Gradina Sjeverno od crkve Gospe od Otoka nalazi se GRADINA, utvrda za koju Buli i Karaman misle da potjee iz XIV.

stoljea i da je sagraena od splitskog nadbiskupa Hugolina de Mala Branca, dok Kati misli da su je u XVI. stoljeu sagradili Turci za opsade Klisa, da sprijee dovoz pomoi Klisu preko Solina. Nepoznati ljetopisac doista biljei kako je bosanski paa Husein 1531. godine sagradio u Solinu tvravu za samo 15 dana. Kliki uskoci su je razorili, a Turci je opet podigoe 1536. za samo 20 dana. Pod tom je tvravom vjerojatno znameniti kliki zapovjednik Petar Krui bio svoj posljednji boj. Gradina je znamenita po svojoj crkvi. Po velikom kamenju u temeljima i granitnim stupovima dade se zakljuiti kako se radi o starohrvatskoj crkvi iz IX. stoljea, sagraenoj na temeljima neke zgrade iz antikih vremena. Crkva je centralna graevina, 12x15 metara, iznutra podijeljena s osam stupova u obliku osmerokuta, koji su vjerojatno drali kupolu. Uzdu zidova i u apsidi ima nie, koje su sluile ili kao ukras ili kao sjedala za crkvene i svjetovne dostojanstvenike. Budui da se nije nalo traga ni oltaru ni obiajnoj oltarnoj pregradi, a kako je ostala unutar turske tvrdave "Gradine" i bila relativno dobro ouvana, moe se naslutiti kako je moda Turcima sluila za damiju.

Rekonstrukcija izvornog izgleda crkve u Gradini Gospin otok

Crkva Gospe od Otoka GOSPIN OTOK, kako neki dre (Dyggve), bio je prvo naselje Hrvata u ovom kraju. Na otoku, opkoljenom rukavcima rijeke Jadro, pretpostavlja se da su hrvatski knezovi utvrdili svoje stanove slino kao onamo iza Karpata: nasipom i zidovima od pletenog prua, kolja i drva. Kod iskapanja u dubini pod oltarom upne crkve ipak se nailo na dosta irok rimski zid, to pokazuje da je tu i prije bilo stanovnika. U X. stoljeu, na mjestu dananje crkve, hrvatska KRALJICA JELENA sagradila je dvije crkve: Blaene Djevice Marije i svetog Stjepana. Splitski kroniar Toma Arciakon kae kako su se u predvorju crkve svetog Stjepana pokapali hrvatski kraljevi, a i vie srednjovjekovnih dokumenata spominje ove dvije crkve. Kad se poelo s radovima za izgradnju temelja zvonika dananje upne crkve, 1898. godine, nailo se na neke stare temelje. Don Frane Buli je nastavio iskapati i otkrio temelje itave crkve, a u njezinu je predvorju pronaao nadgrobni natpis kraljice Jelene razbijen u stotinjak komada. Oevidac don Lovre Kati taj dogaaj ovako opisuje: "Na arkom kolovokom suncu kopali su radnici, a djeca uvi od don Frane da je tu pokopana neka kraljica, eljno oekivala nekakva udesa i upravo smetala radnicima zalazei u rov. Meu djecom bio sam i ja. Dne 28. kolovoza oko 11 sati naena su prva slova slavnog natpisa hrvatske kraljice Jelene. Vrlo dobro se sjeam kako je don Frane drao ulomak kamena na kojem su se sauvala tri slova HEL i razdragan tumaio nam da je to ime hrvatske kraljice. Zvona su veselo zabrujala slavei po naem dalmatinskom obiaju i najavljujui da se neto osobito dogodilo. Nigda nisu tako zaslavila osim kad su pozdravila Jelenu, dok je dolazila na posveenje svojih zadubina." Od devedeset komadia don Frane Buli je rekonstruirao tekst, koji uz iieve inaice ovako glasi: IN HOC TUMULO QUIESCIT HELENA FAMOSA QUE FUIT UXOR MIHAELI REGI MATERQUE STEPHANI REGIS HABENASQUE TENUIT REGNI. VIII. IDUS MENSIS OCTOBRIS OBIIT IN PACE. HIC ORDINATA FUIT ANNO AB INCARNATIONE DOMINI DCCCCLXXVI. INDICTIONE IV. CICLO LUNARI V.

EPACTA XVII. CICLO SOLARI V. LUNA V. CURRENTE VI. ISTAQUE VIVENS FUIT REGNI MATER FIT PUPILORUM TUTORQUE VIDUARUM. ICQUE ASPICIENS VIR ANIME DIC MISERERE DEUS.

Nadgrobni natpis sa sarkofaga Kraljice Jelene Na hrvatskom jeziku taj natpis glasi: U OVOM GROBU POIVA SLAVNA JELENA. ONA JE BILA ENA KRALJA MIHAJLA, A MAJKA KRALJA STJEPANA, I VLADALA JE KRALJEVSTVOM. PREMINULA JE U MIRU 8. LISTOPADA. OVDJE JE BILA SAHRANJENA 976. GODINE OD UTJELOVLJENA GOSPODNJEG 4. INDIKCIJE, 5. MJESEEVOG CIKLA, 17. EPAKTE, 5. SUNEVA CIKLA, 5. DANA KOJI PADA SA 6. ZA IVOTA MAJKOM KRALJEVSTVA POSTADE I MAJKOM SIROTA I ZATITNICOM UDOVICA. OVAMO POGLEDAJ OVJEE PA RECI: BOE, SMILUJ JOJ SE DUI. Ostaci Jelenina sarkofaga naeni su u predvorju (narteksu) trobrodne bazilike, koja je bila priblino velika kao i dananja upna crkva. Po nekima crkvi su na proelju bila prizidana jedan ili dva zvonika. Temelji te crkve su obiljeeni sa sjeverne strane dananje crkve. Na Otoku je bilo dosta brijesta, pa je narod ovu crkvu zvao i Gospa u Bristima, a vrelo zapadno od Crkve, ija se voda ne bi zamutila ni za najveih kie, nazvano je Gospin bunari. Prije je u blizini bilo i nekoliko mlinica. Za narodnih vladara u ispravama se spominju i "kraljevi mlinari", a mlinice su sve do prvog svjetskog rata bile svojevrsno bogatstvo. Crkva svetog Stjepana sagraena je gotovo paralelno s crkvom Blaene Djevice Marije. Njezini se temelji danas nalaze pod upnom crkvom. Svi se povjesniari u tome ne slau pa se ove dvije crkve i zamjenjuju.

Gospin bunari Ipak, ne ini se oboreno miljenje arheologa i povjesniara don Lovre Katia, koji je doprinio otkrivanju ove crkve, naavi u arhivu splitske katedrale dokumenat iz XIV. stoljea, na temelju kojeg je 1930. godine pristupio iskapanjima i otkrio jednobrodnu crkvu, veliine 18x6 metara, s velikim predvorjem, u kojoj se je nalo vie hrvatskih grobova, ali su se u njima pokapali mrtvaci iz kasnijeg vremena. Budui da su na tom mjestu bile graene dvije crkve poslije one Jelenine, to gradnje, to ukapanja, izbrisali su mnogo ostataka iz doba narodnih vladara. Doivjeli su ti grobovi sigurno haranje Tatara u XIII. stoljeu, koji ipak nisu sruili crkve, jer se ona Gospina spominje jo za Mladena ubia 1342. godine, a obje jo postoje, prema spomenutom dokumentu, koncem XIV. stoljea. Po svoj su ih prilici poruili Turci na poetku XVI. stoljea.Poslije odlaska Turaka na temeljima sv. Stjepana sagraena je nova crkva Gospe od Otoka. To je svakako bilo prije 1670. godine, jer je u maticama solinsko-vranjike upe zabiljeeno kako je ve te godine na 8. rujna krtenje obavljeno u crkvi Gospe od Otoka. Ta je crkvica sagraena, kao i ostale po Dalmatinskoj zagori poslije odlaska Turaka, sa zvonikom "na preslicu". Izgorjela je 1875. godine, pa je nad njezinim temeljima sagraena 1878. sadanja upna crkva. Ove dvije Jelenine crkve spadaju u red takozvanih dvojnih crkava, basilicae geminatae, poznatih i u naim stranama, a u srednjem vijeku posebice graenih od benediktinaca. Vea je uvijek posveena Gospi, a manja nekom svecu. Tako je bilo i na Otoku. Po srednjovjekovnoj praksi kraljevi se pokapaju u onoj crkvi u kojoj se i krune, pa je vjerojatno prije Zvonimira crkva Gospe od Otoka bila i krunidbena bazilika. Narodna je tradicija sauvala uspomenu da se u Solinu okrunilo sedam kraljeva.

Ostaci crkve Sv. Stjepana u vrijeme Bulievih istraivanja Riinice Na mjestu zvanom RIINICE, uz potok sv. Ilije (oko dva kilometra na sjever od "uplje crkve", uz cestu za Klis), podigao je knez Trpimir oko 852. godine benediktinski samostan. U povelji iz 852. godine koja nam govori kako je knez opskrbio samostan svim potrebnim, prvi put su u povijesti spominje ime Hrvata. Kako je to otkriveno? Jedan je zemljoradnik naao odlomak s natpisom "pro duce Trepim(ero)" i donio ga 1891. don Frani Buliu. Na tom je mjestu don Frane zapoeo iskapanja i 1895. je otkrivena malena crkva (16x7,5 metara) i samostan. Crkva je tipino samostanska: vie prostora za redovnike nego za vjernike. Po naenim ulomcima Buli je rekonstruirao vei natpis: "Za kneza Trpimira prikaite Kristu molitvu u strahopotovanju prignuvi glavu". Na zapadnoj strani crkve sauvali su se zidovi samostana, a otkriveno je i groblje. Antiki sarkofazi i natpisi svjedoe za suvremenost groblja sa starokranskom crkvom, a ovalni grobovi i nakit pokazuju da su se tu pokapali i Hrvati, poevi od IX. pa do XV. stoljea.

Ulomak oltarne ograde s imenom kneza Trpimira uplja crkva

Sadanji izgled uplje crkve Sjeveroistono od Gradine nalaze se ruevine UPLJE CRKVE, krunidbene bazilike kralja Zvonimira. Na crteu iz 1571. u zadarskom arhivu ova crkva jo ima zvonik i zidove. Zato ju je narod i nazvao "uplja crkva". Dok je u jedanaestom stoljeu sigurno bila iznad razine rijeke, danas je plonik crkve ispod razine Jadra. Taj je teren bio naplavan jer u blizini u Jadro utjee potok sv. Ilije, koji dolazi od Riinica i nanosi mulj, te je podigao razinu rijeke i zasuo ostatke crkve. Na tom su poloaju stari krani sagradili crkvu i groblje. Hrvati su na temeljima starokranske podigli novu crkvu, dosada najveu starohrvatsku crkvu u ovom kraju, koja spada u red ranoromanikih crkava XI. stoljea. Imala je tri lae, duine 26,30 i irine 13,60 metara, meusobno odijeljenih sa po etiri stupa. Uz glavni imala je i dva pobona oltara, a iznad glavnog oltara bila je pregrada s natpisom "Sveti Petre, primi dar asnog Mojsije, sluge tvoga". Nazrijeva se da je crkva, kako je bio obiaj u srednjem vijeku, bila posveena dvama svecima, svetom Petru i Mojsiju. Na zapadnim vratima sagraen je atrij, a s june strane podignut zvonik, od kojega je ostalo nekoliko stepenica.

U rimski sarkofag, poloen u atrij za hrvatskog doba, vjerojatno je poloena neka vana osoba, moda ak i kralj koji je bio posebno povezan s ovom crkvom. Uz ovu crkvu bio je i benediktinski samostan. Opat samostana Urso bio je prijatelj kralja Zvonimira, koji je ovu crkvu izabrao za mjesto svoga krunjenja. Bilo je to 8. listopada 1076. godine, nedjelja. Tog se dana po zapadnom kalendaru slavi sv. Dimitrije, to je i krsno ime Zvonimirovo. Moda je uspomena na taj dogaaj i poznata skulptura koja prikazuje klanjanje vladaru koji sjedi na prijestolju, a nalazi se u splitskoj krstionici. U fragmentima reljefa pronaenih u "upljoj crkvi" E. Dyggve vidi prikaz kralja Zvonimira kako poslije krunjenja prima poklonstvo svojih podanika.

Zabat oltarne ograde

Plutej oltarne ograde