Damjanović S. Staroslavenski Jezik. (4ed., Zagreb, 2003) (T) (C) (K) (600dpi) (202s)

Stjepan Damjanovi
STAROSLAVENSKI
JEZIK
etvrto, popravljeno i dopunjeno izdanje
HRVATSKA SVEUILINA NAKLADA
Zagreb, 2003.
UREDNICA
Anita Siki
RECENZENTI
dr. sc. Milan Mihaljevi dr. sc. Mateo agar

KOREKTORICA
mr. sc. Tanja Kutovi

GRAFIKI UREDNIK
Stjepan Ocvirk
LIKOVNA OPREMA
Dubravka Zglavnik Horvat
Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb, 2003.
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb UDK 811.163.134 811.163.1366 DAMJANOVI, Stjepan Staroslavenski jezik / Stjepan Damjanovi. 4. popravljeno i dopunjeno izd. - Zagreb : H r vatska sveuilina naklada, 2003.
ISBN 953-169-095-2 I. Staroslavenski jezik - Fonetika II. Staroslavenski jezik - Morfologija.
Stjepan Damjanovi
STAROSLAVENSKI
JEZIK
etvrto, popravljeno i dopunjeno izdanje
HRVATSKA SVEUILINA NAKLADA
Zagreb, 2003.
Sadraj
Predgovor etvrtom izdanju
........................................
7 9
Opeslavenski knjievni je z ik ........................................ Staroslavenski k an on ......................................................15

Spomenici pisani g la g o ljic o m ..................................... 15 Spomenici pisani irilicom ......................................... 22
Glagoljica i irilica ............................................... ...
26
I m e ......................................................................................26 Postanak irilice ............................................................27 Postanak g l a g o l j ic e ........................................................30 Pitanje p r v e n s t v a ............................................................35 Faze oble g la g o ljic e ........................................................39
Leksik najstarijega slavenskog knjievnog jezika
. . . 42
Praslavensko naslijee ................................................ 43 Grki u t j e c a j ...................................................................44 Latinski i drugi utjecaji . . . ...................................... 45 Varijante i frazeologija . . . . . . . . . . . . . . 46
Staroslavenski na hrvatskom t l u ..................................48 Staroslavenski glasovi

B. Suglasnici
.................................................. 56
A. S am o g lasn ici............................................................... 56 ...................................................................70

5
Staroslavenski o b lici........................................................ 76 I m e n ic e ...................................................................... 76 Z am je n ic e .................................................................. 99 P r i d j e v i ...................................................................... 105 Brojevi ......................................................................114 Glagoli ...................................................................... 118 Nepron\jenljive rijei .................................................... 149 P rilo z i......................................................................... 149 Prijedlozi ...................................................................152 Veznici i e s ti c e ........................................................153 S in ta k sa............................................................................. 155 Nekoliko opih napomena o staroslavenskoj sintaksi 155 S ro n o st...................................................................... 158 N e g acija......................................................................160 Uporaba p a d e a ........................................................162 Subjekt i predikat........................................................ 169 Reenice po priopajnoj svrsi................................... 172 Nezavisnosloene r e e n ic e .......................................173 Zavisnosloene r e e n ic e .......................................... 175 Upravni i neupravni g o v o r .......................................179 Redoslijed r i j e i ........................................................ 180 Pitanja i z a d a c i ............................................................... 183 Popis vanije l i t e r a t u r e ................................................. 196
Predgovor etvrtom izdanju
Prvo izdanje ovoga udbenika pojavilo se 1993. pod nailovom Glasovi i oblici opeslavenskoga knjievnog jezika. e lio sam njime pomoi svojim studentima i drugim zaintereliranima da naue osnovno o postanku, funkcioniranju i gra matici najstarijega slavenskoga knjievnoga jezika. Drugo se Izdanje pojavilo 1995. pod naslovom Staroslavenski glasovi i oblici. Oba izdanja objavila je gospoa Jadranka Filipovi kojoj dugujem veliku zahvalnost. Tree izdanje objavila je Hrvatska sveuilina naklada. Direktorica Anita iki poticala me da izradim to izdanje, a zatim i etvrto, koje drite u rukama. Zahvalan sam joj za brigu i poticaje. etvrto izdanje nosi naslov Staroslavenski jezik. Izradio lum novo poglavlje Sintaksa, dodao Pitanja i zadatke koji bi itudentima trebali pomoi u provjeri nauenoga, a uklonio ium i sitnije nedosljednosti iz prijanjega teksta. Udbenik vc doraivao u radu s mojim studentima, a kolege Tanja Kutovi, Boris Kuzmi, Mateo agar i, posebno Milan Mihaljevi pomogli su mi na razliite naine. Hvala im! Osobito u se radovati ako udbenik bude od pomoi novim naratajima naih studenata.
Zagreb, 15. listopada 2003.
Stjepan Damjanovi
OPESLAVENSKI KNJIEVNI JEZIK
Autori najstarijih sauvanih slavenskih tekstova jezik ko jim piu nazivaju uvijek jednako: slovenbskt, tj. slavenski. I nko u 5. glavi Zitja Metodova bizantski car Mihajlo kae da Solunjani vbsi isto slovem>sky besedujotb, u 15. glavi pie dn Mctod prevede knjige otb grbbska fezyka > slovenbskt, u u 17. glavi govori se kako Metodovi uenici nakon njego vi smrti crkvenu slubu latinbsky i grbbsky i sloveni>sky si.trbi?. Bugarski pisac Jovan Egzarh, suvremenik cara Siineona (893-927), upotrebljava takoer naziv sloven bskt. Pridjev slavenski upotrebljava se u to vrijeme i u grkim i u latinskim tekstovima kada se eli imenovati prvi slavenski knjievni jezik, ali i za imenovanje svakog drugog slavenskog idioma (usp. npr. grki pisan Teofilaktov ivotopis sv. Kli menta, ili breve pape Ivana VIII, ili spis Conversio Bagoarionnn et Carantanorum iz oko god. 871, da spomenemo samo neke). Od trenutka kad je taj jezik postao predmetom znanstve nog prouavanja (mogli bismo rei da je to 2. polovica XVIII. stoljea) pa do naih dana imenovali su ga istraivai raz liito: staroslavenski, starocrkvenoslavenski, crkvenoslavenski starobugarski, staromakedonski, opeslavenski knjievni jezik. Razmiljanje o tim terminima pomoi e nam da unesemo neto reda u terminoloku zbrku, ali, to je jo vanije, po moi e nam da spoznamo narav toga jezika i oslobodimo se kojekakvih predrasuda o njemu.
V
STAROSLAVENSKI JEZIK
Poet emo od termina starobugarski i staromakedonski. Prvi je znatno ei od drugoga, a najee su ga, razumije se, upotrebljavali bugarski slavisti, ali ne samo oni. Drugi je znatno mlai i ijei, ali zato tono upozorava na temelj na kome je sagraen prvi slavenski knjievni jezik. Temelj, me utim, nije cjelina. Svakom je knjievnom jeziku u temelju neki govor, ali ni jedan govor nije knjievni jezik. Osim teme lja postoji nadgradnja (pismo, pravopis, norma, intelektualizirani rjenik, struna terminologija, funkcionalni stilovi, fra zeologija, sloene sintaktike strukture itd.), a ta je nadgrad nja kod jezika o kome govorimo - opeslavenska. Opeslavensko je dakle (a ne ni samo bugarsko, ni samo makedon sko) upravo ono po emu taj jezik i jest knjievni (po emu se, dakle, razlikuje od drugih idioma) i zbog ega je predmet iznimnoga slavistikog interesa. Bugarski slavisti nerijetko istiu da su i latinski i grki sluili kao meunarodni knjiev ni jezici, ali ih svejedno zovemo nacionalnim imenima. ini mi se da je razlika uoljiva: ono po emu knjievni jezici jesu knjievni, tj. nadgradnja, u tih je jezika latinska i grka, dok kod opeslavenskoga knjievnog jezika nije (samo) make donska ili bugarska. S druge strane, latinskog naroda danas nemamo, a jezik zovemo latinski i tu je paralela s nazivom staroslavenski posve uoljiva. Termini starocr/cvenoslavenski i crkvenoslavenski nainjeni su tako da upozoravaju na najeu funkciju toga jezika. Svi kanonski tekstovi su liturgijski, to znai da se u tekstovima namijenjenim crkvenoj upotrebi najstariji slavenski knjievni jezik najpotpunije sauvao. Koliko god je, meutim, istina da je upotreba u crkvi bila daleko najeom upotrebom toga jezika, istina je i to da nije bila jedina. Knjievni jezik mora udovoljavati svim potrebama civilizacije kojoj slui i to je inio i prvi slavenski knjievni jezik. Treba imati na umu da je taj jezik postao i jezikom pravnih i jezikom knjievnih (u uem smislu) tekstova im su mu to okolnosti dopustile.
10
Nita se ne mijenja ni kada pojedini istraivai upotreblja vaju oba ova termina istodobno, tj. kada prvim (starocrkvenoslavenski) imenuju klasinu fazu prvog slavenskog knjiev nog jezika, onu zabiljeenu u kanonskim tekstovima, a dru gim terminom (crkvenoslavenski) oznaavaju jezik tekstova pisanih od XII. stoljea dalje, tekstova u kojima ve ima do la lokalnih jezinih osobina. Govori se onda o redakcijama i recenzijama crkvenoslavenskog jezika; pritom redakcija ozna ava spontano, nehotino, nenamjerno mijenjanje starosla venskog teksta nastalo pod utjecajem pieva jezika ili jezika njegova kraja, a recenzija je namjerno mijenjanje teksta pisa nog opeslavenskim knjievnim jezikom, tj. njegovu prila godbu idiomu kojim se slue govornici nekoga kraja. Takvom uobiajenom razlikovanju redakcije i recenzije moe se prigo voriti da nije uvjerljivo jer nije posve opravdano spontanost vezati uz redakciju. Zar je zaista spontano u nekim tekstovima svaki stranji nazal promijenjen u u ili prednji u e ili u a? Dosljedno provedene zamjene ne moemo tretirati kao spon tane pa e se slavisti jo morati potruditi da preciznije odrede sadraj terminima redakcija i recenzija. Istina je da je u kultu rama pojedinih slavenskih naroda u odreenim razdobljima on bio sveden na funkciju liturgijskog jezika (jer su uza nj, i njego vom pomoi, zaivjeli narodni knjievni jezici). Sluei se ter minom prastarocrkvenoslavenski koji je uveo N. Trubeckoj da bi oznaio ono razdoblje opeslavenskoga knjievnoga jezika iz kojega nemamo sauvanih spomenika, neki autori predlau ovakvu periodizaciju: 1. prastarocrkvenoslavenski (862-885), 2. starocrkvenoslavenski (jezik kanonskih tekstova) X-XI. st. i 3. crkvenoslavenski (jezik redakcijskih tekstova) od po. XII. st. dalje., 4. novocrkvenoslavenski (obino se javlja u odreenoj sredini usporedo s knjievnim jezikom kojemu je osnova do mai idiom, kod Hrvata od XVI. stoljea). Najee se upotrebljava termin staroslavenski,. Strunjaci esto izriu svoje rezerve prema tom nazivu i - upotreblja
11
vaju ga. On ne ukazuje ni na narodnu osnovicu, ni na funk ciju. Pogodan je da mu damo znaenje kakvo elimo. Laici ga esto zamjenjuju s praslavenskim, tj. s onim jezikom-ishoditem iz koga su se razvili svi dananji jezici. Vano je stoga naglaavati da je rije o knjievnom jeziku kojemu je go vorna (narodna) osnovica junoslavenska, tonije - make donska, a nadgradnja opeslavenska. Valja pritom imati na umu da ni dananji standardni slavenski knjievni jezici ne vode podrijetlo iz toga jezika i da su njegovi osjetniji tragovi vidljivi samo u ruskom standardu. U nemalom broju udbe nika i strunih rasprava koje jezik zovu staroslavenskim ve se na samom poetku s pravom kae da je to prvi slavenski knjievni jezik, da mu je ve u najranijim spomenicima lek sik bogat, sintaksa razvedena, stilistika iznijansirana (jer je umnogome odraavao dostignua grkog knjievnog jezika; nastao je kao rezultat prevoenja grkih liturgijskih, a onda i drugih tekstova). Iz dosad reenoga jasno je zato se pojavio i termin opeslavenski knjievni jezik. Taj naziv eli kazati da je rije o jeziku koji je sluio kao knjievni svim slavenskim narodima, makar na jednom dijelu njihova narodnoga prostora i makar u jednom razdoblju njihove povijesti, bio je to dakle nadna cionalni jezik slavenskoga knjievnog srednjovjekovlja, pa i izvan slavenskoga svijeta (Vlaka Moldavija). Tih injenica bili su svjesni istraivai slavenskih starina odavno, ali su u jedno vrijeme pokazivali vee zanimanje za jednu stranu pro blema, a u drugo vrijeme za drugu. Nema nikakve sumnje da danas osobito istiemo da je rije o knjievnom jeziku i zbog narasloga zanimanja za povijest knjievnih jezika uope. Nije se, meutim, uvijek jednako mislilo o govornoj osno vici prvog slavenskog knjievnog jezika. Sredinom XIX. sto ljea bila je popularna tzv. panonska teorija iji su predstav nici (najugledniji meu njima bili su Slovenci J. Kopitar i F. Mikloi) tvrdili da je temeljem najstarijega slavenskog
12
knjievnog jezika posluio jedan panonski govor. Pozivali su se na zapadnoslavenske, latinske, njemake i maarske ele mente u najstarijim slavenskim tekstovima, a takve jezine osobine mogle su, mislili su, pripadati samo onim Slavenima koji su imali dodira s latinskom i njemakom kulturom. Uoili su, ipak, i elemente koji su govorili protiv njihova stava i muili su se da ih nekako usklade sa svojom teorijom. Da bi npr. objasnili prisutnost suglasnika i id u starim teks tovima (suglasnika karakteristinih za makedonske i bugar ske govore, a nastalih od praslavenskih *tj i *dj), pozvali su upomo slavenske posuenice u maarskom jeziku koje sa dre takve elemente. Tvrdili su naime da su te suglasnike imali i panonski govori (Maari su ih, tvrdili su, mogli uzeti samo od panonskih Slavena) i kasnije ih izgubili. V. Jagi je, meutim, pokazao da su te jezine osobine Maari dobili upravo od predaka Bugara i Makedonaca koji su se s Maa rima sreli za vrijeme seobe prema dananjim svojim domovi nama. Jagiev uenik V. Oblak poduzeo je dijalektoloku ekskurziju u okolicu Soluna i u svojoj raspravi Macedonische Studien (1896) uvjerljivo demonstrirao veze izmeu make donskoga govora i irilometodskoga knjievnog jezika. Tako je panonska teorija ve u XIX. stoljeu odbaena, a zamije nila ju je makedonska teorija koju danas nitko ne porie. Zato uimo opeslavenski knjievni jezik, zato on zauzi ma vano mjesto u programima slavistikih studija svugdje u uvijetu? Ve smo rekli da ne smijemo mijeati opeslavenski knjievni jezik, tj. staroslavenski, i praslavenski. Praslavenski Jezik je ishodite svih slavenskih idioma, na njemu nemamo /biljeenu niti jednu rije. O njegovim osobinama saznaje mo na temelju rekonstrukcija koje strunjaci vre usporeu jui podatke iz poznatih nam slavenskih idioma. Podaci iz prvoga zapisanog slavenskog knjievnog jezika pruaju tim nnstojanjima nemjerljivu pomo, tim vie to se staroslaven*ki jezik temelji na vrlo arhainom govoru koji je po svojim
13
osobinama blizak zavrnoj fazi praslavenskoga jezika. Tako, dakle, najstariji slavenski knjievni jezik pomae u rekon strukciji neega to je od njega starije. Ali to nije jedino. Pomae nam on i za rekonstrukciju poetnih razdoblja sva koga slavenskog jezika jer ni na jednom od njih nemamo tekstova takve starine kao to su oni na staroslavenskom je ziku. Podaci koje nam nude tekstovi toga jezika od izvan redne su pomoi usporedbenoj slavistici i usporedbenoj indoeuropeistici i drugim disciplinama. Na kraju, mada ne i najmanje vano: taj knjievni jezik treba uiti zbog tekstova na njemu napisanih, treba ga uiti jer knjige pisane na nje mu uvaju plodove slavenskog duha iz davnih stoljea.
14
STAROSLAVENSKI KANON
Poznato je da nam se nije sauvao ni jedan tekst iz vre mena Solunske brae (druga polovica IX. stoljea). Najsta riji koji su do nas doli iz X. su ili XI. stoljea i misli se da oni prilino vjerno zrcale jezik prvotnih slavenskih, irilome todskih prijevoda. U njima su, osim u Kijevskim listiima, lo kni ne jezine osobine samo sporadine, pa ti tekstovi slue /.ii prouavanje prvoga slavenskog knjievnog jezika, na nji ma se temelji prouavanje staroslavenske gramatike. Zove mo ih zajednikim imenom kanon staroslavenskih spisa (pre ma gr. , to znai pravilo, propis, ovdje odreeni broj). Nijedan od tih tekstova nije datiran: vrijeme nastanka sva koga od njih moglo se nakon svestranoga, osobito jezinoga i paleografskoga, studija odrediti samo priblino. Jedni od lih rukopisa pisani su glagoljicom, a drugi irilicom. Poto njih je manje i kadto se moe pokazati da su - u cjelini ili djelomice - prepisani iz glagoljske matice (na primjer Savi na knjiga, Suprasaljski zbornik, Listii Iljinskoga itd.)
A. Spomenici pisani glagoljicom

1. Kijevski listii (Ki)
Sauvano je 7 listova pergamene maloga formata (cca 14,5x10,5 cm), knjige lako prenosive koja je oito sluila misionarima u pokretu. Prva stranica prvoga sauvanog lista
15
pisana je neto kasnije (XI./XII. st.). Sadri jezine, ortografske, grafike i paleografske osobitosti koje govore da je napisana negdje na junohrvatskom podruju, a sastoji se od dijelova Pavlovih poslanica (13,11-14 i 14,1-4). Ostali dio na pisan je najkasnije u 2. polovici X. stoljea i predstavlja naj stariji staroslavenski liturgijski spomenik: to je odlomak misa la (sakramentara i to zapadnoga, gregorijanskoga, s istonim leksikom i izrazima). Kijevske listie naao je u prolom sto ljeu arhimandrit Antonin Kapustin u Jeruzalemu i donio ih u knjinicu Kijevske duhovne akademije. Tu ih je poznati slavist I. I. Sreznjevski otkrio za znanost. Naime, 1876. go dine izilo je u njegovoj redakciji prvo izdanje Kijevskih lis tia. U Kijevu se listii i danas uvaju u Centralnoj znanstve noj biblioteci ukrajinske Akademije znanosti. Od 1876. do naih dana listii su mnogoput izdavani, ne uvijek i dobro. Meu kasnijim izdanjima spomenut emo Jagievo iz 1890. (Glagolitica. 2. Wiirdigung neuentdeckter Fragmente, Mit 10 Taf., Wien 1890, Denkschrift. Kaiserl. Akad. Wien, Bd. 38), zatim Sieversovo iz 1924. (Die altslawishen Verstexte von Kiew und Freising, Leipzig 1924, Akad. Wiss., phil.-hist. Kl. Bd. 76/2). Osobito se istie i izdanje P. C. Mohlberga izalo u Rimu 1928: II messale di Kiew (sec. IX.) ed ii suo prototipo Romano del VI.-VII. Posebnu pozornost posvetio je Kijevskim listiima V. Vondrak u tekstu O puvodu Kijevskych listu a Prazskych zlomku a o bohemismech v starich cirkevneslovanskych pamatkch vubec, (Prag 1904). Najnovije fototipsko izdanje izilo je 1983. u Kijevu u povodu Devetog me unarodnog slavistikog kongresa koji se odravao u tom gradu (V. V. Nimuk, Kijvbki glagolini listki, Akademija nauk USSR, Kijev 1983). U tom izdanju nalazi se i kompletna do tadanja literatura o najstarijem staroslavenskom kanonskom tekstu. Poslije tog izdanja vaan prinos cjelovitom sagleda vanju problematike Kijevskih listia dala je hrvatska slavisti ca Marija Panteli u radu O Kijevskim i Sinajskim listiima, Slovo 35, Zagreb 1985, str. 5-56.
16
SPOMENICI PISANI GLAGOLJICOM
Kijevski listii najstariji su meu staroslavenskim kanon skim tekstovima, ali ujedno i s najizrazitijim lokalnim jezi nim osobinama koje ih stavljaju na poetke razvoja ekomoravske redakcije staroslavenskog jezika (tu se prije svega misli na zapadnoslavenske zamjene praslavenskih *(/, *dj, +k(j, pa na primjer umjesto pomob , proee, priemljge, tladb, tudimb, tbde, nalazimo pomocb, prosqce, priemljQce, dazb, tuzimby tbze itd.
2. Zografsko evanelje (Zo)

(Codex Zographensis, Tetraevangelium Zographense) lma 303 lista: prvih 288 pisano je glagoljicom. To je najNlarije staroslavensko (tetra)evanelje pisano potkraj X. ili na poetku XI. stoljea u Makedoniji. Na kraju je irilicom dodan (neto kasnije) sinaksar (pregled crkvene godine s kratkim ivotopisima svetaca). Ime je etveroevanelje do bilo po manastiru Zografu na Svetoj Gori (Atosu). U tom bugarskom manastiru naao ga je 1843. hrvatski knjievnik i diplomat Antun Mihanovi. Zografski kalueri darovali su godine 1860. evanelje ruskom caru Aleksandru II. a danas c uva u Petrogradu u Dravnoj javnoj knjinici Saltykova-edrina. Izdao ga je 1879. u Berlinu V. Jagi: Quattuor cvangeliorum codex glagoliticus olim Zographensis nunc Petropolitanus. Jagievo izdanje ponovljeno je fototipski u Gra/.u 1954. Jezino, spis je neujednaen i zanimljivo je da vie Htarine sadrava u svom drugom dijelu. Neki to tumae po stupnim privikavanjem na jezik pramatice iz koje je rukopis prepisan. Openito uzevi, Zografsko evanelje pokazuje veu starinu u podruju glasova (ijee su vokalizacije jerova i fa kultativna duljenja, uva se epentetsko i ali u veem dijelu rukopisa dolazi do asimilacije jerova). Manje starine uva na razini morfologije i sintakse, mada se dobro uvaju na pri
17
mjer oblici sloene pridjevske deklinacije i stariji oblici par ticipa (na primjer prob, nob, a rijetko prosivb, nosivb).
3. Manjinsko evanelje (Ma)

(Marijino evanelje> Codex Marianus)
Prepisiva ovoga etveroevanelja bio je sa tokavskog podruja i to onoga dijela gdje je vladao istoni obred. Ime je dobilo po manastiru, zapravo skitu, Roenje Bogorodice Marije na Svetoj Gori (Atosu). Taj samostan poznat je pod imenom Bogorodica, ranije Ksilurg. Stoga neki misle da bi ga bilo bolje zvati Bogorodiino ili Ksilurko evanelje. U tom samostanu ga je pronaao Grigorovi i ponio sa .sobom u Rusiju. Poslije njegove smrti spomenik je pripao biblioteci Rumjancevskoga muzeja, a odatle je dospio u javnu knjinicu u Moskvi. Tamo se i danas uvaju 172 lista (po drugima: 171) koliko ih je Grigorovi i naao. Dva lista poslao je A. Mihanovi F. Mikloiu u Be i ti se i danas nalaze tamo u Narodnoj knjinici. Tekst je iz XI. stoljea. Izdao ga je V. Jagi u Petrogradu 1883: Quattuor evangeliorum versionis palaeoslovenicae Codex Mananus glagoliticus. Fototipski to je izdanje ponovljeno u Grazu 1960. godine. U Jagievu izda nju iscrpno je prikazan jezik spomenika. Na temelju zamjena u - , i - y, u - vt, e - $ i si. Jagi je zakljuio da je rukopis mogao nastati na hrvatskom ili srpskom podruju, ali J. Hamm upozorava da vokalizacija jerova (t > > o, b > e ), kao i povre meno nestajanje epentetskoga / govori za makedonsko pod ruje. U tekstu je osobito esta upotreba asigmatskog aoris ta, a vrlo je esta i asimilacija samoglasnika u sloenoj pridjevskoj deklinaciji i prezentskim oblicima (-aago, -uumu umjesto -aego, -ueniu, / -aatb umjesto -aetb i si.).
18
4. Assemanijevo evanelje (Ass)

(Assemanijev evanelistar, Codex Assemanianus)
Ima 158 listova. To je aprakos (izborno, nedjeljno) evan elje. Sadri samo perikope, tj. dijelove koji se itaju u crkvi. Na kraju je dodan menologij (kalendarij) u kome se spo minju Dimitrije, Teodor, Kliment i drugi makedonski sveci. Pisano je u Makedoniji u XI. stoljeu (po nekima: na kraju X. stoljea) i mnogi ga smatraju najljepom staroslavenskom knjigom. U Jeruzalemu gaje 1736. pronaao i kupio talijanftki isusovac (podrijetlom iz Sirije) J. Assemani. Njegov ne ak ostavio je evanelistar Vatikanskoj knjinici gdje se i da nas nalazi. Prvi je o tome tekstu pisao M. Karaman u djelu hlcntito della lingua letterale slava (rukopis, Zadar 1746). Iz dali su tekst F. Raki (Zagreb 1865, glagoljicom), I. Crni (Kim 1878, latinicom), J. Vajs i J. Kurz (Prag 1929, fototip*ki) i J. Kurz (Prag 1955, irilicom). Najnovije faksimilno i/danje je V. Ivanove-Mavrodinove i A. Durove iz 1981. (Sofija). Spomenik obiluje ligaturama. U jezinom pogledu oil Iikuje se vokalizacijom jerova (> > o, b > e) i povremenim gubljenjem epenteze, a 6 se ee zamjenjuje tvrdim * & . To su osobine koje upuuju na makedonsko podruje i koje, kao Alo smo istaknuli, ima i Manjinsko evanelje.
!> . Sinajski psaltir (Pas, Ps. sin.)

(Psalterium Sinaiticum)
Pronaen je potpuni rukopis, tj. 209 listova, sa svih 150 psalama, te kanticima i molitvama. Prepisan u XI. stoljeu iz ni arije matice u zapadnoj Makedoniji. Ime je dobio po Sinajskoj gori gdje se i danas uva u grkom manastiru Sv. Ka tarine. Izdali su ga L. Geitler (Zagreb 1883), Severjanov (Petrograd 1922) - njegovo je izdanje ponovljeno fototipski
19
u Grazu 1954., i M. Altbauer: Sinajski psaltir, glagolski rakopis od XI. vek od manastirot Sv. Katerina na Sinaj, MANU, Skoplje 1971. Usp. i Ioannis C. Tamanidis: The Slavonic Manuscripts Discovered in 1975. at St. Catherine's Monastery on Mount Sinai, Solun 1988. s opisom i faksimilima. Pisanje nekih slova vrlo je nejednoliko, pa se zakljuuje da je spo menik pisalo vie pisara (usp. Von Amim, Studien zum altbulgarischen Psalterium Sinaiticum, Leipzig 1930. i dr.). Oso bito je nejednoliko pisanje jerova i nazala, a osim toga uoljiva je esta vokalizacija jerova i izostavljanje epentetskoga /.
6. Sinajski molitvenik (Eu)

(Sinajski euhologij, Sinajski trebnik, Euchologium Sinaiticum)
I ovaj je spomenik makedonskoga podrijetla iz XI. sto ljea i uva se, kao i Sinajski psaltir, u manastiru Sv. Katarine na Sinajskoj gori. Ima 137 listova. Od toga tri sadre poe tak liturgije i nalaze se u Petrogradu. Inae, to je najstariji slavenski molitvenik i misli se da je osim molitvenika (trebnika) imao i cijeli misal (sluabnik). Izdali su ga L. Geitler (Zagreb 1882), zatim Frek (Pariz 1933), pa R. Nahtigal (Ljubljana 1941. fototipsko izdanje, 1942. irilicom). O jezi ku ovoga teksta znamo manje negoli o jeziku drugih kanon skih tekstova. Uoeno je dosta konzervativnosti u pisanju jerova i este meusobne zamjene jera i jora. ini se da u sadrajnom i jezinom pogledu uva vie starine nego Sinaj ski psaltir, ali precizna istraivanja tek predstoje.
20
7. Kloev glagolja (Cio)

(Glagolita Clozianus) Ima 14 listova i sadri homilije istonih crkvenih otaca. Pisan je na hrvatskom tlu u XI. stoljeu i misli se da je cijeli imao oko 500 listova. Jedno je vrijeme bio u vlasnitvu Ivana l;rankopana Krkoga, a ime je dobio po grofu Parisu Clozu koji je bio vlasnik tog spomenika u prvoj polovici XIX. sto ljea. Dvanaest listova uva se u Italiji, u Tridentu (Museo ( ivico). Tamo su dospjeli darovanjem grofa Cloza. Dva lista uvaju se u Ferdinandeumu u Innsbrucku. Izdao ga je J. Kopitar (Be 1836, prvih dvanaest listova), zajedno s Frizinkim spomenicima i spisom De conversione Bagoanorum rt Carantanorum, zatim V. Vondrak (Glagolita 1893) i na pokon A. Dostal u Pragu 1959. Dostalovo izdanje Clozianus, staroslovinsky hlaholsky sbomik tridentsky a innsbrucky ima fotografije, irilinu transliteraciju, grki tekst, prijevod na eki i rjenik. Dva lista iz Innsbrucka prvi je izdao F. MikloSi, a oba dijela zajedno I. I. Sreznjevski 1866. Na hrvatsko tlo upuuju zamjene jera jorom iza palatala , i, , c, id s ko jom se susreemo i u drugim tekstovima nastalima na naem tlu.
8. Bojanski palimpsest (Boj, Bojan)

Bojansko evanelje znaajan je spomenik pismenosti iz XII.-XIII. stoljea, pisan irilicom, po sadraju aprakos evanelje, ima ukupno 109 listova. Dio toga evanelja (42 lista) koje se uva u Moskvi napisano je na izbrisanom gla goljskom aprakos evanelju. Ivan Dobrev uspio je proitati 26 stranica i rezultat svoga rada objavio u knjizi Glagolieskijat tekst na Bojanskija palimpsest, Sofija 1972. Glagoljski tekst napisan je potkraj XI. stoljea.
21
9. Makedonski listii (Ri)

(Rilski listii, Rilski odlomci)
Sauvano je 8 listova. Pisani su u Makedoniji u XI. stolje u. Tekst sadri odlomak iz Pouenja (Pareneze) Efrema Sirskoga iz IV. stoljea, pouke i molitve. Naeni su u bugarskome manastiru Ryla. Prvi list izdao je G. Iljinski u Petrogradu 1909. g. (Makedonskij glagolieskij listokb), a potpuno izdanje prire dio je I. Goev 1956. u Sofiji (Rilski glagolieski listove).
* * *
Kanonskim spomenicima pisanima glagoljicom moemo pribrojiti i ove: Ohndsko evanelje (XI. st., pronaao ga je Grigorovi 1845., a objavio G. Iljinski 1915); Sinajski frag ment evanelja (XI. st., pronaao ga je 1971. M. Altbauer i objavio, zajedno s F. V. Mareom 1980); Zografski palimp sest (kraj XI. st., tekst je pronaen ispod irilinoga iz XIII. st. na Sinaju, objavio ga je H. G. Lunt 1958).
B. Spomenici pisani irilicom

1. Savina knjiga (Sa)
Ima 129 listova. Sadri nepotpun evanelistar (aprakos) i sinaksar. Tekst je prepisan iz starije glagoljske matice u XI. stoljeu u sjevemoistonoj Bugarskoj. Pronaao ga je i prvi izdao I. I. Sreznjevski (1868. u Petrogradu). On je kodeksu dao i ime: na marginama se nalaze i dva kratka zapisa u ko jima se spominje pop Sava (o kojem nema drugih podataka u povijesnim izvorima), pa se onda misli da je on prepisao kodeks. Prvo kritiko izdanje rukopisa, koji se danas nalazi u Centralnom arhivu Tipografske knjinice u Moskvi, pri
22
SPOMENICI PISANI IRILICOM
redio je V. N. epkin (Savvina kniga, Petrograd 1903), a njegovo je izdanje ponovljeno fototipski u Grazu 1959. go dine. epkin se prvi temeljito pozabavio i jezinom anali zom teksta (Razsudenie o jazyke Sawinnoj knigy, 1899) i utvr dio da je ona prepisana s glagoljskog predloka. Njegovo iz danje iz 1903. navelo je N. Karinskoga da predloi neka no va itanja i popravi jedan broj pogrenih rjeenja (Pereenb vanejih netonosteiposlednego izdanija Sawinoj knigi, Izv., XIX, 3, 206-216). Paleografske i jezine analize pokazuju da je prepisiva pisao jerove i tamo gdje ih nije izgovarao, a iza , i, pisao je jor umjesto jera, to znai da su se nabrojeni suglasnici u njegovu jeziku izgovarali tvrdo. Mnotvo je poIvrda u kojima se izgubilo epentetsko /, a umjesto Id esto sc pie 'fc.
2. Suprasaljski zbornik (Supr)

(Codex Suprasaliensis)
Ima 285 listova i najvei je sauvani staroslavenski ko deks. Pisan je u istonoj Bugarskoj polovicom XI. stoljea, a naao gaje 1823. godine kanonik Michal Bobrowski u bazilijanskom samostanu u Supraslu (na poljsko-bjeloruskom po druju, nedaleko od Bialystoka). Poslao ga je u dva dijela Kopitaru da ga izda: prvi dio (118 listova) nije mu vraen i nalazi se u Ljubljani. Najvei dio (151 list) kupljen je za knjinicu grofova Zamojskih u Varavi. Za vrijeme II. svjet skog rata je nestao, ali je kasnije naen u SAD i 1968. vraen u Poljsku, pa se danas uva u varavskoj Narodnoj knjinici. Trei dio (16 listova) uva se u Petrogradu. Po sadraju to je zbornik ivotopisa i crkvenih besjeda za mje sec oujak. Tekst sadri 24 ivota svetaca, 23 homilije i jed nu molitvu. Izdali su ga F. Mikloi (Be 1851), S. Seveijanov (Suprasalbskaja rukopisb, Petrograd 1904 - to je izdanje lototipski ponovljeno u Grazu), te J. Zaimov i M. Capaldo
23
STAROSLAVENSKI J E Z IK
(Sofija 1982-1983). Kodeksu je posweena i vana mono grafija A. Marguilesa Der altkirchensllavische Codex Suprasaliensis (Heidelberg 1927). Na f. 260 rrukopisa nalazi se zapis g(ospod)i pomilui retbka amin. Neki isstraivai misle da je to ime prepisivaa i da je tekst prepisani iz nekoliko matica. Is traivanja daju naslutiti da je dio maltice prepisan iz glagolj skog predloka, npr. Epifanijeva hormilija. Vokalizacija jero va, rijetka epenteza, promjena jora ui jer iza otvrdlih , , i jo neke jezine osobine upuuju na bugarsko podruje.
3. Eninski apostol (Enin)

Ima 39 listova od kojih je vei di<o slabo sauvan. Ime je dobio po selu Enin, sjeverno od Kaz;anlika u Bugarskoj. Ta mo je pronaen u prosincu 1960. godine pri restauraciji crkve Sv. Paraskeve. Po sadraju to je praksapostol i pisan je u XI. stoljeu. Izdali su ga K Mirejv i Hr. Kodov (Eninski apostol, Starobblgarski pametnik od X I vek, Sofija 1965) Iz danje se sastoji od fotografija, jezin<og opisa i rjenika. Faksimilno izdanje objavljeno je 1983. ui Sofiji (Hr. Kodov).
4. Meu fragmentima pisanim irilicom vaniji su:

a) Listii Undoljskoga (Und); dva su Hista izbornog (aprakos) evanelja koje je pronaao V. M. Undoljski, a uvaju se u Moskvi. Izdao ih je u Petrogradu 1868.1.1. Sreznjevski u Drevnie slavjanskie pamjatniki jusovogo pisuna s opisaniem ih i s zameanijami ob osobenostjah ih pravopisanija i jazyka, Sbomik III. otd. russkogo jazyka i slovesnosti, a 1904. u istom gradu izdao ih je J. Karski u Listki Undolbskogo, otryvok kmllovskogo evangelija X I v, Pamjatniki staroslavjanskogo pisbma, I, 3 (s fotokopijama). 24
SPOMENICI PISANI IRILICOM
b) Hilandarski odlomci (Hds); dva lista koja sadravaju Katehezu irila Jeruzalemskoga. Naao ih je u Hilandaru na Atosu 1844. g. V. I. Grigorovi. Sada se uvaju u Sve uilinoj knjinici u Odesi. Izdao ih je 1898. u Petrogradu S. Kuljbakin. c) Zografski listii (Zl); dva lista koja sadravaju odlomak prijevoda Regule azilija Velikoga. Pronaao ih je g. 1906. P. L. Lavrov, a izdani su 1926. i 1930. u Parizu (P. L. Lav rov, M. Dolopko, A. Vaillant). d) Listii Iljinskoga (II); dva lista, odlomak komentara pro roka od Sv. Hipolita, prepisano iz starije glagoljske ma tice. e) Hilferdingov listi (Hdg); sastavljen prema spisu Ivana Egzarha. f) Psaltir Slucki (Ps SI); pet listova. Svi su spomenuti irilini odlomci iz XI. st. Izdala ih je 1978. u Sofiji A. Mineva (Starobhlgarski kirilski otkbsleci). Moemo im pribrojiti jo Slucki psaltir. ; Kuprijanovske listie (za koje je V. Moin tvrdio da su ostatak izravnoga predlo ka Ostromirova evanelja), Resenski triod itd. Kadto se meu kanonske staroslavenske spise ubraja i Ostromirovo evanelje (Ostr), napisano u Novgorodu 1056/7. godine. Stj. Kuljbakin takvo uvrtavanje opravdava jezinom starinom teksta koja svjedoi o starosti predloka s kojega je evanelje prepisano; osim toga staroslavenske se crte lako odvajaju od ruskih (usp. Stj. Kuljbakin, Mluvnice jazyka staroslovinskho, Prag 1928, str. 13) i mogu posluiti kod pro uavanja staroslavenske gramatike. Razumije se da Ostromi rovo evanelje stoji na samom poetku razvoja ruske redak cije. Danas se to izborno (aprakos) evanelje uva u Javnoj knjinici Saltykova-edrina u Petrogradu. Ono je najstariji datirani irilini tekst. Izdao ga je Vostokov 1843, a fototipski 1889. Savnikov. 25
GLAGOLJICA I IRILICA
Najstariji slavenski spomenici pismenosti, osim Freisinkih listia II, odreda su pisani ili glagoljicom ili irilicom. Kas nija sudbina dvaju slavenskih pisama nije bila jednaka: naj starija irilica bila je temeljem na kojem su se razvijali razni oblici irilinih grafija sve do suvremenih kojima se slue Rusi, Ukrajinci, Bjelorusi, Srbi, Crnogorci, Makedonci i Bu gari. Glagoljica je u prvim stoljeima slavenske pismenosti po rasprostranjenosti u najmanju ruku ravnopravna irilici, no kasnije ona e kontinuirano (do 1857) ivjeti na dijelu hrvatskoga narodnog prostora, a povremena njena javljanja na drugim stranama slavenskog svijeta bit e opet posljedica djelovanja hrvatskih glagoljaa (u XIV. i XV. st. glagoljalo" se u prakom samostanu Emaus i u krakovskom predgrau Kleparz). Povlaenje glagoljice ne treba, a esto se tako ini, dovo diti u vezu iskljuivo s osobinama toga pisma, s njegovom tobonjom sloenou: latinica i irilica nisu je potisnule sto ga to su bile jednostavnije i praktinije, nego zato to je iza njih stajala vea mo, prijfc svega drutvena i gospodarska. Ime Povijesni izvori iz kojih crpimo svoja znanja o najsta rijem razdoblju slavenske pismenosti uvijek govore o slaven skom pismu ne imenujui ga preciznije. Naziv kurilovica prvi put se spominje u ruskom zapisu novgorodskoga popa Upyra 26
GLAGOLJICA 1 IRILICA
Lihog iz 1047. godine i taj se naziv u tom tekstu vjerojatno odnosi na glagoljicu. Naime, Upyr Uhi zapisao je ove rijei: Slava tebe, gospodi, jako spodobi napisati knigy si is kurilovice knjazu volodimiru nove gorode knâtju. Taj zapis na Prorokim knjigama s tumaenjem koje su pisane irilicom ini se da ima smisla samo ako se izraz is kurilovice razumije kao iz glagoljice. Razumije se da to ne moemo drati sigur nim, ali meu istraivaima slavenske starine nije malo onih koji misle da je predaja o Konstantinu-irilu kao autoru prvog slavenskog pisma bila vrlo jaka i da je u prvim sto ljeima mogla njegovo ime vezati uz glagoljicu, a tek kasnije uz irilicu kada je ona postala premonom po rasprostranje nosti. Sigurno je da su glagoljica i irilica jedna drugoj po suivale ime. Na hrvatskom podruju se takoer naziv urilica upotrebljava za glagoljicu (u dubrovakim dokumentima iz XIV. i XV. stoljea popovi glagoljai nazivaju se presbyteri chiurilice), a sve do u nae dane Poljiani (stanovnici Poljica, izmeu Splita i Omia) svoje irilsko pismo zovu glagolji com, kao to su to inili i njihovi preci. Naziv glagoljica nastao je na hrvatskom tlu. Izveden je od glagola glagolati (= govoriti). Oblici toga glagola uli su se izvanredno esto kod obavljanja crkvenih obreda na prvom slavenskom knjievnom jeziku, a tekstove je katoliki svee nik - glagolja - itao iz knjiga pisanih osebujnim pismom koje su u XIX. stoljeu prozvali glagoljicom, ali termin gla goljski poznat je jo od XVI. stoljea. Postanak irilice I povrna usporedba kojeg od najstarijih irilinih s ko jim od suvremenih mu grkih tekstova otkriva nam da je grko uncijalno pismo bilo temeljem na kome se razvila i rilica. Naziv uncijalni treba, po miljenju veine, dovesti u 27
vezu sa starorimskom mjerom: uncia = 2,663 cm. Neki pak misle da je taj naziv u vezi s terminom initialis, tj. poetno slovo. U svakom sluaju rije je o sveanom pismu, s velikim uspravnim slovima koja stoje svako za sebe, tj. nisu meu sobno povezana. Pokuaji da se dokae kako je Kliment, Naum ili tko drugi autor irilice (koju je onda tako nazvao u ast Konstantinu-irilu, svome uitelju) nisu dali rezultata. Poslije Metodove smrti (885) uenici Solunske brae krenuli su u raznim smjerovima. Znamo da su Kliment, Naum i Angelarij ve 886. stigli u Plisku - tadanju bugarsku prijestolni cu. U Bugarskoj su tada u toku dva vana procesa: pokrta vanje i slaveniziranje. To e pomoi da uenici Solunske brae dobiju podrku od kneza Borisa i njegova dvora za svestranu religioznu i kulturnu djelatnost. God. 893. odran je veliki dravno-crkveni sabor u novoj bugarskoj prijestolni ci - Preslavu. Na njemu je slavenski jezik proglaen slube nim, a irilica slubenim pismom, pa su se i glagoljini teks tovi prepisivali irilicom. Sreditem takve djelatnosti postat e Preslavska knjievna kola. Kliment se ne slae s takvom kulturnom politikom koja je u uvjetima slavensko-grke dvojezinosti imala i diplomatske namjere: prihvaanje gla goljice znailo bi novo zaotravanje odnosa s grkim crkve nim i kulturnim krugovima, a samim time i s Bizantom kao dravom koja je vrila snaan utjecaj na Bugarsku. Kliment odlazi u Ohrid, osniva tamo drugu poznatu kolu (Ohridska knjievna kola), koja se doimlje kao protutea Preslavskoj: ona e, naime, uvati irilometodsku tradiciju, to znai i glagoljicu. Naum u svemu tome sudjeluje, pa je teko takvu djelatnost najpoznatijih uenika Solunske brae povezati s tvrdnjom da je upravo jedan od njih autor irilice. Uosta lom, kako je to nejednom istakao E. Georgiev, a prihvatili svi znaajniji suvremeni paleoslavisti, irilica nije rezultat pojedinanog nadahnua, nego povijesnog procesa u kome
28
su sudjelovali mnogi, a poetak mu je u onom nesustavnom biljeenju slavenske rijei grkim i latinskim slovima, u pisa nju bez ustrojenija koje spominje Cmorizac Hrabar u svo me traktatu O pismenima. To je proces poznat uostalom u brojnim sluajevima kada je narod na nioj kulturnoj razini postupno apsorbirao kulturu susjednog superiornog naroda, i u tom procesu preuzimao i pismo, a poslije ga, kako isprav no tvrdi E. Georgiev, prilagoavao svome jeziku. Odgovoriti na pitanje tko je autor irilice znailo bi zapravo utvrditi tko je konano uobliio rezultate dugogodinjeg procesa. Ako je takav i postojao, ime mu danas ne znamo. Znakove koje je preuzela iz grkog alfabeta, irilica uope nije mijenjala. Oni ine vei dio iriline azbuke, ak ih je 26. To su: d, , , 6, 3, X' H, I* K, , , N, 0, , p. C , T, W, 0Y / *, 3, v, , / S. Prvih dvadeset grafema oznaavalo je iste gla sove kao i u grkom jeziku, narednih pet upotrebljavalo se samo u posuenicama iz grkog jezika i za oznaivanje bro jne vrijednosti a posebno je zanimljiv grafem S. On je bio element jonskoga, ali nije uao u klasini grki alfabet, nego je samo u sustavu brojnih vrijednosti dolazio iza (= 5), a ispred 3 (= 7), tj. oznaivao je brojku est. U glagoljici se uvijek ispred grafema fo (= z) nalazio grafem S (= dz) na mjestu kojega je u irilici (tek od XII. stoljea) dolazio gra fem S. Tako je taj irilini grafem zadrao brojnu vrijednost koju je imao i u grkom alfabetu, ali je poprimio novu gla sovnu vrijednost, /dz/, za razliku od jonskoga alfabeta u ko me se on zvao wau i biljeio se njime suglasnik /w/. Drugu veliku skupinu ine ona irilina slova kojih nije bilo u grkom alfabetu. To su: E, K, u* , , iu, b, T* ~bi, (t*m, bi, bH), , K ), M , , A, A, bfc, . Kako su nainjena ta slova? Neki istraivai tvrde da su nastala ugledanjem u druge, a ne u klasini grki alfabet, drugi misle da su i ona nastala ugle danjem u taj grafijski sustav, samo to su napravljena kom biniranjem znakova iz njega, trei idu od slova do slova (od
29
skupine slova do skupine slova) objanjavajui njihovo pod rijetlo. Za neke grafeme nije teko otkriti da su nastali kom binacijom elemenata:
l = l+ d M \= l+ A =11+
>= 1+0\
= + 6
=1+
T*1 (bH ^^H -l (M)
Kombiniranje elemenata je oito, ali valja uoiti da nam je zasad nepoznanica podrijetlo nekih elemenata koji ulaze u te kombinacije: A, ili, 'h, a njima se pridruuju i drugi grafemi iz spomenute druge skupine: B, >K , U, M , h, . Veina tih slova, po miljenju nekih istraivaa, nastala su ugledanjem u glagoljina slova. Drugi misle da je proces bio obr nut: glagoljica je stilizirala te iriline grafeme. Postanak glagoljice Za razliku od irilice, glagoljica ne podsjea ni na jedno poznato pismo s kojim se susreemo. I ne samo na prvi po gled, nego ni nakon podrobnih analiza ne mogu se lako, jed noznano i prihvatljivo uspostaviti veze izmeu glagoljice i drugih grafija, pa ni onda, kao u sluaju nekih istonih pi sama, kada je opa slika na prvi pogled podudarna s glago ljicom. Razumljivo je stoga to je bibliografija radova o po stanku glagoljice silno narasla. Mogli bismo rei da se u tako narasloj literaturi naziru tri polazita u objanjavanju geneze glagoljice: a) egzogena (polazita koja za svaki glagoljini grafem trae uzor izvana u nekom drugom grafijskom sustavu) b) egzogeno-endogena (polazita koja polaze od toga da se autor glagoljice ugledao u druga pisma, ali i da postoje elementi glagoljine strukture koji se ponavljaju, tj. iz jed noga glagoljskog grafema razvija ih se nekoliko) 30
c) endogena (polazita koja ne uzimaju u obzir poticaje izvana, nego trae grafiki klju glagoljice, tj. trae elemente od kojih su svi grafemi nainjeni i naine slaganja tih eleme nata).
a) Egzogena polazita
Logino je to se u pokuajima da se nae uzor glagoljici najee pomiljalo na razne oblike grkoga alfabeta. Naj ozbiljniji je bio onaj koji je tu slavensku azbuku vezao uz grko kurzivno pismo VIII. i IX. stoljea (lat. cursivus = te kui; kurzivno pismo je grafiki pojednostavljen, nekaligrafski tip slova koja su meusobno povezana, nastao iz potrebe za brim pisanjem). Oko dokazivanja te veze (grki kurziv glagoljica) osobito su se trudili engleski paleograf Isaac Taylor i hrvatski slavist Vatroslav Jagi, pa se u literaturi kadto govori o Taylor-Jagievoj teoriji. Izvoenja nekih grafema bila su uvjerljiva, ali takvih nije bilo mnogo. Stoga su ubrzo drugi istraivai (V. Vondrak, R. Nahtigal, F. Fortunatov, N. S. Trubeckoj, J. Vajs i drugi) pokuali dio glagoljinih grafema objasniti ugledanjem u grki alfabet, a dio ugledanjem u druga pisma: staroidovsko (u samarianskoj varijanti), koptsko, hazarsko, sirijsko, gruzijsko, armensko itd. Rjei su bili pokuaji da se izvori glagoljice trae posve izvan grke grafije. Spomenut emo pokuaj L. Geitlera da glagoljicu dovede u vezu s protoalbanskim pismom, nasto janje Kl. Grubiia da migracije Gota i Slavena i njihove do dire pretpostavi kao odluujue za nastanak glagoljice; po njemu, nastala je ona ugledanjem u poznati alfabet vizigotskoga biskupa Wulfile kojim je pisan uveni Codex argenteus (danas u Uppsali) i koji je sastavljen oko 350. godine. ezde setih godina naeg stoljea P. S. emyh, V. A. Konstanti nov, i L. V. erepnjin pokuali su glagoljicu (a i irilicu) 31
dovesti u vezu s nedeifriranim znacima naenim u Primomorju i s ciparskim slogovnim pismom, itd. Treba rei da su neki glagoljini grafemi doista napadno slini grafemima iz kojega od spomenutih pisama i to se moe pokazati na nekoliko primjera:
gr. V : glag. V : glag. Sb : glag. samar, samar. U J kopt. A (cade) (shin) (ganga) : glag. v : glag. U J : glag. 36
gr.
gr.
Nekoliko je, dakle, pisama, prema shvaanjima tih is traivaa, moglo posluiti kao uzor. No ta tvrdnja ne moe zadovoljiti ni prosjenu znatielju jer, s jedne strane, i dalje ostaje nerazjanjen postanak prilinoga broja grafema, s dru ge strane sva ta objanjenja kao da gube iz vida glagoljicu kao cjelovit grafijski sustav. Ipak, ta brojna istraivanja, ma lo-pomalo, rezultirala su spoznajom da je glagoljica autor sko djelo, rezultat individualnog ina, da ju je stvorio pojedi nac iz grkoga kulturnog ozraja, kranin po svjetonazoru, talentirani filolog, znalac brojnih jezika. Malo strunjaka da nas sumnja da je to bio Konstantin-iril. b) Egzogeno-endogena polazita Spoznaja da je jedan ovjek autor glagoljice pomogla je da se u njoj sve vie ponu traiti elementi sustavnosti i da se, bar jedan broj grafema, pone objanjavati razvitkom unu tar samog (glagoljinog) grafijskog sustava. Tako se Thorvi Eckhardt oslanjala na formalne i stilske elemente u svojim prosudbama, a slinih je nazora i Josip Hamm. Temeljni stav ovih istraivaa je u tome da se prvotna glagoljica sasto jala od dva niza grafema: jedni su se razvili u sustavu (moe 32
mo ih zvati endogenima), drugi su u sustav uneseni izvana (egzogeni). Ako npr. uzmemo grafeme: T i, 3 b, , > , I
t
... uoavamo da su nainjeni od istih elemenata. Jedan je element, u ovom sluaju to je T, primaran, ostali su sekun darni, izvedeni iz njega. Ovdje je, drimo, uputno podsjetiti na to da se brojni autori esto pozivaju na mjesta u starim izvorima gdje se spominje da je Konstantin-iril stvorio novo pismo i da pri tom misle kako je izraz novo dokaz da je rije o glagoljici jer irilica suvie podsjea na grko pismo da bi je tko sma trao novim grafijskim sustavom. Konstantin je znao za sred njovjekovno pravilo da se svaka nova civilizacija eli pred staviti i novom grafijom, a i planovi su mu bili vezani i uz podruja na kojima bi prevelika slinost s grkim pismom samo oteala ostvarenje njegovih ciljeva. Stvorio je original no pismo, ali originalnost tu ne valja shvatiti kao posve manju odsutnost veze izmeu glagoljice i onih pisama koja je Konstantin-iril poznavao. Prirodno je da pri tako sloe nom poslu nisu mogli ostati bez utjecaja ni njegov svjetona zor, ni njegovo znanje. c) Endogena polazita Finski slavist Georg emohvostov izrazio je sredinom naeg stoljea uvjerenje da glagoljici ne treba traiti uzor niti u jednom od triju najpoznatijih pisama (grkom, latin skom, idovskom) jer se Konstantin, poznati protivnik tro jezine hereze, nije elio ugledati u te grafije. Po njegovu miljenju, glagoljica je originalno pismo koje poinje kriem (+), a i sva ostala slova temeljena su na kranskim simbo 33
lima. To su kri (simbol otkupljenja, sprava na kojoj je Krist bio muen i umro; tako je spasio ovjeanstvo, a kri je od znaka ponienja postao simbolom slave), krug (simbol vje nosti, predstavlja Boju savrenost i vjenost) i trokut (istostranini trokut simbolizira Trojstvo jer predstavlja cjelinu sa stavljenu od tri jednaka dijela). emohvostov se, dakle, po kuao uivjeti u Konstantinov nain razmiljanja. Njegovo rjeenje podijelilo je glagoljina slova na etiri skupine: prvoj je zajedniki element kri, drugoj elementi kria, treoj kri i krug, etvrtoj krug i trokut (odnosno elementi trokuta). Da glagoljica poinje kriem, prvi je tvrdio D. Gerhardt 1939. Iako su mnogi istraivai pokuali odrediti karakteristiku koja bi se mogla nai u svakom slovu, uspjeha nije bilo. Bu garin P. Ilev u najnovije je vrijeme pokuavao dokazati da je taj karakteristini element crtica koja rotira oko verti kalne osi pod kutom od 90, a ijee od 45. Crtica ponekad zavrava kruiima - prepoznatljivim oznakama glagoljsko ga pisma. Ipak, njegov pokuaj nije toliko zaintrigirao paleografe i druge zainteresirane koliko hipoteza njegova zemlja ka V. Joneva. Jonev je opisao krunicu oko svakog slova i predoio nam mreu u koju se moe upisati svako glagoljino slovo. Tu mreu ini spomenuta opisana krunica koju e tiri dijametra dijele na osam jednakih dijelova. Svako je slovo samo neki dio predstavljenog modela i svaki takav dio moe se poistovjetiti s krunim isjecima. Poticajno Jonevljevo razmiljanje ve uvelike postaje polazitem za daljnja istrai vanja. Zanimljiv poticaj tim istraivanjima dao je u najnovije vrijeme (1998) hrvatski filolog Slavomir Sambunjak. Hrvatima, ali ne samo njima, bila je prilino draga tzv. jeronimska teorija koja govori da je autor glagoljice Sveti Jeronim, to bi znailo da je ona znatno starija od Konstantina-irila. Jeronim je, po nekim miljenjima, oblikovao gla goljicu od runa. Teorija je nalazila uporite u hrvatskoj pre daji i u nekim pokuajima da se dijelovi Jeronimovih teks 34
tova shvate tako da on kad govori o svome jeziku ne misli na latinski. Te je interpretacije jo 1861. uvjerljivo otklonio Franjo Raki u djelu Pismo slovjensko. Ime prevoditelja Vul gate prvi se put spominje u vezi s glagoljicom u reskriptu (otpisu) pape Inocenta IV. senjskom biskupu Filipu (1248) i ponavlja se praktino do XIX. stoljea. Do trinaestog stolje a, ako se koga imenuje autorom slavenskog pisma, onda je to Konstantin. I u spomenutom reskriptu papa kae za gla goljicu da je to pismo za koje kler one zemlje tvrdi da je od Svetoga Jeronima Glagoljai su se autoritetom zapadnoga crkvenog oca htjeli zatititi od neprestanih prigovora da nisu pravi sinovi Rimske crkve. Danas nemamo pravih pristaa jeronimske teze, ali se ona javlja preoblikovana. Naime, uju se i itaju miljenja koja glagoljicu dre iskonskim hrvatskim pismom: po jednima iril i Metod su samo proirili tu hrvat sku vrednotu po slavenskom svijetu, po drugima Sveta braa nemaju s tim pismom nikakve veze. Pitanje prvenstva Pitanjem koje je pismo starije bavi se slavenska filologija (i druge discipline) ve dva stoljea. Sve do naih dana mis lilo se da e odgovor na pitanje koje je pismo stvorio Kon stantin ujedno biti i odgovor na pitanje koje je pismo starije. Danas, kao to smo ve spominjali, rijetko tko sumnja da je Konstantin-iril stvorio glagoljicu. Ipak, pitanje o prvenstvu nije posve iezlo, mada gotovo svi dre, to se vidi i iz ra dova znanstvenog i iz radova udbenikog karaktera, da je glagoljica starija. Bugarski slavist Emil Georgiev, meutim, tvrdi da je irilica starija, mada se potpuno slae s milje njem da je Konstantin stvorio glagoljicu! Kad bi postojala znatnija vremenska razlika u javljanju irilinih i glagoljinih spomenika, to bi dalo odluujuu 35
prednost pismu na kojem se natpisi i zapisi javljaju ranije. No, i glagoljini i irilini spomenici javljaju se kao za inat (J. Hamm) u isto vrijeme (zadnja dva desetljea X. st.). Druga je velika mogunost da se doe do rjeenja koje nee ostavljati sumnje da se utvrdi kako se glagoljica ugle dala u irilicu ili obrnuto. Stoga su mnogi pokuavali objas niti narav odnosa izmeu dviju azbuka, ali slaganja ni u tom pogledu nije uvijek bilo, a ni danas ga nema. Neslaganja se tiu i naelnih stavova i tumaenja nastanka pojedinih gra fema. Pokazat emo i jedno i drugo na primjerima. Josip Hamm polazi npr. od injenice da je irilica ve likim dijelom preuzela znakove grkog uncijalnog pisma. Da se glagoljica, smatra on, ugledala u irilicu, njezina bi slova podsjeala na grku uncijalu. Tome, meutim, nema ni tra ga. Emil Georgiev, pak, upozorava na injenicu da irilica preuzete grafeme nikad ne mijenja i da nije vjerojatno da se samo kod preuzimanja iz glagoljice postupalo drukije. Za tumaenja pojedinanih grafema pomislilo bi se da ostavljaju manje prostora domiljanjima. Ipak, nije lako rei ima li pravo npr. Jevtimij Karski kada glagoljsko c? izvodi iz irilinoga E ili pak Nikolaj Trubeckoj koji tvrdi da je proces tekao obrnuto. Tako je to i kada se usporeuju v i u,; w i H, { i A itd. Ima pravo Leszek Moszynski kad upozorava da uvijek treba voditi rauna o tome da se ova diskusija vodi samo o odreenoj skupini grafema. Doista, teko je braniti hipotezu kako je samo ta slova (koja oznaavaju glasove ko jih nije bilo u grkom) Konstantin preuzeo iz irilice, a sva ostala pripisati njegovoj bogatoj filolokoj spremi. ini se lo ginijom pretpostavka da su tvorci irilice, nemajui uzore za spomenuta slova u grkom, preuzimali iz glagoljice i ure ivali ih prema stilu grke undjale. Glagoljina i irilina slova imala su i brojnu vrijednost. Kada su bili u toj funkciji, slova su bila okiena** tokama i(li) titlama, npr.: 36
1
12
-O T-
223
B I N P
Ve i tih nekoliko primjera pokazuje da su se irilica i glagoljica razlikovale po brojnom sustavu, pa su istraivai i u tome vidjeli mogunost da se priblie rjeenju pitanja koje je pismo starije. Razlike se, najkrae, mogu svesti na ovo: glago ljica biljei brojnu vrijednost dosljedno, tj. brojna vrijednost svakoga njezina grafema tono odgovara njegovu mjestu u azbuci (od a do i). Prvih devet slova oznaavaju jedinice, dru gih devet desetice, treih devet stotice, a slovo i tisuu. Trubeckoj je pretpostavljao da je u protoglagoljici slijedila i e tvrta skupina od devet slova (poev od ) koja je oznaavala tisuice. Tu njegovu pretpostavku potvruju nova istraivanja. Kod irilice je poredak izmijean jer se ona posve drala gr koga alfabeta, pa u njoj slova koja oznauju posebne slaven ske glasove ili nemaju brojne vrijednosti (b, i, ltl, , b, y, i), ili imaju brojnu vrijednost onih grkih slova koja su im po obliku bila nalik (, f). irilica je, kao to smo ve spominjali, imala i grafeme koji su se i u klasinom grkom alfabetu upotrebljavali samo za biljeenje brojne vrijednosti. Iz svega toga proizlazi da je Konstantin-iril, ureujui glagoljicu, domislio i njezin brojni sustav. Je li to ujedno ar gument u prilog prvenstva glagoljice, teko je rei s obzirom na to da se pitanje o prvenstvu, kao to smo spominjali, od vojilo od pitanja o autorstvu Konstantina-irila. Po svojoj dokaznoj snazi slian je i argument prostorno ga protega glagoljice, tj. spomenika njome pisanih. Oni su povezani s Moravskom, Panonijom i Hrvatskom, dakle s pod rujima gdje su djelovala Solunska braa osobno ili pak nji hovi prvi uenici. Meu argumentima koji, po miljenjima istraivaa, go vore u prilog vee starosti glagoljice, i to bez obzira na to 37
hoemo li ili neemo pitanje prvenstva odvojiti od pitanja autorstva, jesu i ovi: a) Spomenici pisani glagoljicom u pravilu su primjetljivo arhainiji po jeziku od onih pisanih irilicom. b) U spomenicima koji su pisani irilicom sreu se pojedi na glagoljska slova, rijei ili reenice, to svjedoi o tome da je tekst prepisan iz glagoljice. O tome nam svjedoe i pisarske pogreke. Npr. u Savinoj knjizi nalazimo oblik A30iK0rtVL umjesto A3TklK0ML. Ako pretpostavimo da je tekst prepi san s glagoljinog predloka, pogreka postaje jasnom: 01 piu se u glagoljici y, a se pie -. Slinost glagoljskih grafema za i o uvjetovala je pogreku. S druge strane, irilini zapisi u glagoljinim tekstovima redovito su novijega datuma, mada je L. Moszynski ustanovio da je jedna od ak osam (!) ruku koje su dopisivale irilicom u glagoljinom Zografskom evanelju bila ruka pisara glagoljinoga teksta. Dakle, dogaa se to i u vrijeme kanonskih spomenika, to onda znai da bi odnos koji nam sugeriraju sauvani tekstovi mogao, pronalaenjem novih, biti i izmijenjen. c) Sauvani su nam i neki palimpsesti, tj. rukopisi na pergameni s koje je skinut jedan tekst da bi se mogao pisati drugi. Sauvani nam palimpsesti pisani su odreda irilicom, a suvremena fototehnika ispod irilinog teksta otkriva pret hodno skinuto glagoljsko pismo. Ipak, misli J. Hamm, valja i tu biti oprezan: ni jedan infracrvenim zrakama otkriveni gla goljski tekst nije stariji od poznatih nam glagoljinih i irili nih rukopisa. Rekli bismo, mada oprez nije naodmet, po znati nam palimpsesti sugeriraju jedan odnos meu slaven skim pismima i u tom odnosu valja traiti dokaz u prilog veoj starini glagoljice, a ne u tome to bi koji skinuti ru kopis svojom starinom rijeio pitanje prvenstva. d) Poznati Hrabrov spis O slovima izriito kae da bi slavenski knjievnici na pitanje tko im je sastavio pismo i knjige preveo odgovorili (svi!) da su to uinili Konstantin i 38
brat mu Metod. To znai da je Konstantinovo pismo sma trano prvim slavenskim pismom. S obzirom na to da Hrabar kae da su neka od 38 slova slavenskog pisma nastala po ugledu na grka, a drugo po slavenskom govoru, neki tvrde da on (Hrabar) pripisuje Konstantinu irilicu, a ne glagolji cu. Potrebno je voditi rauna o ovome: a) Izraz po inu gri,i>skyhh pisment (po ugledu na grko pismo) ne mora upozoravati samo na slinosti meu po jedinim slovima (grkim i slavenskim), nego (i) na to da se u naelima strukturiranja slavenska azbuka ugledala u grki alfabet. Hrabar odmah iza te tvrdnje pie da se Konstantin ugledao na grki alfabet onako kao to su se Grci ugledali u idovski alfabet. Teko da se tu misli na fiziku slinost slova. b) No i kad bi se mislilo na fiziku slinost ne bi glagoljica bila iskljuena jer, kao to smo vidjeli, dio glagoljinih slova lako se izvodi iz grkih. c) Kuljbakin je pokazao da se u prijepisima Hrabrova trak tata tekst mijenjao tako da se uskladi sa stanjem u irilici. Faze oble glagoljice Glagoljicu koja se od nastanka toga pisma pa do XII. stoljea upotrebljavala u Moravskoj, Panoniji, ekoj, Bu garskoj i Hrvatskoj nazivamo oblom jer je krui jedan od temeljnih elemenata toga pisma, ali oble su i spojnice koje povezuju elemente. U literaturi se stidljivo probija miljenje da obla (makedonska, bugarska) glagoljica nije starija od uglate (hrvatske), nego da su obje nastale otprilike u isto doba, a uoava se i tzv. trokutasta glagoljica. Ipak, veina i dalje vjeruje da je razvoj tekao od oblih preko poluoblih do uglatih oblika. Za oblu glagoljicu obino se pretpostavljaju etiri faze: 39
a) Solunska (860-863) koja nam nije zasvjedoena u teks tovima, nego je pokuavamo rekonstruirati iz abecedarija i osobina sauvanih u kasnijem razdoblju. Dri se da dvojni znaci za i i o nisu imali nikakve funkcionalne vrijednosti, a da su ta i ervb oznaavali meko t* i d* jer su se tako u so lunskoj okolici izgovarale kontinuante praslavenskih *tj, *dj u to doba. b) Moravsko-panonska faza (863-885) pokriva vrijeme neposrednog djelovanja Konstantina i Metoda. Donijela je neke promjene u glagoljskoj grafiji. Pojavilo se tzv. paukasto h ( / i, koje se naziva hl[m[ (od pragerm. *hulma-). Mare misli da se radilo o zvunom h. Druga je novost pojava jo jednoga grafema za Itl - uz ve poznato # to je ve izravna posljedica moravske fonetike kojoj je bilo blie labio-dentalno latinsko f nego bilabijalno grko ph. Osim toga, kon tinuante praslavenskoga *//, *dj bile su na moravskom tlu c\ z y (svec'a, mez a) pa su se i biljeile grafemima za te foneme. Tako je grafem ta ostao posve nezaposlen, a enrt se upo trebljavao samo u posuenicama iz grkoga (angelb). O toj fazi govore nam posredno Kijevski listii. c) eku fazu (885-1097) nije lako rekonstruirati: samo bismo Prake listie mogli smatrati njezinim predstavnikom jer su prepisani vjerojatno u Sazavskom samostanu. Poslije Metodove smrti (885) dio njegovih uenika skrio se u eku iji se knez Borivoj krstio neto prije Metodove smrti. Tamo je glagoljica, sve do protjerivanja slavenskih sveenika (1097), sluila ne samo u biljeenju liturgije, nego i za prve zapise na ekom jeziku. d) Ohridska faza (886-XII. st.) zapoela je dolaskom irilovih i Metodovih uenika, a zavrila se u XII. stoljeu kada ju je potisnula irilica. Bila je ona pismom Ohridske knjievne kole. Smatra se da je od solunskog vremena do ohridske faze na makedonskom tlu dolo do promjene u realizaciji kontinuanata praslavenskih *tj, *dj i da su se oni 40
sada izgovarali kao t (), id. Tako je grafem ta (koji se tako i poeo zvati u ovoj fazi) oznaavao t (), ali enrb nigdje ne oznauje koje se pie dvolano. enn> utvruje svoju vri jednost iz moravskoga razdoblja i novosti u njegovu realizi ranju dogodit e se tek na hrvatskom tlu. Kao to je pozna to, glagoljica od XII. st. ivi samo na dijelovima hrvatskoga teritorija, na kojima je ona pismo za sve civilizacijske potre be, a ne kako se kadto krivo govori i pie, samo za crkvene knjige. Na naim prostorima poprimila je uglate oblike pa se u literaturi govori o uglatoj ili hrvatskoj glagoljici.
41
LEKSIK NAJSTARIJEGA SLAVENSKOG KNJIEVNOG JEZIKA
U svom uvenom djelu Leksika staroslavjanskogo jazyka (Moskva 1977) utvrdila je R. M. Cejtlin da u 15 najvanijih spomenika staroslavenske pismenosti ima 9616 rijei. Kada vrednujemo taj podatak, moramo imati na pameti stanovitu uskou korpusa, tj. uvaavati injenicu da veliku veinu sta roslavenskoga kanona ine biblijski, ili jo ue, evaneoski tekstovi. Moralo se stoga dogoditi ne samo da ne budu za biljeene rijei koje su egzistirale u dijalekatskoj osnovici, nego i to da ne dou do nas rijei zabiljeene u izgubljenim tekstovima. Da je doista tako, svjedoe nam zanimljivosti poput ovih: na popisu ostvarenih staroslavenskih leksema ne nalazi se imenica krava, ali se nalazi pridjev kravii, nema ime nice glina, ali se nalazi pridjev glinbnb, zabiljeena je imenica gQsli ali ne i odgovarajui glagol, nemamo imenicu kaa, ali je potvrena kaica i si. Velik dio rijei zabiljeen je samo u jednom spomeniku: tako samo u Zografskom etveroevaneIju nalazimo rijei blaenb i propovedati, a imenicu kokotb sa mo u Manjinskom etveroevanelju. Ako pobrojimo rijei koje se javljaju u najmanje 10 spomenika, njihov broj nije vei od 1200! elimo li vrlo saeto opisati kako se oblikovao leksik najstarijega slavenskog knjievnog jezika, moemo rei da je njegov izgled rezultat djelovanja ovih initelja: 42
LEKSIK N A JSTA RIJEG A SLAVENSKOG K N JIEV N O G JEZIK A
a) Temeljni leksiki fond pripada govoru makedonskih Slavena koji je bio, ne samo po leksikoj grai, uvelike po dudaran sa zavrnom fazom praslavenskoga jezika. b) Konstantin, Metod i njihovi uenici preveli su s grko ga najstarije slavenske tekstove pa je jasno da je i na leksi koj razini grki utjecaj vei od utjecaja drugih, neslavenskih jezika. c) injenica da je rije o jeziku koji je sluio slavenskoj srednjovjekovnoj civilizaciji na vrlo irokom prostoru uvjeto vala je da u leksiki sastav uu i elementi drugih slavenskih idioma, prije svega moravizmi, ali i latinizmi koji su na nekim slavenskim prostorima ve bili priznatom civilizacijskom sas tavnicom. Slino je s posuenicama iz starovisokonjemakoga, hebrejskoga i turskotatarskoga jezika. Nee samo posuenice biti rezultatom te iroke rasprostranjenosti prvoga slaven skog knjievnog jezika, nego i pojaana poraba sinonima.
Praslavensko naslijee
Udio praslavenskoga naslijea, na svim razinama pa i na leksikoj, znatan je u svim suvremenim slavenskim jezinim standardima. Za najmanje etvrtinu leksema koje upotreb ljavaju govornici svakoga od suvremenih slavenskih stan dardnih jezika moemo tvrditi da je egzistirala u praslavenskom. To su rijei koje se odnose na mrtvu prirodu, reljef, odsjeke vremena, atmosferske prilike, raslinje, ivotinjski svijet, dijelove ovjejega tijela, obiteljske i drutvene odnose, fizika svojstva ljudi i ivotinja, gospodarstvo i si. Ta se tvrd nja u jo veoj mjeri odnosi na opeslavenski knjievni (sta roslavenski) jezik. Po brojanju R. M. Cejtlin od ukupno re aliziranih 9616 rijei ak 7838 su po podrijetlu slavenske, ali se sve te rijei nipoto ne smiju proglasiti praslavenskima. Iz toga zajednikoga slavenskog jezinog ishodita naslijeen 43
je dio, a dio po podrijetlu slavenskih rijei nainjen je u prvom slavenskom knjievnom jeziku po ve otprije pozna tim modelima. Tako su npr. rijei junbCb, starbCb, lovbCb, mladenbcb, vrbct iz praslavenskoga. Sve su to imenice obli kovane sufiksom -6C&; tim sufiksom tvorene su i nove knjike rijei kakve su napr. bestudbCb ili mnbCb. Domae rijei prilagoavane su novim potrebama, tj. najee su iri le svoja znaenja ili su njihova drugotna znaenja u novim kontekstima dola u prvi plan! Spomenimo imenicu slovo koja je znaila rije, ali je dobivala sva znaenja potrebna da se dobro prevede grka rije - pa je poela znaiti i um i razum i Rije (Boja) itd. Rije otbCb prvotno je znaila mukog roditelja, ali je uveala skalu svojih znaenja ozna ujui sveca, redovnika, biskupa i si. Razumije se da je sve to u skladu s potrebama koje nije mogao zadovoljiti ijeniki fond govora-osnovice jer je rije o terminologiji, o filozof skoj, teolokoj, pravnoj u prvom redu, ali i o drugim potre bama koje visoka kultura sa sobom donosi. Pod utjecajem grkoga izvornika ostvarene su dotad neostvarivane mogunosti slavenskoga sustava. Da bi napr. preveli grke rijei , , autori su od slavenskog jezinog materijala napravili kalko ve maloverb, zblosloviti, bratoljubije, mada nije iskljueno da su rijei kao vojevoda ili Sv^tophkb imali i prije prve po znate nam organizirane prevoditeljske djelatnosti na slaven ski jezik. Grki utjecaj Ve zavrene reenice prethodnoga odjeljka govore o tome utjecaju. Osim kalkova o kojima je bilo rijei nastale su i hibridne tvorbe, tj. rijei kojima je dio adaptiran, a dio preveden: idolobrbCb, kumirosluitelb. 44
Posebno vano mjesto ima grki u terminologiji. Preuze te su iz njega i adaptirane rijei koje oznaavaju inove u crkvenoj hijerarhiji (dijakt, episkupb, eparhb), stanovnike ne ba i pakla (aggelb, heruvimb, demonb) i si. Tu pripadaju i rijei kao to su adb, aerb aromatb, filosoft, evangetije i si. Posebnu skupinu ine imena, osobna (adamt, agrikolai, hristoforb, domentijanb) i geografska (aleksandrija, damaskb, galileja), imena mjeseci (aprilb, dekabn). Osim to je bio izvor, grki je sluio i kao jezik-posrednik preko kojega su u prve slavenske prijevode stizali i hebrejski utjecaji (aminb, mamona, mesija). Grki nije samo posredovao nego je bio i posredovan preko latinskoga. Rijei kao to su kenturionb, kustodija, kesarb stigle su u slavenske tekstove kao adaptirani grecizmi, tj. kao grecizmi koji su prije ulaska u slavenski ijeniki fond postale dio latinskoga leksikona i tako polatinjene stigle su u slavenske tekstove.
Latinski i drugi utjecaji

Ve smo naglasili da je jezik irilometodskih prijevoda postao nadnacionalnim knjievnim jezikom slavenskoga sred njovjekovlja ostvarujui se na vrlo irokom prostoru. Jezik balkanskih Slavena, kao to je reeno, odigrao je glavnu ulo gu; valja uoiti da to ne znai samo slavenski fond, nego i ono to je kao dostignue civilizacije balkanskih Slavena po sueno iz drugih jezika. Tako su govori balkanskih Slavena poznavali latinizme koji su se rabili prije prvih slavenskih pri jevoda, a onda su uli i u njih: pogan*, oltiarb, ocbtt i si. Slian status imaju i turskotatarske rijei oblikovane sufik som -ii(ji): kbnigbii, kn>mi>ii i si. te druge posuenice iz istonih jezika kao to su napr. sraica, bisurb, horogy, kn>agb i si. 45
iril i Metod ili su moravskim Slavenima. Tamo su dje lovali, tamo su i preveli neke tekstove pa je logino to nala zimo u staroslavenskom ijenikom fondu moravizme tipa korrvbkati, mtnihb, oplatb i si. To su takoer prilagoenice iz latinskoga (communicare, monachus, oblata - pl.), a latinski je posluio kao posrednik i za rijei kao to su papeb, popb, postb i si. koje su stigle iz starovisokonjemakoga. Tu valja spomenuti da su neki germanizmi davno prije IX. stoljea uli u rjenike pojedinih slavenskih skupina i pripadaju tzv. starim posuenicama: hlebt, myto, pen$3 b, lemb i si. Varijante i frazeologija Uz injenicu da se isti autor mogao posluiti razliitim tvorbenim postupcima da bi dobio rije istoga znaenja, pre sudna je za stvaranje sinonima bila iroka geografska ras prostranjenost prvoga slavenskog knjievnog jezika. Ipak, oblikovanje sinonimskih parova nije bez veze s vremenskim odnosima, ali i s injenicom da od samog poetka autori prvih slavenskih prijevoda nisu oblikovali otru leksiku nor mu nego su doputali i varijante unutar istoga tvorbenog sustava i varijante iz razliitih dijalekata. Tako nalazimo npr. rijei beslovbnb i beslovesbnb, dobrorodije i dobrorodbstvo i si. Kod sinonimskih parova esto je da je jedan lan domaa rije a drugi adaptirana tuica: prggb - ahidb, stbklenica alavastrb, Sbtbnikb - kentuiionb, uitelb - ravvi, vojevoda stratigb itd. Parovi u kojima su obje rijei domae mogu se, u cjelini gledano, promatrati kao opozicija starije - novije, a nerijetko se ta opozicija podudara s opozicijom leksem iz glagoljinog korpusa - leksem iz irilinog korpusa, ali, da kako, ne uvijek: bratrb - bratb, vratbnikb - vratarb, zivotb iznb, balii - vrab, boleznb - nedQgb, branb - ratb, iskoni isprbva, Sbnbmb - sbborb, otokb - ostrovb, asb - godina, pastyrb - pastuhb, uji - levyi, Qtroba - revo, myto - mbzda, 46
vlastb - oblastb, a kadto se javlja i vie leksema, napr. enihb - nevestbnikb - z$tb, kbnigy - buktvi - pisbm$, ali e one izdiferencirati svoja znaenja ve u dijelu staroslavenske kanonske pismenosti. Od veza koje su se uvrivale posebno valja istaknuti onu izmeu glagola dati i apstraktnih imenica. Tako smo do bili niz frazema kao to su: dati glasb, dati milostb, dati hvalg, dati pokoi, dati silQ, dati volje i si. . Jo u najranijoj fazi irilometodske djelatnosti prevede no je Evanelje i otad poinje irenje i uvrivanje brojnih frazema iz Evanelja i iz cijele Biblije. Spomenut emo sa mo neke koji nisu nepoznati ni suvremenim slavenskim jezi cima: a) atributne konstrukcije: synove boii, trbnovb venbCb, blagojq $stb izbra, glasb vbpijotago vb pustini itd. b) ponavljanja: eze pisahb pisahb, imej$i ui slysati da slysitb, vbzdadite kesareva kesarevi, boie bogovi itd. c) glagolsko-objektne konstrukcije: meta$ rebij$, otbtrasete prahb otb nogb vaihb itd. d) frazemi - reenice: ne pometaite biserb vaihb predb sviniemi, da mimoidetb otb mene aa si, nikotery rabb ne moetb dbvama gospodinoma rabotati, nestb prorokb vb svoemb otbbstvi itd. Naravno, uz opis leksikog blaga valjalo bi opisati zna enja pojedinih korijena, sufiksaciju, prefiksadju i sline po stupke. Elementarne podatke nai ete uz opis svake vrste rijei.
47
STAROSLAVENSKI NA HRVATSKOM TLU
Govorei o opeslavenskom knjievnom (staroslavenskom) jeziku spomenuli smo da je on bio knjievnim jezikom na vrlo irokom teritoriju i da je stupao u odnose s mnogim slavenskim idiomima. Rezultati tih dodira nisu bili posvuda jednaki, a ovisili su o onim drutveno-politiko-kultumim odrednicama o kojima uvijek i posvuda ovisi jezina politika, pa onda, barem dijelom, i onaj idiom kojim se kao zajedni kim neka ira zajednica slui. Ve smo naglasili da definicija redakcije, kakva se obino nalazi u udbenicima, nije pri hvatljiva, tj. ne moe se uz taj termin vezati pojam spontanih promjena jer su promjene o kojima je rije obino prove dene kroz cijele, pa i velike, tekstove te o spontanosti ne moe biti govora. Odnos kanonskog staroslavenskog prema tzv. redakcijama u mnogoemu je neobjanjen kao i odnos meu pojedinim redakcijama. Obino se navede pet-est oso bina neke nacionalne redakcije (a tiu se u pravilu fonoloke razine) i time ne moemo biti zadovoljni. Hrvatski paleoslavisti kadto upotrebljavaju termin re dakcija, kadto termin hrvatski tip staroslavenskog jezika, a kada opisuju osobitosti hrvatske varijante najstarijega sla venskog knjievnog jezika, navode ove osobitosti: a) Ve u najstarijim staroslavenskim tekstovima ukljue nima u hrvatsku kulturu zamijenjeni su nazali: stranji p za mijenjen je samoglasnikom u, a prednji f samoglasnikom e (rjee a). To znai da umjesto oblika roka, pQtb, enp ili mojQ nalazimo ruka, putb, enu ili moju, a umjesto vezati, $ti, pqtb 48
nalazimo vezati, eti (kadto ati), petb itd. Samo u 4. retku Baanske ploe, u rijei svoj$, imamo zapisan nazal. b) Samoglasnik y (jeri) zamijenjen je samoglasnikom i: b yti : biti, synb : sinb, eny : eni i si. c) U XI. stoljeu izjednaili su se jerovi (poluglasi) kao posljedica depalatalizacije: najstariji hrvatski tekstovi biljee jor, a u kasnijim stoljeima mjesto jerova markirat e ta pi i apostrof; u jakim poloajima poluglas e dati a (u kaj kavskom e). Da je do izjednaivanja jora i jera dolo, vidi se po tome to i na mjestu prvoga i na mjestu drugoga nala zimo istu zamjenu: strn* : sanb, san ; dbnb : danb, dan\ d) Glagoljski grafem ta (w) u hrvatskim je tekstovima oznaavao [], [] i, rijetko, [t]. Spomenute osobine mogu se vidjeti npr. u tekstu Bekih listia, odlomku misala iz XI. ili poetka XII. stoljea, kojim poinje hrvatska varijanta najstarijega slavenskog knjievnog jezika: A vidite li ko h stra/bnb/ estb pbklb.idee mlviti /e/s'tb vsernt Ihivimbjif dbevlomb vb veki: azb es mb o(tb)cb s(i)nb s(ve)ti d(u)hb.mn/e/ se klaneut*a(n)j(e)li i arh(a)nj(e)li. g(ospodb)mb naimb PO BRA//. Vbsuda tvoego radi. ee les-1 mb vbzeli m(o)litvami ap/ostolb/ tvoihb. ihbe pametb tlembl. pom(i)lui ni. M(A)A EDINOG/O/ Podadb m(o)lim-b se vasemlogi/ ve ni b(oz)e: da blaenafgol lalp(osto)la tvoego: Im(e) r(e)kb. proen(bemb) a ego ot v sehb pogubb d/a! /sb/vleemb se: 49
Jezik Bekih listia i slinih tekstova mogli bismo zvati hrvatskostaroslavenskim jezikom. Zato? Rije je o starosla venskom jeziku koji je samo u rijetkim elementima kroatizi ran (nazala i jeryja nema). Takav e jezik u naim tekstovi ma prevladavati do sredine XIV. stoljea. Vremensko odre enje tu je, meutim, manje pouzdano od funkcionalnog. Moe se, naime, rei da je taj jezik bio namijenjen oltaru, tj. da su njime pisani liturgijski tekstovi. Ta se tvrdnja ne moe uzeti zdravo za gotovo, naime u pojedinim hrvatskoglagoljskim liturgijskim knjigama udio hrvatskih jezinih osobina znatno je vei, pribliava se kadto broju staroslavenskih pa vie ne moemo govoriti o staroslavenskom na hrvatski na in (hrvatskostaroslavenski), nego o mijeanom jeziku, koji bismo mogli zvati hrvatsko-staroslavenski i koji e prevlada vati u tekstovima koji pripadaju beletristici. U raspravama o hrvatskostaroslavenskom jeziku obino se navode i druge njegove znaajke: kae se da dobro uva razliku meu aoristima, da imenika i zamjenika deklinacija dobro uvaju starinu, a pridjevska se pomlauje, da se do bro uvaju kratki participi itd. Vano je uoiti kod takvih nabrajanja o emu govorimo: o osobinama koje su zajedni ke klasinom staroslavenskom i hrvatskostaroslavenskom ili o onima po kojima se razlikuju. uvanje razlike meu aoris tima je osobina koja ih vee, a zamjena nosnih samoglasnika ih razlikuje. Istraenost (jezikoslovna) hrvatskoglagoljskih tekstova jo nije takva da moemo pouzdano opisati hrvat skostaroslavenski na svim razinama. Istraenost fonetskofonoloke razine je solidna pa moemo raspravljati o fonemskom inventaru i (uz manje ograde) sloiti se o njegovu sas tavu. Nakon to je proveo temeljitu interpretaciju grafije, hrvatski paleoslavist Milan Mihaljevi ponudio je za hrvat skostaroslavenski ovaj glasovni sustav:
50
p b V t d s z c k R h m n ni r Milahiki Nonoran nntcrioran koronalan visok nizak stranji nazalan kontinuiran /.adr. ekspl. zvuan stridentan napet zaobljen + + + + + +
i e e a 0 u + + + + + + + + + + + +
konsonant. + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + +
- -+ - - - . - - . - - - - -+ + + + + + + + + + + + + + + . - - - - - - + + . - + - -. -+ + + + + -+ + + - -- -+ .+ + - + + + + + + + - - + - - + + ---- - . -+ + +
- - - -+ . -+ + - + + +
- -+ - -+ -+
+
+ +
+ + + +
+ +
- -+ + . - -+ .+ ++ . - -+ - .+ . + - + + +
+ + + + + + + +
-+ - . - - - -+
+ +
Problemi koji se javljaju mogu biti npr. hoemo li uklju iti e u inventar (jer se u kodeksima javlja dosta pravilno) a njegove zamjene (e, i) tumaiti kao utjecaj narodnoga go vora, ili upotrebu znaka a tumaiti kao uvanje tradicional nog naina pisanja pa e iskljuiti iz inventara. U Bekim listi ima, Baanskoj ploi, u najstarijem hrvatskom misalu (Va tikanski Illirico 4) i u najstarijem brevijaru (Prvi vrbniki) poluglas se takoer upotrebljava dosta pravilno, pa bismo su dei po tim tekstovima, mogli i njega ukljuiti u samoglasniki inventar, no ako elimo dobiti rezultat na temelju sta nja u veini kodeksa, onda poluglas moramo iskljuiti kao perifernu pojavu, kao ostatak jezine prolosti. Takvi i slini problemi izazivat e jo diskusije, ali treba se radovati danu kada emo moi takve diskusije voditi i o problemima veza nim uz druge jezine razine. Nedovoljna istraenost nije po sljedica samo malobrojnih istraivaa, nego i tekoa koje se javljaju kada ponemo razvrstavati elemente genetski srod51
nih sustava. Baanska ploa je moda najslavniji hrvatski tekst, veliki hrvatski filolog Stjepan Ivi nazvao ju je dra gim kamenom hrvatskoga jezika. U neobaveznoj upotrebi termina kaemo da je ona najvaniji meu najstarijim tek stovima pisanima hrvatskim jezikom. A je li to hrvatski je zik? U njoj je npr. zakon otvorenih slogova potovan bolje nego u veini kanonskih staroslavenskih tekstova, jor se ni kada ne zamjenjuje punim samoglasnikom, jat se pie u skla du sa staroslavenskom normom. Za uistinu malo jezinih elemenata moemo tvrditi da nisu staroslavenski. Ti ele menti su hrvatski, a i taj cijeli tekst pisali su Hrvati, sluio je hrvatskoj civilizaciji. U tom smislu on je nesumnjivo hrvat ski. Jezikoslovno odreenje bilo bi tonije ako bismo rekli da je Ploa pisana hrvatskostaroslavenskim jezikom. Ona nam je i primjer kako prvi slavenski knjievni jezik nije re zerviran samo za oltar, a takve primjere nalazimo i u mla im i po funkcionalnoj usmjerenosti drukijim tekstovima. Jedan od najljepih hrvatskoglagoljskih tekstova Zapis popa Martinca o Krbavskoj bitci sa samog je kraja XV. stoljea (1493), a veina jezinih elemenata u njemu je staroslaven ska. Hrvatski glagoljai, s jedne strane, njeguju prvi slavenski knjievni jezik, pa je on onda i hrvatski knjievni jezik, s druge strane oni stalno sudjeluju u procesu kojim se eli izgraditi prihvatljiv zajedniki knjievni idiom sastavljen od elemenata vie sustava. To sudjelovanje u izgradnji hrvatskoga knjievnog jezika prihvatljivog na to irem prostoru ogleda se u tekstovima pisanim mijeanim tipom jezika tj. hrvatsko-staroslavenskim. Mijeanje (interferiranje) jezinih elemenata moe bi ti dvojako: a) Preklapanje jezinih izraza iz razliitih sustava na is tom jezinom sadraju. Takvi kriani izrazi oblikovali su se npr. tako to se na hrvatski leksiki morfem dodavao sta roslavenski gramatiki morfem ili obrnuto. Na primjer kom 52
parativi pridjeva jun -iji ili mlad -ei. Takav je tip interferiranja u hrvatskoglagoljskim tekstovima rijedak. b) Supostojanje jezinih izraza iz razliitih sustava. U istom tekstu, kadto u istoj reenici, moemo nai azb i ja, rodenb i rojenb, videtb i vide i si. Takav oblik mijeanja u naim je starim tekstovima vrlo est, a nije iskljuivo vezan uz glagoljine tekstove, nego se moe nai i u irilinim (bosaninim) i u latininim tekstovima. Udio prvoga slavenskoga knjievnog jezika u tom mije anom hrvatsko-staroslavenskom idiomu ovisio je o mnogim initeljima: o predlocima, o obrazovanosti autora i njegovu odnosu prema tradiciji, o vremenu i mjestu kad (gdje) je tekst pisan itd. U cjelini gledano moe se rei da u takvim tekstovima ima manje staroslavenizama nego to se obino ini na prvi pogled. Suvremeni itatelj obino pomisli da je sve ono to ne razumije u hrvatskoglagoljskom tekstu stiglo iz staroslavenskoga. Zaboravlja se pritom da su ti tekstovi u pravilu stari pola milenija, kadto i znatno vie i da im je osnovica nerijetko akavska. Prebacivanju krivnje na sta riji slavenski knjievni jezik pridonosi i sam pogled na gra fiju jer je grafijska razina ona na kojoj je utjecaj tradicije najjai i najoitiji: mnotvo jerova (tapia, apostrofa, gdje kad i starih jerova), nerijetko pisanje in continuo itd. ne sumnjivo je nanos tradicije i sigurno je da svi elementi toga nanosa nisu bili funkcionalni. Ortografijsko arenilo kazuje nam da su staroslavenski tekstovi sluili kao uzor u izgradnji tekstova pisanih hrvatskim sustavima. Na fonetsko-fonolokoj razini kao staroslavenske ele mente moemo oznaiti neke ekavizme, poluglas u korijenu rijei (stbza, tbma), povremeno javljanje id (rodenie, vidb uz rojenie, vijb) i moda jo koji. Nijedan od spomenutih ele menata ne dolazi jako esto i svi su vezani uz odreene (najee biblijske) tekstove. Kadto se moe prepoznati i elja da se uspostavi svojevrsna harmonija jezinih eleme 53
nata, tj. na jednom se mjestu koncentriraju elementi koji pripadaju istom sustavu. Tako npr. u Vinodolskom zborniku, hrvatskoglagoljskom tekstu iz poetka XV. stoljea, uz zam jenicu a redovito dolaze ikavizmi, a uz zamjenicu kaj ni kada! U deklinaciji imenica staroslavenski se udio ogleda u: a) jatu u lokativu jednine imenica svih rodova (na gore, vb meste, > boze), b) u dativnom -ovi, -evi za muki rod (bo govi, muevi), c) u instrumentalnom -oju, -eju za enski rod (enoju, voleju), d) u nultom gramatikom morfemu za aku zativ jednine mukoga roda pri oznaavanju ivoga (i vide sinbsvoi). Svi spomenuti elementi, osim lokativnog jata, jav ljaju se sporadino. Staroslavenski elementi kod pridjeva i zamjenica oito pokazuju da su hrvatski glagoljai staroslavensku tradiciju osjeali svojom: bila je za njih vrelo iz kojega su crpili kad god im je zatrebalo. Kada npr. autor Kolunieva zbornika (1486) pie u genitivu jednine ribe morskie, p tice nebeskie ili u akuzativu jednine v carstvo nebeskoe, na goru maslinskuju i si., onda eli jasnije izraziti kategoriju odreenosti nego to su mu omoguivali hrvatski sustavi. Kontekst je biblijski, on za glagoljaa ima znaajku ope poznatosti, a takav je kon tekst u staroslavenskoj tradiciji zahtijevao odreeni pridjevski oblik. Hrvatski glagolja posee u svoju tradiciju da bi pi sao u skladu sa svojim shvaanjima lijepoga i preciznoga izraavanja. Zbog brojnosti primjera u kojima dolaze genitivni oblici s gramatikim morfemima -ago, -ego tumae se kao osobito vidljiv unos iz najstarijega slavenskog knjiev nog jezika. U hrvatsko-staroslavenskom oni supostoje s gra matikim morfemima -oga, -ega: dobrago i dobroga, sinjego i sinjega. Javlja se i trei lik kao posljedica preklapanja: -ogo: dobrogo, sladkogo, zlogo itd. Bilo da suvremene mu akavske elemente kombinira sa staroslavenskima ili s hrvatskima iz starijeg razdoblja, gla 54
golja je uvijek u potrazi za to stabilnijim knjievnim jezi kom, koji bi, po njegovu shvaanju, trebao izabrati iz svega to nudi tradicija i suvremenost. U skladu s tim jo je jedan, za hrvatsku jezinu povijest neobino vaan, potez: glagolja i su u knjigu uveli i kajkavtinu. Hrvatski filolozi rado istiu injenicu da je u hrvatskoj knjizi prije no u mnogim drugima narodni jezik sebi izborio mjesto, ali se kadto zaboravlja da to dugujemo upravo glagoljaima. Ne moemo prihvatiti tu maenje da je uvoenje kajkavtine u knjigu samo preslik situacije na terenima gdje se dodiruju akavski i kajkavski. Nitko nije mogao spontano oblikovati reenicu kao to je ova iz Petrisova zbornika (1468), najopsenijega, najzanimlji vijega i najvanijega hrvatskoglagoljskog neliturgijskog ko deksa: / reku jemu anjeli vraji ki ga budu drali: to se alosti, ubogi lovjee, i kaj se mee i za trepee. Uvoenjem akavtine, pa onda i kajkavtine u knjigu, hrvatski su glagoljai na najljepi nain oitovali demokra tinost svojega duha. Iako pripadnici rimske crkve, suprot stavili su se latinskom univerzalizmu u njoj (dostignua dru gih kultura - da, tui jezik - ne, potivanje autoriteta Rim ske kurije - da, priznavanje premoi latinskoga - ne) i uvali staroslavenski jezik i irilometodsko knjievnojezino naslijee. Kad im se uinilo da funkcionalnost pisane rijei zahtijeva da uvedu hrvatske idiome, uinili su i to. Pismeni njihov izraz pregnantan je iskaz jedne nepokorive etnike i kulturne samosvijesti (E. Hercigonja). Jezik su smatrali vanim sredstvom za ostvarivanje jo vanijih ciljeva. Njihov prosvjetiteljski stav jasno je izrazio jedan od autora Petrisova zbornika kad je napisao: Nam je biti metrom i uiti i prosveatipiku trnu . Glagoljska je knjiga temelj ukupnom kas nijem razvoju hrvatske knjievnosti i hrvatskoga knjievnog jezika. 55
STAROSLAVENSKI GLASOVI
A. Samoglasnici
Samoglasniki sustav kakav nam je zasvjedoen u kanon skim staroslavenskim spomenicima oblikovao se jo u praslavenskom razdoblju djelovanjem raznih glasovnih ten dencija. Spomenut emo vanije. a) Prijelaz kvantitativnih u kvalitativne razlike Praindoeuropski sustav iz kojega se razvio praslavenski je zik imao je samoglasniki sustav kome je jedna od temelj nih znaajki bila opozicija izmeu dugih i kratkih vokala (a : , : , 0 : u, e : 6, 1 : i). Kvantitativne razlike prele su u kvalitativne, pa smo od pet spomenutih praindoeuropskih dobili osam praslavenskih samoglasnika: stsl. mati : stind. mata, - > a stsl. darb : lat. donum,
u> y
stsl. bratrb : lat. frater stsl. dbva : lat. dud stsl. dymb : lat. fumus stsl. sem$ : lat. semen stsl. ivb : lit. gfvas
stsl. byti
: lit. buti,
e>e i> i
stsl. zverb : lit. veris, stsl. videti : lat. videre, stsl. osb : lat. axis stsl. oko : lat. oculus,
stsl. popb : got. papa stsl. ovbca : lat. ovis
56
SAMOGLASNICI
> i>b e>e
stsl. dbi : lit. dukti,
stsl. dbva : stind. duva
stsl. vbdova : stind. vidhva, stsl. m bnii : lat. minor stsl. vezQ : lat. veho, stsl. nebo : lat. nebula
Iz predoene sheme jasno je zato su praslavenski samo glasnici a, y, e, i i bili dugi, a samoglasnici o, e, t, b kratki. Posljednja dva e na slavenskom tlu biti jo kraena, o emu emo vie na drugom mjestu. b) Zakon otvorenih slogova Taj je zakon poeo vladati u praslavenskom, a znaio je da svi slogovi moraju zavravati na samoglasnik. Da bi se to ostvarilo, bile su nune brojne promjene, kao to su npr. otpadanje zavrnih suglasnika, pojednostavljenje suglasnikih skupina, monoftongizacija diftonga, postanak nosnih (nazal nih) samoglasnika, metateza likvida itd. Diftonzi (dvoglasi) su takav spoj dvaju samoglasnika kod kojega oba dijela pripadaju istom slogu, ali nosilac sloga je samo jedan, a drugi se po izgovoru pribliava suglasniku. Kada piemo ai, oi, ei, au, ou, eu, ispod samoglasnika i i u stavljamo oznaku da su neslogotvomi, da su se izgovarali blisko spojevima aj, oj, ej, av, ov, ev. Takve kombinacije nisu bile u skladu sa zakonom otvorenih slogova i morale su se preoblikovati, tj. prijei u jedan samoglasnik. Takvu promje nu nazivamo monoftongizacijom diftonga. Monoftongizacijom spomenutih est diftonga dobili smo samoglasnike: e, i, u, o: oi ôi *genat: stsl. ene *lojsa : stsl. leha
(Diftonzi su pod uzlaznom intonacijom.) 57
<
ai *stalai : stsl. stoti oi *bherUis : stsl. beri ei *lit. wejdas : stsl. vich>
(Diftonzi oi, ai su pod silaznom intonacijom, a diftong ej u tautosilabikom poloaju.)
<
au
ou
*raudas : stsl. rudt *bhoudh : stsl. bud*bheudh : stsl. bud- > blud-
eu
(Diftong eu je u tautosilabikom poloaju.) o eu *neuos : stsl. novb *suneues : stsl. synove (Diftong eu je u heterosilabikom poloaju.)
Razlika izmeu samoglasnika e i i koji su diftonkoga podrijetla i istih samoglasnika koji su nastali od monoftonga utjecala je na njihovu okolinu, pa su oni koji su podrijetlom monoftonzi izazivali prvu, a oni koji su podrijetlom diftonzi drugu palatalizaciju. Veze samoglasnika sa suglasnicima n i m bile su takoer diftonkoga karaktera ako su inile zatvoren slog. Slogovi su se morali otvoriti i tako su nastali nosni (nazalni) samoglas nici. Veze en, em, in, im pretvarale su se u prednjojezini nos ni samoglasnik f, a veze an, am, on, om, un, um u stranjojezini nazalni p. Usp. npr. stsl. > : lit. penktas stsl. c$ta : got. kintus stsl. QZbkb : lat. angustus stsl. zgbb : gr. gomphos
Na kraju rijei veze samoglasnika sa suglasnicima n i m nisu uvijek morale dati nosni samoglasnik: tako su veze , om davale y, a veze on, om davale su * & . 58
SAMOGLASNICI
Djelovanjem spomenutih i drugih glasovnih zakonitosti praslavenski je jezik oblikovao samoglasniki sustav od samo glasnika a, o, e, i, 4 6 P, 'b, b, y, u te od slogotvomih sonanata r, r\ I V. Staroslavenska grafija uva razliku izmeu palatalnih i nepalatalnih sonanata (r&, > , ra, lb), ali svi ne misle da je sta roslavenski samoglasniki sustav tu razliku uvao, nego neki tvrde da je razlike po palatalnosti nestalo. Po njima, to bi bila i jedina razlika staroslavenskoga samoglasnikog sustava prema samoglasnikom sustavu kakav je imao praslavenski jezik u svojoj zavrnoj fazi. Mogli bismo dakle staroslavenski samoglasniki sustav prikazati ovakvom tablicom:
puni samoglasnici usneni Stranji Prednji a, 0, u, y e, 6, i nosni 0 usneni b reducirani slogotvorni sonanti r, 1 r\
Vano je razlikovati primjere kao to su vltkb ili skrbbi, u kojima nalazimo slogotvome r i od primjera kao to su krbVb i phtb u kojima su jerovi nosioci sloga, a r i / suglas nici. Da je doista tako, potvruje nam injenica da se jerovi u drugim primjerima nikad ne isputaju, a osim toga prelaze u pune vokale (krovb, plotb) to se primjerima vhkb i skrbbb nikada ne dogaa. Imajmo na umu da za staroslavenski samoglasniki sus tav nije vie relevantna opozicija dugi - kratki. Najvanija samoglasnika korelacija bila je prednji - stranji: e - a, e o, i - y, b - b, $ 9. Jerovi Samoglasnike t i b esto zovu poluglasima, poluglasnicima, polusamoglasnicima, iracionalnim ili ultrakratkim gla 59
sovima itd. Svi ti nazivi ukazuju na reducirani izgovor tih glasova, na to da su se izgovarali krae od drugih vokala. Mi emo ih zvati jerovima: prvi ( t ) se zove jor, a drugi (b) jer u skladu s imenima slova glagoljine i iriline azbuke kojima su se ti samoglasnici biljeili. O njihovu izgovoru znamo ma lo: jor je bio tvrd, velaran, a jer mek, palatalan. Oba su se mogla razviti iz nekoliko praindoeuropskih korelata, ali jor se najee dobivao iz kratkoga u, a jer iz kratkoga i: usp. d-bva sa stind. duva; syitb s lit. sunu, stind. siinuh; gostb i lat. hostis; vbdova i lat. vidua, stind. vidhdva itd. Poloaj Jerovi su mogli biti u jakom i u slabom poloaju. U ja kom su poloaju bili: a) kad su bili naglaeni, npr. timbrvb, minii, ti. b) bez obzira na naglasak - u slogu ispred sloga s jerom u slabom poloaju, npr. dbrib, pesbkb, svribrna. U slabom poloaju bili su: a) na kraju nejednoslone rijei, npr. otbCb, syrib, kostb. b) u nenaglaenom poloaju pred slogom u kome se na lazi puni vokal ili jedan od jerova u jakom poloaju, npr. dme, Vbzdbhb. U opeslavenskom knjievnom jeziku bilo je sedam jednoslonih rijei s jerovima. Vlastiti naglasak imale su zamje nice Sb, tb i veznik >, to znai da su jerovi u tim rijeima bili jaki. Akuzativni zamjeniki oblik nb uvijek je dolazio s nekim prijedlogom i jer je u njemu bio u slabom poloaju. Prijedlozi \rb, kb, st inili su s narednom rijeju fonetsko jedinstvo i hoe li jerovi u njima biti jaki ili slabi, ovisilo je o prvom slogu naredne rijei. Kad se u prvom slogu nalazio puni vokal, jerovi u prijedlozima bili su slabi (npr. V 7 >sebe, 60
SAM O GLASN ia
kb materi, sb tobojg), a kad se u prvom slogu nalazio slabi jor/jer, jerovi u prijedlozima bili su jaki (npr. vb Sbne, sb mbnojo, kb dberi). Promjene U kanonskim tekstovima prvoga slavenskog knjievnog jezika nailazimo na raznolike promjene jerova. Neke od njih uvjetovane su njihovim poloajem, tj. izazvane su sve veom razlikom u izgovoru jakih i slabih, a neke su uvjetovane dru gim razlozima. U X. stoljeu dolazi do ispadanja slabih jerova, a u XI. st. oni su se posve prestali izgovarati. Pisarska tradicija u vala ih je na kraju rijei mada se nisu izgovarali (pisali su vrab, synb i si.), a u sredini rijei nalazimo dvostrukosti u biljeenju (kbto i kto, bto i to), kadto i trostrukosti jer je gubljenje slabih jerova dovodilo i do njihova meusobnog za mjenjivanja (npr. mbnogo, mtnogo i mnogo; pravbda, pravbda i pravda). U nekim se spomenicima (Zografsko evanelje, Marijinsko evanelje, Savina knjiga) meusobno zamjenjiva nje provodi po zakonu prema kojemu jor pred slogom s prednjim samoglasnikom (e, e, i) prelazi u jer, a ako se nae pred slogom sa stranjim samoglasnikom (a, o, q, u, y), jer se mijenja u jor. Neki istraivai zovu tu pojavu Jagievim zakonom jer ju je hrvatski filolog prvi uoio i objasnio. Tako su se oblici pUica i vbniti pretvorili u pbtica i vbniti, a oblici bbrati i tbma u bbrati i tbma. Oblik zbio je ostao neizmije njen, a zble i zbli promijenili su se u zble i zbli, itd. U jakom poloaju dolazilo je do promjene koju kadto zovu vokaUzacijom jerova, tj. i b gube svoju reduciranost i prelaze u pune vokale (>>0, b>e). No razlike su velike od teksta do teksta i mogli bismo rei da je spomenuta promje na mnogo jae zahvatila glagoljini nego irilini dio korpu 61
STAROSLAVENSKI JE Z IK
sa: u Zo, Ma, Ass nalazimo ovakve primjere: crtkovb (mj. crbk-bVb), krepokb (mj. kreptkb), som> (mj. Sbnb), denb (mj. dbrib), priedb (mj. pribdt), vererib (mj. verbWb) itd. U irilinim tekstovima stanje je drukije: Sa uva ne promijenjene jake jerove (mada biljei gubljenje slabih), a u Su jer je promijenjen u e (konecb mj. kottbCb), ali jaki jor ostaje nepromijenjen. Svi ti i drugi primjeri govore o pro doru osobina pojedinih slavenskih govora u tekstove opeslavenskoga knjievnog jezika. Stanje u pojedinom tekstu re zultat je takvih prodora s jedne i pisarskog tradicionalizma s druge strane. Ako su se nali pred samoglasnikom i ili pred suglasni kom 7 , jerovi su se takoer mijenjali: jor je prelazio u_y, a jer u i. Tako dobiveni vokali y i i ostali su reducirani, tj. bili su pozicijske varijante jerova, a ne samostalni fonemi. Zovu ih napetim/napregnutim jerovima. Do te promjene dolazilo je jo u praslavenskom jeziku, a u tekstovima opeslavenskoga knjievnog jezika ovjerena je u sredini i na kraju rijei: gostbje > gostije, slabbi > slabyU videh i esi > videly i esi. T re ba ipak rei da u spomenicima prvoga slavenskog knjievnog jezika nalazimo puno primjera u kojima ta prom jena nije provedena ili bar nije zabiljeena: uz oblik Ijudii nalazimo i Ijudbi, uz kostijo dolazi i kostbjv, dolazi nancaemyi i naricaembi itd.
Jat Samoglasnik e (jat) oznaava se u glagoljici grafemom E, a u irilici grafemom . Kako se izgovarao? Ako poem o od primjera kao farisei ifarisei, tj. od injenice da se u teksto vima kadto meusobno zamjenjuju e i e, lako bismo se sloili s onima koji tvrde da se jat izgovarao kao vrlo otvoreno e. Zanimljivo je meutim da irilinim grafemima 'fc i to od 62
SAM OGLASNICI
govara jedan glagoljini grafem, tj. b. Njime se biljeio i sa moglasnik e; ali i veza j+ a. Tako irilinim AVfcCTO i odgovaraju glagoljini masona i rnaa. Treba dodati da se u irilinim tekstovima i M meusobno zamjenjuju, a u L is tiima Undoljskoga pie se samo . Iz svega bi se dalo za kljuiti da se jat izgovarao kao [ja] (na poetku sloga) i kao [je/ , te da artikulacijska razlika izmeu [ja] i [je] nije bila velika, pa autor glagoljice nije smatrao da treba za njih dva znaka. je ri Jeri je samoglasnik koji nikako ne dolazi na poetku ri jei, a imaju ga uglavnom samo slavenski leksemi. U drugi ma se javlja rijetko (npr. psahtyrb, davydb), to se pokuava objasniti glasovnom okolinom ili, jo ee, time da je strani leksem preuzeo slavenski nastavak. O izgovoru toga samo glasnika raspravljalo se mnogo. Jedni su tvrdili d a je po izgo voru bio najblii dananjem poljskom y, a drugi su mislili da mu je blie dananje rusko jeri (*). I u glagoljici i u irilici taj se samoglasnik biljei dvoznakom (prvi lan je uvijek je dan od jerova, a drugi je jedan od i-znakova), pa je iz toga P. Diels zakljuio, a mnogi kasnije prihvatili, da se izgovarao kao diftong. D a nije bilo tako, autor glagoljice izumio bi za nj jedan znak. Tome miljenju ide u prilog i injenica da se u latinskim i latinikim tekstovima taj samoglasnik biljei s ui (to je osobito zanimljivo imamo li na pameti vezu izmeu jora i samoglasnika u). Nosni sam oglasnici U glagoljinoj azbuci prednji nosni samoglasnik pie se K, a stranji kao f t . Jasno je da je rije o kombinaciji samo glasnika e (3) i o (a) s nekim elementom (<) za koji danas 63
drimo da je oznaavao nazalnost. Da je doista rije o nazalnosti, pokazuje, kako je to davno ustanovio A. Vostokov, usporedba s poljskim jezikom (usp. stsl. zgbt, p$tb s polj. , ). Nosni su samoglasnici nekada bili u samoglasnikim sustavima svih slavenskih jezika, ali su se zadrali samo u poljskom i kaupskom. Stranji nosni samoglasnik zovemo i velikim ili stranjim jusom , a prednji malim ili pred njim jusom. Kanonski spomenici uvaju ih dobro, mada se kadto g zamjenjuje s u ili rijetko s o (Sinajski psaltir): pQtb : putb: potb. Samoglasnici na poetku rijei i na poetku sloga Ako bismo iz pretpostavljene praindoeuropske rijei *udra izveli praslavenski i staroslavenski oblik, taj bi trebao glasiti *ydra (jer je dugo u davalo y). U pisanim spomenicima pr voga slavenskog knjievnog jezika nalazimo, meutim, uvi jek oblik vydra jer samoglasnik jeri (bi) nije mogao stajati na poetku rijei i pred njim se razvilo protetsko v (prothesis = predmetak). Kad bismo staroslavenskim glagolima vbZbmati i vbZbpiti oduzeli prefiks vbz-, dobili bismo oblike *bmati i *bpiti, ali takve bismo uzalud traili u spomenicima. No, zato bismo nailazili na leksem imati koji se razvio iz bmati {bmati je do bilo protezu u obliku glasa j > jbmati, a taj se oblik pisao kao imati) i na leksem vbplb (protetsko v + bplb). Naime, ni jerovi (b, b) nisu dolazili na poetku rijei. Moe se rei da se ni samoglasnici e, e i f nisu izgovarali na poetku rijei, mada nailazimo na grafijske dvostrukosti kao to su $zykblj$zykb, etifcti, a u irilinim tekstovima i na edinbfjedinb, esmb/jesmb. Oblici s protezom znatno su ei (jedro, jezero, jelenb). irilina azbuka razlikuje 6 i l, dok 64
SAMOGLASNICI
glagoljica nema drugoga grafema. I druga razlika meu sla venskim grafijama kazuje nam neto o protezi: naime, oblici esti, ezva, edb, napisani su u glagoljinim tekstovima s jatom, a u irilinim grafemom w: jasti, jazva, jadb. Te nam razlike takoer sugeriraju da su e i e dolazili redovito s protezom, osim to, moda, smijemo pretpostaviti izgovor e za neke rijei koje su redovito dolazile na poetku reenice (eda, enb, ese) kao i za neka strana imena (Eva, Emanuih i si.). Nije lako rei kako se ponaao samoglasnik i na poetku rijei. Poznato je da se taj fonem oznaavao i u glagoljici i u irilici s tri znaka, ali unato slutnji da bi se takvo mnotvo znakova za isti glas moralo koristiti za kakvo funkcionalno razlikovanje, ono nikad nije pouzdano utvreno. Osim toga i-grafemima nije se oznaavao samo fonem i nego i skupina jb (jbgla = igla). Neki istraivai dre da se protetsko j razvi jalo pred svakim samoglasnikom i (bez obzira na podrijetlo), pa stoga i nije bilo potrebe za posebnim grafemom ji (usp. i, M ,K ), itd. uz e, d, cy). To bi znailo da se npr. iti izgovara lo kao jiti, ali se kasnije skupinaji izjednaila s i, to se dogo dilo i u onim sluajevima gdjej nije bio protetski glas (jimb im-b npr.). Samoglasnik a dolazio je na poetku rijei, ali kadto je dobivao i protezu kako nam svjedoe ovakve dvostrukosti: ate - jate, azt - jazb i si. Vano je imati na pameti da u ne kim rijeima j nije bio protetski glas, nego je odavno bio di jelom osnove pa u takvim sluajevima ne nalazimo dvostru kosti: jarb, jarostb, jama, jae. Strane rijei nikada ne dolaze s protezom: angelb, arhijerei, akridb itd. Slino je i sa samoglasnikom u: uz dvostrukosti kao to su utro - jutro, ue - jue nailazimo na niz rijei koje poinju samoglasnikom u (uiti, umb, uho), dok u rijei junb (i izve denicama) uvijek nalazimo j koje je odavno dio osnove. Samoglasnici o i p dolaze najee bez proteze: oko, otbCb, osmb, Qika, Qtroba, oglb, mada nalazimo i jodu uz odu, a u 65
primjerima kao to su ;p (akuzativ zamjenice jae) ili jgdee j nije protetski glas. Protetsko je, meutim, v u vonja (usp. lat. anima). Proteza se u opeslavenskom knjievnom jeziku javlja dakle u obliku j (>i) i v (>u), a razlozi za njezino javljanje obino se trae u premoivanju zijeva (hijata) koji je bio est zbog zakona otvorenih slogova: naime, svaka je rije zavravala na samoglasnik, pa ako je naredna poinjala sa moglasnikom, moglo je doi do zijeva, npr. vtprog i azb vy postalo je vbprog i jazb vy, a ovbca i agnq postalo je ovbca i jagn?. Protetsko j u tijesnoj je vezi s tzv. intervokalnim koje se javlja u sredini rijei i takoer slui da se premosti zijev, ali to se premoivanje ili nije dosljedno biljeilo ili se nije do sljedno provodilo, pa nalazimo starajego i staraego, dobrujemu i dobruemu, daati i dajati, dobraa i dobraja. Tamo gdje se intervokalno j nije pojavljivalo, samoglasnici su se nali u neposrednom dodiru pa je dolazilo do asimilacije, i to tako da se drugi ravnao prema prvom, tj. prelazio u njega: starujemu > staruemu > staruumu, blagajego > blagaego > blagaago, podobaetb > podobaatb i si. Udvojeni istovrsni samo glasnici bili su onda obino podvrgnuti stezanju (kontrakci ji): starumu, blagago, podobath. To je moglo kadto biti na tetu komunikativnosti: imperfektivni oblik za 1. lice glagolaahb kontrakcijom se izjednaio s 1. licem sigmatskoga prvog aorista: glagolahb. Prijevoj Hrvatski termin prijevoj nainio je Tomo Mareti prema glagolu previjati za glasovnu promjenu koja se u poredbenoj gramatici najee oznaava francuskim terminom alterna tion ili njemakim Ablaut. Pod tim se terminom obino
66
SAMOGLASNICI
podrazumijevala promjena korijenskog samoglasnika, ali u novije vrijeme nije rijetko da se pod prijevojem podrazumi jeva neuvjetovana promjena samoglasnika u morfemu, ne samo korijenskom. To je stara samoglasnika alternacija ko ja je bila iva jo u praindoevropskom razdoblju. Promjena samoglasnika donosi sa sobom promjenu gra matike kategorije i(li) pomake u leksikom znaenju: usp. npr. rekp: rokb: rtc i: proricati. Takvih je alternacija u opeslavenskom knjievnom jeziku zabiljeeno mnogo i nabrojit emo samo neke:
1) e : o 2) e : i
3) 4) 5) 6) 7) 8) 9) 10)
e :Q e:a o:a o:b i:b u :y , :y b :u
nesti: nositi, teti: toiti, greti (< greb-ti): grob* reti (< rek-ti) : naricati, je stb : istina jesfb : SQ ti> : soci lesti (< lez-ti) : laziti, sedeti : saditi bosti (< bod-ti) : badati : bast (sigm. I. aorist) goniti : gtnati, hoteti: hbteti isti (< it-ti) : bto, sib ira ti: bbrati dua, d u h i : dyhati postlati : posylati bideti : buditi itd.
Neki autori dijele prijevoj na kvalitativni (altemiraju sa moglasnici razliiti po mjestu tvorbe, npr. e : o, e : a itd.) i kvantitativni (altemiraju samoglasnici isti po mjestu tvorbe e : e, a : o itd.). Kadto se govori i o stupnjevima prijevoja, pa se oblik sa samoglasnikom o ili e uzimao kao osnovni, normalni stupanj, oblici s drugim samoglasnicima kao reduci rani, a oblici bez samoglasnika kao nulti stupanj. Npr. (j)estb (normalni) : istina (reducirani) : osptb (nulti).
67
Prijeglas Prijeglas je promjena samoglasnika uvjetovana okolinom. Ta uvjetovanost ga i razlikuje od prijevoja, kao i to to ne dovodi ni do leksikih ni do gramatikih promjena. Ako npr. usporedimo tzv. nepalatalnu i tzv. palatalnu deklinaciju ime nica bilo a ili o osnova, vidjet emo da dolazi do promjena gramatikih morfema, pod utjecajem susjednoga glasa: gen. jednine imenice ena glasi eny, pa bismo i od dua oekivali duy. Meutim, taj glasi du$, jer y nije mogao stajati uz . Isto tako uz ene (dat.) imamo dui, uz eno i enojg dolazi due i duejg itd. Praslavenske skupine *or, *ol, *er, *el na poetku rijei i izmeu suglasnika Praslavenske skupine *or, *ol, *er, *el imale su razliitu sudbinu u pojedinim slavenskim jezicima. Na poetku rijei u junoslavenskim jezicima dolazilo je do prebacivanja likvida ispred samoglasnika i do duljenja sa moglasnika (or>ra, ol>la, er>re, el>le). Takvu metatezu li kvida (u kojoj dolazi i do zamjene mjesta likvida i samo glasnika i do duljenja samoglasnika) moemo zvati potpu nom metatezom likvida. U istom poloaju, tj. na poetku ri jei, u zapadnim i istonim slavenskim jezicima metateza likvida mogla je biti potpuna (ako su se skupine *or, *ol, *er, *el nalazile pod uzlaznom intonacijom) i nepotpuna (do lazilo je samo do zamjene mjesta likvida i samoglasnika, ali ne i do duljenja: to se dogaalo kad su spominjane skupine bile pod silaznom intonacijom).
68
SAMOGLASNICI
praslavenski: staroslavenski hrvatski: eki: poljski: ruski:
silazna intonacija uzlazna intonacija *ordlo *olkttb *orvwb ralo laktt-b ravbn-b lakat ravan ralo loket rovny radio lokie r6wny radio lokot rovnij ralo
Junoslavenski jezici su i u sredini rijei, tj. izmeu sug lasnika, provodili potpunu metatezu likvida. Tako su je pro veli i eki i slovaki, dok su luikosrpski jezici i poljski pro vodili metatezu bez duljenja.
praslavenski: staroslavenski hrvatski: eki: poljski: ruski:
*korva krava krava krva krowa korova
*bolto blato blato blato bloto boloto
*bergb bregb brijeg breh brzeg bereg
*melko mleko mlijeko miko mleko moloko
Pogledamo li paljivo ruski primjer, vidjet emo da se u istonoslavenskim jezicima oblikuju skupine oro, olo, ere, ele. Ta se pojava zove punoglasje. U najstarijim spomenicima opeslavenskoga knjievnoga jezika kadto takoer sreemo dvostrukosti. Tako npr. rije rabb sree se i u obliku robt, a prefiks raz- dolazi i u obliku roz-: razbiti: rozbiti, razboinikt: rozboinikb. A. Vaillant je oblike s ro- smatrao moravizmima i nisu rijetki koji dijele njegovo miljenje.
69
B. Suglasnici
Suglasnike opeslavenskoga knjievnog jezika moemo s obzirom na poloaj govornih organa pri njihovu izgovoru i s obzirom na prolaz zrane struje podijeliti ovako:
Sonorni usneni prednjojezini srednjojezini stranjojezini usni V r r ir j g> k h umni
nosni eksplozivi frikativi afrikate sloeni m b, p (0 zs d, t d (3) c t
Dalje bismo suglasnike mogli podijeliti na tvrde i meke. Tvrdi su bili: k, g, h, p, m, v, z, s, d, t, n, r, l. Prva tri meu njima (velari k, g, h) nisu imali svojih umekanih parnjaka i nisu dolazili ispred prednjojezinih samoglasnika. Ostali su dolazili, naelno, uza sve samoglasnike, ali svoje umeksane parnjake imalo je samo zadnjih est, tj. postojali su ovi pa rovi po opoziciji tvrdi - u m e k an i : s - s \ d - d \ t - t\ n n \ r - r\ / - l\ M eu meke suglasnike pripadali su , i , , d. Oni nisu imali svojih tvrdih parnjaka. Bili su uvijek meki, tj. iza njih su dolazili samo prednjojezini samoglasnici, npr. ako su se nali na kraju rijei, iza njih je dolazio uvijek jer (b)y nikada jor (t>). Ovakva objanjenja su tradicionalna, ali oito je da nemaju u vidu sustav. Morali bismo, naime, uz svaki nepalatal pretpostaviti palatal. S jedne strane tvrdi se da k, g, h ne maju svoje meke parnjake, a da , i nemaju svoje tvrde parnjake. Rije je o tom e da su oito postojali parovi k - , g - 1, h -. U te korelacije vjerojatno idu i odnosi b -b lj,m - mlj, v-vlj> p - plj koje inae nalazimo u poglavljima o epentezi. 70
SUGLASNICI
Tima moemo pribrojiti i alternaciju f - flj o kojoj ni u hrvatskom ne govorimo mada od K rf izvodimo Krfljanin. 1) Z a glas [j] nemamo u staroslavenskim azbukama po sebnog znaka mada je u jeziku nesumnjivo postojao. Biljeio se pomou jotiranih slova kada su ona stajala na poetku rijei (fCH = jesi) ili iza samoglasnika (106 = moje), ali biljeio se i pomou grafema i (KpdH = kraji* KpdM = kraji) to nije udo s obzirom na to da u glasovnom sustavu opeslavenskoga knjievnog jezika nije bilo jasne razlike izmeu tog suglasnika i neslogotvomoga i (i). 2) Fonem [f] nalazimo u staroslavenskim tekstovima sa mo u rijeima stranoga podrijetla: npr. grki stsl. Filipa no taj, tadanjim slavenskim sustavima tu, glas esto se zamjenjivao usnenim p, npr. grka rije zam jenjuje se u prvom slavenskom knjievnom jeziku rijeju finikb , ali i pinikbSb.
Palatal izai je Pod prvom palatalizacijom podrazumijevamo promjenu stranjojezinih suglasnika k, g, h pred prednjojezinim sa moglasnicima (i, e, b, e) u , i , tj. k > , g > i h > : k > mgka - mgiti rekp - reetb vekb - vepnb otrokb - otrog g> begb - beitb drugb - drue bogb - bobskh zgti (gr. ) h > tihb - tiina duhb - due
byhb - byq
71
Z a navedene primjere odmah moemo rei da doista oprimjeruju tvrdnju o postojanju prve palatalizacije. To nije tako vidljivo u primjerima: krikb - kriati, begb - beati, sluhb - sluati ... jer se iza , , nalazi samoglasnik a. Nije rije, meutim, o iskonskom a, nego o glasu koji je dobiven iz dugoga e (e) preko jata (e) : dHcheti > ldyetil > dyati briketi > Ikriketil > kriati begeti > Ibeetil > beati ... jer je dugo e i inae davalo jat (e), a jat je iza palatala pre lazio u a. Pod drugom palatalizacijom podrazumijevamo promjenu k, g, h ispred samoglasnika e i i u c, zJs, s : uenikb - uenici (nom. pl.) - uenice (lok. sg.), rekp - n>ci - rbcete mogQ - m oî (imperativ) - monete (imperativ) duhb - dusi (nom. pl.) - duse (lok. sg.) itd. Samoglasnici e i <izazivaju dakle i prvu i drugu palatalizaciju. Poredbeno istraivanje otkrilo je da su e i i koji izazivaju prvu palatalizaciju monoftonkoga podrijetla (e < e, i < ), a e i i koji izazivaju drugu palatalizaciju diftonkoga su pod rijetla (nastali su od dvoglasa oi? ai : ti dvoglasi davali su pod uzlaznom intonacijom a pod silaznom i: usp. npr. litavsko kama sa stsl. cena, ili lit. vilkai sa stsl. vlbci). Trea palatalizacija razlikuje se od prve dvije po redo slijedu elemenata. Naime u prve dvije prednjojezini samo glasnici nalazili su se iza stranjojezinih suglasnika (zato te palatalizacije neki autori zovu regresivnima), a u treoj sa moglasnici se nalaze ispred suglasnika (pa govorimo o pro-
12
SUGLASNICI
gresivnoj palatalizaciji): ako se, naime, k, g, h nau iza samo glasnika i, b, f, oni se mijenjaju u c, z/3, s: narekati - naricati stegp - s-biizati smehb - nasmisati sq
i si.
Ni do danas nisu tono razjanjeni uvjeti pod kojima se provodi ta palatalizacija jer se ona ne provodi tako dosljed no kao prve dvije. Osim palatalizacija pojedinanih suglasnika dolazilo je i do palatalizacije velamih skupova , tj. skupovi kv, gv, hv mije njali su se ispred samoglasnika e i i u cv, zv, sv. Ta je prom je na zahvatila junoslavenske i istonoslavenske, ali se nije provodila u zapadnoslavenskim jezicima. hrvatski: staroslavenski: ruski: poljski: eki: zvijezda zvezda zvezd gwiazda hvizda cvijet cvetb cvet kwiat kvet
Skupine kv i gv redovito su palatalizirane u svim juno slavenskim jezicima pa tako i u opeslavenskom knjievnom jeziku, a kadto se taj proces dotakao i skupine hv: vlbhvb - vlbsvi (nom. pl.)
Jotovanje Pod utjecajem suglasnika./ prethodni se suglasnici u m no gim jezicima mijenjaju. Promjena je poznata pod imenom jotovanje , a spomenici staroslavenske pismenosti biljee je ovako: 73
kj > gj \
plakati - plaQ (< plakjp) - plab (< plakjb)
v l bgati - h a (< hgja) "> z / kazati - kaQ (< kazjg) duhb - dua (< duhja) nositi - noQ (< nosjg) hoteti - hoQ (< hotjQ) pustiti - puQ (< pustjo) iska ti - iQ (< iskjo)
hj v. sj tj . stj - ^ s k j/
dj . hoditi - hozdQ (< hodjg) z d j- ^ d prigvozditi - prigvodenb (< prigvozdjenb) z g j/ rozga - rodije (< rozgjije) rj lj nj > r veerb - veerja > P veleti - veljQ > n initi - injQ
Spomenici staroslavenske pismenosti biljee i ove promjene: s > ako se nae ispred P, n (mysliti - myleno) z > ako se nae ispred P, n (sablazniti - sbblanjati) t > t ako se nae ispred r (sbmottfo - Sbmorjg) d > d ako se nae ispred r (wmpd/7 'p - umpidijQ)
Epenteza U skupinama pj, bj, mj, vj izluuje se epentetsko l (kupiti kupljQ, ljubiti - ljubljQ, lomiti - lomljp). Kanonski tekstovi razliito biljee ovu pojavu. U svima se epentetsko / uva u poetnome morfemu (bljusti, pljunQti), ali u sredini rijei ono moe izostati. U Zografskom evanelju, M anjinskom evane lju, Kloevu glagoljau i Sinajskom euhologiju ne nalazimo epentetsko / ispred samoglasnika i i 6 (nalazimo korabb, ze74
SUGLASNICI
mi, a oekivali bismo korablb, zemli), a u drugim spomeni cima tako se dogaa i pred drugim samoglasnicima (usp. npr. kapja, zembjq, oslabena). Slinu pojavu biljeimo u m a kedonskom i u bugarskom jeziku. Zapadna grana junosla venskih jezika (slovenski, hrvatski, srpski) uvaju epentetsko / u svim pozicijama kao i istonoslavenski jezici. Za zapadnoslavenske jezike neki autori dre da se odigrao isti proces kao u istonoj grani junoslavenskih jezika, dok drugi misle da se u njima epentetsko / gubilo jo u dopovijesnom raz doblju njihova razvoja. Jo u praslavenskom jeziku dolazilo je do sekundarnog um etanja glasova d i i: prvi se um etao izmeu z i r, a drugi izmeu s i r. Takve pojave biljee i spomenici najstarijega slavenskog knjievnog jezika, pa tako nalazimo izdreti (< izreti), izdrailb (< izrailb), razdruiti (< raz-ruiti), stram (uz sramb), itd. Dri se da je do umetanja dolo nam jerno kako bi se pojaala artikulacija suglasnikih skupova. Novija istraivanja nerado govore o epentezi, tj. dre da je objanjenje po kojemu se / izluuje u nekim skupinama proizvoljno. Sve vie se govori o alternacijama: b - bij, m mlj, v - vlj itd.
N aglasak Izravnih svjedoanstava o naglasku u prvom slavenskom knjievnom jeziku nemamo, odnosno samo bismo s puno opreza neke nadredne znakove u Kijevskim listiima mogli smatrati biljeenjem naglasaka. Ne znamo, meutim, nisu li to znakovi za pjevanje. Po neizravnim podacima mogli bi smo rei da je naglasak bio slobodan, pomian, dinamian i tonski. Mjesto mu je bilo na posljednjem uzlaznom ili prvom silaznom slogu.
75
STAROSLAVENSKI OBLICI
Imenice
U opeslavenskom knjievnom jeziku bilo je nekoliko produktivnih naina tvorbe imenica. a) Jedan od najproduktivnijih sufiksa bio je -ikb koji se dodavao pridjevskoj osnovi na -bn- ili participskoj na -en(bezakotibnikt, vratbnikb, nevestbnikb). Po brojanju R. M. Cejtlin takvih je imenica u kanonskim tekstovima 165. b) Imenice sa znaenjem lica tvorile su se i od glagolske osnove pomou sufiksa -itelb odnosno -atelb: vbzdatelb, krbstitelb, sbpasitelb, podraatelb. Takvih je imenica bilo sedam naest, a veinom su, kao i imenice pod a) oblikovane u sa mom opeslavenskom knjievnom jeziku, a nisu praslavensko naslijee. c) Pedesetak imenica su dvokorijenske sloenice: bogoslovbCb, prbvorodbCb, belorizbCb.
d) Manji broj imenica tvoren je sufiksima -arb (vinarb, vratarb, mytarb), -ii (krbmii, kbnigbii, korabbii), -ota (siro ta, junota), -tai (ratai, hodatai, povodatai), -ical-bca (vinopivbca , ubiica, iadbca). Vjerojatno je da su neke od tih im e nica starije od prvoga slavenskoga knjievnog jezika. e) Osobe oznaavaju i imenice enskoga roda sa sufik sima -ica (bogorodica, cesanca, vladydica) i -yni (bogyni, rabyni, gospodyni).
f) Imenice enskoga roda koje oznaavaju apstraktne poj move kadto se tvore od sufiksa -ostbl-estb odnosno -otal-eta 76
IM EN ICE
koji se dodaju pridjevskoj osnovi: blagostb, Ijutostb, gorestb, dobrota , nieta, nagota. No osobito su u tvorbi apstraktnih imenica produktivni sufiksi -bstvo (bezbobstvo, voinbstvo, kovarbstvo), -bstvije (podobbstvije, bezmlbstvije). Vie od 900 imenica oblikovano je sufiksom -ije (veliije, blagodanje , lovekoljubije), a oko 750 sufiksom -nije (znanije, pokajanije, bogopoznanije). g) Dvadesetak imenica sa znaenjem uporabnog pred m eta oblikovano je sufiksom -lo (kadilo , zrbcalo, milo), tri desetak, apstraktnog i konkretnog znaenja, imaju sufiks -ina (godina , sedina), desetak ih je sa sufiksom -tva ($tva, molitva ), a dvadesetak sa sufiksom -bba (molbba, tatbba). h) Nije lako pouzdano utvrditi koje su od imenica nasli jeene iz praslavenskoga, a koje su stvorene u opeslavenskom knjievnom jeziku. Tako se npr. za imenice junbCb, starbCb, mladenbCb, lovbCb, brbCb tvrdi da su postojale i u praslavenskom jeziku, a za imenice istoga sufiksa (-bCb) bestudbCb, rbnbCb da su nastale u samom staroslavenskom.
Glavna promjena imenica mukoga i srednjega roda

Gramatiki morfemi muki rod srednji rod nepal.j pal. nepal.| pal. Jednina: Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Lok. Instr. -b -a -u -b -e -e -ontb -b -a -u -b -u -i -emb -o -a 1 u -o -o -e -onib -e -a -u -e -e -i -emb Primjeri muki rod srednji rod nepal. | pal. nepal. | pal. rabb raba rabu rabb rabe rabe |rabomb nob noa nou nob nou noi noemb selo sela selu selo selo sele selomb polje polja polju polje polje polji poljemb
77
STA ROSLA V EN SK I JE Z IK
Dvojina: Nom. Ak. Vok. Gen. Lok. Dat. Instr. Mnoina: Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Lok. Instr.
-a -u
-a -u
-e -u
-i -u
raba rabu
noa nou
sele selu
polji polju
-oma -ema -oma -ema raboma noema seloma poljema -1 -i -b -b -om b -em-b -v -y -i -i -e/ib -ihb -i -y -a -b -om-b -a -a -ehb -y -a -b -em-b -a -a -ihb -i rabi rabb rabomb raby rabi rabehb raby noi nob noemb no$ noi noihb noi sela selb selomb sela sela selehb sely polja polb poljemb polja polja poljihb polji
Napomene:
1) U imenica srednjega roda, formalno gledajui, gram a tiki morfemi podudarni su s gramatikim morfemima mu koga roda (nepalatalne osnove s nepalatalnima, palatalne s palatalnima). Iznimke su nominativ, akuzativ i vokativ u sva tri broja koji su u srednjemu rodu i formalno drukiji nego u mukome. 2) U imenica srednjega roda uvijek su meusobno for malno jednaki: - nominativ, akuzativ, vokativ jednine (o, e) - nominativ, akuzativ, vokativ mnoine (a) - nominativ, akuzativ, vokativ dvojine (e, i) 3) Razlike izmeu palatalnih i nepalatalnih osnova m o gu se svesti na nekoliko morfemskih opozicija. To vrijedi i za imenice srednjega roda, s time da imamo na um u upozore nja pod 1 i 2 .
78
IM EN IC E
Opozicga t : b e : i o : e e : u
y : ? y i
Padei N, A. jd., G. mn. L. jd., L. mn. I. jd., D, I. dv. D. mn. V. jd. A. mn. I. mn.
Prinyeri rabb : nob rabe : noi, rabehb : noih> rabomb : noemb raboma : noema rabomb : noemb rabe : nou raby : no$ raby : noi
4) Imenice tipa krai (muki rod) samo se naizgled ne uklapaju u palatalne osnove. Meutim, grafemski slijed krai pretpostavlja fonemski slijed krajb\ kad to uzmemo u obzir, razlike nestaju: kraj-b, kraj-a, kraj-u, kraj-b, kraj-u, kraj-i, kraj-emb itd. 5) Imenice mukoga i srednjega roda o kojima smo go vorili imale su u praslavenskome jeziku tematski alomorf *o, pa ih zato esto nazivaju imenicama *o(jo osnova. 6) Kategorija ivo-neivo vidljiva je u pojedinim teksto vima, pa se u njima npr. nalaze akuzativni oblici raba, otroka, tj. oni su, formalno, podudarni s genitivom. 7) Nemali broj imenica o-osnova prima kadto nastavke u-osnova (napose u genitivu i lokativu). Od imenice glasb npr. nalazimo genitiv glasa i glasu, od imenice rodt - roda i rodu. Lokativ imenice mirb glasi mire, ali i miru, a od imeni ce dart glasi dare, ali i daru.
19
Glavna promjena imenica enskoga roda

Primjeri Gramatiki morfemi | nepalatalni palatalni | nepalatalni palatalni Jednina: Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Lok. Instr. Dvojina: Nom. Ak. Vok. Gen. Lok. Dat. Instr. Mnoina: Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Lok. Instr. Napomene: 1) Po tom modelu mijenjaju se i imenice mukoga roda koje u nominativu jednine imaju gramatiki morfem a: sta 80 -a
-y
-a, i -i -p -e -i -ejQ
-e -P -o -e -ojQ
ena eny ene eno eno ene enojo
dua du$ dui duQ due dui duejo
-e -u -ama
-i -u -iama
ene enu enama eny en-b enam-b eny eny enah-b enami
dui duu duama du$ dub duamt due due duah-b duami
-y
-t -am-b
-y
-b -am-b
-y -ahb -ami
-ahb -ami
IM E N IC E
rosta, sluga, vojevoda, junoa, itd. Sve te imenice zajedno na zivamo imenicama *a/*ja-osnova. 2) U nominativu jednine palatalne promjene nalazimo dva gramatika morfema: uz (ee) a javlja se i i. Taj morfem imaju imenice tipa SQdi(i), rabyni, ladi(i). Nominativni gramatiki morfem jedini je po kojem se te imenice razli kuju od drugih imenica palatalne osnove. Genitiv mnoine sodii, ladii pretpostavlja izgovor spdijb, ladijb. 3) Pri utvrivanju gramatikih morfema ne smije nas zbu niti grafija. Grafemi w, 16, K\ , oznaavaju mekou p ret hodnog suglasnika i nisu zasebni gramatiki morfemi. 4) U sporedbe gramatikih morfema palatalnih i nepalatalnih osnova pokazuju da su razlike m eu njima usustavljene, tj. mogu se svesti na etiri morfemske opozicije. Opozicya
y : ?
e : i o : e
b : b
Padei Gjd., N, A, V mn. D, Ljd., N, A, V dv. V, Ijd. G mn.
Primjeri
eny : du$ ene : dusi eno : due, enojo : duejo en-b : dub
I - promjena mukoga i enskoga roda

Gramatiki morfemi muki rod enski rod Jednina: Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Lok. Instr.
-b -b -/
Prinyeri muki rod enski rod

gOStb gosti gosti gOStb gosti gosti kostb kosti kosti kostb kosti kosti kostijQ 1 kostbjQ
-i -i -b -i -i -bmb
-i -b -i -i -ijQ /
b/P
gostbmb
81
Gramatiki morfemi muki rod enski rod Dvojina: Nom. Ak. Vok. Gen. Lok. Dat. Instr. Mnoina: Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Lok. Instr.
Primjeri enski rod muki rod
-i -iju / bjll -bma -ije / bje -ii / bi -bnrvb / emb -i -ije / bje -bh-bl eh-b -bmi
-i -iju / bjU -bma -i -ii / bi -bm-b -i -i -bhb -bmi
gosti gostiju / bju \gostbma gostije / gostbje gostii f gostbi gostbmbl-em-b gosti gostijel-bje gostbhbl-ehb gostbmi
kosti kostiju / bju kostbma kosti kostii f kostbi kost bm-b kosti kosti kostbhb kostbmi
Napomene: 1) U praslavenskome jeziku neke imenice mukoga i en skoga roda imale su tem atsko i. To i je bilo kratko. U ope slavenskom knjievnom jeziku spomenute imenice imaju u nominativu jednine gramatiki morfem - 6. Iz vokalizma zna mo za mijenu i > b. Takve su imenice pQtb, gostb, gospodb, gvozdb, tbstb, gosb i druge (muki rod), te kostb, notb, dvbn> i druge (enski rod). 2) U gramatikim morfemima posredno se uva staro krat ko i, koje je kasnije prelo u -b: gost-b, gost-b-ma, gost-b-mb. Gramatiki morfemi sa -i (kostbjQ kostijo) nastali su fakulta tivnim duljenjem (b se nalo ispred j i prelo u i). 3) U sporedimo li gramatike morfeme imenica mukog roda s gramatikim morfemima enskoga roda, vidjet emo da 82
IM E N IC E
su razlike samo u instrum entalu jednine (gostbmb / kostbjo) te u nominativu (i vokativu) mnoine (gostije / kosti). U in strumentalu jednine imenice mukoga roda sauvale su pra stari gramatiki morfem, a imenice enskog roda razvile su novi pod utjecajem *ja-osnova. Gramatiki morfem -ije u nominativu (i vokativu) plurala mukoga roda odraava praindoeuropsko stanje. U imenica i-osnova enskog roda dolo je do izjednaavanja nominativa i akuzativa plurala, jer su ta dva padea ista i u imenica tipa ena , a i u drugim je deklinacijama postojala tenja da se ta dva padea izjednae i to u svim brojevima. 4) Imenice *i-osnova mukoga roda imale su u praslavenskom jeziku pred tematskim morfemom polumeki su glasnik, a ne iskonski meki kao imenice *jo-osnova mukog roda. I u jednih i u drugih imenica gramatiki je morfem za nominativ jednine - 6. Tako imenice nob i vrab pripadaju *jo-osnovama, a gostb i pQtb *i-osnovama. Pri odreivanju u koju deklinaciju imenica mukoga roda sa zavrnim -b idu moram o pripaziti na imenice koje imaju zavrno id (vodb). O ne dakle nem aju zavrno d, nego palatal id pa idu u glavnu palatalnu promjenu. 5) Imenica *i-osnova mukog roda bilo je mnogo manje negoli imenica *i-osnova enskoga roda. Vidjeli smo da su razlike u deklinacijama vrlo malene, a i da su na imenice *i-osnove mukog roda snano utjecale imenice *jo-osnova. Sve je to utjecalo te se i-deklinaja mukog roda raspala: u jednih je imenica prevladala pripadnost rodu pa su prele u glavnu promjenu, u drugih je prevladala pripadnost deklinaciji pa su prele u i-deklinaciju enskoga roda.
U - promjena mukoga roda

Po toj deklinaciji sklanjale su se imenice: syni>, voh>, vrth-b, medi i poh>. Svi se slau da tih pet imenica pripada u-osno83
vama. Jedni im dodaju imenicu domb (Hamm), drugi ime nicu ledi* (Haburgaev), a trei jo desetak imenica. Gramatiki morfemi | Jednina: Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Lok. Instr. Dvojina: Nom. Ak. Vok. Gen. Lok. Dat. Instr. Mnoina: Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Lok. Instr. -b -u -ovi -b -u -U -bmb Primjeri med* medu medovi med-b medu medu medbmb
-y
medy medovu medtma medove medov-b medvrn medy medove med-bhb medtmi
-ovu -una -ove

-OVb
-bm*
-y
-ove -b/lb -uni
84
IMENICE
Napomene: 1) U-deklinacija (*u-osnove) nije dobila ime po estom gramatikom morfemu u, kao to bi se moglo misliti. Dobila ga je po tematskom morfemu u koji se posredno uva u N, A, V jednine, u D, I dvojine te u D, L, I mnoine (kratko u da valo je, kao to iz vokalizma znamo, , a u spomenutim pa deima nalazimo > ). 2) Imenica *u-osnova bilo je malo i na njih su jako utje cale imenice *o-osnova. Tako na primjer nalazimo genitivno synu i dativno synovi, ali i syna (genitiv), synu (dativ). Sve te imenice *u-osnova kadto dolaze s gramatikim morfemima *o-osnova. Utjecaja je bilo i u suprotnome smjeru: vrlo e sto su gramatike morfeme *u-osnova primale one imenice *0 -0 snova (njih dvadesetak) koje su imale jednoslonu osno vu koja se zavravala tvrdim suglasnikom, a imale su pokret ni naglasak (glasb, dhgb, in-b itd.). Dativno -ovi / -evi vrlo esto nalazimo u imenica drugih deklinacija. Osobito se e sto javlja u osobnih imena (pilatovi, petrovi, iosifovi) i to na pose pri izravnom obraanju: Ree isust petrovi. Ree pilatb isusovi i si. U Suprasaljskom zborniku zabiljeeno je i dativ no morevi.
V - promjena enskoga roda

| Gramatiki morfemi | Jednina: Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Lok. Instr. -0 -e -i -b -y -e -bjQ Primjeri loky lokbve lokbvi loktvb loky lok-bve loktvbjQ
85
Gramatiki morfemi f Dvojina: Nom. Ak. Vok. Gen. Lok. Dat. Instr. Mnoina: Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Lok. Instr.
Primjeri
-i -u -ama -i -t -amt -i -i -akb -ami
lok-bvi loktvu loktvama lok-bvi lokwb lok-bvamt lok-bvi loktvi lok-bvakb lokbvami
Napomene:
1) Po v-promjeni idu imenice: buky, brady, irtny, loky, smoky, horQgy, neplody, svekry, ljuby, preljuby, crbky, ceiy i krbVb. Imenica krbVb razlikuje se u nominativu jednine od drugih imenica jer je akuzativni oblik preuzeo ulogu nominativa. 2) S obzirom da gotovo sve imenice imaju u nominativu jednine -y moe se uiniti udnim to smo u popis morfema u nominativ jednine stavili o. Dva su mogua segmentiranja: N. G. D. 86 lok - y -0 ili lok - tv - e lok - t v - i lok -y lok - T>ve lok - i>vi
IM EN IC E
Prihvatljiviji je prvi: to nam pokazuje usporedba s gra matikim morfemima konsonantskih osnova gdje u genitivu svuda imamo e, a u dativu i. 3) Pogledamo li gramatike morfeme paljivije, vidjet emo da su u mnoini kao *a-osnove, a u jednini isti kao u konsonantskih promjena. 4) Kroz cijelu paradigmu provlai se --. Kako je do njega dolo? U nominativu jednine vidimo na kraju -y . Kao to iz vokalizma znamo, y se najee dobivao iz dugoga u. Kad je bilo u heterosilabinoj poziciji, a to se dogaalo u ko sim padeima, dugo u je davalo uu - a ovo -*v-: na primjer u genitivu jednine to je izgledalo ovako: suekm-es > suekruu-es > svekrbve.
Konsonantske promjene
n-promjena muki rod | | t-promjena | s-pronqena r-promjena srednji rod enski rod -0
Jednina: Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Lok. Instr. Dvojina: N, A, V. G, L. D, I.
-0, -b
-0
-e
n -b -0, -b
-e -i
-0 -0
-e -i
-0
-0 -e -bmb -e -u -bma
-o -e -i -o
-0 -e -bmb -e
-0
-e -i
-b
-e
-bmb
-e -bmb -e
-i -i
-bjQ
-i -u
-bina
-u
-trna
-u
-bma
-i -u
-bma
87
STAROSLA V EN SK I JE Z IK
n-promjena muki rod Mnoina: Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Lok. Instr. -e -a -b -T > -bm-b -bm-b -i a -a -e -bhb -bhb -bmi -y kamy im$ plamy vrem$ brem$ dbnb plem$ korenb slem$ remenb sem$ stepenb tem$ jelenb jebmenb ism$ s$enb pism$
|t-proiqjena | s-promjena r-promjena enski rod sreditfi rod -a -b -bm-b -a -a -bhb

-y
-a -b -bmi -a -a -bh-b
-y
otro$ agn? reb$ kljus? osble kozbl$

OVb$
slovo udo oko uho nebo divo drevo kolo telo ljuto
-i -b -bm-b -i -i -bhb -bmi mati d-bi
Napomene:
1) Upozoravamo na nulti morfem u nominativu jednine. Pretpostavljamo dakle ovakvo segmentiranje:
N. G. D.
kam - y -0 im - - 0 kam - en- e im - en - e kam - en - i im - en - i
tel - - o tel - $t - e tel - qt - i
m at - i - 0 m at - er - e m at - er - i
Podsjetimo se na zakon otvorenih slogova. On nije do putao suglasnik na kraju sloga, pa nije mogao npr. ostati oblik mater , nego je preao u mati (finalno er daje i); isto 88
IM EN IC E
tako nije mogao ostati oblik telen, nego je preao u tel$ (en u finalnoj poziciji daje f). Kad to imamo na umu, jasna nam je i razlika u broju slogova izmeu nominativa (u srednjem ro du i akuzativa i vokativa) te drugih padea (m a -ti : ma-te-re). 2) Pred gramatikim morfemima nalaze se sufiksi po ko jim a su deklinacije i nazvane: -es- (s-deklinacija), -f- (t-deklinacija), -en- (n-deklinacija mukoga i srednjega roda) i -er- (r-deklinacija). G. D.
slov-es-e slov-es-i tel-^t-e tel-qt-i im-en-e im-en-i kam-en-e kam-en-i mat-er-e mat-er-i
3) Da bismo lake usvojili predloenu shemu, treba uoiti: a) U svim deklinacijama iste gramatike morfeme imaju genitiv jednine (-e), dativ jednine (-i), genitivi lokativ dvojine (-u), dativ i instrumental dvojine (-tma), ge nitiv mnoine dativ mnoine (-bm t) i lokativ mnoine (- bhi*). b) Ako izuzmemo imenice enskoga roda (r-deklinacija), isti su i lokativ jednine (-e) te instrumental jed nine (-bttlb). c) Ne smijemo zaboraviti da se u imenica srednjega ro da formalno uvijek podudaraju nominativ, akuzativ i vokativ u sva tri broja. Sve deklinacije srednjeg roda imaju u nominativu, akuzativu i vokativu dvojine -e (ostale imaju -i), a u instrumentalu mnoine -y (osta le imaju -bmi). Gramatiki morfem ~y doao je iz glavne promjene (usporedi sely). d) Nominativi i vokativi isti su u sva tri broja svih konsonantskih deklinacija. 4) Konsonantske deklinacije poele su se raspadati jo u praslavenskome jeziku, jer su na njih djelovale snanije (brojnije) deklinacije, osobito *i-osnove. Prve su pod utjecaj pale imenice r-deklinacije (mati, d t i), ali su se unato pod89
udaranjima s *i-osnovama i tomu to su bile samo dvije ime nice odrale u staroslavenskom jeziku kao zaseban deklinacijski tip zahvaljujui meusobnoj semantikoj povezanosti. 5) U mnoini su se kao imenice konsonantske promjene mijenjale i imenice sa sufiksom -tel-b i -ar-b (uitelb, mytarb). Te su imenice u jednini imale nastavke *jo-osnova. Imenice sa sufiksom -(j)an-in--b (grad-an-in-b) takoer su se u mnoi ni sklanjale kao imenice konsonantskih promjena, s tim to su gubile drugi dio sufiksa (-in), na primjer nominativ plu rala gradan-e. U jednini te su se imenice sklanjale kao *o-osnove i nisu gubile spomenuti sufiks (genitiv jednine grazdanina). U staroslavenskim tekstovima susreemo meu imenicama n-deklinacije mukog roda samo dvije sa starim nominativnim oblikom: kamy, plamy. U ostalih imenica te deklinacije akuzativ je preuzeo ulogu nominativa: remerib, stremenb, korenb. Ta se pojava uklapa u opu tenju za iz jednaavanjem nominativa s akuzativom. 6) Posebno treba upozoriti na imenice oko i uho. Njih smo ubrojili u s-deklinaciju - tamo su one nekada i pripa dale. U staroslavenskim tekstovima te imenice esto prima ju, u jednini, nastavke *0 -0 snova (oko - oka - oku uz oko oese - oesi). Osim toga, te su imenice u dvojini imale nas tavke i-osnova. N, A, V. G, L. D, I.
oi oiju oima ui uiju uima
7) Ako paljivo proitamo sve imenice t-deklinacije, vi djet emo da one oznaavaju mlado od ovjeka ili od ivo tinje.
90
IMENICE
Paradigme (primjeri)
Jednina: Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Lok. Instr. Dvojina: N, A, V. G, L. D, I. Mnoina: Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Lok. Instr. uitelb uitelja uitelju uitelb uitelju uitelji uiteljemb uitelja uitelju uiteljema uitelje / uitelji uitel-b / uitelb uiteljem* uitelj uitelje / uitelji uiteljih* uitely / uitelji mytan> mytaija mytaqu mytarb mytaqu mytarji mytarjemb mytarja mytarju mytarjema mytarje / mytari mytarb / mytarb mytarjem-b mytarja mytaije / mytari mytarihb mytary / mitari
***
grazdanin-b gradanina gradaninu gradanim gradanine gradanine gradaninomb gradanina gradaninu gradaninoma gradane gradan* gradanem* gradany gradane gradaneh* gradany
Jednina: Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Lok. Instr.
junoa juno? junoi junog junoe junoi junoejo
sodii SQdij$ sodii SQdijQ sgdii
rabynji rabynj$ rabynji rabynjQ rabynji rabynji rabynjejQ
sodii
SQdijejo
91
Dvojina:
Nom. Ak. Vok. Gen. Lok. Dat. Instr.

Mnoina:
junoi junou junoama
sodii sgdiju sodijama
rabynji rabynju rabynjama
Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Lok. Instr.
junoe junob jun oam t juno^ junoe jun oaht junoami
sodije SQdii sodijam-b sodije sodije sodijaht SQdijami
rabynje rabynb rabynjam-b rabynje rabynje rabynjah'b rabynjami
***
Jednina:

Dvojina:
voh volu volovi voh volu volu vohm b
kamy kamene kameni kamenb kamy kamene kamentmb
ime
imene imeni
slovo slovese slovesi slovo slovo slovese slovestmb
ime ime
imene imentm b
Nom. Ak. Vok. Gen. Lok. Dat. Instr. 92
voly volovu voltm a
kameni kamenu kamenvma
imene imenu imenbtna
slovese slovesu slovesbma
IM EN IC E
Mnoina:
volove volovt voltm-b voly volove volthb voltmi
kamene kamen* kamenbm-b kameni kamene kamenbhb kamenbmi
imena imem> imenbm-b imena imena imenbhb imeny
slovesa slovesb slovesbm-b slovesa slovesa slovesbh-b slovesy
***
Jednina:

Dvojina:
tele telite teliti tele tele telete teletbmb
znamenije znamenija znameniju znamenije znamenije znameniji znamenijemb
igo iga igu igo igo i3e igomb
Nom. Ak. Vok. Gen. Lok. Dat. Instr.

Mnoina:
telete teletu teletbma teleta teletb teletbm-b teleta teleta teletbhb telety
znameniji znameniju znamenijema
ise igu igoma iga ig> igomb iga iga i3ehb igy
znamenija znamenii znamenijemb znamenija znamenija znamenijihb znameniji
93
Jednina: Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Lok. Instr. Dvojina: Nom. Ak. Vok. Gen. Lok. Dat. Instr. Mnoina: Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Lok. Instr.
d-bi dtere dteri dterb dt>i d-beri dterijg
k rb V b
krvve knvi krbVb

krbV b
kn>vi krbvbjo
smoky smok-bve smokovi smokwb smoky smokwe smokwbjQ
d-beri dbera d-berbma
kn>vi
krbvu
smok-bvi smok-bvu smoktvama
krbvama
d-beri d-berb dterbnvb dteri d-beri d-berbh-b d-berbmi
krbvi krbvii krbVbm-b krbvi

kn> vi krbVbh-b
krbVbmi
smok-bvi smokwb smok-bvam-b smok-bvi smok-bvi smok-bvah-b smokbvami
Napomena:
U paradigmama koje smo ovdje naveli neki su oblici re konstruirani, tj. nisu potvreni (ovjereni) u kanonskim sta roslavenskim tekstovima (na primjer dvojina imenice k r b V b i najvei broj mnoinskih vokativnih oblika).
94
ZAMJENICE
Zamjenice
1) Linim zamjenicama u staroslavenskom jeziku moe mo smatrati zamjenicu za prvo lice - (oznaava govornika) i za drugo lice - ty (oznaava sugovornika). Za izraavanje tre ega lica upotrebljavale su se pokazne zamjenice. Po sklonidbenim osobinama i po sintaktikoj uporabi u line zamjenice moemo ubrojiti i povratnu zamjenicu. Ta zamjenica, kao i a zt i ty, nije imala kategoriju roda. Od > i ty razlikuje se, izmeu ostaloga, i po tome to nije imala kategoriju broja (ima samo jedninu i to bez nominativnoga oblika). 2) Za sklonidbu linih zamjenica karakteristian je supletivizam osnova. To upuuje na starost sklonidbe - ona je oito iz praindoeuropske epohe. (Usporedi npr. latinski ego, mei, mihi i njemaki ich, mich, mir). Osim nominativa jednine za 1. lice (azt) svi drugi oblici u jednini imaju karakteristino poetno m- a u mnoini i dvojini (opet, dakako, osim nominativa) nalazimo poetno n-. Oblici za drugo lice imaju u jednini t-, a u mnoini i dvojini v-.
Jednina: Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Lok. Instr.
a zt mene
m-bne, (mtne), mi mene, m$ m-bne, (mbne) mtnojo
*y tebe tebe, ti tebe, t? ty tebe tobojo
sebe sebe, si sebe, s^ sebe sobojg
95
Dvojina: Nom. Ak. G en. Lok. D at. Instr. Mnoina: Nom . Gen. Dat. Ak. Vok. Lok. Instr. my n a st nam * ny, nas* n a st nami vy vas* vam* vy, vas b vas-b vami ve na, ny na ju nama va va, vy vaju vama
3) U dativu i lokativu jednine zamjenice za 1. lice nalazimo osnove m m - i mm-. Kadto obje dolaze u istom spomeniku. Takva situacija vjerojatno odraava epohu kada se jerovi ve meusobno zamjenjuju ili ispadaju. U sporedba s litavskim m unei upuuje na to da je prvotni oblik bio m bn-(u = i>). Taj oblik neto je ei i u spomenicima opeslavenskog knjievnog jezika. 4) Dativni oblici mi, ti, si bili su enklitiki, tj. nisu imali vlastiti naglasak i naslanjali su se na rijei ispred sebe. Oblici u akuzativu mq, t$, s$, ny, vy po postanku su stariji i tek od XI. stoljea poeli su bivati enklitikima. 5) O dsutnost kategorije broja uzrokovala je uporabu po vratne zamjenice uz prijelazne glagole da bi se izreklo da je subjekt zahvaen svojim djelovanjem. 6) Line zamjenice suprotstavljene su nelinima , a to su: pokazne , odnosno-upitne , odreene i neodreene. Razlika iz m eu linih i nelinih zamjenica bila je i morfoloka i sin96
Z A M JE N IC E
taktika. Line zamjenice upotrebljavale su se u funkciji su bjekta i objekta, a neline najee u funkciji atributa. Neline zamjenice mijenjale su se po rodovima, brojevima i padeima. Iznimka su odnosno-upitne zamjenice kbto i bto koje nisu imale kategoriju roda i broja. 7) Zamjenikom deklinacijom zove se ona po kojoj su se sklanjale neline zamjenice. Imala je dvije varijante: m eku i tvrdu. Po tvrdoj su se sklanjale zamjenice kojima je krajnji suglasnik osnove bio tvrd: tb - ta - to, ovi> - ova - ovo, o m ona - ono, im> - ina - ino. Zamjeniki pridjevi: kakit - kaka kako, ta k t - (taka - tako), vbsjakb - (-a - o), jakb - (- a - o) takoer su se sklanjali po ovoj deklinaciji. Gramatiki mor fe m i u tvrdoj varijanti bili su ovi:
M uki rod Jednina: Nom. G en. D at. Ak. Lok. Instr. Dvojina: N, A. G, L. D , I. Mnoina: Nom. G en. D at. Ak. Lok. Instr. -y -i -a -eh-b -em-b -a -eh-b -emi -y -y -a -e -oju -ema -e - b -omb -emb -t -Ogo -omu -0 -o -a -oj -oi -p -oi -OjQ Srednji rod enski rod
97
U m ekoj varijanti gram atiki m orfem i bili su ovi: Muki rod Jednina: Nom. Gen. Dat. Ak. Lok. Instr. Dvojina: N, A. G, L. D, I. Mnoina: Nom. Gen. Dat. Ak. Lok. Instr. -b -ego -emu -b -emb -inib -a -i -eju -ima -a -ihb -im-b -a -ihb -imi -e Sredigi rod -e enski rod -a -m -ei -Q -ei -ejQ -i
-i
-f?
-e
8) Po mekoj varijanti sklanjale su se zamjenice: sb - sja (si), - se, moi - moe - moe, tvoi - tvoe - tvoe, svoi - svoe - svoe, nab - naa - nae, vab - vaa - vae, ii - ija - ije te zamjenica *i *ja - *je. 9) Nominativni oblici *i - *ja- *je s pokaznim znaenjem nisu zabiljeeni u spomenicima najstarijega slavenskog knji evnog jezika. Istisnuli su ih oblici on* - ona - ono. S esticom ze, meutim, ti su oblici obini u staroslavenskim tekstovima i oznaavaju odnosnu zamjenicu koji: ie, jee, jae. Nominativni oblik za muki rod *i (i - e, jo-osnove) razvio se iz praindoeuropskoga *is. Razvoj je tekao ovako: *is>*i 98
ZAMJENICE
(s)>*i (o)>*b. Praslavensko *6 dobit e protezu *jb (uspore di s litavskim jis), a to *jb dalo je i (usporedi i primjer *jbgla> igla).
Akuzativ jednine za muki rod nalazimo u tekstovima najstarijega slavenskoga knjievnog jezika u obliku i. Rije je takoer o obliku *jb to moemo lako ustanoviti ako po gledamo paradigmu: j-ego, j-emu, j-b. Taj akuzativni oblik nastao je od praindoeuropskoga *im (A. Leskien tvrdi, i od *jom). Sauvan je u enklitikim svezama, na primjer s pri jedlogom: *vbn - jb je dalo vtnb odnosno vb nb, ili s gla golom: *vedetb ( =3 . lice jednine prezenta) + jb, dalo je vedetbi to je moglo dati vedetyi (ako se provelo fakultativno duljenje) odnosno vedetoi (ako se dogodila vokalizacija jora). Genitivni oblici anaforike zamjenice jego, jejf, ihb imaju posvojno znaenje kada stoje iza imenice: izrazi synb jego, otbsb jejf, imena ihi> prevodimo kao njegov sin, njezin otac, njihova imena. 10) Ve je reeno da u opeslavenskom knjievnom je ziku nije bilo zamjenice koju bismo uvijek upotrebljavali za oznaavanje 3. lica. To se lice oznaavalo raznim pokaznim zamjenicama, a koja e pokazna zamjenica biti odabrana, ovisilo je o odnosu sugovornika i 3. lica. U oznaavanju 3. lica najee se ipak upotrebljavaju zamjenice o m - ona - ono i i - ja - je. Znaenje im se sve vie pribliavalo, pa se nomi nativ svih brojeva i rodova zamjenice i prestaje upotreblja vati. Tako dolazi do sklonidbe om>, ego, emu. 11) Zamjenice jelikb (-a, -o), kolikb (-a, -o), tolik* (-a, -o), dolaze u tekstovima i s nastavcima zamjenike deklinacije: jelik - a i jelik - ogo. Zamjenicajetert sklanjala se samo po imenskoj deklinaciji. Zamjenica kyi - koja - koje sklanjala se kao odreeni pridjev. Zamjenica vtsb sklanjala se smijeano - dio gramati kih morfema je iz tvrde varijante (vbsemb, vbsemi), a dio je iz meke (vbsego, vbsemu).
99
001
d fd s IBS d fa s ps M ds d [s ds 9S n iu d s oSds <iS fttu ts **U19S <iS
U su i
*^01
W
W Q
U
30
u iO M
: v u tu p a f
p o j
P\SU 9 Z
p o j jp ip a J S
P O J w n |v
***
ItW J j j s u i
ft
VJ *U0 J
ft
W ^ a u e o
ft
vj
O U td J
11
* U IO f ^ :m t t f o u jq
a o
nfoj
?1 s> ; OJ
V N :m ttf o A (j
dfoj
io j
RU0 J R IU O J OJ V
u s u i T fO 1 * W iB a U 3 0 U IO K :u u m p 9f
J
io j
dfoj vj
p o j P |S U 3 Z
nuioj o8oj
OJ
P O J lit ip w s
p o J H S n w
amdfpture!
rXSNHAVlSO^VXS
ZAMJENICE
Dvojina:
N, A. G, L. D, I.
sbja
si seju sima si siht sim-b si sihb sitni
si
Mnoina:
Nom. Gen. Dat. Ak. Lok. Instr.
sii
sbjf
Sbjt
sbje
***
Muki rod Srednji rod enski rod (ja)
Jednina:
(i) jego jemu i, nb jemb jimb (ja)
(je)
je
m jei jo jei jejQ (i)
Dvojina:
N, A. G, L. D, I.
(i) jeju jima ja jih-b jim-b ja jihb jimi
Mnoina:
(0
(jt)
te
j?
101
*** Nom. Gen. Dat. Ak. Lok. Instr.

kbto kogo komu kogo komb cemb btO eso (esogo, bsogo) emu (esomu, bsomu) btO emb (esomb) imb
*** Muki rod Jednina: Nom. Gen. Dat. Ak. Lok Instr. Dvojina: N, A. G, L. D, I. Mnoina: Nom. Gen. Dat. Ak. Lok. Instr.
tvoi (=tvojb) tvojego tvojemu tvoi ( =tvojb) tvojemb tvojimb tvoja tvoi tvojeju tvojima tvoja tvojihb tvojim* tvoja tvojihb tvojimi tvoje
Srednji rod enski rod

tvoje tvoja tvojeje tvojei tvojg tvojei tvojejQ tvoi
tvoji
tvoje
tvoj$
tvoje
102
eoi
0 [9 WSRA 0SRA dfdSRA 3S9A 9S*A 3S<IA
&
<mtdS*A tlUdSRA
H S U \ w
W uoo UIO^J
:v u v u p 9 [
p o j P |SU 9Z
p o j if t ip a js
p o j pinp^
**
llUlfoj MM vftnf <Lun&i <Li{i& y vfmj wo i/'/Cy
j j s u i
' W j^ a U3Q *1110^ :tnit2oufl[

a V o V N
3/JCy dfofoy p fo y dfoy p fo y Mdfoy Dftnj
ip

imttfOAQ
j j s u i
<nudfoy dfoy nuidfoy oSdfoy dtoy i/fy ;<C y
3101 W iBa U3Q

UIOM
itmtupaf
poa P ISU 97
poj ifupaas
pai p|njv
3 3 IN 3 fW V Z
Dvojina: N, A. G, L. D, I. Mnoina: Nom. Gen. Dat. Ak. Lok. Instr.
Vbsi
Vbse vbseht vbsem-b vbse vbseht Vbsemi
VbSf
VbS
VbSf
104
PRIDJEVI
Pridjevi
Po znaenju pridjeve obino dijele na tri skupine: a) opisni (kvalitativni): malb, slep-b, slabb b) posvojni (posesivni): adamovb, mariinb, loveb c) odnosni (relativni): medeni%koanb, eleznb Treu skupinu kadto nazivaju i gradivnim (materijal nim) pridjevima. Vjerojatno bi kao zasebnu skupinu valjalo izdvojiti i pokazne (demonstrativne) pridjeve kako bismo mogli uvrstiti dio tzv. zamjenikih pridjeva: kakb (-a, -o), jakb (-a, -o), takb (-a, -o) i si.
Oblikovanje pridjeva
Pridjevi se oblikuju od drugih pridjeva, od imenica i od glagolskih osnova dodavanjem razliitih sufikasa. Tih sufikasa je pedesetak, a obino ih dijele na produktivne i nepro duktivne. Po svojoj strukturi produktivni mogu biti jedno stavni i sloeni. Navest emo neke primjere: A / Produktivni sufiksi a) Jednostavni: -av-: -at-: -iv-: -in-:
-bn-: -o v-/-ev-:
Igkav- (^ a, ), krilat- (*, a, ), Ibiv- (t, a, o), golpbin- (*, a, o), vetrbn- (t, a, o), petrov- ( -b , a, o)
krbvav- (b, a, o) bogat- (b, a, o) prokaziv- (b, a, o) smokbvin- (b, a, o) itbn- (by a, o) vraev- (b, a, o)
105
-bsk-: -it-: -jfc : -bjb-:
apostolbsk- (b, a, o) jadovit- (b, a, o) kn$b (od kn$zjb) vraii (od vragbjb)
vladibsk- (b, a, o) srbdit- (b, a, o) episkuplb (od episkupjb) otroii (od otrokbjb)
b) Sloeni
-ovbn-: -evbn-: -ovit-: -bn-: -bn-: domovbti- (b, a, o), vraevbn- (b, a, o), domovit- (b, a, o), vberabn- (b, a, o), domabn - (b, a, o), grehovbn- (b, a, o) dbnevbn- (t, a, o) plodovit- (b, a, o) vbnebn- (b, a, o) vbnebn- (b, a, o)
B / Neproduktivni sufiksi
-V-:
-r-: -1-: -n-: -t-:
iv- (b, a, o), dobr-(by a, o), gnil-(b, a, o), plbn-(b, a, o), lbt-(b, a, o),
prav- (b, a, o), bbdr- (b, a, o), kisl- (b, a, o), tesn- (b, a, o), sv$t- (b, a, o),
prbv- (b, a, o) mokr- (b, a, o) tepl- (b, a, o) elezn-(b, a, o) ist- (b, a, o)
Po miljenju nekih autora prvotna je razlika izmeu pri djeva i imenica bila iskljuivo sintaktika: imenice su u ree nici najee bile u funkciji subjekta i objekta, a pridjevi su sluili kao dio imenskog predikata i kao atributi. Morfo loko razlikovanje posljedica je razliite sintaktike uporabe. U poetku su morfoloka sredstva bila ista. Pridjevi koji su se odnosili na imenice mukoga i srednjega roda dobivali su padene nastavke imenikih *o/*jo osnova, a oni koji su se odnosili na imenice enskoga roda dobivali su nastavke *a/*ja osnova.
106
PRIDJEVI
N. G. D.
nov* rabt, malo selo, nova raba, mala sela, novu rabu, malu selu
blaga ena blagy eny blase ene
Takve pridjeve zovu jednostavnima, neodreenima, a deklinaciju imenikom. Vrlo je rijedak vokativ neodreenih pri djeva. Uz imenice u tom padeu najee se upotrebljava sloeni, odreeni oblik: rabe lykavyi, ne boi s$ maloe stado. Posvojni pridjevi, koji nisu imali sloeni (odreeni) oblik na tom mjestu, obino uzimaju oblik formalno jednak s nomi nativom: zemle ijudova. Naziv sloeni dolazi odatle to su ti oblici doista sloe ni od imenikoga i zamjenikoga dijela. Dri se da su nastali tako to su se jednostavnom obliku dodavali oblici anaforike zamjenice jb, ja, je (jb se u tekstovima naravno biljei kao i). Ti sloeni oblici prvotno su se upotrebljavali samo kao atributi i to onda kada su govorili o osobinama osobe (predmeta) koja je, po miljenju govornika, sugovorniku po znata. To znai da je spomenuta zamjenica zapravo imala ulogu lana. Mnogi autori sve padene oblike odreenih (sloenih) pridjeva tumae kao spoj imenikoga i zamjenikoga oblika. Kod toga spajanja kadto je dolazilo do glasovnih promjena.
Muki rod Jednina: Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Lok. Instr. blag* + i = blagyi blago + je = blagoje blaga + jego = blagajego blagu + jemu = blagujemu blagb + i = blagyi blago + je = blagoje blag* + i = blagyi blago + je = blagoje blase + jemb = blasejem* blagomb + imb = blagyimb Sredqji rod
107
Dvojina: N, A. G, L D, I. Mnoina: Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Lok. Instr. blaga + ja = blagaja blase + i = blaêi blagu + jeju = blaguju blagoma + ima = blagyima blai + i = blasii blaga + ja = blagaja blagb + ihb = blagyihb *blagonib + imb = blagyimb blagy + jf = blagyj$ blaga + ja = blagaja blai + i = blasii blaga + ja = blagaja blazehb + ihb = blagyihb blagy + imi blagyimi
U genitivu, dativu i lokativu jednine, u nominativu i aku zativu dvojine, u nominativu, akuzativu, vokativu i instru mentalu mnoine (u srednjem rodu i u akuzativu i vokativu jednine) nije dolo ni do kakvih glasovnih promjena i ti pa dei jasno upuuju na injenicu da je sloeni oblik nastao od jednostavnoga kome je dodan zamjeniki oblik. U nominativu, akuzativu i vokativu mukoga roda u jed nini i u genitivu mnoine dolazi do promjene koja se obino zove fakultativnim duljenjem. Svakako je rije o tome da u odreenom (sloenom) obliku imamo napregnute samoglas nike y i i (blagb + i = b la g y inib + i = niu). Oblike u genitivu i lokativu dvojine obino se tumai kao posljedica tzv. sufiksalne redukcije (tj. ispao je je, kojega obino zovu sufiksom mada je teko dokazati da je doista rije o sufiksu). Najmanje su uvjerljiva tumaenja instrumentala jednine (blagomb + intb = blagyimb), za dativ i instrumental dvojine (dobroma + ima = dobryima), za dativ mnoine (blagomb + imb = blagyimb) i lokativ mnoine (iblazehb + ihb = blagyihb). Obino se kae da su navedeni oblici nastali tako to je jed108
PRIDJEVI
nostavni (neodreeni) pridjev sveden na nominativni ob lik a onda je provedeno fakultativno duljenje. Neki autori tvrde da je u mnoini dolo do poopenja genitivnoga za vretka mukoga roda u pridjevskom dijelu (osim u nomina tivu, akuzativu i vokativu). Dakle dat. blag* + im* = blagyirrvb lok. blagb + ihb = blagyih* Da bi se dolo do suvislijega obrazloenja, vjerojatno e trebati napustiti pretpostavku o tome da su sloeni (odree ni) oblici nastali kasnije od jednostavnih (neodreenih). Va lja takoer uoiti da u gradnji sloenoga oblika ne sudjeluje cijela zamjenica, nego samo ono to je u njoj gramatiko. Ta injenica nije uvijek otprve vidljiva. Ako genitiv zamjenice jb (u pismu: i) glasi jego, onda je j osnova, a -ego je gramatiki morfem. Ako taj gramatiki morfem dodamo genitivu blaga, dobit emo blagajego u kom e/ nije ono iz osnove, nego ono koje premouje zijev (hijat). Morat e se, moda, razmisliti i o eventualnim enklitikim oblicima zamjenice jb, ja, je te o altemirajuim osnovama da bismo doli do boljih (to e rei: uvjerljivijih) objanjenja oblika u tzv. zamjenikoj deklinaciji pridjeva. U enskom rodu mnoina je kao u mukom odnosno srednjem (nominativ je blagy + je = blagyje), a jednina iz gleda ovako: N. G. D. A. V. L. I.
blaga + ja = blagaja blagy + jeje = blagyje bla3e + jei = blazei blagQ + ; p = blagQjQ blaga + ja = blagaja blase + jei = blasei blagojq + jejQ = blagojq, blagQjQ
109
U tekstovima oblici nisu uvijek onakvi kakve smo naveli u paradigmama. Najee su promjene: a) Skupovi -yi i -ii (tvrda i meka varijanta) steu se pa od prvoga dobivamo -y (dobryi>dobry), a od drugoga -i (nitii>niti). b) U genitivu, dativu i lokativu jednine mukoga i sred njega roda dolazi do gubljenja suglasnika j , do asimilacije i stezanja: blagajego >blagaago >blagago dobrujemu >dobruumu >dobrumu nebescejemb >nebesceemb >nebescemb
Stupnjevanje pridjeva
Komparativ i superlativ tvorili su se od opisnih i gradivnih pridjeva dvjema skupinama nastavaka: a) -ii, -e, -bi,
b) -ei, -eje, -eii

Prvu skupinu nastavaka dobivali su uglavnom oni pridje vi koji su na korijenskom slogu imali silaznu intonaciju. Ve u vrijeme kanonskih spomenika taj nain tvorbe nije bio produktivan: drag* - draii, drae, drabi / hud* - hudii, hude, hudbi / grpbb - grgblii, grQble, gtvblbi. Meu tim pridjevima su i oni s tzv. k- formantom (tj. sa sufiksima-ofcb, -bkb, -bkb) koji se u komparativu gubio. t$bk* - t$ii, t$e, t$bi sladbkb - sladii, slade, sladbi glgbokb - glgblii, gfable, glgblbi Drugu skupinu nastavaka dobivali su pridjevi s uzlaznom (akutskom) intonacijom na korijenskom slogu:
110
PRIDJEVI
novb - novei, noveje, noveii starb - starei, stareje, stareii Element jat (e) koji ovdje vidimo nastao je od dugoga e i stoga je izazvao prvu palatalizaciju: mqkbkb - m$kbai, mgkbaje, m%kbaii (poslije palatala od e nastaje a) I u komparativu pridjev je mogao imati jednostavnu i sloenu deklinaciju.
Muki rod Sredqji rod enski rod
Jednina:
tfii t$ba t$bU t$ii t$bi t$bemb t$ba tfbll tfbema t$be tgbb t$berm> tfbe t$bih-b tgbi
t$e
t$e
t$bi t$b$ t$bi tfbQ t$bi t$bejQ ttfbi tfbu t$bama tgbf t$bb t$barm> t$b$ t$balvb t$bami
Dvojina:
N, A. G, L. D, I.
t$bi
Mnoina:
t$ba
t$ba
Valja uoiti da se svaki oblik sastoji od korijena pridjeva (t$-), sufiksa (-b-) i gramatikoga morfema (nastavka).
111
Gramatiki morfemi za enski rod isti su kao kod palatalne deklinacije imenica enskog roda tipa rabynL U sred njem rodu nastavci su kao kod imenice polje, a u mukom rodu oni se u velikoj mjeri podudaraju s deklinacijom imeni ce nob, tj. s palatalnom varijantom glavne muke promjene. Iznimke su nominativ, akuzativ i vokativ jednine. Oni (kao i u srednjem rodu) nemaju sufiksa -b-. U nominativu mnoi ne mukoga roda nalazimo gramatiki morfem -e (iz konsonantskih promjena). Kod pridjeva koji pripadaju drugoj skupini (po nainu tvorbe komparativa) sve ostaje isto samo se sufiks mijenja. Na primjer u enskom rodu to izgleda ovako: N. G. D. nov - ei - i nov - ei - nov - ei - i
i tako dalje.
Sloena deklinacija komparativa ima oblike napravljene po formuli: korijen pridjeva + sufiks (-b- ili -ei-) + nastavci (isti kao kod odreenoga pridjeva).
Muki rod Jednina: N, V. Gen. Dat. Ak. Lok. Instr. novei noveiiimb noveiiimb novei noveiajego noveiujemu
Srednji rod noveieje
enski rod noveiija novei&e noveiii
noveieje
noveiojo noveiii noveiQjQ
112
PRIDJEVI
Dvojina: N, A, V. G, L. D, I. Mnoina: N, V. Gen. Dat. Ak. Lok. Instr. novei$j$ noveiii noveiaja noveiiih* noveiiim* noveiaja noveiiih* noveiiimi novei?j$ noveij$ noveiaja noveiii noveiuju noveiiima noveiii
Superlativ se tvori pomou prefiksa nai- koji se dodaje komparativu (nai-novei, nai-tê, itd.), ali valja upozoriti da to nije est nain tvorbe u staroslavenskom jeziku. ei je opisni: komparativu se dodaju genitivni oblici zamjenice vt>sego ili vbsehb (sami sgte vbseh* neistUi). U tekstovima je est i tzv. apsolutni superlativ, tj. onaj ko ji ne izraava usporedbu nego kazuje da netko (neto) ima neku osobinu u apsolutnoj mjeri. Takav se tvorio najee prefiksom pre- (pretbmny mrak*, prelQkavyi vrag*) ili uz po mo priloga 3 elo (irod* rad* byst* 3 H0, by$ rizy bely selo) kojima se dodavao pozitiv pridjeva
113
Brojevi
Glavni brojevi u staroslavenskom jeziku su:
1 jedin-b (m.r.), jedina (.r.), jedino (sr.r.) 2 dbva (m.r.), dbve (.r.), dbve (sr.r.) 3 trije (m.r.), tri (.r.), tri (sr.r.) 4 etyre (m.r.), etyri (.r.), etyri (sr.r.) 5 p$tb 6 estb 1 sedmb 8 osmb 9 dev$tb 10 desftb 11 jed im (-a, -o) na desete trije des$tb etyre des&b p?tb des$tb estb des$tb sedmb des&b osmb des$tb dev$tb des$tb 100 sbto 153 Sbto i p&b des&b i tri 2 0 0 dbvesbte 300 tri sbta 400 etyrisbta 500 p&b sbtb 600 estb Sbtb 700 sedmb Sbtb 800 osmb sbtb 900 dev$tbSbtb 1 0 0 0 tysQti 2 0 0 0 dbvetysQci 5000 p$tb tysQCb 10000 des$tb tysQCb ili tbma 2 0 0 0 0 dbvadesti tysQb ili dbve tbme 1 0 0 0 0 0 Sbto tysQb ili legeonb 30 40 50 60 70 80 90
12 dbva, oba (obe) na desete

13 14 15 16 17 18 19 20 25 28 trije, tri na desete etyre, etyri na desete pftb na desete estb na desete sedmb na desete osmb na desete dev$tb na desete dbva deseti dtva deseti i p$tb dbva deseti i osmb
Broj jedini> (-a, -o) sklanja se po zamjenikoj deklinaciji (jedinb - jedinogo - jedinomu..., jedina - jedinoj - jedinoi...). Po toj deklinaciji ide i broj dbva, oba: 114
BROJEVI
Muki rod N, A. G, L. D, I. dvva, oba
Sredi\ji rod dtve, obe dtvoju, oboju dbvema, obema
enski rod dtve, obe
Broj trije, tri mijenja se po i-deklinaciji i to u mnoini (trije kao gostije, tri kao kosti). Broj etyre, etyri sklanja se u mnoini kao r-deklinacija (usporedi mati, genitiv mnoine materb, etyri - genitiv mnoi ne etyrb, dativ mnoine etyrbmb). Brojevi 1, 2, 3, 4 zapravo su brojevni pridjevi, oni razli kuju sva tri roda. Broj dbva imao je samo dvojinske oblike jer se, kao pridjev, morao slagati u rodu, broju i padeu s imenicom na koju se odnosio. Brojevi tri i etyre upotreblja vali su se, iz istih razloga, samo u mnoini. Brojevi od p$tb do dev$tb mijenjaju se (samo u jednini) po i-deklinaciji (usporedi kostb). To znai da su ti brojevi brojevne imenice. Ti su se brojevi upotrebljavali u jednini, ali su kao do punu traili imenicu u genetivu mnoine. Brojevna imenica je i broj des$tb. On ima sva tri grama tika broja, tj. sklanja se u jednini, mnoini i dvojini. Veina je oblika u skladu s i-deklinacijom, mada ima ostataka n-deklinacije.
Jednina des$tb desete/deseti deseti desetb desete/deseti desetijo Dvojina deseti desetu desetbma deseti desetu desetbma Mnoina desete/deseti deseta desetbmb deseti desetbhb desety
115
Brojevi prve desetice mogli su imati i tzv. zbirne inaice: ch>voi, troi, etvert ... des$terb. Oblik desete u genitivu uva se samo u redakcijskim teks tovima, a u lokativu on dolazi samo kao dio izraza za broje ve od 11 do 19. Brojevi od 11 do 19 sklanjaju se tako da se mijenja samo prvi dio, a izraz na desete ostaje stalno isti (jedinomu na de sete, jedinoj^ na desete i si.). Brojevi 20, 30 i 40 imaju dva dijela, i oba se mijenjaju:
Nom. Gen./Lok. Dat./Instr. Nom. Gen. Dat. Ak. Lok. Instr. d w a deseti dtvoju desetu d-bvema des^tbma trije (etyre) desete trii (etyn>) des$tb trbmb (etyn>mb) des$tbm-b tri (etyri) deseti tnJfb (etynJvb) des^tbhh trvmi (etyrbmi) des$ty
Akuzativni oblici tri deseti i etyri deseti dolaze u spome nicima i u nominativnoj slubi. Kod brojeva od 50 do 90 mijenja se samo prvi dio: Nom. pqtb des^tb Instr. p$tijQ des$tb Broj ST> to (to je takoer brojna imenica) mijenja se kao imenice srednjeg roda glavne promjene (tip selo), a brojna imenica tysQti kao glavna palatalna enska deklinacija (tip bogyni). U kanonskim tekstovima uz oblik tysQsta javlja se u nominativu lik tysQti. Imenica enskog roda ttma (ttrna) osim broja 10.000 oznauje i veliko mnotvo", i imenica legeon* iz grkoga je jezika (dola je onamo iz latinskoga) sklanjaju se po glavnim deklinacijama.
116
BROJEVI
Redni su brojevi u tekstovima najstarijega slavenskog knji evnog jezika najee u slubi atributa. S obzirom na to da odreeno odgovaraju na pitanje koji (-a, -e) po redu, naje e dolaze u odreenom obliku:
1. 2. 3. 4. 5. 11. 17. 20. 22. 30. 40. 50. 60. 70. 80. 90. 100. 1000. prbvyi, prbvaja, prvvoje vuoryi, vttoraja, vUoroje tretii, tretijaja, tretijeje etvn>tyi (-aja, -oje) p<*tyi (-aja, -oje) pn>vyi na desete sedmyi na desete dwades&bnyi (-aja, -oje) dwades$tbnyi (-aja, -oje) vttoryi (-aja, -oje) trides?tbnyi (-aja, -oje) etyrides$tbnyi (-aja, -oje) p$tbdes$tbnyi (-aja, -oje) estbdes$tbnyi (-aja, -oje) sedmbdes$tbnyi (-aja, -oje) osmbdes<>tbnyi (-aja, -oje) dev$tbdes$tbnyi (-aja, -oje) Sbtbnyi (-aja, -oje) tysQbnyi (-aja, -oje)
Svi redni brojevi sklanjaju se kao odgovarajui pridjevi.
117
Glagoli
Osnovne gramatike kategorije glagola u najstarijem sla venskom knjievnom jeziku su: 1) Kategorija vremena. Njome se izraava vrijeme radnje u odnosu prema trenutku govora (apsolutno vrijeme) ili u odnosu prema kakvom drugom neodgovarajuem trenutku (relativno ili odnosno vrijeme). Kategorija vremena izraava se sufiksima i nastavcima. 2) Kategorije lica. Izraena je linim nastavcima i ozna uje lice koje radnju vri ili predmet (predmete) kojima se radnja pripisuje: - govornik (prvo lice - tko govori), - sugovornik (drugo lice - s kim se govori), - netko trei (tree lice - o kome se govori) 3) Kategorija broja. Njome se oznaava vri li radnju jed no ili vie lica (pripisuje li se radnja jednom ili nekolikim licima). U staroslavenskom jeziku imamo tri broja: jedninu, dvojinu i mnoinu. 4) Kategorija vida. Ona upuuje na vremenske granice protezanja radnje (stanja) i iskazuje se sufiksima i prefiksi ma. Osnove trajnih glagola oznaavaju radnju bez vremen skog omeivanja: tvoriti, peti, glagolati. Osnove svrenih gla gola oznaavaju ne samo radnju (stanje), nego i vremenske granice (poetak, kraj): sttvoriti, zapeti, vbzglagolati. 5) Kategorija naina. Ona upuuje na odnos radnje izre ene glagolom prema stvarnosti. Radnja moe biti realna (tada je oznaena istim morfemima kojima se izraava kate gorija vremena) ili potencijalna (tada ima posebne morfeme koji izraavaju mogunost ili zapovijed). 6) Kategorija odreenosti/neodreenosti. Ona je indoeurop sko naslijee. Njome nisu obuhvaeni svi glagoli, a izraava
118
GLAGOLI
se glagolskom osnovom, najee kao opozicija: usmjerenost neusmjerenost (vesti - voditi, iti - hoditi, leteti - letati) ili kao opozicija jednokratnost - mnogokratnost (roditi - radati). 7) Kategorija stanja. Ona oznauje odnos subjekta i ob jekta u procesu radnje. Ostvaruje se sintaktikim sredstvima. Kada glagoli izriu radnju koju vri subjekt, govorimo o akti vu (i sbnide dbdb i pridg reky), a kada izriu radnju koju subjekt trpi, tada govorimo o pasivu (i hvaljenb beae vb hramine). Kadto se kazuje da se radnja vri na subjektu, pa govorimo o povratnim glagolima (ne o tt eny li rodi s$).
Glagolske osnove
Nesloeni glagolski oblici tvore se u staroslavenskom je ziku od glagolskih osnova i nastavaka. Dvije su osnove po lazne: jedna se tradicionalno zove infinitivnom , a druga pre zentskom. Pod tim se nazivima obino podrazumijevaju tzv. polazne altemante osnova. Infinitivna osnova u veine se glagola dobije odbaciva njem infinitivnoga nastavka -ti: vide-ti, divigng-ti, zbva-ti. Ni su otprve uoljive tzv. korijenske osnove. Ako od glagola plesti pokuamo dobiti osnovu na spomenuti nain, rezultat e biti ples-,2 i to nije infinitivna osnova. Moramo znati da je infinitiv toga glagola izveden iz oblika plet-ti Tako je i s nekim drugim glagolima: pasti<pad-ti, vesti <ved-ti, krasti<krad-ti, tei<tek-ti, moi<mog-ti, iti<id-ti itd. Prezentsku osnovu uobiajeno odreujemo prema pre zentskom treem licu mnoine (vid- $tb, zov- Qtb, dvign-Qtb itd.). Usporedimo li u nekih glagola npr. prva lica jednine prezenta s treim licem mnoine (vidg prema vidqtb, noQ prema nos&b), uoavamo da uz polaznu altemantu (vid-, nos-) mogu postojati i izmijenjene altemante (vid-, no-). U veine glagola infinitivna se i prezentska osnova razlikuju i 119
S TA R O SLA V EN SK I JE Z IK
na povrini (ztva- prema zov-, vide- prema vid- i si.), a u ne kih se one na povrini u polaznim altemantama podudaraju (pad-ti prema pad-Qth i si.).
Dioba glagola na razrede

U svojoj poznatoj Staroslavenskoj gramatici Josip Hamm podijelio je glagole na etiri razreda, a kao kriterij uzeo je samoglasnik (skupinu samoglasnika) koji dolaze u 2. licu mnoine prezenta ispred nastavka -te. Ta podjela izgleda ovako: I.
-e- bod - e - te je - kol - je - te
(bosti) (klati) (delati) (kupovati) (eleti) (nositi) (dati)

0
II.
-aje - del - aje - te

-uje kup - uje - te
< 6 *
III. IV.
-i- nos - i - te atematski glagoli ?l)-s - da - s - te b) bez -s- ima -
S T
-te (imeti)
Sam J. Hamm kae da je svaka podjela pomalo subjek tivna. Njegova je pod osobitim utjecajem grafije, jer nam se oitim ini da su njegov I.a, I.b i II. razred zapravo isti raz red s tematskim sufiksom e:
bod - e - te kolj - e - te delaj - e - te
120
GLAGOLI
kupuj - e - te elej - e - te
Njima moemo dodati i glagol iti (< id-ti) koji u drugom licu mnoine prezenta ima oblik id-e-te a Hamm ga iz nepo znatih razloga stavlja u etvrti razred . Naravno, pitanje je i smijemo li glagole etvrtoga razreda zvati atematskima: oni nisu bez tematskoga morfema, nego je on nulti:
im a - 0 - te
dad -
- te (d - 1 > s - 1, daste)
Poznati nizozemski slavist Nicolaus van Wijk u svojoj

G eschichte der altkirchenslavischen Sprache (Berlin, 1931.)
nudi ovakvu podjelu: a. Glagoli s nastavkom -mb u prvom licu jednine pre zenta: dam b (dati), emb (esti), vem b (vedeti), im am b (im eti) i
esm b (byti).
Takvih je glagola samo pet. b. Glagoli koji imaju nastavak -p u 1. licu jednine pre zenta. Dijele se na etiri podgrupe:
1) glagoli koji nastavke -p, -ei dodaju izravno na os novu: ber-Q, ber-ei... (od bbrati), nes-Q, nes-ei... (od nesti). 2 ) glagoli koji imaju sufiks -np-: dvignpti, minuti: dvig-ng,
vig-nei.
3) glagolskoj osnovi dodaju se -yp, -jei: zna-jg, zna-jei (znati), >, orjei (orati). 4) glagolskoj osnovi dodaju se -yp, -ii: hval-jv, hval-ii... (hvaliti), jiosq, nosii... (nositi). Istu je podjelu desetljee ranije ponudio A. Leskien u dje lu Handbuch der altbulgarischen (altkirchenslavischen) Spra1 21
S T A R O S L A V E N SK I JE Z IK
che (Heidelberg 1922), a i hrvatski je slavist V. Jagi znatno pomogao svojim radovima takvom opisu i takvoj podjeli. Sa ma klasifikacija po prezentskoj osnovi potjee od A. Schleichera (Polabska fonologija i morfologija, 1871). Ako bismo tu podjelu unekoliko doveli u sklad sa suvre menim segmentiranjem na morfeme, mogli bismo dobiti, mislim, prihvatljivu podjelu koja bi izgledala ovako: I. Glagoli koji tvore prezent pomou tematskoga morfema -e. Taj se razred moe podijeliti na podrazrede s obzi rom na sufiks koji se nalazi ispred infinitivnoga -ti: a) -0 : vesti, ved-0 -ti, ved-e-i... teti, tek-o-ti, te-e-i... nestU nes-0-tU nes-e-i... bvratiy bbr-a-ti, ber-e-i... Zbvati, zbv-a-ti, zov-e-i... glagolati, glagol-a-ti, glagol-e-i...
b) -a:
c) -ov-a: kupov-a-ti, kupuj-e-i... besedov-a-ti, beseduj-e-L. verov-a-ti, veruj-e-i... d) -e-: bogat-e-ti, bogatej-e-i... slab-e-ti, slabej-e-L.
e) -np-: dvignpti, dvig-ng-ti, dvign-e-i... venQtiy ved-nQ-ti, ven-e-i... Sbhngti, shh-nQ-ti, shhn-e-L. II. Glagoli s tematskim morfemom -i u prezentu. Oni se mogu podijeliti ovako s obzirom na sufiks koji dolazi ispred infinitivnoga -ti:
122
GLAGOLI
a)
hval-i-ti, hval-i-i... nos-i-ti, nos-i-L. kup-i-ti, kup-i-i... vid-e-ti, vid-i-i... vis-e-ti, vis-i-i... bbd-e-ti, bbd-i-i... kri-a-ti, hi-i-i... be-a-ti, be-i-L. boj-a-ti sq, boj-i-i sq...
b) -e-:
c) -a-:
Sufiks -a - nastao je od sufiksa -e-: krik-e-ti >krie-ti >kriati beg-e-ti >bee-ti> beati
itd.
III. Glagoli s tematskim morfemom 0 u prezentu. Takvih je glagola samo pet: byti (jes-0 -te), vedeti (ves-o-te), esti (es-0 te), dati (das-0-te), imeti (ima-0-te<imad-0 -te). Valja imati na umu da glagol byti ima i tzv. trenutni prezent (bod-e-te), a i ostali glagoli u ovoj skupini nalaze se zajedno samo dijelom po zajednikim osobinama, a dijelom jer ne ulaze ni u jednu od dviju tematskih skupina. Vjerujem da ovakva podjela moe pomoi poetnicima. Naime, najee je dovoljno znati je li glagol e-tipa, i-tipa ili 0 -tipaf a vrlo rijetko potrebno je posegnuti i za podrobnijom podjelom.
123
STA R O SLA V EN SK I JE Z IK
Prezent
Prezent glagola s tematskim morfemom -evesti 1. ved-0-Q 2. ved-e-i 3. ved-e-tb 1. ved-e-ve 2. ved-e-ta 3. ved-e-te bbrati ber-0-Q ber-e-i ber-e-tb ber-e-ve ber-e-ta ber-e-te ber-e-mb ber-e-te ber-0-Qtb kupovati kupuj-0-Q kupuj-e-i kupuj-e-tb kupuj-e-ve kupuj-e-ta kupuj-e-te dvignQti dvign-0-Q dvign-e-i dvign-e-tb dvign-e-ve dvign-e-ta dvign-e-te
Jednina
Dvojina
Mnoina 1. ved-e-mb 2. ved-e-te 3. ved-0-Qtb
kupuj-e-mb dvign-e-mb kupuj-e-te dvign-e-te kupuj-o-Qtb dvign-0-gtb
1) Osim glagola tipa bbrati u staroslavenskom jeziku ima mo jo jednu skupinu glagola sa sufiksom -a ispred -ti: upbvatij bliscati, begati i si. Za razliku od bbrati (prezent ber-0-g, ber-e-i...), oni imaju ovakav prezent: upbvaj-0-Q upbvaj-e-i begaj-0-g begaj-ei
2) U mnogim gramatikama posebno se izdvajaju glagoli sa sufiksom -np-: dvig-ng-ti, sb-ng-ti, mi-ng-ti, du-ng-ti, v- ng-ti i si. Ponekad se tvrdi da u prezentu glagoli umjesto temat skog samoglasnika -e- imaju -ne-, pa bi prezent bio ovako graen: dvig-o-ng, dvig-ne-i... Nama se ini prihvatljivijim da segmentiramo kao gore. 3) Tematski samoglasnik e imaju jo neki glagoli i valja posebno upozoriti na njih zbog tekoe da se iz prezentsko ga oblika prepozna infinitiv. Neki (ei) od njih su:
124
GLAGOLI
klqtiy klbtiQ, klbnei... j$tit imQ, imei... mbretiy mvrp, mbreL. treti, tbrQ, tbrei... 4) Glagol iskati ima u prvom licu prezenta dva oblika iskQ i i Q . Prvi je napravljen u skladu s gore reenim, a drugi je iz ostalih lica preao u prvo, tj. nainjen je po ugledu na itei> itetb itd.
Prezent glagola s tematskim morfemom -/nositi 1. no-0-Q 2. nos-i-i 3. nos-i-tb 1. nos-i-ve 2. nos-i-ta 3. nos-i-te 1. nos-i-mb 2. nos-i-te 3. nos-0-$tb videti vid-0-Q vid-i-i vid-i-tb vid-i-ve vid-i-ta vid-i-te vid-i-mb vid-i-te vid-0-$tb kriati kri-0-Q kri-i-i kri-i-tb kri-i-ve kri-i-ta kri-i-te kri-i-mb kri-i-te kri-0-Qtb
Jednina
Dvojina
Mnoina
1) Glagoli s tematskim samoglasnikom -i- imaju iste gra matike morfeme u prezentu kao i glagoli s tematskim sa moglasnikom -e-. Treba uoiti da kod glagola s tematskim samoglasnikom -i- u 3. licu mnoine prezenta dolazi grama tiki morfem $h> (u e-glagola - -Qtb) te da u 1. licu jednine u i-glagola dolazi obavezno dp jotovanja krajnjega suglasnika 125
osnove (nos+jQ>noQ i si.). To znai daje prvo lice nainje no npr. ovako: vid-i-Q>vid-i-Q>vid-0-Q. U gramatikama i udbenicima najstarijega slavenskog knjievnoga jezika go vori se da se kod ovih glagola u prvom licu jednine izluuje epentetsko I npr.: kupiti - kupljQ - kupii, loviti - lovljg - lovii, ljubiti - ljubljQ - Ijubii Moda bismo s vie prava mogli govoriti o alternacijama: pj - plj, vj - vlj, bj - bij, mj - mlj. 2) Govornici hrvatskoga jezika imaju veliku olakicu pri utvrivanju je li glagol e ili i tipa. Ako glagol u 3. licu mnoi ne prezenta u hrvatskom ima e (hvale, nose, vide...), onda u opeslavenskom knjievnom jeziku ima u 3. licu mnoine -ftb, a to dalje znai da glagol ima tematski vokal i. Ako prezent u 3. licu mnoine zavrava u hrvatskom na -u, onda u opeslavenskom knjievnom jeziku zavrava na -Qtb, a to dalje znai da je glagol e-tipa.
Glagoli s nultim tematskim morfemom

Obino u ovu skupinu (koju zovu atematski glagoli) ubrajaju byti, dati, vedeti, imeti i jasti. Njihov prezent izgleda ovako:
byti Jednina
1. jesmb 2. jesi
Dvojina
Mnoina
3. jest* 1. jesve 2. jesta 3. jeste 1.jesm-b 2. jeste 3. SQtT>
dati damb dasi dastb dave dasta daste dam-b daste dad$h>
vedeti vemb vesi vest-b veve vesta veste wem-b veste \ed$t-b
imeti imamb imai imat* imave imata imate imamb imate imQtb
jasti jamb jasi jastb jave jasta jaste jamb jaste jadftb
126
GLAGOLI
1) Po nastavcima ovi se glagoli od glagola e- i i-tipa razli kuju u prvom i drugom licu jednine. Ta su lica izvedena iz ovih praindoeuropskih korelata:
*es-mi *es-si *dad-mi *dad-si *ved-mi *ved-si *ed-mi *ed-si
Moramo imati na umu ove odnose: kratko i (a imamo ga u prvom licu) zakonito daje b, dugo e (e) prelazi u ja t (e), skupina ss pojednostavljuje se u s, ds prelazi u s, dm u m. Kada te promjene provedemo, dobijemo oblike jesmb, jesi / damb, dasi / vemb, vesi / jamb, jasi. Znai da te glagole moe mo segmentirati ovako: jes-0-mb, jes-0-si (ss prelazi u s),
jes-0-tb, jes-0-mb, jes-0-te, s-0-Qtb, jes-0-ve, jes-0-ta, jes-0-te.
2) Glagol imeti nije glagol s nultim tematskim morfemom, nego jedini glagol u opeslavenskom knjievnom jezi ku koji ima tematski morfem a. Njegovo prvo lice neki au tori izvode iz oblika *jbmami (jer obavezno na poetku do biva protezu, usp. *jbgla : igla). Ipak valja upozoriti na jo dva glagola (zbog moguih tekoa u prepoznavanju, a i zbog moebitnog krianja oblika): imati ima prezent jemljQ, jemlei... j$ti ima prezent imQ, imei... 3) Spomenut emo i glagol hoteti kojemu prezent glasi: hoQ, hoei... tj. dolo je do jotovanja, mada on nije glagol i-tipa.
127
Imperfekt
U najstarijem slavenskom knjievnom jeziku imperfekt se, naelno, mogao tvoriti od svih glagola. Ipak, tekstovi po kazuju da se najee tvorio od trajnih. Obiljeavajui rad nju koja se dogaa u prolosti usmjeren je na trajanje ili na ponavljanje radnje. U udbenicima i gramatikama obino se tvrdi da se im perfekt tvorio kadto od infinitivne osnove (ako se ona za vravala na -a ili na -e) ili od prezentske (u svim drugim sluajevima). U prvom sluaju to bi ilo po formuli: inflnitivna osnova + morfoloka konstanta (-ah-) + nastavci (isti kao kod asigmatskog aorista), npr. glagola-ah-b, glagola-a-e... U drugom sluaju tvorio bi se po formuli: prezentska osnova + e + ah + nastavci, npr. pad-e-ah-b, pad-e-a-e... Uzmimo sada nekoliko prvih lica i segmentirajmo ih ovako:
ved-eah-b pad-eah-b sbhn-eah-b glagol-aah-b no-aah-b uj-aah-b
Iz ovoga izlazi da smo od prezentske osnove dobili imperfekatsku dodavanjem sufiksa -eah-. Taj se sufiks moe promijeniti u -aah- ako dolazi iza palatala.
128
GLAGOLI
Jednina
pasti (pad-ti) 1. pad-eah-1 2 . pad-ea-e 3. pad-ea-e 1. pad-eah-ove
n o s iti
ST>hnQti
no-aah-t no-aa-e no-aa-e no-aah-ove no-aa-eta no-aa-ete no-aah-om b no-aa-ete no-aah-Q
s-bhn-eah-Ty sthn-ea-e sthn-ea-e sthn-eah-ove sthn-ea-eta s-bhn-ea-ete S bhn-eah-om b Sbhn-ea-ete sthn-eah-Q
Dvojina
2. pad-ea-eta
3. pad-ea-ete
1. pad-eah-omt
Mnoina
2. pad-ea-ete
3. pad-eah-o
1) Ako bismo iz imperfekatske paradigme, npr. glagola pasti (i svih drugih koji imaju tzv. asigmatski aorist) izvadili imperfekatski morfem -eah-, dobili bismo asigmatski aorist: 1. pad-eah-t j
Jednina
2. pad-ea-e
3. pad-ea-e
pad-* pad-e pad-e pad-ove pad-eta pad-ete pad-om-b pad-ete pad-Q
Dvojina
1. pad-eah-ove 2. pad-ea-eta 3. pad-ea-ete 1. pad-eah-omt
Mnoina
2. pad-ea-ete
3. pad-eah-q
Pogledamo li paljivo nastavke za asigmatski i sigmatski drugi aorist te one za imperfekt, uoit emo veliku njihovu
129
podudarnost. Znaenje imperfekt nije, dakle, sadrano u gram. morfemu, niti gram. morfemi izraavaju razlike meu spomenutim vremenima. To daje za pravo onima koji trae da govorimo o aoristnoj, imperfekatskoj i drugim osnovama, koji, dakle, naglaavaju da sval glagolski oblik ima svoju osnovu. 2) Neki glagoli imaju dvojake imperfekatske oblike:
Zbvati, z o v q gbnati, zenQ
zhvaaht zoveaht z-bvaae zoveae

plbvati, pljujQ
gbnaah* eneahb gbnaae eneae plbvaakb pljueaht plbvaae pljueae
Rije je o alternativnim osnovama: zw -/zo v -f gbn-/en-,

plbv-lpljuj-.
3) Imperfekt glagola byti glasi: b ea h t, beae, beae, beahove, beae ta, beaete beahom-b, beaete, beahQ. I taj oblik potvruje da je -eah- prvotni imperfekatski oblik. 4) U tekstovima esto dolazi tzv. kontrahirani (stegnuti) imperfekt. Naime, sufiks -eah-l-aah- stee se u -eh- 1-a h -: p a deahb : p a d e h t, padeae : padee, glagolaaete : glagolaete, glagolaahQ : glagolahg.
Aorist
Aorist je u staroslavenskom jeziku oznaavao prolu svrenu radnju. Pojednostavljeno reeno: ako imperfekt od govara na pitanje to se dogaalo , aorist odgovara na pitanje to se dogodilo. Tvorio se i od svrenih (ee) i od nesvrenih glagola (rjee).
130
GLAGOLI
Asigmatski aorist
Tvorio se od glagola e-tipa kojima je infinitivna osnova zavravala na suglasnik (gledano materijalno), tj. od gla gola s nultim sufiksom (pek-o-ti) i od glagola sa sufiksom -nQ- (dvignQti). Jednina 1. pek-b 2. pe-e 3. pe-e 1. pek-ove 2. pe-eta 3. pe-ete mog-t mo-e mo-e mog-ove mo-eta mo-ete dvig-b dvi-e dvi-e dvig-ove dvi-eta dvi-ete dvig-omb dvi-ete dvig-Q (dvig-nQ-ti)
Dvojina
Mnoina
1. pek-om-b mog-omb 2. pe-ete mo-ete 3. pek-Q mog-Q (pesti <pek-0-ti) (mosti <mog-0-ti)
Zove se asigmatski (nesigmatski) zato to se tvori bez s (sigme) za razliku od ostala dva aorista. Ve u kanonskim staroslavenskim tekstovima asigmatski aorist bio je arhaian oblik. To se vidi po izrazitoj tendenciji da se zamijeni sigmatskim aoristima. U Suprasaljskom zbor niku Jagi je naao samo jedan oblik asigmatskoga aorista. Tako nije u drugim tekstovima, ali i u njima vidljiva je spo menuta tendencija.
Sigmatski prvi aorist

Naziv sigmatski dolazi od grkog naziva sigma za s. Na ime, aorisna osnova dobivena je tako da se taj morfem do davao na infinitivnu osnovu.
131
A) Glagolima kojima infinitivna osnova zavrava na samoglasniki morfem dodavala se sigma (tako smo dobili aorisnu osnovu) i nastavci (b, o, o, ove, ta, te om t, te, $ ) :
glagolati Jednina
1. glagola-h-b 2. glagola
3. glagola
1. glagola-h-ove 2. glagola-s-ta
nositi nosi-h-b nosi nosi nosi-h-ove nosi-s-ta nosi-s-te nosi-h-om-b nosi-s-te nosi--?
byti by-h-b by by by-h-ove by-s-ta by-s-te by-h-omb by-s-te by-s-$
Dvojina
3. glagola-s-te
1. glagola-h-omb Mnoina 2. glagola-s-te 3. glagola--
Drugo i tree lice jednine materijalno se podudaraju s infinitivnom osnovom. To je stoga to se sigma nala na kraju (glagola-s-0) pa je morala otpasti. Distribucija s i h ne moe se kod glagola opisati glasovnim promjenama pa smi jemo samo ustvrditi da se na povrini kadto javlja h, a kad to s. Nije, dakle, rije o praslavenskoj glasovnoj promjeni (VsV>VhV) nego o morfolokom procesu ujednaavanja. Neki glagoli imaju u drugom i treem licu gramatiki morfem -tb. Tako od glagola umreti nalazimo u tekstovima za drugo i tree lice oblik umrete uz umre, od glagola piti ob lik p i i oblik pitb, od glagola raspeti oblik rasp$ i oblik rasp^tb itd. Pretpostavlja se da se gramatiki morfem -tb prvo javio u 3. licu jednine da bi se ono razlikovalo od drugog (neki misle da je pritom iskoriten prezentski gramatiki mor fem). Kasnije su se opet izjednaili oblici za drugo i tree lice.
132
GLAGOLI
I glagol byti ima kadto u 2. i 3. licu jednine oblik bystb. Ima i poseban oblik koji neki istraivai zovu aoristom, a dru gi preteritom. Glasio je ovako: behb, be, be, behomb, beste, bese, behove, besta, beste. Znaenje toga oblika je imperfekatsko. B) Glagoli kojima infinitivna osnova ima na kraju nulti morfem, tj. zavravaju na suglasnik (itek-0-ti > tei, probod-0-ti > probosti i si.) tvore sigmatski prvi aorist po istoj formuli kao i oni kojima infinitivna osnova zavrava na sa moglasnik, no kod njih je dolazilo do razliitih promjena. 1) Ako je osnova zavravala na b, p, d, t, z, s, ti su suglas nici ispadali, a sigma je ostala nepromijenjena. 2) Ako je osnova zavravala na r, k, ti su suglasnici tako er ispadali, a sigma se mijenjala u h. 3) Prema kratkom samoglasniku u infinitivnoj osnovi e sto stoji dugi u aorisnoj (e - e, o - a). 4) Drugo i tree lice jednine nisu u tekstovima zasvjedo eni: paradigma se popunjava iz asigmatskog aorista.
teti (tek-ti) 1. tehb 2. (tee) 3. (tee)
1. tehove 2. testa
Jednina
probosti (probod-ti) privesti (prived-ti) privesb probasb (probode) (privede) (probode) (privede) probasove probasta probaste probasomb probaste probae privesove privesta priveste privesomb priveste privese 133
Dvojina
3. teste
1. tehomb 2. teste 3. tee
Mnoina
Sigmatski drugi aorist

Tvorio se od glagola e-tipa kojima infinitivna osnova ima nulti gramatiki morfem (zavrava na suglasnik) i glagoli sa sufiksom -nQ-. Osnova za drugi sigmatski aorist dobije se tako da se infinitivni sufiksi (nula, -> ~) zamijene samoglasnikom o i sigmom (s) koja u intervokalnom poloaju prelazi u h. Nastavci su kao kod prvog sigmatskog aorista. Jednina 1. rek-o-h-* 2. (ree) 3. (ree) 1. dvig-o-h-T? 2. (dvie) 3. (dvie) Dvojina reci rek-o-h-ove rek-o-s-ta rek-o-s-te dvignQti dvig-o-h-ove dvig-o-s-ta dvig-o-s-te Mnoina rek-o-h-om* rek-o-s-te rek-o-- dvig-o-h-om-b dvig-o-s-te dvig-o--
Iz paradigmi se vidi da drugo i tree lice jednine nisu za svjedoeni u tekstovima, nego se upotrebljavaju oblici asigmatskog aorista. vesti (ved-ti) sigm. /. aorist asigm. aorist 1. vedt vest 2. vede (vede) 3. vede (vede) 1. vedove 2. vedeta 3. vedete vesove vesta veste sigm. II. aorist vedohb (vede) (vede) vedohove vedosta vedoste
Jednina
Dvojina
134
GLAGOLI
Mnoina
1. vedomb 2 . vedete
3. vedp
vesomb veste ves$
vedohomb vedoste vedo$
Imperativ
Imperativ (zapovjedni nain) izraava poticaj da se izvri neka radnja, naredba, zabrana ili molba: - gospodi ate ty esi poveli mi priti kb sebe - isusb e ree emu pridi U staroslavenskom jeziku nije bilo posebnih oblika za prvo lice jednine, tree lice mnoine i tree lice dvojine. Drugo i tree lice jednine imperativa u svih glagola (osim videti, vedeti, esti, i dati) zavravaju na -i: padi, hvali, nosi... Po interpretacijama koje nalazimo u gramatikama rije je o formuli prezentska osnova + i (pad-i, hval-i, nos-i). Moglo bi se, meutim, pretpostaviti da to i pripada imperativskoj osnovi (segmentiranje bi tada bilo padi-o, hvali-0, nosi-0 ). Od glagola koje smo izuzeli drugo i tree lice glase: vidb, vedb, edb, dadb. U gramatikama i udbenicima obino se govori o jotovanju, tj. oblik dad-i, nakon to se 1 pretvorilo u 7 , prelazi u dadb. Iz tog objanjenja ne vidi se ni zato se 1 pretvorilo u j, ni odakle na kraju tih oblika b. Ako pretposta vimo ishodini oblik dad-jb, onda regularno moemo dobiti dadb, ali ostaje neobjanjeno zato samo kod tih glagola imamo -jb, tj. zato je padi, a ne padb. U prva dva lica mnoine i dvojine nastavci su isti kao u prezentu (-mb , -te, -ve, -ta) pa je oito da njima nije izraen sadraj imperativ. U glagola e-tipa taj je sadraj izraen ja tom (e): pademb : pademb, padete : padete, padeve : padeve, padeta : padeta. Glagoli s prezentskim tematskim i imaju i u
135
imperativu i: hvalite : hvalite, nosive: nosive. Jesu li se impe rativ i prezent razlikovali po naglasku kod tih glagola, to da nas ne moemo rei. Posredno ipak moemo poneto zaklju iti o mjestu naglaska. Ako npr. od glagola reci imperativ glasi rbciy od pei pbd, a od tei tbd, onda je vjerojatno da se naglasak nalazi na samoglasniku i.
nesti Jednina
2. nesi
3. nesi
1. neseve 2. neseta 1. nesentb 2. nesete
znati znai znai znaive znaita
byti bodi bodi bodeve bodeta
hvaliti hvali hvali hvalive hvalita hvalim-b hvalite
vidfti vidb vidb vidive vidita
reti rbci n> ci rbceve rbceta
Dvojina
Mnoina
znaim-b znaite bodete
vidim* rbcem-b vidite rbcete
Za prvo lice jednine i tree lice mnoine i dvojine kadto se u kanonskim tekstovima nalazi kombinacija da + prezent: i ie na nebe takode da ne vi>zvratitb sf. Zanijekani oblici obino se oblikuju esticom ne: moli ne moli, bodem* - ne bodem*. Kadto se zanijekanost opisno izraava pomou glagola mosti: ne mozi ne verovati, ne moete izmeniti.
! -C i
&
Infinitiv i supin
Infinitiv i supin su neosobni glagolski oblici, tj. nemaju morfem koji bi ukazivao na subjekt radnje. Infinitiv ima nas tavak -ti, a supin nastavak -tb. Istraivai vide u njima oka menjene padene oblike starih glagolskih imenica. Najee se tvrdi da se infinitiv i supin tvore od indoeuropskoga su136
G LA GO LI
fiksa poimeniavanja (-t-) i nastavka (dativnoga za infinitiv, akuzativnoga za supin). Kadto se u gramatikama kae da su infinitivi u staro slavenskom jeziku dvojaki: jednima bi se osnova podudarala s korijenom (nesti), a drugima je osnova dobivena dodava njem kojega samoglasnika. Drimo da se korijen i osnova uvijek razlikuju pa da u prvom sluaju (nesti) infinitivna os nova ima nulti gramatiki morfem: nes-o-ti. Infinitiv najee slui kao dopuna drugom glagolu (mogQ se ST>tvoriti) ili imenima (nesmb dostoim otreiti remene sapogu ego; imegi ui sluati). Supin se najee upotrebljavao uz glagole kretanja: prielb esi semo prede vremene mQitb nasb. Njegove su dopune redovito u genitivu, a ne u akuzativu: idp rybb lovitb, razontb zakona, zbvatb pravbdbnikb i si.
Participi
Participi su gramatiki oblici koje su tako imenovali anti ki gramatiari uvidjevi da oni, s jedne strane, pripadaju gla golima (kadto izraavaju vrijeme, stanje i imaju rekciju), a, s druge strane, pripadaju imenima, (jer imaju kategoriju padea i roda). U opeslavenskom knjievnom jeziku bilo ih je pet:
Participi
prezenta
pret^rita
i--------------- 1
aktivni pasivni prvi
i--------------- 1
aktivni pasivni drugi
i-------------------- 1
137
STA R O S L A V E N SK I JE Z IK
Aktivni particip prezenta tvorio se od prezentske osnove i tri skupine nastavaka:

1) -y (za muki i srednji rod) i -Qi (za enski rod) 2)
(za muki i srednji rod) i -Qci (za enski rod)
3) -f (za muki i srednji rod) i -fi (za enski rod) Prvu skupinu nastavaka dobivaju oni glagoli e-tipa ko jima prezentska osnova zavrava na suglasnik i atematski glagoli. Primjeri: 3. licejedn. prezenta
bodet* teetb dvignetb jest* dastb
muki i sr. rod

bod-y tek-y dvign-y s-y dad-y
enski rod
bod-Qi tek-Qi dvign-Qi S-Qi dad-Qi
Drugu skupinu nastavaka dobivali su glagoli e-tipa koji ma prezentska osnova zavrava na jotu i na palatal. Primjeri: 3. licejedn. prezenta koljetb znajetb kupujetb muki i sr. rod kolj- znaj-$ kupuj- enski rod kolj-Qi znaj-Qi kupuj-Qi
Treu skupinu nastavaka dobivaju glagoli i-tipa. Primjeri: 3. licejedn. prezenta hvalitb nositb viditb
138
muki i sr. rod hval- nos- vid-
enski rod hvalei nosai vidici
G LAGOLI
Neodreeni oblici aktivnog participa prezenta sklanjali su se kao palatalne imenice glavne deklinacije. Muki rod
Jednina: Nom. Gen. Dat. Ak. Lok. Instr. Dvojina: N, A. G, L. D ,I. Mnoina: N, V. Gen. Dat. Ak. Lok. Instr. body bodga bodgu bodQb bodgi bodQcemb bodga bodQu bodQema bodpe bodQb bodpemb bodge bodgihb bodgi bodpa bodga bodgi bodge
Srednji rod
body
enski rod
bodgi bodQ bodgi bodQQ bodQi bodQejQ bodgi bodpu bodQama bodp? bodQb bodQam-b bodQ$ bodQahb bodgami
Iz primjera je vidljivo da se oblici mukoga i srednjega roda dekliniraju kao jo -osnove imenica tek s jednom razli kom: u nominativu mnoine mukog roda je -e kao u ime nikim suglasnikim osnovama. Aktivni particip prezenta u opeslavenskom knjievnom jeziku oznaava glagolsku radnju usporednu s predikatnom radnjom ili s radnjom finitivnoga glagolskog oblika. A taj particip u hrvatski prenosimo ili glagolskim prilogom sada njim ili zavisnom reenicom:
139
a) - i se dbva slepca vbZbpiste glagoljoci - i evo dva slijepca povikae govorei
b)
- posledb e pridg i pro$jq devy glagoljQ$ - a poslije dooe i ostale djevice govorei - da se dogodi to je rekao prorok Izaija koji govori
c) - da stbodetb s$ reenoe prorokom b isaiemb glagoljoemt

d)
- jeterb otb sQciihb sb isusomb izvlee nob svoi
- jedan od onih to bijahu s Isusom izvue svoj no

e) - i ishodfju emu otb crbkbve, glagola emu edirib ot uenikb svoihb - i kad je izlazio iz crkve, kae mu jedan od njegovih uenika
Pasivni particip prezenta

Njegovu osnovu dobivamo tako da prezentskoj dodamo
-om- ili -em- ili -im-. Ti sufiksi imaju znaenje particip pre zenta pasivni i na njih se onda dodaju oznake za rod: -b, -a, -o.
bostiy bod + om + b/a/o znati, znaj + em + b/a/o nositi, nos + im + b/a/o Samoglasnikom o proiruju osnovu glagoli e-tipa kojima prezentska osnova zavrava na suglasnik i atematski glagoli:
padomb, padoma, padom o / vedomb, vedoma, vedomo / dvignomb, dvignoma, dvignomo
Samoglasnikom e proiruju osnovu glagoli e-tipa kojima osnova zavrava na jotu ili palatal:
koljemb, koljema, koljem o / znajem b, znajema, znajem o
Samoglasnikom i proiruju prezentsku osnovu svi glagoli i-tipa:

vidim b (-,-), nosim b (-a, -oj, hvalim b (-a,-o)
140
GLAGOLI
Kratki oblici participa prezenta pasivnog dekliniraju se kao neodreeni pridjevi: blag-*, blag-a / padom-*, padom-a / blag-a, blag-y / padom-a , padom-y... itd. U hrvatski se taj particip najee prenosi zavisnom re enicom:
- se jest* telo moje dajemoje za vy - ovo je moje tijelo koje se daje za vas
Kad su s negacijom, ti se participi prevode kao pridjevi na -iv ili -ljiv:

nepobedim* - nepobjediv, neizglagoljem* - neizreciv, nerazloim* - nerazdjeljiv.
Aktivni particip preterita prvi

Osnova za taj particip dobije se od infinitivne tako da joj se doda sufiks jor (*), a na taj sufiks za muki i srednji rod dodaje se nulti morfem, a za enski -i:
rek - * - 0 >rek* r e k - t - i >rek*i pad - * - 0 >pad* dvig - * -
0 >dvigb
pad - * - i >pad*idvig - * - i >dvigbi
Ako infinitivna osnova zavrava na samoglasnik, pojav ljuje se hijatsko v:

glagola - v - * - 0
>
glagolav* (m. i sr. rod) glagolavti (.
glagola - v - * - i >
rod)
Deklinirali su se kao i aktivni participi prezenta: pas*, pas*a, pasou... pasoi, pas"b$, pas*L. (m. i sr. rod) (. r.)
Glagoli koji u infinitivu imaju re nastalo metatezom likvida od er (mreti<merti, prostreti<prosterti) za tvorbu uzimaju 141
drugu osnovu pa njihov particip preterita glasi rribrb, mbrbi (oekivali bism o m rev *, mrevbi) odnosno prostbrb, prostbrbi (oekivali bism o prostrevut prostrevbi). G lagoli i-tipa imali su dvojake oblike:
nositi - nosiv*, nosivbi hvali - hvalivb, hvalivbi rodi - rodiv-b, rodivbi
i nob, nobi i hvalb, hvalbi i rodb, rodbi
Krai oblici su stariji. Nastali su po formuli: nos - jb>nob (za m uki i srednji rod), odnosno nos - jbi>nobi (za enski rod). O d glagola iti particip glasi bdb, bdbi, a od glagola ja hati - javb, javbi. Aktivni particip p rete rita prvi oznaava radnju koja se izvrila prije predikatske radnje ili radnje finitivnoga gla gola. K ad je u nom inativu, taj se particip m oe prevesti na hrvatski glagolskim prilogom prolim ili nezavisnom reeni com, a kad je u kosim padeim a, obavezno se prevodi zavis nom reenicom .
- slysavb e irodb... - i vbstavb isu sb p o nemb ideae - v t dom u byvb vtpraaae j$ - enQ sfyavbQ...
- uvi pak Herod... - i ustavi Isus (i kad je Isus ustao) iae za njim... - kadje bio u kui, zapita ih... - enu koja je sluala... - kad je bilo uveer...
- veeru e byvtsu...
Aktivni particip preterita drugi

Njegova se osnova dobiva od infinitivne tako da se doda sufiks -/-. T ako dobivenoj participskoj osnovi dodaju se onda oznake za rod: -> / -a / -o. 142
GLAGOLI
glagola - / - b / a / o
hvali - 1 - * I a / o
A ko se infmitivna osnova zavravala na d ili t, ti su su glasnici ispadali:

p a d - l - h / a / o > pah> (-a, -o) p let - 1 - -b / a / o > plelb (-a,-o)
Glagoli sa sufiksom -/zp- uvali su taj sufiks ako je on bio naslonjen na sam oglasnik (minQti - m inplb), a gubili su ga kad je bio naslonjen na suglasnik (sbhnQti - sbhlb). O d glagola umreti, umbVQ ovaj particip glasi umbrlb (-a, -o), a od glagola isti, btQ particip glasi b h (-a, -o), tj. uzima se apofonijski slabija osnova.
Pasivni particip preterita

Njegova se osnova dobivala od infinitivne dodavanjem sufiksa -/i- ili -en - ili -i-. N a tako dobivenu osnovu dodavali su se gram atiki m orfem i za rod: -> , -a, -o.
vide - n - b I a l o bod - en - b I a i o kl$ - 1 - b / a / o
Sufiks - - dobivali su glagoli kojim a je infinitivna osnova zavravala na a ili na e:

zbva-n-b, glagola-n-b vide-n-b vede-n-b Zbva-n-a, glagola-n-a vide-n-a vede-n-a Zbva-n-o glagola-n-o vide-n-o vede-n-o
Sufiks -en - dobivali su glagoli kojim a je osnova zavra vala na suglasnik, na -y i na -i.
143
nesti reti zabyti umyti nositi pustiti
nes-en-t re-en-t zab-bv-en-> um w-en-t no-en-i> pu-en--b
nes-en-a re-en-a zab-bv-en-a umw-en-a no-en-a pu-en-a
nes-en-o re-en-o zab-bv-en-o umw-en-o no-en-o pu-en-o
Glagoli sa sufiksom -ng- kadto su gubili taj sufiks (dvigngti - dvien-b), a kadto se na njegovu mjestu pojavio sufiks -nov- (prilcosnpti - prikosnovent). U vezi s glagolima na jery (~y) upozoravamo na sufiks ->-. On je nastao kao i u imenica v-deklinacije. U glagola koji zavravaju na -i dolo je do jotovanja: nosi - em>>nosjeni>>noem>, rodi - em>>rodjem>>rodent itd. Sufiks -t- dobivali su glagoli kojima se infinitivna osnova zavravala na -f, -a, -i i -e.
kl$ti k ti obuti uti biti viti mreti prostreti kl-t-T> je-t-b obu-t--b kl$-t-a kl$-t-o k-t-o k 't-a obu-t-a obu-t-o U -t-b u-t-a u-t-o bi-t-b bi-t-a bi-t-o vi-t-b vi-t-a vi-t-o mre-t-a mre-t-o mre-t-b prostre-t-b prostre-t-a prostre-t-o
Kako smo glagole na -e i -i ve spominjali u vezi s tvor bom drugim sufiksima, valja precizirati koji glagoli tvore particip prezenta pasivni pomou sufiksa -t-. Meu glago lima na -e to su zapravo samo oni na -re (nastalo metatezom od -er) te glagoli peti, seti, odeti. Neki glagoli na -i imaju dvojake oblike: 144
GLAGOLI
bitibit-b, bita, bito viti vitt, vita, vito i
bijem, bijena, bijeno vijen*, vijena, vijeno
Oito su glagoli na -i prvotno tvorili taj particip sufiksom -t-, a onda, s tenjom prema veoj uniformnosti, sufiksom -en-. Pasivni participi preterita sklanjali su se kao neodreeni pridjevi po a-osnovama (enski rod) i o-osnovama (muki i srednji rod).
reen*, reena, reenu... reeno, reena, reenu... reena, reeny, reene... (kao bog*) (kao selo) (kao ena)
Pasivni particip preterita s negacijom moe imati tzv. necesitativno znaenje, tj. radnja izraena glagolom mora se iz vriti.
neispisan* - neopisiv neizglagolan* - neizreciv neprikosnoven* - nedodirljiv.
Sloeni glagolski oblici

Perfekt se tvorio od participa na -/- i trajnoga prezenta pomonoga glagola byti.
jednina jesmb nosih (-a, -o) jesi nosih jest* nosih dvojina jesve nosila (-e, -e) jesta nosila jeste nosila mnoina jesm-b nosili (-y, -a) jeste nosili sgtb nosili
Oblik pomonog glagola i participijalni oblik stajali su slobodno, ali ipak je ee pomoni glagol stajao iza par ticipa: ne d ah jesi, videli jeste i si. 145
STA R O S L A V E N SK I JE Z IK
U Suprasaljskom zborniku vidljiva je tendencija da se tre e lice perfekta upotrebljava bez pom onog glagola: - vb nee vbsta gospodb... vbstalb bo i vbselengjg si>vbstavih> I pluskvam perfekt se tvorio od 1-participa kojem u se do davao ili im perfekt, ili perfekt ili aorist pom onog glagola byti. Jednina
beah-b nosih> (-a, -o) beae beae b e h t n o silt (-a, -o) be be
bylb (-a, -o) jesmb nosilt (-a, -o) jesi jest-b Dvojina
beahove nosila (-e, -e) beae ta beae te byla (- - e) behove nosila (-e, -e) besta beste jesve nosila (-e, -e) jesta jeste
Mnoina
beahom b nosili (~y -a) beae te beahQ byli (-y, -a) behornt nosili (-y, -a) beste be$ jesm-b nosili (~y, -a) jeste SQtb
146
GLAGOLI
K ondicional se takoer tvorio od 1-participa i od poseb nog oblika glagola byti.

Jednina bim-b v id e h (-a,-o) bi bi biste bQ (bi$) Mnoina bimb (bihorm>) videli (-y, -a)
Dvojina nije zabiljeena u kanonskim tekstovim a. U kas nijim tekstovima umjesto posebnog oblika glagola byti (bimb, bi...) javlja se aorist toga pom onoga glagola.
b y h t n o sih (-a, -o) by by byh om t nosili (~y, -a) byste by$ byhove nosila (-e, -e) bysta byste
Kondicional (pogodbeni nain) izraavao je radnju koju je govornik drao poeljnom ili pogodbenom , a pogodbenost se m oe izraziti samo u sloenoj reenici, pa se samo u takvim reenicam a kondicional i upotrebljava:
- ate ne by byh> zlodei ne byhom t ego predali tebe
K ada se izraava poeljnost radnje, upotrebljava se obi no veznik da.

- i m bne nikoli e ne d a h jesi kozbtyte da s t drugy m oim i vbzveselili> s$ bimb
147
F u tu r drugi se takoer tvorio od 1-participa kojem u se dodavao trenutni prezent pom onog glagola byti.
Jednina bodei bodet* bodeta bodete Dvojina bgdete bodot* Mnoina
bpdp hvalih (-a, -o) bgdeve hvalila (-e, -e) bodem * hvalili (-y, -a)
F u tu r drugi upotrebljavao se obino u pogodbenim ree nicama:

- ate li bQdetb nedobre pokazal* s$, togda...
F u tu r prvi jedini je sloeni glagolski oblik u opeslaven skom knjievnom jeziku koji se nije tvorio od 1-participa, n e go od infinitiva kojem u se dodavao prezent jednog od p o m onih glagola (byti, hoteti, naeti, imeti), najee pom ou glagola imeti.
im am b hvaliti imai im at* im am * hvaliti imate imot* im ave hvaliti imata imate
P rezent trenutnih glagola im a futursko znaenje. U spo redi na prim jer nesQ (prezent) i prenesg (futur I).
148
NEPROMJENLJIVE RIJEI
Nepromjenljive rijei
Prilozi
Prilozi su nepromjenljive rijei koje se dodaju (prilau) glagolima, pridjevim a i drugim prilozim a da bi dopunile ili poblie odredile njihovo znaenje. Po p ostanku ih m oem o dijeliti na: prvotne , zam jenike i imenske. Neizvedeni (prvotni) prilozi su najstariji. Nije im lako odrediti etim ologiju, njihov je postanak esto nejasan. Takvi su npr: abbje / abije (odm ah, isti as): eko ne ime% zemlq mnogy i abie prozqbo$ je d tv a (jedva, teko): i jedbva otbhoditb otb nego jee (jo): jee em u glagoljicu (jo dok je govorio) nyne (sada, danas): uitelju, si ena j$ta jestb nyne vb preljubodeanii paky (opet, iznova): i paky poklonb sq pisaae na zem i ju ze / ue (ve, vie): ne im am b piti ju ze otb ploda sego lozbnaego Izvedeni prilozi m ogu biti izvedeni od zam jenica i od imena. Zaiqjeniki prilozi najei su u staroslavenskim tekstovi ma. Oblikovani su od zamjenikih korijena i posebnih sufikasa:
149
sb+de = Sbde (ovdje) kb+de = k-bde (gdje) vbsb+de = vbSbde (svugdje) ovit+de = ov-bde (ovdje)
s+emo = semo (ovamo) k+amo = kamo (kamo) vbs+imo = vbsemo (svakamo) ov+amo = ovamo (ovamo)
Sufiksi kojima su se prilozi tvorili bili su ovi: -de (oznaava mjesto: Sbde, kbde, in-bde, onude, vbSbde) -amo (smjer kretanja: semo, tamo, kamo, ovamo, onamo) -du / de (mjesto odakle se kree: otbsodii, otbkodu, otbSQde) -gda (vrijeme: egda, kbgda, tbgda, inogda) -ako lae (nain: tako, inako, inae) -lb / -li / -le / -Ibma / -Ibmi (mjeru, stupanj: kolb, koli, kole,
kolbma, kolbmi)
Primjeri:
-tbgda e ree cesarb slugam* -privedi m i sym> tvoi simo -hod$i vb tbm e ne vestb kamo id e tt
-semo i ovamo teko$ -eko tQde hoteae minQti

-do kole 5b vam i bgdQ -kolbmi pae otbCb va ie jest na nebesbhb
Imenski prilozi se mogu podijeliti na one koji su tvoreni od imenskih rijei (imenica i pridjeva) kojima se dodaju raz liiti afiksi i na one koji su zapravo oblici deklinabilnih rijei s prilonim znaenjem. Osobito su esti nainski prilozi nainjeni od pridjeva sufiksima -o ili -e: bystro i bystre, gorbko i gorbce, dostoino i dostoine, prosto i proste itd. Afiks -o zapravo je akuzativni singulami nastavak za srednji rod, a -e je nastavak za lokativ. Razlike u znaenjima meu prilozima s o i onima s -e nije bilo. Valja ipak rei da nemamo kod svih priloga taj paraleli 150
NEPROM JENLJIVE RIJEI
zam, neki imaju samo oblike s -o (veselo, prisbno, uvijek, postojano, mtnogo, mnoe itd.), a neki samo na -e (zble srdito, jave javno, stvarno, modre, pozde kasno i si.). Kao i pridjevi, takvi su prilozi mogli imati komparativ: bolje, v$te, vye, prede, skoreje i si. Nainski prilozi tvorili su se i od pridjeva sa sufiksom -bsk- i to afiksom -y: grbdbsky, slovenbsky, vrazbsky, moibsky itd. Po podrijetlu to su mnoinski instrumentali. Izraz glagolati slovenbsky prvotno je znailo glagolati slovenbsky slovesy, tj. govoriti slavenskim rijeima. Relativno su esti i prilozi nainjeni od pridjevskih i ime nikih osnova pomou sufiksa -t: pravb istinito, preprostb vrlo jednostavno, prostoduno, razlib, Q tn> unutra itd. Vjerojatno je rije o prastarim (praslavenskim) akuzativnim oblicima. esto se javljaju i prilozi jedbnojo (jednokratno), vbtoricejo (dvokratno), treticejo (trikratno), sedmericejo (sedmokratno) te napose sbtoncejo (stokratno). Sve su to po po stanku instrumentali jednine a-deklinacije. Zanimljiva je posebnost staroslavenskih tekstova upotre ba konstrukcija prijedlog + prilog: otb todu, do tole, do kole, izotrb:
d n a ii bo ihb iz* dalee SQtb pribli
Izvanredno je esta pojava kosih padea imenica (naj ee s prijedlogom) koje su u funkciji prilone oznake. Kadto nije lako rei je li rije o imenici ili o prilogu. Pogle dajmo ovaj primjer:
-
i edbi domovi obrite otrokovico le?Q na odre
... gdje rije domovi moemo shvatiti kao dativ jednine ime nice domb (doavi k domu) ili kao prilog (doavi doma). To znai da nije mogue posve tono odrediti broj priloga 151
koji su nastali od kosih imenikih padea. Mogue je ipak neke nabrojiti: Mjesni prilozi esto su po postanku lokativi imenica: go re, dole, krome, nizu, medu i si. Lokativi imenica posluili su i za stvaranje vremenskih priloga: zime, utre, polu dbne, (pol* = polovica), polu noi.
Prijedlozi
Prijedlozi su rijei koje povezuju rijei u sintagme ili, preciznije reeno, stavljaju rijei u meusobne odnose. Veina staroslavenskih prijedloga stigla je iz praindoeuropskoga, manji dio iz praslavenskoga jezika. Prvotno su to bili morfemi s adverbijalnim znaenjem, najee su oznai vali prostome odnose, kasnije su se ta znaenja izdiferencirala. Takve prijedloge (koji pripadaju praindoeuropskom i praslavenskom nasljeu) zovemo prvotnim. Neki su pove zani samo s jednim padeom, neki s vie njih.
-
bez, vb,
s a m o s g e n i ti v o m : i e v a s t b e z g r e h a j e s t h
kb,
-za,
o tb ,
- po,
s akuzativom: i p r i d e > h r a m in g s lokativom: b l a g o s l o v e n a ty v b z e n a h b samo s dativom: i p r is tQ p i k b n e m u j e d i n a r a b y n i s akuzativom: m o l i t e z a v r a g y v a $ s instrumentalom: i d i z a rm > nojp samo s genitivom: i is b h o d $ tju e m u o t b c r b k b v e s dativom: h o d $ i p o m b n e s lokativom: bgdgt-b troi po mista (bit e potresi po mjestima) itd.
Drugotnim prijedlozima zovemo one koji su nastali u vri jeme oblikovanja najstarijega slavenskog knjievnog jezika od prilonih izraza. Tako je npr. bliz* nastao od izraza bliz* do , vbsledit od vb sled*, prezde je komparativ od predb, itd. 152
NEPROM JENLJIVE RIJEI
Primjeri: to be bliz* ierusolima, VbSb gradb izide protivQ isusovi, sedqste premo grobu, posbletb ihb krome strany (poalje ih izvan zemlje), VbSb ee jestb premo vama, meidu oltaremb i hramomb, pride isusb skvoze seanie, itd.
Veznici i estice
U staroslavenskom jeziku nije uvijek jednostavno odvojiti veznike od estica. Uzmimo npr. veznike/estice i, a - oni kadto slue za uspostavljanje veze meu rijeima, drugi put za izraavanje znaenjskih nijansi: - posla i togo - i sbnide dbdb i pridg reky (ovo i ima znaenje takoer) - a sebe li ne moetb sbpasti - $tva ubo mvnoga a delatelb malo (veza a + li ima znaenje ta zar) Izvanredno je esta upotreba veznika/estice da; ini se da ona skoro uvijek nosi sa sobom nove nijanse znaenja (najee odgovaraju hrvatskom zapovjednom neka): - rbci bratru moemu da razdelitb... - da pridetb cesarstvie tvoe Ponekad je uloga da ipak isto veznika: - se izdide seqi da seetb Najrasprostranjenija je estica ie. Najee se upotreb ljavala za pojaanje drugih konektora, priloga, zamjenica i vezala se jako esto uz zanijekane zamjenice i priloge - ni kamo e, nifcbto ie, nibto e i si. Kadto je njezina funkcija samo veznika to se vidi po tome to zamjenjuje drugi veznik:
153
ova ubo padg pri pQti... drugaa te padg na kamenehb... a drugaa padQ v t tmii... estica bo slui za izraavanje uzronih odnosa:
im b
e bo sodomb sodite, sodtb vam t
... i povezuje se s drugim esticama -ibo (i + bo), ubo (u + bo). estica li je upitna estica, mogla se spajati s drugim es ticama:
i a
+ +
li li
= =
ili ali
(ra sta v n i v e z n ik ) (s u p r o tn o s t, s n ija n so m p ita n ja )
Ae i eda su prvotno pogodbeni, ali javljaju se i kao uz roni veznici:

ae ne tvorjg deh otbca moego ne emlete mi very ae li tvorjQ ... delom-b moirnt verg imete - ne s$di na predbnimb meste eda kto bstbnei tebe bgdett Tbvanyhb i pribdb zwavy t$ i onogo reetb ti dadb semu mesto
-
Ulogu konektora obavljaju u opeslavenskom knjiev nom jeziku i druge estice i veznici, ali i prilozi jako, jegda, jeli, jelbma, koli, prede, ljubo itd.
154
SINTAKSA
Nekoliko opih napomena o staroslavenskoj sintaksi S obzirom na to da je reenica glavna sintaktika jedini ca i da je veina definicija promatra kao znaenjsku, grama tiku i intonacijsku cjelinu, jasno je da smo u prouavanju staroslavenske sintakse u teoj situaciji nego kad prouava mo sintaksu kojega suvremenoga slavenskoga jezika. Naime, premalo znamo o intonacijskim osobinama staroslavenskih tekstova jer je rije o starom knjievnom jeziku koji je do nas doao samo u pisanom obliku. Zbog toga su nae inter pretacije (i semantike i funkcionalne) vrlo esto hipotetike, to je neke od vrlo uvaenih autora dovodilo do zaklju ka da je posve neoprezno govoriti o zavisnosloenim ili nezavisnosloenim reenicama. Ruski paleoslavist Georgij A. Haburgajev tvrdio je da je vrlo teko u staroslavenskom od rediti granicu reenice i upozoravao na to da veznici, koje inae smatramo formalnim pokazateljima slaganja jedno stavnih u sloene reenice, nisu siguran dokaz da pred so bom doista imamo sloenu reenicu. Isticao je da je za sta roslavenski tipino nizanje jednostavnih reenica, navodei ovakav primjer iz sedme glave Matejeva evanelja (tekst je iz Savine knjige, brojke u zagradi pred svakom su jednostav nom reenicom bez obzira na stupanj njezine samostalnosti): (1) vsaki> (2) ie slysith mi slovesa i tvoriti ja. (1) upodobljg ego mpevi mgdru. (3) ie stvori hrarm, svoi na kamene (4) i sbnide dbdb. (5) i pridg reky. (6) i vhzveja$ vetri. (7) i 155
potbkg se hramine toi. (8) i ne pade s$. (9) osnovana bo be na kamene. (10) i vsaki> sty$i mi slovesa sL i ne tvore ihb. upodobith se mgevi buju. (11) ie stvori svojg hraming na pesce. (12) i Shnide dizdi*. (13) i pridg reky. (14) i vizvejae vetrL (15) i potiJcg se hramine toi (16) i pade. (17) i be razorenie ei velie zelo.1 Haburgajev to nizanje dri karakteristinim i za umjet niku usmenu slavensku prozu te istie tu slavensku sastav nicu staroslavenske sintakse. Naime, pitanje o kojem su paleoslavisti najvie raspravljali pitanje je o odnosu slavenskih i grkih konstrukcija u staroslavenskom jeziku. Staroslaven ski najstariji tekstovi nastali su prevoenjem s grkoga i po sve je jasno da je grki utjecaj jak u njima. To se posebice tie sintakse jer je na toj jezinoj razini i inae najvea razli ka izmeu knjievnih i neknjievnih jezinih idioma, ali i iz meu usmenoga i pisanoga izraavanja. Staroslavenski se tekstovi puno vie podudaraju sa svojom slavenskom go vornom osnovicom u morfologiji nego u sintaksi. Osim ve spomenutih naelnih razloga za to postoje i drugi, prije svih injenica da su se prvi slavenski prevoditelji nali pred vrlo sloenim zadatkom kada su odluili prevoditi kultivirane i vrlo iznijansirane grke tekstove koji su, kako s pravom upo zorava eki slavist Radoslav Veerka, po svojoj funkciji vo dili prema intelektualizaciji slavenskoga prijevoda, a ona se ostvarivala na sintaktikoj razini.Nije dakle pitanje ima li grkoga utjecaja, nego kako se on ostvaruje, tj. u emu se on vidi. Neki noviji istraivai (R. Ruika, H. Bimbaum i dr.) dre da se moe govoriti o dva tipa grkoga utjecaja na sta roslavensku sintaksu. Prvi je mehanike prirode, tj. nema sustavski karakter: najee je rije o kalkovima koji se jav ljaju samo povremeno i oito su posljedica prejakoga vezi
1U preslovljavanju s irilice nisam uvao razliku izmeu irilinoga H i I. Tu razliku i sline njoj ni inae u poglavlju o sintaksi nisam uvao jer za sintaktiku problematiku nisu presudne. Osim u posebnim sluajevima nisam navodio podatke odakle je tekst ni s obzirom na staroslavenske kodekse, ni s obzirom na mjesto u Bibliji ili drugdje, jer bi previe kratica i brojeva poetnicima otealo praenje izla ganja.
156
SINTAKSA
vanja uz grki original. Uzmimo npr. tekst iz Matejeva evan elja 19,5 koji u Savinoj knjizi glasi i bpdeta oba jedina p l T t b (i bit e dvoje u jednom tijelu, ili doslovno: i bit e oboje jedno tijelo). Taj je prijevod posve u skladu sa slavenskom osnovicom staroslavenskoga jezika, ali to isto mjesto u Zografskom i Marijinskom etveroevanelju glasi ludete oba vb p lttb jedinp, po grkoj formuli byti + vi> + akuzativ (bit ete oba u jedno tijelo). Grecizmi koji imaju sustavski karak ter ili su grki model koji je potaknuo ostvarivanje konstruk cija koje latentno postoje u slavenskim idiomima (npr. dativ apsolutni kao zamjena za grki genitiv apsolutni o emu vidi u poglavlju o dativu) ili model koji je izazvao oblikovanje novih veznih sredstava (takve su priloke konstrukcije na
nembe meste, vb nbe dbnb).
Od drugih sintaktikih grecizama spomenut emo: a) arhaini izraz jedini nihi> koji dolazi samo kad je tako i u grkom originalu, ali ga jekasnije posve istisnuo u i vom govoru rasprostranjeni izraz jedini otb nihi. b) poveanu estotnost uporabe konstrukcija b y t i + ak tivni particip prezenta:i be sedf si. slugami i grej$ s$ pri sveci (i bijae sjeo sa slugama, i grijao se, doslovno: i bje sjedei sa slugama i grijui se pri svijei) c) poimenene participe: isk 9ei pravbdp, tvor$ei ilo d) uporabu prezenta svrenoga glagola s imperativnim zna enjem (tu je zapravo rije o hebrejizmu, a grki je samo posrednik): vbzUubii iskrbnego svoego (ljubi blinjega svoga, doslovno: uzljubi blinjega svojega). Osobitosti koje su iz hebrejskoga ili iz aramejskoga pre le u staroslavenske tekstove preko grkoga zovemo kadto i pseudogrecizmi. Nastali su pri prevoenju Septuaginte. Uz ve spomenute, najpoznatiji su tzv. gradacijski genitiv (vi* vek*b veka) i gradacijski dativ (bogi> bogomi). esto se pie i o balkanizmima u staroslavenskoj sintaksi pa se najee u tom kontekstu spominje posvojni dativ (e 157
na bratu mi uz ena brata mojego) i uvoenje zavisnih ree nica veznikom da (prije svih namjernih, ali i drugih), opisni imperativ sa da (da pridetb = neka doe). To su, po jedni
ma, sustavne balkanske crte, a po drugima rije je o opeslavenskoj osobini. U ponekom spomeniku pronae se i pokoja crta iz narodnih govora koja nije nikad bila dio staroslaven ske norme (npr. u Suprasaljskom zborniku pojavljuje se udva janje posvojnih zamjenica, punoga i enklitikoga oblika sebe si). Slavenski elementi u staroslavenskoj sintaksi pot puno prevladavaju i tiu se kategorije broja, tj. postojanja duala, znaenja i funkcije padea, strukture jednostavne re enice, uvoenje sloenih reenica veznikom i itd. Veerka ih dijeli na opeslavenske koji su i onda postojali i danas ive (npr. modalne tvorbe s glagolom moi), opeslavenske koje su se onda upotrebljavale, a danas se vie ne upotreb ljavaju (npr. besprijedloni lokativ, vidi u poglavlju o lokativu) i praslavenske (konstrukcije da + indikativ). Mada suvremeni istraivai ne dijele naprijed spomenuti Haburgajevljev pesimizam u vezi s mogunostima proua vanja i opisivanja staroslavenske sintakse, svi su svjesni da su mogunosti u odnosu na suvremene slavenske jezike sma njene. Osim ve spomenutoga razloga (nemogunosti da sa znamo relevantne podatke o intonaciji) valja uzeti u obzir i ogranienost, posebice funkcionalnu, korpusa kojim raspo laemo. To znai da izostanak kakve pojave ili ak tipa uop e ne znai da ga doista u staroslavenskom nije bilo. Sronost Slaganje rijei u reenici po rodu, broju i padeu zovemo sronost ili internacionalnim terminom kongruencija (od lat. congruere = podudarati se). U staroslavenskom, kao i u hrvatskom, pridjevna rije (atribut ili dio imenskoga predi kata) obino se slae s imenicom na koju se odnosi: 158
SINTAKSA
posi>la r a b i > svoi (zamjenica svoi i imenica rabi podudara ju se u rodu (muki), broju (jednina) i padeu (akuzativ) upodobljp ego mpevi mpdru (i imenica i pridjev nalaze se u D. jd. m.r.) rabi. ne moeti. dtvema gospodinoma rabotati (i broj i imenica nalaze se u D. dvojine m.r.) Kad je imenica po gramatikom rodu enska, a po spolu (prirodnom rodu) muka, dopunska je rije u jednini u mu kom rodu (sluga m o i , s p d i i d o b r y i , stareiina nab), a u mnoini i dvojini dopuna je u enskom rodu; usp. N. mn. slugy moje (a ne sûSy mi) ih u N. dv. slue sotonine (a ne slue sotonina). Kadto ipak dolaze i u mnoini oblici mu koga roda: slugy bgpe, s p d i j e pravbdivi. U hrvatskom uz imenice koje oznaavaju skup jedinki (grad, narod, drutvo, obitelj) dopuna je uvijek u jednini, a u staroslavenskom moe biti i u mnoini: - vi.si. gradi izidp protivp isusovi (izidp je 3.1. mn. asigmatskoga aorista; oekivali bismo 3.1. jd. - izide) - vi,si. e narodi, si.bravi, s? s t o j a h p pozorujpe (glagol stojati je u 3.1 mn. imperfekta, a uz narodi, bismo oekivali 3. 1. jd. - stojae) Ako u reenici dolaze dva subjekta ili vie njih, zavisna rije najee se podudara s najbliim subjektom: - pride isusi> i uenici ego (pride se slae s imenicom isush pred kojom neposredno stoji) - idee bo este di.va ili tri.je stbrani (este je 3. 1. dvojine prezenta jer slijedi broj 2 , a particip je u mnoini) Imenski predikat u staroslavenskom jeziku redovito je u nominativu, tj. podudara se sa subjektom: - blaenyi grigorii crbnorizicb be vi. manastyri sv^taago apostola anbdrea 159
- se ae by byli, prorokt Samo u mlaim staroslavenskim tekstovima dolazi kadto instrumental umjesto nominativa: - devojp bo be (jer bijae djevicom) Nominativ se upotrebljava i uz glagole narei(s$), naricati (s$), prozivati (s): - ty prorokt vibnjago nareei s$ (zvat e se prorok Sve vinjega) Negacija Sredstva za izraavanje negacije u staroslavenskom su dvi je proklitike nijene estice: semantiki i funkcionalno ne obiljeena je estica ne, a u posebnim se situacijama upo trebljava estica ni (kao i u hrvatskom jeziku). estica ne odnosi se na glagol ili na koju drugu punoznanu rije i stoji neposredno ispred zanijekane rijei: - ae ne tvoijQ deh>, - ne imee? zemlja mnogy - mene ne vi,segda imate, - jue ne imnogo glagoljp si, vami U tom poloaju dolazi do stapanja nijene estice i nesvrenih oblika pomonoga glagola byti: - nesmb dostoim, narei s? sym, tvoi (nesmi, = ne esmi>, ee > e > e) - nestb bo proroka (nesti. = ne esti.) Objekt uz zanijekani glagol nalazi se u genitivu: - bto vidii sQecb vi, oce bratra tvoego a bnvna ee esti, vi, oce tvoemi, ne juei Nijena estica ni zanijekana je inaica pojaivaa i: - ne hoteae ni oi \n,zvesti na nebo (znaenje ovoga ni blisko je hrvatskom ak ni: nije seusudio ak ni oi podii prema nebu)
160
SINTAKSA
Najee je u funkciji pojaivaa: - ni mene veste ni otica mojego Na glagolski se oblik ni odnosilo samo ako se nijekanje ponavljalo uz istovrsne glagolske konstrukcije: - ne sejQtl ni i>njQti. - ne dadite sv^taago psomi ni pometaite bisbn, vaihi, predi> svinhemi. Za razliku od hrvatskoga jezika negacija je odvojiva od finitnoga glagola i samo ne moe biti na poetku reenice: - ne li ty esi jedim oti nihi. Glagol ne moe biti ispred reenine negacije. Kada je iza zanijekanoga glagola dolazilo jo nekoliko is torodnih konstrukcija, estica ni dolazila je ispred drugoga i narednih zanijekanih izraza i zapravo je te izraze povezivala. - kako ne sejgti. ni hnpti, ni si,birajQti> Za slavenske je jezike karakteristina dvostruka negacija (ni jedan nije doao, nitko ne moe). U staroslavenskom jeziku nalazimo i takve primjere, ali i one u kojima pod utje cajem grkoga jezika imamo samo jedno nijekanje. Ista re enica u razliitim kodeksima moe u tom pogledu biti razli ita. Tako npr. u Marijinskom etveroevanelju u 8. glavi Matejeva evanelja itamo: - ni vi. izdraili toliky very ne obreti, a na istom mjestu u Assemanijevu evanelistaru malo drukije: - ni vi. izdraili toliky very obreti. Evo jo nekih primjera od kojih neki svjedoe o grkom utjecaju, a drugi o unoenju slavenske novine: - i niki.to e daee emu, - i niki.to e emu moae oti.veati slovo - nieso e ne obrete na nei, - nikotery rabi. ne moeti. di.vama gospodinoma rabotati
161
UPORABA PADEA
Nominativ Dolazi u slubi subjekta i kao dio imenskoga predikata: - otrokovica n e s t i. umn.la m> S L p iti. ( d j e v o j ic a n ij e umrla,
n e g o spava)
- videae eko azi, lovekb en, esmi, (vidjeli su da sam ovjek estok)
Genitiv Najoptereeniji pade u sustavu. Mnoina i raznolikost njegovih slubi objanjava se time to je objedinio u sebi in doeuropski ablativ i genitiv. Ablativ je najee oznaavao ishodite i cilj radnje (odgovarao je na pitanja odakle? dok le?). U staroslavenskim tekstovima sreemo besprijedloni genitiv u tom znaenju: - monastyra otbadba (otiavi od manastira) - vbzvrati s? ne dobdi, reky (vrati se ne doavi do rijeke) Kasnije se u istoj slubi pojavljuje i genitiv s prijedlogom: - iedi>emi> imi> otb vitangf (kada su dolazili od Betanije) - doiti do efrata (doi do Eufrata) Genitivni oblici zamjenjuju stari ablativ i uz glagole koji znae osjeaj ili stanje: - oidajQiimi> prihoda tvoego (koji ekaju tvoj dolazak, do slovno: ekajuim dolaska tvojega) - ne uboite s$ otb ubivajpiihib telo (ne plaite se onih koji ubijaju tijelo, doslovno', ne plaite se od ubijajuih tijelo)
162
SINTAKSA
Obina je i uporaba genitiva u starom ablativnom zna enju odvajanja, odricanja itd - oti,vn,ei s$ mene tri kraty (odrei e me se triput) - i prahi, o t b n o g i v a i h b oti.rasete (i prainu s nogu svojih otresite) Druge su uporabe naslijee staroga indoeuropskoga geni tiva. Vrlo ih je mnogo, ali zajedniko im je oznaivanje lica ili predmeta kojega dio sudjeluje u radnji ili je njom zah vaen. U ulozi izravnoga objekta genitiv dolazi pri nijekanju ili pri naglaavanju da je radnja zahvatila samo dio lica ili predmeta: - vidii sQeci. vi, oce bratra svoego a brbvna ee esti, vi, oce tvoemi, ne iuei - kupati, brabna sebe (uporaba akuzativa brabno znaila bi cjelinu) Uz glagole koji znae prihvaanje/ primanje pravi objekt moe biti i u genitivu i u akuzativu: - ovi>c moj$ glasa mojego sluaj Qti>- vidb smerenbe moje U staroslavenskim tekstovima genitivni oblik poinje za mjenjivati akuzativni kod imenica za ivo: - uzi,re mytarja (ugleda carinika), videvi, petra (vidjevi Pe tra) Uz imenice najee dolazi atributni genitiv (ki, vratorm,
grada - k gradskim vratima,sem? smokbvy - smokvino sje me), partitivni (dijelni) genitiv (stado svinii - stado svinja, ryby peceny ^sth - dio ribe peene), vremenski genitiv (si,bra$ s$ mesfca maja - skupie se mjeseca svibnja, tj. u
mjesecu svibnju). Uz pridjeve genitiv ne dolazi esto, ali ga ipak nalazimo uz pridjeve p l b n b i d o s t o i n b (dostoim, m b z d y s v o j e j - do stojan svoje plae, ph,m, d u h a s v $ t a e g o - pun Duha Sve 163
toga) i uz komparativ (kito ih i v^cbi by byli, - koji bi od njih bio vei). Dativ Najee oznaava adresata, tj. osobu ili predmet prema kojemu je usmjerena glagolska radnja ili upuena poruka: - i prelomi hleby dasti, uenikom^ (i prelomivi kruh dade uenicima) - tl i.cete i ot bvrzet1 s$ vami> (kucajte i otvorit e vam se) Staroslavenski je sauvao i besprijedloni dativ smjera uz glagole kretanja: - se cesari. tvoi gr^deti, tebe (evo car tvoj ide k tebi) No takva je uporaba rijetka, tj. ee u takvoj slubi dolazi dativ s prijedlogom ki: - pristQpi k i narni, priblii s$ k i gore I uz glagole govorenja dolazi neizravan objekt u dativu ako se njime kazuje prema komu je govor usmjeren: - gospodb ree rabu svoemu (ree Gospodin svome sluzi) - naeti, glagolati k i stojfiim. (poe govoriti stojeima, tj. onima koji su stajali) Uz glagol hoteti u najstarijim tekstovima dolazi dativ, a akuzativ tek kasnije: - milostyni hocQ a ne rbtve (ljubav traim, a ne rtvu, obje su imenice u dativu)
I uz glagol uiti te uz glagole iz njega izvedene dolazi dativ: - ti. vy nauiti vbsemu (taj e vas nauiti svemu, tj. sve)
Rijedak je dativ s infinitivom (trgsi. veli bysti vi mori jako pokrivati se korablju vhnami 164
SINTAKSA
- podie se silna bura na moru tako da se laica pokrila va lovima, doslovno: da se laici pokriti valovima) Posebno je zanimljiv i vrlo proiren dativ apsolutni, koga sreemo u nizu starih indoeuropskih jezika (grki, latinski, staroindijski, gotski). Temeljna je osobina te reenice da je subjekt glavne reenice jedan, a participijalne konstrukcije drugi i nalazi se u dativu kao i particip. Jan Stanislav izbrojio je ak 1373 takve konstrukcije u staroslavenskim evaneo skim tekstovima: Znaenje dativa apsolutnoga u 90% slua jeva je vremensko, a od ostalih znaenja neto je ee uzrono. - i i s i > h o d $ j u e m u oti, cn.ki.ve glagola emu edim, oti, ueniki, svoihi, (kad je izlazio izcrkve, ree mu jedan od nje govih uenika) - sted tju e emu si, gory vi, sledi, ego idp narodi mnoi (kad je siao s gore, za njim je polo mnogo svijeta) Vrlo se mnogo raspravlja o tome je li rije o grkom utje caju, tj o zamjeni za grki genitiv apsolutni ili o slavenskom naslijeu. Takoer su sporna tumaenja znaenja pojedinih konstrukcija, npr. - i b d -b ju e e m u vi, vrata uzi>re i drugae Ta se reenica moe shvatiti kao vremenska (kad je izla zio na vrata) ili kao uzrona (budui da je izlazio na vrata). Uz imenice dolazi posvojni dativ u atributivnoj funkciji (hrami, m o l i t v e - molitveni hram, v l rQce g r e b n i k o i m > - u grenike ruke), a u toj slubi esto dolaze enklitiki oblici line zamjenice (ki,to esti, iskri,nii m i - tko je moj blinji, vbzloi na nj9 rpkp s i - poloi na nju svoju ruku). Dativ dolazi esto uz pridjeve p o d o b b i r b , u g o d b m > , p o v in b iT b (,, vehnomu spdu, ugodi,ni, bogu), a zanim ljivo je da i uz pridjev d o s t o i n i > , uz koji redovito dolazi geni tiv, nalazimo kadto i dativ (dostoim, p o k a j a n j u - dostojan pokajanja). 165
Akuzativ Daleko najee dolazi kao pravi objekt: - obidp oltari, tvoi, i vide enp Kadto su objekt i glagol od istoga korijena, to konstruk ciji oduzima stilistiku neutralnost: - sp d i sQdite (sud sudite), stregpce strap (straarei strau, koji uvaju strau) Uz neke glagole dolaze dva prava objekta od kojih jedan oznaava lice, a drugi predmet: - ee bo ae napoiti vy ap vody (ako vas tko napoji a om vode) U staroslavenskim su spomenicima zasvjedoeni akuzativi kojima se izraava vrijeme i mjera: - glagolaahp e ni> ne vb prazdbnikb (kada) - ee malo vremf st>vami esmb (koliko)
Vokativ Vokativ je pade izravnoga obraanja. Antiki ga gramatiari nisu ubrajali u padee, nego u posebne (pozivne) re enice jer vokativni oblici nisu ni u kakvu odnosu s lano vima reenice u kojoj dolaze. U staroslavenskim tekstovima vokativ redovito dolazi u svojim posebnim oblicima. Pod ut jecajem grkoga javlja se vokativ bez vokativnoga nastavka, posebice kod osobnih imena (marbta man>ta peei s?...) U nominativnom se obliku javlja kod imenica i pridjeva uz dru gi vokativ: - gospodi bogb moi (Gospodine, Boe moj) - radui se cesaru ijudeiski (raduj se care judejski). 166
SINTAKSA
Lokativ U suvremenim slavenskim jezicima lokativ redovito dolazi s prijedlogom, ali je i on, kao i svi drugi padei, prvotno bio besprijedloan. U staroslavenskim tekstovima nalazimo oe kivane prijedlone lokative u slubi priloke oznake mjesta: - vb hramine glagoleti, na odre leiti, vb poli seeti, Kada oznaava mjesto uz koje se odvija radnja (a ne u okviru kojega se odvija), dolazi s prijedlogom pri: - ova ubo pade? pri ppti (ova pak padoe kraj puta) - hod? e pri mori galileiscemi, vide simona (hodajui kraj Galilejskoga mora vidje imuna) Zanimljivo je da glagoli koji imaju prefiks pri - redovito uza se imaju lokativ bez prijedloga: - priv^zae sv^taago dpbe suse avorove (privezae sveca uz dub suhi javorov) Kada se eli izraziti da se netko (neto) u prostoru (i vre menu) kree za nekim (neim), upotrebljava se lokativ s prijedlogom po: - narodi po nemb ido? pei otb grada - i ne po mno3 eht dbnehb (i poslije ne mnogo dana, tj. poslije malo dana) est je u staroslavenskom i lokativ s prijedlogom o: - ne plaite s? o mbne (ne tugujte za mnom) - i mh,vii o mnoe (govorit e o mnogom) Besprijedloni lokativ dolazi u staroslavenskim teksto vima ijee nego prijedloni, ali primjetljivo ee nego u drugim slavenskim jezicima. Najee je u slubi prilone oznake mjesta, ijee vremena: - jako spti, si>hraneny kosti na? semb meste (da su sahra njene nae kosti na ovom mjestu) 167
- theodora arhiepiskopa carigrade (Teodora, biskupa u Ca rigradu) - polunoi vi>stahi, ispovedati s? tebe (o ponoi ustadoh da ti se ispovjedim)
Instrumental Svim besprijedlonim instrumentalima zajedniko je zna enje sredstva kojim se vri glagolska radnja, bilo da je rije o oruu, prijevoznom sredstvu, materijalu ili emu slinom: - kopiemb emu rebra probode - se na kolesnici zlatomb pokovane sedp (evo sjedim na zlatom kovanim kolima) Besprijedloni instrumental moe oznaavati uzrok: - azi> e gladomb gybljp (ja umirem od gladi) - i vbSb m irb tr^spb s? strahomb (i sav svijet koji se trese od straha) U staroslavenskim se tekstovima u znaenju uzroka ri jetko javlja konstrukcija otb / radi + genitiv koja je kasnije u slavenskim jezicima istisnula besprijedloni instrumental: - oi moi iznemoete otb n i c t e t y (oi moje iznemoi e od bijede). Besprijedloni je instrumental mogao oznaavati mjesto u prostoru kroz koje se vri radnja (danas u hrvat skom: kroz + akuzativ): - vTbhodî dvbrbmi (koji ulazi kroz vrata) - vbseko ee vbhoditb vi, usta ... afedrononrb ishoditi, (sve to ulazi u usta kroz stranjicu izlazi) Obina je uporaba besprijedlonoga instrumentala za ozna avanje smjera, naina i osobine: - inemb pptemb otidQ (odoe drugim putem) (kuda?)
168
SINTAKSA
- si.nide duhi, sv^tyi telesbnymb zrakomb (sie Duh Sveti u tjelesnom obliku) (kako?) - loveki, neistomb duhomb (ovjek neistoga duha) (ka kav?) U pasivnim konstrukcijama oznaava vritelja radnje: - vizvedem, bysti, duhomb (Duh ga je uznio). S prijedlogom najee dolazi tzv. socijativni instrumental, tj. onaj koji se odnosi na drutvo ili pratnju: po bto Sb mytari i grebniky jasti, i pbjeti, (zato s carinicima i grenicima jede i pije) Subjekt i predikat U slubi subjekta najee dolazi imenica, ali i druge imenske rijei, pa kadto i infinitiv glagola te particip. No sve to je u slubi subjekta u ulozi je imenice (vritelja radnje). - paky e imi> ree isusb glagol^ - glagola ki, nemu blaenyi - i tb naeti, liati s? - uzbre i drugaja - nesti, mbne sego dati (doslovno: nije meni ovoga dati) - hodfi po mbne ne imati, hoditi vi, ti,me. Iz ovih se primjera vidi ne samo to da razliite vrste rijei dolaze u slubi subjekta, nego i to da su sve imenske rijei u nominativu, a da su pridjev, particip i redni broj u odree nom obliku. Tako je najee, ah ne i uvijek. To pokazuju ovi primjeri. - ^tva ubo mnoga . a delatelb malo - se koliko leti, rabotajg tebe
169
Prvi primjer pokazuje da subjekt kadto nije u nomina tivu, a u drugom je subjekt skriven. Naime, kad bi se su bjekt trebao pojaviti u obliku line zamjenice, on se isputa. U drugom primjeru prezentski oblik rabotajp kazuje da je rije o prvom licu jednine, tj. da je isputeni subjekt azi. Lice se u staroslavenskom izraavalo oblikom predikata. Lina se zamjenica navodila samo u posebnim sluajevima kad je na njoj oito bio reenini naglasak: - i ty be si, isusomt, galileiskymi, U biblijskom stilu kadto se javljaju reenice kao to je sym> moi esi ty koje su nastale pod stranim utjecajem (semitizam: imenski predikat + spona + lina zamjenica) po ne kim istraivaima, a drugi ih dre opeslavenskom pojavom. U slubi predikata najee dolaze glagolski oblici, jed nostavni i sloeni: prezent (varni, glagoljp), aorist (prives^ e ... ene?), imperfekt (ljudhje ideahp ki, nemu), imperativ (ljubite vragy va?), perfekt (utvi-bdilT esi na mi,ne rgkp tvoj9), pluskvamperfekt (ne behi* li ti rekli), futur prvi (ne imati hoditi vi, ti,me), futur egzaktni (kogo videli bpdei), kondicional (ae bogi, oti.cb vai, by byli. ljubili m? byste). Vano je razlikovati predikate ostvarene sloenim (perifrastinim) glagolskim oblicima od sloenih predikata. Tu osobitu tekou moe initi glagol naeti jer se njime tvori fu tur prvi, ali se pojavljuju i konstrukcije koje ne nose futursko znaenje kao cjelina, nego ga nosi sam lini glagolski oblik: - i ti,gda nabnei sa studomi, posledi.nee mesto drbati - i ti, natb liati s Drugi primjer svi tumae kao sloeni predikat faznih gla gola (i taj poe oskudijevati), dok oko prvoga primjera nema sloge. Jedni tvrde da je rije o futuru (i tada e sa stidom posljednje mjesto drati), drugi misle da je na$tb zadrao dio svoje semantike (i tada e sa stidom poeti posljednje mjesto drati). 170
SINTAKSA
Imenski predikat sastavljen je od glagolskoga i imenskoga dijela. Taj je imenski dio mogao biti izraen imenicom (blaenyi grigorii cmorizi>ci> be vi. manastyri) i pridjevom (lovekb be domoviti). Taj je imeniki dio u pravilu u nomi nativu i prave su iznimke primjeri kad nije tako (devojp bo be eva, ne bpdi nikitoe judojp). Vrlo je karakteristian za staroslavenske tekstove predi kat kojemu je dio particip: - be e up vi, crikive - egda z iv a n i bpdei na braki Prezent pomonoga glagola byti koji je dio imenskoga predikata naziva se sponom ili kopulom. Ta spona kadto dolazi, kadto se isputa: - si> estb nasledhnikb - duhi bo bidn. a pliti ne mona - jue ne dostoinb esim> - koli pzi.ka vrata narei s$ syni tvoi - velhja estb vera tvoe -nikito e blagi tikmo edirn bogi Primjeri u lijevom stupcu imaju kopulu, a u desnom ne maju. Ako ih paljivo promotrimo, vidjet emo da je spona isputena u primjerima u kojima je svevremenski prezent, a navedena u primjerima kada prezent izraava radnju isto dobnu s trenutkom govora. Neki istraivai takvu (ne)uporabu kopule dre semitizmom koji je iz hebrejskih preko grkih stigao u slavenske tekstove. ini se ipak da vie argumenata imaju oni koji tvrde daje to praindoeuropska oso bina koju je batinio i praslavenski, a da je utjecaj drugih jezika mogao biti samo u poticaju da se slavenska vlastitost ostvari.
171
STA RO SLA V EN SK I JE Z IK
Reenice po priopajnoj svrsi

Po cilju izraavanja reenice u staroslavenskom moemo podijeliti na izjavne, uskline, zapovjedne i upitne.
Izjavne posreduju obavijest bez ikakva emocionalnoga odnosa prem a sadraju poruke. O ne su najee:
- i vi,nide paky isusi, vi, kapem aum i, po dbnehi, - loveka di,va vi,nidoste vi, cn,ki,vi, pomoliti, s?
Uskline reenice izraavaju em ocionalan odnos prema sadraju poruke. Iz te skupine iskljuujemo one koje sadre pitanje ili zapovijed. Formalni pokazatelji da je rije o usk linim reenicam a su uzvici o, gore, o gore, o vele, ole, uvy: - o eno veli,ja esti, vera tvoe - gore e neprazdi,nymi, i dojîmi, vi, ty dbni (teko noseima i dojiljama u te dane)
- o gore mbne bto si,tvorihi, (teko meni to uinih) - o vele m edi, kapbjpcii ?zyki, detii - ole liki, sv^ti,
- uvy mi,ne pobedem , byhi, (jao meni, bijah pobijeen)
Zapovjedne reenice izraavaju zapovijed, zabranu, mol bu, savjet i elju. Najei je pokazatelj da je rije o tim reenicam a imperativni oblik:
- otbe dadb mi dostoinp ^sti, imenie
- prosite i dasti, s$ vami,

Zapovijed se moe pojaati veznikom da: - da uveste eko vlasti, imatb sym, lovebsky na zemli oti,pucati grehy (ali znajte da Sin ovjeji ima vlast na zemlji opratati grijehe) U staroslavenskom da moe biti i s imperativom: da b 9detb volja tvoja. 172
SINTAKSA
Ublaavanje zapovijedi izraava se nijenim zapovjed nim oblicima ne dei, ne deite: - ne deite detii prihoditi ki> mi,ne (ne branite m alenim a da dou k meni) To se ublaavanje postie nijenim zapovjednim oblikom ne mozi / ne moete koji dolazi s infinitivom: - ne mozi ne verovati (nemoj ne vjerovati) Upitne reenice najee imaju upitnu esticu li koja re dovito dolazi iza prve samostalne rijei: - ty li esi cesari, ijudeiski, (jesi li ti car idovski?) Ako osim upitne estice li u reenici dolazi i negacija, reenica dobiva znaenje retorikoga pitanja: - ne oti> eny li rodi s$ (nije li se rodio od ene?) estica li upotrebljava se kada se oekuje potvrdan ili nijean odgovor na cijelu reenicu,a kada je pod znakom pi tanja samo njezin dio, upotrebljavaju se zamjenice ili prilozi koji dobivaju upitno znaenje: - kbto prikosnQ s? rizi, moihi, (tko se dotaknuo mojih haljina?) - koliko im ate hlebi, (koliko hljebova im ate?) estica eda unosi nijansu sumnje ili uenja: - eda moetii slepi>ci> slepi,ca voditi (zar moe slijepac sli jepca voditi?) Pitanja mogu biti uvedena i veznikom ae i to izravno i neizravno: - re? em u g o sp o d i. ae udariim noemb ... - vtpraae i ae bto viditb (pitahu ga da li to vidi)
Nezavisnosloene reenice
Nezavisnosloene reenice u staroslavenskom jeziku opi suju se kao i u drugim slavenskim jezicima, tj. u njih ubra173
jamo one sloene reenice koje ine cjelinu, ali sureenice koje ih ine mogle bi stajati same za sebe i veznici koji ih povezuju ne pripadaju ni jednoj od povezanih reenica. Najee su meu nezavisnosloenim reenicama sastavne. Izraavaju bilo kakvu vrstu zajednitva, povezuju se najee veznim sredstvima i, a, ti, tae, toe, tae, ni - ni, ne - ni: - ?di,m, behi, i napoiste m? (edan bijah i napojiste me) - ?do ne ustydi s? lica lovea . ti ne potai to spee vi, tebe (edo, ne postidi se lica ovjekova i ne zataji to je u tebi) - postavi? ubo jego na dreve. tae i presvytera... (postavie prvo njega na drvo, pa ak i sveenika) Sastavne su reenice esto povezane bezvezniki (asindetski): - da si,v?titi, s? im? tvoe. da bQdeti, volja tvoja (da ovdje nije veznik, nego dio imperativa) Za razliku od sastavnih suprotne reenice izraavaju su protnost, nepodudarnost, razliitost. Povezuju se veznim sred stvima a, e, ni>, obae, a ne m >, nt obae, ne tbkmo,' ne tbu 9 i drugima: - ne umreti, bo devica m> spiti, (djevojka nije umrla, nego spava) - ne plaite s? o mi,ne . obae sebe plaite s? (ne oplakujte mene, nego oplakujte sebe) - ovi, e koljenoma lice pokrvaae . a drugy nici, zadi.hneae s? (ovaj koljenima lice skrivae, a drugi kleei uzdisae)
Rastavne reenice su one u kojima se ostvaruje samo sa draj jedne od sureenica. U hrvatskom su prepoznatljive po vezniku ili. U staroslavenskom su sureenice povezane vez nim sredstvima ili, li, li - li, o - ili, o - li, ae (li) - ae (li), ljubo, ljubo - ljubo itd.: - ne ree eso iete. ili i,to glagolei si, nejp (ne ree to traite ili to govori s njom)
174
SINTAKSA
- ki,to vide li kito slysa (tko je vidio ili tko je uo) - ljubo vi. vitoroj9 ljubo vi, tretijp strap priete (doi ete ili o drugoj ili o treoj strai) Neki autori govore i o zakljunim, iskljunim, gradacijskim pa i nekim drugim vrstama reenica, dok ih drugi dre samo podvrstom triju opisanih vrsta. U opisima hrvatske sin takse naglaava se da te reenice nemaju veznika, nego su povezane prilozima (dakle, samo, jedino) po znaenju kojih su onda nazvane. No ako u staroslavenskom jeziku imamo npr. ovakvu reenicu: - sii ne moeti, isceleti blgdniki, bo jesti, i pijanica - kljuno je pitanje je li bo veznik ili vri drugu ulogu (po postanju je rije o praslavenskoj enklitikoj estici za isti canje i objanjenje). Neki autori govore i o gradacijskim reenicama navodei primjere poput ovoga: - ne tbkbmo razaijaae sobotg . m> i otbca svojego glagolaae boga (ne samo da je ruio subotu, nego je i Boga nazivao svojim ocem), drugi smatraju da je to isti tip slaganja kao kod sastavnih reenica, a trei misle da je rije o posebnom tipu suprot nosti. To su samo neki od brojnih problema koji nisu poseb nost opisa staroslavenske sintakse, nego se s njima susreemo i pri opisu sintakse suvremenih slavenskih jezika. Zavisnosloene reenice Zavisnosloene reenice nastaju postupkom koji zovemo uvrtavanje, tj. jedna se reenica (zavisna) uvrtava u drugu (glavnu) i odnosi se prema njoj kao dio njezina ustrojstva. S obzirom na to kako se zavisna sureenica odnosi prema glav noj razlikujemo subjektne, predikatne, objektne, atributne i prilone reenice. Subjektne su one u kojima se zavisna sureenica odnosi prema glavnoj kao njezin subjekt.Veza se ostvaruje veznici ma ae, jako, da, zamjenicama ie, iib jee, hto, jeliko i nji 175
hovim kombinacijama ie ae, ie da, ie kolido). Spomenu ta vezna sredstva samo su dio sredstava koja povezuju glav nu i zavisnu reenicu. - i e vy priemleti, . m? priemleti (tko vas prima, mene pri ma, doslovno: koji vas prima, mene prima) - jeliko ae siv?ete na zemi. bgdeti, sivezano na nebesehi, (to god sveete na zemlji, bit e svezano na nebu) - i b prebyvaeti vi, ljubivi . vi boze prebyvaeti, (tko pre biva u ljubavi, u Bogu prebiva)
Predikatne su one reenice u kojima se zavisna sureenica odnosi prema osnovnoj sureenici kao imenski prema gla golskom dijelu predikata. ea vezna sredstva su veznik da% odnosni prilog jako , zamjenica ie i zamjeniki skupovi u koji ona ulazi (ie ae, ie kolido i si.) - moe brahno esti. da tvorjg voljp posilavi,ago m? (moja je hrana da vrim volju onoga koji me je poslao) - duhi. esti,. ie ivleati, (duh je onaj koji oivljava) Objektne su one reenice u kojima zavisna sureenica ima funkciju objekta glavne sureenice. Na njihovu se poetku nalaze glagolski oblici, gotovo redovito lini. Broj i razno likost veznih sredstava vrlo je velika pa spominjemo samo neka: veznici da, jako, jako da, jakoey zamjenice kUo, Mo, kyi, kakh, koliki,, ii, ie ate, ie kolido, prilozi jamoe, khde, kamo, kbgda, estice li, eda itd. - my vemi,. eko loveki, si grebni. esti, (mi znamo da je ovaj ovjek grenik) - i eliko ae obrête . prizovete na braki. (koje god naete, pozovite ih na svadbu) - nesmi, dostoim,. da vi domi moi vi.nidei (nisam dosto jan da ue u moj dom) Atributne reenice su one u kojima se zavisna sureenica prema osnovnoj sureenici odnosi kao atribut ili apozicija
176
SINTAKSA
prema imenici. Stoga se takva, atributna, sureenica uvijek odnosi na imenicu ili na rije koja je u imenikoj slubi. Kao vezna sredstva najee slue zamjenice, odnosne i upitne, npr. ie, jee, jaki,, jeliki>, kyi, ki>to, hto, ie ae, ie kolido, i prilozi, npr. idee, jamoe, oti,nelie itd. - vi.seki, ie tvoriti, se cesarb. protiviti, s? kesarevi (svaki koji se pravi kraljem protivi se caru) - i pride vi, ijerusolimi, na mesto idee lazari, leaae (i doe u Jeruzalem na mjesto gdje je leao Lazar) - izide e slovo vi, bratrijg eko ueniki, ti, ne umreti, (pronese se glas meu braom da onaj uenik nee umrijeti)
Prilone su one reenice u kojima se zavisna sureenica odnosi prema glavnoj kao priloka oznaka prema predikatu. One su najbrojnije i najrazliitije od svih zavisnih reenica. Dijele se na: o) mjesne: uvode se brojnim veznim sredstvima, a najea su prilozi idee, idee ae,khde, gdue te zamjeniki sku povi vt> nee, na nemize meste, V 7, nie domi> i si. - i id e e esmi> azi>. tu i sluga moi bQdeti, (gdje sam ja bit e i moj sluga) - duh'b i d e e hoeti, dySeti> (duh pue gdje hoe) b) vremenske: uvode se veznicima dae, jako, jakoe, prede dae, prhvee dae, vremenskim prilozima jegda, dondee itd. - uslyi boe glasi, moi e g d a moljQ s? tebe (uslii Boe glas moj kada se molim Tebi) - d o n b d e e sveti> imate veruite vi, svgta (dok imate svjetlo, vjerujte u svjetlo) c) nainske: uvode se veznim sredstvima, npr. jako, jakoe ili zamjenikim skupovima im ide obrazom ih imie sgdomib V7 , njge merg i si. - i k o e trudii s? . ta k o i rm.zdp priimei (kako se trudi, takvu e i plau dobiti)
177
- eko taetl voskb ot b lica ognja, tako pogybnQt b grebnici ot b lica boi (Kao to se topi vosak od plamena vatre, tako e poginuti grenici od lica Bojega) d ) uzrone: uvode se veznim sredstvima jako, jakoe, zane, zanee itd. - i zane ne im6hQ korenie. isi>hQ (i jer nemae korijena, posahnu) - bhdite ubo eko ne vst di,ni ni asa (bdijte dakle jer ne znate ni dana ni asa) e) nanyeme: najea vezna sredstva su da, jako da, jeda, kbto itd. - se izide sejî da sjet i>(evo izie sija da sije) - ne s?di na predbnimi, meste . eda kbto i.stnei teb bpdetb zbvaniihi. (nemoj sjesti na prvo mjesto da netko od pozva nih ne bi bio asniji od tebe...) Posljednji primjer esto se navodi, ali je veliko pitanje je li rije o namjemosti ili o pogodbi. f) posljedine: uvode se najee veznicima da, jako, jakoe : - toii,ma li dn.imi, jesi nev6dSnijemi>. da sego ne razumejei (toliko li si obuzet neznanjem da ovoga ne razumije) - i isceli i jako slpi> i nem i>glagolae i gledae (i iscijeli ga da je slijep i nijem govorio i gledao) g) pogodbene: najea vezna sredstva su a, ae, ali, jeli, jeliko i, da, ae da - ae kbto ?daet b da pridet b kb mbne i piet i>(ako tko ea, neka doe k meni i pije) - gospodi a by byli. sbde. ne by umn>lb moi brati, (Gospo dine, da si Ti bio ovdje, ne bi umro moj brat) h) poredbene: najea su vezna sredstva jako, jakoe, nee, nee da. - dobrje jemu by bylo ae bi kameni, ri,novbnyi vi,zloeni, na vyjQ jego... nee da si,blanajeti, malyhi, sihi, jedinogo (bolje bi mu bilo da objesi mlinski kamen oko vrata... nego da sablazni koga od ovih malenih) - jakoe vgrova. bpdi tebe (kao to si vjerovao, neka ti bude) 178
SINTAKSA
i) dopusne: najea su vezna sredstva ae, ae i, ace, ce, m,, obae. - i ae vi>si si>blazn?ti> s? . ni. ne i azi> (ako se i svi sablazne, ja se neu) - ae bo i plbtijp ot blpihi, s? otb tebe. m, si, tobojg jesmi, (ako sam se tijelom i odvojio od tebe, ipak sam s tobom) Zavisnosloene reenice dijele se i po drugim kriterijima. Vaan kriterij je narav veznih sredstava. Neka od njih ne samo da vezuju glavnu i zavisnu sureenicu nego i zamjenjuju(zastupaju) dio glavne reenice. Zavisnosloene reenice koje imaju takva vezna sredstva zovu se relativnima: - priziva? e vntoricejg loveka / ie be slepi. Po tom kriteriju relativne reenice ine jednu, a sve druge zavisnosloene reenice drugu skupinu. U tim drugima vez no sredstvo samo povezuje i nema drugih funkcija: - pride godina /da/ proslaviti, s? syni, tvoi Upravni i neupravni govor Govor drugoga prenosi se u staroslavenskom najee upravnim govorom, tj. bez ikakve izmjene. U suvremenim jezicima, kao to znamo, est je neupravni govor, ali njega u staroslavenskim tekstovima gotovo nema. Naznakom takvo ga prenoenja tuega govora smatramo reenice s veznikom eko koji povezuje autorski i upravni govor: - ree bo eko boii sym> esmh (Jer rekao je: Sin sam Boji) U prenoenje tuega govora uvode nas glagoli reci i glagolati, najee u 3. licu aorista(ree, re$, glagola, glagolaf): - glagola emu edim. otb ueniki> svoihi. uitelju vidb kako vo kamenbje i kakovo zbdanije - glagolaf emu . uitelju si ena j$ta jestb nyne vb preljubodeanii... 179
- ree isusi, ie vas7 , bezi, greha jestb prede vn>zi kamenh na njg Za uvoenje u tui govor esto slue i participi: - paky e imi, ree isusi, glagolf. azh esmh svetb miru.... - otbveavb e isusi, ree kl, nei: eno kbde sgth ie na t$ vadahg - da si,bQdeti, s$ reenoje prorokomh isaiemi, glagojjpcemb . se otrokh moi egoe izvolihb ... Autor teksta moe i svoju poruku prenositi upravnim go vorom: - i azb glagojjp vami,: prosite i dasth s$ vamh. iete i obrete... Spomenuti glagolski oblici za uvoenje u upravni govor mo gu i izostati (mijenja ih sintagma koja oznauje govorenje): - pride e glasi si, nebese. proslavihb. i paky proslavljg Redoslijed rijei Pomanjkanje obavijesti o naglasku i intonaciji u starosla venskom jeziku i funkcionalna ogranienost tekstova koji dolaze u obzir za prouavanje klasinoga staroslavenskoga jezika osobito oteavaju donoenje sigurnijih zakljuaka o re doslijedu rijei u staroslavenskom jeziku. Kada npr. govo rimo o osnovnom redoslijedu rijei u hrvatskom jezinom standardu, tj. o onome redu koji se odnosi na reenicu izvan konteksta, dakle na reenicu kao jezinu jedinicu, uspostav ljena pravila provjeravamo iskustvom izvornoga govornika, to u prouavanju staroslavenskoga nije mogue uiniti. Prouavanja npr. pokazuju da u staroslavenskim reeni cama subjekt dolazi ee ispred predikata, ali i druga mo gunost nije rijetka. - uenici ido? vbsp^tb - ree gospodi, priti.p sijg
180
SINTAKSA
- isusi, e oti,veavi, ree emu - pridp e voini- azi, esmb si.veti, miru - glagola emu isusi, Pogledajmo ovaj tekst: posbli lazaija . da omoiti> konbcb prbsta svojego vi, vode i ustuditL jfzykb m o i. jako stradQ vb plamene semb. U sva tri sluaja zamjenica je u postpoziciji i navedeni primjer dobro pokazuje ponaanje posvojnih i pokaznih za mjenica koje posve rijetko dolaze u antepoziciji. U primjeru tomu gospodu slava i hvala pokazna je zamjenica ispred imenice, oito stoga to je naglasak na samoj zamjenici. Ta ko se ponaaju i posvojni pridjevi (selo iosifovo, vi> im? gospodbne), dok kvalitativni pridjevi samo neto ee dolaze poslije nego prije imenice (dragaago i mpdraago iosifa, pam?ti, sv?tuumu i velikumu blagovernomu konstantinu // si, trudomb i boleznijp velikoj9 , otbkpdu ubo imaai vodp ivg). U vezi sa zamjenicama zanimljive su enklitike, one prvotne (dativno mi, ti, si, ny) i one drugotne, tj. akuzativne (m$, t$, s$, jib ny). Da su akuzativne enklitike doista sekun darne, tj. da u poetku nisu bile enklitike, pokazuju primjeri kao to su gospodi. t$ molimh , na t$ upbvahi, to bismo na hrvatskom morali izraziti punim zamjenikim oblikom: Go spodine, Tebe molimo, u Tebe se uzdah). I dativne i akuza tivne enklitike u pravilu dolaze iza prve naglaene rijei u reenici, druge dosljednije nego prve: dadb mi drugoje blagoslovbjenije, sami, si nesy kn,stb, i vbse ti vbzdamb, i azi, tf prinudg, si,tvori mf jako jedinogo oti, naimbniki, svoihi,, priglab i (= ji,) ree emu itd. Kada se u sloenoj reenici nalazi vie enklitika, autor uspostavlja lako uoljivu simetrinost: - ie vy priemleti,. mf priemleti,. i ie priemleti, m f. priemleti, poslavrbago m f.
181
Staroslavenski nema enklitikih prezentskih oblika glago la byti, ali enklitiki su oblici pomou kojih se tvori kondi cional: - gospodi a by si>de byli* to ne by umrbli brati, naju - dobree emu bi bylo . ae ne bi rodili s - ae s? bi ne rodili loveki, ti. Iz navedenih primjera vidi se da enklitiki oblik glagola byti stoji uvijek ispred 1 - participa,i taj se poredak ne mi jenja ni kad se izmeu njih ubaci trea rije. Najee estice u staroslavenskom su e, bo i li. U pravilu dolaze iza prve naglaene rijei, rijetko je drukije, pa ak razbijaju sintag mu da bi doli u taj poloaj: - vi,prosi e i isusi, - farisei e stavi, sice moleae s? - nikyi e li tebe ne ospdi - behg bo mnoi i po nemb idg - vi, sebe bo zemlja ploditi, s? - gospodi, ne breei li eko sestra moja eding m? ostavi sluiti tebe - otl nazareta moeti, li bto dobro byti - vi, devetijg e godinp ,, isusi.
182
PITANJA I ZADACI
Da biste provjerili jeste li nauili i razumijete li dobro gradivo iz ovoga udbenika, pomoi e vam pitanja koja sli jede. Oekuju se u pravilu kratki odgovori. Pitanja i zadaci okupljeni su oko poglavlja ili oko manjih cjelina:
I. Opeslavenski knjievni jezik
1. Kako stari tekstovi i povjesniari zovu najstariji slaven ski knjievni jezik? 2. Kako (je) slavistika znanost naziva(la) najstariji slaven ski knjievni jezik? 3. Komentirajte termine starobugarski i staromakedonski! 4. Komentirajte termine starocrkvenoslavenski i crkvenosla venski! 5. Definirajte pojmove redakcija staroslavenskoga jezika i recenzija staroslavenskoga jezika! Objasnite razliku meu njima! 6. Prednosti i nedostaci termina staroslavenski 7. Razdoblja staroslavenskoga jezika 8. Objasnite termin opeslavenski knjievni jezik 9. Panonska i makedonska teorija o postanku staroslaven skoga jezika 10. Staroslavenski prema praslavenskom.
II. Staroslavenski kanon
1. Odakle termin kanoni 2. Odredite vremenske granice kanonskih tekstova! 183
Nabrojite glagoljine tekstove staroslavenskoga kanona! Nabrojite iriline tekstove staroslavenskoga kanona! Objasnite imena kanonskih staroslavenskih tekstova! Nalazita staroslavenskih kanonskih tekstova Gdje se danas uvaju kanonski staroslavenski tekstovi? Koji je kanonski tekst pisan na hrvatskom tlu? Koja ga je hrvatska plemika obitelj uvala kao kunu relikviju? 9. Kanonski staroslavenski tekstovi po sadraju 10. Koji je staroslavenski kanonski tekst likovno najljepi, a koji je najopseniji?
III. Glagoljica i irilica
3. 4. 5. 6. 7. 8.
1. 2. 3. 4. 5.
6. 7. 8.
9. 10. 11. 12. 13. 14.
Kako su i kada glagoljica i irilica dobile ime? Grki i ne-grki elementi u oblikovanju irilice Polazita u objanjavanju postanka glagoljice Glagoljica prema grkom i drugim pismima Elementi sustavnosti i utjecaj izvana u oblikovanju gla goljice emohvostovljeva teza Jonevljeva teza Hrvatske teze o postanku glagoljice (jeronimska, got ska) Pitanje prvenstva izmeu glagoljice i irilice Pisanje brojeva u glagoljici i irilici Pisarske pogreke kao argument u diskusiji o prvenstvu Palimpsesti Traktat Cmorisca Hrabra Faze oble glagoljice
IV. Leksik najstarijega slavenskog knjievnog jezika
1. Korpus za istraivanje staroslavenskoga leksika 2. Praslavensko naslijee u staroslavenskom leksiku 184
PITANJA I ZADACI
3. Grki utjecaji u oblikovanju staroslavenskoga leksika 4. Latinski, germanski i moravski sloj u staroslavenskom leksiku 5. Odakle sufiks - i(ji) u staroslavenskim rijeima? 6. Sinonimski parovi 7. Frazemi s glagolom dati 8. Frazemi koji su iz knjige preli u govor
V. Staroslavenski na hrvatskom tlu
1. Jezine osobine hrvatske redakcije 2. Hrvatskostaroslavenski 3. Hrvatsko-staroslavenski 4. Staroslavenski i starohrvatski u jeziku Baanske ploe 5. Naini mijeanja jezinih elemenata u hrvatsko-staroslavenskom 6. Fonoloki staroslavenizmi u hrvatsko glagoljskim teksto vima 7. Morfoloki staroslavenizmi u hrvatskoglagoljskim tek stovima
VI. Staroslavenski glasovi
1. Kako su praindoeuropske kvantitativne samoglasnike opozicije prele u praslavenske kvalitativne? 2. Zato su praslavenski samoglasnici a, y , e i i uvijek dugi? 3. to je to zakon otvorenih slogova? 4. to su to diftonzi? Zato su preli u monoftonge? Nave dite primjere i objasnite! 5. Jat (e) i i mogli su nastati od monoftonga i od diftonga. Od kojih? Koji su izazivali prvu, a koji drugu palatalizaciju? 6. Kako su i od kojih kombinacija nastali nosni samoglas nici f i 9? 185
7. Odredite hrvatske parnjake ovim staroslavenskim rije ima: mgdrh, blgdb, grgbh,rgka, ggsth, zgbi,, , $tva, t$bki>, sv$tb, kn$3i>> gr$da! 8. Maarske rijei donga, galamb, gomba, gerenda preuzeli su Slaveni i prilagodili svojim sustavima. Kako su izgle dale u staroslavenskom, a kako izgledaju danas u hrvat skom? To isto odredite i za rumunjske posuenice dum brava, prund i nnd\ 9. Narednim rijeima odredite njihove staroslavenske par njake: hrv. blato, rus. golos, polj. smrod, e. mrak, ukr. bereza, bug. klas, hrv. vrijeme, e. vlaha! 10. O kojim je glasovnim promjenama rije u narednim pa rovima rijei: duhi. - duiti>, mraki. - mrai.m, gi.nati - enQ, pesi.ki. - na pesce, duhi. - dusi, vlaga - vla3 e! 11. Navedite primjere za treu palatalizaciju! 12. Objasnite jaki i slabi poloaj jerova! 13. Jerovi u jednoslonim rijeima 14. Ispadanje slabih jerova 15. Vokalizaja jerova 16. Napregnuti jerovi 17. Kako su se izgovarali glagoljino & odnosno irilino ? 18. to nam staroslavenska grafija kae o izgovoru samo glasnika jery? 19. Samoglasnici na poetku rijei (proteza) 20. Glas j u staroslavenskom: biljeenje, izgovor, protetsko i intervokalno j. 21. Prijevoj - termin, definicija 22. Kvalitativni i kvantitativni prijevoj 23. Prijeglas 24. Objasnite u emu je bitna razlika izmeu prijevoja i prijeglasa! 25. Glas f u staroslavenskom 26. Epentetski glasovi u staroslavenskom
186
PITANJA 1 ZADACI
27. Po glasovnom sastavu navedene rijei razvrstajte u tri skupine slavenskih jezika: brada, rost, moloko, svijea, brzeg, meja, mea, kwiat, cvjetati, zvijezda, noi,. 28. Ovim praindoeuropskim rijeima odredite staroslavenske i hrvatske parnjake: mondhros, ponthis, gholva, moina, kaina, sausos, pledmen, angulos, udra, ausos.
VII. Imenice
1. Kada se u staroslavenskom upotrebljavala dvojina? 2. Koji su padei uvijek meusobno jednaki u dvojini? 3. Koji su padei uvijek meusobno jednaki u imenica sred njega roda? 4. Na koji gramatiki morfem zavravaju u nominativu mnoine sve imenice srednjega roda? 5. Imenice glavne enske promjene razvrstajte na meku i tvrdu inaicu: eda, vraiAa, burja, riiva, sveca, sua, sla va, koa, ena, gora, dua\ 6. Navedene imenice stavite u dativ i lokativ jednine te ob jasnite glasovne promjene koje su se dogodile: rgka, no ga, motyka, dbska, leha, muha. 7. Navedite i objasnite razlike u deklinaciji izmeu ime nica a - i ja- tipa! 8. Navedene imenice razvrstajte po rodu i prevedite ih na hrvatski: gostih kostib junostb, no\h zapovedi* gospodb, Qgllh lltb. 9. U kojim se padeima razlikuju meusobno imenice i deklinacije mukoga i enskoga roda? Stavite u te pa dee sve imenice navedene u prethodnom pitanju! 10. Koje od navedenih imenica idu po glavnoj palatalnoj, a koje po i - deklinaciji mukoga roda: plau, mgih pgti>, gvozd ih vodh, ggsi*, korablih nob, nogbtb? 11. Za svaku navedenu imenicu odredite deklinacijski tip, a onda oblikujte genitiv jednine i nominativ mnoine: plamy, remenih tel$, slem$, slovo, nebo, mati, oko, pras$, vrem$, dbi. 187
12. Iz oblika za nominativ mnoine izvedite nominativ jed nine: rymlane, samarfane, ljudije, delatele, mytare. 13. Navedite imenice koje idu po u (- iv -) deklinaciji. Sve ih prevedite na hrvatski! 14. Objasnite sufiks -i>v- koji se javlja kroz cijelu paradigmu u u - deklinaciji. 15. to znae imenice koje idu po t- deklinaciji. Prevedite ih na hrvatski. Navedite njihov genitiv jednine i nominativ mnoine! 16. Prosklanjajte ove imenice: vragb, vrai* vojevoda, bogyni, slava, dua, junostib gostb, smoky, plamy, vremq, prasf, nebo, mati, uitelb, mytarb, gradaninb. 17. Oblikujte vokativ ovih imenica: dorrn,, pastuhb, ena, du
a, gosti*, konb pravijdbnikb.
18. Imenice u zagradama stavite u odgovarajui oblik:

- vi, ono (vrm?) pribdi, isus i, vi, (domi,) petrovi, vid6 (tba) jego le^p - ri,ci nami, kojejQ (oblastb) se tvorii i kbto esti, dalb tebfi (oblasti,) sijQ - lbvi, skoi na (pravi,di,niki,) i podi, (pazuho) ego poloi (no ga) svoi - vi,stavb poimi (otro^) i (mati) ego VIII. Zamjenice
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8.
188
Nabrojite line zamjenice u staroslavenskom! Objasnite kako se izraavalo tree lice! Koje zamjenice u staroslavenskom nisu razlikovale rod? Kakve su to supletivne osnove i kod kojih ih zamjenica imamo? Nabrojite dativne enklitike zamjenike oblike! Nabrojite akuzativne enklitike oblike! Jesu li oni odu vijek bili enklitiki? Nabrojite skupine nelinih zamjenica! Koju sklonidbu zovemo zamjenikom? Je li jedinstvena?
PITANJA I ZADACI
9. Kako glasi akuzativni singulami oblik zamjenice i(e)? Kako se pisao i zato se tako pisao? 10. Koje se zamjenice mogu sklanjati i po imenskoj i po zamjenikoj sklonidbi? 11. Koja se zamjenica sklanjala kao odreeni pridjevi? Prosklanjajte zamjenice im>, ina, ino, svoi, svoja, svoje, kbto, bto! 12. Prosklanjajte sintagme azb synb, ty svekry, nai, otiih tvoja dbi, to selo! 13. Zamjenice u zagradama stavite u odgovarajui oblik:
pride si, ppti kb (azi,) prei, oima (moje) i posi,la raba (svoi) vi, (si) noi,
IX. Pridjevi
1. 2. 3. 4. 5.
6.
7.
8.
9. 10. 11.
Kako dijelimo pridjeve po znaenju, a kako po obliku? Kako se sklanjaju neodreeni pridjevi? Kako se sklanjaju odreeni pridjevi? Do kojih glasovnih promjena dolazi pri sklonidbi odre enih pridjeva? Prosklanjajte sintagme oki,no vysoko, $stb dostoina, bogb krepbkiA Kakvu su sintaktiku ulogu imali neodreeni, a kakvu odreeni pridjevi? Usporedite sa stanjem u hrvatskom! Od navedenih imenica oblikujte posvojne pridjeve: lovekb, prorokb, avraamb, ioanb, voevoda, marie, pastyrih arhiereil Kako se tvori komparativ pridjeva? Oblikujte komparativ ovih pridjeva: hudb, slabb, novb, tîJcb, glgbokiA Kako se tvorio superlativ? to je apsolutni superlativ i kako se tvorio? 189
12. Kako se sklanjao odreeni oblik komparativa? 13. Prosklanjajte ove sintagme: dobraja dua, miloje otrof, azb staraja svekry, ty blagyi sym>, naa dobraja mati\
X. Brojevi
1. Brojite na staroslavenskom do 20! 2. Napiite staroslavenskim rijeima ove brojeve: 7,11,19,20, 23, 50, 76,100,124,200, 436, 500,900,1000, 2003,10000! 3. Objasnite kako su se sklanjali: a) jedim., jedina, jedino, b) di.va, oba, di,ve, obe, c) trije, tri, etyre, etyri, d) p?th, esti,, sedmi,, osmi,, deveti,, e) deseti,, f) si,to, g) tysQi, ti,ma, h) pn,vyi, vi,toryi, des?tyi 4. Kako su se deklinirali sloeni brojevi, npr. 12, 34, 50? 5. Napiite staroslavenskim rijeima: 13 volova, 20 nepri jatelja, 50 ena, 100 ljudi, 1000 kua! 6. Prosklanjajte: jedini, bogh, di>ve materi, p$ti> smokbvh 7. Prevedite na hrvatski:
raduet i, s? o nei pae . nee o deveti deseti, i deveti godina e b6 estaja . pride ena ot i, samarij? vb jedinojQ e na desete goding iedb. obrte drugyj? si, des?tijQ tysQb si.rsti gr?dQaago. si. di.vema deseti,ma tyspcama na ni, - vi,zlee s i, obma na desete uenikoma
XI. Glagoli
1. Odredite infinitivnu osnovu ovih glagola: kupovati, ku piti, styati, iti, vesti, dvigngti, tei, moi, pasti 2. Odredite prezentsku osnovu ovih glagola i ustanovite je li njihov prezent e - ili i - tipa: videti, mreti, viseti, zhvati, grumeti, besedovati, tei, vengti. 3. Navedite sve glagole koji imaju nulti tematski morfem u prezentu i sve ih spreite! 4. Oblikujte 2. lice jednine i tree lice mnoine prezenta gla gola kl$ti, j$ti, mreti, treti, vedeti, hvaliti, vesti, uphvatL 190
PITANJA I ZADACI
5. Do kojih glasovnih promjena dolazi u 1. licu jednine prezenta glagola i - tipa? Navedite primjere! 6. Glagol iskati ima dva oblika za prvo lice jednine. Nave dite i objasnite! 7. Kako se odnose nastavci za tree lice mnoine prezenta u staroslavenskom i hrvatskom jeziku! 8. Koliko ima aorista u staroslavenskom? Koji glagoli ima ju aorist u staroslavenskom, a koji u hrvatskom? 9. Od glagola pei, vesti, m oi i dvigngti napravite asigmatski i sigmatski drugi aorist! 10. Napravite sigmatski prvi aorist glagola hoditi, pei, vesti,
glagolati!
11. Pronaite aorisne oblike i opiite ih:

poveda? e jemu i da? dvici i nese materi svoei obrazi, dah i. vami. da jakoe azi tvorihi. vamb i vy tvorite i vide loveka lepa i idg za nimb narodi mnoi
12. Oblikujte prvo i drugo lice jednine imperfekta glagola

plesti, tei, moi, nositi, glagolati, ljubiti, zhvati, verovatil
13. Koje su se glasovne promjene dogodile u ovim proce sima nastajanja imperfekatskih oblika: tek-eah-b>teaahh, tn>p - eah - 7.>tri,pleah l, m og - eah - i*>moaahi>>moahi>.
14. Glagol u zagradi stavite u odgovarajui imperfekatski oblik:

druzii e (rezati) vetvi oti. dreva lovekb (iveti) vb semb meste ovi>ca vbn ogrady (blQdati) azi, (glagolati) vam i. vi.si. di.nb
15. Kako se tvori imperativ u staroslavenskom? 16. Koji glagoli imaju nepravilan imperativ? 17. Kako se tvore zanijekani imperativni oblici? 191
18. Napravite imperativ ovih glagola: hvaliti, dati, pasti, vedeti, pei, nesti, byti\ 19. Koji su neosobni glagolski oblici? 20. Uz koje se glagole najee upotrebljava supin? 21. Koliko ima participa u staroslavenskom? Koji su? 22. Koji se participi tvore od infinitivne, a koji od prezent ske osnove? 23. Odredite o kojim je participima rije: padini, znajemo, vedoma, reem>, seky, zabi.veno, hvalî, nosivbi, noiJi, imy, ishhod$. 24. Opiite participe u narednim reenicama i sintagmama:
vi. zakoni i.to pisano jesti vide tiCQ ego le?Q vinide ki pilatu pros? telo isusovo v6ruj?i vi. ni ne bQdeti, osQdeni ot bveavi, e isusi, ree vihod?i dvirimi pastyri est i ovcam i pride ki bol?iimi vrai i bQdete nenavidimi vsemi ?zyki imene mojego radi priedi.u e narodu ki, nemu . vi,si divleahQ s? vid?i dpba oblistvi.nevha
25. Prevedite na hrvatski:
26. Koji su se sloeni glagolski oblici tvorili od 1 - partici pa? kako su se tvorili? 27. Napravite sve sloene oblike glagola kupovati! 28. Koji dio sloenoga glagolskoga oblika izraava leksiko, a koji gramatiko znaenje? 29. Oblikujte prvo lice jednine pluskvamperfekta ovih gla gola: ljubiti, glagolati, pei, pogybati\ 30. Napravite sve mogue oblike buduega vremena od ovih glagola: byti, dosaditi, rei, narei, viskoiti, hvaliti, obuti, kupiti, kupovatil 31. Prevedite na suvremeni hrvatski ove staroslavenske re enice: 192
PITANJA 1 ZADACI
- tati, ne prihoditi,. ni> da ukradeti>. i ubijetb. i pogubitb - ae li bQdeti. ne dobr pokaali, s? . to da ne prijat i bQdet i, vi svoe otbbstvo - ne imamb piti oti, ploda sego lozi,nago - kogo hoete ot b oboju pug vam 1 . varaavQ li. ili isusa 32. Kako se u staroslavenskom tvorio kondicional? 33. U kakvim se reenicama kondicional upotrebljavao? Navedite primjere! 34. Prevedite na hrvatski: - ae li biste vdeli. nikolie biste ospdili - ae avraamb otbcb vab by byli>. ljubili m? byste 35. Provedite morfoloku analizu na ovom tekstu: - tako ubo molite s? vy. otbe nai, ie jesi na nebesbhi. da svetiti, s? im? tvoje, da prideti. csari,stvi,je tvoje, da bQdeti. volja tvoja jako na nebesi i na zemli. hlebb nai, nastoj?ajego dbne dadb nami> di,m,sb. i otbpusti namb dli,gy na? jako i my otbpuajemi. dlbnikomi naimi>. i ne vi>vedi nai. vb napastb. nb izbavi ny otb neprijazni. jako tvoje jesti, csarbsvbje. i sila. i slava vi, vkb v6komi>. amim,.
XII. Nepromjenljive rijei
to su prilozi? Kako dijelimo priloge po postanku? Koji su se prilozi tvorili afiksom -y? Navedite primjere konstrukcije prijedlog 4- prilog! to su po postanku vremenski prilozi zime, utre, polu noil 6. to su prijedlozi? 7. Objasnite razliku izmeu prvotnih i drugotnih prijed loga! 8. Koji prijedlozi idu samo s jednim padeom i kojim? 9. S kojim padeima idu prijedlozi vh, po, zal 10. Objasnite znaenje i ulogu estica e, bo, li\ 193
1. 2. 3. 4. 5.
XIII.
Sintaksa
1. U emu su dodatne tekoe u prouavanju staroslaven ske sintakse? 2. Slavensko i grko u staroslavenskoj sintaksi 3. Pseudogrecizmi i balkanizmi u staroslavenskoj sintaksi 4. Podudarnosti i razlike izmeu hrvatskoga i staroslaven skoga u pogledu sronosti 5. Kakva je razlika izmeu nijene estice ne i nijene es tice ni u staroslavenskom? 6 . Kako su nastali oblici nesmb i nesti? 7. Navedite primjere objekta uz zanijekani glagol! U ko jem je najee padeu? 8. Opiite ulogu nijene estice ni! 9. Dvostruka negacija u staroslavenskom i hrvatskom 10. Koje su najee slube nominativa? Navedite primjere! 11. Genitiv s prijedlogom i bez njega 12. Genitiv kao zamjena za stari ablativ 13. Besprijedloni dativ 14. Dativ apsolutni 15. Posvojni dativ 16. Akuzativ kao pravi objekt i u drugim slubama 17. Vokativ 18. Znaenja lokativnih prijedloga 19. Besprijedloni lokativ 20. Instrum entalna znaenja 21. Besprijedloni instrumental 22. Subjekt 23. Predikat - glagolski 24. Predikat - imenski 25. Spona ili kopula u staroslavenskom predikatu 26. Reenice po priopajnoj svrsi 27. Nezavisnosloene reenice: odreenje, vrste, primjeri 194
PITA NJA 1 ZA D ACI
28. 29. 30. 31.
Dioba zavisnosloenih reenica Prilone reenice Zavisnosloene reenice po naravi veznih sredstava Razlike izmeu upravnoga govora u hrvatskom i staro slavenskom 32. Temeljne osobine redoslijeda rijei u staroslavenskoj re enici
195
Popis vanije literature
A. Vanjji rjenici
1. Slovnik jazyka staroslovinskho. Praha. Izdavanje se nastavlja. Poelo 1958. 2. Sadnik L., Aitzetmuller, R. H andworterbuch den altkirchen slavischen Texten, Heidelberg 1955. 3. Mikloi, Franz, Lexikon Paleoslovenico - Graeco - Latinum. Emendatum auctum, Be 1862-1865; fototipsko izdanje Aalen 1977. 4. Rjenik crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije. Zagreb, Staroslavenski institut. Izdavanje se nastavlja. Poelo 1991.
B. Gramatike i udbenici
1. A. Leskien, Handbuch der altbulgarischen (altkirchenslavischen) Sprache, Weimar 1871; 9. izdanje Heidelberg 1969. 2. M. Divkovi, Oblici staroslovjenskoga jezika za kolu, po Franji Mikloiu, Zagreb 1881. 3. I. Broz, Oblici jezika staroga slovenskog za VII. i VIII. razred gimnazija, Zagreb 1883. 4. V. Vondrak, Altkirchenslavische Grammatik, Berlin 1900. 5. J. Lo, Gramatyka staroslowianska, Lwow- Warszawa- Krakow 1900, 19122. 6. T. Lehr-Splawmski, Zarys gramatyki jazyka staro-cerkiewnoslowianskiego, PoznaA - Warszawa - Lod - Tonm 1923; 6. iz danje 1973. u suradnji s Cz. Bartulom. 7. N. van Wijk, Geschichte der altkirchenslawischen Sprache, Ber lin - Leipzig 1931; rusko izdanje - Moskva 1957. 8. P. Diels, Altkirchenslavische Grammatik, Heidelberg 1932,19632. 9. M. Weingart, Rukovt jazyka staroslovinskiho, I, II, Praha 1937 1938.
196
POPIS VANIJE LITERATURE
10. S. Bosanac - S. ivkovi, Staroslovjenski jezik s hrvatskosrpskom redakcijom za V. razred srednjih kola, Zagreb 1939. 11. St. Kuljbakin, Mluvnice jazyka staroslovinskho, Praha 1948. 12. A. Vaillant, Manuel du vieux slave, Paris 1948; rusko izdanje Moskva 1952. 13. St. Slonski, Gramatyka jazyka staroslowianskego (starobulgarskiego), Warszawa 1950. 14. A. M. Seliev, Staroslavjanskij jazyk, I, II, Moskva 1951-1952. 15. N. S. Trubetzkoy, Altkirchenslavische Grammatik, Be 1954, 19682 . 16. H. G. Lunt, Old Church Slavonic Grammar, S-Gravenage 1955. i dalja izdanja. 17. A. V. Matvejeva-Isajeva, Lekcii po staroslavjanskomu jazyku, Lenjingrad 1958. 18. J. Hamm, Staroslavenska gramatika, Zagreb 1958, 19632 . 19. G. Nandris, Old Church Slavonic Grammar, London 1959. 20. . H. Bielfeldt, Altslavische Grammatik, Halle / Salle 1961. 21. A. J. Gorkov, Staroslavjanskij jazykt Harkov 1962. 22. J. Kurz, Uebnice jazyka staroslovinskeho, Praha 1969. 23. R. Ugrinova-Skalovska, Staroslovenski jazik, Skopje 1970,19792 . 24. K. Mirev, Starobtlgarski ezik, Sofija 1972. 25. G. A. Haburgaev, Staroslavjanskij jazyk, Moskva 1974. 26. T. A. Ivanova, Staroslavjanskij jazyk, Moskva 1977. 27. J. Stanislav, Starosloviensky jazyk, I - 1978, II - 1980, Brati slava. 28. R. Aitzetmuller, Altbulgarische Grammatik als Einfiihrung in die slavische Sprachwissenschafu Freiburg - Sofija 1978. 29. Cz. Bartula, Podstawowe wiadomoci z gramatyki staro-cierkiewno-slowianskiej na tie pordwnawczym, Warszawa 1981. 30. I. Dobrev, Starob-blgarska gramatika, Sofija 1982. 31. M. Popovi, Osnove staroslavenskog za studente ruskog jezika, Zagreb 1983. 32. R. Veerka, Staroslovntina, Praha 1984. 197
33. A. E. Suprun, Staroslavjanskij jazyk, Minsk 1991. 34. Gramatika na starobtlgarskija ezik, izdanje BAN, Sofija 1991. 35. K. Mirev, Starobhlgarski ezik, Veliko Tbrnovo 2000.
C. Izbori tekstova i vjebenice

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. I. Beri, Chrestomatia linguae veteroslovenicae, Pragae 1859. V. Jagi, Specimina linguae paleoslovenicae, Petrograd 1862. I. Beri, itanka staroslavenskog jezika, Prag 1864. V. Vondrak, Kirchenslavische Chrestomatie, Gottingen 1910. urmin . - Bosanac S., itanka iz knjievnih starina staroslovenskih, hrvatskih i srpskih, Zagreb 1923. (5. izdanje) V. Vondrak, Cirkevneslovanski chrestomatie, Brno 1925. St. Kuljbakin, Staroslovenska itanka, Beograd 1932. St. Romanski, Starobtlgarski ezik v obrazci, Sofija 1945. J. Hamm, itanka starocrkvenoslavenskog jezika s rjenikom, Za greb 1947, I9602 . Kasnije pod nazivom Staroslavenska itanka. A. Vaillant, Manuel da vieux slave, t. II, Textes et glossaire, Pa ris 1948. M. Weingart - J. Kurz, Texty ke studiu jazyka a pismenictvi staroslovinskeho, 2. preraeno izdanje, Praha 1949; prvo izdanje: M. Weingart, Staroslovnske texty, Praha 1937. S. SloAski, Wybdr tekst6w staroslowiaiiskich (starobulgarskich), 2. preraeno izdanje, Warszawa 1952. J. Stanislav, Dejiny slovenskeho jazyka III, Bratislava 1957,19672. R. Auty, Texts and Glossary, Handbook of Old Church Sla vonic, London 1960. S. Stojanov - M. Janakiev, Starobtdgarski ezik, Tekstove i renik, Sofija 1960. A. A. Dementiev, Sbomik zada i upranenij po staroslavjanskomu jazyku, Moskva 1975. V. D. Bondaletov, I. G. Samsonov, L. N. Samsonova, Staroslavjanski jazyk, Sbomik upranenij, Flinta Nauka, Moskva 2000. Stjepan Damjanovi, Slovo iskona, Staroslavenska / starohrvat ska itanka, Zagreb 2002.
12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 198
PO PIS V A N IJE L IT E R A T U R E
D. Neki vaniji radovi o staroslavenskom jeziku

1. A. Dostal, Studie o vidovem sistemu v staroslovenstine, SPN, Praha 1954. 2. I. K. Bunina, Sistema vremen staroslavjanskogo glagola, Mo skva 1959. 3. E. Hercigonja, O nekim znaenjima osnovnih preteritalnih vre mena u jeziku Zografskog kodeksa, Radovi Zavoda za slavensku filologiju 4/1961, Zagreb, str. 87-124. 4. F. V. Mare, Drevneslavjanskij literatumyi jazyk v Velikomoravskom gosudarstve, Voprosy jazykoznanija 1/1961. 5. N. I. Tolstoj, K voprosu o drevneslavjanskom jazyke kak obem literatumom jazyke jidnyh i vostonyh slavjan, Voprosy jazyko znanija 1/1961. 6. H. Birnbaum, Issledovanija po sintaksisu staroslavjsnskogo jazykaf Praga 1963. 7. V. V. Borodi, O kategorii opredelennosti / neopredelennosti v staroslavjanskom jazyke, Slavjanska flologija 5/1963, str. 162-202. 8. M. Honowska, Geneza zloonej odmiany przymiotnikow w svietefaktow jazyka starocierkiewnoslowianskiegot Wroclaw - War szawa - Krakow 1963. 9. J. Kurz, Problemy lena v staroslavjanskom jazyke, Issledovanija po sintaksisu staroslavjanskogo jazyka, Praha 1963, str. 121-182. 10. J. Vrana, Staroslavenski grafijski sistem i njegova fonetska reali zacija, Radovi Zavoda za slavensku filologiju 5, Zagreb 1963. 11. D. Brozovi, O inventaru fonema starocrkvenoslavenskog jezika i o njihovim razlikovnim obiljejima, u zborniku Kiril Solunski II, MANU, Skopje 1970. 12. E. M. Vereagin, Iz istorii vozniknovenija pervogo literatumogo jazyka slavjan, Moskva 1971-2. 13. R. M. Cejtlin, Leksika staroslavjanskogo jazyka, Moskva 1977. 14. N. I. Tolstoj, Znaenie kratkih i polnyh form prilagatelbnyh v staroslavjanskom jazyke, Voprosy slavjanskogo jazykoznanija 2/1987, Moskva, str. 43-122. 15. Jasmina Grkovi-Mejdor, Pitanja iz staroslavenske sintakse i leksika, Lingvistike sveske 1, Novi Sad 2001. 199
E. Hrvatskostaroslavenski
1. J. Hamm, Hrvatski tip crkvenoslavenskog jezika, Zagreb, Slovo 13/1963, str. 43-68. 2. A. Nazor, Jezini kriteriji pri odreivanju donje granice crkveno slavenskog jezika u hrvatsko-glagoljsfdm tekstovima, Slovo 13, Zagreb 1963, str. 68-86. 3. H. Kuna, Redakcije staroslovenskog kao literarni jezik Srba i Hrvata, Slovo 15-16, Zagreb 1965. 4. D. Mali, Jezik prve hrvatske pjesmarice, Zagreb 1972. 5. H. Kuna, Bosanski rukopisni kodeksi u svjetlu junoslavenskih redakcija staroslovenskog, Radovi III, Muzej grada Zenice, Ze nica 1973, str. 89-102. 6. A. Nazor, Karakteristike jezika i pisma Hrvojeva misala, u reprint-izdanju Hrvojeva misala, Zagreb - Graz - Ljubljana 1973, str. 508-511. 7. J. Tandari, Hrvatski glagoljai i staroslavenski jezik, u knjizi Hrvatskoglagoljska liturgijska knjievnost, Zagreb 1993, str. 66-70. Rad je prvi put objavljen u asopisu Istra 14/1976. 8. E. Hercigonja, Metodoloke pretpostavke jezikoslovne analize hrvatskoglagoljskih zbornika 14-16. stoljea, u knjizi Nad isko nom hrvatske knjige, Zagreb 1983, str. 297-302; prvi put ob javljeno u asopisu Filologija 8/1978. 9. J. Tandari, Staroslavenski jezik hrvatskih glagoljaa, u knjizi Hr vatskoglagoljska liturgijska knjievnost, Zagreb 1993, str. 7177. Rad je prvi put objavljen u Prilozima, zborniku hrvatskih priloga za VIII. meunarodni slavistiki kongres, Zagreb 1978. 10. J. Vonina, Jezina starina u hrvatskom petrarkizmu, Prilozi za VIII. meunarodni slavistiki kongres, HFD, Zagreb 1978, str. 141-162. 11. J. Tandari, Oivljavanje hrvatske redakcije staroslavenskogjezi ka u bogosluju, u knjizi Hrvatskoglagoljska liturgijska knjiev nost, Zagreb 1993, str. 78-84. Rad je prvi put objavljen u asopisu Kai 14/1982. 12. J. Tandari, Crkvenoslavenska jenna norma u hrvatskoglagoljskom ritualu, u knjizi Hrvatskoglagoljska liturgijska knjiev nost, Zagreb 1993, str. 85-107. Rad je prvi put objavljen u a sopisu Slovo 32-33/1982-1983.
200
POPIS V A N IJE L IT ER A TU R E
13. Stj. Damjanovi, Tragom jezika hrvatskih glagoljaa, HFD, Za greb 1984. 14. E. Hercigonja Tropismena i trojezina kultura hrvatskog sred njovjekovlja, Pisana rije u Hrvatskoj, Zagreb 1986, str. 3979. 15. Stj. Damjanovi, Jezik Baanske ploe, Fluminensia 1-2, Ri jeka 1990, str. 71-77. 16. I. Jurevi, Problem funkcije determiniranih i indeterminiranih glagola kretanja u staroslavenskom i crkvenoslavenskom jeziku hrvatske redakcije, HFD, Zagreb 1990. 17. M. Mihaljevi, Generativna fonologija hrvatske redakcije crkve noslavenskog jezika, Zagreb 1991. 18. M. agar, Kako je tkan tekst Baanske ploe, HFD, Zagreb 1997. 19. Ivan Jurevi, Jezik hrvatskoglagoljskih tiskanih brevijara, Osijek 2002. F. Izdanja tekstova U poglavlju Kanon staroslavenskih spisa navode se uz svaki tekst njegova vanija izdanja. G. irilometodska problematika Studentima se preporua knjiga itja Konstantina irila i Metodija i druga vrela, Zagreb 1985, priredio J. Bratuli. U knjizi se nalazi i najvanija literatura o predmetu. Znatieljnije upuujem i na rad I. Petrovi Literatura o irilu i Metodiju prilikom 1100. jubileja slavenske pismenosti /-//, koji je autorica objavila u hrvatskom paleoslavistikom asopisu Slovo br. 17/1967 i br. 18-19/1969.
201
Nakladnik
HRVATSKA SVEUILINA NAKLADA <Lo. Ulica grada Vukovara 68, Zagreb

Za nakladnika
Anita iki
Tisak
TISKARA ZELINA d.d. Sv. Ivan Zelina

Damjanović S. Staroslavenski Jezik. (4ed., Zagreb, 2003) (T) (C) (K) (600dpi) (202s)

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Originaltitel

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Damjanović S. Staroslavenski Jezik. (4ed., Zagreb, 2003) (T) (C) (K) (600dpi) (202s)

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

Stjepan Damjanovi

HRVATSKA SVEUILINA NAKLADA

dr. sc. Milan Mihaljevi dr. sc. Mateo agar

mr. sc. Tanja Kutovi

Dubravka Zglavnik Horvat

Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb, 2003.

ISBN 953-169-095-2 I. Staroslavenski jezik - Fonetika II. Staroslavenski jezik - Morfologija.

HRVATSKA SVEUILINA NAKLADA

Predgovor etvrtom izdanju

Opeslavenski knjievni je z ik ........................................ Staroslavenski k an on ......................................................15

Glagoljica i irilica ............................................... ...

Leksik najstarijega slavenskog knjievnog jezika

Staroslavenski na hrvatskom t l u ..................................48 Staroslavenski glasovi

A. S am o g lasn ici............................................................... 56 ...................................................................70

Predgovor etvrtom izdanju

OPESLAVENSKI KNJIEVNI JEZIK

OPESLAVENSKI KNJIEVNI JEZIK

OPESLAVENSKI KNJIEVNI JEZIK

A. Spomenici pisani glagoljicom

SPOMENICI PISANI GLAGOLJICOM

2. Zografsko evanelje (Zo)

3. Manjinsko evanelje (Ma)

SPOMENICI PISANI GLAGOLJICOM

4. Assemanijevo evanelje (Ass)

!> . Sinajski psaltir (Pas, Ps. sin.)

6. Sinajski molitvenik (Eu)

SPOMENICI PISANI GLAGOLJICOM

7. Kloev glagolja (Cio)

8. Bojanski palimpsest (Boj, Bojan)

9. Makedonski listii (Ri)

B. Spomenici pisani irilicom

SPOMENICI PISANI IRILICOM

2. Suprasaljski zbornik (Supr)

3. Eninski apostol (Enin)

4. Meu fragmentima pisanim irilicom vaniji su:

SPOMENICI PISANI IRILICOM

T*1 (bH ^^H -l (M)

LEKSIK NAJSTARIJEGA SLAVENSKOG KNJIEVNOG JEZIKA

LEKSIK N A JSTA RIJEG A SLAVENSKOG K N JIEV N O G JEZIK A

LEKSIK NAJSTARIJEGA SLAVENSKOG KNJIEVNOG JEZIKA

Latinski i drugi utjecaji

LEKSIK NAJSTARIJEGA SLAVENSKOG KNJIEVNOG JEZIKA

STAROSLAVENSKI NA HRVATSKOM TLU

STAROSLAVENSKI NA HRVATSKOM TLU

STAROSLAVENSKI NA HRVATSKOM TLU

STAROSLAVENSKI NA HRVATSKOM TLU

STAROSLAVENSKI NA HRVATSKOM TLU

stsl. popb : got. papa stsl. ovbca : lat. ovis

> i>b e>e

stsl. dbi : lit. dukti,

stsl. dbva : stind. duva

(Diftonzi su pod uzlaznom intonacijom.) 57

(Diftonzi oi, ai su pod silaznom intonacijom, a diftong ej u tautosilabikom poloaju.)

e :Q e:a o:a o:b i:b u :y , :y b :u

praslavenski: staroslavenski hrvatski: eki: poljski: ruski:

*korva krava krava krva krowa korova

*bolto blato blato blato bloto boloto

*bergb bregb brijeg breh brzeg bereg

*melko mleko mlijeko miko mleko moloko

nosni eksplozivi frikativi afrikate sloeni m b, p (0 zs d, t d (3) c t

plakati - plaQ (< plakjp) - plab (< plakjb)

Glavna promjena imenica mukoga i srednjega roda

Glavna promjena imenica enskoga roda