DRVO ZNANJA

17

Zemlja i Mjesec
Zemlja i Mjesec putuju kroz svemir vezani gravitacijskom silom, a on njezin jedini prirodni satelit zaokrui oko nje jednom u mjesec dana.
James Shepard Dr. Fred Espenak/SPL

jesec je Zemljin najblii svemirski susjed, udaljen od nje prosjeno 385.000 kilometara. Za trajanja jednog mjeseca, Mjesec prividno mijenja svoj oblik, pa tanki srp naraste u puni krug, i onda se opet stanji. Mjesec nema vlastitu svjetlost. Njegova je prividna promjena oblika uzrokovana izlaganjem raznih njegovih strana Suncu. Razliite Mjeseeve faze zovemo mijenama, a on kroz njih proe svakih 29 i pol dana. O Mjesecu znamo vie nego o ijednom drugom nebeskom tijelu zato to se ovjek ve spustio na nj i djelimice ga istraio. Uradili su to astronauti iz programa Apollo, koji su ga izmeu srpnja 1969. i prosinca 1972. posjetili est puta.

C Zemljini su najblii susjedi Mjesec i Venera. Slika se Mjeseca mijenja od tankog srpa do punog kruga, to ovisi o tome koliki mu dio povine okrenute Zemlji osvjetljava Sunce.

Mjesec je, u odnosu na matini planet, neobino velik satelit. Njegov promjer (3476 km) iznosi neto vie od jedne etvrtine Zemljinog (12.756 km). Veina je ostalih satelita u Sunevu sustavu siuna u odnosu na svoje matine planete. Tako je primjerice promjer najveeg Jupiterova satelita, Ganimeda, dvadeset i pet puta manji od njegova. Ba zbog toga, mnogi astronomi smatraju da bismo Zemlju i Mjesec trebali smatrati dvojnim planetarnim sustavom. I doista, Mjesec je upola vei od najudaljenijeg planeta Plutona, a tek malo manji od Merkura. Masa mu je 81 put manja od Zemljine. Manja mu je i sila tea: est

Dvojni planet

Na ovoj umjetno obojanoj slici Mjeseca, nastaloj kompjutorskom obradom teleskopskog snimka, to beivotno, kameno tijelo lieno zraka, pokazuje ivahno lice. Smatra se da su Mjeseeve stijene, doneene na Zemlju, nastale skruivanjem magme prije 3 do 4,5 milijarde godina.

Tony Stone Worldwide

Kad su se astronauti prvi put udaljili od Zemlje, mogli su vidjeti prekrasnu modru kuglu koja je upravo odisala ivotom. Svaki bi posjetitelj iz svemira morao i ne slijeui zakljuiti da na Zemlji postoji ivot.

C Satelitska snimka Saudijske Arabije. Na njoj su pjeane dine, a vidljiva je i erozija uzrokovana vodom. Na temelju ove fotografije moe se zakljuiti da na Zemlji ima i zraka i vode. V Ovaj krater, promjera oko 80 km, lei na sa Zemlje nevidljivoj strani Mjeseca. Noviji su krateri manji, a i manje su im nakodila bombardiranja esticama.

Photri

Photri

18

ZEMLJA I MJESEC

Jeremy Gower

Z Zemlja je izgraena od mnotva slojeva. Ispod kore nalazimo plat od magme, polurastaljene stijene. Tlak je u unutranjoj jezgri tako velik da je ona zacijelo u krutom stanju.

Matthew White

Z Oceansko dno lei na Zemljinoj kori, a ovaj presjek kroz komadi Zemlje prikazuje ploe koje tvore koru. Gibanje ploa stvara planine i izaziva potrese.

puta manja nego na Zemlji. Meutim, iako je tako slaba ona ipak utjee na matini planet, pa podie vodu u oceanima i stvara plimu i oseku. Plima nastaje na onoj strani Zemlje koja je blia Mjesecu, ali i na suprotnoj. Zemlja i Mjesec donekle su sline grae. Poput Merkura, Venere i Marsa, i oni su stjenovite kugle. Na vrhu je laka skrutnuta kora, a ispod nje gusti plat. Zemlja ima gustu eljeznu jezgru. Mjeseeva je kora deblja od Zemljine, koja se na dnu oceana stanjuje na desetak kilometara. Mjeseev plat je, po svemu sudei, krut do samog sredita, dok je Zemljin pomalo plastian, to znai da tee. Pri tom teenju on pokree skrutnutu koru iznad sebe. Taj proces zovemo pomicanjem kontinenata. Zemljina kora, meutim, ne tee kao cjelina, nego je podijeljena u 15 velikih dijelova ili ploa koje se gibaju u raznim smjerovima. Tektonika ploa, disciplina koja se bavi njihovim prouavanjem, danas je jedno od najvanijih podruja geologije (znanosti o Zemlji). Gibanje ploa izaziva i jo neke pojave. Tako primjerice na mjestima gdje jedna ploa pritie drugu dolazi do izvijanja i dizanja, i pritom se stvaraju planine. Meu ploama zna biti i vulkana, iz kojih sukljaju rastaljene stijene, koje se probijaju kroz slaba mjesta Zemljine kore. Kad se dvije ploe gibaju jedna kraj druge dogodi se da se zakae, a potom naglo oslobode. Pritom nastaju udarni valovi koji se ire kroz koru, a opaamo ih kao potrese.

Unutranjost

Sadanja Zemljina povrina oblikovana je uglavnom gibanjem ploa. To se ne moe rei i za Mjesec. Izgled njegove povrine uglavnom je posljedica padanja silnih kamenih gromada iz svemira. Nakon toga bombardiranja Mjesec je ostao posijan kraterima, velikim i malim. Neki su udarci probili koru i izazvali izlijevanje lave, to je stvorilo velike ravnice. Na njima, zato to su mlae, nalazimo manje kratera nego na iskonskoj kori. Te udubine iz kojih se izlila lava i dijelove stare kore vidimo sa Zemlje golim okom. Ravnice su tamniji, a stara kora svjetliji dio Mjeseeve povrine. Mjeseeve ravnice zovemo morima. Stari su astronomi vjerovali da su to zaista mora i oceani, ali na Mjesecu, koliko je poznato, uope nema vode. Raspored tamnijih i svjetlijih podruja na Mjesecu uvijek je isti, zato to mu mi uvijek vidimo samo jednu stranu. Kod Mjeseca je, naime, zbog gravitacijskog koenja plimnim silama dolo do usporavanja rotacije i do njenog izjednaenja s kruenjem. U odnosu na daleke zvijezde, on se oko svoje osi okrene za 27,3 dana, a toliko mu treba i da obie oko Zemlje. Zato to se Zemlja okree oko svoje osi vidimo kako se Mjesec giba nonim nebom; zato to Mjesec krui oko Zemlje, on izlazi nad horizont sve kasnije i prolazi kroz faze. Na Mjesecu ne samo da nema vode, nego nema ni zraka. Mjeseeva je tea preslaba da zadri atmosferu. To znai da za Mjeseeva dvotjednog dana nita ne hladi njegovu povrinu, i tada se temperatura penje i do 120 C. Isto ga tako za dvotjedne noi nita ne titi od isijavanja topline, dakle hlaenja, zbog ega temperatura pada sve do -180 C.

Oblikovanje povrine

Z Seizmografski zapis koji su poslali instrumenti ostavljeni na Mjesecu usporeen sa zemaljskim seizmogramom. Lunarni je seizmogram stvorio 100 km udaljen udarac.

Voda i zrak

Za razliku od Mjeseca, koji je jako suh, Zemlja je jako vlana. Vie od sedam desetina naeg planeta pokriveno je vodom mora i oceana. Kako Zemlja ima mnogo veu masu, njezina je tea dovoljno jaka da zadri atmosferu. Atmosfera slui kao pokriva koji danju odvodi toplinu, a nou sprjeava njeno pretjerano zraenje u svemir. Zbog toga su temperature na Zemlji mnogo jednolinije nego na Mjesecu, i malo se mijenjaju izmeu dana i noi. Zrak u Zemljinoj atmosferi zapravo je smjesa plinova, uglavnom duika (oko 78%) i kisika (21%). Kisik u atmosferi, kao i obilje vode na povrini, omoguili su postojanje ivota na Zemlji u bezbroj raznih oblika. Na Mjesecu se pak, zato to je bez vode i zraka, ivot ne bi mogao odrati. Voda i zrak odigrali su, osim toga, i vanu ulogu u oblikovanju Zemljine povrine. Oni su glavni uzronici erozije (troenja povrinskog stijenja) to dovodi do postupnih promjena krajolika. Protjecanje vode u rijekama, mlat oceanskih valova, razorno djelovanje leda, troenje povrine zrncima pijeska koje nosi vjetar sve su to snani uzronici erozije koji s vremenom mogu u prah pretvoriti i najtvru stijenu. Zemljina je kora, ba zato to se stalno mijenja, u geolokom smislu jako mlada. Tek su malobrojne povrinske stijene starije od 1,5 milijarde godina, dok je starost planeta oko 4,6 milijardi godina. Nasuprot tome, Mjesec je neaktivan i njegova je povrina mnogo starija. Na njoj se za protekle 3 milijarde godina malo to promijenilo.

Vrijeme
Gibanje Zemlje i Mjeseca odreuje trajanje godine, godinjih doba, mjeseca i dana. Nekada je ovakva podjela vremena ljudima sasvim dostajala da urede svoje ivote. Danas, meutim, skoro nitko ne moe ivjeti bez sata.

DRVO ZNANJA
C Sunani sat je jedna od najstarijih sprava za mjerenje vremena. Kako se Sunce mie preko neba, tako se pomie i sjena tapa (gnomona) preko unaprijed kalibriranog brojanika, i tako pokazuje vrijeme.

19

emlja za godinu dana obie oko Sunca. Za to se vrijeme na nonom nebu pojavljuju razne zvijezde, a s dobom se godine mijenjaju i vremenske prilike. Kad je taj poredak zbivanja jednom uoen, ljudi su poeli motriti zvijezde zbog praktinih razloga. Tako je, primjerice, pojava neke zvijezde znaila da je dolo vrijeme sjetve. Stari su Egipani znali da godinje poplave Nila poinju ubrzo nakon to se nad obzorom pojavi zvijezda Sirijus. Mjesece brojimo prema pravilnom mijenjanju izgleda Mjeseca za njegova okretanja oko Zemlje. Razliite faze te promjene zovemo mijenama. Kroz mjesec dana Suneva svjetlost na Mjesec pada iz raznih smjerova. Kad Suneve zrake dolaze iz pozadine, Mjesec je nevidljiv. Tu fazu promjene zovemo mladim mjesecom. Nakon to prevali pola svoje putanje oko Zemlje, Mjesec postaje pun, jer je okrenut Suncu stranom vidljivom sa Zemlje. Tu mijenu zovemo utapom. Rimljani su imali lunarni (mjeseev) kalendar, jer je osnovna vremenska jedinica bilo vrijeme za koje Mjesec proe kroz sve mijene. Duinu dana odreuje brzina okretanja Zemlje oko vlastite osi, zbog kojega nam se ini da Sunce izlazi i zalazi. Tekoe pri stvaranju kalendara nastaju zato to godina ne traje cijeli

X Model prvog sata s njihalom koji je 1641. zamislio Galileo. Iako se on prvi posluio njihalom za regulira nje sata, njegovu su konstrukciju 1650-ih godina bitno usavrili drugi. X Pijesak u staklenom pjeanom satu protee za tono odreeno vrijeme. Potom se pjeani sat okrene i mjerenje se vremena nastavlja.

Mjeseeve mijene

Gore: Zefa

Sve druge fotografije: Michael Holford

C Prvi su egipatski vodeni satovi bile posude s probuenim dnom. Posuda bi se napunila vodom, koja bi istekla kroz rupu. Razina vode poka zivala je koliko je vremena pro teklo od nalijevanja.

20

VRIJEME
broj dana, nego otprilike 365 i 1/4 dana. Julije Cezar je toj tekoi doskoio 45. godine pr. Kr. tako to je odredio da tri godine zaredom traju po 365, a etvrta, tzv. prestupna, 366 dana. Julijanski je kalendar isprva sluio dobro, ali je postupno postalo jasno da je godina zapravo od tih 365 i 1/4 dana kraa za oko 11 minuta. Tu je pogreku godine 1582. ispravio papa Grgur XIII., koji je dotadanji 5. listopad promijenio u novi datum 15. listopad. Da to nije uinjeno, datumi bi u kalendaru sve vie odstupali od prirodne izmjene godinjih doba. Da bi sprijeio ponavljanje te pogreke, Grgur je odredio da e godine kojima zavravaju stoljea biti prestupne samo ako su djeljive s 400. Tako je, primjerice, godina 2000. prestupna, ali 1900. nije. Gregorijanski kalendar u zapadnom svijetu slui sve do dananjeg dana. Dan i no najkraa su prirodna razdoblja poznata primitivnom ovjeku. Vrijeme se poelo tonije mjeriti tek oko 4000. pr. Kr., kad su
V Prvi od etiri kronometra to ih je u 18. stoljeu napravio John Harrison. Harrison je bio tesar, ali se odazvao pozivu britanske vlade, koja je raspisala nagradu za sat dovoljno toan za navigacijske svrhe. Nakon tri neuspjela eksperimenta, Harrison je na kraju osvojio nagradu svojim etvrtim kronometrom.

Gregorijanski kalendar

ZAPRENICA

stari Egipani podijelili dan na sate. Njihov je prvi sat bio sunani, a sastojao se od tapa (gnomona) zabijena u zemlju, pa bi njegova sjena na ucrtanom brojaniku pokazivala koliko je sati. Kako je Sunce putovalo preko nebeskog svoda, tako se selila i sjena tapa. Glavna je mana sunanog sata ta to je nou i za oblanih dana neupotrebljiv. Taj je problem rijeen kad su oko 1500. pr. Kr. Egipani izumili klepsidru, ili vodeni sat. U svom je najjednostavnijem obliku to posuda s rupicom na dnu i s ljestvicom ucrtanom sa strane. U posudu bi se nalila voda, koja bi potom polako istjecala kroz rupicu. Prema razini vode, a na temelju prethodne kalibracije, moglo se odrediti koliko je vremena proteklo od trenutka ulijevanja vode. Klepsidra je kasnije usavrena tako to je voda kroz rupicu otjecala u posudu s plovkom, pa se vrijeme mjerilo prema njegovu dizanju. Druga je zamjena za sunani sat bio pjeani sat. Kroz sueni dio staklene posude istjecao je pijesak, koji bi potpuno istekao za neko

Voda, pijesak i vosak

sasvim odreeno vrijeme, najee za pola sata ili sat. Danas malim pjeanim satovima gdjekad mjerimo vrijeme potrebno da se skuha jaje. Jo jedna od sprava za mjerenje vremena bila je zapaljena svijea. Zarezi u vosku pokazivali su koliko je sati svijei trebalo da do njih dogori. Svijea se za mjerenje vremena iroko primjenjivala, ali nije ba bila tona, jer na brzinu izgaranja utjeu debljina stijenja, kakvoa voska i strujanje zraka u prostoriji. Oko godine 1275. u Europi je napravljen prvi mehaniki sat, ali nam nije poznata ni tona godina izuma ni ime njegova izumitelja. Taj je sat pokretao uteg objeen na namotano ue. Ue se odmotavalo i tako okretalo osovinu na koju je bilo namotano. Brzinu odmotavanja ueta regulirao je poseban ureaj. Prvi su satovi samo svakog sata udarali o zvonce. Uskoro su, meutim, satovi dobili i brojanik i jednu kazaljku. Vaan je dio sata zaprenica. Sastoji se od zaprenikog kotaa, koji je trajno spojen sa zupanicima sata, i od konice ili kotve. Ona

Mehaniki satovi

Zaprenicu prikazanu na slici nalazimo u mnogim mehanikim zidnim i runim satovima. Gibanje vijenca nemirnice as ulijevo, as udesno, njie kotvu. Dva kamena na kotvi naizmjence zahvaaju zapreniki kota i tako ograniavaju njegovo okretanje na sitne, vremenski tono odmjerene korake. Taj se ureaj zove zaprenica, zato to zaustavlja i oslobaa zupanike sata zahvaajui ih kamenovima, i doputa im pomicanje u ritmu njihanja nemirnice.

SATNI MEHANIZAM
Sat sa zaprenicom. Brzina se podeava zatezanjem spirale, koja odreuje brzinu osciliranja vijenca nemirnice. Ona posredstvom kotve upravlja brzinom vrtnje zaprenikog kotaa. Pogonska se opruga polako razmotava i tako preko niza zupanika pokree kazaljke. Zapreniki se kota brine da se one okreu ispravnom brzinom.

National Martime Museum

DRVO ZNANJA
C Tvorniki sat je sprava kojom se biljeio dolazak radnika u tvornicu i odlazak iz nje. Taj stroj oznaava vrijeme na karticu koja se gurne u otvor. V Kamera za fotofini biljei na film kraj trke. Na poetku trke pokree se elektronika toperica, a vrijeme tijekom finia automatski se biljei na film.

21

ograniava brzinu okretanja mehanizma, jer zupanicima doputa napredovanje samo zubac po zubac. Zaprenicom upravlja oscilator koji se brine da se sat okree stalnom brzinom. Brzinom okretanja prvih satova upravljao je oscilator engleskog naziva foliot. Bila je to vodoravna motka, s utezima na oba kraja, nasaena na vertikalni tap. Foliot bi se zibao amo-tamo, i to se gibanje, ili osciliranje, prenosilo na zaprenicu, koja je pak odreivala brzinu okretanja itavog mehanizma. Oko godine 1330. u Italiji su razvijeni satovi koji bi na puni sat otkucali onoliko puta koliko je sati, a oko godine 1475. izumljen je i prvi sat koji je pokretala opruga. Tako su nastali prvi prenosivi satovi. Sve do 16. stoljea satovi su imali samo jednu kazaljku i ona je pokazivala sate. Po njezinu se poloaju moglo procijeniti i koji je to dio sata, i ta je tonost zadovoljavala veinu ljudi. Astronomi su, meutim, bili mnogo za-10 -9 -8 -7 -6 -5 -4 -3 -2 -1

htjevniji, jer su eljeli to tonije odrediti vrijeme svojih promatranja. Zbog toga su se pojavili satovi s minutnom kazaljkom, a neki su imali ak i sekundnu. Satovi upravljani foliotom mjerili su vrijeme zaista samo priblino. Tonost se satova znatno popravila u 17. stoljeu kad su se pojavili satovi s njihalom. Negdje oko 1580. talijanski je astronom i fiziar Galileo Galilei (1564.1642.) otkrio da se njihalo njie u pravilnim vremenskim razmacima. Godine 1641. napravio je skicu sata ijim bi gibanjem upravljalo njihalo. On je, meutim, ve sljedee godine umro, pa su tek 1649. njegov sin Vincenzio i bravar Balestri napokon napravili Galileov sat. Koncem 1650-ih nizozemski je znanstvenik Christiaan Huygens doao do jo boljeg rjeenja, nakon ega je njihalo steklo status pouzdanog i tonog oscilatora. Zahvaljujui njemu dnevna je pogreka najboljih satova smanjena s nekoliko minuta na samo desetak sekundi.
0 +1 +2 +3 +4 +5 +6 +7 +8

Precizno njihalo

Otkucavajui satovi

Omega

Blick

Keystone

+9

+10 +11 +12

-11

granica datuma

srednje grinviko vrijeme

-3,5

sjeverna obratnica

-4,5

-5,5

-6,5

Z Sat na zidu stare grinvike zvjezdarnice pokazuje grinviko srednje vrijeme (GMT, Greenwich Mean Time). To je vrijeme koje vlada na meridijanu koji prolazi kroz zvjezdarnicu. Taj meridijan zovemo i nultim meridijanom, a oznaavamo kao 0 zemljopisne duljine. C Svijet je podijeljen u vremenske zone. Pri prelasku u drugu zonu osobni sat treba podesiti prema mjesnom vremenu. Brojevi na karti pokazuju prethoenje (+) ili zaostajanje (-) u odnosu na GMT.

-3,5

ekvator

juna obratnica

-9,5

22

VRIJEME
Drugi se ureaj za upravljanje radom zaprenice pojavio 1658. kad je Robert Hooke izumio spiralnu oprugu. Tu je tanku, smotanu oprugu privrstio za mali zamanjak; stvorena je tzv. nemirnica. Kako bi se zamanjak okretao sad na jednu, sad na drugu stranu, tako bi se spirala namatala i razmatala. To periodiko gibanje upravlja radom zaprenice u prenosivim i neprenosivim satovima. Glavna je prednost nemirnice nad njihalom ta to njoj nije mnogo smetalo prenoenje sata. To je omoguilo proizvodnju manjih i tonijih satova, te napokon i depnog i runog sata. Poslije 1700. irenje svjetske trgovine izazvalo je znatno poveanje broja dugih morskih
X Shematski prikaz rezonantne komore cezijeva atomskog sata. Ispod njega je prikazan put atoma i njihova usputna promjena energetskog stanja.

putovanja. Da bi mogao ploviti, kapetan je morao znati poloaj svojega broda. Najtee je bilo odrediti zemljopisnu duljinu, tj. udaljenost od Greenwicha u Engleskoj. Ta se udaljenost mogla izraunati po razlici izmeu mjesnog (lokalnog) i grinvikog vremena. Mjesno se mjerilo sekstantom, prema visini Sunca, ali se grinviko moglo odrediti samo tonim satom. Meutim, zbog gibanja se broda nije mogao primijeniti sat s njihalom, a sat s nemirnicom bio je isuvie netoan, najvie zbog utjecaja temperature na spiralnu oprugu. Taj je problem bio tako ozbiljan da je 1714. godine britanska vlada obeala nagradu od 20.000 funti onome tko pronae metodu to-

Nagrada za tonost

Z Vodikov maserski atomski sat mjeri vrijeme brojei titraje atoma vodika s pogrekom od jedne desetmilijarditinke sekunde na dan.

Omega

NPL

Z Ovakav su sat nosili ameriki astronauti. Nosili su ih i ruski kozmonauti kad su se 1975. u orbiti spojili svemirski brodovi Apollo i Sojuz.

nog odreivanja zemljopisne duljine. Ukoliko bi se to inilo pomou sata, onda je taj sat morao mjeriti vrijeme s pogrekom manjom od tri sekunde dnevno, i to u trajanju od est tjedana. Nagradu je na kraju osvojio tesar John Harrison, koji je napravio nekoliko kronometara vrlo tonih satova za navigaciju. Nagradu je dobio njegov etvrti model, dovren 1760. godine. On je na jednom putovanju, dugom 156 dana, odstupio za samo 54 sekunde. Harrison je otkrio nain automatske kompenzacije pogreke zbog temperaturnog rastezanja spiralne opruge. Mnogi se dananji satovi jo uvijek pogone mehaniki, ali ih sve vie potiskuju elektrini i elektroniki satovi. Mnoge elektrine satove pogoni elektrini motor iju brzinu vrtnje odreuje frekvencija izmjenine pojne mree. Vrtnja motora se potom prenosi na kazaljku. Neki digitalni satovi pogone se na isti nain, a vrijeme pokazuju svijetleim brojkama. Elektroniki satovi imaju vlastiti oscilator. To je obino kristal kremena koji pod djelovanjem struje titra skoro nepromjenljivom frekvencijom. To titranje kristala slui za dobivanje vremenski tonih elektrinih impulsa, koje posebni elektroniki ureaji broje i pretvaraju ili u brojeve na displeju ili u kretanje kazaljki. Kvarcni se satni mehanizmi ne ugrauju samo u rune, nego i u zidne satove, kao i u najrazliitije elektronike ureaje. Dobri kvarcni satovi u pravilu ne grijee vie od 1/30 sekunde dnevno, dok su laboratorijski satovi toniji i stotinjak puta. Atomski su satovi, meutim, jo toniji. Oni broje titraje odabranih atoma, obino cezijevih, i na displeju pokazuju vrijeme s pogrekom manjom od 1 sekunde u 1000 godina. Takvim se satovima slue znanstvenici, u pokusima kod kojih je vano vrlo tono mjerenje vremena, a pomou njih definiramo i samo vrijeme. Tako se sekunda danas definira kao trajanje 9 192 631 770 titraja atoma cezija (atomska teina 133) pod tono odreenim uvjetima.

Dananji satovi

C Dijelovi elektro nikog runog sata V Rast tonosti mjerenja vremena

Paul Brierley

X Elektroniki sat s glazbenom vilicom

Bulova/Alphabet & Image