Buric - Zbornik - PFZ - 3 - 4 - 2010 Ne Bis in Idem PDF

NAELO NE BIS IN IDEM U EUROPSKOM KAZNENOM PRAVU - PRAVNI IZVORI I SUDSKA PRAKSA EUROPSKOG SUDA
Zoran Buri, dipl. iur.

UDK 343.153(4)EU 341.645(4)EU Primljeno: prosinac 2009. Pregledni znanstveni rad
Sve vanije mjesto u okvirima Europske unije ima pravosudna suradnja u kaznenim stvarima. Kroz mehanizme te suradnje Uniju se nastoji pretvoriti u jedinstveno podruje slobode, sigurnosti i pravde. Vano je mjesto u okvirima tog procesa i prihvaanje zajednikih standarda u primjeni naela ne bis in idem. S obzirom na razliitost u pravnom ureenju i primjeni naela u domaim pravnim porecima drava lanica, ovo nije ni malo lak zadatak. Nakon uvodnih napomena o naelu i prikazu pravnih izvora u kojima je u europskom pravu regulirano, u radu se daje pregled prakse Europskog suda koji ima kljunu ulogu u deniranju naela i standarda za njegovu jedinstvenu primjenu u prostoru Unije. Zavrno se u kratkom osvrtu analizira usklaenost hrvatskog prava sa zahtjevima transnacionalnog europskog ne bis in idem. Kljune rijei: ne bis in idem, kazneno pravo, Europska unija, Schengenska konvencija, Europski sud
1. UVODNO O NAELU NE BIS IN IDEM Ne bis in idem temeljno je pravno naelo zajedniko praktino svim kaznenopravnim sustavima u Europi. Obino je rije o temeljnom ljudskom pravu zajamenom ustavom.1 U zemljama common law pravne tradicije poznato je
*
Zoran Buri, dipl. iur., asistent Pravnog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Trg marala Tita 14, Zagreb Martin Wasmeier, The principle of ne bis in idem, International Review of Penal Law, sv. 77, 1-2, 2006., str. 121. Jednako John A. E. Vervaele, The transnational ne bis in idem principle
820
Zoran Buri: Naelo ne bis in idem u europskom kaznenom pravu - pravni izvori i sudska praksa...
kao double jeopardy.2 U odnosu na sadraj naela, povijesno su se razvila dva pristupa: nemo debet bis vexari pro una et eadem causa (protiv nikoga se ne smiju voditi dva kaznena postupka zbog istog djela) i nemo debet bis puniri pro uno delicto (nitko ne smije biti dvaput kanjen za isto kazneno djelo).3 Pretpostavka za primjenu prve inaice naela je kazneni postupak, bez obzira na to je li taj postupak zavren izricanjem kazne, a pretpostavka za primjenu druge je kazna, to znai da jedino izricanje osuujue odluke i kazne sprjeava voenje novog kaznenog postupka o istoj stvari protiv iste osobe. U njemakom pravu postoji razlika izmeu Erledigungsprinzipa i Anrechnungsprinzipa. Prvonavedenim pojmom pokriveno je naelo ne bis in idem u obama njegovim ranije navedenim oblicima. Anrechnungsprinzip, meutim, ne brani niti voenje kaznenog postupka dvaput, niti dvostruko kanjavanje, ve znai uraunavanje kazne izreene u prvom postupku u kaznu izreenu u drugom postupku.4 Primjenom tog naela se, dakle, ne ostvaruje naelo ne bis in idem jer niti izricanje kazne u prvom postupku ne brani voenje novog kaznenog postupka protiv istog okrivljenika o istoj stvari. Naelo ne bis in idem slui ostvarenju dvaju ciljeva. S jedne je strane rije o zatiti pojedinaca od dravnog ius puniendi, nakon to je protiv njih ve voen kazneni postupak ili su kanjeni. Pruanje zatite pojedincu u tom sluaju u skladu je s naelima pravinog postupka i pravednosti. S druge strane, tim se naelom ostvaruje pravna sigurnost kroz potovanje pravomonosti sudskih odluka (res judicata).5
4 5
in the EU - mutual recognition and equivalent protection of human rights, Utrecht Law Review, 2, 2005., str. 100. U hrvatskom pravnom poretku naelo ne bis in idem propisano je lankom 31., stavkom 2. Ustava i dalje razraeno zakonskim odredbama. Za detaljan pregled odredaba o naelu u hrvatskom pravu, v. Ana Garai i Melanija Grgi, Ne bis in idem (u zakonima, konvencijama i sudskoj praksi), Aktualna pitanja kaznenog zakonodavstva - 2008., Inenjerski biro, Zagreb, 2008., str. 66 - 110. Doslovan prijevod bio bi dvostruka opasnost. Double jeopardy u amerikom pravu propisan je petim amandmanom na Ustav. John A. E. Vervaele, European Criminal Law and General Principles of Union Law, Research Papers in Law, Collge dEurope, Brugge, 5, 2005., str. 10. (Prijevod rada na hrvatski jezik objavljen je u Hrvatskom ljetopisu za kazneno pravo i praksu (dalje u tekstu: HLJKPP), 2, 2005., str. 855 - 882). Ibid, str. 11. Wasmeier, op. cit., str. 121; Vervaele, op. cit., bilj. 3, str. 10.
Zbornik PFZ, 60, (3-4) 819-859 (2010)
821
U veini europskih drava uinci naela ne bis in idem ogranieni su na nacionalni pravni poredak.6 Moemo stoga govoriti o nacionalnom ne bis in idem. To znai da se prilikom odluivanja o primjeni naela uzimaju u obzir samo odluke domaih sudova, odnosno drugih nadlenih tijela. Osoba protiv koje je ve voen kazneni postupak zbog istog djela u istoj dravi odnosno koja je u istoj dravi za isto djelo ve kanjena uiva zatitu nacionalnog ne bis in idem. Postupci voeni protiv iste osobe zbog istog djela u drugim dravama ne uzimaju se u obzir. U primjeni naela ne bis in idem u okvirima nacionalnog pravnog poretka javljaju se mnogobrojne potekoe. Glavni problemi vezani su uz deniranje bis i idem. Vezano uz bis, postavlja se niz pitanja - koje vrste sudskih odluka aktiviraju primjenu naela, jesu li to samo meritorne ili i formalne odluke, mora li biti rije o presudi ili je za primjenu naela dovoljna neka formalna sudska odluka donesena u ranijoj fazi postupka, mora li biti rije o sudskoj odluci ili je dovoljna odluka nekog drugog pravosudnog tijela (dravnog odvjetnika, policije)? Postoje i daljnja pitanja - odnosi li se naelo ne bis in idem samo na zabranu ponovnog voenja kaznenog postupka ili naelo zabranjuje kumulaciju kaznenog i prekrajnog postupka ili kaznenog postupka i razliitih upravnih postupaka kojima se sankcioniraju odreene radnje? Vezano uz idem, potekoe u primjeni svode se na dvojbu - je li za primjenu naela odluan identitet pravnih kvalikacija ili je dovoljno da je rije o istim injenicama. Ako je, pak, identitet injenica dovoljan, mora li biti dopunjen identitetom zatienih pravnih dobara? Koliki je stupanj identiteta injenica dovoljan - moraju li injenice biti u potpunosti iste ili su mogua i odreena odstupanja? Iskustva drava u tom podruju pokazuju velike razlike, stoga se na temelju njih ne moe zakljuiti o postojanju zajednikih standarda u primjeni naela ne bis in idem na nacionalnoj razini.7 Osim domaim pravom, naelo ne bis in idem propisano je i meunarodnim pravom, i to meunarodnim pravom o ljudskim pravima te pravom o
6
Wasmeier, op. cit., str. 121. Autor kao iznimke od tog pravila navodi drave common law pravne tradicije te Nizozemsku i panjolsku. O obiljejima naela u unutarnjem hrvatskom pravu, v. Ivievi Karas, Elizabeta, Povodom presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu Maresti protiv Hrvatske - analiza mogueg utjecaja na reformu prekrajnog prava u Republici Hrvatskoj, Program III. specijalistikog savjetovanja Primjena Prekrajnog zakona i ostalih propisa s podruja prekrajnog prava u Republici Hrvatskoj, Hrvatsko udruenje za kaznene znanosti i praksu, Zagreb, 2009., str. 1 - 18. Vervaele, op. cit., bilj. 1, str. 101.
822
meunarodnoj pravnoj pomoi (u kaznenim stvarima). Posebnu vanost za europske zemlje imaju odredbe Europske konvencije za ljudska prava (dalje u tekstu: EKLJP). Izvornim tekstom Konvencije ne bis in idem nije zajameno kao jedno od temeljnih ljudskih prava8, ali je to uinjeno lankom 4. Protokola 7 EKLJP-a. Meutim, i odredbe Konvencije i na temelju njih razvijena praksa Europskog suda za ljudska prava (dalje u tekstu: ESLJP)9 odnose se opet na nacionalni ne bis in idem, odnosno tite pojedinca od dvostrukog progona i dvostrukog kanjavanja u okvirima iste nacionalne sudbenosti (stranke ugovornice Konvencije).10 Stoga sve ono to je kazano u odnosu na potekoe u primjeni naela u okvirima nacionalnog pravnog poretka vrijedi i za praksu ESLJP-a. Drugi vaan izvor naela u meunarodnom pravu o ljudskim pravima je odredba lanka 14., stavka 7. Meunarodnog pakta o graanskim i politikim pravima (dalje u tekstu: MPGPP). Odbor za ljudska prava odluio je da se ta odredba ne odnosi na strane pravomone presude, to znai da je njezin doseg jednak onome iz Protokola 7 EKLJP-a, to jest da se odnosi samo na nacionalni ne bis in idem.11 to se tie ugovora o meunarodnoj pravnoj pomoi, u okviru Vijea Europe donesen je niz takvih ugovora koji za posebne potrebe svojeg podruja primjene ureuju naelo ne bis in idem kao (obvezni ili fakultativni) razlog za odbijanje pravne pomoi.12 Jedino u sluaju posebne ugovorne obveze drava je duna zatititi pojedinca od drugog kaznenog progona ili kanjavanja izvan njezinih granica. Rije je, dakle, o pravu koje u meunarodnom pravu ima samo uinak inter partes, ali ne i erga omnes.13 U meunarodnom pravu potovanje naela ne bis in idem ne predstavlja ius cogens.14 U ovom podruju meunarodnog prava moemo govoriti o postojanju meunarodnog ne bis in idem ogranienog dosega.
8
9 10 11
12
13 14
Europska komisija za ljudska prava zanijekala je da je naelo ne bis in idem jedno od jamstava pravinog postupka zagarantiranog lankom 6. EKLJP-a, ali je dopustila da dvostruki kazneni progon pod odreenim okolnostima moe biti krenje prava na pravino suenje. Vervaele, op. cit., bilj. 3, str. 11 i pripadajua bilj. 14. Za detaljan pregled prakse ESLJP-a o naelu ne bis in idem, v. Ivievi Karas, op. cit., str. 8 i slj. Wasmeier, op. cit., str. 122. Vervaele, op. cit., bilj. 3, str. 12 i pripadajua bilj. 18. Za usporedbu odredbi o ne bis in idem u EKLJP-u i MPGPP-u, v. Ivievi Karas, op. cit., str. 4 - 7. Za nekoliko takvih ugovora i njihove odredbe o ne bis in idem, v. Vervaele, op. cit., bilj. 3, str. 13 - 14. Ibid, str. 14. Vervaele, op. cit., bilj. 1, str. 102.
Zbornik PFZ, 60, (3-4) 819-859 (2010)
823
2. PRAVNI IZVORI NAELA NE BIS IN IDEM U EUROPSKOM KAZNENOM PRAVU Odredbe o naelu ne bis in idem u europskom kaznenom pravu sadrane su u Konvenciji o provedbi Schengenskog sporazuma (Convention Implementing the Schengen Agreement, dalje u tekstu: CISA),15 u lancima 54. - 58. Ove odredbe reguliraju transnacionalni ne bis in idem, to znai da se njima ureuje primjena naela u odnosima izmeu stranaka ugovornica16, ali ne i onda kada se naelo primjenjuje unutar teritorija jedne od stranaka ugovornica.17 Ugovorom iz Amsterdama Schengenski acquis18 integriran je u pravne okvire Europske unije.19 Prema odredbi lanka 2(1) Protokola, Schengenski acquis poeo se primjenjivati na tadanjih trinaest drava lanica danom stupanja na snagu Ugovora iz Amsterdama, 1. svibnja 1999. Nove drave lanice potpisale su posebne protokole o pristupanju acquisu.20 Dana 20. svibnja 1999. Vijee je donijelo
15
16
17
18 19
20
Schnengenski sporazum o postupnom ukidanju provjera na zajednikim granicama (Schengen Agreement on the Gradual Abolition of Checks at Their Common Borders) potpisan je 14. lipnja 1985. izmeu drava lanica Ekonomske unije Beneluxa (Benelux Economic Union), Njemake i Francuske. Provedbena konvencija potpisana je izmeu tih drava 19. lipnja 1990. Cilj Sporazuma i Konvencije bio je osigurati slobodu kretanja osoba unutar teritorija spomenutih drava ukidanjem provjera na zajednikim graninim prijelazima. Istodobno je uspostavljen i mehanizam iji je cilj poboljati meusobnu policijsku i pravosudnu suradnju da bi se uspjeno doskoilo sigurnosnim problemima vezanim uz slobodno kretanje osoba. Govori se o strankama ugovornicama, a ne o dravama lanicama jer je krug drava obvezanih Konvencijom iri od kruga drava lanica. Infra, bilj. 20. Za nacionalni ne bis in idem u europskim okvirima posebno znaenje ima praksa ESLJP-a o tom naelu. Meutim, kako sve drave lanice nisu obvezane Protokolom 7 EKLJP-a, ne moe se govoriti o postojanju zajednikih standarda u primjeni naela na nacionalnoj razini. ine ga Schengenski sporazum i Provedbena konvencija. Protocol Integrating the Schengen acquis into the framework of the European Union, annexed to the Treaty on European Union and the Treaty establishing the European Community. Meutim, sve drave lanice nisu ujedno u punom opsegu sudionice Schengenskog podruja. Poseban reim imaju Ujedinjeno Kraljevstvo, Irska i Danska, a acquis se jo ne primjenjuje niti na neke od novih drava lanica do ispunjavanja svih uvjeta za njegovu primjenu (Bugarska, Rumunjska, Cipar). Neke drave nelanice punopravni su sudionici Schengenskog podruja: Norveka, Island i Lihtentajn. Podrobnije na http://europa. eu/legislation_summaries/justice_freedom_security/free_movement_of_persons_asylum_ immigration/l33020_en.htm.
824
dvije Odluke21 kojima je deniran pravni temelj u osnivakim ugovorima za svaku od odredaba acquisa. Prema Odlukama, odredbe lanaka 54. - 58. CISA-e utemeljene su na lancima 34. i 31. Ugovora o Europskoj uniji (dalje u tekstu: UEU), koji pripadaju odredbama o policijskoj i pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima. To znai da odredbe o ne bis in idem u CISA-i ine dio treeg stupa prava EU-a. Meutim, time se ne iscrpljuje sva vanost Amsterdamskog ugovora za europski ne bis in idem. Naime, Ugovorom je proirena nadlenost Europskog suda u stvarima treeg stupa. Prema odredbama Ugovora iz Maastrichta, nadlenost Suda u treem stupu bila je u potpunosti fakultativna. Postojala je samo onda kada ju je neka od konvencija iz treeg stupa izriito predviala.22 Prema lanku 35. UEU-a Europski sud ima nadlenost donositi prethodne odluke o valjanosti i tumaenju okvirnih odluka i odluka, o tumaenju konvencija koje ine dio treeg stupa te o valjanosti i tumaenju mjera kojima se ti instrumenti implementiraju. Ipak, nadlenost Suda ostaje ovisna o deklaraciji drava lanica kojom je u treem stupu prihvaaju. Te su odredbe bile nuna pretpostavka za nastanak i razvoj judikature Suda o europskom ne bis in idem. lanak 54. CISA-e daje deniciju naela. Prema toj odredbi Osoba iji je postupak pravomono okonan u jednoj stranci ugovornici ne moe biti kazneno gonjena u drugoj stranci ugovornici za iste radnje pod uvjetom, ako je izreena kazna, da je izvrena, upravo se izvrava ili se vie ne moe izvriti po zakonima stranke ugovornice koja ju je izrekla.23 U lanku 55. propisane su iznimke od naela koje su primjenjuju jedino u sluaju izriite deklaracije stranke ugovornice. Te se iznimke odnose na primjenu naela teritorijalnosti i zatitnoga naela. lanak 56. propisuje obveznu primjenu naela uraunavanja (Anrechnungsprinzip) u onim sluajevima u kojima usprkos ili iznimno od naela doe do novog kaznenog postupka u drugoj stranci ugovornici. Obveza suradnje izmeu nadlenih tijela stranaka ugovornica propisana je lankom 57. lankom 58. omoguuje se strankama ugovornicama primjena povoljnijih odredaba domaeg prava o ne bis in idem koje se odnose na strane presude.
21 22 23
Council Decisions 1999/435/EC and 1999/436/EC. Vervaele, op. cit., bilj. 3, str. 4. A person whose trial has been nally disposed of in one Contracting Party may not be prosecuted in another Contracting Party for the same acts provided that, if a penalty has been imposed, it has been enforced, is actually in the process of being enforced or can no longer be enforced under the laws of the sentencing Contracting Party. Za prijevod odredbe lanka 54. usporedi Garai i Grgi, op. cit., str. 22.
Zbornik PFZ, 60, (3-4) 819-859 (2010)
825
Ove odredbe posluile su kao model za odredbe o ne bis in idem u drugim instrumentima prava EU-a.24 Tako su odredbe lanaka 54. i 55. CISA-e preuzete u Konvenciju o zatiti nancijskih interesa Europskih zajednica.25 Odredba lanka 10. Konvencije o borbi protiv korupcije koja ukljuuje slubenike Europskih zajednica ili slubenike drava lanica Europske unije, a odnosi se na naelo ne bis in idem, u velikoj je mjeri inspirirana odredbom lanka 54. CISA-e.26 Meutim, postoje i drugi instrumenti koji za potrebe svojeg podruja primjene reguliraju naelo ne bis in idem, a da pritom nisu inspirirani odredbama CISA-e, kao to su Okvirna odluka o europskom uhidbenom nalogu koja pravila o ne bis in idem sadrava u lancima 3(2), 4(3) i 4(5)27 i Okvirna odluka o europskom dokaznom nalogu koja isto regulira u lanku 13(1)(a). Prvi sluaj u kojem je Europski sud donio presudu u kojoj je dao tumaenje lanka 54. CISA-e, Gztok i Brgge28, potaknuo je legislativnu inicijativu drava lanica. Nekoliko dana nakon presude Grka je podnijela Prijedlog Okvirne odluke o ne bis in idem29 da bi se prihvaanjem zajednikih pravila osigurala jedinstvenost u tumaenju i primjeni naela. Odredbe Okvirne odluke zamijenile bi lanke 54. - 58. CISA-e.30 Meutim, drave lanice do danas se nisu suglasile o tekstu Okvirne odluke, a s obzirom na broj proteklih godina od podnoenja prijedloga, moe se kazati da je ta inicijativa propala. Zelena knjiga o sukobima nadlenosti i naelu ne bis in idem u kaznenom postupku31 iz 2005. korak je u pripremi zakonodavnog prijedloga kojim bi se uredila ta materija. Knjiga polazi od pretpostavke da su sukob nadlenosti i ne bis in idem dva meusobno povezana pitanja. Prethodno rjeenje pitanja sukoba nadlenosti u drugi plan stavlja naelo ne bis in idem. Poetkom 2009. godine
24 25
26
27
28 29
30 31
Vervaele, op. cit., bilj. 1, str. 108. Zlata urevi, Konvencija o zatiti nancijskih interesa Europskih zajednica - nastanak, sadraj i implementacija, HLJKPP, 2, 2007., str. 937 - 938. Explanatory Report on the Convention, http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ. do?uri=CELEX:51998XG1215:EN:HTML. Za podrobnije informacije v. Harmen Van Der Wilt, The European Arrest Warrant and the Principle Ne Bis in Idem, Handbook on the European Arrest Warrant (R. Blekxtoon et al., eds.), T-M-C Asser Press, The Hague, 2005., str. 99 - 117. V. infra, 3. 1. 1. Initiative of the Hellenic Republic with a view to adopting a Council Framework Decision concerning the application of the ne bis in idem principle, O.J. C 100 of 26 April 2003, p. 24. Vervaele, op. cit., bilj. 3, str. 27 - 28. Green Paper on Conicts of Jurisdiction and the principle of ne bis in idem in Criminal Proceedings, COM (2005) 696 nal, Brussels, 23 December 2005.
826
nekoliko je drava lanica pokrenulo postupak prihvaanja Okvirne odluke o sprjeavanju i rjeavanju sukoba nadlenosti u kaznenom postupku.32 Tom se odlukom nastoji pravno urediti situacije paralelnih istraga u dvjema dravama lanicama koje se vode protiv iste osobe zbog istog djela i time stvaraju rizik povrede prava na ne bis in idem. Za takve situacije inicijativa predvia obvezu nadlenih tijela drava lanica da se meusobno konzultiraju oko rjeavanja pitanja paralelnih istraga, ali ne propisuje obvezujua pravila za rjeavanje sukoba nadlenosti. Krajem 2009. godine ta je inicijativa uspjeno zavrena donoenjem Okvirne odluke o sprjeavanju i rjeavanju sukoba nadlenosti u kaznenom postupku.33 Ono to je osobito vano, posebno u vezi s najnovijim politikim dogaajima vezanim uz stupanje na snagu Lisabonskog ugovora, jest injenica da i Povelja temeljnih prava EU-a34 regulira ne bis in idem kao jedno od temeljnih ljudskih prava. To je pravo zagarantirano lankom 50. Povelje koji odreuje da nitko ne moe biti ponovno suen ili kanjen u kaznenom postupku za kazneno djelo za koje je ve pravomono osloboen ili osuen unutar Unije u skladu sa zakonom.35 Bez namjere da detaljnije analiziramo odnos izmeu te odredbe i one iz lanka 54. CISA-e, primjeujemo da prethodno navedena predvia ui opseg primjene naela govorei o kaznenom djelu, pravomonom osloboenju ili osudi i inzistirajui na kaznenom postupku.36 Meutim, Povelja brie razliku izmeu nacionalnog i transnacionalnog ne bis in idem. U njoj se, naime, vie ne spominju stranke ugovornice odnosno drave lanice, ve samo teritorij Unije, to podrazumijeva jednakost u primjeni naela bez obzira na to je li rije o postupcima koji se vode u istoj dravi ili u razliitim dravama lanicama. U kontekstu Lisabonskog ugovora i integracije dosadanjih triju stupova u jedinstveni pravni poredak Europske unije osobito je zanimljivo pitanje na
32
33 34
35
36
Initiative of the Czech Republic, the Republic of Poland, the Republic of Slovenia, the Slovak Republic and of the Kingdom of Sweden for a Council Framework Decision 2009//JHA on prevention of conicts of jurisdiction in criminal proceedings, O.J. C 39 of 18 February 2009, p. 2. O. J. L 328 of 15 December 2009, p. 42. Za znaenje Povelje i njezinu pravnu snagu prema odredbama Lisabonskog ugovora, v. Zlata urevi, Lisabonski ugovor - prekretnica u razvoju kaznenog prava u Europi, HLJKPP, 2, 2008., str. 1120 - 1123. No one shall be liable to be tried or punished again in criminal proceedings for an offence for which he or she has already been nally acquitted or convicted within the Union in accordance with the law. Vervaele, op. cit., bilj. 3, str. 28 - 29.
Zbornik PFZ, 60, (3-4) 819-859 (2010)
827
koji e nain naelo ne bis in idem iz CISA-e, sukladno odredbama Protokola o prijelaznim odredbama37, biti integrirano u postlisabonski jedinstveni pravi poredak i na koji e nain funkcionirati odnos tih odredaba i odredaba Povelje o ne bis in idem.38 Naime, u skladu s Protokolom, odredbe svih pravnih instrumenata iz treeg stupa, pa tako i Schengenske provedbene konvencije, ostaju na snazi i nakon stupanja na snagu Lisabonskog ugovora. Protokolom je predvien prijelazni rok od pet godina za integraciju dosadanjeg treeg stupa u jedinstveni pravni poredak Unije. Integracijom pojedinog instrumenta u jedinstveni pravni poredak za njega prestaju vrijediti posebnosti treeg stupa. Moemo kazati da je Schengenski acquis i dalje po svojim karakteristikama dio treeg stupa predlisabonskog prava EU-a i da e takvim ostati sve do njegove integracije u jedinstveni pravni poredak, odnosno najkasnije do isteka prijelaznog roka od pet godina. Presude Europskog suda ine dio pravne steevine EU-a i vaan su pravni izvor europskog prava. Sud je ve u nekoliko predmeta imao priliku dati tumaenje lanka 54. CISA. Trei dio rada posveen je prikazu te prakse.
3. SUDSKA PRAKSA EUROPSKOG SUDA O NE BIS IN IDEM U EUROPSKOM KAZNENOM PRAVU 3. 1. Pravomono okonan postupak39 Pitanje tumaenja dijela odredbe lanka 54. koji se odnosi na pravomono okonan postupak jedno je od najee postavljanih pitanja od strane nacionalnih sudova drava lanica u skupini onih pitanja koja se odnose na ne bis in idem u europskom kaznenom pravu. S obzirom na razliitost nacionalnih kaznenopravnih propisa, tako i onih koji reguliraju pravomono okonanje postupka, nacionalni sudovi nisu bili sigurni kojoj od odluka sudova i drugih nadlenih tijela drava lanica priznati takav uinak, odnosno koju od stranih odluka smatrati takvom kojom se postupak pravomono okonava. Sama odredba lanka 54. ne daje zadovoljavajui odgovor na to pitanje. U odredbi se ne spominje nijedna odluka, samo zahtjev da postupak mora biti pravomono okonan.
37 38 39
Protocol on Transitional Provisions. V. urevi, op. cit., bilj 34, str. 1119 - 1120. trial nally disposed of
828
3. 1. 1. Izvansudska nagodba dravnog odvjetnika i okrivljenika Prvi sluaj u kojem je Europski sud imao priliku dati tumaenje neke od odredbi CISA-e bio je Gztok i Brgge.40 U tom sluaju postavljeno je pitanje ulaze li izvansudske nagodbe izmeu dravnog odvjetnika i okrivljenika u podruje primjene lanka 54. CISA-e, odnosno je li rije o odlukama kojima se postupak pravomono okonava u smislu te odredbe. Gospodin Gztok turski je dravljanin koji je dulje ivio u Nizozemskoj. Nakon to je pretragom njegove zalogajnice u nizozemskom gradu Heerlenu u dva navrata pronaena vea koliina opojnih droga (haia i marihuane), dravni mu je odvjetnik ponudio izvansudsku nagodbu. Gospodin Gztok nagodbu je prihvatio i obvezao se uplatiti odreeni novani iznos u dravni proraun. Nakon to je novac uplaen, dravni je odvjetnik odustao od kaznenog progona. Istodobno s tim dogaajima u Nizozemskoj, nakon upozorenja banke o znatnim novanim transakcijama po raunima gospodina Gztoka u Njemakoj, njegovim se sluajem poelo baviti i dravno odvjetnitvo u njemakom gradu Aachenu. Nakon to ga je tamonja policija uhitila, dravni je odvjetnik protiv njega podnio optunicu za kazneno djelo raspaavanja opojnih droga u Nizozemskoj. Po optunici dravnog odvjetnika Okruni ga je sud u Aachenu osudio na uvjetnu kaznu zatvora od jedne godine i pet mjeseci. Odluujui o njegovoj albi, Pokrajinski ga je sud u Aachenu oslobodio optube temeljei odluku na lanku 54. CISA-e. Nakon to je po albi dravnog odvjetnika sluaj doao do Vieg pokrajinskog suda u Klnu, isti je uputio zahtjev za prethodnu odluku Europskom sudu.41
40
41
Hsein Gztok and Klaus Brgge, Judgement of the Court, 11 February 2003, Joint Cases C187/01 and C-385/01. Nakon to je nezavisni odvjetnik iznio miljenje o sluajevima, Sud ih je odluio objediniti zbog njihove povezanosti s obzirom na pitanja upuena Sudu i donijeti jednu presudu postupajui u skladu s lankom 43. Postupovnih pravila. Ibid, 24. Ovaj je sluaj, od svih sluajeva u kojima je Sud tumaio lanak 54. CISA-e, izazvao najvie reakcija u akademskoj javnosti. Za komentar presude, v. Maria Fletcher, Some Developments to the ne bis in idem Principle in the European Union: Criminal Proceedings against Hsen Gztok and Klaus Brgge, The Modern Law Review, 5, 2003., str. 769 - 780, Nadine Thwaites, Mutual Trust in Criminal Matters: The European Court of Justice gives a rst interpretation of a provision of the Convention implementing the Schengen Agreement, German Law Journal, 4, 2003., str. 253 - 262., Vervaele, op. cit., bilj. 1. Ibid, 9 - 18.
Zbornik PFZ, 60, (3-4) 819-859 (2010)
829
Dravno odvjetnitvo Belgije optuilo je gospodina Brggea, njemakog dravljanina, za napad i nanoenje tjelesnih ozljeda gospoi Leliaert u belgijskom gradu Oostduinkerke. rtva je pred Prvostupanjskim sudom u gradu Veurneu, istim onim pred koji je pozvan gospodin Brgge, postavila imovinskopravni zahtjev traei naknadu nematerijalne tete. Istodobno je njemako dravno odvjetnitvo u Bonnu pokrenulo istragu o tom sluaju i tijekom te istrage gospodinu Brggeu ponudilo izvansudsku nagodbu u zamjenu za plaanje odreenog novanog iznosa. Nakon to je gospodin Brgge to uinio, dravno je odvjetnitvo odustalo od daljnjeg kaznenog progona. Kada je za to doznao Prvostupanjski sud u Veurneu, uputio je zahtjev za prethodnu odluku Europskom sudu.42 Kao to je uvodno ve kazano, oba suda eljela su znati kakav je uinak postupaka koji onemoguuju daljnji kazneni progon po nacionalnom kaznenom pravu drava ija su tijela te postupke vodila. I u jednom i u drugom sluaju rije je o postupcima dravnih odvjetnitava stranaka ugovornica koja odustaju od daljnjeg kaznenog progona nakon to okrivljenik ispuni odreene, od istog mu odvjetnitva ponuene, obveze. Rije je o postupcima u kojima ne sudjeluju sud niti se takvi postupci zavravaju sudskom odlukom. Mogu li se postupci koji zavravaju odustankom dravnog odvjetnika od daljnjeg kaznenog progona smatrati pravomonim okonanjem postupka u smislu lanka 54. CISA-e? Prema presudi Europskog suda - mogu. Sud smatra da jedino takvo tumaenje lanka 54. CISA-e u prvi plan stavlja cilj i smisao lanka 54., a ne postupovna ili strogo formalna pitanja, koja su ionako razliito rijeena u pojedinim strankama ugovornicama. Jedino takvim tumaenjem ostvaruje se cilj proklamiran u lanku 2. Ugovora o Europskoj uniji, a taj je odravanje i razvijanje Unije kao prostora slobode, sigurnosti i pravde u kojem je osigurano slobodno kretanje osoba. Upravo u tenji za napretkom u ostvarivanju toga cilja treba traiti smisao integriranja Schengenskog acquisa u pravne okvire Europske unije.43 No, Sud se u obrani svojeg miljenja nije oslonio samo na argumente teleoloke interpretacije odredaba CISA-e. Takve postupke valja smatrati pravomonim okonanjem postupka u smislu lanka 54. i zato to odluku u njima donosi tijelo vlasti koje prema odredbama nacionalnog kaznenog prava ini dio sustava kaznenog pravosua.44 Osim toga, takvim se postupcima kanjava ponaanje
42 43 44
Ibid, 19 - 23. Ibid, 34 - 38. Ibid, 28.
830
okrivljenika.45 Nakon to okrivljenik ispuni obvezu iz nagodbe koja se ima smatrati kaznom u smislu lanka 54., takva je kazna izvrena u smislu istog lanka.46 Sud je ovdje prvi put, to e kasnije ponoviti u nizu svojih presuda, istaknuo vanost uzajamnog povjerenja stranaka ugovornica u nacionalne pravne sustave, osobito u okolnostima izostanka harmonizacije koje nuno dovode do razliitih rjeenja istih situacija u pravnim sustavima razliitih stranaka ugovornica. Upravo zbog tih razloga u europskim okvirima i nije uvijek mogue kao pretpostavku za primjenu lanka 54. CISA-e traiti sudjelovanje suda ili njegovu odluku.47 Budui da su ovakvi postupci u strankama ugovornicama koje ih poznaju rezervirani iskljuivo za laka kaznena djela, zahtijevanje sudjelovanja suda ili sudske odluke prilikom odustajanja od daljnjeg kaznenog progona da bi on uao u okvire lanka 54. CISA-e znailo bi stavljanje poinitelja teih kaznenih djela u povoljniji poloaj od poinitelja lakih kaznenih djela. U tom bi sluaju prvonavedeni uivali zatitu transnacionalnog europskog ne bis in idem, dok bi drugonavedeni bili izvrgnuti opasnosti dvostrukog kaznenog progona i/ili kanjavanja.48 S obzirom na postupak koji se vodio pred belgijskim sudom, u kojem je rtva zatraila naknadu nematerijalne tete nastale zbog napada i zikog ozljeivanja, Sud je jasno kazao da se zabrana iz naela ne bis in idem odnosi samo na izbjegavanje mogunosti dvostrukog kaznenog progona u istoj stvari te da ne utjee na pravo rtve da trai naknadu tete u graanskom postupku.49
45 46 47
48 49
Ibid, 29. Ibid, 30. Ibid, 32 - 34. Nezavisni odvjetnik Ruiz-Jarabo Colomer u svojem miljenju daje prikaz odredbi nacionalnog prava drava lanica o nagodbama izmeu dravnog odvjetnika i okrivljenika. Tako njemako pravo naelno trai sudjelovanje suda u ovim postupcima, ali to nije nuno ako je rije o lakim kaznenim djelima zaprijeenima kaznom koja nije vea od minimalne predviene Kaznenim zakonom i ako je teta prouzroena takvim djelom mala. Prema austrijskom pravu dravni odvjetnik moe odustati od kaznenog progona u zamjenu za odreenu protuinidbu okrivljenika. Nakon to okrivljenik ispuni obvezu iz nagodbe, dravni odvjetnik konano odustaje od daljnjeg kaznenog progona. Prema francuskom pravu, da bi dravni odvjetnik odustao od daljnjeg kaznenog progona u zamjenu za odreenu okrivljenikovu protuinidbu, potrebna mu je suglasnost suda. U Italiji patteggiamento mora odobriti sud. U Engleskoj postoje oblici nagodbe izmeu dravnog odvjetnika i okrivljenika kod kaznenih djela poinjenih u cestovnom prometu, koji ne trae sudjelovanje suda. Opinion of Advocate General Colomer delivered on 19 September 2002, 64 - 77. Ibid, 39 - 40. Ibid, 47.
Zbornik PFZ, 60, (3-4) 819-859 (2010)
831
Iako je strogo formalno gledano rije o procesnoj odluci (odustajanje od daljnjeg kaznenog progona), moemo zakljuiti da je Sud tom presudom za potrebe primjene lanka 54. CISA-e izjednaio odluku dravnog odvjetnika o odustanku od daljnjeg kaznenog progona nakon to je okrivljenik ispunio odreene obveze iz nagodbe s dravnim odvjetnikom s pravomonom osuujuom sudskom odlukom. Nagodba koju okrivljenik sklapa s dravnim odvjetnikom u sebi sadrava priznanje krivnje i kaznu, a ako prema odredbama nacionalnog prava konano onemoguuje daljnje postupanje u istoj stvari, moe se iitati iz odluke Suda, treba je po uincima za primjenu naela ne bis in idem izjednaiti s pravomonom osuujuom sudskom odlukom. 3. 1. 2. Obustava kaznenog postupka nakon odustanka dravnog odvjetnika bez ispitivanja merituma sluaja Drugi sluaj koji se naao pred Europskim sudom, a zahtijevao je tumaenje lanka 54. CISA-e, bio je Miraglia.50 Postupak protiv gospodina Miraglie zbog kaznenog djela krijumarenja oko 30 kg heroina iz Nizozemske u Italiju obustavljen je pred amsterdamskim sudom 13. veljae 2001. nakon to je dravni odvjetnik odustao od kaznenog progona zato to se protiv iste osobe za iste radnje vodio postupak pred sudom u Bologni u Italiji. U okviru kaznenog postupka u Italiji dravni odvjetnik koji je postupao pred sudom u Bologni uputio je nizozemskim kolegama nadlenim za sud u Amsterdamu zahtjev za pravnom pomoi. Nizozemski dravni odvjetnik odbio je zahtjev s obrazloenjem da je odluka donesena od amsterdamskog suda pravomona sudska odluka koja prema odredbama nizozemskog prava onemoguuje daljnji progon u istoj stvari, a jednako tako i pruanje pravne pomoi stranim tijelima, osim u sluaju novih dokaza protiv gospodina Miraglie. Dodao je da je svaki zahtjev talijanskih nadlenih tijela za pruanje pravne pomoi u ovom sluaju protivan lanku 54. CISA-e. Smatrajui takvo tumaenje lanka 54. pogrenim, sud u Bologni uputio je pitanje Europskom sudu traei odgovor je li odluka suda jedne stranke ugovornice kojom se obustavlja kazneni postupak donesena samo na temelju injenice da je postupak ve zapoet u drugoj stranci ugovornici i koja ne sadrava odluku o meritumu sluaja ulazi u podruje primjene lanka 54. CISA-e.51
50 51
Filomeno Mario Miraglia, Judgement of the Court, 10 March 2005, C-469/03. Ibid, 3 - 27.
832
Nizozemski je dravni odvjetnik u ovom sluaju preventivno primijenio naelo ne bis in idem nastojei okrivljenika zatititi od istodobnog voenja dvaju kaznenih postupaka pred nadlenim tijelima dviju stranaka ugovornica prije nego to je ijedno od tih tijela donijelo pravomonu odluku. Meutim, njegova odluka koja je prethodila odluci amsterdamskog suda, a prema tumaenju koje su lanku 54. CISA-e dala nizozemska nadlena tijela, dovela je do paralize kaznenog postupka protiv istog okrivljenika u Italiji. Naime, kazneni postupak u Italiji nije mogao biti uspjeno okonan bez dokaza prikupljenih u Nizozemskoj. Europski je sud kazao da takva odluka nizozemskog suda koja ne sadrava nikakvu ocjenu injenica, odnosno predmeta sluaja ne ulazi u podruje primjene lanka 54. Prihvaanje drukijeg stajalita znailo bi odustajanje od mogunosti kanjavanja nezakonitog ponaanja, to bi bilo protivno cilju uspostavljanja i razvijanja Unije kao prostora slobode, sigurnosti i pravde.52 Dakle, odluka kojom se pravomono okonava postupak u smislu lanka 54. CISA-e ne moe biti odluka koja ne sadrava nikakvu ocjenu o meritumu sluaja. Znai li to da je tom presudom Europski sud ograniio primjenu europskog ne bis in idem samo na meritorne sudske odluke? Ipak ne. Sud nije kazao da mora biti rije o odluci o predmetu sluaja, ve o odluci koja mora sadravati ikakvu ocjenu predmeta sluaja. Znai li to da sama odluka mora sadravati takvu ocjenu ili da ocjena mora biti sadrana u postupku koji je prethodio donoenju odluke, Sud nije odgovorio. No, mogui odgovori na to pitanje mogu se pronai u kasnijim presudama Europskog suda.
3. 1. 3. Oslobaajua presuda zbog nedostatka dokaza U sluaju Van Straaten53 Sudu je, meu ostalim, upueno i pitanje jesu li pravomone sudske presude kojima se optuenik oslobaa zbog nedostatka dokaza odluke kojima se postupak pravomono okonava u smislu lanka 54. CISA-e. Gospodin Van Straaten prvo je 1983. u Nizozemskoj pravomono osloboen optube zbog nedostatka dokaza za kazneno djelo uvoza oko 5 kg heroina u Nizozemsku iz Italije u razdoblju od 27. do 30. oujka 1983. Godine 1999.
52 53
Ibid, 28 - 36. Jean Leon Van Straaten, Judgement of the Court, 28 September 2006, C-150/05.
Zbornik PFZ, 60, (3-4) 819-859 (2010)
833
u Italiji je u odsutnosti osuen na zatvorsku kaznu od 10 godina za kazneno djelo izvoza oko 5 kg heroina iz Italije u Nizozemsku u razdoblju od 27. do 30. oujka 1983. Godine 2002. na zahtjev nadlenih talijanskih vlasti u Schengenski informacijski sustav (SIS) uneseno je upozorenje (alert) s ciljem uhienja i izruenja gospodina Van Straatena. Nizozemske su vlasti na upozorenje odgovorile isticanjem zastave (ag) u SIS-u, koja je titila traenu osobu od uhienja na podruju Nizozemske. Nakon to je gospodin Van Straaten u postupku pred nizozemskim sudom, pozivajui se na lanak 54. CISA-e, traio uklanjanje svojih osobnih podataka iz SIS-a, sud pred kojim se vodio taj postupak (Okruni sud u Hertogenboschu) zatraio je prethodnu odluku od Europskog suda.54 U svojoj je presudi Sud utvrdio da se naelo ne bis in idem iz lanka 54. CISA-e odnosi i na pravomone oslobaajue sudske odluke zbog nedostatka dokaza. Odluku je obrazloio uvodno se oslanjajui na tekst lanka 54. Naime, okolnost da taj lanak za osuujue presude postavlja dodatne uvjete da bi ule u njegovo podruje primjene ne bi imala nikakvoga smisla, bila bi suvina kada bi se taj lanak odnosio samo na osuujue presude.55 Gledajui lanak 54. kroz prizmu njegova cilja, a taj je da se pravo slobodnog kretanja ne ograniava mogunou dvostrukog ili viestrukog kaznenog progona zbog istih radnji u nekoliko stranaka ugovornica, Sud zakljuuje da bi izostavljanje pravomonih oslobaajuih presuda iz njegova podruja primjene znailo stavljanje tog cilja u opasnost, odnosno znailo bi ograniavanje prava na slobodno kretanje.56 To bi dovelo i do zanemarivanja naela pravne sigurnosti i naela zatite legitimnih oekivanja. Svatko tko je pravomono osloboen zbog nedostatka dokaza u jednoj stranci ugovornici ima pravo legitimno oekivati da e nadlena tijela drugih stranaka ugovornica potovati tu odluku i da nee biti izvrgnut opasnosti viestrukog kaznenog progona u istoj stvari.57 Sud je istaknuo da je ovdje rije o meritornoj sudskoj odluci. Naime, podsjeajui na svoju presudu u sluaju Miraglia58, Sud zakljuuje da u ovom sluaju nije potrebno odluiti odnosi li se lanak 54. CISA-e i na oslobaajue presude koje se ne temelje na ocjeni predmeta sluaja zato to se odluka koja je predmet ovoga postupka temelji na takvoj ocjeni.59
54 55 56 57 58 59
Ibid, 19 - 30. Ibid, 56. Ibid, 57 - 58. Ibid, 59. V. supra, 3. 1. 2. Op. cit., bilj. 53, 60.
834
3. 1. 4. Oslobaajua presuda zbog zastare kaznenog progona U sluaju Gasparini60 Europskom je sudu upueno pitanje ulazi li pravomona odluka o okonanju kaznenog postupka zbog zastare kaznenog progona u podruje primjene lanka 54. CISA-e, odnosno je li to odluka kojom se postupak pravomono okonava u smislu te odredbe. Prethodnu odluku Europskog suda u ovom je sluaju zatraio Pokrajinski sud u Mlagi u panjolskoj. Pred tim sudom dioniari i lanovi uprave dionikog drutva Minerva iz panjolske bili su optueni da su poinili kazneno djelo krijumarenja robe tako to su 1993. kroz portugalsku luku Setbal uvezli maslinovo ulje iz zemalja koje nisu lanice Unije ne prijavivi tu robu portugalskim carinskim vlastima. Nakon toga ulje je kamionima prebaeno u Mlagu. Tijekom postupka pred tim sudom ustanovljeno je da je za iste te radnje protiv nekih od okrivljenika ranije voen kazneni postupak pred sudom u Setbalu i da su odlukom tog suda, potvrenom od strane Vrhovnog suda Portugala, optuenici osloboeni na temelju zastare kaznenog progona.61 U svojoj presudi Sud prije svega podsjea da se lanak 54. CISA-e ne primjenjuje samo na pravomone osuujue, ve, kako je utvrdio u sluaju Van Straaten, i na pravomone oslobaajue sudske odluke zbog nedostatka dokaza.62 Napominje da je njegovom sudskom praksom, kroz sluajeve Gztok i Brgge i Van Straaten utvreno da je cilj lanka 54. CISA-e osigurati pravo slobodnog kretanja osoba koje ne smije biti ogranieno mogunou da ista osoba zbog istih radnji bude kazneno gonjena u nekoliko stranaka ugovornica.63 Upravo sloboda kretanja osoba, odnosno osiguranje maksimalnog dosega toga prava, temelj je na kojem je Sud donio odluku da i pravomona sudska odluka, donesena nakon to je kazneni postupak zapoet, a kojom se optuenik oslobaa optube zbog zastare kaznenog progona, ulazi u podruje primjene lanka 54. CISA-e.64 Sud se u svojoj odluci osvrnuo i na problem harmonizacije, odnosno barem usklaivanja nacionalnih kaznenih prava, istiui da razliitost nacionalnih kaznenopravnih propisa koji se odnose na zastaru kaznenog progona65
60 61 62 63 64 65
Gasparini and Others, Judgement of 28 September 2006, C-467/04. Ibid, 16 - 18. Ibid, 24 - 25. Ibid, 27. Ibid, 28. Na ovu razliitost u svojemu miljenju upozorava nezavisna odvjetnica Sharpston. Dok zemlje kontinentalnog pravnog sustava poznaju zastaru kaznenog progona, pritom pro-
Zbornik PFZ, 60, (3-4) 819-859 (2010)
835
nije ni od kakvog utjecaja na tumaenje lanka 54. CISA-e jer ni odredbe o policijskoj i pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima u Ugovoru o Europskoj uniji niti u Schengenskom sporazumu ili u Konvenciji svoju primjenu ne uvjetuju harmonizacijom ili barem usklaivanjem nacionalnih pravnih sustava.66 U istom je kontekstu naglasio vanost meusobnog povjerenja stranaka ugovornica u njihove kaznenopravne sustave, osobito u onim situacijama kada zbog razliitih nacionalnih pravnih propisa ista situacija u razliitim pravnim sustavima biva razliito rijeena.67 Sud je primjenu ne bis in idem iz lanka 54. CISA-e u sluaju zastare kaznenog progona ograniio na pravomone sudske odluke donesene nakon zapoinjanja kaznenog postupka. Opravdano se moemo zapitati koji je smisao tog ogranienja. U traenju smisla moe nam pomoi miljenje nezavisne odvjetnice Eleanor Sharpston.68 Nezavisna odvjetnica svoje miljenje izgrauje na postavci da je smisao naela ne bis in idem u zatiti pojedinca od neopravdanih presizanja drave, odnosno od zloporabe dravnog prava kanjavanja (ius puniendi). Drava, naime, ima samo jednu priliku izravnati raun s pretpostavljenim poiniteljem kaznenog djela, i to ini u sudskom postupku. Takav postupak za osobu protiv koje se vodi predstavlja opasnost u smislu angloamerike jezine inaice za naelo ne bis in idem - double jeopardy. Meutim, o stavljanju pretpostavljenog poinitelja u opasnost (jeopardy) moe se govoriti samo u onom postupku u kojem se ulo u meritum predmeta, odnosno u bit stvari. Prema miljenju odvjetnice Sharpston pravomona oslobaajua sudska odluka koja se temelji na zastari kaznenog progona ulazi u podruje primjene naela ne bis in idem jedino ako je donesena u postupku u kojem je ve poelo ispitivanje merituma sluaja. Takva odluka donesena u postupku u kojem se u meritum sluaja jo nije ni ulo opravdava primjenu naela ne bis in idem u nacionalnom, ali ne i u transnacionalnom, europskom kontekstu. To je ogranienje u
pisujui razliite rokove zastare za ista kaznena djela, Engleska, kotska i Irska uope ne poznaju taj institut. U tim zemljama, dodue, postoje drugi mehanizmi kojima se dravnom odvjetnitvu ograniava pravo kaznenog progona pod odreenim okolnostima, kao to je institut zloporabe procesa (abuse of process). Odvjetnica Sharpston na temelju toga zakljuuje da ne postoji univerzalno priznanje zastare kao opeg naela u kaznenopravnim sustavima drava lanica. Opinion of Advocate General Sharpston delivered on 15 June 2006, 67 - 69. Op. cit., bilj. 60, 29. Ibid, 30. Op. cit., bilj. 65.
66 67 68
836
primjeni naela ne bis in idem u kontekstu europskog kaznenog prava nuno s obzirom na trenutani stupanj razvoja toga prava, na kojem jo nisu poduzeti nikakvi znaajniji koraci u smislu harmonizacije ili usklaivanja nacionalnih kaznenih prava, a samo uzajamno povjerenje i na njemu utemeljeno uzajamno priznanje nisu dovoljni za ostvarivanje ciljeva proklamiranih Ugovorom o Europskoj uniji.69 Iz presude Suda jasno proizlazi da miljenje nezavisne odvjetnice nije prihvaeno. Moda se, ipak, dio odluke Suda o potrebi zapoinjanja kaznenog postupka moe tumaiti na tragu tog miljenja, na nain da zapoinjanje kaznenog postupka znai opasnost za pretpostavljenog poinitelja kaznenog djela u smislu da omoguuje preispitivanje merituma spora.
3. 1. 5. Presude donesene u odsutnosti okrivljenika U sluaju Bourquain70 Sud se u svojoj presudi osvrnuo na status presude donesene u odsutnosti optuenika (judgement in absentia) u okvirima odredbe lanka 54. CISA-e.
69
70
Ibid, 72 - 77. U pisanom dijelu postupka pred Sudom miljenja drava lanica koje su odluile sudjelovati u tom dijelu postupka i podnijele pisana razmatranja i Komisije podijelila su se na dva mogua pristupa. Odvjetnica Sharpston ih naziva procesno i sutinski utemeljenim pristupima. Prema procesnom pristupu svaka pravomona odluka jedne stranke ugovornice kojom se okrivljenik oslobaa na temelju zastare kaznenog progona dostaje za primjenu naela ne bis in idem. Prema sutinski utemeljenom pristupu, za koji se zalae i odvjetnica Sharpston, takva odluka dostaje za primjenu naela ne bis in idem jedino ako je donesena u postupku u kojem se ve ulo u ispitivanje merituma sluaja, odnosno u kojem je okrivljenik suoen s opasnou kaznenog progona i osude u smislu double jeopardyja. Nezavisna odvjetnica u prilog takva pristupa istie sljedee argumente: ovakav pristup vie odgovara smislu naela ne bis in idem, njime se postie odgovarajua ravnotea izmeu slobode kretanja osoba i borbe protiv kriminala, u skladu je s dosadanjom praksom Suda o naelu, i u europskom kaznenom pravu i pravu Europske zajednice te, zakljuno, pomae u sprjeavanju pojave criminal jurisdiction shoppinga, odnosno mogunosti za pojedinca da namjerno odlazi pred sud jedne od stranaka ugovornica zato to sa sigurnou zna da e tamo biti osloboen na temelju zastare kaznenog progona. Ibid, 85 - 104. Statsanwaltschaft Regensburg v Klaus Bourquain, Judgement of the Court 11 December 2008, C-297/07.
Zbornik PFZ, 60, (3-4) 819-859 (2010)
837
U ovom sluaju bila je rije o njemakom dravljaninu koji je kao lan francuske Legije stranaca sudjelovao u ratu u Aliru. Pokuavajui dezertirati, na alirsko-tuniskoj granici 4. svibnja 1960. usmrtio je drugog legionara, takoer njemakog dravljanina, koji ga je pokuavao sprijeiti u bijegu. Stalni vojni sud za Istonu zonu Konstantina, koja je bila pod francuskom okupacijom, smjeten u Bnu u Aliru, 26. sijenja 1961. primjenjujui odredbe francuskog Zakona o vojnom pravosuu za francusku vojsku od 15. oujka 1927. u odsutnosti ga je osudio na smrt. Izreena kazna nikad nije izvrena. To je kazneno djelo Zakonom broj 68-697 od 31. srpnja 1968. obuhvaeno amnestijom za sva kaznena djela poinjena u vezi s dogaajima u Aliru. Prema odredbama spomenutog Zakona o vojnom pravosuu ako se osoba osuena u odsutnosti pojavi pred sudom prije isteka roka zastare izvrenja kazne (20 godina), kazna izreena u odsutnosti nee se izvriti, ve e se otvoriti novi kazneni postupak, ovaj put u prisutnosti okrivljenika. Dana 11. prosinca 2002. dravno odvjetnitvo u njemakom gradu Regensburgu podignulo je pred tamonjim Pokrajinskim sudom optunicu protiv gospodina Bourquaina zbog istog kaznenog djela. Pokrajinski sud u Regensburgu zatraio je dodatne informacije o ranije donesenoj presudi za isto kazneno djelo od parikog Vojnog suda, a dravni odvjetnik koji postupa pred tim sudom odgovorio je da je presuda donesena protiv gospodina Bourquaina postala pravomona istekom roka od 20 godina u kojem se mogla preispitivati, a istekom tog roka nastupila je i zastara izvrenja kazne. Pokrajinski sud u Regensburgu zatraio je miljenje i od Instituta Max-Planck za strano i meunarodno kazneno pravo iz Freiburga koji je odgovorio da odluka iz 1961. ulazi u podruje primjene lanka 54. CISA-e, iako je njezino izravno izvrenje bilo nemogue zbog posebnosti francuskog prava.71 Pokrajinski sud u Regensburgu od Europskog je suda zatraio tumaenje onog dijela odredbe lanka 54. CISA-e koji se odnosi na izvrenje osuujue odluke kojom je postupak pravomono okonan.72 U okviru svojih razmatranja u traenju odgovora na postavljeno pitanje Sud se osvrnuo openito na odluke donesene u odsutnosti i njihov poloaj u okvirima lanka 54. CISA-e, bavei se pitanjem mogu li se odluke donesene u odsutnosti smatrati onima kojima se postupak pravomono okonava u smislu tog lanka.
71 72
Ibid, 11 - 26. O tome vie infra, 3. 3.
838
Europski je sud uvodno napomenuo da u naelu i osuujue odluke donesene u odsutnosti ulaze u podruje primjene lanka 54. CISA-e.73 Sud se oslanja na tekst lanka 54. koji ne iskljuuje odluke donesene u odsutnosti. Naime, jedini je uvjet za njegovu primjenu da je rije o odluci kojom se postupak pravomono okonava.74 Sud se poziva na svoju prijanju praksu prema kojoj harmonizacija nacionalnih kaznenih prava nije preduvjet za primjenu lanka 54., pa tako ni u sluaju odluka donesenih u odsutnosti, te istie vanost uzajamnog povjerenja stranaka ugovornica u njihove nacionalne kaznenopravne sustave.75 Osim pitanja ulaze li odluke donesene u odsutnosti u podruje primjene lanka 54. CISA-e, Sud je trebao utvrditi i omoguuje li ova konkretna odluka primjenu naela ne bis in idem. Europski je sud prije, u sluaju Gztok i Brgge, utvrdio da je nacionalno kazneno pravo odluujue za davanje odgovora na to pitanje. Naime, prema presudi u tom sluaju svaka odluka koja prema nacionalnom kaznenom pravu konano zabranjuje daljnje postupanje ili konano obustavlja kazneni progon ima se smatrati odlukom kojom je sluaj pravomono okonan u smislu lanka 54. CISA-e.76 U sluaju Bourquain, nakon izricanja osude, u roku od 20 godina, koji je rok zastare izvrenja kazne, osuenikovo pojavljivanje pred francuskim sudom moglo je dovesti do ponovnog otvaranja kaznenog postupka. Jasno je da do isteka tog roka osuujua presuda izreena u odsutnosti nije mogla stei uinak koji bi ispunjavao prije navedene kriterije iz sluaja Gztok i Brgge, a da bi se takva odluka mogla smatrati pravomonom u smislu lanka 54.77 Meutim, istekom roka u kojem je osuenik mogao traiti ponovno otvaranje kaznenog postupka stekli su se uvjeti da se presuda francuskog suda smatra pravomonom u smislu lanka 54. Naime, prema rijeima nadlenih francuskih tijela koja su odgovorila na zahtjev za pojanjenjem Provincijskog suda u Regensburgu, presuda iz 1961. prema francuskom je pravu postala pravomona istekom roka zastare izvrenja kazne i vie se ne moe izmijeniti.78 Zanimljivo je da u svojem odgovoru francuska tijela nisu spomenula amnestiju. Niti Sud se nije detaljnije bavio pitanjem amnestije i njezina utjecaja na pravomonost i izvrnost presude francuskog suda. Uinci amnestije stvar su
73 74 75 76 77 78
Op. cit., bilj. 70, 34. Ibid, 13. Ibid, 14 - 15. Op. cit., bilj. 40, 30. Opinion of Advocate General Ruiz-Jarabo Colomer delivered on 8 April 2008, 60. Op. cit., bilj. 70, 24.
Zbornik PFZ, 60, (3-4) 819-859 (2010)
839
iskljuivo nacionalnog kaznenog prava.79 Sud se zadovoljio konstatacijom da, uzimajui u obzir propise francuskoga prava o amnestiji, ona ne moe imati uinak da se presuda donesena protiv poinitelja u postupku za kazneno djelo obuhvaeno amnestijom smatra nepostojeom.80 Kakav je uinak okolnosti da se osuda francuskog suda ni u jednom trenutku nije mogla izvriti, Sud nije razmatrao u okviru pitanja pravomonosti iz lanka 54., ve u okviru pitanja izvrenja iz istog lanka, stoga e o tome biti vie rijei poslije.81 Pitanje koje je ukljuivalo presude u odsutnosti pojavilo se i u sluaju Kretzinger.82 Europski je sud trebao dati odgovor na pitanje moe li se presuda donesena u odsutnosti ije izvrenje moe biti podvrgnuto ispunjavanju jamstava iz lanka 5 (1) Okvirne odluke o europskom uhidbenom nalogu smatrati odlukom kojom je postupak pravomono okonan u smislu lanka 54. CISA-e. Sud nije odgovorio na to pitanje, smatrajui to nepotrebnim nakon to je odgovorio na druga pitanja upuena mu na prethodnu odluku u tom sluaju.83 Meutim, prije Suda priliku dati svoje vienje tog problema imala je nezavisna odvjetnica Sharpston, koja je tu priliku i iskoristila.84 Ona smatra da presuda donesena u odsutnosti ulazi u podruje primjene lanka 54. CISA-e ako se tom odlukom, sukladno odredbama nacionalnog kaznenog prava stranke ugovornice koja je odluku donijela, onemoguuje daljnje postupanje u istom predmetu. Kriterij je jednak kao i za sve druge odluke sudova i drugih nadlenih tijela stranaka ugovornica. Ipak, kada je rije o presudama u odsutnosti, odvjetnica Sharpston se zalae za uvoenje jo jednog dodatnog uvjeta. Naime, da je postupak koji je prethodio donoenju takve odluke proveden u skladu s lankom 6. EKLJP-a. Postupanje protivno navedenom lanku Konvencije bilo bi krenje lanka 6 (1) i (2) Ugovora o Europskoj uniji i krenje opih naela prava Unije.85
79 80 81 82
83
84
85
Op. cit., bilj. 77, 28 i pripadajua bilj. 32. Op. cit., bilj. 70, 44. V. infra, 3. 3. Kretzinger, Judgement of the Court, 18 July 2007, C-288/05. Vie o ovom sluaju bit e napisano dalje u radu. V. infra, 3. 3. Ibid, 65 - 68. Odgovor na to pitanje postao je suvian nakon to je Sud u odgovoru na prethodno pitanje utvrdio da odredbe Okvirne odluke o europskom uhidbenom nalogu ne utjeu na tumaenje pojma izvrenja u lanku 54. CISA-e. Opinion of Advocate General Sharpston delivered on 5 December 2006. Miljenje odvjetnice Sharpston i presuda Suda u ovom sluaju vremenski prethode odluci donesenoj u sluaju Bourquain. Ibid, 98 - 103.
840
3. 1. 6. Odluka koja nije pravomona po nacionalnom kaznenom pravu stranke ugovornice Za sada posljednji sluaj u kojem je Europski sud tumaio znaenje pravomonog okonanja postupka iz lanka 54. CISA-e jest Turansky.86 Protiv gospodina Turanskog u Austriji je pokrenuta istraga zbog sumnje da je poinio kazneno djelo razbojnitva. Ustanovivi da okrivljenik nije dostupan austrijskim nadlenim tijelima i da se nalazi na podruju Slovake, Austrija je od Slovake zatraila da protiv njega pokrene kazneni postupak. Nakon to je Slovaka na to pristala, kazneni postupak protiv gospodina Turanskog u Austriji je prekinut. Meutim, istraga u Slovakoj, koju je provodila tamonja policija, njihovom je odlukom obustavljena nakon to je utvreno da nije rije o kaznenom djelu. Sud u Austriji obraa se Europskom sudu s pitanjem je li u ovakvim okolnostima protiv okrivljenika mogue nastaviti kazneni postupak u Austriji, odnosno je li odluka slovake policije o obustavi istrage odluka kojom se postupak pravomono okonava u smislu lanka 54. CISA-e.87 Da bi odgovorio na pitanje austrijskog suda, Europski je sud prvo elio utvrditi je li odluka slovake policije pravomona po nacionalnom kaznenom pravu. Dakle, je li odluka policije o obustavi kaznenog postupka, donesena nakon ispitivanja merituma predmeta, a prije podizanja optunice, po slovakom pravu odluka kojom se postupak pravomono okonava. Sud zakljuuje da je nuna pretpostavka koju nacionalna odluka mora ispunjavati da bi ula u podruje primjene lanka 54. da je rije o odluci koja je po nacionalnom pravu drave ija su je nadlena tijela donijela pravomona i obvezujua i da osobi prua zatitu nacionalnog ne bis in idem.88 Odluka koja, prema pravu stranke ugovornice koja je prva poela kazneni postupak protiv osobe, konano ne zabranjuje daljnji kazneni progon na nacionalnoj razini, ne moe, u naelu, biti procesna smetnja poinjanju ili nastavljanju kaznenog postupka u odnosu na iste radnje protiv iste osobe u drugoj stranci ugovornici.89 Prema miljenju Suda drukije bi tumaenje bilo protivno cilju lanka 54. Naime, pruanje zatite iz tog lanka osobi protiv koje je u prvoj stranci ugovornici donesena odluka koja ostavlja otvorenom mogunost njezina daljnjeg kaznenog progona i kanjavanja bilo bi
86 87 88 89
Vladimir Turansky, Judgement of the Court, 22 December 2008, C-491/07. Ibid, 17 - 25. Ibid, 35. Ibid, 36.
Zbornik PFZ, 60, (3-4) 819-859 (2010)
841
protivno cilju razvijanja Unije u prostor slobode, sigurnosti i pravde u kojem je zajamena sloboda kretanja osoba.90 Kako se odlukom slovake policije konano ne zabranjuje daljnji kazneni progon prema slovakom pravu, ta odluka ne ulazi u podruje primjene lanka 54. CISA-e. Sud se u svojoj presudi uope nije bavio injenicom da odluku o obustavi istrage nije donio sud, niti dravno odvjetnitvo, ve policija. Za to nije ni bilo potrebe nakon to je utvrdio da nije rije o pravomonoj odluci po nacionalnom kaznenom pravu stranke ugovornice. Ali, i da je bilo potrebe ui u to pitanje, sukladno onome to je Sud ranije kazao u presudi u sluaju Gzutk i Brgge91, opravdano se moe pretpostaviti da ta injenica sama za sebe ne utjee na status odluke u lanku 54.
3. 1. 7. Zakljuno o pravomonom okonanju postupka Nakon pregleda presuda moemo ekstrahirati neka zajednika obiljeja koje odluke moraju ispunjavati da bi ule u podruje primjene lanka 54., odnosno da bi imale uinak odluka kojima se postupak pravomono okonava: 1. mora biti rije o odlukama koje po odredbama nacionalnog kaznenog prava stranke ugovornice koja je odluku donijela konano zabranjuju postupanje u istom predmetu. Drukije kazano, da bi se odreena odluka mogla smatrati takvom kojom se postupak pravomono okonava sukladno lanku 54. CISA-e, isti joj uinak mora priznavati i nacionalno kazneno pravo stranke ugovornice ija su nadlena tijela odluku donijela. Mora biti rije o odluci kojom se postupak pravomono okonava u smislu tog prava. Sud je ovo najjasnije kazao u sluaju Turansky, meutim ve je u njegovoj prijanjoj praksi, posebno u sluajevima Gztok i Brgge i Bourquain to stajalite jasno dolo do izraaja. Ovo je obiljeje nuno, ali nije i dovoljno.92 Naime, u sluaju Miraglia, bila je rije o odluci koja je pravomona po nacionalnom kaznenom pravu, ali ipak nije odluka kojom se postupak pravomono okonava u smislu lanka 54. CISA-e. Ono to je toj odluci nedostajalo da bi ula u podruje primjene
90 91 92
Ibid, 42 - 43. V. supra, 3. 1. 1. Drukije Robin Lf, 54 CISA and the Principles of ne bis in idem, European Journal of Crime, Criminal Law and Criminal Justice, 2007., str. 313. Prema autorici ovo je obiljeje dovoljno za primjenu naela.
842
lanka 54. jest mogunost kanjavanja nezakonitog ponaanja. Iako bi se iz presude u tom sluaju moglo zakljuiti da je njezin glavni nedostatak to je donesena u postupku u kojem se nije ulo u meritum sluaja, ono to je zapravo sprijeilo Sud da joj prizna uinak odluke kojom se postupak pravomono okonava je injenica da bi to bilo suprotno cilju uspostavljanja i razvijanja Unije kao prostora slobode, sigurnosti i pravde. Stoga bismo mogli kazati da je drugo obiljeje: 2. da je rije o odluci ije priznanje kao odluke kojom se postupak pravomono okonava nije protivno cilju odredaba Glave VI Ugovora o Europskoj uniji, naime, odravanju i razvijanju Unije kao podruja slobode, sigurnosti i pravde.93 To su jedina dva obiljeja koja nacionalna odluka mora ispunjavati da bi osobi u ijem je postupku donesena zajamila zatitu transnacionalnog europskog ne bis in idem. Sva ostala obiljeja odluke, od nacionalnog tijela koje ju je donijelo, preko prirode odluke (meritorna ili procesna odluka) do pitanja je li rije o odluci donesenoj u odsutnosti okrivljenika, za Sud nemaju vanosti. Za sva bismo ta obiljeja mogli kazati, kako je Sud naao u sluaju Gztok i Brgge, da je rije o postupovnim ili strogo formalnim pitanjima koja su ionako razliito rijeena u pojedinim strankama ugovornicama.94 Ipak, neka pitanja koja se tiu prirode odluke ostaju otvorena. Ako i prihvatimo da je u sluaju Miraglia ulazak u meritum spora zapravo sporedno pitanje s obzirom na to da je rije o odluci ije bi priznanje kao odluke kojom se postupak pravomono okonava bilo protivno ciljevima Unije, ostaje nejasno koje je znaenje u sluaju Gasparini Sud dao dijelu reenice nakon zapoinjanja kaznenog postupka. Neki autori95 taj dio presude izostavljaju iz svoje analize smatrajui ga nevanim. Moda su u pravu, ali ostaje injenica da u pitanju Pokrajinskog suda iz Mlage nije bilo tog dijela reenice, a on se pojavljuje u presudi Europskog suda. U ovom smo radu njegov smisao pokuali pronai u oslanjanju na ono to je u svojemu miljenju iznijela nezavisna odvjetnica Sharpston,96 ali konaan odgovor na to pitanje dat e tek daljnja praksa Europskog suda.97
93
94 95 96 97
Tako i Katalin Ligeti, Rules on the Application of ne bis in idem in the EU - Is Further Legislative Action Required?, Eucrim, 01-02, 2009., str. 40. Op. cit., bilj. 40, 35. Op. cit., bilj. 93, str. 40. V. supra, 3. 1. 4. Usporedi Wasmeier, op. cit., str. 126.
Zbornik PFZ, 60, (3-4) 819-859 (2010)
843
3. 2. Iste radnje98 Prvi sluaj u kojem su nacionalni sudovi od Europskog suda zatraili tumaenje idem u lanku 54. CISA-e bio je Van Esbroeck.99 Belgijski dravljanin gospodin Esbroeck u Norvekoj je osuen na pet godina zatvora zato to je 1. lipnja 1999. uvezao u tu zemlju veliku koliinu opojnih droga. Nakon to je odsluio dio kazne, uvjetno je osloboen i vraen u Belgiju. Meutim, nakon povratka u Belgiju osuen je na jednu godinu zatvora za ilegalni izvoz istih opojnih droga iz Belgije u Norveku na dan 31. svibnja 1999. Po Esbroeckovoj albi sluaj je doao do belgijskog Kasacijskog suda koji je uputio pitanje Europskom sudu.100 U odgovoru na pitanje predstavlja li izvoz opojnih droga iz jedne zemlje i njihov uvoz u drugu zemlju ugovornicu iste radnje u smislu lanka 54., Europski je sud dao tumaenje idem u toj odredbi. Naime, ovdje je rije o dvama razliitim kaznenim djelima u dvjema strankama ugovornicama. U Norvekoj je osuen za nezakoniti uvoz opojnih droga, a u Belgiji za nezakoniti izvoz istih opojnih droga. Ako se idem odnosi na istu pravnu kvalikaciju, nema mjesta njegovoj primjeni u ovom sluaju. Meutim, ako se ne odnosi na istu pravnu kvalikaciju, ve na iste injenice, postavlja se pitanje je li ovdje rije o istim ili razliitim injenicama u dvjema strankama ugovornicama. Sud prije svega daje pojanjenje da ista pravna kvalikacija nije pozitivna pretpostavka za primjenu europskog ne bis in idem. Taj je dio svoje presude utemeljio na gramatikom tumaenju lanka 54. u kojem se govori o istim radnjama, to predstavlja bitnu razliku u odnosu na odredbe lanka 14(7) MPGPP-a i lanka 4. Protokola 7 EKLJP-a, koje koriste rijei kazneno djelo, to pretpostavlja da je za primjenu naela ne bis in idem po tim ugovorima potrebna ista pravna kvalikacija.101 Meutim, Sud je svjestan okolnosti da takvo tumaenje moe naii na otpor u pravosudnim krugovima stranaka ugovornica jer njihova prava razliito pravno kvaliciraju iste radnje i te razlike mogu biti znaajne ovisno o ciljevima politike suzbijanja kriminaliteta u pojedinoj dravi. Zato Sud napominje da harmonizacija ili barem usklaivanje nacionalnih
98 99 100 101
same acts Leopold Henri Van Esbroeck, Judgement of the Court, 9 March 2006, C-436/04. Ibid, 14 - 17. Ibid, 28.
844
kaznenih prava nije pretpostavka za primjenu lanka 54. CISA-e. Primjena europskog ne bis in idem trai uzajamno povjerenje drava lanica u njihove pravosudne sustave. To uzajamno povjerenje upravo i dolazi do izraaja u sluaju razliitih pravnih kvalikacija istih radnji.102 Slijedom navedene argumentacije Sud zakljuuje da niti identitet zatienih pravnih dobara nije pretpostavka za primjenu naela ne bis in idem.103 Drukije tumaenje, koje bi trailo identitet pravnih kvalikacija i zatienih pravnih dobara, stvorilo bi onoliko prepreka slobodnom kretanju osoba koliko je razliitih kaznenopravnih sustava, odnosno koliko je stranaka ugovornica, to bi bilo protivno cilju lanka 54.104 Ako nije potreban identitet pravnih kvalikacija i zatienih pravnih dobara, onda je jasno da je potrebno ono to je ostalo, a to je identitet injenica. Identitet injenica Europski sud vidi kao identitet materijalnih radnji, shvaenih u smislu postojanja skupa konkretnih okolnosti (injenica) koje su meusobno neraskidivo povezane.105 Te konkretne okolnosti (injenice) moraju biti povezane s obzirom na vrijeme, mjesto i sadraj.106 Postoji li u konkretnom sluaju identitet materijalnih radnji, Sud nije odgovorio jer rjeavanje injeninih pitanja konkretnog sluaja ni nije njegova zadaa, ve zadaa nacionalnog suda. Meutim, Sud je prilino jasno izrazio svoje stajalite o tom pitanju utvrdivi da ovakva situacija, u naelu, predstavlja skup injenica koje su po svojoj prirodi neraskidivo povezane. Dakle, izvoz droge iz jedne stranke ugovornice i njezin uvoz u drugu stranku ugovornicu, u naelu, imaju predstavljati iste radnje u smislu lanka 54.107
102 103 104 105
106 107
Ibid, 29 - 30. Ibid, 32. Ibid, 33 - 35. Identity of the material acts, understood in the sense of the existence of a set of concrete circumstances (facts) which are inextricably linked together. Ibid, 36 i toka 2 izreke. Ibid, 38. Ibid, 37 i toka 2 izreke presude. U ovom sluaju pitanje identiteta injenica bilo je osobito zamreno zato to je zahtijevalo tumaenje odnosa izmeu lanaka 54. i 71. CISA-e. Naime, posljednje navedeni lanak obvezuje stranke ugovornice na prihvaanje svih mjera nunih za suzbijanje ilegalne trgovine opojnim drogama, sukladno postojeim konvencijama UN-a. Konvencija UN-a o opojnim drogama i psihotropnim supstancijama obvezuje stranke na kanjavanje razliitih oblika zloporabe opojnih droga kao posebnih kaznenih djela ako su poinjeni na teritorijima razliitih stranaka ugovornica. Za potrebe konkretnog sluaja to znai da izvoz opojnih droga iz jedne stranke i uvoz u drugu predstavljaju dva razliita, posebna kaznena djela. Znai li to da u sluaju kaznenih djela povezanih s opojnim drogama tumaenje lanka 54. CISA-e ovisi o odredbi lanka 71.
Zbornik PFZ, 60, (3-4) 819-859 (2010)
845
U sluaju Van Straaten108 Sud je, vezano uz znaenje idem u lanku 54., ne samo ponovio svoje stajalite iz Esbroecka, ve ga i dodatno razradio utvrdivi da u sluaju kaznenih djela koja se odnose na opojne droge koliine droge koje su predmet postupaka u dvjema strankama ugovornicama ili osobe okrivljene kao supoinitelji ili sudionici djela ne moraju biti identine. Mogue je, dakle, da u sluaju kada ne postoji identitet koliine droge ili personalni identitet supoinitelja i sudionika u dvama razliitim postupcima ipak postoji identitet injenica u smislu lanka 54. I u takvom sluaju moe i dalje biti rije o skupu injenica koje su po svojoj prirodi neraskidivo povezane.109 Ono to u Van Straatenu neraskidivo povezuje injenice koje su okrivljeniku u Nizozemskoj, a onda i u Italiji stavljene na teret jest okolnost da je rije o istoj poiljci droge koju okrivljenik najprije ima u Italiji i, u dogovoru s odreenim osobama, izvozi je iz te zemlje, a zatim u dogovoru s nekim drugim osobama istu tu poiljku uvozi u Nizozemsku i tamo je posjeduje. Ako je rije o istoj drogi, drogi koja potjee iz iste poiljke, onda razlika u koliini droge koje su okrivljeniku u razliitim postupcima stavljene na teret ne mora iskljuivati identitet injenica.110 U sluaju Gasparini111 Sud je utvrdio da krijumarenje dobara u jednu dravu lanicu i njihova naknadna prodaja u drugoj dravi lanici mogu predstavljati iste radnje u smislu lanka 54. CISA-e, ali da konanu ocjenu mora dati nacionalni sud, rukovodei se kriterijima koje je za tumaenje tog dijela odredbe lanka 54.
CISA? Sud to stajalite nije prihvatio. Prema njegovu miljenju odredbom lanka 54. samo se sprjeava voenje vie kaznenih postupaka protiv iste osobe zbog istih radnji, ali se ne dekriminalizira kanjivo ponaanje. Ako se i uzme da je rije o istim injenicama, stranke ugovornice time ne kre svoje obveze iz lanka 71. CISA-e. Zloporaba droga biva kanjena, a osuena osoba uiva zatitu europskog ne bis in idem. Ibid, 39 - 41. V. supra, 3. 1. 3. Op. cit., bilj. 53, 49 - 50. Prema miljenju nezavisnog odvjetnika Colomera ocjena je li rije o istim radnjama iz lanka 54. temelji se na vrednovanju triju okolnosti: vremenu, prostoru i namjeri poinitelja. O istim injenicama moe se govoriti ako postoji jedno (zajedniko) vrijeme, jedan (zajedniki) prostor i jedna (zajednika) namjera. Poinjenje kaznenog djela uvijek se moe podijeliti u vie faza, ali za potrebe kanjavanja protupravnog ponaanja sve te faze treba gledati kao jedinstvenu radnju poinjenja. U konkretnom sluaju mogue je da pojedina od okolnosti iz gore navedenog trojstva izostane (kao to je u ovom sluaju prostor - djelo je poinjeno na teritorijima razliitih drava), ali da jedinstvo radnje time ne bude narueno. Opinion of Advocate General Luiz-Jarabo Colomer delivered on 8 June 2006, 78 - 82. V. supra, 3. 1. 4.
108 109 110
111
846
dao Sud u sluaju Esbroeck.112 Za razliku od Esbroecka i Van Straatena, u kojima je Sud kazao da izvoz opojnih droga iz jedne stranke ugovornice i uvoz u drugu stranku ugovornicu u naelu predstavlja iste radnje u smislu lanka 54., u Gaspariniju je neto oprezniji i kae da krijumarenje dobara u jednu dravu lanicu i njihova naknadna prodaja u drugoj mogu predstavljati iste radnje. Jasnije od Suda isto je kazala nezavisna odvjetnica Sharpston. Prema njezinu miljenju mogue je zamisliti situacije u kojima je rije o istim radnjama, ali jednako tako i situacije u kojima ne bi bila rije o istim radnjama. Primjerice, u situaciji u kojoj bi jedna osoba krijumarila dobra, a druga bi ih naknadno prodavala u drugoj dravi lanici, takvo jedinstvo radnji ne bi postojalo. Meutim, ako bi ista osoba prodavala dobra neposredno nakon njihova krijumarenja, bila bi rije o jedinstvenoj radnji odnosno o istim, neraskidivo povezanim injenicama.113 Sud svoju praksu u pogledu idem nije znatnije modicirao u sluajevima Kretzinger114 i Kraaijenbrink.115 U Kretzingeru bila je rije o dvama postupcima koji su se protiv istog okrivljenika vodili pred sudovima u Italiji i Njemakoj. Naime, gospodin Kretzinger najprije je u Italiji proglaen krivim za krijumarenje cigareta u Italiju i njihovo posjedovanje na talijanskom teritoriju. Nakon toga njemaki ga je sud proglasio krivim za krijumarenje cigareta u Grku. Naime, bila je rije o istoj poiljci cigareta koja je iz drava nelanica prokrijumarena u Grku. Gospodin Kretzinger primio je krijumarenu robu u Grkoj i, namjeravajui je od poetka prevesti svojim kamionom u konano odredite, Ujedinjeno Kraljevstvo, uputio se onamo preko Italije i Njemake. Nakon to su cigarete otkrivene na talijanskoj granici, pokrenut je prvi kazneni postupak protiv njega, a naknadno je uslijedio i drugi u Njemakoj.116 Njemaki Savezni vrhovni sud zatraio je od Suda da svojom presudom protumai mogu li se krijumarenje cigareta u jednu dravu lanicu i njihov uvoz i posjedovanje u drugoj dravi lanici, ako je poinitelj od poetka namjeravao cigarete transportirati od drave lanice ulaska cigareta do druge drave lanice kao konanog odredita, pritom prolazei teritorijem nekoliko treih drava lanica, smatrati istim radnjama u smislu lanka 54. CISA-e.117 Sud je, u skladu
112 113 114 115 116 117
Op. cit., bilj. 60, 53 - 57. Op. cit., bilj. 65, 148 - 154. Op. cit., bilj. 82. Norma Kraaijenbrink, Judgement of the Court, 18 July 2007, C-367/05. Op. cit., bilj. 82, 14 - 25. Ibid, 28.
Zbornik PFZ, 60, (3-4) 819-859 (2010)
847
s ranije utvrenim kriterijima u Van Esbroecku, Van Staatenu i Gaspariniju, utvrdio da je rije o radnjama koje mogu predstavljati iste radnje u smislu lanka 54., ali da konanu ocjenu u tom pitanju donosi nacionalni sud.118 Sud je upotrijebio iste rijei kao i u Gaspariniju, mogu predstavljati. U Van Esbroecku i Van Straatenu utvrdio je da je rije o radnjama koje u naelu predstavljaju iste radnje u smislu lanka 54. Opravdano se moemo zapitati je li Sud u posljednja dva sluaja donekle oslabio svoj stav o dosegu identiteta injenica kao kriterija za primjenu transnacionalnog europskog ne bis in idem. Ako usporedimo injenice iz do sada obraenih sluajeva, ipak dolazimo do zakljuka da je rije o injeninim konstelacijama koje se opravdano mogu svrstati u dvije zasebne skupine koje onda zasluuju i donekle razliitu ocjenu Europskog suda. Naime, u prvim dvjema presudama (Van Esbroeck i Van Straaten) bila je rije o jedinstvenoj radnji s dvama nalijima (o izvozu opojnih droga s jedne strane granice i uvozu s druge). U drugim dvama sluajevima (Gasparini i Kretzinger) radnja izvrenja sloena je od niza pojedinanih radnji koje ovisno o okolnostima pojedinog sluaja mogu predstavljati jedinstvenu radnju. Ako su te pojedinane radnje s obzirom na vrijeme, mjesto i sadraj neraskidivo povezane, onda ine jedinstvenu cjelinu. To znai da kazneni postupak koji obuhvati dio te cjeline onemoguuje voenje kaznenog postupka u drugoj stranci ugovornici koji bi se odnosio na druge injenine dijelove iste cjeline. Meutim, u tijeku izvrenja tih radnji mogu se pojaviti okolnosti koje prekidaju jedinstvo i otvaraju novi injenini slijed koji onda moe biti predmetom kaznenog postupka u drugoj stranci ugovornici. Gospoa Kraaijenbrink najprije je u Nizozemskoj osuena za posjedovanje i raspolaganje prihodima ostvarenim nezakonitom trgovinom opojnim drogama u razdoblju od listopada 1994. do svibnja 1995. Nakon toga je u Belgiji osuena zbog pranja novca - tako to je mijenjala novanice steene nezakonitom trgovinom opojnim drogama, u razdoblju od studenoga 1994. do veljae 1995. Belgijski je sud, naime, smatrao da posjedovanje i raspolaganje novcem ostvarenim nezakonitom trgovinom opojnim drogama u Nizozemskoj i pranje nezakonitom trgovinom opojnim drogama steenog novca u Belgiji, iako povezane zajednikom namjerom, nisu iste radnje u smislu lanka 54. CISA-e. Nakon to je sluaj doao do Kasacijskog suda, on je uputio pitanje Europskom sudu.119
118 119
Ibid, 37. Op. cit., bilj. 115, 13 - 19.
848
Je li zajednika namjera dovoljna da odreene injenice ostvarene u realizaciji te namjere ine neraskidivo jedinstvo? Je li zajednika namjera koja povezuje razliite injenice sama po sebi dovoljna za aktivaciju europskog ne bis in idem? Odgovor Europskog suda je negativan. Sama subjektivna veza izmeu radnji nije dovoljna da bi bila rije o istim radnjama u smislu lanka 54. Veza izmeu radnji primarno je objektivna, one moraju biti povezane prostorno, vremenski i sadrajno.120 O objektivnoj vezi u ovom sluaju moglo bi biti rijei jedino ako bi se u postupku pred belgijskim sudom utvrdilo da je u Nizozemskoj i u Belgiji bila rije o u potpunosti ili djelomino istom novcu.121 Zakljuno o praksi Suda o idem u lanku 54. CISA-e moemo kazati da se Sud opredijelio za injenino utemeljen pristup. Openito govorei o naelu ne bis in idem, problemu idem mogue je pristupiti s triju razliitih stajalita: 1. potrebe identiteta pravnih kvalikacija 2. potrebe identiteta zatienih pravnih dobara 3. potrebe identiteta injenica u dvama kaznenim postupcima protiv iste osobe.122 injenino utemeljenim pristupom Europski je sud dao autonomno tumaenje tog dijela odredbe lanka 54. CISA-e. Takvo tumaenje osigurava neovisnost o posebnostima domaih pravnih sustava stranaka ugovornica.123 Ako uzmemo u obzir ono to je napisano u dijelu rada o pravomonom okonanju postupka, onda nam se ova pozicija Suda ini sama po sebi razumljivom. Naime, jedino pristup utemeljen na injenicama omoguuje ostvarenje cilja lanka 54., a to je slobodno kretanje osoba u podruju slobode, sigurnosti i pravde. Jedino ovakav pristup osobi koja je pravomono osuena ili, kada je to odgovarajue, pravomono osloboena u kaznenom postupku u jednoj stranci ugovornici omoguuje slobodno kretanje u europskim okvirima, bez straha od kaznenog progona u drugoj stranci ugovornici. Na taj nain osigurava se da posebnosti domaih pravnih sustava ne ograniavanju pravo na slobodno kretanje pojedincu koji je jednom izravnao svoje raune s dravnim pravom kanjavanja.124 Sud se, sukladno svojoj nadlenosti, ograniio na davanje smjernica u tumaenju idem, ne rjeavajui injenina pitanja konkretnih sluajeva koja su u
120 121 122 123 124
Ibid, 29 - 30. Ibid, 31. Ligeti, op. cit., str. 39. Ibid, str. 39. Usporedi Wasmeier, op. cit., str. 127 - 129.
Zbornik PFZ, 60, (3-4) 819-859 (2010)
849
nadlenosti domaih sudova. injenini pristup Suda pokazuje niz posebnosti. Sud je uveo pojam neraskidivog jedinstva injenica koje mogu biti predmet dvaju postupaka u razliitim strankama ugovornicama. Taj koncept omoguuje proirivanje opsega ne bis in idem i na one sluajeve u kojima ne postoji potpuni identitet injenica, sve dok razliite injenice u razliitim postupcima ine prostorno, vremensko i sadrajno neraskidivo jedinstvo. O tome je li stupanj povezanosti razliitih injenica tolik da ne dokida njihovo jedinstvo, odluuje nacionalni sud na temelju ocjene injeninog stanja konkretnog sluaja.125
3. 3. Kazna izvrena, upravo se izvrava ili se vie ne moe izvriti prema pravu stranke ugovornice koja ju je izrekla126 Kada je rije o osuujuim presudama kojima je izreena kazna, lanak 54. CISA-e predvia dodatni uvjet za primjenu naela ne bis in idem koji se odnosi na izvrenje izreene kazne. Izreena kazna mora biti ili izvrena ili upravo u postupku izvravanja ili mora biti rije o kazni koja se vie ne moe izvriti prema zakonima stranke ugovornice koja ju je izrekla. Smisao ovog dijela odredbe jest da se izbjegne pojava osoba koje bjeei od izvrenja izreene kazne u jednoj stranci ugovornici dolaze u drugu stranku ugovornicu i pozivaju se na zatitu ne bis in idem.127 Pitanje znaenja tog dijela odredbe lanka 54. pojavilo se u dvama sluajevima pred Europskim sudom. Prvi put u sluaju Kretzinger128, a drugi put u sluaju Bourquain.129
125
126
127 128 129
Usporedi Garai i Grgi, op. cit., str. 23. Autorice se pogreno pozivaju na praksu Suda u sluajevima Van Esbroeck i Van Straaten da bi potkrijepile svoje navode da odluka da li u konkretnom sluaju ima mjesta primjeni naela je u nadlenosti suda pred kojim se vodi odnosni postupak iz kojeg proizlazi prijepor radi li se o krenju ovog naela, a sve to u kontekstu pitanja je li rije o odlukama kojima se postupak pravomono okonava. Nacionalni sud donosi konanu odluku o injenicama sluaja, odnosno o idem u ovom kontekstu, meutim, pitanje bis je pitanje za Europski sud, a ne za nacionalni sud pred kojim je iskrsnula dvojba o tumaenju lanka 54. Nacionalni sud u ovom je smislu vezan presudom Europskog suda kao obvezujuim pravnim izvorom. Penalty has been enforced, it is actually in the process of being enforced or can no longer be enforced under the laws of the sentencing Contracting Party. Ligeti, op. cit., str. 40. V. supra, 3. 1. 5. i 3. 2. V. supra, 3. 1. 5.
850
U Kretzingeru Sud je utvrdio da je i uvjetna zatvorska kazna, izreena u skladu s domaim pravom suda koji ju je izrekao, kazna koja se izvrava, odnosno koja se vie ne moe izvriti u smislu lanka 54. CISA-e. Naime, prema miljenju Suda, od trenutka kada je takva kazna postala izvrna pa do isteka roka kunje traje razdoblje u kojem se kazna izvrava. Nakon isteka roka kunje uvjetna se zatvorska kazna vie ne moe izvriti.130 Osim znaenja uvjetne zatvorske kazne za potrebe ispunjenja uvjeta izvrenja iz lanka 54., u Kretzingeru je Sud za iste potrebe utvrdio i znaenje policijskog zadravanja i pritvora (istranog zatvora) za vrijeme trajanja postupka, koji se kasnije uraunavaju u izreenu kaznu oduzimanja slobode prema pravu drave iji je sud kaznu izrekao. Mora li se, naime, smatrati da je kazna oduzimanja slobode izvrena ili se izvrava zato to je u njezino trajanje uraunato svako oduzimanje slobode za potrebe kaznenog postupka? Europski je sud negativno odgovorio na to pitanje. Oduzimanje slobode za potrebe kaznenog postupka i izvrenje kazne za potrebe primjene naela ne bis in idem imaju sasvim razliitu svrhu.131 Posljednje, posebno zanimljivo pitanje koje se odnosilo na izvrenje kazne u sluaju Kretzinger trailo je od Suda tumaenje odnosa izmeu lanka 54. CISA-e i Okvirne odluke o europskom uhidbenom nalogu.132 Imaju li odredbe Okvirne odluke utjecaja na tumaenje ovog dijela lanka 54.? Drava lanica koja je izrekla kaznu moe izdati europski uhidbeni nalog i njime traiti predaju osuene osobe radi izvrenja kazne. Gospodin Kretzinger tvrdio je da je sama ta mogunost dovoljna da bi se uvjet izvrenja kazne iz lanka 54. mogao smatrati ispunjenim.133 Europski je sud odbio prihvatiti takvo tumaenje smatrajui ga protivnim lanku 54., ali i odredbama Okvirne odluke. lanak 54. izriito trai da je kazna izvrena ili se izvrava, a ne samo da postoji mogunost njezina izvrenja. Mora se priznati da odredbe Okvirne odluke posredno olakavaju izvrenje kazne time to dravi koja je izrekla kaznu omoguuju da lake i bre doe do traene osobe. Ipak, time se samo poveava mogunost izvrenja kazne,
130 131 132
133
Op. cit., bilj. 82, 42 - 44. Ibid, 45 - 52. Council Framework Decision 2002/584/JHA of 13 June 2002 on the European Arrest Warrant and the Surrender Procedures between Member States, OJ 2002 L 190. Za pregled odredbi Okvirne odluke, v. Zoran Buri, Europski uhidbeni nalog, HLJKPP, 1, 2007., str. 217 266. Op. cit., bilj. 82, 57.
Zbornik PFZ, 60, (3-4) 819-859 (2010)
851
ali se sama kazna ne izvrava.134 Odredba lanka 3(2) Okvirne odluke obvezuje dravu izvrenja da odbije izvrenje naloga ako je traena osoba pravomono presuena u dravi lanici u odnosu na iste radnje. Meutim, ako je pravomonom odlukom izreena kazna, odbijanje je obvezno jedino ako je kazna izvrena.135 Osim toga, sve stranke ugovornice nisu ujedno i drave lanice. Ako bi tumaenje lanka 54. ovisilo o odredbama Okvirne odluke, stvorila bi se pravna nesigurnost. Pravnu nesigurnost stvorila bi i injenica ogranienosti podruja primjene europskog uhidbenog naloga136, koje nema u sluaju lanka 54. CISA-e.137 U sluaju Bourquain bila je rije o kazni koja ni u jednom trenutku nije mogla biti izvrena prema pravu stranke ugovornice koja ju je izrekla. U razdoblju u
134 135
136
137
Ibid, 59 - 60. Ibid, 61. To, dakako, znai da drava lanica koja vodi kazneni postupak protiv odreene osobe zbog istih radnji zbog kojih je protiv te osobe ve donesena pravomona osuujua odluka u drugoj dravi lanici kojom je toj osobi izreena kazna, ali koja nije izvrena, moe nastaviti kazneni postupak protiv traene osobe. Na taj se nain otvara mogunost da se protiv iste osobe zbog istih radnji vode dva kaznena postupka u dvjema dravama lanicama, iako dravama na raspolaganju stoji uinkovito sredstvo koje omoguuje izvrenje kazne - europski uhidbeni nalog. Osim toga, litispendencija u dravi izvrenja naloga fakultativni je razlog za odbijanje izvrenja naloga prema lanku 4(2) Okvirne odluke. Ako je drava izvrenja poela postupak, ima pravo odbiti izvrenje naloga, iako je protiv traene osobe zbog istih radnji ve pravomono okonan postupak u drugoj dravi lanici i izreena osuujua presuda, koja, meutim nije izvrena. Ali, prilikom itanja ovih odredaba treba imati na umu da lanak 54. CISA-e ima cilj osigurati pravo na slobodno kretanje u Uniji kao podruju slobode, sigurnosti i pravde. Osobi koja nije odsluila izreenu kaznu opravdano je ograniiti to pravo mogunou voenja dvostrukih kaznenih postupaka u istoj stvari. Ipak, moemo li takve odredbe smatrati sukladnima naelu uzajamnog priznanja koje se temelji na uzajamnom povjerenju drava lanica u njihove nacionalne kaznenopravne sustave? Ne bismo li sukladno tom naelu trebali oekivati davanje prednosti pravomono okonanom postupku u jednoj dravi lanici i izvrenju tamo izreene kazne uz prethodno koritenje europskog uhidbenog naloga pred voenjem novog kaznenog postupka pred vlastitim sudovima? Na koja se kaznena djela europski uhidbeni nalog odnosi, propisuje lanak 2. Okvirne odluke. V. bilj. 132. Op. cit., bilj. 82, 62. Budui da je Sud utvrdio da odredbe Okvirne odluke ne utjeu na tumaenje lanka 54. CISA-e, nije bilo potrebe odgovoriti na pitanje utjee li na ispunjenje uvjeta izvrenja iz lanka 54. mogunost, predviena u Okvirnoj odluci za presude donesene u odsutnosti, da se izvrenje europskog uhidbenog naloga uvjetuje davanjem jamstava od nadlenih tijela drave izdavanja naloga (lanak 5(1) Okvirne odluke). Ibid, 65 - 68.
852
kojem se mogla izvriti, ni u jednom trenutku nije postala izvrna. Ali, nakon isteka roka zastare izvrenja kazne ona se vie nije mogla izvriti. Ulazi li takva kazna, koja se vie ne moe izvriti, ali koja se ni u jednom trenutku niti nije mogla izvriti, u podruje primjene lanka 54.? Stajalita sudionika u postupku podijelila su se u dvije skupine. Prva je smatrala da odredba lanka 54. nuno trai da je kaznu bilo mogue izvriti u odreenom trenutku. Naime, rijei ili se vie ne moe izvriti prema zakonima stranke ugovornice koja ju je izrekla, prema tom stajalitu, zahtijevaju postojanje mogunosti izvrenja u nekom trenutku.138 Samo mogunost koja je postojala vie ne moe postojati. Prema drugom stajalitu, koje je prihvatio i Sud, navedene rijei lanka 54. ne trae takvu mogunost. Odluujui za nemogunost izvrenja jest trenutak u kojem poinje drugi kazneni postupak. Da se kazna vie ne moe izvriti, znai da se ne moe izvriti u tom trenutku. Kao i uvijek do sada, Sud je svoje tumaenje utemeljio na cilju lanka 54., koji bi bio zanemaren ako bi pravo na slobodno kretanje bilo ogranieno mogunou ponovnog kaznenog progona osobe koja je pravomono osuena, ali ija kazna, zbog posebnosti pravnog ureenja stranke ugovornice ija su mu tijela kaznu izrekla, ni u jednom trenutku nije mogla biti izvrena.139
4. OSVRT NA USKLAENOST HRVATSKOG PRAVA S LANCIMA 54. - 58. CISA-e Da bismo ocijenili usklaenost naeg prava s lancima CISA-e i sudskom praksom Europskog suda o ne bis in idem, moramo razmotriti odredbe lanaka 15. i 16. Kaznenog zakona (dalje u tekstu: KZ). Ve je prije bilo upozoreno na neusklaenost tih odredbi s odredbama CISA-e i praksom Europskog suda140, pa su u cilju usklaivanja poduzete izmjene i dopune KZ-a. Ove su mjere poduzete u dvama navratima, Zakonom o izmjenama i dopunama KZ-a iz 2007.141, a onda i Zakonom o izmjenama i dopunama KZ-a iz 2008.142 Promjenama je najprije dodan stavak 2. u lanak 15. kojim se, u sluaju kad je djelo poinjeno
138 139 140 141 142
Op. cit., bilj. 70, 46. Ibid, 47 - 52. urevi, op. cit., bilj. 25, str. 961 - 962. Narodne novine, 110/2007 od 10. listopada 2007., lanak 1. Narodne novine, 152/2008 od 18. prosinca 2008., lanak 1.
Zbornik PFZ, 60, (3-4) 819-859 (2010)
853
na teritoriju RH, iskljuila mogunost voenja novog kaznenog postupka u RH ako je djelo poinjeno i na teritoriju stranke ugovornice CISA-e koja je tu osobu za to djelo ve pravomono osudila, a kazna je izvrena, izvrava se ili se vie ne moe izvriti po zakonima te drave. Ta je odredba inspirirana lankom 55.(a) CISA-e koji predvia iznimku u primjeni naela ne bis in idem, a ta se iznimka odnosi na primjenu naela teritorijalnosti.143 Meutim, ta odredba ipak nije uskladila nae pravo sa zahtjevima transnacionalnog europskog ne bis in idem jer je iz svojeg podruja primjene iskljuivala sve odluke osim pravomone osude144, to nije u skladu niti s lankom 54. CISA-e, niti s praksom Europskog suda. Daljnjim zakonodavnim zahvatima u 2008. godini lanak 15., stavak 2. usklaen je sa zahtjevima transnacionalnog europskog ne bis in idem. Naime, sada su u njegovo podruje primjene ukljuene sve odluke kojima se postupak pravomono okonava u stranci ugovornici CISA-e, a djelo je djelomino poinjeno i na njezinu teritoriju. Zanimljivo je da je ova odredba KZ-a otila dalje od zahtjeva CISA-e. Naime, lanak 15., stavak 2. ne predvia ispunjenje dodatnih uvjeta za odluke kojima je izreena kazna, kao to to ini lanak 54. CISA-e. To je, dodue, sukladno lanku 58. CISA-e koji doputa primjenu povoljnijih odredaba domaeg prava o ne bis in idem koje se odnose na strane odluke. Ipak, nain na koji je ta odredba formulirana izaziva dvojbu je li ona rezultat stvarnih namjera zakonopisca ili je izostavljanje uvjeta izvrenja izreene kazne posljedica njegova propusta. Meutim, otvorenim ostaje pitanje usklaenosti lanka 16. KZ-a. On predvia pretpostavke pod kojima se u RH moe pokrenuti postupak za kaznena djela poinjena u inozemstvu, a na kojima RH ima kaznenu vlast. Taj lanak, za razliku od lanka 15., ne predvia poseban poloaj odluka koje dolaze iz stranaka ugovornica CISA-e. U najmanju ruku dvojbenom ini nam se mogunost koju KZ ostavlja otvorenom, a odnosi se na sluajeve u kojima se kaznena vlast RH temelji na stavcima 2. i 4. lanka 14. KZ-a.145 Ti se sluajevi, naime,
143
144 145
Ova odredba glasi: Stranka ugovornica moe prilikom raticiranja, prihvaanja ili odobrenja ove Konvencije izjaviti da se ne smatra obvezanom lankom 54. u jednom ili vie sljedeih sluajeva: (a) ako su se radnje na temelju kojih je donesena strana presuda dogodile u cijelosti ili dijelom na njezinom teritoriju, pod uvjetom da se nisu dogodile i u stranci ugovornici koja je donijela presudu. Za kritiku te odredbe, v. urevi, op. cit., bilj. 25, str. 961 - 962. Ove odredbe glase: lanak 14. Primjena kaznenog zakonodavstva za kaznena djela poinjena izvan podruja Republike Hrvatske
854
za razliku od ostalih odredbi istog lanka, teko mogu podvesti pod iznimke od primjene lanka 54. koje su propisane lankom 55. CISA-e.146 Naime, sami ti lanci nisu dvojbeni. Oni reguliraju kaznenu vlast, koja nije predmet odredaba CISA-e147, ali dvojbeno je ono to oni omoguuju u kombinaciji s lankom 16. Opseg odluka koje su obuhvaene lankom 16. nedovoljan je za kriterije iz lanka 54. CISA-e onako kako ih tumai Europski sud. Taj opseg obuhvaa samo osuujue i oslobaajue presude.148 Tako, primjerice, te odredbe doputaju voenje kaznenog postupka protiv stranca iji je kazneni postupak u stranci ugovornici CISA-e pravomono okonan na neki drugi nain, a ne donoenjem osuujue ili oslobaajue presude, uz uvjet da je za to djelo po naem pravu propisana kazna od pet godina zatvora ili tea. Pod istim je uvjetima mogue
(2) Kazneno zakonodavstvo Republike Hrvatske primjenjuje se prema hrvatskom dravljaninu koji izvan podruja Republike Hrvatske poini bilo koje drugo kazneno djelo osim onih koja su obuhvaena odredbom iz stavka 1. ovog lanka. ( 4) Kazneno zakonodavstvo Republike Hrvatske primjenjuje se prema strancu koji izvan podruja Republike Hrvatske prema stranoj dravi ili prema strancu poini kazneno djelo za koje se prema tom zakonodavstvu moe izrei kazna zatvora od pet godina ili tea kazna. . Osim primjene naela teritorijalnosti (vidi biljeku 140), ostale iznimke koje predvia lanak 55. CISA-e odnose se na primjenu zatitnog naela, a glase: (b) ako radnje na temelju kojih je donesena strana presuda predstavljaju kazneno djelo protiv nacionalne sigurnosti ili drugih jednako bitnih interesa te stranke ugovornice, (c) ako su radnje na koje se odnosi strana presuda poinjene od strane slubenika te strane ugovornice u povredi njihove slubene dunosti.(). O razlici pojmova kaznene vlasti, jurisdikcije i nadlenosti, v. Maja Munivrana, Univerzalna jurisdikcija, HLJKPP, 1, 2006., str. 190 - 193. Relevantni dijelovi lanka 16. glase: lanak 16. Posebnosti glede pokretanja kaznenog postupka za kaznena djela poinjena izvan podruja Republike Hrvatske (1) U sluajevima iz lanka 14. stavka 2., 3. i 4. ovog Zakona kazneni postupak radi primjene kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske nee se pokrenuti: - ako je poinitelj u potpunosti izdrao kaznu na koju je osuen u stranoj dravi, - ako je poinitelj u stranoj dravi pravomonom presudom osloboen ili mu je kazna po zakonu drave u kojoj je kazneno djelo poinjeno oprotena ili zastarjela, - ako se za pokretanja kaznenog postupka po zakonu drave u kojoj je kazneno djelo poinjeno trai prijedlog, pristanak ili privatna tuba osobe prema kojoj je kazneno djelo poinjeno, a takav prijedlog ili tuba nisu podneseni, ili pristanak nije dan. .
146
147
148
Zbornik PFZ, 60, (3-4) 819-859 (2010)
855
kod nas voditi postupak protiv hrvatskog dravljanina, bez obzira na to o koliko je tekom djelu rije (lanak 14., stavak 2. u kombinaciji s lankom 16.). Stoga bi lanak 16. KZ trebalo to prije dopuniti na nain da u sluajevima primjene kaznene vlasti iz lanka 14., stavaka 2. i 4. predvidi posebne uvjete za odluke koje dolaze iz stranaka ugovornica CISA-e. Ako je rije o odlukama kojima se postupak pravomono okonava (i nakon to su ispunjeni posebni uvjeti koji se odnose na izvrenje odluke kojom je izreena kazna), treba iskljuiti mogunost voenja novog kaznenog postupka u RH. Ta odredba treba jednako vrijediti i za hrvatske dravljane i za strance jer za primjenu transnacionalnog europskog ne bis in idem pitanja dravljanstva nisu od vanosti.
5. ZAKLJUAK U okvirima Unije moemo govoriti o postojanju naela ne bis in idem u dvama oblicima: nacionalnom i transnacionalnom. U primjeni nacionalnog ne bis in idem postoje goleme razlike izmeu drava lanica. Praksa ESLJP-a koja se odnosi na lanak 4. Protokola 7 moe predstavljati vaan poticaj za prihvaanje jedinstvenih standarda u primjeni naela, ali bitnu zapreku na tom putu predstavlja injenica da sve drave lanice nisu potpisnice Protokola 7. Transnacionalni ne bis in idem odnosi se na sluajeve u kojima su involvirane razliite europske nacionalne sudbenosti. Za razliku od nacionalnog ne bis in idem, ovdje postoje jedinstveni standardi razvijeni kroz praksu Europskog suda, odnosno kroz presude u kojima je Sud protumaio kljune elemente lanka 54. CISA-e. Dakako da na taj nain razvijeni transnacionalni ne bis in idem utjee na njegovu nacionalnu inaicu. Ako drave lanice ele ukloniti postojei sustav dvaju kolosijeka u primjeni naela, jedini je put ujednaavanje (harmonizacija) ili barem usklaivanje (aproksimacija) nacionalnih prava. Praksu Suda mogue je sagledati upravo kao poticaj na ujednaavanje ili usklaivanje nacionalnih kaznenih prava.149 Ne bis in idem, propisan lankom 54. CISA-e i razvijen kroz praksu Suda, uistinu je osobit oblik naela. Temelj njegove posebnosti je injenica da djeluje u jedinstvenom europskom podruju slobode, sigurnosti i pravde. Kako je to Sud utvrdio u sluaju Gztok i Brgge, odredba lanka 54. promijenila je svoju prirodu kada je Ugovorom iz Amsterdama ugraena u trei stup europskog
149
Thwaites, op. cit., bilj. 40, str. 260 i 262.
856
prava, to je imalo izravne posljedice na tumaenje te odredbe.150 Ova odredba, na nain na koji ju je protumaio Europski sud, slui dvama ciljevima: zatiti temeljnih ljudskih prava i osiguranju slobodnog kretanja osoba u europskom podruju slobode, sigurnosti i pravde.151 Upravo vanost slobode kretanja osoba, kao jednog od temeljnih koncepata prava prvoga stupa, u stvarima treeg stupa, ono je to posebno intrigira i daje jedinstven peat europskom ne bis in idem. Ipak, rije je o pravu slobodnog kretanja u podruju slobode, sigurnosti i pravde, u kojem je potrebno postii odgovarajuu ravnoteu izmeu tog prava i potrebe za uinkovitim progonom i kanjavanjem kaznenih djela. Upravo na tragu tih razmiljanja treba tumaiti praksu Suda o lanku 54. CISA-e. Temeljei svoje presude na tim postavkama, Europski sud nije ni najmanje oklijevao priznati uinke odluka kojima se postupak pravomono okonava u smislu lanka 54. formalnim odlukama kao to su izvansudska nagodba izmeu dravnog odvjetnika i okrivljenika ili oslobaajua presuda zbog zastare kaznenog progona. Stranke ugovornice CISA-e imaju zajedniko i jedno pravo kaznenog progona i zajedniku i jednu odgovornost za neuspjeh kaznenog progona. Svoje pravo ostvaruju i svoju odgovornost dijele u zajednikom, jedinstvenom europskom kaznenopravnom prostoru. Zato su stranke ugovornice prilikom primjene naela ne bis in idem obvezne potovati odluke sudova i drugih nadlenih tijela stranaka ugovornica ak i onda kada su one rezultat neuspjeha u radu tih tijela (zastara, oslobaajua presuda zbog nedostatka dokaza). Ono to je poeo sa bis, Europski je sud nastavio sa idem. Pravna kvalikacija i zatieno pravno dobro kriteriji su ijoj primjeni nema mjesta u transnacionalnom europskom ne bis in idem. Iste radnje u smislu lanka 54. odreuje identitet injenica. Meutim, niti taj identitet ne mora biti potpun dok god razliite injenice ine prostorno, vremensko i sadrajno jedinstvo. Pravomono okonan postupak za dio tog jedinstva onemoguuje daljnji progon u transnacionalnom kontekstu. Dakako da je mogue zamisliti situacije u kojima tako iroka pri150
151
Vervaele, op. cit., bilj. 1, str. 113 - 114. Autor objanjava da je izriita namjera stranaka prilikom usuglaavanja oko teksta lanka 54. CISA-e bila da se iz njegova podruja primjene iskljue izvansudske nagodbe izmeu dravnog odvjetnika i okrivljenika. Meutim, Sud je namjera stranaka prilikom sklapanja ugovora malo zanimala jer je u meuvremenu taj ugovor (CISA) postao dio treeg stupa europskog prava. V. presudu u sluaju Gztok and Brgge, op. cit., bilj. 40, 46. Usporedi Tommaso Rafaraci, The principle of ne bis in idem in the jurisprudence of the European Court of Justice, Le contrle juridictionnel dans lespace pnal europen (Stefan Braun et Anne Weyembergh, eds.), Institut dEtudes Europeennes, Bruxelles, 2009., str. 85.
Zbornik PFZ, 60, (3-4) 819-859 (2010)
857
mjena idem daje nezadovoljavajue rezultate u praksi. Meutim, u treem je stupu europskog prava uspostavljen niz mehanizama koji omoguuju uinkovitu suradnju tijela kaznenog progona razliitih drava lanica, pa je na ovu praksu Suda mogue gledati i kao na poticaj na koritenje tih mehanizama. Uspjena suradnja u fazi kaznenog progona i pravodobno rjeavanje sukoba nadlenosti ionako primjenu naela ne bis in idem stavljaju u sasvim drugi plan. Isti misaoni slijed Sud nastavlja i u tumaenju ogranienja u primjeni lanka 54. koji se odnosi na izvrenje izreene kazne. Tu pretpostavku za primjenu naela Sud tumai krajnje restriktivno. Tako je kazna izvrena ili se izvrava i onda kada je izreena uvjetna osuda, a o kazni koja se vie ne moe izvriti rije je i onda kada se izreena kazna ni u jednom trenutku nije ni mogla izvriti. Praksu Europskog suda valja pozdraviti. Postoji nekoliko razloga za to. Prvi i najvaniji meu njima jest da je za Sud u sreditu naela ne bis in idem pojedinac. Ali ovdje ne mislimo na pojedinca koji u europskim okvirima nesmetano ostvaruje pravo na slobodno kretanje, ve na pojedinca koji je, nakon to je bio podvrgnut kaznenom postupku (i kazni) u jednoj stranci ugovornici, konano izravnao svoje raune s europskom ius puniendi. Rije je o pojedincu, slobodnoj osobi, koji nesmetano moe ostvarivati sva svoja prava, pa i pravo na slobodno kretanje. Nain na koji pojedinac do te slobode dolazi jo je razliit u strankama ugovornicama zbog nepostojanja jedinstvenih standarda u primjeni nacionalnog ne bis in idem, ali Europski je sud svojom praksom osigurao da je nijedna druga europska sudbenost jednom kada je ostvarena u nacionalnim okvirima ne moe dovesti u pitanje. Drugi razlog je u nizu sluajeva pokazana, a u ovom podruju potvrena, vodea uloga Suda u stvaranju jedinstvenog europskog podruja slobode, sigurnosti i pravde. Uloga Suda pokazuje se kljunom u onim situacijama u kojima dravama lanicama nedostaje meusobnog povjerenja i hrabrosti da suradnju u kaznenopravnom podruju podignu na viu razinu. U sluaju transnacionalnog europskog ne bis in idem, kao i u nizu drugih, Sud je posegnuo za idejama okosnicama prvog stupa i u treem ih stupu iskoristio kao materijal za izgradnju Unije kao prostora slobode, sigurnosti i pravde. U okviru pretpristupnih pregovora hrvatski je zakonodavac poduzeo mjere kako bi nae pravo prilagodio transnacionalnom europskom ne bis in idem. U tom su cilju, manje ili vie uspjeno, poduzete izmjene KZ-a. Meutim, i nakon uinjenih promjena ostaje pitanje usklaenosti odredbi lanka 16. KZ-a s lancima 54. - 58. CISA-e i praksom Suda. Ta odredba, ako se njezina primjena temelji na lanku 14., stavcima 2. i 4., omoguuje voenje kaznenih postupaka u RH protivno zahtjevima europskog ne bis in idem. lanak 16. stoga
858
je potrebno izmijeniti tako da se, u sluaju kada se njegova primjena temelji na lanku 14., stavcima 2. i 4., proiri krug odluka koje onemoguuju voenje kaznenog postupka u RH na sve odluke koje dolaze iz stranaka ugovornica CISA-e, a kojima se postupak pravomono okonava. Otvorenim ostaje pitanje treba li primjenu te odredbe ograniiti u sluaju izreene kazne, tako da se primjenjuje samo onda kada je kazna izvrena, izvrava se ili se vie ne moe izvriti po pravu stranke ugovornice koja ju je izrekla. Zakonopisac je, namjerno ili sluajno, odustao od tog uvjeta u lanku 15., stavku 2.
Summary Zoran Buri * THE PRINCIPLE NE BIS IN IDEM IN EUROPEAN CRIMINAL LAW LEGAL SOURCES AND CASE LAW OF THE EUROPEAN COURT OF JUSTICE The principle of ne bis in idem is recognized as a fundamental human right, both in national and international law. However, in both these legal dimensions, its application is limited to the national context. In the EU, for years now a transnational dimension of the principle has been developed. The author gives an overview of the legal sources of transnational ne bis in idem in European criminal law. This is followed by the analysis of jurisprudence of the European Court of Justice, which shows an interesting link between the rst pillar and the third pillar of the EU law. The nal part of the article gives an analysis of the compatibility of Croatian law with transnational European ne bis in idem. Key words: ne bis in idem, criminal law, European Union, Schengen Convention, European Court of Justice
Zoran Buri, LL. B., Assistant Lecturer, Faculty of Law, Zagreb University, Trg marala Tita 14, Zagreb
Zbornik PFZ, 60, (3-4) 819-859 (2010)
859
Zusammenfassung Zoran Buri DER GRUNDSATZ NE BIS IN IDEM IM EUROPISCHEN STRAFRECHT - RECHTSQUELLEN UND DIE RECHTSPRECHUNG DES EUROPISCHEN GERICHTSHOFES Der Grundsatz ne bis in idem ist sowohl im nationalen Recht als auch im Internationalen Recht als grundlegendes Menschenrecht anerkannt. Dennoch ist seine Anwendung in beiden Rechtsgebieten auf den nationalen Kontext beschrnkt. In der Europischen Union wird seit Jahren die transnationale Dimension dieses Grundsatzes entwickelt. Der Autor bietet einen berblick ber die Rechtsquellen des transnationalen ne bis in idem im europischen Strafrecht. Danach folgt eine Analyse der Rechtsprechung des Europischen Gerichtshofes, die eine interessante Beziehung zwischen der ersten und dritten Sule des Gemeinschaftsrechts aufzeigt. Im abschlieenden Teil des Beitrags wird die Harmonisierung des kroatischen Rechts mit den Anforderungen des transnationalen europischen ne bis in idem untersucht. Schlsselwrter: ne bis in idem, Strafrecht, Europische Union, Schengen-Abkommen, Europischer Gerichtshof
Zoran Buri, Dipl. - Jur., wiss. Assistent an der Juristischen Fakultt in Zagreb, Trg marala Tita 14, Zagreb

Buric - Zbornik - PFZ - 3 - 4 - 2010 Ne Bis in Idem PDF

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Originaltitel

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Buric - Zbornik - PFZ - 3 - 4 - 2010 Ne Bis in Idem PDF

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

NAELO NE BIS IN IDEM U EUROPSKOM KAZNENOM PRAVU - PRAVNI IZVORI I SUDSKA PRAKSA EUROPSKOG SUDA

Zoran Buri, dipl. iur.

Zbornik PFZ, 60, (3-4) 819-859 (2010)

Zbornik PFZ, 60, (3-4) 819-859 (2010)

Zbornik PFZ, 60, (3-4) 819-859 (2010)

Zbornik PFZ, 60, (3-4) 819-859 (2010)

Zbornik PFZ, 60, (3-4) 819-859 (2010)

Ibid, 19 - 23. Ibid, 34 - 38. Ibid, 28.

Zbornik PFZ, 60, (3-4) 819-859 (2010)

Zbornik PFZ, 60, (3-4) 819-859 (2010)

Zbornik PFZ, 60, (3-4) 819-859 (2010)

Zbornik PFZ, 60, (3-4) 819-859 (2010)

Ibid, 11 - 26. O tome vie infra, 3. 3.

Zbornik PFZ, 60, (3-4) 819-859 (2010)

Zbornik PFZ, 60, (3-4) 819-859 (2010)

Zbornik PFZ, 60, (3-4) 819-859 (2010)

Zbornik PFZ, 60, (3-4) 819-859 (2010)

108 109 110

Zbornik PFZ, 60, (3-4) 819-859 (2010)

Ibid, 37. Op. cit., bilj. 115, 13 - 19.

Zbornik PFZ, 60, (3-4) 819-859 (2010)

127 128 129

130 131 132

Zbornik PFZ, 60, (3-4) 819-859 (2010)

Zbornik PFZ, 60, (3-4) 819-859 (2010)

Zbornik PFZ, 60, (3-4) 819-859 (2010)

Thwaites, op. cit., bilj. 40, str. 260 i 262.

Zbornik PFZ, 60, (3-4) 819-859 (2010)

Zbornik PFZ, 60, (3-4) 819-859 (2010)

Das könnte Ihnen auch gefallen