FOLIA ONOMASTICA CROATICA 19 (2010) UDK 811.163.42373.

21

BRANIMIR BRGLES
Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje Republike Austrije 16, HR-10000 Zagreb

Izvorni znanstveni lanak Rukopis primljen 9. III. 2011. Prihvaen za tisak 11. IV. 2011.

bbrgles@ihjj.hr

TOPONIMIJA NA PODRUJU SUSEDGRADSKOG VLASTELINSTVA U SREDNJOVJEKOVNIM I RANONOVOVJEKOVNIM PISANIM IZVORIMA

U sreditu je autorova interesa Susedgradsko vlastelinstvo, a posebice njegov zapadni dio Brdoveko prigorje kraj izmeu Sutle, Save i Krapine. Rije je o podruju koje ini izdvojenu cjelinu sa zasebnim povijesnim, dijalektolokim i drugim karakteristikama. Autor se u istraivanju koristio srednjovjekovnim i ranonovovjekovnim izvorima urbarima, popisima kmetova, popisima crkvene desetine...

1.

Uvod

Na samome poetku uvodnoga dijela potrebno je objasniti odabir navedene teme i poblie ocrtati granice prostora i vremena. Prostor koji je u sreditu interesa ovoga rada s dvije je strane, zapadne i june, omeen rijekama Sutlom i Savom. Na istoku dopire do zagrebakoga potoka Vrapaka, a na sjeveru do granica zagrebake upanije i rijeke Krapine. Vremenske odrednice ograniene su na srednjovjekovno i ranonovovjekovno, posebice na takozvano predmigracijsko i migracijsko1 razdoblje. S obzirom na vremenske i prostorne mee, u sreditu interesa ovoga rada je tzv. Susedgradsko vlastelinstvo. Ovaj e rad pokuati dati odgovor na pitanje je li mogue obradbom onimijske grae potvrditi dosadanje pretpostavke dijalektologa i povjesniara o navedenome podruju. Pisane onimijske potvrde najstariji su podatci koji nam mogu pomoi u razjanjavanju jezinih i dijalektolokih pitanja u povijesti, premda kod takvih izvora postoje dobro poznata ogranienja (pismo i jezik nisu standardizirani, nego uvelike ovise o zapisivau).
1 Naziv, koji se upotrebljava u raznim granama humanistikih znanosti, odnosi se na migraciju izazvanu osmanlijskim napredovanjima u istonim hrvatskim zemljama. Rije je o najvanijoj migraciji stanovnitva u hrvatskoj povijesti.

Branimir Brgles: Toponimija na podruju Susedgradskog vlastelinstva ... FOC 19 (2010), 936

Utvrda Sused spominje se ve u XIII. stoljeu kao sredite vlastelinstva koje se prostiralo od zapadnih obronaka Zagrebake gore prema poplavnoj dolini rijeke Save. Susedgradska tvra podignuta je na idealnom poloaju za nadzor vanoga trgovakoga puta koji je povezivao predalpski i alpski prostor s Posavinom i Slavonijom. Istodobno, taj je put predstavljao i jedan od moguih pravaca osmanlijskih upada prema slovenskim zemljama, stoga je utvrda tijekom svoje povijesti vie puta utvrivana i modernizirana te je bila vana vojno-strateka toka. U geostratekom je pogledu vanosti srednjovjekovnog Susedgrada pridonosila i blizina granice sa Svetim Rimskim Carstvom, koja se bila nalazila na rijeci Sutli. Susedgradsko je vlastelinstvo2 u XIII. stoljeu ukljueno u feudalnu strukturu srednjovjekovnoga ugarsko-hrvatskoga kraljevstva, a kao prvi gospodari Suseda i Stubice u povijesnim se vrelima javljaju lanovi obitelj Acha. U XIV. i XV. stoljeu vlastelinstvo se nastavilo razvijati oko tih dvaju centara susedgradske tvre i donjostubikoga katela. Najveu teritorijalnu rasprostranjenost i napuenost vlastelinstvo je dostiglo u XVI. stoljeu, kada je preraslo u jedno od tri najvea u Slavoniji i Hrvatskoj, uz Moslavako i Cesargradsko. Velik porast broja itelja Susedgradskog vlastelinstva posljedica je sve veih osmanlijskih osvajanja u Slavoniji. U XVI. stoljeu Osmanlije su osvojili golemo podruje naseljeno Hrvatima. Njihovo napredovanje usporeno je tek sredinom stoljea. Do tada su prodrli u obrambeni sustav oko Une, odakle su poeli pustoiti Pokuplje, Pounje i Podravinu. Osmanlijska osvajanja i pustoenja prouzroila su migracije stanovnitva iz ugroenih krajeva u zatieni sjeverozapad tadanjega hrvatskoga kraljevstva (Zagorje, okolica Zagreba, zapadni dio Varadinske upanije i Pokuplje) te u Italiju, donjoaustrijske pokrajine i Ugarsku. Vlastelinstva u zatienim podrujima tako su postala gusto naseljena ime je povean njihov ekonomski potencijal.3 U kasnome srednjem i ranome novom vijeku Susedgradsko je vlastelinstvo samostalna cjelina, povrine vee od 200 etvornih kilometara, na kojoj se nalazilo vie desetaka sela raspodijeljenih na sedam seoskih suija.4 Najvea suija Susedgradskog vlastelinstva bila je suija Brdovec s 27 sela (vidjeti 1. kartu).
2 U historiografiji se najee upotrebljava ime Susedgradsko-stubiko vlastelinstvo jer je obitelj Toth, a poslije Henningh, spojila ta dva vlastelinstva. Prostorno je susedgradski dio vlastelinstva mnogo vei, prostire se na 200 etvornih kilometara, dok je povrina stubikog dijela tek 20-ak etvornih kilometara. Podrujem oko Donje Stubice ne bavim se u ovom radu, stoga se koristim imenom Susedgradsko vlastelinstvo. O Susedgradsko-stubikom vlastelinstvu vidjeti: Ivanan 1904., Adamek 1984., Prister 1998., iko 2005. 3 U drugoj polovici 16. stoljea na tim podrujima ivi 80% zavisnog stanovnitva (kmetova, inkvilina...). 4 Suija ili seoska opina administrativna je jedinica unutar vlastelinstva na elu koje je bio seoski sudac (iudex, villicus). Broj suija u Susedgradskom vlastelinstvu esto se mijenjao, ali najee se sastojao od sljedeih: Brdovec (ponekad i s. Zaprei), Novaki, Podgorje, Stupnik i Stenjevec.

10

Branimir Brgles: Toponimija na podruju Susedgradskog vlastelinstva ... FOC 19 (2010), 936

ZEMLJOVID 1. Susedgradsko vlastelinstvo u 16. st.5

Prema dosadanjim istraivanjima moemo pretpostaviti da su novi doseljenici, koji su bjeei pred Osmanlijama dospjeli u Susedgradsko vlastelinstvo, naseljeni upravo na podruju povijesne suije Brdovec, odnosno dananjega Brdovekoga prigorja. Stoga je upravo to podruje u povijesno-onomastikom kontekstu najzanimljiviji dio vlastelinstva Sused i u istraivakom je sreditu ovoga rada.
5

Zemljovide je izradio autor lanka.

11

Branimir Brgles: Toponimija na podruju Susedgradskog vlastelinstva ... FOC 19 (2010), 936

Prema dijalektolokim studijama brdoveki kraj ini prilino zatvorenu cjelinu koja se, u jezinomu smislu, nije odve mijeala sa svojom okolinom. Moe se oekivati stoga da mnogi toponimi zapisani u vrelima i katastarskim planovima potjeu iz vremena neposredno nakon migracije, odnosno da su novi doseljenici imenovali, preimenovali ili barem prilagodili svomu govoru imena polja, livada, oranica i vinograda, a moda ak i naselja. Zbog svoje povezanosti sa Zagrebom danas to podruje nije dovoljno prepoznato kao posebna regija sa zasebnim znaajkama, kao to su specifina govorna obiljeja stanovnitva, obiaji, narodne nonje, glazba, tradicijska gradnja i povijesni spomenici. U srednjem i ranome novom vijeku taj je prostor bio prilino zatvoren i izoliran zbog geografskih znaajki (omeenost trima rijekama) i zbog povijesnih okolnosti (granica sa Svetim Rimskim Carstvom i habsburkim zemljama na zapadu te Varadinskom upanijom, odnosno Cesargradskim vlastelinstvom na sjeveru). U XV. i XVI. stoljeu brdovekoj su suiji pripadala sljedea sela: Brdovec, Dolc, Drinje, Harmica, Hrastina, Javorje, Klju, Kraj, Ladu, Lunica, Makovac, Marija Gorica, Marof, Oplaznik, Otoac, Otok, Prigorje, Prudnice, Rogoznica, Samoborak, Sv. Kri, enkovac, Trstenik, Vukovo Selo, Zaprei, Zdenci i libac. Krajem XVI. stoljea zapoinje dezintegracija cijelog vlastelinstva diobom posjeda meu lanovima obitelji Henningh te usitnjavanjem na manje samostalne posjede i vlastelinstva nekadanjih vazala i nieg plemstva (dravine Vojkovia, Marinka, Ljubenka i Miloa). Istodobno, kao dio spomenutoga procesa, prestaje postojati brdoveka suija kao upravna i gospodarska cjelina. Tijekom sljedeih stotinu godina nastajala su feudalna imanja srednje veliine (Hrastina, Klju, Kraj, Ladu, Mickovo, Prigorje, Vrbina). U XVIII. stoljeu na podruju Brdovekog prigorja ivjelo je ak tridesetak plemikih obitelji. U to doba svaka je od njih imala svoju kuriju, premda su se mnoge borile sa siromatvom. Prema nekim izvorima, u to doba spomenuti prostor postaje plemenitako ladanjsko sredite. U 19. stoljeu izgraeni su dvorci Novi dvori, Januevec, Ladu te kurije u Kraju Doljnjem, Prigorju i Vrbini.

2. Kajkavci ikavci suvremeno dijalektno stanje u brdovekom kraju

Gotovo svi istraivai govora kajkavaca ikavaca uglavnom se slau u tvrdnji da su doseljenici govorili akavski te da su se nakon doseljenja nali okrueni kajkavskim govorima.6 Nadalje, svi se istraivai slau da je govor kajkavskih ikavaca po fonolokim i morfolokim osobinama te leksikom
O opisima govora kajkavskih ikavaca: ojat 1973: 3744., Zeevi 1988: 217231., Zeevi 19971998: 357371., Kapovi 2009. Poneto drukije zakljuke donose Jozi, Vir 2009.
6

12

Branimir Brgles: Toponimija na podruju Susedgradskog vlastelinstva ... FOC 19 (2010), 936

drugaijeg tipa od drugih akavsko-kajkavskih govora, ali da je ipak rije o genetskom, pokajkavljenom akavskom govoru. V. Zeevi pie o kajkavskoikavskome govoru kao o kontaktnome dijalektolokom fenomenu. Uzimajui za primjer govore dvaju mjesta (Brdovca i Marije Gorice), uoava razliku na razini kajkavskih osobina koje su ti govori poprimili. Zeevi potvruje nalaze A. ojata te zakljuuje da su istonija naselja bogatija dubletama i kajkavskim osobinama (uz ikavski refleks jata javlja se e kao refleks poluglasa), to objanjava injenicom da su ta naselja blia kajkavskim prostorima. S druge strane, zapadnija su naselja bila vie usmjerena prema slovenskim susjedima. Ti itelji zapadnijih sela brdovekoga kraja, koji su se nali u bliskijem kontaktu s drugim jezikom, bolje su uvali primarne dijaltektne crte (ikavski refleks i a kao odraz staroga poluglasa).

ZEMLJOVID 2. Odrazi poluglasa i jata u selima Brdovekoga prigorja7

Lingvistiki gledano, da bi dolo do utjecaja jednoga govora na drugi, potreban je direktni kontakt meu govornicima. Kada je rije o konkretnom sluaju, sve do poetka industrijskoga razdoblja (u drugoj polovici 19. stoljea) komunikacija stanovnitva iz razliitih dijelova vlastelinstva bila je ograniena brzinom njihova kretanja. Naime, seljak je mogao otii na sajam u nedaleko selo, ali se morao vratiti kui do mraka. To je takozvani dnevni radijus kretanja8, koji ovisi o tome prelazi li se odreeni put pjeke, gurajui taljige ili na zapregi koju vue konj, magarac ili vol, o konfiguraciji terena, prijelazima preko rijeka i movarnoga podruja... Ukratko, radijus kretanja prosjenoga srednjovjekovnog i ranonovovjekovnog kmeta bio je ogranien
Prema zemljovidu u: Zeevi 2000: 156. Rije je o poznatom fenomenu u kulturalnoj povijesti kojime su se bavili vani europski povjesniari (primjerice Fernand Braudel).
8 7

13

Branimir Brgles: Toponimija na podruju Susedgradskog vlastelinstva ... FOC 19 (2010), 936

na samo nekoliko desetaka kilometara, koliko je mogao prei a da se vrati kui do sumraka istoga dana.9 Dodatne prepreke iroj komunikaciji bile su mitnice, esto postavljene na mostovima i prometnijim raskrima, koje su i u financijskom pogledu optereivale srednjovjekovnoga putnika. Sa slovenskim stanovnitvom zapadno od rijeke Sutle, na kojoj se nalazila granica kraljevstva, ili stanovnicima Cesargradskoga vlastelinstva na sjeveru10 komunikacija je takoer bila smanjena. Meu stanovnicima neto udaljenijih sela unutar istoga vlastelinstva komunikacija je bila ograniena na susrete na protenjima, zatim pri obraivanju vinograda (gorice su esto obraivali kmetovi iz udaljenijih sela), pri odraivanju tlake te dunosti na fortifikacijama ili odravanju cesta. Najveim je dijelom govor sutlanskih ikavaca opisan, ali i dalje nam nisu poznati odgovori na neka pitanja vezana uz povijest njihova doseljenja. Primjerice, nije nam poznato njihovo polazino podruje niti tone vremenske granice spomenute migracije. Do tako velikoga demografskoga pomaka posve sigurno nije moglo doi prije druge polovice XV. stoljea (pad Bosne 1463.) a vrlo vjerojatno ni do prvog desetljea XVI. stoljea.

ZEMLJOVID 3. Turska osvajanja u XVI. st.

Primjerice, pjeaku s laganim teretom ili natovarenom tegleom ivotinjom trebala su dva sata da prevali desetak kilometara od mitnice kod Susedgrada do trga pred crkvom sv. Margarete (dananji Cvjetni trg u Zagrebu) (Herkov 1987: 53). 10 Stanovnici brdovekoga kraja i danas stanovnitvo na podruju nekadanjega Cesargradskog vlastelinstva podrugljivo zovu Cesarci.
9

14

Branimir Brgles: Toponimija na podruju Susedgradskog vlastelinstva ... FOC 19 (2010), 936

Najstariji pisani dokaz o migraciji na podruje vlastelinstva Sused jest pismo kojim ugarsko-hrvatski kralj Ferdinand I. potvruje ispravu susedgradskoga vlastelina Stjepana Silaja iz 1527. godine, koji je traio dozvolu da osnuje i dobrima obdari franjevaki samostan u Svetoj Gorici (Sancta Gorycza) kod Brdovca.11 U pismu koje je Silaj poslao svojemu vladaru spominju se porueni franjevaki samostani u Bosni i bijeg stanovnitva u sigurnije krajeve. Kako je pismo poslano 1527. godine, pretpostavljamo da su se franjevci mogli pojaviti nekoliko godina ranije. U nekim se vrelima ak javlja 1517. kao godina njihova dolaska,12 ali moe se pretpostaviti da su se na promatranom podruju pojavili u prvoj polovici 20-ih godina XVI. stoljea. Polazino podruje treba traiti meu onim prostorima koje su Osmanlije osvojili u tom razdoblju, ali treba imati na umu da su Osmanlije najvjerojatnije potjerali stanovnitvo nekoliko godina prije samog vojnog osvajanja.13 Dvadesetih godina XVI. stoljea u osmanlijske su ruke poela padati podruja oko Vrbasa, Une i istone Like (2. karta). Kada ovim saznanjima dodamo podatke poznate iz dijalektologije i usporedimo podatke s 3. i 4. zemljovida, kao najvjerojatnije polazino podruje moemo prepoznati gornje i donje Pounje.

ZEMLJOVID 4. Pribline granice dijalekata u predmigracijskom

razdoblju14

U dokumentu je izneseno svjedoanstvo o bijegu bosanskih franjevaca pred turskom opasnou. Stjepan Silaj navodi da je rije o brai franjevcima bosanske provincije fratribus provincie Bozne, ordinis Minorum sancti Francisci koji su bili prisiljeni pobjei iz Bosne zbog neprestanih turskih upada continua Turcarum incursione, zbog kojih je, na podruju Bosne, ve uniten vei broj samostana. (Habsburki spomenici II 1916: 256257) 12 Gonzaga 1587: 444., Greiderer 1777: 128. 13 Jedan od najvanijih elemenata taktike osmanlijskog ratovanja bili su tzv. akindijski napadi, odnosno pljakaki pohodi koji su prethodili glavnom vojnom udaru, a iji je cilj bio potjerati stanovnitvo i branitelje u pozadinu kako bi se lake zauzele strateke toke. 14 Zemljovid je napravljen prema: Brozovi 1963.

11

15

Branimir Brgles: Toponimija na podruju Susedgradskog vlastelinstva ... FOC 19 (2010), 936

3.

Geografske znaajke prostora

Brdoveko prigorje kraj je kroz koji su ve u antici prolazili vani putovi to i danas spajaju predalpske austrijske pokrajine te tajersku i Kranjsku sa slavonskom ravnicom. U antici je preko rijeke Save na irem podruju dananjeg Zagreba i zagrebakoga prstena postojalo nekoliko prijelaza. Na podruju Susedgradskog vlastelinstva u srednjem vijeku odrala su se tri prijelaza: kod Savske Opatovine, Podsuseda i kod Drenja. Poloaj Susedgrada na zapadnim obroncima Medvednice uz samu rijeku Savu predstavlja strateki vanu toku na kojoj su se od najstarijih vremena sastajali putovi iz Slavonije, Zagorja i slovenskih pokrajina. Glavna transverzala istok zapad, via publica koja se na istoku sjekla s cestom Poetovia Siscia (transverzala sjever jug) pratila je obronke Medvednice, a kod Podsuseda prelazila rijeku Krapinu, nastavljajui prema zapadu gdje je pratila kontaktnu zonu posavske poplavne nizine i marijagorikoga pobra. 15 Za geoloku sliku Brdovekoga prigorja karakteristian je rebrasti reljef s izmjeninim uzvienjima i potonim dolinama.16 Ta karakteristika te juna ekspozicija pobra veoma su povoljne za vinogradarstvo. Stoga su u srednjem vijeku na tom podruju podignuti brojni vinogradi (imena mnogih sauvana su do danas), a Susedgradsko-stubiko vlastelinstvo je u XVI. stoljeu proizvodilo vie vina od bilo kojega drugog slavonskog veleposjeda. Juni je dio promatranog podruja, sve do regulacije rijeke Save, pripadao poplavnoj ravnici te je izrazito nizinskih karakteristika. Rijeka Sava u prolosti je meandrirala i redovito plavila itavu svoju nizinu, esto mijenjajui tok svoga korita. Na podruju Podsuseda i Stenjevca u srednjem je vijeku rijeka Sava bila mnogo blia Medvednici.17 Najpogodnijim za razvoj naselja pokazao se kontaktni prostor izmeu pobra i savske nizine. Upravo je tim, blago povienim predjelom, prolazila vana prometnica (koja i danas spaja Zagreb sa tajerskom i Kranjskom). U toj su se kontaktnoj zoni, uz prometnu transverzalu razvila najstarija naselja brdovekog kraja: Brdovec, Prigorje, Ladu, enkovec i Harmica.

Gregl 1984: 715. Gorjanovi Kramberger 1893: 2937. 17 Jo u 19. stoljeu granina linija poplavne zone prolazila je blizu stenjeveke crkve gdje se nalazi i zatrpani rijeni meandar (egota 1986: 305307).
16

15

16

Branimir Brgles: Toponimija na podruju Susedgradskog vlastelinstva ... FOC 19 (2010), 936

ZEMLJOVID 5. Staro korito (korita) i

KARTA 6. Dananji tokovi

meandri Save, Sutle, Save i Krapine te poplavna ravnica18

Sutle i Krapine

4. Vrela za toponimiju Susedgradskog vlastelinstva

U najstarijemu poznatom dokumentu vezanom uz susedgradsku utvrdu i vlastelinstvo, onome iz 1209. godine, spominju se mnogobrojni, meu kojima i danas nepoznati toponimi.19 Iz tog vrela mogue je utvrditi da je vlastelinstvo Sused dopiralo do rijeke Krapine. Toponimi izmeu Krapine i Sutle ne spominju se, kao ni u drugim vrelima XIII. i XIV. stoljea. U Statutu zagrebakoga kaptola iz 1334. godine nabrojene su crkve, odnosno upe katedralnog arhiakonata. Meu njima nalazimo zapis o sljedeim dvjema crkvama: ecclesia sancti Viti de Crapina i ecclesia sancti Petri de Crapina.20 Najvjerojatnije se radi upravo o crkvi svetoga Vida u dananjem Brdovcu (odnosno neto junije u selu Javorje), i kapeli svetoga Petra u Zapreiu. Premda moemo iznijeti i protuargumente, naime crkve su ponekad mijenjale titulare, pa i samu lokaciju, ipak moemo s prilinom sigurnou zakljuiti da je rije o najstarijemu spomenu dviju upa u Brdovcu i Zapreiu. Dodatak de Crapina koji je zapisan u imenu obiju upa oito se odnosi na itav kraj izmeu Sutle i Krapine.
Prema kartama u: egota 1986: 233. Zaua (Sava), Lomka (vjerojatno luka na Savi), Rabuch (Vrape), Zauische (Savie), Struga, Berniche, Oborou (Oborovo), Kalische, Beztou, Zeryauinch, Ciglenak, Gozaray, Zuharakouischa, Konisfa, Zothla, terra de Zagoria (Zagorje), Crapina (Krapina), Belabochouia, Gremla (Grmoica), Goli Werh, Pantelouch ... (NAZ, Acta capituli Antiqua, sv. 24, br. 32., Diplomatiki zbornik III 1903: 91.) 20 Tkali 18731874: 7689., Buturac 1984: 67.
19 18

17

Branimir Brgles: Toponimija na podruju Susedgradskog vlastelinstva ... FOC 19 (2010), 936

Uz navedene izvore za potrebe ovog rada osobito su vani dosad neobjavljeni srednjevjekovni i ranonovovjekovni urbari i popisi crkvene desetine koji su transkribirani te je od njih sastavljena baza s iznimno velikom koliinom podataka korisnih za istraivanje povijesti i onomastike Susedgradskog vlastelinstva.21 U najstarijem transkribiranom cjelovitom popisu crkvene desetine najvjerojatnije iz 1408. godine prvi se put spominje suija Brdovec (iudicatus Berdowcz) te niz naselja u toj suiji (Berdowcz, Drenewo, Drenye, Klwch, Kray, Ladwchy, Ottok, Prigorye, Zobotha, Senkowcz, Terztenik, Zaprezechye, Zaprodye, Zdenczy).22 Prema ovom izvoru moemo zakljuiti da su gotovo sva vea naselja na podruju Brdovekoga prigorja, odnosno povijesne brdoveke suije Susedgradskoga vlastelinstva, postojala prije dolaska ikavaca iz istonih krajeva. Obraeni su jo i kaptolski popisi crkvene desetine iz 1419., 1420., 1446., 1487., 1496., 1559,23 zatim dva specijalna popisa susedgradskih kmetova iz 1565.24 i 1567.25 godine, popis gornice iz 1574.26 te popis kmetova i alodijalnih posjeda iz iste godine27. Na koncu tu su jo dva izvora iz XVII. stoljea, registar kmetova Susedgradskog vlastelinstva iz 1609. godine28 i matina knjiga krtenih u razdoblju izmeu 1672. i 1690. godine. Navedeni povijesni izvori okosnica su povijesno-onomastikoga istraivanja Susedgradskoga vlastelinstva s posebnim naglaskom na brdovekome kraju.

5.

Ojkonimija

5.1. Ojkonimija brdoveke suije (Brdovec i Zakrapinje)

Vrela nas upuuju na zakljuak da poetkom XIV. stoljea kraj izmeu Sutle i Krapine jo nije dobio ime Brdovec. Sredinom XIV. stoljea uspjeli su vladari Susedgrada (rod Acha, kasnije Toth) proiriti vlastelinstvo na podruje izmeu Sutle i Krapine. To je podruje u jednome dokumentu iz 1346. godine nazvano
21 Transkripciju je obavio autor ovog rada, a baza postoji u digitalnom obliku, ali nije objavljena. U bazu je upisano vie od 5500 jedinica (jedinicu sainjavaju sljedei podatci: ime, priimak, naselje, vrsta feudalnog davanja...). 22 NAZ, Acta capituli antiqua, sv. 38, br. 6. 23 Popisi crkvene desetine. NAZ, Acta capituli Antiqua, sv. 21, i sv. 38. 24 Tuba Petra Erddyja zagrebakom Kaptolu u kojoj daje popis slubenika i kmetova susjedgradsko-stubikog vlastelinstva. (HR HDA 749, Arhiv obitelji Ori, sv. 44, br. 4.) 25 Popis svjedoka u tubi protiv. F. Tahija. (NAZ, Locus credibilis I, sv. I, br. 258.) 26 Popis gornice susjedgradsko-stubikog vlastelinstva 1574. (HR HDA 706, Arhiv obitelji ikulin Sermage, sv. I, br. 35.) 27 Popis kmetova i alodijalnih posjeda susjedgradsko-stubikog vlastelinstva 1574.(HR HDA706, Arhiv obitelji ikulin Sermage, sv. I, br. 35.) 28 Urbar Susedgradskog vlastelinstva iz 1609. (HR HDA, 706, Arhiv obitelji ikulin Sermage, sv. II, br. 114.)

18

Branimir Brgles: Toponimija na podruju Susedgradskog vlastelinstva ... FOC 19 (2010), 936

Zakrapinje.29 Spomenuto ime ipak se nije zadralo u vrelima. Tako je prilikom podjele obiteljskih posjeda roda Acha 1361. godine podruje izmeu triju rijeka30 nazvano kotarom etiriju upa31 (sv. Kria, sv. Jurja, sv. Petra i sv. Vida). Konano, 1408. godine navedeno se podruje prvi put spominje pod imenom Berdowcz. U sljedeim je stoljeima toponim Brdovec u povijesnim dokumentima zapisivan kao Berdowcz (1408.), Berdowecz (1419.), Berdowecz (1487.), Berdouecz (1496.), Berdowcz (1560.), Berdowcz (1565.), Berdowcz (1567.), Berdocz (1574.), Berdocz (1609.) i uporabljivan na razliite naine: kao oznaka naselja (villa Brdovec), vlastelinski posjed (possesio Brdovec), suija (judicatiis Brdovec), plemika kurija (curia nobilitaris Brdovec) ak i spanatus Berdowcz. Najee se ipak pojavljuje bez dodatne oznake. U tom sluaju ime se ponovno moe odnositi na vie referenata: imanje, naselje, seosku opinu, suiju, kotar ili pak na itav kraj izmeu Sutle i Krapine. Etimoloki i motivacijski rije je o sasvim prozirnom toponimu koji se dovodi u vezu s oronimskim apelativom brdo. Prema pisanim izvorima i legendi, sa stanovnitvom su iz svoje prvotne postojbine, najvjerojatnije na podruju istone Like ili pak izmeu porijeja Vrbasa i Une (gdje su u srednjem vijeku zabiljeeni brojni franjevaki samostani), na podruje Susedgradskog vlastelinstva prebjegli i franjevci. 32 Dokaze o tome nalazimo u ve spomenutom pismu Stjepana Silaja iz 1527. godine, kojime je od kralja Ferdinanda I. zatraio dozvolu da podigne franjevaki samostan u Svetoj Gorici (sancta Gorycza) kod Brdovca.33 Poslije se ti podatci navode u dvjema franjevakim kronikama.34 Stariji toponomijski lik Sveta Gorica,35 koji se javlja u vrelima iz XVI. i XVII. stoljea vezanima uz franjevaki samostan, upuuje na mogunost da je na istome mjestu
Rije je o ugovoru meu pripadnicima obitelji Toth, dokumentu iz 1348. godine. Iz vrela se jasno vidi da su Ache eljeli proiriti svoj posjed prema zapadu, a ovaj dokument pokazuje da su u tome najvjerojatnije i uspjeli sredinom XIV. stoljea. (Codex Diplomaticus XI 1913: 448.) 30 possessionibus seu villis inter fluvios Toplica et Szutla situatis (Ivanan 1904: 156). 31 in quarum districtu quator ecclesiae parochiales, una Stae Crucis, altera Sti Georgi, tertia Sti Petri quarta Sti Viti, existunt, cum universis eo ab antiqua spectantibus appertinenciis (Ivanan 1904: 156). 32 Rije je o legendi koja se u brdovekom kraju kazuje sve do dananjih dana. Legenda je potvrena 80-ih godina 20. stoljea kada su povjesniari umjetnosti odredili starost udotvornoga kipa Djevice Marije. Kip su navodno franjevci donijeli sa sobom iz svoje prvotne postojbine u novu crkvu, u ijem se glavnom oltaru i danas nalazi. Kazivanje legende o udotvorstvu kipa poslije je pomoglo crkvi da, uz podrku biskupije, na trgu ispred svetita zapone protenite. (Cvitanovi 1984: 125142.) 33 Habsburki spomenici II 1916: 256257. 34 Gonzaga 1587: 444., Greiderer 1777: 128. 35 appelatur vero vulgo Sancta Goricza id est Sanctus Monticulus, 1628. (HR HDA, 667, kut. 1, fol. 52, 79)
29

19

Branimir Brgles: Toponimija na podruju Susedgradskog vlastelinstva ... FOC 19 (2010), 936

na kojemu je izgraena crkva i prije nalazilo kakvo svetite. U urbarima i popisima crkvene desetine, kao i drugim dokumentima koji bi mogli upuivati na postojanje naselja, nema spomena Svete Gorice. Stanovnici se javljaju tek u drugoj polovici XVII. stoljea, kada je dolo i do promjene imena. Nakon to je crkva posveena Marijinu pohoenju 1682. godine, starije ime promijenjeno je u Marija Gorica. U drugoj polovici XVII. stoljea, u matinoj knjizi krtenih vie je puta koritena dvorjena toponimijska sintagma propre Gorizam, odnosno na Goricam. Nain je to na koji i danas Goriani odgovaraju na pitanje gdje ive. Ojkonim Kraj (< kraj, confinium, u geografskom smislu granica, mea, ili predio izmeu korita rijeke i planinskoga vijenca) nalazi se uz samu rijeku Sutlu koja je u srednjem vijeku predstavljala granicu sa tajerskom, odnosno sa Svetim Rimskim Carstvom. Svi zapisi povijesnih potvrda dolaze u gotovo istom grafijskom liku: Kray (1408.), Kray (1419.), Cray (1496.), Kray (1544.). Ojkonim Harmica javlja se u vrelima tek u drugoj polovici XVII. stoljea (Harmich), premda se sama tridesetnica36 na Sutli, odnosno granici sa tajerskom, spominje ve krajem XV. stoljea. Stoga s velikom sigurnou moemo zakljuiti da se i naselje oko te tridesetnice (ma. harminc trideset) razvilo najkasnije u XVI. stoljeu. Ojkonim Ladu motiviran je glagolom ladati (od starijeg vladati)37 koji se esto javlja u srednjovjekovnim i ranonovovjekovnim vrelima (napose fasijama, oporukama i drugim privatno pravnim dokumentima), a odnosi se na uivanje u vlastelinskomu posjedu. Prema Krivoiu (2002.) ladanje se posebno odnosi na vlastelinsko gospodarenje svojim alodijalnim posjedom. U vremenu feudalnih drutvenih odnosa postojala je razlika izmeu selinih dobara na veleposjedu, koja su obraivali kmetovi dajui dio prihoda veleposjedniku, i alodijalnog dobra koje je u cijelosti pripadalo veleposjedniku. Za obraivanje alodijalnoga posjeda odreena je u srednjevjekovnim urbarima tlaka, jedan od najvanijih oblika kmetskih obaveza prema svom vlastelinu. Za razliku od mnogih drugih veleposjeda u Slavoniji, alodijalni posjedi na Susedgradskostubikom vlastelinstvu bili su rascjepkani po razliitim suijama. Posljedica je to specifinih gospodarskih odnosa na tom vlastelinstvu. Moemo stoga zakljuiti da toponim Ladu oznaava vlastelinski alod. Povijesne potvrde pokazuju manje razlike u zapisivanju toga ojkonima te postoji nekoliko oblika: Ladwch, Ladwchy (1408.), Laduch (1419.), Laducz (1496.), Ladwcz (1565.), Ladwch (1574.).
Tridesetnica je kraljevski porez na robu koju su trgovci uvozili u kraljevstvo. Od procijenjene ukupne vrijednosti robe, trideseti se dio davao tridesetniaru. Tridesetnice su se nalazile u blizini granica kraljevstva i na vanim trgovakim putovima, stoga nam njihov razmjetaj daje sliku o glavnim putevima u kraljevstvu. 37 Hrvatski enciklopedijski rjenik 2002: 654.
36

20

Branimir Brgles: Toponimija na podruju Susedgradskog vlastelinstva ... FOC 19 (2010), 936

Slinu motivaciju, koja je takoer odraz feudalnih drutvenih odnosa u srednjem i ranome novom vijeku, nalazimo i kod ojkonima Farof. Taj se oblik javlja tek u XVII. stoljeu (Farou, 1672.), a na suvremenim zemljovidima ime tog mjesta zapisano je kao Savski Marof (< njem. Meierhof alod, gospotija). Apelativ fara oznauje upu, a u irem smislu posjed upe. U ovom sluaju najvjerojatnije je rije o oranicama i sjenokoama koje se u starijim vrelima spominju kao posjed koji obrauju kmetovi upnika crkve svetog Vida (coloni plebani sancti Viti).38 S druge strane marof se odnosi na vlastelinski alod ili plemiki dvor (curia nobilitatis).39 Kako i kada je Farof preimenovan u, samo na prvi pogled slian lik, Marof za sad ne znamo. Naselje Prigorje razvilo se pri gori, odnosno na granici izmeu pobra i rijene nizine. Povijesne potvrde ne pokazuju znatnih razlika u grafiji: Prigorye (1487.), Prygoria (1565.), Prygoria (1574.). Na podruju sela Drinja otkriveni su arheoloki ostatci iz kasnoantikoga razdoblja koji upuuju na injenicu da je u blizini samoga mjesta postojao prijelaz preko Save. Dren je est apelativ u hrvatskoj toponimiji (osobito pridjevski i izvedenice poput Drenova, Drenovac, Drenica i slino).40 U slubenim dokumentima i zemljovidima spominje se iskljuivo Drenje (s ekavskim refleksom jata), premda bi s obzirom na opis govora (u: ojat 1973. Zeevi 1997 1998. Kapovi 2009.) te s obzirom na to da svoje naselje lokalno stanovnitvo naziva Drinje, upravo Drinje bilo tonije. Potrebno je ipak naglasiti nekoliko injenica vezanih uz povijesne potvrde. Ekavski refleks jata ne nalazimo samo u najstarijoj potvrdi ovoga toponima, koja potjee iz XV. stoljea odnosno vremena prije doseljenja ikavaca, nego i u svim kasnijima izvorima, pa i onima nakon dolaska ikavskoga stanovnitva. Premda su novodoseljeni stanovnici izgovor ojkonima prilagodili svome govoru, u dokumentima Susedgradskog vlastelinstva, urbarima i popisima crkvene desetine ime tog naselja ostalo je nepromijenjeno. Povijesne potvrde su: Drenewo, Drenye (1408.), Deryen (1419.), Drenye (1487.), Drenye (1496.), Irenye (1565.), Drenye (1574.), Drenie (1672.). Meu navedenim povijesnim potvrdama uoavamo elemente maarske grafije, osobito u likovima Deryen i Irenye. To su uobiajeni primjeri prilagodbe imena maarskom izgovoru rastereenjem suglasnikih skupina umetanjem vokala te stavljanjem samoglasnika umjesto suglasnika na poetak imena. Uz Drinje biljem su motivirani i ojkonimi Javorje, ibice i Trstenik. Kod povijesnih potvrda ojkonima Trstenik (< trs, loza), koje su zapisivane
38 39 40

NAZ, Acta capituli antiqua, sv. 21, br. 8/3., NAZ, Acta capituli antiqua, sv. 38, br. 11. Adamek 1971: 77. Skok 1971: 435.

21

Branimir Brgles: Toponimija na podruju Susedgradskog vlastelinstva ... FOC 19 (2010), 936

svaki put u gotovo istom obliku (najstariji: Terztenik, 1408.), nije jasno je li rije o slogotvornom r koji je dobio pratei vokal e ili o prilagodbi maarskom izgovoru. U selu Javorje (< javor), smjetenom malo junije od Brdovca, nalazi se crkva sv. Vida. Ne moemo rei sa sigurnou da se crkva nalazi na istome mjestu od prvoga povijesnog zapisa o njoj, 1334. godine. Meu povijesnim potvrdama Zaworye (1565.), Jaworye (1574.), Jauorie (1672.) nahodimo razliite naine zapisivanja, a istie se najstariji oblik u kojem je poetno j zamijenjeno slovom z. Ojkonim ibice (< iba, iblje) u vrelima se javlja tek krajem XVII. stoljea (Sibiche, 1672.) kao i Lunica (Lusnicza, 1672.). Ime Lunica (< lug uma, movarno tlo, movarna dolina) nosi i potok u blizini kojega se naselje nalazi. Ojkonim Vukovo Selo javlja se sredinom XVI. stoljea (Wokowo Szelo). U toj najstarijoj povijesnoj potvrdi nalazimo slogotvorno koje se reflektiralo kao o. U sljedeoj povijesnoj potvrdi (Wkouo szelo) uoavamo da se slogotvorno reflektiralo kao u. Ojkonim enkovac javlja se na suvremenim zemljovidima u kajkaviziranom obliku enkovec. Premda se u najstarijim povijesnim potvrdama ovaj toponim javlja u toponimijskom obliku Senkowecz (1408.) u kojem se stari poluglas odrazio kao e (to je karakteristino za kajkavske govore), u svim kasnijim potvrdama oit je odraz poluglasa kao a (to je karakteristino za akavske govore): Senkowacz (1574.), Senkouacz (1672.) Prema Rjeniku JAZU taj ojkonim motiviran je osobnim imenom ili nadimkom enko.41 Slian je primjer i s povijesnim potvrdama za ojkonim Dolc (< dolac). Najstarija potvrda ovoga toponima glasi Dolecz, u kojemu se stari poluglas odrazio kao e. Taj je tipino kajkavski oblik promijenjen nakon dolaska novog stanovnitva najprije u Dolac a zatim u dananji oblik Dolc: Dolecz, Dolcz (1419.), Dolacz (1565.), Dolacz (1574.), Dolc (1672.) Toponimi brdovekoga podruja ija se motivacija moe dovesti u vezu s vodom i djelovanjem rijeke ine najbrojniju skupinu. Velik je i broj ojkonima koje moemo svrstati u tu skupinu: selo Zdenci (< zdenac) nalazi se tik uz granicu poplavnoga podruja, Klju se nalazi u blizini staroga ua Sutle u Savu, na mjestu gdje voda kljua.42 libac (< lijeb) se nalazi uz vododerinu. U starijim potvrdama nalazimo e kao refleks jata (Slebek, 1565.), a poslije se refleks mijenja u i (Sliebecz, 1574.). Premda smo toponime Prudnice (< prud), Otoac, Otok (otok u rijenom koritu rijeke Save) i Zaprue (< za prudom) u podjeli svrstali u drugu skupinu, i njih zapravo dovodimo u vezu s rijekom i djelovanjem rijeke. Zajedniko svojstvo svih tih toponima jest da se nalaze u
41 42

Rjenik JAZU 1959 1962: 693. Brozovi Ronevi 1997: 15.

22

Branimir Brgles: Toponimija na podruju Susedgradskog vlastelinstva ... FOC 19 (2010), 936

blizini rijeke Save ili Sutle. Otok i Zaprue naselja su koja su bila odve blizu rijeci Savi i njezinu promjenjivom toku pa danas vie ne postoje, ba kao i Samoborak (naselje na rijenom otoku nasuprot Samoboru). Ojkonim Sobota (< subota) vjerojatno je motiviran nazivom dana u tjednu kad se u tome mjestu odravao trg ili sajam.43 Treba ipak dodati da su naselja u kojima su se odravali trgovi ili sajmovi najee imala crkvu a to ovdje nije sluaj. Sobota je takoer jedno od naselja koje je nestalo. Nemamo nikakvih saznanja o tonoj lokaciji, ali moemo pretpostaviti da se Sobota, poput ostalih brdovekih naselja koja su nestala, nalazila u blizini staroga korita rijeke Save. Meu nestale ojkonime ubrajamo i Opanik (< opat), seoce ili zaselak koji se nalazio u blizini potoka irovnice. Zaprei se nalazi na rubu nekadanje brdoveke suije, danas je najvee naselje brdovekoga kraja. Motiviran je najvjerojatnije apelativom preseka (< presijecati).44 Zaprei (< za presekom) je dakle naselje koje se nalazi za podrujem na kojem se presijecaju putovi i rijeke. Naime, u blizini je ue Krapine u Savu, stara via publica na tome mjestu prelazi Krapinu i presijeca transverzalu sjever-jug (koja prati Krapinu). Povijesne su potvrde: Zaprezechye (1408.), Zaprezeche (1419.), Zapressege (1496.), Zaprezethye, Zapresieche (1672.). U potvrdi s kraja XVII. stoljea (Zapresieche) vidimo da je dolo do promjene refleksa jata, a u suvremenom obliku (Zaprei) i otpadanje sufiksa -je. Mogua je pak i motivacija apelativom prelo (geografski termin, praslav., *prtslo, breuljak izmeu dva brda, ili mea na kakvom brdu).45

5.2. Ojkonimija ostalih suija Susedgradskog vlastelinstva

Pretpostavlja se da je toponim Susedgrad motiviran specifinim poloajem referenta prema susjednim utvrdama. Naime, utvrda Sused nalazi se na susjednom brdu zapadno od najvee zagrebake utvrde Medvedgrada. Takoer, Susedgrad se za lijepa vremena mogao vidjeti i iz samoborske utvrde i trgovita pod njom. Pua je sredite srednjovjekovne puanske suije. Ojkonim je motiviran pridjevom pust (koji je bez ljudi)46. Meu povijesnim potvrdama ne mogu se uoiti vee razlike u grafiji: Puschya, Pwschya. Bistra je ojkonim ija je motivacija vezana uz vodu tekuicu ili potok (< pridjev bistar, bistrica, gorski potok, bistra voda), naime naselje se nalazi u blizini rijeke Krapine, na mjestu gdje se brojni potoci i potoii slijevaju s
43 44 45 46

imunovi 2002: 29. Bezlaj 2003: 38. Skok 1973: 35. Hrvatski enciklopedijski rjenik 2002: 1080. Rjenik JAZU 1898 1903: 693.

23

Branimir Brgles: Toponimija na podruju Susedgradskog vlastelinstva ... FOC 19 (2010), 936

Medvednice prema rijeci. Nalazimo sljedee povijesne potvrde: Bysztra, Byzthra, Bizthra. Naselje Oborovo (< bor, movarite, kaljuasto zemljite)47 nalazi se u blizini Bistre, okrueno potocima, rijekom Krapinom i Medvednicom. Ojkonim Borec motiviran je antroponimom Borch koji se javlja se ve krajem XIII. stoljea. Rije je o prezimenu povezanome s najstarijim vlasnicima Susedgradskog vlastelinstva, obitelji Acha. U povijesnim potvrdama ojkonim Borec zapisivan je gotovo bez ikakvih razlika (Borchecz, 1408.) U kategoriju antroponima pripadaju i ojkonimi Ivanec, Jakovlje i Kupljenovo (< Kuplen, osobno ime potvreno u XIII. stoljeu)48. Ojkonim Stupnik motiviran je apelativom stupa koji se odnosi na stepeniasti izgled povrine tla. U istu klasifikacijsku kategoriju toponima (imenovanih prema morfologiji i sastavu tla) spadaju: Strmec (< strm, strmo mjesto) te Stenjevec (< stijena) naselje juno od mjesta na kojemu se jo od antikih vremena nalazio kamenolom. U povijesnim potvrdama ojkonima Stenjevec (Ztenewecz, Zthenoyowcz, Zthoneuecz, Stanowcz, Ztaniewecz) stari poluglas nije dosljedno zapisivan. Znatan je i broj ojkonima ije je imenovanje motivirano biljem: Cerina (< cer), Hruevec (< kruka), Jablanovec (< jablan), Oreje i Rakitje (< rakita). Kao i kod najstarijih zapisa ojkonima Stenjevec, i kod povijesnih potvrda ojkonima Jablanovec (Jablanowcz) stari poluglas nije zapisan. Ime irovnica (< ir), koje je neko nosilo naselje negdje izmeu Pue i Trstenika, danas se zadralo kao ime potoia koji se ulijeva u potok Puu. Na mjestu na kojemu je stara via publica prelazila preko rijeke Krapine nalazio se gaz ili skela. Oko te toke u srednjem se vijeku razvilo i naselje Krapinski Brod (< brod, gaz, skela): Krapynzky Brod (1408.), Crapinzky Brod (1496.), Vadum Krapine (1565.), Vadum Krapinae (1574.). Pojatno (< pojata, tala, tagalj) je naselje koje se u vrelima javlja poetkom 15. stoljea. Meu povijesnim potvrdama nema veih razlika u nainu zapisivanja: Poyathno (1408.), Poyatno (1574.). Naselje Novaki ime je dobilo po novakima, novim doseljenicima na podruje Susedgradskog vlastelinstva. Prvi put se spominje ve poetkom XV. stoljea (Nowak, 1408.).

47 48

Brozovi Ronevi 1999: 7. Rjenik JAZU 1898 1903: 804.

24

Branimir Brgles: Toponimija na podruju Susedgradskog vlastelinstva ... FOC 19 (2010), 936

6.

Podjela povijesnih toponima vlastelinstva Susedgrad prema motivaciji

6. 1. Imena uvjetovana morfologijom i sastavom tla

a) izravno imenovanje a.1. zemljopisni nazivi: Suija Brdovec: Brdovec, Dolc, Otoac49, Otok, Prigorje, Prudnice, Zaprei, Zaprue, Zbel (< zbeliti, izbijeliti) Ostale suije: Belinec(?), Dolec, Otok, Perjavica (< perjast), Podgorje, Prudnjak (< prud) a.2. toponimijske metafore Ostale suije: Dolje, Ponikve b) povrinska svojstva tla te sastav i osobitosti tla Suija Brdovec: Peenica (< pjeskovita zemlja), Oplaznik (< oplaziti, obnaiti, ogoliti) Ostale suije: Duica (< duga, duguljasta), Goljak, Stenjevec, Pua, Pustodol (< pusti dol), Strmec, Stupnik c) imena tvorena odnosima prema drugim objektima i od drugih toponima Suija Brdovec: Samoborak Ostale suije: Brestovno, Podsused, Posavje, Susedgrad d) imena motivirana nazivima biljaka: Suija Brdovec: Bazaljica (< bazga), Bukovak, Drenje, Gromano (< grm)50, Hrastina, Javorje, Rogoznica, ibice, Trstenik, Vrbovak, Zahrastnica Ostale suije: Cerina, Hruevec, Jablanovec, Oreje, Poarina (< poarina, trava usahla od sunane ege),51 Rakitje, Raenovica (< ra), irovnica e) imena motivirana nazivima ivotinja: Suija Brdovec: Makovac (moe biti od antroponima), Vukovo selo (moe biti od antroponima) Ostale suije: Lisiina, Vuak
49 50 51

Ukoeno su zapisani toponimi koji danas vie ne postoje. Kao i Grmoica ija je najstarija potvrda Gremla (Laszowski 1903: 91). Rjenik hrvatskog ili srpskog jezika 1935: 335.

25

Branimir Brgles: Toponimija na podruju Susedgradskog vlastelinstva ... FOC 19 (2010), 936

6.2. Zemljina imena motivirana vodom

a) hidronimski nazivi: Suija Brdovec: Zdenci b) hidronimijske metafore: Suija Brdovec: libec b) svojstva vode: Suija Brdovec: Klju, Lunica Ostale suije: Bistra, Oborovo

6.3. Imena uvjetovana ljudskom djelatnou

a) odraz drutvenih prilika: Suija Brdovec: Farof, Ladu, Opaica, Kraj, Sobota Ostale suije: Novaki b) kultura tla i njegovo iskoritavanje: Suija Brdovec: enkovec, Veliki tranik Ostale suije: Lazine (< laz) b) gospodarski i drugi objekti po kojima su imenovani predjeli: Suija Brdovec: Harmica, Marija Gorica (Sveta Gorica), Sveti Kri Ostale suije: Krapinski Brod, Pojatno

6.4. Imena motivirana antroponimima

Suija Brdovec: Gorupev brig (< prezime Gorwpach, potvrda u popisu iz 1420. godine), Kalamiri (< prezime Kalamir, potvreno u XVII. st.), Makovac (< prezime Machkowych, povijesnu potvrdu nahodimo u popisu crkvene desetine iz 1420. godine), Tomaevac Ostale suije: Borec, Ivanec, Jakovlje, Matijaevec, Pukarevo (< prezime Pwxar nahodimo u vrelu s kraja XVI. st.), Kupljenovo (< povijesnu potvrdu za prezime Kuplen nalazimo u vrelu iz XIII. st.)

26

Branimir Brgles: Toponimija na podruju Susedgradskog vlastelinstva ... FOC 19 (2010), 936

7. Podjela povijesnih toponima prema referentima

Referent brijeg, brdo naselje Toponim Bazaljica, Bukovak Belinec, Bistra, Borec, Brdovec, Cerina, Dolc, Dolec, Dolje, Drenje, Farof, Harmica, Hruevec, Ivanec, Jablanovec, Jakovlje, Javorje, Klju, Kraj Krapinski brod, Kupljenovo, Ladu, Lunica, Novaki, Oborovo, Oplaznik, Oreje, Otoak, Otok (Brd.), Otok (Sused.), Podsused, Pojatno, Ponikve, Posavje, Prigorje, Prudnice, Prudnjak, Pustodol, Pua, Rogoznica, Samoborak, Sobota, Stenjevec, Strmec, Susedgrad, Sv. Kri, enkovac, ibice, Trstenik, Vuak, Vukovo Selo, Zaprei, Zaprue, Zdenci, irovnica, libec Brestovno, Duica, Lazine, Lisiina, Peenica, Prudnjak, Pua, Poarine, Pukarevo, Raenovica, Veliki tranik, Vuak, Zahrastnica Bazaljica, Bijela gorica, Bukovak, Lunica Novaki, Podgorje, Stenjevec, Zaprei Dolc, Makovac, Vuak Bazaljica, Bukovak, Dolc, Dolec, Goljak, Gromano, Hruevec, Kraj, Lendovak, Matijaevec, Oplaznik, Perjavica, Ponikve, Pukarevo, Sv. Kri, Tomaevac, Trstenik, Vrbovak, Zbel

polje, livada

potok suija (seoska opina) uma vinograd

8. Graa
8.1. Toponimi u vrelima XV. stoljea
Toponim
Bazaljica Belinec Bistra Borec Brdovec Bukovak Dolc Dolec Dolje Drenje Referent vinograd naselje naselje naselje su./nas. vinograd vin./nas. vin./nas. nas./vin./ um naselje Belsinczy Bysztra Borchecz Berdowcz

1408.

1419., 1420., 1446.

Bazalycza, Bazalicza Belsincz Byztra Berdowecz Bwkowstyakh Dolecz, Dolcz Dolye Deryen

1487.

1496.

Belsinez Bistra Borchecz Berdowecz

Belsinczy Borchecz Berdouecz

Dolecz Dolye Drenewo, Drenye

Dolye Drenye Drenye

27

Branimir Brgles: Toponimija na podruju Susedgradskog vlastelinstva ... FOC 19 (2010), 936 Gromano Hruevec Ivanec Jablanovec Jakovlje Klju Kraj Krapinski Brod Kupljenovo Ladu Matijeevec Novaki Oborovo Oplaznik Oreje Otok (Brd.) Otok (Sused.) Podsused Pojatno Ponikve Posavje Prigorje Pua Samoborak Sobota Stenjevec Strmec Susedgrad enkovac Tomaevac Trstenik Vrbovak Vuak Vukovo Selo Zaprei Zaprue Zdenci Zbel irovnica vinograd naselje naselje naselje naselje naselje vin./nas. nas./rij. prijelaz naselje naselje nas./vin. nas./vin. naselje nas./vin. naselje naselje naselje naselje naselje vin./nas. naselje naselje nas./su. naselje naselje nas./su. naselje utvrda/nas. naselje vinograd naselje vinograd nas./uma naselje su./nas. naselje naselje vinograd naselje Gromacnykh Hrusewecz Iwanczy Jablanowcz Jakowlye Klwch Kray Krapynzky Brod Kwplenowo Ladwch
Matheasewczy

Iwanczy Jakowle Klwch Kray Jablanowczy Jacowlye Klyuch

Laduch Mathyawcza

Laduch
Matheasewecz

Clucz Cray Crapinzky Brod Kwplenowo Laducz Nouachy

Nowak Oborowo Oplaznyk Oresye Ottok Ottok oppidum sub Zwmzedwara Poyathno Poniqui Pozawye Prigorye Puschya, Pwsthya Zobotha Ztenewecz Ztermecz Zomzedwara Senkowecz, Senkowczy Therztenyk Othok Ottok

Othok

Poniqui Pozawye Prigorye

Poyathno Poniqui Posawye Prigorye

Poniqui Pozawye Prigorye Puscha

Zamoborschyak Zthenoyowcz Ztermecz Zwmzedwara Zobotha Zthoneuecz

Senkowzy Thomasewcz Therzthenyk Werbowstyakh Wothyak Zaprezeche Zaprodye Zdenecz Bzely

Therzthenyk

Terztenyk

Wokowozelo Zaprezechye Zaprodye Zdenczy Syrownycza Zapressege Zaprodye Zdenczy

28

Branimir Brgles: Toponimija na podruju Susedgradskog vlastelinstva ... FOC 19 (2010), 936

8.2. Toponimi u vrelima XVI. stoljea

Toponim
Referent

1544.
Bazalycza

1565., 1567.
Belsyncz Byzthra Borchyech Berdowcz

1574.
Bazalycza Belsyncz Belagoricza Bizthra Borchecz Berdocz Breztowno Bwkowschyak Cerina Dolacz Dollye Drenye Dwsycza Golyak Gramasno Hrwssewacz

1672.

Bazaljica vinograd naselje Belinec Bijela gorica naselje Bistra naselje Borec naselje Brdovec su./nas. Brestovno polje Bukovak vinograd naselje Cerina Dolc vin./nas. vin./nas. Dolec Dolje naselje Drenje naselje polje Duica Farof naselje Goljak vinograd Gromano vinograd Hruevec nas./vin. Harmica naselje Ivanec naselje Jablanovec naselje Jakovlje naselje Javorje naselje Klju naselje Kraj vin./nas. naselje Krapinski brod Kupljenovo nas./vin. Ladu naselje Lazine polje Lendovak vinograd polje Lisiina Lunica nas./pot. Marija Gorica naselje Matijaevec Novaki Oborovo Opaica, Opanik nas./vin. su./nas naselje naselje

Berdouec

Bwkowschyak Dolcz Czeryna Dolacz Dolecz Dwolye Irenye

Dolc

Drenie Farou

Gromachnyk

Gromachno

Harmich Iwanczy Jablanowcz Zaworye Klywcz Kray Vadum Krapine Kroplenowo Ladwcz Iwanczy Jablanowcz Jakowlya Jaworye Klywch Kray Vadum Krapinae Kuplenowo Ladwch Lazyna Lendowschyak Liszichina

Kray

Jauorie Kluch Kray

Laduch

Sancta Gorycza Nowak Opachnyk Mateassewacz Nowaky Obrow

Lusnicza Goricz

Opachnik

29

Branimir Brgles: Toponimija na podruju Susedgradskog vlastelinstva ... FOC 19 (2010), 936

Oplaznik Otoac Otok (Brd.) Otok (Sused.) Oreje Perjavica Peenica Podgorje Podsused Pojatno Ponikve Prudnjak Posavje Poarina Prigorje Prudnice Pustodol Pua Rakitje Raenovica Pukarevo Rogoznica Samoborak Stenjevec Strmec Susedgrad Sv. Kri enkovac ibice Tomaevac Trstenik Veliki tranik Vrbovak Vukovo Selo Vuak Zahrastnica Zaprei Zaprue Zdenci Zbel irovnica libec

vin./nas. naselje naselje naselje naselje vinograd livada su./nas naselje naselje vinograd polje naselje polje naselje naselje naselje su./nas. naselje polje polj./vin. naselje naselje su./nas nas./vin. tvr./nas. nas./vin. naselje naselje vinograd nas./vin. ledina vinograd naselje polje polje naselje naselje naselje vinograd naselje naselje

Oplaznik

Oplaznik Othochyak Ottok Otthok

Podgorya Poyathno

Pozawye Prygoria Prwdnycza Pwschya Rakythye

Rogoznycha Stanowcz

Oplaznik Ottochyacz Othok Otthok Oressye Perowycza Peschenyk Podgorya Sub Zumzed Poyatno Ponykwae Prudnycza Pozawye Posaryna Prigorye Prwdnycza Pwztodoll Pwschya Rakittye Rasenowicz Pwxar Rogoznycza Ztaniewecz Ztermecz Zomzed Sanctae Crucis Senkowcz

Prigorie Prudnicza

Zamoborschyak Zamoborschyak

Sancte Crucis Synkowcz Thomasewcz Therzthenyk

S. Crucis Senkouacz Sibiche

Tomasseuecz Tomassewacz Therzthenyk Terztenyk foenile magnum Werbowschyak Werbowschyak Wokowo Szelo Wkouo szelo Wochyak Zahraztnycza Zaprezethye Zaprezechye Zapresichie Zaprwdye Zaprwdye Izdencz Zdenczy Zdenczy Zbeel Sbeel Syrownycha Sirownycza Slebek Sliebecz

30

Branimir Brgles: Toponimija na podruju Susedgradskog vlastelinstva ... FOC 19 (2010), 936

9.

Zakljuak

Podruje brdoveke suije, ije se povijesne granice uglavnom poklapaju s dananjim prostiranjem kajkavsko-ikavskoga donjosutlanskoga govora, u povijesno-onomastikome smislu pokazuje komparativne razlike u odnosu na prostor preostalih suija Susedgradskoga vlastelinstva. U prvome redu to se odnosi na promjene do kojih je dolo nakon doseljenja ikavskoga akavskog stanovnitva u prvoj polovici XVI. stoljea. Obraeni prostor omeen Sutlom na zapadu, Savom na jugu i Krapinom na istoku te pobrem na sjeveru dobio je ime Brdovec u prvoj polovici XV. stoljea. Zahvaljujui povijesnim vrelima moemo zakljuiti da su gotovo sva naselja na podruju Brdovekoga prigorja, odnosno povijesne brdoveke suije Susedgradsko-stubikoga vlastelinstva, postojala prije dolaska ikavaca iz istonih krajeva. Za razliku od ojkonima koje nahodimo u vrelima iz XV. stoljea, za znatan broj mikrotoponima moemo zakljuiti da su nastali u drugoj polovici XVI. stoljea, u vremenu znatne ekspanzije vlastelinstva, krenja uma, sadnje vinograda i privoenja zemlje poljodjelstvu. U povijesnoj je perspektivi upotreba imena Brdovec bila dvojaka. U izvorima se to ime upotrebljava za imenovanje najzapadnijega dijela Zagrebake upanije, omeenog trima rijekama: Savom, Krapinom i Sutlom. U najstarijim dokumentima iz XIV. stoljea spominju se imena Krapina i Zakrapinje, a od prve polovice XV. stoljea poinje se upotrebljavati ime Brdovec. Istodobno Brdovec je i ime naselja s kojim se usko vezuje crkva i upa svetoga Vida. Prvi spomen sela Brdovca naen je u dokumentu s poetka XV. stoljea, a istodobno se odnosi na naselje i na itav kraj. Gotovo sva naselja Brdovekoga prigorja koja nalazimo u izvorima i urbarima Susedgradskog vlastelinstva postoje i danas. Samo tri naselja nisu se nalazila dovoljno daleko od rijeke Save, u sigurnosti kontaktne zone izmeu nizine i pobra, i zbog toga su nestala. Usporedimo li podatke o granicama brdoveke suije u XVI. stoljeu, s rasprostranjenou kajkavsko-ikavskoga govora prikazanom na 2. karti, moemo zakljuiti da se te granice gotovo u potpunosti podudaraju. Zakljuujemo stoga da je novo akavsko stanovnitvo planski naseljavano na podruju suije Brdovec, na krajnjem zapadu Susedgradskog vlastelinstva. To vlastelinstvo u predmigracijskom razdoblju nije bilo osobito naseljeno, a poetkom XVI. stoljea uoavamo demografske i gospodarske promjene. Naime, ne samo da su sela brdoveke suije sve naseljenija, nego se uz ta sela javljaju novostvorena polja i vinogradi. Usporedbom toponima u brdovekoj suiji s onima iz drugih suija Susedgradskog vlastelinstva, uoavamo da je samo na podruju na kojem je 31

Branimir Brgles: Toponimija na podruju Susedgradskog vlastelinstva ... FOC 19 (2010), 936

dolo do znatnijih demografskih promjena, migracijom ikavskoga stanovnitva, vidljiva znatnija promjena u zapisivanju imena naselja, vinograda i oranica. Osnovne su razlike izmeu akavskih i kajkavskih govora, vidljive u povijesnim potvrdama, refleks jata i stari poluglasa va.52 Ikavski refleks jata kod ojkonima je vidljiv samo u jednome primjeru. Prije dolaska ikavaca ojkonoim libec (koji je na suvremenim zemljovidima zabiljeen u pokajkavljenomu obliku lebec) javlja se u najstarijim povijesnim potvrdama u obliku Slebek, u kojemu je oit e kao refleks jata. Nakon doseljenja akavskoga stanovnitva poinje se javljati u obliku Sliebecz. Drugi je primjer ojkonim Drinje, koje se u povijesnim potvrdama, ali i na dananjim slubenim zemljovidima javlja kao Drenje, dakle s ekavskim refleksom jata. Neto je vie primjera za refleks a prema starom poluglasu va kao u akavskom. Prije dolaska ikavaca nahodimo toponimijske likove: Dolecz, Senkowecz, Thomasewecz a u postmigracijskom razdoblju: Dolacz, Dolcz, Dolc, Otochak, Senkouacz, Tomassewacz. U ostalim suijama, dominantno kajkavskim, prevladava refleks staroga poluglasa va u skladu s kajkavskim: (Belsynecz, Jablanowecz). Slogotvorno od poetka XVI. st. reflektira se u suiji Brdovec prije dolaska ikavaca kao o: Wokowo Szelo (Vukovo selo), a nakon dolaska ikavaca kao u: Wkovo selo. U suiji Podgorje reflektira se kao o: Wochyak (danas Vuak). Niz donesenih zakljuaka utemeljen je na radu sa svim dostupnim podatcima iz razliitih grana znanosti. Velika graa dobivena transkripcijom povijesnih vrela omoguila nam je da potvrdimo pretpostavke povjesniara i dijalektologa vezane uz prostor Susedgradskog vlastelinstva.

Literatura:
ADAMEK, JOSIP. 1964. Graa o susjedgradsko-stubikom vlastelinstvu. Arhivski vjesnik 78, Zagreb, 107113. ADAMEK, JOSIP. 1966.1967. Susjedgradsko-stubiko vlastelinstvo uoi seljake bune 1573. Historijski zbornik, 1920, Zagreb, 141194. ADAMEK, JOSIP. 1971. Stari Brdovec. Kaj, 34, Zagreb, 714. BEZLAJ, FRANCE. 2003. Zbrani jezikoslovni spisi I i II. Ljubljana: Zaloba ZRC. BOJNII, IVAN. 1910. Presluavanje svjedoka protiv susjedgradskom silniku Franji Tahyju god. 1567. Vjesnik zemaljskoga arkiva, 12, Zagreb, 1647. BROZOVI RONEVI, DUNJA. 1997. Hidronimi s motivacijom vrelita na povijesnom hrvatskom jezinom podruju. Folia onomastica Croatica, 6, Zagreb, 140.
52 Ovdje je ipak potrebno naglasiti da, iako nam je u povijesnim potvrdama najee teko pratiti vane morfoloke, leksike i dijalektne elemente, ipak je mogue uoiti odreene trendove.

32

Branimir Brgles: Toponimija na podruju Susedgradskog vlastelinstva ... FOC 19 (2010), 936

BROZOVI RONEVI, DUNJA. 1999. Nazivi blatita i njihovi toponimijski odrazi u hrvatskome jeziku. Folia onomastica Croatica, 8, Zagreb, 144. BROZOVI, DALIBOR. 1963. O rekonstrukciji predmigracionog mozaika hrvatskosrpskih dijalekata. Filologija, 4, Zagreb, 4555. BUTURAC, JOSIP. 1984. Popis upa zagrebake biskupije 1334. i 1501. godine. Starine JAZU, 59, Zagreb, 43108. CVITANOVI, URICA. 1984. Zagrebaki graditelji grade u Marija Gorici. Iz starog i novog Zagreba 6, 125142. CVITANOVI, URICA. 1992. upna crkva Sv. Marije od Pohoda u Mariji Gorici. Nekad franjevaki samostan i Gospino protenite. Kaj XXV (3), 7588. IKO, BRANKO. 2005. Susedgradsko-stubiko vlastelinstvo nakon seljake bune (1574.1650.) Magistarski rad. Zagreb. GONZAGA, FRANCISCUS. 1587. De Origine Seraphicae Religionis Franciscan eiusque progressibus, de Regularis Observantiae institutione, forma administrationis ac legibus, admirabilique eius propagatione, Rim. GORJANOVI KRAMBERGER, DRAGUTIN. 1893. Geologijski i hidrografijski odnoaji Marija-Gorikih brdina. Rad JAZU, 113, Zagreb, 2937. GREGL, ZORAN. 1984. Pokuaj rekonstrukcije antike cestovne mree na podruju Zagreba. Iz starog i novog Zagreba, 6, Zagreb, 715. GREIDERER, VIGILIUS. 1777. Germania Franciscana, seu chronicon geographo historicum Ordinis S. P . Francisci in Germania: tractans primario de provinciis et domiciliis dicti ordinis sub stemmate observantium militantibus, secundario etiam de aliis sub iurisdictione aliorum superioru. Innsbruck. HERKOV, ZLATKO. 1987. Povijest zagrebake trgovine. Zagreb: JAZU. HODIMIR SIROTKOVI, JOSIP KOLANOVI (ur.). 1998. Diplomatiki zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Dodaci I i II. Zagreb: HAZU, HDA. Hrvatski enciklopledijski rijenik. 2002. Zagreb: Novi liber. IVANAN, LJUDEVIT. 1904. Vratislav i pleme Acha. Vjesnik zemaljskog arhiva, 6, Zagreb, 10163. KRIVOI, STJEPAN. 2002. Brdovec, Ladu, enkovec i Drenje (postanak i znaenje naziva). Brdoveki zbornik, 3, Zaprei, 2140. KUKULJEVI-SAKINSKI, IVAN 1869. Susedgrad. Njeke gradine i gradovi u kraljevini Hrvatskoj I. Zagreb. LASZOWSKI, EMILIJE (ur.). 1916. Habsburki spomenici Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Svezak II. Zagreb: JAZU. LIPLJIN, TOMISLAV. 2002. Rjenik varadinskoga kajkavskog govora. Varadin: Garestin. LONARI, MIJO. 2005. Kajkaviana & alia. Ogledi o kajkavskim i drugim hrvatskim govorima. akovec: IHJJ, Zrinski d.o.o. 33

Branimir Brgles: Toponimija na podruju Susedgradskog vlastelinstva ... FOC 19 (2010), 936

LJUBLJANOVI, SREKO. 1998. Zagrebaka vinogorja u 15. i 16. stoljeu. Kaj, 5 6, Zagreb, 97116. PREMERL, TOMISLAV. 1998. Zagrebako prigorje. Kaj, 34, Zagreb, 5965. PRISTER, LADA 1998. Susedgrad ili nedovrena pria o jednom gradu: katalog izlobe. Zagreb: Hrvatski povijesni muzej. RAKI, FRANJO. 1875. Gradja za poviest hrvatsko-slovenske seljake bune god. 1573. Starine, 7, Zagreb, 164322. Rjenik hrvatskog ili srpskog jezika. 1898. 1903. Zagreb: JAZU. SKOK, PETAR. 1973. Etimologijski rijenik hrvatskoga ili srpskoga jezika. Zagreb: JAZU. SMIIKLAS, TADIJA (ur.). 1903. Diplomatiki zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonij. Svezak III. Zagreb: JAZU. SMIIKLAS, TADIJA (ur.). 1911. Diplomatiki zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Svezak XI. Zagreb: JAZU. EGOTA, TOMISLAV. 1986. Neke kvartoloke i arheoloke implikacije fluktuacije vodostaja Save u Zagrebu. Rad, 20, Zagreb, 305307. IMUNOVI, PETAR. 2002. Ojkonimija srednjovjekovne Vukovske upe. Folia onomastica Croatica, 11, Zagreb, 141. OJAT, ANTUN. 1973. Kajkavski ikavci kraj Sutle, Rasprave Instituta za jezik 2, 3744. ULEK, BOGOSLAV. 1879. Jugoslavenski imenik bilja. Zagreb: JAZU. TKALI, IVAN KRSTITELJ. 1873.1874. Povjestni spomenici zagrebake biskupije: XII. i XIII. stoljea. Zagreb. VIR, INES, JOZI, ELJKO. 2009. Kajkavski ikavski govor Hrebine i kajkavski ekavski govor Kupljenova, fonoloke usporednice. Filologija, 53, Zagreb, 5592. ZEEVI, VESNA. 1988. Kajkavski ikavci s gledita dijalekatskoga kontakta. Rasprave Instituta za jezik, 14, Zagreb, 217231. ZEEVI, VESNA. 1997.1998. Kajkavci ikavci u Lijevom Sredikom (fonoloki aspekt). Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 2324, Zagreb, 357371. ZEEVI, VESNA. 2000. Hrvatski dijalekti u kontaktu. Zahreb: IHJJ.

Vrela
1. Hrvatski dravni arhiv, fond 641, Neoregistrata acta. 2. Hrvatski dravni arhiv, fond 667, Franjevaki samostan Marija Gorica Brdovec. 3. Hrvatski dravni arhiv, fond 706, Arhivski fond obitelji ikulin Sermage. 34

Branimir Brgles: Toponimija na podruju Susedgradskog vlastelinstva ... FOC 19 (2010), 936

4. Hrvatski dravni arhiv, fond 726, Arhivski fond obitelji Josipovi Vojkovi. 5. Hrvatski dravni arhiv, fond 749, Arhiv obitelji Ori Cludius Slaveti. 6. Nadbiskupijski arhiv Zagreb, Acta capituli antiqua, sv. 21 7. Nadbiskupijski arhiv Zagreb, Acta capituli antiqua, sv. 24, br. 32 8. Nadbiskupijski arhiv Zagreb, Acta capituli antiqua, sv. 38, br. 1-10. 9. Nadbiskupijski arhiv Zagreb, Locus credibilis I, sv. 1, br. 258.

35

Branimir Brgles: Toponimija na podruju Susedgradskog vlastelinstva ... FOC 19 (2010), 936

Toponymy of the Susedgrad manor in historical sources

Abstract The work is focused on a specific geographical region and research questions concerning Susedgrad feudal possession and the demographic change caused by Ottoman attacks on eastern borders of Croatian medieval kingdom. These attacks, recorded in medieval and early modern written historical sources in 15th and 16th century, caused the greatest demographic change in Croatian history. In fact, its consequences were so great that we often hear, in the humanities scientific field, about the before- and after- migratory period. For the Susedgrad medieval and early modern manor the migrations meant great economical advancement, because a well inhabitated feudal possession meant more workers, crop and money for the landlord. The second, much more far reaching consequence, concerns the dialect used by the immigrants. These immigrants spoke the ikavian-akavian dialect. During time, they assumed kaykavian elements, but kept the ikavian reflex of jat. This paper analyses earliest recorded place names, which are the only evidence of linguistic and dialectical development in 15th and 16th centuries. Using the research of Croatian linguists, historical written sources together with onomastic and historical methodology, this paper tries to give the answers concerning spatial and temporal boundaries of pre- and post-migration situation in the Susedgrad feudal possession. The author is especially interested in the western part of the estate, the so-called Brdoveko prigorje, the home of kaykavianikavian speakers. The author has analised and transcribed the written sources, obtaining a data-base of several thousand personal names, surrnames and place names. These written sources are landlord and church documents with lists of srefs and their obligations. These obligations were: tithe in wine and grain, taxes, and the tlaka or tenant-peasants corve labour. Kljune rijei: onomastika, toponimija, kajkavci ikavci, srednjovjekovni i ranonovovjekovni povijesni izvori, srednjovjekovne i ranonovovjekovne migracije Key words: onomastics, place-names, kaykavian-ikavian speakers, medieval and early modern historical sources, medieval and early modern migrations

36