You are on page 1of 224

POUKE BATINE

Fotografije Tonko Bartulovi: naslovnica Damir Krizmani: str. 79 (dolje), 100 (sredina lijevo, dolje lijevo), 108 (dolje desno), 109 (dolje), 110 (dolje lijevo), 113 (gore desno), 127 (dolje), 139 (dolje), 140 (dolje) Ivo Pervan: str. 12, str.163 (dolje desno) Crtei Prema A. Freudenreichu: str. 80, 84, 85 Prema E. Lokoeku: str. 51 Prema M. Miliiu: str. 155, 156, 157 Prema P. Touliatosu: str. 52 Prema M. Zlokoviu: str. 83 Autori zahvaljuju Ministarstvu kulture RH, Konzervatorskom odjelu u Splitu na ustupljenom arhivskom materijalu. Ostali slikovni materijal: autori

Nakladnik: Hrvatska gospodarska komora Za nakladnika: Nadan Vidoevi, predsjednik HGK Urednik: Joko Belamari Autori: Joko Belamari, Sanja Buble, Anita Gamulin, Andro Krstulovi-Opara, Goran Niki, Joko Pleji, Ana verko Likovni urednici: Goran Niki, Ana verko Izvrna urednica: Ana verko Suradnici: Igor Belamari, Marijan Bradanovi Konzultantica: Biserka Dumbovi-Bilui Recenzentice: Biserka Dumbovi-Bilui, Vesna Kusin Lektor i korektor: Mirko Sardeli Engleski prijevod: Graham McMaster Tisak: 3000 2007 Joko Belamari CIP-NACIONALNA I SVEUILINA KNJINICA ISBN 978-953-6207-77-0

POUKE BATINE
ZA GRADNJU U HRVATSKOME PRIOBALJU

prvo izdanje Zagreb 2007.

1. 2.

SADRAJ PREDGOVOR FOREWARD Historijska gramatika gradnje na hrvatskoj obali i pouke koje se iz nje mogu izvui 8 10 13

ARHITEKTONSKA ITANKA Oblici, materijali i tehnike povijesnog graditeljstvA I NJIHOVA SUVREMENA PRIMJENA 2.1. Poetika tradicionalne kue 2.2. Prednosti i mane tradicionalnih u odnosu na suvremene tehnike i materijale 2.3. Materijali i konstrukcije u tradicionalnoj priobalnoj arhitekturi 2.3.1. Kamen 2.3.2. Uporaba raznih vrsta kamena 2.3.3. Kamene konstrukcije 2.3.4. Struktura zidanja 2.3.5. Vapno 2.3.6. Vapneni mortovi i buke 2.3.7. Fugiranje 2.3.8. bukanje 2.3.9. Zavrna obrada bukanih povrina 2.3.10. Drvo 2.3.11. Krovovi 2.3.12. Pokrov 2.4. Oblici tradicionalnog graditeljstva 2.4.1. Osnovni oblici kua 2.4.2. Nadogradnje 2.4.3. Potkrovlje 2.4.4. Luminari 2.4.5. Krovna streha 2.4.6. Dimnjaci 2.4.7. Prozori i vrata 2.4.8. Rasteretni lukovi 2.4.9. Vanjska stolarija 2.4.10. Okovi 3. 3.1. 3.2. 3.3. 3.4. 3.5. 3.6. STARO ZA NOVO SMJERNICE ZA ADAPTACIJU STARIH I GRADNJU NOVIH KUA U NASLIJEENOM OKOLIU Ope smjernice Odravanje graevine Preureenje potkrovlja Dogradnja kue Preureenje prizemlja Rehabilitacija novijih graevina u rubnim zonama

33 33 35 37 37 38 40 41 42 43 44 46 47 50 53 55 59 59 67 70 72 76 80 82 87 89 94

97 97 100 103 110 114 118

4. PROSTORNA SINTAKSA UREENJE PARCELE 4.1. Pojmovnik 4.2. Pouke tradicijske gradnje u ruralnoj cjelini 4.2.1. Odnos prema mikrolokaciji konfiguraciji terena 4.2.2. Odnos prema obradivim povrinama 4.2.3. Proimanje javnog i privatnog prostora 4.2.4. Prostor pred kuom ivot domainstva na otvorenom 4.2.5. Organiziranje kua u stambeno-gospodarske sklopove sa zatvorenim dvoritem 4.2.6. Razvoj organizacije ivotnoga prostora 4.2.7. Kvalitetni primjeri obnove seoskih gospodarstava 4.2.8. Voda bunari i gustirne 4.3. Stambena izgradnja u urbanoj cjelini 4.3.1. Izgradnja u nizu 4.3.2. Izgradnja u bloku 4.3.3. Ulica 4.3.4. Trg 4.3.5. Riva 4.3.6. Elementi ureenja parcele 4.3.7. Hortikulturno ureenje parcele 4.4. Najee pogreke u izgradnji i koritenju parcele 4.4.3. Neadekvatna organizacija popratnih sadraja na parceli (garaa, vrtna kuica) 4.4.4. Propusti u tretiranju ogradnih zidova parcela 5. modeli gradnje poljskih i ribarskih kuica 5.1. Tradicija poljskih i ribarskih kuica 5. 2. Tipoloke karakteristike poljske kuice 5.2.1. Poloaj na parceli 5.2.2. Dimenzije, krovite i pokrov 5.2.3. Zidovi 5.2.4. Otvori 5.2.5. Podovi 5.2.6. Detalji i oprema 5.3. Dananja gradnja izvan graevinskog podruja naselja 5.3.1. Najee greke pri planiranju i izvedbi 5.3.2. Upute za obnavljanje postojeih i gradnju novih poljskih kuica 6. ureenje obale 6.1. Mandrai i mulii 6.1.1. Iskustva i putokazi za odravanje i gradnju 6.2.. Luice i njihovi muli 6.2.1. Pouke i savjeti prije gradnje 6.3. Rive 6.3.1. Pouke prije planiranja i projektiranja 6.4. etnice uz obalu 6.5. Kupalita

131 131 131 132 133 133 134 137 138 139 140 141 141 141 142 143 144 145 151 159 160 160 163 163 165 165 165 166 167 168 168 170 170 174 177 178 180 181 182 184 185 186 188

7.

ZAKONODAVNI ASPEKTI NOVIH GRADNJI I ADAPTIRANJA STARIH 7. 1. Zakoni kojima se ureuje oblikovanje prostora 7.1.1. Zakon o prostornom ureenju i gradnji 7.1.2. Zakon o zatiti i ouvanju kulturnih dobara 7.2. Korisne adrese 7.3. Mogui izvori sredstava za obnovu SUMMARY

191 191 191 194 198 199 201

PREDGOVOR

ivjeti u nae doba na hrvatskoj obali trebalo bi biti dar boji. Boravak na njoj, makar koji tjedan kao turist ili namjernik, preporaa duh i esto potie na snove i planove o gradnji vlastitog azila u nekom od jedinstvenih ambijenata koje je oblikovao osjeaj za sklad i izrazito socijalne vrijednosti svakodnevnog ivota, u kojima jo ive ljudi privlane komunikativnosti. Rije je, bez ikakva pretjerivanja, o jednom od najljepih kulturno-prirodnih podruja uope. I trajni i privremeni boravak na bilo kojoj toki Jadrana ini nas nemirnima zbog spoznaje da je itav taj prostor danas na povijesnoj prekretnici, zahvaen procesom nove gradnje koji ugroava iznimne vrijednosti izvorne lokalne i regionalne graditeljske batine, povijesnih ambijenata i krajolika koji je humaniziran tijekom milenija. Suoeni s brojnim problemima degradacije tog prostora koji je oblikovao na ukupni identitet - osobni, zaviajni i nacionalni eljeli smo dati svoj prilog strunoj analizi problematike obnove povijesnoga krajolika i ambijenta te razvijanju svijesti o njihovim trajnim vrijednostima i znaenjima. Na liniji viegodinjih nastojanja Hrvatske gospodarske komore u uspostavljanju najviih kriterija i standarda u najirem krugu kulture rada, proizvodnje i potronje, kao i kulture odmaranja, a uz potovanje izvornih hrvatskih duhovnih i materijalnih tradicija,

eljeli smo pokrenuti edukaciju svih sudionika u oblikovanju tog prostora. Takvu edukaciju trebaju ne samo investitori, nego i svi oni koji sudjeluju u suvremenoj gradnji, a esto lutaju noeni valovima pomodnih estetskih noviteta zaboravljajui da se svaka inteligencija - pa tako i ona kojom se novo djelo ugrauje u ve definirani ambijent definira dobrim dijelom i sposobnou akomodacije prema postojeemu, a osobito kada to postojee sadri doista neupitne vrijednosti. eljeli smo ovom knjigom proi lekciju koju nam moe dati tradicijska arhitektura i izvui pouke koje mogu biti korisne u procesu nove gradnje, dati neke promiljenije modele obnove postojeega graditeljskog fonda. eljeli smo da se sve to ne ispria kroz dugake stranice ili akademsko lamentiranje nad sudbinom zaviaja nego kroz niz fotografija, analiza, crtea i perspektiva popraenih iscrpnim i preciznim legendama. Tim iskusnih strunjaka razradio je sve to u sedam tematskih odsjeaka. Arhitektonska itanka povijesnih standarda donosi rjenik tradicijskih graditeljskih elemenata koji i danas mogu formirati stil i sadraj kua koje gradimo, naravno uz njihovu suvremenu reinterpretaciju, ne odbacujui niz inovacija u detaljima arhitektonske opreme. Takoer se donose konkretne recepture buke, sljubnica kamenih

zidova, izrade pokrova, detalji formiranja strehe i slino, usklaeno s naslijeenim tradicionalnim modelima i uz potovanje napretka u tehnologiji. U poglavlju Staro za novo eljelo se upozoriti na fleksibilnije i ekonominije mogunosti rehabilitacije postojeega stambenog fonda ili, primjerice, kreativnijega koritenja zaputenih potkrovlja brojnih zgrada od spomenikog znaenja u povijesnim jezgrama, a na tragu zaboravljenih tradicionalnih rjeenja (primjerice terase, raznovrsni tipovi luminara). Konani je cilj rehabilitacija stanovanja u njima, pokuaj traenja finijih modela planiranja svakodnevnog ivljenja unutar irega gradskoga i krajobraznoga konteksta, uz potovanje naslijeenoga povijesnog i fizikog ambijenta. Projekt se odnosi i na konkretno oblikovanje novogradnje u ve humaniziranom krajobrazu, kao i na leksikografsku razradu niza arhitektonskih detalja koji se mnogim dananjim sudionicima u gradnji mogu pojaviti kao problem - od oblikovanja proelja i otvora na njima preko krova i strehe do neshvaanja zakonitosti orijentacije zgrade. Tema Ureenje graevinske parcele upozorava na injenicu da povijesna arhitektura i urbanizam nude neiscrpan repertoar rjeenja ureenja dvorita i kue, pristupnih putova... Razrauju se i prijedlozi nekoliko elementarnih tipova poljskih i ribarskih kuica kao odgovor

zahtjevima koji, slijedom zakona, omoguuju gradnju takvih objekata, a koji gotovo u pravilu zagauju zaviajni ambijent i trajno deformiraju opi senzibilitet prema regionalnim standardima tradicionalne arhitekture. Analizira se i niz stoljeima primjenjivanih modela oblikovanja obale (povijesni muli, mandrai) kojima bi trebalo odgovoriti potrebi bezumnog nasipanja pliaka i betoniranja obale. Konano, na pregledan i jednostavan nain tumae se aspekti pravne procedure u pripremi adaptacije starog ili gradnje novog objekta. U pomanjkanju slinih udbenika koji bi jasno i pregledno analizirali bogatstvo povijesnih arhitektonskih struktura i elemenata koji su oblikovali na kulturni krajobraz, ova graditeljska itanka zacijelo predstavlja tek prvi poticaj temeljen najveim dijelom na iskustvima prouavanja batine srednje Dalmacije, uz niz primjera iz drugih dijelova priobalja. Uope ne dvojimo da e on motivirati nastavak istraivanja na temama koje trasira knjiga, kao i rad na slinim poetnicama detaljnije razraenim za pojedine jadranske subregije te za regije kontinentalne Hrvatske.

Nadan Vidoevi
predsjednik Hrvatske gospodarske komore

FOREWARD

To live in this day and age somewhere along the coastline of Croatia should be a gift of providence. A stay in the area, as tourist or traveller, revives the spirit and often sets in motion dreams and plans for building ones own refuge in one of the unique settings that have been formed by a feeling for harmony and the marked social value of everyday life, in which people with an appealing communicativeness live as well. This is, without a shadow of exaggeration, one of the finest cultural and natural regions anywhere in the world. Lasting residence or temporary sojourns in any part of the Adriatic however make us uneasy because of the knowledge that the whole of the area is today at a historical turning point, embroiled in the process of new development that sets at risk the exceptional values of the original local and regional architectural heritage, the historical ambiences and landscapes that have been humanised over the course of millennia. Faced with numerous problems of the degradation of the space that has shaped our overall identity personal, local and national we wanted to make our own contribution to the expert consideration of the issues of renovating the historical landscape and setting and to the development of awareness about their permanent value and importance. Following up the several years of efforts by the Croatian Chamber of the Economy to establish the highest criteria and standards in the broadest circle of the culture of work, production and consumption, as well as the leisure culture, respecting the authentic
10

Croatian spiritual and material traditions, it has been our intention to give an impetus to the education of all participants in the way this space is given shape. It is not only investors that need this education, but all those who take part in contemporary development, who frequently go this way and that borne upon the waves of modish aesthetic novelties, forgetting that every kind of intelligence including that with which a new work is incorporated into an ambience that is already defined is delineated in good part by the capability to accommodate to the existing, in particular when the current state of affairs contains incontrovertible values. In this book we want to learn and digest the lessons that traditional architecture can give us, and draw from it the morals that can be useful in the process of new development, giving some well-considered models too for the renovation and reconstruction of the existing building stock. We did not want all this to be told through many a long page or via academic jeremiads over the fate of the old home style, but rather through a series of photographs, analyses, drawings and perspectives accompanied with detailed and very accurate captions. The team of experienced experts has worked all this out in seven topic units. The Architectural Reader of historical standards provides a vocabulary of traditional building elements that even today can form the style and content of the houses that we are building, of course, with contemporary reinterpretation, not rejecting a number of innovations in

the details of architectural furnishing. Concrete prescriptions are given for making plaster, for pointing stone walls, details of the formation of eaves and the like, harmonised with the inherited models of tradition while respecting advances in technology. In the Old for New section, we wanted to draw attention to a more flexible and economic way of rehabilitating the existing housing stock or, for example, a more creative use of the abandoned attics of numerous buildings that are of historical importance in the old town cores, making use of forgotten traditional approaches, such as the terrace and various kinds of dormer window. The ultimate object is the rehabilitation of residential use in these spaces, and the attempt to find more refined models of planning everyday life within the broader context of town and country, in conjunction with respect for the inherited historical and physical setting. The project relates also to the specific design of new development in a landscape that has already been humanised, as well as to an encyclopaedic treatment of a number of architectural details that might be a problem to many people today who are involved in building and development the shaping of elevations and fenestration, roofs and eaves, to problems related to the lack of understanding of the way a building should be oriented. The topic Laying Out the Building Plot draws attention to historical architecture and town planning offering an inexhaustible repertoire of approaches to the disposition of yard and house and access points. Also worked out are proposals for several elementary types of field cottages and fishermens cottages, as answer to

requirements that, in line with the law, enable the building of such structures, that almost as a rule pollute the local setting and have a permanent legacy in deforming the general sensitivity to regional standards of traditional architecture. There is also an analysis of models for the coastal development accepted over the centuries (piers and small wharves) which should provide a cogent response to the so-called need for the mindless filling of shallows and concreting the coast. Finally, a readerfriendly account is given of aspects of legal procedure in preparations for the conversion of old buildings or the erection of a new structure. Considering the want of any similar manuals to give a clear and readable account of the richness of the historical architectural structures and elements that have shaped our cultural landscape, this reader of building practice must be just the first incentive based mainly on experiences of studying the heritage of central Dalmatia, along with a number of examples from other parts of the coastal area. We have no doubt at all that it will spur the continuation of research into topics that have been pioneered in this book, as well as work on similar primers worked out in more detail for some of the Adriatic subregions and for the regions of inland Croatia.

Nadan Vidoevi
President, Croatian Chamber of Commerce
11

12

1. Historijska gramatika gradnje na hrvatskoj obali i pouke koje se iz nje mogu izvui
Od naih antikih prapredaka do 1960. godine generacije su za izgradnju potroile samo 120 km od gotovo 6.300 km hrvatske obalne linije. U intenzivnoj izgradnji koja je uslijedila nakon otvaranja Jadranske magistrale zauzeto je, do 2000. godine, novih 700 km, ime je izgled obale dramatino izmijenjen. Prema planovima koji su ve doneseni ili se upravo donose, graevinsko podruje trebalo bi se proiriti za jo 700 km, to znai da emo u jednoj ili dvije generacije zaposjesti mnogostruko vie nego sve generacije do danas. Ti planovi istiu da na naoj obali moe ivjeti deset puta vie ljudi, a da e ve 2015. umjesto dananjih 1.450.000 stanovnika tu ivjeti oko 1.730.000 ljudi! (Vjerojatno e tako i biti, ali odakle e u demografski gotovo recesivnoj zemlji nadoi tih novih 20% stanovnitva? Negdje je pak ve obranjen doktorat s naslovom Bra, otok za pola milijuna stanovnika.) Samo je istono od Jelse za graevinske zone predvieno novih 240 ha, to je jednako povrini od est povijesnih jezgri Splita unutar Dioklecijanove palae. Najgluplja misao, koja se obino navodi (poput neke maksime) pri opravdavanju takvih prijedloga, jest da svaki progres mora imati svoje rtve. Unato neprimjerenoj ili bespravnoj izgradnji, esto na najvrjednijim dijelovima, hrvatski Jadran je meu najouvanijim prostorima Mediterana. Procesi urbanizacije se, meutim, naglo mijenjaju: umjesto socijalnih motiva koji su stajali iza izgradnji 1970-ih do 90-ih godina, danas su sve ei oni spekulativnoprofitne naravi. Problemima kumuje kao to konstatira sm Zavod za prostorno planiranje Ministarstva zatite okolia, prostornog ureenja i graditeljstva injenica da sustav prostornog ureenja prolazi kroz duboki transformacijski proces (s prekidom kontinuirane izrade, provedbe i praenja institucionalnih oblika urbanistikog planiranja); nedostatak finijih standarda i propisa za prostorno i urbanistiko planiranje; nesigurnost jedinica lokalne samouprave u pravilima ureenja pomorskog dobra; pritisci kapitala i pritisci doseljenih ljudi; i, konano, pomanjkanje svijesti o tradicijskim vrijednostima prirodne i graditeljske batine iji se najistaknutiji primjerci nalaze na UNESCO-voj Listi svjetske batine. U naem priobalju nalazi se 7 nacionalnih parkova i 9 parkova prirode (a moglo bi ih se zacijelo jo toliko registrirati), vie od 100 povijesnih gradova i preko 200 mjesta vrijedne tradicijske arhitekture uz samu obalu, te jo stotinjak iza planinske zavjese, dakako uz tisue primjera humaniziranog krajolika iznimne vrijednosti.

Dragu. Pogled na naselje. Pogled na starigradsko polje (slika lijevo).

13

Danas u Hrvatskoj 400.000 ljudi stanuje u bespravno podignutim objektima, a u Splitu i okolici je moda svaki peti ili esti stanovnik u tom smislu izvan zakona. Tko zna koliko je od 118.000 vikendica na Jadranu podignuto ne samo s dozvolom, nego s uistinu suvislim projektom? itav taj skup problema ne bi smio biti brigom samo nekoliko ljudi, nego bi uspostavljenje reda u prostoru trebala postati temeljna i svakodnevna briga svakoga od nas. elimo upozoriti na prevanu injenicu da su kod nas gotovo nepoznati termini odravanje ili rehabilitacija povijesne kue, palae i ljetnikovca, ali jednako tako i odravanje esto vrijednih novogradnji iz druge polovice 20. stoljea, kao i itavih novih naselja. Standardi i arhitektonski jezik graenja novoga nisu jo uvijek preciznije odreeni, a jo manje se razmatra problem rehabilitacije postojeih

objekata koji su batinjeni prostor na toliko mjesta gotovo obezvrijedili. Kada bi se, primjerice, za kriterije odreivanja koje objekte danas treba ruiti uzelo ne samo nepotivanje utanaenih urbanistikih pravila, prenamjena prostora i slino, nego i estetski izgled tih objekata, odnosno odnosi njihova oblika spram autentinoj graditeljskoj batini (koja je, u to se svi naelno zaklinjemo, jedna od elementarnih crta naeg kulturnog i nacionalnog identiteta) spoznaja o dramatinom stanju u kojemu je danas velika veina naselja uz hrvatsku obalu bila bi jo oitija. Zvui nevjerojatno da o itavoj problematici ozbiljno pie tek nekoliko ljudi u Hrvatskoj. Na naim arhitektonskim fakultetima nema ni jedne katedre za rehabilitaciju postojee arhitekture, a posao njenog odravanja bi trebao initi valjda 80% sveukupne djelatnosti gradskih otaca, arhitekata, urbanista, konzervatora...

Suvremeni primjer krive primjene i izvedbe elemenata tradicijskog graditeljstva.

14

Mali je postotak povijesnih graevina preivio do danas, kada smo okrueni tvorevinama od kojih je velika veina nastala u novije vrijeme. Za relativno mali broj tih graevina moemo rei da sadri trajne vrijednosti koje ih uvrtavaju u ono to nazivamo povijesnom, odnosno kulturnom batinom. Iako je definicija graditeljske batine promjenjiva, kao i odreenje kulturnog dobra openito, te iako se ti pojmovi stalno proiruju, u suvremenoj hiperprodukciji dobara sve je tee pronai i prepoznati te trajne vrijednosti. Na odnos prema graditeljskoj batini je prije svega emocionalan: ona je simbol

naega kulturnog identiteta i kontinuiteta, bitan dio naega svekolikog nasljea. Neobino je da se u dananjem graditeljstvu malo ili nikako ne koriste iskustva tradicionalnoga graditeljstva, premda znamo da su nai stari u zadanim okolnostima znali izvui maksimum iz raspoloivih materijala i lokacije, najee koristei tek minimalna sredstva. Preesto se iz tradicijske gradnje izvlae pojedini detalji, koji se obino jo i loe interpretiraju, dok se istovremeno ne prepoznaju bitne pouke kojima stare kue obiluju.

pseudo-barokni balkon

betonska streha na krovu plitkog nagiba kakav ne pripada regionalnim obiljejima arhitekture

cementne fuge nagruju proelje i oteuju kamen

nadogradnja obloena tankim ploama predvienim za poploanje podova i pokrivanje krovova

plastina stolarija na nadogradnji tradicionalne kue

Kua unutar zatiene graditeljske cjeline, obnovljena i nadograena, s nizom pogreno izvedenih detalja i uz upotrebu neodgovarajuih materijala.

15

Tome ima vie razloga: stoljetna tradicija, gdje je svatko gradio prema stvarnim potrebama i u suglasju s prirodnim i izgraenim okoliem, gdje se dugo akumulirana mudrost ponaanja u prostoru prenosila s koljena na koljeno, prekinuta je velikim i naglim drutvenim i ekonomskim promjenama. Industrijalizacijom je veliki dio stanovnitva zamijenio seoski ambijent gradskim, gdje je dolo do posvemanje otuenosti od ambijenta. Stara stanita su naputena i zaputena, a ak i kad im se vraamo, nemamo vie onaj neposredni, prisni odnos prema batini gdje su unaprijed poznata najbolja rjeenja zadataka to ih nameu ivotne potrebe. Osim to ivimo u vremenu slobodnog protoka velike koliine informacija, podloni najrazliitijim utjecajima mode, reklame i lijepih slika koje nam se sugeriraju kao prava rjeenja, jo je jedan odluujui faktor nagle promjene i otuenja od vlastite batine. Novi materijali, prije svega cement i armirani beton, potpuno su promijenili odnos prema graditeljstvu. Cement je relativno jeftin

materijal pogodan za brzu pripravu i ugradnju. Armirani beton ima veliku mehaniku vrstou i omoguuje jednostavno svladavanje konstruktivnih zahtjeva. Meutim, kao i svaki graditeljski materijal, i cement i beton trae dobro poznavanje kako bi se njihova svojstva pravilno iskoristila. Vrlo esto se ta svojstva ne poznaju ili se zloupotrebljavaju na tetu kvalitete gradnje, to se odnosi jednako na konstrukciju, fiziku zgrade, na njezin izgled, kao i funkcionalnost. Pouke koje nam nudi nae staro graditeljstvo su mnogobrojne i vieslojne. Radi preglednosti, moemo ih svrstati prema osnovnim sastavnicama koje ine svako graditeljsko ostvarenje: oblik (arhitektonski rjenik, jezik, izraz, stil), strukturu (konstrukciju i materijal) i funkciju (namjenu). Sve su te sastavnice ravnopravne, iako se obino pogreno uzima da je oblik najvaniji kod vrednovanja i interpretacije tradicionalne gradnje. Oblik proizlazi iz konstrukcije, materijala i namjene, i samo u njihovoj meuovisnosti moe se stvoriti kvalitetna arhitektura.

Otok Bra, Loia. Kua nadograena na tradicionalan nain, s nizom funkcionalno opravdanih elemenata.

16

Vrlo esto smo u domaoj praksi suoeni s primjerima gdje korisnici, odnosno vlasnici povijesnih graevina, smatraju da je u njihovoj obnovi i odravanju najvanije sauvati vanjski izgled, ili eventualno obnoviti izvorni izgled kulturnog dobra, dok za intervencije u unutranjosti, ukljuujui ak i izmjene konstruktivnog sustava, sluba zatite nije nadlena. Naalost, dogaa se da i strune osobe koje su ukljuene u proces obnove i odravanja graditeljske batine zanemaruju znaaj strukture (konstrukcije i materijala) kao bitnog dijela povijesne graevine, ponekad pogreno procjenjujui svoje kompetencije i ulogu ostalih sudionika. Dugogodinje zanemarivanje znaaja autentinih materijala, konstrukcija i tehnika gradnje u odravanju i obnovi graditeljske batine dovelo je do posvemanjeg izumiranja tradicionalnih zanata. Kvaliteta tradicionalne kue temeljila

se na provjerenim standardima materijala i zanatske vjetine. U novije doba tradicionalni materijali, do kojih je sve tee doi, zamjenjuju se industrijskim proizvodima. Odustajanje od visokih standarda kvalitete tradicionalnih materijala i tehnika dovelo je do zapostavljanja starih graditeljskih zanata ija je razina dramatino pala, a poneki su potpuno izumrli. Rijetki zanati, poput kamenoklesarskoga, u Dalmaciji su jo uvijek na ivotu, ali su izgubili korak i gotovo potpuno se utopili u jeftinoj serijskoj proizvodnji. Danas se jo uvijek moe doi do kvalitetnog kamena i uz dosta truda je mogue nai klesara koji je u stanju izvesti zahtjevne detalje na tradicionalan nain, ali i taj zanat postupno prelazi u domenu umjetnikih i restauratorskih vjetina, poput toliko drugih, gotovo izumrlih tradicionalnih zanata: zidarskog i tukaterskog, tesarskog i stolarskog, kovakog i bravarskog, limarskog i krovopokrivakog...

Skromna seoska arhitektura jednostavnih formi nagrena je pretenciozno oblikovanom dogradnjom i nadogradnjom.
17

* Nisu Europljani sluajno sanjali o pustim otocima, preoblikovavi u 15. stoljeu svoj povijesni projekt. Dobar Zapadnjak trai otok jednostavno zato da bi poeo iznova. Pusti otoci arhetipovi su utopije. To je utvara o tabula rasa, ili postulat drugog poetka. ovjek nije pravi predstavnik zapadne civilizacije ako u podsvijesti ne nosi misao o mogunosti drugog poetka. inilo nam se prikladnim misli o dananjem stanju naeg obalnog prostora nastaviti s ovim reenicama Petera Sloterdijka. U oima mnogih Europljana, ali i velikih hrvatskih investitora i arhitekata, Hrvatska je otok oaza u kojoj ele svoje utopije pretvoriti u stvarnost. Moda im je to ak vanije od profita koji namjeravaju izvui iz gradnji to ih ovdje poduzimaju. Govorimo o problemima s projektima za suvremene kue, hotele, kole i druge gradnje, kod kojih se arhitekti ele koristiti elementima tradicionalnog arhitektonskog jezika. Rije je o problemu etikete tradicionalni istarski ili dalmatinski stil, osobito kada je gradnja koja oponaa tradicionalnu tako bogato nakiena da karikira ostarjeli predloak. Jedan novinar dobro uoava da je gradnja u tradicionalnom stilu u ovoj zemlji postala kodno ime, nepogreiva ifra koja razblauje gnjev javnosti i apaurinski prijei halabuku koju svijet die oko betonizacije, apartmanizacije i slinih trica. Poevi od time share naselja u hvarskoj Krinoj luci, preko frikog Kapetanovieva sela izmeu Sutivana i Milne, pa do tolikih primjera du sjevera i juga obale, motiv je uvijek isti. Investitor koji osjeti da e se nai pod kritikom javnosti zbog prekomjerne gradnje, pa vadi iz rukava posljedni, neoborivi argument - da, ali ja gradim u tradicionalnom stilu. (Jutarnji list, 14. listopada 2006.)

Izvadak iz dnevnih novina.

18

Koncem 19. stoljea napravljen je projekt velikog hotela (stabilimento di bagni, slika gore lijevo) na mjestu nekadanje Kneeve palae u Hvaru, to je pretpostavljalo ruenje dviju kula (slika gore desno). Tako se sunani Hvar poeo pretvarati u austrijsku Madeiru, to nije mogla sprijeiti ni energina intervencija konzervatora Bulia. Danas smo pak svjedoci maldivizacije Hvara! Ovu tvrdnju ilustriraju prijedlozi gradnje novih hotela u Hvaru koji bi trebali zamijeniti one zaputene. atarin Delfin (slika sredina lijevo) odjednom izgleda kao malo remek-djelo socrealistike moderne, u usporedbi s novim prijedlogom (slike desno sredina i dolje). Radi se o dramatinoj promjeni slike povijesnog prostora, o ideji neke neodreene mediteranske aglomeracije s patchworkom kvazitradicionalnih arhitektonskih elemenata, o faksimilnom prenoenju bez istinskog razumijevanja. Pojavljuju se tu kao inspiracija ak zagrebaki Banski dvori, pored volata dubrovakog Revelina (slika dolje lijevo)... Kola disparatnih stilskih elemenata nakalemljen je na rjeenje hvarskih hotela. Investitor sve to radi zacijelo u najboljoj vjeri (jer iskustva govore da njegov management zaista pokuava oblikovati neke trajnije vrijednosti od hotelskog sustava na Hvaru, omoguujui istodobno da svi njegovi potezi budu maksimalno transparentni). Nevolja je jedino u tome to mu nije posve jasno da sve to radi u mjestu s izrazitim dignitetom lokalne arhitekture u kojoj su i neki od vrhova regionalne, nacionalne i internacionalne vrijednosti.
19

Problem je u tome to je iezao niz funkcija koji je motivirao odreene forme tradicionalne kue. Karakteristina dalmatinska i istarska kua u bezbroj inaica svoj ikonografski zaokruen oblik dobivaju prije dvjesto ili sto godina. Njihov arhitektonski program i oblik prilagoeni su funkcijama, prema tisuu puta provjerenim rjeenjima. To su najee kue trabakuli, s trbusima punim vina, brana, ulja, ljudi, esto i ivotinja. Tip tih kua, ipak, nije okamenjeni predloak koji bi jednom zauvijek znao uvati funkcionalne kvalitete, naprotiv to je oblik u procesu. Prvotni kubini model ubrzo je uvrten u raznovrsne nove odnose s pridodacima masa novih krila, terasa, kuhinja, s kojima se usklaivao i proimao skladnim omjerima. Jedan takav stambeno-gospodarski sklop bio je sredite iz kojeg je proizlazilo vladanje posjedom, razloeno desecima raznovrsnih radnih operacija. To su bili sklopovi esto s funkcijama obiteljskih citadela, sa itnicama, cisternama, magazinima; sklopovi potpune dostatnosti.

Neko su te kue u potpunosti izraavale koncept cjelokupnog ivota itavih obitelji. U svojim unutranjostima i na svojim palubama, savrene poput Noine lae, sabirale su te kue sve to je sluilo ivotu i to je u suglasju dralo obitelj (na okomici od unuka do djeda), ivotinje i energiju, hranu, vodu, vino, ulje, biljke, sjeme, alate... Te kue bijahu ureeni prostor u ureenom svemiru, s kuom kao sreditem seoske ili gradske privrede (obrada proizvoda, spreme i radionice, mlinice, staje...). Kua je bila tit izmeu neba i zemlje, izmeu vode i vode. Kao kod sojenica, krov prima vodu i sputa je pod kuu. Kua na selu je brod za dugu plovidbu, usidrena je na vodi jednako kao na kamenu. U gradu kroz nju protjeu voda, struja, energija: kua je jedan od prikljuaka na ulicu, grad, svijet. U selu ona predstavlja itav univerzum: put, polje i nebo prikljuuju se na nju i sabiru u njoj.

Kostanje, sklop Gojsali.

20

Lokviii. Podzidi. Razvoj povijesne slike ovoga prostora naao se, konano, na dobrom putu u drugoj polovici 19. stoljea, kada Dalmacija i Istra proivljavaju zlatne trenutke. Tada je itav prostor bio blagoslovljen ljudskim radom, kad su uloeni napori da se bonificiraju malarina podruja koja su bila karakteristina za polja u unutranjosti, koliko i za obalu (oko zaputenih starih solana, nereguliranih potoina i ua rijeka). Time su dovreni tisuljetni napori da se kulturi privede svaki pedalj zemlje. Obraivale su se i najmanje povrine crljenice po krakim udubinama, pri emu se zemlja i rukama skupljala. Nagnuto obraeno zemljite dovodilo se u vodoravan poloaj i uvalo od erozije kie podziivanjem u podove: mreita takvih poljica nalazimo du itave Dalmacije, a esto ih danas otkriju tek poari borovine i podivljale makije.

21

Govorei o suvremenoj arhitekturi i dananjem prostornom planiranju, govorimo zapravo o interpolacijama, jer u Dalmaciji i Istri nema prostora koji nije zasien nekim tragom ljudske nazonosti. Zamislimo samo kako bi sve te betonske kutije izmeu Trogira i Splita, iznad Solina, izmeu Splita i Omia, u Vodicama, u Biogradu... izgledale kad bi svaka okunica dobila po jedno stablo na svakom uglu! Kada bi se uz ceste posadili drvoredi! Minimalnim ulaganjem u hortikulturu itav bi taj prostor mogao postati ono to je odavno trebao biti arboretum. U krajnjoj liniji, svakoj bi se od tih kua vrijednost tada mogla viestruko pomnoiti. Kako doi do elementarne homogenosti novih cjelina, hoemo li ikada imati dojam da su prirodno izrasle? Moda ba hortikultura u tome moe pomoi, ako ve ne znamo vie prepoznati to su to principi autohtonog urbaniteta i prokuani elementi tradicijske arhitekture. Preskoit emo u ovom proslovu sve raznovrsne tipove nepromiljenog prostornog planiranja i graenja na hrvatskoj obali poput niza novih turistikih zona (njih 109 samo u srednjoj Dalmaciji) koje najee nemaju elementarnog obzira spram demografske situacije u svojoj neposrednoj okolici, pa obino pretpostavljaju veliku radnu snagu koja bi trebala doi sa strane, jer je jednostavno u blizini nema. Takav je sluaj s programom urbaniziranja uvale Livka na istonom kraju olte, kao i zone jednog slovenskog poduzetnika preko puta na Brau gdje se spominje gradnja pseudo-pustinje Blaca, pa nova turistika zona kraj Suurja na Hvaru... Neemo govoriti ni o problemu novih marina, zranih luka, golf-terena, ni o tzv. industrijskim zonama u unutranjosti (28 takvih zona formira se samo u Splitsko-dalmatinskoj upaniji; a dodajmo tome i 38 vjetro-parkova), ni o desecima novih kamenoloma koji se otvaraju dobrim dijelom zato to je u susjednim zemljama na njih stavljen moratorij to e u najkraem roku devastirati krajolik koji u cjelini ima karakteristike nacionalnog parka.

to je problematino u tome da naputenu kuu u kojoj nitko ne ivi kupi i u autentinom stilu preuredi, Irac, kot, Bugarin, ili svaki onaj koji e imati dovoljno novca i razumijevanja prema talogu vremena? ... Sve ozbiljne zemlje imaju tipologiju gradnje, precizno popisane arhitektonske elemente kojima se odreuju jedinstveni obrasci preureenja... Posao ministra je da uspostavlja sustav, da sistematizira, a ne da arbitrira i populistiki intervenira. Kad bi postojala jasna pravila kako neto mora izgledati, kad je dakle rijeeno pitanje autentinosti u kulturi, tada bi bilo svejedno spava li u toj kui Srbin, Francuz ili Englez. Tako nedavno pie, uobliavajui javno mnijenje, jedan hrvatski teoretiar arhitekture. to zapravo odreuje jezik arhitekture? Formalna ljuska ili integral svakodnevnih poslova, obiaja, pa i obreda kojima je kua bila koljka? Ilustrirat emo to primjerom.

Lastovo na pokladni utorak: culjanje Mora (karnevalske lutke) u prednjem planu.

22

Lastovo je mjesto na strmenoj padini amfiteatralnog oblika, na okomici od polja nad kojim se svilo naselje, podigla crkva i kneev dvor do katela na Glavici. Najstarije lastovske kue mogu se datirati u 15. i 16. stoljee i smatrati varijantom tadanjeg tipa nae gradske palae koju prema dijelu njezine reprezentativne unutranjosti dobro opisuje poznata mletaka krilatica rugalica: Quattro stanze un salon, ze la casa d un Schiavon (etiri sobe, jedan salon, kua je Hrvata). Bila je to, dakle, katnica vrstog i zatvorenog pravokutnog volumena s mirnim i funkcionalnim rasporedom otvora, gospodarskim prizemljem i stambenim katom na kojem se smjestila sredinja dvoranica s pokrajnjim spavaim sobama. To nije tip kue koji se razvijao iz reprezentativnosti proelja, nego zaista iz tlocrta i pune funkcionalnosti volumena razdijeljenog dosljedno na pars fructuaria u prizemlju i pars urbana na katu, reeno vitruvijevskim terminima, budui da bi se lastovska kua mogla promatrati kao saeta renesansna villa rustica. Sloenost funkcija

koje je trebalo integrirati pod istim krovom s vremenom je sjedinjena u preciznu geometrijsku jednostavnost. Veina kua sprijeda je dobila visoku prostranu terasu sa sjenicom ispod koje se ljeti ire ugodne sjene i hladovina, a uveer se ne osjea vlaga. Na njihovim rubovima su arule, kameni sanduci za cvijee, zidane na konzolama. Uz prozore, koji su esto stilski profilirani, izbaeni su zubovi i konzole s uicama kroz koje se uvlaila motka i o koju se vjealo rublje, voe, sagovi i drugo. Posebnu slikovitost tim sklopovima daju cilindri dimnjaka na kuama ili prizemnim kuhinjama, odnosno peima... Te terase najkarakteristiniji su arhitektonski motiv lastovskih kua, a na njima se rijetko moe vidjeti da ljudi sjede. Sluile su i gradile se zapravo samo zbog posebnog razloga lastovskog Poklada. Poklad (tradicionalna karnevalska povorka) bi se mogao tumaiti i kao simbolian sustav strogo formaliziranih oblika pamenja kolektivnih obiaja koji se potvruju na zajednikoj ophodnji itava sela unutar svoga posveenog ivotnog kruga.

Lastovska kua s terasom.

23

Pokladari se zavlae u kue odlinijih Lastovaca da bi na prostranim terasama izveli ples s maevima, ije figure slie poznatijoj moreki i kumpaniji to se izvode na susjednoj Koruli. Dakle, jednog dana u godini kua je ugoivala cijelo selo kojemu je trebalo tada otvoriti najreprezentativniji dio najveu obiteljsku dvoranu i terasu, mnogo veu i iru od obiteljskih potreba. To je jedinstven primjer kako prividno efemeran obred trajno oblikuje najreprezentativniji dio kue koji postaje najvaniji arhitektonski element u slici sela. Heidegger veli: Jezik je kua, a mi s uvjerenjem kaemo: i obrnuto! Dakle, moe li biti svejedno tko ivi u toj kui i kojim jezikom govori, kojih se obiaja dri? To pitamo, zabrinuti kao i toliki drugi nad budunou svakoga tradicionalnog doma.

Tradicijska kua dobivala je svoj sadraj, smisao i oblik samo u izravnom odnosu s poljem i radom. Konzervacija je danas, u naim prilikama gotovo bespomona jer je njezin socijalni efekt tu gotovo nemogu. U takvoj situaciji su i svi revitalizacijski, detaljni i provedbeni planovi uzaludan posao. Takva kua je danas siromanija za ogroman raspon nekadanjih gospodarskih potreba, a pogotovo za glavninu nekadanje posade koja je u njoj stalno ivjela. Siromanija je za svoje temeljne ciljeve. Od novih sadraja javljaju se tek garaa i luksuzna kupaonica, danas esto i bazen. Unato svemu, njezin nekad tako visoki funkcionalni kapacitet proglaen je nedovoljnim.

Kue pod srednjovjekovnom tvravom Glava na Dinari.

24

Restauracija nije isto to i odravanje, jer je kod prvog naglasak na novcu i tehnologiji, a kod drugog na ljudima i njihovoj svijesti o arhitektonskom prostoru i vlastitim obiajima. Kako ponovno uspostaviti kopu na dojueranji kontinuitet senzibilnog poimanja vlastitog fizikog ambijenta? Temeljni modul primorske kue vidimo u tisuama varijacija: njezin korpus najee se die na pravokutnom tlocrtu i ima simetrino dvostreno krovite sa sljemenom u uzdunom smjeru. Svako adirano tijelo mu je subordinirano tvorei ravnoteu sklopa. U pravilu je to tektonska struktura jasnih bridova, punih zatvorenih ploha, loginog razvoda krovova koji su usklaeni sa strukturom susjedstva. Meu arhitektonskim elementima oblikovanja proelja najvaniji je u prvom redu prozor, u pravilu uspravan kao okvir umjetnike slike karakteristinih proporcija irine 80-100 cm,

visine 100-140 cm, koji je jamio male gubitke topline zimi, a svjeinu kue ljeti. Treba kazati da pri svemu tome ne govorimo samo o graditeljskoj batini neposredno uz obalnu liniju i na otocima, nego i o onoj ve odavno poznatoj u dubini Istre, jednako kao i o onoj donedavna gotovo prezrenoj u Dalmatinskoj zagori koja ne zaostaje u svojoj vrijednosti za onom stilskom s obale. Oblikovanje seoskih kua, od 17. stoljea do Drugoga svjetskog rata, ostvarilo je niz vrijednih individualnih rjeenja, uvijek prisno sljubljenih s krajolikom i u organikoj povezanosti arhitektonskih dijelova okupljenih oko gospodarskih prostora tale i konobe, ognjita i zdenca. Najee su to kubine kue s gipkim rjeenjima organizacije svakodnevna ivota, koje se u pojedinim sluajevima doimaju poput Gaudijevih. Graene su lokalnim kamenom koji im daje boju i patinu svoga kraja.

Imotska Poljica, sklop Domljan.

25

Njihova ljepota je u robusnoj tektonici, skladnim omjerima i geometrijskoj saetosti, ak vie nego u kamenoj grai i elementima kojima su oblikovane. To je redovito tip arhitekture adiranih blokova, tip koji se nije razvijao iz reprezentativnosti proelja, nego u pravom smislu iz tlocrta i pune funkcionalnosti volumena. Zbog toga i danas njihovi interijeri, preoblikovani prema suvremenim potrebama, mogu ponuditi vrhunski komfor. Fleksibilnost njihova ukupnog arhitektonskog organizma na irokim parcelama koje zelenilo proima (u redoslijedu: polje vrt perivoj stablo arula pitar na prozoru) omoguava im da se danas rehabilitiraju i vrate novom ivotu. No, u fondu graditeljske batine mnogo je morfolokih elemenata koje ne bismo htjeli uzeti za uzore. To se u prvom redu odnosi na distinktivne odlike arhitektonskih stilova, jer nam je daleka svaka pomisao o povratku nekom neostilu. Uostalom, premda ih opravdano smatramo spomenicima svoga doba neorenesansna vijenica i kazalite na dubrovakoj Placi, ili neogotike zgrade suda i kole na trogirskoj obali, nisu se stopile sa svojim povijesnim jezgrama, kao ni brojne druge neostilske kue, crkve, vijenice, hoteli (u Jelsi, ibeniku, Splitu...). Samo stilski relativizam (zovemo ga pluralizam) naeg doba nalazi romantinim lane bifore i arkature, krunita i tukature na tim zgradama, ili tirolske strehe na eljeznikim

postajama i vilama. Ve vie od stoljea traga se za uzorima reprezentativnih povijesnih stilova, doim se ljepota sastoji u omjerima i jednostavnosti, praktinosti, te iznad svega u urbanistikoj sintaksi lokalnog graditeljstva. Naalost, podraavanje toga graditeljstva nije mogue, jer je pretakanje jednog stvaralatva, tako prisno zagrljenog svojim vremenom i uvjetima, u drugaije drutvene i vremenske okvire takoer varka. To bi znailo uvlaenje naeg vremena, brzog kao stonoga, u puevu kuicu. Prirodno izraslom folkloru ne da se prii znanjem nastavnika, povrnim zanosom diletanta, niti mrtvim tapkanjem muzealaca i konzervatora, ve samo stvaralakim dodirom svjee darovitosti novog graditelja. Novi arhitekti (...) bi ovu batinu trebali proeti jasnoom svoje stvaralake koncepcije koja tei

Kua koju sam autor od milja zove Pink Panther, a mediji propagiraju kao poeljni primjer arhitekture na naoj obali.

26

da kroz stan i naselje ponovno izmiri ovjeka sa zemljom i sredinom u kojoj se rodio, gdje ivi i radi. Tako glase plemenite, a tako teko ostvarive elje Cvite Fiskovia (1982.) kojima tee i autori nae poetnice. U tom smislu pokrenut je, dakle, projekt Pouke batine za gradnju u hrvatskome priobalju, nastao kao pokuaj potpore akcijama u zadnjih nekoliko godina to su ih pokrenuli posebice Savjet za prostorno ureenje i Ministarstvo kulture, ime bi trebalo zaustaviti negativne tendencije u naem prostoru. elimo konano ustrojiti pravila kako neto mora izgledati. * Konzervatori svakodnevno ostaju zapanjeni injenicom da neki i od najvrsnijih arhitekata ne znaju vie nacrtati obini luminar, grundal... Zbog svega toga se Hrvatska gospodarska komora obratila interdisciplinarnom timu povjesniara umjetnosti, arhitekata i konzervatora, da razradi svojevrsni vademekum arhitektonsku itanku s poukama koje se i danas mogu izvui iz hrvatske graditeljske batine, a mogu biti od velike koristi investitorima, korisnicima i arhitektima, dakle, podsjetnik na tako esto zanemarena pitanja tipologije kua, karakteristinih detalja njihova oblikovanja i openito njihova odnosa prema onome to se zove genius loci. Pritom se, bez nametanja samo jednog arhitektonskog dijalekta ili jednog tipa graenja, eli upozoriti na prednosti tradicionalnog oblikovanja kue koje je u mirijadi rjeenja dokazalo snagu, ljepotu i svakovrsnu vrijednost. elimo ponuditi knjigu, razumljivu svakome, s preporukama koje e ii za jednostavnim i apsolutno primjenjivim prijedlozima ilustriranim fotografijama i crteima s iscrpnim i krajnje preciznim komentarima. Knjiga je namijenjena prvenstveno vlasnicima starih stambenih kua, koji ih ele popraviti ili adaptirati, investitorima koji se pripremaju za novu gradnju u postojeem naselju ili kultiviranom pejzau, ali i arhitektima i planerima, kao i ostalim zainteresiranima za probleme odravanja, obnove, adaptacije ili izgradnje. Svjesni da je teko pod istim naslovom
Lastovska Bijela kua podignuta je na najnepovoljnijoj mikroklimatskoj poziciji u selu, na najveem naplovu u Dalmaciji. Kao i mnoge sline kue, ona karikira svaki od navodnih elemenata suvremenog arhitektonskog jezika. Tu se posebno istie oblikovanje, program, te simbolika funkcija koju je kua morala stei jer se arhitektura moe tumaiti jedino u kontekstu. Naime, nema apstraktne i neutralne forme kada se gradi u ambijentu koji je definiran u svom simbolikom kontinuitetu i koji je odavno uvrstio svoja znaenjska uporita u mentalnoj mrei svakog stanovnika. Bijelu kuu krasi niz iaenih uglova, nejasni ulazi, predimenzionirani zubati krov koji je ve dan nakon gradnje nametnuo niz problema zbog prokinjavanja i odravanja, agresivne betonske traverze nepotrebno izvuene u prostor, visee aluminijsko-staklene adicije... Dimenzije, oblici, proporcije, boje i materijali nisu srasli sa sveukupnim lastovskim graditeljskim nasljeem i djeluju kao maska navodnog suvremenog prosperiteta.

27

okupiti razliite regije kao to su Dalmacija s otocima, obalom i Zagorom, te Kvarner i Istra, pokuali smo podcrtati slinosti u tradicijskoj arhitekturi, ali i u problemima koji su zajedniki cijelom naem priobalju. Detaljnija tipoloka i morfoloka analiza stambene kue po pojedinim regijama trebala bi biti jedan od sljedeih projekata. Nije nam namjera pruiti recepte za neto to se jo uvijek zove regionalnom arhitekturom, nego naprotiv, analizirati taj trend koji je u praksi (esto i s potpisom naih vodeih arhitekata) karikatura tradicionalnih arhitektonskih elemenata (s kilometrima betonskih arkada, s prelomljenim krovovima esto nevjerojatne geometrije, besmislenim balkonima, velikim prozorima koji su veim dijelom godine posve zatvoreni...). Podlisci o nekretninama koji se tiskaju, primjerice, uz Slobodnu Dalmaciju i Jutarnji list, naalost esto posve nekritiki propagiraju izrazito loe primjere takve nove gradnje i restauracije stare.

Knjiga nudi brojne fotografije, nacrte i analize, s nizom varijantnih rjeenja za oblikovanje pete fasade krovova, luminara, streha..., jer se valja sjetiti da je krov kue ujedno i krov naselja. Ta rjeenja odnose se u prvom redu na restauraciju i rekonstrukciju postojeih graevina u povijesnim cjelinama, te na arhitektonsko-urbanistiko konsolidiranje periferija naselja (preporuke kojima bi se mogli rehabilitirati mnogi objekti koji se smatraju divljim gradnjama). Smatramo, naime, da se oni u mnogim sluajevima jednostavnim retuima mogu preoblikovati u estetski i funkcionalno prihvatljive gradnje. To se naroito odnosi na bezbrojne primjere nedovrenih kua. Naime, postoji jedna opa konstatacija. Te tisue kua na naoj obali, koje nas toliko iritiraju, esto nisu nita runije od tisua kua koje emo vidjeti u Italiji, Francuskoj ili panjolskoj. No, kod nas su vjeno nedovrene, neobukane, esto bez krova, u pravilu bez ogradnog zida, bez posaenog stabla...

Tipina useljena nedovrena gradnja.

28

Pazin. Zaputena stara kamena kua.

Mnogo od svoje vjerodostojnosti, kod kue i u svijetu, dananja hrvatska Vlada zahvaljuje odlunosti kojom se uhvatila u kotac s viedesetljetnim procesima uzurpacije prostora, s nekontroliranom urbanizacijom i divljom izgradnjom. Svjesni smo toga da je rije tek o prvom i nuno parcijalnom pokuaju zaustavljanja mnogovrsnih oblika degradacije cjelokupnog ambijenta naega svakodnevnog ivota. Tome kumuje u prvom redu pomanjkanje odgovarajue prostorno-planske dokumentacije, ali, rekli bismo, jo vie posvemanja dezorijentacija investitora, kao i samih arhitekata, u pogledu nove izgradnje koja u najveem broju sluajeva tei nekom novom originalnom rukopisu, zaboravljajui ili ne shvaajui da su se sa slinim pitanjima suoavale generacije prije nas, ivei pod istim suncem i pod istim kiama i olujama, na istim parcelama, pa esto i sa slinim eljama za komfornim ivljenjem. Mislimo da bi Vladin program uvoenja reda u prostor bio jo vjerodostojniji kad bi se, paralelno s uklanjanjem divlje izgradnje i pojaanom

kontrolom donoenja prostornih planova, pokrenuo i program rehabilitacije postojeega graevinskog fonda. Jedan od zadataka naeg projekta sastoji se i u senzibiliziranju javnosti za probleme kulturne batine shvaene u njezinu najintegralnijem vidu, u prvom redu u tumaenju prednosti rehabilitacije stanovanja u povijesnim jezgrama, odnosno u programiranju poglavlja jednog posve praktinog management-plana, recimo za Dioklecijanovu palau, Trogir, Rab, Korulu, Pore... Pritom mislimo da moemo ukazati na mnogo fleksibilnije i ekonominije mogunosti rehabilitacije postojeeg stambenog fonda ili, na primjer, kreativnijeg koritenja posve zaputenih potkrovlja brojnih zgrada od spomenikog znaenja u brojnim povijesnim jezgrama, a na tragu zaboravljenih tradicionalnih rjeenja (terase, raznovrsni tipovi luminara...). Konaan je cilj rehabilitacija stanovanja u njima, pokuaj traenja finijih modela planiranja svakodnevnog ivljenja unutar irega gradskog i krajobraznog konteksta, uz potovanje naslijeenog povijesnog i fizikog ambijenta.

29

(Ne zaboravimo pritom da je 2001. u Hrvatskoj bilo 220.000 naputenih stanova, a vjerojatno jo toliko zaputenih, iako u upotrebi.) Vjerujemo da naa povijesna graditeljska batina moe biti besplatna kola graditeljstva u kamenu, gramatika beskonanih varijacija oblika... U ovom priruniku ne moemo se ire baviti i problemima rehabilitacije vezivnog urbanistikog tkiva, makar je lako konstatirati da na itavoj obali ne nalazimo niti pokuaja uoblienja neke nove jezgre stambenih kua, slijedom pravila neke povijesne, toliko prokuane i uspjene urbanistike sintakse (kojoj se, inae, svi frazama dive). Makar je takvo vezivno tkivo i u zadnjem povijesnom selu nastajalo spontano, prirodno, ali oito izvodom iz stotina svakodnevnih radnih i obiajnih poveznica koje se vie ne daju nametati. (Pogledajmo samo fenomen dvora unutar tijesno povezanih kua istinske etvrte dimenzije tradicijske arhitekture koja je na ingeniozan nain, i na otocima i u dubini zalea, dobar dio ivota organizirala pod vedrim nebom, kao dnevni boravak, radni prostor...) Tamo gdje se izvodila

nova, suvremena parcelacija namijenjena novoj izgradnji, uvijek po brzom postupku parcele u pravilu nisu omoguavale uspostavu neko normalne urbanistike sintakse. K tome se gledalo da takva brza parcelacija bude to labavija u odreenju konane urbane namjene. Kao da je openito sve odreeno zahtjevima za brzinom graenja, brzinom projektiranja i brzinom odobravanja papir. Konano ponovimo, ovo zaista nije prirunik za poduzetnike spekulacije s novim turistikim naseljima i kolonijama vila. Ako se ve mora graditi takav kompleks vila kao u Savudriji (u lancu Kempinski) jedina greenfield investicija takve vrste u zemlji i ako se ve mora graditi naselje vila po modelu jednog splitskoslovenskog poduzetnika (s pseudo-brakim kuama pod kamenim krovovima), sigurno je bolje da te graevine budu graene suvremenim izrazom, a ne kao surogat nekog istarskog ili otokog naselja. Mi, naime, govorimo o interpolacijama unutar starog povijesnog tkiva, o opivanju, ili konsolidiranju postojee gradnje.

Podbablje, zaseok Kujundi-Lujan. Prostor pred kuom u sjeni odrine.

30

Arhitektura se razvija i danas, novim pogledima na suvremene potrebe i na suvremenu tehnologiju, pa ovaj prirunik ni u kojem sluaju ne kani inhibirati moderni arhitektonski izraz novogradnji u plain-airu. Uostalom, teko je zamislivo da uistinu kreativna moderna arhitektura moe nastati bez kreativnog dijaloga sa svojim prirodnim ambijentom i s povijesnim presedanima. Ipak, kao to to veli jedan od najupornijih boraca tradicionalne kulture graenja kamenom: Netko e rei da bi trebalo imati posebne institute... (no) na upanijskoj je razini potrebno (barem) izraditi savjetnik za graenje za sva mala urbana i seoska mjesta i zatiene ambijente, kao prirunik u kojemu se detaljno opisuju oblici, detalji i konstrukcije, s konanim ciljem da to kao udbenik ue u srednje tehnike kole, zidarske zanatske kole, na geodetske, arhitektonske i etnografske fakultete, u klesarsku kolu, da to poslui kao polazni dokument koji e se dopunjavati i usavravati na tim istim institucijama. Nae ambicije ne seu tako daleko, ali duboko vjerujemo da e ova poetnica ispuniti oekivanja ukoliko sva graa koju iznosi, uistinu po prvi put pod ovakovim lukom, doivi istinsku kritiku recepciju, nadopune, sugestije i korekcije od

strunjaka, investitora i potovaoca hrvatske graditeljske batine raznorodnih profila, kojima je itava ta problematika na srcu i koji bi je trebali oblikovati u iv, praktian vodi kroz pouke koje nam povijest besplatno nudi. Arhitektura i prostor u kojemu gradimo zrcale stanje nekog drutva bez iskrivljavanja i skrivanja. Stoga svi zajedno moramo biti svjesni svoje duboke socijalne odgovornosti. Kao konzervatori rei emo samo, kao za utjehu, ali iz punoga uvjerenja: rehabilitacija i konzervacija e, vjerojatno ve za dvadesetak godina, a moda i prije, postati glavna strategija u oblikovanju i interpretiranju kulturnog svijeta. Kao odgovor na novu gradnju, poduzetniku pohlepu i na daljnju demokratizaciju luksuza razvit e se kulturna ekonomika, jaka administrativna infrastruktura konzervacije i holistiki management prostora, te vezano uz to kontinuirani proces konzervatorske naobrazbe. Rehabilitacija i konzervacija postojeeg prostora nuno e morati postati nain razmiljanja i ivljenja, a ne samo profesionalna djelatnost. Kao i ekologija, iji e postati dio! to prije to shvatimo, vie emo Lijepe nae sauvati za budunost nas i naih batinika.

Grubiii, Trilj.

31

32

2. ARHITEKTONSKA ITANKA
Oblici, materijali i tehnike povijesnog graditeljstvA i njihova suvremena primjena
2.1. Poetika tradicionalne kue esto se zapitamo kako je u stijenjenim stambenim prostorima bilo mogue organizirati ivot mnogolanih obitelji u po dananjim mjerilima loim higijenskim uvjetima, pri nepraktinom rasporedu prostorija i nedostatku privatnosti. Meutim, imajui u vidu vremenski, prostorni i drutveni kontekst u kojem su

graene, stare nas kue oduevljavaju svojom racionalnou, loginou i ljepotom. Kue u uskim ulicama nisu imale mnogo svjetla, zadah je vladao i pored stalnog propuha, a stanovi su bili hladni i vlani. Ipak, potivanje strogih pravila, standarda i tipologije gradnje svodilo je ove neugodnosti na podnoljivu razinu.

Ulica u Visu. Kua u Gronjanu (slika lijevo).

33

Prostori starih kua slikoviti su i poetini, uz velike kontraste svjetla i tame i raznovrsne ugoaje, od potkrovlja, u kojem je obino smjetena kuhinja s ognjitem, preko stambenih katova do gospodarskog prizemlja i podzemlja u kojem je esto smjetena cisterna s vodom. Stalno kretanje ljudi i materije gore-dolje vodilo je meusobnom proimanju dnevnih aktivnosti i pridonosilo kompaktnosti i prisnosti obiteljskog ivota. Suvremeni ovjek, zamoren prebrzim tempom ivota i potroakom groznicom koji su rezultirali nekontroliranom potronjom prostora i zagaenjem jeftinim proizvodima kratkoga vijeka, sve ee u povijesnim ambijentima pronalazi izgubljeno uporite i utoite. Unato tome, rijetko se istinski prepoznaju sve one brojne kvalitete tradicionalnog naina gradnje koje stanovanju daju emocionalnu toplinu i hu-

mani okvir. Suvremena arhitektura redovito je liena topline i prisnosti koju nam prua naa graditeljska batina, ijim se prouavanjem i koritenjem tako dobivenih iskustava moe znatno unaprijediti kvaliteta novih ili adaptiranih starih stambenih kua, a time i ukupnosti ivota u naem podneblju. Na ovome mjestu ukazat emo na niz rjeenja iz tradicionalnog graditeljstva koja bi trebalo koristiti pri popravcima starih kua, njihovih adaptacija, rekonstrukcija i dogradnji, ali koja isto tako mogu dobro posluiti i kod novogradnji, osobito ako se one nalaze u starim naseljima ili kultiviranom pejzau. Na taj nain mogu se izbjei pogreke koje, najee u najboljoj namjeri, ine dananji graditelji ne shvaajui da, ma koliko su naizgled male, one mogu znatno naruiti zateeni sklad.

Stambeni sklop u Pazinu. Arhitektura kao okvir prisnog obiteljskog ivota.

34

2.2. Prednosti i mane tradicionalnih u odnosu na suvremene tehnike i materijale Da su kue graene na tradicionalan nain viestruko trajnije od suvremenih, jasno pokazuje njihova viestoljetna uporaba. Vijek trajanja suvremenih graevinskih materijala rijetko prelazi stotinu godina. Gradnja suvremenim materijalima i konstrukcijama jest jeftinija i bra, ali su njihovo odravanje i popravci znatno tei. Materijal koji je danas u najiroj uporabi armirani beton nakon 70 do 100 godina obino je toliko oteen da je njegova sanacija vrlo sloena, skupa i najee neisplativa, pa je u razvijenom svijetu uobiajeno da se betonske zgrade rue i ustupaju mjesto novima i prije nego to njihovo odravanje postane preskupo. Najvei dio suvremene arhitekture stari na ruan nain, osobito ako odravanje nije najbolje (to je i najei sluaj). Nasuprot tome, stare kamene kue su, uz adekvatno odravanje, gotovo vjene. One stare dostojanstveno, a njihova vrijednost s protokom vremena raste.

Propalu armirano-betonsku konstrukciju krovne strehe vrlo je teko sanirati.

Osim to su trajniji, tradicionalni graditeljski materijali su i zdraviji. Nakon to su odavno prerasla opinjenost suvremenim materijalima i tehnolokim inovacijama, ekoloki osvijetena drutva ponovo su prepoznala kvalitete zdravog okolia koje prua tradicionalno graditeljstvo. Ono to se danas smatra glavnom manom tradicionalnih materijala i tehnika gradnje je njihova cijena, kao i potreba redovitog odravanja.

Pazin. Slabo odravana stara kua i u polaganom propadanju zadrava svoje dostojanstvo.

35

Zaputena tradicionalna kura mogla bi jo dugo trajati uz manje popravke i bojanje.

No, ako se ti problemi sagledaju dugorono, onda se poetna investicija svakako isplati. Na primjer, drvene prozore i kapke treba svakih nekoliko godina bojati, dok njihova metalna ili plastina verzija ne trai gotovo nikakvo odravanje. Meutim, ivotni vijek metalnih i plastinih prozora je neusporedivo krai, a kad se otete, obino ih je isplativije zamijeniti novima nego popravljati. Naravno, i s estetske strane prednost je uvjerljivo na strani drveta. Tradicionalni materijali su sigurno tee dostupni na tritu, to ih ini skupljim od industrijskih proizvoda. Prihvaanjem takvog stanja i sputanjem kriterija, odnosno dozvoljavanjem uporabe suvremenih zamjenskih materijala i konstrukcija umjesto da se ustraje na izvornima,

Plastini prozor i strojno obraen kameni okvir bitno umanjuju autentine vrijednosti tradicionalnog ambijenta.

zatvara se zaarani krug. Nasuprot tome, ustrajavanjem u zahtjevima da se koriste tradicionalni materijali i konstrukcije, osobito u radovima na popravcima i odravanju starih kua, ali i na novima koje se podiu u starim ambijentima, poveava se trite za stare materijale i zanate, ime i njihova cijena postaje dostupnijom. Sve to postaje jo vanije kad se zna da je u ekonomski razvijenim zemljama udio obnove graevinskog fonda sve znaajniji u odnosu na novu gradnju. Trebalo bi uloiti dosta truda u revitalizaciju tradicionalnih zanata i u obnovu izvora odgovarajuih materijala da bi se pokrenuo jedan potencijalno vrlo znaajan segment graditeljstva, kao i nacionalne ekonomije u cjelini.

Pazin. Tradicionalne drvene vratnice i prozorska kura na izlogu.

Aluminijska vrata i grilje ne uklapaju se u tradicionalni okvir.

36

2.3. Materijali i konstrukcije u tradicionalnoj priobalnoj arhitekturi Pored oblika i funkcije, jedan od konstitutivnih elemenata svake graevine ine konstrukcija i materijal. Te su dvije komponente meusobno u uskoj vezi, pa tako oblik i vrsta konstrukcije ovise velikim dijelom o materijalu od kojeg je graena. U hrvatskom priobalju su tradicionalne kue graene najee od kamena zidanog u vapnenom mortu, a meukatne i krovne konstrukcije su od drveta. 2.3.1. Kamen Iako postoje mnogobrojne varijacije u vrstama kamena kojima su graeni zidovi, veliini i obradi klesanaca, nainu slaganja i koliini upotrijebljenog vezivnog sredstva, kao i u izboru pokrova (kamena ploa, razne vrste crijepa), osnovne karakteristike tradicijskog graditeljstva stoljeima se nisu mijenjale.

Dragu. Zidanje grubo obraenim kamenom u vapnenom mortu.

Pag. Suhozidne pregrade u polju.

37

2.3.2. Uporaba raznih vrsta kamena Razne vrste kamena upotrebljavaju se za razliite svrhe, ovisno o mehanikim svojstvima (vrstoi, otpornosti na habanje), o izgledu i o obradi. Najvei broj graevina i itavih naselja graen je od materijala koji je vaen u blizini. Za izradu arhitektonske dekoracije birao se kamen koji je pogodan za finiju obradu, dok je vrstoa bila od manjeg znaaja. Za poploanje ulica, naprotiv, potreban je kamen otporan na habanje. Tako je na primjer u Dubrovniku veina zgrada graena od korulanskog kamena, dok je za poploanje upotrebljavan lokalni, tvri kamen koji nije pogodan za finu obradu.

Vrboska. Plonik od oblutaka (kogula).

Dubrovnik. Plonik od lokalnog, a proelja od korulanskog kamena.

Vinjan. Plonik od lokalnog kamena.

Gronjan. Plonik od lokalnog kamena.

38

Pogrena upotreba strojno rezanog mramora raznih vrsta koji odudara od tradicionalnog plonika izraenog od lokalnog kamena.

Danas je uporaba kamena uvjetovana njegovom dostupnou na tritu, gdje se s jedne strane nudi velik izbor uvoznog kamena i mramora, dok je lokalni kamen zastupljen s malim brojem varijeteta. Veina starih kamenoloma je iscrpljena ili ugaena, a mnoge vrste lokalnog kamena koji bi mogle biti dostupne zanemarene su i gotovo zaboravljene. Zbog slabog poznavanja svojstava pojedinih vrsta kamena, ali i zbog uvaavanja preteno njegova izgleda nautrb ostalih karakteristika, esto se pogreno koristi na primjer kamen neotporan na atmosferilije postavlja se na proelja, ili se kamen podatan za klesanje postavlja na podove gdje se prebrzo troi.

U novije vrijeme uestala je pojava postavljanja montanih graevina, uglavnom trgovake ili ugostiteljske namjene, koje su svojevrstan hibrid seoske i gradske arhitekture, s krivo upotrebljenim oblicima i materijalima koji samo izdaleka podsjeaju na tradicionalno graditeljstvo. Ponekad su graene od betona i obloene tankom prirodnom, strojno rezanom ploom, a ponekad su ak lijevane od plastike koja oponaa kamen.

Pogreno izveden dimnjak od tankih kamenih ploa doima se kao da je od kartona.

Proelje novogradnje obloeno kamenom rustine obrade u lanom ciklopskom vezu, prenesenom iz gradnje potpornih zidova. Taj, inae najrobusniji nain zidanja, ovdje je postao tanka dvodimenzionalna obloga, a nesnalaenje u tretmanu nadvoja iznad prozora i vrata, te obloge uskih ploha betonskih loa, poprimilo je karikaturalne razmjere.

39

2.3.3. Kamene konstrukcije Najjednostavniji oblici kamenih konstrukcija izvedeni su u suhozidu, koji je sluio uglavnom za gradnju ogradnih zidova, poljskih kuica i pomonih zgrada u seoskim domainstvima.

dovoljna da ponese nekoliko katova. Ukoliko je zidanje kvalitetno, s konstruktivne strane obino nema problema da se na postojeu visinu doda jo jedan kat. Vanjski zidovi su redovito iste debljine, bez obzira nose li samo vlastitu teinu ili jo i teinu meukatnih i krovne konstrukcije. Relativno velikom masom zidova postie se dovoljna toplinska izolacija, ime se tedi energija, ali i smanjuje mogunost kondenzacije vlage, a time i pojava gljivica. Osim to predstavljaju dobar akumulator topline, kameni zidovi graeni u vapnenom mortu su paropropusni, to znai da kua die.

Bra. Poljska kuica u suhozidu.

Meutim, najei nain gradnje kamenom su zidane konstrukcije u kojima se osim kamena kao osnovnog materijala pojavljuje i mort kao vezivno sredstvo. Stambene kue u pravilu su graene priklesanim ili bolje obraenim kamenom u vapnenom mortu. Debljina zidova proizlazi iz karakteristika materijala, naina zidanja, zahtjeva nosivosti i fizike zgrade (termike izolacije). Tisuljetnim iskustvom debljina vanjskih zidova tipine stambene kue ustalila se na jedan lakat do dvije stope (oko 5065 centimetara). Ta debljina zadovoljava klimatske uvjete, a u konstruktivnom smislu je sasvim
40

Kostanje, tlocrt sklopa Gojsali. Svi zidovi su jednake debljine, bez obzira na pruanje meukatne konstrukcije.

2.3.4. Struktura zidanja Kameni zidovi redovito su graeni s dva lica, dok je sredina ispunjena kamenom sitnei u obilnom mortu. Dva lica obino nisu povezana venjacima, pa stabilnost zida uvelike ovisi o pravilnosti klesanja i o kvaliteti morta. esto je kvaliteta zidanja dvaju lica razliita, osobito ako se proelje ostavlja neobukano pa su klesanci pravilnije obraeni, dok se unutranje, obukano

lice gradi od nepravilnijih blokova. Kamen se slae u horizontalne redove kore. Visina kamena u pojedinom redu je ujednaena, dok se redovi mogu meusobno razlikovati. Ponekad su osobito u rustinoj gradnji donji redovi krupniji, a prema vrhu zida se usitnjavaju radi lake ugradnje. Vanjski bridovi kue obino su graeni od veih i pravilnije obraenih klesanaca, koji su ponekad reljefno istaknuti.

Presjek kamenog zida s dva lica.

Split, Manu. Proelje puke kue graeno od grubo klesanog kamena, s uglovima od veih blokova.

Korula. Kamena proelja. Lijevo predvieno za bukanje; desno fino klesano.

Omi. bukano proelje. Karakteristina obrada ugla.

41

2.3.5. Vapno Gaeno vapno jedan je od osnovnih tradicionalnih graevinskih materijala. Najkvalitetnije vapnene buke i mortovi dobiju se upotrebom dobro ugaenog vapna koje je odlealo, najbolje 2 godine ili vie. Takvo vapno moe trajati dugi niz godina ako se pravilno uva bez prisustva zraka (zatieno slojem vode). Dugim odleavanjem u vodi vapno se rastvara na najsitnije estice koje se vezuju s vodom tako da ne preostaje ni malo ivog vapna. Nakon ugradnje gaeno vapno postupno prima ugljini dioksid iz zraka, isputa vodu (sui se) i ponovo pretvara u kalcijev karbonat (proces vezivanja). Danas je do kvalitetnog gaenog vapna relativno teko doi, jer se umjesto njega koristi industrijski supstitut tzv. hidratizirano vapno, koje je znatno loije, jer ono u tehnolokom procesu proizvodnje gubi dio vezivnih svojstava. Zbog toga mu se radi boljeg i breg vezivanja kod spravljanja buke i morta obino dodaje cement, koji se poeo koristiti u graditeljstvu u 19. stoljeu.

Vapnena buka se nanosi u dva sloja. Donji, grublji sloj je istog sastava kao mort u fugama. Gornji sloj je vrlo tanak (inkarat) i obino zaglaen (gore). Vapnena buka daje osnovni karakter tradicionalnoj graevini. ak i kad propada, zadrava dostojanstvo autentinog materijala. Na oteenim dijelovima vide se donji, grublji slojevi, a na zavrnom sloju, koji je pigmentiran, uhvatila se i patina (dolje).

42

2.3.6. Vapneni mortovi i buke Vapneni mort najstariji je vezivni materijal u povijesti graditeljstva. Iako se njihova kvaliteta dokazala tisuljetnom upotrebom, vapnena buka i mort spadaju u rijetke materijale koji nisu normirani; to su tradicionalni materijali. Ono to veina ljudi danas ne zna jest injenica da su to materijali koji su vrlo podatni i relativno lako se upotrebljavaju. Meutim, koritenje vapnene buke u graditeljstvu podrazumijeva neka ogranienja koja su preduvjet visokokvalitetnog rezultata. S tradicionalnom vapnenom bukom ne moe se usporediti nikakav moderni supstitut, ali zbog nedovoljnog poznavanja njezinih svojstava i naina primjene, jo uvijek su mnogi podozrivi prema njoj. Vapneni mort (i buka) ima u odnosu na cementni jednu manu i niz prednosti. Mana je ta to sporo vee i to trai paljiv rad i njegovanje nakon ugradnje. Mora se nanositi na vlanu podlogu i ne smije se naglo suiti. Prednosti su, meutim, viestruke, osobito pri radu s povijesnim materijalima i konstrukcijama. Vapneni mort je, za razliku od cementnog, elastian materijal pa je kompatibilan s tradicionalnim zidanim konstrukcijama koje nisu homogene i vremenom se deformiraju. Vapneni mort je u stanju apsorbirati dio deformacija konstrukcije, dozvoljavajui konstrukciji da radi. Cementni mort je tvrd i krut materijal, esto i znatno tvri od osnovnog materijala, pa se kod zidova graenih, odnosno fugiranih, cementnim mortom dogaa da umjesto na spojevima (fugama) pucaju po osnovnom materijalu. Cement brzo vee, ali pri tome lako ispuca, pa nastaju pukotine kroz koje voda prodire u konstrukciju i tu ostaje zarobljena jer nepropusni cementni mort u fugama ne d vlazi da ishlapi. Nakupljena voda prolaskom kroz sredinu zida razara oslabljeni stari mort pa tako poinje proces ubrzanog propadanja konstrukcije. Cement je i izvor topljivih soli koje uz prisustvo vlage migriraju kroz osnovni materijal i na njegovoj povrini suenjem kristaliziraju, ime se razara povrinska struktura kamena ili opeke. Zbog svega navedenog cement treba izbjegavati u radovima na povijesnim zgradama, ali i na novim objektima graenim od kamena. Ukoliko se

ipak djelomino ili u potpunosti cement koristi umjesto vapna, preporua se bijeli cement jer on sadri manje soli od obinog portland cementa.

Kristalizacija soli na cementnoj buci.

Propadanje opeke zbog kristalizacije soli iz cementnih fuga.

Kameni zid fugiran cementnim mortom. Isuivanjem vlage sol kristalizira na povrini.

43

Odnos vapna prema agregatu u vapnenom mortu ili buci moe varirati od 1:2 do 1:3, to ovisi o kvaliteti vapna, o vrsti agregata i o potrebnoj vrstoi materijala. buka s premalo vapna je nedovoljno vrsta i drobi se, a ako je prejaka doi e do skupljanja i stvaranja pukotina. Najei odnos vapna i agregata je 1:3, bez obzira radi li se o mortu za zidanje i fugiranje ili o buci. Hidraulini mort, odnosno buku, koji imaju sposobnost vezivanja u vodi, odnosno bez prisustva zraka, dobivamo dodavanjem agregata s tzv. pucolanskim svojstvima u ijim sitnim porama je zarobljen zrak s ugljinim dioksidom potrebnim za vezivanje vapna. Uobiajen i lako dostupan agregat s hidraulinim (pucolanskim) svojstvima je mljevena, odnosno drobljena opeka. Hidraulini mortovi vezat e i u dubljim slojevima konstrukcije, a hidrauline buke se mogu nanositi i u debljem sloju, bez opasnosti od pucanja. 2.3.7. Fugiranje Ako se zidovi ostavljaju neobukani, spojnice (fuge) treba paljivo obraditi vapnenim mortom slinog sastava kao i mort koriten za zidanje. Zavrni sloj fuge treba biti hrapav i po boji slian okolnom kamenu ili za nijansu tamniji. Boju fuge odreuje koriteni agregat, a za finije nijansiranje moe se dodati pigment.

Kameni zid fugiran vapnenim mortom. Agregat je krupan i sadri estice drobljene opeke. Fuga je malo uputena, tako da je vidljiva itava povrina kamena. U prvom primjeru fuga je hrapava, dok je u drugom gornji sloj od finijeg agregata to je primjerenije za bukanje nego za fugiranje.

Osnovni sastojci vapnenog morta i buke: gaeno vapno, rijeni pijesak ili mljeveni kamen, te mljevena opeka, koja se dodaje radi postizanja hidraulinih svojstava.

44

Fuge trebaju biti malo uputene u odnosu na plohu zida iz vie razloga: radi estetskog izgleda zida, gdje treba paziti da struktura zidanja ostane jasno vidljiva, a pojedini kamen to manje pokriven mortom, te radi zatite fuge i da se izbjegne zadravanje vode na spoju morta i kamena koje nastaje kada su fuge izboene.

Pravilno i nepravilno fugiranje kamenog zida (dolje lijevo). Mort u fugi ne smije biti finije strukture od povrinske obrade kamena (gore i dolje desno). Preiroke fuge skrivaju strukturu zidanja (dolje desno), to se ponekad sasvim pogreno pokuava ispraviti naknadnim crtanjem po mortu (gore lijevo).

45

2.3.8. bukanje buka je vrlo vaan arhitektonski element. U povijesti je ona bila visoko vrednovana, pa su bukana proelja esto bila jednako ili ak vie cijenjena nego kamena. Proelja veine kamenih graevina od srednjeg vijeka naovamo bila su obukana, jer je relativno mali broj reprezentativnih zgrada imao proelja od fino klesanog kamena s pravilnim uskim fugama. Grublje obraeni kamen, a osobito nepravilnija zidna struktura bila je redovito bukana. bukana proelja su, za razliku od kamenih, pruala mogunost upotrebe iroke palete boja i tonova. U novije doba kod nas je polikromija buke uvelike naputena u korist monokromije kamena. U 20. stoljeu nastupila je moda ogoljavanja kamenih proelja, jer se kamen smatra plemenitijim materijalom od buke, to je povijesno sasvim neopravdano. Dok se funkcionalnost buke u unutranjosti kue, osobito u stambenim prostorima, obino podrazumijeva,

njezina uloga u zatiti zidova izvana je zaboravljena, a kamen istaknut kao jedini autentini i vrijedan materijal ovoga podneblja. Time se bitno mijenja ukupni dojam graevine, osobito kada su proelja graena od sasvim grubo klesanog kamena, s nejednakim i irokim fugama, pa se pravilni oblici fino klesanih kamenih prozora i vrata gube u nepravilnoj strukturi zidanja. Vapnena buka se nanosi u dva ili tri sloja. Prvi sloj (pric) nanosi se snanim nabacivanjem na podlogu, koju treba prekriti potpuno, ali ne predebelo (najvie 5 milimetara debljine). Grubi sloj, u debljini od najvie 10 milimetara, osigurava poravnanje i oblik bukane povrine. Ovaj sloj treba biti kompaktan i homogen i neto slabiji nego prvi sloj. Alternativno, ovaj sloj se moe spojiti s prvim slojem, ali tako da zajedno ne prelaze debljinu od 10 milimetara. Zavrni sloj pored estetske ima i ulogu zatite grubog sloja, odnosno buke u cjelini. Nanosi se i obrauje zidarskom licom (mistrijom) ili metalnom gladilicom, snanim utiskivanjem i

Pag. Ubrzano propadanje kamenog zida nakon uklanjanja buke. Erozija morta i kamena pospjeena je kristalizacijom soli.

Split, palaa Skoibui na Peristilu. Obnovljena, oiena i konzervirana stara vapnena buka. U buci je urezivanjem fuga imitirano proelje od fino klesanog kamena. Prirodna boja buke vrlo je slina boji kamena.

46

Fugiranje i grubo bukanje vapnenim mortom. U fugu i donji sloj buke dodana je mljevena opeka.

zaglaivanjem, u tankom sloju maksimalne debljine 5-7 milimetara. Obina vapnena buka relativno sporo vee, jer joj treba prisustvo ugljinog dioksida iz zraka da bi mogla karbonizirati. Zbog toga pojedini slojevi ne smiju biti deblji od 10 milimetara. buka se nanosi na navlaenu povrinu da ne bi naglo izgubila vodu i zbog toga ispucala. Da bi se sprijeilo prebrzo suenje i pucanje, nakon ugradnje vapnenu buku treba njegovati lagano prskati vodom.

2.3.9. Zavrna obrada bukanih povrina Zavrni sloj se izvodi uz runo zaglaivanje zidarskom licom, odnosno metalnom gladilicom (gleterom) ili alatom s hrapavom povrinom (fratunom), ovisno o dojmu koji se eli postii. Nanoenje buke ne izvodi se idealno ravno, niti uz prethodnu izvedbu vodilica, nego se prati povrina zida. Najbolje je da zavrni sloj izvodi jedan majstor (jedna ruka) i na to veoj povrini, radi postizanja ujednaenosti obrade. Zavrni sloj buke se moe obraditi na razne naine i tako postii niz efekata kojima se, uz upotrebu polikromije, moe beskonano varirati izgled vanjskih i unutranjih ploha graevine. Tradicionalna obrada proelja izvodi se zaglaivanjem buke zidarskom licom, pri emu je vano da se postigne kvalitetno vezivanje za donji sloj i zatvorenost povrine bez pukotina. Ovim nainom dobije se glatka povrina koja meutim nije idealno ravna, ve slijedi nepravilnosti zidne plohe, budui da se ne moe nanositi u sloju debljem od 10 do 20 milimetara. Tako obraeno zidno platno nije mrtvo, anonimno ili neutralno, nego zid i dalje govori svojom teksturom.

Split, palaa Grisogono. Obnovljena stara vapnena buka.

47

bukane zidne plohe mogu u ralambi proelja svojom ujednaenom teksturom biti samo pozadina, a mogu postati i ravnopravan element arhitektonskoj plastici, kada se raznim reljefnim uzorcima buke imitira kameno proelje i razliite obrade kamena. Danas se rijetko izvodi takva buka, a i za popravak oteene stare buke teko je nai majstora koji je moe izvesti, pa se

taj posao obino preputa restauratorima. Izrada tukatura takoer spada u tehnike koje esto iz zanatske prelaze u umjetniku kategoriju. tukaturom se mogu izraditi najrazliitiji ukrasi. U interijeru se radi lake obrade koristi i gips koji je topljiv u vodi pa nije pogodan za upotrebu na proeljima.

Primjeri koritenja buke koja oponaa kamen kao osnovnog elementa ralambe proelja.

48

U konanom izgledu proelja osobito je vana boja buke. Boja se moe nanositi naknadno, osobito ako se trae posebni polikromni efekti, ali je bolje koristiti prirodnu boju buke (koja ovisi o boji agregata) ili dodavati pigment u samu buku. Vapnena buka i boje na bazi vapna su najzdraviji materijali za zavrnu obradu zidova. Umjetne boje koje su potpuno nepropusne mogu stvoriti barijeru ispod koje se nakuplja vlaga, kristaliziraju soli, to moe dovesti do tekog oteenja buke i ljutenja velikih povrina proelja. Uobiajeno premazivanje vapnenim mlijekom (kreenje) je tradicionalan, ekonomian i higijenski nain bojenja vanjskih i unutranjih povrina zidova. Kreenjem se mogu ispraviti manje greke bukanog sloja (mikropukotine, varijacije u tonu buke). U vapneno mlijeko se mogu po potrebi dodavati pigmenti i tako dobiti eljeni ton.

Razliiti tonovi buke znaajan su element arhitekture proelja (gore). Loe izabran ton odudara od prirodne boje bukanog proelja (sredina). Bogato ralanjeno proelje teko je itljivo zbog upotrebe samo jednog tona boje. Nepropusna boja je vrsto prionula uz podlogu koja nije mogla disati (lijevo). buka je razorena kristalizacijom soli i zajedno s bojom otpada u krpama (dolje).

49

2.3.10. Drvo Drvena graa se u graditeljstvu koristi za konstrukcije, graevinsku stolariju, oblaganje unutranjih povrina i za izradu dekorativnih elemenata. Drvo je iroko zastupljeno, osobito u interijeru gdje stambenom prostoru daje potrebnu fiziku i psiholoku toplinu. Osim u prizemlju, gdje su podovi obino pokriveni kamenom ili keramikim ploama, drveni podovi pruaju najudobniju hodnu plohu, a drveni grednjaci na stropu daju dodatnu kvalitetu najintimnijem ivotnom okruenju. Meukatne konstrukcije su drveni grednjaci, rjee svodovi zidani kamenom, sedrom ili opekom. Drvene meukatne konstrukcije izrauju se najee od crnogorinog drveta (borovine, empresa, aria), rjee od hrasta, a postavljaju se na dva naina. Pored jednostavne ugradnje oslonaca drvenih greda u debljinu zida, postoji i drugi nain koji je tipian za dalmatinsku arhitekturu, gdje je ei nego u drugim dijelovima Mediterana. Kod tog tipa konstrukcije drveni grednjak oslonjen je na zidove preko kamenih konzola. Konzole se ugrauju u debljinu zida, preko njih se uza zid postavlja nazidnica, a popreno na nju niz greda. Grede nose jed-

nostavni pod od jednog sloja dasaka, tako da je ukupna debljina meukatne konstrukcije relativno mala. U reprezentativnoj gradskoj arhitekturi iznad takvog daanog poda ponekad se postavlja pod od kamenih ili keramikih ploa, teraca i slino, a na grednjak se odozdo polae strop, najee od vapnene buke na letvicama (tuketama) ili trstici (noviji nain). Ukupna debljina meukatne konstrukcije tada je neto deblja, ali jo uvijek relativno mala. Dimenzije drvenih greda ovise o rasponu izmeu nosivih (obino uzdunih) zidova, kao i o mogunostima dobave grae. Obino su dimenzije drvene grae zbog tednje dovoljno velike da zadovolje uvjete noenja vertikalnog optereenja, ali su progibi esto vei nego to to toleriraju suvremene graevinske norme, odnosno zahtjevi dananjeg stanovanja. Drvena graa kod starijih graevina je tesana, tako da je kontinuitet vlakana neprekinut. U novije doba graa je piljena, a danas esto lijepljena ili lamelirana. Da nas je teko nai kvalitetnu i dobro osuenu grau, pa je u principu bolje kod rekonstrukcija zadrati stare grede, ako nisu propale (najee na leitima), jer im je nosivost esto vea nego kod novih.

Tipian nain oslanjanja drvene meukatne konstrukcije na zid preko preko nazidne grede i kamenih konzola.

50

Detalj drvene krovne konstrukcije.

Presjek drvene meukatne konstrukcije ojaane ploama od lameliranog drveta koje su spregnute s drvenim grednjakom i usidrene u obodne zidove.

51

Kod gradnje drvenih konstrukcija, osim kontinuiteta pojedinih elemenata, vrlo su vani spojevi kojima se prenose tlana, odnosno vlana naprezanja. Osim toga, spojevi moraju biti dovoljno elastini i omoguiti rad konstrukcije, odnosno manje pomake koji nastaju promjenom optereenja, slijeganjem konstrukcije ili zbog promjene dimenzija drveta uslijed suenja ili vlaenja. Upravo na mjestima spojeva obino dolazi do najveih oteenja zbog koncentracije napona, kao i uslijed napada gljivica i kukaca. Za odreivanje dimenzija elemenata drvene konstrukcije esto je vaniji karakter spojeva nego samo optereenje. Osim prijenosa vertikalnog tereta na zidove, meukatna i krovna konstrukcija imaju i vanu ulogu ukruivanja cjelokupne konstrukcije, odnosno prijenosa horizontalnih optereenja (vjetra i potresa) na zidove. Meusobni kontinuitet dvije vrste konstrukcija, koji je presudan za prijenos horizontalnog optereenja nije lako postii, a obzirom da su potresi relativno rijetka pojava, kod graenja se tome obino ne pridaje dovoljna panja. Zbog toga kod sanacija i adaptacija starih kua treba posvetiti osobitu pozornost upravo poboljanju veze izmeu zidova i meukatnih, te osobito krovne konstrukcije. Dobro je da se po prirodi mekane drvene konstrukcije ukrute, to se lako postie dodavanjem (relativno tankih) horizontalnih slojeva poda (dodatni slojevi daske, specijalni lagani beton i slino) i njihovim sprezanjem s grednjakom, te da se njihova veza sa zidovima pobolja sidrenjem. Nije dobro, dapae moe biti vrlo opasno po stabilnost graevine, dodavati velike teine horizontalnim konstrukcijama. Zamjena drvenih konstrukcija betonskim ima viestruke negativne posljedice. Unoenjem dodatne teine ne samo da se optereuju zidovi i temelji, nego kod potresa zidovi dobijaju jake bone udare krute mase, to je osobito opasno na veim visinama. Zbog toga bi trebalo u potpunosti iskljuiti postavljanje armirano betonskih krovova preko kamenih zidova. Isto tako, kod ugradnje betonskih ploa radi njihovog oslanjanja zidovi se oslabljuju zasijecanjem, pri emu je teko ostvariti kontinuitet prenoenja optereenja izmeu betonske ploe i zida iznad nje. Najgore situacije nastaju kada se osim betonskih ploa ugrauju
52

i takozvani vertikalni serklai zbog kojih se zasijecaju uglovi, pa se tako drastino oslabljuje zidana konstrukcija tamo gdje je ona izvorno najjaa.

Loa veza meukatne i krovne konstrukcije sa zidovima pojaava oteenja od potresa.

Zamjenom drvene meukatne i krovne konstrukcije armirano-betonskom raste opasnost od tekih oteenja u potresu.

Umjesto toga zidove treba ukrutiti kvalitetnim sidrenjem drvene konstrukcije.


Principi protupotresnog ojaanja zidanih konstrukcija.

2.3.11. Krovovi Krovna konstrukcija tradicionalnih graevina redovito je izraena od drvene grae, najee crnogorine. Konstrukcije su veinom jednostavne, a sloeni tesarski detalji svedeni su na minimum. Uobiajeni su roeniki krovovi, ali su esta i krovita sa stolicama ili visuljama. Najjednostavniji tip krovne konstrukcije je kosi, dvostreni roenini krov. Takav krov sastoji se od koso postavljenih drvenih greda (rogova), koji se pri dnu upiru u horizontalnu gredu postavljenu na zid (nazidnicu), a pri vrhu se naslanjaju jedna na drugu izravno ili preko sljemene grede. Osim kod sasvim malih raspona, obvezna je uporaba veznih greda koje povezuju nasuprotne nazidne grede na uzdunim zidovima i neutraliziraju horizontalnu kompo-

nentu dvostrenog krova. Kod toga je vrlo vano da se prijenos optereenja s roga prenosi na zid preko vezne grede i nazidnice, odnosno da je tesarski spoj kvalitetno izveden, kako ne bi dolo do klizanja roga u osloncu i posljedinog guranja vrha zida prema vani. Kod krova bez nadozida horizontalnu silu, koja se pojavljuje kao komponenta kose uzdune sile u rogu, preuzimaju drvene grede (zatege) koje povezuju nazidnice na suprotnim zidovima, a ujedno slue i kao konstrukcija poda tavana. Kod krova s nadozidom, horizontalnu silu preuzima pajanta, horizontalna greda koja povezuje rogove na visini koja omoguuje normalno koritenje tavanskog prostora.

rog streha od kamenih ploa stalni horizontalni potisak podna greda (zatega)

daana oplata

daani pod

nazidnica

pajanta nadozid

samo vertikalno optereenje

Najei tipovi jednostavne roenike drvene krovne konstrukcije.

53

Osnovni oblici krovova su dvostreni i etverostreni, ali su esti i jednostreni i trostreni krovovi. Izbjegavaju se sloeniji oblici krovova radi pojednostavljenja izvedbe, ime se dobijaju isti volumeni, a njihovim nizanjem u naseljima postie urbanistiki sklad. U pojedinom naselju, a ee i na irem podruju, kroz stoljea se ustalio isti nagib krova koji ovisi o vie imbenika: o vrsti i teini pokrova, o klimatskim uvjetima i o dostupnoj drvenoj grai. Nagibi se kreu od oko 33 do 45 stupnjeva. Ujednaen nagib krovova daje naselju skladan izgled.
Korula. Silueta mjesta odreena je standardiziranom irinom nizova kua i ujednaenim nagibom krovova.

ibenik. Urbanistiki sklad postignut je ujednaenim pokrovom i nagibom krovova.

54

Hvar, Malo Grablje. Nagib krova odreen pokrovom kamenim ploama, zadran i nakon izmjene pokrova.

Kamena ploa zbog naina postavljanja trai strmiji krov, kao i slamnati pokrov koji je danas vrlo rijedak. Kupa kanalica i ostali tipovi crijepa (ravni, utoreni kupa francuzica) podnose manje nagibe, ali se ponekad postavljaju i na strmijim krovovima, preko 40 stupnjeva. esto noviji pokrov na strmom krovu znai da je izvorno takav krov bio pokriven kamenom ploom. 2.3.12. Pokrov Kamene ploe su jo od prapovijesti koritene za pokrivanje krovova. Krovovi veine seoskih i mnogih gradskih kua sve su donedavno bili pokrivani tankim kamenim ploama koje se dobivaju odlamanjem povrinskih dijelova stijene po prirodnim slojnicama. Kameni pokrov je vrlo teak, jer se radi pokrivanja fuga ploa slae u tri, a ponekad i etiri sloja. Zbog toga odlino izdrava nalete vjetra, ali zahtijeva snanu drvenu krovnu konstrukciju. S obzirom na to da je teko doi do greda veih dimenzija, to se kompenzira guim postavljanjem rogova. U nekim krajevima, gdje ih ima u izobilju, ploe su izrazito velike i slau se u obliku rombova, no najee su srednje veliine i polau se na

Pokrovi od slame i kamenih ploa karakteristini su za rustinu gradnju u Dalmatinskoj zagori i u unutranjosti Istre.

55

letve postavljene preko rogova, paralelno s horizontalnom strehom. Streha se izvodi s dva reda ploa poloenih u vapneni mort, a dalje se prema sljemenu ploe slau u suho (ili uz minimalnu upotrebu vapnenog morta) i to tako da uvijek trei red preklapa prvi, pa u presjeku imamo mjestimino tri ploe jednu iznad druge. Kosa streha na vrhu zabata se izvodi od jednog reda ploa poloenih na zid ili bez njega. Sljeme se obino pokriva kupom kanalicom. Tradicionalno se letve izrauju kalanjem, a ne rezanjem, da bi se sauvao kontinuitet njihovih prirodnih vlakana i tako im se poveala ilavost i produio ivotni vijek. Zakrivljenost letava kompenzira se vjetim uklapanjem kamenih ploa koje su i same nepravilne i razliite veliine. Zbog prirodne nepravilnosti letava i ploa koje se obrauju runo primitivnim alatom, kameni krovovi postavljeni na drvenoj krovnoj konstrukciji su znatno nepravilniji od krovova pod crijepom. Da bi se ipak postigla dovoljna pravilnost i jednolina debljina kamenog pokrova, potrebna je velika vjetina i iskustvo. Takav je pokrov vrlo trajan. U Dalmaciji se obino premazuje gaenim vapnom koje zatvara pukotine meu ploama i pridonosi vodonepropusnosti, te odbija jake sunane zrake ime se smanjuje zagrijavanje kamenog krova. Osim toga, time se pojaava ljepota i smirenost dojma toga pokrova.
kamena ploa letva daana oplata rog nazidnica

Danas se ovaj tip pokrova rijetko izvodi, i to obino kod rekonstrukcije starijih graevina. Tom prigodom mogue je neke tehnike detalje poboljati tako da se zadovolje suvremeni standardi koji su uobiajeni u dananjem graenju, osobito u pogledu toplinske i hidroizolacije. Detalji sudara kosine krova i vertikalnih ploha zidova mogu se opiti limom na nain koji ne remeti dojam izvornosti. Nepropusnost pokrova moe se poboljati postavljanjem hidroizolacije ispod potkonstrukcije, a toplinska izolacija obino se postavlja izmeu rogova, kako se ne bi poveala ukupna debljina krova. Uslijed izumiranja zanata u novije vrijeme, a osobito u gradovima, kameni pokrov se zamjenjuje kupom kanalicom i drugim vrstama pokrova koje su lake dostupne na tritu.

kameni zid s dva lica bukano unutranje lice zida

pod od dasaka podna gredazatega krovne konstrukcije bukani strop

Detalj presjeka drvenog krovita s kamenim pokrovom.

Kalane letve kao podloga kamenom pokrovu (gore) i preklop kamenih ploa strehe na zabatu (dolje).

56

Osim kamenih ploa, najei tradicionalni pokrov izraivao se od kupe kanalice (ljebnjaka). Crijep treba imati sve osobine dobro peene opeke, a upljikavost ne smije biti tolika da proputa kiu. Postavlja se na drvenu krovnu konstrukciju preko letava ili dasaka, ili pak na svodove i kupole preko sloja uta, u vapnenom mortu. Danas se esto na daanu oplatu postavlja hidroizolacija, a izmeu rogova toplinska izolacija. Letvanje moe biti jednostruko i dvostruko, s gornjim redom letava paralelnim s pruanjem rogova. Na letve se polae donji red kupa. Gornji red kupa premouje razmak izmeu dvije donje kupe, a postavlja se u tradicionalni vapneni mort nainjen od gaenog vapna i mljevenog kamena (nule), koji je upravo toliko jak da dri kupu, a istodobno dovoljno slab da omoguuje njenu laku zamjenu i popravak. To kod cementnog morta nije sluaj, jer se prilikom zamjene jedne kupe obino oteti jo nekoliko zato to ih mort prevrsto povezuje. Prvi red gornjih kupa na horizontalnoj strehi krati se za duinu preklopa kako ne bi strio ispred prvog reda donjih kupa. Na kosoj strehi prema vani se prvo polae donji red kupa. Sljemena i grebeni pokrivaju se istim crijepom, a sudari kosih i vertikalnih ploha tradicionalno su se takoer pokrivali donjom kanalicom uz dodatnu zatitu spoja malom strehom od opeke ili kamene ploe. Danas se sudari i uvale opivaju limom, po mogunosti od trajnijih metala otpornih na koroziju (bakar, olovo).

Kupa kanalica s vidljivim tragovima rune izrade.

vapneni mort

letva

daana oplata

rog Polaganje kupe kanalice preko dvostrukog letvanja. Spoj krova i susjednog zida pokriven je nizom donjih kupa. Shema polaganja kupe kanalice na daanoj oplati.

57

U novije vrijeme u Dalmaciji se pojavljuje ravni, odnosno ulijebljeni crijep (kupa francuzica), kojim je esto zamjenjivan propali pokrov od kamenih ploa. Kod takvih krovova obino strehe ostanu od kamenih ploa, a francuzicom se zamijeni sredinji dio pokrova.

Jo kasnije javlja se industrijski pokrov od cementa i azbesta, odnosno razne vrste crijepa od peene zemlje ili pak betona. Danas se kao zamjena za kupu kanalicu esto koristi laganiji crijep (mediteran) koji objedinjuje gornji i donji sloj, te izgledom izdaleka podsjea na tradicionalni ljebnjak. Takav pokrov zahtijeva pravilne, ravne krovne povrine, pri emu su razmaci redova crijepa uvijek jednaki, pa krov izgleda tvrdo. Osim toga, takav lagani pokrov ne odgovara primorskoj klimi gdje su vjetrovi jaki, mogu podignuti crijep, a kia se lako podlijeva jer izmeu crijepova nema morta.

Tradicionalna kupa vremenom mijenja boju, a uslijed povremenih popravaka stari krovovi su esto proarani raznim nijansama starijih i novijih kupa, to ih ini jo ivopisnijim. Da bi se izbjegao preveliki kontrast novog materijala kod temeljitog popravka krova i izmjene pokrova, poeljno je novu kupu postaviti u donji sloj, a gornju dotrajalu kupu zamijeniti starom donjom kupom koja je obino u boljem stanju. Danas se sve vie proizvode i kupe koje povrinskom obradom imitiraju izgled starih ljebnjaka.

Za razliku od toga, tradicionalna kupa kanalica postavljena u vapnenom mortu dovoljno je teka da podnese nalete bure i juga. Razmaci izmeu redova kupe doputaju varijacije, pa se taj pokrov lako prilagoava nepravilnom tlocrtu i zakrivljenim krovnim plohama koje su vrlo este kod starih krovova.

58

2.4. Oblici tradicionalnog graditeljstva 2.4.1. Osnovni oblici kua Kue jadranskog podneblja od pamtivijeka su graene u najjednostavnijim geometrijskim oblicima, uglavnom pravokutnog, rjee kvadratnog tlocrta. Odstupanja od pravog kuta dogaaju se zbog nepravilnosti oblika parcele. Do sloenijeg oblika moe doi dogradnjama i nadogradnjama dodavanjem novih, jednostavnih volumena na osnovni kubus graevine. Kuu jednostavnog geometrijskog oblika najlake je i najjeftinije izvesti. Najbolje se uklapa u prirodni okoli ili u zateenu urbanistiku cjelinu, a funkcionalnost se lako postie bezbrojnim varijacijama nekoliko osnovnih tlocrtnih rjeenja.

Dimenzije su uvjetovane ogranienjima konstruktivnih materijala. Raspon izmeu nosivih zidova obino ne prelazi 6 metara, jer je dulju drvenu grau za izradu meukatnih i krovnih konstrukcija tee dobaviti. Takoer, drvene krovne konstrukcije do tog raspona mogu biti vrlo jednostavne. Nagib krova prilagoen je materijalu pokrova i lokalnoj klimi, pa je u pojedinom kraju ili naselju standardiziran, to s jedne strane olakava i pojeftinjuje gradnju, a s druge strane dovodi do urbanistikog reda i harmonine slike cjeline.

Mljet. Sklop kua u Babinom Polju.

U tradicionalnoj gradnji standardizirano je bilo gotovo sve: od osnovne urbanistike matrice, preko veliine parcela, tipskih oblika proelja i elemenata na njima, nagiba krova, do materijala upotrebljavanih u gradnji.
Poljica, Donji Dolac. Kua Stazi.

Lopud. Kula u polju.

Dubrovnik. Niz kua na Stradunu.

59

Paradoksalno, standardizacija se izgubila naglim i stihijskim uvoenjem suvremenih materijala i industrijskih proizvoda, to je pridonijelo posvemanjem neredu, osobito u novijoj individualnoj stambenoj izgradnji. Iako su industrijski proizvodi standardnih veliina, njihova proizvoljna uporaba, posebno armiranog betona koji omoguava lako postizanje velikih raspona konstrukcije, pridonijela je raspadu stoljetnih provjerenih sustava gradnje.

Tlocrtne se dimenzije poveavaju do mjere kada se naruava funkcionalnost prostora. Naputaju se tradicionalni i provjereni tipovi rasporeda prostorija i izgleda proelja, a nova arhitektura je rijetko usklaena s potrebama korisnika, nainom ivota, zateenim ambijentom i lokalnom klimom. Elementi seoskog graditeljstva prenose se u gradske sredine i obratno. Tradicionalni funkcionalni i oblikovni detalji se naputaju ili mijenjaju, a novi, bez uporita u tradiciji nemaju logian i prirodan izgled.

60

Neprimjereno koritenje elemenata pseudotradicijske arhitekture. Nekritikom uporabom funkcionalno i konstrukcijski suvinih stupova i lukova pokuava se stvoriti dojam nadregionalne, mediteranske arhitekture. Elementi tradicionalne arhitekture (luminari, kameni detalji) upotrebljeni su u krivom kontekstu.

61

Gronjan.

Tipian primjer su vanjske stube i balkoni. Vanjska stubita (sulari, balature ili shodovi) uobiajena su za graevine u kojima prizemlje ima gospodarsku, a kat stambenu funkciju pa su ulazi nuno odvojeni.

Sv. Lovre.

Viinada.

Grab, Bugarini.

Bra, Bobovia.

62

Kod novih stambenih kua stubite se radi utede prostora dograuje izvana uz proelje, ponekad i dalje od prvog kata, ak i kada je prizemlje stambeno, iako bi bilo prirodno da se postavlja u unutranjosti kue. Vanjsko stubite

zaklanja velik dio proelja i onemoguuje logian raspored unutranjih prostorija. Obino se naknadno ostakljuje kako bi zadovoljilo zimske uvjete, pa predstavlja najei nagrujui element novije individualne izgradnje.

63

Hvar.

Balkon je tradicionalni element gradske arhitekture, koji osim postizanja reprezentativnog dojma i malog oduka u stijenjenim uvjetima bez okunice, zbog svojih relativno skromnih dimenzija nije imao znaajniju funkciju. Obino je bio stilski oblikovan, u skladu s arhitektonskim izriajem proelja.

Bra, Bol.

Omi.

Kotle.

64

Danas se esto postavljaju dugaki balkoni, ponekad i preko cijelog proelja. Zbog male dubine na takvim balkonima obino nije mogue sjediti, pa se esto koriste samo za suenje rublja ili kao ostava. Na parcelama s okunicom izvan gradskih sredita balkoni su posve suvini, a s obzirom na to da su esto i najistaknutiji element proelja, kuama daju neprirodan izgled.

65

Otvori na proeljima u tradicionalnom primorskom graditeljstvu su redovito skromnih dimenzija, u skladu s klimatskim uvjetima. Veliki prozori se izbjegavaju, osim ponekad u reprezentativnoj gradskoj arhitekturi. U novijem graditeljstvu esto se uvode velike ostakljene plohe koje su glavni izvor toplinskih gubitaka i obino trae dodatnu zatitu od sunca u vidu naknadno dodanih nadstrenica i tendi koje kao strano tijelo nagruju proelja.

Velike ostakljene plohe su nefunkcionalne u mediteranskom podneblju (gore). U tradicionalnom graditeljstvu otvori su skromnih dimenzija (lijevo). Usprkos naporu da se priblii tradicionalnim uzorima, kod nadogradnje kata nije se slijedila logika zateene kamene gradnje. Novi otvori su preveliki, pa su dobili zatitu od sunca u vidu betonske nadstrenice, koja je zajedno s balkonom u potpunom neskladu sa starom kuom (dolje).

66

iovo. Nadogradnje u stambenom potkrovlju.

2.4.2. Nadogradnje Jedan od najeih oblika adaptacija starih kua je nadogradnja radi poveanja stambenog prostora. Stare su se kue oduvijek nadograivale, a robusno zidani kameni zidovi redovito podnose dodatno optereenje jer, ukoliko su kvalitetno graeni, sadre dovoljno priuvne nosivosti. U prolosti su se kue obino nadograivale na najjednostavniji nain, izgradnjom novoga kata, uz ponavljanje rasporeda otvora donjega kata i svih ostalih detalja (streha, nagib krova, obris zabata). Na taj nain uvao se izvorni karakter graevine, osobito ako je bila graena bez izrazitih stilskih detalja. Ponekad se radi tednje umjesto nadogradnje itavoga kata kua poviavala za nekoliko redova kamena, najvie do oko 1 metra, kako bi se u potkrovlju dobila vea korisna povrina. U takvim sluajevima redovito bi se podizali luminari na proelju ili povueni dublje u krov. Osnovni razlog za postavljanje luminara je dobivanje svjetla u potkrovlju, ali esto i djelomino poveavanje

Hvar. Nadogradnje kua u nizu dodatkom nadozida u potkrovlju ili itavog kata.

67

korisne visine, odnosno povrine na kojoj je postignuta dovoljna visina da se ovjek moe uspraviti. Poviavanjem zidova koji nose teret krovne konstrukcije za manje od pune katne visine dobiva se konstruktivno nepovoljnija situacija nego kod krovova gdje rogovi lee na veznim gredama (koje obino nose i pod potkrovlja). Naime, kada se rogovi postavljaju na nadozid (obino preko nazidnice) nije mogue zatvoriti trokut (koji je stabilan geometrijski lik) povezivanjem nasuprotnih oslonaca zategom, jer bi tada bilo onemogueno koritenje potkrovlja. Zbog toga se kod potkrovlja s nadozidom javlja horizontalna sila koja gura prema vani vrhove zidova koji nose krovite. Da bi se umanjili ti nepovoljni statiki utjecaji esto se rogovi povezuju gredama (takozvanim pajantama) na visini koja omoguuje prolaz kroz potkrovlje bez saginjanja. Kod nadogradnji treba zadrati izvorni nagib krova i vrstu pokrova. Pri tome treba osobito paziti na neke bitne detalje jer loa izvedba, na primjer strehe ili luminara, moe bitno pokvariti ukupni dojam.

Nova drvena konstrukcija krovita izvedena na tradicionalan nain.

Nadogradnja dijela kue izvedena je neprimjerenim materijalima i oblicima. Znatno blai nagib krova od izvornog, koji je izmijenio siluetu kue, nije prikladan za pokrov od kamene ploe. Balkon u razini poda potkrovlja strani je element u seoskoj arhitekturi. Izlaz na balkon samo izdaleka podsjea na luminar. U ovom sluaju bi bilo puno bolje, funkcionalno i estetski, da je kua podignuta za cijeli kat, ponavljajui izgled i raspored donjih otvora kao i izvorni nagib krova.

68

Povijesna graevina je, umjesto kvalitetne obnove koja bi istaknula njenu izuzetnu vrijednost, devastirana dogradnjom koja joj je izmijenila osnovni gabarit. Pri tome su materijali i konstrukcija, raspored i izgled otvora te detalj strehe neusklaeni s izvornom kuom.

Seoska kua nagrena je dogradnjom i nadogradnjom, pri emu je teko prepoznati izvorni oblik.

69

2.4.3. Potkrovlje Potkrovlje se moe uiniti stambenim i bez povienja proeljnih zidova, osobito ako je raspon krova dovoljno velik da omoguava koritenje veeg dijela povrine bez saginjanja. U tom sluaju se potrebno dnevno svjetlo unosi kroz prozore na zabatnim zidovima (kod dvostrenih krovova), kroz prozore na luminarima ili postavljanjem krovnih prozora u ravnini krova abainima ili pirajima. Tradicionalni krovni prozori su malih dimenzija, izraeni od lima u zanatskim radionicama. U novije vrijeme ugrauju se i industrijski proizvedeni krovni prozori. Prozori postavljeni u ravnini krova u ukupnoj su slici manje nametljivi od luminara, pa se mogu preporuiti za adaptacije potkrovlja gdje se trai ouvanje konture graevine ili ire cjeline. Da bi se izbjegla prevelika koncentracija luminara, moe ih se kombinirati s krovnim prozorima. U svakom sluaju, broj i veliinu krovnih prozora treba svesti na funkcionalni minimum kako bi se ouvao karakter krovne plohe s tradicionalnim pokrovom.

Luminar uvuen od proelja kue.

Hvar, Stari Grad. Kombinacija luminara i krovnog prozora.

Luminar u ravnini proelja kue.

70

Split. Krovovi u Dioklecijanovoj palai.

71

2.4.4. Luminari Brojne su inaice tradicionalnih izvedbi luminara, a radi lakeg snalaenja moemo ih svrstati u nekoliko tipova prema poloaju i prema obliku njihovog krova. Luminari podignuti u razini proelja prepoznatljivi su detalj tradicijske dalmatinske gradnje, no neto rjei na Kvarneru i u Istri. Teinu svojeg prednjeg zida i dijela krova prenose na nosivi zid kue pa redovito imaju kameni okvir prozora, a ako su povueni dublje u krov on se

zamjenjuje drvenim okvirom kako bi se olakao teret koji se prenosi na krovne grede. Ako potkrovlje nema nadozid (streha je u razini poda potkrovlja), luminar postavljen u razini proelja dobiva parapetni zid na koji se postavlja kameni okvir. Ukoliko je proelje kameno, a pogotovo ako je neobukano, vano je da struktura zidanja parapeta luminara bude to slinija strukturi proelja na koju se nastavlja, ak i kada je luminar vizualno razdvojen od proelja vijencem ili olukom.

Luminar s parapetom u ravnini proelja.

72

U pravilu se luminari, osobito oni koji se podiu na proelju, postavljaju u osi prozora na donjim katovima, ime se postie uravnoteen i harmonian izgled kue. Kod luminara koji su povueni dublje u krov to je manje vano jer oni ne sudjeluju izravno u kompoziciji proelja. Zidani luminari koji se postavljaju na proelju mogu imati razliite oblike, ali su varijacije tradicionalnog izgleda luminara ograniene na nekoliko tipova. Bez obzira na oblik, odnosno tip luminara, vrlo je vana proporcija otvora prozora, odnos dimenzije prozora luminara prema prozorima na donjim katovima, kao i ukupna veliina i proporcija luminara. Nezgrapan luminar moe pokvariti cjeloviti dojam proelja, ili ak cijele kue. Prozori luminara obino su neto manji od ostalih prozora na proelju, uglavnom su slinih proporcija uspravljenog pravokutnika, rjee kvadrata, a ponekad (osobito kad luminar ima jednostreni krov) poloenog pravokutnika.

Luminari mogu biti pokriveni krovom razliitog oblika jednostrenim, dvostrenim ili trostrenim krovom. Jednostreni krov ei je kod luminara povuenih u krov, dok je kod onih na proelju uobiajen dvostreni krov, a trostreni neto rjei. Trostreni krov je logian na irokim luminarima postavljenim iznad proelja, gdje bi dvostreni zabat bio previsok i vizualno nametljiv. Dvostreni ili trostreni krov pak na luminaru povuenom u krov esto je previsok, jer sljeme takvog krova luminara po visini moe prijei sljeme glavnog krova. Jednostreni krov luminara mora imati znatno manji nagib nego glavni krov, to je nepovoljno zbog vee mogunosti podlijevanja kinice. Zbog toga se obino nastoji da prozori luminara s jednostrenim krovom imaju to manju visinu. Krov uskog dvostrenog luminara na proelju, koji je irok koliko i prozor s okvirom, izvodi se od tri horizontalne grede od kojih se dvije

Hrvace. Posred proelja postavljen je iroki trostreni luminar, s prozorom neto manjim od ostalih.

73

donje naslanjaju s jedne strane na natprozornik, a s druge na rogove. Trea, sljemena greda luminara naslanja se na zabat iznad natprozornika i na mijenu horizontalnu gredu koja spaja dva roga. Letve za postavu pokrova polau se po kosini izravno na ove grede ili preko daane oplate. Kosa streha krova luminara je drvena i stri najmanje koliko i streha glavnog krova, a krajevi konzolno izbaenih horizontalnih greda koje je nose su koso odrezani ili jednostavno profilirani. Horizontalne strehe na bokovima luminara takoer su drvene. Krov jednostrenog luminara na proelju, koji je obino iri od samog prozora s okvirom, izvodi se tako da se rogovi krova na nioj strani posljemena greda luminara

utor za prozorsko krilo

bona greda luminara

mijena pajanta

bukana ispuna bone strane luminara nazidnica

nadozid visine cca 1 m

Presjek dvostrenog luminara na proelju.

74

dignu i oslone na unutranju stranu produenog zida proelja, dok se na vioj strani oslanjaju na sljemenu gredu. Na rogove se polau letve za pokrov izravno ili preko daane oplate. Horizontalna streha krova luminara na proelju je od kamenih ploa postavljenih preko zida i natprozornika, a kose bone strehe su od drveta. Uvueni dvostreni luminar izvodi se od drvene grae kao za glavni krov i u svemu kao onaj na proelju, s tim da je prozorski okvir od drveta, a ukupna irina takvog luminara u Dalmaciji obino ne prelazi irinu njegovog prozora s okvirom. Horizontalnu strehu nose rogovi preputeni preko natprozornika koji je preputen preko doprozornika, a krajevi prepusta su, kao i kod rogova, koso odrezani ili jednostavno profilirani. Na Kvarneru i u Istri esti su uvueni dvostreni luminari (krovne kuice) obukanog i vijencem naglaenog zabata. Zabat dvostrenog luminara, kao i zidovi bonih stranica svih tipova luminara, tradicionalno se izvode od opeke (danas i od plinobetonskih blokova) te se bukaju vapnenom bukom.

drveni natprozornik drveni potprozornik limeni opav

rog luminara

sljemena greda bukana ispuna bone strane luminara

rog mijena spremite vrataca

nazidnica Presjek jednostrenog luminara uvuenog od proelja.

75

2.4.5. Krovna streha Ploe od prirodnog lomljenog kamena koriste se kod pokrivanja crijepom za izradu streha. Tanke kamene ploe (2,5 do 3 cm) paljivo se obrauju i polau jedna pored druge u vapnenom mortu, s laganim padom prema vani. Na taj nain dobiva se vrst i trajan oslonac za prve redove crijepa, kao i dovoljan istak (oko 20 25 cm) da streha zatiti zid, odnosno da poslui kao okapnica. Na zabatu je istak bonih streha neto manji (oko 10 15 cm), a ima i sluajeva gdje nema izbaene kose strehe, nego pokrov zavrava na vanjskoj ravnini zabata. Ploe pokrivaju najvei dio gornje povrine zida, tako da je njihova irina na zidu vea od istaka, ime im se osigurava stabilnost. Takoer treba da su to due, kako bi se reducirao broj sljubnica potencijalno slabih mjesta za prodor vode u zid. Vanjski rub ploe obrauje se runo, posebnim alatom tajentom, ekiem sa stanjenim rubom. Strojno ispiljeni rubovi estetski su neprihvatljivi jer ponitavaju prirodan izgled kamenih ploa s malim nepravilnostima. Nasuprot tome, rubovi izmeu ploa mogu se ostaviti ispiljeni, radi boljeg priljubljivanja, jer se to ne primjeuje, osobito ako je debljina ploa ujednaena. Ako su ploe razliite debljine, potrebno je i taj rub obraditi, a spojeve ploa zamazati mortom. Pravilno postavljena streha od kamenih ploa je vrlo vaan detalj ne samo za funkciju krova kao

letva drvena oplata

kupa kanalica

rog nazidnica

kamena ploa

Detalj strehe od kamenih ploa.

zatite od padalina, nego i u estetskom smislu. Naime, obris tradicionalnog dalmatinskog krova nije neprekinuta kosa linija, nego je na spoju sa zidom lagano slomljen, odnosno blago zakrivljen, to omekava jednostavnu geometriju krovova i pridonosi njihovoj slikovitosti. U tom detalju je teko razluiti estetsko od funkcionalnog, jer manji nagib pokrova uz rub tjera kinicu dalje od zida i tako poboljava njegovu zatitu. Da bi detalj spoja vrha zida, oslonca krovne konstrukcije i strehe bio pravilno izveden,

Streha od kamenih ploa na proelju. Kontura zabata ima karakteristian lom na prijelazu prema strehi.

76

potrebno je potivati viestoljetno iskustvo i primijeniti fino odmjereni odnos poloaja nazidne grede, debljine zida i istaka strehe. Ako je taj odnos poremeen, kvari se ne samo funkcija i izgled krova, nego i itave kue jer silueta krova (odnosno zabata kod dvostrenog krova) presudno utjee na njezin karakter. Kod kua koje su smjetene uz vanije ulice ili trgove, umjesto strehe od prirodnih kamenih ploa esto se na glavnom proelju izvodi vijenac koji moe biti bukani ili od kamena, jednostavan ili profiliran. Streha moe biti izvedena s limenim olukom za odvod kinice ili bez njega. Nosai oluka se privruju u zid proelja (najbolje u vertikalne fuge) ili ispod kupa, to je rjee i nepraktinije, jer pri zamjeni nosaa treba skinuti i dio pokrova. Isto tako, pad horizontalnog oluka prema vertikalnom odvodu lake se izvodi s nosaima postavljenim u zid.

daana oplata kamena ploa kupa kanalica

letva

rog nazidnica

limeni oluk

Streha od kamenih ploa s limenim olukom.

Razni tipovi streha. Betonska streha s poetka 20. stoljea (gore lijevo). bukani vijenac na glavnom proelju, streha od kamenih ploa na bonom proelju (sredina desno). Kameni vijenac s olukom na konzolama (dolje lijevo). Streha od kamenih ploa s bakrenim olukom (dolje desno).

77

letva daana oplata kupa kanalica kameni oluk rog nazidnica kameni oluk daana oplata kupa kanalica

letva

rog nazidnica

Kameni oluk postavljen u debljini zida.

Kameni oluk postavljen na konzolama.

esta je i streha s kamenim olukom koji moe biti postavljen u debljini zida ili na konzolama.

78

letva daana oplata kupa kanalica

rog nazidnica

profilirani zavretak roga

Drvena streha s profiliranim rogovima esto ima i limeni oluk.

U nekim podrujima (sjeverni Jadran, Istra) este su duboke strehe formirane produetkom rogova preko zida proelja. Obino su ti produeci rogova bogato profilirani.

Veli Brgud, okolica Matulja. Shod na voltu s dubokom strehom na drvenim stupovima.

79

2.4.6. Dimnjaci Dimnjak (fumar) je funkcionalni element koji u tradicionalnom graditeljstvu esto znaajno pridonosi ukupnom estetskom dojmu svojim izraajnim oblicima. Oblici dimnjaka variraju ovisno o upotrijebljenome materijalu, klimatskim uvjetima i lokalnoj tradiciji. Kameni dimnjaci su obino manji i jednostav-

niji, dok oni graeni u opeci, najee obukani vapnenom bukom, mogu imati vrlo sloene oblike kojima se ponekad nameu u ukupnoj slici graevine. U funkcionalnom smislu vano je sprijeiti da se dim vraa u kuu, pa je u vjetrovitom kraju neophodno postaviti zatitnu kapu koja titi bone otvore na zidovima dimnjaka od udara vjetra.

Jednostavni oblici dimnjaka graenih u opeci (gore lijevo) i kamenu (gore desno). Sheme dimnjaka bez i sa zatitom od vjetra (dolje). Neke od mnogobrojnih varijacija dimnjaka od opeke (slijedea stranica).

80

Obnovu starih i gradnju novih dimnjaka treba temeljiti na iskustvima lokalnih tradicionalnih primjera ija je funkcionalnost provjerena stoljetnom uporabom, a izbjegavati tipska rjeenja koja ne vode rauna o specifinim uvjetima klime, materijala i estetskog uklapanja. Pri tome nam velika raznolikost oblika koji se pojavljuju u graditeljskoj tradiciji naeg podneblja, daje mogunost irokog izbora. Danas se dimnjaci sve manje koriste za svrhu kojoj su izvorno namijenjeni, jer se odustaje od grijanja na tradicionalan nain. Zbog toga se dimnjaci ne odravaju pa vremenom postaju derutni i prijete ruenjem. U takvim sluajevima najlake je naputene dimnjake ukloniti, ali se na taj nain gubi znaajan element identiteta graditeljske batine. Stare dimnjake bi trebalo obnavljati, pri emu moe pomoi njihovo stavljanje u novu funkciju. Umjesto odvoenja dima oni mogu dobro posluiti kao dio sustava ventilacije ili klimatizacije.

81

2.4.7. Prozori i vrata Pored geometrijskog oblika graevine, nagiba krova i graevinskih materijala, arhitektonski elementi koji najvie pridonose ukupnom izrazu su otvori na proeljima. Na njima je obino koncentrirana dekoracija (ako se radi o stilskoj graevini), a njihov raspored, oblik i veliina odraavaju funkcionalne zahtjeve. Tako su, na primjer, vrata duana ili konobe

obino ira od stambenog ulaza, a prozori kata na kojemu se najvie boravi vei i reprezentativniji od ostalih. Iako se oblici otvora beskonano variraju, osobito u nainu savladavanja raspona (arhitrav, razni oblici lukova), najei je pravokutan oblik koji je i najjednostavniji za izvedbu, kako zidnog otvora, tako i stolarije koja ga zatvara.

Lopud. Gotika bifora.

Kostanje. Jednostavni otvori u rustinoj kamenoj gradnji.

Pazin. Reprezentativni stambeni ulaz istie se meu jednostavnim otvorima na proelju.

82

Uobiajene proporcije prozora s kamenim okvirom. Na jednom prozoru duine svih pragova su jednake.

Dimenzije otvora su dovoljno velike da omogue kvalitetno osvjetljenje i provjetravanje, a istovremeno relativno male kako bi se smanjili gubici topline zimi, odnosno pregrijavanje ljeti. Prozori su redovito uspravni, a za pomone prostorije (konobe, magazini, potkrovlja) ponekad kvadratni ili poloeni pravokutnici. Proporcije se obino mogu iskazati u cijelim brojevima, a najee je duina kamenog natprozornika i potprozornika jednaka duini doprozornika, tako da je svijetli otvor poneto izduen usprav-

ljeni pravokutnik. U seoskom graditeljstvu esti su otvori sa zidanim okvirom, bez dodatnih klesanih kamenih elemenata, dok je u gradovima redovita upotreba kamenih pragova (igli ili erti) ija pravilnost olakava ugradnju i dobro brtvljenje stolarije. Oni se finoom obrade obino istiu od ravnih zidnih povrina koje su graene od neto grublje klesanog kamena ili su obukane. Klesani okviri prozora i vrata gotovo su uvijek fino obraeni.

Fino klesani profilirani okvir vrata istie se na grublje obraenom kamenom proelju.

Vrata sa zidanim okvirom na seoskoj kui.

83

Shema prozora s kamenim okvirom. Na unutranji utor nalijee prozorsko krilo, a na vanjski drveni kapak.

Popreni presjek vidljivog dijela je priblino kvadratian, s utorom na unutranjoj strani na koji nalijee stolarija, u starijim razdobljima bez, a u novije doba s drvenim okvirom. S vanjske strane takoer se moe izvesti utor, i to u sluaju kad je prozorski kapak (kura) uputen i vanjska ploha mu se nalazi u ravnini vanjske plohe kamenog okvira. Tradicionalna obrada vidljive plohe okvira izvodi se runo, posebnim alatom finom zubaom (martelinom), ekiem sa stanjenim i nazubljenim rubom. Tragovi marteline obino su kosi su u odnosu na uzdunu os okvira to proizlazi iz tradicionalnog naina obrade kamena bez piljenja. Naime, povrina takvog kamenog okvira poravnavala se tako da bi se najprije u istu ravninu doveli dlijetom obraeni bridovi, a zatim bi se martelinom klesala povrina izmeu bridova poevi od ugla, spajajui dijagonalno dva meusobno okomita brida. Fina obrada dlijetom kamenog ruba, irine oko jednog centimetra (kurdelina ili pigul), osiguravala je da se on ne oteti zubaom.
84

Kameni okvir prozora obraen tradicionalnim klesarskim alatom finijom (doprozornik) i grubljom zubaom (natprozornik).

U novije doba (od 19. stoljea) povrina kamenih blokova umjesto zubaom esto se obrauje buardom ekiem s kvadratnom glavom na kojoj je vei broj otrih, piramidalnih zavretaka. Ovaj nain obrade, meutim, zbog jaine i smjera udaraca okomito na povrinu kamena, dubinski oteuje njegovu strukturu stvarajui mikropukotine, pa ga treba izbjegavati. Danas se izgled tradicionalno obraene povrine kamena esto pokuava dobiti strojnom obradom prethodno pravilno ispiljenih blokova, ali je rezultat zbog nepoznavanja logike stare tehnologije obino nakaradan, jer se prvo ohrapave (tokuju) povrine koje e nakon ugradnje ostati vidljive, a zatim se izvodi rub strojnim ili runim dlijetom, ili se to je jo gore tokuje sredina kamene plohe, a rub ostavlja neobraen (strojno ispiljen). U oba sluaja rub nije u istoj razini sa sredinom plohe i djeluje tvrdo i neprirodno, to bitno kvari ukupan dojam otvora, pa i itavog proelja.

Kameni okvir obraen dlijetom (bridovi) i buardom. U doprozorniku je olovom privren okov za postavu kapka.

Preklesavanje kamenog okvira buardom oteuje kamen i umanjuje mu estetsku vrijednost.

Strojno obraeni (tokovani) kameni okvir s istaknutim (gore) ili uputenim rubovima (dolje). U donjem primjeru okvir je umjesto od masivnih blokova sastavljen od tankih ploa.

85

Jo jedan pokuaj primjene suvremene tehnologije dovodi do vrlo loeg rezultata u svakom pogledu estetski dojam je vrlo jeftin, a kvaliteta i trajnost bitno manja nego kod tradicionalnog naina. esto se, naime, pod izlikom tednje oko prozora i vrata ugrauju lani kameni elementi okvira sastavljeni od po dvije tanke kamene ploe kojima se oblau vidljive strane betonskog otvora. Takva tednja je vrlo upitna, jer je gubitak na kvaliteti puno vei nego to je dobitak utedom. Razlika u cijeni izmeu pravog i lanog okvira u ukupnoj cijeni investicije predstavlja, zapravo, zanemarivu stavku. Ponekad se umjesto masivnog bloka ugrauje kameni blok L profila, koji tako od samonosivog elementa postaje obloga. Montaa je zbog manje teine moda neto jednostavnija nego kod ugradnje masivnih elemenata, ali je solidnost i trajnost viestruko manja, a uteda materijala nikakva.

Prozorski okviri postavljeni kao maska od tankih kamenih ploa (dolje) ili izvedeni kao imitacija kamena u buci (gore).

86

2.4.8. Rasteretni lukovi Kameni natprozornici i nadvratnici su obino takvih dimenzija da osim vlastite teine ne mogu preuzeti jo i optereenje zida iznad sebe. Zbog toga se u kamenom zidu radi njihovog rastereenja iznad otvora izvodi rasteretni luk od bolje obraenog kamena ili opeke sa sljubnicama koje se radijalno ire iz jednog sredita. Takav luk moe biti ravni ili segmentni (dio krunice), s veim ili manjim radijusom zakrivljenosti. Iznad manjih otvora ponekad se umjesto rasteretnog luka izvodi nadvoj od drvene grede ili ukoso postavljenih prirodnih ploa.

Za rastereenja nadvratnika i natprozornika najee se izvode segmentni (dolje) ili ravni lukovi (sredina lijevo). U rustinoj gradnji, osobito u Istri, est je nain rastereenja pomou tankih kamenih ploa postavljenih u trokut (gore). Treba paziti da se prostor izmeu natprozornika odnosno nadvratnika i rasteretnog luka ne ispuni vrstim materijalom da ne bi dolo do prijenosa optereenja i pucanja kamenog praga (sredina desno).

87

Kod novih graevina esto se proelja oblau kamenom da bi se stvorio utisak masivne kamene gradnje. Da se izbjegne dojam kamena samo kao maske armirano-betonske konstrukcije, treba slijediti logiku upotrebe tog prirodnog materijala i naina njegovog slaganja, osobito na uglovima te kod nadvoja i lukova, koji ne bi smjeli imati nelogino velike raspone.

Primjeri krivog koritenja kamena kao fasadne obloge.

88

2.4.9. Vanjska stolarija Tradicionalno prozorsko krilo izraeno je od drveta relativno malog presjeka, podijeljeno na dva ili vie dijelova tankim prljcima kako bi se reducirala povrina okna. Staklo je tanko, tako da je itavo krilo vrlo lagano. Bridovi drvenih elemenata su profilirani, pa i vizualno djeluju lake. Podjela prozora na manje povrine prirodno se uklapa u ralambu proelja, za razliku od danas uobiajene izvedbe prozorske stolarije gdje se koriste to vee staklene povrine, koje trae neproporcionalno masivne okvire, a prozori djeluju kao slijepe oi. U poetku primjene prozorska krila su se postavljala izravno na kameni okvir, ali uskoro radi boljeg zaptivanja i lake ugradnje dobivaju drveni okvir.

Kapci na prozorima tradicionalne kure koje slue za zatitu od kie i sunca uobiajeni su u stambenom graditeljstvu poevi od 17. i 18. stoljea. Izrauju se od dva meusobno okomita sloja dasaka od kojih je vanjski sloj vertikalan, a unutranji horizontalan, utoren i jednostavno profiliran. Redovito se postavljaju u ravnini proelja, odnosno na vanjski rub kamenog okvira, koji ponekad ima utor radi boljeg brtvljenja. Za privrivanje kapaka na vanjsku plohu doprozornika postavljaju se eljezne arke u udubine ispunjene olovom. Kasnije se radi lake ugradnje, slino kao kod prozorskih krila, uvodi drveni okvir.

arhitrav od obukane opeke kameni natprozornik pjover - drveni istak za zatitu od kie eljezna arka - ostatak ranijeg prozora bez drvenog okvira kura - puni drveni kapak drveni prozorski okvir eljezna arka prilagoena drvenom okviru kameni doprozornik kameni potprozornik

Shema prozora s drvenim kapkom. Starija kura bila je privrena izravno na kameni okvir. Sadanja je radi lake ugradnje dobila drveni okvir.

89

Otprilike u isto vrijeme (od 19. stoljea) se umjesto kura sve ee koriste rebrenice (grilje ili persijane) koje se sastoje od drvenog okvira i pominih daica ijim se zaokretanjem proputa vie ili manje svjetla. Rebrenice su sloenije za izradu, zahtjevnije za odravanje i daju slabiju zatitu od kie i vruine nego kure, ali pruaju vei komfor omoguujui finiju regulaciju proputanja dnevnog svjetla.

Jednostavne dvoslojne (gore) i uklaene kure (dolje). Grilje i kure na istom proelju (desno gore). Grilje s otklopnim donjim dijelom (desno dolje).

90

Svojevrsni minijaturni erker, neka vrsta ostakljenog sanduka karakteristian je za uske ulice nekih gradskih sredita. Ovaj element prozorske stolarije, u Splitu zvan burt, postavljen na prozorski okvir umjesto kura ili grilja, bogat je detaljima koji omoguuju da se osim glavnih krila, mogu otvoriti i bone strane, kao i donja ploha.

Kombinacija kure i grilje na istom kapku (gore). kure od elinog lima este su na gospodarskim prizemljima istarskih urbanih kua u 19. i poetkom 20. stoljea (dolje).

91

Vratnice se mogu takoer izvesti od dva sloja dasaka kao i prozorske kure, ali je u tom sluaju vanjski sloj horizontalan, utoren i profiliran, a unutranji vertikalan. Drugi tip su uklaene vratnice s drvenim okvirom te utorenim i profiliranim ukladama.

Postoji i varijanta izrade vratnica s lanim ukladama. To su zapravo krila nainjena od dva sloja dasaka, s tim da je jedan sloj od vertikalnih dasaka, dok su daske drugog sloja sloene kao okvir uklade. Umjesto gornjih uklada moe se izvesti ostakljenje zatieno reetkom od kovanog eljeza u razliitim oblicima.

92

Vratnice se na dovratnike mogu privrstiti izravno ili preko drvenog okvira. Za izradu vanjske stolarije obino se koristi ari ili smreka. Drvo se radi zatite redovito premazuje bojom, pri emu se vodi rauna o izboru nijanse. Najee se prozorski kapci boje tamnozelenom ili nekom od svjetlijih nijansi sive boje, dok su prozorska krila redovito bijele ili svijetlo sive boje. U Istri se zadrala i tradicija kura premazanih zatitnim voskom (bajcanje). Vrata u prizemlju su obino tamno zelena ili smea, a ponekad se ostavljaju nezatiena, to je najei sluaj u seoskoj sredini.

Ponekad se iznad otvor radi zatite od kie postavljaju nadstrenice. Tradicionalno su se izraivale od prirodne kamene ploe ili od lima. U novije vrijeme esto se nadstrenice od armiranog betona ugrauju u kamene zidove i pokrivaju crijepom. Taj detalj, osim to nagruje izgled proelja, fiziki oteuje kamenu konstrukciju.

Armirano betonske nadstrenice iznad otvor uokvirenih bruenim kamenim ploama na proelju obloenom tanko ispiljenim grubo obraenim kamenom (bunja). Ovakvo proelje daleko je od tradicionalnih uzora.

Danas se sve vie umjesto drvene stolarije ugrauje ona izraena od plastinih (PVC) ili aluminijskih profila. Takva stolarija zahtijeva minimalno odravanje, ali ima znatno manju trajnost od redovito odravane drvene stolarije. Naime, drvena stolarija se odrava, popravlja i dugo traje, a dotrajala PVC i aluminijska stolarija se baca i zamjenjuje novom, to je s ekolokog stajalita neprihvatljivo. Plastini i aluminijski prozori i vrata izgledom odudaraju od zgrada izgraenih od tradicionalnih materijala, pa ih nikako ne bi trebalo koristiti na starim kuama i u zatienim cjelinama.

Aluminijska stolarija ne pripada tradicionalnom ambijentu.

93

2.4.10. Okovi Okovom se nazivaju svi metalni elementi na stolariji koji slue za njenu montau i funkcioniranje. Okovi za postavu prozora i vrata tradicionalno se izvode od kovanog eljeza i kod varijante bez okvira montiraju izravno u rupe isklesane u kamenim doprozornicima, odnosno dovratnicima, te se zalijevaju olovom.

Kod varijante s drvenim prozorskim okvirima, vanjski i unutranji okvir povezuju se meusobno limenom trakom i tako privruju uz kamene doprozornike. Unutranji drveni okvir se za kamene pragove tradicionalno privruje posebno izraenim kovanim trnovima sa irokom, plosnatom, probuenom glavom.

Postoji irok repertoar raznih okova za vrata i prozore, svaki s posebnom funkcijom, jednostavne izrade ili pak bogato ukraen, ovisno o karakteru arhitekture (rustina ili gradska, jednostavna ili reprezentativna). Danas je teko pronai zanatliju sposobnog da izradi okov na tradicionalan nain, pa se kod zamjene dotrajale stolarije preporua ponovo upotrijebiti stari okov koji redovito due traje od drveta.

94

Tradicionalni okov s jednostavnim mehanizmom za zatvaranje vrata (gore). Jedan od najeih tipova balkonske ograde od kovanog eljeza. Trbuasto proirenje u donjem dijelu prilagoeno je irokim damskim haljinama ili posudama sa cvijeem (dolje).

95

96

3. STARO ZA NOVO
SMJERNICE ZA ADAPTACIJU STARIH I GRADNJU NOVIH KUA U NASLIJEENOM OKOLIU

3.1. Ope smjernice Kako pomiriti ouvanje i razvoj batine, dva pristupa koji su naizgled suprotni? Strategija razvoja trebala bi biti utemeljena upravo na odnosu prema graditeljskom naslijeu. Stoga o njemu treba znati to vie, kako se elementi povijesne arhitekture ne bi izvlaili iz konteksta i banalizirali, te koristiti univerzalne pouke ustanovljene viestoljetnim iskustvom graenja. Iz tog iskustva razvila su se pravila gradnje u priobalju, kako u pogledu upotrebe materijala, tako i u formiranju volumena, te obliku i konstrukciji pojedinih elemenata. Svako podruje priobalja nosi svoje specifinosti oblikovanja unutar temeljne forme. Veina nove gradnje nekritiki kopira tradicionalne elemente, bez oslonca u ambijentu, te konstrukciji i funkciji, stvarajui lani supstitut. Ogranienje nove stambene izgradnje, uz istovremeno unapreenje autentinih obiljeja postojeih naselja, zajedniki su cilj razliitih struka koje se bave problemima prostora. Rehabilitacijom postojeeg fonda graevina, slijedom primjene saznanja o smislu tradicionalne arhitekture u priobalju, moe se poveati i ekonomska vrijednost prostora. Povijesni prostor vano je percipirati kao potencijalno najskuplju zonu, usprkos zaputenom stanju. Odnosi na tritu tradicionalnih graevina pokazuju da je starim kuama s betonskom dogradnjom ili nadogradnjom drastino oborena cijena. Osim ouvanja izvornih vrijednosti batinjenih graevina, jednako je vano pokuati dovesti novije graevine u rubnim zonama do oblikovanja bliskog lokalnom identitetu.

Dodavanje elemenata stranih tradicionalnoj arhitekturi rezultira loom rekonstrukcijom graevine. Bra, Nereia. Obnovljena tradicijska kua sa sauvanom izvornom konstrukcijom za obitelj vlasnika predstavlja okvir za alternativni nain ivota, ne iskljuujui suvremene potrebe (lijevo).

97

Rehabilitacija postojeih graevina sloen je proces, usmjeren prema osnaenju zaviajnog karaktera i odnosa s mjestom. U ovoj poetnici opisujemo pouke povijesne gradnje za najee zahvate koji pri pogrenoj izvedbi obezvrjeuju samu graevinu i okolinu. Neodravane graevine spadaju u najrairenije oblike degradacije prostora. Vlasnici mogu i sami pridonijeti vrijednosti svoje kue ve i pravilnim odravanjem. Stoga emo predloiti osnovne upute za odravanje graevine poevi od najmanjih zahvata, koji u konanici zamjenjuju skupe i dugotrajne popravke. Osim toga, novije kue esto ostaju nedovrene i nakon useljenja. Pravilnom obradom proelja, formiranjem krova i otvora te hortikulturnim ureenjem i one se mogu bolje uklopiti u lokalni ambijent. U izgraenom povijesnom prostoru malo je mjesta za nove graevine, ali je zato mogu velik raspon intervencija na postojeima. Kao prilog nastojanjima da se sauva i osnai identitet mjesta koje se oblikovalo kao dio graditeljske

batine, predloit emo smjernice za najee intervencije na starim kuama: odravanje, adaptacije i dogradnje. Takoer emo prikazati neke mogunosti preoblikovanja novijih zgrada u rubnim zonama priobalja.

Zaputena kua s vanjskim stubitem (balaturom).

Loa adaptacija jedne od slinih kua. Nadograeni dio u betonu nije potovao izvorni nagib i materijal krova i strehe, a balatura je ovom intervencijom izgubila prepoznatljiv oblik.

Stara neodravana kua. ienjem i popravkom buke, krova i stolarije istaknula bi se njezina vrijednost. Redovitim odravanjem vijek trajanja moe joj se produiti praktino neogranieno.

Kua koja je zbog izgradnje prometnice ostala bez balature, pa se nekadanji ulaz naao u zraku. Ovaj primjer pokazuje vanost suradnje raznorodnih strunjaka u formiranju prostora.

98

U kontaktnim podrujima povijesnih naselja uvoenje reda u kaotino gomilanje graevina svakako je najzahtjevniji zadatak. Pouke graditeljske batine, od oblikovanja kue do ureenja parcele, mogu pridonijeti ambijentalnoj vrijednosti graevina u naseljima. To pretpostavlja gradnju kue prema tradicijom uspostavljenom poloaju i mjerilu u odreenoj regiji, a izbjegavanje danas iroko rasprostranjenih hiperdimenzioniranih otvora, balkona, vanjskih stubita, sa estim kvazitradicionalnim elementima. Tako se, primjerice, na voluminoznim kuama u betonu grade luminari oblika karakteristinog za male krovove puke arhitekture, a dijelovi proelja se oblau tankim kamenim ploama, ne bi li se tako postigao dojam kue zidane u kamenu. Takvo podilaenje lokalnom identitetu je pogreno. Tradicionalni elementi ne bi se trebali primjenjivati izvan konteksta graevine.

Poeljno je izbjegavanje arhitektonskih elemenata stranih podneblju i prostoru. Ono to bi nova gradnja u priobalju trebala preuzeti od stare su arhetipska obiljeja: poloaj graevine na parceli, osnovnu mjeru oblikovanja i dimenzioniranja volumena, upotrebu lokalnih boja i materijala u najveoj moguoj mjeri. Na poetku sloenih procesa rehabilitacije povijesnog prostora na hrvatskoj obali Jadrana, vlasnicima i korisnicima starih graevina sve kompetentne struke trebale bi pruiti to vie konkretnih prijedloga i uputa o ponaanju u prostoru.

Otok Hvar, Malo Grablje. Seoske kue racionalno smjetene u pejzau.

Katela. Novija kua koja na pravilan nain preuzima tradicionalne elemente u formiranju krova, obradi i boji proelja, dimenzioniranju otvora te hortikulturnom ureenju.

Hvar. Gradske kue stoljeima su potovale naslijeenu urbanu matricu.

Ova kua prevelikih dimenzija upotrebom kamena i luminarom pokuava simulirati tradicionalnu arhitekturu, ime se unosi dodatni nesklad u oblikovanju.

Nova gradnja u priobalju esto se zadrava na povrnom preuzimanju tradicionalnih elemenata.

99

3.2. Odravanje graevine Na prostoru hrvatskog priobalja zaputene stare i nedovrene nove graevine predstavljaju sve vei problem za koji njihovi vlasnici i korisnici snose najveu odgovornost. Odavno se uvrijeila loa praksa po kojoj se stare graevine, osobito one nie spomenike kategorije, takozvane ambijentalne vrijednosti, preputaju propadanju dok ne dou u stanje koje trai hitnu i temeljitu restauraciju, pri emu neminovno gube velik dio izvornih svojstava. Takva obnova esto iziskuje znatno vei troak nego ruenje i izgradnja novih graevina. Posljedica je da su zaputeni dijelovi starih gradskih jezgri ili itava sela preputeni neadekvatnoj obnovi, ili pak ruenju i novoj izgradnji.

Tri, okolica Osora. Zaputeni pastirski stan.

Nasuprot tome, redovitim i stalnim odravanjem produavamo ivot graevine, izbjegavamo skupe i destruktivne zahvate. Graevine treba radije uvrstiti (konsolidirati) nego popravljati, i radije popravljati nego restaurirati.

Minimalne intervencije na kljunim tokama najbolje su ne samo za graevinu, nego i za vlasnika i drutvo u cjelini. Treba naglasiti da je najbolja obnova esto ona s najmanje radova i da moe biti jeftina. Popravak i odravanje zgrada moemo shvatiti kao komponente istog procesa. Zahvati koji se mogu poduzimati u fazama, koji se mogu pratiti, koji se mogu po potrebi ponoviti, poboljati ili ponititi najprimjereniji su povijesnim graevinama. Idealno, oni trebaju postati dijelovi dugoronog programa odravanja. Stalno odravanje obuhvaa male, ali skoro svakodnevne zahvate, kao to su ienje oluka i dimnjaka, popravak pokrova i instalacija, mjestimino bojanje vrata i prozora, i slino. U tim poslovima cijena radova (koji ne zahtijevaju visokospecijalizirane izvoae, nego ih mogu izvoditi i priueni majstori ili sami vlasnici/korisnici) obino predstavlja vie od 95% ukupno potrebnih trokova odravanja. Izvanredno odravanje obuhvaa periodine zahvate, kao bojenje graevinske stolarije (u prosjeku svakih 5 godina) i bravarije (u prosjeku svakih 10 godina), te vee popravke hidroizolacije, krova, oluka, boje i buke.

Unije. Odravana stambena kua sa irokim zabatom, karakteristinim elementom lokalne arhitekture.

Kua kojoj je potreban pretres krova, obnova oluka i redovito odravanje.

100

Radovi odravanja moraju biti redoviti i temeljiti elimo li da budu uinkoviti i ekonomini. Potencijalna problematina mjesta moraju se eliminirati. Predvianje problema prije nego se dogode jedan je od najodgovornijih zadataka svakoga tko se prihvatio skrbi o graditeljskoj batini. Trebala bi postati uobiajena praksa da svaka znaajnija povijesna graevina dobije strunjaka koji e skrbiti o njezinom odravanju, vriti preglede, davati izvjea o stanju i preporuke za planiranje radova. Za pojedinano zatiena kulturna dobra detaljni program odravanja izrauju konzervator i restaurator, no za obine tradicijske kue sav je teret odgovornosti na njezinim vlasnicima i korisnicima. Pravovremeno, uinkovito i pravilno izvedeno odravanje je u njihovom, ali i opem drutvenom interesu. Zbog toga i zakon predvia obveze vlasnika

prema odravanju, pa i sankcije ako se tih odredbi ne pridrava (vidi 7. poglavlje). Pod stalnim nadzorom nedostaci se mogu lake ukloniti odmah nakon pojavljivanja, ime se izbjegavaju sloeni i skupi zahvati obnove. Informacije o pravilnim materijalima i metodama radova mogu se pronai u drugom poglavlju. U priobalnom ambijentu odravanje kua graenih od jeftinih alternativnih materijala teko moe slijediti navedene principe jer, osim bojenja proelja, ne postoji mogunost jednostavnog odravanja (npr. betonskog krova, plastine stolarije) koje na taj nain postaje viestruko skuplje. Zato se preporuuje da se, koliko god je to mogue, takvi dotrajali elementi zamijene tradicionalnima, pa e i novije kue na odreeni nain postati dijelom graditeljske batine koja, uz pravilno odravanje, moe trajati gotovo vjeno.

Omi. Iako je kua izvedena u betonu, oblikovanjem slijedi batinjene vrijednosti arhitekture priobalja. Volumen se proporcionalno nastavlja na izvornu bazu, a otvori i krov su definirani u duhu povijesnog okruenja. Naalost, nije dovrena niti odravana. Ova graevina trebala bi biti obukana tradicionalnom bukom, a svi otvori dobiti ujednaene drvene zatvore. Zidana ograda terase, uz pravilno fugiranje kamenog dijela zida, potpuno bi uklopila ovu kuu u tradicionalni ambijent.

101

Strategija odravanja Pregledi i izvjea Metoda pregleda i izvjea o stanju graevine s planom odravanja, koja slijedi, primjenjuje se pri odravanju pojedinano zatienih kulturnih dobara. Korisno ju je ovdje donijeti jer svako odravanje, pa i najskromnije graevine, poiva na istim principima. Prigodom pregleda treba znati pronai i proitati kljune podatke na graevini. Pregled treba vriti ustaljenim redoslijedom, prostorno i prema elementima graevine: krovna konstrukcija, pokrov, oluci i opavi (poeljno ih je pregledati po jaoj kii), dimnjaci, prisustvo vlage (kapilarna, kroz pokrov, kroz zidove), vrata i prozori, konstruktivni elementi, podovi i stubita, zavrna obrada povrina (proelja, unutranji zidovi, podovi, stropovi), instalacije. Izvjee o stanju se moe pisati u fazama: poetno izvjee na temelju vizualnog pregleda, s opisom graevine i popisom nedostataka; plan odravanja s aproksimativnom procjenom najurnijih, urnih i poeljnih radova; povijesno istraivanje i analiza s fotografskom dokumentacijom; dokumentacija stanja temelja s mehanikom tla, studijom vlage i sondiranjem sumnjivih mjesta; detaljnija studija s analizom konstrukcije; konana procjena i prijedlog s opisom radova.

Preporuka za planiranje radova daje se po prioritetima: radovi koje treba izvesti odmah (opasnost od ruenja, sigurnost korisnika i prolaznika) urni radovi (spreavanje ubrzanog propadanja, prodora vode i slino) neophodni radovi (redovno odravanje, izvanredno odravanje, vei zahvati) poeljni radovi (poboljavanje uvjeta koritenja ili izgleda graevine) kritine toke koje treba nadzirati (aktivne pukotine, pokrov ili instalacije iji se vijek trajanja blii kraju). Jedan od najvanijih principa dobre konzervacije jest da je preventivno odravanje u svakom sluaju jeftinije nego neaktivnost u nadi da e graevina izdrati jo neko vrijeme, emu obino slijede drastini popravci. Zbog ljudske naravi ovaj je posljednji stav naalost najei. Veliki zahvati rekonstrukcije mogu odvesti u krivom smjeru itavu konzervatorsku strategiju, bacajui u sjenu vitalni pojam odravanja. Ideja da se posao konzervacije, a pogotovo rekonstrukcije, moe dovriti jednom zauvijek izgleda na prvi pogled privlano. No ne postoji zaista dovren konzervatorski zahvat; periodi aktivnosti se izmjenjuju s mirnim intervalima. Sve dok graevina traje, i njezino se odravanje mora nastaviti.

Kotle. Karakteristian istarski stambeni sklop je vlasniki rascjepkan pa, istovremeno s obnavljanjem manjeg dijela, ostatak nakon dugotrajne zaputenosti ubrzano propada.
102

3.3. Preureenje potkrovlja Velik broj starih stambenih kua danas ima zaputena potkrovlja, koja esto nisu iskoritena za stanovanje. Adaptacija takvih potkrovlja u stambeni prostor spada u najee zahvate na kuama tradicijske arhitekture. Treba se ugledati na takve zahvate u povijesti, koji su bili usklaeni s ranijom graevinom i okolnim ambijentom.

Izniman sluaj tradicionalnog luminara s terasicom.

Stambena potkrovlja u skladnom meuodnosu.

To se postie pravilnim izborom: materijala konstrukcije oblika naina izrade dimenzija. Korisni prostor potkrovlja, u veem dijelu prostora priobalja, ne poveava se samo dodatkom nadozida, nego i postavljanjem luminara. Luminar (nadograeni krovni prozor) sastavni je dio oblika i konstrukcije kue i pogreno ga je percipirati kao gotov, neovisni dodatak. Izrada luminara detaljno je opisana u drugom poglavlju. Ako se luminar nalazi na proelju graevine, tada je oblikovno i konstruktivno jednako dio proelja koliko i krova. Luminar rijetko slui samo za prozraivanje potkrovlja; uglavnom poveava stambeni prostor i omoguuje koritenje dijela potkrovlja koji nema stambenu visinu. Na kui sa stilskim karakteristikama luminar moe sadravati dekorativne elemente, dok su na pukoj i ruralnoj arhitekturi luminari jednostavnog, funkcionalnog oblika. Unutar nekoliko tipova luminara u primjeni postoje bezbrojne varijacije, no za dananje intervencije korisno je upoznati tipine situacije.

Luminari sa stilskim obiljejima.

Luminari slijede ritam i stil proelja.

Tipini tradicionalni luminari na proelju u osi prozora najgornjeg kata. Potkrovlje je dodatno osvijetljeno krovnim prozorom (abainom).

103

Najei su jednostreni i dvostreni luminari, dok se trostreni javlja mahom na kuama sa atorastim krovom, obino na stilskim graevinama od 18. stoljea nadalje. Gotovo ga ne nalazimo u pukim i ruralnim podrujima.

Makarska. Dvostreni luminar.

U veini sluajeva oblikovanje luminara slijedi neke zakonitosti: luminar na glavnom jednostrenom i dvostrenom krovu u pravilu prati os otvora na graevini, a na trostrenom i etverostrenom krovu obino se nalazi u osi dijela zida izmeu otvora; grede na kojima lei krovna konstrukcija luminara su koso odrezane ili imaju jednostavnu profilaciju na vanjskom zavretku; luminar ima uglavnom drvenu strehu, a kod veih zidanih luminara na proelju streha moe biti od ploa lomljenog kamena; nagib krova luminara moe biti manji od nagiba glavnog krova; materijal za izradu prozorskog okvira luminara ovisi o njegovu poloaju na krovu (na proelju je kameni, a kod uvuenog luminara drveni); bone strane luminara obino su zatvorene lakim materijalom i obukane; samo je u iznimnim sluajevima sljeme luminara vie od sljemena graevine.

Katela. Jednostreni luminar.

Trogir, Mlinice Pantan. Dobro oblikovan novi luminar na povijesnoj graevini.

Koloep. iroki trostreni luminar.

Pogrena primjena luminara na novoj graevini. Oblikovanje i izvedba nimalo ne pridonose karakteru graevine i pripadnosti priobalnom ambijentu.

104

Pravilni izgled luminara moemo podrobnije analizirati prema dva osnovna poloaja na krovu: luminar na proelju kue i luminar uvuen od proelja kue. Ako na kui postoji nadozid iznad najgornjeg kata, luminar se postavlja u razini strehe. Kad potkrovlje nema nadozid, tada luminar sadri parapet od istog materijala kao i proelje, podignut do svijetlog otvora u visini do oko jednog metra.

Luminar na proelju graevine: ee je dvostrean, s otvorom jednakim ili manjim od ostalih prozorskih otvora na proelju zgrade; u pravilu ima kameni okvir u svemu sline okvirima na ostalim otvorima; moe biti irine kamenog okvira, a ako je iri, onda zid s obje strane doprozornika obino ne prelazi irinu otvorenih prozorskih kapaka; na mjestu luminara streha moe biti prekinuta, ili kontinuirana ispod potprozornika.

Split, Trg brae Radia. Na kui s dvostrenim krovom (u prvom planu) luminari su smjeteni u osi i unutar dimenzije donjih otvora. Potkrovlje nema nadozid, pa luminari sadre parapet koji slijedi oblikovanje proelja. Na kui s etverostrenim krovom (u drugom planu) luminari se nalaze u osi dijela zida izmeu otvora. Sa strane se nalazi dodatni luminar u centralnoj osi bonog proelja. Potkrovlje ima nadozid, pa su luminari smjeteni neposredno iznad strehe.

105

Tipine sheme krovova tradicijske arhitekture prema vrsti i poloaju luminara:

Na proelju s nadozidom luminari su postavljeni u osima donjih otvora. Zid s obje strane prozora luminara dimenzioniran je prema irini otvorenih kapaka.

Na kuama bez nadozida uvlaenjem luminara postie se takoer potrebna visina parapeta. Luminar uvuen od proelja graevine: ee je jednostrean i poloenog otvora u pravilu ima drveni okvir, jer u potpunosti pripada krovnoj konstrukciji ako je jednostrean, moe biti iri od irine ostalih otvora na proelju.

Na dvostrenom krovu bez nadozida postavljeni su dvostreni luminari s parapetima u osi donjih prozora.

Na dvostrenom krovu s nadozidom postavljeni su dvostreni luminari s potprozornicima na strehi u osi donjih prozora.

Jednostreni luminar uvuen od proelja iri je od ostalih otvora. Po izvedbi i oblikovanju doivljava se kao sastavni dio graevine. Izmeu osnovnog i nieg dograenog volumena formirana je terasa, kao est spojni element u arhitekturi priobalja.

Na etverostrenom krovu s nadozidom postavljeni su dvostreni luminari s potprozornicima na strehi u osi dijelova zida izmeu donjih prozora.

106

Na dvostrenom krovu s nadozidom postavljeni su dvostreni luminari sa zidom bono od doprozornik.

Na dvostrenom krovu bez nadozida postavljeni su jednostreni luminari uvueni od proelja.

Na dvostrenom krovu s nadozidom postavljeni su jednostreni luminari s potprozornicima na strehi u osi donjih prozora.

Na dvostrenom krovu s nadozidom postavljeni su jednostreni luminari sa zidom bono od doprozornik.

Na etverostrenom krovu s nadozidom postavljeni su jednostreni luminari s potprozornicima na strehi u osi dijelova zida izmeu donjih prozora.

Na etverostrenom krovu bez nadozida postavljen je jednostreni iri luminar uvuen od proelja.

107

Da bi se dobilo stambeno potkrovlje, esto se kua moe nadozidati do oko jednog metra. Nadozid treba to priblinije slijediti nain obrade proelja. Potrebno je zadrati drvenu krovnu konstrukciju i eventualno dodati luminare, ako su dio tradicijskog ambijenta. Naroitu panju treba posvetiti oblikovanju strehe, koja je kao spojni element krova i proelja jednako vana kao konstruktivan i estetski element graevine. U povijesnim sredinama esto ima sluajeva kada je kua u nizu nia od ostalih. Ako uvjeti okoline to doputaju, mogue je njezino povienje za cijeli kat.
Lo primjer nadogradnje kue. Pogrean oblik, dimenzije i materijal devastirali su kuu koja je mogla biti skladno nadograena.

Lovre. Povienjem kue u sredini po uzoru na susjedne ostao bi zadran sklad ulinog proelja.

Stotinama dobrih primjera potvreno je pravilo da dodatak treba biti zidan u istom materijalu kao i izvorna graevina, te da treba slijediti postojei ritam, materijale i dimenzije otvora. Iznimno je mogue na kamenoj kui nadogradnju izvesti u drugom materijalu, ali tada treba biti obukana tradicionalnom bukom, kako je to opisano u drugom poglavlju.
Primjer loe nadogradnje. Poremeen je ritam otvora i oblik krova. Betonskom krovnom konstrukcijom upropatena je i streha.

108

Katel tafili. Nadogradnja kata izvedena je kvalitetnijim kamenom negoli donji dio proelja. Tragovi prethodne graevine pokazuju kako je u potpunosti sauvan izvorni nagib krova.

Katel tafili. Nadogradnja kata na kamenoj kui obraena je tradicionalnom bukom. Dodani elementi usklaeni su s izvornom graevinom. Zadran je izvorni nagib i konstrukcija krova, te veliina, oblik i poloaj prozora.

Cres, Ivanje. Sklop s vidljivim tragovima dogradnji i nadogradnji.

109

3.4. Dogradnja kue U zahvate na postojeim tradicionalnim kuama spadaju i dogradnje, koje su, kao i nadogradnje, vrsta interpolacije. U prolosti su se kue produljivale u istoj irini i visini, ili bi se dograivali aneksi podreeni osnovnom volumenu. Dograeni dio kamene kue moe biti i obukan, ali otvori trebaju slijediti ritam

i izgled postojeih. Kod dogradnje u kamenu, osim ponavljanja prozorskih dimenzija, okvira i drvenih zatvora, potrebno je da obrada proelja bude to slinija izvornoj da bi se nadogradnja percipirala kao sastavni dio kue. Kod takve dogradnje i krov treba biti produljen kao nastavak krova ranije kue.

Kostanje, kua Gojsali. Primjer dogradnje i nadogradnje kue. Nekadanji vanjski zid postao je unutranji, a novi otvori prate ritam prethodnih.

Otok Krk, Draga Baanska. Vanjska kamena stubita, tzv. shodovi, skladno dograena u lokalnoj tradiciji i manje uspjena, novija dogradnja, u betonu obloenom tankom kamenom ploom.

110

Kada se, ovisno o okruenju i obliku parcele, aneks dograuje bono na osnovni volumen, tada on esto zavrava terasom u razini najgornjeg kata. Ograda terase nastavak je proelja kue, i to doslovno, ako za parapet ima puni zid, a ako ima ogradu od stupia, ona je usklaena s ostalim elementima proelja. Iskustva dogradnji tradicionalnih kua mogu nam pomoi kod preoblikovanja predimenzioniranih novijih graevina, esto kvadratnog tlocrta, kako bi se izbjegli nerazmjerno veliki krovovi. Osim toga, terasa je element priobalne arhitekture koji nepotrebno zamjenjuju ostakljeni unutranji prostori. U drugom poglavlju opisana je njihova nepripadnost prostoru priobalja. Pogled, morski zrak i mogunost hortikulturnog ureenja uveli su terasu u tradicionalnu gradnju kao element koji ne naruava sklad poveanja graevine. Osim toga, u priobalju je koritenje veeg otvorenog prostora ugodno tokom gotovo cijele godine. Dodatkom terase, potkrovlje se moe oblikovati u kvalitetniji ivotni prostor.
Split, Palaa Cambi. Krovna terasa oplemenjena zelenilom.

Katel tafili. Na dograenom volumenu formirana je krovna terasa.

111

est je sluaj kada se terasa podie iznad aneksa znatno nieg od osnovnog volumena graevine. To je uobiajeno u zonama gue izgraenosti, kada je potreban oduak u izgraenom tkivu naselja. U takvim sluajevima naroito je izraena uloga terase u poboljanju kvalitete ivljenja. Osim toga, terasa kod graevina L tlocrta omoguava i bolju organizaciju unutranjeg prostora.
Dubrovnik. Terasa s pergolom.

Trogir. Terasa oslobaa bono proelje graevine i omoguuje kvalitetni boravak na otvorenom unutar privatnog prostora.

Dubrovnik. Terasa na uglu stambenog L tlocrta.

Omi. Kua je produljena volumenom koji zavrava terasom, te se kua doima manjom nego to jest, sukladno tradicionalnom okruenju.

112

Koloep. Dogradnjom terase udvostruio se prostor kata i unijela se nova kvaliteta stanovanja.

Crikvenica. Unutar ograenog dvorita nalazi se kua s terasom u razini prvog kata.

Loe oblikovana terasa na tradicionalnoj graevini. Ambijent je nagren nezgrapnim volumenom koji se ne doima kao dio kue, a mogao je biti njezin najljepi dio.

Hipertrofiranom transformacijom terase u niz lo u potpunosti je prekriveno proelje.

Vrijedna tradicionalna graevina bitno gubi na vrijednosti terasama dodanim izvan konteksta.

Unato naporu da se koriste neki tradicijski elementi, njihovo pogreno oblikovanje, poloaj, dimenzije i meusobni odnosi rezultirali su hibridnom graevinom koja se ne bi mogla uklopiti ni u kakav kontekst.

113

3.5. Preureenje prizemlja Prizemlja starih kua, konobe, kuine ili staje, u ruralnim podrujima esto su i dalje u upotrebi, pa itekako treba uvati i njihove graditeljske vrijednosti, no u prigradskim i gradskim podrujima velik broj se adaptira u stambeni prostor. Pri tome je vano oblikovne elemente prilagoditi novoj namjeni, a da se ne narui cjelina kue. S izmjenom namjene prizemlja usko je povezana promjena dimenzija otvor. Prozori konobe su izrazito mali, obino horizontalni pravokutni otvori, a vrata uglavnom dvokrilna, to je vidljivo na proeljima tradicijskih graevina. Ako postoje opravdani razlozi, vrata u prizemlju se mogu djelomino zazidati i pretvoriti u prozor, kao i obrnuto, prozor se moe produljiti u vrata. Skraenje vrata u prozor se izvodi tako da se, unutar pragova, vrata zazidaju do visine parapeta prozora prizemlja, te da se na tom mjestu umetne kameni prag i formira poloeni prozor. U sluaju da su vrata veoma iroka, novi otvor moe se po sredini podijeliti jo jednim kamenim pragom. Prozor se pretvara u vrata tako da se doprozornici produlje jednakim kamenim elementima, a stari potprozornik iskoristi kao novi prag.

114

Uska vrata se u odreenim sluajevima mogu proiriti, ali tako da njihova irina ostane osjetno manja od visine. Ako se jednokrilna vrata ire u jedno i pol krilna ili dvokrilna, tada treba formirati novi rasteretni luk, a kamene pragove prilagoditi irini novog otvora. Preporua se koritenje postojeih dovratnika, dok se nadvratnik i prag dimenzioniraju prema novom otvoru. U sluaju potrebe za povienjem vrata preporua se umetanje novih kamenih elemenata iznad postojeih dovratnika, kako bi se dobila potrebna visina, te ponovna upotreba starog nadvratnika ispod rasteretnog luka. Novi otvori na staroj kui, trebaju slijediti ritam postojeih otvora. Oblikovanje tradicijskih graevina prilagoeno je zidanju u kamenu i ujednaenoj podjeli proelja, pa su otvori mahom rasporeeni u pravilnom ritmu. Prozori na dalmatinskim kuama su relativno malih dimenzija, uokvireni punim kamenim pragovima i obino zatvoreni drvenim kurama sa eljeznim okovom, kako je opisano u drugom poglavlju. Ako je u izvornom rasteru prozora izostavljen jedan otvor, na tome se mjestu moe otvoriti novi i oblikovati prema izvornima, ponavljanjem kamenih okvira, stolarije i okova.

Garana vrata u pseudo-tradicijskom stilu. Proporcije otvora i debljina kamenog okvira su neusklaeni, pa bi bilo bolje da je okvir izostavljen.

115

Nove drvene vratnice trgovine s ostakljenim gornjim dijelom i zatitnom kovanom reetkom usklaene su sa stilom graevine.

Otok Hvar, Stari Grad. Pri obnovi stare kue, radi poboljanja uvjeta stanovanja u potkrovlju je otvoren novi prozor. Postavljen je na tradicionalan nain, po sredini zabata i uokviren kamenim pragovima.

Dodajmo i veoma estu izmjenu drvenih vratnica u prizemljima, kod adaptacije prizemlja kua u poslovne prostore. Tada se uglavnom postavljaju staklena vrata bez okvira, da bi se dobio uvid u sadraj prostora. Umjesto toga mogu se napraviti vrata u drvenom okviru sa staklom zatienim eljeznom reetkom, ili puna drvena vrata koja su u radno vrijeme otvorena, dok se iza njih nalaze druga, staklena vrata.
116

Nove etverodijelne vratnice izraene na tradicionalan nain slue kao zatita staklenim vratima trgovine.

U priobalju je nekada stanovanje zapoinjalo na prvom katu, s ulazom preko vanjskog stubita. Pri adaptaciji je prizemlje mogue povezati s gornjim katovima unutranjim stubitem, no svakako treba sauvati i izravni ulaz na prvom katu. Kod preureenja prizemlja u stambeni prostor treba zadrati osnovne karakteristike izvornog oblikovanja unutranjosti.

Prizemni prostori su redovito imali vidljivu drvenu stropnu konstrukciju, s gredama koje su usidrene u zid ili poivaju preko nazidnice na kamenim konzolama. Kameni zidovi konobe najee su neobukani. Kod preureenja se finija struktura zidanja moe ostaviti vidljivom, a loije graen zid treba obukati tradicionalnom vapnenom bukom.

Otok Bra, Nereie. Prizemlje je adaptirano u stambeni prostor s kuhinjom i kupaonicom. Zadrane su postojee nie i dimenzije otvora (gore), a samo je dio zida s kuhinjom zavrno obraen keramikim ploicama (sredina), zadrana je izvorna stropna konstrukcija s kamenim konzolama i drvenim gredama, a vanjska stolarija je djelomino ostakljena kako bi se dobilo dodatno osvjetljenje (dolje).

117

3.6. Rehabilitacija novijih graevina u rubnim zonama Gledajui kroz prizmu graditeljskog naslijea, proces rehabilitacije novih dijelova naselja moe zapoeti manjim zahvatima na postojeim kuama koje sada nemaju ambijentalnu vrijednost. Ako vlasnik ili korisnik na parceli uspostavi prikladan ogradni zid (vidi 4. poglavlje), svede graevinu na jasan volumen u kojemu razabiremo distinktivne elemente kao to su krov, otvori, balkon, terasa, te prepoznajemo autentine detalje kao to su pokrov, luminar, streha, materijali, boje i jo k tome hortikulturno oplemeni parcelu, mogue je da se kua bolje ambijentalizira, pa i dobije na vrijednosti.

Donekle se moe razumjeti stihijsku gradnju koja je nastala iz potrebe, ekajui donoenje planova ili pojednostavljenje sloenih postupaka ishoenja dozvola. Iako je ruenje ponekad jedino rjeenje, ponudit emo smjernice za mogue preoblikovanje mnogih od takvih graevina, a vrijedi ih koristiti i pri gradnji novih kua u podrujima kojima slijedi naknadna urbanizacija. Ne govorimo o vrijednoj autorskoj arhitekturi, jer povijest se stvara i sada, nego o veinskom postotku stambenih graevina koje su nastale bez kvalitetnog projekta. Kad bi se kod takvih kua slijedila standardna tradicionalna rjeenja, mogao bi se uspostaviti lokalni identitet.

Slino oblikovanje proizvodno-prodajnih hangara i novijih obiteljskih kua.

118

Najee pogreke kod arhitekture koja se ne obazire na povijesni ambijent su neprilagoenost oblika i mjerila, uvoenje elemenata kontinentalne arhitekture (npr. krovovi i pokrovi iz alpskih predjela), te upotreba pseudo-elemenata (npr. nekritina upotreba luka, balkona s nepreglednim nizovima stupia, loe inaice luminara). S poveanjem udaljenosti od tradicionalnih naselja, kue u rubnim zonama sve se tee mogu identificirati sa irim povijesnim prostorom. Stambene graevine ponekad se po oblikovnim znaajkama ne mogu razluiti od industrijskih graevina, sadre istovremeno elemente gradske i seoske arhitekture, to uzrokuje tipoloku nedefiniranost. Viestambene graevine u rubnim podrujima mahom su oblikovane i kao hiperdimenzionirane obiteljske kue, ili kao klupko od nekoliko obiteljskih kua. Takve velike stambene kue bi trebalo znalaki preprojektirati, no ve i samo preoblikovanje krova i otvor, te kvalitetna obrada proelja mogu ih uiniti skladnijim.
Viestambena graevina oblikovana je jednako kao obiteljska kua uz mehaniko poveanje dimenzija.

Viestambena kua oblikovana je kao splet od nekoliko kua koje prolaze jedna kroz drugu. Tradicija priobalja poznaje samo sklopove s jednostavnim volumenima u jasno definiranom meuodnosu.

Pretenciozno oblikovana seoska kua s povrtnjakom (gore) i gradska viestambena kua s luminarima u potkrovlju (dolje). Pobrkani su elementi koji definiraju tipove graevina.

Industrijska (gore) i stambena graevina (dolje) gotovo se ne razlikuju u oblikovanju volumena.

119

Izgled graevine treba odgovarati njezinom poloaju i namjeni. U hrvatskom priobalju je to tradicionalna struktura punih zatvorenih volumena, s rasporedom krovnih ploha koji je usklaen sa susjednima. Meu arhitektonskim elementima oblikovanja istiu se uspravni prozori manjih dimenzija. Kao model za gradnju u rubnoj zoni, gdje se ne moe insistirati na upotrebi iskljuivo tradicijskih materijala, moe posluiti kua pravokutnog tlocrta, s krovom tradicionalnog

nagiba, sa simetrinim proeljem i izduenim otvorima skromnih dimenzija s drvenom stolarijom. Ako se uz to krov pokrije crijepom i pravilno formira streha, proelje obradi glatkom bukom obojanom prirodnim pigmentom karakteristinim za priobalje (kako je opisano u drugom poglavlju), dobit e se kvalitetno standardno i nepretenciozno rjeenje. Najvanije je od poetka racionalno projektirati kuu, bez suvinih prostora, te je dovesti na mjerilo koje je lako odravati.

Katela. Standardno oblikovana novija graevina nosi osnovna obiljeja arhitekture priobalja.

Graevina koja bi se uz manje popravke (korekcija prozor i strehe, kvalitetnije bukanje, preoblikovanje dogradnje) sasvim pribliila tradicijskoj gradnji.

Graevina u prvom planu, iako graena od betona, svojim ukupnim oblikovanjem dobro slijedi lokalnu graditeljsku batinu. Ograena je od ulice gustim zelenilom, ima formiran vrt, terasu s pergolom i skladan osnovni volumen, za razliku od kue u drugom planu, koja se sastoji od deformiranih tradicionalnih elemenata.

120

Tradicionalna, viestoljetna kua, podatna je promjenama koje olakava upotreba prirodnih materijala. Dogradnje i nadogradnje u tradicionalnoj arhitekturi nastajale su u jasnim fazama kroz due vremensko razdoblje. Nove kue u betonu, koje nastaju odjednom, trebaju imati

jasno definiran volumen umjesto da svojim usitnjenim, prerazvedenim tlocrtom djeluju kao proizvoljni kola dogradnji i nadogradnji, ime se pokazuje nesnalaenje u prostornim odnosima.

Dubrovnik. Nadogradnje kua pokazuju vremenski slijed rasta pri emu su meusobno usklaeni mjerilo, volumeni, oblici i materijali.

Kue koje su neusklaene unutar vlastitog okvira i meusobno rezultiraju prostornim kaosom.

121

Primjeri kua slinih po veliini, a razliitih po oblikovanju. Tradicionalne graevine jednostavnog volumena i jasne ralambe (lijevo) i novija gradnja nepotrebno sloenih i nefunkcionalnih oblika (desno).

122

U viestambene graevine u rubnim zonama priobalja spadaju i apartmanske kue. Kao i ostali noviji primjeri kolektivnog stanovanja u takvim podrujima, mahom su pogreno formirane kao proizvoljne nakupine kuica. Umanjuju vrijednost naselja kojem gravitiraju i ne nude adekvatan okvir za odmor.

Tradicijski jezik nudi rjeenja i za skladno oblikovanje kue veih dimenzija. Iskustva tradicionalne gradnje pokazuju da je pravokutni tlocrt najpovoljniji za funkcionalnu organizaciju kue u priobalju. Stoga je uputno i kod nove gradnje veih dimenzija limitirati irinu kue, odnosno raspon konstrukcije, tako da se moe formirati pravilan dvostreni krov.

Ralamba velikog volumena apartmanske kue koja ne proizlazi iz funkcionalnih potreba neuspjeno oponaa tradicionalni sklop nastao prirodnim rastom kroz vrijeme.

Konjsko, zalee Opatije. Tradicijski sklop nastao dodavanjem funkcionalnih jedinica meusobno usklaenih oblika.

Otok Hvar, Dubovica. Tradicijska kua ogranienog volumena i jednostavnog tlocrta odgovara i suvremenim potrebama kue za odmor.

123

Kod kue umjerenih dimenzija dodatna potrebna povrina moe se ostvariti aneksom koji zavrava krovnom terasom. Uvoenjem istog i ogranienog volumena, zajednike terase

umjesto mnotva balkona ili loa, i apartmanska, odnosno svaka vea stambena graevina, moe slijediti tradiciju oblikovanja kua u priobalju.

Katel tafili. Kua veih dimenzija s krovnom terasom koja omoguuje skladno oblikovanje krova.

Rascjepkanost volumena umjesto eljene slikovitosti rezultira slabom iskoristivou prostora i nametljivom pojavom.

124

Krov je element koji vjerojatno najvie utjee na ukupan izgled kue, pa i naselja u kojemu je smjetena. On je dio kue najizloeniji klimatskim uvjetima pa preko njega saznajemo kakvi su smjerovi i snage vjetra i kie. Streha,

kao spojni element proelja i krova, vana je koliko i ugao, vrata, prozor ili balkon. U tim prijelazima iz jednog arhitektonskog elementa u drugi najjasnije itamo razvoj konstruktivnih i estetskih rjeenja kroz povijest.

Oblici krovova gipke drvene konstrukcije prilagoeni podneblju (gore) imaju puno veu izraajnu snagu od vrlo rairenog ispraznog poigravanja krovnim plohama koje ne proizlazi iz osnovne funkcije krova (dolje).

125

Bijeli i crveni krovovi ujednaenih tradicijskih nagiba, osnovnih tipova strehe, asocijacija su na arhitekturu priobalja. Ve samo zadravanje tradicijskog nagiba krova i vrste pokrova uva kvalitetu vizualne slike mjesta. Pravilno oblikovanje i odravanje krova treba biti prioritetni zadatak vlasnika kue.

U hrvatskome priobalju esta je gradnja kua s karakteristikama kontinentalne arhitekture. Upotreba takvih elemenata na krivom mjestu znak je ignoriranja lokalnog ambijenta. Drvene ogradice, kiene i velike strehe, pokrovi kontinentalnim crijepom, ive boje, agresivne su u svojoj pojavnosti i trebaju biti zamijenjeni: eljeznom, kamenom ili punom ogradom, strehom tradicionalnog oblika, crijepom koji se koristi u priobalju (utoreni crijep, kupa kanalica), tradicionalnim lokalnim bojama itd. Treba istaknuti takoer esto podilaenje lokalnoj arhitekturi pseudo-elementima. To podrazumijeva upotrebu nepovezanih inaica elemenata tradicionalne gradnje koji se zadravaju na pukoj formalnoj slinosti s izvornim elementima, bez podrke unutar strukture graevine. Duboke strehe iznad zabatnog zida preuzete iz graditeljstva kontinentalnih krajeva ne uklapaju se u mediteranski ambijent.
126

Iako su nastali u nekoliko razliitih razdoblja, luminari na staroj kui paljivo su usklaeni s proeljem (gore). Na novoj graevini, nastaloj odjednom, neuspjeno je simulirana slikovitost i vieslojnost tradicijske gradnje (sredina).

Pseudo-barokni elementi potpuno su strani ambijentu kvarnerskog sela.

127

Kameni stupii, esto s iskrivljenim stilskim obiljejima, koji se proteu na balkonima ili loama uzdu cijelog proelja, oblaganje dijelova proelja tankim kamenom prikladnim za podno poploanje, preiroki otvori uokvireni maskama od kamena, predimenzionirana vanjska stubita, neki su od elemenata arhitekture koji iskrivljuju percepciju tradicije gradnje u hrvatskom priobalju.

Upotreba luka u oblikovanju novih kua u priobalju jedan je od najeih primjera krive interpretacije tradicionalnih arhitektonskih elemenata. Po obliku i konstruktivnoj ulozi pripada dugoj tradiciji zidanih konstrukcija, dok u suvremenim graevinama od armiranog betona, osobito za male raspone, njegovo koritenje nije opravdano ni statiki ni estetski. Svaki element dobre arhitekture ima razlog zbog kojega je upotrijebljen. Prisutnost graevine u prostoru nadilazi granice parcele, pa njezin izgled ne bi smio biti preputen samo ukusu vlasnika. Osim vlasnika pojedinih kua, odgovornost za oblikovanje ukupnog prostora trebali bi dijeliti svi sudionici u tom procesu: planeri, projektanti i izvoai.

128

Najtee je ispraviti skupe i pretenciozne graevine. One najjasnije pokazuju da je osnovni problem devastacije prostora u nepoznavanju stvarnog znaenja lokalnog graditeljstva, a ne u financijskim ogranienjima. Usporeujui sauvana i nagrena naselja uz obalu, ini se, na prvi pogled, da je pogreke mogue ispraviti

samo ruenjem i graenjem ispoetka. Ipak, gdje god je to mogue, treba pokuati regenerirati vrijednosti nasljeenog prostora temeljitim preprojektiranjem loe oblikovanih kua i njihovog okruenja uz koritenje pouka lokalne graditeljske batine. U tome bi mogle pomoi smjernice koje su naznaene u ovoj knjiici.

Tradicionalni ambijent nagren je neusklaenim dogradnjama i nadogradnjama, te predimenzioniranim novogradnjama.

Lastovo, Luica.

129

130

4. PROSTORNA SINTAKSA
UREENJE PARCELE

Naa graditeljska batina nudi neiscrpan repertoar ureenja parcele. Ovdje se donosi nekoliko karakteristinih primjera kao svojevrsni casestudy koji naznauju model analize kojom bi se morale izluiti specifinosti razliitih regionalnih rjeenja. Ona u pravilu ovise o skladnom odnosu spram prirodnih datosti i naslijeenih arhitektonskih pravila. Jedan od glavnih zadataka povjesniara arhitekture i urbanizma trebao bi biti prouavanje i bolje razumijevanje specifinosti dubrovake, otoke i zagorske, kvarnerske i istarske graditeljske batine u ambijentalnom kontekstu. 4.1. Pojmovnik Graevinska parcela je zemljite u funkciji graevine ili sama graevina. Na estici se odreuje jedna ili vie graevina koje su u funkciji jedne namjene ili jednog korisnika. Povrina za gradnju je dio graevinske estice na kojoj je doputena izgradnja osnovne i pomonih graevina. Osnovna graevina je svaka graevina koja slui za odvijanje planom predviene namjene. Pomona graevina je svaka graevina u funkciji odvijanja namjene u osnovnoj graevini. Gradi se kao zasebna cjelina, prigraena uz osnovnu ili fiziki odvojena. Ureenje graevinske parcele prema vaeem zakonu o graenju treba obuhvatiti sve sadraje na estici. Na neizgraenim dijelovima estica ureuju se interne, prometne i parkiraline povrine, povrine ukrasnog i zatitnog zelenila, terase u razini terena, sportsko-rekreacijske i manipulativne povrine. Ovisno o gustoi izgradnje u naselju posto-

tak izgraenosti parcele, tj. odnos i veliina izgraene i slobodne povrine, propisuje se prostornim planom. Prilikom gradnje treba u najveoj moguoj mjeri sauvati postojee autohtono zelenilo, a ostali okoli treba urediti i oplemeniti sadnjom ukrasnog zelenila. Parcela se moe ograditi na vie naina: zelenilom, kamenom, metalom. Visina ograde odreuje se prema lokalnim uvjetima u naselju. Oblikovanjem terena ne smije se naruiti mogunost koritenja susjednih estica, bez obzira na njihovu namjenu. 4.2. Pouke tradicijske gradnje u ruralnoj cjelini Ruralna naselja u posljednje vrijeme izazivaju veliki interes investitora, pa doivljavaju pojaanu revitalizaciju i obnovu. U vremenima kada je obalni pojas ve znatno izgraen kuama za odmor, naputena ruralna naselja prepoznata su kao oaze mira i odmora. Stoga nam se ini vrijednim istaknuti znaajke ruralne arhitekture, prostornu organizaciju pojedinih gospodarstava, kao i itavih zaselaka, koji nastaju potujui zateene datosti mikrolokacije. Ruralno naselje u prostoru najee je nastajalo spontanom izgradnjom koja se prilagoavala konfiguraciji terena i koristila prednosti prostora u smislu osunanosti i zatite od vjetrova. Koristile su se prisojne orijentacije i poloaji zatieni od glavnih vjetrova. Naselje je nastajalo adicijom stambeno-gospodarskih sklopova. Smjetaj naselja uvjetovale su obradive povrine tako to se naselje nikada nije gradilo na plodnoj zemlji, nego se smjetalo na rub polja.

131

4.2.1. Odnos prema mikrolokaciji konfiguraciji terena Izgled stambenog sklopa, pa sukladno tome i itavog naselja, uvjetovan je mikrolokacijom. Na organizaciju sklopa posebno utjee konfiguracija terena, to se dobro vidi i iz sljedeih primjera.

Mimice, zaseok Medii. Sklop stambenih kua u nizu koje su orijentirane prema jugu, dok u zaleu imaju prirodnu konfiguraciju terena biokovske stijene. U kue se pristupa iz zajednikog, javnog prostora koji nastaje proirenjem pristupnog puta. U prizemlju su ulazi u gospodarske prostore (konobe), dok sulari vode na kat u stambene prostore.

Mimice, zaseok Kalari. Zaseok je izgraen na strmom terenu. Kroz njega vode pjeake ulice, a stambeno-gospodarski sklopovi niu se po slojnicama, potujui prirodni nagib terena. Kue su orijentirane prema jugu, koriste insolaciju, a sklopovi su otvorenog tipa: javni i privatni prostor proimaju se bez ograivanja.

Makar, zaseok Andrijaevii. Stambeno-gospodarski sklop organinog oblika nastao je na vrletnoj lokaciji, iznad klisure i izgradnjom se potpuno prilagodio mogunostima terena.

132

4.2.2. Odnos prema obradivim povrinama Stambeni sklopovi u ruralnim cjelinama graeni su rubom polja, na manje kvalitetnom terenu, a nikada na obradivim povrinama. Primjeri prikazuju odnos stambenog sklopa i obradivih povrina koje se nalaze u neposrednoj blizini. U sluaju velike udaljenosti obradivih povrina od primarnog naselja formiraju se sekundarna naselja za povremeno ili sezonsko stanovanje, ili pak samo za gospodarsku namjenu.

Dranice, zaseok Alai. Stambeno-gospodarski sklop smjeten je uz rub obradivih povrina. Polja su poloena terasasto zbog nagiba terena i ograena suhozidima.

Medov Dolac, zaseok Raosi. Zaseok je smjeten izmeu dvije plodne vrtae koje mjetani obrauju.

4.2.3. Proimanje javnog i privatnog prostora U zaseocima redovito dolazi do proimanja javnog i privatnog prostora, koji su veoma rijetko striktno odijeljeni. Ako ograde, najee suhozidi, postoje, njihova je uloga utilitarna (spreavaju osipanje plodne zemlje, slue kao podzidi na kosom terenu, uvaju nasade od stoke), a ne formalna u smislu ograivanja privatnog posjeda.

Donja Brela, zaseok Medii. U neposrednoj blizini stambeno-gospodarskog sklopa su vrtovi za dnevne potrebe domainstva, te polja koja se obrauju.

Otok Hvar, Malo Grablje. Javni putovi koji vode kroz zaseok i zajedniki prostori crkva, komunalni bunar, zadruna zgrada i uljara oznaeni su uto, a privatne stambene i gospodarske kue s pripadajuim okunicama i vrtovima oznaene su zeleno. Uoljivo je proimanje javnog i privatnog prostora.
133

4.2.4. Prostor pred kuom ivot domainstva na otvorenom U ruralnim naseljima tradicijska kua najee nema posebno definirane okunice, pa prema tome niti parcele onako kako je danas poimamo. U organizaciji prostora dolazi do spontanog proimanja privatnog prostora okunice i javnog prostora sela putova i trgova. Pred ulazom u kuu, na pridvrau oblikuje se prostor za odmor i rad. Uz ulazna vrata, na proelju kua, esto je dograeno mjesto za sjedenje na otvorenom. Na vanjskom prostoru obavlja se dio gospodarskih djelatnosti vezanih za kuanstvo, ukuani se odmaraju ili organiziraju zajednike aktivnosti za sve lanove seoske zajednice. Oko kue su bunar i odrina koja prua sjenu, a esto je zasaeno i veliko stablo ija kronja daje zeleni okvir svim aktivnostima na otvorenom.

Lovre Opanci, zaseok Milinovii. Stambene i gospodarske kue slobodno su postavljene u prostoru, otvoreni zajedniki prostor redovito je zasjenjen kronjom stabala (kotela, orah, lipa), koja prua hlad i omoguava obavljanje gospodarskih djelatnosti na otvorenom. Uz gospodarske kue su suhozidne ograde otvoreni torovi.

Lovre, zaseok Mustapii. Kroz zaseok prolazi lokalni put. Prostor javnog puta i privatnog prostora (okunice) nije fiziki odvojen.

Malo Grablje, stambeni sklop. Stambene katnice (oznaene sivo) izgraene su u nizu, a gospodarske prizemnice (oznaene uto) izdvojene su od stanovanja. Uz kue su gustirne i kruna pe. U neposrednoj blizini kue je vrt povrtnjak, ograen suhozidom, u kojem se uzgajaju kulture za dnevne potrebe domainstva. Poljoprivredne povrine na kojima se uzgajaju monokulture nalaze se izvan naselja.

Podbablje, zaseok Medvidovii. Prostor pred kuom ujedno je i put kroz selo.

134

Biorine, zaseok Gornje Karae.

Podbablje, zaseok Lapende, prostor pred kuom.

ivot gospodarstva organiziran je oko gumna prostora za vridbu ita. Uz gumno su stambena kua, prostori za stoku (svinjac i kokoinjac), gospodarska kua za uvanje prehrambenih proizvoda (sijeno) i cisterna za vodu. Gumno preuzima ulogu zajednikog vanjskog prostora za rad i okupljanje. Uz stambenu kuu bogato je razvijen prostor na otvorenom, u donjem primjeru ograen suhozidom. Uz kuni ulaz je manje, poploano dvorite, te vrt sa gnojnicom.

Vrboska, kua s vrtom.

Gornje Igrane, zaseok Mioevi.

135

Podruje Leevice. Prostor pred kuom u sjeni velike kronje.

Biorine, zaseok Karae.

Sv. Lovre. Odrina pred kuom.

Lovre, zaseok Dumanii. Sjedenje pred kuom, otvoreni prostor u sjeni kotele.

Vis, selo Podhumlje. Vanjski prostor pred kuom (dvor) zasjenjen je odrinom, a parcela nije striktno ograena zidom.

136

4.2.5. Organiziranje kua u stambeno-gospodarske sklopove sa zatvorenim dvoritem Na prostoru dalmatinskog zalea, naroito u prostorima koji su u prolosti bili pod turskim utjecajem, gradili su se stambeno-gospodarski sklopovi oko zajednikoga dvorita, koje je prema vanjskom prostoru bilo ograeno zidom. U ogradnom zidu bio je ulaz u sklop. Iz zajednikog dvorita ulazilo se u stambene i gospodarske kue.

Podbablje, sklop Domljan. Stambeno-gospodarski sklop organiziran je oko unutranjeg dvorita koje ograuje kameni zid u kojemu je ulaz. Stambene i gospodarske kue odvojene su dvoritem. Poljoprivredne povrine nisu fiziki odijeljene od sklopa.

Baka Voda, Juriia dvori.

Osnovna karakteristika je gradnja nekoliko stambenih i gospodarskih kua, koje su redovito pripadale lanovima jedne obitelji, oko zajednikog dvorita ograenoga zidom. ivot se odvijao na otvorenom, a istodobno i na zatvorenom branjenom prostoru.

Podbablje, zaseok Lapende. U zaseoku je nekoliko kua u nizu, od kojih svaka ima vlastito ograeno i poploano dvorite. U dvoritu su gospodarske kue (svinjci i kokoinjci), a uza zid je prislonjen sular koji vodi u stambene prostorije na katu, dok je u prizemlju konoba.

Brela Krike. Stambeno-gospodarski sklop sastoji se od dva niza kua koji zatvaraju pravokutno dvorite, u kojem se odvijaju sve gospodarske djelatnosti. Sjeverno od sklopa naknadno se dograuju gospodarske, pa i stambene zgrade.

Brela, zaseok Filipovii. Stambeno-gospodarski sklop oblikovan je organino, potujui konfiguraciju terena. Kue su organizirane oko manjeg dvorita iji se ulazi zatvaraju. Ovo je primjer zatvorenoga sklopa.

137

4.2.6. Razvoj organizacije ivotnoga prostora Razliiti su naini organiziranja rada i stanovanja u ruralnim cjelinama: A) Najskromniji nain stanovanja predstavlja prizemnica koja se koristila dijelom za stanovanje, a dijelom za stoku. Ovakav nain stanovanja uglavnom je ve naputen, a u izvornom stanjuje je sauvan veoma rijetko, u naputenim zaseocima. Najee je preinaen u skladu sa suvremenijim ivotnim potrebama.

tala

tala

kuina

soba

soba

Lokviii, zaseok Budimlii. Prostor kue podijeljen je na stambeni i gospodarski. Kua predstavlja najjednostavniji i najprimitivniji nain organizacije tradicijskog stanovanja.

C) Kua se koristi samo za stanovanje, dok se gospodarske djelatnosti obavljaju u zasebnim jedinicama (kuina, konoba). Stoka se smjeta u odvojene graevine staje, koje mogu biti u blizini stambenih kua s kojima ine zajedniki stambeno-gospodarski sklop, ili mogu biti smjetene na rubu sela. U sklopu gospodarstva esto se nalazi bunar gustirna, naroito u krajevima siromanima vodom, te prostor za vridbu ita (gumno), najee smjeten uz gospodarske kue. Ponekad vie domainstava dijeli isto gumno, pa ak i zajedniki bunar. Uz kuu je vrt povrtnjak za potrebe domainstva, esto ograen suhozidom koji spreava eroziju plodnoga tla, a titi i od stoke. Razvojem domainstva, uz stambenu kuu raz vijaju se i popratni sadraji, kao to su gospodarske kue (za spremanje alata i uroda), kuine i krune pei, gustirne i nastambe za stoku (tale, svinjci, kokinjci) s ograenim prostorom za boravak stoke na otvorenom.

B) Razvijeniji nain stanovanja je katnica, koja je u prizemlju imala gospodarske prostorije i staje, dok je stanovanje bilo na katu, kojem se redovito pristupalo preko vanjskog sulara.
Medov Dolac, zaseok urle. Stambeno-gospodarski sklop organiziran je tako da su istono od gumna stambene jedinice i kuina, a zapadno su gospodarske kue i pojate, s ograenim prostorom za boravak stoke na otvorenom.

D) Sekundarna naselja sastojala su se iskljuivo od gospodarskih kua tzv. stanova za stoku. Graena su izdvojeno od zaselaka, najee u planini gdje ima ispae i gdje stoka boravi u ljetnom periodu.

Lovre Opanci. tala je bila u prizemlju, a stanu na katu pristupalo se vanjskim stubama.

Biokovska sela, Babani. Gospodarske graevine prizemne nastambe za stoku imaju otvorene ograene prostore torove, najee graene suhozidom.

138

4.2.7. Kvalitetni primjeri obnove seoskih gospodarstava Seoska gospodarstva, a u posljednje vrijeme i stoarski stanovi, postaju atraktivni za razvoj seoskog turizma. Adaptacije zateenih gradnji potrebno je izvoditi s mjerom, kako uvoenjem novih sadraja ne bi dolazilo do veeg odstupanja u izgledu sklopa od izvornog, makar je izvjesno da se naputanjem tradicionalnog naina ivota i privreivanja odreene namjene (prvenstveno poljoprivredne i stoarske) gase, a uvode se novi sadraji sukladni turistikim potrebama (komfornije stanovanje, vei broj sanitarnih vorova, parkiralita, rekreacijske i sportske aktivnosti). Potrebno je osigurati javne povrine za parkiranje izvan naselja. Navodimo dva uspjena primjera obnove tradicijskog stambeno-gospodarskog sklopa gdje je, unato izmjeni izvorne namjene, tradicijska arhitektura sauvana u zateenim gabaritima i dispoziciji, a sklopovi su obnovljeni potujui tradicionalne materijale i detalje.
Primoten, Jurlinovi dvori. Sklop kua rehabilitiran s novom, turistikom namjenom. Kue su u funkciji seoskog turizma, imaju ugostiteljski prostor, zbirku posveenu tradicijskom stanovanju i stambeni dio za vlasnike.

Podetatii. Uzorno obnovljen tradicijski sklop na Gornjoj Bujtini.

139

4.2.8. Voda bunari i gustirne Na itavom je priobalju voda od posebnoga znaenja. Tekuica je malo, pa se svako domainstvo oslanja na vlastiti bunar ili cisternu (gustirnu, atrnju ili ternu), koji su sastavni dio svakog stambeno-gospodarskog sklopa. Grade se i bunari zajedniki za itavo selo, s naplavnim plohama za sakupljanje kinice, pojila za stoku tzv. lokve i bunari uz poljoprivredne povrine. ak i kada naselje dobije tekuu vodu, preporua se zadravanje gustirne kao izvornog funkcionalnog i oblikovnog elementa sklopa. Naime, i dalje je korisno vodu iz gustirne upotrebljavati za zalijevanje vrta i oblinjih njiva. Gustirne koje se nalaze u sklopu seoskog domainstva najee vodu sakupljaju s krovova stambenih kua. Grade se i gustirne koje imaju vlastite naplavne plohe, izgraene od lomljenih kamenih ploa koje su sloene kao krovovi.

Otok Hvar, Humac. Uoava se velik broj gustirni (oznaeno plavo), to je odlika veine ruralnih naselja na prostoru Dalmacije, gdje su tekuice u neposrednoj blizini zaseoka rijetkost.

Vinodol. terna.

140

4.3. Stambena izgradnja u urbanoj cjelini Poglavlje donosi osnovne tipove izgradnje u urbanim cjelinama, bez detaljnijeg obrazlaganja nastanka i razvoja pojedinog tipa. Svaka zateena situacija zahtijeva pojedinanu detaljnu analizu. 4.3.1. Izgradnja u nizu Izgradnju u urbanoj povijesnoj cjelini karakterizira stanovanje u zoni guste izgradnje. Bez obzira na to formiraju li kue s ostalim graevinama stambeni niz ili blok, osnovno je obiljeje izostanak okunice, odnosno stopostotna izgraenost parcele. Proelja kua definiraju izgled ulice, trga ili rive.

Otok Vis, zaseok Podhumlje. Gustirna u naselju s pripadajuom naplavnom plohom.

Hvar, predio Burak. Stambene kue, izgraene u nizu, obrubljene su ulicama. Veliina kue ujedno je i veliina pripadajue parcele; izgraenost je potpuna.

4.3.2. Izgradnja u bloku


Otok Vis, lokalitet ueca. Gustirna u polju.

Primorski Dolac, lokalitet Bristovaa. Izvan zaseoka grade se lokve za napajanje stoke i zalijevanje usjeva.

Hvar, juno dio predjela Groda. Stambeni blokovi izgrauju se tako da je ulicama definirana urbana matrica, kue su glavnim proeljem okrenute prema ulici, postavljene su u nizu, a u sredinjem dijelu, ovisno o postotku izgraenosti, nastaju dvorita ili vrtovi. Vrtovi imaju ogradne zidove koji svojom dispozicijom potuju zadanu urbanu matricu.

141

4.3.3. Ulica Ulice nastaju tako da se kue svojim proeljem postavljaju na sam rub parcele, i najee grade kao kue u nizu. U dvorinom dijelu parcele organiziraju se pomone graevine, vrtovi, a kod reprezentativnih gradnji i perivoji. Kue koje definiraju ulicu svojim su proeljima okrenute ka javnom prostoru.

Primjer guste izgradnje blokovskoga tipa je i urbana jezgra grada Trogira. Kue u nizu glavnim su proeljima okrenute prema ulici, a u sreditu bloka ostaju neizgraeni tek manji prostori unutranjeg dvorita.

Makarska. Ulica Kalalarga, glavna gradska komunikacija protee se u smjeru istok-zapad. Kue su glavnim proeljem okrenute prema ulici, dok se na parcelama izgrauju i pomone graevine te oblikuju manja dvorita. Kad su dvorita okrenuta ulici, definirana su ogradnim kamenim zidom, u kojemu se nalazi portal kao glavni ulaz u sklop. Znaajnije palae izvorno su imale vrtove i parkove u stranjem dijelu parcele, koji su u kasnijem razvoju grada podijeljeni izgradnjom stambenih kua.

Hvar. Sjeverna dio predjela Groda. Ulice definiraju urbanu matricu. U dijelu grada s malim postotkom izgraenosti i veim udjelom zelenih povrina uglavnom vrtova (nekada su to bili povrtnjaci srednjovjekovnog grada), ogradni zidovi, odnosno potporni suhozidi, odreuju uline linije.

Hvar. Proelja kua oblikuju gradsku ulicu.

U rubnim dijelovima povijesnih cjelina sauvani su prostori vrtova, ograeni kamenim zidovima. Oni, kao i kue, definiraju javni prostor ulice.

142

Hvar. Ogradni zid vrtova definira ulicu koja nastaje u rubnoj zoni grada.

4.3.4. Trg Trg predstavlja oduak u gusto izgraenoj matrici grada i omoguava ivot na otvorenom. Nastaje najee oko istaknutog javnog sadraja, kao to je crkva ili neka druga znaajna graevina. Kue u nizu glavnim su proeljima okrenute prema trgu.

Otok Hvar, Stari Grad. U 17. i 18. stoljeu spontanim rastom nastaje trg kor. Kue sa znaajkama pukog graditeljstva, kao i one baroknog sloga glavnim su proeljem okrenute prema trgu, gdje se nalaze i balature.

Hvar, predio Groda, trg sv. Duha. U gusto izgraenoj matrici predjela Groda, a pred glavnim proeljem crkve sv. Duha, nastao je manji gradski trg reduciranjem blokovske izgradnje. Trg definiraju okolne stambene kue, a akcent mu daje gotiko proelje crkve.

Otok Hvar, Stari Grad. Trg pred upnom crkvom sv. Stjepana na sjeveru i zapadu definiraju stambeni nizovi kua, ija su glavna proelja okrenuta ka trgu. Istonu stranu trga odreuje proelje crkve, a junu samostojei zvonik.

143

Makarska, Kaiev trg. U osi trga je upna crkva, istono i zapadno je niz kua koje u prizemlju imaju poslovne prostore, pa se uz njih razvija komunikacija. Sredinji dio trga, rijeen kaskadno zbog velike denivelacije terena, predstavlja dobar omjer ozelenjenog i javnog poploanog prostora.

Otok Hvar, Vrboska. Naselje se razvilo uz uski kanal, pa su kue u nizu okrenute prema kanalu na sjevernoj i junoj obali. Kue nizanjem potuju prirodnu konfiguraciju obale. U stranjem dijelu parcele nastaju dvorita, vrtovi i pomone graevine.

4.3.5. Riva Obalni gradovi razvijaju znaajnu komunikaciju uz more, koju definira i stambena izgradnja. Kue u nizu glavnim se proeljem okreu prema obali, ime oblikuju dominantnu vizuru grada.
Makarska, obala Marineta. Kue su izgraene u nizu, glavnim proeljem okrenute prema moru. Linija izgradnje slijedi prirodnu konfiguraciju terena. Kue su postavljene na sam rub parcele, dok u sjevernom, dvorinom dijelu, nastaju pomone graevine, vrtovi i naknadne dogradnje.

Hvarska riva.

144

4.3.6. Elementi ureenja parcele Razvojem urbanizma, u 19. stoljeu dolazi do izgradnje pojedinanih graevina na striktno ograenom prostoru vlastitim parcelama. Takoer se diferenciraju zone po namjenama, pa nastaju podruja namijenjena iskljuivo stanovanju. Za razliku od gustih urbanih matrica povijesnih gradova, koje su otvorene prostore (unutranja dvorita, manje vrtove) svodile na minimum i redovito ograivale zidom, rahla individualna izgradnja daje vie privatnog, otvorenog prostora oko obiteljske kue. U naoj tradiciji stanovanja zadrao se uzus ograivanja privatnog posjeda, a urbani nain ivota razvio je specifine potrebe i nain koritenja prostora oko kue. Uz stambenu kuu grade se pomone graevine, vrtne kuice ili garae, organizira se prostor za boravljenje na otvorenom u ureenom zelenilu ili vrtu, a na parceli se odvaja i prostor za parkiranje, kao i pristupni kolni prostor.

Split, Bavice. Kameni ogradni zid s poklopnicom.

Split, Bavice. Ogradni zid od opeke i kameni zid s kovanom ogradom.

Hvar, predio Krina luka. Izgradnja kua za individualno stanovanje na pojedinanim parcelama odlika je urbanizma 20. stoljea.

A) Ograde Okunica obiteljske kue redovito se ograuje od javnog prostora, ime se naglaava privatnost. Primjeri pokazuju razliite naine izrade ogradnog zida, koji je u naoj tradiciji najei nain ograivanja parcele. Zid se gradi kamenom u razliitim visinama, esto s kamenim poklopnicama, sa varijacijama u kvaliteti kamena, obradi i nainu ugradnje, ali naa tradicija poznaje i ogradne zidove u opeci, esto obukane, ili ograivanje kovanom ogradom. este su kombinacije ogradnog zida i zelenila, koje preuzima funkciju ograivanja (ivica). Dodatno ozelenjivanje same parcele pridonosi ugodi stanovanja.

Split, Bavice. Kameni ogradni zid koji upotpunjuje ivica.

145

Katel tafili. Primjer visokog kamenog ogradnog zida.

Ogradni zid gradi se u kamenu, opeci, kao eljezna ograda ili kao ivica. Zelenilom se stvara zatitni prostor izmeu prometnice i stanovanja. Gradska parcela se hortikulturno ureuje kao vrt. Kod denivelacije privatnog i javnog prostora ogradni zid parcele ujedno je i potporni zid.

Split, Firule. Puni zid od priklesanog kamena podupire teren parcele, a nad njim je ograda od klesanih kamenih stupia.

B) Vrata Ulaz u parcelu, koji se redovito nalazi u ogradnom ili potpornom zidu, rjeava se jednokrilnim ili dvokrilnim vratima. Vrata mogu biti izvedena od punog drva ili od kovanog eljeza, tradicionalno ili suvremeno oblikovana. Sam otvor moe, ali i ne mora, imati nadvoj, to naelno ovisi o visini zida u koji se vratnice interpoliraju. Potrebno je voditi rauna o veliini otvora, koji bi trebao zadrati uobiajene proporcije (irina oko 100 cm za jednokrilna vrata i do 160 cm za dvokrilna vrata).

Split, Bavice. Primjer kamenog ogradnog zida i vrta s bujnim zelenilom koje prua dodatnu zatitu od buke i praine.

Split, Firule. Potporni zid od lomljenog kamena omoguava procjeivanje terena.

Oklaj. Dvokrilne drvene vratnice u ogradnom zidu.

146

Split, stambeni ulaz. Primjer vratnica od kovanog eljeza.

ibenik. Kreativno oblikovanje novih kovanih vratnica.

Split, ulaz u vrt.

Hvar. Primjer novih vratnica u povijesnom otvoru. Kovane vratnice zatvaraju dvorite i osiguravaju transparentnost.

Omi, ribarnica. Primjer suvremenih vratnica od kovanog eljeza.

147

C) Izgradnja pomonih graevina na parceli Na parceli je mogue izgraditi vrtne kuice i garae, te organizirati prostor za parkiranje automobila. Potrebno je planirati prostor parcele, kako bi se uz utilitarnu namjenu parkiranja ili garairanja automobila ostavio i prostor za zelenilo. Vrtna kuica treba biti manje kvadrature, oblikom usklaena s ambijentom. U povijesnim cjelinama preporua se revitalizacija zateenih gospodarskih kuica na parceli. Potrebno je potivati pravilo da se parkirno ili garano mjesto na parceli projektira kada parcela ima kolni pristup. Kada se parcela nalazi u pjeakoj zoni, odnosno u povijesnoj cjelini naselja, ne treba inzistirati na parkiranju na parceli, nego na javnom parkingu izvan povijesne cjeline.

Split, Meje. Primjer drvenih, tradicionalno uklaenih, vratnica u ogradnom zidu i suvremeno oblikovane drvene vratnice usklaene s ambijentom.

Preporua se: - garano mjesto smjestiti na stranji dio parcele (Garaa je utilitarni, pomoni sadraj i nije joj mjesto u prvom planu organizacije parcele. Smjetanje garae na graevinsku liniju, te shodno tome direktno izlaenje na kolnik iz garae, stvara probleme u prometu.); - veliinu garanih vrata primjereno dimenzionirati, po mjeri od neophodnog otvora; - prilikom oblikovanja garanih vrata izbjegavati pretencioznost i stilske konotacije; - kolni pristup poploati tipskim elementima koji omoguavaju ozelenjavanje kolnika, a u povijesnim cjelinama koristiti tradicijski nain poploavanja (kameno poploanje, lomljeni kamen ugraen na no tzv. basetine ili ljunak); - natkrivanje kolnog pristupa zelenilom odrinom na drvenoj ili metalnoj konstrukciji, koja daje hlad.
148

D) Parkiralina mjesta na parceli Temeljem zakona o graenju potrebno je na parceli osigurati potreban broj parkirnih mjesta. Treba organizirati kolni pristup na parcelu, koji ne smije ometati pjeaki pristup. Kolni i pjeaki pristup trebaju biti odvojeni.

Garana vrata neprimjerene veliine na graevinskoj liniji.

Split, Bavice. Dobar primjer kolnog i pjeakog pristupa.

E) Vrtne kuice Kada se vrtne kuice grade kao samostojee graevine, njihova povrina ne bi trebala prelaziti 15 m2. Preporua se gradnja kuice u stranjem, gospodarskom dijelu parcele. Kuica koja je prizemna graevina oblikuje se u skladu s ambijentom. U kuici se uva alat za obradu vrta, vrtni namjetaj i slino.

Oblikovanje kamenog okvira garanih vrata ima nepotrebne stilske konotacije.

Neprimjerena intervencija u starom ogradnom zidu. Izgradnja garae devastirala je povijesnu meu graenu suhozidom i uvela kolni promet u pjeaku zonu zatiene cjeline naselja, ime se devastira i tradicionalno poploanje.

Split, Bavice. Vrtna kuica pravilno smjetena na parceli.

149

F) Bazeni Promjenom naina stanovanja sve se ee oituje potreba za izgradnjom bazena, kako uz obalno podruje, tako i u u ruralnim ambijentima. Bazeni izrazito mijenjaju sliku prostora, stoga se ne dozvoljava njihova izgradnja u zatienim ruralnim i urbanim podrujima.

Bazen je u sklopu pojedinano zatienog kulturnog dobra, pa bi ga trebalo ukloniti.

U ostalim je prostorima, radi ouvanja ambijentalne vrijednosti, poeljno potivati sljedee preporuke: - veliina bazena treba biti usklaena s veliinom parcele, odnosno okunice, tako da uz bazen bude sauvan i prostor za vrt i druge popratne sadraje; - prilikom izgradnje bazena potrebno je voditi rauna o konfiguraciji terena, tako da bazen veliinom i oblikom bude usklaen s mogunostima lokacije; - prilikom obrade bazena, kao i prostora uz bazen, preporua se koristiti prirodne, autohtone materijale, a radi bolje usklaenosti s ambijentom poeljno je izbjegavati keramike ploice koje naglaavaju dojam plavetnila; - preporua se natkriti bazen.

Izgradnja bazena znatno je izmijenila sliku kulturnog krajolika. Preporua se obrada povrine bazena tako da se bojom i materijalom uskladi s ambijentom.

U ovom primjeru bazen bi se bolje uklopio u ambijent da je zavrna obrada usklaena s bojom lokalnog kamena kojim je poploana okunica.

150

4.3.7. Hortikulturno ureenje parcele Ono to se nekada radilo ureujui dvore, terase, balkone ili prozore nije se nazivalo strunim izrazom iz naslova ovoga poglavlja, ali sa sigurnou moemo tvrditi da bi upravo takva iskustva mogla posluiti dananjim strunjacima u oblikovanju suvremenih standarda ureenja okunica. U prilog ovoj tvrdnji idu i hortikulturni projekti ureenja glavnih promenada, riva i trgova gdje se koristi autohtono aromatinozainsko bilje. Prije nekoliko desetljea netko bi to nazvao degradacijom i vraanjem unazad, osobito ako poznajemo viestoljetnu tradiciju parkovne arhitekture u hrvatskom priobalju. Prednost sadnje autohtonog bilja nije samo u originalnosti, nego se oituje u vanim segmentima kao to su isplativost, uteda pri odravanju, te ne manje vaan, edukativni aspekt, ime se od zaborava uva naslijee ljudi s mora. Zbog drukijeg i breg tempa ivota, a time i manjka vremena za odravanje okunica, preporuljivo je saditi upravo autohtone i time izdrljivije biljke. Lovori i pitospori koji se lako oblikuju pogodni su za ograde, oleandri i mirte slue kao barijere protiv buke, praine i pogleda s ulice, bougainville, jasmini i lozice za odrine i stvaranje sjene, rumarini i lavande za mirisne grmove kojima ukraavamo glavne pravce kretanja u dvoru ili vrtu, te manje zainsko bilje koje u pitarima ili u polusjenovitim dijelovima okunice slui kao prirodni insekticid, a moe posluiti i kao svjei zain jelu.

Split, ureeni vrt na Mejama.

151

Dosta je nabrojiti samo neke omiljene grmove iji mirisni efekt nadmauje njihov izgled: mravinac, poznatiji kao origano, murtila (bosiljak), menta, nekoliko vrsta kadulje, lavanda, timijan, majina duica, rabarbara, paroge.

Iako trava nije u tradiciji ureenja priobalnih okunica, razumljiva je elja vlasnika da travom oplemene prostor za odmor i rekreaciju. Prednost travnjaka je i u tome to zadrava potrebnu vlagu i, to je najvanije, zadrava prainu koja

Najvei grmovi, a koji se mogu razviti i u formu stabla su lovori, ipci, oleandri i pitospori. ipak biva najmraviji, te jedini zimzelen meu navedenima, ostali se mogu tako iati da budu barijera pogledu i zvuku. Od manjih grmova koji se iaju vie radi likovnog oblika najpoznatiji su lempirika i imir. Redovito se, radi aromatskih svojstava, sade rumarin, lavanda, origano, menta, timjan, majina duica, rabarbara, paroge, te buha, koji u posljednje vrijeme sve vie vraa u vrtove.

Preporua se i buha, najbolji prirodni insekticid koji je gotovo iskorijenjen, ali se u posljednje vrijeme ponovno sadi pod prozorima. Ne mora se posebno isticati injenica da je za osunane i zemljom krte vrtove i dvore pogodnije mediteransko bilje nego neka egzotina ili kontinetalna biljka koja lijepo izgleda samo na slici. Na onim malim preostalim povrinama okunice obino se sije trava i to uglavnom engleski ljuj. Zaboravlja se pritom da ta travica jedva preivljava na mediteranskoj egi, tako da njeno odravanje ubrzo postaje prezahtjevno.

je posebno neugodna za stanove u prizemlju. Stoga se preporua mjeavina sjemena trave u kojoj dominira dihondra, neobino izdrljiva lisnata trava djetelinastog tipa koja se uspijeva odrati na egi. Uz redovito odravanje takav travnjak s grmovima zainskog mediteranskog bilja, sa stazicama od ljunka ili ravnih kamenih ploa ini lijepo ureenu okunicu. Ista travica, dihondra, moe se posijati unutar fuga, izmeu kamenih ploa uronjenih u zemlju. Tako se spreava izbijanje zemlje, zadrava se praina i voda, a travnjak izgleda lijepo i uredno.

152

Nemali broj europskih gradova vodi evidenciju (kao vrstu lijenikog kartona) o svim gradskim stablima, kemijski analizira svaki otklon tetnih plinova, utvruje ulogu stabala u vezanju praine pred prozorima ili blagotvornom utjecaju na vlanost zraka, mikroklimu, da bi sve to bilo izraeno i novanom vrijednou. Iz toga bi proizalo da mnoga stabla vrijede vie od dobrih automobila i podiu cijenu itavom zemljitu. Tko pred kuom ne bi poelio stoljetnu esminu ili vitki empres, hladovinu razgranatog oraha, egzotiku palme, ili, jo bolje, neku voku? No, stabla nisu vana samo kao zatita od buke, pogleda ili praine (plinova); ona pruaju utoite raznim ivotinjama, ponajprije pticama. Upravo su ptice dobar pokazatelj kakva nas okolina okruuje. Ne bismo trebali biti zadovoljni onom u kojoj nema drugih vrsta osim goluba, grlice i vrapca.

Najvie nedoumica i problema u vrtlarstvu predstavlja onaj najnii sloj, do dvadesetak centimetara iznad tla. Sve su uestalije elje vlasnika okunica za travnjakom, pa siju engleski ljulj ne znajui koliko e truda i vode morati potroiti da dobiju i odre zeleni pokriva. A upravo je nestaica vode meu meu najveim problemima Mediterana svakog ljeta. Umjesto toga, na otvorenim se povrinama, a i izmeu ploa, moe saditi izdrljiva dihondra, uz zadravanje jednog dijela korova, kojemu je mjesto u vrtu jednako kao suncu i vjetru i kii. Dakako, valja izbjegavati one agresivne vrste ambrozija i pajasena. Mnogi su korovi radi nepoeljnosti desetljeima bili suzbijani otrovima, da bi se danas nalazili na listama ugroenih.

Samonikla perunika, Iris Illiryca, karakteristian je cvijet priobalja nepravedno uvrten u neeljene korove. Svi koji razmiljaju o zdravom okoliu, a danas je takvih sve vie, izbjegavaju (pre)sadnje travnjaka iz ve spomenutih razloga: uvanja vode, davanja mjesta domaim (i divljim) biljkama i zatite slike pejzaa.

153

Penjaice su biljke koje nemaju mogunost same nositi svoju teinu, nego penjui se preko drugih biljaka ili stijena dolaze do svjetla. Praktino ih je upotrijebiti u ozelenjivanju fasada, s ciljem poboljavanja ekolokih uvjeta i podizanja kvalitete higijene zraka. Pogotovo su bitne u gradskom i prigradskom prostoru, gdje u nedostatku horizontalnog prostora za zelenilo, koristimo onaj vertikalni. Nekada su se penjale izravno na kue, dok se u novije vrijeme izrauju metalne ili drvene konstrukcije privrene na proelje. Sama biologija penjaica je takva da one pokuavaju im bre doi do to vie svjetlosti, pa vrlo brzo rastu i prekrivaju povrine liem. One, dakle, mogu biti brzo rjeenje ako postoji potreba prikriti brzoplete arhitektonske poteze. Glavni aduti koji nam u ljetnim mjesecima itekako mogu pomoi generalnom hlaenju kue su divlja loza Parthenocissus i brljan. Ova prva poetkom jeseni tvori udesnu ipku crvenih nijansi. Svakako bi trebalo posvetiti panju odabiru optimalne penjaice, jer nisu sva iskustva (primjerice upravo s tom biljkom, bila pozitivna). Najee sadimo bougainville i tekomu (trubasti jasmin). One se same pletu oko konstrukcije, bilo prirodne ili umjetne, i narastu u visinu od preko deset metara. Cvjetaju ljeti: prva uglavnom u blijedim ruiastim grozdovima, druga toplim naranastim trompetama. Pravi jasmin u proljee iri upeatljiv miris, ali ga se rjee sadi jer ne postie niti visinu ni volumen ostalih penjaica.

Penjaice su naroito pogodne da u situacijama gdje nema veeg raspoloivog vrta pridonesu hortikulturnom oplemenjenju kue.

154

Uobiajen nain ozelenjavanja pred kuom je izvedba odrine, koja prua kvalitetan hlad i time omoguava ugodan boravak na otvorenom. U priobalju se odrina najee formira sadnjom razliitih vrsta vinove loze.
155

Pergola je klasian element vrta, koriten u antici, ponovljen od renesanse nadalje. ini je niz stupova (s jedne ili s obje strane) na kojima su postavljene drvene ili metalne poveznice. Danas moe posluiti kao granica izmeu javnog i privatnog prostora ili, jo ee, kao nadsvoeni prolaz. Naslonjena na kuu moe dopunjavati blagodati sjene postojeeg stabla ili ga u toj funkciji gotovo zamijeniti. Danas pergole esto moemo vidjeti i u funkciji natkrivanja garaa.

Rasvjeta vrta i dvorita mora biti pomno planirana. Teko je nakon dovretka radova oko ureenja dvorita opet sve prekopavati radi polaganja instalacija. Rasvjeta se moe rijeiti i malim akumulacijskim lampama na sunevu energiju. Previe osvijetljeni vrt ili dvorite privlai muhe i komarace koje nee otjerati ni mediteransko insekticidno bilje. Bez ureenja okunice i sama kua nema potpunu vrijednost. Manjim intervencijama u njezinu ureenju moemo i umanjiti nedostatke graevine. Mogue je zasjeniti preveliki prozor ili balkon koji uzrokuju prejaku insolaciju interijera. Zasaenim ogradama i ureenim proeljima mogu se prekriti neprimjereni arhitektonski elementi.

est je primjer ozelenjavanja terasa ili ulaznog prostora na sularu ili balaturi. Penjaica se postavlja na pomonu konstrukciju od kovanog eljeza ili drva. Slui za zatitu ulaza od prevelike insolacije i od kie. Konstrukcija koja nosi odrinu postavlja se na stupove (stilske ili suvremene), ili se drvene vertikale postavljaju na zateene kamene uice.
156

Sadnja listopadnog drveta svojom kronjom u ljetnim mjesecima stvara hlad i ugodu, a u zimskim mjesecima omoguuje dostatnu insolaciju.

Oslanjanje drvene konstrukcije na ogradni stup. Drvena konstrukcija prekrivena je penjaicom.

Klupica pod kuhinjskim prozorom omoguava uzgajanje zainskog bilja.

Primjeri ozelenjavanja ulaza nad sularom ili balaturom.

157

I u poploanom dvoritu gdje nije mogue saditi bilje s dubokim korijenjem moe se stvoriti kvalitetno ozelenjen prostor. Postavljanjem lonanica na rub stuba bez rukohvata osiguravamo potrebnu zatitu.

U vrtu uz kuu posaeno je zainsko i dekorativno bilje karakteristino za priobalje.

Ruevine nekadanjeg gospodarskog objekta daju okvir dananjem vrtu.

Pjeaka ulica u Nereiima obogaena je cvjetnicama.


158

Sveanosti upotpunjuju girlande od lovora.

4.4. Najee pogreke u izgradnji i koritenju parcele Poloaj graevine na parceli, maksimalan gabarit graevine, katnost, odnosno dozvoljeni postotak izgraenosti, definirani su nadlenim prostornim planom. Uvjeti graenja odreuju udaljenost graevine od ruba parcele i susjednih gradnji, kao i potreban prostor za parkiranje i minimum zelene povrine. No, konaan izgled parcele uz strunjaka arhitekta, odreuje i sam korisnik vlastitom vizijom o kvalitetnom stanovanju. 4.4.1. Izgradnja kue koja svojom tlocrtnom povrinom i prevelikom katnou premauje mogunosti raspoloivog prostora parcele. Ne potuju se uvjeti zadani prostornim planom, koji definiraju maksimalnu katnost graevine, kao i postotak izgraenosti parcele. Planom je odreena i udaljenost od susjednih graevina ili parcela, odnosno od javnog prostora komunikacija. Neumjerena gradnja, koja ne ostavlja mogunost za odvijanje pjeakog i kolnog prometa ima dalekosene negativne posljedice za prostor. Dodatni problem predstavlja parkiranje i garairanje vozila koja se izravno, a bez pristupne ceste, ukljuuju na prometnicu vieg reda.

4.4.2. Lo smjetaj kue na parceli, kao i kua velike razvedenosti (pretjerane tlocrtne povrine). Konzumiran je vei dio parcele, pa se ne moe kvalitetno urediti okunica. Kua je izgraena na liniji lokalnog puta, to onemoguava stvaranje privatnog prostora na otvorenom. Proputena je i prilika za izgradnju plonika.

Ulaz u parking na parceli prekinut je kontinuitet ogradnog zida sa predvrtovima koji ine urbanistiku odrednicu stambene etvrti. Ulaz u parking je u neposrednoj blizini raskrija.

Preiroko probijanje ogradnog zida za potrebe parkiranja, itava je parcela podreena parkiranju i obradom podne plohe, izgubljen je zeleni predvrt koji je znaajan oblikovni element stambene etvrti.

159

4.4.4. Propusti u tretiranju ogradnih zidova parcela Prilikom naknadnog organiziranja parkiranja i garairanja na parcelama ograenim zidom dolazi do otvaranja probijanja postojeeg ogradnog zida, pri emu je potrebno potivati zateeno oblikovanje i materijale, te voditi rauna o prometnoj uvjetovanosti.

Smjetajem u sredite stambenog sklopa i pretencioznim oblikovanjem garaa dobiva neadekvatan tretman na parceli.

4.4.3. Neadekvatna organizacija popratnih sadraja na parceli (garaa, vrtna kuica) Pomone graevine dobivaju sredinje mjesto na parceli, koriste najkvalitetniji dio parcele, esto na tetu vrta i drugih sadraja. Redovito ne potuju prometnu regulaciju. U oblikovanju dobivaju pretjeran znaaj, to esto izgleda karikaturalno.

Preiroko probijanje ogradnog zida za potrebe parkiranja, itava je parcela podreena parkiranju i obradom podne plohe, izgubljen je zeleni predvrt koji je znaajan oblikovni element stambene etvrti.

Okunica je primjer neureenog prostora i loe organiziranih popratnih sadraja.

Ugostiteljski prostor u potpornom zidu. Probijanjem ogradnog potpornog zida i ukopavanjem poslovnog prostora, kua gubi povrinu vrta, a u stambenu zonu uvode se novi, neplanirani sadraji.

Iako se nalazi u turistikoj zoni, parcela se istie nebrigom za hortikulturno ureenje, bez primjerene ograde prema javnom prostoru i adekvatno organiziranih popratnih sadraja.

Garae u potpornom zidu, za pristup se koristi prostor plonika.

160

Kada se u nekada isto stambene etvrti uvedu ugostiteljski i trgovaki sadraji, dolazi do preoblikovanja ogradnih i potpornih zidova, koji se probijaju kako bi se u prostore nekadanjih vrtova ukopali novi poslovni i garani prostori. Ovakvi poduhvati esto nisu predvieni prostornim planom, nego su privatna inicijativa pojedinih poduzetnika. Rezultiraju neprimjerenim modeliranjem izvornih ogradnih i potpornih zidova. * Poloaj graevine na parceli, maksimalan gabarit graevine, katnost, odnosno dozvoljeni postotak izgraenosti definirani su nadlenim prostornim planom. Uvjeti graenja odreuju udaljenost graevine od ruba parcele i susjednih gradnji, kao i potreban prostor za parkiranje i minimum zelene povrine. No konaan izgled parcele uz strunjaka arhitekta odreuje i sam korisnik vlastitom vizijom o kvalitetnom stanovanju, o emu nam svjedoi i znatan broj uspjenih primjera u ruralnim i urbanim uvjetima stanovanja.

Otok Mljet. Babino Polje.

161

162

5. modeli gradnje poljskih i ribarskih kuica

5.1. Tradicija poljskih i ribarskih kuica Prostor izmeu naselja nije prazan prostor. Oblikovan je viestoljetnim radom njegovih stanovnika. Kultivirana podruja izmeu pojedinih naselja vrtovi, panjaci, gajevi, terase sa suhozidnim podzidima, polja, ograde i putovi zajedno sa selima ine jedinstveni prostor gospodarenja i stanovanja.

Buanje, Proloac. Sela i zaseoci izgraeni su na rubovima polja, na stjenovitom tlu koje nije pogodno za obraivanje.

Otok Hvar, Vrisnik. Terasasta polja na nagnutom terenu podrana su suhozidnim podzidima poloenim paralelno sa slojnicama.

Otok Hvar, Starogradsko polje. Ograivanje posjeda suhozidnim meama ima dugu tradiciju. Posjedi u plodnoj ravnici Starogradskog polja ograeni su pravokutnom mreom suhozidnih mea jo u doba grke kolonizacije u 4. stoljeu prije Krista.

163

U poljoprivrednom i stoarskom krajoliku izgraene su brojne graevine tradicijskog graditeljstva. Sluile su za sklanjanje od vremenskih nepogoda, za povremeni boravak i za spremanje alata. Na udaljenim panjacima, uz daleka polja i vinograde izgraena su itava mala naselja u kojima se ivjelo i radilo tijekom sezone ispae ili rada u polju (stoarski stanovi i sekundarna naselja). Kuice u polju sluile su ponajprije kao spremite alata i zaklon od nevremena, a radilo se i odmaralo na otvorenom. Stoga su uz njih izgraena gumna, ograde za stoku i spremnici za vodu, a vanjski radni prostori oploani su kamenim ploama.

Bunja, Starogradsko polje.

Kuice u Starogradskom polju.

Otok Bra, Oklade. Pastirski stan.

Sekundarno naselje Humac na otoku Hvaru.

164

Ribarske kuice graene su na samoj obali mora, udaljene od naselja. Uz njih su zidana pristanita ili istezalita za brodice. U nekima od njih se ivjelo veim dijelom godine te imaju odlike seoskih kua za stanovanje, a neke su sluile samo kao spremita ribarskog pribora i manjih plovila.

5. 2. Tipoloke karakteristike poljske kuice 5.2.1. Poloaj na parceli Dragocjene poljoprivredne povrine otete kru nisu namijenjene za gradnju. Stoga se na ravnom terenu gradilo uz rub parcela, najee vezano uz suhozidne ograde. Na nagnutom terenu oblikovane su terasaste poljoprivredne povrine, a gradilo se na stjenovitom tlu koje nije bilo pogodno za obraivanje.

Ribarske kuice s istezalitem za brodice u uvali Okljuna, otok Vis.

Lokviii. Stambeno-gospodarska kua smjetena je na rubu plodnih polja.

Raane, Belajii. Gospodarska kuica poloena okomito na slojnice sa stajom u prizemlju i sjenikom u potkrovlju.

Otok Hvar, ukova. Ribarska kua sa zidanim pristanitem u uvali.

Svi navedeni primjeri ukazuju na bitne karakteristike tradicijske gradnje: utilitarnost, odnosno prilagoenost funkciji te uporabu lako dostupnog i jeftinog graevnog materijala lokalnog podrijetla kamena. Oblikovanje u skladu s funkcijom i materijalom rezultiralo je skromnim dimenzijama, jednostavnim izriajem i odsustvom ukrasa.

5.2.2. Dimenzije, krovite i pokrov Tradicijske poljske kuice su uglavnom prizemnice izduenog pravokutnog tlocrta. Ako su graene na nagnutom terenu i poloene okomito na slojnice imaju prizemlje s ulazom s terena na nioj koti i potkrovlje (najee sjenik) s ulazom na vioj koti. Izdueni pravokutni tlocrt je proizaao iz naina zakrovljenja: prilagoen je jednostavnoj roenikoj konstrukciji dvostrenog krovita sa sljemenom koje je paralelno duljoj stranici. Za takvo krovite nije teko nabaviti drvenu grau: za svladavanje malog raspona dovoljne

165

su grede malog presjeka i duljine (npr. za kuicu tlocrtne veliine 3 x 5 m dovoljan presjek veznih greda i rogova je 10 x 10 cm, dok najdulja greda ima 5 m). Iako se u nekim krajevima Zagore jo uvijek mogu nai kue pokrivene raenom slamom, najei pokrov je kamena ploa i utoreni crijep. Nagib krova prilagoen pokrovu iz kamenih ploa iznosi 40o. Isti nagib krovita odgovara i pokrovu od utorenog crijepa. Stoga su se esto kod popravaka krova kamene ploe zamjenjivale crijepom, u vrijeme kad je on postao dostupan i relativno jeftin.

(50 do 60 cm). Rustine gradnje izvan naselja u pravilu nisu bukane, osim iznimno u nekim krajevima.

Ugao i struktura zida suhozidne kuice.

Pokrov kamenom ploom.

5.2.3. Zidovi Graevine u polju i na panjaku su graene iz nepravilnog ili ploastog lomljenog kamena. Kamen za gradnju se brao ienjem zemljita ili se vadio u malim kamenolomima (kavama, petradama) u blizini gradnje. Zidovi su temeljeni na vrstom tlu, na stijeni (ivcu kamenu) koja ponegdje dopire do same povrine tla. Gradilo se bez veziva (u suho) ili su se blokovi meusobno vezivali vapnenim mortom, ponekad s dodatkom zemlje crljenice. Zidovi bez veziva su deblji (60 do 80 cm) od onih zidanih s mortom

Ugao i struktura zida graenog iz grubo obraenih blokova u vapnenom mortu s dodatkom crljenice.

166

5.2.4. Otvori Vrata iroka jednokrilna ili dvokrilna ulazna vrata uglavnom su smjetena na duljem proelju osim kod gradnji poloenih okomito na slojnice na nagnutom terenu. Bone strane otvora vrata su zidane. Nadvoj je izveden iz drvenih greda poloenih jedna do druge po itavoj de-

bljini zida, zidan u obliku luka na licu zida, a na unutranjem dijelu zida izveden iz drvenih greda ili je i na unutarnjem i na vanjskom licu zidan luk. Uokvirivanje otvora fino obraenim kamenim pragovima za poljske je gradnje bilo skupo i nepotrebno te se uglavnom nije radilo.

zidani dovratnik

drveni nadvoj kod uskog otvora moe biti optereen zidom iznad njega

kameni luk utor za kod irokih otvora drvenu gredu rastereuje drvenu gredu

kameni istak titi drveni nadvoj od kie

Nain formiranja otvora.

Vrata su bez kamenih i drvenih okvira, s vratnicama od dasaka i okovom direktno ugraenim u zidani prag. Drvo je materijal koji brzo propada pod utjecajem vlage. Stoga su drvene vratnice i drveni nadvoj posebno zatieni od atmosferilija. Vratnice su uvuene, nad njima je istaknuta streha od kamenih ploa. S vanjske strane kamenog praga sjekomice se postavljaju kamene ploe koje tite unutranjost kue i donji dio vratnica od prodora vode. Streha mora biti dovoljno istaknuta kako bi se sprijeilo podlijevanje vode. Loe izvedeni detalj zahtjeva dodatnu zatitu visei limeni oluk. Prozori Prozori su se rijetko radili jer se unutranjost kuice skromnih dimenzija mogla osvijetliti kroz otvorena vrata. Ako su postojali prozorski otvori najee su bili mali kvadratini ili u obliku poloenog pravokutnika i bez ostakljenja, a zatvarali su se iznutra drvenim kapcima.

Zatita ulaza od kie limenim olukom. Umjesto upotrebe oluka, bolje je popraviti zatitu istakom od kamenih ploa.

167

Oblikovanje prozora

5.2.5. Podovi Zavrni sloj poda je od nabijene zemlje ili od kamenih ploa poloenih na zemlju, ponekad fugiranih vapnenim mortom. Kamene ploe za pod deblje su od onih za pokrivanje krova.

5.2.6. Detalji i oprema Voda iz bunara i cisterni je dragocjena. Stoga se kabao vode uvao na konzolnoj istaci iz kamene ploe kablenici postavljenoj uz vrata kuice. U debelim zidovima na proelju i u unutranjosti kue izvodile su se male nie ponare. U njih su se odlagale stvari ili nou svijee. Uz kuice su se gradile cisterne, a ponegdje, u sekundarnim naseljima, i krune pei kao samostalne graevine ili kuine (kuhinje) s otvorenim loitem.

Pod od kamenih ploa.

Kablenica.

168

Mala pravokutna nia u zidu (A). Poveavanjem irine nia dobija sloeniji oblik trokutasti (B) ili trapezni (C) zavretak kojim se optereenje zida nad njom usmjerava bono, tako da je gornja tanka kamena ploa neoptereena. Nia u zidu vremenom postaje ormar s drvenim okvirom i vratnicama (D). Ponare

Stara kruna pe u Podhumlju na otoku Visu (na slici lijevo) posluila je kao predloak za gradnju nove (na slici desno).

169

Karakteristini detalji poljske kuice.

5.3. Dananja gradnja izvan graevinskog podruja naselja Iako je danas uglavnom naputen tradicijski nain ivljenja i privreivanja, u ruralnom prostoru i dalje postoji potreba za gradnjom u poljoprivrednom i stoarskom krajoliku izvan naselja. Grade se kuice za sklanjanje od nevremena, pohranu alata i strojeva. Veina takvih novijih gradnji izgraenih bez ikakve kontrole svojim neprimjerenim oblikovanjem i smjetajem na parcelu mijenja obiljeja tradicijskog krajolika. Prostornim planovima ureenja gradova i opina daju se smjernice za ureivanje prostora izvan graevinskih podruja naselja. Tako se izvan naselja mogu planirati stambene i gospodarske graevine u funkciji obavljanja poljoprivredne djelatnosti. U skladu s vaeim zakonom iz podruja graenja, za gradnju takvih graevina ogranienih dimenzija (brutto povrine do 100 m2, raspona konstrukcije do 6 m i visine vijenca do 4 m) nije potrebna lokacijska i graevinska

dozvola. U podrujima zatienog i posebno vrijednog kulturnog krajolika dozvoljava se gradnja poljskih kuica tipoloki usklaenih s naslijeenom strukturom i uklopljenih u krajolik. Tako se na podruju zatienog krajolika Starogradskog polja mogu graditi samo kamene prizemnice tlocrtne veliine do 3 x 5 m, s dvostrenim krovom pokrivene kamenim ploama ili utorenim crijepom. 5.3.1. Najee greke pri planiranju i izvedbi 5.3.1.1. Poloaj Najea greka u projektima poljskih kuica je smjetaj po sredini parcele, odnosno prema pravilima udaljenosti graevine od granice parcele koja se primjenjuju na naselja. Kuicu treba smjestiti uz rub parcele, potujui tradiciju ouvanja vrijednog plodnog tla u kru. Kod parcela ograenih suhozidnim meama poljske kuice se grade uz meu.

170

Smjetaj poljske kuice na parceli. Dobar primjer je planiranje gradnje uz meu kako bi se sauvalo plodno tlo, a lo primjer gradnju smijeta udaljenu od mee kao da se radi o kui za stanovanje u naselju.

5.3.1.2. Materijal i oblikovanje U gradnji se esto rabi graevinski materijal koji se ne uklapa u tradiciju podneblja ili se umjesto kuica postavljaju tipski pomoni objekti. Iako su kuice u polju prvenstveno utilitarne i nereprezentativne graevine, one znatno utjeu na izgled krajolika. Vano je, a naroito u izrazito vrijednim krajolicima, voditi rauna o oblikovanju u skladu s tradicijom i okoliem. Drvena kua nije karakteristina za primorske krajeve, a graevinski metalni ili plastificirani kontejner i nedovrena kuica izgraena od betonskih blokova ne uklapaju se u krajolik, iako zadovoljavaju funkciju. Nerazumijevanje tradicijskog predloka moe rezultirati primjenom pseudo-tradicijskih elemenata.
Nove poljske kuice u Starogradskom polju.

171

U oblikovanju poljske kuice u Starogradskom polju primijenjeni su elementi ruralne arhitekture (volumen), urbane arhitekture (pokrov), a obradom proelja i tretmanom otvora neuspjeno se oponaa tradicijska gradnja. Kuica je ograena neprimjerenom drvenom ogradom i smjetena usred parcele.

5.3.1.3. Konstrukcija Kameni zid i drveno krovite Iako je danas zidanje kamenom relativno skupo i gotovo sasvim zanemareno, poeljno je na podruju posebno vrijednog krajolika. Planiranje gradnje kamenog zida debljine 25 cm je pogreno. Kameni zid, ovisno o nainu gradnje ima zadanu debljinu. Zid graen dotjeranim (priklesanim) blokovima moe biti mininimalne debljine 40 cm. to je zid grublji (blokovi nepravilniji), mora imati veu debljinu: zid od ploastog kamena mora biti najmanje debljine 50 cm, a zid od nepravilnog lomljenog kamena oko 60 cm. Bez obzira na izbor kamena za gradnju i na izgled zavrenog kamenog zida, uokvirivanje otvora kamenim pragovima nije uobiajeno kod gradnji u polju. Kod malog gabarita graevine i roenikog drvenog krova s veznom gredom ili s pajantom armirano-betonski serkla je nepotreban, jer

horizontalnu komponentu optereenja krova preuzima vezna greda ili pajanta, a kamene zidove male visine nije potrebno dodatno ukrutiti.

Presjek iz tipinog projekta za gradnju kamene poljske kuice, s najeim grekama.

172

Kompozitni zid i drveno krovite Danas se esto umjesto zida od kamena gradi kompozitni zid. Vanjsko lice kompozitnog zida zida se priklesanim kamenom, a unutarnje je od betona. Kod kompozitnog zida sloenog od betona i kamena pogreno je predvidjeti debljinu od samo 20 ili 25 cm. Zidanje priklesanim kamenom i kod kompozitnog zida treba zadrati svoje karakteristike: komade kamena treba slagati tako da se pravilno redaju, a u pojedinim slojevima izmjenjuju venjaci i dunjaci, ime se postie dobra veza kamena i betona. Stoga kamen mora zauzimati barem pola ili, bolje, 2/3 debljine zida. Debljina zida s vanjskim licem od kamena, a unutarnjim od betona, u jednostranoj oplati treba biti najmanje 40 cm. Dvostreno drveno krovite mora imati veznu gredu ili pajantu za preuzimanje horizontalnih sila, a horizontalan armiranobetonski serkla kod malih tlocrtnih gabarita i male visine zidova nije potreban. Poljsku kuicu skromnih dimenzija bolje je pokriti dvostrenim drvenim krovitem nego kosim armirano-betonskim ploama. Velika teina na vrhu konstrukcije moe biti opasna za stabilnost, osobito u trusnim podrujima, a posebno ako se postavlja na relativno tanke zidove. Osim toga, betonsku plou u eventualnim buduim preinakama treba sruiti, a drveno krovite moe se demontirati, te se drvena graa moe ponovno upotrijebiti. Tradicionalni kameni pokrov radi se tako da se ploe postavljaju jedna do druge u pravilnim redovima poevi od strehe. Reke izmeu ploa donjeg reda preklapaju se ploama gornjeg, a gornji red preklapa oko 2/3 donjeg reda. Na taj se nain postie vodonepropusnost krova. Danas se esto unutranjost kuice zatiuje od kie izradom hidroizolacije na armiranobetonskom krovitu, a pokrov kamenim ploama postaje tek ukras. Iako su time izgubile izvornu funkciju, ploe svejedno treba slagati na tradicionalan nain, s potrebnim preklopom, jer lijepljenjem bez reda i bez razumijevanja starog naina slaganja djeluju samo kao kulisa.

Uobiajeni presjek iz projekta za gradnju poljske kuice kompozitnih zidova.

Betonski zid i dvostreno krovite iz armiranobetonskih kosih ploa Konstrukcija novih gradnji u polju radi se i od opeke, betonskih blokova, betona i armiranog betona, a u tom sluaju kamen je esto samo obloga.

Novi krov na kamenoj kuici izveden je od betona na koji su nalijepljene loe sloene kamene ploe.

173

Oblaganjem betonskih zidova kamenim ploama na nain podnog poploanja eli se simulirati kameni zid. U ovakvom sluaju prihvatljivo rjeenje bila bi izrada kompozitnog zida.

5.3.2. Upute za obnavljanje postojeih i gradnju novih poljskih kuica Prilikom obnove postojeih graevina potrebno je potivati izvorne metode gradnje i primijeniti tradicionalne tehnike i materijale. Nove intervencije u prostoru ne bi smjele naruiti zateene vrijednosti krajolika. Osnovne funkcije poljske i ribarske kuice spremite alata, prostor za povremeni boravak i zaklon od vremenskih nepogoda ostale su nepromijenjene bez obzira na suvremeni nain ivljenja. Poljska kuica nije kua za odmor te nema standard prilagoen takvim potrebama. Stoga naslijeene ruevne graevine treba obnavljati u postojeim gabaritima, a nove poljske kuice mogue je graditi prema tradicijskom predloku. Poloaj na parceli Poljsku kuicu treba smjestiti uz rub parcele neposredno uz suhozidne mee (ako postoje), odnosno na stjenovitom terenu nepogodnom za obraivanje. Tipoloko uklapanje Tipoloko uklapanje podrazumijeva preuzimanje tradicijskih oblika usklaenih s namjenom (pravokutni tlocrt i dvostreni krov), osnovnih

detalja (veliina i tip vrata i prozora zatvorenih tradicijskom stolarijom) te reinterpretaciju starih graevinskih i oblikovnih elemenata (streha, nie ponare, kablenice, otvoreno loite, zidana kruna pe, dimnjak, odrina, zidana kamena klupa, poploenje prostora pred kuicom kamenim ploama itd.). Prostor uz kuicu moe se oplemeniti odrinom ili sadnjom autohtonih stabala (kostela, badem, orah) koja svojim hladom pridonose ugodi ljetnog boravka na otvorenom. Graevni materijal i konstrukcija Poeljno je, a u zatienom krajoliku i obvezno graditi kamenom kao tradicijskim materijalom. Kameni zid mogue je zamijeniti kompozitnim zidom s vanjskim licem zidanim iz priklesanog kamena, a unutarnjim od betona u jednostranoj oplati. Ukoliko se gradi netradicijskim materijalom (opeka, beton ili betonski blokovi) proelja nije poeljno oblagati kamenim ploama, nego ih treba zavrno obraditi da se uklope u okoli. Zidovi se mogu bukati grubom vapnenom ili produnom bukom spravljenom s pijeskom i bijelim cementom uz eventualni dodatak pigmenta u zavrni sloj (zemljana boja ili mljevena opeka). U tom sluaju nije potrebno bojanje proelja.

174

Krovite treba izvesti od drvene grae, kao roeniku konstrukciju s veznom gredom ili pajantom koja preuzima horizontalnu komponentu optereenja krova, pa nisu potrebni armiranobetonski serklai na vrhu zida.

Pokrov treba izvesti kamenim ploama ili utorenim crijepom. Horizontalnu strehu treba izvesti grubo obraenim kamenim ploama (grundal).

Obnovljena poljska kuica na otoku Brau.

Otok Vis, lokalitet Lorca.

175

176

6. ureenje obale

Jadranska obala suoena je s najveim izazovom u svojoj povijesti. Upravo sada, po prvi put otkad na obali obitavaju ljudi, obala i more u neravnopravnome su poloaju u odnosu na ovjeka i njegovo djelovanje. Dosad je priroda bila ta koja je dominirala te je u sinergiji sa ovjekom s mora i proizvela ono to je sve donedavno bila naa najvea prednost: djevianski sauvana i prekrasna priroda te skladna naselja i gradovi po mjeri ovjeka i mora. U kratkom razdoblju taj sklad, morfologiju obale, ali i ivot uz more uope naruili su nasrtaj krupnog kapitala, ali i razliite ekonomske i drutvene promjene. No, ovdje nije mjesto analiziranju uzroka i posljedica tih promjena.

Zadrat emo se samo na oblikovanju obalne linije, odnosno na poukama iz tradicionalnog oblikovanja riva, mula i mandraa, privezita i sklonita za male brodove. Stare rive i mandrai izgraeni su za skromne potrebe privezivanja malih kaia i brodica, imajui u vidu ribarske koe i trabakule kao najvea plovila. U povijesnim sreditima i ribarskim naseljima danas su to pitoreskni motivi koji postaju glavni adut u reklamiranju u turistike svrhe. Dananji brodovi, jahte i gliseri ne mogu koristiti te male mandrae, mule i luice pa se zbog toga izgrauju velika pristanita, najee stihijski, to je ekoloki neprihvatljivo.

Otok Hvar, Vrboska. Otoi u zaljevu.

177

Nasipanjem obale materijalom sruenih tvornica ili zemljom s oblinjeg gradilita autoceste ne samo da se mijenja i dokida izgled povijesnih luica i morfologija obale, nego se i nepovratno unitava podmorje ogromnim koliinama nasutoga materijala.

Ovo nije mjesto koje privlai svojim izgledom i sadrajem.

Sljepoa odgovornih prema tim nepromiljenim zahvatima najjasnije se oituje u vrlo poznatoj reklami na CNN-u o Mediteranu kakav je nekada bio, kada se u brino izrezanome kadru u prvome planu prikazuju kamene kuice utvrenog otoia Katel Gomilice, dok su izostavljeni kataklizmiki prizori Adriavinilovih elinih kugli spremnika s amonijakom i ivom, zatim eljezara, dvije cementare te radioaktivnom zemljom i smeem nasuta mega-marina s 1000 vezova za charter. A sve to se nalazi u krugu od 400 metara od tog bajkovitog kadra koji je posredstvom CNN-a obiao svijet. Koga se tu pokuava zavarati, pitanje je na koje ova knjiga nee dati odgovor, ali e svojim primjerima nastojati pomoi da se uspori rezanje grane na kojoj sjedimo.

6.1. Mandrai i mulii Mandrai i mulii muleti su mali zakloni za brodice za osobnu uporabu, manje ribarenje ili razonodu. Iskljuivo slue kao stalno privezite za brodicu i zaklon su od svih vjetrova i valova. Njihovo lociranje plod je viestoljetnog iskustva ljudi s mora kojima nisu potrebne studije valovanja i izmjera stoljetnoga vala za odreivanje optimalnog mjesta. Brodicu nije trebalo imati ba pod prozorom, vanije je bilo da je vezana na sigurnome. Mandrai i privezita nisu sluila za boravak ljudi na privezanome brodu. Dananje potrebe za vezom dramatino su izmijenjene. Nautiki turizam dokida mandra i luicu te promovira marinu kao stacionar za putnike na brodovima. To pak povlai za sobom izmjene karaktera privezita, kao i izmjene izgleda, oblikovanja i maritimnih karakteristika. Filozofija parkiranja automobila pred kuom ovdje se ne bi smjela ponavljati. Izraz to ga naalost esto ujemo parkiranje broda ne govori najbolje o kapetanu toga broda. Iz toga proizlaze i njegovi pretjerani zahtjevi, kao i graditeljske namjere nespojive sa zakonitostima mora. Mandrai takvima nisu potrebni. Mandrai i male luice ne mogu primiti njihova plovila jer ona zbog svojih dimenzija ne mogu stati u povijesne luice, unato svojeglavim namjerama vlasnika jahti i lokalnih developera i planera.

Otok olta, Maslinica. Uvui tridesetmetarsku jahtu u ribarsku luku to je kao i parkirati autobus na pjaceti pred seoskom crkvom. Katel Gomilica, izostavljeni kadar iz spota na CNN-u Mediteran kakav jer nekada bio.

178

Svi elementi tradicionalnog privezita: lijevo je visoki zid valobran koji titi brodice, ali i kue, od vala, kamene kolone nadohvat ruke, riva sazdana od pravilnih klesanaca, visina rive prilagoena brodicama. Ovo nije mjesto za mega-jahtu.

Opatija. Visoko estetizirani urbanistiki poduhvat izgradnje duobalne etnice, koja je i danas najvanija turistika atrakcija Opatije, sauvao je drevno ribarsko privezite mandra. Takvom sinergijskom gestom dodanu vrijednost dobile su obje namjene.

179

6.1.1. Iskustva i putokazi za odravanje i gradnju Mandrai i mulii moraju se stalno odravati i popravljati istim materijalom od kojega su sazdani: velikim kamenjem poloenim u more i na njemu zidom od pravilnih klesanaca kojima vezivo beton, mort i drugo gotovo da i nisu potrebni. Kolone i alke za konopce (aneli za cime) postavljeni su u samoj blizini ruba kako bi ih se moglo dohvatiti s pramca brodice. Ako je mogue, treba koristiti hridi kao temelj mulu i lukobranu, ili u more poloenim kamenim gromadama stvoriti rahlu strukturu koja lomi i upija val, a koja je istovremeno propusna i nalik na prirodnu.

Mandra meu hridima.

Visina pramca brodice i rive usklaeni su kako bi ljudi i teret lake mogli na brodicu i s nje.

Na takvoj podlozi najbolje je graditi pravilnim klesancima s ravnim sljubnicama kako bi se vezivni materijal to manje izloio djelovanju mora i soli.

Visina mandraa u razini je s rivom i prirodni je njezin nastavak. Preporua se njihova gradnja samo na mjestima gdje su i prije stajali jer iskustvo starih ribara jami da e ih ud mora i vjetrova potedjeti. Valja koristiti i tradicionalnu tehnologiju gradnje mula.

Otok Krapanj. Zidani mandrai.

Vis. Mul izgraen od pravilnih klesanaca bez nasipanja podmorja.

180

6.2. Luice i njihovi muli Glavna karakteristika luica pred povijesnim naseljem jest njihova skladna dimenzioniranost. Graene su slino kao i mandrai; na mjestima izloenim velikome moru polau se u more kamene gromade, koje slue za razbijanje i upijanje vala, i na njima velikim pravilnim klesancima kamena sazidana iga (lukobran) i mul.

Vis. Zidani mul s kamenom kolonom i skalinama.

Hvar. Sklad povijesnog mandraa.

Split, Matejuka. Mul sazdan od pravilnih blokova kamena odolijeva snazi divljeg lebia. Katel Novi. Lukobran luice pred povijesnom jezgrom naselja sa koljerom koja razbija i upija valove.

Neprimjereni nain izgradnje mula.

Komia. Ribarska luka.

181

Unutar akvatorija luice manji su muli za brodice. Uz igu je obino vei mul za pristan veih brodova, kao i skalada istezalite za izvlaenje brodova. Na tome mjestu manjih privezanih brodica nema, uglavnom zato to se iza ige more prelijeva za velikoga nevremena. Danas takve mule mogu graditi samo veliki investitori, za to trebaju ishoditi potrebne dozvole koje ukljuuju i studiju utjecaja na okoli. No, mnoge od luica to se grade samo su pokuaj saniranja divlje nasutih lukobrana na

svakakvim mjestima. Tako se preesto dogaa da na skupim pristanitima za malo vee bure ili juga trajekt ne moe ni pristati, a kamoli vezati se. Problemi nastaju i zbog ozbiljnih nakana privatnih investitora koji u dogovoru s lokalnim vlastima postavljaju pontone za svoje jahte, potpuno zanemarujui potrebe lokalnog stanovnitva i, to je jo gore, ignorirajui savjete ribara s drevnim iskustvima o ponaanju mora i vjetra. Svako popravljanje tako napravljenih greaka jo je traginije i skuplje.

Katela, Resnik. Stihijski nasuta potopljena antika luka i izgraeni gat iznikao iz nelegalnog nasipa.

Maslinica. Val od tramuntane: nema pontona (surogata luice i lukobrana) koji ovakav val moe izdrati.

6.2.1. Pouke i savjeti prije gradnje Gradnja luice i ige glavni je infrastrukturni zahvat u primorskom naselju. Prije odluke o njihovoj gradnji valja im odrediti ciljeve i potrebe. Raznorodnost vezova je poeljna, gotovo obvezna. To je zato to e se u luici nai mjesta za paare i kaie lokalnog stanovnitva, za vikendae s brodicama, vezovi za nautiki turizam, port i rekreaciju ali i za gospodarski bitne aktivnosti kao to su ribarstvo i trgovina. Time se jami stalna nazonost ljudi u luici, to je vano iz sigurnosnih razloga, kao i sa socijalnog aspekta. Ako luica postane rezervat za nautiki turizam, uskoro se moe na tome mjestu oekivati iana ograda, zajedno s opremom

182

i sadrajima nespojivima s karakterom mjesta uz obalu, a posljedino je i naselje odsjeeno od svojega mora. Nekoliko klupa uz more, prikladna rasvjeta i lanterna postavljena na romantino mjesto, naravno potujui svoju primarnu namjenu sigurnosti plovidbe, mali su, ali izuzetno vani elementi koji mogu donijeti nove vrijednosti objektu kao to je luica ili mul.

Dubrovnik, Porporela. Klupe uz more idealno mjesto za odmor uz veernji smiraj.

Naravno da valja ostaviti i prostora na kopnu za ribare i odlaganje i popravak njihove opreme i mrea. Manja dizalica uz skaladu, te nekoliko kavaleta ili vaa (nosaa za popravak brodova na suhom) omoguit e vlasnicima brodica obavljanje niza poslova koji e donijeti potrebnu ivost, originalnost i arm luici, a time i naselju uz obalu.

Postojeoj rivi pridodani muli sazdan je od betonskih elemenata ali tradicionalnim oblikovanjem i nainom gradnje. Split, Zvonac. Skalada (istezalite) i skladno uklopljena kuica s vinem za istezanje i brodice na popravku stvaraju tipinu sliku luice.

183

6.3. Rive Promjenom naina ivota i razvojem turizma rive preuzimaju ulogu gradskih trgova i promenada. Rive su postale i postaju sredinji i najvaniji dijelovi naselja ili gradova. Naslijeeni oblici riva vie ne pruaju dovoljno prostora za novu pozornicu mjesta. Zbog takvih novih potreba dogaa se neeljeni scenarij po kojemu riva postaje prostor na kojemu se formiraju parkinzi, postavljaju brojni tekati i kiosci, privezuju mega-jahte, grade benzinske crpke itd. Da bi se to sve smjestilo, rivu valja nasuti i proiriti. Opinske vlasti inzistiraju na tome razvojnom iskoraku vanom za njihovo naselje. U takvim uvjetima gotovo je nemogue sauvati privezita za brodice ribara i lokalnog puanstva. Vodonoscu, koarici ili trabakulu sa svjeim voem vie tu nije mjesto. Po tome scenariju rive se zbog visine novih brodova moraju povisivati, a zbog veeg gaza morsko dno jaruati. Nasipavanje obale suava akvatorij luke i mijenja struje i gibanje valova unutar nje, to izaziva neeljene posljedice i gotovo siguran izgon manjih brodica. Rive se danas u pravilu grade od gotovih montanih betonskih elemenata. Umjesto kamenih ili metalnih kolona imamo pametne teleskopske stupove u kojima je prikljuak s vodom, strujom, telefonom i satelitskim TV-signalom.

Tradicionalni nain zidanja rive kamenim blokovima.

Kamene kolone izvan uporabe i elini aneli prsteni za privezivanje, neprihvatljivo zabijeni u klesance povijesne rive.

Kolona ili bitva. Danas ona esto slui jedino djeci za preskakanje, budui da etaima rivom konopi nisu po volji, a nema ni brodova kojima bi koristila. Cima priko kolone postaje sve rjei nain privezivanja.
184

Slaganje klesanaca s utorima na lastin rep za povezivanje blokova predstavlja najpouzdaniji nain tradicionalne gradnje rive izloene jakome moru.

6.3.1. Pouke prije planiranja i projektiranja Rive u povijesnim gradiima ne treba guiti sadrajima koji e proizvesti atrofiju perifernih dijelova naselja. Riva nema iskljuivu ulogu etalita i turistiki atraktivne povrine za lijepog vremena. Ona je nastala kao ureena obalna linija koja je spoj kopna i mora. Ako se u novim adaptacijama i izgradnjama moru dopusti da na rivi ima podjednaku vanost kao i njezin kopneni dio, ona e sauvati svoj karakter. Projektanti obnove i izgradnje novih riva moraju voditi rauna da ljudi na rivi nisu samo potroai i da ne dolaze samo radi kave ili suvenira, nego i radi blizine mora i uivanja u njegovoj blizini.

Otok Hvar, Vrboska. Pogled na rivu.

Otok Hvar. Riva u Starom Gradu.

185

6.4. etnice uz obalu etnja uz more ureenim etnicama, zvanima jo i lungomare, privilegij je lokalnih stanovnika i njihovih gostiju. Premalo je preostalih etnica koje pruaju istinski uitak etnje i boravka uz more. Nove etnice koje se grade uglavnom su iroke prometnice to vode do nekog sadraja dokidajui tako svrhu etnje. Stare etnice iskljuivo su sluile etnji, boravku i odmoru uz more i nisu bile graene prvenstveno sa svrhom povezivanja dvije toke.

Opatija. Lungomare.

186

Split, Jeinac. etnica. Podzidima od pravilnih klesanaca strma obala se titi od erozije, istovremeno omoguujui bilju stvaranje potrebne sjene za etae. Vaan element etnice su zidane klupe formirane u sklopu podzida.

Preporuljiv nain obrade gazita etnice uz more su vei kameni oblutci utopljeni u mort s krupnim agregatom, to ini dobru protukliznu podlogu i istovremeno prepreku avanturistima na dva kotaa.

Zatita flinog pokosa od erozije mora ujedno je i skladno zidana etnica koja potuje i prati morfologiju obalne crte.

Opatija. etnica, kao sredinja rekreacijska i turistika atrakcija, oblikovana je kvalitetno dizajniranom urbanom opremom. Elemenati oblikovanja, zavrna obrada i hortikultura meusobno su usklaeni. Oblikovanje duobalne etnice podreuje se prirodnoj konfiguraciji obale.

187

Promjena naina ivota mijenja i karakter duobalnih etnica. Danas se etnice koriste i kao koridori za infrastrukturu. Ispod njih su betonski kolektori i magistralni pravci vodovoda. Radi njihove izgradnje more valja nasipati, a da bi servisna vozila mogu imati stalni pristup tim objektima, uz etnicu je i cesta punog profila koja ubrzo postaje pista za motoriste i automobiliste koji tako dolaze do brojnih kafia uz more.

Umjetno nasuta plaa na zemljanom nasipu uz ianu ogradu velike marine i duobalnu cestu.

Moderna duobalna etnica zbog svoje predimenzioniranosti postaje pista za jurea vozila.

6.5. Kupalita Uz takve etnice nastaju i umjetne plae, koje su bez karaktera po kojemu bi bile prepoznatljive. Takav nasip i plaa na njemu mogu biti i u Aliru, ali i na Baltiku ili u Normandiji. One su bez imalo prirodne sjene ili zaklona, a to moe koristiti samo vlasnicima oblinjih kafia koji e zbog toga dodatno zaraditi na iznajmljivanju suncobrana. Radi dodatnih sadraja za zabavu i rekreaciju kao to su odbojka na pijesku, mini-golf i tenis ili pak tekati, valja jo vie proiriti pomorsko dobro. Tako dobivamo nasuta prostran-stva koja atrofiraju te prestaju biti zanimljiva turistima i lokalnom stanovnitvu pa odumirui postaju zaputena parkiralita.

Umjetna plaa bez hlada i zaklona. Za njezino odravanje potrebno je stalno dovoziti novi plani materijal jer more ispire i odnosi zemljani nasip stvarajui mulj u podmorju i unitavajui bentos.

Na ovome mjestu su trebali su biti hotelski portskorekreacijski sadraji.

188

Minimalnim betoniranjem meu hridima, uz koritenje lomljenaca utopljenih u beton, dobivamo lijepo i funkcionalno kupalite.

Moru se otima priobalje, ono se nasipa radi irenja kopna iji dijelovi postaju najunosnija podruja za gradnju. Priobalje valja razvijati i ureivati, ali na moru prihvatljiv nain. Ovdje smo ponudili nekoliko savjeta koji mogu pomoi takvome poeljnom procesu. No, bez vrstog nauma graditelja na obalnome pojasu da potuje i cijeni more, ti savjeti nee biti od koristi.

189

190

7. ZAKONODAVNI ASPEKTI NOVIH GRADNJI I ADAPTIRANJA STARIH

7. 1. Zakoni kojima se ureuje oblikovanje prostora Prema Ustavu Republike Hrvatske ouvanje prirode i ovjekova okolia jedna je od najveih vrednota Republike Hrvatske i temelj za tumaenje Ustava. Stoga more, morska obala i otoci, vode, zrani prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva, ali i zemljite, ume, biljni i ivotnjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobitog kulturnog, povijesnog, gospodarskog i ekolokog znaenja, za koje je zakonom odreeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku, imaju njezinu osobitu zatitu, a nain njihove uporabe odreeni su zakonom. Tako je i nain ponaanja u prostoru, kao osobito vrijednom i ogranienom nacionalnom dobru, odreen zakonima. Prostorno ureenje i gradnja ureuju se Zakonom o prostornom ureenju (NN, br. 30/94, 68/98, 61/00, 32/02 i 100/04) i Zakonom o gradnji (NN 175/03, 100/04), a 1. listopada 2007. godine te zakone zamijenit e novi Zakon o prostornom ureenju i gradnji (NN 76/07) koji je proglaen 13. srpnja 2007. godine. Zatita i ouvanje kulturnih dobara ureuje se Zakonom o zatiti i ouvanju kulturnih dobara (NN, br. 69/99., 151/03., 157/03). 7.1.1. Zakon o prostornom ureenju i gradnji (NN 76/07) Budui da su prostorno ureenje kojim se ostvaruju pretpostavke za unapreenje gospodarskih, drutvenih, prirodnih, kulturnih i ekolokih polazita odrivog razvitka u prostoru Republike Hrvatske i gradnja (pod kojom se podrazumjeva projektiranje, graenje, uporaba i uklanjanje graevine) usko povezani, proglaen je novi Zakon o prostornom ureenju i gradnji kojim se donose zakonske odredbe vezane za zatitu prostora u cjelini, a upravno podruje

prostornog ureenja i gradnje povezuje u jedinstven sustav drugim rjeima taj je novi zakon zamjenio dva dosadanja. Novim zakonom su se bitno promijenile zakonske odredbe o graenju manjih graevina brutto veliine do 400 m2 i graevina namjenjenih poljoprivrednom gospodarstvu veliine do 600 m2 u iju se graevinsku (brutto) povrinu uraunavaju i povrine svih drugih graevina ako se grade na istoj graevinskoj estici, dakle graevina o kojima govori ova knjiga. Stoga u daljnjem tekstu o gradnji novih obiteljskih kua i adaptiranju starih govorimo iskljuivo sa stajalita tog novog zakona koji e tek stupiti na snagu. 7.1.1.1. Pojmovnik Dokumenti prostornog ureenja Svaki zahvat u prostoru provodi se u skladu s dokumentima prostornog ureenja. Dokumentima prostornog ureenja odreuje se svrhovita organizacija, koritenje i namjena prostora te mjerila i smjernice za ureenje i zatitu prostora Drave, upanija, Grada Zagreba, velikih gradova, gradova i opina. Donose se na dravnoj razini te na podrunoj (regionalnoj) i lokalnoj razini kao prostorni planovi. S obzirom na namjenu dokumenti prostornog ureenja su strateki i provedbeni. Strateki dokumenti prostornog ureenja su: Strategija prostornog razvoja i Program prostornog ureenja Republike Hrvatske, prostorni plan podruja posebnih obiljeja, prostorni plan upanije odnosno Grada Zagreba i prostorni plan ureenja velikoga grada, grada, odnosno opine. Provedbeni dokumenti prostornog ureenja su urbanistiki plan ureenja i detaljni plan ureenja. Prostorni planovi lokalne razine

191

moraju biti usklaeni s dokumentom prostornog ureenja dravne, odnosno prostornim planom podrune (regionalne) razine pa tako i provedbeni dokumenti prostornog ureenja ne smiju mijenjati odredbe stratekih dokumenata prostornog ureenja. Urbanistiki plan ureenja detaljnije odreuje prostorni razvoj naselja ili dijela naselja s osnovom prostornih i funkcionalnih rjeenja, uvjeta i oblikovanja pojedinih prostornih cjelina naselja, a donosi se za neizgraene dijelove graevinskog podruja naselja i neizgraena izdvojena graevinska podruja izvan naselja te za dijelove tih podruja planiranih za urbanu obnovu. Detaljni plan ureenja u skladu s prostornim planom ureenja velikog grada, grada ili opine, odnosno urbanistikim planom ureenja detaljno razrauje uvjete za gradnju i ureenje pojedinih zahvata u prostoru, osobito u odnosu na njihovu namjenu, poloaj, veliinu, ope smjernice oblikovanja i nain prikljuivanja na komunalnu infrstrukturu te odreuje mjere za zatitu okolia, prirodnih, krajobraznih, kulturnopovijesnih i drugih vrijednosti propisanih ovim Zakonom. Namjena prostora Namjena prostora/povrina je planirani sustav koritenja prostora, odnosno uporabe graevina, povrina i zemljita odreena odgovarajuim dokumentom prostornog ureenja. Moe biti podreena jednoj funkciji (osnovna namjena) npr. naselje, poljoprivreda, ume, promet, gospodarstvo, sport, rekreacija unutar koje se mogu planirati i druge namjene ili sadraji koji iskljuivo proizlaze iz potrebe osnovne namjene, ili za vie razliitih funkcija, od kojih je jedna prevladavajua (preteita namjena). Graevinsko podruje naselja Graevinsko podruje naselja utvruje se prostornim planom ureenja velikog grada, grada i opine. Obuhvaa izgraeni i ureeni dio naselja kao i neizgraeni dio tog naselja koji je planiran za njegov razvoj i proirenje. Graevinsko zemljite Graevinsko zemljite je zemljite unutar i izvan graevinskog podruja, koje je izgraeno ili
192

je prostornim planom namijenjeno za graenje graevina i ureenje javnih povrina. Graevna estica Graevna estica je estica zemljita s pristupom na prometnu povrinu. Graenje Graenje je izvedba graevinskih i drugih radova (pripremnih, zemljanih, konstrukterskih, instalaterskih, zavrnih), ugradnja graevnih proizvoda, postrojenja ili opreme kojima se gradi nova graevina, rekonstruira, uklanja i odrava postojea graevina. Rekonstrukcija graevine Rekonstrukcija graevine je dograivanje, nadograivanje, uklanjanje vanjskog dijela graevine, izvoenje radova radi promjene namjene graevine ili tehnolokog procesa, odnosno izvedba graevinskih i drugih radova kojima se utjee na ispunjavanje bitnih zahtjeva za postojeu graevinu i (ili) kojima se mijenja usklaenost postojee graevine s lokacijskim uvjetima u skladu s kojima je izgraena. Odravanje graevine Odravanje graevine je izvedba graevinskih i drugih radova radi ouvanja bitnih zahtjeva za graevinu tijekom njezinog trajanja, kojima se ne mijenja usklaenost graevine s lokacijskim uvjetima u skladu s kojima je izgraena. Projekt Projekti se razvrstavaju prema namjeni i razini razrade na idejni projekt u mjerilu 1: 200, glavni projekt u mjerilu 1: 100 i izvedbeni projekt u mjerilu 1: 50, a iznimno u drugom primjerenom mjerilu. Rjeenje o uvjetima graenja izdaje se u skladu s idejnim projektom. Idejni projekt je skup meusobno usklaenih nacrta i dokumenata kojima se daju osnovna oblikovno-funkcionalna i tehnika rjeenja graevine (idejno-tehniko rjeenje) te smjetaj graevine na graevnoj estici na odgovarajuoj posebnoj geodetskoj podlozi, a mora sadravati i podatke za obraun komunalnog i vodnog doprinosa u skladu s posebnim propisima. Investitor je duan trajno uvati idejni projekt zajedno s rjeenjem o uvjetima graenja.

Rjeenje o uvjetima graenja Graenju zgrade ija graevinska (brutto) povrina nije vea od 400 m2, zgrade za obavljanje iskljuivo poljoprivrednih djelatnosti ija graevinska (brutto) povrina nije vea od 600 m2, moe se pristupiti na temelju pravomonog rjeenja o uvjetima graenja. Rjeenje o uvjetima graenja je upravni akt. Rjeenje o izvedenom stanju Za zgradu ija graevinska (brutto) povrina nije vea od 400 m2 i zgradu za obavljanje iskljuivo poljoprivrednih djelatnosti ija graevinska (bruto) povrina nije vea od 600 m2 izgraenu bez rjeenja o uvjetima graenja izdaje se rjeenje o izvedenom stanju. Zgrada se smatra izgraenom ukoliko su joj dovreni najmanje jedna etaa i krov te ako su dovreni dijelovi prikladni za uporabu. Nadzorni inenjer i struni nadzor Graenje mora biti pod strunim nadzorom nadzornog inenjera. Nadzorni inenjer je fizika osoba koja prema posebnom zakonu ima pravo uporabe strukovnog naziva ovlateni arhitekt ili ovlateni inenjer. Struni nadzor graenja zgrade ija graevinska (brutto) povrina nije vea od 400 m2 i zgrada za obavljanje iskljuivo poljoprivrednih djelatnosti ija graevinska (brutto) povrina nije vea od 600 m2 provodi se samo u odnosu na ispunjavanje bitnih zahtjeva mehanike otpornosti i stabilnosti te utede energije i toplinske zatite. Po zavretku graenja struni inenjer sastavlja zavrno izvjee o izvedbi graevine. Evidentiranje graevine u katastarskom operatu Katastarski ured evidentira graevinu u katastarskom operatu ako je za tu graevinu izdano zavrno izvjee nadzornog inenjera za graevine za koje se izdaje rjeenje u uvjetima graenja, rjeenje o izvedenom stanju i potvrda izvedenog stanja, odnosno potvrda nadlenoga upravnog tijela da se za graevinu ne izdaje uporabna dozvola niti drugi navedeni akti, ako ovim Zakonom nije propisano drukije.

Uporaba graevine Izgraena zgrada ija graevinska (brutto) povrina nije vea od 400 m2 i zgrada za obavljanje iskljuivo poljoprivrednih djelatnosti ija graevinska (brutto) povrina nije vea od 600 m2 mogu se poeti koristiti, odnosno staviti u pogon, te se moe izdati rjeenje za obavljanje djelatnosti prema posebnom zakonu, nakon to investitor nadlenom upravnom tijelu dostavi za tu zgradu zavrno izvjee nadzornog inenjera o izvedbi graevine. Lokacijska dozvola Za zgrade ija graevinska (brutto) povrina nije vea od 400 m2, zgrade za obavljanje iskljuivo poljoprivrednih djelatnosti ija graevinska (brutto) povrina nije vea od 600 m2 i jednostavne graevine i radove ijem se graenju, odnosno izvoenju moe pristupiti bez akta kojim se odobrava graenje nije potrebna lokacijska dozvola. Lokacijska dozvola je upravni akt, a izdaje se na temelju dokumenta prostornog ureenja te posebnih zakona i propisa donesenih na osnovi tih zakona. 7.1.1.2. Upute za postupanje Nadlena tijela Sve poslove izdavanja akata vezanih uz provedbu dokumenata prostornog ureenja i graenja obavljaju uredi dravne uprave u upanijama. Novim zakonom predvieno je da te poslove obavljaju tijela jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave koja e 1. sijenja 2008. godine preuzeti slubenike, poslove, uredsku i drugu opremu te arhiv ureda dravne uprave u upanijama koji su se odnosili na obavljanje poslova izdavanja lokacijskih i graevinskih dozvola te drugih akata vezanih uz provedbu dokumenata prostornog ureenja i graenje sukladno ovom Zakonu, svatko sa svojeg podruja, a u skladu s ureenjem samoupravnog djelokruga velikih gradova i gradova sjedita upanija, odnosno upanija prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj i podrunoj (regionalnoj) samoupravi (Narodne novine, br. 129/05.).

193

Zapoeti postupci i izdane dozvole Svi postupci zapoeti po odredbama Zakona o prostornom ureenju (Narodne novine, br. 30/94., 68/98., 61/00., 32/02. i 100/04.) i Zakona o gradnji (Narodne novine, br. 175/03. i 100/04.) do stupanja na snagu ovoga Zakona dovrit e se po odredbama tih zakona i propisa donesenih na temelju tih zakona. Iznimno, postupak izdavanja lokacijske dozvole za graenje zgrade ija graevinska (brutto) povrina nije vea od 400 m2 i zgrada za obavljanje iskljuivo poljoprivrednih djelatnosti ija graevinska (brutto) povrina nije vea od 600 m2 na zemljitu na kojemu je izgraena takva graevina bez graevinske dozvole odnosno drugoga odgovarajueg akta, zapoet po odredbama Zakona o prostornom ureenju (Narodne novine, br. 30/94., 68/98., 61/00., 32/02. i 100/04.) dovrit e se po odredbama ovoga Zakona kojima se ureuje izdavanje rjeenja o izvedenom stanju. Ishoenje rjeenja o uvjetima graenja Zahtjev za izdavanje rjeenja o uvjetima graenja podnosi se u pisanom obliku nadlenom uredu dravne uprave (od 1.1.2008. godine nadlenom tijelu jedinice lokalne i podrune (regionalne samouprave). Zahtjevu treba priloiti: tri primjerka idejnog projekta ija je situacija prikazana na odgovarajuoj posebnoj geodetskoj podlozi, posebne uvjete nadlenog konzrvatorskog odjela za graevinu koja se nalazi u naselju ili dijelu naselja, koje je upisano u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske kao kulturnopovijesna cjelina ili je graevina upisana u taj Registar kao kulturno dobro, pisano izvjee i potvrda o nostrifikaciji idejnog projekta ako je projekt izraen prema stranim propisima, dokaz o pravu gradnje na zemljitu od kojeg e se formirati graevna estica, odnosno na postojeoj graevini (izvadak iz zemljine knjige iz kojeg je vidljivo da je investitor vlasnik ili nositelj prava graenja na graevnoj estici ili graevini na kojoj se namjerava graditi; ugovor ili odluka nadlene dravne vlasti na temelju koje je investitor stekao pravo vlasnitva, pravo graenja ili pravo slunosti; ugovor o
194

ortakluku sklopljen s vlasnikom nekretnine, iji je cilj zajedniko graenje ili rekonstrukcija; ugovor o koncesiji kojim se stjee pravo graenja; pisana suglasnost vlasnika postojee graevine u sluaju rekonstrukcije te graevine ako posebnim zakonom nije drukije odreeno ili pisana suglasnost fiducijarnog vlasnika dana dotadanjem vlasniku nekretnine koji je investitor). Rjeenje o uvjetima graenja vai 2 godine. Ishoenje rjeenja o izvedenom stanju Zahtjev za izdavanje rjeenja o izvedenom stanju u pisanom obliku podnosi investitor, odnosno vlasnik zgrade obliku nadlenom uredu dravne uprave (od 1.1.2008. godine nadlenom tijelu jedinice lokalne i podrune (regionalne samouprave). Zahtjevu treba priloiti: tri primjerka arhitektonskog snimka izvedenog stanja (arhitektonski snimak mora obuhvatiti tlocrte, presjeke, poglede i druge nacrte koji se podudaraju s izvedenim stanjem zgrade), dokaze o ispunjenom bitnom zahtjevu mehanike otpornosti i stabilnosti u vrijeme graenja graevine, izraenima po osobama ovlatenim za projektiranje, dokaz da ima pravo graditi na zemljitu od kojeg e se formirati graevna estica. 7.1.2. Zakon o zatiti i ouvanju kulturnih dobara (NN, br. 69/99., 151/03., 157/03) Vrste kulturnih dobara, nain uspostavljanja njihove zatite kao i mjere zatite i ouvanja kulturnih dobara ureuje Zakon o zatiti i ouvanju kulturnih dobara. Zakonom se reguliraju obveze i prava vlasnika kulturnih dobara, ureuje obavljanje poslova na zatiti i ouvanju kulturnih dobara, obavljanje upravnih i inspekcijskih poslova, rad i djelokrug Hrvatskog vijea za kulturna dobra, financiranje zatite i ouvanja kulturnih dobara, kao i druga pitanja u svezi sa zatitom i ouvanjem kulturnih dobara. 7.1.2.1. Pojmovnik Kulturno dobro Pojam kulturna dobra obuhvaa pokretne i nepokretne stvari od umjetnikoga, povijesnoga, paleontolokoga, arheolokoga, antropolokog i znanstvenog znaenja, arheoloka nalazita i arheoloke zone, krajolike i njihove dijelove koji

svjedoe o ovjekovoj prisutnosti u prostoru, a imaju umjetniku, povijesnu i antropoloku vrijednost, nematerijalne oblike i pojave ovjekova duhovnog stvaralatva u prolosti kao i dokumentaciju i bibliografsku batinu te zgrade (prostore) u kojima se trajno uvaju ili izlau kulturna dobra i dokumentacija o njima. Status kulturnog dobra utvruje se rjeenjem koje donosi Ministarstvo kulture. Obzirom da su pojmom kulturna dobra obuhvaene brojne i meusobno razliite pojavnosti, kulturna dobra se dijele na tri vrste: nepokretna, pokretna i nematerjalna. Nepokretno kulturno dobro; pojedinana kulturna dobra i cjeline Pod pojmom nepokretnih kulturnih dobara podrazumjevaju se svi elementi koji svjedoe o ovjekovoj prisutnosti u prostoru, oni koji su ga obiljeili i oblikovali: - grad, selo, naselje ili njegov dio, - graevina ili njezini dijelovi, te graevina s okoliem, - elementi povijesne opreme naselja, - podruje, mjesto, spomenik i obiljeje u svezi s povijesnim dogaajima i osobama, - arheoloko nalazite i arheoloka zona, ukljuujui i podvodna nalazita i zone, - podruje i mjesto s etnolokim i toponimskim sadrajima, - krajolik ili njegov dio koji sadri povijesno karakteristine strukture, koje svjedoe o ovjekovoj nazonosti u prostoru, - vrtovi, perivoji i parkovi, - tehniki objekt s ureajima i drugi slini objekti. Prema tome nepokretno kulturno dobro moe biti pojedinana graevina (kao npr. kua, utvrda, crkva) i kulturno-povijesna cjelina (kao npr. grad, selo, naselje ili njihov dio, arheoloka zona). Zatita kulturnih dobara Kulturna dobra se tite i uvaju kako bi se u svom izvornom obliku prenijela buduim naratajima kao dio naeg kulturnog identiteta. Rjeenje kojim se utvruje svojsto kulturnog dobra uz opis i prostorne mee (katastarske estice) sadri i sustav mjera zatite. Kulturna

dobra se upisuju u Registar, u Listu zatienih kulturnih dobara Republike Hrvatske. Rjeenje o preventivnoj zatiti donosi se s ogranienim rokom trajanja (3 godine, a za arheoloka nalazita i zone 6 godina), a sadri opis i prostorne mee (katastarske estice) dobra za koja se predmijeva da imaju svojstva kulturnih dobara. Tijekom trajanja preventivne zatite provodi se vrednovanje i priprema za utvrivanje svojstva kulturnog dobra, a na preventivno zatiena dobra odnose se sve odredbe Zakona o zatiti i ouvanju kulturnih dobara. Preventivno zatiena dobra se upisuju u Registar, u Listu preventivno zatienih dobara Republike Hrvatske. Ouvanje kulturnih dobara Ouvanje kulturnih dobara podrazumijeva provedbu mjera zatite i ouvanja radi produljenja trajanja njihovih spomenikih svojstava. Vlasnitvo nad kulturnim dobrom i ogranienje posjeda Prema Ustavu Republike Hrvatske vlasnitvo je nepovredivo. Stoga se Rjeenjem kojim se utvruje svojsto kulturnog dobra ne dira u vlasnike odnose. Ipak, posjed kulturnog dobra moe se ograniiti radi dokumentiranja i straivanja, provedbe mjera zatite i omoguavanja dostupnosti kulturnog dobra javnosti. Vlasnik za ta ogranienja nema pravo na naknadu. Prava i obaveze vlasnika kulturnih dobara Vlasnici kulturnih dobara imaju odreene obaveze i prava. Vlasnici su posebno duni uvati i redovito odravati kulturno dobro, provoditi mjere zatite utvrene Zakonom, o svim promjenama na kulturnom dobru (oteenju, ili unitenju) obavjestiti odmah nadleno tijelo, omoguiti dostupnost kulturnog dobra javnosti, dopustiti struna i znanstvena istraivanja te provedbu mjera tehnike zatite. Trokove vezane uz ouvanje i odravanje kulturnog dobra snose vlasnici. U sluaju izvanrednih trokova koji premauju redovite trokove odravanja, vlasnik ima pravo podnijeti zahtjev za nadoknadu izvanrednih trokova.

195

Prostorni planovi i kulturna dobra; sustav mjera zatite nepokretnih kulturnih dobara Dokumenti prostornog ureenja (prostorni planovi) sadre podatke iz konzervatorske podloge sa sustavom mjera zatite kulturnih dobara koja se nalaze na podruju obuhvata plana. Sustav mjera zatite cjelina utvruje nadleni konzervatorski odjel. Za zatiene cjeline (grad, selo, naselje ili njihov dio, arheoloka zona) izrauje se Urbanistiki plan ureenja. Tim su planom propisane mjere zatite cjeline. Mjere zatite ovise o kulturnopovijesnoj vrijednosti i ouvanosti cjeline te su razliito stupnjevane. Tako se cjeline ili njihovi dijelovi mogu zatititi potpuno (zona A), djelomino (zona B) ili se moe tititi ambijent (zona C). Kod potpune zatite povijesnih struktura (A) strogo se kontrolira unoenje novih struktura i sadraja stranih sauvanim kulturno-povijesnim vrijednostima, dok se kod djelomine zatite povijesnih struktura (B) titi i uva povijesna tipologija te su mogue nove gradnje (interpolacije) i prilagoavanje postojee gradnje suvremenim potrebama. Kod ambijentalne zatite (C) prihvatljive su sve intervencije uz uvjet ouvanja ambijentalnih karakteristika i prilagoavanja nove gradnje karakteristikama povijesne cjeline. Posebni uvjeti zatite kulturnog dobra U postupku izdavanja lokacijske dozvole i rjeenja o uvjetima graenja za sve intervencije na nepokretnom kulturnom dobru koje bi mogle prouzroiti promjene na kulturnom dobru, kao i u njegovoj neposrednoj blizini, odnosno koje bi mogle naruiti cjelovitost kulturnoga dobra daju se posebni uvjeti zatite kulturnog dobra. Posebni uvjeti nisu upravni akt, a izdaje ih nadleni konzervatorski odjel na zahtjev upravnog tijela koje izdaje lokacijsku dozvolu. Kod cjelina za koje postoji Detaljni plan ureenja posebni uvjeti sadrani su u odredbama plana. Prethodno odobrenje Radnje koje bi mogle prouzroiti promjene na kulturnom dobru, kao i u njegovoj neposrednoj blizini, odnosno koje bi mogle naruiti cjelovitost kulturnoga dobra, mogu se poduzimati uz prethodno odobrenje nadlenog tijela. Prethod196

no odobrenje izdaje se za: konzerviranje, restauriranje, premjetanje kulturnoga dobra i druge sline radove, rad industrijskih i drugih postrojenja i radilita, kao i rekonstrukciju, sanaciju i adaptaciju kulturnoga dobra u smislu ovoga Zakona i graenje na podruju na kojem se nalazi kulturno dobro. Prethodno odobrenje potrebno je i za gradnju na podruju zatiene kulturnopovijesne cjeline. Prethodno odobrenje je upravni akt i izdaje se u formi rjeenja. 7.1.2.2. Upute za postupanje 7.1.2.2.1. Pojedinano zatiena nepokretna kulturna dobra Graevinske intervencije Pojedinano zatiena nepokretna kulturna dobra tite se u cjelosti, dakle i njihova konstrukcija, vanjski izgled (oblikovanje proelja) i njihova unutranja organizacija i inventar. U veini sluajeva i njihova izvorna namjena. Bez obzira na pravni oblik zatite (Rjeenje kojim se utvruje svojsto kulturnog dobra ili Rjeenje o preventivnoj zatiti) na njih se jednako odnose odredbe Zakona o zatiti i ouvanju kulturnih dobara. Stoga za bilo koju intervenciju kojom bi se mogao promijeniti njihov izgled, struktura i namjena treba imati prethodnu suglasnost nadlenog konzervatorskog odjela. O namjeri prenamjene, preoblikovanja unutranjosti ili proelja treba obavjestiti konzervatorski odjel koji je nadlean za podruje na kojem se graevina nalazi. Ovisno o namjeravanoj intervenciji i bez naknade investitor e dobiti strunu pomo i upute za daljnje postupanje. Prodaja Vlasnik koji namjerava prodati kulturno dobro duan je najprije istodobno ponuditi ga Republici Hrvatskoj, upaniji, Gradu Zagrebu, gradu ili opini na ijem se podruju to kulturno dobro nalazi navodei cijenu i druge uvjete prodaje (pravo prvokupa po l. 37 Zakona). U sluaju da se ne ostvari pravo prvokupa, vlasnik moe kulturno dobro prodati drugoj osobi po cijeni koja ne smije biti nia od cijene navedene u ponudi za prvokup. Prodavatelj kulturnog dobra, kao i posrednik u kupoprodaji obavezan je kupcu dati na znanje da je predmet prodaje zatieno kulturno dobro.

Ruenje Ruenje kulturnog dobra nije dozvoljeno. Odravanje graevina i zatitni radovi Redovito odravanje kulturnog dobra je obaveza vlasnika. Ako odravanje kulturnog dobra ili radovi na njegovu popravku, konzerviranju ili provedbi mjera tehnike zatite zahtjevaju izvanredne trokove vee od trokova odravanja, vlasnik ima pravo podnijeti zahtjev Ministarstvu kulture za naknadu izvanrednih trokova. Sufinanciranje zatitnih radova Ministarstvo kulture (u srpnju tekue godine) objavljuje Poziv za predlaganje programa javnih potreba u kulturi RH za narednu godinu u sklopu kojega se predlau i programi zatite i ouvanja kulturnih dobara. Informacije se mogu dobiti u nadlenom konzervatorskom odjelu, a tekst natjeaja i on-line (+word) prijavnice objavljuju se na internet-stranici Ministarstva kulture, http://www.min-kulture.hr. Zatitni radovi mogu se sufinancirati i iz prorauna upanija, Grada Zagreba, gradova i opina na ijem se podruju nalaze. Natjeaji za dodjelu sredstava objavljuju se u javnim glasilima. 7.1.2.2.2. Zatiene cjeline Graevinske intervencije Kod planiranja graevinskih intervencija u zatienim cjelinama potrebno se obratiti uredu koji daje odobrenje za graenje i postupiti prema njihovom naputku. Zahtjevu za izdavanje rjeenja o uvjetima graenja prilau se posebni uvjeti nadlenog konzervatorskog odjela. Ukoliko je potrebna lokacijska dozvola, nadleno tijelo koje izdaje lokacijsku dozvolu pribavlja od konzervatorskog odjela Posebne uvjete zatite za gradnju nove graevine, dogradnju, nadogradnju i adaptaciju postojee. Posebni uvjeti zatite daju se na idejni projekt, a odnose se na oblikovanje graevine (volumen tlocrtne dimenzije, visinu i oblik krova) i posebno proelja kako bi se graevina tipoloki uklopila u zatienu cjelinu. Posebni uvjeti zatite odreuju se prema mjerama zatite cjelina koje su sadrane u Rjeenju kojim se utvruje svojstvo kulturnog dobra, a za cjeline koje imaju Urbanistiki plan ureenja

mjere zatite su ugraene u plan. Za svaku novogradnju, dogradnju, nadogradnju ili adaptaciju kojom se mijenja krovite ili proelja u zatienoj cjelini potrebno je od nadlenog konzervatorskog odjela ishoditi Prethodnu suglasnost. Prethodna suglasnost se daje na glavni projekt, a sastavni je dio odobrenja za graenje (bez obzira je li odobrenje u formi graevinske dozvole ili uvida u glavni projekt). Prodaja Za prodaju nekretnina u zatienim cjelinama vrijedi pravo prvokupa kao i za pojedinano zatiena kulturna dobra. Ruenje Ruenje graevina u zatienim cjelinama nije dozvoljeno. 7.1.2.2.3. Zatiene cjeline arheoloke zone Graevinske intervencije Ukoliko se namjerava graditi u zatienim arheolokim zonama sve informacije o postupanju mogu se dobiti u nadlenom konzervatorskom odjelu ili u uredu koji daje odobrenje za graenje. U arheolokim zonama koje su zatiene kao zona A ne dozvoljavaju se nove gradnje, postava montanih graevina i staklenika (plastenka). U zonama u kojima je dozvoljena gradnja posebnim uvjetima zatite investitori se obvezuju na arheoloko istraivanje lokacije koje prethodi izdavanju odobrenja za graenje. Arheoloko istraivanje mogu provesti samo one institucije ili arheolozi koji za to imaju odobrenje Ministarstva kulture, a provodi se pod nadzorom nadlene konzervatorske slube. Istraivanje, ovisno o lokalitetu, moe biti samo vizualni pregled terena, arheoloko sondiranje (iskop pojedinih sondi) ili istraivanje itavog lokaliteta. Ovisno o rezultatima istraivanja gradnja se odobrava uz prezentaciju nalaza. Prodaja Za prodaju nekretnina u arheolokim zonama vrijedi pravo prvokupa kao i za pojedinano zatiena kulturna dobra. Ruenje Ruenje ili oteivanje arheolokih ostataka iznad zemlje ili u zemlji nije dozvoljeno.
197

7.2. Korisne adrese 7.2.1. Ispostave ureda dravne uprave


Primorsko-goranska upanija Sluba za prostorno ureenje, zatitu okolia, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove u Rijeci 51 000 Rijeka, Riva 10 Tel. 051 354 132 Ispostava u Crikvenici 51 260 Crikvenica, Kralja Tomislava 85a Tel. 051 780 400 Ispostava na Krku 51 500 Krk, Trg Bana Josipa Jelaia 3 Tel. 051 221 268 Ispostava u Malom Loinju 51 550 Mali Loinj, Riva loinjskih kapetana 7 Tel. 051 231 424 Ispostava u Opatiji 51 410 Opatija, Marala Tita 4 Tel. 051 701 268 Ispostava u Rabu 51 280 Rab, Palit 71 Tel. 051 724 158 Liko-senjska upanija Sluba za prostorno ureenje, zatitu okolia, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove u Gospiu 53 000 Gospi, Dr. Franje Tumana 4 Tel. 053 560 583 Ispostava u Senju 53 270 Senj, Trg Cilnica 1 Tel. 053 881 566 Ispostava u Novalji 53 291 Novalja, trg dr. Franje Tumana 1 Tel. 053 663 269 Zadarska upanija Sluba za prostorno ureenje, zatitu okolia, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove u Zadru 23 000 Zadar, Ivana Maurania bb Tel. 023 350 132 Ispostava u Biogradu na Moru 23 210 Biograd na Moru, Kralja Tvrtka 1 Tel. 023 383 160 Ispostava u Pagu 23 250 Pag, Koludraka 13 Tel. 023 612 063 ibensko-kninska upanija Sluba za prostorno ureenje, zatitu okolia, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove u ibeniku 22 000 ibenik, Vladimira Nazora 1/3 Tel. 022 219 843 Ispostava u Kninu 22 300 Knin, Doktora Franje Tumana 2 Tel. 022 244 337 Ispostava u Drniu 22 320 Drni, Kralja Tomislava 4 Tel. 022 886 811 198

Splitsko-dalmatinska upanija Sluba za prostorno ureenje, zatitu okolia, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove u Splitu 21 000 Split, Vukovarska 1 Tel 021 300 132 Ispostava u Hvaru 21 450 Hvar, Fabrika bb Tel. 021 741 126 Ispostava u Imotskom 21 260 Imotski, Ante Starevia 23 Tel. 021 842 354 Ispostava u Trogiru 21 220 Trogir, Trg Ivana Pavla II, br. 1 Tel. 021 881 777 Ispostava u Visu 21 480 Vis, Trg 30. svibnja 1992, br. 1 Tel. 021 711 134 Ispostava u Solinu 21 210 Solin, Kralja Zvonimira 81 Tel. 021 210 925 Ispostava u Supetru 21 400 Supetar, Porat 3 Tel. 021 631 365 Ispostava u Omiu 21 310 Omi, Trg kralja Tomislava 5 Tel. 021 862 015 Ispostava u Sinju 21 230 Sinj, Dragaev prolaz 10 Tel. 021 821 506 Ispostava u Katelima 21 212 Katel Suurac, Brae Radia 1 Tel. 021 226 122 Ispostava u Makarskoj 21 300 Makarska, Obala kralja Tomislava 1 Te. 021 611 777 Ispostava u Vrgorcu 21 276 Vrgorac, Tina Ujevia 8 Tel. 021 675 000 Istarska upanija Sluba za prostorno ureenje, zatitu okolia, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove u Puli 52 000 Pula, Splitska 14 Tel. 052 371 182 Ispostava u Bujama 52 460 Buje, Trg Nikole Tesle 2/2 Tel. 052 772 445 Ispostava u Buzetu 52 420 Buzet, Druge istarske brigade 11 Tel. 052 695 224 Ispostava u Labinu 52 220 Labin, Titov trg 10 Tel. 052 866 803 Ispostava u Pazinu 52 400 Pazin, M.B. Raana 2/1 Tel. 052 600 137

Ispostava u Poreu 52 440 Pore, Obala marala Tita 4 Tel. 052 409 102 Ispostava u Rovinju 52 210 Rovinj, P. Bobicchio 1 Tel. 052 813 176 Dubrovako-neretvanska upanija Sluba za prostorno ureenje, zatitu okolia, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove u Dubrovniku 20 000 Dubrovnik, Put Republike 28 Tel. 020 351 111 Ispostava u Koruli 20 260 Korula, Trg A. I S. Radia, 1 Tel. 020 711 106 Ispostava Vela Luka 20 260 Korula, Obala 3, br. 19 Tel. 020 813 002 Ispostava u Metkoviu 20 350 Metkovi, Obala Stjepana Radia 3 Tel. 020 681 155 Ispostava u Ploama 20 340 Ploe, Kralja Tomislava 16 Tel. 020 679 135

7.3. Mogui izvori sredstava za obnovu 7.3.1. Financijska potpora iz dravnog prorauna
Programi zatite i ouvanja kulturnih dobara. Programom se sufinanciraju zatitni radovi na nepokretnim kulturnim dobrima, a obuhvaa izradu potrebne tehnike dokumentacije i izvoenje radova. Ministarstvo kulture Runjaninova 2, 10 000 Zagreb Tel. 01/4866666 www.min-kulture.hr Program kreditiranja malog obiteljskog poduzetnitva u turizmu Poticaj za uspjeh podprogram Pod stoljetnim krovovima. Program se odnosi na kredite za ulaganja u obnovu starih (postojeih) kua sagraenih u skladu s tradicijskom arhitekturom. Krediti se odobravaju i za one graevine koje su zatiena kulturna dobra i za one koje to nisu. Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka Prisavlje 14, 10 000 Zagreb Tel. 01/6169111 www.mmtpr.hr/turizam

2.2. Konzervatorski odjeli


Konzervatorski odjel u Splitu 21 000 Split, Porinova 2 Tel. 021 305 444 Konzervatorski odjel u Trogiru 21 220 Trogir, Gradska 23 Tel. 021 884 839 Konzervatorski odjel u Imotskom 21 260 Imotski, Ante Starevia 7 Tel. 099 211 3943 Konzervatorski odjel u Dubrovniku 20 000 Dubrovnik, Cvijete Zuzori 6 Tel. 020 323 191 Konzervatorski odjel u Rijeci 51 000 Rijeka, Uarska 26 Tel. 051 311 365 Konzervatorski odjel u ibeniku 22 000 ibenik, J. ulinovia 1/3 Tel. 022 219 325 Konzervatorski odjel u Zadru 23 000 Zadar, I. Smiljania 3 Tel. 023 211 129 Konzervatorski odjel u Puli 52 000 Pula, Ulica grada Graca 2 Tel. 052 375 660 Konzervatorski odjel u Gospiu 33 000 Gospi, Budaka 12 Tel. 047 642 891 Konzervatorski odjel u Poreu 52 440 Pore, Svetog Maura 16a Tel. 052 451 711

7.3.2. Financijska potpora iz prorauna regionalne i lokalne samouprave programi upanija, gradova, opina
Dubrovako-neretvanska upanija 20 000 Dubrovnik, Pred dvorom 1 Tel 020 351 400 www.dubrovacko-neretvanska-zupanija.hr Istarska upanija 52 100 Pula, Flanatika 29 www.istra-istria.hr Primorsko-goranska upanija 51 000 Rijeka, Adamieva 10 051 351 600 www.pgz.hr Zadarska upanija 23 000 Zadar, Boidara Petranovia 8 023 350 350 www.zadarska-zupanija.hr ibensko-kninska upanija 22 000 ibenik, Trg Pavla ubia 2 022 244 111 www.sibensko-kninska-zupanija.hr Splitsko-dalmatinska upanija 21 000 Split, Domovinskog rata 2 021 300 111 www.dalmacija.hr Upravni odjel za turizam Program poticanja obnove raseljenih i zaputenih sela Etno-eko

7.3.3. Sponzorstva
Projekte obnove, zatite i ouvanja kulturnih dobara sponzoriraju i pojedine banke. Natjeaje objavljuju u sredstvima javnog informiranja.

199

200

SUMMARY
A Historical Grammar of Building Practice on the Croatian Coastline and the Lessons that Can Be Drawn From It The project Lessons from the heritage for building on the Croatian Adriatic coast was created as an attempt to support campaigns in the last few years launched in particular by the Physical Planning Council and the Ministry of Culture aimed at halting the adverse trends all along the coastline. The Croatian Chamber of the Economy commissioned from the interdisciplinary team of art historians, architects and conservators to put together a kind of vade mecum, or architectural reader, with lessons that even today can be drawn from the architectural heritage of Croatia and that can be of major use to investors, clients and architects, a protocol, then, concerning the too often neglected issues of house typology, the characteristic details of form and in general their relationship with what is called the genius loci. Here, without trying to impose just a single architectural dialect or a single type of construction, the wish is to draw attention to the advantages of the traditional design of the house that through a myriad approaches has shown its strength, beauty and overall value. The ambition is to provide a book that is understandable to all, with recommendations looking for simple and applicable proposals illustrated with photographs and drawings with precise and exhaustive accompanying commentaries. The book is meant primarily for owners of the old residential dwellings who want to repair or convert them, investors who are getting ready for new development in existing settlements or cultivated landscapes, as well as for architects and planners and all others interested in the problems of maintaining, renewing, converting and development. What were the stimuli that got this idea moving? Since the times of our ancient forefathers and all the way down to about 1960, all the generations used for development only about 120 km of the almost 6,300 km of the Croatian coastline. In the wholesale development that followed from the opening of the old Adriatic highway, by 2000, a new 700 km of coastline had been occupied, radically altering the appearance of the coast. According to plans that have already been passed or that are in the pipeline, the development zone is supposed to expand by another 700 km, which means that in just one or two generations we are going to occupy much, much more than all the generations before us. Still, in spite of the inappropriate and illegal development, often along the most valuable areas, the Croatian Adriatic is, nevertheless, one of the best preserved areas of the Mediterranean. The processes of development are rapidly changing. Instead of the social motivation behind the development of the 1970s to 1990s, it is much more often now of a speculative and profit seeking nature. The problems are abetted as has been concluded by the Physical Planning Institute of the Ministry of Environmental Protection, Physical Planning and Construction by the fact that the system of physical planning is going through a profound process of transformation (with a break with the continuous production, implementation and monitoring of institutional forms of town and country planning); by an absence of any more refined standards and regulations for physical and town planning; by the uncertainty of units of local self-government concerning the rules for planning the maritime domain; by the pressures of capital and of people who have moved in; and finally by a lack of awareness of the traditional values of the natural and architectural heritage the most prominent examples of which are on the UNESCO World Heritage List. The Croatian coastal area includes seven national parks and nine nature parks (and as many again could easily be registered), more than 100 historical cities and over 200 sites of valuable traditional architecture along the coastline alone, as well as another hundred or so behind the alpine curtain, and, of course, thousands of examples of humanised landscape of outstanding value.

201

Fully aware that it is difficult to find a single heading to comprehend regions as different and diverse as Dalmatia and the islands, the coastline and Zagora, Kvarner Bay and Istria, we have endeavoured to underline the similarities in the traditional architecture as well as in the issues that the whole of the coastal area has to contend with. A more detailed typologicalcum-morphological analysis of the residential building in terms of individual regions should be one of the following projects. It is not our intention to provide recipes for something that is still called regional architecture, rather, on the contrary, to analyse this trend that in practice is often a caricature of traditional architectural elements (with kilometres of cement arcades, roofs with quite often incredible geometries, pointless balconies, vast windows that are completely closed most of the year the list can go on and on). It is strange that in architecture today little or no use is made of the experience of the traditional building practice, although we know that our ancestors were able, in the set circumstances, to extract the maximum of benefit from the available materials and sites, most often using just the minimum resources. All too frequently, it is the odd detail that is extracted, and then poorly interpreted, while at the same time the essential lessons in which the old houses abound are not recognised. The standards and the architectural language for the construction of the new are still not defined precisely, and still less has the problem of rehabilitating existing more recent buildings that have made the inherited land almost worthless in so many places been addressed. In Croatian architectural faculties there is not a single chair for the rehabilitation of existing architecture, and yet the business of maintaining it should make up 80% of the overall activities of city fathers, architects, town planners and conservators. The lessons given us by the old building practice are numerous and complex. For the sake of easy readability, we can classify them according to the basic components that constitute every architectural production: form (the architectural vocabulary, the language, the expression and
202

style); structure (construction and material) and function (use). All these components are of equal importance, although it is usually claimed that most important is form when traditional building practice is evaluated and interpreted. And yet form derives from the construction, the material and the use, and only in the give-andtake among these can high quality architecture be produced. The many years of neglect of the importance of the authentic materials, construction and building techniques in the maintenance and restoration of the architectural heritage have led to a more or less total extinction of the traditional artisan skills. The quality of the traditional house resided in tested standards of materials and craftsmenship. In modern times traditional materials which are increasingly difficult to get at have been replaced by industrial products. Relinquishment of any ambition to achieve the high quality standards of the traditional materials and techniques led to the neglect of the old craft skills, the level of which has fallen dramatically, and which have, some of them, become extinct. Some rare skills, like that of the stone cutter, are still alive in the Croatian coastal areas, but have got out of step, and have become almost totally immersed in cheap mass production. Yet the greatest problem is that a whole array of functions that provided the motivation for the form of the traditional house have fizzled out. The characteristic Dalmatian or Istrian house, in its many variants, received its iconographically complete form some hundred or two years ago. The architectural programme and form are adjusted to the functions, according to solutions tried and tested a thousand times. The basic module of the coastal house can be seen in a thousand variations. The corpus of it is most often put up on a rectangular ground plan and has a symmetrical gable roof with a longitudinal ridge. Every extension is subordinated to it, imparting equilibrium to the complex. On the whole, this is a tectonic structure with clear edges, full of closed surfaces, a logical arrangement of roofs harmonised with the structure of the neighbourhood. Of the architectural elements that give shape to the elevation, the most important is the upright window, like a frame

of a painting, of characteristic proportions and relatively small dimensions, which guaranteed small thermal losses in winter and coolness in summer. The houses were constructed with local stone, which gives them the colour and patina of the place. Their beauty lies in the robustness of their tectonics, in their harmonious ratios and geometrical succinctness, even more than in the stone material and the elements of which they are shaped. The book provides numerous photographs, drawings and analyses, with an array of variant solutions for shaping roofs, dormers and eaves for it has to be borne in mind that the roof of a house is at the same time the roof of the whole settlement. These approaches have relevance primarily to the restoration and reconstruction of existing buildings in historical areas, and to architectural and town planning consolidation of the outskirts of settlements (recommendations for the rehabilitation of many buildings that are examples of unplanned and illegal development). We think that in many cases with a simple retouching they could be transformed into aesthetically and functionally acceptable structures. This particularly refers to the many examples of unfinished houses. One of the tasks of our project consists of sensitising the public to the problems of the cultural heritage understood in its most integral form, in the first place in interpreting the advantages of the rehabilitation of residential areas in historical city centres, in programming a chapter of an entirely practical management plan for, shall we say, Diocletians Palace, Trogir, Rab, Korula and Pore. We think that we can indicate much more flexible and economic possibilities for rehabilitating the existing housing stock or, for example, a more creative way of using the completely abandoned attics of numerous historically significant buildings, in numerous historical cores, following up forgotten traditional approaches such as terraces and various kinds of dormers. The ultimate objective is the rehabilitation of these spaces as dwelling places, and an attempt at looking for more refined models for planning everyday life inside the broader urban and landscape context, in conjunction with respect for the inherited historical and physical

setting. We should not forget that in 2001, there were 220,000 abandoned dwelling places, and probably as many more that are derelict if still in use. We believe that our historical architectural heritage can be a free school of architecture in stone, a grammar of infinite variations of form. Naturally, architecture is developing today too, with new views of contemporary needs and contemporary technology. This manual must never be considered an attempt to inhibit the modern architectural expression of new buildings in plein air. And after all, it is hard to imagine that a genuinely creative modern architecture can come into being without a creative dialect with its natural setting and its historical precedents. We believe that this primer will meet expectations if all the material it adduces, indeed for the first time in this kind of framework, is met with a genuinely critical reception, supplementation, suggestions and corrections from experts, investors and people of all kinds who have the interests of the Croatian architectural heritage at heart, who will ultimately be able to turn it into a live, practical guide through the lessons that history gives us free of charge. The architecture and the space in which we build mirror the state of affairs in society without distortions or concealments. Hence we must all together be aware of our profound social responsibility. As conservators, we will only say, as if for consolation but with full conviction: rehabilitation and conservation will probably, in some twenty years, and perhaps even earlier, become the main strategy in the shaping and interpretation of the cultural world. As response to new development, to corporate greed and the further democratisation of luxury a cultural economics will develop, as well as a strong administrative infrastructure for conservation and a holistic management of the land and in connection with this an ongoing process of conservation training. Rehabilitation and conservation of the existing space must necessarily become a manner of thinking and living, and not just a professional activity. Like, when all is said and done, the ecology of which it will be a part.

203

The Architectural Reader Forms, materials and techniques of historical architecture and their contemporary application

The advantages and drawbacks of traditional as compared to contemporary techniques and materials Houses built in the traditional way last many times longer than contemporary productions, which is seen in their many centuries of use. The life of contemporary building materials rarely exceeds a hundred years. Construction with contemporary materials and constructions is indeed cheaper and faster, but the maintenance and repairs tend to be much more difficult. The material that is most widely used today, reinforced concrete, is usually after some 70 or 100 years so damaged that repairs to it are very complex, expensive and very often not worth the money, and so in the developed world it is practically the rule that concrete buildings are demolished and give ground to new ones before their maintenance becomes ruinously costly. Most modern architecture grows old in an ugly manner, particularly if it has not been well maintained, which is mostly the case. As against this, old stone houses are with proper maintenance practically timeless. They grow old with dignity and their value grows with the course of time. As well as being more durable, traditional building materials are also healthier. Having long since got over their fascination with contemporary materials and technological innovations, ecologically aware societies have once again acknowledged the qualities of a healthy environment that is provided by the traditional architecture. What is today considered the main drawback of traditional materials and building techniques is their price, and the necessary regular maintenance. However, if these problems are looked at over the long term, then the initial investment certainly pays off. For example, wooden windows and shutters certainly need painting every few years, while metal and plastic versions need no maintenance. The life of metal and plastic windows is incomparably shorter, and when they are damaged, it is frequently more economical to replace than to repair them. Of course, from the aesthetic side, the advantage undoubtedly lies with wood. Traditional materials are surely more difficult to obtain on the market, which makes them

The poetics of the traditional house Bearing in mind the temporal, spatial and social context in which they were built, the old houses are delightful in their rationality, logic and beauty. The spaces of the old houses are picturesque and poetic, with great contrasts of light and dark and diverse moods, in the attic, in which the kitchen with hearth was usually placed, via the residential floors, to the working areas of the ground floor and the underground area in which a water cistern was often placed. The constant movement of people and materials up and down led to the mutual interpenetration of all daily activities and contributed to the compactness and intimacy of family life. Contemporary people, enervated with the too rapid tempo of life and the fever of spending that have resulted in the uncontrolled consumption of the space and its pollution with cheap shortlived products, increasingly find a lost resource and refuge in historical ambiences. In spite of that, it is seldom that there is any genuine recognition of all the numerous qualities of the traditional manner of building that give to daily living such emotional warmth and a human frame. Contemporary architecture is regularly devoid of any of the warmth and intimacy that the architectural heritage provides us, the study of which and the use of the experience so obtained can considerably enhance the quality of new or of converted older residential houses, and hence the totality of life in our area. In this place we will draw attention to a number of solutions from traditional building practice that should be used in repairs to old houses, conversions, reconstructions and extensions, but that can also be used in new constructions, particularly if they are located in the old settlements or in a cultivated landscape.

204

more expensive than industrial products. The acceptance of such a state of affairs and then lowering the criteria or permitting the use of contemporary substitute material and constructions instead of insisting on the originals creates a vicious circle. As against this, perseverance with requirements that traditional materials and constructions be used, particularly in works on repairs to and maintenance of old houses, as well as in new houses that are put up in old settings, enlarges the market for old materials and skills, hence making their prices also more accessible. All of this becomes the more important when one bears in mind the fact that in developed countries the share of the renovation of the housing stock is increasingly important as compared with new starts. A lot of effort needs putting into the revitalisation of the traditional artisan skills and into renovation of sources of appropriate materials to generate a potentially very important segment of the housing industry, as well as the national economy as a whole. Materials and constructions in traditional coastal architecture In the Croatian coastal area traditional houses are mostly built of stone bonded with lime mortar, and the floors and roofs are made of wood. The relatively large mass of the walls produces sufficient thermal insulation, thus saving energy, and reduces the possibilities of condensation and thus the appearance of moulds. As well as being a good thermal sink, stone walls built in lime mortar are vapour-permeable which means that the house will breathe. Slaked lime is one of the basic traditional building materials. Unlike cement based mortar, lime mortar is elastic and is compatible with traditional stone built constructions that are not homogenous and become deformed in the course of time. Lime mortar is capable of absorbing part of the deformations of the construction, letting the structure move. Cement mortar is hard and rigid. It cures very fast, but at the same time easily breaks, and water will penetrate the building through the newly created cracks, remaining trapped there, since the impermeable

cement mortar in the joints does not allow the damp to evaporate. It is also a source of soluble salts that crystallise out on the surface as they dry, thus destroying the surface structure of stone and brick. For these reasons cement should be avoided in works to historical buildings as well as in new structures made of stone. If cement is used however partially or completely instead of lime, it is recommended that white cement be used and not Portland, since it contains less salt. If the walls are to remain unplastered, the joints need careful pointing with lime mortar of a composition similar to that used in the building. The joints should be slightly recessed from the wall surface, for several reason: for the aesthetic appearance of the wall, where it is important for the structure to remain clearly visible, and the individual blocks of stone should be covered with as little mortar as possible, as well as for the protection of the joints, to avoid the retention of water at the join between mortar and stone that happens when the joints are proud. The facades of most stone houses, since the Middle Ages, have been plastered, for there is rather a small percentage of houses that have their elevations of finely dressed ashlar with regular narrow joints. Roughly dressed stone, and in particularly irregular wall structures, were usually plastered. Plastered facades, unlike stone elevations, allowed the possibility of a wide range of colours and tones. In more recent times in the coastal region polychrome has been largely abandoned in favour of the monochrome of stone. In the 20th century the fashion of stripping facades down to the stone arose, because stone is considered a more noble material than plaster, which is far from being justified by history. While it is usually taken for granted that plaster is functional in the interiors, particularly in residential sections, its role in the protection of walls outside has been forgotten, and stone has been elevated into the one authentic and worthwhile material of the area. This can essentially change the total impression of a building, particularly when the facades are built of very roughly dressed stone, with unequal and broad joints, and the regular forms of the
205

finely dressed stone windows and doors tend to get lost in the uneven masonry structure. The wooden floor structures were put up in two ways. As well as the simple connection where the wooden beams are fixd directly into the wall, there is another manner as well, typical of our coastal architecture, where it is more common than in other parts of the Mediterranean. In this type of construction wooden beams rest on the walls via stone brackets. These beams support a simple floor of one layer of boards, so that the total thickness of the floor structure is relatively small. Today it is hard to find high quality and welldried wooden material, and in principle in the case of reconstructions it is better to retain the old beams, if they have not rotted, for their load bearing capacity is often greater than that of new beams. Apart from the transfer of vertical load to the walls, floor and roof structures have an important role in strengthening the whole construction, that is, in the transfer of horizontal loads (winds and earthquakes) to the walls. It is good for the naturally fairly soft wooden structures to be toughened, which can easily be achieved by the addition of relatively slender horizontal layers of floor (additional layers of boards, specially light concrete and so on), joining them with the wooden beams, and improving their connection with the walls by anchoring. It is not a good idea, however, and can in fact be very bad for the stability of the building, to add large weights to horizontal structures. The replacement of wooden structure with concrete can have numbers of negative results. The addition of extra weight not only places a load on the walls and foundations, but in the case of earthquakes the walls are subject to strong lateral thrusts of solid mass, which is particularly dangerous at greater heights. For this reason the placing of reinforced concrete roofs on stone walls should be completely outlawed. The roof structure of traditional buildings is regularly made of wood, mostly softwood. Constructions are mainly simple, with complex details of joinery being reduced to the minimum.
206

On the whole raftered roofs are used, but roofs with king post and queen post constructions are also quite common. The basic forms are gable and hip roofs, but shed roofs and three-pitch roofs are also quite frequent. Complex forms of roofs are avoided for the sake of simplifying construction, which enables clean volumes to be obtained, and when they are sequenced in settlements an overall harmony is obtained. In a given settlement, and quite often in a broader area, the pitch of the roof has been constant, depending on several factors: the kind and weight of the roofing material, the climatic conditions and the availability of wooden material. Stone slate has been used since time out of mind for the covering of roofs. A stone roof is very heavy, for in order to cover the joints slates have to be arranged in three layers. It gives excellent resistance then to gusts of wind, but requires an extremely strong wooden construction. Such a roof is very long lasting. Apart from stone slates, the traditional roofing most often consisted of valley tiles. These tiles are placed on a wooden roofing construction via laths or boards, in lime mortar made of slaked lime and crushed stone, which is strong enough to hold the valley tile in place and weak enough to enable it to be replaced or repaired. This is not the case with cement mortar, because in the case of exchange of one tile, several others will be damaged, since the mortar binds them too strongly. Today, instead of the valley tile, the lighter interlocking pantile tends to be used, which unites the upper and lower level, looking from a distance like a traditional valley tile. This kind of roofing needs regular, straight roof area, and since the gaps in the rows of tiles are always the same, the roof takes on a hard appearance. Apart from that, such light roofing materials do not always suit the coastal climate, for the winds are powerful, can lift the tiles, and rain can easily get under the layers of tiles since there is no mortar to hold them together. Unlike this, the traditional valley tile is set in

lime mortar and so is heavy enough to withstand onslaughts from the sirocco and the bora. The gaps between the rows of the valley tiles allow for variations, and this roofing material can thus be adjusted to an irregular floor plan and to distorted roof areas, which is extremely common in the case of old roofs. The forms of traditional building practice Houses of the Dalmatian clime have since time immemorial been built in the simplest geometrical forms, on the whole rectangular, more rarely with a square ground plan. Deviations from the rectangle occur because of irregularities of the shape of the plot. More complex forms can arise because of extensions and additions the addition of new, simple volumes onto the basic cube of the building. A house with a simple geometrical form is the easiest and cheapest to produce. It fits best into the natural or urban environment, and functionality can easily be achieved with countless variations of a few basic ground plan solutions. In traditional building almost everything was standardised: from the basic urban matrix, via plot size, typical forms of facades and the elements of them, roof pitch to materials used in building. Paradoxically, standardisation was lost with the sudden and uncontrolled introduction of contemporary materials and industrial products, which produced an overwhelming disorder, particularly in more recent individual housing development. Although industrial products are of standard sizes, the random use of them, particularly of reinforced concrete, which enables large spans to be achieved quite easily, contributed to the collapse of construction systems tested out over the centuries. Ground plan dimensions have been increased to such an extent as to militate against the functionalism of the space. Traditional and tested types of the arrangement of rooms and the appearance of the faade have been abandoned, and the new architecture is rarely adjusted to the needs of the users, the manner of life, the ambience found and the local climate. Elements

of rural building are put into urban surrounds and vice versa. Traditional functional and formal details are abandoned or changed, and the new, with no grounding in tradition, have neither a logical nor a natural appearance. The building of an additional storey One of the most common ways of converting old houses is to add on another story for the sake of increasing the accommodation. In the past houses were usually extended vertically in the simplest manner by the building of a new storey, repeating the fenestration of the lower floor and all the other details (eaves, pitch, outline of the gable). In this manner the original character of the building was preserved, especially if it was built without any pronounced stylistic details. In addition of storeys it is important to keep the original pitch of the roof and the type of roof covering. Some essential details should also be paid attention to, for poor execution, of eaves or dormer for example, can spoil the overall effect. Attic An attic can be turned into a residential space even without raising the elevation walls, especially if the span of the roof is big enough to enable the use of a large part of it without the inhabitants having to stoop. In this case what is needed is daylight, which can be introduced via windows in the gable walls (in gable roofs), windows in dormers or with roof windows. Dormers Dormers put up level with the faade transfer the weight of their front wall and part of the roof to the load bearing wall of the house and regularly have stone window frames, but if they are recessed further into the roof, this frame tends to be wooden, in order to reduce the weight that is transferred to the rafters. In principle, dormers, particularly those that are erected on the faade, are placed along the axes of existing fenestration in the lower floors, thus producing a balanced and harmonious appearance for the whole house.

207

Dormer windows can be covered with a roof of various shapes shed, gable, or with three slopes. Shed roofs are more common with dormers recessed into the roof, while those that are on the faade tend to have gable roofs, and three slopes are somewhat less common. Eaves Slates of naturally broken stone are used for the making of the eaves in a tiled roof. A properly made stone slate eaves is a very important detail not only for the function of the roof as protection against precipitation but also in an aesthetic sense. The contour of the traditional Dalmatian house is not an unbroken diagonal, rather where it meets the wall is lightly broken, or curved, which softens the simpl geometry of the roofs and adds to their picturesqueness. Chimneys A chimney is a functional element that in traditional building practice frequently adds significantly to the overall aesthetic impression with its expressive forms. The renovation of old and the construction of new chimneys should be based on the experiences of local traditional examples the functionality of which has been tested out with hundreds of years of use, and standardised versions that pay no attention to the specific features of the climate, material and aesthetic harmonisation should be avoided. Today chimneys are increasingly little used for the purpose they were originally meant for, because heating in the traditional manner has been abandoned. Accordingly, the chimneys are not maintained and in time become derelict and likely to collapse. Old chimneys should be renovated, which will be assisted if they are put to new use. Instead of for removing smoke, they can be used well as part of a ventilation or air conditioning system. Windows and doors Although the shapes of apertures can vary ad infinitum, the rectangular form is the most common. The dimensions of the apertures are big enough to enable quality lighting and

circulation of air, and at the same time small enough to reduce thermal losses and gains in winter and summer respectively. Traditional working of the visible surface of the lintels and jambs of the doors and windows is done by hand, with a special tool. Today there is a frequent attempt to obtain the traditional appearance of stone with machine working of previously regularly sawn blocks, but the result is usually hideous because of the lack of knowledge of the logic of the old technology. Often, in the name of saving, false stone elements are built in around the doors and windows, consisting of two thin sheets of stone, which are stuck on to the visible sides of a concrete frame. Such a kind of saving is extremely dubious, because the loss in quality far outweighs the gain of the saving. External joinery A traditional window is made of wood of a relatively small cross section, divided into two or more parts with slender muntins in order to reduce the area of the single window pane. Solid wooden shutters for protection against rain and sun are common in residential building practice from the 17th and 18th century, while from the 19th century on louvered shutters have been used, consisting of a wooden frame and movable laths that can be turned to let in more or less light. They are more complex to make, more demanding in terms of maintenance, and give poorer protection against rain and heat than traditional solid shutters, but provide greater comfort by enabling fine regulation of the ingress of daylight. The doors are made of two layers of boards, like the window shutters, or with a wooden frame and inlet, usually moulded, fillings. Instead of the upper fills, glazing can be used, with a protective grille of wrought iron in various forms. Today, instead of wooden joinery, that made from PVC or aluminium sections tends to be used. Such joinery requires minimal maintenance, but is of much shorter life than regularly maintained wooden doors and windows. Wooden doors

208

and windows are maintained, repaired and last longer, while PVC and aluminium is thrown out and replaced when it is past its best, which is unacceptable from an ecological point of view. Plastic and aluminium doors and windows also stand out from buildings made of traditional materials, and they should not be used in old houses and conservation areas. Fittings There is a broad range of various kinds of iron fittings for windows and doors, each with a separate function, of simple workmanship or richly decorated, depending on the character of the architecture (rustic or urban, simple or grand). Today it is hard to find an artisan capable of making joinery fittings in the traditional manner, and when old woodwork has to be replaced, it is a good idea to use the old fittings, which regularly last longer than the wood.

of various professions and disciplines that deal with the problems of the use of space. The rehabilitation of the existing building stock as a result of the application of knowledge about the point and purpose of traditional architecture along the coast can increase the economic value of the space. Relationships on the marketplace for traditional buildings show that a concrete extension or annexe will drastically reduce the price of real estate. Apart from preservation of the original values of heritage buildings, it is also important to bring more recent buildings in peripheral zones to a formal state closer to the local identity. Old for New gives an example of lessons of the architectural heritage for the most common cases that vitiate both the building itself and the surroundings. Poorly maintained buildings are among the most common forms of the degradation of the space. Owners themselves can contribute to the value of their property by proper maintenance. Hence we propose basic instructions for maintenance starting with the smallest of operations that ultimately will replace expensive and lasting repairs. Apart from that modern houses often remain unfinished even after occupation. With proper treatment of the elevations, formation of the roofs and laying out the grounds, they too can be brought closer to the local setting. In the populated historical space the possibility of putting up new buildings is restricted, but there is a great range of possible interventions to existing structures. In order to boost the identity of a place that has been given its form as part of the architectural heritage, we give guidelines for the most frequent interventions in the scale of the house itself. We provide the basic rules for the conversion of ground floor and attic, and the formation of extensions, so that they can be applied more effectively. In the contact zones of the historical settlements, putting the chaotic agglomeration of buildings into some order is certainly the most demanding assignment. The lessons of the historical heritage, from the shaping of the house to the arrangement of the plot, can certainly contribute to the ambiental value of buildings in settlements.

Old for New Guidelines for conversions of old houses and for construction of new buildings in the inherited environment

The development strategy for the Croatian coastal area ought to be based on the adoption of a proper attitude to the architectural heritage. Hence more needs to be known about it, so that the elements of historical architecture are not dragged out of their context and made banal, while the universal lessons established over many centuries of building experience should be used. From this experience the rules have developed, concerning the use of material, the formation of volumes and the form and construction of the individual elements. Most new construction uncritically copies the traditional elements, without having any basis in the setting, in construction or function, thus creating a spurious ersatz form. The restrictions on new residential development and the advancement of authentic characteristics of existing settlements are the common objective

209

This assumes the construction of a house according to the position and scale set according to tradition in a given region, and avoiding the over-dimensioned apertures, balconies, external staircases and often quasi-traditional elements that are so widely distributed today. Thus for example, on large houses, dormers are built in concrete, in forms characteristic of the small roofs of vernacular architecture, just as parts of the facades tend have thin stone cladding to give the appearance of a house traditionally built in stone. Such flattery of the local identity is a mistake. The traditional elements ought not to be employed out of the context. What new building along the coast ought to take from the old is the position of the building on the lot, the basic idea of the shaping and sizing of the volume, respecting local colours and materials as far as is possible, and at all events, the avoidance of architectural elements foreign to the clime and the space. At the beginning of the complex process of rehabilitating the historical space along the Croatian coast of the Adriatic, proprietors and users of historical buildings need giving as many as possible concrete proposals and instructions concerning comportment in the space from all the competent professions and disciplines.

development of complexes is located at the edges of the fertile areas, the sunny side and pleasant microclimatic conditions being preferred. In areas that were in historical times ruled by the Ottomans the closed type of residence and outbuilding is typical, where the inner courtyard is bounded by a wall. In urban spaces that are characterised by zones of dense development residential units are often built directly onto each other and bounded by the street. In the dense urban matrix blockdevelopment comes into being, creating in the central areas small courtyards. In the less developed blocks alongside the houses there are gardens, the boundary walls of which define the line of the street. In the 19th century, the cities saw the creation of zones with only residential development. The houses were detached, on a plot that was fenced off from the public space. The boundary walls were built in traditional materials, stone prevailing, often combined with wrought iron fences and horticultural solutions. Alongside the residential house came additional ancillary features garages, garden sheds, parking places, in more recent times pools. The plots are laid out with decorative greenery, which provides a more pleasant way of life. In order to avoid the common development mistakes, it is required that a new building be adjusted in its ground plan and height with the surroundings, that part of the available space be left undeveloped, and that the other necessary ancillary features can be organised in a proper way. The construction of the house and the organisation of the plot have to be adjusted to the milieu in which one is building, for every specific space has, depending on the microlocation, its own characteristics; it is not a matter of indifference whether the building is going on in the city or the country, on an island or in the hilly inland country. In the case of renovation of buildings in historical settlements, and when new buildings are being developed, the lessons to be drawn from the heritage do not refer only to the building itself, but also to its immediate surroundings.

Spatial Sintax Laying Out the Building Plot

One of the characteristics of rural settlements is the interplay between public and private space. The country road goes through the settlement, and the holding, which consists of residential buildings and outbuildings, is seldom fenced off. Most of the economic activities go on in front of the house, in the open, and the horticultural approach is adjusted to this. The pergolas on terraces, the crowns of the great trees, even the modest decorative greenery contribute to a more pleasant lifestyle. In the residential complex is a garden for the daily needs of the household, frequently enclosed with a dry stone wall. The

210

Models for Construction of Field Cottages and Fishermens Cottages

It is desirable, and in a protected landscape obligatory, to build in stone, the traditional material. The basis of the function of the field and fishermens house or hut for storing tools and for occasional dwelling, for shelter from bad weather, has remained unchanged, irrespective of the contemporary way of life. The field hut is not a holiday home and does not have amenities adapted to such needs. Hence it is possible to build it according to the traditional prototype, and restore inherited ruined buildings within the existing outlines.

The land among and between the settlements has been shaped by the centuries-long work of its population. The cultivated areas the gardens, pasturelands, groves, terraces with their dry stone retaining walls, the arable fields, the walls and the roads together with the villages make up an integrated living and working space. In agrarian and pastoral landscapes numerous structures of the traditional architecture were built. They served for taking cover from inclement weather, for temporary abode and tool storage. On the distant pastures, alongside distant fields and vineyards, whole smaller settlements were built in which people lived and worked during the pasturing season, or work in the fields (the shielings and secondary settlements). The fishermens houses were built on the very shore, distant from the settlement. Alongside them quays would be built, or places to haul out the boats. In some of them people lived for most of the year, and they had all the characteristics of rural dwelling places, while some of them were merely stores for boats and fishing tools. During the renovation of the existing buildings, the original materials and methods of building should be respected. Any interventions in the space should not be allowed to disrupt the existing spatial relationships of the landscape. Field huts should be located along the edge of the plot, immediately next to the dry stone wall boundary (if any), or on rocky ground that is unsuitable for cultivation. Typological compatibility implies the adoption of the traditional dimensions that were in harmony with the purpose the rectangular floor plan and the gable roof, accepting the basic typological details and reinterpretation of the traditional details.

The Development of the Coastline

Our coastline has to face a grave challenge, for at the present moment, for the first time since the shore has been inhabited by humankind, the coast and the sea that washes it are in an unequal position vis--vis people and their activities. Hitherto, nature has been dominant, and in synergy with people, the greatest of our advantages have derived from the sea: gorgeous nature, immaculately preserved, harmonious settlements and cities on a human scale, and on the scale of the sea. The graceful settlements and towns created along the shore in the past are today attracting people from the land and their capital, dramatically changing the morphology of the coast and life alongside the sea in general. In the chapter about developing the coastline examples and proposals for shaping of the coast are given, that is, lessons from the traditional design of waterfronts, harbours and marinas, moles and jetties, mooring places and havens for small boats, as well as the landscaping of beaches and the coastal promenades. Jetties and moles are little shelters for small boats for personal use, small-scale fishing and leisure. They serve exclusively as a permanent mooring for a small boat. Their locations are the

211

fruit of centuries of experience of the sea and require no studies of waves and the hundredyear wave to determine the best place. They are built with blocks of regularly dressed stone with smooth, straight joints so that the bonding material should be exposed as little as possible to the action of the sea and salt. It is recommended that they be built only at places where they have already stood, for the experience of the old fishermen guarantees that they will withstand the freaks of sea and wind. Jetties and mooring berths were not meant for the reception of boats with crews living in them. Todays ships and vessels, yachts and speedboats cannot use these little jetties and harbours, and for this reason there has been resort to the development of vast marinas that change the appearance, design and maritime characteristics of the landing. Yachting tourism has done away with the little jetty and harbour, and promotes the marina, aid station for travellers on boats. Harbours and marinas can be built only by big investors, who need to acquire the necessary permits, including an environmental impact study. Before any decision to build, it is worthwhile determining the objectives and needs of such features. The diversification of moorings is not only desirable, it is an imperative. In a harbour, place has to be found for the traditional small craft of the local population, for second-home owners equipped with boats and for economically vital activities such as fishing and commerce, and moorings for foreign yachtsmen, for sport and recreation. This encourages the constant presence of people in a harbour, which is important for both security and social reasons. If a harbour should become a ghetto for the foreign yachtsman, we can soon expect to see in such places chain link fences and equipment and content that are incompatible with the character of a place along the coast and will in consequence cut a settlement off from its own sea.

Waterfronts With changes in the manner of life and the development of tourism, waterfronts are taking over the role of city squares and promenades. The inherited forms of the waterfront no longer provide enough space for the new stage of the place, and thus waterfronts in the historical settlements and towns should not be crammed with features that will lead to the atrophy of the peripheral parts. Designers for the renovation of existing and the development of new waterfronts must take account of people on the waterfront being not just consumers but of coming there also because of the sea and for the pleasure of being in its vicinity. Coastal promenades or paths and bathing places A stroll along the walkways or promenades laid out along the sea called lungomares is a privilege for the permanent population and the many guests who use these routes during their vacation. New promenades should not be broad thoroughfares that lead to some content or other, thus vitiating the pleasure of walking for its own value. New promenades, like the old, should be a space of recreation, relaxation, strolling, and of just being beside the sea, which can be guaranteed only if the shape and dimensions are suitable. Undesirable process of redesigning and destroying the coastline are just the consequence of the process of the metamorphosis of the coastal area. The shore is taken from the sea, it gets filled for the sake of expanding the land, parts of which become now the most profitable for development. The chapter offers several counsels that can help to prevent the degradation of the coast with exaggerated and uncontrolled development. But without the builder along the coastline having a firm intention of respecting and valuing the sea, this advice will be of little use.

212

Legislative Aspects of New Construction and the Conversion of Old Buildings

1 Laws that govern land use According to the Constitution of the Republic of Croatia, to the preservation of nature and the environment is accorded one of the highest values of the Republic of Croatia and it is a basis for the interpretation of the Constitution. Hence the sea, the coast and the islands, waters, airspace, mineral wealth and other natural resources, as well as the land and forests, the forests, plant and animal life, other parts of nature, real estate and properties of particular cultural, historical, economic and ecological importance, defined by law to be things in which the Republic of Croatia has an interest, enjoy its particular protection, and the way they are used and managed is defined by statute. Thus the manner of conducting oneself in space, on the land, as a particular valuable and limited national good, is defined by statutes. Spatial planning and construction are governed by the Spatial Planning Law (Official Gazette 30/94, 68/98, 61/00, 32/02 and 100/04) and the Construction Law (Official Gazette 175/03, 100/04) but from October 1, 2007, these laws will be replaced by the new Spatial Planning and Construction Law (Official Gazette 76/07), which was voted in on July 13, 2007. Protection and preservation of cultural properties is governed by the Protection and Preservation of Cultural Properties Law (Official Gazette 69/99, 151/03 and 157/03). 1.1 The Spatial Planning and Construction Law (Official Gazette 76/07) Since spatial planning, which provides the conditions for the management, protection and use of the land, and construction (including design, construction, use and removal of buildings) are closely connected, a new law concerning spatial planning and construction has been passed, including statutory provisions connected to the protection of the space as a whole, combining the administrative area of spatial planning and construction into a single system in other words, the new law has

replaced the two previous laws. The new law has very much changed the statutory provisions concerning the construction of small buildings of gross area of up to 400 square metres and buildings meant for farms of up to 600 square metres (gross area) including into the calculation the area of all the other buildings if they are built on the same plot, buildings, that is, of which this book writes. Hence below we shall consider the construction of new family houses and the conversion of old buildings only from the standpoint of this new law, which has still to come into force. 1.1.1 Definitions Spatial planning documents Every operation carried out in the space or on the land is carried out in line with spatial planning documents. Spatial planning documents determine the purposeful organisation, use and purpose of the land and the criteria and guidelines for the planning and protection of the spatial area of the state as a whole, of the counties, the city of Zagreb, the large cities, other cities and municipalities. They are adopted at both the national and the regional and local levels, as spatial plans. Considering their purpose, spatial planning documents are both strategic and implemental. The following are strategic spatial planning documents: the Spatial Development Strategy and the Spatial Planning Programme of the Republic of Croatia, the spatial plan of areas of special characteristics, the spatial plan or a county or the city of Zagreb and the spatial plan of a large city, another city or a municipality. Implemental spatial planning documents are a town plan and a detailed town plan. Spatial plans at the local level have to be harmonised with the national spatial planning document, and with the regional level spatial plan, and so implemental documents of spatial planning must not change the provisions of the strategic documents of spatial planning. A unitary development plan determines the spatial development of a settlement

213

or part of a settlement in some detail, with the basic spatial and functional solutions, conditions and design of individual spatial units of the settlement, and is passed for the undeveloped parts of building zone of a settlement and for undeveloped separate building zones outside the settlement and for parts of these areas that are planned for urban renovation. A detailed plan in line with the spatial plan of a large city, city or municipality, or with the unitary development plan, works out in detail the conditions for construction and the planning of individual operations in the physical environment, particularly with respect to their purpose, position, size, general guidelines for design and the manner in which they are to be added on to the municipal infrastructure and also determines measures for protection of the environment, the natural, landscape, cultural history and other values prescribed by this Law. Purpose of a space The purpose of a space or area is the planned system for the use of the space, or the use of the buildings, areas and plots determined by an appropriate document of spatial planning. It can be subordinated to a single function (the basic purpose) such as for example residential use, agriculture, forest, transport, business, sport, recreation within which other purposes or contents can also be planned, which exclusively derive from the need of the basic purpose, or for several different functions, one of which is the prevailing function (the prevalent purpose). The building zone of a settlement The building zone of a settlement is laid down by the spatial plan of a large city, a city or municipality. It covers the developed area of a settlement as well as the undeveloped part of the settlement that is planned for development and expansion.

Building land Building land is land inside and outside the building zone that is developed or intended in the spatial plan for the construction of buildings and the planning of public areas. A building plot A building plot is a plot of land with access to a transportation surface. Building Building is the performance of construction and other activities (preparatory, earth moving and excavation, construction, wiring and plumbing and so on, finishing), the incorporation of structural products, plant or equipment with which new buildings are built and existing buildings are reconstructed, removed and maintained. Building reconstruction Reconstruction is extension, raising, removing the external part of a building, undertaking works for the sake of changing the purpose of a building or industrial process, or the execution of constructional and other works affecting the meeting of essential requirements for an existing building and/or that change the compliance of the existing building with the outline planning permission in line with which it was built. Maintenance of a building Maintenance is the execution of constructional and other works for the sake of preserving the essential requirements for a building during its life, that do not affect the compliance of a building with the outline planning permission conditions in accordance with which it was built. The architectural design Designs are classified according to purpose and level of elaboration into preliminary design (scale of 1:200), main design on a scale of 1:100 and a working design on a scale of 1:50 and exceptionally in some other appropriate scale. An outline planning permission ruling is issued in line with the preliminary design.

214

The preliminary design is a set of mutually harmonised drawings and documents that provide the basic formal and functional as well as engineering approaches for the building (a preliminary and engineering solution and the location of the building on the site in an appropriate special geodetic position and has to contain details for the calculation of the contributions to be paid for the municipal economy and for water in line with separate regulations. The investor is bound to keep the preliminary design together with the ruling on the building conditions in perpetuity. Conditions for building ruling The construction of a building the gross construction area of which is not greater than 400 square metres, buildings for the performance only of agricultural activities the gross constructional area of which is not greater than 600 square metres can be addressed on the basis of a legally effecting ruling concerning the conditions for building. A conditions for building ruling is an administrative instrument. Lawful development certificate For a building the gross construction area of which is not greater than 400 square metres and for a building for the performance of exclusively agricultural activities the gross construction area of which is not greater than 600 square metres built without a conditions of building ruling a performed state ruling can be issued. A building shall be considered built it at least one floor and a roof are completed and if parts suitable for use have been completed. Supervising engineer and expert supervision Building must be under the expert supervision of a supervising engineer. A supervising engineer is a natural person who according to a separate law has the right to use the title of authorised architect or authorised engineer. Expert supervision of the building of a building the gross constructional area of which is not greater than 400 square metres and a building for the performance of exclusively agricultural

activities the gross constructional area of which is not greater than 600 square metres is carried out only with respect to the meeting of the essential requirements of mechanical strength and stability and energy savings and thermal protection. After the construction is completed, the expert engineer shall draw up a final report concerning the execution of the building. Recording a building in the cadastral register The cadastral office will record a building in the cadastral register if the building has been issued with a final report of a supervising engineer for buildings for which a conditions of building ruling is issued, a ruling on the performed state and a certificate of performed state, or a certificate of the competent government body that for this building no use permit or other stated instruments are issued, unless prescribed otherwise in this Law. The use of a building A built building the gross constructional area of which is not greater than 400 square metres and a building for the performance of exclusively agricultural activities the gross constructional area of which is not greater than 600 square metres can be started to be used or put into operation and can be issued with a use permit according to a separate law, after the investor has submitted to the competent government body a final report of the supervising engineer concerning the execution of the building. Outline planning permission For a building the gross constructional area of which is not greater than 400 square meters, for a building for the performance of exclusively agricultural activities the gross constructional area of which is not greater than 600 square metres and for simple buildings and works the construction or execution of which can be addressed without any instrument authorising the building no outline planning permission is necessary. An outline planning permission is an administrative instrument and is issued on the

215

basis of a spatial planning document and of special laws and regulations adopted pursuant to these laws. 1.1.2 Procedural instructions Competent bodies All matters of issuing instruments related to the implementation of spatial planning documents and building are carried out by the governmental offices in the counties. The new law provides for these matters being carried out by bodies of units of local and regional self-government that will on January 1 2008 take over the officers, matters, office and other equipment as well as the archives of the offices of the county government offices that related to the performance of matters of issuing outline planning and building permits and other instruments related to the implementation of spatial planning documents and building in line with this Law, each one from its own area, and in line with the organisation of the self-governing sphere of competence of the big cities, cities that are county seats, and counties, according to the Law on Amendments to the Local and Regional Self Government Law (Official Gazette no. 129/05). Procedures already started and permits issued All procedures started according to the provisions of the Spatial Planning Law (Official Gazette no. 30/94, 68/98, 61/00, 32/02 and 100/04) and the Construction Law (Official Gazette no. 175/043 and 100/04) will be completed according to the provisions of these laws and the regulations adopted pursuant to these until this Law comes into force. By derogation from the above, the procedure for issuing outline planning permission for the construction of a building the gross constructional area of which is not greater than 400 square meters, for a building for the performance of exclusively agricultural activities the gross constructional area of which is not greater than 600 square metres on a site on which such a building was built without a building permit or other appropriate instrument,

started according to the provisions of the Spatial Planning Law (Official Gazette no. 30/94, 68/98, 32/02 and 100/04) shall be completed according to the provisions of this Law according to which the issuing of rulings on a performed state is governed. Obtaining a ruling on conditions for building An application for the issue of a ruling on the conditions of building is submitted in written form to the government administration office of jurisdiction (but from January 1, 2008 to the competent body of the unit of local and regional self-government.) The application should be accompanied by: - three copies of the preliminary design the location of which is shown on an appropriate separate geodetic diagram, - special conditions of the competent conservation department for a building that lies within a settlement or part of a settlement entered into the Register of Cultural Properties of the Republic of Croatia as a cultural-history unit or a building entered into this Register as a cultural property, - a written report and confirmation concerning the validation of the preliminary design if it has been drawn up according to foreign regulations, - proof of right to build on the land of which the building plot will be formed, or on an existing building (certificate from a land register from which it can be seen that the investor is the owner or the proprietor of the rights to building on the building plot or the building on which the intention is to build; a contract or decision of the competent governmental authority pursuant to which the investor has acquired the ownership, the right to build or the easement; a contract concerning partnership entered into with the proprietor of the real estate, the objective of which is the joint building or reconstruction; a concession contract that gives the right to build; written consent of an owner of an existing building in the case of reconstruction of this

216

building if not otherwise ordained by a separate law or the written consent of the fiduciary owner given to the previous owner of the real estate who is the investor). A conditions for building ruling lasts for two years. Obtaining a lawful development certificate An application for a lawful development certificate is submitted in written form by the investor or owner of a building to the competent government office (from January 1, 2008 to the competent unit of local and regional selfgovernment). To this application, the following must be appended: - three copies of an architectural drawing of the condition as performed (an architectural drawing must cover floor plans, cross sections, views and other drawings that correlate with the state of the building as performed), - proofs of meeting the essential demand of mechanical strength and stability at the time the building was built, produced by persons that are authorised for architectural designs, - proof that the person has the right to build on the land from which the building plot is formed. 1.2 The Protection and Preservation of Cultural Properties Law (Official Gazette 69/99, 151/03, 157/03) This law governs the kinds of cultural properties, the way in which the protection of them is established, and measures of protection and preservation. The law also governs the obligations and rights of proprietors of cultural properties, lays out the protection and preservation operations that have to be conducted, the way administrative and inspectorial matters are carried out, the work and remit of the Croatian Council for Cultural Properties, the financing of the protection and preservation of cultural properties, and other issues in connection with the protection and preservation of cultural properties.

1.2.1 Definitions Cultural property Cultural property covers movable and immovable things of artistic, historical, palaeontological, archaeological, anthropological and scientific and scholarly importance, archaeological finds and zones, landscapes and parts of them that tell of the presence of man in the space, and also have an artistic, historical and anthropological value, intangible forms and phenomena of human intellectual creativity in the past as well as the documentary and bibliographic heritage, and also the buildings or spaces in which cultural properties and documentation concerning them are permanently stored or exhibited. The status of cultural property is established via ruling that is made by the Ministry of Culture. Since many and highly diverse phenomena are covered by the concept of cultural property, these properties are divided into three kinds: immovable, movable and intangible. The immovable cultural property; individual cultural properties and areas The concept of immovable cultural properties implies all the elements that tell of human presence in the space, those properties that have marked and shaped it: - city, village, settlement or part thereof, - buildings or parts thereof, and a building with its surroundings - elements of settlements, the historical design of

- an area, a place, monument and marker connected with historical events and persons - an archaeological site and zone, including submarine sites and zones, - an area and place with ethnological and toponymic contents, - landscape and part thereof that contains historically characteristic structures, telling of human presence in the space,

217

- gardens, grounds and parks - engineering facilities and devices and other similar features. Accordingly, the immovable cultural property can be an individual building (a house, fort, church) and a culture history area (such as a city, village, settlement or part thereof, an archaeological zone). The protection of cultural properties Cultural properties are protected and looked after so that they should be able in their original form to be transmitted to the coming generations as part of our cultural identity. A ruling that establishes the virtue or characteristic of cultural property, along with a description and the boundaries (according to the plot as defined in the cadastre the cadastral plot) also contains the system of protective measures. A cultural property is entered into a register, the List of Protected Cultural Properties of the Republic of Croatia. A preventive protection ruling is adopted for a limited period of time (3 years, and for archaeological finds 6 years) and contains a description and the spatial coordinates of a property that is considered to have the characteristics of a cultural property. During the duration of a preventive protection order, evaluation is carried out, together with preparation for establishment of the virtue of cultural property, while all the provisions of the Protection and Preservation of Cultural Properties Law also apply to properties that are subject to preventive protection. Preventively protected properties are also entered into a register, the List of Preventively Protected Properties of the Republic of Croatia. Preservation of cultural properties The preservation of cultural properties implies the implementation of measures of protection and preservation for the sake of prolonging their monumental characteristics.

The ownership of a cultural property and restrictions of proprietorship According to the Constitution of the Republic of Croatia, property rights are inviolable. Hence in a ruling that determines the character of cultural property, there is no infringement of proprietorial relationships. Still, the occupation of a cultural property may be restricted for the sake of documentation and investigation, for the implementation of measures and protection and making the cultural property accessible to the public. The proprietor has no right to any compensation for these restrictions. The rights and obligations of owners of cultural properties The owner of a cultural property has obligations and rights, particularly those related to the preservation and regular maintenance and implementation of conservation measures laid down by the Law. Such an owner is bound to at once inform the competent body about any changes to the cultural property, such as damage or destruction, is bound to facilitate public access to the cultural property, allow scholarly and technical investigations, and to carry out security measures. Costs related to the preservation and maintenance of a cultural property must be borne by the owner but in the event of them exceeding regular maintenance costs, the owner has the right to submit an application for the refund of extraordinary and unforeseen costs. Spatial plans and cultural properties Spatial planning documents (land use plans) contain items from the conservation database with a system of measures for protection of cultural properties that lie within the area covered by a plan. The system of measures for the protection of a unit is laid down by the competent conservation department. For protected units (city, village, settlement or part thereof, archaeological zone) a unitary development plan is drawn up. This plan lays down measures for the protection of the area. Protection measures depend on the cultural and

218

historical value and state of preservation of the area, and are variously gradated. Thus areas or parts of them can be completely protected (Zone A), partially protected (Zone B) or protected by having the overall ambience preserved (Zone C). In the case of the total protection of historical structures (A), there is a strict control of any new structures being inserted, or of contents that are alien to the preserved cultural and historical values. In the case of partial protection of historical structures (B) the historical typology is protected and preserved, and new buildings are permitted (infills) as well as the conversion of existing building to contemporary needs. In the case of ambiental protection (C) all kinds of intervention are permissible as long as the characteristics of the ambience are preserved and the new building is adjusted to the characteristics of the historical area. Special conditions for the protection of a cultural property In the procedure for issuing outline planning permission and condition for building rulings for all interventions into an immovable cultural property that might bring about any changes to that property or to its immediate surroundings or that might distort the integrity of a cultural property, special conditions for the protection of the cultural property are provided. The special conditions do not constitute an administrative instrument, but they are issued by the competent conservation department at the request of the administrative (governmental) body that is issuing the outline planning permission. In the case of areas for which there is a detailed town plan, special conditions are contained in the provisions of the plan. Prior authorisation Actions that might lead to changes in a cultural property or its immediate surrounds or that might distort the integrity of the cultural property can be undertaken with the prior authorisation of the competent body. Prior authorisation is issued

for: conservation, restoration, shifting a cultural property and similar operations, the work of industrial and other plant and yards, as well as the reconstruction, repair and conversion of a cultural property in the sense of this Law and development in the area in which the cultural property lies. Prior authorisation is issued in the form of a ruling, and it is a government instrument.

1.2.2 Procedural instructions 1.2.2.1 Individually protected immovable cultural properties Structural interventions Some protected immovable cultural properties are protected in their entirety, that is, their structures, their exterior appearance (shaping of the faade) and their internal organisation and inventory. In most of these cases their original purpose is also protected. Irrespective of the legal form of the protection (a ruling determining the property of a cultural property or a ruling concerning preventive protection), the provisions of the Protection and Preservation of Cultural Properties Law apply to them equally. Thus for any intervention that might change their appearance, structure and purpose prior consent has to be obtained from the competent conservation department. The conservation department that is competent for the area in which a building lies has to be informed about any intention to change the purpose or remodel the interior or the exterior. Depending on the intended intervention, without a charge, the investor will obtain expert advice and instructions for further procedures. Sale A proprietor that intends to sell a cultural property is bound first of all to offer it to the Republic of Croatia, the county, the city of Zagreb, the city or the municipality in the area of which this property lies, stating the price and the other conditions of sale (right of first refusal according to Article 37 of the Law). If this right

219

of first refusal is not exercised, the owner can sell it to another entity for a price that may not be lower than the price stated in the offer with respect to right of first refusal. The vendor of a cultural property as well as any agent in the sale is bound to inform the purchaser that the object of the sale is a protected cultural property. Demolition It is not permitted to demolish a cultural property. Maintenance of buildings and protective works Regular maintenance of the building is an obligation upon the proprietor. If the maintenance of a cultural property or works on its repair, conservation, or implementation of security measures require extraordinary costs greater than maintenance costs, the proprietor has the right to submit an application to the Ministry of Culture for the reimbursement of these extraordinary costs. Co-financing of protective works The Ministry of Culture (in the July of the year) publishes an Invitation for proposals of programmes of public needs in the culture of the Republic of Croatia for the coming year in the context of which programmes of protection and preservation of cultural properties are proposed. Information can be obtained in the competent conservation department, and the texts of the competition and of an on-line (+ word) application form are published on the Web site of the Ministry of Culture, at the URL www.min-kulture.hr. Protective operations can be co-financed from the budgets of counties, the city of Zagreb, cities and municipalities in the area of which the property lies. Competitions for the allocation of resources are advertised in public media.

1.2.2.2 Protected areas Constructional interventions In the planning of constructional interventions in protected areas, it is necessary to address the office that issues authorisations for construction and act according to their instructions. If an outline planning permission is necessary, the competent body that issues such a permission will obtain from the conservation department the special conditions of protection for the construction of a new building, or to extend, raise or convert an existing building. Special conditions of protection are issued with respect to a preliminary design, and relate to the shape of the building (the volume - the ground plan, the height and the form of the roof) and in particular to the faade, so that it should fit typologically into the protected area. Special protection conditions are determined according to the criteria for the protection of wholes that are contained in a ruling determine the virtue of a cultural property, and for areas for which a town plan exists, protection measures are built into the plan. For each new construction, extension or conversion that changes the roof line or the faade in a protected whole it is necessary to obtain prior consent from the competent conservation department. Prior consent is given with respect to the main design, and is a component part of the building permit (irrespective of whether the issue is in the form or a building permit or inspection of the main design). Sale For the sale of real estate in protected areas, the same right of first refusal as for an individually protected cultural property is applied. Demolition Demolition of buildings in protected units is not permitted.

220

1.2.2.3 Protected units archaeological zones Constructional interventions If there is an intention to construct in protected archaeological zones, all information about procedures can be obtained in the competent conservation department or in an office that gives authorisation for construction. In archaeological zones that are protected as Zone A, no new construction is permitted, nor is the erection of prefabricated buildings and greenhouses. In zones in which construction is permitted under special conditions of protection, investors are bound to carry out archaeological excavations of the site, which precedes authorisation for construction.Archaeological investigation can be carried out only by institutions or archaeologists that have the appropriate authorisation from the Ministry of Culture, and it is carried out under the supervision of the competition conservation department. Investigation, depending on the site, can consist only of reconnoitring and visual inspection, or of test digs or even excavation of the entire site. Depending on the results, permission to build can be granted, on presentation of the outcomes. Sale For the sale of real estate in archaeological zones, the same right of first refusal obtains as for individually protected cultural properties. Demolition Demolition or damage of archaeological remains above ground or in the ground is not permitted. 2 Useful addresses 2.1 Local branches of government offices 2.2 Conservation departments 2.3 Possible reconstruction sources of funds the for

Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka / Ministry of the Sea, Tourism, Transport and Development Prisavlje 14, 10 000 Zagreb Tel. 01/6169111 www. mmtpr.hr/turizam The programme for providing loans to small family enterprises in tourism Incentives for Success , sub-programme Beneath CenturiesOld Roofs. This programme relates to loans for investment in the renovation of old (existing) houses built in line with authentic, traditional and ambiental architecture. Loans are approved both to buildings that are protected cultural properties and those that are not.

Ministarstvo culture / Ministry of Culture Runjaninova 2, 10 000 Zagreb Tel. 01/4866666 www.min-kulture.hr Programme for the protection and preservation of cultural properties. The programme allows for the joint financing of protective works on immovable cultural properties, and covers the making of the necessary technical documentation and the execution of works.

2.3.2 Financial aid from the budgets of regional and local self-government the programmes of the counties, cities and municipalities

2.3.1 Financial aid government budget

from

central

Dubrovako-neretvanska upanija 20 000 Dubrovnik, Pred dvorom 1 Tel 020 351 400 www.dubrovacko-neretvanska-zupanija.hr Istarska upanija 52 100 Pula, Flanatika 29 www.istra-istria.hr

221

Primorsko-goranska upanija 51 000 Rijeka, Adamieva 10 051 351 600 www.pgz.hr Zadarska upanija 23 000 Zadar, Boidara Petranovia 8 023 350 350 www.zadarska-zupanija.hr ibensko-kninska upanija 22 000 ibenik, Trg Pavla ubia 2 022 244 111 www.sibensko-kninska-zupanija.hr Splitsko-dalmatinska upanija 21 000 Split, Domovinskog rata 2 021 300 111 www.dalmacija.hr

A programme called Ethno-Eco (Etno-eko) providing incentives for the reconstruction of depopulated and abandoned villages. 2.3.3 Sponsors Some of the commercial banks also sponsor plans for reconstruction, protection and preservation of cultural properties. Invitations for proposals are announced in the newspapers.

222