Sie sind auf Seite 1von 122

Otvoriše se nebesa

Ezekiel glava I, stih I: svemirski brodovi


proroka Ezekiela i njihova potvrda u
suvremenoj nauci

Josef F. Blumrich

Prijevod djela: Da tat sich der himmel auf.

Prevela Klara Dušanović

Zagreb: Stvarnost, 1973.


1. poglavlje

Pregled

Ova je knjiga rezultat traganja.

Traganje je isto što i pitanje, samo po sebi još ne sadrži nikakvu definiciju odnosa onoga
koji traži prema onome što traži. Tko pita ne mora vjerovati u postojanje onoga što pita.
On prije svega želi potvrdu ili pobijanje.

Za pravo istraživanje potrebna je objektivnost, a nje nema bez duhovne elastičnosti, jer
nitko nije po prirodi objektivan. Svi mi imamo stavove čiji su korijeni široko razgranati i
često nedohvatljivi. Naše je pravo i dužnost da imamo vlastito mišljenje. Čim se ono ne
može uskladiti s rezultatima istraživanja, naša je intelektualna dužnost da ga izmijenimo.
Takvo stanje znači zapravo izazov kojem ne možemo umaći, pa stoga znači i dilemu koja
je kamen kušnje naše objektivnosti i duhovne zrelosti.

Rezultati traganja nisu za svakoga jednako značajni i uvjerljivi. U odgovarajućoj mjeri


variraju i dimenzije osobnih konflikata. O težini takvih konflikata ovisi žestina polemike.
Svjesna uloga objektivnosti ublažuje dileme i pretvara polemike u diskusiju, razgovor.

Tako se može doći i do saznanja.

U tom nastojanju da budem objektivan iznosim inženjerski dokaz tehničke


besprijekornosti i realnosti svemirskih brodova koje je Ezekiel opisao te postupaka i
zbivanja u vezi s njima.

Ezekiel, u nedostatku iskustava koja bi mogao primijeniti, često je morao posezati za


slikovitim usporedbama da bi ispričao ono što je vidio. To slikovito prikazivanje zbunjuje
i djeluje tajanstveno sve dok se ništa ne zna o stvarnosti na kojoj se zasniva. Međutim,
kada se prodre u te slike, otkriva se, gotovo u hipu, iznenađujuće jasan i besprijekorno
iznesen izvještaj. Tek tada čovjek može uočiti neposredne, tako reći dešifrirane dijelove
kazivanja i shvatiti njihovo značenje.

Izgleda da je Ezekiel vrlo brzo u najmanju ruku naslutio istinu. Kako se njegovi susreti sa
svemirskim brodovima protežu na razdoblje od bar dvadeset godina, nalazimo se u
sretnom položaju da pred nama nije izolirani, pojedinačni slučaj, već opetovano
promatranje određenog tipa svemirskog vozila.
2
Prorok s izvanrednim darom zapažanja opisuje konstrukciju i funkciju tog tipa
svemirskog broda, te biće i događaje koji su s njim u neposrednoj vezi.

Ezekiel počinje knjigu opisom posljednje faze leta svemirskog broda iz putanje prema
Zemlji i zatim opisom slijetanja. Svoj je prikaz popratio opisima bitnih dijelova broda.
Kada se s njim posljednji put susreo, naglasio je da je ta tvorevina istovjetna s onom koju
je vidio prije dvadeset godina.

Ezekiel izvještava i o zapovjednicima tih svemirskih brodova. Čuje ih kako govore,


promatra njihove kretnje. Jednom je svjedok neobičnog zbivanja u kojem sudjeluje i
zemaljska posada koju je dozvao zapovjednik. I sam leti tim svemirskim brodovima. Dva
leta dovode ga u komplekse hramova kojih su položaj i značenje za sada još nerazjašnjena
tajna.

Ključ tumačenja Ezekielova izvještaja leži u vrlo pomnoj analizi opisanih dijelova
svemirskih brodova i njihovih funkcija, uz primjenu znanja iz današnjeg razvojnog
stupnja tehnike raketa i svemirskih brodova.

Taj je postupak vrlo brzo doveo do uspjeha. Potonje detaljnije usporedbe i ispitivanja
potvrdili su zapanjujuću točnost Ezekielovih opisa. Na temelju obima i preciznosti u
iznošenju pojedinosti može se zaključiti da je imao izvanredan dar zapažanja i upravo
fotografsko pamćenje. Stoga je bilo moguće ne samo izraditi jednostavnu skicu već štoviše
i brojčano izraziti dimenzije, težine i snage. Prvi je put uspjelo da se jedan drevni izvještaj
o svemirskim brodovima oslobodi njegove slikovite oplate i prevede na jezik inženjera.
Takav prodor omogućio je također da se naslute događaji kojih su tok i značenje do sada
izgledali lišeni, svakog smisla.

Dobiveni rezultati pokazuju nam svemirsko vozilo koje je bez sumnje ne samo tehnički
moguće već je za svoju misiju i po funkcijama vrlo svrsishodno zamišljeno. Iznenađeni
smo što nalazimo stupanj tehničke razvijenosti koji nije nimalo fantastičan, već je u
krajnjem slučaju gotovo u rasponu naših današnjih mogućnosti, dakle samo neznatno
ispred našeg vremena. — Rezultati su pokazali da je svemirski brod upotrijebljen u vezi s
jednim matičnim brodom koji je kružio u putanji oko Zemlje.

Fantastično je samo to da je takav svemirski brod već prije 2500 godina bio opipljiva
stvarnost!

3
Ti su rezultati svakako u oštroj suprotnosti s biblijskim tumačenjima mnogih pobožnih i
učenih ljudi iz svih proteklih stoljeća. Moramo ipak biti svjesni očigledne činjenice da u
tom dugom vremenskom razdoblju nije bilo letećih strojeva i raketa ljudske izrade. Zato je
bilo unaprijed isključeno da se Biblija tumači u tom smislu. Rješenja zagonetke
Ezekielovih tajanstvenih izvještaja neizbježno su tražena u jedino mogućem pravcu — u
području vjere, a naročito misticizma. Zato bi bilo vrlo nepravedno podcjenjivati napore
tih ljudi.

Uostalom, valja izričito naglasiti da je tehnička interpretacija Ezekielovih spisa, unatoč


napretku posljednjih stoljeća, moguća tek od prosinca 1964. godine. Tada je, naime, Roger
A. Anderson, istaknuti inženjer u NASA-inom Istraživačkom centru «Langley», objavio
rad «Structures Technology», (Lit. 8), u kojem je opisao kakav bi, po njegovoj zamisli,
morao biti oblik letećeg tijela za ulaz u planetarne atmosfere. To je upravo oblik koji
prepoznajemo u središnjem glavnom trupu Ezekielova svemirskog broda. Kad ne bismo
znali za te osnovne mogućnosti, ni danas ne bismo mogli tehnički protumačiti biblijski
tekst.

Rasprava o mogućnosti ili nemogućnosti kontakata s izvanzemaljskim civilizacijama vode


se danas širom svijeta, u raznim naučnim i tehničkim disciplinama. Unatoč svim
suprotnostima u stavovima, postoji ipak nekoliko točaka opće suglasnosti. Vlada potpuna
jednodušnost u tome da možemo uspostaviti kontakt samo s onim civilizacijama (ili one s
nama) koje su dostigle naš razvojni stupanj ili su ga premašile. Stoga se s pravom možemo
smatrati sposobnima da procijenimo bar donekle kakva su sredstva potrebna za takav
pothvat, kako tehnička tako i financijska. To posljednje važno je utoliko što se i za
izvanzemaljsku civilizaciju mora pretpostaviti da posjeduje vrijednosne pojmove te da zna
i za financijske probleme. Ako se na tu misao nadoveže stvarno postojanje svemirskih
brodova što su ih vidjeli proroci, teško je zamisliti da su se ta ulaganja mogla koncentrirati
na jednog jedinog čovjeka. Dolazi se do neizbježnog zaključka da su takvi posjeti morali
biti raspoređeni na vremenski i geografski širi prostor. Kad bi se to dokazalo, naš uvid u
izvanzemaljske posjete bio bi postavljen na širu osnovu. Za istraživanja s takvim ciljem
osnovni je preduvjet: buduća uska suradnja arheologa, lingvista i inženjera različitih
specijalnosti.

Nalazi opipljivih ostataka koji bi mogli potjecati od pada ili prisilnog slijetanja bili bi
nedvosmisleni vrhunac takvih istraživačkih radova. Mnogi smatraju da je pronalaženje
takvih ostataka osnovna pretpostavka za priznavanje stvarnog postojanja svemirskih
brodova u prethistoriji ili ranoj povijesti. Ti skeptici samo su donekle slični «nevjemome
4
Tomi», jer u našem slučaju umjesto vjerovanja imamo brojke, tehničke podatke te
književne i arheološke nalaze. Bez obzira na osobni stav, kratko razmatranje tog problema
upravo se nameće jer bi opipljiva otkrića imala presudno značenje.

U ovom trenutku jedini izvor informacija jeste arheologija. Ona obavlja svoju djelatnost
prvenstveno u prostoru ljudskih naseobina. Međutim, kako znamo iz vlastita iskustva,
vjerojatnost prisilnog spuštanja ili pada u neposrednoj blizini neke naseobine sasvim je
neznatna. Pa čak i kad bi se takav nevjerojatan slučaj dogodio, ostaci bi bili brzo uklonjeni,
a uništene građevine ponovo popravljene. Ipak bi se — isključivo u području pada —
moglo naići na metalne komade kakve letjelice ili možda na dio neke elektronske naprave,
uz pretpostavku da ih korozija nije uništila. Vjerojatnost da neki arheolog svojom
lopatom, čekićem ili četkom radi slučajno baš na mjestu nezgode mnogo je manja od
vjerojatnosti same nezgode. Zato za sada nema izgleda da u ljudskim naseobinama
naiđemo na takve nalaze. No prava znanstvena arheologija stara je samo nekoliko
desetljeća.

Ono što arheologija nije našla — baš zato što nije ni imala prilike za to — nadoknađeno je
u daljnjim istraživanjima onim do čega je stvarno dovela: raspolažemo vrlo značajnim
materijalom čak i u pogledu područja o kojem govorimo.

Ispitivanje i iskorištavanje tog materijala u tehničkom smislu prelazi nadležnosti


arheologa i traži visoko školovane inženjere koji mogu svojim stručnim znanjem
uspostaviti logične veze.

U književnom pogledu, Ezekielova knjiga nedvosmisleno dokazuje, iako na malo


neobičan način, da su nova otkrića moguća. Međutim, i tu inženjeri treba da daju svoje
mišljenje.

Do sada sam već u više navrata isticao potrebu da se angažiraju inženjeri. Oni postaju
prijeko potrebni kada treba dati mišljenje o nekoj napravi ili sličnom. Takva istraživanja i
proučavanja nalaze se tako reći unutar područja nauke. Ona se bavi problemom granica
mogućnosti. Sve što je u okviru tih granica, to je u nadležnosti inženjera. Inženjer, a
osobito konstruktor, razrađuje načine izvedbe najmodernijih objekata i mora proučiti
preduvjete i pretpostavke za njihovo ostvarivanje. On je također taj koji na temelju
vanjštine nekog objekta može najbolje zaključiti koja mu je primjena i svrha.

U tom poslu važan je i stav prema shvaćanju da naši posjetioci i njihovi uređaji moraju
svakako biti drugačiji i drugačije izgledati nego mi sami i sve što mi upotrebljavamo.
5
Kada se nekoj izvanzemaljskoj civilizaciji a priori pripisuju tajanstveni i nama nepoznati
pojavni oblici i sposobnosti, nimalo se ne vodi računa o tome da je sličnost čak mnogo
vjerojatnija od neke bitne različitosti. Na tu temu još ćemo se vratiti.

Danas svako spominjanje nezemaljskih posjeta odmah nameće pitanje: «Odakle i kako?»
To je sasvim prirodno, jer je, na kraju krajeva, odgovor na to dvostruko pitanje tako
značajan da doslovno može uzdrmati svijet. Odgovora još nemamo. Problemi koji se ovdje
nameću za nas su za sada suviše složeni i teški. Stoga se svakako prečesto izvodi zaključak
koji pojednostavljeno po prilici glasi:

«Ne znamo odakle su došli, dakle nisu ni mogli biti ovdje.»

To brdo problema nikako ne možemo odjednom savladati, ni riješiti. Zato mi se čini


prirodnije da se i u ovoj oblasti uradi ono što je i inače najprirodnije: cjelokupni kompleks
raščlaniti na pojedinačne probleme i parcijalna pitanja.

Ezekiel nam sam pokazuje put. On nam je tako točno opisao prisutnost svemirskih
brodova da možemo, služeći se svojim tehničkim znanjima, brojkama potvrditi
pravovaljanost njegova prikazivanja. Zahvaljujući njegovu ključnom dokumentu, moglo
bi se dogoditi da i drugdje počnemo nalaziti dokaze. Zato bismo gore formulirani stav
morali preokrenuti i reći: «Bili su ovdje, dakle su morali ovamo i doći.» Promijenjena
psihološka pretpostavka, koja se izražava da preformuliranjem, ne može ostati bez
utjecaja na pitanje: «Odakle i kako?»

Što se mojeg posla tiče, htio bih reći da sam ga obavljao s inženjerskog stajališta, tako reći
iz tehničke znatiželje. Moje je zanimanje bilo prije svega usmjereno na one dijelove
Ezekielove knjige koji sadrže izvještaje o oblicima i zbivanjima što su u nadležnosti moje
struke. Ti se dijelovi, gotovo bez iznimke, jasno mogu lučiti od proročanskog sadržaja.
Pošto smo upoznali raspoložive tehničke podatke, nametnuli su se, na temelju
razmatranja cjelokupnog materijala, neki konačni zaključci ne-tehničke prirode.

Velika suzdržljivost kojom sam cijelu tu studiju započeo ustupila je mjesto vrlo
pozitivnom stavu. On je posljedica zaista golemih mogućnosti što su se ukazale kada je
primjena dobro utemeljenih tehničkih formula i principa urodila vrlo vjerojatnim
rezultatima. U toku ispitivanja nametnulo se samo od sebe da valja uzeti u obzir moguća
usavršavanja i razvoj, koliko se oni danas mogu procijeniti. Rezultati nam stoga ne daju
samo odgovor na pitanje: «Je li takva letjelica moguća?» već i na njegovu proširenu
verziju: «Koliko je ta povijesna tehnika bila razvijenija od naše današnje?»
6
Da su odgovori bili nevjerojatni ili fantastični, ne bih bio napisao ovu knjigu.

7
2. poglavlje

Tko je bio Ezekiel? Budući da moramo analizirati i ocijeniti Ezekielove izvještaje, pri
izvođenju zaključaka treba polaziti od njega samoga. Poželjno je, ali i moguće, nešto
saznati o vrsti, naravi i izobrazbi osobe koja stoji iza izvještaja. Te karakteristike jednim
dijelom ocjenjuju i stupanj pouzdanosti njegovih prikaza. Drugačiju težinu ima izvještaj
čovjeka koji nikada nije prekoračio granice svoje zavičajne zajednice, posla i obitelji nego
izjava čovjeka visoka obrazovanja i obdarena bogatim iskustvom.

Iz njegovih vlastitih izvještaja možemo uzeti neposredne podatke:

Knjiga počinje 593. ili 592. godine prije naše ere. Nekih pet godina prije toga, 597., Ezekiela
je s mnogim drugim Židovima kralj Nabukodonozor deportirao u Babilon. Živio je u
mjestu Tel Abibu na rijeci Kebaru (koja je zapravo bila kanal), u Kaldeji. Ezekiel je bio
svećenik. Da je bio oženjen, saznajemo po spominjanju smrti njegove žene, četiri i pol
godine nakon početka njegovih proročanstava. Otac mu se zvao Buzi.

Daljnja obavještenja, za našu stvar vrlo važna, možemo izvesti posrednim putem iz opće
političke situacije njegova vremena i iz nekih odlomaka iz njegovih spisa. Činjenica da je
Ezekiel uopće bio među deportiranima ukazuje, na primjer, na stanoviti društveni položaj
njegove obitelji, jer je deportacija 597. pr.n.e. pogodila najutjecajniji dio stanovništva.

Nadalje: Tel Abib se nalazio u blizini, i to južno od grada Babilona. Zato se s vrlo velikom
vjerojatnošću može pretpostaviti da je Ezekiel vidio veliku kulu ili da je u najmanju ruku
čuo točne opise te građevine. Također je, najvjerojatnije, čuo za opise glasovitih i golemih
gradskih vrata i široke raskošne ulice koja je do njih vodila. Ezekiel je poznavao
stanovnike te zemlje i bez sumnje je prilično često vidio i vojnike u njihovim oklopima, s
oružanom opremom i bojnim kolima s konjskom vučom.

Može se pretpostaviti da je imao tridesetak godina kada je započeo svoje opise. Zato je, u
vrijeme posljednjeg proročanstva spomenutoga u knjizi, bio u dobi od oko pedeset
godina. Odrastao je, dakle, u Jeruzalemu, a uslijed deportacije dobro je upoznao dvije
kulturne sredine. Iz spisa se, osim toga, može razabrati da je dobro poznavao kulturne i
trgovačke prilike na čitavom Bliskom istoku, uključujući i Egipat. U njegovima
izvještajima ništa nije primitivno ni glupo.

8
Zbir njegovih kazivanja pokazuje nam čovjeka sa znatnim iskustvom, koji je kao član bolje
situirane židovske porodice stekao dobar odgoj i obrazovanje.

Nije poznato kada je Ezekiel umro i gdje je pokopan. Navodno, ali nepotvrđeno, njegov se
grob nalazi u Al Kifli, mjestu koje se prema karti «Biblijski krajevi danas» (Lit. 9) nalazi na
manje od četrdeset kilometara južno od Babilona.

9
3. poglavlje

Što je vidio Ezekiel?

Kada proniknemo kroz svu tu slikovitost, kad razbistrimo ono što izgleda mračno i
sredimo ono što izgleda zbrkano — što zapravo vidimo uz pomoć Ezekiela i zajedno s
njim?

U kasnije opise njegovih doživljaja čitaoca uvodimo preko odgovarajućeg biblijskog


teksta, da bi se osjetio dojam njegova načina prikazivanja. U daljnjoj analizi (5. poglavlje)
morat ću se ponovo poslužiti tim stihovima, ali mislim da se njihovim povezanim
prenošenjem na ovom mjestu dobiva zaokruženija slika cjeline. (Biblijski tekstovi prema
Lit. 5.) 1

Glava 1.

1. Godine tridesete, četvrtoga mjeseca, petoga dana, desi se da bijah u zajednici izgnanika
na rijeci Kebaru, i otvoriše se nebesa i ja ugledah božanska viđenja.

2. Petoga dana istoga mjeseca — godine pete otkako odvedoše u izgnanstvo kralja
Jojakima 2 —

3. Riječ Gospodinova dođe Ezekielu, sinu Buzijevu, svećeniku u Zemlji Kaldejskoj, na


rijeci Kebaru. Zgrabi me ruka Gospodinova. 3

4. Pogledah, kad ono sa sjevera udario silan vihor, veliki oblak, bukteći oganj obavijen
sjajem. Usred njega, usred ognja, nešto nalik na sjajnu kovinu.

5. Usred toga nešto kao četiri bića, obličjem slična čovjeku.

6. Svako od njih sa četiri obraza, u svakoga četiri krila.

1Kako se vidi iz priloženog popisa upotrijebljene literature, pisac polazi od nekih njemačkih prijevoda
Biblije, koji se mjestimično razlikuju od našeg prijevoda u izdanju –Stvarnost-, 1968. Mi ćemo citirati tekst
kojim se služio pisac i na temelju kojih je pravio svoje analize, a upozoravat ćemo na bitnije razlike u našem
prijevodu. (Prim. prev.)
2 Ovdje i dalje u našem prijevodu uglavnom se upotrebljava ime Jahve.
3 U našem prijevodu: Spusti se na me ruka Jahvina.
10
7. Noge im ravne, a stopala zaobljena sijevahu poput polirane kovine 4 .

8. Ispod krila imahu na sve četiri strane ruke čovječje. I svako od njih četvoro imaše svoj
obraz i svoja krila.

9. Krila im bijahu gore povezana jedno s drugim 5 . Idući ne okretahu se: svako se naprijed
kretaše.

10. I lica im gledahu ovako: jedno čovječje lice, jedno lavlje lice u smjeru desno, lice bika
lijevo i lice orlovsko u sva četiri 6 .

11. Krila im bijahu gore razapeta 7 . Svako imaše dva krila što se spajahu i dva krila kojima
tijelo pokrivahu.

13. A posred tih bića vidjelo se kao neko užareno ugljevlje, kao goruće zublje koje se među
njima amo-tamo kretahu; iz ognja sijevaše i munje bljeskahu.

14. Bića trčahu i opet se vraćahu poput munje.

15. Dok ja promatrah, gle: na zemlji uza svako od četiri bića po jedan točak.

16. Točkovi bijahu napravljeni kao bliješteće kamenje tarsisa 8 , sva četiri istoga oblika;
oblikom i izradom bijahu kao da je jedan točak u drugome.

17. U kretanju mogli su ići u sva četiri smjera, a nisu se morali okretati.

18. Naplatnice imahu i kad pogledah, gle, sve četiri naplatnice bijahu u krug pune očiju 9 .

19. Kad bi bića krenula, krenuli bi s njima i točkovi, kad bi se bića sa tla podigla, i točkovi
se podizahu.

4 U našem prijevodu:... a stopala kao u teleta, sijevahu poput glatke mjedi.


5 U našem prijevodu: Krila im se spajahu.
6U našem prijevodu: I u sva četiri bijaše lice čovječje, u sva četiri zdesna lice lavlje; u sva četiri slijeva lice
volujsko; i lice orlovsko u sva četiri.
7 U našem prijevodu: Krila im bijahu gore raskriljena...
8 U našem prijevodu: Točkovi bijahu slični krizolita...
9 U našem prijevodu: Naplatnice im bijahu visoke, a kad bolje promotrih, gle, na sve strane pune očiju.
11
20. Kuda ih je duh gonio, onuda se kretahu, a zajedno se s njima i točkovi podizali, jer duh
bića bijaše u točkovima.

21. Pa kad bi bića krenula, i točkovi bi krenuli, a kad bi se ona zaustavila, ustavljali se i
točkovi; kad se ona sa tla dizahu, i točkovi se s njima podizahu, jer duh bića bijaše u
točkovima.

22. Nad glavama bića bijaše nešto kao svod nebeski, nalik na sjajan prozirac, na gore
raširen nad njihovim glavama 10 .

23. A pod čvrstim svodom bijahu im krila razapeta jedno kraj drugog i svakome po dva
krila pokrivahu tijelo 11 .

24. Čuh lepet njihovih krila kao huk mnogih voda, kao gromki glas Svesilnog, kao silan
vihor, kao graju u taboru. Kad bi se bića zaustavila, spustila bi mlitavo krila 12 ."

25. Iznad čvrstog svoda nad njihovim glavama čulo se bučanje. Kad bi se bića zaustavila,
pustila bi da im krila mlitavo padnu 13 .

26. Iznad čvrstog svoda 14 nad njihovim glavama bijaše nešto kao kamen safir, poput
prijestolja; na tom prijestolju, gore na njemu, kao neki čovjek.

27. I vidjeh bliještanje sjajne kovine oko kućišta poput ognja, i ni više ni manje od onog sto
je izgledalo kao njegovi bokovi vidjeh predmet sličan ognju i blijesak je zračio oko njega 15 .

28. Taj blijesak na sve strane bješe poput duge što se za kišnih dana javlja u oblaku. To
bijaše izgled onoga što je sličilo na veličanstvo Gospodinovo. Vidjeh, padoh ničice i čuh
zov jednoga koji govoraše 16 .

10 U našem prijevodu:... prozirac uzdignut nad...


11 U našem prijevodu: A pod svodom raskriljena krila jedno prema drugome, svakome po dva krila

pokrivahu tijelo.
12 U našem prijevodu:... spustila bi krila.
13 U našem prijevodu: Sa svoda nad njihovim glavama čula se grmljavina.
14 U našem prijevodu: Ispod svoda...
15U našem prijevodu: I vidjeh kao sjajnu kovinu, iznutra i uokolo kao oganj; od njegovih bokova naviše i
njegovih bokova naniže nešto poput ognja i blijeska na sve strane.
16U našem prijevodu: ...na oblaku. To bijaše nešto kao slava Jahvina. Vidjeh, padoh ničice i čuh glas koji mi
govoraše.
12
Što opisuje Ezekiel?

Izvještaj počinje bez uvoda. Isto tako silovito kao što je i sam bio suočen s događajima
pušta da se zbivanja prvog susreta sruče i na čitaoce. Urlik upravo upaljenog raketnog
motora razdire tišinu i navodi Ezekiela da pogleda prema gore. Iz sredine jednog bijelog
oblaka izbijaju plamenovi motora. Odande dolaze bliješteće svjetlo i snažna tutnjava: kao
da će se nebo rasprsnuti. Kroz oblake se razabiru četiri duguljasta tijela nad kojima se
kreće nešto neodredivo i na čijem se rubu mogu vidjeti ravne noge s okruglim stopalima.
U jednom času Ezekielu se čini da su te naprave nalik na ljude. Onda su se, međutim,
oblaci isparili, a bukteći plamen raketnog motora naglo je nestao: nema više sumnje, one
tvorevine imaju krila što se miču. Ispod tih krila, duž tijelo, ruke vise prema dolje. Nad
njima su obličja i sjene što podsjećaju na lica. Sličnost s ljudskim prilikama nije izblijedjela
potpuno, ali gotovo. No makar što Ezekiel vidio, to su svakako živa bića koja se tu,
nedaleko od njega, približavaju Zemlji.

Moramo stalno imati u vidu da Ezekiel ono što vidi ne tumači — jer to ne može
protumačiti — već se trudi da što bolje opiše optički i akustički dojam, i to sredstvima
kojima raspolaže, suočen s tim fenomenom. — Kada s toga stajališta promatramo slike 1 i
2, potrebno je sasvim malo mašte da se u tome opisu prepozna svemirski brod u
posljednjoj fazi leta iz Zemljine putanje. Slika 3 je primjer kako se to prikazuje po
tradicionalnom tumačenju.

Svemirski je brod počeo let prema Zemlji odvajanjem od matičnog broda, vjerojatno na
visini od nekih 400 kilometara. Let kroz atmosferu prikočen je uslijed otpora zraka, da bi
na neznatnoj visini, kratkotrajnim uključivanjem raketnih motora, brzina bila toliko
smanjena da se završni dio spuštanja mogao obaviti s pomoću helikoptera. Upravo tu
posljednju fazu leta, koja počinje kratkotrajnim radom raketnih motora, Ezekiel vidi i
opisuje.

13
Sl. 1. Svemirski brod iz udaljenosti od oko 60 metara

Nakon toga promatra svemirski brod kako lebdi na nekoliko metara iznad zemlje, tražeći
mjesto pogodno za prizemljenje. Pri tome rakete za upravljanje sijevaju — kako Ezekiel
vidi — u nepravilnim intervalima, zato misli da vidi munje što paraju prostorom između
bića. Pogled skreće sa čudesnih bića u prostor između njih i vidi hladnjak reaktora, užaren
kao gorući ugljen.

Svemirski brod spustio se na Zemlju.

Kotači koji su za vrijeme leta bili smješteni u donjem dijelu helikoptera, sada su spušteni.
Ravne noge više ne dodiruju tlo svojim stopalima.

Kotači!

14
Sl.2. Helikopterska jedinica iz udaljenosti od nekih 8 metara

Ezekiel prvi put otkriva na stranoj pojavi nešto što već poznaje, nešto na što može
primijeniti iskustvo. To je dovoljan razlog da ih dugo promatra i da ih i tada i poslije opiše
naglašenom opširnošću. I dvadeset godina poslije toga kotači mu služe da bi potvrdio
identitet svemirskog broda.

Kad točnije pogleda, ponovo ga obuzima čuđenje.

Kakvi kotači!

Boja im je zelenoplava i na svakome pojedinačno zapaža neshvatljiva gibanja, okretaje


kakve nije vidio kod poznatih vrsta kotača. Na svakom se točku toliko toga kreće da mu
se čini kao da se u svakome nalazi više od jednog točka. Ne može shvatiti kakva su to
gibanja na tlu. Kotači koje on poznaje kotrljaju se u jednome pravcu. Kad se taj pravac želi
promijeniti, čitav se točak mora zaokrenuti u novom smjeru. Tu, međutim, vidi da se
kotači mogu sa svog mjesta pokrenuti u bilo kojem smjeru, a da se prethodno ne
zaokrenu! Ezekiel to ne prihvaća odmah, već provjerava svoja zapažanja i motri da li se
možda i bića okreću, pa pri tome zaokreću i kotače. Ali se ni ona tako ne kreću.

15
Ezekiel poznaje samo kotače koji se vrte uslijed toga što netko vuče ili gura kola kojima
pripadaju. Svakodnevno iskustvo navodi ga na pretpostavku da kotači idu zajedno s
bićima. Ništa ne može znati o kotaču na pogon i zato ne može shvatiti da su kod tih
neobičnih kotača odnosi obrnuti, to jest da se bića kreću s pomoću točkova.

Ta on ne poznaje ni kotače s naročito profiliranim naplatnicama da bi se pojačao otpor


protiv klizanja po tlu. Ti okrugli nastavci, koji moraju biti na naplatnicama 17 radi kretanja
u dva pravca, izgledaju mu «kao oči».

Konačno se kotači umiruju i omogućuju Ezekielu druga promatranja. Tek tada on podiže
pogled iznad krila tih bića i zamjećuje golemi svod koji ih široko natkriljuje i prostire se
nad njima u velikom luku. Zamjećuje da se krila sada više ne okreću, već se u parovima
zabacuju prema gore i prema dolje, sve dok ne prionu uz bića.

Do tog trenutka čuo je vrlo jaku buku koju je pripisivao krilima. Sada, pošto se krila više
ne miču, zapaža kako se buka smanjila. Istodobno otkriva da buku uopće nisu izazvala
krila, već da ona potječe iz pozadine površine svoda. Možda sluti neku vezu, ali ne može
biti siguran, jer ništa, naravno, ne zna o mašinskim agregatima velikog učinka, o
središnjim pogonima i o tome da buka koju stvaraju opada kada se iz pune snage
prekopčaju u prazan hod.

Ezekiel i dalje gleda prema gore, iznad ruba svoda, te vidi neku nestvarnu, gotovo
nematerijalnu mješavinu svjetlosti i boje, a u sredini prepoznaje čovjeka koji sjedi na
prijestolju. (On ovdje upotrebljava riječ «Adam«, dakle zaista misli na čovjeka.) Svjetlo i
boja prozirne komandne kapsule optički mnogo jače djeluju nego njihov jednostavan
geometrijski oblik, zato je i razumljivo da se u svom opisu poslužio njima. Čovjek kojega
vidi jeste zapovjednik svemirskog broda i njegovo je sjedište očigledno slično prijestolju.

Ezekiel je impresioniran silinom onoga što vidi i baca se, u znak pokornosti, na tlo. Čuje
zapovjednikov glas.

Glava 2.

9. I pogledah, a to ruka k meni ispružena i u njoj, gle, svitak knjige.

17 Kod nas je poznatiji njemački naziv «felga.» (Prim. prev.)


16
10. I razvi se knjiga preda mnom...

Glava 3.

12. Uto me duh podiže i ja za sobom čuh silnu tutnjavu snažnog potresa kada se svjetlosni
sjaj Gospodinov podiže sa svojega mjesta 18 .

13. Bijaše to kao lupanje krila životinjskih bića, što udarahu jedno o drugo, i valjanje
točkova sto se s njima kretahu i huka snažnog potresa, kada se svjetlosni sjaj Gospodinov
podiže sa svoga mjesta 19 .

14. Tada me duh prihvati i ponese i ja odlebdjeh u uzbuđenju svog duševnog bića, dok je
Gospodinova ruka premoćno na me djelovala 20 .

15. Tako stigoh u Tel Abib k zajednici izgnanika koja življaše na rijeci Kebaru, onamo gdje
stanovahu, te ostadoh među njima sedam dana kao omamljen 21 .

22. Ondje me opet savlada ruka Gospodinova i on mi reče: «Ustani i siđi u ravnicu da
ondje s tobom govorim 22 !

23. Ustadoh tada i izađoh u ravnicu, i gle, tamo se prikaže svijetleći sjaj Gospodinov, kao
divota koju vidjeh na rijeci Kebaru, te padoh ničice 23 .

24. Tu me prožme životni duh i osovi me na noge i onaj mi govoraše i razgovaraše sa


mnom 24 …

Glava 8.

1. Godine šeste, petog mjeseca, petoga dana, dok sjedjah u svojoj kući, a preda mnom
starješine judejske, spusti se na me ruka Gospodinova i zapovjednikova 25 .

18 U našem prijevodu: ... čuh silnu tutnjavu. Slava se Jahve — podigla sa...
19U našem prijevodu: Čuh lepet krila onih bića — udarahu jedno o drugo — i snažnu škripu točkova što se s
njima kretahu, i zaglušnu jeku jakoga glasa.
20 U našem prijevodu: .. .i ponese, i ja iđah ogorčen i gnjevna srca, a ruka me Jahvina pritisla.
21 U našem prijevodu: ... ostadoh među njima kao omamljen.
22 U našem prijevodu: Ondje me opet zahvati ruka Jahvina, i on mi reče: «Ustani i siđi u dolinu ...
23 U našem prijevodu: ... i siđoh u dolinu i gle, Slava Jahvina stajaše ondje, slična Slavi koju vidjeh...
24 U našem prijevodu: Jahvin duh uđe u me...
17
2. Pogledah, i gle: tu kao neki čovjek. Od njegovih kao nekih bokova naniže oganj, a od
njegovih kao bokova naviše blijeskanje, nešto poput sjaja, poput sjajne kovine 26 .

3. Ispruži nešto nalik na ruku i uhvati me za kosu na glavi. Uto me duh podiže između
zemlje i neba i odvede me u božanski djelujućim viđenjima u Jeruzalem, na ulaz
unutrašnjih vrata što su okrenuta prema sjeveru, gdje stoji kumir ljubomore, koji izaziva
Gospodinovu ljubomoru 27 .

4. I gle, ondje bijaše svijetleći sjaj Boga Izraelova, nalik na ono lice što bijah zapazio u
ravnici 28 .

Upravo citirani dijelovi biblijskog teksta treba da posluže kao daljnja, opća ilustracija
Ezekielova stila.

lako je Ezekiel, razumljivo, najdublje uzbuđen za vrijeme tog susreta, on dugo uspijeva
lučiti razum i osjećaje te objektivno promatrati i registrirati. Onda ga, međutim, konačno
svladava šok i on se ne sjeća leta koji traje samo kratko vrijeme i kojim se prvi susret
završava. Vraća se u svoju zajednicu i treba mu punih tjedan dana da se oporavi. Pažnja
koju prilikom prvog susreta posvećuje vanjštini svemirskog broda, više se ne ponavlja u
takvu obimu. Jedino se pri opisu trećeg susreta još jednom opširno bavi.

Drugi je susret u tehničkom pogledu beznačajan, dok se u trećem susretu opisuje situacija
puna napetosti koju je, čini se, izazvao svemirski brod. Već i samo poprište radnje
zaslužuje pažnju, jer se opis hrama u kojem se ta radnja odigrava ne poklapa s izgledom
Salomonova hrama, kamo je biblijski tekst premjestio događaj.

Zapovjednik je došao po Ezekiela, poveo ga na let i spušta svoj svemirski brod u


unutrašnjem dvorištu hrama. Odmah nakon slijetanja poziva zemaljsku posadu. Od
jednih vrata dolazi sedam muškaraca i oni stanu pred zapovjednika. Primaju naloge i opet
se udaljavaju. Zapovjednik stoji s Ezekielom u dvorištu hrama, kadli se jedan od ljudi
vrati i vojnički javlja: «Učinih kako si mi zapovjedio!» Taj se čovjek razlikuje od drugih
samo po odjeći, koja kao da je lanena, ali se uskoro utvrđuje da je to u stvari zaštitno

25 U našem prijevodu: Godine šeste, šestog mjeseca... ruka Jahvina.


26 U našem prijevodu: ... nešto poput usijane kovine.
27 U našem prijevodu: ... između zemlje i neba i ponese me ka božanskom viđenju... gdje stoji kumir,
ljubomora koja izaziva ljubomoru.
28 U našem prijevodu: I gle, ondje bijaše Slava Boga Izraelov, kao što je vidjeh u dolini.
18
odijelo. Svi imaju sprave koje su Ezekielu nepoznate. Nijedan se likom i pokretima toliko
ne razlikuje od ljudi kakve Ezekiel poznaje da bi to bilo vrijedno spomena.

Radnja se zatim koncentrira na svemirski brod na kojem se obavljaju neki potrebni radovi.
Možda je baš to bio uzrok slijetanja. Zapovjednik, koji stoji kod ulaza u zgradu hrama,
naređuje čovjeku da priđe svemirskom brodu i da stane sasvim blizu jednog helikoptera.
Tek ova neznatna udaljenost čovjeka od užarenog hladnjaka reaktora objašnjava da je bilo
potrebno zaštitno odijelo!

Jedna mehanička ruka uzima iz unutrašnjosti trupa svemirskog broda užareni građevni
element i predaje ga čovjeku u zaštitnom odijelu, koji se odmah zatim udaljava.

Čini se da se radilo o kritičnom događaju, jer se zapovjednik, bar što se njega tiče, pažljivo
pripremio. Daljinskim ćati sijevanja raketa za upravljanje kad se kapsula, koja se digla s
mjeseca, približava komadnoj kapsuli.

Sl. 3. Primjer tradicionalnog shvaćanja

19
Sl.7a i 7b. Ovdje vidimo lijep primjer kako se tehnički visoko razvijene konstrukcije približavaju
«prirodnim» oblicima s istim zadacima.

Sl. 8. Mehanička ruka i rakete za upravljanje

Iznad samog rotora, s vanjske strane, pričvršćene su dvije do četiri mehaničke ruke na
daljinsko upravljanje. U stanju mirovanja one vise prema dolje. Svaka ruka ima podlakticu
i nadlakticu, lakat, ručni zglob i šaku. Podlaktica i nadlaktica mogu biti izrađene po
uređaju teleskopa, kako bi se njihov domašaj mogao povećati, i tada poprimaju izgled
mehanizma prikazanog na slici 8. U blizini ramena i ručnog zgloba vrlo su vjerojatno
montirane televizijske oči s pomoću kojih se mogu promatrati položaj i kretnje ruke.

20
Mehanička ruka daljinski se pokreće i kontrolira iz komandne kapsule. Takve i slične ruke
danas već pripadaju čvrsto utemeljenom tehničkom razvoju. Slike 7a i 7b prikazuju tip
takve «ruke». Izvedbe u zaista velikim dimenzijama ispituju se u vezi s američkim
programom SpaceShuttlea 29 .

Svaki nogar stajnog trapa sastoji se od jednog jednostavnog amortizera koji se pod
opterećenjem uvlači po uređaju teleskopa, te od jednog okruglog pločastog stopala. Svrha
je pločastog oblika izrade u tome da se pri dodiru tla smanji pritisak težine broda, to jest
da se ona raspodijeli na dovoljno veliku površinu i time spriječi upadanje u zemlju. Donja
strana stopala normalno je ispupčena da bi mogla malo kliziti, na primjer kod
prizemljenja pri bočnom vjetru (vidi slike u boji II i III). Možda je zanimljivo spomenuti da
me upravo detaljan opis tih stopala ponukao na intenzivnije traganje. Ezekiel kaže u 1.7 30 :

«Noge im ravne, a stopala zaobljena, sijevahu poput polirane kovine.»

Budući da sam se prije nekoliko godina i sam bavio konstrukcijom i problemima


opterećivanja takvih «stopala«, odmah sam shvatio Ezekielove riječi.

Kotači omogućavaju kotrljanje u svim smjerovima a da se ne moraju zaokretati. Toj


zamršenoj pretpostavci može se udovoljiti zapanjujuće jednostavno.

29 Program «Svemiroplan» (Prim. prev.)


30U njemačkom originalu knjige naslovi su navedeni na jeziku dotičnog izdanja, dakle na njemačkom ili
engleskom jeziku. Ovaj spisak korištene literature nalazi se i u dodatku na kraju knjige, pa ćemo tamo
naslove navesti u originalu. (Prim. prev.)
21
Sl. 9. Princip kotača s raznovrsnim mogućnostima gibanja

Zamislimo zračnice automobilskog kotača. (Na slici 9 gibanja su shematski skicirana.)


Kotač se obično okreće u smjeru strelice 1. Međutim, ako kotur uvrćemo oko središnjice —
kako je prikazano strelicom pod 2 — tada će se ona kretati poprijeko na uobičajeni smjer,
duž strelice 3. Uz odgovarajuću kombinaciju obaju smjerova vrtnje možemo postići da se
kotur kreće u smjeru koji zaželimo. Time je zadatak u principu riješen. Ako to načelo
primijenimo na jednu funkcionalnu konstrukciju, najjednostavnije je rješenje prikazano na
slici 10. Vidimo da je «kotur» podijeljen na određeni broj segmenata burasta oblika koji su
žbicama spojeni s glavinom točka. Nastaju dva smjera vrtenje, prvi uslijed okretanja točka
oko svoje glavine, a drugi uslijed okretanja segmenata oko njihove vlastite osovine
odnosno središnjice kotura.

Ezekiel je opisu kotača obratio osobitu pažnju. Biblijski tekstovi vrlo su često krivo
tumačeni. Zato se u tehničkom dodatku knjige nalazi detaljna analiza točka. Ovdje treba
još samo ispitati značenje često spominjanih «očiju».

Na slici 10 burasti segmenti prikazani su kao da imaju glatku površinu, pa bi trenje


između točka i tla bilo vrlo malo. Da bi se trenje — ili točnije rečeno: otpor klizanju —
povećalo, površinu treba na odgovarajući način profilirati. Valja postići otpor klizanju u
22
dva smjera: u smjeru ravnine točka i okomito na nju. Profili kakve nalazimo kod kotača
traktora ili kod traktora gusjeničara ne bi bili upotrebljivi jer pogonsku silu prenose samo
u ravnini točka. To se najjednostavnije i ujedno najefikasnije rješava kratkim batrijkastim
nastavcima, koji su, slično kao kod poznatih ježastih valjaka za cestovnu gradnju,
raspoređeni po površini segmenata. Uostalom, već i naš naziv »jež» pokazuje kako i mi za
jedno obilježje moderne tehnike uzimamo slikoviti izraz!

Ti batrijkasti nastavci moraju imati pomalo konični oblik, kao kod poluuvučenih puževih
očiju. Da bi se omogućilo lakše prodiranje u tlo, nastavci mogu biti šuplji. U tom slučaju
oni na slobodnim krajevima imaju tamne otvore. Ako se gleda izdaleka, potpuno je
opravdana usporedba tih tamnih otvora s «očima».

Moram još spomenuti kako je ocijenjen moj prijedlog da se rezultati mojih istraživanja
točka i njegove konstrukcije patentiraju. Prijedlog za patentiranje upravo se nalazi kod
Patentnog ureda Sjedinjenih Država.

Sl. 10. Mogući način izvedbe kotača

U vezi s garniturom helikopterskih jedinica treba razmotriti još nešto. Da bi se postiglo


aerodinamično kočno djelovanje donjeg dijela glavnog trupa, potrebno je da se taj dio
nalazi u slobodnoj zračnoj struji. Blizina helikoptera neutralizirala bi to djelovanje. Osim

23
toga, helikopteri bi pri tome bili izloženi aerodinamičnim silama i temperaturama, a njih
mogu podnijeti samo ako se u njihovoj konstrukciji savladaju vrlo ozbiljne poteškoće. Pri
kočnom letu helikopteri nisu, dakle, upotrebljivi u svom radnom položaju i za to vrijeme
treba ih ukloniti. No čak i taj —oko nemogući zahtjev može se, začudo, lako ispuniti.

Kao što smo vidjeli, točke gdje su pričvršćeni helikopteri nalaze se blizu najvećem
promjeru glavnog trupa.

Helikoptere je razmjerno lako zaokrenuti prema gore, i tada oni zauzimaju položaj
prikazan na slici 11. Tako, dakle, izgleda svemirski brod kad ulazi u Zemljinu atmosferu.
(Da bi situacija bila razumljivija, na slici 11 nisam prikazao helikoptere u središnjoj
ravnim.) U takvu se položaju, s gledišta strujanja, helikopteri nalaze iza glavnog trupa, čije
aerodinamično kočno djelovanje dolazi do punog izražaja. Konstrukcijsko oblikovanje
zglobova i uređaja za to zaokretanje nepravi u načelu nikakvih poteškoća. Zanimljivo je
kako zaokretanje helikoptera prema gore utječe na rakete za upravljanje. Kada se
helikopteri dolje, dakle u svom radnom položaju, čovjek bi bio sklon da rakete za
upravljanje montira na vanjskoj strani glavnog trupa. Tako bi se, kad su helikopteri
zaokrenuti, one nalazile prilično blizu komandnoj kapsuli. Kad rakete rade u
zrakopraznom prostoru, plinski mlaz širi se gotovo okomito na osovinu sapnice, uslijed
čega se komandna kapsula može naći u opasnosti. Već i to bio bi dovoljan razlog da se
rakete za upravljanje premjeste na suprotnu stranu. No treba imati u vidu još jednu važnu
stvar: u primijenjenoj izvedbi moguće je tako rasporediti rakete za upravljanje da u oba
položaja budu jednako udaljene od točke težišta čitavog svemirskog broda. Zbog toga
zapovjednik ima osjećaj da se pri stavljanju u pogon malih raketnih motora, «kormilo«,
opterećeno istim silama, i dalje ponaša jednako, što je za njega velika olakšica. Nije teško
provesti ni reverziju električnih signala, što u tom času postaje potrebno. Rakete za
upravljanje mogu, naravno, biti u pogonu i dok se helikopteri zaokreću.

24
Sl. 11. Svemirski brod prilikom ulaska u atmosferu

Odabrani raspored raketa za upravljanje dopušta, dakle, da se isti uređaj za upravljanje i


dalje primjenjuje za vrijeme svih faza leta. Očita je jednostavnost i ekonomičnost
konstrukcijskog rješenja.

Komanda kapsula

Kapsula je smještena u sredini gornje strane glavnog trupa, dakle na najvišoj točki
svemirskog broda (slika 4). Sastoji se od cilindričnog dijela s promjerom od oko dva metra
koji završava zaobljen nalik na dno posude.

Vanjska ljuska napravljena je od nekog prozirnog staklastog sintetičkog materijala. U


zaobljenom vrhu nalazi se otvor koji se može zatvoriti i kroz koji se može izaći iz kapsule.
Sličan otvor na njenom dnu služi za vezu s unutrašnjošću svemirskog broda. Kapsula se
može odvojiti od svoje potporne konstrukcije i tada se može vlastitom silom «odlijepiti»
od svemirskog broda i ponovo mu se vratiti. Taj se postupak može izvesti i kontrolirati
neposredno ili daljinskim upravljanjem. Za pogon pri takvim letovima služe rakete na

25
hladni plin. Kako to može zvučati fantastično, valja konstatirati da takve mogućnosti
nemaju nikakvih elemenata koji ne bi već danas postojali, bar u manjim mjerilima.

Baš zato da bi mogla samostalno letjeti kapsula ima samo prijeko potreban minimum
opreme. Glavni dio opreme smješten je ispod nje u svemirskom brodu. Dok je vezana za
svemirski brod, dakle dok ne leti sama, svi uređaji kapsule automatski su vezani za brod.

Prema tome, u unutrašnjosti kapsule nalaze se samo dva ili tri sjedišta za posadu, poluge
za upravljanje, instrumenti te odašiljači i prijemnici. Opskrba atmosferom normalno se
obavlja iz glavnog postrojenja, samo za slučaj nužde postoje mali uređaji za disanje.

Ugrađeni predmeti, osim sjedišta, zauzimaju neznatan prostor. Stoga je vidljivost izvrsna,
pa se i izvana vrio dobro može vidjeti unutrašnjost kapsule.

Zapovjednik

Ezekiel više puta opisuje zapovjednika, i to uvijek kao «čovjeka», bez ikakvih znakova
raspoznavanja. Unatoč Njegovoj sposobnosti za vrlo podrobno promatranje i opisivanje,
čini se da mu ništa spomena vrijedna nije palo u oči. Može se, dakle pretpostavljati da je
zapovjednik izgledao kao «ljudski čovjek» i da se ni rastom nije razlikovao od prosječna
čovjeka onoga vremena. Ezekielovu pažnju ipak zaokuplja zapovjednikova odjeća koja
ima vanjski sloj sličan zlatu ili mjedi. Iz današnje prakse znamo da to služi radi izolacije
od visokih temperatura.

Zapovjednik je opremljen spravom kojom može letjeti. Ta izvanredna mogućnost važna je


u više faza njegova putovanja: Pošto je svemirski brod sletio, zapovjednik se može tom
spravom spustiti kroz gornji otvor na tlo. On će i upotrijebiti zato da bi, krećući se nekim
predjelom, «preskočio» zapreke i izbjegao opasnosti. Osim toga, pomoću nje može se u
svakom trenutku vratiti u kapsulu. Za vrijeme mirnog leta izvan atmosfere ta je sprava
potrebna radi kontrolnih obilazaka ili uklanjanja manjih kvarova na vanjskoj strani
svemirskog broda.

Dok pristaje uz matični brod, kapsulu vjerojatno prikaća zračni tunel kroz koji
zapovjednik može stići do matičnog broda. Njegova mala pogonska sprava, koja je na
Zemlji vrio korisna, postaje prijeko potrebna kada normalno pristajanje poremete bilo
kakve smetnje. U slučaju nužde zapovjednik će napustiti kapsulu kroz gornji otvor i
preletjeti do matičnog broda. U svim operacijama u zrakopraznom prostoru mora,
naravno, nositi svemirsko odijelo, ali to ne remeti funkcije te pogonske sprave. Opisane
26
mogućnosti malog letala nisu ni pretjerane ni nestvarne. Već prije više od deset godina
razrađena su i iskušana letala te vrste za zemaljsku primjenu. Slika 12 pokazuje let takvom
spravom i uvjerljivo potvrđuje koliko je primjenjiva u praksi. Znamo i za mnogo slabije
sprave koje su, pokusa radi, primijenjene pri dosadašnjim svemirskim letovima. Naravno,
današnje sprave predstavljaju samo prve početke i bez svake je sumnje da se može
napraviti vrijedna mala letala koja će kudikamo nadmašiti kvalitete i praktičnu
primjenjivost dosadašnjih.

Osim toga, zapovjednik je, bez sumnje, kada god napušta kapsulu, opskrbljen i malim
aparatom za održavanje radio-veze. Jednim dodatnim uređajem on može daljinski
upravljanjem odvojiti kapsulu od svog svemirskog broda uputiti je u bilo kojem pravcu.

27
4. poglavlje

Polazna točka: putanja oko zemlje

Način izgradnje svemirskog broda i proračuni sa sigurnošću pokazuju da je svemirski


brod namijenjen za trajektnu vezu između nekog matičnog broda i Zemljine površine.
Matični brod nalazi se u putanji oko Zemlje polazna je i završna točka njegovih letova.
Nećemo s upuštati ni u kakva razmišljanja o matičnom brodu i njegovu porijeklu. Kako je
već rečeno, to proizlazi iz potreba da se najprije riješi jedan parcijalni problem — da se
dakle, opisani svemirski brod preispita što je mogući temeljitije i da se dokaže onim što
ćemo saznati. Tek kad taj zadatak bude obavljen, možemo se okrenuti i drugim
problemima.

Makar odakle došao taj matični brod, koji nismo pobliže opisali, on pri dolasku u blizinu
Zemlje svakako mora smanjiti brzinu da bi ušao u Zemljinu putanju i u njoj mogao ostati.
On mora žrtvovati toliko brzine koliko će ta putanja biti bliže Zemlji. I ubrzanje bi jednog
dana moralo biti isto toliko veće da bi mogao poletjeti prema kući. Za svaku promjenu
brzine — ubrzavanje ili usporavanje — potrebna je potisna sila raketnog motora. To znači
utrošak pogonske materije. Prema tome, ako su razlike blizine manje, utrošit će se i manje
pogonske materije. Poželjno je, dakle, da visina putanje bude što je moguće veća.

Točno obratno važi za mali svemirski brod. Budući da obavlja trajektni promet prema
Zemlji, ako je putanja matičnog broda viša, ona za svoj let treba i veću količinu pogonske
materije. Što duži put treba da prevali, svemirski brod mora biti veći. Kad su svi uvjeti
poznati, lako je proračunati optimalnu visinu putanje matičnog broda. Teoretski, ta
optimalna visina može imati neku vrijednost IZNAD 150 ili 200 kilometara.

Međutim, teoretske mogućnosti podliježu znatnim ograničenjima jer se mora voditi


računa o Van Allenovu pojasu zračenja.

Nemamo nikakvih pokazatelja za mjerenje optimalne visine, ali se može s razlogom


pretpostaviti da se putanja broda nalazila na 350 do 400 kilometara iznad površine Zemlje.
Matični brod obilazi zemlju brzinom od blizu 34.000 kilometara na sat. Mala letjelica, koja
se od njega odvaja da bi stigla na Zemlju, počinje se spuštati istom brzinom. Na kraju leta
brzina na točki slijetanja mora biti jednaka ništici. Radi se, dakle, o procesu kočenja
golemih razmjera. Potrebna kočna sila nastaje pretežno uslijed otpora.

28
U vezi s procesom kočenja treba voditi računa o dvjema pojedinostima: o toplini koja
nastaje trenjem zraka i o jačini usporavanja uslijed kočne sile. Toplina je uglavnom
ograničena kvalitetom raspoloživog materijala za toplinski štit. Jačina usporavanja
neposredno djeluje na putnike u kapsuli i zato mora ostati u granicama koju ovi mogu
podnijeti, a da im ne nanese štete.

Uzmemo li u obzir ta dva ograničenja, možemo utvrditi putanju.

Unatoč velikom otporu zraka, svemirski brod na kraju svog spuštanja još uvijek pada
prema Zemlji brzinom od preko 200 kilometara na sat. Raketni motor pali se samo zato da
bi se usporila ta preostala brzina i s pomoću njega nakon kratkog vremena mogla svesti na
ništicu. Svemirski brod mogao bi se, naravno, uz primjenu svojih raketnih motora izravno
spustiti na Zemlju i poslije opet isto tako poletjeti. Pa ipak, zbog njegovih zadataka koje
ćemo poslije razmotriti, on mora biti u stanju da prije prizemljenja ugasi raketni motor. U
tome je razlog zašto postoje helikopteri koji u prvi čas iznenađuju. Ako se raketni motor
mora ugasiti prije završetka spuštanja, prizemljenje se može obaviti samo aerodinamičnim
putem, i to upravo helikopterima.

Kao što smo vidjeli, dok je brzina pada velika, helikopteri moraju biti, iz aerodinamičnih
razloga zaokrenuti prema gore. Moglo bi se pomisliti da će oni iz tog položaja biti vraćeni
u radni položaj relativno rano, to jest odmah nakon što brzina spuštanja padne ispod
brzine zvuka. Rotori bi zatim radili kao vjetrenjače. Laganim podešavanjem kuta elevacije
rotorskih krakova brzina spuštanja mogla bi se poslije reducirati. Očito je, međutim, da je
prevelikim brzinama već i samo zaokretanje helikoptera riskantno iz razloga stabilnosti.
Osim toga, krakovi bi, velikog ubrzavanja, bili izloženi opasnom naprezanju. Dinamičkim
kočenjem brzina će i inače biti znatno reducirana. Zato je logično da se helikopteri što je
moguće ostave u svom zaokrenutom položaju i da se raketni motori upale što kasnije.
Uslijed djelovanja raketnog potiska brzina spuštanja bit će potpuno ili bar djelomično
neutralizirana, pa će se helikopteri moći zaokrenuti u trenutku lebđenja ili pri maloj
brzini. Na taj se način izbjegava svaki rizik.

Za stavljanje rotora u pogon može se iskoristiti određeni ostatak brzine ili se može,
prigušivanjem raketnog motora, ostvariti brzina spuštanja željene jačine. Kad i dostignu
puni broj okretaja, raketni se motor čuje.

29
Tom je operacijom zapravo svemirski let završen. Za me naredne, posljednje faze letjelica
radi kao helikopter. Kako je poželjno imati stanovitu rezervu za slučaj komplikacija, može
se pretpostaviti da let helikoptera obično počinje na oko 1000 metara iznad tla.

Najčešće će biti potrebno da zapovjednik, prije nego što spusti svemirski brod, potraži
točke prizemlja najpodesnije za nogare stajnog trapa. Zato će brod zadržavati na
neznatnoj visini iznad tla i upravljati njime vodoravno i raznim smjerovima. To kretanje
može se obavljati s pomoću helikoptera ili raketa za upravljanje. Pretpostavimo da će
zapovjednik, umjesto sporijih i nepreciznih helikoptera, radije upotrijebiti rakete za
upravljanje koje brzo djeluju. Dok traži pogodno mjesto, svemirski brod se kreće vrlo
polagano, jer se istodobno stalno razgledava okolina. Pri tome otrov zraka u usporedbi s
masom svemirskog broda, vrlo malen: brod se praktički kreće ka tijelo bez trenja.

Konačno, zapovjednik spušta svemirski brod na nekom prikladnom mjestu. Let prema
Zemlji je završen.

Ako se iz bilo kojeg razloga lokacija svemirskog broda mora izmijeniti, to se može učiniti s
pomoću točkova. U tu svrhu oni se izbacuju iz donjeg dijela helikoptera i polažu na tlo.
Nogari stajnog trapa konstruirani su tako da se lako mogu podići s tla kako bi se
omogućilo okretanje kotača. Brod se na kotačima polako kreće po tlu i može se preciznije
dovesti na određeno mjesto nego s pomoću helikoptera ili raketa za upravljanje.

Pošto su svi ti manevri završeni, reaktor se isključuje. No njegova temperatura opada tako
polagano da hladnjak mora još neko vrijeme ostati u pogonu. Iz opisa konstrukcije vidjeli
smo da je to jedan od dvaju razloga za preklapanje rotorskih krakova.

Zemaljski letovi

Za letove od jedne točke na Zemlji do druge upotrebljavaju se helikopteri. Pošto je reaktor


dostigao svoju punu radnu snagu, rotorski se krakovi radi polijetanja prebacuju iz
preklopljenog u radni položaj, sve dok rotor ne dobije potreban broj okretaja.

Let natrag

Start za let natrag u putanju i do matičnog broda može se izvesti neposredno, to jest s
pomoću raketnih motora, ili se može započeti helikopterima. Ispitujući misiju svemirskog
broda, razmotrit ćemo okolnosti koje određuju taj izbor.

30
Kod raketnog starta uspon teče kontinuirano. Helikopteri su pasivni, a krakovi im ostaju
preklopljeni. Radi posljednje korekcije kursa i pristajanja uz matični brod bit će stavljene u
pogon rakete za upravljanje. Za takav način leta natrag helikopteri su suvišni. Drugim
riječima, mogli bi se i izostaviti.

Ta konstatacija dopušta zanimljiv zaključak: u slučaju nužde zaista bi se mogli ostaviti!


Slučajevi nužde mogu nastati uslijed nekog kvara ili oštećenja jednog ili više rotorskih
krakova. Hitan slučaj nužde nastaje i uslijed gubitka kisika, uslijed oštećenja izolacije ili
zbog zatajivanja uređaja za kondenzaciju. Odvezivanje i odbacivanje helikoptera s
njihovih točaka ovješenja može biti predviđenog samom konstrukcijom. Ako helikopteri
budu ostavljeni. značajno je smanjena težina, što je poželjno u slučaju nužde. Gubitak
raketa za upravljanje je neugodan, ali se to može djelomično nadomjestiti odgovarajućim
upravljanjem raketnim motorom, a i pomoćnom akcijom s matičnog broda.

Start helikoptera počinje na način koji nam je i danas poznat. Prijelaz s takvog uzlijetanja
na raketni let uslijedit će, kao i kod slijetanja, na dovoljnoj udaljenosti od tla — na visini
od oko 1000 metara. Faza prijelaza s jednog načina uzlijetanja na drugi pomalo je kritična,
jer raketnom motoru treba nekoliko sekundi da postigne punu potisnu silu. Stoga je, za
kratko vrijeme, potrebno snagu reaktora raspodijeliti na oba pogona. U tom vremenu
može se, međutim, nosiva sila helikoptera smanjiti na ništicu, tako da se uz preciznu
koordinaciju može održati bar stanje lebđenja. Da bi se izbjegli nepotreban otpor i
opterećenje krakova, oni će se odmah nakon toga preklopiti.

Ostatak leta teče kao normalni raketni let.

Pregled

Osnovne karakteristike svemirskog broda pokazuju nam da je letjelica vrlo svrsishodno


izgrađena. U karakterističnom obliku glavnog trupa uočavamo aerodinamične i težinske
prednosti. Vidimo koliko je prikladan za montiranje helikoptera. Sami helikopteri
iznenađuju svojim preklopivim krakovima, mogućnošću promjene položaja i duhovitim
smještajem raketa za upravljanje. Duboki dojam ostavlja i dvojaka primjenjivost reaktora,
prikladan raspored prstenastih sapnica i hladnjaka, te, konačno, različite mogućnosti
spuštanja odnosno starta, kao i vrio važna sposobnost za neograničene zemaljske letove.

Sve se te osobine nadovezuju jedna na drugu i jedna u drugu bez propusta i pogrešaka.
To su neosporno znakovi vrlo smišljenog i znalačkog planiranja i projektiranja.

31
Sl. 12. Let spravom za jednog čovjeka

32
5. poglavlje

Biblijski tekst i tehnika svemirske navigacije

Stečena znanja o konstrukciji i načinu rada svemirskog broda omogućavaju danas da se


biblijski tekst vidi i tumači u novom svjetlu. Pojedinosti i rezultati takve analize daju
ovom poglavlju karakteristiku sasvim novog biblijskog komentara. Prema provedenim
istraživanjima, taj se komentar odnosi samo na one dijelove Biblije koji su zanimljivi u
odnosu na svemirski brod, njegove zapovjednike, zemaljske posade i događaje s tim u
vezi.

U svom sam se radu koristio slijedećim Biblijama i Biblijskim komentarima 31 :

Lit. 1. Biblija ili cijelo Sveto pismo Starog i Novog zavjeta, po prijevodu D. Martina
Luthera. Stuttgart, Privileg. Wurtt. Biblijski zavod. Bez datuma, vjerojatno početak 19.
stoljeća.

Lit. 2. Biblija. To je cijelo Sveto pismo. Na njemačkom preko dr. Martina Luthera. Leiptig.
Verlag Mayer und Wiegand. 1842. Copyright 1946, Stari zavjet, Copyright 1952.

Lit. 4. Jedan katolički komentar Svetog pisma, Toronto, New York, Edinburgh, Thomas
Nelson & Sons, 1953, Imprimatur 1951.

Lit. 5. Sveto pismo Starog i Novog zavjeta. Po tekstovima prevedeno i dato od prof. dra
Vinzenz.a Hampa, prof. dra Meinarda Stenz.ela, prof. dra Josefa Kurzingera,
Aschaffenburg, Imprimatur 1957, Copyright 1957. Paul Pattloch.

Lit. 6. Ezekiel. Hebrejski tekst i engleski prijevod s uvodom i komentarom rabina dr. mag.
Fischa, šesto izdanje 1970, London, The Soncino Press.

Lit. 7. Nova američka biblija, prevedena s originalnih jezika uz kritičku upotrebu svih
starih izvora, od članova Katoličkog biblijskog društva Amerike. — New York, P. J.
Kenedy & Sons, Imprimatur 1970.

31 Autor u svojoj knjizi pisanoj na njemačkom jeziku, kada god citira koji od engleskih prijevoda Biblije,
ostavlja ne samo kratke već i duže i doze citate na engleskom originalu, bez njemačkog prijevoda. Late je
čitava ova knjiga prijevod, mi ćemo i te engleske tekstove prevesti na naš jezik, kao što su prevedeni i
njemački biblijski tekstovi kojima se autor služio. (Prim. prev.)
33
Biblijski tekst upotrijebljen u ovom poglavlju uzet je iz Lit. 5. Spomena vrijedne razlike
koje proizlaze iz usporedbe s drugim prijevodima razmotrit će se usporedno s
odgovarajućim dijelovima Biblije. Svi biblijski prijevodi i komentari upotrijebljeni za ovu
studiju mogu se dobiti u knjižarama. Iz gornjeg spiska vidljivo je da sam odabrao
prijevode koji ne samo što obuhvaćaju razdoblje od 150 godina nego dolaze i iz geografski
i teološki vrlo različitih pravaca.

U početku sam mislio poslužiti se suradnjom jednog stručnjaka za stare jezike. Tu sam
ideju vrlo brzo napustio, i to iz dva razloga:

1. Tekstualne razlike koje su jezičnog porijekla stručnjaci ionako raznoliko tumače.


Uvlačenje još jednog jezika stručnjaka proširilo bi stoga broj gledališta, a ne bi
povećalo izglede za konačnu opredijeljenost.
2. Nema bitnih, primamih razlika. Sve verzije opisuju — i s pravom se može reći
«naravno» — iste događaje i fizičke pojavne oblike.

Takva se odluka u toku rada više puta pokazala ispravnom. Razlike u tekstu većinom su
se mogle svesti na izbor riječi prevodilaca i tako objasniti i odbaciti. S druge strane, neka
se mjesta međusobno toliko iz osnova razlikuju da se to može objasniti samo različitim
tekstovima prabiblija. Želio bih izričito naglasiti da nijedan od tih slučajeva nema
tehničkog smisla. Treba dodati i slijedeće: ako su u raznim vremenima, prostorima i
vjerskim pravcima svi prijevodi opisivali jednake konstrukcije, funkcije i događaje, nema
valjanog opravdanja da se konzultira još i vjerski stručnjak.

Pri tumačenju treba obratiti pažnju na dvije stvari:

Jedno je Ezekielov stav promatrača, a drugo njegova unutrašnja reakcija prema onome što
vidi. Ta se reakcija drastično mijenja i za nju je karakteristično da prelazi iz stanja šoka
izazvanog prvim susretom u objektivan hladni stav. Kao promatrač on pokazuje
konstantnu i začuđujuću objektivnost i točnost koje nisu sasvim potisnute ni djelovanjem
šoka na kraju prvog susreta. S tim je u skladu i to što je opis događaja dopunjen
kompletnim tehničkim opisom svemirskog broda samo u prvom susretu.

S obzirom na način kako Ezekiel opisuje ono što vidi, moramo imati pred očima da je,
prilikom prvog susreta, bio suočen s doživljajem koji je bio izvan i mimo svega što je do
tada vidio. Možemo reći da se našao u položaju inteligentnog, ali potpuno izoliranog
čovjeka. Stoga ne samo što je bio kadar shvatiti što vidi već su mu nedostajale i riječi da

34
viđeno definira. Pri kasnijim susretima stanje se mijenja utoliko što bar svemirski brod i
zapovjednik za njega više nisu «novi«.

Jedna činjenica ostaje kod Ezekiela neizmijenjena: ni on ni njegovi suvremenici ili preci
nisu imali znanja ili iskustva koja bi mogli primijeniti ili uzeti za usporedbu. Jedini
mogući put da viđeno opiše svojim suvremenicima i potomcima bio je, stoga, da pribjegne
sličnosti s predmetima i slikama koji su njemu i njegovim suvremenicima poznati. Zaista
smo nešto slično nedavno i sami doživjeli: ono što se danas zove UFO 32 nazvali smo, radi
zornijeg prikazivanja, «letećim tanjurima.»

Na kraju treba reći još nekoliko riječi i o kompoziciji ovoga poglavlja. Iz razumljivih
razloga zadržana je podjela biblijskog teksta na glave i stihove, pa i njihov redoslijed.
Osim toga, ja sam ih još posebno grupirao prema Ezekielovim susretima sa svemirskim
brodom. Ta dodatna podjela prema susretima čini sliku plastičnijom, a unutrašnju
povezanost jasnijom.

Prvi susret Glava 1.

1. Godine tridesete, četvrtoga mjeseca, petoga dana, desi se da bijah u zajednici izgnanika
na rijeci Kebaru. Otvoriše se nebesa i ja ugledah božanska viđenja.

2. Petoga dana istoga mjeseca — godine pete otkako odvedoše u izgnanstvo kralja
Jojakima —

3. Riječ Gospodinova dođe Ezekielu, sinu Božijevu, svećeniku u zemlji Kaldejskoj, na rijeci
Kebaru. Zgrabi me ruka Gospodinova.

Stihovi 1 i 2: Već u uvodnim stihovima pokazuje svoju sklonost točnim definicijama


navodeći precizno datum prvog susreta. To je peti dan četvrtog mjeseca u petoj godini
nakon izgona Židova u Kaldeju — dakle 593. ili 592. godine prije naše ere. Dodatni
podatak «godine tridesete» smatra se naznakom prorokove životne dobi, iako mišljenja
komentatora o tome nisu jedinstvena. Ezekielovu pažnju skrenulo je na svemirski brod
paljenje raketnih motora. Kao što smo vidjeli, kad se raketni motor stavi u pogon, brzina
spuštanja svemirskog broda toliko se smanjuje da preostali dio puta, do prizemljenja,

32 UFO — eng. kratica za Unidentified Flying Objects — neidentificirani leteći objekti. (Prim. prev.)
35
mogu preuzeti helikopteri. Izbijanje svjetlećeg raketnog mlaza moralo je u Ezekielu zaista
izazvati dojam da se «otvoriše nebesa.»

Stih 3: Kako će kasnije još biti objašnjeno, riječi «zgrabi me ruka Gospodinova» redovito
nas uvode — slično muzičkom «lajtmotivu» — u susret sa svemirskim brodom i njegovim
zapovjednikom.

4. Pogledah, kad ono sa sjevera udario silan vihor, veliki oblak, bukteći oganj obavijen
sjajem; usred njega, usred ognja, nešto nalik na sjajnu kovinu.

5. Usred toga nešto kao četiri bića, obličjem slična čovjeku.

6. Svako od njih sa četiri obraza, u svakoga četiri krila.

7. Noge im ravne, a stopala zaobljena, sijevahu poput polirane kovine.

Stih 4: Raketni motor može se staviti u pogon ni ako su ostvareni potrebni radni uvjeti, to
jest ako je Čitav uređaj vodova, crpki i slično ohlađen na nisku temperaturu tekućeg
kisika.

To se postiže tako da se tekući kisik iz rezervoara protisne kroz taj uređaj. Kisik izlazi u
atmosferu kao vrlo hladan plin. Voda koja se (u obliku vlage) nalazi u zraku, zamrzava se
u ledene kristale i vidi se kao oblak — što često možemo promatrati kod mlaznih aviona
na velikim visinama. Trajanje tog procesa hlađenja ovisi o veličini postrojenja, ali iznosi
najmanje nekoliko sekundi, tako da može nastati priličan oblak. Glavni trup svemirskog
broda, koji tako reći upada u taj oblak, svojim ga oblikom istiskuje radijalno prema van.
Stoga izgleda kao da letjelica stvarno dolazi iz oblaka. Uslijed velike brzine padanja taj je
oblak, kad je motor stavljen u pogon, vidljiv na velikom prostoru.

Onaj koji je na televiziji ili na filmu vidio start rakete «Saturn» ili koji je prisustvovao
takvom veličanstvenom startu i vidio ga vlastitim očima, može razumjeti koliko je vjerno
Ezekiel opisao optičko djelovanje raketnog mlaza. Nitko neće moći zaboraviti «bukteći
oganj obavijen sjajem» ni bliješteće svjetlo kao «sjajnu kovinu.» Slika u boji br. 1 samo
nepotpuno prikazuje taj silan prizor, jer se na slici, naravno, ne osjeća dinamika gibanja.
Ezekiel je stavljanje u pogon raketnog motora — dakle slijetanje nakon napuštanja putanje
oko Zemlje — opisao samo u ovom 4. stih (i u stihu 1: «... otvoriše se nebesa»). Pri svim
kasnijim susretima on je letjelicu vidio da leti samo kao helikopter.

36
Stih 5: Iz dva razloga Ezekiel vidi četiri bića «usred toga,» dakle očito usred ognja. Može
se zamisliti, za razliku od «Saturna» koji leti od raketnog mlaza prema gore (slika u boji I),
svemirski brod što ga Ezekiel promatra leti od raketnog mlaza prema dolje, dakle upada u
odnosu na putanju broda pridonosi da su četri bića –usred toga- Naime, kako se vidi iz
daljnjeg toka susreta, svemirski brod aterira na maloj udaljenosti od njega. Dok raketa i
motor radi, Ezekiel vidi da svemirsko vozilo ide gotovo ravno na njega, što znači da ga
vidi odozdo. Taj položaj još pojačava dojam da se vozilo približava u ognjenom vihoru.

U tom i slijedećim stihovima Ezekiel opisuje ono što je vidio, a ne pojedine faze leta. U
trenutku kada se motor gasi (što nije navedeno) svemirski je brod još nekih tisuću metara
daleko od njega. Na toj je udaljenosti — i već nešto prije — Ezekiel kadar razabrati «bića.»
Za helikopterske trupove i krakove što se okreću on u početku, u svojoj nepreciznosti,
odabire najprikladniji izraz «bića.» Ezekiel ta bića vidi u ognju — to jest dok motor još
radi. Time potvrđuje da se helikopteri zaokreću u radnom položaju, prije nego što se
raketni motor isključi. Što se svemirski brod više približava, on može razabrati nove
pojedinosti na tim «bićima» i nameće mu se usporedba da su «obličjem slična čovjeku.»
Ali to je samo prijelazni dojam. Sada i do kraja susreta on opisuje helikoptere prikladnim
smjelim izrazom «bića.»

Stih 6: Sada je već svemirski brod na neznatnoj visini i lebdi neposredno iznad tla.
Promatrač je svakako dovoljno blizu da razabere četiri kraka rotora koji rade polagano i
da uoči konstrukcijske pojedinosti koje u njegovim očima izgledaju kao lica.

Stih 7: Opis nogara stajnog trapa s ravnim amortizerima i okruglim pločastim stopalima
ne može se krivo shvatiti (slike 1, 2, i 4 te slike u boji II i III).

9. Krila im bijahu gore povezana jedno s drugim. Idući ne okretahu se: svako se naprijed
kretaše.

10. I lica im ugledahu ovako: jedno čovječje lice, jedno lavlje lice u smjeru desno, lice bika
lijevo i lice orlovsko u sva četiri.

Stih 8: Prvi dio odnosi se na mehaničke ruke koje vise i pričvršćene su s vanjske strane
valjkastog trupa. Drugi dio nastavlja se u slijedećem stihu: govori se o tome da «idu.»
Događaj što je ovdje opisan po smislu spada k stihu 15 i tamo se dalje razmatra.

Stih 10: Što je navelo Ezekiela da vidi lica? — Kako znamo iz tehničkog opisa svemirskog
broda, pogonski i kontrolni uređaji, koji su iznad samog rotora. obavijeni su oplatom. Ona
37
ima nepravilni oblik i vjerojatno je isprekidana konstrukcijskim elementima i otvorima.
Takav splet oblika može poprimiti stanovitu sličnost s licima ili se najbolje može opisati
takvom usporedbom.

Da bih potkrijepio tu konstataciju, podsjećam na lice i bića koje je svaki od nas već vidio u
drveću, stijenama i obrisima brda. Poznajem nekoliko planina u Evropi i Americi čiji se
nazivi, već prema njihovu izgledu, kreću u širokom rasponu od «Uspavanog Napoleonca»
do isto tako «Uspavanog indijanskog poglavice». Osim toga ima i konkretnih primjera iz
oblasti najmodernije tehnike. Slika 13a prikazuje kapsulu «gemini» neposredno nakon
prizemljenja. Ne vjerujem da se itko može oteći dojmu da gleda u neko vrlo ozbiljno lice.
Vjerujem da bi svaki tehnički sasvim neupućen čovjek izgled iste kapsule prikazan na slici
13b usporedio s nekim neobičnim licem ili glavom. A kome ne bi izgledala neobično
pojava «Lunohoda 1» (slika 14) s njegovim očima, otvorenim raljama i prijeteći
podignutima rukama?

I mi, koji imamo tehnička znanja, možemo u tim tehničkim tvorevinama vidjeti lica, glave
i spodobe. Tehnički neupućenom Ezekielu morale su se još više nametati takve usporedbe.
Čak ako je i znao ili slutio što vidi — za prenošenje svojih dojmova stajale su mu na
raspolaganju samo slikovite usporedbe.

Ima, uostalom, još jedno objašnjenje. Ono je doduše manje vjerojatno, ali se ipak može
zamisliti. Ezekiel kasnije nekoliko puta vidi zapovjednika svemirskog broda i članove
ekspedicije, koji mu svi izgledaju kao ljudi. Ako pretpostavimo da je tu fizičku sličnost
čovjeku pratila i psihička sličnost — zar je tako nezamislivo da su i oni tada radili isto što i
naši piloti rado čine: na vrh ili na strane avionskog trupa crtali su lica, ptice i sličnog. Tako
reći, iz čistog užitka! Ta to su, konačno, bili inteligentna bića. Zar su baš morala imati
manje smisla za humor od nas?

Makar što navelo Ezekiela da vidi lice ili da ono što vidi opiše kao lica, njegov izvještaj
sadrži važan podatak, i to konstataciju da su sva ta «lica» na sva četiri helikoptera
okrenuta na iste strane: lice lavlje zdesna, lice bika slijeva itd. Ako ostanemo pri
pretpostavci da se radi o konstrukcijskim oblicima što su slična licima, nameće se
neminovan zaključak da su četiri rotora bila sinhronizirana, jer su u stanju mirovanja
imala isti položaj.

11. Lica i krila im bijahu gore razapeta. Svako imaše dva krila što se spajahu i dva krila
kojima tijelo pokrivahu.

38
12. I svako iđaše samo naprijed. A iđahu onamo kamo ih je duh gonio. I ne okretahu se
idući.

13. A posred tih bića vidjelo se kao neko užareno ugljevlje, kao goruće zublje koje se među
njima amo--tamo kretahu; iz ognja sijevaše i munje bljeskahu.

14. Bića trčahu i opet se vraćahu poput munje.

Stih 11: Prvi dio: «Lica i krila im bijahu gore razapeta» glasi u Lit. 1 i 2: «I obrazi i krila im
bijahu gore rastavljena.» Nije u mojoj kompetenciji da objašnjavam zašto u Lit. 3, Lit. 4 i
Lit. 6 nema tog dijela stiha, već samo:

«Takva im bijahu lica.» 33 ovaj dio sadrži jedno zanimljivo zapažanje. Prije nego što ga
pobliže razmotrimo, bit će korisno pročitati ostatak stiha koji očigledno opisuje rotorske
krakove preklopljene prema gore i prema dolje.

Vratimo se prvom dijelu odlomka. Konstatirat ćemo da riječi «razapeta» (u tekstu kojim se
ja koristim) i «rastavljena» (u Lit. 1 i 2) kao da nisu srodne. Ako težište izvještaja stavimo
na «rastavljena,» to nas upućuje na položaj mirovanja obaju gornjih krakova: njihov
raspored daje slutiti neko cijepanje, odnosno dugi okomiti prorez. Ako ovako shvatimo
značenje riječi, «razapet» stvara sličnu predodžbu, u smislu «odvojeno napete ili u
«rastavljenom položaju,» što svakako isto tako ukazuje na neko cijepanje.

Stvarno se na uređaju za upravljanje ili njegovoj oplati koji se nalaze iznad rotorske
ravnine mora nalaziti neka vrst pukotine. Točnije: moraju biti dva proreza, po jedan za
svaki od dvaju gornjih rotorskih krakova, odnosno za njihove priključke na korjenovima
krakova. Da bi se krakovi iz svog vodoravnog radnog položaja mogli zaokrenuti u gotovo
okomiti stav mirovanja, treba ostaviti slobodni prostor! Na taj, naoko sporedan detalj već
smo upozorili u tehničkom opisu. Konstatacija je važna ne samo radi ispravnog tumačenja
konstrukcije već osobito zato da bi se potvrdio prorokov izvanredni dar zapažanja.

Stih 12: Dobiva puno značenje — kao i stih 9 — tek u vezi sa stihom 15, i zato će o njemu
tamo biti riječi.

33Autor u svojoj knjizi pisanoj na njemačkom jeziku, kada god citira koji od engleskih prijevoda Biblije,
ostavlja ne samo kratke već i duže citate na engleskom originalu, bez njemačkog prijevoda. Kako je čitava
ova knjiga prijevod, mi ćemo i te engleske tekstove prevesti na naš jezik, kao što su prevedeni i njemački
biblijski tekstovi kojima se autor služio. (Prim. prev.)
39
Stih 13: Ezekiel promatra prostor između helikoptera. Vidi užareni hladnjak reaktora i
bljeskanje raketa za upravljanje. Kod visokih temperatura hladnjaka usporedba s
«užarenim ugljevljem» pravilna je i umjesna. Rakete za upravljanje rade u kratkim
impulsima i naoko pravilnom slijedu. Ishodište i smjer bljeskova stalno se mijenjaju. Kod
nepripremljenog promatrača te brze promjene moraju stvoriti dojam «munja» koje se
među tim bićima «amo--tamo kretahu.»

Gledajući iz Ezekielova smjera, dva se helikoptera nalaze iza glavnog trupa svemirskog
broda. Kratki plameni impulsi raketa za upravljanje, zbog njihove optičke blizine
užarenom hladnjaku reaktora, moraju izazvati dojam kao da «iz ognja» sijevaju munje.
Vrući plinovi imaju mnogo svjetliji sjaj od užarena hladnjaka. Odraz tog sjaja na površini
stvara «sijevanje» koje Ezekiel tako točno opisuje.

Stih 14: Dok lebdi nad zemljom, zapovjednik, tragajući za pogodnim mjestom za slijetanje,
pomiče svemirski brod o raznim smjerovima. Sigurno je da se velika masa svemirskog
broda nije mogla kretati zaista munjevito. Takvo prikazivanje moglo bi se donekle
objasniti varkom osjetila, ali to nas zaista ne može zadovoljiti. U 7. poglavlju bit će riječi o
još jednoj mogućnosti.

15. Dok ja promatrah, gle: na zemlji uza svako od četiri bića po jedan točak.

16. Točkovi bijahu napravljeni kao bliješteći tarsis 34 , sva četiri istoga oblika; oblikom i
napravom bijahu kao da je jedan točak u drugome.

17. U kretanju mogli su ići u sva četiri smjera, a nisu se morali okretati.

18. Naplatnice imahu i kad pogledah, gle, sve četiri naplatnice bijahu u krug pune očiju.

19. Kad bi bića krenula, krenuli bi s njima i točkovi, kad bi se bića sa tla podigla, i točkovi
se podizahu.

20. Kuda ih je duh gonio, onuda se kretahu, a zajedno se s njima i točkovi dizali, jer duh
bića bijaše u točkovima.

34U nama raspoloživoj stručnoj literaturi nismo mogli pronaći taj mineral, pa smo ga ostavili pod imenom
kako ga nazivlje autor (Prim. prev.)
40
21. Pa kad bi bića krenula, i točkovi bi krenuli, a kad bi se ona zaustavila, zaustavljali se i
točkovi; kad se ona sa tla dizahu, i točkovi se s njima podizahu, jer duh bića bijaše u
točkovima.

Stih 15: Svemirski se brod spustio na tlo. Nogari stajnog trapa ispunili su svoj zadatak i
zapovjednik može sada izbaciti točkove potrebne za naredne operacije. Da su se točkovi
zaista mogli izbacivati i uvlačiti, proizlazi iz slijedećeg razmišljanja: čvrsto montirani
točkovi nalazili bi se za vrijeme dosadašnjeg manevriranja nešto ispod i sa strane
valjkastih trupova helikoptera. Tako smješteni bili bi zbog oblika i veličine uočljiviji i
mnogo jasnije vidljivi nego nogari za prizemljenje i mehaničke ruke. Ezekiel bi ih, bez
sumnje, opisao bar istodobno kad i te dijelove. Nadalje, ako izuzmemo neke loše
raspoređene stihove, Ezekiel opisuje sve viđene dijelove po redu koji odgovara toku
procesa prizemljenja. Taj se proces ne spominje, ali se iz teksta može odmah razaznati.
Ezekiel počinje s vatrom i oblacima kočnog leta. Zatim opisuje helikoptere za vrijeme
aerodinamičkog leta te hladnjak reaktora i rakete za upravljanje dok lebde. Zatim
promatra funkciju točkova i opisuje njihovo okretanje na tlu. Točkovi se u tekstu
pojavljuju upravo tamo gdje s funkcionalnog gledišta postaju potrebni. Takav redoslijed
misli nova je potvrda da se kotači mogu uvlačiti, a ujedno je još jedan dokaz točnosti
opisa.

Stihovi od 16 do 21: Kao prvi dojam, boja točkova opisana je usporedbom s jednim
mineralom. Pri tome Ezekiel vrlo jasno luči boju i materijal, jer izričito kaže «kao»
bliješteći tarsis 35 . Bilo mu je, dakle, jasno da točkovi u stvari nisu napravljeni od tarsisa, ali
se usporedba nametnula zbog njihove boje.

Boja svih tih minerala nalazi se unutar iste skale: od zelenkastog do plavkastog. Unatoč
različitim nazivima može se shvatiti da je boja točkova svjetla zelenomodra i
modrozelena. Površina je bila vrlo glatka jer je opisana kao bliješteća. Vrlo je vjerojatno da
se radi o izgledu naliča ili filmskog sloja sloja koji služi kao zaštita od korozije. Takvi
sintetički filmovi danas se vrlo mnogo upotrebljavaju za povremenu zaštitu od korozije,

35 Tu tvar koja služi za usporedbu i sravnjivanje različiti prevodioci navode na slijedeće načine:
Lit 1 i 2: tirkiz
Lit. 3 i 7: krizolit
Lit. 4: topaz
Lit. 5: tarsis
Lit 6: beril (daje se naslutiti topaz)
41
naneseni na svijetlu čeličnu ili aluminijsku podlogu, neki od njih stvaraju sasvim isti
dojam kakav je opisao Ezekiel.

Iz tehničkog opisa znamo zašto se, dok se cijeli točak okreće, svaki kotur uvrće oko svoje
središnjice. U dodatku bit će opisana još jedna konstrukcija točka kod koje se, osim toga,
okreću i pogonske ploče za samouvrtanje kotura. «Oči» na koturima čine tu vrtnju još
vidljivijom i naglašavaju međusobnu neovisnost tih gibanja. To istovremeno višestruko
rotaciono gibanje zbunjuje tehnički neobaviještenog čovjeka i nije mu razumljivo. Stvara
se paradoksalni dojam: da u jednom točku ima više točkova. I opet Ezekiel nalazi
nevjerojatno točan izraz kada govori o jednom točku u drugome. Engleski prijevod sa
«wheel within a wheel» 36 pruža još jasniju sliku.

Sva četiri točka istodobno mijenjaju vrtnju i smjer. To mora stvarati dojam kao da se
pokoravaju jednoj zapovijesti. Stoga je sasvim prirodno kada Ezekiel, tako reći; zamjenjuje
uzrok posljedicom. On vjeruje da se «bića» prvenstveno okreću, a točkovi sa strane trče s
njima. Takav način odgovara točkovima koje on poznaje. Međutim, sam točak može
pokrenuti gibanje, to je u njegovo vrijeme i za još daljnje dvije tisuće godina, bilo
nepoznato. Ezekielov «duh» je, dakle, mnogo bliži istini nego što to sam može naslutiti.

Biblijski tekst posvećuje točkovima vrlo velik prostor. To se vidi iz očiglednih ponavljanja,
a osim toga, treba imati u vidu da su točkovi, unatoč njihovu čudnom gibanju, ipak bili
jedini konstrukcijski elementi na zapanjujućoj pojavi koje je Ezekiel znao bar u njihovu
osnovnom obliku i čije je uobičajene funkcije poznavao.

Lit. 3: četiri točka imahu naplatnice i imahu žbice; i njihove naplatnice bijahu pune očiju
okolo naokolo. 37

Lit. 4: o tome ništa ne govori.

Lit. 5: I naplatnice imahu i kad pogledah, gle, sve četiri naplatnice bijahu u krug pune
očiju.

Lit. 6: A njihovi kolutovi bijahu visoki i bijahu strahoviti, i na sva četiri njihova kolutova
bijahu okolo naokolo puni očiju.

36 točak unutar točka. (Prim. prev.)


37Kao što je već rečeno, autor ovdje i sljedeće citate iz Lit. 3, 4, 6 i 7 ostavlja u engleskom originalu. (Prim.
prev.)
42
Lit. 7: I sva četiri imahu naplatnice i vidio sam da njihove naplatnice bijahu okolo naokolo
pune očiju.

Ta usporedba pokazuje dvije grupe od kojih jedna govori kako su i naplatnice visoke i
strašne, a druga ne sadrži taj podatak. Bez sumnje, do razlika dolazi uslijed upotrebe
različitih najstarijih tekstova Biblije. Jedino prijevod pod Lit. 3 spominje žbice. Očito je
ipak da te varijante ne utječu na osnovne podatke o točku.

22. Nad glavama bića bijaše nešto kao svod nebeski, nalik na sjajan prozirac, na gore
raširen nad njihovim glavama.

23. A pod čvrstim svodom bijahu im krila, raspeta jedno kraj drugog i svakome po dva
krila pokrivahu tijelo.

Stih 22: Tu se opisuje središnji glavni trup svemirskog broda. Bilo bi teško okarakterizirati
geometrijski oblik i položaj helikoptera u odnosu na glavni trup: «Nad glavama bića...
nešto kao nebeski svod ... na gore raširen nad njihovim glavama.» Da je izvrsno dat
ukupni dojam i kazan oblik glavnog trupa, vidi se iz usporedbe biblijskog teksta sa
slikama 1, 2 i 4.

Sl. 13a Kapsula «Gemini» — pogled sprijeda

U raznim prijevodima podaci o bojama utoliko se razlikuju što se govori o «kristalu» (Lit.
1, 2, 3 i 7), o «prozircu» (Lit. 5) i o «strahovitom ledu» (Lit. 6), ali svi opisi prenose optički

43
dojam vrlo glatke, vrlo svijetle, sjajne površine, što je svojstveno nekim legiranim
metalima.

Stih 23: Biblijski tekst je nepotpun. Prvi dio odlomka daje još jedan opis položaja
helikoptera u odnosu na glavni . Slikovito je opisan položaj rotora «pod» onim što se
nadvisilo i što je zorno nazvano «svodom.» Izraz «svod» bit će razumljiviji kad se razmisli
da Ezekiel nije vidio svemirski brod u tehničkoj projekciji (kao na slici 4), već iz svoga
stajališta, to jest iskrivljenoga perspektivom (kao otprilike na slici 1). Ako se, osim toga,
njegova veličina usporedi s visinom golemoga vibrirajućeg središnjeg trupa, nastaje
razumljivo zašto je svemirski brod na njega mogao djelovati kao «svod.» — Nastavak
stiha svakako je od kojega se samo posljednji dio sačuvao. On prijašnji opis rotorskih
krakova u stanju mirovanja.

24. Čuh lepet njihovih krila, kao huk mnogih voda, kao gromki glas Svesilnog, kao silan
vihor, kao graju u usboru. Kad bi se bića zaustavila, spustila bi mlitavo krila.

25. Iznad čvrstog svoda nad njihovim glavama čuh se bučanje. Kad bi se bića zaustavila,
pustila bi da im krila mlitavo padnu.

Sat 24: Ovaj stih (i stih 25) zapravo ne spadaju ovamo, jer opisuju rotore koji su još u
pokretu i pojave s tim u vezi, dok je u stihu 23 već opisan položaj mirovanja. ti podaci,
prema tome, pripadaju opisu lebdećeg leta i slijetanja, pa bi morali, po svome smislu, biti
ubačeni između stihova 14 i 15.

Gledajući s tehničkog stajališta, stih 24 daje opis pomalo šišteće buke rotorskih krakova u
pogonu: .».. kao huk velikih voda....» «Gromki glas Svevišnjega» i «graja i taboru» postaju
shvatljivi kad se promisli da je potrebna pogonska snaga za helikoptere iznosila 70.000 KS
ili više: što svakako stvara veliku buku. Ezekiel iznosi vrlo važno zapažanje da velika
buka — «graja u taboru» — počinje onda kada se pokrenu krakovi, jer se u tom trenutku
pogon iz praznog hoda jakim ubrzanjem dovodi do pune snage, što stvara odgovarajuće
povećavanje buke. — Preklapanje krakova zabilježeno je, doduše, samo kod onoga para
koji je preklopljen prema dolje, ali je značajno što Ezekiel izričito kaže: «Kad bi se bića
zaustavila, pustila bi da im krila mlitavo padnu.» Njegovo je zapažanje pravilno: to se
zbiva tek kada svemirski brod stoji na tlu i kada je rotacija krakova prestala.

25: Ovaj je stih novi dokaz gotovo nevjerojatnog dara za promatranje. Prorok zapaža da se
«iznad čvrstog svoda čulo bučanje.» Gledajući s mjesta gdje je on stajao, najveći dio
unutrašnjosti svemirskog broda nalazi se iznad vibrirajuće vanjske strane glavnog trupa
44
— on dakle čuje šum praznog hoda tamo smještenog središnjeg pogona helikoptera. Ta
zapanjujuća konstatacija još je jasnije prikazana u Lit. 6, ali je najjasnija u Lit. 1 i 2 gdje
stoji: «I kad su mirovali i spustili krila, grmjelo je u nebu iznad njih.» Ta verzija daje
povoda za čudovišnu pretpostavku da Ezekiel već sada razabire neku vezu ili je bar
intuitivno naslućuje. Je li ta pretpostavka točna, ostaje, naravno, pitanje bez odgovora.

26. Iznad čvrstog svoda nad njihovim glavama bijaše nešto kao kamen safir, poput
prijestolja: na tom kao prijestolju, gore na njemu, kao neki čovjek.

Stih 26: Iznad gornjeg ruba svoda Ezekiel, gledajući prema gore, vidi komandnu kapsulu.
Prvi predmet koji zapaža jeste zapovjednikovo sjedište i najprije opisuje njegovu boju. Kao
i ranije, on se pri tome opet poziva na jedan mineral. I opet riječju «kao» pravi razliku
između privida i materijala. — Isto je tako zanimljiva i sadržajna slijedeća slikovita
usporedba s prijestoljem. Ona govori da je Ezekiel vrlo vjerojatno već vidio prijestolje,
budući da je pripadao višem židovskom staležu. Osim toga, ako zamislimo karakteristike
jednog prijestolja — visoki stražnji naslon, nasloni za ruke, možda i tapecirani — nije
teško ustanoviti slikovitu istovjetnost sa sjedalima za putnike, a posebno za pilote u
današnjim putničkim avionima. Riječju «prijestolje» zapovjednikovo je sjedište
nedvosmisleno određeno.

U vezi s današnjim sjedištima u avionima ne treba zaboraviti da se ona često, čak i bojom,
slažu s Ezekielovim opisom. Tu ne možemo ispitivati u kojoj je to mjeri slučaj, u kojoj
mjeri pri odabiranju boja sudjeluju i psihološki faktori. - Ako se radi o ovome posljednjem,
onda bi to bio i znatni doprinos raspravi o čovjekolikosti tih posjetilaca. – Drugi dio stiha
dovodi nas do apsolutnog vrhunca Ezekielovih sposobnosti: on vidi lik zapovjednika koji
sjedi NA PRESTOLU i konstatira da izgleda «kao neki čovjek.» Da bismo mogli odmjeriti
stvarnu veličinu intelektualne sposobnost potrebne za takav izvještaj, moramo još jednom
predočiti stanje u kojem se Ezekiel nalazio. Bez ikakvog prethodnog upozorenja sručio se
na njega događaj, s predmetom i zbivanjima za koje u cjelokupnom dometu njegova uma
i osjećaja nema ni usporedbe, ni oslonca, ni logičnog objašnjenja. On je vjernik i svećenik,
pa je imao sve razloge — bar za vrijeme ove faze prvog susreta — da zapovjednika smatra
bogom. Dojmovi koji su se navalili na njega najdublje ga uzbuđuju. Usred zbrke njegovih
čula — on je blizu šoku — duh mu nije potisnut osjećajima. Sačuvao je svoju neshvatljivu
sposobnost da u mozgu potpuno objektivno registrira ono što mu oko zaista zapaža.
Štoviše, on poslije toga može tako i opisati ono što je vidio. Za taj je pothvat sposoban
samo intelekt golema formata!

45
Treba spomenuti još jednu otežavajuću okolnost: rabin dr. Fisch u jednom svom
komentaru izričito upozorava (Lit. 6, str. 41) da je Ezekiel ovdje za opis zapovjednikova
lika upotrijebio riječ «Adam.» Time je sam Ezekiel isključio mogućnost svakog drugog
tumačenja.

27. I vidjeh bliještanje sjajne kovine oko kućišta poput ognja, i naviše i naniže od onoga što
je izgledalo kao njegovi bokovi, vidjeh predmet sličan ognju i blijesak je zračio oko njega.

28. Taj blijesak na sve strane bješe poput duge što se za kišnih dana javlja u oblaku. To
bijaše izgled onoga što je sličilo na veličanstvo Gospodinovo. Vidjeh, padoh ničice i čuh
zov jednoga koji govoraše.

Stih 27: U ovom stihu (i u početku stiha 28) Ezekiel — kojemu, naravno, nedostaje
stručnog znanja — točno razlikuje dva predmeta po njihovu svjetlosnom djelovanju.
Jedan je okarakterizirao kao «oganj» i «sjajnu kovinu» — a drugi kao «sjaj» i «dugu.»
Različitost tih dvaju optičkih efekata — aktivnog i prodornog djelovanja ognja, te statične
prozirnosti duge — upućuje na dva različita izvora, dva različita predmeta koji tako
djeluju. Kad se to uoči, lakše je razriješiti ovaj inače isprepleteni i teško razlučivi biblijski
tekst.

I tekst (svojim spominjanjem «kukova«) i tehnička neminovnost pomažu da se u


«bliještanju» i «ognju» prepozna zapovjednikovo odijelo čiji vanjski sloj djeluje kao
pozlaćen. Živahno svjetlosno djelovanje i plameni refleksi izolirajućeg sloja Mjesečeva
modula «Apollo» (slika u boji V) pokazuju koliko je vjeran Ezekielov opis. Zlatu sličan
izgled te izolacije nastaje od neke naročite, vrlo tanke sintetičke folije čija je unutrašnja
strana obložena isto tako tankim aluminijskim slojem. Vanjska folija je najgornji od više
jednakih slojeva koji zajedno djeluju kao zaštita protiv neželjeno visokih temperatura.
Materijali i zaštitni slojevi takve vrste danas se, dakle, već upotrebljavaju. Nema ničega što
bi uvjerljivo govorilo protiv pretpostavke da je zapovjednikovo odijelo, što ga je Ezekiel
promatrao, po svom vanjskom sloju bilo vrlo slično sloju koji smo ovdje prikazali.

Optički sasvim drugačije djeluje kapsula koja po svome materijalu podsjeća na staklo.
Zbunjuju efekti njene svjetlosti i boja. Ona prima izravno sunčanu svjetlost, ali i odsjaj
zraka što ih reflektira svodasta gornja strana svemirskog broda. Dijelovi njene površine
odražavaju nebesko plavetnilo, a kroz druge dijelove kapsule Ezekiel može vidjeti samo
nebo. Tome treba dodati ognjene reflekse zapovjednikova odijela i safirne boje sjedala.
Moguće je da pojave interferencije slojevitog materijala kapsule izazivaju i druge efekte

46
boja. Ako Ezekiel raznolikost svjetlosti i boja opisuje kao «blijesak je zračio oko njega
onda je da čak vrlo dobar opis. I usporedba s dugom postaje razumljiva.

Ne treba zanemariti ni to da je čitavo to svjetlo bilo «oko njega,» a nije iz njega proizlazilo.
Ponovno se jedno zapažanje slaže sa stvarnim stanjem: kapsula okružuje zapovjednika te
je «oko njega.» Inače na kapsuli nema ničeg upadljivoga što bi moglo navesti Ezekiela na
daljnje zaključke. Njen zaobljeni gornji dio mogao mu je dati povod da se u svojoj
usporedbi posluži dugom.

Osobito je teško opisati stvar čije su bitne karakteristike svjetlo i boja. Da bi bolje shvatili
veličinu Ezekielovih napora, molim čitaoce da pokušaju opisati letjelicu prikazanu na slici
u boji IV, a da se time ne služe geometrijskim (krug, stožac, valjak) ili tehničkim izrazima
našeg vremena.

Tim posljednjim zapažanjima Ezekiel je stigao na kraj svojih promatranja i opisa viđene
pojave. On još jednom, da tako kažemo, baca pogled na sliku kao cjelinu dajući sumarnu
konstataciju: «To bijaše vanjski izgled onoga što je sličilo na veličanstvo Gospodinovo.»

Savladan, pada ničice, ali njegov neumoran um ostaje budan: iako bi imao sve razloge da
viđeno označi kao «veličanstvo Gospodinovo» i takav bi izraz bio potpuno razumljiv, on i
u ovom trenutku iznosi dvije ograde. Golemu i stvarnu pojavu svemirskog broda ne može
uskladiti s božanskom prikazom za koju se ne bi moglo očekivati da će biti tako potpuno
materijalna. On ne zna što u stvari vidi, ali što god to bilo, ono je snažno, moćno i
zapanjujuće — izgleda da se može usporediti s veličanstvom Gospodinovim. A točno to i
kaže: .».. što je sličilo na veličanstvo Gospodinovo.» Nema nikakve sumnje: on ne
identificira, on samo uspoređuje. — Druga se ograda odnosi na glas koji čuje. I opet bi se
moglo očekivati i njemu pripisati da je možda mislio da razabire Gospodinov glas.
Ezekiel, međutim, ostaje na distanci i vrlo trijezno konstatira što je čuo: .».. zov jednoga
koji govoraše.» On izbjegava svaku težnju za glorifikacijom i senzacijom, pa jednostavno
kaže: .».. jednoga koji......»

Glava 2.

9. I pogledah, a to ruka k meni ispružena i u njoj, gle, svitak knjige.

10. I razvi se knjiga preda mnom...

47
Iz glave 2 ovdje su značajni samo stih 9 i prve riječi a 10. Ezekiel pred sobom vidi šaku
mehaničke ruke. kako se svitak knjige ne može otvoriti i raširiti jednom rukom nalazimo
na početku stiha 10. potvrdu o postojanju još jedne mehaničke ruke. To je u potpunom
skladu sa stihom 8 iz glave 1: «Ispod krila imahu na sve četiri strane ruke čovječje.»

Glava 3.

12. U to me duh podiže i ja sobom čuh silnu tutnjavu snažnog potresa, kad se Svjetlosni
sjaj Gospodinov podiže sa svojega mjesta.

13. Bijaše to kao lupanje krila životinjskih bića, što udarahu jedno o drugo, i valjanje
točkova što se s njima kretahu, i huka snažnog potresa.

Stih 12: Ezekiel prvi put putuje svemirskim brodom. U zapovjednikovu kapsulu podignut
je na način koji se ne može pobliže ustanoviti i sada se nalazi na najvišoj točci svemirskog
broda. Kako se brod strmo kreće prema gore, on čuje tutnjavu doslovno iza sebe. S
letjelicom ima preko sjedala tijesni tjelesni kontakt i zato osjeća njegove potrese koje u
nedostatku sličnih doživljaja smatra «potresom.» Još dok sve to zapaža, svemirski brod —
svjetlosni sjaj Gospodinov — podiže se s tla.

Stih 13: S svoga mjesta ne može vidjeti rotore, ali ponovo prepoznaje njihovu buku, jer je
označava kao «lupanje krila životinjskih bića.» U općoj buci, dakako, ne može razabrati
«valjanje točkova.» Osim toga, helikopteri obično startaju bez rulanja, no u tako velikoj i
glomaznoj napravi nastaju mnogi sporedni šumovi koji su Ezekielu mogli dati povod za
tu usporedbu.

14. Tada me duh prihvati i ponese i ja odlebdjeh u uzbuđenju svog duševnog bića, dok je
ruka Gospodinova premoćno na me djelovala.

15. Tako stigoh u Tel Abib, k zajednici izagnanika koja življaše na rijeci Kebaru — onamo
gdje stanovahu — te ostadoh među njima sedam dana kao omamljen.

Stih 14: Ezekiel je sada svjestan činjenice da leti. Svladava ga puno djelovanje šoka što ga
je izazvao taj doživljaj. «Ruka Gospodinova,» što je premoćno na njega djelovala, mogla bi
jednostavno biti pritisak na ramenu od remenja kojim je vezan za sjedalo. Ovdje se
ponovo pojavljuje izraz što smo ga već sreli u stihovima 1 i 3, a koji je uvijek primijenjen
onda kada se objavljuje susret sa zapovjednikom. Da li se time daje naslutiti neki

48
hipotetički ili drugi utjecaj na Ezekielove misli ili osjećaje, pitanje je koje prelazi zadatak
ovog istraživanja.

Stih 15: Ezekielovo stanje pri dolasku u Tel Abib označava se u prijevodima različitim
izrazima. Oni se kreću od «vrlo tužan» do «distraunght» (engl. zbunjen, lud), no svakako
daju na znanje da se radi o teškom duševnom potresu. Trebalo je sedam dana dok se
Ezekiel od toga oporavio.

Drugi susret Glava 3.

22. Ondje me opet savlada ruka Gospodinova i on mi reče: «Ustani i siđi u ravnicu da
ondje s tobom govorim.

23. Ustadoh tada i izađoh u ravnicu, i gle, i tamo se prikaže svjetleći sjaj Gospodinov kao
divota koju vidjeh na rijeci Kebaru, te padoh ničice.
24. Tu me prožme životni duh i osovi me na noge i onaj mi govoraše i razgovaraše sa
mnom...

Stih 22: Vrijeme ovog susreta ne može se točno odrediti. Iz datuma trećeg susreta proizlazi
da je od prvog do trećeg prošlo prošlo nešto više od godinu dana. Time je drugi susret bar
donekle vremenski određen. U događaj se uvodi opet već poznati način spominjanjem
«ruke gospodinove» (to je i pisalo).

Stih 23: Ezekiel se odazivlje na poziv da ode u ravnicu. tamo vidi pojavu za koju izričito
kaže da je kao «divota vide na rijeci Kebaru.» Kao i tada, on i sada pada prema tome, on je
ponovo vidio prizemljeni svemirski brod i prepoznao ga, ali se nijednom riječju ne bavi
njegovim opisivanjem.

Stih 2. Kao i pri prvom susretu, osjeća se uspravljen. No tehnički sadržaj ovog susreta
prekida se naglo glavom 7, bez ikakva nagovještaja o tome kako je završen. Zanimljivo je
konstatirati da Ezekiel i ovoga puta spominje zapovjednika bez ikakva strahopoštovanja:
«... i onaj mi govoraše...»

Treći susret Glava 8.

1. Godine šeste, petog mjeseca, petoga dana, dok sjeđah u svojoj kući, a preda mnom
starješine judejske, spusti se na me ruka Gospodinova i zapovjednikova.

49
2. Pogledah i gle: tu kao neki čovjek. Od njegovih kao nekih bokova naniže oganj, a od
njegovih kao bokova naviše blijeskanje, nešto poput sjaja, poput svjetlucave sjajne kovine.

3. Ispruži nešto nalik na ruku i uhvati me za kosu na glavi. Uto me duh podiže između
zemlje i neba i odvede me u božanski djelujućim viđenjima u Jeruzalem, na ulaz
unutrašnjih vrata što su okrenuta prema sjeveru gdje stoji kumir ljubomore, koji izazva
Gospodinovu ljubomoru.

4. I gle, ondje bijaše svijetleći sjaj Boga Izraelova, nalik na ono lice što bijah zapazio u
ravnici.

Stih 1: Prošlo je nešto više od godine dana otkako je Ezekiel prvi put susreo svemirski
brod i njegova zapovjednika. Neodredivo vremensko razdoblje od nekoliko mjeseci dijeli
ga od drugog susreta. I opet se događaji najavljuju karakterističnim načinom izražavanja:
.».. spusti se na me ruka Gospodinova i zapovjednikova.»

Stihovi 2 i 3: Ti su stihovi očito ostaci jednog prvobitno dužeg prikaza. Oni, doduše, na
vrlo sličan način opisuju zapovjednika kao i u 1. 27, te spominju i mehaničku ruku s
«nešto nalik na ruku,» ali je prikaz ipak fragmentaran jer nedostaju dijelovi teksta prije i
poslije stiha 2 i u stihu 3. Bez poznavanja prijašnjeg opisa i tehničke rekonstrukcije ovaj je
okrnjeni odlomak Biblije nerazumljiv, čak bi nekoga mogao i zavesti. — Ezekiel leti
«između zemlje i neba» u Jeruzalem i ne uzbuđuje se ni zbog samog susreta, ni zbog leta.
U tom je pogledu kontrast prema prvom susretu upravo nevjerojatan i pokazuje da je
Ezekielov izvanredan um dobro ocijenio i shvatio stvarno stanje stvari. — U blizini
sjevernih vrata hrama ponovo ga spuštaju na tlo.

Stih 4: Iz prethodnih krnjih stihova mogao bi se možda izvesti zaključak da je Ezekiel letio
samo u kapsuli, a ne u svemirskom brodu. Međutim, pošto se ponovo našao na zemlji, on
potvrđuje prisutnost cijelog svemirskog broda:

«... nalik na ono što bijah zapazio u ravnici.» Treba primijetiti kako potvrđuje da se radi o
istom svemirskom brodu, ali za zapovjednika ne kaže da je isti.

Glava 9.

50
1. Tada glasno zaviče na moje uši i reče: «Nevolje dolaze nad grad. Svaka ima svoju
spravu za uništavanje u ruci.» 38

Stih 1: Nakon upravo opisanog uvoda radnja poprima vrlo dramatične oblike.
Zapovjednik, koji se s Ezekielom još zadržava u kapsuli, očito se služi zvučnikom koji na
prorokove uši djeluje kao da «glasno viče.» Prva rečenica:

«Nevolje dolaze nad grad...» prevođena je na različite načine:

Lit. 1 i 2: Neka dođe pošast

Lit. 3: Priđite vi krvnici

Lit 4: nema komentara o tome

Lit. 5: Nevolje dolaze

Lit. 6: Naredite onima što su nadležni za grad

Lit. 7: Dođite vi, pokore grada

U tom se pregledu vidi da u osnovnom značenju rečenice postoje dvije mogućnosti


tumačenja: da se radi o konstataciji (dolaze...) ili da se radi o zapovijesti («dođite»). Osim
toga, postoji razlika i u nazivu onih kojima se govori. Nije jasno misli li se na krvnike (u
engl. tekstu executioners) ili na gradske činovnike (that have charge — koji su nadležni). —
Razrješenje ovoga čvora počinje s Lit. 6. Tamo saznajemo na str. 41 da hebrejski tekst
dopušta sva ta četiri tumačenja. Nadalje, iz daljnjeg razvoja događaja vidimo da je
dubiozna rečenica stvarno zapovijed. Čini se da službenom položaju pozvanih najbolje
odgovara izraz u Lit. 6, koji ih nazivlje onima koji su nadležni za grad. Obim i značenje te
«nadležnosti» još uvijek ostaju neodređeni, ali dopuštaju pretpostavku da je grad
pozvanima bio dodijeljen radi nekog nepoznatog zadatka. Položaj i zadaci tih ljudi nisu
bitni za tehnička ispitivanja. U 8. poglavlju još ćemo se na to vratiti u vezi s jednom
drugom temom.

38U našem prijevodu Biblije, u izdanju «Stvarnosti,» ovaj stih glasi: Tada zagrmje na moje uši i reče: «Kazne
grad svojim zatomim oružjem u ruci.
51
U drugom dijelu zapovijedi traži se da svaki ponese «svoju spravu za uništavanje.»
Zanimljivo je i ovo mjesto točnije ispitati. Izrazi 39 upotrijebljeni u materijalu kojim sam se
služio sređeni su u slijedećoj maloj tabeli:

1 smrtonosno oružje, opasno oružje


2 ubilačko oružje, opasno oružje
3 razorno oružje, ubilačko oružje
5 sprava za uništavanje, sprava za razaranje
6 razorno oružje, oružje za razaranje
7 rečenica nedostaje, razorno oružje

Karakteristika te usporedbe jeste očita nejasnoća izraza koji je upotrijebljen u originalu. Taj
se dojam pojačava i time što ista sprava u dva uzastopna stiha ima različite nazive.

Ezekiel je sasvim sigurno poznavao oružje koje se upotrebljavalo u njegovo vrijeme. Čak i
da nije sasvim

razumio izraz što ga je zapovjednik upotrijebio u svojoj zapovijedi, morao je, kada su se
pozvani pojavili,

prepoznati oružje ... ako je to bilo oružje njegova vremena i okoline! To što je upotrijebio
neodređeni izraz jasno pokazuje da su mu predmeti koje je vidio bili nepoznati. To će se
vidjeti iz događaja koji slijede.

2. I gle, dođoše šestorica ljudi iz smjera gornjih vrata, što su okrenuta prema sjeveru, svaki
sa svojom spravom za uništavanje u ruci, a u sredini 40 bijaše i jedan odjeven u lan, s
pisaćim priborom za pojasom. Dođoše i stadoše uz, tučani oltar.

Ljudi su se mogli pojaviti smjesta samo ako su se nalazili ispred vrata i ako su poziv
očekivali. Ta okolnost navodi na zaključak da su se zapovjednik i zemaljska posada
prethodno morali dogovoriti. Možemo, dakle, pretpostaviti da su bili u radio-vezi. Takve
su nam mogućnosti već više godina sasvim normalne, i nije neobično što se pojavljuju u
ovom kontekstu.

39 U našem prijevodu: razorno oružje.


40 U našem prijevodu: ... a među njima ...
52
Mnogo je neobičnije i uzbudljivije to što Ezekiel — unatoč svom izvanrednom daru
zapažanja — na tim ljudima ne zamjećuje ništa neobično osim «sprave za uništavanje.» Ni
na čovjeku u sredini ne zapaža ništa osim da je «odjeven u lan.» Ako se tome doda da se i
zapovjednik svaki put jednostavno nazivlje «čovjekom,» proizlazi da su svi koji su bili u
vezi sa svemirskim brodom zaista izgledali kao ljudi. Tim ozbiljnim zaključkom još ćemo
se podrobno pozabaviti u 8. poglavlju.

Čovjek «odjeven u lan» također zaslužuje da ga točnije promotrimo zbog njegove kasnije
funkcije. Ako opis uzmemo doslovce, takva odjeća znači visoki stalež (Lit. 6, str. 47). To se
potvrđuje i time što on hoda «u sredini» skupine koja se približava. I zaista, u toku
događaja taj čovjek zauzima poseban položaj. Iz njegove djelatnosti postaje jasno da je
njegova odjeća zaštitna, i to u najmanju ruku protiv vrućine. Zato je vanjski sloj mogao biti
od azbesta, čime bi laneni izgled bio shvatljiv.

Za razliku od drugih ljudi, on ne nosi neku teško opisivu spravu, već «za pojasom ima
pisaći pribor.» Umjesto »pisaći pribor,» u prijevodima nalazimo i «inkhorn» (tintamica),
ali su osnovna značenja tih izraza identična. Ne znam jesu li visoki činovnici zaista sa
sobom nosili pisaći pribor. Situacija upućuje na to da je čovjek u zaštitnom odijelu nosio
neku spravu svoga vremena, dakle, vremena uznapredovalih svemirskih putovanja. Stoga
nam je bliska pomisao da u tom pisaćem priboru radije vidimo neku spravu za
komuniciranje ili instrument za mjerenje radijacije. Nije u granicama moje stručne
nadležnosti da odlučujem o takvim mogućnostima, ali bih izrazio nadu da će se to pitanje
razjasniti suradnjom povjesničara umjetnosti i inženjera koji se bave komunikacijama i
mjerenjem radijacije.

Cijela, pomalo tajanstvena skupina prilazi tučanom oltaru i staje pokraj njega.

3. Svijetleći sjaj boga Izraelova vinu se s kerubina nad kojima je prijestolovao 41 u smjeru
praga hrama. I pozva čovjeka odjevena u lan koji imaše za pojasom pisaći pribor.

4. Gospod mu reče: «Prođi gradom Jeruzalemom i znakom «tau» obilježi čela svih koji
tuguju i plaču zbog gnusoba sto se u njemu čine.» 42

41 Svijetleći sjaj Gospodinov vinu se s kerubina u smjeru praga hrama...


42 U našem prijevodu: Slava Boga Izraelova vinu se s nad kojima lebdijaše ...
53
5. A drugima reče na moje uši: «Pođite za njim gradom i zadajte udarce! 43 Oči vaše neka
se ne sažale i nemajte smilovanja.»

11. I gle, čovjek odjeven u lan koji imaše za pojasom pisaći pribor, javi vijesti: «Učinih
kako si mi zapovjedio!»

Stih 2: Čini se da početak ovog stiha govori isto što i odgovarajući dio 3. stiha u 10. glavi.

Pri površnom promatranju moglo bi se pomisliti da je to mjesto nepotrebno, da je to krivo


ubačeno ponavljanje.

Ezeldel govori, međutim, u 9.3. «o svjetlećem sjaju Boga Izraelova,» a u 10.4. o «svjetlećem
sjaju Gospodinovu.» Ako imamo u vidu Ezekielov golemi dar zapažanja, ta razlika ima
svoje značenje i ukazuje na to da on razlikuje dva leteća objekta. U 9.3. on sigurno misli na
let zapovjednikov — za to ćemo još naći neposredan dokaz kod razmatranja 10. glave — a
10.4. odnosi se na let prazne kapsule. Kako je prikazano u 4. poglavlju, oba su leta danas
već moguća.

Zapovjednik je, dakle, odletio do hrama i dozivlje najprije čovjeka «u lanu» koji nosi
«pisaći pribor.»

Stih 4: To je jedino mjesto među svim dijelovima Ezekielove knjige, ispitivanim s


tehničkog stajališta, na kojem se zapovjednik neposredno identificira s Bogom
(«Gospodin»). O tom iznimnom slučaju govorit ćemo u 7. poglavlju. Za sada je važno
samo to da je zapovjednik izdao zapovijed čovjeku «u lanu.» Na sadržaj te zapovijedi
navratit ćemo se u vezi sa 10.7.

Stih 5: 1 drugim se ljudima dodjeljuju zadaci. Zatim dolazi duži odlomak koji ne spada u
predmet našeg ispitivanja.

Stih 11: Ovdje ponovo nailazimo na «okvirnu radnju,» na ono što se događa oko
zapovjednika i njegovih pomoćnika, i to na vrlo neobičan i uzbudljiv način. Čovjek u
zaštitnom odijelu vraća se i kaže: «Učinih kako si mi zapovjedio!» S tih nekoliko riječi
ocrtana nam je dobro poznata situacija: raportiranje potčinjenoga pretpostavljenome.
Poslovnost i kratkoća podsjećaju na vojnu sažetost i disciplinu. Taj nam je moment upravo

43 U našem prijevodu: ... i ubijajte!...


54
uzbudljiv i neobičan, jer na takvu situaciju nailazimo u okolnostima koje su u svakom
pogledu od nas veoma udaljene.

Glava 10.

1. Pogledah i gle: nad čvrstim svodom nad glavama kerubina bijaše nešto kao kamen safir
— i odozgo se moglo vidjeti nešto što bijaše jednako prijestolju. 44

2. I prozbori čovjeku odjevenom u lan: «Uđi u prostor između točkova, ispod kerubina,
napuni obje ruke žeravicom iz prostora između kerubina i prospi je nad gradom!» l on na
moje oči uđe unutra. 45

3. A kerubini stajahu s desne strane doma kada čovjek uđe. I oblak ispuni unutrašnje
predvorje.

4. I svijetleći sjaj Gospodinov vinu se prema pragu hrama, i dom se ispuni oblakom i
predvorje se napuni sjajem veličanstva Gospodinova.

6. A kad on zapovjedi čovjeku odjevenom u lan: «Uzmi ognja iz prostora između točkova
iz prostora među kerubinima,» on uđe i stade kraj točka. 46

7. Jedan kerubin ispruži ruku iz prostora među kerubinima prema ognju što bijaše među
kerubinima, uze ga i stavi u ruke čovjeku odjevenom u lan. On ga primi i izađe. 47

18. Uto svijetleći sjaj Gospodinov napusti prag hrama i stade nad kerubinima.

19. Tada kerubini pokrenuše svoje mahaljke i podigoše se pred mojim očima sa zemlje u
visinu. A kad oni; krenuše, i točkovi za njima krenuše. I zaustaviše se kod prilaza istočnim
vratima hrama i veličanstvo boga Izraelova prijestolovaše iznad njih. 48

44 U našem prijevodu: ... na svodu pojavi se nešto kao kamen, kao nekakvo prijestolje.
45U našem prijevodu: ... «Uđi među točkove pod kerubinima, li pune pregršti žeravice između kerubina i
prospi…»
46U našem prijevodu: ... «Uzmi ognja između točkova što su pod kerubinima,» čovjek uđe i stade kraj
točkova.
47 U našem prijevodu: ... pruži ruku prema ognju kerubinima, uze ga...
48U našem prijevodu: Tada kerubini raširiše krila i podigoše se sa zemlje pred mojim očima. A kad oni
krenuše, i točkovi za njima krenuše. I zaustaviše se nad istočnim vratima Doma Jahvina, a Slava Boga
Izraelova bijaše nad njima.
55
Stih 1: Ezekiel baca pogled prema svemirskom brodu i daje važan podatak. Kratko opisuje
položaj zapovjednikove kapsule na gornjoj strani svemirskog broda, ali taj opis završava s
prijestoljem! Na prijestolju nema čovjeka! A i ne može ga biti jer je zapovjednik, kako je
ustanovljeno kod razmatranja 9.3., odletio do hrama, tamo davao zapovijesti i tamo
primio raport čovjeka u zaštitnom odijelu. Ima se dojam kao da Ezekiel, pošto je vidio
zapovjednika kako leti prema hramu, želi utvrditi je li to zaista bio «njegov» zapovjednik.
On zato baca pogled na svemirski brod i njegova se pretpostavka potvrđuje: «Prijestolje»
— zapovjednikovo sjedište — zaista je prazno! I opet se moramo neizmjerno diviti
točnosti njegovih zapažanja, kao i želji da provjeri zapažanje u koje nije siguran. Taj stih,
na mjestu gdje se nalazi, ubačen je bez smislene veze i prekida opis radnje, dok bi se kao
dio 9.3. organski uklapao.

Uopće, kompozicija 10. glave stvara stanovite poteškoće. Ovdje se, doduše, nastavlja
radnja razrađena u 9. glavi, što se pažljivim čitanjem može ustanoviti, ali je često
isprekidana neorganski uklopljenim opisima svemirskog broda. Ima se dojam da su tu
neupućeni pravili zahvate, revizije. Na to pitanje još ćemo se poslije vratiti. Stoga je
svakako korisno najprije izdvojiti bitni dio glave, to jest samu radnju, a tek potom
povezano ispitati privremeno ispuštene umetke. Bitni dio sadržaja nalazi se u stihovima 2,
3, 4, 6, 7, 18 i 19 koje ćemo sada razmotriti.

56
57
58
Sl. 14. «Lunohod I»

Stih 2: Zapovjednik naređuje čovjeku u zaštitnom odijelu da ode do svemirskog broda, da


iz njegova središnjeg trupa («prostora između kerubina») izvadi užarenu tvar i da je
prospe «nad gradom.» Sada postaje razumljivo zašto je čovjeku bilo potrebno zaštitno
odijelo: morao se približiti velikoj užarenoj plohi reaktorskog hladnjaka, koji, naravno,
isijava veliku vrućinu. Čovjek zato ne smije prići preblizu glavnom trupu, već mu je
izričito naređeno da ostane «ispod kerubina.» Kako u tom trenutku rotori miruju, s tim
«ispod» ne podrazumijeva se da treba da ostane negdje u području velike površine kruga
što ga tvore rotorski krakovi, već mu je dosta točno određeno gdje mora stati u odnosu na
trup helikoptera. Doslovno tumačenje riječi «ispod» bilo bi moguće samo ako bi donji kraj
helikopterskog trupa zaista bio dovoljno visoko iznad zemlje. S obzirom na veliki promjer
kotača, takva bi visina dakako bila moguća. U svakom slučaju, naredba glasi da se mora
postaviti u neposrednoj blizini helikoptera. I poslije čitamo u stihu 6 da se čovjek postavio
«kraj točka,» što potvrđuje takva razmišljanja. Čovjek tamo mora uzeti iz ruke nešto
užareno i prosuti to «nad gradom!» Taj vrlo nejasni posljednji dio naredbe ispitat ćemo
nešto kasnije.

59
— Uostalom, cijeli taj stih ovdje je preuranjeno umetnut. Prema razvoju događaja, on bi
spadao k stihu 6.

Stih 3: Tu nam je opisan položaj svemirskog broda u «u trenutku kada se čovjek zapućuje
prema njemu. Opis je s mjesta na kojem je Ezekiel stajao. Da bismo iz njega dobili podatak
o strani svijeta prema kojoj se svemirski brod nalazio u odnosu na hram, moramo
pokušati ustanoviti gdje je Ezekiel stajao. U 8.3. kaže da je stajao u predvorju blizu
sjevernih vrata. Iz 9.2. moglo bi se zaključiti da se odanle malo udaljio, jer vidi kako ljudi
dolaze «iz smjera... vrata...» Ako je, dakle, u 10.3. vidio svemirski brod «desno od doma,»
to jest desno od hrama, znači da se brod vrlo vjerojatno nalazio nešto sjevernije od hrama.

«Oblak» se spominje tako prirodno kao da je već prije spomenut i opisan. Sve se čini da je
ta rečenica ovdje prerano ubačena, jer se njen sadržaj ponavlja u stihu 4.

Stih 4: Kao što je već ustanovljeno u vezi sa 9.3., sada kapsula leti — zapovjednik njome
daljinski upravlja — od svemirskog broda do praga hrama. Važno je ustanoviti da se i
zapovjednik tamo nalazi (vidi 9.3.). S tim u vezi bio bi dakle «oblak» sasvim razumljiv.
Svakako bi to bio oblak prašine nastao uslijed velike snage plinskog mlaza što struji iz
pogona kapsule. Dodatni dio rečenice «i predvorje se napuni sjajem veličanstva
Gospodinova» može biti opis svjetlosnog efekta uslijed refleksa staklaste površine
kapsule. Isključeno je da su upotrijebljeni motori s vrućim plinovima — što bi se možda
moglo pomisliti zbog nastalog svjetlosnog efekta — jer se kapsula spustila kraj
zapovjednika. Vrući ispusni plinovi raketnog motora sigurno bi teško ozlijedili
zapovjednika.

Stih 6: Sadržajno bi ovdje bio najbolji trenutak za izdavanje posljednje zapovijedi, i zato
stih 2, kao što je već spomenuto, zapravo spada ovamo. — Sve figure u igri zauzele su
svoja mjesta: zapovjednik i njegova kapsula nalaze se na prednjoj strani hrama (to je
njegova istočna strana), svemirski brod je na njegovoj sjevernoj strani, a Ezekiel vjerojatno
ne mnogo udaljen od sjevernih vrata. Čovjek u zaštitnom odijelu zauzima položaj «kraj
točka.»

Stih 7: Sada mehanička ruka — u radnji može, naravno, sudjelovati i više nego jedna ruka
— pruža svoju šaku prema glavnom trupu svemirskog broda, odatle nešto uzima i pruža
čovjeku kod točka, a ovaj to što mu je predato prima s obje ruke i s time odlazi.

60
Na goruće pitanje o tome što se tu stvarno dogodilo može se ipak iznijeti nekoliko
pretpostavki. S tehničkog gledišta jedino je sigurno da je uklonjen neki vrući predmet.
Nije jasno je li ta «vrelina» bila čisto termička ili je sadržavala i radioaktivno zračenje.

U čitavu stvar možemo unijeti više svjetla ako se vratimo na zapovjednikove prve dvije
zapovijedi. Ispitajmo osnovni sadržaj tih zapovijedi čovjeku u zaštitnom odijelu i
njegovim pratiocima, pa ćemo vidjeti da se u jednom slučaju radi o traženju i određivanju,
a u drugom o uklanjanju nečeg nepoželjnog, nekih prepreka. Ta se osnovna misao može
primijeniti kako u religioznom tako i u tehničkom smislu. Ako se, nasuprot Bibliji, to čini
u tehničkom smislu, proizlazi slijedeće: upravo smo vidjeli da je zbog potrebe ili po planu
trebalo udaljiti jedan konstrukcijski dio ili jedan element reaktora. U oba slučaja, dakle, i
ako se radilo o slučaju nužde ili o izvođenju planirane operacije, predmet koji je trebalo
ukloniti bio je vruć. Zato je bilo ispravno prethodno pronaći mjesto kamo se taj komad
može brzo i sigurno ukloniti. Oba postupka — pronalaženje i određivanje tog mjesta kao i
njegovo uređivanje, na primjer, uklanjanjem zemlje, kamenja ili grmlja — sadržana su u
osnovnom smislu zapovijedi. Čak i činjenica da su šestorica ljudi otišla mogla bi se
objasniti njihovom zauzetošću pripremom i osiguranjem tog mjesta. — S tim u vezi može
se konačno upozoriti i na to da se zapovjednik i zemaljska posada nisu pozdravili i da su
zapovijedi uslijedile veoma brzo jedna za drugom. Obje okolnosti govore o stanovitoj
naglosti i žurbi.

Stihovi 18 i 19: Pošto se čovjek u zaštitnom odijelu udaljio, bez ikakva gubitka vremena
počinje povratak kapsule. Ona leti natrag prema glavnom trupu. Iz daljnjeg se teksta vidi
da je zapovjednik u kapsuli. Odmah po svom povratku on stavlja u pogon helikopter, jer,
kako je Ezekiel zapazio, oni su «stavili svoje mahaljke u pokret.» Ipak, helikopter je još na
časak skoknuo do istočnih vrata.

Gusti redoslijed događaja upozorava da su oni na osobit način međusobno povezani:


Najprije zapovjednik udaljava iz svemirskog broda gosta koji je s njim letio, Ezekiela.
Zatim sam (odlazi do ulaza u hram, znači važno mu je da bude na stanovitoj udaljenosti
od svemirskog broda. Dok čovjek u zaštitnom odijelu, pošto je izvršio prvi zadatak, prilazi
svemirskom brodu, odanle se uklanja, i sama kapsula i ona leti do zapovjednika koji se,
čini se, i uskoro ukrcava u nju. U svakom slučaju on s njom leti natrag prema svemirskom
brodu čim se čovjek u zaštitnom odijelu udaljio. Ne treba gubiti iz vida da se u jednom
očito kritičnom momentu, osim neophodnog pomagača, nitko ne nalazi u neposrednoj
blizini svemirskog broda. Osim toga znamo da je zapovjednik bio na istočnoj strani
hrama, dok je svemirski brod stajao podalje od hrama, malo prema sjeveru. Čovjek se ne
61
može oteti dojmu da je zapovjednik u toku tih priprema, uz veliku opreznost, stao tako da
je dio hrama bio između njega i kritičnih zbivanja na svemirskom brodu. Taj je dojam
pojačan i time što se uz njega nalazi kapsula koja bi u slučaju nužde omogućila
zapovjedniku da se brzo udalji.

Time je završeno razmatranje onih stihova 10. glave koji opisuju taj događaj. Ostali stihovi
odnose se na helikoptere ili potvrđuju identitet viđene letjelica. I opis točkova opet je
opširan. Osim jedne jedine iznimke, svi su opisi sadržajno jednaki opisima pri prvom
susretu, tako da ih nema smisla ponavljati. Start je, međutim, opisan jasnije nego prije:

.... kad bi kerubini podigli svoje mahaljke da bi se sa zemlje podigli u visinu, tada se ni
točkovi ne bi od njih odmicali. 49

Ovdje se opisuje kako su rotorski krakovi radi polaska dovedeni u svoj vodoravni radni
položaj, s izričitim obrazloženjem da bi se kerubini «sa zemlje podigli u visinu.» Svojim
darom zapažanja, kojem se uvijek ponovo valja diviti, Ezekiel taj postupak i sadržajnu
vezu opisuje sporednom rečenicom, koja se u stvari tiče opisa kotača.

Spomenuta jedina iznimka u opisu nalazi se u stihu 12; u prijevodima kojima sam se
služio on glasi na slijedeće načine:

Lit. 1: Cijelo tijelo, leđa, ruke i krila, te točkovi bijahu puni očiju posvud naokolo, i sva
četvorica imahu točkove.

Lit. 2: (Kraj stiha 11:... i tada su krenuli i nisu se smjeli okretati)... sa cijelim svojim tijelom,
leđima, rukama i krilima. I točkovi bijahu puni očiju, posvud naokolo, na sva četiri točka.

Lit. 3: I njihove naplatnice i njihovi paoci i točkovi bijahu puni očiju posvuda naokolo —
točkovi što ih sva četvorica imahu.

Lit. 4: Nema komentara.

Lit. 5: Cijelo njihovo tijelo, njihova leđa, njihove ruke, njihova krila i točkovi posvuda
naokolo bijahu ispunjeni očima.

49U našem prijevodu: Kad bi i točkovima uz njih. Kad bi kerubini krilima da se od podignu, točkovi se ne bi
od njih odmicali.
62
Lit. 6: Cijelo njihovo tijelo, njihova leđa njihove ruke i njihova krila i točkovi bijahu puni
očiju posvuda naokolo, pa čak i točkovi što ih sva četvorica imahu.

Lit. 7: Naplatnice četiriju točkova bijahu posvuda naokolo pune očiju. 50

U tehničkom opisu bilo je objašnjeno da se pod «očima» podrazumijeva takvo profiliranje


kotača koje stvara klizni otpor, tekst iz Lit. 7 odgovara takvom shvaćanju. Svi se drugi od
njega udaljuju. Lit. 6 dolazi, u komentaru na strani 53, do zaključka: «...oni se ne odnose
na kerubine, već na razne dijelove točkova, to jest točak u cjelini bio je pun očiju.» Smisao
ovog komentara odgovara smislu prijevoda iz Lit. 2 i 3. Izgleda da je tu poteškoća manje u
prijevodu, a više u tekstu prabiblije.

Prema tome, osim prijevoda u Lit. 7, stih 12 iz 10. glave ne slaže se sa 18. stihom iz 1. glave
jer tamo potpuno jasno stoji: «...sve četiri naplatnice bijahu u krug pune očiju.» Za mene
ima neku osobitu čar što mogu upozoriti da se radi o jedinom slučaju u kojem se dva
opisa ne podudaraju. Drugdje, gdje god ima ponavljanja ili su opisane činjenice koje imaju
tehnička obilježja, postoji potpuno slaganje. To uvjerljivo dokazuje kako je Ezekielov
izvještaj zaokružen i dosljedan.

I u tom iznimnom slučaju ne radi se o kontradikciji već o nepodudarnosti. Radi


objašnjenja možemo se pomoći s dva kriterija; jedan je literarne, a drugi tehničke vrste. S
književnog gledišta, nasuprot vrlo jasnoj kompoziciji krila i sva četiri točka njihova — sve
im bijaše posvud naokolo puno očiju.

1. glave stoji nepregledno sastavljena 10. glava. Nesigurnost koja se nazire iz rasporeda
stihova u 10. glavi čini je u dvojbenim slučajevima manje vjerodostojnom od 1. glave.
Osim toga, čak i ovdje, u 10. glavi, bar jedan od prijevoda praktički jednako zvuči kao stih
u 1. glavi. Promatrajući književno, 1.18. .».. sve četiri naplatnice bijahu u krug pune
očiju...» ima veću težinu. S tehničkog stajališta, to je bez sumnje pravilno. Ostala
tumačenja već i zato ne dolaze u obzir jer nijedan od prijašnjih opisa glavnog trupa,
kapsule i helikoptera uopće ne daje naslutiti «oči.» Naprotiv! Glavni trup je prikazan kao
sličan kristalu, a kapsula je puna sjaja i refleksa. Oba opisa isključuju da je glatkoća
površine narušena bilo kakvim konstrukcijskim dodacima.
Prikaz u stihu 12. «…i cijelo njihovo tijelo, leđa, ruke i krila, te točkovi bijahu puni očiju
posvud naokolo...» možemo dakle ocijeniti kao netočan.

50 U našem prijevodu: Cijelo tijelo u kerubina — leđa, ruke.


63
13. A točkovi su dobili pred mojim ušima ime Galgal (Kovitlac). 51

Očigledno se u točkovima nešto okreće brže nego što bi odgovaralo brzini njihova
kretanja. Prema konstrukciji kotača (slika 10 i Dodatak) izraz «kovitlac» vjerno označava
uvrtanje segmenata. — Pažnje je vrijedan nagovještaj jednog razgovora («...dobili su pred
mojim ušima...»). Možda bi zapravo taj stih trebao da bude nastavak 10.6. u kojem je
sadržana druga zapovjednikova zapovijed:

«...uzmi ognja iz prostora između točkova...» Taj fragmentarni nagovještaj jednog


razgovora može, naravno, pripadati i nekom izgubljenom dijelu Svetog pisma.

51 U našem prijevodu: Ti točkovi, koliko sam čuo zovu se kovitlac.


64
6. poglavlje

Dopune i zaključci

U prethodnom poglavlju detaljno smo usporedili biblijski tekst s tehničkom podlogom i


prikazali koliko se oni slažu. U ovom i u slijedećem poglavlju sažet ćemo karakteristične
osobine i obilježja što su razbacani po raznim dijelovima izvještaja. Takav način
razmatranja pridonosi dubljem razumijevanju, a time djelomično i pribavljanju dokaza
toga navodi na nove i iznenađujuće zaključke koji, iako nisu tehničke naravi, zbog svoje
ovisnosti o tehnici čine također sastavni dio ovog istraživanja.

Lajmotivi

U Eaddelovoj knjizi upotrebljavaju se tri fraze kao lajtmotivi za nagovještavanje nekih


situacija i događaja. tih fraza toliko je tipično i vezano uz određene faze događaja
slučajno. Na prvu takvu frazu nailazimo na početku svakog susreta vidljivo je stavljena na
svaki početak, pa se može nazvati da ostanemo pri muzičkoj usporedi predudarom. Ona
glasi:

1. Susret 1.3. Zgrabi me ruka Gospodinova

2. Susret 3.22. Savlada me ruka Gospodinova

3. Susret 8.1. Spusti se na me ruka Gospodinova i zapovjednikova

4. Susret 40.1. ...pritisne me ruka Gospodinova

To je pravilo prekršeno samo u jednom jedinom slučaju, i to u početku leta kući, kod
prvog susreta, kada Ezekiel doživljava šok, pa u 3.14. kaže:

«…i ja odlebdjeh u uzbuđenju svog duševnog bića dok je ruka Gospodinova premoćno na
me djelovala.»

Sadržaj ovog stiha mogao bi biti ključ za objašnjenje «ruke Gospodinove,» jer se, kao što je
već prije spomenuto, može smatrati nagovještajem nekog hipnotičkog utjecaja.

Ispitivanje stvarnog značenja te fraze ne spada u zadatak ove knjige. Unatoč tome
potrebno ju je spomenuti, jer se pojavljuje isključivo kod susreta sa svemirskim
brodovima. Nasuprot tome, sva se priviđenja uvode ovim riječima: «Riječ Gospodinova bi
65
mi upućena...» ili nešto drugačije formuliranim izrazima. Na tu očiglednu razliku upućuje
i Lit. 6 na str. 41. Ona je tako jako izražena da se nesumnjivo radi o namjeri. Na tu ćemo se
okolnost ponovo vratiti u 7. poglavlju.

Druga fraza glasi: «Tada me duh podiže uvis» ili «Zgrabi me duh» ili je neznatno varirana
u drugom obliku. U svakom slučaju, ovim se izrazom daje naslutiti stvarno podizanje.
Ezekiel, odmah nakon tog čina, odlijeće i odlazi na kratki «skok.» Dok u pogledu samog
zbivanja ne postoji sumnja, i dalje smo jednako nesigurni u pogledu riječi «duh.» U tom
smislu značajna su dva odstupanja od standardne verzije. Jedno je izraženo upadljivom
razlikom između 43.5. s jedne strane i 44.1. te 44.4. s druge strane.

Standardna verzija 43.5.: Duh me podiže uvis i ponese me ...

Odstupanja

44.1.: Potom me (on) ponese...

44.4.: Onda me (on) ponese...

Kako se pod «njim» u posljednje dvije verzije misli na pratioca, čovjek je sklon da «duha»
iz 43.5. — a uostalom i iz 11.1. — identificira s onim «čovjekom» (pratiocem). Rješenje
potpuno odgovara stvarnim mogućnostima i pretpostavkama koje su već razmotrene. U
Lit. 6 na str. 301 zastupa se analogno mišljenje, pri čemu se ono «on» povezuje s pratećim
anđelom: «Subjekt glagola je anđeo koji je služio kao vodič.»

Drugo odstupanje stvara pri ovoj analizi stanovite poteškoće. Ono se pojavljuje samo u
prijevodima Lit. 1 i 2, gdje je umjesto «duh» svaki put stavljena riječ «vjetar.» Ako
prihvatimo da je u najstarijem tekstu možda bio upotrijebljen izraz s više značenja, tada se
riječ «vjetar» može dvojako tumačiti. Ona može na vrlo neposredan način nagovijestiti
strujanje zraka od malih pogonskih sapnica, ili otvara sasvim novu mogućnost koju
izvodimo iz 8. 3. u kojem Ezekiel javlja:

83.: Ispruži nešto nalik na ruku i uhvati me za kosu na glavi. U to me duh podiže...

Razmotrimo tok te scene onako kako je opisana. Mehanička pruža svoju šaku prema
Ezekielu, drži je iznad njegove glave i Ezekiel ima osjećaj da će ga zgrabiti i tada ga
podigne neki duh (vjetar).

66
Prije svega, potrebno je imati u vidu da Ezekiel neosporno razlikuje dva čina: doticanje
kose i kretanje prema gore. On nedvosmisleno tvrdi da ga je podigao «duh,» a ne da je
dignut povučen za kosu.

Mogućnost zamjenjivanja riječi «duh» sa «vjetar» otvara izglede vrijedne pažnje.

Elektrostatski naboj izaziva dizanje kose na glavi. Isto tako znamo da snažno polje
elektrostatske nabijenosti stvara strujanje zraka, dakle stvarno vjetar! Ezekiela svakako ne
podiže sam vjetar. To bi prije moglo biti posljedica djelovanja polja silnica, a time i
nagovještaj da se radi o nekom načinu dizanja i pokretanja o kojem danas još vrlo malo
znamo.

Je li «ruka» zaista dodirnula Ezekielovu kosu ili je on samo tako osjetio njeno micanje,
uslijed naboja, to ima drugostepeno značenje. — U svakom slučaju, ovdje se ponovo
suočavamo sa zbivanjem koje bi bilo poželjno stručno ispitati. Možemo zaključiti da se
ovom drugom frazom jasno podrazumijeva dizanje uvis i da je za to potrebna pogonska
sprava možda druge vrste nego što se do sada pretpostavljalo.

Treći lajtmotiv uvijek označava Ezekielov let k svemirskom brodu. Formuliran je ovako:

8.3.: ...odvede me u božanski djelujućim viđenjima...

11.24.: ...ponese me u božanskom viđenju..

40.2.: ...u Bogom ispunjenim viđenjima odnese me...

Radi objašnjenja zašto je let izjednačen s nekim «božanski djelujućim viđenjima» treba
samo podrobnije promotriti doživljaj letenja. Za većinu ljudi našega vremena letenje, a
osobito prvi letovi, izvanredan je doživljaj, iako im je sama mogućnost letenja, naravno,
poznata. Nema sumnje da je Ezekiel, pošto je savladao šok prvog susreta, zacijelo bio
oduševljen pogledom što ga Zemlja pruža odozgo. Da bismo završili ovaj tok misli, treba
samo uzeti u obzir da se i tada (kao često i danas) pretpostavljalo kako bog stanuje na
nebu, dakle «gore.» Ezekiel je, dakle, za vrijeme svojih letova Zemlju vidio onako kako bi
je morao vidjeti bog, on ju je vidio u viđenju božjem, u božanskom viđenju. — Da li je on
sam taj izraz iskovao odnosno prenio, ili je možda neki potonji prepisivač njegove knjige
odabrao taj izraz kao jednog njemu nerazumljivog opisa — nema velikog značenja.

Jasno odstupanje od ovog načina izražavanja nalazimo kod Ezekielova prvog leta:

67
3.14.: ...i ja odlebdjeh u uzbuđenju svog duševnog bića...

Sjetimo se da je bio u stanju šoka od snažnog dojma nakon prvog susreta. On je, doduše,
letio — «ja odlebdeh...» — ali od «uzbuđenja» ništa ne može uživati na svom prvom letu.
On ne gleda dolje na Zemlju i zato u tom letu ne doživljava «božanski djelujuća viđenja.»

Hram

Prilikom trećeg susreta

Do onog susreta dolazi po prilici godinu dana nakon prvog dakle oko 591. prije n. e. Na
početku opisa saznajemo u 8.3. da je Ezekiel odletio do hrama u Jeruzalemu.

U toku događaja četiri se puta spominju predvorja hrama ili njihova vrata, i to u
slijedećim stihovima s opisima situacije.

8.3.: vrata unutrašnjeg predvorja 10.5.: vanjsko predvorje 10.19.: istočna vrata hrama 11.1.:
istočna vrata hrama

Većina prevodilaca i komentatora, kojima sam se ovdje služio, slaže se u gornjim opisima.
U pogledu 10.19. i 11.1., u kojima ni u jednom prijevodu nema bližih opisa situacije,
komentator u Lit. 6 dokazuje da se u 10.19. misli na unutrašnje predvorje, a u 11.1. na
vanjsko (Lit. 6, str. 55 i 56).

Iz povijesti hrama znamo da je razoren 586. prije n.e., dakle pet godina nakon događaja
koji ovdje razmatramo. Prema navodima Biblije, Ezekiel se, dakle, morao spustiti u
Salomonovu hramu. Vrlo je zanimljivo da je Salomonov hram, kako to pokazuje pogled
na plan (Lit. 4, str.), imao samo jedan zid i nikakva predvorja! To se uostalom izričito
konstatira i u Lit. 4, str. 619, slovo k: «Salomonov hram nije imao vanjskih dvorišta i bio je
od njegova dvora odvojen jednim jedinim zidom unutrašnjeg dvorišta.»

To iznenađujuće tumačenje naglašeno je i jednom razlikom u opisu predjela. U 9.2. čitamo


da su ljudi došli «iz smjera gornjih vrata.» Navedeni plan pokazuje da se zgrada hrama
nalazila na uzvisini. Sjeverna vrata Salomonova hrama ležala su, dakle, malo dolje. Tu
svakako treba još navesti Lit. 6, str. 47, koji daje slijedeći komentar: «To može odgovarati
vratima koja je sagradio kralj Jotam. Ona su se nalazila na sjeveroistoku i dobila su takvo
ime zato što su bila poviše ostalog dijela dvorišta hrama.» Time stranu svijeta vrata tom
pogledu komentator je očito nesiguran, jer piše: «To može biti...» — tako da na kraju

68
smještaj tih vrata ipak ostaje nepoznat. U taj kompleks pitanja konačno spada i pažnje
vrijedan dio teksta u 11.23., u kojem se kaže da je prizemljenje izvedeno «na gori istočno
od grada.» Netko tko je tako dobro poznavao Jeruzalem kao Ezekiel ne samo što je morao
znati ime te gore — Maslinska gora — već bi to vrlo dobro poznato ime prirodno i
primijenio ako je stvarno mislio na tu goru, osobito zato što je govorio ljudima koji su
predjel isto tako dobro poznavali. Ezekiel nikada ne propušta da spomene svoju zajednicu
izgnanika «na rijeci Kebaru.»

Kao privremeni zaključak ističemo, dakle, da se opis hrama ne odnosi na Salomonov


hram u Jeruzalemu, i da je jedna gora identificirana svojim položajem, a ne imenom.

Prvi korak za razjašnjenje te čudne situacije poduzimamo s povjerenjem u Ezekielov


mnogostruko dokazani dar zapažanja i oštroumnost, to jest prihvaćamo njegov opis kao
odgovarajući i pravilan. Iz toga se neminovno nameće da konačni zaključak točno
odgovara onome što on kaže. On je, doduše, bio u nekom hramu i vidio neku goru ili
hram nije bio u Jeruzalemu, a gora stoga nije bila Maslinska gora. Kao drugi korak,
služimo se mišljenjem iznesenim i obrazloženim u slijedećem poglavlju: da Ezekielovu
knjigu, u obliku koji je predajom stigao do nas nije on napisao. U vrijeme kada je zapisana
Salomonov je hram već desetljećima bio porušen. Povratak Židova iz babilonskog
zarobljeništva počeo je 538. prije n.e.,dakle 59 godina nakon njihove deportacije. Sasvim je
MALO vjerojatno da je u to vrijeme još živio netko tko je sam vidio i dovoljno poznavao
Salomonov hram. Onaj koji je razradio Ezekielovu knjigu mogao je, stoga, u dobroj vjeri i
najboljoj namjeri hram ovog susreta dovesti u opći religioznu vezu i smjestiti ga u
Jeruzalem.

To su prvi od vjerojatno mnogih koraka koje još treba prevaliti, jer nije nađen odgovor na
pitanje: gdje se Ezekiel, u stvari, nalazio?

Prilikom četvrtog susreta

Ako se — ne objašnjavajući zašto — ne obaziremo i ono što u dva uvodna stiha upućuje
na Jeruzalem i Izrael onda jedini blijedi podatak o položaju hrama nalazimo opisu u 40.2.:
«na veoma visoku goru...» Hram je, i podatke o dimenzijama, opisan gotovo
nevjerojatnim detaljima iz kojih se vidi da je to velika građevina. Pri čitanju ovog
biblijskog odlomka stječe se dojam da bi na teme tih podataka, s pomoću tako detaljnih
opisa, bilo od hrama. No kada se to i stvarno pokuša taj dojam za vrlo brzo nestaje. Ima
mjesta o kojima se razilaze i mišljenja samih biblijskih komentatora. Rasprave vode o tome

69
nije li zgrada hrama priviđenje, jer hram nikada nije izgrađen, a kod ponovne izgradnje
hrama u Jeruzalemu nije se ni pokušalo graditi po planu što ga dao Ezekiel (Lit. 4, str. 617,
slovo a; Lit. 5, str. 1056).

Kompleks hrama prostire se na površini kvadrata stranama nešto dužima od 260 metara.
Već sama veličina građevine smanjuje vjerojatnost da je smještena na nekom visokom
brdu. Daljnji argument u tom smislu glavi. Rijeka počinje kao potočić koji iz ispod južnog
dijela istočnog zida hrama i teče prema istoku. Taj vodeni tok postaje dalje prema istoku
rijekom s plodonosnim obalama. Opis iznenada prestaje sa stihom 12. Od stiha 13 do kraja
slijedeće glave (a time i knjige), prikazuje se neko priviđenje. Lako je uočljivo da se prvih
12 stihova razlikuje od ostalih.

To je izraženo i naglim mijenjanjem teme i promjenom stila, koji iz pripovjedačkog naglo


prelazi u zapovjedni. Osim toga, stih 13 počinje novim uvodom: «Tada reče vladar i
gospodar...» Zato opis rijeke treba pribrojiti opisu hrama, pa podaci o njegovu položaju
postaju nemogućim.

Kao treći argument protiv «gore» treba navesti Ezekielov prvi dojam nakon prizemljenja,
što ga izražava ovim riječima:

40.2.: Na njoj (na toj gori) nasuprot meni bijaše nešto kao izgrađen grad.

Vrio je malo vjerojatno da bi izvanredan promatrač Ezekiel sliku grada mogao zamijeniti
sa zgradom hrama, i obratno. To utoliko više što je hram prostran i velikih dimenzija, pa
se ni čitalac ne može zabuniti. Ezekiel opisuje hram, a ne grad. Njegov izvještaj o tom
završava naglo, bez uočljiva razloga. Taj je zato ujedno i završetak njegove knjige. Tekst
koji je do nas neosporno je, dakle, samo fragment let natrag se ne spominje. Jednako valja
objasniti i to što se grad ne spominje i ne opisuje.

Uostalom da grad uopće i nije spomenut, moralo bi se pomišljati na njegovo postojanje.


Jer hram ove vrste može biti samo ako je u blizini neka velika naseobina. Takvo mišljenje
daje dovoljno razloga za pretpostavku da je predjel oko hrama izgrađen i da on nije
smješten na nekom brdu.

Vidimo, dakle, veliku zgradu hrama, grad koji spada k njemu i vodeni tok koji se prema
istoku pretvara u rijeku. «Gora» time nestaje i postaje prostrana ravnica. Da je Ezekiel letio
prema nekoj vrlo visokoj gori, morao bi je vidjeti. Ako isključimo tu markantnu točku — a
to smo upravo učinili — on gubi mogućnost da pogledom ustanovi veliku visinu. Može
70
zamijetiti visinu samo ako osjeća više ili manje izraženu potrebu za zrakom ili ako su mu,
zbog razrijeđenog zraka, kretnje usporene.

Gdje je, u stvari, Ezekiel bio?

71
7. poglavlje

Biblijski tekst, autor, izvještaj

Do sada smo u mnogim pojedinostima prikazali vezu između Ezekielove knjige i


tehničkih mogućnosti na kojima se ona zasniva. Naš je slijedeći korak da pomoću stečenih
saznanja razmotrimo izvještaj kao cjelinu, kao dio Svetog pisma. U toku ispitivanja naišli
smo u više navrata na karakteristike biblijskog teksta koje se protežu kroz čitav
razmatrani dio izvještaja i koje se mogu svrstati u tri skupine: mjestimični nered,
nepotpunost i nemotivirane promjene tema. Posljednja je skupina, kako pretpostavljamo,
posljedica dviju prethodnih. U okvirima ove knjige ne mislimo tražiti objašnjenja za to,
već nas prvenstveno zanimaju posljedice pitanja koja se iz navedenih karakteristika
nameću. Možemo se stoga zadovoljiti ukazivanjem na njihovo postojanje, a i to samo
navodeći primjere. Vidjet ćemo da se te nesređenosti često mogu jasno razabrati samo kad
otkrijemo što se stvarno zbilo.

U tom su pogledu najupadljivija i najkarakterističnija vrlo zbrkana mjesta u knjizi od kojih


se neka moraju zapaziti već kod površnog čitanja. Opetovano se pojavljuju rečenice,
stihovi i ponavljanja koja nemaju nikakve veze ni s prethodnim ni s kasnijim tekstom.
Takve umetke susrećemo već u 1. glavi. Pogledajmo, na primjer, ovo mjesto:

1.8.: Ispod krila imahu na sve četiri strane ruke čovječje. i svako od njih četvero imaše svoj
obraz i svoja krila.

1.9.: Krila im bijahu gore povezana jedno s drugim. Idući ne okretahu se, svako se
naprijed kretaše.

1.10.: I lica im izgledahu ovako: jedno čovječje lice, jedno lavlje lice, u smjeru desno, lice
bika lijevo i lice orlovsko u sva četiri.

Neosporno je da se drugi dio 8. stiha cijeli 9. stih nalaze na krivom mjestu i prekidaju
kontinuitet opisa. I sam 9. stih je podijeljen. Pogledajmo njegov drugi dio:

«…svako se naprijed kretaše.»

Ista tvrdnja ponavlja se odmah u 1.12. i u 1.17.

72
2.72.: I svako iđaše samo naprijed. A iđahu onamo kamo ih je duh gonio i ne okretahu se
idući.

1.17.: U kretanju mogli su ići u sva četiri smjera, a nisu se morali okretati.

A pojavljuje se to isto i u stihovima 1.19. i 1.21. Na najveću zbrkanost biblijskog teksta


nailazimo u 10. glavi. Tu nisu samo izmiješani stvarna radnja i opis dijelova već i sam
tehnički opis djeluje nepovezano, skokovito i sadrži ponavljanja. Visoki stupanj
nejedinstvenosti kompozicije biblijskog teksta najbolje se može vidjeti u slijedećem
grafičkom prikazu u kojem su uspoređeni brojevi stihova i njihovi sadržaji. Tabela nam
pokazuje slijedeće: Već u prvom stihu vidimo da se prekida veza s radnjom koja je
razvijena u prethodnoj glavi i da se ona ne nastavlja. Kako je već pokazano u 4. poglavlju,
taj stih u stvari spada u 9. glavu. Prava radnja 10. glave počinje 2. stihom. Ona se prekida
već 5. stihom, kratko nastavlja u 6. i 7. stihu, da bi onda na duže vrijeme bila potpuno
potisnuta tehničkim detaljima od 8. do 17. stiha. Samo nešto prije kraja poglavlja radnja se
ponovo prihvaća (18. i 19. stih). Dvadeseti stih može se, možda, također pribrojiti radnji
kao izričita potvrda nečega što spada ovamo. A 21. i 22. stih u stvari su završne rečenice
koje također sadrže potvrdu, ali uopće ne spadaju na to mjesto.

Tehnički opisi koji prekidaju radnju gotovo se doslovce slažu s opisima iz 1. glave. Jedina
su iznimka 12. i 14. stih. Prvi se odnosi na razmještaj «očiju» po čitavoj letjelici i već je prije
razmotren. Ispitali smo također što prikazuju lica iz 14. stiha. Treba samo dodati da

73
Ezekiel ovdje vidi okrenuto prema sebi drugo lice nego u 1. glavi. Tome se ne treba suditi,
jer je Ezekiel mogao stajati u drugom položaju prema svemirskom brodu.

U primjere o nepotpunosti teksta mogli bi se ubrojiti i opisi zapovjednikove kapsule u


1.26. i 1.28.; ali, kako je već objašnjeno u 4. poglavlju, nju je zaista teško opisati. Kod
drugog susreta jasno se može vidjeti da se radi o fragmentu, jer on počinje u 3.22., ali
nikada nije završen. I sam početak nije potpun, jer nedostaje, za razliku od svih drugih
susreta, naznaka datuma.

Daljnji primjer nalazimo u početku trećeg susreta. U 8.2. i 8.3. nanizani su krnji odlomci
čije se značenje i smislena veza mogu razaznati samo na temelju opisa datog kod prvog
susreta. Moguća pretpostavka da Ezekiel ovdje možda vidi nešto drugo nego kod
prijašnjih i kasnijeg susreta, otklanja se u 43.3., gdje se izričito potvrđuje da je svemirski
brod iz četvrtog susreta jednak onima iz prvog i trećeg:

43.3.: Viđenje koje mi dadoše da vidim bijaše kao viđenje koje vidjeh kada se približio da
uništi grad. I vozilo koje vidjeh sličilo je na sliku koju bijah vidio na rijeci Kebaru. Padoh
ničice.

U ovom stihu ono «…da uništi grad» znači treći susret, a ono «…koju bijah vidio na rijeci
Kebaru» — prvi. Pozivanje na prvi susret nalazimo i u uvodu (3.23.) u drugi susret. Sva ta
upozorenja potvrđuju jednakost viđenih svemirskih brodova, pa 8.2. i 8.3., o kojima je
riječ, možemo utoliko opravdanije nazvati fragmentima.

U povodu četvrtog susreta već smo razmotrili obje skupine karakteristika koje pokazuju
kako je opis tog susreta nepotpun. On završava naglo i bez podataka o Ezekielovu
povratku, kakvi su dati kod prvog i trećeg susreta. Nema ni daljnjih zapažanja o gradu što
ga Ezekiel vidi na početku. Za naglu promjenu teme dobar je primjer i nagli početak
drugog susreta. On je razumljiv samo kad se uvaži već spomenuti nedostatak datuma.
Vrlo drastičnu promjenu teme u opisu četvrtog susreta već smo razmotrili u prethodnom
poglavlju, ali iz drugih razloga. Radi se o naglom prijelazu s pripovijedanja na zapovijed
u 47.12. i 13.1. opet je moguće da je takav «skok misli» nastao uslijed toga što nedostaje
dio teksta.

Na kraju valja, u vezi s tim, bar ukratko razmotriti jedan poseban slučaj koji još nije
spomenut. Radi se o mjestu početka i završetka prvog susreta. Čitamo:

2.1.: ...desilo se da bijah u zajednici izgnanika na rijeci Kebaru.


74
Čudno je što Ezekiel na kraju ovog susreta leti upravo u tu zajednicu.

3.15.: Tada stigoh u Tel Abib k zajednici izgnanika koja biljaše na rijeci Kebaru.

Ako podatke uzimamo doslovce, ovaj je let započeo i završio u neposrednoj blizini istog
mjesta. Drugim riječima: zapovjednik je poveo Ezekiela na kružni let. U 8. poglavlju vidjet
ćemo da to i nije tako apsurdno kako može izgledati u prvi mah. Druga mogućnost u
tumačenju jeste pretpostavka da je pisac ovog izvještaja bio vrlo nemaran, a baš to nam se
čini potpuno nevjerojatnim. K tome treba napomenuti da ni Lit. 4 ni Lit. 6 ne komentiraju
taj slučaj.

U zaključku možemo reći da se problemi s biblijskim tekstom, koje smo ovdje razmatrali,
pojavljuju samo sporadično. Oni time mogu mjestimično i prolazno nešto otežati
razumijevanje, ali njihov utjecaj ni izdaleka nije takvog obima da bi ozbiljnije mogao
omesti stvarno tumačenje. Njihovo pravo značenje ostaje zato samo u okvirima slijedećih
razmišljanja u pogledu autora.

Sva ta zaista upadljiva nesređenost u biblijskom tekstu još se jače ističe kada pomislimo da
navodno dolazi od čovjeka koji raspolaže izvanrednom oštrinom duha i darom zapažanja.
Što se duže ova proturječnost razmatra, to se čini nevjerojatnijim da je te neobične
doživljaje netko mogao tako točno registrirati i opisati a da nije bio kadar taj točan opis
iznijeti u povezanom obliku. Raspon između ta dva pola toliko je velik da izaziva osjećaj
kako promatrač i autor nisu ista osoba, a za to bismo željeli naći objašnjenje.

Prije nego što takvu dvojnost uopće uzmemo u obzir i eventualno prihvatimo, moramo se
upitati: da li ipak možemo ne smatrati Ezekiela piscem izvještaja koji je dopro do nas.
Kako je već spomenuto, on je u vrijeme četvrtog i posljednjeg susreta imao oko 50 godina i
mogao je zato svoje doživljaje opisati u šestom desetljeću svoga života. Nesređenost bi,
prema tome možda bila posljedica smanjenja njegovih duševnih sposobnosti uslijed
starosti. To ipak ne možemo prihvatiti. Pogledajmo samo kako su točni njegovi opisi i
kako nema nikakvih proturječnosti ni u njima ni u tehničkoj rekonstrukciji. Tu nema ni
najmanjeg traga nekog duševnog poremećaja i bilo bi nelogično da se tako nešto
pretpostavi kod jednostavnijeg dijela posla, to jest kod zapisivanja. Zato možemo sa
sigurnošću isključiti mogućnost da je Ezekiel direktni autor knjige što je do nas doprla.

Na pitanje: kako zapravo stvari stoje — može se jednostavno odgovoriti ako još jednom
Ezekiela shvatimo doslovce. On, naime, kaže: «Govorio sam zajednici izgnanika...» On je,
dakle, o svojim doživljajima i priviđenjima usmeno izvijestio. Jedan ili možda i više
75
njegovih slušalaca mogli su zapisati te izvještaje u više ili manje opširnom obliku. Možda
je i sam Ezekiel pravio zabilješke, a zatim je poslije njegove smrti, možda i tek poslije
zatočeništva, netko raspoloživi materijal prikupio u knjigu. Tom nepoznatom autoru
dužni smo veliku zahvalnost. Da nije bilo njegova bez sumnje teškog rada, ništa ne bismo
znali o Ezekielovim susretima koji nam mnogo toga objašnjavaju.

Shvatljivo je ako je taj nepoznati autor osjećao neku unutrašnju sklonost samo prema
vizionarskom dijelu izvještaja. Podaci o susretima s neobičnim i moćnim letećim
predmetima nisu za njega mogli imati realno značenje i u svojoj nerazumljivosti mogli su
se upotrijebiti i uklopiti samo kao sastavni dio nekog priviđenja. Vrijedno je napomenuti
da je ovo objedinjavanje svedeno na najmanju mjeru. Autor je tehničke dijelove, uglavnom
kao zatvorene cjeline, povezao s priviđenjima. Tako su nam ostali sačuvani ne samo
izvanredni tehnički opisi već i Ezekielove reakcije na ono što je vidio. Promislimo samo
koliko bi nepoznatom autori bilo jednostavno — a to mu se u stvari i nametalo —
izmijeniti mjesta koja su mu bila nerazumljiva, na primjer tamo gdje se za zapovjednika
kaže: čovjek (Adam) i «on.» Treba mu se diviti što je bio toliko pošten i objektivan, pa
predaju nije nametnuo pečat svog osobnog mišljenja. On se u najboljem smislu riječi
podčinio svome zadatku i tako nam prenio zaista izvanredno djelo.

Zbog takve vjernosti originalu možemo i shvatiti zašto su fragmenti povremeno neuredno
sređeni. Nepoznati ih je autor možda zatekao odvojene ili je imao više podataka o istom
dijelu svemirskog broda. Budući da, jasno, nije poznavao stvarnu konstrukciju, nije
mogao ni vidjeti povezanu cjelinu, pa nije imao ni motiva ni mogućnosti da sve
sistematizira onako kako bi nam danas ona izgledala pravilno. Lakše ćemo moći objasniti i
povremene manjkavosti i iznenadne promjene teme. Moguće je, naravno, da pismeni ili
usmeni podaci kojima je nepoznati autor raspolagao zaista nisu bili potpuni. Oni
najvjerojatnije dolaze iz različitih izvora, a smrt ili druge nedaće ostavili su praznine u
raspoloživu materijalu. I opet nepoznati autor potvrđuje svoj način rada. Ništa nije ni
dodao ni dotjerao, već ostavlja da nam izvještaj govori u obliku u kojem ga je on sam
preuzeo. Na ono nekoliko mjesta gdje odstupa od tog stava, u dosadašnjim je
ispitivanjima samo ukratko upozoravano. U nastavku ćemo vidjeti da se za većinu tih
slučajeva mogu iznijeti očigledni razlozi. Prvi put nalazimo takvo mjesto u 1.14. koji
izvještava o munjevitom kretanju svemirskog broda, čas amo, čas tamo. Svi su izgledi da
je prethodno spominjanje ognja i munje nepoznatom autoru dalo povoda da pretpostavi
kako je i kretanje bilo munjevito.

76
Prilikom razmatranja 9.4. ukazali smo na to da je jedino ovdje zapovjednik nazvan
«gospodinom.» Prethodno je već nedvosmisleno identificiran kao čovjek (Adam). Naziv
koji je ovdje primijenjen mora se stoga smatrati isključivo zabunom.

Treba razmotriti i naoko jednostavnu vezu između priviđenja i tehničkih zbivanja za


vrijeme trećeg susreta (8. glava, 9. i 11. stih). Na to je djelomično ukazano već u 5.
poglavlju, ali tamo nije razmotrena jedna vrlo značajna okolnost, jer ne spada u stvarni tok
događaja. U 9.11. čovjek u lanenoj odjeći javlja da je izvršio naredbu. Naredba je glasila:
ubiti sve one koji su činili okrutna djela. Ezekiel i sam potvrđuje pun boli u 9.8.: «samo san
ja preostao.» — U 11.1. i 11.2. ipak čitamo iznenađeni:

11.1.: ...na ulazu vrata dvadeset i pet ljudi, među kojima vidjeh i Jaazaniju, sina Azurova, i
Pelatjii sina Benajina, dostojanstvenike 52 narodne.

11.2.: I reče mi: «Sine čovječji, evo ljudi koji smišljaju opačine i koji ovom gradu daju zle
savjete.»

Nasuprot svemu što je prije rečeno, vidimo dakle ovdje grupu ljudi koji su povrh svega
još ubrojeni u «opake.»

Ne samo što su na životu već se i dalje ne troše uzalud riječi na njihovu prisutnost. Očita
proturječnost između ove scene i prethodne prisiljava nas da pretpostavimo kako su obje
epizode stavljene umjesto drugih, nepoznatom autoru nerazumljivih zapovjednikovih
izjava. Uzbudljiv treći susret daje dovoljno povoda takvim pretpostavkama.

Na kraju treba navesti još dva slučaja: upotrebu riječi «u božanskom viđenju» i položaj
hrama, o čemu smo već govorili u 6. poglavlju. Nemamo što dodati, dovoljno je to samo
spomenuti.

Za razmišljanja o nepoznatom autoru Ezekielove knjige do sada smo upotrijebili isključivo


argumente koji su proizašli iz tehničkog ispitivanja biblijskog teksta. Ipak valja saslušati i
komentatore koji tom problemu pristupaju s vjerske ili jezične strane. U narednom
kratkom prikazu citirat ćemo značajnije tvrdnje dvojice komentatora kojima smo se do
sada služili.

Literatura 4. sadrži slijedeće primjedbe:

52 U našem prijevodu: ... knezove...


77
Str. 604, slovo c: Pobliža analiza otkriva... ruku redaktora. Tekst je ponekad vrlo
nesređen... Ima i mnogo ponavljanja.

Str. 604, slovo d: ... (Bertholet) pretpostavlja da je prorok ostavio samo istrgnute listove i
skice proročanstava koje su njegovi duhovni nasljednici unijeli u sadašnju knjigu.

Nakon usporednog razmatranja starih biblijskih tekstova konačni zaključak glasi:

Str. 604, slovo e: Danas nam izgleda vjerojatnije i prirodnije da nam je cijelu knjigu prenio
jedan jedini čovjek.

Time se isključuje da je Ezekiel neposredni autor knjige koja je došla do nas.

Stav izražen u Lit. 6. u početku djeluje iznenađujuće:

Str. 14: «Nikada nije bilo sumnje u jedinstvo knjige... neki stručnjaci... iznijeli su teoriju da
je «ovom djelu dosta toga dodano…» Nejasnoće pronađene u tekstu kako bi se podržala ta
teorija nemaju osnove i umjetno su iskonstruirane. Metodična kompozicija knjige od
početka do kraja dokazuje da se radi o djelu jednog čovjeka. Konzervativni znanstvenik
Kirkpatrick potvrđuje tradicionalno gledanje:

«Ezekielova knjiga nosi karakteristike pomnog planiranja i rasporeda i dolazi do nas


najvjerojatnije izravno od samog proroka. On čitavo vrijeme govori u prvom licu.»

Međutim, u neposrednom nastavku komentara saznajemo:

«Dok je Ezekiel autor knjige kao cjeline, konačnu kopiju koja je uključena u kanon on nije
napisao... nju su službeno pregledali i izdali ljudi iz Velike sinagoge.»

I ovdje vidimo da je zastupljeno mišljenje da u najmanju ruku ne posjedujemo Ezekielov


original, već pred sobom imamo preradu.

Pošto smo ispitali tehnički sadržaj podataka iz Ezekielove knjige i iz toga izveli i neke
konačne zaključke, došlo je vrijeme da u svjetlu onoga što smo saznali razmotrimo njenu
osnovnu sadržajnu povezanost. Dokazali smo da je Ezekiel stvarno sreo svemirske
brodove, da ih je nevjerojatnom točnošću opisao te da je izvijestio i o događajima koji su s
njima u vezi. U toku ovog istraživanja prešutno smo do sada polazili od pretpostavke da
su netehnički dijelovi Ezekielova izvještaja priviđenja.

78
U biblijskom prikazu svemirski se brod svaki put pojavljuje u početku, a dva puta i na
završetku epizoda. Za vrijeme takvih epizoda Ezekiel prima naredbe od nekoga koga on
naziva «čovjekom» ili ga spominje sa «on,» ili mu taj opisuje događaje. Ponekad govori i
Ezekiel, pa se razvežu i razgovori, iako uvijek vrlo kratki. Jasno je da su ti govoreni
dijelovi s vjerskog stanovišta bitni. Oni čine duhovno jezgro. Čak i kada bi se, u duhu
vjerskih komentatora, svemirski brodovi shvatili kao božanska prijestolna kola, trebalo bi
ih smatrati samo kao dodatak, kao sredstvo za prenošenje poruke, ali ne kao njen bitni
dio. S vjerskog stajališta poruka je svakako važnija od nekog vozila.

Do sada smo se u ovoj knjizi, budući da nas zanima tehnika bavili isključivo vozilom i
dokazali da je ono zaista bilo svemirski brod. Iz toga saznanja rađa se proturječnost jer su
priviđenja i fizičko postojanje svemirskih brodova nespojivi. Ta se suprotnost može riješiti
na dva vrlo različita načina.

Do prvog rješenja dolazimo ako najprije obje stvari — i svemirski brod i priviđenje —
priznamo kao stvarnu činjenicu. Mi dakle kažemo: Ezekiel je vidio i svemirske brodove i
događaje s njima u vezi, a imao je i prava priviđenja. Put k rješenju nalazi se u
pretpostavci da su te pojave vremenski odvojene. To znači da su se priviđenja zbila u
drugo vrijeme, dakle ne onda kada i susreti sa svemirskim brodovima. Pri tome nije važno
jesu li između priviđenja i susreta protekli tjedni ili godine. Iz samog biblijskog teksta
proizlazi da je između trećeg i četvrtog susreta proteklo 19 godina i da priviđenja potječu
iz tog vremena.

Dakle, o kombinaciji priviđenja i fizičkih susreta već smo govorili. Takva je mješavina
najvjerojatnije nastala zbog nerazumijevanja stvarnog stanja stvari. To je i jedina veza
između svemirskog broda i priviđenja! Pošto smo upravo otkrili odakle potječe, tu smo
vezu raskinuli i zato je, očito, vremenska razdvojenost rješenje u koje treba vjerovati.

Drugo je rješenje iz osnova različito. I opet ćemo, kao i već više puta, uzeti Ezekiela
doslovce. Ako se opredjeljujemo za to, moramo smatrati da susreti sa svemirskim
brodovima i uz njih dati prikazi i opisi potječu iz istog vremena, znači da spadaju u okvir
istog događaja. Kako smo dokazali da su svemirski brodovi i zapovjednici opipljiva
stvarnost, govoreni dijelovi postaju izreke zapovjednika i više se ne mogu smatrati
priviđenjima. Prije izvedeni zaključak u pogledu autorova izvještaja koji je do nas dopro
ostaje time, naravno, netaknut.

79
Takvo moguće rješenje jeste rezultat upravo opisanog logičnog izvoda i unatoč svojoj
neobičnosti ima dublje korijene u postojećoj literaturi nego što bi se moglo očekivati.

Prije svega nalazimo da je Ezekielova knjiga središte polemika koje se vode stoljećima.
Osnovni ton svih tih problema, čini mi se, najbolje je izražen u Lit. 6, str. XIII:

Da nije bilo njega, Ezekielova knjiga bila bi povučena, jer njegove riječi kao da su u
suprotnosti s naukom tore.

Čovjek kojem se pripisuje spašavanje knjige jeste rabin Kananiah. On je živio u 1. stoljeću
naše ere i iscrpno je i dugo proučavao izvještaj. Zacijelo je to trajalo vrlo dugo, jer je za to
vrijeme potrošio 300 buradi ulja za rasvjetu i jelo. Čini se, njegov pismeni komentar, u
kojem je «riješio sve proturječnosti» (Lit. 6, str. XIV), nije se sačuvao, ali on ima
neprocjenjivu zaslugu da je za sve nas spasio Ezekielovu knjigu. Unatoč tome Lit. 6, str.
XIV, na kraju konstatira:

Pa ipak, između knjige i Mojsijeva zakonika otkrivene su mnoge razlike, unatoč


rabinovim naporima da ih uskladi, i one su zakočile sve pokušaje da se izglade.

U vizionarskom dijelu saznajemo dakle za zapovijedi koje su nepremostivo daleko od


osnovnih principa Mojsijevih zakona. U Lit. 6 nalazimo još izrazitije primjedbe koje zadiru
u specifičnije probleme:

Str. ix: Među hebrejskim prorocima Ezekiel je jedinstven, kako po prirodi svojih
priviđenja tako i po načinu izvještavanja. On je jedini od proroka kojemu se obraćalo sa
«sine čovječji,» i taj se izraz stotinjak puta pojavljuje u knjizi.

Str. x: Ezekielov stil i način izražavanja također je drugačiji nego kod drugih proroka.

Na istoj stranici čitamo dalje:

Tvrdnja mnogih kritičara da Ezekiel nije znao razlikovati obredne od moralnih elemenata
vjere, jer je visoku društvenu etiku povezivao s obrednim pravilima... Ezekiela su, štoviše,
optuživali da mu je stalo samo da vanjskih manifestacija religije.

I još nešto:

Str. xi Tekst završnih glava, koji se odnosi na hram budućnosti; stvara gotovo
nepremostive poteškoće.

80
Vrsta i broj tamo propisanih žrtava razlikuje onih spomenutih u Petoknjižju. Ima mnogo
novotarija, prema prihvaćenim propisima, ovlašte uvesti.

Iz Lit. 4 saznajemo slično:

Str. 603, par. 478d: On se ne obazire na važne zakonske institucije starijeg datuma i
prihvaća on koji njegovu cilju... Uporno traži iskreni s Jahvom, novo srce i duh.

Str. 603, par. 479a: Zato je njegovo mesijanstvo izričito nacionalno i materijalno i zato
može očekivati doslovno ispunjenje mnogih nje proročanstava...

Str. 604, par. 479d: Torrey, 1930. — smatra knjigu lažnim zapisom iz. 230. prije n.e., koju je
pravi autor tamo pripisao Manaseovu vremenu je neki zapisivač pretvorio u djelo iz
vremena izgnanstva.

Produžimo tokom naših misli i posegnimo opet sa samim izvještajem. Posebna


karakteristika trećeg si jeste onih sedam ljudi koje zapovjednik nakon prizivanja doziva k
sebi. Šestorica njih odjeveni su prema običajima i nazvani su zajedničkim pojmom «nad.za
grad» i zato se s pravom može pretpostaviti da već duže vrijeme zadržavali u tom kraju.
Iz te se oko može zaključiti da su poznavali barem običaje, način ophođenja vjerske
propise. To potvrđuje i razmatranje sljedećem poglavlju o misiji posjetilaca i velikoj
vjerojatnosti vrlo dobro bili upoznati s kulturnim i političkim stanjem jednog većeg
geografskog područja. Uspoređujući religije koje su tu zatekli, morali su bez sumnje
shvatiti značenje i vrijednosti židovske vjere. Naravno, to ne znači da su je i stvarno
shvatili i prodrli u njenu bit. Naredbe koje se izdaju na temelju takvog «teoretskog»
stajališta moraju prirodno sadržavati i pogreške. Neki posebni aspekti i uvjeti ili nisu
poznati ili su krivo procijenjeni. Sve to nije nimalo čudno. Bilo bi mnogo čudnije da
komentatori nisu našli razloga da napišu gore citirane odlomke. Tu, naime, spominju
doslovce sve pogreške koje bi netko u položaju ovih posjetilaca mogao počiniti:

prenaglašavanje vanjskih obilježja nacionalne i materijalne strane, netočni podaci o


žrtvama, zanemarivanje postojećih zakona, nepoznavanje pa odatle i prekoračivanje
okvira u sklopu kojih se mogu zahtijevati promjene.

Za kraj razmatranja ovog drugog rješenja evo još jedna fraza na koju nailazimo za vrijeme
prvog susreta kad se počinju izdavati zadaci. Tu zapovjednik kaže:

81
3.5.: Ne šaljem te k narodu nepoznata jezika i nerazumljiva govora, već te šaljem domu
Izraelovu.

3.6.: Ne šaljem te k mnogim narodima nepoznata jezika i nerazumljiva govora koje ti ne bi


mogao razumjeti...

Ovo se mjesto ističe po svojoj sasvim sličnoj noti koja se očituje na dva načina.
Zapovjednik se očigledno trudi da umiri Ezekiela. On mu govori tako reći kao «muškarac
muškarcu» i uvjerljivo mu objašnjava da ne mora ići narodu ili narodima «nepoznata
jezika i nerazumljiva govora, koje ti ne bi mogao razumjeti.» Osim toga, stječe se dojam
kao da govori netko tko ovu poteškoću zna iz vlastita iskustva, netko tko zna što znači
učiti strane riječi, gramatiku i pravilan izgovor.

Nije li sve to zapovjedniku u živom sjećanju jer je i sam morao učiti hebrejski?

U slijedećem poglavlju govorit ćemo o razlozima koji su mogli navesti zapovjednika da


govori s Ezekielom. Za sada svakako vidimo da to drugo rješenje, koje se nameće kao
logičan zaključak iz dokaza o stvarnom susretu sa svemirskim brodovima, sadrži važne
pojedinosti. Da li se takav zaključak doista može uvažiti, to prelazi i moje nadležnosti i
zadaću ovog istraživanja.

82
8. poglavlje

Razumljivo je i opravdano pitanje kakva je svrha i kakav zadatak ovih posjeta. Pokušajmo
naći odgovor služeći se kao putokazima onim podacima do kojih smo do sada došli, ne
bismo li na taj način malo osvijetlili pozadinu susreta koji su ovdje obuhvaćeni pod
zajedničkim nazivom «misija.»

U samoj je prirodi stvari da pri takvu nastojanju moramo napustiti tlo dokazivoga. Želimo
samo vidjeti kakve se mogućnosti otkrivaju iz onog što smo do sada saznali, pa iz toga
razabrati široki front duž kojega je potrebno praviti korekture, poricati i potvrđivati.

Budući da smo mi — čovječanstvo — danas već razmjerno blizu sličnoj situaciji, postoji
stanovita opasnost da na naš odgovor utječu naši vlastiti pogledi. S druge strane, upravo
stanovito poznavanje takvih problema omogućuje i njihovo bolje razumijevanje. Da bih
isključio sve ono sto može na te mogućnosti utjecati, najprije ću prikazati kakve smo
putokaze dobili dosadašnjim ispitivanjima. Zatim ćemo razmotriti pitanja koja se iz toga
mogu izvesti ili se nameću na temelju naših današnjih znanja. Posljednje dvije skupine
možemo nazvati posrednim putokazima. Skupno razmatranje svih tih putokaza omogućit
će nam da dođemo do stanovitih zaključaka.

Najvidljiviji od četiriju neposrednih putokaza je dvosmisleno miroljubivi način


uspostavljanja kontakta sa ljudima. Ne može se otkriti ni najmanji znak neprijateljstva ili
bezobzirnosti. Naprotiv, na početku prvih susreta, dakle na početku uspostavljanja
kontakata, kako se zapovjednik osobito trudi oko Ezekiela. l tom susretu miroljubiva
namjera naglašena je time svrha obilaska informativna i poučna. To doslovce od
Ezekielova pratioca (40.4.): «sine gledaj svojim očima i slušaj svojim ušima! Popamti ću ti
pokazati, jer si doveden ovamo da ti bude doti to da vidiš. Objavi narodu Izraelovu sve
što ovdje vid nema ni prisile ni nasilja, već se osjeća uvjerljivo upozoravanje zadatka.
Zapovijed o ubijanju i njeno izvršenje za vrijeme susreta već su prethodno razmotreni.
Nema nikakve sumnje da ta epizoda, u svom sadašnjem obliku odudara od stvarnih
događaja i zato se ne smije uzeti i pri ocjenjivanju stava posjetilaca.

Drugi direktni putokaz može se najbolje okarakterizati riječju «oprez.» Taj je oprez
višestruko izražen u načelnoj opciji svemirskog broda. Vidimo ga, na i u upotrebi i
rasporedu helikoptera. Oni ne samo što samo neograničene zemaljske letove već se
upotrebljava i za prizemljenje nakon dolaska iz putanje. zapovjednik odabrati bilo koju

83
točku za slijetanje, dakle i koja je veoma udaljena od direktnog odredišta za matičnog
broda do Zemlje.

Osim toga, upotrebom helikoptera potpuno se isključuje opasnost od požara koja postoji
kad se brod prizemljuje motorima na travnatom i šumovitom terenu se i opet vraćamo na
spomenute miroljubive namjere. slijetanje raketnim motorima — koje bi naravno bilo
moguće — u takvim bi područjima oštetilo vegetaciju, a sada nanijelo štetu i stadima. I
ljudi bi mogli biti ranjeni ili ubijeni. Svemirski brod, koji želi poletjeti sa Zemlje natrag u
putanju, može računati s vjerojatnom prisutnošću i, to jest gledalaca; stavljanjem u pogon
raketnih motora ovi bi bili najviše ugroženi. Samo nekoliko takvih događaja bi dovoljno
da se početni strah ljudi pretvori u neprijateljstvo reakcija zacijelo je vrlo nepoželjna
miroljubivog pothvata koji u svom programu obuhvaća kontakt s ljudima, i zato je treba
izbjegavati.

Upotreba helikoptera neosporno je odlično rješenje. Kad govorimo o oprezu, moramo


navesti još dvije tehničke mjere. Jedna su kotači koji su do sada najbolje izloženi
spomenutim preciznim navještavanjem svemirskog broda radi prenošenja informacija.
Druga je mjera mogućnost odbacivanja helikoptera. U slučaju nužde ako postignuto
radikalno smanjenje težine svemirskog broda presudno značenje.

Mnogo nam kazuje i prisutnost zemaljske posade kod trećeg. Ona nam nagovještava
akciju koja prelazi običnih susreta s Ezekielom. On time gubi svoj središnji položaj u misiji
(iako ga za nas ne gubi) i mi smijemo naslućivati veliki planski pothvat.

Konačno nam i ljudi i njihov odnos prema zapovjedniku, i prisutnost vodiča za vrijeme
četvrtog susreta, jasno je o organiziranosti pothvata. O tome govori i upravo obrazložena
pretpostavka da se radi o nekom većem hvatu. Nadalje, vidimo da se zapovjednik prema
zemaljskoj posadi odnosi zapovjednički i osjeća se razlika u djelovanju između
zapovjednika i vodiča. Prema tome, prepoznaje razlike u hijerarhiji, a to je karakteristično
za i organizaciju.

Ugaoni kamen svih posrednih dokaza jeste već spomenuta ekonomičnost nekog pothvata.
Iz vlastitog iskustva, to jest već iz naših prvih svemirskih putovanja znamo da potreban
novac znači goleme troškove i sa velike zemlje zemlje. Ako ne želimo prijeći u oblast
naučne fantastike, moramo pretpostaviti da i razvijenija i razvijena društva moraju
financijski planirati svoje i pothvate. Misija je rezultat zamisli koja traži izdatke, pa se
može svesti na jednostavno pitanje: želimo tamo ići i što ćemo tamo raditi?» — Unatoč što

84
je društvo osposobljeno za takve pothvate, a u je i obavezno da ih poduzme, to pitanje
treba postaviti i na njega odgovoriti. Ne mislim u političkom tehničko-ekonomskom
smislu, jer odgovor određuje zadatke, konstrukciju broda i financijsko planiranje.

Prije nego što se s tih uopćenih razmišljanja vratimo na glavnu temu temu, treba navesti
još jedno svojstvo koji za sva putovanja, radilo se o putu na izlet ili u svemir datim
troškovima putovanja i boravka izdaci na cilju nemaju nikakvog ili sasvim malog utjecaja
na troškove. Primjer: da li će astronaut na Mjesecu pet ili pedeset kilometara, to samo za
nevidljivo mali mijenja ukupne troškove kružnog putovanja Mjesec—Zemlja. Nasuprot
znatnom proširenju i produbljenu stoji sasvim neznatno povišenje troškova. Naglasak je
pri tome na riječi «znanje.» Da ostanemo navedenom primjeru: bilo bi besmisleno
troškove računati po kilogramu donesenog kamenja. To kamenje ima za vrijednost samo
po znanju i istinama koje nam prenosi. Tome je važno znanje, a ne izmjerljiva količina
kamenja. Ako je proširenje aktivnosti na cilju uopće moj njeno ostvarenje postaje potreba
već i s ekonomskog staništa, bez obzira na intelektualnu i duhovnu obavezu, koja i onako
postoji.

Prenesimo sada takvo razmišljanje na Ezekielove susrete i odmah ćemo naići na


neminovni zaključak da on sam nikako nije mogao biti jedini cilj naših posjetilaca. Iz
daljnjeg razmatranja vidjet ćemo da nije spadao ni u važnije ciljeve. Sam Ezekiel vrio
uvjerljivo podržava ovo gledište na kraju trećeg susreta: kad opisuje polijetanje onog
svemirskog broda s kojim je bio došao. Brod je otišao bez njega i sasvim je očigledno da je
imao ispuniti i druge zadatke. Ezekiela dovode kući svemirskim brodom koji je bio
dozvan samo zbog kritičnih manipulacija u vezi s prvim brodom. Prema tome,
zapovjednik tog drugog svemirskog broda radio je negdje drugdje i područje njegovih
zadataka bilo je stoga potpuno nezavisno od Ezekiela.

Osim tih raznih podataka i putokaza čitamo da zapovjednik govori s Ezekielom, vodi ga
na letove i pokazuje mu građevine. Kako možemo povezati sva ta pojedinačna zapažanja i
kakva slika iz toga proizlazi?

Počinjemo s dokazanim miroljubivim raspoloženjem posjetilaca; tu činjenicu povezujemo


s jednako dobro objašnjenim uočavanjem akcije koja premašuje kratke kontakte s
Ezekielom i tako nije vezana isključivo za njega. Drugim riječima, vidimo miroljubivi
pothvat koji se vremenski i geografski prostire na zasad nepoznatom području. Kako ništa
ne znamo o nekom direktnom uplivu te akcije na tok povijesti čovječanstva, o čemu će još
ponešto biti rečeno, prirodno se nameće pretpostavka da imamo posla s nekom

85
izviđačkom misijom. Na osnovu svega što možemo razabrati iz Ezekielova izvještaja
sigurno je samo to da su ti posjetioci već dobro poznavali zemlju i njene stanovnike. Bilo
bi uzaludno iz njegovih informacija pokušati zaključiti koliko su već dugo bili ovdje. Na
osnovu svega što se može se pretpostaviti da do susreta nije na početku ni na kraju, već,
da tako kažemo, u toku pothvata.

Uklanjanje uskih vremenskih i geografskih ograničenja dovodi do pretpostavke da se


radilo o planiranom pothvatu s vrlo vjerojatno ponavljanim posjetima. Zato su događaji
koje opisuje Ezekiel epizode. Naravno da je iz ovdje raspoloživog nemoguće zaključiti
kakvi su bili zadaci i ciljevi. Možemo, međutim, dobiti stanoviti uvid u to naše sadašnje
situacije i znanja. Može se, B pretpostaviti da je osnovni motiv bio općeniti našu Zemlju
kao planetu, štoviše kao planetu zaboravak. U takvom su slučaju izviđanja o geografiji
života na prvom mjestu. Kako se, međutim već kod prvog posjeta ustanovilo da je Zemlja
nastanjena samo se po sebi odmah nametnulo još jedno: proširiti uvlačenjem ljudi u
program. Ne može se u između onog početnog susreta i susreta o koji bila riječ proteklo
malo ili mnogo godina.

Za sva ta istraživanja vrlo je karakterističan položaj kraja u kojem je Ezekiel živio. On


razmjerno uskom mostu između Euroazije i Afrike.

To mjesto, omeđeno Sredozemnim i crvenim morem te Perzijskim zaljevom, vrio lako


pada u oči opisati i naći. Zato je idealno prikladno kako iz svemirskog prostranstva tako i
kao pola neposredna izviđanja Zemlje. Karakteristično odavle lako može zračnim putem
doći do evr. Afrike, bez prelijetanja većih vodenih možda i nije bilo odlučujuće pri izboru
baze, ali je ipak dovoljno ugodna dodatna olakšica za bliže istraživanje Zemlje i njenih
stanovnika. Zračna linija do kineske obale jednako je duga kao i do Južne Afrike. Taj kraj
leži dakle prilično točno u sredini između međusobno najudaljenijih točaka područja koje
treba ispitati. Put do najudaljenijih granica Europe još je manja. Mnogo što ide u prilog
tome da je prevlaka između Sredozemnog mora i Perzijskog zaljeva imala prednosti.
Uostalom, na čitavoj našoj zemaljskoj kugli ima još samo jedno jedino mjesto s istim
izvanrednim karakteristikama: to je srednjoamerički kopneni most između Sjeverne i
Južne Amerike.

Spomenuto opće izviđanje naše Zemlje i njezino kartografsko snimanje nema mnogo veze
s pitanjem koje ovdje razmatramo. Ali da bismo pokazali kako je to povezano s ostalim
zadacima misije, treba bar ukratko promotriti mogućnosti leta. Najjednostavniji način za
globalna promatranja jeste oblijetanje Zemlje u polarnoj putanji, dakle u putanji koja vodi

86
preko sjevernog i južnog pola. Zamislimo ovu putanju kao kružni prsten koji na stanovitoj
udaljenosti od Zemljine površine presijeca zamišljenu osovinu preko oba pola ili prolazi
vrlo blizu nje. Kako se Zemlja ispod tog prstena okreće, mogu se iz svemirskog broda
promatrati sva područja Zemlje i prema raspoloživim sredstvima premjeriti i
dokumentirati. To osim toga znači da je doslovce na svakoj točki Zemlje, bez obzira na
njenu geografsku dužini i širinu, moguće izvršiti prizemljenje. — U polarnoj putanji kreće
se leteće tijelo na jednoj strani Zemlje od juga na sjever, a na drugoj, u nastavku svog
kružnog puta, od sjevera na jug. Put svemirskog broda koji leti od matičnog broda prema
Zemlji odvija se u istim smjerovima i s tim u vezi podsjetit ćemo na Ezekielovo kazivanje
na početku prvog susreta:

1.4.: Pogledah, kad ono sa sjevera udario silan vihor, veliki oblak i bukteći oganj obavijen
sjajem..

Dakle, polama je putanja osobito povoljna za opće mjerenje i promatranje Zemlje, a osim
toga, kao što je rečeno; omogućava i spuštanje na svakoj točki zemaljske kugle. Ona,
međutim, nije prikladna za letove od Zemlje prema matičnom brodu. To se najbolje može
pokazati na primjeru starta s ekvatora ili neznatne geografske širine. Svaka točka na
zemaljskom ekvatoru kreće se brzinom od oko 1670 kilometara na sat oko Zemljine osi. Ta
brzina, pri povećanju geografske širine postaje u početku samo malo sporija i još je uvijek
bitan dio brzine potrebne svemirskom brodu da uđe u putanju. Međutim, kada putanja
ide preko polova, ta početna brzina ne djeluje i mora se nadomjestiti dužim radom
motora, a to znači i veći utrošak pogonske materije. Za misije, čiji je osnovni zadatak
spuštanje na Zemlju, bilo bi dakle najpovoljnije da matični brod leti u putanji čiji je nagib
prema ekvatoru prilagođen geografskoj širini mjesta polaska na Zemlji. I tada su, naravno,
moguća promatranja područja što leže sjevernije i južnije, i to posebnim letovima s
ljudskom posadom ili bez nje.

Nije dakle problem kako tehnički izvesti i uskladiti sve te mogućnosti s raznim zadacima
svemirskog broda. Koja je od tih mogućnosti primijenjena, ne može se, dakako, utvrditi.
Isto tako ostaje nepoznato u kojem su obimu vršena izviđanja geografskih i životnih
uvjeta te proučavanja ljudi. To jednako važi u vremenskom pogledu kao i za novčana
ulaganja.

Nemamo putokaza ni za procjenu kolika su sredstva uložena za ostvarenje Ezekielovih


susreta. Nasuprot tome, raspolažemo vlastitim podacima o njihovoj donjoj granici, dakle o
nama poznatim minimalnim troškovima.

87
U vremenskom pogledu znamo da se radi o razdoblju od dvadeset godina; toliko je,
naime, prošlo između prvog i posljednjeg Ezekielovog susreta.

Minimalni materijalni troškovi odnose se na dva svemirska broda — naravno, ako


pretpostavimo da je Ezekiel kod sva četiri susreta vidio uvijek isti svemirski brod i da je
samo kod četvrtog bio prisutan još jedan. Ako ova pretpostavka nije točna, vidio je najviše
pet svemirskih brodova. U svakom slučaju, svi su svemirski brodovi bili istog tipa. Od
sprava spominju se četiri različite vrste: one što ih je nosilo šest ljudi, «pisaći pribor» u
trećem susretu, kao i duga mjerna cijev i laneno uže čovjeka u četvrtom susretu. Od
opreme treba navesti metalno blještava odijela zapovjednika i vodiča (četvrti susret) kao i
zaštitno odijelo čovjeka u trećem susretu.

Potrebno osoblje sačinjavaju zapovjednik svemirskog broda — o kojemu uostalom i ne


znamo radi li se uvijek o istome — zatim šestočlana zemaljska posada i čovjek u zaštitnom
odijelu, pa nepoznati, koji je Ezekiela na kraju trećeg susreta povezao sa svemirskim
brodom što je prije odletio (to je vjerojatno zapovjednik drugog svemirskog broda) i
konačno vodič kroz hram u četvrtom susretu. Ako pretpostavimo da je zapovjednik u sva
četiri susreta bio isti, dobili smo brojku od deset različitih «ljudi.»

Čitava je investicija kroz susrete dobro razjašnjena i razumljiva. Ona je velika, ali nije
nerazmjerna. Pri ovome nabrajanju najviše padaju u oči razni «ljudi» koji nastupaju kao
zemaljska posada ili kao zapovjednik, i njih ćemo pobliže pogledati.

Sedmorica ljudi koji čine zemaljsku posadu trebali su, u skladu sa svojim nazivom, da
izvrše lokalni zadatak; bili su, dakle, stacionirani na tom mjestu. Bit njihova zadatka
postaje jasan kada se na te ljude gleda kao na sastavni dio jedne organizacijske cjeline.
Budući da pretpostavljamo da je ta organizacija imala pretežno izviđačke namjere, mjesna
grupa poprima karakter promatračke postaje čiji je zadatak prikupljati i prenositi podatke.
Stoje im na raspolaganju podaci s raznih područja od vremena do religije, ali bi bilo
uzaludno razmišljati o tome što su u stvari tražili. Još će biti riječi o tome da su možda
imali i druge neke zadatke.

Grupe takvih promatrača mogle bi se očekivati na raznim mjestima, ako se ne misli


polaziti od čudne slučajnosti da je Ezekiel vidio baš onu jedinu koja je postojala.

Zadatak zapovjednika jasno se razlikuje od zadataka zemaljske posade. Ona je na


određenom mjestu imala zadatak koji smo nazvali izviđanjem i premjeravanjem.
Zapovjednik je bio pokretljiv, to jest nije bio vezan za određeno mjesto. Kako znamo iz
88
trećeg susreta, on je bio višeg društvenog položaja nego zemaljska posada. U svom
kontaktu s Ezekielom on nikada nije onaj koji podatke traži, nego je nedvosmisleno onaj
koji nešto daje, saopćava. U tome je bitna razlika između njega i zemaljske posade.

Na toj osnovnoj razlici zadataka vjerojatno počiva i razlika u odijevanju. Kao što smo
vidjeli, zapovjednik nosi odijelo koje ga štiti od pretjerane vrućine. Zemaljska posada je
odjevena kao ljudi. Za zapovjednika je dakle klima onoga kraja prevruća, dok je za
sedmoricu ljudi podnošljiva. Kako mi, naravno, pretpostavljamo da zapovjednik i posada
dolaze iz istog klimatskog područja, čini se da taj zaključak nosi u sebi neku suprotnost.

Tu suprotnost počet ćemo pobijati kod zapovjednika. On štiti sebe od vrućine, a to je znak,
kako se čini, da dolazi iz klimatskog područja s bitno nižim temperaturama nego što
vladaju u kraju o kojemu je ovdje riječ. Posada je, kao što je navedeno, istog porijekla.
Pretpostavimo, dakle, primjera radi, da svi potječu iz istog klimatskog područja, koje
odgovara podneblju sjeverne Skandinavije, Aljaske ili Sibira, i prenesimo usporedbu koja
iz toga slijedi na naše vlastite fizičke mogućnosti. Čovjek koji bi bio premješten iz tih
krajeva u pustinju mogao bi se nakon dužeg zadržavanja prilagoditi novoj okolini.
Njegovo će se tijelo adaptirati zahvaljujući ishrani, načinu života, a možda i lijekovima.
Međutim, ako je organizam kratko izložen novoj okolini, on nema vremena da se
prilagodi, i to za njega znači veliko opterećenje, naročito uz intenzivnu aktivnost. Laki i
udobni skafander u takvu je slučaju velika olakšica i pomoć.

Nastavimo takav slijed misli. Zapovjednik je, za razliku od zemaljske posade, samo kratko
vrijeme na Zemlji i iz toga možemo razabrati dio organizacijskog plana: posade su
stacionirane na raznim mjestima sa zadatkom da prikupljaju podatke i da ih dostavljaju
matičnom brodu. Odozgo dolaze izaslanici višega ranga (koje zbog njihove veze sa
svemirskim brodovima zovemo zapovjednicima, i to na kratko vrijeme i radi ispunjavanja
specijalnih zadataka.

Kako nam pokazuju Ezekielovi doživljaji, jedan od tih zadataka bio je i direktni kontakt sa
čovjekom. U takvim slučajevima čovjek — barem po onome što smo do sada mogli saznati
— nije bio izvor informacije, već ih je primao. Ta je okolnost vidljiva u početku četvrtog
susreta kad Ezekiela upozoravaju na pozornost. Već i to mjesto u tekstu dopušta zaključak
da je Ezekiel saznao više nego što bi se u prvi mah moglo pretpostaviti. Osim toga u 7.
poglavlju smo govorili o tumačenju po kojem bi se netehnički dijelovi Ezekielove knjige
mogli smatrati zapovjednikom saopćenjem. Ako je to stvarno točno tada raspolažemo

89
opširnim materijalom o tome na koji su način davani Ezekielu. No i bez toga ima dovoljno
takvog toka događaja.

Sve u svemu, možemo ustanoviti da se zadaci dijele na tri grupe: istraživanje planete,
promatranje i istraživanje čovjeka i duhovno djelovanje na ljude.

Ako tako razmišljamo, postoji mogućnost da su zadaci zemaljskih posada bili širi. To
ćemo formulirati kao pitanje nisu li oni koji su bili stacionirani na raznim mjestima osim
toga mogli djelovati i proučavanjem utjecajem? Nema sumnje da su za to imali prilike
Zadatke i organizaciju pothvata ispitali smo bilo moguće. Preostaje konačno još pitanje:
upravo Ezekiela više puta posjetili.

Očito postoje dva moguća odgovora: plan i slučaj posjet postaje razumljiv ako se sjetimo
da postoje zemaljske posade. Židovska zajednica izgnanika u Tel Abibu morala je
promatračima iz više razloga biti interesantna. U toj je zajednici Ezekiel, već i samim je bio
svećenik, imao za njih posebno značenje je morao biti zapažen i važan po svojoj visokoj
inteligenciji. Zato nije nikakvo čudo ako su svojim pretpostavljanima predložili njega za
posebne pothvate.

Ako s druge strane hoćemo govoriti o slučajnom susretu, onda nikako ne mislimo samo
na jedno jedino zapovjednikovo slijetanje koje ga je dovelo baš do Vrio je vjerojatno da je
bilo mnogo takvih slijetanja, svemirski su putnici bili suočeni s problemom običan čovjek
ako smijem upotrebljavati taj izraz pobjegao (usporedite knjigu proroka Daniela, 10.7)
jednom svom slijetanju zapovjednik je sada rijetku iznimku: Jedan «sin čovječji» 53 nije
pobjegao! On se u znak pokornosti bacio na zemlju i bio je vidljivo uzbuđen — ali je ostao!
Djelovao je inteligentno, dao odgovarajuće odgovore i zapovjedniku nije trebalo mnogo
iskustva da u nekoliko trenutaka uvidi važnost ovog susreta.

Oba rješenja — plan ili slučaj — vode do iste točke: zapovjednik nalazi u Ezekielu sina
čovječjeg koji će se moći izuzetno dobro upotrijebiti. On zna da će ga poslije morati
povesti na letove. Zna također — bilo iz dubokog razumijevanja i suosjećanja ili iz
prethodnih iskustava ili izvještaja — da ti ljudi mogu vrio oštro reagirati na njima

53U vezi s tim riječima treba prije svega ukazati na Lit. 6, str. 9, gdje se izričito spominje da nemaju nikakve
veze s nekim mesijanskim značenjem. Lit. 4, str. 605, slovo h, taj izraz izjednačava se riječju «čovjek.» I za
zapovjednika je potpuno prirodno da tako oslovi biće koje se samo ubraja u tu vrstu. U nedostatku bolje
usporedbe može se ukazati samo na to da i mi sami često upotrebljavamo imena vrsta, na primjer kada
govorimo o životinjama. (Prim. autora)
90
potpuno tuđi doživljaj letenja. Čini se zato da je najbolje tog sina čovječjeg, koji toliko
obećava, odmah staviti na kušnju i povesti ga na mali kružni let.

Gore postavljeno pitanje — Zašto baš Ezekiel, čovjek? — može se postaviti i u obliku:
Zašto baš Ezekiel, Židov? Odgovor izvodimo iz oba najprije navedena zadatka pothvata.
Iz njih možemo zaključiti da su ti posjetioci poznavali kulture i vjere velikog dijela Zemlje.
Oni su svakako uvidjeli veliki potencijal židovskog vjerovanja i njegovu superiornost nad
drugim religijama toga vremena. Isto su tako bili obaviješteni i o vjerskim i političkim
poteškoćama tadašnjih Židova. Stoga bi se moglo zamisliti da su htjeli pružiti utjehu i uliti
povjerenje Židovima, osobito onima, dakako, koji su živjeli u izgnanstvu. U toj točki,
uostalom, ono što je ovdje prikazano i izloženo poklapa se s iracionalnim izlaganjem. Sa
stajališta razvijenog društva bilo bi razumljivo da se jake ugroženosti, karakteristične za
položaj i vrijeme. 54

Da bi se ponašanje posjetilaca moglo vidjeti u pravom svjetlu, moramo se prisjetiti da je


misija bi da joj je zadatak bio da istražuje i da nikako radi pripreme invazije. To je novija
povijest u međuvremenu uvjerljivo dokazala. Ti su posjetioci prema tome, znali da je
njihov boravak na zemlji ograničen. Iz te se okolnosti može uočiti koliko se njihov etički i
politički nivo razlikuje od našeg današnjeg. Da bismo bili jasniji, izmijenimo uloge i dajmo
i zemaljskoj posadi naš mentalitet 20. stoljeća mi smogli toliko povjerenja u inteligenciju
drugih i toliko vjere u snagu ideja da bismo kod njih samopouzdanje u svoj narod i vjeru?
Da li bismo prednost prirodnom razvoju, a ne bismo, tom snagom, pružali jedino
kratkotrajnu podršku.

U tom smo pogledu od njih više udaljeni ne liko desetljeća koliko nas sigurno od njih
tehničko znanstvenih dostignućima.

Mnoga pitanja ostaju bez odgovora. Hoćemo li moći ustanoviti kada su ti posjeti Zemlji
počeli, možemo li bar neke prijašnje i kasnije posjete zaista dokazati. Kada su završeni?
Jesu li završeni?

54U toj aktivnosti zapovjednika vidjeli smo jedan od njegovih zadataka (str. 156). U budućim radovima bit
će zanimljivo promotriti na znakove daljnjih zadataka i utvrditi mogu li se i iz drugih izvještaja stvoriti
zaključci o duhovnom djelovanju. (Prim. autora)
91
Sl. 15. Donji dio glavnog trupa u aerodinamičkom tunelu. Snimke
strujnica, «Langley», Istraživački centar NASA-e

92
9. poglavlje

Stas i mehanizam

Zapovjednika ili zapovjednike, zemaljsku posadu iz trećeg susreta i svoga vodiča za


vrijeme četvrtog susreta Ezekiel opisuje uvijek samo u kratko: «čovjek» ili «ljudi,» ili «lik,
sličan čovjeku.» Ni jedan jedini put on ne kaže nešto više. Taj promatrač, koji ima tako
superiornu sposobnost shvaćanja, ne nalazi na njima ništa o čemu bi bilo vrijedno
izvijestiti, osim činjenice da su prisutni. Isto tako postupa i s odjećom. Ne spominje je kad
na njoj nema ničeg osobitog, ali o njoj govori svaki put kada je drukčija od obične i
očekivane.

Začudo, upravo to nepostojanje opisa daje nam vrlo točnu sliku o tim «ljudima.» Govori
nam da su posjetioci zaista izgledali kao obični ljudi i da je njihova pojava bila u okviru
onoga što se u Ezekielovo vrijeme moglo uklapati u moguće raspone visine, težine i boje
kože. Iz Ezekielovih se letova u svemirskom brodu može izvesti još jedan dodatni
pokazatelj. Ako se on mogao smjestiti u sjedalo komandne kapsule, ta bića nikako nisu
mogla biti manja ili tanja od njega. Nakon svega što smo mogli saznati moramo dakle
zaključiti da su posjetioci, po svome izgledu, imali opće karakteristike ljudskog lika i da
su se od prosječne visine tadašnjih ljudi mogli razlikovati najviše za dvadeset centimetara
na više ili na niže, te da su i inače njihove proporcije (na primjer, obujam tijela) po prilici
odgovarali prosječnim veličinama onoga vremena.

Iz biokemije znamo da su mogući i takvi «životi» koji se znatno razlikuju od onih koje
poznajemo. Proširenje tih saznanja na visoko razvijena bića navodi na pomisao da bi ona
mogla izgledati sasvim drugačije od nas. Upravo zato što smo svoju pažnju opravdano
usredotočili na mogućnost da ima i drugačijih bića, smetnuli smo s uma i takvu
mogućnost da izgledaju i kao ljudi. Zato mi se čini umjesnim da se na toj mogućnosti
zadržimo, s time da stas tih bića razmatram kao mehanički uređaj (odnosno, što ovdje
znači jedno i isto, sa stajališta konstruktora) te da ga opišem u osnovnim crtama. Za to ima
očigledno mnogo opravdanja: ne samo da cjelokupni uređaj «inteligentnog bića» mora biti
sposoban za kemijsko-biološko-duhovno održanje i razvoj već i njegovo ustrojstvo mora
omogućavati isto tako važne mehaničke funkcije. Neizbježivi osnovni preduvjet za njih
jeste: mogućnost mijenjanja mjesta i rukovanje oruđem radi uzimanja hrane, borbe i
stvaranja.

93
Kolikogod bio visok razvojni stupanj jednog oblika društva, njemu je potreban cjelokupni
industrijski spektar — od rudarskih radova i teške industrija do najdelikatnijih
proizvodnih procesa kakve još ne poznajemo. Čak i kada sve to nekom društvu, iz
nepoznatih razloga, više ne bi trebalo, ono bez svega toga ne bi moglo opstati na stupnju
razvoja koji odgovara našem današnjem. 55 Pojedinci tog društva moraju dorasti takvim
uvjetima. A to opet znači:

moraju ispunjavati funkcije koje su jednake ljudskima. Da bismo ispitali utjecaj


mehaničkih neminovnosti na stas, moramo ga promatrati i postupati s njim kao s
mehaničkim uređajem. Taj uređaj mora ispunjavat slijedeće četiri funkcije: - promatranje,
procjenjivanje, naređivanje (sažeto u centrali) - promjena mjesta - djelovanje - pretvaranje
energije.

Taj uređaj mora ispunjavati slijedeće četiri funkcije: - promatranje, procjenjivanje,


naređivanje (sažeto u centrali) - promjena mjesta - djelovanje - pretvaranje energije.

Prva i posljednja od navedenih funkcija doduše nije mehaničke prirode. Ali u


konstrukcijske zadaće svakako spada i to: kako u sistemu cjeline najpogodnije smjestiti
konstrukcijske elemente potrebne za sve te funkcije.

Ima mnoštvo razloga da se iz tog promatranja isključe bića koja lete ili plivaju; zato
preostaje da se ispita biće koje se kreće po čvrstoj podlozi i okruženo je nekom
mješavinom plinova. Smjernice za načelnu izradu naše «naprave» — to jest čovjeka —
mogu se iznijeti na slijedeći način: njegova centrala mora biti, iz razumljivih razloga,
smještena što je moguće više iznad tla. Uređaji potrebni za pretvaranje energije moraju se,
prema tome, prirodno nalaziti između te centrale i organa za kretanje koji su u dodiru s
tlom. Razmještaj organa za rad (oruđa) ne može se tako jednostavno odrediti, ali se to
može izvesti na temelju potrebe da mehanizam bude mnogostrano upotrebljiv i da organi
za rad budu što je moguće udaljeniji od organa za kretanje.

Prijelaz s ovog načelnog rasporeda do samog oblika utvrdit ćemo s pomoću nekoliko
mehaničkih pojmova. Osim »sile,» bitni su mehanički pojam i «moment,» što je umnožak
sile i kraka. «Momentu» zahvaljujemo važan element mehanike — polugu. Ovim

55Kako govorimo o razvoju, automatski isključujemo spontano stvaranje nekog gotovog, visoko razvijenog
društva. (Prim. autora)
94
osnovnim pojmovima moramo priznati univerzalno značenje, isto onako kao i kosoj
ravnini, trenju i kotaču.

Gibanja u tom uređaju nastaju kao posljedica momenata. Budući da točak, iz


konstrukcijskih razloga, ne spada u građevne elemente prirode, preostaje jedina
mogućnost da se gibanje postigne primjenom poluge, a ona po svojoj prirodi dovodi do
konstrukcija sličnih nozi, ruci ili šaci. Može se razmišljati o optimalnom broju nogu, ruku i
prstiju kao i o optimalnom broju zglobova na svim tim udovima. Osim toga, znamo
minimalne zahtjeve: dvije noge, dvije ruke i šake s tri prsta. Postoje uvjerljivi razlozi koji
nas navode na zaključak da se kod nogu i ruku najbolje i najnepovoljnije rješenje
poklapaju, pa to objašnjava zašto ti dijelovi tijela postoje u parovima. To, međutim, ne
vrijedi za šake. Za njih se jedino može reći da po svojoj prilici moraju imati najmanje četiri,
ali jedva više od šest prstiju (na primjer, dva palca, po jedan na svakom kraju niza prstiju).
Može se svakako pretpostaviti da svaka šaka ima i više od tri prsta.

Kao što vidimo, ovo istraživanje — koje je, kao što rekosmo, ovdje skicirano samo u
najbitnijim crtama — vodi konstrukciji koja ima sve osnovne karakteristike ljudskog lika.
Pri tome smo shvatili da naprava «stas-mehanički sistem» naročito upotrebljava jedan od
osnovnih elemenata mehanike: polugu. Mehanička logika izrade i univerzalna vrijednost
poluge i zakona poluge čine da je ova naprava sposobna funkcionirati neovisno o svom
položaju u svemiru i pokazuje nam da ustrojstvo čovječjeg stasa ima opću vrijednost, a
nije jednokratna ili pak uvjetovana mjestom ili slučajem.

Da bih potkrijepio tu konstataciju, želim navesti jedan sasvim tehnički primjer. On se tiče
mehaničkih ruku i šaka koje se već godinama usavršavaju za razne svrhe — od
posluživanja «vrućih» reaktora do podvodnih radova. Što su takvi uređaji finije izrađeni
to se i konstrukcija mehaničkih ruku i šaka više približava konstrukciji naše šake i ruke
(usporedi slike 7a i 7b). Takav je ishod karakterističan, jer nije nastao s predumišljajem. On
je rezultat rada ekipa koje su, neovisno jedna o drugoj, objektivno tragale za
najprikladnijim principima i oblicima izvedbe. 56

56 U demonstriranju jednog primjera molim čitaoce za suradnju. Sjednite na ploču stola i stavite, molim vas,

podlakticu na ploču stola i stavite podlakticu na ploču da vam šaka leži blizu prsi. Podignite sada šaku i
podlakticu, i pokušajte dohvatiti neki predmet koji je položen blizu vaše šake. Promatrajte pri tom sasvim
optički, dakle ne misleći na ono što osjećate u ruci i šaci. Kako se ruka, šaka i prsti pokreću na potpuno isti
način kao industrijska hvataljka. Priroda i tehnika neosporno su u bliskom srodstvu. (Prim. autora)
95
Toliko o vanjskom obliku. Pravi uvid u osnovne karakteristike unutrašnjeg ustrojstva
mehaničkog uređaja imat ćemo ako budemo razvijali naše misli na slijedeći način:

Kad govorimo o visoko razvijenom, izvanzemaljskom društvu, prvenstveno počinjemo


razmišljati o tehnici s pomoću koje je ono kadro da s nama stupi u vezu. Takvo društvo
mora posjedovati i umjetnost kao prirodni oblik izražavanja . Razmotrit ćemo ukratko
zavisnost umjetnosti od mehanizama, da bismo mogli nastaviti naše ispitivanje. Ta
zavisnost, naravno, nije suštinska, već potpuno mehanička. Odmah ću to rasvijetliti
primjerom koji se i nas tiče: gudački kvartet, perzijska minijatura i kineska obrada jada
nefrita bili bi nezamislivi kad bismo imali šape kao žaba, pas ili čovjekoliki majmun. Čak
je i za pisanje pjesme ili partiture potrebna «ruka.» Iz ovih nekoliko primjera mogu se
izvesti dva važna preduvjeta za svaku umjetničku djelatnost: fino ustrojstvo i osjetljivost
udova.

Da bi se i neko visoko razvijeno društvo moglo baviti umjetnošću potrebne su mu,


naravno, iste osobine. Osobito je važna osjetljivost udova, jer ona znači da koža tih bića ne
može biti rožnata ili ljušturasta, već mora biti od materijala koji uglavnom ima osobine
ljudske kože. Dograđujući na to, možemo s priličnom sigurnošću pretpostaviti da je
kostur ona unutrašnja «noseća konstrukcija.»

Izvedimo, dakle, zaključak da se najvjerojatnije može pretpostaviti kako je, osobito zbog
univerzalnog važenja zakona poluga, opći izgled ljudskog stasa isto tako univerzalan. Iz
te neminovne pretpostavke o finom ustrojstvu i osjetljivosti udova došli smo do
vjerojatnosti da postoje kostur i koža. Tako se s velikom sigurnošću može reći da su ti
posjetioci izgledali «kao ljudi.»

96
10. poglavlje

Proširenje baze

Tehničko izvođenje dokaza u ovoj knjizi slijedi algebarsku logiku koja kaže: «ako je a=b i
b=c, onda je a=c.» U

našem su slučaju:

a) prikaz u originalnom tekstu

b) opće identificiranje podataka iz biblijskog teksta

- poznatim tehničkim oblicima

c) analiza i rekonstrukcija koji dokazuju da je u ovom konkretnom slučaju u glavnim


crtama prikazana ne samo moguća već i svrsishodna tehnička naprava.

Važno je shvatiti da u jednadžbi b=c veličina «b» predstavlja tehnički koncept na koji nas
je, doduše, ponukao originalni biblijski tekst (a=b), ali koji se u cjelini sastoji od elemenata
našeg vremena. Ta je jednadžba, dakle, čisto tehnička i svemirski brod izražen sa «c» jeste
samostalna tehnička naprava. U našem slučaju izvođenje dokaza potvrđuje se osim toga i
opisom zbivanja kojih se tok očigledno slaže s ovom rekonstrukcijom.

Ako se taj zaokruženi dokaz i dalje želi negirati usporenim tvrdnjama da se radi o
priviđenjima, snovima, halucinacijama ili pjesničkim izmišljotinama, mora se pretpostaviti
čitav niz slučajnosti da bi se objasnile sve ovdje dokazane podudarnosti. Da je takav stav
neodrživ vidi se čim se takvo priznavanje slučajnosti suprotstavi analitičkom i
konstrukcijskom dokazivanju.

Sve što smo do sada postigli zahvaljujemo natprosječnim Ezekielovim sposobnostima. S


njegovom se pomoći mogla stvoriti baza koju će trebati proširiti daljnjim radom. Pitanje je
sada: ima li i drugih izvještaja, u bilo kakvu obliku, koji nam govore o takvim
događajima?

Ako pomislimo na veličinu svemirskih brodova, na buku koju proizvode te na druge


popratne okolnosti, normalno je pretpostaviti da su ih i drugi ljudi promatrali. Za daljnja
istraživanja i obradu raspolažemo vrlo obimnim materijalom u obliku starih spisa, predaja

97
i arheoloških nalaza. Zaista nije vjerojatno da je Ezekielova knjiga jedini izvještaj s tako
obimnim nalazima. Vjerojatno postoje i drugi izvještaji slične kvalitete kazivanja, čak ako
u ovom trenutku još i ne znamo za njih. Moramo također očekivati da ćemo veliku većinu
izvještaja naći zastrtu koprenom i u fragmentarnom obliku. Ovamo spadaju, osim
pismenih i usmenih predaja, osobito arheološki nalazi, budući da kiparski i slikarski
prikazi neminovno predstavljaju neku scenu ili simbol. Ti bi nalazi, po svome značenju,
otprilike bili ono što su glinene krhotine za arheologe. Pojedini komad daje vrlo oskudne
podatke. Potrebna su usporedna i povezana istraživanja da bi se razotkrio mozaik znanja.

Treba misliti i na to da su Ezekielove intelektualne sposobnosti zaista jedinstven slučaj.


Osim toga, potpuni nedostatak odgovarajućih tehničkih znanja morao je u stara vremena
još više uvjetovati da ljudi ono što vide uguše u onome što vjeruju. Nepoznato i silovito
postojalo je za njih ono što im je psihički blisko: božanstvo ili demon. Prema tome,
koprena iza koje ćemo naći skrivenu istinu bit će različita od naroda do naroda, od
vremena do vremena.

Takav tok misli omogućava da se shvati potreba još jednog proširenja temelja: pojačane
suradnje. Već sam naglasio i spomenuo koliko je važno sudjelovanje kvalificiranih
inženjera. Za njihov je rad, kako za početak tako i za njegov tok, prirodno pretpostaviti da
su na suradnju spremni znanstvenici svih onih područja iz kojih imamo izvorni materijal.

Svi ti radovi počinju u smislu pitanja koje sam naveo u uvodu ove knjige. Ne mogu
ocijeniti jesmo li već danas obavezni da postavljamo pitanja. Sigurno je, svakako, da
imamo i prava i sposobnosti za to. Stoga se ne može staviti u sumnju ili poricati pravo da
se pitanja formuliraju i odgovori potraže. Ni onaj koji postavlja pitanja, ni oni koji daju
svoj prilog odgovoru, ne bi trebali da budu zaokupljeni ili potaknuti brigom da će dovesti
u opasnost svoj glas ili ugled stečen napornim radom.

Napretku ne vodi poricanje već istraživanje, ne uskogrudnost već snošljivost, ne


izdvajanje već suradnja.

Nije nam zadatak da ustanovimo nemogućnosti, već da pronađemo mogućnosti.

98
Dodatak

A. Tehnički opis

Opći opis svemirskog broda dat u 4. poglavlju dopunit ćemo ovdje čisto tehničkim
podacima. Bit će dobro da ih u kratkom uvodu rasvijetlimo.

Zadaci koje smo pred sebe postavili i karakteristike obavljenoga posla odgovaraju
otprilike detaljnom pretprojektu u životu jednog inženjera praktičara. Priroda takva posla
traži da se izrade osnovne linije i ustanovi njihova praktična izvodljivost, bez rješavanja
detalja. Dovoljno je da svaku nepoznanicu koja se pojavi slijedimo samo do točke na kojoj
se sigurno zna da je zadovoljavajuće rješenje moguće. Konkretni detalji rješenja nisu važni
za cjelinu. O poteškoćama pojedinog slučaja ovisi do koje ćemo mjere ući u njegovu bit.
Možemo doći samo do kratke konstatacije, ali, djelomično, i do dubljeg istraživanja.
Naravno, iskušenje je suviše mnogostruko — za vrijeme posla o kojemu je riječ bilo je
osobito veliko — a da se ne bi ušlo dublje u detalje. Ima jedna izvrsna izreka koja se
pripisuje velikom matematičaru Gaussu. Sjećam se da je bila odštampana na prvoj stranici
logaritamskih tablica kojima sam se služio u srednjoj školi. Glasila je: «Nedostatke u
matematičkom znanju najbolje pokazuje pretjerana točnost u računanju.» U toku mnogih
godina, koje su otada protekle, taj me moto uvijek podsjećao da za točnost i izradu detalja
postoje razumne granice. Te su granice različite, ovisno o zadatku, ali kad se one
prekorače, rezultat je uvijek bezvrijedan.

Glavni trup

Kako je već prije spomenuto, oblik njegova donjeg dijela prvi je put objavljen i razmotren
u Lit. 8. Narednih godina u «Langleyu,» Istraživačkom centru NASA-e, izvršena su
mjerenja u aerodinamičkom tunelu. Neki od izvještaja, koji su o tome objavljeni, nalaze se
u Lit. 10 do 14. Slika 15 pokazuje snimku strujnica iz Lit. 11.

Za definiranje donjeg dijela trupa važna je brojka koja pokazuje odnos njegove dužine
prema promjeru baze. Pri tome se kao dužina uzima udaljenost od vrha do baze (mjesta
najvećeg promjera). Mjerenja obavljena u «Langleyu» obuhvatila su veliki raspon tog
odnosa. Za oblik prikazan u slikama 1 i 4 odabrana je veličina 1,0. Tako dobiveni temelji
za cjelokupni projekt svemirskog broda bili su dovoljni za našu sadašnju svrhu.

99
Profil donjeg dijela trupa direktno je preuzet iz Lit. 2, str. 17. Ovaj bi se profil morao
izmijeniti ako bi to bilo poželjno zbog helikopterskih rotora.

Konstrukcija cijelog glavnog trupa razmjerno je jednostavna. Ona se sastoji od ukrućenih


ljuski kakve su danas uobičajene u izgradnji aviona i raketa. Čak i toplinski štit na
vanjskoj strani donjeg dijela nije u biti ništa novo, jer se takve konstrukcije danas prave za
NASA-in program «Shuttle.»

Iznimka među ovim konstrukcijskim elementima, koji spadaju u lake elemente, jeste
masivan prsten u području najvećeg promjera. On treba da preuzme vlačne sile koje se na
njega prenose s vanjske opne donjeg dijela i zato je izložen pritisku. Taj prsten osim toga i
ima veliku ulogu u preuzimanju pritisaka koji nastaju na ovjesima helikoptera. On je
angažiran i u nosivom uređaju unutrašnje konstrukcije glavnog trupa. Takvo
objedinjavanje više zadataka omogućava težinski povoljnu konstrukciju i ističe prednosti
oblika donjeg dijela trupa.

Rezervoar za pogonsku materiju

Položaj tog rezervoara u glavnom trupu prikazan je na slici 16. Njegove bočne stijene,
prema mogućnostima izvedbe, idu ili paralelno s vanjskom stranom ili su izgrađene u
segmentima čiji su nagibi prilagođeni optimalnoj liniji. Između rezervoara i vanjske stijene
mora biti predviđen prostor za potpornje, izolaciju, cjevovode i kabele.

Položaj donjeg dna rezervoara, zbog svog malog promjera, samo malo utječe na ukupni
volumen rezervoara pogonske materije, a time i na položaj njegova gornjeg dna. Taj je na
slici 16 označen ravnom crtom. Iz toga nipošto ne treba zaključivati da mu je završetak
zaista ravan, jer bi bio nedopustivo težak. Eliptični profil, koji je danas kod rezervoara
gotovo isključivo uobičajen, ovdje bi zbog velikog promjera također bio neupotrebljiv, i
opet zbog težine. Već su godinama poznati konstrukcijski principi na temelju kojih se
dobivaju dna rezervoara male dubine (Lit. 15—17). Takve konstrukcije samo se neznatno
dižu iznad ucrtanog pravca. Ako se iskoristi mogućnost da se potporna konstrukcija
takvih rezervoarskih dna poveže s potpornjima gornje strane svemirskog broda, stvaraju
se uvjeti za daljnje uštede težine.

Veliki slobodni prostor iznad rezervoara predviđen je za smještaj raznih pomoćnih


uređaja. Na mjestu najvećeg promjera rezervoara bio je, kako se pretpostavlja, slobodni
međuprostor prema vanjskoj strani, potreban za smještaj raznih vodova kao i ovjesnih
konstrukcija i zaokretnih naprava helikoptera. Osim toga, takav međuprostor osigurava
100
da svi ti elementi budu pristupačni za održavanje i sl. Da bi se proračuni pojednostavnili,
promjer rezervoara Db i udaljenost d stavljeni su u konstantni odnos prema najvećem
promjeru glavnog trupa. Vidi sliku 16. Time je omogućeno da se volumen rezervoara
izrazi kao funkcija tog promjera:

V = 0,0963 D3 (m i m3)

Prstenasta sapnica

Mogućnost da se prstenasta sapnica razdijeli u segmente dopušta ideju o udaljavanju od


dosad opisane konstrukcije. Umjesto jedinstvene sapnice prstenasta presjeka u blizini
«vrha» donjeg dijela moguće je više segmenata rasporediti tamo gdje se donji dio širi. U
takvom bi se položaju, prilikom uzlijetanja, djelovanjem na aerodinamička strujanja oko
tog proširenja smanjio aerodinamički otpor gornjem dijelu svemirskog broda. U letjelici,
kako je prikazana na slici 4, takvo rješenje ne bi bilo ekonomično, jer bi zbog velike
udaljenosti od reaktora bili potrebni dugi vodovi. Kod manjih svemirskih brodova —
usporedite sliku 24 — taj nedostatak otpada i zato bi takav raspored bio sasvim moguć.

Helikopteri

Na strani 190 vidimo da o promjeru rotora direktno ovisi pogonska snaga i težina na koju
ona utječe. Polazeći od datog oblikovanja — na slici 4 — moglo bi se dakle ispitati je li
povećanjem promjera rotora moguće smanjiti težinu cijelog letećeg tijela. To se može
postići promjenom oblika glavnog trupa (manja visina, veći promjer) ili pak, kod jednakog
glavnog trupa, konstrukcijom traverza koje nose helikoptere. Naravno, kod svih takvih
varijanti treba voditi računa i o važnim aerodmamičkim uvjetima potrebnim za rotorske
krakove. U svakom slučaju, konkavni oblik donjeg dijela glavnog trupa, zbog toga što se
može prirodno uskladiti s potrebama helikoptera, pruža bogate mogućnosti variranja
međusobnog rasporeda glavnih elemenata. Upravo ta geometrijska uskladivost
omogućuje takav projekt.

101
Sl. 16. Presjek kroz glavni trup i rezervoar za pogonsku materiju

Još kratka primjedba o stupu koji spaja helikopter i glavni trup. On se uglavnom sastoji iz
jedne cilindrične ili nešto konične ljuskaste konstrukcije. Njen je promjer dovoljno velik da
se posada u unutrašnjosti može penjati i spuštati. Gornji kraj stupa ulazi kroz slobodni
prostor u proširenje glavnog trupa (slika 16). Helikopterski trup može se napraviti tako da
između tla i komandne kapsule postoji prolaz.

Kotači

Kroz protekla dva i pol tisućljeća oblik točka bio je jedini građevni elemenat cijelog
svemirskog broda koji su ljudi znali i poznavali. Zato je to bio i jedini element koji je za
čitavo to dugo razdoblje bio tehnički protumačen, dakle, kao točak. Svi dosadašnji tumači
učinili su pri tome pogrešku što su se držali opisa izgleda kotača; taj je opis dat jednim
jedinim kratkim izrazom «kao da je jedan točak u drugome.» Kako nitko ništa nije znao o
stvarnosti svemirskog broda, nije obraćena pažnja na njegove funkcije, iako je u više
navrata i jasno opisana. A upravo se iz funkcije može zaključiti njegova stvarna
konstrukcija i na njoj se konačno najbolje može provjeriti je U neko tumačenje pravilno.

102
Ezekiel u 1.17. jasno kaže: «U kretanju mogli su ići u sva četiri smjera, a nisu se morali
okretati.» I ponavlja u 10.11.: «U kretanju mogahu ići u sva četiri smjera, sve bez
zaokretanja...» S tim u vezi zanimljivo je još jedno mjesto u tekstu: «A točkovi su dobili
pred mojim ušima ime Galgal (Kovitlac).» Svi ti opisi funkcija govore da su se kotači iz
jedne date točke mogli kretati u svim smjerovima . Nema nikakve sumnje da su se ta
kretanja mogla izvesti tako da se položaj kotača u odnosu na svemirski brod nije morao
mijenjati. Prije nego što pređemo na opis njegove funkcije, poželjno je da malo pobliže
promotrimo uobičajeno tumačenje «unakrsnih kotača.» Ideja o takvom paru točkova jeste
tako reći spontana reakcija koja je u riječi i slici našla svoj izraz. Da ponovimo: traži se
takav kotač koji će se iz jedne točke moći kretati u svim smjerovima.

Sl. 17. Karakterističan položaj «unakrsnih kotača.»

103
Počnimo na slici 17 s početnim položajem koji je prikazan u skicama a i b. Točak se može
očito okretati u smjeru (1) i (2). Kretanje u smjeru koji leži između ta dva (3) u osnovi je
moguće ako se taj smjer nalazi točno između (1) i (2), dakle pod kutom od 45 stupnjeva. U
tome slučaju, međutim, kotač se kreće vrio «jajoliko» jer ide po eliptičkom valjku. Za to
mu je potrebno znatno više energije, vožnja je vrlo neugodna, a osim toga ne može se u
svakom položaju zaustaviti.

Vratimo se na časak na početni položaj, kako je prikazano u skicama a i b, te pustimo da


točak napravi četvrt okretaja u smjeru (1). On se sada nalazi u položaju prikazanom u
skicama c i d. Odatle se točak može koturati samo u smjeru (1). Pri kretanju u poprečnom
smjeru on bi došao u položaj nacrtan u skici pod e i svako daljnje kretanje bilo bi
blokirano.

Da bi se uobičajeno tumačenje ipak još spasilo, pretpostavimo da bi točak mogao


promijeniti SVOJ smjer nakon svakih pola okretaja. Nakon pola okretaja on je u položaju
jednakom početnom i kretanje bi se moglo nastaviti u smjeru drugog točka. To znači
promjenu kursa u pravom kutu. U tom novom smjeru vrijedi isto što i prije, što znači da
su daljnje promjene kursa opet dopuštene nakon pola ili više okretaja i svaki put opet
samo za točno 90 stupnjeva. Takav bi se kurs, dakle, sastojao od ravnih etapa i sve
promjene kursa uvijek bi bile pod pravim kutom. Zamislimo još i to da kotač ima promjer
od oko dva metra. U tome slučaju mogućnost promjene kursa pojavljuje se uvijek tek
nakon tri metra. Takav način kretanja, pun ograničenja, naravno da je potpuno
neprihvatljivi i ideju s unakrsnim kotačima treba u daljnjem razmatranju sasvim isključiti.

Okrenimo se sada stvarnim mogućnostima. Opći princip koji omogućuje funkcionalnu


izvedbu već je rasvijetljen u 4. poglavlju. Tamo je također spomenuta primjena tog
principa na jedno konstrukcijsko rješenje (slika 10). Radi boljeg razumijevanja ovdje ćemo
opisati i načelno rješenje uležištenja i pogona burastih segmenata. Težina letjelice prenosi
se sa žbica na segmente preko potpornih kotaca koji su smješteni na krajevima žbica (slika
18). Površina tih potpornih kotača mora, s obzirom na relativno gibanje, biti kuglasto
izrađena, kako bi se cijeli točak mogao koturati; oni moraju biti pokretani okomito na
njegovu glavnu ravninu, i to pojedinačno ili u paru. Takav pogon, za koji stoji više
poznatih mogućnosti, nije ucrtan na slici 18. Prijenos zaokretnog momenta s potpornog
kotača na segment vrši se preko najmanje dva utora u koje ulaze kratki nastavci
pričvršćeni na segmentima.

104
Sl. 18. Princip uležištenja segmenta kotača

Burasti segmenti mogu biti izrađeni kruto ili elastično. Za konstrukciju i izbor materijala
ima još slobodnog prostora.

Tipična karakteristika upravo opisanog konstrukcijskog rješenja jesu usjekline koje kod
svake žbice prekidaju plohu kotrljanja.

Svakako treba voditi računa o tome da se kotači upotrebljavaju isključivo za polagano


gibanje, pa se, dakle, takvi prekidi vrio vjerojatno mogu osjetiti manje od neravnina tla.
Unatoč tome shvatljivo je pitanje je li moguće kliznu plohu izvesti cjelovito. Odgovarajuće
rješenje prikazano je na slici 19. Njena najvažnija karakteristika jeste uležištenje kotura R
na dvije ploče S. Vanjske rubne površine ovih ploča imaju koso postavljene utore u kojima
«oči» kotura mogu kliziti. Ako obje ploče sinhrono pokreće pogon pričvršćen na osovini,
točak se kreće u normalnom pravcu. Svaka razlika u brzini okretanja prouzrokuje
okretanje kotura u smjeru strelice (2) na slici 9, a time i upravljivo pomicanje kotača
poprečno na njegovu glavnu ravninu. Poteškoća tog rješenja jeste u izboru materijala za
kotur i u njegovoj unutrašnjoj konstrukciji. Problem nastaje uslijed razlike između
unutrašnjeg i vanjskog opsega kotura kroz koji, prilikom njegova uvrtanja, prolazi
zamišljena središnjica.

Treba još upozoriti da su ovdje konstrukcije opisane samo u principu, bez ikakvih
konstrukcijskih dotjerivanja. Osim toga, sasvim je moguće da se takve konstrukcije mogu i
drugačije zamisliti. Sada ipak vjerujem da ova dva primjera u pozitivnom smislu
odgovorio na pitanje je li izradba kotača stvarno moguća. Treba još napomenuti da je u
105
oba rješenja istodobno vidljivo višestruko gibanje kotača. Promatrač vidi, osim
uobičajenog okretanja, i rotacija segmenata kotura u jednom slučaju, a u drugom, osim
okretanja kotura, vidi još i kružno gibanje pločica. zato se čini da nije velika pogreška ako
se za takav uređaj u kratkom opisu odabere izraz «jedan točak u drugome» i dade mu ime
«Kovitlac» (Galgal).

Sl. 19. Princip konstrukcije kotača s kontinuiranom naplatnicom

B. Proračuni

1. Mjerni sistem

Danas je najrasprostranjeniji takozvani tehnički mjerni sistem s jedinicama: metar za


dužinu, sekunda za vrijeme i kilogram za težinu. Međunarodni sistem (Systeme
International d'Unites, skraćeno S.I.) koji, kao što je fizički ispravno, umjesto jedinice
težine stavlja jedinicu mjere, općenito je priznat, ali još nije zaista proveden.

Da čitanje ove knjige ne bismo otežali izrazima koje razumije samo mali dio čitalaca,
primjenjivao sam gore spomenuti tehnički sistem.

2. Računski postupak

U središtu analitičkih ispitivanja stoji formula koja utvrđuje preduvjete za jednostepeni


let sa Zemljine površine u željenu putanju. U toj formuli znače:

106
Wo startna težina, kg (ukupna težina na početku leta)

Wo težina na kraju leta, kg e prirodni broj = 2,718 g Zemljino ubrzavanje = 9,81 m/sek2 v
brzina na kraju leta (u kružnoj putanji) m/sek

Isp specifični impuls, sek.

Kod nekog novog tipa traže se prve dvije veličine. Sve ostale brojke ili su poznate ili se
mogu prilično točno procijeniti. Da bi se eliminirala jedna od dviju nepoznanica,
uobičajeno je da se one vežu uvođenjem vrijednosti:

U ovom izrazu (Wo—Wc) označava se težina pogonske materije potrošene za vrijeme leta,
a «m» znači, dakle, udio težine pogonske materije u ukupnoj startnoj težini. Kako
ispravna referentna veličina nije težina već masa, «m» se naziva — udjelom mase. Za
rakete uobičajene konstrukcije ili nešto malo drugačije poznato je iz iskustva koliki se
raspon udjela mase može očekivati ili se on može relativno jednostavno ekstrapolirati.
Prema tome, uvrštavanje udjela mase jeste vrlo pogodan put za rješavanje osnovne
jednadžbe. Naravno, ako stvarno dođe do izvedbe projekta, tada će se veličine točno
pratiti i u datom momentu izvršit će se potrebne korekture.

U našem slučaju nikako nije bilo moguće udio mase procijeniti ni približno
zadovoljavajućom točnošću. Ali se očito mogla procijeniti težina pojedinih sistema, ako su
kao parametri uvedene njihove karakteristične vrijednosti. Kako nam je već unaprijed bila
namjera da u ispitivanju uzmemo veliki raspon mogućih veličina specifičnog impulsa, to
je parametarski princip primijenjen i na tu veličinu, pa i na startnu težinu u
odgovarajućem rasponu.

Najjednostavniji način da se sve te varijacije mogu shvatiti jeste taj da se računski


postupak podijeli u dva dijela, od kojih svaki primjenjuje startnu težinu Wo kao
usporedbenu veličinu. U prvom dijelu odnosi težine utvrđuju se na temelju uvjeta leta,
kako su izraženi u gornjoj formuli. U drugom dijelu utvrdit će se konstrukcijske težine u
svojoj zavisnosti od Wo. Kako je u oba dijela računa sadržan i puni raspon specifičnog
impulsa, mogu se djelomični rezultati superponirati. Ta superpozicija izvest će se grafički.
Tako dobivena sjecišta odgovarajućih krivulja ispunjavaju, kao što je poznato, potrebne
uvjete dvaju parcijalnih proračuna i zato su to pojedinačne vrijednosti traženog rezultata.
Povezivanje tih sjecišta u nove krivulje daje grafički prikaz konačnog rezultata. Taj je
postupak dovoljno točan, jer je točniji i od najrealnijih pretpostavki. O tim ćemo
pretpostavkama govoriti u slijedećim odlomcima.
107
a) uvjeti leta

Startna težina Wo — Ova se težina ustanovljuje u rasponu između 10.000 i 100.000


kilograma.

Specifični impuls Lp — Kao što je već spomenuto, taj broj pokazuje koliko se po
kilogramu pogonske materije potrošene u sekundi proizvodi kilograma potiska. Osim te
direktne ovisnosti o vrsti pogonske materije postoje još i utjecaji koji proizlaze iz
konstrukcije motora i njegove okoline, tj. da li radi u atmosferi ili u zrakopraznom
prostoru. Poznato je iz teoretskih ispitivanja da ta vrijednost može znatno prekoračiti
danas postignuti maksimum od 800 do 900 sekundi. Iz tog razloga valja u proračunima
uzimati raspon od 1000 do 10.000 sekundi.

Brzina v — Sastavljena je od više parcijalnih veličina od kojih najbitniju određuje visina


leta. Ta djelomična veličina proizlazi iz jednostavne potrebe da centrifugalna sila kružnog
gibanja bude jednaka težini letjelice, ako to tijelo treba da ostane u putanji. Daljnji
elementi brzine proizlaze iz slijedećih razmišljanja: leteće tijelo mora, da bi stiglo u kružnu
putanju, proletjeti kroz Zemljin zračni omotač, što znači da mora savladati otpor zraka.
Ono osim toga mora djelovati i u smjeru suprotnom privlačnoj sili Zemlje, a konačno
mora biti prebačeno i iz uzletne krivulje u kružnu putanju. Svi ti utjecaji traže utrošak
energije koji se može izraziti povećavanjem brzine i u tom obliku biti preuzet u osnovnu
formulu. U našem slučaju dobivena ukupna brzina za željenu visinu leta od 400 km (vidi
str. 59) iznosi okruglo 9300 metara u sekundi.

Prvi parcijalni rezultat dobivamo iz uvrštavanja tih vrijednosti u osnovnu formulu. on je


prikazan na slici 23 krivuljama Wo koje se penju desno prema gore.

b) Konstrukcijske težine

Opći pregled

Ukupna težina sačinjena je od slijedećih pojedinačnih vrijednosti:

Konstrukcija Wi — središnji glavni trup W8 — pogonski uređaj W3 — štit protiv zračenja


— pogon helikoptera W5 — rotor / Ws — stajni trap W7 — komandna kapsula
Pogonska materija W8 — kočenje i upravljanje Wo — let natrag u putanju

Prizemljenje Wio— težina pri prizemljenju

108
Kod date letjelice težina konstrukcije je konstantna. Težina pogonske materije mijenja se
ovisno o potrošnji te materije za vrijeme pogona. Kako je ukupna težina — zbroj ovih
dviju glavnih težinskih skupina — presudna za dimenzioniranje, pa odatle i za težinu
konstrukcije, treba utvrditi njenu veličinu u raznim fazama pogona.

Promjene težine za vrijeme pogona

Utvrdili smo da je startna težina za let natrag u putanju, Wo, polazna i referentna točka za
svako utvrđivanje težine. Iz gornjeg pregleda težina dobiva se matematički izraz

W0=e wn – w9

Mi ovdje svjesno zanemarujemo neznatni utrošak pogonske materije potrebne da se


svemirski brod, pošto stigne u kružnu putanju, dovede do matičnog broda. Tako zatim
dobivamo jednostavni matematički izraz

Wc = e wn

Težina pogonske materije potrebne za let natrag može se dobiti uvrštenjem onih veličina
koje su određene uvjetima leta (odlomak a):

W9 + W0 – Wc

Ta vrijednost daje, kako je rečeno, količinu pogonske materije za povratni let. Ona,
međutim, nije dostatna da se izmjeri rezervoar pogonske materije. Treba uzeti u obzir
pogonsku materiju potrebnu za kočenje pri spuštanju. Na brodu se nalazi još i pogonska
materija raketa za upravljanje. Te dvije količine relativno su male i zato ćemo ih zbrojiti i
procijeniti na oko 10 posto od W9. Rezervoar pogonske materije bit će, dakle,
dimenzioniran na veličinu:

W8 + W9 = 1,1 . W9

Uslijed ovog pojednostavljenja rezervoar za pogonsku materiju neznatno je


predimenzioniran. A kako se po njemu određuju dimenzije središnjeg glavnog trupa, to i
njegove dimenzije postaju nešto veće. Prema tome, odgovarajuće težine nešto su više nego
što bi bile da je račun precizniji.

Toliko u pogledu težine Wo za let natrag. Težina u trenutku prizemljenja nakon dolaska iz
putanje i težina koju treba da nose helikopteri pri zemaljskim letovima ukupno su veće za

109
težinu pogonske materije raketa za upravljanje, od koje gotovo ništa nije potrošeno. Ta se
količina i ne može ustanoviti, ali je bez sumnje neznatna. Zato je, pri jednakoj nesigurnosti
procjene, jednostavnije i proračune težine odnosnih konstrukcijskih elemenata uneti
povišene faktore nego težinu pokušati diferencirati. Općenito upisujemo da je težina kod
prizemljenja kao i težina kod zemaljskih letova jednaka težini pri polasku na let natrag, pa
dobivamo:

W10 = W0

Utjecaj tehnologije

Tehnologija se stalno mijenja. To mijenjanje odgovara našem prodoru u zakone prirode i


našoj sposobnosti da ih korisno primijenimo. Zato proširivanje i produbljavanje
tehnologije za nas znači pravi napredak i vezano je za stanovito vrijeme.

U vrio širokom spektru utjecajnih veličina, koje omogućuju neku tehničku konstrukciju ili
učinak, osobito je važno kakvim materijalom raspolažemo i kakva su mu svojstva. Oni
donekle odlučuju o tome je li neka ideja u određeno vrijeme uopće izvodljiva i
primjenjiva. Osim toga ovisno i o sposobnostima inženjera u konstruiranju i izvedbi,
određuju i težinu nekog konstrukcijskog elementa. Stoga konstrukcijske težine na neki
način zavise od vremena, pa one, usporedo s napretkom, postaju uglavnom manje. Takvu
tendenciju možemo s pravom uzeti u obzir i pri procjeni težina koje smo ovdje proveli.

Težina se procjenjuje u dvije etape. Najprije određujemo težine pri današnjem stanju
tehnike, a zatim dolazi ekstrapoliranje u buduće mogućnosti. Tu drugu etapu podijelili
smo u dvije skupine: u prvoj pretpostavljamo razmjerno mali napredak, a kod druge
računamo sa znatnim mogućnostima poboljšanja. To dvojako ekstrapoliranje, koje ćemo
dalje nazivati tehnologija 1 i tehnologija 2 (kraćeno T1 i T2), primjenjujemo zato da bismo
dobili pregled vremenskih razmaka koji nas dijele od mogućnosti izvedbe. Kod prve etape
koristio sam se, koliko je bilo moguće, postojećim podacima, ali je bilo neizbježno
ponegdje se poslužiti i procjenama. Ekstrapoliranja, naravno, nikada nisu objektivna. Kao
u drugim oblastima, ovdje nema sigurnih i neosporivih mogućnosti da se predvidi
budući tok razvoja. Ipak su navedene brojke i dometi određeni s velikim oprezom i
vjerujem da su uglavnom održivi.

Pojedinačne težine

110
Wi — središnji glavni trup. Ova brojka pokazuje težinu glavnog trupa, velikog rezervoara
za pogonsku materiju i noseće konstrukcije helikoptera. Kako je opisano u prethodnom
poglavlju, ovdje se pretežno radi o ukrućenim ljuskastim konstrukcijama s tankim
stijenama. Glavna je iznimka tlačni prsten koji se nalazi u području najvećeg promjera
konstrukcije i koji lokalno nagomilava priličnu težinu.

Za daljnje proračune potrebno je izraziti težinu ove skupine zavisno samo od jedne
karakteristične veličine, pa je prirodno u tu svrhu odabrati područje najvećeg promjera
središnjeg trupa. Zato ćemo za približno određivanje težine uzeti kružnu ploču stanovite
debljine. Ta se debljina pri datom razvojnom stupnju tehnike, neovisno o promjeru, uvijek
uzima kao konstanta. Uz takvu pretpostavku zanemarujemo neznatne varijacije koje
nastaju uslijed stanovite ovisnosti debljine stijena o stvarnom promjeru.

Debljina ploče nastaje zbrajanjem svih prosječnih debljina raznih konstrukcija što leže
jedna iznad druge i predstavlja na taj način neku vrst «nadomjeska debljine stijene» koja
obuhvaća i utjecaj težina svih pripadajućih ukrućenja. Ako to primijenimo na današnje
kvalitete aluminija, taj nadomjestak debljine stijene procjenjuje se na 15 mm. Približni
proračun pokazuje da bi veliki tlačni prsten mogao imati otprilike 20 do 30 posto ukupne
težine, pa se debljina ploče povisuje na 20 mm.

Razvijene tehnologije (vidi gore) utjecat će na smanjenje te debljine, pri istoj specifičnoj
težini. Golemi napredak i daljnje mogućnosti koje se posljednjih godina očituju u
istraživanju materijala dopuštaju pretpostavku o vrlo drastičnim redukcijama. Budući da
savijanje materijala rjeđe ovisi o čvrstoći nego o modulu elasticiteta, ono u konstrukciji, o
kakvoj je ovdje riječ, vrlo malo dolazi do izražaja, jer su njeni dijelovi pretežno izloženi
vlačnoj sili. Zato pretpostavljamo da debljina ploče pri T1 iznosi 12 mm, a pri T2 — 9 mm.

Tako za težine dobivamo ove brojke:

T1: W1 = 26,4 . D2 (kg)

T2: W1 = 26,4 . D2

Pri tome treba promjer D unijeti u metrima.

111
Sl. 20. Težine pogonskog mehanizma

Sl. 21. Težine štita protiv zračenja

Formula nam pokazuje da potrebna snaga postaje toliko manja koliko je može uzeti veći
promjer rotora. Težine se proračunavaju za veliki raspon rotorskih promjera, ali je
potrebni utvrditi najveću vrijednost što je rotori pod datim okolnostima mogu imati. Na
slici 22 prikazani su geometrijski odnosi i najveći mogući rotorski promjeri što iz njih
proizlaze. Uz izbor proporcija odabranih za ovaj crtež treba primijetiti da smo odabrali
sraz-mjerno veliku rubnu udaljenost helikoptera (D = 1,1 • d). Ta konstatacija daje manju
vrijednost za maksimalni uzlijetanju. Želimo zadržati donju vrijednost današnjih
mogućnosti, da bismo pokrili druge ne sasvim predvidljive utjecaje, pa dobijamo za T1
kao i za T2.
112
Sl. 22. Geometrijski uvjeti za poredak helikoptera

W5 = 0.08 . WO

W6 — stajni trap. Težina pogonskih uređaja za vožnju aviona iznosi po prilici od 6 do 8


posto težine kod prizemljenja. U usporedbi s pogonskim uređajima za vožnju današnjih
divovskih aviona, nogari koji su ovdje primijenjeni vrlo su jednostavni i lagane
konstrukcije, i zato je njihov udio u težini bitno manji. U tu težinu moramo, međutim,
uračunati i težinu kotača. Oni ne rade za vrijeme prizemljenja, već tek poslije toga, kod
polaganog rulanja. Zato se i kod njih mogu očekivati razmjerno male težine. Pretpostavlja
se da je zbroj težina obaju elemenata sa sigurnošću pokriven danas važećom donjom
graničnom vrijednošću. Kako su, osim toga, i stopalo nogara i kotač u glavnim
dimenzijama ovisni o sastavu i izdržljivosti tla, koja je neovisna o tehnološkom napretku,
stavljamo za T1 I T2

W6 – 0,06 . WO

113
W7 — komandna kapsula. Kao što smo vidjeli, kapsula je malena i praktički ne ovisi o
dimenzijama svemirskog broda. Njena se težina procjenjuje na 1500 kg. Kako ova
vrijednost čini mali udio u cjelokupnoj težini svemirskog broda, smatrat će se
konstantnom kod svemirskih brodova svih veličina i kod oba stupnja tehnološkog
razvoja.

3. Rezultati

Proračuni koje treba obaviti nisu teški, ali ipak na neki način oduzimaju vremena.
Rezultati su prikazani na slici 23. krivulje za W0 koje se penju desno prema gore pokazuju
rezultat prvog dijela proračuna (vidi str. 179). Krivulje označene sa T1 i T2 prikazuju
konačni rezultat tamo opisanih superpozicija. Još treba spomenuti da je radi određivanja
parcijalnih težina W2 i Ws sa slika 20 i 21 uvrštena potisna sila od 1,2 puta veličine Wo.

Gledajući sasvim općenito, taj dijagram pokazuje moguće promjene težina uz porast
specifičnog impulsa. Veliko značenje u usavršavanju pogonskih uređaja visoke vrijednosti
teško bi se moglo prikazati uvjerljivije. Na ovoj slici vidimo i vrlo strmi uspon težine u
području malih vrijednosti Lp. On nam nedvosmisleno pokazuje da ni krajnje visoki
stupanj tehnološkog razvoja, izražen krivuljom T2, nije dovoljan da bi takva letjelica
mogla letjeti s pomoću pogonskih uređaja kakvima danas raspolažemo. Na tu smo
okolnost već prije upozorili (str. 182).
Dijagram sadrži, osim toga, kratke dijelove krivulja s navedenim promjerima rotora čija
sjecišta s objema glavnim krivuljama pokazuju geometrijski mogući maksimalni promjer
svakoga od njih. Iz slike 28 znamo da promjer rotora može iznositi oko 62 posto promjera
glavnog trupa i također saznajemo da trup u rasponu koji je ovdje ispitan može varirati
okruglo između 20 i 5 metara.

S obzirom na mnoštvo pretpostavki moramo konstatirati koliko je ovaj rezultat osjetljiv na


eventualne pogreške u procjeni težina. Utjecaj povećavanja težine trebat će u našem
slučaju ispitati drugačije nego u današnjoj praksi. Kako se danas krećemo blizu gornjih
granica raspoloživih Isp vrijednosti, povećavanja težine dovode uvijek do barem na neki
način izraženog smanjivanja snage letjelice. Nasuprot tome, u ovom je ispitivanju
vrijednost Isp praktički neograničena. Prema tome, kod povećavanja težine konstrukcije
može se težina pri polijetanju neutralizirati odgovarajućim smanjivanjem težine pogonske
materije. Smanjena količina pogonske materije bit će pak nadoknađena pogonskim
uređajem višeg specifičnog impulsa.

114
Sl. 23. Rezultat proračuna

Iscrtkana linija na slici 23 prikazuje kod jednog dijela krivulje T1 rezultat desetpostotnog
povećanja težine. Takav porast težine može, doduše, biti u jednakom omjeru podijeljen na
sve elemente, a može se koncentrirati i na nekoliko skupina ili samo na jednu. Vrlo jasno
razabiremo da ni bitnije korekture težine ne bi mogle uzrokovati bitnije promjene
rezultata.

Da bismo odgovorili na pitanje gdje u tom dijagramu treba potražiti svemirske brodove
koje je vidio Ezekiel, sada je još potrebno razmotriti opći omjer krivulje T1 i T2 prema
vrijednostima Isp. Kao što smo vidjeli, T1 odgovara umjerenom tehnološkom razvoju koji
prelazi naše današnje stanje, a T2 vrlo značajnom razvoju. U odnosu na specifični impuls,
njegove više vrijednosti očigledno pripadaju većem razvojnom stupnju pogonskih
uređaja. Međutim, među svim granama jednog tehnološkog razvoja postoje vrlo uske
veze. Moguće je ipak da obim razvoja nije jednak u svim granama, ali pomak se može
brojati najviše u godinama, a ne u desetljećima. Iz velikog broja primjera odaberimo, radi
objašnjenja, samo jedan: suvremeni visoki stupanj razvoja medicine bio bi potpuno
115
nemoguć uz razvojni stupanj elektronike i nauke o materijalima negdje 1940. godine.
Analognih slučajeva ima u svim područjima. Ako to primijenimo na naš dijagram na slici
23, to općenito znači povezivanje niskih vrijednosti Isp sa T1 i visokih vrijednosti Isp sa
T2. Prikazano grafički, stvarni hod razvoja u stvari počinje kod T1 i niskih vrijednosti Isp i
sve se više, uz napredniji stupanj razvoja, približava krivulji T2.

Ako počnemo s niskim Isp, naći ćemo se, uz takvo razmišljanje, u području relativno
velikih dimenzija. Nalazimo velike helikoptere i glavne trupove te karakteristike
prikazane na slikama 1 i 2. Da bismo ispitali drugi kraj raspona, pretpostavljamo Lp od
oko 7000 sekundi. Čak i ako pretpostavimo da tehnološki razvoj još nije dostigao krivulju
T2, nalazimo da se težina pri polijetanju smanjila na 15.000 kg ili niže. Osim toga
reduciran promjer rotora nametnuo bi stvaranje nerealnih helikoptera čiji pogonski
agregati čine razmjerno visoki dio ukupne težine. Ako tu konstataciju povežemo sa
činjenicom da glavni pogonski uređaj ne samo što je vrlo malen već radi i na drugom
principu nego onaj što smo ga do sada pretpostavili, dolazimo do iznenađujućeg
zaključka: da helikopteri više nisu potrebni. Težina helikoptera koji su postali
neekonomični te njihovih pogonskih uređaja može se nadomjestiti odgovarajućim
količinama pogonske materije za zemaljske letove. Takvi bi letovi, vremenski bili
ograničeni, ali će ta okolnost biti prihvatljiva ako se odabere pogonska materija koja se na
Zemlji razmjerno lako može nadomjestiti.

Prenošenje težine helikoptera i njihovih pogonskih uređaja na težinu pogonske materije i


volumen zahtijeva povećanje glavnog rezervoara. Kao što prikazuje slika 16, to povećanje
volumena ekonomičnije je ako se poveća promjer, nego ako se produži «vrh.»
Izostavljanje helikoptera potiče, štoviše, da se, radi prizemljenja, «vrh» nešto skrati. Dakle,
kod letjelica ove vrste postoji tendencija k smanjenju relativne visine konstrukcije. Izvještaj
iz «Langleya» (Lit. 10 i 14) pokazuje takvu mogućnost. Uostalom, potpuno je lako
zamisliti da sada, kad je težinska prednost konkavnog donjeg dijela postala mala, nije više
opravdano povećavati ulaganje energije i zato se taj dio gradi u obliku stošca.

Letjelica vrlo visoko razvijene tehnologije, koja udovoljava istim zahtjevima, razlikovat će
se dakle izgledom u više bitnih stvari od letjelice slabije tehnologije:

♦ bit će mnogo manja


♦ bit će plosnatija
♦ neće imati helikoptere.

116
Usporedba ovih krajnjih slučajeva prikazana je na slici 24.

Ako te osnovne značajke usporedimo s Ezekielovim opisom, ne može biti sumnje da je


vidio letjelicu neke niže tehnologije, to jest one tehnologije koja je samo malo razvijenija
od naše.

Prema tome, dolazimo do zaključka da nam treba još samo nekoliko desetljeća da tu
tehnologiju dostignemo.

Možemo, dakle, Ezekielove svemirske brodove smjestiti u gornjem lijevom dijelu krivulje
T1 na slici 23. Nedostaje, doduše, mogućnost da se njeno mjesto točno odredi, ali to nije
bitno u našem traženju općeg rasporeda dimenzija.

Sl. 24. Ovisnost veličine svemirskog broda o razvoju pogonskog uređaja

Zato tu točku možemo odrediti po vlastitim mjerilima i smjestiti je na sjecište T1 sa Wo =


100.000 kg. Iz toga se dobiju ostali osnovni podaci svemirskih brodova:

117
Specifični impuls L» = 2080 sek Težina konstrukcije Wo = 63.300 kg Pogonska materija za
povratni let W9 = 36.700 kg Promjer glavnog trupa D = 18 m Rotorski promjer Dr = 11 m
Pogonska snaga rotora (ukupna) N = 70.000 PS

Svemirski brod prikazan na slikama 1 i 4 odgovara gornjim dimenzijama.

118
Spisak korištenog izvornog materijala

Literatura

Biblije i biblijski komentari

• Die Bibel oder die ganze Heilige Schrift des Alten und Neuen Testamentes nach
der Cbersetzung von D. Martin Luther. Stuttgart, Privileg. Wiirtt. Bibelanstalt.
Nedatirano, vjerojatno početak 19. stoljeća.
• Biblia. Das ist die ganze Heilige Schrift. Deutsch durch Dr. Martinu Lutheru.
Leipzig, Mayer und Wiegand. 1842.
• The Bible, Revised Standard Version. New York. American Bible Society. New
Testament, copyright 1946; Old Testament, copyright 1952.
• A Catholic Commentary on Holy Scripture. Toronto, New York, Edinburgh, Tomas
Nelson & Sons, 1953. Imprimatur 1951.
• Die Heilige Schrift des Alten und Neuen Testamentes. Nach den Urtexten iibersetzt
und herausgegeben von Prof. Dr. Winzenz Hamp, Prof. Dr. Meinard Stenzel, Prof.
Dr. Josef Kurzinger. As-chaffenbrug, Paul Pattlocb, Imprimatur 1957, copyright
1957.
• Ezekiel. Hebrew text & English translation with an introduction and commentary
by Rabbi dr. Fisch, M. A., Sixth Impression 1970; London, The Soncino Press.
• The New American Bible, translated from the original languages vrith critical use
of all the ancient sources by members of the Catholic Biblical Association of
America. New York, P.J. Kenedy & Sons, Imprimatur 1970.

Drugi izvori

• Anderson, Roger A.: Structures Teehnology — 1964. Astro-nautics and


Aeronautics, prosinac 1946.
• Lands of the Bible today. Zemljopisna karta National Geo-graphic Society,
Washington D. C., prosinac 1967.
• M. S. Anderson, et al.: A tension shell structure for application to entry vehicles.
NASA TN D — 2675, ožujak 1965.
• J. C. Robinson, A. W. Jordan: Exploratory experimental aerodynamic investigation
of tension shell shapes at Mach 7. NASA TN D — 2994, rujan 1965.

119
• C. D. Harris: Transsonic aerodynamic investigation of tension shell and blunted
1000 conical shapes for unmanned entry vehicles. NASA TN D — 3700, studeni
1966.
• J. W. Sawyer, W. D. Deveikis: Effeets of configuration and modification on
aerodynamic charachteristis of tension shell shapes at March 3,0. NASA TJ D —
4080, kolovoz 1967.
• F. W. Gibson: Aerodynamic investigation of some high-dragj entry shapes at Mach
15,4. NASA TN D — 4134, rujan 1967.
• J. P. Blumrich: A rising tide of structural problems. Astronautics and Aeronautics,
lipanj 1965.
• J. P. Blumrich: Studies in advanced space vehicle containers Advances launch
vehicles and propulsion systems conference, Huntsville, Ala., lipanj 1966.
• I. Bernstein i J. F. Blumrich: Concepts for more efficient bulkhead designs for
launch and space vehicles. AIAA/ASME, 9111 Structures, structural dynamics, and
materials conference. Palm Springs, California, travanj 1968.
• W. Just: Einfiihrung in die Aerodynamik und Flugmechanik des Hubrschraubers.
Stuttgart, Verlag
• Plugtechnik, 1957.
• Aviation Week, March 13, 1972.

120
Izdanja u biblioteci POPULARNA NAUKA

Erich von Daniken MOJ SVIJET U SLIKAMA

Preveo: Tomislav Odlešić

Vanjska oprema: Svetozar Domić

Nakon svjetskog uspjeha svojim djelima «Sjećanja na budućnost,» «Povratak


zvijezdama<c i «Sjetva u svemiru,» Erich von Daniken daje sintezu svoje spektakulame
teze o posjetu bića iz svemira Zemlji, a ujedno mnogo dokumentamije ilustrira svoje nove
argumente u polemici između njega i brojnih naučnih kritičara u svijetu.

Format: 16,5 X 22 cm; uvez: tvrdi, sa plastificiranim višebojnim ovitkom.

Erich von Daniken SJEĆANJA NA BUDUCNOST

III izdanje

Preveo: Tomislav Odlešić

Vanjska oprema: Svetozar Domić

Autor tvrdi da korijene naše civilizacije ne treba tražiti samo pod Zemljinom korom nego i
negdje daleko, na nekoj još neznanoj planeti u Svemiru. Opsjednut strastvenom željom da
to dokaže, autor je petnaest godina tragao za dokazima da su na Zemlji boravila
nepoznata bića iz Svemira, i na kraju je postavio niz fascinantnih hipoteza koje nikoga ne
mogu ostaviti ravnodušnim.

Format: 13 X 20; 224 stranice; broširani uvez, plastificiran

121
Erich von Daniken POVRATAK ZVIJEZDAMA

III izdanje

Preveo: Tomislav Odlešić

Vanjska oprema: Svetozar Domić

Johanes von Buttlar BRŽE OD SVJETLOSTI

Preveo: Tomislav Odlešić

Vanjska oprema: Svetozar Domić

Autor objašnjava kako su nastala nebeska tijela, kako se klasificiraju, kakva su im svojstva,
opisuju se — jedna po jedna — sve planete našeg Sunčevog sustava. Pri tome se
neprestano ima u vidu pitanje da li bi negdje mogao postojati život. Razmatra se
mogućnost kako da se stupi u dodir s nepoznatim razumnim bićima. Treba naglasiti da se
autor pri svim tim razmatranjima drži nauke, bez ekshibicija i sumnjivih pretpostavki,
iako ima niz izvanrednih podataka o najnovijim istraživanjima sa područja astronomije,
astronautike, teorije relativnosti, parapsihologije itd.

Format: 13 X 20 cm; broširani uvez, plastificiran

U pripremi

Kenneth K. Goldstein SVIJET BUDUĆNOSTI

Jean Duche VELIKI TRGOVAČKI PUTOVI

Albert Hinkelbein ENERGIJA I SNAGA

122