1995-05-03, "ZORA", SRIJEDA, 3.

SVIBNJA 1995

P.S. Tekst se odnosi na razdobje 1967.g. Josip Jurevi

JEZIK ZA ZUBE!
Neprijateljska zavjera je otkrivena i onemo guena. Snage branitelja zajednice i naro da uspjeno su provele sloenu akciju na ot krivanju neprijateljske operativno proved bene grupe. Diverzija je sprijeena u posljednjem trenutku. Radilo se o satima. Svako kanjenje ili nepreciznost snaga obrane u izvoenju akcije imalo bi katastrofalne posljedice po zajednicu i narod. Diverzija je imala namjeru potpuno unititi ovu fazu naeg razvoja, ime bi u pitanje doao i opstanak same Revolucije kao takve. Virus koji su diverzanti namjeravali pustiti medu na narod izazvao bi nekontrolirane razmjere. Imena zloinaca jo uvijek se dre u tajnosti u interesu daljnje istrage. iri krug inspiratora jo uvijek nije u potpunosti otkriven. Potpuno dovrenje zadatka naih snaga onemoguava duboka konspirativnost naih neprijatelja. Prema dojavama naih suradnika - osmatraa - neki od njih skrivaju se u najdubljem mraku pojedinih naih kulturnih instifucija. Dodatnu zabu_ nu izaziva njihovo pojavljivanje na veem broju takvih mjesta. No, opasnost, u ovom trenutku, vie nema dramatine razmjere, jer su u obranu Revolucije ukljuene sve nae snage; na svim razinama. Tuilatvo radi svoj posao, a Sabor- kao najvei zatitnik onoga to je najsvetije, to je izvojevano u naoj narodnooslobodilakoj borbi, a to je bratstvo ijedinstvo ega se ne moemo odrei, i za to su pale velike, milijunske rtve na svojoj razini poduzima odlune pripreme mjera koje e oistiti nae institucije od neprijatelja i na taj nain zauvijek onemoguiti ponavljanje slinih diverzija. Sam virus je iz porodice Deklaracija, a puni naziv mu 1e Deklaracija o hrvatskom jeziku.

STIPE MESI, ZASTUPNIK U REPUBLIKOM VIJEU

Traimo da i tuilatvo pokrene krivini postupak! Drugarice i drugovi zastupnici! Vrijeme je ve poodmaklo, ali mislim a moram neto kazati u vezi s Deklaracijom, s bukom koja se digla u javnosti Deklaracijom. Nije nas inenadilo bacanje bombi na naa predstavnitva u Americi i Kanadi, bacanje bombi na nae konzulate u Zapadnoj Njemakoj, jer znamo tko baca te bombe, znamo tko stoji iza tih grupica koje jo misle da mogu nauditi naem razvoju, da mogu neto nauditi naoj socijalistikoj Jugoslaviji. Ali, iznenadila nas je Deklaracija koju, na odredeni nain, svrstavam u iti ko s nekolicinom bombaa prema itavom naem nacionalnom tijelu. Deklaracija, po mojem miljenju-nisam lingvist - nema nikakve veze s naukom ve i zbog toga to nije pokuala nuano rjeavati stvari. Pola je od javnog objavljivanja amandmana; a to je presedan. Ako je to trebalo da bude amandman Saveznoj skuptini onda - to su ve drugovi rekli prije mene - postoji za to redovan put. Meutim, toga se nitko nije drao: Normalno je da svi koji smo imalo razboriti shvaamo o emu se ovdje radi. Kad sam proitao Deklaraciju; sjeo sam i zamislio se. Nije mi dugo trebalo da svatim da je to politika diverzija uperena protiv socijalistikog razvoja nee zemlje, uperena protiv onoga to je najsvetije, to je izvojevano u naoj narodnooslobodilakoj borbi, a to je bratstvo i jedinstvo, ega se mi ne moiemo odrei, i za to su pale velike, milijunske rtve. Ovi bombai, s koje god strane dolazili, doi e sigurno pod udar ne samo naeg hrvatskog naroda, nego svih naroda nae socijalistike domovine. Bez obzira na koji nain

se postavljaju obranaki potpisnici i sugovornici tih potpisnika, na koji nain se oni branili, da su to potpisali u pijanom ili kakvom drugom stanju; ako od toga polazimo, moramo postaviti pitanje kako izgleda knjievno djelo koje je netko od njih napisao. Jer, ako netko stavlja svoj potpis u pijanom stanju, vjerojatno i pie u pijanom stanju. ... Mislim da je Deklaracija i utjecaj koji su njezini inspiratori eljeli imati u javnosti doivjela apsolutni krah. Javnost je osudila sve inovnike u sastavljanju Deklaracije, pa se pridruujem onim zastupnicima koji trae da se objelodane imena potpisnika, da se ne samo drutveno i politiki osude stavovi i potpisnici Deklaracije nego da i tuilatvo pokrene krivini posupak protiv odgovornih za to.

1995-05-03, ZORA, SRIJEDA, 3.SVIBNJA 1995

UDBA: ZLOINAKI STROJ

Pie: Anka Vuji

U razdoblju od 1946. do 1990. godine ubijeno je ezdeset i sedam hrvatskih emigranata diljem svijeta Zabiljeena su dvadeset i tri neuspjela atentata, etri uspjele i dvije neuspjele otmice, te etiri nestanka hrvatskih emigranata.
Povijest jugokomunistikih tajnih slubi see do poetaka postojanja Komunistike partije Jugoslavije, iji su lanovi i dunosnici bili u organiziranoj suradnji s odgovarajuim slubama SSSR-a. Poetkom II svjetskog rata nametnuta je Josipu Brozu Titu potreba asnivanja vlastite tajne slube. Stoga je Tito 10. kolovoza 1941. godine izdao uputu partizanskim odredima glede pitanja sigurnosti. Upute su bile ope naravi, a njihova glavna prouka glasila je da izdajice i provokatore treba smjesta likvidirati. Tek 13. svibnja 1944. godine Tito donosi odluke koje su omoguavale profesionalniji rad partizanske sigurnosno-obavjetajne slube. Osnovano je i Odelenje za zatitu naroda (OZNA) koja je preteito obavljala poslove kontraobavjetajne slube. Sva pojedinana i masovna ubojstva koncem II.svjetskog rata i nakon njegovog zavretka, posebice vezano za dogaaje poznate pod nazivom Bleiburka tragedija i Krini put, dogadala su se pod pokroviteljstvom i u reiji OZNE. Tim zloinima OZNA je na velika vrata ula u moni krvniki klub komunistikih tajnih slubi na elu s NKVD-om. U oujku 1946. godine OZNA je, zbog sve veeg posla, razdvojena na civilnu i vojnu slubu: Upravu dravne bezbednosti (UDBA) i Kontraobavjetajnu slubu (KOS). KOS je 1955. godine preimenovan u Organ bezbednosti (OB), a UDBA1966. godine, nakon tzv. Brijunskog plenuma, u Slubu dravne bezbednosti (SDB), odnosno Slubu dravne sigurnosti (SDS). OB je djelovao pri Saveznom sekreterijatu narodne odbrane (SSNO), a SDB pri Saveznom sekreterijatu unutranjih poslova (SSUP). Pri Saveznom sekretarijatu inostranih poslova (SSIP) formirana je Uprava za istraivanje i dokumentaciju (UID), koja je kasnije preimenovana u Slubu za istraivanje i dokumentaciju (SID). Radom tih slubi koordiniralo se iz kabineta predsjednitva SFRJ. Organizacijska struktura OB bila je prilagodena ustroju JNA. Pri armijskim oblastima, garnizonima, pukovima itd., odnosno odgovarajuim jedinicama u mornarici i zrakoplovstvu, postojale su tzv. Kontraobavjetajne grupe (KOG), dok je pri Teritorijalnoj odbrani (TO) djelovala tzv. Bezbednost teritorijalne odbrane. Postojala je i Vojnoobavjetajna sluba (VOS) koja je svoju aktivnost uglavnom razvijala preko vojnih misija i diplomatskih predstavnitva SFRJ u inozemstvu. SDB kao civilna kontraobavjetajna sluba sastojala se od nekoliko uprava (odjela). Tri glavne uprave bavile su se:
2

1) unutranjim neprijateljem (nacionalizam, crkva itd.) 2) emigracijom (hrvatska, albanska itd.) i 3) stranim obavjetajnim slubama. SDB je svoju organizacijsku mreu razvijala preko Republikih sekretarijata za unutranje poslove (RSUP), a ovi preko centara SDB-a i njihovih ispostava. Ustroj republikih centrala i centara SDB-a odgovarao je strukturi savezne SDB. SID je bila civilna obavjetajna sluba inkorporirana u strukture SSIP, te je operativno djelovala uglavnom preko diplomatskih predstavnitava SFRJ u inozemstvu. Nakon okonanja masovnih likvidacija hrvatskih vojnika i civila OZNA je dobila zadatakorganiziranja progona, uhienja pa i likvidacija onih Hrvata koji se nisu odrekli ideje hrvatske dravne samostalnosti. Oni najsvjesniji i najhrabriji nali su se na vrhu oznine liste za odstrijel. U ovom feljtonu bit e navedene i opisane likvidacije hrvatskih politikih emigranata. U razdoblju od 1946. do 1990. godine ubijeno je ezdeset i sedam hrvatskih emigranata diljem svijeta. Zabiljeena su dvadeset i tri neuspjela atentata, etri uspjele i dvije neuspjele otmice, te etri nestanka netragom hrvatskih emigranata. Tehnologija odluivanja, organiziranja i izvodenja otmica i likvidacija hrvatskih emigranta moe se razdijeliti u nekoliko razdoblja. Nekoliko godina neposredno nakon II svjetskog rata OZNA se nije previe trudila da prikrije svoja akcije. Sve je podreivala rezultatu. U razdoblju od 1950. do 1965. godine glavni cilj OZNI-nih ofanzivnih akcija bili su visoki ustaki dunosnici, napr. dr.Ante Paveli i dr. Branimir Jeli, te otpadnici iz vlastitih redova, npr. oficir JNA Zvonimir Kuar. Padom Aleksandra Rankovia i promjena koje suzbog toga nastale u represivnom sustavu u Jugoslaviji naglo se poveava brojotmica i likvidacija hrvatskih emigranata. U slijedeih pet godina, dakle do konca 1971.godine, ubijena su davadeset i tri hrvatska emigranta, petorica su sluajem priivjeli atentate, jedan je otet i dvojica su nestala. Na listu za odstrijel mogao je praktiki doi svaki hrvatski emigrant koji nije krio svoje protu jugoslavensko usmjerenje. Crna serija se nastavila, naroito u razdoblju nekoliko godina prije i poslije smrti Josipa Broza Tita. Trajala je do 1983. godine, odnosno ubojstva Stjepan urekovia, kada su neke strane drave i njihove slube prestale blagonaklono promatrati udbinu zloinaku djelatnost. Procjena opasnosti nekog emigranta, kojom seincirala zamisao o njegovoj otmici ili likvidaciji,najee je dolazila od nadlenog operativca SDB zaduenog za tzv.obradu dotinog emigranta. ef centra SDB, ako je prijedlog procijenio opravdanim, traio bi suglasnost republikog vodstva SDB i samog republikog sekretara. za unutranje poslove. On bi se prethodno savjetovao s vodstvom republikog Saveza komunista i Savjeta za zatitu ustavnog poretka, tepredsjednitvom Socijalistike republike. Zatim je prijedlog iao na konanu verifikaciju u saveznu centralu SDB, koja je traila suglasnost odsaveznog ministra unutranjih poslova, a ovaj od Josipa Broza Tita. Do njegove smrti nijedna otmica ili likvidacija nije se smjela izvesti bez njegovaodobrenja. Nakon njegove smrti konano odobrenje davalo se u tajnitvu Saveznog saveta zazatitu ustavnog poretka. Prijedlog otmice ili lik vidacije nekog hrvatskog emigranta mogao je, naravno, doi i iz vrha republike ili savezne centrale SDB, ali i iz nepolicijskih odnosno politikih struktura, ako bi se tamo zakljuilo da je takva akcija neophodna. U proceduru obavjetajnog izvidanja, planiranja, organiziranja i izvodenja otmica i likvidacija hrvatskih emigranata bile su najee ukljuene sve tri glavne jugoslavenske tajne slube. Kljunu ulogu igrale su, medutim, strukture pod kontrolom SSNO, koje su imale uvid u dogadanja preko svojih povjerenika u civilnim policijskim i dravnopolitikim strukturama. Osim toga, veina sekretara i podsekretara SSUP i SSIP te tajnika Saveznogsaveta za zatitu

ustavnog poretka bili su visoki vojni oficiri JNA, koji su na te funkcije dolazili direktno iz SSNO. Otmice i ubojstva hrvatskih politikih emigranata nazivale su se u argonu jugoslavenskih tajnih slubi ofanzivnimakcijama ili specijalnim zadacima. Financiranje tih akcija i, posebice honoriranje plaenih ubojica uglavnom se ostvarilo iz "crnih fondova" i preko odreenih poduzea u kojima su SDB i OB imali povjerljive suradnike, uglavnom na rukovodeim poloajima, kao napr. u beogradskom Genexu ili zagrebakoj Astri.

*UBOJSTVA DR.IVANA PROTULIPCA

Ne iznenaduje to je prva rtva jugoslavenskog dravnog zloinakog stroja u inozemstvu bio dr. Ivan Protulipac, osniva Orlovske i Kriarskekatolike organizacije za mlade u Kraljevini Jugoslaviji. Dr.Ivan Protulipac roden je 4. srpnja 1899. godine u Karlovcu (Hrneti), gdje je zavrio osnovnu kolu i gimnaziju. U Zagrebu je studirao pravo i bio promoviran uast doktora prava. Kad je 16.prosinca 1923.godine osnovan tirvatski orlovski savez u Zagrebu, dr.Protulipac je sa 24. godine ivota izabran predsjednikom svih hrvatskih Orlova. Na tom poloaju je ostao do zabrane orlovske organizacije koncem 1929. godine. Poetkom 1930. godine suosniva Veliko Kriarsko Bratstvo, te je od 1931. do 1938. godine njegov predsjednik. Zbog svojih humanistikih i hrvatskih rodoljubnih opredjeljenja vie puta je zatvaran u KraljeviniJugoslaviji i Nezavisnoj dravi Hrvatskoj. Dr. Ivan Protulipac ubijen je 31. sijenja 1946.godine u Trstu. Ime ubojice, koji je izvrio nalog neprijatelja hrvatskog naroda i Katolike crkve, bilo je poznato odmah nakon ubojstva. Prema dokumentima koje le talijanska policija pronala kod ubojice, dotini se zvao Gino Beni, tada star 21 godinu, rodom sa Suaka. Njegova osobna karta nosila je datum izdavanja 17. sijenja 1945. godine. Ti podaci suobjavljeni u talijanskim novinama koje su tih dana pisale o ubojstvu: La Voce libera, Il Corriere di Trieste i Giornale Alleato. Talijanska policija je ispitala Benia i predala ga engleskim vlastima koje su tada kontrolirale Trst i okolicu. Nekako istodobno su jugoslavenske vlasti uhitile dvojicu engleskih asnika u pograninoj zoni te su predloile zamjenu za Benia. Engleska komanda je odmah na to pristala i tako se Beni brzo vratio svojim naredbodavcima. O. Boidar Nagy, jedan od obnovitelja Velikog kriarskog bratstva u Hrvatskoj, zapisao je o dr.Protulipcu: Dr. Protulipac bio je ve doao do Rima i bio je na sigurnom. Ondje je bio proveo dva mjeseca. Meutim, uvi kako mnogi nai ljudi bjee vratio senatrag u Trst da pomae naim Ijudima. Imao je namjeru osnovati i jedno transportno poduzee od ije bi dobiti pomagao naim Ijudima. 1 stoga se slobodno moe rei da je poginuo stvarno kao muenikljubavi prema svome narodu Dana 26. lipnja 1994. godine posmrtni ostaci dr. Ivana Protulipca preneseni su u Domovinu i sahranjeni u obiteljskoj dr. Ivana Merza na Mirogoju. Ove godine, 31. sijenja, pomoni biskup zagrebaki msgr. Juraj Jezerinac, sluio je u crkvi sv.Jerinima u Zagrebu misu zadunicu u spomen na 49. obljetnicu smrti dr.Protulipca. Tom prilikom je, medu ostalim, rekao: Dr. Protulipac je ivio u vremenu velikih ideolokih previranja kada suse mnoge kranske vrijednosti proglaavale zlima, a zle dobrima. Njegovo geslo je bilo da bez moralne i kranske mladei nema prave budunosti ega smo svjesni i mi danas. - U sljedeem nastavku: Atentati na visoke dunosnike NDH D. Jileka, A. Pavelia...

POPIS UDBINIH RTAVA U HRVATSKOJ EMIGRACIJI

UBIJENI
1.) Dr. Ivan Protulipac 2.) Ilija Abramovi 3.) Dinka Domaninovi 4.) Mate Milievi 5.) Marijan imundi 6.) Jozo Jeli 7.) Mile Jeli 8.) Petar Tominac 9.) Vlado Murat 10.) Andelko Pernar 11.) Hrvoje Ursa 12.) uro Koki 13.) Mile Rukavina 14.) KreimirTolj 15.) Vid Marii 16.) Ante Znaor 17.) Josip Krtali 18.) Nedjeljko Mrkonji 19.) Pere ovi 20.) Mirko uri 21.) Nahid Kulenovi 22.) Vjekoslav Luburi 23.) Mijo Liji 24.) Mirko imi 25.) Ivo Bogdan 26.) Maksim Krstulovi 27.) Drago Mihali 28.) Josip Seni 29.) Dr. Branko Jeli 30.) Stjepan evo 31.) Tatjana evo 32.) Rosemarie Bahri 33.) Josip Buljan-Mikuli 34.) Mate Jozak 35.) Ilija Vui 36.) Ivica Miloevi 37.) Nikola Martinovi 38.) Matko Bradari 39.) Vinko Eljuga 40.) Stipe Mikuli 41.) Nikola Penava 42.) Ivan Tuksor 43.) Ivan Vui 1946. godine u Italiji 1948. godine u Austriji 1960. godine u Argentini 1966. godine u Kanadi 1967. godine u SR Njemakoj 1967. godine u SR Njemakoj 1967. godine u SR Njemakoj 1967. godine u SR Njemakoj 1967. godine u SR Nj.emakoj 1967. godine u SR Njemakoj 1968. godine u SR Njemakoj 1968. godine u SR Njemakoj 1968. godine u SR Njemakoj 1968. godine u SR Njemakoj 1968. godine u SR Njemakoj 1968. godine u Italiji 1968. godine u Italiji 1968. godine u Francuskoj 1968. godine u Australiji 1969. godine u SR Njemakoj 1969. godine u SR Njemakoj 1969. godine u panjolskoj 1970. godine u vedskoj 1971. godine u SR Njemakoj 1971. godine u Argentini 1971. godine u Engleskoj 1972. godine u SR Njemakoj 1972. godine u SR Njemakoj 1972. godine u SR Njemakoj 1972. godine u Italiji 1972. godine u Italiji 1972. godine u Italiji 1973. godine u SR Njemakoj 1974. godine u SR Njemakoj 1975. godine u SR Njemakoj 1975. godine u SR Njemakoj 1975. godine u Austriji 1975. godine u Belgiji 1975. godine u Danskoj 1975. godine u vedskoj 1975. godine u SR Njemakoj 1976. godine u Francuskoj 1977. godine u SR Njeinakoj

44.) 45.) 46.) 47.) 48.) 49.) 50.) 51.) 52.) 53.) 54.) 55.) 56.) 57.) 58.) 59.) 60.) 61.) 62.) 63.) 64.) 65.) 66.) 67.)

Jozo Ore Bruno Bui Krian Brki Marijan Rudela Zvonko timac Goran eer Cvitko Cicvari Nikola Milievi Mirko Desker Ante Kosti Mate Koli Petar Bilandi lvan Jurii Mladen Jurii Stanko Nii Ivo Furli uro Zagajski Franjo Mikuli Milan upan Stjepan urekovi Slavko Logari Franjo Mai Damir urekovi Ante api

1977. godine u JAR 1978. godine u Francuskoj 1978. godine u SAD 1979. godine u SAD 1979. godine u SAD 1979. godine u Kanadi 1979. godine u Kanadi 1980. godine u SR Njemakoj 1980. godine u SR Njemakoj 1981. godine u SR Njemakoj 1981. godine u Francuskoj 1981. godine u SR Njemakoj 1981. godine u SR Njemakoj 1981. godine u SR Njemakoj 1981. godine u vicarskoj 1981. godine u SR Njemakoj 1983. godine u SR Njemakoj 1983. godine u SR Njemakoj 1983. godine u SR Njemakoj 1983. godine u SR Njemakoj 1984. godine u SR Njemakoj 1986. godine u SAD 1987. godine u Kanadi 1989. godine u SR Njemakoj.

NEUSPJELA UBOJSTVA
1.) Mate Frkovi 2.) Dr. Ante Paveli 3.) Dr. Branko Jeli 4.) Obitelj Deeli 5.) Ante Vuki 6.) Mirko Grabovac 7.) Dr. Branko Jeli 8.) Vlado Damjanovi 9.) Dr. Branko Jeli 10.) Gojko Bonjak 11.) Nikola Vidovi 12.) Dane arac 13.) Gojko Bonjak 14.) Dane arac 15.) Stipe Bilandi 16.) Stipe Bilandi 17.) Franjo Goreta 18.) Luka Kraljevi 19.) Luka Kralievi 20.) Danica Glava 21.) Ants Toki 22.) Tomislav Naleteli 23.) Nikola tedul 1948. godine u Austriji 1957. godine u Argentini 1957. godine u SR Njemakoj, 1965. godine u SR Njemakoj 1968. godine u SR Njemakoj 1969. godine u SR Njemakoj 1970. godine u SR Njemakoj 1970. godine u SR Njemakoj 1971. godine u SR Njemakoj 1972. godine u SR Njemakoj 1972. godine u Francuskoj 1973. godine u SR Njemakoj 1973. godine u SR Njemakoj 1974. godine u Francuskoj 1975. godine u SR Njemakoj 1977. godine u SR Njemakoj 1980. godine u SR Njemakoj 1982. godine u SR Njemakoj 1983. godine u SR Njemakoj 1986. godine u SAD 1988. godine u Australiji 1988. godine u SR Njemakoj 1988. godine u kotskoj

OTMICE
1.) 2.) 3.) 4.) Drago Jelik Krunoslav Draganovi Vjenceslav iek Ivica Novakovi 1949. godine iz Italije 1967. godine iz Italije 1977. godine iz Italije 1987. godine iz SR Njemake

NEUSPJELE OTMICE
1.) Dr. Branko Jeli 2.) Franjo Mikuli 1950. godine iz SR Njemake 1979. godine iz Francuske

NESTALI
1.) 2.) 3.) 4.) Zlatko Milkovi Zvonimir Kuar Geza Pati Stjepan Crnogorac 1949. godine u Francuskoj 1963. godine u Francuskoj 1965. godine u Francuskoj 1972. godine u Austriji