Sie sind auf Seite 1von 22

AHMET BUREK - PREZIMENA LIVANJSKOG POLJA (kratki pregled) Livno, 2012.

A

ABAZAGIĆI

Nestali rod iz Suhače, od kojeg je ostalo ime Abazagića groblja u tom mjestu. Po austrougarskoj okupaciji u Suhači su se zatekla dvojica Abazagića, od kojih je jedan odselio u Banja Luku, a drugi umro u Livnu bez muških nasljednika. (m)

ABRAMOVIĆI

Ogranak su starog hercegovačkog roda Ćubela. U Prologu su 1741. bile obitelji Jerke i Mate sa 9 ukućana. U Biorinama, odakle su doselili na Livanjsko polje, prezime je nastalo od Grgura Ćubelića, sina pokojnog Abrama. Nestali su. (k)

ADEMOVIĆI

Hasan Ademović je doselio u Livno iz Koraja kod Brčkog 80-ih godina XX st. Danas je ova obitelj u Sjedinjenim Američkim Državama. (m)

ADŽAGIĆI

Godine 1768. u Zagoričanima ili Potočanima bila je obitelj Šime Adžagića. Početkom XIX st. ovdje ih više nije bilo i vjerojatno su preselili na Kupreško polje (Adžage). Ni u Kupresu danas nema ovog roda. (k)

AGIČEVIĆI

Moguće i da je ovo ogranak Agića koji su nestali, a živjeli su davno u Ćaiću. Ostali su samo u staroj narodnoj pjesmi: Podiže se jedna četa mala, od Lijevna, grada bijeloga/ prid njome je Dizdarević Aso, barjak nosi Agičević Ibro. (m)

AGIĆI

Više je rodova sa prezimenom Agić, a najpoznatiji je rod koji je bio u selu Ćaiću (Ćehajiću). Ostalo je više predaja o ovoj porodici koja je iščezla. Danas u Guberu kod Livna žive potomci Rasima Agića iz Sarajeva. Ovi su Agići davnim porijeklom iz Gornjeg Vakufa. (m) Katolički rod Agića bio je u Čelebiću 1741. Pod prezimenom Agić i Agičević bili su oko 1810. u Kovačiću, Lusniću i Zastinju, gdje se bilježe i pod prezimenom Šišmark (Aghichievich alias Schieschmark). Rod je nestao. (k)

AHIONI

Meho Ahion iz Žabljaka kod Livna je krajem XVIII st. sklopio ugovor o prodaji lana i volova sa sinjskim trgovcima. Rod je uzumro. (m)

AHMETOVIĆI

Kovač Ahmo Jarić je nosio prezime Ahmetović, kada se 90-ih godina XIX st. doselio u Livno iz Gubera. Poslije se obitelj vratila na staro prezime. (m)

AHMIĆI

Ahmići su prije 1890. već izumrli u muškoj liniji smrću Ahmeta Ahmića. Ahmićeva mala kuća bila je u Šljivinom sokaku, u Rajčevac mahali (sadašnjoj Zavri). (m)

AJAZI

U staroj livanjskoj tvrđavi iznad Dumana, pred austrijsku okupaciju 1878., živio je starac

hadži Muhamed Ajaz. Kasnije u dvije kuće, na istom mjestu, žive njegovi sinovi Uzeir i Nurko. Krajem XIX st. Nurko seli u Glamoč, a malo kasnije Uzer umire u Livnu i roda

nestaje. (m)

AJDERI

Prema porodičnoj tradiciji ovaj rod je ogranak Jagodića iz Golinjeva kod Livna, odakle su odselili u glamočki kraj. U Livnu je 1991. bila jedna obitelj. (p)

AJDUKOVIĆI

U Glamoču su 1799., a u Livanjskom polju 1813. Ovo je i drugo prezime Tomića, koji su u

livanjskom kraju još od 1741. Danas je uspomena na ovo prezime ostala u nazivu jednog

zaseoka ispod Kablića. (k)

AKRAPI

Početkom XVIII st. zabilježeni kao ogranak Sučića u Poljicama. U livanjskom kraju su 1741. u Zagoričanima ili Potočanima i Grabovici u Buškom blatu U Podhumu su 1893. Akrapi bili kmetovi livanjskih Čizmića, a potom su nestali sa Livanjskog polja. Danas su u Kupresu i Sarajlijama kod Duvna, a na Brini kod Livna novi doseljenici. (k)

ALAGIĆI

Ogranak su Vučemila, zabilježeni u Crnom Lugu 1838. (vidi Vučemilo). Rod je nestao sa livanjskih prostora, zajedno sa oba prezimena. (k)

(A)LAGUŠIĆI

U Gornjoj Grabovici ih Petrić bilježi kao Lagušiće i po vlastitoj tradiciji su ogranak Šarića,

koji su tu živjeli 1768. U Grabovici je 2000. g. bilo 9 obitelji sa 27 članova. (k)

ALČELEBIĆI

U vrhu Gornjeg grada, dijelu zvanom Vrljika, prije 120 godina su živjele četiri obitelji

Alčelebića, porijeklom od Mahmuta, Muharema, Mehmeda i Nume. Mahmutov sin Bećir je umro 1896., a potomci odselili. Muharem nije imao muške djece. Mehmedovi potomci danas su u Zagrebu i Sarajevu. Numini potomci su ostali živjeti u Livnu. U Zagoričanima i Kablićima Alčelebići su imali više kmetskih selišta. (m)

ALEBIJE

U Ćaiću i Odžaku su oko 1825. godinu, gdje su doselili iz Hrvaca pokraj Sinja. Nestali su

Livanjskog polja, a danas ih ima u sinjskom kraju. (k)

ALEKSIĆI

U Čelebiću je 1768. živio Pavo Aleksić sa 8 članova obitelji, a potom su nekuda odselili. U

Novom Selu kod Kupresa su 1920. živjeli Vidovići doseljeni iz Uskoplja, čije je ranije prezime bilo Aleksić. U V. Guberu je 2000. bila jedna novodoseljena obitelj Aleksića. (k)

ALERHANDI

Češki Jevrej Jozef Alerhand je u Livno doselio iz Duvna 1929. Preživio je Drugi svjetski rat. Umro je u Livnu, a pokopan je u Židovskom groblju u Splitu. (j)

ALIBEGOVIĆI

Mustafa Alibegovi ć je doselio u Livno 1962. iz G. Voljica kod Gornjeg Vakufa. Njihov pradjed je tamo doselio iz Ljubunaca kod Prozora. Moguće da su grana livanjskih i prozorskih begova Ljubunčića. (m)

ALIĆI

Početkom austrijske okupacije Bosne Mušo Alić je imao kuću u Milošnik mahali, kod današnje zgrade Merhameta. Mušin je sin Salih, a sin Mustafa-Mujko koji preseljava u Lutvinu kuću pred Milošnik džamijom, koju je kupio od Fehimovića. Danas je više obitelji ovih Alića u Livnu. (m)

ALIJAGIĆI

Starac Ahmet-aga nije imao muškog nasljednika. Kuća mu je bila u sokaku ispod groblja na Tepetu, koju prodade 1895., da bi nekuda odselio, vjerojatno u Tursku. Poslije više od pola

stoljeća doseli iz Bosanke Krupe ljekar Hajrudin Alijagić. I on je napustio Livno 1994., tako

da u Livnu opet nema prezimena Alijagić. (m)

ALIKADIĆI

Učitelj Nijaz Alikadić iz Sarajeva bio je na službi u livanjskom kraju prije Drugog svjetskog rata. Jedna od njegovih kćeri je Bisera Alikadić, naša poznata pjesnikinja, rođena u Podhumu kod Livna 1939. (m)

ALIMANI

Ostala su u Livnu zabilježena imena Jusufa Alimana, sina Alijinog, Mehe Alimana, sina rahmetli Ahmeta i sa njima djeca Ahmetovog brata Ibre, te jednih Alimana koji su bili u selu Golinjevu, a odakle su svi porijeklom. Posljednji livanjski Aliman - Mehmed, sin Ibrahimov, odselio je iz Livna 1944. Starinom su iz Makedonije. (m)

ALKALAJI

Alkalaji se spominju početkom XIX st. među viđenijim sarajevskim sefardskim Jevrejima. Potječu iz grada Alkal, nedaleko od Madrida, odakle im i prezime. U Livno je iza Drugog svjetskog rata na službu stupio šumarski inženjer Leo Alkalaj, a poslije nekoliko godina boravka u našem gradu odselio u Sarajevo, a odande u Beograd. (j)

ALTARACI

Sefardi Altaraci spadaju među najstarije sarajevske i travničke jevrejske rodove. Bili su u

Mostaru, Banjaluci, Livnu, Bugojnu, Jajcu i nekim drugim sredinama. U Livnu su zabilježena imena dvojica trgovaca Altaraca. Kasnija sudbina im je nepoznata. (j)

ALVIRI

Iselili su iz livanjskog kraja nedavno, a bili su u Lusniću, gdje su doselili iz Zasioka kod Sinja. Više obitelji sa ovim prezimenom da nas živi u G. Vakufu, Bugojnu i Vitezu. (k)

ALJIĆI

Rahmetli Osman Aljić je doselio iz Živinica u livanjsko selo Tušnicu. Njegovi su potomci i danas u Tušnici. (m)

AMIDŽIĆI

Pravoslavni rod nepoznatog porijekla zabilježen je 1991. u Livnu. (p)

AMULIĆI

Zabilježeni su u Prispu 1768. Tamo je bio Petar Amulić sa 13 ukućana, a na Brini i u Ćaiću su početkom XIX st. Rod je nestao iz livanjskog kraja u XIX st. U Gardunu kod Sinja su bili prije 1685. muslimani sa istim prezimenom. (k)

ANDABACI

Jedan su od ogranaka roda Rogulja, a pod imenom Andabak se spominju u Ćaiću i Odžaku 1813. Poslije su u drugim selima. U XVIII st. Andabaci (Andabach) su živjeli u selu Badnju kod Drniša, što potvrđuje i porodična tradicija. Danas su u Livnu i više livanjskih sela. (k)

ANDONOVSKI

Makedonska obitelj porijeklom iz okoline Velesa. Danas nisu u Livnu. (p)

ANDRIĆI

U Smričanima je 1741., zabilježena dvadesetočlana obitelj Andrije Andrića, a u Dobrom su

bili 1804. U Prologu pamte da su oko 1840. doselili sa Sviba u Dalmaciji. U Dalmaciji se spominju 1689., a u Imotskoj krajini 1725. Odselili su iz Prologa do 1999. i danas ih nema u livanjskom kraju. Ima ih u Duvnu i duvanjskim selima. (k)

ANĐELIĆI

U Golinjevu je 1768. zabilježena 6-člana katolička obitelj. Bili su prije toga u Bisku u

Dalmaciji. Nestali su. (k) Pravoslavni Anđelići iz Čelebića potječu iz Trebaljeva kod Kolašina u Crnoj Gori i noviji su doseljenici. Drugih Anđelića je bilo u Prova, odakle su nestali tokom Drugog svjetskog rata. (p)

ANĐELKOVIĆI

O rodu, koji se spominje 1866. u Odžaku, malo se zna, ali je uskoro su nestali sa ovog

područja. (p)

ANĐIĆI

Spominju se kao jedan od značajnih livanjskih trgovačkih rodova u XIX vijeku. Nestali su iz Livna početkom Drugog svjetskog rata. (p)

ANIČIĆI

Bili su 1781. u Malim Kablićima. Jedna obitelj je 1893. bila u Ćaiću na kmetskom selištu Arnautovića, nakon čega su nestali iz ovog kraja. Na području Sinja su 1680. sa starim prezimenom Elez. Aničići su 1741. zabilježeni kod Š. Brijega, a u obliku Ančić iste godine u Tihaljini kod Gruda. (k)

ANIĆI

U Glavicama i Sturbi njeguju tradiciju da su porijeklom iz imotskog, odnosno ljubuškog

kraja. Početkom XIX st. doseljavaju u Suhaču, Smričane, Potok, Glavice, Sturbu, Kabliće i

naposljetku u Rapovine i Srđeviće. Anića ima i u Dalmaciji, odakle su 1845. doselili na Grahovsko polje. Danas su u Glavicama, Sturbi, Potočanima, Žabljaku i Livnu. (k)

ANTOSI

Odnekuda doseljeni, živjeli su kratko vrijeme iza 1830 godine u Vidošima. (k)

ANTUNOVIĆI

Njeguju obiteljsku tradiciju da su "prije dvista godina" doselili iz Tugara u Poljicama kod Omiša. U Vržeralama je 1848. zabilježen Petar Vodopija alias Antunović. Vodopije su u Vržeralama bile 1768. Antunovići su 1999. živjeli u Livnu, Žabljaku, Podgradini i Vržeralama. (k)

ANUŠIĆI

Prema Soldi Anušići su krajem XVII st. iz livanjskog kraja doselili u Cetinsku krajinu. (k)

ARAMBAŠIĆI

Iz Dalmacije doselili u Čelebić 1843., tu kratko živjeli, nakon čega su sasvim nestali sa ovog

područja. (k)

ARAPOVIĆI

Zaim zijameta, kome je pripadalo i selo Čuklić u Livanjskom polju, bio je 1700. Mehmed-beg Arapović. Arapović je i staro prezime Žunića iz livanjskog sela Podhuma. (m)

ARNAUTI

Godine 1893., živih Arnauta u Livnu više nije bilo. Iza Mustafe i Murata Arnauta ostale su samo udovice. (m) Pravoslavni Arnauti u Velikom Guberu pamte da su se ranije zvali Mihaljice iz Čaprazlija, a starinom su iz Kosore kod Vrlike. Slave Nikoljdan. Prvo prezime im je bilo Miljanić, a dalekim porijeklom su iz Crne Gore. Drugi rod Arnauta, zatečen u Suhači, Nuglašici i Crnom Lugu, također je iz Kosore, ali slave Đurđevdan. (p)

ARNAUTOVIĆI

Livno i livanjsko selo Guber su oko 1920. ostali bez begova Arnautovića, koji su porijeklom

iz Travnika. U gruntovnim knjigama bilježe se 1893. sinovi Nazifa Arnautovića iz Travnika.

Bili su u Livnu do 1920. Pola stoljeća kasnije iz Sarajeva je doselio Enver Arnautović, činovnik DASP-a u Livnu, koji je uskoro odselio. Današnji livanjski Arnautovići su doselili iz Glamoča, gdje ih i danas ima. Arnautović je također ranije prezime livanjskih Bombića. (m)

ARSLANAGIĆI

Potječu od Sulejmana Arslanagića, doseljenika iz Trebinja. Arslanagići su stari bilećki i trebinjski rod koji je živio ili imao posjede u više sela bilećkog i gatačkog kraja. (m)

ASIĆI

Nekadašnji stanovnici sela Golinjeva. Cijeli rod je stradao 1941. Osim u Golinjevu Asići su bili u Vrilu i Eminovom selu kod Duvna. Prezime je vjerojatno prvotno glasilo Hasić, kakvo nalazimo u Lici 1690. (p)

ATLAGIĆI

Prvo spominjanje ovog roda je 1526., kako predaja govori. U opširnom defteru Kliškog sandžaka iz 1550. u timaru Atlije su tada sela Gornji Zabukovi u nahiji Saromiše (dolje Livanjsko polje). Defter iz 1586. potvrđuje Atlu-agu i njegove sinove Mehmed-bega i Zulfikara kao rodočelnike Atlagića. Jedan njegov sin će postati paša 1609. Njegovi su sinovi Zulfikar i Isaj-beg. Evlija Čelebija, boraveći ovdje 1660., kaže da su svi prozori kuća okrenuti prema odžaku Atlibegovića. Mehmed-beg Atlagić, sin Mustafin, je kapetan Knina do 1667., a 1685. biva postavljen za sandžak-bega Kliškog sandžaka, a potom upravlja Bosnom. Na mjestu bosanskog vezira Mehmed-paša je ostao do 1685., kada je smjenjen. Poslije pada Knina Mlečani su ga zatočili u tamnici u Breši (Brescia), gdje je umro. Poslije su Atlagići samo u Livnu. Godine 1740. u Livnu je umro pjesnik Mustaj-beg Atlagić, poznat pod nadimkom Safi. Posljedni je Atlagić Ali-beg, koji je umro 1861., ne ostavivši muškog nasljednika, čime nestade ovog znamenitog i moćnog roda. (m)

ATLAGUŠIĆI

U Livnu je 1813. bio kajmekam Derviš-beg Atlagušić. (m)

AVATIĆI

Đaković donosi ime Marka Avatića (Marcus Auatich) koji je 1741. živio u Srđevićima. (k)

AVDIĆI

U matičnim knjigama je zabilježeno da se Ramo Avdić rodio u Livnu 1891. god. Odselili su

iza Drugog svjetskog rata. (m)

AVOLJIĆI

U Vržeralama je 1768. zabilježeno 14 članova jedne obitelji Avoljić. Rod potom nestaje sa

ovog prostora. (k)

AŽAMETOVIĆI

U Livnu je oko 1930. živio Anto Ažametović, oženjen od Jazva. Ažametovića danas ima u

Zagrebu. (k)

AHMET BUREK - PREZIMENA LIVANJSKOG POLJA (kratki pregled) Livno, 2012.

B

BABIĆI

U Lištanima je 1550. zapisan Vukdrag Babić, nepoznate konfesionalnosti. U Livno je iz Travnika sedamdesetih

godina doselio Ismet Babić oženivši se Fahrom Sitnić iz Velikog Gubera. U Glamoču su Babići i muslimanski rod. (m) Godine 1961. katolici Babići su bili u Vržeralama, Podgradini, Podhumu, Vidošima, Grgurićima, Potkraju, Gornjem Žabljaku, Malim Kabli ć ima i Priluci, porijeklom iz Voštan a u Dalmaciji. U G. Rujanima je 1741. evidentirana jedna obitelj Babića sa 12 ukućana, a u Lusniću druga sa 6 članova. U Podhum su doselili 1842., a u Vržerale oko 1840., također iz Voštana. U gradu su 1814. bili i Zirdumi alias Babić. (k) Pravoslavnih Babića je bilo i u Livnu u drugoj polovici XX st. U zastinjskom groblju nalazi se više nadgrobnih spomenika pod kojima leže pripadnici ovog roda. U suvremeno doba Babići su bili u Pržinama i Jaruzi, gdje su doselili sa Glamočkog polja. Slava im je Jovanj-dan. Godine 1991. bilo ih je u V. Guberu i Livnu. (p)

BAĆCI

Porijeklom su iz Šujice i noviji su doseljenici. Staro prezime im je Ivanko, a starinom su iz Rame. (k)

BADNJARI

Današnji livanjski Badnjari vode porijeklo od Crnogorca Batrića Badnjara, rođenog u Podgori kod Žabljaka. (k)

BADROVI

U Vržeralama je 1741. bila jedna obitelj sa 16 ukućana. Prema predaji doselili su u Vržerale odnekud iz srednje

Bosne, a u Biloj pamte da su iz Donjeg Doca u Poljicama kod Omiša. (k)

BAGARIĆI

Oko 1820. u Potok je iz Duvna doselio Petar Bagarić, a iz Vinice Mijo Bagarić. Ranije su se zvali Bagara Prvi pomen Bagarića je iz 1735. kada su zatečeni u duvanjskom selu Miljacki, a potom u Brišniku. (k)

BAJAGIĆI

Pored Zavre džamije, polovinom XIX st., stajala je tvrda Bajagića kula (Bila kula), vlasništvo imama Zavre džamije Mehmed efendije koji je umro 1853/4. i pokopan pred džamijom. Iza Mehmed ef. su ostala četiri sina:

Mehmed Arif, Salihaga, hadži Adem i hadži Arif. Ve ć ina ih je odselila u Tursku. Bajagi ć i su bili vlasnici mnogih kmetskih selišta na području Odžaka. (m)

BAJALE

Livanjske Bajale su potomci Ante Bajala, doseljenika iz Vrgorca. Neki Bajalići su u XVIII st. bili stanovnici sela Sedramića kod Drniša. (k)

BAJANIĆI

Bože Bajanić, porijeklom iz Sarajeva, vjenčao se 1843. u Livnu. Poslije su nestali. (k)

BAJIĆI

Na području Čuklića i Lipe živjela je 1741. i kasnije šestočlana katolička obitelj Baića. Istovremeno su Baići živjeli u Roškom Polju kod Duvna i sinjskom kraju. Jedan ogranak Radnića nosio je sekundarno prezime Baja. U Livnu je 1825. zabilježen Ilija Baić, porijeklom iz Žeževice kod Imotskog. Sada Bajići žive samo u D. Žabljaku i

pamte svoje porijeklo iz Žeževice, u kojoj i danas imaju rođake. (k) Pravoslavna obitelj Ilije Bajića zabilježena

je 1991. u Livnu. Bajići su bili na području Glamoča i D. Vukovskom kod Kupresa. (p)

BAJILE

U Livnu su do Drugog svjetskog rata Bajile bili mnogobrojan i imućan rod, a 1961. su bili i u Velikom Guberu

kao Baile. Nisu znali kazati odakle su doselili, a slavili su Sv. Jovana. (p)

BAJRAKTAREVIĆI

Iza turskog vakta je ostalo više imena Bajraktarevića: Hamze, Abde, Derviša, Osmana i Ibre, od kojih se razvilo nekoliko loza ovog roda. Krajem XIX st. u Golinjevu je bilo pet njihovih kuća. Rod je još uvijek u Golinjevu, a

ima ih i u Livnu. Dosta ih se iselilo u druge krajeve Bosne. (m)

BAJRIĆI

Krajem turske vlasti su u Livno su iz Gubera doselila trojica Bajrića: Ahmet i Osman, po zanimanju kovači i Mujo, koji se bavio kočijaškim poslom. Potomci ovih Bajrića i danas žive u Livnu. Na Begluku je živio i Junuz Bajrić. U Livnu će pojavljivati i drugi Bajrići, kao oni iz Glamoča. Ovi glamočki Bajrići su starinom iz sela Isakovaca. (m)

BAKALOSI

Bakalosi (Bakalas) su stari rod koji je u livanjskom selu Tribiću živio kraće vrijeme i nakon toga zauvijek nestao

sa ovog prostora. (k)

BAKOVIĆI

Prvi se put spominju 1768. u Odžaku, a u isto vrijeme su u Podgaju i Sarajlijama kod Duvna. Kasnije su se

doselili novi Bakovići iz Cetine, Vilanovića i drugih dalmatinskih mjesta u Orguz, Rapovine Lusnić, Bilu, Čaprazlije, Čelebić, Rujane, Ćaić, Golinjevo (doselili iz Vrlike), Držanlije, Guber, Grboreze. Jedan ogranak Bakovića su Ištuci, a drugi Gute. U Bajagiću je u XVIII st. od Bakovića nastao ogranak Penići, koji su se doselili i danas žive ovdje. (k)

BAKRAČI

Bakrači su porijeklom iz Stržnja, zaseoka Šujice. Starinom su iz kreševskog kraja gdje su bili 1741. (k)

BALAGIĆI

Krajem turskog vakta Balagići su bili u Prispu, gdje su živjeli Began, Mehmed i mula Osman. Po austrijskoj okupaciji Meho i Bećir, sinovi rahmetli mula Osmana Balagije, žive u Livnu, na Begluku. Njihovi potomci i

danas žive u Livnu

dvije kćeri. Neki od Balagića iza 1878. preseljava u Vidimlije na Glamočkom polju. (m)

Hasan Balagić, sin Beganov nije napuštao Prisap, gdje će umrijeti 1920. i ostaviće dva sina i

BALETIĆI

U Crnom Lugu živio je 1686. Hasan Baletić čija je kći Salija, stara 10 godina, oteta u uskočkom napadu i krštena

u šibenskoj katedrali. (m)

BALIĆI

Livanjski Balići su potomci Mehmeda Balića, koji će iz Duvna doseliti u Livno prije 1908. Balića kula u Duvnu, po predanju najstarija, bila je vojna utvrda do podizanja Sedidžedidske tvrđave 1723., a potpuno je porušena

1967. (m) Katolici Balići su bili 1709. u Dicmu kod Sinja, a na Livanjsko polje neki Balići doseljavaju sredinom

XIX st. u Kabliće Tada se bilježe u Kablićima kao doseljenici iz Dalmacije. Poslije su nestali. (k)

BALIHODŽIĆI

Muhamed Balihodžić je sredinom XX stoljeća doselio u Livno iz Balihodžića kod Donjeg Vakufa. Pripadnici

roda su se intenzivno selili odatle, pa ih danas ima u Bugojnu, Travniku, Maglaju, Zenici i Sarajevu. (m)

BALOVI

Jedna šestočlana obitelj Balova bila je u Provu 1768. Zabilježeni su prije toga u Roškom Polju i Stipanićima kod Duvna i vjerovatno su otuda. (k) Pravoslavni Balovi su bili u Livnu oko 1660. Spominju se sto godina kasnije u popisu ćebedžija u Mostaru iz 1755. (p)

BALTE

Doselili su iz Tijarice kod Sinja; najprije u Bilu i Potočane, a kasnije u više livanjskih sela i na Kupreško polje. U

XX st. ostaju samo u Biloj. Prezime Baltić je zabilježeno u Parčiću kod Drniša u XVIII st. (k)

BALJCI

Prema porodičnoj tradiciji Baljci su na Livanjsko polje doselili iz sela Bajagića kod Sinja, nakon završetka Kandijskog rata 1718. Baljci su u Biloj živjeli sve do 1878. god., ali su živjeli i u gradu 1817. Prelomnu 1878.

godinu u Biloj su dočekala dvojica sinova Ajdina Baljka: Ago i Salih, te Huseinaga, sin Zaimov. Posljednji je, brzo iza okupacije, odselio u Tursku. Salih koji je živio u Komoranima imao je dva sina: Nazifa i Jusufa, a Jusuf Mustafu. (m)

BALJKOVI

Godine 1717. u Livnu je umro Bartol „Baglkov,“ star 50 godine, i njegova 30-godišnja žena Magdalena. (k)

BANDE

Rod je odselio prije Austrije na Glamočko polje iz Lipe kod Livna. Spominju se sredinom XIX st. u Čukliću i Grborezima. (k)

BANDOVI

U Bandovljevoj Doli, zaseoku Grgurića, spominju se prvi put 1802. Tu su doselili iz Tijarice kod Sinja. Vjerovatno je prvobitno prezime Bandova bilo Vrančić i Blažević. Godine 1709. u sastavu banderije harambaše Ilije Maretića iz Dicma je i 13-člana obitelj Ivana Blaževića, zvanog Bandov. U Žabljak su doselili 1879. iz Voštana kod Sinja. (k)

BANI

Zabilježeni su u Livnu 1834. kada se oženio Jure Ban. Prezime je zabilježeno u XVIII st. u Lišnjaku kod Drniša i Ugljanu kod Sinja. (k)

BANIĆI

U livanjskom kraju Banići su zabilježeni 1816. u Čukliću. U isto vrijeme su u Livnu Kasale-Banići, doseljeni iz Dnoluke kod Jajca. U Grgurićima su se nekad Ćubele upisivale kao Tičinović i Banić. (k) U Nuglašici su 1961. bili pravoslavni Banići, koji slave Markovdan. Doselili su tu iz Promine kod Drniša. Spominju se 1777. kada je ubijen Pavle Banić iz sela Maleševci u Livanjskom kadiluku. (p)

BANOVIĆI

Banovići su zabilježeni u Kablićima 1799., a 1814. u Žabljaku. Nestali su, ali se prezime može naći na Duvanjskom polju. (k)

BARAĆI

Godine 1741. su bili u Čaprazlijama, Provu i Strupniću. U Rapovinama je zapisano i prezime Barać Brdar (Berach Bardar). Kasnije će seliti u Kovačić, Bilu, Grboreze, Potočane, Čelebić, Čuklić, Guber, Kabliće, Lištane i Ćaić. Prema porodičnoj predaji doselili su iz Glavica kod Sinja. U Lusniću i Biloj su iz Muća kod Sinja, a u Grborezima iz Turjaka. (k)

BARBARIĆI

Prvi su put zabilježeni 1741. u G. Rujanima. Neke Ezgete u Č aprazlijama su se nazivali Barbari ć ima. U Sinjskoj krajini jedan rod Barbarića je do 1699. bio na području sela Otoka. Ovaj rod je porijeklom iz Blatnice u Broćnu kod Čitluka, a ogranak su Bula (Bulića) Leska. (k)

BARBE

Doselili su odnekud iz Dalmacije. Bili su 1741., u Brišniku na Duvanjskom polju. Na kraju XX st. Barbe su živjele samo u Prispu, gdje su bile njihove tri kuće. (k)

BARČINE

Ilija Barčina (ili Brčina) bio je u Podhumu 1768. Vjerovatno je ovo prezime zabilježeno u obliku Bärc u Podhumu 1842. (k)

BARIŠIĆI

Svi Barišići nisu istog krvnog porijekla, nego im je samo zajedničko prezime. Jedni su zatečeni kao stari stanovnici nakon povlačenja turskih snaga iz sinjskog kraja. Drugi su postali od starog roda Prdića, nastanjenih u Ogorju Gornjem i Lećevici. Treći su bili u Kotišini pokraj Makarske 1613. U Livanjskom polju su bili 1741. u Potočanima. Brojan je rod Barišića na području Šujice, od kojih su neki doselili i u Livno. (k)

BAROŠEVČIĆI

Staro im je prezime Injac, a zabilježeni su u D. Kazancima i Gubinu. Porijeklom su iz Gerzova kod Šipova. (p)

BAROŠI

Doselili su iz Kotluše kod Vrlike, a u prošlom stoljeću su bili u Nuglašici, Pržinama, Livnu i Sajkoviću. Nekada

su bili u Donjim Kazancima i Crnom Lugu. Ogranak ovog roda su Stevančevići. (p)

BAROVČIĆI

Barovi ili Barovčići su bili 1768. u Vržeralama i Prisoju. Ovog roda više nema na livanjskim prostorima. (k)

BARTANOVIĆI

U Livnu su Bartanovići (Bartani) bili 1822. godine. Vjerojatno su doselili sa jajačkog područja. (k)

BARTULICE

Livanjske Bartulice su porijeklom iz Kaštel Starog kod Splita. To je staroseljski rod na području trogirske Zagore, gdje se spominju 1711. (k)

BARTULOVIĆI

Spominju se u Grabovici 1735., a kasnije su u Borčanima i Stipanićima kod Duvna (današnji Bartulići), te u Zloselima kod Kupresa. Bili su nekada nastanjeni u Trebimlji u Popovu. U Livnu je danas jedna novija obitelj sa ovim prezimenom. (k)

BARUNI

Ranije su se zvali Milunovići. Godine 1741. zabilježeni su u Čelebiću i kupreškom selu Vrilima. Rod je porijeklom iz Poljica u Dalmaciji. (k)

BARZUTI

U Livnu su bili prije 1780., a porijeklom su iz Hercegovine. Zabilježeni u Bobanima kod Trebinja u istočnoj

Hercegovini. (p)

BASKARDI

Dvanaestoro Baskarda bilo je 1741. u Podhumu. Iza toga su nekuda odselili. (k)

BASTIĆI

Ivan Bastić se vjenčao 1848. u Livnu. Porijeklom su iz okolice Sinja, a ovdje su nestali. (k)

BAŠIĆI

U Livnu danas žive dva bošnjačka roda sa ovim prezimenom, bez ikakve rodbinske veze. Jedna je starija iz

grada, a davnim porijeklom iz susjednog Duvna, druga potječe iz sela Smričana, gdje i danas žive pripadnici tog roda. Prvi su potomci Muje Bašića iz Stipanića kod Duvna. Duvanjski Bašići su stari i mnogobrojan rod u Duvnu i duvanjskim selima Stipanićima i Eminovom Selu. Bašići iz Smričana su bili kmetovi begova Bušatlija koji su u tome selu imali tvrdu kulu. Potomci su Alije i Osmana. (m) Katolici Bašići su zabilježeni 1741. u Ćaiću. U XIX st. katolika Bašića, porijeklom iz Sinja, bilo je i u gradu Livnu. Sada je u Livnu jedna obitelj Bašića, novijih doseljenika iz Duvna (k)

BATALE

Zabilježeni su 1816. na Brini, a potom u Livnu i Žabljaku. Bilježe se pod prezimenom Milanović-Batala, a nakon toga samo kao Milanović. (k)

BATALOVIĆI

Profesor Raif Batalović je doselio u Livno iz Visokog. Danas su Batalovići u Livnu, Sarajevu i Žepču. (m)

BATARILE

Prvi su put zapisani u Rapovinama 1826. Porijeklom su iz Brišnika kod Duvna. Spominju se u Sinju 1717. (k)

BATINIĆI

U Mišima su već 1723., a 1741. su evidentirane dvije obitelji. U istom selu je 1833. zabilježeno prezime Batinić=Pelivanović (Pellivanovich). Jandrijevići i Pavlovići su po predaji ogranci Batinića. U Vidošima njeguju tradiciju da su iz Lovreća kod Splita. Prezime Batinić se javlja već u XVII st. u sinjskom kraju. Oko 1685. u Hrvacama kod Sinja je zabilježen zemljoposjednik musliman Demir Batinić. Desetak godina kasnije Ivanu Batiniću, starosjediocu u sinjskom kraju, oduzeta je zemlja koju je posjedovao još za turske vlasti. (k)

BATLJANI

Batljani su noviji rod u Livnu, doseljenici iz Banjaluke. (k)

BAUCI

Bili su stanovnici Kablića1797., ali su brzo nestali sa livanjskog prostora. (k)

BEADERI

Zabilježeni su prvi put u Kovačiću i Čelebiću 1768. Porijeklom su iz Sinjske krajine, gdje ih u selima Grabu i Brnazama ima i danas. U Livnu je jedna obitelj Bijadera. (k)

BEARE

Bili su u Livnu početkom XIX st., a porijeklom su iz Cetinske krajine. (p)

BEĆARI

Mustafa Bećar, zvani Ćule ili Čulo, koji je umro oko 1880., ostavio je u Latifića sokaku, pored Šarampoa, trojici sinova nasljednika tvrdu kulu koju nalazimo pod imenom Borića kula. Zato može biti da su Bećari jedna od loza Borića. Jedni su odselili u Bugojno, gdje i danas žive. (m)

BEĆIRBAŠIĆI

Jedan od livanjskih rodova koji je potpuno iselio u Tursku. Hafiz Arif Bećirbašić je prodao kuću u Zavri 1899. i odselio u Smirnu, gdje mu je već bio brat hafiz Ali. (m)

BEĆUKIĆI

Bećukići danas žive samo u Hozićima kod Glamoča, odakle je sedamdesetih godina doselila jedna obitelj u Livno. Prema kućnoj legendi doselili su na Glamočko polje «odnekud iz Dalmacije». (m)

BEGIĆI

U staroj Begića kuli kuli kod Balaguše živio je krajem XIX st. Alija Begić. Kulu je naslijedio njegov sin Husein-

spahija. Huseinov brat Osman je umro prije 1890. i njegova dva sina su odselila iz Bosne - Salih efendija u Ismit-Brusu u Turskoj, a Ali Riza efendija u Monastir u Albaniji. Begići su imali kulu i u Grgurićima, gdje je Mešanovo groblje u koje su se ukopavali Begići i Karabezi. (m)

BEKAVCI

U

BEKTAŠI

U

BELENZADE

U

Drugog svjetskog rata. (p)

BELJANI

livanjskom kraju Belenzade se bilježe početkom XIX st. U Livnu i glamočkom polju su bili i početkom

Bilo Polje na Buškom blatu došli su iz Studenaca. Ve ć su 1754. bili na Kupreškom polju. (k)

groblju Kraj stoji oštećeni bašluk podignut umrlom Mahmud Ali-agi Bektašu, sinu Halilovom. (m)

Staro im je prezime Omrčen(ović). U Grabovici je 1735. zabilježen Ante Omrčen. Prezime Beljan se javlja 1815. u Smričanima, pa se kasnije širi po buškoblatskim selima. U Roškom Polju Beljani su nastali od Nevistića. (k)

BELJE

Belje su ogranak Letica. Godine 1961. bila je samo jednu obitelj ovog roda u Ljubunčiću. Letice su stari duvanjski rod koji se spominje 1741. u Brišniku. (k)

BENE

Zabilježeni su u G. Rujanima 1804. U Ć oslijama kod Glamo č a su zabilježeni 1801. kao Bena i Benja. (k)

BENKOVIĆI

Hlivanjski begovi Benkovići u XVI st. doseljavaju na područje današnjeg grada Benkovca, koji tada po njima dobi ime. U ovom gradu i danas su dobro očuvani dvori begova Benkovića. (m)

BERBEROVIĆI

U Livnu su u XIX st. živjeli Berberovići, sa drugim prezimenom Sarajlija. Drugi su Berberovići od Cazina,

odakle je doselio Rifet Berberović. (m)

BERIBAŠIĆI

Prije 1890. su odselili u Sarajevo. Zabiljženo je ime Livnjaka Saliha Beribašića. (m)

BERIĆI

Berići iz Golinjeva su ogranak Sablića.U Golinjevo su kao Sablići doselili oko 1852. (k)

BERTICCIOLI

Mate Berticcioli zvani Trombeta bio je gostioničar u Livnu krajem XIX st. Porijeklom su iz talijanskog mjesta Basana. (k)

BESARE

Spadaju među značajne trgovačke livanjske porodice. Osim u Livnu bilo ih je u Čelebiću. Godine 1712., među Vlasima u selima kod Udbine bili su Basare i Basarići. (p)

BEŠIREVIĆI

Murat-beg, posljednji ostrožački kapetan, je 1837. protjeran u Malu Aziju, odakle se vratio u Livno kod sestre udate za Firdusa i tu bio do smrti 1846. Beširevići su bili kapetani i vlastela u Ostrošcu, Peći i Šturliću u Bosanskoj krajini. (m)

BEŠLAGE

Podijelili su se u dvije grane, od kojih je jedna uzela novo prezime Dlaka. Zabilježeno je ime Hase Bešlage koji

je umro još za turskog vakta, a iza koga ostadoše sinovi Smajo i Meho. Nestali su. U livanjskom šerijatskom

sudu radio je početkom XX st. kadija Ćamil Bešlagić. (m)

BEŠLIJE

Godine 1991. u Livnu je živio Hasan Bešlija doseljenik iz nekog mjesta u Livno. (m)

BEVANDE

Godine 1741. su bili u Orguzu. Staro prezime im je Blažević. Prezime Bevanda se spominje u Kruševu na Mostarskom blatu. (k)

BEZINE

Bezine su ogranak Svrdlina zabilježenih početkom XIX st. u Žabljaku i Rapovinama. Oko 1965. iz Livna je odselio u Zagreb posljednji Bezina. (k)

BIBE

Ivan Bibo je 1741. stanovnik Miša. Ubrzo su nestali. (k)

BIBIĆI

Po

BIDOVIĆI

Iz

BIĐANBEZI

U

lokalne legende. (m)

BIHORCI

Doselili oko 1720. iz sinjskog sela Biorine. Stotinjak godina kasnije je zabilježena trgovina Omera Bihorca sa sinjskim trgovcima. Rod je u Livnu izumro u muškoj, a nedavno i u ženskoj liniji. (m)

BIJUCI

U livanjskom kraju su zabilježeni početkom XIX st. Bijuci su živjeli stotinjak godina ranije ispod vrličke tvrđave. (k)

BIKIĆI

Katolici Bikići su doselili u Prolog nakon austrijske okupacije. Ovo prezime u sinjskom kraju nalazimo polovinom XVIII st. (k) Zabilježena su dva ili tri pravoslavna roda Bikića. U Radanovcima im je staro prezime Zakonović, a porijeklom su iz Dalmacije. Drugi su Bikići iz sela Prova, čije je porijeklo iz Bosne. Radanovići u Glamočkom polju, sa krsnom slavom Lazareve Subote, pamte da su iz Radanovaca u Livanjskom polju. (p)

Kadilarskom (Gazilarskom) groblju, koje je najstarije u Livnu, postoji mezar Biđanbega oko koga su se isprele

č etkom XX st. doselila su bra ć a Ibro i Huso Bibi ć iz G. Vakufa. Rod je nestao. (m)

livanskog kraja su odselili u Bihać „iza Omerpaše“ (oko 1850). (k)

BIKUSI

Tročlana obitelj je bila 1741. u Komoranima i ubrzo su nestali. (k)

BILACI

Prezime je zabilježeno u Livnu 1813. Bilakovići se spominju u sinjskom kraju 1710. (k)

BILALI

Bilali su živjeli u Livnu do 1926., kada je zadnja obitelj odselila u Sarajevo. U Livnu se 1642. spominje Jusuf efendija Bilal-zade (Bilal, Bilalović). (m)

BILANDŽIJE

Oko 1820. ih nalazimo u Kablićima, a potom u Čelebiću i Ćaiću. Nestali su u prvoj polovici XIX st. (k)

BILICI

Goran Bilik živi danas u Sarajevu i Livnu. Rod je starinom iz Češke. (k)

BILIĆI

Bilići su zabilježeni 1741. u Ljubunčiću. Dva su zasebna roda Bilića. Jedni pamte da su sa Studenaca iz Imotske krajine, a drugi su doselili u Lusnić iz sinjskog sela Potravlja. (k)

BILKIĆI

Znaju da su od davnine u Guberu. Prezime su dobili po nadimku Salke Šabanovića koji je imao sinove Ibru, Bećira, Osmu i Hasana. (m)

BILOBRKOVIĆI

U Dobrom je 1741. zabilježena jedna obitelj. Početkom XIX st. više ih nije bilo. Bilobrkovići su 1799. živjeli u

sinjskom selu Bajagiću. (k)

BILOGRIVIĆI

U Golinjevu je 1768. bila jedna obitelj, a poslije nestala. Bili su u Glamoču. (k)

BILOKAPE

Porijeklom su iz Gljeva kod Sinja, a zabilježeni u Livnu 1838. (k)

BILONJIĆI

Doselili iz Čačvine kod Trilja početka XIX st. u Golinjevo i Vržerala. Poslije su nestali. (k)

BILOTADIĆI

U

BILUŠI

U

doselili iz Promine kod Drniša. U Livnu je i jedna obitelj sa prezimenom Bilušić. (k)

BILJCI

Godine 1768. su dvojica Biljaka ili Biljakovića, živjeli u Rujanima. Nestali su iz livanjskog kraja u XIX st. (k)

BIRONJIĆI

Godine 1826. su stanovnici Bile, a poslije nestaju. (k)

BISKOVIĆI

Biskovići su zabilježeni u Biloj 1827., a potom nestali. Po prezimenu potječu iz Biska kod Sinja. (k)

BISKUPOVIĆI

Prvi put se pominju 1778., a potječu iz Radobilje u Dalmaciji. Neko vrijeme žive u Rapovinama, Zabrišću i Guberu. Poslije su bili u drugim selima. (k)

BITUNJCI

Provu su 1741., a iza toga odselili na Glamo č ko polje. U Rujanima su 1815., a poslije u G. Rujanima. Davno

Grabovici na Buškom blatu je 1741. zabilježena jedna obitelj, koja je ubrzo nestala. (k)

Ogranak su Zvirovića iz sela Bitunje kod Čapljine. a u livanjski kraj doselili iz Dicma kod Sinja. Bili su u Tribiću i Livnu. (k)

BJELOPOLJACI

Porijeklom su iz Kaknja. Potječu od Mirsada Bjelopoljaka rođenog u Tuzli. Danas žive u Livnu. (m)

BLAHIRDE

Godine 1815. u Grborezima je umro Jakov Blahirda od 16 godina. (k)

BLAJIĆI

Iz

BLATANČIĆI

U

su

BLAŽEVIĆI

Između 1741. i 1768. u Livanjsko polje je doselilo više obitelji Blaževića, vjerovatno iz Cetinske krajine, gdje se bilježe 1711. Od njih su nastala dva ogranka: Bevande i Stanići. Jedni Blaževići doseljeni u Livno poslije dobivaju prezime Polić. U Guberu su Blaževići Bevande. (k)

BOBANI

U Zastinje doseljavaju krajem XIX st. iz Prugova u Sinjskoj krajini. Početkom XVIII st. Bobani su bili u selima

Prugovu i Broćancu. Bobanovića je bilo u Lici 1712., te u Jasenici u Mostarskom polju. (k)

BOBAŠI

Bili su 1768. u Rapovinama. Rod je nestao u XIX st. (k)

BOBETIĆI

U Livno doselili 1878. iz Lovreća kod Imotskog. Prezime Bobetić se javlja početkom XVII st. u selu Ostrvici u

Poljicama kod Splita. (k)

BOBIĆI

U Gubinu pamte da su porijeklom od Gospića u Lici. Godine 1672. turske vlasti doseljavaju pravoslavne Vlahe,

među kojima su bili i Bobići, u Otočko i Dabarsko polje u Lici. (p)

BOBUŠIĆI

Ogranak su Lovrena iz Petrovog Sela kod Glamoča odakle će doseliti u livanjsko selo Nuglašicu, a odatle u Sajković i Ćaić. (p)

BODROŽIĆI

Katolici Bodrožići su bili u Biloj kratko vrijeme 1855. (k) Pravoslavni Bodrožići su doselili iz Koljana kod Vrlike u Cetinskoj krajini. Popis stanovništva iz 1991. ih je evidentirao samo u Sajkoviću. (k)

BODULI

Šestočlana obitelj je bila 1768. u Guberu

BODULICE

Ovo je jedan od ogranaka Budića, odnosno Bodula. U Zagoričanima su zabilježeni 1805. (k)

BODULUŠIĆI

Od Bodula u Gubera nastao je novi ogranak sa prezimenom Bodulušić. U Livnu je 1999. bila jedna i u Žabljaku 10 obitelji Bodulušića. (k)

BOGDANOVIĆI

Dicma kod Sinja doselili u Livno oko 1833. (k)

Livno došli sa područja Kupresa i Šujice, a starinom su iz Mostarskog blata, kako misle neki autori. Blatančići

bili na Duvanjskom polju 1769. i odatle potječu. (k)

Pod ovim prezimenom vjerojatno se kriju Budići. (k)

U

dokumentu iz 1696. spominju se zasluge harambaše Pavla Bogdanovića (Bogdana), doseljenika iz Livna. Nisu

se

vraćali. (k)

BOGIĆI

Na sinjskom području su zabilježeni 1680. U Strupniću su 1741. živjele dvije obitelji, a nešto kasnije su i u glamočkom kraju. Godine 1839. rod je zabilježen u Lopaticama, a potom je nestao. (k) Pravoslavni Bogići su bili u Livnu 1752. (p)

BOGOVCI

Porijeklom su iz Cetinske krajine, a krajem XIX st. su živjeli u Sajkoviću, odakle će preseliti u Livno. Navodno su iz Crne Gore (p)

BOJANIĆI

Zatečeni su u Srđevićima 1741., a potom doseljavaju još tri obitelji u Provo, Lipu i Podhum. Danas je samo jedna obitelj u Podhumu. (k) Na Kupreškom polju Bojanići su bili pravoslavni rod.

BOJČIĆI

U biskupskom popisu su 1768. zabilježeni u Ćaiću. Tada su neki Bojčići živjeli u Splitu i drniškom kraju. (k)

BOJINOVIĆI

Bojinovići su u Livnu mlađi doseljenici sa Glamočkog polja. Starinom se iz Stekerovaca kod Glamoča. (p)

BOJUŠIĆI

Sinjski rod doselio oko 1851. u Bilu, a poslije nestao. (k)

BOKANI

Kao ogranak Rosića Bokani su u Komorane doselili iz Cetinske krajine oko 1813. Rod sa ovim prezimenom je nestao. (k)

BOKOLOZE

Nikola Bokoloza je 1741. bio u Čukliću ili Lipi. Kasnije ih nema. (k)

BOLOTINI

U Grboreze su doselili iz Aržana i potječu od Ledića. Predaja kaže da im je prezime nastalo po nekadašnjem

"buletinu" - potvrdi s kojom se išlo na ispovijed. (k)

BOMBIĆI

Osmanaga Bombić je imao sinove Jusufa, Muju i Hasana. Početkom XX st. odseljavaju u Kupres i Derventu. U

Livnu je ostao Jusuf, općinski kantardžija, sa šest kćeri za koje su se otimali livanjski momci. Najinteresantnija

je sudbina Zibe Bombić, rođene 1890., koja se udala za Adurahman-bega Firdusa. (m)

BONIĆI

Biskupski popisi bilježe ovo prezime1741. u Priluci, a poslije nestaju. (k)

BORASI

Noviji doseljenici iz Zukića kod Konjica. Ovaj rod starinom potječe iz zaseoka Borasa u Gornjoj Vitini kod Ljubuškog. (k)

BORČILE

Borčile su doselile iz Biličića kod Glamoča. Prema porodičnom predanju na Glamočko polje su doselili iz

okolice Drniša. U knjizi krštenih šibenskog gradskog župnog ureda 1693-1718. zabilježeno je: „Na 17. XI 1694.

krštena je u pogibelji života Ajiša, kći Alije Borčilovića iz Skradina

BORIĆI

Krajem XIX st. Borići su bili mnogobrojan rod sa više ogranaka u Livnu, Komoranima i Guberu. Doselili su iz Jabuke kod Trilja početkom XVII st. Hadži Šaban-age Borić (Borri-zade) je umro u Livnu prije 1762., a za života je podigao Šabanaginu medresu i mekteb. Boriće su u Komoranima držali za "akrame" (veleposjednike). Od njih su dvije loze Borića. U Livnu je krajem XIX st. bilo više ogranaka ovog roda, koje potječu od hadži Hasana, Mehmeda i drugih. U Livnu su postajale dvije, na kat građene, Borića kule: jedna na Šarampou, a druga ispod Topova. (m)

BORKOVIĆI

(m)

Pravoslavni Borkovići su na Livanjsko i Glamočko polje doselili iz Miljkovaca kod Vrlike. Dio je doselio u Provo, a dio na Glamočko polje. Današnji livanjski Borkovići su doselili iz glamočkog kraja. Spominju se u

XVII vijeku u ličkom selu Mogoriću. (p)

BOROŠIĆI

Krajem XVII st. u sinjski kraj su doselili iz Livanjskog polja. Poslije se u livanjskim selima ne spominju. (k)

BOROVCI

U Golinjevu je 1741. bila jedna obitelj, pa odatle preseljavaju u Dobro. Neke Borovce nalazimo početkom XIX

st. u kupreškom kraju. (k)

BOSTANČIĆI

Početkom XIX st. su bili u Lusniću. U Čelebiću su Bostandžije doselile iz Livna. (k)

BOSTE

U Livnu je 1991. bila jednočlana obitelj Safete Bosto, pripadnice starog bugajanskog roda. (m)

BOŠKOVI

Petar

Boškov je podigao spomenik svome ocu Simi na zastinjskom groblju. Simo je umro 1776. godine. Rod sa

ovim

prezimenom je nestao. (p)

BOŠKOVIĆI

U Strupniću i Podhumu su 1768. bile dvije obitelji, a potom su u Čaprazlijama. Nestali su iz livanjskog kraja. (k)

Pravoslavni Boškovići su bili u Golinjevu, Donjim i Gornjim Rujanima, Vrbici, Čaprazlijama i Livnu, te u

glamočkom kraju. U Donjim Rujanima i Čaprazlijama pamte da su porijeklom iz Dalmacije, sa slavom Sv. Nikole. (p)

BOŠNJACI

U Prisoju su bili 1741., a potom u Podhumu. Ovo prezime su imale Lete iz Zastinja, a u Grgurićima Marelje. O

svom

porijeklu Bošnjaci iz Prisoja ne znaju ništa. (k) Pravoslavni Bošnjaci su nekada živjeli u Prisoju, odakle je

jedna

obitelj preselila u Žabljak. (p).

BOTE

U Držanlijama su bili 1768., a onda u Ćaiću. Porijeklom su iz Prisike. U Grborezima su 1811. zabilježeni i kao

Gvozdeni. Milanovići iz Gubera su se ranije zvali Botama. (k)

BOTIĆI

Boti ć i su iz Ve č i ć a kod Banjaluke, odakle je doselio policajac Ahmet Boti ć . Danas je ova obitelj u Biha ć u. (m)

BOVAĆI

Godine 1833. zabilježen je Bože „Bovach.“ Prezime se poslije ne nalazi. (k)

BOŽANIĆI

Porijeklom su iz Komiže na otoku Visu. (k)

BOŽIĆI

Kao Bože upisani su 1741. u području Gubera-Žabljaka, a poslije u Priluci. Danas je u M. Guberu jedna nova obitelj porijeklom iz Vareša. (k)

BOŽINOVIĆI

U

Grborezima je 1768. bila jedna obitelj, a onda nestaju. Ranije prezime Karaula je Božinović. Neki Božinovići

su

u Glamoču bili i prije turskog vakta. (k)

BRADARIĆI

Bili su 1768. u Golinjevu i Prisoju, a porijeklom su iz Novih Sela kod Cetine. Poslije su bili u Grgurićima, Sturbi i Vidošima. U sinjskom kraju je 1725. zabilježen Grgo Mijić rečeni Bradar. (k)

BRADVICE

Jakov Bradvica je jedini pripadnik ovog roda koji je zabilježen u ovom kraju. Spominje se godine 1830. Bradvice su od Omiša. (k)

BRAJKE

U Grgurićima je 1741. bila jedna obitelj, a potom su odselili u Šujicu, odakle su kasnije doseljavali i u Livno. Među starosjediocima u sinjskom selu Karakašici oko 1685. je bio i Nikola Brajković. (k)

BRAKUSI

Prezime Brakus (Brakuz) zabilježeno je u Priluci 1772. Zabilježeni već 1680. u Zminju (sinjski kraj), a u drniškom kraju kao Brakus, rečeni Atlagić. (k)

BRALE

Na livanjskom području bili su prije 1683. godine, odakle su odselili u Sukošan kod Zadra. Nešto prije 1768. su

zatečeni u Golinjevu, Žiroviću, Rapovinama i Kablićima. Od Bralića je ogranak Perića u D. Rujanima,

doseljenih iz Dicma kod Sinja. (k)

BRANDUSI

Lovre Brandus (Laurentius Brandus) živio je 1741. sa četveročlanom obitelji u Kablićima. Zabilježeni su 1686.

na sinjskom području. (k)

BRANKOVIĆI

Spominju se 1830. godine u Srđevićima, a potom su nestali. (k)

BRAOVCI

Iz Tijarice kod Sinja su prije 1741. doselili u selo Reniće na Buškom blatu. Odatle će seliti u obližnje Reniće, Kabliće, Prisoje, Bilu, Stipaniće, Rašeljke i Sturbu. (k)

BRATATIĆI

Dvočlana obitelj je zabilježena u Priluci 1741. (k)

BRAVANI

Jedna obitelj je bila u Ćosanlijama 1835. (k).

BRČIĆI

Smatra se da je prvo pojavljivanje ovog prezimena u Čaprazlijama 1741. u iskrivljenom obliku Barčić. Iz Dalmacije su 1856. doselili u Dobro, a u G. Rujane iz Gale ili Otoka kod Sinja. Selili su iz livanjskog kraja u Kamensko prije austrougarske okupacije, pa se kasnije vratili. (k)

BRDARI

Ranije prezime Barać Brdari su promijenili početkom XIX st. Baraći su u to vrijeme već živjeli u Rujanima, a u zaleđu Dalmacije u više mjesta sinjskog kraja. (k)

BREINERI

U Livnu su bili prije 1848. Ovaj jevrejski rod zabilježen je u Sarajevu, Zvorniku, Bijeljini, Virovitici,

Vinkovcima, Beogradu, Zemunu, Somboru, itd. (j)

BREKALE

Danas nastanjeni u Koritima i Prisici. Godine 1741. su bili u Stipanićima kod Duvna i Ljubotićima kod Širokog Brijega, te u Rakitnu. (k)

BREŠIĆI

Staro im je prezime Mikulić. Kako su 1725. Mikulići zabilježeni u Prološcu i Lokvičićima, vjerojatno je imotski kraj mjesto odakle su preci današnjih Brešića. (k)

BREULJI

Godine 1768. su bili u Zagoričanima, a već krajem tog stoljeća se ne spominju u livanjskom kraju. U to vrijeme Breulji žive u Cetini. (k)

BREZIMENČIĆI

Bili su 1768. u Lusniću, a onda nestali. (k)

BRKANI

Jedini predstavnik ovog roda za koga znamo je Božana Brkan, zabilježena u Držanlijama početkom XIX st. (p)

BRKANLIĆI

Prije Drugog svjetskog rata zabilježeni su u Jarugi, a kasnije su bili u Livnu. Vjerojatno su porijeklom iz Dalmacije. (p)

BRKE

Ne znaju svoje ranije porijeklo, a zabilježeni su prvi put u Ćaiću 1741. Onda su preseljavali u Prolog, Lištane, Ćaić i Čelebić. (k)

BRKIĆI

Preci Brkića su prije više od 300 godina doselili sa područja bokokotarskog zaljeva. Prvi podatak o Brkićima u Livnu nailazimo 1768. kada se spominje Hasanaga Brkić, a 1819. njegov unuk Mahmud (Muhamed). Više je grana roda. Prvoj grani je predak Jusufa-aga, sa sinovima Ibrahimagom, čiji su sinovi Mehmed-aga, Ibrahim-aga i Muhamed-aga. Mahmutovi su sinovi Numan, Hasan i Derviš i oni predstavljaju drugu granu Brkića. Treća

linija Brkića je od Husein-aginog sina Saliha koji je odselio je u Istambul. Isto tako, oko 1890., u Istambulu su se nalazili Abdulaziz, Osman i Salih, sinovi rahmetli Suljage Brkića. Naposljetku ostaje posebna grana Brkića čiji

je predak Agan, a koji i danas žive na Okrićalu u Gornjem gradu. (m)

BRNASI

Doselili 1832. iz Dalmacije, vjerovatno iz Zagvozda kod Imotskog. (k)

BRNIĆI

Pod prezimenom Vidović bili su u Dobrom 1741., a od početka XIX st. se vode kao Pravdići i Pravdići-Brnići. U Dobrom je 1999. bilo 27 obitelji Brnića, jedna u Žabljaku i 6 u Livnu. (k)

BRNOSI

Bili su do 1878. u livanjskom kraju, a onda odselili u Alajbegov Odžak kod Kupresa. (k)

BRNJCI

Najprije su bili u Rujanima 1797. , a poslije u drugim selima i Livnu. Rod je nestao. (k)

BROĆETE

Rod iz Gubina, odakle su, dijelom, odselili na područje Drvara i Bosanskog Petrovca. Pred posljednji rat bili su u Gubinu i Livnu. (p)

BRSTILE

Porijeklom su iz Vrlike, a početkom XIX st. su bili u Podhumu i Vržeralama. Poslije toga su nekuda odselili, vjerojatno na Kupres. (k)

BRZICE

Prvi put se spominju 1773. u Priluci i Prologu, a potom u Kablićima. Vjerovatno su u Prologu bili 1850. i tu zabilježeni kao Brzile (Barzilo). Tu su doselili iz Bile, gdje su se zvali Popovići. Prezime je nestalo, ali je dio roda ostao pod prezimenom Popović. (k)

BRZOVIĆI

Početkom XIX st. Brzojevići ili Brzovići žive u Šujici, gdje su i sada. Pedesetak godina poslije su doselili iz Šujice u Podhum. Starinom su iz Svinišća u Omiškoj zagori. (k)

BUBALE

Bubale su početkom XX st. bile mnogobrojan rod sa kućama na Begluku, Okrićalu, Rajčevcu i na mjestu današnje općinske zgrade. U Livno su doselili iz Zagoričana prije austrijske okupacije. Potječu od Kara Fejze Bubala, koji je imao ukupno šestoricu sinova: Saliha, Arifa, Hasana, Muju, Sulju i Jusufa. (m)

BUBCI

U Čelebiću su bili 1803. , a potom nestali. (k)

BUČE

Buče su pred kraj XIX st. živjele u Vrljici u Livnu i u selu Podgredi. Sedam Bučinih kuća je 1893. bilo u Vrljici kod džamije Zavre i sokaku koji vodi iz Vrljike prema Mitinom kuku. Ove livanjske Buče većinom su se bavili

pekarskim zanatom i iselili su u Sarajevo. Buče iz Podgrede su potomci Muje koji je imao sinove Fehima, Mušu, Selima, Ibru i Sulju. (m)

BUDACI

Prošlo je više od 450 godina kako je u mahali džamije Sinan-Čauša, današnjoj Džemanuši, u turske deftere upisan Bali, sin Abdulaha Budaka. (m)

BUDELIĆI

Niko Budelić je 1787. imao kuću u Livnu ili Zastinju. Prezime se spominje 1690. među kolonistima u Lici. (p)

BUDIĆI

Budići su se 1741. nalazili u Prisoju na Buškom blatu, a 1768. se preseljavaju u Glamoč i Guber, pa u Vržerala, Dobro i druga sela. U XIX st. će se od Budića odvojiti dva ogranka: Bodulušići i Bodulice. (k)

BUDIMIRI

Iz Grabovice su 1768. preselili u Strupnić, pa u Bilu i Čelebić. Budimiri su starinom iz Vira i Ričice kod Posušja, odakle su prešli u Dalmaciju oko 1686. (k)

BUDIMLIĆI

Spomen na Budimliće je ostao na jednom nadgrobnom spomeniku u zastinjskom groblju iz 1789. godine. (p)

BUDIŠE

Bili su 1741. u Donjim Rujanima, a porijeklom iz Bajagića kod Sinja. Godine 1999. bile su dvije kuće Budiša u Suhači i dvije u Zastinju. (k)

BUKARICE

Početkom XIX st. u Livnu je zabilježen vakuf Bukarice. Na Bukarice je ostala uspomena i u toponimu Bukaričin klanac. Izumrli su ili nekuda iselili prije austrougarske okupacije. (m)

BUKLE

Godine 1815. su bili u Komoranima, pa u Lipi. Nestali su. (k)

BUKVIĆI

Livnjak Smail ef. Bukvić, sin Muhameda ef., a unuk Jahja efendije bavio se prepisivačkom djelatnošću u Sarajevu, u Duradžik hadži Ahmedovoj mahali. u XVII ili XVIII st. Bukvići koji danas žive u Livnu potječu iz duvanjskog sela Omerovića, gdje su star i mnogobrojan rod. (m)

BULIĆI

Pripadnici ovog roda imaju porodičnu tradiciju da su vrlo star rod na području Buškog blata, te da njihovi preci, srednjovjekovni gospodari grada Huma, počivaju pod mašetima u Ćurićima (Rika). U Podhumu oko 1880. zatičemo mnogobrojan rod Bulića sa više porodičnih loza, od kojih su neke ubrzo iza austrijske okupacije izumrle ili nekuda iselile. I u gradu Livnu su u XIX st. živjeli Bulići koji nisu rodbinski vezani sa ovima iz Podhuma, a čiji potomci danas žive u Tuzli. (m) Katolici Bulići se livanjskom kraju se prvi put spominje 1768., u Ćosanlijama, a oko 1780. u Vržerale i Podgradinu doseljavaju Bulići porijeklom iz Tugara iznad Omiša, a gdje su bili ogranak Mikulića. (k)

BULOVIĆI

Ovaj hrvatski rod je porijeklom iz Bitelića kod Sinja, odakle su doselili kao pravoslavci u selo Čaprazlije. Na katoličanstvo su prešli 1903. (k) Pravoslavni Bulovići su živjeli su u Gornjim Rujanima do 1941., gdje su ih nazivali sekundarnim prezimenom Gredar. (p)

BULJANI

Oko su 1680. odselili sa Duvanjskog polja u Cetinsku krajinu. Na Livanjsko polje su doseljavali iz sinjskih sela Karakašice i Bitelića, gdje ih ima i danas. Bili su u Priluci i Suhači 1768., a potom u Orguzu, Suhači, Dobrom, Kablićima i Prispu. U Kabliće su doselili sa Duvanjskog polja, gdje su se nazivali i Kovačima. (k)

BULJI

Bulji su zatečeni u Provu 1741., a poslije su u Priluci i Biloj. Doselili su iz Dalmacije, a onda nestali. (k)

BUMBE

U Žabljaku ili Guberu su bili 1741., a onda preseljavaju u Kabliće, Suhaču, Zastinje, Prisap i Čelebić.

Vjerovatno su to obitelji Bumbar u Ljubunčiću 1824. i Bumbić u Livnu 1847. (k)

BUNIĆEVIĆI

Iz Livna su odselili početkom XX st. u Visoko. Porijeklom su iz Grčke

(p)

BUNIĆI

Novija obitelj u Livnu, porijeklom iz okoline Ivaneca u Hrvatskoj. (k)

BUOVCI

Prvi put su zabilježeni u Livnu 1848. To je dalmatinski rod iz Potravlja kod Sinja i okoline Drniša. (k)

BURE

U Gornjem gradu, na Okrićalu, 1890. bile su dvije kuće Bura, jedna pored druge. Jednoj su bili vlasnici Alija i

Hasan, sinovi Ibre, a drugoj Mušo, sin Sulje. Hasan je već ranije odselio u Tursku, u Istanbul, dok je Alija nosio

novo prezime Ramić. U Livnu ih odavno nema. (m) Niko Buro je u drugoj polovici XIX st. slovio za jednog od najuglednijih livanjskih trgovaca. Odselio u Srbiju poslije 1878. (p)

BURECI

Neposredno iza austrijske okupacije iz sela Držanlija nekuda je odselio rod sa ovim prezimenom. Današnji Bureci u Livnu su sasvim drugi rod i oni su potomci Ibre Đonlića, zvanog Burek. Od prve mu je žene sin Mujo koji je odselio u Banja Luku, a zatim u Tursku, dok je sa drugom imao sinove Ahmeta, Muharema i Saliha. Potomci Ahmeta i Saliha su danas u Livnu, a Muharema u Sarajevu. (m)

BURGIĆI

U Livnu, nasuprot Kadilarskom groblju, leži livada sa imenom Burgića groblje. Prezime Burgić može se danas

naći u Lukavcu, Tuzli, Banovićima, Živinicama, D. Vakufu, Zenici i Sarajevu. (m)

BURKIĆI

Burkići su u drugoj polovici XIX st. živjeli u Golinjevu i Priluci, odakle se dio njih preselio u selo Guber, gdje i danas žive. Od braće Jusufa, Halila i Mustafe, posljednja dvojica su preselili iz Priluke u Guber početkom austrijske okupacije, dok je Jusuf ostao u Priluci još neko vrijeme. Jedan od Burkića živješe u Golinjevu, odakle

je preselio u Kupres krajem XIX st. (m)

BURZE

Prvi podatak o postojanju roda Burza u Livnu nalazimo 1854. Vjerovatno se radi o Ahmetu Burzi, koji je imao sinove Jusufa, Smaju, Bećira i Adema. Dio je odselio u Tursku, a dio ostao u Livnu. Živjeli su u tri kuće u Burzinom sokaku u Prikorici, a onda preseljavaju na Begluk, gdje su ostali do današnjeg dana. (m)

BUSULAĐIĆI

U Livno su Busuladžići doselili iza 1950. iz Mostara, a porijeklom su iz Bihova kod Trebinja, a davnim

porijeklom su iz okoline Herceg Novog. (m)

BUŠATLIJE

Prema porodičnoj predaji nekoliko generacija livanjskih Bušatlija obavljalo je dužnost alajbega, zapovjednika spahija u ovom sandžaku. Po austrougarskoj okupaciji Bosne Bušatlije su bile među najznačajnijim zemljoposjednicima u Bosni, sa ukupno 375 kmetskih selišta. Najstariji poznati Bušatlija je bio alajbeg po imenu Smail. Imao je sina Osmana Alajbega, po kome su se ove Bušatlije često nazivale Osmanalajbegovići. Iz porodične loze se izdvojila jedna grana koja se prozvala Hamzalajbegovići. Ako su Hamzalajbegovići potomci Ali-paše Skopljaka, kako tvrdi Bašagić, nema sumnje da su i Bušatlije istog korijena. Osmanov sin je Ahmed- beg, alajbeg Kliškog sandžaka, a njegovi sinovi Mustafa i Ibrahim. Od njih dvojice su se razgranali Bušatlije. Svakako su najpoznatija imena Derviš-bega i Mahmud-bega. Derviš-bega su Austrijanci strijeljali 1878. godine, dok je Mahmud-beg sa dvanaestoro svoje djece odselio u Bugojno. Danas u Bosni i Hercegovini živi rod Bušatlija, svi potomci Mahmut-bega, dok se jedan dio roda odselio u Tursku.

BUVALIĆI

Bili su 1741. u Srđevićima, a poslije ih nema u livanjskim selima. (k)

BUZDOVANČIĆI

Prvo im je prezime Buzdovan, a spominju se 1768. u Priluci, pa u Zastinju, Kablićima i Grborezima. (k)

BUZONI

Bili su u Guberu ili Žabljaku 1741., a poslije se ne spominju u popisima vjernika. (k)

BUŽANI

U Čelebiću su bili 1875., a kasnije u Prisoju. U Sinjskoj krajini su u XVIII st. bili Bužančići. (k) U Livnu su

pravoslavni Bužani bili već 1752. (p) Oba roda su nestala.

CACANI

Glavnina Cacana je nekada živjela u Prikorici, gdje je Cacanov sokak i Cacanova česma. Najstariji poznati Cacan je hadži Mehmed. Njegov najstariji sin hadži Ademaga je polovicom XIX st. kupio zemlju u Vidimlijama

kod Glamoča i od njega su glamočki Cacani. Ostala je narodna izreka: U Livnu Cacan, u Duvnu Mecan, u Vinici Kurd, nema se kud (Cacan, Mecan i Kurd su bili poreznici u tursko doba). Danas ih nema u ovom dijelu Bosne.

(m)

CATAŠI

Zabilježene su dvije pripadnice ovog roda u Prispu 1828. i 1842. Porijeklom su iz Dalmacije. (k)

CERE

Žive u Velikim Kablićima "od postanja." Današnje Cere u Kablićima i Livnu potječu od predaka Zaima i Agana. Od Zaima su dva sina: Pašo, koji je umro 1893. i Derviš, koga smrt nađe tri godine kasnije. Malobrojni Zaimovi potomci su i danas u Velikim Kablićima i Livnu. Agan je imao sinove Junuza, Zulfu i Aziza. (m)

CIGIĆI

Bili su u Zastinju 1799. Kao Buljkovići su zabilježeni na istom mjestu i Suhači desetak godina kasnije. Potječu

iz Hrvaca kod Sinja. Cigići su iza toga bili na Glamočkom polju. (k)

CIKOJE i CIKOJEVIĆI

Porijeklom su sa Studenaca u Imotskoj krajini, gdje su nastali od Trogrlića. U Koritima na Buškom Blatu je

zabilježena prva obitelj na Livanjskom polju. Cikoja i Cikojevića ima u Golinjevu, Koritima i Livnu, a

brojniji su na Duvanjskom polju. (k)

CRLJENI

Najprije su bili u Podhumu 1768., a onda u Kablićima i Zastinju. Nestali su sa livanjskog područja. (k)

CRNČEVIĆI

U Livnu su 1991. bile dvije obitelji, a većina je na Glamočkom polju. U Podgradini kod Glamoča su živjeli

pravoslavni Gadžići sa pravim prezimenom Crnčević, čije je, opet, starije prezime Milošević. Od ovog roda su također Radičići i Kebići u istom selu. (p).

CRNKOVIĆI

Na području Buškog Blata javljaju se prvi put 1844. sa prezimenom Crni, a 1879. kao Crnjković. Danas su u Žabljaku i Grabovici. (k)

CRNOGORCI

Bili su najprije u Kova č i ć u i Č elebi ć u, pa u Bogdašima, Crnom Lugu, Kazancima, Žabljaku, te u G. i D. Rujanima. Iz Čelebića su doselili u Zastinje prije 1829. Prema vlastitoj predaji potječu iz Crne Gore, no vjerojatno su u livanjski kraj doselili iz okoline Knina. Crnogorci su također bili u Blagaju, Rastičevu i D. Vukovskom kod Kupresa. (p)

CRNOJE

Bili su 1741. u Strupniću, a onda u Odžaku, Kovačiću, a potom i u Lusniću. Rod je nestao sa Livanjskog polja.

(k)

CRNOMARKOVIĆI

Prije posljednjeg rata su bili u Nuglašici, a potječu iz Kosova kod Drniša. (p)

CRNJCI

1838.

Prezime Crnac je je zabilježeno 1768. u Rujanima. Poslije su bili u Lištanima, Sturbi, na Drinovoj Međi i u Žabljaku. Ne znaju ništa o svom porijeklu. (k)

CVETKOVIĆI

Potječu iz Pukovca, mjesta između Niša i Leskovca, odakle su doselili 1969. Danas su ovdje dvije obitelji. (p)

CVIJANI

U Bastase i Nuglašicu su davno doselili od Šujice. Isto prezime bilo je u okolini Šipova, a u Rastičevu na

Kupresu su bili Cvijanovići. Prezime Cvijanović javlja su već u XVII vijeku na području Like. (p)

CVIJETIĆI

U Potočane kod Livna su doselili iz Baljaka iznad Šujice, a davnim porijeklom su iz Tičeva kod Bosanskog

Grahova. U Livnu su 1991. bile dvije obitelji Cvijetića. (p)

CVIJIĆI

Cvijići su u Livnu 1991. bili novija gradska obitelj nepoznatog porijekla. (p)

CVITANOVIĆI

Zabilježeni su 1741. u Strupniću, a zapisuju ih kao Cvitane i Scitane. Preseljavali su u Čelebić i Livno. Rod je nestao sa livanjskog područja (k)

CVITIĆI

Bili su u Guberu 1874., a poslije u Lištanima. (k)

CVITKOVIĆI

Početkom XIX st. su u Kablićima i Rapovinama, gdje su doselili iz sinjskog kraja. Od Cvitkovića, danas nastanjenih u nekim sinjskim selima nastale su livanjske Vujeve. Rod je nestao u livanjskom kraju. (k)

CVRKOVI

Prezime Cvrk ili Vuinović-Cvrk bilježi se prvi put 1799., a početkom idućeg stoljeća su na Brini, Livnu i u Žabljaku. Porijeklo im je u sinjskom kraju. Prezime je zapamćeno po Luki Cvrku, jednom od tragičnih aktera neuspjele pobune protiv vlasti 1831. Rod je nestao sa livanjskog područja. (k)

CVRLJE

Cvrlje su u Suhaču doselili iz Glavica kod Sinja. I danas su u Suhači. (k)