You are on page 1of 44

MEZOLITIK

Literatura:

• Skupina autora: Praistorija jugoslavenskih zemalja I,


Paleolit i mezolit, Sarajevo 1979.
• Dimitrijević &Težak-Gregl & Majnarić-Pandžić:
Prapovijest. Zagreb 1998.
• Komšo, D.: Mezolitik. U: (Mihelić, S., ur.) Trgovina i
razmjena u pretpovijesti. Zagreb 2006.
• Komšo, D.: Mezolitik u Hrvatskoj. Opuscula
archaaeologica 30/2006, Zagreb, 2008, 55-93
• Mellars, P.:Towards a definition of the Mesolithic,
Mesolithic Miscellany 2/2, 1981.
• Price, D. T.: The Mesolithic of Western Europe,
Journal of World Prehistory 1/3, New York-
London 1987., 225-306
• Surić, M. & Juračić, M.: Late Pleistocene –
Holocene Changes of the Eastern Adriatic Coast
Line, Littoral 2002, The Changing Coast, Porto
2002
• Šegota, T. & Filipčić, A.: Arheološki i geološki
pokazatelji holocenskog položaja razine mora na
istočnoj obali Jadranskog mora. Radovi Hazu
458, Zagreb 1991, 149-172
• Termin mezolitik dolazi od grčke složenice (grč.
µέσος = srednji, λίϑος = kamen), srednje
kameno doba
• 1865. engl. prirodoslovac i etnolog John
Lubbock predlaže da se najstarije razdoblje, tzv.
kameno doba po periodizaciji Ch. J. Thomsena
podijeli na paleolitik i neolitik
• 1866. ili 1872. Hodder Michael Westropp
(1820.-1885.) uvodi termin mezolitik
• termin mezolitik se rabi za područje Europe,
sjeverne Afrike i Azije i označava
ranoholocenske ljudske zajednice prije pojave
poljodjelstva i stočarstva, odnosno razdoblja
neolitika
• osim mezolitika u različitim sredinama i u
različitim vremenima korišteni su i drugi termini:
epipaleolitik, epitardenoisian, tradigravettian,
pre-Tardenoisian, epigravettian, Aziloid, para-
Tardenoisian, protoneolitik
Definicija
tri kriterija za definiciju:
• tipološki: mikrolitička industrija s geometrijskim
elementima
• kronološki: razdoblje između paleolitika i
neolitika ili apsolutnokronološki utvrđena točka
od 10 000. g. BP
• ekološki: prilagodba paleolitičkih zajednica ljudi
promijenjenom postglacijalnom okolišu;
podrazumijeva se način proizvodnje koja se za
razliku od mlađeg paleolitika koristi prije svega
regionalnim, tj. lokalnim izvorima preživljavanja
• Mezolitik pripada vremenu geološke
sadašnjosti tj. holocenu, čiji je početak
uvjetovan završetkom ledenog doba. -
početak mezolitika konvencionalno je
utvrđen oko 10 000 BP tj. oko 9600. –
9500. BC, a kraj mezolitika ovisi o pojavi
proizvodnje hrane u određenom području,
što se u Europi događa između 8 000 BP
na jugoistoku kontinenta i 5500 BP na
području Skandinavskog poluotoka
Kvartar
• Pleistocen (pleistos = najviši + kainos
=nov), diluvij
• Holocen (holos = čitav, kainos= nov),
ranije i aluvij, recent epoch; danas i
neotermal, mlađa od dvije epohe kvartara
Holocen
• 1833. Charles Lyell predlaže odrednicu Recent
(Najnoviji) za razdoblje koje je proteklo «otkad
Zemlju u zakupu ima čovjek»
• termin holocen predložen je 1867., a formalno je
prihvaćen na Internacionalnom geološkom
kongresu u Bolonji 1885.
• 1969. isti je termin službeno potvrđen od
američke komisije za stratigrafsku nomenklaturu
• Radiokarbonsko datiranje odredilo je
početak holocena u 10 000 godina BP
• (9 600. – 9500. BC) što koincidira s krajem
mlađeg dryasa (posljednja oledba
sjev.zap. Europe) i konačnim lomom
skandinavskog ledenog pokrova.
Klima postglacijalnih razdoblja
• Posljednji dio würmske glacijacije
razdoblje je izrazitih klimatskih oscilacija
koje se adekvatno reflektiraju i na karakter
biljnog pokrivača. S obzirom da su
promjene bile vrlo izražene na danskom
tlu, temeljna je podjela nastala iz aspekta
ovog područja. Tri hladna razdoblja nose
naziv dryas (prema karakterističnoj biljci) I,
II, III, a topli interstadijali su Bőlling i
Allerőd
Blytt–Sernanderov sustav

• predboreal (IV zona po Firbasu – najstarija


kronozona holocena, prije 10 000 do 8000
godina (tj. 8300-8000 do 7700-6800. pr. Kr.,
radiokarbonski datumi 10 000 BP do 9 500 BP).
To je početak interglacijalnog otopljivanja i
oblikovanja tople i suhe kontinentalne klime, ali s
velikim oprekama na kontinentalnom prostoru. U
Europi označava širenje brezovih i borovih šuma
(dominacija drvnog polena), povlačenje
hladnodobne faune
• boreal (V I VI zona) – klimatski odjelja holocena,
topao i suh. Datira se u razdoblje prije 8000 do 7
500 godina (7700-6800 do 6200-5500 pr. Kr.,
radiokarbonski datumi 9 500 – 7 500 BP). Veći
dio prijašnje tundre i hladne stepe prekrile su
šume. U srednjoj Europi dominantne vrste
drveća su breza i lijeska, dok se krajem boreala
povećava udio hrasta, brijesta, johe i lipe koji će
prevladati u sljedećem odjeljku, atlantiku. Razina
mora opada. U kasnom borealu prevladava
šuma lijeske i hrasta, a more je opet u
transgresiji.
• atlantik (VII i VIIa zona) – biostratigrafski (klimatski)
odjeljak holocena, topliji i vlažniji od današnjice. Početak
je označen rastom polena johe, prije oko 7 500 godina, a
završava se smanjenjem učešća lipe, prije 6200 – 5 300.
g. (6200-5500 do 3000-2800 pr. Kr.). Snažan porast
razine voda i nestabilnog režima vodenih tokova,
izbijanje podzemnih voda, formiranje močvarnih
površina. Palinološkim analizama ustanovljena je
dominacija mješovitih hrastovih šuma (hrast, brijest,
joha, lipa) tijekom atlantika u srednjoj Europi zbog čega
se smatra klimatskim optimumom holocena (flandrijana).
• subboreal (VIII zona), klimatski odjeljak
holocena, topao i suh. Početak, prije oko
5500 do 4300 g., označava smanjenje
zastupljenosti brijesta, kao i ostalih vrsta
drveća, dok se povećava zastupljenost
trava, što ukazuje na čovjekov utjecaj
(intenzivno krčenje, odnosno paljenje
šuma u neolitiku i u brončano doba).
• subatlantik, posljednja kronozona
klimatske podjele holocena. To je vlažno i
hladno razdoblje, čiji početak, približno
prije 800 godina, označava pojava bukve i
graba.
azilijen
Azilien

• kultura finalnog paleolitika i starijeg mezolitika


rasprostranjena u jugozapadnoj Francuskoj i
pirinejskom dijelu Španjolske – u vrijeme alerőd
stadijala do poč. Holocena
• eponimni lokalitet špilja Mas' d Azil, nedaleko od
Toulousa, otkrivena 1887. stariji slojevi
magdalenijenski, mlađi epipaleolitički: azilien i
arisien
• javlja se u nekoliko regionalnih inačica (provansalski,
pirinejski, perigordski – početkom holocena ugl.
evoluiraju u zap.eur. soveterijen
• bogata koštana industrija: plosnati jednoredni i dvoredni
harpuni
• geometrijska mikrolitika, noktasta i kružna strugala,
strmo retuširane lamele i šiljci (tzv. azilijenski šiljci)
• sve to dokazuje da je nestala krupna divljač glacijalnog
razdoblja, pa azilijenske populacije love mekušce, ribe,
ptice, male sisavce (vj. pomoću zamke ili stupice)
• crvenim okerom ili crnom bojom oslikani šljunci, ugl.
simbolički znakovi: točke i crte
Soveterijen (Sauveterrien

• mikrolitička mezolitička kultura nazvana prema


lokalitetu Martine Sauveterre-la-Lémance, Dep.
Lot-et-Garonne, Francuska
• abri s 5 kulturnih slojeva: najdonji
magdalenijenski, potom soveterijenski, a ostali
rani, srednji i kasni tardenoazijen
• s. je rasprostranjen tijekom 8. i 7. tisućljeća pr.
Kr. u južnoj Engleskoj, Belgiji, sjev.zap.
Njemačkoj, Francuskoj, Švicarskoj, pa i Češkoj
• nastao je na azilijensko-romanelijenskoj osnovi
soveterijen
Capsien

• kultura finalnog paleolitika i mezolitika obalnog pojasa


sjeverozapadne Afrike tj. Magreba
• najbolje istražen u Tunisu gdje je i eponimni lokalitet
Jabal al-Maqta kod Qafsah (fr. El Mekta kod Gafse), ant.
Capsa; najkarakterističniji lokaliteti oko velikih slanih
jezera u južnom Tunisu
• datiran između 8000. i 2700. g. pr. Kr.
• naselja na malim uzvišenjima, polunomadskog ili
nomadskog stanovništva
• velike količine puževih kućica, kosti antilopa, divljeg
goveda
• na nekim kremenim artefaktima vidljiv je silikatni sjaj →
rezanje biljaka
Tardenoazijen (Tardenoisien
• Fère en Tardenois, Dept. Aisne, Francuska
• mezolitička mikrolitička kultura, definirao je 1897č. G. de Mortillet
• razvija se od sredine boreala do sredine atlantika (7. tisućljeće do
sredine 4. tisućljeća pr. Kr.)
• uske veze između soveterijena i nešto mlađeg tardenoazijena –
često se miješaju ova dva pojmapodrijetlo: iz magdalenijena + strani
utjecaji (sjev. afrički capsien ?); po drugima korijeni tard. su u
soveterijenu (kojega neki još nazivaju predtardenoazijenom)
• tard. I
• tard. II
• tard. III – pojava keramike
• tard. predstavlja supstrat većine ranih neolitičkih kultura na području
zapadne i srednje Europe
Ertebølle

• mezolitička kultura obalnih područja sjeverne


Europe, nazvana prema lokalitetu u Danskoj
• datira se između 9 000. i 3 500. g. pr. Kr.
• definira se kao mezolik jer se njezini nositelji
pretežito koriste cijepanom litikom (iako nije
nepoznato ni glačanje), uglavnom su lovci i ribiči
• kamena industrija pod snažnim je utjecajem
neolitičke industrije srednje Europe s kojom je
djelomično suvremena
• poznaju keramičku produkciju – posude
vrećastog oblika sa zašiljenim dnom
Maglemose

• mezolitička kultura sjeverne Europe, između 9 000. i 5


000. g. pr. Kr., nazvana prema močvari (magle mose,
dan. = velika močvara) kod mjesta Mullerup u Danskoj
• stanovništvo živi u šumama duž rijeka i jezera preostalih
nakon posljednjeg glacijala ledenog doba
• s obzirom na život uz vodu, sačuvani su mnogi predmeti
od organskih materijala što je dovelo do toga da ovu
kulturu bolje poznajemo od mnogih drugih: luk, strijele,
vrhovi kopalja, udice od kostiju, drvena vesla, kanui,
ribarske mreže od isprepletene kore, čamci od kore
• umjetnost – ukrašavanje privjesaka i amuleta od kosti,
rožine i jantara
kastelnovijen ( castelnovien)
kasnomezolitička
kultura nazvana
prema lokalitetu
Chateauneuf le Martig
u južnoj Francuskoj –
otkrivena 1956. g.,
najprije nazvana
“obalnim
tardenoisienom”, a
potom
kastelnovijenom
• među artefaktima uočene specifičnosti koje izlaze iz
okvira tardenoazijenskih tipova oruđa (primjerice trapezi
tipa Montclus i Teviec, nazubljena sječiva, trokuti i
trapezi tipa Chateauneuf, te izrazita mikrolitizacija)
• rasprostranjena na zapadnoj obali Portugala, u
Španjolskoj (Valencia, Katalonija), u južnoj Francuskoj,
sjev. Italiji tijekom 6. i 5. tisućljeću pr. Kr., iz tršćanskog
krša širi se i na istočnu jadransku obalu sve do Crne
gore
• u južnoj Francuskoj proizlazi iz montadijena (tj.
epiromanelijenska facies), dok se istočno od središnjeg
masiva u Francuskoj, kao i u sjev. Italiji razvija
neposredno iz soveterijena (sauveterrien)