Sie sind auf Seite 1von 106

Gertrude van Pelt

ARHAIČNA POVIJEST
LJUDSKOGA RODA

( Die archaische Geschichte des Menschengeschlechtes )

First Edition copyright © 1934 by Theosophical University Press.

http://www.theosophy-nw.org/theosnw/books/archaic/archaic1.htm

( http://www.onlinebooks4free.com/ )
1.
Naslov ove knjige mogao bi biti i drukčiji: „Povijest
evolucije", ali izabrala sam gornji naziv, jer on, u većoj
mjeri, ističe misao o beskonačnom postojanju.
Proces evolucije čovjeka još nije završen. Ljudski rod
se nalazi u ranom stadiju, a naša planeta nije se mnogo
udaljila od sredine svog životnog vijeka.
Materija je skoro u cjelini sastavljena iz zapisa u „Tajnoj
nauci" od H. P. Blavatsky. Da bi se izbjeglo svako odstu­
panje od smisla, upotrijebljene su njene riječi koliko je to
bilo moguće.
Radi se o pokušaju primjene otkrića iz Prastare
Mudrosti, kako bi se život ljudi na ovom planetu prika­
zao u pravom redoslijedu. To su otkrića koja je H. P.
Blavatsky s toliko hrabrosti i savršene snalažljivosti pre­
nijela Zapadu.
„Tajna nauka" riznica je učenja, koja doslovce izgleda
neiscrpna; jer što se čovjek više razvio, više mu otkriva
njen sadržaj. Čitavo područje ljudskog mišljenja ovdje
nalazi svoje prosvjetljenje. Svaka izreka u spisima H. P.
Blavatsky puna je mogućnosti: sve grane nauke u njenim
su spisima tako bogato zastupljene, da je u početku
ljudski duh zbunjen i ošamućen veličinom njenog djela.
Ona sama o teozofiji kaže u „Tajnoj nauci" I, str. 272:
"Ali, moderna nauka ne vjeruje u 'dušu stvari' i zato
odbacuje čitav sustav antikne kozmogonije.
Nepotrebno je reći da ovaj sustav nije produkt fan­
tazije jednog ili više izoliranih bića, već je to cjelo­
vito svjedočanstvo tisuća generacija vidovnjaka,
koji su svi imali svoja iskustva, kojima su ispitivali
ispravnost iskustava prenošenih usmenim putem
od starijih rasa mladima, u odnosu na učenja viših
i uzvišenijih bića, čija je zadaća da bdiju nad djet­
injstvom čovječanstva."
Mi ćemo nastojati - pri čemu ćemo se strogo držati tek­
sta - da iz mnogih navedenih činjenica, kojima to djelo
obiluje, izvučemo skicu onoga, što je H.P.Blavatsky rekla
u vezi našeg nekadašnjeg Jastva, kako bi doveli u kro­
nološki red činjenice u korist onih koji su previše zapos­
leni da bi čitali čitavo djelo. Oznake sveska i stranice
omogućit će, onima koji to žele, provjeru materijala i nje­
govu dalju razradu.
Kada bi čitava ljudska obitelj poznavala svoju povijest
i imala je uvijek pred očima, primijenio bi se stav prema
životu. Novo dostojanstvo, nova hrabrost i osjećaj odgo-
vornosti ovaj bi svijet pretvorili u raj. Svatko bi u dru-
gome vidio nešto dublje i veće nego što je to danas slučaj.
Disharmonija koja je postala navikom, te se tako duboko
usadila u naš ljudski duh, ne bi više bila nit vodilja našeg
mišljenja, ratovi bi prestali sami od sebe, nestali bi, jer
više ne bi imali hrane.
Razumije se, samo po sebi, da se Stara Mudrost osniva
na jedinstvu svega života, inače ne bi mogla biti Mudrost.
Među njenim osnovnim učenjima nalazi se ono o uni­
verzalnom, ritmičkom izražavanju života, onako kako se
prikazuje u izmjeničnim razdobljima aktivnosti i miro­
vanja. Ako se ono primijeni na velike svjetove u Prostoru,
tada se zbivanja poetski nazivaju danima i noćima
Brahme. No, slično kao i sve drugo, to se ponavlja kroz
čitavu skalu Univerzuma sve do atoma, slično jednom
uzorku koji se smanjuje. „Kako gore, tako i dolje", glasi
stari hermetički aksiom. Stoga je analogni zaključak često
ključ koji tragatelja za istinom navodi na pravi put.
Veći dio „Tajne nauke" komentar je "Stanze Dzyan",
jednog arhaičkog dokumenta, koji zapadnom svijetu do
sada nije bio dostupan. Prije nego navedem neke Stanze,
dat ću opis dolaska 'noći', jedne 'noći' što se pojavljuje
u svakom svijetu, ili kako izgledaju različite velike 'noći'
koje doživljava ova Zemlja na svom putu - i to riječima
Vamadeva Modelvara, prenijetih iz "Otkrivene Izide" -
I, 376.:
"Čudni se šumovi čuju sa svih strana... To su
preteče noći Brahme. Mrak se diže na obzoru, a
Sunce nestaje iza trinaestog stupnja Makara (znak
Zodijaka).... Polako blijedi svjetlo, temperatura se
spušta, nenastanjena mjesta na Zemlji se množe,
zrak je sve rjeđi i rjeđi. Izvori presušuju, velike rijeke
ostaju bez valova, more pokazuje svoje pješčano
dno, a biljni svijet vene. Ljudi i životinje gube dne­
vno na veličini, život i kretanje gube svoju snagu,
planeti jedva stoje u prostoru; jedan za drugim gase
se kao lampe koje je ruka sluga zaboravila dopu­
niti. Surya (Sunce) titra i gasi se, materija je
prepuštena raspadu (Pralaya), a Brahma tone
natrag u Dyaus, nemanifestiranog Boga i nestaje,
jer njegova je zadaća ispunjena. Opet je dan
završen, noć nastupa i traje sve do sljedećeg jutra."

U „Stanzama Dzyan" počinje drama sa svitanjem na


sljedeći način:

Stanze I.

1. Vječna Majka odjenuta u svoje uvijek nevidljivo


ruho opet je jednom drijemala tijekom sedam
vječnosti.
2. Ne bijaše vremena, jer ono počivaše spavajući u
beskrajnom krilu trajanja.
3. Univerzalni "um i srce" ne postojaše, jer ne bijaše
Ah-hi (nebeska bića) da ga sadrži.
4. Sedam putova do blaženstva (Moksha ili
Nirvana) ne postojahu. Velikih uzroka boli (Nidana
i Maya) ne bijaše, jer ne bijaše nikog, da ih izazove
ili da se u njih zaplete.
5. Jedino tama ispunjavaše beskonačno SVE, jer
Otac, Majka i Sin bijahu opet jednom Jedno, a Sin
ne bijaše još probuđen za novo kao i za svoje puto­
vanje na njemu.
6. Sedam uzvišenih Vladara i sedam Istina prestaše
postojati, a Svemir, Sin nužnosti bijaše utonuo u
Paranishpanna, da Ga opet izdahne Onaj koji je, a
ipak nije. Ništa ne bijaše.
7. Uzroci postojanja bijahu odstranjeni: Vidljivo, što
bijaše, i Nevidljivo, što jeste, počivahu u vječnom
Nebitku - jednome Bitku.
8. Jedino se prostiraše Jedan Oblik Bitka, neomeđen,
beskonačan i neprouzročen u snu bez snova, a život
je kucao poput bila nesvjesno u prostoru svjetova
kroz onu Sveprisutnost, koja je vidljiva samo otvor­
enom oku Dangmaa.
("Tajna nauka", I, 35-46)

Stanze II.

1 Gdje bijahu Graditelji, blještavi Sinovi svi-


tajuće Manvantare?... U nepoznatom mraku, u svo­
jemu Ah-hi Paranishpannai. Stvaraoci Oblika iz Ne-
oblika - korijena svijeta - Demavatri, i Svabhavat,
počivahu u blaženstvu Nebitka.
2. Gdje bijaše tišina? Gdje uši da je zamijete? Ne, tu
ne bijaše ni tišine ni glasa: ništa osim neprekidnog
Vječnog Daha (kretanja) koji ne poznaje samoga
sebe.
3. Čas još ne bijaše kucnuo, zraka još nije bljesnula
u zametak, Matri-padma (Majka -Lotus) još ne
bijaše nabujala.
4. Njezino srce se još nije otvorilo Jednoj Zraci, da
ju kao Trojstvo pusti pasti u četverostrukost, u krilo
Maye.
5. Sedam (sinovi) se još ne porodiše od tkiva svjetla.
Jedino m r a k bijaše Otac - Majka, Svabhavat, i
Svabhavat bijaše u mraku.
6. Ovo Dvoje su zametak, a zametak je Jedan.
Svemir bijaše još skriven u Božjoj misli i u
Božanskim grudima.

Stanze III.

1. Posljednji titraj sedme vječnosti prodire


beskonačnost. Majka buja i širi se iznutra prema van
kao pupoljak lotosa.
2. Zamah se širi, on dodiruje svojim brzim krilom
čitavi svemir (istodobno) i zametak, koji boravi u
tami, tami koja diše (kreće se) nad dremljivim
vodama života.
3. "Tama" zrači svjetlo, a svjetlo šalje jednu jedinu
zraku u vodu, u majčinsku dubinu. Zraka prodire
djevičansko jaje, zraka djeluje tako da jaje zadršće
(zatitra) i proizvede nevjekovit (periodički) zame­
tak, koji se zgusne u jaje svjetova.
***

6. Korijen života bijaše sadržan u svakoj kaplji oce­


ana besmrtnosti, a ocean bijaše sjajno svjetlo, koje
bijaše vatra, toplina i gibanje. Mrak nestade i ne
bijaše više, on nestade u svom vlastitom biću, tijelu
od vatre i vode, od Oca i Majke.
7. Pogledaj, o Lanu! Sjano dijete obadvojeg, neus­
poredivu punoću veličanstvenosti: svijetli prostor,
koji je sin tamnog prostora, koji se uzdiže iz dubina
velikih tamnih voda. On sja kao Sunce, on je vatreni
božanski zmaj mudrosti. Pogledaj kako podiže velo,
te ga razvija od istoka prema zapadu. On sakriva
Gornje, a Donje čini vidljivim kao veliku iluziju. On
označava onima koji sjaje (zvijezdama) njihova mje­
sta i pravi od Gornjeg beskrajno more vatre, a iz
Jednog Objavljenog (element) velike vode.

***

10. Otac - Majka tku tkivo, kojem je gornji kraj


pričvršćen o Duhu (Purusha) - Svjetlu Jedne Tmine
- a donji o sjenovitom kraju materije (Prakriti). I to
je tkivo univerzum (svemir) ispreden od dvije sup-
stance, spojen u jednoj, koja je Svabhavat.
- I, 62-83.

Stanze IV.

1. ... Poslušajte, vi sinovi Zemlje, svoje učitelje -


sinove Vatre, naučite da nema ni prvo ni posljed­
nje; jer sve je jedan jedini Broj, koji je proizašao iz
onog što nije Broj.
2.. Čujte, što smo mi potomci prvobitne Sedmorice,
koji smo rođeni od Praplamena, naučili od naših
otaca....
- I, 86-88.

Ono što slijedi, upućeno je sinovima Zemlje od strane


njihovih učitelja. Po zakonu analogije te se Stanze mogu
primijeniti na svako Otkrovenje, bilo na Zemlji ili Suncu
ili većim Univerzumima: isto tako se može odnositi i na
mnoge periode mirovanja i aktivnosti tijekom čitavog
života naše planete, Zemlje. O velikim Manvantarama (ili
razdobljima manifestacije) kaže se: „Milijuni i bilijuni
svjetova stvaraju se."
Komentari gornjih Stanzi daju dugačak izvještaj o
postanku svjetova i bacaju more svjetla na probleme koji
muče naše znanstvenike i koje nisu uspjeli riješiti. Ali,
svrha ove knjige nije da obraduje ovaj dio materije, osim
ako stoji u izravnoj vezi s antiknom poviješću ljudi.
Te prve Stanze uzete su kao početna točka, jer njima
je svojstvena posebna atmosfera koja je prikladna izdići
nas nad našu malu individualnost u finiju, čišću atmos­
feru, u otvoren, vedar prostor, gdje se samoga sebe vidi
bestrasno i stoga može bolje studirati. Sa živom i maje-
stetskom slikom koju te jednostavne, očigledne riječi stva­
raju pred duhovnim okom, istodobno dolazi i uvjerenje
o njihovoj istinitosti. Njih nije jednostavno rodila neka
školovana fantazija, one odišu istinom i autoritetom.
Nizovi knjiga ne bi mogli iscrpnije ili opširnije objaviti
činjenicu o bratstvu ljudi i svega života. Sva djela H. P.
Blavatsky pisana su u tu svrhu.
Za nas povijest počinje otprilike s našim dolaskom na
ovaj planet. Naša stara domovina, naš sadašnji Mjesec,
kako nam je rečeno, sada je leš u stanju raspadanja. Vijek
za vijekom prošli su otkad su njegove Monade u ured­
nom nizu prešle u krilo Vječne Majke, kako bi tamo dri­
jemale tijekom sedam vječnosti.
Monada je oznaka koju su rabili mnogi filozofi, od
Novoplatonika do Bruna, Van Helmonta i Leibnitza s
različitim varijacijama značenja. Ona se u antiknim
učenjima odnosi na esencijalnu esencu jednoga bića, srž
jastva, quintesencu, objektivnu realnost, unutarnju srž
bitka, u koju se tijekom noći života povlače sve potence
i iz koje se svi vehikli (ovisno o do sada postignutom evo­
lucijskom razvoju) tijekom dana života ponovno emani-
raju. U slučaju čovjeka fizičko je tijelo posljednji i najveći
od takvih vehikala, koji se svi zajedno raspadaju kada se
povuče svijest koja ih je okupila, a na njen poziv opet se
sakupe kada dođe vrijeme da započne jedan nov ciklus.
Prije nego što kažemo nešto više o Monadama, mor­
amo kratko prikazati njeno putovanje na ovoj Zemlji, jer
moramo rabiti oznake za različite cikluse, već radi opisa
prijelaza s jednoga na drugi planet. Kaže se, da se Zemlja
kao i Mjesec i svi drugi svjetovi sastoje iz sedam globusa,
koje se naziva jednim planetarnim lancem. Svaka Monada
mora sedam puta putovati oko tih globusa, a o svakom
kruženju se govori kao o jednoj rundi. Pri prijelazu s jed­
nog globusa na drugi dolazi do jednog razdoblja manjeg
zatamnjenja analogno gore u Stanzama citiranoj velikoj
Pralaya ili stanju mirovanja: i svaki put između dviju
rundi dolazi do jednog dužeg i dubljeg "Sna Brahme",
tijekom kojeg se povlači sav život, kako bi se pri svitanju
ponovno pojavio spreman za jednu novu rundu. Jako je
teško razumom mozga prenijeti te visoko duhovne istine.
Moramo se osloniti na pomoć intuicije, fantazije i
razmišljanja. Tako se i ti globusi sasvim različito opisuju.
Ispravnije bi možda bilo reći da oni predstavljaju, analo­
gno sedam stupnjeva svijesti u čovjeku, sedam stupnjeva
vibracija.
Stvar će nam biti jasnija ako razmislimo da se svijest,
dok fizičko tijelo spava, koncentrira na sasvim druge
stvari od onih kojima se bavi tijekom dana. Kada se to
uzme u obzir, može se prikazati sljedeći dijagram:

Globusi su prikazani u jednom krugu: gore globusi A


i G, oboje na istom duhovnom planu svijesti. Tada dolaze
B i F s obje strane kruga, a ispod njih C i E; dolje se nalazi
globus D - granica naše materijalne svijesti. Na tom se
globusu sada odvija naš rad. Svaka se Monada spušta od
A do D, a tada se opet uspinje od D prema G. To kretanje
mora se predstaviti u obliku spirale, jer na putu prema
gore Ego nosi sa sobom sva iskustva koja je prikupio pri-
likom spuštanja, tako da, iako A i G leže na istom duho-
vnom planu, svijest i razvoj jedne Monade na G daleko
nadilazi ono što je imala na globusu A. Zatim, na svakom
globusu ima sedam rasa s naročitim osobinama, kroz koja
prolazi svaka Monada; svaka rasa ima sedam velikih
podrasa, a osim njih i velik broj ogranaka, tako da je
iskustvo jedne runde na jednom globusu enormno i sas­
vim dovoljno da nam stane dah pri promatranju daleko-
sežnosti tih iskustava. Ne navodi se točna starost našeg
planeta, ali se otkriva dovoljno kako bi se pokazalo da
stvarnost daleko nadilazi sve snove znanja. Prema sta­
rom računanju život se jednog planeta (odnosno njego­
vih sedam rundi) naziva jednim danom Brahme, koji traje
4.320.000.000 naših godina. Nakon njegove duge noći,
koja traje isto toliko dugo, on se ponovno utjelovljuje s
cjelokupnim životom koji mu pripada, pri čemu svaki sli­
jedeći planetarni lanac leži na jednoj višoj razini od
prethodne. Sa svim time zahvatili smo daleko ispred naše
priče, ali to ukazuje na grandioznost života jednog pla­
neta i upoznaje nas s izrazima koji su potrebni pri opisi­
vanju dolaska na Zemlju.
Da se vratimo na Monade: one se pojavljuju prema
redosljedu svog razvoja. Studijem teozofije uči se, kako
postupno i temeljito priroda postupa u svim svojim
djelima. Učimo kako se Monade, koje kruže oko svakog
sedmerostrukog lanca, dijele u sedam klasa i to prema
svojim stupnjevima evolucije, svijesti i zasluga. Naravno
da najnaprednija klasa prva napušta Mjesec i prelazi
(nakon svog dugog mirovanja i raznih promjena koje se
događaju pri njenom oblikovanju) na globus A, gdje se
utjelovljuje u najnižem carstvu; a vremenska razdoblja
tako su određena, da, kada dođe vrijeme prelaska za
sedmu klasu staroga lanca, prva je rasa spremna za pre­
lazak na globus B, i tako dalje, oko čitavog lanca.
"Posljedica toga je da samo prva klasa Monada, tije­
kom prve runde postiže stanje razvoja na kojem je
čovjek, jer druga klasa koja dolazi na svaki planet
kasnije, nema više vremena da postigne to stanje.
Zato, dakle, Monade druge klase dostižu početno
stanje čovjeka tek u drugoj rundi i tako se to nasta­
vlja dalje sve do sredine četvrte runde. Ali, u tom
trenutku - u ovoj četvrtoj rundi, u kojoj će ljudski
stupanj biti potpuno razvijen - zatvaraju se vrata u
carstvo ljudi... jer, Monade, koje do tog vremena još
nisu dosegle ljudski stupanj, što ovisi o samoj evo­
luciji čovječanstva, još su toliko u zaostatku, da će
ljudski stupanj doseći tek na kraju sedme i posl­
jednje runde. Oni, dakle, u ovom lancu neće biti
ljudi, već će činiti čovječanstvo jedne buduće
Manvantare i tako biti nagrađeni, jer će postati
'ljudi' na jednom višem lancu i time primiti svoju
karmičku kompenzaciju. Ovdje postoji, i to iz dob­
rih razloga, samo jedna jedina iznimka, o kojoj ćemo
kasnije govoriti. Ali, time se objašnjava razlika
medu rasama".
- I, 196.
Na drugom mjestu nam se kaže, da je čovječanstvo
upravo za jednu rasu prošlo preko sredine zemaljskog
puta, jer se sada nalazi u četvrtoj rundi na četvrtom glo­
busu i blizu sredine četvrte podrase pete korijenske rase.
Ovo pokazuje kako je postupan bio prijelaz sa staroga
svijeta, čiji principi i životne snage, prilikom njegove
smrti, nakon mirovanja koje traje eonima, prelaze u odgo­
varajući globus novoga lanca; jer, jedan svijet nije masa
mrtve materije, već jedno biće s upravo takvom sedme-
rostrukom prirodom kao što je to i čovjekova; i taj svijet
ima svoje rođenje, mladost i starost.

„Kaže se, da planetarni lanci imaju svoje 'dane' i


'noći', tj. doba aktivnosti ili života, kao i one pasi­
vnosti ili smrti, te se na nebu tako ponašaju kao ljudi
na Zemlji. Oni stvaraju sebi slične, stare i raspadaju
se kao osobnosti, a samo njihovi duhovni principi
dalje žive u njihovom potomstvu, kao dio njih
samih".
- I, 154-155.

Eho tog prastarog učenja dopro je do nas kroz neke od


starijih religija, u kojima se rabe izrazi kao 'majka
Zemlja', 'Duh zemaljski' itd.
"Naša Zemlja kao vidljivi predstavnik svojih nevid­
ljivih viših 'gospodara'... mora slično kao i drugi
proći sedam rundi. Tijekom prvih tri se formira i
skrućuje; tijekom četvrte se smiruje i postaje čvrsta;
tijekom posljednje tri postupno se vraća svojoj prvo­
bitnoj eteričkoj formi; ona je, da tako kažemo,
postala spiritualna".
- I, 159.

Isto važi i za ljude, djecu ove Zemlje. Monade na sva­


kom globusu u tri protekle runde prolaze sve oblike
postojanja sve do čovjeka i olako postaju materijalnije, a
pritom je svaka tijekom prvih triju rundi nejasan proto­
tip sljedeće:
"... prvobitna, neodređena i prolazna skica objekta
na slikarskom platnu, koja je nastala da bi pod
kistom slikara dobila konačnu i živu formu...
Istovjetnom analogijom ponavlja se ciklus sedam
rundi... u mikroskopskom mjerilu prvih sedam
mjeseci embrionalnog razvoja jednog ljudskog
bića... Kao što nerođeno dijete od sedam mjeseci,
iako sasvim dovršeno, ipak treba još dva mjeseca
da sakupi snagu i čvrstinu, tako i čovjek, nakon što
ja završio svoju evoluciju tijekom sedam rundi,
ostaje još dva daljnja razdoblja u krilu Majke
Prirode, prije nego li se rodi kao Dhyani, ili bolje
reći ponovno rodi, i to u savršenijem stanju od
onoga prije prijelaza kao Monada na novostvoreni
lanac svjetova".
- II, 256.257.
Nakon što smo u glavnim crtama dali općeniti plan,
slijedeće poglavlje počinjemo s poviješću Monada.
2.
„Monadičko mnoštvo s Mjeseca može se podijeliti
u tri velike klase:

1. Najrazvijenije Monade (lunarni bogovi ili


'duhovi', u Indiji se zovu Pitris), čija je funkcija da
u prvoj rundi prođu čitav trostruki ciklus mineral­
nog, biljnog i životinjskog carstva u njihovoj
eteričkoj, želatinoznoj i rudimentarnoj formi, da bi
se odjenuli prirodom novostvorenog lanca i tu
prirodu asimilirali. To su oni, koji su na globusu A
u prvoj rundi dosegli ljudsku formu (ako u carstvu
skoro sasvim subjektivnog mogu uopće postojati
bilo kakve forme). Stoga su i oni ti koji ljudski ele­
ment tijekom druge i treće runde vode i reprezen­
tiraju, te napokon početkom četvrte runde evolvi-
raju svoju sjenu za drugu klasu, tj. one, koji dolaze
poslije njih.

2. One Monade, koje tijekom tri i pol runde, kao


prve, postignu ljudski stadij, te postanu ljudi.
3. Zakašnjele Monade, koje zbog karmičkih pre­
preka ljudski stupanj tijekom ovog ciklusa ili ove
runde uopće neće postići - osim jedne iznimke, o
kojoj, kao što je rečeno, bit će riječi na drugom mje­
stu".
- I, 175

Naše ljudsko shvaćanje nije u stanju smjesta sve obuh­


vatiti što oznaka 'Monada' znači. Možemo si pomoći
ako razmišljamo o prvoj fundamentalnoj tezi i ako nam
postane jasno, da u osnovi postoji samo JEDAN Život, da
ne postoji ništa drugo, da je TO prostor sam, bezgraničan,
beskrajan, i da iz svake točke istoga emaniraju potence
Cjeline. Monada je od takve božanske esence.

„Ona nije od ovoga svijeta ili ovoga plana: može se


usporediti samo s neuništivom zvijezdom božans­
koga Svjetla i Vatre".
- I, 174

"... duhovna Monada je Jedna, univerzalna, bez­


granična i nedjeljiva: a njene zrake čine ono što mi
u svom neznanju zovemo 'individualnim
Monadama' ljudi".
- I, 177

Ne može se reći da se ona razvija, ali ipak se oko nje


zbog njenih beskrajnih utjelovljenja sakupljaju sve više i
više životne forme. Ona ide od najnižeg sve do najvišeg
duhovnog carstva, a ipak je uvijek ista Monada.
"Monada je jedna kapljica iz beskrajnog mora ono-
stranog.... ona je božanska u svom višem, a ljudska
u svom nižem stanju - pridjevi 'viši' i 'niži' rabljeni
su u nedostatku boljih riječi - i ostaje, osim u
Nirvani, u svim vremenima jedna Monada, i to pod
svim uvjetima, svejedno u kojim izvanjskim obli­
cima... Kabalisti s pravom kažu, da 'ČOVJEK kame­
nom, biljkom, životinjom, čovjekom, duhom i napo­
kon Bogom postaje...' Ali pod 'Čovjekom' se misli
na božansku Monadu, a ne na razumsko biće..."
- I, 186

Ovo podsjeća na interpretaciju jednoga citata iz


'Knjige M a n u ' , koja se nalazi u 'Otkrivenoj Izidi' od
H.P.B., svezak II, str. 263 (englesko izdanje), a koji glasi:

"Biljke i vegetacija sadrže bezbroj oblika zbog svo­


jih prijašnjih postupaka: one su ovijene tamom, ali
ništa manje posjeduju jednu unutarnju dušu, te
osjećaju i radost i bol".

A u 'Tajnoj Nauci' možemo pročitati:


"Sve u univerzumu kroza sva svoja carstva je SVJE-
SNO, tj. obdareno j e d n o m sviješću svoje vlastite
vrste... Ne postoji nešto slično 'mrtvoj' ili 'slijepoj'
materiji...
- I, 274
Broj sedam, na kojem je izgrađen univerzum, pojavl­
juje se i u carstvima prirode, gdje ispod nama poznatog
mineralnog carstva postoje još dva druga, naime carstva
elementala. Vidljivo je, da čitav razvojni proces predsta­
vlja međusobno povezane kotače, i da svaki stupanj pro­
lazi sve forme nanovo. Tako je npr. svaki globus pozor­
nica jednoga razvoja, koji je doduše sličan prethodnom,
ali se svaki put ponavlja na jednoj višoj stepenici: sve nje­
gove Monade sudjeluju u tom iskustvu. Osim toga svaka
runda razvija jedan element.

"Tijekom prve runde globus, izgrađen od primiti­


vne životne vatre, odnosno od nje formiran u sferu,
nije imao čvrstinu, i nikakvih drugih osobina osim
hladne svjetlosti, nije imao niti formu niti boju. Tek
pri kraju prve runde razvio se jedan element, iz čije
anorganske ili jednostavne esence je sada, u našoj
rundi, nastala vatra, koju poznajemo u čitavom
sustavu....

Druga runda dovodi do manifestacije drugi element


- ZRAK. Od druge runde nadalje Zemlja - do tada
zametak u krilu Prostora - započinje svoju pravu
egzistenciju; ona je razvila individualni, osjećajni
život, svoj drugi Princip...
Treća runda razvija treći Princip - VODU - dok
četvrta plinoviti fluid i izgrađujuće forme našega
globusa pretvara u tvrdu, okorjelu, grubo materi­
jalnu sferu, na kojoj mi sada živimo ..."
- I, 259-260

Za onoga, tko je školovan u prirodnim znanostima


devetnaestoga stoljeća, u evoluciji je, onako kako se ona
predstavlja, možda najneočekivanija njena značajka, njena
duhovna priroda. To je ono božansko, čiji sjaj kroza sve
prodire. Materija je samo vanjski omotač Duha i čak je i
ona sama, koja je rođena iz istoga izvora i praktički je nje­
gov suprotni pol, duhovna. Tu ne postoji nikakva
slučajnost, nikakva neodređenost. Svaka pojedinost rasta
se kroz inteligenciju, zakon i milost vodi od unutra prema
van.
"Univerzum je vođen, upravljan i oživljen od strane
skoro beskrajnog niza hijerarhije osjećajućih bića,
od kojih svatko mora ispuniti jednu misiju... oni bes­
krajno variraju u svojim individualnim stupnjevima
svijesti i inteligencije; sve njih nazvati duhovima,
značilo bi zastraniti u poetičku fantaziju. Jer, svako
od tih bića je ili bilo čovjekom, ili se priprema da to
postane, ako ne u sadašnjem, onda u jednom
prošlom ili jednom budućem ciklusu (Manvantari)
- I, 274-275

... kao što se kaže, da je posao jedne runde povjeren


grupi tzv. 'kreatora' ili 'arhitekata', tako je i kod sva-
kog globusa, on stoji pod nadzorom i vodstvom
naročitih 'graditelja' i 'stražara' - različitih Dhyan-
Chohana.
- I, 233

... Dhyani redom stražare nad jednom od rundi i


velikim korijenskim rasama našega planetarnog
lanca. Osim toga je rečeno, da oni tijekom, svake
runde i svake rase šalju svoje Bodhisattve, koji su
ljudski pandani Dhyan-Buddhama. Od sedam
istina ili otkrovenja, ili bolje rečeno otkrivenim
tajnama su nam saopćene tek četiri, jer se nalazimo
tek u četvrtoj rundi, i svijet je do sada imao tek četiri
Buddhe."
- I, 42

Tako je i čovjek, što se tiče njegove izvanjske fome, nje­


gove fizičke materije, njegove moralne, psihičke i duho­
vne prirode, 'produkt rada niza najrazličitijih duhova'.
Osim toga, njegovo se tijelo sastoji od bezbrojnih miri-
jada života.

"Znanost nas uči, da živi kao i mrtvi organizmi ljudi


i životinja vrve od bakterija... Ali, nauka još nikada
nije otišla tako daleko, da bi potvrdila okultno
učenje, da su naša tijela, isto kao i tijela životinja,
biljaka i kamenja, izgrađena od takvih bića, koja,
osim većih vrsta, niti jedan mikroskop nije u stanju
otkriti... Ne samo da su kemijski spojevi istovrsni;
isti infinitezimalni, nevidljivi život čini atome u
tijelu brda i cvijeta, čovjeka i mrava, slona i drveća,
koje ga štiti od sunca. Svaka čestica - zvali je mi
organskom ili anorganskom - jedan je život".
- I, 260-261

To ćemo kasnije opisati u pojedinostima. Sada ćemo


se vratiti Monadama s Mjeseca.
Lunama božanstva ili Pitris oblikovala su fizičkog
čovjeka, dok su Agnishvattas ili Kumaras, solarna bož­
anstva, gospodari unutarnjeg čovjeka. O evoluciji ljudi,
prije početka naše četvrte runde, rečeno je vrlo malo.
Nesumnjivo su okolnosti bile takve da si ih mi teško
možemo predstaviti, a u svakom slučaju nas ovdje i ne
zanimaju toliko. Najranije runde bile su posvećene raz­
voju carstva prirode koja se nalaze ispod mineralnog
carstva, a koja naravno sva čine jedan esencijalni dio
našeg sadašnjeg tijela. Svaka je runda bacala sjenu
dolazećeg carstva prirode ispred sebe, dok je evolvirala
ono što je imalo postati mineralom, biljkom, životinjom
ili čovjekom; pri tome se u svakoj rundi sve više prib­
ližavala formi. Kroz sva ta stanja su prošle lunarne
Monade, sve dok je znanje o njihovim uvjetima postalo
instinktivno i apsolutno. Naprednije Monade su pred­
njačile, kao što je rečeno - i bilo je potrebno da prođe ogro-
man vremenski razmak od tri i pol runde, dok su sve
prispjele.

"Najrazvijenije Monade (lunarne) postigle su stadij


klice u prvoj rundi, pred kraj treće runde postaju
zemaljska, iako vrlo eterička ljudska bića i ostaju
na globusu tijekom 'razdoblja zamračenja' kao
sjeme za buduće čovječanstvo u četvrtoj rundi".
- I, 204

To su oni koji postaju pionirima dolazećeg ljudskog


roda - ali samo u njegovom fizičkom aspektu, kao što će
kasnije biti objašnjeno.
No, prije nego se to dogodilo, bilo je ogromnih vre­
menskih razdoblja tijekom kojih su se uvjeti polako obli­
kovali, i stvorena su mnoga egzotična čudovišta zbog
nesređenih snaga - to su bile forme i zbivanja, koje očito
nisu bile dijelovi općenitog plana. Četvrta je runda
započela: predstojali su počeci ljudskoga života. Zemlja
je u Stanzama prikazana kao 'nestrpljiva'.

Stanze I.

"2. Zemlja govoraše: 'Gospodin sjajnoga lica


(Sunce), moja je kuća prazna... Pošalji svoje sinove,
da napuče ovo kolo (Zemlju). Ti si poslao svojih
sedam Sinova (planetarnih Duhova) Gospodu
Mudrosti (Merkur ili Buddha). On Te vidi sedam
puta bliže sebi, sedam te puta više osjeća. Ti si svo­
jim slugama, malim kolutima (satelitima) zabranio,
da hvataju Tvoje svjetlo i Tvoju toplinu, da zadrža­
vaju Tvoju veliku dobrotu na njezinom putu. Pošalji
sada ovu tvojoj služiteljici".
- II, 31

3. Tada reče Gospodin sjajnoga lica: "Ja ću ti pos­


lati vatru (snagu Sunca), kada započne tvoje djelo.
Uzdigni svoj glas k drugim Lokama (svjetovima);
obrati se na svoga oca, Gospodara Lotusa (Mjesec)1
za njegove sinove (Pitri = preci, praoci čovječanstva,
koji su se razvijali na Mjesecu i odande prešli na
Zemlju)... Tvoj narod treba biti pod vlašću otaca
(Pitri - Pati) (jer nije dovoljno razvijen niti savršen).
Tvoji ljudi će biti smrtnici. Ljudi Gospoda Mudrosti
(Buddha, Merkur) su besmrtni (misli se metaforički:
po njihovoj mudrosti), a ne sinovi Some (Mjeseca).
Ostavi se tvojih tužaljki. Tvojih sedam koža (kru­
gova) je još pod tobom... Ti nisi spremna... Tvoji
ljudi još nisu spremni (organizam se prilagođava

1
Primjedbe u zagradama su većim dijelom uzete iz knjige „Prijevod Dzyan
Strofa", koju je preveo i komentirao Tomo Kluković 1937. godine, radi boljeg razu­
mijevanja teksta (prim. prev.)
okolini, a uvjeta za život ljudi na Zemlji još nema,
budući da ona još nije dovoljno razvijena).
- II, 50

4. I poslije velikih bolova ona (Zemlja) odbaci svoje


stare tri kože (odnosi se na tri prošla kruga zemal­
jske evolucije) i navuče svojih novih sedam koža
(odnosi se na sedam geoloških promjena, koje prate
razvitak sedam korijenskih rasa čovječanstva) i
stajaše tu u svojoj prvoj rasi (rasi čovječanstva).
- II, 46

Stanze II.

5. Klo (Zemlja) se okretaše dalje kroz trideset Karora


(okultna razdoblja, koja odgovaraju 300 milijuna
naših godina). Ono izgradi Rupase (oblike), mekano
kamenje koje otvrdne (minerale), tvrde biljke koje
omekšaše (vegetacija), vidljivo iz nevidljivog, kukce
i mala bića (sarisripa avapada). Ona (Zemlja) ih
stresaše sa svojih leđa (ovo se odnosi na promjenu
položaja zemljine osi, koja je izazivala poplave)
koliko god puta ona preplaviše majku... Nakon tri­
deset Kurora ona se okrene. Ona je ležala na leđima,
na strani... Ona nije htjela zvati Sinove Neba, nije
htjela zvati Sinove Mudrosti (napredne Monade,
koje bi se inkarnirale na njoj). Ona stvaraše iz svoga
vlastitog krila (svojim vlastitim snagama). Ona
stvori vodene ljude, grozne i zle (stvarala je sama
prije reda, pa joj posao nije uspio)".
- II, 52

Te forme (oblici) nisu odgovarale planu. One su možda


bile odraz prevelike energije prirode, prije nego li su stvari
bile sasvim dovršene.

"Mjesec (Omoroka) je bio taj, koji je predvodio


stravično stvaranje neopisivih bića..."
- II, 15

6. Vodene ljude, grozne i zle, stvori ona sama iz


ostataka drugih (mineralnih, biljnih i životinjskih
ostataka prethodnih) rundi. Dhyani (više duhovne
inteligencije - Dhyan znači zadubiti se) dođoše i
gledaše... Dhyani od svijetlog Oca - Majke; iz bije­
lih predjela (solarno - lunarnih) dođoše oni, iz sta­
nova besmrtnih smrtnika (jer ondje nemaju fizička
tijela)".
- II, 55

Ta viša bića bila su naročito zainteresirana za ljudska


tijela, koja bi trebala napučiti Zemlju. Njihova je sudbina
bila vezana za ta tijela. Kada ćemo kasnije reći nešto više
o tome, tada će značenje neobičnog izraza 'besmrtnih
smrtnika' biti jasno.

7. „Njima se ne dopadaše. Naše tijelo (misli se na


više mentalno tijelo) nije tu (rekoše oni). Nisu pri­
kladne Rupas (oblici) za našu braću od petog (stup­
nja razvitka). Nisu stanovi za živote (Monade).
Čistu vodu (voda je ezoterijski simbol za materiju)
ne mutnu moraju oni piti. Dajte da ih posušimo
(očistimo)".
- II, 57

Tako dođoše, kao što se u slijedećoj Stanzi kaže, vatre


i uništiše oblike s dva i četiri lica. Vatra se odnosi na hijer­
arhiju duhova, koji sa svojim pomagačima drže na oku
razvoj svijeta na nižim planovima, a koji je povjeren njiho­
voj brizi. Došlo je do velikih geoloških promjena, i pro­
tekla su velika vremenska razdoblja. Kada je djelo raza­
ranja napokon završeno i Zemlja ostala pusta, tada, u
poetskoj simbologiji Starih -

Stanze III.

-12. „Tada veliki Chohani pozvaše Gospodu


Mjeseca, zračnih tijela. 'Stvorite ljude', rekoše im,
'ljude od vaše prirode, dajte im (tj. Jivas ili
Monadama) vaše oblike iznutra. Ona (Majka Zemlja
ili Priroda) izgraditi će izvanjski ovoj (izvanjska
tijela), muško - ženska će ona biti. Isto tako Gospoda
Plamena' ".
- II, 73

I sada dolazimo do već spomenutih pionira - Gospode


Mjeseca. Ako oni dadu model, priroda će biti u stanju
izvesti zadatak i stvoriti prikladna tijela. Ali, ona je bila
potpuno nesposobnom samostalno započeti djelo. Ti pio­
niri su uz pomoć jednog dugog niza bića, moglo bi se
reći bića beskrajno visokih, prilikom četvrte runde na
četvrom globusu postigli ljudski stupanj u vrlo velikim
astralnim formama. Oni su postigli tu formu razvoja kako
bi mogli davati tijela za buduće ljude na ovoj Zemlji -
praktično za sebe same. Ta bića, zvana i Lunarni Pitrisi,
bila su zadužena učiniti sljedeći korak u razvoju ljuds­
koga tijela. Zato, kada je došla zapovijed od njihovih
Viših, oni

" 'iznojiše' svoje astralne dvojnike iz 'majmunolikih'


oblika, koje su razvili u III rundi. I taj suptilniji, finiji
oblik služi kao model oko kojega priroda gradi
fizičkog čovjeka".
-I, 180 -usporedi i II, 115
A ti posrednici nisu slijepe snage, kao što to moderna
nauka smatra, nego je to život na raznim stupnjevima i
u raznim oblicima svijesti, koji ili stvaraju oblik koji se
formira, ili pomažu onima koji taj oblik stvaraju.

"Tako dakle nalazimo, da tijekom prve tri i pol kori­


jenske rase, sve do središnje točke ili okretišta,
astralne sjene 'stvaralaca' (Lunarnih Pitrisa) su one
formativne snage u rasama koje izgrađuju fizički
oblik i polako evoluciju istoga primoravaju da se
završi".
- II, 110
3.
Prethodno je poglavlje razjasnilo naš odnos prema
Lunarnim Pitrisima; to se još jasnije kaže u „Tajnoj nauci"
II, str. 88 sljedećim riječima:

"Preci ljudi, u Indiji zvani 'Očevi', Pitaras ili Pitris,


stvoritelji su naših tijela i nižih principa. Oni su mi
sami, i to kao prve osobnosti, i mi smo oni".
- II, 88

Dakle, nakon što su ovi lunarni preci stvorili tijela,


ostadoše, iako na svojim vlastitim razinama božanska
bića, snabdjevena snagama i znanjem o kojem mi
nemamo nikakve predodžbe, na svojim mjestima u nižim
carstvima prirode; sve dok njihova mlađa braća, manje
napredne Monade, nisu bile spremne zauzeti njihova mje­
sta, nakon što su polako tijekom vjekova kroz cikluse
rasta postigli taj stupanj. Kasnije je došlo do kompenza­
cije, kada su lunarni Pitrisi evolvirali u stupanj čovjeka.

„Jer ti 'lunarni duhovi' moraju postati 'ljudima',


kako bi njihove Monade postigle jedan viši akcijski
plan i viši plan samosvijesti, odnosno plan Manas
- Putras, onih koji su 'bezdušne' ljuske, stvorene i
oblikovane od Pitrisa, tijekom drugog dijela treće
korijenske rase nadahnule 'duhom ljudskim' ".
- I, 180-181

U vezi s time se kaže, da nakon završetka naše sedme


zemaljske runde, i nakon što će globusi dati svoju ener­
giju jednom drugom sustavu, kao što je to već Mjesec
uradio prije nas, naši će napredni Egosi učiniti sličnu
uslugu onima, koji će doći poslije nas. I nakon toga

"sljedeća velika Manvantara bit će svjedokom, kako


će ljudi našeg životnog ciklusa biti učiteljima i
vođama jednog čovječanstva, čije su Monade za
sada, vjerojatno, polusvjesne, zatvorene u najna­
prednijim zastupnicima životinjskog carstva, dok
njihovi niži principi možda nastavaju najrazvijenije
vrste biljnoga svijeta".
- I, 267

S ove točke moguće je uočiti dvije struje razvoja, koje


preplavljuju ljudsku rasu: spiritualnu, koju zastupaju
Monade, i fizičku u tijelima, koja se postupno skrućuje
oko astralnih oblika stvorenih od strane naših lunarnih
predaka. Postoji još jedna treća struja, intelektualna, koju
ćemo kasnije objasniti, koja se pojavljuje tek pred kraj
treće korijenske rase na četvrtom globusu, nastupa u
četvrtoj rundi i ispunjava prazninu između prvih dviju,
te ih ujedinjuje. Strogo uzevši, prije nego li se to dogodi,
ne može se reći da 'čovjek' egzistira. Te tri struje evolu­
cije ili sustavi evolucije posjeduju svaka svoje vlastite
zakone te su upravljane od strane raznih hijerarhija
najviših Dhyana.
Ovdje se prvi put vidi beskrajna mnogostranost
ljudske prirode. Dobili smo već i neki pojam o majstor­
skom vodstvu i neumornoj zaštiti, pod kojom se čovjek
razvija.

„Potrebno je opet objasniti i podsjetiti da, kako se


posao jedne runde povjerava jednoj drugoj grupi
'kreatora' ili 'arhitekata', tako je i sa svakim globu­
som, tj. on stoji pod nadzorom i vodstvom poseb­
nih 'oblikovatelja' i 'čuvara' - različitih Dhyan -
Chohana".
- I, 233

Ništa se ne pokreće slučajno, već samo uz pomoć i


posredovanje onih koji su tijekom eona, svaki na svoj
način i na svojem mjestu, postali savršeni. Svijest, inteli­
gencija, samilost - ispunjavaju svaki atom prostora.

"Na Zemlju najprije dolaze Samoegzistirajući. Oni


se u osvit novog rođenja svijeta projiciraju od strane
Apsolutne Volje i Zakona u obliku 'Duhovnog
života'. Taj 'Život', to su božanski 'Sishtas' (klice
Manusa ili Prajapati i Pitris).

Iz ovog proizlazi

1. "Prva rasa, 'Samoegzistirajući', koji su astralne


sjene svojih predaka. Tijelo je bilo bez ikakvog
razuma (duha, intelekta ili volje). Unutrašnje biće
(više Ja ili Monada), iako u zemaljskom ovoju, ipak
nije imalo vezu s njime. Spojna karika, Manas, još
nije bio prisutan".
- II, 164
Prva se rasa pojavila

"na sedam mjesta globusa, 'svaka na svome mje­


stu', tj. svaka po svojoj spoljašnjosti i svojoj nutrini
jedna druga rasa ljudi i nastavajući razna mjesta".
- II, 81

"... prva korijenska rasa pojavila se 300 milijuna


godina nakon razvoja vegetacije".
- II, 303

"Te 'sjene' su rođene 'svaka prema svojoj vlastitoj


boji i vrsti', svaka od njih 'manja od njenog stvori­
telja', jer je ovaj u svojoj vrsti bio jedno savršeno
biće".
- II, 96-97
Stanze IV.

15. "Očevi, oni bez kostiju, ne mogoše bićima s


kostima dati život. Njihovi potomci su bili Bhuta
(fantomi) bez oblika i bez naravi. Stoga se oni zvaše
Chhaya - (slika ili sjena) rasa".
- II, 90-91

Chha znači astralna slika. Moramo obratiti pozor na


to da su sve Monade redom prošle kroz svih sedam aspe-
kata prve rase, kako bi zadobile potpuno iskustvo. Tako
je postojalo - rečeno nam je - sedam pododjela u ovoj klasi
Pitrisa. Oni su, kao što je već rečeno, preostali od treće
runde, i nazivaje se Samoegzistirajući.
Bilo je još i mnogih drugih, koji su doprinijeli svoj dio
u oblikovanju ove prve rase, nakon što su projicirane
sjene ili oblici tijela.

"Svaka klasa Kreatora ljude je podarila onime što


je mogla dati".
- II, 95

Eonima je trajalo, i bića na mnogim stupnjevima raz­


vitka su bila potrebna prije nego se Božanska iskra, inte­
ligencija ljudi, mogla probuditi u njima. Neke od tih
promjena su u Stanzama poetski prikazane na slijedeći
način:
Stanze IV. (nastavak)

16. "Kako će biti rođeni Manushyas (pravi ljudi)?


Manusi s umom i srcem, kako će biti načinjeni? Oci
(anđeli i prirodni duhovi) dozvaše u pomoć njihov
vlastiti oganj, što gori u zemlji ('Kavya - vahana',
električna vatra). Duh zemlje (kolektivni izraz za
hijerarhiju zemaljskih duhova) pozove sebi u
pomoć oganj Sunca (Suchi, duh u Suncu). Ovo troje
(duhovi Mjeseca, Zemlje i Sunca) napraviše udruže­
nim snagama dobar Rupa (oblik, a misli se na
vehikl, tijelo). Ono (tijelo) mogaše stajati, ići, trčati,
ležati ili letjeti: ali još uvijek bijaše samo Chaya,
jedna sjena bez razuma..."
- II, 102

H. P. Blavatsky navodi, da ovaj promašaj:

"... alegorizira, kako je tašto kada fizička priroda


sama pokuša stvoriti makar jednu savršenu život­
inju, a da ne govorimo o jednom čovjeku; 'Oci', niži
anđeli, prirodni su duhovi, a viši elementali također
posjeduju svoju vlastitu inteligenciju; ipak, to još
niti izdaleka nije dovoljno da bi se proizveo jedan
razuman čovjek".
- II, 102
Stanze IV. (nastavak)

17. "Dah (čovječja Monada) trebaše oblik, oci ga


daše. Dah trebaše grubo (fizičko) tijelo; zemlja ga
načini. Dah trebaše duh života (eteričko tijelo); Lhai
i Sunca (hijerarhije duhova višeg reda) udahnuše
ga u njegov oblik. Dah trebaše zrcalo svoga tijela
(astralnu sjenu); 'Mi mu dadosmo naše vlastito'! -
rekoše Dhyani (vrlo visoke hijerarhije duhova; u
kršćanstvu ih zovu Arhanđeli, na Istoku Dhyani).
Dah trebaše nositelja požuda (Kama rupa); 'On ga
ima'! - reče Onaj koji odvodi vode (Suchi, plamen
strasti i životinjskog nagona). Dah trebaše um i srce,
da obujmi (shvati) svemir. 'Mi to ne možemo dati',
rekoše Oci (Stvaratelji). 'Ja to nikad ne imah'!- reče
duh zemlje. 'Oblik bi se istrošio, kad bih mu ja dao
svoje'! (jer bi tako velike snage razorile svojim jakim
vibracijama to tijelo), reče Velika Vatra (vatra Sunca;
viši Manas, /mental/ visokih Bića, duhova Sunca).
Čovjek ostade prazno, bešćutno bhuta (fantom)...
Tako su oni bez kostiju (ljudska bića prve i druge
rase) dali život onima, koji (kasnije) postaše ljudi s
kostima, i to u Trećoj (rasi)".
- II, 104-105

Što se tiče lunarnih Pitrisa ili „Praotaca", naprednih


Monada,
"... njihovo stvaranje čovjeka kao usporedba njihove
vlastite božanske esence ezoterijski znači, da su oni
ti, koji postaše prvom rasom i tako dijeliše njenu
sudbinu i daljnju evoluciju".
- II, 94-95

Lha s Mjeseca bili su samo praoci oblika, ali četiri reda


od sedam klasa Dhyan - Chohana bijahu preci skrivenog
čovjeka. Već je u to vrijeme čovjek počeo bivati mnogo­
strukim, tj. izgrađen od više života, iako još vrlo jed­
nostavan u usporedbi s današnjim čovjekom. No, već u
drugoj rasi počela se buditi latentna narav budućeg
čovjeka, iako je do velike promjene od životinje u čovjeka
došlo tek u trećoj rasi. Komentar toga glasi:

„Sinovi su Mahata oni koji probudiše ljudsku bil­


jku. Oni su voda koja pade na suho tlo latentnoga
života, te donosi iskru, život, u ljudsku životinju.
Oni su Gospoda vječnog duhovnog života..."
,,...U početku (u drugoj rasi) udahnuše neki (od
Gospode) nešto od svoje esence Manushhya (lju­
dima), a drugi se nastaniše u njima".
- II, 105

Ti Kreatori pripadahu jednom drugom redu, prije njih


nitko nije mogao dati ljudski duh, jer ga nije posjedovao.
Sada jedna određena klasa počinje buditi uspavanu klicu
duha u ovima, koji su bili do toga stupnja razvijeni, da je
to omogućeno. U vezi s time kaže H. P. Blavatsky: da
sinovi Mahata nisu dali taj impuls,

".... cikličko hodočašće bi moralo biti izvođeno kroz


sve planove egzistencije polusvjesno, ako ne i sas­
vim nesvjesno, kao što je to slučaj kod životinja".
- II, 103

Činjenica, da su samo neke inkarnacije postale sinovi


Mahata, dok su druge mogle biti oživljene iskrom,
objašnjava veliku razliku u intelektualnim sposobnostima
ljudi.

Prva rasa nije izumrla, već


"... nestade u drugoj rasi, kao što poneki niži život
prelazi u svoje nasljednike".
- II, 84

Za sada još nije postojalo fizičko tijelo, a oblikovanje


se odvijalo pupanjem.
„Kako bi se Chaya mogli množiti, odnosno stvoriti
drugu rasu, kada su bili eterički, aseksualni i za sada
čak i bez nositelja požude ili Kama - Rupe, koji se
razvio tek u trećoj rasi? U drugoj rasi su evolvirali
nesvjesno, kao što to čine biljke".
- II, 116
Studij razvoja jedne ćelije u klijanju, kao što se sada
odvija, može nam ukazati na način i vrstu tog ranog
načina stvaranja.

"Ta rasa nije nikada umirala. Njihovi 'ljudi' su se


polako topili, na taj način da su od strane vlastitih
'iznojenih' potomaka bili apsorbirani. Stara je forma
nestajala i bila od strane nove, više ljudske i čvršće
forme apsorbirana, te se u nju pretakala".
- II, 121

Ne samo da prva rasa nije umirala, ona nije mogla biti


uništena niti pomoću vatre niti vode. Suprotno tome,
druga rasa bila je već čvršća, i ne samo da je mogla biti
uništena pomoću vode, ona je to stvarno i bila.

"Vječno zelena područja drugog kontinenta (među


ostalima Grenland) bila su redom iz rajskog vrta sa
svojim vječnim proljećem pretvorena u hiperbore-
jski Had. Ta pretvorba se događala zbog
premještanja velikih vodenih masa globusa, i
promjena morskih korita; glavni dio druge rase stra­
dao je prilikom te prve velike evolucijske i konso-
lidacijske katastrofe. Do sada su se dogodile četiri
takve velike kataklizme. A što se tiče nas, možemo
očekivati petu, kada joj dođe vrijeme".
- II, 138
"Rana druga (korijenska rasa), to su bili očevi 'izno-
jenih'; kasnija druga (korijenska) rasa bili su 'izno-
jeni' sami".
- II, 124

To se odnosi na djelo evolucije od početka jedne rase


pa do njenoga kraja, što traje eone. Svaka korijenska rasa
ima, rasno gledano, sedam stadija evolucije, isto kao i
svaki individuum. Tako su prema opisanom procesu
nastajale prve podrase druge rase, dok su posljednji
polako nastajali na drugi način.

Mi o tim bićima govorimo kao o ljudima, ali u stvari


"prva i druga rasa ne bijahu fizička bića, već samo
rudimenti budućih ljudi".
- II, 114

Oni nestaše, ne ostavivši nikakvoga traga u povijesti.


Druga stvara treću i nestaje. Ljudski se embrio u ono vri­
jeme rodio u jajetu, i tada, sasvim neovisno od svojih and-
rogenih roditelja, bijaše hranjen kozmičkim snagama.

Stanze VI.

22. "Sunce ga grijaše; Mjesec ga hladio i oblikovao;


vjetar ga othrani do njegove zrelosti".
- II, 139
To bijaše početak treće rase - u svom razvitku naj­
kompliciranije i najčudesnije, jer ona je bila ta, u kojoj je
došlo do velike promjene, koja pokazuje skoro nevjero­
jatnu razliku između svog prvobitnog i konačnog stanja.

Prije nego opišemo ovu rasu u detalje, u sljedećem


poglavlju moramo nešto reći o nauci o snagama koje stoje
iza svih promjena - promjene su razvoj unutrašnjeg - a
koje nazivamo evolucijom. Ipak, pri studiju te filozofije
ne smijemo nikada zaboraviti, da je pozadina čitavog
učenje ta, da čovjek, nakon što je postigao ljudski stupanj,
stvara samoga sebe.

Na svakom stupnju postoje učitelji, pomagači, ali


čovjek ima slobodnu volju, te može birati da li će slijediti
te instruktore ili ne. On je sa svojim višim Ja, Bogom u
sebi, povezan jednim tako dugim i elastičnim koncem,
da može putovati u najudaljeniji kutić globusa ili
područja svijesti, može čak i ne osjećati ga više: ali ipak
je zlatna nit uvijek tu, da bi ga izvela iz labirinta neznanja
i sumnje. On je može slijediti u svoju domovinu, ali on tu
nit, nažalost, može i raskinuti te tako uništiti rad koji je
trajao mnoge vječnosti. U početku priroda preuzima
odgovornost, ali je otklanja kada se ljudski duh probudi.
Od toga trenutka posljedice svakoga djela snaša počini­
telj. On može oko sebe plesti mrežu i zvati je svojom sud­
binom, njemu je prepušteno na volju kako će izaći na kraj
sa zamršenim tkivom koje je sam stvorio - on konopce
može još čvršće stegnuti, ili ih postupno odriješiti. Bez
jedne takve slobode, čovjek nikada ne bi mogao postati
Bogom.
4.
Svaki filozofski sustav koji je dostojan tog naziva pret­
postavlja vječnost u oba pravca, a religija Mudrosti to
smatra ispravnim. Jedan početak života je nezamisliv.
Uvijek su se bića razvijala i univerzum je nužno ispun­
jen bićima svih mogućih stupnjeva inteligencije i neinte-
ligencije, te svakoga stupnja moći. 'Slijepa snaga' i 'pra­
zan prostor' pojmovi su za neuke. Oni se ne mogu temel­
jiti na stvarnosti. A kako je univerzum - ne samo naš
Sunčev sustav - jedna cjelina, to je svaki dio istoga pove­
zan s tom cjelinom.

Navođenje takvih činjenica koje su same po sebi raz­


umljive bi skoro tražilo ispriku, kada ne bi bilo dovoljno
znakova da su religiozne navike prosječnog čovjeka
navele da pri stvaranju misaonih predstava sasvim zabo­
ravi na njih. No, kada su te osnovne istine jednom pre­
poznate, tada je neminovan zaključak, da svaki atom ima
svoje mjesto i svoju funkciju, da niti zrno prašine nije
suvišno, da je čitav prostor nastanjen inteligencijama raz­
nih stupnjeva, od kojih svaka svoju zadaću ispunjava isto
tako točno kao i bezbrojna bića, koja tvore naše tijelo; da
s obzirom na to, da se beskrajni svjetovi, kao što je
očigledno slučaj, s tolikom preciznošću kreću, nigdje u
prirodi ne može postojati rupa ili točka, koja ne bi bila
poduprta odozgo i odozdo, ne postoji niti najmanje
kozmičko djelovanje bez odgovarajućeg inteligentnog
agensa koji odgovara stupnju djelovanja, ne postoji biće
koje ne bi bilo od esencijalnog značenja za cjelinu,
ukratko: univerzum je samo instrument, organ, tijelo, ako
tako hoćemo, Velikog Nepoznatog.

"Od bogova do ljudi, od svjetova do atoma, od


jedne zvijezde do uljne lampice, od Sunca do vitalne
topline običnog organskog bića svijet je oblika i
postojanja jedan čudesan lanac, čije su sve karike
međusobno spojene".
- I, 662

Mi ne možemo proučavati sebe, a da ne vidimo cje­


linu: ne možemo proučavati cjelinu a da ne vidimo
zrcalnu sliku, nas same. Kada H. P. Blavatsky govori o
hijerarhijama Dhyan - Chohana, ona kaže da je

"Čovječanstvo kao cjelina u stvarnosti jedan mate­


rijalizirani, iako za sada nesavršen, njihov odraz".
- II, 120

"Svi svjetovi su podređeni gospodarima ili regen­


tima".
- I, 125
U knjigama kao što je ova, moguće je samo ukazati na
vladavinu vodećih duša, čija neprekidna briga i djelo­
vanje volje nas opskrbljuju s potrebnim životnim uvjet­
ima. Pa i sama 'Tajna nauka' tvrdi da daje samo u glav­
nim crtama ono što je čovječanstvu potrebno u dolazećem
stoljeću. Ova knjiga pokušaj je da one koji se nalaze u pot­
razi za istinom zainteresiraju za veliko djelo H. P.
Blavatsky, i usade im ideju koju je ona dala svijetu: da
postoje ovakvi vođe čovječanstva koji neprekidno dje­
luju. Ona kaže da postoje nebrojene hijerarhije graditelja,
arhitekata našeg planetarnog lanca i stvaralaca
čovječanstva,

"dok se duh ne izgubi u beskrajnom nabrajanju


božanskih bića, od kojih svako tijekom svoje egzi­
stencije ima svoju određenu zadaću u upravljanju
kozmosom".
- I, 154

"Svaki narod i svaka nacija ima, kao što je rečeno,


svoje stražare, čuvare i 'Oca na nebu' - planetarnog
duha".
- I, 630

Postoje dakle čuvari i arhitekti, koji mnogobrojne i


različite rase opskrbljuju božanskim vladarima i vođama.
"Kada su se inkarnirali kao kraljevi 'božanskih
dinastija', dali su impuls civilizacijama i upravljali
duhom, kojim su darovali čovjeka, u smjeru pro­
nalazaštva i usavršavanja svih umjetnosti i nauka.
Tako se kaže, da su se pojavili Kabiri kao dobročini­
telji čovjeka, i kao takvi su živjeli stoljećima u
sjećanju naroda. Njima, Kabirima ili Titanima pri­
pisuje se pronalazak slova... zakona i legislatura,
arhitekture... uporabu biljaka u medicini...
Kabiri su navodno bili oni koji su proizveli zrnje ili
žitarice, i otkrili blagodati poljoprivrede. Ono što
su Isis - Osiris, nekada živi Kabiri učinili u Egiptu,
to je učinio Ceres na Siciliji: svi oni pripadaju jed­
noj klasi".
- II, 380; usporedi i I, 266 -267

"Tijekom velike misterije života i životne drame koju


poznajemo pod imenom Manvantara, kozmos se može
usporediti s predmetom stavljenim iza bijelog zastora, na
kojeg se pomoću Laterne magice proiciraju sjene. Stvarne
figure i stvari ostaju nevidljive, dok konce evolucije
potežu nevidljive ruke. Ljudi i stvari su dakle samo sjene
na platnu - sjene stvarnosti, koja se nalazi iza lažnih slika
Maha - maya, velike obmane".
- I, 278

Stari izvještaji svake rase i nacije ukazuju na vjerovanje


u božanske vladare. Oni se mogu naći kod Kineza i
Perzijanaca, Indijaca i Egipćana, Židova i u Peruu.

„Ta biča se u početku pojavljuju kao 'bogovi' i krea­


tori; tada se spuste u ljude, da bi se napokon poja­
vili kao 'božanski kraljevi i regenti'. Ali, ta je činje­
nica postupno pala u zaborav".
- II, 366

To će prilikom opisa treče rase biti opširno objašnjeno;


svagdje u „Tajnom učenju" ukazuje se na mitove i
legende kao i objašnjenja istih, koji čine pozadinu svakog
starog naroda, koji su ušli u svaku religiju te inspirirali
umjetnike i pisce svih vremena. Sve su to više ili manje
istinite reprodukcije stvarnih činjenica iz antikne povije­
sti čovječanstva. „Tajna nauka" je riznica za one koji žele
proučavati komparacijsku povijest religija, kao i za one
koji traže objašnjenje bilo koje stvari, a koja je za ljudski
rod od stvarnog interesa.

U „Tajnoj nauci", svezak I, strane 207/8 opisuje se


jedno „čudesno biče" koje je

„... drvo, iz kojega su tijekom vremena izrasli svi


veliki u povijesti poznati mudraci i hijerofanti, kao
npr. Rishi Kapila, Hermes, Enoch, Orfej itd. Kao
objektivan čovjek on je misteriozna (za neposvećene
uvijek nevidljiva) a ipak uvijek prisutna osoba, oko
koje se na Istoku naročito među okultistima i učeni­
cima Svete nauke, pletu legende. On mijenja svoj
oblik, a uvijek ostaje isti. On je taj koji na posvećene
Adepte cijeloga svijeta vrši svoj duhovni utjecaj. On
je, kao što je rečeno 'bezimeni', koji ima toliko
imena, a čija je priroda nepoznata. On je 'Inicijator',
zvan 'VELIKA ŽRTVA'; jer, dok sjedi na pragu
SVJETLA, gleda iz kruga mraka, kojeg ne želi
prijeći; isto tako on neće napustiti svoje mjesto prije
posljednjih dana ovoga 'ciklusa života'. Zašto usam­
ljen Čuvar ostaje na svom mjestu koje je sam
odabrao? Zašto sjedi na izvoru prastare Mudrosti,
iz kojeg ne pije više, jer više nema što naučiti - niti
na Zemlji kao niti na Nebu? Jer, usamljeni
hodočasnici, na svom putu povratka u domovinu,
do posljednjeg trenutka nisu sigurni da neće izgu­
biti put u ovoj beskrajnoj pustinji iluzije i materije
koju zovemo zemaljskim životom. Jer, on tako rado
svakom zatvoreniku, kojem je uspjelo osloboditi se
okova mesa i iluzija, želi pokazati put prema pred­
jelima slobode i svjetla, iz kojih on dolazi kao dob-
rovoljni izgnanik. Ukratko, jer se žrtvovao za volju
čovječanstva, iako će možda samo rijetki izabrani
imati koristi od Njegove Velike Žrtve.
Pod izravnim šutljivim vodstvom ovog Mahagurua
nastadoše svi ostali, manje božanski učitelji i
instruktori ljudi od prvog buđenja ljudske svijesti,
oni postaše vođe mladog čovječanstva. Kroz te
'Sinove Božje' ljudima su dati prvi počeci umjetno­
sti i znanosti, kao i duhovno znanje; oni su bili ti,
koji su položili kamen temeljac starim kulturama,
koje su našim modernim generacijama studenata i
znanstvenika velika zagonetka".

I oni su bili ti, koji su svijetu poklonili veliku Religiju


Istine, za koju se sada rabi moderan naziv 'teozofija'.
Prethodni su citati imali za cilj da duh pripreme za veliki
događaj u trećoj rasi, čija je povijest tako čudesna. U ovoj
rasi polako su se razvile tri različite metode razmnoža­
vanja: prvo bespolno, drugo hermafroditski, i treće bisek-
sualno. U početku radilo se o jednom procesu, koji je
nepoznat modernoj znanosti. To se događalo uz pomoć
izlučivanja vlage ili vitalnog fluida, čije su kapljica tvo­
rile kuglu ili jaje, koje se polako skrućivalo, zatim se ras-
puklo, i iz njega je izašla ljudska životinja bez tuđe
pomoći.

"Mladunci su u ranijim rasama bili potpuno bes­


polni - koliko se zna, čak i bezoblični, ali oni kasni­
jih rasa bili su rođeni kao androgini. U trećoj rasi
došlo je do odvajanja spolova. Nakon što je
čovječanstvo prije bilo aseksualno, sada je postalo
jasno hermafroditsko ili biseksualno; pojavila su se
jaja iz kojih su nastajali ljudi, a evolucijskim proce-
som skoro su neprimijetno nastajala bića kod kojih
je jedan spol dominirao nad drugim, i napokon
nastadoše žene i muškarci".
- II, 140

Što se tiče metode razmnožavanja rane treće rase iz tih


'kapljica znoja'

"...to nije ništa teže predstaviti si, od razvitka fetusa


iz jedne nevidljive klice - jednog fetusa, koji se raz­
vija u dijete, a na kraju u jakog, teškog čovjeka".
- II, 197

Naravno da je dolazilo do brojnih izmjena, jer se pre­


obrazba iz jednog u drugi od ova tri glavna tipa odvijala
polako, te je trajala milijunima godina. Nešto kasnije
kapljice su bile veće i razviše se u ogromna jaja, u kojima
se ljudski fetus razvijao godinama.
Tijekom hermafroditskog razdoblja postojao je stupanj,
kada su ljudska stvorenja imala četiri ruke, jednu glavu
i tri oka, a ono treće bilo je organ za spiritualno viđenje.
"Jednu KALPU kasnije (nakon odvajanja spolova),
kada su ljudi pali u materiju, njihova se duhovna
vizija zamaglila, i njihovo treće oko poče gubiti
svoju snagu... Uskoro je to treće oko nestalo, i to
tako da se polako okamenilo".
- II, 308
H. P. Blavatsky kaže da je svjedokom njegovog
nekadašnjeg postojanja hipofiza.

"U prapočetku je svaka klasa i familija živih vrsta


bila hermafroditska i objektivno jednooka... Oba
fizička oka se razviše tek kasnije, i to kod životinje
kao i kod čovjeka, čiji se organ za fizičko gledanje
nalazio kao kod nekih današnjih kičmenjaka, naime
pod neprozirnom kožom. No, sada su stadiji pre­
kobrojnog ili prvobitnog oka kod ljudi i životnja
obrnuti, jer ljudi su životinjski, ne-razumni stadij
prošli već u trećoj rundi, te su već za jednu čitavu
razinu svijesti ispred životinjskog svijeta. Dok je
dakla 'kiklopsko oko' kod ljudi bilo i jeste oruđe za
duhovno gledanje, u životinja je to organ za fizičko
opažanje. To oko je, tijekom fizičkog razvoja od jed­
nostavnog ka složenom zamijenjeno parom očiju, i
tako ga je priroda sklonila da ga sačuva za kasniju
uporabu u budućnosti".
- II, 313

Oni koji su zainteresirani mogu u spisima H. P.


Blavatsky naći dokaz za vjerojatnost ovih promjena u sta­
rim pričama i zapisima. Bajke o jednookim divovima
nastale su iz starih sjećanja.
"Djelatna snaga, 'neprekidno kretanje Velikog
Daha', budi Kozmos pri svitanju jednog novog raz-
doblja i stavlja ga u kretanje uz pomoć dviju suprot-
stavljenih snaga, koje iz plana iluzija stvaraju opi­
pljivi Kozmos. Drugim riječima: to dvostruko kre­
tanje premješta Kozmos s noumenalnog na feno­
menalni plan (s plana vječnog ideala na plan
konačne manifestacije). Sve što jeste, što je bilo i što
će biti, JESTE vječno, pa i bezbrojne forme, koje su
konačne i prolazne samo u svom opipljivom obliku,
ali ne i u idealnom. One kao ideje egzistiraju u
vječnosti, i kada nestanu, postojat će dalje kao
refleksije...

Nikada nije bila novostvorena forma jednog


čovjeka, jedne biljke, životinje ili kamena, te forme
su samo na našem planu počele 'postajati', tj. kon-
kretizirale su se u materiji, ili su se proširile iznu­
tra prema van, i to od najfinije, nadosjetilne esence
do njihove grube manifestacije. Stoga su naše
ljudske forme postojale u vječnosti kao astralni ili
eterički prototipovi; i prema tim modelima su spi-
ritualna bića (ili Bogovi), čija je dužnost bila da se
oblikuju u svijetu formi i zemaljskom životu, raz­
vila protoplazmičku formu budućih Egosa iz svoje
vlastite esence. Nako što je ta Upadhi, osnovna
forma, bila gotova, počeše prirodne zemaljske snage
djelovati na te nadosjetilne forme, koje su, osim svo­
jih vlastitih, posjedovale elemente svih prošlih bil-
jnih i budućih životinjskih oblika ovoga globusa.
Stoga je izvanjski ljudski ovoj prošao kroz oblik sva­
kog biljnog i životinjskog tijela, prije nego li je popri­
mio ljudski oblik".
- I, 302-303

"Čim se čovjek pojavio, sve je bilo potpuno... jer sve


je u čovjeku sadržano. On u sebi ujedinjuje sve
oblike".
- II, 303

Što se dogodilo kada je ovaj izvanjski instrument bio


dovršen, opisat ćemo u sljedećem poglavlju.
5.
Vehikl je sada bio dovršen. Predstojao je dalekosežno
događaj, prema kojem su se tijekom milijuna godina, a
za to vrijeme je on već postojao, koncentrirale sve ener­
gije kao prema nekom žarištu. Ono što je sada čovjek tre­
bao postati, proživjela je svaka forma, koju su beskrajne
kombinacije elemenata ovoga svijeta mogle stvoriti;
naučila je oblikovati i preoblikovati, vršila je svoje funk­
cije kroz svaku od tih formi sve dok greške nisu bile
isključene, i tada prelazila u kompliciranije oblike.

Tijekom svih tih vječnosti Monada je bila nadsjenjena


božanskim četama, stanovnicima većih svjetova i
međuzvjezdanih prostora. Pod njihovim su vodstvom
mirijade nižega života u cikličnim trenucima nastavale
najrazličitije oblike, koji su imali postati hram ljudski.
Nove sposobnosti nastadoše, dok je ona mirno išla u sus­
ret svom određenju. Iz neiscrpnih spremišta prirode toj
su čudesnoj formi bila data bogatstva svih živih oblika,
čime je bila opremljena sredstvima, kako bi bila u stanju
otvoriti svaka vrata svojih tajnih odaja. Strpljenje, ljubav,
mudrost učinili su sve što su mogli. Na taj način
izgrađena su ta tijela, koja mi i prečesto obeščastimo, čiji
izvanredno fini mehanizam, za volju jedne prolazne sen-
zacije, smetamo, čiju harmoniju i dostojanstvo nepažn­
jom uništavamo. Ali, u ono vrijeme, o kojem govorimo,
još nije bilo nikakvih disonanca. Život u raznim organima
poznavao je dobro svoja mala carstva, (kao što je to i sada
slučaj), i nepoželjne smetnje nisu postojale. Mudraci
Istoka donosili su darove Spiritualnoga Sunca unutarn­
jem svetištu, koje je bilo pripravljano za unutarnjega
Krista.
Jer u unutrašnjosti žive forme stanovaše spiritualna
Monada. Nije nedostajalo ništa osim ljudskoga duha.
Prijašnji stvaraoci dadoše, što su imali: izvanjska je forma
njihovim djelovanjem sagrađena, Barhishad Pitris su
poklonili fizičku, stvaralačku vatru, ali duh ili duhovnu
vatru ne mogoše dati. J a k o su u tom obliku niža i viša
svijest bile odvojene. Jedno nije poznavalo drugo, oni su
bili po svojoj prirodi različiti. Niža je životinja bila akti­
vna, viši dio bio je latentan i morao je takvim ostati dok
se ne izgradi most. (Usporedi s 'Tajnom naukom' II, 59,
84).

Tada se spustiše bogovi, solarni bogovi, blještavi


Manasaputras, i nastaniše se u tim stanovima, koji su sada
bili napokon dovršeni. Oni se inkarniraše u tim oblicima
bez duha i probudiše njihovu potencijalnu vatru. Ta
velika promjena za čovječanstvo dogodila se prije više od
18 milijuna godina. (Usporedi 'Tajnu nauku' II, 49, 158,
166, 261, 266).
To je alegorijski ispričano u mitu o Prometeju, koji je
smrtnicima donio duhovnu vatru s neba, i za kaznu bio
prikovan o stijenu, o stijenu materije, odnosno animalno
tijelo. Princip koji je nedostajao bio je ljudski duh ili
Manas, koji bi u obliku klice morao vječno dalje drijemati,
da ga Prometej nije zapalio i probudio duhovnom
vatrom. Da bi ga se trajno oživljavalo, smrtnika učinilo
besmrtnikom, jednu inteligenciju koja se tek budi pret­
vorilo u jednoga Boga - za tako nešto je potrebna jedna
dugačka Manvantara. Da je donositelj vatre u davnoj
prošlosti ikada napustio svoje mjesto, ili ako bi ga ikada
napustio u tek dolazećim vječnostima, vatra bi se ugasila
i oblik bi se vratio idiotizmu. Sve do ovog mističkog i
dalekosežnog događaju su lunarni Pitris bile oblikujuće
snage ljudskih rasa, ali od toga trenutka bi Viši Ego morao
biti vladajuća snaga - iako ga se na žalost i prečesto
unižava divljom i neobuzdanom nižom prirodom.

"Između ljudi i životinja - čije Monade (ili Jivas) su


u osnovi identične - nalazi se nepremostiv jaz men-
taliteta ili samosvijesti. Što je ljudski duh u svojem
višem aspektu, odakle dolazi, ako nije dio Bića - i
u pojedinim rijetkim slučajevima inkarnacije Biće
samo - jednog višeg Bića, jednog Bića s višeg,
božanskog plana? Može li čovjek - Bog u animal­
nom obliku - biti proizvod materijalne prirode usli­
jed evolucije same, upravo tako kao što je to život-
inja, koja se od čovjeka razlikuje izvanjskim obli­
kom, ali nikako građom materije tijela, i koja je stan
isto takve, iako nerazvijene Monade - kada se uzme
u obzir, da se intelektualne sposobnosti obiju
međusobno razlikuju kao Sunce od krijesnice? I što
je to, što stvara tako veliku razliku, ako čovjek u
svojoj unutrašnjosti nije životinja plus živi Bog?
Zastanimo i ozbiljno razmislimo o tome".
- II, 85

U Stanzi VII, II, 170 možemo u vezi s tim dijelom povi­


jesti čovječanstva pročitati:

"24. Sinovi Mudrosti, sinovi noći (Monade prizašle


iz tijela Brahme, kada je ono još bilo noć) pripravni
na ponovno rođenje siđoše dolje. Oni vidješe loše
oblike (intelektualno) prve Treće (još nerazumne
rase). 'Mi možemo birati' rekoše Gospoda, 'mi pos­
jedujemo mudrost', Nekolicina uđoše u Chhaya,
nekolicina poslaše jednu iskru, nekolicina čekahu
do Četvrte (rase). Iz svoje vlastite esence napuniše
(pojačaše) oni Kama (nositelja požuda). Oni koji
uđoše, postaše Arhati. Oni koji dobiše samo jednu
iskru, ostaše bez (višeg) znanja. Iskra svijetljaše
slabo. Treći ostaše bez ljudskoga duha. Njihove
Jivas (Monade) još ne bijahu spremne. Njih
odstraniše pod Sedmero (primitivne vrste ljudi).
Treći bijahu spremni. 'U ovima ćemo stanovati'
rekoše Gospoda Vatre (najviše duhovne inteligen­
cije) i tamne (tamne zato jer je nama nedokučiva,
kao i zato, što su oni iskvarili svoju čistoću nakon
pada čovječanstva, tj. podjele na spolove) Mu­
drosti".

U svom komentaru tome kaže H. P. Blavatsky, da ova


Stanza sadrži potpun ključ misterije zla. Ona objašnjava
zbunjujuće nepravilnosti ljudskoga života i mnoge pro­
bleme, koji su velike duhove našega roda znali izbaciti iz
ravnoteže. Može se reći da je u to vrijeme rođen intelekt;
tijekom te četvrte runde on se razvio u prikladan vehikl
za više sposobnosti, za Buddhi ili intuiciju. Ali, Manas ili
ljudski duh neće se potpuno razviti prije slijedeće ili pete.
runde. Do kraja sedme runde imat će priliku postati pot­
puno božanski.
Sadašnje predstavnike onih koji ne bijahu spremni
možemo naći među nekim primitivnim plemenima
Australije, Afrike i Oceanije. Njihova nespremnost ne
predstavlja nikakvu grešku s njihove strane ili pristranost
onih koji su bili iznad njih. Svima se daje ono što mogu
primiti, što važi općenito i za ovo cijelo naše hodočašće.
U onoj mjeri kako raste svjestan život, tako se svakom
daje ono što i koliko zaslužuje. Priroda nikada nije pri­
strana. Divlji urođenik jednostavno prezentira jednog
kasnijeg pridošlicu na ovoj sceni, jednog koji nije prošao
kroz potrebne promjene koje bi ga osposobile da se popne
na viši stupanj. Kaže se, oni će se tijekom ovog i slijedeća
tri globusa ove runde morati razviti, dok ne dostignu
prosječni stupanj razvoja. No priroda je puna kompen­
zacija. U vezi s time H. P. Blavatsky kaže sljedeće:

"Monade najniže vrste ljudi - 'primitivni' divljaci


Južnoga mora, Afrikanci, stanovnici Australije -
nisu imali, kada su se prvi put rodili kao ljudi,
nikakvu Karmu za odrađivanje, kao što je to bio
slučaj kod njihove inteligentnije braće. Ovi prvi
pletu svoju Karmu tek sada; drugi su opterećeni
prošlom, sadašnjom i budućom Karmom. U tom
pogledu 'jadan' je divljak sretniji od najvećeg genija
civiliziranih zemalja".
- II, 177-178

Prosjek današnjih ljudi čine oni, koji su primili 'samo


jednu iskru'. Naše je određenje, tijekom ove Manvantare
na ovoj Zemlji usvojiti intelekt u čitavoj njegovoj punoći.
Kada će se životne snage ovoga planeta ponovo utjelo­
viti na sljedećem, kao što su to učinile one s Mjeseca na
Zemlji, biti ćemo potpuno spremni da primimo 'Sinove
Mudrosti'.
Ta era je u antiknoj filozofiji toliko spominjan trenu­
tak, u kojem se sreću iz suprotnih smjerova dolazeće
struje evolucije.
"Postojala je jedna spiritualna i jedna psihička, jedna
intelektualna i jedna animalna evolucija od najvišeg
prema najnižem, kao i jedna fizička evolucija, i to
od jednostavnog i istovrsnog prema složenom i raz­
nolikom, iako ne sasvim na onoj liniji kao što nam
to prikazuju moderni evolucionisti. Taj dvostruki
razvoj u dva suprotna smjera zahtijevao je različita
razdoblja prirode i stupnjeva spiritualnosti i inte­
lekta, kako bi se razvila bića kakav je čovjek danas.
Dalje: jedan, apsolutni, uvijek djelatni i nepogrešiv
Zakon koji od jedne Vječnosti (ili Manvantare) do
druge djeluje po uvijek istim pravilima - nudeći uvi­
jek put koji se penje naviše za manifestirano, ili ono
što mi zovemo najvećom iluzijom (Maha - Maya),
ali pritom spuštajući duh na jednoj strani sve dublje
i dublje u materiju i oslobađajući ga kroz meso - taj
Zakon, kako ga mi zovemo, u tu svrhu rabe bića s
drugih, viših planova, ljude ili ljudske duhove
(Manus), i to u skladu s Karmičkim zahtjevima".
- II, 92

To je karakteristično za tok svake evolucije. Nešto Više


se sreće s nečim Nižim u obostranu korist. Ovdje se to
odvijalo u ogromnim razmjerima. Fizička je priroda, tije­
kom dugih vječnosti, nastojala postići razinu gdje će
dostići drugi pol 'jednoga Života' - duh, i s njime se uje­
diniti. To je bio trenutak u kojem se čitava slika života na
Zemlji radikalno promijenila. Iz jedne tupe vegetirajuće
egzistencije sve se promijenilo na nevjerojatan način i
nevjerojatnom brzinom - ipak relativno, što se ovog pos-
ljednjeg tiče. Ne smijemo zaboraviti, da vijek trajanja
jedne podrase iznosi okruglo 210.000 godina. A ta
promjena događa se na cijeloj liniji od bića koja nisu
poznavala govor sve do nekih od najrazvijenijih civiliza­
cija, koje su do sada na Zemlji postojale.

Čudesno se buđenje života, naravno, ima zahvaliti


onima, koji su se potpuno inkarnirali i postali Arhati.

"Postoji jedan vječni ciklični Zakon reinkarnacija, a


na čelu niza sa svakim novim manvatarskim svi­
tanjem su oni, koji su nakon inkarnacija u prijašnjim
Kalpama tijekom nebrojenih eona uživali svoj mir,
najviši i najstariji Nirvanis. Ti 'Bogovi' bili su na
redu, da se inkarniraju u sadašnjoj Manvantari.
Stoga su oni prisutni na Zemlji".
- II, 242

O toj temi govori se i na jednom mjestu u pismu jed­


noga velikog učitelja:

"U pismu se kaže: 'Postoje i - a to je neizbježno -


neuspjesi u eterskim rasama mnogih klasa Dhyan
- Chohana ili Devasa (napredna bića iz nekog
prijašnjeg planetarnog razdoblja) isto kao i kod
ljudi. Međutim, kako su ti neuspjesi suviše napredni
i produhovljeni, da bi ih se silom moglo iz položaja
kojeg zauzimaju baciti u vrtlog jednog novog,
početnog razvoja kroz niža carstva, to se događa
slijedeće: ti Dhyan - Chohani se na čelu elementala
(bića, koja će se u jednom budućem vremenu raz­
viti u ljude) strujanjem nose tamo, gdje se treba raz­
viti jedan novi Sunčani sustav, te ostaju kao jedna
latentna i neaktivna duhovna snaga u auri svijeta
koji će se tek stvoriti... sve dok se ne dosegne stu­
panj ljudske evolucije... Tada oni postaju aktivnom
snagom i miješaju se s elementalima, kako bi
postupno razvili potpun tip ljudskosti'. To znači da
se razvijaju u ljude, koje daruju samosvjesnim ljuds­
kim duhom ili Manasom".
- II, 243

Došli su i drugi iz velike prošlosti, da oblikuju vanjs­


kog i unutarnjeg čovjeka. Nakon što se okupilo sedam
principa, potrebnih za stvaranje jednog ljudskog bića,
došli su ti Veliki učiti ljude kako treba živjeti,

"Mi započinjemo načinom razmnožavanja kasnijih


podrasa treće ljudske rase, kroz one, koji su bili
snabdjeveni svetom vatrom iz iskre viših, tada neo­
visnih bića, koji su bili psihički i duhovni roditelji
ljudi, kao npr. niži Pitar - Devata (Pitris), preci nje­
govog fizičkog tijela. Ta treća i sveta rasa sastojala
se od ljudi koji su na svom vrhuncu bili opisivani
kao 'veliki divovi božanske snage i ljepote, čuvari
svih tajni Neba i Zemlje'... Bogovi i heroji četvrte i
pete rase, kao i kasniji klasici odrazi su tih ljudi treće
rase. Dani njihove fiziološke čistoće kao i njihovog
tzv. pada ostali su jednako živi u srcu i sjecanju
narednih generacija".
- II, 181

Ta rasa je stvorila - ne oni koji 'primiše iskru', već kroz


snagu volje poznatu kao Kriyashakti - onu tajanstvenu
snagu, koja latentno počiva u volji svakog čovjeka, ali kod
prosječnog čovjeka još za sada neće biti razvijena.
"Treća je rasa, dakle, sve tzv. 'Sinove Volje i Yoge'
ili 'Očeve' (duhovne pretke) sviju sadašnjih Arhata
ili Mahatma stvorila na jedan, doista, čist način. Oni
su bili istinski stvoreni, ne proizvedeni kao njihova
braća četvrte rase, koja su nakon razdvajanja spo­
lova, odnosno 'pada ljudi', bili stvarali spolnim
načinom. Jer, stvaranje je samo produkt djelovanja
volje na emaniranu materiju, izbijanje iskonskog
vječnog života i božanskog svjetla iz te materije.
Oni bijahu 'sveto sjeme' budućih spasitelja čovje­
čanstva".
- II, 183
"Oni bijahu jedan svjestan produkt, jer jedan dio
rase već je bio obdaren božanskom iskrom duho­
vne, više inteligencije. Ovi pridošli ne bijahu
nikakva rasa. Prvo bijaše jedno čudesno biće, zvano
'Inicijator', a poslije njega jedna grupa polubožans-
kih i poluljudskih bića. U arhaičkoj genezi u
posebne svrhe 'ostavljeni po strani', oni su bili ti, o
kojima se kaže, da su se najviši Dhyanis - 'Munis i
Rishi prijašnjih Manvantara' - u njima inkarnirali,
kako bi na ovoj Zemlji tijekom ovog ciklusa osno­
vali školu za buduće ljudske Adepte. Ovi na pose­
ban način stvoreni 'Sinovi Volje i Yoge' ostadoše,
kako je rečeno, potpuno odvojeni od ostatka
čovječanstva".
- I, 228
Ezoterijski se oni nazivaju 'besmrtnom rasom', jer...
"Srećom po ljudski rod 'izabrana rasa' je postala
vehiklom za inkarnaciju (intelektualno i duhovno)
najviših Dhyani, prije nego li je čovječanstvo postalo
sasvim materijalno. Kada su posljednje podrase
treće rase - s iznimkom nekih najnižih - nestale
zajedno s velikim Lemurskim kontinentom, 'Klice
Triniteta Mudrosti' su već postigle znanje o besm­
rtnosti na Zemlji, onaj dar, koji istim velikim bićima
dopušta svojevoljni prijelaz iz jednoga iznošenog
tijela u drugo".
- II, 288
U sedmoj korijenskoj rasi oni će još jednom proizve­
sti čiste sinove, 'u duhu rođene'.
6.
U 'Otkrivenoj Izidi' H. P. Blavatsky donosi legendu
o jednom 'Svetom otoku', koja se nalazi i u 'Tajnoj
nauci', svezak II, str. 220 (englesko izdanje). Taj se
otok nalazio u ogromnom moru, koje se prostiralo
sjeverno od brdskog lanca Himalaja, gdje se sada
nalaze puste, neplodne pustinje. Stari otok nije imao
ravnoga na svijetu po ljepoti. Nekoliko tisuća
godina prije Krista to je prelijepo mjesto bilo domo­
vina Sinova Mudrosti - besmrtne rase - koja je izb­
jegla Velikom potopu. U legendi je on poznat kao
'rajski vrt', za kojega se kaže, da su svi kasniji opisi
rajskih vrtova samo nejasna sjećanja na njega.
Postoji jedno predanje, po kojem taj otok postoji sve
do danas kao oaza usred strašne divljine velike
pustinje Gobi, čiji pijesak od pamtivijeka nije prešla
ljudska noga. Tamo stanuju 'Sinovi Mudrosti'.

"Što se tiče Enocha, Thota ili Hermesa, Orfeja i


Kadmusa, to su imena rodova, ogranaka i izdanaka
sedmero prapočetnih Mudraca (inkarniranin
Dhyan - Chohan ili Devas u iluzornim, besmrtnim
tijelima) koji su čovječanstvo naučili svemu što zna,
i čiji su prvi učenici uzeli imena svojih Majstora. Taj
je običaj prešao sa 4. na 5. rasu. Otuda i istovjetnost
predaja o Hermesu, Enochu itd.; svi su oni pro­
nalazači slova, niti jedan od njih ne umire, oni još
žive i oni su prvi Inicijatori Misterija i njihovi
osnivači".
- II, 280

"Samo šaka prvobitnih ljudi... ostadoše kao čuvari


Misterija, tajni otkrivenih čovječanstvu od strane
njegovih Božanskih učitelja... ti izabrani bijahu klica
Hijerarhije, koja od onoga vremena nije izumrla...
Iako nevidljivi, oni su uvijek prisutni. Ako ljudi za
jednoga od njih kažu 'on je mrtav', gle, on je živ u
jednom drugom obliku. Oni su glava i srce, duša i
sjeme besmrtnog znanja... Nikada ne smiješ, o Lanu,
govoriti o tim Velikima... pred mnoštvom, izgova­
rajući Njihova imena. Samo mudraci će
razumjeti..."
- II, 294-295

"Postupan razvoj čovječanstva, prema 'Tajnoj


nauci', pokazuje da sve kasnije rase imaju svoj
fizički izvor u ranoj četvrtoj rasi. Ipak, podrasa koja
je prethodila onima koji se podijeliše na spolove,
ima se smatrati duhovnim pretkom naših sadašnjih
generacija, a naročito istočne, Arijske rase".
- II, 175
Rajski vrt kao određeno mjesto dakle ni u kojem
slučaju nije mit; ali, kao što je rečeno, bilo je više rajskih
vrtova.

"... stvarno bi nauka trebala između Euxinosa i


Kašmira tražiti kolijevku - ili jednu od glavnih koli-
jevki - čovječanstva i sinova Ad-ah; naročito u kas­
nijim vremenima, kada je Rajski Vrt na Eufratu
postao visoka škola astronoma i maga, Aleim.
Ali ta 'škola' i taj Vrt pripadaju petoj rasi, te su samo
jedno blijedo sjećanje na adi-varsha prastare treće
rase".
- II, 213

U dugom prijelaznom razdoblju, kada su se mijenjale


metode razmnožavanja, najprije se životinje podijeliše u
dva spola. Postupno to se preoblikovanje prenijelo i na
ljude. Ali neduhovni ljudi, odnosno oni koji nisu primili
'iskru', 'uskoglavi', o kojima je bilo riječi u petom pogla­
vlju, miješahu se sa životinjama, što je na sasvim ranom
stupnju razvoja bilo moguće. U Stanzi VIII, strofi 32,
knjige DZYAN možemo čitati:

"Oni koji nemahu iskre (slaboumni) uzeše k sebi


ogromne ženske životinje. Oni porodiše s njima
nijeme rase. Nijemi bijahu oni sami, ali njihovi se
jezici odriješiše. Jezici njihovog potomstva ostaše
nijemi. Oni proizvedoše nemani. Rasu pognutih
(rana treća rasa) sa crvenom kosom pokritih
nemani, koje hodahu na sve četiri, nijemu rasu, da
sramota ne bude očevidna".
- II, 194

To neprirodno potomstvo, koje se ne može usporediti


s ničim što danas postoji, to su preci antropoida, koji za
nauku predstavljaju tako veliku zagonetku.
Sada se nalazimo u takvom trenutku povijesti, da je
moguće razumjeti česte aluzije na izuzetke od pravila,
naime da Monade više ne dolaze na ljudski stadij poslije
sredine sadašnjeg globusa, odnosno tijekom četvrte rase;
jer ta nijema rasa bila je djelomično ljudska. Taj je događaj
bio prvi fizički 'pad' nižih, rasa 'u materiju'; no, kako im
je nedostajao ljudski duh, ne bijahu odgovorni. Posljedice
promašaja - jer to je bio promašaj - pale su na Sinove
Mudrosti, koji se nisu htjeli ranije inkarnirati, a bili su
odgovorni za dolazeće čovječanstvo. U Stanzi IX. čitamo:

"33. Kada oni to (grijeh, kojeg su počinili ljudi sa


životinjama) vidješe, rastužiše se Lha (duhovi,
Sinovi Mudrosti) koji nisu stvarali ljude (nisu se
htjeli utjeloviti u I, II, ni u ranoj III rasi) i rekoše:
34. 'Amanasa (oni bez uma, intelekta /manasa/) su
onečistili naše stanove (vehikle, tijela). To je Karma.
Dajte da ih bolje poučimo (one su se inkarnirale u
kasnoj trećoj rasi i donijele sobom Manas /um/),
da se ne dogodi gore'. Oni to učiniše (obdariše ljude
intelektom)...
35. Tada bijahu svi ljudi obdareni Manasom. Oni
vidješe grijeh onih bez uma i srca".

Polako i u onoj mjeri kako se razvijala njihova priroda,


"... shvatiše ljudi što se ne pristoji - ne smijemo reći
grijeh - i što uradiše; ali tek kada bješe kasno, naime
nakon što se u njima inkarniraše anđeoske Monade
iz viših sfera koje ih obdariše razumom. Do toga
trenutka ostali su jednostavno fizički kao i životinje
potekle od njih. Jer, u čemu je razlika? Učenje kaže,
da je jedina razlika između produhovljenih i
neproduhovljenih objekata na Zemlji, između živo­
tinjskog i ljudskog oblika ta, da su u nekima razne
'vatre' latentne, a u drugima djelatne. Životna se
vatra nalazi u svim stvarima, i niti jedan atom nije
bez nje. Ali, niti u jednoj životinji nisu probuđena
tri viša principa. Oni su jednostavno potencijalni,
latentni i time nepostojeći. I tako bi životinjski oblici
ljudi sve do današnjega dana ostali takvima, da su
ostali prepušteni sebi, ostali bi kao što su proizašli
iz tijela svojih stvoritelja čije sjene bjehu, a u njiho­
vom razvoju bi sudjelovale samo one modi i snage
koje se nalaze u materiji".
- II, 279
H. P. Blavatsky objašnjava Stanze na taj način, da ta
sedma, degenerirana rasa, iako je nesvjesno pogriješila,
mora pričekati na svoje vrijeme sve do konačnog razvitka,
ali posljednjeg dana će se nalaziti na jednom od sedam
Puteva. Međutim, putovanje je za one Sinove Mudrosti,
koji su odlagali inkarnaciju, povezano s poteškoćama.

" - za njih je bila spremna karmička kazna. Oni


dobiše tijela koja su (fiziološki) bila na nižem stup­
nju od njihovih astralnih modela, jer njihove
Chhaya pripadahu precima jednoga nižega razreda
sedam klasa. Što se tiče 'Sinova Mudrosti' koji su
svoju inkarnaciju odgodili do 4. rase, koja je već
(fiziološki) bila onečišćena grijehom, oni su time
proizveli strašan uzrok, čije ih karmičko djelovanje
opterećuje sve do današnjega dana. Ono je stvor­
eno u njima samima, i oni postaše nositelji tog sje­
mena zla za eone budućnosti, jer su tijela, koja su
oni morali produhoviti, bila onečišćena zbog njiho­
vog oklijevanja".
- II, 238

Ta je pogreška, dakle, uzrok nastanka mnogo diskuti-


ranih antropoidnih majmuna, a povijest toga događaja
pokazuje pogrešnost tzv. Darwinove teorije. H. P.
Blavatsky nam ukazuje na činjenicu, da
"... ljudski embrio nema u sebi više od majmuna
nego li od bilo kojeg drugog sisavca, ali u sebi sadrži
totalitet prirodnih kraljevstva".
- II, 271

iako
"... se ne može poreći, da je čovjek u protekloj rundi
bio ogromno, majmunoliko stvorenje. Ako kažemo
'čovjek', možda bi bolje bilo reći gruba forma, koja
se samo razvila da bi je ljudi mogli rabiti u ovoj
rundi".
- II, 273

Ono što danas susrećemo kao majmune, to su


višestruko promijenjeni potomci onih ranih životinjsko -
ljudskih bića. Oni predstavljaju tako često spominjanu
iznimku, te će u slijedećoj ili 5. rundi postati ljudima jed­
noga nižeg reda.

Ovdje je zanimljivo uočiti, da znanost počinje u izvje­


snom stupnju podupirati stara učenja o tom predmetu.
Zagonetka i tajna sličnih rasa ne može se otkriti meto­
dama istraživanja kojima se znanstvenici danas služe.
Samo studij arhaičkih izvještaja može otkriti pravo stanje
stvari. Ali savjesna, strpljiva, uporna i stvarno značajna
istraživanja onih koji istražuju u tom pravcu, polako će
potkopati Darwinovu teoriju. Na mjerodavnim se mje­
stima tvrdi da ne postoji dokaz za njenu istinitost, i da se
ne smije zaključivati dalje od pretpostavke, kako su čovjek
i majmun različiti ogranci iste prapočetne rase. Sakupljeni
su dokazi, da je čovjek postojao prije majmuna - što sve
skupa otvara vrata prihvaćanju ovog starog učenja, koje
je tako jednostavno i razumljivo. Knjiga dr. G. v.
Puruckera 'Theosophy and Modern Science' (Teozofija
i moderna nauka) donosi činjenice anatomske i biološke
prirode, koje obaraju Darwinovu teoriju.

Greške onih starih dana nisu prestale 'neduhovnim'


rasama. Treća je rasa prešla u četvrtu i postajala sve više
materijalistička. Tijekom tog prijelaza određene grupe
pokazaše gubitak duhovnosti time, što postaše čulnije i
uznositije:

"Oni uzeše žene, lijepe po izgledu; žene onih bez


uma i srca (slaboumnih), uskoglavih. Oni proiz-
vedoše nemani, zlobne demone, muške i ženske..."
- II, 284

"... od najveće je važnosti da se podsjetimo, da su


Egosi majmuna bića, koje je njihova Karma primo­
rala na inkarnaciju u životinjskim formama, koje su
rezultat bestijalnosti ljudi kasne 3. rase i rane 4. rase.
to su bića koja su već prije ove runde dostigla
'ljudski stadij'. Prema tome, oni predstavljaju
iznimku od općenitih pravila. Bezbrojne predaje o
satirima nisu bajke, već predstavljaju izumrlu rasu
ljudi - životinja".
- II, 274

I to još nije kraj priče.

"Tijekom vremena, kada su se još poluastralne


forme skrućivale u fizičke, modificirani su potomci
tih bića zbog izvanjskih uvjeta, sve dok rasa, gubeći
na veličini, nije kulminirala u nižim majmunima
miocena. S ovima su kasniji Atlantiđani ponovili
grijeh 'onih bez duha' - ali ovaj put s punom odgo­
vornošću. Posljedica njihovog zločina vrste su maj­
muna poznate kao antropoidi".
- II, 728

Sve do toga vremena forme su još bile dovoljno labilne,


da bi omogućile takva miješanja. Ali, napisano je, da su
Gospoda Mudrosti sterilnošću pogodila rase, vidjevši
strašne rezultate.

Na raznim mjestima u svojim djelima H. P. Blavatsky


je sasvim opširno i s raznih stajališta govorila o podrijetlu
majmuna. Navodila je činjenice, koje će zanimati antro­
pologe, kao i zoologe i embriologe. Objašnjena su i neka
tumačenja iz Biblije. No, nama je dovoljno da skiciramo
priču s obzirom na njen početak.
Razdvajanje spolova odvijalo se vrlo polako, kao što
je već rečeno. Bilo je mnogo neprirodnog ukrštanja, iz
kojeg su proizašli niži primjerci ljudi; naravno da je
polako došlo i do nekih drugih promjena. U bezgrešnim,
neduhovnim vremenima rase vladalo je vječno proljeće.
No, polako, kako su se izmjenjivala godišnja doba, velika
hladnoća primoravala je ljude da traže sredstva i puteve
zaštite - odjeću, sklonište itd.; nakon stvaranja ljudskih
životinja, promijenila se narav životinja. One postaše
divlje. Stari, sretni, zlatni dani su prošli. Adivarsha, raj
prvih rasa, postade jedan zaleđen bijeli leš. Bijeda i pat­
nja natjeraše ljude da se obrate višim Ocima. Tada

"... se spustiše božanski kraljevi i učiše ljude zna­


nosti i umjetnostima..."
- II, 211

Oni stvoriše prvu božansku dinastiju, i tijekom vre­


mena nastade blistava civilizacija.

"Postojalo je više božanskih dinastija - za svaku


korijensku rasu počevši od treće, jedan niz, koji je
uvijek odgovarao ljudima na tom stupnju, i bio
njima prilagođen".
- II, 447
Riječima jednoga Majstora:
"Četvrta je rasa imala svoje razdoblje najviše civi­
lizacije. Grčka i rimska, pa čak i egipatska civiliza­
cija nisu bile ništa u uspredbi s civilizacijama, koje
su imale svoj početak u 3. rasi (nakon njenog odva­
janja)".
- II, 448

Njihova kao Lemurija poznata domovina bio je ogro­


man kontinent, koji sada leži pokopan pod Tihim ocea­
nom. Na istok se prostirao do obiju Amerika, a na zapad
do Indijskog oceana i Afrike. Australija je također bila dio
njega, a brojni otoci rasuti po Velikom oceanu vrhovi su
brda toga staroga kontinenta. Uskršnji otoci pripadaju
najstarijoj kulturi 3. rase. Pod vodstvom svojih božans­
kih vladara, oni su njegovali umjetnost i znanost, te
savršeno vladali astronomijom, arhitekturom i matema­
tikom.
No, do toga naravno nije došlo odjednom. Između
konačne fizičke evolucije i prvog izgrađenog grada prošle
su mnoge stotine tisuća godina. U 6. podrasi izgrađeni
su prvi gradovi od stijena i lave. Jedan takav grad, sas­
vim od lave, izgrađen je otprilike 30 milja zapadno od
Uskršnjih otoka.
"Najstariji ostaci kiklopskih građevina su svi bili
stvaranje posljednje podrase Lemuraca; okultist
zato nije iznenađen kada vidi da su kameni ostaci,
nađeni na malom komadiću zemlje kojeg je kape­
tan Cook nazvao Uskršnjim otocima, vrlo slični
zidovima hrama Pachacamac ili ruševinama
Tiahuanaco u Peruu, te su izgrađeni također u
kiklopskom stilu. Ali prvi veliki gradovi izgrađeni
su na mjestu koje je sada poznato kao otok
Madagaskar. U ona vremena postojali su kultivi­
rani ljudi i divljaci - upravo kao i danas. Evolucija
je učinila svoje djelo usavršavanja na prvima, a
Karmu - djelo uništenja - na drugima. Stanovnici
Australije i njima slični potomci su onih, koji, umje­
sto da ožive iskru koju su 'vatre' u njih usadile,
ugasiše je bestijalnošću tijekom dugih generacija.
Arijski su narodi uspjeli sačuvati svoje podrijetlo
od spiritualnih rasa Lemuraca u kojime su se 'Sinovi
Mudrosti' osobno inakrnirali, preko Atlantiđana do
danas".
- II, 331-332

Kada moderni arheolozi pokušavaju dokučiti kako su


transportirani ogromni kameni blokovi tih kiklopskih
ruševina, oni previđaju činjenicu da su ih gradili divovi.
Moramo razumjeti da, iako je svaka rasa imala svoj
posebni kontinent, ipak nije moguće povući crtu između
jedne rase i one koja je slijedila. Jedna je prelazila u drugu,
a njihove su se kulture miješale tijekom milijuna godina.
Iz svega ovoga što je citirano, može se vidjeti da su posto-
jali veliki kontrasti u razvoju. Dok su se jedni probudili
do velikog znanja, drugi su bili divljaci koji su jedva
naučili praviti vatru. Neki su opet vodili nomadski život.
Što se tiče Lemuraca,

"... u tom razdoblju moramo tražiti prvu pojavu


predaka onih, koje zovemo najstarijim narodima
svijeta - sada arijskim Hindusima, odnosno
Egipćanima i najstarijim Perzijancima s jedne
strane, i Kaldejcima i Feničanima s druge. Njima su
vladale božanske dinastije, odnosno kraljevi i vla­
dari koji su od smrtnih ljudi imali samo fizički oblik,
kakav je onda bio, ali oni sami su bili bića iz viših i
nebeskih sfera, kakva će biti naša Zemlja u budućoj
dugoj Manvantari".
- II, 343

Ali,
"... već prije konačnog dolaska 4. ili atlantske rase
većina je ljudi pala u grijeh i zlo, izuzev hijerarhiju
'izabranih', nasljednika i učenika 'Sinova Volje i
Yoge' - kasnije zvanih 'Sinovima Vatrene Magle' ".
- II, 333

Kucnuo je čas za početak uništenja 3. rase i nastupanje


4. rase, koja je nastala iz odabranih ljudi sjevernolemur-
ske 3. rase, i to na atlantskom dijelu Lemurije u smjeru
gdje se, općenito uzevši, sada nalazi srednji Atlantik.

"Njihov kontinent stvorio se spajanjem mnogih


otoka i poluotoka, koji su se tijekom vremena izdiz­
ali i napokon postali pravom domovinom velike
rase, koja je poznata kao Atlantska ".
- II, 348
7.
Kao što su Pitrisi prvu rasu na prvom kontinentu na
Sjevernom polu formirali u 7 zona, slično se dogodilo i s
4. rasom. U Stanzi X, II, 237 kaže se:

"38. Tako se razviše u sedam pojasa (sedam


podrasa, koje su se razvile na 7 raznih mjesta
Atlantide), 3. rasa proizvede dvoje po dvoje (muško
i žensko) četvrtu. Bogovi postaše ne-bogovi (Sura
postade A-sura).
39. Prva (rasa) u svakoj zoni bijaše mjesečeve boje
(žuto - bijela); druga žuta kao zlato; treća crvena;
četvrta, koja bijaše smeđa, postade crna prije gri­
jeha. Prvih sedam ljudskih mladica bijahu sve jedne
boje. Sljedeće (sedam podrasa) započeše miješati
svoje boje".

Te podjele bile su potrebne kako bi odgovarale Karmi


različitih reinkarnirajućih Monada, koje pri njihovom
posljednjem rođenju na drugim svjetovima nisu bile sve
jednake čistoće. Sve su potekle iz jednog izvora i sve su
bile 'Kreatori' božanskih bića, ali u svojoj hijerarhiji
različitih klasa ili stupnju savršenstva. Time se objašnja­
vaju razlike medu rasama, inferiornost divljaka i drugih
ljudskih vrsta.
Prve su promjene započele u predjelu koji je danas
poznat kao Beringov prolaz, te tamo, gdje je danas u
Centralnoj Aziji suha zemlja. U onim je danima čak Arktik
bio suptropski. Dogodilo se, kada je 3. rasa bila na sre­
dini svoga razvoja, kao što piše u komentaru

"... osovina kotača se nagnu; Sunce i Mjesec više ne


sijahu nad glavama onog dijela 'od znoja rođenih'.
Ljudi upoznaše snijeg, led i mraz, i ljudi kao i živo­
tinje postadoše patuljasti rastom. Oni koji ne
poginuše ostaše po veličini i intelektu kao poluo-
drasla djeca. To bješe 3. Pralaya rasa".
- II, 343-344

Učenje kaže, da nakon svakog razdoblja aktivnosti


(Manvantara) slijedi jedno razdoblje mira (Pralaya), koju
naviještaju strašne katastrofe, kako mi to zovemo,
odnosno one im prethode. No, kako su ove katastrofe
podložne Zakonu koji je u harmoniji s Karmom - velikim
izjednačiteljem - one, promatrane s višeg stajališta, ne
mogu biti smatrane nesrećom. To su procesi čišćenja. Oni
pročišćuju i dozvoljavaju jedan nov početak, a donose i
smrt pojedincu. Velike rase imale su svoje vrijeme kul­
minacije, i kada je ono prošlo, odoše. Kontinenti na kojima
su te rase živjele nestadoše naizmjenično kroz vatru ili
vodu. Lemurija je bila uništena pomoću vatre vulkans-
koga podrijetla - kroz vulkanske erupcije. Uskršnji otoci
sa svojim kraterima lave svjedočanstvo su o tome.
Atlantski je kontinent nestao pod vodom; i zemlje 5. ili
arijske rase će u budućim vremenima isto tako nestati,
kada dođe vrijeme...

"... otkad se pojavilo čovječanstvo Vaivasvata Manu


na ovoj Zemlji, već je došlo do četiri ovakva pomi­
canja zemljine osi. Kada su stare kontinente - s
iznimkom prvog - progutali oceani, pojaviše se
nova kopna; ogromni brdski lanci podigoše se,
tamo gdje ih do tada ne bješe. Lice globusa se svaki
put potpuno promijenilo. 'Spašavanje najvredni­
jih' naroda i rasa osigurano je pravodobnom
pomoći; nevrijedni - oni koji se razviše u krivom
pravcu - bijahu odbačeni, tako da su bili odstran­
jeni sa Zemlje. Takvo odabiranje i sortiranje se ne
odvija između jutra i večeri, kao što se misli, već to
traje tisuće godina, prije nego li je nova kuća dove­
dena u red".
- II, 344

Velika masa, koju njihova Karma vodi na sigurna mje­


sta, te tako ostaje na životu, čini sjeme nove rase; uvijek
je prisutno dugo prijelazno razdoblje, prije nego li se
stvori novi tip. Slična stvar, u manjim razmjerima, sada
se odvija na američkom kontinentu, gdje se stvara nova
peta podrasa iz miješanja starijih rasa.

"... Amerikanci su za samo 3 stoljeća privremeno


postali jednom primarnom rasom, prije nego li će
biti jedna posebna rasa odijeljena od svih do sada
postojećih. Oni su, kratko rečeno, sjeme 6. podrase,
te će za nekoliko stoljeća sasvim sigurno biti pod­
logom one rase koja će sa svim svojim novim oso­
binama naslijediti sadašnju evropsku ili petu
podrasu. Tada, nakon otprilike 25.000 godina,
započet će pripreme za 7. podrasu, dok napokon
zbog promjena - prvih od niza onih koje će jednoga
dana Europu, a kasnije i čitavu Arijsku rasu (time i
obje Amerike) kao i većinu zemalja koje graniče s
našim kontinentom, zajedno s otocima, razoriti - ne
dođe do pojave 6. korijenske rase na pozornici ove
naše runde".
- II, 464

Neki dijelovi iz karmičkih razloga ostaju još stoljećima


pošteđeni, jer Egoi koji ih nastavaju još nemaju potrebno
iskustvo u starim formama. Rase se isprepliću stotinama
tisuća godina. Još danas na Zemlji postoje potomci treće
rase, a to su neki urođenici Australije, kao što je rečeno,
- oni su se sada po izgledu i intelektualnim sposobno­
stima jako promijenili, te se nalaze u procesu odumiranja -
dok većina ljudi danas pripada 7. podrasi 4. korijenske
rase (usporedi II, 119). Kinezi i ostali - "Malajci, Mongoli,
Tibetanci, Finci i Eskimi su sve sami ostaci te posljednje
grane" (II, 188).

"... kod malajske rase (jedne podrase 4. korijenske


rase) postoji čudna razlika u veličini građe tijela.
Pripadnici polinezijske familije kao Tahićani,
Samoanci i stanovnici otoka Tonga viši su rastom
od ostatka čovječanstva; a indijska plemena i sta­
novnici indo - kineskih zemalja daleko su ispod
općenite srednje visine rasta. To se može lako objas­
niti: Polinezija pripadaju najranijim od preživjelih
podrasa, ostali najkasnijim i najprolaznijim ple­
menima. Tako kao što su Tasmanijci sada potpuno
nestali, i kao što Australci brzo nestaju, i druge rase
će ih uskoro slijediti".
- II, 346

U Stanzi XI, knjige Dzyan, možemo čitati:


"44. Oni, Atlantiđani, načiniše velike kipove, 9 Yatis
visoke (27 stopa) jednake veličini svojih tjelesa.
Unutarnje vatre razoriše zemlju njihovih otaca
(Lemurijanaca). Voda ugrozi četvrtu (rasu).
- II, 346

Ostaci Uskršnjih otoka živi su spomenici prastarih


divova i mnogi od kipova su visoki 27 stopa. Oni prika-
zuju izrazito čulne tipove kao što to bijahu neki od
Atlanta. Ovi otoci pripadaju kontinentu 3. rase, čiji je gla­
vni dio potonuo prije 4,242.352 godine. Usporedi I, 473.

Neke su se zemlje kasnije ponovno pojavile, te su ih


Atlanti opet zaposjeli. Tako je bilo i s Uskršnjim otocima;
oni su izgradili statue koje mi danas vidimo, ali su nast­
radali kada je jednoga dana otok uništila vulkanska vatra
i lava. Mnogo kasnije, kada je završni potres dokrajčio
posljednje ostatke tog nekoć moćnog kontinenta, ovi
otoci potonuše zajedno s ostalima. No, dok je tijekom
Champlain - epohe potonula zemlja oko Sjevernoga pola,
jedno nenadano izdizanje morskoga dna ovu je malu
relikviju iz arhaičkih vremena iznijelo na površinu
zajedno s njenim vulkanom i njenim statuama, da
svjedoči o egzistenciji Lemurije. Usporedi II, 342.

Sasvim drugačije vrste su statue Bamiana u


Centralnoj Aziji, čije fizionomije su portreti
'Božanskih Sinova', dok su ovi posljednji potomci
moćnih čarobnjaka.
- II, 235

Medu statuama Bamiana nalaze se pet njih koje je izg­


radila 4. rasa, koja je potražila sklonište u tom kraju, da
bi izbjegla propast. Ovdje su ugradili u kamen ono što bi
palo žrtvom zaboravu, kao što su znali - a to bješe znanje
o ranim tipovima. Prva statua predstavlja prvu rasu; ona
je visoka 173 stope.

"Druga - visoka 120 stopa - predstavlja 'znojem


rođene'; treća - visine 60 stopa - ovjekovječuje rasu
koja je pala i time proizvela prvu fizičku, stvorenu
spolnim putem, čiji su posljednji reprezentanti
kipovi nađeni na Uskršnjim otocima. Ali oni u vri­
jeme kada je potonula Lemurija bijahu visoki tek 20
- 25 stopa. 4. rasa je bila još niža, iako divovska u
usporedbi s današnjom 5. rasom, kojom napokon
završava ovaj niz".
- II, 355

Ljudi 3. rase tijekom su ranoga stadija čistoće imali, -


nakon što 'Sinovi Mudrosti' u njima probudiše ljudski
duh, a i treće oko je još bilo aktivno - svijest o jedinstvu
s velikim Duhom Univerzuma. Oni nisu imali religije,
onako kako je mi shvaćamo; oni sami bijahu utjelovljenje
religije. Oni su bili jedno sa svime što je živjelo i disalo.
Ljubav i poštovanje, povjerenje, sigurnost i radost su na
prirodan način zračili iz njih.

"Oni stari dani bijahu 'Zlatno doba', doba, u kojem


su 'Bogovi šetali Zemljom i slobodno se družili sa
smrtnicima'. Od onoga vremena ih više nema
(postali su nevidljivi); kasnije generacije počeše
obožavati njihova carstva - elemente".
- II, 285

Ali, kako su ljudi rasli i počeli osjećati svoju moć, kada


su kušali s drveta mudrosti, počeše se buditi i drugi
osjećaji. Niži čovjek, životinja, poče se buditi i zahtijevati
posluh. Ove snage nisu u svima bile jednako izbalansi­
rane. Neki postupno zadobiše kontrolu nad svojim
instinktima i priključiše se 'Sinovima Svjetla'; drugi
postaše njihove žrtve i robovi materije. Tada dođoše
različita Gospoda sa željom da vladaju njima.

Uvijek moramo misliti na to, da je život na ovom ili na


bilo kojem globusu nastavak života s nekog drugog glo­
busa. Određene nove snage stavljaju se u pokret, ali
mnoge dolaze sasvim sazrele i spremne baciti se u
neobuzdanu djelatnost, ako su uvjeti povoljni. Tako se
kaže, da su Lemuro - Atlanti bili prvi koji su imali jednu
dinastiju kraljeva - duhova. Ali, ma kako to čudno izgle­
dalo nekome tko nije sroden s Religijom Istine, ti vladari
ne bijahu svi dobri. Neki su bili savršeni u zlu, te su činili
jednu rasu moćnih čarobnjaka i maga. Kada su učenici
bili spremni, i oni su bili pri ruci. Mi primamo ono što
želimo. Kralj Thevetat pripadao je toj vrsti; pod utjeca­
jem tog demonskog kralja atlantska je rasa postala nar­
odom bezbožnih čarobnjaka. Između njih i onih koji se
okupljahu oko zastave Svjetla naravno neprekidno je
dolazilo do konflikta, koji su za tu rasu završili propašću
kontinenta. Ali, rat se vodi i dalje - u ljudima kao poje­
dincima, i među narodima u velikim razmjerima.

Priče o babilonskom i mosaičkom potopu verzije su te


povijesti. Legende i tradicija dalje su radili na građenju
tih činjenica, i izobličeni izvještaji nalaze se u biblijskoj
literaturi. (Usporedi II, 232). Divovi u 'Genezi' histori­
jski su Atlanti iz Lanke, a isto važi i za grčke Titane.
(Usporedi II, 246).

"Tko je čitao komentare arhaičkog učenja i studirao


ih, s lakoćem će neke od tih Atlanta prepoznati kao
prototipove Nimroda, graditelja Kule babilonske,
Hamita i onaj čitav čopor 'u sjećanju prokletih',
kako se kaže - ukratko onih, koji su u nasljeđe osta­
vili ortodoksne tipove Satana".
- II, 284

Najranija plemena prvih rasa Atlanta rođenih na


lemurskom kontinentu podijeliše se u pravednike i otpad­
nike, u one koji su štovali jedan nevidljivi Duh u prirodi
- ili Panteiste - i one, koji su se klanjali zemaljskim duho­
vima, antropomorfnim snagama. Ovdje, kaže H. P.
Blavatsky, leži tajni, mistični praizvor svih kasnijih i
modernih religija, naročito štovanje Boga kasnijih Hebreja
i njihovog plemenskog Boga.
"Lemurci gravitiraše Sjevernom polu ili Nebu svo­
jih predaka (Hiperborejskom kontinentu); Atlanti
Južnom polu, bezdanu, kozmički i zemaljski
shvaćeno, iz kojeg dišu vruće strasti, čijim je on sta­
nom".
- II, 286

Može se s pravom reći da je razdoblje čovječanstva,


onako kako mi riječ 'čovjek' shvaćamo, počelo s 4. rasom.

"Oni koji dotad bijahu polubožanska bića i sami se


zatvoriše u tijela, koja samo po vanjštini bijahu
ljudska, promijeniše se fiziološki i uzeše žene, koje
izgledahu sasma ljudski i lijepe, ali u kojima su se
inkarnirala niža, materijalna, siderička bića..." (Lilit
je njihov prototip u Judejskoj tradiciji).
- II, 297-298

Nakon propasti Lemurije ljudi značajno izgubiše


visinu rasta, a i životni se vijek skratio. U svakom slučaju,
oni su još uvijek bili divovi. Fizička ljepota i snaga dosegle
su vrhunac sredinom 4. podrase. (Usporedi II, 333).
Otprilike u to vrijeme izgubilo se i unutarnje viđenje ili
'treće oko', koje se moglo aktivirati samo umjetnom sti­
mulacijom - jedan proces, koji je bio poznat samo starim
Mudracima. Konsolidacija i usavršavanje ljudskoga tijela
uzrokovalo je nestanak tog trećeg oka iz izvanjske ana-
tomije; ono je ostavilo svjedoka u mozgu, i to u hipofizi.
Ali, njegova psihička i duhovna moć primanja mental­
nih i vizualnih nadražaja ipak je trajala skoro do kraja 4.
rase, i tada sasvim nestade zbog materijalnosti i grubosti
ljudi.

Kada je došlo do toga da su božanske snage postale


pomoćnici novoprobuđenih fizioloških i psihičkih zabava
ljudi, umjesto njihovih gospodara, treće oko je izgubilo
svoju moć. Grijeh ljudi nije se sastojao u tome da su oni
koristili te snage, već u tome što su ih zlorabili, i to tako
što je kalež, određen da sadrži Boga, učinjen hramom za
svaki spiritualni grijeh.
Ako se čitatelj čudi izrazu 'spiritualni' umjesto 'fizički'
grijeh, neka se sjeti činjenice da ne može postojati 'fizički'
grijeh. Tijelo je samo neodgovorni organ, alat psihičkog,
ako ne duhovnog čovjeka. A kod Atlanta je upravo spi-
ritualno biće bilo to koje je griješilo, jer je duhovni ele­
ment još bio vladajući princip u ljudima. Tako je došlo
do toga da je najteža Karma 5. rase stvorena kroz naše
Monade. S time u vezi usporedi II, 308,310,313,316. Kao
što je to već često rečeno, to je točka, nakon koje se više
nisu inkarnirale nove Monade. Kako između pojedinih
inkarnacija istoga bića prođu mnoga stoljeća, nije teško
shvatiti učenje, prema kojem mnogi od nas odrađuju pos­
ljedice zlih karmičkih uzroka proizvedenih u atlantskim
tijelima. (Usporedi II, 517).
8.
Civilizacija 4. rase je, s obzirom na svoj fizički razvoj,
bila veličanstvena i blještava. Mnoga od najvećih otkrića
naših dana, uključujući letjelice, bila su dovedena do
savršenstva kojem mi težimo, te su pripadala stvarima
koje su kod njih bile u svakodnevnoj uporabi. Postoje pot­
puni izvještaji o toj staroj rasi, i u pravo vrijeme će biti
objavljeni; no, ponegdje se mogu naći odlomci koji nas
navode na razmišljanje.

Postoji jedan izvještaj pisan u vrijeme Aleksandra


Velikog o dijalogu između Midasa i Silenusa. Prvome se
priča o jednom kontinentu koji je postojao u stara vre­
mena i bio toliko velik, da Azija, Europa i Afrika u uspo­
redbi s njime liče na otoke. On je bio posljednji na kojem
su postojale gigantske životinje i biljke.

"Tamo su ljudi - kaže Silenus - rasli do dvostruke


visine najvišeg čovjeka njegovog (Sileniusovog) vre­
mena, i živjeli su dvostruko duže. Imali su bogate
gradove s hramovima, od kojih je jedan imao više
od milijun stanovnika, a zlato i srebro se u hramo­
vima moglo naći u velikim količinama".
- II, 803
Njihov je intelekt također bio jako razvijen, kao i
njihovo tijelo. Posjedovali su znanje o reinkarnaciji i to
učenje predadoše dalje 5. rasi. I kako je tijekom jednoga
dijela njihove povijesti treće oko još bilo budno, bili su
svjesni mnogih finijih snaga, koje za ovo naše vrijeme više
ne postoje svjesno i koje su zahvaljujući zlosretnom dje­
lovanju materijalizma ismijane i zaboravljene. Na žalost,
većina je tadašnje rase odlučila da to znanje i tu moć upot­
rijebi u sebične svrhe, čime su uzrokovali svoju potpunu
propast. Progutale su ih velike vode. Iako je propast kon­
tinenta bila neizbježna, razaranje ipak nije moralo biti
tako temeljito.

"... nadolazeća voda iznenadila je 4. rasu divova i


to ne zbog njihove pokvarenosti, ili zato što su bili
'crni od grijeha', već jednostavno zato jer je to sud­
bina svakoga kontinenta, koji - kao i sve pod
Suncem - posjeduje svoje rođenje, život i smrt. To
se dogodilo kada se 5. rasa nalazila u svom dječjem
razdoblju.
Tako nestadoše divovi - magi i čarobnjaci, dodaje
fantazija narodne predaje. Ali 'svi sveti' bijahu
spašeni i samo 'grešni' uništeni. To se moglo zah­
valiti i predviđanju pravednih, koji nisu izgubili
moć uporabe trećega oka zbog Karme i prirodnog
zakona. Opisujući slijedeću (našu 5. rasu) komen­
tar kaže:
"Samo šaka izabranih, čiji su se božanski učitelji
uputili na one svete otoke da bi ih naselili, - 'odakle
će doći posljednji Spasitelj' - čovječanstvo je zadrža­
valo, da jedna polovica ne postane krvnikom druge
(što je kod čovječanstva sada slučaj - H. P. B.).
Ono (čovječanstvo) se podijelilo. S dvije trećine
čovječanstva upravljale su dinastije nižih, materi­
jalnih duhova Zemlje, koji su zaposjeli lako pri­
stupačna tijela; jedna trećina ostade vjerna i spoji
se s nastajućom 5. rasom - božanskim inkarnaci­
jama. Kada su se polovi (po četvrti put) pomakli, to
nije smetalo onima koji bijahu zaštićeni i koji su se
odvojili od 4. rase. To je bilo kao kod Lemuraca;
samo bezbožni Atlanti propadoše i 'ne vidješe ih
više' ".
- II, 365-366

Jedan vjeran prikaz potonuća glavnoga dijela konti­


nenta dat je u svesku II, str. 440; no potpuno uništenje se
proteglo na dugo vremensko razdoblje. Na tu prvu veliku
katastrofu, koja je počela u eocenu (I, 473) i trajala oko
150.000 godina oslanjaju se sve predaje o svim potopima,
pri čemu su židovi svoju verziju izgradili na događaju,
koji se odigrao kasnije na Poseidoniji (usporedi II, 792).
Jer, nakon što je nestao glavni kontinent, ostade još jedan
veliki otok, Ruta, koji je potonuo prije otprilike 850.000
godina, a u koje vrijeme su Arijci, kako se kaže, bili stari
200.000 godina (usporedi II, 412). Tada potonu jedan
manji otok, Daitya, prije nekih 270.000 godina (usporedi
I, 414) i napokon posljednji ostatak, Poseidonija, na koju
misli Platon, prije otprilike 11.000 godina (usporedi II,
338).

Iz ovoga se vidi da se rase prožimaju tijekom mnogo


tisuća godina. U prirodi se ništa ne razara konačno, prije
nego li je nešto drugo stvoreno, da bi zauzelo upražnjeno
mjesto. A procesi se odvijaju tako tiho i za naša osjetila
tako polako, da je često teško uopće ih zamijetiti - slično
kao što se ne primjećuje rast nekog drveta, vide se samo
rezultati rasta, Kada je neko prijelazno razdoblje moguće
jasno prepoznati, kao što je to npr. u naše vrijeme slučaj,
to je onda jedan dokaz, da se jedno novo doba približava
divovskim koracima.

"Civilizacija je Atlanta bila još veća od egipatske.


Njihovi odrođeni potomci, narod Platonovog
Atlantisa, bili su ti koji su izgradili prve piramide
u zemlji i to sigurno prije dolaska 'istočnih
Etiopljana', kao što Herodot naziva Egipćane".
- II, 447

Stvarno, što su izvještaji stariji, to je sjaj blještaviji. Osim


ostalih umjetnosti i znanosti poznavali su astronomiju i
simbolizam, uključujući i poznavanje Zodijaka. To sve
su predali dalje Arijskoj rasi (usporedi II, 459). Proučavan­
jem Zodijaka u Denderi se došlo do zaključka, da je Velika
piramida morala biti izgrađena prije 78.000 godina (uspo­
redi I, 451). Teškoće koje imaju povjesničari pri objašnja­
vanju zrelog razvoja Egipćana već u najstarija vremena,
nestaju kada se uzmu u obzir mnoge činjenice, koje se
odnose na Atlante, kao i prožimanje rasa, kao što je to
objavljeno javnosti kroz 'Tajnu nauku'.

"Od početka Atlantske rase prošli su mnogi mili­


juni godina, ali posljednje Atlante pomiješane s ari­
jskim elementom nalazimo još prije 11.000 godina...
iako starija u odnosu na karakter i izvanjski tip gubi
svoja karakteristična obilježja i poprima nov izgled
mlađe rase. To se ponavlja kod svih formiranja
miješanih rasa".
- II, 463

Ovdje imamo jedan primjer miješanja rasa i izvora iz


kojeg potječu stari Egipćani:

"Skoro 500 godina prije sadašnjeg računanja vre­


mena egipatski su svećenici pokazali Herodotu
kipove njihovih naljudskih kraljeva i vrhovnih
svećenika (Iskonskih proroka ili Maha - Chohana
hramova), rođenih jedan od drugoga (bez posre­
dovanja žena), koji su vladali prije Menesa, njiho-
vog prvog ljudskog kralja. Ti kipovi, kaže on, bili
su ogromni kolosi iz drva, 345 na broju, od kojih je
svaki imao svoje ime, svoju povijest i svoje anale.
Oni su uvjeravali Herodota ... da nikada niti jedan
povjesničar nije mogao shvatiti niti pisati izvještaj
o tim nadljudskim kraljevima, ako nije studirao
povijest triju dinastija koje su prethodile ljudskima
- naime dinastiju bogova, polubogova i heroja ili
divova. Te tri dinastije su tri rase".
- II, 385-386

"... Egipćani kao i Grci i 'Rimljani' prije par tisuća


godina bili su ostaci 'Atlanto - Arijaca', i to prvi sta­
rijih ili Ruta - Atlanta, a posljednji potomci posl­
jednje rase onoga otoka čiji iznenadni nestanak su
Solonu ispričali egipatski inicirani. Ljudska dina­
stija starijih Egipćana, počevši s Menesom, posje­
dovala je čitavo znanje Atlanta, iako u njihovim
žilama više nije bilo atlantske krvi. Oni su isto tako
sačuvali sve arhaičke zapise... I upravo zato jer je
egipatski Zodijak star između 75 i 80.000 godina,
grčki Zodijak je mnogo kasnijeg datuma".
- II, 455

Grci su u stvari bili samo umanjen, oslabljen ostatak


onoga nekad veličanstvenog naroda, najkasnije 7. podrase
Atlanta, koji su se već rasplinuli u jednoj ranoj podrasi
atijskog plemena, jedne rase, koja se polako raširila preko
Europskog kopna i otoka, čim je ovo počelo da se poja­
vljuje iz mora.

"Silazeći s visoravni Azije, gdje su obje rase u


danima smrtne borbe Atlantisa potražile utočište,
polako su se počeli nastanjivati u zemljama koje su
bile u nastajanju. Nadolazeća podrasa se na mla­
dom tlu brzo povećavala i množila, te se dijelila u
mnoge familijarne rase, koje se sa svoje strane podi-
jeliše u nacije. Egipćani i Grci, Feničani i nordijski
narodi su na taj način proizašli iz one jedne podrase.
Tisuće godina kasnije počeše druge rase - ostaci
Atlanta - 'žuti i crveni, smeđi i crni' - upadati na
novi kontinent. Došlo je do borbi, u kojima su novo-
pridošli bili pobijeđeni; oni pobjegoše, neki od njih
u Afriku, drugi u udaljenije zemlje. Neke od tih
zemalja zbog geoloških promjena postadoše oto­
cima. Time su nasilno odijeljeni od kopna, i zato
nerazvijena plemena i obitelji atlantske rase
potonuše u jedno još primitivnije i divlje stanje".
- II, 786

Vremenski razmaci koji dijele 4. od 5. rase preveliki


su, da bi dopustili opširan prikaz onih vremena. Tijekom
poslije-diluvijalnog razdoblja, koje je u određenim raz­
dobljima bilo obilježeno najstrašnijim prirodnim kata-
strofama, rođeno je toliko rasa i naroda, koji su živjeli i
nestajali ostavljajući jedva po koji trag, da se o njima ne
može reći ništa značajnijeg (usporedi II, 456).

Da se vratimo na početke 5. rase, koja je postojala otpri­


like otprije milijun godina sasvim neovisno o njenom
izvornom plemenu, prema čemu se, dakle, trajanje jedne
podrase proteže na otprilike 210.000 godina (usporedi II,
454), što možemo čitati u Stanze XII:

"48. Peta rasa, koja proizade iz svetoga plemena,


ostade. Njome vladahu njeni prvi božanski kral­
jevi".
- II, 366

H. P. Blavatsky navodi, da ovdje ne počinje povijest,


već živa tradicija koja se uvijek ponavlja. Ono što mi
zovemo poviješću, ne seže dalje od fantastičnih početaka
naše 5. podrase, dakle nekoliko tisuća godina unazad
(usporedi II, 366, kao i „osnove ezoterijske filozofije", str.
239-240, englesko izdanje). Čak i tzv. 'Univerzalna' (?)
povijest obuhvaća samo jedno sićušno područje u skoro
bezgraničnom vremenu neistraženih regija naše najkas­
nije 5. korijenske rase (usporedi I, 406).
Ova rasa može svoje podrijetlo pratiti kroz Atlante sve
do spiritualnih rasa Lemuraca, u kojima su 'Sinovi
Mudrosti' bili osobno inkarnirani (usporedi II, 318). Dan
kada će mnoge stvari, ako ne sve od ovoga što je ovdje
dato od arhaičke povijesti, biti priznato kao istinito, nije
više jako daleko. Fizički mozak može zaboraviti događaje
unutar područja našega zemaljskoga života, ali ukupno
kolektivno sjećanje ne može ostaviti na cjedilu božansku
dušu u nama, na čijoj ploči se nalaze slike naše čitave
veličanstvene prošlosti utisnute neizbrisivim slovima. Za
niža područja našega postojanja možda je njihov šapat
suviše tih, zvuk njihovih riječi predalek planu kojeg
zamjećuju naša fizička osjetila; ipak su sjene događaja
koji bijahu, isto kao i onih koji će biti, u području osjetil-
nih snaga našega duha i pred njegovim očima stalno pri­
sutne (usporedi II, 442).

Kao što je u jednom univerzumu, koji je savršena cje­


lina, i od kojeg je čovjek samo jedan njegov neotuđiv dio
- jednom univerzumu, u kojem vladaju red i zakonitost
- samo po sebi razumljivo, među njegovim dijelovima
stalno su morali postojati međusobni utjecaji, kao što će
isti uvijek i postojati. Bezbrojne vrste ovoga čovječanstva
su - isto kao i elementi i atmosfera - bile pod istim utje­
cajima kao i geološke formacije njihovog vremena, utje­
cajima koji su npr. došli do izražaja u boji kože i kose,
osjetilnim organima, strukturi tijela itd. Pri svakoj je rundi
pridošao jedan element, i to ovim redom: Vatra, Zrak,
Voda, Zemlja. Zemlja, kao što je mi sada poznajemo, nije
postojala prije 4. runde, prije stotine milijuna godina, prije
početka naše geološke Zemlje (usporedi 1,273). Ovaj isti
redoslijed u mnogo manjem mjerilu se ponavlja kod
svake rase. Čovječanstvo se npr. razvijalo usporedo s ele­
mentima, od kojih je jedan za svaku rasu, koja mu je
fiziološki bila prilagođena, bio naročito izražen. Naša 5.
rasa divovskim se koracima približava petom elementu,
koji ima više zajedničkog s metafizikom nego s fizikom.
Ali, element koji će u 5. rundi biti dovršen, može u 5. rasi
4. runde bacati tek prvu sjenu. Tako i mi pripadnici 5. rase
imamo 5 osjetila, a posljednje osjetilo neće biti potpuno
razvijeno prije slijedeće runde. Tako se u prirodi sve
ponavlja, tijekom vječnosti, uvijek u jednom savršenijem
obliku. U 1. rundi je Zemlja bila eterička, isto tako još tije­
kom 1. rase ove (naše 4.) runde. U 3. rundi je sve bilo kom­
paktnije, isto kao i u 3. korijenskoj rasi ove runde (uspo­
redi I, 211).

Prva rasa nije imala dar govora, jer još nije posjedo­
vala ljudski razum. 2. se sporazumijevala zvukovima koji
su se sastojali samo od vokala. 3. je u početku imala jednu
vrstu govora, koji je bio samo neka vrsta djelomično
usavršenih prirodnih zvukova; ali u 2. polovini, nakon
odvajanja spolova, započinje razvoj govora. Prije toga su
ljudi međusobno komunicirali pomoću 'prijenosa misli',
kako bi se to danas reklo. Visoko razvijeni jezici nisu se
pojavili prije 4. rase. U ovoj našoj 5. su korijeni sanskrita
bili u početku jedini jezik (usporedi II, 207-210).
Svaka je rasa imala, kao što je rečeno, svoj kontinent.
Prva je rođena na neprolaznoj, svetoj zemlji na Sjevernom
polu, čije je određenje da traje kroz svaku rundu od
početka do kraja Manvantare.

"To je kolijevka prvih ljudi i boravište posljednjih


božanskih smrtnika".
- II, 6

Znanstvenici se ne varaju kada pretpostavljaju da na


Sjevernom polu postoji čvrsta zemlja. Ona postoji još uvi­
jek, iako je sakrivena pod zaleđenom vodom. O toj taj­
anstvenoj, svetoj zemlji kaže se u jednom od komentara,
da je

"... Polarna zvijezda gleda budnim okom od zore


do kraja 'jednoga dana' VELIKOGA DAHA".
- II, 6

Drugi se kontinent prostirao od prvoga na jug i zapad;


on se nazivao Hiperborejskim kontinentom. Lemurija i
Atlantis, kao što je opetovano rečeno, bijahu postojbina
3. i 4. rase. Peti kontinent je Amerika: ali, Europa i
prednja Azija se obično skoro istodobno od strane indo-
arijskih okultista spominju kao 5. kontinent (usporedi II,
6-7). No, Arijska rasa rođena je na visokom sjeveru i raz­
vila se tamo, iako su se njena plemena nakon potonuća
Atlantisa selila prema jugu, prema Aziji. Stoga je Prometej
(koji se naziva herojem 5. rase) sin Azije (usporedi II, 812).

Kao što je već bilo, tako će opet biti. Ljudske su se rase


rađale jedna iz druge, razvijale se, starile i umirale. I sada
se pred našim očiima priprema nova rasa, pripremaju se
nove rase, počinju se formirati, a u Americi će se odvijati
preoblikovanje, već je i počelo u tišini - u takvoj tišini, da
će još za tisuće godina njihovi pioniri, čudna djeca, koja
odrastaju u čudne muškarce i žene, biti fizički i mentalno
smatrana nenormalnim rijetkostima. Kada će se množiti
i kada će njihov broj godinama rasti, jednoga će dana
doživjeti da će biti u većini. Tada će sadašnje
čovječanstvo biti smatrano iznimkom i bastardima, dok
ne dođe do njihovog izumiranja u civiliziranim zemljama,
te će živjeti samo u malim grupama na otocima -
današnjim vrhovima planina - gdje će vegetirati, dege­
nerirati i napokon, možda za milijune godina od danas,
izumrijeti, kao što se to dogodilo s Aztecima i kao što su
Njam-Njam i patuljasti Moola Koorumba s Nilgiri-pla-
nina nestali - sve su to ostaci nekoć moćnih rasa.

Taj proces priprema za 6. rasu teče tijekom 6. i 7.


podrase. Ali zadnji ostaci 5. kontinenta će nestati tek neko
vrijeme nakon rođenja nove rase, kada se pojavi druga,
nova domovina, 6. kontinent iznad voda na licu globusa
da bi prihvatio novu rasu. Tamo će otići i nastaniti se i
oni koji će imati sreću da izbjegnu općenitu propast.
Ogromna fizička tijela čovječanstvo više neće dobiti; jer,
dok ga je evolucija 4. rase u njegovom fizičkom razvoju
vodila sve niže do najniže razine materijalizma, sadašnja
rasa se nalazi na krivulji koja se penje, i 6. rasa će brzo
nadrasti okove materija, pa i samoga mesa.

Tako je misija i Karma ljudi Amerike, Novoga svijeta


- koji je znatno stariji nego naš tzv. 'Stari svijet', i koji je
nastao za vrijeme cvata velikog Atlantisa (usporedi II,
192) - da siju sjeme za jednu dolazeću veličanstveniju,
daleko čudesniju rasu od bilo koje za koju do danas
znamo. Na cikluse materije će slijediti ciklusi spiritual-
nosti i potpuno razvijenog ljudskog duha. Po tom
cikličkom zakonu će se većina budućeg čovječanstva
sastojati od Adepata. Čovječanstvo je dijete cikličke sud-
bine, i niti jedan njen dio ne može izbjeći svojoj nesvjes-
noj misiji ili odgovornosti za kooperativnu suradnju s
prirodom. Da završimo s riječima jednog Mudraca:

"Sadašnjost je dijete prošlosti, budućnost proizvod


sadašnjosti. A ipak, ti sadašnji trenutku! Ne znaš li,
da nemaš roditelja, da ne možeš imati djece, da
ti uvijek samo samoga sebe proizvadaš? Prije nego
li izgovoriš 'ja sam potomak prošloga trenutka,
dijete prošlosti', već si sam postao ta prošlost. Prije
nego li izgovoriš posljednje slovo, vidi, više nisi
sadašnjost već u stvari ona budućnost. Tako su
prošlost, sadašnjost i budućnost uvijek živo
Trojstvo u Jednome - Mahamaya apsolutnoga
POSTOJANJA".
- II, 466

~ The end ~
( ende )