You are on page 1of 97

www.krajinaforce.

com

Crtei

FRA NO I MU NO VI

GRAD MRTVIH
JASENOVAC 1943

www.krajinaforce.com

UVOD Pokuao sam u ovoj knjizi iznijeti niz doivljaja i impresija iz jedne ustanove u Hrvatskoj za vrijeme kratke, ali po zloinima i nedjelima beskrajno duge periode, u kojoj su tadanji vlastodrci iz neusporedivog cinizma prozvali nau napaenu i u historiji esto popljuvanu zemlju nezavisnom dravom Hrvatskom. Doivljaji obuhvaaju relativno mirno vrijeme jasenovakog logorovanja od oktobra 1942. do oktobra 1943. U redovima ove knjige nema izmiljenih lica ni izmiljenih dogaaja. Sve je kruta stvarnost, koja je mogla samo izgubiti od svoje pregnantnosti zbog injenice, to sam se kod pisanja morao osloniti iskljuivo na sjeanje, jer, prirodno, u logoru nisam mogao voditi nikakvih biljeaka. Osim toga, knjiga ne obiluje statistikim podacima. Dokumentarne spise o ovoj nacionalnoj sramoti, koja se u ustakoj terminologiji zvala koncentracionim ili, jo cininije, radnim logorom, izdat e bez sumnje mnogi publicisti, u prvom redu Komisija za istraivanje ratnih zloina. Moja je jedino elja, da sebi i malobrojnim na ivotu preostalim drugovima sauvam pisanu uspomenu na panine i sramne dane, koje smo provodili iza ice jedne od najstranijih ustanova ove vrste na svijetu - - u konclogoru u Jasenovcu. U nekada mirnome slavonskom selu uz Savu, utonulu zimi u gusto blato, ljeti u neprobojnu pra-

www.krajinaforce.com

inu, poela je godine 1941. odjekivati ustaka izma i dijabolinim metodama uspjela iz ove mirne_slavonske idile stvoriti najvei grad Hrvatske. Jer, u plodnoj toj zemlji lei preko 800.000 leeva nevinih rtava, koje su poloile svoje ivote umirui kao stoka, vezanih ruku. Veinom udarcem eljeznog malja po glavi ili ivi spaljeni u krunim peima ciglane, dok su samo rijetki doivjeli ast da budu noem zaklani poput ovaca, a samo izuzetno mogli su se robijai toga pakla na zemlji pohvaliti smrtonosnim metkom iz ustakog pitolja. Maks Luburi, Ljubo Milo, Ivica Matkovi, Filipovi-Majstorovi, Matijevi, Piccili, Marii, Kordi, pop Brkalo, Ivica Brkljai imena su zlikovaca pored itave plejade pomagaa, koji su vrili strane eksekucije. Njihova lista bit e velika, a po djelima, to su ih poinili, bit e im imena besmrtna u analima najzvjerskijeg kriminala. Moramo im imena dobro upamtiti i moramo- upoznati njihova strana nedjela, da bismo u budunosti mogli u zametku uguiti svaku i najmanju klicu, koja bi mogla da se razvije u monstruozni zloinaki fenomen, to ga ovdje nastojim da prikaem.

Ovu knjigu posveujem uspomeni divnog druga i prijatelja Branislava-Brane Konia, suca iz Srijemske Mitrovice, s kojim sam u logoru proveo gotovo sve asove u radu i odmoru. Vidim jo i danas u duhu tvoju vitku pojavu i prosjedu kosu, iako si tada jedva prevalio tridesetu godinu ivota. ujem jo uvijek tvoj umirujui smijeh i borbene, optimistine rijei, kojima si nas malodune redovno bodrio. ujem zvuk tvoje violine, koja nas je budila iz preteke depresije i uinila, da na as zaboravimo teke lance, to su nam sapinjali noge, i one, to su nam nastojali slomiti duh. Vidim te, kako posjeuje bolesne drugove, kako dijeli hranu iz svojih paketa, koje ti je tvoja stara majka neumorno i otkidajui od svojih usta redovno slala. Osjeam na ustima poljubac, kojim smo se oprostili na mom odlasku iz logora, ruku, koja me je vrsto zagrlila. Vidim te, kako mi mae rukom, ostajui u paklu, koji te je kasnije stavio na sramne muke i konano ti prebacio omu oko vrata. Brano, divni drue, nezaboravni prijatelju! Podiem ovaj skromni spomenik uspomeni na tvoj herojski ivot i na mueniku smrt, koju su ti priredile ustake hijene 21. septembra 1944. Mi svi znamo, da tvoj mladi ivot nije bio uzaludan, jer tebi i nebrojenim i neznanim drugovima zahvaljujemo na dananji ivot. Jer bez vas na ivot danas i ne bi bio ivot. Posveujem ovu knjigu i uspomeni prijatelja Marka Lorschyja, sekretara Financijske direkcije u Zagrebu, od kojeg se u miru godinama nisam odvajao, i koji je zajedno sa mnom nastupio i trnoviti put u Jasenovac, gdje je nakon nepuna dva mjeseca pao pogoen tekim maljem ustakih krvnika.
www.krajinaforce.com

S TRGA KULINA BANA NA SAVSKU CESTU Konano, nakon puna dva mjeseca istrage, naputam esticu, u kojoj sam se ve udomaio. Poslije dva mjeseca potpune tame izlazim na sunce, to tako raskono sja nad bjelinom Umjetnikog paviljona, koji je, s dodatkom od tri minareta, pretvoren u damiju. Ostavljam za sobom niz slika od preko stotinu ljudi, koji su se izmjenjivali u eliji, i s kojima sam dijelio kruh, slaninu, luk i cigarete. Defiliraju mi fatamorganski pred oima, dok sam hodnikom prolazio na dvorite. Koga sve nije bilo u mojoj eliji! Tko li sve nije kroz nju prolazio zadravajui se dulje ili krae vrijeme! Sjeam ih se svih: i malog maturanta, Istranina, koji je upao u eliju jedno jutro posve izmrcvaren i obliven krvlju, razbijene glave i iupanih noktiju, pa veselog partizana Stjepana, koji nam je vedro i sa arom u oima pripovijedao o partizanskim borbama u Gorskom Kotaru, Lici i Istri te o ustakoj istrazi na svim katovima zlokobne zgrade na trgu Kulina bana. Ugurali ga jedne veeri u esticu iz pokrajnje samice, gdje je leao tri mjeseca, vie mrtav nego iv, muen mukama, koje je samo ustaki mozak mogao izmisliti. Uao je u eliju samo u gaama i krvavoj koulji. U ruci je nosio cipele bez vezica, a na upavoj glavi koio se elegantni Borsalino.
11
www.krajinaforce.com

- Je li dozvoljeno, gospodo i drugovi? - - upitao je eretskim glasom i izvalio se pored mene na dasku. I od toga dana, pa sve do svog odlaska iz elije, hranio nas je prskavim humorom i neiscrpnom ivotnom energijom. Prolaze ljudi i polako se gube s mog horizonta. Tu je i onaj nesretni postolar iz I. rajona sav krvav i unakaen, bespomoan i jadan, utuen zbog svoje slabosti, koja ga je natjerala, da povue sa sobom u zatvor tolike drugove. I pacifist tef je tu, inteligentan seljak iz Turopolja, koji nam je drao duga predavanja o nauci brae Radia i koji je eljno ekao na podrumskom prozoriu, ne e li odnekud ugledati suknju svoje Barice, koja ga ve od prvog dana nezavisne uporno trai i nalazi po svim zatvorima drave. Da, da, nala ga je i tu i donijela mu itavu koaru kruha, maslaca, sira, voa, cigareta. Ona se nije bojala nikakvih straara i nikakve askerice. Ona je prodirala sve zapreke i redovno dopirala do svoga ivotnog druga. Defiliraju u dugim redovima eljezniari i radnici elektrine centrale, aci i profesori, obrtnici i inovnici, lijenici, ustae, koji su ubacivani kao uho u nau eliju, i domobrani. Bilo je i sveenika, i industrijalaca, i idova, i slobodnih zidara. Put mi presijeca neija debela pesnica. - Smrt faizmu sloboda narodu! - doekuje me crveno, pijano lice moga muitelja, referenta i ustakog zastavnika Kambera. Kuda, drue? pitaju sarkastina usta i rasteu se u podmukli smijeh. Na kraju hodnika susreem jo dvojicu: skojevca Aliju i trgovakog pomonika Tomislava,
12
www.krajinaforce.com

koji je uhvaen na vezi neposredno pred svoj odlazak u partizane. Lica su im blijeda, votana, obrasla tankom, mladenakom bradom. vau breskve i nude meni. Konano, poslije formalnosti kod uzniara, penjemo se u Maricu. Tamo ve sjedi neka mlada idovka, uta lica, razderanoga desnog uha. Gadovi ustaki! krgue zubima mlada djevojka. Za sretan put svukli su me ti zlikovci i utisnuli mi otraga peat svoje odvratne ustanove. Eno ih tamo. Gledajte, kako se smiju. Ma kakvi su to ljudi jadikuje djevojka koji toliko uivaju u tuoj nesrei? Ne mogu nikako shvatiti, da su ti ljudi bili nekada neduna djeca, roena od ene u mukama. U glavi mi se vrtjelo od nenaviknutog svijetla, osjetio sam slabost u nogama. Bio je 1. oktobra, okupan toplim jesenjim suncem. Grad je zamorio. Graani su uurbano hodali ulicama i bojaljivo pogledavali na Maricu, koja je neujno puzila putem u Savsku cestu. Tamo nas je doekao suludi Hansi, pijani degenerik i propali veterinar. Objesili nam tablice s brojevima oko vrata i slikali nas u tri poze. Zatim su nam uzeli otiske prstiju. Nakon svrene procedure strpali su Aliju, Tomislava i mene u neku samicu na prvome katu.

13

SAVSKA CESTA Sobica, u usporedbi s onom podrumskom esticom na trgu Kulina bana, prijazna. Prozor je dodue iznutra provien eljeznim reetkama, a spoIja koso poloenim drvenim kapcima, ali ipak ulazi svijetlo. Danas je ak i sunan dan, i sunani traci prodiru kroz pukotine na kapcima te se odrazuju na podu i suprotnim vratima. Naa lica sablasno se bjelasaju na suncu. Kroz pukotine moe se satima gledati na uski horizont, koji nam otkriva kaznioniko dvorite, a svrava zidom i zidanim izvidnicama, na kojima straare ustae s mitraljezima. Nad zidom tee ica nabijena elektrinom strujom visokog napona. Na dvoritu, u krugu, kreu se zatvorenici. Kat po kat. Dvojica po dvojica, u dovoljnoj udaljenosti od druge dvojice. eu nijemi, blijedi i punim grudima udiu zrak. etnjom upravljaju ustaki straari naoruani do zuba. Eno i Marka. Neobino je blijed. Hoda i pui cigaretu. Obuen je u sportsko odijelo s pumpericama. Spremio se, dakle, za logorovanje. Jadnik! Zato li on ee? On im bar nije nita skrivio. O njemu oni ne znaju nita. On je sluajno uhvaen u mome stanu, gdje je ruao. Ipak, ipak, on je idov, a to je skoro najvei grijeh. On se usudio roditi se u idovskoj porodici, a ta okolnost je do14
www.krajinaforce.com

voljan razlog za nae ideologe, da mu obuku robijako, ako ve ne mrtvako odijelo. Ne, Marko im nije nita skrivio, ali oni su znali, da je on poten ovjek od glave do pete, da je siromaan i inteligentan, da je kruh svoj zaraivao tekim i potenim radom te da posjeduje zdrav razum, koji je vrsto vjerovao u pobjedu pravde i istine. A ovjek s ovakvim duevnim optereenjem, naravno, nije mogao nikada postati pozitivnim lanom novog drutva, koje su ovi luaci i degenerici noem i mrnjom mislili stvoriti. Otvaraju se vrata elije uz tradicionalni zveket kljuarevih svenjeva kljueva. etnja! Sunce i zrak umalo to me nisu pokosili. Nakon 60 dana podrumske tame i gnjile atmosfere opet zraka u neogranienim koliinama. Opet sunca! Hodao sam klecavih koljena i vratio se u eliju potpuno fiziki iscrpljen. U podne pojeo sam vodeni grah s velikim tekom i zapalio posljednju cigaretu. Po podne donijeli su Tomislavu i meni hranu i cigarete. Ja sam dobio i dvije krasne fotografije moje Dorice, koja je juer navrila estu godinu ivota. Gledao sam ih cijelo popodne iz svih moguih perspektiva. Tomislav je dobio skifako odijelo i gojzerice. One iste, koje su trebale da ga prate u umu. Spremali su ga, dakle, za logor. Ja na logor nisam ni mislio. Oekivao sam pouzdano, da e me ena i prijatelji iupati iz zatvora, i sanjao o slobodnoj budunosti. Alija nije dobio paketa. On nema nikoga u Zagrebu. Njega su amo dovukli ak iz Ljubukoga. No hrane je bilo dosta za svu trojicu. Alija je sa zadovoljstvom Iju15

tio voe, koga smo dobili u izobilju. Dok smo Tomo i ja puili, Alija je potpuno krivim glasom pjevuio Internacionalu. Nije imao sluha, i to je bila jedina melodija, to ju je kako-tako znao savladati. Ja sam ga na nesreu nauio jo i panjolsku republikansku himnu. Nije ju nikako htio zaboraviti i uporno je i bez prekida gunao, sve dok nismo umorni od zraka i bogatih utisaka vrsto zaspali tvrdim snom na jo tvrim prinama. Sutradan su nas prebacili u drugu, prostranu eliju na drugom katu, gdje je ve bilo oko 15 stanovnika, meu njima i moja nepoznata veza iz Nove Gradike. Maturant Milo je, mladi dugajlija. Prethodno je Alija imao razgovor sa starim svojim amidom, koji je doao amo iz dalekoga Ljubukoga, da ohrabri sinovca. Bio je i kod referenta i saznao, da je Alija dobio svega godinu dana Jasenovca, gdje e, meutim, ostati samo tri mjeseca i onda sigurno biti pomilovan. Donio mu je i slatkoga hercegovakoga groa i smokava. S novim drutvom ubrzo smo se srodili, iako su tamo bila i dva ustaka utokljunca, koji sjede ve est mjeseci radi kriminala. Igraju se karte, ah, pripovijedaju prie i vicevi, apuu se planovi, odreuju se deurstva za ienje elija i za kiblanje*. Premda ovo kiblanje normalno ne predstavlja nikakvo naroito zadovoljstvo, u zatvorskoj realnosti ono je dragocjena ivotna promjena i dobitak od deset minuta zraka, makar i zahodskog.
ienje pokretnog zahoda (kible)

Savska cesta bila je zatvor, odskona daska, s koje se odlazilo ili na slobodu, ili na strijeljanje u Maksimir, ili u logore u Jasenovac i Staru Gradiku. Druge mogunosti bile su samo izuzetne. Svaka elija notirala je kao po dogovoru sve promjene u frekvenciji zatvorenika. Na vratima bila je noem urezana tablica s ovim glavama:
IME I PREZIME logor Datum odlaska Maksimir sloboda

Trea kolona veoma se malo upotrebljavala, dok su se ostale dvije meusobno natjecale u duljini. Znalo se: ako kljuar po danu prozove ime zatvorenika uz napomenu, da pokupi sve svoje stvari, moglo se skoro sa sigurnou raunati, da polazi na slobodu. Odlazak bez stvari bila je sigurna likvidacija i deavao se obino nou. Po nesretnikove stvari .dolazio bi kljuar tek sutradan. Najceremonioznije bilo je prozivanje za logore. Kljuar bi ulazio u eliju oko etiri sata ujutro s popisom u ruci i prozivao logorae. Ti su se morali za deset minuta spremiti za polazak sa svima svojim jadnim stvarima i oprostiti se od drugova, koji ostaju. Ispraaj je uvijek bio do krajnosti emotivan, obino mualjiv i kondenziran u vrstom stisku ruke. Preostali lanovi zajednice odmah bi notirali promjenu i sa zebnjom oekivali promjenu vlastitog poloaja.
2
www.krajinaforce.com

16

Grad mrtvih

17

Nakon nepunih 14 dana dobio sam konano razgovor sa enom, no govoriti nismo mogli. Na rastanku utisnula mi je u ruku ceduljicu, na kojoj mi javlja, da je krvavi Didi Kvaternik smijenjen, i da e do mojeg osloboenja doi iduih dana. Dva dana kasnije prozvao me je kljuar zajedno s Alijom i Tomislavom u etiri sata ujutro. Logor! Spremili smo se bez rijei i oprostili utke od drugova te izali u polurasvijetljeni hodnik, na dnu kojega su se otvorila eljezna vrata. Transport nije bio velik: deset ljudi. Meu njima Marko, koji me je vrsto zagrlio, i profesor Safvet, kome su par dana prije stavili u bolnici na Rebru pneumotoraks. Drhtao je od groznice i strastveno uvlaio dim cigarete. Meni su predali ovelik kofer, u kome je bilo rublja, gojzerice i raznih drugih rekvizita potrebnih za logorovanje. I t's a long way to Tipperary...

JASENOVAC - PRVI UTISCI


Vlak je poao prije zore. Gomila putnika znatieljno je i samilosno gledala nau grupicu, dobro uvanu naoruanim ustaama. Smjestili su nas u dva kupeja. Razgovaram s Markom, izmjenjujemo misli i poglede na nastalu situaciju. itamo novine i kujemo planove. On je, kao obino, optimist. U novinama itamo lanak o Jasenovcu. Jase-, novac nije sanatorij, ali nije ni muilite. Jasenovac je, po tome lanku, radni logor. Svi logorai rade, po mogunosti u svojoj struci. Polje rada je iroko. U logoru ima nekoliko industrija, a i svi su obrti zastupljeni, pored toga velika ekonomija. Tamo se izrauje cigla, prerauje drvo, koa, proizvodi se sir i suhomesnata robe, radi se na melioraciji tla, grade se razne industrijske, stambene, kancelarijske i gospodarske zgrade, nasip na Savi i t. d. Napravljen je velianstven plan, koji bi trebao Jasenovac pretvoriti u pravi industrijski kombinat. Naravno, pravi cilj izrade toga megalomanskog plana bio je samo taj, da bi se mogao u promibene svrhe izloiti na velesajmu u Zagrebakom Zboru. Dunost izgradnje Jasenovca imaju logorai, koji e na taj nain ispraviti svoje zloine uinjene prema domovini. Jasenovac je ujedno i politika kola, koja iskreno eli da politike zatoenike izlijei od svih otrovnih politikih pogleda i ideologija i da ih vrati u javni
19

www.krajinaforce.com

ivot, te ih tako uini korisnim lanovima drutva i dostojnim sinovima domovine. idovi ostaju u logoru do kraja rata. To je samo privremena izolacija, neobino potrebna, jer bi idovi na slobodi imali prilike da nastave svoj razorni rad udrueni s neprijateljima Hrvatstva. Ovo je, uostalom, prvi put, da idovi rade na korist Hrvata i Hrvatstva. Dakako, prisilno. ak su i Cigani u Jasenovcu konano privedeni konstruktivnom radu na korist drutva. Prvi put u svojoj legendarnoj nomadskoj historiji. Naravno, u logoru vlada strogost, ali ne i neovjenost. Logorai imaju zdrave nastambe, dovoljno hrane, dobru odjeu i obuu, najhigijenskije ustanove na raspoloenju, lijeniku njegu. I kulturne potrebe logoraa ne ostaju nezadovoljene. Odravaju se razna predavanja, kinopredstave, kazaline predstave, koncerti. Sve se to uglavnom slagalo s prianjem nekoga mladog vrtlara s Pantovaka, koji je nakon estmjesenog zatoenja u Jasenovcu puten na slobodu. Put na slobodu vodio je kroz nau esticu na trgu Kulina bana. Bio je sjajno ishranjen, opaljen od sunca, obuen u posve novo sportsko odijelo. To je dobio na polasku iz logora. Njegovo prianje slagalo se skoro u potpunosti s lankom Hrvatskog naroda, tek je u pogledu Cigana na vrtlar imao odvojeno miljenje. Negdje se ipak mora i protusloviti, inae ne bi izgledalo vjerojatno, zar ne? Cigani su, po njegovim navodima, odlazili na najtei posao, gradili su nasip na Savi. i svaki je dan po nekoliko Cigana ostavljalo na nasipu svoje kosti. Cigani e sigurno biti, po njegovu miljenju, istrijebljeni, ali ostali logorai

mogu za integritet svoga tijela biti potpuno sigurni. Upoznali smo po zatvorima cinizam ustaa i ne bismo vjerovali lanku, ali evo, ovdje je ivi svjedok, koji dolazi iz Jasenovca, drug, koga su za vrijeme istrage isto tako ivinski tukli i muili kao i nas. Zato mu, dakle, ne bismo vjerovali? Tek, zato je on u naoj eliji ostao punih etrnaest dana i zato je iz nje dva cijela popodneva izbivao i vraao se naveer s novinama, pun cigareta i s bocom rakije? Promie nam pred oima jesenji slavonski pejza. Sela, polja, potoci, ume. Kakav je krasan osjeaj putovati eljeznicom, makar i pod ovakvim okolnostima. Jasenovac. Obina eljeznika stanica, kao i sve druge na pruzi, a toliki nimbus oko nje! Silazimo i polazimo uz eljezniku prugu prema logoru. Na putu podijeljene su nam odluke. Internacija izmeu 6 mjeseci i tri godine. Broje se na prste odslueni mjeseci i odbijaju se od dobivene kazne. Neki imaju izdrati u logoru jo svega tri mjeseca, neki 10 mjeseci. To e se ve moi izdrati. S lakoom! Nikome nije palo na pamet, da nitko od nas jo nije sreo otputenog logoraa, osim onoga nesretnog vrtlara iz estice, a logor postoji ve preko godinu dana. U blizini logora naslagana je velika hrpa eljeznikih pragova. Na jednome napisano Je ugljenom: LASCIATE OGNI SPERANZA VOI CH' ENTRATE Dakle, pakao!

20
www.krajinaforce.com

21

Ubrzo smo ga vidjeli vlastitim oima. Ubrzo smo progledali i shvatili sav besramni cinizam ustake propagande i bestijalnost njezina postupka. Dostigla nas je grupa arkara s askericama na ramenima. Jeste li ifuti ? - - upita nas jedan. Nismo, nego Hrvati. A, majku vam komunistiku zaori ustaki glas, i ve je kia udaraca od kundaka padala po naim glavama i leima. Neki crni mladac od kojih 16 godina, blistavih oiju, priblii se Safvetu. Odakle si ti ? - - upita. Ja sam Bosanac - - odgovara Safvet. Pravoslavac ?. Ne, musliman. Ah tako, kurvin sine, Bosnu sramoti? Zaklati bi te trebalo, uje li? Zaklati. -- I no mu je ve zablistao u rukama. Meutim, umijeala se naa straa i obranila Safveta. Dobio je samo udarac nogom u trbuh, kad se instinktivno sagnuo, da izbjegne perverznoj elji naega buduega gospodara. Evo nas pred kapijom. Na njoj se koi natpis USTAKA OBRANA. ekamo neko vrijeme pred kapijom, pred kojom stoji dvostruka straa i jedan stariji ovjek, oigledno idov, u zelenoj livreji obrubljenoj zlatnim gajtanima i s crvenom portirskom kapom na glavi s natpisom PORTIR. Bio je to neki advokat.iz provincije, a postavljen tako maskiran tamo, da zadovolji potrebu za duhovitou gospodara naih ivota, koji su uivali u tome, da ponizuju logorae do beskraja
22

Na putu podigla se silna praina, kao da kakav rekordoman tjera auto vrtoglavom brzinom. Iz praine je meutim izronilo nekoliko neobrijanih lica logoraa u nevjerojatnim dronjcima. Bili su upregnuti u kola, a vitlao ih je bjesomuno s biem u ruci neki udni ovjek sa ubarom na glavi. Bila je to kolona istaa sa svojim grupnikom, kanjenim ustaom Mirkom, koji je oko ruke nosio cininu devizu RED, RAD I STEGA. Iza kapije doekao je kolonu deurni astnik i opleo Mirka, u znak pozdrava, batinom po pleima. Mirko se servilno smjekao i skinuo kapu duboko se klanjajui. Zatim je opet poeo bievati svoju dijabolinu zapregu, koja se u galopu izgubila s naeg horizonta. Konano ulazimo i mi, potpuno obeshrabreni vienim i doivljenim prizorima, u moda najsramniju instituciju, to ju je ikada ljudski zloinaki nagon izmislio, u radni logor Jasenovac. Ulazimo uvjereni, da iz toga pakla nema izlaza. ini .mi se, da negdje u zraku visi transparent s besramnom tvrdnjom: Jasenovac nije sanatorij, ali nije ni muilite. Ali ne, to je samo halucinacija praena sfernim smijehom nevidljivih avoljih bia, roena u bujici moje uzavrele krvi i u kloaki popljuvanoga ljudskog dostojanstva.

www.krajinaforce.com

a5

LOGOR III C
Poredali su nas pred zgradom zapovjednitva, neuglednom, bijelo okreenom jednokatnicom, pred kojom je stajao nervik od kojih trideset godina, u uniformi ustakog satnika. U rukama je guvao odluke UNS-a* i gledao u nau grupicu tvrdim elinim oima. Usta su mu bila iskrivljena konvulzivmm trzajima, koji ga nikako nisu naputali. Kretnje nervozne, prenadraene. Po dvoritu vrtjeli su se logorai u jadnim dronjcima i prestraenih oiju skidali pred ustaom kape klanjajui se duboko prema zemlji. On ih nije udostojio ni jednim pogledom; ni jednom kretnjom nije pokazivao, da je vidio te preplaene ljude. Dopro mi je do uha apat pun jeze: - Satnik Matkovi. Ivica Matkovi, zapovjednik logora. Na usnama zatitralo mu je moje ime. Moja odluka bila je dakle prva na redu. Odazvao sam se. Pogledao me hladnim, gotovo odsutnim pogledom. Glas mu je bio tih, ali rezak i neobino razgovijetan. I postao je jo razgovjetriiji: - Nasip, lanci, strogi nadzor! -- glasila je presuda. Nasip? Sjetio sam se vrtlara s Pantovaka:
Ustaka nadzorna sluba

Ciganima se odreuje najtei posao. Oni grade nasip na Savi, i svakodnevno ostavlja nekoliko njih svoje kosti na nasipu. Kako su ostali proli, nisam ni uo. Vidio sam tek, da je s Matkoviem u zgradu zapovjednitva otiao i Safvet. Kasnije sam saznao. Marko je bio odreen Slobodanu, t. j. u logor u uem smislu, neki kroja u radionicu u Staru Gradiku, dok su preostala sedmorica odreena takoer na radove na nasipu, u logor III c. Tek nas je Matkovi napustio, opkolili su nas neki civili, elegantno obueni, i poeli nam otimati stvari. Stvari iz kofera bacali su na jednu hrpu, prazne kofere na drugu. Sve to odlazi u ustako skladite. Satove, novac i legitimacije predali smo jednom mladiu crnih, briljantinom dobro natopljenih kosa i prijatnih crta lica. On je te stvari trpao u omote i zapisivao na njima imena logoraa. Jedva je znao pisati, a zvali su ga Jozo. Depove smo morali isprazniti i sav sadraj bacati u'jedan sanduk. - Neka se tkogod ne naali pa da zadri no. Ako se u nekoga nau no ili kare, bit e odmah strijeljan. Ne, nitko se nije naalio, jer smo ve predobro znali, da je strijeljanje ovdje zabava, svakodnevna razbibriga, i da bi povod za to mogla biti i kakva nevinija stvar. U ruci sam drao Doriine slike i gledao ih dugo. Nisam se od njih mogao otkinuti. Mogu li ovo zadrati? Ne moete odgovorio je Jozo i oteo mi slike iz ruku.
25

24
www.krajinaforce.com

Morali smo predati ak i cigarete. Zatim su me svukli do gaa. Te su mi ostavili. S nekog tavana dobacili su mi zelenkastocrne hlae, skoro posve pojedene od mieva, i kratak kaputi ciglene boje, bez depova i bez ijednog dugmeta. Na prsima bilo je sukno rasjeeno i umazano mrljama osuene krvi. U zamjenu za moje cipele dobio sam teke opanke napravljene od stare automobilske gume. Drugove su slino opremili i onda su nas protjerali kroz logor na kupanje, ianje i dezinfekciju. Koncentrirali su nas na jednoj istini, gdje je bilo masirano dvije do tri hiljade seljaka i seljakinja s djecom iz Crkvenog Beka, nedalekoga srpskog sela. Oni su ovdje, pod vedrim nebom, od juer. Dotjerani su sa stvarima i stokom i ekaju na odluku svemoguih. Reeno im je, da e biti preseljeni u drugi, sigurniji kraj, jer je njihovo selo toboe ugroeno od partizana. Upravo im se dijeli prosjaki ruak. Nas su oiali, skinuli nam prnje, koje smo upravo zamijenili za naa dobra, graanska odijela. Stojimo goli na brisanom prostoru i ekamo, da nam vrate parom raskuena odijela. U meuvremenu poela je padati ledena, jesenja kia. ekali smo i cvokotali zubima na kii oko dva sata. dok nam konano nisu donijeli odjeu, jo mokru od pare. Stigao je eto i Safvet, koga smo ostavili u zapovjednitvu. On ve nosi lance na nogama, no kako su mu jako kratki, skakue kao kos. Ilovaa se na zemlji od kie ve potpuno razmoila, i Safvet esto dodiruje rukama zemlju, da bi sprijeio pad. I tuno je i smijeno je gledati ga.
26

Bio sam na presluavanju. Dpbio nekoliko amara i opomenu, da ih se uvam. Kako da se uvam? Odnijeli su mi ruksak, koji je bio pun bonbona, keksa i lijekova. Uzeli su mi i cigarete, bez kojih ne mogu da ivim. Molio sam, da mi vrate bar lijekove. Rekao sam im, da bolujem od tuberkuloze, i da su mi tek pred par dana stavili pneumotoraks. Pili su rakiju i prsnuli u smijeh, kao da sam izvalio kakav vic. - Nita, nita ree jedan. Izvadit e ti pneumotoraks Bonzo, ako ti bude pozlilo. Tko je Bonzo upitah. - Na specijalist za kirurgiju - - odgovori iskrivljenih ustiju Matkovi. Upoznat e ga uskoro. Izjurili su me zatim udarajui me nogom u stranjicu. Na oianu glavu vezao je mokar rupi. U licu je bio crven, vilice su mu se tresle od groznice. Stenjui, sjeo je u lokvu vode i procijedio kroz zube: Psi! Kia je mlazovima padala. Na kupanje odagnali sii nas u prljavi, ledeni ribnjak, koji se prostirao usred logora, i onda su jo Tomislavu,- Aliji i meni okovali u lanari noge i poslali nas u znameniti logor smrti III C. Potpuno promrzli, uli smo kroz neka improvizirana vrata u prostor, koji je od ostalog logora bio ograen trostrukim redom bodljikave ice. Spustio se ve mrak, i mi smo se, nespretno tapkajui po raskvaenoj ilovai, sklizali nenavikli gumenim opancima. Lanci na nogama zlokobno su zveketali i davali potrebnu muziku pratnju neopisivom osjeaju, to se u meni raao.
27

www.krajinaforce.com

U polutami vidio sam nekakvu strehu, posve nisku, kao onu, pod kojom se u ciglanama sue cigle, i pod koju moe ui jedino posve zgrbljen, skoro etveronoke. Onamo nas je vodio kurir upravne pisarne, partizan s Korduna, krezubi Stevo. Na ulazu doekao nas je redar, nesvreni filozof Omer, takoer s lancima na nogama, s bratom Hasanom, i uveo nas pod strehu. Tamo je lealo na stotine tijela logoraa tijesno pripijenih jedno uz drugo. Mokra odijela isparivala se neugodnim vonjem. Omer nas je odveo u svoj dio, i tamo smo se umorni izvalili na pod posut debelom naslagom pilovine. Ambijent, u kome smo se nali, u kolopletu skoro do ludila izbezumljenih ljudi, nisam kadar ni nabaciti, a kamoli opisati. Nisam beletrist, pa mi pero vjerojatno nema dovoljno elastinosti i boje, da bi moglo ocrtati kompliciranu sliku, to sam je ugledao. Meutim, uvjeren sam, da to ne bi bilo kadro niije pero reproducirati tako, da itatelj dobije ma i priblinu sliku raspoloenja, to je vladalo u tome posve izuzetnom logorskom ambijentu, u pilovini, po kojoj skau bilijuni buha, u sumranom koloritu oktobarskog neba, pokrivena sivoljubiastim cumulusima, u nepodnosivom vonju mjesecima neopranih tjelesa hiljada mukaraca, koji teko, pod biem, ropski rade na smrtonosnome savskom nasipu, mueni kroninim proljevima, u neposrednoj blizini desetine umiruih, koji stenju ili se raspadaju na oigled nas, uz muziku perverznih folklornih psovki, koje bujno cvatu u bogatstvu srpsko-hrvatskih dijalekata i koje se bez stanke ore po itavom krugu logora.

Logora, ije bi ime svaki kulturni graanin evropskog kontinenta morao dobro zapamtiti: logora

III C.

Alija je grcao kraj mene. Alija nije bio slab. Nasmijeena lica podnosio je udarce poivinene ustake policije. Nije se bojao smrti. Nisu ga u Zagrebu mogli impresionirati ni onda, kad su ga nou, vezanih oiju, vodili u Maksimir i pokazivali mu, kako sjekirama ubijaju neposlune skojevce. Ovdje je Alija plakao, zaronivi glavu u pilovinu, i zazivao majku. Ako napiem, da mi samica u podrumu Savske ceste izgleda kao Kirova spavaonica u poredbi s nastambom u III C, jer je ova otvorena streha bila nastamba, nisam napisao nita. Omer nam je, kao dobar domain, odnekud nabavio cigaretu. Prepolovili smo je i polovinu stavili u ibuk. Puilo nas je estero. Ni jedan dini nije otiao u kvar. Zadnje molekule zapaljenog duhana, one, koje cvre izgarajui ve s drvetom ibuka, dobio je Safvet. U znak potovanja i priznanja. Zadnji trzaji cigarete bili su najjai.

29
www.krajinaforce.com

U polutami vidio sam nekakvu strehu, posve nisku, kao onu, pod kojom se u ciglanama sue cigle, i pod koju moe ui jedino posve zgrbljen, skoro etveronoke. Onamo nas je vodio kurir upravne pisarne, partizan s Korduna, krezubi Stevo. Na ulazu doekao nas je redar, nesvreni filozof Omer, takoer s lancima na nogama, s bratom Hasanom, i uveo nas pod strehu. Tamo je lealo na stotine tijela logoraa tijesno pripijenih jedno uz drugo. Mokra odijela isparivala se neugodnim vonjem. Omer nas je odveo u svoj dio, i tamo smo se umorni izvalili na pod posut debelom naslagom pilovine. Ambijent, u kome smo se nali, u kolopletu skoro do ludila izbezumljenih ljudi, nisam kadar ni nabaciti, a kamoli opisati. Nisam beletrist, pa mi pero vjerojatno nema dovoljno elastinosti i boje, da bi moglo ocrtati kompliciranu sliku, to sam je ugledao. Meutim, uvjeren sam, da to ne bi bilo kadro niije pero reproducirati tako, da itatelj dobije ma i priblinu sliku raspoloenja, to je vladalo u tome posve izuzetnom logorskom ambijentu, u pilovini, po kojoj skau bilijuni buha, u sumranom koloritu oktobarskog neba, pokrivena sivoljubiastim cumulusima, u nepodnosivom vonju mjesecima neopranih tjelesa hiljada mukaraca, koji teko, pod biem, ropski rade na smrtonosnome savskom nasipu, mueni kroninim proljevima, u neposrednoj brzini desetine umiruih, koji stenju ili se raspadaju na oigled nas, uz muziku perverznih folklornih psovki, koje bujno cvatu u bogatstvu srpsko-hrvatskih dijalekata i koje se bez stanke ore po itavom krug logora.

Logora, ije bi ime svaki kulturni graanin evropskog kontinenta morao dobro zapamtiti: logora III C. Alija je grcao kraj mene. Alija nije bio slab. Nasmijeena lica podnosio je udarce poivinene ustake policije. Nije se bojao smrti. Nisu ga u Zagrebu mogli impresionirati ni onda, kad su ga nou, vezanih oiju, vodili u Maksimir i pokazivali mu, kako sjekirama ubijaju neposlune skojevce. Ovdje je Alija plakao, zaronivi glavu u pilovinu, i zazivao majku. Ako napiem, da mi samica u podrumu Savske ceste izgleda kao Kirova spavaonica u poredbi s nastambom u III C, jer je ova otvorena streha bila nastamba, nisam napisao nita. Omer nam je, kao dobar domain, odnekud nabavio cigaretu. Prepolovili smo je i polovinu stavili u ibuk. Puilo nas je estero. Ni jedan dim nije otiao u kvar. Zadnje molekule zapaljenog duhana, one, koje cvre izgarajui ve s drvetom ibuka, dobio je Safvet. U znak potovanja i priznanja. Zadnji trzaji cigarete bili su najjai.

29
www.krajinaforce.com

MAJKO BOJA, MOLI ZA NAS... Redari, s debelim batinama u rukama, regrutirani u veini sluajeva od kriminalaca, dognali su i posljednje logorae, udarajui ih nemilosrdno po leima, pod strehu i naredili, uz kitu najodvratnijih psovki, da se poe na spavanje. Poredali smo se za spavanje, okrenuvi se na bok, jedan do drugoga kao sardine u limenoj kutiji. Ova otrcana parabola po prvi put u mome ivotnom iskustvu daje apsolutno adekvatnu sliku. Bili smo toliko fiziki iscrpljeni i duhovno izmueni, da bismo i u loijem poloaju mogli smjesta zaspati. Ovdje se to ipak nije dalo. Trebalo je boriti se s buhama, koje su u nevjerojatno gustim rojevima dopirale do go'log tijela i grizle ga istodobno na hiljadu mjesta. Mlatiti rukama po tijelu i grepsti se bilo je nemogue. Isto se tako nije moglo stoiki podnositi ugrize, pa su se tijela, pored sveg napora volje, konvulzivno grila i trzala. Straga, iza moje glave bila je streha ograena pleterom od vrbovih iba. Po tome zidu skakali su ogromni takori, ciali, prelazili preko lica i trali po ispruenim ljudskim tijelima. Gaenje je, meutim, dobrzo ustuknule pred strahom, da e nas te mokre nemani izgristi. Na sreu nisu grizle. Pored toga zapoeo je intenzivni plinski rat. Loe probavljena jasenovaka pura, o kojoj bi vrijedilo .napisati posebnu studiju, i gnjili krumpir eksplozivno su se irili iz hiljade tjelesa u nepodnosivi kiseli smrad, pred kojim nije bilo nikakva spasa.
30

Ipak, umor i neizmjenljivost situacije uspjeli su poslije nekoliko sati pasivne borbe da ignoriraju i bolne hiljadustruke ugrize buha, i gaenje prema obijesnim, mokrim takorima, i zajedljivi kiseli smrad, koji je u tekim talasima napadao nosne sluznice, i ja sam utonuo u san, bunilo, to li? U tekom bunilu opazih najednom pred sobom golema takora, veliine make. Svojim odvratnim, hladnim, elinim oima, koje su bile duboko usaene u lubanju, gledao me je ravno u oi. Netremice. Te oi imale su prodoran, zlokoban sjaj. I najednom skoila mi je zvijer za vrat, zagrizla se' u lubanju i poela polako, polako da mi pije mozak. Zahvatila me golema, neznana bol i davila me beskonano dugo. Pobijesnio od boli i straha, nastojao sam, uz divljako krgutanje zubi, da otkinem neman s tjemena, no bilo je uzaludno. Polomljenih i krvavih noktiju pao sam, nakon suludog tranja i udaranja glavom o zidove, na zemlju i probudio se. Gdje sam, boe! ta se to sa mnom deava? Leim obuen, u blatu, drem od zime, noge su mi teke, nepomine. Jedva sam se snaao. Kraj mene je teko dahtao l buncao u groznici Safvet. Milice, duo, ne daj me! Ne daj me! Milice, otjeraj ga! Grize mi srce . . . Eno ga, upa mi noktima pneumotoraks. Oh, oh ... Milice ... v Drmam ga. Vru je. Iz otvorenih usta dohvaa me zadah bolesnika na pluima. Otvorio je oi, teko uzdahnuo i opt utonuo u nemiran, grozniav san.
31

www.krajinaforce.com

Nebo se razvedrilo i posulo mirija'dama zvijezda. Mjesec je sjao ledenim sjajem.Nedaleko od mene kleala su etvorica Slovenaca katolikih sveenika. Molili su se usrdno majci bojoj. Jedan je jecao. Reflektori s ustakih izvidnica, to opkoljavaju Logor, krstarili su po usnuloj monstruoznosti naeg brloga. Negdje iz sela dopirao je lave pasa i ojkanje ustaa na strai. Majko boja, moli za nas ... Zaklopio sam oi. Osjeam, kako tonem i kako gubim svijest mislei na enu, na dijete, koji spavaju negdje na mekanome i ne slute, u kakvu im se paklenom ambijentu nalazi mu, otac. I opet sanjam o takoru sa sivim Matkovievim oima i otrini crnim zubima. Bjeim pred njim u nepoznato i trzam se iz sna, a srce mi tue pod poderanim kaputiem ciglene boje. Hvatam se za srce rukom u namjeri, da ga umirim, i ponovo zapadam u san, koji e za par sekunda opet biti prekinut krikom, to se stvara u prsima, a ne moe da prodre do usta. Trim pred otrim koljakim noem, koji se sve vie pribliuje mojim leima. Trim ve sasvim sapetih nogu i ne mogu mu izmai. Osjeam mu ve iljak na kimi. Okreem se naglo i hvatam ga objema rukama za otricu, koja se polako, bez urbe sputa na moje tijelo ukoeno od uasa. Netko me je estoko drmao za ramena. Umirite se, prijatelju. Uasno ste vikali. Nada mnom je stajao sveenik i u ruci drao krunicu. Tresao sam se u silnoj groznici. Zubi su mi glasno cvokotali. Safvetovo tijelo puilo se kraj mojega i trzalo u nemirnu snu. Obrazi mu gore. Alija tiho plae \i

snu. Samo Tomislav spava mirno; die duboko, pravilno. Sveenik se polako po mjeseini primicao svojim kolegama, koji su jo uvijek kleali i molili se. Iz daljine dopirao je lave pasa, ojkanje ustaa. Majko boja, moli za nas ...

Grad mrtvih
www.krajinaforce.com

33

POINJE DAN Ustajanje je u etiri sata ujutro. Najavljivalo se vikom redara, koji su prolazili kroz strehu, uzdu cijele periferije logora. Svoje voraste batine upotrebljavali su, iz obiaja, i prilikom buenja logoraa, naravno uz obligatne prostake kletve. Dunost im je bila da odravaju red i istou u logoru, dakle dvije discipline, koje su im bile posve strane, jer su se regrutirali -- kako ve spomenuh iz redova tekih kriminalaca, veim dijelom depara veeg stila, koji su svoj zanat uspjeno i ovdje ' vrili. Od bogatijih seljaka, koji su dobivali od kue pakete ivenih namirnica, izvlaio je ovaj izmet ljudskog drutva najmasnije zalogaje. Kao znak svoje visoke funkcije nosili su na prsima privrene drvene daice s natpisom REDAR, a u ruci debelu, vorastu batinu. Brutalnost bila je zajednika znaajka tih ljudi, odlika, koju su ustae visoko cijenili. Uostalom kriminalci sxi uivali veliku sklonost ustaa i bili tretirani daleko bolje od politikih logoraa. Taj izuzetni poloaj, kakav inae nisu kriminalci uivali ni u jednoj stranoj zemlji, bio ~nam je razumljiv. Vezivala ih je duhovna srodnost. Redari su uivali privilegij, da ne moraju nita raditi te da prvi primaju hranu na kazanu, i to dvostruki obrok. Privilegij, koji moe u potpunosti cijeniti samo logora jasenovakog logora III C.
34

Meu redarima bio je Omer -- mislim jedini 'zuzetak I on je nosio batinu, ali samo kao znak i dostojanstva; upotrebljavao je nije nikada. Od tuega paketa nije nikada uzimao, a svoj je podijelio isti dan, kad bi ga primio. Izvukao sam se ispod strehe slomljeniji, no to sam bio sino. U ruci sam nosio etkicu za zube i runik. Jedine stvari, koje su mi agenti ostavili prilikom jueranje pljake pred zapovjednitvom. Na junom dijelu logora, pored kuhinje, ^ bila je esma, iz koje je curio tanak mlaz vode, a uvao ju je jedan logora, to ga je kontroliralo budnp oko redara gerilskog izgleda. Ne smijem dijeliti vodu. Ona je samo za kuhinju, a izuzetno mogu je davati za pie, ako dozvoli redar. - Za umivanje, koje je kod nas nepotrebno, nema vode. Za pie dobit e u podne, ako bude zasluio -- razjasni mi ljubazno redar. -- A sada goni! --i opali me njeno batinom po leima. etkicu za zube stavio sam u dep za bolja vremena, a runik savio oko vrata kao al, jer je jutro bilo veoma hladno. Bilo je jo posve tamno, i nisam mogao vidjeti okolinu. Po krugu vrtjele su se bezline, crne gomile logoraa. Poneki je puio. Zapaljene cigarete kretale su se po mraku kao krijesnice. Da mi je zapaliti pola cigarete! Iza ice spavali su seljaci iz Crkvenog Boka u blatu. Jedno dijete oajno je plakalo. Reflektori s izvidnica jo su uvijek s vremena na Trijeme kruili po logoru. Mlazovi svijetla otkrivali su detalje, koji bi smjesta uranjali u tamu, i nisu mi dozvolili da stvorim realnu sliku sredine, u kojoj sam drhtao od studeni.
www.krajinaforce.com

55

Oko 5 sati pojavila se iz kuhinje cirkuska povorka. Na elu povorke, drei visoko nad glavom lanternu, koracao je vrhovni kuhar, u graanstvu pomorski kapetan duge plovidbe i pomorski pisac, jor Rudi. Za njim nosila su po dva logoraa teke kazane, iz kojih se puilo. Oko kazana drali su strau redari, psujui na sav glas i bjesomuno vitlajui batinama na sve strane u namjeri, da odbiju rulju gladnih logoraa, koji su, ne marei za mogunost, da im budu razbijene glave, juriali s porcijama na kazane u nadi, da e im uspjeti zagrabiti iz njih malo kukuruznog aja, svakodnevnog- doruka u logoru III C. Samo je veoma rijetkima uspjelo da, krvavi od udaraca, zagrabe neto tekuine, a mnogima od tih nesretnika izbijali su redari porcije iz ruku, i dragocjena tekuina prosula bi se po raskvaenoj zemlji. No time stvar nije bila zavrena. Logorai bacali su se potrbuke i lizali zemlju, koja nije popila rijetka zrnca kukuruznog brana, dok su ostali i dalje juriali na kazane, nemilosrdno gazei one, to su se valjali u blatu. Strpljivo ekajui u redu, primio sam i ja svoju politru kukuruznog aja, u kome nije bilo ni zrnca soli, ni atoma masti. Nisam ga mogao popiti. Neki prolaznik zagledao se u moju porciju gladnim .oima i ponudio mi u zamjenu za juhu cijelu cigaretu. Sasuo sam sadraj u njegovu porciju i nisam uzeo cigaretu, iako sam umirao od elje, da zapuim. Opet su se uskoro razletjeli po krugu redari vitlajui batinama. - Nastup! Nastup! ' Prilazi nam Omer i nudi dim iz svoje cigarete.
36
www.krajinaforce.com

- Nastup je za rad. Logorae vode na rad grupnici. To su kanjeni ustae, agenti i kriminalci. Svaki vodi grupu po 100 do 200 logoraa. Vi spadate u grupu lanara. To je najvea grupa, a vodi je kriminalac Mate. Uostalom, nije lo ovjek. Ja sam mu ve govorio o vama. Upoznajemo Matu. Dobro je obuen, u zimskom kaputu, sa ubarom na glavi, u ruci mu je tap za etnju. Njegova grupa ima oko etiri stotine ljudi. Polazi u dugoj koloni od tri do etiri hiljade ljudi zadnja, jer njegovi tienici nose lance na nogama. Razdanilo se. Radoznalo kruim pogledom po logoru. istina, okruena bodljikavom icom, kojih 200 metara u kvadratu. Okolo naokolo tee streha. Pod njom sloeni areni seljaki gunjevi i po gdjekoji koveg ili sanduk, koje su sretniji logorai . uspjeli prokrijumariti u logor. Pod strehom ostali su samo bolesni i mrtvi, koji su se tokom noi preselili u bolji svijet. Ostali stoje u krugu u nastupu. U sredini kruga pojavljuje se vrhovni redar, kriminalac Azaevac, glatko obrijan, obuen u besprijekorno plavo odijelo. Pui cigaretu. Uz njega je mladi zastavnik, zapovjednik logora III C, Marii, trgovaki pomonik iz ibenika. Crveno, dobro uhranjeno lice s brkovima a la Menjou, u uniformi gizdelinskog kroja. Pucketa jahaim biem po sjajno ulatenim izmama. Prima raport: oko 60 bolesnika, od kojih 15 ne moe da hoda, 27 mrtvaca. - Bolesnici ostaju u logoru, da oiste krug. One, koji ne mogu da hodaju, popisati, zatvoriti u ciganski logor i ne dati im hrane. Postaviti strau i ne dozvoliti im, da se vrate u logorski krug.
37

Ciganski logor bio je mali odvojak, separee logora III C, velik kojih 400 kvadratnih metara, odvojen bodljikavom icom. Ulaz u taj logor nije imao vrata. Tamo su nekada logorovali Cigani, no tih vie nema, ostao je samo naziv njihova muilita. Sada slui taj logor kao sanatorij za one teke bolesnike, koji se lijee Suvorinovom terapijom, bez hrane, kako se duhovito izrazio zastavnik Marii u lakovanim izmama. Grobari su ve ispod streha izvukli 27 leeva i pokrili ih vreama. Jedan jo nije mrtav, agonija jo traje. Iz poluotvorenih usta, na kojima sjedi roj muha; cijedi se zelenkasta pjena. Teke bolesnike otpremaju na nosilima u ciganski logor. Ima jo vremena, sklonite se - - ape im Omer. - - Iz ciganskog logora, znate i sami, nema vie izlaza. - Ne mogu, prijatelju, nemam snage. Uostalom, svejedno je, gdje crknem, spasa mi i onako nema hriplje jedan koati seljak, dok ga redari s mukom diu na nosila. - Polazak! -- nareuje Azaevac. Otvaraju se juna logorska vrata, i nepregledna kolona polazi na gradnju nasipa. Kod vrata eka nas eta hercegovakih ustaa, veinom mladia od 16 do 20 godina. Dobacuju nam pogrdne rijei i dijele udarce kundacima. To je pratnja.

38
www.krajinaforce.com

39

NASIP Kreemo se teko po raskvaenom, neravnom terenu. Smetaju nam kratki lanci na nogama, koji zagluno zvee. Dobio sam od nekoga komad ueta, koje sam vezao po sredini lanca, a drugi kraj privrstio za pojas. Tako je lake hodati; lanac se ne vue po zemlji, a osim toga manje zvei. Ustaka straa hoda pored nas na niskom nasipu. Neprestano nam dobacuje prostake psovke i gaa nas kamenjem, to ga usput pobire. - Trkom! -- pada zapovijed. Zarinuh zube u usne, sav drem od nemonog bijesa i poinjem skakutati po skliskom terenu na obje noge. Bilo je zaista smijeno gledati kolonu od 400 ljudi, kako skakue poput poljskih ptica uz zagluni ritam zveketavih lanaca i uz orljavu smijeha naih pratilaca. Ispred mene okliznuo se jedan stariji ovjek i pao u neku rupu pokraj puta. Ostao je neko vrijeme leati i zatim se poeo s mukom pridizati. Kolona stoj! -- zaori tanak tenor. Kraj nesretnika stajao je ve golobradi rojnik. - Pokuava bjeati, pasja vjero! Uzalud se nesretnik opravdavao, da mu bijeg nije bio ni na kraj pameti. Ta kud e bjeati ovako u lancima, na oigled cijele ete naoruanih ustaa. - Lezi potrbuke! I s dva hica iz automatske puke likvidiran je taj pokuaj bijega.
www.krajinaforce.com

Sada, kada je bila zadovoljena jutarnja potreba za krvavom senzacijom te iskrvarene djece, pustili su nas na miru sve do golemog nasipa uz Savu, to su ga ve pet mjeseci natapali svojom krvlju logorai logora III C. Podijelili nam lopate, bradve, budake i runa kolica te raspodijelili na posao. Jedni su kopali, drugi odvozili zemlju, trei su sjekli u polju plitke kvadrate travom obrasle zemlje i presaivali ih na izgraene povrine nasipa. Poslom je rukovodio inenjer Jaroslav iz Sarajeva, eh, koji je izradio i nacrte. Uz njega vano je etao nadzornik, sadistiki vodnik Mirko s kandijom u ruci. Safvetu, Aliji, koji je uostalom bio geodet po struci, i meni odreeno je da planiramo jedan komadi kolskog puta, to je vodio preko nasipa na Savu. Safvet je nosio geodetske instrumente. Jaroslav nam je savjetovao, neka se ne muimo, samo neka se uvamo, da nas. nadzornik ili koji od ustakih oficira ne nae nezaposlene. - inite, kao da radite, a pri tome zabuavajte, koliko moete. Rad vam ovdje i onako nitko ne e honorirati. Evo, ja sam prije osam mjeseci doao ovamo na svega tri mjeseca zatoenja. Ni za ta. Reeno mi je, da e me pustiti kui, im dovrim nacrte za taj prokleti nasip. Radio sam na nacrtima tri puna mjeseca, danju i nou. Dovrio sam ih. rok je isi:ekao, a ja sam ostao. Postavljen je drugi uvjet: Pustit emo te, kad se nasip dovri. I evo, za nekoliko dana bit e i nasip gotov, a mene ipak ne e pustiti. Ye su mi povjerili projektiranje jednog mosta na Savi. Zabuavajte, koliko moete. jer opaze li, da znate raditi, gotovi ste. Vie vas nitko ne e moi izvui iz ovoga pakla.
41

Grupnici se izvalili po travi i zabavljaju se buno. Revniji ne naputaju povjerene im grupe, ve ih budno nadziru i batinama gone na intenzivniji rad. Oko jedanaest sati pojavio se na poetku nasipa konjanik. - Kordi, zapovjednik radne slube! -- aptom prola Je vijest brzinom svijetla kroz sve grupe. Kordi je samodopadno galopirao na crnom konju po izgraenom nasipu, elegantno obuen u uniformu ustakog nadporunika. Kordi je moj kolski drug iz Sarajeva apne mi Alija. -- Moram se tako postaviti, da me vidi, sigurno e mi pomoi i moda me izvui iz III C. Kordi se zaista zaustavio kod nae grupice, no Aliju nije ni pogledao, nego se upiljio u Safveta. - Ovoga treba dati na najtei posao - - ree nadzorniku. -- Na rad u vodi. Nadzornik odvede Safveta na jedan propust na nasipu, koji je ve bio pun mutne savske vode, to se za jueranje kie prelila iz korita. Tamo je ve pet est logoraa radilo, do pojasa u vodi. Jadni Safvet, ubit e ga! Kordi je projahao nasipom, progovorio koju rije s Jaroslavom i poao natrag u logor. Kod nas je ostavio samo dah chyprea. Nadzornik Mirko zabavljao se s direktorom. Bio je to sulud djeak od sedamnaest godina, za koga nitko nije znao. zato i kako je amo dospio. Nije radio nita, no morao je biti na nasipu, da bi se gospoda ustae s neim zabavljali. Obukli ga u otrcani aket i nabili mu visoki cilindar na glavu te ga zvali direktorom nasipa.
42
www.krajinaforce.com

Mirko ga je vezao svome konju za rep i gonio ga po nasipu. Okupljeni grupnici zajedno s Mirkom valjali su se po travi od smijeha. Direktor je galopirao bosonog kraj njih i sklopljenim rukama, u plau, molio, da ga odveu. Jaroslav je iskoristio moment i izvukao Safveta iz movare pa mu savjetovao, neka se sakrije, im se koji od ustaa priblii. - Ne smije im biti na oku, to je sve. U podne zatrubila je logorska .sirena. Odmor i ruak. Podijelili su nam niim zainjenu juhu, u kojoj je plivalo nekoliko komada gnjiloga neoljutenog krumpira, i 15 dkg kukuruznog kruha. Kruh je bio za cijeli dan, no samo rijetki su uspjeli da komadi sauvaju za veeru. Odmor je trajao do jedan sat. Logorai su iskoristili taj odmor, da u Savi operu svoje rublje i da izloe svoje izgladnjele kosture suncu, to je raskono sjalo, ma da smo ve uli u drugu polovinu oktobra. Neki su ureivali toaletu, nekoliko prljavih brijaa strugalo je brade obraslim logoraima, neki su trijebili ui. Mene su pozvali k nadzorniku. Kraj njega je stajao Jozo, onaj elegantni mladi crne, briljantinom natopljene kose, to mi je juer, po logorskim propisima, oduzeo sve stvari. U ruci je drao> olovku i blok. - Zapovjednitvo trai neke podatke o tebi ree Mirko i udalji se. - Ne trebam nikakvih podataka, to je samo izlika. Donio sam sliku vae kerkice, koju ste juer onako tuno gledali. Sakrijte je. Drugom prilikom dat u vam i drugu sliku. Pored slike gurnuo mi je u ruku i kutiju cigareta.
41

Zar je to mogue, zar je to istina?! Nisam se mogao uzdrati, suze su mi navrle na oi. Zar se u ovome bestijalnom logoru moe naii na tragove humanosti? Najradije bih ga zagrlio od zahvalnosti i ganua, ali on je ve trao prema logoru. Osjetio sam se bogatim poput Kreza. U njedrima bila je odsad moja Dorica, a u ruci drim, eto. dvadeset komada cigareta. Otrao sam do Safveta, da zapalimo cigaretu. Prvu od jutros. Zamaglilo mi se pred oima, kad sam povukao prvi dim duboko u plua. Safvetu je lice blistalo od uzbuenja. Iz sieste trgla nas je opet sirena. U pet sati prekinuli smo' posao, otili u oblinju ikaru i nasjekli vrbova granja za logorsku kuhinju. Svaki logora natovario je po jeduu granu na rame, stao u svoju kolonu kao jutros, i povorka je krenula natrag, na veeru i spavanje. U logoru nas je doekala pura, neto gui kukuruzni aj. Izgladnjeli logorai opet su navaljivali na kazane. Scena od jutros ponavljala se zapanjujuom podudarnou. Grupe su se polako zavlaile pod strehu, u neravnu borbu s krvoednim buhama, izmodene od napornog rada i slabe hrane. Ipak, dananji se dan povoljno komentirao. Svega je jedan logora danas svojim tijelom cementirao smrtonosni nasip.

KRUMPIR, KOJI UBIJA Sutradan bila je subota. Nisam morao ii na nasip. Pozvao me Azaevac k sebi i objavio, da me imenuje pisarom ciganskog logora. Objasnio mi je, da je to izvanredno ugledan poloaj, zapravo sinekura, jer mi je jedini posao da vodim personalnu evidenciju o ljudima zatvorenima u ciganskom logoru. Smrklo mi se pred oima pri pomisli na one ljude, koje su juer na nosilima odnijeli onamo i ostavili ih, da umru od gladi. Ne. ja ne elim imati nikakva udjela u toj raboti; ima tu sigurno dosta ljudi, koji e rado prihvatili ovako ugledan poloaj. Omer me, meutim, munuo u rebra i savjetovao, neka prihvatim ponudu. Moi u. im biti od pomoi i ublaiti im muke. ako ve ne budem mogao da im izmijenim sudbinu. I tako sam pristao. Objesili su mi na grudi daicu s natpisom PISAR. U toj funkciji smio sam ulaziti u ciganski logor. Omer je meu prijateljima sakupio neto kruha i cigareta te punu kutiju kinina (mnoge je od njih tresla groznica), i odmah sam poao onamo. Naao sam trojicu mrtvih, a ostali su leali skoro nepomino na vlanoj travi ukoeni od zime. Samo je jedan sjedio na kamenu i tupim pogledom pratio brzi vlak, koji je oko 800 metara daleko od nas urio prema Beogradu. S jednog prozora netko nam je mahao bijelim rupiem.
45
www.krajinaforce.com

Ni hranu ni cigarete nitko od njih nije ni dotakao, samo je kinine onaj na kamenu strpao u dep. Na moja pitanja nije bilo nikakva odgovora. Oko 10 sati dotjerao je u logor neki Ciganin u civilu, no s ustakom kapom na glavi, kola, natovario ih, uz pomo redara, mrtvim i polumrtvim tjelesima i odvezao plijen nekud prema ciglani. Za nepunih pola sata latrina je javila, da su nesretnici spaljeni u krunoj pei ciglane. Onaj Ciganin s ustakom kapom navodno je lan jedne malobrojne ciganske grupe slobodnjaka iz Like naseljenih na opustoenim imanjima pobijenih srpskih seljaka u Gradini. Ta ciganska grupica jedini su ivi predstavnici svoje rase u Hrvatskoj. Svi ostali uzidani su u nasip. Sauvali su se i ive u relativnoj slobodi stoga, to su se 1941. borili na strani ustaa protiv etnika u Lici. No ni ti ostaci nisu dugo ostali na ivotu. ivjeli su u Gradini, selu preko Save o kome u kasnije opirnije pisati a gdje su najveim dijelom vrene masovne likvidacije. Kod tih likvidacija ovi su Cigani pomagali ustaama, dakle previe su toga znali i vidjeli. A ivi svjedoci mogu ponekad biti veoma neugodni. Da, latrina je javila pogibiju mojih tienika u uarenim krunim peima ciglane. Agencija latrina! Latrina je bila najivlje posjeeno mjesto u logoru III C. Nalazila se iza kuhinje. Bila je veoma primitivna: obina rupa od 4 m duljine i po 2 m irine i dubine. Uzdu i poprijeko bile su poloene daske, na kojima je po cijeli dan ualo preko stotinu logoraa muenih kroninim proljevom i dizenterijom. Druga stotina ekala je strpljivo sputenih gaa, da se isprazni koje mjesto na dasci. Bilo ih je. koji su satima uali na dasci i nisu se
46
www.krajinaforce.com

mogli od nje odvojiti, jer je iz njih lijevalo bez prestanka. Kada sam doao u logor, latrina je bila do vrha napunjena crijevnim izmetom, krvlju i urinom, tako da je sredina daske leala najmanje 20 cm ispod povrine. Rojevi muha poput oblaka lebdjeli su oko jame, kupali se u itkoj smjesi i napadali usta inertnih posjetilaca ove ustanove, to je oko sebe irila neopisiv smrad. No taj smrad nije mogao smetati one najbjednije, koji nisu ni na to drugo mislili, nego kako e utaiti glad, to je orgijala u njihovim praznim crijevima. Ti kosturi, bivi ljudi, sjedili su oko latrine i kaikama lovili nesvarene dijelove hrane: grah. kukuruz. Neki nisu imali ni vremena da operu lovinu, nego su je izravno prinosili ustima. Upravo danas upao je u jamu neki hoda posve bijele brade i utonuo do vrata. Uspjelo mu je da se u zadnji as rukama uhvati za dasku. V i d i o sam ga, kako se mokar i smradan sui kod vatre, to su je u blizini latrine improvizirali njegovi prijatelji.. Taj dogaaj naveo je Azaevca, da odredi, da se smjesta zapone s ienjem latrine, jer prijeti opasnost poplave. Na toj latrini, na tome centralnom stjecitu naroda, razvijao se drutveni ivot. Tu su se pretresali svi dogaaji u logoru i izvan njega. Tu su se fabricirale i komentirale vijesti, tu su se vodile naelne debate i otre polemike. esto, ah preesto, tu su se izmiljale vijesti, koje su se poput munje irile logorom, a koje su govorile o skorom svretku rata, o pogibiji poglavnika, o promjeni politikog kursa u Hrvatskoj, o amnestiji, ukratko o svima lijepim stvarima, o kojima se svake noi sanjalo. Tamo su se svakoga jutra, svakog podneva i
47

svake veeri sastavljali usmeni bilteni, koje je nekolicina spretnih novinara neumorno raznosila po logoru. Doekivali su ih uzbuenim, znatieljnim ili rezigniranim stereotipnim pitanjem: - to javlja danas latrina. Latrinske vijesti, za koje smo svi znali da su neistinite i da su sintetini produkti proljeva, nestrpljivosti i elje, bile su nam dragocjena duevna hrana, bez koje bi nam jedva bilo mogue ivjeti. Bilo mi je nerazumljivo, emu imam zahvaliti Azaevevo odlikovanje. Ubrzo sam razumio. Neto pred podne prola je kroz III C povorka logoraa iz Slobodanove grupe; ili su na nasip po drvo. Meu njima bio je i Marko, koji mi je na prolazu uspio apnuti, da drugovi rade na mome izbavljenju iz logora III C. Naroito Pavel, koji je zaposlen u upravnoj pisarni. Radni logor, ili ukratko ciglana, izgledala nam je iza ice logora III C kao obeana zemlja, kao surogat slobode, makar su i tamo vladali najsuroviji koljaki zakoni. Zahvaljujui podijeljenoj asti i funkciji, uspio sam i Safveta zadrati od rada na nasipu i uposliti ga na logorskom, pomonom radu. Taj rad sastojao se u glavnom od ienja kruga, polijevanja kreom i ienja latrine. Na tom poslu bili su inae zaposleni bolesnici, koji su se jedva drali na nogama. Na krugu nije bilo zapravo nita za ienje, iako je zbog gustog blata bio nevjerojatno prljav. Blato se pak nikako nije dalo preformirati. Otpadaka nije bilo nikakvih. Svi su otpaci nestajali u ustima gladnih logoraa bez obzira, da li se radilo o ljuskama krumpira, komadiima drva ili o papiru.
48
www.krajinaforce.com

Oko podne uetao se u logor zastavnik Marii, da pregleda, da li je sve u redu. Za njim je lajui trala ovarska kuja, koju su logorai morali pozdravljati jednako servilno, skidanjem kape, kao i njega samoga. Dok se Marii zabavljao s kujom, bacajui joj bi, koji je ona aportirala, i huckajui je na redara Smaju, doveli su redari pred njega etvoricu idova s optubom, da su iz logorskog skladita krali krumpir i kukuruz. Kao corpora delicti stavili su na klupu, na kojoj je Marii puei sjedio, est gnjilih krumpiria i klip suhog kukuruza. Marii nije bijednike udostojao ni jednim pogledom, nego je najveim mirom izjavio: - Dobro, strijeljat u ih. Nastao je pla i zapomaganje, opravdavanje. Molili su ga kleei, neka im ovaj put pokloni ivot, da nikad vie ne e poiniti slian zloin. Da su cijelo prije podne nosili i istili krumpir, da nisu mogli odoljeti napasti, jer su gladni, a ni otkud ne dobivaju paketa. Kuja je mahala repom i vrsto u zubima drala bi, to ga je Marii uzalud nastojao da joj iupa. Prolo je nekoliko minuta. Optueni nesretnici ve su se ponadali, da im je oproteno, i polako su poeli da se odvlae prema kuhinji, u kojoj su radili. No Marii ih nije zaboravio, pozvao ih natrag i naredio, da skinu odijela. Stajali su okamenjeni, bez rijeci, bez pokreta. - Svlaite se, majku vam ifutsku - - brutalno im podvikne Marii i prvi put ih pogleda. Pred njim stajala su etvorica prljavih bijednika u dronjcima, uarenih oiju. Trojica su bila etrdesetih godina, etvrti jo dijete.
4 Grad mrtvih

Ostali dio drame odigrao se u potpunoj tiini, bez i jedne rijei osuenih, samo je komanda Mariieva resko odjekivala u zgusnutoj atmosferi zbivanja. Klekni! etiri dobro ciljana metka u zatiljak dokrajila su ovu odvratnu scenu, od koje mi se smuilo. Izvadio sam iz njedara Doriinu fotografiju, koja mi se u istoj, kariranoj opravici sretno smijeila, i obeao sam joj, da u prvom slinom prilikom i ja ukrasti krumpir, da ne budem i dalje prisiljen gledati proces pretvaranja ovjeka u divljeg i krvavog akala.

KAKO SE KUHAO PEKMEZ OD LJIVA U MEEI Ni nedjeljom nije cijeli dan odreen za odmor logoraa, nego samo popodne. Ujutro smo ispod strehe izvukli dvanaest mrtvaca, sasluali vijesti agencije latrine, koja je komentirala jueranji dogaaj s krumpirima i krvave dogaaje na nasipu, gdje je dvostruki broj logoraa ostavio svoje ivote. Lanari su bili na putu formalno pretueni od ustaa 4. logorske sati, koja je juer davala strau. Ni vijesti s fronte nisu bile ruiaste. Javljalo se, meutim, da e logor III C biti za k o j i dan, im se zavre radovi na nasipu, ukinut, te da e svi logorai biti podijeljeni u 4 kategorije. Jedni e otii na rad u Njemaku, to e biti u glavnom Srbi, od Hrvata e neki biti puteni kuama, oni najstariji, a mlai e biti uvrteni u vojsku. Samo jedan manji dio politikih zatoenika ostat e u Jasenovcu, na ciglani. Ta vijest bila je uzbudljiva i komentirala se na sve mogue naine. Pronaeni su argumenti, koji su skoro svi utvrivali istinitost te vijesti, i nije gotovo bilo ovjeka, koji joj ne bi vjerovao. Samo rijetki skeptici, oni, koji i u bijelome vide crno, podrugljivo su se smjekali. Ali, tko bi i njima poklanjao panje. Seljaci iz Crkvenog Boka, koji su u logoru, pod vedrim nebom, ve peti dan ekali na odluku iz Zagreba, bili su danas dobro raspoloeni. Javljeno
- 54
www.krajinaforce.com

50

im je, da e mukarci biti poslani u Njemaku na rad, a ene i djeca da se vraaju svojim kuama, zajedno s kolima i blagom, koje je s njima dotjerano u logor. S one strane ice uje se ak i pjesma. Mukarci se ve spremaju; oni e jo tokom prijepodneva biti ukrcani u vagone, a po podne krenut e povorka ena i djece pod zatitom ustake strae u Crkveni Bok. Rastanak je dodue teak, ali je ovakvo rjeenje ipak daleko iznad oekivanja i, usporeeno s jasenovakom stvarnou, prava blagodat. Konano, ni Njemaka nije na kraju svijeta, pa ni rat ne e vjeno trajati, a nakon rata e se svi sretno sastati na domaem ognjitu. Mukarci su zaista bili utovareni u vagone i pod njemakom straom upueni u Njemaku na prisilan rad, no ene i djeca poli su u povorci prema Savi te ukrcani zajedno s kolima i blagom na skelu, a Crkveni Bok nalazi se s ove strane Save. Sutradan morala je latrina objaviti, da je u logorsko skladite dovezeno nekoliko kola posteljine, enskih skuta, seljakih pregaa, marama, djejih haljinica i cipelica. U podne vraa se dugaka kolona logoraa s nasipa. Na elu povorke stupa etrdesetak krnih muslimana iz Orahova. Pjevaju skladno i veselo. Ti mladii, neobino isti i uredno obueni, uivaju u logoru izuzetan poloaj. Od stvari im prilikom dolaska u logor nije nita oduzeto. Reeno im je. da su dovedeni ovamo samo na privremen, preventivan boravak, dok se njihov kraj ne oisti od etnika, pa e svi zatim biti puteni kuama. Svijesni toga. oni su na nasipu radili revnosno, kao da rade na vlastitim poljima.
52
www.krajinaforce.com

Ruak je bio upravo razdijeljen, i ljudi su se povukli pod strehu ili su potraili zakutnija mjesta na logorskom krugu ili u ciganskom logoru, gdje nije bilo pacijenata, da u miru pojedu svoju juhu od krumpira, u kojoj je danas plivao i po komadi konjskog mesa. Kod prve kaike redari su najavili nastup u krugu. Tamo je ve nervozno etao Marii i pourivao logorae, da stanu u red. S podrugljivim smijekom dao nam je na znanje, kako je zapovjednitvo logora odluilo, da poalje u Meeu, gdje su ove godine ljive izvanredno rodile, starije i fiziki slabije logorae, koji e u kazanima kuhati pekmez. - Ovo je laki rad, pa neka se za nj jave samo stariji ili fiziki slabi. Mladi i jaki ne mogu biti poslani u Meeu. Oni e i dalje ostati na nasipu - zavrio je Marii. Iako je mnogima bilo jasno, da Marii cinino lae, i da mu ni na kraj pameti nije bilo da starcima i bolesnicima olaka ivot, nego da se eli rijeiti balasta, to se ve potpuno istroio na nasipu, na kojemu se radovi uostalom primiu kraju, pa nije ni potrebno toliko ljudstva - - oko stotinu lakovjernih logoraa javilo se za laki rad i svrstavalo se u dvorede u sredini kruga. Neki mladi, od kojih 18 godina, veoma mrav i slab, ali vanredno lijepih oiju i plemenita izraza lica, istupio je takoer, no Marii ga je vratio natrag. - Moj se otac javio, i ja ne u da ga napustim molio je mladi. Osim toga slab sam i ne mogu izdrati rad na nasipu. Mariiu se mladi oigledno dopao. Priao mu je i apnuo:

53

Ne ide se na laki rad, budalo. Ostani ovdje, velim ti. Odredit u ti laki posao u logoru. Mladiu su se u oima caklile suze. Ne bi rado napustio starog i bolesnog oca, pa makar kuda se ilo, ali nije mogao protusloviti Mariiu. Redari su prebrojavali postrojene dobrovoljce. 102 javljaju Mariiu. Nije dovoljno. Treba ih jo. U Meei su ove godine ljive naroito rodile. I Marii se kree uzdu postrojenih logoraa, izvlai starije i slabe, koji se nisu javili, jer su vi toku mjeseci ivota u logoru upoznali sav cinizam i licem jer stvo ustakih starjeina. Ovi izlaze iz redova oklijevajui, esto uz intervenciju redarevih batina. Grupa u sredini raste. Ima ih ve blizu pet stotina, kada Marii mae rukom. - Dosta! Kolona se kree u dvoredima prema izlazu iz logora III C, gdje ekaju pisari, koji su smjeteni u kuici neposredno iza ice. Na stolove postavili su debele knjige, u koje e upisivati .generalija logoraa odreenih za kuhanje pekmeza u Meei, Kolona eka Mariievu zapovijed za pokret. Mladi s lijepim crnim oima kraj mene plae. Drim ga za rukav i molim ga, da ostane s nama. Velim mu, da imam puno razloga da vjerujem, da ti ljudi ne e dobro proi. U sredini kruga Marii daje znak za polazak. Kolona polako prolazi kroz improvizirana vrata, izlazi iz logora III C, logora, koji im je oduzeo svu snagu, sve ljudsko dostojanstvo, koji ih je fiziki unitio, koji ih je nivelirao sa ivotinjama, oduzeo volju, ime, porodicu, imanje i koji im umalo, kao tolikima, nije oduzeo i sam ivot. U srcu tinja tanka nada: moda, moda Marii ipak nije lagao. Moda e zaista u lijepome bosanskome selu Meei kuwww.krajinaforce.com

hati pekmez. Jer, ljiva je ove godine odista dobro rodila. Priaju logorai, koji rade u Gradini, a eto, i mali Nazif i Ajanovi donose svake veeri puna njedra krupnih, slatkih ljiva. Iz nastupa, koji je odahnuo, izdvaja se iznenada kran- ovjek odluna lica, prilazi Mariiu i vrstim glasom pita: - Mogu li i ja u Meeu? Marii ga mjeri posprdnim pogledom. Zatim kienom kretnjom, kojom je nekada ispraao muterije iz kakve manufakturne, trgovine, pokazuje prema koloni: Izvol'te! Istup toga ovjeka prekinuo je nit oklijevanja kod onih, koji nisu posve vjerovali Mariiu i koji su treba.li kakav podstrek iz vlastitih redova pa da se i sami prijave. Jer, osloboditi se muka logora III C vrlo je primamljiva misao. I poteklo je jo nekoliko desetaka ljudi. Mogu li ja? A ja? Ja? - Izvol'te! Izvol'te! Izvol'te! pokazivao je Marii rukom klanjajui se podrugljivo. Kolona je ve nestajala s vidika, kada se mladi kraj mene otrgnuo i potrao prema Mariiu, kleknuo pred njega i zamolio, da i njega povede. Marii se zaustavio, uozbiljio se, zagledao se dugo u oi mladiu. Oklijevao je. Zato? Konano je uzdahnuo: Hajde! - Razlaz! naredio je Azaevac. Preostali logorai jurnuli su pod strehu, da .dovre zapoeti ruak. Oko porcija odvedenih nastala je tua. Mnogi od uzbuenja nisu jeli. Nisu ni govorili. Znali su, da se odvedenim drugovima pred lanarom vezuju ruke na leima otrom icom, i
55

da e skela na Savi kripati cijelo popodne prevozei nesretnike u Gradinu, gdje nad iskopanom jamom stoje ustae, zasukanih rukava, s velikim, eljeznim maljevima u rukama. Nije proao ni sat, kad je ponovo odreen nastup. Oigledno, nije bio dovoljan broj, to ga je odveo Marii, trebalo je jo ljudi. Zar za kuhanje pekmeza? Toliki broj? Marii ovaj put nije nita govorio. Bio je ozbiljan. Prolazio je kraj dvoreda i birao. Prema kakvom kriteriju? Nikoga nije pitao ni za ime, ni za zanimanje, ni za vjeru, ni zato je doveden u logor. Samo je prolazio i od vremena na vrijeme ispruio ruku, dohvatio logoraa za rever od kaputa ili za ogrlicu od koulje i rekao kratko: - Ti! Proao je i kraj mene, ali me nije pozvao. Pozvao je mladog seljaka, koji je iza mene stajao. Zato je ba njega izabrao, koji nije imao nikakve krivice i koji je doveden sa stotinama drugih iz svog sela samo zato, to je pravoslavne vjere ? Zato nije mene izabrao, koji sam nosio lance na nogama, znak, da sam tei politiki zloinac? A mogao sam. uostalom, biti i Srbin i idov. Na meni nije pisalo, da sam Hrvat, niti je to Marii znao. Ta on osim Azaevca, Smanje i 5 do 6 agenata nije u toj nepreglednoj gomili nikoga poznavao. Marii je polako prolazio kraj dvoreda i odluivao o ivotu ili smrti pojedinaca. Prolazio je glatko obrijan, namirisan -- nedjelja je -- s brkovima a la Menjou. - Ti! I ovaj put odveo je oko 500 zatoenika. Pisari su neumorno upisivali generalija, povorka je muklo
www.krajinaforce.com

kretala prema lanari. Nitko od preostalih logoraa nije zamolio Mariia, da i njega povede. Nakon razlaza nije nastupilo olakanje. Ljudi su posjedali na zemlju ili se povukli muke pod strehn. Mnogi su jecali; odveden im je brat, otac, sin. Sunce je ve poelo zalaziti, noge su se umorile od stajanja. Prije veere odreen je i trei nastup. Sada po vjerama. Katolici i privilegirani momci iz Orahova nisu morali nastupiti. Odvedeno je jo oko 200 logoraa, meu njima i Omerov brat Hasan mezimac starog oca, kadije iz Tenja, koji mu je upravo danas poslao u paketu slatkih gurabija, meda, oraha i suhih ljiva. I jo jednom pojavio se Marii, u pratnji Kordia. s velikom kuvertom u ruci. Stigla je odluka iz Zagreba: etrdesetorica krnih momaka iz Orahova i etvorica slovenskih sveenika polaze u Njemaku na rad. etrdesetorica mladia, koji su danas u podne skladno pjevajui marirali na elu kolone, to je dolazila s nasipa, da provedu nedjelju popodne u odmoru i u stvaranjii planova o bliskoj slobodi, koja im je obeana. Teka je bila no, koja je ubrzo rairila svoja tamna krila nad logorom, to je mukom utio. Nije se ula ni psovka redara, I oni su se povukli. Miruju. Cijele noi kripala je skela. Iz Gradine dopiralo je svijetlo. Uinilo nam se. da ujemo kroz no muklo udaranje i otre krikove rtava, koje su se ru57

ile pod zloinakim maljem, no to je bila sigurno raspaljena mata, jer je Gradina daleko. Nazifa, koji je radio u Gradini, potjerali su u podne u logor. Znao je, da se ustae i od uasa napola ludi Cigani-slobodnjaci spremaju na gigantski posao. Trebalo je umlatiti oko 1.500 ljudi i svui im odijela. I to se sve desilo na svetu nedjelju, pod nasmijeenim oktobarskim suncem godine 1942.

58www.krajinaforce.com

39

NEDJELJNE MEDITACI JE Opet je nedjelja, potkraj oktobra. Jo uvijek ima sunca, po danu je toplo. Leim na travi u ciganskom logoru, koji od mog imenovanja za njegova pisara uope vie nije dolazio u funkciju. Umjesto njega neumorno je radila Gradina. Nedaleko mene sjedi Omer. Skinuo je koulju i neobino ozbiljna lica trai ui. Po rubovima ih uvijek moe nai. Zovemo ih podmornicama, neto zbog duguljastog oblika, a neto i zbog toga, to se sakrivaju \i avovima rubova na rublju. Imaju izvrsnu zatitnu boju: bi jele su, skoro prozirne. Odaje ih samo crna toka u sredini, kao ograeni sredinji dio palube na podmornici. Bojimo ih se panino zbog pjegavca, koji prenose, a koji ve hara nemilice po logoru i kosi svaki dan na desetke logoraa. Tek sam deset dana u logoru i skoro sam se posve navikao na altamirske uvjete ivota u njemu. Navikao sam ve da gladujem, da jedem prijesne. neoljutene i gnjile krumpire, da puim suho vrbovo lie u novinskom papiru, da se ne pel-em, da pijem smrdljivu, tifozmi vodu, da gledam Mariia, kako svakodnevno, iz sporta, ubija pitoljem po nekoliko logoraa, koji su negdje usput pobrali ka-' kav odbaeni krumpir ili klip kukuruza, da hodam u lancima. Danas mi se ini upravo nevjerojatnim, da je nekada postojao obiaj, da se jede iz istih tanjira. Pitam se, da li je zaista potrebno, da ovjek jede vilicom i noem, kad je za sve dovoljna
60
www.krajinaforce.com

i limena kaika. Oigledno je, da je pribor za jelo glupa predrasuda. Evo, ja nosim svoju staru limenu porciju, crvene boje, od koje je otpala gotovo sva caklina, i koju nisam za ovih deset dana ni jednom isplahnuo. na uzici oko pasa, a kaiku, koju nakon jela pomno obliem, stavljani u stranji dep od hlaa i mirna Bosna. Jedino sadraj porcija ini se da nije predrasuda. To osjeam, kad ujutro pijem kukuruzni aj, u podne, kad jedem krumpirovu juhu, u kojoj ponekad pliva komadi konjskog plua ili komadi dlakavog mesa, i naveer, kad jedem puru. Ne mogu to pojesti, ako prethodno prstima ne zaepim vrsto nosnice. Moda je to razmaenost, koje e s vremenom takoer nestati. Navikao sam i na svakodnevne nastupe, s kojih Marii odvlai na stotine rtava u Gradinu. Ne bojim se ak ni smrti, jedino se ne mogu oteti paninom strahu s pomisli na eljezni malj, koji je u Gradini ve punih deset dana u stalnom pokretu. Pomisao na malj kida mi ivce i dovodi me na misao, da ukradeni kakav krumpir, pa da me Marii metkom oslobodi panike Gradine. Ponekad, kad vidim, kako se po horizontu sklize putniki vlak s vagonima, u kojima sjede putnici, dolazi mi, da postimnjam u realnost viene slike i da povjerujem, da je to samo vizuelna varka, fata morgana. Jedva mogu vjerovati, da izvan logora ima ivota. ivota, koji bi se mogao odvijati po drugim zakonima nego po onima, to ovdje vladaju. L jednome sam siguran: uspije li faizmu da pobijedi silnu, ali jo razjedinjenu snagu naroda, postojat e u Evropi samo dvije klase ljudi: aka uniformiranih zlikovaca, koji e dorukovati krv, a ruati i veerati mozak i srce one druge, goleme klase golorukoga naroda, koji e poput nas sjediti
61

iza bodljikave ice, piti kukuruzni aj, jesti gnjile krumpire, stajati u nastupu pred krvolocima Mariieva i Matkovieva tipa, ropski i krvavo raditi pod sjenom uzdignutog malja i u beskrajnim noima razmiljati o besmislenosti ivota, a to, znam, da je nemogue zamisliti. I znam, pouzdano, da e se narodna snaga, makar i u zadnji as, sjediniti i stresti sa sebe krvave parazite. A to, to bih htio vidjeti. Samo vidjeti i povui se u tamu zaborava, jer bih tada znao, da nisam uzalud ivio. Safveta nema vie meu nama. Njega su digli i odveli preksino, za vrijeme veere. Otiao je u zvonaru zajedno s mojom kaikom, koju sam mu posudio, da pojede puru. I nije se cijele noi vra^ tio. Ni sutradan. Sino mi je Nazif sav izbezumljen priao, da je vidio, kako ga dvojica ustaa vode, i kako ga je jedan od njih zaklao pod nekom vrbom, koju je dobro zapamtio. Bio je udaljen od prizora svega 20 metara. Klao je Bonzo i napio se Safvetove krvi. Nazif je noas spavao kraj mene, na Safvetovu mjestu. Morao sam ga nekoliko puta buditi, jer je u snu vikao. Teko osjeam gubitak Safveta. Sjeam se njegova krupnog, boleu i patnjama nagrizenog tijela, mekanog glasa, kojim je govorio o svojoj Milici, s kojom se tek pred est mjeseci vjenao. Sjeam se i njegove vrste vjere, da e se iz ovoga pakla izbaviti i osvetiti se za sve muke i ponienja, kojima je bio izvrgnut. Nazif zna, gdje mu se nalazi grob, i pokazat e mi ga, bude li preivio. A hou li ja preivjeti? Sjeam se Belbenoitove knjige Suha giljotina, koja je opravdano uzbudila cijelo kulturno ovjeanstvo u opisivanju fizikih i duevnih muka, kojima su izvrgnuti kanjenic: francuske kanjenike
62
www.krajinaforce.com

kolonije Guavane, te gnojne i gnusne rane na velianstvenom stablu francuske kulture. ta su te muke u usporedbi sa stvarnou jasenovakog logora III C, gdje su ivjeli logorai, koji nisu nosili na sebi nikakve krivice, u stalnom oekivanju, da e svakog idueg trenutka biti izvrgnuti najbestijalnijem mrcvarenju i ubijanju, kakvo se ve odavna ne prakticira ni u ikakim klaonicama stoke, i gdje je samo jedan od hiljade imao anse, da e kroz dvijetri godine uspjeti da sauva ivu glavu. Sjeam se moga podvornika ure iz Zagreba, koji je pred par mjeseci pobjegao u partizane, i s kojim sam se sastao u podrumu na trgu Kulina bana. Vrio je kurirsku slubu i na terenu je bio uhvaen od ustaa. Prije no to su $a poslali u Zagreb na presluanje, zabavljali su se s njime Milo, Matkovi i Bonzo u Jasenovcu, u znamenitoj zvonari. Iskidali su mu sve nokte na rukama i nogama, izbili zube, rezali tabane, provlaili iglu s koncem kroz oba muda i palili ga usijanim eljezom toliko, da mu se cijela epiderma na leima odvojila od tijela. Na tijelu nije imao moda ukupno ni pola metra povrine, koja se nije sastala s usijanim eljezom modernih kanibala. Nasip je zavren u srijedu. Od toga dana odlaze na nasip samo manje grupe, za koje se jo nae kakav zavrni posao. Ostali se bez posla vuku po logoru. Za zapovjednitvo nastao je problem ljudstva u logoru III C. Neke strunjake moi e zaposliti u svojim obrtnim i industrijskim radionicama. Neke su ve odveli na ciglanu, ali kuda e s najveim dijelom logoraa, koji se sastoji od seljaka, nestrunih radnika i intelektualaca? Dolazi zima, prestat e svi vanjski radovi, osim u umi. Nemaju rauna da badava hrane trutove. Rjee63

nje je na dlanu: potamaniti ih kao takore. Marii je dobio nalog, i on ga izvrava na najvee zadovoljstvo, zapovjednika Matkovia. Ve nas je prepolovio, ali nas jo uvijek ima dosta, previe. Tu neki dan imao sam ast upoznati jednoga od najistaknutijih logorskih heroja, ustakog satnika ing. Piccilija. O njemu je latrina javljala da e uskoro postati ministar graevina u Pavelievoj vladi. Za ministra Pavelieva kabineta imala je ta zvijer zaista sjajnih kvalifikacija. Ve i ovako, kao skroman zapovjednik ustake radne slube, instalirao je u Jasenovcu primitivnim sredstvima jeftin krematorij, koji po efektu nimalo ne zaostaje za onim u Oswiencimu. ta li bi taj ovjek mogao tek postii, da sjedi u fotelju ministra graevina! Zaletio se, dakle, neki dan taj dobrotvor i u na logor s leicom oko vrata i s tankom trstikom u desnici. Pratio ga je kolos, ustaki vodnik, nekada mesar i krmar, Hirschberger, sada zapovjednik vatrogasne ete u Jasenovcu i pasionirani muitelj zvonare. Nosio je uvijek sa sobom gvozdenu pritku, presvuenu gumom. S ovom pritkom raskolio je mnogome logorau glavu u zvonari. Piccili je teturao pripit po logoru i u jednome momentu zapleo se u noge nekog logoraa, koji je ispruen spavao nedaleko od kuhinje. Razbjenjeli ministar opleo je dumanski logoraa trstikom po licu. Taj se tre iz sna, skoi uz vrisak, otme Picciliju trstiku i svojski vrati udarac, odbaci trstiku i nagne u bijeg. Histerina vika Piccilija alarmirala je redare, koji su ubrzo dohvatili nesretnika i krvava od batina dovukli pred uvrijeenog satnika. Hirschberger je povalio logoraa potrbuke i stao ga ivinski udarati svojom strahovitom batinom. No Piccili
64
www.krajinaforce.com

je htio sam, da se osveti zbog nanesene mu neuvene sramote, istrgnuo je zapanjenom Hirschbergeru batinu iz ruku i nastavio kao pobjenjela zvijer da udara jadnog logoraa, koji je rikao od boli. Nikada u ivotu nisam uo tako strahovito zapomaganje, kakvo se izvijalo iz prsiju rtve. Piccili je tukao, tukao beskrajno dugo, a Hirschberger je gazio tekim izmama glavu rtve. Lice rtve bilo je ve posve izoblieno, na njemu se vie nisu razlikovale oi, usta, nos. Sve se pretvorilo u krvavu, razderanu masu mesa. Odijelo se na nesretniku raspalo, a iz rasjeenog tijela, ve posve crna od tekih udaraca, tekla je zgusnuta, ljepljiva krv. Ali tijelo se nije predavalo. Udarci su neprestano padali, sve gue, a tijelo se jo uvijek trzalo, i krikovi su parali gluhu tiinu, koja se ukoila nad logorom. Konano se ipak tijelo umirilo. Na podu leala je masa krvavog mesa i razderanih krpa. Desna je noga bila ispod koljena slomljena. Iz crne krpe, koja je nekad bila sastavni dio hlaa, virila je slomljena, krvava cjevanica. Les je trebao da ostane izloen na muilitu 24 sata, kao memento ostalim logoraima, no sutradan ga nismo vie nali na mjestu. Nakon duge i svestrane potrage naena je iva leina toga neshvatljivo vitalnog ovjeka sakrivena ispod gomile vrbova granja, koje je sluilo za potrebe logorske kuhinje. Marii mu je milostivo skratio muke jednim revolverskim metkom. Trebalo bi se to prije maknuti iz logora III C i prijei na ciglanu, u obeanu zemlju, za kojom svaki od nas udi. Domoi se ciglane bilo je nama isto, to je Belbenoitu bilo doepati se Trinidada. Samo to je Trinidad znaio slobodu, a ciglana je
5 Grad mrtvih

grimizna baraka, zbog koje se bjealo na Trinidad. Juer me je Marko na prolazu opet uvjeravao, da je moj premjetaj na sigurnom putu, pitanje dana. Lanci me peku na nogama, ne zato, to su se urezali u meso fizikih boli skoro i ne osjeam nego zato, to nas od 400 lanara ee po logoru jo samo pet.

PER ASPERA AD ASTRA Nakon 14 dana paninog ivota uspjelo je prijateljima da me izvuku iz logora III C. Sa mnom je izaao i Alija, dok su Tomo pa Omer te mnogi drugi vrijedni drugovi i dalje ostali u brlogu logora III C. Alija i ja smijali smo se i istovremeno plakali od sree, kad nam je ica logora ostala iza lea. Alija je bio premjeten kao geodet u graevinsku grupu. Spavat e u potkrovlju upravne pisarne, u novoj zgradi nasuprot zapovjednitvu, a obeano mu je, da e dobiti i grupniku hranu, t. j. etverostruki obrok kruha i mnogo ukusniju kazansku hranu od obine, logorake, koja se ni na ciglani (radnom logoru) ne razlikuje mnogo od one, to smo je uivali u logoru III C. Grupniku hranu dobivaju t. zv. grupnici, t. j. efovi raznih radnih grupa i neki, osobito vrijedni strunjaci, dakle oni, koji imaju relativno najlake uvjete rada i koji ni izdaleka ne troe toliko energije, koju treba nadoknaditi, kao to je troe teki manuelni radnici, na pr. transportni i umski. Oni rade veinom sjedei, u kancelarijama, a ipak dobivaju etverostruki obrok kruha. Ta socijalna pravda nije ila u glavu ni mnogom ustai. Tako mi je jednom, poslije, neki arkar razoarano rekao: - Ma sve ti je to isto kao i prije. Tko najmanje radi, najvie zarauje.

66
www.krajinaforce.com

67

Ja sam bio dodijeljen logorskoj bolnici u svojstvu bolniara. Nikada prije toga nisam znao, koliko je to zvanje teko i odgovorno, pogotovo u prilikama, pod kojima smo ivjeli. Na izlazu iz logora III C doekao me je Marko, sav sjajui od sree. Zagrlili smo se i obeali, da se vie ne emo rastajati. Na prvom koraku u novi ivot naiao sam na Zagrepanina, doktora Nikolu, koji je isposlovao, da mi skinu okove. Gurnuo mi je u dep aku cigareta te me nahranio mlijekom, maslacem i pekmezom. Bio je to jedan od najboljih drugova, to sam ih u logoru sreo. Bio je ovjek, koji je uspio i kod ustaa stei izvjestan autoritet i iskoriavao ga, da ublai bijedu logoraa. Zalagao se i brinuo za svakoga i nije se bojao da se zaleti ak u zapovjednitvo, koje su logorai uvijek sa strahom zaobilazili. Na alost, Nikola je ve sutradan, s jo nekolicinom lijenika, apotekara i pomonog osoblja, napustio logor i preselio se u novo osnovanu ustaku bolnicu u mjestu, kojom je upravljao ustaki natporunik, kasnije satnik, doktor Marin, nekadanji logora. I tamo, u Jasenovcu, radio je Nikola neumorno za logor. Njegovi rijetki posjeti logoru bili sii za nas, koji smo ga poznavali, prave svetkovine. Javio sam se svom grupniku u ambulanti. Kako je dubok dojam na me uinila primitivna i u svemu oskudna ambulanta u jednoj od dvije bolnike barake, u junome dijelu logora! Kroz ova tri mjeseca tamnovanja po podrumima i u logoru III C izgubio sam svaki pojam o kulturnom ivotu i nisam se mogao dovoljno nadiviti slici malene ambulante, u kojoj su neumorno radili lijenici u bijelim keceljama, gdje su se u ormarima caklili poniklovani instrumenti, i gdje se moglo do mile
68
www.krajinaforce.com

volje i punini grudima udisati miris jodoforma i etera. Udisao sam ga s istinskim zadovoljstvom. Bio sam toliko ushien slikom, te nisam ni opazio pred vratima ambulante dugaki red mravih logoraa obuenih u prljave dronjke, veinom bosih, oiju upaljenih od groznice. Bilo ih je, koji su se jedva drali na nogama, bilo ih je sa slomljenim ekstremitetima, s irevima na vratu, promrzlih nogu. Lijenici i bolniko osoblje spavali su u junom dijelu barake bolnice br. II. Taj je dio bio od bolnice odvojen drvenim zidom, koji je proputao svau, psovke i jezivo stenjanje bolesnika. Zapovjednik barake bio je neki doktor Mirkovi iz Zagreba, ovjek neobino pedantan, koji je mrzio nered i prljavtinu. U svojoj pedanteriji iao je tako daleko, da se netrpeljivo odnosio prema prljavim i smradnim bolesnicima, to su leali u bolnici, i pokazivao im svoje gaenje bez ustezanja i svakom prilikom. Nije mislio, da logorai ne mogu da odre bilo kakav red i istou tijela, jer za to nije bilo ni najprimitivnijih uvjeta, a bolesnici, koji su leali u bolnici, bili su vie mrtvi nego ivi i nisu se mogli ni okretati na svojim tvrdim leajima. Mirkoviev osjeaj za istou nije mogao podnijeti moj ciganski izgled (bio sam jadno prljav, blatan i poderan), te je moj dolazak u stambenu bolniku baraku doekao glasnim negodovanjem i hladnim neprijateljstvom. Tek kad sam od kue dobio paket s istim i urednim skijakim odijelom i cipelama, pa kad sam umiven, obrijan i dobro obuen poprimio izgled drutvenog bia, pale su kod Mirkovia sve ograde, to su nas dotad vidno dijelile. Spavalo se u drvenim boksovima na kat, svagdje po dvojica. U baraci spavalo nas je ukupno oko
69

trideset, i bilo je dovoljno mjesta za sve. Ja sam leao u gornjem dijelu. Dobio sam dva pokrivaa i jastuk. Jedan pokriva stavio sam na dasku, da mi bude meke, a drugim sam se pokrivao. Jozo mi je donio kako je obeao i drugu Doriinu sliku uokvirenu u jasenovo drvo. Objesio sam je iznad boksa. U sredini sobe stajao je dugaak sto s dvije klupe, na jednome zidu komoda, u kojoj smo drali porcije i zalihe hrane iz paketa. Imali smo ak i elektrino osvjetljenje. Ovdje je bilo i mogunosti, da se ovjek redovno svako jutro umiva, pa je tako i moja etkica za zube dola do upotrebe. Mislim da nije potrebno naglasiti, kako me je nevieni komfor moga novog stana opio, i sa kakvom sam tupom tugom mislio na naputene drugove u logoru III C, koji su morali spavati obueni, tako rei pod vedrim nebom, u pilovini punoj buha, i koji nisu imali prilike ni jednom na dan da operu ruke. Za stolom se naveer igrao ah, karte, ili se itala struna, medicinska literatura. U jednom pretincu komode bile su i dvije ilegalne beletristike knjige: Vinetoxi od Karla Maya i Krleini Eseji. Stanovnici bili su najveim dijelom idovi. Drutvo se iz poetka dralo prilino rezervirano prema meni, no uskoro se naviklo na me i primilo me u svoj lijeniko-bolniarski ceh. Ipak, drutvo je po svome gledanju na svijet bilo toliko heterogeno, da se o kakvu zajednikom ivotu zapravo nije moglo ni govoriti. ivjeli smo tamo, kao u kakvu hotelu, posve individualno, u dobrim susjedskim odnosima. Nismo imali zajednikih interesa ni podudarnih elja, a zajedniki nam je bio samo teak posao, koji smo svi zduno vrili od
70
www.krajinaforce.com

ranog jutra do kasnog mraka u bolnici i ambulanti. Meu lijenicima isticao se strunom spremom, inteligencijom i portvovan jem grupnik doktor picer, primarius sisake bolnice. Stari Konforti krojio je po cijeli dan povoje iz starih krpa, to ih je dobivao iz logorskog skladita. Austrijski emigrant Pohorilo, profesionalni masseur, nije nita radio besplatno, nego je za svoje maserske usluge, koje je prodavao ustakim oficirima, bolesnicima i otmenijim logoraima, dobivao cigareta i ivenih namirnica. Zaraivao je sjajno i bio u Jasenovcu najbolje situirani logora. U svojoj konatoj utoj torbi nosio je i finih sapuna i alge i francuskog eau de cologna. Najvitalnija linost barake bio je bolniki pisar Ozren, neobino jako svinutog nosa kao u papige, osvjedoeni ideolog korporativne drave. On je u korporativnoj dravi vidio jedini mogui spas budue Jugoslavije i autoritativno joj proricao takav razvoj. Bio je o svemu najtonije informiran te jedan od osnivaa i-urednika agencije latrine u icama radnog logora. Toj svojoj novinarskoj agilnosti moe zahvaliti, to su ga jedne veeri odvukli u zvonaru, odakle se vie nije vratio. Od bolniara najvedriji je bio sarajevski idov Sado, inae magister farmacije. I on je ovamo doao iz logora III C. Taj ovjek, vjeno nasmijan i dobre volje, ma da mu je logor progutao enu i dijete, bio je dua bolnice I. gdje je neumorno dvorio i tjeio bolesnike. Bio je toliko omiljen kod pacijenata, da je ve sama njegova prisutnost bila jedan od vanih elemenata ozdravljenja. Bio je ujedno i ahovski prvak stambene barake.
71-

U lijenikom kadru bio je interesantna linost neki idov, emigrant iz Graza, kome sam zaboravio ime, i koji nije znao ni rijei hrvatski. On je bio doktor prava, ali se prilikom dolaska u logor deklarirao kao doktor i Bio dodijeljen u bolnicu. Lijenici su naime zbog svoje strunosti - - koja moe i ustai posluiti, a i sluila je esto uivali izvjesne privilegije i mogli skoro sa sigurnou raunati, da ne e biti likvidirani, ako nisu politiki istaknuti, sve dotle, dok logor postoji. Pravnici pak smatrani su izrazitim parazitima, ija strunost nije u logoru nikome bila potrebna, te su, prilikom likvidacije, ranirali uvijek na prvom mjestu. Na se sijedi emigrant izvrsno snaao u novoj funkciji. Bijela kecelja i bijela kapica stajale su mu izvanredno uvjerljivo. Baratao je termometrom i stetoskopom tako vjeto i dijelio aspirine i carbo animalis tako profesionalno, te siromani pacijenH nisu nikada posumnjali u njegovo visoko medicinsko znanje. Zvali su ga ak, zbog posve bijele kose. profesorom. Njegovi kolege uvali su se, da ga ne desavuiraju, i priskakali mu redovno u pomo, ako je stajao pred kakvim kompliciranijim sluajem.

U DOMU UMIRANJA Bolnica se sastojala - - kako sam ve u prethodnom poglavlju spomenuo od dvije barake: bolnica I. i bolnica II. U bolnici L, koja je bila otmjenija i imala gvozdene krevete sa slamaricama, jastucima i pokrivaima, a u kojoj su leali kanjeni ustaki agenti, ugledniji logorai i laki bolesnici, bio je juni dio odreen za ambulantu. Juni dio bolnice II., u kojoj nije bilo kreveta, nego drveni boksovi bez slamarica, bez jastuka i bez pokrivaa, te u kojoj je umirala logorska raja i najtei bolesnici, bio je zauzet kao stambena prostorija bolnikog osoblja. Ambulanta je radila od ranog jutra do kasnog mraka, jer se svakog dana javljalo na stotine bolesnika, to ih je valjalo pregledati, upisati u bolesnike knjige, odrediti im mjesta u bolnici ili im dati koji dan potede, lijeiti ih ambulantno, operirati ili cijepiti. U ambulanti je vrvjelo kao u konici. Zbog pomanjkanja prostora i vremena vrilo je pet, est lijenika svoju dunost istodobno. Nije bila rijetkost, da se jedan pacijent, kome je zubar u jednome kutu upao zub, iza glasa derao, a istovremeno su drugome na operacionom stolu, pod eterom, amputirali nogu. Treemu su istili duboki ir na vratu, a jo dvojica sjedila su na stolicama i mjerila temperaturu. U ambulanti je bilo uvijek osam do deset pacijenata. Lijenici su se trudili
73
www.krajinaforce.com

72

zaista svojski, da pomognu bijednim logoraima, ali sredstva, s kojima su raspolagali, bila su vie nego skromna. Bolnika je apoteka bila veoma siromana, a bolesti u logoru veoma rairene i raznolike. Internacionalni crveni kri iz eneve slao je dodue Jasenovcu redovno itave sanduke lijekova i specijaliteta, ali su ti uvijek svravali u apoteci ustake bolnice, i samo je izuzetno koji dio zalutao u logorsku bolnicu. Obje bolnike barake mogle su primiti najvie 120 bolesnika, a lealo je u njima uvijek do 300. U bolnicu su se primali samo najtei bolesnici, oni, koji nisu vie mogli hodati, i oni, koji su imali preko 40 stupnjeva Celsiusa temperature. Da ti dobiju mjesta u bolnici, trebalo je izbaciti kojeg rekonvalescenta, koji se tek izlijeio od kakve teke bolesti, i kome je bilo potrebno jo najmanje 14 dana bolnike njege. Rekonvalescenti su dobivali nekoliko dana potede i imali su pravo da za to vrijeme lee u svojoj stambenoj baraci. Svake pak nedjelje jednom upriliavalo je zapovjednitvo logora ienje bolnice. Svako jutro predavao je bolniki pisar pismeni raport zapovjednitvu s brojnim stanjem bolesnika, dijagnozom i tokom bolesti. Jednom nedjeljno dolazio je od zapovjednitva kakav oficir ili podoficir i proitao listu bolesnika odreenih za specijalno lijeenje. Nitko od tih bolesnika nije imao iluzija o tom specijalnom lijeenju: svi su predobro znali, kuda ih vode. Kako veina bolesnika nije mogla sama, bez pomoi, hodati, odnosili su ih grobari u zvonaru, gdje su im. iako nesposobnima da se kreu vlastitom energijom, vezali ruke gvozdenom icom i odvozili ih skelom u Gradinu.
74
www.krajinaforce.com

Za vrijeme moje bolniarske prakse u bolnici II. leao je u jednome boksu djeak od 15 godina. Bolovao je od tromboze. Obje su mu noge bile sablasno oteene, i bolest se iz dana u dan komplicirala. Konano mu se stvorio novi trombus u pluima, i lijenici nisu vjerovali, da e ozdraviti. Leao je i podnosio hrabro uasne boli. Jednog jutra ulazi u bolnicu vodnik Alaga s listom bolesnika za specijalno lijeenje u ustakoj bolnici. Medu ostalima prozove i maloga: - Mili Stankovi. Stajao sam kraj njegova boksa utonuo u otrovne misli. Prenuo me svjei alt djeaka: Umro je noas. Alaga ga je precrtao iz popisa i otiao sa sakupljenim plijenom. Mili je i dalje ostao u bolnici i -- udom ozdravio. Ne znam, meutim, kako je svrio, jer sam ga kasnije izgubio iz vida. Svakako, ovakvo prisustvo duha bilo je u historiji logora sasvim izuzetna pojava. Logorski ivot, garniran svakodnevno masovnim ubojstvima, stvorio je takvu paninu psihozu, te ovjek nije bio kadar da hladno prosuuje i analizira svoj poloaj, pa da vlastitom snagom i intuicijom pokua da ga popravi i da se suprotstavi elementarnoj sili, to se sa svih strana na nas ruila. Sve se preputalo igri sree i sluaja. Tako mi se na primjer danas ini upravo nevjerojatnom injenica, da se od onih nebrojenih gomila logoraa, to su ih odvodili vezanih ruku u Gradinu, nije gotovo ni jedna pobunila i nastojala, makar i zubima, da to skuplje proda svoje ivote. Priali su mi, da se samo jednom neka grupa Cigana, negdje poetkom 1942., pobunila i navalila
75

na strau. Bili su naravno likvidirani mecima iz puaka i mitraljeza, kojom je prilikom stradao i velik broj logoraa u samom logoru. Od bolesnika, to su leali u bolnici, bolovala je preko polovica od pjegavca, ostali od kaheksije, potpune fizike iznemoglosti, trbunog tifusa, di~ zenterije, tekih pojava avitaminoze, tuberkuloze i drugih bolesti. U bolnici II. leala su po trojica u jednome boksu, a svaki raspoloivi prostor na podu zauzimali su bolesnici, tako da je lijenik ili bolniar u slubi morao da preskae preko ispruenih tjelesa. Leali su obueni, na golim daskama. Samo rijetki imali.su dijelove posteljine. Veina je stavila pod glavu kakav odjevni predmet i porciju za hranu. Po sredini uzdunog zida, pod prozorom, stajalo je limeno btire, t. zv. kibla, gdje su logorai obavljali nudu. Samo je malen broj mogao doprijeti do kible, budui da je veina bila fiziki preslaba, da bi mogla do nje dopuzati. Ipak, bila je stfilno zauzeta, jer su gotovo svi bolesnici, pored osnovne svoje bolesti, patili od uasnog proljeva. Kibla, koja je sadravala oko 50 litara, praznila se dvaput dnevno. Veini bolesnika morali su bolniari davati none posude, i to je bio posao, koji je apsorbirao itavog bolniara zc cijeli dan. Ogranieni broj nonih posuda bio je u stalnom pokretu, bez stanke. Mnogi bolesnici nisu imali vremena da doekaju posudu ili je pak nisu ni traili, jer su leali rezignirani ili bez svijesti. Te je trebalo prati i suiti. Neopisivi talas smrada kruio je po zaguljivoj prostoriji bolnice. Nije bilo naina, da se paralizira taj nepodnoljivi smrad ljudskih izmetina, koji je bio potenciran zadahom neopranih tjelesa i gnojnih rana mnogih bolesnika. U tome smradu va76
www.krajinaforce.com

ljalo je i jesti i provesti cijeli dan, esto i cijelu no. Tek kad bi ovjek od omaglice poeo da gubi tlo pod nogama, izlazio bi na as van, da udahne malo svjeeg zraka. Hrana je bila obina, logorska: pura i. juha od krumpira (oljutenih) i 15 dkg kruha. Samo ujutro oko 10 sati, dobivali su bolesnici au mlijeka. Bio je to dar ekonomije, no katkada je mogao podmiriti samo polovicu bolesnika, pa se moralo pomijeati s vodom, da bi svaki bolesnik dobio svoju au. Slobodan je pored bolnice zasadio komadi zemlje raznim povrem i namjeravao ovim da upotpuni jednolinu hranu bolesnika. To povre . svravalo je redovno u ustakoj oficirskoj menai, a samo je lie dolazilo u centralnu logorsku kuhiuju za bolesnike. I ta vitaminska hrana bila je skuhana samo na vodi, bez ikakova zaina i bez soli. Jedne noi bio sam deuran, u polurasvijetljenoj prostoriji bolnice II. Bila je veoma hladna no, koja je prodirala kroz pukotine na daskama. U velikoj posudi kuhao sam aj od lipova cvijeta i dijelio ga bolesnicima umjesto vode. Oko devet sati naveer dio je bolesnika spavao, a neki su vikali od boli, zazivali majke, ene. Neki se molili bogu, drugi uasno kleli stisnutih zubi. U bolnici je vladala uznemirena graja. Bili su puni elja, koje sve nisam bio kadar ispuniti. Dodavao sam nebrojeno puta none posude, toio aj u prljave porcije, vodio pokretnije bolesnike na kiblu, dodavao vodu, pokrivao one, to su paljeni vruicom odbacivali pokrivae i trgali odjeu sa sebe, umatao u prnje one, to su cvokotali zubima od zimice.
77,

Vode ... - - stenjao je jedan. - Kiblu! Brzo, brzo ... urio se drugi. Trei je sjedio go u boksu, tresla ga je vruica. Izmjerili mu temperaturu: 41 C. Pruao je prema meni ruke i prinosio prste suhim ustima. Nije mogao govoriti, samo su mu se tresle vilice. Molio je vode. Po nalogu lijenika nisam mu smio dati vode. Donesoh mu aja. Prinio ga drhtavih prstiju ustima, pokuao i odgurnuo ga s gaenjem, tako da se prosuo po susjedu, koji je gadno psovao. - Vode . . . hripao je s mukom bolesnik. Objanjavao sam mu uzalud, da mu po nalogu lijenika ne smijem dati vode, jer da bi ona mogla loe djelovati na tok bolesti. Gledao me moleivim oima i sklapao ruke te neprestano pokazivao prstima na suhe, ispucale usne. Konano mi se uinilo ludim, da toliko muim ovjeka, kome vjerojatno i onako nema spasa. Ta to uope vie nije bio ovjek, nego na smrt bolesna nijema ivotinja, koja samo svojim beskrajno izraajnim oima moli kap vode, da namoi usne, to gore. Pruim mu pola ae ledene vode, koju on za tren iskapi. Zadovoljan, to sam mu ispunio moda posljednju elju, pogladim ga njeno po kosi i zavirim u oi, koje su molile: jo. Ne, on nije ugasio e. e se udvostruila, voda je ishlapila na silnoj vatri, to je izgarala u grlu, pluima, srcu. Donio sam mu punu au, pa jo jednu, jo jednu ... Oi su iza svake ae molile jo. Ispio je ve litru, dvije, a e je neprestano rasla i traila sve nove koliine vode. Morao sam prekinuti i pobjei od tih oiju, koje su me neprestano sve do pred zoru traile. Tada su se ugasile.
78

Bolesnik kraj vrata, koga je muio proljev, silazio bi svakih pet minuta s boksa i ruio se na noni sud. Bio je mlad, a napola kostur. upak mu je bio sav krvav, izjeden od dizenterije, oi teke od umora. Ovo je ve etvrta no, kako ne spava i kako svakih nekoliko minuta silazi uz uasno stenjanje s boksa. Dok bi silazio, curio je iz njega krvav izmet. Ove noi silazio je s boksa 112 puta, a onda se umirio. Umro je skoro uguen od crijevnog izmeta, kojega je njegov leaj bio prepun. Jedan je pomahnitao i poeo kidati odjeu sa sebe. Probudio sam profesionalnog bolniara Meha, koji je spavao u baraci, da mi pomogne i savjetuje, to da uinim s bolesnikom. Trebalo ga je vezati za krevet, jer nismo imali luake koulje. Prilikom vezivanja ujeo je pomahnitali Meha za nogu. Sutradan je primio injekciju od lijenika i posve se umirio. Moglo se ak s njime i razgovarati. Nije se sjeao svoga sinonjeg ispada. Predveer je umro, a da toga nitko nije ni opazio. Nedaleko od njega, na podu, leao je teak bolesnik. Bolovao je od tuberkuloze. Svakog sata molio me, da mu izmjerim temperaturu. Oko. tri sata ujutro pozvao me k sebi i zamolio: Ima li, brate, jednu cigaretu? Zaustio sam, da ga odbijem, no on me je prekinuo: - Znam, da ne smijem puiti, da je lijenik strogo zabranio. Plua. Ja ovdje leim ve sedam dana na podu, kao pae. Sluao sam sve lijenikove savjete i nisam uinio nita, to bi mi moglo nakoditi. No sada znam, da ne u doekati zore, i imam samo jednu elju: da popuim cigaretu. Govorio je teko. Znao sam, da govori istinu. Oi su mu udnovato sjale. Bio je neobino miran. Dao
79

www.krajinaforce.com

sam mu cigaretu. Nikada jo nisam vidio ovjeka, koji bi znao s veini zadovoljstvom puiti. Uvlaio je dugake dimove i isputao ih polako, u kolutovima i s prekidima. Zadovoljstvo mu se caklilo na licu.

Dok je puio, priao mi je o svojoj nesrei i o svojoj velikoj ljubavi prema mladoj eni, koja je ostala u Zagrebu u oekivanju djeteta, to se rodilo prije dva mjeseca i dobilo ime Nenad. Uhvaen prije sedam mjeseci s nekakvim letkom, osuen svega na tri mjeseca, u bolnicu doao, kad ve nije mogao na nogama stajati. Bravarski je pomonik i radi u lanari. Pria - - slina hiljadama iz logora, neobina po tome, to je upravo danas stiglo pomilovanje, a on lei na umoru i ne e moi vidjeti ni ene ni svoga Nenada. - Hvala za cigaretu! Stisnuo sam mu vrsto pruenu, vlanu ruku. Guilo me u grlu. Nisam se udaljio ni dva koraka, kad me zaustavi silan kaalj s poda. Bravar se malo pridigao i podboio lijevom rukom glavu, a desnom je nastojao da zadri krv, to je kuljala u irokom mlazu iz usta. Prestraenim pogledom pratio je krv, koja je niz ruku tekla u rukav. Bio mu je to zadnji kaalj.

6
www.krajinaforce.com

Grad m r t v i h

81

POTEMKINOVA SELA Par dana nakon moga nastupa u bolnici izala je okrunica upravne pisarne, kojom se svi grupniei pozivaju logorniku Wieneru na sastanak, gdje e primiti sve potrebne upute za ureenje logora i doek nekakve komisije, koja ovih dana dolazi da pregleda logor. Agencija latrina smjesta je poela neumorno raditi i publicirati fantastine i kontradiktorne vijesti. Tenor svih emitiranih vijesti bio je, da je komisija, to dolazi, internacionalna, izaslana od Meunarodnog crvenog kria u enevi. Dolazi kao rez u l t a t odjeka, to je o zvjerskom muenju i ubij a n j u logoraa dopro i preko granica Hrvatske. Agencija je znala ak i ime predsjednika komisije. Znala je i to, da e svaki logora od komisije dobiti ovelik omot s odijelom i cipelama te ivenim namirnicama, amerike provenijencije. I dalekoseni zakljuci komisije bili su manje vie poznati. Nije se nimalo sumnjalo, da e logor preuzeti u svoju upravu organi enevske institucije, tako da e logorai moi smireni, siti i zadovoljni doekati svretak rata igrajui tenis i puei Chesterfield cigarete. Upute, to su ih grupnici dobili na sastanku kod Wienera, bile su ove: 1. Za odreene dane logor treba da osvane ist i okupan. Na zemlji se ne smije nai ni iver, po-

dovi u barakama moraju biti isti i natopljeni kreozotom. Osim toga, barake i logorai moraju biti temeljito dezinsektirani. 2. Naroito mravi i odrpani logorai bit e za dva dana bavljenja komisije u logoru poslani u Mlaku. 3. U bolnici moraju biti samo laki bolesnici, i ona ne smije prekoraiti kapacitet od 120 bolesnika; na svakom krevetu smije leati samo jedan bolesnik. Svi ostali bit e za to vrijeme s bolniarima i jednim lijenikom sakriveni na tavanu obrtnog doma. 4. Svaki logora nosit e na prsima komadi etvorokutnog bijelog platna s brojem i igom zapovjednitva. Na pitanje bilo kojega elana komisije o imenu logora smije odgovoriti samo: Ja sam zatoenik broj, recimo, 2.376. Taj sam broj nosio ja. Na sva ostala pitanja valja ustegnuti odgovor i smjesta se udaljiti. Sve potrebne informacije dat e komisiji ustake starjeine. 5. Tih dana se normalno radi u svim logorskim postrojenjima 8 sati. Od 7 do 12 i od 2 do 5. Logorai moraju tih dana biti isti i obrijani, obueni u svoja najbolja odijela. Cijeli je logor bio baen u pokret; u bolnici je bilo naroito ivo. Iz ustake bolnice dopremljen je pun sanduk lijekova i itavo brdo kao snijeg bijelih plahta te lijenikih i bolniarskih ogrtaa. Zidovi baraka i boksovi parili su se vrelom vodom, prozori istili, podovi mazali kreozotom. Za vrijeme ienja bolesnici su leali na daskama ili na travi pred bolnicom. Sreom, vrijeme nam je bilo sklono, na plavom nebu sjalo je toplo jesenje sunce. Ja sam. s tridesetoricom najteih bolesnika bio otpremljen na tavan obrtnog doma, niske neokre83

www.krajinaforce.com

ene prizemnice, u kojoj su bile smjetene radionice obrtne grupe. Polovica tavana bila je ureena kao spavaonica za djecu - - koje je bilo oko 200 druga polovica za teke bolesnike evakuirane iz bolnice. Spavali su na podu umotani u krpe i u smradu vlastitog izmeta. Bolnica se nije mogla prepoznati. Sva se sjala od istoe, mirisala po svjeem ozonu rasprenog ekstrakta borovih iglica, kibla je bila protjerana u latrinu izvan barake. Bolesnici, obrijani i obueni u iste none koulje, leali su na slamaricama, presvuenim bijelim plahtama, s jastukom pod glavom, pokriveni toplim gunjevima. Nad glavom svakoga koio se karton s brojem i krivuljom temperature. Bolniari su vrili svoju dunost u istini mirisnim ogrtaima. Iz istih porcija jeli su bolesnici riu na mlijeku. Bolnica je prednjaila. Bila je najljepi, najii kutak u logoru. I ostali dijelovi logora izmijenili su izgled, a probrani logorai etali su sa svojim brojevima na prsima dostojanstveno po logoru. Konano, doao je i njihov as. U odreeni dan, meutim, komisija nije stigla. Ni sutradan. Ustaki dunostnici vrte se cijeli dan nervozno po logoru. Samo da se ne pokvari red, i da ne padne kia, koja bi ova Potemkinova sela pretvorila opet u sumorni, panonski, blatni Jasenovac. Ljubazni su, razgovaraju s logoraima, nude cigarete. Trei dan: Kuriri tre iz upravne pisarne i razilaze se po svima logorskim radionicama i stambenim barakama: Komisija je stigla u krasnoj limuzini pred zapovjednitvo. Svi na svoja mjesta!

Mene su s jo dva bolniara i s lijenikom-upravnikom zatvorili s preko stotinu tekih bolesnika na tavan i zakljuali spolja vrata. Izvadili smo s krova etiri crijepa i ekali, kad e se na vidiku pojaviti tako eljno i dugo oekivana komisija. Konano, evo, pojavljuje se grupa. Dolazi s ekonomije i upuuje se pored ribnjaka prema bolnici. Ne varaju li nas oi? Ne, ne, sada se ;ve jasno vidi: u grupi ljudi, to se pribliava nama, nema ni jednog civila. Svi su u uniformama. U sredini ide Maks. Maks Luburi! I jo nekoliko nepoznatih ustakih kreatura i jedan domobranski pukovnik. Zadnji meu njima, u dolinom razmaku, u crnom odijelu, Wiener. Eno, uli su u bolnicu. Tamo su se zadrali prilino dugo, zatim su u brzome tempu pogledali Slobodanove barake, koje su ve dva dana blistale u nevienoj istoi. Pred barakama ih je u reprezentativnome odijelu doekao Slobodan. Do obrtnog doma i do logora III C nisu ni stigli. Jedva su nali vremena da zavire u centralnu kuhinju, gdje je jor Rudi odravao zavidan red, i gdje se taj dan kuhao govei gula s krumpirima. Komisija je zavrila posao na zakusci, gdje je predsjednik komisije, savezniar i povjerenik glavnog ustakog stana, profesor Aleksandar Seitz estitao Matkoviu na uzorno voenu poslu i obeao, da e ga predloiti za odlikovanje. I tako, sve je prolo u najboljem redu. Seitz je neke logorae zapitao za ime; ti su disciplinirano izrekli svoj broj, pogledavi prethodno na platnenu krpu, to je visjela na lijevoj strani grudi, da ne bude zabune, a sve ostale odgovore prepustili Matkoviu, koji je spremno odgovarao. U upravnoj pisarni prepoznao je Seitz Pavela, nekadanju nogometnu zvijezdu zagrebake Coneordije, pruio

85
www.krajinaforce.com

mu dobrohotno ruku i upitao, bavi li se jo nogometom. Samo jedna mrlja potamnjela je na as uspjelu sceneriju sretnog logora. Jedan slovenski sveenik, koji je u rekonvalescenci leao u bolnici I, predstavio se Seitzu punim imenom i izjavio, da su svretkom oktobra etvorica njegovih kolega odvedena iz logora III C u Gradinu, pod izlikom, da polaze na rad u Njemaku. On sam je posve sluajno izbjegao smrti, no boji se opravdano, da e i njega dostii ista sudbina. Matkovi se, naravno, prenerazio; on o tome nije imao ni pojma. Obeao je Seitzu, da e stvar istraiti, i utvrdi li se, da su navodi sveenika toni, kaznit e poinitelje najotrije, bez obzira, tko su. Veleasni ne treba ni najmanje da strahuje za svoj ivot; on e se lino zaloiti, da bude puten iz logora, im ozdravi. Hvaljen Isus! Taj incident bio je zaboravljen uz au ilavke u oficirskoj menai, gdje je logorski orkestar svirao moderne lagere. Ni danas mi nije jasno, to su tom komisijom ovi ljudoderi kanili postii. Ili su moda sami pred sobom htjeli da odigraju komediju?

MALA NEDJELJNA EKSKURZIJA PO LOGORU Mirkovi je iznenada otputovao u Zagreb, navodno kui. Jedva" je uspio da se pozdravi s najbliima. Njegovo mjesto zapovjednika bolnike stambene barake zauzeo sam ja. Moja se karijera uzdizala n hiperboli prema nebu. Od kopaa nasipa, preko pisara ciganskog logora i bolniara do pravog zapovjednika. -w Ono, to nisi uspio postii u civilu, postie, evo sada, u logoru primijetio je ne bez malicioznosti Marko. Tko zna, gdje e se zaustaviti i hoe li se uope zaustaviti. Mjesto zapovjednika barake bila je tipina sinekura, neto kao ministarstvo bez portfelja. itava dunost sastojala se u tome, da potpie kuni red, to visi na jednom zidu barake (taj napor ve je izvrio prethodnik), da ujutro nadgleda ienje barake i da oko deset sati odeta s dva vedra za vodu na ekonomiju, gdje e ih namjetenik mljekare napuniti obranim mlijekom, da to mlijeko skuha na pei bolnice II. i da ga razdijeli bolesnicima. U podne dijeli bolnikom osoblju i bolesnicima kruh, koji je ujutro podigao u centralnoj kuhinji na osnovu zahtjevnice, to ju ispostavlja bolniki pisar. I time su dnevne brige zapovjednika nastambe iscrpljene. U tome napornom poslu pomae mu redar barake.
87

86
www.krajinaforce.com

Marko je tatoer dobio dobro namjetenje u obrtnoj grupi kao pera rublja logorske praone. Kasnije je napredovao do vodonoe za raun te praone. Tvoja karijera odgovorio sam mu nije dodue tako vrtoglava kao moja, ali je zato solidna, to odgovara tvom karakteru, a osim toga i kontinuirana. Nastavi li ovako, moda e* 'do mjesec dana -biti unaprijeen za glaaoca rublja. Tada ne e imati odvie posla, jer se u vaoj praoni glaa rublje samo za gospodu ustae. Te nedjelje Marko je bio slobodan. Kako je moja sloboda izvirala iz zvanja, koje sam vrio, zapalili smo cigarete i poli na malu ekskurziju po uem dijelu logora, to je potpadao pod domenu Slobodanove uprave. To su u prvom redu bile bolnike barake, zatim stambene, zidana kua obrtne grupe, monumentalna latrina i centralna kuhinja. Taj kompleks zgrada bio je odijeljen od ostaloga radnog logora mostom uzdisaja, koji se sastojao od obine daske prebaene preko uskog odvodnog kanala i koji se dalje nastavljao putem pored ribnjaka prema ekonomiji, pekari i upravnoj pisarni. Najprije sam pokazao Marku bolniko naselje, koje se sastojalo od ve spomenute i opisane dvije barake i jedne upe razdijeljene u dva dijela. U jednome dijelu bila je bolnika praona, u drugome logorovali su grobari sa svojim odioznim nosilima. Pored upe malena latrina s posebnim separeom za grupnika. Okolo bolnice prostirao se maleni Slobodanov vrt, u kojem se gajilo povre za oficirsku menau i otpaci za bolesnike. Vrhovni vrtlar u to vrijeme bio je poznati hortikulturni strunjak doktor Riboli. Doktor Riboli bio je ivi bilten. Znao je sve, to se deava u svijetu, a, bio
88

je upuen i u logorske spletke. Odravao je dobre odnose s doktorom Cividinijem, logorskim istraiteljem i zapovjednikom zvonare, i s nekim ustakim oficirima. Uz njih dolazio je svaki dan do novina i do.lokalnih novosti. esto je sastavljao i vlastite prognoze i lansirao vijesti, koje su otro mirisale po latrini. Neki zlobnici nazivali su njegovu novinarsku kuhinju agencija panika. To naroito poslije, zimi, kad je svoj vrtljarski poziv zamijenio udobnijom stolicom u toploj upravnoj pisarni. Njemu imamo zahvaliti, to smo u to vrijeme bili prilino informirani o situaciji na bojitima i o politikoj situaciji u zemlji. Bolniki kompleks bio je odijeljen jednostrukom bodljikavom icom od stambene etvrti, u kojoj je vladao Slobodan. Njegovo naselje sastojalo se od est baraka. Barake su imale po dva reda boksova, koji su se u sredini dodirivali. Izmeu boksova i uzdunih zidova baraka vodio je malen prolaz, koji je omoguivao penjanje u boksove. Osim boksova imala je svaka baraka minijaturnu pe, koja nije bila kadra da snabdije toplinom ni deset puta manju zapremninu,, pa je sluila logoraima uglavnom za kuhanje aja. U centralnoj baraci nalazila se malena odaja, u kojoj je spavao i administrirao Slobodan. Barake su redovno bile zauzete najmanje s dvostrukim, esto i s trostrukim moguim kapacitetom. U jasenovakom logoru bilo je sve mogue. Bio je to logor nemoguih mogunosti. Marko je stanovao u baraci br. V. kod nadredara Ilije Paripovia. To je bio atletski graen ovjek, hrapava glasa od sifilisa. Obje noge bile su tmi amputirane iznad koljena. Po zanimanju
89

www.krajinaforce.com

bio je specijalist za brze vlakove. Naroito je volio internacionalne eksprese. Noge je izgubio vrei slubu. Bio je to jedan od rijetkih ljudi, koji je u logoru dostigao vii stupanj obrazovanosti. On je u logoru nauio pisati, a izgubio je duu. Bio je naime jedan od najstrastvenijih prokazivaa, pa su ga se svi drugovi bojali kao kuge. Dalje na sjever protezala se novogradnja obrtnog doma, u kojem su bile smjetene krojanica, brijanica, postolarija, praonica rublja i dezinsekcija. Do doma se dolazilo ravno s bulevara slobode, koji je tekao izmeu Slobodanovih baraka. Iza obrtnog doma uzdizala se od dasaka slupana velika latrina. razdijeljena u dva jednaka dijela. U svakom dijelu bila su po dva reda rupa, ukupno bO rupa. Ovoj instituciji valjalo bi posvetiti posebno poglavlje, jer su te daske bile u logoru zapravo one, koje ivot znae. Nosila je jo i neslubeni naziv dnitveni dom. Zapadno od obrtnog doma irila se velika istina, na kojoj je kasnije improvizirano nogometno igralite, a svravala je centralnom kuhinjom. Prostor izmeu obrtnog doma i centralne kuhinje zvao se trg pure. Deset metara sjevernije od obrtnog doma poinjala je bodljikava ica logora III C, koji je za nas iz radnog logora bio tabu. Praga mu se nije smjelo prijei, jer tko bi ga preao, ne bi se vie mogao natrag vratiti. Logorai su prolazili kraj logora III C brzim korakom, gledajui preda se, u pristojnoj distanci od bodljikave ice. Straga, izmeu bodljikave ice logora III C i monumentalne latrine, stajao je 8 metara dugaki limeni oluk na drvenim nogarima logorski pisoar. Prostor izmeu logora III C, obrtnog doma, pisoara i latrine zvao se trg nude.
90
www.krajinaforce.com

Most uzdisaja, prebaen preko odvodnog kanala, dobio je ime po tome, to su se disciplinske kazne, od kojih je najblaa bila strijeljanje u zatiljak, vrile kraj toga mostia, preko kojeg su rtve obino prolazile dolazei iz zvonare. Oko toga mostia stajale su grupe logoraa u nastupu, jer je disciplinsko likvidiranje bilo obavezna predstava za sve. Na istome tom mjestu stajali su i nastupi, iz kojih se vrila selekcija za Gradinu, no ja u tim nastupima vie nisam stajao. Eto, u toj sredini, koja je zimi ispunjena dubokim i gustim naslagama blata, odvijao se tragini ivot veeg dijela jasenovakih logoraa. U obrtnoj grupi vladao je drug Hugo. On je tamo za se uredio malenu sobu, u kojoj su preko dana radili veoma pokretni i razgovorljivi pisar Ruda i urar Altarac. Nou ostajao je Hugo sam u sobici i spavao na klupi, koju mu je za spavanje prireivao mali dezinsektor Koenig, nekada veliki trgovac iz Broda. U toj sobici, u koju sam se kasnije, na, zenitu moje logorske karijere, ja uselio, nali smo Marko i ja utoite, gdje smo u slobodno Vrijeme nesmetano smjeli puiti Hugove cigarete i razgovarati. Poslije ruka, koji smo pojaali s neto masti, soli i luka iz paketa i upotpunili jednom jabukom, takoer iz paketa, poli smo u drutvu vojvoanske petorke: Brane, Sci je, Steve, Dure i Paora, na ekskurziju u industrijsku etvrt logora. Branu sam sreo prvi dan moga dolaska u logor. Stajao sam gol pred dezinsekcijom sa svenjem odjee pod rukom, ekajui strpljivo na kii i ledenom vjetru, da mi preuzmu prnje i raskue ih
91

u pari. Pristupio mi je visok, prosijed ovjek, dosta dobro obuen i zapitao me: Jesi li ti Milko? Jesam. Ja sam Brana, iz Bele Crkve. Sjetio sam se visokog, mravog djeaka s bosim, kvrgavim koljenima ispod kratkih hlaica. Polazio je trei razred gimnazije, dok sam ja bio maturant i gledao na djeicu iz niih razreda s olimpijske visine. Sjeam ga se dobro. Vidim ga, kako hvata nogometnu loptu iza gola i vraa je nama odraslima, koji smo imali zavidan privilegij, da je pucamo na gol. Bio je neobino talentiran violinist i obino se producirao na svetosavskim akim zabavama. Kako si ti zapao ovamo, u Jasenovac udim se ja. Iz Bele Crkve! Bio sam sudija u Mitrovici, a od Mitrovice nije dalek put do Jasenovca. U Mitrovici su mi i stari roditelji, a brat Mia na sreu pobjegao je na vr.ijeme u Srbiju. Od Belocrkvana imamo jo dvojicu ovdje: jednog trgovca idova i Paora. Paor, moj mlai kolega iz gimnazije, dobroudni medvjed bikovske ije i irokoga seljakog lica, bio je inenjer agronomije i zaposlen na ekonomiji, otkuda nam je katkad krijumario mlijeko. U drutvu bili su jo elegantni i snani St evo, crne kose i dugakih trepavica, utljivi uro i kratkovidi Selja s brabonjkom (madeem) na desnoj strani brade, u prolosti profesor fizike, sada umski radnik. Najprije smo posjetili pekaru, oko koje se sjatilo na desetine do kostura izmravjelih seljaka, koji ne dobivaju ni otkud paketa. Oni su poudno udisali miris svjeeg kruha, to je izbij'ao iz unutra92
www.krajinaforce.com

njosti pekare. Stisnuo sam ruku pekarskom pomoniku Edi, koji mi je uinio mnogo dobra, dok sam hodao u lancima u logoru III C. Slao mi je svaki dan onamo komad kruha, 23 cigarete i katkada limun ili jabukit. Upoznao sam ga u estici na trgu Kulina bana. Bio je poten Zagorac, seljaki sin. Za vrijeme banovine radi besposlice u struci preao je u policiju, postao straar i kao takav preuzet na svoju nesreu u NDH. Bio je neobino mekana srca, pa kad je jednom prilikom uvao neku opasnu Ijeviarku, na trgu Kulina bana, pristao je da odnese njezinoj vezi neku vanu poruku. Uhvaen je, prebijen, baen u zatvor i osuen na dvije godine Jasenovca. Desilo mu se to ba na dan zaruka. Njegova Zorica slala mu, je i u zatvor i u logor bogate pakete i strpljivo ekala, da joj se Edo vrati. I vratio se i vjenao Zoricu, a ja sam im bio kum. Napustivi pekaru, gdje nas je Edo ponudio lipovim ajem, skokmili smo na as na ekonomiju, koja se sastojala od nekoliko gospodarskih zgrada i staja. Zemljite, koje je obraivalo nekoliko stotina logoraa, bilo je preko Save, u Gradini, nekad vlasnitvo poklanih srpskih seljaka. Produili smo dalje putem na zapad pokraj nove elektrine centrale, to ju je projektirao genijalni organizator, inenjer i grupnik montae Miko. Kraj centrale bio je u gradnji 60 metara visoki dimnjak, koji -je sada dostigao ve deseti metar. Uz centralu leala je malena pilana, puna bukovih i hrastovih trupaca, uz ovu potleuica umjetne bravarije i keramike i zidani zahod s dvije rupe, pred kojima je uvijek stajala nestrpljiva zmija logoraa-proljevaa. Preko puta koila se velika i nova, neokre-

ena zgrada upravne pisarne. U prizemlju bila je smjetena stolarija, u kojoj je grupnikovao krupni i flegmatini Nikola. U prvom katu izraivala je drvorezbarija prekrasne hrastove tabatijere, cigariuke i razne ukrasne kutije pod strunim vodstvom pijanice i poznatoga ruskog hohtaplera i robijaa Borisa Neiporenka. Najvei dio ovoga kata zapremala je prostrana dvorana upravne pisarne, nazvane trustom mozgova, u kojoj je uredovalo za pisaim stolovima oko 40 logoraa. U potkrovlju ureena je nastamba za preko stotinu logoraa zaposlenih u upravnoj pisarni i stolariji. Tamo je vrhovna glava, nadredar, bio Brana i ponudio nas crnom kavom sa saharinom i komadom srijemskog kolaa s pekmezom. Kraj zahoda na sjeverozapad leala je ustaka oficirska menaa s drvenom, zeleno olienom sjenicom, u kojoj je dvorio okretni konobar Esplanada Bela, i ustaka brijanica, u kojoj je Kvazimodo njenom rukom brijao zlikovaka lica i masirao ih finom kolonjskom vodom s nesavladivom stalnom eljom, da zaree britvom duboko u ispruene grkljane. Do brijanice bila je straara i izlaz iz logora, kroz koji su prolazile stotine hi-^ ljada logoraa, vezanih ruku na leima, na svoj posljednji kratki put do skele, to je stotinu metara daleko na Savi stojala i ekala svoje alosne putnike. Preko puta zgrade upravne pisarne na zapad bila je zgrada zapovjednitva, neugledna jednokatnica. S lijeve strane bio je smjeten magazin odjee u kojemu su hiljade takora izjedale robu, koja bi mogla opskrbiti itav Zagreb za pune tri godine, dok su logorai trali po logoru skoro goli.
94
www.krajinaforce.com

U skladitu je u jednom odjeljenju bila ureena paketarnica pod rukovodstvom Bolteka, logorau najsimpatinije linosti, ako bi stigao paket, a najomraenije, ako paket protiv oekivanja ipak nije stigao a to se na alost veoma esto dogaalo. Na skladite naslanjala se zloglasna zvonara, u kojoj je carevao distinguirani Cividini. Zvonara je graniila s izlaznim logorskim vratima, iza kojih vie nije bilo ice. Tako blizu, a ipak tako daleko! S desne strane zgrade zapovjednitva stisnula se mala garaa za ustake samovoze i znamenita lanara, gdje su se dan i no kovali okovi i lanci za potrebe logora, te otri koljaki noevi i teki gvozdeni maljevi naih uvara. Preavi lanani u sjeveroistonom pravcu, nali smo se u podruju Piccilijeve ciglane s njezinim historijskim krunim peima, koje su preesto znale da gutaju ivo meso nevinih ena i djece. Nedaleko krunih pei, pokraj strojarnice, bila je sakrivena u nekom bunkeru Fuadova kemijska radionica, gdje je Fuad uz pomo nekoliko amatera proizvodio sumpornu kiselinu, modru galicu i sapun, pekao glazure na keramikim posudama i figurama te smiljao, kako e otrovati svu ustaku gamad u oficirskoj menai i u zgradi zapovjednitva. Zasieni utiscima, vratili smo se preko bajera, gdje su najnesretniji logorai, esto do pojasa u vodi, kopali vlanu ilovau te je mijesili u cigle i crepove, na bulevar slobode, gdje je logorski orkestar svirao Adamovu uvertiru Si j'etais roi i nekoliko lagera. Logorai su stajali i sa suzama u oima upijali u sebe davno zaboravljene zvuke kulture. Na kraju je dirigent Erih toplim tenorom otpjevao nostalginu Tijardovievu Daleko me biser mora.

IVOT TEE DALJE Bliimo se sredini novembra. Jo je uvijek dosta toplo, tek su noi znatno hladnije. Neki dan stigao je transportom Milo je. Odredili ga Slobodanu. Naao sam ga tamo, kako izgubljen stoji u repu pred kazanom. Prikazao sam mu sva steena iskustva i uputio ga u sve, to treba u logoru znati. Uskoro zatim zauzeo je mjesto bolnikog pisara umjesto pokojnog Ozrena. Logor III C veoma se smanjio. Nema u njemu vie od 500 zatoenika. Neki su uspjeli da se izbave u ciglanu, tako na pr. Omer i Ratko, koji su se plasirali kao perai rublja u logorskoj praonici. Tomislav je uspio da se uvue u ekonomiju, ali je veinu odveo Marii u Gradinu. Preostali oekuju sa strahom svoju sudbinu, no ne bez nade Jasenovaki logora uvijek se neemu nadao, ma da ga je krvavo iskustvo uilo, da bude uvijek i na svakome mjestu sumnjiav. Vjerovao je, kad ga je ironini Marii izvlaio iz nastupa, da e , ga zaista poslati u Meeu, ili se tome bar nadao. Pa i onda, kada su mu ovijali klijetima gvozdenu icu oko ruku, koja je razrezala kou i zarila se duboko u meso, nadao se, da e se iznenada odnekud pojaviti deus ex machina i spasiti mu jadni ivot. Nadao se to vie, to se takvi sluajevi ponekad zaista i deavali. Evo, Fuada je Miko spasio u momentu, kad je ve stajao pred skelom na Savi. Ruke su mu bile propisno vezane
96

icom na leima. Eno ivog Fuada, pitajte ga. Sjedi u toploj kemikoj radionici i kuha sapun. Ja sam i dalje uivao blagodati, to je daje poloaj zapovjednika bolnike nastambe, i etao po logoru upoznavajui ljude i njihove patnje, Neki dan sreo sam Jozu, koji mi je priao, kako sam prvi dan moga dolaska u logor trebao biti likvidiran. Majstorovi je, naime, taj dan pregledavao vreice pristiglih logoraa, u koje su kako sam ve spomenuo - pohranjivali novac, satove i dokumente. Iz moje vreice izvukao je krasan vicarski runi toper-sat, stavio ga na ruku i odbacio vreicu na stranu, to je znailo: ovoga likvidirati. Meutim, iz vreice je ispala slika moje Dorice, koja se u svojoj kariranoj haljinici slatko i zavodljivo smijeila. - Vidi lijepog djeteta opazi Majstorovi, podigne sliku i zagleda se u nju. Onda ree: - Stavi kakav sati u vreicu i prui je zajedno sa slikom natrag Jozi. Eto, tako vam je kerica spasila ivot zavri Jozo, to nije bilo danas, moglo bi biti sutra - - pomislim s gorinom. Za vrijeme razgovora nastade u naoj blizini tunjava. Dva logoraa skoila su na ik od cigarete, to sam ga odbacio. Obojica su poloila ruku na ik i posvaala se oko prioritetnog prava na nj. Ni jedan nije htio popustiti, i tako je dolo do tunjave. U Jozi se probudio ustaa, koji je pozvan da odrava red u logoru, pa se zaletio batinom na klupko, to se valjalo na zemlji. Batina je pomogla i rastavila borce. Jednoga sam od njih prepo7 Grad m r t v i h

9?

www.krajinaforce.com

znao. Vidio sam ga pred nekoliko godina u Osijeku, gdje sam tada bio na vojnoj vjebi u diviziji. Dolazio je onamo vrlo esto k blagajniku. Bio je to vojni liferant mesa, viestruki milijuna Krakauer. Ali tada je bio teak znatno iznad stotinu kilograma, bio je obuen pomodnom elegancijom, a na gojaznom mu trbuhu blistao zlatni lanac od sata. Puio je mirisave cigare. Sada je bio mrav, prljav i posve poderan. Od trbuha nije se vidjelo ni traga, a lice mu je bilo skoro posve sivo. Sluio je u ekonomiji kao koija. U logoru hara pjegavac. Svaki dan dolazi u ambulantu po deset bolesnika, to su zaraeni toni opakom boleu. Bolnica moe da primi samo manji dio bolesnika, onih najslabijih. Jae upuuje na kunu njegu u barake. Obje bolnice su ve krcate, nema u njima mjesta ni za disanje. Otmjena bolnica I. ne razlikuje se vie mnogo od bolnice II. Iz nje su izbaeni vei dio kreveta i ugraeni boksovi. Ispranjena je i bolnika nastamba u bolnici II. i ureena kao bolnica III. Lijenici i bolniari protjerani su u stambene barake k Slobodanu. Moja funkcija zapovjednika bolnike nastambe splasnula je na slubu obinog redara barake. Mnogi ne dolaze ni blizu ambulanti, nego nastoje bolest preboljeti, na nogama. Nekima to ak i uspijeva. Eto, Selja je prebolio pjegavac u umi. Bit e da je bio laki sluaj i snano srce u bolesnika. Mnogima ne izdri srce silne temperature, i lijenici svako jutro odlaze u barake da konstatiraju smrt nekolicine logoraa, to su se tokom noi preselili u bolji svijet. Iz logora III C ne dolazi nitko u bolnicu; tamo ne zalaze ni lijenici, ve samo grobari. Oni svaki dan izvlae odonud na nosilima pet, est, deset, ak i petnaest
98

leeva te ih odnose u Gradinu u iskopanu rupu, koju e zatim preliti vapnenim mlijekom i zatrpati zemljom. U kartoteci upravne pisarne i zapovjednitva precrtat e se samo tintom nekoliko imena uz napomenu umro. Sutradan opazit e se u brojnom .stanju, koliko ima manje idova, etnika i .Hrvata. U brojnom stanju figuriraju svi Srbi kao etnici, bez obzira na to, to je tih bilo u sasvim neznatnom broju. Zapovjednitvo ne e ni da uje o pjegavcu. Ono ne eli da ima zarazu pjegavca u logoru, o kome svijet sada, nakon posjeta internacionalne komisije, zna samo lijepe stvari. Zar da se dobar renome logora u Jasenovcu kompromitira prostakim pjegavcem, koji hara, zna se, samo u opkoljenom Lenjingradu i u logorima neprijateljske vojske, koja se povlai u paninom bijegu na svim linijama. Treba istinu kamuflirati, treba pjegavac okrstiti manje alarmantnim imenom, recimo gripom, gripom sui generis, logorskom gripom. Tako i glase raporti bolnikog pisara, koji se mora svako jutro poslati u zapovjednitvo. I Marko je obolio. Ve se nekoliko dana tui na groznicu i glavobolju. Juer ga je pregledao lijenik-pravnik; imao je preko 40 Celsiusa i dobio tri aspirina: jedan ujutro, drugi u podne, trei poslije veere. Danas nije poao na rad, ostao je leei u baraci u bunilu. Jedva smo pronali uski prostor na podu bolnice II. Skuhao sam mu aj, zasladio ga saharinom i nacijedio malo limunova soka. Pio ga je rado i tvrdio, da je to dinga iz Kolieva podruma u Zagrebu; on ga je sam kupio. Iza toga traio je cigaretu, no nije ju mogao popuiti. Poslije dva-tri dima ispala mu je iz prstiju, i nije je vie traio. Govorio je neprestano,
99

www.krajinaforce.com

ali dosta tiho i nerazgovijetno, prekidan estim navalama kalja. Pripovijedao je neto o El Grecu i Velasquezu. I nae skrovite u obrtnom domu pretvoreno je u bolnicu. Hugo je tamo leao na svojoj klupi, pokriven jastucima. Lice mu je plamtjelo, no bio je pri svijesti. Oko njega su se motali, natjeui se u revnosti, mali Kb'nig i pisar Ruda. Aitarac je sjedio na svome starom mjestu kod prozora, za malenim stolom, uvrstio na oko lupu i marljivo eprkao po ustakim satovima, to ih je valjalo popraviti. Alija je stradao pored svih kolegijalnih veza, to su ga vezale s Kordiem, nasljednikom Picilijevim, ili moda ba zato. Nije pomoglo ni sveano obeanje referenta u Zagrebu, dano njegovu starom amidi, k o j i j e z b o g sinovca napustio prvi put n ivotu rodni Ljubuki te se uputio napornim i opasnim putem do Zagreba. Nije poao praznih mku, u depu je zvealo nekoliko zlatnih turskih lira. Referent ih je nanjuio, pravilno shvatio dolazak starca, potapao ga po desnom ramenu i ovako prozborio: - Alija je teko zgrijeio. Zakon predvia za njegovu krivicu kaznu smrti strijeljanjem, ali ja ga ne u predati prijekom sudu, ve u ga poslati na godinu dana zatoenja u Jasenovac, tek forme radi. im on ode u Jasenovac, vi, stari, podnesite molbu poglavniku za pomilovanje. Molbu poaljite meni, a moja je stvar, da se povoljno rijei. Mogu vas uvjeriti - - ree referent smijeei se da Alija ne e u logoru proboraviti ni tri mjeseca. Pruio je amidi prijateljski ruku i vrsto je stisnuo. Zatim je amida njemu stisnuo ruku i utisnuo u dlan etiri turske lire. Referent se u znak
100
www.krajinaforce.com

sporazuma opet nasmijeio i otpratio starca amidu do vrata. Sve je u redu, ne brinite se. Alija je bio sretan, kad mi je pokazivao pismo, u kojem je s-ve to pisalo, a koje je naao u vunenim arapama, to mu ih je majka poslala u logor zajedno sa suhim hercegovakim smokvama. Referent je imao pravo. Prolo je jedva mjesec dana, kad je Alaga potraio Aliju jedne sumorne i kine veeri u potkrovlju upravne pisarne i odveo u zvonaru. Sutradan ujutro vezao mu je agent Mario ruke i odveo skelom na drugu obalu Save. Mario je nosio puku, uivao je Matkovievo povjerenje, jer je bio zakleti ustaa, a doao ovamo samo da ispata neku neznatnu disciplinsku grijeku. Tko od nas nije bez grjeaka! Nama se, meutim, Mario prikazivao kao krvni neprijatelj ustatva i stari socijalist, koji se samo krije u ustakom ogrtau. Uvijek je traio drutvo politikih kanjenika i razvijao pred njima unu antifaistiku kritiku, no nitko mu nije nasjeo, iako smo svi s njime bili n dobrim linim odnosima. Na drugoj obali Save, na putu prema Gradini, nali su se Alija i Mario sami. Alija je molio Marija, da mu odvee ruke i da ga pusti da pobjegne, nagovarao ga ak, da zajedno pobjegnu. ao mi ga je bilo priao mi je kasnije Mario ali to sam mogao uiniti? Morao sam izvriti zapovijed, jer bih inae sam stradao. Uostalom, Alija se kukaviki ponio. Plakao je i moljakao je na nain, koji ne dolikuje pravom skojevcu. Ukratko, ponaao se bijedno. Nikada to Mariju ne u oprostiti i nikada ne u prealiti smrt skojevca Alije, mladia, koji je to101

liko volio ivot, a nije doekao ni grupniku hranu u logoru. I pitam se, kako se Mario ponaao, kad je, kasnije, morao gledati u puanu cijev u partizanskim rukama. U GRIMIZU VRUICE Jednoga dana prenijeli su i Huga na nosilima u bolnicu I. Silno je oslabio. Jedva je mogao govoriti, esto je gubio svijest. Tresao se od zime, a groznica ga nemilosrdno klala. Marko je prebolio krizu, koja kod njega nije bila naroito teka. Vremenom sam ga preselio na krevet, kuhao mu aj i kompot od jabuka, hranio mu srce injekcijama raznih preparata digitalisa. Za vrijeme krize nije gubio svijest, ali je stalno buncao i vodio nepovezane razgovore. Jednom mi je poklonio remen, to ga je kupio od nekog bolesnika za pet cigareta, drugi put je kupio tubu glicerina za svega jednu cigaretu. Uope, u bolesti je pokazivao trgovake sposobnosti, koje inae u ivotu nije imao. Bio je to vjerojatno atavizam; otac i ostali prei bavili su se trgovinom. Sprijateljio se osobito s nekim muslimanom, koji je puio njegove cigarete. Musliman mu je za uzvrat obeao, da e ga, kad ozdravi, povesti na put po centralnoj Bosni, kuda odlazi na inspekciju pilana i umskih manipulacija Naike d. d. Marko se tome putu radovao kao malo dijete i neprestano se propitkivao za detalje. Prvi dan njegove rekonvaleseence razbolio sam se ja. Ostao sam jedan dan u baraci leei u boksu, a sutradan nisam vie mogao stajati na nogama. iva u termometru dostigla je za jednu minutu marku od 41-Celsiusa. Odnijeli su me na no102
www.krajinaforce.com

103

ilima u dezinsekciju na raskuenje i kupanje te me poloili u bolnici I. na krevet do Hugova. Hugo je nevjerojatno omravio i jedya je aptom govorio. Uinilo mi se, da ne e dugo ivjeti. U ruci sam drao Doriinu sliku u jasenovu okviru i zamolio bolniara Sada, da je objesi iznad kreveta. Hugo mi je zatim ponudio aicu prave crne kave, koju je dobio u paketu. Bila je izvrsna. Jo joj sada osjeam okus na nepcu. Cigaretu, to sam je s mukom zapalio, nisam mogao puiti. Gadila mi se. Isto mi se gadilo i jelo; osjeao sam samo neutaivu e za alkoholom, za koncentriranim alkoholom, a toga nije bilo. Sjeam se jo, da mi je Sado neto gurao u usta i da je glasno govorio. Nisam razumio sadraj. Izgubio sam svijest i skoro posve bez svijesti leao 14 dana u groznici, koja se konstantno kretala izmeu 40 i 41 stupnja Celsiusa. Sjeam se - - za vrijeme jednoga kratkog svijesnog stanja - - da su mi stavili na krevet ovelik paket od kue te da su ga otvorili i pokazivali mi sadraj. Sjeam se, da je i Marko bio prisutan, slab i posve ut u licu. Sjeam se, da sam mu poklonio cijeli paket pa opet zapao u ponor nesvjestice i carstvo bunila. Sjeam se, kao kroz kakvu gustu i teku maglu, da me je netko naporno dizao s kreveta, da su me prali hladnom vodom, od koje mi se koa jeila. Sjeam se jo, da je picer prilikom jedne vizite rekao Sadu: Ovome nema spasa! I sjeam se bolnih injekcija, to mi ih je Sado dareljivo dijelio. Konano, probudio sam se jednoga praskozorja, koje je virilo kroz malene prozore bolnice. Probudio me je intenzivan cvrkut vrabaca s krova barake T teke boli u krstima. Le104
www.krajinaforce.com

ao sam na gumenom kotau, kao to je onaj za spaavanje broolomaca; lea i stranjica bili su posuti vlanim ranama od leanja, krevet mokar i smrdljiv. U poetku se nisam snaao. Bolnica je jo spavala. Leao sam u drugom krevetu na suprotnoj strani barake. Huga nije bilo kraj mene. Htio sam se okrenuti na bok, krsta su me uasno boljela. Nije ilo. Ruka mi je bila uta i mrava kao u kostura, nisam je u prvi mah mogao podii do lica. Tek je drugi pokuaj uspio. Lice bilo je pokriveno gustom bradom, koja me je pekla. Najednom me spopade elja da zapuim. Sado! dahnem. Bolniar! Nitko se nije odazvao, samo je s drugog kraja bolnice dopiralo teko, prigueno stenjanje. Najednom me stegne imperativna nuda, i ja se maini za nonim sudom, to se nalazio ispod kreveta. S najveim naprezanjem uspio sam da sjednem u krevetu i da spustim noge, no bilo je prekasno. Nisam bio kadar da zadrim bujicu vode, to je nezadrivo potekla iz mojih izmuenih crijeva. Istodobno me je iznenadna slabost i omaglica u glavi sruila na pod, odakle vie nisam mogao ustati. Uspjelo mi je samo da povuem pokriva s kreveta i da se njime pokrijem, jer je zrak u baraci bio veoma hladan. U tom poloaju, na prljavom, popljuvanom podu, pokraj prevaljenog nonog suda, muen otrim kolovima decubitusa, jedva sam doekao dolazak bolniara, koji su mi presvukli krevet, oprali moje jadno, ranjavO tijelo, to su ga ligamenti jedva drali na okupu, i poloili me ponovo na gumeni jastuk u krevetu. Sado me je zagrlio i smijui se pruio mi zapaljenu cigaretu.
103

- Dobar si, junae. Juer ti je naglo pala temperatura, i inilo se, da ne e taj teret podnijeti. Ali sad je ve dobro. Samo da nam se rijeiti proljeva! ta ve nisam pokuao, da ti saspem u kljun! Triput smo te premijetali te mijenjali itavu posteljinu i slamarice. Sve si zagadio i promoio kao prava autentina svinja. Sad si rekonvalescent. Sada treba samo derati, da nadoknadi izgubljene kile. Izgubio si ih najmanje dvadeset. Dobio si od kue dva paketa, stavio sam ili u korpu, evo, tu pod krevet. Pokazao mi je koaru punu kolaa, kruaka, jabuka, cigareta, ovomaltina. Nita me nije privlailo. Komadi kolaa, to mi ga je stavio u usta, nisam mogao pojesti, ispljunuo sam ga. Da mi je alkohola, konjaka i aa hladne sode. T prijesna kisela kupusa! Po podne su me posjetili Brana i Paor. Zaplakali su, kad su vidjeli moje bradate tjelesne ostatke na isto presvuenom krevetu. Brana se sagnuo i poljubio me u elo. Od toga dana dolazio je svaki dan, i ja sam ga uvijek s napregnutim nestrpljenjem oekivao i bio nesretan, ako je doao koju minutu kasnije no obino. Predveer istoga dana dopremili su i Pavela na nosilima i poloili ga u krevet do mojega. Bio je u jadnome stanju, skoro posve u nesvijesti, preboIjevao je krizu. Gledao sam na njemu tok te strane i razorne bolesti. Gledao sam, kako mu vruica oduzima snagu, kako njegovo snano sportsko tijelo slabi i propada, kako mu se smuuje mozak. Sluao sam njegovo buncanje i viziouarne sne, u kojima se nevino prolivena krv drugova iz logora mijeala sa slikama njegove prve ljubavi prema eni. Za 24 sata nije vie bio u fizikoj mo106
www.krajinaforce.com

gunosti da stoji na nogama, posve je otupio i vrio svoje fizioloke funkcije u krevet kao neodgovorna ivotinja,. uz paklene psovke preoptereenih bolniara. Gladio sam ga po kosi, plakao, drao njegovu vlanu vrelu ruku u svojoj. U poetku mi se gadilo svako jelo, a proljev je bio uza sve nastojanje i oaj Sadov, nezajaljiv. Konano, jednom drastinom infiltracijom cijele litre tople vode ispod koe, prestao je proljev u svojoj klasinoj logorskoj formi, i ja sam poeo jesti, pogotovo kad je i Pavel uao u stadij rekonvalescenta. Kao posljedica pjegavca pojavila se avitaminoza, tekoe na slunim organima, slabost pamenja, zaboravnost i bolna izraslina ispod desnog uha - - parotitis epidemica, koja se poela gnojiti i morala kasnije biti operirana. Te posljedice pojavljivale su se paralelno kod Pavela i kod mene. Mene su osim toga boljele noge, a potpuna fizika klonulost nije mi ni daljnjih 14 dana dozvolila da se osovim na noge. Bol u nogama, kojima su prolazili trnci, bila je intenzivna i konstantna; poput zubobolje. Nije mi dozvoljavala da spavam nou. A noi su bile duge, beskrajne. Tek 56 dana nakon moga svijesnog buenja u praskozorje sivoga jasenovakog novembarskog dana opazio sam uz naprezanje zamrle memorije, da je udno, to mi ne dolazi Marko, koji je po mome raunu ve odavno morao biti zdrav, jer je za vrijeme moje 14-dnevne krize ve bio na nogama i stajao tu, kraj moga kreveta. Zato, dakle, ne dolazi? Zamolio sam bolniara, da ga potrai u baraci V. Bolniar se vratio s izvjetajem, da u toj baraci
107

nitko ne poznaje Marka. Nastavio sam traganjem. Iz obrtne grupe javili su, da se Marko nije javio na posao od momenta, kad je otiao u bolnicu. U ostalim ga barakama nema, niti ga tko tamo poznaje. Iz bolnice je otputen s potedom od 15 dana. Od toga doba nije vie navraao u bolnicu. Tek mi je Milan, zamjenik logornika u upravnoj pisarni, objasnio misteriozni nestanak Markov: Par dana, poto je otputen iz bolnice, sjetio se netko iz zapovjednitva, da pokupi po stambenim barakama potedare, sve rekonvalescente i lake bolesnike, to su po logorskom redu imali pravo da tamo lee, i da ih poalje koljaima u Gradinu, koji su ve nekoliko dana nezaposleni zijevali od dosade. Tamo je svrio Marko i Milanov stari otac - pod udarcima malja. Ukoio sam se od uasa i nabujale mrnje, koja je zaustavila suze, to sam ih trebao proliti nad bijednom sudbinom najmilijeg prijatelja, s kojim sam nekada po cijele noi znao razgovarati o Goyi, Voltaireu, Beethovenu i Tolstoju, koji nikada nije nikome ni u mislima napakostio i koji je zazirao od svake sile, to bi sputavala duh ili tijelo. Stisnuo sam nemono pesnice. On je morao stupati krvavim tragom stotine hiljada svojih prethodnika i sapet gledati po posljednji put Savu, to je zapljuskivala skelu smrti. Kakve li su mu se misli rojile po glavi, ta li je osjeao taj prefinjeni estet na putu u Gradinu? Ah, kako je teko nemoan leati u smradu bolnice koncentracionog logora u Jasenovcu! Kako je neizrecivo teko utjeti i u sebi skandirati sveanu zakletvu osvete! Kako je teko gledati lice ustakog oficira na obilasku po bolnici, a ne piju-' miti mu u lice!
www.krajinaforce.com

Kako je teko shvatiti infernalni cinizam tih zvijeri u ljudskoj koi, koje istovremeno lijee teke bolesnike i ubijaju one, to su ozdravili njihovim znanjem i dozvolom! Kako je teko ostati ovjek, ne pretvoriti se u zvijer! Hugo je bio bolje sree. Njemu je stigao otpust iz logora, dok je jo kao teki rekonvalescent leao u bolnici. Skupio je svu snagu volje i ustao iz kreveta, prije no to sam se prenuo iz teke letargije. Pavel i ja oporavljali smo se polako. Uskoro je, meutim, postalo u bolnici sasvim neudobno. Doneseni su kao. pacijenti neki kanjeni ustae i ustaki agenti. Izvidnici po ustakoj terminologiji. Oni su bolniki red obrnuli na glavu. Uope su davali ton logoru onako, kako su im to njihovi nekanjeni istomiljenici zapovijedali. Tih dana poeo se uvoditi na prilino vulgaran nain antisemitski kurs. To je bio razlog, da je Pavel pobjegao prije vremena iz bolnice i odleao jo nekoliko dana u potkrovlju zgrade upravne pisarne. Najgori meu ovom bandom bio je neki Stipe, navodno kanjeni ustaa, mezimac Matkoviev, koji je svojom tekom batinom raskolio mnoge glave na nasipu. Evo, i tu u bolnici, dok je leao u smrtonosnom trbunom tifusu, izmrcvario je noem jednog bolniara, koji nije dovoljno brzo donio noni sud pred njegovu ustaku cijev, a batinom je istukao deurnog lijenika, koji se kao idov usudio nasmijati nekoj ali, to ju je izvalio Mario. Cijela je bolnica drhtala od nestrpljive elje, da mu uje samrtni hropac. Bio je teko bolestan, ali je ipak ozdravio. Pored mene leao je mlad ovjek, imenom Trstenjak, i borio se ve preko mjesec dana u vruici
109

tuberkuloze. Po cijeli dan i po cijelu no nerazgovijetno je buncao. Bio je ilav, nije naputao borbu. Posljednje noi moga leanja u bolnici I. umirio se i nakon dulje stanke poeo je govoriti jasnim, razgovijetnim glasom: Halo, halo! Ovdje radio Zagreb. Graani Zagreba, govori Vam predstavnik Komunistike partije Hrvatske. Ustaki je reim pao, vlast u Zagrebu preuzela je Komunistika partija. Paveli i njegovi ustae nalaze se pod jakom straom u zatvorima. Neka se nitko ne boji, i neka svi mirno nastave svoj posao: radnici u tvornicama, trgovci u trgovinama, inovnici u uredima. Ukida se naredba zamraivanja i policijski sat. Graani, rasvijetlite svoje stanove i ulice, proslavite dan osloboenja! Stipe ga nije uo, spavao je, davljen gluhom groznicom. Glas pored mene nastavljao je manje razgovijetno: Halo, halo! Ovdje radio Zagreb. Neka se nitko ne boji, nikome se ne e nita dogoditi..,

PJEGAVAC ILI KUA UASA U GRADINI Prenijeli su me u bolnicu III, Tu sam leao odmah do vrata, kraj mene dr. Bruno Klagsbrunn, emigrant iz Bea, i dr. Franjo Lendler, lijenik iz nekoga bogatog srijemskog sela. I ova prostorija bila je krcata bolesnicima, koji su danomice umirali, ali u njoj nije bilo ustakih agenata i ostalih privilegiranih lica, to su terorizirali teko bolesne logorae. Ja sam bio rekonvalescent s ogromnom gnojnom izraslinom ispod desnog uha, koja nikako nije htjela da smeka, i s bolnim nogama, koje nisu htjele da nose moje izmueno i mravo tijelo. Bio sam kao uzet i s najveim naporom poduzimao sam kratke, ali este ekskurzije do kible. Nou nisam mogao dugo zaspati zbog bolova u nogama pa sam esto cijele noi sluao huk vjetra i rominjanje snijega, koji je vani padao u krupnim pahuljicama, pjevanje ustaa na strai, daleko gruvanje topova, koje je intenzivno trajalo ve nekoliko dana, i s napregnutom panjom oekivao, kad e na oblinjoj pruzi poeti da se kotrljaju tokovi eljeznikog vlaka. Kad bi prola kompozicija, sluao sam jo dugo njezin sirenki trppot, to se sve vie i vie udaljavao, dok se nije gotovo sasvim izgubio. I onda sam uo, zahvaljujui akustinosti uspavane i snijegom pokrite zemlje, prigueni i daleki zviduk lokomotive, koja je stigla u Novsku. Kako sam je eznutljivo pratio na putu
111
www.krajinaforce.com

110

izmeu Jasenovca i Novske! Kolodvor u Novskoj iskrcavao je u mojoj mati u metropolitanskom sjaju, raskono osvijetljen hiljadama arulja, sav u vrevi kozmopolitskih putnika te kolodvorskog i eljeznikog osoblja. Katkada moje napregnuto ekanje nije bilo zavreno oekivanim tropotom vlaka i udaranjem vagona o pufere. esto sam uznemiren ekao uzalud do jutra; vlak nije proao. Znai, nai su opet negdje pokidali prugu. Srce mi je tada tuklo od radosti, iako je prekid saobraaja znaio nedolazak paketa, bez kojih se nije dalo ivjeti, a jo manje ozdraviti. Jeo sam neobino mnogo. Nikada mi nije bilo dosta. Trebalo je nadoknaditi mast, to ju je vruica u cijelosti iscrpla, i regenerirati miina tkiva, to su posve klonula. Bruno je teko bolovao, no konzilij lijenika nije mogao utvrditi od ega. I on esto nije mogao spavati, pa smo u razgovoru provodili ponekad itave noi. Zabavljao me obino pripovijestima iz svoje bogate lijenike prakse. Bile su to prie tako interesantne i tako piine nepatvorene ljubavi za ljude, da sam se esto sjeao Axel Munthea i njegovih pripovijesti o patnjama ljudi i ivotinja u knjizi San Michele. Bilo je upravo sablasno sluati te emanacije lijenike humanosti u podivljaloj okolini, u kojoj smo ivjeli. Naroito mi se usjekla u sjeanje pripovijest o nekoj grbavoj enici, skoro posve infantilnoj, kojoj je asistirao kod poroda. Dijete je morao isjei i izvui iz maternice, da bi spasio majku. Radio je cijele noi krvavih ruku do lakata, no uzalud. Majka je umrla pod narkozom. Koliko li je Bruno morao patiti, to mu portvovnim radom nije uspjelo spasti bar
112
www.krajinaforce.com

jedan ivot! Koliko je morao podnijeti krivih pogleda mua i ostale rodbine, koji su moda vjerovali, da je on kriv smrti majke i djeteta I Ja sam ga uio hrvatski i tumaio mu interesantne obiaje naroda nae mnogobrojne jugoslavenske i balkanske porodice. Sluao je paljivo i bio dobar uenik. Franjo, srijemski bonvivan atletske grae, bio je uvijek dobre volje i vjeno optimistiki raspoloen. Bio je neobino popularan meu srijemskim seljacima, koji su ga u karavanama posjeivali i redovito mu donosili akonija iz svojih paketa: kulena, srijemskih kobasica, slanine i bijela kruha. Sve je on to s nama bratski dijelio. Katkada nam je u mekanom baritonu u falsettu pjevao Schubertove melodije. Bilo je to u srijedu, nou, peti dan njegova oboljenja. Njegovo krupno tijelo lealo je posve nepomino; morala su ga etvorica nositi na kiblu. Popodne je izgubio svijest i poeo buncati na madarskom jeziku. Oko dva sata nou probudi me njegov glas: - Milko, sluajte. Upravo mi je opala groznica. Ja sam od danas rekonvalescent. Zamislite, nakon svega pet dana! Velim vam ozbiljno, da u ve u nedjelju biti na nogama i na dunosti u bolnici II., a vi leite ovdje ve mjesec dana, i trebat e vam jo najmanje 14 dana, da biste mogli poeti da radite. Sjedio je u krevetu i sav se sjao od zadovoljstva i ivotne radosti. Jo mi je pun sat iza toga priao razne vesele anegdote iz svoga ivota. Sutradan ujutro leao je bez svijesti i disao teko. Dovukao se picer, koga je takoer tresla groznica, i koji je leao u ambulanti u prvom sta8 Grad mrtvih

113

diju trbunog tifusa. Vrtio je glavom. Franjo je dolazio s vremena na vrijeme k svijesti i tuio se na silne boli u nogama. Bile su mu jako oteene - tromboza. Popodne je urlao od boli, i picer mu je, tresui se u groznici, prorezao ile na nogama, da bi mu ublaio boli. Predveer je izdalinuo u najteim mukama. Dani su prolazili polako, gueni smradom od. kible i nonih posuda, to su po cijeli dan i no zveale u kotunjavim rukama bolesnika. Zrak bolnice bio je konstantno ustalasan jecanjem bolesnika i priguenim kaljem umiruih. U Zagoru bolesnike sobe vrio je svoju dunost energino, vjeto i poneto surovo logora Mirko, kanjeni ustaa, onaj isti, koga smo upoznali na poetku knjige, na elu istake kolone, to je bjesomuno vitlao po logoru s biem u ruci. Da, taj isti Mirko bio je sada vanredno okretan bolniar, koji nam je svako jutro mjerio temperaturu, dodavao nono posude, vodio nemone na kiblu i prao bolesnike. Radio je sve to dodue sa superiornim gaenjem i katkada s reskom kletvom, ali vjeto i na zado voljstvo svih. idovima je sono psovao majku idovsku, ali im nije odbio nikakvu elju te ih sluio jednako revno kao i najistiju brau pr> rasi. Kakav je to preokret nastao kod Mirka? Jednog dana legao je i on u krevet. Pjegavacf Zaklao ga je za etiri dana. Imao je neobino slabo srce. Zapovjednitvo je posumnjalo, da su ga nai lijenici otrovali iz osvete. Naredili su obdukciju lesa, koju je izvrio kirurg ustake bolnice na improviziranom stolu pred ambulantom. Naravno, tragovi trovanja nisu se nali, nego samo potpuno defektno srce, koje su izvadili i stavili u pirit.
114

Nekoliko dana pred Boi prestali su vlakovi da saobraaju na velikom komadu pruge ispred Jasenovca, tako da ni oekivani boini paketi od kue nisu stigli. Kakav e to biti alostan Boi! Na Badnjak, poto mi je picer, koji je leao s temperaturom od preko 40 stupnjeva Celsiusa, tupim skalpelom rasjekao zaunjak, poao sam glavinjajui u dezinsekciju da rastuim stvari i da se okupam za Boi. Dezinsekcija se nalazi na sjevernom dijelu obrtnog doma, samo nekoliko koraka udaljena od logora III C, koji je bio sav pokriven snjenim pokrovom. Logorski krug leao je sasvim pust, a malen dio preostalih logoraa, njih oko stotinu, zavukao se pod strehu, koju su zavjesili arenim seljakim gunjevima, da se kako tako ouvaju od snjenih smetova i vjetra, to je puhao ledenim dahom. Nad ulaznim vratima visjela je bijela tabla s natpisom PJEGAV AC u krupnim, crvenim slovima. Pred vratima straar s pukom i bombama. Oko logora trostruka bodljikava ica i drvene straarnice s reflektorima. Isti dekor kao i prilikom moga dolaska u taj lo. gor, samo pokriven snjenim pokrovom i bez ivih ljudi. Karantena za ljude inficirane pjegavcem. Karantena, u koju ne smije nitko ui i iz koje ne smije nitko izai. Bio je to pakleni pronalazak Matkovia. Objesio je tablu s naslovom PJEGAVAC poetkom decembra, kad je u logoru bilo jo svega dvije stotine logoraa. Zato ih nije poklao po starom svom i najefikasnijem receptu? Zar mu to nije bilo dovoljno okrutno? Zar je htio sebi i svojoj brai u zloinima zasladiti Boi naroitim emocijama? Ili je moda doao nalog iz Za115

www.krajinaforce.com

greba, da treba prestati s masovnim pokoljem, jer je glas o tome dopro ak do neutralne vicarske i vedske i ostavio za sobom neugodan rep smrada? Bilo kako mu drago, tek poetkom decembra 1942. prestalo je masovno ubijanje i klanje u Gradini, i sve su se likvidacije vrile tajno i pojedinano. Logorai logora III C nisu dobivali hrane; Matkovi ih je osudio na smrt od gladi, a obeao onima, koji bi se usudili da osuenicima doture koricu kruha, metak iz Mariieva pitolja. Naravno, ta prijetnja nije zastraila sve, i mnogo je hljebova iz pekare bilo na aroban nain prebaeno preko ice, ali to se moglo uiniti samo izuzetno. Normalno, ljudi su umirali od gladi, ali polagano. Prepolagano za Matkoviev apetit. Za kojih dvadeset dana pomrla je samo polovica, a ostala jo itava stotina. Matkovi je bjesnio. Nisu mu dali spavati. ta misle zapravo ti kosturi! U dezinsekciji sastao sam se kod korita, u kome sam se kupao, s Krakauerom, bogatim osjekim vojnim liferantom mesa. Bio je gol i prao je nad koritom svoje uto, oronulo tijelo. Nekada masni trbuh nestao je, a ostala samo koa, koja mu je mrtvo, mlohavo visjela do koljena. Prebacio ju je preko lijeve ruke, da bi desnom mogao oprati donji dio tijela. U glavi mi se vrtjele od slabosti te od odvratnih slika ljudske bijede i deklasiranosti, to sam je sreo na kratkom putu od bolnice dovde i kojih se slika sigurno vie nikada ne u rijeiti. Obukao sam se i dohvatio tap, u namjeri da se vratim u bolnicu, kada mi je uzrujano priao bademajster Bozo i apnuo:
116

- Idite u logorski pisoar iza dezinsekcije, priinjajte se, kao da vrite nudu, i pogledajte kriom nalijevo u logor III C. Samo pazite, da vas ne opazi straa. Morao sam se uhvatiti rukom za smradni, amonijakom izgrieni oluk pisoara, da se ne sruim. Pozlilo mi je od prizora, koji mi se ukazao nedaleko od ice logora III C. Na snijegu sjedila su tri ljudska kostura i noevima kidali meso s gole leine svoga mrtvog druga. Komade mesa trpali su neobino lakomo u usta i vakali takvom brzinom, te sam uo, kako im kljocaju zubi. Jedan je podigao nogu leine i s n je. strugao noiem mravo miije. Jedva sam se vratio u dezinsekciju. Dugo je trebalo, dok sam se umirio. Zapao sam u histerini pla i jecanje, koje nisam mogao zaustaviti ni stisnutom akom, to sam je gurao u usta. Bozo me je mirio i sam tiho plakao. U dezinsekciji nije bilo na sreu nikoga. Tek nakon pola sata uspio sam da se saberem i da zapalim cigaretu. Ponovo sam izaao i otiao do pisoara. S druge strane ice nije bilo vie nikoga; leale su u hrpi samo oglodane kosti i odrezana bradata, siva glava pokojnika. Nju nisu pojeli. Bio je to prvi Badnjak bez mirisa oprenih borovih iglica, bez kolaa i riblje orbe, bez darova. Kod kue je Dorica sigurno okitila bor arenim staklenim ukrasima i pozlaenim orasima, pred koji je mama stavila kakvu slikovnicu, igraku, moda ak i lutku. Darovi sigurno nisu bili tako bogati kao obino, jer ratno je stanje, a mamica mora osim toga sama da zarauje. Tata je u logoru, pa se i njemu mora redovno slati, da bi preivio, te da bi slijedeih Badnjaka i on mogao pri-

www.krajinaforce.com

sustvovati tome najljepem danu ,u Doriinoj godini/ Leao sam ukoen od uasa u hladnoj baraci, u mraku, uz panini hropac umiruih, opkoljen stravom jasenovake noi, kroz koju su odjekivali hici iz ustakih puaka u slavu roenja otkupitelja naih, dakle i njihovih grijeha. U demonskom kolopletu tih suprotnih boinih slika stajale su u pozadini lakome oi trojice logoraa, to su danas popodne, pomahnitali od gladi, jeli svoga mrtvog druga, i od kojih sam jednoga prepoznao. Nikakvom snagom volje nisam uspio da odagnam te oi iz boinog raspoloenja mira i radosti, to ga je moj mozak nastojao doarati. Uvukle su mi se te nemirne oi i u san, koji je pred jutro uspio da mi zaklopi oi. Na drugi dan Boia skinuta je ploa s logora III C. Logorai, njih oko stotinu, odvedeni su skelom preko Save i hermetiki zazidani u neku novu, jo neobijeljenu kuu. Jo dugo iza toga slikala mi je uasom zaraena mata u snu paklenske dogaaje, to su se neminovno odigravali u prostorijama te kue, u koju su zatvoreni ljudi odreeni da se meusobno pojedu. Meu njima bio je i andarmerijski kapetan Munjin, nekadanji grupnik s nasipa, i bestijalni Stipe, kome smo svi u bolnici I. prieljkivali smrt, a kome su ustae, evo, dostojno plaali za uinjene vuje usluge. Tko li je posljednji od njih poginuo od gladi, ei i nestaice zraka? Da li je to bio uhranjeni Stipe? Ili su ga moda ipak od gladi podivljali logorai logora III C ivoga rastrgali ve prvoga dana zajednikog ivota? vrsto vjerujem u ovu drugu mogunost.
118
www.krajinaforce.com

I danas jo, kad me oajni krik iz vlastitoga grla probudi iz tekog sna o kui uasa u malome bosanskom selu Gradini, beskrajno alim, to nemam Goyine igle pa da za budua pokoljenja urezem u bakrenu plou scene ludila, to su se tamo odigravale po elji bestijalnog zloinca Matkovia. Uvjeren sam, da bi moji bakropisi zasjenili uasom znamenitu mapu Desastres de la guerra.

TRUST MOZGOVA Konano sam se oporavio toliko, da sam se uz pomo tapa mogao prilino dobro kretati po smrznutoj povrini logorskih putova. Pisar obrtne grupe Ruda postao je nakon Hugova odlaska grupnik i ponudio mi svoje dotadanje mjesto pisara grupe, to sam objeruke prihvatio. Dunost pisara nije bila teka. Imao sam svoj stol u dvorani upravne pisarne, upravo suelice ulaznih vrata. Na stolu koio se karton s crveno ispisanim brojem IX. Taj rimski broj bio je slubeni naziv grupe. Svako jutro u est sati trebalo je sastaviti brojno stanje grupe na temelju izvjetaja o prozivu, to ga je pola sata ranije izvrio grupnik ispred zgrade obrtnog doma u Slobodanovu naselju. Brojno stanje, specificirano u idove, etnike i Hrvate, zatim u bolesnike u bolnici, umrle, pridole i nestale, predavao sam pisaru upravne pisarne Zlatku, i time je moj prijepodnevni rad bio zavren. Do ruka posjeivao sam drugove pisare za drugim stolovima (bilo je oko dvadeset grupa s najmanje jednim do dva pisara) i itao, ako bi mi uspjelo uloviti kakvu knjigu. Dolje, na ulazu u zgradu upravne pisarne, stajao je uvijek deurni logora, koji bi pisarnu smjesta obavjetavao, ako bi se koji od omraenih ustakih starjeina uputio prema zgradi. Knjige, katkad i novine, smjesta bi nestajale u ladicama stolova, a pisari otvorili knjigu dnevnih prijawww.krajinaforce.com

120

121

vaka, zamoili pero u tintu i uperili ga na papir, kako bi smjesta mogli zakripati po njemu u sluaju, da se vrata otvore udarcem Piccilijeve noge, izmeu kojih se obino prvi provukao Neron, glasno lajui na otrcani eir inenjera Samuela, koji bi pri pojavi visokih gostiju smjesta sletio sa sijede Samuelove glave. Pozor! jeknuo bi obino Milanov glas, i svi pisari i inenjeri iz odjela crtaone skoili bi na noge i netremice oekivali otru Piccilijevu zapovijed: Nastavi rad! Popodne zapoinjao je rad u dva sata. Tada je zapoinjao i moj kruni put preko ciglane po nasipu mimo bajera do obrtne grupe, odakle sam s malom pauzom kod Slobodana i eventualno u ambulanti gdje bih saznao sve novosti objavljene taj dan po agenciji latrini krenuo natrag u pisarnu mimo pekare, elektrine centrale i umjetne bravarije, a te su ustanove bile moje svakodnevne neslubene postaje. Obilazio sam radionice obrtne grupe, koje su u glavnom bile skoncentrirane u obrtnom domu, osim ustake praonice, koja se nalazila izvan ice, u kasarni ustake vojnice logorske sati, kamo na alost nisam svraao, i koarake i kemijske radionice, koje su se nalazile na ciglani. Dunost mi je bila da poberem podatke o dnevnoj produkciji pojedinih radionica, da to upiem u dnevni prijavak, koji preko Milana odlazi svaki dan na stol zapovjednika radne slube, Piccilija, kasnije Kordia. Najprije sam svraao u koaraku radionicu, gdje sam se natezao s grupnikom Tomom, epavim i oravim zloduhom radionice, koji je uvijek

bio pun optuaba protiv svojih drugova, a te bi optube katkada znale prijei i interni krug te doprijeti ak do zapovjednitva, koje je ovim siromanim avolima u jazbini ciglane znalo podijeliti ljutih batina, esto i samotovanje u zvonari. Izgraivali se u toj radionici dragocjeni produkti: sirkove i vrbove metle i razne koare od vrbova prua, to su ih etvorica koaraa svakodnevno rezali u Koutarici. Voa te grupe bio je obino logorski enfant terrible Nazif, koji je uspio u selu da izgradi dobre veze sa seljacima i donosio uvijek u logor pune depove i njedra jaja, sira i slanine, ime je radionica popravljala svoje prosjake obroke. Koare od vrbova prua bile su vrlo lukrativna roba za zapovjednitvo. Prodavali su ih skupo, a sirovina i produkcija kotala je samo nevrijednoga logorakog znoja. U kemijskoj radionici stajala je nova pe za pocakljivanje keramike, koju je kipar Brill izraivao u svojoj radionici kraj umjetne bravarije. Osim toga kuhao se tamo sapun za pranje i brijanje, kaustina soda, sumporna kiselina, modra galica, latilo za cipele pa razni drugi kemijski artikli za potrebe logora i njegovih gramzljivih vlastodraca. ef radionice bio je Fuad, a njegov zamjenik mladi, simpatini Ante. Stanovali su u bunkeru kraj radionice, koji su izabrali kao centar otpora, u sluaju da ustae poele likvidirati logor. U njemu kovale se najsmjelije osnove o bijegu, o organiziranju ustanka, o trovanju svih ustaa, o dizanju logorskih zgrada dinamitom u zrak. U njemu su se sanjali snovi o intimnoj prolosti i o arobnoj budunosti. Preko puta kemijske radionice, u strojarnici ciglane, ordinirao je filozof Bosanac, neobino inte-

122

123
www.krajinaforce.com

ligentan i izgraen brija iz Pitomae. Kod njega sam svaki dan prekidao kruni hod, da ujem njegovo zrelo promatranje politike situacije u svijetu, koju je izgraivao na osnovu pravilno itanih novinskih vijesti, to mu ih je kriom davao poten i ispravan civilni majstor ciglane Wist. Prilikom tih osvjeujuih prikaza Bosanac je s panjom brijao moje lice, dezinficirajui ga denaturiranom estom. Naredna etapa bila je dezinfekcija, u kojoj mi je mali Konig davao brojane podatke o raskuenom broju rublja i odjee, te o broju okupanih logoraa i ustaa. U logorskoj praonici davao mi je brojane podatke o primljenom i opranom rublju pisar praonice zagrebaki trgovac Mirko, koji je imao vrakog posla i u stvari vodio taj delikatan dio grupe, to je imao zadatak, da bez sapuna isto opere dnevno najmanje 600 komada crnoga logorakog rublja. Prilikom moga posjeta tu su se obino nali Omer i Ratko, s kojima bih popuio cigaretu i matao o skorom zavretku sramotne Matkovieve strahovlade. U prljavoj \ brijanici redovno sam rjeavao aljive, drugarske sporove izmeu flegmatinog desetnika Stjepana i impulzivnog ahista, inteligentnog i izgraenog brijakog pomonika Pa je. Desetnik postolarije Vujo, s manom na desnom oku, ponudio me obino s Divkom, zaslaenom pravim eerom, to ga je vjeto znao izmusti od ustaa, koji su mu ilegalno, bez zahtjevnice, potpisane po Kordiu, donosili cipele na popravak. Bio je snaan, vrstih zubi i nemirnoga zdravog lijevog oka.
124
www.krajinaforce.com

Vjeito lijeni Filip i marljivi Gajbek, za koje ovjek nikada nije znao, tko je od njih ef krojanice, a tko pomonik, ivali su gotovo iskljuivo nova civilna ili vojnika odijela ustaama i njihovim prijateljima te vjeno glaali Kordieve hlae. Samo rijetko im je uspjelo da pokrpaju raspale hlae kojega logoraa, osim onih ustakog i agentskog soja. Oni su u prolosti takoer bili ustaki policijski agenti, osueni iz politikih motiva na tri i dvije godine. Vladali su se, meutim, itavo vrijeme svoga logorovanja korektno prema ostalim logoraima i radili svoj krojaki posao, iskoriujui, naravno, svoj povlaeni poloaj ustaa, kako bi poboljali vlastiti ivot u logoru. Poto sam sasluao izvjetaj urara Izaka i, po stoti put, anamnezu njegova eluanog ira te poto sam izdrao bujicu rijei prijekora grupnika Rude, upuenih Azaevcu, koji je nakon likvidacije logora III C postao nadzornik reda i istoe obrtne grupe, a koji je, iskoriujui svoj autoritet kriminalca, cenzurirao pakete pripadnicima te grupe poao sam, svraajui Slobodanu, Edi u pekaru i Franceku u elektrinu centralu, natrag u upravnu pisarnu, da upiem primljene izvjetaje u knjigu prijavaka,' a time je moje slubeno popodne bilo zavreno. Upravna pisama nazivala se u logorskom argonu trustom mozgova. Bila je to velika dvorana, duga kojih 35, iroka 10 metara. Istoni, manji dio bio je zakren risaim stolovima, na kojima je oko dvadeset inenjera svih moguih struka risalo megalomanske graevinske i tehnike nacrte za Piccilija. Bilo je tu generalnih planova industrijskog kombinata Jasenovac i bezbrojnih detaljnih nacrta zgrada, mostova, parkova, brodova, koji plove
125

Savom, industrija, pristanita. Ovo odjeljenje vjeito je radilo, esto i nou, i bilo je najmilije utoite Piccilijevo, kamo je znao dolaziti ak i u pijanom stanju. Ulazilo se u dvoranu na dva ulaza. Odmah kod prvog ulaza bio je stol logornika Wienera s tele-, fonom. Pored njega stol njegova zamjenika Milana. Dalje u irini stoli i pisai stroj pisarnikog daktilografa Pavela i stol pisara Zlatka. Uzdu zidova s lijeve i s desne strane protezali _se stolovi montae, obrtne grupe, ekonomije, lanare, graevine, automehanike pa drugih grupa i grupica. U sredini bio je stol logorskog kompozitora vabe, koji je po cijeli dan ispunjavao notni papir1 instrumentirajui partiture za logorski orkestar. U dvorani bilo je uvijek ivo. Zamiljena je bila kao termitnjak, dakle kao jedno sloeno bie, \i kojem pojedine radne grupe rade, poput centara u mozgu, po zapovijedi jedne centralne volje. U konkretnom sluaju ta centralna volja trebala je biti zapovjednitvo, koje svoju funkciju prenosi na Wienera. Taj bi trebao samo pritisnuti na tastaturu, odnosno na pojedine stolove u dvorani upravne pisarne, a oni bi trebali odmah reagirati u pravcu centralne volje. U stvari, u upravnoj pisarni nije se radilo nita, jer je privredni kombinat Jasenovac postojao samo na megalomanskim Piccilijevim planovima, dok je logor bio obina kaznionica, zatvor, kojim su upravljali ustaki nadzornici rada, a komplicirana upravna aparatura itala je knjige xi toploj upravnoj pisarni. Zimi je ta^prostorija, pored pekare i stolarije, bila jedino toplo utoite, a koristili su ga svi, kojima bi se za to pruila prilika. Knjiga, koje su cirkulirale u upravnoj pisarni, bilo je malo: Narodni lekar Vae Pelagia, Renee

Mauperin brae Goncourt, Thais Anatola Francea, Sueove Tajne Parisa, Shawove Kue gdje. Waren i jo nekoliko njemakih kriminalnih romana. Te su se stvari itale uvijek da capo ad fine. Najvie diskusije izazivao je Pelagi sa receptima iz Narodnog lekara o lijeenju raznih bolesti devinim dlakama, noktom novoroeneta, istuenom slonovom kosti, ptijim ekskrementima i t. d. i t. d. Najmarljiviji itai bili su, pored onih iz predsjednitva vlade (Milan, Pavel i. Zlatkb), Jure od montae, Crni ore od automehanike i Ylado od graevine. Taj posljednji osjeao je naroitu slabost prema lijepoj knjizi i prema umjetnosti uope, pa sam s n j i m e satima znao raspravljati o raznim umjetnikim i estetskim problemima. Naveer pretvara se upravna pisama u kavanu. Na peima, u kojima je plamsalo dobro jasenovo drvo, ukradeno u pilani, kuhao se aj, kava, grah ili se grijala pura. Topli zrak bio je zasien mirisima jela i oblacima dima od cigareta. Dolazili su pripadnici raznih grupa, mnogi ak iz Slobodanova naselja na sastanke i razgovore s pripadnicima upravne pisarne, to su spavali u potkrovlju iste zgrade. Na stolovima pojavile su se ahovske table, na kojima su se vodile esto ogorene borbe. Bilo je tu nekoliko majstora,- a najjai od njih bio je Brana, apsolutni prvak logora. Po sredini dvorane, izmeu stolova, etali su logorai u ivom razgovoru kao po Zrinjevcu. Najvjerniji eta bio je Kitolovac, jedini pripadnik upravne pisarne, koji je na nogama vukao lance. Zveket Kitolovevih larincu davao je kavanskom raspoloenju upravne pisarne naroitu, logorsku dra. Kitolovac je nosio lance dostojanstveno itav mjesec dana. O njemu

127
www.krajinaforce.com

126

su kolale fantastine vijesti, da je na Savi digao nekoliko mostova u zrak i da moe svoj ivot zahvaliti samo Picciliju, koji ga je zadrao stoga, to je trebao inenjera brodogradnje, koji e mu konstruirati monitor Ustaa na Savi, a Kitolovac je bio jedini brodogradilini strunjak u logoru. U logorniki dio znao je ponekad zalutati preuzvieni Cividini, koji bi tamo drao cercle s Ribolijem i nekolicinom drugih prominentnih lanova pisarne. Riboli je bio jedna od centralnih linosti upravne pisarne. Bio je cenzor dopisnica, to su ih logorai jednom mjeseno pisali kuama. Smjelo se napisati samo dvadeset beznaajnih rijei, no cenzor bi ponekad progledao kroz prste i propiistio ak i 30 rijei. Pa i znaajnijih. Katkada bi zamirio, ako si poslao dvije karte, pa i tri. On je i dijelio potu, koju su logorai s toliko enje oekivali. Bio je vjesnik najljepe reenice, to se mogla konstruirati u logoru: - Spremi sve svoje stvari i doi u deset sati pred zapovjednitvo. Znailo je to, da je logorau stigao otpust iz logora. On je donosio i ostale, manje vesele vijesti iz zapovjednitva. Doktor Riboli bio je ukratko ono, to se normalno zove efom personalnog odjeljenja. I Mario je bio tu, no on se radije zadravao u pokrajnoj Borisovoj drvorezbariji, gdje je vabo na pianinu bijesno udarao lagere. Jozo je gnjavio Selju priajui mu o svome pobratimu vojvodi od Welsa, s kojim se pobratio negdje na Jadranu, za vrijeme jedne vojvodske vachting-partije. Vojvoda od Welsa toliko je zavolio Jozu, da ga je ak kod kue u Splitu posjeivao. Razgovarali su, naravno, hrvatski, jer Jozo
128
www.krajinaforce.com

nije znao engleski. Koliko su puta znali oni H kakvoj otariji jesti frigane sardele s palentom i zalijevati ih vikim opolom! Pozvao ga vojvoda i u London, u Buckinghamsku palau, no on taj poziv nije, iia alost, mogao iskoristiti zbog nastalih ratnih zapletaja. Brana i ja umirali smo od dosade sluajui suludo hvalisanje toga paralitika i ostavljali ga Selji, koji ga je pobono sluao i svojim divljenjem nagonio, da sve vie pretjeruje. Znao se katkada proetati izmeu stolova i najpoznatiji od logoraa: Boris Steiner. Mladi od 25 godina, elegantan, u izmama, crven u licu, sjajno ishranjen. etao je obino sam; vrlo rijetko bi se tko naao, da mu ini drutvo. Svi su ga izbjegavali. Boris je nekada nosio pitolj oko pasa, kao logora. Bio je nekada mezime svih ustaa, no njegovih zlikovakih protektora bivalo je danomice manje, i Boris je pomalo odlazio u pozadinu. Bio je glavni skladitar. Skidao je logorae pri dolasku u logor i pljakao ih. Vrednije stvari nuao je svojim zatitnicima, naroito zlato. Za zlato i novac bio je nenadoknadiv ekspert. Dovoljno je bilo, da pogleda logoraa i da znade, ima li u njega sakrivenih zlatnika ili nema. U pozitivnom sluaju dovoljno je bilo, da uhvati rtvu za rever od kaputa i da napipa tamo uivene zlatnike. No ne samo rever. Pronalazio je on zlatnike i na drugim mjestima odjee. Ako TI pridolice nije bilo zlatnika ili novca, znao je Boris neprimjetno spustiti u dep koji komad i pozvati Matijevia ili koga drugog, da izvri lini pretres logoraa. Pronaeni zlatnik bacio je logoraa u iskreno zauen je, no ne * zadugo. Metak iz ustakog pitolja nije mu dozvolio da sazna ono, to smo svi mi
9 Grad m r t v i h

129

znali, naime, da mu je zlikovaki instinkt Borisa skratio muke, to su ga moda ekale u logoru. Boris je znao -- priaju --i pucati i bievati. No on danas vie ne nosi revolvera, i zvijezda sree vidljivo mu se gasi. Ostao je osamljen. Ustae su mu okrenuli lea, a logorai ga se klone kao ugava psa. Boris poinje razmiljati o prolosti, a budunost mu se ini sve tegobnijom. Prolo je devet sati, i kavana se prazni. Veina se povukla na spavanje. Ostao je samo deurni pisar i nekoliko najvatrenijih ahista.

O LJUDIMA I TAKORIMA U potkrovlju upravne pisarne veoma je ivo. Cigani sjede oko golemog lonca i u prijateljskoj svai vade kaikama vrelu grahovu orbu, u kojoj pliva koica od slanine. Ima ih etiri. etiri cigana: Josip, Ljubo, Joza i Kitolovac. Tu simpatinu grupu tehniara nazvao je Stevo ciganima zbog stalne svae, koja bi redovito iskrsnula pri zajednikom jelu. Joza je bio danas deurni kuhar i ima komandu u rukama. Ne dozvoljava, da se naklope nad lonac bez ikakvih direktiva i discipline. Konano, svatko moe i smije pojesti samo odreeni obrok, dakle, kaike k sebi i strpljivo ekaj komandu. Sva etvorica digoe kaike i ekaju na Jozin mig: - Nagari! Glagol nagariti jasenovaki je glagol; znai svaku aktivnost i upotrebljava se samo u imperativu. Nagari ima od prilike isto znaenje kao i rusko davaj! U potkrovlju spava oko 150 logoraa iz stolarije i upravne pisarne na leajima u obliku lijesova, postavljenima na drvene nogare. Leaji, kakvih nigdje i nikada nisam vidio. Made in Jasenovac. Neobian je pogled na baterije tih ljesova, to zapremaju, sav raspoloivi prostor tavana i ostavljaju tek toliko mjesta, da se spavai mogu pokraj njih kretati. Pod Ijesovima stoje kutije od
131
www.krajinaforce.com

130

konzervi, a slue za vrenje nude, jer se nou ne moe izlaziti izvan zgrade na latrinu. Krov nad glavom veoma je porozan. Toliko, da kia i snijeg prodiru kroza nj kao kroz stari, proupljeni kiobran. Dvije kiljave arulje upotpunjavaju rembrandtovski kolorit ove neobine spavaonice. lunja lei obuen na svom leaju i gaa korom od limuna Kitolovca, kojemu se o brk objesile kapi grahove orbe. Miljenko kuha aj na peici, napravljenoj od limene benzinske kante. Ja leim i itam Tajne Pariza, a Nikola, grupnik stolarije, izuva cipele i stenjui polae svoje golemo tijelo u leaj do mojega. Potpuno je obuen, s kapom na glavi. Tako on spava ve od poetka novembra, ne svlai se nikako. Noge su mu oteene, no uvijek je dobre volje i nasmijan. ovjek je to, koga logorai najvie vole. U ustima mu vjeito tinja cigareta, pa i sada, kad ve napola drijema. Brana u ulozi nadredara goni logorae na spavanje. Kada se spavaonica umirila, Miljenko servira aj kraj svoje peice, gdje se sakupljaju beari, koji ne vole rano da odu na poinak. I tu se razvija diskusija, koja esto znade potrajati i do ponoi, ako se na tavan ne zaleti patrola i brutalno ne raspusti zbor. Tunja je danas u marmeladi dobio od mame opirno pismo, u kome se pria o prilikama u Slavoniji, specijalno u njegovu selu i u okolnim umama, gdje ima veoma aktivnih partizana, i gdje se Tunjina mama slobodno kree. Divno je bilo itati te retke, to su dolazili iz nedaleke slobode, a teko je bilo iza toga razmiljati o vlastitoj sputanosti i o sramoti, u kojoj ivimo. I jedan letak o vjeanju desetorice seljaka u Brodu naao se u paketu.
132
www.krajinaforce.com

Stevo pria uasnuto i stisnutih pesnicaa o pokolju Srba u Srijemskoj Mitrovici, to ga je provodio sa svojim koljaima ustaa Tomi iz Zagreba. Ne mogu nikako shvatiti, odakle ti bestijalni koljai, gdje su se rodili i gdje su se razvijali. Nikada nisam slutio, da se meu naim elementom moe nai toliki procenat zlikovaca-ubojica. Kad samo pomislim, da smo tjednima pratili u novinama prikaze u nastavcima o zloinstvima Kurtena, dusseldorfskog Jacka Trbosijeka, koji je uspio da uzbuni savjest itavog svijeta, a danas se ubojicama, koji su noem poklali preko hiljadu nevinih seljaka, dijele ordeni i piu hvalospjevi po novinama, doe mi, da poludim. Zar je savjest ovjeanstva zahirila, zaspala? Tomi je godinama skromno sjedio za pisaim stolom u bolesnikoj blagajni Merkura. Mali inovnik, koji je, poput hiljada drugih, svako jutro odlazio u ured, u deset sati pojeo svoj gablec, zamotan u svileni papir, popodne odlazio u kino, naveer u kavanu, itao novine. ivot mu je tekao mirno, sreeno, purgerski. I najednom, iz istog mira, ovjek oblai uniformu, grabi no i poinje krvoloan lov na ljude. Odlazi u Mitrovicu, naloe se rakije, kolje noem okovane ljude, ene, djecu, pije im krv, orgija u krvi, to se pui u jami, gazi leeve, to se jo trzaju u svome tekom oprotaju od ivota. Zatim pere krvave ruke i odlazi na veeru. I nije on sam. Ima takvih na stotine. Ljubo Milo priaju bio je novinar, Majstorovi alias Filipovi fratar. Sluga boji! Ne, ne shvaam nita. Poznajete li priu o tome, kako su nekada na morskim drvenim brodovima mornari unitavali takore, to bi se za dugih prekooceanskih vonja
133

znali nakotiti toliko, te je postojala opasnost, da e pojesti sve zalihe hrane, nagristi brod i ljude? upita Brana. - ?? Mornari bi uhvatili nekoliko takora i zatvorili ih u eljeznu bavu ostavivi samo malenu rupu na vrhu za cirkulaciju zraka. Iz bave nije bilo izlaza; zidovi su glatki, neprobojni. Nakon izvjesnog vremena, kada glad iscrpi ivotinje, nastaje u bavi demonska borba za samoodranjem. Nastaje krvava bitka zubima za komad takorskog mesa. Poslije nekoliko dana u bavi ostaje samo najvitalniji takor, onaj, koji je poklao i pojeo svoju brau. Postao je silan, snaan, krvavih oiju: okrvio se. Njega putaju iz bave na slobodu, i on vie ne zna za drugu hranu do za ivo, krvavo takorsko meso, i on kolje, kolje svoju brau sve dotle, dok ih ima. Eto, ista je stvar moda i s Tomiem, Filipoviem-Majstoroviem, Ljubom Miloem, Luburiem. Samo tako mogu da shvatim mirnog inovnika Merkura nad hekatombama u Mitrovici. Ili se moda dometnu tiho i varam. Odlazimo nevoljko na spavanje. San dugo ne dolazi na oi; iz grobova u Gradini izlaze mrtvaci sa sapetim rukama na leima i diu se visoko, visoko, s rupom u glavi, prerezana grkljana. Optuuju! Brana je zavrnuo elektrino dugme, tavan je utonuo u mrak. Oko dva sata ujutro probudilo me svijetlo i agor. Dii se! pada otra, brutalna zapovijed. - Svatko neka stane kraj svoga kreveta i neka se ne mie. Pozor! Skoio sam iz kreveta. Na ulazu na tavan stoje Ljubo Milo i Matkovi. Ozbiljni su. ini se ak,
134
www.krajinaforce.com

da nisu ni pijani. Iza njih nazire se jo nekoliko ustaa; prepoznajem porunika Prpia. - Gotovo je ape mi Nikola. Vidim i sam, nema nam spasa. Svrit emo u Gradini. Izvlaim neprimjetno no ispod jastuka, otvaram ga i stavljani u njedra. Borit emo se odvraam Nikoli. Sve svoje stvari i kofere stavite na krevete i ne miite se komanduje Ljubo. Tresem se od zime i stojim gol i klimavih nogu od uzrujanja. Pogledam Branu. Smijei se i namiguje. Nastaje pregled kofera, iz kojih Ljubo odvaja sve vrednije odjevne predmete i baca ih na gomilu, odakle ih ustae odnose nekuda niz stepenice. Pregled je trajao u punoj tiini preko jedan sat. Bio sam na redu predzadnji. Zadnji je bio Nikola. Pokupili su nam rublje, odijela, arape, cipele i otili. Odnijeli nam sve, to su u polumraku mogli napipati. Ujutro mnogi je logora ostao samo u gaama i koulji, u kojoj je spavao. Nije mogao otii na rad. Brana se smijao iroko, zadovoljno. - Zar smo ve tako duboko zaglibili, Ljubo Milou?

135

PROLJEE SE BUDI ivot izmeu ice tee svojim neumitnim tokom, ravnomjerno, u tekom radu logoraa, koji nisu bili te sree da osvoje kakvu sinekuru u upravnoj pisarni ili da se uvuku u tople prostorije obrtne grupe ili lanare. Veina logoraa zlopail se obarajui stabla u oblinjim umama, tovarei cigle u vagone, gradei debeli zid joko vlastite tamnice ili podiui velike zidane kaznione, u koje e se zatvoriti. I u ekonomiji zaposlene su stotine logoraa na radovima u blatu, koje u logoru dosie skoro do koljena. Bolnice su pune, ambulanta se pui od isparivanja mokrih ronjaka logoraa. Pjegav ne je neto popustio u svom haranju, no pojavila se nova sezonska bolest: smrzavanje udova. Kirurzi imaju pune ruke posla. Svaki dan iznose iz ambulante amputirane noge, ruke. I grobari imaju posla na pretek: iznose iz bolnica i baraka svakodnevno na desetke mrtvaca i prenose ih skelom u Gradinu u zajedniki grob, koji e ve sutra biti zaboravljen. U podne i naveer raznose se iz centralne kuhinje veliki kotlovi hrane, to se pui na hladnom zraku. Nestalo je-krumpira. Na jelovniku je repa na vodi, bez masti i soli. Repa za ruak, repa za veeru. Danima, tjednima, mjesecima: repa. Neka ukasta repa, odvratna mirisa, sluzave konzistencije. Hrana bez kroba, bez bjelanevina, bez ugljinih hidrata- Voda!
156
www.krajinaforce.com

U ovo hladno, neprijazno, mokro i blatno prijelazno vrijeme izmeu zime i proljea uzvitlao se jak antisemitski pokret inauguriran i predvoen od zatoenih ustakih agenata, kanjenih ustaa i desperatera, koji nastoje, puzanjem pred ustakim izmama, popraviti svoj nepopravljivi poloaj u logoru. Poelo je pljakom paketa u paketarnici i montiranjem raznih optuaba i krivica na lea idovima, to su u logoru zauzimali vodea mjesta u radnim grupama i kancelarijama. Aktivnost ustakih agenata naroito se okomila na logornika Wienera, toga krvoednog cionista, koji favorizira tvrde oni - - svoju brau po rasi, a progoni Hrvate, od kojih je mnoge svojim linim zauzimanjem otjerao u Gradinu. Radilo se pod devizom: treba onemoguiti idovsku, masonsku kliku, obezglaviti je, a na njezino mjesto postaviti potene Hrvate. Ti poteni Hrvati bili su, naravno, ustaki agenti, kanjeni ustae i provokatori. Urota se irila nevjerojatnom brzinom te u svoju sredinu uvukla i mnoge aktivne ustake podoficire i dunostnike. Oficiri su sjedili u oficirskoj menai i opijali se do mrtvila ili do ivotinjske raskalaenosti, koja je esto znala zavriti i pokoljem logoraa. Jedne noi provalila je naoruana banda u Slobodanove barake i isprebijala sve idove, to su tamo spavali. Neke su s tekim povredama od batine, noa ili revolverskog metka otpremili u bolnicu. Neki su i podlegli ranama. Mnogi idovi'zatvoreni su u zvonaru, meu njima Boltek i Boris Steiner. Svemoni Boris! U potkrovlju upravne pisarne vijealo se. Kako doskoiti ustaama i paralizirati njihov pokret, koji bi mogao zavriti masovnim pokoljem nevinih i137

dovskih logoraa. ini se, da je najpametnije brzo i mirnim putem smijeniti idove na najistaknutijim poloajima (ekonomija, montaa, elektrina centrala, ciglana, pilana), naroito pak Wienera, i na njihova mjesta postaviti ljude, u koje logorai imaju povjerenja, i koji e svojim ispravnim stavom moi i htjeti zatititi interese svih logoraa pred zapovjednitvom. Wiener je zbog svoje plaljivosti i onako inio grijeke; moda e tko drugi na njegovii mjestu imati vie uspjeha. Kandidati za logorniko mjesto bili su Riboli, Jura-i ja. Najaktivnija grupa na elu s Josipom, izabrala je mene i osigurala, mimo moje grevite obrane, moju kandidaturu. Josip se povezao s doktorom Nikolom u ustakoj bolnici, koji je preko doktora Marina, ustakog nadporunika, vrio golem utjecaj na Matkovia. Marin se zaista svojski zauzeo za stvar, i zapovjednitvo je prihvatilo stajalite Ijeviarske Josipove grupe. Utjecaj te grupe dolazio je kasnije sve vie do izraaja, i stvorila se. za ustae neutjena injenica, da je jedna izrazito Ijeviarska grupa utjecala na poneke odluke ustake uprave logora u Jasenovcu. Ta grupa bila je pretea kasnije velike organizacije, koja je spremala, uz pomo partizana izvana, osloboenje logora, a koja je organizacija izdajstvom otkrivena. Ta alosna izdaja stajala je ivota dvanaestoricu najboljih ljudi, meu kojima je bio Brana, Stevo, Nikola, Mile i Mitar, koji su objeeni u logoru 21. IX. 1944. Istovremeno objeeni su u Jasenovcu doktor Marin sa enom, ustaki porunik Belui, elektriar Jankovi i drugi. Meutim, sluaj je htio, da su se agenti, koji su se toliko osilili, te su prevrili svaku mjeru, kompromitirali velikim kraama u centralnoj kuhinji, oficirskoj menai i u ekonomiji, zatim nekim svo138
www.krajinaforce.com

jevoljnim likvidacijama logoraa u vrijeme, kad likvidacije iz ne znam kojih razloga nisu bile oportune, i, kao kruna svega, nekom neugodnom pederastikom aferom. To su bili razlozi, da su kolovoe agenata pali u zvonaru, kasnije bili okovani i poslani na rad u bajeru, a aktivni ustae da su se povukli. Antisemitski pokret je propao, a s njime i svi planovi Josipove grupe, budui da intervencija vie nije bila potrebna. Wiener je ostao. Ja sam s pomou Franceka, civilnog majstora elektrine centrale koja se u logorskoj terminologiji zvala pogonom uhvatio vezu sa starim mojim prijateljem iz studentskih dana, doktorom Matom, kotarskim lijenikom iz Jasenovca. Bio sam tek izaao iz bolnice, kada me je naao Francek te mi donio Matine pozdrave i punu aku cigareta. Od toga momenta uspio sam da izgradim i odrim stalnu vezu s vanjskim svijetom. Mate je putovao u Zagreb, nosio poruke, donosio vijesti, cigareta, rakije i hrane. U Franceku, pak, naao sam vrijednog druga, koji je ne samo meni, nego i mnogima drugim logoraima uvelike olakao ivot u logoru. Od njega sam mnogo saznao o logoru, jer je on u njemu radio od samog poetka i nije ni o emu drugom razmiljao negoli o tome, kako e jednoga dana moi javno svjedoiti o nedjelima ustakih zvijeri u jasenovakom paklu. On je bio svjedokom paljenja kartoteka, koje su se ispunjavale za one logorae, to su preli prag logora. Tim kartotekama loen je kotao elektrine centrale cijele jedne noi u proljee 1943. Koliki li su broj logoraa reprezentirale te kartoteke! A koliki li je broj bio onih, to su likvidirani pred ulazom'u logor, i o kojima nije zapovjednitvo logora nikada vodilo bilo kakve pismene evidencije!

Vijesti iz vana dolazile su nam teko, sa zakanjenjem i prilino iskrivljene. Ipak, u glavnom bili smo informirani. Znali smo o grandioznoj pobjedi Crvene armije kod Staljingrada i o povlaenju Nijemaca kod El Alameina. Znali smo, da su te dvije pobjede saveznikog oruja poeci niza gorkih poraza za neprijatelja, koji e neminovno dovesti do potpunog unitenja njemake ratne maine, zvjerskog nacionalsocijalizma i svih njegovih trabanata u naim klimatima. Znali smo o uvrivanju riarodno-oslobodilake borbe i o sjajnim pobjedama partizanskih odreda nad premonim neprijateljem. Znali smo, da su naim krvnicima i tamniarima odbrojeni dani, ali te dane nismo mogli doekati. Bili smo nestrpljivi i zahtijevali smo svaki dan sve vee i bre uspjehe. Tu nam je pomogla agencija latrina. Javila nam je pad Kijeva, "Voronea, Orela, B jela je Cerkov i drugih njemakih uporita u srcu bratske Rusije po dva, tri, ak i etiri mjeseca prije faktinog njihovog pada. Mi smo ve u martu znali za kapitulaciju Italije i da je Sarajevo palo u partizanske ruke. Jedno je ipak latrina pogodila: promjenu zapovjednika logora. Tu je promjenu nanjuila precizno. Javila je, da na mjesto Matkovia dolazi nesvreni klerik Ivica Brkljai, navodno blag ovjek, koji je ve prije dvije godine kao ustaki dunostnik boravio u Jasenovcu. I zaista. Poetkom marta, pet est dana po objavi te vijesti, otiao je Matkovi, a nastupio Brkljai. Brkljai je na'stupio s okrunicom, u kojoj je objavljivao, da e s logoraima postupati najhumanije, bez ikakvih represalija i terora, ali da zahtijeva od njih red, rad i stegu, lojalnost prema ustakim vlastima i, naroito, da ne e trpjeti bi140

jega, jer bi kod uestalih pojava bijega, koje bi morao smatrati kao crnu nezahvalnost prema njemu lino, morao iz temelja promijeniti svoje dranje. Sutradan se'desio prvi bijeg jednog logoraa u proljetnoj sezoni 1943., i otada nije proao skoro ni jedan dan, da se ne bi naao koji crni nezahvalnik i okrenuo Jasenovcu lea. Ipak, Brkljai nije uveo nikakvih drastinih represalija. Pri svome dolasku u logor objavio je, da e znatno poboljati ishranu logoraa. Prva bjekstva bila su toboe razlogom, da do poboljanja nije dolo, pa nam je to stavljeno u izgled tek nakon posvemanjeg prestanka bjeanja. Kako pak do prestanka bjeanja nije nikada dolo, nije nikada dolo ni do poboljanja hrane. Dakle: repa. Poslije repe dola je kupusna juha i onda na kraju, grah. Nekoliko zrna graha na litru vode. Ta tri artikla prehrane, uz neizbjenu puru, koja se dijelila za veeru, predstavljala su jedini jelovnik za est mjeseci. Mesa nije vie bilo nikakva, ak ni od crknutih konja. Bila je to . hrana, to je logoraima omoguila lagano umiranje, koliko nisu imali koga, tko bi im od kue slao pakete, a takvi su bili u veini. Dolaskom Brkljaia procvao je kulturni ivot logoraa. Uz kazaline predstave i koncerte smjeli su se logorai za slobodnog vremena bavili i sportom: odbojkom i nogometom. Za odbojku ureeno je igralite na bulevaru slobode, a na trgu pure ureeno je primitivno i neravno nogometno igralite. Tu su se svake nedjelje odvijala iva takmienja za prvenstvo logora. Skoro svaka radna grupa imala je svoj nogometni klub, no najbolji su bili "predstavnici ekonomije, lanare. obrtne grupe i
141
www.krajinaforce.com

upravne pisarne. Te etiri momadi borile su se za prvenstvo logora. Najfanatiniji pobornik nogometnog sporta bio je Gajbek, koji je za svoju momad (obrtna grupa) saio ak i dresove. Duhovno vodstvo nogometa imao je u rukama Riboli, nogometni strunjak i nogometni sudac. Bivi logor III C nestao je. Skinuta je ica, to ga je opkoljavala; streha, pod kojom su se logorai borili protiv milijuna buha i takora, sruena je, a zemljite preorano. Na njemu je Slobodan zasijao kukuruz i krumpir. Od nogometnog igralita bio je bivi logor, sada vrt, odvojen samo simboliki tankom eljeznom icom, koja se mogla lako prekoraiti. Nakon prve polfinalne utakmice izmeu lanare i upravne pisarne, u kojoj je lanara izala kao pobjednik, nestala su dva najbolja igraa pobjednike momadi. Otili su iste noi u nepoznatom pravcu iz samog logora.. Bila je to senzacija, koja je naroito ozlojedila nae uvare, jer dotada nije nikome uspjelo pobjei iz samog logora. Svi bjegunci prije i velika veina kasnije nalazili su se na vanjskim radovima. To su u prvom redu bili pripadnici ekonomije, na radu po poljima, gdje nije bilo dovoljno straarskog osiguranja. Bijeg tih lanara imao je za posljedicu zabranu nogometa na neodreeno vrijeme, no dvije tri nedjelje nakon tog incidenta opet su dozvoljene utakmice, jer su ih ustae veoma rado gledali. U vrijeme proljetnog bjeanja najveu prainu uzvitlao je obuarski desetnik Vujo. On se jednog jutra uvukao medu koarae. to su sjekli vrbovo prue u Kontarici. Uspio je nagovoriti straara, da ga povede sa sobom, to mu nije bilo teko, jer je s ustaama ivio na dobroj nozi. U rlepu je
142
www.krajinaforce.com

ponio otar obuarski no, kojim je, netom su zakroili u umu, prerezao grkljan straaru, i s jo jednim koaraem poao dalje objesivi na rame prethodno straarevu puku, a o pojas dvije bombe. Ostala dvojica koaraa - vjerovali i l i IH vratili su se natrag u logor bez sirae.

143

IDEMO U CRKVU Na Novu Godinu 1943. odrana je u logoru Jasenovac prva katolika sluba boja. Odrana je u novoj stolariji u zgradi upravne pisarne, gdje su odravane kazaline predstave. Za to je oiena stolarija i improviziran oltar, na kojemu je sluio misu katoliki duobrinik ustake vojnice u Jasenovcu, ustaki satnik, veleasni Zvonko Brekalo. Misa je bila neobino sveana. U stolariju naguralo se mnogo vjernika, koji su doekali tu novost kao znak novog reima u Jasenovcu, kao znak, da se o logoraima poelo voditi ozbiljnog rauna izvan logora, i kao sigurni znak, da jasenovaku zemlju ne e vie pokropiti ni jedna prolivena kap nedune krvi. Logorai su doli u velikom broju i ispunili prostor stolarije do posljednjeg centimetra. Kad je trebalo kleknuti, nastalo je takvo komeanje i takva stiska, te je prijetila opasnost, da e popucati zidovi stolarije i pokriti nas grenike ciglom. Straga na uskom prostoru, stisnuo se logorski orkestar, koji je za vrijeme mise svirao kompozicije Vilhara, Handela i Beethovena. Misu je u pravom sveenikom ornatu sluio veleasni Brekalo s oima boje nebeskog plavila, a ministrirao je skruenog lica i odmjerenih pokreta Jozo. Kako je ugodno bilo uti zvuk zvonca u Jozinim rukama, kojima je objavljivao podizanje svetih
144

otajstava! Kako je ganutljivo bilo pogledati tamnu masu logoraa prignutih glava, to se busaju u prsa, a nad njima u astralnoj pozi Brekala u istoj, bijeloj, ipkastoj halji s prebaenim, zlatom izvezenim platem, ukraenim zlatnim inicijalima INRI pod znakom kria, kako uzdignutih plavih oiju bijelom, mekanom rukom blagoslivlja svoje kransko stado. Mnoge su logorae guile suze sluajui mekani Zvonkov bariton, kako u glatkim, formalno dotjeranim reenicama tumai i propovijeda Kristove rijei: Ljubi blinjega svoga kao samoga sebe. Pop Brekalo nosio je ustaku uniformu. Bio je satnik i prijatelj Luburiev, pobratim Matkoviev. l taj pop imao je toliko drskosti i cinizma, da na najkrvavijem terenu Evrope, u ime kranstva, govori pred logoraima koji su na sebi osjetili bi i uareno eljezo njegovih najintimnijih prijatelja, suradnika i istomiljenika o ljubavi prema blinjemu i o tome, kako je bog svagdje i na svakome mjestu, pa i tu, meu nama, u logoru, gdje je preklano i premlaeno na stotine hiljada ljudi, i gdje je svaka stopa zemlje natopljena morem ljudske krvi. Pop Brekalo govorio je tu pred nama, u stolariji, gdje je juer Alaga tukao do iznemoglosti jednog logoraa zato, to ga nije dovoljno devotno pozdravio. Tu je nama pop Brekalo, kao zastupnik boji, u itavom nizu propovijedi tumaio najpotresnije dogaaje i reminiscencije iz svetog pisma, savjetovao nam, da oprostimo naim krvnicima, koji su nam zaklali majke, ene, djecu, da ih ljubimo kao same sebe, da volimo domovinu i poglavnika, koji predstavlja vlast, a svaka vlast je od boga, pa i ustaka. Da se molimo za poglavnikovo zdravlje i
10
www.krajinaforce.com

Grad mrtvih

1 45

dug ivot, jer je on na otac, koji pati zbog nae bijede i ne spava nou brinui se o dobrobiti naoj. Traio je, da odajemo svoje zloine prema domovini i da se vratimo u ljudsko drutvo, koje e nas prihvatiti, i u kojemu treba da radimo za dobrobit zajednike nam domovine, to ju vodi uz pomo boje providnosti najvei sin hrvatskog naroda na dini poglavnik. Uvjeravao nas je nekoliko puta, govorei uzdignutih ruku s oltara, kako e se u najskorije vrijeme irom otvoriti vrata jasenovakog logora, koja e propustiti sve Hrvate, a pred Srbima i idovima e se opet blago zatvoriti i ostati zatvorena sve dotle, dok ne odjekne svijetom fanfara pobjede kranske Evrope nad bezbonim komunizmom i njegovim kapitalistikim slugama. Na Uskrs je taj zloinaki pop ispovijedao logorae katolike vjere i dijelio im pokore od po dvadeset oenaa, da okaju grijeh, to su u gladi ukrali svome blinjemu komad kruha. Pop Brekalo igrao je rado nogomet. Jednom je nastupio u nekoj utakmici kombiniranih ustakih momadi. Pri jednom sudaru sruio ga je neki ustaki vodnik. Pop Brekalo se podigao sa zemlje sav crven u licu, stisnutih zubi, meu kojima se sigurno cijedila kakva bogumrska kletva, i nasrnuo pesnicama na protivnika. Oborio ga je na zemlju i udarao nogama sve dotle, dok mu nije iknula krv na usta. Odnijeli su ga slomljene ruke u ustaku bolnicu. Sjetio sam se njegove propovijedi na temu: Tko tebe kamenom, ti njega hljebom. Pop Brekalo rado je pio. Vrlo rado. Priali su mi o njegovim pijanim podvizima podvornici Hajro i Rafo, koji su ustake oficire dvorili za vrijeme pijanki. Znao se opijati do nesvijesti s najokorjeli146
www.krajinaforce.com

jim koljaima. Jednom je na takvoj pijanki u zapovjednitvu, kojoj je prisustvovao i pop Brekalo, Ljubo Milo draio Bonza, da je ve zaboravio, kako se secira ivo ljudsko meso. Bonzo je otrao u Slobodanovo naselje i doveo u drutvo jednoga logoraa, prvoga, koga je digao iz kreveta. Hajra i Rafa potjerali su spavati. Ujutro su morali s poda oistiti veliku lokvu krvi i odnijeti u logorsku istionu Bonzovu bluzu svu poprskanu krvlju. Janko mi je priao, kako bi pop Brekalo znao nou provaljivati u ustaku bolnicu, ulaziti u sobe, gdje su leale teko bolesne logoraice iz Stare Gradike, i zahtijevati od njih arke ljubavne zagrljaje. Brekalo je bio dobar nogometa. Ako bi se koja usprotivila, prisilio ju je na poslunost dobro ciljanim udarcem noge. Gaao je obino u prsa. Ljubi blinjega svoga kao samoga sebe.

147

JUTROM RANO NA TRGU NUDE


Na sam Veliki petak otputen je iz logora Jura, grupnik umjetne bravarije, i ostavio kao svoga nasljednika Susjedicu s jednim jedinim egrtom. Odlaskom Jure, meutim, ukinuta je ta mikroskopska grupa i ukljuena u lanaru. Keramika, iji je glavni predstavnik kipar Brill umro jo u januaru, stisnula se pored umjetne bravarije s druge strane logorskog zahoda, Tamo su nekvalificirani keramiari izraivali razne pepeonike i uguivae ikova, a Walter, logorski scenograf, preslikao je s loih fotografija portrete ustaa i njihovih porodica. Mjesec dana nakon Jurina odlaska otiao je u Zagreb i grupnik obrtne grupe Ruda. Tamo je na Savskoj cesti ostao jo puna etiri mjeseca i tek tada puten kui. Ja sam zauzeo njegov grupniki poloaj, preselio se u zgradu obrtnog doma i zaposjeo sobicu u kojoj je nekada spavao Hugo i, poslije njega. Ruda. Tamo sam naslijedio ne samo klupu za spavanje, nego i urara Altarca koji je svakodnevno sjedio kraj svoga stolia ispod jedinog prozora i eprkao po ustakim satovima l malog TConiga, koji je pospremao sobicu i kuhao siromane obroke za svu trojicu u kotlu dezinsekcije. Iza obrtnog doma, uz icu, to se protezala od Save prema sjeveru, stajala je impozantna drvena graevina, slina hambaru, s malim prozorima bez stakala i s centralnim, metar visokim, stubitem,
148

koje je graevinu dijelilo na dva jednaka dijela. Bila je to znamenita latrina, uzdu koje se, s lijeve i s desne strane, nizala sjedita s rupama, ispod kojih su postavljene velike limene kible. Latrina je bila veoma dobro posjeen lokal, naroito za vrijeme jutarnjih sati, prije no to su logorai odlazili na posao, i na veer, pri povratku s posla. No i preko dana posjeivali su je hrpimice logorai, to bi ostajali na radu u logoru, t. j. u obrtnom domu, ambulanti i u Slobodanovu naselju. Latrina je imala dva namjetenika, ija je dunost bila da odravaju red i istou, reguliraju promet i otpremaju pune kible u ekonomiju. Ta dvojica namjetenika boravila su u latrini cijeli dan. Obojica su puila suho vrbovo lie u lulama vlastite provenijencije, kuhali na improviziranoj pei od cigala ruak, kavu i samo su se naveer selili na spavanje 11 barake. Sa svojim lulama i neobrijanim bradama sliili su na isluene morske vukove, to su svoje mlade dane tako ludo ivjeli, te im za starost nije ostalo ni toliko materijalnih sredstava, da kupe pristojna odijela. Bili su nevjerojatno poderani i pokrpani najarenijim krpama, to se mogu zamisliti. Ipak, oni su svojim poloajem bili zadovoljni, jer nisu bili pretjerano optereeni poslom, i jer im je brzo prolazio dan u sluanju nebrojenih razgovora brojnih muterija, u kojima su se raspredali svi problemi, to su ikad optereivali ljudski mozak. Ustajanje je bilo u etiri sata, kad se nad logorom tek poeo rastjerivati mrak. Na krugu pred obrtnim domom sve je vrvjelo od crne mase logoraa, to su u dugakim kolonama ekali na kazane kukuruznog aja, ili su ekali na red pred la149

www.krajinaforce.com

trinom, ili su stajali u grupama raspravljajui o svojim logorskim mukama. Prvo jutro moga grupnikovanja, u svitanje jednoga lijepog etvrtka, uputio sam se u logorsku latrinu. Stigao sam meu prvima i zauzeo rupu na lijevoj strani blizu stubita, da bih izbjegao gustom smradu, to je cirkulirao horizontalno i vertikalno po latrini. Ubrzo su sve rupe bile zaposjednute ukupno 60 komada. Latrina je bila ispunjena potmulim Zagorom kao pelinjim zujanjem u konici. Polumrak prepune prostorije nije dozvoljavao da se detaljno vide izmuene fizionomije u prljavim i poderanim dronjcima, to se ve mjesecima ne skidaju s tijela. Samo konture ljudi, to skidaju gae i sjedaju na latrinske rupe, mogle su se nazri jeli u polumraku, u kojem je ponegdje kiljio ar upaljene cigarete. - Grupnie - - obrati mi se susjed slijeva bi li meni u najdera ju mogli opraviti hlae? Bio sam ve pet puta kod Gajbeka i molio i kumio, da mi iskrpi tur, no uvijek me je najurio iz radnje. Evo, pogledaj, grupnie, zar mogu ovako hodati po svijetu ? - - Ustane s postolja, na kome je sjedio, i pokae mi svoje hlae u beznadnom raspadanju, na kojima je umjesto tura zjapila rupa od najmanje pola metra u promjeru. Imam i zahtjevnicu od grupnika - - nastavi susjed - evo je. I prui mi izguvani komadi utog papira, na kojemu je Vlado, pisar graevine, napisao zahtjevnicu za krpanje hlaa. 1 Dobro, prijatelju, zakrpat emo ti hlae, doi samo k meni, pa u dati nalog krojanici, da smjesta uzme tvoje hlae na posao. Priekat e tamo, dok budu gotove.
150
www.krajinaforce.com

A mogu li odmah ? Jer ja, zna, radim na zidu i dolazim tek kasno naveer u logor. - U redu, moe i danas, samo priekaj, dok svrim posao. E hvala ti, grupnie, ko bratu. - Gospodine javi se netko preko puta nemojte baciti ik, kad popuite cigaretu; dajte ga meni. Pruim preko puta zapaljenu cigaretu i zapalim novu. - Neprijatno mi je, gospodine - - nastavi glas preko puta -r- to ste mi dali cijelu cigaretu. Nisam mislio prosjaiti. Htio sam zaista, da mi date ik, kad dopuite cigaretu. Znate, strastven sam pua, a ne dobivam ni otkud paketa. Nemam ime ni da kupim. U nedjelju sam prodao cipele za deset cigareta i sada moram hodati bos. ta ete, strastven sam pua. - Gdje radite? U ekonomiji, gospodine. - A odakle ste? Od Zvornika. Zovem se Jovo i imam ovdje jo i brata. Nas dvojica posljednji smo od porodice. Poklae nam sve. Meni enu i etvero djece. Ovdje sam ve skoro dvije godine. Radim kod krava, u tali. Nije mi loe, imam mlijeka; samo da mi je cigareta. Pruim mu jo pet komada i obeam, da u mu iz postolarije dati par drvenih sandala. Zahvaljivao mi je kieno i pozvao me k sebi u talu na ekonomiji, na mlijeko. Mjesec ili dva kasnije upuen je jo s dvadesetoricom meu kojima je bio i Ratko iz praonice i bivi kurir logora III Stevo -- toboe u Zagreb, odakle e, pomilovani od poglavnika, biti puteni kuama. Tvrdi se, da su poklani
151

50 metara daleko od logora. Mogue. Bili su to sve Srbi trogodinjaci. Na izlazu iz latrine uo sam glas Ukrajinca Tarasa, profesora geografije, stalnog posjetioca kavane, kako enerviran tumai nekome: Ti si glup, ti to ne shvaa. Ti misli, da je Sava najvea rijeka na svijetu. ta je ona prema Volgi! Volga je iroka deset kilometara, razumije li? Ti na drugoj obali ne moe raspoznati ljude; ini ti se, da su mravi. Napustio sam latrinu i poao pred obrtni dom, gdje su me u dvoredima ekali pripadnici moje grupe radi prozivke.

CIGANI SE PRIVODE KONSTRUKTIVNOM RADU Boidar Filipovi bio je najvredniji pera logorske praonice. Nije se ni s kim druio. Bio je uvijek veoma ist i, kadgod bih uao u praonicu, naao sam ga na koritu, kako bez predaha pere i cijedi prljavo rublje logoraa. Bio je najistiji i najpedantniji, pa mu je pisar Mirko davao na pranje i ustako rublje, koje je moralo biti isto kao sunce. ini se, da na svijetu nije imao nikoga od svojih, jer niti je dobivao paketa, niti je slao ni primao dopisnih karata. ivio je iskljuivo od logorske hrane i od dodataka, to su mu ih desetnik ili grupnik davali kao nagradu za marljiv posao. Svake nedjelje viao sam ga u snijeno bijeloj koulji, obrijana, u crkvi, kako se skrueno moli pogleda oborena k zemlji. Jedne veeri, dok sam sjedio na panju iza obrtnog doma, utonuo u misli, priao mi je bojaljivo Boidar i potuio se na neke svoje drugove iz praonice, koji da ga surovo napadaju zbog marljiva rada nazivajui ga treberom i ustakom ulizicom. A ja ree Boidar radim ovako marljivo zbog toga, jer u radu uspijevam da zaboravim uasnu tragediju, to sam je doivio u logoru. Osim toga, radom zaraujem poboljanje hrane. Lako je ostalima, kao na pr. Stevanu i Jovi, koji svake nedjelje dobivaju od kue pakete po deset kila. Oni imaju i slanine, i masti, i brana, i svaki
153
www.krajinaforce.com

152

dan kuhaju masnu palentu sa slaninom. Ja se moram boriti za komad suhog kruha, to mi ga desetnik daje kao nagradu za marljiv rad. Radije to, negoli da prosim. Nisam navikao da prosjaim ili da kradem, iako sam Ciganin. Ree i zacrveni se. Oito mu se zadnji pasus nehotice izmakao, pa me je pogledao uplaenim i moleivim pogledom. Grupnie, molim vas, da ovo, to sam vam rekao, ne kaete nikome. Nitko u logoru ne zna danas, da sam Ciganin. Ja sam posljednji Ciganin u logoru; svi ostali likvidirani su odavno. Ja sam se sluajno spasio. Nisam ni slutio, da je Boidar Ciganin nje gova fizionomija to nije odavala i obeao sam mu, naravno, spremno, da u njegovu tajnu u potpunosti zadrati za sebe. Uostalom, postojao je u baraci Ilije Paripovia jo jedan Ciganin. Mladac od kojih dvadeset godina, prima neke ciganske kapele iz Srijemske Mitrovice, imenom Vaso. Bio je redar Ilijine barake i veoma talentiran gusla. Svirao je prvu violinu u logorskom orkestru i esto zabavljao pijane ustae u oficirskoj menai svirajui ciganske madarske melodije i pjesme. Ta dvojica bila su, dakle, jedini predstavnici svoje zapostavljene i zaostale, a talentirane rasne brae. Kasnije su dotjerana u logor jo dva njemaka Ciganina iz Thuringije. Oni su pored ciganskog jezika govorili jo samo njemaki. Bili su najtipiniji predstavnici svoje rase s minduama u lijevom uhu. Po zanimanju bili su vaarski fakiri i odrali u logoru nekoliko predstava, pleui po razbijenom staklu, gutajui vatru te zabijajui avle u lice i dlanove. Nekada je u logoru bio velik broj Cigana, koje su nekrive hvatali po cijeloj NDH i dogonili u
154
www.krajinaforce.com

Jasenovac. Dolo je ovamo moda deset, a moda i dvadeset hiljada, a ostala su, eto, samo dvojica. Za sjeme. Veina je Cigana odmah u poetku likvidirana. Kasnije, kad su poeli radovi na nasipu, upotrebljavali su se Cigani tamo za najtee poslove. Svaki dan je na nasipu ostavljalo na desetine Cigana svoje kosti. Smatrali su ih za ivotinje nie vrsti, neto kao mieve, ije je tamanjenje bilo ne samo dozvoljeno, nego se i preporuivalo. Za smrt Ciganina nije odgovarao ni logora, a kamoli ustaa. Ubije li Ciganina, uinio si korisno djelo, kao da si prignjeio noktom stjenicu tumaio je senilni sadist Alaga. Cigani su bili smjeteni u ciganskom logoru, apendiksu, slijepom crijevu logora III C, koje valja to prije odstraniti, da bi se na smrt bolesnom organizmu, kakav je bio logor III C, bar na malo produio ivot. Cigane su na nasipu upotrebljavali kao tegleu marvu: uprezali ih u kola, to su odvlaila zemlju. Kola su gonili uz nasip kanjeni ustae s ujedljivini bievima, to su zvidali kroz zrak i usijecali se u gola ciganska lea. Od jedne ovee skupine formirala se tako zvana grobarska grupa, koja je prebaena u Gradinu. Imala je dunost da svlai pobijene rtve i da sortira tako dobivenu odjeu, koju su svakodnevno kolima odvozili u logorsko odjevno skladite. Bio je to golem, naporan posao, praen oajnim krikovima i zapomaganjima rtava, to su u neprekidnim kolonama pristizale na klaonicu. Pojili su ih velikim koliinama rakije, jer su samo u skoro potpuno pijanom stanju mogli vriti taj infernalni posao u jamama, u kojima je bilo na hiljade pre-

mlaenih i preklanih ljudskih tjelesa. Mnogi od njih izgubili su pamet, pa su ih odvodili na laki rad nekuda drugamo. Oni se, naravno, nikada vie nisu vratili. Kampanja klanja trajala je dugo, skoro neprekidno dvije godine. Neki, naroito izabrani, Cigani pomagali su koljaima i aktivno u poslu. Tako je i Boidarov brat Mijo drao u rukama malj i sputao ga silovito na glave nesretnika, to su ih dogonili amo od skele u dugakim kolonama. Stajao je raskoraen pred jamom, snaan, herkulski razvijen, opaljen od sunca, gol, do pojasa, s ustakom kapom na glavi. Nabreklim miicama, crven u licu od rakije, uzmahivao je gvozdenim maljem. Jednoga dana pojavila se pred jamom tuna gomilica ciganskih ena i djece. Boidar ih je gledao sa suzama u oima, posve bolestan od vienih prizora i zbog brata, koji je prodao duu vragu. Mijo je nesmiljeno kosio pridolu ciganad. Odjednom opazi Boidar, da je pred Miju, skoro polumrtva, dotjerana njegova ena Rua s dvije djevojice, Boidarove keri. Mijo se trgnuo, zastao. ta je? zaori Adijin glas, nadvisujui jainom kuknjavu djece. Nastavi, majku ti cigansku .. . Boidar je riknuo neljudskim glasom i pojurio prema eni, koja je od njega bila udaljena preko dvije stotine metara, no nije preao ni desetak metara, kad je izgubio svijest. Osvijestio se u bolnici tek nakon dva dana. Le, ao je tamo skoro mjesec dana. U to vrijeme bila je cijela grobarska grupa, zajedno s Mijom, likvidirana, tako te ne zna, da li je Mijo bio krvnik njegove ene i djece. Moda nije posluao Adijinu
156
www.krajinaforce.com

zapovijed i radije rtvovao vlastiti ivot. A moda je ipak u beskrajnom kukaviluku poslao na drugi svijet njegovu nejaku djecu, samo da spasi svoj prljavi, nevrijedni ivot. Moda ipak nije... Ta mu neizvjesnost sie ivot, a istodobno ga odrava. ivim, grupnie, samo za to, da saznam istinu. Samo da mi je to saznati! Iza toga ne treba mi ivota. Objesio bih se o kuku na zidu praonice. Boidaru Filipoviu, Ciganinu katoliku, najmarljivijem perau logorske praonice, utljivom i urednom Boidaru bilo je dvadeset i pet godina.

UMA ZOVE Ljubo je dobio kartu od kue i ita je ve ne znam po koji put. Podnevna je siesta. Ljudi lee u svojim Ijesovima u potkrovlju zgrade upravne pisarne te se odmaraju izmeu ruka i sirene, koja e odmah zatuliti i potjerati logorae na rad. Za par minuta bit e dva. Toplo je. - ta je Ljubo? - - pita Stevo, koji se razvalio na krevetu s cigaretom u ustima. Misli li jo uvijek na tebe pukovnik Cecelja i satnik Ikica ? Vidim ja, ti e nam skoro otii kui. Ljubo se ljuti i tiho psuje. Pred nekoliko mjeseci dobio je Ljubo od mame kartu, u kojoj mu javlja, neka bude miran i strpljiv, i da je sve poduzeto za njegov brzi otpust iz logora. Na kraju karte bilo je znaajno podvueno, da pukovnik Cecelja i satnik Ikica misle na njega. Znai, Ljubina je majka poduzela potrebne korake s pomou .tih ljudi. Cecelja je bio poznati ustaki pop, ugledan i moan, koji je prilikom uspostavljanja krvave NDH zaklinjao ustake ministre u banskim dvorima na Markovu trgu na vjernost poglavniku i ustakim naelima. Slijedea karta, upuena Ljubi, sadravala je istu znaajnu reenicu, naime, da pukovnik Cecelja i satnik Ikica jo uvijek misle na Ljubu. I, naravno, nije skoro bilo dana, da tko od logoraa ne upita Ljubu za junako zdravlje pukovnika Cecelje i satnika Ikice.
159

158
www.krajinaforce.com

Na drugom krevetu lekarili smo Paor, Brana i ja. Paor je bio agronom i cijenjen u ekonomiji kao izvanredan strunjak. Pri dolasku u logor izjavio je, da je Bugarin, iako nije ni rijei znao bugarski. Mislio je, da e kao pripadnik bugarskog naroda koji je u ustakoj Hrvatskoj zbog izdajnikog svog reima uivao veliku reputaciju - - biti u logoru daleko sigurniji negoli kao Srbin iz Banata. I imao je pravo. Uspio je da zadobije puno povjerenje ustaa. ak je latrina aputala, da e uskoro biti proglaen slobodnjakom. Ja sam ga draio, ocrtavajui mu perspektive slobodnjatva, i uvjeravao ga, da e kao slobodnjak morati nositi ustaku kapu. Ponudio sam mu, da u mu u krojanici dati saiti paradnu kapu, i pozvao ga, da doe uzeti mjeru. Siromah Paor ljutio se na mene i esto je mrtio elo mislei o zaista vjerojatnoj mogunosti, da bude proglaen slobodnjakom. ta onda? A ta, ako bude zaista primoran da nabije na glavu omrznutu kapu? Ta ga je pomisao beskrajno muila. Danas je priao, kako je juer cijeli dan bio u Gradini i pokazivao pukovniku Dalu iz Zagreba i svome efu satniku Vlahu plan sijanja golemih povrina zemlje, to su je ustae oteli srpskim seljacima otjeravi ih s rodne grude i pretvorivi njihovo selo u najvee groblje Hrvatske i, moda, Evrope. Starjeine su bili veoma zadovoljni s izvjetajem i planom Paorovim te mu ponudili gutljaj rakije iz svoje pljoske. Na rastanku Vlaho ga je potapao po ramenu, pruio mu ruku i oinuo svoga konja. Dal i Vlaho nalazili su se u galopu prema Savi, na povratku u logor. - Sunce je ve poelo da zalazi za nedalekim humcima, kad sam, gledajui konje, to su se sve

vie udaljavali, opazio, da sam ostao posve sam. Zaokruio sam pogledom unaokolo: nigdje nikoga. Nigdje ustake uniforme. Samo je na jugu plamtio irok rub sunca na zalazu. Osjetio sam najednom udnovat nemir i uplaio se od samoe. Uputio sam se brzo prema skeli. Bilo je ve posve tamno, kad sam se bez pratnje pojavio pred straarnicom i traio deurnog, da me razdui. Brana i ja skoili smo uzrujani s kreveta i jednoglasno povikali: - Ti si idiot! Kako si se mogao vratiti? Paor nas je pogledao tunim, bespomonim oima nabravi elo u sitne bore. Mislite li vi to ozbiljno? Ozbiljno! Rastali smo se utke. Dugo nisam mogao te noi zaspati u mojoj sobici u obrtnom domu i mislio sam o dobroudnom Paoru, koji nije znao iskoristiti izvanrednu priliku, nego se dobrovoljno vratio u kavez. Ipak, bilo mi je ao Paora. Bili smo odvie grubi, a on je tako mekana srca. Sutradan naveer nisam naao Paora u upravnoj pisarni. Brana je igrao ah. Jesi li vidio Paora? Ne, jo se nije vratio. Moda je u ekonomiji. Meutim, Paor se taj dan nije vratio u logor. Ujutro je ponio na leima uprtnjau s paketom, to ga je dan ranije primio od kolege iz Srijemske Mitrovice. Brano rekoh smijeei se povrijedili smo Paora. Htio nam je dokazati, da nije kukavica. Uostalom, mi smo to znali. ivio Paor! Polovica V. barake Slobodanova naselja bila je ispranjena i pregraena zidom od dasaka. Izmeu
11
www.krajinaforce.com

160

Grad mrtvih

161'

obiju polovica ostao je prostor od dva metra prazan, nenastanjen. U prvoj polovici, koja je gledala prema obrtnom domu, zabijeni su prozori daskama. Bilo je jasno: spremao se taj dio barake za nove doljake, koji e od ostalih logoraa biti posve izolirani. Pripreme su bile davno gotove, no baraka je stajala prazna; nitko nije dolazio. Znatielja je rasla svakodnevno. Latrina nije izmiljala dovoljno uvjerljivih verzija. Konano jednog je dana dovedena grupa od oko 40 katolika i muslimana iz Livna. Oko 30 mukaraca i 10 ena. Svi su u lanari bili okovani i ugurani u baraku, ene u neku sobu na ciglani. Pred baraku postavljena je vrsta straa. Hrana im se donosila u baraku; izlaziti iz nje nije smio nitko. Logorae, to su nosili hranu i iznosili kible, pratili su straari. U baraci vidjeli su u polumraku samo nijeme, bradom obrasle mukarce, kako lee u boksovima. Misterij barake ostao je neprobojan. Mjesec dana kasnije otvorena je baraka, postavljeni brijai, koji su zatvorenike oiali i obrijali. Skinuti su im okovi, zatim su se okupali i rasktiili odijela u pari. Rasporeeni su bili na laki posao, dok se ne oporave od mraka, amotinje i slabe ishrane. ene su poslane u Staru Gradiku. Bilo je to po nalogu iz Zagreba. Bili su to lanovi i namjetenici mjesnog NOO-a iz Livna, to su ih pokupili ustae, poto su partizani napustili grad. Poudno su upijali dimove cigareta, koje smo im s veseljem nudili. Kad su se snali i oslobodili straha, poeli su nam priati o ivotu i o organizaciji vlasti na osloboenom podruju Jugoslavije. Sluali smo ih pobono. Bio je to na prvi dodir s predstavnicima vlasti NOP-a.
162

Jednoga toplog ljetnog dana pobjeglo je s vanjskih radova nekoliko manjih grupa, ukupno esnaest logoraa, veinom pripadnika ekonomije, meu njima i Vasi, agronom i nasljednik Paorov, ovjek Vlahova povjerenja. Tom prilikom stradala su dva straara ivotom, a dvojica su teko ranjena. Do toga dana bila su bjekstva na dnevnom redu i nisu uzrujavala vie nikoga, ali bila su pojedinana. Ovdje se, meutim, radilo o dogovornom, organiziranom bijegu itave grupe. Osjeali smo u zraku, da ovaj sluaj ne e ostati bez tekih represalija. Vijest o bijegu rairila se u logoru ve u podne. Brkljai je ovlastio zapovjednika ustake posade u Jasenovcu, poznatog krvnika bojnika Pavlovia, da povede istragu i odredi sankcije, a sam je sa Vlahom licemjerno otputovao u Zagreb. Ubrzo smo osjetili Pavlovievu ruku. Odmah poslije ruka vratile su se sve grupe s vanjskih radova, krvave od batina. Bilo je razbijenih glava, slomljenih ruku, nogu. Na vanjskim radovima poklano je i postrijeljano preko stotinu logoraa. Od umske grupe malo se tko vratio u logor, ekonomija je bila desetkovana. Savom su plivali leevi logoraa poklanih u Utici. Bolnica se do posljednjeg centimetra poda ispunila ranjenicima, pred ambulantom stajalo je na stotine logoraa ekajui na previjanje. Ustae su poeli divljati u logoru. ak i oni najpitomiji, to su uvijek bili prijazni i pristupani, zakrvarili su u oima i nosili u rukama debele tapove, kojima su nemilosrdno mlatili po svakom logorau, to bi ga sreli. Najvie su stradali izgladnjeli partizani-zarobljenici, koji su vukli vagonete na ciglani. Skoro svakome drugom prebijena je
163

www.krajinaforce.com

ruka ili noga. Inenjer Jaroslav leao je nepomino u svome lijesu u potkrovlju zgrade upravne pisarne, slomljenih rebara, s desetinom dubokih uboda noem po tijelu. Tako je bio nagraen ovjek, osuen na svega est mjeseci zatoenja, a koji je proveo u logoru ve pune dvije godine i izvrio toliko dragocjenih radova. ovjek, kome je bila obeana sloboda, im dovri radove na nasipu. Predveer su objavljene sankcije: 1. svi zatoenici dobivaju teke okove na noge, 2. obustavljaju se sve poboljice u hrani, 3. zabranjuje se pisanje u roku od est mjeseci, 4. zabrana primanja paketa u trajanju od dva mjeseca. Svi paketi, koji budu stizavali na adresu logoraa, odlaze u vojniku kuhinju, 5. svi namjetenici ekonomije osuuju se na najtee radove u bajci1 u. Kazna je znaila sigurnu smrt svih logoraa po izmaku dva mjeseca, to vie, to divljanje ustaa vie ne e prestati. Okivanje je trajalo cijelu no i cijeli sutranji dan. Nad logor su se nadvili tmasti oblaci. Atmosfera je bila teka i moe se usporediti samo s onom u logoru III C. Svako jutro logorai su strepili pred polazak na posao. Vraali su se isprebijani i uplaeni. Logorom se orio zveket lanaca s preko dvije hiljade pari nogu. Bila je to nesnosna muzika, koja se nije mogla niim zagluiti. Po logoru su krstarile naoruane patrole ustaa s debelim batinama u rukama. Logorai su se zatvarali odmah poslije veere u barake i stisnuti na svome boksu slutili, ne e li u baraku provaliti kakva ustaka banda i izvriti pokolj uplaenih logoraa. S vanjskih radova vraale su se kolone
164

s ranjenicima i bez nekoliko drugova, to su glavom platili bijes straara. Takvo raspoloenje trajalo je u logoru osam dana. Tada, bila je nedjelja, vratio se iz Zagreba Brkljai s Vlahom i tartifski se licemjerno zaprepastio nad zlom sudbinom svojih pitomaca. U menai je iskapio bocu rakije i otiao brzini korakom u ekonomiju, okupio je oko sebe logorae, zaepio ui, da spasi mozak od zaglunog zveketa lanaca, te je suznih oiju slatko prozborio. On, nesretnik, nije imao pojma o surovim represalijama, to ih je odredio bojnik Pavlovi. On, Brkljai, zna, da su logorai krivi i da bi trebali iskusiti kaznu, ali njegovo mekano ustako srce ne moe gledati ovakvo, makar i pravedno, muenje ljudi, pa nareuje, da se odmah skinu svima lanci, da se pobolja hrana, da se dozvoli pisanje karata i primanje paketa. Zabranjuje svako zlostavljanje logoraa. Zatim je istu komediju sa suzama u oima odigrao i u drugim grupama. Logorai su stajali nijemi; nisu pali na koljena i ljubili mu izme, kako je to Brkljai oekivao. Pozvao je logornika i sve grupnike k sebi te odrao jezuitski govor izjavljujui, da on svu krivicu logoraa prima na sebe, a oekuje od grupnika, da e pootriti disciplinu logoraa i sprijeiti svaki pokuaj bijega. Jer ako se ponovi ma jo i jedno bjekstvo, obeavam vam, da u smjesta napustiti Jasenovac i posvetiti se samo svojoj porodici. A onda teko vama. Doi e vam Pavlovi.

165
www.krajinaforce.com

EPIKA I LIRIKA Ne znam, koji je to dan bio. Znam, da je bilo ljeto* i da je osvanulo krasno jutro. Na nebu ni oblaka. Poslije uobiajene jutarnje vreve logoraa poli su dugi redovi pod jakom straom na vanjske radove: u ekonomiju, na sjeu ume, na gradnju ada i zidanih nastambi. Ustaka praonica otila je na pranje rublja u logorsku sat, vodari dezinsekcije i logorske praonice na Savu po vodu, drvari u Gradinu po drvo, a koarai u Koutaricu po vrbovo iblje. Oko osam sati dotrao je iz zapovjednitva podvornik Tu n ja. koji je obino donosio Kordieve hlae na glaanje u krojanicu i prljavo rublje kojeg podoficira na pranje u praonicu. Toga dana dotrao je praznih ruku. sav blistajui od zadovoljstva. - Grupnie -- povie Jasenovac se nalazi u opsadnom stanju. Jaki odredi partizana nadiru sa sjeverozapada put Save prema Jasenovcu. Cijela posada Jasenovca sa svim oficirima i podoficirima, osim logorske sati, koja uva logor, i 4. sati, koja danas daje strau za vanjske radove, poslana je na poloaje. Otili su i kuriri, koji treba da vrate logorae s vanjskih radova, da bi se i 4. sat moejla uputiti na poloaje.,Bit e svega, grupnie! mk l zaista, oko pola deset vratili su se svi s mjf skih radova osim koaraa, koji su se sa svflJWh straom zavukli nekuda duboko u Koutaricu, pa
166

ih kurir nije naao. Oni su se vratili, kao obino, tek naveer. U logoru nisi mogao vidjeti ni jedno uniformirano lice. Samo su kuriri na motociklima jurili drumovima i ulijetali prani u logor pred zapovjednitvo urei se na prvi kat, gdje su ustaki stratezi obrazovali svoj tab za voenje operacija. Strae oko logora, pred vratima i na izvidnicama nisu po obiaju pjevale, nego su budnim okom pazile na logor. Dobili su nareenje, da pucaju po njemu, primijete li bilo kakvo sumnjivo kretanje logoraa. Sunce je ve visoko odskoilo na nebu, kad je preko mosta uzdisaja ponovo preletio Tunja i bez daha se preda mnom zaustamo.. - Upravo je stolarija dobila nalog, da izradi etiri lijesa i isto toliki broj kria. Konig thcrtaoni dobio je listu s imenima etvorice ustaa, "to su danas u rano jutro pali za domovinu i poglavnika. Konig mora napisati na krievima crnim slovima njihova imena te datume roenja i pogibije. Za pola sata pojavio se Miljenko, Brkljaiev podvornik, s novom vijeu: - Jo tri lijesa. Vavruku su poslali u selo, da nabavi cvijea za vijence. U daljini ulo se gruvanje topova i tektanje m& traljeza. - Je li konano osvanuo dan? pitali su.||d< zaarenih obraza i blistavih oiju. Logorai se skupljali u maWrim Jprapama'i dogovarali, kako e doekati everFNuflni napad pai^f- , zana na logor. U Fuadovu bunkeru obrazovali sn]^ ratno vijee. Dovukli lopate i razne motke te ih poslagali iza zidova suenih opeka na ciglani. Te hrpe opeka posluit e nam dobro kao grudobran,
16?

www.krajinaforce.com

ako bi ustae napali logor, to se vrlo lako moglo dogoditi, kad bi postojala opasnost (za nas srea), da partizani dopru do logora. Tada emo im dati aktivnu pomo. Nitko ne radi. Radionice su opustjele. Svi su u stanju napetog oekivanja, i svatko kuje svoje planove. Danas nema ustakih nadzornika. Svi su zaposleni drugim brigama. - Broj se popeo na devet. Konig ima pune ruke posla. Oko podne bilo je ve dvanaest poginulih, oko pet sati sedamnaest. Iza pet sati prestalo je pukaranje, a oko est ve su se neki od ustaa, prani i umorni, poeli vraati u .logor. Nekako su poti. teni. ehoslovaka partizanska. brigada d9bila je zadatak da ( prijee preko Save u Bosnu. Brigada je sjajno izvrila -zadatak, a junaka posada Jasenovca dola je u dodir samo s partizanskim zalaznicama te tom prilikom izgubila sedamnaest mrtvih i oko dvadeset ranjenih. Broj ustanovljenih mrtvaca popeo se do osam sati naveer na osamnaest, a sat kasnije izdahnuo je u ustakoj bolnici i devetnaesti ustaa. Partizanskih leina naeno je svega etiri. Mjesec jul godine 1943. bio je osobito naklonjen onim logoraima, to su ve mjesecima nestrpljivo oekivali, bodrenl vijestima od kue, otpust iz logora. Otili su mnogi: Vrabec, Susjedica, Riboli, Fuad, pekar Edo i drugi. ak se i Ljube sjetio pukovnik Cecelja i pozvao ga kui. No otili su u toj kampanji odlaenja na slobodu neki i u zatvor, kao na primjer Selja i doktor Ivo. Selja je poao u zvonaru zbog nekih nedunih pisama, to ih je izmjenjivao sa enom, koja je uz168

disala za njim negdje u Srijemu, ini mi se u Laarku. Pisma su bila zaista neduna. U jednome, to je stajalo kao neoborivi corpus delicti na Brkljaievu stolu, Selja je slao recept za pripremanje marmelade od kajsija. ta znai marmelada, a ta kajsije?! Pisma je slao blagonaklonou nekog ustakog zastavnika. Uhvatili su ih na poti. Ivu je teretila teka optuba. Bio je veterinar ekonomije i zamjenjivao kotarskog veterinara, koji se ve dosta dugo nalazio u vojsci. Skoro svaki dan obilazio je susjedna sela u pratnji dvojice straara, koji su se izmjenjivali. S obojicom se sprijateljio, i oni su mu davali skoro neogranienu slobodu kretanja. Usput pokuavao je,da im otvori oi i da raskrinka odvratnu la, kojoj su sluili. ini se, da njegov utjecaj nije bio bez rezultata. Svoju slobodu kretanja iskoriivao je, da u oblinjim selima sklopi dobra i pouzdana poznanstva i da s pomou njih doe u vezu s partizanima, to su operirali u oblinjim umama i brdima. Ivo je imao zadatak da s partizanima pripremi teren za osloboenje logora. Iz logora je odnosio poruke, planove i izvjetaje o jaini ustake posade i o njihovu kretanju. Nesrea je htjela, da se jednom jedan od njegovih straara napio i u drutvu svojih drugova pripovijedao o Ivinim pogledima na ustatvo, a te je poglede i on sam vatreno branio. Uhapena su obojica straara i Ivo. Sva trojica izvrgnuta su muenjima i neljudskim batinama. No, izdrali su. ak su se i straari dobro ponijeli i nisu Ivu preteko teretili. Dan poslije Ivina hapenja donio mi je koara Rade pismo iz Koutarice adresirano na doktora Ivu. Dobio ga je od tamonje uiteljice. Rade nije bio pouzdan ovjek, pa sam mu rekao, neka javi
169

www.krajinaforce.com

uiteljici, da je Ivo primio pismo, ali da zasada ae moe ni izlaziti iz logora ni odgovoriti na pismo. Jedan odlazak iz logora u to vrijeme bio je naroito uzbudljiv i neobian. Bio je to odlazak Pavela i Zlatka, lanova predsjednitva vlade iz upravne pisarne. Jedne olujne i kine noi poetkom augusta otila su ta dvojica bez oprotaja. No nisu se na odlazak rijeili te noi; plan je bio skovan davno prije. Za njihov plan bila je potrebna no bez mjeseine, prolom oblaka i oluja. Dugo su je ekali. U logoru je postojalo samo jedno, relativno usko mjesto neograeno icom. Izmeu pilane i umjetne bravarije, na mjestu, kuda se dolazilo na cestu, to je vodila za Koutaricu. Na tome mjestu visjela je samo jedna elektrina arulja, a kraj nje stajao je straar. Te noi doletio je odnekud kamen i razbio arulju. Straar se zavukao u straarnicu i nemarno gledao u mrak, koji je stajao nepomian pred njim. Kia je lijevala u debelim i gustim mlazovima i zagluno bubnjala po limenom krovu straarnice. Sve se zavuklo u kue i barake. Nikome se nije dalo izlaziti iz sklonita, ak su i strae, to su se svaka tri sata mijenjale, teko psujui, nevoljko odlazile na smjenu. Pavel i Zlatko, toplo obueni, s gojzericama na nogama, spustili su se s prvog kata upravne pisarne i provukli se u gustom i neprobojnom mraku mimo straara, koji je tapkao u straarnici i glasno zvidao, na cestu. Odmah ispod ceste tekla je Sava. Zaplivali su, drui od uzbuenja i hladnoe, u nabujalu Savu i uputili se prema drugoj obali, prema slobodi. Sad ili nikad! S njima je poao i Tunja s revolverom zamotanim u votano platno. No on nije daleko stigao.
170

Bio je njenog zdravlja i slabe tjelesne konstrukcije. Drugove je izgubio iz vida i uzalud se trudio da savlada brzi tok Save. Snaga mu je poela malaksati, a noge poeo hvatati gr. Jedva je uspio da dohvati vrbovu granu na jasenovakoj obali Save. Pokuaj je propao. Gorko razoaranje, hladnoa i umor obrvali su Tunju. Jedva se drao na nogama, mokar do kostiju, a morao je da izdri isti put preko ceste i mimo straara, koji je jo uvijek zvidao, do potkrovlja upravne pisarne, gdje ga je doekao Selja, skinuo mu odijelo i zamotao ga u gunjeve na njegovu krevetu. Zaspao je tek pred jutro, muen groznicom i bolnim mislima o slobodi, koja mu je bila na dohvatu, a izmakla je u posljednjem trenu. Sutranji dan probudio je ustae uvrijeene i bijesne. Pavel i Zlatko bili su jedini idovi, to su te godine digli sidro. Osim toga, bili su to ljudi, to su proli svu Golgotu od Paga preko Jadovna do Jasenovca i poznavali svu perfidiju i animalnost ustakih nedjela od poetka. U Jasenovcu sjedili su od osnutka njegova u upravnoj pisarni i znali su tono, koliko je rtava prelo prag ove najvee ljudske klaonice u Evropi. Sastavljali su svakodnevno brojna stanja i ispunjavali kartoteke. Kod mosta uzdisaja predsjedavao je masovnom sastanku logoraa logornik Wiener, slomljen i utuen. Morao je u ime zapovjednika da osudi djelo nezahvalnosti te dvojice njegovih najintimnijih suradnika, kojima je bilo dobro u logoru, i koji su imali najmanje razloga da dobro vrate zlim. Upravna pisama dobila je okove na noge. Nosila ih je s lakoom i u mislima pratila slobodni hod te dvojice hrabrih bjegunaca elei im sretan put.
171

www.krajinaforce.com

U isto vrijeme javila je latrina, da u Jasenovac dolazi na rad preko stotinu zatoenica iz Stare Gradike na sezonske poljske radove u ekonomiji. Latrina ovaj put nije lagala. Jedne veeri prole su pjevajui koutarikim puteni prema ekonomiji. ekali smo ih kod pekare, no vidjeli smo, u sumraku, samo konture njihovih pojava i nejasno arenilo njihovih sukanja. Zatvorili su ih u jedan prostor ekonomije ograen s dva metra visokim daskama, uz ribnjak, od kojeg su obale bile odijeljene icanim pleterom. Nismo ih vidjeli, ali smo ih osjetili i znali, da se nalaze u naoj blizini. Blizu, a daleko. Te je noi muki logor slabo spavao. Prevrtao se po tvrdim leajima i uzdisao. Za enama na ribnjaku.

KONCERT NA RIBNJAKU Koliko je intimnih tragedija izazvao dolazak ena iz Stare Gradike! Drugarska povezanost s nesretnicama pokrenula je cijeli logor, koji je nastojao svakom prilikom da u enski logor, to je bio otro uvan, ubaci ivene namirnice. Iz mljekarnice je krupni Pero svakodnevno vercao meu ene mlijeko i maslac, dok ga jednom nije ulovio sam Brkljai i uz detonaciju psovki poslao okovana u zvonaru. Bilo je u logoru mladia, koji su proli ve i kroz reeto ognjenog krtenja, bili nekoliko puta ranjeni i surovo premlaeni od policije, no koji su tek uli u prvi stadij puberteta. Oni su venuli u svojim barakama mislei na ene na ribnjaku, koje su svako jutro mogli gledati sakriveni iza hrpe opeka kod pekare ili iza debelih stabala kod pilane, kako pjevajui prolaze putem prema skeli. Pamet im se mutila pri pogledu na lelujavo more sukanja, na vrsta, stegnuta prsa ispod laganih bluza, na gole, tvrde linije listova i sona koljena, to su provirivala i nestajala pod suknjama u ritmu hoda. Zar je udo, to je jedne tople jesenje noi skinut s vrha drvenog plota u ekonomiji mali, crnooki i crnokosi Avdo, koji je muen nemirnim snovima i vizijom mekoga enskog tijela, stavio ivot na kocku provukao se izmeu straara do ribnjaka u ekonomiji i popeo majom spretnou na vrh plo173

172
www.krajinaforce.com

ta. Izdao ga je samo sluaj: pukla je daska, na koju je sjeo u namjeri, da se odmori i da proui teren s druge strane plota. Mladi nije ni obrvama trepnuo, kad ga je surova ustaka apa svukla s plota i uz strahoviti udarac kundakom potjerala Cividiniju na sasluanje. Dnevno su nevidljivim putem dolazila u enski logor bezbrojna ljubavna pisma logoraa, koji su morali svoju ljubavnu e i erotsku udnju makar samo literarno iivjeti. Nevjerojatnom invencioznou upravljali su pisma odreenim, po imenima izabranim enama i djevojkama te se dopisivali s njima kao s davno poznatim i intimnim biima. - Olgice, srce - - pisao je jedan - - noas sam sanjao, da sam te iz zaklona gledao na kupanju u naoj dezinfekciji. Bilo mi je teko izdrati u zaklonu. Jedva sam se ipak uzdravao i -- probudio se umoran i sav okupan u znoju. Ne znam, ta znai taj san, ali znam, da bih bio nesretan, kad bi me iz logora pustili bez tebe. . . Jesi li primila jabuku, to sam ti je juer poslao? Zdravo! Sa enama iz Stare Gradike prispjela je i Bontfacijeva drugarica, s kojom' se nije vidio ve pune dvije godine. Shvaate li, da se Bonifacije nije mogao vie ni na trenutak smiriti? Pisao je pisma, molio starjeine, da mu dozvole razgovor s drugaricom, slao hranu i cigarete. U roku od osam dana triput je morao odlaziti Cividiniju na sasluanje. Jednom je ak prespavao u zvonari, a dvaput je izvukao grdnih batina od vodnika Nikole. Konano je napisao molbu Brkljaiu, u kojoj moli premjetaj u drugi logor. Jedne sunane nedjelje priredio je logorski orkestar elo, uz sudjelovanje najboljih logorskih
174

pjevaa, koncert na ribnjaku u poast drugaricama iz Stare Gradike. Cijela obala na mukoj strani, od pekare pa sve do Slobodanova vrta, bila je prekriljena logoraima. Nije bilo logoraa, osim deurnih radnika u elektrinoj centrali, koji je ostao ravnoduno spavati u baraci. Svi su se sjatili na ribnjak. Obrijani, isti i s nekom naroitom pomnjom odjeveni. Na drugoj strani, na uskom prostoru izmeu drvenih zidova, kojima su ene bile odvojene od ostalog dijela logora, skupili se subjekti naih enja oko iane ograde. Stajale su tamo u vi'e redova, jer je duljina iane ograde bila malena. U prvom redu ene su se drale rukama za okanca ograde. Prizor je bio jadan za normalno oko. Izgledao je kao kavez zoolokog vrta. iza ijih su se reetaka natisnule ivotinje, koje, u pristojnoj udaljenosti, razgledava publika. Za nae oko prizor je bio uzbudljiv, emotivan. Oi su nam netremice bile uprte u ianu ogradu. Vidjeli smo tamo samo konture, a nismo raspoznavali lica ena. Orkestar je svirao najbolje stvari iz svoga repertoara, a pjevai se meusobno natjecali u interpretaciji talijanskih i madarskih romansa i tunih meimurskih napjeva. Vokalni trio pjevao je uz pratnju orkestra plesne lagere, a ene su na drugoj strani plesale. Iskren i srdaan pljesak nagradio je svaku toku naeg programa, a kada su na kraju drugarice u koru otpjevale mar Pjesmom kroz ivot, kojim su zapoinjale i zavravale svaki svoj radni dan, prolomio se dugotrajni i gromorni pljesak s dlanova mukih ruku, koje su na taj posredan nain dale
175

www.krajinaforce.com

oduka svim njenostima, to su mjesecima bile duboko zakopane u duama logoraa. Davno je ve proao koncert. U logoru su zveketale porcije i lice logoraa, koji su na raznima mjestima obrazovali zmije pred kazanima, iz kojih se dijelila nedjeljna pura. Sunce je zalazilo na horizontu irokim krvavim odbljeskom. Pojedini logorai jo uvijek su sjedili na obali ribnjaka, poduprli glave rukama i uprta pogleda na drugu stranu pratili silhuete ena, to su prolazile mimo iane ograde spremajui se na poinak. Jedna ena je stajala nepomino i pritisnula lice na ogradu. Pogled joj je lutao bogzna kuda. Izvanredno sonoran i topao alt pjevao je negdje s mnogo njenosti i bolne patetike sevdalinku. Ni bajrami vie nisu . ..

CANOSSA Ustaka bolnica bila je opasna samo po svome atributu. Zapravo, ona je od svog osnutka, u jesen godine 1942., bila utoite logoraa iz logora ciglane. Ustaka je bila po tome, to su u njoj leali bolesni ustae, ali bolesni ustae nisu ni izdaleka bili tako opasni kao zdravi. Upravitelj bolnice bio je ve toliko spominjani doktor Marin, ustaki nadporunik i kasnije satnik, bivi logora jasenovakog logora, n mladosti Jugoslaven Ijotievskog smjera, no sada, iako u ustakoj uniformi, nepomirljivi protivnik koljakog ustatva te zatitnik i branitelj svakoga politikog kanjenika, bez obzira na vjeru i politiku pripadnost. Bio je prilino labilnog karaktera, neodluan i oportunistiki nestalan, ali je uza sve svoje mane bio neprocjenljivi oslonac zgaene i do ivotinjstva poniene logorske raje. Njegov pomonik, ustaki porunik Belui, nesvreni medicinar, bio je daleko pozitivniji ovjek i otvoreno je stajao na naoj strani prezirui i ignorirajui svoje ustake drugove. Nisam ga poblie poznavao i ne znam, to ga je rukovodilo, da obue ustaku uniformu. Belui se druio iskljuivo sa zatoenicima, dok je Marin silom okolnosti morao odravati najprisnije veze s vodeim ustakim linostima. Obojica, i Marin i Belui, bili su upleteni u zavjeru, kojoj je bio cilj osloboenje logora, te su septembra 1944. objeeni u Jasenovcu. Ostalo
www.krajinaforce.com

176

12

Grad mrtvih

177

osoblje, lijenici, magistri farmacije, bolniari i pomoni personal bili su sve logorai. Ustaka bolnica leala je u sreditu slavonskoga gradia Jasenovca, udaljena kojih dva kilometra od logora. Sastojala se od nekoliko prizemnih i jednokatnih zgrada, okupljenih oko prostranog dvorita, to se na junom dijelu sputalo do Save. U bolnici je vladala istoa i red, kako je to ve uobiajeno u bolnicama, no mi smo izgubili svaku mjeru u odreivanju pojedinih pojmova i osjeali se u dohvatu te bolnice kao u kakvu institutu nadzemaljskih sfera odreenu za via bia, iju eksistenciju tek nejasno slutimo. Za ljude bile su bolnice logorskog tipa. Sve smo mjerili logorskim metrom i zaboravili potpuno na hod materijalne kulture, koje smo se iz prolosti samo mutno sjeali. Poeli smo da se niveliramo na nie, sve dublje i nie, i tko zna, gdje bismo se zaustavili, da se iok logorske kulture nije prekinuo. Tek tamo, u ustakoj bolnici s bijelo lakiranim vratima, s istim krevetima, u drutvu istih ljudi sa snjeno bijelim lijenikim i bolnikim ogrtaima i keceljama, osjetili smo se ljudima. Osjeali smo skoro fiziki, kako se u nama bude zaboravljene vrednote, koje su osnovne znaajke ovjeka, hominis sapientis: ponos, volja, samopouzdanje. No te vrednote, to su u nama latentno ivjele, ubrzo su se izgubile. Dovoljno je bilo prekoraiti prag logora i vidjeti Alagu kako bahato seta pred zvonarom i s visine prima servilne i duboke naklone logoraa, koji su zaboravili sve atribute ljudskog dostojanstva. Bolnica nije bila opkoljena icom. Kretanje ponjoj bilo je potpuno slobodno. Ljeti je'bilo dozvoljeno i kupanje u Savi. Moglo se otii i izvan bol178
www.krajinaforce.com

nie, proetati se Jasenovcem, skoiti nou u Savu, preplivati je i nestati u umi, to je rasla nekoliko stotina metara daleko od druge obale. Ipak, to nije nitko uinio, jer bi tada teke represalije zahvatile itav logor, a ustaka bi bolnica za sva vremena ostala logoraima zatvorena. Hrana je u bolnici bila prvorazredna. Bijeli kruh i meso. U bolnicu dolazili su i civili. Posjeivali bolesnike, a i sami se lijeili. Oni su morali vidjeti, kako je logoraima dobro, i kako novinske reportae o Jasenovcu u Hrvatskom Narodu i Novoj Hrvatskoj nisu novinarske patke, nego iva, opipljiva istina. Administrativnu upravu bolnice vodio je logora Josko, profesor romanist, koji je znao u originalu recitirati itavu Danteovu Boansku komediju. Bio je autor citata iz Pakla, napisana ugljenom na balvanu pred logorom, koji mi je prvi put otkrio karakter jasenovake stvarnosti.
LASCIATE ONI SPERANZA VOI CH' ENTRATE!

Koliko li je istine sadravao taj klasini stih! Meu lijenicima bolnice nalazio se od sredine 1943. i Spicer, pored ostalih najboljih lijenika logorske bolnice, to ih je Marin preselio k sebi. To mu nije bilo teko, jer je logorska bolnica, uostalom, mogla ostati i bez lijenika. Ona je bila samo jedna od rijetkih konvencionalnih formalnosti enevske institucije Crvenog Kria, to se uspjela sluajno odrati. Jedna, od najmarkantnijih linosti bolnice bio je svakako Janko, bolniki ekonom, Marinov prijatelj iz studentskih dana. Bio je zatoen u Staroj Gradiki, no Marinu je uspjelo da ga premjesti u
180
www.krajinaforce.com

Jasenovac i da ga poslije^ izvjesnog vremena postavi na najzavidniji poloaj u logoru, na poloaj upravitelja Canosse. Canossa bila je bolniko skladite hrane, kojim je upravljao bolniki ekonom. U Canossi bilo je svega: rakije, kave, eera, prave zimske salame, mortadele, okolade, rie, duhana, ma svega, to je mirnodopski mozak mogao zamisliti, a o emu je logora mogao samo sanjati. Ekonom se brinuo o prehrani bolesnika i bolnikog osoblja, izdavao hranu kuhinji te krijumario kruh i slaninu najbjednijima u ciglani. Svoje ime dobilo je skladite zbog slinosti u pokajnikom hodoau zemaljskih silnika sa sredovjenom Canossom. Istina, u jasenovaku Canossu nisu dolazili ustaki vlastodrci kao nekada Henrik IV., rimski car njemake narodnosti, u pravu Canossu na koljenima, pokajniki, sklopljenih ruku i kose posute pepelom, ali su ipak dolazili u posve drugom vidu, negoli to je onaj bahati i nadljudski, kojim su se inae pred logoraima pokazivali. Dolazili su pitomi, prijazni, nasmijeeni, pruali su Janku ak i ruke. Dolazili su u Canossu na pricere, na finu slavonsku ljivovicu, na zakusku ili na mirisnu crnu brazilsku kavu. Dolazili su po danu i po noi. Opijali se i pjevali, zalazili u odjele, gdje su leale bolesne logoraice iz Stare Gradike. Redoviti gosti bili su Brkljai, Matkovi, Brkalo i Marii. ak i Marii priaju -- bio je jagnjee udi, kad bi pokucao na gostoljubiva vrata Canosse. Bio sam svega jednom u ustakoj bolnici, na koncertu, to smo ga priredili tamonjim drugovima. Popio sam dvije aice rakije i pojeo etiri limuna, udisao eznutljivo bolniki zrak natopljen mirisom
181

joda i kamfora. Otiao sam tuan u grupi muzikanata opkoljenoj vrstom straom. Na polasku iz bolnice vidio sam Brkljaia, kako se ulja prema Canossi, pred ijim je vratima smjekajui se stajao Janko.

RASTANAK Kapitulacija Italije izazvala je veliko veselje u oba tabora: u ustakom i u onom logoraa. Svaki se radovao na svoj nain. Dan kapitulacije proglaen je praznikom ak i za logor. Bilo nam je nerazumljivo veselje u ustakom taboru, jer je kapitulacija Italije znaila oevidno slabljenje osovine i prvu grudu zemlje na grobni humak velike hitlerovske ratne maine, koja se ve mjesecima povlai pod najteim okolnostima i koja je ve skoro posve ispraznila Ukrajinu. A pucanjem osovine i povlaenjem Njemake iz Sovjetske Rusije bila je potpisana smrtna osuda ustatvu, dakle i naim krvnicima i tamniarima. Osuda je bila potpisana neopozivo, samo je dan eksekucije bio odgoen na nekoliko dana ili mjeseci kasnije. Nikako godina! I to je bio razlog naem veselju, kome nije bilo granica. Ustae su bili prema nama tih dana veoma blagonakloni mislei, da se razlozi naeg i njihova veselja podudaraju. A razlog njihova veselja bit e da je openito bio takav, kako mi ga je formulirao senilni i nepismeni hamalin vodnik Alaga: Mi smo ti, grupnie, izbacili iz stroja Italiju i zauzeli Trst, Zadar i Rijeku. Sad jo malo, pa emo navaliti na Njemaku, pa kad i nju likvidiramo, a na to se ne e morati dugo ekati, onda smo tek postigli svoj cilj. Mi smo ti se, grupnie, morali s Njemakom vezati iz politikih razloga,
183

www.krajinaforce.com

ali nemoj misliti, da su nae veze iskrene. Mudra ti je glava na poglavnik! On misli: neka se samo Njemaka iskrvi s Rusima. Lako emo mi onda svriti s njome i uhvatiti se s iscrpljenim Rusima u kotac i potjerati ih iza Karpata. E, zna Alaga, nisu njemu vrane mozak popile. Borio se Alaga protiv Rusa na Karpatima. Ne mogu oni s nama. Mudra ti je glava na poglavnik! Nisam dodue mogao vjerovati, da se misli vodeih ustaa poklapaju s Alaginim, ali nisu se mogle od njih bitno razlikovati, jer emu onda bakljada po Jasenovcu, gruvanje muara i, pucanje iz puaka u znak veselja. emu vol, to se pekao u pekari za ustake vojniare, i vino, to je po Jasenovcu potocima teklo. Ili je to moda veselje od muke, svi jesno bjeanje od stvarnosti? Ali emu onda bratimljenje s logoraima, za koje su jo juer imali samo batinu i prostaku kletvu? Bilo kako bilo, mi im nismo kvarili veselja, ve smo uzbueni kovali planove i zanosili se vizijama skore budunosti. Uostalom, Alagino mudro rezoniranje nije bilo nimalo neobino za ustaki nain miljenja. Sjeam se nekoga mladog rojnika iz Drnia, koji mi je priao, kf%o se sprema da prebjegne u njemake SS odrede. Pa zato misli onamo otii? upitah. E veli '- u SS trupama bolje se plaa, a osim toga ljepa je i uniforma. Ta valjda nisi otiao u ustae radi uniforme. Sigurno te je onamo povukla kakva via svrha, ideja. Svialo mi se kod ustaa, pa to ti je. Nekome se svia u ustaama, nekome kod etnika, a nekome opet kod partizana. Eto, ja imam dva brata.
184

Tedan je partizan, a drugi domobran. Ja sam otiao u ustae, a sada vidim, da je ljepe u SS trupama. Ovdje je u Jasenovcu, da umre od dosade. Nema ni kina, ni cura, a nema ni novaca za rakiju i brikulu. Od kapitulacije Italije da mog otpusta iz logora prolazilo je vrijeme neobino polagano, iako je obilovalo uzbudljivim dogaajima. Jedan od najuzbudljivijih dogaaja bila je izmjena logoraa iz Jasenovca s onima iz Stare Gradike. Poela je jo pred kraj ljeta i nastavljala se u razmacima do poetka septembra. Iz Jasenovca odlazili su u Staru Gradiku svi Hrvati katolici i muslimani, osim nekoliko neophodno potrebnih za nesmetani rad jasenovakih radionica. Medu te neophodne spadao sam iz nepoznatih razloga i ja. U raznim skupinama otili su Vlado, Omer, Vavruka i mnogi drugi, s kojima sam se u toku mjeseci sprijateljio. Iz Stare Gradike dolazili su Srbi i idovi. Od doljaka isticali su se znaajem, inteligencijom i prisnou Crnogorci Mitar i Mile. Mitar je bio arhitekt^ pa su ga smjesta zaposlili u graevinskoj grupi. Mile je bio lijenik, bolonjski ak, odvaan i karakteran. Njega smo odr^ah preko Marina progurali za grupnika logorske Bolnice. Na tom poloaju Mile je neizmjerno mnogo uinio. Uspio je da organizira dovoz lijekova i hrane iz ustake bolnice. Zauzimao se za bijedne i bolesne, primao ih u bolnicu i podvrgavao ih ozbiljnom lijeenju. On, Mitar, Brana i ja sainjavali smo do zadnjega dana moga boravka u logoru nerazdruivi etverolist. Svake veeri, prije zalaza sunca, proetali smo se po logoru i u travi u blizini bajera vodili prijatne razgovore kujui planove o mogunosti
185

www.krajinaforce.com

osloboenja logora s vanjskom pomoi. Mitar je odnekuda dolazio do novina i radio-vijesti. Svake veeri iscrpno nam je prikazivao vojniko i politiko stanje u Evropi i u zemlji. No moralo se raditi oprezno; Ivo je jo uvijek bio u zatvoru, iako su kolale vijesti, da e skoro izai, jer mu nije nita konkretno dokazano. Njegovi ustaki straari ve su skakutali po bajeru u civilnim odijelima, s lancima na nogama. Nisu utopili Ivu. Jedan od najsjajnijih podviga u analima Jasenovca uinio je ivahni Nazif, koji se od koaraa jednog dana pretvorio u uitelja. Mali logorai, djeca od deset do etrnaest godina, egrti po raznim radionicama, neznatni ostaci hiljada seljake djece, to su udom ostali poteeni od malja ili Piccilijeve pei, morali su ove godine posjeivati kolu. Uio Ih je neki stari uitelj iz Srijema na istini kod bajera, a Nazif mu pomagao. Kasnije, kad je Wiener poveo kampanju gajenja dudovih svilaca, vodio je Nazif grupu djece u Jasenovac ili u okolinu logora na branje dudova lista. S grupom polazio je uvijek jedan isti straar, Nazifov zemljak, s kojim se brbljavi Nazif ubrzo sprijateljio. Jednom, bilo je to negdje sredinom augusta, kad se grupa kretala uz Savu prema Koutarici, pokae Nazif straaru kuicu na drugoj obali Save udaljenu od nje kojih 500 metara. Tamo ree nehajno Nazif sakrio sam sto tisua kuna. Naao sam ih u depu nekog idova, koji je umlaen u Gradini. Dobra para. Ma Isusa ti! Tako mi Muhameda! A zna li sigurno, da su pare jo tamo?
186

Kako ne bih znao; sakrio sam ih na sigurnom mjestu. Uostalom vidjet e. Rei u kuriru Stipi, pa emo nas dvojica otii tamo i podijeliti pare. Ma boga ti! Podijelit e pare sa Stipom? - Alaha mi, podijelit u pare. A bi li sa mnom? Bih, ali ti ne zna plivati. Kako ne bih znao! Znam, brate Nazif e, samo ne najbolje. Ako bi ti plivao ua me, ne bi bilo teko. Dobro, ako hoe, poimo. Svukoe se i ostavie odijela i straarevu puku djeci na uvanje pa zaplivae, Nazif elegantnim crowlom, a straar psecjim stilom, prema zlatnom mamcu, usamljenoj kuici oko pola kilometra udaljenoj od druge obale. Iza kuice sakrivala je u sebi gusta hrastova uma debeli hlad. Nazif izvue umornog straara na drugu obalu, pa se uputie utke prema kuici. Straara je ve rashladila Sava, pekla ga je pomisao na ostavljenu puku prijeko, a uma iza kuice uinila mu se sumnjivom. Poe se esati po mokroj kosi i oklijevajui primijeti: Da se vratimo, Nazif e? - Ma ne budali; nemamo vie ni trista metara, i novac je na. Sto tisua kunia! No crv sumnje zario se straaru duboko u srce. Opre se odluno: Da se vratimo! Nazif slegne ramenima i okrene se mirno: Dobro, vratimo se. Na obali izjavi Nazif: Ui, a ja u odavde skoiti u vodu. Lakovjerni straar spusti se niz strmu obalu ve posve umiren Nazifovom hladnokrvnou i spre187

www.krajinaforce.com

mnou da se vrati. Ue u Savu i grevito zapliva put druge obale udarajui estoko rukama i nogama po vodi. Okrete ga Nazifov glas: Zdravo, Martine, pozdravi mi Brkljaia, poglavnika i Adem-agu Meia. Neka ti je selam! Poklanjam ti moje odijelo. Ja odoh sam po pare, kupit u novo. I mirnim korakom uputi se gol prema kuici na rubu ume. Straar je polumrtav i pun vode stigao na drugu obalu Save. Dugo je trebalo, dok se odluio da se s djecom vrati u logor i da ispria Cividiniju, kako ga je Kerempuh Nazif namagario. Dva dana prije moga polaska kui pobjegla su mi etiri koaraa i sjekirom teko ranila jednog straara. Drugom straaru otee puku i ranie ga na bijegu u nogu. Te noi nisam spavao. Oekivao sam cijelu no, da e doi po mene i odvesti me Brkljaiu ili Cividiniju. Grupnik je bio odgovoran za bijeg svojih tienika. Jamio je za njih glavom. ekao sam do sutra u podne, kad je stigao kurir i samilosno mi porui: Grupnie, zapovjednik te zove. Otrao sam do Brane i zamolio ga, da organizira dopremu hrane u zvonaru, jer nema sumnje, da moj put preko Brkljaia vodi tamo. Brkljai me je primio ljubazno. O bijegu koaraa nije spomenuo ni rijei; govorio je o posve indiferentnim stvarima, a pozvao me zapravo za to, da mi objavi, kako u sutra biti puten kui, Bio sam pijan od sree, kad sam izlazio iz omrznute zgrade zapovjednitva, koju sam poput ostalih logoraa, zaobilazio u irokom krugu. Kod
188

zgrade upravne pisarne ekao me nestrpljivo Brana. im je ugledao moje sretno lice, znao je, o emu se radi. Poletio je prema meni i zagrlio me. Ide kui, znao sam. Uvijek sam govorio, da e nas ostaviti. Lice mi se odjednom smrklo. U svojoj srei mislio sam samo na sebe. Zaboravio sam, da iza mene ostaje preko dvije hiljade logoraa, od kojih veina sigurno ne e biti moje sree. Da, veina e ostati ovdje, u ovom paklu, krematoriju, klaonici, ivoj grobnici, najveem gradu Hrvatske, velegradu mrtvih, gdje hodaju jo samo ivi mrtvaci, od kojih e slijedeih mjeseci, mjeseci obrauna, krvavog i nepotednog, samo rijetki uskrsnuti. Lice mi se smrklo, a u srce mi se uvukla gorka, pregorka tuga. Zar ne bi bilo asnije ostati meu njima, meu braom, koja su samnom dijelila i dobro i zlo, koja su me voljela, i koju sam ja volio? Da se zajedno borimo goloruki protiv moderno naoruanih kanibala, u ijem je rjeniku skrupula nepoznata rije, pa da zajedniki iznesemo ili najveu pobjedu, ili da svi poginemo pokoeni mitraljeskom vatrom. Istina, ja u se na .slobodi boriti za ivote dragocjenih ljudi, iju bismo odsutnost u novoj sredini teko osjetili, ali to onda, ako ne uspijem? to onda, ako bas najdragocjeniji ivoti zaglave u blatu ove omraene zemlje ? Osjeat u se uvijek dunikom njihovim, i slast slobode ne e biti tako slatka, kakva mi se sada ini. Muen tekim mislima, napola odsutan, prolazio sam predzadnji put poznatim stazama logora. Sretao sam drugove, prijatelje, primao narudbe, dijelio obeanja, nudio cigarete, to su mi isti dan stigle u paketu. Ante mi povjerava dunost, da powww.krajinaforce.com

189

zdravim i utjeim curu mu Aninku, najdrai strop na svijetu, koja je za itavo dugo vrijeme njegova logorovanja vjerno mislila na njega. Za svoga grupnikog nasljednika imenovao sam Branu i unio promjenu u knjigu dnevnih prijavaka. Uveo sam Branu u dunost i predao mu svoju sobicu u obrnutom domu, urara Izaka i malog, divnog Koniga. Naveer sastali smo se, kao obino, s Milom i Mitrom i proli uobiajeni krug po logoru, skoro bez rijei, puni misli. Prikljuili su nam se Stevo i uro. Posjetili smo Slobodana u vrtu i gledali krvav zalaz -sunca. Posljednji u Jasenovcu. Poslije veere ostali smo Brana i ja sami. Razgovarali smo cijelu no. Samo pred jutro malo smo zadrijemali. Sutradan bila je nedjelja. Skinuo sam sa zida nad klupom Doriinu sliku, uokvirenu u crno olieno jasenovo drvo, i stavio je u koveg. Pomno sam upakovao i Neiporenkov cigarluk, Ajanovievu izrezbarenu drvenu kutiju za cigarete, Antina magaria, ispeena u njegovoj keramikoj pei, te akvarelima izraen program kazalita i orkestra elo, to su ga potpisali svi lanovi. - Grupnie, oekuje se u deset sati pred zapovjednitvom sa svim svojim stvarima. Kucnuo je as, zamamljiv, teak. Prati me rulja logoraa do zapovjednitva, gdje ve eka vodnik Mato Horvat, podmukli bavar iz ekonomije, mranog i zloslutnog lica, koji e me otpratiti u Zagreb, u zatvor u orievoj ulici. S njime su Dinko, golijat i desetnik postolarije, te opskrbnik ustake bolnice Janko. I oni odlaze kuama. Tamo stoje i moji najintimniji drugovi i prijatelji na elu sa Branom.
190
www.krajinaforce.com

Ljubim se sa svima, steemo vrsto ruke i jecamo: Do vienja! Do skorog vienja! Preli smo kapiju teku i neprijateljsku. Vodnik Mato hoda pred nama. Okreem se i maem rukom. Iza vrata stoje u gustoj skupini ljudi, s kojima sam proivio itav jedan ivot. ivot neobino dug i teak. Stoje uprtih pogleda u prainu, to se die za naim petama, i domahuju rupiima i kapama. Pred kapijom stoje dva straara i pjevaju surovim glasovima surove.ustake pjesme. Okrenuo sam se i zagledao u toranj upne crkve u Jasenovcu. Suze su mi neprimjetno navrle na oi, i dugo ih nisam mogao zaustaviti. Na tornju upne crkve u Jasenovcu tuklo je podne. Zapoeto u Beu, nastavljeno u Zagrebu, zavreno u Borovu u jesen 1945.

191

www.krajinaforce.com