Sie sind auf Seite 1von 107

KOLOIDNO SREBRO

(Argentum Compendium)

Sadržaj:
1.Uvod .................................................................................................................................... 2
2. Povijest korištenja .............................................................................................................. 6
3. Način djelovanja................................................................................................................. 9
4.Ionsko srebro Vs. koloidno srebro .................................................................................... 12
5.Proizvodnja koloidnog srebra............................................................................................ 16
6. Koncetracija produkta ...................................................................................................... 20
7. Biooksidativne terapije - ozon & vodikov peroksid......................................................... 26
8. Srebro i aktivni kisik ........................................................................................................ 29
9. Primjena ........................................................................................................................... 31
10. Argirija i toksičnost ........................................................................................................ 34
11. Koloidni bakar i koloidno zlato...................................................................................... 36
12. Raymond Royal Rife ...................................................................................................... 39
13. Najčešća pitanja.............................................................................................................. 41
14. Reference........................................................................................................................ 43

Dodatak

• Srebrni kalkulator
• Preciznost mjerenja
• Popis bolesti (na engleskom jeziku)
• Povijest korištenja ozona u terapeutske svrhe
http://argentumcompendium.org/

1.Uvod
Postavlja se pitanje što je to koloidno srebro i, ako radi, kako radi. Ako radi, zbog čega nije u
široj medicinskoj primjeni? Srebro je najmoćniji prirodni antibiotik u čijem prisutstvu
bakterije, virusi i gljivice žive najduže 6 minuta.

Da bi se vidjeli uzroci današnjeg ignoriranja ove vrlo moćne supstance koja gotovo
bezuvjetno ubija bakterije, gljivice i viruse, treba zagrepsti ispod površine i suočiti se s
razmišljanjem i djelovanjem vladajuće farmaceutske oligarhije na čelu s multinacionalnim
kompanijama koje svojim novcem diktiraju razvoj današnjih medicinskih preparata i
smjerove istraživanja.

Današnja paradigma medicinske industrije počiva na profitu. Profitu je u interesu dugoročna


terapija a ne ozdravljenje pacijenta. Ekonomisti a ne medicinari diktiraju razvoj lijekova.
Današnja alopatska medicina je posvećena zatiranju simptoma i ignoriranju pravih uzroka
bolesti. Alternativa tome je holistički pristup ljudskom tijelu na način da ga gledamo kao
cjelinu u kojem svaki organ i njegovo zdravlje zavise o stanju cjeline. Da bi se izliječio organ,
treba izliječiti čovjeka.

Terapija osigurava farmaceutskim kompanijama dugoročne "klijente" koji konstantno


rastućim izdvajanjima za zdravstvo u biti ne čine ništa drugo do li održavaju status quo. U
suprotnome, kad bi terapija izostala, potencijalni lijek ne bi donosio zaradu; poznata je,
naime, činjenica da zdrav čovjek nije dobar kupac farmaceutskih preparata čemu se danas
upravo i teži. Ako tome dodamo da potencijalni lijek i njegova proizvodnja ne bi zavisili od
tih farmaceutskih kompanija i činjenicu da ga je moguće proizvesti doma u kućnoj radinosti
uz minimalno ulaganje truda, nije teško razumjeti zbog čega se nitko od njih ne žuri govoriti o
toj temi, a kamoli reklamirati proizvod.

Naravno, nije na odmet ni osvrnuti se na zanimljiv paradoks prema kojemu, usporedo s


ulaganjem u zdravstvo, raste broj bolesnih ljudi. Ako tome dodamo da je, recimo u SAD-u,
službena "mainstream" medicina treći po redu uzročnik smrtnosti s preko 200 000 slučajeva
godišnje, onda se možemo zapitati je li to uistinu paradoks ili možda pravilo? Meñutim, u
društvu gdje ljudi bez odviše razmišljanja prihvaćaju sve činjenice prezentirane putem medija,
medija iza kojih, moramo naglasiti, stoji ista vrsta kapitala koja stoji i iza farmaceutskih
industrija, naravno da ne možemo očekivati da će prosječan čovjek postavljati odviše pitanja
ni pokazati inicijativu da sam učini napor i provjeri istinito stanje stvari. Zbog čega bi to i
činio kad su mu odgovori već dati a da on sam toga najvjerojatnije i nije svjestan. Sve je to
njemu lijepo objašnjeno putem televizije, što je točno a što nije, tko je negativac a tko je
pozitivac...Uostalom, ako tako svi misle, nema razloga da tako ne misli i on.

U stvarnosti, stvar je prilično kompliciranija ili možda jednostavnija, ovisno o perspektivi


gledanja na istu. Medicinska struka kaže da nešto djeluje ili ne djeluje i ljudi prirodno slijede
njihov savjet jer je to ponekad jedino što mogu učiniti. Medicinska struka tvrdi da to nešto
djeluje ili ne djeluje jer su tako obrazovani, a obrazovani su na taj način i u skladu s tim
informacijama jer je takva politika Ministarstva zdravstva koju promovira World Health
Organization ( Svjetska zdravstvena organizacija)ili organizacije poput FDA (Food & Drug
Agency) iz SAD-a. Sve to ne bi bilo tako zanimljivo da te iste organizacije nisu velikim
dijelom financirane upravo novcem najznačajnijih svjetskih multinacionalnih farmaceutskih
kompanija ili da,u krajnjoj liniji, predstavnici tih istih kompanija ne sjede u upravnim

2
http://argentumcompendium.org/

odborima organizacija za koje se pretpostavlja da bi upravo njih i trebale kontrolirati i koje


kroje politiku poslovanja. Jedan od njihovih "konstruktivnih" zahtjeva je da se za kliničko
provjeravanje lijeka u SAD-u organizaciji FDA treba uplatiti samo za početak 1 000 000 $.
Naravno, ukoliko niste predstavnik farmaceutske kompanije, ta vam je svota daleko prevelika,
a ukoliko jeste,tada vam ne pada na pamet ulagati toliki novac u stvar koja potencijalno ima
moć da vam uništi posao, tj. da svede broj bolesnih na minimum. Na taj način, iz pozadine, a
opet dosta direktno, kapital ima moć da obrazuje kadar na način koji će učvrstiti položaj tog
istog kapitala. Treba ipak naglasiti da farmaceutske kompanije same po sebi nemaju ništa
protiv srebra kao takvog. Njihov problem leži u vrlo izvjesnoj činjenici da bi im proizvodnja
koloidnog srebra, radi veoma jednostavnog načina dobijanja, mogla izmaći kontroli.
Konkretnije govoreći, danas se u kirurškim dvoranama koristi srebro koje je poznato kao
veliki baktericid. Koriste se takoñer i srebrni zavoji zbog poznate sposobnosti srebra da ubrza
regeneraciju tkiva. Meñutim, oralno uzimanje srebra se etiketira kao veliki rizik za zdravlje
ljudi i sustavno se pokušava spriječiti kolanje informacija o pozitivnim mogućnostima i
učincima istoga. Konkretno, u SAD-u je srebro masovno upotrebljavano kao najjači poznati
prirodni antibiotik sve do pojave FDA-a 1938. godine. FDA je 1999. je donijela zaključak da
su svi proizvodi koji sadrže koloidno srebro i njemu pripadajuće agense nesigurni za
korištenje, te da se zabranjuje prodavati iste u svrhu tretiranja bolesti. Navodi se takoder i da
neadekvatna uporaba koloidnog srebra uzrokuje argiriju, no o tome što su podrazumijevali
pod ovim "neadekvatno" bit će riječi kasnije.

Činjenica da u SAD-u postoje aktivna istraživanja koloidnog srebra već više od devedeset
godina i da je zabilježeno preko šestopedeset bolesti na koje dotični produkt ima odlično
djelovanje nije smetala operativcima FDA-a da zaštite profit farmaceutskih kompanija. Profit
se zaštićuje slanjem upozorenja svim kompanijama ili web stranicama koje govore o
koloidnom srebru kao potencijalnom lijeku da će im se, ukoliko se ogluše na upozorenja,
zabraniti rad i konfiscirati imovina. U meñuvremenu ponavljaju poznatu priču o argiriji
uvjeravajući ljude koji imaju namjeru koristiti koloidno srebro da će im koža poplaviti kao
posljedica korištenja istoga. Takoñer ne treba smetnuti s uma da je to organizacija koja je
odobravala lijekove za koje su kasnije istraživanja pokazala da i do tri puta povećavaju rizik
od srčanih bolesti. FDA-u takoñer ne smeta aspartam kojeg danas mozemo naći u većini
gaziranih sokova i općenito prehrabenim artiklima. Bivši FDA-in toksikolog, Dr. Adrian
Gross, je pred američkim Senatom priznao da je prije puštanja aspartama u javnu uporabu
testiranjem na životinjama potvrñeno njegovo kancerogeno djelovanje. Svi primjeri koje bi
trebali biti ovdje nabrojani su tema za sebe i neću se previše osvrtati na njih.

Sve gore navedene primjere iz američke današnjice navodim kako bi ljudi znali s kim imaju
posla. Na ovaj ili onaj način, ti isti ljudi i taj isti kapital vode igru na globalnoj razini, a da im
pritom usklañivanja lokalnih državnih zakona s odredbama meñunarodnih institucija koje
rade u interesu kapitala idu itekako na ruku. Citirat ću dr. Matthias Ratha iz njegove knjige
"Zašto životinje ne obolijevaju od srčanih bolesti, a ljudi da!"

3
http://argentumcompendium.org/

1. Svrha i pokretačka snaga farmaceutske industrije je da poveća prodaju lijekova za


sadašnje bolesti i da nañe nove bolesti za prodaju raspoloživih lijekova.
2. Po svojoj naravi, farmaceutske industrije nemaju motiva izliječiti bolest. Nestajanje
bilo koje bolesti nepobitno sa sobom povlači uništenje više milijardi dolara tržišta
lijekova. Iz tog razloga, lijekovi su prvenstveno dizajnirani da ublaže simpotme, ali ne
izliječe.
3. Aku su lijekovi ili terapije koji su u stanju posve ukloniti neku bolest otkriveni i
razvijeni, industrija ima bazični interes da ih zaustavi, diskreditira i opstruira na svaki
način da bi se osigurali da bolest i dalje bude prisutna i bude izvor velike zarade na
tržištu preskribiranih lijekova.
4. Ekonomski interes farmaceutskih kompanije je glavni razlog zašto niti jedan važniji
iskorak nije postignut na području uobičajenih bolesti kao što su kardiovaskularne
bolesti, otkazivanje srca, dijabetes, rak, osteoporoza te zašto se te bolesti šire poput
epidemija na globalnoj razini.
5. Iz istog ekonomskog razloga, farmaceutska industrija je formirala meñunarodni kartel
pod imenom "Codex Alimentarius" sa ciljem da izopći bilo koju informaciju povezanu
sa vitaminima i da limitira slobodan pristup prirodnim terapijama na globalnoj razini.
6. U isto vrijeme, farmaceutske kompanije zadržavaju javne informacije o efektima i
rizicima preskribiranih lijekova i za život opasne nuspojave izostavljaju iz
specifikacija i otvoreno ih negiraju.
7. U cilju da osiguraju status quo te prijetvorne šeme, cijela vojska farmaceutskih lobista
je zaposlena da utiče na donošenje zakona, kontrolira regulatorne mehanizme i
organizacije (FDA npr.), i manipulira medicinska istraživanja i obrazovanje. Skupe
reklamne kampanje su u funkciji da zavaraju javnost.
8. Milijuni ljudi u svijetu su dvostruko prevareni. Ogroman dio njihove zarade je korišten
da financira rastuće profite farmaceutske industrije. Zauzvrat, ponuñeni su im lijekovi
koji ne liječe ništa.

Ovo gore su izjave doktora medicinske znanosti koji je u tom stroju proveo većinu svog
radnog vijeka. Meñutim, i bez toga je jasno gdje sve ovo vodi. Saznali su to recimo ljudi
poput dr. Lawrence Burtona koji je, nakon što je predstavio način liječenja raka koji je
rješavao problem kod štakora za manje od dva sata, bio prisiljen nakon teroriziranja napustiti
SAD. Sličan primjer je onaj Raymonda Royal Rifea čiji slučaj zaslužuje vlastitu temu jer je
direktno odredio sudbinu mnogih oboljelih u zadnjih 70 godina kojima je onemogućeno
liječenje provjerenom metodom. Ljudi se zapitaju kad shvate da nikada nisu čuli za te ljude.
To je normalno jer je strategija farmaceutskih kompanija i kapitala poprilično sveobuhvatna i
ima itekako utjecaja na školstvo. U branšama koje su na ovaj ili onaj način povezane s tom
industrijom, ova posljednja ulaže ogromne novce i prvi je donator primjerice za školstvo.

Možda bi trebalo reći i nešto više o Codex Alimentarius Commision i njegovoj funkciji.
Codex Alimentarius možemo gledati kao zajednički WTO (World trade organization) i WHO
(World health organization) projekt. Ta je organizacija posvećena posvemašnjem uništenju
svih lokalnih proizvoñača raznih prehrambenih suplemenata i zamjenjivanju tih proizvoda s
njihovim, pomoću cijelog niza zakona koji se uvode na današnjem globalnom tržištu
lijekovima. Možemo ih, dakle, smatrati nekom vrstom grupe predstavnika velikih
farmaceutskih kompanija čiji je fokus na povećanju tržišne dobiti, forsirajući njihove vlastite
regulatorne"standarde" u globalni standard i implementirajući taj standard u manje sredine, a
sve u ime profita. Dakle, njihova najveća žudnja i želja je posvemašnja eradikacija bilo kakve

4
http://argentumcompendium.org/

prirodne terapije. Prirodna terapije će biti doduše moguća, ali uz takve troškove njene
verifikacije da će biti dostupna samo tim istim farmaceutskim kompanijama koje je onda
mirno mogu nastaviti ignoranti. EU će sa svojim zakonima koji će slijediti put Codexa
Alimentariusa (koje će naravno i Hrvatska morati primijeniti) do 2007. učiniti ilegalnim preko
5000 ljekovitih prehrambenih suplemenata. Zanimljiva je novost da se minerali i vitamini
takoñer svrstavaju u lijekove što ih čini podložnim vladinim intervencijama u smislu količine
i preporuke. Konačne odredbe o RDA vrijednostima u suplementima kao i njihov ograničen
broj po suplementu (13 za vitamine i 15 za minerale što u principu znači da ostajemo bez
preko 60 nužnih supstanci) te vladina kontrola tih suplemenata znači da će se na tržištu
nalaziti samo bezvrijedni identični suplementi. Meñutim, treba znati da sve ako i dotična stvar
bude izgledala bolje, jedini razlog će biti taj što će te suplemente prodavati BIG PHARMA ili
pak, drugim riječima, globalni konzorcij farmaceutskih kompanija.

Dr. Matthias Rath, nutricionistički specijalist, demonstrirao je da prehrambeni suplementi


zaustavljaju razna stanja poput srčanih bolesti.

"Ukoliko Codex Commission bude dozvoljeno da spriječi liječenje srčanih bolesti


restrikcijom pristupa prehrambenim suplementima, više od 12 milijuna ljudi će
nastaviti umirati od prijevremenog srčanog udara svake godine. Samo u toku jedne
generacije to će uzrokovati preko 300 milijuna smrti, više nego u svim ratovima
zajedno."

Bolesti uzrokovane lijekovima kotiraju pri vrhu uzroka smrtnosti u zapadnom svijetu.
Uzmimo za primjer Novi Zeland gdje statistika (koju je provela upravo novozelandska vlada)
govori da oko 3000 ljudi godišnje umire od preporučenih lijekova ili od direktnih posljedica
ortodoksnih medicinskih zahvata. Statistika govori o približno 3250 mrtvih, o 9000 ljudi sa
stalnim oštećenjima i o 66 000 ljudi ukupno sa zdravstvenim problemima. To je, govoreći o
koloidnom srebru,važno znati jer se ovdje u slučaju jedne loše primjene "home made" srebra i
pojave argijirije radi uzimanja otopine koja je 1000 puta koncentriranija od preporučene
tijekom dužeg razdoblja, cijela tehnologija etiketira kao rizična, posve zapostavljajući
činjenicu da se na tržištu lijekova (s kojima se srebro kao prirodni antibiotik ne može mjeriti
jer je manje toksično i svakako učinkovitije) nalaze supstance od kojih ljudi umiru praktički
svakodnevno. Nabrajati slučajeve preminulih radi sličnih akrobacija je takoñer preopsežna
tema za ovaj uvod. Dovoljno je spomenuti rak i sve "zahvate" poduzete kako bi se zataškali
mnogo uspješniji načini liječenja te bolesti. Uostalom, kako komentirati izjavu dr. James
Watsona, nobelovca koji je otkrio strukturu DNA i bio dvije godine u vodstvu National
Cancer Advisory Board-a i koji je, na pitanje što i kako on čini na rješavanju te bolesti, vrlo
jasno odvratio:

"To je sve hrpa sranja!".

Gornjim tekstom sam otprilike predočio okolinu u kojoj su se informacije prisiljene kretati,
živjeti i na kraju doći u manje više početnom obliku do ljudi, što je i primaran cilj ovog teksta.
U ovom tekstu će biti dotaknute i druge teme (Rife, bakar, zlato, aktivni kisik) jer su
komplementarne ovoj temi. Pokušat ću da bude što kraće i jezgrovitije moguće.

5
http://argentumcompendium.org/

2. Povijest korištenja
Koloidno srebro kao prirodni antibiotik nije ni izbliza nova stvar.

Skladištenje rezervi pitke vode u srebrnim posudama za vrijeme ratnih pohoda zabilježeno je
još kod starih Grka. Poznat je slučaj Aleksandra Makedonskog i njegovog prodora na istok.
Obični vojnici koji su pili iz bakrenih čaša redovito su patili od raznih bolesti i infekcija
probavnog trakta za razliku od časnika koji su pili iz srebrnih čaša. Smrtonosna kuga u Europi
koja je ubila milijune ljudi posve je zaobišla Saracene koji su vodu držali u srebrnim
posudama vjerujući da takva voda ne može uzrokovati smrtonosne bolesti. Perzijanci su
takoñer, još u 5 st. pr. n. e., koristili srebro kako bi očuvali svježinu vode. Rimljani su
naveliko koristili srebrni nitrat u suzbijanju infekcija. Poznati srednjovjekovni alkemičar
Paracelzus govori u svojim hermetičkim spisima o ljekovitom utjecaju srebra. Pioniri,
nekadašnji istraživači Amerike, držali su srebrne dolare u posudama s mlijekom kako bi
spriječili kvarenje istoga. Ajurveda, sustav holističkog liječenja s korijenima u vedskoj
filozofiji, koristi srebro kao sredstvo za održavanje mladolikosti i oporavak od rana te
sterilizaciju vode. U korist tih svrha govore, kako ćemo kasnije vidjeti, i neki od rezultata
moderne medicine.

Meñutim, zadržat ćemo se na modernijim vremenima za koja imamo više provjerljivih


informacija. Šira upotreba srebra u medicini počela je u 19. st. kada je nekolicina liječnika
istovremeno započela s velikim uspjehom liječiti maligne bolesti kože, pospješivati zalječenje
rana i suzbijati infekcije. U to vrijeme počeo se koristiti razrijeñeni srebrni nitrat za suzbijanje
infekcija očiju kod novoroñenčadi. Kasnije se došlo do zaključka da je dotična otopina
djelotvorna isključivo zbog prisutnosti srebrnog iona. Von Naegeli i suradnici su skovali
termin "oligodinamički" da bi opisali način na koji se, prilikom dodira s tekućinom, srebrni
ion otpušta u otopinu. Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, jedan od utemeljitelja moderne
kirurgije, Dr. William Halstead, započeo je praksu povijanja rana srebrnim zavojima, što je
bilo uobičajeno i nakon drugog svjetskog rata gdje god su za to postojali uvjeti, sve do
trenutka kad su moderni antibiotici postali širom rasprostranjeni i dostupni.

Prvo elektro-koloidno srebro proizvedeno je 1924.g. i bilo je naveliko upotrebljavano kao


moćni baktericid i antiviralno sredstvo. Dr. Henry Crooks je bio prvi koji je u suvremeno
doba dokazao da je koloidno sredstvo izuzetno baktericidno a sa druge strane i posve
bezopasno za ljudsko zdravlje. U to doba, za vrijeme velike financijske depresije s naglaskom
na veliku depresiju u SAD-u, proizvodnja srebra je bila otežana i tražila su se jeftinija
rješenja. Tada su se pojavili razni antibiotici, kao npr. penicilin, koji su se udomaćili u
medicinskoj primjeni sve do današnjih dana. Meñutim, već tridesetak godina kasnije, postalo
je jasno da se bakterije gotovo u pravilu prilagoñavaju antibioticima te da takvi antibiotici
nisu niti mogu biti dugotrajno rješenje problema.

Početkom 70.-tih godina prošloga stoljeća situacija se zaoštrila i broj istraživanja je naglo
porastao. Grupa znanstvenika iz New Yorka na Veterans Administration klinici uvodi u
upotrebu srebrne derivate za liječenje do tada jako teško izlječivih kompleksnih infekcija na
kostima. Kasnije se ta upotreba primjenjuje u širem kontekstu kao srebrni najlon u svrhe
ortopedske kirurgije. Nekako u isto vrijeme provedena su još tri istraživanja s istim
rezultatima. Takoñer, nanovo je zamijećen danas dobro poznati učinak srebra na zarastanje
rana. Dr. Alvarez je, na odjelu za dermatologiju Univerziteta u Miamiju, 1985.g. proučavao

6
http://argentumcompendium.org/

efekt strujom aktiviranog srebra na zarastanje kože i došao do odličnih rezultata. Dr. Marino i
dr. Albright su, na odjelu za ortopedsku kirurgiju Louisiana State Universitya, od 1983. do
1986.g. studirali utjecaj aktivnog srebra na kronične infekcije kostiju. Sva ispitivanja u tu
svrhu su jasno pokazala odlična svojstva srebra. Dr. Chu i dr. McManus, na vojnom
istraživačkom centru u Fort Sam Houstonu od 1989. do 1996.g. dokazuju odlična
regenerativna svojstva srebra i prilikom liječenja opekotina.

U sličnom je istraživanju dr. Carl Moyer, ravnatelj Odjela za kirurgiju na Fakultetu u


Washingtonu, ispitivao načine za brže zacjeljenje opekotina. Njegov suradnik, dr. Margraf,
glavni biokemičar odjela, tražio je antiseptik koji bi bio dovoljno jak a opet dovoljno
bezopasan kako bi se mogao nanijeti na velike površine tijela. Provjerili su 22 antiseptička
rješenja i svih 22 je imalo ozbiljne mane. Nadalje, na sve te supstance mikroorganizmi mogu
postati otporni i garantira se rezistentnost na samo neke mikroorganizme, dok na druge
nemaju nikakav učinak. Jedna od bakterija na koju ti antiseptici uglavnom nisu imali učinka
bila je Pseudomonas aeruginosa. Gotovo se uvijek pojavljivala u opekotinama, jačajući
infekciju. U svom istraživanju, dr. Margraf je naišao na brojne reference na srebro te odlučio
pokušati s njime. Zbog odličnih rezultata koje je postigao, njegovo je istraživanje rezultiralo
stotinama potencijalnih upotreba koloidnog srebra.

Tijekom godina, konzistentno i jednoglasno, istraživanja diljem svijeta pokazala su ne samo


da nedostatak srebra u organizmu može onemogućiti pravilno funkcioniranje imunološkog
sustava, nego da srebro djeluje i na cijeli spektar patogenih organizama bez ikakvog lošeg
utjecaja na ljudski organizam. Takoñer, dokazano je i da srebro potiče rast tkiva i
zacjeljivanje rana. Gotovo sve patogene organizme, pa i one rezistentne na antibiotike,
koloidno srebro ubija u roku od šest minuta. U biti, nije poznat niti jedan kojega srebro ne
ubija u manje od šest minuta i to u koncentraciji od najviše 25 ppm (25 dijelova na milijun, 25
mg na litru vode). Takoñer, zabilježen je i odličan utjecaj srebra na stanice raka.

Zanimljiva je i priča jednog istraživača, Roberta O. Beckera, sa Sveučilišta u Syracusi. U


pokušaju da dokaže da niske istosmjerne struje imaju povoljan utjecaj na zarastanje rana kod
pokusnih štakora, otkrio je da nije struja ta koja je zaslužna za oporavak nego srebrne
elektrode koje je koristio i koje su ispuštale ione srebra u ranu. Njegova knjiga "The Body
Electric and Cross Currents" je bila toliko provokativna da mu je čak bilo predloženo da je ne
objavi. Kada ju je objavio i pustio u prodaju, dobio je otkaz i ukinuta mu je financijska
pomoć. Njegova zapažanja ukazala su ne samo na očitu sposobnost srebra da ukloni sve
patogene mikroorganizme već i na njegovu sposobnost da obnavlja tkivo i ubrzava zarastanje
rana i to do tri puta brže od uobičajenog! Zamijetio je i nastanak matičnih stanica u kontaktu
iona srebra i stanica. Te su matične stanice odlazile u ozlijeñene dijelova tijela i diferencirale
se u potrebne stanice. Zapazio je i da se, u kontaktu sa srebrnim ionom, meko tkivo i koža
obnavljaju na način koji se nije mogao usporediti ni s jednim njemu poznatim prirodnim
procesom. Takoñer, treba istaknuti njegove zaključke oko utjecaja iona srebra na stanice
sarkoma. Naime, primijetio je da u kontaktu sa srebrom iste mijenjaju ponašanje i
diferenciraju.

Meñutim, kao što je već spomenuto, FDA je 1999.g., pod prijetnjom zatvaranja tvrtki i
konfiskacije imovine, u SAD-u zabranila upotrebu i maltene javno promoviranje upotrebe
koloidnog srebra, navodno zbog argirije, po svojoj naravi isključivo kozmetičke i usto veoma
teško dobive bolesti. Srebro se koristi i na posredne načine. NASA ga koristi kao sustav

7
http://argentumcompendium.org/

purifikacije zraka i vode u "space shuttl-u". Večina današnjih filtera za vodu i zrak takoñer se
baziraju na toj shemi.

Zanimljiv je i primjer naroda koji koristi "srebrnu vodu" od pamtivijeka. Narod Hunza, u
sjevernom Pakistanu, u izvorima vode ima izuzetne koncentracije srebra, koloidnih čestica i
minerala u tragovima. Cijela dolina je poznata po nevjerojatnom zdravlju svojih stanovnika.

Bilo bi preopširno nabrajati sve ljude koji su sami, ili u grupnim istraživanjima, dolazili do
pozitivnih spoznaja utjecaja srebra na zdravlje čovjeka. Neka nam najveći dokaz bude
mnoštvo ljudi koje svakodnevno u preventivne i terapijske svrhe koristi srebro i dolazi do
odličnih rezultata.

8
http://argentumcompendium.org/

3. Način djelovanja
Koloidno srebro je vrlo jak prirodni antibiotik koji je pokazao rezultate kod 650 raznih
bolesti, bez ikakvih štetnih nuspojava za ljudski organizam i zdravlje. Za razliku od ostalih
antibiotika, zbog prirode djelovanja srebra u organizmu, jednostanični patogeni organizmi
nisu u stanju razviti rezistenciju na srebro.

Ne samo da se ne razvijaju stanične linije otporne na srebro (bakterije otporne na


antibiotik) kao što je slučaj s ostalim antibioticima, već je i srebro posve inaktivno prema
ljudskom tkivu. Dakle, za razliku od ostalih lijekova, srebro je u potpunosti netoksično i na
lak način se čisti iz organizma. Slučajevi argirije koji su dokumentirani uglavnom su nastajali
kao rezultat pretjeranog unošenja AgNO3 (srebrnog nitrata) i sličnih toksičnih srebrnih soli u
koncentracijama i količinama koje višestruko nadmašuju preporučene oralne doze unosa
koloidnog srebra. Mehanizam izbacivanja koloidnog srebra i srebra unesenog u formi soli je
drastično različit. Mehanizam po kojem srebro djeluje na tako širok spektar bolesti je
inhibicija respiratornog enzima na staničnoj stjenci patogenog organizma. Unutar nekoliko
sljedećih minuta mikroorganizam se doslovce "uguši" i biva eliminiran iz organizma preko
eliminacijskih sustava našega tijela. Za to vrijeme, stanice tkiva su nedirnute jer su proces i
mehanizam kojima one uzimaju kisik posve drugačiji od mehanizma koji upotrebljavaju
bakterije za tu istu stvar. Takoñer, kod gljivica koje su povezane u kolonije, srebro djeluje na
sličan način. Naime, njihov je metabolizam u tom smislu jednak onome jednostaničnih
organizama poput bakterija. Kod virusa je slična stvar. Naime, čim virus zarazi stanicu, ta
stanica degradira metabolizam u smjeru proizvodnje virusa.

Virus će napasti pojedinu stanicu te preuzeti kontrolu nad jezgrom te reprodukcijskim i


proizvodnim resursima stanice. Dakle, umjesto enzima, hormona i sl., proizvodit će se i
reproducirati virus. Nove kopije virusa će se zatim otpustiti u krvotok i okolno tkivo šireći
zarazu. Meñutim, za vrijeme preuzimanja metabolizma stanice od strane virusa, dogodit će se
još jedna stvar. Dio metabolizma stanice će se "vratiti" na primitivnije oblike metabolizma.
Jedan proces koji nas posebno zanima je respiratorni dio koji će se u takvoj stanici vratiti na
iste mehanizme kakve koristi i bakterija za unos kisika u stanicu. U tom dijelu će reprodukcija
virusa u organizmu postati ranjiva na učinke srebra. Naime, i ta će se stanica u prisutnosti
srebra "ugušiti". To je mehanizam na kojem mnogi istraživači u zadnje vrijeme in vitro
dokazuju fenomenalnu učinkovitost srebra na virus HIV-a. Naime, srebru je svejedno je li je
riječ o virusu gripe, virusu ptičje gripe ili HIV-u. On jednostavno, čim virus HIV-a počne
ekspresiju u stanici, inhibira trajno enzimski mehanizam na staničnoj stjenci koji je zadužen
za respiraciju. U procesu, koloidno je srebro samo katalizator te, nakon što onesposobi
zaraženu stanicu, nastavlja sa svojim aktivnostima na ostalim stanicama.Postoji, doduše, u
sklopu prvog službenog istraživanja srebrnih nanočestica na Univerzitetu u Texasu i rad koji
govori o drukčijem mehanizmu djelovanja. Teorija i dio rezultata iz eksperimenta pokazuju da
nanočestica srebra direktno napada virus HIV-a vežući se na njega direktno preko
glikoproteina na površini virusa. Inkubacijom od tri sata s virusom HIV-a srebro je
onesposobilo i uništilo 100% virusa.

S jednostaničnim gljivicama mehanizam je jednak. Meñutim, postoji još jedna opasnost za


ljude o kojoj se toliko i ne govori. To su paraziti. Hulda Clark, autorica knjige "The Cure for
All Cancers" i "The Cure for HIV and AIDS" postavlja teoriju po kojoj većina bolesti uopće
ne bi mogla postojati u tijelu bez prethodne prisutnosti parazita. Dakle, eliminacijom parazita,
okolina u organizmu bi automatski onemogućavala razvoj drugih bolesti koje danas tretiramo.

9
http://argentumcompendium.org/

Činjenica je da srebro utječe na parazite jer se razmnožavaju uglavnom preko jajašaca koja
prolaze jednostaničnu fazu gdje su ranjivi i gdje im srebro takoñer može ugroziti respiratorne
mehanizme. Za potpuno odstranjivanje parazita trebalo bi nastaviti liječenje do nestanka svih
parazita iste vrste u tijelu koji su u stanju položiti jajašca..In vitro učinak srebra na jajašca
mnogih parazita je već potvrñen.

Iz gornjih bi se odlomaka dalo zaključiti da je upotreba koloidnog srebra preporučljiva


uglavnom kod već prisutnog oboljenja. Meñutim, koloidno srebro je najučinkovitije kao
preventivno sredstvo. Srebro u organizmu formira rezervni imunološki sustav, čuvajući T-
limfocite i još k tome obavljajući dio posla za njih. Mnoge bolesti zapravo nastaju isključivo
zbog pada imuniteta. Samo jak imunitet je u stanju riješiti većinu zaraza i infekcija bez ikakve
pomoći sa strane. Konzumacija srebra na dnevnom nivou u startu suzbija infekcije, kako
bakterijske tako i virusne, sprečava razmnožavanje parazita i gljivica i formira sekundarnu
zaštitu organizma. Uzimanje srebra pomaže i kod sasvim specifičnih situacija kao što su teške
opekotine zadobivene u požaru. Utjecaj srebra na zarastanje rana i njegovo antiseptičko
djelovanje je potvrñeno više puta i zasad mu nema premca. Klasični antiseptici uglavnom
peku kožu jer ubijaju i uništavaju okolno tkivo u pokušaju da ubiju bakterije zbog čega su,
dakle, svi u odreñenoj formi toksični. Treba reći da nisu sve bakterije negativne po ljudsko
zdravlje. Imamo cijeli niz prijateljskih bakterija koje nam asistiraju, ponajviše u probavi.
Većina tih bakterija ostaje posve netaknuta koloidnom srebrom zbog velike apsorpcije srebra
u tkivu tankog crijeva. Na žalost, zbog manjka istraživanja na tom polju, potpuni mehanizam
nije posve poznat pa se preporučuje, uz svakodnevno oralno uzimanje koloidnog srebra, i
uzimanje probiotičkih napitaka poput kefira. Meñutim, treba naglasiti da se radi samo o mjeri
opreza jer nije zabilježen ni jedan slučaj oštećenja crijevne flore zbog uzimanja koloidnog
srebra.

Uostalom, oralno uzimanje srebra je samo jedan od mogućih načina. Srebro se može i
izravno nanositi na kožu, na opekline i gljivice, npr., što je ušlo u širu primjenu zahvaljujući
srebrnim zavojima. Voda se može sterilizirati pomoću malih količina srebra, ono se može i
nazalno uzimati u obliku aerosoli i slično. Naime, prilikom oralnog unošenja, srebro ne
dospijeva ravnopravno u sve organe, pa zato srebro unošeno na takav način ne daje rezultate
kod bolesti tipa upale pluća, već se u tom slučaju uzima nazalno u obliku spreja.Dakle,
upotreba srebra nadilazi njegovu isključivo oralnu konzumaciju. Još pred 100 godina srebro
se koristilo za sprečavanje očnih infekcija kod novoroñenčadi direktnim nanošenjem.

Jedno od zanimljivih djelovanja srebra pokazao je i već prije spominjani dr. Becker koji je
demonstrirao sposobnost kationa srebra da dediferencira i potencira proizvodnju matičnih
stanica u kontaktu sa stanicom neuroblasta i stanicom sarkoma. Efekt je dvojak. Prvi je
primjenjiv u terapiji raka. Dakle, za razliku od klasičnih kemoterapeutika koji su po prirodi i
citostatici i toksični i štetni za organizam, srebro je posve inaktivno i netoksično te sposobno
posve selektivno razgraditi stanice raka. Drugi efekt je možda i zanimljiviji. Proces starenja
počinje u odrasloj dobi nemogućnošću stanica da nadomjeste mrtve stanice. Meñutim,
povećana koncentracija matičnih stanica (stanica iz kojih nastaju sve ostale stanice) je
sposobna znatno olakšati taj proces, čime se javljaju čudesne mogućnosti kod primjene tog

10
http://argentumcompendium.org/

principa na opće stanje i pomlañivanje organizma. Detaljnije objašnjenje mehanizma


djelovanja koloidnog srebra nadilazi okvire ovog teksta, meñutim, najbitnije je za sada znati
samo to da kationi srebra, u direktnom kontaktu s fibroblastima, potiču proizvodnju matičnih
stanica. Ne treba smetnuti s uma ni da opterećeni imunološki sustav ni organizam kao takav
nisu u mogućnosti proizvoditi matične stanice te da ih rasterećenje u vidu koloidnog srebra
može potaknuti na intenzivniju aktivnost u tom smislu. Npr., poznat je utjecaj koloidnog
srebra na rast fetusa koji tako raste i sazrijeva puno brže.

U zadnje vrijeme se takoñer dosta špekulira o elektrostimulacijskim osobinama srebra,


mehanizmima koji na nedirektne načine, preko koloidnog zeta potencijala, pomažu tijelu da
povrati ravnotežu. Tu se spominju i razne katalizatorske uloge srebra koji, bilo u obliku iona
ili obliku koloida, može imati važnu funkciju u organizmu.

Konačan zaključak oko načina djelovanja srebra u organizmu mogli bismo svesti na tezu da je
srebro specifično u odnosu na stanice a ne bolesti. Dakle, srebro ne razlikuje bolesti koje liječi
već, općenito govoreći, razlikuje ljudsku stanicu od stanica koje su strane organizmu.

11
http://argentumcompendium.org/

4.Ionsko srebro Vs. koloidno srebro


U dosadašnjem tekstu otopinu srebra sam u većini slučajeva zvao koloidnom srebrom.
Meñutim, to je samo jedan dio istine. Otopina, suspenzija srebra, u sebi sadrži i ione i koloide.
Da budemo precizniji, u otopini mogu biti ioni srebra (Ag+), nabijene srebrne čestice koje se
sastoje pretežno od Ag- i veće metalne čestice koje su u suspenziji i koje se s vremenom
mogu istaložiti. Dakle, ugrubo govoreći, dio otopine čine ioni a dio koloidi. Počet ćemo od
koloida.

1. Koloidno srebro dolazi od grčke riječi "ljepljivo" i označava stanje tvari. Izraz je prvi
put upotrijebio Thomas Graham u 19. st.. Tvar se smatra koloidnom ako su joj čestice
velike izmeñu jednog nanometra i jednog mikrometra te joj je stanje odreñeno
uglavnom efektima na površini čestice. Koloid može biti u svim agregatnim stanjima.
U suspenziji ostaje disperziran pravilno u drugom tekućem mediju. Otopljeno srebro
je po svojoj naravi ionsko, ne koloidno. Koloidno stanje možemo promatrati kao
prirodno stanje ljudskog organizma. Jedan veliki dio ljudskog metabolizma ovisi
direktno o koloidnom stanju. To je zanimljivo iz razloga što mnogi današnji lijekovi
dolaze u kristaliničnom stanju gdje organizam troši veliki dio svoje energije da lijek
prenese u koloidalno stanje. Za vrijeme procesa u organizmu ostaju otpadne tvari koje
treba eliminirati iz tijela. Koloidno srebro, ukoliko je kvalitetno napravljeno, sadrži
uglavnom sitne nabijene čestice srebra izolirane hidroksilnim skupinama u vodi. Te
čestice nose maleni ukupni naboj koji se još zove zeta potencijal. Sastoje se uglavnom
od aniona srebra. Meñutim, većina koloidnog srebra dobivenog postupkom na malim
voltažama u kućnoj radinosti, kao i većina srebra prodavanog u formi srebrne vode,
ima jedva 10-15% pravih koloida. Kod povećanih koncentracija koloida i općenito
većih veličina čestica u otopini, otopina dobija žućkastu boju. Ionske otopine srebra su
u pravilu prozirne. Cilj je imati što je moguće manje čestice srebra u otopini. U
današnje vrijeme, koloidnim srebrom se naziva manje više sve što sadrži bilo koji
oblik srebra. Naziv je više povijesno i komercijalno odreñen.
2. Ionsko srebro je ono koje nas više zanima. Na sreću, u kućnoj radinosti je gotovo
nemoguće proizvesti dominantno koloidnu otopinu. Iz tog razloga moguće je napraviti
kvalitetnu ionsku otopinu. Pod kvalitetnom ionskom otopinom smatra se cca 75%
ionsko (EIS - kationi okruženi hidroksilnim skupinama) srebro i 15% koloidno srebro.
Ionsko srebro (Ag+) je pretežno hidrogenizirano, bolje rečeno, okruženo hidroksilnim
skupinama (OH-) kojih nakon završene elektrolize ima u otopini u kojoj kao jedan od
nusprodukata na katodi dobivamo vodik te stoga hidroksilni ioni u većoj koncentraciji
zaostaju u otopini.
3. Treba napomenuti da na tržištu postoje i tzv. srebrni spojevi (silver compounds). To su
uglavnom proizvodi koji se kupuju gotovi i ukoliko se slijede upute iz ovih tekstova,
takve ili slične otopine neće nastati niti slučajno. Neki spojevi su relativno bezopasni,
npr. srebrni klorid i srebrni oksid (nastaje i na elektrodama kao crni talog za vrijeme
elektrolize) dok su drugi već opasniji, npr. srebrni nitrat, srebrni acetat i njima srodni
produkti na tržištu. Zbog koncentracija u kojima se prodaju (i do 1500 pm)
predstavljaju toksikološki rizik i s njima treba postupati veoma oprezno. Cilj
proizvodnje takvih proizvoda je mahom stabilizacija srebra i utjecaj na veličinu čestica
srebra. Obično se u proizvodnji koloidnog srebra javlja problem veličine čestica i
njihove disperzije, stoga su se mnogi proizvoñači okrenuli stabiliziranju iona srebra
kroz soli ili neku vrstu keliranja iona.
4. MSP ili Mild Silver Protein je takoñer jedan produkt koji donosi veliki rizik
obolijevanja od argirije. U početku se dosta istraživalo kako stabilizirati srebro u

12
http://argentumcompendium.org/

otopinama radi sprečavanja agregiranja srebra u veće inaktivne čestice Jedan od


predloženih načina je bila stabilizacija srebra organskom molekulom, u ovom slučaju,
proteinom. Ionsko srebro se injektira kroz organski sloj i ostaje u otopini keliran
(učvršćen) u proteinu. Obično, bezopasno i u kućnoj radinosti korektno proizvedeno
srebro u performansama daleko nadmašuje ovu vrstu proizvoda.
5. U otopini, pogotovo ako je destilirana voda prilično nekvalitetna, mogu zaostati
srebrne soli koje treba izbjegavati jer predstavljaju rizik za dobivanje argirije. Manje
koncentracije nisu toliko opasne, ali je bolje ukoliko ih u otopini uopće nema. Njihova
koncentracija ovisi o kvaliteti i čistoći elektroda i destilirane vode. Možda najopasnija
srebrna sol je AgNO3, srebrni nitrat. Prije je bila upotrebljavana kao jedan od glavnih
načina tretiranja srebrom a danas je uglavnom napuštena zbog mogućeg rizika od
argirije. Jedan je od najbitnijih razloga zbog kojega upotrebljavamo destiliranu vodu.
AgCl, srebrni klorid, je drugi primjer soli koju treba izbjegavati. To je netopljiva sol
koja ostavlja bijeli talog. U vodi s dosta visokom koncentracijom klorida pojavit će se
bijela maglica koja će se taložiti na dno. Bijeli talog je, dakle, AgCl. Sol je u malim
količinama neopasna za organizam. Najčešći, gotovo obavezno prisutan, je srebrni
oksid kao nusprodukt proizvodnje LVDC metodom. Manifestira se kao crni talog na
elektrodama koji prilikom nepažljive elektrolize može pasti na dno, no u principu je
posve bezopasan u količinama proizvedenim uobičajenom elektrolizom.

Neki otopinu dobivenu u kućnoj radinosti metodom LVDC, zovu jednostavno


izolirano srebro. To su manje ili veće čestice srebra okružene pretežito hidroksilnim
ionima.

Došli smo tako do jedne od najvećih dvojbi u svezi cijele upotrebe koloidnog srebra,
barem govoreći o ljudima koji ga proizvode doma. Dvojba je sadržana u pitanju što
zapravo u toj otopini djeluje? Koloidi ili ioni? Moj je stav u svezi toga podudaran s
rezultatima mnogih eksperimenata koji se danas izvode i koji kažu da su ioni a ne
koloidi ono što djeluje. No, krenimo od početka.

Srebro se u ovoj ili onoj formi upotrebljava prilično dugo. Prije kojih sto, stopedest
godina, počelo se primjenjivati u obliku srebrnih soli čija cijena nije bila prevelika a
koja je bila relativno lako dostupna. Iz tih vremena datira sprečavanje infekcije oka
kod novoroñenčadi sa AgNO3-om (srebrni nitrat). AgNO3, uz još neke srebrne soli,
ima nezgodno svojstvo da lako zaostane u koži jer ga se organizam teže rješava. U
koži bi srebro reagiralo s pigmentom te bi se kao rezultat javljala argirija. Argirija je
kozmetička bolest. Pojavljivala se kod velikih predoziranja srebrnim solima. Da bi
izbjegli tu situaciju, ljudi su se početkom 30-tih godina prošlog stoljeća, kada je struja
postala dostupnija za potrebe elektrolize, sjetili raditi koloidni oblik srebra koji, za
razliku od srebrnih soli, sadrži samo i isključivo srebro. Otad se srebro uglavnom
naziva koloidno srebro premda sami koloidi i nisu baš zastupljeni. Dakle, proizvodnja
"koloidnog" srebra u formi u kojoj ga poznajemo danas je isključivo stvar pokušaja da
se u otopini dobije samo ion srebra umjesto soli srebra koje su smatrane potencijalno
opasnim.

13
http://argentumcompendium.org/

O načinima kako se i da li se uopće može odrediti koncentracija koloidnog i ionskog srebra u


otopini bit će govora u kasnijim poglavljima, meñutim, zasad je dovoljno napomenuti da će
veće čestice srebra, a sukladno tome i koloidi, lomiti svjetlost lasera dok otopljeni srebrni ioni
i manje čestice srebra neće.

Posljedica toga je Tyndallov efekt. Tyndallov efekt je pojava gdje koherentna zraka svjetlosti
prolazi kroz otopinu koloida koji je lome te kao posljedicu ocrtavaju njezin put kroz otopinu.
To je jedan od načina na koji možemo potvrditi prisutnost koloida u otopini. Otopina u kojoj
se nalazi dosta koloida iz istog će razloga biti zlatno-žuta i na običnoj bijeloj svjetlosti. Ionske
otopine srebra nemaju to svojstvo te su one posve prozirne i ne daju Tyndallov efekt.

Provedena su istraživanja s čistim otopinama iona i koloida i zaključak je nedvojben. Ionsko


srebro ima daleko najveći i najefikasniji efekt na patogene organizme. Jedan od najvećih
pionira na tom području u zadnjih 30-ak godina, dr. Becker, u svojoj knjizi "Body electrics"
govori isključivo o utjecaju iona srebra na bakterije. Takoñer, ion srebra je taj koji ima
mogućnost dediferencirati stanicu i povećati koncentraciju matičnih stanica! Dakle, evidentno
je, kroz cijeli niz istraživanja, da je ion ono što u toj otopini ima glavni utjecaj. Zna se da su
veće čestice inaktivnije u organizmu i da nemaju posebno jak utjecaj na bakterije. Neki ljudi
jednostavno taj cijeli kompleks različitih formi srebra zovu elektro-koloidno srebro pozivajući
se vjerojatno na svojstvo da su i čestice srebra u suspenziji nabijene. Treba vidjeti i u kojem
se kontekstu ovdje misli na ione. Ioni bi sami po sebi, pri ulasku u probavni trakt, trebali ući u
želudac gdje će pri kontaktu s ionom klora (koji je tamo prisutan u kloridnoj kiselini)
formirati vrlo netopljivu sol - AgCl. EIS (electro-isolated silver) ili ionsko srebro koje je
okruženo hidroksilnim ionima te je dovoljno maleno (nekoliko nanometara), ući će u krvotok
već u ustima i tamo obavljati funkciju zbog koje smo ga i uzeli. Meñutim, treba reći da se
mnogi ioni metala keliraju (okružuju organskim molekulama ) na ulasku u organizam (recimo
feritin je jedan od oblika željeza u organizmu jer je sam Fe kao ion štetan) te da zapravo nitko
ne zna zasigurno što se točno dogaña. Postoje mišljenja da samo čestično srebro djeluje a da
ionsko ne djeluje uopće. Meñutim, kada imamo u vidu neke in vitro eksperimente i
istraživanja provedena na ionskom srebru te rad dr. Beckera, ipak se nameće činjenica da je
vrlo vjerojatno ionsko srebro to koje djeluje u najvećoj mjeri.

Jednu usporedbu te dvije forme srebra je napravila firma koja je i sama umiješana u njenu
proizvodnju pa u tom kontekstu treba obratiti pozornost i na njihov rad (njihov proizvod
Sovereign Silver sadrži više od 95% iona srebra), meñutim rezultati su i ovako poprilično
jasni.

Firma je Natural-Immunogenics Corp. sa sjedištem u SAD-u. Eksperiment je proveden više


kao usporedba dva produkta, jednog kao dominantno ionskog i drugog kao pretežito
zasnovanog na sitnim česticama srebra. Testirane su prvenstveno baktericidne mogućnosti
jednog i drugog proizvoda bez ulaženja u analizu mehanizama djelovanja u tijelu. Bakterijske
kulture koje su bile u pitanju su Staphylococcus aureus (S-1 i S-2). Korištene su jednako
koncentrirane otopine s razlikom u formi srebra koje se koristilo. Rezultati su jasno pokazali
da je ionsko srebro to koje nosi baktericidna svojstva, čak štoviše, da proizvod na bazi
čestičnog srebra djeluje većinom zbog malih količina ionskog srebra zaostalog u otopini.
Imajući u vidu još neka svojstva ionskog srebra kao što su povećanje koncentracije matičnih
stanica, antikancerogena svojstva i utjecaj na zarastanje rana, jasno je da ionsko srebro u
svakom slučaju treba biti zastupljeno u otopinama koje koristimo. Meñutim, kao i sve ostalo u

14
http://argentumcompendium.org/

ovom tekstu, tako je i ovaj zaključak isključivo mišljenje autora te je svatko pozvan da sam
istraži stvar i donese vlastiti zaključak.

U svakom slučaju, LVDC metodom koja nam je dostupna u domovima uglavnom se stvaraju
veće količine ionskog srebra (cca 80%).

15
http://argentumcompendium.org/

5.Proizvodnja koloidnog srebra


Postoje dva osnovna načina proizvodnje koloidnog srebra. LVDC (low voltage direct current)
i HVAC (high voltage alternate current). LVDC je metoda prilagoñena proizvodnji u kućnoj
radinosti i vrlo je raširena, dok se HVAC metoda koristi uglavnom u slučajevima kada se
pokušava proizvesti veća količina koloidnog srebra.

Potrebno je odmah nešto razjasniti. Svatko, ali baš svatko tko slijedi upute može napraviti
otopinu od neke vrijednosti i učinka. Ako se ne osjećate iz nekog razloga sami sposobni
napraviti koloidno srebro, otiñite kod nekog dvanaestogodišnjaka iz susjedstva i dajte mu
upute i on će to zasigurno uspjeti napraviti umjesto vas.

LVDC metoda

Za elementarnu konfiguraciju koja je u stanju proizvesti srebro zadovoljavajuće kvalitete


dovoljne su tri 9V baterije, dvije žice od 99.9% srebra, jedna posuda, destilirana voda i nešto
čime ćete spojiti žice s baterijama. Spojite žice, čekajte da se pojavi žuta maglica izmeñu
elektroda ( za to će, ovisno o raznim faktorima, biti potrebno oko trideset do šezdeset minuta
).Pričekajte još kojih desetak minuta i prekinite proces. Ostavite elektrode nakon prekida
procesa još desetak minuta u otopini i sklonite posudu na neko mračno mjesto. To je
najjednostavniji način. Kad to obavite možete reći da imate koloidno srebro odreñene
kvalitete, pretpostavljajući da ovo čitaju i ambiciozniji ljudi koji žele i mogu dobiti srebro
najveće moguće kvalitete ( sukladno, naravno, s opremom koju posjeduju i s uloženim
novčanim sredstvima).

Važno je naglasiti da bez obzira na vrstu postupka kvaliteta srebra uvijek na koncu ovisi o
čistoći srebra, čistoći destilirane vode, čistoći aparature pa sve do sitnica kao što su svjetlost i
kvaliteta zraka u prostoriji.

U tom trenutku priča poprima nešto šire dimenzije i ključno je shvatiti što se unutar otopine
dešava. Za početak, bilo bi potrebno nabaviti digitalni multimetar koji mjeri napon i jakost
struje na elektrodama. Mjerenje struje je jedna od osnovnih stvari koje su potrebne da bi bar
približno mogli znati što se dešava za vrijeme elektrolize. Takoñer, bilo bi poželjno imati
laser (u formi laserskog pokazivača recimo) zbog provjere jakosti Tyndallovog efekta. Kod
naprednijih mjerenja moramo koristiti mjerni ureñaj koji će mjeriti TDS (total dissolved
solids - ukupnu količinu otopljenih krutina).

1. Očistite posudu, elektrode i sve dijelove aparature koji dolaze u kontakt s vodom.
Nakon što ste ih očistili običnom vodovodnom vodom obavezno ih isperite u
destiliranoj vodi. Ako vam ovo nije prva elektroliza, lagano obrišite anodu (elektrodu
koju namjeravate koristiti kao anodu) od crnila ukoliko je prisutno ( radi se, naime, o
sloju srebrnog oksida). Katode nije potrebno čistiti. Sloj srebrnog oksida na njima,
premda može usporiti reakciju, može poslužiti i kao zaštitni sloj koji će onemogućiti
kidanje većih čestica u otopinu. Voda se može i zagrijati čime raste vodljivost u
početku, što pak omogućava brži početak reakcije. Sa svakim stupnjem rasta
temperature, raste i vodljivost otopine za cca 2%.

16
http://argentumcompendium.org/

2. Nakon što su elektrode i posuda čiste, nalijte u posudu destiliranu vodu. Elektrode
postavite na nosač tako da ne dodiruju posudu, da su paralelne jedna s drugom, da je
svaki dio jedne elektrode približno isto udaljen od druge elektrode te da nisu preblizu
(kojih 5 cm, ali izbjegavajte ih stavljati uz sam rub posude). Paralelnost srebrnih
elektroda osigurava jednakomjeran raspored struje u vodi a samim time i srebra.
Povežite žice s elektrodama i baterijama. Time ste zatvorili strujni krug. Ukoliko želite
provjeriti napon, spojite paralelno multimetar s elektrodama. Napon ne bi trebao biti
iznad 27 volti ( preporučujem najviše 18V što možete dobiti s dvije 9V baterije). Neki
smatraju da bi napon trebao biti i do 30V, ali to nije moje iskustvo. Spominje se i
jakost struje od 5 -20 mA što je takoñer previše, pogotovo kad se uzme u obzir da je
većina elektroda ipak samo srebrna žica koja ima relativno malu površinu. Koliki je
napon dobro je znati orijentacije radi, meñutim, ono što nas treba više zanimati je
jakost struje ili da budem precizniji - gustoća struje.

Gustoća struje je najvažnija mjerna veličina kod proizvodnje koloidnog srebra. Cilj
elektrolize je doći do koncentracije od otprilike 3ppm do 5 ppm-a srebra okruženog
samo česticama vode, što je i razlog obaveznog korištenja destilirane vode. Na
elektrodama se razvije napon koji u nedostatku nekog drugog prijenosnika naboja
kroz vodu (još jedan razlog zašto koristimo destiliranu vodu) svojim potencijalom
gura iz metalne rešetke srebra čestice i ione srebra. Glavno je pitanje kakve čestice
želimo. Odgovor je da želimo što je manje moguće čestice (0.001-0.04 mikrona). Da bi
to postigli ne smijemo dopustiti da po jedinici površine elektrode dolazi prevelika
jakost struje (A - Amperi) jer će se stvarat dovoljno jaka sila da cijele komadiće
elektrode struja izbaci u otopinu dok mi naprotiv želimo što manje čestice i ione
srebra. Dakle, proces je dosta osjetljiv i treba ga provoditi lagano. Što je niža struja
reakcija će biti kontroliranija. Naravno, i dugotrajnija, ali srebro će imati veću
terapeutsku vrijednost. Veličina čestica ima višestruke posljedice po korištenje
otopine. Kao prvo, male čestice posve eliminiraju opasnost od nakupljanja srebra u
dermalnim tkivima te time eliminiraju i opasnost od argirije. Male čestice se mogu na
lagan način apsorbirati u organizam preko membrane ispod jezika i na taj način
zaobići probavni sustav i direktno se apsorbirati u krv. Takoñer, ako je srebro vrlo
kvalitetno, moguća je i njegova direktna primjena na plućnom tkivu bez upotrebe
nazalnog uzimanja. Manje čestice srebra ukupno pokrivaju veću površinu time
maksimizirajući mogući kontakt s mikrobom. Ionsko srebro koje nije sklono
aglomeraciji je razred za sebe i u proizvodnji treba težiti uvjetima gdje će ono biti
prisutno u najvećoj mogućoj mjeri. Ti uvjeti su ponajprije što manja gustoća struje na
elektrodama. Dakle nužno je znati ili bar približno procijeniti površinu elektroda. Što
su elektrode veće, tj. što imaju veću površinu, to se jača struja može kroz njih puštati.
Dozvoljena, tj. preporučena, gustoća struje je od 0.1 mA/cm2 do 0.15 mA/cm2 na
elektrodama. Dakle, za elektrodu gdje je površina cca 10 cm2 maksimalna jakost
struje, da bi reakcija bila kontrolirana, ne bi trebala iznositi više od 1.5 mA.
3. Nakon što smo učinili sve gore navedeno, unutar zatvorenog strujnog kruga napokon
počinje reakcija, u početku veoma spora a sa vremenom sve brža i brža. Razlog tome
je veliki otpor destilirane vode. Kako struja prisiljava srebro da odlazi u otopinu tako
otpor pada a uz konstantan napon jakost struje raste pa time i gustoća struje što nakon
nekog vremena uzrokuje nemogućnost kontroliranja veličine čestica. Naime, uz
povećanje gustoće struje, na elektrodama raste i veličina čestica.
Većina generatora koloidnog srebra na tržištu bazira se na ovom manjkavom sustavu
koji se oslanja isključivo na konstantni napon. Puno bolja alternativa je generator
srebra sa sklopom za konstantnu struju. Takav generator omogućuje lagano

17
http://argentumcompendium.org/

kontroliranje reakcije. Drugim riječima, na početku reakcije moguće je limitirati jakost


struje i, barem što se struje tiče, biti miran do kraja reakcije. Neki od takvih generatora
automatski odreñuju i koncentraciju srebra i na odreñenom nivou terminiraju reakciju.
Ukoliko nemamo sklop koji bi održavao struju konstantnom, jakost struje moramo
kontrolirati na nešto zastarjeliji način - smanjivanjem napona. Za to je, naravno,
potrebno i promatrati i pratiti jakost struje. Veličina čestica ovisi i o koncetraciji
srebra.
Što je više srebra u otopini to postoji veća mogućnost agregacije. Brownovo gibanje
sitnih čestica neumitno vodi koliziji u otopini i stvaranju većih čestica koje
pokušavamo izbjeći. One su nam pretežno nekorisne i jedine nose neku realnu
opasnost od argirije zbog svoje tendencije prema taloženju u dermalnom tkivu. Dakle,
moramo paziti da ne "prekoncetriramo" otopinu. U trenu kad reakcija počinje jače teći
elektron u otopini može reagirati s kationom srebra te na taj način stvoriti atom srebra
koji će u kontaktu s drugim klasterima atoma ili pojedinačnim atomima reagirati i
stvarati veće čestice ili ih taložiti iz otopine smanjujući tako učinkovitost srebra u oba
slučaja. Pri početku jače reakcije na katodi se vide mjehurići plina. Radi se o vodiku.
4. Kad reakcija već ubrza vidimo jače izlučivanje vodika i pojavu crnog taloga na anodi.
Crni talog je srebrni oksid nastao u trenucima kad je jakost struje prešla prag
potencijala potreban za oksidaciju srebra. Ukoliko se reakcija odvija kontrolirano
pojava crnog taloga ne bi trebala biti prevelika. U suprotnom, moguće je da se razviju
kristali srebrnog oksida na elektrodama koji će na koncu pasti u otopinu. Srebrni oksid
nije otrovan, meñutim, ako padne u otopinu dobro je profiltrirati otopinu kroz gazu.
Na katodi se dešava taloženje neutralnog srebra. U tom trenutku ponegdje, ovisno o
jakosti struje, temperature i kvaliteti vode, možemo vidjeti pojavu žute maglice
izmeñu elektroda. To je prva indikacija većih čestica srebra koje u pravilu treba
izbjegavati. Veće čestice apsorbiraju indigo svjetlost i na taj način boje otopinu
odbijajući žutu svjetlost. Čiste ionske otopine imaju premalene čestice i one ne lome
svjetlost. Nakon pojave žute maglice dozvolite reakciji da se odvija još kojih 5 minuta.
Način na koji možemo prije pojave"maglice" utvrditi da li se koloidne čestice
otpuštaju u otopinu je pomoću lasera. Koloidne čestice pokazuju Tyndallov efekt.
Ionske otopine ne pokazuju Tyndallov efekt ali je prisutnost koloida dobivenog LVDC
metodom uvijek pokazatelj i odreñene količine ionskog srebra. Da bi otopina bila
kvalitetnija gotovo je nužno koristiti neku vrstu miješanja iste. U suprotnom će se sve
čestice srebra koncentrirati u otopini izmeñu elektroda gdje će se povećati šanse za
aglomeraciju. Postoji nekoliko mogućih načina kako zaobići taj problem. Uobičajeni
je instalacija neke vrste miješalice koja bi, naravno, trebala biti čista i napravljena od
netoksičnih materijala. Mnogo ljudi koristi pumpu za akvarij da bi otopinu promiješali
pomoću mjehurića zraka, meñutim, taj način i nije najbolji zato što se na taj način
razni plinovi iz prostorije otapaju u destiliranoj vodi. Postoji i opcija magnetne
miješalice. Magnetna miješalica je zapravo najobičniji magnet u otopini ispod kojeg se
nalazi žica koja vodi struju. Kad se kroz žicu propusti struja magnet će se okretati i
miješati otopinu. Dakle, obavezno bi trebalo miješati otopinu a ako to iz nekog razloga
baš nikako nije moguće, onda bi bilo potrebno bar s vremena na vrijeme promijeniti
polaritet na elektrodama. Možemo reći da je gotovo nemoguće dobiti iole kvalitetniji
produkt bez miješanja za vrijeme elektrolize.
5. Najosjetljiviji dio je odrediti koncentraciju otopine. Postoji nekoliko načina na koje
možemo pretpostaviti koncentraciju srebra u otopini. Najjednostavniji, mada ne i
najučinkovitiji, je praćenje napona, jakosti struje te uz pomoć Faradayeve konstante
procjena broja iona u otopini. Za realnu procjenu količine ionskog srebra može se

18
http://argentumcompendium.org/

upotrijebiti PWT mjerač. Konačni rezultati se mogu dobiti samo uz pomoć atomske
apsorpcijske spektrometrije (AAS) i elektronskog mikroskopa te sličnih metoda.
6. Nakon što procijenite da je reakcija gotova, prekinite strujni krug i ostavite anodu u
otopini kojih pet minuta nakon što izvadite katodu da se srebrni oksid stabilizira te da
ne padne u otopinu. Ostavite otopinu u, po mogućnosti, staklenoj posudi koja ne
propušta UV zrake. Testirajte otopinu laserom. Slabi Tyndallov efekt mora biti
prisutan. Obratite pažnju da li ima većih čestica koje ćete primijetiti jer na putu lasera
svako malo "zaiskre". Ako je otopina idealne koncentracije, od 3-5 ppm-a, nakon što
odstoji preko noći, trebala bi zadržati prozirnu boju ili u najgorem slučaju djelomično
požutjeti. Moguće je i da se na površini otopine zamijete metalni ostaci koje, ukoliko
je moguće, treba maknuti. To se može učiniti injekcijom, premještajući bistri dio
otopine u novu posudu. U idealnom slučaju, u otopini bi se trebali nalaziti pretežito
ioni srebra i čestice veličine otprilike 0.001-0.01 mikrona.

U gorenjem tekstu naveden je samo shematski prikaz dobivanja kvalitetne otopine i


predstavlja iskustvo autora teksta. Postoje još mnogi detalji koje treba razraditi i koji mogu
unaprijediti dobivanje i primjenu koloidnog srebra. Mnogi ljudi su radili srebro slijedeći ne
toliko stroge upute poput gore navedenih i nisu imali nikakvih negativnih efekata. Je li efekt
srebra posljedica iona, čestica, veličine čestica ili iona ili njihovog naboja je druga tema.
Slijediti precizne upute s druge strane je veoma bitno jer snaga ionskog srebra ovisi o čistoći
produkta, veličini čestica, disperziji srebra kroz otopinu, količini ionskog srebra nasuprot
količini čestica i sl.

19
http://argentumcompendium.org/

6. Koncetracija produkta
Najveći problem kod "home made" proizvodnje koloidnog srebra je odreñivanje sastava
onog što smo dobili. Svatko tko tvrdi da zna kvalitetu srebra koju je proizveo a da nema
elektronski mikroskop ili ureñaj za atomsku apsorpcijsku spektroskopiju je u zabludi. Ima
raznih načina na koji bi mogli aproksimirati količinu srebra, npr. mjerenjem volumena vodika
na katodi, usporedbom s molarnim volumenom i projekcijom koliko je naboja prošlo
otopinom. Meñutim, najlakše je ipak mjeriti direktno količinu naboja koji je prošao kroz
otopinu. Tu ću metodu sad pobliže opisati, kao i druge koje su teže primjenjive ponajviše iz
razloga što su neki instrumenti ljudima nedostupni ili preskupi.

Najprije moramo razjasniti terminologiju. Količinu srebra ćemo izražavati preko ppm-a
(parts per milion - broj dijelova srebra na milijun dijelova vode) kojeg aproksimativno
možemo korelirati s brojem miligrama srebra po litri vode. To će se odnositi na svo
otopljeno srebro.

Faraday i procjena naboja

Ovaj postupak zahtijeva aparat za mjerenje jakosti istosmjerne struje. Dovoljan je i običan
digitalni multimetar kojeg se jeftino može naći u svakoj trgovini s elektrotehničkim
materijalom.

Budući da nas najviše zanima kation srebra (Ag+), ako pogledamo reakciju na elektrodama
primijetit ćemo da u reakciji u kojoj atom prelazi u ion dolazi do otpuštanja jednog elektrona.
Konkretno, u reakciji gdje se stvara kation bakra Cu2+ očigledno je da je za stvaranje jednog
kationa iz atoma potrebno otpuštanje dva elektrona. U ovom slučaju, zaključak bi bio da je
potrebno dvostruko manje elektrona/struje za srebro nego da se otpusti ista količina kationa
bakra pri istim uvjetima. Avogardov broj nam govori da u jednom molu srebra (~107 g) ima
6.023 x 1023 atoma/iona srebra. Budući da znamo da će 96500 C (C - kuloni - količina
naboja) biti dovoljno naboja za bilo koji elektrokemijski ekvivalent (Faradayev zakon), u
ovom slučaju 1 mol (~107 g) srebra, možemo mjeriti količinu naboja koja je prošla kroz
otopinu za vrijeme naše elektrolize i korelirat je s količinom srebra koju je ta struja otpustila u
otopinu.

Recimo da je netko izračunao da mu je kroz otopinu od 1L prošlo 2 C. Budući da je


Faradayeva konstanta 96500 C a da je za izbaciti jedan ion srebra potreban 1 elektron,
dolazimo do toga da je u otopini završilo cca 0.00002 mola ili 1.2048 x 10 19 iona srebra.
Molarna masa je 107.8 grama što bi značilo da je 0.00215 grama srebra u 1L vode.

To je 2.15 ppm-a što je premalo. Treba, dakle, još nastaviti s elektrolizom do barem 7 ppm jer
u principu ovdje podrazumijevamo da se samo ioni otpuštaju u otopinu, što nije točno, jer se
znaju i cijeli komadići odlomiti u otopinu, ali oni i nisu biološki aktivni tako da ih možemo
zanemariti. Meñutim, koloide ne možemo zanemariti računski jer za više srebra ti konkretni
koloidi troše znatno manje elektrona i time kvare račun.
Dakle, ako tim računom oko 7 ppm, možemo računati na koncetraciju negdje oko 5ppm
aktivnog srebra. Naravno, to je samo pretpostavka a procjena ovisi o kvaliteti procesa.
Na taj način možemo bar usporeñivati svoje elektrolize meñusobno i doći do nekog orijentira
koliko uopće srebra imamo u otopini.

20
http://argentumcompendium.org/

Broj kulona (C) možemo dobiti iz jakosti struje i vremena koliko je ta struja bila aktualna.
Struja od jednog Ampera kroz jednu će sekundu dati količinu naboja od 1C.

Dakle Q (količina naboja izražena u C) = I (jakost struje izražena u A) x t (vrijeme izraženo


u sekundama).

Dakle ukoliko smo imali prosječnu struju od 1mA u intervalu od 30 minuta tada imamo
jdnostavan račun.

1mA = 0.001A

30min = 1800s

Q = 0.001 A x 1800s = 1.8C

Dakle u tom intervalu kroz otopinu je prošlo 1.8C što odgovara količini od 1.8 x 10 -5 molova
ili masi srebra od 0.002 grama.

Račun proizlazi iz Faradayevog zakona. Dakle ako 95600 C treba za 107.8 grama srebra, tada
1.8 C je dovoljno za 1.8 x 10 -5 mola.

X ÷ 1 = 1.8 ÷ 96500

X = 1.8 x 10 -5

Molarna masa srebra je 107.8 g/mol. Masu možemo dobiti množeći broj molova s molarnom
mason. Dakle m (masa u gramima) = n (broj molova) x M (molarna masa u g/mol).

U ovom slučaju...

m = 107.8 g/mol x 1.8 x 10 -5 mol ~ 0.002 g (2mg srebra).

Dakle približna koncentracija je 2 ppm.

21
http://argentumcompendium.org/

Naravno da to nije posve realno stanje stvari jer se u vodu pri većim strujama znaju
odlomljavati i cijeli komadići srebra što kompromitira elektrokemijski odnos srebra i
elektrona potrebnih za njegovo ispuštanje. Na taj se način može pratiti struja cijelo vrijeme
elektrolize, u odreñenim intervalima od 5, 10 ili 15 minuta, računati prosječna struja i doći do
aproksimacije naboja koji je prošao kroz otopinu. Na ovom linku možete dobiti i automatski
izračun gornjeg postupka izveden u excelu. Zahvale idu autoru "Herx-u" sa Yahoo Silver
List-e koji se potrudio da to učini dostupno ljudima koji se ne osjećaju sigurnim u takvim
izračunima. Na ovoj stranici možete pogledati i JavaScript aplikaciju "Srebrni kalkulator" i
.NET Windows aplikaciju sličnog sučelja.

Laser

Drugi način na koji možemo "od oka" procijeniti koncetraciju je uz pomoć lasera. Tyndallov
efekt nastaje kao uzrok prisutnosti koloida u otopini. LVDC metodom nastaje oko 15%
koloida i 85% ionskog srebra tako da Tyndallov efekt možemo smatrati indikacijom pojave
ionskog srebra u otopini. Poanta je da se kroz dosta iskustva već može pretpostaviti na osnovu
te indikacije kolika je otprilike koncetracija i kvaliteta otopine. Naime, Tyndallov efekt nam
može dočarati i količinu većih čestica. Veće čestice na laseru "zaiskre" pa se na taj način
može laserom u otopini detektirati i otprilike njihova učestalost. Takoñer, prejak Tyndallov
efekt ukazuje na dosta veliku prisutnost koloida što može ukazivati na lošu izvedbu
eletkrolize i inferiorni produkt. Ideal bi trebao biti prozirna otopina i slab ali vidljiv Tyndallov
efekt.

22
http://argentumcompendium.org/

Uobičajeni "laser-pen" koji se koristi za prezentacije je idealan za upotrebu prilikom


proizvodnje koloidnog srebra. Na gornjoj slici u lijevoj čaši je vidljiv efekt osrednje jakosti.

Mjerenje ukupnih otopljenih krutina - TDS mjerači

Za ovu metodu, koja je možda najlakša za izvesti, potreban je instrument kojega zovu PWT
metar i koji inače služi za mjerenje minerala u vodi ali daje zadovoljavajuće rezultate i kod
mjerenja količine srebra. Treba naglasiti da se radi samo o aproksimaciji. Budući da je posve
točna analiza koncentracije koloidnog srebra dugotrajna i skupa, mjerenje na taj način (TDS -
total dissolved solids - aproksimira koncentraciju krutina koje su otopljene u vodi) daje za
malu cijenu najtočnije i uostalom najlakše dostupne podatke. Danas mnogi proizvoñači
koloidnog srebra mjere kvalitetu svog proizvoda uglavnom na ovaj način, tako da iza ppm
stavljaju skraćenicu "TDS" da bi ukazali na način kojim su dobili taj rezultat. Takvi
instrumenti su obično dizajnirani da mjere koncentraciju u ppm-ovima supstanci koje su
otopljene u vodi. Njegov princip je da mjeri konduktivitet tj. vodljivost otopine. Postoje i
problemi kod ove metode. Koloid nije krutina nego suspenzija i zato je rezultat upitan.
Svejedno, radi se o odličnom instrumentu za testiranje kvalitete vode u kojoj vršimo
elektrolizu i za aproksimaciju koncentracije otopljenog srebra.

23
http://argentumcompendium.org/

Jedan primjer takvog instrumenta. Relativno je malen i u jeftinijoj varijanti stoji oko 40€.

Mjerenje se temelji na mjerenju prije elektrolize i nakon elektrolize i množenjem razlike tih
dvaju mjerenja s faktorom koji je obično empirijski utvrñen i u većini slučajeva iznosi oko
1.2.

AAS, TEM, mikrobiološke metode,DLS, PCS

Gornje metode nisu izvedive u kućnoj radinosti pa ćemo o njima samo ukratko.

Svaka nam od tih metoda daje nekoliko važnih podataka za razmatranje kvalitete koloidnog
srebra: veličinu čestica, njihovu disperziju i koncentraciju.

AES (Atomic Emission Spectrometry) je posebno dobra za točno odreñivanje koncentracije.


TEM (Transmisijska elektronska spektroskopija) daje odlične rezultate i analizu veličine
čestica i mjeri njihove disperzije. Disperzija i relativna površina tih čestica su u direktnoj
korelaciji s baktericidnim mogućnostima proizvoda. Neki proizvodi garantiraju površinu
čestica od preko 60 km2 na jednu litru svog proizvoda. Za razliku od običnih mikroskopa koji
usmjeravaju fotone TEM usmjerava struju elektrona.

24
http://argentumcompendium.org/

Gornje slike dočaravaju razliku izmeñu kvalitetnog srebra s malim česticama i odličnom
disperzijom (lijeva slika) i nekvalitetnog srebra koje aglomerira u biološki inaktivne strukture
(slike od Natural-Immunogenics).Postoje i osporavatelji TEM-a kao validnog načina
usporedbe i mjerenja takvih otopina. Prva primjedba je da radi tehničkih razloga
otopinekoloida ne mogu biti statistički procijenjene na disperziju čestica i njihov broj u
otopini bez minimalno 10 000. Sve i da jesu, ta bi mjerenja po kritičarima te metode bila
validna samo u uvjetima kada u otopini gotovo da i nema iona! Takoñer, u toku stvaranja
uzorka za mjerenje nastaje količine srebrnog oksida koji se ne nalazi u tom obliku u otopini.

Od metoda možemo spomenuti još i DLS ( Dynamic Light Scattering ) za procjenu veličine
čestica te PCS (Photon Correlation Spectronomy) koja nam može dati jednu širu sliku vezanu
za disperziju čestica u otopini.

Mikrobiološka analiza ne daje nikakve podatke o koncentraciji, disperziji ni veličini čestica


već odgovor na najvažnije pitanje - radi li otopina ili ne te u kojoj mjeri radi. Klasični
eksperiment podrazumijeva kolonije bakterija u petrijevkama u koje se dodaju razne
koncetracije otopina uključujući i slijepu probu (u ovom slučaju je to voda). Naravno,
zadovoljavajući rezultat je "opustošena" kolonija bakterija.

25
http://argentumcompendium.org/

7. Biooksidativne terapije - ozon & vodikov peroksid


Biooksidativne terapije u koje spadaju terapije ozonom i vodikovim peroksidom su
komplementarne terapiji srebrom. Dok srebro utječe na aerobne procese, biooksidativne
terapije utječu na anaerobne procese. Terapije ozonom i vodikovim peroksidom zaslužuju
svoj vlastiti prostor tako da ćemo ovdje govoriti samo okvirno o njima i njihovoj povezanosti
s upotrebom srebra. Poznat je i zabilježen cijeli niz efekata tih terapija, recimo peroksid koji s
lakoćom oksidira i razgrañuje naslage kalcija i kolesterola u tijelu.

Terapije vodikovim peroksidom i ozonom su srodne. Možemo čak reći da je vodikov


peroksid produkt raspada ozona u tijelu ili, da budemo precizniji, da u raspadu i jednog i
drugog nalazimo zajednički oblik nascentnog-aktivnog kisika. Postoje i rasprave o
primjenjivosti terapije peroksidom. Za internu upotrebu preporučuje se samo 35% H2O2 "food
grade" kvalitete. Dakle, samo je takav peroksid pogodan za unošenje u organizam. Primjena
počinje s par kapi i lagano se povećava ovisno o terapiji i stupnju bolesti. Meñutim, nas
zanima isključivo primjena u sklopu terapije koloidnim srebrom.

Ozon je takoñer široka tema i ovdje ćemo govoriti o njemu kao potencijalnoj kombinaciji s
koloidnim srebrom.

Pozitivan utjecaj ozona na ljudsko zdravlje nije nova stvar. Ozon je na ovaj ili onaj način
korišten još od polovice 19. st. u medicinske ili higijenske svrhe. Prvo spominjanje ozona u
terapijama u medicinskim časopisima seže još u 1920.-u godinu, u britanskom medicinskom
časopisu The Lancet. Znanstveni radovi koji potvrñuju njegov učinak na cijeli spektar bolesti,
od raka preko obične prehlade do AIDS-a, u današnje se vrijeme broje u tisućama.

Tijekom vremena ozon se dobijao na nekoliko načina:


metodom iskre (na slici Teslin model), UV zračenjem i
hladnom plazmom. U današnje vrijeme postoje i naprednije
varijante proizvodnje ozona direktno na mjestu oboljenja ili
povrede.

Ozon je visoko reaktivna molekula koja pokazuje odlične


baktericidne, fungicidne i antivirusne osobine. Njegova se
upotreba u medicinskim terapijama pokazala posve sigurnom
s gotovo nikakvim nuspojavama i negativnim utjecajima na
ljudsko zdravlje. Oksigenacija tkiva ozonom se ne koristi
samo u medicinske već i u kozmetičke svrhe kod tretmana
bradavica, madeža i sl.

Znanstvena podloga koja objašnjava utjecaj takvih biooksidativnih terapija u koje spadaju
terapije ozonom i vodikovim peroksidom je relativno jednostavna. Veliki broj bolesti nastaje
zbog nakupljanja toksina u tijelu koje u normalnim uvjetima oksidira kisik. Organske se tvari
uz dovoljnu količinu kisika razgrañuju do ugljikovog dioksida i vode, molekula koje tijelo s
lakoćom izbacuje. Meñutim, u stanju hipoksije odnosno nedovoljne opskrbljenosti tkiva
kisikom (zbog pušenja, loše ishrane, konzumacije alkoholnih pića, bolesti, stresa, nepravilnog
disanja itd.), ti toksini se nakupljaju u tkivu i ometaju normalan rad organizma. Dodatno
uzimanje aktivnog kisika u organizam u stanju je raščistiti te nakupine toksina i omogućiti
normalan rad organizma. Takoñer, stanje hipoksije podržava rast anaerobnih patogenih
organizama koji u toj okolini imaju povoljne uvjete za život i rast.

26
http://argentumcompendium.org/

Jednom kad uñe u organizam, ozon u formi aktivnog kisika i nusprodukata svog raspada u
organizmu(O3, H2O2, O-) dolazi u kontakt s anaerobnim organizmima i zaraženim stanicama
te ih uništava ne škodeći zdravim stanicama. Naime, bakterija ima oko sedamnaest puta slabiji
metabolički potencijal od čovjeka te kao takva ne može producirati dovoljno antioksidativnih
enzima kao što su npr. katalaza i drugi koji su u stanju reducirati aktivne vrste kisika na
kontrolirani način i time umanjiti štetnost po stanicu. Granulociti, stanice koje se pojavljuju na
mjestima infekcija, koriste vodikov peroksid (jedan od produkata raspada ozona u tijelu) kao
prvu liniju borbe protiv zaraze.

Ukratko, djelovanje ozona možemo podijeliti na nekoliko glavnih točaka na sljedeći način:

1. Ozon stimulira proizvodnju bijelih krvnih zrnaca čime omogućuje veliku koncetraciju
kisika u krvi dugo vremena nakon završetka terapije.
2. Razine interferona se mogu povisiti i do 9 puta.
3. Ozon stimulira stvaranje TNF-a (tumor necrosis factor).
4. Stimulira izlučivanje IL-2, jednog od glavnih faktora imunološkog odgovora.
5. Ozon je izuzetno jak baktericid. Metabolizam većine bakterije nema ni približno takav
antioksidativan potencijal kao ljudska stanica što ih čini izuzetno ranjivima čak i na
niske koncentracije ozona. Tek nekolicina bakterija može preživjeti u okolini s iznad
2% ozona.
6. Ozon je jako fungicidno sredstvo.
7. Ozon je antivirusno sredstvo. Napada viruse direktno, ciljajući njihovu
"reproduktivnu" strukturu. Takoñer napada i zaražene stanice budući one pod teretom
bolesti nemaju toliki antioksidativni potencijal pa tako bivaju uništene.
8. Ozon ima moć iscijeliti rak. Stanice koje se brzo dijele kao što su stanice raka izuzetno
su osjetljive na prisutnost ozona zbog toga što većinu svoje aktivnosti za vrijeme
dijeljenja ne mogu usmjeriti na obranu stanice od oksidansa.
9. Ozon može očistiti arterije te ublažiti i izliječiti bolesti srca i krvnih žila razgrañujući
naslage u žilama.
10. Ozon povećava fleksibilnost i broj krvnih stanica čime se poboljšava oksigeniranost
tkiva i do nekoliko tjedana nakon terapije.
11. Ozon ubrzava ciklus limunske kiseline (Krebsov ciklus) poboljšavajući glikolizu i
samim time pospješujući iskorištenje energije u organizmu.
12. Ozon svojim prisustvom pojačava antioksidativni enzimski mehanizam.
13. Ozon razgrañuje otrove i produkte raspada nafte čime se otvara mogućnost upotrebe te
tehnologije u ekologiji.

Dakle, jasno je da ozon kao takav ima utjecaja na vrlo širok spektar bolesti i da djeluje na više
načina, preko stvaranja nepovoljne atmosfere za razvoj patogenih organizama te jačanja
imunološkog odgovora i direktnog utjecaja na patogene organizme koji se zateknu u tkivu.
Teško je nabrojati sve bolesti kod koje je ozon pokazao učinkovitost. Terapija ozonom u
ovom je trenutku priznata u preko 15 zemalja i od svih pacijenata koji su prošli neku vrstu
terapije ozonom nije zabilježena niti jedna smrt ili iole teža posljedica kao nuspojava terapije.
Primjena je raznovrsna i kreće se od bakterijskih i virusnih bolesti kao što je recimo AIDS pa
do regeneracije tkiva kod slučajeva discus hernie u ortopediji.

Popis samo nekih bolesti kod kojih biooksidativna terapija ozonom djeluje: kardiovaskularne
bolesti i problemi s cirkulacijom, artritis, maligni tumori, rak, limfomi, leukemija, hepatitis,

27
http://argentumcompendium.org/

Epstein-Barr virus, herpes, akne, upale, gljivice, rane i opekotine, alergije, reuma, gangrena,
dermatološke bolesti itd.

Imajući u vidu znatno povećanje ugljičnog dioksida u zraku u toku nekoliko prošlih dekada
(preko 20%) i značajno smanjenje udjela kisika, nije čudno da porast broja oboljelih od raka i
sličnih malignih bolesti raste vrtoglavom progresijom iz dana u dan. Indikacije nedovoljne
oksigenizacije tkiva su brojne i to čini terapiju ozonom važnom karikom u modernim
terapijskim metodama. Metoda ima raznih. Tu je, recimo, rektalna insuflacija kod koje se
pacijentu kroz cjevčicu dovodi ozon u tijelo. Tu su ozonski šatori i ozonske saune gdje se
ozon apsorbira kroz pore. Nijemci su davno koristili autohemateraiju. Kod te metode
pacijentu se uzme dio krvi, ozonizira ga se i vrati natrag. Možda najjednostavnija metoda je
oralno uzimanje ozonizirane vode.

Bio bi propust ne spomenuti i druge upotrebe ozona. Ozon možemo koristiti kao sterilizator
na farmama i sterilizator vode i zraka, koristiti ga u industriji, kod restauracija nastalih zbog
požara, prilikom kemijske sinteze, kod sustava za hlañenje, održavanje tla, u ekologiji,
zbrinjavanju otpadnih voda i sl.

28
http://argentumcompendium.org/

8. Srebro i aktivni kisik


Srebro i aktivni kisik, odnosno, kombinacija vodikovog peroksida i koloidnog srebra,
pokazala se odličnom. Mehanizmi djelovanja su višestruki. Uobičajena je metoda dodatak par
kapi H2O2 u otopinu koloidnog srebra i uzimanje oralno ili za vanjsku upotrebu (infekcije
kože, uha itd.).

Prvi efekt kod dodavanja vodikovog peroksida je taj da on sam po sebi ima povoljan utjecaj
na zdravlje. Drugi je efekt u ovom slučaju, možda još i važniji, da vodikov peroksid kao jaki
oksidans atomizira veće čestice srebra u otopini te na taj način poboljšava kvalitetu srebra.
Dobivena otopina od žućkasto zlatne boje prelazi u prozirnu što je pokazatelj da u otopini više
gotovo da i nema većih čestica već da se u njoj nalaze pretežno ioni. Osim uz pomoć vidljive
reakcije koja se dešava s otopinom, taj je efekt moguće promatrati preko Tyndallovog efekta
za vrijeme reakcije vodikovog peroksida. S vremenom reakcije efekt mora biti sve manji i
manji.

Postoje dva načina miješanja koloidnog srebra i peroksida. Prva je miješanje vrlo malene
količine srebra u otopinu H2O2 u omjerima reda veličine 1:1000. Po nekim izvorima takva
otopina povećava utjecaj srebra i do 100 puta. Točan mehanizam nije u potpunosti poznat.
Obično se dodaju 3 kapljice 35% peroksida H2O2 u cca litru i pol vode. Upotrebljava se
interno. Za vanjsku uporabu koristi se cca 3% otopina.

Drugi način je mala količina H2O2 u koloidnom srebru. Nakon reakcije odreñena količina
H2O2 se stabilizira i ostane postojana u otopini. To daje otopini duži rok trajanja jer je
stabilizira i sprečava aglomeraciju koja dolazi s vremenom. Meñutim, treba reći da je najveći
efekt te otopine kada se koristi izmeñu 5-30 minuta od priprave. Dakle, gotovo za vrijeme
same reakcije.

Sljedeći efekt za kojeg možemo pretpostaviti da se dešava je pojačana dostupnost tkiva.


Moguće je da prisutnost manje količine peroksida omogućuje lakšu dostupnost srebra
mnogim tkivima. Takoñer, moguće je da je to posljedica većeg broja manjih čestica.
Uglavnom, količina čestica u otopini direktno utječe na količinu dodanog H2O2. Što je veći
broj čestica, više H2O2 treba dodati. Dakle, ukoliko imamo prilično žutu otopinu, možemo joj
dodati bez straha koju kap peroksida više. Količina zaostalog peroksida u otopini može biti
provjerena preko peroksidnih traka za detekciju.

S peroksidom, pogotovo s 35% otopinom treba biti oprezan i držati ga van dohvata djece.
Treba biti oprezan i kod digestije veće količine peroksida; bolje je zadržati otopinu neko
vrijeme u ustima pa je tek onda progutati. Otopina koloidnog srebra s H2O2 pokazuje najbolje
efekte kod vanjske upotrebe, pogotovo kod infekcija ušiju i općenito vanjskih infekcija i kod
čišćenja kože. Iskustvo ljudi koji upotrebljavaju takvu otopinu se pokazalo naročito dobrim
kod slučajeva infekcija u usnoj šupljini kod kojih se srebro pokazalo prilično neučinkovito (
za razliku od kombinacije peroksida i srebra). Kod takvih infekcija uvijek je pametno započeti
s manjim koncentracijama i polako ih povećavati da se ne iziritira usna šupljina. To vrijedi i
kod dezinfekcija općenito kao i kod sterilizacije vode.

29
http://argentumcompendium.org/

Napomena: u otopini vodikovog peroksida i srebra aparati za odreñivanje koncentracije


otopljenih krutih tvari kao što je npr. Hanna PWT meter će postati neupotrebljivi jer neće
moći korektno izračunati konduktivitet.

30
http://argentumcompendium.org/

9. Primjena
Najprije da napomenemo da se u konvencionalnoj medicini srebro već primjenjuje u velikoj
mjeri. Tu su srebrni zavoji za opekotine koji su se pokazali djelotvornim i s velikim
regeneracijskim potencijalom. U Japanu je srebro već danas vodeći antibakteriološki agens
budućnosti. Počinju se proizvoditi i prodavati srebrni kateteri kod kojih je postotak infekcija u
urinarnom traktu smanjen gotovo za polovicu. Takoñer, tendencija je da se proizvode kateteri
koji u tijelo otpuštaju ionsko srebro. Upotrebu srebra kao superiornog antiseptika smo već
spomenuli, kao i upotrebu srebra kod sterilizacije i rješavanja dermatoloških problema.
Meñutim, ovdje ćemo se više pozabaviti upotrebom koloidnog srebra na druge, u ovom
trenutku, manje priznate i poznate načine.

Primjena koloidnog srebra ne ovisi o primjeni drugih lijekova. Još nije zabilježen slučaj gdje
bi oralno uzimanje srebra uz neki drugi preparat izazvalo negativne učinke. Takoñer, nije
zabilježena ni alergijska reakcija na srebro, budući da je srebro unutar organizma pretežno
inaktivno.

Najčešći način je uzimanje srebra oralnim putem, uglavnom radi preventivnih razloga. Jedna
čajna žličica srebrne otopine od 5 ppm, dakle, cca 75 mikrograma dnevno, pokazala se kao
solidna doza koja ne izaziva nikakve nuspojave. Terapeutska je doza oko 30 mililitara 5 ppm
otopine uzimana oralno. Broj takvih doza koje se uglavnom uzimaju razlikuju se od osobe do
osobe i u težim slučajevima dosežu 16 takvih doza dnevno. Dobro je razlomiti uzimanje
srebra na što je manje moguće vremenske intervale, dakle, svakih 30 minuta ili čak manje
uzimati neku odreñenu količinu srebra. Razlog tome je kumulativni učinak koji proizlazi iz
činjenice da koncentracija srebra uvijek mora imati jednu odreñenu vrijednost u tijelu. Kod
oralnog uzimanja otopina se obavezno mora držati u ustima otprilike minutu. Kod
kvalitetnijih pripravaka na taj se način zaobilazi probavni trakt te srebro direktno odlazi u
krvotok. Treba napomenuti da je kod manje kvalitetnog srebra potrebno kroz duže vrijeme
uzimati velike količine srebra da bi došlo do primjetnih pomaka. Kvaliteta srebrne otopine je
tu ključan faktor. Zamijećeno je da saniranje pretjerane kiselosti u organizmu, koja je česta s
obzirom na današnju vrlo kaloričnu ishranu bogatu mesom, često poboljšava rezultate kod
uzimanja srebra. To bi moglo objasniti i prilično različite rezultate dobivene oralnim
uzimanjem srebra kod različitih ljudi s istim bolestima. Kod nekih bi simptomi poboljšanja
kod upala grla uslijedili nakon nekoliko sati dok bi kod drugih trebalo puno duže čekati. Kao
posebnu formu oralnog uzimanja istaknuo bih uzimanje koloidnog srebra s vodikovim
peroksidom u slučaju infekcija ustiju. Tu je ingestija sporedna. Bitno je održavati kontakt
otopine s mjestom infekcije. Postoje jake indikacije i rezultati koji ukazuju da uzimanje
kvalitetnih pripravaka srebra može utjecati na povlačenje opasnih virusnih bolesti kao što su
hepatitis C i HIV.. Na žalost, zbog marginalizacije cijele stvari, na tom području nema
dovoljan broj kliničkih istraživanja.

Naravno, osim oralnog, postoje i drugi načini uzimanja srebra. Kod kožnih bolesti, gljivica i
sličnog, upotrebljava se srebro direktno nanošeno na kožu. Kombinacija srebro/H2O2 je
posebno korisna i djelotvorna u slučaju infekcija uha.

Možda najzanimljiviji način uzimanja srebra neoralnim putem je nazalno uzimanje. Udisanje
srebrne aerosoli direktno kroz pluća dovodi srebro u krvotok te je vrlo vjerojatno
najučinkovitiji način korištenja koloidnog srebra. Uzimanjem srebra kroz pluća zaobilazi se
probavni trakt u kojemu se uvijek gubi odreñeni dio srebra. Paralelno s tim, možemo biti
sigurni da ioni, kao najmanje čestice, direktno ulaze u krvotok. Tretiranje bolesti kao što su

31
http://argentumcompendium.org/

upala pluća, bronhitis i tuberkuloza mogu dati dramatične rezultate prilikom nazalnog
uzimanja koloidnog srebra. Meñutim, kod takve se primjene preporučuje oprez, pogotovo kod
teških oboljenja kod kojih je disanje otežano. Uzimanje tj. udisanje aerosoli kod najtežih
infekcija može biti otežano. Takoñer, iznimno je važno biti siguran u kvalitetu pripravka
kojeg uzimamo (dakle, moramo paziti na veličinu i disperziju čestica, čistoću produkta i sl.).
Obično se u tu svrhu koristi raspršivač na bazi kisika (nije obavezno, bilo koji raspršivač će
biti dovoljno dobar) koji proizvodi "maglu" koja inhaliranjem direktno ulazi u pluća. Dnevna
doza za terapeutske svrhe se obično kreće od 15-ak do 30-ak kubičnih centimetara 5 ppm
otopine koloidnog srebra.

Treba spomenuti da je takav način unosa odlična alternativa oralnom unosu te da je


primjenjiv kod svih bolesti kod kojih je primjenjiv i oralni unos ( dakle, kod bakterijskih i
virusnih infekcija, parazita, gljivica i preventivnog uzimanja). Takoñer, raspršivači su odličan
način za vanjsku primjenu na koži. Kao i kod oralnog uzimanja, ključno je uzimati dovoljnu
količinu kako bi se postigla zadovoljavajuća koncentracija srebra na željenom mjestu te je
potrebno da se ta koncentracija zadrži dovoljno dugo kako bi terapija bila uspješna. Naravno,
sve to u okviru normalnih koncentracija srebra. Primjerice, kod upale pluće, bitno je da
pravilnim, dubokim disanjem srebro dosegne donje dijelove pluća gdje je obično centar
infekcije. Koloidno srebro će u tom slučaju djelovati samo i isključivo na mjestima gdje je
moglo doseći tkivo zahvaćeno infekcijom. Upotreba pripravaka s vodikovim peroksidom na
taj način se ne preporučuje! Kod primjene s 3% H202 postoji, meñutim, niz situacija kod
kojih treba pripaziti. Uglavnom se to odnosi na pušače i ljude koji se već liječe nekim
lijekovima. Konkretno, oksidacijom s peroksidom, nataloženi nikotin kod pušača može
direktno otići u krv i izazvati predoziranje nikotinom.

Jedan od načina na koji se možemo uvjeriti jesu li koncentracija i količina koloidnog srebra
dovoljne i pravilno odmjerene je prvobitno testiranje na koži. Nakon što se srebro aplicira na
kožu treba obratiti pažnju na eventualne sive mrlje ili osipe na koži. To je jako rijedak slučaj
ali ako se mrlje pojave ne bi se nikako trebalo koristiti to koloidno srebro. Taj efekt je
zabilježen u slučaju kombinacije eksterne aplikacije srebra s nekim rijetkim lijekovima.
Općenito govoreći, koža je jedan od glavnih pokazatelja zdravlja ljudskog tijela pa tako i
njegove reakcije na srebro. Ukoliko se uzimaju vrlo velike koncentracije ili količine srebra
treba obratiti pozornost na reakcije na koži. Mogući su blagi svrbež ili iritacija kože. To nisu
opasne nuspojave i obično odmah nestanu. Takve nuspojave govore da se količina unesenog
srebra treba smanjiti. Mehanizam tog procesa je takav da bubrezi i jetra, u slučaju kada ne
mogu normalnim tjelesnim eliminacijskim sustavima izbaciti odreñenu količinu nekog
elementa, u ovom slučaju srebra, dotičnu tvar usmjeravaju prema koži. To je takozvani
toksični odgovor koji nije nužno negativan. Uobičajen je, recimo, kod namirnica kao što je
češnjak kod kojeg ima pozitivno djelovanje jer oslobaña ljekovita svojstva češnjaka.
Herxheimer efekt se često spominje u tom kontekstu. Obično se javlja kod uzimanja velike
količine koloidnog srebra u početku. Meñutim, to nije efekt na srebro već na naglu promjenu
u organizmu (eliminacija infekcija, bakterija itd.) uzrokovanu pozitivnim djelovanjem srebra.
Simptomi kod pacijenata su slični onima gripe. Nije neuobičajeno da se pacijent osjeća
malaksalo. To je prirodna reakcija tijela na nagli obrat bolesti. Dakle, poanta je dovesti
koncentraciju srebra u organizmu na najvišu moguću i tada je održavati na nivou tik ispod
toga.

32
http://argentumcompendium.org/

Poznata nam je, dakle, izvrsna učinkovitost srebra in vitro, meñutim, jasno je da se in vivo, u
uvjetima bioloških reakcija i metabolizma u tkivu, mehanizmi ne moraju ponašati baš na taj
način. Jedan od načina da maksimalno svedemo na minimum nedostatke raznih metoda koje
pokušavaju snagu koju pokazuje srebro prenijeti u djelovanje u organizmu je iontoforeza.
Iontoforeza je postupak direktnog otpuštanja srebrnog iona u tkivo elektrolizom. Dakle, radi
se o elektrolizi izvedenoj praktički in vivo.

Pionir na tom području je već više puta spomenuti dr. Robert O. Becker. Njegova su
ispitivanja i eksperimenti jasno pokazali da takav način tretmana utječe na regeneraciju kože i
na dezinfekciju tkiva. Prisutnost bakterija se smanjila na nivo ispod detektabilne na par
centimetara oko anode. Anoda je bila kirurški implantirana u tkivo. Meñutim, moguće je
izvoditi tu metodu i na površini kože bez kirurških zahvata. To je sasvim prirodno ukoliko
imamo u vidu da je čovjek zapravo jedan suptilni strujni krug. S malim, istosmjernim
strujama moguće je ispuštati srebro direktno u organizam.

Gore opisani načini nisu jedini mogući. Konkretno, priličan broj slučajeva kolere u prošlom
stoljeću je bio tretiran i izliječen ispiranjem crijeva otopinom koloidnog srebra. Meñutim, i
gore opisani načini su i više no dovoljni za uspješno korištenje. Više pozornosti bi trebalo
posvetiti nemedicinskim primjenama srebrnih preparata. Srebro je odlični agens za
dezinfekciju vode. Jedna žličica srebra u 5 litara vode će zadržati svježinu tekućine i dati joj
za tijelo neopasan i netoksičan antibakterijski dodatak za razliku od uobičajenih tableta za
pročišćavanje na bazi klora koje su sve samo ne netoksične. Iz tog razloga srebro se sve češće
koristi i u bazenima umjesto klora. Filteri na bazi srebra nisu samo odlični za vodu već i za
zrak. Tu već imaju široku primjenu u industriji. NASA koristi taj sustav u svemiru kao
uvjerljivo najučinkovitiji. Hrana takoñer može biti obogaćena srebrnim pripravcima.
Pogotovo hrana iz konzervi. Prisutnost srebra će spriječiti fermentaciju i olakšati probavu. U
veterini su mogućnosti takoñer veoma velike. Današnje stočarstvo se praktički temelji na
sustavnom tovljenju stoke antibioticima što prouzrokuje cijeli niz degenerativnih bolesti kod
životinja ali i kod ljudi koji se hrane takvim mesom koje sadrži velike količine antibiotika.
Netoksično i u organizmu gotovo inaktivno srebro nudi rješenje problema na tom području.

33
http://argentumcompendium.org/

10. Argirija i toksičnost


Dosad sam u tekstu terminom koloidno srebro nazivao otopinu pozitivnih iona srebra i
manje količine vrlo malenih čestica srebra okruženih vodom. U toj otopini nema ništa osim
vode, kationa srebra i čestica srebra veličine otprilike .0003 - .05 mikrona. Meñutim, postoji
cijeli niz pripravaka temeljenih na srebru koji sadrže mnoštvo drugih elemenata, molekula i
drugih stabilizatora srebra. Ovisno o pojedinačnom proizvodu, njegovoj individualnoj
koncetraciji i čistoći te načinu uzimanja, mijenja se i opasnost od dobivanja argirije. Termin
argirija je prvi upotrijebio njemački liječnik Johann Abraham Albers 1816.-e godine. Termin
dolazi od "argentum", latinske riječi za srebro..

Argirija je kozmetički efekt koji nastaje kao posljedica vezivanja srebra na pigment. Dakle,
argirija je bolest koja nema zbiljski utjecaj na zdravlje čovjeka te se s lakoćom može izbjeći.
Nastaje taloženjem malih čestica srebra u ekstracelularnom prostoru. Obično se talože u
obliku agregata različitih veličina u blizini korjena vlasi, znojnih žlijezda i sl.. Na tim
mjestima se takoñer nalazi povećana doza melatonina. Pretpostavlja se da srebro uzrokuje
povećanu koncentraciju melatonina te da kombinacija srebra i melatonina uzrokuje plavkasti
ten. Ljudi koji imaju argiriju su zdrave i posve funkcionalne osobe s tom razlikom da imaju
plavo-sivkastu kožu kao posljedicu srebra nataloženog u tkivu i koži. Argirija se može
dogoditi bilo gdje na koži, meñutim, najčešća je na licu. S pravilno pripremljenim srebrom, u
odgovarajućoj koncentraciji, možemo reći da je nemoguće dobiti argiriju. Zabilježeni
slučajevi argirije su isključivo posljedica uzimanja raznih srebrnih soli ili srebra stabiliziranog
biološkim molekulama (MSP - Mild Silver Protein). Količina srebra koju bi trebalo uzeti da bi
se primijetili prvi simptomi argirije je otprilike od 3.8 do 6 grama. Uzimajući u obzir da u
jednoj litri kvalitetnog koloidnog srebra ima oko 5 mg srebra, jasno je da bi trebalo popiti
najmanje 600 litara takve otopine da bi se dobila argirija. Naravno, pod uvjetom da je to
srebro tako loše kvalitete da je uopće u stanju prouzrokovati argiriju. Neke procjene govore i
o 40 grama srebra potrebnih da se pojave prvi simptomi argirije. Posljedica gore navedene
činjenice je da dosad nije zabilježen niti jedan slučaj gdje bi osoba koja pije normalne
količine 5 ppm-a koloidnog srebra dobila argiriju.

Za razliku od toga, opasnost od uzimanja srebrnih soli poput srebrnog nitrata i srebrnog
klorida je evidentna. Upotreba srebrnog nitrata uzrokuje argiriju kod nekih proizvoda na
tržištu i nakon samo tri tjedna upotrebe. Srebrni klorid, osim što je inferirona supstanca u
usporedbi s koloidnim srebrom, uzrokuje argiriju tek nakon nekoliko mjeseci iako nije ni
izbliza toksičan kao nitrat. Proizvodnja takvih preparata kao i njihova prodaja na tržištu je
uglavnom plod velike neinformiranosti svih uključenih u proces. Kod kućne proizvodnje
obično je u pitanju elektroliza u uobičajenoj vodi iz slavine koja može biti velike tvrdoće i
kao takva sadržavati dosta klorida i raznih drugih aniona. Važnost čistoće vode za sprečavanje
svake opasnosti od argirije je od ogromnog značaja. Koloidno srebro samo po sebi u
koncentracijama koje se daju na tržištu nema snagu izazvati argiriju. To mogu jedino soli ili
srebro s raznim stabilizatorima i to u povećim koncentracijama. Kod elektrolize gdje voda
nije dovoljno čista i kod koje je proizvodnja srebrnog klorida u tijeku, u otopini će biti
vidljiva bijela maglica. Bijela maglica je srebrni klorid koji će se nakon nekog vremena
istaložiti u bijeli mulj. Osim što je ta otopina gotovo zanemarivo učinkovita u usporedbi s
ispravno proizvedenim koloidnim srebrom, ona je još k tome i potencijalni uzrok argirije.
Dakle, poanta je da zbilja nema potrebe raditi takvu vrstu inferiornog i opasnog produkta.

34
http://argentumcompendium.org/

Meñutim, treba naglasiti da pored unešenog srebra postoji još cijeli niz faktora koji mogu
odrediti je li je neka osoba više ili manje sklona argiriji. Jedan od faktora koji se spominju u
zadnje vrijeme je i količina selena u organizmu. Istraživanja na tu temu su pokazala da
manjak selena povećava rizik od argirije. Velika količina selena u tijelu povećava količinu
srebra u nekritičnim unutarnjim organima što samo po sebi nije opasno niti toksično. Selen u
tijelu je sposoban vezati se za srebro pa stoga selen ima utjecaj i na brzinu izlučivanja srebra
iz organizma. Kada u tijelu nedostaje selena, srebro se pojačano depozitira unutar tijela.
Dakle, veće količine srebra uzimane kroz duže vrijeme u stanju su "potrošiti" zalihe srebra u
organizmu i na taj način povećati rizik od argirije. Dakle, ovisno o metaboličkom stanju i
individualnom slučaju pojedinca, neki imaju veći a neki manji afinitet prema argiriji.
Činjenica je ipak da tisuće pojedinaca dugi niz godina uzimaju oko 5 ppm-a koncentrirano
koloidno srebro bez ikakvih negativnih posljedica po zdravlje. Nije na odmet kod takvih
stvari koje imaju veze s doziranjem pozvati na oprez. Gotovo sva istraživanja o nakupljanju
srebra u tkivima su rañena na vrlo velikim količinama srebra te stoga podaci za manje
koncentracije nisu toliko čvrsto utvrñeni.

Postoje neki načini za liječenje argirije i obično se baziraju na raznim prehrambenim


suplementima kao sta su vitamin E, vitamin B, selen i sl.. Postoje i razni programi intenzivnog
čišćenja organizama koji su u stanju olakšati ili otkloniti simptome argirije ili uračunavaju
neke oblike keliranja kojima je moguće iz tijela izolirati srebro, arsen, živu i slične metale.
Ima slučajeva kad je argirija uspješno liječena laserom. Samom liječenju argirije neće ovdje
biti posvećena posebna pažnja jer u principu ta fama nije ni previše aktualna kod svakog tko
na normalan način ispija normalne količine normalno proizvedenog i normalno
koncentriranog koloidnog srebra. Preporučujem pročitati studiju jednog privatnog istraživača
koji je istraživao koliki je kapacitet tijela za izlučivanje srebra. Na ovom linku se nalazi
njegov .pdf (~403 kb). Ponovno treba naglasiti da je skladištenje ionskog srebra i vrlo malih
čestica srebra u organizmu gotovo nezamjetno i da se ne može usporeñivati s istraživanjima
provedenima na srebrnim solima ili keliranom srebru sa stabilizatorima. Autor teksta
preporučuje da preventivna doza koloidnog srebra bude ispod 1 mg dnevno što čini manje od
2 dL 5 ppm otopine dnevno. Ta doza je provjerena u službenim istraživanjima kao posve
bezopasna za odraslog čovjeka.

35
http://argentumcompendium.org/

11. Koloidni bakar i koloidno zlato


Koloidni bakar i koloidno zlato nemaju direktne veze sa srebrom ali budući da se često
spominju uz srebro ovdje će ukratko biti opisane te dvije, za ovako malen osvrt i prostor,
nezahvalne teme.

Koloidno zlato

Koloidno zlato kao i srebro takoñer ima dugačku povijest. Još u drevnim vremenima nazivali
su ga eliksirom života. Još prije 5000 godina stari Egipćani su uzimali zlato za fizičku,
emocionalnu i mentalnu dobrobit. Vjerovali su da im zlato može podići frekvencije na svim
razinama. Aleksandrijski alkemičari su dobili tekuće zlato, pripravak kojeg su redovito
uzimali faraoni vjerujući da zlato predstavlja savršenstvo materije koje će im omogućiti
mladost, zdravlje i sreću. Arheolozi su u Egiptu našli i zapanjujuće primjere upotrebe zlata u
tadašnjoj stomatologiji. Stari Rimljani koristili su ga i u vrlo praktične svrhe, naime, njime su
bojali posuñe u jarko crvenu boju. Paracelzus je tvrdio da je stvorio otopinu koju je zvao
Aurum Potabile. Njegov rad je inspirirao Michaela Faradaya koji je prvi pripremio uzorak
čistog koloidnog zlata kojeg je nazvao "aktivirano zlato". Upotrebljavao je fosfor kako bi
reducirao zlatni klorid. Takoñer, Faraday je prvi koji je shvatio da je boja tog koloida
posljedica veličine čestica. U 19. st. John Herschel je izmislio fotografski postupak gdje je
koristio koloidno zlato da bi snimio slike na papir. Robert Koch je 1890.g. otkrio da supstance
na bazi zlata liječe tuberkulozu (Tubercle Bacillus ne može preživjeti u prisutnosti zlata) te je
za to istraživanje dobio i Nobelovu nagradu. U Americi u 19. stoljeću koloidno zlato je bilo
korišteno i kao sredstvo za liječenje alkoholizma. Sličnu svrhu kod svih vrsti ovisnosti
koloidno zlato ima i danas. Moderna istraživanja dolaze do primjene nanočestica zlata kao
korisnog agensa u biokemiji, elektronici i općenito nanotehnologiji.

Danas, posljedice uzimanja koloidnog srebra možemo podijeliti na striktno tjelesne i


emocionalne te mentalne. Naravno, razlika izmeñu materijalnog, emocionalnog i mentalnog
leži prvenstveno u načinu gledanja na stvari, dakle, više- manje ću tu terminologiju koristiti za
potrebe ovog teksta kao neku grubu podjelu.

Sa stanovišta fizičkog zdravlja tijela, koloidnom zlatu se pridaju zasluge kod tretiranja razno
raznih tumora, opekotina, živčanih bolesti, hormonske i nervne neuravnoteženosti te
stimuliranja imunološkog sustava. Dosta ljudi koji ga koriste kombinaraju ga s koloidnim
srebrom. Neki ga istraživači smatraju najboljim sredstvom za tretiranje petilosti.

Meñutim, zanimljivije su tvrdnje o djelovanju na ljudsku psihu i mentalnu spremnost.


Postoje pilot studije koje su pokazale da koloidno zlato podiže rezultate na testu inteligencije
u odnosu na period prije konzumacije za 20%. Takoñer djeluje na kompletno psihofizičko
stanje čovjeka. Kao posljedicu toga imamo rješavanje ovisnosti te dobijamo jasniju sliku sebe
i drugih. Već sam spominjao njegovu upotrebu kao navodnog eliksira mladosti. Doduše,
njegova mogućnost da ojača i "oživi" rad žlijezda s unutarnjim izlučivanjem je poznata i
"mainstream" medicini.

Pitanje je kako u kućnim uvjetima dobiti koloidno zlato. Ni izbliza lako kao srebro, ali ipak
nije nemoguće. Najlakša metoda za dobivanje koloidnog zlata je preko kompleksa s citratom
koju je sredinom prošlog stoljeća uveo Turkevitch sa suradnicima a dvadesetak godina kasnije
usavršio Frens.

36
http://argentumcompendium.org/

Dakle, postupak ide ovako....

1. Nabavite HAuCl4 . Uzmite 5.0×10−6 mola dotičnog spoja i otopite ga u 19 ml


deionizirane vode. Otopina je žućkasta.
2. Grijte dok ne zavrije.
3. Dodajte 1 ml 0.5% natrijevog citrata. Za to vrijeme miješajte snažno otopinu. Morate
miješati Ukupno 30 minuta.
4. Boja se mijenja od žućkaste do prozirne, sive, ljubičaste i na kraju crvene.
5. Nadopunite otopinu do 20 ml.

Ovim ćete postupkom dobiti sferične čestice zlata okružene i stabilizirane citratnim ionima.
Ovisno o koncetraciji citrata moći ćete regulirati veličinu čestica. Što je više citrata to će veću
površinu moći stabilizirati pa će i čestice biti manje. Obrnuto je kod manjih koncetracija gdje
će čestice zlata biti veće. Postoje naravno i drugi načini dobivanja koloidnog zlata. Neki se
baziraju na HVAC metodama gdje je prisutno samo zlato. Uprkos gornjem opisu dobivanja
zlatnog koloida treba imati na umu da je on stabiliziran u otopini citratom te ako netko želi
raditi doma koloidno zlato preporučujem informiranje i oko HVAC metode koju ovdje zasad
neću pobliže opisati.

Dakle, osim kemikalija, trebate magnetnu mješalicu s grijanjem i pipete za odreñivanje


volumena. Naravno, trebate biti veoma oprezni prilikom rada s kemikalijama i precizni u
izvedbi postupka. Priču o koloidnom zlatu završavam najranije ikada zabilježenim receptom o
proizvodnji zlatnih pripravaka. Dao ga je Mojsije osobno i zapisan je u Starom Zavjetu.

Stari Zavjet, Knjiga Izlaska 32, 19-i i 20-i redak.


19
Čim se približi taboru te opazi (zlatno op.a) tele i kako igraju, razgnjevi se Mojsije.
Baci iz ruku ploče i razbije ih na podnožju brda.
20
Pograbi (zlatno op.a) tele koje bijahu napravili, spali ga ognjem i u prah satre.
Onda prah razbaca po vodi i natjera Izraelce da je piju.

Koloidno zlato nije isto šta i ORME zlato (monoatomno zlato)!!!

Više o ORME-u možete saznati na: http://www.youtube.com/watch?v=SWyQzDDgZQQ

37
http://argentumcompendium.org/

Koloidni bakar

Bakar je treći po zastupljenosti metal u ljudskom tijelu. Ima ulogu u formiranju crvenih
krvnih stanica, metabolizmu bjelančevina i RNA, ključan je za metabolizam i enzimsku
aktivnost. Takoñer je ključan kod formiranja kosti, hemoglobina i s cinkom sudjeluje u
formiranju elastina uz pomoć vitamina C. Ključan je i u antioksidativnim procesima u tijelu.
Njegovo dodatno uzimanje se prakticira i kod pigmentacije kože i kose (protiv sijedih lasi).
Takoñer mu se pridaju i gotovo magična svojstva kad je riječ o pomlañivanju organizma. U
tom smislu ljudi ga obično koriste za tretman bora i kože općenito. Cijeli niz djelovanja kod
parazita, poboljšanje imunološkog odgovora i sličnih stvari je sličan kao i kod srebra. U
zadnje vrijeme javljaju se teze da jedan od faktora koji uzrokuje osteoporozu je i manjak
bakra u organizmu.

Tradicionalna primjena uzimanja bakra takoñer dugo traje, obično kao namjensko nošenje
bakrenih ogrlica i bakrenih narukvica u terapeutske svrhe. Za razliku od srebra i zlata, bakar
puno lakše difundira pod kožu u kontaktu s tijelom te je stoga moguće uzimati bakar u
odreñenim količinama i na taj način. Neki pripravci bakra se koriste u svrhu postizanja većih
umnih sposobnosti. Obično se bakar zadrži pod ustima te na taj način ulazi u krvotok i utječe
na sinapse. Bakar se koristi i u striktno kozmetičke svrhe. Legenda datira kozmetičku
upotrebu u biblijska vremena kralja Solomona.

Koncentracija u kojoj se uzima bakar je slična kao i kod srebra. Dakle, otprilike 3 ppm-a.
Dozvoljena toksična količina bakra u pitkoj vodi je otprilike na 1.5 - 2.0 mg/L. Meñutim, tu
se ponovo radi o bakru iz raznih spojeva.

Bakar se može dobiti na sličan način kao srebro. Svi metali koji se mogu pomoću elektrolize
nanositi u tankim slojevima na druge metale mogu se pomoću elektrolize u destiliranoj vodi
dobiti na način na koji dobijamo srebro. Tu su izuzetak zlato i platina. U krajnjoj liniji,
postupak dobivanja koloidnog srebra pa tako i koloidnog bakra je samo jako loše izveden
način "posrebrnjivanja".

38
http://argentumcompendium.org/

12. Raymond Royal Rife


Raymond Royal Rife (1888. - 1971.) je bio genijalan znanstvenik koji je najznačajnije
dijelove svoje karijere proveo u prvoj polovini 20 st.. Razlog što većina koji ovo čitaju nikad
nije čula za njega leži u činjenici da je profil njegovih istraživanja i pronalazaka bio krajnje
nepodoban za težnje farmaceutske industrije. Pronaći način liječenja koji je izvediv po trošku
koji odgovara cijeni jedinog potrebnog resursa, tj. električne struje, te za kojeg je aparatura
jeftina i lako dostupna gotovo svakom, predstavljao je ozbiljan udarac tada još mladoj i brzo
rastućoj farmaceutskoj industriji.

Pionir na području "bioelektrične" medicine, Rife je zaslužan za cijeli niz izuma koji se
danas koriste u optici, elektronici, biokemiji i drugim granama znanosti. Vlasnik je cijelog
niza nagrada i doktorata. Zbog širokog spektra znanja koji je imao i velike
multidisciplinarnosti brzo je izašao iz okvira tadašnjih uskih razmišljanja medicinske struke
koja je, nažalost, uvelike prisutna još i danas. Veliku većinu tehnologije potrebnu za njegova
istraživanja on je jednostavno izradio sam. Neki od njih su i danas u širokoj primjeni. Na
primjer, u modernoj mikrobiologiji gotovo neizostavni mirkodisektor i mikromanipulator kao
i UV mikroskop su njegovi izumi koje je koristio za jedan dio svojih istraživanja u vrijeme
dok njegovi kolege nisu imali ni koncept čemu to konkretno služi. Zasigurno, jedno od
njegovih najvećih dostignuća je prvi mikroskop specijaliziran za promatranje virusa te
Univerzalni Mikroskop - za to vrijeme začuñujući primjerak tehnologije s preko 6000 dijelova
i povećanjem od 60 000 puta. Donedavno je to bio jedini mikroskop sposoban za promatranje
živih virusa. Razlog tome je što moderni mikroskopi prvo ubiju sve što je u uzorku
ostavljajući ostatke koje operator promatra umjesto živog sustava. Kod virusa je takav način
vrlo manjkav zbog vrlo velike dinamičnosti kojom su sposobni promijeniti svoju ulogu u
tkivu. Rife je u svojim istraživanjima došao do zaključka da svaki mikroorganizam ima svoj
specifični spektroskopski tj. "energetski" potpis. Zakretanjem kvarcne prizme fokusirao je
svjetlost do valne duljine gdje bi se pojedini mikroorganizam mogao proučavati. U trenutku
kad bi inače došlo do rezonancije pri vidljivoj svjetlosti, nevidljivi bi mikroorganizmi postali
vidljivi. Velika većina organizama koje je gledao s tim mikroskopom bila je vidljiva samo u
UV spektru. Rife je prevladao taj problem koristeći dvije različite frekvencije u UV dijelu
spektra od kojih su obje rezonirale s karakterističnim "potpisom" mikroba. Te dva vala bi
interferirala i kao rezultat interferencije dobivao se val u vidljivom dijelu spektra. Na taj je
način Rife bio prvi čovjek koji je uspio promatrati ponašanje živih mikroorganizama u tkivu,
fenomen kojeg je nemoguće izvesti elektronskom mikroskopijom. Zanimljivo je da su neke
zasluge za ta istraživanja u kasnijim godinama preuzeli drugi ljudi. Konkretno Virginia
Livingston je preuzela zasluge 1948.-e za identifikaciju mikrorganizma koji uzrokuje rak kod
ljudi. Tu istu stvar je Rife napravio još 1920.-e što je i sama imala prilike vidjeti budući da je
veliki dio razdoblja od 1930.-tih do 1948. provela u posjetima Rifeovom laboratoriju, baš kao
i mnogi njeni suvremenici. Meñutim, to joj nije smetalo da Rife-a ni ne spomene u svojim
radovima. Mnogi tadašnji znanstvenici koji su posjetili Rifea te vidjeli i proučili njegov rad
ipak su stali iza njega. Rife je radio i surañivao s najeminentnijim znanstvenicima i
liječnicima tog razdoblja.

Rife se nije previše obazirao na te priče i nastavio je svoj rad. Nakon što je uspio snimiti
viruse, pokazati njihov životni ciklus i ponašanje u tkivu, upotrijebio je isti način pomoću
kojeg ih je učinio vidljivima da ih uništi. To je izveo pojačavajući intenzitet frekvencije koja
je dovodila do rezonancije do mjere kada bi ugrozio strukturalni integritet mikroorganizma.
Dotičnu frekvenciju i intenzitet je zvao skraćeno "MOR" ("mortal oscillatory rate"). Zamijetio
je da MOR nema nikakvog utjecaja na okolno tkivo. Postoji bezbroj frekvencija i svaka vrsta

39
http://argentumcompendium.org/

ima svoje karakteristične. Mogućnosti takvog tretmana su gotovo beskonačne. U mnogo


godina istraživanja Rife je otkrio frekvencije karakteristične za uzročnike mnogih bolesti.
1934.g. na University of Southern California provedeno je istraživanje u kojem su doktori i
patolozi, imenovani u posebnu komisiju, odabrali i za eksperiment pripremili grupu oboljelih
od raka u terminalnoj fazi. Njihov zadatak je bio da ih pregledaju ako budu još živi nakon 90
dana. Nakon 90 dana tretmana, komisija je zaključila da je nakon tih 90 dana 86.5%
pacijenata posve zdravo. Nakon toga, terapija je dodatno prilagoñena te je i ostalih 13.5%
pacijenata posve izliječeno u nekoliko sljedećih tjedana. Dakle, uspješnost terapije je bila
100%!

Nakon tog uspjeha, prireñen je banket za Rifea na kojem su bili prisutni svi vodeći
medicinari SAD-a. Banket je bio prireñen pod imenom "The End To All Diseases". To je bilo
1931.-e u studenom. Te su godine svi ti ljudi poricali da su se ikad sreli s Rifeom!!! Neki od
njih su se naglo preselili u Južnu Ameriku zamjetno bogatiji.

Slijed dogañaja je bio slijedeći. Morris Fishbein, glavni čovjek i možemo reći vlasnik
American Medical Association-a je poslao odvjetnika Harry Hoxsey-u, čovjeka koji je
rutinski liječio rak pomoću lijeka na biljnom principu. Ponuda je bila sljedeća. Fiscbein bi
kupio patent od Hoxsey-a nakon čega Hoxsey ne bi imao ni centa profita devet godina. Tada,
ukoliko bi se uspostavilo da lijek radi, Hoxsey bi dobivao "čak" 10% profita. Nakon što je to
potonji odbio, Fishbein je sredio da ga u roku od godinu i pol dana uhapse 125 puta na ime
navodnog rada na polju medicine bez dozvole. Sud je svaki put odbacio optužbe, meñutim,
Hoxsey je doveden do ludila. Odvjetnika je poslao i Rife-u! Rife ga je takoñer odbio.Nakon
toga su počeli nestajati filmovi i rezultati istraživanja iz laboratorija. Tada je "naglo" buknula
vatra u basnoslovno skupom laboratoriju koji je trebao staviti "točku na i" istraživanju i
konačnoj potvrdi Reifeove terapije. Takoñer, kod Rifea je netko vandalizirao laboratorij
uništivši taj i danas neprojecjenjivi laboratorij, u to vrijeme gotovo jedini takav u svijetu.
Konačni udarac dolazi kad policija ilegalno konfiscira kompletan materijal prikupljen kroz
cijelu Rifeovu karijeru. Komercijalna primjena je prestala 1939.-e kada je tužena jedina
tvornica u SAD-u koja je proizvodila Rifeove generatore. Tužba je odbačena kao posve
neosnovana ali cijeli zakonski proces protiv farmaceutske industrije je uzeo toliko novaca da
je firma bankrotirala i morala biti zatvorena. U tom trenutku, to je značio prestanak svake
aktivnosti u tom smjeru.

Na sreću, i nakon njegove smrti par informiranih ljudi je rekonstruiralo većinu te


tehnologije. Sve je više informacija, knjiga i konkretnih instrumenata koji djeluju, mada je
Rife veliku količinu informacija ponio sa sobom u grob. Danas ima mnogo izvedbi Rifeovih
generatora. Od skupih do jeftinijih, boljih ili lošijih. Rife je pretežno koristio izvedbe s
pobuñenim plinovima u vakumskoj cijevi, meñutim, današnje novije izvedbe se pretežito
baziraju na elektrodama koje se drže u ruci ili na neki drugi način pričvršćuju na tijelo te se na
taj način apliciraju rezonantne frekvencije ili njihove harmonike na tijelo. Takoñer se uz
terapiju preporučuje često ispiranje hladnom vodom. Meñutim, sami detalji oko terapije su
van opsega ovog teksta. U novije vrijeme se pojavila i nova generacija ureñaja koja koristi
frekvencije (uobičajeno električne impulse na oko 15 Hz) i struju za borbu protiv parazita i
sličnih nametnika. Obično ih nazivaju zapperi.

Za sve koje zanima više o Rifeu preporučujem izvrstan site s velikim brojem informacija.

40
http://argentumcompendium.org/

13. Najčešća pitanja


Govoreći o ovoj temi, pitanja se mogu podijeliti na dvije glavne skupine pitanja, ona koja se
često postavljaju i koja su važna i ona koja se rijetko postavljaju i još su važnija.

• Mol - kemijska jedinica za količinu tvari. Jedan mol sadrži Avogradov broj čestica.
Dakle, 6.023 x 1023 atoma ugljika čine jedan mol ugljika. Taj broj atoma ugljika će biti
oko 12 g. To znači da je molarna masa (M) jednaka 12g/mol-u. Dakle, 24 g čistog
ugljika predstavlja 2 mola. U tekstu je naveden primjer molekule HAuCl4. Jedan mol
te tvari tj. njegova masa je zbroj atomskih molarnih masa elementa koji čine molekulu.

• ppm - mjera za koncetraciju (parts per million). Ima ekvivalente u ppb (parts per
billion) i ppt (parts per thousand). Kod srebra obično se odnosi na broj miligrama u
litri vode. Dakle 5 ppm ~ 5 mg/L

• Tyndallov efekt - otkrio ga je John Tyndall, irski znanstvenik koji je živio i djelovao u
19. stoljeću. Efekt se zasniva na efektu loma svjetlosti u koloidnim sustavima npr.
suspenzijama ili emulzijama. Efekt se koristi da se na lagan način razlikuju drukčije
vrste otopina, npr. čiste otopine, koloidne otopine ili suspenzije. Jedan tipičan primjer
Tyndallovog efekta su automobilska svjetla u magli. Manje valne duljine se lome
bolje. Potonja činjenica je i uzrok što je nebo plavo. Zrake Sunca se lome na atmosferi
i mi vidimo plavu svjetlost koja se bolje lomi. Duže valne duljine obično nisu
pogoñene. Kod uznapredovale elektrolize možemo zamijetiti Tyndallov efekt što je
znak otpuštanja čestica u otopinu.

• Brownovo gibanje - odnosi se na dva glavna koncepta: nasumično gibanje čestica u


tekućem agregatnom stanju (primjenjivo i na plinove) i na matematičke modele koji
takvo nasumično ponašanje opisuju. Brownovo gibanje je u svojoj osnovi jedno od
najjednostavnijih stohastičkih funkcija. Nazvan je po botaničaru Robertu Brownu koji
je djelovao u 19. st. i kojem se daju zasluge za otkriće, mada su tu pojavu zamijećivali
i drugi znanstvenici prije njega.

• Anoda, katoda, anioni, kationi - Anoda, pozitivna elektroda. Katoda, negativna


elektroda. Kationi, pozitivni ioni. Anioni, negativni ioni.

• Aspartam - umjetno sladilo, obavezno izbjegavati. Nalazi se u obojenim


bezalkoholnim pićima, žvakaćim gumama bez šećera i sličnim "namirnicama". Obično
taj podatak piše na proizvodu i nije naodmet provjeriti i time se lišiti te degenerativne i
kancerogene supstance.

• In vitro - eksperimenti provedeni van živog tkiva. Konkretno, u epruveti ili petrijevki.

• In vivo - eksperimenti provedeni u živom organizmu.

• Zeta potencijal - izraz iz koloidne kemije koji označava ukupni elektrostatički


potencijal nabijene čestice koji ovisi o akumulaciji iona na površini koloidne čestice.

• Elektroliza - općenito i laički govoreći, način za odvajanje ili razgradnju tvari


puštajući struju kroz njih

41
http://argentumcompendium.org/

• Ozon - alotropska modifikacija kisika. Sadrži tri atoma za razliku od puno stabilnije
molekule s dva atoma.

• Voda, srebro, čistoća - za dobar produkt od ključne je važnosti imati kvalitetnu


destiliranu vodu i čiste srebrne elektrode (0.99). Kritičnija je čistoća vode nego srebra.

• Zapperi - elektronički aparatići namijenjeni tretiranju bolesti. Dr. Hulda Clark kao
jedan od pionira na tom području je uvela taj način rješavanja tijela raznih parazita,
bakterija pa i raka i sličnih malignih bolesti. Tvrdnje se baziraju na sličnim
postavkama kao i Rifeova terapija. Dakle, odreñeni impulsi u tijelu dolaze u
rezonanciju s nekim dijelovima parazita rušeći im strukturalni integritet. Možemo
zamisliti kako netko glasom lomi staklenu čašu. Teorija iza zappera se temelji na
sličnom principu temeljenom na struji. Obično se nalaze u izvedbi koja se koristi kao
narukvica.

• Harry Hoxsey - od svoje je porodice dobio u nasljeñe recept za biljni preparat kojim je
iznimno velikom uspješnošću liječio ljude s postotkom neusporedivim i superiornijim
današnjoj kemoterapiji. Proganjan, izložen velikoj plaćenoj medijskoj kampanji kojoj
je bio cilj posve obeshrabriti ljude da traže pomoć od njega, bio je prisiljen zatvoriti
svoje klinike. Danas u Mexicu radi jedna klinika na bazi njegovog preparata. Više o
njemu na ovom linku.

• Virginia Livingstone - osoba koja je preuzela većinu podobnih Rifeovih zaključaka,


tretirala ih kao svoje te na taj način zaradila razna priznanja. Rifeove viruse za koje je
smatrao da uzrokuju rak je preimenovala od originalnih 'Cryptocides primordiales' na
'Progenitor Cryptocides' bez ikakvih referenci na Rifea.

• Herxheimerov efekt - efekt trenutnog pogoršanja zdravstvenog stanja uslijed naglog


oslobañanja organizma od infekcija, bakterija, parazita i sl.

To be continued........

42
http://argentumcompendium.org/

14. Reference
Ovdje ću pokušati u najvećoj mogućoj mjeri dati reference na razne materijale za koje
smatram da eventualno nude informacije koje mogu pojasniti sadržaj ovog teksta ili one na
koje sam kao dio ili cjelinu naišao u nekim materijalima. S vremenom se ovdje mogu
očekivati dodaci. Na kraju poglavlja preporučujem povijest ozonoterapije od Eda McCabeaa.

Dr Robert O. Becker - The Body Electric & Cross Currents

Jean-Claude Mainguy - Evolution of neoplasic cells in culture under the influence of


electromagnetic fields

Hugh Fleming - Effect of High-Frequency Fields on Micro-Organisms

Andrei G. Pakhomov - Biological Effects Of Millimeter Waves

Cyril Maire - Clinical Impressions and Speculations on the Use of High-Frequency Pulsed

A.J. Ginsberg, M.D - Pulsed Short Wave in the Treatment of Bursitis with Calification

Panos Pappas, Ph.D - Effects Of Pulsed Magnetic Field Oscillations In Cancer Therapy

Karl H. Schoenbach - Pulsed Electric Fields on Biological Cells, Science. Vol. 25, No. 2,
April 1997

Douglas M. Evans, M.D. - The Effect Of EMF on Rat Mammary Carcinoma

V.A. Shashlov - Mechanism Of Frequency-Selective Biological Effects Of The EHF


Radiation

Marcos Tello & Other Authors - Evaluation Of DC Current Therapy In Mammary Cancer
Tumor

"Silver, Our Mightiest Germ Fighter," ScienceDigest, March 1978. As an antibiotic, colloidal
silver kills over 650 disease causing organisms, and resistant strains fail to develop. Silver is
the best all-around germ fighter we have and is absolutely non-toxic! Doctors report that,
taken internally, it works against syphilis, cholera, malaria, diabetes and severe burns. Richard

43
http://argentumcompendium.org/

L. Davies, executive director of the Silver Institute which monitors silver technology in 37
countries, reports: "In four years we've described 87 important new medical uses for silver."

" Colloidal Preparations of Silver in Pharmacy," British Medical Journal, February 1923:
"Pure Silver is entirely non-irritant. In tests at very high concentrations, it has been shown
repeatedly that the rapidly exerted disinfectant action is of considerable therapeutic value."

Provo Herald, 13 February 1992, page D1: "Colloidal Silver as a Remedy for AIDS".

"Colloidal Silver Preparations of Silver in Pharmacy," British Medical Journal, 1932.

Secrets of the Soil by Christopher Bird and Peter Tompkins.

John Hopkins Hospital, More News on Silver. Dr. Leonard Herschberg

Michael D. Lemonick. The Killers All Around, Time Magazine, Sept. 12, 1994.

Searle, A.B. The use of Colloids in Health and Disease. The British Medical Journal. Nov,
1913, p. 83 Dr. Henry Crookes,

Colloidal Silver, Where have you been? by Iris A. Moore, The New Times, Seattle WA, May
1994

Brentano, L. MD, Margraf, H, Monafo, W.W. MD and Moyer,C.A. MD Antibacterial


Efficacy of a Colloidal Silver Complex. Surgical Forum Vol. 17, 1966, pp. 76-78 Also
Quoting, Dr. Harry Margraf

Report on Colloidal Silver, The Best Kept Secret, by Martha Duncan.

Thurman, R.B. and Gerba, C.P. (1989) The molecular mechanics of copper and silver ion
disinfection of bacteria and viruses. Quoting, Dr. Richard Davies, The Silver Institute, Wash,
V. 18, 4, p. 295

Oxygen Therapies by Ed Mc Cabe. $12.00 Includes postage, Energy Publications, 99- RD #1,

44
http://argentumcompendium.org/

Morrisville, NY 13408
H.E.L.P ful News, Vol. 8 No. 9

PoliticsInHealing - Daniel Haley

The Cancer Conspiracy - Barry Lynes

The Cancer Cure That Worked - Barry Lynes

The Golden Rife - Barry Lynes

Kao kratki dodatak u ovom poglavlju mala povijest ozonoterapije kompilirana od strane Ed
McCabe-a, zaslužuje i ovako neprevedena mjesto ovdje.

...

1885 Florida Medical Association published "Ozone" by Charles J. Kenworthy, M. D.,


M.R.S.V. from Jacksonville Florida. This proves that ozone was in regular medical usage in
the U.S. before 1885, and therefore predates the 1906 Pure Food and Drug Act, its subsequent
revisions, and the FDA as well. Therefore, ozone's medical usage is grand fathered in the
United States, and held as perfectly legal for any M.D. to use without censure. Ozone
generating medical devices are claimed by the FDA to be a separate question (Note: see
commentary further on about Dr. Willner's case in 1991).

1896 Sept 22 Inventor genius Nikola Tesla patents the first ozone generator in the U.S.

1898 Institute for Oxygen Therapy-Healing started in Berlin by Thauerkauf and Luth. First
injection of ozone into animals, first bonding of ozone to solid form products (Haemozon,
now Homozon). Proprietary bonding technology method still unknown and unbelieved by all
but certain American, German and Russian scientists. The chemistry is substantiated in
Russian texts.

45
http://argentumcompendium.org/

1898 Dr. Benedict Lust from Germany practicing in NY. He was the originator and founder of
Naturopathy, and wrote many books and articles on ozone.

1900 Medical ozone was used in the U.S. by Nikola Tesla who formed the "Tesla Ozone
Company" which was the first company to use high voltage, high frequency, low amperage
AC systems and was granted many ozone patents. Medical ozone and ozone products were
used widely in the beginning of the century and their use actually predates the FDA's
inception in 1906.

1902 J.H. Clarke's "A dictionary of Practical Materia Medica," London, describes the
successful medical use of "Oxygenium" in treating Anemia, Cough, Cancer, Diabetes,
Influenza, Morphine poisoning, Canker Sores, Strychnine poisoning, Whooping-cough.
Oxygenium is ozone charged water.

1902 Dr. Chas. O. Linder M.D. was written up in Spokane, WA "Centennial" magazine as
injecting medical ozone and commonly using state of the art ozone equipment in his medical
practice.

1904 Ozone charged olive oil has been sold in pharmacies for years all over the U.S. and used
by thousands of physicians under the trade name "Glycozone." As reported in nineteenth
edition of "The Medical Uses of Hydrozone and Glycozone" by Chas. Marchand. The New
York Chemist's 339 page book is in the Library of Congress with the U.S. Surgeon general's
stamp of approval on it.

1910 (+/-) Tesla's "Violet Ray" ozone producing device commonly sold all over U.S. under
many brand names and configurations, even finding its way into the Sears catalogue. Many
had provisions for therapeutic breathing of strong concentrations of ozone after bubbling it
through certain organic essential oils. Violet Ray now available through all beauty supply
shops in the U.S..

Copyright 1911, 13, 15, 16, 19, 20 Noble M. Eberhart M.D., Ph. D., D.C.L. was published by
New Medicine Publishing Company. "A Working Manual Of High Frequency Currents"
Chapter 9 Ozone; Nature; Physiological Action; Methods of Administration; Diseases In
Which It Is Indicated. Dr. Eberhart was head of the Department of Physiologic Therapeutics,
Medical Department Of Loyola University. Professor of High Frequency, Illinois School of
Electrotherapeutics. Head of Department of Electrotherapy, Chicago College of Medicine and
Surgery. Member of Chicago and Illinois State Medical Societies, American Medical
Association, American Medical Editor's Association, Victoria Institute or Philosophical
Society of Great Britain.

He used ozone in Tuberculosis, Anemia and Chlorosis, Chronic middle ear deafness and
Tinnitus, Whooping Cough, Asthma, Bronchitis and Hay Fever, Insomnia, Pneumonia,
Nervous Disability, Diabetes, Gout, and "Its beneficial action in syphilis has been attested by
many physicians."

"Ozonizing the air of a patients room is the best method of employing ozone in this disease
(tuberculosis)."

"In one sense of the word, since oxygen is so essential, it might be easily claimed that ozone
was indicated in any bodily ailment... there are some diseases in which it is of particular

46
http://argentumcompendium.org/

benefit. Among these are anemia; all diseases off the respiratory organs, including
tuberculosis; infectious diseases; and all conditions where there is imperfect oxidation and
impaired nutrition."

"H. de LaCoux, Chemical Expert to the Council of the Prefecture of the Siene, Paris, says: "In
the application of ozone for tuberculosis, it is an undeniable clinical fact the number of bacilli
in the sputum diminishes after the second or third treatment, even before the general condition
of the patient is improved."

"Dr. George Stoker, London, reports nine cases of tuberculosis treated within a year at the
Stoker Oxygen Hospital, of which eight were discharged with the disease definitely arrested."

1913 Eastern American Association for Oxygen Therapy formed by Dr. Blass and German
associates

1914 Nov 20th, Dr. Charles O. Linder was advertising the availability "At a great expense" on
his part, of his new medical ozone machine in the Vol 1 No. 1 "Not yet named Magazine" at
the Apple Show near Spokane, WA. He was passing the ozone through Eucalyptus, Pine, and
Cedar oils as scrubbers before inhalation of the gas.

1920 Dr. Charles S. Neiswanger, M.D. publishes "Electro Therapeutical Practice" Ritchie and
Company, Chicago. "A Ready Reference Guide for Physicians in the Use of Electricity and
the X-Rays." Chapter 32 "Ozone as a Therapeutic Agent." Dr. Neiswanger was the President
and Professor General Electro- Therapy Illinois School of Electro Therapeutics; Chicago
Hospital College of Medicine. "Ozone acts as a powerful antiseptic in contact with diseased
mucous surfaces, consequently its beneficial action is quickly apparent in the treatment of
bronchial and laryngeal affections, catarrh, hay fever and all diseases of the respiratory
organs."

1929 "Ozone and Its Therapeutic Action." Book names 114 diseases and applications of
ozone and prints the research from the centers and doctors centers using ozone. Armor
Research Foundation Institute of Technology, IL, American College of Physical Therapy,
Berlin University, Behren Memorial Hospital, Glendale, CA, Board of Education, St. Louis,
Bouvicant First Hospital Paris, British Army Medical Service, London, Chicago College Of
Medicine and Surgery, Chicago, Harvard University, Cambridge, MA, Polytechnic Institute,
Brooklyn, NY, Physical Chemistry University, IL, Post Graduate Medical School, NY, S.
California University of Los Angeles, Salaberry Hospital, Buenos Aires, Spaulding General
Hospital, Portland , OR, Western Reserve University, Cleveland, OH, Washington University,
Seattle, WA. A 40 page book with a different medical paper from a different expert on each
page.

1930 May 3rd, Journal of The American Medical Association article: "The Therapeutic Use
of Oxygen in Coronary Thrombosis" by Robert L. Levy, M.D., and Alvan L. Barach, M.D.
Oxygen tents help oxygen starved heart attack victims.

1930 German dental physician E.A. Fisch was regularly using ozone in his dental practice in
Zurich Switzerland and writes large number of ozone papers in Italian, French, and German.
Patents the "Cytozon," the first dental use ozone apparatus.

47
http://argentumcompendium.org/

1931 Dr. Otto Warburg wins first Nobel Prize for work proving cancer is caused by a lack of
oxygen in the cells. He states in "The Prime Cause and Prevention of Cancer" that the cause
of cancer is no longer a mystery, we know it occurs whenever any cell is denied 60% of its
oxygen requirements. This occurs through a buildup of pollution or toxicity within and around
the cell which blocks and then damages the cellular oxygen respiration mechanism.

1932 renowned Austrian surgeon Dr. Erwin Payr receives ozone therapy and thereby learns of
medical ozone by treatment from E. A. Fisch. Goes on to use ozone in his medical practice,
increasing its acceptability in surgery.

1935 Nov. Societe Francais d'Electrotherapie et de Radiologie publishes M. Sourdeau (Le


Mans) paper on "Ozone in Therapy" Four machines to produce ozone have been installed in
the Electro- Radiology service in Beaujon-Clichy.

1938 Parisian Medical Bulletin - Bul Med Paris 52 or 42:745- 749, Paul Aubourg, Honorary
Electro-Radiologist in the Hospitals of Paris, publishes "Medical Ozone: Production, Dosage,
and Methods of Clinical Application Using rectal insufflation he noted that of 465 patients,
the colon capacity varied from 150 to 800ccs (no megacolons), so everyone was x-ray
photographed to ascertain the proper dosage without forcing the ilio-caecal valve. Ozone
injections into wounds last for 6 to 15 minutes, verified by laboratory bacteriological results.
Vaginal insufflations were common. Breathable concentrations of ozone were routinely
applied to infected sinuses. Intermuscular injections were abandoned as too painful and
ineffective. In 8000 applications of ozone, there were no accidents or harmful side effects.

1938 Paul Aubourg "Results of 119 cases of coliform infection treated by ozone in Beaujon-
Clichy." Presse Med 1938; 46:1987- 1900.

1940's German Doctor Hans Wolfe wrote the book "Medical Ozone."

1940's FDA starts seizing ozone machines, and this policy continues to this day.

1940's "Polyzone," "Aetheozone," and other ozone machines were marketed in the U.S.

1942 "Gordon Detoxification and Hydro Surgery - Theory and Practice" book published
covering medical uses of ozone as colon cleanser.

1943 During the Second World war, Dr. Robert Mayer treated the FBI prisoners of war in the
Ellis Island, NY POW camp. Dr. Mayer subsequently learned of medical ozone from one of
the German prisoners and has since been applying ozone to patients in the United States for
over 45 years. Dr. Mayer is a pediatrician, and has safely and effectively given ozone therapy
to over 12 thousand people, most of them children. He pioneered the technique of ozone being
injected directly into the spinal fluid to end meningitis. Dr. Mayer has authored many medical
papers including:

"Using Ozone As A Chemotherapeutic Agent For the Treatment Of Diseases" Out of


compassion, he recently came out of retirement (he's in his seventies) and began treating
hundreds of AIDS patients with medical ozone.

1944 Dr. Otto Warburg wins second Nobel Prize for his work linking cancer to damaged cell
respiration due to a lack of oxygen at the cellular level.

48
http://argentumcompendium.org/

1951 June Dr. William Turska, Chairman of the Committee on Scientific Research of the
American Naturopathic Association publishes in the Journal of the American Naturopathic
Association "Oxidation." Dr. Turska pioneered the breathing of Aethozol (ozone passed
through selected oils). He also pioneered and maintained one of the best methods of putting
ozone into the body was to put up to 250 cc's directly into the portal circulation via the rectal
veins with no pain, discomfort, or side effects. With repeated application, this completely
cleans the liver.

1953 Dr. Hans Wolff, general practitioner in Frankfurt, Germany starts his own ozone clinic
after coming into contact with and learning about ozone from Dr. Hanseler.

1954 "Oxygen: Master Of Cancer" book published by Frank Totney.

1956 Feb 24 Two time Nobel Prize winner Dr. Otto Warburg (who won this prestigious
award for discovering and proving that cellular respiration, once damaged by a lack of
oxygen, caused cells to mutate uncontrollably and turn into cancer cells) publishes in
SCIENCE 24 February 1956, Volume 123, Number 3191 "On the Origin Of Cancer Cells."

1958 - 1973 Dr. Robert Mayer and Dr. Edmund J. Ryan were granted 8 ozone patents. 1950,
55, 58 patent # 3,063,904 granted Nov. 13, 1962: "Polymeric Oxygen (Ozone) In Blood and
Sera Treatment and the Product Thereof."

1961 Encyclopedia of Chemical Technology, Volume 16, Third Edition. John Wiley and
Sons. The symptoms of breathing high concentrations of ozone are acute, there appear to be
no chronic affects among normally healthy people because the body has the ability to repair
such damages. "No free radical reactions which directly involve ozone have been observed.
During the 80 year history of the large scale usage of ozone, there has never been a human
death attributed to it."

1965 Senator Edward Long holds U.S. Senate hearings where Dr. Herbert Ley, FDA
Commissioner testifies that the FDA "protects" the big drug companies and are subsequently
rewarded, and using the government's police powers they attack those who threaten the big
drug companies.

"People think what the FDA is protecting them. It isn't. What the FDA is doing and what the
public thinks it's doing are as different as night and day.

"First it is providing a means whereby key individuals on its payroll are able to obtain both
power and wealth through granting special favors to certain politically influential groups that
are subject to its regulation. This activity is similar to the 'protection racket' of organized
crime: for a price, one can induce FDA administrators to provide 'protection' from the FDA
itself."

Secondly, as a result of this political favoritism, the FDA has become a primary factor in that
formula whereby cartel oriented companies in the food and drug industry are able to use the
police powers of government to harass or destroy their free market competitors.

"And thirdly, the FDA occasionally does some genuine public good with whatever energies it
has left over after serving the vested political and commercial interest of its first two

49
http://argentumcompendium.org/

activities." - Barry Lynes, "The Healing of Cancer" Marcus Books, Queensville, Ontario,
Canada.

1966 June 20 Meeting of Nobel Laureates: "The Prime Cause and Prevention of Cancer With
Two Prefaces On Prevention." Dr. Warburg delivers revised lecture at the meeting of the
Nobel Laureates at Lindau, Lake Constance, Germany. He is the Director of the Max Planck
Institute For Cell Physiology, Berlin Dahlmer; English edition published by Dean Burk,
National Cancer Institute, Bethesda Maryland, USA 1967.

1969 U.S. Congress studies the FDA and states that 37 of the top 49 officials of the FDA who
left the agency moved into high corporate positions with the large companies they had
regulated.

1971 Dr. Hans Wolf (President) and Prof. Dr. Siegfried Rilling (Vice President) founded The
German Medical Society for Ozone Therapy.

1972 The International Association For Oxygen Therapy, Dr. George Freibott, President,
emerges. Association formed out of International Oxidation Institute, which came from the
Eastern American Association for Oxygen Therapy

1975 U.S. G.A.O. Government General Accounting Office studied the FDA and revealed that
150 FDA officials owned stock in the companies they were supposed to regulate.

1976 The FDA publishes in the Federal Register 21 CFR 801.415 Dated 2/13/76, amended
7/24/85, and 9/27/89: "Ozone is a toxic gas with no known medical uses." Ed McCabe
comments in "The Family News:" "Printing this statement in a publication paid for with our
taxes is either a blatant attempt at suppression of truth from the highest levels, or one of the
poorest research jobs ever done. It obviously favors competitive therapies, and ignores well
over 50 years of safe and effective medical use on hundreds of thousands of humans - backed
up with thousands of medical references and clinical studies in Switzerland, Italy, France,
Germany, Australia, New Zealand, Mexico, and the U.S."

1978 FDA reports 1.5 million people were hospitalized in the USA due to side effects from
medication. On the other hand, medical ozone has been legally used in clinics worldwide on a
daily basis since the forties. In Germany, Ozone side effects are typically minor irritations that
are caused by incorrect application and quickly disappear. This side effect rate is incredibly
far, far, lower than U.S. drug therapy side effect rates wherein each year approximately
140,000 people die from prescription drug usage. That's two and a half times more Americans
than were killed in Vietnam.

1979 First case of AIDS treated by medical ozone therapy. Dr. George Freibott, ND from the
International Association of Oxygen Therapy saw his first AIDS case. A Haitian living in
Avon Park, Florida came to him with Kaposi's Sarcoma mouth lesions and was treated with
medical ozone in rectal insufflations, ozone colonics, and direct ozone IV injection off and on
for 1 1\2 years, only once a week. All external lesions were healed.

1979 Dr Hans Wolff publishes his book on ozone.

1980 Aug 22nd Sweet F, Kao M S, Lee S-CD (Dept of obstetrics and Gynecology,
Washington University School of Medicine, St Louis, Mo) and W. Hagar (St Louis Air

50
http://argentumcompendium.org/

Pollution Control) publish in "Science" Vol 209: 931-933, a U.S. peer reviewed scientific
journal, their study: "Ozone Selectively Inhibits Human Cancer Cell Growth." They announce
"Evidently the mechanisms for defense against ozone damage are impaired in human cancer
cells." "All of the cancer cells (lung, breast, uterine and endometrial) showed marked dose-
dependent growth inhibition in ozone at .3 and .5 ppm" while the normal cells were not
affected. "Evidently cancer cells are less able to compensate for the oxidative burden of ozone
than normal cells." They also stated that ozone inhibits cancer 40 to 60%, and up to 90% in a
dose dependant manner, yet there is no response from mainstream medicine.

1980 Jan The German Medical Society for Ozone Therapy commissioned Marie Theresa
Jacobs and Prof. Dr. Dr. Hergetbegan from the University Kilnikum Giessen and the Institute
for Medical Statistics and Documentation of Giessen University to begin an inquiry entitled
"Adverse Effects and Typical Complications In Ozone Therapy." 2,815 questionnaires were
sent out to all western German ozone therapists known by the Medical Society for Ozone
Therapy (AGO, Arztliche Gesellschaft fur Ozontherapie). 884 went to physicians and 1931 to
therapists.

1980 May By now, The German Medical Society had collected 1,044 replies, or 37% of the
total. The replies that were returned stated 384,775 patients were treated with ozone with a
minimum of 5,579,238 applications and the side effect rate observed was only .000005 per
application! The report also stated "The majority of adverse effects were caused by ignorance
about ozone therapy (operator error)." The University of Innsbruck's Forensic Institute
published Dr. Zacob's dissertation quoting this in The Empirical Medical Acts of Germany.

1982 German medical textbook published: "Medical Ozone" 2nd Ed. by Dr. Ewald Fischer
Medical Publications in Heidelberg.

1983 "Ozone As Therapy In Herpes Simplex and Herpes Zoster Diseases;" Mattassi R. MD,
D'Angelo F. MD, Franchina A. MD, Bassi, P. MD. Santa Corona Hospital, Division of
Vascular Surgery and Neurology, Milano, Italy 58 cases of Herpes Simplex showed complete
recovery in two to five days following ozone therapy. "Results, Herpes Zoster: in all patients
healing of skin lesions were observed after a minimum of 5 and a maximum of 12 ozone
injections. Herpes Simplex: all patients healed after 1-5 injections. (Daily endovenous
injections of 20cc of an oxygen-ozone mixture.

1983 June The chairman of neurosurgery at Jefferson Medical College in Philadelphia, Dr.
Jewell Osterholm, announced that stroke damage can be reversed with spinal injections of an
oxygen-rich mixture. Experiments on lab cats showed the procedure does reverse stroke
damage.

1983 May 24-25 - PROCEEDINGS - SIXTH WORLD OZONE CONFERENCE


Washington, D.C. 412 page book: "Medical Applications of Ozone."

International M.D.'s List 33 Major Diseases


Successfully Treated With Ozone

"OZONE Removes viruses and bacteria from blood, human and stored... Successfully used on
AIDS, Herpes, Hepatitis, Mononucleosis, Cirrhosis of the liver, Gangrene, Cardiovascular
Disease, Arteriosclerosis, High Cholesterol, Cancerous Tumors, Lymphomas,

51
http://argentumcompendium.org/

Leukemia..Highly effective on Rheumatoid and other Arthritis, Allergies of all


types...Improves Multiple Sclerosis, ameliorates Alzheimers Disease, Senility, and
Parkinson's...Effective on Proctitis, Colitis, Prostrate, Candidiasis, Trichomoniasis, Cystitis...
Externally, ozone is effective in treating Acne, burns, leg ulcers, open sores and wounds,
Eczema, and fungus."

1985 International Ozone Association publishes Robert A. Mayer's Experience of a


pediatrician using ozone as a chemotherapeutic agent for the treatment of diseases of children.
Medical Applications of Ozone, Julius Laraus editor

1985 Jan "The Biochemical Process Underlying Ozone Therapy" published in Germany by
Renate Viebahn of Dr. J. Hansler GmbH, Germany submitted for publication April 1984
accepted for publication January 1985. Professor Viebahn is in constant contact with most all
of Europe's ozone using clinics. Her paper demonstrates ozone's ability to ... disinfect and
sterilize...employ bactericidal and virucidal mechanisms...is a circulatory
enhancer...penetrates viruses.

1985 Sept "The Basic Clinical Applications of Ozone Therapy" Siegfried Rilling, MD
President of German Medical Association for Ozone Therapy publishes in German medical
publication, received for publication January 1985, accepted for publication September 1985.
Complete descriptions of almost all ozone therapies and suggested protocols, based on his
lifetime of clinical practice.

1986 Dr. Alexander Preuss in Stuttgart, FRG, "Positive Treatment Results in AIDS Therapy;
OzoNachrichten 5 (1986) Heft 1/2, published case histories of AIDS patients treated with
ozone who are now completely healthy and back at work. Details printed in "Oxygen
Therapies" by Ed McCabe, Energy Publications, 1988.

1986, Dec 30, Patent # 4,632,980 was granted and now held by Medizone, Inc. NYC, NY.
"OZONE DECONTAMINATION OF BLOOD and BLOOD PRODUCTS" Medizone states
all stored blood can be decontaminated with ozone, and all HIV can be eliminated. Medizone
applies for human test approval. Despite 50 years of medical ozone's use on humans by over
7,000 physicians, and flawless animal studies, the FDA won't allow human testing in the U.S.

1987 Dr. Horst Kief, Heidelberg, FRG, announces successful treatment of 3 AIDS patients
brought from Stage 8 back to Stage 1 at his German clinic using autohemotherapy ozone/1
gram vitamin C therapies. Dr. Kief states "You can kill the AIDS virus with ozone therapy...
No side effects." 15 ARC patients exhibit "full remission." Gained weight, T cells went from
300 back up to 1500 (normal), gone back to work. "One patient was so weak he couldn't turn
on the radio. After only 3 treatments, he walks to the bathroom unaided." Typical treatment
twice a week (method now outdated), continues for 7 to 11 months.

1987 Dr. Hans Neiper, an ozone using doctor in Hanover, FRG, worked with NASA, past
president of a German Oncology in an interview by videographer Jeff Harsh, talks about his
colon cancer work. Although he can't divulge the name of his patients, "President Reagan is a
very nice man." And, "You wouldn't believe how many FDA officials or relatives or
acquaintances of FDA officials come to see me as patients in Hanover. You wouldn't believe
this, or directors of the American Medical Association, or American Cancer Association, or
the presidents of orthodox cancer institutes. That's the fact."

52
http://argentumcompendium.org/

" The Use Of Ozone In Medicine"

1987 Classic medical ozone textbook published by Karl F. Haug, Heidelberg, by Professor
Siegfried Rilling, M.D. and Renate Viebahn, Ph.D, co-authors.

225 OZONE MEDICAL REFERENCES AND

OVER 48 DISEASES COMMONLY TREATED WITH OZONE

Including: "Abscess, Acne, AIDS, Allergies, Anal Fissure, Antiviral effect, Cerebral sclerosis,
Circulatory disturbances, Cirrhosis of the liver, Menopause, Constipation, Cystitis, Bedsores,
Dermatology, Fistulae, Funguses, Furunculosis, Gangrene, Gastroenterology, Gerontology,
Hepatitis, Herpes, High Cholesterol, Colitis, Neurology, Dental Medicine, Tumors, Cancer,
Orthopedics, Osteomyelitis, Parkinson's, Rheumatism, Proctology, Gynecology, Radiology,
Raynaud's disease, Scars, Inflammation of the vertebrae, Stomatitis, Joint dystrophy, Surgery,
Phlebitis, Open sores, Urology, Vascular surgery, Wound Healing."

1987 March 8-12 K.S. Zanker presents ozone has benefit in cancer treatment paper at the 2nd
International Conference on Anticarcinogenesis and Radiation Protection Gaithersburg
Maryland "The selectively inhibitive effect of medical ozone prepared from pure oxygen on
tumorous human cell cultures has been known for a long time, and has recently been
confirmed once more." - Washuttl, Viebahn, and Steiner reviewing this study.

1987 Cuban (FDA equivalent) National Inst. For Scientific Research conducts ozone animal
studies proving ozone is non- toxic, non-mutagenic, non-carcinogenic. (Ozone won't cause
toxicity, mutations or cancer)

1987 Strahlenther Onkol (German Cancer Journal) 1987;163:37-42 "Zur Wirkung von Ozone
und ionisierender Strahlung am In-Vitro- Modell - eine Pilotstudie an vier gynakologischen
Tumoren" Karlic H., Kuccra H., Metka M., et al "Recently, evidence was provided that ozone
has a selective effect on an ovarian carcinoma, two solid adenocarcinomas of the ovary and
one endomentrial carcinoma." - (Zanker/Kroczeck)

1987? FDA contacts 15-20 MD's who have bought Hansler German ozone machines from a
U.S. importer (McGrath/Boeve) and demands they all turn in the generating tubes. Some
comply, some ignore them.

1987 H G Knoch, W Roschke, W Klug publish in The German Articles of Colo Proctology
(Aktuelle Koloproktologie) 1987; Band 4: 161-173 "The use of Ozone Therapy In
Proctology" (Die Sauerstaff-Ozontherapie in der Proktologie" After studying the work of
Leipzig Surgeon E. Payer since 1936, they stated "It is known that the rectal application of
oxygen/ozone has a therapeutical effect on diseases of the rectum and colon.

Animals. Animal experiments were conducted to clarify the O2 diffusion through the wall of
the colon, and the increase of PO2 in the venous and arterial blood flow...when O2 and O2/O3
gas insufflation was applied." Using 10 rabbits averaging 2500 g rectal insufflation was
applied. After O2/O3 gas was applied at 5.1 mg over 10 seconds, the PaO2 was up 300%. O2
diffuses through the wall of the colon and increases the O2 concentration in the vascular
system and the liver.

53
http://argentumcompendium.org/

"Due to the known properties of ozone (bactericidal, circulatory enhancement, virucidal,


fungicidal, hemostatic, wound leaning and metabolic stimulant), its rectal application is also
recommended for human patients."

Clinical human examinations: "An adult human tolerates 800 ml of an ozone/oxygen gas
mixture applied rectally over a period of one minute without any complaints." "Gas
absorption is slow, on average within one hour." Both the oxygen and the oxygen/ozone
mixture is absorbed through the wall of the large intestine, enters the blood stream and results
in a PaO2 increase within the entire organism." "No adverse effects occur when ozone is
applied."

(Ozone is) Recommended for colitis and proctitis and is "superior to all previously known
methods of therapy. In proctology, we view the indication of rectal insufflation to be valid for
colitis." " 16 patients with hepatitis B were given ozone and compared to a control group.
Those who got the ozone had an increase in wellbeing and 75% of those treated could be
placed in the "healed" category within a period of 14 days.

1988 Historian Eustice Mullins writes: "The Office of Technology Assessment of the U.S.
Government states that 95% of the prescription and over the counter drugs on the market have
not been proven to work."

1988 "International Bio-Oxidative Medical Foundation" Charles H. Farr, M.D. President, is


formed by several hundred U.S. M.D.'s trying to advance oxygen therapies in the U.S. by
publishing their successful clinical results. Yearly meetings attended by physicians from all
over the world.

1988 Dr. Gerard Sunnen publishes: "Ozone in Medicine: Overview and Future Directions" in
The Journal of Advancement in Medicine. Dr. Sunnen, at the Bellevue Medical Center in
New York City, lists medical ozone as commonly being used worldwide on: "Herpes, AIDS,
and Flu. Wounds, burns, staph infections, fungal and radiation injuries, and gangrene. Colitis,
fistulae, hemorrhoids and anal infections. It promotes healing. Blood ozone treatments have
been used to treat virus infections including: AIDS, hepatitis, flu, some cancers, diabetes and
arteriosclerosis. Used in dental surgery, periodontal disease, mixed in water and swallowed
for use on gastric cancer, and applied as a wash in intestinal or bladder inflammation. Mixed
with olive oil it is used on fungal growths and skin ulcers. Ozone baths are used to irrigate the
skin, to disinfect and treat eczema and skin ulcers. "All of the world's blood supplies may be
made bacteria and virus free (AIDS, etc.) by passing 40-50 mcg/ml of ozone through them."

1988 "OXYGEN THERAPIES" book by Ed McCabe lists 5 AIDS case histories showing
successful treatment by ozone, and lay translation of paper based upon 74 medical references
proving ozone's effectiveness in disease treatment. First widely distributed international
publication in history to describe effectiveness of every known oxygen therapy, those being
commonly self administered, and those administered under a physician's care. Becomes best
seller.

1988 June Dr. Scott Ricke and inventor Basil Wainwright conducted an HIV in vivo scientific
study involving five patients in Nogales, Mexico. In just ten days of treatment, Ozone and a
new AIDS monoclonal measurement process developed by Epitope, Inc. demonstrated a
reduction of 28% and higher of viral activity.

54
http://argentumcompendium.org/

1988 July "The Treatment of Viral Diseases with Ozone" published in "Erfahrungsheilkunde,"
Number 7, July 1988 by Dr. Horst Kief "Ozone is highly effective against viruses... The
present study provides statistical proof of its extraordinary efficacy in cases of chronic
aggressive hepatitis... In the case of AIDS and ARC patients,... hyperbaric ozone therapy can
lead to astonishing improvement in the clinical status..."

1988 Sept Dr. William Closon, M.D. working with Basil Wainwright at Brunswick Blood
Laboratories establish that the precise non- cytotoxic window of ozone concentration to
achieve maximum HIV viral inactivation is 2% by weight, or approximately 27 micrograms
per milliliter.

1988? Boguslaw Lipinski, Ph.D., Boston Cardiovascular Health Center and Tufts University
School of Medicine, Wellesley, MA publishes "Rationale For Treatment Of Cancer With
Ozone." Citing 35 medical references, Dr. Lipinski concludes "Preliminary clinical studies
indicate that oxidative therapy might produce desirable results in cancer treatment."

1988 Sep Dr. Horst Kief presents his findings at the Fourth International Conference on
AIDS. He followed 13 AIDS patients for 12 months of treatment, Kief suggested that the
absolute CD- 4 count could be increased in such patients and their T$/T* quotient returned
towards normal through ozone Therapy.

1989 William Campbell Douglass, M.D. publishes "AIDS, The End Of Civilization" In it he
says, "At present we have the ambulance- at-the-bottom-of-the-cliff mentality in which the
only solution entertained is to pick up the bodies rather than go to the top of the cliff and solve
the problem." Dr. Douglass visited scores of empty villages in Africa where whole tribes had
died of AIDS. He reports seeing mound after mound of burial sites along roadsides in which
natives were buried when and where they fell dead. Dr. Douglass now actively promoting
blood ozonation\UV (photophoresis) treatments in the U.S.

1989 April-May Raum and Zeit Vol 1, No. 1, "The Treatment of Virus Infections with Ozone-
Oxygen Mixtures;" Alexander Preuss M.D. (Preuss's work was featured in Ed McCabe's book
"Oxygen Therapies" in 1988) He cites 8 of his AIDS case studies wherein ozone therapy had
dramatically improved their health. "Therefore I may conclude that AIDS in the state of an
opportunistic infection is treatable for at least 17 months - nobody has to die from it any
longer."

1989 July "Ozone Science and Engineering" Vol 11 pp. 411-417 publishes Immunological
Examinations In Patients With Chronic Conditions Under Administration Of Ozone/Oxygen
Mixtures;" J. Washutti, R. Viebahn, I. Steiner "... a significant increase in IgG, the most
important immunoglobulin in the immune system... must be assessed as an
immunostimulation. ...no immunosuppresive effect occurs,... On a long term basis, no kind of
immunosuppressive behavior caused by ozone application can be found in the dosage range
selected.

1989 July 6th "Ozone Science and Engineering" Vol 12 pp 65-72 publishes The Influence Of
ozone On Tumor Tissue In Comparison With Healthy Tissue" J. Washuttl, R. Viebahn, I.
Steiner "The in vitro results clearly show that a pronounced influence on tumor metabolism,
which does not occur in healthy tissue, is indeed possible with ozone. Because, here in
particular, the respiratory cycle and glycolysis as well as general oxygen utilization in tumor
tissue are positively influenced by ozone therapy..."

55
http://argentumcompendium.org/

1989 Aug 8th "Newsweek" Vol. 114, No.6, P. 50 A highly developed AIDS underground
composed of entrepreneurs and AIDS activists smuggles unsanctioned drugs and even an
ozone- injection machine into the United States. Desperate people feel the underground
network is the only hope they have.

1989 Sep Dr. Harald Vetter ND of 8126 Hohenpeissenberg, Germany publishes "AIDS, Can
Ozone Help?" the meticulously documented results of his application of 600 ml
autohemotherapy ozone therapies to 100 patients with AIDS (44 with AIDS / WR 6, 47 with
ARC / WR 3-5, 9 with Lymphadenopathy (LAS) / WR 1-2. An insurance expert reviewed a
typical case and declared such dramatic improvements are in fact almost incredible.

1988 Oct 26 Associated Press "Ozone may limit AIDS Symptoms?" Bethesda Naval
Hospital's Dr. Kenneth Wagner reports ozone stopped the HIV virus from multiplying, and
left cells undamaged. Dr. Steven Kleinman from The American Red Cross says it should be
experimented with further. AP then reports on Dr. Carpendale, Chief of Rehabilitative
Services at the San Francisco VA Hospital's ozone study controlling diarrhea, and possibly
hindering the AIDS virus.

1988 Nov 28 "Insight" Vol. 4, No. 48, P. 56 by Dina Van Pelt. Ozone may be able to kill HIV
without harming infected blood cells. The Bethesda Naval Hospital in Maryland conducted
tests on HIV infected blood in which ozone killed the virus without damaging the cells that
contained it. Dr. Kenneth F. Wagner, senior research physician for HIV research at the Henry
M. Jackson Foundation for the Advancement of Military Medicine in Rockville, MD., says
that European physicians have safely used ozone to safely treat viruses for years. In a study of
five patients at San Francisco's VA Hospital, all five showed significant improvement without
signs of toxicity.

1989 FIRST MODERN U.S. HOSPITAL TEST OF OZONE ON HUMANS STOPPED


George Perez, M.D., Dir. of Virology at Saint Michaels Med Center, Newark, NJ, and Chief
Investigator of the hospital's Institutional Review Board was commissioned to undertake a 75
day institutional review board supervised ozone/AIDS protocol. 5 terminally ill AIDS patients
underwent only 15 days of ozone treatments at Saint Michaels Hospital in Newark, New
Jersey. The T4 counts of the patients were from a low of 5 to a high of 86. At the start, one
was so badly covered with herpes lesions he couldn't wear clothes. All had T-cell counts of
below 200. By the end of the 15 days each treatments, the herpes patient's skin had healed,
and all had been released from the hospital. No adverse side effects or toxicity could be
found. T/4 counts remained stable or increased. Viral protein core (p24) counts decreased -
indicating mass virus destruction. Four M.D.'s state ozone therapy is non toxic, and should be
adopted. Due to political pressure, the tests were aborted.

Comment: "Political pressure" means that after the fact, the FDA forced Dr. Perez to sign a
bogus statement that ozone is "worthless," or he was through as a doctor, and the hospital
would never get any more millions in funding. Heavily censored copies of this are available
through the Freedom of Information Act.

1989 Nov Cuban M.D.'s successfully treating sickle cell anemia, ankle ulcers, farm accidents,
and ocular (RP, retinitis pigmentosa) disease. James Caplan, CAPMED/USA and Dr. Manuel
Gomez, National Institute for Scientific Research, Havana, Cuba have patent pending for
treating sickle cell anemia disease crises and ulcers with oxygen/ozone. They began large
scale human trials leading to Cuban Ministry of Health approval for general use of ozone for

56
http://argentumcompendium.org/

sickle cell anemia, ulcers, and topical wounds. Ozone had been approved for the treatment of
retinitis pigmentosa before the sickle cell anemia started.

1989 "Ozone In Medicine, Vol 3" Proceedings of The Ninth World Ozone Congress, New
York, published by International Ozone Association of Zurich. 14 presentations of the
medical therapeutic applications of medical ozone by bona fide international M.D.'s and
scientists.

1990 Jan 24 The Canadian National Defence Headquarters wrote to Health and Welfare
Canada Bureau of Biologics, "Ozone Therapy in AIDS / project #231, Summary of Findings."
Significant positive response in CD4 counts. No detrimental effects on absolute CD4 counts.
"Contrasted with the control samples which quickly became (highly) positive for HIV-
1...These data clearly demonstrate that no HIV-1 activity was detectable in any of the ozone-
treated samples.It would appear that this form of therapy constitutes a potent means of
inactivating HIV-1 in contaminated blood supplies, and may also provide a means for patient
specific "autovaccination" in selected cases." They strongly asked for more funding to
continue the research.

1990 Experimental Chemotherapy 1990;36:147-154 "In vitro Synergistic Activity of 5-


Fluorouracil with Low-Dose Ozone against a Chemoresistant Tumor Cell Line and Fresh
Human Tumor Cells" "Our results indicate that ozone in combination with 5- fluorouracil (5-
FU) makes a 5-FU resistant cell line susceptible for the combined treatment modality.
Furthermore, ozone acts synergistically or at least additive to chemotherapy in different tumor
cell suspensions, derived from the breast and the colon."

1990 April-May University of Bologna Italy department of optical physiology publishes in


Panminerva Medica"Effects of Oxygen-Ozone Therapy on Age Related Retinal Macular
Degeneration" "The majority of patients showed an improvement of their ocular condition."

1990 Haematologica, 1990 75:510-5, famous European Medical Journal publishes the work of
Velio Bocci and Luana Paulesu "Studies On the Biological Effects of Ozone 1. Induction of
Interferon On Human Leucocytes." sponsored by grants from the Italian Ministry of
Education. "...ozonation of blood is a medical procedure followed in several countries for
treatment of viral diseases... we feel that the exploration of the effects of ozone on PBMC
(peripheral blood mononuclear cells) has opened a new field of investigation that may yield
useful results both in biological and practical terms. Ozone or its reactive oxygen species may
act mainly via the stimulation of PBMC and release of lymphokines. The hypothesis can be
made that ozone could lead to the release of tumor necrosis factor (TNF), interleukins (Ils)
and IFN (interferon, a powerful antiviral protein with immunomodulatory activities could
produce some benefits in patients with viral diseases)." (See the rest of the study 1991, Nov
5th)

1991 Susan M. Lark, M.D. Los Altos, CA sends Ed McCabe a draft copy of her article
entitled "Ozone and Its Uses In Medical Therapy". She reviewed the reseach studies on ozone
therapy and concluded "the studies find bennefit in the clinical use of ozone for a varitey of
conditions with a minumum of side effects." She told Ed "After a decade of product
development/research with oxidative modalities, I have found ozone/oxygen therapy to be one
of the most powerful and effective therapeutic modalities I have ever worked with."

57
http://argentumcompendium.org/

1991 March, Proceedings of the 10th World Ozone Conference in Monaco " The efficacy of
O2/O3 Low Pressure Application In Badly Healing Wounds" Horst Werkmeister - Former
head of the Radiography Department, Lutheran Hospital, Oberhausen Germany. "There is
little inconvenience to the patient, ozone is not capable of engendering further damage, and
produces a significant stimulation of wound healing in a large number of cases due to its
disinfectant and pronouncedly hyperemizing effect. If applied early enough, it is often able to
prevent the development of large lesions. The unprejudiced presentation of wound
developments following the application of ozone/oxygen gas treatment on the basis of
measurement values given above has the aim of encouraging a wider and more frequent
application of this method as it has shown its efficacy in many severely affected patients."

1991 March, Proceedings of the 10th World Ozone Conference in Monaco "Resolution of
Intractable Diarrhea of Unknown Etiology in Patients With AIDS Treated by Medical Ozone -
A pilot study." Ozone rectal insufflation stops AIDS patients' diarrhea.

1991 Apr Erfahrungsheilkunde Vol 40, No. 4 "Ozone Therapy - The underlying Therapeutical
Concept And Models Of Efficacy." Renate Viebahn-Hansler "Due to its very specific
reaction, medical ozone, as a pharmaceutical agent, has an accurately defined range of
efficacy... According to the dosage and concentration range, we make use of the different
properties of ozone, i.e.: its germicidal action (by oxidative destruction), its inability to
inactivate microorganisms, and its restitutional effect (at a low concentration range). This
involves three major indications: external ulcers and severe skin lesions, diseases of viral and
bacterial origin, and arterial circulatory disturbances. The restitutional effect of ozone can be
understood via its oxidative influence on the oxygen metabolism, the induction of specific
enzymes and the activation of immunocompetent cells.

1991 Oct 1 Peer reviewed "JOURNAL OF THE AMERICAN SOCIETY OF


HEMATOLOGY" In a major breakthrough for U.S. medical thinking, three years after the
study concluded, the ozone\HIV work of M.D.'s Wells, Latino, Galvachin, and Poiesz is
published in a well respected U.S. peer reviewed medical journal. Their article:

"Inactivation Of HIV Type 1 by Ozone In Vitro" appears in "Blood Journal, Volume 78


Number 7, Oct 11, 1991, pg. 1882" describing the research coordinated by Dr. Bernard Poiesz
from Syracuse State University of New York Research Hospital. They performed 15
replications of an ozone study that interfaced ozone with HIV infected factor 8 blood. The
ozone completely removed the HIV virus from the blood 97 to 100% of the time, yet was
non-toxic to normal healthy blood components. Ed McCabe announced this study back in
1988, in his "Oxygen Therapies" book.

1991 OCT Dr. Michael T. Carpendale M.D. Veteran's Administration Hospital, San
Francisco, and Joel Freeberg M.D., UC Medical School San Francisco, Bay Medical Research
Foundation, San Francisco, publish in The Journal of Antiviral Research 1991; Volume 16
Number 3 :281-292 the following medical paper:

"Ozone Inactivates HIV At Noncytotoxic Concentrations "HIV (p24) was reduced in all
ozone treated cultures compared to controls."

Dr. Carpendale also privately published "Ozone Treated HIV+ patient Becomes PCR
Negative", the stories of two ozone rectal insufflation using AIDS patients - one who became
PCR-.

58
http://argentumcompendium.org/

1991 Dr. Robert Mayer (using ozone over 50 years, since the forties) has late stage AIDS
patients in his research center clinical study some who only have a count of 5 T cells. Normal
is 600-1500+. Although they have a count of only 5 T cells, they are completely healthy. In a
hope indicating development, local FDA office told Dr. Mayer to go ahead and use ozone, as
long as he only makes it himself in his own office with his own self manufactured machine.

1991 A brave humanitarian U.S. M.D. (Dr. J.B., ret.) in a southern state comes forward with
his secret clinical ozone/hyperbaric therapy results. All his testing was performed at a major
hospital and within independent labs. Out of 248 HIV POSITIVE patients he reported
bringing 113 to HIV NEGATIVE, each within 60 Days, using ozone autohemotherapy
immediately followed by hyperbaric therapy.

1991 Publication: The use of ozone-treated blood in the therapy of HIV infection and immune
disease - a pilot study of ozone safety and efficacy. "AIDS" 5:981-984. G. Garber, D
Cameron, N Hawley-Foss, D Greenway and M. Shannon.

This is the study the detractors of ozone like to quote to falsely try and prove it doesn't work.
In an early Canadian establishment attempt to see if there is any validity to ozone, and to see
if it was safe, a poorly designed and executed protocol was used in a pilot study by well
meaning but unexperienced practitioners. The trial was sponsored by the Ottawa General
Hospital Infectious Disease Division, Canadian Health and Welfare, Canadian Federal Center
For AIDS, Department Of National Defence, and The Meuller Medical Company of Canada.

Comment: Poorly designed because the study only gave 10cc's of ozone into a muscle
(dismissed by Aubourg in 1938 as too painful and ineffective), not I.V., and not enough to do
any good, and not for a long enough time period. How are you going to clean up the 100 plus
pounds of water that humans are by putting 10cc's into a muscle only three times a week? The
daily environmental toxic load intake on the body alone would quickly negate any benefit, let
alone the stress of a disease like AIDS!

Poorly executed because during the second half of the too short study, the principals admitted
the ozone machine had broken, and wasn't producing any ozone, yet they ignored this fact
when they wrote up the second phase of the study!

So, they used a protocol that any serious practitioner would laugh at, and based their
conclusions upon false data. They then compounded their errors by seriously overstepping
their boundaries and wrongly making the unjustified broad pronouncement that "Ozone
therapy does not enhance parameters of immune activation nor does it diminish measurable
p24 antigen in HIV-infected individuals."

The tragedy of allowing such studies to be published, and such pronouncements to be made, is
that this false conclusion is often repeated by the FDA to our elected representatives while
they ignore the thousands of studies that show ozone does work. This intellectual dishonesty
is used to politically justify barring further real research that would eliminate suffering and
save lives.

1991 Nov 5th Lymphokine and Cytokine Research Vol 10, Number 5, 1991 publishes
"Studies on the Biological Effects of Ozone: 2. Induction of Tumor Necrosis Factor on
Human Leucocytes, Luana Paulesu, Enrico Luzzi, and Velio Bocci. "Because ozonation of
blood is a procedure followed in several European countries for the treatment of viral diseases

59
http://argentumcompendium.org/

and tumors, the release of factors with antiviral and immunomodulatory activities by
leukocytes may explain the mechanism of action of ozone and of autohemotherapy." The
"ozone concentration is critical in terms of TNF production and of cell mitogenesis. Owing to
the presence of erythrocytes, higher concentrations are required to be effective in blood than
in PBMC."

1991 Dec Dr. Robert Mayer joins the doctors reporting patients sero-converted to HIV
NEGATIVE through use of ozone autohemotherapy.

1991 Major northeast area university scientist in conjunction with BSME engineer/researcher
J.W. (names withheld by request to prevent being closed down by big money interests)
undertaking two year plus microbe group eradication study using ozone equipment. Reporting
100% kill in vitro in 20 studies completed. Ft. Lauderdale police sergeant associated with FL
Wainwright case phones one of the researchers and warns them, "You will be part of a
criminal conspiracy if you continue to study ozone's effectiveness."

1991 Medizone ozone company negotiating with Canadian Armed Forces to commence 2 1\2
million dollar ozone research study to commence in 1992, comprised of animal studies, blood
sterilization studies, human trials, the works.

1992 Jan Captain Michael Shannon, Deputy Surgeon General for the Canadian Naval Forces
has 350 scientists under him. He is commencing a 2 1/2 million dollar ozone medical research
study that will including blood sterilization, animal trials, and more. The Canadian
Government realized that if a major event occurs, their army's blood supply would be
inadequate in its present condition. He states "With thousands of people going to Europe
yearly at a considerable cost to get this treatment - there must be something to it."

1992 May 8th Associated Press: Dr. Wayne Jonas, Walter Reed Army Institute of Research.
Testifies before the North Carolina legislative panel. "Requiring that current medical practices
be based on solid scientific evidence is building our house on a rock. Requiring that such
practices be 'prevailing' is building that house on sand. What is prevailing in medical practice
shifts with the wind of opinion and the tide of profit."

1992 June Author Ed McCabe begins working closely with former U.S. Congressman
Berkeley Bedell. They decide to have Ed invited to testify before the newly-created National
Institute of Health's Office of Unconventional Medicine. He testifies that, "Due to the many
interviews I have conducted, it is my opinion that the AIDS problem has been solved. If
immunity from state, and federal, and agency, and medical board prosecution could be
assured, these humanitarian doctors would gladly make available their knowledge for the
public good. I stand ready to do the same. They don't even need your money, they'll fund it
themselves. If we can get ozone doctors immunity from prosecution, within 90 days the only
thing left to do would be to implement the existing solution."

Ed and Berkeley decided that they need an MD to be there as well, and chose Dr. John
Pittman from North Carolina to represent the ozone using doctors undergoing political
harassment. Dr. Pittman told his story of being closed down even though the therapy was
working.

1992 June Ed McCabe and Dr. John Pittman meet with Dr Killian, Deputy Director of the
NIH's N.I.A.I.D. (AIDS institute). He and his assistant were very enthusiastic about ozone

60
http://argentumcompendium.org/

once they saw the proof they were brought that ozone was successful in treating AIDS
patients. Later, upon follow up, they were very closed mouthed, without enthusiasm, and
acted like they never heard a word they were told.

1992 Bolton, A. "Report on Scientific Studies to Elucidate "Ozon-O-Med" Treatment of


Peripheral Vascular Disease" Intermune Life Sciences, Etobicoke, Ontario, 1992

1992 July Ed McCabe went to Washington on July 22nd, 1992. The trip was made after
setting up private meetings with 2 U.S. Congressmen to coincide with the meeting that former
Iowa Congressman Berkly Bedell and Ed McCabe had set up on the same day with U.S.
Senator Tom Harkin, the former Presidential Candidate.

Mr. Bedell and Mr. McCabe decided to invite 2 doctors that had each brought a patient from
HIV+ to HIV-. They also invited Jim Caplan, the man responsible for convincing the Cubans
to approve medical ozone therapy for general use, and Dr. John Pittman, an ozone using
doctor, and one of his recently denied treatment AIDS patients. Dr. Pittman's office was
closed down by the North Carolina state medical board in the middle of successful clinical
ozone trials due to "ozone not being FDA approved." They visited the Congressmen, were
warmly received at each meeting, and ended up in turn at Senator Harkin's office for our
meeting with him, where they were joined at this point by Dr. Michael Carpendale and his
boss from the San Francisco Veterans Administration Hospital.

Senator Harkin scheduled us for only a 1/2 hour meeting, but he was so intrigued by our proof
that we discussed ozone successfully treating AIDS with him for one and one half hours. He
immediately decided to set up a meeting between us and the NIH's (National Institute of
Health) Institute of Allergy and Infectious Diseases Director, Dr. Anthony Fauci. The AIDS
"problem" comes under the jurisdiction of this institute, and Dr. Fauci has been referred to as
the U.S. Government's "AIDS Czar." Senator Harkin is on the NIH appropriations committee,
so he has their ear.

1992 Aug On August 20th we met in NIH's building 31 wing 7A room 24 with Dr. Fauci and
his boss Deputy NIH Director Dr. Moskowitz. Also present were Dr. Hill, Dr. Killan, and
other legislative and legal aides. Mike Hall and Marina Metallios were there to observe for
Senator Harkin's Office. About 30 people attended.

We presented our two ozone treated patients who no longer were HIV+, and no longer had
fevers, swollen lymph nodes, diarrhea, pain, night sweats, weight loss, or any other
manifestation of the AIDS/ARC disease. We handed Dr. Fauci and the others copies of their
medical documentation, and they listened to Doctor Carpendale and one other doctor and their
former AIDS patients. Dr. Latino from Medizone spoke of the flawless ozone animal trials
that had already been done by Medizone. Dr. Pittman and one of his patients made emotional
pleas for the open medical use of ozone so he could finish his clinical ozone trials. I asked for
the same, gave them a brief 50 year history of the effectiveness of medical ozone on hundreds
of thousands of people in Europe, and cited ozone's perfect safety record in millions of
dosages. We made a sound, experienced, documented, and reasonable case for the immediate
investigation of ozone's effectiveness in treating AIDS successfully. I also asked if anything
could be done to influence the FDA to halt its suppressions of ozone-using M.D.'s. We were
told that the NIH had no power over the FDA.

61
http://argentumcompendium.org/

Comment: Picture this. Here's our small but dedicated group gathered at a round table with
the U.S. Government's official AIDS policy makers. Around the outside of the table are aides,
secretaries, assistants, and division chiefs. There were no big corporations funding us, as is
usually the everyday case at these meetings. Although the NIH people only had to walk down
the hall to be there, we all had to take time out from work and pay our own considerable
travel, hotel, and meal expenses. We came from all over the country simply to help our fellow
countrymen dying from AIDS. We were sitting right there at the table with two now perfectly
healthy former AIDS patients testing HIV negative - one PCR (Polymerase Chain Reaction -
a test for any of the seven nucleotides of the HIV virus itself) negative, and one Western
Blot/Elisa (HIV antibody presence) negative. We were sitting there with the examples and
their records showing complete eradication of all secondary diseases, their actual doctors, a
politically harassed-doctor and his patient who can't get the treatment, and several thick
notebooks of ozone medical references from the U.S. and Europe.

What answer did we get? "We see no reason to pursue this." Let me repeat that: "We see no
reason to pursue this." And, "They are obviously so healthy that they must not have had the
disease." And, "We won't look at this treatment unless you have the patients PCR tested twice
before treatment proving the presence of the HIV virus, stored blood from when they were
positive, two PCR tests during treatment, and two PCR tests after ozone treatment proving the
absence of the virus." What a reply from an institution funded by our tax dollars to find a cure
for AIDS while people suffer and tragically slowly waste away. Not exactly encouraging was
it? The weight of evidence sitting right there was enough to immediately investigate ozone,
without adding all the new requirements on. The NIH has billions of dollars, and they could
have done something after all we went through, you would think they could have at least
made some phone calls to other doctors and patients as a goodwill gesture, but to only say in
effect, "Go home"? Even though they did give us a clearly defined goal to shoot for, I couldn't
help feeling that the goal line was just moved way back.

Analysis: Here's the problem with the current NIH reasoning:

1. Although they said they were unknowledgeable about the FDA's history of seizing ozone
machines, harassing ozone using doctors, and forcing doctors to falsely claim ozone as
worthless, they did hear me tell them of all this and how hard it was to get any doctors to
show up at all to testify and present evidence to them. How can anyone conduct open trials on
this beneficial treatment if the FDA will close them down as soon as they open the doors?

2. Promoting the unproven "HIV causes AIDS" scenario, they want 6 PCR HIV tests, each
costing around 350 dollars. Total of $2,100+ per patient. First of all, there are several PCR
tests around, and none of this is covered by insurance, so which PCR test will they believe?
And who's going to pay for it? The ozone doctors are financially strapped, and the AIDS
patients have already spent their savings on hospitals, doctors and drugs like AZT, DDI, and
etcetera. There were also no PCR tests commonly available back when the patients we
brought in first tested HIV positive, so having PCR's on them was an impossible requirement!
Also, many of the patents on ozone therapy are now in the public domain, so no
pharmaceutical company will support research.

3. They told us, via their announcement that they will not consider ozone unless we met the
new PCR requirements, that the HIV virus is the ONLY thing to look for. Nowhere has it ever
been proven that the HIV virus is the only definitive cause of AIDS; it was simply announced
one day in the media as a probable cause. Dr. Gallo's work "HIV causes AIDS" was proven

62
http://argentumcompendium.org/

fraudulent. According to the latest international AIDS conference held in Amsterdam (1992),
people die from AIDS who never test positive for HIV! The virus is probably only a promoter
or possibly a co-factor of the disease. So why judge ozone's effectiveness upon the presence
or absence of a possibly non-essential virus? Why ignore the most significant facts proving
complete eradication of all secondary diseases and symptoms? This is a far more compelling
test of whether or not to immediately begin research into ozone, if those who suffer can have
their suffering eliminated, whether or not they test "PCR negative."

Comment: What about the quality of their life since ozone all by itself? The way the Center
For Disease Control has decided to officially classify if someone has AIDS or not tells the
story. They look for the presence of several "hallmark" diseases all occurring at once. Both
patients that we brought in had completely eliminated their secondary infections and any
clinical symptoms. Therefore by definition, besides testing HIV negative, they no longer had
AIDS according to CDC guidelines! The real live people with their medical records and blood
tests were sitting right in front of the NIH employees - yet they could not see. Or they chose
not to see. Let's hope more practical thinking will win out in the end.

Just so you understand medical ozone in the proper treatment of AIDS, a few shots of medical
ozone are not going to be magic bullets. Successful ozone AIDS treatment has always been 2
to 5 hours a day of a number of oxidative and other therapies for three to six weeks in a row,
depending upon the particular aggregate methods employed. These methods are always
combined with lifestyle changes, proper diet, eliminative organ cleansing, a spiritual or moral
balance to help eliminate denial of self, and the inclusion of an immune system rebuilding
regimen.

6 U.S. doctors have reported to me over 200 people turning HIV negative. I also have video
interview proof that this therapy is remarkably effective on cancer and even diseases like
multiple sclerosis. As a society we should look in the direction of ozone soon, instead of
watching more die needlessly as we continue chasing the old ways that obviously don't work.

1992 Sept "Research and Development Bulletin" No. 234 Science and Technology section of
the Canadian Government's Supply and Services Dept publishes "Better Blood Sterilization
With Ozone." "Under a $303,943 contract with the Surgeon General's Branch of Department
of National Defence [DND] Headquarters, researchers from the National Reference
Laboratory at the CRCS are investigating two ozone sterilization technologies to confirm their
reported efficacy in deactivating a variety of potential viral contaminants in blood, including
HIV-1 and hepatitis... In Europe an estimated 350,000 people were treated with ozone
between 1980 and 1985. The University of Bonn reviewed these cases and reported virtually
no side effects of ozone therapy when properly administered... 'The products of this research
have worldwide applications,' says DND's Capt. Shannon. 'In the right concentration, ozone
sounds almost too good to be true. We're trying not to be overly enthusiastic, but the data so
far is very compelling.'"

1992 Acta-Chir-Plast. 1992; 34(3): 182-4 "The use of ozonotherapy in nose correction
operations" Kawalski, H. Sondej J., Cierpiol Tracz E. Positive results of application of
ozonotherapy in rhinoplasty are described. 25 patients were administered ozone intravenously
for 3 days prior to operation and days post-operatively, resulting in a significant reduction in
post-operative complications duration as compared with the control group consisting of 20
patients who were not administered ozonotherapy. - From Medline

63
http://argentumcompendium.org/

1992 Sep Medical Hypothesis. 1992 Sep; 39(1): 30-4 "Ozonation of blood for the therapy of
viral diseases and immunodeficiencies. A hypothesis." By V. Bocci. In the last three decades
major ozone autohemotherapy has been used in Europe in uncontrolled trials carried out in
patients with many illnesses, particularly chronic viral diseases and neoplasms. It appears that
the treatment may activate the host's immune system by inducing the production of
immunoactive cytokines, and it may now be possible to rationalize the procedure, improve the
regimen and assess the outcome... Once this is done, owing to the large range of medical
applications and the simplicity of the procedure, autohemotherapy could become very
valuable particularly in undeveloped countries. - From Medline

1992 Oct Pol-Tyg-Lek 1992 Oct 19-26; 47(42-43): 964-6 (Non English Polish Medical
Journal) "Clinical assessment of treatment results for Atherosclerotic ischemia of the lower
extremities with intraarterial ozone injections" Seven Polish researchers gave 10 injections of
O3 into the femoral arteries of 50 patients with atherosclerotic ischemia of the lower
extremities and to 49 diabetic patients. "The treatment showed a significant improvement in
both groups... The treatment with O3 is both valuable and safe." - From Medline

1992 Dec Aids Patient Care Magazine publishes in Vol. 6 No. 6 "Point Of View: A Case For
Ozone Therapy" by Ed McCabe. This was a reprint of Mr. McCabe's testimony before the
NIH Office of Unconventional Medicine. "I have interviewed six U.S. M.D.'s who,
independent of each other, have collectively reported bringing over 300 AIDS patients to HIV
negative status (confirmation with Western Blot, ELISA, and PCR), including complete
eradication of any secondary disease factors such as energy loss, weight loss, diarrhea, etc."

1993 Feb Dr. Simi Khanna MBBS;DHOM publishes "Ozone-Oxygen Therapy, Treatment at
Last" from her office in the suburbs of London, England. She indicates 31 common disease
conditions routinely treated by ozone. She discovered "'magical' Ozone- Oxygen therapy" (her
words) after it personally brought her back from the brink of death - four and a half months of
fever, sleepless, itching-rash, swollen and painful joints, rapid weight loss, after nothing else
worked (two hospitals and 112 different medical tests).

1993 April Journal Of The Canadian Medical Association - Medical Science News (Can Med
Assoc J 1993; 148(7) pg 1155) "Are Worry Free Transfusions Just A Whiff of Ozone Away?"
by Albert C Baggs, BSc. "Scientists in the U.S. and Canada are investigating the use of ozone
to destroy the HIV virus, the hepatitis and herpes viruses and other infectious agents in the
blood used for transfusion. The studies were endorsed by medical circles of the North Atlantic
Treaty Organization (NATO) because of a concern that viral pandemics have compromised
the ability of world blood banks to meet urgent and heavy military demands." "...In a brief to
the NATO Blood Committee the surgeon general of the Canadian Armed Forces reported
upon Canadian findings that ...a 3 minute ozonation of serum spiked with one million HIV-1
particles per millilitre would achieve virtually 100% viral inactivation. It was also found that
the procedure would destroy several other lipid-encapsulated viruses, including simian
immunodeficiency virus and various strains of interest to veterinarians." The journal report
described the work of Mueller Medical and Medizone International.

1993 May American Surgery Journal 59(5): 297-303 "Irrigation of the abdominal cavity in
the treatment of experimentally induced microbial peritonitis: efficacy of ozonated saline."
Nine researchers implanted gel capsules of fecal slurry into the peritoneal cavities of rats.
"Ozonated saline statistically proved the most effective irrigating solution for reducing
abscess formation in survivors."

64
http://argentumcompendium.org/

1993 May H. D. Wolfsteadter, Berlin MD publishes "Ozone Therapy" under the auspices of
the International AIDS Society - Natural Alternative Traditional Complementary Medicine.
NATC of the IAS."... the more recent results in viral research, especially the results of the in-
vitro experiments on 'retro-viruses' and activating effects on the immune system, will make
ozone therapy an interesting subject of modern research in the foreseeable future. There is
unanimity in recognizing an urgent need for clinical clarification of the effectiveness of ozone
therapy based on the claimed indications."

1993 June 2, 1993 Headline: Medizone's Blood Decontamination Technology Proven


Successful In Canadian Monkey Trial. Still trying to inch their way through the system,
Medizone announces its successful trials on monkeys. This was one of the requirements
imposed last August when McCabe/Bedell/Latino et. al. met with Dr. Fauci at the NIH. Dr.
Fauci said "Why can't you do a simple monkey trial?" So Medizone did, and now they are
announcing the successful completion of the first two phases of a Canadian research project
overseen by scientists representing the Canadian Red Cross, Canadian Departments of
Defense and Agriculture, Cornell University Veterinarian Medical College and Medizone
Canada Ltd.

Two groups of monkeys were infused with plasma infected with highly virulent strains of
Simian Immunodeficiency Virus (monkey equivalent of HIV). The first group died within 12
days. The second group's infected plasma was first infused with ozone through Medizone's
process. None of the second group showed any sign of infection.

Dr. Latino, Medizone's president stated; "These preliminary research results indicate the
capability of Medizone's patented scientific and technological process to inactivate blood and
blood products of certain viral contaminants, including the AIDS virus."

Including the above monkey trial, Medizone has so far submitted to the FDA all the following
data:

1. Long Island College of Pharmacy rabbit study showing no toxicity at concentrations up to


10 times the dose proposed in man.

2. Cornell University Veterinary College feline study showing no detectable toxic effects.

3. The Hematology Journal HIV inactivation study showing 100% inactivation.

4. Mount Sinai School of Medicine, New York revealing hemolysis and coagulation changes
well within the standard for reinfusion of packed human blood.

The FDA still won't allow human testing or admit there is any scientific proof of ozone's
efficacy.

1993 Aug-Sept International Ozone Association holds Eleventh Ozone World Congress and
Exhibition August 29 to September 3rd, 1993 in San Francisco. Tours were given of 9 San
Francisco water treatment plants using ozone, booths of industrial ozone manufacturers were
perused, plus the two day medical ozone meeting was well attended by participating doctors
from all over the world.

65
http://argentumcompendium.org/

Comment: O3OHATOP - That's ozone in Russian. The meeting plainly demonstrated to us


that even the Russians have more health freedom than we do.

Dr. Claudia Koscherkova, head of research and development at the Nisnerokinov Medical
Institute is presently treating 39 arthereosclerosis patients with ozone. He and C.N.
Kontorschikova M.D., Head of Central Research, and especially Sergi P. Peretyagin M.D.,
Manager of the research center (he's the father of modern Russian ozone usage), and others
are using medical ozone on babies, animals, adults, and even gunshot wounds! They have four
major medical ozone treatment centers in their largest cities; Nezhni Novgorod, Ivanovo,
Kirov, and Smolenskj, plus others in the Baltic Republics.

They are also using ozone inhalation therapy - a 1-4 mcg/ml concentration of ozone is
humidified by ultrasound and inhaled, and pioneering a recirculatory extracorporeal ozonation
of human blood for up to 1 1/2 hours at a low concentration of 1 1/2 to 2 micrograms per
milliliter technique.

Over 120 Russian M.D.'s have, over the past six years, treated thousands of people with
ozone! Because of the rampant greed of our drug companies who influence all levels of our
society to suppress ozone, ALL THE OTHER COUNTRIES ARE REALLY SHOWING U.S.
UP!

The Russian MD's I met at IOA were kind enough to lend me a copy of their video. I secured
a good copy of it -a 20 minute explanatory medical ozone video (in English). They have many
innovative techniques, and you can now order your own copy of it through "The Family
News."

Also at the IOA conference, the IOA held tours of local ozone water treatment plants, and had
three days of presenting papers on ozone municipal drinking water treatment plants, the
newest industrial ozone generation methods, waste water treatment plants, ozone used in the
pulp and paper and cooling/process industries, in swimming pools and municipal aquariums,
groundwater treatment, and its biological effects.

The conference wound up with two days of medical presentations on completed and ongoing
ozone medical studies - done mostly outside of the United States due to U.S. political
pressures. Here's a synopsis and list of the topics covered showing doctors' successes with
medical ozone therapy.

Dr. John Greenburg, On the University of Heidelberg School of Medicine staff, and working
w/Horst Kief presented the results of his work on the microscopical examination of whole
blood (5cc's blood, 15cc's ozone) after exposure to ozone, establishing that it is safe if used
within the accepted parameters, generally less than 80 mcg/ml concentration.

Dr. Michael Carpendale, San Francisco, CA VA Hospital was honored for his research work
and for helping to put on this year's meeting. His talk, "Ozone, HIV and AIDS" "Ozone
inactivates HIV at concentrations non toxic to blood cells. In saline .4 ug/ml. In serum 4.0
ug/ml. In blood 50 ug/ml. Ozone is an incredibly safe drug, ...increases oxygen between cells
increases vaso dilation and perfusion ...increases cellular membrane permeability ... T4 cell
best marker to use." And, "VA hospital in Florida treated a referred patient with rectal ozone,
his mother states it cured his cryptosporidium diarrhea."

66
http://argentumcompendium.org/

Doctor Frank Shallenberger reported using IV ozone therapy via infusion pumps set at
100cc's per hour going into a pickline. He suggests freshly refilled multiple 10cc syringes
instead of one large syringe so the ozone doesn't degrade in the syringe over time. He noted
that the body's antioxidant reaction sets in within 5 to 6 days.

Doctor Wong, University of Havana head of ozone therapy in their medical research center.
Using ozone on arthritis, cardiopathy, endophlebitis, etc.

Dr. Bernie Kershbaum, Philadelphia, PA was elected head of the IOA Pan American Medical
Group, a for MD's only organization. The next IOA meeting would be May 12th, 1995 in
France. They are calling for new papers.

The Vice President of the German Society for Ozone, Dr. Hartmut Baltin reported he's
treating AIDS patients in a study in his vascular clinic.

The Italians are using a veterinary technique of infusing 2 liters of horse blood with 15
mcg/ml ozone and reinfusing it into the horse.

Also reporting on ozone trials at IOA were:

Occlusive lower limb arterial disease - O. Rokitansky, J.

Washuttl and L. Groger - Austria

Occlusive lower limb arterial disease - R. Mattassi - Italy

Immune monitoring - H Baltin - Germany

Artherosclerosis - N. Zhulina, C. Kontorschikova and N. Morozova - Russia

Cardiopathology - F. Hernandez et al - Cuba

Hypoxic states - S. Peretyagin - Russia

Hypoxic impairments - C. Kontorschikova - Russia

Myocardium fractals - A. Gavrilushkin, S. Peretyagin and O. Birjukova - Russia

Chelation - M. Foster - U.S.A.

Diverse Pathology - G. Glady - France

Dermatology - S. L. Krivatkin - Russia

Staph - T. Shimoyama et. al. Japan

Sickle Cell Anemia - M. Gomez et. al. - Cuba

Ozone produced auto vaccine - J. Greenberg - Germany

67
http://argentumcompendium.org/

Rheumatic diseases - Z. Fahmy - Germany

Catostrophic injured children - S. N. Gorbunov et. al. - Russia

Rectal Insufflation of Rats study - S. Mendez et. al. - Cuba

Genetics - E. Prieto et al - Cuba

Anaesthetized horses - P. Scrollavezza et. al. - Italy

Optic Nerve disfunction - R. Santiesteban et. al. - Cuba

Cerebro vascular accident - E. Devesa - Cuba

Senile Dementia - M.M. Rodriguez et. al. - Cuba

Malignant disease - H. Kief - Germany

Breast cancer - R. Dallaglio et. al. - Italy

Neurodermatitis - H. Kief - Germany

Digestive System - M. Noa - Cuba

Germ free lab animals - J.M. Mirabal et. al. - Cuba

Quoting Seigfried Rilling, the President Of the German Medical Society for Ozone in his talk
on the Germany History of European Ozone, "...Ozone only serves Humanity"

Comment: And the FDA official told a congressman there is no proof of medical applications.
Why aren't the U.S. doctors a majority of this list - instead of being forced to hide their work
in basements and back rooms?

1993 Sept 2, World premier of Canadian 1/2 hour video "Ozone and The Politics of
Medicine" by Geoff Rogers and Riener Diedrau at the IOA meeting. Video subsequently
shown in LA, New York, Salt Lake and other health shows.

Comment: Video demonstrates through their own words, the arrogant ignorance of the
establishment, and the valiant efforts of the ozone researchers and pioneers.

1993 Sept 8th, Medizone Int'l NYC announces co-project with Italian Ministry of Health and
the Italian Scientific Society for Oxygen-Ozone Therapy to treat AIDS and Hepatitis-B
patients with Medizone's thin film delivery technology. Patients will undergo a one hour
treatment on alternate days, during a twelve week trial.

1993 Sept 25 Dr. Gerard V. Sunnen, M.D. writes his "Addendum To 'Ozone In Medicine';
Possible Mechanisms Of Viral Inactivation By Ozone" He details the chemical pathways by
which ozone has its effectiveness. 1994 Jan 20th Medical Tribune - Research News -
Headline: "Oxygen plus ozone mixture can inactivate HIV in vitro" article by Nathan
Horowitz describes upcoming Medizone Phase 1 clinical trials at several research sites in

68
http://argentumcompendium.org/

Italy. 300 patients with HIV infection or hepatitis-B will be randomized to treated or control
groups and studied during three months of dosing and nine months of follow up. For 12
weeks 300 cc's of blood will be withdrawn and ozonated and returned to the patient every
other day. "Dr Latino's preliminary data are very interesting," said Mark Cohen, Ph.D., a
professor of medicine at Louisiana State University School of Medicine in Shreveport. "His
studies show that ozone really is capable of killing HIV."

1994 March 25, Dallas, Texas is the site of the IBOM International Bio-Oxidative Medicine
Foundation's 5th annual meeting. Phone 405/691-1452. MD's from all over the world
highlighted their own work successfully using ozone and/or hydrogen peroxide and other
oxidative compounds in medicine, and attending special educational workshops. Among the
papers presented were:

"Sponteneity of Oxidation in Nature" Majid Ali, MD

"Ozone in Medicine" Frank Shallenberger MD

"Hydrogen Peroxide and Free Radicals" Charles H. Farr MD Ph.D.

"Complex Oxidative Compounds" George Freibott ND

"Experiences in the further Treatment of AIDS, Cancer and

Chemical Toxicity/Hypersensitivity Using Bio-Oxidative and

Nutritional Therapies" Robert Allen MBBS (Australia)

"The Cause of All Disease from a Wholistic Perspective" Ed McCabe

"Oxidative Therapy and the Answer to AIDS" Robert Willner MD, Ph.D

"AIDS, Immunology and Ozone" Frank Shallenberger, MD

"Experiences With Medical Ozone" Stanley W. Beyrle, N.M.D.

"Ozone May Inactivate HIV by Reducing p120-CD4 Binding Affinity, Lysing the HIV Lipid
Envelope, and Oxidizing the HIV core" Oscar K. M. Hsu (Harvard)

WARNING! 1994 April WARNING! Researcher interviews EPA (Phone 800/241-1754,


800/444-7255, 800/447-6349) official in charge of efficacy data and microbial studies,
Zigfridas Vaituzis, who shockingly reveals that as of this date all government "AIDS"
statistics are still only for HIV-1! Same goes for all blood bank testing! HIV-2, HIV-3 and
other forms, possibly up to 10 in number (HIV-O in France) are not tested for or compiled in
the statistics quoted by the government and announced over and over in the media! We are
therefore told of far fewer persons having AIDS than the actual statistics reveal actually have
AIDS, and the blood banks have routinely been giving out blood infected with the other forms
of HIV!

When you go get a HIV test, they only look for HIV-1! Forget what the nurses at the blood
banks believe and tell you. Ask them to go and physically get one of the actual HIV blood

69
http://argentumcompendium.org/

screening test kits and read to you the instructions printed on them, they are only for HIV-1.
The doctor or patient must request screening beyond HIV-1!

As of June 1, 1994 they will recognize HIV-2. Some blood banks are already testing for HIV-
2.

Comment: Through political deception we are told all is well, while the stored transfusion
blood remains untested and therefore unsafe, and the statistics are grossly understated! What
is the real political agenda? It sounds anti-life, anti- people, doesn't it? If you were in a car
accident and woke up with a blood bag going into you, don't you have a right to know that it
is not HIV-2, HIV-3, etc, infected? Ozone bubbled through all stored blood would solve this
problem immediately. Makes you wonder if some alien power has seized control of the inner
workings of our government. They certainly don't represent me or any of my friends, or you
or yours either, do they?

1994 April Before the above conversations with the CDC, their AIDS reference computerized
National AIDS Information and Education Program - CDC National AIDS Clearinghouse
databank had a synopsis of the story where Ed McCabe had testified before the NIH in 1992
about the effectiveness of ozone therapy. The story had subsequently been printed in the
"Washington Post" Health section, 06/23/94, page 8. by David Brown. One week after the
above conversations, all references of Mr. McCabe's testimony and the resulting Washington
Post newspaper story had completely disappeared from the CDC computer. Around 4/7/94.
The database is privately owned by Information Inc., Behesda, MD

70
http://argentumcompendium.org/

Dodatak

71
http://argentumcompendium.org/

Srebrni kalkulator

JavaScript aplikaciju "Srebrni kalkulator" možete pronaći na adresi:

http://argentumcompendium.org/Default.aspx?tabid=94

72
http://argentumcompendium.org/

Preciznost mjerenja
Kalkulacija preko Faradayevog izračuna daje samo aproksimaciju koncetracije srebra u
otopini. Bazirana je na ekvivalenciji broja elektrona s brojem iona srebra koji prodiru u
otopinu. Meñutim, taj broj nije savršeno ekvivalentan jer mnogo elektrona u otopinu "gura" i
veće komadiće srebra.

Dakle, dotičnu koncetraciju treba promatrati kao maksimalnu koncetraciju iona srebra koju
je moguće postići u otopini s obzirom na broj elektrona koji su prošli kroz otopinu. Budući da
je postotak ionske otopine u koloidnom srebru proizvedenom u kućnoj radinosti oko 85%, u
toj mjeri otprilike treba promatrati i točnost rezultata. Dakle, rezultat od 20 ppm-a znači da je
koncetracija iona srebra zasigurno manja za otprilike 10-20% ovisno o kvaliteti pripreme koja
ovisi o mnogim faktorima.

73
http://argentumcompendium.org/

Popis bolesti (na engleskom jeziku)


Napravljen je popis od otprilike 650 bolesti kod kojih je koloidno srebro zasad pokazalo
pozitivno djelovanje. Ovdje je iznesen manji popis istih s nazivima na engleskom jeziku.

Acne

Adenovirus

AIDS

Allergies

Angina (Vincents™)

Anthrax

Anthrax Bacilli

Appendicitis

Appendicitis (post-op)

Appendicitis (Suppurtive post-operative)

Arthritis

Aspergillus Niger

Athletes Foot

Axillae and Blind Boils of the Neck

B. Dysenteria

B. Pyocaneus

B. Tuberculosis

B.Coli

B.ColiCommunis

Bacillary Dysentery

Bacillus Typhosus

Bladder irritation

Bladder Irritation or Inflamation

74
http://argentumcompendium.org/

blastocystis hominous

Blepharitis

Blood Poisoning

Boils

Bovine Rotavirus

Bromidrois in feet

Bromidrosis in Axille

Burns

Burns and wounds of theCorneal

Burns or Wounds (Corneal)

Cancer

Candida Albicans

Catarrh (Nasal & Nasopharyngeal)

Catarrh (Spring)

Cerebro-Spinal Meningitis

Cholera

chronic diarrhea

Chronic eczema

Chronic Eczema of Anterior Nares

Chronic Eczema of Meatus of Ear

ChronicCystitis

Colds

Colitis

Conjunctivities (Gonorrheal)

conjunctivitis

75
http://argentumcompendium.org/

Conjunctivitis (Phlyctenular)

Cough (Shooping)

cuts

Cystitis (Chronic)

Cystitis Puritis Ani

Dacrocystitis

Dermatitis

Dermatitis (due to Extreme Toxemia)

Dermatitis suggestive of Toxemia

Diabetes

Diarrhea

Diptheria

Dysentery

Dysentery (Bacillary)

Ear Infections (Inner Ear)

Eczema (Chronic Anterior or Meatus of the Ear)

Eczema (Perineal)

Eczema (Pustular of Scal0p)

Edematous Enlargement of Turbinates (w/o True Hyperplasia)

emphysema

Endamoeba Histolytica (Cysts)

Enlarged prostate

Epiditymitis

Erysipelas

EscherichiaColi

76
http://argentumcompendium.org/

Eustach Tubes

Eustachian Tubes (potency restored)

eye infections

Eyes

Fatigue (Chronic)

Fibrositis

Follicular Tonsilittis

fungal infections

Furunculosis

Gastritis

Giardia lamblia

Gonococcus

Gonorrhea

Gonorrhoea Opthalmial

GonorrhoealConjunctivitis

Halitoses (Bad Breath)

Hayfever

head lice

Hemorrhoids

hepatitis B andC

herpes

Herpes or Shingles

Hypopyon Ulcer

Impetigo

Indigestion

77
http://argentumcompendium.org/

Infantile Disease

Infected Ulcers of theCornea

Infections (Bacterial, Fungal, Parasitic or Viral)

Inflammation

Inflammatory Rheumatism

influenza

Interstitial Keratitis

Intestinal Troubles

laryngitis

Legionella Pneumophila

Lesion healing

Leucorrhoea

lyme disease

NasalCatarrh

NasalCatarrh

Offensive Discharge ofChronic

Ophthalmology

osteomyelitis

Para-Typhoid

Perineal Eczemal

Phlegmons]

PhlyctenularConjunctivitis

Pleurisy

Pneumococci

Poliovirus 1 (Sabin Strain)

78
http://argentumcompendium.org/

Polyps (Nasal)

Prostate (Enlarged or Inflamed)

Prostatic Gleet (Gonorrhea Pruritis Ani)

Pruritus

Pseudomonas Aeruginosa

psoriasis

Puerperal Septicemia

Purulent Opthalmia of Infants

Pustular Eczema of Scalp

Pyorrhea Alveolaris (Riggs Disease)

Quinsies

Quinsy

Rheumatism (Inflammatory)

Rheumatoid Arthritis

Rhinitis

Ringworm

Ringworm of the body

rosacea

Salmonella

Scarlatina

Scarlet Fever Seborrhea

Sepsis

Sepsis (Ears

Septic Tonsillitis

Septic Ulcers of the legs

79
http://argentumcompendium.org/

Septicemia

Septicemia (Puerperal)

Shingles

sinus infections

Sinusitis

skin infections

Skin Rash (Diapers)

Soft Sores

sores

Sores (Soft

Spore-forming bacteria

SpringCatarrh

Sprue

Sprue

Sprue

Staph or Strep Throat

Staphlococcus Pyogens Aureus

Staphyloclysin (inhibits)

Staphylococcus Aureas

Staphylococcus Pyogenea

Staphylococcus Pyogens Albus

Stomach Flu

Streptococcus faecalis and Vegetative B.CereusCells

Subdues Inflammation

Supporation in Otitis Media

80
http://argentumcompendium.org/

Suppurative Appenclicitis (post-op)

throat infections

Thyroid Disorders

Tiea Veriscolor

Tonsillitis

Tonsillitis (Follicular & Septic)

Tooth Decay

Toxemia (Extreme Systemic)

Trachoma

Tuberculosis

Turbinates without True Hyperplasia

Tyhpoid

Typhoid Bacillus

Typhoid Fever

Ulcerative Urticaria

ulcerativeColitis

Ulcers (Corneal Infected)

Ulcers (Septic in Legs)

Ulcers (Stomach, Urticar (Ulcerative, due to Extreme Toxemia)

urinary infections

Urticaria

Urticaria suggestive of Toxaemia

Valsava’s Inflammation

Vincent's Angina and WhoopingCough

Vincent’s Angina

81
http://argentumcompendium.org/

Vorticella

Warts

WhoopingCough

wounds

Yeast Infections

yeast infections (candida albicans)

82
http://argentumcompendium.org/

Povijest korištenja ozona u terapeutske svrhe


(autor Ed McCabe)

1885 Društvo za medicinu iz Floride izdaje ''Ozone'' autora Charles J. Kenworthy-a, M.D.,
M.R.S.V. iz Jacksonvillea na Floridi. To dokazuje da je 1885. u SAD-u ozon bio u redovitoj
medicinskoj uporabi, dakle cak i prije Zakona o cistoj hrani i lijekovima iz 1906 i njegovim
kasnijim doradenim izdanjima, te prije FDA(Food and Drug Administration). Dakle, primjena
ozona u medicini potjece iz SAD-a i smatra se potpuno legalnom za korištenje od strane bilo
kojeg lijecnika bez cenzure. Aparati za generiranje ozona, s druge su strane pitanje za sebe,
kako tvrdi FDA (Bilješka: vidi komentar o slucaju Dr. Wilnera iz 1991 dalje u tekstu).

22. 07. 1896. genijalni izumitelj Nikola Tesla patentira prvi generator ozona u SAD-u

1898. Thauerkauf i Luth u Berlinu osnovali Institut za terapijsko lijecenje ozonom. Prva
injekcija ozona u životinje, prvo vezivanje ozona u proizvod cvrstog oblika (Haemozon, sada
Homozon). Patentirana metoda tehnologije vezivanja poznata tek nekolicini americkih,
njemackih i ruskih znanstvenika. Kemija je potkrjepljena ruskim tekstovima.

1898 Dr. Benedict Lust iz Njemacke provodi praksu u New Yorku. Bio je osnivac i zacetnik
naturopatije i napisao je mnogo kniga i clanaka o ozonu.

1900 Nikola Tesla u SAD-u koristi ozon u medicinske svrhe. Osniva ''Tesla Ozone
Copmany'', prvu tvrtku koja je koristila sustave struje visokog napona, visoke frekvencije i
niske amperaže te patentirala brojne izume na bazi ozona. Medicinski ozon i ozonski
proizvodi u širokoj uporabi na pocetku 20. st. , cak i prije no što ga je 1906. FDA pocela
koristiti.

1902 J.H. Clarkeova knjiga ''A dictionary of Practical Materia Medica'', London, opisuje
uspješno medicinsko korištenje ''Oxygenium-a'' u lijecenju anemije, raka, kašlja, dijabetesa,
viroza, trovanja morfijem, trovanja strihninom, upala cireva, itd. Oxygenium je ozonizirana
voda.

1902 Casopis "Centennial" iz Spokanea hvali Dr. Chas. O. Lindera i njegovo korištenje
injekcija medicinskog ozona i vrhunske opreme u medicinskoj praksi.

1904. Ozonizirano maslinovo ulje godinama se prodaje diljem SAD-a te ga koriste tisuce
lijecnika pod imenom ''Glycozone'', po izvještaju Charlesa Marchanda u 19. izdanju njegove
knjige ''Medicinska upotreba Hydrozona i Glycozona''. Od strane vlasti odobrena knjiga od
339 stranica tog newyorškog kemicara nalazi se u Kongresnoj knjižnici.

Oko 1910 Teslin uredaj za stvaranje ozona ''Violet Ray'' prodaje se diljem SAD-a pod
imenima razlicitih proizvodaca i u razlicitim izvedbama, pronalazeci svoje mjesto cak i u
katalogu Sears. Mnogi su imali opskrbu za terapeutsko udisanje visokih koncentracija ozona,
tako što su ga u mjehuricima propuštali kroz neka neophodna organska ulja. Violet Ray
dostupan u svim salonima ljepote u SAD-u.

83
http://argentumcompendium.org/

Kniga M. Ebenharta M.D., Ph. D., D.C.L. "A Working Manual Of High Frequency Currents"
izdana 1911. (autorska prava 1911, 13, 15, 16, 19, 20) od strane New Medicine Publishing
Company. Poglavlje 9: Ozon; priroda; fiziološko djelovanje; metode primjene; bolesti kod
kojih se indicira. Dr. Ebenhart bio je procelnik Odsjeka za fiziološku terapeutiku, na Odsjeku
za medicinu sveucilišta u Loyoli, profesor visoke frekvencije Škole za elektroterapeutiku,
procelnik Odsjeka za elektroterapiju sveucilišta za medicinu i kirurgiju u Chichagu. Clan
Državnih društava za medicinu Chichaga i Illinoisa, Americkog društva za medicinu,
Americkog udruženja medicinskih urednika, Victoria instituta i Filozofskog društva Velike
Britanije. Koristio je ozon u slucajevima tuberkuloze, anemije i žutice, kronicne upale
srednjeg uha i tinitusa, velikog kašlja, astme, bronhitisa i hunjavice izazvane mirisom sijena,
nesanice, nervoza, dijabetesa, gihta, a '' ucinkovitost ozona u slucaju sifilisa potvrdili su brojni
lijecnici''.

''Ozoniziranje zraka u sobi pacijenta najbolja je metoda primjene ozona u slucaju tuberkuloze''

''Moglo bi se cak reci, buduci da je kisik toliko neophodan, da je ozon koristan u slucaju bilo
koje tjelesne tegobe... postoje bolesti kod kojih je osobito koristan. Medu njima su anemija,
sve bolesti respiratornog trakta, ukljucivši tuberkulozu; infekcijske bolesti; te svi slucajevi
kod kojih postoje nedovoljna oksigenacija i nepravilna ishrana''.

H. de LaCoux, strucnjak za kemiju Sienskog prefektorskog vijeca u Parizu kaže: ''Kod


primjene ozona u lijecenju tuberkuloze, nepobitna klinicka cinjenica je da se broj bacila u
slini smanjuje nakon druge ili trece primjene, te se opce stanje pacijenta poboljšava.

"Dr. George Stoker iz Stokerove bolnice za lijecenje ozonom u Londonu izvještava o devet
slucajeva tuberkuloze lijecenih tokom jedne godine, od kojih je osam otpušteno sa potpuno
zaustavljenom bolešcu.''

1913 Dr. Blass i njemacki kolege formirali Istocnoamericko društvo za terapiju ozonom.

20. 11. 1914. Dr. Charles O. Linder reklamirao je o vlastitom „velikom trošku'' dostupnost
svog novog aparata za medicinski ozon u prvom broju ''Još neimenovanog casopisa'' na Apple
Show-u blizu Spokanea, WA. Za cišcenje plina koristio je ulja eukaliptusa, bora i cedra,
propuštajuci ozon kroz njih prije inhalacije.

1920. Dr. Charles S. Neiswanger, M.D. izdaje knjigu ''Elektroterapeutska praksa'' (izd. Ritchie
and Co., Chichago). ''Pripremljeni referentni vodic za lijecnike pri korištenju elektriciteta i X-
zraka''. Poglavlje 32 ''Ozon kao terapeutski agens''. Dr. Neiswanger bio je predsjednik i
profesor Opce elektroterapije Škole za elektroterapiju u Illinoisu; Medicinsko sveucilište
bolnice u Chichagu. ''Ozon djeluje kao snažan antiseptik u dodiru s oboljelim gnojnim
površinama, posljedicno gledano, njegovo korisno djelovanje vrlo brzo postaje ocigledno
prilikom lijecenja bronhijalnih i laringalnih oboljenja, hunjavice i ostalih bolesti dišnog
sustava.''

1929 ''Ozon i njegovo terapeutsko djelovanje''. Knjiga imenuje 114 bolesti i primjena ozona te
sadrži clanke o istraživanjima raznih doktora i centara koji koriste ozon: Armor Research
Foundation Institute of Technology, IL, American College of Physical Therapy, Berlin
University, Behren Memorial Hospital, Glendale, CA, Board of Education, St. Louis,
Bouvicant First Hospital Paris, British Army Medical Service, London, Chicago College Of
Medicine and Surgery, Chicago, Harvard University, Cambridge, MA, Polytechnic Institute,

84
http://argentumcompendium.org/

Brooklyn, NY, Physical Chemistry University, IL, Post Graduate Medical School, NY, S.
California University of Los Angeles, Salaberry Hospital, Buenos Aires, Spaulding General
Hospital, Portland , OR, Western Reserve University, Cleveland, OH, Washington University,
Seattle, WA. Knjiga na svojih 40 stranica okuplja razlicite medicinske radove brojnih
strucnjaka.

03. 05. 1930, U službenom casopisu Americke medicinske udruge izlazi clanak ''Terapeutsko
korištenje ozona kod koronarne tromboze'', autora Roberta. L. Levya i Alvana L. Baracha,
M.D. Šatori s ozonom pomažu žrtvama srcanog udara kojima je kisik prijeko potreban.

1930 njemacki zubar E. A. Fisch redovito koristi ozon u svojoj zubarskoj praksi, U Zürichu
(Švicarska) te piše velik broj clanaka na talijanskom, francuskom i njemackom jeziku.
Patentira ''Cytozon'', prvi uredaj za stomatološku primjenu ozona.

1931. Dr. Otto Warburg dobiva prvu Nobelovu nagradu za rad kojim dokazuje da rak nastaje
uslijed pomanjkanja kisika u stanicama. U djelu ''Primarni razlog i sprecavanje raka'' iznosi da
uzrok raka više nije nepoznanica; znamo da se javlja kad stanica ne dobiva 60 % potrebne
kolicine kisika, uzrok cemu je nakupljanje zagadenja ili otrovnih tvari unutar i okolo stanice,
cime se blokira a potom i oštecuje stanicni respiratorni mehanizam za kisik.

1932. glasoviti austrijski kirurg Dr. Erwin Payr usvaja i preuzima medicinsku terapiju
ozonom od E. A. Fischa. Nastavlja s uporabom ozona u svojoj medicinskoj praksi,
povecavajuci mu prihvacenost u kirurgiji.

Studeni 1935. Francusko društvo za elektroterapiju i radiologiju izdaje clanak M. Sourdeau


(Le Mans) ''Ozon u lijecenju''. Cetiri uredaja za generiranje ozona postavljena su u
elektroradiološkoj službi u Beaujon-Clichyu.

1938 U Pariškom medicinskom biltenu - Bul Med Paris 52 ili 42:745- 749, Paul Aubourg,
ugledni elektro-radiolog pariških bolnica, objavljuje clanak ''Medicinski ozon: stvaranje,
doziranje i metode klinicke primjene''. Koristeci rektalnu insuflaciju primjetio je da medu 465
pacijenata kapacitet debelog crijeva varira izmedu 150 i 800 cm 3 , stoga su svi snimani X-
zrakama kako bi se osigurala pravilna doza bez pritiska na ilio-caecal ventil. Injekcije ozona u
rane traju 6 do 15 minuta i verificiraju se laboratorijski bakteriološkom pretragom. Vaginalne
insuflacije bile su uobicajene. Kolicine ozona koje su se mogle udisati rutinski su se
primjenjivale kod upale sinusa. Od intermuskularnih se injekcija odustalo jer su bile prebolne
i neucinkovite. U 8000 slucajeva primjene ozona nije bilo ni nezgoda ni štetnih nuspojava.

1938 Paul Aubourg objavljuje clanak ''Rezultati 119 slucajeva koliformnih infekcija tretiranih
ozonom u Beaujon-Clichyu''. (Presse Med 1938; 46:1987- 1900.)

1940. njemacki doktor Hans Wolfe napisao je knjigu ''Medicinski ozon''

1940. FDA pocinje prisvajati ozonske strojeve, te se ta politika nastavlja i danas.

1940. "Polyzone," "Aetheozone," i drugi ozonski strojevi prodaju se na tržištu u SAD-u

1942. izdana "Gordon detoksifikacija i hidrokirurgija - teorija i praksa", knjiga koja ''pokriva''
medicinsko korištenje ozona kao sredstva za cišcenje debelog crijeva.

85
http://argentumcompendium.org/

1943. Tokom Drugog svjetskog rata, Dr. Robert Mayer lijecio je FBI-ove ratne zarobljenike u
Ellis Islandu, kampu za ratne zarobljenike. NY. Dr. Mayer kasnije je saznao o medicinskom
ozonu od jednog njemackog zatvorenika, i od tada primjenjuje ozon na pacijentima u SAD-u
vec više od 45 godina. Dr. Mayer je pedijatar, i terapiju ozonom primjenio je sigurno i
ucinkovito na preko 12 tisuca ljudi od kojih su vecina djeca. Prvi je uveo tehniku kojom se
ozon injektirao direktno u likvor kralježnice pri borbi s meningitisom. Dr. Mayer napisao je
brojne medicinske clanke ukljucujuci ''Korištenje ozona kao kemoterapeutskog agensa za
lijecenje bolesti''. Motiviran suosjecanjem, nedavno se vratio iz mirovine (sada je u 70-ima) i
poceo lijeciti medicinskim ozonom stotine pacijenata oboljele od AIDS-a.

1944. Dr. Otto Warburg dobiva drugu Nobelovu nagradu za svoj rad o povezivanju raka i
oštecene stanicne respiracije uslijed nedostatka kisika na stanicnom nivou.

U lipnju 1951. Dr. William Turska, predsjednik Odbora za znanstveno istraživanje Americke
naturopatske udruge, objavljuje u Casopisu americke naturopatske udruge clanak
''Oksigenacija''. Dr. Turska prvi je uveo udisanje Aethozola (ozona propuštenog kroz
selektirana ulja). Takoder je prvi uveo i održavao jednu od najboljih metoda uvodenja ozona u
tijelo: putem rektalnih vena direktno se uvodilo 250 cm 3 ozona u portalnu cirkulaciju, bez
boli, neugode ili nuspojava. Ponavljanom primjenom ovaj postupak potpuno cisti jetru.

1953. Dr. Hans Wolff, lijecnik opce prakse iz Frankfurta (Njemacka) osniva vlastitu kliniku
za lijecenje ozonom, nakon što je o ozonu naucio od Dr. Hanselera.

1954. Frank Totney objavljuje knjigu "Kisik: gospodar raka".

24 . 02. 1956. dvostruki dobitnik Nobelove nagrade Dr. Otto Warburg (koji je dobio ovu
prestižnu nagradu za otkrice i dokaz da stanicna respiracija, jednom oštecena nedostatkom
kisika, uzrokuje nekontrolirano mutiranje stanica i njihovu pretvorbu u stanice raka)
objavljuje u casopisu SCIENCE (Vol. 123, Nr. 3191) clanak ''O porijeklu stanica raka''.

1958. – 1673. Dr. Robertu Mayeru i Dr. Edmundu J. Ryanu odobreno je 8 ozonskih patenata.
1950., 55, 58 patent # 3,063,904 odobren 13. 11. 1962: ''Polimerni kisik (ozon) u lijecenju
krvi i seruma i produkti tog lijecenja''.

1691 Enciklopedija kemijske tehnologije, svezak 16, trece izdanje. John Wiley i sinovi.
Simptomi udisanja visokih koncentracija ozona su akutni, cini se da nema kronicnih
posljedica medu normalno zdravim ljudima jer se tijelo obnavlja od takvih šteta. ''Nisu bile
zamjecene nikakve reakcije slobodnih radikala koji direktno ukljucuju ozon. Tokom 80
godina povijesti uporabe ozona u velikim razmjerima nije zabilježena niti jedna ljudska smrt
pripisana ozonu.''

1965. senator Edward Long održava saslušanja u Americkom senatu gdje Dr. Herbert Ley,
clan FDA komisije svjedoci o tome kako FDA ''štiti'' velike farmaceutske kompanije koje je
za to nagraduju, te koristi državni policijski aparat za napadanje onih koji te kompanije
ugrožavaju.

''Ljudi misle da ih FDA štiti. Ne štiti ih. Ono što FDA radi i ono što javnost misli da radi
razlicito je kao noc i dan.''

86
http://argentumcompendium.org/

''Prvo se osiguravaju sredstva pomocu kojih se kljucne osobe na platnoj listi mogu domoci
moci i bogatstva putem pružanja specijalnih usluga odredenim politicki utjecajnim grupama
koje spadaju pod njihovu regulaciju. To je slicno ''zaštitnom reketarenju'' organiziranog
kriminala: za odredenu sumu, osoba može potaknuti FDA administratore da pruže ''zaštitu'' od
same FDA.''

''Drugo, kao rezultat tog politickog favoriziranja, FDA je postala primarni faktor u formuli u
kojoj kartelski orijentirane kompanije u industriji hrane i ljekova mogu koristiti vladine
policijske snage za zlostavljanje ili uništavanje svojih nezavisnih tržišnih suparnika.''

''I kao trece, FDA povremeno i ucini poneko javno dobro s ono malo energije koja joj
preostaje nakon namirenja zakonom ustanovljenih politickih i komercijalnih interesa svojih
prvih dviju aktivnosti.'' - Barry Lynes, ''Lijecenje raka'' (Marcus Books, Queensville, Ontario,
Canada).

20. 08. 1966. sastanak s Nobelom Laureatesom: ''Primarni razlog i prevencija raka s dva
predgovora o prevenciji''. Dr. Warburg iznosi obnovljeno predavanje na sastanku s Nobelom
Laureatesom (Lindau, Lake Constance, Njemacka). On je direktor Instituta za fiziologiju
stanice Max Planck (Berlin, Dahlmer). Englesko izdanje tiskano od strane Deana Burka,
Nacionalni institut za rak, Bethesda Maryland, SAD 1967.

1969. Americki kongres proucava FDA i iznosi da je 37 od 49 visokih dužnosnika koji su


napustili FDA otišlo na visoka korporacijska mjesta u kompanije koje su do tada regulirali.

1971. Hans Wolf (predsjednik) i Prof. Dr. Siegfried Rilling (podpredsjednik) osnovali su
Njemacko medicinsko društvo za terapiju ozonom.

1972. nastaje Medunarodna udruga za terapiju ozonom, predsjednik Dr. George Freibott.
Udruga formirana od Medunarodnog instituta za oksigenaciju, koja potjece od
Istocnoamericke udruge za terapiju ozonom.

1975. u Americi, Ured za opce racunovodstvo proucio je FDA i otkrio da 150 FDA
dužnosnika posjeduje dionice kompanija koje su trebali regulirati.

1976. FDA objavljuje u Federalnom registru 21 CFR 801.415 datiranom 2/13/76,


ispravljenom 7/24/85, i 9/27/89): ''Ozon je otrovni plin bez znanih medicinskih primjena''. Ed
McCabe komentira u ''Obiteljskim vijestima'': Tiskanje ove izjave u publikaciji koja se
financira od naših poreza je ili bezobrazan pokušaj prikrivanja istine s najviših nivoa, ili jedno
od najlošije provedenih istraživanja ikada. Ocito se favoriziraju suparnicke terapije, a ignorira
se preko 50 godina sigurne i ucinkovite medicinske primjene na stotine tisuca ljudi –
podržane tisucama medicinskih referenci i klinickih studija iz Švicarske, Italije, Francuske,
Njemacke, Australije, Novog Zelanda, Meksika i SAD-a.''

1978. FDA izvještava o 1.5 milijuna ljudi u SAD koji su bili hospitalizirani zbog nuspojava
lijecenja. S druge strane, od 40-tih godina nadalje medicinski se ozon svakodnevno legalno
koristi u klinikama širom svijeta. U Njemackoj, ozonom uzrokovane nuspojave su tipicno
manje iritacije uzrokovane neispravnom primjenom koje brzo nestaju. Ova stopa nuspojava je
neusporedivo manja od stope nuspojava uzrokovanih terapijama lijekovima u Americi, gdje
svake godine približno 140,000 ljudi umire od korištenja propisanog lijeka, što je dva i pol
puta više od broja Amerikanaca koji su poginuli u Vijetnamu.

87
http://argentumcompendium.org/

1979. Prvi slucaj AIDS-a lijecenog medicinskim ozonom. Dr. George Freibott, ND is
Medunarodne udruge za lijecenje ozonom primio je svoj prvi slucaj AIDS-a. Haicanin koji je
živio na Floridi, u Avon Parku, došao mu je s ustima oštecenim Kaposijevim sarkomom. Bio
je lijecen medicinskim ozonom putem rektalnih insuflacija, ozonskih enema i direktnih
injekcija ozona IV tokom jedne i pol godine, samo jednom tjedno. Sva vanjska oštecenja bila
su zalijecena.

1979. Dr Hans Wolff objavljuje svoju knjigu o ozonu.

22. 08. 1980 Sweet F, Kao MS, Lee S-CD (Odjel za porodiljstvo i ginekologiju,
Washingtonska sveucilišna škola za medicinu, St. Louis, Mo) i W. Hagar (Kontrola za
onecišcenje zraka u St. Louisu) objavljuju u "Science" Vol 209: 931-933, Americkom
znanstvenom casopisu recenziranom od samih znanstvenika, svoju studiju: ''Ozon selektivno
prijeci rast ljudskih stanica raka''. Izjavljuju: ''Mehanizni za obranu ljudskih stanica raka od
ozona evidentno se oštecuju. Sve stanice raka (pluca, dojke, maternice i endometrijske)
pokazivale su znatno zaprijecenje rasta ovisno o dozi ozona pri .3 i .5 ppm-a, a normalne
stanice nisu bile zahvacene. Vidljivo je da stanice raka nisu u mogucnosti kompenzirati
oksidacijsko breme ozona koliko normalne stanice.'' Takoder su naveli da ozon onemogucuje
razvoj raka 40 do 60, pa cak i do 90 % ovisno o dozi, no bez odgovora iz vodecih medicinskih
krugova.

U Sijecnju 1980. Njemacko medicinsko društvo za terapiju ozonom ovlastilo je Mariu


Theresu Jacobs i Prof. Dr. Hergetbegana sa Sveucilišne klinike Giessen i Institut za
medicinsku statistiku i dokumentaciju sveucilišta Giessen da zapocnu ispitivanje pod
naslovom ''Neželjeni efekti i tipicne komplikacije kod lijecenja ozonom''. 2,815 upitnika
poslano je svim zapadnonjemackim prakticarima koji koriste ozon, znanima Medicinskom
društvu za terapiju ozonom (AGO, Arztliche Gesellschaft fur Ozontherapie). 884 ih je otišlo
lijecnicima, a 1931 terapeutima..

Od Svibnja 1980 do sada, Njemacko medicinsko društvo prikupilo je 1,044 odgovora, ili 37%
od ukupnog broja. Izjavljeno u vracenim odgovorima, 384.755 pacijenata bilo je tretirano
ozonom s minimalno 5,579,238 primjena, dok je zamjecena stopa nuspojava bila samo
0.00005 po primjeni! U izvještaju je takoder stajalo da je vecina neželjenih efekata bila
uzrokovana nepoznavanjem ozonske terapije (greškom operatera). Sveucilište forenzickog
instituta u Innsbrucku objavilo je Dr. Zacobovu disertaciju koja to citira u Njemackim
empirijskim medicinskim aktima.

1982. Dr. Ewald Fischer objavljuje njemacku medicinsku knjigu ''Medicinski ozon'', 2.
izdanje, Medicinske publikacije, Heidelberg.

1983 ''Ozon kao terapija kod bolesti Herpes simplex i Herpes zoster'', Mattassi R. MD,
D'Angelo F. MD, Franchina A. MD, Bassi, P. MD. , bolnica Santa Corona, Odsjek za
vaskularnu kirurgiju i neurologiju, Milano, Italija. 58 slucajeva bolesti Herpes simplex
pokazalo je potpun oporavak dva do pet dana nakon terapije ozonom. ''Rezultati, Herpes
zoster: u svih pacijenata zamijeceno je zacijeljivanje oštecenja kože nakon minimalno 5 i
maksimalno 12 injekcija ozona. Herpes simplex: svi pacijenti su izlijeceni nakon 1-5 injekcija
(dnevne endovenozne injekcije 20 cm 3 mješavine kisika i ozona.)''.

U srpnju 1983. predsjednik neurokirurgije na medicinskom sveucilištu Jefferson u


Philadelphiji , Dr. Jewell Osterholm, izjavio je da se oštecenje nastalo moždanim udarom

88
http://argentumcompendium.org/

može ukloniti injekcijama mješavine bogate kisikom u kralježnicu. Pokusi na laboratorijskim


mackama pokazali su da procedura zaista uklanja oštecenja nastala moždanim udarom.

24. – 25. svibnja 1983. -Rasprave- Šesta svjetska konferencija o ozonu - Washington, D.C.
Izdana knjiga na 412 stranica: ''Medicinske primjene ozona''.

Medunarodni doktori medicine nabrajaju 33 ucestale bolesti uspješno lijecene ozonom: ''Ozon
odstranjuje viruse i bakterije iz krvi, ljudske i pohranjene... Uspješno je primjenjivan na
AIDS, herpes, hepatitis, mononukleozu, cirozu jetre, gangrenu, kardiovaskularne bolesti,
arterosklerozu, povišeni kolesterol, kancerogene tumore, limfome, leukemiju... Visoko
ucinkovit u slucajevima reumatskog i ostalih artritisa, svih tipova alergija... poboljšava stanje
kod multiple skleroze, ameliorizira Alzheimerovu bolest, senilnost, i Parkinsonovu
bolest...Ucinkovit na proktitis, kolitis, prostatu kandidijazu, trihomonijazu, cistitis... U slucaju
vanjske primjene ucinkovit je pri tretiranju akni, opeklina, cireva na nogama, otvorenih rana i
ogrebotina, ekcema i gljivica.''

1985. Medunarodna udruga za ozon objavljuje iskustvo pedijatra Roberta A. Mayera koji je
koristio ozon kao kemoterapeutski agens za lijecenje djecjih bolesti. Medicinske primjene
ozona, urednik Julius Laraus.

U Sijecnju 1985. Renate Viebahn u Njemackoj izdaje ''Biokemijski proces u pozadini terapije
ozonom'' doktora J. Hanslera GmbH, Njemacka. Predloženo za publikaciju u Travnju 1984,
prihvaceno u Sijecnju 1985. Prof. Viebahn je u stalnom kontaktu s vecinom Europskih klinika
koje koriste ozon. Njen clanak prikazuje moc ozona da ...dezinficira i sterilizira ...pokrene
baktericidne i virucidne mehanizme ...poboljša cirkulaciju ...prodire u viruse.

U Rujnu 1985. Siegfrid Rilling, MD., predsjednik Njemackog medicinskog društva za terapiju
ozonom objavljuje u Njemackoj medicinskoj publikaciji ''Osnovne klinicke primjene terapije
ozonom'', primljeno za izdavanje u Sijecnju 1985, prihvaceno u Rujnu 1985. Sveobuhvatni
opisi gotovo svih terapija ozonom i predloženih postupaka, zasnovani na njegovoj životnoj
klinickoj praksi.

1986. Dr. Alexander Preuss iz Stuttgarta, FR Njemacka. ''Pozitivni rezultati u lijecenju AIDS-
a''; OzoNachrichten 5 (1986.) Heft 1, objavljuje povijesti bolesti pacijenata oboljelih od
AIDS-a lijecenih ozonom, a koji su se sada potpuno zdravi vratili na posao. Detalji tiskani u
knjizi ''Terapije kisikom'' Eda McCabea, Energy Publications, 1988.

30. 12. 1986. odobren je patent # 4,632,980, i sada se nalazi u rukama tvrtke Medizone, Inc.
NYC, NY. ''Dekontaminacija krvi i krvnih produkata ozonom''. Medizone tvrdi da se sva
pohranjena krv može dekontaminirati ozonom, te da se HIV može kompletno eliminirati.
Mediozone traži odobrenje testiranja na ljudima. Usprkos 50 godina uporabe medicinskog
ozona na ljudima od strane 7000 lijecnika, i idealnih proucavanja na životinjama, FDA ne
odobrava testiranje na ljudima u SAD-u.

1987. Dr. Horst Kief, Heidelberg, FRG, izvještava o uspješnom lijecenju 3 pacijenta oboljela
od AIDS-a, koji su u njegovoj klinici iz 8. stadija dovedeni nazad u 1. stadij koristeci
autohemoterapijski ozon s 1 gramom vitamina C. Dr. Kief tvrdi: ''Ozonskom terapijom
možete ubiti virus AIDS-a... Bez nuspojava. 15 ARC pacijenata pokazuje ''potpuno otklonjene
simptome''. Dobili su na težini, T stanice vratile su se sa 300 nazad na normalnih 1500, vratili
su se nazad na posao. ''Jedan pacijent nije mogao ukljuciti radio, koliko je bio onemocao.

89
http://argentumcompendium.org/

Nakon samo 3 tretmana bez pomoci sam hodao do kupaonice.''Tipicni tretman dva puta tjedno
(sada zastarjela metoda) traje od 7 do 11 mjeseci.

1987. Dr. Hans Neiper doktor iz Hannovera, FRNJ, (radio je s NASA-om, bivši predsjednik
njemacke onkologije), u intervjuu videografa Jeffa Harsha govori o svom radu na raku
debelog crijeva. Iako ne može raspravljati o imenima svojih pacijenata, ''Predsjednik Reagan
je divan covjek''. I, ''Ne biste vjerovali koliko mi FDA službenika ili njihovih rodaka i
poznanika kao pacijenti dolaze u Hannover. Znam da je nevjerojatno, no dolaze i direktori
Americke Medicinske Udruge, Americke udruge za rak, predsjednici ortodoksnih instituta za
rak. To je cinjenica.''

''Korištenje ozona u medicini''

1987. Professor Siegfried Rilling, M.D. i Renate Viebahn, Ph.D, kao koautori objavljuju
Klasicnu medicinsku knjigu o ozonu, koju izdaje Karl F. Haug, Heidelberg.

255 medicinskih referenci i preko 48 bolesti ucestalo lijecenih ozonom.

Ukljucivši: ''apsces, akne, AIDS, alergije, analnu fisuru, antiviralni efekt, cerebralnu sklerozu,
smetnje u krvožilnom sustavu, cirozu jetre, menopauzu, zacepljenje stolice, cistitis, dekubitus,
dermatologiju, fistule, gljivice, furunuklozu, gangrenu, gastroenterologiju, gernotologiju,
hepatitis, herpes, povišeni kolesterol, kolitis, neurologiju, stomatologiju, tumore, rak,
ortopediju, osteomijelitis, Parkinsonovu bolest, reumatizam, proktologiju, ginekologiju,
radiologiju, Raynaudovu bolest, ožiljke, upale kralježnice, stomatitis, distrofiju zgloba,
kirurgiju, flebitis, otvorene rane, urologiju, vaskularnu kirurgiju, lijecenje rana.''

8. -12. 03. 1987. K.S. Zanker na 2. Medunarodnoj konferenciji za antikancerogenezu i zaštitu


od radijacije (Gaithersburg, Maryland) predstavlja dokument u kojem je prikazana
ucinkovitost ozona u lijecenju raka. ''Selektivan inhibitorski ucinak medicinskog ozona
pripravljenog od cistog kisika na tumorske kulture ljudske stanice poznat je vec dugo
vremena, a nedavno je još jednom potvrden.'' - Washuttl, Viebahn, i Steiner, u recenziji
njegove studije.

1987. Kubanski nacionalni institut za znanstvena istraživanja (ekvivalent FDA) provodi


istraživanja ucinka ozona na životinje, dokazujuci da ozon nije toksican, mutagen ili
kancerogen (ne uzrokuje toksicnost, mutacije ili rak).

1987. Strahlenther Onkol (njemacki casopis za rak, 1987;163:37-42) objavljuje "Zur Wirkung
von Ozone und ionisierender Strahlung am In-Vitro- Modell - eine Pilotstudie an vier
gynakologischen Tumoren", autora Karlic H., Kuccra H., Metka M., i drugih. ''Nedavno su
osigurani dokazi da ozon ima selektivan ucinak na karcinom ovarija, dva cvrsta
adenokarcinoma ovarija i jedan endometrijalni karcinom.'' - (Zanker/Kroczeck)

1987. FDA kontaktira 15 – 20 doktora medicine koji su od americkog uvoznika


(McGrath/Boeve) kupili njemacke ozonske strojeve Hansler i zahtijeva da svi predaju
generirajuce cijevi. Neki pristaju, drugi ih ignoriraju.

1987. H. G. Knoch, W. Roschke i W. Klug u Njemackom casopisu za koloproktologiju


(Aktuelle Koloproktologie) 1987; Band 4: 161-173 objavljuju ''Korištenje ozonske terapije u
proktologiji'' (''Die Sauerstaff-Ozontherapie in der Proktologie''). Nakon što su od 1936.

90
http://argentumcompendium.org/

proucavali rad E. Payera, kirurga iz Leipziga, izjavili su: ''Poznato je da rektalna primjena
kisika/ozona ima terapeutski ucinak na bolesti rektuma i debelog crijeva.

Pokusi na životinjama proveli su se u svrhu razjašnjenja difuzije O 2 kroz stijenku debelog


crijeva i porasta PaO 2 u krvožilnom sustavu prilikom primjene rektalne insuflacije O 2 i O 2
/O 3 . Na 10 zeceva primjenjeno je ukupno 2500 g rektalnom insuflacijom. Nakon primjene
5.1 mg O 2 /O 3 plina tokom 10 sekundi, PaO 2 je porastao 300%. O 2 difuzijom prolazi kroz
stijenku debelog crijeva i povecava svoju koncentraciju u vaskularnom sustavu i jetri.

''Zbog znanih pozitivnih ucinaka ozona (baktericidni, virucidni, fungicidni, hemostatski,


poboljšanje cirkulacije, stimulacija metabolizma i zacijeljivanje rana), rektalna primjena se
takoder preporuca i ljudskim pacijentima.''

Klinicki pregledi ljudi: ''Prosjecan odrasli covjek tolerira 800 ml mješavine ozona/kisika
primjenjene rektalno tokom jedne minute bez ikakvih problema. Apsorpcija plina je spora,
traje prosjecno sat vremena. I kisik i mješavina kisika/ozona apsorbiraju se kroz stijenku
debelog crijeva i ulaze u krvni tok, što rezultira porastom PaO 2 u cijelom organizmu. Tokom
primjene ozona ne javljaju se neželjeni efekti.''

Ozon se preporuca u slucaju proktitisa i kolitisa i ''nadmocan je nad svim prije znanim
metodama lijecenja. U proktologiji smatramo da je u slucaju kolitisa rektalna insuflacija
opravdana.'' ''16 pacijenata zaraženih hepatitisom B primilo je terapiju ozonom i usporedeno s
kontrolnom grupom. Pacijentima tretiranima ozonom poboljšalo se opce stanje, a 75% njih se
u roku od 14 dana moglo svrstati ukategoriju „izlijecenih“.

1988. povjesnicar Eustice Mullins piše:'' Ured za procjenu tehnologije americke vlade navodi
da za 95% ljekova koji se izdaju na recept i onih koji se mogu kupiti na tržištu nije dokazana
ucinkovitost.''

1988. nekoliko stotina americkih doktora medicine osniva ''Medunarodnu zakladu za bio-
oksidativnu medicinu'' s predsjednikom Charlesom H. Farrom, M.D., želeci unaprijediti
terapije kisikom u SAD-u objavljivanjem svojih uspješnih klinickih rezultata. Održavaju se
godišnji sastanci u kojima sudjeluju doktori iz cijelog svijeta.

1988. Dr. Gerard Sunnen objavljuje clanak ''Ozon u medicini: Pregled i smjernice za
buducnost'' u Casopisu za unapredenje medicine. Dr. Sunnen, iz Medicinskog centra Bellevue
u NYC navodi da se medicinski ozon diljem svijeta ucestalo koristi za lijecenje: herpesa,
AIDS-a, gripe, rana, opekotina, infekcija stafilokokom, gljivicnih i radijacijskih ozljeda,
gangrene, kolitisa, fistula, hemeroida i analnih infekcija. Ozon unapreduje lijecenje. Tretiranja
krvi ozonom koristila su se za lijecenja virusnih infekcija ukljucujuci i: AIDS, hepatitis, gripu,
neke vrste raka, dijabetesa i arteroskleroze. Koristi se u dentalnoj kirurgiji, zatim u slucaju
paradontoze, pomiješan s vodom pije se za lijecenje raka, gastritisa i primjenjuje se u obliku
kupke u slucaju upala mjehura i utrobe. Pomiješan s maslinovim uljem koristi se za lijecenje
gljivica i cireva na koži. Ozonske kupke koriste se za ispiranje i dezinfekciju kože te lijecenje
cireva i ekcema. ''Propuštanjem ozona u mjeri 40-50 mcg/ml, sveukupne svjetske zalihe krvi
mogle bi se dezinficirati od virusa i bakterija (npr. HIV).''

1988. ''TERAPIJE OZONOM'', knjiga Eda McCabea navodi 5 slucajeva AIDS-a i pripadajuce
povijesti bolesti koji su pokazali uspješno lijecenje ozonom, i prilaže prijevode dokumenata
zasnovanih na 74 medicinske reference koje dokazuju ucinkovitost ozona u lijecenju bolesti.

91
http://argentumcompendium.org/

To je bila prva medunarodna široko distribuirana publikacija u povijesti koja je opisivala


ucinkovitost svih poznatih terapija ozonom, kako samostalnih tako i onih koje su se provodile
uz lijecnicku kontrolu. Knjiga postaje bestseller.

U Lipnju 1988. Dr. Scott Ricke i izumitelj Basil Wainwright proveli su znanstvenu studiju
HIV virusa ''in vivo'' (uživo) s petoro pacijenata u Nogalesu (Meksiko). U samo deset dana
lijecenja, novi proces jednostanicnog mjerenja ozona i AIDS-a kojeg je razvila tvrka Epitope,
Inc pokazao je više od 28% smanjenja viralne aktivnosti.

U Srpnju 1988. u casopisu "Erfahrungsheilkunde," (Br. 7, Srpanj 1988.) Dr. Horst Kief
objavljuje "Lijecenje viralnih bolesti ozonom". ''Ozon je vrlo ucinkovit protiv
virusa...sadašnja studija daje statisticki dokaz njegove izvanredne ucinkovitosti u slucajevima
kronicnog agresivnog hepatitisa... U slucaju pacijenata oboljelih od AIDS-a i ARC-a (AIDS
Related Complex), visokotlacna terapija ozonom može dovesti do zapanjujuceg poboljšanja
klinickog stanja...''

U Rujnu 1988. Dr. William Closon, M.D i Basil Wainwright radeci zajedno u tvrtki
Brunswick Blood Laboratories utvrduju tocnu kolicinu ozona koja nije toksicna a postiže
maksimalnu dektivaciju HIV virusa: 2% ukupne mase li približno 27 mikrograma po mililitru.

1988. ? doktor filozofije Boguslaw Lipinski; Bostonski Centar za kardiovaskularno zdravlje i


Tufts medicinska škola Wellesley, MA; objavljuje ''Princip lijecenja raka ozonom''. Citirajuci
35 medicinskih referenci, Dr. Lipinski zakljucuje: ''Preliminarne klinicke studije daju
indikacije da bi oksidativna terapija mogla uroditi željenim rezultatima u ljiecenju raka.''

U Rujnu 1988. Dr. Horst Kief na Cetvrtoj medunarodnoj konferenciji o AIDS-u predstavlja
svoja saznanja. Prateci lijecenje trinaestoro pacijenata tokom 12 mjeseci, Kief navodi da bi se
putem ozonske terapije apsolutni broj CD-4 proteina mogao u tih pacijenata povecati a njihov
T$/T* kvocijent vratiti u normalu.

1989. William Campbell Douglass, M.D. objavljuje naslov ''AIDS, kraj civilizacije''. Unutra
kaže: ''U ambulantnom sustavu kakvog danas imamo vlada mentalitet ''cekamo na dnu litice''
u kojem je jedino moguce rješenje ''skupljati tijela'' umjesto otici na vrh litice i riješiti
problem.'' Dr. Douglass je posjetio ogroman broj praznih sela u Africi u kojima su cijela
plemena poumirala od AIDS-a. Govori o tome kako je vidio na hrpe nasumicnih mjesta
pokapanja uz cestu, ovisno o tome gdje su se umiruci domoroci zatekli.Dr. Douglass sada u
SAD-u aktivno promovira tretmane ozonizacije krvi \UV (fotoforeza).

1989. (travanj – svibanj) u casopisu „Raum und Zeit“ („Prostor i vrijeme“) Vol 1, No. 1
Alexander Preuss, M.D. objavljuje rad ''Lijecenje virusnih infekcija mješavinama ozona i
kisika''. (Preussov rad bio je ukljucen i u knjizi Eda McCabea ''Terapije ozonom'' 1988.).
Navodi svojih 8 slucajeva proucavanja AIDS-a u kojima je terapija ozonom dramaticno
poboljšala zdravstveno stanje. ''Stoga mogu zakljuciti da se AIDS u stanju oportunisticke
infekcije može lijeciti minimalno 17 mjeseci – nitko više ne mora od nje umrijeti.

U Srpnju 1989. casopis ''Znanost o ozonu i inženjering'' (Vol 11 pp. 411-417) objavljuje
dokument ''Imunološki pregledi pacijenata u kronicnom stanju tretiranih mješavinama
ozona/kisika''. J. Washutti, R. Viebahn, I. Steiner: ''...znacajan porast IgG-a, najznacajnijeg
imunoglobulina u imunološkom sustavu...mora se procijeniti kao imunološka stimulacija...ne

92
http://argentumcompendium.org/

javlja se imunosupresivni efekt,... Dugorocno gledano, u odabranim mjerama doziranja ne


javlja se nikakva imunosupresivna aktivnost uzrokovana primjenom ozona.

06. 07. 1989 casopis ''Znanost o ozonu i inženjering'' (Vol 12 pp 65-72) objavljuje ''Utjecaj
ozona na tumorsko tkivo u odnosu na zdravo tkivo''. J. Washuttl, R. Viebahn, I. Steiner ''In
vitro rezultati jasno pokazuju da je navedeni utjecaj ozona na metabolizam tumora, a koji se
ne javlja u zdravom tkivu, zaista moguc. Zato su, posebice u ovom slucaju, respiratorni ciklus
i glikoliza kao i opcenito iskorištavanje kisika u tumorskom tkivu podložni pozitivnom
utjecaju terapije ozonom...''

08. 08. 1989. "Newsweek" (Vol. 114, No.6, P. 50): Vrlo razvijeno AIDS ''podzemlje''
sastavljeno od poduzetnika i aktivista protiv AIDS-a ilegalno unosi u SAD nesankcionirane
ljekove pa cak i stroj za injektiranje ozona. Ocajni ljudi jedinu nadu vide u ''podzemnoj''
ilegalnoj mreži.

U Rujnu 1989. Dr. Harald Vetter ND (8126 Hohenpeissenberg, Njemacka) objavljuje tekst
„AIDS – može li ozon pomoci?'', koji sadrži precizno dokumentirane rezultate njegovih
primjenjivanja 600 ml autohemoterapijskog ozona na 100 pacijenata oboljelih od AIDS-a (44
sa AIDS / WR 6, 47 sa ARC / WR 3-5, 9 s limfodenopatijom (LAS) / WR 1-2). Strucnjak za
osiguranja recenzirao je jedan tipicni slucaj i izjavio kako su takva dramaticna poboljšanja
gotovo nevjerojatna.

26. 10. 1988 Associated Press objavljuje tekst „Ozon može ublažiti simptome AIDS-a?'',
autora Dr. Kennetha Wagnera (Bethesda Naval Hospital). On izvještava da je ozon zaustavio
množenje HIV virusa, a stanice ostavio netaknutima. Dr. Steven Kleinman iz americkog
Crvenog Križa kaže kako bi s time trebalo dalje eksperimentirati. Associated Press tada
izvješcuje i o Dr. Carpendaleu, rukovodiocu Rehabilitacijskog centra VA bolnice (San
Francisco), koji je vodio studiju kontroliranja dijareje ozonom, te lako moguceg
onesposobljavanja HIV virusa.

28. 11. 1988. "Insight" Vol. 4, No. 48, P. 56 (autorica Dina Van Pelt). Ozon može uništiti
HIV bez oštecenja zaražene krvne stanice. Pomorska bolnica Bethesda u Marylandu testirala
je krv zaraženu HIV-om u kojoj je ozon ubio virus bez oštecenja stanica zaraženih virusom.
Dr. Kenneth F. Wagner, senior doktor za istraživanja HIV-a iz Zaklade Henry M. Jackson za
napredak vojne medicine u Rockvillu, kaže kako su Europski doktori godinama sigurno
tretirali viruse ozonom. Studija petoro pacijenata u VA bolnici u San Franciscu pokazala je
znatno poboljšanje bez znakova toksicnosti u svih pet slucajeva.

1989. Zaustavljeno prvo suvremeno bolnicko testiranje ozona na ljudima u SAD-u. George
Perez, M.D., direktor Odsjeka za virologiju u Medicinskom centru Saint Michaels (Newark,
NJ,) i glavni istražitelj Odbora za institucijsko nadgledanje bolnice, bio je zadužen za
provedbu institucijski nadgledanog ozon/AIDS protokola u trajanju od 75 dana. 5 pacijenata
oboljelih od AIDS-a podvrgnuto je tretmanima ozonom u trajanju od samo 15 dana. Broj T/4
u pacijenata varirao je od niskih 5 do visokih 86. Jedan pacijent je u pocetku bio toliko
prekriven ranama od herpesa da nije mogao nositi odjecu. Broj T-stanica svima je bio ispod
200. Na završetku petnaestodnevnog tretmana, herpesom oštecena koža spomenutog pacijenta
je zacijeljela, i svi su otpušteni iz bolnice. Nisu pronadene nikakve nuspojave ili toksicnost.
Broj T/4 ostao je stabilan ili se povecao. Smanjio se broj virusnih proteinskih jezgri (p24) –
ukazujuci na masovno uništavanje virusa. Cetiri doktora medicine izjavljuju da je terapija
ozonom netoksicna i da bi trebala biti usvojena. Uslijed politickog pritiska testovi su ukinuti.

93
http://argentumcompendium.org/

Komentar o tome što ''politicki pritisak'' uistinu znaci: FDA je primorala Dr. Pereza da potpiše
lažnu izjavu o ''beskorisnosti'' ozona, prijetivši mu ukidanjem statusa doktora i ukidanjem
milijunskog ulaganja u bolnicu. Do strogo cenzurirane kopije te izjave može se doci putem
Clanka o dostupnosti informacija.

U Studenom 1989. James Caplan, kubanski doktor medicine koji je uspješno lijecio anemiju
srpastih stanica, cireve na zglobovima, ocne bolesti (RP, retinitis pigmentosa) i pomagao u
nezgodama na farmama, i Dr. Manuel Gomez iz Nacionalnog instituta za znanstvena
istraživanja u Havani (Kuba) imaju spreman patent za lijecenje anemije srpastih stanica i
cireva kisikom/ozonom. Zapoceli su s testiranjima na ljudima u velikom razmjeru, što je
navelo kubansko Ministarstvo zdravstva da odobri opce korištenje ozona u tretiranju anemije
srpastih stanica, cireva i srodnih rana. Odobrenje za tretiranje bolesti retinitis pigmentosa
donešeno je još i prije.

1989. ''Ozon u medicini, Vol 3''. - zapisnik sa 9. Svjetskog kongresa o ozonu u New Yorku,
koji je objavila Medunarodna udruga za ozon iz Zuricha. Sadrži 14 prezentacija medicinskih
terapija ozonom priznatih medunarodnih doktora medicine i znanstvenika.

24. 01. 1990. Kanadski nacionalni stožer za obranu podnio je izvještaj Kanadskom uredu za
zdravlje (Health and Welfare Canada Bureau of Biologics): ''Terapija ozonom u slucaju
AIDS-a / projekt #231, sažetak pronalazaka.'' Znacajan pozitivan porast u broju CD4. Bez
negativnih ucinaka na ukupan broj CD4. ''U kontrastu s kontrolnim uzorcima koji su brzo
postali visoko pozitivni na HIV-1... Ovi podaci jasno pokazuju da se nikakva HIV-1 aktivnost
nije javila u bilo kojem od uzoraka tretiranih ozonom. Cini se da ovaj oblik lijecenja
predstavlja mocno sredstvo za deaktivaciju HIV-1 virusa u zaraženoj krvi a takoder, u
odredenim slucajevima, može pružiti sredstva za ''auto-cjepivo'' specificno svakom pojedinom
pacijentu.'' Ozbiljno su zatražili dodatne donacije kako bi nastavili istraživanje.

1990. Eksperimentalna kemoterapija (1990;36:147-154). ''In vitro sinergisticka aktivnost 5-


fluorouracila s malom dozom ozona protiv kemootpornih stanica tumora i novonastalih
tumorskih stanica u ljudi''. ''Naši rezultati indiciraju da ozon u kombinaciji s 5-fluorouracilom
(5-FU) cini stanice otporne na 5-FU podložnima na modalitet kombiniranog tretmana.
Štoviše, ozon se ponaša sinergijski, ili može služiti barem kao aditiv kemoterapiji u razlicitim
suspenzijama tumorskih stanica iz grudi i debelog crijeva.''

1990. (travanj-svibanj) Odsjek za opticku fiziologiju Sveucilišta u Bologni (Italija), objavljuje


u casopisu Panminerva Medica clanak ''Ucinci terapije kisikom-ozonom na starošcu
uzrokovanu retinalnu makularnu degeneraciju''. ''U vecine pacijenata okularno stanje se
poboljšalo.''

1990. Haematologica,1990 75:510-5, poznati europski casopis za medicinu objavljuje rad


''Studije bioloških ucinaka ozona 1. Indukcija interferona na ljudske leukocite.'' (autori: Velio
Bocci and Luana Paulesu), sponzoriranim od strane Ministarstva obrazovanja Italije.
''...ozonizacija krvi je medicinski postupak korišten u nekoliko zemalja za lijecenje viralnih
bolesti... smatramo da je istraživanje ucinaka ozona na PBMC (periferalne krvne
mononuklearne stanice) otvorilo novo podrucje za studije koje mogu uroditi korisnim
rezultatima i u biološkom i u prakticnom smislu. Ozon i reaktivni oblici kisika djeluju
prvenstveno putem stimulacije PBMC-a i ispuštanja limfokina. Može se postaviti hipoteza o
tome kako bi ozon mogao dovesti do ispuštanja tumorskog nekroticnog faktora (TNF),
interleukina (Ils) i interferona IFN (snažan antiviralni protein koji bi s imunomodulatornim

94
http://argentumcompendium.org/

aktivnostima mogao imati povoljan ucinak u pacijenata oboljelih od viralnih bolesti).'' (vidi i
ostatak studije 05. 11. 1991)

1991. Susan M. Lark, M.D. ( Los Altos, CA) šalje Edu McCabeu predložak svog clanka
''Ozon i njegove primjene u medicinskoj terapiji''. Osvrnula se na istraživacke studije o
terapiji ozonom i zakljucila da ''studije nalaze dobrobit u klinickoj primjeni ozona na razlicita
stanja uz minimalan broj nuspojava.'' Rekla mu je: ''Nakon desetljeca razvoja i istraživanja
proizvoda za oksidativne primjene, zakljucila sam da je terapija ozonom/kisikom jedna od
najmocnijih i najucinkovitijih terapeutskih metoda s kojima sam ikad radila.''

Ožujak 1991., zapisnik s 10. Svjetske konferencije o ozonu u Monaku. ''Ucinkovitost


niskotlacne primjene O 2 /O 3 na rane koje teško zacjeljuju''. Horst Werkmeister, bivši
procelnik Odjela za radiografiju Luteranske bolnice (Oberhausen, Njemacka) kaže: ''Za
pacijenta postoji mala neugodnost, no ozon ne pospješuje daljnje oštecenje, a znatno potice
zalijecenje rana u velikom broju slucajeva zbog svog dezinfekcijskog i jakog hiperemijskog
ucinka. Ako se primjeni dovoljno rano, cesto može sprijeciti nastanak velikih oštecenja. Cilj
nepristrane prezentacije razvoja rana nakon primjene ozona/kisika zasnovane na gore
navedenim mjernim vrijednostima, je potaci širu i cešcu primjenu ove metode koja je
pokazala ucinkovitost kod mnogih bolešcu snažno pogodenih pacijenata.''

Ožujak 1991., zapisnik s 10. Svjetske konferencije o ozonu u Monaku. ''Išcezavanje teško
kontrolirane dijareje nepoznate etiologije u pacijenata s AIDS-om lijecene medicinskim
ozonom – pilot studija''. Rektalna insuflacija ozona zaustavlja dijareju u pacijenata oboljelih
od AIDS-a.

Travanj 1991., Erfahrungsheilkunde Vol 40, No. 4, ''Terapija ozonom – pozadinski


terapeutski koncept i modeli ucinkovitosti''. (objavila Renate Viebahn-Hansler). ''Zbog svoje
specificne reakcije, medicinski ozon kao terapeutski agens ima tocno definirani raspon
ucinkovitosti...Ovisno o doziranju i koncentraciji, koristimo razlicita svojstva ozona, npr.
njegov germicidni ucinak (oksidativnim uništavanjem), mogucnost deaktivacije
mikroorganizama, i njegov restitucijski ucinak (u rasponima malenih koncentracija). To
ukljucuje tri glavne indikacije: vanjske cireve i znatna oštecenja kože, bolesti viralnog i
bakterijskog porijekla te cirkulatorne poremecaje. Restitucijski ucinak ozona može se
protumaciti njegovim oksidativnim ucinkom na metabolizam kisika, indukcijom specificnih
enzima i aktivacijom imunološki kompetentnih stanica.

01. 10. 1991. strucna recenzija ''Casopisa americkog društva za hematologiju''. U znacajnom
probitku medicinskog mijenja U SAD-u, tri godine nakon što je studija zakljucena, zajednicki
rad na ozonu/HIV-u doktora medicine Wellsa, Latinoa, Galvachina i Poiesza objavljen je u
strucno recenziranom i vrlo cijenjenom americkom medicinskom casopisu. Njihov clanak:

''In vitro deaktivacija HIV-1 tipa virusa ozonom'' izlazi u casopisu "Blood Journal, svezak 78
broj 7, 11. 10. 1991, pg. 1882" i opisuje istraživanje koje koordinira Dr. Bernard Poiesz s
Državnog sveucilišta u Syracusi. Proveli su 15 replikacija studije ozona koja je spajala ozon s
HIV-om inficiranom krvlju faktora 8. Ozon je u potpunosti otklanjao HIV virus iz krvi 97-
100%, a opet, bio je netoksican normalnim zdravim komponentama krvi. Ed McCabe objavio
je ovu studiju još 1988, u svojoj knjizi ''Terapije kisikom''.

1991. OCT Dr. Michael T. Carpendale M.D. (Veteran's Administration Hospital, San
Francisco) i Joel Freeberg M.D. (UC Medical School San Francisco, Bay Medical Research

95
http://argentumcompendium.org/

Foundation, San Francisco) objavljuju u Casopisu za antiviralno istraživanje 1991; svezak


16., broj 3 :281-292 sljedeci medicinski dokument:

''Ozon deaktivira HIV u netoksicnim koncentracijama'' HIV (p24) se smanjio u svim ozonom
tretiranim kulturama u odnosu na kontrolne.''

Takoder, Dr. Carpendale privatno objavljuje price o dvije rektalne insuflacije ozona u
pacijenata oboljelih od AIDS-a: ''HIV pozitivan pacijent nakon tretmana ozonom postaje PCR
negativan''.

1991. Dr. Robert Mayer (koristi ozon preko 50 godina, od 40-tih) u svojoj klinickoj studiji
istraživackog centra ima pacijente s uznapredovalim stadijem AIDS-a koji imaju samo 5 T-
stanica. Normalan broj je 600-1500 i više. Iako imaju samo 5 T-stanica, potpuno su zdravi. U
nadi da ce potaci razvitak, lokalni FDA ured dozvoljava Dr. Mayeru da slobodno koristi ozon,
pod uvjetom da ga proizvodi sam u svom uredu sa strojem vlastite izrade.

1911. hrabri humanitarac, umirovljeni americki doktor medicine, Dr. J.B. iznosi rezultate
svoje tajne klinicke visokotlacne terapije ozonom. Cjelokupno testiranje bilo je provedeno u
centralnoj bolnici i nezavisnim laboratorijima. Od 248 HIV-pozitivnih pacijenata izvješcuje o
113 njih koje je doveo u HIV-negativno stanje, svakog unutar 60 dana, koristeci
autokemoterapiju ozonom nakon koje slijedi neposredna visokotalcna terapija.

1991. publikacija: ''Korištenje ozonom tretirane krvi u lijecenju HIV infekcije i imunološke
bolesti – pilot studija ucinkovitosti i sigurnosti ozona'' ("AIDS" 5:981-984. G. Garber, D
Cameron, N Hawley-Foss, D Greenway i M. Shannon).

Ovo je studija koju neprijatelji ozona vole citirati kako bi pokušali (krivo) dokazati da ne
djeluje. U ranom pokušaju jedne kanadske ustanove kojim se htjela dokazati vjerodostojnost
ozona i njegova sigurnost, dobrohotni ali neiskusni prakticari proveli su loše planiran protokol
pilot studije. Studiju su financirali Odsjek za infektivne bolesti Opce bolnice u Ottawi,
Canadian Health and Welfare, Federalni kanadski centar za AIDS, Ministarstvo nacionalne
obrane i The Meuller Medical Company iz Kanade.

Komentar: Loša organizacija, jer je tijekom studije injektirano samo 10 cm 3 ozona u mišic
(što je Aubourg 1938. odbacio kao prebolnu i neucinkovitu metodu), ne intravenozno, u
nedovoljnoj kolicini da bi bio koristan i kroz nedovoljno dug vremenski period. Kako ocistiti
50-ak i više litara vode (koliko prosjecno sadrži ljudski organizam) injektiranjem 10 cm 3 u
mišic samo tri puta tjedno? Sama dnevna kolicina toksicnog materijala iz okoliša koju se
unosi u tijelo brzo bi poništila bilo kakvu dobrobit, a da i ne spominjemo stres uzrokovan
bolešcu kao što je AIDS !

Loša provedba, jer su upravitelji priznali kako se tokom druge polovice ionako prekratke
studije stroj za ozon pokvario i uopce nije proizvodio ozon, no tu su cinjenicu kada su
sastavljali izvještaj o drugoj fazi studije ipak ignorirali!

Dakle, koristili su protokol kojeg bi svaki ozbiljni prakticar ismijao, a svoje su zakljucke
donosili na osnovu krivih podataka. Zatim su dodatno povecali svoje greške ozbiljno
prekoracivši granice, krivom i neopravdanom izjavom da ''terapija ozonom ne poboljšava
parametre imunološke aktivacije niti umanjuje mjerivi p24 antigen u HIV-om zaraženih
osoba.''

96
http://argentumcompendium.org/

Dopuštanje objavljivanja takvih studija i izjava je tragicno, jer te krive zakljucke FDA cesto
ponovno iznosi izabranim zastupnicima, ignorirajuci na tisuce studija koje pokazuju da ozon
djeluje. Ta intelektualna neiskrenost koristi se kako bi se politicki opravdalo prijecenje daljnih
ozbiljnih istraživanja koja bi umanjila patnju i spašavala živote.

05. 11. 1991 Casopis za istraživanje limfokina i citokina, svezak 10, broj 5, 1991 objavljuje
''Studije bioloških ucinaka ozona: 2. Indukcija TNF-a na ljudske leukocite, autori: Luana
Paulesu, Enrico Luzzi, and Velio Bocci. ''Zbog toga što je ozonizacija krvi procedura koju
provodi nekoliko Europskih zemalja u lijecenju viralnih bolesti i tumora, leukocitno
oslobadanje faktora s antiviralnim i imunomodulatornim aktivnostima može objasniti
mehanizam djelovanja ozona i autokemoterapije.'' ''Koncentracija ozona je kriticna u uvjetima
stvaranja TNF-a i stanicne mitogeneze. Zbog prisutnosti eritrocita, potrebne su vece
koncentracije da bi se postigla ucinkovitost u krvi, naspram one potrebne za ucinkovitost u
PBMC.''

Prosinac 1991. Dr. Robert Mayer pridružuje se doktorima koji izvješcuju o pacijentma
serumski konvertiranim u HIV negativno stanje koristeci ozonsku autokemoterapiju.

1991. znastvenik s jednog od vodecih sjeveroistocnih sveucilišta u suradnji s BSME (


Bachelor of Science in Mechanical Engineering ) inženjerom/istraživacem J.W. (imena
izostavljena na zahtjev, zbog prevencije zatvaranja radi velikih novcanih interesa) više od
dvije godine provodi studiju istrebljivanja grupe mikroba koristeci ozonsku opremu. U 20
završenih studija izvješcuje o 100%-tnom uspjehu u uništavanju ''in vitro''. Policijski narednik
iz Ft. Lauderdalea, koji je povezan i sa slucajem FL Wainwright, telefonom kontaktira jednog
od znanstvenika i upozorava ih: „Ako nastavite proucavati ucinkovitost ozona bit cete
proglašeni dijelom kriminalne urote!''

1991. Tvrtka Medizone vodi pregovore s Oružanim snagama Kanade o zapocinjanju 2.5
milijuna dolara ''teške'' istraživacke studije u 1992., koja se sastojala od proucavanja životinja,
sterilizacije krvi, testiranja na ljudima i radova povezanih s tom studijom.

Sijecanj, 1992. Kapetan Michael Shannon, zamjenik glavnog kirurga Kanadskih pomorskih
postrojbi ima 350 podredenih znanstvenika. Zapocinje 2.5 milijuna dolara vrijednu
medicinsku studiju ozona koja ce ukljucivati sterilizaciju krvi, testiranja životinja i drugo.
Kanadska vlada je shvatila da bi u slucaju velike krize zaliha krvi kanadske vojske u svom
sadašnjem stanju bila neadekvatna. M. Shannon izjavljuje: ''Ima nešto u tome - s obzirom na
to koliko ljudi godišnje putuje u Europu, uz znatan trošak, samo da bi primili terapiju
ozonom.''

08. 05 1992, Associated Press: Dr. Wayne Jonas (iz Vojnog instituta za istraživanja Walter
Reed) svjedoci pred zakonodavnim tijelom Sjeverne Karoline. ''Zahtjev da se današnje
medicinske prakse temelje na cvrstim znanstvenim dokazima je poput gradnje kuce na
kamenom temelju. Zahtjev da takve prakse ''prevladavaju'' znacilo bi graditi kucu na pijesku.
Ono što prevladava u medicinskoj praksi mijenja se s vjetrom opceg mišljenja i plimom
profita.''

U lipnju 1992. Ed McCabe zapocinje blisku suradnju s bivšim clanom americkog kongresa
Berkeleyem Bedellom. Donose odluku o pozivanju McCabea da svjedoci pred
novoosnovanim Odborom za nekonvencionalnu medicinu Državnog instituta za zdravlje. On
iznosi: ''S obzirom na mnoge intervjue koje sam proveo, mišljenja sam da je problem AIDS-a

97
http://argentumcompendium.org/

riješen. Ako se može osigurati imunitet na sudski progon od strane države i medicinskog
odbora, ovi humanitarni doktori rado ce podijeliti svoje znanje s javnošcu za opce dobro. I ja
sam spreman uciniti isto. Ne treba im cak ni vaš novac, financirat ce se sami. Ako doktorima
koji koriste ozon osiguramo imunitet na sudski progon, u roku od 90 dana jedino što ce još
biti potrebno uciniti biti ce implementacija postojeceg rješenja.''

Ed i Berkeley su odlucili da im je potrebno i prisustvo doktora medicine, pa su izabrali Dr.


Johna Pittmana (Sjeverna Karolina) da predstavlja sve doktore koji koriste ozon, a koji su
podvrgnuti politickom zlostavljanju. Dr. Pittman iznio je svoju pricu o tome kako su mu
zabranili rad iako je terapija djelovala.

U lipnju 1992. Ed McCabe i Dr. John Pittman susrecu Dr. Killiana, zamjenika direktora
N.I.A.I.D.-a (instituta za AIDS). On i njegov asistent bili su vrlo entuzijasticni u vezi ozona
kada su vidjeli donešene im dokaze o uspješnosti ozona u lijecenju AIDS-a. Kasnije su šutjeli,
bez entuzijazma, i ponašali se kao da nikada nisu ni culi ono što im je receno.

1992 A. Bolton: ''Izvještaj znanstvenih studija u svrhu razjašnjenja lijecenja periferne


vaskularne bolesti ''Ozon-O-Med''-om'', Intermune Life Sciences, Etobicoke, Ontario, 1992.

22. 07. 1992. Ed McCabe odlazi na put u Washington nakon što je dogovorio dva privatna
sastanka sa dva clana Americkog kongresa, i to tako da se poklapaju sa sastankom koji su on i
bivši clan kongresa iz Iowe, Berkly Bedell istog dana dogovorili sa senatorom Tomom
Harkinom, bivšim kandidatom za predsjednika.

Gos. Bedell i gos. McCabe odlucili su pozvati dva doktora koji su doveli pacijente iz HIV+ u
HIV- stanje. Takoder su pozvali i Jima Caplana, covjeka koji je uvjerio Kubance da odobre
terapiju medicinskim ozonom za opcu primjenu, te Dr. Johna Pittmana, doktora koji je
koristio ozon te jednog od njegovih pacijenata zaraženog AIDS-om kojemu je nedavno
uskraceno lijecenje. Dr. Pittmanov ured zatvorio je Državni medicinski odbor Norh Caroline
usred uspješnih klinickih testiranja ozona, pod izlikom da ''ozon nije odobren od strane FDA.''
Posjetili su clanove kongresa, bili su toplo primljeni, i na kraju završili na sastanku u uredu
senatora Harkina, gdje su im se u tom trenutku pridružili Dr. Michael Carpendale i njegov šef
iz bolnice „San Francisco Veterans Administration“.

Senator Harkin predvidio je za sastanak s nama samo pola sata, no bio je toliko zaintrigiran
našim dokazom da smo o uspješnom tretiranju AIDS-a ozonom vodili jednoipolsatnu
raspravu. Odmah je odlucio dogovoriti nam sastanak s direktorom Instituta za alergije i
infektivne bolesti Državnog instituta za zdravlje, Dr. Anthonyjem Faucijem. Problem AIDS-a
spada pod ovlast tog instituta, a Dr. Fauci se spominjao kao ''car AIDS-a'' americke vlade.
Senator Harkin je clan NIH-ovog (NIH=National Institutes of Health, Državni instituti za
zdravlje)odbora za usvajanja, tako da ima njihovu pažnju.

20. 08. 1992. sastali smo se sa Dr. Faucijem i njegovim šefom, zamjenikom direktora NIH-a,
Dr. Moskowitzem u NIH-ovoj zgradi broj 31, krilo 7A soba 24. Prisutni su bili i Dr. Hill, Dr.
Killan te drugi zakonodavni i legalni asistenti. U ime ureda senatora Harkina, Mike Hall i
Marina Metallios bili su prisutni kao promatraci. Ukupno je prisustvovalo 30 ljudi.

Predstavili smo svoja dva ozonom lijecena pacijenta koji više nisu bili HIV+, i koji više nisu
imali temperature, nateknute limfne cvorove, proljev, bolove, nocna znojenja, gubitak težine
ili bilo koju drugu manifestaciju AIDS/ARC bolesti. Predali smo Dr. Fauciju i ostalima kopije

98
http://argentumcompendium.org/

njihove medicinske dokumentacije, te su slušali Dr. Carpendalea te još jednog doktora i


njihove bivše od AIDS-a oboljele pacijente. Dr. Latino iz tvrtke Medizone govorio je o
besprijekornim testovima ozona na životinjama koje je Medizone vec proveo. Dr. Pittman i
jedan od njegovih pacijenata iznijeli su emocionalnu molbu za otvoreno korištenje
medicinskog ozona kako bi on mogao završiti svoja klinicka testiranja ozona. I ja sam
zatražio isto, iznijevši im ukratko 50 godina povijesti ucinkovitosti medicinskog ozona na
stotinama tisuca ljudi u Europi i navevši im savršen sigurnosni zapis milijuna primjena ozona.
Iznijeli smo racionalan, iskustvom potkrijepljen, dokumentrian i razuman zahtjev za
neposrednom istragom ucinkovitosti ozona u lijecenju AIDS-a. Takoder, pitao sam može li se
što uciniti kako bi se postiglo da FDA obustavi supresiju koju vrši nad doktorima medicine
koji koriste ozon. Receno nam je kako NIH nema ovlasti nad FDA.

Komentar: Zamislite slijedecu situaciju. Naša mala ali predana grupa sjedi za okruglim stolom
sa službenim predstavnicima AIDS politike americke vlade. Uokolo stola sjede asistenti,
sekretari, pomagaci i rukovodioci raznih odjela. Nema velikih korporacija koje nas
financiraju, kao što je inace uobicajeno na takvim sastancima. Iako su zastupnici NIH-a
trebali prošetati niz hodnik da stignu tamo, svi mi ostali trebali smo izostati s posla i odvojiti
iz vlastitog džepa zamjetnu sumu za putne troškove, smještaj i hranu. Došli smo iz cijele
zemlje, samo da bi pomogli svojim sunarodnjacima koji umiru od AIDS-a. Sjedili smo tamo
sa dva pacijenta, sada potpuno zdrava, prije oboljela od AIDS-a, koji su bili HIV negativni –
jedan LRP negativan (LRP – lancana rekcija polimeraze – test za bilo koji od 7 nukleotida
samog HIV virusa), a jedan Western Blot/Elisa negativan (testiranje prisutnosti HIV
antitijela). Sjedili smo tamo sa primjerima i njihovim zapisnicima koji su prikazivali
kompletno zatiranje svih sekundarih bolesti, njihovim doktorima, politicki zlostavljanim
doktorom i njegovim pacijentom kojemu je uskraceno lijecenje, te nekoliko debelih fascikala
medicinskih referenci o ozonu iz Europe i SAD-a. Znate li kakav smo odgovor dobili?

''Ne vidimo razloga za daljnji nastavak ove price.'' Dopustite mi da ponovim: ''Ne vidimo
razloga za daljnji nastavak ove price.'' I, ''Oni su toliko ocito zdravi da sigurno nisu ni bili
bolesni.''Necemo se ni osvrnuti na ovakav tretman osim ako nemate pacijente koji su barem
dvaput prije lijecenja PCR-testirani kako bi se dokazala prisutnost HIV virusa, njihovu HIV
pozitivnu krv pohranjenu, dva PCR-testiranja tokom lijecenja i dva PCR-testrianja nakon
tretmana koja dokazuju nestanak HIV virusa.'' Eh, kakav odgovor, i to od institucije koja je
financirana našim novcem od poreza da pronade lijek za AIDS, dok ljudi pate i umiru
tragicnom i sporom smrcu. Nije baš ohrabrujuce, zar ne? Sama težina tamo priloženih dokaza
bila je dovoljna za neposredno pokretanje istraživanja ozona, bez dodavanja novih uvjeta. Uz
bilijune dolara kojima NIH raspolaže zaista su mogli nešto uciniti. Nakon svega što smo
prošli, pomislili biste da su mogli barem kao gestu dobre volje uputiti nekoliko telefonskih
poziva drugim doktorima i pacijentima, no sve što su rekli bilo je efektno ''idite kuci''. Iako su
nam definirali jasan cilj koji treba gadati, imao sam osjecaj da se linija s koje se gada pomakla
daleko unazad.

Analiza: Iznosim problem sadašnjeg NIH-ovog rasudivanja:

1. Iako su izjavili da nisu upoznati s poviješcu oduzimanja ozonskih strojeva od strane FDA,
zlostavljanjem doktora koji koriste ozon, i primoravanjem doktora na lažne izjave o
beskorisnosti ozona, culi su to sve od mene osobno, uz napomenu koliko je bilo teško
nagovoriti bilo kojeg doktora da se uopce pojavi i iznese im dokaze. Kako itko može provesti
otvorena testiranja tog korisnog tretmana ako ce ih FDA zatvarati cim otvore vrata?

99
http://argentumcompendium.org/

2. Promovirajci nedokazanu tvrdnju ''HIV uzrokuje AIDS'', traže 6 PCR HIV testova, od kojih
svaki košta oko 350 dolara, znaci, ukupno više od 2100 dolara po pacijentu. Kao prvo, postoji
nekoliko PCR testova , od kojih niti jedan nije osiguran, stoga, kojem ce se testu vjerovati? I
tko ce to platiti? Doktori koji koriste ozon su financijski gledano bespomocni, a pacijenti
oboljeli od AIDS-a vec su potrošili svu svoju uštedevinu na doktore, bolnice i lijekove poput
AZT, DDI, itd. Takoder, u doba kada su pacijenti koje smo mi doveli bili pozitivno testirani
na AIDS, PCR testovi nisu bili normalno dostupni, tako da je prilaganje njihovih PCR testova
bio nemoguc zahtjev! Takoder, mnogo patentiranih terapija ozonom sada spada u javno
dobro, pa ni jedna farmaceutska tvrtka ne želi financirati istraživanje.

3. Putem svoje izjave dali su nam na znanje da nece razmotriti ozon osim ako ne udovoljimo
njihovim novim PCR standardima, te da je JEDINO HIV virus ono što treba tražiti. Nigdje i
nikada nije dokazano da je HIV virus jedini definitivni uzrok AIDS-a; jednostavno je jednog
dana u medijima naveden kao vjerojatan uzrok. Rad Dr. Galloa ''HIV uzrokuje AIDS'' je
dokazan kao lažan. Kako je navedno na zadnjoj konferenciji za AIDS u Amsterdamu (1992),
ljudi umiru od AIDS-a a da nikada nisu bili pozitivni na HIV ! Virus je vjerojatno samo
promotor ili moguci ko-faktor bolesti. Stoga, zašto donositi zakljucke o ucinkovitosti ozona
bazirane na prisutnosti ili izostanku virusa koji lako moguce uopce nije bitan? Zašto ignorirati
najznacajnije cinjenice koje dokazuju otklanjanje svih sekundarnih bolesti i simptoma? Ovo je
daleko zahtjevniji test: treba li se ili ne odmah zapoceti s istraživanjem ozona, ako se može
ukloniti patnja oboljelih, bez obzira na to jesu li ili ne PCR negativni.

Komentar: Što je sa kvalitetom njihova samostalnog življenja nakon ozona? Nacin na koji je
Centar za kontrolu bolesti odlucio klasificirati ima li netko AIDS ili ne daje odgovor. Oni
traže istovremenu prisutnost nekoliko ukazujucih bolesti. Oba pacijenta koje smo mi doveli
imali su potpuno eliminirane sekundarne infekcije i klinicke simptome. Dakle, prema
definiciji Centra za kontrolu bolesti, uz HIV negativan test, više nisu bolovali od AIDS-a.
Stvarni ljudi sjedili su pred NIH zaposlenicima, sa svojom medicinskom dokumentacijom i
testovima krvi – pa opet, NIH službenici nisu ništa vidjeli. Ili su odabrali ništa ne vidjeti.
Nadajmo se da ce prakticnije mišljenje na kraju prevladati.

Moram napomenuti, kako biste shvatili medicinski ozon u pravom smislu lijecenja AIDS-a,
da nekoliko injekcija medicinskog ozona nece uciniti cudo. Uspješna lijecenja AIDS-a
ozonom provodila su se 2 do 5 sati dnevno u obliku nekoliko razlicitih oksidativnih i inih
terapija tokom 3 do 6 tjedana za redom, ovisno o pojedinoj kombiniranoj primjenjenih
metoda. Te se metode uvijek kombiniraju s promjenama stila života, pravilnom ishranom,
eliminacijskim cišcenjem organa, duhovnim i moralnim balansiranjem kako bi se uklonilo
pacijentovo poricanje samoga sebe, ukljucujuci proces reizgradnje imunološkog sustava.

Šestoro americkih doktora izvjestilo me o preko 200 ljudi koji su testiranjem dokazano HIV
negativni. Takoder posjedujem video intervju koji dokazuje iznimnu ucinkovitost ove terapije
u slucaju raka, pa cak i bolesti poput multiple skleroze. Kao društvo trebali bismo uskoro
okrenuti pogled u smjeru ozona, umjesto da gledamo kako sve više ljudi nepotrebno umire
dok se mi uporno držimo starih metoda koje ocito ne funkcioniraju.

U rujnu 1992. ''Bilten za razvoj i istraživanje'' Br. 234. (Odsjek za znanost i tehnologiju,
Canadian Government's Supply and Services Dept.) objavljuje ''Bolja sterilizacija krvi
ozonom''. Pod 303,943 dolara vrijednim ugovorom sa Surgeon General's Branch of
Department of National Defence [DND] Headquarters (sjedište odjela za državnu obranu),
istraživaci iz CCRS-ovog National Reference laboratorija proucavaju dvije tehnologije

100
http://argentumcompendium.org/

sterilizacije ozona, kako bi potvrdili njihovu izvještenu ucinkovitost u deaktivaciji raznih


potencijalnih viralnih kontaminacija krvi, ukljucivši HIV-1 i hepatitis... U Europi je prema
procjeni 350,000 ljudi bilo tretirano ozonom u periodu od 1980. do 1985. Sveucilište u Bonnu
recenziralo je te slucajeve i prijavilo da se u slucaju pravilne primjene ozonske terapije ne
javljaju gotovo nikakve nuspojave... ''Produkti tog istraživanja našli su primjenu širom
svijeta'', kaže kapetan Shannon (iz DND-a). ''U pravilnoj koncentraciji, primjena ozona zvuci
gotovo predobro da bi bila istinita. Pokušavamo ne biti previše entuzijasticni, ali dosadašnji
podaci dovode nas u napast.''

1992. Acta-Chir-Plast. 1992; 34(3): 182-4 ''Korištenje ozonoterapije u operacijama korekcije


nosa'' (Kawalski, H. Sondej J., Cierpiol Tracz E). Opisuju se pozitivni rezultati primjene
ozona u rinoplastiji. 25 pacijenata je intravenozno primalo ozon u trajanju od 3 dana prije
operacije i post-operativno, što je rezultiralo znatnim smanjenjem trajanja post-operativnih
komplikacija u usporedbi s grupom od 20 pacijenata koji nisu primali ozon.

Rujan 1992. Medicinska hipoteza (Rujan 1992. ; 39(1): 30-4). ''Ozonizacija krvi u lijecenju
virlanih bolesti i imunoloških deficijencija. Hipoteza.'' (autor: V. Bocci). U posljednje tri
dekade u Europi su primjenjene glavne ozonske autokemoterapije, u nekontroliranim
testiranjima provedenim nad pacijentima oboljelim od raznih bolesti, a narocito kronicnih
virusnih bolesti i neoplazmi. Cini se da je tretman u stanju aktivirati domacinov imunološki
sustav poticanjem proizvodnje imunoaktivnih citokina, te je sada moguce racionalizirati
proceduru, poboljšati metode i procijeniti ishod... Kada se to provede, uslijed jednostavnosti
procedure i mogucnosti široke medicinske primjene autokemoterapija bi mogla postati vrlo
vrijedna, posebice u nerazvijenim zemljama. (-iz Medline)

Listopad 1992. Pol-Tyg-Lek (1992 Lip., 19-26; 47(42-43): 964-6) – poljski medicinski
casopis. ''Klinicka procjena rezultata lijecenja pacijenata oboljelih od arteroskleroticne
ishemije donjih ekstremiteta intraarterijarnim injekcijama ozona''. Sedam poljskih istraživaca
dalo je 10 injekcija ozona u femoralne arterije 50-toro pacijenata s arteroskleroticnom
ishemijom donjih ekstremiteta i 49 pacijenata s dijabetesom. ''Lijecenje je rezultiralo znatnim
poboljšanjem u obje grupe... lijecenje ozonom je i ucinkovito i sigurno.'' (-iz Medline)

Prosinac 1992. Casopis za njegu pacijenata oboljelih od AIDS-a u svesku 6, broju 6 objavljuje
clanak ''Tocka gledišta: Slucaj za terapiju ozonom'' Eda McCabea. To je bilo ponovno izdanje
njegova svjedocenja pred NIH-ovim Uredom za nekonvencionalnu medicinu. ''Razgovarao
sam sa 6 doktora medicine is SAD-a, koji su neovisno jedan o drugome, kolektivno prijavili
više od 300 pacijenata koje su doveli u HIV-negativno stanje (s potvrdenim Western Blot,
ELISA, i PCR), ukljucivši potpuno uklanjanje bilo kakvih faktora sekundarnih bolesti kao što
su npr. gubitak energije, gubitak težine, dijareja, itd.''

Veljaca 1993. Dr. Simi Khanna MBBS;DHOM objavljuje ''Konacno - lijecenje ozonom-
kisikom''. (njen ured se nalazi u predgradu Londona, Engleska). Ona navodi 31 uobicajenu
bolest koja se rutinski tretira ozonom. ''Carobnu terapiju ozonom-kisikom'' (njene rijeci)
otkrila je nakon što ju je osobno dovela sa ruba smrti – cetiri i pol mjeseca groznice, besanice,
svrbežnih osipa, nateklih i bolnih zglobova, rapidnog opadanja težine, nakon što ništa drugo
nije djelovalo (dvije bolnice i 112 raznih medicinskih pretraga).

Travanj 1993. Casopis kanadskog medicinskog društva – Novosti znanstvene medicine (Can
Med Assoc J 1993; 148(7) pg 1155) objavljuje clanak ''Jesu li bezbrižne transfuzije zaista
samo za dašak ozona daleko?'' Alberta C. Baggsa, , BSc. ''Znanstvenici u Americi i Kanadi

101
http://argentumcompendium.org/

istražuju korištenje ozona za uništavanje HIV virusa, hepatitisa i virusa herpesa te drugih
infekcijskih agensa u krvi koja se koristi za transfuziju. Studije su podržali i medicinski
krugovi NATO pakta zbog straha da su viralne pandemije ugrozile mogucnost svjetskih
banaka krvi da udovolje hitnim i velikim vojnim potrebama.'' ''...U pismu upucenom NATO-
ovom odboru za krv , glavni kirurg Kanadskih oružanih postrojbi izvješcuje o kanadskim
nalazima koji govore kako 3-minutna ozonizacija seruma zaraženog milijunom HIV-1 cestica
u jednom mililitru postiže gotovo 100%-tnu deaktivaciju virusa. Takoder, saznalo se da
procedura uništava i neke druge viruse s lipidnim ovojnicama, ukljucivši majmunski
imunodeficijencijski virus i razne tegobe koje su interesantne veterinarima.'' Izvješce u
casopisu opisuje rad tvrtki Mueller Medical i Medizone International.

Svibanj 1993. Americki casopis za kirurgiju (59(5): 297-303). ''Irigacija trbušne šupljine u
tretiranju eksperimentalno inducuranog mikrobnog peritonitisa: ucinkovitost ozonizirane
otopine soli u vodi''. Devetoro istraživaca implantiralo je gel kapsule fekalnog razmaza u
peritonalne šupljine štakora. ''Ozonizirana otopina soli u vodi statisticki se pokazala kao
ucinkovito irigacijsko sredstvo kod redukcije stvaranja apscesa u preživjelih.''

Svibanj 1993. H. D. Wolfsteadter, MD iz Berlina objavljuje tekst ''Terapija ozonom'' pod


sponzorstvom Medunarodnog društva za AIDS- Prirodna alternativna tradiconalna
komplementarna medicina (NATC i IAS). ''...nedavni rezultati istraživanja virusa, posebice
rezultati in-vitro pokusa na retro-virusima i aktivirajuci ucinci na imunološki sustav u skoroj
ce buducnosti uciniti terapiju ozonom zanimljivom temom suvremenog istraživanja. U
prepoznavanju hitne potrebe za klinickim pojašnjenjem ucinkovitosti lijecenja ozonom
zasnovane na tvrdnjama i indikacijama ne postoje podijeljena mišljenja.''

02. 05. 1993. Glavni naslov: Kanadani proveli testiranje na majmunima - Medizonova
tehnologija dekontaminacije krvi pokazala se uspješnom. Još uvijek sporo napredujuci,
Mediozone objavljuje uspješna testiranja na majmunima. To je bio jedan od uvjeta koji su bili
postavljeni prošlog Kolovoza kada su se McCabe/Bedell/Latino i drugi sastali s Dr. Faucijem
u NIH-u. Dr. Fauci je rekao: ''Zašto ne provedete jednostavno testiranje na majmunima?''
Medizone je tako i ucinio, pa sada objavljuju uspješno završene prve dvije faze kanadskog
istraživackog projekta nadgledanog od znanstvenika-zastupnika Kanadskog Crvenog križa,
Ministarstva obrane i agronomije, Veterinarskog medicinskog sveucilišta Cornell i tvrtke
Medizone Canada Ltd.

U dvije grupe majmuna uvedena je plazma inficirana visoko virulentnim razmazima SIV-a
(majmunski ekvivalent HIV-a). Prva grupa uginula je unutar 12 dana. Inficirana plazma druge
grupe prvo je infuzijski tretirana ozonom. Druga grupa uopce nije pokazivala znakove
infekcije.

Dr. Latino, predsjednik tvrtke Medizone je izjavio: ''Ovi preliminarni rezultati pokusa ukazuju
na sposobnost Medizonovih patentiranih znanstvenih i tehnoloških procesa da deaktiviraju
odredene virusne kontaminante u krvi, ukljucivši i virus HIV-a.

Zajedno s gore navedenim testiranjem majmuna, tvrtka Medizone je do sada FDA-u poslala
slijedece podatke:

1. Studija na zecevima na Farmakološkom sveucilištu (Long Island) pokazuje da se u


koncentracijama i do 10 puta vecim od doze predložene za covjeka ne javlja toksicnost.

102
http://argentumcompendium.org/

2. Studija na mackama na Veterinarskom sveucilišnom fakultetu Cornell ne pokazuje toksicne


efekte.

3. Studija deaktivacije HIV-a u Casopisu za hematologiju pokazuje stopostotnu deaktivaciju.

4. Medicinska škola Mount Sinai (New York) otkriva da su hemodijaliticke i koagulacijske


promjene debelo unutar standarda za reinfuziju pakirane ljudske krvi.

FDA i dalje ne želi odobriti testiranje na ljudima, niti priznati da postoji ikakav znanstveni
dokaz ucinkovitosti ozona.

Kolovoz – rujan 1993. Medunarodna udruga za ozon održava 11. svjetski kongres i izložbu o
ozonu (29. 08 – 03. 09. 1993) u San Franciscu. Razgledavalo se 9 postrojenja za tretiranje
vode ozonom. detaljno su se pregledaval štandovi proizvodaca industrijskog ozona i dodatno
je održan dvodnevni sastanak o ozonu kojem su prisustvovali doktori suucesnici iz cijelog
svijeta.

Komentar: O3OHATOP - to je ruska rijec za ozon. Sastanak nam je jasno prikazao da cak i
Rusija ima više slobode u zdravstvu od SAD-a.

Dr. Claudia Koscherkova, procelnica Odjela za razvoj i istraživanja na Nisnerokinov


medicinskom institutu trenutacno ozonom lijeci 39 arteroskleroticnih pacijenata. Ona, C.N.
Kontorschikova M.D. (procelnica Centra za istraživanja), posebice Sergi P. Peretyagin M.D.
(rukovodioc Centra za istraživanja - otac suvremene primjene ozona u Rusiji) i drugi
primjenjuju medicinski ozon na bebama, životinjama, odraslima, pa cak i za lijecenje rana
nastalih vatrenim oružjem! Imaju cetiri glavna centra za lijecenje ozonom u svojim glavnim
gradovima: Nezhni Novgorod, Ivanovo, Kirov, i Smolenskj, i ostale centre u Baltickim
zemljama.

Takoder, koriste inhalacijsku terapiju ozonom - koncentracija 1-4 mcg/ml ozona vlaži se
ultrazvukom i inhalira, i razvijaju tehniku recilkuratorne izvantjelesne ozonizacije ljudske krvi
u trajanju do sat i pol, pri niskim koncentracijama od 1.5 do 2 mg/ml.

Preko 120 ruskih doktora medicine je tokom proteklih 6 godina lijecilo tisuce ljudi ozonom!
Zbog nasilne pohlepe americkih kompanija za proizvodnju ljekova koje utjecu na sve nivoe
društva kako bi onemogucili korištenje ozona, sve druge zemlje nas prikazuju inferiornima!

Ruski doktori koje sam upoznao na IOA konferenciji bili su dovoljno ljubazni, pa su mi
posudili kopiju svog videozapisa. Napravio sam dobru kopiju tog materijala – dvadestminutni
video koji objašnjava medicinski ozon (na engleskom). Ima puno inovativnih tehnika, a sada
možete naruciti i svoju kopiju preko "The Family News."

Na istoj konferenciji IOA je održala razgledavanje lokalnih postrojenja za tretiranje vode


ozonom i trodnevnu prezentaciju dokumenata o postrojenjima za procišcavanje gradske pitke
vode, najnovijim industrijskim metodama stvaranja ozona, postrojenjima za tretiranje
otpadnih voda, ozonu koji se koristi u industriji papira za hladenje i proizvodnju, ozonu u
bazenima i gradskim akvarijima, tretiranju podzemnih voda i biološkim efektima ozona.

Konferencija je završila dvodnevnim medicinskim prezentacijama kompletiranih i aktualnih


medicinskih studija ozona – od kojih se vecina provodila van SAD-a (zbog politickih pritisaka

103
http://argentumcompendium.org/

u Americi). Slijedi sažetak tema koje pokazuju uspjehe lijecnika koji su provodili terapije
medicinskim ozonom.

Dr. John Greenburg, sa Škole za medicinsko osoblje Sveucilišta u Heidelbergu, radeci


zajedno s Horstom Kiefom, predstavlja rezultate svog rada na mikroskopskom istraživanju
krvi nakon izlaganja ozonu (5 cm 3 krvi, 15 cm 3 ozona), utvrdivši da je ozon siguran ako se
koristi unutar prihvacenih parametara, koncentracijom uglavnom manjom od 80 mcg/m.

Dr. Michael Carpendale (San Francisco, CA VA Hospital) dobio je priznanje za svoj


istraživacki rad i za pomoc oko organizacije tadašnjeg sastanka. U svom govoru ''Ozon, Hiv i
AIDS'' navodi: ''Ozon deaktivira HIV u kolicinama koje nisu toksicne za krvne stanice; u
salinu 0.4 ug/ml; u serumu 4.0 ug/ml; u krvi 50 ug/ml. Ozon je nevjerojatno siguran lijek,...
povecava kisik medu stanicama, povecava vazo-dilataciju i perfuziju... povecava propusnost
stanicnih membrana...najbolji je marker za T4 stanice.'' I, '' Va bolnica na Floridi lijecila je
doticnog pacijenta ozonom rektalno, njegova majka tvrdi da mu je izlijecena cryptosporidium
dijareja.''

Doctor Frank Shallenberger izvjestio je o primjeni IV ozonske terapije, putem infuzijskih


pumpi koje su imale protok od 100 cm 3 /h. Predlaže ponovna 10 cm 3 punjenja medicinskih
šprica umjesto jedne velike, tako da koncentracija ozona unutar šprice vremenom ne pocne
opadati. Naveo je da tjelesna antioksidativna reakcija zapocinje unutar 5 od 6 dana.

Doctor Wong (University of Havana, procelnik odjela za terapiju ozonom u njihovom


medicinskom istracivackom centru) koristi ozon za lijecenje artritisa, kardiopatije,
endoflebitisa, itd.

Dr. Bernie Kershbaum (Philadelphia, PA) izabran je za procelnika organizacije IOA Pan
American Medical Group. Slijedeci IOA kongres održati ce se 12. 05. 1995 u Francuskoj. U
potrazi su za novom dokumentacijom.

Podpredsjednik Njemackog društva za ozon, Dr. Hartmut Baltin izvješcuje o lijecenju


pacijenata oboljelih od AIDS-a u studiji u njegovoj vaskularnoj klinici.

Talijani koriste veterinarsku tehniku infuzije 15 mcg/ml ozona u 2 litre konjske krvi, i
reinfuzije u konja.

O testiranjima ozona na IOA konferenciji takoder izvještavali:

Okluzivna arterijska bolest donjih udova - O. Rokitansky, J.

Washuttl and L. Groger - Austrija

Okluzivna arterijska bolest donjih udova - R. Mattassi - Italija

Imunološko pracenje - H Baltin - Njemacka

Arteroskleroza - N. Zhulina, C. Kontorschikova i N. Morozova - Rusija

Kardiopatologija - F. Hernandez i drugi - Kuba

104
http://argentumcompendium.org/

Hipoksicna stanja - S. Peretyagin - Rusija

Hiopksicna oštecenja - C. Kontorschikova - Rusija

Myocardium fractals - A. Gavrilushkin, S. Peretyagin i O. Birjukova - Rusija

Chelation - M. Foster - SAD.

Multiformna patologija - G. Glady - Francuska

Dermatologija - S. L. Krivatkin - Rusija

Stafilokok - T. Shimoyama i drugi - Japan

Sickle Cell Anemia - M. Gomez i drugi - Kuba

Autovakcinacija nastala ozonom - J. Greenberg - Njemacka

Reumatske bolesti - Z. Fahmy - Njemacka

Katostrofne ozljede u djece - S. N. Gorbunov i drugi. - Rusija

Studija rektalne insuflacije štakora - S. Mendez i drugi - Kuba

Genetika - E. Prieto i drugi – Kuba

Anaesthetized horses - P. Scrollavezza et. al. - Italy

Disfunkcija ocnog živca - R. Santiesteban i drugi - Kuba

Cerebrovaskularna nezgoda - E. Devesa - Kuba

Senilna dementija - M.M. Rodriguez i drugi - Kuba

Maligna bolest - H. Kief - Njemacka

Rak dojke - R. Dallaglio i drugi - Italija

Neurodermatitis - H. Kief - Njemacka

Probavni sustav - M. Noa - Kuba

laboratorijske životinje ocišcene od mikroba - J.M. Mirabal i drugi - Kuba

Citirajuci Seigfrieda Rillinga, predsjednika Njemackog medicinskog društva za ozon (navodi


iz njegovog govora o povijesti ozona korištenog u Njemackoj): ''...Ozon samo služi
covjecanstvu''.

Komentar: I uza sve to, jedan FDA službenik rekao je clanu kongresa da ne postoji dokaz
medicinskih primjena ozona. Americki doktori bi trebali biti zastupljeni u vecini na gore

105
http://argentumcompendium.org/

navedenoj listi, umjesto toga oni su primorani skrivati svoj rad po podrumima i stražnjim
sobama.

02. 09. 1993. Svjetska premijera polusatnog kanadskog videozapisa ''Ozon i politika
medicine'' na IOA sastanku (autori: Geoff Rogers i Riener Diedrau). Nakon toga video je
prikazan u L.A.-u, New Yorku-u, Salt Lake City-ju i drugim zdravstvenim sajmovima.

Komentar: Kroz njihove vlastite rijeci video demonstrira bahatu neobrazovanost sustava i
hrabro uložen trud istraživaca i pionira medicinskog ozona.

08. 09. 1993. Medizone Int'l NYC sa talijanskim ministarstvom zdravstva i talijanskom
znanstvenom udrugom za terapiju kisikom-ozonom najavljuje ko-projekt lijecenja AIDS-om i
hepatitisom B zaraženih pacijenata sa Medizoneovom tehnologijom dostave tankog filma.
Pacijenti ce biti podvrgavani jednosatnom tretmanu svakog drugog dana tokom 12 tjedana
testiranja.

25. 09. 1993. Dr. Gerard V. Sunnen, M.D. piše svoj ''Dodatak 'Ozonu u medicini'; moguci
mehanizmi viralne deaktivacije ozonom.'' Detaljizira kemijske reakcije putem kojih ozon
postiže svoju ucinkovitost. 20. 01. 1994. Medical Tribune - Research News – glavni naslov:
''Mješavina ozona i kisika može deaktivirati HIV ''in vitro. Ovaj clanak (autor: Nathan
Horowitz) opisuje nadolazecu Medizonovu fazu 1 klinickih istraživanja na nekoliko lokacija u
Italiji. 300 pacijenata zaraženih HIV-om ili hepatitisom B nasumce ce biti raspodijeljeno u
dvije grupe – kontrolnu i onu koju se tretira, i biti ce proucavani tokom tri mjeseca doziranja i
devet mjeseci kontrole nakon terapije. Tokom 12 tjedana 300 cm 3 krvi biti ce izvadeno,
ozonizirano i onda vraceno pacijentu, svaki drugi dan. ''Preliminarni podaci Dr. Latina su vrlo
zanimljivi,'' rekao je Mark Cohen, Ph.D., profesor medicine na Državnoj sveucilišnoj školi
medicine u Shreveportu, Louisiana. ''Njegove studije pokazuju da ozon zaista može uništiti
HIV.''

25. 03. 1994. Dallas, Texas je lokacija IBOM-ovog (International Bio-Oxidative Medicine
Foundation) 5. Godišnjeg sastanka. Telefon 405/691-1452. Doktori medicine iz cijelog svijeta
naglasili su svoje radove uspješnog korištenja ozona i/ili vodikovog peroksida i drugih
oksidacijskih sredstava u medicini, i prisustvovanja na specijalnim edukativnim radionicama.
Medu priloženim dokumentima bili su:

''Spontanost oksidacije u prirodi'' Majid Ali, MD

"Ozon u medicini" Frank Shallenberger MD

"Vodikov peroksid i slobodni radikali'' Charles H. Farr MD Ph.D.

"Kompleksni oksidacijski spojevi'' George Freibott ND

"Iskustva u daljnjem lijecenju AIDS-a, raka i kemijske toksicnosti / preosjetljivosti


korištenjem biooksidativnih nutricionistickih terapija'' Robert Allen MBBS (Australija)

"Uzrok svih bolesti sa holistickog stajališta'' Ed McCabe

"Oksidativna terapija i odgovor na problem AIDS-a" Robert Willner MD, Ph.D

106
http://argentumcompendium.org/

"AIDS, imunologija i ozon" Frank Shallenberger, MD

"Iskustva s medicinskim ozonom'' Stanley W. Beyrle, N.M.D.

"Ozon može deaktivirati HIV reduciranjem p120-CD4 afiniteta vezivanja, lizinizacijom


lipidne ovojnice HIV-a i oksidacijom jezgre HIV-a'' Oscar K. M. Hsu (Harvard)

Upozorenje ! Travanj 1994. Istraživac intervjuira EPA službenika - (Služba za zaštitu okoliša
- telefon 800/241-1754, 800/444-7255, 800/447-6349) zaduženog za podatke o ucinkovitosti i
mikrobiološke studije, Zigfridasa Vaituzisa, koji otkriva šokantnu cinjenicu da se do tadašnjeg
datuma svi statisticki podaci americke vlade o AIDS-u odnose samo na HIV-1 ! Isto vrijedi i
za sva testiranja u bankama krvi. HIV-2, HIV-3 i drugi oblici vjerojatno sve do broja 10
(HIV-0 u Francuskoj) uopce se ne testiraju ili unose u statisticke podatke koje iznosi vlada i
koji se iznova ponavljaju u medijima! Dakle, govori nam se o mnogo manjem broju zaraženih
AIDS-om nego onom kojeg statisticki podaci otkrivaju, a banke krvi ucestalo daju krv
zaraženu drugim oblicima HIV-a !

Kada se dodete testirati na HIV, traži se samo HIV-1! Zaboravite ono što vam sestre u
bankama krvi govore i ono u što same vjeruju. Zatražite ih da vam donesu jedan od paketa za
ekransko testiranje krvi i da vam procitaju upute tiskane na njemu – upute se odnose samo na
HIV-1. Testiranje na ostale tipove HIV-a morate zatražiti vi sami ili vaš doktor !

Od 01. 06. 1994 HIV-2 biti ce priznat, a neke banke krvi vec provode testiranje na HIV-2.

Komentar: Kroz veo politicke varke govori nam se da je sve u redu, dok spremljena
transfuzijska krv ostaje netestirana i zbog toga nesigurna, a statisticki podaci uvelike su
podcjenjeni! Što to politicari smjeraju? Zvuci protuljudski i nehumano, zar ne? Doživite li
automobilsku nesrecu, i probudite li se spojeni na vrecicu krvi, nemate li pravo znati je li
inficirana HIV-om 2, HIV-om 3 itd.? Ozon propušten u obliku mjehurica kroz svu pohranjenu
krv odmah bi rješio taj problem. Morate se upitati: Kontrolira li neka izvanzemaljska sila
unutarnje poslove naše vlade? Zasigurno ne zastupaju mene ili bilo kog od mojih prijatelja,
niti vas ili važe prijatelje, zar ne?

Travanj 1994. Još prije gore navedenih razgovora s CDC-om, njihov kompjuterizirani
nacionalni informacijski i edukativni program o AIDS-u / CDC National AIDS Clearinghouse
databank) sadržavao je sažetak price u kojoj Ed McCabe svjedoci pred NIH 1992. o
ucinkovitosti ozonske trapije. Prica je naknadno tiskana u novinama "Washington Post", u
dijelu za zdravlje, 06/23/94, str. 8 (od strane Davida Browna). Tjedan dana nakon navedenih
razgovora, sve reference na svjedocenje gospodina McCabea i prica iz Washington Post
novina potpuno su nestale iz CDC –ovog racunala. (negdje oko 4/7/1994.). Baza podataka je u
privatnom vlasništvu tvtrke Information Inc., Behesda, MD.

107