SP, br. 1., 1.-308.

Zagreb, 2008. UDK: 323.173(497.5=163.41)1991 355.01(497.5)1991 Izvorni znanstveni lanak Primljeno: 4. 2. 2007. Prihvaeno: 21. 9. 2007 .

Djelovanje Vlade Srpske autonomne oblasti Krajine tijekom 1991.

NIKICA BARI Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Republika Hrvatska
Na temelju zapisnika sjednica Vlade Srpske autonomne oblasti Krajine razmatra se kako je to tijelo djelovalo i kojim se problemima bavilo od svoga osnutka sredinom 1991. i do kraja te godine, kada je proglaena Republika Srpska Krajina. Na temelju ovih dokumenata moe se zakljuiti da je vodstvo krajinskih Srba u sklopu raspada socijalistike Jugoslavije bilo ustrajno u svojoj tenji da se u potpunosti odvoji od Hrvatske i ostanu u krnjoj Jugoslaviji pod srpskom dominacijom. No, politike tenje krajinskih Srba stvorile su brojne probleme u organizaciji ivota u podrujima koja su bila pod njihovim nadzorom, to je bilo izazvano prekidom ustaljenih gospodarskih, prometnih i drugih veza s ostalim dijelovima Hrvatske. Ovi problemi ostat e znaajka ivota na podrujima pod nadzorom krajinskih Srba i u kasnijem razdoblju. Kljune rijei: Srpska autonomna oblast Krajina, Vlada Srpske autonomne oblasti Krajine, rat u Hrvatskoj 1991., Hrvatska, Jugoslavija

Uvod
Ubrzo nakon viestranakih izbora u Hrvatskoj 1990., na kojima je pobijedila Hrvatska demokratska zajednica pod vodstvom Franje Tumana, izbila je pobuna dijela Srba u Hrvatskoj. Nasuprot tenji novih hrvatskih vlasti za preustroj Jugoslavije u konfederalnu zajednicu, stajala je jo tijekom 1980-ih oblikovana srpska politika na elu sa Slobodanom Miloeviem. U raspletu jugoslavenske krize srpska strana eljela je da podruja Hrvatske i Bosne i Hercegovine naseljena Srbima ostanu u istoj dravi sa Srbijom. Predstavnik ove politike u Hrvatskoj bila je Srpska demokratska stranka (SDS).1 U sklopu ovih dogaaja opine s veinskim srpskim stanovnitvom na podruju Banije, Korduna, Like i sjeverne Dalmacije u prosincu 1990. organiziraju se u Srpsku autonomnu oblast (SAO) Krajinu s glavnim gradom Kninom. Uspostava ove Oblasti temeljila se na izjanjavanju o autonomiji srpskog naroda u Hrvatskoj koje je provedeno u kolovozu i rujnu 1990. Tijekom prve polovice 1991. vodstvo SAO Krajine nastavlja svoju djelatnost, konstituira svoja tijela vlasti i proglaava odvajanje od Hrvatske. U svibnju 1991. proveden
1 Opirnije o tome vidjeti: Nikica BARI, Srpska pobuna u Hrvatskoj, 1990.-1995., Zagreb 2005.

65

NIKICA BARI, Djelovanje Vlade Srpske autonomne oblasti Krajine tijekom1991.

SP, br. 1., 65.-84. (2008)

je i referendum na kojem se srpsko stanovnitvo na podruju SAO Krajine izjanjava za njezino izravno prikljuenje Republici Srbiji, odnosno ostanak u buduoj jugoslavenskoj dravi.2 U lipnju 1991. Hrvatska proglaava svoju samostalnost, a tijekom ljeta i jeseni intenziviraju se sukobi izmeu hrvatskih snaga i snaga krajinskih Srba za nadzor nad spornim podrujima. Iako Jugoslavenska narodna armija (JNA) na poetku ovih sukoba formalno razdvaja sukobljene strane, ona se u konanici otvoreno stavlja na stranu krajinskih Srba, odnosno priklanja se politici srbijanskog predsjednika Miloevia.3 Skuptina SAO Krajine donijela je 31. svibnja 1991. zakone o osnivanju Vlade SAO Krajine i njezinih ministarstva. U skladu s ovim, dotadanje Izvrno vijee SAO Krajine reorganizirano je u Vladu, iji je predsjednik bio Milan Babi, istaknuti dunosnik SDS-a iz Knina.4 Na temelju dokumenata Vlade SAO Krajine, u prvom redu zapisnika njezinih sjednica, u radu e biti prikazani problemi kojima se ona bavila od svoga osnutka do kraja 1991. Prva sjednica Vlade SAO Krajine odrana je 1. srpnja 1991., a posljednja 31. prosinca iste godine. Budui da je 19. prosinca 1991. u Kninu proglaena Republika Srpska Krajina (RSK), sjednica Vlade odrana 31. prosinca te godine zapravo je bila i prva sjednica koju je dotadanja Vlada SAO Krajine odrala kao vlada novoproglaene republike. U jednom dokumentu Vlade SAO Krajine iz studenog 1991. zakljueno je da su njezine dotadanje aktivnosti tekle u iznimno tekim politikim, gospodarskim i drutvenim prilikama, odnosno djelovanje Vlade ilo je usporedno s borbom za teritorijalni integritet i politiku samostalnost SAO Krajine. Vlada je djelovala u uvjetima neposredne ratne opasnosti i rata pa se koristila odredba Poslovnika Skuptine SAO Krajine da Vlada moe donositi zakone koje e podnijeti Skuptini na verifikaciju na prvoj narednoj sjednici.5

Stajalite Vlade SAO Krajine u vezi s djelovanjem Europske zajednice na razrjeavanju jugoslavenske krize
Kao odgovor na intenziviranje sukoba u Hrvatskoj Ministarsko vijee Europske zajednice je 27. kolovoza usvojilo Briselsku deklaraciju. U njoj je srpskoj strani dano na znanje da nee biti priznate promjene granice ostvarene nasilnim putem. Istaknuta je negativna uloga koju u takvom razvoju stanja imaju dijelovi JNA. Zato je Predsjednitvo Jugoslavije pozvano da uspostavi nadzor nad JNA. Osim toga, 1. rujna 1991. u Beogradu je potpisan sporazum o prekidu vatre, a Promatraka misija Europske zajednice trebala je proiriti svo ISTI, 85.-86., 93.-99. ISTI, 111.-125. 4 ISTI, 104. 5 Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.-1995., Dokumenti, Knjiga 2., Dokumenti institucija pobunjenih Srba u Republici Hrvatskoj (1990.-1991.), Zagreb, Slavonski Brod 2007., dok. br. 124.
2 3

66

NIKICA BARI, Djelovanje Vlade Srpske autonomne oblasti Krajine tijekom1991.

SP, br. 1., 65.-84. (2008)

je djelovanje u Jugoslaviji. Poetkom rujna u Haagu je trebala poeti djelovati Mirovna konferencija o Jugoslaviji pod pokroviteljstvom Europske zajednice.6 O Briselskoj deklaraciji raspravljala je na sjednici odranoj 5. rujna 1991. Vlada SAO Krajine. Budui da je u Deklaraciji navedeno da je pogrena politika srpskih neregularnih formacije, koje silom ele rijeiti probleme koje treba rjeavati politikim putem, Vlada SAO Krajine odbacila je ovakvu formulaciju. Ona je zakljuila da su njezine snage Teritorijalne obrane (TO) i milicije u potpunosti legalne, inei sastavni dio obrambenog sustava Jugoslavije. Te snage ne djeluju samostalno, nego u skladu s politikom Vlade SAO Krajine i potrebama obrane Krajine. U vezi s rjeavanjem krize politikim putem zakljueno je da se srpski narod SAO Krajine ve odluio ostati u istoj dravi s ostalim Srbima na prostorima Jugoslavije. Odbaena je ocjena Deklaracije da pojedini elementi JNA pruaju aktivnu podrku srpskoj strani. Naprotiv, JNA radi na razdvajanju sukobljenih strana, pa je upravo zato izloena napadima hrvatskih agresora. Izraeno je neslaganje to se u Deklaraciji govori o Hrvatskoj, odnosno o Srbima u Hrvatskoj, a nigdje se ne spominje SAO Krajina, odnosno Srbi koji su autonomnu oblasti proglasili i u Slavoniji i Baranji.7 U pismu upuenom Mirovnoj konferenciji o Jugoslaviji u Haagu navodi se da je Vlada SAO Krajine na sjednici odranoj 5. rujna 1991. razmatrala Briselsku deklaraciju, kao i europske inicijative za uspostavu prekida vatre i djelovanje promatraa Europske zajednice u Jugoslaviju. Navedeno je da je srpski narod referendumom izrazio svoju volju da ne ivi u Hrvatskoj, nego u dravi u kojoj e ivjeti i ostali dijelovi srpskog naroda na Balkanu. Na demokratske odluke srpskog naroda Krajine hrvatska neofaistika vlast odgovorila je nasiljem, a pri tome je podravaju neke lanice Europske zajednice, iako hrvatska vlast podsjea na nacifaizam. Briselska deklaracija ocijenjena je nedemokratskom, jer se u njoj navodi da Europska zajednica nee priznati promjenu granica do koje nije dolo sporazumom. U vezi s ovime Vlada SAO Krajine navela je da granice jugoslavenskih republika nisu dravne granice, nego su izraz komunistike tiranije i samovolje zloglasnog komunistikog voe Josipa Broza Tita. Spomenuto je da podruje koje se za vrijeme komunistikog reima nazivalo Socijalistika Republika Hrvatska vie ne postoji, nego se trenutno dijeli na Republiku Hrvatsku, SAO Krajinu i druge srpske autonomne oblasti, to treba uzeti u obzir kada se trai prekid vatre u Hrvatskoj, odnosno u nju upuuju promatrai Europske zajednice. U tom smislu i SAO Krajini treba dati status domaina za te promatrae. Zakljueno je da krajinski Srbi ne mogu biti tretirani kao nacionalna manjina i da SAO Krajina mora imati ravnopravni status pregovaraa u konanom okonanju sukoba.8 Predsjednik Vlade SAO Krajine Milan Babi smatrao je da bi se poloaj SAO Krajine mogao rijeiti na tri naina. Prvi bi bio ujedinjenje SAO Krajine s Bosanskom Krajinom, to bi inilo novu jugoslavensku federalnu jedinicu
6 Mario NOBILO, Hrvatski feniks, Diplomatski procesi iza zatvorenih vrata 1990.-1997., Zagreb 2000., 115.-116. 7 Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.-1995., Dokumenti, Knjiga 2., dok. br. 100. 8 Isto.

67

NIKICA BARI, Djelovanje Vlade Srpske autonomne oblasti Krajine tijekom1991.

SP, br. 1., 65.-84. (2008)

Ujedinjene Krajine. Ostatak Bosne bio bi federalna jedinica za sebe. Druga mogunost bila je prikljuenje SAO Krajine Republici Srbiji pa bi se Srbija sastojala od dva teritorijalno nepovezana dijela. Trea mogunost bila bi da SAO Krajina postane posebna federalna jedinica Jugoslavije. U skladu s ovime jednoglasno je usvojena Platforma o ustavnom poloaju Krajine.9 U njoj se navodi da pristupanje temeljnoj rekonstrukciji Jugoslavije podrazumijeva brisanje avnojevskih granica, to je SAO Krajina ve uinila, a to otvara mogunost za nekoliko rjeenja njezina ustavnog poloaja. Mogunost pripajanja SAO Krajine Republici Srbiji, iako meu njima nema teritorijalne veze, usporeena je npr. s odvojenou Aljaske od ostalog dijela Sjedinjenih Amerikih Drava.10 Na sjednici Vlade SAO Krajine odranoj 18. rujna 1991. navedeno je da je potrebno uputiti zahtjev Konferenciji o Jugoslaviji u Haagu za ravnopravno sudjelovanje SAO Krajine u njezinu radu.11 Ovo je obrazloeno pravom naroda na samoopredjeljenje i samoobranu, odnosno navedeno je da je SAO Krajina samostalni politiki subjekt u sklopu Jugoslavije. SAO Krajina i njene oruane snage nalaze se u ratnom sukobu protiv svoje volje, zbog agresije neofaistike hrvatske vlasti, odnosno srpski narod se titi od novog genocida koji je pripremila hrvatska faistika vlast. SAO Krajina ima subjektivitet jer ima teritorij, tijela vlasti i oruane snage, ime ispunjava uvjete za priznanje samostalnosti i politikog subjektiviteta.12 Poetkom listopada 1991. Vlada SAO Krajine zauzela je stajalite u vezi sa sudjelovanjem njezinih predstavnika na Konferenciji o Jugoslaviji. Konferencija im je dopustila da sudjeluju u radu njezina Odbora za ljudska prava i manjine. Na sjednici Vlade SAO Krajine upozoreno je da prihvaanjem ovog prijedloga krajinski Srbi gube pravo sudjelovanja u rjeavanju jugoslavenske krize. Zakljueno je da se ne moe prihvatiti svoenje krajinskih Srba na poloaj nacionalne manjine.13 Usvojeno je pismo koje je upueno Konferenciji o Jugoslaviju. U njemu je izraeno zadovoljstvo to Konferencija u svoj rad eli ukljuiti predstavnike krajinskih Srba, ali su oni zatraili da sudjeluju u radu odbora koji e se baviti ustavnim rjeenjem jugoslavenske krize.14 Milan Babi je 11. listopada 1991. bio pozvan u Pariz na razgovor s predstavnicima Europske zajednice. Na njega i predstavnike Srba iz istone Slavonije vren je pritisak da prihvate specijalni status autonomne regije, jer je miljenje Europske zajednice da su unutarnje granice Jugoslavije nepromjenjive. Predstavnici Europske zajednice izjavili su da e Slovenija i Hrvatska dobiti meunarodno priznanje, a Hrvatska bi dala specijalni status Srbima, iji bi jamac bila Europska zajednica. Babi je ovo odbacio.15 Umjesto toga
Isto. Isto. 11 Isto, dok. br. 102. 12 Isto. 13 Isto, dok. br. 106. 14 Isto. 15 Isto, dok. br. 107.
9 10

68

NIKICA BARI, Djelovanje Vlade Srpske autonomne oblasti Krajine tijekom1991.

SP, br. 1., 65.-84. (2008)

usvojen je dokument o poloaju SAO Krajine kao slobodne i samostalne teritorije. Smatralo se da Ujedinjeni narodi moraju biti jamac takvog poloaja SAO Krajine u roku od 25 godina, a zatim e srpski narod iskoristiti pravo na samoopredjeljenje i prikljuiti se jednoj od meunarodno pravno priznatih drava. Opredjeljenje je SAO Krajine ouvanje jugoslavenske federacije u kojoj bi ona imala poloaj ravnopravne federalne jedinice.16 Konferencija o Jugoslaviji je 18. listopada 1991. objavila polazita za rjeenje jugoslavenske krize. U njima se navodi da su jugoslavenske republike suverene i nezavisne, odnosno mogu dobiti meunarodni subjektivitet. Te republike mogu se udruiti u slobodni savez republika. Posebna panja posveena je zatiti ljudskih i nacionalnih prava manjina, to je u sluaju Hrvatske trebalo znaiti da e srpskoj manjini biti osigurana politika i teritorijalna autonomija. Srbijanski predsjednik Miloevi odbio je ovu inicijativu Europske zajednice, navodei da Srbima u Hrvatskoj treba omoguiti pravo na samoodreenje.17 Na sjednici Vlade SAO Krajine odranoj 26. listopada 1991. Milan Babi naveo je da Europska zajednica predlae da est jugoslavenskih republika postanu samostalne drave koje bi svojim manjinama osigurale specijalni status, to je, prema Babiu, predstavljalo razinu kulturne autonomije. Miloevievo odbijanje prijedloga Konferencije o Jugoslaviji za Vladu SAO Krajine bilo je ohrabrujue, ali se ipak pesimistino zakljuivalo da e nakon ukidanja legitimiteta Predsjednitva Jugoslavije i JNA uslijediti gospodarska blokada i nakon toga e krajinskim Srbima jedini izbor biti da silom brane svoju teritoriju.18 U vezi s pregovorima odranim u Parizu u organizaciji Europske zajednice Milan Babi je na sjednici svoje vlade odranoj 6. studenog 1991. naveo da krajinski Srbi nisu prihvatili mogunost specijalnog statusa kakvog nudi Europska zajednica, koja ima antisrpski pristup u rjeavanju jugoslavenske krize. Budui da Milan Babi nije bio zadovoljan odnosom Europske zajednice prema krajinskim Srbima, predlagao je da se SAO Krajina obrati Ujedinjenim narodima.19 U skladu s ovime Vlada SAO Krajine uputila je 6. studenog 1991. zahtjev glavnom tajniku UN-a da se UN ukljui na zatiti SAO Krajine od agresije hrvatskih faista i da se prizna teritorijalni i politiki subjektivitet SAO Krajine u sklopu Jugoslavije, koja je punopravni lan UN-a. Postupci krajinskih Srba u sklopu raspada Jugoslavije ocijenjeni su kao pravo naroda na samoopredjeljenje i samoobranu, to je u skladu s Poveljom UN-a. Za razliku od toga postupci hrvatske faistike vlasti ocijenjeni su kao secesionistiki prema Jugoslaviji.20

18 19 20
16 17

Isto. M. NOBILO, n. dj., 213.-223. Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.-1995., Dokumenti, Knjiga 2., dok. br. 111. Isto, dok. br. 114. Isto.

69

NIKICA BARI, Djelovanje Vlade Srpske autonomne oblasti Krajine tijekom1991.

SP, br. 1., 65.-84. (2008)

Stajalite Vlade SAO Krajine o angairanju mirovnih snaga Ujedinjenih naroda

Kao to se vidi, nezadovoljna djelovanjem Europske zajednice, Vlada SAO Krajine odluila je obratiti se UN-u. Zapravo su krajem 1991. i Zagreb i Beograd traili ukljuivanje UN-a u razrjeavanje krize. Za hrvatsku stranu ukljuivanje UN-a trebalo je pomoi u spreavanju daljnjih napada JNA i krajinskih Srba na Hrvatsku, a kasnije je UN trebao pomoi da se podruja pod nadzorom krajinskih Srba reintegriraju u sastav Hrvatske. Nasuprot tome, Beograd je angairanjem mirovnih snaga UN-a elio teritorije koje su nadzirali ili zauzeli JNA i krajinski Srbi izuzeti od hrvatske vlast.21 Na sjednici Vlade SAO Krajine odranoj 18. studenog 1991. u vezi s vojnom situacijom zakljueno je da je prostor Krajine skoro osloboen, osim Sunje, predgraa Siska (Capraga) i dijela Karlovca. Dobivena je informacija da je Slunj osloboen, iako se jo radi na ienju terena, a hrvatske snage uglavnom su u povlaenju. Zakljueno je da je takvo stanje zadovoljavajue, jer se prostor Krajine uglavnom nalazi pod nadzorom krajinskog TO-a i JNA. Zato bi krajinske Srbe zadovoljilo rasporeivanje snaga UN-a koje bi sprijeile hrvatske napade na Krajinu.22 U vezi s ovime Vlada SAO Krajine sastavila je dokument o svojem vienju angairanja mirovnih snaga UN-a. Svaki pokuaj nasilnog ulaska mirovnih snaga UN-a na teritoriju SAO Krajine, bez pristanka njezinih vlasti, smatrat e se aktom agresije. Upotreba mirovnih snaga UN-a ima smisao samo ako se one iskoriste u zaustavljanju agresije hrvatskih faista na SAO Krajinu.23 Na sjednici Vlade SAO Krajine odranoj 30. studenog i 1. prosinca 1991. Milan Babi izvijestio je da je u Beogradu odran sastanak s predstavnicima UN-a. Krajinski Srbi traili su da se mirovne snage rasporede na crtu razdvajanja s hrvatskim snagama. No, predstavnici UN-a govorili su o povlaenju JNA iz Krajine i rasporedu snaga UN-a koje bi nadzirale teritorij Krajine i njezine policijske snage. Babi je nakon ovog sastanka zakljuio da predstavnici UN-a djeluju na temelju jednostranih interesa. Vlada SAO Krajine smatrala je da bi rasporeivanje snaga UN-a moglo poeti ve krajem 1991. U vezi s ovime zakljueno je da u Krajini djeluju razliite naoruane skupine izvan sustava TO-a i milicije, a one potenciraju kaotino stanje koje bi moglo opravdati intervenciju Europske zajednice ili UN-a. Zato je zakljueno da u Krajini treba uspostaviti red, a pripadnici krajinskih vojnih snaga moraju imati oznake koje e potvrivati postojanje temeljnih institucija Krajine, odnosno jedinstveno djelovanju JNA i krajinskog TO-a. Oito se ve tada razmiljalo da bi dolazak snaga UN-a mogao dovesti do povratka Hrvata u njihove domove na podruju koje su drali krajinski Srbi. Hrvati su to podruje napustili ili su bili protjerani
N. BARI, n. dj., 147.-150.; M. NOBILO, n. dj., 237.-246. Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.-1995., Dokumenti, Knjiga 2., dok. br. 120. 23 Isto.
21 22

70

NIKICA BARI, Djelovanje Vlade Srpske autonomne oblasti Krajine tijekom1991.

SP, br. 1., 65.-84. (2008)

tijekom ratnih sukoba. U vezi s ovime navedeno je da je vrlo bitno sprijeiti revitalizaciju sela u kojima su prije sukoba ivjeli Hrvati. Takoer je bio vidljiv pesimizam zbog mogueg povlaenja JNA iz Krajine. Ministar vjera Petar tikovac naveo je da bi srpski narod doivio najvei egzodus u istoriji, ako bi JNA napustila ovaj prostor.24 U vezi s ovime Vlada SAO Krajine izdala je priopenje u kojem iznosi svoje stajalite oko angairanja mirovnih snaga UN-a. U njemu se navodi da se nee dopustiti razoruanje oruanih snaga Krajine, niti pristati na povlaenje JNA iz SAO Krajine. Rasporeivanje snaga UN-a, ponovljeno je, ima smisao iskljuivo ako se one rasporede izmeu sukobljenih strana, na zaustavljanju hrvatske agresije na Krajinu.25 Vlada SAO Krajine je i na sjednici 7. prosinca 1991. raspravljala o angairanju mirovnih snaga UN-a. Ponovno je istaknuto da je u razgovorima s predstavnicima UN-a naglaeno da je krajinskim Srbima neprihvatljiva demilitarizacija podruja koja su pod njihovim nadzorom. Babi je naveo da je demilitarizacija neprihvatljiva, osim ako se u roku od est mjeseci krajinskim Srbima ne dopusti pravo na samoopredjeljenje. Ponovno je istaknuta elja da se mirovne snage rasporede na crtu razdvajanja s hrvatskim snagama.26 Na sjednici Predsjednitva Jugoslavije koja je odrana 9. prosinca 1991. raspravljalo se o angairanju mirovnih snaga UN-a. Toj sjednici bili su nazoni i predstavnici SAO Krajine. Nakon povratku u Knin smatrali su da nisu naili na razumijevanje. U Beogradu im je reeno da e konanu odluku o angairanju mirovnih snaga donijeti Predsjednitvo Jugoslavije. Predstavnicima SAO Krajine izloeno je da e se snage UN-a angairati u cilju osiguranja prekida neprijateljstva. Mirovne snage bit e rasporeene u zatiena podruja UN-a koja bi bila demilitarizirana. lanovi Predsjednitva Jugoslavije rekli su krajinskim Srbima da trebaju prihvatiti ovo rjeenje jer je u svim sluajevima u kojima su angairane snage UN-a narod na tom podruju kasnije svoj poloaj rjeavao referendumom.27 Na sjednici Vlade SAO Krajine 18. prosinca 1991. zakljueno je da postoji pritisak Europske zajednice, a Predsjednitvo Jugoslavije pokazuje nedostatak inicijative da poduzme energinije korake na definisanju Jugoslavije i zatiti svog teritorija. Predsjednitvo Jugoslavije podrava povlaenje JNA iz Krajine i njezinu demilitarizaciju, a to krajinske Srbe stavlja u nesiguran poloaj pod pokroviteljstvom UN-a. Milan Babi ponovio je da SAO Krajina nema namjeru provesti demilitarizaciju. Umjesto toga, Babi se zalagao za ravnopravan status Krajine s ostalim jugoslavenskim republikama i njezino ostajanje u saveznoj dravi sa onima koji to ele. Babi je upozorio da e Europska zajednica poetkom 1992. dati meunarodno priznanje Sloveniji i Hrvatskoj. Zato krajinski Srbi moraju odrediti svoje zahtjeve i traiti od meunarodne
26 27
24 25

Isto, dok. br. 123. Isto. Isto, dok. br. 125. Isto, dok. br. 128.

71

NIKICA BARI, Djelovanje Vlade Srpske autonomne oblasti Krajine tijekom1991.

SP, br. 1., 65.-84. (2008)

zajednice priznanje nae drave, kao i savezne drave, odnosno Jugoslavije, koju bi inili oni koji jo uvijek ele da u njoj ive.28 Na ono to je oito smatrala nepovoljnim razvojem dogaaja Vlada SAO Krajine namjeravala je odgovoriti preustrojem srpskih autonomnih oblasti u novu srpsku republiku. Tako je na sjednici Vlade SAO Krajine 18. prosinca 1991. konstatirano da je utvren nacrt Ustava i Ustavnog zakona Republike Srpske Krajine. Ove dokumente trebalo je uputiti na usvajanje Skuptini SAO Krajine. Milan Babi je naveo da e nakon usvajanja Ustava u Skuptini i konstituiranja SAO Krajine kao republike uputiti meunarodnoj zajednici zahtjev za njezino priznanje.29 U skladu s ovime Skuptina SAO Krajine je na sjednici odranoj 19. prosinca 1991. proglasila osnutak Republike Srpske Krajine, a Milana Babia njezinim predsjednikom.30 Na sjednici Vlade RSK, koja je zapravo predstavljala nastavak rada Vlade SAO Krajine, a odrana je 31. prosinca 1991., bio je njezin predsjednik Milan Babi. Raspravljalo se o mirovnom planu UN-a. Babi je ocijenio pozitivnim to to je mirovni plan u meuvremenu prihvatio da se na demilitariziranim podrujima ustroje regionalne policijske snage, a krajinski Srbi moi e zadrati oruje u skladitima pod nadzorom snaga UN-a. No, Babi je u brojnim pojedinostima i dalje kritizirao mirovni plan, ponavljajui da je zatita koju nudi UN nesigurna. I dalje je traio da se JNA ne povlai iz Krajine, zbog njezina ouvanja kao dijela Jugoslavije, kao i da se ne raspuste jedinice krajinskog TO-a. Babi je istaknuo da se nee suprotstavljati odlukama Predsjednitva Jugoslavije jer bi to izazvalo haos i potpunu destabilizaciju, ali e u ime Vlade i Skuptine RSK zastupati i dalje svoju koncepciju.31 Babi je istaknuo da se mora uiniti sve kako bi se osigurala sigurnost Krajine. Trebalo je ustrojiti regionalnu policiju, kao i zadrati to vie naoruanja i vojne opreme i pripremiti ljudstvo za te snage. Trebalo je nastojati da se snage UN rasporede prema hrvatskoj strani, a samo formalno u unutranjosti Krajine. Babi je ipak naveo da krajinski Srbi mogu biti zadovoljni sa specijalnim statusom koji nudi UN jer smo na taj nain izuzeti iz Republike Hrvatske. U vezi s ovime Vlada RSK donijela je odluku o poveanju rezervnog sastava milicije koji je trebao biti popunjen pripadnicima krajinskog TO-a. U svakoj opini trebalo je formirati milicijski bataljon koji bi bili ujedinjeni u milicijske brigade za odreena podruja. Takoer su donesene odluke da uniformirane sluene osobe na svojim uniformama trebaju nositi grb RSK, kao i da se na javnim putovima postave granine tablice s grbom RSK i natpisom Republika Srpska Krajina.32 Prijedlog mirovnog plana UN-a sadravao je odredbu po kojoj su policijske snage na podrujima pod zatitom snaga UN-a morale imati nacionalni sastav koji bi bio u skladu s predratnim nacionalnim sastavom stanovnitva.
30 31 32
28 29

Isto, dok. br. 129. Isto. N. BARI, n. dj., 146. Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.-1995., Dokumenti, Knjiga 2., dok. br. 134. Isto.

72

NIKICA BARI, Djelovanje Vlade Srpske autonomne oblasti Krajine tijekom1991.

SP, br. 1., 65.-84. (2008)

Babi je shvaao da bi ovo mogao biti problem na podrujima Krajine koja su prije sukoba 1991. bila veinski naseljena Hrvatima. Babi je takoer pretpostavljao da e hrvatska strana traiti povratak svojih izbjeglica i prognanika na podruja pod zatitom UN-a. Ministar unutarnjih poslova Milan Marti u vezi s ovime predloio je da se donese odluka o zabrani povratka u Krajinu onima koji su sudjelovali u neprijateljskim oruanim formacijama, s ime se sloio i Babi. Srbi su imali podatke da je hrvatska strana podigla optunice protiv brojnih krajinskih Srba, konkretno protiv 120 Srba iz Obrovca, oito zbog oruane pobune protiv Republike Hrvatske. Na ovo su krajinski Srbi trebali odgovoriti vlastitim optunicama. U vezi s ovime ministar pravosua i uprave Risto Matkovi je naveo da bi u javnosti trebalo stvoriti atmosferu progona osoba koje su poinioci krivinog djela uestvovanja u neprijateljskim snagama, odnosno onih koji su pripadnici hrvatskih snaga.33 Poetkom 1992. doi e do kulminacije sukoba Beograda i Knina. Milan Babi nastavit e se suprotstavljati prihvaanju mirovnog plana UN-a, smatrajui da je Beograd prihvaanjem toga plana iznevjerio interese krajinskih Srba. Zato e uz pritiske iz Beograda biti smijenjen s vodeih dunosti u RSK, a novo vodstvo krajinskih Srba prihvatit e dolazak mirovnih snaga UN-a. Pokazat e se da su Babievi strahovi bili neutemeljeni. Snage UN-a osim osiguranja prekida neprijateljstava nisu bile u stanju provesti svoju mirovnu operaciju. One npr. nisu bile u stanju provesti potpunu demilitarizaciju krajinskih Srba na zatienim podrujima, niti su mogle osigurati da se u njih vrate hrvatske izbjeglice i prognanici. U tom smislu mirovna operacije UN-a omoguit e krajinskim Srbima da na podrujima pod svojim nadzorom uvrste institucije RSK proglaene krajem 1991.34

Djelovanje Vlade SAO Krajine u vezi s njezinim obrambenim sustavom i tijelima unutarnjih poslova
Poetkom sijenja 1991. uspostavljen je Sekretarijat unutarnjih poslova SAO Krajine sa sjeditem u Kninu, na elu s Milanom Martiem. Sekretarijat je nastao izdvajanjem iz sastava MUP-a Republike Hrvatske dijela policijskih postaja i djelatnika u opinama naseljenim veinskim srpskim stanovnitvom.35 Od srpnja i kolovoza 1991. u SAO Krajini radi se i na aktiviranju strukture Teritorijalne obrane, njezinih tabova i jedinica.36 Na sjednici Vlade SAO Krajine odranoj 1. kolovoza 1991. usvojene su odluke o primjeni Zakona o narodnoj obrani i Zakona o unutarnjim poslovima Republike Srbije na teritoriju SAO Krajine. Milan Babi je u vezi s ovime istaknuo da u skladu sa Zakonom o narodnoj obrani Republike Srbije njezina Teritorijalna obrana (TO) postaje oruana snaga Republike Srbije. U skladu s
Isto. N. BARI, n. dj., 150.-166. 35 ISTI, 104.-106. 36 Davor MARIJAN, Hrvatsko ratite 1990.-1995., Stvaranje hrvatske drave i Domovinski rat, Zagreb 2006., 104.-107.
33 34

73

NIKICA BARI, Djelovanje Vlade Srpske autonomne oblasti Krajine tijekom1991.

SP, br. 1., 65.-84. (2008)

ovime TO Krajine i jedinice za posebne namjene MUP-a Krajine ine oruane snage SAO Krajine, a predsjednik Vlade SAO Krajine njihov je komandant. Na istoj sjednici Vlade usvojena je i odluka o ukidanju slube dravne sigurnosti na teritoriju SAO Krajine. Jedino je ministar unutarnjih poslova Milan Marti bio protiv ove odluke, predlaui da se takva odluka donesene kada je donese i Republika Srbija, ili na nekoj od buduih sjednica Vlade.37 Nesumnjivo je predsjednik Vlade Milan Babi ovim odlukama namjeravao preuzeti nadzor nad vojnim snagama SAO Krajine. Rasputanjem slube dravne sigurnosti kao dijela tijela unutarnjih poslova Babi je nesumnjivo pokuavao ostvariti nadzor i nad sigurnosnim strukturama. Umjesto ukinute dravne sigurnosti trebalo je uspostaviti novu Vladinu agenciju za nacionalnu bezbednost.38 Na sjednici Vlade odranoj 20. kolovoza 1991. bilo je vidljivo da postoje nesuglasice izmeu Milana Babia i ministra unutarnjih poslova Milana Martia. Oito je bila rije o pokuaju Babia da na sve dunosti u krajinskom TO-u rasporedi njemu odane osobe. Babi je navodio da se glavni problem nalazi u neprihvaanju koncepcije TO-a u Krajini, a umjesto toga istie se milicija kao oruana snaga Krajine. Babi je takoer istaknuo da se na naem terenu pojavljuju odreeni instruktori poput kapetana Dragana. Babi je zakljuio da je kapetan Dragan postao komandant jedinica Krajine, pretvorivi se u gotovo mitsku linost, istovremeno koristei srbijanski tisak kako bi napadao Babia. Babi je takoer bio nezadovoljan jer je dobio dokument u kojem se Milan Marti potpisao kao komandant TO-a. Vojni obveznici pozivaju se u jedinice milicije, odnosno provodi se akcija s ciljem uspostavljanja nekakve nove koncepcije obrambenog sustava. To dovodi do zabune i slabljenja morala, pria se da postoje dvije vojske, Martieva i Babieva. Milan Marti odbacio je tvrdnje da ne prihvaa organizaciju TO-a. No, on je smatrao da TO ne trebaju organizirati drugi ljudi, nego mi isti koji su to radili i do tada. Marti je istaknuo da kapetan Dragan nikada nije imenovan komandantom TO-a. Naprotiv, ima onih koji su vie napravili za ovo podruje nego on i on ovamo vie nee doi. U vezi s time da se Milan Marti potpisivao kao komandant TO-a, on je objasnio da je to radio zato jer je narod tako htio. Zakljueno je da se uspostavi jedinstveni sustav TO-a kao Oruanih snaga Krajine i dijela Oruanih snaga SFRJ. Ministar unutarnjih poslova Milan Marti imenovan je zamjenikom komandanta TO-a i lanom taba TO-a zaduenog za jedinice milicije.39 Kapetan Dragan, odnosno Dragan Vasiljkovi, upuen je iz Beograda kako bi pomogao organiziranju vojnih snaga SAO Krajine. U ljeto 1991. sudjelovao je u prvim intenzivnijim sukobima s hrvatskim snagama, pri emu je dobio veliku pozornost srbijanskih medija. No, zbog neslaganja s Milanom Babiem ubrzo je napustio SAO Krajinu.40 Neslaganja Babia i Martia, vidljiva na sjednicama Vlade tijekom kolovoza 1991., nastavit e se i krajem iste godine.41
Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.-1995., Dokumenti, Knjiga 2., dok. br. 94. N. BARI, n. dj., 220. 39 Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.-1995., Dokumenti, Knjiga 2., dok. br. 96. 40 N. BARI, n. dj., 280. 41 ISTI, 220. Takoer vidjeti: B. SOLEA, Sporedna uloga razdvojila saborce, Borba (Beograd), 30. oktobra 1991., 4.
37 38

74

NIKICA BARI, Djelovanje Vlade Srpske autonomne oblasti Krajine tijekom1991.

SP, br. 1., 65.-84. (2008)

Kao ope mjere za prilagoavanje vlasti SAO Krajine djelovanju u ratnim uvjetima, Vlada SAO Krajine je 1. kolovoza 1991. donijela naredbu o prelasku poduzea i drugih drutvenih ustanova u SAO Krajini na rad u vanrednim uslovima zbog postojanja neposredne ratne opasnosti.42 Na sjednici Vlade SAO Krajine odranoj 26. listopada 1991. u vezi s odlukom Predsjednitva Jugoslavije od 4. listopada o provoenju mobilizacije odlueno je da se u SAO Krajini provede opa mobilizacija. Zakljueno je kako bi trebalo donijeti odluku da cjelokupno gospodarstvo i openito ivot prijeu na rad u ratnim uvjetima i da svako ministarstvo Vlade SAO Krajine treba izraditi ratni plan. U skladu s ovime jednoglasno je donesena odluka o prelasku na rad u ratnim uvjetima.43 U vezi s realizacijom ove odluke predstavnici TO SAO Krajine istaknuli su da treba napraviti procjene po ministarstvima, a onda je trebalo napraviti plan obrane Krajine. U vezi s proglaenjem ope mobilizacije trebalo je prilagoditi rad uprave i poduzea, a poduzea bolje osiguravati.44 Do poetka studenog 1991. svi ministri Vlade SAO Krajine trebali su napraviti pripreme i procjenu za prelazak na rad u ratnim uvjetima u svome djelokrugu rada. Zatim je trebalo formirati radnu grupu, u ijem su sastavu trebali biti predsjednik Vlade, ministar unutarnjih poslova i naelnik taba TO SAO Krajine, koji su trebali dati jedinstvenu procjenu o djelovanju u ratnim uvjetima.45 Crticu iz djelovanja MUP-a SAO Krajine krajem 1991. daje nam priopenje sa sastanka koji je odran 11. prosinca te godine u tom ministarstvu u Kninu. U priopenju se navodi da su na spomenutom sastanku imenovana dva naelnika stanica javne sigurnosti, u opini Slunj imenovan je Milo Paji, a za podruje Karlovca imenovan je uro kaljac, koji je sjedite imao u Tuiloviu. U tom razdoblju MUP SAO Krajine raspisao je i natjeaj za primanje u miliciju zaposlenika sa srednjom strunom spremom. U priopenju s ovog sastanka takoer se navodi da se u zatvorima u Glini, Kninu, Korenici, Slunju i Vrginmostu nalazi 128 osoba, najveim dijelom pripadnika hrvatskih vojnih i policijskih snaga. U razdoblju od 5. do 11. prosinca 1991. SUP Knin i ostale stanice javne sigurnosti nadlenim su tuilatvima podnijele 26 krivinih prijava i 28 zahtjeva za pokretanje prekrajnog postupka iz podruja javnog reda i mira. Takoer je podneseno pet krivinih i 40 prekrajnih prijava u vezi s prometom. Od graana na ratom zahvaenim podrujima kao ratni plijen oduzeto je i smjeteno u sabirne centre pet teretnih vozila, 18 putnikih vozila, jedan traktor, te vie kunih predmeta. Takoer su zaplijenjene vee koliine oruja i municije od paravojnih formacija Hrvatske.46 MUP SAO Krajine iskoristio je svoje priopenje kako bi pozvao graane koji pripadaju hrvatskim paravojnim formacijama da vrate naoruanje,
Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.-1995., Dokumenti, Knjiga 2., dok. br. 91. Isto, dok. br. 111. 44 Isto, dok. br. 112. 45 Isto, dok. br. 113. 46 Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.-1995., Dokumenti, Knjiga 1., Oruana pobuna Srba u Hrvatskoj i agresija Oruanih snaga SFRJ i srpskih paravojnih postrojbi na Republiku Hrvatsku (1990.-1991.), Zagreb 2007., dok. br. 286.
42 43

75

NIKICA BARI, Djelovanje Vlade Srpske autonomne oblasti Krajine tijekom1991.

SP, br. 1., 65.-84. (2008)

sredstva veze i uniforme u stanice javne sigurnosti na podruju opine u kojoj ive. U vezi s ovime krajinski MUP garantira da e poduzeti sve u cilju zatite svih graana, koji e suraivati i uredno izvravati obveze koje proizlaze iz spomenutog poziva.47

Djelovanje Vlade SAO Krajine na podruju pravosua i uprave

Na prvoj sjednici Vlade SAO Krajine odranoj 1. srpnja 1991. razmatrano je donoenje razliitih zakona, odnosno preuzimanje i prilagoavanje zakona Republike Srbije u SAO Krajini. U vezi s djelovanjem opinskih sudaca na podruju SAO Krajine istaknuto je da ima sudaca koji odbijaju slubu po zakonima Krajine, kao i onih koji su za ustaku politiku. Zato je odlueno predloiti Skuptini Krajine da donese odluku o razrjeenju svih opinskih sudaca, a u meuvremenu da se izvri konzultacija s opinama i ponovno imenuju suci koji odgovaraju.48 Na sjednici Vlade SAO Krajine odranoj 16. listopada 1991. usvojen je Zakon o teritorijalnoj nadlenosti i sjeditima okrunih i opinskih sudova SAO Krajine. U skladu s ovim u svakoj opini trebao je djelovati opinski sud, a osnovani su i okruni sudovi u Glini i Kninu. Na istoj sjednici Vlade usvojen je i Zakon o teritorijalnoj nadlenosti i sjeditima okrunih i opinskih javnih tuilatva. Okruna javna tuilatva trebala su djelovati u Glini i Kninu, a opinska javna tuilatva pokrivala su nekoliko opina.49 Na sjednici Vlade SAO Krajine odranoj 26. listopada 1991. ministar za pravosue i upravu Risto Matkovi naveo je da je u suradnji s opinskim vlastima nainjen popis sudaca i predsjednika opinskih sudova za veinu opina SAO Krajine. U opinama koje nisu predloile kandidate za opinske sudove, npr. u Kostajnici i Obrovcu, potrebno osoblje trebalo je imenovati Ministarstvo za pravosue i upravu. U skladu s ovime razrijeeni su predsjednici opinskih sudova i suci tih sudova i predloeni novi kandidati za te dunosti. Dijelom je bila rije o istim osobama.50 Vlada je prihvatila predloene osobe za popunjavanje opinskih sudova, iako je ministar vjera Petar tikovac izrazio sumnju jesu li svi oni za ovaj sistem, odnosno smatrao je da o kandidatima za suce treba zatraiti miljenje Srpske demokratske stranke. Risto Matkovi takoer je naveo da je potrebno razrijeiti sve opinske javne tuioce i njihove zamjenike, te donijeti odluku o imenovanju novih. U skladu s ovime Vlada je prihvatila prijedlog o razrjeenju i imenovanju opinskih tuilaca i njihovih zamjenika. Osim toga Vlada je prihvatila i predloene lanove Vrhovnog suda i Suda za prekraje SAO Krajine, kao i okrunih sudova i okrunih javnih
Isto. Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.-1995., Dokumenti, Knjiga 2., dok. br. 91. 49 Isto, dok. br. 107. 50 Npr. u opinskom sudu u Glini razrijeeni su dunosti predsjednik suda Branko Coklin i suci Branko Kati, Radovan Jovi i eljka Rajkovi, a zatim je za predsjednika suda imenovan Radovan Jovi, a za suce eljka Rajkovi, Mira Popratnjak, Mica Ljiljak i Ljubica Slijepevi.
47 48

76

NIKICA BARI, Djelovanje Vlade Srpske autonomne oblasti Krajine tijekom1991.

SP, br. 1., 65.-84. (2008)

tuilaca u Glini i Kninu. Problem je predstavljao nedostatak odgovarajueg prostora za ove pravosudne institucije.51 U djelovanju pravosua bilo je prisutno, kako se navodilo na sjednicama Vlade SAO Krajine, dosta tekoa, jer prethodno na podruju koje je obuhvaala SAO Krajina nisu postojala via pravosudna tijela. Ti problemi oitovali su se u nedostatku kadrova svih profila kojih za sada dovoljno nema.52 Kada je rije o djelovanju uprave u SAO Krajini, ona je djelovala u sklopu Vlade i opinskih uprava. U studenome 1991. Vlada SAO Krajine zakljuila je da postoji potreba profesionalizacije odreenih poslova iz nadlenosti ministarstava Vlade SAO Krajine,53 jer su ona na poetku bila popunjena volonterima.54 Oito se nametala i potreba odreene decentralizacije djelovanja Vlade SAO Krajine. Sredinom listopada 1991. Milan Babi je naveo da je potrebno dislocirati dio poslova vladinih ministarstava u Glinu, tako da svako ministarstvo ima pomonika ili referenta u Glini. U skladu s time Vlada je donijela i odgovarajuu odluku.55 Kao to se vidi, Glina je oito trebala postati upravno i pravosudno sjedite za sjeverni dio SAO Krajine, odnosno Baniju i Kordun. Postojali su i problemi u djelovanju opinskih uprava, prouzroeni prilikama i stanjem u kojima se rad ovih organa odvija. Postavljalo se pitanje donoenja novog Zakona o upravi, u vezi s ime je trebalo odluiti hoe li opine SAO Krajine imati postojea ovlatenja ili je njih trebalo svesti na znatno manju mjeru, po uzoru na Republiku Srbiju.56 U vezi s djelovanjem opinskih uprava Vlada SAO Krajine je 1. prosinca 1991. donijela zakon po kojem se odbornici opinskih skuptina, koji su napustili izbornu jedinicu u kojoj su birani, ne raunaju u evidenciji izabranih odbornika opinskih skuptina. U skladu s ovime kvorum za rad u opinskim skuptinama utvruje se na nain da se ne uzimaju u obzir odbornici koji su se iselili ili pokazali nedvosmislenu namjeru da ne uestvuju u radu skuptine.57 Oito je bila rije o osobama koje su na izborima 1990. bile izabrane u opinske skuptine kao predstavnici hrvatskih stranaka, odnosno osobe hrvatske nacionalnosti koje su nakon izbijanja neprijateljstava napustili podruja koja su drali krajinski Srbi, ili su prognani s tih podruja. No, isto je tako mogue da je bila i rije o nekim opinskim odbornicima srpske nacionalnosti koji su u sklopu ratnih dogaaja zbog razliitih razloga napustili svoje domove.
Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.-1995., Dokumenti, Knjiga 2., dok. br. 111 Isto. 53 Isto, dok. br. 124. 54 N. BARI, n. dj., 104. 55 DAZ, Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.-1995., Dokumenti, Knjiga 2., dok. br. 107. 56 Isto, dok. br. 124. 57 Dravni arhiv u Zadru (dalje: DAZ), Vlada SAO Krajine, Ukaz o proglaenju Zakona o odluivanju u skuptinama u uslovima kada je skuptine napustio odreeni broj odbornika, Broj: 478/91-1, Knin, 1. 12. 1991. godine. Dokument se nalazi uz: Zapisnik sa 15. sjednice Vlade Srpske Autonomne Oblasti Krajine odrane 30. 11. 1991. godine i 1. 12. 1991. godine u zgradi optine, soba br. 51.
51 52

77

NIKICA BARI, Djelovanje Vlade Srpske autonomne oblasti Krajine tijekom1991.

SP, br. 1., 65.-84. (2008)

Djelovanje Vlade SAO Krajine na podruju gospodarstva

Vlada SAO Krajine na sjednici odranoj 16. listopada 1991. donijela je Zakon o osnivanju Privredne komore SAO Krajine.58 Nakon odluke Hrvatske gospodarske komore o razdruivanju od Privredne komore Jugoslavije, Vlada SAO Krajine obavijestila je 23. listopada 1991. Privrednu komoru Jugoslavije u Beogradu da poduzea na podruju SAO Krajine priznaju Ustav i zakone Jugoslavije te odbijaju protivustavne i secesionistike odluke Republike Hrvatske. Navedeno je da poduzea u SAO Krajini priznaju Zakon o Privrednoj komori Jugoslavije koji je donesen 1990., pa se odluke hrvatske strane ne odnose na krajinska poduzea. Takoer je navedeno da krajinski Srbi ele ravnopravno sudjelovati u radu Privredne komore Jugoslavije.59 Stanje u gospodarstvu SAO Krajine bilo je uvjetovano ratnim dogaajima. Tako je u studenome 1991. Vlada SAO Krajine navela da je zbog ratnih sukoba na Baniji i Kordunu dolo je do prekida proizvodnje u najveem broju preduzea. Vlada je preko nadlenog ministarstva uloila znatne napore kako bi rijeila postojee tekoe i omoguila rad poduzea. Pri tome se radilo na povezivanju poduzea u SAO Krajini s odgovarajuim sistemima u Republici Srbiji ili drugim dijelovima Jugoslavije. Zakljuivalo se da e na podruju industrije i gospodarstva biti potrebni veliki napori, posebno tamo gdje je dolo do ratnih razaranja.60 U cilju normalizacije stanja i obnove ivota Vlada SAO Krajine poduzimala je i druge mjere. Tako je sredinom rujna 1991. ministar unutarnjih poslova Milan Marti predloio da se uputi poziv svim izbjeglicama da se vrate u svoj zaviaj i pomognu u izgradnji Krajine. Takoer je predloio da se donese odluka o preuzimanju svih naputenih nekretnina i pokretne imovine, drutvenih stanova i drutvenih poduzea i imovine koja se u njima nalazi.61 Oito je bila rije i o nekretninama i imovini Hrvata koji su u sklopu ratnih sukoba izbjegli ili su bili protjerani s podruja pod nazorom krajinskih Srba. U skladu s ovim prijedlogom Vlada SAO Krajine 18. rujna 1991. donijela je odluku da naputene nekretnine i pokretna imovina, drutveni stanovi i drutvena poduzea i imovina u njima prelazi u vlasnitvo opina SAO Krajine.62 Takoer, u studenome 1991. Vlada SAO Krajine zakljuila je da je u suradnji s opinskim izvrnim vijeima okonan najvei dio poljoprivrednih radova
Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.-1995., Dokumenti, Knjiga 2, dok. br. 107. DAZ, Vlada SAO Krajine, Socijalistika Federativna Republika Jugoslavija, Srpska Autonomna Oblast Krajina, Vlada SAO Krajine, Broj: 263/91-1, Knin, 23. 10. 1991. godine, Predmet: Stavovi povodom odluke Vlade Republike Hrvatske i Hrvatske gospodarske komore o razdruivanju sa PKJ dostavlja se. 60 Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.-1995., Dokumenti, Knjiga 2., dok. br. 124. 61 Isto, dok. br. 102. 62 DAZ, Vlada SAO Krajine, Odluka o preuzimanju svih naputenih pokretnih i nepokretnih stvari, stanova u drutvenoj svojini, te preduzea u drutvenoj svojini i pokretnosti koje se u njima nalaze u svojinu optina na teritoriji SAO Krajine, Broj: 216/91-1, Knin, 18. 09. 1991. godine. Dokument se nalazi uz: Zapisnik sa 6. sjednice Vlade Srpske Autonomne Oblasti Krajine odrane 18. 09. 1991. godine u zgradi Skuptine optine soba broj 51.
58 59

78

NIKICA BARI, Djelovanje Vlade Srpske autonomne oblasti Krajine tijekom1991.

SP, br. 1., 65.-84. (2008)

na podrujima koja nisu bila zahvaena ratnim djelovanjima. U stoarstvu su postojale znatne tekoe zbog gubitka trita, pa se stvorio viak stoarskih proizvoda. Otkup i prodaja stoke obavljali su se za potrebe trita u Srbiji, to e, smatralo se, donekle ublaiti postojee probleme. Za gospodarenje umama osnovano je Javno poduzee ume Krajine. U vezi s razvojem turizma Vlada SAO Krajine raunala je na potencijale Plitvikih jezera.63 Vlada RSK je 31. prosinca 1991. donijela odluku o zabrani izvoza hrane, ive stoke i druge robe s teritorija RSK. Vlada je mogla odobriti iznimke od ove odluke.64

Djelovanje Vlade SAO Krajine na podruju financija

U studenome 1991. Vlada SAO Krajine zakljuila je da je agresivnom politikom hrvatskih vlasti na podruju financija dovedeno u pitanje djelovanje kolstva, pravosua, tijela unutarnjih poslova i socijalne zatite na podruju SAO Krajine, kao i osiguranje dopunskih sredstva za financiranje neophodne budetske potronje. Kako bi se izbjegao kolaps svih ovih djelatnosti, pristupilo se izgradnji financijskog sistema SAO Krajine i u vezi s time doneseno je vie zakona i odluka, uglavnom o uvoenju poreza, taksa i doprinosa. Time je trebalo osigurati stalne prihode prorauna SAO Krajine i financiranja njezinih javnih potreba. Ovo je prije svega bila posljedica ratnih dogaaja, zbog kojeg je u nekim opinama SAO Krajine gotovo u potpunosti obustavljena proizvodnja i dolo do prekida svih oblika prometa. Opadanje proizvodnje i blokada prometnih djelatnosti doveli su do smanjenja osobnih dohodaka. Veliki dio poduzea, posebno javnih, prestao je isplaivati osobne dohotke. Zbog ovoga je padala kupovna mo stanovnitva, a to je smanjivalo promet proizvoda iroke potronje. Sve ovo vodilo je do smanjenja prihoda prorauna SAO Krajine, kao i prorauna opina.65 U studenome 1991. takoer je zakljueno da je u proteklih nekoliko mjeseci uz pomo odreenih institucija uspostavljen temelj za financiranje javnih potreba. Ipak, neke opine u vezi s financiranjem javnih potreba djelovale su potpuno samostalno, ne obazirui se na kriterije koje je postavila Vlada SAO Krajine. Osim toga, ogroman dio privatnih poduzea i ugostiteljskih objekata nije podmirivao porezne obveze prema proraunu SAO Krajine, kao ni prema proraunima opina. Zato je pred Vladom SAO Krajine stajala obveza donoenja odgovarajuih odluka u cilju primjene donesenih zakonskih propisa.66 U vezi sa samostalnim djelovanjem opina s obzirom na financije moe se spomenuti primjer iznesen na sjednici Vlade SAO Krajine koja je odrana sredinom rujna 1991. Na toj sjednici raspravljalo se o zahtjevima opina Korenica i Obrovac za dodjelu financijskih sredstava za osnovno i srednje obrazovanje.
65 66
63 64

Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.-1995., Dokumenti, Knjiga 2., dok. br. 124. Isto, dok. br. 134. Isto, dok. br. 124. Isto.

79

NIKICA BARI, Djelovanje Vlade Srpske autonomne oblasti Krajine tijekom1991.

SP, br. 1., 65.-84. (2008)

Ministar za financije Milan Bauk naveo je da u ove dvije opine ve nekoliko mjeseci nije isplaen osobni dohodak prosvjetnim radnicima. Bauk je naglasio da ni privatni ni drutveni sektor ne uplauje svoje dabine. Jedino su Knin, Korenica i neto malo Graac podmirili svoje obveze prema Krajini, a ostale opine nita. Opina Benkovac mogla bi uplatiti barem 50% svojih obveza jer posluje pozitivno ak radi i za izvoz, ali ona ne uplauje nita, odnosno svoje potrebe rjeava iz vlastitog opinskog prorauna. Bauk je zakljuio da se oni ponaaju kao drava u dravi. Nakon toga je predloeno da se odreena financijska sredstva za obrazovanje isplate opinama Knin, Korenica i Obrovac.67 Restriktivna politika hrvatskih vlasti takoer je dovela do potpunog prekida platnog prometa na podruju SAO Krajine. Zato je u kontaktima s predstavnicima Vlade Republike Srbije i Slube drutvenog knjigovodstva (SDK) Republike Srbije pronaeno rjeenje vrenja platnog prometa, koji je trebao tei preko sustava filijale SDK Srbije Novi Beograd. Tako se u studenome 1991. moglo sa zadovoljstvom zakljuiti da se platni promet u SAO Krajini obavlja bez veih tekoa.68

Djelovanje Vlade SAO Krajine na podruju prometa i veza

Odvajanjem SAO Krajine od Republike Hrvatske dolo je do potpunog prekida veza izmeu prometnih poduzea ija su sjedita ostala pod hrvatskim nadzorom i dijelova tih poduzea koja su ostala na teritoriji SAO Krajine. Ovo se odnosilo na eljeznicu, PTT promet i poduzea za ceste. U takvim okolnostima, navodilo se u studenome 1991., traila su se rjeenja koja e omoguiti funkcionisanje minimuma ovih sistema. eljezniki i putniki promet tekao je u granicama postojeih mogunosti koje su bile uvjetovane ratnim djelovanjima. Teretni promet takoer je tekao u granicama mogunosti, a sluio je u prvom redu zadovoljavanju ratnih potreba. PTT promet tekao je kao minimum veze preko Bosanske krajine s ostalim dijelovima Jugoslavije. Predstavnici Vlade SAO Krajine zakljuivali su da e biti potrebno uloiti znatna sredstva na uspostavi i povezivanju PTT prometa na podruju SAO Krajine. U vezi s odravanjem cestovnih prometnica dane su smjernice postojeim sekcijama za ceste da rade na osiguranju prohodnosti putova. Sekcije za cestu trebale su uzeti u obzir predstojeu zimu, kao i mogunost da prometnice budu unitene u ratnim djelovanjima.69 Vlada SAO Krajine je sredinom listopada 1991. donijela zakone kojima su osnovana javna poduzea, Putevi Krajine, Javno eljezniko transportno poduzee i PTT saobraaj Krajine.70 Sredinom listopada 1991. na sjednici Vlade SAO Krajine zakljueno je da bi izdavanje doplatne potanske marke imalo financijski i politiki znaaj za
69 70
67 68

Isto, dok. br. 102. Isto, dok. br. 124. Isto. Isto, dok. br. 107.

80

NIKICA BARI, Djelovanje Vlade Srpske autonomne oblasti Krajine tijekom1991.

SP, br. 1., 65.-84. (2008)

SAO Krajinu, a cilj nam je da uemo u svjetske filatelistike klubove. Zato je donesen i Zakon o izdavanju doplatne potanske marke.71

Djelovanje Vlade SAO Krajine na podruju elektroprivrede i energetike

I u vezi s ovom problematikom ratni dogaaji stvorili su niz problema u opskrbi naftom i naftnim derivatima, kao i elektrinom energijom. S obzirom na postojee stanje u studenome 1991. ipak se zakljuivalo da je opskrba naftnim derivatima za sada u zadovoljavajuim okvirima. Opskrba gorivom opina u sjevernoj Dalmaciji i Lici (Benkovac, Donji Lapac, Graac, Knin, Korenica, Obrovac) obavljala se preko Poljoprivredne zadruge evrske, koja je bila registrirana tvrtka za distribuciju naftnih derivata. Opskrba gorivom opina na Kordunu i Baniji (Dvor na Uni, Glina, Kostajnica, Petrinja, Vojni, Vrginmost) obavljala se preko Autoprevoza u Dvoru na Uni. Opskrba elektrinom energijom bila je zbog ratnih dogaaja u znatnoj mjeri poremeena. Rjeenje se vidjelo u povezivanju SAO Krajine na elektroopskrbni sustav Bosne i Hercegovine. Doneseni su i zakoni o osnivanju poduzea Elektro Krajina i Krajina petrol, to je trebalo predstavljati pretpostavku za kvalitetnije rjeenje stanja u ovoj oblasti.72

Djelovanje Vlade SAO Krajine na podruju obrazovanja

Vlada SAO Krajine u studenome 1991. smatrala je da treba ii na izgradnju jedinstvenog sistema obrazovanja u SAO Krajini, u vezi s ime je trebalo poduzeti niz mjera. Prihvaen je plan i program obrazovanja koji je donio i utvrdio Prosvjetni savjet Republike Srbije s obrazovnim profilima koje je utvrdila Skuptina Republike Srbije. Ve upisani uenici ipak su trebali zavriti kolovanje po ranije utvrenim programima, osim sadraja iz srpskog jezika, povijesti, zemljopisa i nauke o drutvu. Osnovne kole u SAO Krajini su kompletno prele na rad prema novim nastavnim planovima i programima. U srednjim kolama to se primjenjivalo u prvim razredima, kao i u drugim razredima gimnazija i ekonomskih kola. Ostali razredi primjenjivali su nove planove i programe samo u spomenutim sadrajima, odnosno predmetima. Unato tekim uvjetima posveena je posebna panja nabavci udbenika, to je rijeeno u suradnji sa Zavodom udbenika Republike Srbije, Zavodom za izradu udbenika Crne Gore i Naunom knjigom iz Beograda.73 Na podruju SAO Krajine u studenome 1991. radile su sve osnovne i srednje kole, iako se postavljalo ozbiljno pitanje financiranja obrazovnog sustava. U suradnji s Ministarstvom za prosvjetu Republike Srbije i Ministarstvom za veze sa Srbima izvan Srbije i odgovarajuim sveuilitima u Srbiji omogueno je i kolovanje studentima iz SAO Krajine na fakultetima u Srbiji i Crnoj Gori.74
73 74
71 72

Isto. Isto, dok. br. 124. Isto. Isto.

81

NIKICA BARI, Djelovanje Vlade Srpske autonomne oblasti Krajine tijekom1991.

SP, br. 1., 65.-84. (2008)

Djelovanje Vlade SAO Krajine na podruju informiranja

U studenome 1991. Vlada SAO Krajine zakljuila je da su u postojeim ratnim uvjetima uinjeni znaajni napori na pravovremenom i tanom informisanju javnosti. Vlada se uz pomo Ministarstva za informiranje posebno ukljuila u osnivanje Srpske radio televizije Krajine, na novinsko-izdavakoj djelatnosti i na informiranju svjetskog javnog mijenja o poloaju Srba u Krajini i Hrvatskoj. Da bi Srpska radio televizija Krajine zapoela s emitiranjem vlastitog programa trebalo je dovriti radove na njezinu studiju, formirati ekipu za proizvodnju programa i postaviti i osigurati rad odailjaa na Pljeivici i elavcu. Takoer je navedeno da je u Vojniu osnovano Srpsko novinsko izdavako poduzee koje izdaje tjednik Nova rije i list za kulturu Srpski glas. U vezi s potrebama dnevnog informiranja dogovoreno je s urednitvom banjalukog Glasa da taj dnevnik pokriva i podruje SAO Krajine.75 U cilju suprotstavljanja agresivnoj hrvatskoj propagandi ministar za informiranje u Vladi SAO Krajine boravio je u Londonu i dao vie od 30 intervjua za razne radio i TV-postaje, kao i za britanski tisak. Na taj nain on je pridonio da u svjetsku javnost prodre istina o pravednoj borbi srpskog naroda na ovim prostorima. Ministar za informiranje posjetio je i Kanadu, gdje je radio na prikupljanju pomoi za SAO Krajinu, a odrao je i vie predavanja za srpske iseljenike u nekoliko kanadskih gradova. Kanadski Srbi uruili su prigodne poklone kao pomo u borbi za dostojanstvo i opstanak srpskog naroda na ovim prostorima, a bila je rije o sredstvima radio veze te kupovini 5 sanitetskih vozila.76

Djelovanje Vlade SAO Krajine na podruju zdravstva

I zdravstvena sluba u SAO Krajini prilagoavala se ratnim uvjetima. Pri svim domovima zdravlja i zdravstvenim stanicama formirane su strune ekipe s lijenikim timovima primarne zdravstvene zatite. Regionalna opa bolnica u Kninu dobila je status ratne bolnice, te je popunjena odgovarajuim lijenikim kadrovima svih kirurkih profila koji su doli s beogradskih klinika i Vojno-medicinske akademije.77 Ministarstvo zdravlja SAO Krajine uspostavilo je u Srbiji suradnju s Ministarstvom zdravstva i Ministarstvom za veze sa Srbima izvan Srbije, kao i s eminentnim zdravstvenim ustanovama u Beogradu i Banjoj Luci. Na ovaj nain uspjeno su rijeeni problemi strunih kadrova, opskrbe lijekovima i sanitetskim materijalom, kao i transportnim sredstvima. U suradnji sa svim spomenutim ustanovama u SAO Krajini su formirane pokretne kirurke ekipe, koje su djelovale na podrujima borbenih djelovanja i primale ranjenike s fronta.78
77 78
75 76

Isto. Isto. Isto. Isto.

82

NIKICA BARI, Djelovanje Vlade Srpske autonomne oblasti Krajine tijekom1991.

SP, br. 1., 65.-84. (2008)

Poduzete su i druge mjere, npr. donesen je Zakon o zdravstvu, a za potrebe financiranja zdravstva osnovan je Fond zdravstva i zdravstvenog osiguranja u koji je trebalo dosljedno uplaivati sve obvezne doprinose. Trokove zbrinjavanja pripadnika JNA i krajinske TO trebao je preuzeti Savezni sekretarijat za narodnu obranu u Beogradu. Takoer je i financiranje zdravstvene zatite izbjeglica trebalo izvriti iz saveznih fondova, odnosno preko Saveznog sekretarijata za rad i socijalnu politiku.79

Zakljuak
Moe se zakljuiti da je Vlada SAO Krajine od poetka svoga djelovanja sredinom 1991. do kraja te godine, kada je postala Vlada novoproglaene RSK, bila nepopustljiva u elji da se u potpunosti odvoji od Hrvatske i ostane u sastavu krnje Jugoslavije koja bi bila pod srpskom dominacijom. U tom smislu Vlada SAO Krajine bila je odluna u suprotstavljanju odlukama Europske zajednice, koja je krajem 1991. zakljuila da bive jugoslavenske republike u nepromijenjenim granicama mogu postati nezavisne i meunarodno priznate drave. Isto tako, Vlada SAO Krajine pokazala je nezadovoljstvo ukljuivanjem UN-a u okonavanje sukoba u Hrvatskoj. Smatrala je da razmjetanje mirovnih snaga UN-a ne jami SAO Krajini njezin subjektivitet i potpunu odvojenost od Hrvatske. Dogaaji tijekom 1992. i kasnije pokazat e da su strahovi Vlade SAO Krajine bili pretjerani. Meunarodna zajednice, pokazat e se, nee biti u stanju promijeniti stvarno stanje koje je nastalo tijekom druge polovice 1991., kada je u napadnim djelovanjima JNA i snaga krajinskih Srba dio hrvatskog teritorija etniki oien od Hrvata i ostaloga nesrpskog stanovnitva, da bi na tom podruju bila proglaena RSK. Nedjelotvornost UN-a u provoenju svoje misije omoguavala je ciprizaciju Hrvatske, odnosno prolongirala je stanje zateeno proglaenjem RSK. I dok je Vlada SAO Krajine u politikom smislu teila potpunom i trajnom odvajanju od Hrvatske, to je na svim drugim podrujima za vlasti u Kninu stvorilo velike tekoe. Politikim i vojnim dogaajima ostvareno odvajanje od Hrvatske dovelo je do prekida ustaljenih gospodarskih, financijskih i prometnih veza na podruju pod nadzorom krajinskih Srba s ostalim dijelovima Hrvatske. Ovo je uvelike oteavalo normalan ivot na tim podrujima i ostat e znaajka ivota u zapadnim dijelovima RSK sve do njezina sloma, do kojega e doi 1995. u vojnim akcijama Hrvatske vojske. Gospodarske i drutvene tekoe, prisutne u SAO Krajini ve krajem 1991., nee biti otklonjene ni pokuajima orijentacije tog podruja prema Srbiji, na koju su krajinski Srbi gledali kao na novu maticu.

79

Isto.

83

NIKICA BARI, Djelovanje Vlade Srpske autonomne oblasti Krajine tijekom1991.

SP, br. 1., 65.-84. (2008)

SUMMARY THE ACTIVITY OF THE GOVERNMENT OF THE SERBIAN AUTONOMOUS DISTRICT KRAJINA DURING 1991
The government of the Serbian Autonomous District (SAO) Krajina, from the beginning of its activity in the middle of 1991 until the end of that year, when it became the government of the newly proclaimed Republic of the Serbian Krajina (RSK), was relentless in its desire to become completely independent of Croatia and remain within the system of rump Yugoslavia, which was under Serbian domination. In this respect, the government of SAO Krajina was decisive in opposing the resolutions of the European Union, which at the end of 1991 declared that the republics of the former Yugoslavia could become internationally recognized states within their existing borders. Similarly, the government of SAO Krajina showed its dissatisfaction with the involvement of the UN in ending the conflict in Croatia. It felt the deployment of UN peacekeeping forces hampered the SAO Krajinas freedom of action and its complete independence from Croatia. Events during 1992 and later would show that the fears of the government of SAO Krajina were exaggerated. The international community was not in a position to really change the situation which had developed during the second half of 1991, when attacks by the Yugoslav Army and the forces of the SAO Krajina resulted in the ethnic cleansing of Croatian territories of Croatian and anti-Serbian population, and the proclamation of a Republic of the Serbian Krajina. The ineffectualness of the UN in carrying out its mission enabled the Cyprusization of Croatia, or the prolongation of the situation created by the proclamation of the Republic of Serbian Krajina. While in political terms the government of SAO Krajina in Knin sought complete independence from Croatia, in all other respects this created great difficulties for the territories in question. An independence that was carved out in political and military terms cut across well-founded lines of communication and economic and financial ties between the territories under the control of the Krajina Serbs and the rest of Croatia. This greatly disturbed the normal course of life in these territories and would characterize life in the western regions of the Republic of Serbian Krajina right until its collapse in 1995 as a result of the military actions on the part of the Croatian Army. The economic and social difficulties in the SAO Krajina could not be eased by orienting these territories toward Serbia, upon which the Krajina Serbs looked as their new homeland. Key words: Serbian Autonomous District Krajina, The Government of the Serbian Autonomous District Krajina, War in Croatia, 1991, Croatia, Yugoslavia

84