objektivnih i traginih okolnosti, ali i raskola, nepravedne raspodjele humanitarne pomoi, ubistava, bjekstava ka Tuzli, pa i preko Jugoslavije? U vezi s tim su posebno zanimljiva pisma koja su Vam slali komandant Rasim Deli i ministar MUP-a Bakir Alsipahi. U Srebrenici je bila vrlo teka moralno-politika situacija. Povremeno je nestajalo hrane a nedostatak soli bila je svakodnevnica. Kao posljedica stalne ugroenosti i specifinog sindroma zatvorenog grada, u Srebrenici je bilo nervoze, svaa, uzajamnih optuivanja, tue, pa i ubistava. Nasera Oria smo pozvali da utvrdimo o emu se radi. Prie o tome ta se dogaalo bile su onda, a i danas su, protivrjene. Mi ovamo u okruenju, oni tamo u okruenju. Teko smo mogli doi do istine. Valjalo bi sasluati desetine ljudi, suoavati ih. Sve je to bilo nemogue. Delieva i Alispahieva pisma su govorila o tome. Srbi su napali Srebrenicu 6. jula, ali iz dokumenata se vidi da je na Generaltab i 9. jula procjenjivao da stanje nije tako alarmantno kako javljaju Komanda 28. divizije i predsjednik Sulji. Prema dokumentima i Vi ste energine poteze poeli da vuete, takoe, 9. jula ujutro. Zato se kasnilo tri dana u reakciji na napade etnika na Srebrenicu? Koliko se sjeam napadi prvih dana liili su na sve one ranije upade sa ogranienim dejstvom. Tek 8. ili 9. jula moglo se zakljuiti da se radi o masovnom napadu. U
17

ODBRANA BiH UMIJEE SJEANJA

pitanju je bio i nedostatak pouzdanih informacija i opravdano oekivanje da meunaredna zajednica nee dozvoliti da snage UNPROFOR-a budu pregaene. Sa druge strane, vie smo oekivali od same odbrane Srebrenice jer je raspolagala sa znaajnim protivtenkovskim naoruanjem, izmeu ostalog sa skoro 300 projektila RPG i desetak Crvenih strijela, sasvim dovoljno da se tenkovski napad zaustavi. Koliko znam, u opoj panici ova sredstva nisu upotrijebljena ili nisu adekvatno upotrijebljena. U zoru, 9. jula, Vi i Vai saradnici poeli ste da animirate svijet za spas Srebrenice. Telefonom ste razgovarali ili uputili pismo vodeim dravnicima svijeta traei od njih da spase Srebrenicu i Srebreniane. Zato je ta pomo izostala? I kako ste se osjeali kad ste shvatili da pomoi od svijeta nema? 10. jula kasno navee bio sam krenuo da proem kroz tunel ispod aerodroma na putu za Zenicu. Tada me je iz Splita nazvao general Rupert Smit, tadanji komandant UNPROFOR-a, i uzbuenim glasom mi saoptio da je konano nareena akcija zranih snaga NATO-a i da e uslijediti bez odlaganja. Moram istai da je general Smit od prvog trenutka bio za zranu akciju protiv etnikih tenkova i kolona i za to se iskreno zalagao. Koio je neko iznad njega, general anvije ili Akai, najvjerovatnije obojica. Danas je ak poznato da su avioni iz baza u Italiji bili poletjeli i da su vraeni sa pola puta. Na vijest o akciji koju mi je prenio general Smit, nastavio sam put za Zenicu, sa olakanjem. itavu no od 10. na 11. deurali smo, oekujui izvjetaj o napadu. Nije stizao. 11. jula kasno popodne poele su stizati vijesti o ulasku Mladievih jedinica u grad, a da nikakva akcija NATO-a nije uslijedila. Kako sam se osjeao? Osjeao sam se izdanim, ne po prvi put. U jednoj kratkoj depei komandantu Rasimu Deliu 12. jula 1995. godine blago ste mu prigovorili da se, dok su voene borbe za odbranu Srebrenice, Armija na ostalim bojitima pipkavo borila. Kao vrhovni komandant, kako ocjenjujete pomo nae armije, s ove strane, braniocima Srebrenice, a kasnije i u njihovom proboju? Da, to je bio moj utisak. Meutim, veliko je pitanje da li se moglo vie uiniti. Mislim da je na veliki hendikep bio nedostatak pouzdanih informacija o snazi i namjerama neprijatelja. UNPROFOR je sigurno imao podatke o koncentraciji etnike vojske, ali i oni su o namjerama mogli samo nagaati. Po njegovom ponaanju moglo se zakljuiti da su bili zateeni. Vidi se to i po neodlunosti nareenja za zranu akciju. Avijacija dobija dva razliita nareenja u roku od jednog sata. etnici su ove okolnosti u cjelosti iskoristili. Poslije pada Srebrenice, dogaao se, pred oima satelita i svijeta, zloin nad Bonjacima iz Srebrenice. Dok su trajale egzekucije nad hiljadama zarobljenih Srebreniana, poneto smo i mi saznavali, a svijet jo vie. ta smo mogli uiniti mi, ta svijet? Volio bih da sa vie detalja opiete te dane kada se dogaao planetarni zloin i kada su Vam stizale informacije o tome, te kada ste izjavili da od etnikog ienja ima neto uasnije etniko ubijanje? Da, svijet je, zahvaljujui satelitskim snimcima, znao ta se dogaa. Mi smo samo nagaali i sa nevjericom primali vijesti sve crnje od crnjih. Sjeam se da smo 2-3 dana nakon pada Srebrenice uhvatili telefonski razgovor dvojice etnika. Jedan kae: juer smo ih sredili. Koliko, je li trideset, pita drugi. Dodaj dvije nule- odgovara prvi. Mi18

KORAK broj 28

slim da se taj snimak nalazi u dokumentaciji. Prije ovoga sa nevjericom sam primao vijsti o masovnim egzekucijama. elio sam da vjerujem da se veina ljudi ipak spasila. Meutim, to to se stvarno dogodilo prevazilo je i nae najcrnje slutnje. Volio bih da se sjetite jo nekih detalja i dogaaja iz tog perioda koji se tiu Srebrenice? Moda jedan detalj iz razgovora sa predsjednikom irakom 29. ili 30. avgusta 1995, dakle neto vie od mjesec dana nakon srebrenike katastrofe. Rekao sam mu da za nesreu inim odgovornim francuskog generala anvijea. On je bio, ini mi se, iskreno zauen i odbacio je tu mogunost. Ne, on je vrlo korektan oficir rekao je. Ja sam rekao da sam siguran jer imam skoro pouzdanu informaciju da je upravo anvije zaustavio zranu akciju, a uz to se u vrijeme krize sastao sa Mladiem. On je ponovio da ne vjeruje ali e stvar ispitati. Mjesec dana kasnije anvije je povuen. Postoji teza da je tragedija Srebrenice pomogla Goradu, jer je meunarodna zajednica na samitu u Londonu 21. jula 1995. godine energino stala u zatitu Gorada. ta Vi mislite o tome? Vjerujem da je tako jer su se vijesti o Srebrenici ve bile proirile i okirale svijet. Ali, valja znati da smo u Goradu uspjeli sprovesti reorganizaciju vojske. Komanda je bila potpuno promijenjena. Doli su novi ljudi koji su se kroz etniku teritoriju probili do Gorada. I da je tragedija Srebrenice uticala na daljnji tok rata u BiH, s obzirom na to da su odmah iza toga Karadi i Mladi optueni za ratne zloine? Mislim da je imala snaan uticaj. Kao to je poznato, 30. avgusta 1995. nepuna dva mjeseca nakon Srebrenice, uslijedila je snana zrana intervencija NATO-a na srpske poloaje. Neposredan povod je bila granata na sarajevsku trnicu Markale, ali mislim da je pravi razlog bila Srebrenica. Znam posigurno da se u amerikom Kongresu uoi odluke o intervenciji ula izjava to je dosta, dosta je. Ono to se u ovoj izjavi ne uje, a to je oito sadrano, je Srebrenica. Srebrenica je neposredno uticala i na haku optunicu protiv Karadia i Mladia. epa se due branila i sudbina epljaka je, ipak, bila drukija u odnosu na Srebreniane. Iz povjerljivih depea koje ste u ono vrijeme slali generalu Rasimu Deliu i vojnom i civilnom rukovodstvu epe, vidi se koliko ste napora ulagali da animirate svjetsku zajednicu da vazdunim udarima odbrane epu, ali i ta je pomo izostala. Koje su Vam razloge svjetski monici navodili zato nee da pomognu ni epi? Nisu navodili nikakve razloge. Privatno znam da nije bilo saglasnosti meu velikim silama, a nije iskljuena ni ona koalicija o podrinjskim enklavama kao smetnji mirovnim pregovorima. U dramatinim depeama koje su Vam slali politiko i vojno rukovodstvo epe, vidi se da su u oaju traili zamjenu teritorija. To isto je, tvrdi Osman Sulji, traio od Vas u telefonskom razgovoru 9. jula 95. godine kada je Srebrenica bila pred padom. Jeste li pokuavali da neto uinite u vezi sa tim prijedlozima? Ili je za to ve isuvie bilo kasno? Nisam, niti je bio vie trenutak za to. Mogli smo samo spaavati ivote. Hvala Bogu, gubici u epi nisu bili veliki.
19

ODBRANA BiH UMIJEE SJEANJA

Sarajevo, 6. januara 2000. - Predsjednik Alija Izetbegovi i autor za vrijeme zavrnog razgovora o Srebrenici u Predsjednitvu BiH (Snimio: Didije Torshe)

Ne mogu a da Vas ne zamolim za Vae vienje onih nekoliko udnih reenica koje je Karl Bilt napisao o padu Srebrenice u svojoj knjizi Misija mir. Parafrazirajui rijei tadanjeg naeg ministra vanjskih poslova Muhameda airbegovia koji upravo u Strazburu saznaje za pad Srebrenice i opisujui njegovu reakciju, Bilt pie: Njegova mirna reakcija i njegovo mirno rezonovanje spada u za mene jo uvijek tajanstvene mozaike kockice srebrenike drame. Srebrenica je za njih uvijek, rekao je, predstavljala veliki problem. Znali su da bi mirovni sporazum znaio gubitak enklava. Na neki nain bi ono to se desilo pojednostavilo stvari, rekao je otvoreno. Ne znam ta je tano airbegovi odgovorio. Morali biste pitati njega. Ono to je u itavoj stvari bilo okantno nije samo pad grada. okantno je bilo ono to je slijedilo, a to je tragedija stanovnitv, a i ja vjerujem da airbegovi nije u tom trenutku znao za zloin. Vijesti su kasnile. A ko zna da li je Bildtov utisak bio taan, a radilo se samo o utisku. U svakom sluaju, znam da je airbegovi bio potresen tragedijom i da je, uz ostalo, njegova velika zasluga to je dolo do istrage koja je provedena u UN i izvjetaja generalnog sekretara Kofi Anana o srebrenikoj katastrofi koji je ovih dana objavljen. Mislim da bez airbegovia to ne bi(smo) imali. Moram naglasiti: za sve nas stradanje Srebreniana je najtea nesrea koja se mogla dogoditi u naim ivotima. Razgovarao: efko HODI

20

KORAK broj 28

ta je zastupnik komandanta 28. divizije Ramiz Beirovi 11. avgusta 1995. izjavio Vojnoj bezbjednosti o padu istone enklave

Odbrana i pad Srebrenice, proboj prema Tuzli

Ramiz Beirovi, zastupnik komandanta 28. divizije, 11. avgusta 1995. godine dao je izjavu Slubi Vojne bezbjednosti Drugog korpusa ARBiH o odbrani i padu Srebrenice, te proboju Srebreniana prema Tuzli. Ovo svjedoenje prvog ovjeka odbrane Srebrenice, dato samo mjesec dana poslije njenog pada, svojevrsno je, bolje rei, historijsko svjedoenje o najsudbonosnijim i najtraginijim dogaajima u historiji ovog grada. Izjavu Ramiza Beirovia donosimo s neznatnim skraenjem. Beirovi je iznenada umro jula 1998. godine.

Ja, Beirovi Ramiz, sin Osmana i majke Fate, djev. Sulji, roen 11. 06. 1956. g. u s. Opetci, optina Srebrenica, oenjen, otac dvoje djece, po zanimanju pravnik za upravne poslove, prije rata radio u Optinskom tabu TO Srebrenice, u Srebrenici stanovao u ul. Marala Tita, soliter 7, u ARBiH od 15. 04. 1992. g., po inu major, na formacijskom mjestu naelnik taba 28. d. KoV, privremeno u Tuzli u Sarajevskoj br. 19, na okolnosti zbivanja u Srebrenici od poetka rata, ovlatenim licima, dajem slijedeu IZJAVU Sredinom aprila 1992. g. jedna delegacija u sastavu dr. Sabit Begi, zamjenik komandira milicije Hasi Alija i mislim Salimovi azim, bili su na pregovorima u Bratuncu sa etnicima i tada su etnici postavili ultimatum da se preda oruje iz Srebrenice. Ja sam bio lan taba NO i mene su stanari moje zgrade obavijestili da su neki Srbi unijeli oruje u zgradu, pa sam ja jedva uspio da obezbijedim pretres i tada je pronaeno neto oruja i ti ljudi su privedeni na razgovor, ali tada sam imao sukob
21

ODBRANA BiH UMIJEE SJEANJA

sa Zekiem i Salihovi Hamedom oko tog jer sam ja prigovorio to su ti ljudi puteni. Tada je govoreno da je to naoruanje samo za naoruavanje srpske policije. Moj kolega iz taba, Hasanovi Suljo, mi je predloio da uem u tab TO gdje su bili samo Muslimani, jer je taj tab formiran ispred SDA i ja sam to prihvatio i postavljen sam na mjesto pomonika komandanta za pozadinu. Ja sam trebao da napravim plan pozadinskog obezbjeenja u sluaju oruanog sukoba. Za to sam traio odreene podatke od Efendi Hameda, predsjednika stranke, jer se tada prialo da stranka dijeli naoruanje, o koliinama naoruanja, izvorima hrane i dr., ali ti podaci su mi bili nedostupni. Poslije sam od naelnika SJB traio podatke koliko naoruanja ima kod Muslimana, ali ni taj podatak nisam dobio. Zbog ovog tab nije ni zaivio. Do okupacije Srebrenice dolo je 17. 04. 1992. bez otpora. Ja sam u to vrijeme bio kod oca u Suesci. Dobijali smo razne informacije. Dobili smo informaciju da je Naser Ori pruio otpor, to je znatno ohrabrilo narod. Zajedno sa Zulfom Tursunovi(em) i Hamedom Salihoviem, organizovali smo liniju odbrane na rubnom podruju sela. Znao sam da se Hakija Meholji nalazi u umi negdje u okolini, sa borcima, pa sam pokuao da stupim u kontakt s njim i sa Oriem. 26. 04. 1992. g. sa Zulfom Tursunoviem sam doao do Potoara. I tu sam se prvi put upoznao sa Naserom Ori(em). Kasnije je dolo do susreta sa Hakijom Meholji(em) i odlueno je da se proiri otpor. Ne znam ko je ubio Zekia, ali nakon toga Srbi su bili obezglavljeni i pobjegli su iz grada, tako da su se Muslimani poeli vraati u grad. Poznato mi je da je u to vrijeme u samoj Srebrenici ubijeno od strane etnika oko 60 lica, i to su bile preteno starije osobe, od kojih su mnogi bili spaljeni... Znam da su u Srebrenici spaljeni Redepovi Redep, brani par Salimovi, roditelji Salimovi azima. U peridu maj, juni, juli uspjeli smo da zaokruimo dio slobodne teritorije Srebrenice i Bratunca i ja sam se svo to vrijeme nalazio u Suesci. Kad sam u septembru pozvan da radim u tabu u Srebrenici, taj poziv sam prihvatio i znam da je tada ve bila uspostavljena veza sa Cerskom i Konjevi Poljem. U Cerskoj je komandant bio Ferid Hodi, a abi Velid je bio komandant u Konjevi Polju. Nurif Rizvanovi je doao u Srebrenicu, koliko sam ja uo, u julu 1992. g. ali ja ga nisam vidio. Odreen broj boraca koji koji je sa njim stigao ostao je u Srebrenici. Ja sam u maju predlagao da se formira ratno Predsjednitvo, jer u to vrijeme nije bilo predstavnika vlasti. Na elo su doli ljudi koji su (se) stavili inae na elo oruanog otpora, a predstavnici Stranke su bili veoma politiki neaktivni. Predsjednik Stranke Efendi je bio veoma pasivan u vrijeme kada se vodila borba. Na elo Ratnog predsjednitva je doao Avdi Hajrudin koji je bio predsjednik Kluba poslanika SDA. Hamed Salihovi, Naser Ori i Zulfo Tursunovi su ili u Cersku na dogovor, u septembru 1992. g., a tamo je dogovoreno da se formiraju jedinstvene oruane snage za ovo podruje, i formirana je Subregija, te je utvrena lista lica koja e ui u politike i vojne organe za te prostore. Ne znam da je neko raspravljao o ulozi Nurifa Rizvanovia. Ja sam uo da se Nurif Rizvanovi sa svojom grupom kretao prema Srebrenici i da je tamo upao u neku zasjedu i od tada se gubi bilo kakav trag o njemu. injenica je da sam uo i priua da ge je neko od naih ubio, ali se nisam bavio istra22

KORAK broj 28

ivanjem tog sluaja, pa ne znam ta je stvarno bilo, jer je osim ovoga bilo i pria da je pokuao bjekstvo, pa da je uhvaen, ali kako ga ja lino nisam poznavao nisam ni znao nita o njemu. Bilo je veoma teko organizovati zajedniku logistiku podrku, jer je svaka mjesna zajednica imala svoju logistiku i hranila svoju vojsku. Pokuavali smo se dogoviti da prilikom oslobaanja nekog srpskog sela, sav ratni plijen ide u zajednike magacine, pa da se onda dijeli na ravne dijelove, ali je odmah nakon oslobaanja sela, u ta sela upadaio narod, pa je onda svako sebi nosio ta je htio. Zbog ovog se odustalo od daljeg pokuaja formiranja zajednike logistike. Na spiskovima koji se nalaze kod Srba navedeno je da u neki nai ljudi uestvovali u zloinima protiv Srba, a ja sam utvrdio da na istim ima Ramiz Beirovi ljudi koji nisu nikad ni bili pripadnici ARBiH, pa tako nisu ni mogli uestvovati u zloinima. Tako, na spiskovima ima jedna uiteljica koja je starija, Kraljevi mislim da je Esma, koja sigurno nije mogla da uestvuje u izvrenju zloina. Na tom spisku je jo Sinanovi Reid, za kojeg takoe znam da nije nikad bio pripadnik ARBiH. Ja sam taj etniki spisak vidio u etnikim novinama koje su kruile po Srebrenici. U Srebrenici je bilo problema u odnosima izmeu civilne policije i vojne. Nije se znalo ta je ija nadlenost. Koliko se ja sjeam, prvo ubistvo u Srebrenici je bilo poetkom rata u Srebrenici u 1992. g. i mislim da se radi o licima iz s. Pala, u meusobnim razraunavanjima. Ne znam da li je ubica ili ubijeni bio iz s. Pala. Ubijen je ehi N. i uo sam da ga je ubio jedan ovjek koji je i prije rata imao neko ubistvo ili pokuaj ubistva i da je zbog toga suen prije rata. ehi je bio u drutvu sa nekim Kemom iz s. Pala, koji je bio u sukobu sa ubicom, imali su ranije nekih tua, pa kada je dolo do pucnjave, onda je poginuo ehi, a ne Kemo, kome je to bilo namijenjeno. U vrijeme akcije Padobran bilo je vie ubistava, ali ja ne znam nikoga ni ko je ubijen ni ko je ubica. U to vrijeme svo stanovnitvo sposobno za hodanje je ilo u potragu za hranom, pa se nije moglo ni pratiti ko je ubijen. To je tada ve pratila civilna policija. Posljenje ubistvo za koje ja znam je ubistvo Salihovi Hameda, koji je prije rata bio naelnik SJB, ranjen je poslanik Skuptine Mustafi Ibran, a sa njima je bio i Efendi Hamed, koji je prije rata bio predsjednik SDA. To je bilo u maju 1995. G. Nakon dolaska UNPROFOR-a u Srebrenicu i smirivanja ratne situacije, dolazi do pokuaja aktiviranja rada SDA. Tu je dolo do izraaja polarizacija u Stranci. Dolo je do smjene predsjednika Stranke, do izbora novih lanova Izvrnog odbora. Ja nisam uopte lan Stranke, tako da ne znam ta se sve deavalo. Znam da su na jednoj strani bili Ibran Mustafi, Salihovi Hamed i Efendi Hamed, Ahmo Tihi, jedno vrijeme
23

ODBRANA BiH UMIJEE SJEANJA

Mandi. Zulfo Salihovi, Hajrudin Avdi, Beirovi Demo, koji je bio zaduen za privredu i drutvene djelatnosti i dr. su bili lanovi drugog dijela Izvrnog odbora, koji su bili u sukobu. Kad sam uo za ubistvo pretpostavio sam da e se to pripisati vladajuim ljudima, a posebno radi toga to se to dogodilo nakon mog povratka iz Tuzle, pa je ak bilo govora da je to sve pripremio Naser u vrijeme dok smo mi bili u Tuzli. Muhamed Efendi i Ibran Mustafi su govorili na skuptini da znaju ko je izvrio ubistvo i ak su izjavili da izvrioci ubistva sjede u skuptinskoj sali, gdje sam i ja bio. Civilna policija je pokuala da razjasni ovo ubistvo i ranjavanje, to je radio Reid Efendi, za kojeg sam uo da je ostao u Potoarima, a to je radio i naelniuk bezbjednosti Nedad Bekti. Nisam bio obavijeten o rezultatima istrage, jer sam nastradao u helikopteru koji je sruen pa sam bio na lijeenju. uo sam da je bio neki sastanak koji je odran u kui gdje je stanovao Ahmo Tihi, a na kojem su prisustvovali Efendi Hamed, Salihovi Hamed, Mustafi Ibran, Tihi Ahmo, a pria se da su bili i Salihovi Huso i Ali Fahrudin koji je stigao u Tuzlu. Na ovom sastanku je, kako sam kasnije uo, bilo rijei o formiranju sopstvene vojske, kojom bi imenovani komandovali. Naime, uo sam (od) nekog ovjeka iz Potoara, kojeg se sad ne mogu sjetiti, da je neposredno prije sastanka Salihovi Hamed igrao ah sa nekim ovjekom u Potoarima i tom prilikom komentarisao kako postoje tendencije da se formira druga vojska i da je on u dilemi jer ne zna ta da radi. Po povratku sa sastanka dolo je do otvaranja vatre na njih i tom prilikom je ubijen Salihovi Hamed, Mustafi Ibran je ranjen, a Efendi je ostao bez povrede. Kad se govori odnosu ove dvije grupe lanova SDA, tu smatram da je bila borba za vlast, da je dolazilo da davanja dezinformacija od strane grupe koja je bila sastavljena do bive rukovodsva, kao to je bila informacija da vodea struktura vercuje sa humanitarnom pomoi, a to je meu narodom prolazilo, jer je onda narod te prie uveliavao. Policija je vie puta pokuavala utvrditi tanost ovih informacija oko verca deficitarnom robom, pa su vie puta plijenili robu na pijaci i dovodili te vercere na sasluanje, ali uvijek su bile izjave da je to roba koja je donesena iz epe, radi ega ova hapenja nisu davala neke rezultate. to se tie verca robe sa etnicima, u dva navrata su privedean dva ili tri lica iz Dugog Polja, ija imena ne znam, ali znam da su bili pritvarani i da im je roba oduzimana. U jednom sluaju je lino komandant Ori intervenisao na vatrenoj liniji u Buljimu, jer se ranije znalo da e biti verca robe, pa su tom prilikom likvidirana tri ili etiri etnika i zaplijenjena roba. Mi nismo imali podatke o licima koja su eventualno saraivali sa etnicima, osim to je bilo povremenog dovikivanja sa linija, a i to smo zabranjivali. Ne znam za postojanje bilo kojeg lica koji je davao informaije etnicima za novac ili na drugi nain. Sigurno je da je moglo da se deava da su lica koja su zarobljavana mogla davati etnicima informacije. U 1994. g. tri djevojke od kojih je jedna iz ubina, druga iz Dimnia, a trea ne znam, samoinicijativno su otile na srpsku stranu i vratile su se poslije dvadesetak dana. Po njihovog povratka, Bekti Nedad, p/k za bezbjednost divizije, je sa njima razgovarao, ali ne znam kakvi su rezultati. Po njihovom kazivanju, one su otile jer su bile sa loim tretmanom, da nisu imale hrane. Inae, one su bile prostitutke i za njih se govorilo da su u epi imale kontakte sa ukrajinskim pripadnicima UNPROFOR-a,
24

KORAK broj 28

te da su tamo imale kontakte i sa Srbima. U epi su bile hapene i prebacivane u Srebrenicu. Za vrijeme boravka na srpskoj strani, pojavljivale su se na televiziji i nama su dale objanjenje da su bile primorane da daju informaciju za televiziju. Od njih nismo uspjeli dobiti nikakav podatak o njihovoj saradnji sa etnicima. Po dolasku UNPROFOR-a jedna Srpkinja, Dana Smajlovi, koja je nevjenano ivjela sa Krdi Nazifom, ili Atifom, ranije milicionerom, pa lanom komande brigade, sada dola ovdje na slboodnu teritoriju, esto je kontaktirala sa UNPROFOR-cima, bez ikakve kontrole, tako da je mogue da se osta informacija preko nje moglo odlijevati. Kako sam uo, ona je zajedno sa Krdiem, u koloni vojnika krenula u proboj, a kad je taj dio kolone napadnut, ona se vratila u epu, a iz epe je dola na ovo podruje. Ona je kontaktirala sa UNPROFOR-cima u svom stanu ili kod njih, a kad smo na to prigovorili, nama je reeno da su UNPROFOR-ci duni da provjeravaju lica druge nacionalnosti, pa da je to razlog to su nju esto posjeivali. Nakon to smo dobili ona dva ugovora o demilitarizaciji Srebrenice, trebalo je da se potpuno razoruamo. Jedva smo uspjeli da obezbjedimo neto oruja starijeg i pokvarenog da se preda UNPROFOR-u, a ostalo su borci sakrivali kod kua. Obiaj je bio da borci kod sebe dre naoruanje i samo iznimno se predaje na liniji drugim borcima. Nikad se nije dozvoljavalo da oruje bude na jednom mjestu grupisano. Teko naoruanje je predato UNPROFOR-u i, koliko se mogu sjetiti, predato je: dva tenka T-55, haubica 105 mm, top B-1 76 mm, dva PA topa 20/3 i 20/4, jedan oklopni transporter, koji je bio neispravan, na njemu su bila dva bestrzajna topa 82 mm, mali VBR kojeg smo zarobili od etnika i mislim da je skinut sa aviona, jedan MB 120 mm i nekoliko MB 82 mm, koji su uglavnom bili nekompletni, bez lafeta i dr. Pripadnici Kanadskog bataljona su htjeli da unite to naoruanje, ali ja to nisam dozvolio jer to nije pisalo u ugovoru, ali uslovi uvanja tog naoruanja su bili veoma loi, tako da je sada dosta oteeno. Prilikom naeg proboja, teko naoruanje je ostalo, a pjeadijsko smo ponijeli u proboj. Municija je za pjeadijsko naoruanje odmah unitavana jer su UNPROFOR-ci govorili da nemaju tehnikih uslova za uvanje, a druga je zbog slabog uvanja bila oteena. Mi smo morali da uvijek imamo nekoliko boraca na liniji koji su se morali sakrivati jer su ih onda UNPROFORci privodili i oduzimali oruje. Kad su doli Holanani, oni su nae borce snimali kamerom kako bi nam dokazivali da imamo oruje, pa smo imali problema oko dokazivanja da nemamo oruje. Nakon predaje naoruanja UNPROFOR-u, mi smo u 1994. g. i u 1995. g. dobijali neto MTS ubacivanjem preko linija odbrane i zone odgovornosti 2. korpusa. Meni je priao Kasim Sulji, koji se sada nalazi u komandi divizije u Tuzli, da je prebacivanje MTS vreno u saradnji sa tadanjim komandantom OG Muratovi Hasanom i Generaltabom. U ovoj organizaciji je dolo dvadesetak zolja, manja koliina bombi i manja koliina municije za puke 7,62, uo sam da je sredstva ponijelo prema nama 40 ljudi, ali nam sve nije dopremljeno, nego je dio tih stredstava zakopan negdje oko Kamenice. Zakopana je municija, a koliko ja znam tom prilikom nije bilo sredstava veze, niti nekih protivoklopnih sredstava. S obzirom da je Kasim bio lino prisutan kod prijema tih sredstava, on bi mogao znati detalje. Ja ne znam da je bilo
25

ODBRANA BiH UMIJEE SJEANJA

jo sluajeva prebacivanja MTS na ovaj nain sem ovog jednog sluaja, jer je poslije toga, na na zahtjev, dolo do ubacivanja MTS putem helikoptera. Poznato mi je da je pregovore oko predaje naoruanja UNPROFOR-u vodila delegacija iz Korpusa u sastavu Mandi Enver, ivi Zaim, ozi Kelvedin, Franjo Nianovi i mislim da je jednom bio dr. Nedret Mujkanovi. Na ovom podruju je boravio jo jedan ljekar hirurg, Meho N., ne znam mu prezime. Ova delegacija je dolazila helikopterom UNPROFOR-a, a Franjo Nianovi je kod nas ostao 2-3 mjeseca jer je ostao samo do slijedeeg dolaska delegacije, a to se produilo na ovo vrijeme, zbog toga to delegacija nije dugo dolazila. Na nae podruje su dolazila i dva strana novinara od kojih je jedan doao pjeke sa nekim naim borcima, a znam da je dolazio i neki Senad iz Pres centra ARBiH. Oni su bili u vrijeme padobran akcije. Osim ovih lica, na podruje Srebrenice, od demilitarizacije nije niko vie dolazio. Mi smo imali dobro utvrene linije odbrane, iako je najslabije uraena linija bila na pravcu prema epi, od Ljeljendo do Podravnja, jug-jugoistok od Srebrenice. Krajem aprila 1995. g. iz epe smo poletjeli helikpterom i doli smo u Zenicu. To je bila jedna delegacija koja je upuena iz Srebrenice, na elu sa komandantom Oriem Naserom, Avdi Hajrudin, koji je postavljen na mjesto pomonika ministra, Nuki Esad, Teskredi Devad, Jahi Senahid i ja. Oni su imali zadatak da organizuju rad optine Srebrenca u Tuzli, te su trebali ostati u Tuzli. Komandant Ori i ja smo trebali zajedno da se vratimo, ali nakon razgovora sa omandantom Generaltaba, Oriu je odobreno da ostane u Tuzli jo jedno vrijeme i da se vrati u Srebrenicu nakon to oko 10. 05. bude zavrena obuka starjeina koji su ranije doli na obuku. Iz Zenice smo prebaeni svi lanovi delegacije u Kakanj, a invalidi, koji su nam doli, su prebaeni na drugu stranu. U Kaknju nas je primio naelnik taba gen. Hadihasanovi i tada su obavljeni razgovori oko zbivanja u Srebrenici i zato smo doli ovamo. Trebalo je dabudemo upueni vozilima u Tuzlu, radi daljeg rada sa komandom Korpusa. U meuvremenu je stigao komandant generaltaba Deli, koji nam je omoguio da se helikopterom prebacimo na Viu, a onda smo prebaeni u Komandu Korpusa, gdje smo bili primljeni od komandanta Deli Seada. Poslije smo imali sastanak sa guvernerom Izetom Hadiem. Drugi dan smo posjetili liniju dobrane u Kladnju, iznad tunela Stari, a naredni dan smo obili komandu teoanske brigade, Sapnu, Meeu, Snjenicu. Slijedei dan smo otili u Kakanj. Tu je dolazio predsjednik Izetbegovi i sa njim smo razgovarali, pa je komandant odredio mene i Ramu ardakovia, naelnika taba brigade iz epe, da odemo u Sarajevo. Trebalo je da odemo tamo radi podizanja sredstava iz Fonda ehida i da ta sredstva odnesemo u Srebrenicu. Ta sredstva smo podigli u tom Fondu, koji se nalazi negdje iza zgrade Ministarstva unutranjih poslova. Ja sam podigao 150.000 DM, a sredstva za epu jepodigao Mumo Krlu sa grupom starjeina koji su bili na obuci u Sarajevu. Koliko sam uo, mi smo se mimoili. U Narodnoj banci, po nalogu Vlade RBiH, podigao sam 80.000 DM, a Ramo je podigao novac iz banke za epu, ali ne znam koliko je on podigao novca. Prilikom podizanja novca iz banke nije bilo nikakve naznake svrhe podizanja novca, nego mi je samo reeno da je to novac za Srebrenicu. U Banku smo uli zajedno sa predstavnikom Ministarstva finansija RBiH, a prethodno smo sa pomonikom ministra finansija sredili
26

KORAK broj 28

papire oko dizanja novca. Ja sam imao pismeno ovlatenje od komandanta Oria za podizanje tog novca, jer je komandant bio o tome obavijeten prije nego to sam ja krenuo u Sarajevo. Sa novcem smo se vratili u Kakanj. Tu sam obavijeten od komandanta da treba da letim nazad sa jednom grupom, helikopterom. Ja sam boravio u Zenici oekujui povratak u Srebrenicu. Cjelokupna podignuta suma novca iz Sarajeva je bila svo vrijeme kod mene i ja od toga novca nisam nita ostavljao nego sam sve ponio sa sobom u Srebrenicu. Iako sam u Sarajevu bio informisan da u Komandi u Kaknju treba da podignem armijski novac, ja to nisam uradio. Kasnije sam uo da je komandant Ori podigao taj novac, ali da je taj novac deponovan jer nije bilo mogunosti da se novac prebaci u Srebrenicu. Mi smo 05.05. 1995. g. poletjeli iz Kaknja prema Srebrenici, poslijepodne. Bilo mi je udno to smo krenuli po danu, jer sam oekivao da e se putovati nou. Doli smo do Vie, a onda smo prebaeni u zgradu Energopetrola, u komandu, gdje smo boravili do 24 sata, kada nam je saopteno da zbog vremenskih uslova ne moemo letjeti. Nakon toga smo prebaeni u kasarnu Husinska buna gdje smo prenoili, a onda smo imali slobodan dan do 20,00. Po okupljanju u kasarni, negdje oko 23,00, krenuli smo ponovo na Viu. Tamo smo bili u nekoj kui gdje je bila kuhinja, tu smo se zadrali 15 20 minuta i nakon toga smo se ukrcali u helikopter. Bilo nas je 19 i tri lana posade. Reeno nam je da emo letjeti oko 23 minuta od ega 10-tak minuta preko etnike teritorije. Poletjeli smo oko 02,00 sati 07. 05. 1995. g. I, na prostoru iznad Han Pijeska i Sokoca, odjednom je helikopter bio osvijetljen, ne znam da li je bila granata ili reflektor, ja sam vidio ispod krivudav put i osjetio sam da helikopter tone i u desnu stranu se naginje. Tada sam vidio da na nas dejstvuju svjetleim zrnima iz PA oruja, ali je to bilo iza nas, odnosno tada nisam primijetio da smo bili pogoeni. Poslije toga je zapucalo sa svih strana prema helikopteru i ja sam imao osjeaj da je tada bio prelazak preko linije. Tada nisam primijetio da je bilo ko od nas pogoen, niti je bilo tragova da je helikopter pogoen, pogotovo jer nije bilo zvukova promjene rada motora. Odjednom sam primijetio da je prestala pucnjava prema nama, pa sam mislio da smo preli liniju. Vidio sam da su u helikopteru upalili dva puta reflektor i gasili ga, a onda je upaljen i nije gaen. Kolega koji je sjedio preko puta mene, Ramo ardakovi, mi je tada rekao da smo doli do epe, da emo se uskoro spustiti, te je ustao. Ja sam ekao da se helikopter spusti i nisam ustajao, a kako sam ja bio prvi uz vrata niko nije ni mogao da izae dok ja ne ustanem. Nisam primijetio da je helikopter udario u neto ili bilo kakvu promjenu u radu helikoptera. Uopte se ne sjeam tog ina padanja ili udara helikoptera na zemlju. Znam samo da sam u jednom trenutku doao svijesti, neto me pritiskalo na glavu, to sam uspio da skinem, iako ni sada ne znam o emu se radi. Tek tada sam shvatio da je helikopter sruen. Pitao sam da li ima neko iv, ali se niko nije javio, osjeao sam jake bolove u predjelu karlinog pojasa. Pokuao sam da ustanem, ali nisam mogao, stavio sam se u leei poloaj, potrbuke i napipao pored sebe puku i pokuao se kretati naprijed. uo sam galamu ljudi i razmiljao sam da su nas etnici opkolili. uo sam jedan glas koji je zvao Sifeta kapetana, ali ja nisam smio odgovoriti. Poslije je taj isti glas pitao:Ramo, jesi li iv?, pa sam se ja javio i onda su me prenijeli u epu. Osim mene ostalo je jo osam ivih poslije ove nesree. Sa mnom su
27

ODBRANA BiH UMIJEE SJEANJA

sada doli Mali Mehmed i Mali Muhamed koji su i bili sa mnom u helikopteru kada je bila nesrea, dolo je dijete koje je bilo sa nama, ne znam kako se zove, a po prezimenu je Salihovi, zatim Krlu Numo, koji je iz epe, a za ostale ne znam. Kako sam uo, Brgulja Devad iz epe je, nakon kontakta sa komandom iz Tuzle, skinuo nekakvu kutiju sa helikoptera, gdje je bilo snimano sve to se deavalo oko udesa helikoptera. Poslije sam uo da je helikopter udario u nekakvu bukvu, pa da je zbog toga pao, a to je bilo oko 50 do 100 metara od mjesta gdje je trebalo da se helikopter spusti. Brgulja Devad je inae isto bio pilot, pa mi je priao da se uo sa naim pilotom u trenutku kada su nas gaali, ali da poslije nije uspio da ga uje, a u trenutku kada ga je navodio na slijetanje, da je helikopter u jednom trenutku naglo skrenuo u lijevo i da je tada udario u bukvu, zbog ega se sruio. Niko od lanova posade nije preivio. Ovo sam ja lino uo od Devada, jer je on od nas koji smo preivjeli, uzimao izjave. Njemu je bilo udno to je pilot tri puta palio svjetlo na helikopteru i na kraju ostavio svjetlo upaljeno. Ljekari koji su vrili pregled tijela, rekli su da nema tragova na njima od metaka, a sam Devad je pregledao ostatke helikoptera i na njima nije naao tragove pogodaka. Prilikom pregleda ostatka helikoptera, pronaena je kona torba u kojoj sam ja drao novac podignut za ehide i Srebrenicu u Sarajevu, u ukupnom iznosu od 230.000 DM i taj novac mi je predat u bolnici, a uo sam da je pronaen i novac koji je Ramo nosio za epu, ali ne znam koliko je bilo tog novca. Ja sam bio desetak dana u epi na lijeenju i poslije sam preao u Srebrenicu, kada sam i taj novac ponio sa sobom. Poto u Komandi nismo imali kasu, ja sam taj novac drao kod sebe u stanu. Naredio sam komandantu Komande mjesta Osmanovi Hazimu da pone sa isplatom naknada porodicama ehida i bajramskih naknada, jer je i to trebalo da se isplati iz dijela onih 150.000 DM koje sam donio. On je organizovao izradu spiskova i obavjetavanje jedinica i blagajnici su dolazili kod mene u stan radi isplate tog novca uz priznanice. Uvijek sam dobijao priznanicu na tano isplaeni iznos sredstava. Svim jedinicama izuzev 280. brigade i jednom dijelu porodica ehida koji nisu imali pripadnost jedinici, su isplaena sredstva. Po naim evidencijama je trebalo da primi oko 1300 1400 porodica ehida po 50 DM, te je isplaeno roditeljima ehida bajramska hedija po 50 DM. U 280. bbr. je trebalo da primi oko 200 porodica po 50 DM, tako da je isplaeno za oko 1100 porodica, ali ne znam za koliko porodica je isplaena ova naknada. Mislim da je komandant Komande mjesta pravio te spiskove i on bi mogao znati tanije koliko je isplaeno. Odreena suma novca koja je ostala iz prethodne isplate tri kruga naknade porodicama ehida, ostala je u stanu komandanta Oria, jer mi u Komandi nismo imali kase. Ne znam koliko je ostalo novca iz prethodna tri kruga, a poto ni ja nisam vrio sabiranje iznosa kojeg sam isplatio iz zbira novca kojeg sam donio iz Sarajeva, ne znam tanom koliko sam ja isplatio po ovom osnovu. Moe se rei da sam isplatio oko 80-90.000 na ime pomoi ehidima iz fonda od 150.000 DM. Od ovog novca sam isplatio i novac dobitnicima zlatnog ljiljana, po 500 DM, ali ne znam koliko je novca isplaeno. Naime, u Tuzli je komandant Ori podigao novac za dobitnike zlatnog ljiljana, pa poto je dio tih ljudi bio u Tuzli a dio u Srebrenici, onda mi je javljeno da onom ljudstvu koje je u Srebrenici isplatim novac iz postojeeg fonda. Koliko
28

KORAK broj 28

je tano novca isplaeno za ovu svrhu, moe se utvrditi uz pomo Mai Nijaz(a), pomonika komandanta za moral, koji se nalazi trenutno u Komandi Divizije u Tuzli. Po mom dolasku u Srebrenicu od Zulfe Tursunovia, koji je bio zastupnik komandanta Oria, preuzeo sam 10.000 DM koji novac je stigao helikopterom dok smo mi bili u Kaknju i Tuzli. Taj novac je bio namijenjen za pojaanu ishranu onima koji poste. Ovaj novac ja nisam dijelio nikome. Iz onih 80.000 DM primljenih od vlade RBiH, oko 10.000 DM je potroeno za nabavku goriva i guma za jedno vozilo. To se nabavljalo od vercera, jer je jedan litar goriva bio od 8 do 10 maraka. verceri su to gorivo nabavljali u epi. Gorivo je uzimano komisijski tako da sam taj novac pravdao uz priznanicu potpisanu od strane komisije, a oni su to pravdali uz potpis lica od kojih su kupovali gorivo. Neposredno pred poetak agresije na Srebrenicu, ja sam imao oko 140.000 DM kod sebe u stanu. Oko utvrivanja tanog iznosa koji je utroen, mogu pomoi Smaji Ibrahim, pomonik komandanta za logistiku, Abdurahmanovi Alija, zaduen za magacin, Osmanovi Hazim, komandant Komande mjesta, ukrija Efendi, koji je bio u Komandi mjesta zaduen za stambena pitanja i svi su oni doli na slobodnu teritoriju.. Pri naputanju grada, u tom trenutku nisam razmiljao o sredstvima jer nisam ni oekivao da emo ii za Tuzlu, ali kad sam ve doao u Tuzlu, pitao sam svoju enu ta je sa novcem, ona mi je rekla da je novac sa sobom ponijela, ali da je u Potoarima, kada je ula da e etnici vriti pretres, u prisustvu Krlu Hatide iz Srebrenice, sada negdje na podruju Tuzle, taj novac zakopala u pijesak koji se nalazio u buretu u prostorijama Fabrike akumulatora gdje su bili smjeteni. To je bilo u krugu UNPROFOR-a. Ona je tim enama nudila da podijele novac, ali su se one bojale da to uzmu, tako da je i moja ena imala veliki strah da e joj to etnici pronai i zbog toga je to sakrila. Dio stvari koje je ponijela je tom prilikom bacila ili podijelila drugima. Ja ne znam koliko sredstava je bilo u Srebrenici u trenutku pada Srebrenice, ali koliko znam u Srebrenicu je dolo 300.000 DM za podjelu tri kruga pomoi porodicama ehida. Znam da je podijeljeno za ova tri kruga ukupno po 200 DM po porodici, to znai da je podijeljeno oko 240.000 DM, jer je bilo oko 1300 1400 porodica. O isplatama sigurno zanju vie ljudi koje sam ranije naveo. Ne znam ta je sa ostatkom novca koji se nalazio kod komandanta Oria, iako mi je bilo poznato da je i on novac drao u stanu. Kad mu je u stanu bila vea koliina novca, on je postavljao dva straara u stan koji su taj novac uvala. Kada je komandant Ori poao sa mnom u Tuzlu, u njegovom stanu je ostao Abdulah Majstorovi, pomonik komandanta za pravne poslove, koji je doao na slobodnu teritoriju i nalazi se u Komandi Divizije. Poto se meu borcima 28. divizije uju prie da sam na slobodnu teritoriju donio oko 140.000 DM i da se ne zna ta je sa tim novcem, traim da se pokrene zvanina istraga u pogledu utvrivanja ta je sa tim novcem jer ne elim da se moje ime blati. Znam da postoji moja odgovornost jer sam ja zaduen sa tim novcem, ali traim da se o svemu to utvrde organi bezbjednosti 2. korpusa u ovom dijelu, pismeno informiu borci 28. divizije jer samo na taj nain e se moi prekinuti pria o ovom sluaju. U tom sluaju sam lino traio od pukovnika ilia da pokrene sitragu u ovom sluaju.
29

ODBRANA BiH UMIJEE SJEANJA

Po mom dolasku u Srebrenicu, ja sam ocijenio da je stanje bezbjednosti u Srebrenici bilo znatno pogorano. etnici su imali obiaj da se prilikom svake smjene jedinica UNPROFOR-a vri pomjeranje linija i da ulaze sve dublje u zatienu zonu. Nova jedinica UNPROFOR-a kada doe, prihvata zateeno stanje i njih ne interesuje ta se ranije deavalo. Tako je bilo i ovaj put. Primijetili smo gomilanje etnikih snaga na ivicama zatiene teritorije, a oekivalo se smjenjivanje Holandskog bataljona. etnici su traili da UNPROFOR se povue sa osmatranica i da se povuku u zatienu zonu. Mene je o tome informisao komandant Holandskog bataljona, ali mi je rekao da su odbili taj etniki zahtjev za povlaenje, te da e se traiti pomo NATO snaga. Kad su etnici napali punkt UNPROFOR-a na Jadru, tada su se oni ipak povukli, 400-500 metara, te me komandant UNPROFOR-a informisao da je od pretpostavljene komande dobio nareenje da se povue sa svih osmatrakih taaka. Oni su o tome informisali i svoju vladu i njihova vlada im je naredila da se ne povlae, radi ega je ovaj komandant obavijestio svoju pretpostavljenu komandu da se nee povlaiti sa svih osmatrakih punktova. U tom periodu smo izvrili ojaavanje linija odbrane. Stavili smo u stanje pripravnosti sve brigade, i 285. br. epe, kojoj smo dali poseban zadatak da prati svoju zonu odgovornosti. Poto 283. br. nije imala svoju zonu odgovornosti, onda smo njima dali dio zone koju je imala 282. br. prema Podravnju, od ljivove, ukljuno avorku. Tu je ubaena djelimino i 284. bbr. rejon Kiprove, a od Jasenove do ievakog potoka dobila je 282. br. Na ovaj nain je ovoj brigadi smanjena zona odgovornosti za vie od pola jer se cijenilo da e napad biti sa ovog podruja. Mi smo cijenili da e biti ogranien napad radi osvajanja puta kojim bi se etnici mogli koristiti za potrebe rudnika. etnici su imali dva pjeadijska napada na podruju Bukova glava (Javor) Zeleni Jadar, koji napadi su odbijeni. Na ostalim podrujima je dolo samo do provokacija. etnici su kroz tunel koji povezuje Srebrenicu sa Rudnikom Sase, ubacili jednu grupu u naselje Vidikovac i rejon bolnice. Ova je grupa otvorila vatru po naselju i poslije nekoliko minuta dejstva, povukla se ponovo kroz tunel. Mi smo znali za postojanje tog tunela i mislili smo da je taj tunel zatrpan, jer je to uraeno u 1993. g., ali nismo znali da je narod iz tunela uzimao neke cijevi tako da je tunel bio raien. Iz Komande 2. korpusa i iz Generaltaba dola je naredba da se diverzantskim akcijama privue panja neprijatelja na taj nain da se izvri izvianje neprijatelja po dubini, kako bi se pomogla akcija deblokade Sarajeva. Ja sam odredio nekoliko grupa koje su imale zadatak da izviaju i da dejstvuju samo ako moraju, a sve grupe su izvrile zadatak izvianja bez borbenog dejstvovanja i svi su se vratili. Jedna grupa je ila u pravcu Kragljivoda sa zadatkom da borbeno dejstvuje i oni su tada unitili jedno vozilo i tri vojnika su ubili. Jedna grupa je ubaena u prostor Rupnog brda, koja je takoer borbeno djelovala i ubila etiri etnika. To je sve bilo poslije mog povratka u Srebrenicu, znai u junu 1995. g. Dao sam zadatak da svi izviako-diverzantski vodovi sa prostora epe uu u pravcu Han Pogleda, Han Pijeska i Sokoca na komunikaciju Han Pijeska Vlasenica. Po odluci komandanta 285. br. formirano je devet grupa koji su izvravali ove zadatke. Ove grupe su borbeno djelovale i unitile su oko 60 etnika, a jedna grupa je ula u s. Vinjica i zapalila nekoliko kua. Pri povratku ovih
30

KORAK broj 28

diverzantskih vodova sa prostora epe, na prostoru Srebrenice i dalje je raeno na podizanju nivoa borbene gotovosti, a posebno u pravcu Zelenog Jadra, gdje sam pri dobijanju podataka o pristizanju nekoliko autobusa etnika u Zeleni Jadar iz pravca Kragljivoda, zatraio i od naelnika SJB Hakije Meholjia, da stavi na raspolaganje pripadnike SJB, tako da su i oni bili ukljueni u odbranu slobodne teritorije. etnici su izvrili napad na rejon Ljubisavia i taj napad je uspjeno odbijen, ali ne znam kojeg je to datuma bilo. Komandant 282. br. Dudi Ibro je neprestano bio na terenu i ja sam stalno imao izvjetavanja o stanju na tim podrujima. Negdje do podne me je izvjetavao da je stanje u redu, a onda me je izvijestio da je linija probijena i zatraio je pomo. To je bilo dva tri dana pred nae povlaenje. Pojaanje sam mu uputio iz sastava diverzantsko izviake ete, negdje oko 15 ljudi, u rejon proboja. Isti komandant je traio da mu odobrim povlaenje ljudstva sa desne strane krila, odnosno sa Visova i iz zahvata komunikacija Zeleni Jadar Srebrenica, sa obrazloenjem da e doi u okruenje. Ja to nisam dozvolio i taj dio linije odbrane se povukao u nonim satima bez mog odobrenja. Karakteristino je da su u tom napadu etnici sa jednim tenkom doli u neposrednu blizinu osmatranice UNPROFOR-a i da su je gaali, na to se UNPROFOR povukao sa osmatranice, a u njihovom povlaenju ranjen je jedan pripadnik holandskog bataljona, koji je kasnije podlegao, a naa strana je optuena da je ona ubila tog vojnika. Razgovarao sam sa komandantom brigade na te okolnosti, pa mi je on rekao da su srpski vojnici bili uli iza linije osmatranice. Taj dan etnici su napredovali prema Srebrenici. Civilno stanovnitvo iz kamp naselja Slapovii i drugih naselja se povuklo u pravcu Srebrenice i Potoara. U toku noi izvrio sam konsolidaciju snaga i odluio da ujutro napadnem etnike u rejonu Bojne, iznad Pusolia (Pusmulia), na njihovim novodostignutim linijama. Ujutro rano smo izveli napad, gdje su etnici potisnuti na naem lijevom krilu na prethodne pozicije, a na desnom krilu, zbog unakrsnog dejstva dva tenka i vie ranjenih, napad je zaustavljen jer desno krilo nije moglo da dri tempo napada kao lijevo krilo. U tom napadu je ubijeno vie desetina etnika, a ne znam tano nae gubitke, ali znam da nisu bili veliki. U ovom naem napadu uestvovalo je oko 600 boraca dobrovoljaca iz svih naih jedinica. Ovim borcima je Predsjednitvo optine obealo da e ih nagraditi u branu, a znam da je bila obeana novana nagrada za uniteni tenk, ali poto ja nisam uestvovao u donoenju takve odluke, ne znam visinu obeanih nagrada. Zajedno sa predstavnicima civilne vlasti, izvrene su pripreme za ukopavanje ljudi na novoj liniji, a izvrene su pripreme za smjenu. Meutim, u toku popodneva, vojnici su se samostalno povlaili prema gradu, tako da su etnici prilikom izvlaenja tijela svojih poginulih, ponovo doli na poloaje na kojima su bili prethodni dan. Ponovo sam u toku noi 10/11. 07. 1995. g. pokuao konsolidovati snage radi izvrenja novog kontranapada, sa namjerom ubacivanja ljudstva u pozadinu i dejstva po prednjoj liniji i pozadini istovremeno. Negdje oko ponoi komandant UNPROFOR-a je traio sastanak sa mnom i sa predstavnicima civilne vlasti. Na sastanku su prisustvovali Sulji Osman, predsjednik optine, Salihovi Adem, naelnik optine (Salihoviu je ime Fahrudin, a nadimak Adem, op. Red.), Hasanovi Suljo, sekretar
31

ODBRANA BiH UMIJEE SJEANJA

za narodnu odbranu, mislim da je bio prisutan i Hamdija Fejzi i ja, i tada nas je komandant UNPROFOR-a obavijestio da je etnicima dat ultimatum na koji su trebali da se izjasne do est sati ujutro, kojim se od etnika trailo povlaenje na pozicije prije osvajanja osmatranice UNPROFOR-a na Zelenom Jadru, te ukoliko odbiju ili se ne izjasne o ultimatumu, uslijedie jaki vazduni udari, u kome e uestvovati oko 100 aviona. Zona od Zelenog Jadra do novog poloaja naih jedinica smatrae se mrtvom zonom, na kojoj e se gaati sve to se kree. Poslije ovog saoptenja, i uz konsultacije sa dijelom Komande Divizije kojeg sam imao na okupu, te dio komandanata brigada, odluio sam da odloim planirani napad, kako ne bi(smo) doli u situaciju da budemo izloeni napadu avijacije. Odluku sam promijenio usmislu da jedinice ostanu na dostignutim linijama u cilju spreavanja daljeg napredovanja agresora, a da nakon djelovanja avijacije, uu u ienje terena. Neto poslije est sati ujutro, doli su u zgradu Pote gdje sam bio, dva britanska oficira, koji su od mene traili da im dam ciljeve radi angaovanja aviona, jer se etnici nisu izjasnili oko ultimatuma. Dao sam im pomonika za obavjetajne poslove Salihovi Ekrem(a), koji se sada nalazi u Komandi Divizije u Tuzli i sa njima je on iao. Isti su imali mogunost da vide ciljeve, tenkove i dr. u zoni zabrane. Javljeno mi je da je napadnuta linija odbrane na trigonometru Kotur, kao i da je uoeno kretanje etnika na relaciji Zeleni Jadar Slapovii. Vrlo brzo, bez mog odobrenja i uz slabo pruanje otpora, jedinice su se povukle na rezervne poloaje u rejon Bue. Na pravcu Jadar Srebrenica etnici su poeli paliti kue u naselju Pusmuli, zatim je primijeena vea grupa etnika koja je pokuala ui u sam grad, u predgrae Uina baa, koji upad je sprijeen. Neprestano sam bio izloen zahtjevima direktora bolnice da se izvri evakuacija bolnice i ranjenika, to sam odbijao vjerujui da grad nee pasti u ruke etnika. Negdje oko 12 sati obavijeten sam da je predstavnik MSF obezbijedio evakuaciju ranjenika u krug UNPROFOR-a. Ubrzo iza toga, od strane dr. Pilava Ilijaz(a), koji se nalazi na slobodnoj teritoriji, obavijeten sam da UNPROFOR nee da primi ranjenike u kamp, te je od mene traio da odemo zajedno i pokuamo obezbijediti prijem ranjenika to sam ja i uradio. S obzrom da su etnici ve tada bili prodrli u Zaboljinu, predgrae Srebrenice, prethodne noi narod je provalio u sve magacine u gradu, pokupio sve zalihe hrane i u panici se kretao prema Potoarima. Po mom odlasku u kamp UNPROFOR-a u Vezionici u gradu, komandant tog kampa me je obavijestio da je primio ranjenike u svoj kamp, da ima namjeru da ih prebaci u Potoare, a narod je ve bio, u veem broju, oko ice. Primijetio sam da vojnici UNPROFOR-a upuuju stanovnike da idu u Potoare, a kad sam pitao za razloge takvog upuivanja, reeno mi je da i oni imaju namjeru da se prebace u Potoare. Vidio sam da je narod provalio u kamp, a jedna granata je pogodila sam kamp i ja sam lino vidio nekoliko ranjenih civila, jednu enu, starijeg ovjeka i dijete. Negdje oko 14,00 sati su me upoznali da je avijacija NATO krenula u borbeno djelovanje oko Srebrenice i sve do tada su me drali u kampu. Prilikom izlaska iz kampa, vidio sam da sve to se nalazilo u krugu kampa, vozila, transporteri i dr. su popunjeni enama i djecom. Kod benzinske pumpe, na terasi sam vidio moju enu i rekao sam joj da ide sa drugim enama. Otiao sam prema zgradi pote, gdje je bila smjetena
32

KORAK broj 28

amaterska radio stanica, paket veze, kojeg sam to jutro prebacio u zgradu pote, a tu su rsnije bili predstavnici civilne vlasti. U toj zgradi nisam zatekao nikoga. U samoj blizini pote sam zatekao jednog vojnika sa naoruanjem koji mi je rekao da su predstavnici vlasti otili u pravcu sela Kutli, a nekako u to vrijeme je poelo dejstvo NATO avijacije. Zbog toga sam i ja odluion da krenem u pravcu sela Kutli radi konsultacija sa optinskim strukturama ta da se dalje radi. Na samom izlasku iz grada vidio sam naelnika operativnog odsjeka u Diviziji Salihovi emsu i njegovog referenta Salihovi Midhata, sa jednom grupom vojnika od oko dvadesetak i oni su me izvijestili da su se povukli sa linije koju su drali na Bojni. Naredio sam im da se vrate i posjednu brdo iznad pote, u predgrau, i u skaldu sa mogunostima, usporavaju dejstva i napredovanje pjeadije, a ja sam nasavio put prema selu Kutli. Na putu sam sustigao predsjednika optine koji mi je rekao da ne zna ta da dalje preduzme, upoznao me da je naelnik optine u zaseoku Borkovi i da je sa njim paket veza i amaterska radio stanica sa posluiocima. Tu sam sreo kurira 281. br., koji je ve bio kod naelnika optine, a kurir je nosio izvjetaj komandanta brigade Tursunovi Zulfe, u kome sam izvjetavan da se linije te brigade uspjeno dre, da je 283. br. napustila poloaj na Buju i da je on to preuzeo, da je u borbama u selu Buju poginuo komandir IDV Nali, po nadimku Pupo, ali da su etnici zaustavljeni. Poto je naelnik optine, na leima tog izvjetaja, predloio mi da odem do 281. br, a znajui da bi na njegovom lijevom krilu trebao da se nalazi komandant 284. br., naelnik SJB i naelnik za bezbjednost Divizije, odluio sam da se uputim na taj poloaj, te sam napisao na istom papiru da u doi na taj rejon, zajedno sa predstavnicima optine, te da mi obezbijede izvor za napajanje. Naao sam naelnkika optine, o svemu se dogovorio, i (sa) posluiocima paket veze krenuo prema komandantu 281. br. Naelnik optine je otiao na nekoliko minuta prije mene, kako bi se naao sa predsjednikom optine. Poslije oko etiri kilometra preenog puta, sreo sam jednog vojnika iz te brigade, koji me je informisao da se narod iz Sueske evakuie u pravcu Potoara, te da e uskoro i komandant 281. br. sa vojskom se povui u pravcu unjara. Kontaktirao sam sa komandantom 281. br. motorolom i on mi je potvrdio tu informaciju. Ja sam se vratio u s. unjare i u s. Babuljice sam obezbijedio izvor za napajanje. Ovo je selo bilo naputeno, iako se nalazilo u dubini teritorije. Zato sam stigao u s. unjare gdje sam zatekao vei broj vojnika i vojno sposobnih civila. Tu je bio komandant 282. br. Dudi Ibro, za kojeg ne znam ta je bilo s njim, koji me je informisao da se u kui Mustafi (Nije Mustafi nego Ademovi, op. Red.) Sidika, nalazi komandant 280., 284. i naelnik SJB. Naredio sam da zadui starjeine svoje brigade da postroji brigadu, utvrdi brojno stanje, naoruanje i broj vojnika bez naoruanja, a da on poe sa mnom u tu kuu radi daljnjeg dogovora. U meuvremenu u tu kuu su pristigli naelnik optine i predsjednik optine, a tu je bio i naelnik taba 283. br., predstavnik brdskog bataljona po nadimku Kezo i tu je donijeta doluka o proboju prema Tuzli. Naredio sam vezistima da izau na jedno brdo i da uspostave vezu sa Komandom Korpusa, a mi smo ostali i odredili nain kretanja, redosljed jedinica, nain obezbjeenja, izvianje i zaelje kolone koja bi ila prema Tuzli. Nareeno je da ide svo civilno stanovnitvo koje se tu zateklo, s tim to su samostalno odluivali da li e ii s
33

ODBRANA BiH UMIJEE SJEANJA

nama ili e ii prema UNPROFOR-u. Poslije tog dogovora, ja sam obavijeten da je uspostavljena veza sa Komandom 2. korpusa, naredio sam komandantima da postroje jedinice i formiraju kolonu, a u blizini lokacije paket veze zatekao sam komandanta 281. br, koji je sa sobom imao na okupu dobar dio boraca te brigade. To je sve bilo u noi izmeu 11./12. 07. 1995. g. Na drugoj strani veze sam imao naelnika taba Korpusa, kojem sam saoptio kakva je situacija u Srebrenici i da je Srebrenica faktiki pala, a da mi imamo namjeru krenuti prema Tuzli. On me je upozorio kakav rizik preuzimamo na sebe, na ta sam mu odgovorio da mi nemamo drugog izbora. Traio mi je da mu dam pravac kretanja i ja sam mu rekao da emo se kretati u pravcu Baljkovice. Taj razgovor smo vodili paket vezom. Nije utvrivano brojno stanje kolone koja je krenula to vee, ali po mojoj procjeni u koloni je bilo izmeu 10.000 i 15.000 ljudi. Ja sam, inae, imao oko 6.000 boraca, ne raunajui borce iz epe. U koloni nije bilo puno ena, a nisam vidio ni puno djece. Mogue je da je bilo desetak ena. Mi smo se uputili sa Buljima prema Kamenici. Odmah na poetku smo imali problema sa kolonom, jer je dolo do neke panike, gdje sam izlaskom na elo te prekinute kolone ustanovio da su se ljudi uspaniili jer im se neto prikazivalo, pa sam uspio da to malo smirim i povezao sam kolonu. Ja sam kao ranjenik uspio da obezbijedim sebi konja i kretao sam se u sastavu 280. br. koja je bila druga po redu brigada u koloni, jer je na elu kolone bila 284. br., jer su oni poznavali teren i zbog toga su bili izvidnica i elno obezbjeenje. Kolona je bila veoma velika. Dio kolone je ve bio preao etniku liniju. Ja sam uo ispaljenje samo jedne do dvije granate, rijetko je bilo isapljenje prema Buljimu. Oko 10 sati ujutro, naredio sam odmor, jer sam i sam bio veoma umoran, a konja sam morao ranije da ostavim. Htio sam da saekam zaelje kolone radi utvrivanja pravog stanja. Po pristizanju u rejon odmora, dobijao sam razliite izvjetaje, da ima ranjenih, poginulih, da ima onih koji su izali iz kolone i ili bono. Sve te informacije su unosili paniku meu prisutnim koji su bili na odmoru. Nakon prikupljanja ranjenika, mislim da ih je bilo petanestak, oko 16 sati sam naredio pokret iz tog rejona. Ranjenike sam stavio odmah iza 284. br., a na zaelju je i dalje trebao da se kree Brdski bataljon. Tu mi je priao komandant 282. br. Dudi Ibro, pozvao je i komandanta 281. br. Tursunovi Zulfu i saoptio mi je da ja pripremam njegovo ubistvo. Vidio sam da je uspanien. Traio je da se iz sastava 284. br. njemu vrate njegovi momci, izviai, koji su bli na izvianju terena. Ja nisam to dozvolio. On mi je rekao da je odredio deset momaka od kojih je sigurno da e neko od njih prei na slobodnu teritoriju, te da im je dao zadataka, ako ja preem, da me ubiju. Ja sam vidio da je on uspanien, pa sam pokuao da ga smirim, ali nisam uspio. Ja sam krenuo odmah negdje iza ranjenika, poto sam (se) i ja oteano kretao zbog povrede. Proli smo tri do etiri kilometra i onda je po toj koloni koja se kretala, bila otvorena vatra. Ljude je uhvatila panika, bjeali su naprijed, nazad, po stranama i vatra je trajala oko desetak minuta po dijelu kolone gdje sam se ja nalazio, a vatra je prenoena du cijele kolone. U dijelu kolone gdje sam se ja nalazio nije bilo ni poginulih ni ranjenih, ali sam uo da je bilo poginulih na elu kolone. Od komandanta 282. br. koji se jo uvijek nalazio na mjestu odakle smo krenuli, sam dobio obavijest da ima poginulih i ranjenih. Traio je sanitetskog radnika i ja sam preko dr. Pilava
34

KORAK broj 28

obezbijedio da se varti neki medicinski tehniar da ukae pomo ranjenicima. Tu nas je uhvatila no i kako je kolona bila prekinuta, niko nije znao kako dalje ii naprijed. Izaao sam iz potoka gdje smo bili i na jednoj livadi smo nali trag kolone, te smo se uputili prema elu kolone. Motorolom sam zaustavio kretanje kolone. Sa tog brda sam uo pjeadijsku pucnjavu iz rejona gdje smo odmarali. Pokuao sam uspostaviti vezu sa komandantom 282. Br., 283. Br., te Bataljona, ali nisam uspio dobiti nikoga, a etnici su ometali rad. Nakon desetak minuta dobio sam vezu sa komandantom Bataljona koji me je izvijestio da je u kretanju prema cilju. Poto sam znao da je on zadnji, mislio sam da je kolona ponovo uspostavljena. Dobio sam zahtjev od komandanta 284. br. (Komandant 284. Br je bio Veiz abi, op. Red.) da idem na elo kolone. Po izlasku na elo kolone, obavijestio me je da su izviai u rejonu uguma na asfaltu i da se put moe prei. Naredio sam da se put pree u propustu, ispod asfalta i naredio mu da krene sa kolonom. Ja sam u drugom dijelu kolone njegove brigade krenuo. U tom kretanju sam izbio na asfalt i tad sam shvatio da se asfalt ne prelazi onako kako sam naredio, odnosno ispod, nego da sam doveden do asfalta da ga preem preko. Kad smo preao asfalt, preli smo preko rijeke Jadar i uputili se prema Cerskoj i Udru. Negdje po svanuu, po izlasku iz kotline, uo sam jaku pjeadijsku paljbu i iz PAM-ova, iza lea, a kako sam kasnije uo, na asfalt su doli transporteri etnika koji su prekinuli kolonu i otvarali paljbu po jednoj i drugoj strani kolone. U rejonu Udra je bio planiran odmor, tako da smo tamo zastali da prihvatimo kolonu. Po mojoj ocjeni tu je dolo oko polovinu lica koja su krenula u proboj. Na to mjesto nije stigao komandant 282. br. sa veinom svog ljudstva. Po pristizanju manjih grupa pristizale su i razne informacije o stanju na zaelju kolone, od toga da su ih opkolili etnici jo na odmoritu, da su etnici ulazili u kolonu i odvodili razne grupe na stranu, te da je bilo mnogo pobijenih. Meutim, kada su poeli navoditi imena lica koja su viena ubijena, ustanovio sam da su ta lica meu nama u rejonu Udra, tako da nisam mogao da prihvatim sve te informacije kao tane. Bilo je informacija da su neki ljudi ili na pregovore sa etnicima, ali ta informacija nije mogla da se provjeri. U dogovoru sa komandantima koji su bili sa mnom, odlueno je da se vratimo u rejon asfalta da se pokua izvui iz okruenja vea grupa naih boraca koja se tu nalazi. Oko 14 sati uli smo informaciju da su se etnici povukli sa asfalta i da je vea grupa naih boraca prela asfalt, te da se kreu u pravcu Udra. Nakon toga sam promijenio odluku, na Udru sam ostavio Brdski bataljon i ID sa dvadesetak boraca iz 284. br. koji poznaju taj teren, sa zadatkom da izve prikupljanje pristiglog ljudstva u rejon Udra, te da se u veernjim satima vrate i pokuaju izvui i preostali dio kolone. Oko 16 sati smo krenuli iz Udra u pravcu sela Glode. Na tom dijelu puta nismo imali nikakavih potekoa u kretanju. Po izlasku izviaa na Glodansko brdo, komandant 284. br. me pozvao na elo i saoptio da je to brdo posjednuto od strane etnika. Predloio mi je da obiemo to brdo, jer su vodii znali obilaznicu, to sam ja i prihvatio. Nakon svanua ponovo smo napravili odmor.
35

ODBRANA BiH UMIJEE SJEANJA

Negdje u popodnevnim satima, stigao je i Bataljon sa zaelja i komandant (Ejub Goli, op. Red.) me obavijestio da su pokuali izai na asfalt radi izvlaenja ljudstva, ali da tamo nisu pronali dio kolone koja je ostala, tako da su se vratili prema nama. U popodnevnim satima krenuli smo u pravcu sela Liplje, a procijenili smo da emo u rejonu Snagova imati problema sa etnicima, radi ega sam odluio da u sastav 284. br. ukljuim i Brdski bataljon. Nakon prolaska sela Liplje, naili smo na zasjedu, gdje smo prihvatili borbu, razbili smo tu zasjedu i tu smo zarobili jednog etnikog starjeinu kojeg smo predali u 24. dKov, nakon proboja. Proli smo kroz jedno muslimansko spaljeno selo, prikupili smo ranjene, saekali zaelje kolone, te smo krenuli u pravcu Snagova, preko asfalta. Preli smo asfalt bez posebnih problema, ali kada je nailo zaelje, dolo je neko etniko vozilo iz kojeg je pucano po naoj koloni, pa je obezbjeenje unitilo to vozilo. U Krievakim njivama smo zaustavili kolonu radi odmora, a otilo se na bataljonsko izvianje. Negdje oko 12 sati, 15. 07. 1995. g. dobio sam informaciju da je ranjen komandant Bataljona Goli Ejub, s tim to mi je reeno da se sumnja da e Goli preivjeti. Napravili smo liniju prema Baljkovici, a kasnije je krenuli i glavnina naeg dijela kolone. To vee smo otpoeli borbu radi proboja prema slobodnoj teritoriji. U tim borbama smo tri tenka zarobili, jedan smo ujutro tenk unitili kada je raketao prema Baljkovici; unitili smo dva kamiona i jednu pragu, a jednu pragu smo zarobili. Poto je pala no, obustavili smo borbe, da bi(smo) ih ujutro nastavili. Poto smo mogli da ukljuimo samo jedan tenk u borbu, pri naem kretanju smo zapalili rezervoare za gorivo, jer na drugi nain ih nismo mogli unititi. Istovremeno sa naim napadom iz pravca slobodne teritorije je krenuo napad koji je vodio komandant Naser Ori, ali oni nisu taj dan mogli da probiju liniju odbrane etnika. To jutro su i oni ponovo napali na liniju iz pravca Nezuka i u sadejstvu sa naim snagama, uspjeli smo se spojiti negdje oko 12 sati, kada sam se susreo sa Naserom. Preko te linije su se nae snage izvlaile vie dana, pa i u manjim grupama,, a etnici su uspostavlki raniju liniju ve nakon dva dana. Nije mi poznato da je neko od starijih ena ubijen prilikom naeg polaska u proboj. Ja sam lino poznavao babu Ivu, koja je voena i na razmjenu, ali ona nije lino htjela da napusti Srebrenicu, nego je svojoj snahi koja je dola po nju, rekla: Kada ste bjeali iz Srebrenice, mene ste ostavili, a meni je ovdje lijepo. U toku ove krize u Srebrenici, pred napad etnika, od strane UNPROFOR-a je traeno da pregovaramo sa etnicima, a ja sam o tome informisao Komandu Korpusa, Generaltab, Predsjednitvo RBiH i Vladu, ali ni od koga nisam dobio nikakve instrukcije, radi ega nisam ni htio da pregovaram sa etnicima. U borbu je bio ukljuen i Deli Velid, koji nije bio pripadnik ARBiH, ali je traio da mu stavimo na raspolaganje jedan lanser 107 mm i on je uspjeno zadravao tenkove etnika i njihovu pjeadiju iz pravca Zelenog Jadra prema Srebrenici. Kako sam uo, on je uspio da se povue u rejon epe, ali ne znam ta je dalje sa njim bilo. Ja sam redovno slao dnevne izvjetaje o zbivanjima u Srebrenici, pa se iz tih izvjetaja moe tano utvrditi pravo stanje koje je bilo u Srebrenici.
36

KORAK broj 28

U toku svih ovih zbivanja, vie puta se ogaalo da etnici zarobe pripadnika Holandskog bataljona sa svom njihovom tehnikom i odvedu ih na njihovu stranu. Dva njihova transportera su gaana u rejonu Bojne, jedan transporter je gaan u unutranjosti teritorije u rejonu Dodilovca, a da na to nije bilo nikakvog odgovora od strane UNPROFOR-a. Komanda Divizije se nalazila u rejonu Starog grada u Lovakom domu, i taj zadnji dan 11. 07. 1995. g., bilo je nemogue prii tom objektu jer je bio pod stalnom vatrom etnika. Po izlasku tenka na prostor odakle se vidio objekat Doma, ljudstvo je napustilo objekat Lovakog doma, te nisu samoinicijativno zapalili i unitili objekat odnosno dokumentaciju divizije. Cjelokupna dokumentacija Divizije je, vjerovatno, pala u ruke etnika. Jedan vei kompjuter, koji je bio pripremljen za obradu podataka za paket vezu i nalazio se u bolnici, smo uspjeli unititi prije naeg polaska, a kompjuter koji je koristio za paket vezu smo nosili do Udra, gdje sam ja naredio komandiru voda veze Hasanovi Hamdiji, da se isti uniti. Kasnije sam uo da je Hasanovi taj kompjuter, umjesto da uniti, dao nekom borcu iz 284. br. da ga prenese na slobodnu teritoriju, tako da ne znam ta je bilo sa tim kompjuterom. Nismo uspjeli da ga naemo po dolasku na slobodnu teritoriju. Svo tee naoruanje je bilo u upotrebi u vrijeme borbi. Jedan brdski top je ostao na poloaju, ali je skinuta udarna igla. Pomonik komandanta za obavjetajne poslove je gaao iz lansera crvena strijela i nakon to je morao da se povue, bacio je taj lanser sa tri rakete u neki potok. Pjeadijsko naoruanje koje je bilo kod UNPROFOR-a je izuzeto i stavljeno u funkciju. O svim problemima su upoznavani svi organi i Stranke na viem nivo, te Korpusa. Sve informacije su ile preko paketa koji je bio u Komandi, ali mi nismo dobijali povratne informacije i uputstvo o daljem radu.

Kakanj, aprila 1995.: Predsjednik Alija Izetbegovi i njegovi saradnici sa komandantima epe i Srebrenice. Ramiz Beirovi trei zdesna u prvom redu. 37

ODBRANA BiH UMIJEE SJEANJA

Dr. Muhamed SMAJI

Srebrenica - paradigma neuspjeha Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini

Realizacija stratekih ciljeva srpske politike1 je svoju kulminaciju imala u zbivanjima u zatienoj zoni UN-a2 u Srebrenici. Hronologija zbivanja u i oko Srebrenice je vano pitanje radi analize uloge i djelovanja Ujedinjenih nacija imajui u vidu upravo da se radi o sigurnoj zoni UN-a. Dramatian tok zbivanja u irem podruju opine Srebrenica doveo je u opasnost cjelokupno stanovnitvo, jer su 13. aprila 1993. godine srpski komandanti obavijestili predstavnike UNHCR-a da e ui u Srebrenicu u roku od dva dana ukoliko se grad ne preda.3 Taj ultimatum za Srebrenicu je podrazumijevao i predaju njegove najbrojnije populacije, bonjake. Na te prijetnje reagiralo je Vijee sigurnosti UN-a Rezolucijom broj 819, u kojoj je zahtijevano da sve strane i ostali postupaju prema Srebrenici i njenoj okolini kao prema sigurnoj zoni koja bi bila poteena svakog oruanog napada ili bilo kojeg drugog neprijateljskog ina. Taj zahtjev je podrazumijevao trenutan prestanak oruanih napada paravojnih jedinica bosanskih Srba na Srebrenicu i njihovo neposredno povlaenje iz okolnog podruja Srebrenice.4 Nedosljednost UN-a prema takvom vlastitom stavu i potrebama za zatitu Srebrenice iskazana je nespremnou njenih lanica da osiguraju potrebne snage i opremu za provoenje Rezolucije Vijea sigurnosti. Vjerovatnost takvog epiloga bila je osnova za voenje i potom zakljuivanje sporazuma izmeu naelnika taba Vrhovne komande
1 Velikosrpski planovi obznanjeni su na 16. zasjedanju Skuptine srpskog naroda u Bosni i Hercegovini 12. 05. 1992. godine donoenjem Odluke o stratekim ciljevima srpskog naroda u Bosni i Hercegovini. Ti strateki ciljevi, kreirani od strane rukovodstva velikosrpskog pokreta u Beogradu, su: 1.) Dravno razgranienje od druge dve nacionalne zajednice; 2.) Koridor izmeu Semberije i Krajine; 3.) Uspostavljanje koridora u dolini reke Drine, odnosno eliminisanje reke Drine kao granice izmeu srpskih drava; 4.) Uspostavljanje granice na rekama Uni i Neretvi; 5.) Podjela granica Sarajeva na srpsku i muslimansku stranu; 6.) Izlazak Republike Srpske na more 2 Radi toga to je Srebrenica samo navodno imala status zatiene zone, to e u ovom radu termin zatiena zona biti stavljen pod navodnike. 3 Izvjetaj o Srebrenici Generalnog sekretara UN-a, sainjen na osnovu Rezolucije Generalne skuptine 53/58 (1998), paragraf 56, objavljen u ediciji koju su priredili Smail eki, Muharem Kreso, Beir Maci, knjiga 3, Genocid u Srebrenici, sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija, jula 1995., Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo, 2000., str. 49. 4 Rezolucija 819, od 16. 04. 1993., objavljena u Rezolucije Vijea sigurnosti UN o Bosni i Hercegovini, Press centar ARBiH, Sarajevo, 1995., str.63.

38

KORAK broj 28

OSBiH generala Sefera Halilovia i naelnik taba VRS, generala Ratka Mladia, uz posredstvo UNPROFOR-a. Sporazumi su potpisani 17. 04. 1993. godine i potom 08. 05. 1993. godine.5 Ono to ih ini zanimljivim, sa ove vremenske distance, je razmimoilaenje o upotrebi termina zatiena zona i demilitarizirana zona. Zatiena zona, koja je obuhvatala povrinu 133 kvadratna kilometra, trebala je biti poteena bilo kakvog napada, a demilitarizirana zona je trebala biti ui gradski trg Srebrenice povrine 0,5 sa 1,5 km,6 u okviru zatiene zone, kao mjesto poteeno napada. Meutim, u primjeni sporazuma od strane UNPROFOR-a cjelokupna povrina zatiene zone smatrala se i demilitariziranom zonom. Takvim pristupm UNPROFOR je stavio znak jednakosti izmeu zatiene i demilitarizirane zone. Rezolucijom broj 836, od 04. 06. 1993. godine, UNPROFOR je dobio jasan i nedvosmislen mandat da upotrijebi silu, ne samo u svrhu samoodbrane, ve kao odgovor na bombardiranje sigurnih podruja bilo koje od strana ili na oruane upade u njih ili u sluaju svake namjerne opstrukcije u i okolo tih podruja slobode kretanja UNPROFOR-a ili zatienih humanitarnih konvoja.7 Testiranje odgovora UNPROFOR-a na otvorene napade na zatienu zonu izvreno je tokom maja 1995. godine, kada su po rejonu sela Sueska borbeno djelovale snage Vojske Republike Srpske. Meutim, prema tvrdnji svjedoka Hasana Nuhanovia, prevodioca u timu vojnih posmatraa UN-a, iako su bili redovno informirani sa terena, reakcije sa viih instanci u lancu komandovanja su izostale.8 Slijedili su, potom, napad na posmatraku taku UNPROFOR-a E u Zelenom Jadru 02. 06. i diverzantska akcija Vojske Republike Srpske i u samom gradu Srebrenica 20. 06. 1995. godine.9 Ti napadi su, vjerovatno, bili psiholokog karaktera, jer su po svom nainu izvoenja imali za cilj zaplaivanje, kako pripadnika mirovnih snaga tako i stanovnitva zatiene zone. Ponavljanje ekcesa i otvorenih napada na zatienu zonu pratile su najave od strane komandanta holandskog bataljona u Srebrenici, pukovnika Karemansa, pa do zvaninika Ujedinjenih nacija o upotrebi zranih udara, ali bez prijeko potrebne realizacije sa ciljem zatite autoriteta Ujedinjenih nacija. Otvoreni napad Vojske i jedinica Ministarstva unutarnjih poslova Republike Srpske na zatienu zonu UN-a pokrenut je 6. jula 1995. godine. To nije bilo dovoljno za preduzimanje adekvatnih mjera od strane svih onih koji su, prema Rezoluciji Vijea sigurnosti 836, bili odgovorni za sigurnost Srebrenice, poev od kontingenta Holandskog bataljona u Srebrenici, taba UNPROFOR-a za Bosnu i Hercegovinu, Komande u Zagrebu do Generalnog sekretara i Vijea sigurnosti UN-a u Njujorku. Oigledan primjer ove tvrdnje deavanja oko pada Srebrenice jeste kompliciran la5 6 7 8 9 Sporazum o demilitarizaciji Srebrenice, Sarajevo, 17. 04. 1993.godine, objavljen u ediciji koju su priredili Smail eki, Muharem Kreso, Beir Maci, knjiga 3, Genocid u Srebrenici, sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija, jula 1995, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo, 2000., str. 431. Hasan Nuhanovi, Pod zastavom UN-a Meunarodna zajednica i zloin u Srebrenici, BZKPreporod, Sarajevo, 2005., str. 99. Rezolucija 836, citirano, str.79. Hasan Nuhanovi, citirano, str.85 Hasan Nuhanovi, citirano, str.115-124. i 138-142.

39

ODBRANA BiH UMIJEE SJEANJA

nac komandovanja i izvjetavanja, koji je bitno uticao na razvoj situacije. Naprotiv, UNPROFOR nije dozvolio upotrebu jedinog artiljerijskog orua sa kojim su raspolagali branioci, jer su im objanjavali da ako oni upotrijebe to orue moglo bi se desiti da tada NATO avijacija djeluje i po njihovim poloajima.10 Da paradoks bude vei je pad grada Srebrenica u 14,07, a avioni su se pojavili u 14,40, i tom prilikom djelovali samo sa dvije bombe.11 Slina konotacija se moe izrei i za Rezoluciju Vijea sigurnosti broj 1004, od 12.07.1995. godine. Iako je bilo upoznato sa situacijom u i oko zatiene zone UNa, Vijee sigurnosti je deklarativno zahtijevalo da snage bosanskih Srba zaustave njihovu ofanzivu i odmah se povuku...da strane u potpunosti potuju sigurnost osoblja UNPROFOR-a i osiguraju kompletnu slobodu kretanja, ukljuujui i njihovo ponovno snabdijevanje... 12 Takoer, Vijee sigurnosti je zatrailo od Generalnog sekretara UN-a da iskoristi sve mjere koje mu stoje na raspolaganju za restauraciju statusa zatiene zone Srebrenica u skladu sa mandatom UNPROFOR-a. Govorei o ovom problemu, Karl Bilt je opisao tu situaciju, naglaavajui dilemu i pitanje Riarda Holbruka, da li je Rezolucija 1004 Vijea sigurnosti UN-a predstavljala bilo to za Srebrenicu, jer kad nije bilo snage da se enklava odbrani, onda je jo manje snage da se ta enklava ponovo zauzme13 Sve ono to se kasnije deavalo u bazi Ujedinjenih nacija u Potoarima predstavljalo je nemo i odreeni oblik sauenitva UN-a u uinjenim stravinim nedjelima od strane pripadnika Vojske Republike Srpske. Prilikom evakuacije civilnog stanovnitva iz baze UN-a, iako su raspolagali sa saznanjima ta se deava sa mukarcima i da su imali komunikacijsku opremu da upoznaju svjetsku javnost sa dramatinim zbivanjima, naalost, to nisu uinili. Umjesto da prue zatitu svim civilima, uinili su diskriminaciju, jer su dozvolili da pripadnici VRS odvajaju mukarce i odrasle djeake. Njihovo odvajanje znailo je istovremeno osudu na smrt. Masovna i pojedinana ubistva i pokolj bili su razlog da Meunarodni sud za ratne zloine u Hagu podnese optunicu protiv Radislava Krstia, komandanta Drinskog korpusa za genocid, zloine protiv ovjenosti i krenje zakona ili obiaja ratovanja14 Proces je okonan, optunica je potvrena presudom Krstiu za genocid. Za zloine u sigurnosnoj zoni doneseno je vie presuda, u kojima je izvrena klasifikacija djela za provoenje i pomaganje u genocidu, ali i za druga djela. Suenje u predmetu
10 Hasan Nuhanovi, citirano, str.193. 11 Izvjetaj o Srebrenici, paragraf 304 i 305, objavljen u ediciji koju su priredili Smail eki, Muharem Kreso, Beir Maci, knjiga 3,citirano, str. 163 i 164. 12 Rezolucija Vijea sigurnosti broj 1004, od 12.07.1995. godine 13 Karl Bilt, Misija mir, Sarajevo,1998, str. 56. 14 Radislav Krsti je prvo lice osueno na pomaganje i podravanja u genocidu 2. avgusta 2001. godine. albeno vijee ga je 19. aprila 2004. godine osudilo na 35 godina zatvora. Optunica protiv generala Krstia objavljena je u cjelosti u ediciji koju su priredili Smail eki, Muharem Kreso, Beir Maci, knjiga 2,citirano, str.547-559.

40

KORAK broj 28

Popovi i drugi15 bilo je najvee do sada voeno pred Meunarodnim krivinim sudom za bivu Jugoslaviju. Sudski postupak u tom predmetu je zapoet 21. avgusta 2006., a zavren 15. septembra 2009. godine. Suenje je trajalo ukupno 425 dana tokom kojih je Vijee saslualo ili na drugi nain uvrstilo u spis iskaze 315 svjedoka: 182 svjedoka tuilatva; 132 svih timova odbrane i jednog svjedoka Pretresnog vijea. Pretresnom vijeu je predoeno 5.383 dokaznih predmeta, to ini ukupno 87.392 stranica. Inae, Meunarodni sud je podigao optunice protiv 21 lica za zloine poinjene u Srebrenici. Meu njima su sluajevi: Blagojevi i Joki (IT-02-60); Nikoli Momir (IT-02-60/1); Obrenovi (IT-02-60/2); Erdemovi (IT-96-22) i drugi. U toku je vie sudskih procesa protiv grupe oficira VRS i MUPRS (Radovanu Karadiu, Ratku Mladiu, Zdravku Tolimiru), kao i Jovici Staniiu i Franku Simatoviu. Poinjeni zloini na cjelokupnom prostoru bili su ve poznati, i kao takvi, bili su razlogom za uspostavljanje Hakog tribunala. Kada je u pitanju rejon oko Srebrenice, zloini koji su poinjeni u logoru Suica tokom ljeta 1992. godine bili su osnov za podizanje optunice protiv Dragana Nikolia, zvanog Jenki, za zloine protiv ovjenosti, krenje ratnih zakona i obiaja i teka krenja enevskih konvencija. U optunici se navodi da je izmeu kraja maja i oktobra 1992. godine najmanje 8.000 Muslimana-civila (podvukao M. S.) i ostalih nesrba iz Vlasenice i okolnih sela bilo zarobljeno u hangaru u logoru Suica.16 Prema tome, sve je bilo poznato Ujedinjenim nacijama, Hakom tribunalu, NATO-u i drugim meunarodnim organizacijama, ali to nije bilo dovoljno u sprjeavanju genocida koji se desio u julu 1995. godine. Sa takvim pristupom, ta je i moglo kasnije drugo da se desi, nego, naknadno pronalaenje istine koju potvruje izjava generalnog sekretara UN-a Kofija Anana: Srebrenica e zauvijek proganjati Ujedinjene nacije... Naa je greka u tome to nismo prepoznali sa kolikim zlom imamo posla.17 Zbog svega to je se deavalo u i oko Sreberenice, citirana izjava Generalnog sekretara, koliko god predstavljala priznanje, nema snagu utjehe za rodbinu stradalih u zatienoj zoni UN-a. Posmatrano u cjelini, zbivanja u i oko zatiene zone UN-a Srebrenice, a u kontekstu cjelokupne situacije u Bosni i Hercegovini sa ulogom Ujedinjenih nacija, upuuju na zakljuak koji se moe, sa aspekta aktera, postaviti u ravan izmeu realnosti i utopije. Striktna primjena embarga na uvoz naoruanja i vojne opreme je doprinijela da Bosna i Hercegovina bude sprijeena u suprotstavljanju izvrenoj agresiji, ba kao to je i demilitarizacija cjelokupne zatiene zone UN-a Srebrenice uticala na
15 Razmjere i karakter operacije ubijanja, izbor rtava, sistematski i organizovan nain na koji je ona izvrena i oigledna namjera da se likvidira svaki bosanski Musliman koji je zarobljen ili se predao dokazuju van razumne sumnje da su pripadnici snaga bosanskih Srba, ukljuujui lanove Glavnog taba i pripadnike organa bezbjednosti VRS-a, posjedovali namjeru da unite Muslimane iz istone Bosne kao grupu, zakljuilo je Sudsko vijee u presudi u predmetu Popovi Vujadin i drugi, IT-05-88-T., str. 342. Izvor: www. icty.org/case- Popovi i drugi, datum prisutupa 02.09.2012. godine 16 Hasan Nuhanovi, citirano, str.32. 17 Preuzeta izjava iz knjige Hasana Nuhanovia, Pod zastavom UN-a Meunarodna zajednica i zloin u Srebrenici, citirano, str.34.

41

ODBRANA BiH UMIJEE SJEANJA

realizaciju ciljeva agresije. Bila je to nametnuta realnost za Bosnu i Hercegovinu, kao i potom za Srebrenicu. Oekivanja da e se primijeniti lan 51. Povelje OUN-a, kao i dosljedna primjena rezolucija Vijea sigurnosti, posebno broj 836, bila su utopija za graane Bosne i Hercegovine i Srebrenice. Upotreba masovnih zranih udara je, prilikom odsudnih trenutaka za opstanak Srebrenice, bila neophodna realnost, koja je izostala. Nasuprot tome, u stvarnosti se dogodilo granatiranje poloaja mirovnih snaga Ujedinjenih nacija. Najave da e uslijediti zrani udari bile su prevara, pokuaj dobivanja na vremenu i pranja savjesti u suoavanju sa ogromnim razmjerama zloina. Tome su doprinijele birokratske procedure za odobravanje zranih udara, ali i realnost da su mirovne snage Ujedinjenih nacija dopustile sebi da budu talac jedne vojske bez legaliteta.

Muenici Srebrenice nakon proboja na slobodnu teritoriju 16. jula 1995. godine (Snimio: Ahmed Bajri Blicko).

42

KORAK broj 28

General Mustafa POLUTAK

ZNAAJ IGMANSKOG BOJITA ZA ODBRANU SARAJEVA I BOSNE I HERCEGOVINE

Uporeujui borbe, bojeve, operacije na teritoriji Bosne i Hercegovine tokom agresije na nau zemlju, po znaaju se, ne bez razloga izdvajaju one koje su voene na Igmanu i oko Igmana. Otuda i naziv manifestacije Odbrana BiH-Igman Bosanskohercegovaki prostor je karakteristian po planinskom reljefu, ispresejecan rijenim tokovima sa veim brojem visoravni, uvala, i polja. To se moe rei i za srednju Bosnu sa Sarajevom kao glavnim centrom. Sarajevo lei u dolini rijeka Miljacke, eljeznice i Bosne i niz manjih rijeica i potoka. Okrueno je planinama Trebeviom, Igmanom, Ozrenom i Romanijom u bliem prsrenu i Jahorinom, Treskavicom, Bjelanicom, Ivan Planinom i Zvijezdom u daljem prstenu. Sarajevo je glavno vorite BiH u svakom pogledu: saobraajno, privredno, trgovako, finansijsko, kulturno, vjersko i turistiko. Sarajevo je glavni grad BiH. Kao takvo uvijek je bilo i ostalo strategijski cilj za agresore kroz istoriju. U zadnjoj agresiji na BiH od strane srpsko-crnogorskog agresora Sarajevo je bilo jedan od glavnih strategijskih ciljeva. Imajui u vidu injenicu da je tokom agresije Sarajevo bilo u okruenju i da je jedini kakav takav izlaz prema ostalom dijelu BiH i svijeta imalo izlaz preko Igmana, to odbrana Igmana znaila odbrana Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Politiki, ekonomski i vojni ciljevi srpske hegemonistike politike Karakteristike agresije na BiH proizilaze iz politikih, ekonomskih i vojnih ciljeva srpske hegemonistike politike, kao i shvatanje uloge Srbije na Balkan i u Evropi iskazane u Memorandumu Srpske akademije nauka i umjetnosti (SANU). Opi cilj je bio uspostavljanje drave u kojoj e ivjeti svi Srbi i gdje e Srbi imati potpunu dominaciju. Realizacija ideje i cilja nije se moglo provesti bez promjena granice, a promjene granica nisu se mogle izvesti bez upotrebe sile.
43

ODBRANA BiH UMIJEE SJEANJA

Bosna i Hercegovina i njen glavni grad Sarajevo, prema tim planovima, bili su ukljueni u plan stvaranja velike Srbije. Iz Memoranduma SANU mogu se izvesti politiki ciljevi agresora na Bosnu i Hercegovinu i Sarajevo; Prvi cilj: Ne dozvoliti suverenitet BiH, jer to moe imati krupne posljedice za srpsku dravu. Posebno u Sarajevu treba ubiti duh multietninosti i time dokazati da je zajedniki ivot nemogu. Ukoliko muslimani ne prihvate ponueno, ustupiti im srednjobosanski prostor. Dokazati nepostojanje bonjake (muslimanske) autotohnosti na prostoru BiH. Drugi cilj: Grad Sarajevo je srpski grad i po svaku cijenu mora pripasti Srbima. Veina zemlje u Sarajevu je srpska, te u vremenu velikih promjena i stvaranja novog poretka realizirati historijski zadatak STVARANJE srpskog Sarajeva. Trei cilj: Srpsko Sarajevo treba da bude glavni grad srpske BiH koja bi bila sa Srbijom i Crnom Gorom. Nesrpskom narodu, posebno Muslimanima, ponuditi jedan dio grada (Stari Grad) i u njemu ivot sa rjeenjima koja nee ugroziti poziciju srpskog Sarajeva. Ostvarenje ovih ciljeva agresor je planirao realizovati posrednim nastupanjem raznovrsnim postupcima u politici, ideologiji, ekonomiji, informativnoj sferi, uz primjenu svih oblika i metoda specijalnog rata i, konano, agresijom. Glavni cilj agresije na Republiku BiH i Sarajevo bio je: BiH u sastav velike Srbije i pretvaranja Sarajeva u srpski grad, unitenje ili protjerivanje bonjakog (muslimanskog) naroda i njegovo svoenje na broj koji nee initi smetnje u provoenju srpskog hegemonizma. Da bi ostvario glavni cilj agresije na R BiH i Sarajevo, agresor je predvidio postupno ostvarenje vie vojnih ciljeva. PRVI CILJ: Izvriti PTT, putnu, eljezniku i avio blokadu BiH, a posebno Sarajeva kao glavnog grada BiH. DRUGI CILJ: Stvaranje jake i pouzdane obavjetajno sigurnosne mree pomou koje izvriti pritisak na bonjake voe da prihtvate koncept krnje Jugoslavije sa BiH u njoj. TREI CILJ: Okupirati kljune institucije i teritorij drave BiH, stvoriti stanje beznaa i bez znaajnog ili nikakvog otpora privoliti vostvo i narod BiH da prihvati nametnuto rijeenje okupacije BiH. ETVRTI CILJ: Ruiti, paliti, unitavati privredne objekte, infrastrukturu, skladita materijalnih sredstava, rezerve hrane, goriva, vjerske i kulturne objekte. Na taj nain onemoguiti ivot stanovnitvu i prisiliti ga na predaju. PETI CILJ: Neselektivnim granatiranjem i snajperskim djelovanjem po gradu Sarajevu i njegovoj okolini stvarati strah kod stanovnitva i branilaca. Blokadom rada dravnih institucija Srpska demokratska stranka na elu sa Radovanom Karadiem stvorilo je uslove i prostor za stvaranje paradravnih srpskih institucija i teritorija uz pomo Jogoslovenske narodne armije (JNA) i srpskog i crnogorskog rukovodstva preko formiranja srpskih opina, srpskih oblasti do formiranja Republike srpskog naroda u Bosni i Hercegovni.
44

KORAK broj 28

Maja 1992. godine u Banjoj Luci, na sjednici Skuptine Republike srpskog naroda u BiH, donijeta je Odluka o stratekim ciljevima Srpskog naroda u BiH. Rije je o est stratekih ciljeva: 1. Dravno razgranienje od druge dvije nacionalne zajednice. 2. Koridor izmeu Semberije i Krajine. 3. Eliminisanje rijeke Drine kao granice izmeu srpskih drava. 4. Uspostavljanje granice prema Hrvatskoj na Uni i Neretvi. 5. Podjela grada Sarajevo na srpski, muslimanski. 6. Izlazak Republike srpske na more. Dileme oko Igmana Prva dilema ranije, a i sada: Zato agresor nije zaposjeo Igman i Bjelanicu kada i ostale objekte oko Sarajeva? Agresor je zaposjeo prije otvorene oruane agresije na BiH i Sarajevo glavne komunikacijske ulaze i izlaze iz Sarajeva i time blokirao Sarajevo. Snagama i sredstvima zaposjeo je kljune objekte oko Sarajeva u bliem i daljem obruu sem Igmana i Bjelanice. Mogue, da je agresor namjerno ostavio taj prostor kako bi omoguio bonjakom narodu da naputa Sarajevo. Druga dilema koja se namee: Da li je i ko naredio, organizovao, pripremio i posjeo Igman i Bjelanicu od strane branioca? Istina je da su Igman i Bjelanica u aprilu 1992. godine zaposjeli snage TO i MUP-a Hadia, Trnova i Hrasnice. Trea dilema koja se namee: Kada su vrhovna komanda i VK OSRBiH shvatili (ako su shvatili) znaaj Igmana i Bjelanice za odbranu Sarajevai BiH, zato mu nisu pridavali odgovarajui znaaj? Boravei na Igmanu u periodu jun-jul 1992. godine kao komandant Taktike grupe I Igman uoio sam slijedee: Iz Hadia, Hrasnice i sa Igmana mnoge linosti odravaju telefonske veze sa predsjednikom Izetbegoviem i naelnikom VK Haliloviem, priaju to treba i ne treba, ne vodei rauna da ih agresor prislukuje. Obmanjuju glavnokomandujue o raspoloivim snagama na Igmanu i njihovim mogunostima. Lansiraju se lai o Daidi i njegovim snagama. Idu toliko daleko da uspijevaju ubijediti Vrhovnog komandanta i Naelnika taba Vrhovne komande OSRBiH da je pitanje dana kada e sa Igmana deblokirati Sarajevo. Meutim, istina je sasvim drugaija. Na Igmanu i uoj okolini tada je bilo mnogo manjih jedinica sa ukupno 320 boraca nedovoljno naoruanih i opremljenih. Daida, na koga je raunalo, ima je oko sebe samo lino obezbjeenje od nekoliko ljudi i nita vie.
45

ODBRANA BiH UMIJEE SJEANJA

Borbena dejstva na Igmanu Od samog poetka agresije na Igmanu i oko Igmana voena se neprekidna borbena dejstva promjenjivog inteziteta i uspjeha. Tokom 1992. godine branioci BiH su imali inicijativu i ostvarivali zapaene rezultate oslobaajui znaajan prostor na i oko Igmana: Golo brdo, Obeljak i Stupnik iznad Hadia, Stratite, Gonju i Donju Presnenicu, Srijenu i Staru goru, a potom Trnovo i Rogoj. U proljee i ljeto 1993. godine agresor u sklopu zamisli i operacije za potpunu blokadu i zauzimanju Sarajeva, uz nadmo u ivoj sili i borbenoj tehnici, uspijeva ovladati Grepkom, Rogojem, Trnovom, Treskavicom, Bjelanicom i dobrim dijelom Igmana, prijetei potpunom blokadom Sarajeva.

Odbrambene snage Igmana, uz pomo snaga koji izlaze iz Sarajeva kroz tek prokopan tunel ispod piste Sarajevskog aerodroma i snaga iz srednje Bosne, zaustavljaju agresora na Malom polju, sa jedne i Ajniku i Trenjivom brdu, sa druge strane. Na taj nain spreavaju potpunu blokadu Sarajeva.
46

KORAK broj 28

Od jeseni 1993. godine, pa do kraja agresije na prostoru Igmana i okoline, snage 1. korpusa ARBiH preuzimaju inicijativu i ire slobodni prostor oko Igmana. Danas, poslije toliko godina, razmiljam o potezima koji su vukli predsjednik Izetbegovi i naenik VK Halilovi. Zato su vukli pogrene poteze i donosili pogrene odluke u kljunim momentima? Pretpostavljam da su to inili na osnovu lanih informacija od linosti kojima su slijepo vjerovali ili su na neki nain od nekoga bili ucjenjivani. Umjesto da vjeruju linostima koji su postavili na odreene funkcije, oni vjeruju drugima koji ih redovno obmanjuju. Naveu nekoliko karakteristinih primjera pogrenih odluka, nareenja Izetbegovia i Halilovia: U peridou jun-jul 1992. godine, kada su ostvareni najznaajniji rezultati u oslobaanju prostora oko Igmana, dolazi nareenje o mojoj smjeni sa dunosti komandanta Taktike grupe I Igman. Umjesto mene, starjeine sa strunim vojnim znanjima i iskustvom, za komandanta se postavlja Zejnil Delali, koji je laik za vojna pitanja. Daje se prednost i linostima prohrvatski orjentisanim, ekspomentima Hrvatske vojske i Hrvatskog vostva pod rukovodstvom Franje Tumana: Mati avlije Daidi, Jasminu Jaganjcu, Arminu Pohari i Juki Prazini. Sa Daidom se rauna kao oslobodiocem Sarajeva i daju mu se odreena ovlatenja, pa se ak ukljuuje u Komandu Operativne grupe na Igmanu. Jasmin Jaganjac umalo da nedoe na elo ARBiH. Odreuje se komandant Zajednike komande ARBiH i HVO za deblokadu Sarajevo. Armin Pohara se ovlauje da koordinira sadejstvo izmeu 2. i 3. korpusa, kao da to komandanti ne mogu sami uraditi. Juku Prazinu, posle hapenja od strane Vojni policije, lino oslobaa predsjednik Alija Izetbegovi da bi on poslije toga otvoreno preao na stranu neprijatelja. Ovakva vjerovanja pogrenim ljudima i velika naklonost prema njima tetili su sistemu rukovoenja i komandovanja u ARBiH, a za posljedicu su imala nefunkionisanje sistema RiK na Igmanu, pa i otvorene sukobe i obraune. To je oslabilo odbranu Igmana u 1993. godini i dovelo skoro do pada Igmana i zatvaranja obrua oko Sarajeva. Nepotrebno su stradali mnogi borci i starjeine. Prilikom jednog razgovora sa predsjednikom Alijom Izetbegoviem, izmeu ostalih tema, dotakli smo se i Igmana i konstatovali da smo odbranom Igmana spasili Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu. Ali, kad smo razgovarali o tome da umalo nismo izgubili Igman i doveli Sarajevo u potpuno okruenje, predsjednik Izetbegovi me upitao: Ko je za to kriv? Odgovorio sam: Najvei krivci, po meni, ste Vi, gospodine Predsjednie i Sefer Halilovi. Nije, valjda, tako, Mustafa?, zaueno je upitao Predsjednik. Shvatio sam da sam pretjerao, pa sam pokuao da ublaim koliko je to mogue. Gospodine Predsjednie, ne kaem da ste Vi namjerno inili greke i vukli pogrene poteze. Najvea Vam je greka to ste sluali pogrene ljude (navodei njihova imena), ljude koji su vas lagali i dezinformisali. Na osnovu tih lai i dezinformacija donosili ste pogrene odluke.
47

ODBRANA BiH UMIJEE SJEANJA

General Vahid KARAVELI

Odbranom Sarajeva odbranjeni BiH i civilizacijske tekovine savremenog svijeta

Govor na Sveanoj akademiji povodom 20-te godinjice formiranja Prvog korpusa Armije RBiH, koja je odrana u Sarajevu 31. avgusta ove godien

Danas svi imamo veliki razlog da budemo sretni i ponosni, jer smo odbranili, u krajnje nenormalnim uslovima, Sarajevo i BiH i time omoguili buduim generacijama bolju budunost. Ali, istovremeno i tuni zbog injenice da su nau dananju radost ivotima platili mnogi nai sugraani, kojima izraavamo duboko potovanje. Nakon meunarodnog priznanja Republike BiH kao suverene drave, 6. i 7. aprila 1992. godine, beogradski reim, de jure, otpoinje sa agresijom i dravnim terorizmom na BiH. Nakon neuspjeha u svrgavanju tadanjeg legalno izabranog i meunarodno priznatog rukovodstva BiH u Sarajevu, Vojska RS formira Sarajevsko-romanijski korpus (SRK), kojim uspostavlja vojnu opsadu oko Sarajeva i prelazi na njegovo etverogodinje politiko-vojno teroriziranje. Naravno, agresija i teroriziranje BiH de fakto su otpoeli mnogo ranije, to se ogledalo kroz spektar mnogobrojnih programiranih pripremnih radnji, prije svega, u razbijanju ustavnog koncepta Bosne i Hercegovine, kroz redukciju i razoruanje njenih odbrambenih snaga, kroz blokadu skuptinske i izvrne vlasti, kroz razgradnju dravne strukture stvaranjem paradravnih tvorevina u BiH, kroz planiranje zloina radi ostvarenja ciljeva politikog i dravnog terorizma, kroz organizovanje i naoruavanje kolaboracionistikih snaga u BiH, kroz pripremu i raspored snaga za agresiju. Sve to radi konane realizacije tih radikalnih ciljeva - uspostavljanja nacionalnih dravica, a zatim radom na meunarodnoj legalizaciji tih stvorenih nacionalnih suvereniteta, i, na kraju, secesionistikim odlukama tih suvereniteti da bi se odvojili i pripojili projektima velikih drava, ime bi se, u konanom, potpuno negirala i unitila drava BiH. Klju i najvei strategijski cilj u ovom agresorskom projektu bilo je Sarajevo, kao glavni grad BiH. Opsada Sarajeva nastajala je u fazama i grad je stavljen u hermetiki zatvoreni krug. A 6. aprila 1992. agresorske snage otpoele su oruane napade na garad
48

KORAK broj 28

snanim artiljerijskim granatiranjima sa vie pravaca s ciljem njegovog presijecanja, njegove okupacije i genocida nad njim. Opsada Sarajeva bila je tipian srednjevjekovni model opsade gradova. Razlika je bila u tome to je ovog puta u paklenom ubijanju grada i njegovih stanovnika upotrijebljeno moderno, savremeno oruje. Agresor je na Sarajevu demonstrirao najbrutalnije vidove modernog rata. Dugotrajno i nasumino, veoma snano i razorno, granatirao je gradsko jezgro i prigradska naselja, neprestalno snajperisao civilno stanovnitvo, gaao po gradskim ulicama, raketirao grad razornim kombinovanim raketnim projektilima, ak i modifikovanim avio- bombama. Propagandno je djelovao unoenjem panike, haosa i straha meu graane Sarajeva i tako psiholoki iscrpljivao stanovnitvo. Spreavao je doturanje hrane, dotok struje, vode i plina u grad, sve s ciljem proizvoenja ogromnog straha kod stanovnitva radi njegove pokornosti i njegovog nepovjerenja u postojei drutveni poredak, to je trebalo rezultirati masovnim pritiskom civilnog stanovnitva na tadanje politiko i vojno rukovodstvo BiH u Sarajevu radi promjene politikog stava i prihvatanja nametnutih politikih stavova od beogradskog reima. Politiko rukovodstvo Bosne i Hercegovine je, uoi agersije, u odreenoj mjeri predvidjelo nadolazeu opasnost, zbog ega je i formiran patriotski front - Patriotska liga, Zelene beretke i dr., koji su imali za cilj, prije svega, da izvre osvjeenje graana o nadolazeoj opasnosti. U poetnom periodu agresije Sarajevo je za svoju odbranu imalo samo svoje graane, svoje civile. Grad je bio osuen na smrt. Meutim, upravo njegovi graani, taj patriotski front, dijelovi jedinica Teritorijalne odbrane, dijelovi jedinica policije grada, svi zajedno, krenuli su koracima pruanja otpora pojedinano, po grupama, koracima uvezivanja i organizovanja tih jedinica do stvaranja Prvog korpusa Armije RBiH kao osnovnog nosioca odbrane grada na elu sa njegovim komandantom Mustafom Hajrulahoviem, naim Talijanom. Upravo zbog mnogobrojnosti jedinica i nepostojanja adekvatnog sistema RiK-a bilo je nemogue uspjeno rukovoditi odbranom grada, zbog ega se naelnik taba Vrhovne komande Sefer Halilovi i odluio predloiti Predsjednitvu RBiH (Vrhovnoj komandi) formiranje korpusa u ARBiH, izmeu ostalih i 1. korpusa. Prvi korpus je neprekidno usavravao sistem RiK-a. U poetku je formirao mnogobrojne brigade, zatim operativne grupe i, na kraju, divizije i manevarske brigade. Prve dvije godina rata 1. korpus je bio u defanzivi upravo zbog slabog sistema i organizacije, kao i nedovoljne koliine naoruanja i municije, da bi u posljednje dvije godine preuzeo potpunu inicijativu na svom dijelu ratita, to je i pokazao oslobaanjem velikih dijelova teritorije tokom 1994. i 1995. godine. Povrina slobodne teritorije opkoljenog dijela Sarajeva na poetku rata, u aprilu 1992., iznosila je oko 58 kvadratnih kilometara, a u decembru 1995. oko 65. Duina i irina teritorije grada pod opsadom u aprilu 1992. iznosila je istok - zapad oko 13. km, dok je na pravcu sjever - jug najvea irina bila 4,3 km, a najmanja 1,2 km. Na osnovu ovih pokazatelja, te naoruanja kojim je raspolagao neprijatelj, da se zakljuiti da je neprijatelj mogao svojim naoruanjem gotovo na svim pravcima buk49

ODBRANA BiH UMIJEE SJEANJA

valno prostreljivati cijeli grad. Zbog toga je 1. korpus morao kopati i tunel spasa ispod Sarajevskog aerodroma, tunel naeg ponosa, istovremeno tunel evropske i svjetske sramote. Prvi korpus bio je multietniki korpus. U njegovoj zoni odgovornosti, poev od opsjednutog dijela grada Sarajeva, preko Olova, Varea, Breze, Visokog, Fojnice, Tarina, Trnova, Gorada i epe, nije poruena ni jedna i niija boija kua, to sasvim dovoljno govori o samom karakteru njegove borbe, svjedoi o tome za kakvo Sarajevo i BiH se 1. korpus borio, za razliku od od onih koji su ga napadali. Odbranom Sarajeva odbranjena je i Bosna i Hercegovina, odnosno odbranjena su i najvea civilizacijska i demokratska dostignua savremenog svijeta koja upravo poivaju na multikulturalnosti, multietninosti, i multikonfesionalnosti. Oni koji se treba da stide su upravo oni koji su ga drali pod opsadom i koji su ga terorizirali, a zatim i sama Evropa, kao i cijela meunarodna zajednica koja je sve to vidjela, za sve to znala i sve to tolerisala. Prvi korpus, kao osnovni nosilac borbe, uz pomo jedinica MUP-a kao i svih graana Sarajeva, sprijeio je da grad padne u ruke neprijatelja. Meutim, nije mogao sprijeiti i u veem procentu smanjiti posljedice teroriziranje grada i zloine nad stanovnitvom. Uistinu, graani su oekivali od meunarodne zajednice i meunarodnog javnog mnijenja da e na kraju 20 stoljea sprijeiti teroriziranje Sarajeva i ratne zloine kao i izvrenje namjere genocida kao najveeg oblika ratnog zloina. Ako ni zbog ega drugog onda zbog njegovog znaka razliitosti, znaka koji bi trebalo da bude vodilja mnogima u svijetu. Naalost, meunarodna zajednica je pravila mnoge politike greke prema BiH. Puno je taktizirala, bila inertna i u mnogim pitanjima pristrasna i nepravedna. Mnogi u BiH i svijetu su danas razoarani u meunarodnu zajednicu zato to je Sarajevo pred njenim oima trpjelo stravine zloine i teroriziranje tokom etverogodinje opsade. Razliitost je oduvjek krasila Sarajevo i njegove stanovnike; razliitost koja je istovremeno i zatitni znak i znak prepoznavanja Sarajeva, razliitost koja ga je bezbroj puta kroz njegovu historiju znala estoko kotati od onih koji ne trpe razliitost. Meutim, Sarajevo je kroz svoju historiju, u velikom dijelu, i opstajalo upravo zahvaljujui toj svojoj razliitosti, pa I kad je padalo u ruke neprijatelja. U posljednjoj etverogodinjoj neprijateljskoj opsadi, u tom nevienom politikom i dravnom teroriziranju grada, zahvaljujui toj razliitosti, Sarajevo je izdralo i nije palo u ruke neprijatelja. Meunarodni sud u Hagu, u jednoj od presuda vezanoj za Sarajevo, konstatuje da je Pretresno vijee suda zaista usvojilo stav da su stanovnici Sarajeva - mukarci, ene, djeca i starci bili podvrgnuti teroru i da se radilo o nepodnoljivom okruenju u kojem je, u najmanju ruku, stotine mukaraca, ena, djece i staraca ubijeno, a hiljade ranjeno i u najoptijem smislu podvrgnuto teroru. Prema istraivanju Komisije eksperata Ujedinjenih nacija, to je Meunarodni sud u Hagu prihvatio, stoji da je na Sarajevo tokom terorisanja i njegove opsade
50

KORAK broj 28

prosjeno dnevno bilo oko 329 granatnih napada, iji se broj 22. 7. 1993. poveao na 3.777 prilikom intenzivnih borbi za kotu 850 na ui. Kombinacijom ovih razornih modela ubijanja grada, agresor je eljelo ubiti njegovu kulturu i kompletnu urbanu strukturu kako bi okupirao njegov prostor, njegovu sadanjost i budunost, njegovu povijest. Ne postoji nita na svijetu to moe osigurati mir u svijetu, osim tvrdog naela pravde meu ljudima. Pravda je jedini mogui zatitnik svjetskog mira i najsigurnija investicija za sretniju budunost ovjeanstva. Nita osim pravde ne moe donijeti mir i sigurnost bilo kojem narodu ili dravi na svijetu i nema te vojske koja moe osvojiti svako mjesto na planeti. Naalost, iako su svi ljudi sposobni da budu pravedni, malo je onih koji to zaista jesu. Lake je biti mudar i hrabar nego pravedan zato to pravda zahtijeva od ovjeka da joj se posveti cijelim svojim biem. Na kraju, moja poruka bi bila: prenesimo svoje iskustvo i pouke na generacije koje dolaze, pokuajmo i u budunosti graditi nau ljepu i prosperitetniju BiH, sve sa osnovnim ciljem - da nam se ovo vie ne ponovi.

51

ODBRANA BiH UMIJEE SJEANJA

Mr. Mesud adinlija

Dvije decenije od formiranja Prvog korpusa ARBiH

Nakon viegodinjeg sistematskog devastiranja Teritorijalne odbrane SRBiH, provoenog od strane vrha JNA kroz realizaciju plana JEDINSTVO od 1986. godine do poetka agresije na Bosnu i Hercegovinu, te nelegalnog razoruavanja TOSRBiH od strane JNA izvrenog u maju i junu 1990. godine, mogunosti obnove vlastitih potencijala za odbranu suvereniteta Republike bile su minimizirane. Struktura nove vlasti, uspostavljene na osnovu rezultata viestranakih izbora odranih u novembru 1990. godine, na svim nivoima podijeljene izmeu tri nacionalne stranke nepomirljivih stratekih politikih ciljeva, inila je nemoguom bilo kakvu znaajniju aktivnost na revitalizaciji odbrambenog potencijala Republike u okviru institucija sistema. Blokada sistema potpuno je odgovaralo SDS, jer je uvala stvorene pretpostavke za realizaciju ciljeva velikosrpske politike prema BiH zbog kojih je JNA i izvrila razoruavanje i dezorganizaciju TO SRBiH. JNA je, pripremajui odluujui udarac ustavnom ureenju, dravnom suverenitetu i teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine, osim pojaavanja vlastitih snaga, do kraja marta 1992. organizovala i naoruala paravojnu strukturu brojnosti preko 60.000 ljudi. Osim toga, uz potpuni oslonac na JNA i Srbiju, SDS je pristupila i vlastitim stranakim pripremama i stvaranju paravojnih struktura. Naelno, blokada sistema o kojoj je rije nije odgovarala HDZ BiH, bar ne na isti nain i u istoj mjeri kao SDS. Meutim, kako se sa zaotravanjem krize i njeno politiko djelovanje sve vie pozicioniralo u okvire zadate stratekim vizijama dogovorenim na sastancima Franje Tumana sa Slobodanom Miloeviem tokom marta i aprila 1991. u Karaorevu i Tikveu, tako je slabio njen stvarni interes za eventualnim prevazilaenjem blokade. Pod stranakim okriljem i uz potpuni oslonac na Hrvatsku, i ova stranka je pristupila pripremi vlastite paravojne strukture. Blokada sistema u pogledu mogunosti legalnih priprema odbrane suvereniteta Republike u potpunosti nije odgovarala samo treem lanu vladajue koalicije, SDA. Svaki pokuaj da se, uz eventualnu podrku predstavnika HDZ u vlasti, prevazie blokada i poduzmu odgovarajue mjere, mogao je predstavljati dovoljan alibi Beogradu da naglo radikalizuje situaciju u BiH i ubzano provede planove upotrebe oruane sile. U takvoj situaciji i SDA se odluila na formiranje Vijea nacionalne odbrane muslimanskog naroda, osnovanog 10. juna 1991. u Sarajevu, i neformalne vojne organizacije pod svojim okriljem. Ova organizacija u nastajanju nije do poetka agresije dobila ni
52

KORAK broj 28

vrstu, ni ujednaenu strukturu. Jedan njen dio e postati poznat kao Patriotska liga naroda BiH. U Sarajevu i nekoliko drugih mjesta stvorena je struktura koja e postati poznata pod nazivom Zelene beretke. U nekim dijelovima BiH, pod istim okriljem i na istim principima, stvarane su i organizacije koje se nisu odreivale posebnim nazivima. Kao rezultat ovakve vrste organizacije u zemlju je tajno iz Hrvatske od jeseni 1991. uvezeno nekoliko hiljada cijevi pjaadijskog naoruanja razliitih modela. Poetkom februara mjeseca 1992. godine procjene Glavnog vojnog taba Patriotske lige Bosne i Hercegovine govorile su da bi u sluaju potrebe u njenim sastavima moglo biti angaovano oko 80.000 ljudi. Od ovog broja procjenjeno je da bi moglo biti naoruano do 25 odsto ljudi lahkim naoruanjem koje je poticalo iz ilegalnog uvoza, o kojem smo prethodno govorili, ili se nalazilo u linom posjedu graana. Rasplet jugoslovenske krize u Bosni i Hercegovini proglaenjem njene dravne nezavisnosti na osnovu rezultata referenduma graana provedenog 29. februara/1. marta 1992. godine, potakao je politiki vrh Srbije i JNA, te njihovu klijentelu iz politikog vrha SDS da pokrenu mehanizme oruane agresije sa ciljem okupacije veeg dijela njene dravne teritorije i prisajedinjenja susjednoj dravnoj strukturi. Tokom marta irom BiH se poveavala napetost i mnoili incidenti, koji su krajem mjeseca u Bosanskom Brodu prerasli u oruani sukob. Prvog dana aprila 1992. jedinice Slube dravne bezbjednosti Srbije pod komandom eljka Ranatovia Arkana upale su u Bijeljinu i u toku naredna dva dana ovladale gradom, a zatim ga predale u ruke lokalnim srpskim snagama i uspostavile obrazac etnikog ienja i zloina genocida nad Bonjacima. Primijenjen je i obrazac djelovanja JNA isproban tokom prethodne godine u Hrvatskoj. Vojska je najprije naoruala vlastitu i paravojsku SDS, naoruala, opremila i obuila zloinake dobrovoljake jedinice iz Srbije, kontrolom komunikacija i stratekih objekata omoguila ovim snagama nesmetan napad na slabo branjeno podruje, tokom napada davala artiljerijsku i logistiku podrku, a zatim se na terenu iznova pojavljivala kao neutralna strana, nameui svoju ulogu tobonjeg tampona izmeu sukobljenih strana. Tokom aprila, isti scenario e se ponavljati u ostalim gradovima Podrinja. Takav scenario bio je namijenjen i Sarajevu. Nakon to je prethodnog dana, naputanjem jednog dijela specijalne jedinice MUP-a SRBiH, kojeg su inili pripadnici srpske nacionalnosti, sa opremom i naoruanjem, dovrena podjela MUP-a, 5. aprila je izvren napad srpskih specijalaca na kolu MUP-a na Vracama. Na nekoliko mjesta u gradu su postavljene barikade. Masa graana okupljena na antiratnim demonstracijama ispred skuptine SRBiH, krenula je na barikadu postavljenu kod Vrbanja mosta. Na ove ljude je otvorena vatra sa srpskih poloaja i pale su prve civilne rtve u gradu. Tokom noi Grad je bio izloen prvom snanom artiljerijskom napadu. JNA je zauzela sarajevski aerodrom, a u jutarnjim satima 6. aprila uslijedili su i pjeadijski napadi prema Vasinu Hanu, Jaredolima i irokai. Tokom dana nastavljen je antiratni miting pred Skuptinom. Ovaj put su vatru na uesnike mitinga iz zgrade hotela Holidej-in otvorili snajperisti iz obezbjeenja SDS.
53

ODBRANA BiH UMIJEE SJEANJA

Rasplamsavanjem sukoba i faktikim poetkom agresije s jedne strane, te meunarodnim priznanjem dravne nezavisnosti BiH, do kojeg je dolo 6. aprila 1992. od strane zemalja Evropske zajednice, s druge strane, obespredmeeni su faktori koji su blokirali Predsjednitvo da aktivira ustavne mehanizme odbrane dravnog suvereniteta i teritorijalnog integriteta. Legalna oruana sila drave Bosne i Hercegovine bila je njena Teritorijalna odbrana. Na sjednici odranoj 8. aprila Predsjednitvo RBiH je proglasilo stanje neposredne ratne opasnosti i preuzelo skuptinske ingerencije. U tom kapacitetu donijeta je odluka o ukidanju dotadanjeg Republikog taba TO i obrazovanju taba TO RBiH. Razrjeen je dunosti dotadanji komandant Drago Vukosavljevi, a za novog komandanta taba TO RBiH postavljen je pukovnik Hasan Efendi. Sutradan je Predsjednitvo donijelo odluku o objedinjavanju svih naoruanih grupa i pojedinaca, osim snaga JNA i MUP-a, koji djeluju na podruju Bosne i Hercegovine pod raznim oznakama i simbolima. Isti su bili duni javiti se opinskim, okrunim i gradskom tabu TO Sarajevo, radi stavljanja pod jedinstvenu komandu i dobivanja jedinstvenih obiljeja, do 15. aprila 1992. godine. U okviru mirnodopske TO SRBiH na podruju sarajevske regije postojali su, osim opinskih tabova, Okruni tab TO Sarajevo i Gradski tab TO Sarajevo, u ijem sastavu su bili tabovi 10 opina koje su inile Grad Sarajevo. Nakon formiranja novog taba TORBiH i donoenja odluke o objedinjavanju svih naoruanih sastava, teite aktivnosti na podruju Sarajeva u nekoliko prvih dana bilo je u tabovima TO sa ciljem njihovog sreivanja i osposobljavanja za rad u novim uslovima. Gradski tab je ubrzo objedinjen sa Okrunim tabom TO i profunkcionirao je 13. aprila 1992. godine pod novim nazivom - Regionalni tab TO Sarajevo. U prvih nekoliko dana dunost komandanta je nastavio da obavlja dotadanji komandant Gradskog taba Himzo Peenkovi. Od 17. aprila dunost komandanta Regionalnog taba obavljao je Mustafa Hajrulahovi Talijan. Regionalni tab TO Sarajevo 15. aprila 1992. godine, do kada su se pod njegovu zastavu stavile sve naoruane jedinice, grupe i pojedinci na podruju sarajevske regije, ukljuujui snage PL, Zelenih beretki i drugih organizovanih patriotskih grupa, imao pod svojom komandom 6.390 naoruanih pripadnika TO, kao i 18.576 nenaoruanih pripadnika dobrovoljaca.1 Angaovano ljudstvo bilo je rasporeeno u brojnim i usitnjenim samoorganizovanim grupama i manjim jedinicama koje su se stavile pod komandu Teritorijalne odbrane ili su u okviru nje bile formiranen. Borbena dejstva voena su na podruju Sarajeva tokom aprila du cijele linije dodira jedinica TO sa neprijateljem, a naroito intenzivna bila su na podruju Grbavice, Vraca i Ilide. Tokom ovih borbi postalo je jasno da su JNA i druge jedinice pod njenom komandom borbenim rasporedom svojih snaga uspostavile klasinu vojnu opsadu Sarajeva. Od posebnog znaaja za odbranu Sarajeva bile su borbe voene u samom gradu, izmeu zgrade Predsjednitva RBiH i zgrade Komande 2. vojne oblasti JNA, tokom kojih se odvijala i drama zarobljavanja predsjednika Predsjednitva Alije Izetbegovia od
1 AARBiH RGSA 2/1-10 (RgTO: Dnevni izvjetaj o stanju bezbjednosti i borbenim dejstvima na teritoriji, broj 02-8/9, 16.04.1992.) Ovaj izvor potvruje nae miljenje izneseno prethodno u napomeni o brojnom stanju i naoruanju pripadnika PL. Naime, RgTO Sarajevo, a kasnije 1. korpus ARBiH inili su tokom rata u Bosni i Hercegovini uvijek oko treine ukupnog sastava oruanih snaga. Uzimajui takav, aproksimativan ali ustaljen odnos, on se pokazuje tanim i kada su u pitanju procjene snaga PL.

54

KORAK broj 28

strane JNA i njegovo oslobaanje u zamjenu za izlazak Komande 2. VO iz grada na prostor Lukavice, kao i Pofalika bitka, kojom je osloboeno naselje Pofalii i sprijeeno fiziko spajanje jakih snaga JNA u Kasarni Maral Tito, sa srpskim snagama na Grbavici i Pofaliima, ime bi bilo izvreno potpuno presjecanje grada. U ovom periodu izvreno je preimenovanje 2. vojne oblasti JNA, pod ijom komandom su bili i svi naoruani sastavi SDS, u Vojsku Srpske Republike Bosne i Hercegovine.

Prvi komandant Prvog korpusa Mustafa Hajrulahovi Talijan vri smotru jedinice na ipu pred poetak zakletve, avgust 1992.

U okvirima TO RBiH, ije su snage svakodnevno rasle, na osnovu poetnih borbenih iskustava, vrene su aktivnosti na okrupnjavanju i objedinjavanju brojnih manjih sastava u krupnije jedinice, radi efikasnije upotrebe i jednostavnijeg rukovoenja i komandovanja. Na dan 21. maja pod komandom RgTO Sarajevo nalazio se jedan bataljon, 11 odreda TO, jedan artiljerijski divizion, 94 samostalne ete TO, 104 samostalna voda TO, 33 samostalna steljaka odjeljenja, u ijem se sastavu nalazilo 18.193 pripadnika TO. U evidencijama tabova TO nalazilo se na raspolaganju jo 23.032 dobrovoljca bez oruja. Krajem maja Predsjednitvo RBiH je donijelo odluku o formiranju prvih brigada TO.2 Tokom juna prilo se realizaciji ove odluke i to je raeno istovremeno sa aktivnou koja je postavljena kao prioritet svih snaga angaovanih na odbrani Sarajeva: deblokadom grada. Ovaj prvi ozbiljan pokuaj deblokade Sarajeva od strane snaga TO izveden je u okviru operacije LJETO-92, kojom i pored znaajnih taktikih uspjeha kakvi su bili oslobaanje brda Orli, Mojmila brda i deblokade naselja Dobrinja,
2 Predsjednitvo RBiH, Odluka o formiranju jedinica TO, PR broj 1170, 27.05.1992.

55

ODBRANA BiH UMIJEE SJEANJA

nije postignut osnovni cilj operacije. Jedinice Oruanih snaga RBiH na prostoru Igmana tokom jula 1992. oslobodile su Straite i Golo brdo, a 31. jula i 1. avgusta, pojaane Krajinicima iz sastava 7. brigade, zauzele prevoj Rogoj i oslobodile Trnovo. Imperativ deblokade Sarajeva izraen je pokretanjem nove operacije pod nazivom JUG-92, koja je zapoela 23. avgusta 1992. Ova operacija bila je slina prethodnoj po dva aspekta: okonana je neuspjehom i izvoena je paralelno sa sa zamanom reorganizacijom jedinica koje su je trebale izvesti. Regionalni tab Sarajevo, koji je nakon to su 4. jula 1992. formirane Oruane snage RBiH i prestala da postoji Teritorijalna odbrana, preimenovan u Regionalni tab Odbrane Sarajevo, svoja posljednja borbena dejstva kao nosilac odbrane Sarajeva u okviru operacije JUG-92, izvodio je organiziran u 15 opinskih tabova, 13 brigada, 64 samostalna bataljona-odreda, 31 samostalnu etu, 47 samostalnih vodova, sa ukupno 50.190 pripadnika. Odluka o formiranju korpusa ARBiH donesena je 18. avgusta 1992.3 Naredba o postavljenju ueg dijela Komande 1. korpusa u prvoj verziji je donesena 24. avgusta, a u konanoj verziji 1. septembra, to se i uzima kao dan formiranja 1. korpusa ARBiH. Za komandanta Korpusa je postavljen Mustafa Hajrulahovi Talijan, za njegovog zamjenika Vahid Karaveli, a naelnika taba Enver Hadihasanovi edo. Komandi 1. korpusa, po njenom formiranju, pretpotinjen je dotadanji Regionalni tab odbrane pod nazivom Okruni tab odbrane Sarajevo. Ovaj Okruni tab sada je objedinjavao samo opinske tabove sa ueg gradskog podruja Sarajeva. Ostali OpO bili su potinjeni taktikim i operativnim grupama. Novoformirana Komanda 1. korpusa nije odmah profunkcionisala. Razlog za to su, prije svega, intenzivna borbena dejstva koja su bila posljedica protivofanzive VRS. Posebno izraen intenzitet borbi tokom septembra bio je na prostoru Stupskog brda, Stupa, Otesa, Azia i ui. Najstarije sauvano nareenje Komande 1. korpusa napisano je 19. septembra i odnosi se na stabilizaciju odbrane, tednju municije i pripremu za ivot i rad u zimskim uslovima. Odbrambena dejstva jedinice 1. korpusa izvodile su tokom oktobra i novembra 1992. na linijama odbrane Sarajeva, kao i na prostoru Hadia, Igmana, Misoe, na pravcu Okruglica-Polom i u zahvatu dugakog koridora prema Goradu. tab Vrhovne komande OSRBiH odmah nakon neuspjeha operacije JUG-92, poeo je planiranje novog pokuaja deblokade Sarajeva. Kodni naziv operacije bio je KOVERTA. Zamisao operacije bila je, u sutini, varijacija na, tokom ljeta ve isprobane, zamisli napada jedinica s unutranje i spoljne strane prstena opsade grada. Razlika u odnosu na ljetnje pokuaje bila je u tome to su ovaj put pripreme bile iroke i opsene, pa iako praene brojnim problemima, ipak su nagovjetavale mogunosti uspjeha. Takve procjene je imala i komanda VRS, pa je naredila ozbiljne mjere u cilju onemoguavanja uspjeha operacije4 i preduzela napadna dejstva iz pravca Ilide prema
AARBiH, Predsjednitvo RBiH: Odluka o formiranju korpusa ARBiH, zonama njihove odgovornosti i pretpoinjavanju, br. 02/109137, 18.08.1992. 4 U VRS su, na osnovu svojih saznanja, procijenjivali da e operacija ako joj se u poetku ne zada odluujui udarac, dobiti puni zamah i ostvariti postavljeni cilj. ICTY on-line baza podataka sudskih dokumenata: Komanda SRK, Zapovijest za dalja dejstva Op. broj 11/92, Str. pov. broj 10/74-667, 26. 11. 1992. http:\\icr.icty.org. 3

56

KORAK broj 28

Otesu i iz pravca Rajlovca prema Sokolju. U borbama voenim od 1. do 4. decembra uspjela je ovladati naseljem Otes. Dalje napredovanje VRS nosilo je mogunost postizanja njenog kljunog cilja na sarajevskom bojitu u svim dejstvima tokom prve ratne godine - presjecanja Sarajeva pravcem Nedarii-Stupska petlja-Rajlovac. Stoga je VK OSRBiH 4. decembra 1992., prije okonanja priprema i dovoenja svih planiranih jedinica u potrebnu borbenu gotovost, naredio poetak dejstava po planu KOVERTA. Snage 1. korpusa u okruenju ostvarile su znaajan uspjeh ovladavi do 16. decembra cijelim platoom ui i stvorivi uslove za proboj prema Vogoi, gdje su zaustavljene. Nakon privremenih uspjeha i ostvarenih prodora na pravcu Trebevia, vraene su na polazne poloaje. Zdruene snage ARBiH, sastavljene od jedinica iz svih korpusa osim Petog, koje su napadale na spoljni prsten opsade i pored ostvarenih dubokih prodora iz pravca Jahorine prema Trebeviu, te prodora iz Visokog prema Ilijau do Gornje Bioe, nisu postigle trajne uspjehe i vraene su na polazne poloaje. Kraj 1992. i poetak 1993. godine obiljeeni su posljednjim bezuspjenim pokuajima snaga Prvog i pridodatih jedinica ostalih korpusa da postignu cilj operacije KOVERTA. Nakon obustavljanja borbenih dejstava na deblokadi, kao po pravilu, uslijedila je temeljita reorganizacija 1. korpusa. Najprije su u drugoj polovini januara 1993. brigade na podruju grada koje su do tada bile neposredno potinjene VK ili su bile u sastavu OkO Sarajevo, ule u sastav 1. korpusa. Postojee i preuzete jedinice tvorile su prevelik broj veza Komande 1. korpusa, pa se prilo pojednostavljenju ove strukture kroz okrupnjavanje jedinica i formiranje motorizovanih brigada. I u sastavu operativnih grupa izvrene su odreene organizacijsko-formacijske promjene. Sredinom marta 1993. je iz organskog sastava 1. korpusa izala Operativna grupa Visoko i prela u sastav 3. korpusa. OpO Olovo, iz sastava ove OG ostao je potinjen 2. korpusu. Glavne karakteristike stanja na ratitu u BiH u vrijeme provoenja ove reorganizacije bile su poveanje tenzija i poetak sukoba izmeu ARBiH i HVO. Temeljni uzrok ovim sukobima lei u sutini vojno-politike strategije HVO, a neposredni okida bez sumnje je Vens-Ovenov mirovni plan, iznesen na mirovnim pregovorima u enevi poetkom januara 1993. U zoni odgovornosti kakvu je dobio nakon izlaska OG Visoko iz svog sastava, 1. korpus nije bio suoen sa velikim rizicima sukoba sa snagama HVO, koji je nastavio egzistirati na podruju Sarajeva sve do jeseni 1993. godine. Problemi sa snabdijevanjem jedinica Armije RBiH, a naroito jedinica 1. korpusa u gradu, bili su veliki i prije poetka sukoba sa HVO. Nakon poetka sukoba, dolo je do potpunog zatvaranja svih logistikih kanala koji su vodili prema slobodnim teritorijama BiH. To je 1. korpus stavilo u izuzetno teak poloaj na poetku strategijske ofanzive koju su srpske snage upravo poinjale. U februaru 1993. pripadnici 1. korpusa su uspjeno odbijali napade agresora na sarajevskom ratitu, a ofanzivni potencijal u ovom periodu su jo uvijek ispoljavale jedinice iz sastava IBOG, koje su izvele uspjene napade prema Viegradu, Rogatici, Rudom i ajniu. U martu je fokus dejstava na bosansko-hercegovakom ratitu bio na podruju Srebrenice. Do okonanja posla u Srebrenici, agresor je dao naznake svojih daljnjih dejstava napadima na podruju Sarajeva i istone Bosne, gdje su ostvarili i odreene pomake na pravcu Ustipraa-Rogatica i, zauzimanjem objekata
57

ODBRANA BiH UMIJEE SJEANJA

Kacelj Koalj, prekinuli posljednju komunikaciju sa Goradem. Za odbranu Sarajeva bitan je bio i gubitak objekta Ravni Naboi u zoni OG Visoko. U rejonu Ljute su izgubljeni poloaji branilaca na Jakomilju, a na trnovskom podruju objekte Oaeli i Crni vrh. Na ofanzivu VRS na Gorade, kojom je od 28 maja do 16. juna 1993. slobodna teritorija u zoni IBOG svedena na teritoriju opine Gorade, Komanda 1. korpusa pokuala je odgovoriti napadom i pokuajem proboja iz okruenja izvedenim 30. maja na trebevikom pravcu, koji je nakon ostvarenog proboja neprijateljskih linija okonan vraanjem na polazne poloaje uz velike gubitke. Nakon toga VRS je pokrenula svoje snage sa Ilide i Blauja prema Kobiljai. Istovremeno je kiseljaki HVO pokrenuo svoje snage prema snagama 1. korpusa na podruju Hadia. Svi pokazatelji i procjene govorili su da se, u uslovima dalje komplikacije odnosa sa HVO, ofanziva glavnih Mladievih snaga sistematino primie Sarajevu. U ovom kritinom trenutku dravno rukovodstvo RBiH donijelo je odluku kojom je uvedena je funkcija komandanta taba Vrhovne komande Oruanih snaga RBiH i na tu dunost je postavljen pukovnik Rasim Deli, kao i odluku o formiranju 6. korpusa ARBiH sa sjeditem u Konjicu. Preraspodjelom zona odgovornosti, Prvom korpusu je, praktino, ostao kao jedini zadatak odbrana Sarajeva, jer je IBOG, iako je ostao u sastavu 1. korpusa, u odbrani preostale slobodne teritorije istone Bosne, ipak bio preputen sam sebi. Polazei od osnove dogovora Karadi-Boban, stanja sukoba HVO sa ARBiH i nastalih meunarodnih politikih relacija i odnosa najvanijih meunarodnih faktora prema ratu u Bosni i Hercegovini, GVRS, na elu s Ratkom Mladiem, krajem juna 1993. procijenio je da je sazrelo vrijeme za zavrni udarac srpske ratne maine, ije e posljedice, u kombinaciji s naprijed navedenim faktorima, dovesti do konane podjele zemlje i meunarodnog priznanja paradravne tvorevine stvorene silom oruja jugoslovenske vojske. Procijenili su da e za postizanje krajnjeg cilja u predstojeoj operaciji biti potrebno postii sljedee vojne ciljeve: nanijeti snagama ARBiH to vee gubitke u ivoj sili i MTS; osigurati kontrolu nad postrojenjima namjenske industrije u Vogoi, Rajlovcu i Hadiima; ovladati Trnovom i otvoriti komunikaciju Trnovo Dobro polje Foa; ovladati irim rejonom izmeu planina Igmana, Bjelanice, Treskavice i Jahorine, na kojem treba razbiti snage ARBiH i odbaciti ih prema Ivan-sedlu, ovladati kljunim objektima na Igmanu i Bjelanici radi sprjeavanja manevra ARBiH ka i od Sarajeva, i na taj nain sprijeiti deblokadu Sarajeva, te stvoriti uvjete za ovladavanje istim i ostvariti fiziki spoj romanijske visoravni s Hercegovinom. Operacija je dobila tajni naziv LUKAVAC-93.5 Ofanziva VRS poela je prvih dana jula. Na podruju Trnova linije odbrane 1. korpusa probijene su 9. jula u rejonu Delijaa, a 11. jula pali su Rogoj i Trnovo. Nova linija odbrane 1. korpusa na ovom dijelu bojita uspostavljena je sa teitem odbrane u rejonu Proskoka na Bjelanici, i na njoj je privremeno zaustavljeno napredovanje VRS. Nakon toga VRS je do 19. jula ovladala objektom Golo brdo na Igmanu napadom iz pravca Hadia, te rejonom Ljute napadom iz pravca Kalinovika. Na podruju Sarajeva, napadima izvedenim
5 ICTY on-line baza podataka sudskih dokumenata: GVRS, Direktiva za dalja dejstva VRS Op.broj 5, DT Pov. broj 02/2-479, 25. 06. 1993. http:\\icr.icty.org.

58

KORAK broj 28

od 23. do 27. jula snage VRS uspjele su da zauzmu dio platoa ui i djelomino ovladaju objektom Golo brdo. Nakon toga snage VRS su produile napad pravcem Rakitnica-Lukavac-Bjelanica i u borbama voenim do 1. avgusta, konano ovladale Bjelanicom. U najdramatinijem trenutku borbi za Igman i Bjelanicu, 30. jula probijen je tunel Dobrinja-Butmir, graen ispod aerodromske piste od kraja januara, i kroz njega je u toku noi upuen jedan motorizovani bataljon kao pojaanje odbrani Igmana i Bjelanice. Po padu Bjelanice i odbrana Igmana se 2. avgusta gotovo u potpunosti raspala. Nakon toga sa mirovnih pregovora u enevi se povukao predsjednik Predsjednitva RBiH Alija Izetbegovi, uslovljavajui nastavak pregovora zaustavljanjem ofanzive na Sarajevo. Meunarodni politiki pritisak i prijetnje upotrebom avijacije NATO, uz nastavak otpora koji su pruale jedinice 1. korpusa, zaustavile su dalje napredovanje snaga VRS. U narednim danima kroz tunel su na Igman upuene dodatne snage iz grada, koje su, sa jedinicama pristiglim iz 3. korpusa, do 4. avgusta, uz sporadine borbe, konsolidovale liniju odbrane Igmana. Do 15. avgusta srpske snage su se povukle sa Igmana i Bjelanice, a odbrana 1. korpusa uspostavljena je na linijama Polom-Trenjevo brdo-Lokve i urino brdo-Malo-polje-Objeenjak-Stoije-Grlica. Kraj ofanzive na Igmanu znaio je i kraj postojanja OG Igman. Njenim gaenjem rukovoenje i komandovanje svim jedinicama 1. korpusa na prostoru Igmana objedinjavao je uspostavljeni IKM Komande 1. korpusa. Sa snagama iscrpljenim tokom duge ljetnje ofanzive, bez ikakvih znaajnih rezervi materijalnih sredstava, jedina logina aktivnost koja se mogla preduzeti jeste sreivanje stanja u jedinicama i dalje uvrivanje odbrane preostalih dijelova slobodne teritorije. To je bio zadatak za novog komandanta 1. korpusa Vahida Karavelia, dotadanjeg zamjenika Mustafe Hajrulahovia Talijana, koji je dunost preuzeo 18. avgusta 1993. godine. Linije odbrane su u prvom redu stabilizovane, ureene i uvrene na Igmanu, a zatim su poduzete mjere na dodatnom uvrivanju linija odbrane grada. Takoe su poduzimane mjere, kao rezultat pouke iz prethodnih borbi, da se stvore obavezne snage u rezervi na nivou brigade i bataljona, kao i ope mjere na uvrivanju discipline, odgovornosti i sistema rukovoenja i komandovanja. U tom kontekstu odigrali su se i dogaaji s kraja oktobra, u kojima su, zbog naruavanja sistema rukovoenja i komandovanja, na odgovornost pozvani komandanti 9. motorizovane i 10. brdske brigade. Do sredine novembra ostvareni su postavljeni ciljevi i stanje u jedinicama konsolidovano. Od ovog perioda 1. korpus upuuje i manje jedinice kao ispomo u zone odgovornosti 3. i 6. korpusa. Nakon oslobaanja Varea od strane jedinica ARBiH u novembru, poinje se komplikovati stanje na olovsko-varekom ratitu. Donijeta je odluka o ponovnom preuzimanju ovog prostora u zonu odgovornosti 1. korpusa. U cilju realizacije preuzimanja jedinica i proirene zone odgovornosti, Komanda 1. korpusa je krajem decembra 1993. godine uspostavila svoje IKM u Visokom. Odluka o ukidanju 6. korpusa i promjenama zona odgovornosti ostalih korpusa ARBiH formalno je donesena 11. januara 1994. godine. Za organizaciju odbrane i izvoenje borbenih dejstava u novoj zoni odgovornosti, Komandi 1. korpusa pretpoinjene su neke od zateenih jedinica 2. i 3. korpusa. Situacija na tom dijelu ratita
59

ODBRANA BiH UMIJEE SJEANJA

je nalagala da se dodatno pojaaju snage odbrane u njoj, pa je Komanda 1. korpusa to inila dijelovima jedinica iz Sarajeva. Nova zona odgovornosti 1. korpusa, u stvari je predstavljala prvobitnu zonu 1. korpusa bez istono-bosanskih opina i jedinica IBOG. . Kao takav, 1. korpus je brojao 61.190 boraca.6 Ofanziva VRS na olovsko-varekom bojitu trajala je tokom januara 1994, dok su neto manjim intenzitetom bila aktivna i vareko, brezansko-ilijako, visoko i sarajevsko bojite. Aktivnosti HVO, ija se ofanzivna dejstva zapoela poetkom februara na kiseljako fojnikom pravcu, prinudile su Komandu 1. korpusa da isturi dodatne snage iz grada na ugroena podruja. Nakon masakra civila na pijaci Markale izazvanog 5. februara artiljerijskom granatom ispaljenom sa poloaja VRS, te prijetnji upotrebom NATO avijacije po njenim poloajima, dolo je do potpisivanja primirja i sporazuma o stavljanju pod kontrolu tekog naoruanja u zoni od 20 kilometara od centra Sarajeva. Krajem februara u Zagrebu je potpisano primirje izmeu ARBiH i HVO, a 18. marta 1994. i Vaingtonski sporazum, kojim je stvorena Federacija BiH, okonan ratni sukob sa HVO u koji je bila involvirana i Hrvatska, te u dobroj mjeri normalizirani odnosi sa susjednom dravom. Ovi dogaaji odluujue su uticali na promjenu odnosa snaga na ratitu. Zbog toga je VRS, nakon djeliminog smirivanja sarajevskog bojita, odluila dovriti prethodne godine zapoeti posao u Podrinju napadom na goradansku enklavu krajem marta 1994. Komanda 1. korpusa naredila je pripremu jednog dijela svojih snaga za intervenciju na goradanskom pravcu. Do 4. aprila srpske snage su slobodnu teritoriju Gorada svele na ue gradsko podruje, a u narednih nekoliko dana ogorene borbe su se vodile na ulazima u sam grad. Na bjelanikom pravcu 1. korpus je 9. aprila pokrenuo svoje jedinice naprijed, ali su izrazito loi meteo-uslovi u naredna tri dana, sa velikim snijegom, zaustavili jedinice na bjelanikim visovima. Kako je na situaciju u Goradu reagovala meunarodna zajednica i u grad ule snage UNPROFOR-a, odustalo se od daljeg ispoljavanja dejstava na tom pravcu. Pokrenute jedinice su do momenta zaustavljanja napredovanja pod svoju kontrolu stavile veliki prostor i zaposjele linije odbrane na Bjelanici: Derino brdo-Dejanovo brdo-Jabuka-Lugov vrat, Umoljani-Elezovii-Crveni klanac. Osim manevra jedinica na bjelanikom pravcu, Komanda 1. korpusa je nastojala olakati pozicije branilaca Gorada ofanzivnim dejstvima na varekom bojitu. U operaciji pod nazivom DEP 94 probijene su srpske linije na frontu irine 10 kilometara i jedan do etiri kilometara po dubini i osloboeni sljedei objekti: Moevako brdo, s. Milovac, s. Stomarine, s. Poredak, s. Karaii, Srljenci, Dugo brdo, s. Bukva, Roko, V. i M. Hum, Budoeljac, iii, i ikuljski gaj. Nakon potpisivanja vaingtonskog sporazuma, putevi snabdijevanja Armije RBiH preko Hrvatske su bili otvoreni i tokom ljeta stanje se osjetno popravilo. Pitanje objedinjavanja rukovoenja i komandovanja na pojedinim pravcima rijeeno je sredinom maja. Novom organizacijom snage u gradu Sarajevu ostale su direktno potinjene Komandi 1. korpusa, a snage van grada objedinjene su u privremene sastave operativne grupe: OG-1 Pazari, OG-2 Visoko i OG-3 Vare. Ova struktura 1.
6 AARBiH, VKOSRBiH, Podaci o stanju popune jedinica ARBiH, str.pov.broj 05/204-20-3, 11.01.1994.

60

KORAK broj 28

korpusa prikazana je na Grafikonu 4. U ovom periodu su izvrene i bitne pripreme za budua borbena dejstva, tokom kojih su do sredine jula u svim brigadama 1. korpusa formirani manevarski bataljoni.

Drugi komandant Prvog korpusa Vahid Karaveli (u sredini), zamjenik komandanta Ismet Dahi (desno od njega) i naelnik taba Nedad Ajnadi

Poetkom avgusta izvedena su nova uspjena dejstva 1. korpusa u zoni odgovornosti OG-3 Vare, tokom kojih su jedinice 1. korpusa ovladale objektima Vojniki grob, Srednja planina, Grad, s. Karii, Kraguljac, Okruglica, Kunosii. VRS je nakon toga u snanom kontranapadu povratila dio novoosvojenih poloaja i do kraja avgusta nastavila sa tenkovsko-pjeadijskim i svakodnevnim artiljerijskim napadima, stvarajui mnogo problema u organizaciji odbrane. S ciljem rastereenja pritiska na OG-3, krajem avgusta su dijelovi jedinica OG-2 Visoko preduzeli ograniena ofanzivna dejstva. Tokom septembra bojite u zoni odgovornosti OG-3 bilo je i dalje najaktivnije u cijeloj zoni 1. korpusa, sa posebno snanim napadima VRS na pravcu Jasen-Polom-Moevako brdo. Nakon duih priprema, 1. oktobra u ofanzivu su krenule i jedinice OG-1 Pazari na treskaviko-bjelanikom pravcu. Ve prvog dana akcije jedinice OG-1 su ostvarile veliki prodor u dubinu agresorskog borbenog rasporeda i ovladale objektima Poljice, ljemena, Mlakva, Objeenjak, Pandurice, Ogorjeli kuk, ardak, Oblik, Veliko jezero, Krajia klanac, Nikoline stijene, Malo vratlo, Mali treska, evigrad, okin toranj i Volija jama. Na drugoj strani srpske snage su snano odgovorile u zoni OG-3, gdje su u viednevnim snanim napadima do 11. oktobra ovladale dijelom linije odbrane 1. korpusa u rejonu Moevakog brda, koju
61

ODBRANA BiH UMIJEE SJEANJA

su snage OG-3 uspjele vratiti pod svoju kontrolu do 15. oktobra. U zoni OG-1 odluna pobjeda u borbama za dominaciju na visovima Bjelanice i Treskavice postignuta je u dejstvima ostvarenim od 29. do 31. oktobra. Snanim udarom osloboeni su objekti Ljuljeva stijena, Glavica, selo Rakitnica, Selimina glava, Lisija glava, Kapi, Predavica, Musino brdo, Hojta, Zagon, Kamenito brdo, Pandurica, Crvena kosa, iljak, Koarin, Glavice, jugozapadne padine Proskoka, Kuk, Osoj, Javor, Debelo brdo i Kukovi, a neprijatelju su naneseni veliki gubici i osvojen znaajan ratni plijen.7 Snage 1. korpusa u zoni OG-3 u ofanzivi izvedenoj 5. i 6. novembra oslobodile su cijelu Niiku visoravan. Osloboeno je 35 sela i zaselaka, meu kojima su bili abovine, Zubeta, Ravne, ehovii, Toljenak, Hadii, Korita, Vinjica, Ilii, Nasii i druga, kao i veliki broj objekata od taktikog i operativnog znaaja. Uspjehe u borbenim dejstvima u drugoj polovini 1994. godine u zoni OG-1, 1. korpus je upotpunio 13. decembra uspjenom akcijom na pravcu Gojinova ravan-Klokoevica-Brezova glava, kada su osloboeni objekti Gojinova ravan, Klokoevica, Donja grkarica, Brezova glava, akle i Proskok. Kraj 1994. godine 1. korpus je doekao sa 58.820 boraca u svom stroju. Iskustva iz uspjenih borbenih dejstava u drugoj polovini 1994. godine, upuivala su na nunost stvaranja znatnijih manevarskih snaga. Na toj ideji je poetkom 1995. godine izvrena reorganizacija cijele Armije RBiH. Formirane su divizije u sastavu korpusa, koje su u svom sastavu imale po jednu manevarsku brigadu, i vei broj lahkih manevarskih brigada na direktnoj vezi komande korpusa. U sastavu 1. korpusa formirane su 12. divizija Sarajevo, 14. divizija Tarin i 16. divizija Vare. Ofanzivna dejstva reorganizovani 1. korpus zapoeo je polovinom aprila 1995. na treskavikom platou. Kao odgovor, snage VRS zapoele su ofanzivna dejstva na podruju Sarajeva, koja su trajala tokom maja uz stalno granatiranje gradskog podruja. Ovo bezobzirno krenje prethodne godine potpisanog sporazuma o kontroli tekog naoruanja, rezultiralo je ogranienim dejstvima avijacije NATO po srpskim artiljerijskim poloajima oko Sarajeva. Snage VRS su na tu akciju zarobile i kao taoce u neposrednoj blizini vojnih objekata drale nekoliko stotina pripadnika mirovnih snaga UN. U nastavku dejstava u zoni 14. divizije jedinice 1. korpusa su krajem maja i poetkom juna postigle znaajne uspjehe i ovladale cijelim platoom planine Treskavice. U proljee 1995. godine, nakon demonstracije nemoi snaga UN oko Sarajeva, promjena na meunarodnoj politikoj sceni, za koje se jo nije moglo znati u kojem pravcu e se kretati i ta e donijeti Bosni i Hercegovini, kao i zbog realnih promjena u odnosima snaga na ratitu, koje zbog blokade Sarajeva nisu mogle doi do punog izraaja, deblokada grada se inila potrebnijom nego 1992. i bilo je veoma raireno uvjerenje da je napokon dolo vrijeme njenog ostvarenja. Plan operacije deblokade Sarajeva, poznate pod nazivom TEKBIR ili operacija T, sainio je GARBiH. Prema planu, glavne snage za napad bile su grupisane u zoni desno: Kiseljak-Igman, lijevo:
7 Ratni plijen ostvaren prilikom oslobaanja ovog velikog prostora bio je impozantan: 7 tenkova T-55, 1 samohotka 122 mm, 5 oklopnih transportera, 2 topa 76 mm B-1, 1 top 76 mm ZIS, 1 top Boffors 40 mm, 2 PAT 20 mm, 1 MB 120 mm, 5 PAM 12,7 mm, 3 MB 82 mm, 6 MB 60 mm, 6 pritvavionskih sistema S-2M, 7 kamiona, 1 cisterna, 1 autobus, vei broj manjih vozila i drugih sredstava.

62

KORAK broj 28

emerska planina-Vogoa. Na glavnom pravcu napadale su snage 3., 4. i 7. korpusa sa pridodatim snagama 1. korpusa i GARBiH, a napad na sporednim pravcima izvodile su preostale snage 1. korpusa. Operacija je poela 15. juna u ranim jutarnjim satima. I pored ostvarenog prodora snaga na pojedinim pravcima i oslobaanja 22 kvadratna kilometra teritorije, uz angaovanje znatnih snaga i materijalno-tehnikih sredstava, operacija do poetka avgusta nije postigla postavljeni cilj i dalja dejstva su obustavljena. U relativnom zatiju na ratitu, nakon okonanja operacije, dolo je do promjene na elu 1. korpusa. Za komandanta je 16. avgusta postavljen brigadir Nedad Ajnadi. Srpske snage su 28. avgusta u prijepodnevnim satima gaale centar Sarajeva, podruja pijace Markale, Narodnog pozorita i mosta Drvenija, sa 8 mina iz minobacaa 120 milimetara. Granata kojom je pogoena pijaca Markale ponovo je napravila masakr civila. Snage za brzu reakciju, formirane i upuene u BiH nakon majske talake krize mirovnih snaga, i avijacija NATO pakta odgovrili su na masakr snanim udarima po poloajima i vojnoj infrastrukturi srpskih snaga oko Sarajeva. Prije poetka ovih udara Komanda 1. korpusa je upozorena od strane UNPROFOR-a da ne smije koristiti dejstva NATO i da se mora suzdrati od borbenih djelovanja.8 Aktivnosti snaga za brzo djelovanje na terenu i avijacije NATO potrajale su do druge polovine septembra, sa postepenim smanjivanjem intenziteta. Za to vrijeme jedinice 1. korpusa suzdravale su se od aktivnih borbenih dejstava. Jedinice 1. korpusa pokrenule su svoju posljednju ofanzivu u toku rata poetkom oktobra. Napad je zapoeo u zoni 14. divizije. U dvije faze napada do 9. oktobra, ove su jedinice oslobodile niz vanih i dobro branjenih objekata i iroko otvorile vrata za oslobaanje Trnova izbivi na rogojsku gredu, ali u tome nisu uspjele prije stupanja na snagu potpisanog primirja 12. oktobra 1995. Jedinice 1. korpusa su na dostignutim linijama doekale potpisivanje mirovnog sporazuma u Dejtonu i Parizu, i nakon njega provele predviena etapna povlaenja snaga. Kraj posljednje ratne godine 1. korpus je doekao sa 51.312 pripadnika u svom stroju. U odbrani Bosne i Hercegovine od 1992. do kraja 1995. godine poginulo je 5.394, teko ranjeno 7.056, lake ranjeno 13.457 boraca 1. korpusa. Ordenom zlatnog grba sa maevima odlikovani su komandanti 1. korpusa Mustafa Hajrulahovi Talijan i Vahid Karaveli. Najvee ratno priznanje Zlatni ljiljan dobilo je 11 pripadnika Komande 1. korpusa, 3 pripadnika Regionalnog taba odbrane Sarajevo i 11 pripadnika pritapskih jedinica 1. korpusa. Ukupno je 512 pripadnika 1. korpusa ponijelo najvee ratno priznanje Zlatni ljiljan. U skladu sa obavezama koje su proistekle iz Dejtonskog mirovnog sporazuma, a koje se odnose na transformaciju Armije RBiH u Vojsku Federacije BiH, poetkom 1996. godine zapoele su velike organizacijske promjene u tom pravcu. Operativni ealon je do polovine godine sveden na Komandu 1. korpusa sa pritapskim jedinicama, novoformirane 121. mtbr i 167. bbr i artiljerijsko-raketnu brigadu. Rezervni ealon je organiziran u 17. i 19. diviziju, koje su imale svoje aktivne komande za razvoj.
8 AARBiH, Komanda 1. korpusa, Nareenje, str.pov.broj 01/3-219, 30.08.1995.

63

ODBRANA BiH UMIJEE SJEANJA

Selim ISI SVILA

Blokada i oslobaanje Podveleja

Plan unitenja BIH je postojao u umobolnim glavama velikosrpskih ideologa, u Memorandumu SANU, ali koji je trebalo realizirati na terenu. U takvim okolnostima teko je biti pametan, ta raditi, a posebno to je stanovnitvo nae BIH vjerovalo svojoj JNA, da je ona narodna i da nee dozvoliti meunacionalne sukobe, to je bio njen osnovni cilj. Strano smo se prevarili i uvjerili da je ona produena ruka etnike ideologije, ona e biti i glavni egzekutor svih zala koji su se dogodili na ovim prostorima, u kojima je JNA stala na stranu jednog naroda. S obzirom na to da je Podveleje u trenutku agresije na nau zemlju, a ono podrazumijeva dolazak rezervista JNA i drugih proetnikih elemenata involviranih u njoj, imalo oko 3200 stanovnika i kasnije preko 1500 izbjeglica, trebalo je organizovati ivot i odbranu teritorije ove mjesne zajednice, koja nije mala; udaljenost izmeu krajnjih taaka je neto vie od 25 km. Dakle, trebalo je organizovati normalan ivot u ratnim uslovima koji su bili izuzetno teki, jer su Podveleje ukruile JNA, odnosno etnikog agresora. U takvim okolnostima smo bili naputeni od aktuelne vlasti, bez dovoljno hrane, lijekova, naoruanja. Posebno je bilo teko sa bolesnim, starcima, trudnicama, enama i djecom. A rezervisti su stigli na rubne dijelove nae Mjesne zajednice i ponaali se kao svaka neprijateljska vojska. Meu nekim mjetanima, posebno starim osobama, stvarao se defetizam zbog uvjerenja o nemogunost odbrane povelekog platoa. Pored niza obaveza oko organizacije odbrane, trebalo je organizovati radne grupe koje e na terenu raditi na pripremi i uvjeravanju stanovnitva o potrebi organizovanja otpora, jer je to, kako e se kasnije potvrditi, bio jedini ispravan put u takvoj situaciji. Zbog neizvjesnosti u kojoj se naao podveleki ovjek, pojedinci su, traei slobodu i izlaz iz blokade, krenuli preko Zijemalja i Nevesinja prema Konjicu. Jedna grupa je poetkom juna 1992. na prostoru Zijemalja uhapena od strane etnika. Njihova tijela su kasnije pronaena u masovnoj grobnici u Uborku.
64

KORAK broj 28

Ovaj kraj je izrazito stoarski, pa se pred nas postavljalo pitanje zbrinjavanja stoke. Jer, na rubnim dijelovima ove velike mjesne zajednice ve su bile postavljene etnike barikade, koje su sve kontrolisale. Nije se moglo na planinu. I to je najgore, etnici su hapsili i odvodili neke ljude, koji su, u potrazi za hranom, izlazili iz Podveleja. Ekscesi su zapoeli ve 1991. godine, i to najprije u Biini, koja se naslanja na Nevesinje. A ne samo Nevesinje, nego cijelu istonu Hercegovinu, aktuelne vlasti BIH su bile zapostavile. I upravo zbog takvog odnosa Nevesinje i Gacko su doivjeli straan zloin. A Nevesinjci su u protekloj agresiji na BiH, s obzirom na broj stanovnika, slobodno se moe rei, doivjeli genocide, odnosno najvea stradanja poslije Srebreniana. Prof. Alaudin Veledar je u pravu kada u svojoj knjizi Planirani genocid nad Bonjacima u BIH govori o planiranom i dobro osmiljenom genocidu, u kojem je uestvovala i meunarodna zajednica. JNA je najmanje bila narodna i ona je bila najvei kreator zloina, ne samo na naem podvelekom platou, nego i ire. Svuda gdje je JNA izvodila borbena dejstva, tamo su bili veliki zloini. Odmah po dolasku rezervista septembra 1991. godine, prema uputama tadanjeg rukovostva optine i stranke SDA, formirali smo Krizni tab Mjesne zajednice Podvele. U tim sudbonosnim trenucima, kada je izvrena blokada naeg prostora, potpuno smo bili izolovani i odsjeen od grada Mostara. U isto vrijeme lijeva obala Neretve, a i Nevesinje, su bili pod potpunom kontrolom srpskog agresora. Trailo se od nas da preduzmemo velike i odluujue korake. A s obzirom das mo bili u totalnom okruenju, svaki nepromiljen in mogao je imati katastrofalne posljedice. Na glavni cilj je bio oslobaanje Podveleja, po mogunosti mirnim putem. Medutim, to agresorska strana nije eljela. Ona je tu dola da uspostavi svoj sistem vlasti. Od oruanih formacija imali smo Policijsku stanicu sa trideset policajaca, koja je bila okosnica kontrole teritorije i Odred TO sa etiri ete, kojim smo pokrivali itav teren Mjesne zajednice. Sve su to pratile velike tekoe, a one su se sastojale u slaboj kordinaciji i uvezanosti svih pomenutih struktura. Ovakvo stanje na terenu trailo je od nas, koji smo i bili glavni organizatori otpora, veliku odlunost i hrabrost. Svakako, vodei rauna da smo u vrlo tekoj situaciji, potpunoj blokadi i izolaciji. Usudili bismo se rei - ostavljeni i naputeni od naih struktura vlasti, bez mogunosti bilo kakve komunikacije, goloruci, bez bilo kakvih sredstava veze, sanitetskog obezbjeenja, bez ljekara i bilo kakvog medicinskog osoblja, bez zaliha hrane S obzirom da je podruje Podveleja veoma veliko, sa 30 policajaca, od ega su bila samo trojica aktivni policajci, nije se moglo neto aktivnije preduzeti.
65

ODBRANA BiH UMIJEE SJEANJA

U ovako tekim uslovima, odluili smo da, pored one etiri ete, formiramo i dvije interventne jedinice sa po 30 pripadnika, koje su bile spremne za intervenciju, ukoliko zatreba. A naoruanje je bilo - kako se ko snae. Neke izbjeglice, koje su utoite nale kod nas u Podveleju, neopaeno su se provlaile izmeu etnikih linija i sputali do lijeve obale Neretve i okupiranih gradskih i prigradskih mjesnih zajednica Mazoljica, Vrapia, Gnojnica, Blagaja i Vranjevia i uzimali svoje oruje, koje su skrivali prije naputanja svojih domova. Zauujue je,da smo se za vrlo kratko vrijeme vojniki dobro organizovali. Odmah nakon saoptenja Predsjednistva RBIH da se svi, koji ele da stupe u redove TO BIH, prijave najblioj policijskoj stanici, do 15. aprila 1992. u Policijsku stanicu Podvele prijavilo se oko 500 dobrovoljaca. Spiskove smo dostavili u MUP-u Mostar. Imali smo malo lovakog I drugog naoruanja. Podjela neto malo naoruanja i municije i drugih materijalno-tehnikih sredstava bila je povjereno aktivistima SDA. Aktivisti koji su podnijeli i najvei teret oko organizacije otpora, a bili su na terenu sa stanovnitvom, ni u jednog trenutku nisu gubili iz vida da se nalaze u najpresudnijm trenutku na elu stanovnitvom ovog kraja, koga treba spasiti i zbrinuti. Podveleje je, uz velike napore naih boraca, deblokirano 16. juna 1992. godine. Borebe su poele u zoru, nakon signala za napad i uzvikivanja tekbira Allahu ekber. Nakon 63 dana potpune blokade i okruenja, Podveleje je ponovo uspostavilo komunikaciju sa Mostarom, ime su se stvorili uslovi za normalniji ivot stanovnitva na ovim prostorima. U borbama za deblokadu Podveleja poginula su tri pripadnika Teritorijalne odbrane i 18 civila, uglavnom staraca i starica iz Kokorina, od kojih je nastarija bila Saliha (Mehe) Dedi, koja je imala 87 godina. Naalost, nismo uspjeli da evakuiemo stanovnitvo iz ovog sela koje je bilo okupirano. Za taj zloin jo niko nije odgovarao. Na strani agresora bilo je daleko vise rtava. Meu ubijenim bio je i Tomo Puara, komandant Desete hercegovake brigade JNA, koji je, vjerovatno, bio prva rtva u ovoj akciji oslobaanja nae okupirane teritorije. Zarobljen je vei broj vojnika i starjenina agresorske vojske koji su, u skladu sa pravilima vojnikog kodeksa, predati Stoeru HVO u Mostaru. Zaplijenjena je i velika koliina naoruanja, koje su nai borci znalaki iskoristili. Naa saradnja sa Bonjacima Nevesinja odvijala se u vrlo oteanim uslovima preko kurirske veze. Veliki dio Bonjaka Nevesinja, koji je ivio izvan svojih domova, u zbjegovima u umi, spasio se izvlaei se preko planine Vele do Podveleja, a odatle dalje i prema Mostaru. Deblokadom i oslobaanjem Podveleja, sem rubnih dijelova Kokorine, odmah su uspostavljene linije odbrane, koje su uvali sada ve dobro naopruani pripadnici Teritorijalne odbrane nae mjesne zajednice.
66

KORAK broj 28

U veernjim satima 16. juna 1992. na nau slobodnu teritoriju stiu pripadnici Samostalnog bataljona Mostar i pripadnici jedinica HVO, koji su prethodnu no vodili borbu za lijevu obalu Neretve. Njihovim dolaskom oekivali smo bolju vojniku organizaciju, ali to se nije desilo. Dobili smo haos! Pripadnici HVO, koji nisu uestvovali u b/d za oslobaenje Podveleja, poeli su uzimati, naoruanje i MTS koja smo zaplijenili od etnika i odvoziti prema Mostaru. A treba rei da smo na podvelekom platou, izmeu ostalog, zaplijenili 16 artiljerijskih orua: po est haubica 155 i 122 mm i etiri ZIS-a. Sve je to HVO otjerao za Mostar pod izgovorom promjene vatrenih poloaja oruda za dejstvo. I, kakva moralna hipokrizija: u sukobima sa ARBIH 1993. ta orua je HVO koristio protiv naih snaga i stanovnitva. A posljedice svega toga je da je iz Mostara etniki oieno oko 25000 Bonjaka, koji danas ive u 103 zemlje svijeta, daleko od svog rodnog grada. Ovim nesuvislim inom HVO je potpuno demaskirao svoje namjere, tj. on nikada nije bio u slubi cjelovite drave BIH. Uvaeni profesor Nijaz Durakovi bio je u pravu kada je u svojoj knjizi Prevara Bosne kazao da su se Slobodan Miloevi i Franjo Tuman daleko prije sukoba, jo 1991. godine, sastali ak 16 puta, uglavnom u Karaorevu, a tema razgovora vodila se oko podjele BIH. to ova dvojica razbijaa BiH nisu uspjela da urade u ratu, to njihovi nasljednici pokuavaju u miru. Nee im to uspjeti, jer je u odbrani Mostara bilo mnogo rtava koje se ne smiju zaboraviti. Meutim, treba pokrenuti pitanja da li su oni koji su bili zadueni za organizaciju odbrane, izvrili svoje obaveze i da li su mogli vie. Danas mnogi trae prava kao organizatori otpora. Pa, ako su nas dobro pripremili i organizovali za otpor, kako su nas agresori ovoliko poubijali i raselili po sviejtu? Vano je, na kraju, naglasiti da Podveleje, koje je ivjelo u okruenju vie od dva mjeseca, nije dozvolilo ponienje i pokolj stanovnistva. Mudrou i hrabrou mjetana odbranilo se od planiranog genocida, koji je srpsko-crnogorski agressor zapoeo u susjednim uljima 14. 6. 1992. godine. A bili smo u okruenju, poput Srebrenice. I bilo nam je namijenjeno 1992. ono to su Srebreniani doivjeli 1995.

67

ODBRANA BiH UMIJEE SJEANJA

Mr. sci Amir KLIKO

Povratak 17. viteke krajike brigade u Bosansku krajinu i spajanje sa 5. korpusom

Veliki mar Krajinika i velianstvena smotra na polju petrovakom

U vrijeme upotrebe 17. viteke krajike bbr. na vrbaskom pravcu, snage HV i HVO oslobodile su Drvar. Bihaki okrug je deblokiran 6. augusta 1995. ostvarivanjem fizikog spoja 5. korpusa ARBiH s HV. Peti korpus je u meuvremenu definitivno rijeio pitanje Abdieve dravine razbijajui njegovu Narodnu odbranu od koje je zarobio ogromne koliine MTS, prvenstveno atriljerijskih orua.1 Korpus nije gubio vrijeme i nastavio je s gonjenjem VRS na dva pravca: od Bosanske Krupe prema Bosanskom Novom i Sanskom Mostu i uz Ripaki klanac prema Bosanskom Petrovcu, kojeg je oslobodio 14. septembra 1995. Borbena dejstva nastavio je prema Kljuu i oslobodio ga 15. septembra 1995. Spajanjem HV i 5. korpusa ARBiH u rejonu izmeu Drvara i Bosanskog Petrovca (Otrelj) otvorena je mogunost da se preko Livna izvri mar jedinica 7. korpusa ARBiH u zonu odgovornosti 5. korpusa. Borci 17. viteke krajike bbr vrili su pritisak na Komandu koja je zahtijevala od komande Korpusa da Brigadu im prije uputi prema Bosanskom Petrovcu. Svoje zadatke u odbrani i oslobaanju srednje Bosne i drugih teritorija, od Grepka i Jajca 1992. do Donjeg Vakufa 1995., asno su ispunili. Sada su smatrali da je dolo vrijeme da oslobaaju i vlastite domove. Komanda Brigade, koja je dijelila ratnu sudbinu sa svojim borcima, slagala se s tim eljama. U Komandi Korpusa takoer su imali potpuno razumijevanje jer je, inae, najvaniji
1 Marijan Davor, Oluja, 122.-123.; Feli Bejdo, Peti korpus 1992.-1995., Sarajevo 2002, 518.-520. Abdi je preko okupirane teritorije Republike Hrvatske pobjegao u Rijeku. Svoje pristae ostavio je na milost i nemilost 5. korpusu i HV. Naputeni od lidera i pomagaa (VJ, MUP Republike Srbije, Arkanova dobrovoljka garda, VRS i SVK), koji su imali gdje pobjei, ostali su sami. Bojei se odmazde 5. Korpusa, veina ih je pobjegla u Republiku Hrvatsku. Formirali su izbjegliki kamp od drvenih baraka i najlonskih atora, gdje su prezimili 1995/96.

68

KORAK broj 28

cilj 7. korpusa, od njegovog osnivanja, bio povratak u Bosansku krajinu i spajanje s 5. korpusom. Meutim, odnosi HVO i ARBiH nisu bili potpuno iskreni i bilo je veih problema oko odobrenja HVO da ARBiH preko njegove teritorije izvri marevanje u Bosansku krajinu. S druge strane, ni Generaltab OSRBiH nije kvalitetno pristupio zavrnim operacijama oslobaanja Krajine i nije pokazao vei interes za prebacivanje jedinica u Bosansku krajinu.2 Zahvaljujui pritisku i dugotrajnom snu boraca 17. viteke krajike brigade da idu u Krajinu i spoje se s 5. korpusom, Komanda Brigade je preko komande 7. korpusa uspjela ubijediti Generaltab OSRBiH da stupi u pregovore s HVO. Sporazum je, uz manje nedoumice od strane HVO, postignut. Komanda 7. korpusa naredila je 19. septembra 1995. godine 17. Vitekoj krajikoj, 7. bonjakom bataljonu i PT bVP 7. korpusa da izvre mar u Bosansku krajinu pravcem: Travnik Novi Travnik Bugojno Kupres Livno Bosansko Grahovo Drvar Bosanski Petrovac Klju. Komandant brigade, Sakib Fori, naredio je svim bataljonima, pionirskom vodu, vodu ABHO, PO, vodu MB 120 mm, LARv PVO, vodu LRL i pozadinskim jedinicama da do 20. septembra 1995. budu spremni za izvrenje mara. Brzo su izvrene sve pripreme i brigada je bila spremna za Krajinu. Sa 17. Vitekom krajikom bbr, 7. bonjakim bataljonom, PT bVP krenuo je odjeljak LoB-a 7. korpusa i dio Komande Korpusa na elu s Fikretom uskiem.3 Ispraaj Krajinika iz travnike kasarne i nastala euforija uz taj radosni dogaaj bili su najbolje to im se dogodilo tokom rata. Napokon se, nakon okupljanja u Borongaju i Rijeci, te bogatog i tekog ratnog puta, ostvario krajiki ratni san. Na tom putu preko tri stotine boraca je poginulo od Jajca do istone Bosne. Preko hiljadu ih je ranjeno, neki od njih i vie puta. Stotine ih je ostalo s trajnim invalidskim oteenjima. Krajiki mezarovi i grobovi ostali su razasuti diljem srednje i istone Bosne. Neki od poginulih nikada nisu ni pronaeni. Ali, doao je dugo ekani dan povratka u toliko eljenu i nikada zaboravljenu Krajinu. Rijetko ko je propustio priliku ispratiti Krajinike. Na ispraaj brigade dole su krajike izbjeglice i Travniani. No prije polaska Krajinici su proslavili povratak zajedno sa svojim domaim prijateljima. Neki su iscijepali i svoje izbjeglike kartone. Brigadni ranjenici nisu eljeli propustiti priliku da se u borbenom stroju vrate svojim domovima. ak su i amputirci, bez nogu ili s drvenim protezama, uzeli svoje naoruanje i opremu, postrojili se i ukrcali u autobuse. Na put prema Bosanskoj krajini s ARBiH krenuli su i predstavnici civilne vlasti Kljua i Sanskog Mosta. CSB Banja Luka uputio je i svoju jedinicu za specijalne namjene. Njen zadatak je bio da u sadejstvu s ARBiH sudjeluje u daljnjim borbenim dejstvima. Namjera predstavnika civilnih vlasti i CSB Banja Luka bila je uspostavljanje civilne vlasti na osloboenim podrujima. Kolona sa oko 150 motornih vozila, vojnih i privatnih, sveano je napustila travniku kasarnu 20. septembra 1995. Bila je duga oko 15 km, dostojanstvena, ponosita i uvojniena. Na elu su bili Gavranovi i vod vojne policije. Zaelno osiguranje inio je ojaani vod 4/17. viteke krajike bbr. Bataljoni su, unutar marevske kolone, tako2 Da jeste, mislim da bi do 18-19. septembra 1995. u zonu odgovornosti 5. korpusa bilo dovedeno nekoliko svjeih brigada, a ne samo 17. vkbbr, 7. bonjaki bataljon i protivteroristka eta bVP 7. F. uski, Intervju. 3 Zbirka dokumenata, 17. VKbbr ARBiH, Nareenje, str.pov.broj: 02/3/1-185-3, 19.9.1995.

69

ODBRANA BiH UMIJEE SJEANJA

er imali svoja elna i zaelna osiguranja koja su se sastojala od ojaanih vodova na elu i zaelju bataljona.4

Bosanski Petrovac, 21. septembra 1995.: Komandant 5. korpusa Atif Dudakovi pozdravlja borce 17. krajike nakon njezinog dugog mara iz srednje Bosne u Krajinu. Desno od Dudakovia Fikret uski, lijevo Sakib Fori

Put do Kuprekih vrata tekao je bez problema, a onda je HVO zaustavio kolonu. Zamjenik komandanta 7. korpusa otiao je u Livno pregovarati s Tihomirom Blakiem, komandantom GSHVO. Napravljen je privremeni sporazum o prolasku snaga ARBiH preko teritorije pod kontrolom HVO uz pratnju njegove vojne policije.5 U koloni je bilo oko 3000 ljudi. Do mraka su stigli pred Drvar gdje su zaustavljeni od HV (IV Gardijska brigada). Blakieva saglasnost i pratnja vojne policije HVO nisu vie vrijedile niemu. ekalo se oko sat vremena dok HV nije izvrila sve provjere s MORH. Kada je ministar odbrane Republike Hrvatske potvrdio da je to dogovorena aktivnost, dopustili su koloni da nastavi. U pola jedan iza ponoi kolona Krajinika stigla je na Petrovako polje. Postavljeni su atori i Krajinici su zanoili svoju prvu ratnu no u blizini opljakanih i spaljenih domova i, tada jo uvijek skrivenih, masovnih grobnica svojih oeva, brae, sinova, roaka i komija. Iako je put od Travnika do Bosanskog Petrovca trajao prilino dugo, rijetko ko je prespavao prvu no u Bosanskoj krajini. Borci su nestrpljivo ekali izlazak sunca da vide Krajinu i svojim se oima uvjere da su se vratili. Komande Brigade i 7. korpusa javile su se na IKM 5. korpusa smjetenom u motelu u Bosanskom Petrovcu. Ujutro su jedinice postrojene i pripremljene za smotru i raport komandantu 5. korpusa Atifu Dudakoviu. On je izvrio
4 Zbirka dokumenata, 17. vkbbr ARBiH, Nareenje, str.pov.broj: 02/3/1-185-3, 19.9.1995. 5 Blaki nam je tada rekao da je to za Livno povijesni dogaaj jer kroz njega do sada nije proao ljiljan, a sad e proi kolona s nekoliko tisua vojnika ARBiH. F. uski, Intervju.

70

KORAK broj 28

smotru, primio raport zamjenika komandanta 7. korpusa Fikreta uskia i komandanta 17. Viteke krajike Sakiba Foria, te borcima estitao na dotadanjim ratnim uspjesima i poelio dobrodolicu u Bosansku krajinu. Susret krajikih ratnika 7. i 5. korpusa napokon se i desio kako je obeavao i poruivao komandant 7. Korpusa general Mehmed Alagi. Borci su bili zadovoljni i puni borbenog elana za daljnje bitke. Povratak kui i susret s legendarnim borcima i starjeinama 5. korpusa bio je nova moralna snaga kojom su se dodatno opskrbili borci 17. Viteke krajike brigade. eljeli su dati svoj doprinos nastavku uspjenih borbenih dejstava 5. korpusa i iznova dokazati svoju ratniku vjetinu. Ovaj put, za razliku od svih ranijih, u svom zaviaju. Komandant 5. korpusa dao je jedinicama 7. korpusa dva dana odmora u kojem su izvrene i sve pripreme za naredna borbena dejstva. Borci iz Bosanskog Petrovca i Kljua su za to vrijeme obilazili ostatke svojih domova i imanja. Odreeni su rejoni razmjetaja: Komanda Brigade i pritabske jedinice u selu Bravsko, 1/17. vkbbr u selu Donje Bravsko, 2/17. vkbbr i 3/17. vkbbr u selu Klenovac i 4/17. vkbbr u selu Velagii.6 Na taj nain Brigada je rasporeena du puta Bosanski Petrovac Klju. Dok su jedinice odmarale, izvreno je planiranje i organiziranje novih napadnih dejstava. Komandant 5. korpusa je formirao OG Jug u iji je sastav ukljuio pridole jedinice 7. korpusa (17. vkbbr, 7. bonjaki bataljon i PT bVP) i dvije brigade iz svog korpusa (501. bbr i 510. bbr). Za komandanta operativne grupe postavio je Fikreta uskia. Odluio je, na osnovu naredbe Generaltaba OSRBiH, da Operativnu grupu upotrijebi na pravcu Klju Sitnica Manjaa. IKM 7. korpusa smjeten je u zgradi umske uprave koju je za vrijeme rata srpska vlast donirala Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Odatle je rukovoeno borbenim dejstvima OG Jug. Jedinica veze 7. korpusa stavila je repetitor na Ramikom kamenu u funkciju ime je ostvarena direktna veza motorolom s komandantom 7. korpusa koji je rukovodio napadnim dejstvima na vlaikom platou. Snage 5. korpusa ve su bile na tunelu Dragoraj prema aavici. Zbog velike povrine osloboenog prostora i malog broja jedinica za toliki teritorij, dubina odbrane 5. korpusa na tom pravcu bila je plitka. Sve jedinice bile su u zahvatu komunikacije Klju Mrkonji Grad. Snage 5. korpusa bile su iscrpljene s preko hiljadu dana blokade i stalnih borbi s nekoliko neprijateljskih vojski. Pod borbom su preli od Bihaa do Dragoraja, to je preko stotinu kilometara i svojevrstan fenomen. Vrlo brzo je 17. vkbbr zbog iscrpljenosti jedinica 5. korpusa u OG Jug bila preputena sama sebi, jer su 501. bbr i 510. bbr jednostavno nestale kada je poetkom oktobra VRS krenula sa strategijskom operacijom s ciljem vraanja izgubljenih teritorija. Zona odgovornosti OG Jug bila je dolina Sane, lijevo, a desno dokle se stigne u borbenim dejstvima.

6 Dolaskom veeg broja krajikih dobrovoljaca iz inozemstva u ljeto 1995. i regruta iz NC 7. korpusa u 17. vkbbr ponovo je formi-

ran 3/17. vkbbr.

71

ODBRANA BiH UMIJEE SJEANJA

efko HODI

Uz 17-tu godinjicu pogibije legendarnog komandanta 505. viteke buimske brigade heroja Izeta Nania

IGMAN IZ BUIMA

Da li je komandant 505. viteke buimske brigade Izet Nani predosjetio svoju smrt? Njegova supruga Sefija vjeruje da jeste, jer je nekoliko dana uzastopno, prije onog kobnog 5. avgusta 1995., odlazio na mezar svog brata Nevzeta, takoe ehida i dugo tamo ostajao. Nikad se nee saznati ta je Izet govorio mrtvom bratu, takoe buimskom junaku. Ali, pouzdano se zna o emu je komandant Nani razmiljao no uoi pogibije. Ostale su njegove pribiljeke... Iz njih se vidi da je komandant Nani to vee, 4. avgusta 1995., izdao sudbinski vane zadatke za sutranje bitke. I onda, kada je je u Komandi 505. viteke brigade ostao sam, poeo je da biljei svoja Razmiljanja Sada su to biljeke koje borci i komandanti Petog korpusa znaju napamet. U svojim Razmiljanjima, koja je poeo da biljei tano u 21.30, naveo je pravce sutranjeg napada 505. viteke brigade, naveo je imena svojih starjeina kojima je te zadatke izdao. Pravac je bio: Previja - Vratnik - Glina. Zadatak: spoj sa Hrvatskom vojskom.
72

KORAK broj 28

A onda je komandant Nani zabiljeio ono to je ve postalo legenda: Sve je u igri. Nadam se da e uspjeti i ja sa njima - a onda i narod. Pobjeda je blizu. Ako Bog da, bit e moja BiH. Osjeam se da mogu uraditi zamiljeno. Daje mi snagu i sve sam uloio. Nestalo je struje. - Sretno. Alija Osmanovi, starjeina 505. viteke, bio je 4. avgusta 1995. sa komandantom Naniem kada je postrojio jedinicu Hamze, bio je s njim narednog dana i bio svjedok njegove pogibije. Toga dana komandant je postrojio borce i rekao im: Ne smijemo dozvoliti da Hrvatska vojska izgubi ovu bitku. Mi se moramo spojiti s njima. Ako se ne susretnemo s njima u Dvoru, borbu nastavljamo do Kostajnice, odnosno dok se sa Hrvatskom vojskom ne spojimo. Igrom sudbine, Nani je, 5. avgusta 1995. izabrao svoje komandno mjesto na orkovai. Tu su buimski borci izvojevali prvu veliku bitku protiv etnika 7. oktobra 1992. godine. A orkovaa je bila simbol etnitva. Izmeu orkovae 1992. i orkovae 5. avgusta 1995. bile su mnoge sudbinske bitke, ne samo za buimske vitezove i njihovog komandanta, nego i za sudbinu ovog dijela nae zemlje. Buimljani su, predvoeni svojim komandantom, vodili, razumije se, bitke i prije one prve na orkovai. Ali, sa orkovae su poeli da oslobaaju. U uvenoj etnikoj ofanzivi Munja 93 Nanievi vitezovi su 2. januara druge ratne godine do nogu porazili etnike. Poznata je uloga buimskih boraca u slamanju etnike ofanzive Breza 94, u kojoj je Mladi jedva izvukao ivu glavu, ali sa poprilinim ranama. Abdi i njegovi autonomai najvei su poraz doivjeli upravo od boraca 505. viteke. U onoj duhovitoj operaciji, koju je osmislio Nani, zarobljeno je 1.200 autonomaa. Kako nam je objasnio Sead Jusi, nakon Nanieve pogibije komandant 505. viteke brigade, autonomai su uvueni duboko u nau teritoriju i inilo im se da su Peti korpus potpuno porazili. Komandant 4. autonomake brigade Nevzad eri Kea, ak je tada pozivao na predaju Dudakovia i Nania. Ubrzo je shvatio da su i on i njegovi autonomai u klopci. Nani je sa svojom 505. vitekom prvi uao u Veliku Kladuu kada je sruena prva autonomija. Za Nania njegovi saborci kau da je uvijek nalazio neoekivana rjeenja. Kada je u jednom trenutku prijetila opasnost da etnici uu u Biha, jer je bilo nestalo municije, jedan poznati komandant iz Petog korpusa rekao je Naniu da se priprema za nove uslove ratovanja - poslije pada Bihaa. Ali, prvo da vidimo kako emo odbraniti Biha. A ako ga ne odbranimo, razmiljaemo o tome to predlae, rekao je Nani. Ali, vratimo se posljednjoj Nanievoj bici u kojoj je on imao tajni znak Igman. Jer, sanjao je da sa oslobodiocima preko Igmana ue u Sarajevo. I - vratimo se na orkovau, vratimo se 5. avgustu 1995. godine. Na orkovai se jo nalazi junak ove prie - Izet Nani. Specijalna jedinica 505. viteke Hamze ve je bila probila etnike linije i bez veih tekoa napredovala kroz Hrvatsku u susret Hrvatskoj vojsci. Tada je, sjea se
73

ODBRANA BiH UMIJEE SJEANJA

Alija Osmanovi, komandant Nani donio odluku da poemo i mi ka Dvoru. U meuvremenu uspostavili smo vezu sa Komandom 511. koju je trebalo da uvedemo na pravac. Nani je zaduio Seada Jusia da saeka borce 511. i uvede u bitku, a mi smo krenuli ka Dvoru. Osim Alije Osmanovia sa Naniem je krenuo i komandant bataljona Suljo Mirvi, koji je poginuo 27. septembra u operaciji Sana. Kretali smo se ka Dvoru, kroz umu, u rejonu Vijenca, ispod kote Hleb, pria Osmanovi. Ispred nas, istim putem, koji minut ranije prola je grupa naih boraca. Usput smo stizali nae borce. Odjednom smo zauli glasove iz ume i pucnjavu. Komandant Nani je iz stojeeg stava otvorio vatru, a onda odskoio u stranu, zamijenio okvir i nastavio da puca iz kleeeg stava. Tada sam ga vidio kako pogoen pada. Ja sam se nalazio s druge strane puta i odmah mu nisam, zbog etnike vatre, mogao prii. U njegovoj blizini naao se borac Zahid Maki, koji mu je priao prvi i povukao ga za drvo. Komandant je bio pogoen u glavu i vrat i - mnogo je krvario, pria Zahid Maki. Vidjelo se da umire. Pokuao sam mu zaviti ranu, ali sam bio veoma uzbuen. Tada nam je pritrao Osmanovi i naslonio komandantovu glavu na svoje krilo. Komandant je umirui gledao u Osmanovia i uspio samo da ga zovne: Crni... I izdahnuo je. Kraj komandanta odmah je poginuo i borac Ismet Isakovi, a malo dalje smrtno je ranjen, i za nekoliko dana je podlegao, njegov brat Suljo, nastavlja priu Osmanovi. Stotinjak metara ispred nas poginuo je i Meho Bai, pomonik komandanta za obavjetajne poslove. Tada smo rasporedili preivjele borce u okviru lijevka i pod borbom izvlaili tijelo mrtvog komandanta. Osmanovi je, nakon to su Nanievo tijelo izvukli tri kilometra dalje, poslao poruku generalu Dudakoviu: Komandant 505. poginuo. Dva minuta nije bilo odgovora, nastavlja priu Osmanovi. Onda je stigao generalov odgovor: Neka najstariji meu vama preuzme komandu. Najstariji je bio Sead Jusi. Poslao sam generalu Dudakoviu novu poruku i predloio mu da doe do nas. On je odgovorio da ne moe jer se nalazi u Likom Petrovom Selu. Ali, rekao je, da odmah alje naelnika Selmanovia. Selmanovi je ubrzo i doao i saoptio da je Sead Jusi v. d. komandant 505. Komandant Izet Nani, nosilac Zlatnog ljiljana, mozak svih pobjeda 505., a i mnogih koje je vodio Peti korpus, ukopan je na buimskom mezarju. Takvu denazu cazinska krajina odavno nije zapamtila. Njegova kerka Lejla promijenila je ime u Izetu. Iza njega su jo ostali sinovi Nevzet i Ibrahim, supruga Sefija. Ostali su saborci koji ga i dalje smatraju svojim komandantom. Izet Nani je posthumno odlikovan Ordenom heroja oslobodilakog rata i proizveden u in generala. Udruenje za zatitu tekovina borbe za Bosnu i Hercegovinu priprema knjigu o heroju naeg odbrambenooslobodilakog rata Izetu Naniu.

74

KORAK broj 28

efko HODI

Tragina sudbina dr. Ese Sadikovia, najpoznatijeg zatoenika logora Omarska

Ubijen zbog vedrog duha i ljepote

Uz 20-tu godinjicu zatvaranja logora Omarska (Rasputen 6. avgusta 1992. godien), najmonstruoznijeg logora u minulkom ratu na podruju Republike Srpske, obajvljujemo priu o uvenom prijedorskom ljekaru dr. Esadu Esi Sadikoviu, koji je no uoi zatvaranja logora odveden u smrt.

Omiljeni prijedorski ljekar i omiljeni ovjek iroke due dr. Eso Sadikovi nestao je u logoru Omarska u noi izmeu 5. i 6. avgusta 1992. godine, jer je imao nekoliko tekih grijeha: bio je Bonjak, bio je obrazovan, bio bogat duhom, a i materijalno, bio ekspert Ujedinjenih nacija i svjetski ovjek, bio lijep i zgodan, imao lijepu enu i krasnu djecu. Dakle, za Karadieve prijedorske Srbe 1992. Imao je previe neoprostivih grijeha. Ko je bio dr. Eso Sadikovi? Bio je sin jedinac u porodici poznatog prijedorskog, odnosno kozarakog partizana Hasiba Haska Sadikovia i njegove supruge takoe poznate kozarake partizanke Senije, koja se djevojaki prezivala Kovaevi. Vaan momenat za ovu priu je injenica da je Esina majka Senija, kao 17-godinja uenica Gazi Husrevbegove medrese napustila kolovanje u Sarajevu, vratila se u rodni Prijedor i odmah otila na Kozaru, u partizane radi Srba. Jer, nije mogla da gleda kako ustae hapse i ubijaju njezine komije samo zato to su Srbi. Hasko i Senija Sadikovi radni vijek su proveli u JNA slubujui u raznim dijelovima Jugoslavije. Hasko je bio pukovnik, Senija kapetan. U Niu im se 1948. godine rodio Eso. Ali, porodica Sadikovi je najvei dio ivota provela u Sarajevu, gdje je Eso zavrio gimnaziju i Medicinski fakultet, pa i specijalizirao. Kao vojnik Eso je upoznao lijepu studenticu ekonomije Zoricu Gagovi iz Zajeara i ubrzo su se vjenali. Kum im je bio poznati general Milosav Boji, Haskov ratni komandant iz Prve proleterske.
75

ODBRANA BiH UMIJEE SJEANJA

Ostaje tajna zato je mladi ljekar Eso Sadikovi zavolio Prijedor vie od Sarajeva u kome je proveo djetinjstvo i mladost, u kome se kolovao i igrao koarku u sarajevskoj Bosni. Uglavnom, 1982. godine napustio je Sarajevo i zaposlio se kao naelnik otorine Medicinskog centra u Prijedori. Njegovi roditelji ipak su raunali da e se njihov sin vratiti u Sarajevo. Kao imuni ljudi, sagradili su lijepu kuu u rodnom Prijedoru. Planirali su da se , kad odu u penziju, presele u Prijedor, a sinu ostave stan u Sarajevu. Ali, Eso je kobno zavolio Prijedor. Nakon to je, kao ekspert Ujedinjenih nacija, dvije godine proveo u Zapadnoj Samoi, gdje je zaradio lijepe novce, dr. Esad Sadikovi je 1988. godine u centru Prijedora kupio veliku kuu sa prostranom batom. Njegova vila bila je mali raj u kojem je on, zajedno sa suprugom Zoricom, kerkicom Almom i siniem Enisom uivao etiri godine. I Esini roditelji bi ljeta provodili u Prijedoru, u svojoj takoe lijepoj kui. Tako su bili blizu sinu, snahi i unuiima. Otac Hasko je iznenada umro 1991. godine i ukopan je u rodnom selu arakovu kod Prijedora. Majka Senija se vratila u Sarajevo. Omiljen kao ljekar, a uz to gledajui ivot sa vedre strane, Eso Sadikovi je u Prijedoru stekao veliki broj prijatelja. Jednom je meu trojicu svojih najbliih prijatelja ubrojao i doktora Miu Kovaevia. Da bi sprijeio rat u Prijedoru, dr. Sadikovi je formirao Ligu za mir. Pridruio mu se veliki broj uglednih sugraana. I kada su etnici palili Fou i ubijali Bonjake, dr. Sadikovi je naivno vjerovao da se to moe dogaati na Drini, jer je i u Drugom svjetskom ratu tamo bilo etnika, ali da se to u partizanskom Prijedoru ne moe dogoditi, jer ovdje nikad nije bilo etnika. Nakon to je 30. juna 1992. SDS izvrila pu u Prijedoru i smijenila legalnog naelnika profesora Muhameda ehajia, poela su hapenja bonjakih i hrvatskih intelektualaca. Meu prvima uhapen je profesor ehaji. Dr. Eso Sadikovi je uhapen 13. juna 1992. U logoru Omarska dr. Esu je pomagao sapatnicima. Kau da je pretuenim logoraima rane io vlatima svoje duge kose. Logorae je lijeio i vedrim duhom i optimizmom. Mnogi su pokuavali da spase doktora Esu Sadikovia. Odmah nakon njegovog hapenja, pokuavala je da ga oslobodi njegova supruga Zorica, koja je ila u Banjaluku i molila neke mone prijatelje da joj pomognu. Ila je i u logor Manjaa, gdje se proulo da je prebaen njezin mu. Esina majka Senija, koja je ivjela u Sarajevu i njezina braa koja su ivjela u Prijedoru, odmah su obavijestili svog monog prijatelj iz Beograda generala Milosava Bojia i njegovu suprugu Canu o Esinom hapenju i zatraili pomo. Milosav i Cana Boji su 28. jula 1993. godine poslali Seniji pismo iz kojeg se vidi ta su sve preduzeli da spase Esu iz logora. Cana i ja im smo uli za Esino hapenje, preduzeli smo sve to je mogue da zahtevamo njegovu slobodu i da garantujemo za njega, pie genarl Bojovi u tom pismu. Pomagala nam je Nevenka Novakovi i mnogi drugi (Milan Daljevi, Bakot, Biljana Plavi, predsednici optina Bosanski Novi, Krupa)... Na sva naa insistiranja jo ne znamo gde se nalazi.
76

KORAK broj 28

Ovo pismo je dokaz ko je sve znao za postojanje logora Omarska, kae Esin roak poznati slikar Mirza Ibrahimpai. Jer, oito je za logor znala i Biljana Plavi. Ali, kad su oni pisali to pismo, Eso je ve bio mrtav. Nusret Sivac, predratni snimatelj TV BiH, takoe logora iz Omarske, u svojoj knjizi Kolika je u Prijedoru arija, napisao je da su dra Esu Sadikovia iz logora odveli u noi izmeu 5. i 6. avgusta 1992. Nakon to su ga prozvali, a to je bila poznata omarska prozivka smrti, dr. Sadikovi je, kako pie Sivac, s vrata rekao: Zbogom, prijatelji.. Svi logorai su ustali i ispratili ga u smrt rijeima: Hvala ti, doktore! A logora Muharem Nezirevi u svojoj knjizi ivi nita ne znaju, pie kako su te noi iz njihove sobe samo pozvali doktora Esu. Vidim Esu, izlazi iz sobe, pie Nezirevi. U svojoj konoj jakni, pogurenih lea, iako mlad. Prerano za povratak zemlji. Zna se da su te noi na gubilite odvezli dva autobusa logoraa. Zna se samo da je u jedan od njih uao i Eso Sadikovi. I jo je utvreno da je te noi u logor Omarska stigao i jedan od prijedorskih gospodara ivota i smrti dr. Mio Kovaevi, koga je, vidjeli smo, dr. Eso ubrojao meu svoja tri najbolja prijatelja. Dr. Kovaevi je doao da u autobus isprati svog kolegu logoraa Esu Sadikovia. Dok su upaljeni autobusi ekali, njih dvojica su dugo razgovarali na pisti. Vjena e biti tajna ta su tada razgovarali. Ali nije tajna da je tada Mio ispratio Esu u autobus i u - smrt. Prijedorski vlastodrci krili su ubistvo dra Ese Sadikovia. Tek kada je pravnik i ratni kapetan Bogdan Tadi rekao njegovim roacima da je Eso otiao u Nikaragvu, shvatili su da je ubijen. Taj Tadi je odmah 1992. godine zaposje lijepu kuu Ese Sadikovia i tu smjestio svoj tab. Brzo nakon Esinog odlaska u Nikaragvu, kau ve u septembru 1992., Tadi je bacio oko i na lijepu Esinu enu Zoricu, kojom se kasnije i oenio. Te, tragine 1992. godine nastavljene su i posmrtne nevolje dra Ese Sadikovia: pokrtena su njegova maloljetna djeca. Promijenila su im imena i prezime. Njegova trinaestogodinja Alma, koju su zvali Lola, postala je Veronika Gagovi, a dvanaestogodinji sin Enis Filip Gagovi. Poslije rata Alma Veronika dola je kod nane Senije u Sarajevo i planirala je da se upie na Medicinski fakultet. Na papiru je rukom napisala najkrae podatke o sebi to bi je moglo pomoi za upis na medicinu. Na prvo mjesto je stavila ime svog oca Esada kao doktora otorinolaringologa koji je 1990. stekao zvanje primarijusa. Napisala je i da joj je otac od 1986. do 1988. bio u Ujedinjenim nacijama u Zapadnoj Samoi, gdje je i ona nauila engleski jezik, te da jo govori njemaki. Dodatno svira klavir i komponuje, a sporedno- trenira tekvando, tenis i atletiku. O sebi je jo napisala da je roena u Sarajevu 6. 3. 1979., te da se ranije zvala Alma Sadikovi, a sada Veronika Gagovi. Alma Veronika nije upisala medicinu u Sarajevu, jer je dobila stipendiju za studij u Americi. Imala je dobre preporuke jer je radila kao prevodilac u kancelariji Visokog predstavnika za BiH u Banjaluci, a prevodila je i za Biljanu Plavi kada je bila predsjednica Republike Srpske. Kasnije je Alma Veronika u Ameriku dovela i brata Enisa Filipa.
77

ODBRANA BiH UMIJEE SJEANJA

U proljee 1998. godine Alma Veronika je svojoj nani Seniji iz Amerike poslala tekst koji je o njenoj sudbini objavio jedan ameriki list. U tekstu se nigdje ne spominje Alma Sadikovi, nego Veronika Gagovi. Veronika Alma poslala je nani i prevod teksta i na margini rukom napisala objanjenje: Jo uvijek nisam u mogunosti da u koli koristim svoje ime, tako da se Veronika jo odnosi na mene. Nadam se da e vam se dopasti lanak. Voli vas Lola. Daida Ese Sadikovia Enver Kovaevi kau da je tih nekoliko redaka teko povrijedilo duu njegove sestre Senije. Jer, ako je i imala razumijevanja to su joj unuk i unuka u Prijedoru u ratu morali nositi imena Veronika i Filip, nije mogla da prihvati da njezina unuka i njezin unuk u slobodnoj Americi nisu vratila svoja imena i svoje prezime koje im je dao otac Eso. Nana Senija je umrla je u ljeto prole godine. U mezar je, kau, odnijela dvije neizljeive rane. Prva je to su joj sina jedinca ubili prijedorski Srbi, zbog kojih je kao 17-godinja djevojka u Drugom svjetskom ratu otila u partizane i druga - to su joj pokrteni unuka i unuk, pa potomstvo njenog sina jedinca nee nositi njegovo prezime. Odnijela je, takoe, i jo jednu, dodue, manje bolnu ranu. Esina biva supruga Zorica i njezin novi izabranik Bogdan Tadi tada su ivjeli u njihovoj kui u Prijedoru, a jednoj meunarodnoj instituciji za visoku kiriju izdali su lijepu vilu doktora Ese Sadikovia. Ironija je u tome, kae Mirza Ibrahimpai, da je taj Tadi bio ombdusmen za ljudska prava u Prijedoru Tako nestaju zemaljski tragovi koji treba da svjedoe o plemenitom ovjeku doktoru Esadu Esi Sadikoviu. Posmrtni ostaci dr. Ese Sadikovia 2007. godine su pronaeni u masovnoj grobnici u Starim Kevljanima. U toj grobnici pronaene su kosti jo 145 Bonjaka i jednog Hrvata, koje su no prije zatvaranja logora Omarska odvezli u smrt. Kolektivna denaza Esi Sadikoviu i drugim ehidima koji su pronaeni u masovnoj grobnici u Starim kevljanima, klanjana je 27. 7. 2007. Na prijedorskom stadionu Luka. Sadikovi je ukopan u ehidskom mezarju Skela u Prijedoru. Na denazu svom ocu dr. Esi Sadikoviu nisu dola njegava djeca sin Enis Filip i kerka Alma Veronika.

78

KORAK broj 28

Avdo Huseinovi

KERI BOSANSKE HEROJSKI SE BORILE I GINULE ZA ODBRANU DOMOVINE

U raznim temama koje se danas obrauju o pitanjima ena u Bosni i Hercegovini primjetno je da se izostavlja kategorija ena koje su nesebino dale svoj doprinos u odbrani BiH od agresije. Pojam vojnika tradicionalno se vee za mukarce koji odlaze u rat da tite svoju zemlju, porodice. . . Meutim, planeri agresije na RBiH nisu pretpostavljali da e se dogoditi bosanska odbrana u kojoj je prema evidenciji od 31. decembra 1995. godine i 5. 360 ena branilo svoju zemlju u redovima Armije RBiH. Trinaest njih su dobitnice najveeg ratnog priznanja Zlatni ljiljan i to: Fadila Bajri, Zlata Gazibara, Devada Tataragi i Aida Zuko, dok su posthumno ovim priznanjem odlikovane Emira Bai, Mevlida Eli, Kornelija Juri, Atifa Karali, Razija Meri, Indira Pjani i Nevzeta Sefer.

Razija Meri

Emira Bai

Edina amdi

Osim to su posthumno odlikovane Zlatnim ljiljanom, Fadila Odakovi uta i Edina amdi odlikovane su i Ordenom zlatnog grba s maevima, odnosno Medaljom za hrabrost.
79

ODBRANA BiH UMIJEE SJEANJA

Grmuko-Srbljanski plato bio je posljednja ovodunjaluka stanica za dvadesetogodinju djevojku Indiru Pjani, heroinu iz Mutnika kod Cazina, koja je zajedno sa etiri saborca poginula u julu 1992. Svjetla bosanske slobode nije doekala ni legendarna Fadila Odakovi uta, heroina sa ui. Teko je ranjena 18. septembra 1992. godine u odbrani kote Orli, borei se sa srpskim vojnicima, koji su krenuli u veliku ofanzivu gurajui ispred sebe ivi tit sastavljen od Bonjaka iz vogoanskih logora. Umrla je dva dana nakon ranjavanja. Fadila Odakovi uta, 1992. Kornelija Juri imala je 20 godina i 17 dana, kad je poginula 10. oktobra 1992. godine, tokom velike srpske ofanzive na Stup kod Sarajeva, na dunosti komandira sanitetske desetine u HVO Kralj Tvrtko. Kalesija se ponosi herojstvom u pjesmi opjevane Razije Meri, ljepotice koja je pred agresiju imala nepunih 18 godina. Bila je borac Samostalnog diverzantskog bataljona Crni vukovi. Razija je poginula na vozukom ratitu, na Cvijanoviima 01. jula 1993. godine. Njeno tijelo je tada ostalo na neprijateljskoj teritoriji, a razmijenjeno je 21. oktobra 1993. godine i dostojno sahranjeno. U ljeto 1993. godine na brdima iznad Mahale vodile su se velike borbe izmeu Armije RBiH i zdruenih snaga HVO-a i Hrvatske vojske za Gornji Vakuf. Teak dan za bosanske ratnike bio je 03. septembar 1993. godine. Tog dana poginulo je nekoliko hrabrih boraca, a meu njima i gornjovakufska heroina Atifa Karali Tifka. Dvadesetetvorogodinja studentkinja urnalistike Emira Bai iz Bosanskog Novog, poginula je 27. novembra 1993. godine u odbrani Sarajeva na Jevrejskom groblju. Bosanske heroine, sestre Mevlida i Samira Eli, hrabro su poginule, kao pripadnice 4. motorizovane brigade Armije RBiH, zajedno sa herojem Emirom Boguniem arlijem i Demailom Bulbulom, 28. jula 1993. godine u bici za igmansko Golo brdo. Poginule su u razmaku od pet minuta. Sestre Eli su izbjegavi iz Dervente, preko Hrvatske dole da brane Sarajevo. Jedna ulica na Ilidi danas nosi njiMevlida Eli Samira Eli hovo ime.
80

KORAK broj 28

Dvadesetdvogodinja Edina amdi iz Kladnja, kao diverzant poginula je u Zubetima kod Varea, 10. novembra 1993. godine. Vidjevi da e pasti u ruke neprijatelju, aktivirala je bombu i tako zajedno sa sobom u smrt odvela i srpske vojnike. Iza nje je ostala dvogodinja kerka Alba, koja majku ni upamtila nije. Edina se proslavila unitivi jedan srpski tenk iz runog bacaa na Poarikama kod Gradaca. etiri dobitnice Zlatnog ljiljana koje su preivjele agresiju, danas ive skromno. Fadila Pori iz Bosanskog Petrovca, bivi diverzant Specijalne jedinice Tigrovi 5. korpusa Armije RBiH, sa 17 gelera dobijenih u pet ranjavanja, ivi u Bihau i nekako se nosi sa boleu. Devada Tataragi iz Foe danas je stopostotni invalid. Ostala je bez ruke kad je iz neprijateljske dubine, podno Igmana, u ljeto 1993. izvlaila ranjene saborce, kao pripadnik diverzantsko-izviakog odreda Fikro 4. motorizovane brigade. Zlata Gazibara iz Starog Majdana kod Sanskog Mosta od 2000. godine ivi u Sloveniji. Aida Zuko danas ivi u Sarajevu. Preteki koferi ratnih sarajevskih uspomena jo nose sjeanje na nanu Fatu Turkui. Pedesetak srpskih vojnika, 14. maja 1992. godine, napalo je na 15 branilaca Sarajeva na brdu Mojmilo. Fata je bombama zaustavila napad i bila teko ranjena. Na ehidskom mezarju Kovai, odavno spava svoj vjeni san nana Fata Turkui. Umrla je nakon agresije, u novembru 1996. godine. U kui nane Hajre Omanovi u Sadbi kod Gorada bila je smjetena komanda Prve drinske brigade Armije RBiH. Kad je u julu 1992. godine krenula velika srpska ofanziva na Sadbu, i staro i mlado je navalilo da bjei prema Goradu. Pamti se nanino herojstvo, kad je uzela puku, stala na ivicu mosta na Drini i zaprijetila Nana Fata Turkui, 1992. da e pucati u svakoga ko pokua bjeati. Kau da je na taj nain spasila Sadbu. Legendarni komandant rahmetli Zaim Imamovi, volio je besjediti s nanom Hajrom i esto je isticao njenu hrabrost. Umrla je nakon agresije. Vlaseniki borci i danas priaju o hrabrosti djevojke Denaide Topi, koja je u borbu stupila nakon to joj je poginuo vjerenik. Poginula je 02. jula 1992. godine, od granate, tokom velike neprijateljske ofanzive na Gradaac. Nermana Planja je bila prvi ena ehid Sarajeva. U pokuaju oslobaanja Mrkovia poginula je 8. maja 1992. godine. Prvog dana decembra 1992. godine, kada su srpski specijalci napali sarajevsko naselje Sokolje, deavala se nezapamena drama vezana za Ivanku Skoku, djevojku iz srednje Bosne, koja je do agresije bila podstanaraka u ovom naselju i ostala da brani Sarajevo. Ranjena Ivanka je bila u podrumu jedne od naputenih kua. Srpski
81

ODBRANA BiH UMIJEE SJEANJA

vojnici nisu bili u mogunosti prii Ivanki i zarobiti je, pa su mecima zapalili kuu u kojoj se nalazila. Heroina sa Sokolja Ivanka Skoko je izgorjela na desetak minuta prije nego to njeni saborci uspjeli probiti se do zapaljene kue. Nepunih devetnaest godine je imala Dalida Tufo, kad je krajem januara 1993. godine, na Dobrinji poginula kao pripadnica Specijalne jedinice MUP-a RBiH. Posthumno je odlikovana Srebrenom policijskom zvijezdom. Dvadesetetvorogodinja Amra Sedi je ratna zakletva Bosanske Krupe i 511. slavne brigade Armije RBiH. Poginula je 1994. godine u borbama oko rodnog grada. Ratni komandant Ahmed Sejdi i borci Prve slavne viegradske brigade Armije RBiH, s nekom posebnom toplinom i danas izgovaraju imena Bugarke Dijane Marinove i Sabahete Demir. Dijana se poetkom agresije zatekla na privremenom radu u istonoj Bosni, a Sabaheta, inae diplomirani pravnik iz Nemile kod Zenice, bila udata u Viegrad za Devada Demira, borca koji je nestao u borbi. Bile su ubitaan protivoklopni tandem u borbama oko Gorada i Viegrada, a u borbama su ranjavane. Dijana je napustila Bosnu i vratila se u Bugarsku (identifikovao sam datum njenog odlaska kao 19. Dijana Marinova i Sabaheta Demir januar 1994. godine), dok Sabaheta danas radi kao slubenica u sarajevskoj opini Novi Grad. Miljenica Tuzlaka je bila Slovenka Olga Kova, diplomirani ekonomista, borac Prve tuzlanske brigade Armije RBiH. Bila je udata za Bosanca Midhata Hodia i dola da brani Bosnu. Kad je saznala da joj je mu umjesto da brani Bosnu, zbrisao za Italiju, podnijela je zahtijev za razvod braka. Hrabra Zlata Kali iz Gornje Mahale kod Brkog, bila je ratni pomonik komandanta 108. branske brigade. Danas ivi u ikagu. U avgustu 1992. u Pofaliima je osnovana eta djevojaka pod nazivom Plave ptice kojom je komandovala Sabaheta utuk. Ove heroine su se borile na ui. Mirzeta Fori Mama do rata je ivjela u Zagrebu, ali se, gledajui ta etnici rade od njenog Kozarca, prijavila u Prvi krajiki bataljon, koji je u maju 1992. formiran u Zagrebu. Kao heroina 17. krajike brigade Armije RBiH preivjela je mnoge ratne oluje, ali nije uspjela preivjeti strahote mira. Nakon teke bolesti, svoju posljednju bitku je izgubila 29. novembra 2010. godine.
82

KORAK broj 28

Iako nisu morale uzeti puku, hrabro su bosanske ene ratovale irom Bosne. Na olovskom ratitu pamte rahmetli heroinu Sabinu Jamakovi i nekoliko puta ranjavanu Feridu Huseinovi. U Tuzli i danas spominju Tahiru Ahmetovi, u Devetaku kod Lukavca Azru Hodi, na podmajevikim prostorima Elviru Ferhatbegovi. U Hrasnici Dinu Rovanin, Mirzata Fori Mama Zoricu, Sanelu, Dinu, Aiu, Adviju, Tidu. U Vogoi Jasnu Dedi i Feridu Mai. Na Soukbunaru Mujesiru Duraj, na Sedreniku Halidu Bojadi, u Ilijau Kadiru Pali...

Plave ptice na ui 83

ODBRANA BiH UMIJEE SJEANJA

General Fikret MUSLIMOVI

ZLOINI JNA U RAVNOM I OKOLNIM SELIMA DO NOVEMBRA 1991. GODINE

Od 18. do 28. septembra 1991. godine jedinice JNA, popunjne rezervistima iz Srbije, Crne Gore i djelimino bosanskohrecgovakim Srbima, rasporeene su na borbene poloaje u irem rejonu Popovog polja. Tako se u vojnom okruenju nalo Ravno sa okolnim hrvatskim selima. Operacija dovoenja jedinica i njihovog usmjeravanja prema Ravnom se dogaala istovremeno sa propagandom da se u Ravnom nalazi 1.000 gardista Vojske Hrvatske, ali se rezervistima i lokalnom stanovnitvu govorilo da se jedinice rasporeene u irem rejonu Popovog polja spremaju za pokret prema Dubrovniku. Iz borbenog rasporeda oko Ravnog, 01. 10. 1991. godine, jedinice JNA su krenule prema epikuama i Slanom. Dio 57. brdske brigade, u kojoj su bili rezervisti iz Pljevalja, kod epikua je pao u zasjedu Vojske Hrvatske i pretrpio velike gubitke u ljudstvu. U okolnostima tog poraza jedinice JNA su se vratile na polazne poloaje oko Ravnog (Zavale, Mareve Ljuti, Veliani, Dubljani). Tokom 02. i 03. 10. 1991. godine je uslijedila odmazda nad mjetanima Ravnog i okolnih sela. JNA je hapsila civilno stanovnitvo, ene su oslobaali, a mukarce zadravali, ispitivali, maltretirali i zloinaki muili. Narod Ravnog i okolnih sela je bjeao prema Hutovu, Neumu i Metkoviu. Sa poloaja iz pravca Veliana, 05. 10. 1991. godine je sistematski otvarana artiljerijska vatra, tako da su Ravno i okolna sela sravnjena sa zemljom. Krajem oktobra 1991. godine Predsjednitvo RBiH je formiralo Komisiju za obilzak Ravnog i okolnih sela. Na elu Komisije su bili lan Predsjednitva Ejup Gani i potpredsjednik Skuptine RBiH Mariofil Ljubi. Oni su 31. 10. 1991. godine obavijestili javnost da su u Ravnom sve kue poruene ili zapaljne, da o sudbini stanovnika Ravnog nisu mogli dobiti potpune podatke, te da Ravno i okolna sela kontroliraju crnogorski rezervisti. U Ravnom je ostalo samo desetak starijih osoba. Od 7. do 13. 11. 1991. jedinice JNA, odnosno etnike snage, u oklini Ravnog izvrile su zloine nad Hrvatima u selima Kijev-Dolu i Beleniima. Napadajui na Ravno i okolna sela, etnici su ubili 15 Hrvata: Peru anje, 06. 10. u Dobrom Dolu; Cvijetu Lui, 07. 10. u Ravnom; Nikolu Brajia, 12. 10. u Ravnom; Ivana Matijia, 20. 10. u Ravnom; Martina ijakovia, 20. 10. u Trebimlji; Marija Vukovia , HV , 22.10. u
84

KORAK broj 28

Ravnom; Jozu Stankovia, _ 10. u Trebimlji; Josipa Zvonu, __ 10. u Trebimlji; Boicu Krki, 13.11. u Kijev-Dolu; Bosu Krki, 13. 11. u Kijev-Dolu; Mandu Krki, 13.11. u Kijev-Dolu; Mihu Krkia, 13. 11. u Kijev-Dolu; Maru Dubelj, 13.11. u Kijev-Dolu i Maru Hapan, 13.11. u Kijev Dolu.1 U knjizi autora Karla Rotima, Odbrana Herceg Bosne 2, iz koje su uzeti navedeni podaci, pored imena Maria Vukovia je napisano HV, to je, najvjerovatnije, podatak da je on bio pripadnik Vojske Hrvatske. Prema tom podatku, u Ravnom i okolnim mjestima je bila jedinica Vojske Hrvatske, to je moglo biti povod za operaciju u kojoj su izvreni zloini nad hrvatskim stanovnitvom. U vezi s tim treba procjenjivati i podatak da su etnici, dolaskom na podruje Ravnog, propagirali da se u tom mjestu nalazi 1.000 gardista. Prema knjizi Janka Bobetka Sve moje bitke, u pravcu Ravnog, 1992. godine, a vjerovatno i ranije bila je usmjerena 4. gardijska brigada Vojske Hrvatske (eme na strani 279.- 289.) Inae, Bobetko je u pomenutoj knjizi poklonio znaajnu panju angairanju Vojske Hrvatske na prostoru Bosne i Hercegovine. Legalne institucije RBiH, ni prije ni poslije meunarodnog priznanja, o tome nisu ni obavjetavane, ni pitane, pa nisu ni davale bilo kakvo odobrenje za ulazak Vojske Hrvatske na teritoriju RBiH. Pitanje Tumanovog ignoriranja institucija RBiH u vezi sa svojim odlukama za upuivanje jedinica Vojske Hrvatske na prostor BiH je vrlo vano u vezi sa injenicama koje potvruju da je Hrvatska vodila pravedan rat protiv srbijanskog agresora, a da je vodila i nepravedan rat protiv snaga odbrane RBiH. Zloini u Ravnom su se dogodili u okviru ire operacije koju je JNA izvodila radi okruenja Dubrovnika i borbenog dodira sa Vojskom Hrvatske, ije su jedinice bile na liniji od Dubrovnika, Stona, Neuma, Stoca i Mostara. Tokom 1991. godine je uslijedilo pregrupisavanje krupnih formacija JNA koje su dolazile u BiH. Nakon to je poetkom maja 1991. godine 10. motorizirana brigada iz Mostara veim dijelom predislocirana na Kupreku visoravan, jedinice Podgorikog 2. korpusa, te Uikog 37. korpusa dole su u istonu Hercegovinu i do lijeve obale Neretve. U irem sagledavanju uslova u kojima su se dogodili zloini u Ravnom i okolnim selima, treba imati u vidu ukupnu vojnu i politiku situaciju u drugoj polovini 1991. godine. Tada su krupne jedinice JNA napustile Sloveniju i vei dio Hrvatske osim prostora pod kontrolom Miloevievog reima nazvanog Republika Srpska Krajina. Krajem 1991. godine formiraju se nove vojne oblasti 2. VO sa komandom u Sarajevu i 4. VO sa komandom u Podgorici. Poetkom 1992. godine jedinice na prostoru Istone Hercegovine su grupisane u 13. korpus pod komandom zloglasnog generala Momila Periia. U vrijeme zloina u Ravnom i okolnim selima, Miloevi i Tuman su ve imali svoj sporazum iz Karaoreva. Podjela BiH je osnovni smisao tog sporazuma. Zbog toga oni ignoriraju granice i institucije RBiH. Uspostavljaju novu administrativnu podjelu BiH. Miloevi i Karadi obrazuju takozvane SAO: Bosanska krajina 25. 07. 1991.; Hercegovina 12. 09. 1991.; Romanija 18. 09. 1991.; Sjevroistona Bosna 19.
1 Karlo Rotim, Odbrana Herceg Bosne 2, iroki Brijeg, 1998.godine, strana 456.

85

ODBRANA BiH UMIJEE SJEANJA

09. 1991.godine. U tome ne zaostaju Tuman i Boban. Oni su 12. 11. 1991. godine u Bosanskom Brodu formirali Hrvatsku zajednicu Bosanska Posavina, a 18. 11. 1991. godine u Grudama Hrvatsku zajednicu Herceg Bosnu. U vezi stradanja u Ravnom postoje razliiti stavovi o poetku oruane agresije na RBiH. Sljedbenici Tumanove politike uzimaju da je to 18. 09. 1991. godine kad su rezervisti JNA posjeli borbene poloaje oko Ravnog. Politiki faktori odbrane BiH kao poetak agresije uzimaju 06. 04. 1992. godine. Pri tome treba imati u vidu da JNA tek od 06. 04. 1992. godine, kada je RBiH meunarodno priznata, gubi legalitet prisustva u BiH, to se odnosilo i na sve druge vojne i policijske snage, naprimjer snage Vojske Hrvatske, ije dovoenje na prostor Hercegovine nije legalizirano odlukama institucija RBiH.

86

TEMA KORAKA - POLITIKI I VOJNI ZNAAJ ODBRANE SARAJEVA (III) KORAK broj 28

Akademik, prof. dr. Ejup Gani

Podvale i istine o opsadi

KAKO SU SRBI OTILI IZ SARAJEVA

U pojaanom propagandnom programu prekrajanja historije o raspadu Jugoslavije i ratu u Bosni i Hercegovini, Srbija opsadu Sarajeva stavlja u centar tog projekta. Prvo, nastoji podmetnuti tezu da je rat u BH poeo 3. maja 1992. presijecanjem kolone JNA u Dobrovoljakoj ulici, i drugo, da je oko 150 hiljada Srba napustilo Sarajevo kao rezultat etnikog ienja koje su izvele bh. vlasti. Prva tvrdnja slui da bi se prikazalo kad je i gdje je poeo rat u BiH i bh. vlasti direktno okrivile za poetak rata. Kako vrijeme prolazi, mnogi zvaninici iz meunarodne zajednice, koji nisu svojevremeno detaljno pratili dogaanja u BiH u periodu 1992-95., nasjedaju na takve tvrdnje. Druga tvrdnja je pokuaj relativiziranja opteprihvaenog stava da je entitet Republika Srpska nastao etnikim ienjem i genocidom protiv nesrpskog stanovnitva. Nastoji se podmetnuti poruka svi su vrili etniko ienje, jer je oko 150 hiljada Srba protjerano iz Sarajeva. Dakle, u BiH se desio graanski rat, a Srbija je bila samo posmatra. Vratimo se nakratko unazad sa pitanjem ta se deavalo u BiH prije 3. maja 1992. Prvo, u oktobru 1991. godine jedinice JNA izvrile su napad na selo Ravno, naseljeno hrvatskim stanovnitvom, spalili praktino sve privatne kue, oskrnavili lokalnu crkvu, opustoili i razorili selo do temelja i opljakali svu opremu pogona Fabrike alata iz Trebinja koji se nalazio u ovom mjestu i koji je zapoljavao jedan broj lokalnog stanovnitva. No, prije nego to su prvi rezultati referenduma o nezavisnosti BiH objavljeni u veernjim satima 1. marta 1992. godine, jedinice JNA su obavljale manevre, dijelile oruje srpskom stanovnitvu okupljenom oko Srpske demokratske stranke, utvrivale poloaje na stratekim lokacijama diljem BiH da bi nakon meunarodnog priznanja BiH (6. april 1992. godine) otvoreno zapoele agesiju na nau zemlju u sadejstvu sa paravojnim jedinicama iz Srbije i domaim izdajnicima lojalnim Radovanu Karadiu.
87

TEMA KORAKA - POLITIKI I VOJNI ZNAAJ ODBRANE SARAJEVA (III)

Tandem Abdi - Delimustafi Ve prvog aprila1992. poinju napadi na Bijeljinu, gdje su paravojne formacije iz Srbije, predvoene eljkom Ranatoviem Arkanom, poinile stravine zloine. Generalno, JNA je osvajala teren i kljune poloaje i iste preputala paravojnim jedinicama koje su provodile sistematsko etniko ienje u formi najveih zloina nakon Drugog svjetskog rata (paljenja kua nesrpskom stanovnitvu, ubijanje civila, masovno silovanje ena, stvaranje logora, sistematsko pljakanje line i drutvene imovine). Do 3. maja 1992. na desetine hiljada civila je ubijeno u istonoj Bosni, kao i na putu sjevernog koridora Bijeljina - Banja Luka - Prijedor i junog koridora Trebinje - Ljubinje - Mostar. UN je do tada registrovao oko 400.000. hiljada izbjeglica mahom sa ovih okupiranih prostora. Do tada je i grad Sarajevo bio potpuno okruen tekom artiljerijom precizno usmjerenom na kljune proizvodne i poslovne objekte, zgrade kulturnih, obrazovnih, medicinskih ustanova i na sve administrativne centre u kojima su smjeteni Predsjednitvo, Vlada, kao i zgrade lokalne samouprave. Drugog maja, uz pomo specijalnih jedinica JNA iz nikog garnizona, obuenih za gradsku borbu, poeo je napad na zgradu Predsjednitva BiH sa ciljem njenog zauzimanja i instaliranjem izdajnike vlade sa tadanjim lanom Predsjednitva Fikretom Abdiem na elu i ministrom unutranjih poslova Alijom Delamustafiem, koji su inili jezgro te nesuene vlade. Ona je, po instrukcijama Slobodana Miloevia, trebalo da obznani da BiH ostaje suverena u okviru krnje Jugoslavije Miloevieve. Nakon toga Bonjaci bi bili regrutovani za kninsko ratite kako bi odbranili zapadnu granicu velike Srbije. Tog dana, u veernjim satima, na Aerodromu kidnapuju predsjednika Predsjednitva BiH Aliju Izetbegovia, ije oslobaanje je uslijedilo 3. maja u operaciji pod nazivom Dobrovoljaka ulica. Svi svjetski mediji su registrovali ovaj dramatini dogaaj, a mnogi ga i danas nazivaju dan D za Bosnu i Herzegovinu. Upravo od toga dana, pa sve do danas, Srbija nastavlja Miloevievu politiku tvrdnjom da je tog dana, 3. maja, u Dobrovoljakoj ulici poeo rat u BiH, zanemarujui sve to je do tada uinjeno. Bosanskohercegovaka diplomatija, naroito u posljednjih deset godina, uinila je malo ili skoro nita, da suzbije ove lai na meunarodnoj sceni, a jedina linija odbrane od ovih podvala je Haki tribunal i njegove presude. Odlazak u valovima Manipulie se i iseljavanjem Srba iz Sarajeva. Kako, kada i zato su odlazili iz Sarajeva u poetku rata, u toku rata i neposredno poslije rata, zasluuje detaljno objanjenje da bi se izbjegle pekulacije i iskrivljivanje historijskih injenica. Taj odlazak se, uslovno reeno, odvijao u valovima. Prvi val je bio u proljee 1992. godine. U danima finalne pripreme napada na Sarajevo, SDS, podjelom letaka (broura) i drugim metodama prenoenja instrukcija, obavjetava lanstvo i indirektno veinu srpskog stanovnitva u gradu sa osnov88

KORAK broj 28

nom porukom: Sklonote se nedelju do dve iz grada Sarajeva, jer toliko e trajati borbe preuzimanja grada. Mnogi su tada otili nosei sobom ili u osobnim automobilima najnunije stvari, to je moglo nagnati na pomisao da idu na dui vikend. Zauzimanje grada potrajalo je skoro etiri godine i nije se obistinilo. Mnogi koji su tada otili, bilo u naselja i gradove iz kojih je ve protjerano nesrpsko stanovnitvo, bilo u Srbiju, uglavnom se nisu vratili jer su tamo zapoeli ivot (kolovanje djece, zapoljavanje itd). Drugi (tihi val) u opkoljenom Sarajevu odvijao se 1992. do 1995, kada su zbog tekog preivljavanja u opkoljenom Sarajevu mnogi njegovi graani svih nacionalnosti naputali grad kada se to god moglo (humanitarni konvoji, medicinske evakuacije, pretravanje aerodromske piste...), ukljuujui i izlazak iz grada uz novanu nadoknadu pojedinim agresorskim grupama koje su drale obru oko grada. Srbi su odlazili uglavnom prema Srbiji, Hrvati prema Hrvatskoj, Bonjaci prema treim zemljama. Obru oko Sarajeva drali su Srbi koji su slijedili Miloevia i Karadia. Srpsko graansko vijee bilo je katalizator opstanka Srba u Sarajevu i politiki angairano na meunarodnoj sceni za cjelovitu i multietniku BiH. Sudbinu ostalih graana u opkoljenom Sarajevu dijelilo je izmeu 30-40 hiljada Srba. Prema nezvaninim procjenama, u ovom periodu vie civila srpske nacionalnosti na teritoriji koje su okupirale srpske snage u BiH je poginulo u saobraajnim nesreama nego od metka jedinica Armije BiH pod komandom Predsjednitva RBiH. Gdje su pogrijeili Bildt i Petritsch Trei, najvei val, bio je od kraja 1995. do poetka 1996. godine. Potpisivanjem Dejtonskog sporazuma dijelovi Sarajeva i okolnih naselja naseljenih samo srpskim stanovnitvom: Grbavica, Nedarii, Ilida, dio Dobrinje, Rajlovac, Vogoa, Nahorevo... pripali su Federaciji BiH. Ostali su u Alijinoj dravi, govorili su Karadi i Krajinik. Naputajte i prelazite u RS, bile su njihove instrukcije Srbima sa ovih podruja. Mjesec nakon Mirovnog sporazuma bilo je predvieno da se na ovim prostorima uspostavi administracija FBiH. Carl Bildt, tada visoki predstavnik meunarodne zajednice za BiH, za mjesec dana, a zatim ponovo neto due, produio je ovaj rok (valjda nesvjesno). U tom periodu i u tim naseljima, na kraju, sve je bilo uniteno i spaljeno. Od masovnih paljevina gusti oblaci dima su bili iznad svakog naselja. Karadieva vojska i policija imale su dovoljno vremena da istjeraju i posljednjeg Srbina. Desetine milijardi dolara tete je tada uinjeno premjetanjem ili spaljivanjem svih tvornica i proizvodnih pogona, potpunim devastiranjem svih javnih i zdravstvenih ustanova, kola i stambenih objekata i odnoenjem zadnjeg oluka i izbijenog prozora. Otilo je srpsko stanovnitvo, mnogi uplakani, a najvei broj njih se skrasio u regionu Sarajevskog okruga pod administracijom RS-a, odnosno u Lukavicu i na Palama. Ostali su produili u Banju Luku, Bijeljinu, Bratunac..., a manji broj i prema Srbiji. Ako se danas sabere broj srpskog stanovnitva u Lukavici, dijelu Dobrinje, na
89

TEMA KORAKA - POLITIKI I VOJNI ZNAAJ ODBRANE SARAJEVA (III)

Palama i okolnim naseljima, vidi se da je to stanovnitvo dobrim dijelom pomjereno iz grada u te dijelove sarajevske okoline.

Reintegracija Sarajeva: Srbi naputaju Grbavicu

Rasprodaja stanova etvrti val uslijedio je nakon to je po potpisivanju Mirovnog sporazuma poela rapidna obnova Sarajeva. Milijarde dolara pomoi od prijateljskih zemalja su uloene da ustaklimo grad, popravimo osnovnu infrastrukturu, sve stanove koju su granate sa brda razorile. Predratni stanovnici srpske nacionalnosti su se poeli vraati, dosta stidljivo, po jedan ili dva lana porodice, preuzeli su kljueve stanova po prijeratnoj pripadnostistanarskog prava. Nadali smo se naglom poveanju multietninosti grada. U stanu se po tadanjim zakonima moralo provesti pet godina prije nego to se stanarsko pravo pretvori u lino vlasnitvo. Naalost, tadanji visoki predstavnik Wolfgang Petritsch donosi odluku, temeljenu, navodno, na zatiti prava i pravednosti, da je stanarsko pravo jednako vlasnitvu i tada su praktino svi srpski stanovi preko noi oglaeni na prodaju. Kupuju ih uglavnom Bonjaci protjerani sa dananje teritorije BiH koju pokriva entitet RS-akoji su se vratili iz inostranstva i neto uteevine ili novacza kupovinu skupili, odnosno pozajmili. Bilo je tu i zamjena za ostavljene kue u RS-u i drugih aranmana. Cijene stanova zbog velikog broja bonjakih izbjeglica i povratnika su bile visoke za ono vrijeme. Za jedan prodan stan u Sarajevu, uslovno reeno, kupovala su se dva stana: jedan u Banjoj Luci, jedan u predgraima Beograda. Ko bi odolio takvim prilikama ako tada u Sarajevu nije bilo posla na pomolu za bilo koga, a ne samo za Srbe koji se vraaju. Sarajevo je tada trajno ostalo bez desetina hiljada Srba koji su tu ivjeli godinama. Neki bi umjesto vala nazvali ovaj proces postdejtonskim prilagoavanjima.
90

KORAK broj 28

Sve naprijed reeno je analiza odlaska Srba iz Sarajeva neposredno prije opsade, u toku opsade i nakon potpisivanja Mirovnog sporazuma. Za ukupno sagledavanje procesa i posljedica opsade Sarajeva neophodno je ukazati i na sljedee injenice i aktivnosti: Srpsko graansko vijee - Pokret za ravnopravnost odigralo je veoma vanu ulogu u ouvanju multietninosti Sarajeva jer je bilo stabilizator prilika u ratu. Njegovi osnivai i lideri: akademik Ljubomir Berberovi, prof. dr. Mirko Pejanovi, Dragutin Kosovac i drugi ogradili su se od tadanjih srpskih lidera na elu sa Miloeviem, Karadiem i drugima, naglaavajui prolaznost zla i povratak toleranciji i suivotu. Mnogi Srbi u opkoljenom Sarajevu (30-40 hiljada) vidjeli su u ovom vijeu potporu u svakom pogledu. Zajedno sa Hrvatskim narodnim vijeem bilo je vana politika potpora za odbranu cjelovitosti BiH. Nae argumente je potvrdio Haag U Sarajevu nije bilo logora jer smo potovali zakone i propise i trudili se da u niemu ne sliimo ili oponaamo agresore. Multietniko Predsjednitvo BiH trudilo se da zatvori (a ne logori, kako ih velikosrpska propaganda eli preimenovati) koji su postojali na teritoriji pod kontrolom ABiH funkcioniu u skladu sa zakonskom regulativom. Pritom svi zapaeni propusti su sankcionisani, a uinjene greke ne zastarijevaju. Dakle, sasvim je jasno da ne postoje tri istine o agresiji na BiH. Postoji samo jedna. Nju znamo mi, multietniko ratno Predsjednitvo RBiH, koji smo se suprotstavili agresiji i organizirali odbranu. No, mnogi meunarodni zvaninici i institucije izbjegavaju da znaju istinu jer ona povlai i meunarodnu odgovornost. U Bosni se desio genocid. Nama je onemogueno da budemo pobjednici jer nam je i meunarodna zajednica embargom na oruje vezala ruke. Zbog toga svi e pisati svoju historiju, i mi (rtve) i oni (agesori). Na nau sreu, ta prava istina je dijelom pokrivena hakim presudama i dokumentima i tu nam istinu, mada nepotpunu, dakle haku istinu, ne mogu osporiti. Zloupotreba mlade generacije Dunost nam je pokrenuti odgovornost institucija RS-a i Srbije za opsadu Sarajeva i ire. Odgovorni nisu samo pojedinci (Miloevi, Karadi, Mladi, Krajinik, Plavi, nekoliko generala), odgovorne su i institucije nasilne tvorevine RS-a i institucije Srbije (vojna struktura, policijske strukture, predstavnici lokalne vlasti...). Treba pokrenuti tube protiv ovih institucija. One svoju odgovornost u kontinuitetu pokuavaju, a naroito nakon potpisivanja Mirovnog sporazuma, prenositi dalje i dijeliti sa generacijama koje nisu ni roene u ratu. Ue ih da skandiraju No-ica-Srebrenica. Primjerice radi, koji je to poslanik SDS-a u Skuptini RS-a osudio etniko ienje i genocid u ratnom perodu? Naprotiv, veliki broj ljudi je u njemu indirektno uestvovao. Ratna politika ovih institucija je nastavljena i nakon rata. Ne samo da ne
91

TEMA KORAKA - POLITIKI I VOJNI ZNAAJ ODBRANE SARAJEVA (III)

priznaju zloine ve vaspitavaju mlade generacije da se njihovom djelima ponose. U sutini, oni svoju odgovornost u strahu od konane pravde dijele i prenose na iroke mase naroda - nadajui se da emo upasti u greku i kolektivno optuiti jedan narod za genocid. Mi ne optuujemo srpski narod i upravo se moramo fokusirati na te institucije koje su, pored zloina koje su organizirale i podrale, nametnule utnju tom narodu, pa on danas ne smije pogledati nijedan strani film koji direktno ili indirektno govori kako je RS stvarana. Ne ele da mlade generacije Srba vide u slici i rijei dokumenata, niti verzije istih, o etnikom ienju i genocidu. Da zakljuim. BiH je priznata od meunarodne zajednice kao nezavisna drava 6. aprila 1992. Rat u BiH poeo je 6. aprila 1992. godine (ovo je rasprostranjeno prihvaen datum poetka rata, mada su paravojne srbijanske jedinice uz pomo JNA ve 1. aprila poele napad i masakre u Bijeljini). Od tada pa do 3. maja 1992. snage JNA su okupirale (zauzimanjem teritorija i preputanjem istih paravojnim jedinicama iz Srbije i dobrovoljaca SDS-a)istonu Bosnu i napravile koridor du rijeke Save na sjeveru i na jugu na pravcu Trebinje - Ljubinje - Mostar. Do tada je sa tih teritorija prognano blizu 400 hiljada nesrpskog stanovnitva (uglavnom Bonjaka) i poinjeni masovni zloini u skoro svim okupiranim mjestima. Pokuaj isturanja 3. maja kao poetka rata u BiH dogaajem u Dobrovoljakoj ulici, od rukovodstva Srbije preko njihovog nezavisnog tuilatva predvoenog Vladimirom Vukeviem, zadnji je pokuaj falsifikovanja datuma poetka agresije na BiH. Koliko je Srba poginulo u opsadi Sarajeva? Pitanje koliko je Srba poginulo u ratu 1992-95. u opsadi Sarajeva je izvor velikih propagandnih napora RS-a i Srbije. Preko 11.000 stanovnika Sarajeva poginulo je od granata ispaljenih sa poloaja Miloevievih i Karadievih vojnika sa okolnih brda, od toga priblino 2.000 djece. Nacionalna struktura poginulih je priblino proporcionalna sastavu stanovnitva u toku rata u opkoljenom Sarajevu. Granate nisu birale nacionalnost. Udri po Veluiima - tamo nema srpskog ivlja, bila je komanda zapovjednika agresorskih vojnika, kao jedina utjeha Srbima koji nisu napustili svoje Sarajevo. A ta je sa 5.000 hiljada Srba civila koji su stradali u toku rata u Sarajevu, pitaju se propagandisti velikosrpskih ideja? Odgovor su sami dali. To je onih istih 5.000 srpskih vojnika koji su u okviru Sarajevsko - romanijskog korpusa i drugih jedinica agesora, ukljuujui volontere iz Rusije i Grke, napadali Sarajevo i poginuli na linijama opsade od vatre boraca ABiH koji su branili Sarajevo. Kako je nedavno (kraj februara 2012. godine) prikazala televizija RTRS-a, oko 4.000 (etiri hiljade) ovih vojnika su sahranjene na centralnom groblju na Sokocu, ruski dobrovoljci i drugi na groblju u Lukavici, Palama, a neki su vraeni u rodna mjesta u Srbiju. Dakle, to je tih 5.000 (pet hiljada) Srba koje propaganda iz RS entiteta nastoji, laima serviranim za neupuene, prikazati kao civile koji su ubijeni u Sarajevu. Nadam se da e historiari osvijetliti ove injenice, kao i metode propagande velikosrpske mainerije.
92

KORAK broj 28

Akademik, prof. dr. Ljubomir BERBEROVI

Srpsko konsultaciono vijee i predstavnici meunarodne zajednice u opsjednutom Sarajevu 1992.-1993.

Zasluni za odbranu i ouvanje multietnike, multikulturne i multireligijske prirode grada

Multinacionalna struktura sarajevskog otpora agresiji predstavljala je bitan elemenat ratnog napora grada i cijele zemlje. Manifestacije takvog karaktera odbrane Sarajeva imale su neprocjenjiv znaaj za sliku i znaenje ukupnog karaktera rata u Bosni i Hercegovini. Kako pie Mirko Pejanovi u studiji Uloga Sarajeva u odbrani multietninosti i dravnosti BiH , koja se nalazi u zborniku njegovih radova objavljenih pod zajednikim naslovom Ogledi o dravnosti i politikom razvoju BiH: U svom socijalnom i urbanom razvoju Sarajevo je imalo jednu istorijsku posebnost. Ova posebnost se ispoljava u tome to je demografska struktura Sarajeva kroz vie vijekova oblikovana kao vienacionalna. Zapravo, grad Sarajevo se u svom demografskom i socijalnom razvoju afirmisao kao multietnika, multikulturna i multireligijska zajednica.1 Iz ovog aspekta, aktivnosti sarajevskih Srba zauzimaju u istoriji rata 1992-1995. sasvim originalno i specifino mjesto. Poetkom ljeta 1992. godine sastao se Forum graana srpske nacionalnosti, koji je javno osudio oruanu agresiju, beligerentnu politiku SDS i njene segregacionistike projekte2. Duh tog foruma sjajno je anticipiran lankom Brace Kosovca u Osloboenju od maja 1992, u kojem stoji: Agresivna politika SDS-a, a poslije Bijeljine, Foe, Viegrada, Zvornika, Mostara i Sarajeva moemo slobodno rei zloinaka, duboko je suprotna interesima srpskog naroda u BiH.3
1 2 3 M. Pejanovi: Ogledi o dravnosti i politikom razvoju BiH. TKD ahinpai, Sarajevo, 2012; str. 61. V. Droca: Opredijeljeni za jedinstvenu i suverenu BiH Institucionalno organizovanje Srba u vrijeme posljednjeg rata. Glas antifaista, god. VIII, broj 33-34, str. 32-34; Sarajevo, januar 2005. D. Kosovac: Genocid nad Srbima. Osloboenje, 2. maj 1992., str. 2.

93

TEMA KORAKA - POLITIKI I VOJNI ZNAAJ ODBRANE SARAJEVA (III)

U punom kontinuitetu sa ovim nastupima i stavovima, kao i sa Platformom Predsjednitva BiH od 26. juna 1992, osnovano je 8. aprila 1993. Srpsko konsultaciono vijee. To je bio epilog ideje koju je oblikovala grupa intelektualaca u Sarajevu, kako pie Mirko Pejanovi u predgovoru za ediciju Bosno i mi smo tvoj narod 4 . SKV nastaje u odgovor na jasno ukazanu potrebu za kontinuiranom formom djelovanja u aktuelnim tekim prilikama kakve su vladale u gradu i u zemlji.5 O prirodi Vijea najbolje govori sam pridjev konsultaciono. Radilo se o okupljanju ljudi sa imenima i prezimenima, koji hoe da raspravljaju izmeu sebe i sa svakim drugim zainteresovanim, radi donoenja stavova i zakljuaka o aktuelnim pitanjima drutvene situacije. Osnivakom sastanku prisustvovali su veinom nosioci funkcija u razliitim drutvenim, politikim, profesionalnim, kulturnim i sportskim organizacijama sa sjeditem u Sarajevu. Prema zabiljeci sa osnivakog skupa6, meu osnivaima su bili: novinar Rajko ivkovi, prof. dr. Nikola Kova, istoriar dr. Drago Borovanin, akademik Ljubomir Berberovi, dr. ore Zari, Dragutin Kosovac, protojerej Krstan Bijeljac, bivi gradonaelnik Sarajeva i predsjednik Gradskog odbora SUBNOR Vaso Radi, knjievnik Dragan Janji, knjievnik Gavrilo Grahovac, predsjednik Advokatske komore BiH arko Buli, predsjednik Narodne tehnike BiH Zdravko Petrovi, poslanik Skuptine RBiH Boro Bjelobrk, ekonomista Radenko Bogdanovi, direktor Stranke reformista Ljubia Markovi, lan Predsjednitva LBO dr. Omiljen Slijepevi, prvak teatra Dragan Jovii, Mr. Ing. Milan Stevi, Krsto Stjepanovi, lan Olimpijskog komiteta BiH profesor Dako Radoevi, pjesnik Goran Simi. Zakljueno je da e se Vijee sastajati jednom sedmino (to je u skladu sa objektivnim prilikama i ostvarivano). Manji broj lanova Vijea izabran je u takozvani Izvrni dio SKV, sa zadatkom eeg, po mogunosti redovnog sastajanja.7 Osnivaki skup je donio kratku listu optih ciljeva i naelni radni program. Desetak godina kasnije e o uesnicima prvog sastanka SKV biti reeno da predstavljaju najuglednije graane srpskog naroda, koji se javno i odluno distanciraju od politike SDS.8 SKV je pred predstavnicim meunarodne zajednice esto podvlailo neophodnost da se u tekue pregovore o budunosti BiH ukljue glas i volja onih Srba koji se izjanjavaju za zajedniku dravu (Lj. Berberovi 1994., str, 8), a preteno ive na podrujima pod kontrolom legalne vlade RBiH. Naalost, strani faktor se bavio prvenstveno zaustavljanjem rata, a to je znailo podcjenjivanje svakog nenaoruanog argumenta, o emu opirno govori jedan letak inostranog porijekla9 o karakteru i djelovanju SKV.

M. Pejanovi: Predgovor. Zbornik Bosno i mi smo tvoj narod (urednik Milo Boi)). Srpsko graansko vijee Tuzlanskog kantona, Tuzla, 2004. 5 . Hodi: Sve je mogue Susreti i razgovori (M. Pejanovi: Godine borbe za multietniku Bosnu, str. 338-342), DES doo, Sarajevo, 2010. 6 Lj. Berberovi: Srpsko konsultaciono vijee u Sarajevu 1993-1994. Srpsko graansko vijee Pokret za ravnopravnost u BiH, Sarajevo, 2008.; str. 92. 7 Lj. Berberovi, op. cit., str. ista. 8 A. Tanovi: Patriotizam i solidarnost. Dijalog, broj 2, str.189-192, 2004. 9 Lj. Berberovi, op. cit., str.

94

KORAK broj 28

* Od samog svog osnutka SKV uspostavlja kontakte sa mnogim istaknutim stranim akterima u pregovarakim procesima oko suzbijanja oruanih sukoba. Predstavnici SKV uestvovali su u razgovorima koji su voeni sa izaslanicima meunarodne zajednice, o problemima uspostavljanja mira u BiH. Kontakti SKV imaju posebno mjesto u nastojanjima da svijet stekne to taniju sliku aktuelnog stanja i aktuelnih problema u Bosni i Hercegovini. Grupa od desetak zapadnoevropskih i amerikih novinara dola je 12. aprila 1993. u prostoriju gdje se upravo zavravala prva redovna sjednica izvrnog dijela SKV. ivo su se interesovali za opredjeljenja, program i aktivnosti SKV. Sa ovom grupom stranih izvjetaa razgovarali su predsjednik (Lj. Berberovi) i potpredsjednik Vijea (. Buli); to je bio prvi izlazak SKV na meunarodne puteve sredstava javnog informisanja. Meutim, tragovi ove konferencije za tampu u stranim glasilima nisu bili pronaeni. Samo nekoliko dana po osnivanju SKV zapoet je niz dodira SKV sa slubenim predstavnicima meunarodne zajednice. Novoimenovani ameriki posrednik u pregovorima o Bosni i Hercegovini, specijalni izaslanik predsjednika Klintona (Clinton) ambasador Redinald Bartolomju10 primio je 12. aprila uvee rukovodioce Vijea. Sa amerikim diplomatom razmijenjene su meusobne informacije, poslije sastanka koji je Amerikanac istoga dana imao sa najviim zvaninicima RBiH. U prvu posjetu BiH Bartolomju je stigao ubrzo nakon dugog razgovora sa ruskim ministrom spoljnjih poslova Kozirjevim11, 12. februara u Moskvi.12 Tom prilikom se Kozirjev upoznao sa ocjenom Klintonove administracije da je dotadanje rukovanje bosanskohercegovakom krizom bilo oklijevajue i nespretno. Bartolomju i Kozirjev su se saglasili da dvije velesile pojaaju napor kako bi bio postignut pravedan i uravnoteen sporazum radi prekida etnikog rata. Tako su Amerika i Rusija uinile prvi korak ka intenzivnijem i ambicioznijem prisustvu u meunarodnim nastojanjima da se popravi stanje u BiH. Domai politiki krugovi su bili svjesni vanosti ove kadrovske promjene u amerikoj diplomatiji dolazak Bartolomjua u Sarajevo pozdravljen je u Osloboenju naslovom Vrijeme za finale13. Oekivanja ipak nisu bila ispunjena i rat se produio jo tri duge godine. Uostalom, Bartolomju je vrlo brzo premjeten na dunost ambasadora SAD u Rim i tako zavrio svoj kratki angaman u mirovnim nastojanjima oko Bosne i Hercegovine.
10 Reginald Bartholomew, podsekretar u amerikom Ministarstvu vanjskih poslova. Od 5. maja 1992. bio stalni predstavnik SAD pri Vijeu NATO, a kasnije 1993. postavljen za ambasadora u Italiji. 11 Kozirjev (Andrej Vladimirovi Kozyrev), profesionalni diplomata, ministar 1991-1996. U donjem domu ruskog parlamenta (Duma) javno je optuen da nije dovoljno podravao bosanske Srbe, to je, moda, utjecalo na njegovu smjenu. 12 G. Kramer: U.S. envoy to plead for peace in Bosnia. Weekend, No 10&11, April 1993.; p 6B. 13 Osloboenje, 13. april 1993.

95

TEMA KORAKA - POLITIKI I VOJNI ZNAAJ ODBRANE SARAJEVA (III)

Ve 18. aprila delegacija SKV imala je dug susret sa grupom parlamentaraca Ruske federacije, koje je predvodio deputat Dume Jevgenij Arakovi Ambarcumov14, predsjednik skuptinske komisija za ekonomske i politike odnose sa inostranstvom. U opirnom razgovoru razmijenjena su obavjetenja o ratu u BiH, te o odnosima izmeu dviju drava. O tome izvjetava uesnik sastanka, sekretar SKV Rajko ivkovi, u Osloboenju od 19. aprila 1993., pod naslovom Ne podravamo agresiju15. Nakon boravka istih ruskih parlamentaraca u Beogradu, koji je odmah uslijedio, Miroslav Jani, tadanji port-parol Ministarstva vanjskih poslova RBiH, daje izjavu ispred SKV kritikujui oigledne razlike u izjavama ruskih delegata u Sarajevu i Beogradu, to je takoe zabiljeilo Osloboenje16 . Ova dvolinost, svakako vezana i za osobu samog efa delegacije Ambarcumova, koji je doprinio smjenjivanju Kozirjeva sa dunosti ministra vanjskih poslova (1996), podravajui u Dumi optube na njegov raun zbog prozapadne orijentacije i nedovoljne pomoi bosanskim Srbima. Kopredsjednici Meunarodne konferencije o bivoj Jugoslaviji, Dejvid Oven17 i Tornvald Stoltenberg18, 4. maja 1992. vodili su jednosatni razgovor sa predstavnicima bosanskohercegovakih graanskih stranaka, u kojem su ispred SKV uestvovali Nikola Kova i Braco Kosovac. Na tom sastanku je postavljen poznati zahtjev da se politikoj opoziciji omogui udio u organima aktuelne vlasti (treina vlasti), o emu je profesor Kova, potpredsjednik SKV, dao opirnu izjavu novinarima19. Uskoro, krajem juna, predstavnici SKV uestvuju i u seriji razgovora sa grupom ruskih novinara. Gostima su objanjena opredjeljenja i ciljevi, te prikazane aktivnosti Vijea, a ekspozeu je uslijedila duga, esto polemina diskusija. Najvaniji sadraji prvog susreta objavljeni su u obliku zabiljeke u Osloboenju20. Pored neposrednih kontakata, SKV vodi i dosta intenzivnu korespondenciju, obraajui se pismenim putem faktorima meunarodne politike i svjetskog javnog mnijenja sa ocjenama i komentarima tekuih mjera i koraka prema Bosni i Hercegovini. Meu ovakvim intervencijama moe se posebno pomenuti pismo otposlano 23. maja 1993. godine kopredsjednicima mirovne konferencije, gdje se izraava razoarenje zbog jednostranog pristupa autora bosanskohercegovakoj situaciji, a povodom pojedinih stavova sadranih u 13 taaka Vaingtonskog kominikea21. U ovom pismu su ukratko izloeni trajni programski stavovi SKV.
14 Ruski (sovjetski) politiar i novinar, roen 1929. godine, lan Kongresa narodnih deputata RSFSR (izabran 1990), poslanik u Dumi (izabran 1992), simpatizer politike lijevog centra, ambasador u Meksiku (1994-1999.), svojedobno savjetnik Gorbaova za pitanja reforme vanjsko-politikih slubi. Ranije (1959-1963.) bio urednik asopisa Pitanja mira i socijalizma, koji je izlazio u Pragu. 15 Osloboenje, 19. april 1993. 16 Osloboenje, 22. april 1993. 17 Baron David A.L. Owen (roen 1938.), britanski ljekar i politiar, lan Doma lordova engleskog parlamenta. Ministar vanjskih poslova (1977-1979.) i profesor univerziteta (Liverpool, 1996-2009.). 18 Thornvald Stoltenberg (roen 1931.), norveki politiar, ministar odbrane (1979-1981.) i ministar vanjskih poslova (1990-1993), specijalni predstavnik sekretara OUN za bivu Jugoslaviju. Pored razliith drugh dunosti, kasnije je bio predsjednik Crvenog krsta Norveke (1999-2008.). 19 Osloboenje, 6 maj 1993. 20 Osloboenje, 28. juni 1993. 21 Osloboenje, 25. maj 1993.

96

KORAK broj 28

Daljnje slino pismo upueno kopredsjednicima prenosi nezadovoljstvo SKV zbog toga to se u djelovanju meunarodne zajednice jasno primjeuju elementi poputanja tendencijama dezintegracije Bosne i Hercegovine. U pismu koje je poslano 27. jula 1993. kopredsjednicima Ovenu i Stoltenbergu stavljeno je do znanja miljenje Vijea u pogledu trenutnog stanja mirovnih pregovora. U ovom pismu, pored ostalog, stoji: Ni vi ni bosanskohercegovaka dravna delegacija nemate mandat za dijeljenje BiH na etnikom principu, o emu pie sarajevski publicista efko Hodi u svom feljtonu Kako je BiH dijeljena na tri republike22. Nakon pomenutih susreta i navedene korespondencije, uspostavljeni su brojni kontakti sa drugim funkcionerima svjetskih vlada, praktino sa svih kontinenata, naroito u toku priprema za odravanje Skuptine graana BiH srpske nacionalnosti, koja je odrana 27 marta 1994., na kojoj je osnovano Srpsko graansko vijee, sa Mirkom Pejanoviem na elu. U tom kontekstu, predstavnici SKV nekoliko puta vode razgovore sa specijalnim izaslanikom predsjednika SAD arlsom Redmanom23. Redman se poetkom marta prvi put susreo sa predstavnicima SKV i SPKD Prosvjeta, interesujui se za tok pripremanja Skuptine i druga pitanja djelovanja srpskih institucija u Sarajevu. Ovaj susret zabiljeen je u dnevniku Osloboenje 24 i u prvom broju obnovljenog sarajevskog asopisa Bosanska vila, maja 1994. Prilikom posjeta Sarajevu, sa predstavnicima SKV je kontaktirao i ve pomenuti Vitalij urkin25, specijalni izaslanik ruskog predsjednika Jeljcina i ruski posrednik u rjeavanju bosanskohercegovake krize26. Na sjednici SKV od 28. novembra 1993. usvojena je izjava sa zahtjevom da se u mirovnim pregovorima vodi vie rauna o civilizacijskim standardima i ljudskim pravima u buduoj dravi BiH, a manje o teritorijalnim razgranienjima izmeu aktera sadanjeg sukoba. Ima mnogo primjera da su ovakva miljenja SKV dobila odjek i u inostranoj publicistici27. SKV je posveivalo posebnu panju pitanjima budueg ureenja grada Sarajeva. U dogovoru sa vie drugih domaih organizacija, sastavljeno je (u ponedjeljak 16. avgusta 1993.) zajedniko pismo, upueno Mirovnoj konferenciji u enevi, kojim se trai da Sarajevo bude organizovano kao nepodijeljen grad i da se trajno osiguraju jednaka ljudska prava za sve graane u svim dijelovima Bosne i Hercegovine 28. Na ovom stavu e SKV uporno i neprekidno insistirati u svojim kontaktima sa predstavnicima meunarodne zajednice.
22 Osloboenje, 18. septembar 2004. 23 Charles Edgar Redman (roen 1943.), diplomata, profesor univerziteta (antropologija, arheologija) i poslovni ovjek (graevinski koncern Bechtel, potpredsjednik od 1996.). Do imenovanja za Klintonovog specijalnog izaslanika bio ambasador SAD u vedskoj (1989-1992.), a poslije toga u Njemakoj (1996-1999.). Kasnije je napustio slubu u institucijama za spoljnje poslove SAD. 24 arls Redman kod Pejanovia. Osloboenje, 10. mart, 1994. 25 Vitalij Ivanovi urkin (roen 1952.), u to vrijeme zamjenik (1992-1994.) ruskog ministra spoljnjih poslova Kozirjeva. Poslije je bio ambasador u Belgiji i Kanadi, a zatim stalni predstavnik Rusije u Organizaciji Ujedinjenih nacija. 26 M. Pejanovi: Bosansko pitanje i Srbi u Bosni i Hercegovini. Bosanska knjiga, Sarajevo, 1999.; str. 253. 27 Ovdje e biti navedena dva primjera, iz Francuske i vajcarske. (1) P. Garde: Journal de voyage en Bosnie-Hercegovine (pp121-122). La Nue Bleue, Paris, 1995. (2) J. Vollmer: Dass wir in Bosnien zur Welt gehren. Benzinger Verlag, Solothurn and Dsseldorf, 1995; p 120. 28 Lj. Luci: Izmeu neba i granata (Sarajevski dnevnik 1992-1995, I dio). Svjetlo rijei, Sarajevo-Zagreb, 2005.; str. 162.

97

TEMA KORAKA - POLITIKI I VOJNI ZNAAJ ODBRANE SARAJEVA (III)

* Sarajevska sredstva informisanja pruala su dosta prostora napisima o opredjeljenju i radu SKV. U tome je svakako prednjaio dnevnik Osloboenje, tako da napisi iz ovog lista predstavljaju najvei dio sauvane dokumentacije. Vrijedno je naglasiti da se i inostrana javnost na veoma razliite naine upoznavala sa opredjeljenjima i akcijama SKV. Za nepunu godinu dana svog postojanja, Srpsko konsultaciono vijee je steklo brojne inostrane prijatelje i pomagae, a djelovanje SKV dobija i zapaen publicitet u stranim medijima. Informacije o postojanju, radu i stavovima SKV prenosile su viekratno najpoznatije svjetske novinske agencije, tako da su se odgovarajue vijesti i komentari mogli nai na stranicama mnogih uglednih listova u svijetu (na primjer: Liberation - Pariz, Washington Post - USA, Los Angeles Times USA, Le Mond - Pariz, Figaro - Pariz, La Repubblica - Rim, Galler Tagblatt - vajcarska), kao i u brojnim radijskim i televizijskim emisijama29. Pored brojnih kontakata sa slubenim predstavnicima meunarodne zajednice i sa dopisnicima stranih sredstava informisanja, naroito u okviru priprema za skuptinu graana BiH srpske nacionalnosti, SKV uspostavlja veze sa antifaistiki i antinacionalistiki opredijeljenim nevladinim organizacijama, iz vie gradova na nekadanjim jugoslovenskim prostorima. Mnoge od tih organizacija odazvale su se pozivu SKV da dou na Skuptinu od 27. marta 1993. u Sarajevu, na koju su uputile ovlatene predstavnike ili pismene poruke solidarnosti i podrke. Navodimo neke od tih organizacija: Pokret demokratskih sloboda - Pariz, Grupa ivjeti u Sarajevu - Beograd, Multinacionalno udruenje Bosanaca i Hercegovaca - Beograd, Beogradski krug nezavisnih intelektualaca, ene u crnom - Beograd, Srpski demokratski forum - Zagreb, Drutvo bosanskohercegovakog i slovenskog prijateljstva Ljiljan - Ljubljana, Bosanski forum u Ljubljani, Udruenje srpskih izbjeglica u ekoj i Maarskoj - Prag, Udruenje bosanskohercegovakih izbjeglica - Frankfurt, Zajednica humanitarnih organizacija za pomo Srbima u BiH - Njujork itd.). SKV je imalo povremenu saradnju i sa znatnim brojem razliitih udruenja i organizacija iz zemalja izvan granica nekadanje Jugoslavije30. * Izgleda opravdan i dobro argumentovan opti zakljuak da je Srpsko konsultaciono vijee, u periodu svog postojanja (april 1993 mart 1993), steklo nesumnjive i konkretne zasluge za ouvanje i demonstriranje multietnike, multikulturne i multireligijske prirode Sarajeva, kako u politikom ivotu, tako i u odbrani grada tokom prolog rata. Nema sumnje da su organizovane aktivnosti sarajevskih Srba pruale vanu potporu odbrani cjelovitosti Bosne i Hercegovine, kao svjedoanstvo reafirmacije tolerantnosti i suivota svih njenih naroda31.

29 Lj. Berberovi, op. cit. str. 49. 30 Isto, str. 48. 31 E. Gani: Kako su Srbi otili iz Sarajeva. Osloboenje Pogledi, 14. april/travanj 2012, str. 26-28.

98

KORAK broj 28

Akademik, prof. dr. Omer IBRAHIMAGI

PRAVNI I POLITIKI ZNAAJ ODBRANE SARAJEVA

Rat protiv Bosne i Hercegovine 1992.1995. godine nije bio obian rat. Srbija koja je bila glavni predvodnik agresije na BiH imala je skoro jednu treinu svojih sunarodnika u ukupnom broju stanovnika BiH, a oko 29 % od ukupnog broja Sarajlija. Nema sumnje da je ona ozbiljno raunala na njih i njihovu podrku u tom ratu. Ta injenica je sama po sebi oteala ne samo jasnou vanjsko-politikog poloaja BiH, ve i blagovremenu pripremljenost Bosne i Hercegovine za odbranu imajui u vidu injenicu da je do agresije dolo istovremeno kada i meunarodno priznanje njene nezavisnosti i suverenosti. Do tada BiH nije imala pravo da ima svoju vojsku, teritorijalne jedinice su morale predati svoje naoruanje na uvanje u magacine JNA, a policija se raspala po etnikom kriteriju na srpsku i hrvatsku komponentu. Meunarodnopravnim priznanjem Bosne i Hercegovine Sarajevo je postalo glavnim gradom meunarodnopravno priznate drave i centrom svih dravnih institucija koje su imale svoje, ne samo obaveze i dunosti unutar zemlje, nego i prava i odgovornosti koje je Bosna i Hercegovina imala kao subjekt meunarodnog prava i meudravnih odnosa, kao nova lanica Ujedinjenih nacija i drugih meunarodnih organizacija. Poto je jedan od glavnih ciljeva agresije na BiH bio da se njenom podjelom izmeu Srbije i Hrvatske dovede u pitanje njen teritorijalni integritet i suverenitet, trebalo je Sarajevo uiniti nemoguim za ivot i normalno funkcioniranje dravnih institucija. Poto ga nije bilo lahko vojniki osvojiti, trebalo ga je drati u blokadi, uz istovremeno pranjenje njegove multietnike strukture stanovnitva i uiniti ga samo gradom Bonjaka i time mu oduzeti politiki i moralni legitimitet da bude glavnim gradom i srpskog i hrvatskog stanovnitva u BiH, a Svijet ubijediti u to kako Sarajevo naputaju Srbi i Hrvati zbog nemogunosti da ive sa Bonjacima. Stoga je Sarajevo moralo ne samo da se brani od fizikog unitenja njegovih stanovnika, ve je moralo da brani i svoj viestoljetni multikonfesionalni i multietniki identitet i time pokae mogunost zajednikog ivota graana neovisno od njihove vjerske, etnike i rasne pripadnosti. Time je ono branilo ne samo pravo na ivot svojih graana, ve i pravni, politiki i moralni legitimitet sebe kao glavnog grada multietnike i
99

TEMA KORAKA - POLITIKI I VOJNI ZNAAJ ODBRANE SARAJEVA (III)

multikonfesionalne strukture Bosne i Hercegovine kao drave, i time i kao politike i kulturne zajednice svih nacija i vjera koje stoljeima ine Bosnu i Hercegovinu i njeno drutvo povezano sa hiljadama niti njenih graana razliitih identiteta koji su ivjeli u toleranciji i meusobnom povjerenju. Politiki i pravni znaaj odbrane Sarajeva, neovisno od toga koliki je teritorij zemlje agresor okupirao, proizilazi iz injenice da je njegovom odbranom, s obzirom na genocidni karakter rata, ojaan meunarodni, politiki i pravni subjektivitet drave Bosne i Hercegovine, a time i legitimitet i legalitet dravnih organa koji su rukovodili odbranom zemlje. Dravne odluke koje su dolazile iz glavnog grada obavezivale su branitelje cijelog dravnog teritorija nastanjenog multietnikim stanovnitvom. Primjenom jednakih mjerila za sve graane neovisno kojoj vjeri, etnikoj grupi i rasi pripadali drava Bosna i Hercegovina se odgovorno ponaala u skladu sa meunarodnim pravnim standardima na koje se obavezala prije nego to je dobila meunarodno priznanje svoje nezavisnosti i suverenosti. Dravno-pravni i politiki znaaj odbrane Sarajeva najbolje se moe ocijeniti ako se identificiraju ciljevi agresije Srbije, Crne Gore i Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu. Na osnovu dosadanjih istraivanja, smatram da su agresori pred sebe postavili dva cilja: prvi, da se obezvrijedi i poniti dravnost i nezavisnost Bosne i Hercegovine kao meunarodno-pravno priznate drave i, drugi, da se bosanski muslimani, koji od agresora nisu priznavani kao zaseban politiki narod, svedu na zanemarljiv procenat, koji nee predstavljati ozbiljan politiki faktor, ve jednu folklornu injenicu. Za prvo vrijeme za muslimane koji bi preivjeli genocid je bilo rezervirano nekoliko malih enklava u kojima bi kao u getima bili jedno vrijeme tolerirani, a potom raseljeni. Slijedom tog agresorskog projekta u tu svrhu je trebalo da poslui u maju 1993. godine ustanovljivanje od strane UN est zatienih zona: Sarajevo, Gorade, epa, Srebrenica, Biha i Tuzla. Otuda je rat protiv Bosne i Hercegovine bio, dakle, neto vie i po sadraju ire, nego to obuhvata teorijski pojam agresije u meunarodnom pravu. Po meunarodnom pravu okupacija odreenog teritorija izvrena agresijom na jednu dravu obavezuje okupatora da na prostoru koji je okupirao brine o uslovima ivota stanovnitva i stvara uslove za njegovo preivljavanje. Meutim, on je stanovnitvo ubijao, raseljavao i drao u logorima. S obzirom na ciljeve agresije moe se rei da je to bio totalni rat ne samo protiv Bosne i Hercegovine kao drave ve i kao geopolitikog prostora, pod tim imenom, s obzirom na nazive paradravnih tvorevina stvorenih na njenoj teritoriji, kao i rat protiv njegovog stanovnitva, dakle genocidni rat, a ne prosto proirenje svoga teritorija. S obzirom na nacionalno mjeovitu strukturu stanovnitva u Bosni i Hercegovini, da u njoj pored Bonjaka ive i Srbi i Hrvati, a da su agresiju izvrile Srbija, Crna Gora i Hrvatska, s ciljem da od bosanske teritorije prave veliku Srbiju, Crnu Goru i Hrvatsku, u toj namjeri mobilizirali su najvei broj svojih sunarodnika u Bosni i Hercegovini, stvorivi kvislinke paradravne tvorevine, da se i sami ukljue u velikodravne projekte stvarajui lanu predstavu kao da je rije o graanskom ratu, a ne agresiji.
100

KORAK broj 28

Jedina ispravna strategija organiziranog otpora toj agresiji bila je odbrana cjelovitosti meunarodno-pravno priznatog bosanskohercegovakog dravnog teritorija; odbrana viestoljetne tradicije suivota pripadnika razliitih etnikih zajednica i odbrana tradicije tolerancije meu pripadnicima razliitih religija na ovom prostoru. Poto je ta strategija bila kompatibilna meunarodno-pravno usvojenim normama kojima su se rukovodile UN, Evropska unija, OSCE i druge meunarodne organizacije, a podravalo svjetsko javno mnijenje i, ako se tome, kao primarno, doda na temelju meunarodnog prava organizirani legitimni otpor drave i stanovnitva Bosne i Hercegovine, agresori nisu uspjeli ostvariti svoje ratne ciljeve, ali su poinili najtee zloine u Evropi poslije Drugog svjetskog rata, ukljuujui i genocid u Srebrenici, to je potvreno i presudom Meunarodnog suda pravde u Hagu. Odbrana Bosne i Hercegovine sudbinski je bila povezana sa odbranom Sarajeva. S obzirom na genocidni karakter agresije da se uniti muslimansko stanovnitvo u Bosni i Hercegovini i na homogenizaciju srpskog i hrvatskog stanovnitva na okupiranim teritorijama koje je kontrolirala srpska i hrvatska vojska, bilo je bitno odbraniti mogunost zajednikog ivota Bonjaka, Srba i Hrvata i time pred svjetskim javnim mnijenjem pobiti osnovnu agresorsku propagandnu parolu nemogunosti njihovog zajednikog ivota. Zato je bilo znaajno odbraniti Sarajevo koje je za vrijeme agresije bilo ogledalo za svijet kojim je ta ideja i praktino odbranjena. Tome je pomogla i injenica da su dravni organi BiH, koji su rukovodili odbranom drave, to inili iz Sarajeva pod brutalnom opsadom koja je trajala do posljednjeg dana rata u BiH. S obzirom na genocidni karakter rata protiv BiH i etniku homogenizaciju okupirane teritorije i sa etnikim predznakom paradravnih tvorevina, pitanje je da li bi se Bosna i Hercegovina ouvala kao drava i kao multietniko i multikonfesionalno drutvo da je nekim sluajem Sarajevo bilo okupirano od srpske vojske. Razumije se, ovom prilikom nemam vremena za iru elaboraciju ovog pitanja i da nagaam ta bi bilo kad bi bilo. Ali ono iza ega sigurno mogu stajati i tvrditi i bez ire elaboracije: da je ouvanje slobodnog Sarajeva (sa svim onim to ono predstavlja samim sobom i u sebi, u odbrani onih vrijednosti u njemu koje znae istovremeno i vie nego prosjek vrijednosti koje ine drutveno bie Bosne i Hercegovine), presudno pomoglo da agresor ne uspije ostvariti svoje ciljeve - podjelu Bosne i Hercegovine i njeno unitenje kao suverene i nezavisne drave. Jer je Sarajevo predstavljalo ogledalo onoga to Bosna stvarno jeste i to nosi u svome viestoljetnom biu i to je na tragu savremenih evropskih integracionih procesa. Odbranjeno Sarajevo presudno je pomoglo da se nae pravno i politiko rjeenje za Bosnu i Hercegovinu, kojim joj je priznat dravno-pravni kontinuitet u neizmjenjenim granicama s kojim je dobila meunarodno priznanje 1992. godine, lanstvo u UN i drugim meunarodnim organizacijama i sa institucionalnom unutranjom dravnom strukturom kojom se BiH mogla nastaviti legitimirati kao jedini meunarodno-pravni subjekt.

101

TEMA KORAKA - POLITIKI I VOJNI ZNAAJ ODBRANE SARAJEVA (III)

Prof. dr. Vlatko DOLEEK

PRIMJER INTELEKTUALNOG OTPORA AGRESIJI

Asocijacija nezavisnih intelektualaca KRUG 99 osnovana je svega nekoliko mjeseci nakon poetka agresije na Bosnu i Hercegovinu, 1992. godine. Sarajevo je ve bilo u potpunoj blokadi i izloeno svakodnevnom neprekidnom granatiranju, unitavanju cjelokupnog urbanog gradskog podruija i brutalnom ubijanju njegovog stanovnitva. Opsada i unitavanje trajali su vie od 1.200 dana. Mala grupa sarajevskih intelektualaca, koji su odluili da ne naputaju svoj grad, poela se sastajati u podrumskim prostorijama nezavisne i tada veoma popularne lokalne radio-stanice Studio 99, sa namjerom da razradi strategiju i modalitete svog intelektualnog otpora agresiji i nacionalizmu. Veoma brzo usaglaeni su osnovni principi i pravci djelovanja, kao i temeljna naela koja su izraavala elju i odlunost da se Bosna i Hercegovina sauva kao cjelovita, nezavisna i suverena drava, ureena na principima graanske demokratije, u njenim povjesnim geopolitikim granicama, priznatim od meunarodne zajednice. U osnove tako ureene demokratske, sekularne, graanske, veoma decentralizovane drave treba da bude ugraena i ostvarena ideja slobodnog i otvorenog civilnog drutva jednakopravnih graana-pojedinaca, nezavisno od njihovih posebnih polnih, socijalnih, politikih, vjerskih, nacionalnih i kulturnih identiteta, ostvarena kroz konkretnu i potpunu ustavnu i zakonsku garanciju svih temeljnih ljudskih prava i sloboda. Stav osnivaa i prvih lanova KRUGA 99 bio je da na tim osnovama mogue obnoviti multinacionalno, multireligijsko i multikulturalno bie Bosne i Hercegovine i vievjekovnu tradiciju i bogatstvo zajednikog ivota u toleranciji i potivanju razliitosti i posebnosti svake etnike skupine na ovom tlu. To je ujedno i jedini efikasan nain da se pobijedi nacionalizam, nepovjerenje meu ljudima i sprijei podjela Bosne i Hercegovine. Na takvim idejama nastao je KRUG 99, asocijacija nezavisnih intelektualaca, kao vanstranako nevladino udruenje graana. Multinacionalni sastav KRUGA 99 i slobodno ispoljavanje nacionalnih, vjerskih i politikih osjeanja njegovih lanova praktino je dokaz mogunosti zajednikog ivota, tolerancije i meusobnog uvaavanja. Zbog toga je KRUG 99 vrlo brzo sticao sve vie lanova i simpatizera. Sve njih ujedinjuje i obavezuje vizija slobode i jednakopravnosti njenih graana i mira kao njihovog najvieg ideala. Nacionalizam, ovinizam, politki i vjerski fanatizam,
102

KORAK broj 28

socijalna nepravda, bilo koji oblik diskriminacije pojedinaca i grupa, kao i svaki, naroito kulturni izolacionizam nespojivi su sa naelima ljudskih prava i sloboda, a to znai i sa naelima KRUGA 99. Unapreivanje mira, organizovanje Bosne i Hercegovine kao demokratske pravne drave svih njenih naroda i jednakopravnih graana i demokratsko uspostavljanje i organizovanje civilnog drutva bili su osnovni i neposredni ciljevi KRUGA 99. Kroz razliite oblike zajednikih intelektualnih aktivnosti ili individualnom djelatnou svojih lanova KRUG 99 praktino je pomagao ouvanju i obnovi multietnikog i multikulturalnog ivota. Zalaui se za takvu dravu Bosnu i Hercegovinu lanovi KRUGA 99 zalagali su se i za Sarajevo kao njen glavni grad, zato to je multietniki, multireligijski i multikulturalni grad Sarajevo uvijek bio primjer srenog susreta i skladnog zajednitva razliitih nacija, vjera i kultura. Jedan od primarnih ciljeva blokade i unitavanja Sarajeva bio je unitenje svih tragova zajednikog ivota. Da bi se to postiglo Sarajevu je bila namijenjena sudbina etniki podjeljenog grada, to bi znailo ne samo konanu smrt Sarajeva, nego i kraj multinacionalne Bosne i Hercegovine. Prve i najdublje kontakte osim u Sarajevu sa Srpskim graanskim vijeem, KRUG 99 uspostavio je sa Forumom graana Tuzle i Beogradskim krugom, ali se kroz konatke i posjete saradnja razvila i sa intelektualnim krugovima demokratskog opredjeljena iz Banja Luke, Mostara, Bihaa i mnogih drugih gradova BiH, kao i Srbije, Crne Gore, Hrvatske i Slovenije. Sa Forumom graana Tuzle iniciran je i uspjeno realizovan projekat Graanski alternativni parlament - pokret graanske inicijative u BiH, u formi udruenja (asocijacije) graana pojedinaca, nevladinih i nestranakih organizacija i civilnih aktera Bosne i Herecegovine, kao izraz potrebe da se koordiniraju i usaglaavaju aktivnosti i inicijative za uspostavljanje institucija parlamentarne demokratije i civilnog drutva. KRUG 99 je aktivno suraivao sa mnogobrojnim domaim i inostranim nevladinim organizacijama, asocijacijama i institucijama u BiH i dravama bive Jugoslavije, kao i sa mnogim najviim institucijama meunarodne zajednice. Posebno intenzivne kontakte i meusobne posjete KRUG 99 ostvarivao je sa intelektualcima iz, vicarske, Francuske, Njemake, Belgije, Holandije, Danske, vedske, Norveke, Italije i mnogih drugih zemalja. lanovi KRUGA 99 pojedinano i kolektivno bili su gosti mnogih institucija i udruenja u Parizu, Beu, Briselu, Grazu, enevi, Pragu, Helsinkiju, Rimu i mnogim drugim gradovima Evrope. U KRUGU 99 u toku rata i u danima neposredno poslije djelovalo je vie od 150 eminentnih linosti naunog, kulturnog, umjetnikog i javnog ivota, meu kojima su bilo lanova Akademija nauka BiH, pisaca, novinara, slikara, filmskih reditelja, ljekara, ekonomista, pravnika, pozorinih umjetnika, teologa, muziara, humanista i drugih linosti. Meu lanovima KRUGA 99 bili su i intelektualci drugih drava, koji ive i djeluju, kao istaknuti lanovi, u Rimu, Parizu, Beu, Londonu, Briselu, Sofiji, Njujorku, Helsinkiju, Ljubljani, Beogradu, Rovinju, Zagrebu i drugim gradovima Evrope i bive Jugoslavije.
103

TEMA KORAKA - POLITIKI I VOJNI ZNAAJ ODBRANE SARAJEVA (III)

Asocijacija nezavisnih intelektualaca KRUG 99, zajedno sa Srpskim graanskim vijeem, Vijeem kongresa bonjakih intelektualaca i Hrvatskim narodnim vijeem, dvije godine je bila aktivna u procesu obezbjeivanja jednakopravnosti svih konstitutivnih naroda na itavoj teritoriji BiH, to je rezultiralo donoenjem poznate odluke Ustavnog suda BiH. Za uspjean rad nae Asocijacije dugujemo zahvalnost mnogim fondacijama i asocijacijama koje su nas podravale. Meu onima koje moramo posebno pomenuti je Fondacija Heinrich Boll, regionalni ured u Sarajevu. KRUG 99 je za svoje djelovanje primio vie meunarodnih nagrada i priznanja, meu kojima se posebno istiu: Nagrada Fondacije Olof Palme (Stokholm), Nagrada Fondacije kralja Boudouina (Brisel) i Nagrada Fondacije Alberto Moravia (Rim).

104

KORAK broj 28

Prof. dr. Milan POPOVI

O SAUESNIKOJ ODGOVORNOSTI DELA MEUNARODNE ZAJEDNICE

Spektar konkretnih sauesnitava i odgovornosti dela meunarodne zajednice, za ratove i ratne zloine poinjene u postjugoslovenskim zemljama 1990-ih, posebno u Sarajevu i Bosni i Hercegovini 1992-1995., veoma je irok i raznorodan. Izrada koliko-toliko iscrpnog spiska ovih sauesnitava i odgovornosti, ostaje zadatak odgovarajuih specijalista i subspecijalista. U ovom radu, meutim, ja navodim samo tri karakteristina primera. Izbor ovih primera nije sluajan nego nameran. Sva tri primera tiu se stradanja Bosne i Hercegovine i Sarajeva 1992.-1995. I to tako to prvi primer pripada poetku, drugi vrhuncu, a trei vremenu posle reenih stradanja, ratova i ratnih zloina. rtve oekuju bezuslovno zadovoljenje i rpavdu Primer s poetka postjugoslovenske, bosanskohercegovake i sarajevske tragedije, koji sam izabrao za potrebe ovog rada, predstavlja UN embargo odnosno zabrana uvoza oruja za zemlje ovog regiona iz 1991. Jo u vreme uvoenja ovog embarga, njegovi domai i meunarodni kritiari okvalifikovali su ga kao jednu vrstu realpolitikog green light (zelenog svetla) za Miloeviev i Tumanov blietz krieg (munjeviti rat) protiv tek proglaene i meunarodno priznate Bosne i Hercegovine. Celokupni dalji tok i ishod agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992.-1995. u potpunosti su potvrdili ovakve kritike i kvalifikacije. Razlog je sasvim jednostavan. Da bi ovaj razlog razumeli uopte ne morate biti specijalist za vojna pitanja. U odnosu na snage Bosne i Hercegovine, Miloevieve i Tumanove snage, vojske i paravojske, na samom poetku sukoba, bile su ve toliko oruano nadmone, da je UN embargo na uvoz oruja, samo zamrznuo postojee stanje. Na taj nain, negirao je neprikosnoveno pravo Bosne i Hercegovine na odbranu od spoljne agresije, i odluujue opredelio dalji, za Bosnu i Hercegovinu, krajnje nepovoljni tok i ishod, sukoba koji je poeo. Mogue je da svi koji su uestvovali u donoenju ovog embarga nisu imali ba takve ideje i namere, mogue je da su neki od njih iskreno verovali, da ovaj embargo treba da sprei eskalaciju i prelivanje sukoba, kako je glasilo inicijalno i oficijelno obrazloenje. To moe da umanji, ali ne i da iskljui svaku njihovu odgovornost. Ovde se treba setiti ona etiri stepena vinosti, meu kojima su i ona dva
105

TEMA KORAKA - POLITIKI I VOJNI ZNAAJ ODBRANE SARAJEVA (III)

(naj)blaa, svesni i nesvesni nehat. Ali se pri tome ni jednog jedinog momenta ne sme smetnuti s uma ni injenica da je sauesnika odgovornost dela meunarodne zajednice za najtea krivina dela, kao to su ratni zloini, zloini protiv civilnog stanovnitva i zloin genocida, ak i kada je ta odgovornost realtivno (naj)blaa, kao u sluaju nesvesnog nehata, opet, veoma, veoma velika i teka. Primer s vrhunca sukoba i zloina u Bosni i Hercegovini 1992.-1995. jeste primer sauesnike odgovornosti dela meunarodne zajednice za najvei zloin genocida, poinjen nad Bonjacima/Muslimanima u Srebrenici 1995., te u Bosni i Hercegovini i drugim postjugoslovenskim zemljama 1992.-1995. Neposredna odgovornost onog odreda Holandije u okviru UN snaga, za masakr u zatienoj zoni Srebrenici jula 1992., o kojoj je do danas bilo najvie rei, samo je vrh ledenog brega. Broj odgovornih za ovaj zloin, kao i stepen njihove odgovornosti, mnogo je vei. Uz najveu i najdirektniju odgovornost Miloevievih i Kardievih vojski i paravojski, ovde svakako spada i manja ili vea, direktna ili indirektna, diskretna ili zatamnjena odgovornost velikih sila. I to kako za odreena injenja, tako, ne manje, i za odreena neinjenja. I za razliite oblike odnosno stepene vinosti. Odgovarajua kritika istraivanja o ovome ve su objavljena, ali je najvei deo ove materije, i dalje obavijen zaverom utanja i tako e, verovatno, ostati dok god su oni koji su odgovorni, i dalje na vlasti. Trei je primer iz naeg vremena, dakle nakon zavrenih sukoba i ratova, i sastoji se u onome to se u anglosaksonskom pravu najee naziva opstrukcijom pravde, a to se, jo preciznije, moe nazvati i produenim nekanjavanjem, kao oblikom produavanja ovih zloina. Zloupotreba vlasti u smislu reene opstrukcije pravde, od strane onih koji su odgovorni, a i dalje su na vlasti, ili blizu nje, i ovde je glavni razlog. Ovaj razlog karakterie veinu postjugoslovenskih zemalja, ak i dvadeset godina posle raspada SFRJ, ratova i zloina 1990-ih, ali ovaj razlog, na alost, moemo pronai, i u odreenim politikim uticajima monih meunarodnih faktora, ak i na neke od najznaajnijih odluka, nekih, pa i najviih i najuglednijih meunarodnih sudskih instanci. Ovo poslednje svakako vai za presudu Meunarodnog suda pravde u Hagu iz 2007., po tubi za genocid, koji je Bosna i Hercegovina podigla protiv Miloevieve Srbije i Crne Gore. Ovom presudom genocid nad Bonjacima/ Muslimanima je, dodue, potvren, ali u krajnje redukovanom i iskrivljenom obliku, tako to je ogranien na masakr u Srebrenici 1995., i na RS/VRS, odnosno na snage Radovana Karadia i Ratka Mladia, uz gotovo izbrisanu odgovornost Miloevieve Srbije i Crne Gore, samo za nespreavanje, te nekanjavanje zloina genocida. Primer presude Meunarodnog suda pravde u Hagu iz 2007. samo je jedan u dugom nizu meunarodnih akata opstrukcije pravde, ali sam upravo ovaj primer namerno izdvojio i naglasio zbog toga to je on psiholoki najtei, jer dolazi od institucije od koje veina ljudi, posebno rtvi, oekuje bezuslovno zadovoljenje i pravdu.

106

KORAK broj 28

Oslobaanje od odgovornosti crnogorske vlasti Crna Gora je jedina zemlja u naem delu sveta, pa i ire, u kojoj, u poslednjih vie od dvadeset godina, nije izvrena demokratska smena vlasti. Jedna ista, vladajua Demokratska partija socijalista Crne Gore (DPSCG), na elu sa svojim predsednikom, Milom ukanoviem, na vlasti je bez prekida, ve punih dvadeset tri godine, od miloevievske takozvane anti-birokratske revolucije, a zapravo preventivne birokratske kontrarevolucije 1988.-1989., do danas i danas. U ovoj injenici lei i najznaajniji unutranji razlog za produenu nekanjivost ratova i ratnih zloina iz 1990-ih. Najznaajniji spoljni odnosno meunarodni razlog, ovako dugom politikom trajanju vrha crnogorske vlasti, lei u njegovoj izuzetnoj ak ekstremnoj adaptibilnosti, lukavosti i makijavelinosti, manifestovanim posebno u prekretnoj 1997.1998., kada se ovaj vrh, to jest njegov najvei deo, na elu sa Milom ukanoviem, od dotadanjeg najlojalnijeg Miloevievog saveznika, prestrojio u njegovog novog protivnika. Sudei po svemu, doprinos koji je crnogorska vlast dala smeni Miloevievog reima u Beogradu u narednih nekoliko godina, meunarodne vlasti su nagradile preutnim mada nezakonitim oslobaanjem od odgovornosti za ratove i ratne zloine 1990-ih. U tranzicionim, postkonfliktnim i postautoritarnim aranmanima, ovakva oslobaanja nisu nepoznata. Njihova etika dilema i cena uvek je izuzetno problematina, velika i teka. Uspostavljanje vladavine prava i kanjivosti zloina, pri tome predstavlja minimum koji se podrazumeva. Ali je to upravo ono to je u sluaju Crne Gore Mila ukanovia, i posle zaokreta 1997-1998., u potunosti izostalo. Zbog optereenja tekim i nereenim dravnim pitanjem, do referenduma i obnove nezavisnosti 2006., to se i nije videlo najjasnije. Od 2006., meutim, produavanje nekanjivosti ratova i ratnih zloina iz 1990-ih, postalo je oigledno. Onima koji su to hteli da vide, to je postalo jasno ve 2007. Te godine, prve posle referenduma i obnove dravne nezavisnosti, Liberalna partija Crne Gore (LPCG), naslednica najsnanije antimiloevievske, antiratne i proindipendistike partije Crne Gore, Liberalnog saveza Crne Gore (LSCG), predloila je donoenje Zakona o lustraciji. Oekivano, vladajua DPSCG, ovaj predlog je odbila. Ali, ona to ne bi mogla, bez direktne pomoi svog dugogodinjeg, od 1998., manjeg koalicionog partnera, Socijaldemokratske partije Crne Gore (SDPCG). Tragino, tokom ratova 1990-ih, uz LSCG, SDPCG je bila druga najsnanija antiratna stranka, a sada, dvadeset godina posle ovih ratova, pomaganjem ratnom vrhu crnogorske vlasti da odbije Zakon o lustraciji i tako izbegne suoavanje i odgovornost za ratove i ratne zloine 1990-ih, naknadno je postala ratna. Fenomen redak i u planetarnim razmerama. I najdestruktivniji primer politike korupcije. I naeg ukupnog napredovanja unazad, da tako kaem. Ali ni to nije bilo sve. Blokiranu lustraciju, u Crnoj Gori, veoma brzo, sustigla je jedna jo gora poast, razjarena kontralustacija. Produeni progon svih onih koji na lustraciji insistiraju. Svih koji se seaju. I koji podseaju na ratove i zloine iz prolosti. Primera crnogorske kontralustracije ima vie, ali sam ja, za potrebe ove konferencije, izabrao samo dva paradigmatina.
107

TEMA KORAKA - POLITIKI I VOJNI ZNAAJ ODBRANE SARAJEVA (III)

Prvi je teki ratni zloin protiv civilnog stanovnitva, zloin deportacija vie desetina pa i vie od sto izbeglica iz Bosne i Hercegovine, uglavnom Bonjaka/Muslimana, od strane crnogorskih vlasti, (para)vojskama RS odnosno Radovana Karadia, u zlo prolee 1992. Najvei broj ovih izbeglica kasnije su od strane reenih (para)vojski nemilosrdno ubijeni. Za ovaj zloin, do dananjeg dana, niko u Crnoj Gori nije odgovarao. I uopte, stanje u ovoj krivinoj stvari, punih dvadeset godina nakon zloina, u prolee 2012., vie je nego katastrofalno. Pre nekoliko godina, u postupku za naknadu materijalne tete, u vansudskom poravnanju, jedan broj porodica rtava, dobio je odreenu finansijsku kompenzaciju. Drava je na taj nain indirektno priznala i prihvatila odgovornost svojih elnika. Ali ne i u onom najmerodavnijem, krivinom postupku, koji je pokrenut sa ogromnim zakanjenjem, pre par godina, pa i to tek pod pritiskom dela domae i meunarodne javnosti. Ali je i tada Vrhovno dravno tuilatvo (VDT), veoma pazilo da pred sud ne izvede nikoga iz ondanjeg, a zbog nesmenjivosti vlasti, i sadanjeg vrha Crne Gore. Optueni su samo nie i srednjerangirani policijski funkcioneri. Momir Bulatovi, u vreme izvrenja zloina predsednik Crne Gore, na sud je pozvan u svojstvu svedoka, a Milo ukanovi, 1992., ali i do decembra 2010., predsednik vlade, od tada samo predsednik vladajue DPSCG, ali jo uvek najmoniji oligarh Crne Gore, na sud nije pozvan ak ni kao svedok. Pa ipak, prvostepena presuda Vieg suda u Podgorici iz 2011. nadmaila je sve nedostatke samog postupka. I to ne samo zbog toga to je ova presuda bila oslobaajua, nego jo vie zbog toga to je sud u obrazloenju ovog oslobaanja ustvrdio kako nikakvog krivinog dela nije ni bilo. Obrazloenje obrazloenja bilo je jo skandaloznije. Prema miljenju suda, naime, krivinog dela nije bilo zbog toga to u kritnom dogaanju, navodno, nije bila re o meunarodnom sukobu, te zbog toga to policija Crne Gore, shodno tome, nije mogla imati status oruane snage. Sve stavovi u flagrantnoj suprotnosti s optepoznatim injenicama, o meunarodnom priznanju Bosne i Hercegovine, koje se dogodilo najmanje par meseci pre kritinih deportacija, te o potpuno nespornoj i notorno poznatoj koalicionoj saradnji koju su vrhovi crnogorske vlasti imali sa Miloevievom Srbijom u agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Oslobaajua prvostepena presuda za deportacije, utoliko je indikativnija i neprihvatljivija, to je dola samo nekoliko meseci nakon samooptuujueg svedoenja Momira Bulatovia, pred ovim istim sudom, 12. novembra 2010. Njegovo Svi smo znali sve, a Milo najvie moralo je da dovede do proirenja i dopune optunice najmanje na njega lino i na Mila ukanovia, a ne do oslobaajue presude. Umesto toga, najmoniji oligarh Podgorice, uz pomo partnera, tajkuna i oligarha u Sarajevu, i danas ini sve, da svoje ime iz ove prie u potpunosti izbrie, a panju celokupne domae i meunarodne javnosti prebaci na sporedne teme i aktere. Deo ove velike sporednifikacija, jeste i najava podizanja optunice protiv Slobodana Pejovia, penzionisanog policijskog inspektora iz Herceg- Novog, prvog i do danas jedinog svedoka-insajdera deportacija, koji o ovima hrabro svedoi ve punih deset godina, te koji je zbog ovih svedoenja pretrpio ve vie od deset do danas nera108

KORAK broj 28

svetljenih fizikih napada. Najtraginije i najtunije u svemu jeste to to je podgoriko-sarajevska tajkunsko-oligarhijska internacionala Mila ukanovia, u ovu veliku prevaru, sporednifikaciju i kontralustraciju protiv hrabrog svedoka Slobodana Pejovia, a time i u operaciju oslobaanja od odgovornosti samog Mila ukanovia i vrha crnogorske vlasti, uspela da ukljui, instrumentalizuje i zloupotrebi, ak i deo porodica rtava deportacija odnosno neke njihove predstavnike. Drugi primer kontralustracije jeste sluaj Ibrahima ikia, Bjelopoljca, Sarajlije, mog duhovnog brata i prijatelja. Zajedno sa jo dvadeset lica, Bonjaka/Muslimana, uglavnom najviih funkcionera, lanova i simpatizera Stranke demokratske akcije (SDA), tada najjae parlamentarne stranke Bonjaka/Muslimana Crne Gore, Ibrahim iki je bio rtva montiranog sudskog procesa i torture, u Bijelom Polju, 1994. Zajedno sa drugima, u ovom procesu, on je optuen i osuen zbog navodnog ugroavanja teritorijalne celine Savezne Republike Jugoslavije i pokuaja nasilnog stvaranja drave Sandak. Besprimerni cinizam i sadizam vlasti ogledali se i u jednom krajnje bizarnom ak neverovatnom detalju. U vreme hapenja, poluslep, Ibrahim iki je, od strane tuilatva, optuen ak i za to, da je bio planiran kao snajperist-specijalac, zaduen za ubijanje srpske i crnogorske nejai. U stvarnosti, montirani proces i tortura, njegovu bolest, pogorali su, sa oko pedeset, na oko devedeset procenata slabovidosti. Daljeg izdraavanja kazne, zajedno sa ostalim osuenim, osloboen je decembra 1995., u okviru dejtonske mirovne operacije, a na temelju pomilovanja predsednika Momira Bulatovia, te na ovom pomilovanju zasnovane odluke Vrhovnog suda Crne Gore. Vreme, to majstorsko reeto, meutim, pokazae da je ovo bilo, zapravo, pomilovanje za crnogorski vrh, a ne za Ibrahima ikia. Kada je Ibrahim iki, stradalnik, otpora i pravednik, 2008., objavio svoju knjigu seanja na montirani proces i torturu iz 1994. Gdje sunce ne grije, u narednih godinu-dve, jedanaest lica, Bjelopoljaca, uglavnom zatvorskih slubenika, uvara i lekara, meu njima i nekoliko o kojima je Ibrahim iki u svojoj knjizi svedoio pozitivno, privatnim, krivinim i graanskim tubama, tuilo je naeg stradalnika, otporaa i pravednika za navodnu klevetu. Uee u ovim tubama ak i nekoliko lica o kojima je Ibrahim iki u svojoj knjizi svedoio pozitivno, samo je jedan od vie nego jasnih znakova da su i ove tube, samo po formi privatne, a, u stvari, akcije, represije i kontralustracije vrha nelustriranog reima, protiv svakog onog ko se usuuje da se sea. Juna 2011., pod meunarodnim pritiskom, u Skuptini Crne Gore, dekriminalizovana je kleveta, pa je ovaj deo akcije protiv Ibrahima ikia obustavljen, ali je graanska tuba za navodnu klevetu ostala. U vezi sa dva paradigmatina primera crnogorske kontralustracije koje sam gore izneo, samo jo jedna kratka napomena. Svakome ko je iole upuen u stvarnu, nefalsifikovanu, istorijsku, politiku i pravnu pozadinu ova dva primera, jasno je da su i deportacije 1992., i montirani sudski proces protiv Ibrahima ikia i ostalih 1994., zapravo, sastavni deo onog najveeg od svih, zloina genocida, koji je ratnih 1990ih, u Bosni i Hercegovini, ali i u okolnim zemljama, poinjen nad Bonjacima/Muslimanima ovog regiona. U tom svetlu, ono veoma tendenciozno, politiki motivisano
109

TEMA KORAKA - POLITIKI I VOJNI ZNAAJ ODBRANE SARAJEVA (III)

redukovanje ovog genocida samo na masakr u Srebrenici 1995., u onoj presudi Meunarodnog suda pravde u Hagu 2007., nije samo duboko pogreno, netano i nepravedno, nego i krajnje tetno. Za rtve genocida, ali i za celokupno meunarodno pravo, civilizaciju i oveanstvo. Nakon upravo iznetog, jasno je da pitanje iz gornjeg naslova, na alost, nije samo retoriko. To je jedno od centralnih pitanja naeg vremena. Na ovo pitanje neposredno me podstakla knjiga Florens Hartman Mir i kazna, sa njenim brojnim i lucidnim ukazivanjima na niz pozitivnih, ali i negativnih presedana u meunarodnoj politici i pravu posle kraja hladnog rata, razvijenih i ispoljenih tokom postjugoslovenskih a posebno bosanskohercegovakih stradanja 1990-ih, a neke od najznaajnijih teorijskih elemenata za razumevanje, postavljanje i reavanje ovog pitanja, pre nekoliko godina, i sam sam razvio u knjizi Belle epoque: Kritika dogme progresa.

110

KORAKA - SREDNJA BOSNA PRKOSNA (II) KORAK broj TEMA 28 Dr. Halid GENJAC

PRIPREME ZA OTPOR AGRESIJI NA PODRUJU OPINE TRAVNIK

Kao i irom Bosne i Hercegovine tako i u Travniku, u poetku pojedinci i manje grupe, a kasnije sve vei broj patriota, prepoznaju prave nakane propagatora ideje o homogenizaciji srpskog naroda i podstrekaa meunacionalnog sukoba. Uslovi su diktirali da rad, organizovanje, saradnja i koordinacija budu u strogoj povjerljivoj formi. Kontakti i meu samim lanovima odravani su po principima stroge konspiracije. Do formiranja taba PL za zeniku regiju, kao predsjednik Regionalnog odbora SDA zenike regije, i vojnim i politikim dijelom PL zenike regije rukovodio je Zihnija Aganovi. Poetkom jeseni 1991. u Travnik je, ispred PL BiH doao Hajrudin Hubo sa kojim je razgovarano o daljnjim pripremama za odbranu. Desetog oktobra 1991. je za komandanta taba PL zenike regije imenovan Demo Merdan, sa kojim ve u drugoj polovici oktobra, rukovodstvo opinske organizacije SDA dogovara detalje organizovanja PL-a i priprema za odbranu u Travniku. Ubrzo je za komandanta Opinskog taba PL Travnik imenovan Sead eri a za njegovog zamjenika Nedim Smailagi. Veoma zasluni za dalje narastanje PL na podruju opine su Kamal Bajramovi, Sead Zolota, Zijad aber, dr. Mirsad Granov (za organizaciju saniteta) i brojni drugi. U prvim danima pripadnici PL redovno prate aktivnosti pripadnika tzv. JNA, osmatraju kasarnu JNA, prate kretanja jedinica JNA i naoruavanje srpskog stanovnitva, rade na osiguranju saobraajnica, raskrsnica, zgrada - openito vanih objekata protiv diverzantskog djelovanja neprijatelja. Jedna grupa PL je izvrila presijecanje telekomunikacionog kabla na podruju Turbeta. Tako je onemogueno uspostavljanje veze izmeu banjalukog i sarajevskog korpusa tzv. JNA. U tom periodu je znatan broj kadrova u tadanjem sistemu Teritorijalne odbrane iskazivao svoju privrenost i opredjeljenost za opciju JNA. Zato smo ve u jesen 1991. za komandanta Opinskog taba TO imenovali biveg oficira JNA Zijada abera, jednog od onih koji nesumnjivo imaju krupne zasluge za odbranu. Odgovarajue organizacione i kadrovske promjene izvrili smo, u saradnji sa HDZ-om, i u SJB Travnik. Na osnovu procjene o pogoranju politiko-bezbjednosne
111

TEMA KORAKA - SREDNJA BOSNA PRKOSNA (II)

situacije, sredinom novembra 1991. je izvrena mobilizacije rezervnog sastava policijskih snaga na podruju opine. Formiraju se jedinice PL u hanbiljanskoj regiji, u Turbetu, a na podruju samog grada, prvi poeci formiranja i organizovanja jedinica PL ostvareni su na podruju Mjesne zajednice Stari Grad poetkom jeseni 1991. Svjesni da je obina la da e JNA, koja orujem i municijom snabdijeva pripadnike SDS-a, braniti i tititi sve narode i graane, Halid Mulaimovi i Abed Babanovi, kao organizatori i koordinatori, rade na okupljanju mladih patriota ovog podruja. U tom periodu na prostoru starog grada u Travniku bila je formirana i jedna manja jedinica Zelenih beretki koja je brojala 25 pripadnika. Ova jedinica poetkom 1992. godine ulazi u sastav ete Patriotske lige Stari grad. Pripreme i vojno-struna tehnika obuka traju, a upredo se vri nabavka naoruanja, municije i druge opreme, koliko god je to bilo mogue. Postavljanjem prvih kontrolnih punktova na saobraajnicama koje vode u grad jasno i javno se stavlja do znanja da postoje ljudi i jedinice koje e braniti slobodu, nezavisnost i teritorijalnu cjelovitost Bosne i Hercegovine. Djelujui propagandno pripadnici PL su u javnosti uveavali brojno stanje i hvalisali vlastitu opremljenost. lanovi PL Travnik su uspjeno i u strogoj tajnosti organizovali i osigurali nesmetano odravanje danas ve istorijskog dvodnevnog savjetovanja regionalnih komandanata Patriotske lige Bosne i Hercegovine. Savjetovanje je odrano 7. i 8. februara 1992. u Mehuriu, u kui Ferida Ajanovia. etrnaest uesnika ovog savjetovanja su utvrdili mjere i zakljuke dalekosenog znaaja za buduu uspjenu odbranu BiH. SDA i ve formirana PL u tim prvim burnim danima su inili ogromne napore na okupljanju i organizovanju patriota za odbranu od agresije i spreavanju stradanja muslimanskog naroda. To je bila osnova, a preko razgranate mree ukazivalo se na opsasnost koja prijeti, pa se veliki broj patriota i samoinicijativno organizovao. Organizovana je i dobro uvezana mrea tzv. seoskih straa koje su uvale i titile stanovnitvo u svim veim selima i naseljima sa veinskim muslimanskim stanovnitvom. Pojedini lanovi Opinskog taba TO se angauju na strunoj obuci ovih patriota koji su u to vrijeme koristili uglavnom svoje lino naoruanje. U skladu sa planovima o izvoenju agresije, znaajne formacije tzv. JNA su zaposjele poloaje na Vlaiu i Komaru kako bi uspjeno mogle kontrolisati itavo podruje srednje Bosne, pa i ire. Jedinica iz Travnike kasarne je poetkom 92. izmjetena na plato Vlaia pod izgovorom izvoenja vojne vjebe. Prije toga je 19. novembra 91. godine na prostorima Vlaia formirana 122. Laka pjeadijska brigada. Zaposjednuti su kljuni i dominantni objekti na Vlaikom platou, a putna komunikacija Travnik-Donji Vakuf i Travnik-Skender Vakuf je presjeana. Pridolim formacijama tzv. JNA, po pozivu ili dobrovoljno, masovno se prikljuuju ve naoruani pripadnici SDS-a , ali i oni Srbi koji nisu lanovi SDS-a. Napustili
112

KORAK broj 28

su Travnik i Turbe i popeli se na brda kako bi mogli ubijati dojueranje komije i razarati industrijska postrojenja i stambena naselja u kojima su do jue radili i ivjeli. Osmog aprila 1992. donesena je Odluka Predsjednitva Republike Bosne i Hercegiovine o ukidanju dotadanjeg Republikiog taba TO i obrazovanju taba Teritorijalne odbrane Republike Bosne i Hercegovine. Savjet za narodnu odbranu opine Travnik objavljuje tu odluku sa pozivom svim naoruanim grupama i pojedincima da se prijave Optinskom tabu TO radi stavljanja pod jedinstvenu komandu. Opinski tab PL Travnik se odmah stavlja pod komandu Opinskog taba novoformirane TO, a narednih dana se postojee jedinice PL objedinjuju i formiraju nove jedinice TO opine Travnik. Odbrambene jedinice narastaju, meusobno se uvezuju. Na taj nain se formiraju jedinice Teritorijalne odbrane u svim veim naseljima i centrima, uvezuju se u rejonske tabove, a ovi u Opinski tab odbrane. Iz jedinica Teritorijalne odbrane nastaju odredi kao vee odbrambene formacije. Nastaju Prvi i Drugu travniki odred, odred Gradina, Turbetski odred, Karaulski odred, Mudriki odred. Udruuju se i jedinice hanbiljanske regije i postavljaju vrsti odbrambeni bedem prema agresoru na istonim padinama Vlaia. im je zapoeta agresija na nau zemlju, u aprilu 92. godine, mjetani biljanske regija su, ne ekajui puno i sa skromnim naoruanjem to su ga imali, zauzeli nekoliko vanih kota na Vlaiu i tako sprijeili da agresor sprovede svoje namjere. Tadanjim zauzimanjem kota Meokrnje, Srebrno Brdo, Ljuta Greda, Stubli, Kapak i Vlaika Gromila etnicima su bila zatvorena vrata za ulazak ne samo u Biljansku dolinu, ve i u srednju Bosnu. Hrabri i uporni mjetani sela ovog kraja su vie od hiljadu dana u rovovima i zemunicama drali neprobojnim ove linije odbrane. ODBRANA OD AGRESIJE U OPINI TRAVNIK TOKOM PRVE RATNE 1992. GODINE Poetak rata sa srpsko-crnogorskim agresorom i domaim etnicima na podruju travnike opine smatra se artiljerijsko-pjeadijski napad na Turbe 20. aprila 1992. Zapadni i sjeverozapadni dio Travnike opine imao je nacionalnu strukturu znaajno razliitu od nacionalne strukture stanovnitva cijele opine. U samom Turbetu je bilo 33 % srpskog stanovnitva, a neka sela na ovom podruju nastanjuju iskljuivo Srbi (Vitovlje, iava Komar, Varoluk Koriani, veliki broj manjih sela i zaselaka). U Turbetu je ve 1991. godine organizovana jedinica vojno-etnikog krila SDS-a iji je cilj bio ostvarenje plana o pripojenju Turbeta ve proglaenoj tzv. SAO Romanija. Imali su plan da u Turbetu uspostave srpsku vlast i nazovu ga Miloevo. Od poetka 91. u Goleu, a zatim i na cijelom ovom podruju, stalne provokacije i incidente izazivaju pripadnici etnikih paravojnih formacija. Hrvatsko stanovnitvo sa podruja Turbeta, Potkraja, elilovca i druguh okolnih sela uglavnom se okupljalo oko HDZ-a, a sve vie ih je bilo u HOS-u i HVO-u.
113

TEMA KORAKA - SREDNJA BOSNA PRKOSNA (II)

U to vrijeme u Turbetu su jedine dobro organizovane i koliko-toliko naoruane odbrambene snage bile odjeljenja policije Slube javne bezbjednosti MUP-a iz Travnika i eta Patriotske lige Turbe. Pored pripadnika Odjeljenja milicije iz Turbeta, iji je komandir u to vrijeme bio Kenan Dautovi, na tom prostoru su bili i policajci iz Stanice milicije Han Bila sa komandirom Enverom Migalom na elu, te jedno odjeljenje policajaca SJB iz Travnika kojim je rukovodio Amir Trobradovi. Drali su poloaje na ranije postavljenom punktu kod benzinske stanice, te dalje do zgrade Vatrogasnog doma. Gledajui prema zapadu i postavljenim etnikim poloajima, sa lijeve strane od punkta i magistralnog puta TravnikDonji Vakuf bili su policajci Turbeta kojim je rukovodio Nehad Krnji - Neo, a jo dalje mjetani sela Ganii, Kazii i Riii pod komandom Izeta Gania, i na kraju Bijelog Buja i Pulca. Taj prvi etniki napad na Turbe uslijedio je u rano poslijepodne i trajao je sve do kasno u no. Zagluujua pucnjava iz svih vrsta pjeadijskog naoruanja, ali i eksplozije i razarajue djelovanje granata iz artiljerijskog orua samo su na trenutak zbunili branitelje. U pomo su pristigli eta Patriotske lige Travnik i vod za posebna dejstva Patriotske lige Busovaa . Uslijedio je estok odgovor iz raspoloivog pjeadijskog naoruanja: 17 pripadnika agresorskih snaga je likvidirano, a vei broj ranjen. Meu braniteljima nije bilo poginulih, a samo su dva policajca ranjena gelerom granate. Specijalne ekipe MUP-a i turbetske seoske strae, uspjeno su neutralizirale djelovanje agresorskih snajperista. Istog dana Turbe je estoko granatirano. Dosta stambenih objekata je oteeno ili u potpunosti uniteno. Bezbroj puta granatirano i divljaki razoreno, Turbe je ipak bilo i ostalo slobodno. Turbeani ne kriju da su tih prvih dana rata i prvog napada na raspolaganju imali 10 lovakih puaka, 5 tzv. pumperica i 15 automatskih puaka. Po uspostavljanju i uvrivanju prvih linija odbrane, na ovo vrue ratite dolaze jedinice TO iz Travnika (Kalibunara, Slimena, Mehuria), Novog Travnika, Viteza, Busovae, Zenice, a HVO organizuje odbranu od Obienjaka preko Dijaka do iznad Paklareva. U prvim danima agresije pripadnici Ministarstva unutarnjih poslova su, pored jedinice PL-a, inili jedine prilino naoruane formacije. Svojim portvovanjem i hrabrou odluujue su uticali na spreavanje agresorskih pokuaja u tim tekim danima. Nakon odluujueg doprinosa u odbrani Turbeta od prvog agresorskog udara i kasnije uestvuju u svim vanijim borbama i na svim linijama od Bijelog Buja i Pulca, preko Slimena i Kaca sve do vlaikih visova. Nakon poraza u prvom naletu, naredni cilj agresora je zauzimanje i potpuna kontrola TV releja na Vlaiu, na njegovom najviem vrhu Paljeniku. Taj relej ima ogroman znaaj kao vaan telekomunikacijski centar i vojni znaaj zbog strategijski vane kote za kontrolu podruja Srednje Bosne i ire. Tridesetog aprila 1992. godine u tom su objektu stacionirani pripadnici tzv. JNA uputili ultimatum Odjeljenju milicije koje je osiguravalo civilni dio objekta (TV, PTT). Na dramatian nain o tome je obavijetena cjelokupna svjetska javnost direktnim ukljuenjem u program TV BiH abana Fuke, komandira odjeljenja milicije. Odred Patriotske lige Mehuri, jed114

KORAK broj 28

na eta Patriotske lige iz Travnika, Kompletan sastav Stanice milicije iz Han Bile i 10 pripadnika Stanice milicije iz Gue Gore krenuli su to vee oko 23 sata iz Mehuria prema TV releju i Paljeniku sa zadatkom da pokuaju odbraniti ovaj vani objekat i pruiti pomo napadnutom osoblju Televizije BiH koji su se nalazili u njemu i jasno poruili da e radije svi izginuti nego objekat prepustiti u ruke neprijatelju. U rano jutro 1. maja poela je borba unutar i oko releja, a u poslijepodnevnim satima policijskim snagama se pridruilo i 13 boraca TO iz Mehuria. U nedostatku municije i zbog brojane premoi vojnika JNA, policajci koji su bili unutra morali su se predati i borbe su prestale oko 15,30h. U ovim borbama za TV relej i Paljenik poginuli su Zekerijah iljak, Seid Sai i Ivica Tomi kao pripadnici oruanih snaga BiH, te tehniar Televizije BiH Bajram Zenuni koji je za iskazanu hrabrost posthumno odlikovan najviim vojnim priznanjem Zlatni Ljiljan. etiri naa borca su poginula, 3 su ranjena, a 18 ih je zarobljeno. Proveli su odreeno vrijeme u etnikom zatvoru u Skender Vakufu gdje su mueni i ispitivani. Razmijenjeni su za vojnike tzv. JNA koje su jedinice teritorijalne odbrane Travnika zarobili pri njihovom pokuaju bijega iz vojnog magacina Slimena koji su prethodno minirali. Prvi agresorski napad na Turbe 20. aprila i borbe za TV relej i Paljenik 1. maja predstavljaju prve ozbiljnije borbene okraje na prostorima travnike opine. Ujedno, oznaili su poetak brutalne agresije na ovim prostorima Republike Bosne i Hercegovine. Jedna jedinica dobrovoljaca, sastvaljena od oko 50 pripadnika Patriotske lige i TO Travnik, 26. aprila 1992. krenula prema Kiseljaku da pomogne u deblokadi Sarajeva iz pravca Kiseljaka. Vraeni su iz Kiseljaka i to je bio prvi susret naih patriota sa surovom realnou dogovora Tuman-Miloevi. U rano jutro 4. maja jedinica tzv. JNA naputa kasarnu Slimena u kojoj su prije povlaenja minirali skladite oruja, pa je njegov znatan dio uniten ili oteen. Ipak, iza neprijatelja je ostalo oruja i municije kojima se donekle popravilo teko stanje sa naoruanjem. Naalost, kako su sva skladita bila minirana, dolo je do pogibije i ranjavanja jednog broja pripadnika TO i HVO. Postojanje dvije komande (TO i HVO) onemoguilo je organiziran postupak izuzimanja naoruanja. OpTO je uspio naknadno evidentirati veinu izuzetog naoruanja. Nakon tekih i mukotrpnih pregovora izmeu komande kasarne u Travniku i predstavnika civilne vlasti, pripadnici tzv. JNA naputaju kasarnu 6. maja i odlaze prema platou planine Vlai. Prilikom pregleda odlazeeg konvoja izuzet je dio pjeadijskog naoruanja i municije. U kasarni su ostale znaajne koliine minsko-eksplozivnih sredstava i neto oruja koje su po dogovoru preuzeli pripadnici TO i HVO-a. Uz izvoenje aktivnih borbenih dejstava i dalje se intenzivno radi na ukupnom jaanju oruanih snaga odbrane Bosne i Hercegovine. Optinski tab Teritorijalne odbrane Travnik i dalje jaa organizacijski i struno, te popunjava sa iskusnim sterjeinskim kadrom. U maju mjesecu 92. godine je za
115

TEMA KORAKA - SREDNJA BOSNA PRKOSNA (II)

komandanta Op TO postavljen Haso Ribo. Kasnije e ovu dunost obavljati Ahmed Kulenovi, a zatim Hamed Meanovi. itavo ljeto i jesen 92. obiljeeni su gotovo stalnim agresorskim napadima na prvim linijama odbrane, ali i uestalim, iznenadnim, gotovo svakodnevnim granatiranjima iz tekih artiljerijskih orua. Ciljevi su civilna naselja i industrijska postrojenja. Posebno velika razaranja je pretrpjela industrijska zona na objektima Tvornice obue i Tvornice konfekcije kombinata Borac i Tehnikog remontnog zavoda, preduzea za finalnu preradu drveta Enterijeri i autotransportnog preduzea Autosaobraaj. Cijelo to vrijeme kolone izbjeglica i prognanika, uglavnom Muslimana iz okupirane Bosanske krajine, slijevaju se niz padine Vlaia ka Turbetu i Travniku. Osim zaveljaja u ruci, donose stravine vijesti o uasnin zloinima i brojnim koncentracionim logorima (Sanski Most, Klju, Manjaa, Omarska, Trnopolje...). Samo u nekoliko dana krajem maja, iz pravca Donjeg Vakufa u Travnik stie 5000 prognanih, nekoliko hiljada iz Skender Vakufa, ipova, Mrkonji-Grada. Poslije stalnih prijetnji, spas od fizikog unitenja izbjeglitvom u Travnik nalaze i mjetani Golea. Jedan dio prognanih odlazi za Zenicu, Vitez, Novi Travnik i dalje. Mnogi ostaju u Travniku. Istovremeno agresor iz svih raspoloivih orua atakuje na prve linije Turbeta. Daleko slabije naoruani od agresora, izuzetnom hrabrou branitelji ipak dre linije. Zbog nedostatka naoruanja i municije, OpTO ima ogromne probleme da odri linije i sprijei prodor agresora na Turbetskom ratitu. U odbrani teritorija opine veliku pomo su pruile jedinice iz Zenice, Viteza, Busovae i Novog Travnika. U izuzetno tekim humanitarnim i vojnim prilikama opstrukcija HDZ-a postaje sve otvorenija to dodatno oteava odbranu i pogorava ukupno stanje u gradu i na podruju opine. Na poetku agresije, i pored izvjesnog podozrenja, bilo je prisutno uvjerenje da e tadanje postrojbe HVO-a i HOS-a sa jedinicama Teritorijalne odbrane voditi zajedniku borbu protiv agresora, odnosno protiv tzv. JNA i paravojnih etnikih formacija. Zajedniki je izvreno blokiranje i preuzimanje kasarne JNA u Travniku maja 92. U prvoj polovini istog mjeseca postrojbe HVO vodile su estoke borbe sa etnicima na Galici. Meutim, predstavnici HDZ-a sve izraenije opstruiraju rad Izvrnog odbora i Predsjednitva opine Travnik koje je zamijenilo rad Skuptine opine od 4. 4. 92., kada je proglaeno vanredno stanje na podruju opine Travnik. U maju 92. organizira se HVO i u Travniku kao vojno-politika organizacija ije se djelovanje sve vie i sve otvorenije usmjerava na destrukciju legalnih i legitimnih organa vlasti u Travniku. Putem HVO-a politike voe Herceg-Bosne kontinuirano i organizovano, izuzetno agresivno pokuavaju kroatizovati opinu Travnik koju su smatrali dijelom Herceg-Bosne. U tom cilju nastoje preuzeti potpunu kontrolu nad opinskim vlastima. HVO skoro prestaje biti vojna postrojba za odbranu napadnute domovine, a sve se
116

KORAK broj 28

vie pretvara u jake policijske snage koje imaju zadatak instaliranja paradrave Hreceg-Bosne u Travniku, kao i na drugim prostorima koji su proglaeni hrvatskim povijesnim prostorima. Nastoje se uvesti hrvatski simboli i hrvatska valuta i u Travniku. Maltretiranje Bonjaka na brojnim HVO punktovima je masovno i svakodnevno. U gradu zauzimaju atraktivne prostore, postavljaju kontrolne punktove na svim vanijim komunikacijama, istiu nacionalne zastave i uporno insistiraju na postavljanu tih zastava na zgradama dravnih institucija i veih preduzea. Na svaki otpor takvim nastojanjima odgovaralo se prijatnjama, demonstracijom sile, ali i blokadama u ratnim prilikama posebno vanih komunikacija. Predstavnici SDA uporno nastoje da na mnogobrojnim sastancima mukotrpnim pregovorima postignu odustajanje HDZ-a Travnik od projekta koji neminovno vodi u krvoprolie. Odran je niz takvih sastanaka. Posljednji je bio u septembru mjesecu 1992. kada su predstavnici HDZ-a iznijeli kategorian zahtjev za formiranjem vlade HVO za Travnik u sistemu HZ HB ili e u protivnom HDZ formirati paralelnu HVO vladu koju e Hrvati jedino priznavati. Bilo je oigledno da je realizacija projekta paradrave u suverenoj BiH, projekta Herceg-Bosna diktirana iz Zagreba. Nakon toga su formirali HVO vladu, ograniili kretanje postavljanjem kontrolnih punktova. Svakodnevne provokacije, raznovrsna maltretiranja na punktovima, zarobljavanja nedunih graana na zloglasnim Kacama i punktu Okuka koje su provodili pripadnici HVO bivala su sve uestalija. Oko grada sa istone i june strane postavljali su svoju artiljeriju na znaajnim kotama, a u samom gradu su na zgradama postavljali mitraljeska gnijezda. U tom periodu u Travniku je djelovao i Odred antidiverzantske i antiteroristike policije Meii, nazvan tako po svom osnivau i prvom komandiru Ismetu Kurteeveu Meetu. Tokom 92. ova jedinica je dala znaajan doprinos u borbi protov terora i divljanja koje su u gradu i oko grada provodili pripadnici HVO-a. Nakon rasputanja odreda, njegovi pripadnici su nastavili i dalje biti aktivno ukljueni u odbranu Republike Bosne i Hercegovine kao pripadnici MUP-a ili u sastavu jedninca Armije R BiH. U uslovima opstrukcije i brutalnih ataka HVO-a na institucije vlasti, 16. 10. 1992. godine je imenovan novi sastav Ratnog predsjednitva opine Travnik na elu sa Muhamedom uriem. Izvrena je mobilizacija vojnih obveznika i materijalno-tehnikih sredstava. Ratno predsjednitvo je iniciralo prelaz privrednih i vanprivrednih subjekata iz mirnodopskih u ratne uslove. Formiran je Okrug Travnik i vii vojni sud. Uspostavljena je efikasna saradnja civilnih i vojnih struktura. Osniva se logistiki centar Armije Republike BiH za ijeg je komandanta imenovan Mehmed orhodi. U periodu velikog porasta broja vojnika i ukrupnjavanja jedinica ovaj Centar je izuzetno doprinio efikasnom pozadinskom osiguranju jedinica. Na prvi dan Kurban bajrama, 11. 6. 1992. godine, nadomak sela Gluha Bukovica od agresorske granate gine est mladih boraca Armije RBiH: Vejsil Meki, Samir Hodi, Rasim osi, Fahrudin Selava, Osman Musi i Mujo Osmanovi. Istog dana branitelji Turbeta odbijaju jo jedan u nizi estokih napada i pokuaja agresora da osvoji kapiju srednje Bosne. Nai borci uspjenim protunapadima, ali i izviako-diverzantskim akcijama uzvraaju nanosei agresoru gubitke u ljudstvu i mts-u. Vri117

TEMA KORAKA - SREDNJA BOSNA PRKOSNA (II)

jedi pomenuti uspjeno izvedenu koordiniranu akciju 28. 6. 1992. godine kada su zdruene jedinice branitelja RBiH nanijele etnicime velike gubitke u borbama na Belijama, Smetu i Gostilju. U tim borbama svoje ivote za odbranu su dali mladi travniki borci Nihad Skrobo, Sefer Miki, Amir Delilbai, Sakib Hrustanovi, Hasan Deli i Armin aranovi. Bez obzira na ve prisutnu nestaicu hrane, nedostatak oruja, municije i uniformi, branioci uspjeno odolijevaju agresorskim napadima na svim linijama. Desetog maja 92, godine u tekiji travnikih dervia osnovane su Muslimanske snage. Prvi emir Muslimanskih snaga bio je Ahmed ef. Adilovi. Poslije itavog niza izvedenih uspjenih borbenih aktivnosti, prije svega na turbetsko-travnikom ratitu, Muslimanske snage od 21. novembra 1992. djeluju kao 7. muslimanska brigada Armije RBiH. Nakon saznanja o stravinim stradanjima najbliih u njihovom zaviaju, u mnogim dijelovima Hrvatske i Slovenije, mladi Krajinici daju zakletvu Bosni i njenoj slobodi. Okupili su se u Zagrebu i formirali Prvi bosansko-krajiki bataljon. U odbranu BiH bataljon se ukljuuje 6. juna 92. na podruju opina Jajce i Travnik sa 658 hrabrih boraca. Za svega nekoliko mjeseci bataljon porerasta u Prvu bosansko-krajiku brigadu sa oko 2500 boraca, iji je prvi komandant Osman Omanovi. Gotovo istovremeno u Klani kod Rijeke, na inicijativu i pod rukovodstvom Ilhada Ianovia i Fikreta uskia, okuplja se velika grupa krajinika i 27. juna 92. formiraju Sedmu krajiku brigadu. Nakon borbi za deblokadu Gorada, brigada poetkom septembra mjeseca 92. godine dolazi u Travnik i aktivno uestvuje u odbrani Jajca, zatim Karaule i Karaulske gore. U decembru 92. ove dvije krajike brigade se spajaju u jednu 17. krajiku brigadu sa Travnikom kao stanitem. Osnivanje, organizovanje i stasanje 17. krajike brigade na ovim prostorima dalo je izuzetno znaajne rezultate. Prekaljeni i hrabri borci ove brigade u svojim okrajima sa etnicima stvaraju mit o nepobjedivosti Armije R BiH. Osim uspjeno voenih odbrambenih dejstava, jedinice TO sa podruja Travnike opine uspjeno su izvele vie izuzetno znaajnih aktivnih borbenih dejstava. Uz pomo i sadejstvo jo nekih jedinica iz Novog Travnika i Zenice, jedinice TO travnike opine su 13. septembra 1992. izvele veoma uspjenu akciju na unitavanju borbenih i drugih materijalno-tehnikih sredstava agresora na vlaikim predjelima Smet i Gostilj. Tom prilikom oteena su ili unitena brojna sredstva agresora, a renjeno je ili ubijeno vie agresorskih vojnika. Potpuno je uniten jedan kamion sa agresorskim vojnicima, a nai borci su jedno vrijeme preuzeli kontrolu puta Smet-Gostilj. Krajem oktobra (28. 10. 1992.), uprkos herojskom petomjesenom otporu, agresor osvaja grad Jajce. Kolone novih prognanika i izbjeglica, njih skoro 30.000, gladni i izmueni, preko Karaulske Gore i Turbeta dolaze u Travnik. Direktan susret sa stradanjem i patnjom tako velikog broja ljudi negativno utie na branitelje Karaulske Gore, Karaule i eike Planine - tada prve linije odbrane Travnika i srednje Bosne. Agresor koristi trenutnu zbunjenost branitelja i uz angaovanje ogromnih tehnikih
118

KORAK broj 28

potencijala i ive sile osvaja i ovo podruje. Istovremeno HVO naputa i bez borbe predaje etnicima svoje poloaje u Podkraju i elilovcu. Jo vie se stee obru oko Turbeta, branitelji uspostavljaju novu liniju odbrane: Obienjak, Kri, Mezarluci, Seevo, Dijaci. Linija odbrane iznad Paklareva bila je uspostavljena ranije. Borci biljanske regije, podruje Han Bile i Mehuria, uspjeno, vojniki briljantno 12. septembra 92. izvode veoma znaajnu akciju oslobaanja podruja Meokrnja. Uz izbacivanje iz stroja desetine agresorskih vojnika i novog ratnog plijena u mnotvu naoruanja, municije i druge opreme, osvajanjem ovog prostora stvara se taktika mogunost za oslobaanje Vlaia i sa njegove istone strane. Stvorene su strateke mogunosti uvezivanja sa jedinicama zenike opine, a etniko-agresorski poloaji su znaajno odmaknuti od naseljenih mjesta ovog podruja travnike opine. Od ovih boraca 22. desembra 92. osniva se 306. brdska brigada. Njen prvi komandant je Esad Sipi, a zatim je dugi period na njenom elu bio Munir Kari. Do kraja ove prve ratne godine zavrava se organizaciono ustrojavanje i ostalih dijelova oruanih snaga Bosne i Hercegovine na podruju Travnika. Tako se 25. novembra 1992. osniva 312. motorizovana brigada, koja je neto kasnije preimenovana i ustrojena kao brdska brigada. U sastav brigade ulaze Prvi i Drugu travniki odred, Vlaiki odred (biva Mudrika eta), Turbetski odred, Odred Gradina i Karaulski odred. Za komandanta brigade imenuje se Zijad aber. Brigada je sastavljena od iskusnih i u nizu borbi ve prekaljenih boraca, sa ojaanim materijalno-tehnikim sredstvima i drugom opremom, uglavnom zarobljenom u neposrednim borbama sa agresorom. Tako je osposobljena za izvoenje najteih ratnih opreacija. Poetkom te zime 1992./93. cijela BiH se sastojala od izolovanih enklava slobodnih teritorija ije su meusobne komunikacije presijecale srpske i hrvatske snage. Tako je i podruje opine Travnik okrueno sa zapada jednim agresorom, a sa istoka drugim. Pred borcima brigada Armije BiH bila je teka zima.

119

TEMA KORAKA - SREDNJA BOSNA PRKOSNA (II)

General Demal MERDAN

PRIPREME ZA ODBRANU I POETNA BORBENA DEJSTVA U ZENIKOJ REGIJI

Patriotska liga na prostoru regije Zenica bila je organizovana u Regionalni tab koji je bio potinjen Glavnom tabu Patriotske lige (PL) Bosne i Hercegovine, a pretpostavljen opinskim tabovima PL sa prostora regije. Regionalni tab Patriotske lige Zenica imao je komandu i nije imao svojih samostalnih direktno potinjenih jedinica. Komanda Regionalnog taba Patriotske lige Zenica imala je komandanta, zamjenika komandanta i pomonike komandanta za operativu, za tehniko-administrativne poslove, za posebna dejstva, za obavjetajne i bezbjednosne poslove, za logistiku, za sanitet, za tehniku i za veze. Cijenili smo da u toj fazi organizovanja nije bilo potrebe za veim brojem ljudi u Komandi Regionalnog taba PL, nego da treba jaati organizaciju opinskih tabova Patriotske lige i jedinica u okviru tih tabova. Komandi Regionalnog taba Patriotske lige Zenica bili su potinjeni opinski tabovi PL-a Gornjeg Vakufa, Bugojna, Kupresa, Donjeg Vakufa, Travnika, Novog Travnika, Viteza, Busovae, Zenice, Kaknja, epa i Zavidovia. Prve smotre jedinica PL Opinski tabovi Patriotske lige imali su komandu, prostorne, manevarske i pozadinske jedinice, te jedinice za posebna dejstva. Nakon imenovanja komandanta i zamjenika komandanta opinskog taba PL, odmah sutradan se ilo na formiranje barem jedne grupe od tri lana u kojoj smo imenovali-postavljali vou grupe. Narednih dana ubrzano se formiraju grupe od po tri lana u mjesnim zajednicama, gdje god se to moglo i u svim tim grupama imenovani-postavljani su voe. Grupe su spajane u odjeljenja, odjeljenja u vodove, vodovi u ete, a ete u odrede. Vrlo rijetko su ete spajane u bataljone. Na sva komandna mjesta postavljani su ljudi na prijedlog elnih ljudi Stranke demokratske akcije (SDA) i svi su traili da se zovu komandanti, a ne komandiri. Do historijskog Savjetovanja komandanata regionalnih tabova Patriotske lige, lanova Glavnog taba PL Bosne i Hercegovine i predstavnika politikog rukovodstva PL BiH u Mehuriu kod Travnika od 7. do 9. februara.1992., na prostoru regije Zenica imali smo u svakoj opini organizovanu najmanje jednu etu, vie vodova
120

KORAK broj 28

i veliki broj odjeljenja PL i grupa za posebna dejstva. Dakle, do tada nismo imali odrede niti bataljone Patriotske lige. Njih formiramo tek poslije Savjetovanja spajanjem vie eta. Na prostoru Regije Zenica nikada nismo formirali niti jednu brigadu PL, niti drugu jedinicu tog ranga, zato to nas je izbijanje rata preteklo i to smo se odreenog datuma svi stavili pod komandu novoformirane Teritorijalne odbrane Republike Bosne i Hercegovine. Prva zvanina smotra jedinice Patriotske lige ranga voda izvrena je sredinom oktobra 1991. godine ispred kole u Mjesnoj zajednici Lugovi, opina Busovaa. Smotru su izvrili komandant Regionalnog taba PL Zenica, komandant Opinskog taba PL Busovaa i predsjednik SDA Busovaa. Pripadnici voda od naoruanja su imali jednu automatsku puku, dvje puke M-48, dva lovaka snajpera, 10 lovakih puaka (samarice) i etiri pitolja. Ostali su bili bez oruja. Prva zvanina smotra jedinice Patriotske lige ranga ete izvrena je 2. januara 1992. godine u Mjesnoj zajednici Kauni, opina Busovaa, u jednoj kui koja je bila u fazi izgradnje, oko 350 metara od kasarne JNA Silos. U pripremi za smotru, koja je bila u jutarnjim asovima, svi su borci donijeli naoruanje, ali na predaju raporta, u popodnevnim asovima, nisu donijeli naoruanje, jer je ocijenjeno da bi to mogli primijetiti pripadnici JNA iz kasarne Silos. Ispred Glavnog taba Patriotske lige Bosne i Hrcegovine smotru su izvrili Munib Bisi, rahmetli, i Edib Bukvi. Zvanine i nezvanine smotre grupa i jedinica Patriotske lige su vrene u svim opinskim tabovima regije Zenica sve do prelaska komandi i jedinica PL u sastav novoformirane Teritorijalne odbrane RBiH. Na cijeloj teritoriji Regije Zenica, u periodu priprema za odbranu, bila je formirana samo jedna manja jedinica Zelenih beretki, jaine oslabljenog voda (dva odjeljenja sa ukupno 25 boraca). Jedinica je bila na prostoru starog grada u Travniku i bila je pod komandom Opinskog taba PL Travnik. Ova grupa-jedinica Zelenih beretki poetkom 1992. ulazi u sastav ete Patriotske lige Stari grad, opina Travnik. Pored toga, na prostoru Starog Viteza, pod komandom Opinskog taba PL Vitez djelovala je jedna grupa Zelenih beretki koja je imala zadau obezbjeenja damije. Potrebno je istai da se polovinom juna 1992. godine u opinama Gornji Vakuf, Busovaa i epe formiraju jedinice jaine ranga ete pod nazivom Zelene beretke. One su formirane od pripadnika Teritorijalne odbrane. Izvravale su posebne zadatke. Bile su dosta dobro naoruane i opremljene i veoma su bile mobilne. Kada je prestala potreba za njihovim angaovanjem, rasformirane su, a ljudstvo i oprema su prerasporeeni u druge jedinice Teritorijalne odbrane tih opina. Djelovanje ovih grupa i jedinica Zelenih beretki kao i onih koje su formirane u Starom gradu Vitez i Starom gradu Travnik 1991. godine, nema ama ba nikakve veze sa jedinicama i komandom Zelenih beretki u Sarajevu. To to se danas deava sa Zelenim beretkama u Srednjobosanskom kantonu u smislu utvrivanja mjesta i uloge Zelenih beretki u pripremi za odbranu i odbrani od agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu je istorijski falsifikat.
121

TEMA KORAKA - SREDNJA BOSNA PRKOSNA (II)

Dok tabovi i jedinice Patriotske lige regije Zenica izvode svakodnevno razne vrste aktivnosti - od deurstva, obuke, raznih vjebi do konkretnih akcija, dotle tabovi i jedinice Teritorijalne odbrane miruju i nita ne ine. Zaposlenici u tabovima Teritorijalne odbrane imaju redovno radno vrijeme, ne vre nikakve aktivnosti na mobilizaciji i opremanju jedinica Teritorijalne odbrane. Potinjene komande prepostavljenim alju redovne izvjetaje kao da je sasvim normalna situacija i redovno stanje. Mora se, takoe, istai da je vrlo mali broj ljudi zaposlenih u tabovima Teritorijalne odbrane bio angaovan u PL, kao to je i mali broj starjeina JNA pokazivao simpatije prema PL i davao joj obavjetajne podatke o JNA. Od 7. do 9. februara 1992. u Mehuriima je odrano Savjetovanje komandanata regionalnih tabova Patriotske lige Bosne i Hercegovine, predstavnika Glavnog taba i politikog rukovodstva PLBiH. Savjetovanje je organizovala SDA Travnik. Na Savjetovanju su komandanti regionalnih tabova, pojedinano i odvojeno, referisali o planovima odbrane svojih regija, problemima u regiji i zahtjevima prema Glavnom tabu PLBiH. Komandant Glavnog taba Patriotske lige Bosne i Hercegovine, rahmetli, brigadni general Meho Kariik Kemo i naelnik taba PLBiH, brigadni general Sefer Halilovi Halil su iznijeli osnovne probleme vojnog dijela PL na nivou Bosne i Hercegovine i ukratko izdiktirali zadatke za naredni period. Predstavnik politikog rukovodstva PL Bosne i Hercegovine Hasan engi Hasan-enga, je govorio o politikoj situaciji u svijetu, susjednim republikama i u Republici Bosni i Hercegovini. Iznesene su aktivnosti i mjere koje e poduzeti dravno rukovodstvo, rukovodstvo SDA i politiko rukovodstvo PLBiH u skoroj budunosti. Poslije je uraena Direktiva za odbranu suvereniteta Bosne i Hercegovine. Prelazak PL-a u TO Deurni u Regionalnom tabu PL Zenica u nonim satima 8. aprila 1992. godine je dobio nareenje iz Glavnog taba PLBiH da se Patriotska liga BiH stavlja pod komandu Teritorijalne odbrane Republike Bosne i Hercegovine. Iste noi stupili smo u vezu sa komandantom Glavnog taba PLBiH i traili pojanjenja. Odgovoreno je da se to radi na osnovu Uredbe Predsjednitva Republike Bosne i Hercegovine o ukidanju dosadanjeg Republikog taba Teritorijalne odbrane i obrazovanju taba Teritorijalne odbrane Republike Bosne i Hercegovine. Narednog dana, 9. aprila 1992., u jutarnjim asovima, ui dio komande Regionalnog taba PL regije Zenica odlaze u kabinet komandanta Okrunog taba Teritorijalne odbrane Zenica pukovnika Ramiza uvalia (danas umirovljeni brigadni general) i stavljaju se pod komandu novoformirane Teritorijalne odbrane. Tog dana komandant Regionalnog taba PL Zenica nareuje svim komandantima Opinskih tabova Patriotske lige da se zajedno sa svim svojim jedinicama stave pod komandu novoformiranih opinskih tabova TO. U toku 10. aprila 1992. godine svi opinski tabovi PL izvjetavaju da su se stavili pod komandu opinskih tabova Teritorijalne odbrane.
122

KORAK broj 28

U opini Zenica, nakon prelaska svih jednica PL u sastav Teritorijalne odbrane, ostala je jedna jedinica koja je nosila naziv Bataljon Patriotske lige, koja je pod komandom Opinskog taba Teritorijalne odbrane Zenica. Ovaj bataljon je ostao sve do formiranja 314. mbr. ARBiH (01.12.1992. godine), kada je kompletan bataljon uao u sastav brigade kao 1. bataljon. Kada je u aprilu 1992. godine veoma snana jedinica JNA, podrana tenkovima i artiljerijom, napala radio-televizijski odailja Paljenik na Vlaiu, pomo branocima releja nije pruila jedinica Teritorijalne odbrane Travnik, ve Odred PL Mehurii, jedna eta PL Travnik sa pripadnicima Policijske uprave Travnik. Navedene jedinice PL su poslije mobilisane u jedinice Teritorijalne odbrane Travnik. Jake etnike snage su 20. aprila 1992. godine napale Turbe. Na ulazu u grad zaustavile su ih ete PL Turbe i Travnik, te vod za posebna dejstva Opinskog taba PL Busovaa i pripadnika Policijske uprave Travnik. Ove jedinice PL su poslije mobilisane u jedinice Teritorijalne odbrane. Zanimljivo je da su etnike snage na tim poloajima, uklinjeni prema Turbetu, ostale do pred kraj rata. Jedinica PL, a ne Teritorijalne dobrane Busovaa 26. aprila 1992. blokirala je kasarnu JNA Silos u Busovai. Kasarne JNA u Travniku (krajem aprila i poetkom maja 1992.), u Zenici (poetkom maja 1992.) i Kaonik u Busovai (9. 5. 1992.) blokirale su jedinice PL, a ne jedinice Teritorijalne odbrane. Ali, te jedinice Patriotske lige odmah poslije toga mobilisane su u jedinice novoformirane Teritorijalne odbrane. Neposredno pred agresiju i poetkom agresije SDS je potpuno opstruirao rad i funkcionisanje Teritorijalne obrane na prostoru okruga Zenica. Njeni kadrovi su, pvih dana agresije, napustili tabove i jedinice Teritorijalne obrane i prikljuili se jedinicama JNA. Meutim, ponaanje lanova HDZ-a je, do sukoba HVO-a i Armije RBiH, bilo razliito u pojedinim opinama. Nakon poetka sukoba, lanovi HDZ-a su, zajedno sa HVO, otpoeli otvorenu borbu protiv TO, a kasnije i protiv Armije R B i H. Ovaj odnos najbolje ilustruje izvjetaj kojeg je pretpostavljenoj komandi 15. aprila 1992. podnijela Komanda Okrunog taba TO Zenica u kome se kae: Zakljuno 15. 04. 1992. u potpunosti su usaglaeni stavovi u optinama Zenica, Kakanj i epe. Djelimino su usaglaeni stavovi sa optinama Busovaa, Novi Travnik, Vitez, Travnik, Bugojno i Gornji Vakuf. U ovim optinama snage HDZ-a garantuju suradnju i mogunost sadejstva u izvravanju zadataka, ali se ne ele staviti pod jedinstvenu komandu. U optinama Zavidovii i Donji Vakuf nisu realizovani stavovi i odluke. Razlog: Nacionalna struktura u tim optinama je takva da je srpsko i muslimansko stanovnitvo brojno podjednako, te rukovodstva tih stranaka, radi sopstvenog mira ne ele da se izjasne za bilo koju opciju. Pored toga, a u cilju stavljanja HVO-a pod jedinstvenu komandu Teritorijalne obrane Republike Bosne i Hercegovine, komanda Okrunog taba TO Zenica je potpukovniku Filipu Filipoviu, u to vrijeme zapovjedniku HVO-a za srednju Bosnu,
123

TEMA KORAKA - SREDNJA BOSNA PRKOSNA (II)

nudila, u jednoj varijanti, da bude komandant OkTO Zenica, a u drugoj da bude komandant, a Demal Merdan, pripadnik OkTO Zenica, njegov zamijenik svih jedinica TO i HVO-a u Lavanskoj dolini. Rukovodstvo HDZ-a nije prihvatilo ni jednu ponuenu varijantu. Teina borbena dejstva TO Okruga Zenica Prema nareenju pretpostavljene komande, teite borbenog djelovanja jedinica Teritorijalne odbrane Okruga Zenica bilo je na deblokadi Sarajeva iz pravca opine Visoko. Pored toga, jedinice opinskih tabova Teritorijalne odbrane bile su ukljuene u borbena dejstva protiv srpsko-crnogorskog agresora u zonama svoje odgovornosti. Najtea borbena dejstva protiv srpsko-crnogorskog agresora tokom 1992. su voena u zonama odgovornosti opinskih tabova Teritorijalne odbrane Travnik, Zavidovii i Bugojno. Nikako ne treba zanemariti ni borbena dejstva koja su voena protiv srpsko-crnogorskog agresora na teritoriji opinskih tabova Teritorijalne odbrane Gornjeg Vakufa i Novog Travnika. Situacija se jo vie uslonjavala na prostoru kojeg su kontrolisale postrojba HVO-a, jer nisu dozvoljavale normalan protok ljudstva, sredstava i opreme jedinicama Teritorijalne odbrane. Ovaj problem je bio posebno izraen na prostorima i u vrijeme kada je dolazilo do incidenata i sukoba izmeu postrojbi HVO-a i jedinica Teritorijalne odbrane. Ove incidente i sukobe su uvijek i iskljuivo izazivale postrojbe HVO-a. esto se deavalo da, zbog sukoba sa postrojbama HVO-a, nismo bili u mogunosti pruiti pravovremenu pomo naim jedinicama u zoni borbenih dejstava prema srpsko-crnogorskom agresosru. Permanentno smo morali drati odren broj snaga u rezervi za eventualni sukob sa postrojbama HVO-a, ime je slabila naa udarna mo prema srpsko-crnogorskom agresoru. Jedinice Teritorijalne odbrane pod komandom Okrunog taba Teritorijalne odbrane Zenica su, po nareenju pretpostavljene komande, bile angaovane i izvan zone odgovornosti Okrunog taba TO Zenica. Pored pokuaja deblokade Sarajeva iz pravca Visokog, bile su angaovane i na Igmanskom bojitu, te na odbrani Maglaja i Jajca. Posebno treba istai angaovanje jedinica Teritorijalne odbrane u odbrani Jajca, iako teritorija opine Jajce nije bila u zoni odgovornosti Okrunog taba TO Zenica. Po nareenju pretpostavljene komande, na irem prostoru grada Jajca, izvrena su dva komandantska izvianja i uspostavljena je radio-veza izmeu Komande Okrunog taba TO Zenica i Opinskog taba Teritorijalne odbrane Jajce. Formiranje zajednike komande za odbranu grada Jajca od pripadnika Teritorijalne odbrane i pripadnika HVO-a sprijeio je Dario Kordi. injenica je da je srpsko-crnogorski agresor probio linije odbrane grada Jajca u zoni koju su branile postrojbe HVO-a, a ije linije odbrane nisu bile dovoljno ininjerijski ureene za pruanje odsudne odbrane. Kada su se branitelji Jajca nali u sloenoj situaciji, pretpostavljenja komanda je naredila angaovanje dviju brigada,
124

KORAK broj 28

to je i uinjeno angaovanjem 1. i 7. krajike brigade. Pored toga, u iri rejon Dnoluka, kao rezerva, premjeten je 1. zeniki odred Teritorijalne odbrane od 350 dobro naoruanih i opremljenih boraca. Poslije toga, sa zadatka deblokade Sarajeva, po odobrenju pretpostavljene komande, izvuen je jedan bataljon 1. zenike brigade Teritorijalne odbrane i sa dijelom komande brigade upuen prema Jajcu da se pridrui braniocima Jajca. Sve to nije bilo dovoljno da se Jajce odbrani. Nakon pada Jajca, srpsko-crnogorski agresor nije zaustavljen ni na prilazima Karaule, pa je i Karaula uskoro pala u ruke agresora. Jedan od razloga pada Karaule je zasigurno nedovoljno ininjerijsko ureenje linija odbrane. Tada smo morali povui nae snage sa eike planine, jer bi one dole u potpuno okruenje. Zbog toga se odbrani Turbeta prilo krajnje ozbiljno i odgovorno. Kvalitetno je izvreno ininjerijsko ureenje linija odbrane. Nareena je odsudna odbrana Turbeta. Sve raspoloive snage su dovedene u iri rejon Turbeta. Od pretpostavljene komande je zatraeno da se dio snaga jaine jednog bataljona 1. zenike brigade Teritorijalne odbrane izvue sa zadatka deblokadae Sarajeva i uputi prema rejonu Turbeta, to je i odobreno. Dodatnom mobilizacijom ljudstva i tehnike ininjerijski su ureivane po dubini jo dvije linije odbrane. Pokuano je sa Zapovjednitvom HVO-a Operativne zone Srednja Bosna dogovoriti zajednika borbena dejstva prema srpsko-crnogorskom agresoru, ali dogovor nije uspio. Jedino to je dogovoreno je da dalekometna artiljerija HVO-a dejstvuje po dubini srpsko-crnogorskog agresora. Nije prihvaeno da naelnik artiljerije Opinskog taba Teritorijalne odbrane Travnik bude na komandnom mjestu dalekometne artiljerije HVO-a kako bi se mogli preciznije odreivati ciljevi artiljerijskog dejstva. Zista je dalekometna artiljerija HVO-a dejstvovala po dubini, ali nismo znali po kojim ciljevima. Za odbranu Turbeta, Travnika, pa i cijele Srednje Bosne doao je najkritiniji trenutak odbrane kada su jake oklopne snage srpsko-crnogorskog agresora iz pravca Gostilj-Smet-eii probijale odbranu Turbeta. Natovjeanskim naporom naih hrabrih branilaca, naih heroja, zaustavljeni su tenkovi srpsko-crnogorskog agresora na tom pravcu. Sa ove vremenske distance moe se sa sigurnou tvrditi da je najkritiniji trenutak odbrane Turbeta bio i ujedno najkritiniji trenutak odbrane u cijeloj zoni odgovornosti Okrunog taba Teritorijalne odbrane Zenica od srpsko-crnogorskog agresora u cijelom odbrambenom ratu. Da je tenkovska jedinica srpsko-crnogorskog agresora, kojim sluajem, probila linije odbrane Turbeta iz pravca Gostilj-Smet-eii, vjerovatno se ni Travnik ne bi mogao odbraniti, to bi bila katastrofa za srednju Bosnu sa nesagledivim posljedicama.

125

TEMA KORAKA - SREDNJA BOSNA PRKOSNA (II)

Kemal TERZI

Donji Vakuf u vunenim vremenima

Ovo kazivanje imat e formu autobiografskog , jer su dogaaji vezani direktno za mene, pa molim one koji budu sluali ovo izlaganje ili ga itali, da ga ne shvate hvalisanjem, jer to nemam ni u zadnjim mislima. Sve to elim jeste da injenino osvijetlim jedno vrijeme i dogaaje u njemu, pa i ulogu nekih aktera iz tog vremena. Donji Vakuf brojao je oko 25000 stanovika po popisu iz 1991. godne. Muslimani su inili 53 odsto, Srbi 49, Hrvati est odsto, a ostatak su bili ostali. Opina je bila radnika jer je veina stanovnitva radila u industrijskim pogonima i vaila je za komunistiku utvrdu . Ovdje u ukazati na jednu konstataciju Muhameda engia, u to vrijeme sekretara SDA, koju je rekao Aliji Izetbegoviu, kako e mu najtee biti u Donjen Vakufe, jer u razgovoru sa njegovim poznanicima iz tog grada niko nije htio da se prihvati organiziranja SDA. Ja sam na tom sastanku rekao da je SDA za Donji Vakuf moja briga i obaveza, a da za uspjeh ne brinu . Nisam imao politiog iskutsva, niti sam znao ta me eka i moda je to i bilo presudno, jer se nisam bojao smicalica koje se podrazumijevaju u politici. Jer, do tada se nisam bavio politickim radom, i ako sam imao dvije godine zatvora zbog navodnogdjelovanja sa pozicija muslimanskog nacionalizma. Prije izbora posebno se istie dolazak komandanta taba Teritorijalne odbrane RBiH Vukosavljevia i Demila arca u Donji Vakuf, gdje je organizovan okrugli sto o JNA u novom politikom ureenju. Sastanku su prisustvovali komande tabova za Bugojno, Gornji Vakuf, Kupres i Donji Vakuf i predsjednici svih partija iz Donjeg Vakufa. Na tom sastanku sam iznio stavove kako SDA vidi poziciju JNA (instrukcije sam dobio u Sarajevu), nakon ega su me svi redom napali tako da sam mislio da neu kui stii, a da u biti uhien. Nakon izbora SDA je dobila 14 mjesta od 35 koliko je brojala Optinska skuptina, SDS 11, Demokratski savez 1, reformske snage 3, SDP 4, HDZ 1 i Omladinci 1. SDA je dobila mjesto predsjednika Optine i ja sam izabran, nakon ega poinje prava haranga na mene, a posebno nakon to je u Donji Vakuf doao Velibor Ostoji, koji je zaprijetio SDS - u da nikakvu odluku ne smiju donijeti ako sa njom nije saglasan Vlado Kunovac, koji je bio perjanica SDP - a i koji je uivao veliki ugled kod Muslimana Donjeg Vakufa. Sve stranke u Donjem Vakufu su se svrstale na jednu
126

KORAK broj 28

stranu - protiv SDA i Kemala Terzia. Kemal Terzi je postao problem broj 1. Dolazi do blokade rada Skupstine. Poinju strajkovi, Tvornica montanih kua se baka isticala. Poinju blokade od strane Srba na putnoj komunikaciji prema Komaru zbog nekakvog parkiranog kamiona koji prevozi otrovne materije, dolazi do nesretnog ubistva jedne starice srpske nacionalnosti od strane Zahirova koji je poao u lov, razoruavanje Srba koji su bjeali sa Kupresa u rejon Prusake rijeke. Od JNA dobijamo garancije da je naoruanje TO u kasarni u Donjem Vakufu i tim povodom, jedne prilike, dolazi pukovnik Osman Selak sa ekipom da nas uvjere da je naoruanje u kasarni. Odvode nas u obilazak, gdje su nam pokazali cjelokupno naoruanje za optine Bugojno, Gornji i Donji Vakuf i Kupres. Vie od oruja mene je interesirao pukovnik i traio sam pogodan trenutak da ga neto pitam. Gotovo je izgledalo nemogue jer ga bezbjednjak nije putao ni trena samog. Ipak, iskoristio sam samo jedan tren da pitam pukovnika da li je njemu jasna njegova pozicija, a on mi je samo uspio rei: Kemo, ne igrajte se, sve e nas pobiti. Meni je to bilo dovoljno da vidim da je svjestan situacije, ali da je nemoan i da u nekoj prilici moe dati neki iaret za neku akciju. Naalost, te prilike nije bilo, nego me nazvao kad je ve sve bilo gotovo, kad je oruje odvezeno iz kasarne u Mahovljane, da pripremim janjetinu jer mi ima rei jednu radosnu vijest. I zaista pojavio se u istoj pratnji (major Pavlovi i vodnik, zaboravio sam ime) oko pola deset da mi kae koko je spasio Donji Vakuf od napada HOS-a, jer je sve naoruanje izvukao iz kasarne tako da ta opasnost od napada vie ne postoji. Nakon uvenog sastanka u Domu policije u Sarajevu, donesena je odluka o formiranju Patriotske lige sa ciljem okupljanja patriota za ouvanje BiH i njenih graana. Bio sam na prvom sastanku na kome je iznesena ta ideja i akcija je poela. To je bila najtea aktivnost koju je trebalo voditi, a da ne bude provaljena. Razgovarao sam sa ljudima u koje sam imao povjerenje i povjeravao im irenje te ideje i pridobijanje ljudi. Za organizovanje vojnog dijela povjerenje sam ukazao Krlaku, Handiu policiju, Kapiu okupljanje oficira, koji bi se prihvatili komandovaja jedinicama. Aktivnosti su se sastojale od prikupljanja podataka o kretanju vojnih konvoja , evidentiranju lovakog i drugog naoruanja koje posjeduju Muslimani, odravanje sastanaka sa odreenim ljudima sa kojima smo razgovarali o situaciji u kojoj e se nai Muslimani, slanju ljudi na obuku za radio - veze, policajce i nabavku naoruanja. Dok smo radili na ovim aktivnostima, opozicija je pravila nekakvo Mirovno vijee koje nam je zadavalo mnogo problema iz razloga to su Muslimani nekako voljeli laku varijantu i sve se svelo na to da se odreknu Kemala Terzii, a oni bi se mogli dogovoriti sa SDS-om i Srbima i ta kampanja je bila vrlo estoka.Tako su, dok smo se mi spremali za odbranu, oni nosili peenu janjad i pite vojnicima, bolje rei etnicima, na Kupres, gdje se zaustavio onaj uveni konvoj to je proao kroz Posuje. Organizovali su prevoz ljudi na demonstracije, koje su bile organizovane pred Skuptinom BiH, a koji je zaustavljen oruanom vatrom nadomak Turbeta. Posebno je bilo napeto pred odravanje referenduma o nezavisnosti. etnici su zaposjeli Komar i zaustavili saobraaj na ovoj vanoj komunikaciji.
127

TEMA KORAKA - SREDNJA BOSNA PRKOSNA (II)

U naem radu bilo je i naive i neznanja, pa u navesti jedan primjer. U aprilu, nakon to je Gali povratio Kupres, uveo je punktove i zabranu prevoza svega to slii na vojnu opremu, izmeu ostalog i odvoz trenerki iz Boreve fabrike u Jajcu. Nakon pregovora on je odobrio prevoz po koji je otiao predsjednik optine Travnik Tamburi i koji je svratio kod mene da trai neto protuoklopnih sredstava od nae policije, da, kad naie ovaj kamion sa trenerkama, da u taj kamion ubacimo ta protuoklopna sredstva, jer imamo Galievo odobrenje i niko ga ne smije zaustaviti. Dogovorim sa Handiem i oni utovare to u kamion, a u meuvremenu meni se u kancelariji pojavi pukovnik Gali, vjerovatno dobro obavijeten. Htio je da nas impresionira, a i isprepada. Dok smo pili kahvu, ue u kancelariju njegov pratilac i neto mu apnu. On izae i vrati se nakon nekoliko minuta i pita ta da radi sa nama. Mi ga gledamo u udu jer ne znamo o emu se radi, dok on ne re da je u kamionu, za koji je on dao odobrenje da odveze trenerke, pronaen paket tromblonskih mina. Pravo da kaem, situacija nije bila nimalo jednostavna niti za mene, a posebno za Tamburia. Na kraju, zavrilo se sve na zaplijeni kamiona i opreme, a voza je puten uz izvinjenje Tamburia i obavezu da se vie u to ne uputamo ni on ni ja. asna uloga Duka Gnjatia zasluuje da se nae u ovom kratkom opisu iz razloga to je odbio da slui etnicima i podnio ostavku na mjesto direktora Radija. Isto je postupila i dr. Vesna ukara. Nakon to su etnici postavili strau ispred Doma zdravlja, ona je podnijela ostavku. Moj profesor iz srednje kole Novo Zeli jedne prilike je doao kod mene da popriamo o situaciji, pa mi je rekao kako su njegovi traili da bude komandant njihovih jedinica jer da to to se potpisuje irilicom, misle da je on etnik. Nakon ruenja mosta u Donjem Vakufu (etvrtak), dolazi meni u petak Merzuk onli, koji me ekao da iziem iz damije, sa dume, i obavjetava me da su na punktu, na ulazu u Prusac, zaustavili neke oficire sa pratnjom koji trae da se vide sa mnom. Dok smo se vozili, pita me usput jesu li dobro postupili to im nisu dali u Prusac, na ta sam potvrdno odgovorio.I doista, na punktu ekali su me pukovnik Kosti, komandant etnicke brigade i potpukovnik Kokovi koji mu je bio zamjenik ili naelnik sa pincgauerom i estoricom vijnika, naoruani do zuba. Prvi komentar Kostia sa kojim sam se i ranije sretao (Bio je aktivni oficir JNA sa sluzbom u Sloveniji i nakon povlaenja iz Slovenije, dobio je zadatak da u Donjem Vakufu organizira vojno-paravojne formacije SDS-a, a rodom je sa Kosova) bio je kako imam dobru vojsku na ta sam potvrdno odgovorio. Sjeli smo u kafiu, malo nie punkta ( i ja sam dobio pratnju od nasih u Enesu Hadziabdicu). Enes je bio sa njihovom pratnjom, a mi smo sjeli vani za jedan sto i naruili kahvu. Uz kahvu oni vele da su doli da idem s njima u Vakuf jer je narod u panici, a i oni bi popravljali most, ali im treba moje odobrenje za to. Ja sam ih zamolio da budu iskreni u razgovoru i da mi iskreno kau mogu li oni zaustaviti rat ili ne mogu, a sve ostalo je lahko. Gledao me Kosti i napokon ree da ne mogu, ali da sam ja otiao na pogrenu stranu i da e Muslimani stradati jer oni nee ponoviti greku iz Slovenije i da mi nemamo nikakvih ansi. Rekao sam mu da mi je drago to je bio iskren i da jedinino to je tano jeste da e mnogo Muslimana stradati, ali da e konani gubitnici biti Srbi jer ih oni vode u propast. Rekao sam
128

KORAK broj 28

da, ako preivimo ovaj rat, volio bih da sjednemo pa da vidimo ko je bio u pravu. Podvukao mi je da ih je u Sloveniji pobijedio jedan covjek - Kacin koji je bio, valjda, ministar informisanja u slovenakoj vladi. uo sam u toku rata da je Kokovi poginuo na Vlaiu od jedne granate jo 1992., a o Kostiu ne znam nita. Prvi susret sa Bobanom neu nikad zaboraviti (bio je jo jedan susret). Iao sam sa Samirom utkoviem njegovim autom jer je imao njemake tablice, pa je bilo sigurnije se kretati s njime. Radilo se o aprilu, zadnjih desetak dana. Uao sam kod Bobana, uljudno ga pozdravivi i prenijevi mu pozdrave onih koji su me njemu uputili. I prije nego to sam rekao zbog ega sam doao, on mi je saoptio da smo doli u pravi trenutaka jer su upravo donijeli odluku kako je Donji Vakuf izuzetno vaan za Herceg-Bosnu i da se mora braniti svim sredstvima, a potom me upitao znam li pjesmu Evo zore, evo dana, evo Jure i Bobana i znam li ko su oni. Rekao sam ono to je istina da nikad nisam uo ni za jednog, niti za pjesmu, na to je poskoio govorivi o prolom nakaradnom sistemu. I da ne duljim, rekao mi je da idem u Bugojno kod predsjednika oljia i da e mi on dati naoruanje za Donji Vakuf i da odmah udarimo na kasarnu i da zauzmemo komunikaciju prema Jajcu. Obradovan zbog oruja, ja pravo oljiu, malo ga napadnem to sam morao ii u Grude, a oruje kod njega. I ispriam mu priu koja je bila kod Bobana, a on ga odmah spakuje u majinu, nazvavi ga laovom jer ni njemu nita nije poslao i vidio sam u njemu strah i da je bio iskren u svom nastupu.To mi je bio znak da hercegovaki Hrvati igraju dvostruku igru i da nisu iskreni, o emu sam izvjestio nadlene. Posebna je pria oko oduzetog naoruanja od Srba koji su bjeali sa Kupresa i koje su nai saekali, oduzeli im naoruanje, odveli u kafanu, najeli i napili i poslali ih u Donji Vakuf, ali bez oruja. Svaki dan, ali ba svaki dan, u 8 sati, dolazio mi je kapetan I klase Balaban da trai nazad oruje ili e on dati nalog vojsci da krene na Prusac po oruje. I svaki dan sam morao da izvrdavam da se oruje ne vrati, a da oni ne krenu na Prusac prije vakta. I opet, da ne duljim, dogovorimo da formiramo mjeovitu vojnu policiju sastavljenu od 10 Muslimana i 10 Srba. I sve je bilo dobro. Sloili smo se oko imena i ko e biti komadant, a ko zamjenik, odijela e dati vojska, a naoruanje za Srbe dat e vojska, za Muslimane vojska. Trai da to bude naoruanje oduzeto od Srba u Prusakoj rijeci, na to mi nismo pristali. Uglavnom, nismo vratili naoruanje i Prusac nije bio napadnut od strane vojske. elim ovdje i da osvijetlim ulogu taba TO sa Senadom Alkiem na mjestu komandanta. Uistinu sam Senadu prenio informaciju da se mi moramo spremiti za sukob sa JNA ukoliko ona napadne na ustavnopravni sistem, na ta je on ustuknuo, pogotovu to sam mu prenio da sam dio odgovornosti za odbranu prepustio Safetu Krlaku. Ne samo on, nego i mnogi u Vakufu, nisu imali povjerenja prema Krlaku, jednostavno nisu ga simpatisali, a sa druge strane, nisu bili spremni da bez njega rade ono sto je Safet radio. Kad je stvar sa sukobom bila sve izvjesnija, Alki je prihvatio da radi sve to moe, i on i Mustafa utkovi, a da e veza izmeu nas biti, rahmetli, amil Omeragi, a da o tome Krlaka ne obavjetavam jer mu oni ne vjeruju. Tako sam bio prinuen da vjerujem i Krlaku, ali i Alkiu, koje sam morao provjeravati, jer su bila venena vremena. Safet nije znao ono to Alki i ostali rade,
129

TEMA KORAKA - SREDNJA BOSNA PRKOSNA (II)

a ovi nisu znali za Krlakove aktivnosti. Posljedica toga je bilo nepovjerenje prema Komandi TO, pogotovu kad su izili u Bugojno. Rei u vam, i ovdje elim to istai, kao pohvalu ponaanju i Mustafe, i Sene, i amila da su prihvatili pozicije koje su im ponuene, bez pogovora, a na kraju je sve dolo na svoje. Pozicija Kriznog taba Optine, bila je pat pozicija, jer su ga inila po etvorica Srba i Muslimana, tako da je bilo nemogue donijeti bilo kakvu odluku oko koje bi se sloili. Ja sam, na kraju, na svoju ruku podnio zahtjev prema Generaltabu, a preko Predsjednitva BiH, da se podigne TO za Donji Vakuf, to, naravno, nije prolo, ali smo uspjeli podii rezervni sastav policije, gdje je oko sedamdesetak Muslimana dobilo legalno naoruanje. Posebna pria su Muslimani Donjeg Vakufa, mislim na onaj dio arsije i tzv. ugledne graane koji su u to vrijeme drali glavu duboko zakopanu u pijesak i koji nisu eljeli, ili nisu mogli, sve je mogue, da vide da je rat neminovan i da se treba organizirati. A trebali su da to bolje i vide i znaju od mene. Tako sam jedne prilike, nakon to se poelo priati o odvajanju srpske optine Donji Vakuf i pripajanju SAO Krajini, organizirao sa Dukom Gnjatiem, a na pristanak Nee Ninkovia da doe i obrazloi opravdanost takvih aktivnosti od strane SDS-a, javnu tribinu u kino-sali u Donjem Vakufu na ovu temu. Nea je doao pijan, to se kae ko letva i na tom sastanku on je tako bulaznio da se insanu kosa dizala glavi. U publici su bili ti istaknuti graani koji su na sve te nebuloze samo pitali ta aktualna vlast ini na novim radnim mjestima. Osjeao sam gorinu koju sam vidio i u Gnjatievim oima. Kad smo se osamili, odnosno kad se sala izpraznila, pitao sam Neu ta je s njime, jer ga ja znam kao estitog profesora i da mi kae je li istina da je dobio titulu vojvode, to je on potvrdio uz obrazloenje da je za nas bolje da je on, kao normalan Srbin, na mjestu vojvode nego da je neko drugi, jer je velika borba kod njih ko e biti vojvoda. Mnogi duebriznici (koji i danas rade po nalozima centrala moi ondanje UDBE) i danas postavljaju pitanje zato se Donji Vakuf nije branio u Donjem Vakufu. Allah, d. ., kae u Kuranu asnom da e njegova pomo i pobjeda doi onima koji se na Njegovu putu povuku sa poloaja da bi zauzeli bolju poziciju radi nastavka borbe. Mi smo se za borbu spremali i, kako je rezultat pokazao, bili uspjeni u taktici povlaenja, za koju smo se opredijelili , odgovorni i pred Bogom i pred ljudima, jer smo vladali pravim informacijama koje su bile preduslov za pravu odluku. Nadam se da e me Bog poziviti, da za neko vrijeme napiem, mnogo vie i da sa svoje strane osvijetlim dogaaje iz tog vremena. Na alost, danas piu i oni kojima je stalo samo do line promocije bez bilo kakve odgovornosti za napisano. Jedan spisatelj je pisao knjigu o predsjednicima ili naelnicima Donjeg Vakufa. Pored mog imena stoji kad sam izabran i kad sam smijenjen od strane Visokog predstavnika, jer se nije imalo nita vie napisati o tih dvanaest i po godina, koliko sam bio na elu Donjeg Vakufa.
130

KORAK broj 28

KULTURA i NAUKA

Asaf Dani

SCENARISTIKI POSTUPAK ABDULAHA SIDRANA

(Ovo je jedan od posljednjih tekstova Asafa Dania koji je napisao za nauni skup: Bosna, ovjek i svijet u umjetnikim vidicima Abdulaha Sidrana, Sarajevo, 22. 10. 2011. godine)

Osamdesete godine dvadesetoga stoljea su autorski i produkcijski moda najsnaniji period u cjelokupnoj historiji filmske produkcije u Bosni i Hercegovini. To je period u kome je bosanskohercegovaki film zadobio relevantnost u okvirima bosanskog drutva, zahvaljujui, prije svega, duhu sumnje i kritinosti, ali ne samo kao politikim odrednicama, svakako bitnim za pojedine filmove toga razdoblja, ve kao ontolokim, egzistencijalnim odrednicama tema kojima se bavio i vremena koje je prikazao u jednoj kompleksnoj i razuenoj formi, koja ni do danas nije nadmaena. Paradoksalno je to su takvom sazrijevanju jedne umjetnosti kod nas moda presudan poticaj i najsnaniju podrku dali scenariji Abdulaha Sidrana za neke od filmova iz toga perioda1; paradoksalno u tome smislu to je scenarij prelazna, tranzitivna forma od knjievnosti ka drugoj, dovrenoj, dokumentarnoj ili igranoj formi filmske umjetnosti. Kao takav, scenarij je relativno malo priznat i cijenjen, gotovo da se smatra da je on nuno zlo, a ne samosvojna profesionalna djelatnost, a uprkos stranoj banalizaciji i standardizaciji scenaristike prakse u posljednjih dvadesetak godina on sadri mo kompleksnog razmiljanja zato to samo filmska umjetnost, kako kae Godar, jeste uvjerljivi svjedok znaajnih istorijskih deavanja u dvadesetom stoljeu.2 Zabranjeno je, kao zloin protiv sutine, da se u scenariju vidi ita drugo do rediteljskog alter-ega, pa i onda kada je iz njega samoga sasvim jasno da je, uprkos nunosti i obavezi tranzitivnosti, ishodio takvu vrstu autonomnosti kakvu ima dramski tekst u odnosu na pozorinu predstavu. Takvu vrstu autonomnosti simbolino predstavlja scenarij za film Kuduz, koji zapoinje proglaavanjem sumnje kao apsolutnog stvaralakog naela; sumnja se da je glavni protagonist prie uope i postojao, ali se kao glavni protuargument, onaj da jeste postojao, navodi da dolazi ljudima na san (a zar se moe sanjati ono to ne postoji)! Po ovom proglaavanju sumnje za osnovu pristupa stvarima i ljudima oko
1 2 Ove biljeke temelje se na zbirci scenarija Abdulah Sidran: Filmski scenariji, Izabrana djela, knjiga 3, BOSNIA ARS, Tuzla, 2004. Navedeno prema ak Omon, Teorije sineasta, Clio, Beograd, 2006., str. 184.

131

KULTURA I NAUKA

nas scenarista Sidran u Kuduzu koristi isti postupak kojim se slui Servantes kada u uvodu Don Kihota sumnja u sve, pa i u postojanje starog arapskog rukopisa zagubljenog na tavanu kue kao navodnog izvora za priu koja slijedi, a koji je potom navodno izgubljen.3 Tragine sudbine mladih junakaKuduza, koje nose biljeg njihovih emocija i temperamenta, iza melodrame njihovih personalnih odnosa otkrivaju jednu geografiju rubnog i perifernog, jedan socijalni milje koji pokazuje krizu drutva na periferiji, tamo gdje je najbolnija, a ta odrednica rubnog metafora je za jedan getoizirani ivot u irem smislu. Sutina njihovog kraha nije zadata ni u njihovim temperamentima, ni u karakterima, ve u okruenju, u kojem se zbivaju nagli sudari patrijarhalnog morala i naivnog uvjerenja da je sve mogue i dostino, da se za novac moe dobiti sve, dok istodobno ekonomska i socijalna kriza unitava ljudskost i komunikacijsku sposobnost (ljudi su zaboravili plakati, povjerava se imaginarni Kuduz u prologu scenarija). Kuduz je linost ogranienih moi razumijevanja i mirenja sa svijetom, bez volje i mogunosti da u njemu bilo ta izmijeni. U svojoj jednostavnoj svijesti i osjeajnosti, to prihvata kao oblik pravde, prema kojoj se upravlja, intuitivno i sa dubokim osjeajem moralnosti. Nevolje nastaju kada pone uviati da ta moralnost niemu ne slui i da mu nije naklonjena, kada u dubokim slojevima svoga bia pone osjeati svu jezu egzistencijalne nelagode. ivot je ozbiljna stvar ponavlja Kuduz u pokuajima da svoju enu utjera u kalupe svijeta po svojoj mjeri. Jedan od najupeatljivijih likova bosanskog filma uope, Kuduz, uporno traga za sreom. Meutim, taj ideal nije nimalo lako ostvariti. I to se Kuduz vie trudi, i uz gorka odricanja, pristaje na ustupke, srea je od njega sve udaljenija. Njega kao linost prati viestruka uzaludnost, jalovost: stvarna, odnosno bioloka, jalovost njegovog utopistikog projekta (ivotne sree), moralna i ontoloka, raskorak izmeu ivota bia i ogromne nezajaljivosti nitavila. Tim svojim ukupnim moralnim i ontolokim statutom Sidranov junak kuca na vrata sopstvene nesree, neprekidno oscilirajui izmeu banalne sentimentalnosti i strane ozbiljnosti, zapitanosti nad svojom prirodom, u kojoj ne moe da nae rjeenje. Badema je drugi veliki Sidranov lik, a njeno je ubistvo takoer duboko motivirano okruenjem. Ona, kao i svi Sidranovi gubitnici, nosi breme svojih grijehova, ali su grijehovi koje su oni primili na sebe obiljeje drutva koje je najsurovije posljedice ekonomske i socijalne krize ostavilo na periferiji, u nedovrenim gradilitima koja Sidranove junake doekuju kud god da se okrenu i kud god da krenu. Multipliciranjem nedovrenih gradilita Sidran stvara globalnu metaforu drutva kao nedovrenog, neuspjelog gradilita, koje svojom nedovrenou i besperspektivnou junake njegove prie uvodi u nerjeive socijalne probleme. Sidranova filmska utopija
3 Autonomnost scenarija kao knjievne vrste Sidran hiperbolizira osobito u didaskalijama. Na str. 169. ve spomenute zbirke nalazi se uputa: Cvrkut ptiica to se zajebavaju po granama. Proe li togod uskom zmijom makadama to se jedva nazire bjelasajui me zelenim raslinjem?. U razgovoru scenariste Sidrana, jedne britanske rediteljke i autora ovoga teksta (u ljeto 2004.) o mogunostima ekranizacije Sidranovog scenarija Prvi put s ocem na izbore, razgovaralo se o rediteljskom tretmanu koji omoguavaju i doputaju ovakve vrste didaskalija kao osobit izraz autonomije scenarija.

132

KORAK broj 28

je tu ograniena dubokim pesimizmom, nema govora o mijenjanju takvoga svijeta, ali ni o prihvatanju njegove otuenosti; najvie to se moe uiniti jeste to e se ta otuenost jasno sagledati, to e italac i gledalac njegove prie postati malo sposobniji da sebe smatra historijskim i drutvenim subjektom Sve to se uope moe misliti moe se misliti jasno. Sve to se moe izrei moe se izrei jasno, kae Wittgenstein u svojim traktatima.4 U tome je smislu Otac na slubenom putu vrlo zanimljiv scenario, prvenstveno zbog vanredno precizne analize pogubnih uinaka ideologizacije drutva i njenih razornih uinaka na due ljudi, koja e razoriti porodine, ljudske i svake druge odnose. Sidran ga je napisao u nastojanju da prui sveobuhvatan odgovor na pitanje kako je tako neto uope mogue. Fokusiranjem na lik djeaka Dine kao perspektive pripovijedanja i perspektive razumijevanja stvari, Sidran u odreenoj mjeri suava i reducira totalitet tog razumijevanja. Ali, takvim suavanjem njegova alegorija se zapravo proiruje: Bosna pedesetih godina, i Jugoslavija, pedesetih godina, i svako represivno drutvo takvoga sklopa mogue je zbog djeijeg strahopotovanja prema autoritetu svake vrste, prvenstveno oinskom, koji se pokazuje kao centralna figura takvog poretka; te zbog prihvatanja, pokoravanja i preputenosti servilnim objanjenjima, ak i kada su nerazumna, kada se zbog njih pati i trpi.5 Demistificirajui politiku i dravu kao apstrakcije i sile iznad pojedinanog ljudskog ivota, scenarij je estoka kritika povreivanja ili unitavanja ljudskog ivota pod znakom bilo koje istine. Nijedna ljudska degradacija, ili patnja bilo kojeg ovjeka ili ak cijelog naroda ne moe da se opravda niim: ni vjerom u progres, ni ubjeenjem u ispravnost i opravdanost postupaka na tome putu. Drutveni progres, drutvena srea se ne moe graditi na nesrei ljudi, pravda na nepravdi, kao to ne moe biti ni ljudi vanijih od drugih ljudi. Jedina stvarna istina jeste istina srca, a ona se ne moe nametati, jer je ista za sve. I ne radi se uoe o koliini prosvijetljenosti koje e neki politiki ili drutveni projekat uiniti boljim, niti se oni mogu razlikovati po tim svojstvima, nego o etikom odnosu: politika je predstavljena kao podruje destruktivnog egoizma koji natkriljuje svaku pojedinanu sudbinu. Sidran je, po jednoj sretnoj sintagmi koju dugujemo Erihu Auerbahu,6 znalac utonulih slika, takvih po kojima nepogreivo prepoznajemo jedno vrijeme i jedan lokalitet, te duh ivota cijele jedne zemlje, a u njemu, izdvojeno, duh manipulacije ljudskim sudbinama. U tim slikama postoji izvjestan vid realnosti kao niz slika-znakova jednog izvjesnog vremena, posredovanih infantilnim pogledom na svijet, preko kojih scenarista Sidran, i mislilac Sidran, parcijalizira sloenu nakaznost vremena, gdje taj viak realnosti postaje razlika izmeu neposrednosti tog djeijeg pogleda i slike svijeta po sebi. U scenarijima filmova Otac na slubenom putu i Sjea li se Doli Bel mogu se uoiti tri naina odlaenja u nadrealnost: mjesearstvo, pijanstvo i udesni svijet prie.
4 5 6 Navedeno prema Ludwig Wittgenstein, Tractatus logico-philosophicus, Veselin Maslea-Svjetlost, Sarajevo, 1987., str. 75. U tome se smislu produbljena zapaanja o oinskoj funkciji jezika nalaze u tekstu Neboje Jovanovia, Sidran s Lacanom, ili nesvjesno je strukturirano kao jezik, Sarajevske sveske, o6/07, Sarajevo, 2007. Erih Auerbah, Mimesis. Prikazivanje stvarnosti u zapadnoj knjievnosti, Nolit, Beograd, 1968.

133

KULTURA I NAUKA

Svaki od njih se predstavlja kao oblik prevazilaenja zbilje i nain da se groteskne predstave stvarnosti, deformirani likovi i karakteri, pa i preozbiljnost jave, pomire i usklade izmeu sebe i u svijesti glavnih junaka. Mjesearstvo mladoga Dine Zolja u Ocu na slubenom putu jeste oblik bjekstva i odlaenja u nadrealno, a ujedno i osnova takvoga paralelizma u kojem somnabulnost deavanja na javi postaje nain da se ispie. U Doli Bel isti, sada stariji junak je izlijeen od nonih lutanja, od mora, ali pijanstvo njegovog bolesnog i upropatenog oca, Mahmuta, opet je onaj trag nadrealnosti, zahvaljujui kojem stvarnost dobija fantastine, difuzne ili morbidne odbljeske ljepote. Za junake ovih pria to je i nain da u sebi objedine ono karakteristino krivljenje svijeta, koje nastaje kad u svojim ivotima ponu da osjeaju svu jezu i tegobu egzistencijalne nelagode. U toj nelagodi izgovorena rije je izvor unitenja u vremenima nesigurnosti, izazvane politiziranom svakidanjicom. Izgovorena rije postala je smisao sistema koji svoju opstojnost gradi u ritualu, a svoju nesigurnost iskazuje u strepnji upravo od rijei koja ponitava ritual postojeeg. Izgovorena rije postaje optuujui i prelomni trenutak ivota, razlog izopavanja, izolacije i gubitka slobode. Ovdje nije od presudne vanosti to je reditelj filma originalnu scenu iz scenarija (3. scena: Muan ljubavniki razgovor u vozu), u kojoj Otac izgovara reenicu Ko koga voli... u ovoj ludnici? zamijenio scenom sa istim linostima u kojoj se uvodi insert sa najznamenitijom karikaturom Zuke Dumhura na kojoj Marks u kabinetu sjedi za stolom i pie, a iza njega na zidu je okaena Staljinova slika, a koju isti junak, bez posebne eljeza komuniciranjem sa okolinom, komentira ovako: Nije sve ba tako...; bitno je to je takva zamjena motivirana naglaavanjem upotrebe izgovorene rijei i njenoga izvitoperenog smisla kao izvorita ljudske degradacije i unitenja dostojanstva ljudi koji se ne mogu oduprijeti ideologiziranoj stvarnosti. Zanemarena i naputena ljubavnica koristi unitavajui mo rijei i tragedija poinje; jednom zapoet, proces denuncijacije se iri, izgovoreno dobija aspurdne razmjere u mjeri u kojoj krugovi denunciranja postaju autonomni, ire znaenje izgovorenog i unose svoje stavove i predvianja u prepoznavanju neprijatelja u sopstvenim redovima. Svjestan znaenja izgovorenog, svoj strah od rijei Otac e svoje steeno iskustvo, svoj strah prenijeti na dijete koje dobije priliku da u ritualnom obiljeavanju poasti voi partije izgovori ritualne rijei divljenja i preda lokalnom rukovodstvu osobeni simbol predstave za mase. Djeak ui rijei koje e izgovoriti u ritualu, i u tome procesu uenja, nad porodicu se nadvija strah od toga da e dijete u presudnom momentu rituala zaboraviti redoslijed rijei. Izvorite toga straha je Otac, koji preuveliava izvjesnu porodinu katastrofu zbog mogueg djetetovog neuspjeha da tano reproducira rijei rituala. Umjesto uestvovanja u poastima, privid ljepote rituala postao je za dijete i njegove roditelje novi izvor individualne i porodine drame, jer e Dinin neuspjeh da ponovi naueno zatvorska uprava protumaiti kao neprijateljski in oca, ve prokazanog i dokazanog izvritelja verbalne provokacije. Isto, traumatino znaenje rijei u poretku svijeta varira na osoben nain scena svadbe u Ocu na slubenom putu. Svadba je ritualna najava nove porodice koja se
134

KORAK broj 28

stvara na jednom mjestu gdje zajedno sjede potkazivai i bivi osuenici, i okupljeni i razdvojeni nepovjerenjem, oiljcima nejednakog statusa i promaenih ivota. Ritualno je i izmjenjivanje kratkih, dinaminih reenica izmeu brata i sestre, rtve bratovljeve ambicije da ostane u politici po svaku cijenu. Svadba kao ritual stvaranja nove porodice pretvara se u ritual otkrivanja poraza denuncijacije, u kojem se otkriva neljudska sutina i razlozi unitavanja ivota. Taj vibrantni dijalog brata i sestre je dijalog utonulih slika cijele jedne kulture ivljenja u koju je usaen opresivni mehanizam stradanja zbog rijei, koji se pojaava zbog surovog kontrasta izmeu iznevjerene humanosti pokreta koji se opravdavao novom humanou, i stvarnosti u kojoj je vladao nemilosrdnom represijom. Tu je scenarista Sidran na vrlo precizan nain stvorio sliku osavremenjene, modernizirane drutvene situacije koju je Andri ranije locirao u ambijent otomanske Proklete avlije: Re je pala, a kad re poe jednom, ona se vie ne zaustavlja, nego ide dalje i usput raste i menja se.7, potvrujui se kao majstor utonulih slika koje predstavljaju svijet.

Ivo Andri, Prokleta avlija, Udrueni izdavai, Sarajevo, 1984., str. 64.

135

KULTURA I NAUKA

Svoni HANT

IVA BOSNA ILI MRTAV NATO

(Iz knjige Odvojeni svjetovi - Bosanske lekcije za globalnu sigurnost, Izdava: Duke university press, Durham i London, 2011.)

Karter i savjest Bivi predsjednik Karter me pozdravio sa aneoskim osmijehom. Upoznala sam ga no prije i on me spontano pozvao da sutradan ruam sa njegovim prijateljima u apartmanu u hotelu Waldorf-Astoria u Njujorku. Uli smo pravo u trpezariju i sjeli za stol postavljen za deset ljudi. S jedne strane Predsjednika je sjedila Mary Tyler Moore, glumica i aktivistica. Ja sam sjedila sa druge strane, prekoputa njegove ivotne saputnice Rosalynn. Veina gostiju je bila iz Karterovog svjetski priznatog humanitarnog centra. U na razgovor je ubrzo uplivala politika. S druge stran Atlantika, jedan dio Evrope je bio kidan na komade. Ve godinu dana pomalo su curili izvjetaji o zvjerstvima dok su srpske snage marirale preko multietnikih dijelova Jugoslavije. Bill Clinton, novi predsjednik SAD-a, se muio pokuavajui da odlui ta da uradi sa Bosnom. Njegova snana retorika kampanja u kojoj je optuivao predsjednika George H.W. Busha za nemo spram agresije, i sama je postala slaba. Britanska premijerka Thatcher je urgirala kod Clintonovog prethodnika da preduzme akciju. Rekla je da Srbiji treba dati ultimatum da prestane sa nacionalistikom agresijom ili da se suoi sa vojnom odmazdom. Clinton, koji je tada bio guverner Arkanzasa, snano je poruio: Ja bih poeo sa zranim napadima protiv Srba i tako pokuao da vratim osnovne uslove za ovjenost. Ali godinu dana poslije, i samog Clintona su napadali u tampi. Kolumnista New York Times-a William Safire je bio posebno glasan: Bez sumnje da je preutni pristanak Busha prije dvije godine na UN embargo na oruje bosanskim muslimanima bila diplomatska greka. Ali ove godine prekraj pripada Billu Clintonu Vrijeme istie, gospodine Clinton. Izbjegnite UN zamku. Poaljite Evropi poruku: iva Bosna ili mrtav NATO. Moda je Jimmy Carter gledao isti progam na C-SPAN-u (op. prev: tv program) kao i ja, sa Lawrenceom Eagleburgerom, dravnim sekretarom predsjednika Busha,
136

KORAK broj 28

koji je pred Kongresom iznosio sofisticirani osvrt na Balkan koji je, naalost, bio na istoj liniji sa onim to su srpski nacionalisti promovirali ve est godina. Eagleburger je trebalo da bude pametniji. Dok je radio kao ambasador SAD-a u Jugoslaviji i ivio u Beogradu, ak je 1992. godine nazvao Miloevia navodnim ratnim zloincem. Uprkos tome, njegov pogled je bio iskrivljen, vjerovatno jer su u politikom vodstvu Jugoslavije, kao i u jakoj Armiji, dominirali Srbi. esto ponavljani izgovor za neintervenisanje je bio jednostavan, lako razumljiv za donosioce odluka i iznenaujue pogrean: etnike i vjerske mrnje su toliko ukorijenjene da ne moemo ni zamisliti. I bolje nam je da ostanemo izvan te barutine. Ne bismo se trebali petljati u vjerski rat, zakljuio je predsjednik Carter. Ali Jimmy, usprotivila se Rosalynne, ne moemo samo okrenuti glavu. Sjedila sam i razmiljala o razlici izmeu ovog razgovora i mojih asova o Balkanu koje su mi davali eksperti State Departmenta. Vjerski rat, nije bio dio njihovog predavanja. Oni su odgovornima za zloine smatrali politiare, ne svetenike. Tog dana sa Carterovima jo jai je bio sveopti osjeaj bespomonosti, osjeaj da moemo obrtati i okretati ovu temu do kraja dana, do kraja sedmice, a da ne doemo ni do kakvog zakljuka. Niko nije imao odgovor. Oprostila sam se od domaina, ula u lift i gledala u prazno, gazila sam po mozaiku na podu dok mi se mutilo u glavi. Uskoro u preuzeti svoju dunost ambasadora u Beu, samoprozvanom mjestu roenja diplomatije. Ako ratni problemi izau na moj put, hou li se baviti njima? Hou li ih sama potraiti? Zabrinuti glas Rosalynne se urezao u moje pamenje. Razdramala sam se, nemam vie vremena da razmiljam o tome. urila sam na naredni sastanak sa mojim prethodnikom u Beu, Henry Grunwald-om, bivim urednikom Time Magazine, ija je porodica pobjegla pred nacistima. Toliko toga sam jo imala da nauim o diplomatskom ivotu. Uskoila sam u taksi i zaputila se preko Manhattna. (...) Nije naa stvar Ona je stara kola diplomatije. Svaki put kad bih srela Pamelu Harriman, zanijela bi me njena izuzetna sposobnost i panja sa kojom se predstavljala. Posljednjih godina stekla je reputaciju ene sa jakim karakterom uestvujui na politikim konferencijama i predvodei delegacije u Rusiju i Kinu. Zbog svoje dugogodinje veze sa Francuskom, od poetka studija na Sorboni, bila je savren izbor za SAD ambasadora u Parizu kao savren primjer kako politiki imenovana osoba moe unijeti u diplomatski krug strunost, kontakte i instikt koji su obogatili maineriju amerike vanjske politike. Njena energija i elan su bili kao kod decenijama mlaih ljudi, ali su je njeni arm i finese uinili dobrodolom kod razdraljivih Francuza, koji su je prozvali elina lejdi u svilenom odijelu. Tokom njenog zavrnog razgovora prije preuzimanja dunosti senator Jesse Helms je pokrenuo pitanje rata u Bosni upitavi Harrimanovu o zabrinutosti Francuske da e njeni vojnici na terenu biti u opasnosti ukoliko SAD poduzmu vojnu akciju
137

KULTURA I NAUKA

protiv Srba. Spretno je odgovorila na upit, ukazavi na osjetljivost situacije i uvjerila senatora da bi podrala svaku odluku koju bi njena zemlja donijela. Na sastanku amerikih diplomata upitala sam ambasadoricu Harriman ta misli o ratu na Balkanu. Ipak je ona imala brojnih veza koje je mogla iskoristiti, budui da je njen mu, Randolph Churchill, bio u Bosni kao britanski oficir za vezu kod partizana marala Tita. Kasnije se i upoznala sa Titom preko njenog treeg supruga, Averella Harrimana, eljeznikog tajkuna koji je postao guverner Njujorka, te ambasador u Sovjetskom Savezu i Velikoj Britaniji i koji je bio u srcu hladnoratovske politike. Harrimanovi su prisustvovali i Titovoj sahrani 1980. godine. Razmatrajui moje pitanje, prisjetila se da je guverner Harriman naslutio da e se Jugoslavija raspasti nakon Titove smrti. Nakon duge pauze, usudila se odgovoriti: Moda bismo, jednostavno, trebali ostati van svega kao to smo uradili na poetku i da ih pustimo da se poubijaju. Najzad, tamo se vode ratovi vijekovima. Na kraju jedna strana pobijedi. Uasnula sam se njenim odgovorom. Napadi u Bosni su bili toliko barbarski da je to bilo neshvatljivo u sofisticiranoj, modernoj Evropi. Samo je namjerno izvrtanje dogaaja moglo predstaviti osvajanje teritorija od hrvatske i srpske strane kao neto potpuno drugo. Oigledno, Miloevi je bio uspjean u slanju poruke o etnikoj nekompatibilnosti onima u meunarodnoj zajednici koji su samo traili izgovor da se na ukljue u rat. Slikoviti opisi zloina u medijima su bili pomijeani sa upozorenjima politikih analitiara da nema kraja borbama u ovom graanskom ratu. Uprkos tome, nisam oekivala od ambasadorice Harriman da nesmotreno ponavlja srpske stavove, naroito zbog njene prolosti. Kao prvo, znala je da je Engleska ratovala est puta u prola dva vijeka. ak mi je vie puta ponovila kako je, kao mlada nevjesta, igrala dokasno karte u sklonitu od bombi sa svojim svekrom Winstonom Chuchillom. Premijer se, naravno, estoko protivio strategiji poputanja i zagovarao otpor Hitleru. Prozvao je Chemberlainov sporazum iz Minhena 1938. godine totalni i neublaeni poraz i definisao je onoga koji poputa kao ovjeka koji hrani krokodila nadajui se da e njega zadnjeg pojesti. Pitam se kako je Pamela, uz svu linu vrstou, mogla odustati od amerike intervencije u bosanskom ratu. Zar nije povezala ovu situaciju sa britanskom nadom da e se Amerika ukljuiti u II svjetski rat? Zar je jedna situacija bila naa stvar, a druga nije? eljela sam da imamo jednako saosjeanje prema Bosancima kao to smo imali prema Britancima. Ali, ipak, moda je to previe, budui da veina Amerikanaca ne bi mogla nai Jugoslaviju na geografskoj karti Evrope. (...)
138

KORAK broj 28

Silajdi Haris Silajdi nije bio blag prema budalama. esto je podrugljivo odgovarao na glupa pitanja. Rafnirani intelektualac i bosanski premijer govorio je lijepo arapski i engleski bez greke. Pisao je dramske komade i recitovao poeziju svojim prijateljima s lakoom sa kojom su drugi komentarisali vrijeme. Novinar Roger Cohen opisao ga je kao briljantnog, hirovitog ovjeka, sa hamletovskom tendencijom da govori u zagonetkama. U Silajdievom pogledu se ogledao plamen sa mog kamina, aliteracija ga je odvela u drugo carstvo: Hranje i odmaranje (rusting and resting). Dok sam u helikopteru letio iznad bosanskog pejsaa, pogledao sam dole i vidio drvee kako hra i odmara Silajdi je doao u nau rezidenciju u Beu oko 22 sata pretpostavljam nakon tajne transakcije oruja. Bila sam u dnevnoj sobi, razgovarala telefonom sa muem koji je bio na putu. Batler je otvorio vrata premijeru koji je uao, priao mi i poljubio me u elo. (Poznajui Silajdieve romantine tendencije, dogovorila sam sa batlerom da ulazi u sobu svakih 15 minuta). Razgovarali smo o nepodnoljivoj stvarnosti: talasu ratnih zloina koji su uzimali na hiljade ivota. Nedavna zvjerstva su ga dovodila do ludila, rekao je, kao i da je radio do iznemoglosti. Iako je naruio sendvi, ostao je pred njim netaknut do ponoi. Tada ga je pojeo kao izgladnjeli vuk. Zima dolazi, rekao je. Vratiu se na jo jednu veeru pokraj tvoje vatre. Oigledno je da je na susret bio sudbina. Mi emo biti zajedno, moda ak ne u ovom svijetu. Mi smo dvije zvijezde na nebu, ukrtanje naih putanja je predodreeno. Laku no, duo. Pedesetogodinji Haris je bio vie od udljivog, strastvenog srcelomca. Ministar vanjskih poslova, potom premijer, pa predsjednik, bio je bosanski lider koji se konzistentno zalagao za razliitosti u jedinstvenoj dravi. Zbog toga je bio u sukobu sa politiarima koji su komadali zemlju u srcu Jugoslavije, a njegovi principi su ga odvojili od zvaninika State departmenta koji su eljeli kapitulirati kroz podjelu Bosne. Niko nije mogao sumnjati u njegove sposobnosti. Njegov otac je bio muslimanski religijski lider, a i on sam je islamski uenjak, tako da je Silajdi imao autoritet dok se obraao pobonim Bonjacima. Ipak je bio prilino sekularan i imao probleme sa konzervativnim muslimanima. Ustvari, njegova akademska karijera je ukljuivala i pozicije u Sjedinjenim Dravama. Nakon to je predavao arapski na Univerzitetu u Pritini i bio profesor na Filozofskom Fakultetu u Sarajevu, postao je profesor na Cornell Univerzitetu. Kao gost drao je predavanja na Harvardu i u think-tank organizacijama kao to je Carnegie Fondacija i Woodrow Wilson Centar. Zbog toga to je u sebi objedinjavao razumijevanje islama i linu moderaciju, Silajdi je bio pravi posrednik sa Zapadom.
139

KULTURA I NAUKA

Odreena zvijezdama i medijima, ministrova sudbina je bila da bude na pozornici, ne samo kao dramski pisac, nego kao i glumac. Jednog dana, kada sam ula u njegovu kancelariju, ekao me je buket crvenih tratinica. Ko je ovo kupio, Vi ili Vaa sekretarica?, upitala sam. Ja sam, slagao je. ula sam da ste tuni, pa sam dola da provjerim. Nije istina, usprotivio se. To je samo gluma koju sam razvio u posljednjih pet godina zbog specijalnih efekata. (...) Prelazak preko linije razgranienja Od Bosanaca sam ula brojne prie koje opovrgavaju tvrdnju Samuela Huntingtona, kao to je i ona koju mi je ispriala mrava, srednjovjena ena Nafija. Njena pria je isprepletena sa priom o Goradu, gradu na Drini, koji se ugnijezdio u planinskom kraju oko 60 milja jugoistono od Sarajeva. Ali dok sam se vozila ka Nafijinom izmuenom gradu, primijetila sam da je i sam krajolik priao neujednaenu priu: prelijepa klisura iznad bombardovane kolibe, iroka stabla koja skrivaju izgorjele ruevine neijih domova, potok pored puta jedan od est izvora koji su vodom snabdijevali opkoljeni grad. Od 16. stoljea Gorade je bilo znaajan trgovinski centar Otomanskog carstva. etiri stotine godina kasnije, i dalje je bio grad na raskru. Od prijeratnog gradskog stanovnitva od 37 hiljada, 30 posto je bilo Srba. Ali, kad je rat poeo, dolo je do kobnog pomijeranja populacije. Srpske trupe su zauzimale sve vei dio istone Bosne, nesrpsko stanovnitvo je pobjeglo iz svojih kua na selima i otilo u UN sigurne zone Srebrenicu, epu i Gorade. Dolaskom uglavnom bonjakog stanovnitva, broj stanovnika grada je porastao na pedeset hiljada. U meuvremenu, veina srpskog stanovnitva je posluala nareenja nacionalista, te napustila svoje domove kako bi se masovni masakr preostalog stanovnistva i izbjeglica mogao izvriti. Iako je UN garantovao bezbjednost Gorada i Britanci upozorili da e agresija biti suzbijena znaajnim i odlunim odgovorom, vojna podrka nije pratila uzviene rijei. Izgledalo je da bi se Francuska ukljuila, ali samo uz podrku amerikih Apache helikoptera, dok je Vaington apsolutno bio protiv upotrebe tih skupih helikoptera. Tu su bila samo etvorica pripdanika UN-a, a i oni su bili u podrumu, rekla mi je jetko jedna izbjeglica. Budui da im se niko nije suprotstavljao, srpska vojska se ohrabrila i kontinuirano bombardovala hiljade civila u gradu. Ali, umjesto da kapitulira, Nafijina zajednica je pruila otpor. Gorade je bilo jedina od tri sigurne zone koja nije, u konanici, pala u srpske ruke. Pod okruenjem, Gorade je postalo sinonim ljudske izdrljivosti i snalaljivosti. Nakon to im je iskljuena struja, ljudi su napravili improvizovane elektrine generatore u rijeci. Fitilji su pravljeni od krpa umoenih u motorno ulje. Kada je presjeena humanitarna pomo, neki graani su prelazili snijene planinske prijelaze kako bi
140

KORAK broj 28

donijeli namirnice. Uprkos tome, nedostatak namirnica je bio alarmantan, a i pijaca se prema tome ravnala. Za jednog vola, ili oko 70 dolara, mogla se kupiti teka cigara. Kasnije se za 300 dolara moglo kupiti neto vie od pola kile duhana, koji su neki poduzetni graani sadili. Ulje za kuhanje je bilo nevjerovatno skupo uz cijenu od 30 dolara za etvrtinu litre. Na kraju se grad oslanjao iskljuivo na namirnice koje su im dostavljane padobranima. Hirurzi iz cijele Bosne su doli u grad godinu prije rata. Ubrzo su se nali u okruenju bez mogunosti izlaska. Dan i no su radili na spasavanju ivota, bez lijekova ili neophodnih zaliha. Ti ljekari su uradili za ovaj grad ono to Bog nije, rekao je jedan izbjeglica. Graani su odgovorili na destrukciju inventivnou i tvrdoglavom ljubavlju. Nafija mi je ispriala kako je hodala trotoarom drei za ruku svoju devetogodinju kerku, u trenutku kada je srpska granata pogodila oblinju banku. Geler granate je pogodio djevojicu u stomak. Umrla je sat kasnije. Sljedeeg dana, Srpkinja je dola kod Nafije da zamoli za pomo. Bilo joj je hladno i Nafija joj je pomogla da nae drva. Nedugo nakon toga, ta Sprkinja je saznala da je Nafijina kerka poginula neposredno prije njenog dolaska. Traila ju je danima, majku koja je stavila na stranu tugu i prela Huntingtonovu liniju razgranienja pomogavi drugoj eni. Zato si mi pomogla?, pitala ju je Srpkinja. Jer si ti ljudsko bie kojem je bila potrebna pomo, odgovorila joj je Nafija. Ne mogavi odgovoriti, Sprkinja je samo izala iz sobe bez rijei. Ne mrzim ljude koji su ubili moju kerku. Oni e odgovarati za svoja djela pred Bogom, rekla mi je Nafija. Ali kad sam pomogla toj Srpkinji, zastala je, suze su joj potekle niz obraze, nikad se nisam bolje osjeala. Istina o Goradu ak i neoborivi dokazi mogu biti iskrivljeni kada se predoe u centrima moi hiljadama milja daleko. Uprkos stalnim srpskim napadima na Gorade, 4. maja 1994. godine grupa za terorizam i nekonvencionalno ratovanje u republikanskom istraivakom komitetu predala je amerikom Kongresu antimuslimanski izvjetaj: Dok je nasilje bosanskih Srba nesumnjivo igralo znaajnu ulogu u tragediji Gorada, manje je poznata uloga koju su imale bosanska Vlada I vojska u poticanju sukoba i naporima da se Zapad, posebno SAD, uvuku u rat Na poetku su Bosanci imali prednost kada su, uz pomo afganistanaca uglavnom arapskih dobrovoljaca, istjerali kransko stanovnitvo to se moe podvesti pod etniko cienje Iskoristivi napore UN-a za dostavu pomoi, bosanski muslimani su se infiltrirali u Gorade, budui da su se Srbi morali povui kako bi humanitarne operacije bile izvrene. Kada je Gorade bilo pod punim napadom, bosanska Vlada je poela ekstenzivnu propagandnu kampanju prema Zapadu istiui stanje civilnog stanovnitva u gradu
141

KULTURA I NAUKA

Ambsador SAD-a pri UN-u i predjsedavajui Joint Chiefs je doao u Sarajevo kako bi izrazio svoje simpatije prema muslimanskom stanovnitvu Od tog trenutka sutina bosanske strategije je bila privlaenje srpskih vojnih akcija na Gorade kako bi se izazvala naklonost Zapada. Takvi izvjetaji koji okrutno optuuju rtvu za privlaenje napada na vlastiti narod radi dobijanja naklonosti, doprinijeli su politikoj paralizi koja je omoguila da se rat nastavi. Rijei kao Afganistanci su ponavljane kako bi se posijao strah u srcima politiara i dalje smanjila mogunost intervencije. U takvoj konfuznoj i prilino napetoj atmosferi sam sjedila u uredu pomonika dravnog sekretara, g. Holbrooka, pokuavajui da smislim kako mogu biti efikasnija u zagovaranju prestanka rata. Da li bi jo jedan poziv u Bijelu kuu napravio neki pomak? Da jo vie ohrabrim tampu? Da li bi na politiki slubenik u Ambasadi trebao da pritisne Austrijance, aljui demare i traei kolektivnu akciju u njihovom ministarstvu? Dok sam razgovarala sa Holbrookom, Bob Frasure, njegov razoarani zamjenik, uao je u sobu. Ambasador Frasure je jetko opisao jo jedan sastanak direktora Bijele kue, gdje je jo jedan izvjetaj o zloinima izvukao iz naih centara moi jo jednu blagu osudu (demarche mallow). Prevela: mr. Aida HODI

142

KORAK broj 28

Prof. dr. Demal Najetovi

Zloinci u ratu, samoubice u miru

( Dr. Sci. Zemir Sinanovi: Samoubistvo izbor pojedinca i (ili) posljedica krize, Izdava, tampa i godina: Univerzitet u Sarajevu Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo, 2012.)

Samoubistvo je (vrlo) kompleksan problem, permanentno prisutan u svim drutvima kroz historiju. Prema zvaninojstatistici, u toku godine u svijetu milion ljudi izvri samoubistvo. U posljednjih pedeset godina stopa samoubistava u svijetu je poveana za 60 odsto. Godinje u Evropi oko 43.000 ljudi izvri samoubistvo, a preko 700.000 njih pokua samoubistvo. Od 1974. godine zabiljeen je porast samoubistava meu mukarcima za 35 odsto. Upozoravajui je porast samoubistava za 65 odsto kod mladih osoba (od 15 do 24 godine ivota). U periodu 1985.-2005. ukupno je u Bosni i Hercegovini poinjeno 10.219 samoubistava. Trend samoubistava u Bosni i Hercegovini nastavljen je i u periodu 2006.2010., kada je zabiljeeno ukupno 2.525 samoubistava. Rezultati dosadanjih istraivanja, kao i svakodnevna klinika praksa, ukazuju na porast samoubistava u Bosni i Hercegovini, naroito nakon agresije (1992.-1995.). U knjizi Samoubistvo izbor pojedinca i (ili) posljedica krize, autora doc. dr. sci. Zemira Sinanovia, na sadrajan nain prikazani su rezultati empirijskog istraivanja samoubistava u Bosni i Hercegovni (1985.-2005.), posebno su prikazani uzroci i motivi samoubistava u poslijeratnom periodu. Po broju samoubistava (na svjetskom nivou) entitet Republika Srpska za 2000. godinu zauzima 9. mjesto, to je vie nego alarmantan podatak ne samo za bosanskohercegovako drutvo i dravu ve i za Svjetsku zdravstvenu organizaciju. Odgovor na visoke i kritino visoke stope samoubistava u Republici Srpskoj - posebno na kritino visoke stope samoubistava kod demobilisanih boraca Vojske Republike Srpske (37,2), treba traiti (i) u injenici da su pripadnici Vojske Republike Srpske bili (i) nosioci planiranja, nareivanja i izvravanja brojnih ratnih zloina, a njih 19.473 je uestvovalo (i) u zloinu genocida nad Bonjacima u i oko Srebrenice. Navedeni problem (samoubistava) ne smije biti samo problem Republike Srpske, (zvanino i nije: na brojnoj skali problema u Republici Srpskoj ovaj se problem uopte ne nalazi), ovo treba biti problem drave Bosne i Hercegovine, ali i meuna143

KULTURA I NAUKA

rodni problem (posebno Svjetske zdravstvene organizacije), budui da u sluaju nedostatka adekvatne drutvene predikcije i prevencije, kod navedene kategorije lica, moemo imati ekspanziju (najteih oblika) PTSP i samoubistava, ali i drugih oblika drutvene destrukcije. Snage odbrane BiH od agresije, ipak, biljee mali broj samoubistava, u odnosu koliko se to (znanstveno) oekivalo. Tanije, prisutan je nesrazmjer izmeu obima i jaine traume (kroz koju su prolazile snage odbrane) i broja realiziranih samoubistava. Dakako da ovakva istraivanja kompleksnog problema ne liavaju naunu sociologiju i psihologiju ni mogunosti ni dunosti da detaljnije prouavaju i astrukturni (elementarni) oblik pojedinih sociolokih i psiholokih problema, a naroito onih koji se javljaju kao tipine reakcije na podraaje fizike okoline. U dananjem odreenom spoznajno-teorijskom smislu, autor obrauje problem i pojavu samoubistva i, pri tome, oznauje ono zbiljsko to opstoji, neovisno o subjektu koji spoznaje. Um, faktor ja i razum pripadaju podruju osjetne prirode, a sastoje se od profinjene psihike materije. Socijalni i psihiki ivot autor promatra kao organsku cjelinu. Zalae se da drutvo potpunije razumije i shvati problem samoubistva izdvajajui ga iz cjeline drutvenog ivota (socijalne i psihike strukture). Cjelovitost i strukturalna meuzavisnost socijalnih i psihikih procesa, naglaena i izraena kroz samoubistvo, kao reakciju na odreene socijalne uslove i drutvenu praksu, podstie daljnja istraivanja u oblasti psihoanalize i individualne psihilogije. Autor je detaljno obradio i religijsko-moralni pristup razumijevanju ina samoubistva. Jasno je da ni u jednoj religiji samoubistvo nije dozvoljeno. Meutim, etike teorije razliito odreuju prirodu moralne sankcije. Autonomna etika nalazi sankciju u samoj prirodi etikog ina, u njegovoj pripadnosti vrijednosnom redu, u njegovoj saglasnosti sa savjeu. heteronomnu religijsku etiku sainjava Boija volja i odreenje, nagrada ili kazna u buduem svijetu. U knjizi su prisutni i stavovi da odgovor na samoubistvo postoji. Raznim oblicima prevencije mogue je dokidanje ove tetne drutvene pojave, koja poinje raznim oblicima otuenja osobe. Zbog toga je neophodno preventivno djelovati u otkrivanju suicidne osobe i optimistiki ih uvjeravati u bolje sutra. Ovo uvjeravanje treba biti zasnovano na to realnim shvatanju sadanjosti kao adimenzionalne granice izmeu dviju negativnih determinacija: prolosti (onoga to vie nije) i budunosti (onoga to jo nije). Knjiga ima 528 stranica. Autor ovom knjigom na jednom mjestu ukazuje na svu problematiku vezanu za problem samoubistva. Na jasan, struan i pregledan nain uspio je obraditi problematiku vezanu za ovu drutvenu pojavu. Pristup obraenoj temi je originalan, kako po svojim sadrajima, tako i po konkretnoj problematici.
144

KORAK broj 28

Jezik i stil su razumljivi, jasni, jednostavni, prirodni, odmjereni, racionalni, koherentni i struni. Ono to je u ovoj knjizi najbitnije su lini stavovi i zapaanja - naune injenice koje je autor izuavao tokom niza godina. Teorijski i praktini diskurs problematiziranja samoubistva, u najirem smislu, odlikuje stalno nastojanje afirmacije temeljnih naunih principa koji se prelamaju i kontekstualiziraju u vieslojan set sociolokih i psiholoih repera. U tom smislu, knjiga, u svojoj ukupnosti, nosi znaajnu dozu edukativnog sadraja, to je ini korisnom za studij brojnih nauka (politikih, pravnih, medicinskih, kriminalistikih, sociolokih i dr.). Ova knjiga je rezultat velikog i pasioniranog naunog rada. Ima sve naune karakteristike i moe posluiti irokom krugu korisnika kao znaajan izvor informacija vezanih za problem samoubistva. Kategorizujem je kao veoma znaajan nauni rad i preporuujem za izuavanje. Sarajevo, 26.07.2012. godine

145

KULTURA I NAUKA

Muhamed IBRAHIMOVI

Ko je taj Bonjak i odakle

Svakodnevna politika deavanja i prepucavanja u cilju uvrenja politikih pozicija prvaka konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini na temu ta je to i otkuda to Bosna i Hercegovina i kuda to ona ide, kao i ko su ti i odkud ti Bonjaci u njoj, navodila me je na razmiljanje koliko to mi Bosanci i Hercegovci, a pogotovo nai prvaci, znamo ustvari ko smo i ta smo, te zato ljudi od struke ne govore o tome, zato ovi politiki strunjaci ne ponu da se bave poslovima koji su im povjereni na dobro utimanim izborima. Prepunu aa prelilo je posljednje deavanje oko institucija od dravnog znaaja pokazujui svu nesposobnost kako ovih tako i onih izabranika na elu kako entitetskih tako i dravnih nivoa vlasti. Volio bih da grijeim da je sve to rezultat volje za unitenjem bosanskohercegovake istorije i kulture naroda koji ivjee na ovim prostorima kroz vijekove, te, s druge strane, nebrige za njihovom zatitom i promovisanjem. S jedne strane primjetna je tenja onih kojima ova zemlja nije u srcu da se to je mogue u veoj mjeri ispred svega izbrie pridjev bosanskohercegovaki, te doda novi koji oznaava pripadnost jednom od konstituvnih naroda. S druge strane, pak, primjetna je nebriga onih kojima je, navodno, stalo do multietnike drave, da tu multietninost pokau i potvrde kako ona ne bi i dalje, zbog nedostatka valjanih dokaza, bila posmatrana kao hrvatski ili srpski privjesak. Na sreu, davno, a i danas, postoje historiari koji su istraivali i istrauju po slovu struke, a ne po slovu etnike, vjerske ili politike pripadnosti. Stoga, elio bih sve dobronamjerne historiare uputiti na nepristrasna istraivanja kako bi na temelju dostupnih izvora, ukljuujui i institucije od dravnog znaaja kojima prijeti skoro zatvaranje, pokazali svijetu i ovdanjem stanovnitvu to iskrenije injenice iz historije i kulture naroda Bosne i Hercegovine. Neka se povedu namjerom Noela Malcolma koji u djelu Povjest Bosne, Predgovor hrvatskom i bosanskom izdanju, kae: Mnogi itatelji na Zapadu nisu uope znali, prije nego to je izbio rat u Bosni i Hercegovini, da tako brojno muslimansko puanstvo ivi u bilo kojoj europskoj zemlji: za takve je itaoce kulturna i politika povijest muslimana bila neto kao tamna strana Mjeseca - neto nevieno i nepoznato. Istodobno, moj oaj zbog ugroenog opstanka Bosne naveo me je na miljenje da e muslimani, od svih naroda u Bosni i Hercegovini, izgubiti najvie kad ta zemlja bude zbrisana sa zemljovida. Stoga svoju knjigu nisam zamislio samo kao pokuaj da suzbijem mitove i zablude, nego i kao svojevrstan spomen na povijest i kulturu kojima prijeti unitenje. (Malcolm, Zagreb 1995).
146

KORAK broj 28

Ponukan estim istupima u javnosti pojedinih politiara kako je Bonjak kao naziv nacionalnosti jedanog od konstutivnih naroda u Bosni i Hercegovini izmiljen termin poetkom devedesetih i imajui u vidu lini profil u daljnjem dijelu teksta samo u se osvrnuti na par djela u kojima se Bonjak pominje znatno ranije nego li je u bivoj jugoslovenskoj dravnoj zajednici Ustavom iz 1970. godine priznata nacija Musliman. U svom djeluivot i obiaji muslimana u Bosni i Hercegovini, objavljeno u Sarajevu 1906. godine, autor Antun Hangi navodi: Muslimani Bosne i Hercegovine starinom su Slaveni. Poslije pada slavnoga nekada kraljevstva bosanskoga godine 1463. pod osmanlijsko gospodstvo, odrekoe se mnogi Bonjaci vjere svojih otaca i priglie vjeru Muhamedovu, Islam), te mu i danas najvjernije pristae. (Hangi, Drugo dopunjeno izdanje, Sarajevo 1906:9). Gle, kakvog li uda, na kraju Predgovora II izdanju autor se zahvaljuje ravnateljstvu zemaljskog muzeja u Sarajevu, kome 2012. godine prijeti zatvaranje za javnost. Valjda je te davne 1906. drava bila bogatija, pa mogla finansirati instituciju od dravnog znaaja. Ko zna, moglo bi biti da je te 1906. godine neko nagovorio Hangija da pominje Bonjake kao narod u Bosni i Hercegovini jer je pretpostavljao da e za 80 do 90 godina doi vrijeme da se izmisli nova nacija. Onda je jo sumnjivije pisanje Mehmeda Handia u djelu Islamizacija Bosne i porijeklo BH muslimana, objavljenom u Sarajevo 1940. godine. Naime, Handi u pomenutom djelu osim Bonjaka spominje i bosanski jezik, za koga jedni kau da je verzija srpskog ili drugi pak da je verzija hrvatskog jezika. Osim toga, kada je nakon osvojenja Bosne, do nekih sadamseset godina osvojena Maarska, mnoge dijelove Maarske naselili su bosanski muslimani, koji su govorili bosanskim jezikom. Turski putopisac Evlija elebija, koji je Maarskom putovao 1660. i 1661., dakle, prije bekog rata, spominje da se naim jezikom govori u Peuju. Za stanovnike Budima kae da su svi Bonjaci. Stanovnici ikloa govore poturski, to po naem miljenju svakako oznaava na jezik. Za stanovnike Sigetvara kae da su
147

KULTURA I NAUKA

bijele boje i da su Bonjaci. Za stanovnike Kanie kae da su Bonjaci i da znadu nekoliko jezike, izmeu kojih je na prvom mjestu bosanski. Da u Bosni i Hercegovini nije odmah nakon osvojenja bilo mnogo muslimana slavenske krvi i bosanskog jezika, ne bi oni mogli naseliti ovolika mjesta po Maarskoj i u njih prenijeti svoj jezik. (Handi, 1940:26-27). I na kraju, pitam se da li je neko mogao doapnuti turskom putopiscu Evliji elebi da u svojim putopisima spomene izmiljenu naciju. Pominjanje Bonjaka u elebinom Putopisu, ve smo vidjeli u navodima ih Handievog djela. Meutim, posebno u istai dio o stanovnitvu Srebrenice navedeno u Evlija elebi Putopisi, Odlomci o jugoslovenskim zemljama, gdje elebi 1660. godine, biljei: Stanovnici su Bonjaci, a raja su im Srbi i Bugari.Svi su, meutim, prijatelji stranaca. (elebi, Sarajevo 1967:99) Svakako, da pitanje Bonjaka kao naziva nacije jednog od konstitutivnih naroda nije poelo 1990-tih, kao to nije ni pitanje osporavanja poelo 1990-tih. O porijeklu muslimana u Bosni i Hercegovini Mehmed Handi zakljuuje: Da ovdje zavrim sa izlaganjem! Ovom bi pitanju trebalo posvetiti jo panje i istraivanja. Nadati se je da e se u budue nai jo vrijednih dokumenata koji e ovo pitanje jo bolje osvijetliti. Iz svega ovoga da se zakljuiti ovo: Bosansko-hercegovaki muslimani su starosjedioci ove zemlje, a ne doljaci. Svojevoljno su napustili svoju staru bogumilsku vjeru i prigrlili uzvieni Islam iz opravdanih razloga. Bosansko-hercegovaki muslimani vole svoju domovinu i svoj narod i za njih se bore, te su prema tome patrioti i nacionalni. Prigovori da su muslimani anacionalan elemenat nemaju nikakve osnove. Podloga tim prigovorima je to to oni, koji ih iznose, razumijevaju pod nacionalimom ono to nikako ne spada u ovaj pojam. Krivica je, dakle, kod njih, a ne kod muslimana ponosne Bosne i krne Hercegovine. (Handi, 1940:34). Da li je dolo vrijeme da se ovom pitanju posveti jo israivanja ili zbog neprofesionalnog pristupa i politikog odnosa prema ve dokazanim injenicama, nebrige o institucijama od dravnog znaaja iste treba zatvoriti i po mogunosti to prije unititi, pitanje je za sve izabranike. Ali, odgovornost, svakako, snosimo svi ponaosob.

148

KORAK broj 28

MEUNARODNI ODNOSI

Prof. dr. Demal NAJETOVI

SVJETSKI DAN KUDSA SIMBOL MUSLIMANA SVIJETA

Pod parolom Palestina je drava bez naroda, a Jevreji narod bez drave otpoelo je unitenje drave Palestine koja je imala sva obiljeja dravnosti (institucije vlasti, znamenja, novac, itd.). Godine 1917., okupirana je od strane Velike Britanije, a 1948. godine na njenoj teritoriji proglaen je Izrael. Okupacija cijele Palestine i dijelova Sinaja i Golanske visoravni izvrena je 1967. godine, a 1969. godine zapaljen je Mesdidu-l-Aksa. U ovo vrijeme u svijetu se ine ogromni napori da se bilo kako stvori injenina osnova za opravdavanje nasilja nad muslimanima i marginalizaciju bilo kakve njegove osude. Kako je mogue getoizirati, progoniti i terorizirati nekoga, a oekivati simpatije i prijateljstvo od njega? Krai osvrt na obiljeevanje Svjetskog dana Kudsa Palestinsko pitanje vezano je za sve muslimane svijeta. Palestina i Kuds nemaju posebno znaenje samo za Arape, ve cijeli islamski svijet. U avgustu 1979. godine Imam Hommeini (r.a.) uputio je poziv za obiljeavanje Svjetskog dana Kudsa. Svake godine na ovaj dan muslimani irom svijeta uestvujui na okruglim stolovima, prigodnim predavanjima, mitinzima, izraavaju svoju podrku ugroenom palestinskom narodu i pokazuju svjesnost za odbranu svog identiteta. To je pitanje odgovornosti koja se tie svakog pojedinog muslimana. Ovaj dan moe se smatrati vezom politike i duhovnosti, gdje je, upravo u mubarek mjesecu ramazanu, najoitija predanost vjeri. Palestinci su simbol svih muslimana svijeta. Dan Kudsa izraava jedinstvo svih muslimana Cionistiki reim u dananjem svijetu ima mnogo sponzora i na razne naine dobiva podrku za svoje stravino djelovanje. To se odnosi na stavljanje u slubu cionistima putem politike, diplomatske, medijske i informativne podrke, kao i podrke u novcu, naoruanju i savremenoj tehnologiji. Danas je poloaj cionistikog reima u svjetskom javnom mnijenju gori od njegove mrane prolosti. Glas protiv njega diu svi slobodarski narodi i nacije u skoro cijelom svijetu. Demonstracije protiv ovog reima provedene su u 120 drava, izmeu ostalog, i u Velikoj Britaniji koja je zasadila i uzgojila ovo stablo.
149

MEUNARODNI ODNOSI

Povodom Svjetskog dana Kudsa reisu-l-ulema IZ u BiH prof. dr. Mustafa ef. Ceri u svojoj poruci prije tri godine navodi: Pridruujui se pozivu Imama Hommeinija (r.a.) da se zadnji petak u mubarek ramazanu obiljei kao Svjetski dan Kudsa, u ime IZ u BiH, mi diemo svoj glas protiv upotrebe sile koja skrnavi svetost Mesdidu-l-Aksa, treeg svetog mjesta po vanosti u vjeri svakog muslimana i muslimanke u svijetu. Mi se najsnanije protivimo ubijanju nevinih ljudi bilo kada, bilo gdje i bilo koga. Mi vjerujemo da postoji rjeenje za palestinsko pitanje ako postoji dobra volja kod ljudi da shvate da se silom nikoga ne moe prisiliti da odustane od svog prava na ivot, slobodu, vjeru, imetak i ast. Mi smo poaeni ovogodinjom ramazanskom porukom predsjednika SAD-a Baraka Obame, u kojoj on muslimanima irom svijeta prua ruku mira i saradnje, posebno muslimanima Bliskog istoka, te se nedvosmisleno zalae za dvije jednako suverene drave, kao trajno i pravedno rjeenje koje osigurava, kako Palestincima, tako i Izraelcima da ive u miru i sigurnosti....1 I meunarodna fondacija Al-Kuds, formirana u Bejrutu 2001. godine, takoer, obiljeava Svjetski dan Kudsa, a u znak podsjeanja na 21. avgust 1969. godine, kada su cionisti prije 43 godine zapalili Mesdidu-l-Aksa. Oni su tog dana u prostor Al-Akse unijeli i zapalili velike koliine zapaljivog materijala, dok su prije toga planski prekinuli dotok vode, a vatrogasna sluba je kasno stigla na lice mjesta. Tom prilikom zapaljen je mihrab Zekerijjaa, a.s. i mimber kojeg je sagradio Salahuddin El-Ejjubi. Na ovaj dan ummet se podsjea na ono to se desilo, ne samo toga dana, ve ta se deava na prostoru okupirane Palestine od 1917. godine, kada je ta drava okupirana od strane Velike Britanije. Mesdidu-l-Aksa je prva Kibla ummeta, na trei Harem i mjesto Israa, odakle se Poslanik s.a.v.s. uzdigao na najvie nebo. Nju i Palestinu je Omer ibnu-l-Hattab r. a., drugi halifa Hulefai-ruidina, uvakufio pokoljenjima, a red je da se vakuf uva.2 Karakteristine izjave u vezi Palestine i Kudsa Polis Hana: Hriani vjeruju da je Bog otac svih, muslimani vjeruju da je Allah gospodar svih svjetova, a cionisti ele da imaju Boga samo za sebe, pa je poznato da je On kod njih Bog Izraela. Roe Garodi: Izrael ne posjeduje legitimitet ni historijski, ni biblijski, ni pravni u pogledu prostora na kojem je osnovan. Ben Gorion: Najbolji tuma i komentator Tevrata je vojska. Tu izjavu sproveli su u djelo pokoljem nedunih stanovnika Dir Jasina i u atorskim naseljima Sabra i atila. U arapskom selu Dir Jasin 09. 04. 1948. godine pobijeno je svo stanovnitvo od strane vojske iz Argona, pod komandom Ariela arona i Menahema Begina. Begin je nakon toga, zapisao: Drava Izrale se ne bi mogla uspostaviti da nije bilo pobjede u Dir Jasinu. Izrael ne odustaje od svojih snova o teritorijalnom proirenju. Njihova zamiljena drava ili kako oni kau obeana zemlja, protee se od Nila do Eufrata. Oni ne po1 2 Dnevni avaz, 17.09.2009., 6. Hutba Nezima Halilovia Muderrisa, Sarajevo, 28. 08. 2009. godine.

150

KORAK broj 28

tuju meunarodno pravo i konvencije, a kada god potpiu primirje, oni ga koriste samo kao pripremu za jo ei napad. Izrael se ne pokorava sili logike, ve logici sile. idovi smatraju Al-Kuds jednim od njihovih najvainih pitanja, jer se tamo, po njihovom miljenju, nalazi njihova kibla, koju su izgubili prije 2.000 godina. U vezi s tim, Ben Gorion je izjavio: Izrael nema nikakve vrijednosti bez Kudsa, a Kuds nema nikakve vrijednosti bez Hrama. On je, podran od ekstremnih jevrejskih voa, 17.09.1998. godine izjavom: Iznad zemlje Hrama e se zavioriti zastava Izraela, tamo nee biti ni stijene, ni kupole, ni damije, nego samo zastava Izraela. To je sveta zadaa nae generacije. Cionisti tvrde da se na mjestu Mesdidu-l-Aksa nalazio Solomonom hram, a drava Izrael je, prema njihovim shvatanjima, nezamisliva bez tog hrama. Zato uporno rade na pronalaenju bilo kakvih dokaza o njegovom postojanju, kako bi se dobio legitimitet za njegovu ponovno izgradnju. Od poetka okupacije cionistiki reim u kontinuitetu radi na pronalaenju tih dokaza i iz tih pobuda iskopane su brojne buotine i tuneli ispod damije i njenog prostranog harema. Sve se to radi po nalogu izraelske okupatorske vlade i na oigled cijelog svijeta. U posljednjih osam godina cionisti su pojaali napore u vezi s ruenjem damije Al-Aksa i u tom smislu su proveli devet projekata, kojima se direktno ugroava Mesdidu-l-Aksa, od: prokopavanja tunela, gradnje sinagoge u blizini mesdida, zatvaranja zapadnog prilaza mesdidu i sl. Muslimanski svijet sve to nijemo posmatra, bez bilo kakve elje da sauva svetost prve Kible muslimana. Komparacija BiH sa Palestinom Kada vie nije bilo mogue otvoreno negirati postojanje BiH kao drave i njenog najbrojnijeg naroda Bonjaka, tada je negacija te drave i naroda bila prikrivena navodnom borbom protiv opasnih ekstremnih ideja koje nastaju u tom narodu. Tako je tokom vladavine komunistikog reima cijelo vrijeme izmiljana opasnost od Mladih muslimana, muslimanskog nacionalizma i sl. Mada je zvanina teorija i politika negirala postojanje muslimana kao naroda sve do 1969. godine, nije se ustezala od stigmatizacije (izdaja na Kosovu, prelazak na islam - poturice, da meu muslimanima proizvodi nacionalizam, izmiljeni islamski fundamentalizam, a sada evo i tzv. islamski terorizam. Za tako neto nikada nisu postojale relevantne osnove, injenice i dokazi koji bi takve tvrdnje dokazali, osim eventualnih pojava, sasvim individualnih sluajeva pojedinaca, koji prije spadaju u sferu psihijatrije, a nikako u oblast kulture i civilizacijskih naela muslimanske prakse i politike, jo od kada je u ovim krajevima islam nastao. Muslimane se tendeciozno pozicionira u globalnu emu satanizacije islama i navodne opasnosti koju oni predstavljaju po mir u svijetu. U vezi s tim, proizvedena je antiislamska literatura u kojoj su razni kvazinaunici pisali o ratnicima dihada i opasnosti koju oni sa sobom nose po Evropu i svijet. A ti isti muslimani-Bonjaci, ive ovdje stotinama godina zajedno sa drugim narodima i nikada nisu izazvali nikakve ratove, ubijanja i sl. Naprotiv, esto su bili objekt oslobodilakih akcija izvre151

MEUNARODNI ODNOSI

nih radi istrijebljivanja muslimana (Turaka u lokalnoj terminologiji). Ironija te kampanje sastoji se u injenici da ti ratnici-Bonjaci ni u minulom ratu, koji je stvarno i formalno voen protiv njih, uopte nisu poinili nikakve zloine, a ako jesu, onda su oni pojedinani i izolovani, dok su branioci demokratije i Evrope izvrili planske sistemske masovne zloine, kojih se treba stidjeti cijeli svijet, zloine koji svijet opominju da vrijeme barbara nije prolo i da brzo nee proi. Ovom prilikom elim da citiram akademika prof. dr. Muhameda Filipovia koji, u svojoj knjizi: Bosanski duh lebdi nad Bosnom, pie: Ono to su tvorci zapadno-evropskog civilizacijskog uma eljeli nametnuti i od ega, izgleda, nisu odustali je da onemogue da BiH, kada u njoj ve postoje muslimani i kada ih nije bilo mogue istrijebiti, postane ikada drava koja e moi formirati svoje politiko gledite i normalno funkcionisati. To je onaj um koji je razvio kolonijalnu dominaciju u svijetu, onaj um koji je vodio oba svjetska rata sa enormnim rtvama svih vrsta, onaj um koji je iznjedrio male i velike Hitlere, Musolinije, Staljine i sl., koji se ogluavao o antisemitizam dok je on bio djelatan, a zatim iskupljivao svoje grijehe prema Jevrejima na raun Arapa i palestinskih interesa, eksteritorijalizirajuu svoju mrnju na Jevreje u arapski svijet gdje ona nikada nije postojala i gdje je neprirodna koliko i mnogo opasnija. To je onaj um koji danas maem i ognjem uvodi demokratiju i slobodu u mnoge drave. Na kraju, to da se ne kae, to je onaj um koji je otvoreno antimuslimanski i to je bio jo od dana krunisanja Karla Velikog i Deklaracije o Evropi kao izuzetnom i samo kranstvu namijenjenom ivotnom prostoru, to je ostao u biti do danas.3 Otpor Palestine uspio je da probudi savijest skoro cijelog svijeta. To je poruka da odbrana ugroenih, slobode i ljudskih prava, nikada nee biti uzaludna. Otpor i strpljenje palestinskog naroda uskoro e razbiti okupaciju Palestine, a formiranje slobone i nezavisne drave Palestine, palestinski narod osloboditi ropstva.

Navedeno djelo, Prosperitet, Sarajevo, 2006., 143 144.

152

KORAK broj 28

Seyed ESMAIL YASINI

Da li su ubistva muslimana u Mijanmaru genocid?

Zajednica muslimana Rohingya, u skladu s definicijom pojma vjerske skupine, uvjerljivo ini jednu vjersku skupinu, i samo zbog ove znaajke, tj. injenice da su muslimani, izloeni su napadima budistikih ekstremista. Prema lanu 2 Konvencije iz 1948. godine, ubistva muslimana u Mijanmaru jasan su dokaz genocida. Novi val ubistava i raseljavanja muslimana iz regije Rohingya (Arakan) poeo je u trenutku kad su ekstremni budisti plemena Mag, pod izgovorom ubistva jednog budiste od strane jednog muslimana u meusobnom konfliktu, napali muslimanska podruja i poeli ih ubijati. Ekstremni budisti, koje je podravala mijanmarska vlada, ubili su veliki broj muslimana, a veliki broj i protjerali. Prenose se razliiti i ponekad proturjeni statistiki podaci o broju ubijenih u Mijanmaru, a mediji su prenijeli brojke izmeu 20 i 50 hiljada ljudi, pa ak i vie. Prema izvjetaju Ujedinjenih nacija, u posljednjem talasu napada na muslimane raseljeno ih je vie od 90 hiljada. Britanski list Sunday Times je izvijestio o uasnim zloinima nad muslimanima, izmeu ostalog, ubojstvima mukaraca i silovanjima ena u regiji Rohingya. U meuvremenu mijanmarska vlada i vojska, ne reagirajui, na odreeni su nain saraivali s ekstremnim budistima. Zagovornici ljudskih prava, meu kojima i Aun San Su i, dobitnica Nobelove nagrade za mir, na poziv amerike vlade posjetili su ovu I ostali bez rijei pred ovim velikim zloinom. Zloin genocida u meunarodnom kaznenom pravu Zloin genocida klasificira se u red specifinih meunarodnih zloina i u skladu s meunarodnim kaznenim pravom mora se preispitati i kazniti. Zabrana poinjavanja genocida, u skladu s propisom Konvencije iz 1948. o spreavanju i kanjavanju genocida, sada je postala dio meunarodnog obiajnog prava i smatra se imperativnom normom. lan 2 spomenute konvencije ovako definira pojam genocida: Genocid znai sprovoenje svake od dolje navedenih radnji, protiv jedne nacionalne, etnike, rasne ili vjerske grupe, s ciljem njenog potpunog ili djelominog unitenja zbog posjedovanja tih karakteristika: ubijanje pripadnika jedne skupine, uzrokovanje ozbiljnih tjelesnih ili duevnih povreda pripadnicima jedne skupine,
153

MEUNARODNI ODNOSI

namjerno izlaganje jedne skupine nepovoljnim ivotnim uvjetima, oekujui potpuno ili djelomino fiziko istrebljenje te skupine, nametanje odreenih mjera s namjerom spreavanja razmnoavanja skupine, prisilno preseljavanje djece iz jedne u drugu skupinu) Kod definiranja pojma vjerske skupine, moe se rei da se pod vjerskom skupinom podrazumijeva grupa iji lanovi imaju istu vjeru, sektu, molitvene obrede ili zajednika vjerovanja. Priroda ovog stranog zloina jasno se vidi u savjetodavnoj teoriji Meunarodnog suda pravde o djelovanju prava uvjetovanja Konvencije o spreavanju i kanjavanju genocida. Prema meunarodnom pravu genocid je zloin koji podrazumijeva negiranje prava postojanja itavih ljudskih skupina, zloin koji je povrijedio savjest ovjeanstva i, osim to donosi velike gubitke ovjeanstvu, u suprotnosti je s moralnim pravilima i duhom Ujedinjenih naroda. Za utvrivanje zloina genocida u meunarodnom kaznenom pravu potrebno je sakupiti dva materijalna i mentalna dokaza o zloinu, dakle sakupljanje tih dvaju elementa na odreenom geografskom podruju ili regiji znakom je poinjenog zloina genocida. Za utvrivanje genocida nije potrebno potpuno izumiranje jedne skupine. Kad god jedna od gore spomenutih radnji bude popraena mentalnim elementom potrebnim za injenje tog zloina, primjenjuje se naziv genocida. Mentalni element genocida Da bi se jedna osoba osudila za zloin genocida, treba dokazati da je optueni imao specijalnu namjeru unitenja barem dijela jedne nacionalne, etnike, rasne ili vjerske skupine zbog posjedovanja tih karakteristika. Drugim rijeima, potrebno je dokazati da je znao ili da je morao da zna da e njegovo djelo dovesti do unitenja cijelih ili dijela zatienih skupina. Koliki je tani broj ubijenih u regiji Rohingya, ne utie na utvrivanje zloina genocida. Jer, prema lanu 6 Statuta Meunarodnog krivinog suda, nema razlike da li e broj rtava genocida biti jedna osoba ili vie, dovoljno je da te osobe pripadaju jednoj odreenoj nacionalnoj, etnikoj, rasnoj ili vjerskoj skupini, te da je prilikom injenja radnje postojala namjera unitenja cijele ili dijela odreene skupine zbog tih znaajki. Da bi se utvrdilo da li je ubijanje muslimana u regiji Rohingya uistinu genocid u okvirima meunarodnog kaznenog prava ili ne, moramo razmotriti da li se pravna naela kaznenog djela genocida mogu primijeniti na injenice iz Mijanmara. 1. Zajednica muslimana u regiji Rohingya je, prema definiciji pojma vjerske skupine, dokazano jedna vjerska skupina i samo zbog te karakteristike, tj. injenice to su muslimani, izloeni su napadima ekstremnih budista. 2. Ubijanje muslimana regije Rohingya je, prema paragrafu a) lana 2 Konvencije iz 1948. o spreavanju i kanjavanju genocida, genocid. Zapravo, u ovom sluaju
154

KORAK broj 28

realiziran je materijalni element zloina genocida. No, koliki je taan broj ubijenih u regiji Rohingya, nema utjecaja na utvrivanje injenice zloina genocida. Jer, prema lanu 6 Statuta Meunarodnog krivinog suda, nema razlike da li e broj rtava genocida biti jedna osoba ili vie, dovoljno je da te osobe pripadaju jednoj odreenoj nacionalnoj, etnikoj, rasnoj ili vjerskoj skupini, te da je prilikom injenja radnje postojala namjera unitenja cijele ili dijela odreene skupine zbog tih znaajki. 3. to se tie mentalnog elementa zloina genocida, to je zapravo specijalna namjera i cilj unitenja jedne odreene grupe, moe se rei da su se mijanmarski budisti tijekom proteklih godina, s namjerom uzurpacije drave Rahenin, koja je historijsko stanite muslimana u toj regiji, doselili u tu regiju i uz saradnju vlade poeli ubijati i progoniti muslimane. U toku je novi talas ubijanja muslimana u tom regionu, s ciljem njihovog iskorjenjenja i zauzimanja njihovog teritorija. Stoga je dokaziv mentalni element zloina genocida u sluaju pokolja muslimana Mijanmara. 4. I mijanmarsku vladu se, zbog nereagiranja, pa ak u nekim sluajevima i saradnje s budistima u vrenju zloina nad muslimanima, prema meunarodnom kaznenom zakonu, moe smatrati odgovornom, jer kao to izvrenje radnje, spomenutih karakteristika, dokazuje zloin genocida, tako i neizvrenje radnje potvruje taj isti zloin. Prema meunarodnom kaznenom zakonu, genocid se moe vriti radnjom, kao i pomanjkanjem radnje. Izostanak podrke vlade svojim graanima, i ak saradnja s budistima u provoenju tog zloina, jasan je primjer neizvrenja radnje iz spomenute definicije. Predsjednik Mijanmara Thein Sein je zvanino izjavio da zajednicu od 800 hiljada muslimana Rohingye smatra stranim stanovnitvom, koje mora biti okupljeno u izbjeglike logore ili protjerano. S obzirom na ta objanjenja, moe se rei da je, prema meunarodnom kaznenom pravu, da je ubijanje muslimana u Mijanmaru jasan primjer zloina genocida. Masakr muslimana Mijanmara jo jednom je stavio meunarodne organizacije za ljudska prava u vanu eksperimentalnu poziciju. Da li e meunarodne organizacije, koje tvrde da tite ljudska prava i ljudske ivote, moi da ispravno reagiraju na ove uasne zloine, ili emo opet biti svjedocima jo jedne tune prie kao to je bio genocid muslimana Srebrenice i utnja meunarodnih organizacija?

155

MLADI I RAT

MLADI I RAT

U organizaciji Udruenja za zatitu tekovina borbe za BiH i Ministarstva za boraka pitanja Kantona Sarajevo

as historije na Proskoku

U organizaciji Udruenja za zatitu tekovina borbe za Bosnu i Hercegovinu i Ministarstva za boraka pitanja Kantona Sarajevo u nedjelju, 16. septembra ove godine, organizovan je as historije na Proskoku, simbolu odbrane Igmana za vrijeme najvee operacije Mladievih snaga koja je nosila naziv Lukavac 93. asu historije prisistvovalo je tridesetak uenika eljeznikog kolskog centra iz Sarajeva, koje je predvodila profesorica historije tefica Jovanovi. Predavai su bili jedan od prvih komandanata odbrane Igmana, predsjednik Udruenja za zatitu tekovina borbe za BiH general Mustafa Polutak i efko Hodi, u toku agresije ratni reporter Osloboenja, a sada glavni urednik asopisa Korak. asu historije prisustvovalo je nekoliko poznatih ratnika i lanova i prijatelja Udruenja, a meu njima general Abdulah Kajevi, Enisa Kajevi, Osman engi, Rasim Hodi, air Hrustemovi, Hasib Hodi, Zahir Dervievi, Ismet Bajrovi... Predsjednik sarajevskog Kantonalnog odbora Udruenja za zatitu tekovina borbe za BiH air Hrustemovi najvie se angaovao u vezi sa organizacijom asa historije. Prije odlaska na Proskok uenici i lanovi Udruenja su posjetili Tunel spasa, odnosno uveni tunel D B, koji je prokopan ispod aerodromske piste 1993. godine. Ispred Fonda memorijala Sarajevo, u ijem sastavu se nalazi tunel, uenicima se obratio Harun Hodi, uesnik bitke za Igman 1993. godine, a i mnogih drugih bitaka. On je govorio o znaaju tunela za odbranu Sarajeva, posebno Igmana u kritinim danima 1993. godine, kada su srpske snage bile nadomak cilja da spoje drugi obru oko Sarajeva. Dina Memi, kustos Memorijala provela je uenike kroz zanimljivu muzejsku postavku Tunela spasa. Pokazujui im replike izgradnje tunela, objasnla je da je tunel s
156

KORAK broj 28

butmirske srane oblagan drvetom, jer je s te strane bilo ume u izobilju, a sa dobrinjske metalom, jer smo prve ratne zime u gradu posjekli svo drvee. Uenici su vidjeli i razne vrste granata kojom su etnici razarali Sarajevo. Tu su i mnogi tekstovi o tunelu, kao i spisak graana Sarajeva ubijenih u ratu. Uenicima je prikazan i film o tunelu. Od hotela Maral do Proskoka uenici i njihovi domaini iz Udruenja pjeaili su do Proskoka. U ratu su tim putem pojeaili i borci koji su hitali na bojite Proskoka. Na Proskoku je postavljena spomen ploa na kojoj su uklesana imena 46 boraca 82. foanske brigade koji su jula 1993. poginuli vodei ovdje odsudne bitke za odbranu Igmana. as historije odran je na koti iznad Proskoka, gdje je jula 1993. bio jedan od vatrenih poloaja ARBiH, a osmatranica u posljednjoj ratnoj godini, kada je Armija RBiH oslobaala ove prostore. Sa ove kote prua se prelijep pogled prema Jahorini, Treskavici, Bjelanici, vide se mnoga trnovska sela, brda, kote i doline gdje su se vodile borbe, pa je general Mustafa Polutak izlaganje poeo tako to je pokazivao gdje se ta dogaalo u toku operacije Lukavac 93 i kasnijih borbi. General Polutak je rekao da je bilo veoma vano to su u proljee 1992. jedinice TO i MUP-a Hadia, Trnova i Hrasnice oslobodile Igman i Bjelanicu. On je dodao kako se na Igmanu i Bjelanici mijenjala ratna srea. Armija RBiH je bila uspjena ovdje od proljea 1992. do ljeta 1993., kada je oslobodila Igman, Bjelanicu, Trnovo, Rogoj, Golo brdo, Obeljak, Stupnik, kazao je on i dodao: Ljeto 1993. bilo je najtee za branioce Igmana i Bjelanice, jer je srpski

Pred sarajevskim Tunelom spasa (Snimio: Ismet Bajrovi) 157

MLADI I RAT

agresor pokrenuo veliku ofanzivu pod nazivom Lukavac 93 s ciljem zatavaranja dvostrukog obrua oko Sarajeva i prisiljavanja graana glavnog grada na predaju. Agresor je okupirao Rogoj, Trnovo, Grebak, Treskavicu, Bjelanicu i dio Igmana, te Golo brdo, Trenjevo brdo i Brezovau, ali branioci Igamana, uz pomo jedinica koje su izale iz grada kroz tek prokopani tunel, te i iz srednje Bosne, uspjeli su da zaustave agresora nadomak cilja. Polutak je, dalje, kazao da smo nakon toga u jesen 1993. bez borbe vratili veliki dio okupirane teritorije: dijelove Igmana, Bjelanicu, te dio Treskavice. Prema njegovim rijeima, izgradnjom tunela stvorene su pretpostavke za oslobaanje i preostalih dijelova okupirane teritorije, jer su u Sarajevu bili ljudski, a na slobodnoj teritoriji materijalni resursi. U 1994. Armija RBiH je na aklama nanijeli veliki poraz agresoru, rekao je general Polutak. Do kraja rata Armija RBiH je oslobodila najvei dio okupirane teritorije. Ipak, nije oslobodila Trnovo. efko Hodi je kazao kako je 16. jula 1993., u jeku srpske ofanzive upravo na ovoj koti napravio jednu od najdraih ratnih fotografija. Fotografisao je borca Armije BiH, mitraljesca Jasmina engia, koji je poginuo petnaest dana kasnije. On je kazao kako je odsudna odbranu Igmana voena upravo na Proskoku, da je general Mladi lino komandovao napadom na Proskok, gdje su ga nai borci 14. jula doveli u poluokruenje i umalo zarobili. Hodi je naglasio da je vie jedinica branilo Proskok, ali da je, ipak, glavni teret odbrane iznijela 82. foanska brigada, koja je ovdje izgubila desetine hrabrih ratnika, a meu njima i komandanta bataljona Devada Hanjalia. Ono to je u za sarajevsko, to je Proskok za igmansko-trnovsko bojite, kazao je Hodi. General Polutak i Hodi su naglasili kako su branioci Proskoka odolijevali 15 dana, ali su se morali povui bez borbe jer su srpske snage napravile manevar preko Treskavice, zauzeli Jabuku, Mlakvu, abie, Lukavac i nekoliko drugih sela, te i opservatoriju na Bjelanici i krenuli prema Igmanu. Nakon asa historije na Proskoku profesorica tefica Jovanovi je kazala: Lijepo je to se organizuju asovi historije za mladu generaciju i trebalo bi ih organizovati ee. Predavanja su bila zanimljiva. Mislim da bi na Proskoku trebalo obiljeiti sva znaajna mjesta, kote, pa i onaj vidikovac, da oni koji dolaze ovdje na izlete znaju ta se gdje dogaalo. Uenica drugog razreda Nejra Murti je prvi put dola na Proskok. Kae da je na ovom asu historije saznala mnogo toga to nije znala o borbama za Igman i Bjelanicu. Na ovim prostorima su u ratu nestale dvojica mojih amida - Esad i Huso i jo nisu pronaeni, kae ona. Veli da je i njen otac Sakif bio borac i da je ranjen na Otesu. Hamza Hajredinovi, uenik treeg razreda, kae da mu se svidjela pria o Proskoku i borbama za Igman i Bjelanicu. Oduevljen je i pogledom sa kote Proskoka. Njegov otac je poznati sarajevski ratnik i dobitnik Zlatnog ljiljana Ismet Hajredi158

KORAK broj 28

novi. Kae da mu otac esto pria o ratu, pa i o botbama na Igmanu. Takoe mu je, veli, drago gledati filmove o ratu, posebno Avde Huseinovia Vanzemaljci iznad Sarajeva i Krvavi ples nad Sarajevom , u kojem se pojavljuje i njegov otac Ismet. Za Emraha Hadovia as historije na Proskoku, kao i posjeta Tunelu spasa bili je super. Kae da je do sada bio na mnogim mjestima gdje su voene znaajne borbe za odbranu zemlje. Jo kao uenik osnovne kole, kae, iao je na u. Takoe je nekolika puta bio na Igmanu, a uestvovao je i na Igmanskom maru. S ocem sam iao i u Srebrenicu, odnosno Potoare, kae on. Bili su ovo i zanimljivo druenje u prekrasnoj prirodi i vedrom danu. . RAZI

General Mustafa Polutak dri as historije na Proskoku (Snimio: Zahir Dervievi)

Kraj spomen ploe ehidima 82. foanske brigade koji su poginuli na Proskoku jula 1993. godine (Snimio: Zahir Dervievi) 159