Sie sind auf Seite 1von 276

Kazneno popravni dom Zenica Izdava: Udruenje penologa F BiH Za izdavaa: Slavko Mari Urednik: Slavko Mari Autor

fotograija: Vladimir Vili Lektor i korektor: Ana Mari Naslovna strana: Mirza Hedi Priprema za tampu: Azra Emi tampa: MELIGRAF Zenica

dr. Salih Jalimam, Slavko Mari Rafet Spahi

KAZNENO POPRAVNI DOM ZENICA

120 godina zatvora

SADR@AJ
Razdoblje od 1886 - 1918. godine - dr. Salih Jalimam Razdoblje 1918 - 1941. godina - dr. Salih Jalimam Razdoblje 1941 - 1945. godina - dr. Salih Jalimam Poslijeratni period - Slavko Mari Period 1960 1992 - Slavko Mari Period 1992 2008 - Slavko Mari Sluba za preodgoj - Slavko Mari Sluba strae - Slavko Mari Zdravstvena sluba - Rafet Spahi Privredna jedinica - Slavko Mari, Rafet Spahi Slobodne aktivnosti osuenih - Rafet Spahi Upravnici - Slavko Mari Arhiva KPD Zenica - Slavko Mari, Rafet Spahi 7 29 41 55 117 145 171 179 189 197 209 223 243

UVOD Kazneno-popravni dom Zenica star je 120 godina, a starac od toliko godina svata zna i pamti. Pamti ratove i vladare. Preturio je preko svojih starakih lea mnoge tune dane i godine. etiri puta je u svom vijeku mijenjao ime, ivio u pet razliitih drava, a da se sa mjesta nije pomakao, bio svjedokom ljudskih sudbina i dogaaja. ta sve pamte debele i oronule zidine, koje su se malo povile pod teretom godina. Godine 2008. napunilo se 120 godina od osnivanja KPD Zenica, institucije, koja je svijedokom mnogih zbivanja u gradu Zenici, Bosni i Hercegovini, kao i na mnogo irem prostoru. Zeniki zatvor je jedna od rijetkih institucija sa podruja Bosne i Hercegovine i bive zajednike drave Jugoslavije, koja ima neprekinut kontinuitet trajanja. Ukupno, od osnivanja pa do poetka 2008.g. kaznu zatvora u Zenici je izdravalo 64.996 osuenih osoba. Namee se potreba da o tim ljudima, njihovim sudbinama i mjestu gdje su izdravali kaznu saznamo neto vie, da otvorimo arhive i zavirimo iza zidina. Moda e to pomoi da zeniki zatvor pokuamo osloboditi tekog tereta hipoteke prolosti i razumjeti to se sve tamo dogaalo. Sluio je carevima, kraljevima, predsjednicima, ali uvijek je bio samo zatvor, onakav, kakvim su ga ljudi odreivali... Jo prije dvadeset godina, tadanji upravnik zatvora Fadil Lipnievi, zajedno sa Milijom Luiem, vaspitaem i Smajom Biom, zapovjednikom strae, pokrenuo je inicijativu pod nazivom Da se ne zaboravi sa namjerom da se sauvaju od zaborava sjeanja onih, koji su dio svog radnog ili robijakog ivota proveli u zenikom zatvoru. Zabiljeena sjeanja sadre neke dragocjene podatke koji su koriteni prilikom pisanja ove knjige. Rad na knjizi podrazumijevao je iitavanje hiljade stranica arhivske grae, ali kako su tokom vremena postojali razliiti prioriteti i interesi, o nekim dogaanjima imamo izuzetno bogatu dokumentaciju, dok sa druge strane postoje i dogaaji o kojima nemamo nikavih pisanih tragova, a vrlo su vani za razumijevanje onoga to se dogaalo u zatvoru. Nemjerljivu pomo smo imali i od mnogobrojnih bivih osuenika, zatim od zaposlenika zavoda i ljudi koji su bili na neki drugi nain vezani uz zeniki zatvor. Razgovori sa njima esto su nam omoguili da steknemo bolji uvid u ono to se dogaalo i da razumijemo kontest u kome se odvijao ivot osuenih. Svi su bili spemni da svoja sjeanja podijele sa nama i mi im se zbog toga najtoplije zahvaljujemo. Slavko Mari

dr. Salih Jalimam Razdoblje 1886 - 1918

RAZDOBLJE OD 1886 - 1918. GODINE


1. HISTORIJSKE OKOLNOSTI Bosna i Hercegovina1 Berlinskim je kongresom (13. juni - 13. juli 1878. godine) privremeno ula u sastav Austro-Ugarske monarhije, ali sve aktivnosti su ukazivale na to da je rije o mnogo irem i obuhvatnijem projektu nego kako je to odlueno ovim meunarodnim sporazumom.2 Ve osamdesetih i devedesetih godina XIX vijeka evidentne su mnoge promjene u privrednom, vjerskom, politikom, kulturnom i posebno graditeljskom pogledu. Mnogi gradovi su se mnogostruko promijenili, a meu takve gradove treba ubrojati i Zenicu koja je u kratkom periodu po prvi put postala naselje regionalnog znaaja, izdigavi se iz okvira kasabe. Ovaj grad se u toku etiri decenije austrougarske vladavine prerastao za tri i po puta, pretekavi relativni porast veih gradova Bosne i Hercegovine. I u apsolutnom porastu stanovnitva Zenica je imala skoro jednak porast od preko 5.000 lica u ovom periodu, kao to su imali vei gradovi: Banja Luka, Mostar i Tuzla.3 U 1879.g. Zenica je bila po broju stanovnika manja od Tuzle tri puta, a od Banje Luke i Mostara 5 puta. Krajem austrougarske vladavine snanom industrijalizacijom Zenica je od spomenutih gradova manja samo dva puta.4 Industrijalizacija se javlja kao osnovni faktor naglog razvoja Zenice koja postaje jedno od vodeih industrijskih naselja zahvaljujui svom geografskom poloaju i prirodnim bogatstvima u blioj i iroj okolini. Zenica je postala moderan gradi, koji je posjedovao tada sve potrebne javne objekte i infrastrukturu (eljeznika stanica, vodovod, kanalizacija, pota, banka, hoteli, elektino osvjetljenje itd.). Treba napomenuti da je Zenica prvih godina austrougarske vladavine dobila nekoliko objekata, koji se s pravom nazivaju kapitalnim, a jedan od njih je izgradnja Centralnog kaznenog zavoda za Bosnu i Hercegovinu.5 Teko je decidno utvrditi razloge gradnje Zavoda u Zenici. esto se navodi da su brojni ustanci i bune, kao i evidentna hajduija i bezvlae uticali na to. Pretpostavka je, ipak, da je rije o mnogo sloenijim razlozima ali evidentno je, nova vlast htjela je da se Bosna i Hercegovina kao njen integralni dio u potpunosti uredi i ozakoni poput svih njenih ostalih pokrajina.
1

3 4 5

Vladislav Skari, Osman Nuri Hadi, Nikola Stojanovi: Bosna i Hercegovina pod Austro-Ugarskom upravom.-Beograd, 1938, str.166. Grupa autora, Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata.-Sarajevo 1998. Kemal Hrelja, Zenica i njena okolina.-Sarajevo 1957, str.154 Milo Bjeloviti, Zenica i njena okolina.Sarajevo 1968. S. Jalimam, Prolost Zenice do 1941. godine.- Zenica 1996, str.27 Salih Jalimam, Putopisne biljeke o zenikom kraju.-.Zenica, 1991,str. 34 U dugoj historiji dananji KPZ mijenjao je nazive i zbog praktinih razloga u cijelom tekstu koristie se naziv Zavod u Zenici 7

dr. Salih Jalimam Razdoblje 1886 - 1918

vlada donijela je Dodatna objanjenja instrukcija o slubenim obavezama okrunih i kotarskih zatvora i postupanja sa zatvorenicima. Uz sve ove pripreme, ve 1886.g. Zemaljska vlada donosi odluku o kupovini zemljita u Zenici za izgradnju Zavoda.10 Samo nekoliko dana kasnije ponovo je aktuelna kupovina zemljita za izgradnju zemaljskog zatvora u Zenici.11 Postoje i drugi pisani tragovi na osnovu kojih se moe logiki zakljuiti da se Zavod poeo graditi u aprilu l888.g. To je, prije svega, projektna dokumentacija koja je sauvana u Beu i u Sarajevu od januara l886. do jula l887.g. Na taj zakljuak upuuje i redosljed izrade crtea. Sauvano je: Nacrt potkrovlja raen je l886.g., a podruma l887.g., zatim Glavne kue za krovnu konstrukciju, parnog grijanja prvog sprata, pei za prizemlje, pei za vrui vazduh, stepenita, prizemlja, centralnog loenja, parnog grijanja prvog sprata, temelja podruma, potkrovlja, ograde i Plan za elektriikaciju, raen u Beu 6.maja l887.g. U nacrtu Glavne kue predstavljena su tri kraka oznaena sa slovima A, B i C. Nacrt Staklene kue za temelje 12 revidiran je i odobren 27. maja l887. g., za grijanje (Be l. maja l887.) za krovnu konstrukciju (Be 26. maja l886.), potkrovlje (Sarajevo 26., 27. i 3l. maja l887.g.). Nacrt bolnice: za krovite (Sarajevo l5. juna l886.), grijanje i pe za vrui vazduh (Be 23. novembra l886.), za podrum (Be l. maja l887.) i za prizemlje (Be datum neitak). Drugi trag koji oznaava poetak izgradnje Zavoda nalazio se na ulaznoj kapiji sa desne strane na kamenu temeljcu, gdje je bilo upisano l888. g. Edmond Stix, vladin savjetnik nalazio se na elu Graevinskog odsjeka i pod njegovom upravom i velikim linim angamanom izgraeno je mnogo objekta meu kojima i kaznionica u Zenici.13 Izgradnja Zavoda obavljala se u etiri etape. Prva etapa - izgradnja Glavne kue, Staklene kue i Upravne zgrade. U Staklenoj kui bile su 64 samice, u kojima je izdravana kazna Prvog stepena. Samice su bile smjetene prizemno i na prvom spratu. Staklara je bila prekrivena djelimino staklom odakle joj potie naziv. Druga etapa - izgradnja bolnice i unutranje ekonomije. U treoj etapi izgraeni su objekti za izuavanje zanata, praktinu obuku, skladite za ugalj i drva, kotlovnica, mlin i mrtvanica. U etvrtoj etapi izgraen je kameni zid. Prva tri objekta izgraena su za etiri godine, a ostali objekti, izuzimajui zid, izgraeni su od l89l. do l897.g. Zid je izgraen za nepune tri godine. Izgradnjom
10 11 12 13

Arhiv BiH, ZCS-45 isto Sarajevo Ober Baul,31.5.l886. Jela Boi, Organizacija graevinskog odjeljenja Zemaljske vlade Bosne i Hercegovine 1878-1918. Glasnik Arhiva, 30, Sarajevo, 1990, str. 90 9

dr. Salih Jalimam Razdoblje 1886 - 1918

kamenog zida visokog 5,5 metara u potpunosti su zavreni svi radovi. U toj etapnoj gradnji nije bilo vremenskih razmaka. Kada su svi objekti izgraeni podignuta je i dugaka zgrada koja se nalazila na prostoru susjedne ulice. Sigurno da su, pored injenice o pravnom ureenju sistema represije, na formiranje mree zatvora uticala bjekstva, izruenja, molbe za pomilovanje i drugi problemi vezani za zatvorenike. Napokon, Zavod u Zenici je 1887.g. ve u izgradnji, jer Emil Taufer uvodi sistem uslovnog otpusta iste godine i u novoosnovanom zenikom zavodu.14 Zemaljska vlada donosi odluku kojom se reguliraju novana potraivanja za izdravanje namjetenika, zatim iste godine evidentirane su ponude za uvoenje elektrinog osvjetljenja, ali i osvjetljenje petrolejskim lampama, izgradnja rezervoara vode za potrebe Zavoda i poljoprivrednih pogona. Vlada je stavila primjedbe u vezi sa nacrtom slubenog i kunog reda Zavoda i dala nalog da se tampa knjiica: Kuni i slubeni red za Centralnu kaznionicu u Zenici, kao i Slubeni propis za nadzorno osoblje i Osnovne odredbe o rukovoenju Zavodom.15 U Zavodu u Zenici ve 1888.g. evidentirane su promjene nekih lanova Kunog i slubenog reda i Propisi za knjienje kod industrijskog pogona Zavoda. Zanimljiv je izvjetaj o obraunu slube iz prethodne godine te nekoliko izvjetaja o inspiciranju Zavoda iz 1888.g., izvjetaj o informacionim posjetama Zavodu, kao i izvjetaj o inspiciranju kotarskih ureda kao sudova u Zenici i u Zavodu. U istoj godini odlueno je o nagraivanju, predujmu za platu, naimenovanjima, kao i o polaganju zakletvi.16 U isto vrijeme instalirano je i nadzorno osoblje te su sauvani podaci o naimenovanjima, ali i o raspisivanju konkursa, polaganju zakletve. Zanimljivo je da se usvojila i instrukcija u vezi sa vojnom straom i njihova ispomo u Zavodu.17 Meu najstarije dokumente spada Glavni indeks osuenika u kome su pedantno ubiljeeni svi osuenici koji su proli kroz Zavod u Zenici. U njemu su upisana brojna imena poznatih linosti iz historije (ustanici, mladobosanci, komunisti). Interesantno je da je Indeks ispisan krasnopisom (irilicom) i da ga je najveim dijelom vodio osuenik Nenad Dojinovi.18 Na posljednjem listu Indeksa pie: Prvi osuenik Zemaljske Kaznione Zenica upisan u Indeks sa matinim brojem jedan (1), bio je Arif Hadi, osuen na kaznu teke robije 7 godina.19 Za prve godine funkcioniranja Zavoda sauvane su
Zemljopisni i statistiki pregled Bosne i Hercegovine str.53 Arhiv BiH, ZVS1-52/ 111/1-111/27. 16 Arhiv BiH, isto 17 Arhiv BiH, isto 18 Na posljednjem listu Indeksa pie:Ovaj imenik sam ja poeo od matinog broja 1 iz serije I, pa zakljuno sa serijom III, osuenik m.b. 1662 Nenad Dojinovi. 19 Indeks, str. d 7.V l881. do 7.V l888.godine 10
14 15

dr. Salih Jalimam Razdoblje 1886 - 1918

personalije zaposlenih koje sadre molbe za predujam plate, za poveanje plate, za premjetaj, za koritenje odmora, disciplinski prekraji.20 Zanimljiv je izvjetaj vieg sudskog savjetnika Franca Zagorskog o inspiciranju iz jula 1889.g., kao i pregledu materijalnog poslovanja sa predraunom budeta za 1889. g.21 Predraun budeta Zavoda za 1890.g. sadri zanimljivu stavku o prekoraenju budeta za 1889.g. Sauvan je pregled trokova odravanja Zavoda za I semestar 1888.g., trokovi izdravanja zatvorenika za I semestar 1888.g. i trokovi izdravanja zatvorenika za april i maj 1888.g. Zanimljive podatke sadri Zavrni raun Zavoda za 1888.g., kao i Izvjetaj o inansijskom rezultatu industrijskih pogona Zavoda za 1888.g. Zatim tu je Prijedlog o otvaranju tkaonice pri Zavodu, Godinji izvjetaj Zavoda za 1889.g., kao i Izvjetaj o inspiciranju Zavoda u vremenu od 8. do 13. jula 1890.g., Predraun Budeta za 1891.g., Zavrni raun Zavoda za 1889.g. i isplata nekih rauna.22 Potom Predraun trokova za planirano asfaltiranje ulica i stana, kao i ureenje povrtnjaka u Zavodu, kupovina zemljita u Zenici od strane direktora Centralne kaznionice Sarajevo za privatne potrebe,23 Trokovi Zavoda u 1889.g. sadre i pokrivanje odvodnog kanala od Zavoda do rijeke Bosne.24 Meu teim djelima smatra se krivini postupak protiv Javera Barucha zbog uvrede cara ali i smrtna kazna izreena za Trifka Vasia i traenje pomilovanja tj. osude na 15 godina strogog zatvora, kao i progon popa Jove Mihajlovia iz Bosne i Hercegovine. Tu su i: Iskaz o broju zatvorenika koji treba od 1. februara 1888.g. da ponu izdravati kaznu u Zavodu25, Iskaz o brojanom stanju zatvorenika u okrunim zatvorima u Bosne i Hercegovine u 1888.g., broj osuenih lica u odnosu na broj stanovnika u dotinom okrugu i druga razmatranja u vezi sa osuenicima, Iskaz o stanju zatvorenika u decembru 1888. g. u periodu januar-maj 1889.g.26, molbe za otpust iz Kaznionice, Izvjetaj o bijegu zatvorenika iz Zavoda, Tabelarni pregled zatvorenika Zavoda sa 31. decembrom 1888. g. za II kvartal 1889.g., primljenih zatvorenika u periodu od 5. marta do 29. oktobra 1888.g., za I kartal 1889. godine. I za period juni-novembar 1889.g., dugovanje biveg arhimandrita Kirila Hadia, koji se kao zatvorenik nalazi u Zavodu (1890.g.), 27
20 21 22 23 24 25 26 27

Isto, Izvjetaji Zemaljske vlade (kopije u posjedu autora) Arhiv BiH, isto isto isto isto Arhiv Bosne I Hercegovine, Izvjetaji Zemaljske vlade isto isto Arhiv u KPZ 11

dr. Salih Jalimam Razdoblje 1886 - 1918

Izvjetaj o inspiciranju okrunih zatvora u Banjoj Luci i Donjoj Tuzli i studija o reformi zatvora u BiH i o prilikama u Zavodu.28 Zatim: Osloboanje zatvorenika od daljeg izdravanja kazne, Iskaz o stanju zatvorenika u decembru 1889.g. i u 1890. g. u Zavodu, Izvjetaj o sasluanju u vezi sa bjegom etiri zatvorenika iz Zavoda 10. augusta 1890.g., Iskaz o zatvorenicima koji su poinili zloin prije i za vrijeme okupacije, Molba za pomilovanje ora ivkovia, Stanie Bontulia i Marka Despotovia, osuenih na po 18 godina strogog zatvora, jer su pomagali poznatim razbojnicima Jovici Viiu i drugovima.29 Drugo, u Glavnom indeksu upisani su kanjenici, koji su prije sueni nego to je pristupljeno pripremi izgradnje Zavoda. Postoje realne pretpostavke da su i osuenici uestvovali u izgradnji Zavoda, i to, od marta l888.g. Taj zakljuak moe se izvesti i na osnovu umrlih kanjenika u Zavodu. Prema Indeksu, prvi osuenik koji je umro u zenikom Zavodu bio je Jakub Ivanievi. Te godine u zenikom Zavodu umrlo je jo sedam osuenika (Mujo Tuzjan, Jovo ilas, Salih Kukolj, Savo Matovi, Lazo Petrovi, Mehmed Rasimovi i uro uri).30 U izgradnji Zavoda uestvovali su majstori iz raznih krajeva prostrane austrougarske carevine: Poljaci, esi, Italijani kao i domai majstori. Struno lice koje je rukovodilo radovima, bio je tehniar Plohovi, a glavni cimerman bio je Plovi. Obojica su ostala da rade u Zavodu i po njegovom dovrenju.31 Na izgradnji Zavoda radilo je i dosta itelja Zenice, uglavnom na prevozu kamena stonom zapregom. Kamen je dovezen sa Zmajevca i Moanice. Od moanikog kamena, s obzirom da je vrlo podesan za obradu, napravljene su sve stepenice i polukruni podijumi ispred paviljona, koji su kasnije izmijenjeni kad je poela gradnja. Zbog inansijskih tekoa bilo je manjih zastoja u izgradnji prateih stambenih objekata za strau i inovnike. Dolinom potoka Mokonica podignuta je straarska kolonija dok su ostali pratei objekti Zavoda izgraeni izmeu eljeznike pruge i samog grada.32 Tako je izgraeno 29 kua za straare i 6 kua za upravno osoblje, zatim l6 stambenih objekata sa 32 stana, a prije njih podignuta je jedna zgrada sa osam jednosobnih stanova. Izgradnja stambenih objekata zavrena je l905.godine.33

28 29 30

31 32 33

Arhiv u KPZ Arhiv u KPZ Matini broj 106 inae osuen na pet godina teke robije. U Zavodu u Zenici boravio je od 18.aprila 1886. a umro je 12. aprila 1888. godine.- Indeks osuenika u Arhivu Zavoda u Zenici. Arhiv u KPZ Arhiv u KPZ (kopija u posjedu autora) S.Jalimam, op. cit. 200 12

dr. Salih Jalimam Razdoblje 1886 - 1918

Zavod je imao svoj zatvoreni krug ograen zidom. Povrina zatvorenog kruga iznosila je 32.248m2. Prije izgradnje Zavoda to zemljite bilo je arar. Znatno kasnije pristupilo se izgradnji stambenih objekata za potrebe inovnika na prostoru susjedne ulice. Ovi objekti nazvani su inovnika kolonija, a zavreni su l9ll. godine.34 3. UPRAVLJAKA STRUKTURA (1886-1918.) U shematskom pogledu u Zavodu u Zenici postojala je sljedea upravljaka struktura: direktor (upravnik, ravnatelj), tajnik direkcije, pristav direkcije, oicijali, domai lijenik, uitelj, asistent, duhovnici, nadzornik strae, podnazornik strae, pisarniki oicijal, mainist. U dugom nizu godina za mnoge djelatnike teko se moe neto vie saznati, esto se ni elementarne injenice nisu u mogunosti identiikovati, te se slijedom nekih pronaenih dokumenata rekonstruie dio upravljake strukture Zavoda. Prvi upravnik zenikog Zavoda bio je Emil Taufer, koji je u Zenicu doao iz lepoglavske kaznionice, najvjerovatnije 1886. g. On je bio upravnik Zavoda bez zida. Umro je 1891.g. ne doekavi da se gradnja dovri. Naslijedio ga je Franjo tel (1891-1910.) zvani Gospodin krmak pukovnik po inu, markantan, otresit i gord, svojom pojavom i izgledom obavezivao je na potovanje. Otar i jasan u govoru, koji je pratio ustrim pokretima ruku, nakostrijeenih obrva i prodornog pogleda, odavao je tipinu vojnu linost pred kojom se potinjenom obavezno javlja izvjestan strah, strepnja i smetenost. No, bez obzira na njegov in i funkciju, u zenikoj varoi doekan je sa prezirom, pogrdama i sujevjerom.35 4. OBJEKTI ZAVODA Upravna zgrada (koja ni do danas nije bitnije izmijenjena) smjetena je iznad ulazne kapije. Krila su joj ravnomjerno udaljena od kapije. Jednim dijelom je bila ravna sa zidom, a drugim ulazila u krug. Imala je kancelarije: za upravnika, matinu evidenciju, protokol, svetenike, blagajnu, zapovjednika strae, efa proizvodnje i kasarnu strae. Razmjetaj prostorija se esto mijenjao te ih je vrlo teko u potpunosti identiikovati. Na upravnoj zgradi, sa unutranje strane, desno od kapije, nalazilo se eljezno zvono. Njime se oglaavalo ustajanje osuenih, poetak i prekid rada, doruak, ruak i veera, izlazak na etnju kao i poveerje. Na kapiji su postojala troja vrata (dvoja hrastova i jedna eljezna). Na sve tri kapije (vrata) postojala su mala mehanika eljezna zvonca kojima su davali signal straarima da otvore. Na desnoj strani, prizemno, nalazila se straara.
34 35

Isto, str.210 Sjeanja u arhivu Zavoda uz upozorenje da svinjski izmet ne zaudara jae od jareeg smrada na koga su Bosanci navikli. 13

dr. Salih Jalimam Razdoblje 1886 - 1918

a. GLAVNA KUA Glavna kua karakteristina je po svoja tri krila: A, B iC. U srednjem krilu, na oba sprata i u prizemlju nalazile su se sobe za smjetaj starijih i iznemoglih kanjenika. Druga dva krila, desno i lijevo, na svakom spratu imala su po jednu veliku salu za smjetaj kanjenika (dakle est sala). Svaka sala imala je po pedeset elija, u dva reda po 25 elija kroz sredinu sale. Bile su to eljezne elije napravljene od lima i pletene ice. Lim se nalazio sa desne i lijeve strane, kao i sa zadnjeg dijela, a sa gornje i prednje strane elije nalazila se pletena ica. Na sredini Staklene kue postojale su spiralne stepenice od eljeza, a itav prostor ispred samica bio je ograen. U to vrijeme nije bila postavljena iana mrea. U Staklenoj kui iznad ulaznih vrata na zidu, sa unutranje strane i danas stoji zvono (bronza) koje je tu postavljeno 1888.g. U meuvremenu priskoilo mu je u pomo elektrino zvonce (neke informacije upuuju da je montirano 1929.g.). No, staro (mehaniko) zvono ostalo je i dalje na zidu, ne zbog ukrasa, ve zbog upotrebe u sluaju nestanka struje. U samicama je bio sljedei inventar: drveni sto, drvena stolica, drvena posuda za vodu sa poklopcem, umivaonik, aa za vodu, dvije posude za jelo, drvena kaika, manji no bez zaotrenog vrha, pljuvaonica, kibla, pekir, sapun i eljezni krevet za sklapanje, slamarica, dva arafa i dva ebeta. Zagrijavanje samica vreno je cijevima bez radijatora. Inae, zagrijavanje je bilo dosta loe.36 elija je bila duga tri metra, visoka dva metra, a iroka metar i po. Oko elije se nalazio prostor za kontrolu ulaza i izlaza. U Zavodu postoje etvora vrata (dvoja u Prvom paviljonu, jedna u etvrtom i jedna u Treem) koja su stara koliko i sam zatvor. Postavljena su jo daleke 1888.g. i vrlo dobro su ouvana sve do danas. Napravljena su od kvalitetne hrastovine, vjerovatno posjeene u Lukovom Polju. Interesantno je da su na nekim od njih ouvane brave sa tekama i kljuevima iz tog vremena. Na zgradi se nalazio stari sat (jedan je od prvih satova koji su stigli u Zenicu) koji je otkucavao vrijeme svakih l5 minuta. Smjeten je u kupoli tavana Prvog paviljona, a star je koliko i sama zgrada. Proizveden je u Beu i pria se da je ovamo dopremljen konjskom zapregom.37 Pretpostavlja se da ga je prvi upravnik Zavoda u Zenici Emil Taufer lino odravao kao i da je sat stao prilikom bombardovanja Zenice 13. aprila 1943.g. i da je sam proradio 1945.g. u aprilu, pred zavretak NOB-a. Inae, ovaj sat ima izuzetnu muzejsku vrijednost i spada u red najstarijih satova u Bosni i Hercegovini. U zgradi Prvog paviljona, njenom lijevom krilu na tavanu, nedaleko od vrata okrenutih
36 37

Sjeanja u Arhivu Zavoda u Zenici Sjeanja u Arhivu Zavoda u Zenici 14

dr. Salih Jalimam Razdoblje 1886 - 1918

prema etvrtom paviljonu, nalazi se drveni ekrk za luk. To je jednostavna naprava koja je svojevremeno sluila za mehaniko podizanje luka na tavan, a stara je koliko i zatvor i odlino je ouvan.38 b. BOLNICA ZAVODA U vremenskom intervalu od 1888. do 1910.g. izgraena je kaznionika bolnica sa devet prostorija i sa pedeset kreveta. Prvi poznati lijenik zaposlen u Zavodu je dr. Leopold Gluck iji je prvi izvjetaj iz 1888. g.39 U izvjetaju kunog ljekara dr. Glucka spomenute su nabavke lijekova i obavezno inspiciranje bolnice, apoteke i kompletnih sanitetskih prilika u Zavodu u Zenica. Zanimljivi su podaci o isplati honorara vojnom ljekaru dr. Emanuelu Rothu, koji je asistirao pri operaciji zatvorenika. Prema nepotpunim podacima, u bolnici se nalazio odsjek za duevne bolesnike, one bolesti, apoteka, laboratorija i tri sobe za razne bolesti, kao i prostorije kuhinje, kupatila i zahoda. U sastavu bolnice bila je i mrtvanica. Iz tog vremena datira i sto za mrtvace koji se nalazio u podrumu. Na bolnici je postojao samo jedan ulaz, to znai da su svi ostali poslije dograeni.40 c. EKONOMAT ZAVODA Prvi, vaniji privredni objekat u Zavodu bila je poljoprivredna ekonomija koja je ve poetkom 1888.g. imala prijedlog budeta kojeg je odobrila Zemaljska vlada. Sainjen je cijeli program podizanja poljoprivrednih objekata, uz koje je planirana izgradnja niza industrijskih pogona, a uz to zavrena je izgradnja kolosijeka do zenikog zavoda 1888.g.41 U isto vrijeme podignuta je zgrada u kojoj se nalazila parna kuhinja sa deset kazana, u kojima se kuhala hrana za kanjenike. Pored ove postojala je kuhinja u kojoj se pripremala posebna hrana za bolesne kanjenike i za straare. Pekara sa dvije pei napravljena je 1894.g. i u njoj se klasinim nainom (zagrijavanjem komora arom od drveta, a zatim ubacivanjem u njih tijesta) pekao hljeb.42 Interesantno je da je za vrijeme Austro-Ugarske, kao i Kraljevine Jugoslavije u pekari peen hljeb za zaposleno osoblje Zavoda, kao i za graanstvo Zenice. Naime, vrene su usluge peenja, jer su zainteresovani donosili pripremljeno tijesto, a uzimali peen hljeb. U istoj zgradi nalazilo se i kupatilo za osuene sa osam kada, dva tua i praonica
38 39 40 41 42

Sjeanja u Arhivu Zavoda u Zenici Arhiv Bosne i Hercegovine, Zemaljska vlada Sjeanja u Arhivu Zavoda u Zenici Sjeanje u Arhivu Zavoda u Zenici Sjeanja u Arhivu Zavoda u Zenici 15

dr. Salih Jalimam Razdoblje 1886 - 1918

za ruke. Na spratu su bile tri prostorije. Dvije prostorije sluile su za smjetaj odjee i obue. 5. ZANIMANJA U ZAVODU Osuenici su se bavili proizvodnjom, u Zavodu radila je manja livnica eljeza, izuavalo se desetine zanata,43 pravili ilimi, ijalo perje, pravila stolarija (posebno rezbareni namjetaj), obavljani su kovaki, kolarski, krojaki i knjigovezaki poslovi, kao i najderski i usterski. 44 Roba proizvedena u Zavodu prodavala se u gradu. Zapameni su mnogi majstori: uster-majstor Igler (Austrijanac), zanat pletenja pruem vodio je kritek (eh), majstor knjigovezac bio je Mihalek (eh), kovai Hadi i Mra, kolar-majstor Lubura, krojai Selnik i Mestrovi,45 te tilermajstor Niko Stojanovi. Najvei broj kanjenika radio je na njivama Zavoda pored sela Bilimia za potrebe same institucije, ali ponekad i za grad.46 Zavod je drao i pele. Godine 1931. na poljoprivrednom sajmu u Novom Sadu dobio je zlatnu medalju za med. Na brdu Vujak, iznad Zavoda, bio je hladnjak, vlasnitvo Zavoda, gdje je u toplim ljetnjim danima izlazila zenika gospoda. Do hladnjaka se dolazilo drvenim stepenicama. Hladnjak je bio sav zarastao u nekakvu udnu lozu. Odozgo su je ljudi donosili i presaivali, dok se nije pronijela vijest da, poto je zatvorska, donosi zlo u kuu.47 6. BOGOMOLJE Za vrijeme Austro-Ugarske, ali i Kraljevine Jugoslavije, kanjenici su bili zakonski obavezni posjeivati bogomolje i moliti se Bogu, tj. prisustvovati boijoj slubi, kako je to u tadanjoj pravnoj terminologiji bilo formulisano. U krugu Zavoda jedna vea prostorija sluila je kao bogomolja za kanjenike pravoslavne, katolike i islamske vjere. Tako prema jednoj obavijesti saznaje se o razmatanju provoenja posta u Zavodu.48 Za ove potrebe vrila se nabavka potrebnih knjiga za bogosluenje u katolikoj i pravoslavnoj crkvi u Zavodu.

43 44 45 46 47 48

Milo Bjeloviti, Zenica i njena okolina, str. 115 M.Bjeloviti, op. cit. str.109 Sjeanja u Arhivu Zavoda u Zenici Milo Bjeloviti, str.92-93 Sjeanje u Arhivu Zavoda u Zenici Arhiv BiH, Izvjetaji (kopije kod autora) 16

dr. Salih Jalimam Razdoblje 1886 - 1918

7. OBRAZOVANJE U ZAVODU Od osnivanja Zavoda formirana je osnovna kola i organizovani su analfabetski kursevi, a prvi poznati podaci o zavrnim ispitima u koli Centralne kaznionice Zenice odrani su 1. jula 1889.g.49 Tako ve 1888. g. Zemaljska vlada donosi odluku o nabavci knjiga, namjetaja i drugih stvari za potrebe kole u Zavodu. Nabavljeno je 20 komada Prve itanke u irilskom pismu za potrebe obuavanja zatvorenika u Zavodu.50 8. PRIRODNE RIJETKOSTI U ZAVODU Park u Zavodu, koji se nalazi sa lijeve strane ulazne kapije, ima pored ostalog drvea i nekoliko dragocjenih botanikih rariteta, ija ljepota fascinira ljubitelje hortikulture. Sva ta stabla su pod zatitom i uglavnom su zasaena prije sto godina, izuzimajui jedno stablo sofore koje je znatno mlae, a poniklo je iz sjemena jednog od dva stabla starih sofora. Pored sofora (japanskog bagrema, iji prekrasni ljubiasti cvjetovi obiluju medom) u parku raste tisovina (tisa, koja moe da ivi preko 2000 godina). U parku raste i bijela bukva (koju je neko, valjda iz ale, nazvao gradska bukva) i koja ima osobeno crveno lie. Tu se mogu vidjeti i platani i jo par vrsta za koje nismo mogli da utvrdimo taan naziv.51 Po podacima kojima se raspolae, park je oformljen dok je jo Zavod bio u izgradnji a vremenom je dopunjavan. Njegovom obogaivanju botanikim raritetima najvie je doprinio upravnik Zemaljske kaznione, Franjo tel, koji je bio upravnik Zavoda oko 20 godina (1891.-1910.)52 9. JOZEFININA FONTANA U parku Zavoda nalaze se ostaci nekadanje fontane koja je napravljena po nareenju upravnika Franje tela a fontanu je majstorski napravio neki osuenik Dalmatinac. Za fontanu se vezuje pria da je pravljena za Jozeinu, suprugu upravnika tela. Pretpostavlja se da je Oto Vaisz (jedan od dvojice brae bogatih zenikih Jevreja), dok je slikao otmenu i lijepu barunicu, uoio je udnovatu slinost te ene i tek napravljene fontane. 53 Predloio je telu da se fontana nazove Jozeina, na to se pukovnik naljutio, vjerovatno ne shvatajui pravo znaenje tog prijedloga. Ali, ubrzo fontana je ipak nazvana Jozeinina fontana, bez obzira to to upravniku nikada nije bilo drago.
49 50 51 52 53

Arhiv Bosne i Hercegovine, Izvjetaji (kopije kod autora) Arhiv BiH, Izvjetaji (kopije kod autora) Arhiv Zavoda u Zenici, nerigistrovana graa Arhiv Zavoda u Zenici, neregistrovana graa Sjeanja u Arhivu Zavoda u Zenici 17

dr. Salih Jalimam Razdoblje 1886 - 1918

U hladu platana pored fontane zaustavljali su se vozovi, kojim su iz Bea, carski veledostojnici dolazili na sjednice Zemaljske vlade u Sarajevu. Ovdje su se, uz ubor fontane, krijepili, a poslije atentata u Sarajevu i strijepili hoe li ivu glavu donijeti do Bea iz te strane i nikada njima jasne Bosne.54 10. OSUENIK - OSNIVA METEOROLOGIJE Osniva meteorologije u Bosni i Hercegovini bio je osuenik Zavoda u Zenici, izvjesni Ober Miler, Austrijanac osuen na doivotnu robiju. Daleke 1892.g. usliena mu je molba da svoju kaznu robija na planini Bjelanica (kod Sarajeva) i bavi se svojom strukom, meteorologijom, tj. vri meteoroloka mjerenja. Ta godina se rauna godinom osnivanja meteorologije u Bosni i Hercegovini. Miler je od 1892.g. pa do kraja ivota ostao na Bjelanici, gdje je i umro. U neposrednoj blizini meteoroloke stanice podignut mu je skroman spomenik. 11. GRAEVINAR S MINUOM Objekti Zavoda izgraeni su s obje strane eljeznike pruge i susjedne ulice, dok su ostali pratei objekti Zavoda izgraeni izmeu pruge i kasabe.55 Jedan od projektanata bio je graevinski tehniar Plohovi. Bio je rastom omanji, debeo, po prirodi veseo i aljiv ovjek, rodom iz Istre. Na jednom uhu nosio je veliku minuu, po emu je bio neobian.56 Vrlo je esto govorio poznanicima: Ne zaboravite da sam ja prvi ovamo doao. Stalno je neto oko zida mjerio. Po njegovom projektu i pod njegovim nadzorom, sagraene su i kolonije Zavoda. Bile su dvije kolonije, jedna je podignuta na Mokonicama i imala je devet kua, a druga je izgraena neposredno pred kapijom Zavoda sa pet zgrada u kojima su stanovali iskljuivo slubenici Zavoda (straari nisu imali status slubenika)57. 12. SISTEM KAZNI U Zavodu u Zenici primjenjivao se od samog osnivanja irski progresivni sistem.58 Sutina tog sistema, koji je vrlo slian progresivnom engleskom sistemu, temelji se na principu stepenovanog izdravanja kazne. Pogodnost irskog progresivnog sistema je u tome da zatvorenik bude aktivan radnik.

54 55 56

57

58

Sjeanja u Arhivu Zavoda u Zenici Salih Jalimam, op. cit. str. 57 Naredba zajednikog ministarstva glede provedbe gradjanskog parbenoga postupka za Bosnu i Hercegovinu, str.231-232 Gragjanski parniki postupak za Bosnu i Hercegovinu.-Sarajevo, 1904,str.284(Naredba zajednikog ministarstva glede provedbe gradjanskog parbenoga postupka za Bosnu i Hercegovinu, str.231-232) To potvruje i Naredba Kunog i slubenog reda za Centralnu kaznionu u Zenici iz 1887.godine 18

dr. Salih Jalimam Razdoblje 1886 - 1918

Osuenik u toku izdravanja kazne prolazi kroz etiri faze. Prva faza je elijski zatvor. To je apsolutna izolacija od spoljnog svijeta, kanjenik mora prvo da provede 8 nedjelja u eliji, a tek potom da bude premjeten u zajedniki zatvor. Zavisno od njegovog ponaanja osuenik je mogao boraviti i do godinu dana (teka tamnica). Druga faza je zajedniki zatvor. Osuenik je u toku dana radio sa drugim osuenicima, a nou je bio strogo izolovan. Trea faza je odlazak osuenika van zida gdje je dobivao status slobodnjaka (da radi na vanjskom radilitu) . Osuenici s tim statusom su van zida i noivali u zatvorskim zgradama ili kod civilnih lica. etvrta faza je uslovni otpust kao najvea pogodnost ovog sistema izdravanja kazne.59 U dugoj historiji Zavoda evidentirani su brojni naini muenja i izikog zlostavljanja. U tu svrhu sluile su elije-isusovae i Isusove alke koje je, jo u toku gradnje Zavoda, izmislio graevinar Plohovi. Mada nije imao nikakvih ovlatenja, on je otpoeo skiciranje i projektovanje brojnih sprava i naprava za muenje kanjenika.60 Muenje na Isusovoj alki je na prvi pogled bilo jednostavno i bezazleno. Sastojalo se iz toga da osuenik une, proturi ruke izmeu nogu i uhvati se prstima za petu sa unutranje strane. U takvom poloaju ruke i noge priveu mu se za alke. Prvih pet do est minuta gotovo da se ne osjeaju nikakvi bolovi. A onda poinju prvi blai bolovi u laktovima, kao da se laktovi lagano lome, a zatim, postaju sve jai, pa im se onda pridruuju bolovi u zglobovima lanaka, bolovi u stomaku, vratu, jak pritisak krvi u licu (oima, nosu, ustima ) doe dua u nos i jaki bolovi u glavi. Poslije bolova u glavi javlja se strahoviti bol u kimi, kao da ovjeku upaju kimu. Od toga se gubi svijest. Rijetki su bili oni kanjenici koji su mogli da pri svijesti ostanu na alci due od dvadesetak minuta. Postupak muenja na Isusovoj alci nazivan je jo i vjeanje na podu. Izvravanju ove kazne, po vaeim propisima, obavezno je trebao da prisustvuje ljekar, jer je to moglo da prouzrokuje smrt. Meutim, nisu bili rijetki sluajevi da svojeglavi straari, kada su u poslijepodnevnim satima ostajali sami u Zavodu, priveu po nekog osuenika za Isusovu alku da bi ga na taj nain kaznili.61 U tradiciji Zavoda prenosi se iskustvo Franca tifta, kanjenika divovske snage, inae akrobate, osuenog na 20 godina robije to je u zvaninom rvakom takmienju zvjerski
59

60 61

U pravilniku o izvrenju kazni lienja slobode izdatog 1888. godine u Bosni i Hercegovini je prihvaen irski sistem koji je u Hrvatskoj zaveden ve deset godina ranije, Naredbom Hrvatske zemaljske vlade od 28. februara 1878. godine godine Kazneni zakon o zloinstvima i prestupnicima vie puta je noveliran. Smrtna kazna je predviena za pet zloinstva, od kojih za tri alternativno sa kaznom lienja slobode /paragraf 150, 174, 211, 216 I 243/. U Bosni i Hercegovini na snazi je sve do 1.januara 1930.godine ovaj Kazneni zakon. Krivini zakonik Kraljevine Jugoslavije od 27. januara 1929. godine dobio je obaveznu snagu na podruju itave drave 1. januara 1930. godine. Sjeanja u Arhivu Zavoda u Zenici Sjeanja Jura Keroevia u Arhivu Zavoda u Zenici 19

dr. Salih Jalimam Razdoblje 1886 - 1918

zadavio svog rivala.62 Zbog drskog ponaanja, jednom prilikom, straar upozori tifta i zaprijeti mu da e ga na alku. Na to se tift, koji je prieljkivao alku, glasno nasmija straaru i priupita ga: Ima li gospodine ta tee od alke? Poto je inae bio jedan od onih osuenika koji ignoriu sve to je zatvorsko, a posebno strau, tifta je direktor Dragan Mati kaznio muenjem na alci. Poslije pola sata uanja na alci tift nije izgubio svijest. U jednom trenutku se trgao, i na zaprepaenje svih prisutnih, iupao je alku. Poslije ovog dogaaja, dugo godina u Zavodu u Zenici, sa divljenjem, meu kanjenicima i slubenicima se prialo o njegovoj divovskoj snazi i neukrotivosti i vaio je za najjaeg osuenika u zatvoru gotovo dvadeset godina. Te godine Isusove alke su itemane i postavljene u novi beton, jer je stari vremenom bio strunuo. Naredne (1925. g.) po dolasku novog upravnika, kazna muenja na alci je ukinuta.63 13. PODACI O KANJENICIMA U PERIODU 1888 - 1916 Originalna evidencija osuenih iz perioda Austro-Ugarske monarhije nije sauvana kao i za jedan period Kraljevine Jugoslavije. Ipak, prema naknadnim istraivanjima, do kraja 1918.g. u Zavodu Zenica izdravalo je kaznu ukupno 7478 osuenih osoba. Prvi sa izdravanjem kazne bio je Mehmed Salinovi, koji je negdje izdravao kaznu od deset godina i to od 8. oktobra 1878.g. Matini broj jedan imao je Arif Hodi koji je kaznu od sedam godina poeo izdravati od 7. maja 1881. g., zatim Pavao Hasagi kaznu od deset godina od 2. februara 1881. i Jovo Dirganovi kaznu od osam godina od 3. aprila 1880. godine. 64
Godina 1888. 1898. 1902. 1903. 1904. 1905. 1906. 1907. Broj kanjenika 519 667 635 910 997 1.009 1.023 971 Godina 1908. 1909. 1910. 1913. 1914. 1915. 1916. Broj kanjenika 990 988 970 978 981 848 667

62 63 64

Po Glavnom indeksu izdravao je kaznu od l913 do l931.godine Sjeanje Jura Keroevia M.Bjeloviti, op. cit. str. 46 Podatke prikupio: Slavko Mari 20

dr. Salih Jalimam Razdoblje 1886 - 1918

Do kraja XIX vijeka u Zavodu u Zenici radilo je i nekoliko djelatnika koji su ostavili dubljeg traga, ne samo u Zenici nego i mnogo ire. Tako je kao ljekar ovdje radio dr. Leopold Gluk, koji je, pored redovnih obaveza objavio nekoliko studija i rasprava iz zdravstvene nauke. Poznati franjevac fra Daniel Ban koji je objavio nekoliko studija i knjiga iz prolosti franjevakog reda.65 U periodu 1890-1897.g. djelovao je u Zavodu kao duhovnik i posebno se isticao svojim djelovanjem na humanizaciji odnosa prema zatvorenicima. Poetkom XX vijeka kao zatvorski imam djelovao je Muhamed Seid ef. Serdarevi koji je za potrebe vjerskog ivota napisao Upute u islam.U isto vrijeme, kao uitelj djeluje Dragutin Karlo Hofbauer kulturni i javni radnik koji je vie godina radio i djelovao u Zenici. Jedan je od utemeljivaa drutva Zveaj. Poznat je kao sakuplja kulturnog blaga, ali i pjesnik.66 O Zavodu u Zenici nastalo je dosta neobinih pria i zapisa, esto i neralnih i teko ih je provjeriti. Ipak, ovom prigodom doslovno se prenose dva zanimljiva putopisna vienja koja na svoj nain govore o ivotu unutar Zavoda: Kroz jaka debelim gvoem okovana vrata dolazi se u dugi hodnik, koji je nad prvim bojem lijevo i desno poreenih samotnih zatvora, staklom natkriven i prema tomu posve svjetao. U sredini su tog hodnika stube na zavoj kud se ide u prvi sprat, a odatle pokrajnim hodnicima u pojedine samotne zatvore. Svaki samotni zatvor ima debela okovana vrata i mali prozori gvozdenom reetkom zakovan. U svakom je samotnom zatvoru sam samcat kanjenik, pa tek ije, plete, kako je i to je koji nauio u kaznionici. im se otvore vrata od samotna zatvora, kanjenik mora skoiti na noge do svoga stolca, pa tamo skinuv kapu, mora jednako onoga gledati u oi, koji ga to pita. Na kratka pitanja imade svakako kratki odgovori slijediti. Neki tkalac iz Prnjavora u Bosni, koji je jo danas u Zenici, prilino me je upoznao s tkalakim izrazima svoga Prnjavora. Skupne radionice, gdje imade po 10-30 i vie kanjenika zajedno, strae meu njima dva ili vie straara s nabijenim i bodom naperenim pukama. Svaki se zanat posebice tjera, pa tako su za sebe tkalci, za sebe opet krojai, kovai, kolari, bavari, uari itd. Prigodom obroka idu sve jedan po jedan u red, te bude svaki pregledan, da ne nosi nikakvo orue uza se, i stupa u skupnu prostoriju (nosei sebi jelo u limenoj alici i drvenu licu) gdje se nalaze dva reda kaveza, u koje se samo sprijeda vidi, pa tako kanjenik nikad ne moe svoga lijevoga ili desnoga druga u kavezu vidjeti, niti s njima razgovarati. Postavivi se svaki u svoj kavez, pojede svoju porciju, te eka dok mu se ne ree, da izae na posao. Sretnim se cijene ti ljudi, kad imadu vanjskog rada ali kad nestane poljskoga ili uope vanjskog posla, pa nastane runo vrijeme ili bilo na blagdane, onda moraju probaviti vei dio dana u tijesnom kavezu. U kavezu i spava kanjenik, pa je cijeli prostor samo tolik, da mu stane u kavez
65 66

Salih Jalimam, Prolost Zenice do 1941. godine, str. 56 Salih Jalimam, op. cit. str. 57 21

dr. Salih Jalimam Razdoblje 1886 - 1918

krevet te mali stoli i jo jedva toliko prostora preostaje, da moe uz krevet stojati. kola je u kaznionici poput najbolje opskrbljene puke kole. Uz uitelja stoji vazda jedan straar, koji pazi na svaku rije i na svaki mig kanjenika u klupama, pa prema tome i biljeke ponaanja pravi i javlja je pretpostavljenomu. Prekraji se kazne ustegnuem kruha, ustegnuem kruha i jela, te sve stroije za svaku malenkost. Uitelju je u kaznionikoj koli u pogledu voenja poretka i mira najlaka sluba, doim je opet dosta naporno, to uitelj ima posjeivati i one, koji su u samotnom tekom zatvoru. U ono nekoliko sati, to sam proboravio u koli meu kanjenicima u Zenici i ve prijenjih godina u Gospiu i Lepoglavi opazih, da se tu u tim nesretnicima krije veliki kapital narodnog blaga; valjalo bi samo vremena i volje imati onima, koji su u prilici, da sve ispitaju i pobiljee. Bolnica je zenike kaznionice strogo ureena na ovjekoljubivim naelima, a ona velika kuhinja, gdje se sve samo parom kuha bilo jelo, bilo ruho pari; tako je ureena, da muhamedanci za sebe, grko-istoni za sebe kao i rimokatolici za sebe kuhaju, drei se tano propisanih crkvenih postava i drugih vjerskih propisanih ustanova, pogledom na pripravljenje hrane. Pri kaznionicama postoje i posredovalita, u koje dolaze samo oni uznici (osuenici), koji su se po vremenu sasvim popravili; zato su oni kroz cijeli dan izvan kaznionice u posredovalitu i oko njega zabavljeni bilo obrtnikim, bilo gospodarskim, poljskim radnjama. Na cijelom posredovalitu nadzire sve te ljude po jedan najvie dva straara i to bez puke. Popravljenici se razlikuju i odijelom od kanjenika, koji su jo meu zidinama, a u crkvi opet je samo popravljenim mjesto blizu sveenika. Od uznika, koj imadu okajati svoje tatbine u kaznionici, malo koji doe u posredovalite, jer im se ne vjeruje. 67 U drugom putopisu se kae:... Od kole se uputismo da razgledamo Centralnu kaznionicu za Bosnu i Hercegovinu. Velika i visokim zidom ograena zgrada, obojena modro zelenom bojom. Pred glavnim ulazom u kaznionu, velik je, engleski park. Na lijevo i izvan zavoda vide se manje gospodarske zgrade, velik vrt, kovanluk i vonjak, a jo bolje oranice. ini ti se, stupie u kakvu moderno ureenu tvornicu, jedino to ne vidi nigdje dimnjaka ni dim. Uitelj kaznionice, Hofbauer Prvoj grupi voom je upravnik aunkt zavoda g. Ladislav Choholouek koji je obavljao dunost kao Pristav direkcije. Poto smo unili u zavod, zastadosmo pred staklenom kuom, dok nam je aunkt poneto ispriao o ureenju zavoda. Kaznionica je odreena za muke prestupnike,
67

Salih Jalimam, Putopisne biljeke i zapisi o zenikom kraju, str. 79 22

dr. Salih Jalimam Razdoblje 1886 - 1918

da tu izdravaju zatvor, ako su osueni na godinu i vie dana, a podignuta je u reiji i trokom zemaljske vlade god.1887.g. Zanati, kojima se ue, veoma su razliiti i mnogobrojni. Neki su stolari, drugi knjigovesci, krojai, obuari, tokari, bojadije, kolari, bavari, kovai, bravari, mlinari, kuhari, pletikorpe; neki peru rublje, peku hljebove i najposlije, koji se ne ue ni jednom od ovih zanata, moraju raditi teake poslove oko stoke, u polju i bati. Svaki uznik, koji je ispod 30 godine, mora ii u kolu, to je u zavodu, u kojoj se ui pisati, raunati i crtati, osobito crtarije, to zasijecaju u dotini zanat, kome se odao. Oni apenici, to su preli 30 godina, polaze kolu jedino po vlastitoj elji, a nije im pod moranjem. Mjesta u kaznionici ima za 600 uznika a ima ih popreno do 500, to iz raznih krajeva zemlje tu izdravaju dosuenu im kaznu. enske prestupnice opremaju se u Hrvatsku u Lepoglavu, da tamo odlee zatvor. Irski je sistem osnovan dalje na podjeli uznika na etiri kategorije. Osuenici I stepena, to su osueni radi tekog prestupa na vie od godinu dana zatvora, prvo izvravaju tzv. samotni zatvor, u zgradi sa izoliranim elijama, to je na lijevo od glavnog ulaza, kamo smo se prvo uputili, uljegavi u zavod. Uznici je zovu Staklenom kuom. Na spratu je i dobija svjetlost ozgor. Sredinom cijele zgrade udaren je krov od stakla, za to je uznici i okrstie tako laskavim terminom Staklena kua. S jedne i s druge strane irokog trijema numerisane elijice, a izmeu njih sredinom trijema ogromni kaktusi i drugo egzotino cvijee u velikim loncima. Vi svake elije smjetena je tablica, na kojoj pie broj uznika i vrijeme na koje je osuen. U svemu ima u Staklenoj kui do 60 elijica za samotni zatvor. Odatle se uputismo na desno, u glavnu zgradu, to je zovu Velikom kuom, jer je najvea meu svim zgradama, to su podignute za ovaj zavod. Prizemna je, ali visoka i ozidana na podobu vojnikih kasarni. Tu su smjeteni uznici II stepena ili kategorije, koji su besprijekorno izdrali prvi i samotni zatvor. U velikoj kui ima mjesta za 450 uznika, koji izdravaju zajedniki zatvor. Preko dana su po radionicama na poslu, a u noi spavaju u odjeljenim elijicama, koje su ograene gvozdenim reetkama, i zatvaraju se spolja na katanac. Sline golemim gvozdenim kafezima, to se viaju po menaerijama. Ali ovu jednu analogiju, koja ti se u prvi mah po nudi namee, ublauje velika istoa, to tu vlada. Mogao bi, to no u rijei, s poda liznuti! I osim toga na malenim stolovima pored postelje vide se naslagane knjige, svakidanja lektira uznika, pa se po tome dovija, da im ivot ipak ne e biti onako kukavan, kako si ga inae zamiljao. Razgledao sam ih nekoliko, da vidim, to im se daje na itanje. Nauka vjere, Stari i Novi zavjet, Hofmanove pripovijetke, ovjekova tragedija od Madaa, Robinzon,
23

dr. Salih Jalimam Razdoblje 1886 - 1918

eto to sam naao da itaju. Iza Velike kue preli smo treu zgradu, to je odmah iza nje. Odreena je za domazluk. Tu su kuhinje, pekarnice, kupke i sobe za moderno pranje i suenje rublja parom. Svugdje rade uznici pod nadzorom dotinih zanatlija i po nekog straara. Okuali smo im hljeb, to se ba tada vadio iz pei. Ukusan je imaju ga u dovoljnom obroku. Razgledali smo i ta im se kuha za ruak. Okuali smo im orbu i ganjce to e toga dana ruati. Obili smo iz toga sve glavnije zgrade, u kojima su smjetene razne zanatlijske radionice. Krasnim radovima od svake ruke divili smo se na svakom koraku! Gdjekoji su zbilja umjetniki, a svi solidno izraeni. Uznici nas gledaju otvoreno, gotovo bih rekao i veselim oima i dodaju nam svoj posao, da ga razgledamo. Jednom sam priao i upitao ga povjerljivo, da mi kae pravo, kako mu je tu u zatvoru: -Pa da vidi, gospodine, nije mi ni loe. Da mi je jo privesti enu i djecu svoju, pa ma ostao i za uvijek ovdje. Da ih nijesam na svoje vlastite oi takve vidio, drugome muno da bih povjerovao. Rade veinom po narudbenici, ali imaju dosta izraenih predmeta, osobito pletarskih i stolarskih, i na prodaju. Nekoji smo i kupili po neto za uspomenu. Cijene su sasvim umjerene. Zavirili smo i u nekolikoja stovarita sirove grae za razne obrte, kao i za izraenu robu, vidjeli im bolnicu sa 60 postelja i upravnu zgradu. Uznici, koji su asno izdrali prva dva stupnja zatvora, prelaze iza toga u jo laki zatvor tzv. III kategorije. Takvi ne stanuju vie u zavodu izmeu etiri zida, nego su im kue za stanovanje izvan zavoda, ali u neposrednoj blizini. Dvije su zgrade odreene za njih. U jednoj su kanjenici, to se bave teakim, a u drugoj zanatlijskim poslovima. U obje zgrade mogu se smjestiti do 70 njih. Hodaju slobodno i mogli bi lasno utei, kad bi im se prohtjelo. Voa nam kazivae, da su od toliko godina jedan jedini sluaj imali, da je kanjenik III stupnja utekao, nemogavi saekati zakoniti kraj svome zatvoru, pa je i taj brzo uhvaen i povraen kao repetenat. Izvan zavoda su jo nekoje zgrade, kue za stanovanje 12 uvara, nekoje ekonomske zgrade i tale, pa velika bata i vonjak, zimska bata, pelinjak i dalje od zavoda na desnoj strani rijeke Bosne prostrane oranice. Kanjenike IV kategorije raunaju se oni, to su puteni sasvim na slobodu, ali jo neko vrijeme, prema prilikama, stoje pod policajnim nadzorom onoga mjesta, u kome su se nastanili. Eto dakle u emu stoji taj progresivni ili irski sistem primjenjivanja kazne. Kanjenici se ue i navikavanju, da potuju slobodu i povjerenje, do koga su radom doli, polazei postupno iz zatvora od I-IV stupnja. Kakva golema razlika od takve moderne kazne i zatvora do kazne i tamnice srednjega vijeka i nekulturnih zemalja po narodnoj pjesmi:
24

dr. Salih Jalimam Razdoblje 1886 - 1918

Tamnica je kua neobina: U tamnici voda do koljena Hoe zmije oi da popiju, A jakrepi lice da nagrde, Od junaka kosti do pojasa; Da otpanu noge do koljena Tude idu zemlje i jakrepi, i junaku ruke do ramena. Srdano smo zahvalili g.inovnicima na predusretljivosti, kojom su nam tumaili ureenje zavoda, pa se onda otpustimo dalje, do Rudokopa kamenog uglja, to je iza ugljenika u Kreki najbogatiji u zemlji...68 14. VRIJEME PRVOG SVJETSKOG RATA U periodu prvog svjetskog rata Zavod u Zenici je bio mjesto u kojem su boravili protivnici Austro-Ugarske monarhije. Tu su smjeteni mnogi ve tada deklarirani politiki protivnici sueni na brojnim procesima (Sarajevo, Banja Luka, Tuzla, Travnik). Ve 11.decembra 1914.g., samo nekoliko mjeseci nakon Sarajevskog atentata u Zavod u Zenicu smjeteni su u Staklenu kuu Ivan Kranjevi, Cvijan Stjepanovi i Branko Zagorac. U Zavodu su bili do 24. marta 1915.g. kada su prebaeni na drugo odredite. Odmah po izricanju presude na suenju u Tuzli uz jako obezbjeenje osueni su premjeteni iz Bihaa 18. septembra 1916.g. u Zavod u Zenicu gdje je, kako je ostalo u biljeci jednog od osuenih, tek poelo pravo tamnovanje. Nabaeni su im teki okovi (10 kg.) i smjeteni su na obavezni boravak u samice Staklene kue. Hrana je bila toliko loa i neukusna, da je prvih dana nisu mogli ni uzimati, a kasnije ih je na jelo primorala ljuta glad. 69 U Zavodu su bile: Memljive samice, hladnoa, glad i utnja ubrzo su poeli nagrizati zdravlje zatoenih mladih buntovnika. Prvih dana boravka u Staklenoj kui osuenici su bili obavezni da po itav dan prebiraju i trijebe pasulj. A poslije desetak dana prelazili su na poslove tkaa. Norme su bile velike, a ko nije mogao da otka predvienu duinu bio je surovo kanjen. Kanonski strog reim samice naroito je teko podnosio Mladen Stojanovi.
68

Dr.ore M. Bugarski : Ekskurzija bugarskih aka iz ustendila u Bosni (Boravili u Zavodu u Zenici 26.aprila naveer i 27.aprila 1900. godine ) Salih Jalimam, Putopisne biljeke i zapisi iz zenikog kraja, str.99 Rade Bai, Doktor Mladen str.118 Vladimir Dedijer, Sarajevo.- 1914., str. 62 edomir A.Popovi, Banjaluki proces, Nova Evropa, XX, Zagreb, 1929,str. 364-375. Leon Bilinski: Bosna i Hercegovina u Uspomenama Leona Bilinskog.-Sarajevo 2004.,str.34 25

69

dr. Salih Jalimam Razdoblje 1886 - 1918

Bio je iziki propao, upalih obraza i oiju jer je vrlo teko podnosio samicu i utnju. Vie puta je snano kritao u samici zbog ega je kanjavan. Depresija koja je uveliko bila vladala njegovim duhom ubrzo je nestala kada je premjeten u zajedniku radionicu radi izuavanja obuarskog zanata. Prve godine svima je bilo zabranjeno itanje knjiga i bilo kakvo pisanje. Upornim insistiranjem i pritiskom na upravu Zavoda u drugoj godini izdravanja kazne ipak su se izborili da im bude odobreno itanje jednog broja knjiga (Biblija, Francuski rjenik, Reprezentanti ljudskog roda od Emersona).70 Smrt austrijskog cara Franje Josipa 21. novembra 1916.g. dovela je do izvjesnog ublaavanja tekih uslova u kojima su ivjeli politiki zatvorenici. U svemu tome znaajnu ulogu imao je Danilo Dimovi, potpredsjednik bosanskohercegovakog Sabora, koji je iskoristio priliku da bude primljen kod novog cara Karla 19. juna 1917. g. i zatraio tom prilikom bolje uslove za politike osuenike u Zenici.71 Neto poslije toga, 13. septembra 1917. g. odlueno je da se preivjeli iz oba austrijska vojna zatvora (Princip, Kranjevi, Stjepanovi, Popovi, ubrilovi i Zagorac) poalju natrag u Bosnu, u zeniki Zavod, to je i izvreno. Svi zatvorenici, izuzev Principa bili su premjeteni. Njih je pratila osmorica vojnika njemake narodnosti iz Bea. Prilikom premjetaja u Zenicu dogodio se incident. Izgleda da su se vojnici na izvjestan nain bratski ophodili prema zatvorenicima i jedan od njih pisao je kui o tom dogaaju. Vojnici su bili uhapeni i zbog toga sueno im je pred vojnim sudom.72 U oktobru 1917.g. svi zatvorenici iz tuzlanske grupe, osim Todora Ilia, bili su amnestirani. Ili je prebaen iz Zenice u Travnik u Kustodija Konesta (asni zatvor) gdje e doekati stvaranje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. U Zavodu u Zenici izdravali su kaznu: Vaso ubrilovi, Cvjetko Popovi, Lazar uki, Mitar Kerovi, Ivo Kranjevi, Branko Zagorac, Cvijan Stjepanovi, Neo Kerovi, Jakov (V.) Milovi zvani Ero, Mio (.) Mii, Branko Kebelji, Sreten Stojanovi, Mladen Stojanovi, Stevan Boti, Vojo Vasiljevi, Boidar Tomi zvani Boo, Marko Ili, Vid Gakovi, Jezdimir Dangi, Veljko Vujasinovi, Borivoje Jevti (knjievnik), Kamenko Miloevi, uro Banjac, Milan-Prica, Maksim Proti, Radoslav Semiz.73
70 Gavrilo Suboti, Prosvjetni radnici na Veleizdajnikom procesu, str.234.Borivoje Jevti, Na uuitelj najueniji...Politika, XXXV,10912, 14.X 1939,Beograd, str.359-360. 71 V.Dedijer, Sarajevo 1914, str.62 Ivan Kranjevi, Uspomene jednog uesnika u sarajevskom atentatu.-Sarajevo, 1954,141-153 72 V. Dedijer, op. cit. 64 73 V. Dedijer, op. cit. 66 26

dr. Salih Jalimam Razdoblje 1886 - 1918

Meu osuenicima u zenikom zatvoru nalazila se i kasnije ugledna slikarka Adele Ber.74 U februaru 1917.g. u Zavodu u Zenici bio je Vojislav Kecmanovi i kako je kasnije zapisano: Poslije 3 mjeseca provedena u mraku hladne elije, muen glau, a povremeno i tuen od nervozne strae, koja je zbog ratnih uslova morala da radi prekovremeno, Kecmanovi se teko razbolio, te je otputen iz elije da umre kod kue. U Zenici su ih izmeali sa najokorelijim kriminalcima, ubicama, provalnicima, potpuno deklasiranim robijaima kojima su zatvorske vlasti poverile sve poslove u tamnikoj bolnici, dok su profesionalni i airmisani lekari dr. Risto Jeremi i dr. Vojislav Kecmanovi morali praviti korpe za smee. Akademski obrazovani Vasilj Gri i Stevan akula bili su egrti krojaima, predsednik Prosvete Sima Mirkovi je povezivao knjige, dr. Vladimir orovi rezbario, a Anatasije ola korpario. Odnos uvara reda prema ljudima u zatvorskim elijama zahteva poseban pristup i osvetljavanje.75 Pred kraj rata vodi se i dalja politika akcija oko statusa kanjenika i u Sarajevu 29. marta 1918.g. Sarkoti izlae svoj stav Burijanu o daljim prijedlozima o pomilovanju politikih kanjenika u Zavodu.76 Narodno vee Bosne i Hercegovine 1. novembra 1918.g. oslobodilo je osuenike iz Zavoda u Zenici i iz banjaluke Crne kue.77 Meu odlukama Narodnog vijea spominje se prijeki sud ali i krvnik. 78 Meu podacima ima potvrda i o ubistvima i krivinim sankcijama.79

74 75 76 77 78

79

Katalog:: Zenica u djelu slikara.- Tekst:Milo Radi, Zenica, 1984,str.2 Veleizdajniki process u Banjaluci (Prosveta na banjalukom procesu) , str.219. Veleizdajniki proces u Banjaluci.-Banjaluka, 1987 , str. 281-289. Dr. Vojislav Kecmanovi-edo: Zabiljeke iz ratnih dana.-Sarajevo 1980.str.76 Dr. Hamdija Kapidi, Rad Narodnog vijea SHS Bosne i Hercegovine u novembru i decembru 1918. str.154, 163 H.Kapidi, Bosna i Hercegovina za vrijeme Prvog svjetskog rata./Dranje austrougarskih vlasti prema jugoslovenskom pitanju i stvaranje jugoslovenske drave/ str.195-355 Glasnik arhiva, VI, Sarajevo 1966, str. 307 27

dr.Salih Jalimam - Razdoblje od 1918 - 1941

RAZDOBLJE 1918 - 1941. GODINA


Do zavretka Prvog svjetskog rata i u novostvorenoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca primjenjuju se zakoni i propisi Austro-Ugarske monarhije i to je trajalo sve do 1930.g., kada je stupio na snagu Krivini zakonik i Zakon o izvrenju kazne lienja slobode. Od 1930.g. postojao je jedinstven zakon za cijelu Kraljevinu Jugoslaviju, koji je bio na snazi sve do kapitulacije 1941.g. Krivini zakonik predvia sljedee kazne lienja slobode: robija, zatoenje, strogi zatvor i zatvor. Robija je mogla biti vjeita ili vremenska, ali nije mogla biti kraa od jedne niti dua od 20 godina. Zatoenje se moglo izrei u trajanju od jedne do dvadeset godina, a strogi zatvor u trajanju od 5 do 7 godina. U Zavodu u Zenici i dalje se u potpunosti prihvatao irski sistem izvrenja kazni.1 Osuenici su imali besplatnu hranu, odijelo i zdravstvenu zatitu. Postojala je i kola za starije maloljetnike radi obuavanja u elementarnim naukama i religiji, a za odrasle analfabetski teajevi. Osuenima su se mogle izrei disciplinske kazne: ukor, tei rad, oduzimanje pogodnosti koje je uivao, tvrda postelja do 8 dana, ogranienje hrane u pojedinim ili svim obrocima i to svakog drugog dana za vrijeme od 14 dana, zatvor u eliji do 6 nedjelja i vezivanje do 4 nedjelje i to ili samo ruku, lisiinama ili samo nogu, negvama, ili jednim i drugim ali tako da se osueniku ne spreava kretanje.2 Ako se ove kazne ne pokau kao eikasne prema osuenima, upravnik je mogao da naredi vezivanje okovima u eliji do 3 mjeseca. Rad osuenih je bio obavezan i morao je da bude tako organizovan da proizvodnja osuenih ne bi konkurisala slobodnim radnjama i zanatlijama. Sva zarada osuenih pripadala je dravi i oni nisu imali pravo na naknadu za rad, ali im se mogla odobriti prema vrsti posla i kvalitetu rada.3 U Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca ustanovljen je 1920.g. Sud za zatitu drave koji je uglavnom sudio lanovima i simpatizerima Komunistike partije Jugoslavije, pa je reim prema tim licima u kaznionama bio stroiji. Ova kategorija osuenih lica stavljana je pod posebnu kontrolu, pojaanog obezbjeenja, smanjena im je bila mogunost meusobnog kontakta sa spoljnim svijetom. Njima nisu davane nikakve pogodnosti, a vrlo rijetko je neki od ovih osuenika boravio u odjeljenju za slobodnjake ili puten na uslovni otpust. Sve je to bilo u skladu sa optim stavom reima koji je u Komunistikoj partiji vidio svog glavnog neprijatelja.4
1

3 4

Dr. Atif Purivatra, Jugoslovenska muslimanska organizacija u politikom ivotu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.- Sarajevo, 1999, str.37 Paragraf 53.7 Uporedi :Mustafa Imamovi, Historija drave i prava Bosne i Hercegovine.- Sarajevo 1999, str.376. Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja drugog svjetskog rata.-Sarajevo 1998,str.356 Nusret ehi, Bosna i Hercegovina 1918-1925. Sarajevo,1991,str..85, 86. 29

dr.Salih Jalimam - Razdoblje od 1918 - 1941

Tako je Kotarski ured u Zenici 23. aprila 1919.g. uz dosta uznemirenosti, obavijestio Zemaljsku vladu da je u magacinima rudnika u Zenici izvrena kraa eksplozivnog materijala, te da bi na podruju Zenice, epa i Jajca, trebalo proglasiti prijeke sudove jer socijalistima dosadanje kazne ne imponiraju te bi time se lahko dali zavesti na izgred. Kotarski ured Zenica 1919.g. dostavio je spisak na kome je evidentirano 5 prognanih radnika: dva eha, 2, Hrvata i 1 Slovenac, kako stoji u Izvjetaju Direkcije Zavoda u Zenici Zemaljskoj vladi za BiH 6. maja 1919.g.5 Sredinom jula 1919.g. u Zenici je odrana protestna skuptina zbog dranja radnika i njihovog protjerivanja. Po Izvjetaju Kotorskog ureda iz Zenice Zemaljskoj vladi za BiH, od 18. jula 1919.g. zatvoreno je oko 100 radnika. Iz Zenice je 1921.g. prognano 300 radnikih porodica.6 Hapenje i progoni radnika poeli su uoi prvomajske proslave (30. aprila 1921.g.). Po nareenju Kotarskog ureda i Komande mjesta, pohapeni radnici su internirani u Centralnu kaznionicu za Bosnu i Hercegovinu u Zenici. Neki su puteni, a za njih 67 vlasti su smatrale da su najglavniji agitatori, osvjedoeni komunisti i boljevici te, organizatori i zaetnici pasivne rezistencije i trajka. Legendarni rudar, uesnik Husinske bune (1920), Jure Keroevi, proveo je na robiji vie od 17 godina, od toga u Zavodu u Zenici 15 godina. Inae, Keroevi je rekorder po duini izdrane kazne u Zavodu u Zenici. Odmah su me bacili u samicu. Tijesna i memljiva sobica, a i u dui tijesno, sve tjenje od bola to pobjedi nepravda. Neuredno okreena prostorija, tri sa metar i po, gvozdeni krevet na rasklapanje, slamarica i dva izlizana ebeta, mala drvena nadkasna, stolica bez naslona i sto, posuda za vodu, metla, ubrovnik i kibla. Ve prvog dana robije robija poinje da ija perje. Norma je bila da se isija 15 deka. Pipav posao da bog sauva, vie bih volio itav dan kopati u jami. Sitna, ina praina nesnosno kaklji po glavi, a ako te prevari da kihne, iseljano perje se razleti po samici, pa ga ni avo ne bi sakupio. Hrana isposnika. Suh krompir, ria, bob, kisela repa, kupus, pasulj ali skroz narijetko, razne kae od kukuruza i sedamdeset deka hljeba dnevno. U samici nema doruka. Ujutru po jedan sat etnje.Tada vidi ive ljude. Pojede samoa iznutra. Ne smije nita govoriti, smijati se, glasnije kaljati. Onda studen, ne griju nam samice, kosti trunu. Meni se nadovezao u samici neki Savo upovi, bio uitelj, svaki dan dolazi i trai od mene da priznam da sam ubio Reljia. Bio mi je, ljudi, toliko dosadio da sam opet razmiljao o samoubistvu. U samici sam tamnovao tri mjeseca, sve zimski
5 6

Glas slobode, br. 99 I 137 1919. B.Jokanovi, isto, str. 145 Boo Jokanovi, Radniki pokret Zenice do 1941. godine, Zenica, 1986, str.144-145 30

dr.Salih Jalimam - Razdoblje od 1918 - 1941

mjeseci. Mnogo sam propatio i naglo propao. Negdje pred izlazak iz samice ree mi Lojza Stipo (komandir samice): - Obrij ti meni ovu bradu pa je baci u lavor ako te za mjesec ne puste. Nisam vjerovao u to iako sam znao da mi radniki pokret prua veliku podrku. U proljee sam prebaen u Glavnu kuu u eliju. elije su bile od lima sa reetkom naprijed i odozgo, sa istim namjetajem kao i u samici. ini mi se da je bila tjenja od samice. Odavde se moglo izlaziti u krug zatvora na rad. Ali, i dalje se nije smjelo razgovarati sa drugim osuenicima. Mene poslije dvije godine boravka u eliji spopade teka bolest. Mislio sam da je gotovo, robijai su esto umirali. Prebacie me u zatvorsku bolnicu. Kad jednog dana, to je bilo 1924.g., dok sam leao u bolnici, ue u bolnicu nadstraar Risto Burdija. Bio opasan, amarao straare. Veli: -Jure, tvoja te partija kandidovala za poslanika, evo ti lista, potpii. Ja mu na to kaem: -Nemoj me prevariti, imam tamo kod vas novca za pet metaka, ubijte me o mom troku. I nisam nita potpisao.7 (Keroevia je stvarno neka radnika partija iz Zagreba kandidovala kao svog poslanika, prilikom parlamentarnih izbora 1924.g.) 1. UPRAVLJAKA STRUKTURA 1918 - 1945 Krajem 1918.g. za direktora Zavoda u Zenici imenovan je Dragan Mati koji je prema sjeanju Jura Keroevia ljudima duu vadio i vadio je...Nije imao taj ovjek due. On je iao sistematski da me ubije. I da ga ne smijeni Veselin Srdi 1924.g. ja bi u ilovau, ljudi, ivu vam istinu kaem, taj mi je ovjek ivot spasio, bio i otac i majka, brat i sestra. Poslije, kao upravitelj Zavoda spominju se Jovanovi, Maksimilijan Bohaek, Rade Pai, Milorad Semiz i Abdulah Hadiavdi.8 Keroevi se dalje sjea: Primio me Mati, do zla boga opak, onda je doao Veselin Srdi, mnogo dobar ovjek, poslije Srdia Maksimilijan Bohaek. Bio je oicir, strog i krajnje sluben, na disciplinskom raportu nemilosrdan a davao je dosta pogodnosti. Vrio je molbeni raport svaki radni dan. Prvo je primao slubena lica a onda osuenike. Ali, ako mu se javi bez debela razloga, povukao si maka za rep. Prialo se da je bio i solunac. Bio je rodom iz Zagorja i prohrvatski nastrojen. Bohaeka je zamijenio Radomir Pai, poslije Paia, ini mi se, ali nisam siguran, doao je neki Volgemunt, bio je kratko, pa onda ore Jovanovi. Mene je otpustio jedan direktor, Travnianin. Bio je dobar. Nikada nije skidao fes sa glave. Mislim da je to bio prvi Musliman upravnik ovog Zavoda. Ne mogu da mu se imena sjetim jer je bio tek doao (radi se o Esadu Softiu).
7 8

Sjeanja Jura Keroevia u Arhivu Zavoda u Zenici Sjeanja Jura Keroevi u arhivu Zavoda u Zenici. 31

dr.Salih Jalimam - Razdoblje od 1918 - 1941

Veselin Srdi je ukazom od 26. januara 1925.g. imenovan za upravnika Zavoda u Zenici. Ovu funkciju obavljao je do 7. augusta 1927.g. kada je Ukazom imenovan za upravnika Kaznione u Lepoglavi. Doao je u Kaznionicu u vrijeme kada su u izvrenju kazne lienja slobode jo uvijek vaili austrougarski zakoni. Naslijedio je surovog direktora Matia, ovjeka vojnike discipline starog kova, kanonski slubenog, za koga je osuenik bio olo i marva, neist narodni kome treba pokazati njegovog boga. Srdi je odmah po preuzimanju dunosti upravnika, u okviru svojih ovlatenja, a ona su bila prilino velika, pristupio, korak po korak, maloj, ali znaajnoj reformi izvrenja kazne u zatvorskim uslovima. Sve izmjene koje je uvodio, kako je priao Jure Keroevi, dolazile su kao melem na ranu nesretnim robijaima. Prvo je ukinuo kanjavanje isusovaama. Zatim je uveo niz raznih pogodnosti i olakice za osuene. Dozvoljavao je ee posjete porodicama to je do tada bilo rijetkost. Odobravao je i znatno ee dopisivanje osuenih sa porodicama. Takoe, dao je pravo osuenima da mogu kupovati (poruivati po strai iz grada) neke od artikala kao to su eer, sapun, ve i duhan, poveao je naknade za rad, koje su bile do tada simboline, ubrzao je prelazak iz stepena u stepen, ukljuio vei broj osuenika na zanate, poboljao hranu naroito za bolesne, uredio kupatilo, te dozvolio puenje osuenicima, koje im je do tada bilo potpuno zabranjeno. Prema podacima iz matine knjige za 1926.g. na izdravnje kazne tokom godine dolo je 195 osuenih, a struktura krivinih djela je bila sljedea: ubistva 89, kraa 44, vojna djela (bjekstvo iz vojske, odbijanje oruja, kraa u vojsci i slino) 39, razbojnitva 12, prevare 7, pronevjere 5, tjelesne ozljede 4, silovanja 3, otmice 3, bludnienje 2 i edomorstvo 1. Godine 1927. na izdravanje kazne dolazi 220 osuenih. U ovoj godini desila su se dva interesantna dogaaja. Naime, ukazom kralja Aleksandra od 25. maja 1927.g. veliki broj osuenih ubica dobio je oprost od okova, dok je drugim ukazom od 19. januara 1928.g. svim osuenicima oprotena jedna petina kazne. Slino se ponovilo godinu dana kasnije kada je ukazom od 10. augusta 1929.g. smanjena jedna estina kazne, ali samo za manji broj osuenih. Poetkom 1928.g. u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca kazneni zavodi imali su ukupno 6355 mukih i 895 enski osuenika. Zeniki zatvor, u kojem je kaznu izdravalo 709 soba,9 imao je i jednu od najpotpunijih upravljakih struktura: upravnik Pai Najdana Radomir, kuni ljekar Rosencvajg dr. Fil, srpski pravoslavni svetenik Grgurevi Velimir, imam Serdarevi Abdulah, raunovoa piro Ivkovi kancelista - Rudolf Marani, ef industrije: Ilija Kalini, ekonom Vladimir Vukovi, mainista Oto Cipra, poslovoe Bartol kritek, Nikola Stojanovi, Rade Mra, Milan Lubura, Mihajlo Marinovi, Panto Vukovi. V.d. zapovednika uvara
9

Jubilarni zbornik ivota i rada SHS 1. XII 1918-1929.-Beograd 1929,str. 379 32

dr.Salih Jalimam - Razdoblje od 1918 - 1941

Risto Burija. Izvrilac smrtne kazne je bio Dragutin Hart. Prema kontrolniku osoblja iz 1931. godine u Zavodu u Zenici bilo je ukupno zaposleno 106 osoba, izmeu ostalih, zanatskih uitelja 4, viih straara 12, obinih straara 77, poslovoa 1 i jedan batovan.10 Na osnovu Zakona o zatiti javne bezbjednosti i poretka u dravi, dravni Okruni sud u Travniku osudio je grupu uhapenih zenikih komunista (Stjepan Mosti, edomir Poldrugovac, Abdurahman ukali i Smajo Fazli) kao i komuniste Mustafu Gluhia iz Sarajeva i Midhata Hadalia iz Travnika na kaznu robije od po dvije godine.11 Vrhovni sud u Sarajevu preinaio je ovu presudu, odnosno povisio kazne Mostiu i Poldrugovcu na po dvije i po godine robije. Kaznu zatvora osueni su izdravali u Zavodu u Zenici. U Zavodu su se tada nalazili: Zlatko najder, politiki sekretar SKOJ-a i Nikola Petrovi osuen u grupi komunista-atentatora na regenta Aleksandra Karaorevia, Jura Keroevi, osuen u sudskom procesu tuzlanskim rudarima 1922.g. Zlatko najder je bio zatvoren u hladnoj betonskoj samici tzv. Staklenoj kui koju su osuenici nazivali Isusova soba. U njoj je postepeno iziki unitavan. Prkosno izdravi sva muenja umro je u Zagrebu 1931.g. I ostali komunisti, koji su se nalazili na izdravanju kazne, bili su izloeni raznim metodama muenja.12 Jedan novinar posjetio je ovaj zatvor i pored ostalog napisao: Teak je bio ivot kanjenika u elijama zenike Kaznionice, jer su esto kanjavani boravkom u mranim prostorijama, tvrdim leajevima i postom. etalite osuenika predstavlja jedna uzana staza iza kue kojom moe prolaziti samo jedan ovek. U etnji idu jedan za drugim u lancu, bez ijedne rei, bez pogleda na stranu i navie. Prolazei na odstojanju od tri koraka jedan od drugog vraaju se ponovo u eliju na rad. Tako je Zenica robija utnje, jer ako se straaru samo uini da neko nekoga pogleda odmah se taj robija disciplinski kanjava.13 U Zenici je 1937.g. uslijedila nova antikomunistika aktivnost osnivanjem Sreskog antikomunistikog komiteta. Njegov predsjednik bio je direktor eljezare, a lanovi direktor Rudnika, sreski veterinar, protojerej, advokat, uitelj, ef loionice, direktor Graanske kole, gradonaelnik, upravnik Kaznenog zavoda i ef eljeznike stanice.14
10

11 12

13 14

Ilustrovani zvanini almanah-Kalendar Drinske banovine za 1932. Godinu godina trea, Sarajevo 1931.str. 451 Optunica br. 1114/1928,str.8 Dragan Markovi-Ljubia Ristovi-Pred nepriznatim sudom.-Beograd 1959,str.173-176. 22.decembra 1922. Bosna i Hercegovina, Sarajevo 1922.(fotograija:Kazneni zavod u Zenici str. 40). Jugoslovenska pota, 4. oktobar 1930, str.5 Arhiv BiH, KBUDB, Pov. DZ, br. 332/1937. str. 217 33

dr.Salih Jalimam - Razdoblje od 1918 - 1941

2. FINI OVJEK - VESELIN SRDI On tek doao, a mene izvedoe njemu na disciplinski. Opasno me optuio neki Vidak Stanojevi, bio suen za ubistvo bega, ubio ga pa mu opljakao zlato, a inae je bio andar, ovdje ga namjestili da radi kao bolniar.Tuio me gore nego javni tuilac, da irim komunizam u zatvoru, da govorim da se mene boje straari jer sam komunista. Kae mi Srdi na disciplinskom: -Vidim da su ovo sve sprtljali i neu te kazniti, ali mi se uvaj ovakvih rijei. I, umjesto da dobijem kaznu, dade mi bolniku hranu, koja je bila dobra. Inae, pored bolnike, bila je i dijetalna ili srednja i zdrava hrana koju je uzimao najvei broj osuenika. Zatim mi je Srdi odobrio da se sunam (ondje ispred mrtvare). Tako ja ozdravih i oporavih se. Pa me onda Srdi prebaci i u skupno odjeljenje. Izuim ja za vrijeme Srdia i stolarskorezbarski zanat. Bio sam dobar rezbar. Bio je taj Srdi zaista dobar ovjek. Ukinuo je muku u zatvoru, nastojao je izbaciti sve austrougarske metode koje su do tada primjenjivane. Ukinuo je isusovae. Srdi nije dao straarima da se iivljavaju nad osuenicima, da ih tuku. Poeo je odobravati posjete porodicama, puenje, koje je do tada bilo zabranjeno, pakete i slino. Data je tada mogunost osueniku da moe kupiti namirnica, uglavnom hrane i duhana, za novac koji je dobivao kao neku simbolinu naknadu za rad. I Srdia za njegovu dobrotu kaznie. Premjestie ga po kazni u Lepoglavu za upravnika. Sve su mu to namjestili radikali, a naroito zavodski pop Veljko Grgurovi.15 3. ZLATKO NAJDER O Zlatku najderu, jednom od sedam sekretara SKOJ-a, Keroevi je ostavio sljedee uspomene: Zlatko je bio zlatan ovjek, veliki komunista. U Zenicu je doveden jako bolestan. uli smo za njega kada je u eliji ispisao Internacionalu. Ali nije bio kanjen. Spasio ga doktor Marko Hohman, Jevrej. Inae, dobar ovjek ije je miljenje u zatvoru bilo svetinja. to doktor predloi osueniku, moralo se provesti taman da je dravu zapalio. Zlatko je smjeten u bolnicu i tamo su ga lijeili. Osuenici su bili obavezni da idu na vjeronauk. Straar ih postroji pa vodi. Pop obavezno prekontrolie ko je doao a ko nije. Tako jednom veleasni Juraj Veseli proziva nas, kad nema Zlatka. Veli veleasni straaru: -No na puku i dovedi ga! I straar ga ubrzo dovede a Veseli ga kori: -A gospodine najder, zato vi ne dolazite na vjeronauk? -To nije za mene, to je za malu djecu, veleasni, veli mu najder.

15

Sjeanje Jura Keroevi u Arhivu Zavoda u Zenici 34

dr.Salih Jalimam - Razdoblje od 1918 - 1941

- Za mene od 65 godina jeste, a za tebe i tvog Lenjina nije. E moj gospodine najder, kad Isus Hrist s pomoi boga nije mogao da ustanovi komunu, nee ni va Lenjin, ljutito ree Veseli, ali mu najder na to odgovori: -Vidite, Isus nije mogao, a Lenjin je to ve uradio. najder je na insistiranje Komunistike partije iz Zenice prebaen u Lepoglavu, zbog tekog zdravstvenog stanja. Sprovodila su ga dva straara, Avdaga Numanagi (bio teak 143 kg) i jo jedan straar. lanovi Komunistike partije iz Zagreba uspjeli su da ga zenika sprovodna sluba ostavi u Zagrebu u bolnici. Meutim, kada se Numanagi i njegov kolega vratie u Zenicu, pa obavijestie upravnika Zavoda gdje su ostavili Zlatka, on odmah naredi da se o svom troku vrate u Zagreb i najdera iz bolnice sprovedu u Lepoglavu. Nareenje je bilo uredno izvreno. Numanagi, koji je inae vaio za najboljeg straara u Zavodu u to vrijeme, toliko se zbog toga nasekiralo, da je izgubio oko deset kilograma teine. 16 4. SJEANJA NA BRANKA BUJIA Zavod u Zenici nije bio namijenjen da u njemu izdravaju kaznu komunisti i drugi politiki osuenici. Ali, u posebnim okolnostima su i crvenjai (tako su zvali komuniste) dovoeni ovamo. Mi, robijai, nismo mogli brzo saznati kada dovedu komunistu u Zavod, jer je bio onemoguen svaki kontakt i crveni je bio, bar za prvo vrijeme, najstroije kontrolisan, nije mogao zucnuti ni jedne. Mi smo ih, naime, prepoznavali. Kao po pravilu, bili su dotjerani i uredni, sa produhovljenim izgledom lica, zamiljeni. Tako je negdje 1930. ili 1931.g. doveden u Zavod Branko Bulji Sedmak, Krajinik. Saznam ja da je komunista...a ujem priaju straari, da je uen i pametan i da zna ekonomiju bolje nego kraljev ministar za ekonomiju. Gledamo se kradomice na etnji, priamo oima i vjerujte mi (naui se ovjek na takav nain sporazumijevanja), ja tano iulim ta mi kae, ta misli. Kasnije je radio u stolariji, pa smo mogli i po koju rije da razmijenimo. Buji je, ustvari, doao u zavod u Zenicu preko veze. Neki Nei ivko, bio je funkcioner, ini mi se i nekakav mu rod, poslao Sedmaka iz Sremske Mitrovice ovamo, navodno, da ga komunisti, vie ne pokvare u mitrovakoj kaznioni. Buji je stalno neto piskarao po nekim papiriima, pa i onim od duhana, ieka...Bio je sav preokupiran razmiljanjima o drutveno-ekonomskoj krizi i o krizi uopte. Ne znam gdje je napisao svoju knjigu Teorija krize, ali sam ubijeen da je jedan dio, ili bar neke fragmente, napisao robijajui u Zenici. Zamoli on mene
16

Sjeanja Jura Keroevi zabiljeio.:M. Lui 35

dr.Salih Jalimam - Razdoblje od 1918 - 1941

jedanput, kad je ve bio izdrao pola kazne, da mu napravim i izrezbarim ukrasnu kutiju za cigarete, koju je elio da pokloni vjerenici, Zorislavi Kovaevi. Ja sam mu je napravio, ali on je naalost nikada nije uruio Zorislavi. Trebali smo da je poaljemo iz kruga preko jednog straara. Ja sam prije est godina bio kod Zorislave i predao joj jednu ukrasnu kutiju, koja je bila identina onoj koju sam radio 1933. ili 1934.g. Ja sam Branka, kao ovjeka i borca, mnogo volio i cijenio. Bilo mi je jako teko i ao kada sam uo da su ga ustae ubile 1941.g. Po njemu sam jednom sinu dao ime. Dok sam ja bio u Zenici na izdravanju kazne, od komunista, pored najdera i Bujia, bio je i Stjepan Mosti. Nisam imao mogunost da sa njim kontaktiram. Takoe, bio je jo jedan komunista Talijan, ne mogu da mu se sjetim imena.17 5. GALERIJA NEVJEROVATNIH LIKOVA Meni je najvie ostao u sjeanju robija Leopold Florak. Bio je suen sedam godina zbog falsiikovanja novca. Bio je to dobar umjetnik, slikar o ije su se slike otimali. to oko vidi, to mu ruka naslika. Ma slike su mu govorile. Voljeli su ga svi upravnici i davali mu uslove da slika. A on nije cijenio svoje slike...danas je poznata njegova slika enja, gobleni se po njoj rade. Mnogo mi je pomogao Florak. Nauio me dobro rezbarskom zanatu. Bio sam dobar rezbar. Kao takvom, povjerio mi je Bedenji (direktor ma. privrede) da mu izrezbarim ram za enske radove veliine 120 x 90 cm. Radio sam na njemu puna etiri mjeseca. Uradio sam tako divne narodne muslimanske motive, da ti oi stanu. Bedenji je bio prezadovoljan, dade on meni sto dinara, bila to golema para. Florak je bio neobian po tome to je bio sakat i u ruke i u noge. Hodao je udno, sa takama zapetljavajui noge, a prsti ruku su mu bili spleteni, ispreturani... Bio je veseo i nemiran. Naalio bi se taman da bi ga glave kotalo. Zbog toga, ponekad je, na krae nosio okove. A isto tako, neki Nikola Gegula, bio je osuen oko 12 godina, toliko je bio neozbiljan da je pregonio svaku mjeru. Nije prezao ni od ega kada je u pitanju zavitlavanje i ala. Govorio je ala skrauje robiju, a njemu je sigurno nije skratila. Taj nije skidao okova. Idemo na molitvu a on u okovima. Zveckaju okovi pred oltarom a veleasni mu kae: -Kakav je to nain da stalno okovan dolazi pred oltar! -Neka uje bog, da je doao Gegula!, odgovori mu on. Spadalo ivo. Taj iva ovjeka ne ostavlja na miru, takvi mogu da dosade u zatvoru. Ali, nasuprot ovim veseljacima, u zatvoru je najstraviniji tip bio profesionalni
17

Sjeanja Jura Keroevi u Arhivu Zavoda u Zenici 36

dr.Salih Jalimam - Razdoblje od 1918 - 1941

izvritelj smrtne kazne, delat Dragutin Hart. esto se muvao oko zatvora koji ga je plaao. Bio je kao Sotona, eki ciganin, u crnom odijelu, crnim cipelama, sa crnom leptir manom i, kao kre, bijelim rukavicama. Nisu se njega lino robijai plaili, ali je vladalo neko uvjerenje, praznovjerje, ako se on vidi negdje, da e neko od robijaa umrijeti. Plaili smo ga se kao to se u narodu plae zlosutnog gavrana. Prialo se, uo sam to od straara, da je obavezno uoi izvrenja kazne razgovarao sa osuenim na smrt. Kaznu je izvravao u krugu zatvora, kod mrtvanice, gdje su se nalazila montana vjeala. Kad izvri kaznu skidao je rukavice i ostavljao ih na mrtvacu. U loem sjeanju kao muitelj i zao ovjek, ostao mi je i Savo Petrovi, radio je u osuenikoj kuhinji, civil. Uvijek je bio nasmijan, ali cinino, pakostan, uivao je da ljude mui glau. Neda robijaima da jedu, a ljudi gladni, rade se teki poslovi. Neda hljeba, a ima hljeba. Zatvor imao svoje ito, ovjek da umre od gladi...Neka mu bog oprost, ja mu ne mogu oprostiti. Za moje robije u Zenici se promijenilo 12 ili 13 upravnika. Ne mogu vie sviju da se sjetim, kau da ovjek, ono to ne voli, brzo zaboravlja. Ja sam otputen 1.2. 1937.g. Dola mi ena u posjetu, a ja ne znam da idem kui. Pomilovali me oko etiri godine. Bila je nedjelja, hladno, vedro, ono zubato februarsko sunce a meni od nekakvog udnog osjeaja vrue ko u po ljeta. Nije tog dana radilo Nadletvo, jer nedjeljom inae nije radilo, i zamalo me pustie. A neto sam ranije razmiljao, ukoliko me ne pomiluju, da napravim takav karambol i rusvaj u Zavodu da se pamti dok je onih zidova. Ja sam ustvari bio primjeran i disciplinovan robija, nisam pravio nikakve naroite probleme i imali su osnove da me puste.18 6. DELAT - DRAGUTUN KARLO HART U Zavodu u Zenici postojala je i institucija delata koji je vrio smrtne presude. Neki od njih mogu se samo poimenino identiikovati kao npr. Alojz Sajfrid ili Mauzner dok najvie ima podataka o Dragutinu Karlu Hartu. Prvo asistiranje izvrenja vjeanja trebao je Hart da obavi u jesen 1922.g. u Tuzli. Osueni na smrt bio je Juro Keroevi, legendarni husinski rudar. Uzalud su Mauzner i njegov pomonik doputovali u Tuzlu, jer je Keroevi uoi izvrenja smrtne kazne izvrio samopovredu. Uzalud e ova dva delata doi u Tuzlu radi Keroevia i drugi put, za mjesec dana, jer e ga kralj pomilovati od smrtne kazne. Prvo asistiranje vjeanja obavio je polupijani Hart u Mariboru. Zatim e do 1925.g. pomoi Mauzneru da objesi 25 nesretnika, raznih zlikovaca i krvnika, ali i onih, koji su se ozbiljnije drznuli da postojei sistem promijene.
18

Sjeanja zabiljeio:F.Lipnievi i M.Lui 37

dr.Salih Jalimam - Razdoblje od 1918 - 1941

Te, 1925.g., u svojoj 43. godini, poloio je Hart dravni ispit za slubenog izvritelja smrtne kazne. U svojoj sedamnaestogodinjoj delatskoj karijeri, kako je izjavio novinaru povodom svoga 60-tog roendana, objesio je sto osam osuenika. Inae, za tih sedamnaest godina Hart se vie puta pojavljivao sa kraim intervjuima u tadanjim novinama. -Molim vas, da se razumijemo, ja sam slubeni izvritelj smrtne kazne i slubenik sam Kaznenog Zavoda u Zenici. I kao takav na traenje suda, odlazim tamo gdje sam potreban, jer drugog izvritelja smrtne kazne u dravi nema. Ne podnosim rije krvnik jer mi smeta i vrijea me. Krvnik, ta je to krvnik? To je onaj, koji na svoju ruku ubija, to je katil, kako se to u Bosni kae. A ja, ja sam neto sasvim drugo. Ja sam organ vlasti, koji na osnovu pravomone presude nadlenog sudskog foruma vri svoju dunost. Je li vam jasno? I to ste ono jo htjeli da ujete. A da, zanima vas kako vrim svoju dunost. Pa evo, rei u vam. Nema tu nikakve tajne, od toga ne treba praviti nikakvo udo. Prvo, tu je moj kalendar.Tu su upisana imena osuenih. Ovi koji su precrtani, ti su u meuvremenu pomilovani. Ovi sa crvenim kriiima ispred, ti su ve justiicirani, a ovi sa plavim, oni jo ekaju. Kada dobijem slubenu obavijest o danu i mjestu justiikacije spremam se i kreem. Sa mnom putuje i moj pomonik. U koferu nosim garderobu koju obavezno oblaim pri izvrenju. To su crno odijelo, cilindar eir i bijele rukavice. Rukavice mijenjam pri svakom izvrenju. Tu su jo trik, maska za osuenika i drugo. Samo izvrenje obavlja se po tano utvrenom redu. U zakazano vrijeme osueni se dovodi na mjesto izvrenja, na kome je ve podignut stup (vjeala). Predsjednik sudskog vijea, dravni tuilac, branitelj osuenog, lijenik, zapisniar i ostali koji slubeno prisustvuju izvrenju kazne, ve se nalaze na licu mjesta. Da, tu je jo, po elji osuenog i sveenik. Straa zatim dovodi osuenog iz elije u kojoj je proveo svoju posljednju no, a predsjedavajui utvruje njegov identitet i ponovo mu ita presudu. Nakon toga ga pita, ima li jo ta da izjavi. Neki se kaju, neki opet odsutno gledaju ili se skrueno obraaju prisutnom sveeniku i ljube kri, a neki, bogami, znaju i da kunu. Prpi Mali je proklinjao arugu, da je on za sve kriv. Predsjednik se onda obraa meni i kae: -Izvioe smrtne kazne, predajem vam osuenog, vrite svoju dunost. Toga asa ja i moj pomonik pristupamo osuenom, preuzimamo ga od strae i vodimo pod stup. Tu mu otraga veemo ruke, jer dok stoji pred sudskim vijeem odvezan je. Pomonik mu zatim pomae da se uspne na stolac. Ja se za to vrijeme uspinjem na male lotre ili na stolac prislonjen uz stup. Lijevom rukom prihvaam osuenog a desnom rukom mu stavljam omu na vrat i odmah zatim nabacujem masku preko glave. Svi prisutni utke stoje i skidaju eire. Istog asa moj pomonik izbija stoli
38

dr.Salih Jalimam - Razdoblje od 1918 - 1941

ispod nogu osuenog, hvata ga rukama ispod koljena i jednim trzajem povlai zemlji, dok mu ja zakreem iju...Za nekoliko sekundi gubi svijest. Onda silazim dolje, prilazim pogubljeniku i uzimam ga za ruku. Oslukujem mu puls i kada ustanovim da vie ne kuca, skidam rukavice i bacam ih pod noge justiiciranog i kaem: - Ja nisam kriv za tvoju smrt. Onda prilazim sudskom senatu, naklonim se i kaem: -Slavni sude, pravdi je udovoljeno. Eto to je sve, ne znam ta da vam vie priam. -A ako pukne konopac, ma ni govora. To je posebna vrsta konopca ispredena od svile i konoplje. Taj ne puca, a za svako izvrenje uzmem novi konopac. Stari isijeem. Vjeruje se da komadi takvog konopa donosi sreu. Evo vam ako hoete jedan komad. Ja sam takvih konopaca imao mnogo u rukama. uvam komadi konopca kojim je objeen zloglasni aruga, ali mi nije donio sreu. -Nije li grotesno to se za izvrenje sveano oblaite? -Hoete da kaete, posprdno. Nipoto. Smrt je, ma kako i odakle dolazila, neto veliko, i sveto, i svi koji joj prisustvuju doekaju je s osjeajem potovanja i pijeteta.

39

dr. Salih Jalimam - Razdoblje od 1941 - 1945

RAZDOBLJE 1941 - 1945. GODINA


Njemaka je zajedno sa svojim saveznicima napala 6. aprila 1941.g. ve razjedinjenu Kraljevinu Jugoslaviju. U Zavodu u Zenici vladala je neizvjesnost. Slubeno osoblje je u dilemi, kako postupati prema osuenicima, prije svega pripadnicima Kulturbunda koji su osueni kao petokolonai i njemaki pijuni u periodu 1939-1941.g., a inae, upueni su iz Kaznenog zavoda Sremska Mitrovica da budu to dalje od fronta. Neki slubenici zahtijevaju da ti osuenici budu u povlatenom poloaju, a veina trai da zadre isti status kao i drugi. Kulturbundovci i proustaki elementi smjeteni su u prostorije bolnice - etvrti paviljon. Poslije bombardovanja Zenice 13. aprila 1941.g., oni su ve dobili izrazito povoljan tretman tj. razne povlastice. Upravnik Zavoda Milorad Semiz, zbunjen okupacijom, ne zna kako da postupa i zauzme stav. Straari se poinju dijeliti pod uticajem nastale situacije. Jedni se pridravaju Zakona i Kunog reda, a drugi, manji broj, ine ustupke osuenicima osuenim za njemaku pijunau i proustaku djelatnost. U Zenicu 15. aprila 1941.g. ulaze njemake motorizovane jedinice makadamskim putem iz pravca Doboja. Njemaka pijunaa ve je ranije prikupila podatke o otpremanju kulturbundovaca u Zavod Zenica s namjerom da ih oslobode i jedan dio motorizovanih jedinica uputio se prema Zavodu. Dolaze pred glavnu kapiju s tenkovima i drugim motornim vozilima i odlaze na razgovor kod upravnika Milorada Semiza. Osim upravnika, ovom razgovoru nije niko prisustvovao od slubenika Zavoda. Rezultat je taj da su istog dana puteni na slobodu i kulturbundovci i ustaki elementi. U Zavodu u Zenici, kao i u drugim ustanovama na podruju NDH, odmah je zabranjena upotreba svih jezika, izuzev istog hrvatskog. Vlada iz Zagreba uputila je Zavodu Zenica Akt o istoti hrvatskog jezika1 kojim se zabranjuje dalja upotreba irilice. Svi slubenici, koji su ostali u slubi, morali su koristiti latinino pismo, to je stvaralo probleme budui da su straari bili polupismeni (inae je bio uslov za prijem u slubu da se zna itati i pisati bar na jednom pismu). Oni straari, koji su znali samo irilicu nisu bili u mogunosti da za kratko vrijeme savladaju latinicu, pa su bili izvrgnuti ismijavanju i razliitim provokacijama, pritiscima i prijetnjama da e biti otputeni. Tako su bili u situaciji da moraju da mole druge straare da im piu ono to im je posao nalagao. U sauvanoj dokumentaciji Zavoda iz perioda NDH, vidljivo je da se 10. aprila (Dan NDH) prelo sa irilikog na latiniko pismo, tako da su rubrike Indeksa 1941. pola ispisane irilicom, a pola latinicom.
1

Politike/1939.g./, Zabiljeio: M.Lui a Taj akt uveden je u Indeks Kaznione 1941.godinepod brojem 5669. 41

dr. Salih Jalimam - Razdoblje od 1941 - 1945

1. SJEANJA NA 1941. GODINU U arhivu Zavoda sauvano je sjeanje Vinka Dragovia koji pie: Sjeam se da smo 10. ili 11. juna 1941.g. ja i uro Medan dovedeni u Zavod Zenica. Kao politiki osuenici (komunisti) poslati smo ovamo po Pavelievom rjeenju, jer je njegova namjera bila da ovdje formira Logor nepoudnih politikih elemenata. Kao takve, odmah su nas smjestili u metalne kaveze, koji su bili odvojeni jedni od drugih limom debelim milimetar-dva, a sa strane su imali reetke. Svaki kontakt sa drugim osuenicima bio nam je onemoguen. Prvi dani su bili dosta muni i teki. Neizvijesnost je grizla. Mi smo, ustvari, ovamo poslati bez ikakvih dokumenata, kao pod neku istragu, a reeno nam je da e optube naknadno stii. Junaki smo se drali, nismo jadikovali ni cmizdrili, ali nismo ni isticali da smo komunisti, jer za to je letila glava, a mi smo znali da e biti borbe i da e biti pametnije izgubiti je na nekom drugom mjestu. Ja i uro imali smo sreu da budemo u Zavodu jedan do drugoga (u jedinici i dvadesetetvorci), tako da smo mogli povremeno priati kroz lim. Obino smo koristili buku voza koji je prolazio pored Doma i razmjenjivali po nekoliko reenica. Ve prvih dana smo primijetili da nam se dva straara neto srdanije obraaju. Bili smo rezervisani, jer straari su pokuavali na lijep nain ili provokacijom da izvuku od nas izvjesne podatke. Ubrzo smo saznali da se ti straari zovu Ilija i Aleksa (ne znam im ni jednom prezime). Na etnji su poeli sa nama sasvim neposredno da razgovaraju (etnja je obavljana na malom elipsinom prostoru iza Staklare). Ne sjeam se tano, ali jedan od ove dvojice straara nas je preporuio ljekaru Zavoda na pregled. Znam da je taj ljekar bio iz Ljubukog, po narodnosti Musliman, ali neznam kako se zvao. Mnogo nam je pomogao. Ja i uro smo bili iznenaeni kako je bio paljiv prema nama, a jo vie kad je nareeno da nas premjeste u samicu, u kojoj smo imali tretman bolesnika i bili zajedno. Posumnjali smo da hoe na lijep nain da neto izvuku od nas. Ubrzo, ljekar Zavoda je nestao, Ilija i Aleksa su nas obavijestili da su ga odveli Nijemci, a njih dva (pravoslavci) su se pokatoliili. Tih dana je poelo opte klanje izmeu slubenika u Zavodu. Sjeam se da su jednog straara, zvao se Jovo, zaklali na oigled nas, pri predaji smjene. Deurao je do ponoi a onda su ga zaklali. Inae, tih dana po naem raunu (a mi smo uglavnom vodili neku evidenciju i pokuavali na sve mogue naine da dokuimo sve interesantne podatke) poklato je i pobijeno oko 30-tak straara. Dovodili su nove straare one to su bili penzionisani. U krug se uselio nemir, osjeao se zadah krvi, uli su se tupi pucnji u noi, straari su naliili na krvoedno zvjerinje. Klali
42

dr. Salih Jalimam - Razdoblje od 1941 - 1945

su se izmeu sebe, a nas, bar politike osuenike, nisu jo dirali. Nismo mogli jesti ni spavati. Straari su se nou svakih 15 minuta dozivali pitaljkama. To je bila najjezivija zvuna prozivka. U noi su nekud odvozili osuenike maricom. Biljeili smo svaki odlazak marice. Takoer, udaranje rampe za voz, po itavu no, kidalo nam je nerve. uro vie nije htio da izlazi na etnju. Ja sam izlazio i etao sam. Dok sam etao mogao sam da ujem razgovor straara. Priali su o klanju naroda, psovali, pominjali su ubistvo nekog popa u oblinjem selu i bacanje 17 icom povezanih leeva u Bosnu. Istog dana, kada je Hitler napao SSSR bili smo o tome obavijeteni od Ilije i Alekse, a vidjeli smo to i u novinama. Obradovali smo se. Mislili smo da e SSSR brzo pobijediti Njemaku, da je mnogo monija zemlja. Odmah smo i mi poeli da krojimo planove za podizanje ustanka (ta ideja o dizanju ustanka bila je prisutna u svim partijskim organizacijama i zemlji odmah po okupaciji). Prvo smo pokuali da dobijemo informaciju o vrsti i koliini oruja u Zavodu, zatim da saznamo mjesto gdje je oruje uskladiteno i ko sve moe doi do kljueva od tih prostorija, zatim, kakvi su slubenici u Zavodu na koje bi mogli raunati, koje bi trebalo likvidirati... poeli smo utvrivati raznim kanalima i spiskove osuenika (kriminalaca na koje bi se mogli osloniti). U planu smo predvidjeli sebe kao voe. U punom jeku rada na ovom planu, mene i uru iznenada straari izvedoe na raport predstojniku Zavoda (Esad Softi). On nam je kratko saoptio da nema nae dokumentacije, da nije po zakonu da nas vie dri (iznenadio nas je svojom paragraitnou) i da e nas poslati preko granice. I zaista, na nae okantno zaprepaenje bili smo sprovedeni do Sarajeva, a od Sarajeva preko Ivansedla u Hercegovinu (na podruju Bradine bila je granica NDH). Negdje oko Konjica odvezani smo iz lanaca i straar nas je napustio...Ubrzo smo se nali u partizanima.2 2. OTPUTANJE I HAPENJE STRAARA Za nekoliko dana uslijedilo je nareenje da straari srpske nacionalnosti predaju puke, a ubrzo i nareenje da predaju sablje i opasae. Poto su potpuno razoruani, poeli su ih otputati iz slube. Otputanje je izvreno u periodu od 27. jula do 25. avgusta 1941.g.3
2 3

Sjeanje zabiljeio: M.Lui Podaci o otputanju su pedantno evidentirani u protokol Kaznione Zenica(od 1941.godine).Otputanje je izvreno u devet grupa. Upravnik Milorad Semiz i pravoslavni svetenik Veljko Grgurevi posebno su otputeni. Prva grupa otputenih straara: Svetozar Mai , Vidosav Petrovi, Vladimir Uroevi, Dragan Cebanovi, Milorad Kovaevi, Nikola Petrovi, Ljubomir Stankovi, Vojislav urovi, Bogdan Popovi, 43

dr. Salih Jalimam - Razdoblje od 1941 - 1945

Poslije otputanja prve grupe, otputen je iz dravne slube pravoslavni svetenik Veljko Grgurevi, i imenovan je upravnik Ragib Hadiabdi,4 a otputen je neto kasnije direktor Zavoda u Zenici Milorad Semiz.5 Od 27. juna 1941.g. u Zavodu Zenica nastalo je uasno stanje: vlast NDH liava slobode straare srpske nacionalnosti,6 vri se otpust iz dravne slube svih straara i slubenika srpske nacionalnosti, vri se premjetaj straara iz Kaznenog zavoda u Staru Gradiku i Lepoglavu, vanredno se unapreuju straari. Izgone se porodice straara srpske nacionalnosti iz dravnih stanova. Prema kazivanju porodica straara lienih slobode, ustae su ovo izvrile u tri grupe: prva grupa liena je slobode 27. juna, druga 11. avgusta i trea 25. avgusta 1941.g. Od 5. septembra 1941.g svi uhapeni straari nalazili su se u Zavodu u Zenici u samicama gdje su ostali do decembra 1941.g. U to vrijeme familije uhapenih straara dobivale su razliita obavjetenja od prijatelja i poznanika. Jedni su govorili kako su saznali da su ih poslali vozom u zatvor u Gradiku, a drugi da su ih vidjeli u Zavodu Stara Gradika, neki su tvrdili da su ih Nijemci i ustae strijeljali u Sarajevu i Kruici. Posljednje obavjetenje porodice su dobile poslije osloboenja zemlje, da su likvidirani u Jasenovcu 1942.g.7 3. ZAVOD U RATNOM RASULU Po okupaciji zemlje, svi zaposleni straari u Zavodu u Zenici nastavili su i dalje da rade svoje poslove. Bili su to, uglavnom, ljudi sa etiri razreda osnovne kole ili samouki, polupismeni. Sluba strae je bila preoptereena poslovima i organizacija rada je bila vrlo loa, tako da su neki straari radili po 12 ili 16 sati dnevno. Straari Zavoda su vaspitavani, kao uostalom i drugi slubenici Kraljevine Jugoslavije, u
4 5 6

Radosav Gudurevi. broj dekreta postavljenja 3782, broj dekreta 4383 Druga grupa otputenih straara: Dragoljub utovi, Bogdan Novakovi , Jovo Adamovi. Trea grupa otputenih straara: Simo Petrovi, Nikola Stojanovi, uro Pei, Savo Petrovi. etvrta grupa uhapenih straara: Pavle Vukovi , Ignjat Petrovi i Bogdan Savatovi.Ve je prije provjeravalo Ministarstvo pravosua i bogotovlja Zagreb pod brojem 4209, da l je otputen iz slube Panto Vukovi Bogdan, Mirkovi, Mihajlo Marinkovi i Mehmed uhurija.Peta grupa otputenih straara: Bogdan Zekanovi 449, Duan Pikupa, Vasilije Sekzli, Jusuf Zakija , Branko Sandi, Radosav imi, Mihailo Vasi i Dragomir Milovanovi. esta grupa otputenih straara: Jovo Predojevi , Mihajlo Samardi,.Sedma grupa otputenih straara: Aleksandar Raski i Mihajlo Teuli. Osma grupa otputenih straara: Marko Cvijanovi , Ilija Mijatovi , Milorad Marjanovi , Duan Zelenovi , oro Stevanovi i Stanko Miura .Deveta grupa otputenih straara: Mladen Aleksi , Pero Josipovi , Risto Stankovi , Marko Mitrovi , Bogdan Mitrovi i uro Anti. Straari za koje je utvreno da su lieni slobode i likvidirani u februara 1942.godine: Cvijanovi Marko, Peji Aleksa, Sandi Branko, Vukovi Jovo, Pikuli Duan, Seherevi Jefto, Bencun Stevan, Mijatovi Ilija, Stepanovi ore, Mirkovi Bogdan, imi Radosav, Stevanovi Cvijan, Petrovi Ignjat, Savi Bogdan, Anti uro i Aleksi Mladen. Zabiljeio:Smajo Bio 44

dr. Salih Jalimam - Razdoblje od 1941 - 1945

duhu postojeeg reima, slijepa pokornost starijem: kralju, ministru, upravniku, zapovjedniku, podnaredniku, blagajniku i svima onima koje su oslovljavali sa gospodine. Navikli da rade po nareenjima, poeli su da izvravaju i zadatke vlasti NDH.8 4. IZUZECI Istina, bilo je pojedinanih sluajeva gdje se pruao izvjestan blai otpor. Tako je, naprimjer, straar Ibrahim esti odbio da odmah stavi oznaku NDH na uniformu. Zatim, Rudolf Jurii, koji je govorio da ne treba zatvarati potene ljude i da to nije dobro, niti e na dobro izai. Najenerginiji otpor nedolinom ponaanju Nijemaca i ustaa pruio je Husein Kulenovi. On je radio kao blagajnik u Zavodu, a obavljao je i neke druge funkcija u gradu. Zbog bojkota neprijatelja vie puta je premjetan sa jednog na drugo radno mjesto. Vjerovatno je ocijenjeno da je simpatizer ili saradnik NOP-a, pa ga 1941.g., kao nelojalnog graanina i slubenika alju u logor, gdje je zvjerski likvidiran.9 5. PARTIZANSKI NAPAD Prva zenika partizanska eta, kojom je rukovodio komandir Todor Butina 13. decembra 1941.g. izvrila je napad na Zenicu i napadnuta je i ekonomija Zavoda koja se nalazila u Radakovu i bila poznata u gradu kao Kaznioniko polje10. Partizani su na ekonomiji zarobila tri straara i nekoliko osuenika koji su se tu nalazili. Osuenike su oslobodili i dozvolili im da mogu ii kuda hoe. Oni su se podijelili u dvije grupe: jedni su otili u svoje krajeve i time se oslobodili izdravanja kazne, a drugi su se ponovo vratili u Zavod. Straarima koji su tom prilikom zarobljeni, ponuene su dvije mogunosti: da se prikljue partizanskim jedinicama ili da idu kuda ele. Oni su se odluili da se vrate svojim kuama i poslije u Zavod. Prije putanja im je oduzeto oruje i ostala oruana sprema.11 im su se vratili u Zenicu, straari su otili u Zavod i obavijestili upravu ta im se desilo. U upravi su ve znali da je izvren napad na ekonomiju i da su straari i osuenici zarobljeni, ali su sada bili iznenaeni da su partizani pustili zarobljene. Iznenaenje je bilo jo vee kada su saznali da su se partizani prema njima krajnje ljudski odnosili i da su im dozvolili da se sami opredijele kuda ele. Ovaj dogaaj je meu straarima Zavoda bio povod za razne komentare i nagaanja o partizanima. Bilo je to vrijeme kada su sve vojske postupale surovo i neljudski, zbog ega ih narod nije ni volio.
8 9 10 11

Arhiv Zavoda u Zenici (sjeanja) Arhiv u Zavodu u Zenici (sjeanja) Arhiv u Zavodu u Zenici (sjeanja) Arhiv u Zavodu (sjeanja) 45

dr. Salih Jalimam - Razdoblje od 1941 - 1945

Rijetki su opisi boravka u Zavodu u Zenici iz perioda 1941-1945.g. U jednom od njih pie: Robijaki ivot bio je vrlo podnoljiv. Hrana je bila oajna, ali imali ste pravo na pakete i na posjete. U Zenici nije bilo neke posebne tunjave zatvorenika, osim kada sam bio premjeten u Mitrovicu. Ali u Zenici sam bio siguran za svoj ivot. Upravitelj kaznionice bio je neki Hadiavdi, zatim neki dr. Muminovi ili Muminagi, koji je bio doktor medicine, jedan vrlo ini ovjek. Kad sam prebaen tamo, umro je straar koji je bio fotograf, i oni su trebali fotografa, meutim, nisu htjeli nikog da zaposle nego su pitali robijae da li znaju da fotograiraju. Poto sam se malo bavio fotograijom iz hobija javio sam se i postao fotograf u Zenici. U Zenici je bilo vrlo civilizirano, ja ne znam da li se uope nekad nekog istuklo, ili je neki straar moda nekog udario, dok je tunjava u Mitrovici bila redovita stvar, esto su tukli i zlostavljali robijae.12 6. RASELJAVANJE ZAVODA Poetkom 1942.g. Zavod su sasvim preuzele oruane njemake jedinice. U roku od dva dana, a vjerovatno po ranije utvrenom planu, svi osuenici su otpremljeni u Kaznionicu Sremska Mitrovica. U zenikom Zavodu Nijemci su ostavili samo pet osuenika: brijaa, krojaa, kotlovniara i dva istaa kruga. Sa ekonomije Zavoda, koja je bila prilino bogata, otpremljene su krave, konji, svinje i bikovi u Kaznionicu Lepoglava. Straari su isto tako premjeteni u Sremsku Mitrovicu i Lepoglavu, a jedan je broj premjeten u Sarajevo, neki u Dubrovnik i u Bosansku Gradiku (gdje je bio logor), vjerovatno da u njemu rade. 13 Krajem 1942.g. i tokom 1943.g. vei broj straara vraen je iz tih kaznionica i penzionisan. To su uglavnom bili stariji straari i oni koji su imali puno djece. Po raseljavanju Zavoda, u njemu je ostalo i nekoliko slubenika iji je zadatak bio da uvaju alat i inventar ekonomije. To su bili: upravnik Ragib Hadiabdi, blagajnik Husein Kulenovi, straari Ismet Kaknjo i Dervi Husovi. Oni su smjeteni u zgradu Zavoda. Sa njima u ovoj zgradi boravili su osuenici ore Radivojevi i Martin Jelii. U toku rata, kao upravnici u Kaznionici, radili su jo i air Konjhodi i Nurudin Arapi. 7. MISTERIJA RADIVOJA Zanimljiva je pria o oru Radivojeviu, ovjeku koji je tokom itavog II svjetskog rata boravio u Zavodu Zenica i koji je u vrijeme, kada su otputeni, zatvarani, odvoeni u logore i likvidirani svi slubenici i uvari srpske nacionalnosti,
12 13

Adil Zulikarpai: Misao, pogledi i sjeanja.-Sarajevo 2005. Str.35-36 Sjeanja u Arhivu u Zavodu 46

dr. Salih Jalimam - Razdoblje od 1941 - 1945

od robijaa unaprijeen u slubenika, iako je i sam bio srpske nacionalnosti. On je jedan od one dvojice osuenika, koji su tokom itavog II svjetskog rata boravili u zenikom Zavodu, i sticajem raznih nesretnih i sretnih okolnosti sauvao glavu. Bolest mu je odnijela djecu, ena se objesila, otac poludio.14 A onda je uslijedio i njegov zloin. Ubio je ovjeka, knjigovou u uredu u kome je i sam radio. Povod ubistva bila je optunica da je Radivojevi izvrio pronevjeru pomaui se falsiikatom. Osuen je na 10 godina robije. I za trenutak utihla je njegova ivotna drama u monotonim tokovima robijake svakodnevnice zavoda u Zenici. Stie rat i njegove strahote uvlae se u zidine Zavoda. Za ora Radivojevia, po nacionalnosti Srbina, lino se kod uprave Zavoda i njemakih vlasti, interesuje novoimenovani ministar inansija NDH, ovjek koji je bio na dunosti efa ureda u kome je Radivojevi izvrio ubistvo. Ministar slubenim dopisom, koji potpisuje Paveli, nareuje da se uri Radivoji (sada promjenjenog imena i prezimena) povjere poslovi i raunovodstva Zavoda i da ne boravi sa ostalim hapenicima, te da se nigdje ne premjeta iz Zenice.15 Dolaskom erkeza za obezbjeenje Zavoda, Radivoja postaje i sam premetom iivljavanja i zlostavljanja. Traili su da im Radivoja donosi rakiju i to u veim koliinama, po deset litara dnevno.16 A kada nije mogao pribaviti dovoljno rakije onda su ga erkezi prislanjali uz zid, stavljajui mu prazne lae na glavu, jednu po jednu, i pucali u njih i sreom, nijedan metak ga nije pogodio u glavu. 17 Dolaskom erkeza obezbjeenje Zavoda je oslabilo. U narodu se brzo proulo da se erkezi opijaju i da se lako podmiuju dobrom rakijom. Tako je neka posjeta, preko Radivoje, dala pletenku od 10 litara ljute prepeenice i neto meze za vojnike te su se erkezi opili. To je iskoristila jedna grupa osuenika simpatizera NOP-a i organizovala bjekstvo. Meu bjeguncima bio je i ore Krsmanovi koji se sa bjeguncima prikljuio partizanima. Ovo bjekstvo prikriveno je i u samom Zavodu, uvalo se kao najstroija tajna. Ni svi slubenici nisu znali za njega. Radivoja je znao te je rekao onom istom graaninu, kome se povjerio da se osjea da je u slubi zloina: Vraam im dugove, vrijeme je osvete.18

14 15 16 17 18

Arhiv u Zavodu (sjeanja) Arhiv u Zavodu (sjeanja) Arhiv u Zavodu u Zenici (sjeanja) Arhiv u Zavodu u Zenici (sjeanja) Arhiv u Zavodu (sjeanja zabiljeio:M.Lui ) 47

dr. Salih Jalimam - Razdoblje od 1941 - 1945

8. JAI OD SMRTI Samo u januaru i poetkom februara 1943. g. uhapeno je sa ove teritorije oko 500 ljudi i ena i svi su bili zatvoreni u Zavodu u Zenici, koji je za tu priliku nazvan sabirni logor. Ovdje su oiciri njemake komande, uz ispitivanje i muenja uhapenih, vrili i selekciju za otpremanje u koncentracione logore i za strijeljanje.19 Uglavnom, rije je o lanovima tetovske partijske elije koji su lieni slobode (sekretar Nazif Bajramovi, lan Rifet olakovi i Salih Skomorac, saradnici NOR-a od 1941.g.).20 9. BEZUSPJENA SASLUAVANJA Svi pohapeni su bili smjeteni u Glavnu kuu, blok C, prizemno. Tu su bile samice i oni su bili razdvojeni. Nisu znali jedan za drugoga jer su privoeni pojedinano. Samice su obezbjeivali njemaki vojnici naoruani automatima. Na sasluanje su odvoeni tiho, tako da njihovo kretanje hodnikom ostali nisu mogli uti. Sasluavanje je vrio njemaki oicir uz pomo prevodioca, Ota Cipra (radio u Zavodu kao mainista). Prilikom sasluavanja pokuao je da bude taktian. Nudio im je da sjednu, davao im cigarete, pitao koga imaju od blie rodbine. Zatim je glumio zabrinutost to su zlostavljani i grdio ustae to su to radili. Usput je veliao irera, njemaki narod i njegov human odnos.21 Oiciru se urilo da doe do vanih podataka o komunistima u Zenici, ali poto sasluanje nije nita otkrivalo, mijenjao je taktiku. Svi uhapeni su izvedeni iz samica, podijeljeni u dvije grupe i strpani u dvije samice (drugu i etvrtu od Treeg paviljona, trea je ostavljena prazna). Zatim iz svake samice vojnici su izveli po pet ilegalaca i odveli ih na vrata prema Treem paviljonu, doveli ih do zida (tu je bila trafostanica i korparska radnja). Tu su ih ekali krampe i lopate. Nareeno im je da kopaju. Bilo im je jasno da kopaju svoju grobnicu. Kada su zavrili kopanje vraeni su pod jakim obezbjeenjem u samicu. Odmah su saoptili drugovima da su kopali grobnicu i da e ih Nijemci strijeljati. Njemaki vojnici ih nisu vie spreavali da razgovaraju, jer je upravo i bio cilj Gestapoa da se strijeljanjem zaplae i tako saopte podatke o aktivnostima komunista.22 Sutradan, 24. januara 1943.g., dakle, poslije 24 sata od kopanja grobnica, njemaki vojnici upadaju u samice. Izdvajaju Bajramovia, olakovia i Skomorca, skidaju im odjeu do pojasa i veu im ruke bodljikavom icom. Zatim ih po komandi
19 20 21 22

amil Kazazovi, Zenica, str.78 S.Uzunovi, Stope u vremenu.- Zenica, 2001,str.112 . Kazazovi, isto, str. 78 . Kazazovi, isto, str. 79 . Kazazovi, isto, str. 79 48

dr. Salih Jalimam - Razdoblje od 1941 - 1945

odvode polunage po januarskom mrazu do iskopane grobnice i strijeljaju. Prilikom odvoenja na strijeljanje Nijemci nisu sprijeili druge ilegalce da to gledaju. Poto se iz samice nije mogla dobro vidjeti jama iznad koje su odvedeni i strijeljani, pucnji puaka bili su siguran znak da je strijeljanje izvreno. Strijeljanje ostalih je izvreno 26. januara 1943.g., a leeve su pokopala slubena lica Zavoda na mjestu gdje su strijeljanji. Tako je Zenica izgubila dvadeset opredijeljenih boraca23 u danima kada su joj bili najpotrebni. Drali su se junaki i po cijenu ivota nisu htjeli izdati svoje drugove komuniste i saradnike NOR-a.24 10. POGAE S MIRISOM POBJEDE Avgust Matoevi iz Osijeka, uesnik NOB-e od aprila 1943.g., borac XVII Slavonske brigade, kao vojni zarobljenik boravio je 1944.g. oko mjesec dana u sabirno-prolaznom logoru Zenica, koji je bio lociran u krugu Zavoda u Zenici. Bio sam u prateoj eti XVII Slavonske brigade i kada smo krajem ljeta 1944. g. prelazili Bosnu kod Maglaja zarobie Nijemci mene i jo dvojicu drugova. Bili smo u vodi kada su nas zasuli mitraljeskom vatrom, tako da su nekoliko partizana ubili, a nas pohvatae ive. Iz Maglaja su nas odmah sproveli u Zenicu u prolazno-sabirni logor. Prvo vee, i gotovo itav naredni dan, proveli smo u podrumu jedne vee zgrade (Staklara) gdje je bila voda gotovo do koljena. Naime, voda je stalno curila iz jedne napukle cijevi. Podrum je bio prostran, djelomino ispregraivan, sa dugim centralnim hodnikom a u jednoj njegovoj polovini bilo je mnogo arhive. Zaudaralo je na mem, a i ustajala prljava vodurina je smrdila, a noge su nam trnile. Pokuavali smo se propinjati uz zid i kroz reetke gledati ta se dogaa vani. Znali smo da smo u logoru, ali nismo znali ta e uraditi od nas. Iz podrumske bare, kroz koju su prolazili svi novopridoli, premjeteni smo u prljave i tijesne limene elije. Poslije nekoliko dana poeli su nas izvoditi van elije i obavljali smo odreene izike poslove. U logoru je bilo civila koji su radili u najderaju. najderaj je bio u baraci. Mi bi unosili u radionice materijal za krojenje i iznosili skrojene proizvode, kao i gurali kola sa smeem i izmetom van kruga, naravno sve pod vojnim obezbjeenjem. U krugu je bilo u njemakoj slubi,
23

24

Ali Ahmet, zemljoradnik iz Tetova, saradnik NOR-od 1941.godine, Bajramovi Nazif, radnik eljezare, sekretar partijske organizacije Tetovo, Bajramovi Hasan, radnik rudnika, lan part.organizacije Tetovo, olakovi Rifet, tehniar u eljezari, lan SKOJ-aod 1939.god. i lan partijske organizacije Tetovo, Ismi Meho, radnik rudnika, saradnik NOR-a od 1941.godine, Kova Mulo, radnik eljezare ,saradnik NOR-a od 1941.godine, Okan Zulfo, penzioner iz Tetova, saradnik NOR-a od 1941.godine, Skomorac Avdo, radnik rudnika, saradnik NOR-a od 1941.godine, Skomorac Salih, radnik rudnika, saradnik NOR-a od 1941.godine, Skomorac Sejfo, radnik rudnika, saradnik NOR-a od 1941.godine, Selimovi Fehim, zemljoradnik iz Tetova, sardnik NOR-a od 1941.godine, ii Hasan, radnik rudnika, lan partijske organizacije Tetova .Kazazovi, isto, str.179 Arhiv u Zavodu (sjeanja zabiljeio:SmajoBio) 49

dr. Salih Jalimam - Razdoblje od 1941 - 1945

kao obezbeenje logora, dosta folksdojera, uglavnom Banaana, jedan od njih, crn sa briima, bio je komandant logora. Imali smo dosta slobodnog vremena i dozvoljavano nam je da se due zadravamo ispred zgrade, kao i u sabirnoj sobi. Ali, im zapuca negdje u okolini Zenice, a esto je pucalo, odmah su nas povlaili u elije. Slobodno vrijeme smo poeli da koristimo za ilegalno stupanje u meusobne kontakte i otpoinjemo aktivnost.25 11. VEZA SA PARTIZANIMA Za bjekstvo nije bilo, ama ba, nikakvih izgleda. Poeli smo sa voenjem dnevnika i svakodnevnom analizom situacije i dogaaja. Dnevnik je vodio Lija Aimovi, zarobljeni partizan (i on je bio odnekud iz Banata). Ispisivao ga je u svesci sa tvrdim omotom uzetoj iz arhive u podrumu one prostorije gdje smo noili prvo vee. U svesci su bila upisana imena oko pedeset i dva zarobljenika, uglavnom partizana. Svesku smo krili ispod jelove daske u uglu sabirne sobe u ljaku. Tu je i ostala po naem odvoenju u zarobljenitvo. Za dnevnik sam znao ja, Ilija, Sveto Nikoli i neki aco (ne sjeam mu se prezimena, bio je po struci kroja). Postavili smo sebi za cilj da stupimo u vezu sa partizanima u okolini Zenice. I to nam je ubrzo polo za rukom. Kada smo nosili robu u civilne radionice zapazio sam da me jedna mlada i lijepa djevojka gleda ljubazno i toplo. Bio sam i ja prilino privlanog izgleda. Neto mislim, zagledala se u mene. I ja odluim da to iskoristim. Zapnem jedanput kao sluajno nogom za nju, pa joj se izvinim i tako stupimo u kontakt. Zatim, ona poslije kao poslom doe u podrum ili magazin dok smo radili, koristei, uglavnom, vrijeme kada su folkadojeri odlazili da jedu, i tako se ja sa njom poveem. Zvala se Seka Marinkovi. Odluim i da je pitam za partizane, a ona veli da je u vezi sa njima. Konsultujem se sa Ilijom i drugovima i dogovorimo se da pokuamo poslati poruku preko nje. Napiemo pismo preko stakla (tehnika se sastoji u sljedeem: ovlai se komad papira, stavi na staklo, preko njega drugi suvi papir po kome se pie. Ispisani papir se uniti, a vlani osui. Kada se ponovo stavi u vodu sa njega se moe itati pisani tekst). Seka je uruivala nau potu nekoj Rui i mi smo poeli da dobivamo poruke od zenikih partizana. Seka nam ih je prenosila usmeno. Poruivali su nam da e uskoro sloboda, da se Nijemci povlae, da e Zenica biti osloboena. U logor su svakim danom dovodili nove zarobljenike kao i civilno stanovnitvo iz Zenice i okoline. Nama je bio onemoguen svaki kontakt sa zarobljenicima iz drugih zgrada, a u naoj zgradi nas je bilo najmanje.26
25 26

. Kazazovi, isto, str. 82 Arhiv u Zavodu u Zenici (sjeanja) 50

dr. Salih Jalimam - Razdoblje od 1941 - 1945

13. JELI PRIJESAN DROB Uslovi pod kojima smo ivjeli u logoru bili su vrlo teki. Hrana je bila krajnje loa. Pravili su nam neto kao orbu, supu od oguljine krompira. Jeli smo iz konzervi bez kaike. Pored gladi mueni smo i ei. Bilo je dana kada nam nisu dali ni kapi vode. ivei u takvim uslovima brzo smo oslabili, spali na kost i kou. Ja sam imao samo oko 40 kilograma. Nisu nas sasluavali niti tukli. Dodue, dobijali smo po neki udarac jednom kraom letvom, crne boje, koju je drao kod sebe folksdojer to nam je dijelio hranu. Uglavnom bi udarao one koji su naruavali red pri obroku. I mene je jedanput mlatnuo, ali nije me zabolilo, umalo ne prebi letvu od moja izmrala lea. U krugu logora, kod gornjeg zida, ispred nae zgrade bila je klaonica. Gotovo svakodnevno stoka se klala za potrebe slubenika logora. Meso bi odnijeli, a otpad, drob i drugo ostalo bi da mi poistimo. Glad je primoravala zarobljenike da jedu taj prijesan i neopran drob. Te slike, kako razvlaimo i kidamo crijeva, najdublje su mi se urezale u sjeanje. Naroito se sjeam jednog Bugarina, koji je u tim situacijama, mislim pri jedenju crijeva, redovno bio zamazan oko usta zelenom stonom fekalijom iz crijeva. Sjeanje na to i danas mi izaziva gaenje. Ja sam, koliko sam se mogao obuzdati, izbjegavao da jedem taj otpad. Ishrana se neto malo popravila pri kraju naeg boravka u logoru zbog neke inspekcije. Poslije su nam davali kuhanu konjsku krv, to je jedna masa spuvastog oblika, ali i to je bilo vrlo oskudno. U ovako ogavnoj i tekoj situaciji, optereeni neizvjesnou ta e od nas uraditi, zatim, mueni glau i eu, doivljavali smo u logoru i lijepih, nezaboravnih trenutaka zato dugujemo veliku zahvalnost graanima Zenice. Naime, svako jutro jedna grupa nas zarobljenika pod obezbjeenjem, naravno, gurala je kola sa smeem i izmetom do septike jame iza zida. Oko puta kojim smo gurali kola, kroz batu, redovno su osvitale bijele, frike, jo tople pogae (lepine) kao velike peurke. Nama izgladnjelim tako krasno jelo rasuto po travi izgledalo je nestvarno. Folksdojeri nam uglavnom nisu branili da pokupimo te pogae, koje smo stavljali pod bluzu i kasnije dijelili sa drugovima u krugu. To nam je pomoglo da preivimo. Ulivalo je to u nas ogromnu snagu, jer je to svjedoilo da su graani uz nas. Te pogae su mirisale na nau pobjedu. Ne moe se izraziti zahvalnost nepoznatim graanima Zenice koji su u tim tekim danima pruali dragocjenu pomo. Pa to je zaista bilo nestvarno, jesti pogae u logoru. Sve sam mislio, ako nas sve logorae pobiju, hoe li se ikad saznati koliko su nam pomogli graani Zenice. Ne mogu da ne pomenem da je i meu folksdojerima koji su nas obezbjeivali,
51

dr. Salih Jalimam - Razdoblje od 1941 - 1945

bio poneki dobar ovjek. Tako jedanput oni se neto uznemirie, uzvrtili se, neto su traili, i zapoe pretres cijelog logora. U naoj skupnoj sobi bila je slama i tu je neko bio sakrio nekoliko jabuka. Jedan iz grupe, koja je vrila pretres, razgrnu slamu i vidi jabuke, ali brzo ih zagrnu da drugi ne vide. A mogao je nekoga od nas zbog toga opasno kazniti ili ak i strijeljati jer su ispod nas bili neki magacini hrane, tu je bilo i jabuka, a ukrasti odatle (moglo se kroz prozor) bilo je opasno po ivot. 14. BEBE I MAJKE NA PRUZI Svako moje sjeanje na zeniki logor je nerazdvojno od sjeanja i na podvig koji su izvele zenike majke u ljeto 1944. g. Mislim da je taj podvig ravan herojstvu. One su, ustvari, odgodile vrijeme naeg transporta u zarobljentvo. Naime, onog dana, kada smo trebali biti transportovani za Njemaku, tj. kada je voz krenuo, one su iznijele i stavile na prugu svoju djecu, bebe u pelenama i same stale na prugu. To to sam tada vidio i doivio toliko svjee ivi u meni, kao da se jue desilo. Pla djece, zapomaganje majki, zviduk lokomotive, cvilenje konica. To esto sanjam. Voz sa zarobljenicima je stao i transport je vraen. Ustvari, saekana je no i u noi oko 23 sata opet su nas potrpali u voz i maina je zahuktala. Ali, ubrzo smo uli jaku eksploziju od ije detonacije se voz zatresao. Transport je stao. ujemo od slubene pratnje voza da je tu negdje most miniran, most preko koga prolazi pruga. Neto due smo se ovdje zadrali, postavljeni su pontoni i mi smo pod jakim obezbjeenjem prebaeni na drugu stranu rijeke, odakle smo dalje transportovani. Sa nama u transportu bio je neki hoda iz Zenice, in ovjek, zatim, predsjednik suda i direktor eljezare. Dok smo ekali prebacivanje preko rijeke hoda je saoptio da je danas Bajram i pozvao Muslimane da se mole za spas. Poslije smo uli da su zeniki partizani minirali most jer je njihova ilegala pratila na utovar. Od lica koja sam jo zapamtio iz zenikog logora u sjeanju su mi i dvije mlade i vrlo lijepe uiteljice, ini mi se da su bile iz Novog Sada. I one su bile zarobljene u logoru i sa nama transportovane. Ja sam jednoj, krijui kroz icu, kada su nas sprovodili u transport, dao kaiku.Vidio sam je kako akom iz konzerve jede supu. Toliko sam zapamtio izgled njenog blijedog, ali prelijepog lica, prepoznao bi je i danas da je vidim.27 Posljednje, zanimljivo sjeanje je dr. Vojislava Kecmanovia: Uz put sam svratio u zeniku kaznionicu. Od sudskih kanjenika u njoj nema nikoga. Navodno, odvedeni su. U posljednje vrijeme u kaznionici su bili zatvoreni i taoci, a sad su u njoj zarobljenici-Nijemci i Italijani. Zatekao sam ih kako iste i raskruju dvorite i zgrade. Robovi uvijek izgledaju bijedno, pa i u ovom sluaju. Obiao sam i tzv.
27

Arhiv u Zenici (sjeanja zabiljeio M. Lui) 52

dr. Salih Jalimam - Razdoblje od 1941 - 1945

Staklenu kuu i eliju u njoj, gdje sam 1917.g. provodio teke dane robije i gladi. Pogledao sam i uvene sale sa po pedeset kaveza u koje su bili smjeteni kanjenici. Drugovima i danas ti kavezi izgledaju udni, neobini i strani. I meni to sve danas izgleda strano, ali u ono doba bila mi je strana jedino glad, od koje su se muke podnosile, pa i umiralo. Hronina glad je mnogo stranija od totalne gladi.28 Prema Glavnom indeksu, u periodu od 1918. do 1945. g. na izdravanju kazne u Zavodu u Zenici bilo je 6.969 osuenih lica. Posljednja osoba koja je evidentirana dola je na izdravanje kazne 27. marta 1942. g., a radi se o Murisu Karameliu. Svi zateeni osuenici puteni su na uvjetni otpust 23. decembra 1942. g.

28

Vojislav Kecmanovi, str.225-226. Boravio: 15. IV 1945. 53

Slavko Mari - Poslijeratni period

POSLIJERATNI PERIOD
Vremenska razdoblja koja su obraena kao posebne cjeline, imaju odreene zajednike karakteristike i speciinosti, po kojima se razlikuju od drugih perioda. Ovo se odnosi, prije svega, na funkciju i mjesto zatvora u okviru odreenog drutvenopolitikog ureenja, bitne odlike sistema izvrenja kazne, kao i na nain njegove primjene u svakodnevnom postupanju sa osuenim licima. Kljune promjene u funkcioniranju zatvora prouzrokovane su uglavnom dejstvom spoljnih faktora, ratovima, formiranjem novih drava i uspostavljanjem vlasti, koja preuzima zatvore kao sastavne dijelove pravnog poretka i namee im svoju upravljaku strukturu i interese. Prema navedenim kriterijima, vremenski period od 1945. g do 1992. g. mogao bi se obraditi kao jedna cjelina, meutim, tokom ovog dugog razdoblja deavale su se postepene, ali bitne promjene upravljakog sistema, koje se odnose prvenstveno na svrhu izvrenja kazne zatvora, strukturu i broj osuenih na izdravanju kazne. Ovo su razlozi zbog kojih e se posebno obraditi poslijeratni period, bez obzira to se spoljni, drutveno-politiki okvir, u sutini nije bitnije promijenio. Vremensko razdoblje od 1945. g. pa do kraja pedesetih godina je izuzetno interesantno - to je period obnove zatvora i vrijeme dolaska prvih osuenika, formiranja rukovodnih struktura, stvaranja uvjeta za smjetaj i ishranu osuenih, izgradnje radionica i proirenja smjetajnih kapaciteta. U ovom periodu na izdravanje kazne zatvora dolazi vie od 24 000 osuenih, a povremeno se u zatvoru nalazilo gotovo 5 000 lica, od ega ogromnu veinu ine pripadnici poraenih strana u II svjetskom ratu. U isto vrijeme, zaposleno osoblje je, u pravilu, regrutirano iz partizanskih jedinica. I nakon zavretka II svjetskog rata, u zenikom zatvoru su se, oi u oi, dugo vremena gledali pobjednici i poraeni u tek zavrenom ratnom sukobu. ZATVOR KAO LOGOR KPD (Kazneno-popravni dom) Zenica je u jednom, vrlo kratkom, poslijeratnom periodu egzistirao istovremeno i kao zatvor i kao logor, u koji su upuivana i lica nad kojima nije vrena istraga, niti su suena za bilo koje krivino djelo. Neto vie o ovim osobama koje su bile u statusu logoraa moemo saznati samo iz protokola1 koji je voen kao Tajni protokol i koji je gotovo sluajno pronaen u zatvorskoj arhivi. Atribut tajni ovaj protokol je vjerovatno i dobio zbog toga to je sadravao podatke o osobama koje su dovoene i odvoene iz zatvora, a o kojima
1

Arhiv KPZ 55

Slavko Mari - Poslijeratni period

nema pomena u zvaninim evidencijama. Iz Protokola se vidi da je postojalo i Pravilo logora, koje je dostavljeno na uvid i Ministarstvu unutarnjih poslova, a koje na alost, nije sauvano. Iz Tajnog protokola se moe vidjeti da su prve dvije grupe lica u statusu logoraa dovedene u zatvor 20.5.1945.g. Jedna grupa je brojala 30 lica i upuena je od strane OZNE Travnik, dok je druga grupa, sastavljena od 116 lica, upuena od strane OZNE Bosne i Hercegovine. Ve tri dana kasnije OZNA grada Sarajeva upuuje na prisilan rad 307 lica koja se u Protokolu vode kao vabe pa je za pretpostaviti da se radi o pripadnicima njemake vojske. Na drugom mjestu u Protokolu 2 ova lica se vode kao kulturbundovci gdje se, opet osnovano, moe pretpostaviti da su u pitanju simpatizeri njemake i ustake vlasti. Posljednja grupa lica u statusu logoraa upuena je u zatvor 6.6.1945.g. po usmenoj naredbi izvjesnog kapetana Flikerta iz Odjeljenja za zatitu naroda za grad Sarajevo. Poslije tog datuma ni u Tajnom protokolu se vie ne spominje upuivanje ovih lica u zatvor, pa se osnovano moe pretpostaviti da je s tim zavrena kratka poslijeratna epizoda u kojoj je zeniki zatvor u isto vrijeme bio i logor. Iz dostupnih podataka se prilino pouzdano moe ustanoviti da je u ovom kratkom periodu ukupno u KPD primljeno 1030 lica u svojstvu logoraa. Veina logoraa je vrlo brzo upuena na druge lokacije; biljeimo podatak da je ve 4.6.1945.g. 319 vaba upueno na prisilni rad u okolinu Banje Luke, gdje su obraivali naputeno zemljite. O ovim licima znamo veoma malo. Poznat je broj onih koji su upueni u zeniki zatvor, a evidentno je da je jedan manji dio, prema raspoloivim podacima, premjeten na druga odredita, kao to je ve spomenuta grupa od 316 vaba. Za ostale se moe samo pretpostaviti da su upuivani na druge lokacije, a mogue da je dio njih, jedno vrijeme, ostao u zatvoru zajedno sa osuenim osobama. O ovim licima nisu voene pojedinane evidencije. Eventualni zajedniki spiskovi, ako su i postojali, u arhivama nisu pronaeni, tako da je nepoznata sudbine veine. OBNOVA ZATVORA Tokom II svjetskog rata KPD Zenica nije funkcionirao kao zatvor u koji su se upuivale osobe koje su poinile krivina djela i kojima je od strane ovlatenih sudova izricana kazna u odreenom vremenskom trajanju. Naprotiv, sluio je kao sabirni logor, u koji su se bez ikakvog sudskog postupka, na neodreeno vrijeme upuivale osobe koje su bile protivnici faistikog reima. Desilo se po prvi put da
2

Arhiv KPZ 56

Slavko Mari - Poslijeratni period

zatvor ne slui svrsi, za koju je 60 godina ranije izgraen. Pretvorivi zatvor u logor, vjerovatno svjesna njegovog privremenog karaktera, vojna nacistika uprava ga je tokom okupacije vrlo loe odravala, a nakon osloboenja Zenice 12.4.1945.g., naputajui zatvor, namjerno je poinila veliku materijalnu tetu na objektima i na infrastrukturi, i to je posebno bitno, unitila je gotovo svu dokumentaciju, kako iz perioda II svjetskog rata, tako i iz vremena Austro-Ugarske monarhije i Kraljevine Jugoslavije. Novouspostavljenoj, pobjednikoj vlasti, odmah je bila potrebna institucija kao to je to bio KPD Zenica. Zatvor joj je bio neophodan da bi imala gdje smjestiti svoje protivnike, poraene snage u tek zavrenom ratu, kao i one koji nisu sa simpatijama gledali na novi drutveni poredak. Zbog toga su u vrlo kratkom vremenu poduzete sve potrebne mjere da se zeniki zatvor osposobi za prijem novih stanara, koji e i sami uestvovati u obnovi zatvora. Ponovila se situacija slina onoj od prije 60 godina kada su osuenici gradili zatvor; dali su svoj puni doprinos njegovoj obnovi. Iz izvjetaja3 o poduzetim radovima na obnovi Kazneno-popravnog doma Zenica moe se vidjeti da su stambeni objekti i infrastruktura bili u takvom stanju da nisu pruali ni minimalne pretpostavke da odmah poslue svojoj svrsi. Veina objekata je bila u velikoj mjeri devastirana: vrata i prozori polomljeni, elektrine i telefonske instalacije pokidane, centralno grijanje van funkcije, a vodovodna mrea unitena. Nekoliko objekata je prema izvjetajima bilo direktno pogoeno bombama velike razorne moi, usljed ega je veina krovova na paviljonima bila potpuno unitena, kao i dio zida koji je okruivao zatvor. Sve vrijedno je odneeno iz kruga zatvora, a strojevi koji se zbog teine nisu mogli transportirati namjerno su uniteni i onesposobljeni. Pored objekata u krugu zatvora slino stanje bilo je i na stambenim objektima, takozvanim straarskim i inovnikim kolonijama, namijenjenim za smjetaj zaposlenog osoblja. Odmah po dolasku prvih osuenika na izdravanje kazne izdvojeni su oni koji su imali iskustva u radu na graevini, te se od njih formiraju ekipe zidara, limara, molera, bravara tesara i ostalih struka, koje su bile neophodne za adaptaciju oteenih objekata i stvaranje uvjeta za prijem veeg broja osuenih. Interesantno je da su runi alat, kao to su burgije, makaze, let lampe, testere i slino, sa sobom donijele osuene osobe, da bi se tek kasnije ostali potreban alat izraivao u djelomino osposobljenim zatvorskim radionicama. Sav graevinski materijal, bez pomoi ivotinjske radne snage, donoen je na rukama sa obala rijeke Bosne i sa rudnikih haldi. Obnovljeno je 2400 m krovova, napravljeno je 240 novih prozora, 800 m oluka, ponovo su razvedene elektrine, telefonske i vodovodne istalacije. Centralno
3

Arhiv KPZ 57

Slavko Mari - Poslijeratni period

grijanje je osposobljeno na taj nain da je iz kruga eljezare donesen jedan stari kotao, koji je stavljen u funkciju uz pomo strunjaka iz eljezare. Higijenske potrebe osuenih trebalo je da zadovolji novo kupatilo sa osam tu baterija, a sazidane su posebne pei za suenje rublja i dezinfekciju od uiju. Osposobljena su i dvoja zaprena kola i napravljene teke saonice za prevoz materijala zimi, a kao kuriozitet istiemo da je ulovljeno stotinjak riba iz rijeke Bosne, koje su ubaene u oieni ribnjak, odnosno, bivu Jozeininu fontanu. Osim objekata u krugu zatvora, obnovljene su i zgrade inovnike i straarske kolonije, koje su, takoe, bile unitene za vrijeme rata, posebno straarska kolonija, koja je bila direktno pogoena bombom. Svi ovi radovi su zavreni u roku od tri mjeseca, a izvodila ih je grupa od 60 osuenih osoba, od kojih su 30 bili zanatlije, a ostali pomoni radnici. U svom izvjetaju4 upuenom Ministarstvu unutarnjih poslova, uprava zatvora istie zadovoljstvo brzo i dobro obavljenim radovima i posebno naglaava da meu osuenima ima vei broj prvoklasnih strunih sila, kojima treba nabaviti alata i orua da se ta struna snaga iskoristi. Oigledno je da su uprava zatvora i Ministarstvo unutarnjih poslova vrlo brzo shvatili kakav je potencijal osuenika radna snaga i kako se eikasno moe upotrijebiti na obnovi, ne samo zatvora, nego i poruene zemlje. OSUENI Nakon to su u vrlo kratkom vremenu, zahvaljujui angairanosti osuenike radne snage, stvoreni osnovni preduvjeti za prijem veeg broja osuenih, KPD Zenica je irom otvorio vrata novim osuenicima. U roku od nekoliko mjeseci potpuno se promijenila struktura zatvorenih osoba. Dok su do pred sam kraj rata u dom zatvarani protivnici faistikog reima, odmah po osloboenju zemlje u njemu su se nali pripadnici i simpatizeri tog istog reima. Ogromnu veinu osuenih u prvim poratnim godinama inili su aktivni pripadnici neprijateljskih oruanih formacija, Nijemci, ustae i etnici. Pored njih u zatvoru se nalazio i jedan manji broj lica koja su suena zbog neprijateljske propagande vrene tokom rata, solidarisanja sa neprijateljem, jatakovanja i bjeanja iz Jugoslavenske armije. Prva grupa osuenih osoba na izdravanje kazne dolazi 5.6.1945.g.,5 dakle jedan dan prije nego to je dovedena posljednja skupina osoba u statusu logoraa. Ova grupa osuenih brojala je 8 osoba, koje su osuene presudom Vojnog suda, a upuene
4 5

Arhiv KPZ Arhiv KPZ 58

Slavko Mari - Poslijeratni period

su od strane Komande grada Sarajeva. Osuene je u KPD sprovela grupa straara na elu sa evo Milanom, kojima je to bio prvi zadatak u svojstvu zatvorske strae, jer su upravo neposredno prije toga, kao lake ranjeni i djelomino oporavljeni borci 11. krajike brigade dobili zadatak da obezbjeuju zeniki zatvor. Sredinom 1945.g. na mjesto upravnika Doma postavljen je Softi Esad, koji je bio upravnik zatvora i izmeu dva rata, pa je kao osoba sa iskustvom i znanjem organizirao evidenciju osuenih osoba. Upravnik Softi u zatvor dovodi Zelenovi Duana, koji je prije rata radio kao straar i djelomino poznavao nain voenja zatvorskih evidencija. Zelenovi formira osnovne knjige evidencije: indeks, koji osuene evidentira prema poetnim slovima prezimena i matinu knjigu osuenih, koja se vodi prema vremenskom redosljedu dolaska osuenih na izdravanje kazne. Zelenovi je poslu priao vrlo ozbiljno i odgovorno, pa zahvaljujui njemu imamo precizno i tano voenu evidenciju o svim osuenim osobama koje su u ovom periodu dole na izdravanje kazne. Ovaj zadatak nije bio nimalo lagan, jer se deavalo da u istom danu stotine osuenih budu primane i otputane sa izdravanja kazne. U matinoj knjizi pod rednim brojem jedan nalazi se izvjesni Kuzmi Dragutin, general Jugoslavenske vojske, osuen na kaznu zatvora u trajanju od 10 godina, zbog toga to je kao njemaki zarobljenik u Poljskoj 1941.g. potpisao deklaraciju u kojoj se napada NOB. Iako se Kuzmi vodi pod matinim brojem jedan, to bi podrazumijevalo da je prva osoba koja je dola na izdravanje kazne, to meutim, nije tako, jer iz podataka o osuenom saznajemo da je na izdravanje kazne doao tek 28.7.1945.g. to znai da su knjige evidencije ustrojene tek nakon ovog datuma. Prva ena upuena na izdravanje kazne nalazi se pod rednim brojem 11, a radi se o Martinovi Anelki, koja je suena na kaznu zatvora u trajanju od 5 godina sa tekim prisilnim radom, zbog stupanja u ustaki pokret i odgajanja aka u ustakom duhu. Pomilovana je uskoro i sa izdravanja kazne otputena ve 23.3.1946.g. Interesantno je istai i prvu osobu koja je nakon izdrane kazne napustila zeniki zatvor, radi se o Renovica Jovi, koji je kaznu zatvora u trajanju od 3 mjeseca izdrao ve 4.8.1945.g. Uprava zatvora je Ministarstvu unutarnjih poslova svakog mjeseca dostavljala kompletne izvjetaje o ishrani, zdravstvenom stanju, broju osuenih, detaljno opisujui i sve aktivnosti poduzete prema osuenim osobama. Izvjetaji su sastavljani vrlo precizno i sistematino. Zavisno od poinjenih djela, svi osueni svrstani su kao politiki, odnosno, kriminalci. Kao politiki osuenici klasiikovani su svi oni koji su poinili neko iz vrlo irokog dijapazona krivinih djela, poevi od ratnih zloina, stupanja u etnike, ustake i njemake vojne formacije, te pomaganja, skrivanja i podravanja neprijatelja sistema. Meu politike osuenike
59

Slavko Mari - Poslijeratni period

svrstavani su i neki poinioci imovinskih delikata, ukoliko je ocijenjeno da su injeni sa namjerom sabotiranja ekonomskog poretka i nanoenja namjerne tete zajednici, a da je lina korist u drugom planu. Kasnije su kao poinioci politikih krivinih dijela oznaavani i oni koji nisu pristajali na obavezan otkup ita i drugih namirnica. Dakle, ako je bilo kojim postupkom bio ugroen drutveno-politiki sistem, to djelo je kvaliicirano kao politiko. Nasuprot poiniocima politikih krivinih djela, svi ostali su kvaliicirani kao kriminalci, a u tu kategoriju su spadala krivina djela kao to su ubistva, silovanja, razbojnitva, krae i ostalo. Prva osoba koja je dola na izdravanje kazne, a nije suena za tzv. politika djela bio je izvjesni Kujundi Pavle, suen za krau na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci. Kaznu je poeo izdravati 17.10.1945.g. Prva osoba suena za ubistvo, koje je uvijek bilo jedno od najeih krivinih djela u zenikom zatvoru, bio je Bukvi Slavko, sa matinim brojem 1341, suen na kaznu zatvora u trajanju od 5 godina. Podjela cjelokupne osuenike populacije na politike osuenike i osuenike kriminalce bila je zvanina, tako da emo je i mi prezentirati na isti nain. Za period od 1945.g. pa do 1952.g. voeni su vrlo detalji pregledi strukture osuenih osoba s obzirom na broj, luktuaciju, spol i neke druge karakteristike. Iz tabele koju emo prikazati mogue je vidjeti neke osnovne tendencije u kretanju broja osuenih, odnosa politikih i kriminalaca, primljenjih i otputenih sa izdravanja kazne.

60

Slavko Mari - Poslijeratni period

politi ki 94,4 % mukarci 1223 ene 46

stanje sa 31.12.1945.godina kriminalci 5,6 % ukupno mukarci 72 ene 0

1341

promjene tokom godine dolo otputeno 1552 211 promjene tokom godine dolo otputeno 3456 2342

politi ki 92,3 % mukarci 2044 ene 223

stanje sa 31.12.1946.godina kriminalci 7,7 % ukupno mukarci 170 ene 18

2455

politi ki 89,5 % mukarci 2475 ene 409

stanje sa 31.12.1947.godina kriminalci 10,5 % ukupno mukarci 267 ene 73

3221

promjene tokom godine dolo otputeno 2602 1836 promjene tokom godine dolo otputeno 2809 1173

politi ki 88,8 % mukarci 3118 ene 1198

stanje sa 31.12.1948.godina kriminalci 11,2 % ukupno mukarci 441 ene 100

4857

politi ki 86,5 % % mukarci 2880 politi ki 85 % mukarci 2474 ene 772

stanje sa 31.12.1949.godina kriminalci 13,5 % ukupno mukarci 473 ene 96

4421

promjene tokom godine dolo otputeno 1056 1692

stanje sa 31.12.1950.g. kriminalci 15 % ukupno promjene tokom godine mukarci dolo otputeno 2946 472 1016 2291 stanje sa 31.12.1951.g. kriminalci 24,6 % ukupno promjene tokom godine mukarci dolo otputeno 3636 892 2198 808

politi ki 75,4 % mukarci 2744

politi ki 64,5 % mukarci 2795

stanje sa 31.12.1952.g. kriminalci 35,5 % ukupno promjene tokom godine mukarci dolo otputeno 4331 1776 1081 1536
61

Slavko Mari - Poslijeratni period

KPD Zenica je tokom 1945.g. bio u funkciji nepunih sedam mjeseci i u tom periodu na izdravanje kazne dovedene su ukupno 1552 osuene osobe. Ogromna veina osuenih, blizu 95% spadala je u kategoriju politikih osuenika, kojima su izricane kazne zatvora u dugogodinjem trajanju i to najee od 10, 15 ili 20 godina zatvora. Ovdje opaamo da su drugostepene presude vrlo esto viestruko nie od prvostepenih, koje su vjerovatno imale za cilj da zastrae protivnike reima. Meutim, ve tokom prve godine izdravanja kazne znaajan broj osuenih je pomilovan ili otputen na uvjetni otpust. Prvobitno izreena kazna je sa pomilovanjima znala biti prepolovljenja, a uvjetni otpust je esto iznosio znatno vie od polovine izreene kazne. Po osnovu uvjetnog otpusta ili pomilovanja tokom 1945.g. sa izdravanja kazne je otputeno blizu 200 osuenih, iako je veini, prvobitno izreena kazna u viegodinjem trajanju. Uvjetni otpusti i pomilovanja, koja su slijedila ubrzo nakon izreene kazne, vjerovatno su imala svrhu da koriguju presude i da eventualno isprave poinjene nepravde. Bez obzira na motive, ta vlast je ipak pokazala da je spremna na korekciju svojih odluka. Ovakva praksa izricanja drakonskih kazni, koje bi se faktiki korigovale kroz viestruka pomilovanja i davanja uvjetnog otpusta, nastavila se i kasnije tokom cijelog razdoblje kada su veinu populacije inili politiki osuenici. U toku oktobra mjeseca 1945. u KPD Zenica dovedeno je vie od 40 osoba koje su osuene na smrtnu kaznu strijeljanjem.6 Jedan broj ovih lica je pomilovan i kazna strijeljanjem je zamijenjena kaznom zatvora u trajanju od 20 godina, a smrtne kazne strijeljanjem su izvrene nad 28 osuenih.
Ime i prezime Azinovi Ilija Kapi i Sekula Egi Sejfo Razvi Danko Numi Hasan Santra Jole Halilbegovi Safet Bilan ija Nikola Tihi Nezir Sinan Liko Osmi Faik Kolenda Ha an ovi Beir
6

Datum strijeljanja 12.12.1945.g 12.12.1945.g. 12.12.1945.g. 12,12,1945.g. 15.11.1945.g. 15.11.1945.g. 15.11.1945.g. 2.1.1946.g. 2.1.1946.g. 2.1.1946-g2.1.1946.g. 2.1.1946.g. 15.2.1946.g.

Ime i prezime uk Anto Omerovi Zajko Muli Mahman Dragi Andrija Hakl Rajmond Ki Josip Mali Tutko Lozo Mijo Ivanovi Silvestar Bukvi Osman Nuhi Haso osi Anto Pindo Osman

Datum strijeljanja 2.1.1946.g. 2.1.1946.g. 2.1.1946.g. 2.1.1946.g. 2.1.1946.g. 2.1.1946.g. 2.1.1946.g. 2.1.1946.g. 12.1.21946.g. 17.2.1946.g. 17.2.1946.g. 17.2.1946.g. 15.2.1946.g.

Arhiv KPZ 62

Slavko Mari - Poslijeratni period

I danas, est decenija nakon izvrenja smrtnih kazni, postoje odreene nedoumice u vezi sa vremenom, nainom izvrenja, ljudima koji su uestvovali u izvrenju i mjestu na kojima su tijela strijeljanih pokopana. Traei vie informacija o svojim oevima i djedovima, nerijetko se zainteresirani i danas obraaju upravi zatvora, traei vie podataka o osobama nad kojima je izvrena smrtna kazna. Svi osueni koji su dovedeni u zeniki zatvor, a izreena im je smrtna kazna strijeljanjem, uredno su zavedeni u domske knjige, a, za one koji su eventualno pomilovani, naznaeno je da im je smrtna kazna oprotena. Za one nad kojima je kazna izvrena stoji samo datum izvrenja kazne i naznaka da je kazna izvrena strijeljanjem. Sasvim je pouzdano da se izvrenje smrtne kazne nije vrilo u krugu zatvora, niti su u streljakom vodu uestvovali pripadnici zatvorske strae, a ni strijeljani nisu sahranjivani na zatvorskim grobljima. Sve ove poslove obavljali su pripadnici OZNE i to ne oni koji su radili u Domu. Vrijeme odvoenja pojedinca ili grupe lica osuenih na smrt nikad se nije znalo unaprijed, niti su straarima bile poznate osobe koje su osuene odvodile i izvravale smrtne kazne. Takoe, i o mjestima na kojima su izvravane kazne i pokopana tijela postoji mnogo nedoumica; prema nekim svjedoenjima i sami uesnici streljakog voda nisu mogli znati gdje su izvrili strijeljanje, jer je sve obavljeno nou u umi, a do mjesta strijeljanja dovoeni su u kamionima pokrivenim ceradom, tako da ni sami nisu imali predstavu u kom se pravcu kreu i gdje se nalaze. Godina 1946 je karakteristina po ogromnom prilivu osuenih osoba: nikada prije, a ni kasnije, u jednoj godini na izdravanje kazne nije doao vei broj osuenih, ukupno 3456. I dalje su to u veini sluajeva bili aktivni pripadnici neprijateljskih formacija, ali se u isto vrijeme pojavljuje i znatniji broj osuenih koji su krivina djela poinili poslije rata, ali u vezi su sa ratnim dogaanjima. Tu su prije svega, osueni za pomaganje, skrivanje, hranjenje odmetnika, te za pripadnitvo kriarskim i drugim organizacijama, koje su djelovale na ruenju postojeeg poretka. Postepeno se poveava i broj osuenih za opi kriminal, a tek nakon vie od 10 mjeseci funkcioniranja zatvora pojavljuje se prva osoba enskog spola, suena za djelo opeg kriminala. trbac Danica na izdravanje kazne dolazi 13.4.1946.g., a suena je na 10 godina zatvora zbog ubistva. Krajem godine u Dom dolazi grupa od 9 osuenih kojima je izreena smrtna kazna, i nakon to je jedno lice pomilovano, smrtna kazna je izvrena nad ostalima.

63

Slavko Mari - Poslijeratni period

Ime i prezime olji Ilija Radman Jure okta Niko Hasanovi Velibor Radi Stojan Radi Vid Krajinovi Anto Jazvi Ivo

datum izvrenja smrtne kazne 29.10.1946 16.12.1946 18.11.1946 18.11.1946. 21.2.1947. 21.2.1947 18.3.1947 18.3.1947

U narednim godinama, sve do 1952.g., i dalje u strukturi osuenih koji dolaze na izdravanje kazne preovladavaju politiki, a bitan preokret se desio u maju iste godine, kada prvi put u poslijeranom periodu u jednom mjesecu dolazi vie kriminalaca nego politikih. Tokom mjeseca maja u zatvor dolazi 226 kriminalaca i samo 100 politikih. Mada su politiki osuenici jo nekoliko godina bili apsolutna veina, od sredine 1952.g. ovaj omjer se postepeno mijenja. Posljednji veliki val politikih sa stotinama osuenih, bili su Mladi Muslimani i pripadnici Cazinske bune, od 1950.g. do 1952.g. kada su uglavnom okonani svi veliki sudski procesi na kojima su politikim neistomiljenicima izricane drakonske kazne. U vezi sa postupcima prema pripadnicima Cazinske bune vezana je jedna neslavna epizoda iz istorije KPD Zenica. Naime, u ljeto 1950.g. vie stotina uesnika Cazinske bune dovedeno je u zeniki zatvor, ali ne u krug Doma, nego na golu ledinu izvan kruga, na mjestu gdje se sada nalazi poljoprivredno dobro. Uhvaeni i dovedeni ljudi su smjeeni neposredno pored zida, ograeni su icom, ivjeli su na otvorenom, bez ikakvih higijenskih uvjeta. Hrana im je dostavljana u minimalnim koliinama, tako da su im osueni iz kruga zatvora, kriom, od svog sljedovanja, pomagali da preive. Iz ovog svojevrsnog logora, voeni su na suenja, sasluavani, osuivani ili otputani, a nakon par mjeseci ovaj logor je rasputen.7 Okonanje masovnih politikih procesa je razlog to je 1953.g. na izdravanje kazne dolo samo 399 osuenih, i to preteno kriminalaca to je viestruko smanjenje u odnosu na prethodnu godinu, kada je na izdravanje kazne dolo 1776 osuenih. Ovaj trend drastinog smanjenja osuenih nastavlja se i slijedee, 1954.g. kada na izdravanje kazne dolazi samo 230 osuenih. Opadajui broj novoprimljenih osuenika, zatim primjena masovnih pomilovanja i uvjetnog otpusta, prouzrokovala je drastino smanjenje broja osuenih koji su se nalazili na izdravanju kazne zatvora, tako da se 1955.g. u zatvoru nalazi tek
7

Omer Behmen - Sjeanja 64

Slavko Mari - Poslijeratni period

oko 2200 osuenih, to je dvostruka manje u donosu na dvije godine ranije. Broj osuenih kriminalaca i politikih se izjednaio 1957.g. da bi poslije toga u osuenikoj populaciji preovladavali osueni za opi kriminal. Krajem pedesetih i poetkom ezdesetih godina broj osuenih na izdravanju kazne stabilizirao se na brojci od oko 1300. Ovim je zavrena jedna turbulentna epoha u istoriji zenikog zatvora, kada je veina njegovih stanovnika svoj put u zatvor nala zbog djela koja su poinjena tokom rata ili su bila povezana sa ratnim deavanjima. Vie od 20 000 lica sueno je za neka od ovih krivinih djela, a meu njima je bilo notornih ratnih zloinaca, aktivnih sudionika ustakog i etnikog pokreta, zatim ljudi ija ideologija ili vjerska opredjeljenja nisu odgovarala novouspostavljenoj vlasti, pa i onih koji su se protivili obaveznom otkupu ita. Na izdravanju kazne zatvora nalazili su se pisci, vjerski slubenici, strunjaci, radnici, poljoprivrednici, pripadnici svih vjera i nacija i nema drutvene grupe, koja nije bila predstavljena u strukturi zatvorske populacije..
Intelektualci 9,5 % muki ene 403 56 Zemljoradnici 63,6 % muki ene 2063 1026 Radnici 13,3 % muki ene 456 189 Stru njaci 13,6 % muki ene 629 35 ukupno 4857

Struktura osuenih prema zanimanju - izvjetaj za decembar 1948.g

UVJETI IZDRAVANJA KAZNE U drugoj polovini 1945.g. svi do tada postojei zatvorski kapaciteti su, zahvaljujui velikom naporu osuenikih brigada, bili u potpunosti spremni za prihvat osuenih lica. Tu je prije svega bila osposobljena glavna kua, dananji Prvi paviljon, zatim Staklara, Drugi paviljon, dok je Trei paviljon predvien za zatvorski ekonomat, a u etvrtom paviljonu je smjetena bolnica i odjeljenje za ene. U Prvom paviljonu su u sobama zateeni takozvani kavezi, a to su bile vrlo uske elije namijenjene za boravak jedne osobe, u kojoj se nalazio samo krevet. Sa obje strane kavezi su postojale limene pregrade, tako da osuene osobe nisu imale vizuelni kontakt meu sobom, dok su sprijeda i na stropovima postavljene reetke kako bi straari imali puni uvid u sve ono to se deava u eliji. U kavezima su osueni izdravalu drugu fazu kazne prema irskom progresivnom sistemu, nakon to su prvu fazu, ve izdrali u samicama Staklare. Meutim, i ovako skuen prostor u kavezima predstavljao je odreeni komfor i mogunost da
65

Slavko Mari - Poslijeratni period

osueni ima nekakav svoj intimni prostor, to je bilo mogue sve dok je brojno stanje tokom austrougarskog i kasnije perioda Kraljevine Jugoslavije iznosilo od 500 do 1000 osuenih. S obzirom da je nova vlast ve tokom 1946.g. na izdravanju kazne imala oko 2 500 osuenih, nije si mogla dopustiti opstanak kaveza, koji su zbog racionalizacije prostora odstranjeni. Sada su umjesto kaveza dobijene velike, gole povrine, na koje je bilo mogue smjestiti mnogo vie osuenih. Naravno, nije moglo biti ni govora o tome da svi osueni imaju svoje krevete. Da je Dom imao i 2500 kreveta nedostajao je prostor gdje bi se ti kreveti postavili. U zatvoru je nakon rata zateeno samo 200 kreveta, od ega je dio namijenjen bolnici, a dio civilnim osobama koje su radile u zatvoru, tako da osuene osobe jo za nekoliko godina nisu mogle raunati da e spavati u krevetu, sem u sluaju da se razbole i da budu smjetene u bolniko odjeljenje. Spavalo se direkto na podu ogromnih soba, gdje niko nije mogao imati tano odreeno mjesto za spavanje, ali su osueni meu sobom nastojali uspostaviti nekakav red da bi smanjili meusobne nesporazume. Naprimjer, dogovorili bi se da svi spavaju na jednoj strani, kako bi racionalizirali raspoloivi prostor. Najoptimalniji nain koritenja prostora je bio taj da se du cijele sobe spava u etiri reda sa po 50 do 80 osuenih. Da bi se shvatilo u kakvim uvjetima su osueni preivljavali, trebamo si predstaviti da su te velike sobe kasnije pregraene u 15 manjih u kojima boravi ukupno 50-tak osuenih, a u to vrijeme na istom prostoru se nalazilo od 200 do 300 osuenih i to svi u jednoj prostoriji, sa jednim ili dva toaleta. Odlazak nou u toalet je bio poseban problem, jer su se osueni nakon povratka morali ponovo izboriti za mjesto na kome e spavati. Uprava zatvora u prvo vrijeme nije mogla obezbijediti ni posteljinu, pa su osueni donosili posteljinu od kue, naravno onaj ko je to mogao, a ostali su se snalazili kako je ko zno i mogao i esto su bili primorani da od bilo kakvog prirunog materijala improviziraju posteljinu i pokriva. Mnogi osuenici nisu imali ni tu mogunost, to vjerno odslikava izreka koja se mogla uti u to vrijeme, da lijeu na Politiku a pokrivaju se Osloboenjem. Rije je naravno, o dnevnim novinama koje su koritene kao posteljina. Osuenika solidarnost je ipak ublaila ovaj problem, jer je postojalo nepisano pravilo da onaj ko ima posteljinu, a otputa se sa izdravanja kazne, tu posteljinu ostavlja onima koji je nemaju. Neto kasnije, tokom 1947.g. u sobe su unesene daske, koje su imale funkciju kreveta, to je donekle ublailo situaciju, jer su osueni mogli odrediti koja daska kome pripada, a dvije godine kasnije postavljene su slamarice u sobe, to je ve predstavljalo odreeni komfor za tadanje prilike. Osuenice su u prvim poslijeratnim godinama izdravale kaznu zajedno sa mukarcima, u istom krugu, ali odvojeno po paviljonima i radnim mjestima. enama je bio namijenjen sprat etvrtog paviljona iznad zatvorske bolnice. U
66

Slavko Mari - Poslijeratni period

Tadanji upravnik zatvora, Milavi Ahmet, stavio je sebi u zadatak da potpuno odvoji ene od mukaraca i da enski dio zatvora izmjesti van kruga zatvora. Obimni radovi su zapoeti na prostoru gdje se sada nalazi Peti paviljon, a gdje su u to vrijeme bile prostorije koje su sluile kao skladini prostor. Na tom mjestu su izgraene dvije nove, velike zgrade na sprat, namijenjene za smjetaj osuenica, koje su se u ove prostore uselile poetkom 1947.g.i tu ostale sve do 14.2.1950.g. kada su sve, ukupno njih 846, kako one koje su izdravale kaznu u krugu zatvora, tako i one koje su bile smjetene u vanjskim radnim logorima, premjetene u Stolac. Od tog datuma Kaznano-popravni dom Zenica postaje iskljuivo muki zatvor. Nakon to su osuenice napustile ove prostore u njima je oformljen Savezni dom za maloljetnike. U etvrtom paviljonu je bila smjetena bolnica, u okviru koje je postojala manja operaciona sala i ambulanta. Broj bolesnika na leanju kretao se u prosjeku oko 100. U to vrijeme este su bile zarazne bolesti, razliite epidemije, a leati u bolnici zbog neke manje bolesti bila je i privilegija, s obzirom na bolju ishranu i mogunost spavanja na krevetu. Kako su ljekari-osuenici obavljali medicinske preglede, povremeno su biljeeni sluajevi da su u bolnicu na leanje slani osuenici po prijateljskim vezama i preporukama, a da stvarni medicinaki razlozi nisu postojali. Jedini motiv bio je da se tokom boravka u bolnici pobjegne od prenapuenih spavaonica i da se za kratko vrijeme osjeti udobnost kreveta. Iznad bolnice na prvom spratu etvrtog paviljona, nakon to su osuenice iseljene u Peti paviljon, u jednu manju sobu smjetene su mlae osuene osobe, a u drugu, veu, sa kapacitetom od 80 osuenih, smjeteni su starci. Posebno teko stanje bilo je u Drugom paviljonu, takozvanoj Staklari. To je bilo posebno odjeljenje zatvor u zatvoru9. Zgrada je imala prizemlje i sprat sa nizom elija iste veliine. Do elija se dolazilo malim mostiem i platoom, koji je postavljen okolo i iz koga se moglo ui u svaku eliju pojedinano. Ovo odjeljenje je dobilo naziv po dijelu krova koji je bio napravljen od stakla radi boljeg osvjetljenja unutranjih prostorija. Iz hola pokrivenog staklom mogla su se vidjeti vrata svake elije, koje su imale jedan prozori sa gvozdenom reetkom. Kroz elije su prolazile po dvije cijevi za grijanje, kroz koje je putana topla voda, dva puta na dan. Pod u elijama bio je drveni, elije su bile gole, bez leaja, stolova i tekue vode. Na kraju hodnika, u prizemlju i na spratu, nalazio se WC, zajedniki za sve osuene osobe. U elijama koje su bile namijenjene za jednu osobu, boravilo je od 9 do 10 osuenih osoba. Teko je i zamisliti uvjete u kojima je ivjelo desetak ljudi u sedam-osam kvadratnih metara prostora. Dok se u izvjetajima o uvjetima izdravanja kazne za ostale paviljone kae da su dobri, za Drugi paviljon ak i uprava
9

Arhiv KPZ 68

Slavko Mari - Poslijeratni period

istie da su nehumani10. Tu se posebno istie problem vodovodnih i kanalizacionih cijevi, zbog ije se neispravnosti cijelim paviljonom iri nesnosni smrad. Radi ovakvog stanja uprava je na radnim mjestima u Drugom paviljonu morala ee mijanjati deurne milicionere, jer zbog smrada nisu mogli dugo izdrati na istom mjestu. Poloaj osuenika u Drugom paviljonu je bio tim tei, jer nisu izlazili na redovan rad, bili su u strogoj izolaciji, a tek bi povremeno na izoliranim mjestima tucali kamen, to je bio sastavni dio kazne. Nameui teku obavezu tucanja kamena, vjerovatno po uzoru na Goli otok, uprava zatvora je namjeravala ovoj kategoriji osuenih osoba nametnuti to tei i besmisleniji rad. Meutim, nakon to su gomile istucanog kamena zauzimale sve vei prostor, pa nije vie bilo mjesta ni za novi kamen koji je trebalo tucati, dolo se na ideju da se ovaj posao komercijalizira, te da se kamen prodaje, to je i uinjeno. Nakon toga su osueni iz Drugog paviljona svakodnevno izvoeni na tucanje kamena. Postavljene su norme i na tucanje kamena se sada vie gledalo kao na mogunost dobre zarade, nego kao vid kanjavanja osuenih, to je za posljedicu imalo i tolerantniji odnos prema tucaima kamena. Drugi paviljon, takozvana Staklara, od osuenih zvana i Havaji, imala je funkciju disciplinskog odjeljenja, gdje su smjetane kanjene i nepoudne osobe. Hiljade osuenih, sa vie ili manje objektivne krivice, upoznali su zidove ovog zatvora u zatvoru. Ti osuenici su esto simbole svoje vjere i uvjerenja putem poruka stavljali na zidove elija i na druga skrivena mjesta. I dok se iz ostalih djelova zenikog zatvora znala uti pjesma: E, moj pobro, u Zenici dobro, samo sjedi i gotovo jedi, iz Staklare su se povremeno uli glasovi, koji su imali potpuno drugaije znaenje. Staklara je mjesto gdje je u posljeratnom periodu dolazilo, najblae reeno, do povremenog krenja ljudskih prava i prava osuenih osoba. Uz Staklaru i dogaanja oko nje vezane su i neke zatvorske legende, od kojih je dugo vremena bila aktuelna jedna, koja govori o tome da je austrougarska vlast, prilikom gradnje Drugog paviljona, iz podruma prokopala tunel kojim se moglo izai na brdo Vujak. Ovaj tunel se navodno nikada nije koristio sve do II svjetskog rata, kada su ga ponovo obnovile nacistike vlasti, raunajui na njega kao odstupnicu, u sluaju iznenadnog napada na zatvor. Ova legenda je podgrijavana i priama o nekolicini osuenih, koji su, navodno nestali iz kruga zatvora. Da bi se ustanovila osnovanost glasina, republiki MUP je oformilo komisiju koja je 1959.g. pregledala podrume Drugog paviljona i nije pronala nita to bi upuivalo da postoji skriveni izlaz iz zatvora.11
10 11

Arhiv KPZ

Uzeir Kulenovi - Prilozi za Arhiv KPZ


69

Slavko Mari - Poslijeratni period

Ishrana osuenih u poslijeratnom peridu je bila poseban problem i izazov za upravu Doma, s obzirom na cjelokupne prilike u ratom opustoenoj zemlji. Hrana za osuene osobe trebovala se na osnovu tablica ishrane, propisane od strane Ministarstva unutarnjih poslova. Iz propisanih tablica se moglo vidjeti da se, ipak, u sklopu postojeih prilika, vodilo rauna o ishrani osuenih. U redovnim mjesenim trebovanjima navedeni su svi potrebni artikli, njihova koliina, kao i kalorina vrijednost. Prema tablicama ishrane svaka osuena osoba u ovom periodu dobijala je prehrambenih artikala u kalorinoj vrijednosti od 2300 do 2900 cal.

Isporuku prema tablicama ishrane je u prvom posljeratnom periodu vrio Sreski zemaljski narodni odbor. Meutim, isporuke su esto bile neredovne, nije bilo propisanih artikala, deavalo se, da za cijeli mjesec ne bude voa, mesa ili nekih drugih artikala. Kvalitet isporuene hrane je znao bili slab, deavalo se da penica prokisne, luk proklija, tako da neki artikli nisu bili za upotrebu. Zbog toga su bile este intervencije prema Ministarstvu unutarnjih poslova, gdje se uprava alila da im Sreski odbori ne isporuuju propisane koliine hrane te da je hrana loeg kvaliteta i neupotrebljiva. Neredovne isporuke hrane imale su za posljedicu loiju kvalitetu obroka, pa i oiglednu pothranjenost pojedinih kategorija osuenih.
70

Slavko Mari - Poslijeratni period

smanjenoj ishrani je naroito teko pogaalo osuene koji su se nalazili u Drugom paviljonu. Ishrana osuenih bolesnika je bila neto bolja; uprava se trudila da ta kategorija dobija samo penini kruh i vee koliine mlijeka, eera i aja. U Domu su postojale tri kuhinje, jedna u zgradi ekonomije, gdje se kuhala hrana za sve osuenike-radnike i one koji nisu radili, druga u bolnici Doma, gdje se kuhala hrana za bolesnike i ene sa djecom, te kuhinja za ene radnice i one koje nisu radile. Prema izvjetajima, kvalitetom hrane se isticala kuhinja za ene, gdje su ene i kuhale, dok ostale kuhinje, gdje su radili mukarci, karakterie loiji kvalitet jela. Problemi sa ishranom su se pojaali kada je tokom 1946.g. snabdijevanje hranom sa Sreskog narodnog odbora prelo na Gradski narodni odbor, koji tablicu sljedovanja smatra preobilnom, pa zatee sa isporukama kafe, masnoa i eera, to sve ima za posljedicu loiju ishranu osuenih i pojavu pothranjenosti i mravljenja. Poetkom 1948.g. u zatvoru je uvedena pokretna kantina, pa su osueni mogli za svoj novac naruiti odreene prehrambene proizvode, koji su nueni na gradskoj trnici. Pokretna kantina je funkcionirala tako da su dva osuenika bila zaduena da svakodnevno prave spiskove narudbi, preuzimaju novac i na trnici kupuju naruene artikle. Uzimajui u obzir postojee prilike i probleme koje je sa hranom imalo stanovnitvo zemlje tek izale iz rata, moe se rei da su zatvorske vlasti zajedno sa Ministarstvom unutarnjih poslova ipak uspijevale da obezbijede minimum osnovnih namirnice za ovako veliki broj osuenih. Ipak, u vrijeme kada je u cijeloj zemlji postojala oskudica prehrambenih artiklima, u vrijeme prisilnih otkupa i centralne distribucije hrane, u zenikom zatvoru niko nije teko patio od gladi. Odijevanje osuenih je bio poseban problem; poslijeratne nestaice su imale svoj odraz i na mogunosti domske uprave da svim osuenim osobama obezbijedi adekvatnu odjeu i obuu. Zbog toga je u jednom duem vremenskom periodu osuenima dozvoljeno da nose svoju odjeu i obuu. Kako je u poslijeratnom periodu vladala opa nestaica odjevnih predmeta, to su siromaniji osuenici, koji nisu imalo potporu porodice, bili vrlo loe obueni, to je poseban problem bio u zimskom periodu. Prema uputama Ministarstva unutarnjih poslova, domska odijela su dijeljena osuenim samo u krajnjim sluajevima, kada je osuena osoba bila potpuno bez svoje odjee i obue. Tokom 1946.g. od dobijenog platna saiveno je 1000 mukih i enskih odijela, to je s obzirom na priliv osuenih bilo nedovoljno. Ovaj problem sa odjeom e se osjeati jo nekoliko godina, tako da je tek 1948.g. oko 80 % osuenih imalo domsku odjeu.
72

Slavko Mari - Poslijeratni period

UPRAVLJAKA STRUKTURA U prvim poslijeratnim danima zatvor je bio pod kontrolom vojnih vlasti. Poznato je da su to bili pripadnici etvrtog bataljona Sedme krajike brigade, koji su uestvovali i u osloboenju Zenice. Iz ovog perioda imamo samo podatak iz tajnog protokola da je dana 16.5. 1945.g od strane OZNE BiH na rad u zatvor upuem porunik Mandi Mio sa etiri podoicira i 17.5.1945.g. politiki komesar Gari Stevan sa tri podoicira. Ve 18.5.1945.g. za prvog poslijeratnog upravnika zatvora postavljen je Grabe Mirko koji je tu funkciju obavljao vrlo kratko vrijeme. Prema prvim zvaninim podacima sredinom 1945.g. na mjestu upravnika zatvora nalazi se Softi Esad, a, njegovi zamjenici su Vuni Husein i Dodik Trivun. Pjani Risto je bio zaduen za kulturno- prosvjetni rad, Nei Ibro je obavljao funkciju intendanta, dok je Zelenovi Duan vodio evidenciju o osuenim osobama. Zatitni vod zatvorske milicije brojao je 125 pripadnika, na ijem elu se nalazio komandir Begi Munib.13 Inae, za ovaj prvi poslijeratni period karakteristina je velika luktuacija zaposlenih, a na platnim listama se iz mjeseca u mjesec moe vidjeti mnogo novih lica. Tokom prvih mjeseci funkcioniranja zatvora nije postojao nikakav pravni okvir koji bi regulirao sistem izvrenja kazni, propisao ponaanja osuenih, postupke prema osuenim osobama i sve ono to bi pomoglo da uspostavi stabilnost u ustanovi. Kao to smo ve naveli, u zenikom zatvoru su se, neposredno poslije rata, nalazile osobe kojima je izreena kazna zatvora, kao i osobe su poslane na prisilni rad, pa je zatvor funkcionisao i kao logor za ovu kategoriju osuenih. Tek 27.9.1945.g. Ministarstvo unutarnjih poslova DFJ14, odnosno ministar Vlado Zeevi zajedno sa ministrom pravosua Franom Frolom u Beogradu pod brojem Kab.br.1199 br. 847/45 Zak donosi Privremeno uputstvo o izvrenju kazni. Ve u uvodnom dijelu se istie da prilikom izvravanja kazni treba imati u vidu da cilj izvrenja kazne nije samo kanjavanje osuenog, nego i prevaspitanje u duhu odanosti otadbini, zatim stvaranje radne discipline i asnog odnosa prema dravnim i drutvenim dunostima, zatim osposobljavanje osuenog za uslove zajednikog ivota i uvrivanje onih crta karaktera, koje e osuenu osobu zadrati od daljeg vrenja krivinih dijela, pri emu se mora voditi rauna da se osuenom ne priinjavaju izike patnje i ne uniava njegovo ljudsko dostojanstvo.
13 14

Arhiv KPZ Demokratska federativna Jugoslavija - ime Jugoslavije u prelaznom razdoblju izmeu Prve Jugoslavije i Druge Jugoslavije, od 7. marta do 29. novembar 1945. godine 74

Slavko Mari - Poslijeratni period

njihove spremnosti da prema osuenim primjene razliite, vie ili manje humane postupke. Poloaj zaposlenih u obezbjeenju zatvora je bio speciian zbog toga to je ovaj sektor bio pod direktnom upravom Ministarstva unutarnjih poslova, koje je postavljalo, smjenjivalo i premijetalo uposlene bez saglasnosti uprave. Uprava zatvora je tek mogla traiti od Ministarstva da se neki pripadnik milicije zbog loeg rada ili nedozvoljenih postupaka kazni ili udalji sa posla. Iz izvjetaja se vidi da je ovakvih sluajeva bilo mnogo i da pripadnici milicije esto nisu bili obueni za poslove unutranjeg i vanjskog obezbjeenja, niti su se osjeali odgovornim upravi, jer neposredni nadzor nije vrila uprava zatvora, nego Ministarstvo unutarnjih poslova. Zakon o izvrenju kazni, mjera bezbjednosti i vaspitno-popravnih mjera iz 1951.g umjesto narodne milicije, koja je do tada vodila poslove obezbjeenja, u zatvore uvodi posebnu organizacionu jedinicu zatvorsku strau. Novina je u tome da je sada straa stavljena pod direktno rukovodstvo upravnika kazneno-popravnih zatvora, to je davalo garanciju da e se sluba obezbjeenja vriti na nain koji najbolje odgovora upravi. Naravno, svi problemi nisu rijeeni stavljanjem strae pod direktno rukovodstvo upravnika, niti je ovaj proces odmah zaivio, ali su se stvari postepeno mijenjale i evidentno je smanjenje problema koje su pravili pripadnici strae. U 1955. godini postavljena je nova organizaciona struktura zatvora, prema kojoj su svi poslovi grupisani u tri odjeljenja i jedan odsjek. Na elu odjeljenja su bili pomonici upravnika, a na elu odsjeka ef. Predviena su: Odjeljenje opih poslova, Proizvodno odijeljenje, Odjeljenje bezbjednosti i Odsjek za prevaspitanje osuenih osoba. Prema ovoj sistematizaciji za Odjeljenje opih poslova predvieno je 49 radnih mjesta, od kojih su 11 predviene za osuenike; za Odjeljenje bezbjednosti 343 radna mjesta, bez osuenikih; Odsjek za prevaspitanje 15 zaposlenih i 8 osuenikih radnih mjesta i Proizvodno odjeljenje 38, od ega 5 osuenikih. Uoljivo je da je sistematizacijom predvieno da odreene poslove u okviru odjeljenja rade i osuene osobe, koje su mogli biti kuriri, pomono osoblje, voditi razne evidencije i slino. Ova praksa zadrala se do sredine sedamdesetih godina, kada je napravljena posebna sistematizacija samo za osuene osobe. Upravljaka struktura koja je tada postavljena zapravo je udarila temelj nainu na koji e se upravljati zatvorima. Vremenom je dolo do odreenih izmjena koje su regulirane zakonima, pa je tako Odsjek za prevaspitanje prerastao u Odjeljenje, ime je izjednaen po vanosti sa ostalim odjeljenjima, a kasnije je u upravljaku strukturu uvedena zdravstvena i inancijska sluba.
77

Slavko Mari - Poslijeratni period

PONAANJE OSUENIH I ODNOS UPRAVE U prvom poslijeratnom periodu ogromnu veinu osuenih ine osobe ija su krivina djela vezana za rat, u prvom redu su tu lica suena kao ustae, etnici, pripadnici njemake vojske, zatim kriari, simpatizeri i pomagai odmetnika, Mladi Muslimani, sveenici, popovi i hode, uz mali procenat klasinih kriminalaca. Veina osuenih koja je spadala u kategoriju politikih, naravno, nije ni sa malo simpatija gledala na novouspostavljenu vlast, koja ih je osudila, u pravilu, na dugogodinje kazne zatvora. Ni odnos prema upravi zatvora nije mogao biti drugaiji, jer je uprava za osuene predstavljala personiikaciju vlasti. Meutim, i meu osuenim za politika djela postojale su izraene razlike u vienju i tumaenju aktuelnih dogaaja; jedinstven, odbojan, odnos su imali samo prema upravi zatvora, to ih je ujedinjavalo i potenciralo osjeaje uzajamne solidarnosti. Zavodska uprava je posebno obraala panju na ponaanja osuenih koja bi se mogla okarakterizirati kao neprijateljska, te o sankcioniranju i sprjeavanju takvih ponaanja strogo vodila rauna. Pod prismotrom su bili posebno intelektualci, koji se esto prozivaju kao osobe koje namjerno krivo tumae aktuelne drutvenopolitike dogaaje, provociraju, agitatorski djeluju, najee prema osuenicima seljakog i radnikog porijekla. Uprava zatvora konstatuje da je, nasuprot intelektualcima, meu osuenicima seljakog i radnikog porijekla mnogo manje pojava neprijateljskog djelovanja, te je miljenja da na njih kazna najpovoljnije djeluje, dok je na intelektualce pozitivan uticaj kazne mnogo manji.15 Ovim opravdavaju stav da je osuenim osobama seljako-radnikog porijekla zbog pozitivnog uticaja kazne mjesto u glavnoj kui, odnosno Prvom paviljonu, gdje su uvjeti izdravanja kazne podnoljiviji, a da intelektualce, na koje kazna ne djeluje, treba smjetati u Staklaru, jer se u Staklari njihovo ponaanje moe najbolje kontrolisati. Uprava zatvora je pratila ponaanja i reakcije nakon otputanja osuenih sa izdravanja kazne, pomilovanja, amnestija i uvjetnog otpusta, to je tokom tih godina bilo vrlo esto, tako da se ponekad otputalo i vie stotina osuenih osoba u jednom danu. Najei komentari meu osuenim osobama bili su u smislu procjene koja je kategorija osuenih bolje prola: etnici, ustae, kriari ili neki drugi. Nakon otpusta veeg broja lica, osuene osobe su se, prema miljenju uprave, mnogo bolje ponaale, vie radile i manje neprijateljski djelovale, pa je uprava u svojim izvjetajima preporuivala nadlenim organima eu primjenu ovih instituta. U tom smislu poduzimane su i pojedinane intervencije prema pojedinim osuenim licima, kojima se sugerie da podnesu molbe za pomilovanje, a uprava je sa svoje strane preuzimala obavezu da e molbe osuenih podrati. Ovaj postupak
15

Arhiv KPZ 78

Slavko Mari - Poslijeratni period

je imao ograniene mogunosti, pa je ipak veina osuenih prihvatala sugestije, ali su zabiljeeni i ne tako rijetki sluajevi kada osueni iz principijelih razloga ili iz uvjerenja o svojoj nevinosti nikada nisu htjeli podnijeti molbu za pomilovanje. Zadovoljavanje religioznih potreba posmatrano je kao neto neprimjereno, ali uprava nije neposredno spreavala obrede. Osuene osobe koje su dole u zatvor tokom 1945.g. donijele su sa sobom jedan broj molitvenika i drugih vjerskih knjiga, koje uprava u prvi mah nije oduzimala, ali kasnije nije dozvoljavala da se knjige religioznog sadraja unose u zatvor. Kada se u jednom periodu pojavio vei broj molitvenika, povedena je istraga i ustanovljeno je da je jedna vea koliina molitvenika ostala iza rata na tavanima, te da je nala svoj ilegali put do ljudi koji su ih trebali. este su bile pojave kolektivnih molitvi u pojedinim odjeljenjima; ovdje se posebno apostroira ensko odjeljenje, gdje se povremeno molitve posveuju i osvjedoenim ratnim zloincima. Posebno se naglaava da osuenice koje dolaze iz okrunih zatvora ire neprijateljsku propagandu i prenose lane vijesti, zbog ega su neke izolovane, poslije ega se stanje u enskom odijeljenju, navodno, bitno popravilo. Svakodnevno ponaanja osuenih osoba bilo je pod budnom kontrolom zavodskih slubenika. Za pojedine sobe u kojima su smjetani osueni, zaduene su tano odreene starjeine, koji su se zvali sobni komandiri i oni su kontrolirali red, rad, disciplini i higijenu osuenih. Sistematske klasiikacije osuenih osoba nije bilo, sem to su u Drugom odjeljenju izdvajani najnepoudniji osuenici. U sobi koja se nalazi u prizemlju Prvog paviljona smjetani su preteno osueni za opi kriminal, dok je jedna soba na drugom spratu Prvog paviljona bila namijenjena svetenim licima svih konfesija i u argonu se zvala hodinsko- popovska soba, mada su u njoj izdravale kaznu i druge osuene osobe. Izdvajanje vjerskih slubenika u jednu prostoriju imalo je za cilj postizanje potpunije kontrole njihovog ponaanja. U Prvom paviljonu postojala je i partizanska soba u koju su smjetani osuenici koji su tokom rata bili u partizanskim jedinicama. Osuene osobe za opi kriminal, ubice, razbojnici, kradljivci i ostali, lake su se snalazili u zatvorskom ambijentu, pa su esto znali nametati nepisana pravila ponaanja, koja su odraavala njihov, esto surovi i bezosjeajni mentalni sklop, to je posebno teko padalo intelektualcima. Mjeseno je zbog razliitih disciplinskih prekraja kanjavano od 30 do 50 osuenih osoba, to s obzirom na brojno stanje osuenih upuuje na injenicu da su se osueni uglavnom ponaali u skladu sa traenim normama. S druge strane, podatak da je mjeseno do 1000 osuenih trailo razgovor sa upravom i pristup takozvanom molbenom raportu, koji je obavljao upravnik zatvora, ukazuje na velike potrebe i nerijeene probleme osuenih. Molbeni raport je obavljan dva puta mjeseno, a osueni su najee traili razliite
79

Slavko Mari - Poslijeratni period

Osueni su bili duni, u cilju vaspitanja, prisustvovati predavanjima, obradi pounih tema, diskusijama, itanju knjiga, radu diletantskih skupina. Igranje karata i hazardnih igara je bilo zabranjeno, ah preporuljiv; osuenim na kazne preko 6 mjesci dozvoljeno je da piu kui jednom mjeseno na dvije stranice; posjete porodica su dozvoljavane jednom u toku mjeseca; disciplinske kazne su bile ukor, zabrana dopisivanja, raspolaganja novcem i samica do 14 dana. Ovaj pravilnik je u kontekstu vremena u kojem je vaio bio uglavnom prihvatljiv, jer je prvi put ustanovio odreena prava, a ne samo obaveze osuenih, a to je posebno vano, ustanovio je institut albe na slubena lica, ukoliko njihov odnos prema osuenim izlazi van profesionalnih okvira. Meutim postojala su i odreena ogranienja u praktinoj primjeni pojedinih odredbi pravilnika, izazvana s jedne strane objektivnim limitima, zbog prenapuenosti zatvora, ali i nedostatka dobre volje i svijesti o potrebi da se bitnije promijeni poloaj osuenih. VANJSKA RADILITA RADNI LOGORI Rad osuenih je imao, prema postojeim propisima, dvostruku, djelomino kontradiktornu ulogu. Dok je s jedne strane istican kao obavezan element resocijalizacije, kojim se stvaraju radne navike i vri struno osposobljavanje, s druge strane Krivini zakon je poznavao teki prisilni rad, kao jednu od mjera koje se izriu uz kaznu zatvora. Meutim uprava zatvora i Ministarstvo unutarnjih poslova nisu se posebno zamarale ovim nedoumicama, oni su vrlo brzo shvatili kakav potencijal lei u hiljadama osuenih, koju su se nalazili u zatvorima i prvi zadatak im je bio zaposliti osuene i od toga stvoriti materijalu korist za kazneno-popravne ustanove i drutvo u cjelinu. To je uraeno vrlo sistematino, organizirano i eikasano. Posla je bilo za sve osuene, prvo na obnovi zatvora, a zatim i na poslovima u Zanatskom preduzeu, koje je poetkom 1946.g. osnovano u KPD Zenica, a poslije toga i na vanjskim radilitima, koja su se nalazila irom Jugoslavije. Navodimo podatke da je tokom cijelog poslijeratnog perioda vie od 91 % osuenih radno angairano, praktino svi koji su bili imalo sposobni za rad. Prema podacima iz 1948.g. od 4500 osuenih koji su radno angairani oko 50 % je radilo za razliita preduzea i boravilo u radnim logorima, 26 % je radilo u Zanatskom preduzeu pri Kazneno-popravnom domu Zenica, a 24 % osuenih su radili kao reijsko osoblje, na domskoj poljoprivredi, sjei ume za domske potrebe, ili u ugljenokopu, odakle je svaki dan za potrebe zatvora dovoeno 5 tona ugljena. Poslijeratna obnova zemlje iziskivala je veliku potrebu za radnom snagom, pogotovu kvaliiciranom, zbog ega su se osuenici angairali na gradnji pruga, ugljenokopa, mostova, cesta, sjei ume i u industrijskim pogonima. Za ovu svrhu
81

Slavko Mari - Poslijeratni period

su se ve 1946.g. u blizini ovih radilita formirali radni logori. Logori su, ustvari, bile novoizgraene drvene barake, opasane bodljikavom icom, gdje su osueni boravili, a na rad na oblinja radilita ili su uz pratnju logorskih milicionera. U radnim logorima je u pravilu loiji smjetaj nego to je to bio u Domu, logori su bili privremenog karaktera, barake su bile podnoljive za ljetni period, meutim zimi su uvjeti bili izuzetno teki. Pojedini logori esto nisu imali tekuu vodu, sanitarni ureaji su bili improvizirani, u velikom broju logora stanje je bilo razliito i esto je zavisilo od preduzea za koje su angairani osuenici. Uprava Doma nastojala je i u logorima organizirati ivot kakav je bio u Domu, pa su i u logorima imali slian program kulturno-prosvjetnog rada, poev od obaveznih analfabetskih teajeva, italakih grupa, zidnih novina i predstava diletantskih grupa. U pojedinim logorima su postojale posebno izgraene bine za nastupe pjevaa i logorskih glumaca. Takoe se organiziraju kursevi za zanimanja koja su najpotrebnija u logoru, pa ako je radna snaga angairana na graevinskim poslovima, masovno se organiziraju kursevi za tesare, zidare i druga graevinska zanimanja. U odabiru osuenih za logore nije se mogla vriti procjena po krivinom djelu ili ponaanju osuenih, jer je to bilo prosto nemogue s obzirom na veliki priliv osuenih i ograniene resurse uposlenih, tako da su u radne logore upuivane i osobe tek pristigle u zatvor i osuene na dugotraje kazne zatvora. Meutim, u logorima je postojala negativna selekcija, pa ukoliko bi neko u logoru pravio prekraje, bio je vraen nazad u Dom. Logore je u pavilu obezbjeivao manji broj milicionera, koji su osuene sprovodili na radilita i vrili obezbjeenje tokom rada. Naprimjer, logor Vare Majdan sa brojem osuenih od 400 do 700 obezbjeivalo je ukupno samo 18 milicionera ili pak enski logor Konstruktor obezbjeivalo je 1948.g. samo 10 milicionerki, a logor je brojao vie od 400 osuenica. Uprkos oigledno loijem obezbjeenju logora nisu bila esta bjekstva, imamo podatke za samo nekoliko bjekstava, od ega je jedno izvreno u aprilu 1947.g., kada su na gradnji omladinske pruge dva osuenika teko ozlijedila milicionera i pobjegla sa radilita.16

16 Arhiv KPZ 82

Slavko Mari - Poslijeratni period

Tek nakon zavoenja u centralne zatvorske evidencije osueni su otpremani u logore. Meutim, kako su esto vrena premjetanja iz logora u logor, deavalo se da uprava zatvora o tome ne bude na vrijeme izvjetena i da nema tanu evidenciju gdje se ko nalazi. Ovo je imalo za posljedicu da uprave logora nisu na vrijeme obavjetavane o isteku kazni, pa su pojedini osuenici ostajali na izdravanju kazne due nego to su trebali, zbog ega je uprava upozorena da mora vie koordinirati sa logorskim upravama, kako bi se izbjegli ovakvi nesporazumi.17 Uprava Doma je u saradnji sa Ministarstvom unutarnjih poslova vrila angairanje i raspored osuenih u logore. Naime, preduzea koja su imala potrebu za osuenikom radnom snagom, vrila su godinja trebovanja i to ne direktno od uprave zatvora, nego od Ministarstva unutarnjih poslova, koje se onda obraalo upravi i trailo da se za odreeni period planira slanje osuenih na pojedina radilita. Kako se vidi iz dopisa koji je uprava zavoda izmijenila sa nekoliko preduzea, izmeu ostalih i sa eljezarom Zenica, gdje se eljezara upozorava da mora na vrijeme trebovati radnu snagu. Potranja za osuenikom radnom snagom je bila izuzetno velika, tako da uprava esto nije mogla obezbijediti traene kvote. Sve osuene osobe su za svoj rad primale platu, od koje je jedna treina obavezno ostajala na raunu osuenog, takozvanom mrtvom depozitu, koji je osueni mogao podii tek nakon izdrane kazne, drugu treinu je osueni mogao poslati porodici, dok je sa preostalim iznosom slobodno raspolago, odnosno mogao ga je troiti u kantini Doma. O visinama zarada osuenih nemamo potpune podatke, barem kada su u pitanju zarade koje su osueni imali u radnim logorima. Preduzea koja su od KPD dobijala osueniku radnu snagu plaali su upravi nadnice za osuene, koje su bile umanjene za iznos trokova ishrane i plata osuenih osoba. Iz mnogobrojnih izvjetaja, koji su iz radnih logora redovno slani upravi zatvora, moe se vidjeti da su osueni esto bili nezadovoljni isplatama, smatrajui da ih preduzea za koja su radili potkradaju. Uprava je u vie navrata ispitivala ove pritube na taj nain to je u logore slala komisije koje su trebale da utvrde osnovanost albi osuenih. Nasuprot zaradama osuenih u logorima, osuenici koji su radili pri Zanatskom preduzeu, tokom 1948.g. i 1949.g. imali su pristojne zarade, pogotovo kvaliicirani radnici, koji su zbog potrebe posla radili prekovremeno i po uinku. Zarade pojedinih osuenika su iznosile i do 3.900 dinara, to je prema dostupnim podacima prelazilo prosjenu platu zaposlenih. O ovome je bilo upoznato i Ministarstvo unutarnjih poslova, koje je u svom aktu od 2.8.1949.g. odredilo da osuenika zarada ni u kom sluaju ne moe prei mjeseni iznos od 1.500 dinara. Inae prema raspoloivim podacima zakljuujemo da je angairanjem osuenike radne snage ostvarivana
17

Arhiv KPZ 84

Slavko Mari - Poslijeratni period

izuzetno visoka dobit. Prema izvjetajima18 za decembar 1948.g. ukupan prihod KPD od rada osuenih u radnim logorima i Zanatskom preduzeu iznosio je 4.700.000 dinara. ODJELJENJE UDBE UDBA, kasnije DB (Dravna bezbjednost) u zenikom zatvoru je aktivno prisutna od prvih poslijeratnih dana, pa sve do kraja osamdesetih godina. Odijeljenje UDBE i DB je uvijek pripadalo Ministarstvu unutarnjih poslova. Operativci koji su radili u KPD nisu bili slubenici Doma, tako da o njima i njihovom radu nemamo gotovo nikakvih podataka u arhivama. Odjeljenje UDBE je u prvim poslijeratnim godinama brojalo do deset operativaca koji su svoje prostorije imali u staroj upravnoj zgradi. Zadatak ovog odjeljenja je prvobitno bio da od osuenih osoba prikupljaju podatke o skrivenim pripadnicima neprijateljskih formacija i njihovim pomagaima. Operativci UDBE su imali velika ovlatenja u odnosu prema osuenim osobama. Ukoliko su osueni pokazali kajanje i spremnost na saradnju, mogli su raunati na blai postupak i izglednije prilike za smanjenje kazne. U godinama nakon rata, kada se meu politkim kontinuirano smanjivao broj suenih za direktno uee u neprijateljskim jedinicama, a poveavao broj onih koji su sueni zbog kritikog raspoloenje prema vlasti, promijenio se i osnovni zadatak UDBE. Sada vie nije u prvom planu pronalaenje preostalih, nekanjenih neprijatelja, nego vie praenje osuenih, koji su poslije rata poinili takozvana politika krivina djela. Ovaj pristup je zahtijevao angaovanje manjeg broja ljudi, tako da se obim djelovanja i broj operativaca UDBE bitno smanjuje. Nakon to na izdravanje kazne dolaze osobe koje su suene kao Mladi Muslimani, fratri, popovi, uesnici Cazinske bune i ostali, rad ovog odjeljenja se vie bazirao na praenju ponaanje ovih kategorija, u smislu kontrole njihovog uticaja na druge osuene i nastojanja da izmijene svoje stavove, da se pokaju za poinjeno. Postepeno, ove poslove, zajedno sa svojim saradnicima, preuzimaju zamjenici upravnika zatvora, koji su bili suradnici UDBE, ali su se vodili u evidenciji zaposlenih pri KPD-u Zenica. U pojedinim periodima bilo je i vie zamjenika koji su obavljali ove, ali i druge poslove. Iz evidencije navodimo Juru Bilia, emsu Kapetanovia, uki ivka, Danilovi Spasoju, Fazlagi Mustafu, Mijatovi ivojina, Vladu Ilia, od koji su neki sa manje, a neki sa vie revnosti, pristupali ovoj kategoriji osuenih. Po svojim neprimjereno revnosnim postupcima, kojima su u najmanju ruku rueni principi zakonitog postupanja prema osuenim osobama, prema sjeanju mnogih
18

Arhiv KPZ 85

Slavko Mari - Poslijeratni period

osuenika, posebno se isticao zamjenik upravnika Jure Bili. Takozvani politiki osuenici, pogotovo oni koji su djela napravili poslije rata, bili su pod posebnim tretmanom, koji je znaio dalju istragu, pritisak na politiko izjanjavanje i promjenu stavova. Na osuene osobe je vren pritisak da se pokaju za poinjena djela, da iskau svoju lojalnost vlasti, pri emu su koriteni metodi, koji i prema tada vaeim uputstvima o ponaanju prema osuenim osobama, nisu bili dozvoljeni. Pritisci su u poetku bili otvoreni i javni, osuenici su se pozivali na politiko izjanjavanje preko razglasne stanice, osuenikih konferencija, italakih sati i usmenih novina. Smanjenjem broja osuenih politiara smanjio se i broj operativaca UDBE, a postepeno je i jenjavao pritisak na osuene da javno revidiraju svoje stavove, da bi se poetkom pedesetih godina u potpunosti napustio ovaj nain izjanjavanja osuenih osoba. Tokom ezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina broj osuenih uvjetno nazvanih politikim spao je na 3% do 5 % od ukupne osuenike populacije i o njima je sada vodio brigu samo jedan radnik dravne bezbjednosti. Na izdravanju kazne zatvora iz ove kategorije osuenih nalazila su se uglavnom lica suena za verbalne delikte, koja su prema sudskim presudama, zlonamjerno i neistinito prikazivali drutveno- politike prilike u tadanjoj dravi. Pretpostavljamo da je prilikom krivinog gonjenja i izricanja presuda strogo voeno rauna o tome da sva tri naroda u Bosni Hercegovini budu i u zatvoru podjednako zastupljena. Ako bi u zatvor, naprimjer, dospjela grupa Srba, koji su sueni za neprijateljsku djelatnost, sasvim sigurno se moglo oekivati da e slijedea biti grupa Muslimana ili Hrvata, a redoslijed je mogao biti i obrnut. Ovu ravnoteu povremeno su naruavali politiki osuenici albanske nacionalnosti, iji se broj sve vie poveavao kako su se pribliavali dogaaji sa poetka osamdesetih godina, kada je traeno da Kosovo postane republika. Nakon ovih dogaaja, u strukturi politikih osuenika Albanci su bili najbrojnija od svih nacionalnosti, a povremeno su inili apsolutnu veinu. Albanci su se prilino teko prilagoavala uvjetima izdravanja kazne u zenikom zatvoru. Veinu te albanske populacije inili su mlai ljudi, esto studenti, koji su sueni u Srbiji, ali za njih nije bilo mjesta u tamonjim zatvorima, pa su slani u Zenicu. Mnogi od njih nisu znali ni jezik sredine u koju su doli, a i meu ostalim osuenicima vladao je odreeni animozitet prema njima zbog navike da se uvijek dre zajedno, zbog nepoznavnja jezika, te odreenih razlika u svakodnevnim navikama. Uprava KPD omoguila im je da u razglasnoj stanici svi zajedno gledaju dnevnik i neke emisije na albanskom jeziku.
86

Slavko Mari - Poslijeratni period

Formalo u pravima i obavezama politiki su bili izjednaeni sa ostalom osuenikom populacijom. Nepisano pravilo postavljeno od strane uprave Doma, a vjerovatno i uz asistenciju DB, je bilo da ovi osuenici ne mogu raditi na vanjskim radilitima, imati smjetaj van kruga zatvora, niti koristiti vanjske pogodnosti. Pravilo da politiki ne mogu koristiti vanjske pogodnosti prekinuto je u jednom sluaju, kada je u pitanju bio osueni Bukva Trivo. Kako Dom tada nije imao stalno zaposlenog ljekara Bukva Trivo je radio kao domski ljekar. Bio je vrlo odgovoran, savjestan i koristan upravi zatvora, a kao ljekar imao je veliki ugled i kod osuenika. Tokom 1977.g. umro mu je otac, inae prvoborac NOB-a, i osueni je izrazio molbu da prisustvuje sahrani, bilo da bude sproveden ili da ga uprava pusti samog na sahranu, to je za to vrijeme bilo nezamislivo. Nakon intenzivnih vijeanja, vjerovatno i uz konsultacije sa DB, odlueno je da se osuenom omogui da sam ode kui i da prisustvuje sahrani oca. Osueni se vratio na vrijeme, meutim to nije bio znak poputanja, niti signal da se moe nastaviti sa takvom praksom. I dalje politikim nisu dodjeljivane vanjske pogodnosti. Tek nekoliko godina kasnije, odlukom upravnika Lipnievi Fadila, dopust u krugu porodice odobren je osuenom Behmen Omeru. Zaposlenici Doma, posebno vaspitai, prema jednom dijelu osuenih politiara odnosili su se sa odreenim simpatijama i osjeajem nelagode, posebno u sluajevima kada su ovi sueni za kritiku aktuelne politike situacije. I kod vaspitaa je preovladavao osjeaj da su kazne za kritiki iznesen stav besmislene i da pojedini osuenici izdravaju nezasluenu kaznu, te da im je potrebno olakati teret kazne. Meutim, u praksi se nije moglo mnogo uiniti. Najvie to se moglo, bilo je omoguiti im lake radno mjesto, pomoi u adaptaciji i zatititi ih od eventualnih nasrtaja kriminalaca. Sa druge strane, svi koji su radili sa ovom kategorijom osuenih bili su pod nevidljivom, ali uvijek prisutnom kontrolom slubenika DB, koji je vodio rauna o njihovoj podobnosti. Danas je to ve pomalo zaboravljena rije, a dugo godina bila je omiljen izraz u ambijentu zatvorskih uprava i organa dravne bezbjednosti. Svi zaposleni u ovim institucijama su morali biti podobni za rad, to je pretpostavljalo da su na liniji zvanino proklamiranih drutvenih vrijednosti. I upravo kada se inilo da je pritisak i kontrola DB popustila, tokom 1979.g. su se desili dogaaji koji su ovo demantirali. Naime, meu osuenim politiarima je oduvijek bilo intelektualaca, svestranih sposobnosti i interesovanja, koji su trili naina da taj svoj potencijal zadovolje, pa i u nekim formama od koje je uprava zatvora imala koristi. esto su ti osuenici bili akteri pozorinih predstva, raznih recitala, uestvovali su kao scenaristi, koreograi, reiseri i slino. Ovakav angaman nije bio sporan, upravo je bio poeljan. Tim je vee iznenaenje izazvala reakcija DB na pripremu jedne manifestacije koja je bila u potpunosti usklaena sa proklamovanim vrijednostima ouvanja tekovina NOB-a. Naime, ekipa kulturno87

Slavko Mari - Poslijeratni period

prosvjetnog rada je povodom godinjice roenja ili smrti heroja Mie Sokolovia pripremila igrokaz, gdje je u pripremama uestvovalo nekoliko politikih, a meu njima i Selimovi Teuik. Selimovi je napravio scenario po kome bi on trebao da govori o ivotu heroja. Iako je uglavnom bio rezerviran prema upravi, Selimovi se sa puno volje ukljuio u ovaj projekt. Ali do DB su dole glasine da u KPD osueni za politiki kriminal vode glavnu rije i da pripremaju predstavu koja e ih predstaviti u pozitivnom svijetlu. DB je zakljuila da nije primjereno da takva kategorija osuenih govori o ratnom heroju, nakon ega su sve pripreme za predstavu naglo prekinute. Naelnik DB i operativci su nekoliko dana ispitivali sve slubene osobe za koje su pretpostavljali da imaju bilo kakve veze sa pripremama predstave, isticali da je to vrlo lo primjer kada se u dravnoj instituciju kao to je zatvor omogui dravnim neprijateljima da rade ta hoe, te sve aktere jo jednom upozorili na budnost. Kada za to nije bilo nikakvog stvarnog povoda, DB je jo jednom pokazala zube. Ovaj postupak DB je bio tim manje razumljiv, jer se u periodu od nekoliko decenija prije ovog dogaaja uee politikih u razliitim predstavama, pogotovu onim o narodnim herojima, smatralo kao neto pozitivno i prihvatalo kao indikator promjene stava. Osim ove situacije, koju moemo nazvati ekscesnom, dravna bezbjednosti je u tim godinama uglavnom djelovala iz sjenke, nadzirui kontakte politikih sa spoljnim svijetom i drugim osuenim osobama, sumnjajui u sve one koji su se sa njima druili. Ova kategorija osuenih tokom sedamdesetih i osamdesetih godina nije bila podvrgnuta nikakvim diskriminirajuim uvjetima izdravnja kazni: radna mjesta, smjetaj i unutarnje pogodnosti su im dodjeljivanje kao i svim ostalim osuenicima. Prepiske svih osuenika su kontrolirane od strane uprave, a pod posebnom pashom DB-a je bila pota osuenih politiara. Pomno su iitavana pisma koja su dobijali od rodbine i prijatelja, a tako i pisma koja su poslana iz zatvora. Interesantan je bio sluaj jednog osuenika, politiara koji je i nakon dolaska na izdravanje kazne nastojao da ostane u svom svijetu poezije. Pisao je pjesme, slao ih svojoj eni, traio komentar, a isto tako se i njegova ena bavila poezijom, pa je njemu slala svoje pjesme i traila miljenje. Izmeu njih su izmjenjivana pisma od desetak i vie stranica, koja su u veem dijelu bila posveena poeziji i pisana jezikom koji je za DB bio teko razumljiv. Sve ovo je kontinuirano izazivalo zabrinutost DB, jer prema vlastitom priznanju, nikako im nije uspijevalo da razotkriju o emu se ovdje radi i kakvu vrstu poruka meusobno razmjenjuju osueni i njegova ena.

88

Slavko Mari - Poslijeratni period

OBRAZOVANJE OSUENIH Ve u prvim pisanim dokumentima kojima se regulira oblast krivinih sankcija, kao to je Privremeno uputstvo o izvrenju krivinih sankcija iz 1945.g. i Kuni red iz 1947.g., naglaava se vanost obrazovanja osuenih. Iako je naglasak na razvoju pozitivnih patriotskih osjeanja na prvom mjestu, nalae se zatvorskim upravama da stvore sve uvjete i za obrazovanje suenih, poev od analfabetskih teajeva i strunih kurseva. Arhiva KPD Zenica izuzetno je bogata dokumentima koji pokazuju da se obrazovanju osuenih zaista poklanjala posebna panja i da je uprava zatvora u tom smislu poduzimala odlune korake i u kratkom vremenu obezbijedila sve uvjete za realizaciju programa. U prvom redu tu su analfabetski teajevi. Uprava je sebi postavila zadatak da opismeni sve nepismene, kojih je na izdravanju kazne, prema podacima iz decembra 1948.g., bilo 331. Analfabetskim teajevima su obuhvaene sve osuene osobe, a teajevi su izvoeni po svim odjeljenjima, pa i u takozvanoj Staklari. Nastavu na teajevima su izvodile osuene osobe, pa tako biljeimo imena osuenika-nastavnika koji su krajem 1946.g. vodili teajeve, a to su Udovi Martin, Vukojevi Radoje, Markovi Veselko, obrenovi Aco, Kure Golub i Leme Alija. Pored analfabetskih teajeva organiziraju se kursevi za razliita struna zanimanja, kao to su kursevi za tesare, stolare, obuare, brijae. Kursevi imaju teoretsku i praktinu nastavu, a u prosjeku traju oko tri mjeseca. Struno-praktinu nastavu su izvodile poslovoe, civilne osobe i osuenici, a osueni su radili iskljuivo na poslovima koji odgovaraju kursu. Struno obrazovanje putem kurseva bilo je u interesu uprave Doma, ali takoe i u interesu preduzea za koje su osuenici izvodili razliite strune poslove. Zbog toga su preduzea koja su angairala osueniku radnu snagu esto inicirala struno obrazovanje osuenih i obezbjeivala materijalnu i drugu pomo. Jednim dopisom19 Ministarstva rada FNRJ broj 3449 od 1.4.1949.g. sistematski je regulirano pitanje osposobljavanja strunih kadrova putem teajeva u kaznenopopravnim domovima, gdje se odreuje da se ispiti za polukvaliicirane radnike polau pred komsijom Doma, a za kvaliicirane radnike pred komisijom povjerenitva rada narodnih odbora. Nakon uspjeno zavrenog teaja polaznici su polagali i struni ispit pred nadlenom komisijom, koja im je izdavala svedoanstvo o poloenom strunom ispitu, iz kojeg se ne vidi da se radi o osuenoj osobi. Ovaj podatak nam ukazuje da je ve tada postojala svijest o tome da u svjedodbi o strunoj spremi ne treba da stoji potencijalno kompromitujui podatak, da je neko kolu zavrio u zatvoru. Oni koji su uspjeno poloili kurs dobili su zvanje majstora zanata. Jo
19

Arhiv KPZ 89

Slavko Mari - Poslijeratni period

jednim uputstvom se posebno naglaava potreba da se na izuavanju zanata insistira kod onih osuenika gdje postoji vjerovatnoa da e se po izdranoj kazni time baviti, te da u obrazovanje treba posebno ukljuivati mlae osuenike sa kraim kaznama, jer kako je to u dopisu obrazloeno, struno osposobljavanje je jedna od osnovnih mjera u prevenciji kriminala. Teajevi su organizirani u skromnim uionicama kole koja se nalazila na mjestu gdje se danas nalazi industrijski pogon livnice, a najee je koritena kino dvorana u Prvom paviljonu. Teajevi za opismenjavanje su organizirani i u radnim logorima, a struni kursevi su najee bili povezani sa poslovima kojima su se osueni bavili, pa ako je bio u pitanju logor u kome su izvoeni graevinski radovi, to je najee bio sluaj, onda je u tom logoru organiziran rad kurseva povezanih sa graevinskom strukom. Iz ovih poetnih oblika opeg i strunog obrazovanja kasnije su izrasle redovne osnovne i srednje strune kole, postajui jedan od nezaobilaznih faktora resocijalizacije osuenih. Moemo slobodno rei da je stotine i hiljade osuenih u KPD Zenica osposobljeno da ita, da pie i da radi poslove koji su im osigurali egzistenciju nakon izlaska iz zatvora. KULTURNO-PROSVJETNI RAD Jedan od neizbjenih izraza u zatvorskom ambijentu je KPR skraenica za kulturno prosvjetni rad. Pod njim se podrazumijeva vrlo irok spektar razliitih aktivnosti, za koje se pretpostavlja da utiu na podizanje opeg nivoa kulturnih potreba osuenih osoba. Tradicionalano, u aktivnosti KPR-a spadaju glumake sekcije, horovi, orkestri, slikanje, izrada razliitih rukotvorina, sve ono to omoguuje osuenim osobama da se izraze u slobodnom vremenu i da na taj nain olakaju i skrate zatvorske dane. U prvom poslijeratnom periodu uprava zenikog zatvora poklanja izuzetnu panju ovim aktivnostim, te uporedo sa obnovom zatvora, organizira prve orkestre, horove, glumake i slikarske sekcije. Nabavljeni su muziki instrumenti, materijali za slikanje, osposobljena je pozornica za izvoenje predstava, a nekoliko krojaa i scenskih radnika brinulo se za izradu kostima i pravljenje kulisa. Postojali su znaajni potencijali za rad sekcija, posebno dramske, jer je meu osuenim osobama bilo dosta obrazovanih ljudi, koji su imali potrebu da kreiraju, da se izraze, a sa druge strane, postojala je i brojna zaineresirana publika kojoj je propisima odreeno kao poeljno konzumiranje kulturno- prosvjetnih dogaaja. Najvei dio aktivnosti odvijao se na sceni kino dvorane Prvog paviljona gdje je postojala pristojna pozornica za izvoenje predstava i dvorana sa 300 mjesta.
90

Slavko Mari - Poslijeratni period

SOCIJALISTIKI PREODGOJ Ve u prvom Privremenom uputstvu o izvrenju kazni, izdatom neposredno poslije rata, kao osnovni cilj preodgoja osuenih istie se razvijanje duha odanosti otadbini, asnog odnosa prema dravnim i drutvenim vrijednostima i uvrivanje onih crta karaktera koji e osuenu osobu odvratiti od daljeg injenja krivinih djela. Svrha preodgoja je stvaranje novog socijalistikog ovjeka, koji e voljeti svoju novu domovinu, biti joj odan i uvati njene vrijednosti. Zadatak nimalo lagan, pogotovu kada se uzme u obzir postojea struktura osuenih, od kojih se ogromna veina sa pukom u ruci borila protiv novoproklamiranih vrijednosti. Nova vlast je sa puno entuzijazma preduzela sve da promijeni svijest osuenih i da milom, a ponekad i silom, u njihovu glavu ugradi nove ideje. Na svijest osuenih se uticalo preko sadraja ije je konzumiranje bilo obavezno, a to su predavanja, informiranja o aktuelnim zbivanjima, usmene novine, zidne novine i italake grupe. Predavanja su bila obavezna a organizirana su u velikoj kino sali zatvora, po osuenikim sobama i preko razglasne stanice. Predavanja su obuhvatala veoma irok spektar tema. Predavai su bili iskljuivo osuene osobe, a kako je u zavodu bio veliki broj intelektualaca, uprava Doma je koristila njihove usluge, odreujui ih za predavae. Usmene novine su ustvari bili italaki sati, gdje su se pojedini lanci iz novina naglas itali pred svim osuenim licima, a zatim komentirali. Uprava zatvora nastojala je da dri pod kontrolom ovaj proces, tako da je odreivala sadraj usmenih novina i usmjeravala diskusiju nakon proitanih lanaka. Diskusije i komentari su imali zadatak da osuuju stavove koji nisu u skladu sa vladajuom ideologijom i da airmiu prihvatljive ideje. Ovaj proces se nije uvijek mogao potpuno kontrolirati, tako da su stvari ponekad kretale krivim tokom i u neplaniranom smjeru, posebno kada su se u publici nalazili kritiki raspoloeni intlektualci. Pogotovo su usmene novine ponekad znale biti problematine u takozvanim hodinsko-popovskim sobama, jer bi tada uvijek bilo neugodnih pitanja, tako da uprava i nije posebno insistirala na realizaciji ove ideje u pomenutim sobama. Osuenici iz soba kojima je bilo vie obrazovanih koristili su prilike da u diskusijama, na zaobilazan i domiljat nain, stave pod upitnik zvanina tumaenje dogaaja i vladajuu ideologiju. Zidne novine su pravljene na velikim panoima koji su postavljani po osuenikim kolektivima i u krugu zatvora. Teme zidnih novina su takoe bili aktualni politiki dogaaji, kritika neprijateljskih ponaanja u zatvoru, a posebna izdanja su izlazila povodom dravnih praznika, kada se veliala snaga i mo drave. Tradicija zidnih novina se zadrala i do ranih osamdesetih godina, kada su zidne novine djelomino izgubile deoloki karakter i poele se baviti aktuelnim dogaajima iz osuenike
95

Slavko Mari - Poslijeratni period

svakodnevnice. Uprava Zavoda je samo okvirno organizirala ove djelatnosti, jer su glavni izvrioci bile osuene osobe, koje su pripremale predavanja, zidne novine, iznosile aktuelne novosti i obraivale teme za diskusije, tako da je na ovim poslovima radilo vie osuenih koji su za svoj rad dobijali platu. Nije postojala potpuna kontrola nad svim aspektima ideolokog rada sa osuenim osobama, pogotovo zato to su nedostajali osposobljeni kadrovi koji bi mogli objediniti sve ove aktivnosti. Nain na koji se odvijao proces preodgoja osuenih u socijalistikom duhu imao je uprkos svim nastojanjima uprave i propuste, pa je uprava u nekoliko navrata opominjana da preduzme odreene korake, kako bi se ispravile uoene slabosti. Kao to se vidi iz jednog dopisa Ministarstva unutarnjih poslova,21 uprava zatvora se upozorava da ne poklanja dovoljnu panju kulturno- prosvjetnom i ideolokom radu sa osuenim, da ne kontrolira kako se zadaci ispunjavaju, posebno se iznosi da upravnike zatvora ne interesuje ovaj rad, da po godinu dana ne prisustvuju ni jednoj predstavi i predavanju, to loe djeluju na autoritet pedavaa, a primjetno je omalovaavanje i od strane drugih zaposlenih, koji ne shvataju vanost vaspitnih mjera. U tom smislu se trai od upravnika da prue svu moralnu i materijalnu pomo predavaima, da prisustvuje priredbama i predavanjima, jer kada se vidi da upravnik podrava predavae i ostali e ispravno shvatiti vanost ideolokog prevaspitavanja osuenih osoba Kao ilustraciju, pokazujemo originalan spisak jednog dijela tema koje su bile aktuelne tokom 1946.g. Iz ovog dokumenta se vidi da je predavanjima obuhvaen veoma irok spektar razliitih tema od kojih su neke u skladu sa proklamiranim ideolokim vrijednostima, ali veina je ipak imala ope obrazovni karakter.. Ovo objanjavamo time to su iskljuivo osuena lica drala predavanja, pa su sigurno imala i odreenog uticaja na izbor tema, a s druge strane, ve smo istakli da se svim ovim poslovima profesionalno bavila samo jedna slubena osoba, koja naravno, nije mogla sve drati pod kontrolom. Kada izbor tema iz 1946.g. poredimo sa temama koje su se obraivale deset godina kasnije, uoit emo da je kasniji izbor imao mnogo vie ideolokih elemenata. Ovo se ne bi moglo objasniti veom potrebom djelovanja na svijest neprijateljski raspoloenih osuenika, jer ih je 1956.g. u ukupno osuenikoj populaciji bilo mnogo manje nego deset godina ranije.

21

Arhiv KPZ 96

Slavko Mari - Poslijeratni period

97

Slavko Mari - Poslijeratni period

Postojea matrica ideolokog rada nije se bitnije mijenjala u prvih par poslijeratnih desetljea, a to to je ona kasnije postala ideoloki rigidnija moe se objasniti zapoljavanjem veeg broja slubenih lica, koji usmjeravaju ove procese i uspostavlju eikasniju kontrolu. Posljedica je suen izbor tema, forsiranje iskljuivo podobnih sadraja, velianje postignutih uspjesa, slavljenje visokih dravnih rukovodilaca, gloriikovanje socijalistikog poretka. Preodgojni rad sa osuenim, putem predavanja, usmenih novina, italakih sati, kroz uee u obrazovanju i kulturno-prosjetnom radu, trebao je da stvori novog ovjeka koji e prihvatiti socijalistiko ureenje i njegove vrijednosti. Meutim nije bilo dovoljno samo pasivno konzumirati odreene sadraje, uprava zatvora je traila da osueni prue dokaza o izmjeni stavova, sluei se pri tome i manje suptilnim metodama. Na osuenike koji su odreeni kao politiki, a takvih je u prvim poslijeratnim godinama bilo vie od 90 %, vren je pritisak da se politiki izjasne, da se pokaju za svoja krivina djela i promijene stavove. Pod posebnim pritiskom su bili oni koji su sueni poslije rata, kao Mladi Muslimani, kriari i pripadnici Cazinske bune, od kojih je traeno da revidiraju svoje stavove, po emu je i ova praksa nazvana revidiranje stavova. Kao da su pod manjim pritiskom bili takozvani ratnjaci koji su krivina djela poinili tokom rata, u odnosu na osuenike koji su djela poinili poslije rata i koja su okrakterizirana kao neprijateljska. Od osuenih osoba je traeno da se javno pokaju za svoja djela, da izmijene stavove i da osude sauesnike u krivinom djelu. U tom cilju vreni su razliiti pritisci koji su ukljuivali i metode koje nisu dozvoljene, a sastojale su se od izlaganja izikim i psihikim maltretiranjima, stavljanjem u izolaciju, uskraivanjem hrane, izlaganju niskim temperaturama, o emu svjedoe brojni zapisi osoba koje su bile izloene procesima revidiranja stavova. Zauzvrat, osoba koja je pristala da se pokaje, mogla je da oekuje blai zatvorski tretman i eventualno smanjenje kazne. Revidiranja stavova su bila javna, pred drugim osuenicima, najee u kino sali ili kolektivima, esto uz muziku, pjesmu i politike govore, a osueni koji su revidirali svoj stav zvali su se revidirci. U ovaj proces bile su uvuene i druge osuene osobe, pogotovo osueni za opi kriminal, koji su svoju lojalnost upravi nastojali da dokau kroz osudu politikih pa i kroz razne vidove prikrivenog ili otvorenog maltretiranja ovih osuenika. Najnepoudniji politiki osuenici smjetani su sa osuenim kriminalcima, gdje su bili izloeni stanovitim neprijatnostima, kako bi se omekao njihov stav. Uprava zavoda je znala utei prelaziti preko ovoga. Naravno, bilo je dosta primjera i drugaijeg ponaanja, kada su pojedini kriminalci uzimali u zatitu politiare od drugih kriminalaca.
98

Mari - Poslijeratni period SlavkoSlavko Maric - Poslijeratni period

99

Slavko Mari - Poslijeratni period

Ovakav postupak revidiranja stavova postepeno je naputen poetkom pedesetih godina, kada je revidiranje promijenilo oblik i vie se nije zahtijevalo javno odricanje stavova i javno pokajanje, a pritisci za revidiranje su bili manje vidljivi i suptilniji. esto su zavisili i od aktuelne politike i stava prema konkretnim krivinim djelima. Individualno revidiranja stavova, prema miljenju uprave, pokazalo se kao eikasniji nain, jer su osueni nerado javno iznosili svoje revidirane stavove, poto je to izazivalo osudu istomiljenika. Revidirci su i nakon postupka revidiranja praeni, kontrolirano je ta govore meu drugim osuenicima, od revidirca se uvijek oekivalo da da jasan dokaz o svojim promijenjenim stavovima. Kontrolu ponaanja revidiraca vrili su, pored slubenih osoba i osuenici, saradnici uprave, koji su bili duni kontrolirati da li je revidiranje stava iskreno ili samo prividno. Revidiranje je prelaskom na individualni nain postalo blae, sa manje upotreba nedozvoljenih sredstava, da bi se kasnije postepeno smanjio pritisak i ovaj vid preodgoja je potuno naputen.

100

Slavko Mari - Poslijeratni period

INFORMBIRO Nakon rezolucije Informbiroa 1948.g. u KPD Zenica vladala je posebna atmosfera, osuene osobe nisu tano znale ta se deava, informacije spolja bile su ture i jednostrane. Danima je preko razglasa ponavljan odgovor KPJ na Staljinovu rezoluciju, a u kraim stankama putane su borbene pjesme. Tih dana su prestale i emisije radio Moskve, koje su do tada svakodnevno emitirane putem razglasne stanice Doma. Vijesti su bile strogo kontrolirane, a odnosile su se iskljuivo na zvanine izjave, koje podravaju otpor prema Staljinu. Veina politikih je bila ovim jako zbunjena, jer je uvijek bilo ivo oekivanje da e Amerika i Engleska zaratiti sa komunistikim blokom, kojem je do tada pripadala Jugoslavija, i koji se inio jako monolitan. U tom prieljkivanom sukobu su vidjeli ansu za promjenu svog statusa. Nove vijesti su bile potpuno neoekivane, jer su nagovjetavale mogui sukob unutar komunistikog bloka, opcija na koju meu politikim niko nije raunao. Poueni ranijim iskustvom, osueni se nisu usuivali komentarisati aktuelne dogaaje. Izmeu ostalih, bilo je glasova da sve to moda i nije tako, da nikakvog sukoba Tita i Staljina nema, da je sve to samo za unutranju upotrebu, da bi se vidjela opredjeljenja osuenih i da bi se poslije toga vodili novi procesi. U zatvoru se osjeala atmosfera straha i nesigurnosti, jedno vrijeme obustavljen je prijem posjeta i paketa, tako da osueni nisu imali nikakvih vijesti izvana, to je jo vie pojaalo razliite glasine o stvarnim namjerama uprave zatvora. etnje u krugu zatvora su svedene na minimum, zabranjeno je bilo kontaktirati sa osuenicima koji nisu iz iste sobe, pootreno je postupanje prema svima, kanjavalo se za najmanji prekraj, poveao se broj straara koji su obezbjeivali krug, a oko zatvora je postavljena posebna straa. Slubenim osobama je bilo strogo zabranjeno da bilo ta govore o novonastaloj situaciji, svako se svakoga bojao, ovo se odnosilo ne samo na osuene osobe, nego i na straare i druga slubena lica. Kako je inae u svakoj sobi bio bar po jedan cinker, odnosno osoba koja je saraivala sa upravom, malo ko se uope usuivao komentarisati novonastalu situaciju. Drugo odjeljenje, takozvana Staklara, je veim dijelom ispranjena i tu su smjetani novi pritvorenici, a meu njima su osueni, navodno, mogli vidjeti neke isljednike UDBE, kao i nie inovnike zenikog zatvora. Novi zatvorenici se nisu dugo zadravali u Drugom odjeljenju, vrlo brzo su ih zamjenjivali novi. Povremeno su se iz tog pravca uli krici uz pojaanu glazbu sa razglasa, koja se smjenjivali sa periodima potpuno tiine, to je meu osuenim jo vie pojaavalo atmosferu straha i neizvjesnosti. Kako je vrijeme od proglasa Informbiroa odmicalo to su postepeno u krug zatvora curile informacije o tome ta se stvarno deava, a kada su se i osuene
101

Slavko Mari - Poslijeratni period

osobe, nekadanji lanovi KPJ, morali izjasniti jesu li za rezoluciju Informbiroa, postalo je jasno da je bezrezervna osuda rezolucije jedini isprvan stav. Iznoenjem suprotnog miljenja ili neprimjerenim komentarima osueni bi bili dovedeni u situaciju da moda ponovo budu sueni, ovoga puta kao simpatizeri Staljina. ivei u okruenju gdje je trebalo dobro odvagati svaku izgovorenu rije, osueni su razvili vrlo dobre odbrambene mehanizme, tako da, koliko je poznato, niko nije pogreno procijenio situaciju i opredijelio se za pogrenu stranu. Meutim, ne samo osuene osobe, nego i zaposleni u zatvoru su imali razvijen osjeaj kako se ponaati i za koga se opredijeliti u tom momentu, a vrlo bitan sastanak svih zaposlenih, partijaca i nepartijaca, odigrao se 1.9. 1948.g. Tog dana je ispred Mjesnog komiteta u zatvor doao drug Bosilji Glia, koji je imao vrlo vaan zadatak da na posredan nain ispita opredjeljenja zaposlenih i da identiikuje sve one koji nisu bili na liniji partije.22 Zaposlenici u zatvorima, a posebno u zenikom zatvoru, posjedovali su instinkt za politiko, pa i iziko preivljavanje, koji ih ni ovoga puta nije iznevjerio, pa su pruili potpunu podrku Titu i partiji. Poetkom 1949.g. Staklara je preko noi ispranjena i svi koji su se tamo nalazili odvedeni su na drugo mjesto, najvjerovatnije na Goli otok. ALIJA NAMETAK Alija Nametak, poznati bosanskohercegovaki knjievnik, presudom Vojnog suda grada Sarajeva osuen je na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina, zbog toga to je od 1941.g. pa itavo vrijeme trajanja okupacije na dunosti profesora, knjievnika, novinara, sekretara Glavnog odbora Narodne uzdanice, intendanta Narodnog pozorita Sarajevo djelovao kao ustaki ideolog i agitator. Pored kazne zatvora izreena mu je i mjera trajnog gubitka asnih prava i koniskacija imovine. Intelektualci, posebno oni humanistikog obrazovanja bili su vrlo vani za upravu zatvora, jer preko njih uprava vri ideoloko-politiki uticaj na ostale osuene osobe. Intelektualci su imali zaduenja da dre predavanja koja su imala opteobrazovni i ideoloki karakter, uestvovali su i u kreiranju kulturnog ivota osuenih, organizovali pozorine predstave, recitale, prigodne govore. Na ovim poslovima bilo je angairano vie desetina intelektualaca, od kojih su mnogi imali i doktorske titule. Angairanje u kulturnim ekipama je bila jedina njihova obaveza za koju su primali i odgovarajuu novanu naknadu. Poto su obavljali tako vane poslove, zauzvrat su dobijali manje privilegije u pogledu smjetaja i potede od svakodnevnih obaveza koje su imali ostali osuenici.
22

Arhiv KPZ 102

Slavko Mari - Poslijeratni period

Ukoliko bi uprava ocijenila da joj neko moe biti od koristi, teko se moglo izbjei ukljuenje u ovaj proces ideolokog, politikog i kulturnog preobraaja osuenike populacije. U suprotnom, dobijala se etiketa nekoga ko odbija suradnju, to naravno nije bilo preporuljivo. Niko od intelektualaca nije bio na silu tjeran da se ukljui u ove poslove, ali je injenica, da su intelektualci uglavnom prihvatali da se angairaju na nain koji je to uprava od njih zahtijevala. Neki od razloga zbog kojih su intelektualci pristajali na saradnju lee i u injenici da je jedan broj njih zaista promijenio svoj svijetonazor, da su pojedinci imali potrebu za intelektualnim angamanom, koji u prvim posljeratnim godinama i nije bio toliko rigidan, te je ostavljao prostora i za kreativniji pristup. Alija Nametak je spadao u najui krug airmiranih zatvorskih predavaa, zajedno sa Vladimirom Vranom, dr. Antom Mariem, Otrilijom Demetar, Hasanom Hadiosmanoviem, dr. Hivzijom Gavrankapetanoviem, dr. Eugenom Bilenkijem i Bosiljkom Ruii. Na predavanjima, koja je pomno pripremao, traena su objanjenja i postavljana pitanja na koja je Nametak rado odgovarao. Prema podacima samo u mjesecu novembru 1946.g. Nametak je odrao vie predavanja na temu ratnih zloina Ante Pavelia i ustaa, te nekoliko tema iz meunarodnih odnosa u svijetu. Predavai su bili pod posebnom prismotrom uprave, koju je zanimalo ta rade, o emu razgovaraju, s kim se drue, kakav im je odnos prema upravi, naciji, religiji. Svi su morali biti na oprezu, jedan nepromiljen komentar ili odsustvo oekivane reakcije moglo je imati posljedicu promjenu tretmana i premjetaj iz Prvog paviljona u Staklaru. Uprava zatvora je pomno pratila ponaanje i Alije Nametka, pa se u izvjetajima konstatuje da je donekle izmijenio svoj neprijateljski stav, da se u diskusijama izraava prilino pozitivno, mada su te izjave vie radi toga da bi se prikazao prijateljem, nego to su to rezultati njegovog unutarnjeg raspoloenja. Dalje se biljei da je zadrao duboki religijski stav, da svaki dan klanja i vri druge obrede, ali da uestvuje u kulturno-prosvjetnom radu i daje svoj puni doprinos, kako u dramskoj sekciji tako na predavanjima i italakim satima. Uprava je takoe imala saznanja i o tome ta Nametak misli o svom najboljem prijatelju Hasanu Hadiosmanoviu koji je bio voa kulturno-prosvjetne ekipe i u koga je uprava zatvora imala puno povjerenje. Nekoliko puta, u vrlo uskom krugu svojih intimnih prijatelja, Nametak je rekao da ga hvata munina od toga kako se Hasan majmunie pred komunistima. Ovo je odmah preneseno upravi, tako da je Nametak stavljen pod jo veu lupu pozornosti. Takoe je bilo poznato da Nametak pie dnevnik u kome opisuje vrijeme provedeno u istrazi i u zenikom zatvoru te da taj dnevnik namjerava iznijeti van kruga zatvora. Neko iz najueg kruga Alijinih prijatelja upravi je prenosio svaki
103

Slavko Mari - Poslijeratni period

njegov potez. Ko, to se nikada nije saznalo. Postojao je vrlo razraen sistem koji je imao za cilj da se saznaju namjere, stavovi i ponaanja upravi interesantnih osuenika. Podatke meu osuenim su prikupljali takozvani mekeri ili cinkeri kako su se u osuenikom argonu zvali oni koji su to radili radi vlastite koristi ili pak izuzetno, i iz ubjeenja. Razliiti su naini na koji su informacije od mekera prenoene upravi zatvora: dostavljane su preko posrednika, usmenim putem ili u pisanom obliku, ostavljane na odreenim mjestima. Identitet cinkera je uvijek bilo teko otkriti. esto su to bile nezamjetljive osobe u koje niko ne bi posumnjao, a ponekad i skriveni provokatori koji su bili najglasniji u ispoljavanju neprijateljskih stavova. Da bi se sa provokatora otklonila sumnja, uprava zatvora je i njih kanjavala, aljui ih na izdravanje disciplinske kazne u Staklaru, gdje su opet na diskretan nain, bez svjedoka, mogli prenijeti traene informacije. Deavalo se i da neko neopravdano, zabunom bude oznaen kao cinker, ali isto tako zabiljeeni su sluajevi da je neko namjerno oznaen kao cinker samo da bi se kompromitovao u oima osuenih. Cinkeri su svakako najomraenija kategorija u osuenikoj populaciji i bez obzira na namjere, sadraj informacija i pobude, ovakvi postupci uvijek nailaze na najotriju osudu. Polovinom decembra 1946.g. Alija Nametak je pokuao kriom iznijeti svoj dnevnik preko jedne osuene osobe koja je otputena na uvjetnu slobodu. Meutim, kako je uprava znala za Nametkove namjere, dnevnik je oduzet prilikom pretresa osuenog, a Nametak je drastino kanjen zbog krenja pravila kunog reda. Prema izvjetajima uprave, dnevnik je pisan na bosanici i sadri gnusne lai i uvrede nanoene dananjim vlastima. Dalje se navodi da su u dnevniku izneseni stavovi koju upuuju da se radi o opasnom i nepomirljivom neprijatelju. Dnevnik je upuen u Ministarstvo unutarnjih poslova sa molbom da se pomno ispita ima li u dnevniku elemenata novog krivinog djela. Koliko nam je poznato, zbog sadraja dnevnika nije pokrenut novi postupak protiv Alije Nametka. Zbog onoga to je pisao u dnevniku i zbog pokuaja njegovog ilegalnog iznoenja iz zatvora, Nametak je dana 23.12.1946.g. od strane upravnika zatvora kanjen lienjem prava dopisivanja, primanja paketa i posjeta, oduzimanjem novca i premijetanjem iz kulturne ekipe u Staklaru. Uprava zatvora koristila je sluaj Alije Nametka da pokae kako kontrolira situaciju, kako ima mo i sposobnost da na svakom koraku raskrinka dravne neprijatelje. S druge strane, ovaj dogaaj je jo vie potencirao strah od cinkera pa su osuenici postali sumnjiaviji, zatvoreniji, a jo dugo zatvorskim krugom su se prenosila nagaanja o tome ko je izdao Aliju Nametka. Nametak se, inae, nije lako mirio sa izreenom kaznom i uporno je slao molbe za pomilovanje na razliite adrese, iznosio je injenice da je saraivao sa NOP (Narodnooslobodilaki pokret) i da je po uputstvu i nareenju rukovodstva pokreta spasio mnoga lica, aktivne sudionike NOP-a. Sud je uvaio fakte da je
104

Slavko Mari - Poslijeratni period

Nametak zaista iz logora spasio nekoliko pripadnika NOP- pa, iako to nije uinio iz uvjerenja, nego zbog linih prijateljstava, ipak mu je smanjio kaznu zatvora sa 15 da 10 godina, mjeru trajnog gubitka asnih prava sveo na 10 godina, a mjeru koniskacije imovine potpuno ukinuo. Sa izdravanja kazne otputen je 6.5.1954.g., jedanaest mjeseci prije redovnog Slavko Maric - Poslijeratni period isteka kazne.

105

Slavko Mari - Poslijeratni period

DOLAZAK BUONIJA Selimovi Teuik, zvani Buoni, brat knjievnika Mee Selimovia, bio je poslije rata moni naelnik odjeljenja OZNE u Tuzli, a kasnije pomonik ministra unutarnjih poslova NR BiH. Kao isljednik OZNE zapamen je kao beskrupulozan, a u svojstvu pomonika ministra postavljao je i smjenjivao upravnike KPD Zenica. Upamene su njegove inspekcije zatvora, kada je znao postrojiti svo zaposleno osoblje i traiti to revnosnije postupanje prema osuenicima. Svaki njegov dolazak izazivao je nelagodu i strah kod osuenih, ali isto tako, ako ne i vie, kod zaposlenog osoblja.23 Meu osuenima su kolale prie da je navodno koristio poloaj izuzetno monog ovjeka tako to je ucjenjivao porodice uhapenih. O svemu ovome govorilo se ispod glasa, jer su svi smatrali da su njegov poloaj i mo nedodirljivi. Tim je vei ok bio kada se 27.9.1952.g. Buoni pojavio u Domu, ali ovoga puta ne kao monik nego kao osueno lice. Selimovi Teoik dolazi na izdravanje kazne zatvora u trajanju od 5 godina i 6 mjeseci zbog toga to je u periodu od 1945.g. do 1950.g. kao ef OZNE i pomonik ministra unutarnjih poslova BiH otuio nekoliko pokretnih stvari. Uoljiva je nesrazmjera izmeu visine kazne i vrijednosti otuenih stvari, to upuuje da su pri izricanju kazni, mogue, postojali i neki drugi razlozi, koji se u presudi ne mogu vidjeti, a o kojima su kolale razne pretpostavke. Osuda za otuenje imovine je, vjerovatno, neko kompromisno rjeenje. I kao osueno lice Buoni je oko sebe stvarao nelagodu; dio osuenih je smatrao da je on kod uprave i dalje veoma uticajan i da je njegovo miljenje o pojedinim osuenicima veoma bitno, a dio ga je opet ignorirao kao istaknutog pripadnika OZNE i rijetko je ko prema njemu bio ravnoduan. Kod jednog dijela osuenih osuda tako visokog funkcionera stvorila je barem na trenutak osjeanje da je pravda ipak mogua. Buoni se nije suvie obazirao na sva uzbuenja koja je izazvao njegov dolazak meu osuene. Inteligentan, prodoran, vrlo brzo se prilagodio, izgradio svoju poziciju i jedino su mu, naviklom na udobnost, smetali skromni ivotni uvjeti u zatvoru. Dogaaj koji je prerastao u jednu od zatvorskih legendi desio se kada je ekonom Nei ore, pri zaduenju obue, Buoniju dao drvene, neudobne cokule, a ovaj to odbio primiti, govorei da je ispod ljudskog dostojanstva da to nosi. Nakon toga je Nei iz ladice izvadio i dao mu na uvid uputstvo o propisanoj obui i odjei za osuene, potpisano od strane pomonika ministra unutarnjih poslova Selimovi Teuika.
23

Omer Behmen - Sjeanja 106

Slavko Mari - Poslijeratni period

LANA POMILOVANJA Kazne koje su izricane za politika djela bile su esto drakonske, gotovo po pravilu u trajanju duem od deset godina, ali je isto tako postojala mogunost da osuena osoba, lino ili putem porodice, podnese molbu za pomilovanje, koja je mogla dovesti do bitnog skraenja kazne. Prijedlog da se neko pomiluje mogla je podnijeti i uprava Doma, ukoliko je stekla ubjeenje da je osueni revidirao svoje stavove. Kriteriji za pomilovanje su bili uglavnom ideoloki. Ako se neko pokajao zbog svojih uvjerenja, pogotovo ako je to uradio javno, mogao je oekivati da e ga uprava Doma predloiti za pomilovanje ili bar podrati njegovu molbu. Zbog toga nije bilo nita neobino da se tokom godine pomiluje veliki broj osuenih. Ovo su bile povoljne okolnosti za jednog slubenika Okrunog suda u Mostaru, koji je odluio za sebe i svoju korist krivotvoriti dokumente o pomilovanju osuenih osoba. Sve ovo se dogaalo 1951.g. kada je ovlatenja za pomilovanje imao samo Prezidijum FNRJ, a pomenuti slubenik, koji se prezivao Dautovi,24 bacio se na posao falsiikovanja odluka Prezidijuma FNRJ. Kako je Prezidijum bio neprikosnoven, njegove odluke su se izvravale bez pogovora i niko nije ni pomiljao da ih dovodi u pitanje, to je pogodovalo tome da se ova prevara otkrije to kasnije. Pomenuti Dautovi je uz saradnju rodbine osuenih lica i uz odgovarajuu materijalnu naknadu odgovarao pozitivno na molbe za pomilovanje i donosio odluke koje su najee bile potpuno oslobaanje od kazne. Ovaj posao je raen u razumljivoj diskreciji, tako da i osuene osobe koje su pomilovane esto nisu znale da su pomilovanja krivotvorena. Tek kada je upalo u oi da sa podruja Hercegovine, odnosno Okruog suda Mostar ima najvie pomilovanja, poele su istrage koje su otkrile istinu. 25 Brzom otkrivanju falsiikatora doprinijeli su i pomilovani osuenici, koji, kada su se nali na slobodi i saznali kako su pomilovani, nisu o tome mogli dugo utjeti, a da se ne pohvale. Kada je afera otkrivena, poetkom 1952.g. u Mostaru i okolini su poela masovna hapenja pomilovanih. Pojedini su bili iskreno iznenaeni, jer nisu ni znali da je njihovo putanje na slobodu rezultat falsiikovanih dokumenata. Jo vie su se zaudili osueni na izdravanju kazni kada su se njihovi dojueranji zatvorski sapatnici poeli masovno vraati na dosluenje kazne i po pravilu bili izvrgnuti jo stroijem reimu. Ovaj nain sniavanja kazne meu osuenima je ironino je nazvan pomilovanje po Mostarskom prezidijumu.

24 25

Tomislav Obrdalj Jedan ivot od Blajburga do danas Tomislav Obrdalj Jedan ivot od Blajburga do danas 107

Slavko Mari - Poslijeratni period

NEZNANI GROBOVI U prvim poslijeratnim godinama bili su esti sluajevi prirodne smrti osuenih. Ovome su u odreenoj mjeri pridonijeli opi uvjeti izdravanja kazne, nedovoljana ishrana, teak rad, zarazne bolesti, neadekvatna zdravstvena zatita, ali i prirodni procesi starenja i troenja organizma, jer su se meu brojnom osuenikom populacijom nalazile i osobe u poodmakloj ivotnoj dobi. Kao to se iz podataka o umrlim moe vidjeti, u prvih nekoliko godina poslije rata svake sedmice u prosjeku je umiralo po jedno osueno lice. Kada bi se na krugu zatvora vidio zatvoreni limeni sanduk, svima je to bio znak da je jo jedna osuena osoba umrla. U zatvoru je postojala mrtvanica koja se nalazila u etvrtom paviljonu, u sklopu bolnice. Prema procedurama koje su tada postojale, ukoliko je osoba umrla tokom izdravanja kazne zatvora, sahranjivana je na osuenikom groblju, posmrtni ostaci umrlog(e) nisu se smjeli predavati rodbini. Osueni je na ovakav nain i nakon smrti bio duan da odslui svoju kaznu, rodbina je mogla preuzeti tijelo tek nakon isteka vremena predvienog duinom izreene kazne. Navedeni postupak nije imao svoju zakonsku osnovu niti u jednom zakonu o izvrenju krivinih sankcija, koji je vaio u to vrijeme, nema odredbe koja bi ovu materiju regulirala na ovakav nain. Mogue da je u pitanju nekakva interna instrukcija, kojoj nismo mogli ui u trag, a ne iskljuujemo mogunost i da se radi o usmenoj naredbi. Bez obzira da li je postojao propis ili ne, injenica je da se sa umrlim osobama ovako postupalo punih petnaest poslijeratnih godina. Ova obaveza stavljala je pred upravu zatvora zadatak da osigura prostor za sahranu svih osuenih koji umru za vrijeme izdravanja kazne. Privremeno rjeenje je naeno tako da su se osueni pokapali na zatvorskoj ekonomiji, na mjestu zvanom Bilmite, na desnoj obali rijeke Bosne, udaljenoj od zatvora nekoliko stotina metara. Na Bilmitu je pokopan manji broj osuenih, a trajnije rijeenje je naeno na prostoru koji se nalazio u blizini groblja u Crkvicama, na putu prema Smetovina na parceli zvanoj Bare. Na toj parceli sahranjeno je vie stotina osuenih u periodu do 1960.g. Osuene osobe su se u pravilu sahranjivale bez ikakve ceremonije, na grobovima nije pisalo ime umrle osobe, nego samo matini broj, koji je bio ispisan na komadu drveta. Uprava zatvora nije ovo groblje posebo odravala. Nakon smrti i pokopa rodbina osuenih je, prema svjedocima, mogla uz preutnu saglasnost uprave, ureivati grob pokojnika i stavljati obiljeja. Takoe je bilo mogue podnijeti molbu da se tijelo ekshumira i prije nego to je umrloj osobi trebala istei kazna pa su takve molbe uvaavane i bilo je doputeno izmijetanje posmrtnih ostataka. Vei broj posmrtnih ostataka nije ekshumiran i grobovi su bili preputeni zubu vremena, tako da se
108

Slavko Mari - Poslijeratni period

danas vie gotovo ni ne prepoznaje da je na ovoj lokaciji bilo osueniko groblje. Ovakava praksa stvarala je upravi mnogobrojne tekoe. S jedne strane tu su bili problemi oko sahrana, lokacija, trokova, a s druge, stalni pritisak rodbine da im se predaju tijela umrlih i sumnje u prirodnu smrt osuenih. U jednom svom dopisu26 iz 1960.g. uprava zatvora od Ministarstva unutarnjih poslova trai uputstva o tome kako e ubudue postupati sa umrlim osuenicima. Ovakva praksa je naputena 1960.g. od kada se posmrtni ostaci osuenih predaju rodbini, a tek ukoliko rodbina ne eli da preuzme posmrtrne ostatke, onda se vri sahrana o troku zatvora i na gradskom groblju. Pored ovog groblja, na kojem su sahranjivane osuene osobe, u neposrednoj blizini zatvora, desno od glavnog ulaza nalazilo se i groblje njemakih vojnika poginulih tokom II svijetskog rata. Kako je tokom rata u zatvoru kao komandni kadar boravio jedan broj pripadnika njemake vojske, inilo im se da je slobodan prostor pored zatvora prikladno mjesto sa sahranu poginulih. Njemaki vojnici su groblje tokom rata vrlo dobro odravali, a nakon osloboenja Zenice uprava zatvora u prvo vrijeme nije bila odluna kako da postupi sa ovim grobovima. Lijepo odravani grobovi neprijateljskih vojnika sa puno cvijea pored zida zatvora nisu svakako bili neto to se moglo tolerisati na due vrijeme, ali nisu poduzimane drastinije mjere da se zatru svi tragovi groblja. Rjeenje je naeno u tome da se groblje prepusti zubu vremena i da se ne dozvoli bilo kakvo odravanje grobova i izvoenje ceremonija u znak sjeanja na poginule. Nekoliko godina poslije rata, vie porodica njemakih vojnika koji su bili sahranjeni na ovom mjestu obratilo sa upravi zatvora sa molbom da na groblju zapale svijee, ali to uprava nije dozvolila, ak je postavila danonono deurstvo pored groblja da ih sprijei. Desilo se ipak da je jedne noi deurni straar Aco Milovanovi zaspao, to su ovi iskoristitli i zapalili svijee na grobovima, nakon ega je pomenuti straar suspendiran. Jedna osoba njemakog dravljanstva, koja je imala saznanja da je tu, pored zatvorskog zida pokopan njen mu, posljednji put je 2005.g posjetila mjesto gdje se nalazilo groblje. Groblje je preputeno zubu vremena. Danas se gotovo ni po emu ne poznaje da su tu bili zakopani neprijateljski vojnici iz II svjetskog rata.

26 Arhiv KPZ 109

Slavko Mari - Poslijeratni period

Maloljetnici su imali svoje sportske sekcije. Posebno je bio omiljen fudbal pa je fudbalska ekipa maloljetnika esto uestvovala na razliitim turnirima, a redovno su se sastajali sa podmlatkom elika. Maloljetnici su takoe imali svoju muziku sekciju, koja je pored priredbi u Domu, esto svirala na igrankama na podruju Zenice i okoline. U okviru prostorija namijenjenih za maloljetnike postojao je i manji zooloki vrt, gdje su smjetane srne, fazani, lisice i druge ivotinje, o kojima su se maloljetnici brinuli. Maloljetnici su uestvovali i na radnim akcijama koje su u to vrijeme bile popularne meu mladim ljudima, pa je zabiljeeno da je na omladinskoj radnoj akciju u Breicama, Slovenija, uestvovalo i 55 maloljetnika iz Zenice.27 U svakodnevnom ponaanju maloljetnici su pravili probleme koji su inae karakteristini za ovu osueniku populaciju. Iz izvjetaja se moe vidjeti da razvaljuju prozore, vrata, brave, potkradaju se meusobno i povremeno iziki obraunavaju. Zabiljeeno je i nekoliko pobuna maloljetnika, kada su se zatvarali u prostorije biblioteke ili peli na krov i lomili crijepove, traei bolje uvjete izdravanja kazne i razgovor sa odgovornim iz Ministarstva unutarnjih poslova. Kada su jednom prilikom poslije maloljetnike pobune doli slubenici iz Ministarstva sa namjerom da smanje napetost, pred iskupljenim maloljetnicima su ukorili tadanjeg upravnika doma za maloljetnike Joviu Kostia, nakon ega je maloljetnike bilo jo tee kontrolirati. Dunosti vaspitaa u domu za maloljetnike obavljali su, izmeu ostalih, Kulenovi Uzeir, Novak Saa, Kosti Jovia, Lali Borivoje, Marjanovi Vuk, Bijedi Ahmet. Iz jednog izvjetaja sa savjetovanja o maloljetnicima u Beogradu iz maja 1955.g. vidi se da je dom maloljetnika u Zenici u kratkom vremenu napustilo devet vaspitaa zbog tekih uvjeta rada i agresivnog ponaanja maloljetnika.28 U zenikom domu za maloljetnike desit e se po prvi put tokom 1954.g. da osueni maloljetnici dobiju mogunost koritenja dopusta u krugu porodice. I do tada su pojedini osuenici, radei van kruga zatvora, iskoristili status slobodnjaka da se sretnu sa lanovima svojih porodica, a vjerovatno su mimo znanja uprave i odreeno vrijeme provodili u krugu porodice. Ovo je posebno bilo mogue na onim mjestima, koja je obezbjeivao rezervni sastav milicije, koji nije bio toliko revnosan u ispunjavanju obaveza. Do tada nikada ni jednoj osuenoj osobi nije data legalna mogunost da bez pratnje i kontrole izae sama kroz vrata zenikog zatvora i ode posjetiti porodicu. Zakonske pretpostavke za tako neto jo nisu postojale. Zakon o izvrenju krivinih sankcija iz 1951.g tako neto nije predviao. Meutim, praksa je ila ispred zakona pa su prihvaene neke nove tekovine penoloke nauke, prema kojima je predvieno da u svrhu resocijalizacije i priprema za otpust osuene osobe
27 28

Uzeir Kulenovi - Prilog za arhiv KPZ Rad sa maloljetnim osobama Savremena administracija, Beograd 1955.g. 113

Slavko Mari - Poslijeratni period

mogu odravati konatakte sa svojom uom socijalnom sredinom i na taj nain to e im se pod odreenim okolnostima omoguiti boravak u toj sredini. Prve pogodnosti koje su dodjeljivane maloljetnicima su bili izlasci u grad i dopusti u krugu porodice. Prema izvjetajima iz 1954.g. najbolji maloljetnici koji su dobili prve vanjske pogodnosti, vraali su se u Dom na vrijeme, a neki i prije. Savezni dom za maloljetnike Zenica je egzistirao do 1965.g. kada su sve maloljetne osobe premjetene na dalje izdravanje kazne u Dom za maloljetnike Valjevo. Zajedno sa osuenim osobama u Valjevo je premjeten sav postojei inventar i dokumentacija. Voa puta je bio Kulenovi Uzeir, koji je u Valjevu izvrio primopredaju maloljetnika, zajedno sa dokumentacijom i prateim inventarom. S obzirom da je sva dokumentacija o maloljetnicima izuzeta i premjetena u Valjevo, teko je utvrditi koliko je ukupno maloljetnika prolo kroz Dom. Prema raspoloivim podacima zna se da je do januara 1955.g na izdravanje kazne dolo ukupno 630 maloljetnika. Pretpostavka je da je do njegovog ukidanja 1965.g., na izravanju kazne bilo vie od 1500 maloljetnika.

Maloljetnici slikani pred polazak u Valjevo


114

Slavko Mari - Poslijeratni period

Meutim, nakon petnaest i vie godina u KPD-u Zenica e jo jednom doi maloljetnici, ali ovoga puta iz pravca Stoca, gdje je u meuvremenu oformljen vaspitno-popravni dom za maloljetnike sa podruja BiH. Kako je jedan dio maloljetnika u Stocu imao izuzetno destruktivno ponaanje, uprava Doma je vrlo teko sa njima izlazila na kraj, pa je radi mira u kui, jedan broj najopasnijih maloljetnika privremeno premjetala u KPD Zenica. Sa maloljetnicima premjetenim u zeniki zatvor doli su i vaspitai iz Stoca, koji su vodili rauna o ovim vaspitanicima. Grupa maloljetnika je uvijek brojala od 15 do 20 osuenika, a u zenikom zatvoru smjetana je potpuno odvojeno od drugih osuenih lica. Najee su se nalazili na spratu etvrtog paviljona. Ovo odjeljenje se nezvanino nazivalo negativni depadans stolakog vaspitno-popravnog doma i s pravom je nosilo to ime, jer su se stolaki maloljetnici izuzetno problematino ponaali i pravili velike potekoe upravi zatvora. Specijalitet su im bile barikade, penjanje na krov, paljevine i slino, zbog ega je uprava zatvora debelim eljeznim reetkama ograivala depadans, to ipak nije sprijeilo maloljetnike da se u nekoliko navrata popnu na kroz i zapale ga.

115

Slavko Mari - Period 1960 - 1992

PERIOD 1960 1992


Krajem pedesetih godina dolo je do odreenih promjena u shvatanju svrhe izvrenja kazne zatvora, tretmana osuenih i odnosa slubenog osoblja prema osuenima. Ove promjene deavale su se postepeno, prije svega u nainu razmiljanja i stavu prema osuenim licima, a zatim, djelomino, i u zakonskim aktima. Mijenjaju se uvjeti izdravanja kazne, postepena liberalizacija drutva pospjeuje humaniji pristup osuenima, uvode se pogodnosti kao stimulans i nagrada za dobro ponaanje, to stvara povoljnije okruenje za izdravanje kazne zatvora. Upravljanje i nadzor nad kazneno-popravnim organizacijama prelaze sa Ministarstva unutarnjih poslova na Ministarstvo pravde, mijenja se struktura zaposlenih, vea vanost se pridaje resocijalizaciji osuenih, otvaraju se mogunosti zapoljavanja strunjaka, psihologa, sociologa, pedagoga i socijalih radnika. Poetkom ezdesetih godina broj osuenih se stabilizirao na brojkama od 1000 do 1300, a struktura osuenih prema krivinim djelima se u potpunosti mijenja u odnosu na pedesete godine. U ogromnoj veini sada su na izdravanju kazne osobe suene za opi kriminal, broj takozvanih politikih osuenika kree se od 3 % do 5 %. U skladu s tim mijenjaju se i prioriteti pa u prvom planu nije vie ideoloko-politiki rad sa osuenima. Akcenat se stavlja na stvaranje radnih navika i promjenu stavova i postupaka koji su doveli do injenja krivinih djela. To je vrijeme prosperiteta privredne jedinice kada se otvaraju novi pogoni, usvajaju novi proizvodi, trai struna radna snaga, a rad osuenih se potencira kao najvaniji element resocijalizacije. Tokom 1961.g. donesen je Zakon o izvrenju krivinih sankcija sa dosta novina, koje e uticati na percepciju osuenih i na rad zatvorske uprave. Zakon o izvrenju sankcija iz 1951.g. je prevazien, jer su se pojavile nove potrebe osuenih, koje nisu bile predviene prethodnim zakonom, tako da je praksa u nekim elementima ve prevazila postojeu regulativu. Zakon iz 1961.g. predvia uvoenje novih metoda i drugaiji pristup osuenim osobama, a neke tekovine nauke i postojee prakse su prihvaene kroz nova zakonska rjeenja. Uvodi se opservacija osuenika na poetku izdravanja kazne, pojaava se znaaj Slube za preodgoj, naglasak u tretmanu se stavlja na strunom osposobljavanju, stvaranju radnih navika i radne discipline, a to je posebno vano, po prvi put zakon predvia da osuene osobe mogu koristiti vanjske pogodnosti.

117

Slavko Mari - Period 1960 - 1992

OSUENI U periodu od ezdesetih do devedesetih godina na izdravanju kazne zatvora nalazi se priblino isti broj osuenih, to je stvorilo pretpostavke za planiran i sistematski rad koji nije bio mogu u uvjetima ogromne luktuacije i nehumanih uvjeta izdravanja kazne. Izvrena je unutarnja klasiikacija prema stepenu povratnitva, bezbjednosnoj procjeni i starosnoj dobi osuenih. Odvojeni su posebni kolektivi za viestruke povratnike, zatim za osuene koji su pohaali kolu, osuene koje su prvi put na izdravanju kazne i starije osuene osobe. Razdvajanje osuenih u kolektive po ovim kriterijima omoguavalo je bolji uvid u njihovo ponaanje i potpunije odreivanje tretmana. Od 1981.g. uveden je novi nain posmatranja, ocjenjivanja i svrstavanja osuenih u odgovarajue stimulativno-klasiikacione grupe. Ovaj postupak se sastoji u tome da se vri kontinuirano praenje ponaanja svake osobe pojedinono, te se nakon odreenog perioda, u pravilu svaka dva mjeseca, daje ocjena ponaanja. Na osnovu prikupljnih podataka osuene osobe se svrstavaju u klasiikacione grupe A (najbolje ponaanje) B (prihvatljivo) i C (neprihvatljivo ponaanje). Na osnovu pripadnosti pojedinoj klasiikacionoj grupi, osuene osobe su dobijale odreene pogodnosti. Ovaj sistem je stimulirao osuene da se dobro ponaaju, kako bi postigli bolju klasiikacionu grupu i shodno tome, koristili vie pogodnosti. Uvoenjem ovakvog sistema ocjenjivanja jasno su odreena pravila igre, to su dobro prihvatile osuene osobe. Svako je mogao na osnovu dobrog ponaanja da zaslui bolju grupu, a isto tako, loim ponaanjem je svrstavan u slabiju grupu. Veina osuenih, njih oko 60%, se nalazi u grupi A. Oko 30% je u grupi B i oko 10% u grupi C. Mogunost dodjele vanjskih pogodnosti i sistem stimulativnih grupa pridonio je stabilizaciji odnosa u zatvoru. Uspostavljena je odreena ravnotea izmeu osuenih, uprave zatvora i vanjskih institucija, uspostavljeni su odnosi koji su obostrano potovani. Osuene osobe koje su se primjerno ponaale i koje su prihvatile rad, mogle su oekivati podrku uprave zatvora kada su u pitanju prijedlozi za uvjetni otpust ili pomilovanja. Miljenje upave je uglavnom uvaavano, to joj je poveavalo kredibilitet u oima osuenih.

118

Slavko Mari - Period 1960 - 1992

U tabeli dajemo prikaz broja osuenih koji su doli na izdravanje kazne tokom jedne godine i prosjenog broja koji su se nalazili na izdravanju kazne.
Godina 1960 1961 1962 1963 1964 1965 1966 1967 1968 1969 1970 1072 1973 1974 1975 Broj novih 659 661 652 601 613 611 589 339 394 366 461 507 869 758 619 Prosje an broj 1400 1400 1350 1380 1220 1100 1000 980 960 950 980 1010 1000 1030 1020 Godina 1976 1977 1978 1979 1980 1981 1982 1983 1984 1985 1986 1987 1988 1989 1990 Broj novih 688 567 544 464 567 600 578 683 729 559 522 624 571 506 440 Prosje an broj 990 980 990 1020 1040 1010 1002 1102 1016 1044 1093 1061 1013 943 845

UPRAVLJAKA STRUKTURA I ORGANIZACIONE JEDINICE Organizacija zatvora, na elu sa upravnikom, zamjenikom upravnika i pomonicima, odnosno naelnicima slubi koji su rukovodili odreenim sektorima, kakva je postavljena jo 1954.g., u sutini se nije bitnije mijenjala. I prema Zakonu o krivinim sankcijama iz 1984.g. u Domu postoji Sluba strae, Sluba za prevaspitanje, Privredna jedinica za zapoljavanje osuenih, Zdravstvena sluba i Sluba za upravne poslove. Bitno je promijenjena uloga zamjenika upravnika, koji je u poslijeratnom periodu bio zaduen za osuene osobe i imao velika ovlatenja u smislu kontrole i poduzimanja represivnih mjera. Sada je zamjenik upravnika bio odgovoran za narodnu odbranu, civilnu zatitu i bezbjednost zatvora, ime su njegova mo i uticaj na osuene osobe drastino smanjeni. Tretman nad osuenim preuzima Sluba za preodgoj sa naelikom slube, koji bio odgovoran direktno upravniku zatvora. Ono to se mijanjalo tokom perioda od etrdeset godina bio je broj zaposlenih u pojedinim sektorima, a to je zavisilo od postavljenih prioriteta. U periodu nakon rata pa sve do sredine pedesetih godina, zapoljavan je veliki broj straara, to je bilo neophodno obzirom na broj osuenih, kao i na brojna vanjska radilita, koja je trebalo obezbjeivati. Kako se vremenom broj osuenih smanjivao, prestala je i potreba za velikim brojem straara, tako da se njihov broj sveo na samo stotinjak. Promjene su se deavale i u Slubi za preodgoj, gdje se poveao broj zaposlenih
120

Slavko Mari - Period 1960 - 1992

u skladu sa porastom znaaja koji je pridavan ovom sektoru. Broj zaposlenih se takoe poveao i u Privrednoj jedinici zbog proirenja kapaciteta i osvajanja novih proizvoda. Ukupan broj zaposlenih, kao i broj zaposlenih po pojedinim organizacionim jedinicama, nije se bitnije mijenjao sve do poetka 1992.g. U slijedeoj tabeli prikazan je broj zaposlenih i kvaliikaciona struktura po pojedinim slubama krajem osamdestih godina:
Org. jedinica Sluba strae Sl. za prev. Zdravstvena Opti poslovi Finansijska Privredna jed. Ukupno VS 1 11 1 3 2 11 29 V 1 6 2 3 11 23 SSS 6 2 5 7 21 32 73 VKV 1 3 1 66 71 KV 44 3 42 89 NSS 62 2 3 1 4 74 ukupno 116 22 6 18 31 166 359

PROMJENA NADLENOSTI U poslijeratnom periodu, sve do sredine ezdesetih godina, Sektor izvrenja krivinih sankcija nalazio se u nadlenosti Ministarstva unutarnjih poslova, koje je rukovodilo svim zatvorima, kazneno-popravnim domovima i domovima za maloljetnike. Ovi poslovi su za Ministarstvo unutarnjih poslova bili od manjeg stepena vanosti u odnosu na policijske poslove, koji su uvijek imali prioritet, to je bio i razlog relativnog zaostajanja Sektora izvrenja kazni. injenica je da je nadreenost Ministarstva unutarnjih poslova nad Sektorom izvrenja kazne vremenom postala ograniavajui faktor razvoja. Po samoj logici stvari, meu zaposlenima je prevladavao policijski mentalitet, tim prije to je veina, pogotovo u strai, dolazila iz policijskih i vojnih struktura. Polovinom 1966.g. donesena je je politika odluka da se organi unutarnjih poslova oslobode svih poslova koji nisu policijski, te je u skladu sa tom odlukom rijeeno da izvrenje krivinih sankcija treba da pree u nadlenost pravosua. Godine 1968.g. donesen je Zakon o dopunama i izmjenama Zakona o izvrenju sankcija, kojim je pravno regulirana promjena nadlenosti, ime je faktiki izvrenje kazni prelo pod okrilje Ministarstva pravde. Svi poslovi izvrenja kazne, mjera pritvora, organizacija ustanova i nadzor preneseni su u iskljuivu nadlenost republika. U BiH se formira Republiki sekretarijat za pravosue i upravu, koji e u periodu do 1992.g. biti nadlean za cjelokupnu organizaciju izvrenja kazne i za sve ustanove u kojima se izvravala kazna zatvora. Nova organizacija Sektora izvrenja kazni zatvora,
121

Slavko Mari - Period 1960 - 1992

Ipak, 1960.g. sve slamarice su konano zamijenjene madracima, to je smanjilo prainu koja je bila katakteristina za prostorije u kojima su spavali osueni. Tokom 1963.g. i televizori su uli u Dom - nabavljena su prva dva TV aparata i to jedan u prostorijama u kojima su osuene osobe provodile godnji odmor, a drugi u sali kulturno prosvjetne ekipe. Kako dva TV aparata na 1000 osuenih svakako nisu mogla da zadovolje interes svih osuenih, to su samo sretnici za vrijeme godinjeg odmora gledali TV ili oni koji su uspijevali da se ubace u prostorije kulturnoprosvjetne ekipe. Uprava zatvora je za Novu 1965.g. obadovala osuene tako to je u sve preodgojne kolektive postavila po jedan TV. Treba napomenuti da su se preodgojni kolektivi sastojali od jedne spavaonice sa 120 do 130 kreveta na sprat, prostora za puenje i WC-a. TV je postavljen na ulazu u sobukolektiv, a ispred su bile klupe sa kojih se mogao gledati program. Sada je omogueno svakoj osuenoj osobi da gleda TV program to do tada nije bio sluaj. Iz jednog natpisa u osuenikom listu Novi ivot moe se vidjeti sa koliko oduevljanja su osuene osobe primile vijest da e za Novu godinu dobiti TV i da e moi pratiti novogodinji program. Sobe u kojima je spavalo i do 130 osuenih, sa jednim televizorom, dva toaleta i nekoliko esmi za umivanje, nisu mijenjale bitnije svoj izgled sve do 1985.g. kada je izvrena djelomina adaptacija prostorija, pa su, umjesto jedne velike, napravljene tri, uslovno reeno manje sobe, u kojime je spavalo do 40 osuenih osoba. Uprava zatvora nije posebnu panju poklanjala sportskim aktivnostima osuenih. Postojalo je improvizirano igralite za koarku i za odbojku, dok za ostale sportove nisu postojali uvjeti. Vrlo mali broj osuenih je imao mogunost da se bavi rekreativno nekim sportom, zbog ega su osueni u svom obraanju upravi esto isticali elju da se izgrade sportski tereni, posebno potencirajui teren za mali nogomet. Konano, uprava Doma je odobrila izgradnju sportskog terena, te su radovi poeli 30.7.1967.g. i trajali do 1.10.1967.g. Gradnji sportskih terena pristupilo se sa puno entuzijazma. Osueni su na akcijama radili od jutra do mraka, dajui ukupno 11000 dobrovoljnih sati. Interesantno je jo zabiljeiti da su projektanti sportskih terena bile osuene osobe, i to Medakovi Branislav i Muji Petar. Sportski poligon je sada imao sve uvjete da se na njemu igra koarka, odbojka, mali nogomet, rukomet, a postojao je i teren za bacanje kugle, skokove u dalj i stolovi za stoni tenis. Najinteresantnije je bilo igralite za nogomet, koji je kao najpopularniji sport najvie privlaio panju osuenih, ali uprava Doma i dalje ne dozvoljava potpuno koritenje terena zato to se bojala povreda osuenih i umanjenja radnih sposobnosti.
123

Slavko Mari - Period 1960 - 1992

uvjete izdravanja kazne i da su ogromne spavaonice sa 120 do 150 osuenih nehumane, novi paviljon je pravljen sa vie manjih soba u kojima je smjeteno po 45 osuenih, to je bilo poboljanje u odnosu na dotadanje prilike. U to vrijeme bila je velika privilegija raditi na ekonomiji i stanovati u Vanjskom paviljonu, gdje su upuivani samo najbolji osuenici koji su se ve dokazali kao dobri radnici. Punih 90 godina u uvenoj zenikoj Staklari nije bilo bitnijih izmjena uvjeta izdravanja disciplinskih kazni. U tom zatvoru unutar zatvora uvjeti su najvie zavisili od toga koliko e se osuenih smjestiti u prostorije koje su se zvale samice, ali su umjesto jedne osuene osobe, vrlo esto primale i do deset osuenika. Spavalo se na drvenom podu, sreom, kako u svojim sjeanjima istiu neki osuenici, pod je bio od mekog drveta, jelovine. Meutim, problemi su nastali kada se vremenom drvo izlizalo, pa su iskakali vorovi, koji su uljali tijelo i ometali san. Samice su se zagrijavale toplom vodom koja je prolazila kroz cijevi dva do tri puta u toku dana u trajanju od po pola do sat vremena. Mnogi su spavali priljubljeni uz cijevi, ali se deavalo i da dobiju opekotine nakon to bi neplanirano naiao val vrele vode. Tek kada se stabilizirao broj osuenih, u samice Drugog paviljona ubaeni su kreveti. Kible u sobama Drugog paviljona su izazivale najvie neprijatnosti. U nastojanjima da ravnomjerno podijele neugodnosti zbog smrda koji se irio iz kibli, pravljen je poseban raspored spavanja, po kome je svaku no pored kible spavao drugi osuenik. Kible su izbaene iz upotrebe tek 1976.g. kada je izvrena temeljana rekonstrukcija vodovodne i kanalizacione mree i u svaku eliju postavljen WC i uvedena tekua voda. Nakon gotovo jednog vijeka, osuene vie nije budila naredba kiblovanje, za kojom je slijedilo neprijatno pranjenje kibli u zajedniki WC. VANJSKE POGODNOSTI Odluka da osueni tokom izdravanja kazne zatvora mogu koristiti vanjske pogodnosti, odnosno odlaziti svojim kuama, bila je revolucionarna i hrabra. Ova mogunost je predviena Zakonom o izvrenju krivinih sankcija iz 1961.g., prema kome osuene osobe, ako imaju primjerno vladanje, mogu kao nagradu koristi godinji odmor i dopust u krugu svoje porodice. Mogunost koritenja vanjskih pogodnosti e u narednim decenijama uveliko odreivati ponaanje osuenih osoba, kao i ukupnu atmosferu u zatvorima. Ova zakonska odredba znaila je veliku prekretnicu u tretmanu osuenih, stvarajui itav jedan novi motivacioni sistem, koji se bazirao na nagradi, a koja je za sve bila vrlo privlana, jer je omoguavala privremeni izlazak na slobodu.
125

Slavko Mari - Period 1960 - 1992

U osnovi uvoenja vanjskih pogodnosti stoji pretpostavka odravanja kontinuiteta sa primarnom socijalnom sredinom. Ova ideja znai da osuene osobe nisu izolirane od drutva, nego da su samo privremeno izdvojene, te da ih drutvo, porodica i okruenje ne odbacuju. Ovakav stav pretoen u zakon, izraz je humanistikih opredjeljenja i vjerovanja da je mogu popravak osuene osobe i njen povratak u socijalnu sredinu. Ova opredjeljenja nisu bila napredna samo za to vrijeme, poetak ezdesetih godina, ona su bila daleko ispred svog vremena Ukazujemo na injenicu da aktuelne preporuke o evropskim zatvorskim pravilima ukazuju na potrebu uspostavljanja kontakata sa porodicom tokom boravka u zatvoru, ali da jo uvijek veina evropskih zemalja, pogotovo zapadnoevropskih, u svom zakonodavstvu nema predvienu mogunost koritenja vanzavodskih pogodnosti u vidu godinjih odmora, vikenda ili dopusta. Koritenje vanjskih pogodnosti bio je i ostao veliki stimulans za osuene osobe, jer svi osueni, gotovo bez izuzetka, bez obzira na krivino djelo i visinu kazne, ele da tokom izdravanja kazne odlaze svojim kuama. Ovdje se radi o mogunosti, a ne pravu osuenih osoba, to sve zavisi od ponaanja osuenog i okolnosti poinjenog djela. U tom smislu su postavljeni odreeni kriteriji, koji su se djelomino mijenjali tokom vremena, a odnosili su se uglavnom na propisan omjer izdrane kazne u odnosu na izreenu i rad osuenih, koji je sve do 1998.g. bio obavezan, zatim na veze sa porodicom, procjenu mogunosti zloupotrebe i eventualne osvete oteene strane. Ukupan broj dodijeljenjih godinjih odmora i dopusta tokom ezdesetih godina kretao se oko 500 godinje, koliko je iznosio i sedamdesetih godina. Sredinom osamdesetih, pored godinjeg odmora i dopusta, osuenima je omogueno i koritenje vikenda i izlazaka u grad Zenicu u trajanju do 10 sati, to je naglo povealo broj dodijeljenih pogodnosti. Tada se broj pogodnosti poveao na 2000, da bi u posljednjim godinama dosegao cifru i preko 5000 godinje.2 Naravno ovdje nije rije o broju osuenih koji koriste pogodnosti, nego o broju izlazaka, jer je jedna osoba u toku godine mogla izlaziti vie puta, pa ako ima primjerno ponaanje, moe provesti i do 90 dana u krugu svoje porodice. Vrijeme provedeno na pogodnostima inae se rauna kao vrijeme provedeno na izdravanju kazne. Naravno, jedan broj osuenih zloupotrijebi datu pogodnosti i ne vrati se u zatvor na vrijeme ili se ne vrati nikako. Proces odluivanja o dodjeli pogodnosti je sloen, on u sebe ukljuuje vie procjena razliitih strunjaka i uvijek nosi dozu odreenog rizika.
2 Arhiv KPZ 126

Slavko Mari - Period 1960 - 1992

Evrope, pa i na druge kontinente. One su bile gotovo zatitni znak Privredne jedinice i veliki dio ekonomskog prosperiteta postignut je zahvaljajui ovom proizvodu. Hiljade osuenih je lilo, brusilo i temperovalo kape u vlastitom znoju i na njima zaraivalo osueniku platu. Interesantna je pria kako je dolo do usvajanju ovog proizvoda. U vrijeme kada je upravnik Doma bio Gojko Latinovi, a direktor Novog ivota Duko kobalj, sluaj je obojicu doveo u Aranelovac u pogon Elektroporcelana, gdje su se montirale kape, koje su sluile kao izolatori za elektoinstalacije. Obojici je odmah pala u oi visoka cijena tog proizvoda, te im se javila ideja da bi Novi ivot to mogao proizvoditi. Meutim, kako nisu znali postupak temperovanja, koji je za kape obavezan, vrativi se u Dom pozvali su na razgovor osuenog Tramer Ernesta, inae ininjera hemije, i od njega traili struno miljenje. Tom prilikom je osueni, to je bilo vrlo neuobiajeno, popio kafu kod upravnika i zatraio neke dodatne informacije koje su se mogle dobiti samo na licu mjesta, tamo gdje se kape temperuju. Nakon toga su upravnik i direktor Novog ivota poluilegalno, kao eljezarini slubenici, otputovali u Kikindu i u tamonjoj livnici na licu mjesta vidjeli ono to je konkretno zanimalo Tramera. Nakon njihovog povratka, Tramer je dobio sve potrebne informacije, sainio plan proizvodnje i uspio da napravi vrlo kvalitetnu kapu. Ova kapa je ponuena proizvoaima u Aranelovcu, koji su je zbog neto nie cijene objeruke prihvatili. I tako je poela jedna od najuspjenijih pria Novog ivota. Osim kapa, proizvodile su se valjake ine, proizvod koji je takoe imao vrlo dobru prou na tritu, zatim otpresci, otkivci, kontakti, elekto oprema i proizvodi temperovanog liva. Veliku zaslugu u usvajanju i plasmanu novih proizvoda imalo je sposobno i prodorno rukovodstvo privredne jedinice, ali ne manje vana bila je kvaliicirana osuenika radna snaga koja je bila motivirana za rad i znatno jeftinija u odnosu na preduzea sa civilnom radnom snagom. I nakon podmirenja svih obaveza dravi, redovno su po periodinim obraunima ostajala znaajna sredstva u fondovima. Sredstva su se po odlukama Savjeta radne zajednice dijelila tako to se u razne fondove odvajalo 60 %, a za plate zaposlenih 40 % . Uspjean rad Novog ivota omoguio je zaposlenima tokom narednih dvadesetak godina prilino visok lini i drutveni standard. U ovom periodu se otvaraju nova radna mjesta, zapoljavaju se ininjeri, ekonomisti, pravnici, pedagozi, tako da se bitno poboljava obrazovna struktura zaposlenih. Ulae se dosta u drutveni standard, grade se odmaralita na Borakom jezeru, Plivskim jezerima u Jajcu, u Zatonu na moru, zaposleni uivaju odreene pogodnosti u
128

Slavko Mari - Period 1960 - 1992

pogledu ishrane, jeftinog ljetovanja i slino. Svim zaposlenima se nastoji rijeti stambeno pitanje kupovinom stana ili odobravanjem povoljnih kredita. Godinje se kupuju deseci stanova, pa i tek zaposleni strunjaci vrlo brzo rjeavaju stambeno pitanje. Krediti za adaptaciju i proirenje kua i stanova daju se ak i penzionerima. Prilikom odlaska u penziju mogue je bilo birati mjesto na podruju Jugoslavije, gdje e se penzioneru kupiti novi stan u zamjenu za ve postojei, a domski penzioneri su se najee odluivali za Banju Luku i Beograd. Kupuju se i motorna vozila za potrebe zatvora. Samo u jednom navratu su kupljena etiri luksuzna automobila i jedan teretni. Stipendiraju se uenici i studenti, dodue, esto djeca ve zaposlenih radnika, tako da u Domu rade zajedno roditelji i njihova djeca.

129

Slavko Mari - Period 1960 - 1992

Takoe, pristojne sume se izdvajaju za razliita sportska, kulturna i boraka udruenja. Lini dohoci zaposlenih su ve prema postojeim propisima bili vei za 30 % u odnosu na slina zanimanja u drugim organizacijama, a zahvaljujui dobrom radu Novog ivota svaki mjesec su dijeljeni vikovi plata u rasponu od 15 % do 40 % , u pravilu neto manje za zaposlene koji su primali platu sa budeta, a vie za one koji su radili u Novom ivotu. Nisu zaboravljani ni penzioneri, koji su takoe uestvovali u podjeli dobiti. Velika panja se poklanjala poljoprivrednoj proizvodnji i stoarstvu. Na poljoprivrednim imanjima oko zatvora, u Peharama i u Begovom Hanu, uzgaja se vrlo kvalitetno voe i povre. Na zenikoj trnici postojao je stalni tand sa poljoprivrednim proizvodima zatvorske ekonomije, koji su po pravilu bili najkvalitetniji i najjeftiniji. U svemu ovome velike zasluge je imao Jovo Kea koji je vodio ekonomiju i zapoljavao osuene. Dok se tokom poslijeratnog perioda od osuenih prvenstveno oekivalo da pokau promjene u ideolokoj sferi, u smisli prihvatanja vrijednosti novog drutva, sa promjenom strukture osuenih i jaanjem privrede naglasak se polako pomijerao prema radnoj obavezi, te se sada rad osuenih istie kao najvanije sredstvo resocijalizacije. Od osuenih osoba je traeno da ispunjavaju svoje radne obaveze, poduzimane su razliite, djelomino prisilne i stimulativne mjere da bi osuenika radna snaga bila na najbolji mogui nain iskoritena i ostvarivala najvei dohodak. Kako svi poslovi nisu mogli biti obavljeni u redovnom radnom vremenu, osuenima je pruena mogunost i prekovremenog rada, koji je plaan posebno i po uinku. Mogunost zarade je privukla mnoge osuenike koji su radili i po 12 sati dnevno, ukljuujui subotu i nedjelju. Sve to nije moglo zadovoljiti potrebe za radnom snagom u industrijskim pogonima i na ekonomiji Doma, tako da su svakodnevno, u poslijepodnevnim satima, organizirane radne akcije koje su u principu bile dobrovoljne. Meutim, bile su izuzetno vrednovane, tako da su osueni koji su uestvovali na dosta radnih akcija bili posebno cijenjeni. Uee na radnim akcijama i postizanje vrijednih rezultata bila je posebna prilika osuenicima problematinog ponaanja, koji su se dokazivali na akcijama, to je onda znailo odreeno priznanje i drugaiju percepciju u oima uprave. Organiziraju se takmienja pojedinaca i osuenikih kolektiva, a najbolji pojedinci i kolektivi dobijaju priznanja i nagrade. Privredna jedinica Novi ivot je zahvaljujui dobrom poslovanju i razgranatoj poslovnoj mrei na neki nain postala gotovo sinonim za KPD Zenica, pa su mnogi poslovni suradnici Privredne jedinice bili iznenaeni kada su vidjeli da ona, ustvari, funkcionira u okviru zatvora. Isto tako je bila iznenaena majka jednog osuenika, koji joj je mjesecima pisao da se zaposlio u preduzeu Novi ivot i da se nalazi na
130

Slavko Mari - Period 1960 - 1992

terenu u Zenici, kada je nenajavljena dola u posjetu, shvativi da joj se sin, ustvari, nalazi u zatvoru. Ovaj sluaj nije bio rijetkost. Naime, osueni su esto rodbini i prijateljima davali adresu KPD-a, ali pod irmom Novog ivota gdje su i dobijali potu, pokuavajui na taj nain sakriti injenicu da se nalaze u zatvoru. BJEKSTVA Bjekstvo iz zatvora je jedan od naina reagiranja na zatvorsku situaciju, pa jedan broj osuenih razrjeenje zatvorskih tegoba vidi i u stvaranju planova za bjekstvo. Matanja o bjekstvu prisutna su kod mnogih, ali se rijetko realiziraju, jer je veina osuenih svjesna rizika, posljedica, pa i mogue pogibije u realizaciji svojih planova. Meutim, zaokupljenost planovima o bjekstvu moe osuenima olakati tekoe i odvratiti im panju od zatvorske svakodnevnice. Kod veine to ostaje na nivou mate, ali poneko pravi planove i pokua ih realizirati. Iskustvo nam kazuje da duina kazne i teina djela ne igra odluujuu ulogu u odluci da se pokua pobjei iz zatvora, pa su poznati sluajevi bjekstava osuenih kojima je do isteka kazne ostajalo nekoliko dana ili pak onih, koji su dobrovoljno doli na izdravanje kazne. Kada govorimo o bjekstvima ograniit emo se samo na bjekstva koje su osuene osobe napravile iz kruga zatvora, a neemo se baviti bjekstvima koja su izvrena nakon dodijeljenih pogodnosti ili bjekstvima sa vanjskih radilita, iako uprava zatvora svako bjekstvo tretira na isti nain. Nama su interesantna bjekstva organizirana iz kruga zatvora. Naravno da odluka o bjekstvu zavisi i od stepena sigurnosti zatvora, pa e se potencijalni bjegunci lake odluiti da svoje planove pokuaju realizirati ukoliko ocijene da su im izgledi vei, da se zidovi mogu prei, da ne postoji dobar sistem dojava, da se mogu iskljuiti elektrine instalacije ili da ih niko nee odati. Tokom dugog niza godina, sve do kraja rata 1995.g., nije se dovoljno ulagalo u obezbjeenje zatvora, jedino to je promijenjeno od poetka izgradnje to su bile straarske kule koje su par godina poslije rata postavljene na mjestima gdje se sijeku zatvorski zidovi. Umjesto straarskih kula, ranije su u kutovima zidova stajali naoruani straari, a izvan zida obezbjeenje su vrile patrole koje su obilazile zid sa vanjske strane i hvatale bjegunce koji bi se uspjeli prebaciti preko zida. Straar sa kule je imao zadatak da osmatra stanje u krugu i da upozori ukoliko se neko pribliava zidu. Zidovi nisu bili dobro osvijetljeni, straarske kule su bile jako udaljene jedna od druge, tako da se nije imao dobar pregled situacije. Industrijski pogoni su bili postavljeni vrlo blizu zida, a kompletno osvjetljenje
131

Slavko Mari - Period 1960 - 1992

Vjerovatno je iz KPD-a Zenica najtee pobjei tunelom iskopanim ispod zida, to nije bilo prepreka za nekoliko pokuaja. Paradoks je da za jedan jedini uspjean bijeg kroz prokopani tunel nemaju zaslugu osuene osobe, nego krivicu snose zaposleni straari i poslovoe. Zatvorski graevinci su kopali kanal koje se protezao iz kruga zatvora do plinske stanice, a prolazio je ispod zida zatvora. Da bi se sprijeio bijeg osuenih kroz otvoreni kanal ispod zida, trebalo je privremeno, dok traju radovi, zacementirati taj dio kanala. Zadueni za cementiranje to nisu uradili, nego su ga samo zatrpali zemljom, a nadlene obavijestili da je kanal cementiran i da ga je nemogue proi. Komanda strae je i pored toga odredila straara za redovan obilazak tog mjesta, koji je, ne znajui da prolaz ustvari nije cementiran, bio siguran da kroz beton niko ne moe proi, pa tako nije ni obraao posebnu panju. Meutim, osueni T.., D.., M.H. i D.F. su paljivo posmatrali sve faze kopanja kanala i uoili da je na dijelu ispod zida kanal samo zatrpan, a ne cementiran, kao to su svi mislili. Dana 29.9.1975.g. iza 19 sati neprimjetno su kroz prokopan kanal puzei doli do dijela blizu zida koji je bio zatrpan, paljivo ispraznili kanal, izbacili zemlju, neprimjetno se provukli ispod zida i pobjegli u pravcu brda Vujak. Osueni .N. sa nadimkom Crna ruka rekorder je po broju uspjenih bjekstava. Po konstituciji nieg rasta, miiav, savitljiv, brz, za sobom je imao pet uspjenih bjekstava iz razliitih kazneno-popravnih ustanova. Imao je reputaciju ovjeka koji moe pobjei iz svakog zatvora, zbog ega je uvijek bio pod posebnom prismotrom. Kada se po esti put odluio za bijeg angairao je i pomagaa, kome je dao tano odreene zadatke. Namjera mu je bila pomou improviziranih ljestava prei zid, ali je prije toga morao iskljuiti struju u trafo stanici da bi onesposobio sijalice koje su osvjetljavale zid. Angairao je osuenog T.O. koji je imao zadatak da napravi loma brava kojim bi slomio bravu na trafo stanici i otvorio mu vrata na pogonu tempernice gdje je pripremio materijal za pravljanje ljestava. Dana 20.3.1984.g. u prijepodnevnim satima, T.O. koji je radio u tempernici, otvara kriom vrata, .N. ulazi i sakriva se u pogonu iznad kancelarije poslovoe. Nakon zavretka radnog vremena u 15 sati svi naputaju radionicu u kojoj ostaje samo .N. i od eljeznih armatura i drvenih daica pravi improvizirane ljestve. Nakon to pada mrak, lomaem brava razvaljuje vrata tempernice i izlazi na krug zatvora. Poslije toga neopaeno se pribliava trafo stanici, gdje ponovo lomi bravu, ulazi u nju te izaziva kvar i nestanak struje u itavom Domu. On zna da je nestanak struje znak za sveoptu uzbunu u zatvoru i da je za paljenje agregata potrebno oko 30 sekundi, te da mu toliko vremena prostaje da neopaeno pobjegne preko zida. Nakon 30 sekundi upaljene su sijalice na zidovima, ali .N. je ve uspio da pobjegne. Ostale su samo ljestve sa unutranje strane zida. Svi su odmah znali da je pobjegao .N. zvani Crna ruka, jer je samo on mogao za pola minute doi do zida i preskoiti ga. I bili su u pravu.
133

Slavko Mari - Period 1960 - 1992

N.S. i Z.S. bili su sauesnici u krivinom djelu, zbog ega su osueni na kazne zatvora u trajanju od po 8 godina. Zajedno su inili krivina djela, zajedno su odluili da okuaju sreu i pobjegnu iz zatvora. Bjekstvo preko ili ispod zida inilo im se teko izvodivo, pa su se odluili na originalnu ideju, da iz zatvora izau preko kapije za teretni saobraaj, skriveni u robi koja se prevozi kamionima. U to vrijeme, velike koliine razne eljezne robe pakovane su u drvene sanduke, te kamionima, eljeznicom i brodovima odvoene do kupaca. Plan je bio da se uz pomo sauesnika sakriju u sanduke sa robom i da kasnije, prilikom transporta, otvore sanduke i doepaju se slobode. Pomno su razradili plan, sklopili prijateljstvo sa osuenikom koji je radio u skladitu robe, raspitali se kada dolaze kamioni po robu, koliko se zadravaju i kuda idu. Dana 10.1.1089.g. odluili su se za akciju i naopaeno uli u magacinski prostor, odvalili daske koje su bile nakovane sa gornje strane velikih sanduka, izbacili iz sanduka eljeznu robu, sakrili je u magacin i uli u sanduk. Naravno, bio im je potreban i saradnik koje je skratio eksere i ponovo, lano, zakucao daske na sanduku. Sa sobom su ponijeli jedan pajser, da bi njime odvalili daske na sanduku i jednu sjekiru u sluaju da ih neko omete u izvrenju plana. Nakon dva sata, kako su i planirali, doao je kamion pa robu, sanduci su uredno, uz pomo viljukara utovareni na kamion, a da niko nije posumnjao da su sa robom, namijenjenom kupcima irom svijeta, zatvor napustila i dvojica osuenika. Roba u sanducima imala je krajnje odredite u Americi, za ta je trebalo iz kamiona ukrcati na voz i iz luke Ploe dalje na brod. Sve se odvijalo mnogo bre nego to su bjegunci predvidjeli, kamion se parkirao odmah pored teretnog vagona, sanduci su pretovareni u vagone i postavljeni jedan pored drugog i jedan na drugi. Bjegunci su se primirili i nakon to je utovar izvren, pokuali su prema planu izbiti daske i izai iz sanduka, meutim odmah su vidjeli da je to nemogue, jer su drugi sanduci sa tonama robe bili iznad i pored njih. Bjegstvo im je uspjelo, ali sada je bilo pitanje da li e ga preivjeti. Ubrzo im je poelo nedostajati kisika, uhvatila ih je panika i shvatili su da je pitanje ivota i smrti da ih neko uje i pomogne im da izau iz stupice u koju su uli dobrovoljno. Poeli su da viu iz sveg glasa i da lupaju po unutranjosti sanduka koliko su imali preostale snage. Vagon je stajao na sporednom kolosjeku tako da nikoga nije bilo u blizini. Tek nakon par sati, jedan eljezniar, vraajui se sa posla, sluajno je uo slabano lupanje iz vagona. Nakon to je na svoje ogromno iznenaenje ustanovio da se u sanducima nalaze ljudi, alarmirao je policiju i upravu zatvora. Ovo im je spasilo ivot, pa su umjesto da budu razoarani osujeenim bjekstvom, bili vrlo sretni i zadovoljni to su pronaeni i vraeni u zatvor.
134

Slavko Mari - Period 1960 - 1992

KPD Zenica danas je opasan zidom visokim 4 do 5 metara, na vrhovima zida postavljena je bodljikava ica u obliku slova V, visoka oko jedan metar, zidovi su pod video nadzorom, du zidova su psi dresirani da na svako pribliavanje osuenih odmah reagiraju. Zidovi su osvijetljeni, a na njih je ugraeno 5 kula u koje su smjeteni straari koji danonono motre da se neko od osuenih ne pribliava zidu zatvora. Mogunosti za bijeg su manje izgledne, ega su vjerovatno svjesni i osueni, pa nakon uvoenja ovih mjera niko vie nije ni pokuao bijeg preko zida. MUCO Mehmedovi Ahmed, zvani Muco, roen je 1951.g. u Sarajevu. Sa manjim prekidima u KPD-u Zenica se nalazio od 1968.g. do 1986.g. Majka mu je umrla pri porodu, otac mu je poginuo osam mjeseci kasnije, tako da ga je othranila nena, koja je imala i dvanaestero svoje djece. Odrasta u sredini koja mu objektivno nije mogla pruiti uvjete za odgovarajue vaspitanje i obrazovanje, te vrlo rano naputa kolu, odaje se skitnji i ini manja krivina djela koja ga dovode u sukob sa zakonom i otvaraju mu kapije zenikog zatvora. U KPD-u Zenica zavrava osnovnu kolu, odmah zatim bravarski zanat, postaje priznat majstor u svojoj struci, stie samopouzdanje. Komunikativan i dobronamjeran, zadobija simpatije osuenih i priznanja zaposlenih. Naravno, nije ovo razlog da Mucu posebno izdvajamo od drugih osuenika koji su se isto tako kolovali u zatvoru, formirali radne navike, promijenili svoje ponaanje i stekli osnovne preduvjete za ivot na slobodi. Ono to Mucu ini posebnim je njegova elja i jaka unutranja potreba da pomae drugim ljudima, to se ne sree tako esto meu osuenima. Bilo da se radi o okorjelom kriminalcu, osobi koja je tek dola na izdravanje kazne ili pak o slubenom licu, Muco je svima htio da pomogne. Svi su mogli da raunaju na njegov savjet, bio je spreman da se zauzme za drugog i da d vlastiti primjer. Pomagao je pojedincima, ali je, isto tako, ako ne i vie, bio zainteresiran za dobro svih u zatvoru. Odmah po dolasku u osuenike kolektive Muco bi poeo djelovati kroz institucije sistema. Ukljuivao se u sobne savjete koji su, izmeu ostalog, trebali voditi rauna o linoj i kolektivnoj higijeni, pozitivno uticati na vladanje osuenih, te vaspitae i straare izvjetavati o svim nedoputenim radnjama u kolektivu. Sobni savjeti koji su nastali kao oblik osuenike samouprave po ugledu na samoupravne organe iz vremena socijalistikog samoupravljanja i danas, u izmijenjenim okolnostima, imaju svoju svrhu i smisao. Gdje god da se naao, Muco je vrlo brzo dizao nivo ope higijene, insistirao na svakodnevnom ienju prostorija, vodio rauna o linoj higijeni osuenih, pa je znao uz pomo vaspitaa i straara i na silu odvesti osuene u domsko kupatilo. Iako je u poetku, po pravilu, nailazio na otpor jednog
135

Slavko Mari - Period 1960 - 1992

dijela osuenih, poslije nekog vremena veina mu je bila zahvalna, shvatajui da je bolje izdravati kaznu u istim, nego u prljavim prostorijama. Muco se brinuo i da pronae odgovarajua radna mjesta za osuene koji su izbjegavali rad, a koji je bio obavezan. U svakom pogonu je znao sva radna mjesta pa je neformalno pregovarao sa poslovoama s ciljem da se zaposle i oni koji nisu imali radne navike. Ne treba posebno ni spominjati da su kolektivi u kojima je Muco bio predsjednik imali najbolje rezulate i na radnim akcijama, koje su se posebno cijenile. Muco nije samo osuenim licima ukazivao na nedostatke, on se nije libio uputiti primjedbe i prijedloge ni slubenicima, pa ni upravniku zatvora. Znao je kako funkcionira formalni zatvorski sistem, ali je isto tako, kao osuenik, poznavao nalije tog sistema i nain na koji ga osueni doivljavaju. Pored angairanja u sobnim savjetima Muco je bio i predsjednik Centralnog savjeta osuenika, zatim je radio u Centru za kulturno-prosvjetni rad, u sekcijama za sportske aktivnosti i u Komisiji za praenje rezultata pojedinih vaspitnih kolektiva. Kolektiv u kome je Muco izdravao kaznu bio je u pravilu ii i sa manje kraa i tua. Uz preutnu saglasnost, Muco je preuzimao i neke obaveze vaspitaa. Ove injenice bile su vane u kontekstu mjera koje su poduzete 1981.godine.

Dio pisma u kome Muco ukazuje na probleme

Naime, sredinom 1981.g. u osuenikim kolektivima je dolo do ozbiljnijih sluajeva naruavanja kunog reda, zbog ega je uprava zatvora dola na ideju da ovo stanje prevazie na nain da organizira takmienje meu kolektivima. Takmienje je imalo za cilj da motivira vaspitae, straare, poslovoe i osuene na podizanje ope discipline. Za najbolje pojedince i kolektive predviene su bile i vrijedne nagrade. Izraen je vrlo precizan pravilnik takmienja, znalo se tano koliko negativnih bodova donosi svaka tua ili kraa u kolektivu, a koliko pozitivnih bodova donosi uee na radnoj akciji ili, npr. izlobi ili pozorinoj predstavi. Rezultati bodovanja su se mogli pratiti svakodnevno, a na kraju mjeseca pravio se redoslijed po uspjenosti kolektiva. Ocjena uspjenosti rada vaspitaa ovisila je i o mjestu koje je kolektiv
136

Slavko Mari - Period 1960 - 1992

zauzimao na ljestvici, pa je svim vaspitaima bilo stalo da im kolektiv bude to bolje plasiran. Za osuenike kolektive su bile predviene razliite nagrade, kao npr. TV u boji, komplet oprema za fudbal i slino, dok bi vaspita imao novanu stimulaciju. Sve ovo bila je jo jedna prilika da Muco iskae svoje sposobnosti. Kolektivi u kojima je Muco izdravao kaznu u pravilu su zauzimali jedno od prava tri mjesta, i to u velikoj mjeri zahvaljujui njegovom angamanu. Naravno, vaspitaima nije bilo svejedno gdje e Muco izdravati kaznu, svi su ga htjeli za svoj kolektiv. Muco je znao da motivira osuene, da stvori kolektivni duh i nametne ciljeve. Uvijek je imao potpune informacije o dogaanjima u zatvoru, poznavao je lino veinu osuenika i znao ta od koga moe da oekuje. U pojedinim kolektivima vaspitai su postavljali predsjednike savjeta kojima je prevashodni zadatak bio zauzimanje to bolje pozicije na ljestvici, pri emu su im davana ovlatenja vea od uobiajenih. Ali, niko nije mogao da se poredi sa Mucom. U aru borbe za poziciju na tabeli primjenjivani su i neki nedozvoljeni postupci, kao to su prijetnje i upotreba sile prema osuenicima koji su donosili negativne bodove. I ovo je bio jedan od razloga zbog kojih je takmienje meu kolektivima izmaklo kontroli i postalo samo sebi svrha, pa je nakon par godina, kao eksperiment sumnjivih rezultata, i ukinuto. Muco je, naalost, imao i svoju tamniju stranu. U kontroliranim uvjetima funkcionirao je besprijekorno, ponaao se odgovorno i racionalno, tako da je uskoro dobio priliku da kroz koritenje vanjskih pogodnosti pokae kako funkcionira bez nadzora. Prvu priliku iskoristio je na najgori mogui nain: izvrio je bjekstvo i poinio novo krivino djelo. Uhvaen je nakon mjesec dana i sproveden u zatvor. Bjekstvo, nova krivina djela i disciplinska kazna nisu ni najmanje umanjili njegovu potrebu da pomae ljudima oko sebe. Ve prvi dan po izlasku iz samice daje savjete kako da se u Staklari pobolja grijanje. Drugu ansu dobija nakon tri godine i ovoga puta bjei, ponovo ini krivina djela i na slobodi ostaje petnaest dana due nego prvi put. Ovi dogaaji su bili izuzetno frustrurajui za vaspitae, jer je Mucino ponaanje na pogodnostima, bez obzira na sve zasluge, pokazalo da tretman ne daje rezultate. Prole su jo dvije godine, kada je dobio, kako mu je saopeno, posljednju ansu. etiri dana dopusta trebali su da budu zadnji test za Mucu i vaspitae. Ovoga puta pria je imala sretan kraj. Muco se vratio na vrijeme, nije poinio nova krivina djela, a kao osuenik besprijekornog ponaanja jo mnogo puta je koristio pogodnosti. Uvjetnu slobodu je dobio 1986.g. i to 2 godine i 10 mjeseci prije redovnog isteka kazne. Nikada vie nije doao u zatvor.
137

Slavko Mari - Period 1960 - 1992

ROBIJAI U proljee 1969.g. prvi put su osuene osobe organizirano posjetile jednu fudbalsku utakmicu. Bilo je to na stadionu Blatua, a igrao se me Prve savezne lige elik - Partizan.4 Biljeimo ime vaspitaa Demala Trake, koji je u dogovoru sa upravom zatvora, pozvao osuene osobe i saoptio im da svi oni koji ele mogu sa njim ii na fudbalsku utakmicu i to bez ikakvog obezbjeenja od strane zatvorskih uvara. Meu osuenim osobama je nastala nevjerica, jer tako neto do tada nisu doivjeli, pogotovo to je poziv vaio za sve osuenike, bez obzira na njihovo ponaanje i duinu kazne. Tek kada su im podijeljene znake fudbalskog kluba elik i karte za utakmicu, vidjeli su da uprava zatvora i vaspita misle ozbiljno. Posjeta jednoj fudbalskoj utakmici Prve lige za sve je bio izvanredan dogaaj, ukazano im je povjerenje koje je budilo osjeaj odgovornosti i zadovoljstva. Odlazak i povratak sa utakmice proao je u najboljem redu, mada sama utakmica nije bila posebno zanimljiva, jer je zavrena nerijeenim rezultatom, bez pogodaka. Meutim ono to je interesantno, to su bile reakcije ostalih gledalaca. Zbog odjee u kojoj su bili osueni, gledaoci nisu znali o kakvim se to licima radi, pa su ih pitali jesu li oni nekakva vojska ili milicija. Kada su im se ovi predstavili i rekli da su osuenici ili robijai, kako su se meusobno zvali, koji su kolektivno doli da gledaju utakmicu, ovi su bili veoma iznenaeni, a nakon toga su poeli da ih pozdravljaju uzvicima robijai, robijai. Sigurni smo da je to prvi put da su se na zenikim stadionima uli uzvici robijai, robijai, to je tada bio pozdrav novim navijaima elika, koji su doli iz zatvora. Poznato je da su dosta godina kasnije navijai elika sami sebe nazvali robijaima, pa pretpostavljamo da to moe imati veze sa jednom davnom posjetom osuenika fudbalskoj utakmici elikPartizan. STRAAR UBICA ovjek koji je poinio najmonstruoznije krivino djelo - ubio najvie nedunih ljudi, nije se nalazio na izdravanju kazne u KPD-u Zenica, on je, naalost, tu bio zaposlen. Mile Mati, roen 1956.g. u Doboju, po zanimanju TV mehaniar, prema slubenim provjerama koje su obavljene nakon to je konkurirao za mjesto straara, bio je komunikativan, hvalisav, politiki neaktivan, sportista, trener karate kluba. U KPD-u Zenica zaposlio se 1980.g i slijedeih pet godina njegovo ponaanje na radnom mjestu i u slobodnom vremenu bilo je takvo da se ni na koji nain nije moglo naslutiti kakve e monstruozne zloine poiniti ovaj mladi. Ali, ve od sredine 1985.g. Mati dolazi u konlikt sa okolinom, najprije sa svojom sestrom i zetom, sa kojima ivi u zajednikom domainstvu, zatim sa
4

Arhiv KPZ 138

Slavko Mari - Period 1960 - 1992

radnim kolegama sa kojima se drui nakon radnog vremena. Uglavnom se nalazi na bolovanju zbog razliitih razloga, a od septembra mjeseca ustanovljeno je da boluje od psihoneuroze, zbog ega je na neuropsihijatrijskom odjeljenju u bolnici Crkvice proveo gotovo dva mjeseca do 16.01.1986.g. U meuvremenu je, zajedno sa drugim zaposlenicima, iao na redovan pregled radnika-straara, gdje je takoe konstatirana dijagnoza Psyhoneurosis, nakon ega je zakljueno da nije sposoban za posao koji obavlja, te da ne smije posjedovati oruje i da se preporuuje promjena radnog mesta.5 injenice govore da je postojalo vie vrlo ozbiljnih upozorenja zbog kojih je zatvorska uprava morala Matiu onemoguiti pristup oruju, ali to naalost, nije uinjeno, pa je Mati Mile 26.2.1986.g. iz zatvora iznio automatsku puku, pitolj i 300 metaka, te zapoeo svoj krvavi pohod. Ve je ranije napravio spisak osoba koje treba likvidirati, a na prvom mjestu je bila porodica nesuene djevojke, zatim mu njegove sestre, te nekoliko radnih kolega i pretpostavljenih u slubi strae. Tokom dva dana, najvei masovni ubica, radnik KPD-a Zenica, ubio je nesuenu djevojku, njenog djeda, baku, majku i brata, zatim svog zeta, radnog kolegu, taksistu i policajca. Umor i san sprijeili su monstruma da nastavi svoj naum. Iscrpljen, provalio je u jednu kuu blizu Doboja gdje je uhvaen na spavanju. Predao se bez otpora, a kada su ga upitali zna li ta je uradio odgovorio je da zna i da mu je ao to nije uspio likvidirati sve koje je imao na spisku. Za poinjene zloine, kao bolesnoj osobi, izreena mu je mjera obaveznog psihijatrijskog lijeenja i uvanja u odgovarajuoj ustanovi. VELIKI ZID Tokom 1979.g. zapoeta je izgradnja zida, koji je trebao zaokruiti posjed KPD-a i precizno ga odvojiti od susjednih naselja i imanja. Ukupna povrina zemljita na kojoj se prostire KPD iznosi 17 hektara, od ega etiri hektara zauzima dio unutar zatvorskih zidova. Na preostalom dijelu se nalaze poljoprivredne povrine, kasarna, razliiti pomoni objekti, a veliki dio uz stranu prema brdu Vujak je pod umom. Ograda koja je okruivala domsko zemljite je vremenom unitena, tako da se nisu jasno znale granice do kog podruja su posjedi KPD-a, a gdje prestaju. Posebno je bila loa situacija u dijelu posjeda koji granii sa naseljem Kr, a koji su mjetani pretvorili u smetljite. Zbog svega ovoga, tadanji upravnik zatvora Fadil Lipnievi odluuje da se posjed zatvora jasno ogradi i to zidom koji bi iao du cijelog posjeda, a ne samo na mjestima gdje je dolazilo do problema sa mjetanima. Odmah je bilo jasno da za gradnju zida nee dobiti odobrenje opinskih vlasti koje su odbile izdati
5

Arhiv KPZ 139

Slavko Mari - Period 1960 - 1992

Zajedno su skovali plan da kidnapuju zatvorskog ljekara, to im se zbog izdvojenog mjesta ljekarske ordinacije u prizemlju etvrtog paviljona, inilo najbolje rjeenje. Dana 12.10.1987.g. u prijepodnevnim satima pokucali su na ljekareva vrata i odmah nakon to im je ovaj otvorio stavili mu no pod grlo i traili da nazove upravnika zatvora. U tom momentu, sluajno je u sobu uao i medicinski tehniar, pa je i on, neplanirano, postao rtva otmice. Obojicu su vezali pripremljenom icom, stavili im krpe u usta i no pod grlo. Obavili su razgovor sa upravnikom od koga su traili da pred etvrti paviljon dopremi ambulantna kola, ofera i pet litara benzina u kanisteru. Benzin im je bio potreban da poliju ljekara i medicinskog tehniara i da ih u sluaju neuspjeha otmice zapale, a ofer bi ih ambulantnim kolima izveo iz zatvora. Upravnik Fadil Lipnievi je ve imao slinog iskustva i znao je vrlo dobro pregovarati u kriznim situacijama, tako da je uspio odugovlaiti pregovore sve dok iz Sarajeva nije stigla jedinica specijalne milicije i napravila plan oslobaanja otetih. U meuvremenu su otmiari ve poeli gubiti strpljenje, tako da je sitauacija u svakom momentu mogla izmai kontroli, a jedan pogrean korak je mogao dovesti do toga da otmiari likvidiraju taoce. T.I. je ve za sobom imao jedno hladnokrvno ubistvo za koje je dobio maksimalnu zatvorsku kaznu i bio je svjestan da mu se, ma ta sada uinio, ne moe izrei dua zatvorska kazne od one koju ve izdrava. Svima je to jasno stavio na znanje, izbacivi kroz prozor papiri na kome je pisalo 20ne moe vie. Nakon punih sedam sati postignut je dogovor da otmiari izau sa taocima, da e ih pred paviljonom ekati ofer sa kolima, te da e ih zajedno sa taocima izvesti iz zatvora, nakon ega bi taoci bili sloboeni. U meuvremenu je specijalna jedinica, sa tadanjim ministrom policije za BiH, na licu mjesta napravila plan i rasporedila se u bunje kod izlaznih vrata, par metara od mjesta gdje su trebali izai otmiari i taoci. Kada su se na stepenitu pojavili otmiari vodei vezane taoce sa noevima pod grlom, otpoela je akcija specijalne jedinice. Prvo je odjeknula jedna ok bomba sa jakom detonacijom, a zatim i bomba sa suzavcem, nakon ega su se pripadnici policije, sakriveni u bunju, bacili na iznenaene otmiare, onesposobili ih i oslobodili taoce. Niko od talaca i otmiara nije povrijeen u akciji koja je izvedena na besprijekoran nain. Za poinjeno djelo otmice T. I. je dobio kaznu zatvora u trajanju od 10 godina, koja mu je odmah ujedinjena sa ve postojeom kaznom na ukupno 20 godina zatvora, tako da za krivino djelo otmice, praktino, po slovu zakona nije izdravao ni jedan jedini dan zatvorske kazne, dok je R. J. dobio kaznu zatvora u trajanju od 7 godina. Nikada prije, a ni poslije ovog sluaja niko nije pokuao pobjei iz zatvora na ovakav nain.
141

Slavko Mari - Period 1960 - 1992

animozitet izmeu arije i zatvorske uprave i da su se predstavnici arije zbog raznoraznih stvari esto alili Zemaljskoj vladi u Sarajevu, a zbog afere sa svinjskom farmom obraali su se i caru Franji Josipu I. Kako se Zenica od male varoice sa kraja XIX vijeka, kada je imala oko 2.000 stanovnika, zahvaljujui nagloj industrijalizaciji ubrzano irila, prostor KPD-a u podnoju Vujaka naao se gotovo potpuno okruen stambenim naseljima. Soliteri i privatne kue izgraene su tik uz zemljite koje pripada zatvoru, zbog ega su se zatvorske uprave osjeale ugraenim, a sa druge strane opinske vlasti su bile stava da je prostor koji zauzima zatvor prirodna prepreka irenju grada. Ovaj sukob interesa je posebno bio aktuelan ezdesetih godina, kada je Zenica u jednom desetljeu gotovo u potpunosti izmijenila svoje lice i kada joj je za izgradnju stambenih naselja bio potreban i prostor koji je zauzimao Dom. Prva ozbiljna inicijativa za izmijetanje zatvora bila je 1963. g. kada su kao argumenti za dislokaciju zatvora, pored potrebe za irenjem grada, upotrebljeni i oni koji su govorili o ugroenoj bezbjednosti graana i zagaenju koje su prouzokovali pogoni smjeteni u kruga zatvora. Mogue da su ovo bili i prvi znaci buenja ekoloke svijesti na zenikom podruju, dodue, u funkciji jedne sasvim druge namjere. Opinske vlasti su napravile i elaborat o tome kako iskoristiti postojee kapacitete. Predvieno je samo zadravanje funkcije istranog zatvora, a postojei objekti bi se iskoristili za privredne djelatnosti. Zaposleno osoblje, vaspitai, straari i ostali bi zajedno sa osuenicima bili razmjeteni u druge zatvore na podruju BiH i Jugoslavije. Pokretai inicijative za izmijetanje zatvora uloili su dosta energije nastojei da dokau opravdanost svojih namjera, pri emu su se pozivali na graene Zenice, govorei da je to i njihov dugogodinji san. Slina inicijativa je pokrenuta i 1976.g. sa istim argumentima, kao i posljednja pred rat 1991.g. kada je Skuptina opine Zenica zatraila da se o ovom izjasni Skuptina BiH. U posljednjem periodu vie se nisu uli ozbiljni glasovi za dislokaciju zatvora. U svakom sluaju, i pored ranije navedenih, prostornih, ekolokih i sigurnosnih argumenata, treba znati da izmijetanje zatvora podrazumijeva i gradnju novog, sa svim odgovarajuim uvjetima za osuene osobe, to sigurno iziskuje velika materijalna sredstva, o emu eventualne nove inicijative moraju voditi rauna.

143

Slavko Mari - Period 1992 - 2008

PERIOD 1992 2008


Dogaaji koji su prethodili agresiji na Bosnu i Hercegovinu imali su svoj odraz i u KPD-u Zenica. Propaganda o ugroenosti pojedinih naroda, insistiranje na tome da jedan narod ivi u jednoj dravi, formiranje autonomnih regija, kulturnih autonomija, zatim glasanje o nezavisnosti i proglaenje samostalne drave Bosne i Hercegovine, neminovno su uticali na atmosferu meu osuenima, ali i zaposlenim licima u zatvoru. Dolazi do podvajanja na nacionalnoj osnovi, zbliavaju se osueni i zaposlenici iste nacionalnosti, osuene osobe trae premjetaj u zatvore koje se nalaze u sredinama u kojima preovladava njihova nacionalnost. Ovo je posebno karakteristino za osuene osobe -pripadnike srpske nacionalnosti, koje trae premjetaj u KPD Foa, istiui da se u Zenici ne osjeaju sigurno i da ele sa svojim narodom izdravati kaznu. Ve krajem 1991.g. i poetkom 1992.g., gotovo treina zaposlenih odlazi u penziju, njih ukupno 95.1 Svi su penzionisani pod privilegiranim uvjetima koji su vaili za zaposlene u kazneno-popravnim ustanovama. Veina radnika je bila u dobi do 45 godina i vjerovatno bi nastavili dalje raditi da nisu bili na pomolu dogaaji koji su ubrzali njihovu odluku o penzionisanju. Neposredno prije poetka i u prvim mjesecima rata, jedan broj zaposlenih je preko noi napustio grad, svoja radna mjesta, kue i stanove. Na ovaj nain je KPD Zenica napustilo 66 osoba, uglavnom srpske nacionalnosti. S druge strane, desetine mlaih zaposlenika, prije svega iz Slube strae, mobilizirano je u TO, a sve to je uticalo da se broj zaposlenih u zatvoru vie nego prepolovi. Dogaaji koji su se odvijali neposredno prije poetka rata nisu, naravno, ostavili ravnodunim ni osuene osobe koje su ve od marta 1992.g. poele sa pojedinanim otkazivanjem poslunosti, a zatim trajkovima i postavljanjem barikada na krugu zatvora. Kada su se poetkom aprila desili prvi vei oruani sukobi, svi osuenici su zapoeli masovni trajk, odbili su da rade i traili da budu puteni na slobodu, obrazlaui to brigom za svoje porodice. Briga za porodice bio je prvi razlog koji su osueni isticali u elji da se oslobode, a nakon toga potreba da se brani kuni prag i domovina. trajk je prerastao u pobunu koja je zapoela tako to se jedan broj osuenih odbio povui sa sportskog poligona. Ostali su ih u poetku obezbjeivali ebadima, hranom i ostalim potreptinama, a zatim im se gotovo svi pridruili. Zajedno su bili jai, jedni druge su hrabrili, a svima je bio isti cilj - izvriti pritisak, iskoristiti date okolnosti i izai iz zatvora. I pored najbolje volje jednog dijela osuenih, koji su nastojali smiriti situaciju i kanalisati zahtjeve, situacija je ubrzo izmakla kontroli pa je otpoela ruilaka akcija u kojoj su paljena ebad i namjetaj,
1

Arhiv KPZ 145

Slavko Mari - Period 1992 - 2008

unitavano sve to je bilo pod rukom. Tog aprila se i posljednji put uo otkucaj kaznionikog sata, koji je vie od sto godina pokazivao tano vrijeme; u ruilakom strampedu potpuno je uniten. Nakon to je provaljena zatvorska apoteka, iz koje su uzeti opijati, jedan broj osuenih se drogirao, to je pobuni dalo novu, ruilaku dimenziju i tom prilikom je zabiljeena i prva rtva stradao je osuenik usljed predozranja. Osuene osobe su se bezobzirno ponaale, uspostavljajui svoju vlast u pojedinim dijelovima zatvora, vrei kontinuirani pritisak na upravu, traei da se oslobode i prijetei da e zapaliti cijeli Dom, to je zbog drvenih podova i krovova bilo lako izvodivo. Uprava zatvora je bila pod velikim pritiskom. Bilo je neophodno to prije smiriti pobunu, to je bilo teko izvodivo bez ugroavanja ivota osuenih, ali i radnika Doma, posebno strae. Nasilno guenje pobune ipak nije dolazilo u obzir, jer je u zatvoru ostao samo manji broj zaposlenih lica, a s druge strane, osuene osobe su bile izuzetno motivirane da istraju u svojim zahtjevima, jer je postavljeni cilj - sloboda, bio vrijedan svakog rizika. Preostalo je samo da se situacija, koliko je to mogue, dri pod kontrolom i da se onemogui masovni bijeg ili paljevina zatvora. O svemu ovome izvijeteni2 su Ministarstvo pravde i Vlada u Sarajevu. Meutim, problemi sa osuenim osobama u zenikom zatvoru nisu mogli bili prioritet u prvim danima agresije. Ponovo su poele pekupacije o tome da e se zatvor rasformirati, da e osuene osobe biti putene, a da e se objekti pretvoriti u kasarne. Opinska i vojna vlast su tih dana obilazile zatvor, vrile preglede i mjerenja. Mogue da je namjera bila iskoristiti konfuziju koja je nastala poetkom rata i ostvariti stare snove o ukidanja zatvora. Meutim, sve nedoumice u pogledu daljenjeg opstanka zenikog zatvora rijeene su Uredbom Predsjednitva BiH izdatom 2.6.1992.g. pod brojem 1178/92 . Uredba sa zakonskom snagom odreuje da Zakon o izvrenju krivinih i prekrajnih sankcija vai i za vrijeme neposredne ratne opasnosti i ratnog stanja, te da kazneno-popravne ustanove, meu njima i prije svih, zeniki zatvor, nastavljaju sa radom. Dalje je odreeno da e lica, suena na kazne zatvora preko godinu dana, kaznu izdravati u kazneno-popravnom domu, zatim da se osuenim za vrijeme ratne opasnosti uskrauju odreena prava i beneicije, kao to je naknada za rad i vanjske pogodnosti. A ono to je pobunjenike posebno zanimalo, bila odredba, po kojoj se svim osuenim osobama, koje su pozvane na sluenje vojnog roka, izvrenje kazne prekida dok traju ratne opasnosti. Uredba se odnosila samo na osuenike kojima je kazna zatvora izreena u trajanju manjem od tri godine.
2 Arhiv KPZ 146

Slavko Mari - Period 1992 - 2008

Slavko Mari - Period 1992 - 2008

147

Slavko Mari - Period 1992 - 2008

Nakon primjene Uredbe, na izdravanju kazne ostaje svega ezdesetak osuenih, koji su imali kaznu zatvora duu od tri godine. Svi ostali su napustili zeniki zatvor i veina je mobilizirana u jedinice A BiH. Mnogi sudionici pobune su se tih dana mogli vidjeti u zenikim kaiima sa kalanjikovim, nemarno prebaenim preko koljena. Jedan mali broj otputenih je uskoro napravio nova krivina djela i ponove se naao u zatvoru, ali velika veina je asno sluila u jedinicama u koje su pozvani. Naknadno, po zavretku rata, svim osuenicima koji su mobilizirani na ovaj nain, oproten je preostali dio neizdrane kazne. Jedan dio zatvora je ve u poetku agresije ustupljen vojnim vlastima. Ve u junu 1992.g. vojne vlasti su preuzele Peti paviljon, pretvorivi ga u logor za ratne zarobljenike, a nakon toga, u septembru iste godine, preuzele su i prizemlje Prvog, kao i jedan sprat Drugog paviljona, koji su pretvoreni u vojne pritvore. Potpuni nadzor i upravljanje nad ovim objektima imala je vojna vlast, pod punom kontrolom A BiH, dok slubeno osoblje zatvora nije imalo dozvoljen pristup u prostore pod kontrolom vojske. Nekoliko godina kasnije, kada je otkriveno da su vojne vlasti skrivale dva pripadnika srpske nacionalnosti, mnogi su zbog ovoga optuivali zatvorsku upravu, koja nije ni znala za ovaj sluaj. KPD Zenica je, pored objekata koji su ustupljeni za potrebe odbrane, dao svoj doprinos i u opremi, pa je tako za potrebe TO na samom poetku rata dato 353 dugih cijevi, 87 kratkih cijevi, 95.680 metaka, 500 uniformi i 3 slubena automobila.3 Proizvodnja u industrijskim pogonima je zbog trajka obustavljena ve u aprilu 1992.g., a nakon toga nije vie bilo ni mogunosti, niti razloga da se ponovo pokree. Potpuno pusti pogoni su djelovali sablasno, sve dok nije sazrela ideja da je tu mogue organizirati namjensku proizvodnju za vojne potrebe. Krajem 1992.g. livnica, brusiona i djelomino ostali pogoni, ponovo su oivjeli, proizvodei umjesto poznatih kapa, kouljice za granate. Na ovim poslovima je, pored radnika KPDa, mobilizirano i stotinjak radnika eljezare Zenica, koji su prije rata obavljali sline poslove u livarstvu. Namjenska proizvodnja za potrebe odbrane BiH je bila pod kontrolom vojnih vlasti, koje nisu imale povjerenja u osuena lica, pa su sve poslove na livanju i bruenju iskljuivo obavljale civilne osobe. S obzirom da se radilo o namjenskoj proizvodnji, vojne vlasti su strahovale da bi osueni, posebno, oni neprijateljski raspoloeni, mogli vriti sabotae na postrojenjima. Tek nakon niza razgovora i ubjeivanja sa vojnim vlastima, od sredine 1993.g. i osuene osobe se zapoljavaju u namjenskoj proizvodnji. Rad osuenih u namjenskoj proizvodnji je organiziran na dobrovoljnoj osnovi i niko nije primoravan da radi na ovako osjetljivim radnim mjestima. Velika veina osuenih je rado prihvatila mogunost da radi na ovim poslovima, smatrajui to i svojom patriotskom obavezom.
3

Arhiv KPZ 148

Slavko Mari - Period 1992 - 2008

Naalost, nije bilo mogue dugo drati u tajnosti da se u zatvorskim pogonima odvija namjenska proizvodnja, zbog ega je KPD tokom cijelog rata gaan iz razliitih artiljerijskih orua. Desetine granata pale su u krug zatvora, a nekoliko njih pogodilo je upravo dio krova na Prvom paviljonu gdje je poela pobuna osuenih. Sreom, granate su pale godinu dana nakon toga. Pogoeni su i proizvodni pogoni, ali nije nanesena vea teta koja bi prouzrokovala prekid proizvodnje. S obzirom na debele zidove i ogromne podrume, zeniki zatvor je u improviziranim sklonitima mogao pruiti sigurnu zatitu svim zaposlenim, ali su ljudi nerado koristili ove prednosti zbog velike hladnoe koja je izbijala iz podrumskih zidova. Naime, ve prije poetka rata uprava Doma je u velikom podrumu stare upravne zgrade napravila pristojno sklonite. Postavljene su klupe, uvedeni svjetlo, voda i telefonske linije, a sve s ciljem da boravak u sluaju potrebe bude to podnoljiviji. Meutim, na jedno nije raunala, a to je stogodinja memla zatvorskih zidova. To su mogli znati samo osuenici koji su kanjavani postupkom u isusovaama u podrumu Drugog paviljona. Ve prilikom prvih ratnih dejstava u okolini Zenice, svim zaposlenim, zajedno sa osuenim licima, nareeno je da siu u pripremljeno sklonite kroz otvor koji se nalazi u krugu zatvora ispred Prvog paviljona. S obzirom da je bio ljetni dan i temperatura vazduha preko 30 stepeni, u prvi mah se boravak u podrumu uinio prijatan. Meutim, ve nakon petnaestak minuta je postalo hladnije, a nakon pola sata svi su cvokotali od hladnoe i teko disali zbog vlanog vazduha, pa je dalji boravak postao neizdriv. Nakon jo jednog ili dva pokuaja da se ljudi na ovaj nain zatitite od granatiranja, u sklonite vie niko nije ulazio, jer se inilo da je opasnije biti u sklonitu, nego se izlagati udarima granata.

149

Slavko Mari - Period 1992 - 2008

OSUENI Uredba Predsjednita BiH iz juna 1992.g. sadravala je odredbu prema kojoj na izdravanje kazne nisu ni upuivani osuenici kojima je ve izreena kazna u trajanju manjem od tri godine. Sve ovo imalo je odraza i na broj osuenih koji su se nalazili na izdravanju kazne, tako da se nakon primjene Uredbe broj osuenih kretao oko ezdeset. Kaznu su nastavili izdravati samo osueni za najtea krivina djela, kojima su izreene kazne zatvora u trajanju duem od tri godine. Nezadovoljni injenicom da im pomenutom uredbom nije omoguen prekid kazne, preostali osuenici su svakodnevno vrili pritisak, traei da im se omogui izlazak iz zatvora, pri emu su najee isticali argumente da ele uestvovati u odbrani zemlje i zatiti svoje porodice. Kada je redovno snabdijevanje osnovnim ivotnim namirnicama dolo u pitanje, iznosili su argument da im uprava nije u ustanju obezbijediti tri redovna obroka prema propisanim tablicama ishrane. Iako je imala razumijevanja za zahtjeve osuenih, uprava zatvora nije bila ovlatena, niti je namjeravala da ih oslobodi daljeg izdravanja kazne, samo je poduzela pojaane mjere opreza. Pregled kretanja broja osuenih tokom ratnog perioda Godina 1992.g. 1993.g. 1994.g. 1995.g. Primljeno 120 87 152 178 Otputeno 410 62 107 127 Prosje an broj 60 70 140 180

Industrijski pogoni su poetkom rata prestali sa radom, a jedan broj osuenih je i dalje obavljao neophodne poslove u kuhinji, veeraju, poljoprivrednom imanju, na ienju i odravanju. Mada je Uredbom ukinuta svaka naknada za rad osuenih, kompromis je naen tako da im je dijeljeno od 5 do 10 cigareta dnevno i 2 bona za kafu, koju su mogli popiti u kantini Doma. Ovih nekoliko cigareta i kafa u to vrijeme je znailo mnogo i istovremeno omoguavalo potrebnu radnu snagu. Inae, poznato je da ogromna veina osuenih ne bi mogla funkcionirati bez cigareta i kafe, pa se uprava osjeala obaveznom, bez obzira na okolnosti, da osuenima obezbijedi ove artikle. Sa ishranom osuenih nije bilo veih problema sve do blokade grada, sredinom aprila 1993.g., kada se zbog neredovnog snabdijevanja namirnicama broj obroka smanjuje sa tri na dva dnevno. U nekoliko navrata situacija je bila krajnje kritina, kada je Dom imao hrane samo za dan-dva, ali je uvijek u posljednji as stizala pomo od opine ili od korpusa. Da uprava nije mogla obezbijediti osnovnu ishranu osuenih bila bi primorana svim osuenicima otvoriti kapije zatvora i pustiti ih da se sami snalaze, to, vjerovatno, ne bi bilo bezazleno po okolinu.
150

Slavko Mari - Period 1992 - 2008

Ostaje zabiljeen podatak da su i nakon svih racionaliziranja tablica ishrane, u vrijeme najvee krize krajem 1993.g. i poetkom 1994.g., osueni, izmeu ostalog, dobijali po 520 grama hljeba dnevno, to je koliina o kojoj su graani Zenice, pa i zaposleni u KPD-u, mogli samo da mataju. Struktura osuenih koji su na izdravanje kazne doli tokom rata bila je bitno drugaija od uobiajene. Veina osuenih dolazi zbog izbjegavanja mobilizacije, zatim uea u neprijateljskim jedinicama i injenja tekih krivinih djela tokom ratnih dejstava. Meu ovim kategorijama speciini su bili pripadnici sekte Jehovini svjedoci, koji su iz religioznih ubjeenja odbijali da prime oruje, pa su tako potpadali pod udar zakona i sueni na kazne zatvora od 1 do 2 godine. U drugoj polovini 1992.g. na izdravanje kazne dolaze i pripadnici srpske nacionalnosti, sueni zbog uea u paravojnim formacijama i zarobljeni u borbama oko Zenice. Poslije aprila 1993.g. i sukoba A BiH i HVOa na izdravanje kazne dolaze i osuenici hrvatske nacionalnosti, tako da se jedni pored drugih nalaze pripadnici svih zaraenih strana. Zbog bojazni od odmazde, prva grupa osuenih lica srpske nacionalnosti izdvojena je u posebne prostorije. Kada zbog ogranienih smjetajnih kapaciteta vie nije bilo dovoljno prostora, uprava se odluila na zajedniki smjetaj svih, bez obzira na nacionalnost. Sada su se svi nalazili zajedno ne samo u istom zatvoru, nego i u istim sobama, krevet do kreveta. Teko je za povjerovati, ali gotovo da nije bilo niti jednog pojedinanog incidenta meu osuenima, pripadnicima suprotstavljenih vojnih formacija. Meutim, kada je trebalo izvriti odreene pritiske na upravu zatvora, onda se posezalo i za argumentom nacionalne ugroenosti, to je bio obrazac ponaanja za sve tri etnike skupine, pri emu je postojala preutna saglasnost da se to radi bez obzira na stvarno stanje, a sve s ciljem oslobaanja od kazne ili bar ublaavanja uvjeta. Veina osuenika koji su sueni zbog uea u neprijateljskim vojnim formacijama kaznu nije izdrala do kraja. Uglavnom je funkcionirao sistem razmjene ratnih zarobljenika, pri emu bi se prethodno donijela odluka o aboliciji po slubenoj dunosti, po kojoj se odreena lica imenom i prezimenom oslobaaju od daljeg izvrenja kazne s ciljem razmjene.

151

Slavko Mari - Period 1992 - 2008

je naeno tako da su te osobe premjetene na zatvorsku ekonomiju u Begovom Hanu, gdje su obavljale razne poslove. Omogueno im je da dobiju sve ono to i osuena lica - hranu, cigarete i kafu. Oni su u potpunosti potovali kuni red, ak vie od osuenih, jer je dogovor o gostoprimstvu vaio samo u sluaju primjerenog ponaanja, dok bi u suprotnom bili primorani napustiti ekonomiju. Po svojoj volji su mogli otii kada su htjeli, jer uprava nikoga nije primoravala da prisilno napusti to utoite. Osueni kojima je istekla kazna najee su tu boravili nekoliko mjeseci, dok se nisu stvorili uvjeti za odlazak kuama, ali za par osuenika se boravak produio na nekoliko godina. To su bili osuenici srpske nacionalnosti, koji su na ovaj nain izbjegavali mobilizaciju u vojsku RS. Program resocijalizacije je tokom ratnog perioda bilo mogue samo djelomino realizirati. U prvom planu je bilo preivljavanje i ouvanje osnovnih resursa i funkcije zatvora. U ratu nije funkcionirao sistem klasiikacije u stimulativne grupe, nije bilo obrazovanja osuenih, zarade su im suspendirane, a zamro je i rad sekcija. Stanje se poelo postepeno normalizirati tek poetkom 1996.g. po okonanju rata. Ponovo se uvode naknade za osueniki rad, klasiikcija i ocjenjivanje osuenih, a omoguuje se i kolovanje. Struktura prema krivinim djelima poprima uobiajeni izgled, najvie je osuenih za imovinske delikte, zatim krvne, pa razbojnitva i silovanja. Tokom ratnog i perioda neposredno poslije rata doneseno je vie odluka o pomilovanju i amnestiji. Pojedinim kategorijama je u cijelosti oproten preostali dio kazne, nekima treina, a vrlo esto je pozitivno odgovarano na individualne molbe osuenih, to su bile povoljne okolnosti za osuenike kojima je izricana kazna zatvora u viegodinjem trajanju. Zahvaljujui pomilovanjima mnogi nisu izdrali ni polovinu izreene kazne, a biljeimo nekoliko sluajeva gdje su izdrali manje od jedne treine. Broj osuenih na izdravanju kazne se postepeno poveavao, tako da je u prvoj godini poslije rata na izdravanje kazne dolo 176 osuenih, a 2000.g. ve 1148. Uporedo sa poveanjem broja osuenih poveavan je i smjetajni kapacitet zatvora, kako bi svi osuenici u spavaonicama imali prostor od 4m2, to je propisano federalnim standardima o uvjetima izdravanja kazne zatvora. Sve do 2000.g. kapaciteti su bili vei od brojnog stanja, da bi poslije te godine broj osuenih konstantno prelazio kapacitete i to za 10% do 20%. Obnovljeni su svi objekti koji su bili devastirani u ratu, ali i dalje postoji problem smjetaja, jer se broj osuenih kontinuirano poveava.

153

Slavko Mari - Period 1992 - 2008

U tabeli prikazujemo kretanje broja osuenih u periodu 1996 - 2005 Godina 1996. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. Doli 176 330 371 584 1148 1241 1150 1164 1141 993 Otputeni 123 183 401 561 1048 1068 1027 1131 1091 994 Prosje an broj osu enih 200 240 310 320 350 500 620 630 680 700

CAR

Malo ih je koji su u posljednjih 40tak godina boravili u zenikom zatvoru, a da nisu uli za Ibrakovi Huseina, zvanog Car. Kad se ue kroz glavnu kapiju zatvorskog kruga, prvo to e se vidjeti bie, najverovatnije, Car u svojoj karakteristinoj, polusagnutoj pozi kako sa metlom u ruci isti svoj rejon ispred Prvog paviljona. Uvijek nasmijan, spreman na razgovor, sa lakoom i predanou, on ve decenijama obavlja posao ienja zatvorskog kruga. Izuzetak je proljeno doba kada se Car posveuje cvijeu pa je tada i njegovom zaslugom zatvorski krug pun raznolikog cvijea, a posebno rua, koje on najvie voli. Car je do sada izdrao oko etrdeset godina kazne i poznat je po tome, jer za 120 godina postojanja zenikog zatvora, niko nije vie vremena od njega proveo iza tih zidina. Poeo je sa sitnim kraama i prevarama za koje je dobijao zatvorske kazne
154

Slavko Mari - Period 1992 - 2008

u trajanju od po nekoliko mjeseci. Nastavio je sa tekim kraama i prevarama, za koje je osuivan na kazne od po nekoliko godina, da bi na kraju dobio kaznu od 15 godina zbog tekog sluaja razbojnitva. Osuivan je 22 puta, a ukupna duina izreenih zatvorskih kazni iznosi 63 godine, upravno onoliko koliko sada ima godina. Vrlo rano je ostao bez roditelja, a bez pomoi rodbine i prijatelja bio je primoran ve u najranijoj dobi da sam sebi obezbjeuje sredstva za ivot. U poetku je to inio tako to je drugima istio kue i bate, okopavao vonjake i sadio cvijee, a kako je tih poslova bivalo sve manje, i kako su svi odreda bili loe plaeni, u Caru je postepeno sazrijevala ideja da se sredstva za ivot mogu osigurati i na drugi nain. Istina, uz odreeni rizik na koje je on bio spreman. Sa nepunih 18 godina, nakon niza sitnih kraa i prevara, dolazi u Vaspitnopopravni dom za maloljetnike Stolac, gdje je i dobio nadimak Car. Maloljetnici inae imaju obiaj da jedan drugom daju nadimke, koji su gotovo uvijek podrugljivi, ali su esto i odraz karaktera neke osobe. Ibrakovi Husein je nadimak Car dobio jednog popodneva za vrijeme obavezne radne akcije. Kada je vaspita upitao maloljetnike da li su zadovoljni hranom, koja je tog dana zbog tekih poslova bila obilnija, Husein je odgovorio da je hrana kao za careve i od tada je on za sve svoje zatvorske drugove samo Car, a malo ko zna njegovo pravo ime i prezime. Meutim, nadimak Car vrijedi samo za zatvor. Za vrijeme kratkih izleta na slobodu opet postaje Ibrakovi Husein. Cijeli ivot Car je imao svoje snove koji se nekome mogu uiniti kantradiktorni, ali svijet u kome je ivio, odrastao i provodio zatvorske dane razumije Cara i njegove ivotne vizije. Iznad svega je elio da se uspjeno bavi kriminalom, a zatim i da osnuje porodicu, da ima djecu i da ivi mirnim porodinim ivotom. Prvi dio svojih snova vrlo brzo je ostvario. Poeo se profesionalno baviti kriminalnim radnjama i trudio se da bude dobar. Pravio je planove za krae i prevare, i smiljao naine kako da ne bude uhvaen. Bilo je to njegovo ivotno opredjeljenje; volio je to to radi i u svemu tome je uivao. Posebno je volio prevare i lana prestavljanja. Niz krivinih djela je poinio tako to je nosio uniformu portira, potara, oicira, hode ili revizora, kao da je, nosei uniformu, traio i dobijao neki novi identitet. Na njegovu alost, upravo je uniforma koju je nosio esto pomagala organima gonjenja da ga lake identiikuju kao poinioca krivinog djela. I po ovome vidimo da Car ba i nije bio neki visokosoisticirani kriminalac. Prema sopstvenom priznaju, najvie uspjeha je imao oblaei se kao hoda. Ljudi su lako nasjedali na njegovu priu da je opljakan i da mu je potreban novac za put i hranu. Zatvorske dane je kratio matajui o porodinoj srei. U poetku je pravio
155

Slavko Mari - Period 1992 - 2008

planove da velikim poslom obezbijedi dovoljno novaca da kupi imanje, da se oeni i da ima djecu. Kako su planovi o velikim poslovima najee zavravali u elijama zenikog zatvora, on ih je modiicirao, tako to je traio enu koja ve ima imanje i djecu. Bio bi zadovoljan sa 10tak dunuma zemlje i to vie djece, jer bi se za svako nalo posla. Na imanju je elio saditi cvijee i uzgajati voke. Prve kontakte sa potencijalnim izabranicama svog srca uspostavljao je iskljuivo potom. Skupljao je sve mogue informacije o rastavljenim enama i udovicama, itao line oglase u novinama, pratio izvjetaje o nastradalim iza kojih su ostale ene i djeca i traio podatke od zatvorskih prijatelja. U isto vrijeme igra na vie karata pa alje pisma na razliite adrese i govori o sebi kao nesretnoj osobi koja zbog obaveza i ivotnih okolnosti nije stigla da oformi svoju porodicu. Sebe predstavlja u boljem svijetlu, iz zatvora alje fotograije koje su snimljene na slobodi, esto u odijelu sa putnom torbom ili u uredu za kancelarijskim stolom, tako da djeluje kao poslovan ovjek. Ve nakon nekoliko razmijenjenih pisama Car, u pravilu, svakoj eni nudi brak, to je moda bio i klju njegovog uspjeha. U poetku dopisivanja nikada nije govorio da je u zatvoru. Tek kada bi meusobni odnos doao u fazu kada je to bilo nemogue izbjei, skrueno bi priznao da se nalazi u zatvoru i da je osuen zbog saobraajne nesree koju je skrivio ili pak zbog toga to je svoj ivot zaloio spaavajui prijatelja i pritom nekoga malo povrijedio. Priznanje da se nalazi u zatvoru bio je prvi kritini trenutak svake njegove veze. Reakcije su esto bile ekstremne, pa bi svaki kontakt sa Carem bio trenutno obustavljen ili bi se osoba jo vie vezala za njega, alei njegovu gorku sudbinu. Drugi kritini trenutak je bio susret, najee u domskoj razgovornici (sala u kojoj osuenici primaju posjete), koji je znao biti razoaravajui i za Cara i za njegovu nesuenu enu. Ponekad samo za Cara, a najee za enu. Ipak, slijedom zakona velikih brojeva, Car je iz mnogo pokuaja, nikada ne odustajui, uspio da ostvari vie uspjenih veza, koje su razliito trajale. U pravilu, to je due ostajao u zatvoru veze su bile trajnije i obrnuto. Odlaskom na dopust ili otputanjem sa izdravanja kazne veza je dolazila u krizu zbog toga to je na slobodi prioritet uvijek davao kriminalu, a pomalo zanemarivao porodicu. Mnogobrojne su zgode koje je Car doivljavao u svojim pokuajima da nae srodnu duu. Jedna od interesantnijih je ona kada se predstavio kao vaan poslovni ovjek, koji ima vrlo malo slobodnog vremena i koji radi u jednoj vrlo vanoj ustanovi. Naravno, adresa ustanove u kojoj je radio bila je Sarajevska ulica broj 36, ali sreom, malo koja od Carevih izabranica je znala da se na toj adresi nalazi uvena zenika kaznionica. Odlagao je trenutak prvog susreta do dobijanja nagradnog izlaska, a kako se to vrijeme oduilo zbog manjih greaka u ponaanju, jedna od carevih izabranica je bila nestrpljiva i poeljela je da ga vidi. Slijedom adrese
156

Slavko Mari - Period 1992 - 2008

na koju je slala pisma, jednog dana se obrela u Sarajevskoj broj 36, ne pomiljajui da se nalazi pred ulazom u zeniki zatvor. Na kapiji je skrueno pitala kako bi mogla doi do Ibrakovi Huseina. Straar je pitao da li je njena posjeta najavljena, a kada je dobio odgovor da nije i da se ena nalazi samo u prolazu, rekao je da nikako ne moe doi do Ibrakovia. Kako je uobiajeni postupak da sve posjete moraju biti ranije najavljene i odobrene, ena je otila neobavljena posla, ali u uvjernju da je Car vrlo vana osoba do koje se ne moe lako doi. U narednom pismu mu je priznala da ga je mnogo poeljela i da je htjela da ga iznenadi posjetom, ali joj nisu dozvolili, jer se prethodno nije najavila. U isto vrijeme, moli ga da joj oprosti to je malo sumnjala u njega, jer se nakon dolaska u Zenicu uvjerila da je sve to joj je govorio istina, i da, ako ikada bude imao vremena, navrati u njeno selo. Car se do sada enio 11 puta, ali jo uvijek trai onu pravu. Sa izdravanja kazne izlazi 2016. godine.

Iz pisma upuenog Caru

UPRAVNA STRUKTURA Iako je broj osuenih sredinom 1992.g. viestruko smanjen kako bi zatvor mogao normalno funkcionirati, i dalje su bili potrebni vaspitai, straari, kao i medicinski radnici. Krajem 1992. i poetkom 1993.g. u KPD-u Zenica ostalo
157

Slavko Mari - Period 1992 - 2008

je samo 137 zaposlenih,4 od ega 80 straara i samo dva slubenika za tretman, to nije bilo dovoljno za normalno funkciniranje ustanove. Rjeenje je naeno u privremnom angairanju penzionisanih radnika Doma, koji su ranije radili kao vaspitai, straari i livci. Zaposleni u Domu su tokom rata iznijeli veliki teret na svojim pleima, jer su u vanrednim okolnostima uspjeli da sauvaju resurse i obezbijede funkcioniranje ustanove. To u svakom sluaju nije bilo lako, jer je trebalo gotovo etiri godine, svaki dan, bez odmora i bez plate dolaziti na posao i rjeavati probleme. Posebnu tekou predstavljalo je obezbjeenje osnovnih ivotnih namirnica za osuene osobe. Pored toga, trebalo je iznai mogunost i da se zaposlenima prui odreena nadoknada za napore kojima su svakodnevno izlagani. Veze sa Ministarstvom pravde u Sarajevu su bile pokidane, a u ratnim okolnostima pomo sa te strane se nije ni mogla oekivati, s obzirom na blokadu Sarajeva i stanje u kome se grad nalazio. Upravi zatvora je ostalo da sama pokua iznai rjeenja, a djelomian izlaz je naen u postojeim proizvodnim kapacitetima. Prvo je stavljena u funkciju pekarska pe, to je omoguilo redovno snabdijevanje osuenih vrlo kvalitetnim hljebom. U isto vrijeme, vrene su usluge peenja hljeba za pojedince i ustanove, pri emu je uur ostajao Domu. A kako je pekara radila i danju i nou, povremeno su i zaposleni obezbjeivani branom. Ponovo se okolinom irio miris peenog hljeba iz kaznionike pekare, koji je posebno bio opojan u gladnoj godini blokade grada. Nakon to je dio pogona stavljen u funkciju namjenske proizvodnje, tadanji upravnik Doma Jusuf eta insistirao je da se preostali neiskoriteni kapaciteti livnice iskoriste za proizvodnju nekih asortimana za civilne potrebe, koji bi se prodavali na tritu. Izlaz je naen u lijevanju pei na vrsto gorivo, koje su u ratno vrijeme, zbog poznatih okolnosti, bile vrlo traene. Angaovan je penzionisani ininjer Pana Mirko, strunjak za ljevarstvo, koji je uspio projektirati vrlo kvalitetnu pe, koja se pod nazivom Onix izlijevala u hiljadama komada, uglavnom, za potrebe razliitih humanitarnih organizacija. Sredstva dobijana od prodanih pei sluila su izmeu ostalog za odravanje funkcije zatvora i za ishranu osuenih, kao i za skromnu pomo zaposlenim licima. Ve tokom rata u stalni radni odnos je primljeno vie lica, meu njima i nekoliko ranije zaposlenih u KPD-u Foa, koji su preuzeli obaveze, sline onima koje su imali u foanskom zatvoru. Kroz ratni period zatvor je funkcionirao tako to je odravao samo najosnovnije funkcije, a povratkom mirnodopskog stanja
4

Arhiv KPZ 158

Slavko Mari - Period 1992 - 2008

revitaliziraju se svi privremeno zamrli segmenti. Ubrzano poveanje broja osuenih lica, liberalizacija uvjeta izdravanja kazne, kao i potrebe Privredne jedinice i drugih slubi, stvorile su prostor za angairanje strunih ljudi, koji su mogli odgovoriti naraslim zahtjevima. Na upranjena radna mjesta zapoljavani su novi ljudi, ovdje se prije svega radi o Slubi za preodgoj, Slubi strae i Zdravstvenoj slubi. Vie od 80% zaposlenih u ovim slubama prije rata nije radilo na poslovima izvrenja kazne. Zbog smanjenih potreba samo se u privrednoj jedinici Novi ivot nije poveavao broj radnika u odnosu na predratni period. Naprotiv, jedan broj je premjeten u druge organizacione jedinice. Nasuprot tome, povean je broj zaposlenih koji neposredno rade sa osuenim osobama u Slubi strae, Slubi za preodgoj i Zdravstvenoj slubi. KPD Zenica u ovom trenutku, na poetku XXI vijeka, ima sposoban i struan kadar koji je u stanju da odgovori naraslim potrebama i da uloi maksimalne napore u ostvarivanju svoje osnovne funkcije - da uva i preodgaja osuene osobe. Da bi ostvarili ovaj teak, ali i plemenit zadatak, pored stalno zaposlenih angairane su i osobe koje nisu u stalnom radnom odnosu, a obavljaju poslove neophodne za ivot osuenih lica, kao to su ljekari specijalisti, stomatolozi, treneri za pojedine sportske discipline, uitelji, profesori, instruktori za strunu nastavu, voditelji kurseva stranih jezika, i drugi. Organizaciona Broj jedinica zaposlenih Sluba strae 195 Privredna jedinica 34 Pravni poslovi 29 Sluba za preodgoj 24 Zdravstvena sluba 13 Ekonomski poslovi 63 Ukupno 358
Zaposleni po organizacionim jedinicama 2006.g.

POBOLJANJE UVJETA IZDRAVANJA KAZNE Vea panja uvjetima izdravanja kazne poela se poklanjati tek sa prodorom novih shvatanja, po kojima resocijalizacija osuenih obavezno ukljuuje i propisivanje minimalnih standarda o ivotnom prostoru. Ova ideja je naglaena i u Zakonu o izvrenju krivinih sankcija iz 1998.g. gdje je propisano da osuene osobe treba da kaznu izdravaju u primjerenim uvjetima, pa je to konkretizirano kroz
159

Slavko Mari - Period 1992 - 2008

propise o minimalnom prostoru, dnevnom svjetlu, pristupu tekuoj vodi i ostalim elementima koji ine osueniki standard. Da bi uvjete u kojim osueni izdravaju kaznu bar donekle pribliili savremenim intencijama, trebalo je, prije svega, velike zajednike spavaonice pretvoriti u manje jedinice. Od postanka zatvora sobe nisu bitnije mijenjale izgled. U njima je konstantno boravilo od 100 do 300 osuenih, a samo je od broja lica na izdravanju kazne zavisilo koliko e prostora oko sebe imati jedno osueno lice. Krajem devedesetih godina pokrenuta je inicijativa da se obezbijede sredstva kojima bi se izvrila temeljna unutranja rekonstrukcija objekata i kako bi se ogromni prostori pretvorili u manje sobe. Prvo je na red doao Peti paviljon koji je tokom rata bio pod upravom vojnih vasti, pa kako su unutrnji prostori bili devastirani, nakon rata nije ni mogao posluiti za smjetaj osuenih. Rekonstrukcijom Petog paviljona osigurani su optimalni uvjeti za smjetaj maloljetnika. Lijevo krilo je adaptirano u jednokrevetne sobe, od kojih je svaka imala umivaonik i WC, dok je u desnom krilu dograen jo jedan sprat i napravljene sobe sa tri do pet kreveta. U prizemlju su adaptirani prostori za objedovanje, gledanje TV, itaonicu i slobodne aktivnosti. Nakon adaptacije Petog paviljona prelo se na adaptaciju Prvog paviljona gdje su u postojeim velikim sobama kroz sredinu postavljeni hodnici i sa svake strane sedam do osam soba, sa dva, odnosno tri kreveta. Osim toga, prostori na prvom i drugom spratu, gdje su ranije bile kancelarije vaspitaa i sekcije, adaptirane su u sobe za smjetaj osuenih. Svaka soba je opremljena itisonom, stolom, stolicama i televizorom, a poto ovakav ambijent omoguava i veu intimu osuenih, dozvoljeno im je da na izdravanje kazne donesu razliite elektronske ureaje, kako bi konzumirali sadraje po svojoj elji. POBUNE U ZENIKOM ZATVORU Pobune osuenih su, takoe, jedan od naina reagiranja na zatvorsku situaciju, a najee nastaju kada postoji ire rasprostranjeno nezadovoljstvo nekim stanjem i kada meu osuenim postoji uvjerenje da se ekstremnim ponaanjem moe privui panja i iznuditi ostvarenje postavljenih ciljeva. Pobune obavezno sadre nasilno ponaanje, otkazivanje poslunosti, unitavanje materijalnih dobara, prijetnje slubenom osoblju i obavjetavanje javnosti o zahtjevima. Pobunama, osim elemenata koji se mogu shvatiti kao racionalni, a to je potreba da se i na ovakav nain pokua rijeiti neki problem, pogoduje i spremnost ne malog broja osuenih, da bez pravog razloga i povoda destruktivno djeluju. Ovakva agresija je vjerovatno
160

Slavko Mari - Period 1992 - 2008

rezultat frustracija koje mogu, ali i ne moraju, da se veu uz zatvorski embijent. U KPD-u Zenica su se do sada dogodile etiri velike pobune i to 1992.g., 1996.g. 2000.g. i 2003.g. Sve pobune, uz manje razlike, dogaale su se po istom obrascu, i to tako to bi grupa osuenika po ranijem dogovoru zauzela neke od prostorija, zabarikadirala se, a zatim pozivala i druge osuene da to isto uine. Ukoliko bi poziv ostao bez odjeka, postoji velika vjerovatnoa da se pobuna ugui u samom zaetku, pregovorima ili nasilnim provaljivanjem u zauzete prostorije. Meutim, ukoliko poziv prihvate osuenici iz drugih djelova zatvora i ako se stvori kritina masa osuenih, tada ve moemo govoriti o stvarnoj pobuni. Nakon zauzimanja prostorija, uobiajeno slijedi zahtjev da se razgovara sa viim organima vlasti, najee sa ministrom pravde, te iznoenje zahtjeva koji u prvoj fazi nisu dovoljno iskristalizirani, ali se uglavnom svode na uvjete izdravanja kazne i, kasnije, na traenje pomilovanja. Ovakvim zahtjevima je namjera da pokau da se organizatori pobune ne bore samo za svoje interese, nego i za interese svih, to je ustvari poziv ostalima da se pridrue pobuni i ostvare zajednike interese. injenice pokazuju da ovaj poziv uvijek ima odjeka, ne samo zbog oekivane koristi nego i zbog osuenike solidarnosti, kada vrijedi pravilo da je kukavica i meker onaj ko se ne pridrui i koji, kao takav, ne zasluuje potovanje osuenike zajednice. Istina je da ovom pozivu na solidarnost vrlo esto ne mogu odoljeti ni besprijekorni osuenici, ak i kada znaju da e snositi posljedice i da e im se ukinuti steene pogodnosti, osjeaj lojalnosti osuenikoj populaciji, ipak, preovladava. Dobri osuenici su pod posebnim pritiskom za vrijeme pobune i najsretniji su ako se ne moraju opredjeljivati ili ako se kojim sluajem nalaze na koritenju vanjskih pogodnosti. Pobunjenicima je prvi cilj da obavijeste javnost koja preko medija treba da stekne vizuelnu sliku pobune, pa im je zbog toga najvanije doepati se krovova, gdje su najuoljiviji. Destrukcija je uvijek bila sastavni dio pobune. Osueni unitavaju sve do ega dou: krevete, posteljinu, ormare, ebad, a nakon to se popnu na krov, obavezno ga pale, kako bi vizuelni utisak bio to upeatljiviji. Ukoliko u poetku destrukcija i nasilje i ne budu u prvom planu, oni su u sljedeim fazama pobune neizbjeni, jer je nemogue uspostaviti kontrolu i obuzdati unitavanje. Popratna pojava pobuna uvjek je i nasilje meu osuenima, jer se stanje bezvlaa i odsustva zatite slubenih osoba koristi za meusobne obraune, tako da u svakoj pobuni bude nastradalih i na ovaj nain. Pobuna stavlja u vrlo delikatan poloaj upravu zatvora, jer osueni otkazuju poslunost i unitavaju materijalna dobra. Po pravilu istiu da protiv uprave nemaju nita, ali da ona ne moe rijeiti njihove zahtijeve, zbog ega se obraaju viim instancama vlasti. Kao jedan od popratnih uvjeta pobunjenika je redovno istican
161

Slavko Mari - Period 1992 - 2008

zahtjev da ne budu disciplinski kanjeni, niti da snose bilo kakve druge posljedice, to je u sluaju udovoljenja zahtjeva uvijek frustrirajue za upravu, jer su tete iznosile i preko 300.000. KM. Pobune iz 1992.g., 1996.g. i iz 2000.g. rijeene su po istom obrascu. Uglavnom je udovoljeno zahtjevima osuenih osoba, tako da im je kod prve pobune omoguen prekid kazne zatvora, kod pobune iz 1996.g. oslobaanje jedne treine preostalog dijela neizdrane kazne, a kod pobune iz 2000.g. omoguen im je vanredni postupak pomilovanja. Reagiranje na ovakav nain i poputanje pred zahtjevima osuenih imalo je cilj da se pobuna smiri, da se obustavi dalja destrukcija materijalnih dobara i da se sauvaju ljudi od eventualnih stradavanja prilikom intervencija. U isto vrijeme, ovako je odaslana jedna loa poruka osuenim licima, da je, umjesto rjeavanja stvari na odgovarajui nain u redovnim zakonskim procedurama, pobunama i upotrebom sile mogue iznuditi rjeenja, koja mogu biti i izvan postavljenih zakonskih okvira. Pobuna iz 2003.g. je na neki nain atipina prema mjestu, vremenu nastanka i nainu na koji je sanirana. Poela je 11.2.2003.g. u Treem paviljonu u 22 sata na temperaturi od 11 stepeni i vrlo brzo se proirila na itav Dom. Osueni su se po oprobanom receptu zabarikadirali u kolektive, a zatim probili unutarnje zidove i plafone, na taj nain se meusobno povezali i izali na krov. Ve istu veer su poeli s ruenjem i paljevinom krovova, a sutradan su traili dolazak predstavnika Federalnog ministarstva pravde, kojima su hjeli izloiti svoje zahtjeve. Uprava zatvora je ovoga puta od FMP-a dobila nedvosmislenu poruku da je problem koji je nastao u KPD-u unutranji i da ga mora sama rijeiti. Punih 10 dana uprava faktiki nije imala kontrolu nad zatvorom. Osueni su prestali sa radom, kretali su se Domom bez kontrole, pljakali domsku kantinu, pa je ve u prvom naletu polupano vie od pola crijepova, a u nekoliko objekata su srueni unutranji zidovi, popaljena drvenarija i grede na krovovima. I dalje su svakodnevno u polurazruenim objektima odravani sastanci sa osuenima, gdje ih se pokuavalo ubijediti da normaliziraju situaciju, ali je bilo oito da je stvar izmakla kontroli i da su anse za mirno rjeenje pobune minimalne. Pojedinane prijetnje frustriranih i nasilniki raspoloenih pojedinaca i grupa da e zapaliti Dom i na taj nain primorati upravu da ih pusti sa izdravanja kazne, uzete su sasvim ozbiljno u razmatranje, zbog ega je odlueno da se pobuna ugui silom. Akcija je pripremana nekoliko dana u najveoj tajnosti. Zatraena je pomo ostalih zatvora u Federaciji, formirani su spiskovi najeksponiranijih osuenika i ujutro u 5 sati, dvanaestog dana pobune, 150 straara je ulo osuenike nastambe i uz minimalnu upotrebe sile okonalo pobunu. U disciplinsko odjeljenje je izdvojeno 50 oznaenih osuenika.
162

Slavko Mari - Period 1992 - 2008

Iznenaenje i ok, izazvani intervencijom, blokirali su svaku reakciju tako da se osueni nisu uspjeli organizirati, niti pruiti bilo kakav otpor. Nakon to su izdvojeni najekstremniji, pobuna je faktiki istog trenutka prestala. Osueni su se vratili u svoje kolektive, a sutradan su organizirano krenuli na raiavanje poruenog. Kako je cilj svake pobune odlazak na krov, odakle se moe kontrolirati situacija, odlueno je da se poduzmu odreene mjere izikog onemoguavanja pristupa, pa su u tu svrhu betonirana sva potkrovlja. Da bi dospjeli do krova, sada bi potencijalni pobunjenici trebali da probiju betonsku plou debljine petnaest centimetara, to je ipak dosta zahtjevan poduhvat. Za sada, ovaj preventivni potez ima opravdanje. LIBERALIZACIJA TRETMANA I PRILIKE U KPD-u ZENICA Pod tretmanom podrazumijevamo sve postupke usmjerene prema osuenim osobama. U penolokoj teoriji i praksi preovladavalo je tradicionalno stajalite da tretman treba tano i u potpunosti odrediti i da je osuene osoba duna da ga se u cjelini pridrava. Uspjeh resocijalizacije mjerio se time koliko je tretman realiziran, to praktino znai da je osuena osoba bila duna da radi, da ide u kolu, ako je tako odreeno, te da se pristojno ponaa, da potuje dnevni raspored, da je uredna i da se korektno odnosi prema slubenom osoblju. Ovakav pristup nije dovodio u sumnju sadraj pojedinih elemenata, naprimjer, da li je rad za svakog osuenika svrsishodan, jesu li neophodni formalni izrazi uvaavanja slubenog osoblja kroz obavezno ustajanje, pozdravljanje skidanjem kape i slino. Sistem je postavljen tako da je dobar osuenik bio samo onaj ko se prilagodio i nije pravio probleme upravi zatvora, niti je imao posebne zahtjeve u pogledu uvjeta izdravanja kazne. Ne moe se rei da ovaj konformistiki stav nema svoju racionalnu osnovu u tenji za stabilnou i u kontroli zatvorskog sistema, ali je pitanje koliko on sutinski utie na resocijalizaciju konkretne osuene osobe. Sa druge strane, procesi demokratizacije drutva, uvoenje viestranakog sistema, otvorenost medija, pogotovo TV, svakako nisu mogli da ne ostave uticaja i na zatvorski sistem. Ovdje posebno istiemo interesiranje javnosti i medija za dogaanja u zatvorima. Vrlo esto je to injeno na jedan senzacionalistiki nain, ali je uticalo da uprave zatvora steknu vie senzibiliteta u postupcima prema osuenim osobama, znajui da ti postupci mogu biti javno veriicirani. Ovaj uticaj medija djelovao je na neformalan i formalan nain, pri emu pod neformalnim podrazumijevamo atmosferu u zatvorima, osjeaj da je stega popustila i da neke zabrane nemaju svoje opravdanje, te narastanje potreba za koje tradicionalni sistem nije uvijek imao odgovor. Formalne promjene su se desile kroz izmjenu zakona i
163

Slavko Mari - Period 1992 - 2008

podzakonskih akata koji reguliraju reim izvrenja kazne zatvora. Vaan korak u liberalizaciji uvjeta izdravanja kazne bio je Zakon o izvrenju krivinih sankcija iz 1998.g. koji je uveo niz novina i izmijenio neke odredbe koje su do tada smatrane kao temeljne i nepromjenjive. Prije svega, novim zakonom nije precizirano da je rad obavezan. Znamo da je prvo bio kazna, pa zatim obaveza, a novi zakon je to ostavio na volju osuenim. O kako velikoj promjeni se radilo svjedoe rasprave i sukobljena miljenja, koja su prethodila donoenju Zakona, kao i prilino stidljiva zakonska formulacija koja ne govori eksplicitno da rad nije obavezan, ali je u praksi, od prvog dana, tako tumaena. Pored toga, Zakon je umnogome ublaio disciplinsko kanjavanje osuenih, uveden je proces adekvatan sudskom, osueni je imao pravo na profesionalnog advokata, a kazne za pojedine prekraje su tano odreene, to je umanjilo mogunost zloupotrebe. Osim toga, propisano je da osuene osobe mogu nositi svoju odjeu, kosu i bradu, to je uveliko doprinijelo osjeaju samopotovanja. Pravo na zadovoljavanje vjerskih potreba bilo je omogueno jo ranije izmjenama postojeeg zakona. Takoe je u ime privatnosti ukinut svaki oblik cenzure osuenike pote, a osuenim je omogueno da putem telefonskih govornica, smjetenih na krugu zatvora, nesmetano i bez ogranienja komuniciraju sa vanjskim svijetom. Sve ove promjene uticale su da se osuene osobe osjeaju slobodnije, te da se vie uvaavaju individualnost osuenog, njegova uvjerenja i potrebe. Nova kaznena politika polazi od stanovita da kazna lienja slobode izreena u sudskom postupku ne smije da bude optereena tumaenjima da i uvjeti na izdravanju kazne treba da budu u funkciji kazne, i da osueni trebaju osjetiti kaznu kroz primjeran cjelodnevni tretman. Posljednjih godina preovladava stav da je tretman samo okvir datih mogunosti, te da se osuena osoba ne treba prisiljavati da ga prihvati po svaku cijenu. Naravno, to ne znai odustajanje od tretmana, nego ovaj pristup polazi od principa da tretman treba da bude dobrovoljan, jer samo tako moe poluiti optimalne rezultate. Sa ovakvim pristupom u prvi plan dolaze intervencije psihologa, socijalnog radnika i vaspitaa, sa ciljem da osueni upozna svoje interese i aktivno uestvuje u resocijalizaciji. To podrazumijeva i da moe da odbije tretman, makar to objektivno nije njegov interes, jer svako nasilno provoenje tretmana ugroava integritet linosti, pa posljedice mogu da budu ozbiljnije od neprovoenje predvienog tretmana. Na promjeni odnosa prema osuenim osobama nemali doprinos imala je i meunarodna zajednica, iji su predstavnici u posljeratnom periodu vrlo esto
164

Slavko Mari - Period 1992 - 2008

posjeivali zatvore, a najee zeniki, kao najvei i najpoznatiji zatvor u BiH, pa i u bivoj Jugoslaviji. Jedan od uvjeta prijema BiH u Vijee Evrope bio je pozitivan izvjetaj o stanju u zatvorskom sistemu. Rukovodei se maksimom da se stepen demokratinosti neke zemlje najbolje vidi kroz postupke prema osobama lienim slobode, koje su najnemonije, jer su potpuno u rukama vlasti, insistirali su posebno na poboljanju uvjeta izdravanja kazni i na pruanju medicinske pomoi. Liberalizacija je, nesumnjivo, doprinijela poboljanju ope atmosfere u zatvorima, a posebno u zenikom, gdje kaznu izdravaju osueni za najtea krivina djela. Vrlo esto smo bili svjedoci iznenaenja na licima razliitih meunarodnih posjetilaca KPD-a Zenica, koji su se udili da u jednom tako strogom zatvoru vlada oputena atmosfera u jednom pozitivnom smislu. I pored sve muke, vrlo esto se uje smijeh osuenih, a uobiajene su i neobuzdane meusobne ale, neformalni razgovori meu osuenim i slubenim osobljem, a stroga, formalna distanca je prevaziena kao nepotrebna. Ovo je ambijent u kojem se osueni bolje osjeaju i postaju spremniji da rade na sebi, da se mijenjaju. Prosec liberalizacije sistema izdravanja kazne postavlja nove izazove. On trai spremnost i sposobnost da se odgovori naraslim zahtjevima i potrebama osuenih osoba, to je proces koji svakako nije bez otpora. Jedan broj zaposlenog osoblja nije punim srcem prihvatio ove promjene, te osjea nostalgiju prema vremenima kada su stroiji reim i izgledna prijetnja upotrebe sile osiguravali potrebnu stabilnost u zatvorima. Stabilnost i poslunost osuenih jesu potrebni, ali nisu primarni cilj. Najvei izazov je pripremiti osuenog za normalan ivot na slobodi. Uvjereni smo da je liberalizacija zatvora uvjet bez koga se ne moe i da je to put kojim trebamo ii, put na kome ima puno prepreka, ali se ne moe izbjei. MEDIJI I ZATVOR Zeniki zatvor je vie od 100 godina bio vrlo zatvorena institucija koja se zidom, propisima, bezbjednosnim i dravnim razlozima ograivala i uvala od znatieljnika, koji su htjeli znati ta se deava unutar kruga zatvora. Sagraen na pristojnoj udaljenosti od zenikih mahala, tik uz brdo Vujak, okruen zgradama koje su naseljavali iskljuivo zaposleni u zatvoru, kao da je namjerno uzmakao od znatieljnika. Dugo vremena se u zenikoj ariji o dogaanjima u zatvoru malo znalo i nerado govorilo, emu su doprinijeli zaposleni straari i inovnici, pridravajui se kodeksa ponanja, koji je slubenom tajnom proglaavao sva dogaanja u zatvoru. Politika koju su vodila razna ministarstava, uprave i sekretarijati, a koji su bili nadreeni zatvorskim slubama, polazila je od stava da su problemi osuenih, njihov poloaj, status i standard neto o emu ira javnost ne treba mnogo da zna. U skladu sa tim se odreivala i prema medijima. Bilo je vrlo teko, gotovo nemogue,
165

Slavko Mari - Period 1992 - 2008

dobiti dozvolu za posjetu zatvoru, razgovor sa nekom osuenom osobom ili, pak, izjavu rukovodioca ustanove povodom nekog dogaaja. Ovakav pristup imao je za posljedicu da su problemi zatvora bili vrlo malo prisutni u medijima, pa je javnost o zatvorima i uope o kompleksu izvrenja kazni znala vrlo malo. U sjeanju ostaje jedan izuzetak5 koji vie potvruje pravilo. Naime, Sarajevo ilm je 1960. godine trailo odobrenje da snimi kratki dokumentarni ilm o ivotu ljudi na izdravanju kazne. Da bi se razmotrila molba bilo je neophodno da se republikom SUPu dostavi kompletan scenario ilma, sa podrobno opisanom svakom scenom. Nakon to je odobren, poslan je u zeniki zatvor sa posebnom napomenom da se oformi komisija koja e pomno pratiti da li se ilmska ekipa pridrava scenarija. Sve do kraja osamdesetih godina mediji su imali vrlo ogranien pristup mjestima izvrenja kazne, a uprava zatvora je pomno analizirala rijetke emisije na TV ili natpise u novinama o bilo kom aspektu zatvorskog ivota. Posebno se vodilo rauna o tome kako e se pisanje medija odraziti na ponaanje osuenih osoba. Ukoliko medijska prezentacija neke pojave ili problema nije odgovarala zvaninom stavu, smatralo se da mediji otkrivaju slubene tajne i da to treba na svaki nain sprijeiti. Ovakvo stanje traje sve do devedesetih godina, kada procesi ope demokratizacije rue i posljednje oaze zabrana, poteene agresivnosti medija i radoznale publike. Zatvori su bili meu institucijama koje su najvie izazivale interes javnosti. Zatvorske uprave, iako djelomino nevoljko, bile su primorane da odgovaraju na pitanja koja su se ranije smatrala slubenom tajnom. Podaci o broju osuenih, uvjetima izdravanja kazne, tretmanu osuenih, nezakonitom ponaanju slubenih osoba i meusobnim obraunima osuenih, ulaskom medija u zatvor postali su dostupni svima. Naravno, najvei interes izazivale su, u pravilu, ekscesne situacije, kao to su pobune, dojave o maltretiranjima pojedinaca, sukobi na nacionalnoj osnovi i slina dogaanja, zbog kojih su novinari znali doslovno okupirati zatvor. Novonastaloj situciji vrlo brzo su se prilagodile i osuene osobe, koje putem telefona, posjeta, necenzurirane pote i razliitih posrednika redovno izvjetavaju medije o stvarnim i izmiljenim dogaanjima. Pojedini mediji gotovo da su imali stalno otvorenu zatvorsku rubriku u kojoj se u nastavcima pisalo o dogaanjima, pri emu su osuene osobe preuzele ulogu dopisnika sa terena. Informacije plasirane na ovaj nain znale su biti subjektivne, pa i zlonamjerne, sa ciljem obrauna sa pojedinim osuenicima ili uposlenicima Doma. Prisjeamo se samo nekih od naslova u novinama: Uprava zatvora premlauje
5

Arhiva KPZ 166

Slavko Mari - Period 1992 - 2008

nebonjake, Ubojstva iza reetaka, Vrijean kao Sarajlija, Ko pjeva ustake pjesme, Nametnut erijat svim zatvorenicima. Neki od ovih naslova, pogotovo oni koji su govorili o nacionalnoj ugroenosti i koji su plasirani u vrijeme predizbornih kampanja, izazvali su veliko interesiranje javnosti, ombudsmana, visokih vjerskih slubenika, meunarodne zajednice i drugih. Zatvorska uprava je, zajedno sa Ministarstvom pravde, prilino nespremno doekala interesiranje javnosti i medija za razliita zatvorska dogaanja, reagirajui esto emotivno i neshvaajui principe po kojima mediji funkcioniraju. Kao da su svi zajedno plaali danak dugogodinjoj izoliranosti i ignoriranju javnosti. Meutim, ubrzo je shvaeno da novinari, u principu, nisu nedobronamjerni ako ih najvie zanimaju loe vijesti i da je najcjelishodnije dati im punu informaciju o dogaaju koji ih zanima. S druge strane, kao da je postepeno splasnulo interesiranje javnosti za senzacionalistike prie iz zatvora, pa je sve vie novinskih natpisa i tv emisija koje analitiki, smirenim tonom govore o zatvoru. To je pomoglo i da se ira javnost upozna sa objektivnim stanjem u zatvorima i stekne realniju sliku o problemima sa kojima se susree sektor izvrenja kazne. KPD Zenica je danas izuzetno otvorena institucija, ne samo zbog politike Ministarstva pravde, koje podrava sve kontakte novinara sa zatvorskom upravom, nego i zbog vlastitih iskustava koja ukazuju da otvorenost prema javnosti moe bili samo pozitivan korektor u vrenju ovih vrlo kompleksnih i odgovornih poslova. KPD ZENICA MOGUNOSTI I PERSPEKTIVE U XXI VIJEKU KPZ Zenica je jedna od rijetkih institucija na ovim prostorima koja ima kontinuitet djelovanja od kraja XIX pa sve do poetka XXI vijeka. Izgraen je za potrebe austrougarske monarhije 1886.g. i u ono vrijeme bio je jedan od najsavremenijih zatvora u smislu tretmana osuenih osoba i uvjeta smjetaja. Postupci prema osuenim osobama bazirani su na principima irskog progresivnog sistema izdravanja kazne, koji je imao nekoliko faza od kojih je prva bila potpuna izolacija osuenih u elijama, a koja je trajala minimalno 3 mjeseca, zatim zajedniki prisilni rad osuenih tokom dana, te trea faza, koja je faza probacije, odnosno, pripreme osuenih za ivot na slobodi. Objekti zenikog zatvora su u graevinskom smislu i pravljeni da bi odgovarali zahtjevima progresivnog sistema. U Drugom paviljonu su postojale elije u koje su smjetani osueni u prvoj fazi boravka. Ostali paviljoni sa takozvanim kavezima bili su namijenjeni za borovak tokom druge faze, dok su objekti van kruga zatvora predvieni za treu fazu.
167

Slavko Mari - Period 1992 - 2008

Moe se rei da su do polovine XX vijeka mogunosti koje je pruala zenika kaznionica, uglavnom, odgovarale suvremenim tekovinama penoloke nauke i prakse, koja se bazirala na progresivnom sistemu i skupnom nainu izdravanja kazne zatvora. Objekti u kojima se izvravala kazna nisu se mijenjali ni poslije tog perioda, a manje unutranje preinake nisu bitnije promijenile uvjete. Nasuprot tome, pratei objekti, radionice i proizvodni pogoni su prilagoavani zahtjevima naglog industrijskog progresa tokom XX vijeka, pa su mijenjali izgled, a stari pogoni su potpuno srueni i na njihovom mjestu graeni novi, koji su odgovarali potrebama. U drugoj polovini XX vijeka uglavnom su naputene ideje progresivnog sistema, koje su pretpostavljale elijski i skupni nain izdravanja kazne. U posljednjim decenijama stvara se jedan savremeniji sistem izvrenja kazne, za koji je karakteristino pribliavanje uvjeta ivota osuenika ivotu na slobodi. Osnovni cilj ovog pristupa je prevaspitavanje osuenih osoba i osposobljavanje za ivot na slobodi, pa je u tom smislu naglasak na odreenim pravima koja osuenom omoguavaju komuniciranje sa primarnom socijalnom sredinom, uee u kulturnim, iskulturnim i drugim kreativnim aktivnostima, pristup informacijama, razvijanje inicijative, odgovornosti, kao i profesionalno osposobljavanje. U duhu ovih orijentacija su i Evropska zatvorska pravila, usvojena od strane Komiteta ministara evropskog savjeta 12.2.1987. g., a koja preporuuju svim evropskim zemljama da se u svojim zakonodavstvima i praksi pridravaju naela iznijetih u pravilima. Evropska zatvorska pravila stavljaju naglasak na ljudskom dostojanstvu i humanom postupanju prema osuenim osobama, ali posebno naglaavaju minimum uvjeta u kojima osuene osobe treba da izdravaju kaznu. Humani uvjeti izdravanja kazne posmatraju se kao preduvjet uspjene resocijalizacije, pa se u tom smislu istiu norme o ishrani osuenih, odijevanju, osobnoj higijeni, zdravstvenoj zatiti i kontaktima sa vanjskim svijetom. Ono to je posebno vano, a tie se smjetaja osuenih osoba, je to da se preporuuje zaseban smjetaj svakog osuenika, ili zajedniki, samo onda kada se smatra da dijeljenje smjetaja sa drugim ima nekih prednosti. Ova preporuka da osuene sobe zasebno izdravaju kaznu ne znai vraanje na elijski sistem, kakav je poznat iz progresivnog sistema, nego je izraz savremenih shvatanja o individualizaciji, autonomiji i pravu na privatnost. Postavlja se pitanje u kojoj mjeri je KPZ Zenica spreman da odgovori izazovima XXI vijeka u pogleda prihvatanja novih principa na kojima poiva savremena praksa. Kao to smo ve istakli, zeniki zatvor je graen za potrebe jednog drugog sistema, tako da vrlo teko moe da zadovolji sve traene uvjete, posebno kada je
168

Slavko Mari - Period 1992 - 2008

u pitanju standard osuenih, koji preferira rjeenja sa zasebnim sobama. Rije je o staroj kaznionici, koja je graena za potrebe, iz dananje perspektive gledano, jednog represivnog reima, tako da je njena potpuna rekonstrukciju u skladu sa novim zahtjevima, jednostavno, nemogua. Savremene zatvorske ustanove, ak i kada je rije o strogo uvanim zatvorima kao to je zeniki, moraju imati posebene prostore za terapeutske aktivnosti, nastavu, struno obrazovanje, radnu terapiju, iskulturne aktivnosti, odmor, rekreaciju, grupni rad i drugo. Uprava zatvora uinila je zaista krupne napore s ciljem da udovolji ovim standardima, pa je izvrena unutarnja adaptacija starih zgrada, poboljani su uvjeti smjetaja, ali s druge strane, ipak postoji i mnogo limitirajuih faktora. Dodatno optereenje predstavlja stalna prebukiranost zenikog zatvora, zbog ega postoji opasnost smanjenja ve dostignutog standarda osuenih i obezvrjeivanja svega to je uloeno u adaptacije objekata. Od 2000.g. do 2005.g. broj osuenih se poveao dva puta, sa tendencijom daljeg rasta, to je trend koji u sebi krije mnoge opasnosti. Vrlo je teko kvalitetno upravljati velikim zatvorima koji imaju preko 700 osuenih, pogotovo ako je infrastruktura naslijeena iz XIX vijeka. Naalost, tendencija rasta broja osuenih e se i dalje nastaviti, pogotovo kada znamo podatak da je BiH meu onim zemljama u svijetu, koje imaju najmanji broj zatvorenih na 1oo.ooo stanovnika. U narednim godinama, dakle, realno je oekivati jo vee probleme koje e izazvati povean broj osuenih osoba koje se upuuju u zeniki zatvor. Rjeenja vidimo u rastereenju od onih kategorija osuenih, kojima su izreene kazne zatvora u kraem trajanju i koje kaznu mogu izdravati u poluotvorenim zavodima. KPZ Zenica bi trebao biti rezerviran samo za osuene sa duim kaznama i tekim krivinim djelima, jer jedino ovaj zatvor, za sada ima izgraenu potrebnu infrastrukturu i kadrovski potencijal za rad sa ovom kategorijom osuenih lica. S druge strane, u segmentima koji nisu limitirani neadekvatnim stambenim objektima i nedostatkom sredstava, tretman osuenih je u skladu sa savremenim tokovima penoloke prakse sa poetka XXI vijeka. Postupci prema osuenima su u mnogo emu u skladu sa preporukama evropskih zatvorskih pravila, to posebno dolazi do izraaja kad su u pitanju prava, pogodnosti osuenih i individualizacija tretmana.

169

Slavko Mari - Sluba za preodgoj

SLU@BA ZA PREODGOJ
Rad na preodgoju osuenih uobiajeno veemo za slubu kojoj je to prvenstvena zadaa, a to je Sluba za preodgoj. Meutim praksa popravljanja osuenih osoba nastala je mnogo ranije nego to su se zaposlili prvi vaspitai i prije nego se oformila Sluba. Pojam preodgoja osuenih je vrlo irok i postoje mnoge nedoumice oko deinicije i sadraja, ali je nesporno da se pod tim pojmom uvijek podrazumijevalo obrazovanje osuenih, stvaranje radnih navika, te korekcija stavova i vrijednosti. U vrijeme kada je graen KPD Zenica, Austro-Ugarska monarhija je u sistem izvrenja kazni uvela Irski progresivni sistem, koji sadri ideje obrazovanja i rada osuenih. Da su ideje obrazovanja i rada bile utemeljene i u zenikoj kaznionici moe se doslovno vidjeti iz plana izgradnje zatvora iz 1886.g., gdje su jasno predvieni prostori za Schule (kole) i radionice za izuavanje zanata. Dakle, ve u prvim godinama ivota zenike kaznionice realiziraju se ideje obrazovanja i radne terapije za osuene, a ove poslove profesionalno obavljaju zaposleni uitelji i kvaliicirani majstori koji su osuenima davali osnove, tada aktuelnih zanata. Jedini podatak o uiteljima, koji imamo iz perioda pred kraj vladavine AustroUgarske monarhije, je uitelj Hofmana. I Kraljevina Jugoslavija u Zakonu o izvrenju kazni lienja slobode iz 1929.g., kada je na podruju BiH prestao da vai austrougarski Zakon o zloinstvima i prestupima iz 1879.g., isto tako nalae da se u zavodima osnivaju kole radi obuavanja u elementarnim znanjima, da se organiziraju kursevi za nepismene osuenika i da se uz rad izuavaju zanati. Iz kontrolnika osoblja zenike kaznionice za 1931.g. vidimo da su tada radila 4 zanatska uitelja, biljeimo i njihova imena: Stojanovi Nikola, Skritek Bartol, Mra Rade i Lubira Milan, a slijedee godine kao pripravnik pridruio im se i Marinovi Mihajlo. Privremeno Uputstvo o izvrenju kazni iz 1945.g., pored toga to rad osuenih odreuje kao obavezu, obaveznim, takoe, odreuje i pohaanje nastave. Dalje se odreuje da e kazneno-popravni domovi formirati kulturno-prosvjetne sekcije, koje e raditi na jaanju savjesti osuenih, podizanju ope kulture, politike i graanske svijesti, te da e se za osuene organizirati predavanja, itanja, usmene novine, pozorine predstave, knjievne veeri i razliite kulturne priredbe. U ovom Uputstvu prvi put se spominje jedan bitan segment preodgoja osuenih, a to su razliite kulturno-umjetnike djelatnosti osuenih, koje se navode kao bitan element preodgojnog rada. Ovaj segment rada sa osuenim licima e u duem poslijeratnom periodu imati naglaen ideoloko-politiki karakter, koji e biti u funkciji vrlo speciinog i usmjerenog preodgoja. Za izvoenje ovog plana zaduuju
171

Slavko Mari - Sluba za preodgoj

se uitelji vaspitai i ovo je prvi put da se pominje izraz vaspita, koji e kasnije postati sinonim za preodgoj osuenih. Prvi poslijeratni Zakon o izvrenju kazni iz 1948.g. u glavi VI pod naslovom Mjere za prevaspitanje osuenih, detaljnije obrazlae postupke prevaspitanja, pa istie drutveno koristan rad, nastavno-vaspitni rad, kulturno-prosvjetni i iskulturni rad. Ovdje vidimo jo jedan novi element u tretmanu, a to je organizacija iskulturnih i sportskih aktivnosti, to e vremenom postati nezaobilazan elemenat preodgoja. Prema podacima o zaposlenima iz 1948.g., prva osoba koja je zvanino obavljala poslove vaspitaa je Augi Karlo, a nakon njega kao vaspitai u prvom poslijeratnom periodu spominju se jo i Gojai Mensur i Vasiljevi Dragoljub. Poslovi vaspitaa bili su, prije svega, organizacija obrazovanja osuenih, analfabetskih teajeva, razliitih kurseva, predavanja, usmenih novina, italakih sati i pozorinih predstava. Vaspitai se ovdje pojavljuju kao organizatori, dok su osuene osobe zaduene za realizaciju ovih aktivnosti. U velikom dijelu, sadraji predavanja, usmenih novina i italakih sati su u funkciji ideolokog vaspitanja osuenih, u smislu stvaranja novih vrijednosti koje su korespondirale sa idejama o socijalistikom ovjeku i njegovom moralu. Ovakvo funkcionalno shvatanja preodgoja je izraz potrebe da se ideoloki utie na osueniku populaciju u kojoj su u ogromnoj veini (preko 90%) preovladavali osuenici neprijateljski raspoloeni prema novoj vlasti. Rad vaspitaa odvijao se pod budnim okom svemonog zamjenika upravnika, koji je ispred UDBE bio zaduen i za kontrolu sadraja aktivnosti osuenih osoba. Tokom ranih pedesetih godina dolazi do podjele rada meu vaspitaima, pa se pojedini vaspitai zaduuju za odreena podruja prevaspitnog rada. Tako imamo podatke iz 1955.g. kada su u Domu radila 3 vaspitaa, od koji je esti Ismet bio zaduen za kulturno-umjetniki rad, Nelevi Milan za obrazovni, a krbi Mirko za vaspitni rad. Rad vaspitaa u tom vremenu se znatno razlikovao od onoga to danas pod tim podrazumijevamo. Vie slinosti je imao sa poslovima koje danas obavljaju zaposleni na organizaciji slobodnog vremena osuenih. Postavljeni zadaci su proizvod diktata vremena i okolnosti pa su vaspitai bili zadueni za pojedina podruja rada, a ne za odreene grupe osuenih, te nisu imali obavezu rjeavanja njihovih individualnih problema. Do sutinskih promjena u sadraju rada vaspitaa dolazi prvo u Domu za maloljetnike, koji se u zenikom zatvoru nalazio od 1950.g. do 1965.g. U procesu promjena vanu ulogu imalo je nekoliko okolnosti. Kao prvo, struktura osuenih maloljetnika prema krivinim djelima je bila potpuno drugaija u odnosu na ostale dijelove zatvora gdje su kaznu veinom izdravali sueni za neprijateljsko djelovanje. Pored toga, meu maloljetnicima nije bilo poinilaca ove vrste krivinih djela, zbog ega nije bio neophodan ni tako intenzivan ideoloki tretman. Mlae
172

Slavko Mari - Sluba za preodgoj

U drugoj polovini pedesetih godina osueni za opi kriminal postaju veina u zatvoru, a istovremeno se smanjuje i broj osuenih koji izdravaju kaznu, to stvara pretpostavke za drugaiji tretman. U to vrijeme se vri klasiikacija prema vrsti krivinih djela, pa imamo kolektive u kojima su posebno smjeteni osueni za krvne delikte, krae, za ratna i druga krivina djela. Vaspitai su sada vezani za jedan odreeni kolektiv, a ne za pojedine segmente preodgojnog rada. Za svaku osuenu osobu se pored linog lista, u kome su podaci o kazni, formira i dosije postupanja, gdje se kontinuirano vode zabiljeke o ponaanju osuenog, uticaju kazne, disciplinskim prestupima, koritenim pogodnostima i o ostalom to je vano za tretman osuenog. Sredinom pedesetih godina uvodi se praksa dodjele vanjskih pogodnosti osuenim osobama, o emu odluujuu procjenu daju vaspitai, to je povealo odgovornost, ali i podiglo vanost i ugled Slube, koja se jo uvijek borila za svoj ravnopravan status sa drugim zatvorskim slubama. Poetkom ezdesetih godina formira se Odjeljenje za prijem i otpust osuenih, gdje se vri ispitivanje linosti i gdje osueni dobija osnovne informacije o svojim pravima i obavezama. Slavko Marui je bio prvi ef Prijemno-otpusnog odjeljenja. Tokom prvih deset godina rada Slube za preodgoj, od sredine pedesetih, kada je formirana, pa do polovine ezdesetih godina, desile su se velike promjene u naina rada sa osuenima, ciljevima i sredstvima preodgoja. Moemo rei da je to vrijeme mukotrpnog raanja, proiliranja Slube i borbe za njenu airmaciju. U tom periodu u radni odnos je primljen i prvi psiholog, Okiljevi Obrad, koji radi u Domu za maloljetnike, pa zatim vaspitai Branko Ljiljak, Demal Trako, Milan ari, Vitomir Kuzmanovi, Mirko Jovii i ostali. Poslije Jovie Kostia ef Odjeljenja za prevaspitanje 1967.g. postaje Milan Nelevi, koji se na ovoj funkciji nalazi do 1969.g., kada ga zamjenjuje Boro Mii, a poslije njega poetkom sedamdesetih godina dolazi Zdravko Tomaevi. Ovo je period potpunijeg odreenja djelokruga rada Slube, uz istovremeno priznanje njenog ravnopravnog statusa. Sluba za preodgoj iz odsjeka prerasta u odjeljenje ime se i formalno izjednaava sa drugim slubama. I rukovodee mjesto u Slubi mijenja naziv, pa umjesto efa odsjeka na elo dolazi naelnik. Tih godina se u Slubu za preodgoj zapoljavaju Duri Duko, Lazi Veljko, Duri Ranko, Gagovi Rade, Salamadija Milija, Krstaji Pavle, tukelja Slavko, a nekoliko godina kasnije Lui Milija, Boji Zulikar, Mari Slavko, Tuce Predrag, Razi Aleksandar i Ili Simo. Sredinom sedamdesetih godina se stvaraju mogunosti za zapoljavanje novih strunjaka: psihologa, pedagoga, sociologa, defektologa i socijalnih radnika. Zapoljavanje strunjaka sa odgovarajuim obrazovanjem je izraz potrebe za primjenom nauke u tretmanu osuenih.
174

Slavko Mari - Sluba za preodgoj

postupkom je proces praenja i procjena dobio na kvaliteti, jer je sagledavan sa vie aspekata. U ovom periodu Sluba je u potpunosti kadrovski popunjena, primljeni su novi strunjaci, veinom pedagozi: Revko Kadri, abani Alisabri, Svetozar Bogojevi, Goran Beirovi, Zlatko Aleksovski, ifner Pavao. Poetkom devedesetih godina, pred sam rat, u Slubi za preodgoj je zaposleno 25 radnika i to: naelnik, 12 vaspitaa, po 4 radnika u Prijemnom i Matinom odjeljenju, 3 radnika u koli i jedan zaposleni na organizaciji kulturno-prosvjetnog rada. Od ukupnog broja uposlenih u Slubi za preodgoj, poslije 1995.g. u radnom odnosu su ostali samo Slavko Mari, Zulikar Boji i Vladimir Vili. U prvim ratnim mjesecima Slubu naputa veina zaposlenih. Uglavnom su to bili radnici srpske nacionalnosti, a jedan dio radnika je regrutiran u A BiH i HVO. Za naelnika Slube je 1993.g. postavljen Slavko Mari, koji je u jednom kraem periodu ostao sam u Slubi za preodgoj, te je obavljao poslove prijema, otpusta, rasporeda na radna mjesta, kao i ostale poslove. Da bi se prevazila ovakva situacija, angairan je penzionisani radnik atovi aban, koji je nekoliko ratnih godina radio kao vaspita, a zatim su u radni odnos primljeni Meuseljac Ismet, Sofraija Devad, Hasanbegovi Omer i Gutoi Avdo. Godine 1998.g. sruen je jo jedan tabu u Slubi za preodgoj kada je na mjestu socijalnog radnika u Prijemnom odjeljenju, na poslovima koji su se odvijali iskljuivo u krugu zatvora, primljena jedna ena Delibai Nermina. Do tada je postojalo uvrijeeno miljenje da osobe enskog spola ne mogu raditi u krugu zatvora, prije svega iz razloga line bezbjednosti. Pokazalo se, meutim, da ene mogu vrlo uspjeno obavljati sve poslove i da imaju puno uvaavanje osuenih osoba, to je otvorilo put zapoljavanju jo nekoliko ena, koje potpuno ravnopravno obavljaju poslove sa mukarcima. U poslijeratnom periodu pred Slubom stoje novi zadaci i izazovi proizali iz promijenjenih optih drutenih okolnosti. Ovdje se prije svega misli na liberalizaciju odnosa u drutvu, otvaranje kazneno-popravnih institucija, transparentnost u radu i kontrolu meunarodne zajednice. Rad Slube vie se ne odvija u jednom zatvorenom krugu, odluke i postupci prema osuenima nisu vie slubena tajna i nisu dostupni samo uskom krugu ljudi koji se time profesionalno bave. Proces otvaranja, zahtijevi za tansparentnost u radu, prava osuenih na informacije, pa i pisanje medija uticali su na to da rad slube u odreenoj mjeri postane javan, a time i odgovorniji. Da bi udovoljili ovim zahtjevima bilo je potebno stvarati odgovarajui senzibilitet i vriti kontinuiranu edukaciju zaposlenih. Pored interne obuke novih zaposlenika, svi zaposleni su obavezni poloiti struni i dravni ispit, kao uvjet za obavljanje odreenih poslova u okviru Slube, a upoznavanje
176

Slavko Mari - Sluba za preodgoj

sa novim tendencijama u penolokoj teoriji i praksi vreno je i putem seminara u organizaciji Udruenja penologa F BiH. Zakon o izvrenju krivinih sankcija iz 1998.g. i Evropska zatvorska pravila danas su zakonski okvir u kome se odvija rad Slube za preodgoj. Naravno, rad sa ljudima nikada ne moe ostati samo u zakonski odreenim okvirima, privilegija rada u Slubi za preodgoj je ta da se pred sobom ima konketno ljudsko bie, koge treba razumjeti i pomoi mu. Pomoi mu da razumije sebe, ali i svoju okolinu, da prihvati druge i da im ne nanosi bol. Zadatak izuzetno teak, a put do uspjeha neizvjestan.

177

Slavko Mari - Sluba strae

SLU@BA STRA@E
Kako nijedan zatvor ne moe funkcionirati bez dobro organizirane slube za Sluba strae uvanje osuenih, to je i -zenika kazniona ve pri dolasku prvih osuenih osoba SLUBA STRAE imala posebno odjeljenje za uvanje i nadzor osuenih. Imamo vrlo malo podataka Kako nijedan zatvor nei moe funk o organizaciji slube broju zaposlenih straara. Znamo da je krajem austrougarskog slube za uvanje osu pri dolasku prvih perioda i tokom Prvog svjetskog rata nadzornik strae bio izvjesni Motika, a da su osu uvanje i nadzor osu slube i broju zaposlenih straara. kao straari radili Ivan Perinli, Munib Arnaut, Kujundi, Boti, Banevi, oli, Znamo da je krajem austrougarskog Ruoji, Kaji, Raidagi, Numanagi i Tomas. nadzornik strae bio izvjesni Moti ka, a da su kao straari radili Ivan
, Numanagi Za pretpostaviti je da su zaposleni uvari kao pravi dravni slubenici imali ugled u sredini, je svakako uniforma, Za pretpostaviti je emu da su zaposleni uvari doprinosila kao pravi dravni slubenici pripasana sablja i osigurana imali ugled u sredini, emu je svakako doprinosila uniforma, je pripasana sablja i pristojna plata iz carske kase. Zabiljeeno usmeno sjeanje na nekolicinu straara osigurana pristojna plata iz carske kase. Zabiljeeno je usmeno sje koji straara su ovu dunost obavljali u uaustougarskom periodu, a ostalo je i nekoliko nekolicinu koji su ovu dunost obavljali austougarskom periodu, a ostalo je i nekoliko na fotografija na osnovu je mogu fotograija osnovu kojihkojih je mogue, barem djelomino, stei uvid u poloaj i i uvid u poloaj i izgled straara iz tog doba. Posebno je interesantna pri izgled straara iz tog doba. Posebno je interesantna pria o sudbini Muniba Arnauta, o sudbini Muniba Arnauta, zvanog Pikolo - Ljuti Arnaut. zvanog Pikolo - Ljuti Arnaut. , Munib Arnaut, Kujundi , Ruoj

Arnaut Munib ro en je u rano ga amida na gradilitu Zemaljske kaznione u Zenici, gdje je radio kao posluitelj, nosio vodu i lake koji su gradili zatvor, zajedno sa i Austrijancima, prozvae ga je an, a i Munibu je bilo milo da ga tako zovu. Zapaen je kao marljiv i posluan. izgradnje kaznionice Munib podnosi molbu da se zaposli kao straar i biva ih straara. Obla i austrougarsku uniformu, u kojoj se osje a vaniji ti i to eli pokazati zeni

Pikolo Ljuti Arnaut slikano 1912

Pikolo Ljuti Arnaut - slikano 1912

Arnaut Munib roen je u Zenici l870.godine. Ostaje rano bez oca. U l6 godini zapoljava ga amida na gradilitu Zemaljske kaznione u Zenici, gdje je radio kao posluitelj, nosio vodu i lake materijale. Talijanski majstori koji su gradili zatvor, zajedno sa esima, Poljacima i Austrijancima, prozvae ga Pikolo. Taj nadimak bio je svima simpatian, a i Munibu je bilo milo da ga tako zovu. Zapaen je kao marljiv i posluan. Nakon zavretka izgradnje kaznionice Munib podnosi molbu da se zaposli kao straar i biva primljen, kao jedan od prvih straara. Oblai austrougarsku uniformu, u kojoj se osjea vaniji i sposobniji, te postaje dio vlasti i to eli pokazati zenikoj ariji.
179

Slavko Mari - Sluba strae

Odlazi u kafane, opija se, asti prijatelje, velia austrougarski reim, i pomalo gubi simpatije, koje je do tada imao. Naroito su ga se plaili apsenici. Znali su da je vjet u rukovanju sabljom i da je hoe upotrijebiti, pa su meu sobom govorili: Nemoj da ti Pikolo sabljom skine kosu sa glave. Prialo se da je to zaista uinio nekom robijau. Jedanput se desilo da je neki robija, nepoznavajui ga, bacio na Pikola kiblu sa fekalijama. To je Pikolo doivio kao stranu sramotu i uvredu. Natjerao je osuenog da fekalije sa uniforme polie jezikom, a poslije toga je slijedila pogubna odmazda, koja je inae, primjenjivana kao nepisano pravilo u ondanjem zatvoru. Odvodi ga u podrum Staklare, vee u lance i tue vreama pijeska. Poslije tog pjeskarenja uslijedilo je prisilno kupanje u hladnoj vodi, nakon ega je osueni podlegao. Ovaj postupak Pikola zapamtili su svi robijai i to mu se kasnije osvetilo. Nakon kapitulacije Austro-Ugarske monarhije Munib ostaje i dalje straar, ali, sada u slubi Kaznenog zavoda Kraljevine Jugoslavije, jer odgovara i tom reimu. Godine 1921. ola J. Atanasije posjeuje zeniku kaznionicu u kojoj je za vrijeme Austro-Ugarske robijao kaznu od 12 godina zatvora. ola je zapamtio njegova zlodjela, a Arnaut se zamjerio i samom oli, koji uz pomo Milana Srkia, ministar pravde Zemaljske vlade BiH, primorava direktora kaznione Matia da penzionie Pikolu Ljutog Arnauta. Mati izvrava nareenje, ali protiv svoje volje, jer mu, krutom i bezosjeajnom, odgovaraju straari kao to je bio Arnaut. Kada je Arnautu saopteno da treba predati puku, pitolj, sablju i opasa, prvo je otiao u gostionicu, gdje posljednji put uivao u piu i u svojoj uniformi. Pio je tri dana i tri noi, a tek onda je predao oruje i opremu. Kada su nestali svi spoljni znaci njegove moi i nakon to vie nije bio u slubi cara, Pikolo je postao predmet podsmjeha arije. Nakon penzionisanja duboko se razoarao i poeo jo vie da pije. No, ipak je dugo poivio, umro je u 83. godini ivota. Inae, za vrijeme AustroUgarske u zatvoru je vladao vrlo strog reim. Straa je vodila preciznu kontrolu dnevnog rasporeda, ustajanja, odlazaka na posao, spavanja. Vreni su redovni pretresi osuenih, i to sa austrijskom inovnikom pedantnou, tako da se pored straara nije mogla pronijeti ni igla. Ukoliko bi kod nekog osuenika nali bilo kakav nedozvoljan predmet i uslijedilo je strogo kanjavanje.

180

Slavko Mari - Sluba strae Slavko Mari - Sluba strae

u je vladao vrlo strog reim. Straa je vodila preciznu kontrolu dnevnog rasporeda, ustajanja, odlazaka na posao, spavanja. Vreni su redovni pretresi osu kom pedantno u, tako da se pored straara nije mogla pronijeti ni igla. Ukoliko bi kod nekog osu enika nali bilo kakav nedozvoljan predmet i uslijedilo je strogo kanjavanje.
u je vladao vrlo strog reim. Straa je vodila preciznu kontrolu dnevnog rasporeda, ustajanja, odlazaka na posao, spavanja. Vreni su redovni pretresi osu kom pedantno u, tako da se pored straara nije mogla pronijeti ni igla. Ukoliko bi kod nekog osu enika nali bilo kakav nedozvoljan predmet i uslijedilo je strogo kanjavanje.
Sluba slikano 1927 Slubastrae strae - slikano 1927

Sluba strae slikano 1927

180
Sluba strae sa upravnikom Pai em--slikano slikano 1931 Sluba strae sa upravnikom Najdanom Najdanom Paiem 1931

Prve zvanine podatke o slubi strae iz perioda Kraljevine Jugoslavije imamo iz 1931.g. Prema podacima iz kontrolnika osoblja zaem 1931/32. Sluba Sluba strae sa upravnikom Najdanom Pai - slikano godinu 1931 strae je u tom periodu brojala 79 pripadnika, od ega, jedan zapovjednik koji je imao slubeni naziv zapovjednik uvara, zatim 12 viih uvara i 66 obinih uvara. Svi zaposleni u strai su, prema vaeim inovnikim razredima, pripadali grupi
181

Slavko Mari - Sluba strae

zvaninika, a na radna mjesta su postavljani ukazom Ministarstva pravde Kraljevine Jugoslavije. Zapovjednik uvara te godine bio je Nei Petar. Nakon zavretka Drugog svjetskog rata, prvi straari koji su doli na rad u KPD Zenica bili su borci 11. Krajike brigade, koji su 25.5.1945.g. iz komande brigade u Sarajevu upueni za Zenicu. Radilo se o 30 boraca te brigade, od kojih je veina bila lake ranjena u prethodnih borbama i kojima je kao nedovoljno oporavljenim, povjerena laka obaveza uvara u zatvoru. Prema sjeanjima eve Milana, koji je zajedno sa Karaman Miom, Boli Avdom, Adilovi Salihom, Karavdi Hakijom i drugima doao u prvoj grupi, borci su se protivili odlasku u Zenicu, smatrajui to nedostojnim njihovih dotadanjih ratnih zasluga. Ova naredba im je pala tim tee to su bili ranjeni, ali nareenje su ipak morali izvriti. Nakon desetak dana su ponovo svi pozvani u komandu jedinice, gdje im je saopeno da svi prelaze u sastav milicije i imaju zadatak da obezbjeuju KPD Zenica i sprovode osuene osobe na izdravanje kazne. Tom prilikom su vojne uniforme zamijenili uniformama policije i postali prvi zatvorski straari. Odluku o tome i nalog da kao pripadnici milicije idu na novu dunost, potpisao je budui predsjednik Saveznog izvrnog vijea Demal Bijedi i tom prilikom su dobili i prvi zadatak da u Zenicu sprovedu grupu osuenih lica. Odjeljenje zatitne ete, kako su se u poetku zvali pripadnici zatvorske strae, organizaciono je pripadalo Ministarstvu unutarnjih poslova, koje je zapoljavalo i otputalo zaposlene u ovom sektoru. Uprava zatvora nije imala uticaja na izbor i broj zaposlenih, jer je o svemu odluivalo Ministarstvo. Uticaj uprave se svodio samo na izvjetavanje MUP-a o pojedinim ekcesnim situacija, iji su vinovnici bili pripadnici zatitne ete. Prvo poslijeratno privremeno uputstvo o izvrenju kazni zatvora iz 1945.g. ni na koji nain se ne dotie problema obezbjeenja zatvora. Tek 6.7.1946.g. Ministarstvo unutarnjih poslova FNRJ izdaje Uputstvo o organizaciji, dunostima i pravima straarskog osoblja pri kaznenim ustanovama, u kome se ovi problemi detaljnije obrauju. U ovom uputstvu se odreuje da pripadnici strae trebaju prvenstveno biti demobilizirani borci JA, da straari vre slubu nad mukim osuenicima, ene straarke nad enama osuenicama, da na deset osuenih osoba u pravilu treba da bude jedan straar, zatim da se Sluba dalje dijeli na nonu i dnevnu, kao i na unutranju i vanjsku. Uputstvo dalje odreuje strogo hijerarhijsku organizaciju pa je tako na elu Slube komandir strae, zatim jedan ili dva zamjenika, prema potrebi, a nakon njih desetari i straari. Precizno su odreena pravila ponaanja i dunosti zaposlenih. Za krenje radne discipline predviene su razliite kazne meu kojima i prilino rigorozne, kao to su zabrana izlaska iz Doma uz redovno vrenje slube do 15 dana, kao i zatvor od jednog do 15 dana. Iz izvjetaja je vidljivo da su ove
182

Slavko Mari - Sluba strae

kazne esto primjenjivane, a kao kuriozitet istiemo da je maksimalna disciplinska kazna za osuene u to vrijeme bila 14 dana samice, dok su straari za naruavanje discipline mogli dobiti i 15 dana zatvora. MUP nije imao potreban senzibilitet za speciine potrebe zatvora, pa su esto zapoljavani ljudi koji nisu mogli odgovoriti potrebama, to vidimo iz izvjetaja upuenih MUP-u, gdje se spominje neprofesionalno obavljanje poslova, nepotivanje discipline, povezivanje sa osuenim osobama, potkupljivost i slino. Poloaj Slube obezbjeenja se uveliko popravio kada je Krivinim zakonom iz 1951.g. uspostavljena posebna Sluba strae, umjesto narodne milicije. Sada je Sluba stavljena pod ingerencije upravnika zatvora, koji je imao uticaj na izbor osoblja i njen rad. Sluba strae je sredinom 1945.g. imala samo 30 pripadnika, a kako se broj osuenih mnogostruko poveavao, bilo je neophodno istovremeno poveavati i broj straara. Ve poetkom 1946.g. u Domu radi 120 straara, to je jo uvijek bilo nedovoljno za obezbjeenje vie hiljada osuenih. Poseban problem predstavljalo je obezbjeenje vanjskih radilita, koja se ubrzo osnivaju irom BiH, kao i dolazak prvih osuenica u zatvor. Obezbjeenje vanjskih radilita na kojima se povremeno nalazilo i vie od dvije hiljade osuenih, iziskivalo je potrebe zapoljavanja novih straara, a smjetanjem osuenica u zeniki zatvor, u Slubu strae se angauju i prve ene straarke. Sluba je bila organizirana tako da je imala tri voda i to dva muka i jedan enski. Prvi vod, sastavljen od mukaraca, vrio je poslove unutar zatvora i to iskljuivo sa mukim osuenim osobama, dok je drugi muki vod obavljao sve poslove na vanjskom obezbjeenju kruga zatvora, ukljuujui i vanjsko obezbjeenje enskog zatvora, a enski vod je radio na unutranjem obezbjeenju enskog dijela zatvora. Na vanjskim radilitima ene milicionerke su obezbjeivale enske logore u kojima je znalo biti i preko 500 osuenica, kao to je bio Konstruktor u Zenici. U prvim poslijeratnim godinama radnici u obezbjeenju su obavljali veoma naporan posao, a usljed nedostatka straara svakodnevno su, pored redovnog, osmoasovnog radnog vremena, ostajali u prosjeku jo nekoliko sati na radnom mjestu, kao to se vidi iz jednog izvjetaja komande strae KPD-a Zenica.

183

Slavko Mari - Sluba strae

Zaposleni straari su imali obavezu dodatne edukacije, koja je obavljana gotovo svakodnevno putem razliitih kurseva, kruoka i organiziranog kulturnoprosvjetnog rada, gdje su zaposleni upoznavani sa aktuelnim drutveno-politikim dogaajima. Na ovaj nain je vreno ideoloko-politiko obrazovanje straara, od kojih se trailo da budu odani poretku. Ovdje vidimo i neke slinosti sa tretmanom osuenih osoba. S druge strane, ipak nije zapostavljena ni ua struna izobrazba, jer su svi straari bili duni zavriti straarske kurseve, kao i niu etverorazrednu osnovnu kolu, koja je bila obavezna za sve zaposlene. Uprava je podsticala sve one koji su imali ambicija da zavre vie razrede osnovne kole i gimnaziju, te im davala plaeno odsustvo i snosila trokove. Veina straara i straarki bili su mladi ljudi, dojueranji borci JA, uglavnom neoenjeni i neudati, pa im je uprava obezbjeivala smjetaj u takozvanim straarskim kolonijama, koje su se nalazile u neposrednoj blizini zatvora na Mokunicama, gdje su stanovali u viekrevetnim sobama, sa loim higijenskim uvjetima. Obezbjeivana je i zajednika ishrana, kao i slubena odjea, koja im je esto bila jedina.
184

kolonijama, koje su se nalazile u neposrednoj blizini zatvora na Mokunicama, gdje su stanovali u viekrevetnim sobama, sa loim higijenskim uvjetima. Obezbje ka ishrana, kao i slubena odje a, koja Slavko Mari - Sluba strae esto bila jedina. oenjene i udate nastojao s smjetaj jedinica su u koje bile

Straari akcijislikano 1948 Straarina naradnoj radnoj akciji - slikano 1948

u zatvoru. I nastojao u takvim tekim uvjetima, optere u stambenim Za oenjene i udate se obezbijediti skroman smjetaj prekovremenim radom, obaveznim akcijama, obavezom poha itih jedinica koje su bile vlasnitvo Doma, a interesantno je napomenuti da je postojalo vidova izobrazbe, pripadnici strae su, u cjelini gledano, korektno obavljali i malo obdanite za djecu ije su majke radile u zatvoru. I u takvim tekim uvjetima, jedan odgovoran i teak posao. Na elu Slube strae u ovom tekom optereeni svakodnevnim prekovremenim radom, obaveznim akcijama, obavezom poslijeratnom vremenu bili su Kebo Munib, Macanovi o, Mili pohaanja razliitih vidova izobrazbe, pripadnici strae su, u cjelini gledano, tuli Milan. korektno obavljali jedan odgovoran i teak posao. Na elu Slube strae u ovom tekom poslijeratnom vremenu bili su Kebo Munib, Macanovi oro, Mili Mladen i tuli Milan. Ve krajem 1948.g. eta narodne milicije koja obezbjeuje zatvor broji 217 pripadnika, od ega 5 mukih oicira, 34 podoicira i 139 milicionera, zatim 2 enska podoicira 9 podoicirki i 34 milicionerke. Premijetanjem osuenica u KPD Stolac prestala je potreba za radom milicionerki, od kojih su mnoge prele na rad u Stolac. Poetkom pedesetih godina Sluba strae ima vie od 300 zaposlenih. Pored zatvora, straari su obezbjeivali mnogobrojne radne logore koji su se nalazili irom Bosne i Hercegovine. Meutim, kako se od 1952.g. drastino smanjuje broj osuenih na izdravanju kazne i kako se ukidaju radni logori, prestaje potreba za tolikim brojem straara. Postepeno se smanjuje njihov broj i veina onih koji su stupili na dunost neposredno poslije rata odlazi u penziju, tako da sredinom sedamdesetih godina u Slubi radi samo stotinjak straara. Dunost komandira strae u tom periodu dugo vremena obavlja Smajo Bio.

Doma, a i napomenuti da j malo za djecu su majke radile

185

od 1952.g. drasti no smanjuje broj osu enih na izdravanju kazne i kako se ukidaju radni logori, prestaje potreba za tolikim brojem straara. Postepeno se smanjuje njihov broj i ve ina onih koji su stupili na dunost neposredno poslije rata odlazi u penziju, tako da sredinom sedamdesetih godina u Slubi radi samo stotinjak straara. Dunost strae u tom periodu dugo Slavko Mari komandira - Sluba strae vremena obavlja Smajo Bi o.

Komanda strae-uusredini sredini Smajo Smajo Bi o Komanda strae Bio

185

Sluba Strae - slikano 1964.g.

Struktura osuenih lica se u potpunosti promijenila, tako da straari ezdesetih i sedamdesetih godina rade sa osobama suenim za opi kriminal, meu kojima je znaajan broj onih sa izrazito destruktivnim ponaanjem. Poznato je da su se takozvani politiki osuenici uvijek bolje ponaali od osuenih za opi kriminal, meu kojima su posebno, problematini osueni za
186

Slavko Mari - Sluba strae

imovinske delikte. Pred Slubom strae stajali su novi izazovi, a situacija je dodatno uslonjena kada su poetkom osamdesetih u zatvor stizali i prvi narkomani. Dunost komandanta strae poslije Smaje Bie obavljali su emo Kadri, pa Milija Salamadija, koji je prije imenovanja radio kao vaspita i nakon njega, kratko vrijeme prije rata, Rade Gagovi. Tokom rata dunost naelnika strae su obavljali Hasan Ali i Revko Kadri. U poslijeratnom periodu Sluba strae prolazi kroz proces postepene transformacije koja nastaje na temelju drugaije koncepcije uloge straara. I dalje je, naravno, osnovna funkcija strae da obezbjeuje red i mir u zatvoru, ali uz upotrebu drugaijih sredstava i metoda. Naglasak vie nije na upotrebi sile, niti na prijetnji da e se ona upotrijebiti - od straara se oekuje da naui i primijeni vjetine koje e na najbezbolniji nain rijeiti potencijalno konliktne situacije. Straari u krugu zenikog zatvora vie ne nose ni palice, te, poslije sablje, dugogodinje simbole straarske sile.

187

Rafet Spahi - Zdravstvena sluba

ZDRAVSTVENA SLU@BA
U zgradi etvrtog paviljona je smjetena bolnica, koja se tamo nalazi jo od vremena kada je Dom izgraen. U sastavu ZDRAVSTVENA bolnice bila je iSLUBA mrtvanica koja se ranije nalazila na mjestu dananjeg pogona taj najvjerniji pratilac ovjeka, U zgradi Prese. etvrtogSmrt, paviljona je smjetena bolnica, koja se tamo bila nalazi od vremena kada je Dom izgra en. U sastavu bolnice se bila jeubicama, i mrtva nica je oduvijek prisutna i ujo zenikom zatvoru, meu robijaima, druila sa koja se ranije nalazila na mjestu dananjeg pogona Prese. Smrt, taj najvjerniji kradljivcima, provalnicima... je naroito bila esta u prvih godina me po u pratilac ona ovjeka, bila je oduvijek prisutna i u dvadeset zeni kom zatvoru, robijaima,kada druila sa ubicama, kradljivcima, provalnicima... ona je izgradnji Zemaljske kaznione, je se dua robija zbog loih uslova izdravanja naro ito bila esta u prvih dvadeset godina po izgradnji Zemaljske kaznione, kazne, praktino, znaila i smrt. Iz tog vremena datira sto za mrtvace (koji se moe kada je dua robija zbog loih uslova izdravanja kazne, prakti no, zna ila i vidjeti samo na fotograiji) i koji je bio smjeten u mrtvace podrumu paviljona. smrt. Iz tog vremena datira sto za (koji etvrtog se moe vidjeti samo na fotografiji) i kojiljudskog je bio smjeten u podrumu paviljona. Sto je u bio Sto je bio nijemi svjedok jednog odnosa prema etvrtog mrtvacu u zatvoru nijemi svjedok jednog ljudskog odnosa prema mrtvacu u zatvoru u vremenu vremenu Zemaljske kaznione i Kaznenog zavodazavoda Zenica. Zemaljske kaznione i Kaznenog Zenica.
U to vrijeme umrli robija morao je i mrtav da izdrava kaznu, naravno, na zatvorskom groblju. Pri a se da je postojao i izvjestan zakonski propis po kome se i mrtvac mogao uslovno otpustiti. U tom slu aju njegova porodica mogla je preuzeti posmrtne ostatke iz zatvorskog groblja. U poslijeratnom periodu bolnica je, pored ambulante za obavljanje pregleda osu enika, imala i prostorije sa potrebnim brojem bolesni kih kreveta. Postojale su dvije ve e prostorije koje su mogle primiti 80 do 100 bolesnika. Zbog nedostatka prostora u te sobe su Sto mrtvace Sto za za mrtvace istovremeno smjetani starci i maloljetnici. I na prvom spratu su bile dvije sobe u kojima su smjetani kao i tri je manje prostorije, od kojih kaznu, je u jednoj bilo zarazno umrlibolesnici, robija morao i mrtav da izdrava naravno, na odjeljenje sa 8 do 10 kreveta. U drugoj sobi sa 10-l5 kreveta su smjetane Rafet Spahi - Zdravstvena sluba

U to vrijeme zatvorskom groblju. Pria se da je postojao i izvjestan zakonski propis po kome se i mrtvac mogao uslovno otpustiti. U tom sluaju njegova 187 porodica mogla je preuzeti posmrtne ostatke iz zatvorskog groblja.

U poslijeratnom periodu bolnica je, pored ambulante za obavljanje pregleda osuenika, imala i prostorije sa potrebnim brojem bolesnikih kreveta. Postojale su dvije vee prostorije koje su mogle primiti 80 do 100 bolesnika. Zbog nedostatka prostora u te sobe su istovremeno smjetani starci i maloljetnici. I na prvom spratu su bile dvije sobe u kojima su smjetani bolesnici, kao i tri manje prostorije, od kojih je u jednoj bilo zarazno odjeljenje sa 8 do 10 kreveta. U drugoj sobi sa 10189

Rafet Spahi - Zdravstvena sluba

l5 kreveta su smjetane ene, bolesnice, a u treoj sobi, zbog nedostatka prostora, smjetane su majke sa malom djecom. Nakon izgradnje Petog paviljona ene su izdvojene u posebnu zgradu. Apoteka se nalazila zajedno sa ambulantom u zgradi bolnice. Imala je jednog apotekara - osuenika, i bila je dobro snabdjevena. Postojala je i moderna suha komora u domskom kupatilu, u kojoj se za jedan sat moglo raskuiti oko 80 osuenikih odijela. U izvjetaju o zdravstvenom stanju osuenika iz perioda l947.1g., honorarni lijenik, dr. Hasan Muminagi, istie da ima jedan prilian broj iscrpljenih i omravjelih osuenika. To su u najveem broju oni koji nisu nigdje zaposleni, a od kue ne primaju pakete. Zbog slabe i jednoline ishrane kod osuenika se u ovom periodu pojavio skorbut. U toku juna mjeseca l947.g. uspjelo se u prilinoj mjeri suzbiti irenje 2 te bolesti, zahvaljujui tome to je uprava nabavila velike koliine povra, a naroito zelenog luka. Prosjean broj osuenika koji se nalazio na leanju u bolnici iznosio je oko 80, dok je ljeniki pregled u decembru 1946.g. imalo 1200 osuenih.

Pregled smrtnosti osu enih u periodu 1946-1976


b ro j o su en ika 70 60 50 41 40 30 20 12 10 0
75 73 67 65 61 63 58 59 54 55 52 51 47 49 50 46 48 53 57 60 56 64 66 62 68 70 71 69 74 72 19 19 19 19 19 19 19 19 19 19 19 19 19 19 19 19 19 19 19 19 19 19 19 19 19 19 19 19 19 19 19 76

66 54

52 40 33

37

15 9

13 6 8 4 8 2 1 5 5 1 1 0 1 0 1 3 2 1 1 2 2

godina

1 2

Arhiv zatvora Arhiv zatvora 190

Rafet Spahi - Zdravstvena sluba

Rafet Spahi - Zdravstvena sluba


Pregled smrtnosti osu enih u periodu 1977-2006
broj osu enika 3,5 3 3 2,5 2 2 1,5 1 1 0,5 0 0
00 01 02 04 03 85 84 86 87 88 89 90 91 92 94 93 78 77 79 80 81 82 83 95 96 97 98 99 20 20 20 20 19 19 19 19 19 19 19 19 19 19 19 19 19 19 19 19 19 19 19 19 19 19 19 20 20 20 05 06

godina

Najvie bolesnika bolovalo je od tuberkuloze, to je prouzrokovano loim Najvie bolesnika bolovalo je od tuberkuloze, to je prouzrokovano ivotnim uvjetima na izdravanju kazne, kazne, a jedan osuenih ve je doao loim ivotnim uvjetima na izdravanju a broj jedan broj osu je enih ve na izdravanje kazne sa ovom dijagnozom. se navodi da jese kod osuenika doao na izdravanje kazne sa ovom Posebno dijagnozom. Posebno navodi da je koji dolaze iz okrunih zatvora esto, pri prijemu, dijagnosticirana tuberkuloza. kod osu enika koji dolaze izve okrunih zatvora esto, ve pri prijemu, Tuberkulozni bolesnici lijeili su se u zatvorskoj bolnici, a rentgenske kontrole Tuberkulozni bolesnici lijeu ili su se u zatvorskoj bolnici, a rentgenske su obavljane u Dravnoj bolnici Zenici. Svake sedmice u Domu je ordinirao kontrole su zdravstvene obavljane u stanice Dravnoj bolnici u Zenici. Svake sedmice u Domu je ljekar Sreske iz Zenice.
ordinirao ljekar Sreske zdravstvene stanice iz Zenice. tabelarnog pregleda. dijagnosticirana tuberkuloza.

Broj oboljenih od raznih bolesti moe se vidjeti iz slijedeeg tabelarnog Broj oboljenih od raznih bolesti moe se vidjeti iz slijede eg pregleda. Period od do 30. 4. 1948 god. Period od 1.1. 1.1. do 30. 4. 1948 god.
Broj bolesnih osu enika Broj bolesnih osu enika Spolne bolesti Spolne bolesti Tuberkoloza Tuberkoloza Sifilis Triper Gonoreja Sifilis Triper Gonoreja m. . m. . m. . m. . m. . m. . m. . m. . 81 34 19 7 3 81 34 19 7 3 -

Ostale Ostale bolesti bolesti m. . m. . 751 385 751 385

Ukupno Ukupno 1280 1280

189

191

Rafet Spahi - Zdravstvena sluba

Od 1280 bolesnika lije eno je

Broj slu ajeva otvorene tuberkoloze (aktivni)

u bolnicama vani

u domskoj bolnici

Umrlo Tuberk od . tuberko bolesnic i loze smrtno od 1.I. ugroen do 30.VI. i 1948. m. 17 . 8 m. 17 . 2

po sobama

Umrlo od ostalih zaraza od 1.I. do 30.VI. 1948.

Ukupa n broj umrlih u Domu od 1.I. do 30.VI. 1948. god. 24

m. 909 350 21 23

. 10

m. 5

. -

Lijeenje osuenika obavljano je po sobama u kojima su boravili, u ambulanti, domskoj bolnici i bolnicama van zatvora. Lijeenje je obavljao ljekar osuenik, dok je nadzor, sporazumno sa upravom Doma, vrio ljekar civil, koji je jednom sedmino obavljao kontrolu. Prema izvjetajima,3 soba za pregled osuenih odravala se veoma uredno, bila je prostrana i prozrana. Osuenici koji su tee obolijevali upuivani su u bolnicu Socijalnog osiguranja u Zenici ili u Dravnu bolnicu Sarajevo. Uprava je omoguavala lijeenje van ustanove, ukoliko ljekar osuenik i ljekar civil daju obrazloenje da je to neophodno. Ljekar osuenik je imao i pomonika, dobro obuenog bolniara, a svaka soba je imala jednog ili dva sobna sluitelja. U toku oktobra mjeseca 1954.g. poeli su radovi na pregraivanju velikih bolnikih soba. Radovi su zavreni u januaru 1955.g. Napravljene su prostorije za medicinsku izolaciju, te su zarazni bolesnici odvojeni u posebne sobe prema prirodi bolesti, to do tada nije bio sluaj. U isto vrijeme izgraena je i terpezarija za osuenike koji su imali dijetalni reim ishrane. Te godine je postavljen i novi rentgen aparat. Inae, uvjeti u bolnici su bili bolji nego u ostalim paviljonima, ali su na krevetima jo uvijek bili dueci od slame, a i prostorije su nedovoljno zagrijavane. U periodu od januara do oktobra 1960.g. bolnica je modernizirana na taj nain to je nabavljen novi operacioni sto, najsavremenija aparatura za davanje kisika, a istovremeno su, po prvi put, poduzete ope preventivne mjere, kao to je luograisanje svih osuenika. U bolesnike sobe postavljen je parket i konano su slamarice zamijenjene ianim duecima.
3

Arhiv KPZ 192

Rafet Spahi - Zdravstvena sluba

U Domu je postojala i zubna ambulanta koja je imala dvije prostorije, od kojih su u jednoj vreni pregledi i lijeenje, dok je u drugoj bila zubarska tehnika. U zubnoj ambulanti je radio zubar koji je bio honorarno angairan, svaki radni dan po dva sata. Ostale radove u zubnoj ambulanti, kao na primjer, ispomo zubaru, voenje administracije, obavljanje zubotehnikih radova, obavljali su osuenici priueni zubotehniari, iji je rad bio prilino kvalitetan. Pored opte zdravstvene zatite, osuenim licima je bilo omogueno da lijee i prave zube, da dobiju ortopedska pomagala, naoale, gumene arape i dr., pod uslovom da ispunjavaju uslove predviene Pravilnikom o lijeenju i namjetanju zuba kao i Pravilnikom o dobijanju ortopedskih pomagala. Interesantno je napomenuti da poslije zaraznih bolesti i tuberkuloze nervnoduevna oboljenja zauzimaju tree mjesto meu speciinim oboljenjima. U bolnici KPD-a je formirano neuro-psihijatrijsko odjeljenje gdje su medicinski tretirani takvi sluajevi, koje meutim, nije imalo adekvatnu opremu. U radu sa ovom kategorijom osuenih, pored ljekara specijaliste, uestvovali su i prosvjetni referenti, kako su se u jednom periodu zvanino nazivali vaspitai. Duevni bolesnici su iz odjeljenja bolnice ili na rad u ostale pogone, to se pokazalo kao loe rjeenje, zbog nedostatka konrole za vrijeme radnog vremena i nepridravanja ljekarskih uputstava. U izvjetajima4 o radu Zdravstvene slube kao civilni ljekari koji su obavljali preglede pominju se dr.Hasan Muminagi, dr.Ramadanovi, lijenik SUP-a, dr.Vladislav varc, dr. arko Simi, dr. Strahinja Gavri, dr. Borislav Nadadin, dr. Tomislav Hraba, dr. Zdravko uri, te zubari Ante Pakovan, ef zubne ambulante i Ranko Tica. Ljekari - osuenici se u zdravstvenim izvjetajima ne pominju, ali su kod osuenika ostali u sjeanju kao savjesni i dobri ljekari. Prvi ljekar, osuenik, je bio dr. Frohlich (Frelih) Adalbert (mb. 131), osuen na kaznu zatvora od 10 godina. U KPD Zenica je doao 28.07.1945.g, a ivot je okonao 20.02.1947. g. tako to je izvrio samoubistvo prilikom transporta osuenih u Kazneni zavod Stolac, kada je za vrijeme vonje u autobusu popio otrovnu pilulu. Drugi ljekar osuenik, bio je ore Janji (mb. 6902). Osuen je na kaznu smrti strijeljanjem, koja je kasnije zamijenjena kaznom od 8 godina zatvora. Osuen je zbog toga to je bio lini ljekar Drae Mihajlovia. Poeo je da radi kao ljekar i rukovodilac domske bolnice od 1947.g. i taj posao je obavljao sve do 9.10.1953.g. kada je uslovno otputen. Kao ljekar u Domu, Janji je bio portvovan, vrijedan i privren ljekarskoj etici. Znao je pomagati iznemoglijim osuenicima, kojima je ee davao potedu i propisivao lijeenje u domskoj bolnici. Pored svakodnevnog rada, uspio je da konstruie aparat koji je omoguavao lake disanje. Ovaj svoj
4 Arhiv zatvora 193

Rafet Spahi - Zdravstvena sluba

izum nazvao je Pneima, a aparat je od strane strune komisije Antituberkuloznog dispanzera u Sarajevu ocijenjen kao dobar i upotrebljiv. Iako nije bio hirurg, Janji je povremeno obavljao i lake hirurke zahvate. Nakon dr. Janjia u zatvorskoj bolnici radilo je nekoliko osuenika doktora koji su osueni kao Mladi Muslimani. Interesantna su sjeanja Reufa Huseinagia5 koji pie: ,,Sluajno sam se naao u blizini bolnice KPD Zenica zbog upale oka 1953.g., kada je grupa Mladih Muslimana, koja je radila u toj bolnici kao struno osoblje, bila postrojena ispred bolnice po naredbi nekih kontrolora, koji su doli da preispitaju bolniko osoblje. Ispitivali su ih jednog po jednog, traei od njih podatke, a izmeu ostalog, pitali su ih za ta su osueni. Svaki upitani je odgovorio da je osuen zbog pripadnosti organizaciji ,,Mladi Muslimani. Tada se jedan od udbaa razgoropadio, i na kraju rekao da je ovdje od bolnice napravljena damija. Meu doktorima koji su sueni kao Mladi Muslimani radili su Devad uri, Vahid Kozari, Tarik Mufti, Mehmed Arapi, Esad Karabeg, Zijo Ahmetbegovi i Hamzalija Hundur. Po odlasku Mladih Muslimana, zatvor jedan dui period nije imao osuenikadoktora, sve dok sredinom sedamdesetih godina nije na izdravanje kazne doao dr. Trivo Bukva, koji je prije dolaska u zatvor radio kao direktor Doma zdravlja u Bosanskoj Dubici. Bio je poznati hirurg, a u Domu je prvo radio u livnici, a tek kasnije u domskom stacionaru. I Bukva je kao i veina ostalih ljekara, osuenicima ostao u lijepom sjeanju. Domski ljekari - osuenici imali su vie osjeaja za osuenike muke, nego to su to imali civilni ljekari. Iako je bio hirurg specijalista, uprava mu nije dozvoljavala da vri hirurke zahvate, zbog ega je nezadovoljan, traio premjetaj u drugi zatvor. Prvi ljekar koji je primljen u stalni radni odnos bio je dr.Muhamed Harai. Radio je kao ljekar i naelnik Zdravstvene slube sve od 1979.g. pa do 1993.g. kada odlazi u penziju. Dolaskom prvog uposlenog ljekara u KPD Zenica, u Zdravstvenoj slubi se postigla bolja organizacija rada i uveden je smjenski rad medicinskih tehniara, ime se postigla kontrolisana i svrsishodnija primjena terapije. Krai vremenski period, od 1985.g. do 1987.g u stalnom radnom odnosu je bio i doktor Harun esti. Od 1993.g. na mjesto domskog ljekara i naelnika Zdravstvene slube primljen je dr. Hidajet Jabandi, koji je nekoliko godina kasnije specijalizirao psihijatriju. Nakon to je dr. Jabandi postavljen na mjesto direktora zavoda, u Zdravstvenu slubu je kao ljekar primljen i dr. Faruk Hamidovi. Danas Zdravstvena sluba prua sve vidove zdravstvene zatite osuenim licima u skladu sa odredbama Zakona o izvrenju krivinih sankcija i drugim propisima
5 Reuf Huseinagi: ,,Kazamati jednoumlja- kamena suza 194

Rafet Spahi - Zdravstvena sluba

iz oblasti zdravstva. Sluba ini niz napora u pogledu poboljanja uslova za zdravlje osuenih lica. Poslove i zadatke iz djelokruga svoga rada Sluba obavlja putem svojih uih organizacionih jedinica i to, opte ambulante, stacionara, labaratorija, rtg. kabineta, apoteke, higijensko-epidemiolokog nadzora, zubne ambulante i specijalistike konsultativne slube. U Zdravstvenoj slubi radi 13 medicinskih tehniara koji su u stalnom radnom odnosu, a preglede osuenih svakodnevno obavlja i 10 specijalista, pa je po optem miljenju eikasnost i kvalitet zdravstvene zatite osuenih u nivou standardne zatite, koju ima prosjean graanin Bosne i Hercegovine.

195

Slavko Mari, Rafet Spahi - Privredna jedinica

PRIVREDNA JEDINICA
Za vrijeme Austro-ugarske monarhije i Kraljevine Jugoslavije, rad osuenih u zatvoru bio je standardiziran, strogo odreen, znalo se tano koji poslovi su namijenjeni osuenim osobama, a kojim poslovima se nisu smjeli baviti. Osueni nisu mogli proizvoditi predmete koji su bili podesni za napad, koji su mogli posluiti za bjekstvo, niti raditi na poslovima, gdje se mogla prouzrokovati teta. Isto tako nisu smjeli raditi na poslovima na kojima bi imali mogunost kriminalnog usavravanja, kao to su naprimjer poslovi bravara. Proizvodnja je bila oganizirana na zanatskom principu, po radionicama manjeg kapaciteta sa nekoliko zaposlenih osuenika, a izuzetak su bili poslovi na domskoj ekonomiji i u stolarskoj radioni, gdje je radio vei broj osuenih. Radionicama su rukovodili majstori - straari. U stolariji i na ekonomiji, pored straara, radili su i civilni majstori - poslovoe, ali to nije uvijek bio sluaj. Biljeimo krae periode, kada u zatvoru nije radio niti jedan majstor civil, ne raunajui majstore - straare. Sve proizvode osuenih mogli su kupovati inovnici, straari zatvora i ostali graani Zenice, kao i osuena lica. O tome nam nepobitno svjedoe evidencije iz protokola,1 gdje se vidi naplata kupljenih proizvoda. KORISTAN I NEKORISTAN RAD Rad osuenih smo mogli uvjetno podijeliti na koristan i na rad koji nije donosio neku neposrednu materijalnu korist. Proizvodni rad se obavljao u radionicama, a nekorisni rad u samicama (Staklena kua). Predmeti nekorisnog rada bili su perje, pasulj, ito i ria. Nekoristan rad obavljali su uglavnom osuenici loeg ponaanja i disciplinski procesuirani. Imali su zadatak da razaberu pomijeani pasulj i ito u odreenom roku, pa kada to urade, postupak se ponavljao. To je prema svojevremenom stavu zatvorskih uprava bila vrlo dobra terapija za lijeenje nerava loih osuenika. I nakon to je ovaj besmisleni rad bio zakonom zabranjen, pojedini slubenici zatvora su ga i dalje kriom primjenjivali. U Staklenoj kui obavljan je i koristan rad - ijanje perja, snovanje pree i tkanje. Svaki osuenik, dok se nalazio na prvom stepenu izdravanja kazne (samice u trajanju od minimalno tri mjeseca), morao je izuiti i znati ove vjetine. U radionicama su izuavani zanati i to iskljuivo po odobrenju upravnika, a to je, uglavnom, odobravano osuenicima sa dugom kaznom.

Arhiv KPZ 197

ima su drane svinje, goveda i perad. e, te itarice, a pod Hamidom je postojao i


Mari, Rafet Spahi - Privredna jedinica poklanjanaSlavko posebna panja.

Vano proizves hrane osobe,

je

bilo

Poljoprivredni proizvodi Zavoda, slika iz 1928. godine Poljoprivredni proizvodi Zavoda, slika iz 1928. godine

proizvoda na lokalnom tritu. O kakvim proizvodima govori domska redovno n s sajmu je za Zeni

Zarobljenici, zatoenici, robijai, kako su ih u to vrijeme zvali, radili su i na poljoprivrednom imanju Kaznenog zavoda, koje se nalazilo na njivama oko zatvora na Bilmitu i u Raspotoju. Zavod se bavio i stoarskom proizvodnjom, postojale su tale u kojima su drane svinje, goveda i perad. Uzgajano je razno voe i povre, SHS se zanatsko-radioni te itarice, a pod Hamidom je postojao i Kraljevine vinograd, koji je nastavlja dobro raao. Oduvijek je poljoprivrednoj proizvodnji poklanjana posebna panja. Vano je bilo proizvesti dovoljno hrane za osuene osobe, a viak poljoprivrednih proizvoda se prodavao na lokalnom tritu. O kakvim se proizvodima radilo govori i injenica da je domska ekonomija redovno uestvovala na razliitim sajmovima hrane, a na sajmu u Novom Sadu je osvojila i nagradu za kvalitet. Osuenici Zenike kaznione su se mogli iznajmiti i za rad kod privatnih lica, i to za vrlo malu nadnicu. Za vrijeme Austro-Ugarske osuenicima nije davana nikakva naknada za rad. Uvedena je za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, negdje oko 1925. godine. Poslije kapitulacije Kraljevine SHS nastavlja se zanatsko-radionika proizvodnja u Kaznioni Zenica sve do poetka 1942.g., kada svaki rad prestaje, jer se svi osuenici zajedno sa pokretnim inventarom i mainama, koje je bilo mogue transportirati, premijetaju u Sremsku Mitrovicu. Po osloboenju zemlje, Kazneni zavod u Zenici bio je u dosta ruevnom stanju. Skoro svi objekti su bili demolirani, osnovna sredstva i inventar uniteni,
198

Slavko Mari, Rafet Spahi - Privredna jedinica

a u pustim radionicama zateeni su leevi i razvaljene maine. Odmah po dolasku novih osuenika pristupilo se obnavljanju poruenog. Zatvoru su bile neophodne radionice radi izrade potrebnih rezervnih dijelova i drugih upotrebnih predmeta. Nije proteklo dugo vremena, a domske radione su ponovo radile punom parom.

ZATVORSKE RADIONICE
STOLARIJA Stolarija je bila najvei pogon, u kome su pravljena vrata, prozori, kreveti, noni ormarii, ormari, sanduci za ambalau i slino. Stolarija, kolarija i pilana su do 1950.g. obuhvatale oko 80% ukupne proizvodnje KPD-a. Prerada drveta je u prvom poslijeratnom periodu bila osnovna djelatnost, i ve 1946.g. se pristupilo izgradnji veeg poslovnog objekta za potrebe stolarije. Novoizgraena zgrada je bila smjetena na mjestu gdje se danas nalazi pogon presa. Imala je prizemlje i dva sprata. Sa vanjske strane djelovala je vrlo atraktivno, liila je na ugostiteljski objekat ili planinsku kuu. Prizemlje je izgraeno od lijepo fugovanog kamena, a prvi i drugi sprat od smrevine, ije vanjske strane nisu obraivane, nego su ostale prirodnog oblika. U prizemlju zgrade postavljene su maine za obradu drveta, a na prvom spratu bilo je odjeljenje za montiranje, farbanje i poliranje. Na drugom spratu, u potkrovlju, bila je smjetena tapetarija. Pogon stolarije je ostao u funkciji sve do kraja 1949.g. kada je cjelokupna proizvodnja sa osnovnim sredstvima preseljena u KPD Foa. PILANA Poslije osloboenja izgraena je i pilana sa namjerom da obezbjeuje dasku za potrebe stolarije, kolarije, bavarije i za graevinske radove. Izgradnja pilane je zapoela jo 1947.g. na prostoru srednjeg kruga, gdje se sada nalaze livnica, priprema pijeska i tempernica. Imala je tri objekta: objekat u kome se nalazio gater za rezanje trupaca, objekat sa dva cirkulara za podeavanje daske prema narudbi i objekat za suenje daske. Za potrebe pilane obezbjeivano je drvo sa podruja Granikog potoka sa planine Sokoline (Begov Han). Veliki broj osuenih je radio iskljuivo na sjei ume za potrebe pilane. KOLARIJA I BAVARIJA Kolarija i bavarija su se nalazile u dijelu zgrade koja je smjetena ispred prostora gdje se danas nalazi pogon cinaone. Poslovi kolarije i bavarije su se postepeno
199

Slavko Mari, Rafet Spahi - Privredna jedinica

smanjivali, pa kada je prestala potreba za veim prostorom, te radionice su premjetene na domsku ekonomiju, gdje su nastavile rad kao uslune radionice za potrebe domske poljoprivrede. Kolarija i baavarija su proizvodile dralice i bave, konjska kola, kao i kolica za brigade koje su gradile omladinsku prugu. OBUARNICA Obuarnica i tanarska radnja su se nalazile na prvom i drugom spratu zgrade u kojoj se nalazila i stolarija. Obuarnica ili kako su je popularno osuenici zvali usteraj poela je sa radom odmah poslije osloboenja. U prvo vrijeme bila je namijenjena samo za popravke osuenike obue, a kako je ova bila nekvalitetna, trebalo ju je stalno popravljati, to je iziskivalo rad desetina zaposlenih samo na ovim poslovima. Ve od 1946.g. obuarnica izrasta u pogon u kome se izrauju nove cipele. To su, dodue, bile najjednostavnije muke i enske cipele, ali je interesantno da su u vrlo kratkom vremenu savladane sve faze proizvodnje. Veliku zaslugu u tome ima i Muhamed Topi, koji je bio slubenik uprave i kao obuarski majstor zaduen da organizuje rad u obuarnici. Broj radnika se kretao oko 200, a norma im je bila 200 cipela dnevno. Kasnije se poveavala na 250 pa i na 300.2 Norma od 300 cipela dnevno je bila izuzetno visoka i osueni su je ostvarivali samo uz izuzetan napor. KROJANICA U domskoj krojanici je krpljena stara i ivana nova odjea za potrebe osuenih, a ivane su i uniforme za potrebe strae. Osim toga vrene su usluge ivanja za zaposlene, pa se iz izvjetaja od 7.1.19554.g. vidi da je na ime ovih usluga naplaen iznos od 304.690 dinara. KREMARA Jedan od manje uspjelih pokuaja isplative proizvodnje bila je radionica za izradu kreme za obuu. Iz izvjetaja se vidi da je kvalitet ove kreme bio lo, da je ambalaa bila vrlo primitivna i da se izraivala od otpadnog lima. Na crno-bijeloj neofarbanoj limenoj kutiji stajao je natpis ZIP (Zanatsko- industrijsko preduzee). Kako krema nije imala prou na tritu, pogon kremare se ubrzo ugasio. PROZVODNJA BICIKLA Nakon to je pogon stolarije iseljen u KPD Foa, poelo se sa montiranjem
2

Tomislav Obrdalj Jedan ivot od Blajburga do danas 200

Slavko Mari, Rafet Spahi - Privredna jedinica

opreme za proizvodnju bicikla Lasta. U to vrijeme u jednom dijelu zgrade jo uvijek se nalazila tanarska radionica u kojoj je bilo mnogo koe, ljepila i drugih zapaljivih materija. Poar je izbio u januaru 1950.g. Kako je zgrada graena od drveta, bila je idealan objekat za moguu sabotau, koja, meutim, nije nikada dokazana, ali sve ukazuje na to da je poar bio podmetnut. Zgrada je u vrlo kratkom vremenu unitena do temelja. Poslije poara pristupilo se izgradnji novog objekta na istim temeljima, ali sa jednim spratom manje. U izgradnji zgrade, u koju je po zavretku smjetena linija za proizvodnju bicikla, naroito su se istakli pripadnici milicije. Bicikli su bili jo jedan promaaj, uzrokovan nedostatkom strune radne snage, iskustva i kvalitetnih materijala. Iako se nije radilo o posebno zahtjevnim vrstama bicikla, koji su se, inae, izraivali za potrebe milicije, proizvodnja je ipak obustavljena 1952.g. i premjetena na Ilidu. KOVAIJA Kovaija je zauzimala mali prostor i imala je samo dva ognjita i jedan mjeh za kovaku vatru. Proirena je nakon usvajanja proizvodnje tokova za visokonaponske izolatore. Dugo godina se koristila za izradu manje zahtjevnih rezervnih dijelova. BRAVARIJA Radionice bravarije bile su smjetene u nizu prizemnih zgrada drvene konstrukcije, sa pregradnim zidovima od cigle. Zbog ovakve konstrukcije, zimi je u njima bilo vrlo hladno, a ljeti nepodnoljivo vrue. Radionice u bravariji bile su sline kioscima. Tu se gotovo sve radilo runo. Meutim, postojao je i jedan omanji tokarski stroj koji je pokretao elektro- motor, koji se koristio i za pokretanje mlina. Oko ovog elektro-motora stalno su postojale nesuglasice izmeu radnika ekonomata i onih koji su radili u privrednoj jedinici. Zbog ovih nesporazuma uprava Doma obratila se Sreskom NO i traila odobrenje da koristi neke od mlinova van KPD-a (raspored za koritenje mlinova bio je u nadlenosti Sreskog NO). Odbor je dao odobrenje da se ito KPD-a moe mljeti u Suia mlinu, pa se elektro-motor mogao vie koristi za potrebe privredne jedinice. Asortiman bravarije KPD-a bio je dosta irok. Pravile su se uglavnom poznate ijaker pei, kreveti za vojsku i razliiti dijelovi za potrebe stolarije i kolarije. Inae, bravarija je stalno proirivala asortiman proizvoda i tako su se iz nje poele razvijati druge radionice, kao to je radionica za proizvodnju bicikla, radionica za proizvodnju strujnih ina, radionica kranske opreme, radionica za elektro-opremu, izolatore, oduzimae struje, drae ina i ice. Zatim su oformljene radionice za
201

Slavko Mari, Rafet Spahi - Privredna jedinica

proizvodnju kontakata i eljeznog namjetaja, radionice za Industrijsku kolu (gdje su se obuavali i osposobljavali osuenici), elektro-radionice, radionice za izradu kohera, te kalionica i emajlirnica. Sirovine za bravarsku radionicu nabavljane su tako to je oformljena grupa osuenih koja je imala zadatak da na eljezarskoj haldi pronalazi otpadni materijal. Najvie su koriteni dijelovi unitenih aviona. PRIVREDNA JEDINICA NOVI IVOT Privredna jedinica KPD-a Zenica u prvim decenijama postojanja esto je mijenjala naziv. Prva poslijeratna proizvodnja je organizirana pod imenom Radionice Kaznenog zavoda, krajem 1946.g. naziv se mijenja u Zanatskoindustrijsko preduzee ili skraeno ZIP. Uprava KPD-a je dana 2.2.1950.godine uputila Ministarstvu unutranjih poslova NR BiH prijedlog za donoenje rjeenja o registraciji privredne jedinice pod nazivom Novi ivot, to Ministarstvo i prihvata. Registracija je upisana u svesku I, registarski list 1, strana 10. Ovaj naziv privredna jedinica zadrava sve do danas.3 Ne zna se tano ko je dao prijedlog za naziv Novi ivot, ali se pretpostavlja da je tome kumovao Jovia Kosti, nekadanji referent za kulturnoprosvjetni rad, a kasnije naelnik Slube za prevaspitanje. To je vrlo vjerovatno, jer je on pokrenuo i mnoge druge korisne inicijative. Naziv Novi ivot je u potpunosti prihvaen, jer je simbolino govorio o eljama i htijenjima osuenih da se kroz rad prevaspitaju i osposobe za novi, poteniji ivot, drukiji od onog koji su do tada ivjeli. Do poetka 1947.g. u privrednoj jedinici su zaposlena samo dva slubenika, i to ef proizvodnje Savo Petrovi (radio i prije II svjetskog rata u Kaznenom zavodu) i referent za poslove nabave i prodaje, ukrija Vrani. Ostale neposredne poslove u privrednoj jedinici obavljali su pripadnici milicije Smajo Bio i Slavko Savi. Ekonomija je bila posebna organizaciona jedinica. Imala je, isto tako dva radnika i to rukovodioca Leneka (ne navodi se ime) i njegovog pomonik Ismeta Kaknju. Proizvodnja je bila organizovana tako to je ef Petrovi primao planske zadatke i otpremao ih u proizvodnju po Vraniu ili osueniku Kutiru. Milicioneri su te zadatke primali, organizovali proizvodnju i po zavrenom poslu obavjetavali Vrania, koji je preuzimao robu i otpremao je dalje. Poetkom 1947.g. zapoljava se i nekoliko poslovoa, koji postepeno preuzimaju organizaciju proizvodnje. To su Smajo Bio, Slavko Savi, ukrija Alajbegovi i Omer Oru.
3

Arhiv KPZ 202

Slavko Mari, Rafet Spahi - Privredna jedinica

USMJERAVANJE PROIZVODNJE Krajem 1949.g. Ministarstvo unutranjih poslova NR BiH iniciralo je ukidanje drvne proizvodnje i njeno premijetanje u KPD Foa, s obzirom da je tamo postojala sirovinska baza, to u Zenici nije bio sluaj. S druge strane, traeno je da se KPD Zenica preorijentira na metalsku proizvodnju. U obrazloenju je istaknuto nekoliko opravdanih razloga: metalska proizvodnja u Zenici ima sirovinsku bazu, jer se u blizini nalazi eljezara koja e obezbjeivati repromaterijal; u Zenici postoje strunjaci koji mogu unaprijediti proizvodnju i postoji potreba da osueni izuavaju zanate metalske struke. Od 1949.g. proizvodnja u Zenikom zatvoru se sistematski usmjerava prema metalskoj industriji. PRVI KORACI LIVARSTVA Inicijativa za orijentaciju na livarske proizvode potekla je iz radionice kolarije. Naime, Ministarstvo za unutranje poslove NR BiH izdalo je nalog privrednoj jedinici za izradu veeg broja drki za kuhinjske noeve. Uz dopremljene noeve kolarska radionica je dobila i nacrt drke, koji je skiciran na etvrtini arka papira. Drka noa je trebala biti od drveta, ali se proces proizvodnje odvijao sporo, probijeni su svi rokovi i to je postao ozbiljan problem. Postojala je bojazan da se upravi pripie nesposobnosti organiziranja proizvodnje jednog tako jednostavnog predmeta. Kada je ocijenjeno da se planski zadaci ne mogu izvriti, uprava je Slavko Mari ,Rafet Spahi - Privredna jedinica odluila da pozove sve osuenike na kratak razgovor i uje njihovo miljenje ak je odran o u kolariji. iskrslom problemu. Sastanak je odran u kolariji. p izradu dao koji i prugu Predloio je da se od prihva dosta je
SaSa jednog seminara KPD Zenica jednog seminarao o livarstu livarstvu odranog odranog uuKPD Zenica
203

iz eljezarine livnice, a kasnije su napr

Slavko Mari, Rafet Spahi - Privredna jedinica

Koristan prijedlog za izradu drke je dao osuenik koji je radio na izradi kolica za prugu Brko-Banovii. Predloio je da se drke izrauju od aluminijuma, to je prihvaeno uz dosta rezerve, ali je nakon probne proizvodnje ustanovljeno da je ovaj nain mnogo eikasniji. Odmah se pristupilo i izradi prve manje pei za topljenje aluminijuma. Lonac i pijesak, potrebni za livanje, posuivani su iz eljezarine livnice, a kasnije su napravljeni u bravariji privredne jedinice. Prvi livani proizvodi bile su ve pomenute drke za noeve, a zatim su odlijevani grbovi, petokrake i dijelovi za radionice bravarije. To su bili prvi istinski poeci livarske proizvodnje u KPD-u Zenica. Kako su zahtjevi za proizvodima od livanih metala rasli iz dana u dan, napravljena je uskoro i jedna vea pe, da bi se zatim ozbiljno razmatala mogunost potpune orijentacije na livarske proizvode. IZGRADNJA LIVNICE U toku 1960.g. odlueno je da se izgradi hala za livnicu u srednjem krugu Doma. Za njenu izgradnju je u investicionom programu KPD-a Zenica za 1961.godinu predvien iznos od 27.283.000 dinara, za ta je dobivena i saglasnost Republikog sekretarijata za unutranje poslove BiH. Hala je izgraena ve tokom 1961.g., a slijedee godine su montirana postrojenja. Livnica je uskoro postala najvaniji proizvodni pogon, sa najveim obimom proizvodnje, a zapoljavala je i najvie osuenike radne snage. Znaaj livnice je porastao kada je usvojena proizvodnja temper liva sa ime je bilo povezana i izgradnja novih pogona tempernice, brusione i cinaone. Od tada je privredna jedinica Novi ivot postala renomirani proizvoa odlivaka od temper liva, meu kojima su najznaajniji bili odlivci za elektro-industriju, automobilsku industriju, opremu za kranove, te posebno odlivci za elektriikaciju eljeznica. Najznaajniji poslovni partner privredne jedinice postaje Industrija elektroporcelana Aranelovac. Uskoro je osvojeno trite bive Jugoslavije, a nakon toga su proizvodi temper liva plasirani irom Evrope i svijeta. Najvie je izvoeno u SAD, Austriju i Kanadu. Veliku zaslugu u svemu ovome imali su tehniki direktori i direktori privredne jedinice Obrad Mra, Velimir Paji, Jure apina, Enver Skopljak i Pero Stani.

204

Slavko Mari, Rafet Spahi - Privredna jedinica

PREGLED PROIZVODNJE PO GRUPAMA PROIZVODA ZA PERIOD OD 1984-1988.GODINE

Grupa proizvoda Kape Prirubnice Ru ni to kovi Leaj balanz. Nosa motora Dijelovi za elektrifikaciju Poluproizvod Ostalo UKUPNO

1984. 1371 434 448 64 34 303

1985. 1329 637 621 255 61 227

1986. 934 604 666 469 63 39

1987. 1267 386 800 353 52 10

1988. 1425 681 839 304 15 5

93 33 100 70 5 777 547 701 917 683 3524 t 3750 t 3576 t 3853 t 3957 t
PLASMAN TEMPER LIVA PJ.NOVI IVOT ZA PERIOD OD 1984-1988.GODINE

Kupci Doma e trite Inostrano trite UKUPNO

1984. 2763 761 3524 t

1985. 3431 279 3710 t

Godina 1986. 3065 511 3576 t

1987. 2716 1137 3853 t

1988. 3149 808 3957 t

Period od poetka ezdesetih pa do kraja osamdesetih godina bio je izuzetno razdoblje u razvoju privredne jedinice Novi ivot, osvajani su novi proizvodi, otvaraju se novi pogoni, zapoljavaju se inenjeri i radnici razliitih struka. Poetkom devedestih godina dolazi do zaotravanja politike situaciju u itavoj zemlji, to uzrokuje drastine poremeaje na tritu i smanjenje potranje proizvoda privredne jedinice. Uskoro dolazi do raspada SFRJ, rata i nakon toga se proizvodnja u pogonima Novog ivota gasi u potpunosti. Ali, ve krajem 1992.g. u pogonima livnice se organizira namjenska proizvodnja, tako da je privredna jednica Novi ivot dala svoj doprinos i u odbrani drave Bosne i Hercegovine. U ratnom periodu dunost direktora privredne jedinice obavljali su Muris Begagi i Zehrudin Hodi, a u poslijeratnom Sead Begagi i Damir uri.

205

Slavko Mari, Rafet Spahi - Privredna jedinica

Direktor Jure apina sa saradnicima

Nakon minulog rata u BiH je izvrena modernizacija livnice i u proizvodnom programu, pored temperovanog liva, uveden je i novi savremeniji proizvod modularni liv, koji je sve vie traen na tritu. U sklopu privredne jedinice Novi ivot nalazi se i domska ekonomija. Ekonomija zauzima povrinu od ukupno 60 hektara, i prostire se na irem krugu zatvora, u Begovom Hanu i u Peharama. Djelatnost Ekonomije se zasniva na povrtlarstvu, voarstvu i stoarstvu. U Begovom Hanu su izgraeni objekti za uzgoj stoke. Tokom 1977.g. na svinjogojskoj farmi proizvedeno je 40000 kg svinjskog mesa.4 Nakon rata proizvodnja se preorijentirala na uzgoj teladi i koka nosilica. Proizvodi sa farme i poljoprivrednih povrina uglavnom se koriste za ishranu osuenih, ali jedan dio je namijenjen i tritu. U razvoj privredne jedinice utkan je i rad osuenih, to je jedan od najvanijih elemenata preodgoja, i u tom smislu je privredna jedinica KPD-a Zenica imala vrlo vanu ulogu. Bilo je potrebno stvoriti uvjete za rad desetina hiljada osuenih, koji su time stvarali nove materijalne vrijednosti, i istovremeno, imali mogunost da zarade, da se obrazuju i osposobljavaju za zanimanja, kojima e se baviti po izlasku na slobodu.
4

Arhiv KPZ 206

Zenica imala vrlo vanu ulogu. Bilo je potrebno stvoriti uvjete za rad desetina hiljada osu enih, koji su time stvarali nove materijalne vrijednosti, i istovremeno, imali mogu nost da zarade, da se obrazuju i osposobljavaju za zanimanja, kojima Slavko e se Mari, baviti poSpahi izlasku na slobodu. Rafet - Privredna jedinica Farma u Begovom Hanu

Farma u Begovom Hanu

207

Rafet Spahi, Slavko Mari - Slobodne aktivnosti osuenih

SLOBODNE AKTIVNOSTI OSUENIH


Pod slobodnim aktivnostima podrazumijevamo sve one aktivnosti koje organizira uprava zatvora, a u koje se osueni ukljuuju po svojoj dobroj volji. Slobodne aktivnosti su sastavni dio ambijenta svakog zatvora, od njih esto zavisi opa zatvorska klima i zadovoljstvo osuenih uvjetima izdravanja kazne. Slobodne aktivnosti su i djelomina kompenzacija za izgubljenu slobodu. Bavei se aktivnostima po svom izboru i ainitetu, osuena osoba stie svoj identitet, samopouzdanje i samostalnost. U KPD-u Zenica oduvijek je postojao vrlo irok spektar mogunosti za osuene osobe koje su htjele da se obrazuju, da uestvuju u pozorinim predstavama, da se ukljue u sekcije kunih radinosti, da piu, da pjevaju, sviraju, ue strane jezike, posvete se vjeri ili da se bave nekom drugom aktivnou. Iskustva nedvosmisleno pokazuju da osobe koje su aktivne za vrijeme izdravanja kazne mnogo lake podnose zatvorske frustracije i imaju mnogo manje problema, nego osueni koji ostaju pasivni. OBRAZOVANJE ANALFABETSKI TEAJEVI Ovi teajevi su se organizirali sa ciljem da nepismeni osuenici naue najosnovnije stvari: itanje i pisanje latinicom i irilicom, raunanje, poznavanje zemljopisa i istorije. Teajevi su organizirani svakodnevno po predvienom planu i programu, a nastavu su izvodile osuene osobe, jer uprava zatvora nije imala dovoljan broj kvaliiciranih zaposlenika, koji bi mogli obavljati ove poslove. U periodu od 10.10.1945.g. do 14.8.1946.g. teaj je zavrilo sa uspjehom l20. pitomaca, a od 25.l2.1946.g. do 25. l. 1947. g. bilo je organizirano ukupno 8 teajeva, od ega je 7 bilo u Glavnoj kui sa 190 polaznika i jedan teaj u Staklari sa 29 polaznika. U enskom odjeljenju su 1947.g. organizirana 4 analfabetska teaja, koje su pohaale 174 osuenice. Gradivo na teajevima je bilo prilino zahtjevno pa su osuenice bile svakodnevno angairane od 5 do 7 sati. Teajevi za opismenjavanje su organizirani i na vanjskim radilitima. STRUNI KURSEVI Uporedo sa organiziranjem analfabetskih teajeva formirani su i struni kursevi za polukvaliikovane, kvaliikovane i visokokvaliikovane radnike za razna struna zanimanja. Dominirali su kursevi za zanimanja metalske struke, ali je bilo i drugih kurseva, kao to su knjigovodstveni (nii i vii), inansijski, kurs za evidentiare,
209

kurseva, kao to su knjigovodstveni (ni


Rafet Spahi, Slavko Mari - Slobodne aktivnosti osuenih

normirce, bolniare, zidarsko-tesarski, stolarski, obuarski, elektriarski i dr. Prvi kursevi u KPD-u Zenica otpoeli su sa radom 16.6.1947.g. kada je organiziran teaj za jednoobrazno raunovodstvo i teaj za poetno knjigovodstvo. Teaj za jednoobrazno raunovodstvo pohaalo je 26 pitomica, a teaj poetnog knjigovodstva 76 pitomaca. Prakt kursevima majstori, izvodila privredne Osu dobijali obuku, s u Me kolovanja

Praktinu obuku na kursevima obavljali su visokokvaliikovani majstori, a nastava se izvodila u radionicama privredne jedinice. Osueni su na kursevima dobijali vrlo kvalitetnu obuku, zbog toga to su svakodnevno imali praksu u trajanju od osam sati. Meutim, ovakav nain kolovanja nije bio zvanino veriiciran, enicima koji nisu proli obuku, pa je odlukom nadlenih orga tako da osueni nisu mogli dobiti diplome o zavrenom kolovanju za odreenu kvaliikaciju. Umjesto toga dobijali su potvrde da su zavrili obuku za odreeno zanimanje, te da na osnovu te potvrde mogu pristupiti ispitu. Meutim, dolazilo je do zloupotreba, jer su potvrde izdavane i onim osuenicima koji nisu proli obuku, pa je odlukom nadlenih organa privrednoj jedinici zabranjeno izdavanje potvrda.
1 kola je pogonu Novi arhive ivot. Prema podacima iz domske u periodu od 1955.g. do 1964.g. kurseve za polukvaliikovane radnike zavrilo je 725 osuenih, za kvaliikovane 572 i za visokokvaliikovane 46 osuenih osoba.

Tek 1960.g. pristupilo se veriikaciji kole pod zvaninim nazivom kola sa praktinom obukom za kvaliikovane radnike pri industrijskom pogonu Novi ivot. kola je bila metalopreraivakog smjera, a u njoj su kroz dvogodinje obrazovanje osueni sticali zvanje bravara, mainbravara, metalostrugara, metaloglodaa, elektriara, automehaniara. Nastavni kadar je bio angaovan iz zenikih kola, a nastavu su izvodili i uposlenici doma: Bijedi Ahmed, Trako Demal, Kulenovi Uzeir i Tomaevi Zdravko.
1

Arhiv KPZ 210

je bio angaovan iz zeni Ahmed, Trako Demal,Rafet Kulenovi Spahi, Slavko Mari - Slobodne aktivnosti osuenih Kasnije je ugovor o stru Kasnije je ugovor o strunom obrazovanju osuenih sklopljen sa Srednjom kolom za metalska zanimanja, te sa Srednjom graevinskom kolom, tako da osueni imaju mogunost da se koluju za vrlo irok spektar razliitih zanimanja. Prema podacima iz izvjetaja 2 u periodu od 1980.g. pa do 1991.g. srednju kolu je pohaalo 2038 osuenih lica. ene imale osnovnu da se vrijeme izdravanja kazne u KPD-u Zenica. Dom saradnju sa osnovnih nastavnici nastavu u Ugovori osnovnom enih

Osuenici na praktinoj nastavi Osu enici -uuenici enici na prakti noj nastavi

I osuene osobe koje nisu imale zavrenu osnovnu kolu mogle su da se koluju za vrijeme izdravanja kazne u KPD-u Zenica. Dom je imao saradnju sa nekoliko osnovnih kola iji nastavnici su izvodili nastavu u domskim prostorijama. Ugovori o osnovnom obrazovanju osuenih sklapani su sa kolom Musa azim ati i sa kolom Isidora Sekuli. U vremenskom periodu od 1980.g. do 1991.g. u osnovno obrazovanje je bilo ukljueno 1349 osuenika. Upravnici kole bili su ajdri Ismet i ifner Pavao. due vrijeme postoje kursevi engles Uporedo sa organiziranjem osnovnog i srednjeg obrazovanja osuenih osoba, u Domu postoji jo itav niz kurseva koji se osnivaju prema potrebama osuenih i prema mogunostima uprave da te kurseve organizira. Ve due vrijeme postoje kursevi engleskog jezika (I i II stepen), arapskog i njemakog jezika, informatike...
Arhiva KPZ

Arhiva KPZ 211

Rafet Spahi, Slavko Mari - Slobodne aktivnosti osuenih

Rafet Spahi , Slavko Mari - Slobodne aktivnosti osu enih

Osu enici - u enici na nastavi Osuenici - uenici na nastavi KULTURA KULTURA I SPORT I SPORT Penoloka praksa pokazuje da su kulturno-prosvjetne i sportske aktivnosti vrlo bitan korektivni faktor. Organiziranjem ovakvih aktivnosti ostvaruje se snaan ostvaruje se snaan uticaj na li postepenog djelovanja na svijest uticaj na linost osuenika. To je jedan nain osuenika, kada se kroz zabavu i razonodu, bez ikakve prinude, potencijali razvijaju prinude, potencijali razvijaju i usmjeravaju u pravcu ostvarenja socijalno i usmjeravaju u pravcu ostvarenja socijalno korisnih ciljeva. korisnih ciljeva. USMENE NOVINE Program usmenih novina uglavnom se sastojao iz predavanja koja su pisali sami osuenici, a teme su obino iz obi savremenog ivota: krai literarni enici, uzimane a teme su no uzimane iz savremenog ivota: kra literarni sastavi, crtice, reportae iz dnevne tampe i i druge sastavi, crtice, reportae iz dnevne tampe i asopisa, anegdote, zabiljeke zanimljivosti. U poslijeratnom periodu, od l946.g., u izvjetajima o kulturnoprosvjetnom radu vidi se da su predavanja za usmene novine pisali veoma obrazovani enici osuenici3 kao to je profesor Vladimir Vrana, profesor Alija Nametak, dr. Josip Vedri, profesor Kurali Dimitrije, Hasan Hadiosmanovi, dr. Ante Mari, dr. Hasan Eugen Bilenkija, dr.Hadiosmanovi Hivzija Gavrankapetanovi, Otilija Demetar, Bore Tabori, , Otilija Bore Tabori, Rui Bosiljka Rui, Vladimir Vikentijev, Enver Demetar, Mulagi, Mustafa Niki,Bosiljka Dragica Peko , Dragica i drugi. Uz i drugi. Uz Usmene novine ponekad su se pripremali i krai pozorini Peko komadi, jednoinke, a program je esto bio popraen i muzikim takama.
3

Arhiv KPZ 212

Rafet Spahi, Slavko Mari - Slobodne aktivnosti osuenih

ITALAKE GRUPE italake grupe su imale zadatak da osuene osobe upoznaju sa nekim aktuelnim zbivanjima, literarnim djelima, sa govorima dravnih rukovodilaca, materijalima sa partijskih kongresa i drugim novostima za koje se pretpostavljalo da mogu biti od koristi u vaspitanju osuenih. italaki sati su se obino odvijali tri puta sedmino u vremenu od sedam do osam sati uvee. Za vrijeme italakog sata u kolektivu je morala biti potpuna tiina. Da bi se osuenici zainteresirali za itanje, pred sam poetak rada, preko razglasne stanice, itali su se interesantni fragmenti iz sadraja, a zatim se najavljivao poetak rada. Pored italakih asova, do poetka 1965.g., upranjavala se i forma Pregled dogaaja koja se odravala po osuenikim grupama, esto uz prisustvo vaspitaa. Ovakvi pregledi odravani su petnaestodnevno, a prisustvo vaspitaa omoguavalo je osuenima da postavljaju pitanja i trae odgovore, to je ponekad znalo biti vrlo neugodno za prisutne slubene osobe, jer je nivo obrazovanja pojedinih osuenika esto bio iznad nivoa obrazovanja predavaa i prisutnih vaspitaa. PREDAVANJA Predavanja su odravana po osuenikim kolektivima, a obuhvatala su veoma irok spektar tema, od ideoloko-politikih do ope obrazovnih. Predavanja su pripremale osuene osobe. Vrlo esto su predavai bili nedorasli pojedinim temama, pa kako je u publici uvijek bilo obrazovanih osuenika koji su postavljali pitanja na koja oni nisu znali odgovor, odlueno je da se povjerenje da samo najkvalitetnijim predavaima. Tokom 1957.g. formiran je tim predavaa koji se sastojao od sedam osuenika, iji je jedini zadatak bio da piu razliita predavanja i da ih prezentiraju pred kolektivima. Tokom 1964.g. za predavae osuenim licima angairani su profesionalci zaposleni na Radnikom univerzitetu u Zenici. RAZGLASNA STANICA Razglasna stanica je uvijek imala nemjerljivu ulogu u informiranju, ali je isto tako sluila i kao sredstvo za politiko - ideoloki uticaj na osuena lica. Na razglasnoj stanici su se mogle uti vijesti i programi sa drugih radio stanica, meu ostalim emitirane su i emisije radio Moskve, ali isto tako i emisije iji su autori osuena lica. Veliko interesovanje je vladalo za emisiju Rije kolektiva u kojoj su poimenino isticani najbolji radnici koji su prebacivali normu, tedili materijal i postizali najbolje rezultate. I ene su imale emisiju koja je bila njima posveena, a zvala se ena i politika, u kojoj se iznose problemi ene i njenog ukljuivanja u politiki i privredni ivot. Postojala je i emisija Domske vijesti koju su zajedno
213

Rafet Spahi, Slavko Mari - Slobodne aktivnosti osuenih

ureivali vaspitai i osuene osobe. Pojavom novih medija, razglasna stanica je izgubila vanost kao sredstvo ali Mari je i dalje nezamjenjiva njena uloga u Rafetinformiranja, Spahi , Slavko - Slobodne aktivnosti osu enih svakodnevnom ivotu osuenih. BIBLIOTEKA terijal i postizali najbolje rezultate. I ene su Biblioteka doma je stara koliko i Dom. Openito, dok se nalaze nase izdravanju ena, a zvala ena i politika, u kazne, ljudi mnogo itaju. Ni pojava novih umanjila potrebu za kojoj se iznose problemi ene imedija njenognije uklju ivot. Postojala je i poslije emisija Dom itanjem. U prostorijama biblioteke rata je zateeno samo nekoliko stotina ene bila osobe. Pojavom knjiga, a kako je potreba za itanjem izuzetno velika, novih uprava medija, zatvora jerazglasna vrlo brzo stanica je izgubila vanost kao sredstvo informiran nabavila vee koliine aktuelnih izdanja. Iznosimo interesantan podatak o broju uloga u svakodnevnom ivotu osu italaca iz maja 1956.g. kada su osueni uzeli na enih. itanje 1412 knjiga, od ega politikih 78, beletristike 1232, naunih 47 i strunih knjiga 31. Broj italaca prema zanimanjima je bio slijedei: radnika 524, seljaka 180, slubenika 98, aka i studenata 56 i ostalih 75. Ukupno je bilo 933 itaoca.4 Danas biblioteka raspolae Biblioteka doma je stara koliko i Dom. Op sa 7396 knjiga iz raznih ukljuujui knjiga za osnovno i srednje izdravanju oblasti, kazne, ljudi mnogoi 250 itaju. Ni pojava novih medija nije umanjila obrazovanje, to uglavnom zadovoljava potrebe osuenike populacije. U sklopu biblioteke nalazi se i manja itaonica. nekoliko stotina knjiga, a kako je potreba za uprava vrlo ve aktuelnih

izdanja.

interesantan o maja 1956.g. kada su osu itanje 1412 knjiga, od ega politi kih 78, n nih 47 i stru nih knjiga 31. Broj slubenika 98, svakodnevno su osuenima lih 75. je bilo 933 Pored knjiga u biblioteci bileUkupno na raspolaganju Danas biblioteka raspolae sa 7396 knjiga iz raznih oblasti, uklju razliite dnevne i nedeljne novine: Politika 62 primjerka, Borba 60, Sarajevski knjiga za osnovno i srednje obrazovanje, to uglavnom zadovoljava potrebe dnevnik 52, Zagrebaki vjesnik 10, Vjesnik l0, Ilustrovani vjesnik 38, Duga 5, Narodni port 5, Republika 84, Naprijed 20, Dvadeseti oktobar 3, Slobodni dom 4, Narodni list 20, Sarajevski port 25, Kerempuh 35 i Pored knjiga u biblioteci svakodnevno su osu Je u 20 primjeraka. raspolaganju razli : Politika 62 primjerka, Borba 60, Sarajevski dnevnik 52, Zagreba
Arhiv KPZ 214
4

Arhiv KPZ

Rafet Spahi, Slavko Mari - Slobodne aktivnosti osuenih

SPORTSKE SEKCIJE Sport je najmasovnija aktivnost kojom osuenici popunjavaju svoje slobodno vrijeme. Ogranieno kretanje, od spavaonice do radnog mjesta, te do dva asa dnevne etnje u krugu, mnogim osuenicima, a pogotovo mlaim, ozbiljna je smetnja u pranjenju vika energije. Zbog toga se svaki sport u zatvoru veoma cijeni i masovno upranjava, pogotovo u populaciji starosne dobi od 18 do 40 godina. Meutim, sportu se nije uvijek pridavala potrebna panja. Tek nakon to su 1969.g. pod pritiskom osuenih lica izgraeni sportski tereni, stvoreni su uvjeti za masovnije bavljenje sportom. Nakon to se uvjerila koliko su osueni zainteresirani za sportske aktivnosti, uprava je sistematski prila organiziranju sportskih manifestacija. U centru svih sportskih zbivanja od 1976.g. su Julske sportske igre, koje predstavljaju najmasovniju sportsku manifestacije, gdje se osueniki kolektivi meusobno takmie u vie disciplina. Pored tradicionalnih sportskih disciplina kao to su nogomet i atletika, u posljednje vrijeme veoma su popularne borilake discipline boks, karate i itnes. Kao instruktori za karate i boks angairani su vanjski saradnici, kvaliicirani majstori i treneri. Naravno da je ideja uvoenja borilakih sportova u osueniku populaciju imala svojih protivnika, ali iskustvo pokazuje da osuenici - sportai niti jednom nisu zloupotrijebili svoje vjetine. Boks i karate su se u osuenikoj populaciji pokazali kao prave plemenite vjetine. Uprava Doma je u posljednje vrijeme uinila znaajne napore da osuenima obezbijedi uslove za bavljenje razliitim sportskim disciplinama. Na sportskom poligonu je postavljen trim kabinet sa brojnim spravama, izgraen je teren za boanje, a u Petom paviljonu je izgraena sala za boks, karate i jo jedan trim kabinet. DRAMSKA SEKCIJA Dramska sekcija je najstarija domska sekcija, formirana je jo 1945.g. i od tada radi bez prestanka. Prve izvjetaje5 o dramskoj sekciji ili diletantskoj, kako je u to doba nazivana, imamo iz 1946.g. gdje se navodi da je sekcija pripremila slijedee pozorine komade: Branislav Nui - Analfabeta, Boko Tokin - Dvije bradate ene, Sava Cvetkovi -Krma kod jednog para, Branko opi - Nove ene, Ahmet Muratbegovi - Crvena zvijezda, te Safet Kafedi, pitomac Doma Prosidba. Svoje priredbe davale su diletantske skupine obuara, brijaa, vojnika, krojaa
5

Arhiv KPZ 215

Rafet Spahi, Slavko Mari - Slobodne aktivnosti osuenih

i drugih. Obuari su izveli pozorini komad Zora svie, iji autor i reiser je bio pitomac Munir Brki. Vojnici su izveli dramsku predstavu Djevojka sa sjevera sovjetskog pisca Pensevskog, u reiji Josipa este, a brijai su izveli komad Moja alost Gabriela Gulina, te alu U brijanici autora pitomca Mehe Tuzlaka, a obe predstave je reirao pitomac Boro Tabori. Pozorina djelatnost u zatvoru, u periodu od 1948.g. do 1951.g., moe se sagledati kroz sauvane plakate (aie) kojih ima 117. Svaki plakat sadri podatke o tanom datumu zakazane predstave, o djelu, o autoru djela, reiseru, glumcima, inspicijentu, scenografu, a u jednom sluaju spominje se ak i pomonik reisera. Navodimo nekoliko primjera sa podacima o autoru, nazivu djela, reiseru i glumcima. Meu prvim izvoenim autorima je Rasim Filipovi i pozorino djelo Za kruhom, drama u tri ina koju je reirao Alija Nametak, a scenograf je Kazimir Jelenc. U ovoj drami igraju: Muhamed Trtak, Husref Vojnikovi, Anto Bilela, Josip Tomi, Alija Nametak, Nikola imi, Tulio Darer, Ivica Juri, Kazimir Jelenc, Roko ondi i Ivan Soldo. Drama u tri ina Za novi ivot od istog autora izvedena je 21.03.1948.g., a glumili su: Dragica Prani, emsa Dervievi, Safeta ahovi, Zora Guzina, teica Mati, Cica Draki, Boica Blaevi, Zilka Armagi, Fatima Sarajli, Radojka Blagojevi, Staka Jaki, Zilfa Pokovi, Mara avi, Ljubica Marjanovi i Ana eremet. Najgledanija pozorina predstava u zenikom KPD-u bila je komedija u tri ina Kir Janja Jovana S. Popovia. Komediju je reirao Svetozar Mitrovi, scenograf je bio Boo Markovi, a igrali su: Svetozar Mitrovi, Oskar Opalka, Ivan Regelja, Vladimir Herga, Emil Lasi i Savo Bogdanovi. Zanimljivo je da su paralelno raene i enska i muka verzija ove komedije i to u sedam dana razlike, tako da istu predstavu igraju: Dragica Prani, Milojka Savi, Pepica Opalka, Zorica Guzina, Boica Blaevi i Safeta ehovi. Najizvoeniji dramski pisac u KPD-u Zenica bio je Branislav Nui, ak osam njegovih komedija je igrano u periodu od 1948.g. do 1951.g. Prva je bila komedija Vlast koja je izvedena 19. septembra i 3. oktobra 1948.g. u reiji Svetozara Mitrovia. Scenograiju je radio Uzeir Guta, inspicijent je bio Kruno Alaupovi, a igrali su: dr. Milivoj Bosanac, Ahmed Hrelja, Hasan Hadiosmanovi, Emil Lasi, Ivan Regelja, Pero Skuri, Boo Markovi, Hasan Spahi, Bruno Brai i Ivan Soldo.

216

Rafet Spahi, Slavko Mari - Slobodne aktivnosti osuenih

Na samom poetku 1949.g., tanije 1. januara, prikazana je komedija B. Nuia Put oko svijeta u reiji Svetozara Mitrovia, scenograf je bio Milan auli, inspicijent Kosta Alaupovi, a glumci Bruno Bri, Ivan Regelj, Nikola Buconji, Nikola Skuri, J. Sabljak, G. Rostohar, E. Lasi i Ivan Soldo. Sve je to pratio tamburaki orkestar pod ravnanjem Ivice Tomia i pjevakim drutvom obuara pod vodstvom M. Brkia. Pozorine predstave su imale svoje reisere, scenografe i inspicijente, uvjetno reeno profesionalne, jer im je to bio jedini posao, a za to su bili i plaeni. Predstave su najee reirali Alija Nametak, Svetozar Mitrovi, Kruno Alaupovi, M. ahinagi, Mio Martinovi, Ivica Martinevi, Zlatko Latkovi i dr. Ivan Odi, a scenograiju su uglavnom radili Milan auli, Boo Markovi, Uzeir Guta i Kazimir Jelenec. U periodu 1948-1951.g. izvedeno je 78 pozorinih predstava od 62 razliita autora, kao to su Nikolaj Vasiljevi Gogolj, Antun Pavlovi ehov, Berthold Breht, Maksim Gorki, John Golstworty i domai pozorini pisci Miroslav Krlea, Matej Bor, Ivan Cankar, Tito Brezovaki, Rasim Filipovi, Branislav Nui, Ahmet Muratbegovi i Marijan Markovi. Dramska sekcija djeluje i danas, dodue, ne tako aktivno kao u vrijeme zlatne ere, ali je i dalje na njenom repertoaru nekoliko predstava godinje. S obizom da se na izdravanju kazne vie ne nalazi ni jedan profesionalni reiser ili scenograf, povremeno se angairaju profesionalci koji pomau u radu sekcije. LIKOVNA SEKCIJA Nemamo pouzdanih podataka o postojanju likovne sekcije iz perioda Kraljevine Jugoslavije, a jo manje iz vremena Austro-Ugarske. U svakom sluaju nije preostala ni jedna slika, niti neki drugi trag. Iz prvog poslijeratnog perioda imamo sauvano nekoliko velikih slika i mnotvo dokumenata koji govore o aktivnostima sekcije. Sauvane slike, nastale u tehnici ulja na platnu, velikih su dimenzija sa bogato ukraenim okvirima. Osim slika, sekcija je izraivala razliite propagandne panoe, kao i plakate za najavu pozorinih predstava. U izvjetajima iz 1948.g. navodi se da je slikarsko-vajarska sekcija dovrila 6 slika i zastor sa slikom koji se nalazio u renoviranoj kazalinoj dvorani. Ranije uraene slike o petogodinjem planu postavljane su po hodnicima. U drugom izvjetaju se istie uspjeh sekcije koja je, pored slika, izradila i 35 parola o tednji materijala i prebacivanju norme, kao i 6 graikona na kojima je predstavljeno poveavanje proizvodnje u preduzeu. U posljednjih dvadesetak godina u KPD-u Zenica kaznu je izdravalo nekoliko akademskih slikara, koji su u ateljeu Doma stvorili vie interesantnih djela, a poseban zadatak im je bio da druge zainteresirane osuenike podue osnovama
217

akademski slikar Topoljak Devad slika

Rafet Spahi, Slavko - Slobodne aktivnosti se otkupi na Mari prodajnim izlob osuenih

i su uglavnom slikali pejsae. Ve

slikarskih tehnika. Posebno je bio interesantan akademski slikar Topoljak Devad ije su slike imale nadrealnu dimenziju, po emu se razlikovao od od ostalih koji su uglavnom slikali pejsae. Veina slika se otkupi na prodajnim izlobama koje se organiziraju vie puta godinje. MUZIKA SEKCIJA enski. Muki pjeva pitomaca, a enski 32 pitomice.

Muzika sekcija, takoe, djeluje od prvih poslijeratnih dana, kada su postojala dva velika pjevaka zbora, od kojih je jedan bio muki, a drugi enski. Muki pjevaki zbor je 1947.g. imao 36 pitomaca, a enski 32 pitomice. Istovremeno je oformljen orkestar, odlino opremljen muzikim instrumentima. Hor i orkestar su najee nastupali na priredbama dramske sekcije. Iz jednog izvjetaja se vidi da su u aprilu 1957.g. horska i folklorna sekcija izvele zajedniki program Muzika, pjesma i igra koji je prikazan etiri puta, a izvoenju je prisustvovalo 1505 osuenika. Muzika sekcija i danas je vrlo aktivna, postoje dva orkestra, jedan narodne i jedan zabavne i rok muzike. n u domskih sekcija, KPDrenomirani zabavne muzike.

215 Pored koncerata na kojima su uestvovali lanovi domskih muzikih sekcija, na pozornici KPD-a esti su gosti i renomirani pjevai zabavne i narodne muzike. NOVINSKA SEKCIJA DOMSKE VIJESTI Prvi osueniki list je izaao 1956.g. i zvao se Domske vijesti. U izvjetaju iz februara 1956.g. navodi se da su izala tri broja Domskih vijesti sa 26 lanaka. U njima se pisalo o pasivnosti nekih osuenika prema kulturno-prosvjetnom i
218

Rafet Spahi, Slavko Mari - Slobodne aktivnosti osuenih

ideoloko-politikom radu, o karakteru i ponaanju osuenika, te o problemima u kolektivima. Nekoliko lanaka je posveeno zdravstvenoj slubi, koli i kursevima. NOVI IVOT Prvi broj ovog lista izaao je 29. novembra 1964.g. Dosta mjesta je posveeno literarnim sastavima osuenika, reportaama, priama, pjesmama, kozerijama, humoreskama, crticama, humoru i enigmatici. Posebna panja je posveena Industrijskom pogonu Novi ivot, ije ime nosi i list. Objavljivane su vijesti iz osuenikih kolektiva, kao i osvrti o radu i proizvodnim uspjesima pojedinih ekonomskih pogona. List je izlazio jednom mjeseno. RASKRE Prvi broj osuenikog lista Raskre izaao je 25. maja 1977.g. i nastavio je izlaziti kontinuirano nekoliko narednih godina. Ime novine je simboliziralo dilemu pred kojom se osueno lice nalazi tokom izdravanja kazne i nakon izlaska na slobodu. KPZ-DANI Danas u Zavodu osuenici ureuju i tampaju svoj list KPZ-DANI koji je poeo izlaziti u novembru 1999.g. Priprema ga i realizuje ureivaki odbor u saradnji sa informatikom sekcijom. List vie nema naglaen ideoloki karakter, namjera mu je da osuene informira i zabavi. U lancima se govori o razliitima aktivnostima osuenih, prate se dnevna deavanja, a tu su i zgode i nezgode iz osuenikih kolektiva.

LISTOVI ZAPOSLENIKA
U Domu su izlazile i novine koje su ureivali zaposlenici. Uglavnom su obraivane drutveno-politike teme koje su airmirale vrijednosti samoupravljanja i socijalizma, zatim su tu bili izvjetaji sa zborova radnih ljudi, savjeta radne zajednice, te teme iz privredne jedinice Novi ivot, a jedan manji dio bio je posveen i problemima osuenih osoba. NOVI IVOT Prvi broj ovog lista je izaao 1. maja 1971.g., a nosio je isti naziv kao i osueniki. Izlazio je svakog mjeseca na 16 strana, a tampan je u 500 primjeraka. U listu
219

Rafet Spahi, Slavko Mari - Slobodne aktivnosti osuenih

su se objavljivale informacije iz Doma, prije svega one koje su se odnosile na privrednu jedinicu Novi ivot. Pored toga, pisalo se o prevaspitnoj djelatnosti i primjeni savremenih penoloko-andragokih metoda, o odnosima i saradnji izmeu organizacionih jedinica, te zakljucima i stavovima drutveno-politikih organizacija u Domu. U Odluci Savjeta radne zajednice stoji da se u listu ne mogu objavljivati podaci koji predstavljaju slubenu, poslovnu, tehniku i privrednu tajnu, kao i podaci iz poslova narodne odbrane. INFORMATIVNI GLASNIK List Informativni glasnik izlazio je od 25. maja 1977.g. do septembra 1986.g. tampan je u 300 primjeraka na 16 strana, a bio je namijenjen lanovima radne organizacije, gdje su se mogli informirati o zbivanjima u kolektivu kao i o irim drutvenim temama. Kao i list Novi ivot nije bio lien ideologiziranja i velianja postojeeg drutvenog sistema.

ZADOVOLJAVANJE VJERSKIH POTREBA Tokom perioda Austro-Ugarske monarhije i stare Jugoslavije, osuenim osobama ne samo da je bilo omogueno pohaanje vjerskih objekata, tavie to je bila i obaveza osuenih. U podacima iz djelovodnika zaposlenih iz 1931.g. vidi se da su se na spisku stalno zaposlenih nalazili i vjerski slubenici i to pravoslavni pop i hoda. Poznato je da se jedna mala kapela nalazila u Treem paviljonu, tano iznad ulaza. Tokom perioda SFRJ, u skladu sa vaeim svjetonazorom, zadovoljavanje vjerskih potreba nije bilo poeljno, tako da nisu ni postojali objekti za ovu namjenu.
220

Rafet Spahi, Slavko Mari - Slobodne aktivnosti osuenih

Ipak, iz izvjetaja se vidi da su se osuene osobe molile bogu na raznim mjestima: u samicama, dnevnim boravcima, spavaonicama, pa i u kupatilu. S razvojem demokratskih procesa, ve poetkom 1990.g., u zatvor stiu prvi vjerski slubenici, koji predvode molitve povodom vjerskih blagdana. Poetkom 1992.g. je posebnom uredbom Predsjednitva BiH naloeno svim kazneno-popravnim ustanovama da osuenim licima omogue obavljanje vjerskih obreda. S obzirom na ratno stanje nije bilo mogue odmah obezbijediti potreban prostor, pa su se molitve odravale u prilagoenim prostorijama. Ali, ve 1994.g. jedna prostorija u Prvom paviljonu je preureena u mesdid, a druga u katoliku kapelu. Uspostavljena je saradnja sa vjerskim ustanovama zaduenim za podruje na kojem se nalazi KPD Zenica, tako da vjerski slubenici sve tri konfesije redovno posjeuju Dom. Naravno, sloboda vjeroispovijesti se potuje i u zatvoru, niko ne smije da bude ugroen zbog ispoljavanja svoje vjere, ali isto tako ne smije da ugrozi one koji se mole na drugaiji nain ili one koji uopte ne vjeruju. Za vjerske blagdane kao to su Boi, Uskrs, Bajram, urevdan, uprava Doma organizira sveani ruak na kome mogu prisustvovati svi osuenici. Svi vjerski objekti su 2001.g. iz Prvog paviljona premjeteni u nove prostorije Petog paviljona, gdje su uvjeti za obavljanje vjerskih obreda mnogo primjereniji. Na unutranjem ureenju katolike i pravoslavne kapele, kao i mesdida radili su osuenici, lanovi raznih sekcija, a veliku pomo u opremanju pruile su vjerske zajednice. Ove vjerske objekte su posjetili i blagoslovili kardinal Vinko Pulji, mitropolit Dabrobosanski Nikolaj i reisu-l-ulema Mustafa Ceri. SEKCIJE KUNIH RADINOSTI Sekcije kunih radinosti poele su sa radom 1981.g., za ije formiranje veliku zaslugu ima vaspita Milija Lui, koji je inae imao vrlo irok dijapazon interesovanja, pa se izmeu ostalog bavio izradom predmeta od platna i drveta. Okupio je oko sebe grupu osuenika slinih sklonosti, koji su se i prije dolaska u zatvor bavili izradom razliitih predmeta od drveta, prua, platna, koe i vune. U dogovoru sa upravom obezbijedio im je prostore u podrumu etvrtog paviljona i nabavio manje koliine potrebnog materijala. Vrlo brzo se pokazalo da na izdravanju kazne ima mnogo osuenika koji su spretni u obradi drveta koe i vune. Ve prve godine sa radom su poele sekcije na kojima su se bavili izradom makramea, rezbarija, tapiserija i intarzija, a slijedee godine oformila se i grnarska
221

dijapazon interesovanja, pa se izme u ostalog bavio izradom predmeta od platna i drveta. Okupio je oko sebe grupu osu enika sli nih sklonosti, koji su se i prije dolaska u zatvor bavili izradom razli itih predmeta od drveta, pru a, platna, koe i vune. Rafet Spahi, Slavko Mari - Slobodne aktivnosti osuenih

U dogovoru sa upravom obezbijedio im je prostore u podrumu sekcija. U periodu osuenih rad ine u sekcijama je bio tako velik, da su etvrtog tom paviljona i odziv nabavio manjezakoli potrebnog materijala. Vrlo brojale preko 500 lanova ukupno. Na elu sekcija su se, kao instruktori sa punim brzo se pokazalo da na izdravanju kazne ima mnogo osu enika koji spretni radnim vremenom, nalazile osuene osobe, esto sa upravo one, idejina je u obradi drveta koe i vune. Ve prve godine radom su prema po eleijoj sekcije sekcija i pokrenuta. kojima su se bavili izradom makramea, rezbarija, tapiserija i intarzija, a slijede e godine oformila se i grn arska sekcija. U tom periodu odziv Proizvode mogle kupiti osuene osobe i zaposlenici Meutim, kada se osu enih zasurad u sekcijama je bio tako velik, daDoma. su brojale preko 500 pokazalo da postoji velika potranja, zakupljen je manji izlobeno-prodajni prostor lanova ukupno. Na elu sekcija su se, kao instruktori sa punim radnim uvremenom, hadi Mazia kui, u osu centru Zenice, da esto bi se upravo nakon nekoliko mjeseci premjestio nalazile ene osobe, one, prema ijoj ideji je usekcija nove, vee prostorije, preko puta KPD-a. U periodu od nekoliko godina izraeno i pokrenuta. je ukupno preko 20.000 razliitih predmeta kune radinosti, od ega oko 12.000 Proizvode su mogle kupiti oko osu 1.200 ene osobe i zaposlenici grnarskih proizvoda, 4.800 makramea, proizvoda od prua,Doma. 1.000 Me utim, kada se rezbarskih pokazalo da postoji velika potranja, zakupljenostvarena je manjii tapiserija i oko 1.000 radova. Iako je prodajom ovih proizvoda izlobeno-prodajni prostor u hadi Mazi planu a ku bio i, u centru Zenice, da bi se znaajna materijalna dobit, uvijek je u prvom pozitivan efekat angairanja nakon nekoliko mjeseci premjestio u nove, e prostorije, preko puta KPDosuenih lica. Radei u sekcijama, osueni suve imali mogunost da ispolje svoju a. U periodu od nekoliko godina izra eno je ukupno preko 20.000 razli itih kreativnost, da se osjeaju slobodnije i da naue vjetine koje su nekima od njih predmeta ne radinosti, od ega oko 12.000Rafet grn arskih 4.800 pomogle daku osiguraju egzistenciju. Spahi proizvoda, , Slavko Mari - Slobodne akti makramea, oko 1.200 proizvoda od pru a, 1.000 tapiserija i oko 1.000 rezbarskih radova. Iako je prodajom ovih proizvoda ostvarena i zna ajna materijalna dobit, uvijek je u prvom planu bio pozitivan efekat angairanja osu enih lica. Rade i u sekcijama, osu eni su imali mogu nost da ispolje svoju kreativnost, da se osje aju slobodnije i da nau e vjetine koje su nekima od njih pomogle da osiguraju egzistenciju.

219
Neki od proizvoda sekcija rezbarije i grnarijesekcija rezbarije i grn arije Neki od proizvoda

222

Slavko Mari Upravnici 1886 - 2008

UPRAVNICI 1886-2008
I - CENTRALNA ZEMALJSKA KAZNIONICA ZENICA (AUSTRO-UGARSKO DOBA-1886-1918 ) 1. 2. 3. 4. EMIL TAUFER-1886-1891 FRANJO TEL-1891-1910 MEDAKOVI (nepoznato ime) POAR (nepoznato ime) 1914 1918

II - KAZNENI ZAVOD ZENICA (DOBA KRALJEVINE JUGOSLAVIJE-1918-1941) 5. DRAGAN MATI -1918-1925 6. VESELIN SRDI - 26.01.1925-7.08.1927. 7. DR.MAKSIMILIJAN BOHOEK -1927-1929. 8. RADOMIR PAI 9. VOLGUMENT (nepoznato ime) 10.ORE JOVANOVI 11.ESAD SOFTI (1937-1941.) III - KAZNIONA ZENICA (DRUGI SVJETSKI RAT-1941-1945.) 12.MILORAD SEMIZ - 194113.ABDULAH HADIAVDI - 1942IV - KAZNENO-POPRAVNI DOM (PERIOD FNRJ I SFRJ-1945-2001.) 14. MIRKO GRABE-18.05.1945 15. ESAD SOFTI 1945- 1946 16. STEVAN CARI -1946. 17. AHMET MILAVI -1.07.1947-6.09.1948. 18. PERO GRBI -21.04.1948-7.05.1949. 19. MIO GRUBOR -2.04.1949-6.07.1949. 20. ZIHNIJA HRISTI -6.07.1949-27.02.1950. 21. MIO GRUBOR (po drugi put)- 6.01.1950-1.04.1950. 22. JOVO UKI -15.03.1950-4.11.1954.
223

Slavko Mari Upravnici 1886 - 2008

23. GOJKO LATINOVI -4.11.1954-15.12.1965. 24. SAVO LUKA -1.12.1965-30.06.1977. 25. FADIL LIPNIEVI -1.02.1977.-31.12.1989. 26. KRSTO STEVOVI -1.01.1990-30.01.1993. V - KAZNENO-POPRAVNI ZAVOD ZATVORENOG TIPA (DRAVA BOSNA I HERCEGOVINA ) 27. JUSUF ETA -1.03.1993-18.10.2001. 28. DR.HIDAJET JABANDI -18.10.2001- 16.6.2008. Popis upravnika, naalost, najvjerovatnije nije potpun. Mogue da je u periodu vladavine Austro-Ugarske i Kraljevine Jugoslavije jo neko obavljao dunost upravnika zatvora. Isto tako u prve dvije posljeratne godine nije bilo mogue tano odrediti vremenski period od kada do kada su dunost obavljala prva tri upravnika. Lini podaci o upravnicima dobijani su iz domske arhive, interneta, osuenih osoba, slubenika zatvora, rodbine i ljudi koji su ivjeli u blizini zatvora. O pojedinim upravnicima imamo malo ili uopte nemamo nikakvih podataka, pogotovo o upravnicima iz perioda Kraljevine Jugoslavije i II svjetskog rata. To je razlog to smo od 28 upravnika koji se pojavljuju na naem popisu, obradili samo18. KPD Zenica je u svakom sistemu bio vrlo vaan sastavni dio vlasti, jer su u njega smjetani ljudi koji su svojim politikim, kriminalnim ili nekim drugim djelovanjem ugroavali postojei poredak. Zbog toga je na mjesto upravnika zatvora svaka vlast uvijek postavljala osobu koja e tititi njene interese. Prvi upravnici Zemaljske kaznionice dolazili su iz Bea, a upravnike u periodu stare Jugoslavije postavljao je lino kralj Aleksandar Karaorevi. Upravnici iz perioda SFRJ najee su dolazili iz struktura dravne bezbjednosti, a vodee politike stranke odluujue utiu i na postavljenje upravnika u dravi Bosni i Hercegovini. Iako dolaze iz struktura vlasti gdje se oekuje da, prije svega, tite poredak i provode zakone, ma kakvi oni bili, poloaj upravnika ostavlja dosta mogunosti da se upravljanju da i lini peat. Uvjeti izdravanja kazne, reim u ustanovi, a pogotovo odnos prema osuenim licima, uvelike su zavisili i od linosti upravnika i od njegove radne energije, kao i zainteresiranosti da rjeava zatvorske probleme. Uspjenost upravnika zavisila je i od toga kako je prihvaen od strane osuenih. U oima osuenih upravnik je bio personiikacija vlasti i kao takav trebao je da bude moan autoritativan, pravedan, ali u isto vrijeme i da razumije probleme i da im
224

Slavko Mari Upravnici 1886 - 2008

pomogne. Kako u takvom sistemu vrijednosti upravnik treba i u izikom smislu da imponira, esto puta su upravnici, visoki rastom, uglaenih manira, imali unaprijed pozitivnu percepciju kod osueniuh, dok su one sa niim rastom, neuglednije, tee prihvatali. Naalost, nisu svi upravnici uvijek radili iskljuivo za ope dobro i u skladu sa zakonom, deavalo se povremeno da lini interesi i matrijalna korist budu kriteriji u donoenju odluka. CENTRALNA ZEMALJSKA KAZNIONICA (AUSTRO-UGARSKA) EMIL TAUFER Prvi upravnik Zemaljske kaznionice u Zenici bio je Emil Taufer. Prije nego to je postavljen na ovu dunost, Taufer je bio upravnik kaznionice u Lepoglavi. Jo dok se nalazio na toj funkciji uestvovao je u pripremama za gradnju zenikog zatvora. Sauvan je program radova koji je Taufer sainio 24.3.1886.g. u kome su data uputstva o gradnji zenike kaznionice. Inae, Taufer je bio izuzetno obrazovan, a posebno je uivao ugled kao predstavnik novih ideja u penolokoj teoriji i praksi. Zahvaljujui u velikoj mjeri i gospodinu Tauferu, zenika kazniona za to doba, krajem XIX vijeka bila savremena ustanova za izvrenje kazne u kojoj se primjenjivao irski progresivni sistem. Pored toga to je bio praktiar, Taufer je o problemima izvrenja kazni napisao vie lanaka i knjiga, od kojih je veina na maarskom jeziku, zbog ega pretpostavljamo da je bio maarskog porijekla. Od mnogobrojnih lanaka i knjiga koje je napisao, izdvajamo nekoliko: Novo pitanje koje se odnosi na uslovni otpust iz 1880.g., Nacrt hrvatskog krivinog zakona u poreenju sa odredbama novog ugarskog krivinog zakona i nacrta austrijskog krivinog zakonika iz 1880.g., Napomene u vezi sa nacrtom Zakona o kazni lienja slobode u Njemakom carstvu iz 1880.g., Doprinos najnovijoj istoriji penitensijarnih sistema u evropskim dravama iz 1885.g., Uspjesi progresivnog sistema izvrenja kazne zatvora iz 1883.g. Emil Taufer je roen u Lepoglavi, a umro je u Zenici, iznenada, u svojoj 46. toj godini ivota. Zapamen je i po tome to je lino odravao sat na zgradi Prvog paviljona, koji je pod njegovim nadzorom konjskom zapregom doveen iz Bea. FRANJO TEL Ako je prvi upravnik zenike kaznionice bio najobrazovaniji, drugi, koji ga je nasljedio, najdue je obavljao ovu dunost. Franjo tel je bio upravnik zenike kaznionice punih devetnaest godina. Jo prije nego to je iz Bea doao na novu
225

Slavko Mari Upravnici 1886 - 2008

dunost u Bosnu, tel je bio upoznat sa protestima i albama zbog podizanja tri svinjca u dijelu varoi gdje je stanovao preteno muslimanski ivalj. Odmah po dolasku shvatio je koliku neugodnost predstavljaju ovi svinjci za lokalno stanovnitvo, te da kroz svinjce arija prezire starjeine kaznionice, austrijsku vlast i samog cara. O tome je pisao u Be i predloio izmijetanje svinjaca zbog smrada, ali je dobio odgovor da svinjski izmet ne zaudara vie od jareeg, na koji su Bosanci navikli. O ovim pokuajima upravnika da likvidira svinjce arija nije nita znala, pa je tel dobio nadimak Gospodin krmak. arijske prie o njemu, kao i dobijeni pogrdni nadimak telu je prenio Marko Boti, vien i vispren, radin i bogat seljak, koji nije nikada skidao svoju upeatljivu almu. Bio je redovan gost kod tela, a kaznionici je isporuivao velike koliine ita i sijena za prehranu kaznionike stoke. Upravnik se nije iznenadio, niti naljutio na tu vijest. To mu je samo pomoglo da shvati kako ljudi mogu biti u zabludi, prevareni do te mjere da mrze i onoga ko je njihov istomiljenik. Nije nalazio za shodno, a u emu ga je sputavala njegova nabusitost i ponos, da objanjava ariji da on nije taj koji koi likvidaciju svinjaca... Godine 1896., dakle u estoj godini telovog upravljanja, u svinjcima se dogodila velika nesrea.1 U proljee, odnekud iz Maarske, dovukoe tri nerasta, ogromna i koata, koji su trebali da obnove krv na farmi. Nerasti su bili izmueni prilikom prevoza pa padoe na noge i razboljee se. Neko predloi da se hrane digericom, te otpadom sa klaonice. I nerasti se brzo oporavie i osilie tako da su lomili drvene ograde u svinjcima. Jednog dana, dok su robijai istili svinjce, jedan od njih, star i iznemogao, oklizne se na blatnjavom podu i padajui rasijee glavu na metalno korito. Od udara se onesvijesti i nerasti ga ponu trgati. To primijete dva robijaa koji su istili svinjce, te sa lopatama uskoe da otmu ve razderanog druga. Razljueni nerasti i njih napadnu i ozljede ih... Ta nesrea odjeknu kao detonacija bombe u ariji. Oko nje su se odmah, ve istog dana, isplele najraznovrsnije prie, koje su uglavnom bile zastraujue i u kojima se ak ilo dotle da se govorilo kako je tel naredio da nekog mrtvaca robijaa bace nerastima i kako su oni tako okusili ljudske krvi i mesa te zbog toga sada napadaju ljude. Pominjana je mogunost da nerasti razvale obor i jurnu u varo, pa su uplaene majke poele zabranjivati djeci da izlaze iz avlije...

Milija Lui Prilog za arhiv KPZ 226

Ta nesre a odjeknu kao detonacija bombe u ariji. Oko nje su se odmah, ve istog dana, isplele najraznovrsnije pri e, koje su uglavnom bile zastrauju e i u kojima Slavko se ak ilo dotle da 1886 se govorilo Mari Upravnici - 2008 kako je tel naredio da nekog mrtvaca robijaa bace nerastima i kako su oni tako okusili ljudske

Upravnik Franjo ( u sredini sa cilindrom ) slikan sa zeni velikodostojnicima kim velikodostojnicima Upravnik Franjo tel tel ( u sredini sa cilindrom ) slikan sa zenikim 1900.g. 1900.g.

krvi i mesa te zbog toga tela. sada Sam napadaju ljude. Pominjana je ubio mogu nost da Nesrea je duboko ganula je lino iz svog revolvera sva tri nerasta. nerasti razvale obor i jurnu u varo, pa su uplaene majke po ele zabranjivati Danima nije ni sa kim razgovarao. A onda je otputovao u Be, i po njegovom djeci da avlije...se sa obnavljanjem grla. Za dvije godine svinjci su na povratku iz izlaze Bea, iz prestalo ovim lokacijama likvidirani. Nesre a je duboko ganula tela. Sam je li no iz svog revolvera

Problem sa svinjcima nije jedini nesposrazum koje je upravnik tel imao sa varoanima. Ve poslije godinu dana obavljanja dunosti upravnika kaznionice naredio je ureenje velikog parka od nekoliko dunuma, na prostoru izmeu zida i uskotrane pruge. I tako je poela sadnja raznog drvea: mirisnih lipa, medonosnih sofora, posaena je i jedna tisa, platan i razno ukrasno grmlje. Park je izazvao zaprepatenje i negodovanje nekih slubenika kaznione i ovdanjih ljudi, kao to, uostalom, sve nove pojave izazivaju regovanje onih koji ih ne mogu da shvate i prihvate. Saditi beskorisno drvee na tolikoj plodnoj zemlji, bilo je ravno bezumlju. Zato se u poetku govorilo da novi gospodin ravnatelj kaznione nije itav, da eli da uniti ekonomiju kaznionice, da je pukovnik i da nema osjeaja i srca za zemlju. Neko je naao za shodno da o parku obavijesti lino i cara u Beu. Ali tel nije odustajao i o podizanju parka pismom je obavijestio svoju suprugu, barunicu, koja je jo boravila u Beu i nije se usuivala kroiti u tu surovu Bosnu. Nakon to mu je odgovorila da bi bilo lijepo da u tom parku bude fontana, tel je naredio da se fontana sazida, kako njegova supruga vie ne bi imala izgovor da ne doe u Bosnu. Nakon to je u parku ispred glavnog ulaza u zatvor sazidana fontana, u Zenicu je dola i Jozeina, supruga upravnika tela.
227

ubio sva tri nerasta. Danima nije ni sa kim razgovarao. A onda je otputovao u

Slavko Mari Upravnici 1886 - 2008

Kada je ukinuo svinjske farme i doveo svoju suprugu, baronicu Jozeinu, promijenio se i odnos sredine prema upravniku telu. On i njegova supruga postali su najinteresantniji i najomiljeniji stanovnici grada, a o dobroinstvu i razumijevanju koje je pokazao tel, jo se godinama pronosio glas. POAR ( NEPOZNATO IME ) O upravniku koji je rukovodio zenikom kaznionicom tokom I svjetskog rata imamo malo podataka, nepoznato mu je i ime, zna se samo da su ga zvali Poar (pretpostavljamo da mu je to prezime). O Poaru je mogue tek neto vie saznati iz knjige Ivana Kranjevia2 u kojoj on ukratko opisuje svoja dva boravka u Zenici i to, prvi, od decembra 1914.g. u trajanju od tri mjeseca i drugi, krajem 1918.g. Prema sjeanju Kranjevia, upravnik Poar bio je tipini izdanak austrougarskog birokratskog aparata, koji se u svemu pridravao zakona i propisanog protokola, postupajui u svakoj situaciji zvanino i profesionalno. Svim osuenim osobama koje su dolazile na izdravanje kazne odravao je govor u prisustvu rukovodeih ljudi zatvora, u kome im je govorio o potrebi izdravanja pravedne kazne za poinjene zloine, te o potrebi da se okaju grijesi i da se dobrim ponaanjem zaslui povratak meu potene ljude. U vrijeme dok je Poar bio upravnik, bez obzira na ratno doba, u kaznionici je vladao red i disciplina, svakodnevno su vrene kontrole osuenih, zanatske radionice su i dalje obavljale svoje poslove, ekonomija je proizvodila za potrebe zatvora. Jedino se meu zaposlenima, ali i meu osuenim licima, daleko od oiju Poara, vodila polemika o budunosti Austro-Ugarske carevine. U oktobru 1918.g. do osuenih su doprle vijesti o propasti Austrije, a iz grada su se ule pjesme koje su nazdravljale pobjedu. Jedne veeri su manifestanti doli pred zatvor i zapjevali Hej Slaveni, a sutradan su straari doli preobueni u hrvatske i srpske trobojke, umjesto u Franjine kokarde. O tim trenucima u zenikom zatvoru Ivan Kranjevi pie3 : U jutro 1. novembra 1918.g. pustie sve politike zatvorenike, ostadosmo samo Vaso ubrilovi, Cvjetko Popovi i ja u zatvoru. Meutim, upravnik Poar se nadao da e se Austrija povampiriti, pa iako je teka srca pustio sve ostale, nas nije smio. Ostali smo u zatvoru jo etiri dana. Kada su me doveli u kancelariju upravnika, naoh tamo gotovo sve inovnike kaznione na okupu, te Vasu i Cvjetka. Sa drugovima se izljubih,
2

Ivan Kranjevi - Uspomene jednog uesnika u sarajevskom atentatu, Svijetlost Sarajevo 1954.g.
Ivan Kranjevi - Uspomene jednog uesnika u sarajevskom atentatu, Svijetlost Sarajevo 1954.g. 228

Slavko Mari Upravnici 1886 - 2008

a od slubenika primih estitke, koje bijahu odvratne, a naroito od nadzornika Motike, koji cijelog vremena to ga u zatvoru provedoh nikada nije pokazao da je ovjek. Obukosmo nae odijelo, jadno, izguvano i raspareno. Slubenici su se takmiili ko e nam vie cigareta ponuditi. Ja sam puio umjereno, a Vaso je bio stravstveniji pua od mene, u uzbuenju je puio vie i naglije, te ga duvan omami i on pade omamljen kao u nesvijest. Doekah ga i zatraih au vode. Vaso je odmah doao svijesti, te sasluasmo oprotajni govor upravnika Poara, ije je dranje bilo sada sasvim drugaije nego 1914.g. kada su nas doveli u kaznionicu. estitao nam je to smo doekali pobjedu naih ideala, poelio nam dobar uspjeh u buduem radu u novoj otadbini i naroito skrenuo panju da je potrebno da se ouva mir, a napose da pazimo da nam otadbina ne postane plijen komunista kao to je to bilo u Rusiji. Gledajui Poara i njegove pomonike, nikako nisam mogao da pomislim da bi bilo tete da avo odnese njih i sve one koji su ih postavili i ije su interese titili. Pomislih, ako doe do toga da ja spaavam Poare i sline, da im je slaba nada u moju pomo. Dadoe nam novce koje smo primili od kue, a Poar ponudi i svoju pomo iz kase kaznionice, napose meni, jer sam imao malo novaca. Primih koliko mi je trebalo za put, te se konano oslobodismo njihove velike ljubaznosti i poosmo po mraku u grad. Red su odravali nekadanji austrijski zarobljenici Srbi, Rusi i Talijani. Oni nas primie i odvedoe u grad. Tu osjetismo da smo doista slobodni, a da su godine tamnovanja prole kao ruan sa. KAZNENI ZAVOD ZENICA (VRIJEME KRALJEVINE JUGOSLAVIJE) VESELIN SRDI

Veselin Srdi roen je 1883.g. u selu Susek kod Iloka. Gimnaziju je zavrio u Novom Sadu, a zatim je u Beu studirao i zavrio pravni fakultet. Kao beki student bio je progresivno orjentiran i preutni pristalica socijalistikih ideja, te vatreni
229

Slavko Mari Upravnici 1886 - 2008

pobornik ideje o stvaranju jugoslovenske drave. Po stvaranju Kraljevine Jugoslavije, radio je u Bihau u dravnom odvjetnitvu (od 1920.g.), a zatim u Mostaru, odakle je Ukazom od 26.1.1925.g. naimenovan za upravnika Centralne kaznionice u Zenici. Ovu funkciju obavljao je do 7.8.1927.g., kada je Ukazom naimenovan za upravnika kaznione u Lepoglavi. Bila je to, ustvari, neka vrsta razmjene upravnika, jer je na njegovo mjesto postavljen upravnik kaznionice u Lepoglavi, dr Maksimilijan Bohoek. Srdi je iz Kaznionice Lepoglava premjeten u Biha 24.11.1929.g. na funkciju predsjednika Okrunog suda. Na njegovo mjesto, za direktora Kaznionice Lepoglava, vraen je iz Zenice Maksimilijan Bohoek. Nakon nepunih etrnaest mjeseci po preuzimanju dunosti predsjednika Okrunog suda u Bihau Srdi je umro (24.2.1931.g.). Pokosila ga je srana kap u 48. godini ivota. Doao je u Kaznionicu u vrijeme kada su u izvrenju kazne lienja slobode jo uvijek vaili austrougarski zakoni (preuzela ih Kraljevina Jugoslavija). Srdi je odmah po preuzimanju dunosti upravnika, u okviru svojih ovlatenja, a ona su bila prilino velika, pristupio, korak po korak, maloj, ali znaajnoj reformi izvrenja kazne u datim okolnostima. Prvo je ukinuo kanjavanje isusovaama. Zatim je uveo niz raznih pogodnosti i olakica za osuene. Do tada su posjete porodica odobravane samo iznimno, a upravnik Srdi je odobrio redovne posjete svaka tri mjeseca. Osim toga omoguio je ee dopisivanje osuenih sa porodicom, a uveo je i neku vrstu pokretne kantine, gdje su osueni naruivali pojedine artikle, koje im je straa kupovala u gradu. Poveao je plate osuenima, poboljao ishranu i omoguio bri prelazak iz stepena u stepen (progresivni sistem). Posebna zasluga Veselina Srdia, koju su naroito cijenili osuenici, je u tome to je bio veoma energian u zatiti osuenika od neosnovane upotrebe palice i drugih vrsta batinanja i maltretiranja. Iz sauvanih pisama, koja su mu upuivali osuenici i njihove porodice, vidi se da se zalagao za njihovo pomilovanje i uslovni otpust.4 Iako je u Kaznenom zavodu Zenica dunost upravnika obavljao relativno kratko vrijeme upamen je po tome to je poboljao uvjete izdravanja kazne i to je zakonski okvir uvijek tumaio tako da bude u korist osuenog.

Vera Odi - Sjeanja prilog arhivu 230

Slavko Mari Upravnici 1886 - 2008

KAZNENO-POPRAVNI DOM (FNRJ, SFRJ) MIRKO GRABE Prvi upravnik u poratnom periodu bio je Grabe Mirko, oicir partizanskih jedinica, koji je dunost preuzeo 18. maja 1945.g. i na toj dunosti ostao kratko vrijeme. U tom periodu Grabe je organizirao osuenike brigade koje su istile zatvor i obnavljale zatvorsku infrastrukturu. Pripremio je stambene objekte za dolazak veeg broja osuenih i organizirao intendantsku slubu za ishranu zaposlenih i osuenih lica. ESAD SOFTI Drugi upravnik Kaznenog zavoda u Zenici u toku 1945. g. bio je Softi Esad. Bio je upravnik i prije rata, jo u doba kraljevine Jugoslavije. Vjerovatno je i odreen za upravnika zato to je ve poznavao sistem izvrenja kazni, nije se ogrijeio o NOB-u, a pored toga imao je zavren i pravni fakultet. Iz perioda kada je Softi prvi put bio upravnik sauvan je samo jedan podatak i to iz djelovodnika Kaznenog zavoda Zenica iz 1937.g. pod brojem 1319 u kome stoji da Ministarstvo pravde Beograd nareuje upravi zavoda da ih odmah izvijesti ko je odobrio novinaru Politike posjetu zavodu. Novinar je intervjuisao Softia i u Politici objavio lanak o ureenju zavoda, zbog ega je Softi pozivan na odgovornost. Upavnik je znao koliko je vana tana evidencija osuenih osoba, pa je odmah, nakon to je u poslijeratnom periodu postavljen za upravnika, pozvao jednog straara, koji je prije rata radio u zatvoru i dao mu zadatak da oformi knjige evidencije. Softi je organizirao proizvodnju u pogonima i ekonomiji Doma po uzoru na predratno stanje. Zapamen je i po tome to je stalno nosio fes. STEVAN CARI Cari Stevan roen je 1903.g. u selu Dvor na Uni. Prije rata bio je radnik. U NOB stupio je 1941.g. Vrlo rano je otiao u penziju kao oicir zbog bolesti. Dunost upravnika KPD Zenica obavlja vrlo kratko vrijeme. Prema njegovoj odluci mukarci i ene su razdvojeni na radnim mjestima i tokom etnje. AHMET MILAVI Ahmet Milavi je roen u Mostaru 1910.g. Potie iz graanske porodice. U rodnom gradu je zavrio gimnaziju, a zatim upisao Pravni fakultet u Beogradu. Pripadao je naprednoj meuratnoj omladini, onoj iz koje su se regrutovali skojevci.
231

Slavko Mari Upravnici 1886 - 2008

Rat ga je zatekao u rodnom Mostaru. Uslijedila su hapenja od strane ustakih vlasti, a 1943.g. odveden je u logor u Palma Novu (Italija). Po kapitulaciji Italije je osloboen, nakon ega odlazi u partizane. Za vrijeme dok obavljao dunost up vnika izgradio odjeljenje za (Peti osu izdvojene sa poslijeratni kojim odvajanje krivi Uklonio zatekao njih
Upravnik Milavi elikovom stadionu Upravnik Milavi na na elikovom stadionu

Za vrijeme dok je obavljao dunost upravnika zatvora, Milavi je izgradio Za upravnika Milavi odjeljenje za ene (Peti paviljon) tako da su osuenice potpuno izdvojene iz kruga zatvora, sainio je i prvi poslijeratni kuni red, kojim je regulirano odvajanje me kada se na izdravanju ka poinilaca tekih krivinih djela od ostalih. Uklonio je kaveze koje je zatekao u paviljonima i od njih napravio, u to KPD vrijeme, vrlo praktine popularne ijaker pozivu da posjeti Zenica, gdje je isje porete. u ostalog rekao: elio bih pos naglasiti kulturno-prosvjetni rad osu Za upravnika Milavia je vezan interesantan podatak da je aktivno igrao fudbal u eliku. Na slici je sa prijateljima snimljen na starom stadionu Bilinog polja. Bio je upravnik u vrijeme kada se na izdravanju kazne nalazilo najvie osuenih osoba. Tokom osamdesetih godina odazvao se pozivu da posjeti KPD Zenica, gdje je sjeajui se vremena kada je bio upravnik, izmeu ostalog rekao: elio bih posebno iz tog perioda izdvojiti i naglasiti kulturno-prosvjetni rad osuenika. On je bio najsvijetlija taka naeg rada u Domu. Bio je zaista na zavidnom nivou, vrlo bogat i sadrajan. Gotovo svakog mjeseca u sali Doma (sala je napravljena od jedne sobe u Prvom paviljonu, projekat je izradio jedan osuenik) davale su se priredbe. Imali smo klavir, orgulje i druge muzike instrumente, kao i dosta folklorne odjee, te knjiga... Na stotine osuenika bilo je angaovano u kulturno-prosvjetnom radu i taj rad nam je bio pouzdano ideoloko i prevaspitno oruje. U ovom radu kljuna linost je bio Hasan Hadiosmanovi (logornik u toku rata), koji je brzo prihvatio ideologiju nae nove vlasti i stvarno predano radio da se ta ideologija ugrauje u
232

Slavko Mari Upravnici 1886 - 2008

svijest osuenika. Svakog radnog dan sam sa njim lino razgovarao i usmjeravao ga ta treba da se radi u kulturno-prosvjetnom radu. Izvodila su se na pozornici Doma djela Nuia, ehova, Gogolja, opia, Koia... Bilo je meu osuenicima izvrsnih glumaca i glumica (ene su obavezno uestvovale u programu). Neki pozorini komadi su bili tako dobro spremljeni da ih ni profesionalno pozorite ne bi izvelo bolje. Jedanput su uesnici programa doveli pravo magare na binu da bi scena bila to vjerodostojnija. Moram da napomenem da je angaovanje Hadiosmanovia u kulturno- prosvjetnom radu snano provociralo neke od osuenika koji nisu odstupali od svoje neprijateljske orijentacije. Tako je u jednom pismu, koje je iz Doma htio ilegalno da uputi profesor Alija Nametak, pisalo: U srcu me teko zaboli, kada vidim da moj najbolji prijatelj (Hadiosmanovi) ovdje majmunie pred ovim komunistikim majmunima. Inae, Nametak je ovdje stalno rovario, pokuao je da ilegalno poalje kui i svoju knjigu koju je ovdje napisao Kitabi zindan (Dnevnik zidina). Meu osuenicima bilo je i operskih pjevaa i profesionalno obrazovanih muziara pa smo pripremili i opere kao i muzike koncerte. Projektant sale je raunao na ove umjetnike oblike pa je ostavljen prostor ispred bine (podrum) za orkestar. Posebno su bila interesantna predavanja koja su osuenici pripremali. U tim predavanjima istie se neki pop Mari od Mostara. On je tako razlono i ubjedljivo govorio o tetnosti koza da bi svako ko ga je sluao odmah prihvatio zabranu dranja koza. U Domu je bilo i pet-est umjetnika - slikara. Neke od njihovih slika bile su prilino vrijedne. U matinoj slubi smo imali osam do deset pravnika, koji su nam vodili administraciju. Njima je rukovodio civil Duan Zelenovi. Prilikom obilaska radilita i ekonomije, kao i upravnici prije mene, i ja sam imao na raspolaganju konja. Kasnije je Dom nabavio ijaker koji smo koristili kao jedino slubeno prevozno sredstvo.5
Pero Grbi je ro en u Sanskom Mostu 12.10.1911.g. Tu je zavrio osnovnu kolu i trgova ki zanat. U estvovao je u NOR-u. Iz rata je izaao sa inom majora. Nosilac je Partizanske spomenice 1941.. Prije nego to je postavljen za upravnika zatvora radio je kao inspektor u Ministarstvu unutarnjih poslova. Za vrijeme kratkog mandata Pero Grbi je adaptirao i tehni ki opremio bolnicu Doma, otvorio domski rudnik uglja na Bilmitu, uveo je i pokretnu kantinu, pa su osu enici mogli naru ivati artikle iz grada koje su im donosili drugi osu enici - slobodnjaci. Uveo je mogu nost da stru njaci koji su tada nedostajali, pogotovo ininjeri, budu iznajmljeni drugim preduze ima na Sanskom dogovoreniMostu period. 12.10.1911.g. Tu je zavrio osnovnu

PERO GRBI

Slavko Mari Upravnici 1886 - 2008

Pero Grbi je roen u kolu i trgovaki zanat. Uestvovao je u NOR-u. Iz rata je izaao sa inom majora.
5

Milija Lui Prilog arhivu KPZ


Mi o Grubar 233 dunost upravnika obavlja u dva navrata, i oba puta se kratko vrijeme zadrao na toj dunosti. Prvi put je za upravnika zatvora doao iz Stoca gdje je tako e bio upravnik. Drugi put je, vjerovatno privremeno, postavljen na tu dunost nakon to je Hrusti Zihnija suspendovan i otputen zbog incidenta u kome je izgorio pogon stolarije. U

Slavko Mari, Rafet Spahi - Privredna jedinica

Nosilac je Partizanske spomenice 1941.. Prije nego to je postavljen za upravnika zatvora radio je kao inspektor u Ministarstvu unutarnjih poslova. Za vrijeme kratkog mandata Pero Grbi je adaptirao i tehniki opremio bolnicu Doma, otvorio domski rudnik uglja na Bilmitu, uveo je i pokretnu kantinu, pa su osuenici mogli naruivati artikle iz grada koje su im donosili drugi osuenici - slobodnjaci. Uveo je mogunost da strunjaci koji su tada nedostajali, pogotovo ininjeri, budu iznajmljeni drugim preduzeima na dogovoreni period. MIO GRUBAR Mio Grubar dunost upravnika obavlja u dva navrata, i oba puta se kratko vrijeme zadrao na toj dunosti. Prvi put je za upravnika zatvora doao iz Stoca gdje je takoe bio upravnik. Drugi put je, vjerovatno privremeno, postavljen na tu dunost nakon to je Hrusti Zihnija suspendovan i otputen zbog incidenta u kome je izgorio pogon stolarije. U svom kratkom mandatu insistirao je na disciplini osuenih i slubenih lica, posebno pripadnika Slube obezbjeenja. Manje panje je obraao na obrazovanje, kulturno-prosvjetni i ideoloki rad sa osuenima, zbog ega je upozoravan od strane Ministarstva unutarnjih poslova. ZIHNIJA HRUSTI Hrusti Zihnija je doao za upravnika u julu mjesecu 1949.g. i ostao do 27.2. 1950.g. Doao je sa mjesta upravnog referenta Odsjeka za unutarnje poslove Tuzla. Hrusti je zapoeo preorijentaciju proizvodnje sa drvenih asortimana na metalne, pa su tada postojea pilana i stolarija ustupljene KPD-u Foa. Naalost, njegov mandat je prekinut 6.1.1950.g. kada je suspendovan zbog toga to je izgorjela zgrada bive stolarije, koja se nalazila na mjestu gdje je danas pogon presa. Tada je suspendiran i direktor prozvodne jedinice, kao i komandir zatitne ete milicije Macanovi ore, te dva vatrogasca, koja su liena slobode. JOVO UKI Prije nego to je stupio na dunost upravnika, uki Jovo je bio oicir UDBE. Obnovio je izgorjelu zgradu stolarije u kojoj je organizirao proizvodnju bicikla, obue i tani. U prizemlju je je bila smjetena tanarnica i obuarnica, a na prvom spratu su se proizvodili bicikli. Osuenike je zapoljavao na postavljanju kocki na ulice grada i na izgradnji Lovakog doma, a posebnu vanost je pridavao razvitku poljoprivredne proizvodnje. Poto je bio veliki protivnik svih oblika privatne svojine, vodio je mali rat sa nakupcima i individualnim proizvoaima hrane na taj nain to je proizvode sa domske ekonomije na zenikoj pijaci nudio po niim
234

Prije nego to je stupio na dunost upravnika, Slavko Mari Upravnici 1886 - 2008

cijenama. Saraivao je sa zemljoradnikim zadrugama kojima je besplatno davao poljoprivredni alat. Volio je neformalna druenja sa zaposlenima, organizirao je doma, a posebnu vanost je pridavao drugarske veeri, a zli jezici kau da je volio popiti i koju aicu vie.
koj pijaci nudio po niim cijenama. Sara GOJKO LATINOVI eri, a1910.g. zli jezici kau da je volio popitikod i kojuBosanskog Petrovca. Gojko Latinovi je roen u selu Smoljane Nosilac je Partizanske spomenice 1941.. Za upravnika Doma doao je sa dunosti naelnika organizacionog odjeljenja milicije Dravnog sekretarijata za unutranje poslove SR BiH, sa inom potpukovnika JNA. Prije nego to je stupio na dunost en 1910.g. u selu Smoljane kod Bosanskog upravnika, Latinovi je postavio uslov da kadrovski ojaa zatvorske slube. U to doao je sa dunosti na nja milicije Dravnog vrijeme je nedostajalo straara, au proizvodnji su radila samo tri civila i jedan i sekretarijata za unutranje poslove SR BiH, sa vaspita. Prije nego to je stupio na dunost upravnika, uslov zatvorske slube. U to vrijeme je nedostajalo straara, a u proizvodnji civila N z l banjalu Latinovi 267 alat. Volio je neformalna druenja sa

Nakon to mu je udovoljeno, zaposleno je nekoliko desetina ljudi, veinom sa podruja banjalukog sreza. Upravnik Latinovi je od svih zaposlenih traio da uvaavaju linost osuenog. Do tada je bio obiaj da se na njih gleda kroz djela koja su poinili, pa je Latinovi zabranio da se sa osuenima razgovara o poinjenom djelu. Jedan nemali dio zaposlenih se prema osuenima odnosio sa nipodatavanjem i omalovaavanjem, a da za to nisu nikome odgovarali, pa je Latinovi uveo u praksu da kanjava zaposlene koji su se nekorektno ponaali, to je povealo povjerenje osuenih u slubena lica. Uinio je mnogo na podizanju standarda osuenih, u velikim sobama je izbacio drvene podove i postavio parket, uveo tekuu vodu, u prizemlju Prvog paviljona odvojio prostorije za koritenje godinjih odmora, u sobe postavio televizore. Posebnu pozornost je obraao ishrani osuenih i sam je lino svaki dan probao hranu iz kazana. Da bi zadobio povjerenje osuenih ratnjaka svaki dan se brijao u domskoj brijanici, gdje je kao brija radila osoba koja je suena za krivina djela poinjena u ratu. Imao je obiaj da u odreenom periodu prima porodice osuenih i da sa njima razgovara o svim problemima koje
235

Slavko Mari Upravnici 1886 - 2008

osueni imaju, a svake Nove Godine je tano u 9 sati prvog januara dolazio u Dom i osuenicima estitao Novu Godinu. Proirio je rad ekonomija na Butmiru, Odaku, Olovu, Begovom Hanu i drugim mjestima, te na njima veinom zaposlio preostale ratnjake, emu se su u poetku protivili ostali zaposleni, pogotovo oni iz obezbjeenja. Uinio je mnogo i na podizanju drutvenog standarda zaposlenih, izgradio je drutveni dom za radnike KPD-a (dananji Dom armije) koji je, nakon samo dvije godine koritenja, prodao Opini. Razlog prodaje leao je u tome to je Opina imala namjeru da ga oduzme bez naknade, pa je prodaja ispala kao prinudno rjeenje. Bio je veliki ljubitelj cvijea, pa iz njegovih sjeanja izdvajamo: Ja sam veliki ljubitelj cvijea. Ve po prvom ulasku u Dom zasmetalo mi je to nema u krugu cvijea. Raspitao sam se, da li meu osuenicima ima neko da neto zna oko cvijea raditi. I javi se jedan, suen na doivotnu kaznu zatvora za ratna djela. Zvao se Arifagi Smail - Smajo. Veli mi da je profesionalni cvjear. Dam mu ja zadatak da saini plan ureenja kruga zasaivanjem zelenila i cvijea. Kaem mu: Uradi sve kako misli da je najbolje, a ako ti ta zatreba obrati se meni. I prionu on na posao, vidim ja da e biti neto. Trai on od mene da mu donesu korijenja od ipurka, pa ja naredim da mu donesu, pa onda trai da se nabavi razliitih sjemena... I za est mjeseci, to je teko povjerovati, krug Doma je dobio sasvim drugi izgled. Pa to je bila ljepota i arenilo od boja. Ubrzo napravi Smajo i projekat za cvjearu. I napravimo je nasred kruga (ispred metalurkog pogona). Pa ta cvjeara, to je zaista bila divna atrakcija. Ponekad je izgledala toliko lijepa da ovjek ne povjeruje da cvijee i rue mogu imati toliko magine boje i efekte. Razmnoio je Smajo na stotine, pa moda i hiljade, rua najraznovrsnijih boja. Kalemio ih je i kombinovao. Bio je vrstan cvjear i sav se saivljavao sa svojim poslom... Dom je u toku cijele godine (ne samo krug, nego i spolja) od ranog proljea do snijega bio kao ivopisni areni ilim. U takvom ambijentu su se i osuenici bolje osjeali... Cvjeara je bila moja velika ljubav. I ko je god doao u Dom morao je obavezno posjetiti cvjearu. Smajo je nju drao besprijekorno. On je mogao da doe kod mene radi cvijea kad je god htio, ako sam ja bio u Domu, bez najave u svako doba...jer cvijee ne moe da eka... Mi smo od cvjeare ostvarivali i znaajan prihod oko tri miliona godinje, prodavali smo ga u gradu. Jedne prilike Dom je obilazila neka delegacija iz Meunarodnog crvenog krsta. Tom prilikom, preko prevodioca, obratio mi se jedan vajcarac, veli: Gospodine upravnie, zadivljen sam ljepotom cvijea koje sam ovdje vidio. Pa to zaista nigdje do sada nisam vidio. Hou da vam kaem: ko voli cvijee, voli i ljude. Zahvalio sam mu se na tom zapaanju...6
6

Gojko Latinovi - Sjeanja 236

Luka Savo je ro en 1923.g. u Bosanskom Petrovcu. Zavrio je Viu upravnu kolu u Beogradu 1956.g. Kao upravnik rukovodio je uspjeno svim slubama u KPD-u i Privrednom jedinicom Novi ivot. Vrio je planiranje Slavko Upravnici 1886 - 2008i kontrolisao njihovo izvrenje. Osu eni su rada Mari po slubama, davao zadatke mu ipak bili u drugom planu, nije imao dovoljno sluha za njihove probleme, sve poslove sa osu enim je gotovo u cjelosti prepustio svojim saradnicima.

SAVO LUKA

Posebnu panju poklanjao je razvoju proizvodnje, podsticao je inovacije, stvaranje novih proizvoda, proirio proizvodne kapacitete, omogu avao zaposlenima da poboljaju li ni standard, dijele i redovno mjese ne vikove koje je ostvarila privredna jedninica Novi ivot.

Gojko Latinovi - Sje anja

Luka Savo je roen 1923.g. u Bosanskom Petrovcu. 269 Zavrio je Viu upravnu kolu u Beogradu 1956.g. Kao upravnik rukovodio je uspjeno svim slubama u KPD-u i Privrednom jedinicom Novi ivot. Vrio je planiranje rada po slubama, davao zadatke i kontrolisao njihovo izvrenje. Osueni su mu ipak bili u drugom planu, nije imao dovoljno sluha za njihove probleme, sve poslove sa osuenim je gotovo u cjelosti prepustio svojim saradnicima. Posebnu panju poklanjao je razvoju proizvodnje, podsticao je inovacije, stvaranje novih proizvoda, proirio proizvodne kapacitete, omoguavao zaposlenima Slavko Mari Upravnici 1886 - 2008 da poboljaju lini standard, dijelei redovno mjesene vikove koje je ostvarila privredna jedninica Novi ivot. FADIL LIPNIEVI
Lipni evi Fadil je ro en 1932.g. u Bijeljini Po zanimanju je bio diplomirani pravnik. Od svih upravnika, koliko ih je Dom imao od 1945.g. pa do danas, najdue se na toj dunosti zadrao Fadil Lipni evi . Bio je upravnik Doma punih 12 godina i 11 mjeseci. U tom periodu KPD Zenica je doivio zna ajan napredak, kako na drutveno-ekonomskom planu, tako i na planu obezbje enja osu enih lica i stru nog rada sa njima. Prosperitetu KPD-a on je dao svojevrstan pe at i zapam en je kao krajnje samoprijegoran, odlu an, disciplinovan i zakonu dosljedan rukovodilac. Fadil Lipni evi i Redakcija lista Glasnik pokrenuli su akciju Da se zaboravi ciljem da . sePo sakupi dokumentarna iz perioda osnivanja i Lipnievi Fadil je roen ne 1932.g. u sBijeljini zanimanju je gra bioa diplomirani postojanja ovog zatvora. Obratili su se pismeno svim ivim bivim pravnik. Od svih upravnika,upravnicima koliko ih je Dom imao od 1945.g. pa do danas, KPD-a Zenica i zamolili da im prue pomo u sakupljanju podataka za istoriju zatvora. Upravnik je li no posjetio Juru Keroevi a, najdue se na toj dunosti zadrao Fadil Lipnievi. Bio je upravnik Doma punih legendarnog rudara i u esnika Husinske bune, koji je na robiji proveo vie od 12 godina i 11 mjeseci. U tom periodu KPD Zenica je doivio znaajan napredak, 17 godina. U arhivskoj gra i su prona ena pisma i odgovori pojedinih kako na drutveno-ekonomskom planu, tako i na svoje planu obezbjeenja osuenih upravnika koji su evocirali sje anje na doga aje za vrijeme rada u zatvoru.

237

Mnogobrojni su radovi koje je pokrenuo i, ve inu zavrio, upravnik Lipni evi . Me u njima kao najvanije izdvajamo: adaptaciju Petog paviljona i Prijemnog odjeljenja, izgradnju farmi na Begovom Hanu i zida

Slavko Mari Upravnici 1886 - 2008

lica i strunog rada sa njima. Prosperitetu KPD-a on je dao svojevrstan peat i zapamen je kao krajnje samoprijegoran, odluan, disciplinovan i zakonu dosljedan rukovodilac. Fadil Lipnievi i Redakcija lista Glasnik pokrenuli su akciju Da se ne zaboravi s ciljem da se sakupi dokumentarna graa iz perioda osnivanja i postojanja ovog zatvora. Obratili su se pismeno svim ivim bivim upravnicima KPD-a Zenica i zamolili da im prue pomo u sakupljanju podataka za istoriju zatvora. Upravnik je lino posjetio Juru Keroevia, legendarnog rudara i uesnika Husinske bune, koji je na robiji proveo vie od 17 godina. U arhivskoj grai su pronaena pisma i odgovori pojedinih upravnika koji su evocirali svoje sjeanje na dogaaje za vrijeme rada u zatvoru. Mnogobrojni su radovi koje je pokrenuo i, veinu zavrio, upravnik Lipnievi. Meu njima kao najvanije izdvajamo: adaptaciju Petog paviljona i Prijemnog odjeljenja, izgradnju farmi na Begovom Hanu i zida oko kaznionice, asfaltiranje svih prostora oko zatvora, postavljanje eljezne ograde, poumljavanje brda Vujak, kao i izgradnju garaa za vozila. Oformio je posebnu graevinsku jedinicu, na elu sa arhitektom, koja je obavljala sve graevinske radove na odravanju i izgradnji novih objekata. Upravnik Lipnievi je ostao u sjeanju kao izuzetno energian ovjek sa velikom radnom energijom, koji je htio da nad svim ima kontrolu. Radno vrijeme za njega nije postojalo, on se u Domu mogao vidjeti u svako doba, a kako je insistirao na perfekciji, znao je odmah na licu mjesta iznijeti primjedbe i traiti da se nedostaci otklone. Imao je obiaj tokom noi obii sva radna mjesta i prostore gdje su nastanjeni osueni, pa bi zbog uoenih nedostatak ujutro pozivao odgovorne na razgovor. Od vaspitaa je u svakom momentu traio da znaju sve o svojim osuenicima, ali i o stanju u kome se nalaze osuenike prostorije. Kako je o tome traio izvjetaje, svi smo se trudili da na vrijeme prijavimo i otklonimo uoene nedostatke, recimo pregorejele sijalice i slino. U jednu od zatvorskih dogodovtina, koja se dugo prepriavala, spada dogaaj iz Petog paviljona, kada je vaspita, nakon rada u drugoj smjeni pregledao prostorije i konstatovao da je sve uredu. Na kapijama zatvora ga je sutra ujutro sreo upravnik Lipnievi i pitao zato ne prijavi izgorjelu sijalicu u dnevnom boravku. Vaspita je odgovorio da sijalica nije izgorjela, smatrajui da se radi o nekoj vrsti provokacije. Meutim, kada je doao u prostorije da provjeri, ustanovio je da sijalice zaista ne radi to je upravnik Lipnievi uoio tokom nonog obilaska kolektiva. Zbog svega toga zaposleni su nastojali da u poslijepodnevnim i veernjim satima izbjegnu upravnika i da mu, ako je to mogue, ne budu na putu, a ako bi ga izdaleka vidjeli, najbolje rjeenje je bilo da se malo sklone u stranu. Deavale su se nakada i pomalo komine situacije, naime, nadzornik strae Jotanovi Vaso, je po izgledu,
238

Slavko Mari Upravnici 1886 - 2008

stasu i dranju veoma liio na upravnika Lipnievia, pa kada je kretao u noni obilazak esto su ga iz daljine mijenjali sa upravnikom i odmah mu se sklanjali sa puta. Upravnik Lipnievi je poduzimao odreene disciplinske mjere kako bi poveao odgovornost zaposlenih. Nekoliko njih je, prije svega u strai, izgubilo posao zbog, iz dananje perspektive, gotovo banalnih propusta. Naprimjer, bilo je sankcionirano pijenje kafe u toku radnog vremena, a o pravljenju i pijenju kafe u krugu zatvora nije smjelo biti ni pomena. Prialo se da neki zaposleni u Prijemnom odjeljenju u neko doba dana znaju zatvoriti vrata i prozore, navui zavjese i popiti kafu, iako veina nije vjerovala u takvu drskost. Upravnik Lipnievi je imao izuzetno strpljenje i razumijevanje u radu sa osuenim osobama, svakodnevno je obilazio krug i svako ko je htio mogao mu je prii i sa njim razgovarati, zbog ega je bio izuzetno potovan. Iako se sa njegovim ponekad krutim stavovima zaposlenici Doma nisu Mari uvijekslagali, imao je njihovo Slavko Upravnici 1886 - 2008 nesumnjivo uvaavanje. KRSTO STEVOVI
KRSTO STEVOVI

Stevovi Krsto je ro en u ab 1937.g., po struci je diplomirani pravn prije dolaska na dunost upravnika za radio je u Tuilatvu i RMK Zenica. P tokom koga je Stevovi obavljao du upravnika obiljeen je izuzetno te materijalnom i politi kom situacijo kojoj se nala naa zemlja, to mimoilo ni prilike koje su vlada Domu. Ve 1990.g. zapo ela su masovna otkazivanja poslunosti osu prvi trajkovi i zahtjevi za pomilovan ugledu na situaciju u Hrvatskoj, gd svim osu enim licima drasti no sma izre ene kazne zatvora. To je prvi put postupcima osu enih naruen autoritet uprave zatvora, koji je do tada u Stevovi Krsto je roen abljaku 1937.g., po struci diplomirani pravnik, biou neprikosnoven i odravao se je striktnom primjenom propisa i izgled a prije dolaska na dunost upravnika zatvora radiouje u Tuilatvu i RMK Zenica. upotrebom sile. Situacija kojoj se nalazio upravnik Stevovi nije se m Period tokom koga je Stevovi obavljao dunost upravnika obiljeen je izuzetno rijeavati na takav na in, to je dodatno optere ivalo njegov poloaj.

tekom materijalnom i politikom situacijom u kojoj se nala naa zemlja, to nije Ipak, prije doga aja kojizapoela su dramati no promjenili mimoilo ni prilike koje su vladale u Domu. Ve 1990.g. su prva masovna politi ku situ i doveli do rata, Stevovi je uspio unijeti neke promjene otkazivanja poslunosti osuenih, prvi trajkovi i zahtjevi za pomilovanje po ugledukoje su pobolj poloaj osu enih. Uredio je etalita i kupatila, uveo je internu kablo na situaciju u Hrvatskoj, gdje su svim osuenim licima drastino smanjene izreene televiziju za osu ene osobe, odvojio je proizvodni dio zatvora od stamb kazne zatvora. To je prvi postavljanjem put da je postupcima osuenih naruen uprave kapije, koja je me u osuautoritet enima, to su prihvatili i c zatvora, koji je do tada uvijek bio neprikosnoven odravao primjenom nazvana entilj, po iugledu nase striktnom uveni grani ni prelaz bive zajed propisa i izglednom upotrebom Situacija kojoj sena nalazio Stevovi drave. sile. Ukinuo je i ukrevete sprat,upravnik to je bilo ura eno zbog na
smanjenja broja osu enih. Naalost, zbog obrnutog trenda u broju osu 239 nekoliko godina kasnije svi sje eni kreveti su se ponovo morali variti na drugi.

Slavko Mari Upravnici 1886 - 2008

nije se mogla rijeavati na takav nain, to je dodatno optereivalo njegov poloaj. Ipak, prije dogaaja koji su dramatino promjenili politiku situaciju i doveli do rata, Stevovi je uspio unijeti neke promjene koje su poboljaale poloaj osuenih. Uredio je etalita i kupatila, uveo je internu kablovsku televiziju za osuene osobe, odvojio je proizvodni dio zatvora od stambenog postavljanjem kapije, koja je meu osuenima, to su prihvatili i civili, nazvana entilj, po ugledu na uveni granini prelaz bive zajednike drave. Ukinuo je i krevete na sprat, to je bilo uraeno zbog naglog smanjenja broja osuenih. Naalost, zbog obrnutog trenda u broju osuenih, nekoliko godina kasnije svi sjeeni kreveti su se ponovo morali variti jedan na drugi. Nakon izbijanja ratnih sukoba i agresije na nau, zemlju upravnik Stevovi je bio u prilino nezavidnoj situaciji. TO BiH i HVO su odmah preuzeli dijelove zatvora i postavili odreene zahtjeve na koje je upravnik morao da odgovori, to je na neki nain naruilo njegov autoritet i oslabilo mu poloaj. Jedan broj zaposlenih se pridruio regularnim vojnim formacijama, ali bilo je i onih koji su se ukljuili u jedinice, koje nisu bile u potpunosti pod kontrolom i kojima je posebno smetalo Slavko Mari Upravnici 1886 - 2008 to je na elu Doma upravnik crnogorske nacionalnosti. U tim okolnostima desio se i nemili incident kada je upravnika Stevovia uhapsio jedana zaposlenik Doma, incident kada je upravnika Stevovi uhapsio jedan zaposlenik Doma, ujedno i pripadnik neke poluilegalne jedinice i drao ga zatvorenim jedan ujedno i pripadnik neke poluilegalne jedinice i drao ga zatvorenim jedan dan. dan. Bez obzira na sva iskuenja u tom vrlo dramati nom periodu, Bez obzira na sva iskuenja u tom vrlo dramatinom periodu, obavljajui obavljaju i dunost upravnika, Stevovi je zadrao dunost politi ku korektnost i ljudsko dostojanstvo. upravnika, Stevovi je zadrao politiku korektnost i ljudsko dostojanstvo. KAZNENO POPRAVNI ZAVOD KAZNENO POPRAVNI ZAVOD JUSUF ETA
JUSUF ETA

eta Jusuf je roen 1945.g. u Viegradu, po struci je bio pravnik. Na mjesto upravnika doao je u vrlo tekom, ratnom vremenu, posebno tekom za grad Zenicu, Zaposlenim licima koja su tokom rata, tako e, bila u izuzetno tekom
poloaju, obezbje ivani su mjese ni paketi brana u teini od 15 kg i povremena240 nov ana pomo u iznosu od 50 DM. Dio zemljita na domskoj ekonomiji Pehare izdijeljen je na parcele povrine od po 400 m2 i podijeljen radnicima zatvora, koji su tu uzgajali povr e za svoje potrebe.

eta Jusuf je ro en 1945.g. u Viegradu, po struci je bio pravnik. Na mjesto upravnika doao je u vrlo tekom, ratnom vremenu, posebno tekom za grad Zenicu, jer se od aprila 1993.g. nalazila u potpunoj blokadi, koja je trajala punu godinu dana. Najve i izazov upravniku je bilo obezbje enje hrane za osu ene osobe. eta je jedan dio kapaciteta livnice preusmjerio na civilni program i na proizvodnju pe i, ijom prodajom su stvarana sredstva koja su koritena i za pomo zaposlenima. Tako e je osposobio staru austrougarsku pe za pe enje hljeba i sklopio ugovor sa Kriznim tabom op ine o snabdijevanju izbjeglica hljebom. Pe je radila radila danono no i u toku 24 sata je proizvodila 2.000 komada hljeba, od ega je jedan dio ostajao za ishranu osu enih.

Slavko Mari Upravnici 1886 - 2008

jer se od aprila 1993.g. nalazila u potpunoj blokadi, koja je trajala punu godinu dana. Najvei izazov upravniku je bilo obezbjeenje hrane za osuene osobe. eta je jedan dio kapaciteta livnice preusmjerio na civilni program i na proizvodnju pei, ijom prodajom su stvarana sredstva koja su koritena i za pomo zaposlenima. Takoe je osposobio staru austrougarsku pe za peenje hljeba i sklopio ugovor sa Kriznim tabom opine o snabdijevanju izbjeglica hljebom. Pe je radila radila danonono i u toku 24 sata je proizvodila 2.000 komada hljeba, od ega je jedan dio ostajao za ishranu osuenih.

Zaposlenim licima koja su tokom rata, takoe, bila u izuzetno tekom poloaju, obezbjeivani su mjeseni paketi brana u teini od 15 kg i povremena novana pomo u iznosu od 50 DM. Dio zemljita na domskoj ekonomiji Pehare izdijeljen je na parcele povrine od po 400 m2 i podijeljen radnicima zatvora, koji su tu uzgajali povre za svoje potrebe. Slavko Mari Upravnici 1886 - 2008 U vrijeme svog mandata, upravnik eta je poduzeo radove na renoviranju Petog ima i za paviljona, o uvanjeu ipogonu sre ivanje domske arhive, paviljona, adaptaciji Vanjskog i Treeg livnice nabavljene su koja se do razbacana po zatvorskim tavanima. maine koje su poveale proizvodne kapacitete. Posebnu pozornost je poklanjao vjerskim potrebama osuenih, pa je u prostorijama Petog paviljona izgradio mesdid Zbog sumnje da je sklapao tetne ugovore i nanio ma i katoliku kapelu. Zaslugu ima i za ouvanje i sreivanje domske arhive, koja se do Zavodu, smijenjen je sa poloaja upravnika. Protiv njega je po tada nalazila razbacana po zatvorskim tavanima. postupak, osu en je na uvjetnu kaznu, ali je pravosnanom suds oslobo en krivnje. Zbog sumnje da je sklapao tetne ugovore i nanio materijalnu tetu Zavodu, smijenjen je sa poloaja upravnika. Protiv njega je poveden i sudski postupak, osuen je na uvjetnu kaznu, ali je pravosnanom sudskom odlukom osloboen krivnje. HIDAJET JABANDI HIDAJET JABANDI

Jabandi Hidajet je ro e Zenici. Zavrio je medicinski specijalizirao neuropsihijatriju. Prije imenovan na funkciju direktora godina je radio kao domski ljek Zdravstvene slube.

Upravo kada je preuzimao du zatvora, otpo eo je jedan od prote motiviran loim uvjetima izdrav prebukiran u stambenih prostora. Poto se uvjerio Jabandi Hidajet je roen 1964.g. u Zenici. Zavrio je medicinski fakultet i da su protes mjeri opravdani, jer su se osu eni jo uvijek nalazili specijalizirao neuropsihijatriju. Prije nego to je imenovan na funkciju direktora u sobama kreveta, direktor Jabandi je traio i dobio podrku Federalno pravde da241 se to stanje popravi. Kona no su u novim prostor imali prihvatljiv smjetaj, u svaku sobu postavljen je TV apara to je zna ilo drasti no poboljanje uvjeta izdravanja kazna.

Slavko Mari Upravnici 1886 - 2008

zatvora devet godina je radio kao domski ljekar i naelnik Zdravstvene slube. Upravo kada je preuzimao dunost direktora zatvora, otpoeo je jedan od protesta osuenih, motiviran loim uvjetima izdravanja kazne i prebukiranu stambenih prostora. Poto se uvjerio da su protesti u odreenoj mjeri opravdani, jer su se osueni jo uvijek nalazili u sobama od dvadesetak kreveta, direktor Jabandi je traio i dobio podrku Federalnog ministrastva pravde da se to stanje popravi. Konano su u novim prostorijama osueni imali prihvatljiv smjetaj, u svaku sobu postavljen je TV aparat, sto i stolice, to je znailo drastino poboljanje uvjeta izdravanja kazna. Osim toga u Petom paviljonu je adaptiran Centar za kulturno-prosvjetni rad, sa svim pripadajuim sadrajima, napravljeno je novo, savremeno kupatilo, adaptirane su sobe za slobodne posjete i izgraen restoran namijenjen za posjete osuenicima. U krugu zatvora postavljeno je nekoliko telefonskih govornica, sa kojih je osuenima omoguen kontakt sa vanjskim svijetom. Karakteristino za direktora Jabandia je to da je izbjegavao svaki neposredni kontakt sa osuenim osobama, nikada nije ulazio u prostorije u kojima su boravile osuene osobe, a na krugu zatvora se mogao vidjeti samo povremeno, u pratnji zvaninih delegacija, koje su posjeivale zatvor. Zbog svog niskog rasta, plaio se negativne percepcije osuenih lica, tako da ga mnogi nikada nisu ni vidjeli. Svojim odlukama kojima je preferirao pojedine Slube i pojedince izazivao je nezadovoljstvo, sumnjienje, nepovjerenje, pa i sukobe meu zaposlenim osobljem. Jedini je do sada upravitelj KPD-a Zenica koje po isteku mandata ostao raditi u zatvoru. Nakon odlaska sa mjesta direktora KPZ Zenica, protiv njega se sprovodi istraga zbog zloupotrebe slubenog poloaja.

242

Slavko Mari, Rafet Spahi - Arhiva KPD

ARHIVA KPD ZENICA


Arhivskoj grai zatvora dugo vremena nije poklanjala duna panja. Bila je izloena zubu vremena u memljivim podrumima Drugog paviljon ili na tavanu etvrtog. I u podrumu i na tavanu debeli slojevi praine pokrivali su knjige i listove, nabacane na hrpe bez ikakvog reda. Takva je, valjda, sudbina svih stvari koje nam nisu na dohvat ruke, da vremenom propadaju i nestaju. Dio grae je namjerno uniten, pogotovo tokom II svjetskog rata kada je u zatvoru stolovala njemaka vojska i kada je gotovo sva arhivska graa iz vremena Austro-Ugarske monarhije i kraljevine Jugoslavije unitena. Tek 1994.g. odgovorni ljudi u Domu sjetili su se da konano treba spasiti dragocjeno blago zatvorske arhive. Dosta kasno, ali prema narodnoj bolje ikad nego nikad, primili su u radni odnos arhivara i povjerili mu poslove na sreivanju arhivske grae. Tom poslu je trebalo znalaki pristupiti, pa je zbog toga zatraena struna pomo Arhiva za srednju Bosnu iz Travnika. Radnici Arhiva su velikoduno pruili strunu pomo u sreivanju opte arhivske grae, dok je arhivar nastavio sa sreivanjem osuenike arhive koja je bila obimna, a nalazila se u vrlo nesreenom stanju. Prilikom sreivanja arhivske grae posebno se vodilo rauna o knjigama i dokumentima (lini listovi osuenika, indeksi, djelovodnici i matine knjige) koji datiraju iz perioda Austrougarske i Kraljevine Jugoslavije. Bilo je neophodno, to prije, konzervirati i izdvojiti tu dokumentaciju na odgovarajue mjesto, jer ima trajnu vrijednost. Dokumentacija je razvrstana po odreenim strunim kategorijama i hronolokim redom. Jedan dio arhive, kojoj je istekao rok trajanja, izdvojen je i odstranjen. Prostor koji je, u poetku, odreen za arhivu nije odgovarao toj namjeni jer se nalazio u krugu Zavoda, gdje postojala opasnost od potpuno i namjernog unitenja. Zavod je prostorno skuen, ali se za arhivu morao iznai adekvatan prostor. Uz dobru volju pronaen je odgovarajui prostor van kruga Zavoda i u dvije prostorije je smjetena arhiva. U jednoj prostoriji smjetena je opa arhiva, a u drugoj osuenika. Ve smo rekli da je iz vremena Austro-Ugarske monarhije i Kraljevine Jugoslavije ostalo vrlo malo pisanih dokumenata, ali je zato arhivska graa iz perioda poslije 1945.g. gotovo u cjelini sauvana. Pored pisanih dokumenata, izvjetaja, zapisnika, matinih knjiga, indeksa osuenih osoba, u arhivi se nalazi i veliki broj fotograija na kojima su zabiljeeni razliiti, interesantni, dogaaji. Na slikama su prvenstveno zaposlenici zatvora, zatim osuene osobe, stambeni i privredni objekti, kao i manji broj fotograija ljudi koji su dolazili u posjetu zatvoru.
243

Slavko Mari, Rafet Spahi - Arhiva KPD

ZANIMLJIVOSTI IZ ARHIVE PLAN GRADNJE ZATVORA Jedan od rijetkih dokumenata sauvanih iz austrougraskog perioda je i originalan plan gradnje zatvora i prateih objekata. Iz plana se vidi da je svaki detalj precizno planiran, svaka zgrada, stepenite, podrum, elekro-instalacije, ventilacija, instalacije za grijanje. Plan takoe sadri i objekte za stanovanje zaposlenih, inovniku i straarsku koloniju. Na detalju plana centralnog grijanja i ventilacijskih otvora stoji datum 22.3.1886.g. ZVONO Nekada je i tiina bila dio robije. Robija nije imao pravo da pria, da lupa, da uka. Tako je tiina dobivala oblik strave i torture, provocirala je psihiku depresiju, pogotovu u samicama. Mjesecima robijai nisu smjeli prozboriti ni jednu rije. Radovali su se svakom zvuku koji je dolazio spolja (zveketu lanaca, cveka, vjetru, grmljavini, tutnju voza i sl.). Posebna radost bila im je zvonjenje velikog zatvorskog zvona, koje je svakog dana oglaavalo ustajanje, poveerje i objede. To zvono je staro koliko i zatvor. Sauvano je i sada je locirano ispred Prvog paviljona, a ranije je bilo postavljeno na nekadanjoj Upravnoj zgradi, pri ulazu sa desne strane. GLAVNI INDEKS OSUENIH U ovom indeksu su prema poetnom slovu prezimena pedantno upisani svi osuenici koji su se nalazili na izdravanju kazne zatvora od 1886.g. pa sve do 1942.g., ukupno 14.447 osoba, od ega u austrougarskom periodu 7.478 osuenih, a u periodu od 1918.g. do 1942.g. 6969 osuenih. Iz glavnog indeksa se moe vidjeti da je prije dolaska u zeniku kaznionicu ukupno 98 osuenih kazne zatvora izdravalo na nekim drugim mjestima u Bosni i Hercegovini. Ve tokom gradnje jedan broj osuenih je premjeten u zeniku kaznionicu. Osoba koja je prva poela izdravati kaznu zatvora, a evidentirana je u Glavnom indeksu osuenih, je izvjesni Salinovi Mehmed, koji je kaznu poeo izdravati jo 8.10.1878.g., a suen je na 10 godina strogog zatvora.

244

Slavko Mari, Rafet Spahi - Arhiva KPD

Prema Glavnom indeksu, Salinovi Mehmed je najranije poeo sa izdravanjem kazne

Hoi Arif u Glavnom indeksu ima matini broj jedan

245

Slavko Mari, Rafet Spahi - Arhiva KPD

KUPOVINA ZEMLJITA ZA GRADNJU ZATVORA

Iz dokumenta koje je sauvan moe se vidjeti da je zemljite na kome je graena kaznionica pripadalo Medlisu IVZ, te Mulabdi Mehmedu i Popovi Nikoli, te da se poreskom uredu u Zenici nalae isplata 50 guldena za ustupljeno zemljite. OKOVI Za vrijeme Austo-ugarske monarhije i Kraljevine Jugoslavije osuenici za teka djela morali su tokom izdravanja kazne na nogama nositi okove. Ovo pravilo je bilo obavezno za sve ubice, kojima su okovi vie od etrdeset godina doslovno oteavali zatvorske dane. Tek ukazom NV kralja Aleksandra Karaorevia od 25.5.1927.g., izdanom pod brojem 33941 veliki broj ubica je dobio oprost od noenja okova. Kako su u zenikoj kaznionici kaznu izdravali uglavnom sueni za ubistva, za pretpostaviti je da je u samom zatvoru bilo vrlo mnogo okova. Naalost, do dananjih dana sauvan je jedan jedini. KOLSKI KAMEN Detalj koji u krugu zenikog zatvora podsjea na davna vremena su i dva kolska
246

Slavko Mari, Rafet Spahi - Arhiva KPD

kamena, postavljena u donjim uglovima glavne kapije zatvora. Nekada su ta dva okrugla kamena imala vrlo vanu funkciju, koja se sastojala u tome da odrede putanju konjskim kolima i da sprijee zapinjanje o zid. Indentina dva kamena bila su postavljena i sa vanjske strane glavne kapije. KALDRMA Zenica je nekada bila na glasu po blatu. Kau da su u uvenoj travnikoj ariji za trgovce sa prljavom obuom govorili da su prljavi kao da su gazili zeniki glib. A gliba je bilo i u krugu zenikog zatvora, zbog ega je postavljanje kaldrme bila prijeka potreba. Odmah nakon izgradnje stambenih objekata kaldrma je sloena na uskim prostorima oko njih i na stazama koje su ih povezivale. Pravljena je od kamena sa Moanice, a sudei po tome kako danas izgleda, pravili su je vrsni majstori. Koliko je samo cveka poderano na njoj, koliko lanaca je zvealo dok su osueni prolazili kaldrmisanim stazama. Ova kaldrma je sve do danas sauvala svoj autentini izgled. Grbe su popravljene, kaldrmari su majstorski obavili svoj posao. Tih nekoliko kvadrata kaldrme ostae kao muzejski svjedok, da se zna, da je bila jednom jedna zatvorska kaldrma, koju jo nije poderao hod vremena. HLADNA KOMORA Van kruga zatvora, idui prema brdu Vujak, nailazimo na vrata koja nas, kada siemo niz nekoliko stepenica, vode u hladnu komoru, koja je u austrougarskom periodu sluila za uvanje hrane podlone kvarenju. Prostor komore zauzima povrinu od oko 60m2 i u uinkovitost tog naina odravanja temparature moe se uvjeriti svako ko bi se tu zadrao due od pola sata. MAINE IZ 1936 Dvije maine Metalnog pogona, frezerica i maina za sjeenje gvoa, najstarije su u Privrednoj jedinici Novi ivot. Izraene su jo daleke 1936.g. kada su najvjerovatnije i stavljene u pogon. Obje su donedavno bile u ispravnom stanju i, to je jo interesantnije, pokretali su ih njihovi prvobitni elektromotori, koji, takoe, predstavljaju svojevrstan tehniki kuriozitet. PARNI KOTAO Nakon II svjetskog rata zeniki zatvor je bio u vrlo loem stanju, to se posebno odnosi na instalacije centralnog grijanja. Postojei kotao su unitili njemaki
247

Slavko Mari, Rafet Spahi - Arhiva KPD

vojnici prilikom povlaenja iz grada. Da bi se ponovo uspostavio sistem grijanja, bilo je neophodno pronai odgovarajui. Rjeenje je naeno tako to je iz eljezare dopremljen neispravan kotao muzejske vrijednosti, koji je do tada bio u funkciji ve vie od pedeset godina. Strunjaci iz eljezare i osuenici su uspjeli tako dobro osposobiti kotao, da je jo trideset godina grijao Dom. Zamijenjen je tek sredinom sedamdesetih godina, kada je jedan njegov dio pretvoren u muzejski eksponat i postavljen ispred nove kotlovnice. DOEK CARA ISPRED ZENIKE KAZNIONICE Austrougarski car Franjo Josip I je 1910.g. obilazio Bosnu i Hercegovinu, pa je tom prilikom posjetio i Zenicu. Za tako sveanu priliku sav grad je bio okien, a posebno zgrade u kojima se nalazio upravni aparat carevine. Pruga kojom je car doputovao u Zenicu prolazila je tik pored zenike kaznionice, pa se car mogao lino uvjeriti koliko su truda njegovi podanici uloili kako bi to sveanije doekali njegovo velianstvo. VRATA Na ulazima u Prvi, Trei i etvrti paviljon jo uvijek postoje originalna vrata koja su tu od vremena gradnje kaznionice. Napravljena su od hrastovog drveta i ve 120 godina slue svojoj svrsi. Na vratima su i sada u funkciji baglame i teke iz 120 godina slue svojoj svrsi. Na vratima su i sada u tog doba. Teko je i priblino izraunati kolikodoba. puta su se svom vijeku ova vrata Teko je u i priblino izra zatvorila i otvorila, koliko su puta doekala osuene, kojima je sloboda uskraena i koliko su se puta posljednji put otvorila onima koji su je doekali. TELOVI SVINJCI
p telu im je d A sv m k fo o je

Svinjci sagraeni jo prije kaznione

Ve nam je poznata pria o upravniku telu i problemima koje je imao zbog svinjaca, koje je zatekao prilikom dolaska u Bosnu 1891.g. A prava istina je da su avanja kazne daje alat za svinjci postojali na istom mjestu i prije izgradnje kaznionice. Ova stara fotograija, napravljena oko 1890.g., pokazuje da je to tako.
248

Slavko Mari, Rafet Spahi - Arhiva KPD

SA ALATOM NA SLOBODU U starojugoslovenskim matinim knjigama Kaznenog zavoda u Zenici stoje podaci da se osuenom pri otputanju sa izdravanja kazne daje alat za posao kojim se bavio na robiji. Tako je izvjesnom Ibri Rokiu iz Mostara, tileru po struci, pri otpustu sa desetogodinje robije 1933.g. dat kompletan tilerski alat. Pored alata, nekima od osuenika poklanjano je i odijelo. MINISTARSTVO ODOBRAVALO BOLOVANJE U vrijeme Kraljevine Jugoslavije sistem izvrenja kazni je bio u potpunosti centraliziran, tako da su sve odluke koje se tiu osuenih lica donoene u Ministarstvu pravde u Beogradu. Meutim, centralno odluivanje se odnosilo i na sve zaposlene u kazneno-popravnim ustanovama. Iz Djelovodnika za 1938.g. Kaznenog zavoda Zenica moe se vidjeti da Ministarstvo pravde upravniku Zavoda Zenica, Miloradu Semizu odobrava bolovanje u trajanju od est dana radi oporavka. Bolovanje e trajati od 18.5. do 24.5.1938.g. Isto tako, biljeimo podatak da Ministarstvo pravde odobrava dopust od 5 dana inovnicima Zavoda Zenica, lanovima Sokola, radi odlaska na skijako natjecanje na Bledu, koje se odravalo 16. i 17. februara 1938.g. Svi uesnici takmienja morali su nastupiti u uniformama koje su nosili na radnom mjestu. STEPENOVANO IZDRAVANJE KAZNE Tokom perioda Kraljevine Jugoslavije osuene osobe su se rasporeivale u pojedine stepene, zavisno od ponaanja i bezbjednosne procjene. Savjetodavni odbor na elu sa upravnikom Zavoda je na sjednicama procjenjivao ponaanje svake pojedine osuene osobe i odreivao joj pripadajui stepen. Na osnovu miljenja Odbora, sastavljano je rjeenje, koje je davano na uvid i potpis osuenoj osobi.

249

Slavko Mari, Rafet Spahi - Arhiva KPD

250

Slavko Mari, Rafet Spahi - Arhiva KPD

ZATVORSKI SAT
Naalost, od sata koji je vie od stotinu godina stajao visoko iznad vrata Prvog paviljona i pokazivao ta no vrijeme, otkucavaju i svakih 15 minuta, ostala je samo fotografija i nekoliko zup anika i opruga. Podmazivanje i odravanje sata povjeravano je uvijek samo najboljim majstorima, kojima je ovim bila ukazivana posebna ast.

Naalost, od sata koji je vie od stotinu godina stajao visoko iznad vrata Prvog KRALJ POSTAVLJA UPRAVNIKE ZATVORA paviljona i pokazivao tano vrijeme, otkucavajui svakih 15 minuta, ostala je samo fotograija i nekoliko zupanika i opruga. Podmazivanje i odravanje sata Godine 1927., odlukom kralja Aleksandra I, Milan Srdi se postavlja povjeravano je uvijek samo najboljim majstorima, kojima je ovim bila ukazivana za upravnika kaznionice u Lepoglavi, a dr. Maksimilijan Boho ek za posebna ast. upravnika zeni ke kaznionice. KRALJ POSTAVLJA UPRAVNIKE ZATVORA Godine 1927., odlukom kralja Aleksandra I, Milan Srdi se postavlja za upravnika kaznionice u Lepoglavi, a dr. Maksimilijan Bohoek za upravnika zenike kaznionice.

Upravnik Maksimilijan Bohoek sa zenikim uglednicima


251

Slavko Mari, Rafet Spahi - Arhiva KPD

252

Slavko Mari, Rafet Spahi - Arhiva KPD

ZARADE ZAPOSLENIH U PERIODU KRALJEVINE JUGOSLAVIJE Zarade zaposlenika u Kaznenom zavodu Zenica kretale su se od 1.500 dinara, koliko je zaraivao obian straar, do 3.800 dinara, to je bila ukupna zarada upravnika zatvora. Sveenici su zaraivali oko 3.500 dinara, ljekar 3.200, zanatski uitelji i izvrilac smrtne kazne oko 2.000 dinara. Visina primanja je jo zavisila i od poloajnog i djeijeg dodatka.

253

Slavko Mari, Rafet Spahi - Arhiva KPD

Dragutin Hart izvrilac smrtne kazne - zaposlenik Kaznenog Zavoda Zenica

254

Slavko Mari, Rafet Spahi - Arhiva KPD

Zatoenici zenike kaznionice - uesnici sarajevskog atentata

255

Slavko Mari, Rafet Spahi - Arhiva KPD

DVA BUNARA Dom je imao i vlastitu bunarsku vodu. Dva velika bunara nalazila su se u podrumu stare upravne zgrade, ali poto dugo vremena nisu bila u upotrebi, zazidana su jo prije II svjeskog rata. Bunari su ponovo otkriveni nakon vie od 60 godina, kada je iz jednog podrumskog zida potekla voda i kada su sluajno pronaene stepenice1 koje su vodile do njih. Na slici je straar Zemaljske kaznionice u Zenici, slikan 1912.g., ali UNIFORME nije nam poznato njegovo ime. Ovo je u jedna odslikan ukupno dvije slikenam Na slici je straar Zemaljske kaznionice Zenici, 1912.g., ali nije straara, koje su nam preostale poznato njegovo ime. Ovo je jedna od ukupno dvije slike straara, koje suiznam austrougarskog perioda. Slika preostale iz austrougarskog perioda. Slika nepoznatog straara pokazuje izgled nepoznatog straara pokazuje uniforme i maa koje su nosili straari iz tog doba. Poza, ozbiljan izraz lica i brkovi izgled uniforme i ma a koje su pokazuju tipinog inovnika Austro-Ugarske carevine. nosili straari iz tog doba. Poza, ozbiljan izraz lica i brkovi pokazuju Na slici je osuenik Branko Bauer, snimljen 1927.g. koji na sebi ima i kapu i tipi nog inovnika Austro-Ugarske dolamu kakve su se prema propisima nosile u to vrijeme. carevine.
Na slici je straar Zemaljske kaznionice u Zenici, slikan 1912.g., ali nije nam poznato njegovo ime. Ovo je jedna od ukupno dvije slike straara, koje su nam preostale iz austrougarskog perioda. Slika nepoznatog straara pokazuje izgled uniforme i ma a koje su nosili straari iz tog doba. Poza, ozbiljan izraz lica i brkovi pokazuju tipi nog inovnika Austro-Ugarske carevine.

enik Branko Bauer, snimljen 1927.g. koji na sebi ima i kapu i dolamu kakve su se prema propisima nosile u to vrijeme.

enik Branko Bauer, Uzeir Kulenovi Prilog KPZ snimljen 1927.g. koji arhivu na sebi ima i kapu i 256 dolamu kakve su se prema propisima nosile u to vrijeme.

DALI SMO TO SMO MOGLI

nosili straari iz tog doba. Poza, ozbiljan izraz lica i brkovi pokazuju tipi nog inovnika Austro-Ugarske carevine.

Slavko Mari, Rafet Spahi - Arhiva KPD

DALI SMO TO SMO MOGLI U neposrednoj blizini eljeznike stanice Lava do nedavno je stajala ova tabla, postavljena jo daleke 1947.g., koja je govorila putniku namjerniku da je na obnovi zemlje, na gradnji pruge amac-Sarajevo, ugraen i djeli osuenikog truda i znoja. Teko je doi do tanih podataka o broju onihBauer, koji su uestvovali na gradnji enik Branko snimljen 1927.g. koji na sebi ima i je kapu i 500 osuenika. Kao to ove pruge, ali prema usmenim kazivanjima, radilo oko dolamu kakve su se prema propisima se iz natpisa na tabli vidi, zajedno sa osuenicima zenikog zatvora, na gradnji su nosile u to vrijeme. uestvovali i osueni iz Lepoglave.

DALI SMO TO SMO MOGLI U neposrednoj blizini eljezni ke stanice Lava do nedavno je 226

DAN DOMA U vrijeme dok su kazneno-popravne institucije potpadale pod nadlenost Ministarstva unutarnjih poslova, zajedniki je sveano obiljeavan 13.maj Dan bezbjednosti. Nakon to je 1968.g. sektor izvrenja kazne preao u nadlenost Ministarstva pravde, javila se potreba da se posebno obiljei dan izvrenja krivinih sankcija. Dugo vremena su kazneno-popravni domovi postupali na razliite naine. Neki su, kao KPD Zenica i dalje obiljeavali 13.maj kao Dan bezbjednosti i ujedno Dan izvrenja krivinih sankcija. Tek 1980.g. Predsjednitvo zajednikog udruenja penologa Jugoslavije uputilo je prijedlog svim kazneno-popravnim institucijama da se 27. septembar obiljeava kao Dan izvrenja krivinih sankcija, kada bi se razmjenjivala iskustva, upoznavalo sa najnovijim naunim dostignuima, vrile smotre radnika, prireivale izlobe radova osuenih lica, odravala predavanja, savjetovanja i sline manifestacije. Kolegij KPD Zenica je prihvatio ovaj prijedlog, s tim da je od tada svaki 27. septembar obiljeavan kao Dan izvrenja krivinih sankcija i kao Dan doma.

257

Slavko Mari, Rafet Spahi - Arhiva KPD

PLAKETA DODIJELJENA KPD-u ZENICA Na Petoj sjednici Predsjednitva saveznog udruenja za penologiju Jugoslavije, odranoj 9. juna 1982. g. u KPD-u Stara Gradika, KPD-u Zenica je dodijeljeno najvee priznanje udruenja za penologiju Jugoslavije. Plaketa je dodijeljena za dugogodinje dobre rezultate na obezbjeenju i u resocijalizaciji osuenih lica, usavravanju penoloke teorije i prakse, strunog i idejno-politikog uzdizanja radnika, za sveukupne radne uspjehe, kao i za razvoj saradnje sa srodnim organizacijama i irom drutvenom zajednicom na polju bezbjedonosti i samozatite, te za njegovanje bratstva i jedinstva naroda i narodnosti Jugoslavije.

258

Slavko Mari, Rafet Spahi - Arhiva KPD

Jozeinina fontana ispred ulaza u zatvor

Prvi paviljon

259

Slavko Mari, Rafet Spahi - Arhiva KPD

elija za muenje tzv. isusovaa podrum Drugog paviljona

260

Slavko Mari, Rafet Spahi - Arhiva KPD

Drugi paviljon Staklara - pogled iznutra

Drugi paviljon - pogled izvana

261

Slavko Mari, Rafet Spahi - Arhiva KPD

Livada na kojoj su sahranjivane osuene osobe put prema Smetovima

Zatvorska pekara sa duplim loitem

262

Slavko Mari, Rafet Spahi - Arhiva KPD

Osuenici na radu u livnici

Zeniki zatvor okruen stambenim naseljima

263

Slavko Mari, Rafet Spahi - Arhiva KPD

Trokrevetna soba u Prvom paviljonu

Jednokrevetna soba u Petom paviljonu

Samica u Drugom paviljonu

264

Slavko Mari, Rafet Spahi - Arhiva KPD

Otvaranje Petog paviljona 2001.g

Spomenik strijeljanim partizanima

265

Slavko Mari, Rafet Spahi - Arhiva KPD

Zatvorsko zvono

Matina knjiga osuenih

Okovi

Detalj originalnog plana zatvora

266

Slavko Mari, Rafet Spahi - Arhiva KPD

Zatvorski boks-me

Zatvorski boks-me lanovi dramske sekcije

Teretana na poligonu Teretana na poligonu

lanovi muzi ke sekcije na probi

lanovi dramske sekcije

lanovi muzike sekcije na probi


267

Slavko Mari, Rafet Spahi - Arhiva KPD

Hladna komora

Parni kotao

Kolski kamen

Maine iz 1936.g.

268

Slavko Mari, Rafet Spahi - Arhiva KPD

Doek cara Franje Josipa I godina 1910.

Pobuna 2000.g. - razgovor osuenih i uprave

269

Slavko Mari, Rafet Spahi - Arhiva KPD

Vrata stara 120 godina

Zatvorska kaldrma
270

Slavko Mari, Rafet Spahi - Arhiva KPD

Krov Prvog pviljona zapaljen u pobuni 2003.g.

Sluba za preodgoj, slikano 2007.g.


271

Slavko Mari, Rafet Spahi - Arhiva KPD

Komanda Slube strae, slikano 2007.g.

Sportski poligon

272

Slavko Mari, Rafet Spahi - Arhiva KPD

Osuenici u trim kabinetu polau kate

Zatvorska bolnica
273

Slavko Mari, Rafet Spahi - Arhiva KPD

Domski mesdid

Kardinal Vinko Pulji posveuje katoliku domsku kapelu

274

Slavko Mari, Rafet Spahi - Arhiva KPD

Mitropolit Dabrobosanksi Nikolaj posveuje pravoslavnu kapelu

275