Arhitektonske konstrukcije i fizika zgrade III

Drvo kao graevni materijal

DRVO KAO GRAEVNI MATERIJAL

Drvo, kao i naravni kamen, graevni je materijal poznat i upotrebljavan od poetka razvoja civilizacije do danas1. Drvo je oduvijek bilo jedna od najvanijih sirovina za podmirenje temeljnih graditeljskih potreba te se svestrano upotrebljavalo. Ono je dar prirode koji ovjek prisvaja sjeom i obaranjem stabala i dosta lakom obradom pripravlja drvenu grau. Daljnjom obradom (krojenjem, oblikovanjem i sastavljanjem dijelova) dobivaju se od drvene grae predvieni elementi, odnosno razliite drvene konstrukcije. Zbog svojih dobrih tehnikih osobina drvo ima iroku primjenu u arhitekturi. Upotrebljava se za nosive konstruktivne elemente (stijene, stropove, krovove), obloge, podove, stubita, graevnu stolariju, privremene pomone konstrukcije (oplate, skele) pa sve do izrade pokustva i ostalih uporabnih predmeta. S arhitektonskog gledita drvo je plemenit, topao materijal s vrlo irokim mogunostima konstruktivnog oblikovanja. Napretkom tehnologije koritenja drva, pronalaskom naina i sredstava za zatitu drva, novim metodama spajanja (elini spojni elementi, sintetske smole, ljepila) i prerade drva, ono i dalje predstavlja materijal osobite vrijednosti i podobnosti za razliite naine izvedbe pojedinih konstrukcija, a za neke potrebe i jedini ispravno izabran materijal. Vrijednost drva stoga danas sve vie raste jer se napretkom tehnologije podruje njegove primjene jo vie proirilo. Tehnologija drva je nauka koja se bavi prouavanjem i poznavanjem grae i svojstava drva. U tehnikom smislu drvo predstavljaju debla, korijenje i grane razliitih biljaka, prvenstveno etinjaa i listaa, ali takoer i palmi, bambusa, penjaica i nekih drugih drvenastih biljaka. U prirodoznanstvenom smislu drvom se naziva svaka vlaknasta tvar biljnoga porijekla koja se prvenstveno sastoji od celuloze, a odrvenjela je uloenim ligninom. Drvo je organska tvar pa u njegovu porijeklu treba traiti uzroke nehomogenosti anatomske grae, kemijskog sastava i razliitosti tehnikih svojstava.

Ovaj separat obrauje drvo za potrebe kolegija Arhitektonske konstrukcije i fizika zgrade. Na kolegiju Materijali u arhitekturi (I. i II. sem.) studenti se detaljnije upoznaju s ostalim karakteristikama drva kao graevnoga materijala.
1

Arhitektonske konstrukcije i fizika zgrade III

Drvo kao graevni materijal

STRUKTURA DRVA
Za drvo kao graevni materijal odluujua su njegova tehnika svojstva jednako kao i prirodna graa. Drvo nije homogena tvar, ve je potpuno heterogeno u anatomskom, fizikom i kemijskom smislu. Njegove stanice se meusobno razlikuju po obliku, dimenziji i poloaju. Fizika nehomogenost drva oituje se u razliitosti grae pojedinih dijelova drva, a vidi se i na razliitim presjecima drva. Fizika heterogenost ovisi o stanicama drva i smjeru rezanja. Kemijski je sastav drva vrlo sloena struktura organskih molekula (95%) i mineralnih tvari (5%). Skelet drva graen je od duguljastih stanica koje sadre celulozu (kemijski spoj ugljika, kisika i vodika) i lignin. Lignin sadri veu koliinu vode i manje koliine bjelanevina, kroba, tanina, eera, smola i ulja. Koliina vode u drvu varira i ovisi o vrsti drva, starosti i stupnju prosuenosti. Postotak vode sirovog drva iznosi prosjeno 45%, polusuho drvo sadri 2535%, a prosueno jo uvijek 1520% vode. Prema ostalim materijalima dobra svojstva drva su: lagana obradivost, dosta velika vrstoa na tlana, vlana i posmina naprezanja, ilavost, dobra toplinska i akustina svojstva, otpornost protiv kemijskih utjecaja (kiselina i soli), plemenit izgled. Njima nasuprot stoje i mane: lagana zapaljivost, truljenje, podlonost crvotoini (liinke nekih kukaca mogu, izvana gotovo neprimjetno, potpuno rastoiti unutranjost drva), utezanje i bubrenje uslijed utjecaja vlage (rad drva).

Sl. 1 Presjeci drva Struktura drva najbolje se promatra na povrinama tri razliita, meusobno okomita presjeka: a) poprenom (elnom ili transverzalnom, tj. okomitom na uzdunu os drva), b) zrcalnom ili radijalnom (uzdunom kroz srce) i c) bonom ili tangentnom (uzdunom, ali paralelnom sa srcem).

Arhitektonske konstrukcije i fizika zgrade III

Drvo kao graevni materijal

Razlike u strukturi najbolje su uoljive na poprenom presjeku tj. presjeku okomitom na osovinu debla gdje se koncentrini godovi niu u obliku razliito irokih prstenova. Na njemu se vide godovi, srce ili srika, sr ili jezgra, bjeljika i kora. Godovi oznaavaju godinji prirast drva tijekom godine u obliku koncentrinih prstenova. Sastoje se od svijetlijeg dijela, ireg i mekanijeg, nastalog bujanjem vegetacije u proljee i ljeto, i tamnijeg, vreg i ueg, nastalog tijekom jeseni i zime. Srce (sr ili srika) drva predstavlja posebna skupina stanica manjega promjera koje se nalaze u anatomskom sreditu poprenog presjeka drva. Sredinji, zbijeniji, tamnije obojeni godovi oko srca sainjavaju sr ili jezgru, a vanjski, manje zbijeni godovi, bjeljiku (bijel, bjelikovina). U nekim se vrstama drva jezgra posebno ne primjeuje (npr. u jelovini i smrekovini) dok u nekih moe zauzeti i vei dio poprenog presjeka (npr. u hrastovini). Vanjski plat drva naziva se kora. Na radijalnom presjeku godovi izgledaju kao niz prilino pravilnih paralelnih pruga. Na tangentnom presjeku godovi koji su blie sredini stabla izgledaju kao vijugave, a oni blie kori kao paralelne linije. Pojedine vrste drva razlikuju se svojom teksturom. Pravilna tekstura drva nastaje od pravilne unutranje grae drva. Prema presjecima drva razlikujemo etiri pravilne teksture drva: poprena ili elna tekstura drva slika je poprenoga presjeka drva u kome se godovi vide kao vie ili manje pravilne koncentrine krunice, radijalna tekstura drva slika je radijalnog presjeka drva u kome se godovi vide kao priblino ravne crte koje teku u smjeru uzdune osi stabla, tangentna tekstura drva slika je tangentnog presjeka drva, obino lijepog izgleda, spiralna tekstura drva nastaje prilikom tokarenja ili ljutenja drva, a godovi su razliita oblika.

Arhitektonske konstrukcije i fizika zgrade III

Drvo kao graevni materijal

FIZIKALNA SVOJSTVA DRVA

TEINA DRVA Drvo je porozno tijelo izgraeno od vrstih stijenki stanica i fine mree pora. Kada govorimo o masi jedinice volumena drva, treba razlikovati masu jedinice volumena drva kao poroznoga tijela koje u svojim upljinama ima zraka, vode, smole i drugih tvari od mase jedinice volumena drvne tvari od koje su izgraene stijenke stanica drva. Prva se naziva volumna teina drva, a druga specifina masa (gustoa) drvne tvari. Specifina masa drvne tvari kree se u vrlo uskim granicama za sve vrste drva: 1,461,56 g/cm3 (u prosjeku 1,50 g/cm3). U praksi je vanija volumna teina drva koja predstavlja masu jedinice volumena drva kao poroznoga tijela uz odreeni sadraj vode. Volumna se teina drva vrlo razlikuje i ovisi o njegovoj vrsti, strukturi i sadraju vode, o dijelu stabla iz kojega drvo potjee, o tipu ume i dr. Prema propisima uzimaju se sljedee vrijednosti: etinjae: - sirovo drvo (>30% vlage) .......................................... 900 kg/m3 - sueno drvo (25% vlage) ......................................... 600 kg/m3 - sasvim suho drvo (<15% vlage) ................................ 500 kg/m3 VLANOST DRVA Vlaga se u drvu stalno mijenja promjenom vlage i temperature zraka u svojoj okolini. Higroskopska2 ravnotea drva jest promjena vlage u drvu koja se neprestalno izravnava s vlagom okolnoga zraka. Ovo nepovoljno svojstvo treba uzeti u obzir kod tehnike primjene jer inae u odreenim sluajevima moe uzrokovati neeljene posljedice. Drvo je graeno preteito od celuloze koja ima svojstvo da upijanjem vode bubri. Gubitkom vlage drvo se utee, a njezinim poveanjem buja (drvo radi)3. Promjenljivost dimenzija razliita je u razliitim smjerovima: najvee bubrenje je u smjeru godova (tangentno), neto manje u smjeru drvnih trakova (radijalno), a najmanje u smjeru vlakanaca (longitudinalno). Isto tako, vie se uteu stanice na periferiji drva nego u unutranjosti, to dovodi do deformacija, pa i pucanja drvenog elementa. Kod brzog suenja moe nastupiti i vitlanje drva. Odnos izmeu veliine utezanja, odnosno bubrenja, i sadraja vode u drvu priblino je linearan. listae: 1000 kg/m3 800 kg/m3 800 kg/m3

2 3

Higroskopnost je svojstvo tvari da svoju vlagu nastoji prilagoditi vlazi okolnoga zraka. Jedan gram suhoga drva moe imati ukupnu povrinu upljina 2000 cm2, a isti taj gram drva kad nabubri moe poveati povrinu svojih upljina 1500 puta, to iznosi 3 000 000 cm2.

Arhitektonske konstrukcije i fizika zgrade III

Drvo kao graevni materijal

Drvo se sui prema vrsti uporabe na sljedee postotke vlage: - namjetaj u prostorijama sa centralnim grijanjem ..... - prozori, vrata, hrastove parketne daice ................. - stropne grede, slijepi podovi ..................................... - graa za krovita ...................................................... VODLJIVOST TOPLINE Koeficijent toplinske vodljivosti drva ovisi o anatomskoj strukturi, volumnoj teini, smjeru vlakanaca, temperaturi i vlazi drva te se najee uzima = 0,100,20 W/mK. Radi svoje porozne strukture drvo loe vodi toplinu i u toplinsko-tehnikome pogledu predstavlja dobar izolacijski materijal. to je neko drvo poroznije, tj. to mu je manja volumna teina, to je manji i koeficijent toplinske vodljivosti. Vlaga negativno utjee na toplinsku izolaciju pa porastom vlage drva za 1%, koeficijent toplinske vodljivosti raste prosjeno za 1,25%. Rastezanje drva promjenom temperature je neznatno pa se u praksi najee ne uzima u obzir. AKUSTINA SVOJSTVA DRVA Drvo je nezamjenljiv materijal za postizanje akustinih efekata. Drvena oplata kazalita, koncertnih i konferencijskih dvorana osigurava dobra akustina svojstva. Koeficijent apsorpcije zvuka, vaan za akustiku prostorija obloenih drvom4, definiran je kao omjer izmeu apsorbirane i upadne zvune energije. Zvuk se kroz drvo iri 1015 puta bre nego kroz zrak (332 m/s) te je brzina irenja zvuka kroz drvo priblino jednaka brzini njegova irenja kroz metale5. Nepravilnost strukture drva smanjuje brzinu zvuka. S obzirom da je drvo etinjaa pravilnije strukture od drva listaa, upotrebljava se za elemente kod kojih zahtijevamo najveu vodljivost (npr. glazbeni instrumenti). Vodljivost zvuka vana je za procjenu stupnja zdravosti i kvalitete drva. Zdravo drvo daje jasan i kratak zvuk, trulo odzvanja muklo i kratko, a uplje muklo i dugo. Zbog svoje dobre zvune vodljivosti drvo nije dobar zvuni i akustini izolator. Ako treba sprijeiti dopiranje vanjskoga zvuka u neku zatvorenu prostoriju, drvena vrata moraju biti konstruirana od najmanje tri sloja s time da izmeu oblonih drvenih ploha bude zrak ili neki drugi izolacijski materijal (staklena vuna ili sl.). 10 % 13 % 15 % 20 %

Ploe vlaknatice bolje apsorbiraju zvuk od masivnog drva, pogotovo ako su odmaknute od zida. Osim toga, drvene e ploe jo bolje apsorbirati zvuk ako su do polovice svoje debljine zarezane u kvadratie 10x10 cm. 5 Brzina irenja zvuka kroz drvo najvea je u smjeru vlakanaca (32005200 m/s) te je gotovo jednaka kao u eljezu (5000 m/s), dok je znatno manja u radijalnom i tangentnom smjeru (9001500 m/s).
4

Arhitektonske konstrukcije i fizika zgrade III

Drvo kao graevni materijal

MEHANIKA SVOJSTVA DRVA

Razliite vrste drva imaju razliita mehanika svojstva. Razlike svojstava razliitih vrsta drva posljedica su razlika u anatomskoj strukturi tih vrsta, meutim, postoje velike razlike i unutar iste vrste drva, ali i unutar istog stabla, pa ak i unutar jednoga goda istoga presjeka (npr. rano drvo ima 35 puta manju vrstou na tlak, vlak i savijanje od kasnoga drva u istome godu). Drvo korijena je manje vrsto od drva debla i grana, a drvo grana je, uz mali broj izuzetaka, vre od drva debla. Stoga je poznavanje utjecaja razlika u anatomskoj strukturi drva na svojstva drva vrlo vano za ocjenu kvalitete drva i njegove podesnosti za odreenu uporabu. Najvanija mehanika svojstva drva su elastinost, vrstoa, tvrdoa, trajnost i otpornost prema habanju. Postoji uzajamna veza izmeu mehanikih svojstava drva i njegove volumne teine pa se openito moe rei: to je neko drvo unutar iste vrste tee, to je ono elastinije, vre i tvre. Mehanika svojstva drva najbolja su u smjeru vlakanaca, a najloija okomito na vlakanca. ELASTINOST DRVA Elastinost je svojstvo drva da se ono pod djelovanjem vanjske sile savije, a kada ta sila popusti drvo se vraa u prvobitni oblik. Drvo je djelomino elastino jer kada je sila koja djeluje na njega prevelika, drvo ili trajno zadrava zakrivljeni oblik ili pukne. Modul elastinosti drva ovisi o vrsti drva, strukturi drva, volumnoj teini, sadraju vode, temperaturi, obliku presjeka, smjeru vlakanaca, pravilnosti rasta i starosti drva. Prosjena vrijednost modula elastinosti iznosi 3002500 kN/cm2, a najvei je u smjeru vlakanaca. Vrlo elastina drva su ebanovina, tikovina, bagremovina, lipovina, orahovina, jasenovina, brezovina, dok su slabo elastine bukovina, hrastovina, smrekovina i javorovina. VRSTOA DRVA vrstoa drva je otpor kojim drvo nadvladava silu koja na njega djeluje. Zato ona predstavlja jedno od najvanijih svojstava koje se trai od drva u svakoj nosivoj konstrukciji u graevinarstvu. Prema vrstoi drva odreuje se i njegova uporabna vrijednost. vrstoe na pritisak i na vlak vrlo su razliite s obzirom na smjer optereenja: mnogo veu vrstou (310 puta) pokazuje drvo optereeno u smjeru vlakanaca nego okomito na njihov smjer. vrstoa takoer ovisi i o koliini vlage u drvu: to je vei sadraj vode to je vrstoa manja. Prosjene vrstoe koje se zahtijevaju od pojedinih vrsta drva raunaju se na koliinu vlage od 15%. Doputeni naponi su, meutim, iz razloga

Arhitektonske konstrukcije i fizika zgrade III

Drvo kao graevni materijal

sigurnosti znatno manji od vrstoe loma. Prema propisima utvreni su doputeni naponi za tri razreda etinjaa i tri razreda listaa (hrastovina i bukovina). TVRDOA DRVA I OTPORNOST PREMA HABANJU Tvrdoa drva je otpor to ga drvo prua prodiranju ili zadiranju nekoga drugog tijela (npr. alata) u svoju unutranjost. Najjae se ispoljava pri mehanikoj obradi drva. Prema tvrdoi razlikujemo tvrdo i meko drvo. Sve etinjae ubrajamo u meka drva, a od listaa lipa, topola i joha su meko, a ostale su listae tvrdo drvo. Tvrdoa se laboratorijski najee ispituje Jankeovim postupkom kojim se polovica eline kuglice 11,28 mm (tj. povrine 1 cm2) pritiskom utiskuje u fino izravnanu povrinu poprenoga presjeka drva. Tvrdoa u pravilu raste porastom teine drva, a pada porastom vlage. Meko drvo ima tvrdou do 5 kN/cm2, a tvrdo iznad 5 kN/cm2. Suho je drvo tvre od mokroga, drvo iz gornjega dijela stabla tvre je od onoga u donjemu dijelu, a jezgra je tvra od bjelikovine. Tvrdoa drva vezana je i uz volumnu teinu. to je drvo tee - tvre je, to je drvo tvre otpornije je na habanje. Zbog toga se podne obloge, stubita i ograde izrauju iz tvrdoga drva, a pokustvo, graevna stolarija i krovne konstrukcije se, u pravilu, zbog lake obradivosti izrauju iz mekoga drva. TRAJNOST DRVA Trajnost drva je sposobnost da se ono odupre promjenama i razaranjima uslijed djelovanja atmosferilija, raznih kemijskih tvari i tetnika biljnog ili ivotinjskog porijekla. Svojstva drva ostaju nepromijenjena ako se drvo nalazi na suhom ili stalno u istoj vodi. Meutim, na trajnost drva tetno djeluju este promjene vlage i temperature zraka. Vlaga, koja sama po sebi ne bi djelovala nepovoljno na trajnost drva, u kombinaciji sa zrakom i toplinom postaje odluan faktor razaranja drva jer se stvaraju povoljni uvjeti za razvoj mikroorganizama koji napadaju i unitavaju drvo (truljenje, crvotoina, gljiviavost). Time mehanika vrstoa materijala brzo opada, a nosivost konstrukcije potpuno prestaje. Ako se drvo upotrijebi u zatvorenoj, vlanoj prostoriji bez zraenja ili ako je izloeno promjenama vlage i suhoe, male je trajnosti. Najbre propada drvo koje se nalazi u povrinskome sloju zemlje (stupovi, eljezniki pragovi). Ako se sprijei rad drva uslijed stalne promjene vlage te se uklone uvjeti za razvoj nametnika (gljiva i insekata), trajnost drva viestruko se poveava, ak do nekoliko tisua godina. Pravilno zatieno drvo moe se smatrati vrlo trajnim materijalom. Stoga se zatita drva, osim, naravno, od vatre, svodi na zatitu od vlage i tetnog utjecaja insekata i gljivica (lienje uljenim bojama, parenjem i, pogotovo, impregnacijom drva uljima i smolama: bitumenom, katranom, umjetnim smjesama).

Arhitektonske konstrukcije i fizika zgrade III

Drvo kao graevni materijal

Vremenski interval u kojem drvo zadrava prirodna svojstva zove se prirodna trajnost drva. Priblina trajnost neimpregniranog drva kree se u vrlo irokim granicama (izraeno u godinama):

Trajnost drva (u godinama) Vrsta drva u povrinskom sloju zemlje 4 5 7 8 910 1418 2 3 izloeno vremenskim utjecajima 4070 4085 4085 100 1060 stalno u istoj vodi 250400 250400 3000 3000 3000

jelovina, smrekovina borovina arievina hrastovina bukovina

VANIJE VRSTE GRAEVNOG DRVA

Prema anatomskoj grai i vanjskom izgledu drvo dijelimo na listae (liare) i etinjae. U listae ubrajamo ono drvee koje ima razvijeno iroko lie, a u etinjae drvee koje ima usko lie, iglice ili etine.
A)

CRNOGORINO DRVO (ETINJAE)

etinjae se odlikuju razmjerno jednostavnom unutranjom graom. Godovi su izraziti, obraena povrina izgleda pravilno porozna, jezgra se posebno ne primjeuje ve je gotovo cijela masa drva bjelikovina. Jelovina - jasnih godova ukastobijele boje, dugih vlakanaca gotovo bez smole, mekana, elastina, lagano obradiva. Uporaba: graevno i stolarsko drvo za mjesta koja nisu izloena jaem troenju i promjenama vlage (oplate, skele, krovita, kuhinjski namjetaj, graevna stolarija). Smrekovina jasnih okruglih godova, svijetloute boje, smolni kanali vidljivi, jaki smolni miris, dosta kvrgava. Ostala svojstva i uporaba kao u jelovine. Borovina - jasnih godova, crvenosmee boje, dugih vlakanaca bogatih smolom. vra i tee obradiva od jelovine i smrekovine, otpornija na promjenu vlage pa se moe koristiti kao graevno i stolarsko drvo izloeno promjenama vlage (podovi, stube, vrata, prozori, pragovi).

Arhitektonske konstrukcije i fizika zgrade III

Drvo kao graevni materijal

Arievina - jasnih godova, crvenkastosmee boje, sr svijetloute boje i finih vlakanaca, smolni kanali slabo vidljivi. Elastino, srednje tvrdo, ilavo drvo, otporno protiv insekata, trajno na suhom i pod vodom, vrlo postojano pod utjecajem vlage, lako obradivo. Najbolja etinjaa za one primjene gdje se zahtijeva trajnost i otpornost (elektrini i telefonski stupovi, eljezniki pragovi, krovni nosai, meukatne nosive drvene grede, podovi, vrata i dr.).

Sl. 2 Neke vrste drvea i njihova osnovna odlija

Arhitektonske konstrukcije i fizika zgrade III

Drvo kao graevni materijal

B)

BJELOGORINO DRVO (LISTAE)

Listae su vrlo sloene unutranje grae. Elementi grae su nepravilno rasporeeni. Godovi nisu jako uoljivi, ali su srni traci (sjajne mrlje razliitih veliina koje u poprenome presjeku radijalno teku od srca do kore drva) dosta upadljivi. Obraena povrina na poprenome presjeku izgleda porozna, a na radijalnome kao isparana iglom po duini. Anatomski elementi grae nisu meusobno tijesno zbijeni ve izmeu ostaju prazni prostori ispunjeni zrakom, vodom ili smolom. O veliini pora ovisi poroznost drva i, s tim u vezi, znatna razlika u volumnoj teini pojedinih vrsta drva (teina sirovog i suhog drva). Hrastovina - jasnih godova, s uskim prstenom (68 cm) ukaste bjelikovine uz koru, a sva je ostala povrina poprenog presjeka crvenkastosmea ili sivosmea jezgra. Hrastovina sadri tanin koji ga ini otpornim na vanjske utjecaje. Najvre je i najbolje tehniko drvo, teko, tvrdo, elastino, dobre cjepivosti i obradivosti, vrlo trajno, otporno na promjene vlage. Ima veliku vrstou na pritisak u svim smjerovima za razliku od ostalih vrsta graevnog drva. Uporaba: graevno i tehniko drvo na mjestima za koja se trai trajnost i vea vrstoa (namjetaj, graevna stolarija) te za izradu furnira. Bukovina - gustih vlakanaca, nevidljivih pora, svjetloute do crvenkaste boje, gotovo bez jezgre pa je cijeli presjek bjelikovina. Vrlo je tvrda, gusta, otporna na istroenja, stalno u vodi trajna, ali na promjenama vlage propada. Jako se utee i bubri, sklona je vitoperenju i podlona crvotoini te je stoga potrebna tehnoloka obrada vodenom parom (parena bukovina). Uporaba: kao stolarsko drvo (furniri, perploe, panel-ploe, iverice, vlaknatice), parketi, drvene stube, kocke za pjeake povrine.

OBRADA

DRVA

Dijelovi oborenog stabla sortiraju se kao tehniko drvo, drvo za kemijsku preradu (preteito proizvodnja celuloze potrebna industriji papira) i ogrjevno drvo. Dobro tehniko drvo treba biti ravnih vlakanaca, bez mnogo vorova, homogene strukture, ne smije biti vlano, trulo, ispucano niti izvitopereno. Meutim, razliiti uporabni zahtjevi dozvoljavaju i koritenje drvne grae s veim ili manjim grekama pa se drvo najee dijeli u tri klase koje odreuju kvaliteta grae i dozvoljena naprezanja u konstrukciji. Kod niih klasa uzima se vei koeficijent sigurnosti: I klasa ............ graa posebne nosivosti II klasa ............ graa obine nosivosti III klasa ............ graa male nosivosti.

Arhitektonske konstrukcije i fizika zgrade III

Drvo kao graevni materijal

Drvo koje se upotrebljava u graevnim konstrukcijama naziva se graevno drvo. Graevno se drvo obrauje tesanjem, rezanjem, piljenjem, cijepanjem, ljutenjem, lijepljenjem veeg broja tanjih listova u jednu plou, usitnjavanjem i rastavljanjem u vlakanca koja se zatim, uz dodatak veziva, preaju u ploe. Prema nainu obrade graevno drvo dijelimo na:
A)

OBLO GRAEVNO DRVO djelomino zadrava prirodni oblik. Obla se graa dobija

rezanjem stabala i debelih grana okomito na pravac pruanja vlakanaca. U oblo drvo za daljnju preradu idu sve vrste trupaca. Trupci su dijelovi debla namijenjeni daljem preraivanju piljenjem, rezanjem i ljutenjem. Oblo graevno drvo se upotrebljava za skele, pragove, mostove itd. Dijeli se prema duljini na kratku (do 4 m), srednju (48 m) i dugu grau (812 m). Kvaliteta i dimenzije odreeni su normama.
B)

OBRAENO GRAEVNO DRVO je rezano drvo odreenog oblika i dimenzija, a

dobija se iz etinjaa te tvrdih i mekih listaa. Slui neposrednoj uporabi ili daljnjoj preradi. Ovakva rezana graa dijeli se na normalnu grau (daske komercijalne duine, kratke daske, daske za izradu brodarskih podova, gredice, letve) i specijalnu grau (podnice za graevne skele, graa za eljeznika kola, rezane grede). Tesana i cijepana graa izrauje se tehnikom tesanja ili cijepanjem po ici drva. Moe biti pravokutnog i kvadratinog oblika, a ako ivice ostaju prirodno zaobljene onda se graa zove polutesana. Tesanjem se izrauju gredice, grede, stupovi za ograde, pragovi itd. Tesanjem drvo gubi svoj obli oblik i dobija oblik prizme. Tehnika tesanja vrlo je stara, ali je danas u velikoj mjeri zamijenjena piljenjem. Piljena graa se dobija rezanjem trupaca u jednoj ravnini runo pilom ili strojno. Piljenje je presijecanje snopova drvenih vlakanaca u jednoj ravnini u smjeru vlakanaca, okomito ili koso na njih. Prema nainu obrade piljena graa moe biti okrajena i neokrajena. Kod neokrajene grae bone strane zadravaju prirodnu oblinu trupca. Na piljenicama se ire stranice presjeka nazivaju stranice ili lice, dok su ue stranice presjeka rubovi ili bokovi piljenica. Stranice okranute prema periferiji trupca su lijeve stranice, a stranice okrenute prema srcu trupca su desne stranice piljenice. Prema toku godova daske mogu biti blistae, polublistae ili polubonice te bonice. Blistae ili radijalne piljenice se dobijaju rezanjem srednjeg dijela trupca pa imaju radijalnu teksturu, tj. godove okomite na ire stranice. Bonice ili tangentne piljenice dobijaju se rezanjem bonog dijela trupca pa su godovi, odnosno tangente na godove priblino paralelni sa stranicama piljenica. Polublistae i polubonice se razlikuju prema kutu to ga zatvaraju godovi, odnosno tangente na godove, s veom stranicom presjeka.

Arhitektonske konstrukcije i fizika zgrade III

Drvo kao graevni materijal

Prema poloaju srca, piljena graa moe biti sa srcem, bez srca, s prorezanim ili izrezanim srcem. Piljena graa dijeli se prema odnosu irine i visine pravokutnog poprenog presjeka na piljenice, s odnosom stranica veim od 1:3 (listovi, daske, platice), i etvrtae, iji je odnos stranica do 1:3 (letve, gredice i grede). Piljenice se prema debljini dijele na: a) piljene furnire (oplatice): b) listove (tanke piljenice): c) daske: d) platice (planke, mosnice): debljine d = 0,64 mm, d = 511 mm, hrastovina iznimno d = 518 mm, d = 1247 mm, hrastovina iznimno d = 1947 mm, d 48 mm.

etvrtae se prema veliini poprenoga presjeka dijele na: a) letve: b) gredice: c) grede: 6/2433/48 mm, duljine d = 1,0 6,0 m 38/48100/100 mm (obje stranice 100 mm), d = 0,56,0 m 100/100180/200 mm (obje stranice 100 mm), d = 4,08,0 m

Sl. 3 Piljena graa

Arhitektonske konstrukcije i fizika zgrade III

Drvo kao graevni materijal

PROIZVODI OD PRERAENOG DRVA

Industrija piljene grae nastoji poboljati ukupno korienje drvne mase kao sirovine jer sve vei zahtjevi za uporabom drva nisu praeni i poveanom proizvodnjom drva. Piljeljem trupca na vie dijelova, u pravilu prizmatskog oblika (daske, platice, grede i dr.), nastaje velika koliina krupnijih (okrajci) i sitnijih (piljevina, blanjevina) drvenih otpadaka. Velike koliine otpadaka negativno djeluju na ekonomski uspjeh drvne industrije pa drvnu sirovinu treba koristiti u potpunosti. To se postie proizvodnjom ploa od ukoenog (perploe, panel-ploe) ili usitnjenog (vlaknatice, iverice) drva, za koje se koriste manje vrijedni drvni dijelovi i neke vrste drvnog otpada, uglavnom iz industrijske prerade drva. Osnovna je znaajka tih ploa da su njihovi drvenasti dijelovi (furniri, letve, iveri, vlakanca) meusobno krino slijepljeni. Takvim je lijepljenjem sprijeeno bubrenje i utezanje pojedinih drvenih elemenata u ploi pa je ona razmjerno "mirna" te se, u odnosu prema masivnom drvu, vrlo malo utee i bubri. Druga vana znaajka ukoenih ploa je njihova jednolina graa. Ona je kod svake vrste ploa prilino stalna i jednolina pa svaka vrsta ploe ima svoja relativno stalna tehnika i mehanika svojstva. Stoga ukoene ploe i ploe od usitnjenog drva sve vie zamjenjuju skupo masivno drvo pa se pred njih postavljaju jednaki zahtjevi koji se postavljaju i za masivno drvo. Ploe proizvedene na bazi drva pojavljuju se poetkom dvadesetoga stoljea: 1910. furnirske ploe, 1928. lake graevne ploe od drvne vune i mineralnog veziva, 1930. vlaknatice, 1950. iverice, 1967. MDF-ploe6. Od ukupne proizvodnje ploa u svijetu 1995. godine 37% otpada na iverice, 37% na furnirske ploe, 10% na vlaknatice, 6% na MDF-ploe, 6% na OSB-ploe7 i 4% na furnire.8
A)

MATERIJALI OD UKOENOG ILI VEZANOG DRVA

Ukoeno (vezano, perovano) drvo dobija se lijepljenjem furnirskih listova ili piljenog drva i furnirskih listova. Furniri ili oplatice tanki su listovi drva dobiveni piljenjem, rezanjem ili ljutenjem9. Debljina listova furnira iznosi 0,210,0 mm, a najee su debljine 0,53,5 mm. Slijepi (unutranji, donji) furniri proizvedeni ljutenjem trupaca slue preteito u proizvodnji
MDF-ploa (Medium Density Fibreboard) - srednje gusta vlaknatica, medijapan ploa OSB-ploe (Oriented Strength Board ili Oriented Structural Board ili Oriented Strand Board) - ploa iverica za graditeljstvo s orijentiranim iverjem 8 Podaci iz: V. Brui i V. Jambrekovi: "Ploe iverice i vlaknatice", Zagreb, 1996., s. 11
6 7

Arhitektonske konstrukcije i fizika zgrade III

Drvo kao graevni materijal

furnirskih i stolarskih ploa te kao podloga plemenitome furniru. Plemeniti furniri, koji iskoritavaju estetska svojstva drva: boju, teksturu i sjaj, proizvode se kao piljeni i rezani furniri, a koriste se uglavnom za oplemenjivanje lica namjetaja, oploenje dvorana, intarzijske radove i sl. Debljina im iznosi 0,51,0 mm, izuzetno do 2,0 mm. Polukruno ljuteni furniri takoer se upotrebljavaju za furniranje.

Sl. 4 Izrada ljutenoga furnira Prema nainu proizvodnje ukoeno se drvo dijeli na: perploe (furnirske) ploe: sastavljene su od neparnog broja (najmanje tri) krino slijepljenih furnirskih listova. Dijele se na obine, brodske i avionske. Obine se perploe, ukupne debljine 312 mm, u pravilu izrauju od tri ili pet ljutenih furnirskih listova, najee bukovih. Dimenzije obinih perploa su: duina 160250 cm (raste po 5 cm), irina 55115 cm (raste po 5 cm), 117 i 122 cm te 125150 cm (raste po 5 cm). Duina ploe se uvijek mjeri u smjeru vlakanaca vanjskih listova ploe, a irina okomito na njih. Prednost perploa u odnosu na puno (masivno) drvo jest: postojanost (stabilnost) oblika, jednolika vrstoa u svim smjerovima, vea savitljivost, ekonominost, mogunost proizvodnje velikih povrina, otpornost prema pucanju pri zabijanju avala i buenju, manja higroskopnost. Najvie se koriste u proizvodnji namjetaja i graevne stolarije. Stolarske (panel) ploe: sastoje se od srednjice sastavljene od letvica mekoga drva ili ljutenih furnira i od oblonih furnira kojima je smjer vlakanaca okomit na smjer vlakanaca letvica. Letvice, irine 1325 mm, trebaju biti postavljene tako da su im godovi okomiti na ravninu ploe ili prema njoj nagnuti na suprotne strane u susjednim letvicama kako bi utezanje po debljini ploe bilo jednolino. Letvice i obloni furniri spojeni su ljepilom.

Od ukupne svjetske proizvodnje furnira na piljeni furnir otpada 4%, na rezani 6%, a na ljuteni ak 90%.

Arhitektonske konstrukcije i fizika zgrade III

Drvo kao graevni materijal

Srednjice od ljutenih furnira kvalitetnije su nego srednjice od letvica, ali i skuplje. Debljina panel-ploa iznosi 1440 mm, irina 85150 cm, a duina 200250 cm (duljina je, kao i kod perploa, dimenzija u smjeru vlakanaca, a irina okomito na njih). Upotrebljavaju se za izradu namjetaja, vrata, oplata i sl., odnosno kada se trae velike ravne plohe stabilnih dimenzija i oblika.

Sl. 5 Ukoene ploe: panel-ploe i perploe Uslojene (lamelirane) ploe: sastavljene su od velikog broja tankih listova furnira koji se pod pritiskom lijepe umjetnim smolama. Vlakanca furnira su usporedna, osim kod svake desete lamele gdje se kriaju. Ove su ploe vrlo elastine i otporne na atmosferilije. Debljine su 1,220,0 mm, irine najee 45,0 cm i duljine do 500,0 cm. Povoljna svojstva ovog materijala su vea vrstoa, elastinost, manje utezanje pri suenju te manje deformacije.
B)

MATERIJALI OD USITNJENOGA DRVA

Lake graevne ploe razliitih karakteristika i strukture proizvode se od drvne vune, tj. tankih valovitih traka razliitih duljina i irina, strugotina i drugih drvnih otpadaka s dodatkom mineralnog veziva (cementa, magnezita i sadre). Sredstva za mineraliziranje i impregnaciju drvne vune (vapneno mlijeko, klorkalcij, vodeno staklo) ubrzavaju i vezanje cementa. Otporne su protiv smrzavanja, vatre, gljivica i insekata, ne utjeu nepovoljno na

Arhitektonske konstrukcije i fizika zgrade III

Drvo kao graevni materijal

graevne materijale s kojima dolaze u dodir, manje su higroskopne nego drvo od koga su izraene jer sadre nehigroskopno vezno sredstvo i mogu se bukati to im poveava vatrootpornost. Ploe se mogu obraivati kao drvo te se upotrebljavaju za brojne graevne svrhe: pregradne zidove, montane kue i barake i dr. Tanje ploe najee slue kao graa za pokustvo dok su deblje dobar toplinski i zvuni izolator. Ploe iverice su proizvodi izraeni od iverja drva etinjaa i mekih listaa ili drugih lignoceluloznih (konoplja, lan, kukuruzovina) sirovina, vezanih ljepilom od umjetnih ili prirodnih smola uz djelovanje topline, pritiska, vlage i katalizatora. Osnovne su sirovine za proizvodnju iverica drvo ili druge lignocelulozne tvari, a pomone su veziva, otvrivai, hidrofobna sredstva (parafinske emulzije), zatitna sredstva protiv insekata i gljiva, sredstva za smanjenje gorivosti i dr. Iverje se sui na 36% vlage. Veziva mogu biti prirodne smole (danas se rijetko koriste), umjetne smole te mineralne tvari (cement, magnezit MgCO3 i gips ili sadra) za posebne vrste graevnih ploa. Iverice se razvrstavaju prema volumnoj teini u lake ili izolacijske, srednjeteke i teke. Srednjeteke se najvie proizvode, a mogu biti jednoslojne ili vieslojne. Srednji sloj troslojnih ploa izrauje se od grubljeg i jeftinijeg, a vanjski od finijeg i skupljeg iverja. Iverice se upotrebljavaju za izradu namjetaja, vrata, pregradne zidove i dr. Ispunjene ploe iverice debljine su 430 mm, a uplje 2450 mm. Ploe su iroke 122183 cm i duge 200360 cm. Radi dekoracije i/ili tehnikog poboljanja ploa iverica se moe oplemeniti s jedne ili obje strane plemenitim furnirom, dekorativnim ploama, folijama i papirima impregniranim umjetnim smolama. Oplemenjena iverica je mehaniki, fiziki i kemijski otpornija. Ploe vlaknatice (lesonit) proizvode se meusobnim prepletanjem vlakanaca drva ili drugih lignoceluloznih tvari (konoplja, lan, kukuruzovina) slijepljenih u prvome redu adhezivnim silama koje djeluju meu njima, uz dodatak vezivnih sredstava za poveanje vrstoe, otpornosti prema vlazi, vatri, insektima i gljivicama. Postupci za proizvodnju ploa vlaknatica slini su postupcima za proizvodnju papira. U proizvodnji ploa vlaknatica veliki je utroak elektrine energije zbog primjene snanih strojeva za rezanje i razvlaknjenje drvne sirovine. Ploe se proizvode mokrim ili suhim postupkom. Vlaknatice proizvedene mokrim postupkom imaju glatko lice, a nalije im je mreasto zbog primjene sita za ocjeivanje vika vode i boljeg isparavanja vode tijekom preanja. Ploe vlaknatice proizvedene suhim postupkom imaju obje povrine glatke jer se izrauju preanjem suhih vlakanaca drva. Tehnika svojstva ovise o pritisku: ploe proizvedene pod manjim pritiskom (debljine 725 mm) slue za toplinsku i/ili zvunu izolaciju, a one proizvodene pod velikim pritiskom tanke su (debljine do 8 mm) i teke pa se koriste umjesto ukoenih ploa (namjetaj, zidne obloge, vrata). Izolacijske se ploe proizvode mokrim postupkom, a

Arhitektonske konstrukcije i fizika zgrade III

Drvo kao graevni materijal

tvrde ploe mokrim ili suhim. Vlaknatice se mogu piliti, brusiti, avlati, privrivati vijcima, lijepiti, savijati i povrinski obraivati.
C)

MDF- PLOE (MEDIJAPAN PLOE)

MDF-ploe katkad se svrstavaju u vlaknatice, a katkad u iverice. U odnosu na vlaknatice imaju manju gustou i veu debljinu, a u odnosu na iverice homogenije su strukture po cijeloj debljini presjeka. Po svojim karakteristikama i tehnologiji izrade MDFploe blie su ivericama pa se za njihovo ispitivanja primjenjuju iste metode i isti tehniki normativi kao i za iverice. Prvi su puta proizvedene u Americi 1967. godine. Po tvrdou su izmeu izolacijskih (mekih) i tvrdih vlaknatica. Dobra su zamjena za masivno drvo zbog ravnomjerne gustoe to omoguava reljefnu obradu rubova. Kao sirovina najee se koriste etinjae i meke listae, a u novije vrijeme i bukovina. Koriste se svi otpaci iz prerade drva. Jako usitnjenim drvnim vlakancima dodaju se ljepilo, parafin i vosak. Standardne dimenzije ploa su: debljina 840 mm, duljina 275 i 550 cm te irina 153 cm. Primjenjuju se u industriji namjetaja i graevinarstvu.

Arhitektonske konstrukcije i fizika zgrade III

Drvo kao graevni materijal

SPAJANJE DRVENIH ELEMENATA

Kada se neka drvena konstrukcija treba sastaviti iz vie komada, sastavni se dijelovi meusobno povezuju u vrst i cjelovit konstruktivni sklop. Oblik i izvedba veze ovise u prvom redu o silama koje djeluju na spoj i o poloaju konstrukcije. Pri tomu treba omoguiti prijenos sile od jednog elementa na drugi i osigurati nepokretnost jednog dijela prema drugome. Vezovi drva moraju biti jednostavni, ali dovoljno vrsti da preuzmu sve sile koje djeluju na spoj. Vezanje drva vri se tesarskim i stolarskim vezovima koji su esto pojaani i osigurani drvenim ili elinim sredstvima za povezivanje i/ili ljepilom. Tesarski spojevi imaju na mjestima gdje se elementi sastavljaju i prenose sile prikladno oblikovane prijenosne spojne plohe. Drvo se za odreene potrebe moe povezivati i samo sredstvima za povezivanje bez izvedbe drugih vezova. Spojna sredstva koja nisu namijenjena prijenosu sila nazivaju se konstruktivnim spajalima, za razliku od osnovnih "nosivih" spajala. U drvenim je konstrukcijama redovito potrebno nastavljanje elemenata u duinu jer je duljina grae obino manja od duljine tapova u konstrukciji. Ti se nastavci u pravilu vre spajalima, ali se takoer mogu izvesti tesarskim vezovima i ljepljenjem. Kao spajala mogu sluiti: skobe, trnovi, vijci s maticama, avli, vijci za drvo, modanici i ljepila.
A)

TESARSKI VEZOVI

Predstavljaju tradicionalni nain povezivanja drvene grae. Nedostatak im je oslabljenje drva na najosjetljivijim mjestima te nemogunost povezivanja vie od dva elementa u jednome voru. Danas se izbjegavaju komplicirani tesarski vezovi te se sve vie upotrebljavaju razliita vezna sredstva (modanici, vijci, avli, ljepila) koja omoguuju povezivanje uz minimalno ili nikakvo oslabljenje grae. Tesarski se vezovi jo upotrebljavaju kod izvedbe klasinih drvenih krovnih konstrukcija, oplata i drvenih obloga. Dubine zasijecanja odreuju se prema veliini napadnih sila u spoju te vrsti i debljini konstruktivnih elemenata. Stolarski se vezovi preteito koriste kod izrade pokustva. Prema poloaju drvenih komada i napadnim silama na spoj razlikujemo sljedee vrste tesarskih vezova: vezovi produenja (horizontalni i vertikalni), vezovi pojaanja, vezovi proirenja (prekrivanje neke povrine npr. daskama), vezovi krianja (pravokutni i kosokutni sudari), vezovi ogranka i kutni vezovi (povezivanje elemenata na njihovim krajevima). (sljedee dvije stranice) Sl. 6 Primjeri tesarskih vezova: I - vezovi krianja; II - vezovi ogranka; III - kutni vezovi

Arhitektonske konstrukcije i fizika zgrade III

Drvo kao graevni materijal

Arhitektonske konstrukcije i fizika zgrade III

Drvo kao graevni materijal

Arhitektonske konstrukcije i fizika zgrade III

Drvo kao graevni materijal

B)

DRVENA SPOJNA SREDSTVA

Klinci (drveni avli) - u obliku krnje piramide s neznatno kosim stranicama (kvadratini popreni presjek) ili valjka (okrugli popreni presjek). Zabijaju se u rupe izbuene svrdlom. Materijal: prvorazredna parena bukovina, drenovina ili hrastovina. Trnovi - okruglog ili osmerokutnog presjeka, cilindrinog ili koninog oblika (lagano se suzuju od sredine prema oba kraja). Trnovi su promjera 2040 mm i duljine 410 cm. Izrauju se od tvrdog drva prosuenog na 1217% vlage. Polovica trna ulae se u rupu donjeg, a druga polovica ulazi u rupu gornjega spojnog komada. Rupe izbuene u drvetu neto su manjega promjera od promjera trna. Pera - izraena su iz tankih i uskih daica ilavog i tvrdog drva. Vlakanca im teku u smjeru irine pera. Ulau se u suprotne utore drvenih dasaka te ih tako povezuju. Klinovi - pravokutnog su poprenog presjeka, a izrauju se iz komada daske ili platice tako da se komad uzduno pili po sredini, pa mu na krajevima ostaje jedno ue i jedno deblje zatupljenje. Tako se dobivaju dva klina (klin i protuklin). Upotrebljavaju se za ukruenje vezova. Sponke - rezane su u obliku lastinog repa iz daica ilavog drva. Modanici - obino pravokutnog prizmatinog oblika, izraeni od tvrdog i prosuenog drva (1217% vlage). Tesarski se modanici koriste za povezivanje sloenih spojeva, a vez se dodatno uvruje elinim vijcima.

Sl. 7 Drvena spojna sredstva

Arhitektonske konstrukcije i fizika zgrade III

Drvo kao graevni materijal

C)

ELINA SPOJNA SREDSTVA

Skobe (klanfe) - pomona su spajala irine 60140 mm i duljine oko 25 cm, a izrauju se iz okruglog (1625 mm) ili plosnog elinog profila. Krajevi su okomito savijeni u odnosu na trup i zailjeni ili nasjeeni tako da tee mogu ispasti iz drva. Upotrebljavaju se za privremeno spajanje drvenih konstrukcija. Vijci za drvo - sastoje se od koninog trupa s narezima i glave s urezom. Glava moe biti uputena, poluuputena ili okrugla. Duljina vijka s polukrunom, leastom i uputenom glavom iznosi 10100 mm, a onih s etverokutnom i esterokutnom glavom 20200 mm. Vijci s maticom (svornjaci) - sastoje se od trupa, glave i matice te podlonih ploica. Trup je cilindrian, na jednome kraju ima nareze, a na drugome iskovanu esterokutnu ili kvadratinu glavu. Matica je takoer esterokutnog ili kvadratinog oblika, ev. okrugla s urezima. Podlone ploice, okrugle ili kvadratine, debljine najmanje 4 mm, slue da se kod pritezanja pritisak glave i matice prenese na to veu povrinu. ini avli - proizvode se iz eline ice. Uobiajene dimenzije avala koji se koriste u tesarstvu su: debljina 2,05,0 mm, duljina 40120 mm, ev. do 310 mm. Oznauju se umnokom dva broja (npr. 38x85) gdje prvi broj predstavlja debljinu trupa avla u 1/10 mm, a drugi njegovu duljinu u mm. Promjer avla ovisi o najtanjoj debljini drva koje se spaja, o vlanosti drva i irini godova. avli u spoju mogu biti jednorezni ili vierezni, prema tome kroz koliko spojnih ploha prolaze, kako su duboko u krajnji dio prodrjeli i koji elementi ine pojedini tap u voru. Kovani avli - prije kovani rukom, danas strojno. etvrtasti trup suzuje se u iljak koji se moe na vrhu nasjei kako bi se poveala sigurnost na upanje ili ispadanje avla. ilaviji su od inih avala, ali se danas rijetko upotrebljavaju. Plosne spone - izrauju se iz plosnog eljeza debljine 615 mm, irine 2060 mm. Spona je proviena sa etiri rupe, a krajevi su joj svinuti i zailjeni. Krajevi se zabijaju u drvo, a spona se dodatno uvruje za drvo jakim avlima ili vijcima. Modanici uloci koji se stavljaju u reke izmeu drvenih elemenata kako bi se sprijeilo njihovo pomicanje odnosno omoguio prijenos sila s jednoga na drugi element. Postoje razliite vrste, npr. prstenasti modanici izraeni iz elika, zatim ploasti napravljeni od lijevanoga eljeza u obliku koninih probuenih okruglih ploica te nazupani izraeni u obliku nazupanih prstenova ili ploa. U sredini ploe imaju okrugli prorez za vijak. Zatezanjem vijka ili udarcima utiskuju se zupci modanika u drvo priljubljenih greda.

Arhitektonske konstrukcije i fizika zgrade III

Drvo kao graevni materijal

elina vezna sredstva izloena vlazi trebaju se zatititi protiv hranja premazima (minij, cink, bitumen) ili galvaniziranjem.

Sl. 8 elina spojna sredstva

D)

LJEPILA

Ljepila su tvari koja se u tekuem stanju nanose na dvije povrine tako da se one, poto su se pod pritiskom sljubile i odreeno vrijeme tako stajale, vrsto poveu. Povezivanje drvenih elemenata ljepilima osobito je povoljno iz razloga to se ne oslabljuje nosivi presjek elementa, a lijepljenjem se povezuju itave plohe. Na taj se nain mogu izraditi elegantne nosive konstrukcije velikih raspona. Drvene lamelirane konstrukcije esto se upotrebljavaju za arhitektonski zahtjevne konstrukcije veih raspona. Izvode se iz "beskonano" dugih lamela koje se reu na odreene duljine i meusobno lijepe. Lamele su debljine od 10 mm navie, najee 3244 mm, a gotovi slijepljeni lamelirani nosai irine 828 cm i visine 10250 (pa i vie) cm. Za lijepljenje lamela u lameliranim konstrukcijama najee se koriste sintetska ljepila: rezorcinske smole i melaminska ljepila. Uinkovitost lijepljenih spojeva obiju vrsta priblino je jednaka, razlika je u vidljivosti sljubnica: rezorcinske smole su tamnosmee pa je i spoj lamela dobro vidljiv, dok su melaminska ljepila bijela te se kod tako slijepljenih nosaa sljubnice lamela gotovo ne vide to moe biti bitno kod nekih arhitektonskih zahtjeva. Po svome sastavu ljepila su smjese raznih prirodnih ili sintetskih tvari otopljenih u

Arhitektonske konstrukcije i fizika zgrade III

Drvo kao graevni materijal

vodi ili nekom organskom otapalu. Plohe koje se lijepe trebaju biti oblanjane i iste, a debljina ljepila to manja. Za vrijeme dok ljepilo nije posve vezalo, plohe trebaju biti vrsto pritisnute i potpuno sljubljene. Drvo ne smije imati koliinu vlage viu od 17%. Kod konstrukcija izloenih vlazi treba se koristiti ljepilo otporno na vlagu. Za izradu lijepljenih konstrukcija smiju se koristiti samo daske do 25 mm debljine. Sl. 9 Lijepljenje drvenih elemenata Ljepila za drvo mogu se dijeliti na vie naina: prema porijeklu: prirodna i sintetska ljepila, prema namjeni: konstrukcijska ljepila (otporna na atmosferilije i mikroorganizme, upotrebljavaju se u graevinarstvu, brodogradnji i dr.) i ljepila za pokustvo (zadravaju vrstou u stambenim uvjetima), prema nainu primjene: hladna (stvrdnjavaju na temperaturi nioj od 40C) i topla (stvrdnjavaju na temperaturama 80140C), prema porijeklu i kemijskom sastavu: biljna, ivotinjska, mineralna i sintetika: biljna ljepila
1. krobna 2. bjelanevinska

ivotinjska ljepila
1. glutinska 2. albuminska 3. kazeinska

mineralna ljepila
1. vodena stakla

sintetika ljepila
1. karbamidna 2. fenolna 3. melaminska 4. rezorcinska 5. polivinilacetilna

- Biljna i ivotinjska ljepila - danas se rijetko upotrebljavaju jer su osjetljiva na vlagu i mikroorganizme. - Mineralna ljepila - kalijevo i natrijevo vodeno staklo jeftina su, ali kratkotrajna ljepila. Razreuju se vodom, otporna su na visoke temperature i mikroorganizme, nisu tetna za zdravlje. Uporaba: za privremene spojeve (npr. izlobe, sajmovi), privremena zatita zapaljivih materijala od poara. - Ljepila od umjetnih smola (sintetika ljepila) - danas se gotovo iskljuivo upotrebljavaju ljepila razliitih kemijskih sastava. Izrauju se u obliku tekuina, kae, praka ili filma. Vrlo su vrsta i trajna, otporna na atmosferilije, vlagu i mikroorganizme. Meutim, esto su neugodnog mirisa, a pri radu treba koristiti gumene rukavice.

Arhitektonske konstrukcije i fizika zgrade III

Drvo kao graevni materijal

LITERATURA: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. Brui, Vladimir i Jambrekovi, Vladimir: "Ploe iverice i vlaknatice", Zagreb, 1996. Horvat, I.; Krpan, J.: "Drvno industrijski prirunik", Tehnika knjiga, Zagreb, 1967. Novosel, Zvonko: "Poznavanje materijala" (radni materijal Drvodjeljske kole), Zagreb, 2000. Peuli, uro: "Konstruktivni elementi zgrada", II dio, Tehnika knjiga, Zagreb, 1975. Stanii, Nikola: "Drvodjeljska tehnologija materijala - udbenik za struno kolska knjiga, Zagreb, 1977. Tufegdi, Vlastimir: "Graevinski materijali - poznavanje i ispitivanje", Nauna knjiga, Beograd, 1966. Ugrenovi, Aleksandar: "Tehnologija drveta", Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb, 1950. *** "Drvo" (separat), Arhitektonski fakultet, 1973. *** Leksikon graevinarstva (ur. V. Simovi), Masmedia, Zagreb, 2002. *** Tehnika enciklopedija, sv. 3, s. 401-473, JLZ, Zagreb, 1969. obrazovanje",

Priredila: dr.sc. Ariana tulhofer Predmetni nastavnik: dr.sc. Benedetto Tardozzi

Zagreb, 2000. i 2003.