MESIHOVI SALMEDIN DEZITIJATI U RIMSKOJ ARMIJI

Dopunjena, ispravljena i modificirana verzija rada objavljenog kao : Dezitijati u rimskoj armiji, Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu, knjiga XIV/1 (Historija, Historija umjetnosti, Arheologija), Sarajevo, 2010, 67 75

Saetak Ilirske provincije su bile i zone regrutiranja za rimske auksilijarne jedinice. Tako su u rimsku oruanu silu odlazili i Dezitijati. Do danas su otkrivena dva epigrafska spomenika na kojima se izriito spominju osobe, koje su bili pripadnici rimske oruane sile, i njihova dezitijatska narodnosna pripadnost. Na prvom natpisu rije je Nervi, sinu Laide koji je, iako rodom iz duboke kontinentalne unutranjosti, bio mornar u sastavu Ravenske mornarice. Na drugom natpisu se spominje izvjesni Temans, sin Platora koji je bio u konjikoj jedinici stacioniranoj u garnizonu Tilurium u dalmatinskom zaleu. Oba natpisa potvruje da su unovaeni Dezitijati bili u razliitim formacijskim rasporedima. Mjesto pronalaska natpisa pokazuje da spomenuta dvojica Dezitijata nakon odlaska sa matinog prostora, iako nisu izgubili svijest o svome narodnosnom porijeklu (Nerva je postao i rimski graanin), ipak se nisu vraali u rodni kraj. Kljune rijei : regrutacija, Dezitijati, epigrafski spomenici Jo u prvom razdoblju rimske vladavine nad kontinentalnom unutranjou Zapadnog Balkana i sve do izbijanja Velikog Ilirskog ustanka od 6. do. 9. god. n. e.1 Rimljani su provodili novaenje domorodaca u auksilijarne jedinice. I povod za izbijanje ustanka je bilo novaenje koje je po Augustovoj naredbi sprovoeno u dinarskim ilirskim civitates radi planiranog i ve zapoetog pohoda na Markomansko kraljevstvo Marobodua.2 I negdje u Gornjoj Bosni (vjerojatno dezitijatskom podruju) je dolo do pobune tek unovaenih i okupljenih auksilijara. Gotovo sigurno su u ovom auksilijarnom kontingentu bili i Dezitijati,3 i to vjerojatno u znatnom broju, ukljuujui i Batona (njihovog vojno politikog dunosnika). Iako o tome nema izriitih podataka, Baton Dezitijatski je moda i ranije bio angairan u oruanoj sili Rimske Imperije.4 Nakon sloma organiziranog ustanikog otpora u IX. mjesecu 9. god. n. e., politika novaenja je nastavljena. Do danas su otkrivena dva natpisa na kojima se izriito spominju osobe, zajedno sa svojom dezitijatskom pripadnou, koje su bile u sastavu oruanih snaga Imperije. Naravno, mnogi drugi Dezitijati su sluili u jedinicama imperijalne armije irom zapadne Euroazije.5

1 2 3 4

O Velikom Ilirskom ustanku v. Mesihovi, 2007, 314 - 617.

Vell. II, CX, 1 3; Cass. Dio LV, 29, 1 - 3

O ilirskom narodu Dezitijatima i njihovoj politiji v. Mesihovi, 2007 O tome v. Mesihovi, 2007, 825; 899 - 900 5 O tome v. Mesihovi, 2007, 827 831. Unovaeni Dezitijati su moda bili pripadnici i onih kohorti koje su nosile naziv cohortes Delmatarum (kojih je bilo devet -- na osnovi dananjeg znanja). Imena ovih kohorti

I. Ko je Nerva Dezitijat, sin Laide

Dezitijatsko narodno i politiko ime se u izvornoj grai izriito spominje deset puta (pet u literarnim vrelima i pet na epigrafskim spomenicima). 6 Jedno od tih spominjanja nalazi se zapisano na natpisu (ustvari vojnikoj diplomi/diplomata militaria) pronaenom u Herculaneumu u Italiji. Herculaneum (dananji Ercolano) je u vrijeme nastanka natpisa pripadao (od augustovskih reformi) I. italskoj regiji Latium et Campania i spadao je u jedno od prosperitetnih naselja, izmeu Neapolisa (Napulj) i Pompeja. Zajedno sa Pompejima ovo ladanjsko naselje je stradalo prilikom velike erupcije Vezuva 24. VIII 79. god. n. e., i ostalo balzamirano u narednim epohama. Herculaneum se nalazio i u blizini Misenuma, koji je bio baza ratne mornarice (druga glavna baza rimske ratne mornarice I. st. n. e. je bila u Raveni).7 Iako je natpis iz Herculaneuma prilino dugo prisutan u znanstvenoj literaturi, jo uvijek ne postoji jedan njegov cjeloviti prikaz. Izgleda kao da ga praktino niko ko ga je spominjao ili citirao nije imao prilike u cjelosti sagledati. Radi toga u vezi ovog natpisa se kod itatelja ili prouavatelja odreenog historijskog problema, a koji se dotie i natpisa iz Herculaneuma, mogu javiti odreene nedoumice ili nejasnoe.8 Glavna nejesnoa proizlazi iz njegovog citiranja, odnosno naziva (CIL III D. VI=VII2=X 1402 ili CIL II D. VI=C.XVI 11). A http://compute-in.kudodatni problem unosi i elektronsko izdanje na eichstaett.de:8888/pls/epigr/epigraphik_en, koje natpis navodi na sljedei nain : CIL 16, 00011 = CIL 03, p 0849 (p 1959) = CIL 10, 01402 = D 01989. Poto raspolaemo sa cjelovitim tekstom natpisa, upravo zahvaljui elekronskom izdanju Corpus Inscriptiones Latinarum, odluili smo se za navoenje na osnovi elektronskog izdanja uz izvjesna modificiranja (zamjena arapskih brojeva sa latinskim neposredno iza CIL). Nejasnoe vezane za sadraj natpisa9 se mogu lake razbistriti ako istraiva ili obini itatelj pred sobom ima cjelovit tekst.

Imp(erator) Vespasianus Caesar August(us) / tribunic(ia) potest(ate) co(n)s(ul) II / veteranis qui militaverunt in leg(ione) / II Adiutrice Pia Fidele qui vicena / stipendia aut plura meruerant / et sunt dimissi honesta missione / quorum nomina subscrip[ta su]nt ip/sis liberis posterisqu[e e]orum / civitatem dedi et conubium cum / uxoribus quas tunc habuissent / cum est civita[s] iis data aut siqui / caelibes essent cum iis quas postea / duxissent dumtaxat singuli / singulas a(nte) d(iem) Non(is) Mart(is) / Imp(eratore) Vespasiano Caesare Aug(usto) II
treba shvatiti ne u narodnosnom delmatskom, nego u provincijskom, dalmatinskom smislu. Zaninovi, 1967, 70 i d.; Isto, 1999, 221; Bojanovski, 1988, 359 6 O tome v. Mesihovi, 2007, 35 93; 867 - 898 7 U vrijeme erupcije Vezuva zapovjednik Mizenske flote je bio Plinije Starije. 8 O tome v. Patsch, 1901, 1983; Bojanovski, 1988, 147 i fus. 20; Arheoloki leksikon BiH, Tom I, 1988, 33; Mesihovi, 2007, 73, fus. 85 9 O sadraju natpisa i njegovom dovoenju u historijski kontekst v. Mesihovi, 2007, 73 76, ukljuujui i fus. 85 95.

/ Caesare Aug(usti) f(ilio) Vespasiano co(n)s(ulibus) / t(abula) I pag(ina) V loc(o) XXXXVI / Nervae Laidi f(ilio) Desidiati /10 descriptum et recognitum ex tabula / aenea quae fixa est Romae in Capi/tolio in podio arae gentis Iuliae / latere dextro / ante signum Lib(eri) Patris // C(ai) Helvi Lepidi Saloni/tani / Q(uinti) Petroni Musaei Iades/tini / L(uci) Valeri Acuti Salonit(ani) / M(arci) Nassi Phoebi Salonit(ani) / L(uci) Publici Germulli / Q(uinti) Publici Macedonis / Neditani / Q(uinti) Publici Crescentis11 Imperator Vespazijan Cezar August, tribunske vlasti, konzul drugi put, veteranima koji su se borili u II. legiji Adiutrix Vjerne i Odane, koji su odsluili 20 stipendija (godina) ili vie i
asno su otputeni, ija imena su dole potpisana, njima, djeci i potomcima daje graanstvo i pravo zakonitog braka sa suprugama koje su tada imali ili ako su bili samci sa onima koje su poslije doveli, naravno pojedini sa pojedinom. Prije martovskih nona, za konzula Imperatora Vespazijana Cezara Augusta drugi put i Cezara, sina Augusta, Vespazijana (Vespazijanov sin Tit). (Bakrena) ploa 1, strana 5, mjesto 46, Nervi sinu Laide, Dezitijatu. Prepisano i provjereno sa bakrene ploe koja je privrena u Rimu, na Kapitolu na podnoju are roda Julijevaca, sa desne strane. Ispod potpisi (svjedoci) : Gaj Helvije Lepid Salonitanac, Kvint Petronije Musej Jadestinac, Lucije Valerije Akut Salonitanac, Marko Naso Febi Salonitanac, Lucije Publik Germul, Kvint Publik Makedonac, Neditan Kvint Publik Kreskent. Preko ovog natpisa (vojnike diplome/diplomata militaria)12, upoznati smo sa karijerom jednog Dezitijata, imenovanog kao Nerva, sin Laide. On je za vrijeme drugog konzulata cara Vespazijana (vl. 69. 79. god. n. e.) bio asno otputen iz vojske, i nagraen rimskim graanstvom. Pored njega u natpisu se kao svjedoci toga ina spominje i sedam rimskih graana, koji su radi navedenih etnonima, veinom bili zapadno- ili openito balkanskog porijekla. Pa se tako nailazi na ak trojicu Salonitanaca, jednog Jadestinca (Zadranina) i jednog Makedonca. Zbog estih etnonima koji se inae nalaze na vojnikim diplomama, kao i na ovom natpisu, i spominjanje dezitijatskog narodnosnog imena se uklapa u koncepciju sadraja natpisa. Nerva, sin Laide je otputen prije 7. marta (u ovom mjesecu none su bile 7. dana u mjesecu) 70. god. n. e. (te godine je trajao drugi konzulat Vespazijana zajedno sa sinom Titom koji se isto spominje na natpisu).13 Zanimljivo je ime ovoga Dezitijata, koje je isto rimsko, koje je moda povezano na neki nain i sa Markom Kokcejem Nervom, konzulom za narednu 71. god. n. e. i buduim rimskim carem od 96. do 98. god. n. e. Druga
10

Po Patschu (1901, 1983) : Nervae Laidi f. Desidiati vet. leg. II ad. , a kod Bojanovskog (1988, 147) kao: Nerva Laidi f. Daesitias, vet(eranus) leg(ionis) II Ad(iutricis). Natpis vrlo slinog sadraja i forme (a i vemenski vrlo blisko) sa natpisom na kome se spominje Nerva pronaen je u Slavoniji (podruje Marsonije) : Imp(erator) Caesar Vespasianus Aug(ustus) pont(ifex) / max(imus)
11

trib(unicia) pot(estate) II imp(erator) VI p(ater) p(atriae) co(n)s(ul) III / veteranis qui militaverunt in / classe Misenensi sub Sex(to) Lucilio / Basso qui sena et vicena stipen/dia aut plura meruerant et sunt / deducti Paestum quorum nomina / subscripta sunt ipsis liberis posterisque eorum civitatem dedit et / conubium cum uxoribus quas / tunc habuissent cum est civi/tas iis data aut si qui caelibes / essent cum iis quas postea du/xissent dumtaxat singuli sin/gulas a(nte) d(iem) V Idus Febr(uarias) / Imp(eratore) Caesare Vespasiano Aug(usto) III / M(arco) Cocceio Nerva co(n)s(ulibus) / |(centurioni) Liccaio Birsi f(ilio) Marsunnia / loco XXIII / descriptum et recognitum ex tabula / aenea quae fixa est Romae in Capito(lio) / in podio arae gentis Iuliae // M(arci) Viri Marcelli dec(urionis?) leg(ionis?) / Savar(iensis) / L(uci) Domiti Severi vet(erani) / Breuci / C(ai) Marci Nobilis Emon(ensis) / C(ai) Pidieni Aquileiens(is) / L(uci) Valeri Pauonis vet(erani) / Breuci{o} / C(ai) Iuli Clari Aquileiens(is) / L(uci) Iucundi Aqui/leiensis. AE 1997, 1273 = AE 2001, +87. Na osnovi ovoga natpisa (datacija 9.
II. 71. god. ) moe se tvrditi da je uee balkanskih Ilira u vespazijanskoj frakciji za vrijeme graanskog rata 69. god. n. e. bilo iznimno. Radi toga je u narednim godinama uslijedilo nagraivanje koje se uglavnom zasnivalo na dodjeli rimskog graanstva i to na osnovi zvaninih diploma koje su sadravale uobiajenu formulu. Vjerojatno je postojao veliki broj ovakvih diploma. O Breucima na tome slavonskom podruju v. Matijai, 2002, 157 160; Zaninovi, 2003 12 O vojnikim diplomama v. Matijai, 2002, 157 - 161 13 Tac. Hist. IV, 38: I po Patschu (1901, 1983) rije je o 7. III. 70. god. n. e. , a po Bojanovskom (1988, 147, fus. 20) samo je rije o anno 70.

legija Adiutrix Vjerna i Odana nastala je nakon zavretka godine etiri cara i graanskog rata 68. 69. god. n. e., i to od mornara ravenske flote koji su podrali Vespazijana u sukobu sa Vitelijem. Unapreivanje mornara, koji su uglavnom bili na niim stepenicama rimske vojne hijerarhije i poglavito bez rimskog graanstva, u legionarski sastav je smatrano nekom vrstom nagrade. Kao novoformirana legija, u koju je Vespazijan imao puno povjerenje, prvu borbenu akciju je imala u ljeto 70. god. n. e. prilikom uguenja Batavskog ustanka. Tom prilikom borbenu grupu (u kojoj se nalazila i II. legija Adiutrix Vjerna i Odana) je predvodio Kvint Petilije Kerialije (Quintus Petillius Cerialis,). II. legija Adiutrix Vjerna i Odana je prezimila na sjevernoj granici, a sljedee 71. god. n. e. bila je zamijenjena sa X. legijom Gemina. Nakon toga je bila transferirana u Britaniju. Ako je Nerva sa svojim drugovima otputen u III. mjesecu 70. god. n. e. onda oni nisu uestvovali u borbama sa Civilisom i Batavcima, niti su boravili na rajnskoj granici i Britaniji. Po ovome bi sva njihova navedena unapreenja i nagrade praktino proizlazile iz njihovog doprinosa u graanskom ratu i pristajanju i ratovanju za Vespazijanovu stranku. Nerva je najmanje 20 godina proveo u slubi i sigurno se ve nalazio u zrelim godinama. On je vjerojatno imao ve i ivu suprugu (sa kojom je tada ozvaniio i rimski zakonski brak) kao i potomstvo. To bi znailo da je on kao pripadnik ravenske mornarice ve proveo prilian sta.14 Preko Nerve znamo za osobno ime jo jednog Dezitijata. To je bio njegov otac Laid ili Laido. Laid(o) je moda bio roen na samom kraju Velikog Ilirskog ustanka ili u gravitirajuem periodu. To bi moda navelo na pomisao da je Nervin djed bio jedan od uesnika Velikog Ilirskog ustanka, i to u oruanoj sili pod zapovjednitvom Batona Dezitijatskog. Ako bi ova konstrukcija bila tana, ovo bi bio jedan od pokazatelja izgraivanja lojalnosti domorodake populacije prema Rimskoj Dravi u toku tri generacije. Jer dok je djed moda ratovao protiv rimskih legija i drugih imperijalnih snaga za vrijeme posljednje decenije augustovskog doba, dotle je njegov unuk bio vjerni i odani vojnik jednog rimskog cara, Vespazijana, da bi postao i sam rimski legionar i graanin. Naalost ne raspolaemo vie ni sa jednim podatkom koji bi jo poblie opisao neposredno porijeklo Nerve, sina Laide. Nakon otputanja Nerva, kao novopeeni rimski graanin, se nastanio u prijatnoj kampanskoj obali, koja je po svojim tadanjim osobinama odudarala od tekog balkanskog miljea. Ostala je nepoznata sudbina i Nerve, njegove porodice i drugova prilikom erupcije Vezuva.

II.
Ko je Temans Dezitijat, sin Platorov
Zahvaljujui jednom natpisu pronaenom u Gardunu15 znamo i za jednog Dezitijata koji je kao konjanik sluio u auksilijarnom sastavu oruanih snaga Rimske drave. I epigrafski spomenik na kome se spominje dezitijatski konjanik se nalazi uvren u ediciju Corpus Inscriptiones Latinarum (kao CIL III 9739) i prisutan je u znanstvenoj literaturi,16

O Nervi i ravenskoj mornarici i uope o Ilirima kontinentalcima u rimskoj mornarici v. Mesihovi, 2007, 75 i fus. 93 15 Na mjestu dananjeg sela Gardun (nekoliko kilometara od mjesta Trilja) uzdizao se veliki i strateki vrlo bitan rimski vojni logor Tilurium. Nakon zavretka ustanka to je bio bazini logor VII. legije (od 42. god. n. e. sa dodatkom Claudia pia fidelis ). Ova legije je premjetena iz Dalmacije na donjodunavsku granicu 58. god. n. e. Na lokalitetu Garduna je pronaen veliki broj natpisa na kojima se spominju mnogi veterani i vojnici legijskih i auksilijarnih jedinica. v. http://compute-in.ku-eichstaett.de:8888/pls/epigr/epigraphik_en 16 Patsch, 1901, 1983; Isto, 1910, 178-179; Zaninovi, 1984, 73; Bojanovski, 1988, 147 i fus. 20; 358; Arheoloki leksikon BiH, Tom I, 1988, 33; Mesihovi, 2007, 73 - 74; 93; 685; 827; 830 831; 857; 892 i fus. 5; 904; 906

14

meutim niko se jo uvijek nije samo specifino bavio njim, a posebno u kontekstu spomenutog Dezitijata. Na osnovi elekronskog izdanja CIL - a na http://compute-in.ku-eichstaett.de:8888/pls/epigr/epigraphik_en tekst natpisa je sljedei : ]emans17 / Platoris / [Da]esitias18 vexill(arius) / [e]quit(um) coh(ortis) I Belgar(um) / turma Valeri / Proculi ann(orum) XLV / stipendior(um) XXIV h(ic) s(itus) e(st) / fieri curavit Iulia Ves() / coniunx. Temans, sin Platora Dezitijat, veksilijar konjanik Prve Belgijske kohorte, turma Valerija Prokula, godina 45, u slubi 24 godine na ovom mjestu. Za uiniti (spomenik) se pobrinula Julija Vesa, supruga Rije je o epitafu izvjesnom Temansu, sinu Platora,19 Dezitijatu, veksilijaru (veteranu) konjaniku I. belgijske kohorte, turme21 Valerija Prokula,22 koji je umro u 45. godini, u vojnikoj slubi bio 24 godine. A za podizanje epigrafskog spomenika se pobrinula supruga Julija Vesa. Kao to se vidi, Temans je u vojnu slubu uao najkasnije sa 21 godinom starosti (vjerojatno je bio koju godinu mlai kada je stvarno bio unovaen). To to je konjanik pokazuje da je Temans moda pripadao nekoj bogatijoj dezitijatskoj familiji. On sam je najvjerojatnije u slubu stupio dobrovoljno i kako se vidi izgradio je odreenu karijeru, stvorio porodicu. Njegova supruga je bila rimska graanka (bar u toku par generacija po mukoj liniji), ali gotovo sigurno domorodakog porijekla. Nakon zavretka redovne vojne slube vjerojatno je i sam Temans postao rimski graanin. Nakon penzioniranja, (ako ne i moda ve ranije) odnosno bolje reeno prelaska iz redovne vojne slube u sustav veksilijara, Temans Platorov je nastavio ivjeti u okolici vojnog logora Tilurij (Tilurium) 23 i nije se vratio u gornjobosansko podruje. Moe se slobodno rei da se on u toku svoga slubovanja u prilinoj mjeri romanizirao. Cohors I. Belgarum equitata je izvorno bili konjika auksilijarna jedinica koja je dola u ilirske zemlje za vrijeme Velikog Ilirskog ustanka. Vremenom se njen belgijski galski identitet zadrao samo u imenu, dok je njen sastav bio uglavnom popunjavan novaenjem od lokalnih populacija. Ova kohorta se zadrala u provinciji Dalmaciji i nakon odlaska legijskog sastava, i gotovo sigurno je bila stacionirana i u toku II. st. n. e.24 Dataciju podizanja epitafa je mogue odrediti vie pekulativno, nego egzaktno. Poto se Temans pojavljuje sa jasnom dezitijatskom svijeu i pripadnou, to dokazuje da je on ivio dok je ova zajednica (u smislu peregrinske civitas, odnosno dezitijatske politije) jo uvijek bila ivua, a moda i u svome punom opsegu (znai nezahvaena procesom municipalizacije) znai ne samo prije 212. god. n. e., nego i prije sredine II. st. n. e. Ali s druge strane ne i suvie rano, jer je on bio pripadnik
20

Iako nije u potpunosti sauvano ime sina Platorova, ipak je njegova rekonstrukcija u oblik Temans najrealnija. 18 Kao to se vidi, dezitijatsko ime se ne spominje u cjelosti, odnosno prvi dio imena je oteen. O pravilnosti rekonstruiranja u dezitijatsko ime v. Mesihovi, 2007, 892 i fus. 5. 19 Ime Plator je prisutno u dezitijatskom miljeu i sree se i u okolici Zenice. CIL III 12 772 iz Trijue 20 O veksilijarskoj slubi u Iliriku v. Mesihovi, 2007, 363, fus. 92 - 93 21 Turma je konjika jedinica od otprilike 30 ljudi. Mogue je da je i sam Valerije Prokul, zapovjednik turme I. belgijske kohorte bio domaeg podrijetla, a moda se on spominje i na jo jednom natpisu CIL III 8762 Salona. (Patsch, 1910, 179) 22 Sudei po imenu i Valerije Prokul je, iako rimski graanin, mogue bio domaeg porijekla. Mesihovi, 2007, 71 23 O Tiluriju v. Zaninovi, 1984; Isto, 1996, 213; 268-270; 280-291; Bojanovski, 1988, 356-357; 359; kegro, 1999, 255; Sanader, 2003; Tonini, 2005; http://www.ffzg.hr/arheo/provincijalna/istrazivanja.htm (zvanina stranica posveena Tiluriju na site Katedre za provincijalnu arheologiju Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu) 24 O I. Belgijskoj kohorti v. Patsch, 1910, 178-180; Bojanovski, 1988, 356-358; Zaninovi, 1996, 216; 226227; kegro, 1999, 255; 261; Mesihovi, 2007, 74, fus. 88

17

spomenute kohorte kada se ve ustalilo novaenje u nju iz redova domaeg, peregrinskog stanovnitva Dalmacije. Tako bi moda prva polovica II. st. n. e. bila nekako optimalno vrijeme da se u nju datira nastanak ovog epigrafskog spomenika.

Bibliografija
Kratice
CIL - Corpus Inscriptiones Latinarum AE - LAnne pigraphique. Revue des publications pigraphiques relatives lAntiquit romaine, Pars. LCL - The Loeb Classical Library, London: William Heinemann LTD - Cambridge Mass.: Harvard University Press MH - Matica Hrvatska, Zagreb. PWRE - Paulys-Wissowa Real-Enzyclopdie der klassischen altertumswissenschaft, Stuttgart

Izdanja izvora
Kasije Dion 1954-1955.: Dio js Roman History in nine Volumes, Earnest Cary, LCL (2) Velej Paterkul 1955.: Velleius Paterculus, Compendium of Roman History, Frederick W. Shipley, LCL. Tacit, Anali,1970.: Tacit, Anali, Jakov Kostovi, Zagreb: MH Tacit, Historije 1925; 1931.: Tacitus, Histories, Clifford H. Moore, LCL

Natpisi
CIL XVI, 00011 = CIL III, p 0849 (p 1959) = CIL X, 01402 = D 01989. http://compute-in.kueichstaett.de:8888/pls/epigr/epigraphik_en CIL III 9739. http://compute-in.ku-eichstaett.de:8888/pls/epigr/epigraphik_en CIL III 12772 iz Trijue kod Zenice, http://compute-in.ku-eichstaett.de:8888/pls/epigr/epigraphik_en

Literatura
ARHEOLOKI LEKSIKON BIH, Tom (broj toma), 1988.: Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom I- III; Mape 1-4; Sarajevo : Zemaljski muzej BOJANOVSKI 1988.: Ivo Bojanovski, Bosna i Hercegovina u antiko doba, ANU BiH, Djela,

LXVI, CBI, 6.
MATIJAI 2002.: Robert Matijai, Uvod u latinsku epigrafiju, Pula MESIHOVI 2007.: Salmedin Mesihovi, Dezitijati, Sarajevo (u rukopisu). Dopunjena verzija doktorske disertacije : Dezitijati: kulturna i narodnosno-politika zajednica u Iliriku i osvajanja Oktavijanova doba, Zagreb, 2007 PATSCH 1901.: Carl Patsch, Daesitiates, PWRE, col. 1982-1983. PATSCH 1910.: Carl Patsch, Prilozi naoj rimskoj povjesti, GZM, god. XXII, sv. 1. 177 208 SANADER 2003.: Mirjana Sanader, Tilurium I, Istraivanja-Forschungen, Arheoloki zavod Filozofskog fakulteta, Zagreb. KEGRO 1999.: Ante kegro, Gospodarstvo rimske provincije Dalmacije, Hrvatski studij, Zagreb. TONINI 2005.: Domagoj Tonini, Votivna ara iz Tilurija, Op. Arch. 28, Zagreb. 147 - 157 ZANINOVI 1967.: Marin Zaninovi, Ilirsko pleme Delmati II, Godinjak CBI 5. ZANINOVI 1984.: Marin Zaninovi, Vojni znaaj Tilurija u antici, Znanstveni skup Cetinska Krajina od prethistorije do dolaska Turaka, HAD, Split. 65 - 75

ZANINOVI 1996.: Marin Zaninovi, Od Helena do Hrvata, kolska knjiga, Zagreb ZANINOVI 1999.: Marin Zaninovi, La Dalmazia in et imperiale, Leo S. Olschki editore. Firenze, 213 223 ZANINOVI 2003.: Marin Zaninovi, Breuci od Sirmija do Marsonije, Op. Arch. 27, Zagreb, 443 - 449

Summary Rimska politika uvijek je smatrala potrebnim i ukljuivanje u svoje oruane snage i unovaenih jedinica iz reda potinjenih zajednica. Tako se i u izvornoj grai potvruje da je dezitijatska civitas dala svoj regrutni doprinos imperijalnoj vojsci. Najbolje svjedoanstvo pruaju dva epigrafska spomenika na kojima se spominju dvojica Dezitijata koji su bili pripadnici auksilijarnih jedinica. Na prvom, starijem natpisu, se spominje Nerva, sin Laide koji je bio mornar u ravenskoj mornarici, onda unaprijeen u legionara i na kraju kao veteran asno otputen. Drugi natpis govori o Temansu, sinu Platora koji je bio konjanik u vojnom logoru Tilurij.