SVEUILITE U ZAGREBU FILOZOFSKI FAKULTET ODSJEK ZA HUNGAROLOGIJU, TURKOLOGIJU I JUDAISTIKU KATEDRA ZA TURKOLOGIJU

Diplomski rad

POKUAJI USPOSTAVE DIPLOMATSKIH ODNOSA NEZAVISNE DRAVE HRVATSKE I REPUBLIKE TURSKE (1941-1944)

Student: ANELKO VLAI

Mentor: EKREM AUEVI

ZAGREB, RUJAN 2013.

SADRAJ

1. UVOD. VOJNOPOLITIKA SITUACIJA NA BALKANU 1941.......................................2 2. Podrijetlo ideje o uspostavi hrvatsko-turskih diplomatskih odnosa.......................................8 3. Prva turska misija listopad i studeni 1941.........................................................................10 4. Prva hrvatska misija studeni 1941.....................................................................................11 5. Druga hrvatska misija lipanj 1942.....................................................................................14 6. Trea hrvatska misija srpanj 1942.....................................................................................16 7. etvrta hrvatska misija studeni 1942.................................................................................17 8. Peta hrvatska misija studeni 1942......................................................................................22 9. Promidbene akcije i osnivanje asopisa Dou ve Bat....................................................23 10. Druga turska misija srpanj i kolovoz 1943......................................................................29 11. Kontakti hrvatskih i turskih diplomata u Njemakoj..........................................................31 12. Reakcije bosansko-hercegovakih muslimana na etnike napade....................................32 13. Nastavak turskog zanimanja za NDH (1943-1944)............................................................34 14. Odustajanje od ishoenja diplomatskog priznanja NDH....................................................36 15. Zakljuak.............................................................................................................................38 16. Izvori i literatura.................................................................................................................40

1. UVOD. VOJNOPOLITIKA SITUACIJA NA BALKANU 1941. Nezavisna Drava Hrvatska (dalje: NDH) nastala je 10. travnja 1941. uz potporu Njemake i Italije, odnosno sila Osovine, koje su zajedno s NDH i desetak drugih drava 2

u Drugom svjetskom ratu ratovale protiv Saveznika, odnosno Velike Britanije, Sjedinjenih Drava, Sovjetskog Saveza i brojnih drugih drava. Dvanaest je zemalja meunarodno priznalo NDH, meutim sve su te drave bile lanice sila Osovine, odnosno Trojnog i Antikominternskog pakta, pa je legitimnost tih priznanja bila upitna.1 Saveznici nisu htjeli priznati NDH jer su je smatrali kvislinkom tvorevinom Osovine, pa se NDH trudila ishoditi meunarodno priznanje od neutralnih drava, meu ostalim i od Republike Turske. Hrvatski politiar Ante Starevi krajem 19. stoljea razvio je koncept prema kojem je u Bosni i Hercegovini (dalje: BiH) sauvan supstrat hrvatstva, a predstavljaju ga bosanskohercegovaki muslimani, koji su po Stareviu hrvatsko, najstarije i najistije plemstvo sablje u svoj Europi.2 Stareviev koncept preuzeo je ustaki pokret i ukljuio ga je u dravnu politiku NDH. Poglavnik NDH Ante Paveli u lanku Pojam Bosne kroz stoljea , objavljenom u oujku 1942. u ustakom glasilu Spremnost, naziva bosansko-hercegovake muslimane, kao i itavu BiH, dijelom hrvatske nacije i drave. 3 U svojem govoru u Hrvatskom dravnom saboru 28. veljae 1942. Paveli je izjavio da je muslimanska krv naih muslimana (...) hrvatska krv. Ona je hrvatska vjera, jer su na naoj zemlji njeni pripadnici hrvatski sinovi.4 U obraanju muslimanskom izaslanstvu BiH 7. kolovoza 1941. Paveli je izjavio da muslimani nisu samo dio hrvatskog naroda, oni su jedinstvena sastavna srika hrvatskog naroda i Nezavisne Drave Hrvatske. 5 Na temelju te politike ideje vlasti NDH razvile su iroku promidbu s ciljem dokazivanja hrvatstva bosansko-hercegovakih muslimana. Njima je kao islamskom dijelu hrvatskog naroda pripisivana znaajna uloga spone s islamskom, poglavito turskom i arapskom, kulturom i civilizacijom. Naglaavalo se i kako NDH ima vanu meunarodnu ulogu povezivanja europskog Zapada s islamskom civilizacijom.6 Takva je propaganda inila pozadinu svih nastojanja diplomacije NDH da od Turske ishodi meunarodno priznanje. Neki su muslimanski politiki predstavnici, okupljeni
1

Tomislav JONJI, Pitanje dravnosti Nezavisne Drave Hrvatske, asopis za suvremenu povijest, Zagreb, 43/2011, br. 3, 695. 2 Nada KISI KOLANOVI, Muslimani i hrvatski nacionalizam 1941.-1945., kolska knjiga, Zagreb, 2009, 19. 3 Spremnost (Zagreb), 1/1942, br. 1, 1. 4 Ante PAVELI, Govor na IX. sjednici HDS odranoj 28. veljae 1942. u Zagrebu, Brzopisni zapisnici prvog zasjedanja Hrvatskog dravnog sabora u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj godine 1942. , Tisak Hrvatske dravne tiskare, Zagreb, 1942, 161. 5 Poglavnik Hrvatima muslimanima, Novi list (Sarajevo), 1/1942, br. 8, 1. 6 Hrvatstvo naih muslimana u svietlu neprijateljske promibe, Spremnost (Zagreb), br. 18, 7. Poglavnik i muslimani, Osvit (Sarajevo), 1/1942, br. 3, 1. Fikreta JELI BUTI, Ustae i Nezavisna Drava Hrvatska 1941-1945., Sveuilina naklada Liber kolska knjiga, Zagreb, 1978, 140. Fikreta JELI BUTI, Bosna i Hercegovina u koncepciji stvaranja Nezavisne Drave Hrvatske, 1941. u istoriji naroda Bosne i Hercegovine , Sarajevo, 1973, 48.

uglavnom oko bive jugoslavenske politike stranke pod imenom Jugoslavenska muslimanska organizacija (dalje: JMO), te pojedini pripadnici bosansko-hercegovakog begovata, izrazili lojalnost prema NDH. Uz njihovu su pomo vlasti NDH pokuavale ishoditi tursko diplomatsko priznanje. Promidbene akcije usmjerene prema bosanskohercegovakim iseljenicima u Turskoj trebale su posluiti za oblikovanje ideje o potrebi politikog, kulturnog i gospodarskog zbliavanja dvije drave, ije je stanovnitvo vezano povijesnim, etnikim i vjerskim vezama, u iju duboku povezanost vlasti NDH nisu sumnjale.7 Slubeno priznanje NDH od jedne neutralne drave, a usto muslimanske, trebalo je imati barem dva pozitivna rezultata. Jedan bi bio da bi ustaki reim time stvorio osnovu za proirivanje broja pristaa meu muslimanskim stanovnitvom, koje je u ustakom pokretu i dravi sudjelovalo u vrlo ogranienom broju, preko spomenutih pripadnika biveg JMO-a i begovata. Drugi rezultat bilo bi uvrenje meunarodnog poloaja NDH, iji je poloaj bio iznimno nepovoljan jer neutralne zemlje, ne raunamo li faistiku panjolsku, nisu priznavale NDH kao neovisnu dravu. Eventualni uspjeh ishoenja diplomatskog priznanja imao bi znaajan uinak ne samo na poboljanje meunarodnog poloaja NDH, ve i na njemako nastojanje da Tursku priblii silama Osovine. Takvo pribliavanje otvorilo bi put Njemakoj da preko Kavkaza vojnim djelovanjem prie Sovjetskom Savezu s lea te bi naruilo vojni poloaj Saveznika na Bliskom istoku.8 Turska je tijekom Drugoga svjetskog rata imala za cilj osigurati svoj teritorijalni integritet i gospodarsku sigurnost pomou aktivne neutralnosti. Taj su izraz koristili turski diplomati za svoje djelovanje tijekom Drugoga svjetskog rata, a ono je oznaavalo tenju za zadravanjem ravnotee izmeu dviju zaraenih blokova, kao i istovremeno odravanje politikog saveza i trgovine i s Velikom Britanijom i s Njemakom i njezinim satelitima.
7

Mehmed Alajbegovi (1906-1947), tajnik u MVP-u NDH (kolovoz 1941. sijeanj 1942), generalni konzul NDH u Mnchenu (sijeanj 1942. listopad 1943), ministar skrbi za postradale krajeve (listopad 1943. svibanj 1944) i ministar vanjskih poslova NDH (svibanj 1944. svibanj 1945), u svojem je elaboratu napisanom u zatvoru Udbe naveo da veza izmeu muslimana BiH i Turske nije gubila na intenzitetu ni tijekom sekularnih politikih reformi u Turskoj u 20-im i 30-im godinama 20. stoljea. Te reforme, tvrdio je Alajbegovi, bosanskohercegovaki muslimani nisu odobravali, ali su s neopisivim oduevljenjem pozdravili dolazak Ismeta Inna u Sarajevo 1938. Bosansko-hercegovaki je knjievnik Novak Simi u razgovoru s bugarskim diplomatom Petrom Lungovom 1942. izjavio da se muslimani BiH u velikom broju smatraju Turcima, da je BiH europski fragment autohtone Azije i da su muslimani BiH mnogo vie povezani s Turskom i islamskim dravama nego s vlastitom dravom. I Simi spominje Innov posjet 1938. i navodi da ga je doekalo vie od 200 000 muslimana, a itav grad je bio u islamskom znamenju i zelenoj boji. N. KISI KOLANOVI, Muslimani i hrvatski nacionalizam, 387-388. 8 Tomislav JONJI, Pitanje priznanja Nezavisne Drave Hrvatske od vicarske Konfederacije, asopis za suvremenu povijest, Zagreb, 31/1999, br. 2, 262. Milan RISTOVI, Pokuaji Nezavisne Drave Hrvatske da uspostavi diplomatske odnose s Turskom, Istorija 20. veka, asopis Instituta za savremenu istoriju , 1/1983, br. 1, 60, 72.

Saveznici su se pak trudili prevesti Tursku na svoju stranu i ukljuiti je u rat protiv sila Osovine jer je Turska zbog svoga geostratekog smjetaja na pomorskim tjesnacima Bospora i Dardanela imala veliku vojnopolitiku vanost. 9 Turska je nakon izbijanja Drugoga svjetskog rata 1. rujna 1939. zadrala neutralan poloaj naspram Saveznika i sila Osovine. Dana 19. listopada 1939. sklopila je s Velikom Britanijom i Francuskom Ugovor o prijateljstvu i uzajamnoj pomoi, koji je Turskoj doputao da ostane neutralna ako bi njezino stupanje u rat izazvalo opasnost od strane Sovjetskog Saveza.10 Meutim, proglasila se nezaraenom stranom 26. lipnja 1940., odnosno nedugo nakon to se Francuska predala Njemakoj, i to tako to se pozvala na one klauzule ugovora koje su joj doputale takav postupak.11 Turski ministar vanjskih poslova kr Saracolu izjavio je 24. veljae 1941. da Turska eli prijateljstvo sa svim zemljama, a naroito sa svojim susjedima, ali da e se orujem u ruci suprotstaviti svakom napadu. Zato je ulazak njemake vojske 1. oujka 1941. u turskog susjeda Bugarsku vjerojatno unio nemir u redove turskog politikog vodstva. Njemaki je kancelar Adolf Hitler tri dana kasnije umirio Turke osobnim pismom upuenim turskom predsjedniku Ismetu Innu. Hitler je u pismu zajamio tursku nezavisnost u tekuem ratnom sukobu. Zadovoljna tim garancijama, Turska je 20. oujka 1941. nanovo proglasila neutralnost. Svoju namjeru da ostane u dobrim odnosima s obje zaraene strane potvrdila je Ugovorom o prijateljstvu s Njemakom 18. lipnja 1941., koji je trebao vrijediti deset godina.12 Tim su ugovorom zemlje potpisnice potvrdile integritet turskih granica i dogovorile meusobno nenapadanje.13 Velika Britanija i Sjedinjene Drave takve turske poteze nisu smatrale problematinima i prihvatile su tursku neutralnost, ponajvie zbog njezine tadanje vojne i gospodarske slabosti. Zato su odluile vojno i gospodarski pomagati Turskoj da ostane neutralna sve dok ne bude spremna pridruiti se Saveznicima.14 Premda je Turska 25. oujka 1941. potpisala Deklaraciju o prijateljstvu sa Sovjetskim Savezom, nije reagirala na njemaki napad na Sovjetski Savez 22. lipnja
9

Selim DERINGIL, Turkish Foreign Policy During the Second World War An 'Active' Neutrality , Cambridge University Press, Cambridge, 1989, 81. 10 Karl PLOETZ, Der grosse Ploetz Auszug aus der Geschichte von den Anfngen bis zur Gegenwart , Ploetz Verlag, Freiburg Wrzburg, 1991, 1542. Duan LUKA, Trei Rajh i zemlje jugoistone Evrope, sv. 2, Vojnoizdavaki zavod, Beograd, 1982, 479. 11 Murat Metin HAKKI, Surviving the Pressure of the Superpowers: an Analysis of Turkish Neutrality During the Second World War, Journal of Military and strategic Studies , 8/2005., br. 2, 4. Llewellyn WOODWARD, British Foreign Policy in the Second World War, Her Majesty's Stationery Office, London, 1970, 14. 12 Milan BLAEKOVI, Pokuaji Nezavisne Drave Hrvatske da uspostavi diplomatske odnose s Turskom (1941-1943), Hrvatska revija, 37/1987, br. 3, 584. M. RISTOVI, 63-68. 13 Franz von PAPEN, Der Wahrheit eine Gasse, Paul List, Mnchen, 1952, 542. 14 S. DERINGIL, 176. U.S. DEPARTMENT OF STATE, Allied Relations and Negotiations With Turkey, http://www.state.gov/www/regions/eur/rpt_9806_ng_turkey.pdf.

1941. Izostanak reakcije moe se objasniti stavom turskog vodstva da je mogunost irenja sovjetskog utjecaja na Balkanu opasna za turske interese, opasnija ak i od irenja njemakog utjecaja.15 Naime, unato iskazivanju neutralnosti, Turska je preko svojih diplomata izraavala i elju da se barem na Balkanu nakon rata uspostavi predratni odnos snaga i obnovi stari balkanski skup manjih neovisnih drava koji bi odbijao prodor sovjetskog i drugih utjecaja prema Turskoj i prema njezinu povoljnom, ali krhkom poloaju na razmei Europe i Azije. Taj turski stav iznio je Ismet Inn u govoru u turskom Parlamentu u svibnju 1941. Ilija umenkovi, jugoslavenski kraljevski poslanik u Turskoj, prenio je sadraj Innovog govora Momilu Niniu, ministru vanjskih poslova Kraljevine Jugoslavije, u brzojavu od 21. lipnja 1941.16 Da je turska diplomatska podvojenost bila poznata u diplomatskim krugovima svjedoi izjava Adolfa Beckerlea, njemakog poslanika u Bugarskoj od 1941. do 1944. Beckerle je 5. sijenja 1942. u razgovoru s Vladimirom idovcem , poslanikom NDH u Bugarskoj od kolovoza 1941. do srpnja 1943., izjavio da smatra da dranje Turske ovisi o ishodu rata izmeu Njemake i Sovjetskog Saveza i da bi Turska smjesta poela pregovarati s Amerikancima i Englezima u sluaju da Njemaka pone gubiti rat. 17 Doista, turska je politika prema dvama zaraenim savezima, a shodno tome i prema NDH, uvelike ovisila o stanju na svjetskim bojitima. Turska se ustruavala povui bilo koji potez koji bi se bio mogao protumaiti kao priznanje NDH i time kao naputanje neutralnosti. Zbog toga je morala zanemariti postojanje povijesnih, kulturnih i vjerskih veza izmeu dviju drava.18 Ako se uzme u obzir samo aspekt vjerske povezanosti, treba navesti da je na prostoru NDH ivjelo otprilike 700 000 itelja islamske vjere. 19 Turska je bila previe oprezna da bi pregovorima i priznavanjem pojedinih zaraenih drava riskirala gubitak relativno lagodnog poloaja neutralne zemlje za iju su se naklonost

15

Nada KISI KOLANOVI, Nezavisna Drava Hrvatska, zemlje jugoistone Europe, Turska i Japan 1941.1945., Nezavisna Drava Hrvatska 1941.-1945. Zbornik radova (ur. Sabrina P. Ramet), Zagreb, 2009, 202. 16 M. RISTOVI, 59. umenkovi je u izvjetaju upuenom Niniu 10. studenoga 1941. naveo da je Saracolu u nekoliko navrata izjavio da je Hitler dao uverenja Turskoj, da nema politikih ni teritorijalnih pretenzija na Balkanu. Jugoslavenski je poslanik kod turskog vodstva primijetio neobinu tendenciju, da imaju izvesno, ma i minimalno, poverenje u ovakve izjave. Zakljuio je da su izjave Hitlerove o tome kako Nemaka nema teritorijalnih ni politikih ciljeva na Balkanu iz osnova neistinite i da je nada izvesnih politiara, da e u sluaju nemake pobede postojati nezavisne balkanske drave, potpuno neosnovana. Bogdan KRIZMAN, Jugoslavenske vlade u izbjeglitvu 1941-1943. Dokumenti, Arhiv Jugoslavije Globus, Zagreb, 1981, 239-240. 17 Nada KISI KOLANOVI, Poslanstvo NDH u Sofiji. Diplomatski izvjetaji 1941-1945. , sv. 1, Hrvatski dravni arhiv, Zagreb, 2003, 293. 18 M. BLAEKOVI, 583. 19 F. JELI BUTI, Ustae i Nezavisna Drava Hrvatska, 106.

otimali suprotstavljeni vojni blokovi. Eventualno priznanje NDH bilo bi uzdrmalo tursku ravnoteu i zapravo bi bilo znailo da se Turska svrstala uz sile Osovine.20 Kao to je ranije spomenuto, Turska je u sovjetskom nadiranju na Balkan vidjela najveu opasnost za svoje interese na Balkanu. Zato je glavna karakteristika turske politike spram balkanskih zemalja bila hrabrenje protusovjetskih, odnosno protukomunistikih stavova u tim zemljama, kao i pokuaj njihova okupljanja oko Turske u bloku balkanskih drava koji bi bio dovoljno snaan da odoli pritisku Sovjetskog Saveza i komunizma. Tu je svoju politiku Turska provodila preko poslanstva u Sofiji, gradu u kojem su poslanstva brojnih svjetskih drava i njihovi agenti stvarali iroku informacijsku mreu. Poslanik idovec obilato je izvjetavao Ministarstvo vanjskih poslova NDH (dalje: MVP NDH) o svojim razgovorima s turskim diplomatima i o svojim saznanjima o turskim diplomatskim stremljenjima.21 Kako je Turska bila zainteresirana za stvaranje protusovjetskog bloka, tako nije ni kanila potpuno odbiti NDH od sebe. Pojedini razgovori hrvatskih i turskih predstavnika pokazali su da Turska nije potpuno hladna na hrvatska potraivanja. 22 I poslanstvo NDH u Sofiji je prigodu za pribliavanje Turskoj vidjelo u njezinoj protukomunistikoj politici,23 koju je vodstvo NDH takoer provodilo. Naime, NDH je 25. studenoga 1941. supotpisala revidirani Antikominternski pakt, usmjeren protiv Sovjetskog Saveza, dok je Turska slubeno bila promatra toga pakta.24 Rad diplomacije NDH oteavale su objektivne gospodarske i prometne prilike prouzroene europskim ratnim zbivanjima, kao i otri prosvjedi i ometanja jugoslavenske i britanske diplomacije. Osim toga, i njemaka je diplomacija, iako nominalno saveznik NDH, uzrokovala probleme, jer je negodovala prigodom svakoga hrvatskog oijukanja s neutralnim dravama i smatrala ga sumnjivim. Tako su njemaki diplomati, meu ostalim, snano ometali bilo kakvu trgovinsku razmjenu NDH s Turskom, istiui kako se ne radi o saveznikoj dravi. Takav stalni pritisak slubenog Berlina, a i Rima, utjecao je na smanjenje djelatnosti hrvatskih diplomatsko-konzularnih predstavnitava.25 Kako emo kasnije vidjeti, to nije spreavalo njemake diplomate da pred hrvatskim kolegama iskazuju srdanost i elju da budu na usluzi u svim njihovim nastojanjima.
20

Tomislav JONJI, Hrvatska vanjska politika 1939-1942., Libar, Zagreb, 2000, 532. Nada KISI KOLANOVI, Zagreb Sofija. Prijateljstvo po mjeri ratnog vremena 1941-1945. , Hrvatski dravni arhiv Dom i svijet, Zagreb, 2003, 262. 22 N, KISI KOLANOVI, Nezavisna Drava Hrvatska, zemlje jugoistone Europe, 202-205. 23 N. KISI KOLANOVI, Poslanstvo NDH u Sofiji, 126-134. 24 Edmund Jan OSMACZYK, Encyclopedia of the United Nations and International Agreements , sv. 1, Routledge, New York, 2003, 104. 25 Tomislav JONJI, O pokuaju osnivanja Hrvatskoga komiteta u vicarskoj 1943. godine: diplomatska izvjea Senjanina Josipa Milkovia, Senjski zbornik, 38/2011, 224-225.
21

2. PODRIJETLO IDEJE O USPOSTAVI HRVATSKO-TURSKIH DIPLOMATSKIH ODNOSA Poslanstvo NDH u Sofiji igralo je jednu od kljunih uloga u akciji ishoenja turskog priznanja NDH jer je bilo nezaobilazna postaja na putu svih emisara. Geopolitika situacija na Balkanu tijekom Drugoga svjetskog rata uvjetovala je da su svi putnici iz NDH u Tursku morali putovati preko Maarske, Rumunjske i Bugarske, s time da je put bio nemogu bez odgovarajuih putnih isprava koje je morao izdati MVP NDH. Osim toga, za ulazak u Tursku moralo se pribaviti vizu u turskom poslanstvu u Sofiji. U tom je trenutku na scenu stupalo sofijsko poslanstvo NDH, bez ijeg se posredovanja kod njihovih turskih kolega nita ne bi moglo postii. Vanu je ulogu igrao poslanik idovec sa svojim dobrim vezama kako s turskim, tako i sa svim drugim stranim diplomatima u Sofiji. idovec je bio iznimno koristan i zbog velikog obujma informacija koje je skupljao kao poslanik, a koje je slao u redovitim poslanikim izvjetajima MVP-u NDH.26 idovec je odmah nakon svog dolaska u Sofiju u kolovozu 1941. stupio u kontakt s turskim diplomatima, meu ostalim s Alijem evkijem Berkerom, turskim poslanikom,27 te je MVP-u NDH poslao prva zapaanja o pozitivnim posljedicama koje bi uspostava odnosa s Turskom mogla imati na meunarodni poloaj NDH. Njegovi su zakljuci bili potaknuti razgovorom s Berkerom 11. listopada 1941. Tom se prigodom Berker raspitivao o poloaju muslimanske zajednice u NDH i o gradnji damije u Zagrebu, ija je gradnja najavljena dva mjeseca ranije. idovec je MVP-u NDH javio da je Berker meu ostalim izjavio da je Turska bila voljna priznati NDH i da e prije ili kasnije biti uspostavljeni normalni odnosi izmeu dviju drava.28 Moe se zakljuiti da je Turska doista htjela prihvatiti politiko stanje koje bi nastalo (bolje rei ostalo) na Balkanu u sluaju da Osovina pobijedi u ratu, ukljuujui i hrvatsku dravu s velikim postotkom muslimanskog stanovnitva. U izvjetaju od 10. studenoga 1941. idovec je naveo da je nastupio pogodan meunarodnopolitiki trenutak za takvu akciju jer Turska definitivnim porazom boljevika [odnosno tadanjim naglim povlaenjem sovjetskih snaga pred njemakom vojskom na istonom bojitu,29 op. A.V.] sve vie obraa oi na Evropu, a nedavno
26 27

M. RISTOVI, 66. TRKIYE CUMHURIYETI SOFYA BYKELL, Bykelilik Tarihi ve nceki Bykelilerimiz, http://sofya.be.mfa.gov.tr/MissionChiefHistory.aspx. 28 N. KISI KOLANOVI, Zagreb Sofija, 214. 29 Cyrus Leo SULZBERGER, Drugi svjetski rat, Mladost Mladinska knjiga Vuk Karadi, Zagreb Ljubljana Beograd, 1971, 249-250.

sklopljeni trgovinski ugovori [s Njemakom u listopadu 1941. kada je Njemaka dobila kromit za vojne potrebe, a Turska ratnu opremu, 30 op. A.V.] te naroito znaajan govor i manifestacije von Papenu [njemakom poslaniku u Turskoj, op. A.V.] u Smirni [turski grad Izmir, op. A.V.], pokazuju put koji je Turska poela slijediti. im Turska dobije ispravne podatke o Hrvatskoj drimo da nee biti veih zapreka uspostavljanju kulturnih i gospodarskih, a nakon toga i politikih veza. idovec je predloio da se uspostavi kontakt s bosansko-hercegovakim iseljenitvom u Turskoj i da se ondje posjeti one gradove gdje ima iseljenika Hrvata a koji zauzimaju vidne poloaje u Turskoj jer bi time NDH mogla dobiti veu susretljivost i slubene Turske. Sve to bi bilo potrebno podravati stalnom promidbenom akcijom, smatrao je idovec, a takvu su akciju predstavnici NDH u Sofiji ve poduzimali, ali u malom obujmu i na svoju ruku, pokuavajui uspostaviti vezu s turskim proosovinskim tiskom.31 Vlasti NDH oito su prihvatile te prijedloge, jer su sve misije poslane u Tursku djelovale u skladu sa idovevim prijedlozima. Ovdje treba obrazloiti kakvu e ulogu imati jugoslavenska kraljevska izbjeglika vlada u pokuajima uspostave hrvatsko-turskih odnosa. Kako je osnivanje NDH bilo izravna posljedica ratnog poraza Kraljevine Jugoslavije u travnju 1941., bilo je logino da e sva kasnija diplomatska djelatnost jugoslavenske vlade u izbjeglitvu biti usmjerena na ometanje rada hrvatske diplomacije. Turska je Kraljevinu Jugoslaviju i dalje priznavala kao jedinog predstavnika jugoslavenskih naroda i kao saveznika na osnovi Balkanskog pakta iz 1934. izmeu Grke, Turske, Rumunjske i Jugoslavije. 32 Jugoslavija je prihvatila tursku neutralnost kao svrenu injenicu i zadrala je srdane odnose s Turskom, opseno koristei njezinu neutralnost.33 Naime, preko svoga poslanstva u Ankari, a posebno preko generalnoga konzulata u Istanbulu, odravala je veze s dounicima u Sofiji i Beogradu, a preko njih i s Draom Mihailoviem, voom Jugoslavenske vojske u otadbini, odnosno etnikih snaga na prostoru tadanje Srbije, NDH i Crne Gore. 34 Srdane odnose s turskim diplomatima jugoslavenska je kr aljevska vlada koristila, kako je spomenuto, i za osujeivanje pokuaja diplomacije NDH da uspostavi diplomatske odnose s Turskom. Jugoslavenski kraljevski diplomati i agenti pozorno su pratili kretanje diplomata NDH u Turskoj i utjecanjem na turske kolege, npr. ocrnjivanjem
30

U.S. DEPARTMENT OF STATE, Allied Relations and Negotiations With Turkey, http://www.state.gov/www/regions/eur/rpt_9806_ng_turkey.pdf. 31 M. RISTOVI, 61. 32 D. LUKA, 122. 33 M. RISTOVI, 63-68. 34 Duan PLENA, Meunarodni odnosi Jugoslavije u toku drugog svjetskog rata , Institut drutvenih nauka Odeljenje za istorijske nauke, Beograd, 1962, 46-47.

diplomata NDH, pripomogli su neuspjehu diplomatskih nastojanja NDH. 35 Takve radnje nisu bile ograniene na Tursku jer su jugoslavenski kraljevski diplomati diljem Europe i svijeta javnim i tajnim djelovanjem oteavali rad diplomacije NDH.36

3. PRVA TURSKA MISIJA LISTOPAD I STUDENI 1941. idovec je u svom izvjetaju MVP-u NDH 21. studenoga 1941. naveo da se u listopadu ili studenom iste godine u Sofiji sastao s Fursanom Selukom, naelnikom u turskom Ministarstvu vanjskih poslova (dalje: turski MVP). Seluk je do travnja 1941. nekoliko godina bio inovnik turskog poslanstva u Beogradu i vjerojatno je zbog tog iskustva bio odabran da se obrati poslaniku NDH. Seluk je imao zadau uspostaviti kontakt s predstavnicima NDH i izloiti neslubeni stav Turske prema hrvatskoj dravi. Izjavio je da je njegova vlada ve poduzela korake za upoznavanje sa stanjem u NDH i istaknuo je da su se u to vrijeme u Hrvatskoj nalazila dva turska diplomata koja su trebala ispitati tamonju situaciju u pravcu uspostavljanja diplomatskih odnosa izmeu obih drava, naveo je idovec, makar oni imaju prividno samo misiju za voditi trgovake pregovore. Seluk je drugu stranu pozivao da bude strpljiva, iznosei miljenje da e do uspostave slubenih odnosa vjerojatno doi. Iz idoveva se izvjetaja moe shvatiti da je turska vlada bila prilino dobro upoznata sa stanjem u Hrvatskoj, jer je Seluk tijekom razgovora kritizirao talijansku vanjsku politiku prema NDH. Svoje je podatke turska strana moda dobivala od svojih predstavnika u Beogradu, koji su ostali ondje i nakon okupacije Kraljevine Jugoslavije i prekida rada tamonjeg turskog poslanstva.37 Poloaj snaga Osovine u tom je razdoblju bio izvrstan, a poraz Sovjeta izgledan, pa je moda zato turska diplomacija u gore prikazanom sluaju otvoreno pristupila predstavniku jedne drave lanice sila Osovine, iako je razgovor idovca i Seluka bio nesluben.38 Kako nema podataka o rezultatima turske misije u NDH, moe se pretpostaviti da ona nije imala uspjeha. Meutim, hrvatska nastojanja u smjeru ishoenja turskog diplomatskog priznanja nastavila su se prema idovevim prijedlozima.

35 36

M. RISTOVI, 63-68. T. JONJI, Hrvatska vanjska politika, 499. 37 M. RISTOVI, 61. 38 M. BLAEKOVI, 584.

10

4. PRVA HRVATSKA MISIJA STUDENI 1941. Munir ahinovi Ekremov (1910-1945), bosansko-hercegovaki muslimanski novinar i publicist, nedugo nakon uspostave NDH zaposlio se na mjestu predstojnika ureda Osmana Kulenovia, potpredsjednika Vlade NDH. Tijekom druge polovice 1941. radio je na tom poloaju, a 13. prosinca 1941. imenovan je nadstojnikom sarajevske podrunice Dravnog izvjetajnog i promidbenog ureda NDH.39 ahinovi je 30-ih godina 20. stoljea na publicistikom podruju meu muslimanskim stanovnitvom BiH zastupao naelo pripadnosti muslimana hrvatskoj naciji. U knjizi Turska danas i sjutra. Prosjek kroz ivot jedne drave (1939.) pokuao je spojiti islam i hrvatski nacionalizam. U knjizi je naveo brojne podatke o ivotu iseljenih bosansko-hercegovakih muslimana u Turskoj.40 Zbog svoje upuenosti u tursku politiku, a vjerojatno i zbog svoje islamske vjeroispovijesti, ahinovi je bio odabran za odlazak u Tursku u svojstvu izaslanika MVP-a NDH. Vjerojatno je bio pogodna osoba za takvu misiju i zbog toga to je godinama ranije novinarski djelovao na promicanju hrvatskih nacionalnih ideja, meu ostalim i ustakih ideja, posebice one o hrvatstvu muslimana BiH. U Sarajevskom novom listu, ustakom dnevnom glasilu i glavnom listu za BiH (1941-1945), 41 za ahinovia je pisalo da do u tanine poznaje ivot i prilike u BiH i da je jedan od najizrazitijih hrvatskih nacionalnih boraca koji se godinama i pod najteim prilikama perom i djelom borio za Ustaku Hrvatsku.42 Tako se ahinovi krajem listopada 1941. uputio preko Sofije u Tursku da pokua, kako je u svom izvjetaju iz studenog 1941. naveo idovec, pribaviti tursko priznanje NDH ili da barem zapone trgovinske pregovore. 43 Iz toga se moe zakljuiti da je ahinovi dobio iroka ovlatenja ili punomo za eventualno sklapanje bilo kakvih sporazuma s Turskom.44 Svi su dotadanji, a i kasniji trgovinski poslovi izmeu dviju drava bili voeni privatno, odnosno kao poslovi izmeu dviju tvrtki, a ne kao trgovina izmeu punopravnih drava. Zato se smatralo da bi ishoenje trgovinskih pregovora i
39

Tko je tko u NDH Hrvatska 1941.-1945. (gl. ur. Darko Stupari), Minerva, Zagreb, 1997, 375. Alan LABUS, Politika i novine u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj , Plejada Visoka kola za poslovanje i upravljanje Baltazar Adam Kreli, Zagreb, 2011, 37. 40 Vinko NIKOLI, Munir ahinovi Ekremov (1900.-1945.), Hrvatska revija, 5/1955, br. 4, 359. 41 Fadil ADEMOVI, Novinstvo i ustaka propaganda u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. tampa i radio u Bosni i Hercegovini (1941-1945), Media centar Nezavisna unija profesionalnih novinara BiH, Sarajevo, 2000, 136. 42 Sarajevski novi list (Sarajevo), 2/1942, br. 78, 3. 43 Mehmed Alajbegovi, tajnik u MVP-u NDH od kolovoza 1941. do sijenja 1942, u svojem je iskazu pred istraiteljima Udbe 7. oujka 1947. izjavio da je MVP NDH imao tajni fond koji je sluio za financiranje vanjskopolitikih akcija NDH i za druge poslove. Novac iz tajnog fonda primio je meu ostalim i ahinovi za svoj put u Tursku. Alajbegovi je izjavio da je ahinovi iao privoljeti tursku vladu na priznanje NDH i uspostavu diplomatskih odnosa. Tko je tko u NDH, 4-5. Bogdan KRIZMAN, Ustae i Trei Reich, sv. 2, Globus, Zagreb, 1983, 47-49. 44 M. RISTOVI, 62.

11

eventualni dogovori, kao i trgovinska djelatnost koja bi iz njih proizala, u neku ruku znaili i de facto tursko priznanje NDH. Diplomacija NDH je i u drugim sluajevima pokuavala na ovaj nain pribaviti diplomatsko priznanje, npr. u pregovorima sa vicarskom 1941. kada je diplomacija NDH sklapanje gospodarskog sporazuma izmeu dviju drava 10. rujna 1941. poela smatrati vicarskim de facto priznanjem NDH.45 ahinovi je ujedno trebao izvidjeti mogunost prebacivanja hrvatskih radnika iz Irana preko Turske i Bugarske u NDH. idovec je naveo da su te radnike Britanci htjeli povui u Palestinu i tamo ih organizirati u takozvane jugoslavenske legije. ahinovi je takoer trebao ispitati raspoloenje turskih graana hrvatskog, odnosno bosanskohercegovakog podrijetla prema ustakoj dravi, zatim kontaktirati Franza von Papena, njemakog poslanika u Turskoj, te uspostaviti veze s nekim svojim suradnicima, pa i s nekim lanovima jugoslavenskog konzulata koji jo postoji u Carigradu, odnosno jugoslavenskog poslanstva () u Ankari. Nije poznato kakva je poznanstva ili suradnike ahinovi imao meu jugoslavenskim diplomatima u Turskoj. Postoje naznake da se radi o douniku ili dounicima koje je NDH imala u spomenutim uredima.46 ahinovi je u Sofiju doputovao 30. listopada i u razgovoru sa idovcem je izjavio da u Tursku putuje neslubeno, ali ako bude imao uspjeha bit e to slubeno. Razgovarao je i s turskim poslanikom Berkerom i upoznao ga sa svojom misijom, a Berker je tom prigodom izjavio da dri potrebitim da se urede konzularni odnosi izmeu NDH i Turske, jer svi putovi iz Turske u Europu vode preko Hrvatske. Tursko poslanstvo u Sofiji izdalo je 31. listopada 1941. ahinoviu tursku vizu. 47 Turska je vlada provodila strog nadzor svih stranaca koji su ulazili u Tursku ili izlazili iz Turske, o emu svjedoi ahinovi u svojoj knjizi Turska danas i sjutra. Prosjek kroz ivot jedne drave (1939) kad opisuje svoje putovanje u Tursku 1930-ih,48 kao i hrvatski publicist Vlaho Rai u svojim memoarima, kad opisuje svoje putovanje u Tursku 40-ih godina prolog stoljea.49 ahinovi je pak u svojem izvjetaju za MVP NDH naveo da je njemaki poslanik Beckerle bio upoznat s detaljima ahinovieve misije i da je Beckerle izvijestio MVP Njemake o tome. Ba uz doputenje Berlina je ahinovi i mogao putovati u Istanbul. idovec je zbog ahinovieve misije posjetio Berkera, koji je izjavio da Tursku
45 46

T. JONJI, Pitanje priznanja Nezavisne Drave Hrvatske, 269. M. RISTOVI, 62. 47 N. KISI KOLANOVI, Zagreb Sofija, 214-215. 48 Munir AHINOVI EKREMOV, Turska danas i sjutra. Prosjek kroz ivot jedne drave , Muslimanska svijest, Sarajevo, 1939, 135-145. 49 Vlaho A. RAI, Saveznici i N.D.H. Dokumenti iz vicarske, vlastita naklada, Buenos Aires, 1960, 9-13.

12

zanimaju muslimani u Hrvatskoj i privredne veze, ali je ahinoviu pristao izdati vizu tek nakon to je telefonski zatraio odobrenje svoje vlade. ahinovi je izvijestio da se iz njegova razgovora s Berkerom moe zakljuiti da u turskim slubenim krugovima postoji veliko zanimanje za zbivanja u NDH, posebno za etniko-komunistiku djelatnost u Bosni. Bio je uvjeren da e njegova misija imati pozitivan ishod i smatrao je da e, osim to e stvoriti preduvjete za prijateljske veze dvije drave, moi upoznati vodee turske krugove s pravim stanjem stvari u NDH jer jugoslavensko poslanstvo i konzulati () razvijaju ivu djelatnost, koja ide na tetu dravnih probitaka [NDH, op. A.V.]. U prvom redu to je promiba o tekom stanju u Hrvatskoj uope, a posebno o muslimanima u Bosni. Zatim je u izvjetaju naveo da e pokuati sprijeiti te pojave i da e u krajnjem sluaju potraiti pomo poslanika von Papena.50 ahinoviev put u Tursku pokazao se uzaludnim. Koliko je turski predstavnik u Sofiji bio srdaan, toliko su njegovi kolege u Turskoj bili suzdrani, a ahinovi je bio pod stalnom prismotrom. Saracolu je u vie navrata odbio primiti ahinovia, ponajvie zbog energinih napora jugoslavenskog poslanika umenkovia, koji je spreavao ahinovia u bilo kakvim pothvatima u korist NDH. umenkovi je u brzojavu MVP-u Kraljevine Jugoslavije javio da je, saznavi za dolazak ustakog predstavnika, zatraio primanje kod Saracolua i kod njega prosvjedovao zbog ahinovieva boravka u Turskoj. Saracolu je jugoslavenskog poslanika umirio obeanjem da hrvatskog predstavnika nee primiti, ali da e ga uputiti na nekog od svojih niih slubenika kako bi saznao koji je pravi razlog posjeta. Djelomino time umiren, umenkovi je svoju agresivnu reakciju opravdavao time to su propagande NDH i Njemake svaki kontakt hrvatskih diplomata s bilo kojim turskim slubenim imbenikom mogle tumaiti kao uspostavu diplomatskih odnosa ili kao nekakav drugi diplomatski uspjeh. umenkovi je inzistirao da ahinovi za svaki sluaj bude protjeran i vjerojatno ga je tuio turskoj policiji, jer je ahinovia policija optuila da je ranije pisao protiv prvoga turskog predsjednika Mustafe Kemala Atatrka i protiv turskog reima. Saracolu je, vjerojatno se bojei negativne njemake reakcije, bio protiv protjerivanja, opravdavajui svoj stav strahom da e promatrai stvoriti dojam da se turski reim osveuje nad pojedincima. Ipak je istaknuo, kako tvrdi umenkovi, da je svjestan da ustaki reim iskoritava muslimane dajui im odreene vjerske povlastice, ali da Turska nema nikakvog interesa za njih. ahinovi je nakon svega

50

M. RISTOVI, 62-63.

13

bio protjeran iz Turske i 3. studenoga 1941. je Paveliu poslao posebni izvjetaj o svojem boravku u Turskoj.51 Moe se rei da ahinovi nije bio najpogodnija osoba za odailjanje kao predstavnika NDH jer je razlog njegova protjerivanja iz Turske bila njegova spomenuta knjiga koja je u Turskoj izazvala odreene rezerve i nedoumice. Nije poznato je li umenkovi bio prva osoba koja je turske dravne organe i javnost upoznala s tom knjigom. Prema idovevu izvjetaju, sadraj ahinovieve knjige neki su turski novinari ak proglasili uvredljivim za Turke, smatrajui da bi njezinim povlaenjem iz prodaje Hrvatska sama sebi uinila uslugu. ahinovi je u knjizi odao priznanje Turskoj za uvoenje radikalnih politikih reformi, ali nije preutio loe strane njezine unutarnje politike, kao to su loa socijalna politika, nebriga za radnitvo, sustav policijskog nadzora i politika represija. S jedne strane, ahinovi je u knjizi Tursku nazvao vodeom dravom u islamskom svijetu, ali se s druge strane nije libio zakljuiti da ona jo nije postala moderna europska drava i da je policijska drava, kolski primjer takve drave, to se zacijelo nije svidjelo spomenutim turskim novinarima. 52 ahinovievu knjigu smatrali su opskurnom osobito zbog njegova stava da je Turska zapravo autsajder Europe u demokratizaciji javnog ivota.53

5. DRUGA HRVATSKA MISIJA LIPANJ 1942. Neuspjeh ahinovieve misije nije prekinuo nastojanja MVP-a NDH, koji potkraj svibnja 1942. u Tursku alje Muhameda Mujagia, erijatskog suca u mirovini i biveg predsjednika Visokog erijatskog suda, te Hivziju Koaria, inovnika konzulata NDH u Mariboru, u tadanjoj Njemakoj. Njih su dvojica boravili u Turskoj kao privatne osobe od 30. svibnja do 10. srpnja 1942. Slubeni cilj njihove misije bilo je skupljanje priloga za gradnju damije u Zagrebu.54 Putovali su preko Sofije, gdje ih je primio Abdullah ef. Sidki Deveciolu, glavni muftija muslimanske zajednice u Bugarskoj. 55 Stigavi u
51 52

ISTI, 64. N. KISI KOLANOVI, Zagreb Sofija, 215. M. AHINOVI EKREMOV, 135-145. 53 N. KISI KOLANOVI, Poslanstvo NDH u Sofiji, sv. 2, 126. ahinovi je kao dobar promidbeni radnik uivao Poglavnikovo povjerenje, o emu svjedoi da je u Tursku bio poslan kao Paveliev osobni opunomoenik. Za svoje zasluge u promidbenom radu, a moda i zbog misije u Turskoj, Paveli je 7. travnja 1943. odredio da se ahinovia primi u Poglavnikov tjelesni sdrug (dalje: PTS) nedjelatnog stalia. PTS je bila elitna ustaka vojna jedinica, a pripadnost istoj smatrala se velikom au. N. KISI KOLANOVI, Muslimani i hrvatski nacionalizam, 178. Damir JUG, Oruane snage NDH. Sveukupni ustroj, Nova stvarnost Hinus, Zagreb, 2004, 236. 54 M. BLAEKOVI, 585. 55 THE SACRED MILITARY CONSTANTINIAN ORDER OF SAINT GEORGE, Religious Tolerance and Understanding. The Example of Bulgaria and the Story of Faithful Coexistence,

14

Tursku, Koari i Mujagi poeli su se raspitivati o stavu turskih vlasti o NDH i stekli su turobne dojmove. U izvjetaju MVP-u NDH zakljuili su da se turska vlada strogo dri stava neutralnosti, a da u turskome javnom mnijenju prevagu ima britanska promidba. Turske su vlasti i javnost dogaaje u NDH uglavnom prosuivali na temelju tumaenja koja bi im podastrli predstavnici jugoslavenskoga kraljevskoga konzulata u Istanbulu. U Turskoj je vladala potpuna nestaica tiskovina iz NDH. Ipak, u jednoj knjiari u Istanbulu mogao se nabaviti Hrvatski narod, slubeni dnevni list NDH, koji je u Tursku stizao u vrlo malenom broju primjeraka. Koari je procijenio da u Turskoj ivi izmeu 350 000 i 400 000 Hrvata islamske vjere, a neki su meu njima stekli visoke poloaje u javnom ivotu. Koari navodi podatak da je u turskoj vojsci bilo est generala Bosanaca. Ali svi su ti ljudi bili posve neinformirani o dogaajima u Hrvatskoj. Koari i Mujagi relativno su lako uspjeli doi u kontakt s turskim vjerskim uglednicima, ali nisu uspjeli ostvariti nijedan susret sa slubenim turskim predstavnicima, izuzmemo li susret s Nevzet-begom Naderizoviem (tursko mu je ime Nevzat Tandoan),56 gradonaelnikom Ankare, koji je bio podrijetlom iz BiH. Turski vjerski krugovi mnogo su otvorenije izraavali pozitivne stavove prema NDH nego to su to inili turski diplomati. Koaria i Mujagia primio je Hasan ef. Fenmi, glavni istanbulski muftija, koji je osobito pozitivno reagirao na vijest o gradnji damije u Zagrebu. Susreli su se i sa erafettinom Yaltkayom (1879-1947), turskim ministrom za vjerske poslove od 1942. do 1947. i sveuilinim profesorom,57 koji se liepo izrazio o NDH.58 Vladimir Peri, jugoslavenski kraljevski obavjetajni asnik u Turskoj, u brzojavu upuenom 6. kolovoza 1942. Zapovjednitvu jugoslavenskih kraljevskih snaga na Bliskom istoku naveo je da su Mujagi i Koari obili bosansko-hercegovake iseljenike u Turskoj i kod njih hvalili ustae i Pavelievu dravu ali bez ikakvog rezultata i da su Tursku napustili veoma nezadovoljni boravkom. Sveukupno gledajui, m isija Koaria i Mujagia iz lipnja 1942. nije imala rezultata glede pokuaja pridobivanja turskog priznanja NDH, a niti meu bosansko-hercegovakim iseljenicima u Turskoj nije imala odjeka.59

http://www.constantinian.org.uk/download/ReligiousTolerance.pdf. 56 KIM KIMDIR?, Nevzat Tandoan, http://www.kimkimdir.gen.tr/kimkimdir.php?id=692. 57 T.C. ZONGULDAK MFTL, Kuruluundan bu yana grev yapan diyanet ileri bakanlarimiz, http://www.zonguldakmuftulugu.gov.tr/muftulugumuz_baskanlar_ifr.html. 58 N. KISI KOLANOVI, Poslanstvo NDH u Sofiji, sv. 1, 216. 59 M. BLAEKOVI, 585. M. RISTOVI, 65.

15

6. TREA HRVATSKA MISIJA SRPANJ 1942. Ve idueg mjeseca s Mujagiem je na isti put krenuo Ismet Mufti (1876-1945), tadanji zagrebaki muftija i jedan od najistaknutijih muslimanskih predstavnika u javnom ivotu NDH.60 Slubeni cilj njihove misije bilo je skupljanje priloga za ratom postradale bosansko-hercegovake muslimane i pokuaj ostvarivanja slubenog prijema kod predsjednika Inna. Saznavi za njihove namjere, umenkovi je opet prosvjedovao kod Saracolua, tada predsjednika turske vlade (na taj je poloaj doao 9. srpnja 1942., dakle nakon tog datuma treba smjestiti dolazak hrvatske misije u Tursku). Turski je premijer obeao umenkoviu da e hrvatskim predstavnicima biti uskraena mogunost dolaska u kontakt sa slubenim turskim predstavnicima. Jugoslavenski je poslanik u svom izvjetaju od 6. kolovoza 1942. naveo da je Saracolu istaknuo da turska vlada ne eli imati bilo kakve veze s neprijateljima Jugoslavije. Nakon to je zahtjev Mujagia i Muftia za prijemom kod predsjednika Inna bio odbijen, turski ih je premijer uputio na vjerske dunosnike jer je Turska, navodi umenkovi, laika drava i zbog toga se ne moe osobama iji je dolazak verske prirode ukazivati mogunost slubenog prijema. umenkovi takoer navodi da su hrvatski predstavnici pokuali ispuniti svoju misiju obraanjem istanbulskom gradonaelniku (tadanji gradonaelnik Istanbula bio je Ltfi Krdar),61 ali da je i on odbio sve njihove molbe. Treba napomenuti da je gore opisani postupak turskih vlasti u skladu s principom laicizma, koji je jedan od temeljnih principa Republike Turske, i po kojem drava treba odluno odbaciti svako manipuliranje religijom u politikom kontekstu. umenkovi je naveo da se i Saracolu pozvao na taj princip i izjavio da je Turska uskratila azil Eminu el-Huseiniju, jeruzalemskom muftiji, koji je svoju protubritansku politiku uvelike zasnivao na vjerskom aspektu.62 Kako je ve spomenuto, misija Mujagia i Muftia bila je po vezana sa skupljanjem priloga za gradnju damije u Zagrebu. U tu su svrhu dobili nekoliko vrijednih knjiga kao poklon turskog reis-ul-uleme za biblioteku zagrebake damije. 63 Osim toga, osobe iz Mujagieve pratnje imale su zadau da za MVP NDH prikupe podatke o razvoju i ivotu hrvatskih muslimana iseljenika u Turskoj kako bi se njihove usluge mogle nekom prigodom iskoristiti za NDH. idovec u svojim izvjetajima spominje da je u ono
60 61

Tko je tko u NDH, 285. VIKIPEDI, stanbul Bykehir Belediye Bakanlar listesi, http://tr.wikipedia.org/wiki/%C4%B0stanbul_B %C3%BCy%C3%BCk%C5%9Fehir_Belediye_Ba%C5%9Fkanlar%C4%B1_listesi. 62 M. RISTOVI, 65. 63 Zlatko HASANBEGOVI, Muslimani u Zagrebu 1878.-1945. Doba utemeljenja , Medlis Islamske zajednice Zagreb Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, 2007, 272.

16

vrijeme slinu misiju u Turskoj imao i novinar Hasan uljak, a nakon njega i ranije spomenuti Vlaho Rai, novinar kojeg je MVP NDH uputio u Tursku da potrai veze s engleskim agentima i ljudima iz HSS-a [Hrvatske seljake stranke, op. A.V.] 64 Rai je u svojoj knjizi Saveznici i N.D.H. Dokumenti iz vicarske (1960) napisao da mu je Stijepo Peri, dunosnik MVP-a NDH, sredio putne isprave da kao trgovac pamukom otputuje preko Maarske, Rumunjske i Bugarske u Istanbul. Problem predstavlja to to Rai u svojoj knjizi ne navodi kada je onamo putovao. Peri je bio dunosnik MVP-a tijekom skoro cijelog razdoblja NDH, a ministar vanjskih poslova NDH od 5. studenoga 1943. do 28. travnja 1944., pa je moda u tom razdoblju dolo do Raieva putovanja, jer mu je Peri tada mogao vrlo lako srediti putne isprave. No, Rai navodi da je putovao s ciljem da za HSS preko saveznikih povjerenika u Istanbulu dozna kako Saveznici gledaju na pripreme za Pu Lorkovi-Voki, tj. pokuaj prevrata u NDH. Rai ne objanjava je li i Peri znao za pripreme za Pu, ve samo navodi da je Peri, kako bi Raievo putovanje prolo to neupadljivije, Raia prikljuio nekom Reuteru, sveuilinom profesoru koji je za Dunavsko trgovako drutvo putovao poslovno u Istanbul. Rai uope ne spominje da se ikako trebao obraati turskim vlastima glede priznanja NDH ili ega slinog. 65 Zbog toga se jedino moe zakljuiti da je broj osoba koje je MVP NDH slao u Tursku moda i mnogo vei od onoga koji se moe nai u slubenim izvjetajima.

7. ETVRTA HRVATSKA MISIJA STUDENI 1942. Misija koja je imala najvie preduvjeta za uspjeh bila je ona koju je sofijsko poslanstvo samo iniciralo i provelo. Iz tog je poslanstva u studenom 1942. na put u Tursku otiao Stjepan Mosner (1912-1972), izaslanik za tisak i kulturne veze poslanstva NDH u Bugarskoj.66 Mosner je na putovanje u Istanbul i Ankaru krenuo uz suglasnost Mladena Lorkovia, ministra vanjskih poslova NDH, a zadatak mu je bio ispitati turski stav o NDH i promidbeno djelovati irenjem pozitivnih vijesti o stanju u domovini. S tim u vezi trebao je pripremiti teren za pojaan promidbeni rad, kao i ispitati i omesti proturanje i plasiranje najnevjerojatnijih lai koje se tamo () ire o Hrvatskoj, a koje su proizvod promidbene djelatnosti jugoslavenskih diplomatskih predstavnitava koja jo uvijek rade punom parom i velikog broja srpskih novina iz Kaira koje su se prodavale u Turskoj. Pripremajui se za

64 65

N. KISI KOLANOVI, Poslanstvo NDH u Sofiji, sv. 1, 217. V. A. RAI, 8-13. 66 N. KISI KOLANOVI, Zagreb Sofija, 45.

17

svoju misiju, Mosner je otputovao u Zagreb i ondje se obilno opskrbio promidbenim materijalom namijenjenim za dijeljenje urednitvima turskih novina.67 Zahvaljujui vezama koje je uspostavio u Sofiji, Mosner je tijekom boravka u Istanbulu i Ankari uspio ishoditi slubeni prijem kod svojeg poznanika, biveg poslanika Alija evkija Berkera, koji je u ono vrijeme bio na poloaju glavnog tajnika turskog MVP-a. idovec je 2. prosinca 1942. MVP-u NDH proslijedio Mosnerov izvjetaj u kojem stoji da je turski MVP izjavio da turska vlada pristaje na kulturnu suradnju, dok u dananjim prilikama ali to jo ne moe uspostaviti konzulat u Zagrebu niti pristati na osnutak hrvatskog u Carigradu. 68 Nije mogue odrediti to je podrazumijevalo pristanak na kulturnu suradnju i je li Mosnerovo raspaavanje promidbenog materijala po urednitvima turskih novina jedini korak na koji je turska vlada pristala, ili je pak dogovorena i nekakva ira kulturna suradnja. U izvjetajima o tome ne pie, kao ni o tome je li Mosner samo zbog poznanstva s Berkerom uspio prodrijeti u visoke turske diplomatske krugove, ili je turska diplomacija ve ranije odluila dopustiti pribliavanje hrvatskoj strani. Moe se jedino sa zadrkom zakljuiti da je turska diplomacija za cijelo vrijeme rata htjela stupiti u meudravne odnose s NDH, ali da se oko toga ustruavala zbog provoenja politike neutralnosti. Mosner se u njemakom poslanstvu u Ankari sastao s von Papenom, koji mu je rekao da je vrlo dobro to netko dolazi obii slubene turske krugove, da ih uputi donekle o stanju u Hrvatskoj, jer do sada imaju samo vijesti iz neprijateljskih izvora. Von Papen je izrazio i stav njemake diplomacije izjavljujui da bi uspostava diplomatskih odnosa izmeu NDH i Turske u bilo kojem obliku bila poeljna, makar se radilo samo o sporazumu o uzajamnoj djelatnosti, naroito u kulturnim odnosima. Naglasio je da bi svaki uspjeh Hrvatske na ovom polju znaio uspjeh i za Njemaku. Ponudio je svoju pomo i rekao Mosneru da se slobodno obrati njemakom poslanstvu. Smatrao je, navodi Mosner, neophodno potrebnim da hrvatska vlada svaka tri do etiri mjeseca alje kojeg svog izaslanika u Tursku (ali ne previe napadno) koji treba obii kako turske vlasti, tako i inozemna predstavnitva, osvjeiti zanimanje za Hrvatsku, razdijeliti novije gradivo itd. Preporuio je da ta osoba bude sposobna i drao je da je i bolje da ne bude islamske vjeroispovijesti. Njemaki je poslanik izjavio i da bi Turska mogla priznati Hrvatsku de facto time da se otvori hrvatska konzularna agencija u Istanbulu i turska u Zagrebu. Smatrao je da bi Turska to mogla provesti to prije, jer
67 68

M. RISTOVI, 67. M. RISTOVI, 66.

18

ionako priznaje okupirane zemlje poput Grke i Srbije i s njima odrava diplomatske veze.69 Preporuio je Mosneru da se izbjegava napadno naglaavanje rodbinskih ili povijesnih veza izmeu islamskog stanovnitva NDH i Turaka podrijetlom iz BiH, a na kojima su (i pored jasno izraene averzije turskih vlasti) bili zasnovani svi dotadanji pokuaji NDH.70 Izjavio je da se slae sa svim temama koje je Mosner htio iznijeti pred turskim predstavnicima, jedino je zamolio da se nita ne spominje o eventualnom preseljenju Hrvata, doseljenika iz Bosne jer Turska zazire od slinih pitanja jer se time doputa mogunost postojanja neke druge muslimanske narodne manjine (u ovom sluaju to bi bila hrvatska manjina), a to Turska nikako nee dopustiti. Von Papen je drao da bi Turska teko pristala na iseljavanje spomenutih doseljenika jer su oni zauzimali znaajne uloge u javnom i gospodarskom ivotu Turske.71 Mosner je i von Papenu, kao i svim turskim predstavnicima s kojima je razgovarao, uruio cijelu zbirku gradiva o Hrvatskoj, veinom na njemakom jeziku. Napomenuo je da je njemaki poklisar pohvalio visoku razinu hrvatskih izdanja. Urednici raznih turskih listova prihvatili su Mosnerovu ponudu da tiskaju gradivo o NDH. Tursko Ravnateljstvo za tisak u Istanbulu prihvatilo je Mosnerov prijedlog da se u Turskoj raspaava hrvatski muslimanski asopis koji bi bio podvrgnut turskoj cenzuri. Tako se dolo na ideju o tiskanju hrvatskog asopisa na turskom jeziku, o kojem e kasnije biti rije.72 Za razliku od von Papenua, bugarski predstavnici u Turskoj Sava Kirov, bugarski poslanik u Ankari,73 i Stefan Biserov, bugarski generalni konzul u Istanbulu 74 sumnjali su u mogunost pozitivnog ishoda u pokuaju uspostave odnosa NDH i Turske. Tursko odbijanje objanjavali su eljom turske diplomacije da izbjegne negativnu reakciju jugoslavenske izbjeglike vlade i strahom da bi bilo kakvim diplomatskim odnosima s NDH mogli natetiti svojoj politici neutralnosti.75 Mosner je obiao urednitva proosovinski usmjerenih turskih listova (Cumhuriyet, Beyolu i La Rpublique) nudei im promidbeni materijal i informacije o stanju u NDH. Mosnerov razgovor s Yunusom Nadijem Abaloluom, ravnateljem i glavnim
69 70

N. KISI KOLANOVI, Poslanstvo NDH u Sofiji, sv. 2, 123-124. M. RISTOVI, 66-67. 71 N. KISI KOLANOVI, Poslanstvo NDH u Sofiji, sv. 2, 124. 72 N. KISI KOLANOVI, Nezavisna Drava Hrvatska, zemlje jugoistone Europe, 205. 73 EMBASSY OF THE REPUBLIC OF BULGARIA. ANKARA, TURKEY, History. About the embassy, http://www.mfa.bg/en/67/pages/view/1729. 74 CONSULATE GENERAL OF THE REPUBLIC OF BULGARIA. ISTANBUL, TURKEY, History. About the consulate, http://www.mfa.bg/en/90/pages/view/2769. 75 M. RISTOVI, 67.

19

urednikom lista Cumhuriyet i istog izdanja na francuskom jeziku, La Rpublique, najbolje pokazuje kakva je bila perspektiva hrvatsko-turskih odnosa. Abalolu je s velikim simpatijama govorio o NDH, ali nije mnogo znao o njoj. Istaknuo je zadovoljstvo time to su muslimani zauzimali vidno mjesto u javnom ivotu NDH i time to je NDH sudjelovala u borbi protiv Sovjetskog Saveza, a na to Turska vrlo povoljno gleda, izjavio je Abalolu, jer eli poraz boljevizma. Naalost, navedene simpatije nisu mogle dobiti odraz u slubenim odnosima dvije drave jer je Turska morala provoditi politiku neutralnosti i potivati stanje prije rata. Ipak je bio spreman objavljivati vijesti o Hrvatskoj i zatraio je gradivo, naroito zemljopisne karte i kulturno-promidbeno gradivo. Mosner je razgovarao i s Gilbertom Primijem, novinarom i izdavaem lista Beyolu na francuskom jeziku. Primi je pristao pisati o NDH i preuzeo je od Mosnera mnogo gradiva.76 Mosner je zatim posjetio Selima Raufa Sarpera, glavnog ravnatelja turskoga Glavnog ravnateljstva za tisak, sa sjeditem u Ankari. Sarper je zatraio da hrvatski izaslanici dostavljaju promidbeno gradivo Ravnateljstvu, u kojem je postojao posebni odjel koji je obraivao novine iz balkanskih drava. Pregledi koji bi sastavljao taj odjel slali bi se na koritenje turskoj vladi. Mosner je razgovarao i s Kemalom Altnkayom, naelnikom spomenutog odjela za tisak balkanskih zemalja, koji je govorio srpski jer je dulji niz godina slubovao u turskom poslanstvu u Beogradu. Altnkaya je zatraio slanje to vie hrvatskoga gradiva, a predloio je da se svakako uredi hrvatski radioprogram koji bi se emitirao do Turske i koji bi radio promidbu za NDH, jer su se sve inozemne emisije vrlo rado sluale u Turskoj a emitiranje toga programa, dodao je turski slubenik, najzgodnije bi bilo naveer iza 20 sati, kada su svi kod kue. 77 Altnkaya je odbio uzeti ahinovievu knjigu Turska danas i sjutra. Prosjek kroz ivot jedne drave jer ju je imao otprije, a i smatrao je da tu knjigu ne treba dijeliti po Turskoj jer je uvredljiva. Na taj je nain Mosner saznao i zato su prethodne hrvatske misije imale negativan uinak. Naime, Turci su posebno nepovoljan stav imali o ahinoviu zbog njegove spomenute knjige u kojoj je ahinovi, navodi Mosner u svom izvjetaju,
76 77

N. KISI KOLANOVI, Poslanstvo NDH u Sofiji, sv. 2, 125. Mosner se sastao i s Eminom Erimom, naelnikom filmskog odjela Glavnog ravnateljstva za tisak. Erim je takoer bio spreman preuzeti eventualne hrvatske filmove koji bi mu se poslali, ali izjavio je da bi mogao prikazivati samo one s meunarodnim sadrajem, jer tjedne politike preglede niej bilo doputeno prikazivati. Mosner se susreo i s predstavnicima turskih nogometnih klubova Beikta i Fenerbahe jer je nastojao ugovoriti nogometne susrete hrvatskoga dravnog nogometnog prvaka Concordije s truskim klubovima u vrijeme boinih praznika te godine. Ti su predstavnici bili spremni prihvatiti gostovanje hrvatskoga kluba, ali su se bojali sukoba koje bi moda nastojali izazvati pripadnici srpski itelji Istanbula, kao to su inili prigodom nogometnih susreta turskih i bugarskih klubova, pa bi zbog toga turska policija odbila dopustiti odravanje utakmica. Isto, sv. 2, 125126.

20

elei biti navodno objektivan, prikazao () mnoge stvari u ravom svjetlu. Mosner je stoga smatrao da bi Hrvatska uinila uslugu Turskoj da ovu knjigu zabrani i da bi tako ostavila dobar dojam na tursku vladu.78 Mosner je po povratku u Zagreb pred Paveliem i Lorkoviem iznio opiran strateki plan borbe protiv promidbe usmjerene na podrivanje ugleda NDH u Turskoj, kao i razraen spisak prijedloga konkretnih protumjera. Istaknuo je da je, iskljuujui vicarsku, Turska jedina zemlja u relativnoj blizini NDH u kojoj se svim sredstvima iri protuustaka propaganda, a koja ima odjek i u dijelu turskog tiska. Naveo je da su za tu promidbu krivi Srbi i njihovi saveznici i da turske novine donose esto nepovoljne vijesti o Hrvatskoj, govore jo uvijek o postojanju Jugoslavije, objavljuju slike emigrantske vlade i srbskog kralja Petra, no ovo se moe opravdati injenicom da Turska jo uvijek priznaje Jugoslaviju. Zbog toga je istaknuo da je pridobiti turske novine da piu o Hrvatskoj jedan od glavnih zadataka nae promibe. Smatrao je neophodnim slati nekoliko puta godinje posebnog izaslanika koji bi obiao sva turska slubena mjesta i inozemna predstavnitva i osvjeio zanimanje za Hrvatsku () to je sve preporueno i od samog njemakog poklisarstva u Ankari g. von Papena. Smatrao je da u sustavni rad na propagandnom utjecanju na tursko javno mnijenje u korist NDH treba organizirano ukljuiti sve snage za to sposobne: radio, tisak kojem je potrebno omoguiti razgranatu mreu za raspaavanje po Turskoj, kao i dopisnike, sportske susrete itd. Mosner je takoer ukazao na obavjetajnu aktivnost jugoslavenskih povjerenika u Turskoj i njihovu suradnju s britanskom obavjetajnom slubom.79 Dakle, tek je etvrta hrvatska misija poluila rezultate, barem to se tie zakljuaka o tome kako bi trebalo pospjeiti diplomatska nastojanja prema Turskoj. MVP NDH je svejedno inzistirao na to broj uspostavi diplomatskih odnosa, pa se preko idovca i sofijskog poslanstva u lipnju 1942. obratio turskim kolegama s ciljem sklapanja hrvatsko-turskoga trgovinskog ugovora. Turski je otpravnik poslova u Sofiji izvijestio idovca da turska vlada za sada ne bi htjela odustati od dosadanjeg naina trgovanja, tj. od posve privatnog poslovanja pojedinih trgovaca na temelju kompenzacije, jer smatra taj nain u sadanjim prilikama najprimjerenijim. Zbog toga turska vlada dri da jo nije doao as za izravne tursko-hrvatske trgovinske pregovore.80

78 79

Isto, sv. 2, 126. M. RISTOVI, 67-68. 80 N. KISI KOLANOVI, Poslanstvo NDH u Sofiji, sv. 1, 510.

21

8. PETA HRVATSKA MISIJA STUDENI 1942. Ubrzo nakon Mosnerova odlaska u Tursku njegovim je stopama krenulo novo hrvatsko izaslanstvo. Sredinom studenoga 1942. u Istanbul su stigli Hasan uljak, novinar Glavnog ravnateljstva za promidbu NDH i nadzornik Dravnog izvjetajnog i promidbenog ureda NDH, te Vinko Mandeki, novinar Novinskog odsjeka MVP-a NDH i bivi izvjestitelj iz Turske.81 Vladimir Peri je u svom izvjetaju upuenom u Kairo 30. prosinca 1942. naveo svoje miljenje da je slanje navedene dvojice izaslanika bilo promiljeno, jer je Mandeki Hrvat koji je proveo vie godina u Turskoj i koji govori turski jezik, a uljak je musliman koji bi trebalo da kao predstavnik bosanskih muslimana bude tuma kod Turaka brae po veri da je sav muslimanski svet Bosne, Hercegovine i drugih pokrajina pod dananjom hrvatskom dravom, danas za novu hrvatsku nezavisnu dravu i da su oi svih velikohrvata muslimana uprte u Zagreb kao i na Tursku!82 uljak i Mandeki posjetili su ured turskoga Dravnog ravnateljstva za tisak u Istanbulu i urednitva najutjecajnijih turskih listova. T akoer su doli u kontakt s bosansko-hercegovakim iseljenicima u Turskoj nudei povlastice eventualnim povratnicima. Prema idovevu izvjetaju, uljak je muslimane Hrvate, koji ive u Turskoj, nazvao elementom koji e se u budunosti moi pridobiti za Hrvatsku, makar danas kod njih nije razvijen nacionalni osjeaj i makar su oni potpuno izvrgnuti neprijateljskoj promidbi. uljak je izvijestio da su spomenuti Hrvati-muslimani poduzimali akcije za pomo postradalima u BiH, posebice djeci, i da je izaslanstvo ovih naih ljudi otputovalo u Ankaru, da od turskih vlasti dobije dozvolu za to. uljak je u istanbulsko ravnateljstvo za tisak iao s namjerom ishoenja dozvole za slobodan ulazak i raspaavanje u Turskoj za list koji je hrvatska dravna promidba namjeravala tiskati u NDH na turskom jeziku. Naveo je da su strojevi za tiskanje lista trebali stii iz Njemake. Turski su slubenici za tisak brzojavno dobili dozvolu iz ankarske sredinjice za primanje takvog lista, ali su traili da oni prethodno vide taj list i da se list podvrgne njihovoj cenzuri. Nakon toga je uljak s jednim privatnikom zakljuio ugovor o prodaji hrvatskog tiska u Turskoj.83 Zakljuci hrvatskih emisara o politikom stanju u Turskoj i izgledima za uspjeh hrvatskih tenji k ishoenju diplomatskog priznanja od Turske bili su negativni: uljak je idovcu kazao da je openit utisak koji ovjek dobiva boravei u Turskoj vrlo muan i da vjeruje da e Turska biti nagnana na rat protiv Osovine. Mandeki je pak izjavio da
81 82

Tko je tko u NDH, 393. M. RISTOVI, 68. 83 N. KISI KOLANOVI, Poslanstvo NDH u Sofiji, sv. 1, 750.

22

bosansko-hercegovaki iseljenici u Turskoj plove posve u jugoslavenskim vodama, a i drugi nai ljudi koji ive u Turskoj takoer su Jugoslaveni. Osim toga, u Hrvatskoj se pogreno misli da je pametno ako mi u Tursku aljemo muslimane. To je naprotiv posve krivo, jer Turska eli biti moderna i europska drava, a ne muslimanska drava. Npr. doi u Tursku s fesom na glavi to je provokacija za Tursku.84 Prema Perievu izvjetaju, uljak i Mandeki traili su povjerenike voljne prihvatiti se osnivanja hrvatsko-ustakog kluba u Turskoj i irenja tiska i promidbenog materijala. Daljnji ih je razvoj dogaaja sprijeio u njihovim nakanama: njihovu je djelatnost budno pratila turska policija, vjerojatno ne samo zato to je turska policija i inae nadgledala kretanje svih stranaca, ve i zato to je protiv Mandekia 1934. u Turskoj, navodi Peri, voena istraga zbog sumnje da je sudjelovao u organiziranju ubojstva jugoslavenskoga kralja Aleksandra Karaorevia 9. listopada 1934. u Marseilleu. I ova je misija zavrila protjerivanjem jer je Vladimir Peri dostavio turskoj policiji Mandekiev lanak u kojem je autor kritizirao turski kazneni sustav.85

9. PROMIDBENE AKCIJE I OSNIVANJE ASOPISA DOU VE BATI Neuspjeh hrvatskih misija i inzistiranje turske diplomacije da se hrvatsko-turski odnosi zadre samo na kulturnoj i promidbenoj razini potaknuo je MVP NDH krajem 1942. i tijekom 1943. na organiziranje snanije promidbene jezgre koja bi svojim radom pospjeila pokuaje meunarodne emancipacije NDH. 86 Ve od samog poetka rata izvjetajni su organi NDH propagirali razumijevanje za tursku politiku neutralnosti u svjetskom ratnom sukobu. Tisak NDH pozitivno je pisao o odlunosti Turske da orujem brani slobodu i sigurnost tjesnaca [Bospora i Dardanela, op. A.V.], da se pridrava meunarodnih ugovora i da ne poputa pred ikakvim pritiscima zaraenih strana. Novinska je promidba konstantno uvjeravala hrvatsku javnost da se Turska dugorono opredijelila za neutralnost i prijateljstvo s Njemakom.87 Na tursko se javno mnijenje pokualo izravnije utjecati emitiranjem programa na turskom jeziku preko stanice Radio Zagreb, ali zbog slabog dometa stanice taj program nije poluio nikakav uspjeh. Zbog toga je teite prebaeno na tisak. Odlueno je da se pokrene asopis na turskom jeziku, u koji su polagane velike nade i oko ijeg su se
84 85

Isto, sv. 1, 751-752. M. RISTOVI, 68. 86 ISTI, 68. 87 N. KISI KOLANOVI, Muslimani i hrvatski nacionalizam, 388.

23

izlaenja angairali muslimanski sljedbenici ustake politike, uglavnom osobe okupljene oko Hakije Hadia, opunomoenog ministra i izvanrednog poslanika u MVP-u NDH od oujka 1942. do srpnja 1944.88 Hadi je bio jedan od najistaknutijih muslimanskih predstavnika u vladajuoj strukturi NDH i djelovao je naroito na kulturnom polju, preko tiska namijenjena islamskom stanovnitvu NDH.89 Slubeni pokreta asopisa bio je MVP NDH i njegov Odsjek za Balkan Istok , na iji je prijedlog u Zagrebu u travnju 1942. pokrenuta Hrvatska muslimanska naklada Zagreb Sarajevo. U Planu za poboljanje propagandnih akcija u Turskoj i Albaniji, koji je izradio MVP NDH u lipnju 1943, istie se dotadanji slab uinak promidbe namijenjene zemljama s muslimanskim stanovnitvom, iako su MVP NDH i njegov Odsjek za Balkan Istok imali dovoljan broj slubenika koji su dobro poznavali islam i Istok. Naklada Europa preuzela je posao oko Muslimanske naklade u Zagrebu, a objavljivanje promidbenog materijala za Istok preuzelo je urednitvo sarajevskog lista Osvit, koji je u Turskoj imao dobro razvijenu pretplatniku mreu. 90 Postojala je i ideja o spajanju Osvita i Muslimanske naklade Zagreb Sarajevo u jedinstveno promidbeno sredite, no ona nije ostvarena. Veliki nesrazmjer izmeu truda i uinka koji je promidbena akcija imala na terenu pokazuje u kolikoj su mjeri ambicije tih krugova bile bez ikakve realne podloge. Oito je elja za uspostavljanjem veza i za postizanjem meunarodnog priznanja NDH bila vea od razumijevanja za tadanje tursko vanjskopolitiko stajalite i stavove i osjeaje tamonje bosansko-hercegovake manjine. Sastavljai izvjetaja o spomenutoj promidbenoj aktivnosti alili su se da je zanimanje za njihove publikacije nikakvo. Zato su predlagali da se to je vie mogue izbjegava politika tematika NDH i da se posveti vie mjesta kulturnim i povijesnim, a manje politikim stvarima i pozitivnom propagandnom iznoenju uspjeha u organizaciji hrvatske drave i velianju starih veza. S druge strane, posebno se podvlai da se u stvaranju veza, odnosa i propagande () ukoliko se radi preko hrvatskih muslimana, da se tom prilikom ne upuuje nikakva izriita panja naim iseljenicima muslimanima () ve da se oni u svim naim
88

M. RISTOVI, 68-69. Zlatko HASANBEGOVI, O pokuajima donoenja Ustava Islamske vjerske zajednice u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj, asopis za suvremenu povijest, Zagreb 33/2001, br. 1, 78. Hakija Hadi, Hrvatski biografski leksikon (gl. ur. Aleksandar Stipevi), sv. 3, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1989, 382. 89 F. JELI BUTI, Ustae i Nezavisna Drava Hrvatska, 199. Hakija Hadi, Tko je tko u NDH, 148. Nada KISI KOLANOVI, Muslimanska inteligencija i islam u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj, asopis za suvremenu povijest, 36/2004, br. 3, 904. 90 Osvit (1942-1945), tjedni list, Sarajevo, Ulica emalua 3, vlasnik Hasan Hadiosmanovi, gl. i odg. urednik Kasim Hadi, tisak Bosanska pota, Josip Grgi. Osvit (Sarajevo), 1/1942, br. 1, 8. N. KISI KOLANOVI, Muslimanska inteligencija, 904.

24

akcijama smatraju obinim turskim dravljanima, bez naglaavanja nacionalne pripadnosti, jer se Turci boje iredente. Oni su svakako nai pa stvarno i ne treba nikakva propaganda meu njima. Proturjenost tih zakljuaka donekle pokazuje kvalitetu i uspjenost promidbene akcije.91 Utemeljitelj spomenute Hrvatske muslimanske naklade bio je bosanskohercegovaki novinar, pisac i publicist Abdurezak Hifzi Bjelevac. 92 Naklada je preko Hakije Hadia podravana iz fondova MVP-a NDH s ciljem promidbenog djelovanja na razvitku politikih, kulturnih i drugih odnosa s Turskom, npr. objavljivanja djela o islamskoj kulturno-civilizacijskoj problematici te prijevoda hrvatskih pisaca na turski, arapski i perzijski jezik.93 Naklada se nalazila u Berislavievoj ulici u Zagrebu i do 1945. objavila je tek Bjeleveva djela Istambul, grad na obalama Mramorskog mora (1944) i Carica Azher, pjesma iz Irana (1944). Najznaajniji poduhvat Naklade bilo je izdavanje lista Dou ve Bat. Kltr, iktisat, sosyal ve siyas mecmua (Istok i Zapad. Kulturni, gospodarski, drutveni i politiki asopis). Bio je to hrvatski list na turskom jeziku koji je izlazio istovremeno u Zagrebu i Sarajevu od 1943. do 1944. i bio je namijenjen bosansko-hercegovakim muslimanskim iseljenicima u Turskoj. Vlasnik i izdava lista bila je Hrvatska muslimanska tiskara u Ulici Petra Berislavia u Zagrebu, a list je tiskan u Tipografiji d.d. u Zagrebu. U apelu za pretplatu u prvom broju lista navedeno je da e list njegovati viestoljetne prijateljske veze hrvatskog i turskog naroda. List je u potpunosti bio objavljivan na turskom jeziku i tiskan na formatu A4, na 8-12 stranica. Objavljivao je lanke, npr. opirni nekrolog arheologu iri Truhelki (1865-1942), arheologu i povjesniaru umjetnosti te predsjedniku Drutva bosansko-hercegovakih Hrvata,94 zatim reportae (npr. o gradnji zagrebake damije) te vijesti iz Turske i NDH. Prvi broj izaao je 6. travnja 1943. a zadnji, osmi broj, 15. kolovoza 1944. 95 Bjelevac je bio glavni urednik lista. lanke u listu na turski su jezik prevodili Adem Sokolovi 96 i Demal
91 92

M. RISTOVI, 69. Abdurezak Hifzi Bjelevac (1886-1972), bosanskohercegovaki musliman, srednju je kolu polazio u elitnom Galatasarajskom liceju u Istanbulu (1902-1906). Objavljivao je romane i pripovijetke tijekom 30ih i 40-ih godina 20. stoljea i ureivao nekoliko listova u istom razdoblju. Radio je u Presbirou u Beogradu 1931. kao strunjak za turski jezik. Tijekom 30-ih godina 20. stoljea radio je kao atae za tisak Kraljevine Jugoslavije u Istanbulu i Ankari, u Turskoj, gdje je suraivao s tamonjim listovima Ulus, La Rpublique i Cumhuriyet. Abdurezak Hifzi Bjelevac, Hrvatski biografski leksikon, 421. Hifzi Abdurezak Bjelevac, Tko je tko u NDH, 38. Ferid KARIHMAN, Hrvatsko-bonjake teme, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb, 1996, 85. 93 Osvit (Sarajevo), 1/1942, br. 8, 1. 94 N. KISI KOLANOVI, Muslimanska inteligencija, 905. iro Truhelka, Hrvatski leksikon (gl. ur. Antun Vuji), sv. 2, Naklada Leksikon, Zagreb, 1997, 588. 95 Boidar NOVAK, Hrvatsko novinarstvo u 20. stoljeu, Golden marketing Tehnika knjiga Press data, Zagreb, 2005, 295.

25

Katana, erijatski sudac. U listu su objavljivanjem tekstova suraivali Hakija Hadi, 97 Salih Balji,98 Kasim Guji,99 Latif Mufti,100 Hamdija Kreevljakovi,101 Salih Ali,102 Vinko Nikoli103 i Ivan Esih.104 Kako je ranije reeno, Munir ahinovi je u knjizi Turska danas i sjutra. Prosjek kroz ivot jedne drave (1939) pokuao spojiti islam i hrvatski nacionalizam i naveo brojne podatke o ivotu iseljenih bosansko-hercegovakih muslimana u Turskoj.105 Ti su podaci zacijelo dobar odraz stava koji su pokretai asopisa Dou ve Bat mogli imati kada su zamiljali profil budue italake publike tog asopisa. ahinovi je u knjizi ustvrdio da se skoro 300 000 hrvatskih muslimana iz Bosne, Hercegovine i Sandaka od 1878. do 1939. iselilo u Tursku: Rauna se da se je iz Herceg-Bosne i Sandaka kroz zadnjih ezdeset godina iselilo barem 200.000 muslimana hrvatskog porijekla. Austrijske statistike iskazuju mnogo manji broj, no one su nepouzdane i nemjerodavne. Turskih pak statistika u ovom pogledu u ope nema. Nai intelektualci u Turskoj uvjeravaju nas da danas ima u republici
96

Adem Sokolovi (1886-1958), profesor u Dravnoj srednjoj tehnikoj koli u Zagrebu, lan zagrebakoga Dematskog medlisa (1937-1945) i Upravnog odbora Zaklade za izgradnju damije (1938-1945). Z. HASANBEGOVI, 252, 371. 97 Hakija Hadi (1883-1953), politiar i diplomat. Od travnja do kolovoza 1941. Poglavnikov je povjerenik u Sarajevu za bosanske kotareve bive Drinske banovine. Bio je jedan od najistaknutijih muslimanskih predstavnika u vladajuoj strukturi NDH. Od oujka 1942. do srpnja 1944. obnaao je dunost opunomoenog ministra i izvanrednog poslanika u MVP-u NDH. Od srpnja 1944. na dunosti je poslanika NDH u Maarskoj. Za cijelo vrijeme NDH djelovao je kao publicist i objavio je brojne priloge u periodici, naroito u tisku namijenjenom muslimanskom puanstvu. Hrvatski biografski leksikon sv. 3, 382. Tko je tko u NDH, 148. 98 Salih Balji (1890-1968), politiar i diplomat. Od kolovoza 1941. ivi u Zagrebu i predaje u Treoj mukoj realnoj gimnaziji do listopada 1942. Od studenoga 1942. do svibnja 1945. obnaao je dunost konzula NDH u Ljubljani. Objavljivao je priloge u raznim listovima. Tko je tko u NDH, 21. Alija NAMETAK, Sarajevski nekrologij, Nakladni zavod Globus Bonjaki institut, Zagreb Zrich, 1994, 140-141. 99 Kasim Guji (1906-1943), novinar i publicist. Prije i za vrijeme Drugoga svjetskog rata objavljivao je rasprave, lanke i putopise u svim vanijim zagrebakim nakladama. Hrvatski biografski leksikon, sv. 5, 302. Z. HASANBEGOVI, 439. 100 Latif Mufti (1919-1945), novinar. Slubovao je tijekom 1941. i 1942. kao tajnik nekoliko ustakih velikih upa, a od srpnja 1942. radio je u Hrvatskom dojavnom uredu Croatia kao prevoditelj vijesti s turskog jezika. U Turskoj je neko vrijeme boravio kao dopisnik. Tijekom 1942. i 1943. bio je predsjednik Hrvatskog akademskog kluba Musa azim ati, a u veljai 1943. postavljen je na dunost analitiara turskog tiska u odjelu za veze s inozemstvom Glavnog zapovjednitva Ustake mladei u Zagrebu. Z. HASANBEGOVI, 213-214, 390. 101 Hamdija Kreevljakovi (1890-1959), povjesniar. Prije i za vrijeme NDH predavao je u Gazi Husrevbegovoj medresi u Sarajevu. Prouavao je povijest BiH i objavio brojne znanstvene radove o bosanskohercegovakoj prolosti. Suraivao je u mnogim listovima u vrijeme NDH. Tko je tko u NDH, 208. 102 Salih Ali (1906-1982), knjievnik i novinar. Radio je kao korektor u listu Nova Hrvatska do 1942, a zatim kao novinar Hrvatskoga krugovala. Objavljivao je knjievne i druge kulturne priloge u periodici NDH. Tko je tko u NDH, 6. Z. HASANBEGOVI, 439. 103 Vinko Nikoli (1912-1997), knjievnik i publicist. Za vrijeme NDH predavao je u zagrebakim srednjim kolama i bavio se knjievnim radom i publicistikim radom, objavljujui u brojnim listovima. Tko je tko u NDH, 294-295. 104 Ivan Esih (1898-1966), knjievnik i prevoditelj. Od travnja 1941. radio je u Ministarstvu prosvjete NDH na Odsjeku za knjievnost i umjetnost Glavnog ravnateljstva za ope prosvjeivanje. Ureivao je list Prosvjetni ivot (1943/44), objavljivao priloge u periodici NDH i prevodio s brojnih jezika. Objavio je knjigu Turcizmi. Rjenik turskih, arapskih i perzijskih rijei u hrvatskom knjievnom jeziku i pukom govoru s pregledom nove turske abecede i slovnice (1942). Tko je tko u NDH, 110-111. 105 Vinko NIKOLI, Munir ahinovi Ekremov (1900.-1945.), Hrvatska revija, 5/1955, br. 4, 359.

26

[Turskoj, op. A.V.] 250 do 300 tisua ljudi hrvatske krvi. Openito se dri da je taj broj prekoraio dvije stotine tisua. Ne samo da ahinovi tvrdi da su svi muslimani BiH listom Hrvati, ve i naglaava neugasive veze izmeu Hrvatske i navedenih iseljenika: I kad bi ti svi iseljeni Hrvati postali u najkraem vremenu potpuni Turci putem duhovne i krvne asimilacije, na interes za njih bi bio opravdan i ne bi nam se na njemu moglo zamjeravati. Ovi nai ljudi, ak i u treem pokoljenju, govore hrvatskim jezikom, to je jezik njihove porodice, oni se i danas ivo s nekim ponosom osjeaju 'Bonjacima' a ne Turcima, oni ive u svojim porodicama u atmosferi naeg narodnog ivota, kog su sa sobom donijeli u tuinu, misle na stari kraj, na ozelenjelu Herceg-Bosnu, i snivaju kroz sjetnu nostalgiju o jednom dalekom povratku, kog vjerovatno najvei broj njih nee doekati. Takva motivacija vjerojatno je stajala i iza pokretanja asopisa na turskom jeziku. Muslimanski iseljenici iz BiH, zapisao je ahinovi, nakon 1912. preselili su se u Istanbul, Ankaru i zapadnu Anadoliju, dok ih je vrlo malen broj ostao u europskom dijelu Turske. ahinovi je naveo da Bosanaca ima zaista posvud po Turskoj, na svakom kraju, u svakom gradskom naselju, esto i po selima. (...) Dri se da ih u Istanbulu ima trideset tisua. Gusta naselja naih ljudi su naroito u vilajetima Bursa, Biledik, Kutahija, Balikesir, anakkale, i Izmir. U mjestima Bursa, Inegl, Arifije, Biga, Karamursel ili Kutahija izgleda vam da je hrvatski jezik drugi slubeni jezik. (...) Nema grada i kasabe u kom ne bi bilo naih ljudi, koji su posvud poznati pod popularnim imenom 'Bonjak'. U Istanbulu u etvrti Fatih, Hrkai-erif ili Edirne-kapu postoje itave bosanske mahale, selo Rami kod Istanbula ima vie Bonjaka nego Turaka. U Ankari ih ima velik broj, u Kilikiji, kako nam kau, ivi osam tisua Bonjaka, koji su zapravo Hercegovci... (...) Pri zadnjem popisu stanovnitva jedva trideset tisua oznaili su hrvatski jezik kao materinji. Ostali su zabiljeili turski. Nije naime uputno isticati se Neturinom. Republika ne pravi nikakvu pa ni najmanju razliku izmedju Bonjaka i Turaka, Bonjak moe postati sve to i Turin, ali, na drugoj strani, republika ne priznaje postojanje nikakve 'bosanske' nacionalne manjine. (...) Drava nerado gleda isticanje svoje strane narodnosti i napadnu uporabu svog materinjeg jezika. Uz sve obzire i opreznosti mi drimo da ne grijeimo ako broj naih ljudi u Turskoj oznaimo cifrom od 220.000. (...) U kolama se predaje samo turski, a manjinskih kola u ope nema. (...) Veze s domovinom su minimalne, tek po koji putnik iz naih krajeva osvjeava uspomenu na stari kraj, tek po koji bogatiji na ovjek i Turske dodje u Bosnu da provede koji tjedan, da kasnije pria drugim o zelenoj zemlji Bosni. Rijetko kad vidite po koju nau muslimansku novinu medju njima. (...) Prema onima koji dolaze iz Bosne susretljivi su do krajnje mjere. Ako ih pitate kazat e vam adrese Bonjaka i u najudaljenijim krajevima drave. Oni se medjusobno poznaju i odravaju najbolje veze. (...) Nai se ljudi s nekim 27

ponosom osjeaju 'Bonjacima', esto misle na stari kraj, sa suzom u oku vas pitaju ima li tko od njegove rodbine iv u Bosni ili Sandaku, kako se kod nas ivi, je li jo uspravno njegova damija, tko ivi na zemlji to je nekad davno bila njegova! 106 U ahinovievim opisima moe se pronai profil, smjetaj i interesi moguih itatelja asopisa na turskom jeziku koji bi se bavio prilikama u muslimanskim krajevima NDH. ahinovi je o tome pisao 1939., a dvije godine kasnije otiao je u prvi od nekoliko svojih posjeta Bonjacima u Turskoj.107 to nam dananji podaci govore o bonjakim iseljenicima u Turskoj? Do iseljavanja bosansko-hercegovakih i sandakih muslimana u Tursku dolo je 1890-ih: austrougarska uprava u BiH (1878-1918) potakla je takvo negativno demografsko kretanje muslimanskog puanstva.108 Nije poznat toan broj iseljenika tijekom etrdeset godina austrougarske uprave. Pretpostavke se kreu od 61 114 iseljenika, to je slubeni podatak austrougarskih vlasti, do 300 000, to je podatak koji se spominje u bosansko-hercegovakoj publicistici. 109 Moda je najobjektivniji podatak o 150 000 iseljenika.110 Ti iseljenici, koji sebe nazivaju Bonjacima,111 veinom su se smjestili u sjeverozapadnoj turskoj pokrajini Marmara. Danas se najvea zajednica Bonjaka nalazi u Istanbulu, a vee se zajednice nalaze u gradovima zmir, Adana, Adapazar, negl, Karamsel, Yalova, Bursa, Edirne i Sefaky. 112 Povjesniar Sreko M. Daja smatra da je u Tursku imigriralo otprilike 60 000 muslimana iseljenika iz BiH, mahom pripadnika konzervativnog muslimanskog sloja koji je teko prihvaao proces modernizacije.113 U tom su sluaju ti iseljenici bili protiv hrvatskog, kao i svakog drugog nacionalizma, a taj se njihov zazor temeljio na principu islamske vjere prema kojem svaki nacionalizam predstavlja odstupanje od temelja vjere.114 To bi znailo da niti ahinovi niti bilo koja misija NDH meu iseljenim Bonjacima u Turskoj nije mogla nai plodno tlo za irenje ideja o iznuivanju turskog priznanja NDH. Prema rijeima knjievnika Murisa Idrizovia, koji je napisao knjigu o Bjelevcu, potonji je bio uvuen u izdavanje asopisa Dou ve Bat. Idrizovi nije pojasnio svoju tvrdnju, no moda je htio natuknuti da je ustaka vlast inzistirala na tome da Bjelevac surauje na izdavanju asopisa. Idrizovi je takoer naveo da je asopis bio tiskan
106 107

M. AHINOVI EKREMOV, 160-162. F. ADEMOVI, 136. 108 Opa enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda (gl. ur. Josip entija), sv. 5, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1979, 625. 109 Fahrudin NOVALI, Bonjaci europski muslimani, Behar, 8/1998, br. 34, 11. 110 Opa enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, sv. 5, 625. 111 Devad JAHI, Bonjaki narod i njegov jezik, Ljiljan, Sarajevo 1999, 15. 112 Elma GABELA, Turkey's Bosniak communities uphold their heritage, traditions, http://www.todayszaman.com/news-246225-turkeys-bosniak-communities-uphold-their-heritage-traditions.html. 113 Sreko M. DAJA, Bosna i Hercegovina u Austro-ugarskom razdoblju (1878-1919). Inteligencija izmeu tradicije i ideologije, ZIRAL, Mostar Zagreb, 2001, 59. 114 N. KISI KOLANOVI, Muslimani i hrvatski nacionalizam, 47.

28

starim turskim jezikom, kojim su Turci govorili i pisali prije reforme Kemala Atatrka i da zbog toga nije privukao panju Turaka. Reformirani turski jezik i pismo su Bjelevcu inae zadavali problema, ustvrdio je Idrizovi, i zakljuio da je zbog svega toga, a i zbog sadrine, list imao vrlo malo odjeka u Bosni i Hercegovini, a u Hrvatskoj jo manje i za izlaenje tog lista gotovo se nije ni znalo. 115 Moe se pretpostaviti da je Idrizovi do ovih podataka doao kroz razgovor s Bjelevcem. U nekoliko se navrata pokualo zasnovati pretplatniku i suradniku mreu u Turskoj, ali uinkom koji je asopis svojim prilozima i konceptom ostavljao nisu bili zadovoljni ni MVP niti autori asopisa. Poslanik idovec izvijestio je MVP NDH 17. travnja 1943. da su predstavnici bugarskog tiska s kojima je doao u kontakt i koji vrlo dobro poznaju turski mentalitet, tursku politiku i dananje dranje bili upoznati s radom asopisa i da su izjavili da tadanje tursko dranje pokazuje skepsu glede novog hrvatskog pokuaja i da su uvjereni da je unaprijed osuen na neuspjeh, tako da moe donijeti samo loe a ne dobre posljedice.116 Nepostojanje daljnjih podataka o tom asopisu navodi na zakljuak da taj promidbeni pothvat doista nije pao na plodno tlo.

10. DRUGA TURSKA MISIJA SRPANJ I KOLOVOZ 1943. Poslanik umenkovi je u izvjetaju upuenom 26. travnja 1943. Slobodanu Jovanoviu, tadanjem predsjedniku jugoslavenske izbjeglike vlade, naveo da su na adresu turske vlade i turskog predsjednika tijekom 1942. i 1943. stizala brojna pisma bosansko-hercegovakih muslimana i njihovih roaka, turskih dravljana. Ta su pisma sadravala izvjetaje o poloaju muslimanskog stanovnitva u NDH i o etnikim zloinima nad muslimanskim stanovnitvom, te molbe za odgovarajuu materijalnu i politiku pomo. umenkovi navodi da je najei odgovor Ankare na takve molbe bio da turska vlada ne moe nita preduzimati, poto ona ne odrava nikakve odnose sa hrvatskom dravom i ne priznaje je, a sem toga (...) ne eli da se uplie u poslove drugih drava. Jugoslavenski je poslanik zatim naveo da su Osvit i neki drugi neimenovani bosansko-hercegovaki listovi koji su bili raspaavani meu bosansko-hercegovakim iseljenicima u Turskoj vrlo negativno pisali o politici jugoslavenske kraljevske vlade i o djelovanju Drae Mihailovia, tadanjeg jugoslavenskog ministra vojske, mornarice i zrakoplovstva, ali i voe etnika koji su inili zloine nad muslimanskim stanovnitvom
115

Muris IDRIZOVI, Abdurezak Hifzi bjelevac 1886-1972. ivot i knjievno djelo , Svjetlost, Sarajevo, 1978, 171. 116 M. RISTOVI, 68-69.

29

NDH. umenkovi je tvrdio da Osvitov oevidan cilj jeste uveriti s jedne strane narod u Bosni da se Turska naroito interesuje za muslimane u Bosni (i stoga jednako objavljuje vesti o turskim pomonim akcijama za Bosnu, kojih u stvarnosti nema) a s druge strane davati Bosancima u Turskoj materijal za propagandu. Jugoslavenski je poslanik smatrao da bi takva promidba mogla imati po jugoslavensku vladu negativan odjek u turskom proosovinskom tisku.117 Navedeni karakter lanaka u Osvitu, spomenute pismene albe, vijesti koje su turskoj vladi stizale od njezinih konzula koji su ostali u Beogradu o etnikim zloinima nad muslimanskim stanovnitvom u NDH, a moda i utjecaj koji su imale hrvatske misije, bile su poticaj opreznoj turskoj vladi da detaljnije ispita stanje u NDH. idovec je u izvjetajima od 5. rujna i 30. studenoga 1942. naveo da je 24. srpnja iste godine razgovarao s Hakirom eeneom, turskim novinarom, dopisnikom turskih listova Ulus i Akam. eene je namjeravao na desetak dana otputovati u NDH i pisati izvjetaje o NDH, te ih zatim objavljivati u turskim listovima. Nakon njegova odlaska je idovec preko svojih veza iz redova dobro obavijetenih bugarskih vladinih slubenika doznao da je spomenuti eene navodno bio i povjerenik turske obavjetajne slube i da je otputovao u Hrvatsku u obavjetajnoj misiji. Hrvatski je poklisar tvrdio da je eene radio i za britansku tajnu slubu, za koju je trebao ispitati uinkovitost partizanskog pokreta otpora, kao i da je ispitivao mogunosti za poboljanje odnosa izmeu etnika Drae Mihailovia i islamskoga stanovnitva, odnosno za suradnju njihovih predstavnika. Nadalje, idovec je javio da je eene u Zagrebu razgovarao s Augustom Koutiem, potpredsjednikom HSS-a, najjae hrvatske stranke do njezine zabrane 1941., i da je od njega dobio neka obavjetenja o politikom stanju u NDH, no idovec nije doznao o emu su tono razgovarali. eene se u Sarajevu raspitivao o poloaju muslimana u Hrvatskoj, a glavni mu je izvor informacija bio Hakija Hadi i drugi ustaki sljedbenici koji su prije rata imali dobre veze s Turskom, i koji pred turskim agentom nisu krili svoju razoaranost u ustaki reim. idovec je takoer izvijestio da je eene trebao ispitati raspoloenje muslimanskog stanovnitva i mogunosti da se pridrue ratnom djelovanju protiv Osovine u sluaju da Turska zarati s Njemakom i Bugarskom.118 elja turske diplomacije da izvidi mogunost poboljanja odnosa izmeu muslimana s jedne strane, te etnika i partizana s druge119 bila je povezana s mogunou otvaranja bojita na Balkanu, ideje kojom su se Saveznici bavili od 1942. do 1944. 120 idovec
117 118

ISTI, 70. ISTI, 70-71. 119 N. KISI KOLANOVI, Zagreb Sofija, 217. 120 Vojmir KLJAKOVI, Pitanje saveznikog iskrcavanja na Balkanu (1939-1945), Vojno-istorijski glasnik, 29/1978, br. 3, 7-25.

30

je doznao da je eene, koji je inae svoju misiju smatrao uspjenom, stekao vrlo nepovoljne dojmove o ustakom reimu.121 Iako je nemogunost uvida u turske izvore veliki hendikep u pokuaju provjeravanja tih navoda, moe se pretpostaviti da je zanimanje turske diplomacije za NDH bilo vee nego to se na osnovu njezinih postupaka doimalo.122

11. KONTAKTI HRVATSKIH I TURSKIH DIPLOMATA U NJEMAKOJ Tisak NDH neke je turske propuste (koji moda i nisu bili propusti) koristio za isticanje bliskosti i dobrih odnosa NDH i Turske. Poslanik umenkovi paljivo je pratio takve propuste i zbog njih se alio turskome ministru vanjskih poslova. Tako je jugoslavenski poslanik MVP-u Kraljevine Jugoslavije 20. studenoga 1941. javio da je prosvjedovao kod Saracolua zbog kontakata koje je turski poslanik u Berlinu imao s tamonjim predstavnicima NDH. Saracolu je navodno priznao umenkoviu da je njegov poslanik u Berlinu pogrijeio i prekrio instrukcije turskog MVP-a, po kojima su kontakti s predstavnicima nepriznatih drava bili doputeni samo kada to potrebe praktinog ivota zahtevaju, odnosno kada je tim osobama trebalo izdati vizu za put u Tursku. Posebno je bilo bitno da turski diplomati ni u kom sluaju ne uine korak koji bi se mogao protumaiti kao bilo kakvo priznanje tih drava jer bi takav postupak iao na tetu turske neutralnosti. Vjerojatno u sloenim meunarodnim odnosima u kojima se Turska nalazila tijekom Drugog svjetskog rata nije bilo mogue u svakom trenutku potivati precizne upute. 123 O kontaktima hrvatskih i turskih diplomata u Berlinu pisao je i Luka Fertilio, novinski izaslanik pri poslanstvu NDH u Njemakoj. U svojem eseju objavljenom u Hrvatskoj reviji 1974. napisao je da je Mile Budak, poslanik NDH u Njemakoj od studenoga 1941. do travnja 1943,124 obiavao rei: Privezati mali hrvatski amac za veliki brod Islama! Povezati interese NDH s interesima islamske velesile! 125 Takve Budakove izjave vjerojatno su proizlazile iz toga to je u Berlinu odravao srdane (a kae se i vane) veze s turskim poslanikom Husrev-begom Stoeviem Rizvanbegoviem,126 s kojim je razgovarao na hrvatskom. Turski se poslanik zauzimao, gdje je samo mogao, za NDH. Pratio je njezine borbe s najboljim

121 122

N. KISI KOLANOVI, Zagreb Sofija, 217. M. RISTOVI, 71. 123 ISTI, 63-64. 124 Tko je tko u NDH, 55. 125 Luka FERTILIO, Poslanici Nezavisne Drave Hrvatske u Treem Reichu: Mile Budak, Hrvatska revija, 24/1974, br. 2, 145. 126 Mehmed SULEJMANPAI, Hrvati muslimani u ivotu Turske republike, http://ustaskipokret.com/worldmainmenu-26/poviest-pokreta-mainmenu-36/293-hrvati-muslimani-u-ivotu-turske-republike.html.

31

eljama. Ali elje jednog vrlo uglednog i uplivnog poklisara, kao to je bio Rizvanbeg, nisu mogle promijeniti politiku njegove drave, koja je traila saveznike na strani pobjednika.127 Do dodira izmeu hrvatskog i turskog poslanstva u Njemakoj dolo je barem jo jednom prilikom: turski je poslanik u Berlinu 1943, uzvraajui protokolarni posjet Stjepanu Ratkoviu, hrvatskom poslaniku u Njemakoj (svibanj 1943. oujak 1944.), poveo sa sobom savjetnika poslanstva da upozna hrvatskog poslanika koji je znao turski jezik.128 Diplomacija NDH nastavila je idealizirati sliku hrvatsko-turskih odnosa sve do kraja postojanja NDH. Takva propaganda moe se iitati i iz Memoranduma NDH upuenog 4. svibnja 1945. feldmaralu Haroldu Alexanderu, vrhovnom zapovjedniku saveznikih snaga na Sredozemlju. U njemu meu ostalim stoji: Mi Hrvati [smo] jedini narod u Evropi koji ima velik dio svojih pripadnika islamske vjeroispovijedi. Veze islamskih Hrvata njih oko milijun s Turskom stare su i vrlo duboke. U Turskoj danas ivi oko 200.000 hrvatskih iseljenika od kojih velik broj govori kod kue hrvatski i proeti su dubokim osjeajem divljenja prema staroj domovini. (...) Razumljivo je to se hrvatski doseljenici u Turskoj kao i njihovi mnogobrojni prijatelji zanimaju za poloaj hrvatskih muslimana koje Hrvati smatraju najplemenitijim dijelom svog naroda, zbog ega je hrvatska politika prema muslimanima naila na najljepi odjek u Turskoj...129

12. REAKCIJE BOSANSKO-HERCEGOVAKIH MUSLIMANA NA ETNIKE NAPADE Muslimansko je stanovnitvo bosansko-hercegovakog dijela NDH u strahu od stalnih zloina koje su nad njima inili etnici, a nemajui zatitu ustakih vlasti, odluilo potraiti zatitu kod instanci jaih od slabane NDH. Iz tog je razloga delegacija uglednih muslimana Bosne i Hercegovine na elu s bivim mostarskim muftijom Omerom Dabiem 130 otila u drugoj polovini listopada 1942. u Rim kako bi zamolila talijansku vlast da se zauzme za prestanak etnikih napadaja na muslimansko stanovnitvo u Hercegovini. 131 U javnosti se vjerovalo da su u Rim putovali s ciljem postizanja autonomije BiH u okviru Njemake, 132 za to nema dokaza. Vjerovalo se i da su putovali s ciljem susreta s Eminom el-Huseinijem, izbjeglim jeruzalemskim muftijom, i da je cijelo putovanje organizirano bez suglasnosti vlasti
127 128

L. FERTILIO, 146. Milan BLAEKOVI, In memoriam: prof. Stjepan Ratkovi, Hrvatska revija, 19/1969, br. 1-2, 151. 129 B. KRIZMAN, Ustae i Trei Reich, sv. 2, 291. 130 Rasim HUREM, Pokuaj nekih graanskih muslimanskih politiara da Bosnu i Hercegovinu izdvoje iz okvira Nezavisne Drave Hrvatske, Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine, 16/1965, 202. 131 N. KISI KOLANOVI, Muslimani i hrvatski nacionalizam, 337. 132 Tko je tko u NDH, 162.

32

NDH, kojoj nije odgovaralo ni da oni posjeuju el-Huseinija, niti da se iz bilo kojeg razloga obraaju talijanskoj vlasti. I jedna i druga tvrdnja vjerojatno su istinite, ali su i dalje na razini indicija.133 Delegaciju je na njihov zahtjev primio turski poslanik u Rimu, krajem tog mjeseca.134 Moe se zakljuiti da je Turska u to vrijeme pokazivala zanimanje za poloaj muslimana u BiH, alarmirana zloinima koje su etnici poinili nad muslimanskim stanovnitvom BiH.135 S druge strane, muslimani BiH turskog su poslanika posjetili zbog traenja pomoi na svim stranama, a i nisu mogli zanemariti osjeaje vjerske povezanosti s turskim narodom ili sjeanja na pomirljivu politiku osmanskih vlasti u BiH do 1878. Da su navedeni osjeaji i sjeanja bili prisutni meu muslimanima BiH, istie Edmund Glaise von Horstenau, njemaki opunomoeni general u Hrvatskoj (1941-1944), u izvjetaju upuenom Vrhovnom zapovjednitvu njemake vojske 25. veljae 1942. U izvjetaju navodi da je dolo do porasta nezadovoljstva stanovnitva i objanjava ga enjom za poznatim bosanskim autoritetom jo iz doba Austrije () mada s izvjesnim panturskim prizvucima.136 Daljnji potez muslimanskih uglednika bilo je obraanje vodstvu Njemake. Skupina muslimanskih politiara na elu s Uzeirom Hadihasanoviem, utjecajnim sarajevskim trgovcem i politiarom,137 1. studenoga 1942. poslala je Memorandum Hitleru. U tom su dokumentu traili izdvajanje BiH iz okvira NDH i stvaranje muslimanskih oruanih snaga. Ono to je za nau temu vano jest da je za Memorandum najvie zanimanja pokazao Heinrich Himmler, Reichsfhrer SS-a, nacistike stranake vojske. On je poetkom 1943. imenovao Wernera Fromma, Oberfhrera SS-a, za vou SS-a i policije u Sarajevu (sijeanj 1943. travanj 1944.)138 s ciljem uspostavljanja vrih veza s pronjemakim muslimanskim politiarima. Frommov je zadatak bio i ispitati mogunost da se u BiH uspostavi neposredna njemaka uprava i, ako je mogue, da se postigne pribliavanje Njemake i Turske.139 Potonji se Frommov zadatak uklopio u sveobuhvatnu njemaku politiku privlaenja Turske k silama Osovine.140 Zatita muslimanskog stanovnitva od etnikih zloina pala je u drugi plan.
133 134

N. KISI KOLANOVI, Muslimani i hrvatski nacionalizam, 337-339. M. RISTOVI, 65-66. M. BLAEKOVI, 585. 135 R. HUREM, 208. 136 Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilakom ratu naroda Jugoslavije , Vojnoistorijski institut, tom 12, sv. 2, Beograd, 1976, 164. 137 N. KISI KOLANOVI, Muslimanska inteligencija, 908. 138 WIKIPEDIA, Werner Fromm, http://de.wikipedia.org/wiki/Werner_Fromm. 139 R. HUREM, 201-208. Muhamed HADIJAHI, Muslimanske rezolucije iz 1942. godine, 1941. u istoriji naroda Bosne i Hercegovine. Zbornik radova, Veselin Maslea, Sarajevo, 1973, 278. 140 Predstavnici operativnog stoera njemake borbene grupe Bader u poruci vodstvu talijanskih snaga na Balkanu preporuivali su oprezniju politiku prema islamskom stanovnitvu Sarajeva prigodom planiranog ulaska talijanske vojske u grad, jer prenagljenim postupcima mogu izazvati tetne posljedice ne samo za cjelokupnu njemaku politiku na Balkanu, nego i za njemaku politiku prema turskoj, jer izmeu muslimana Bosne, Turske i Male Azije postoje snane veze. Njemaki su operativci smatrali da bi eventualni prelazak Turske na stranu Saveznika mogao izazvati dalji porast nemira naroito u predjelima naseljenim muslimanima. Zbornik

33

13. NASTAVAK TURSKOG ZANIMANJA ZA NDH (1943-1944) Turska je vlada iskazivala stalno zanimanje za poloaj muslimanskog stanovnitva u NDH, posebice zbog vijesti o pokoljima nad muslimanima koje su inili etnici. To su zanimanje vjerojatno poticali i bosansko-hercegovaki iseljenici u Turskoj, zabrinuti za sudbinu svojih sunarodnjaka u NDH, kao i njihovi zemljaci na visokim slubenim poloajima turske drave. etniki su zloini tijekom 1942. i 1943. potakli slubenu Ankaru da u proljee 1943. prosvjeduje pri vladama Velike Britanije i Kraljevine Jugoslavije. Porast turske angairanosti moe se dovesti i u vezu s promijenjenim odnosom snaga na bojitima, odnosno njemakim porazima i povlaenjem, te s time povezanim rastom turskog zanimanja za stanje na Balkanu, koji opet postaje dio turske interesne sfere. Britanska je vlada 1. svibnja 1943. brzojavom obavijestila Williama Beileyja, svog predstavnika u stoeru Drae Mihailovia, da je turska vlada uznemirena zbog glasina koje su u Istanbul stizale o etnikim postupcima prema muslimanima. U brzojavu nadalje stoji da je britanska vlada smatrala da su te glasine neistinite i da su proizvod neprijateljske promidbe, ali ispravka generala Mihailovia naila bi na topao prijem u Turskoj. London je upozoravao jugoslavensku vladu na nepovoljni stav Turske prema Mihailovievoj politici prema muslimanima, podsjeajui na saveznitvo prema Balkanskom paktu. Slobodan Jovanovi, tadanji predsjednik jugoslavenske vlade, 18. je svibnja 1943. u odgovoru na jedno upozorenje slinog sadraja koje mu je poslao umenkovi naveo da su izdana uputstva generalu Mihailoviu, da se, s pogledom na znaaj Turske u predstojeim vojnim dogaajima, mora izbegavati sve to bi izgledalo kao konfesionalni rat izmeu naih pravoslavaca i muslimana. Jovanovi je naredio umenkoviu da treba svaki pokuaj turske vlade da se umea u ovo pitanje odbiti najenerginije. Ta osjetljivost na mogue tursko mijeanje vjerojatno je bila rezultat straha da e Turska saznati istinu o etnikim zloinima i da e razviti negativan stav prema jugoslavenskoj vladi. Tada bi Turska, koja je u tadanjim politikim kombinacijama konkurirala za mogueg vanog imbenika budue uspostave poslijeratnog poretka na Balkanu, mogla poeti djelovati na tetu jugoslavenskih interesa. Meutim, spomenute upute Mihailoviu nisu nikako doprinijele spreavanju etnikih zloina nad muslimanskim stanovnitvom.141

dokumenata i podataka o Narodnooslobodilakom ratu naroda Jugoslavije, tom 12, sv. 2, 318, 1076. 141 M. RISTOVI, 71.

34

Poetkom prosinca 1942. Berker je premjeten u poslanstvo u Viijskoj Francuskoj, a novi turski poslanik u Sofiji postao je Hasan Vasfi Mente.142 U razgovoru 19. prosinca 1942. Mente je rekao idovcu da je tursko vodstvo teilo za stabilnim europskim jugoistokom, a to je iskljuivalo prodor komunizma, a ukljuivalo tursko promatranje razvoja dogaaja, meu ostalim i u NDH. Prema idovevu izvjetaju, Mente je izjavio da Turska sa simpatijama gleda na Hrvatsku, te vjeruje da e Hrvatska u miru moi izvrsno izgraditi svoju dravu, jer su Hrvati stari kulturan narod. Tursku i Hrvatsku, nastavio je Mente, veu hrvatski muslimani u Bosni, jednako kao i Hrvati muslimani u Turskoj, o kojima je turski poslanik, tvrdio je idovec, govorio samo s rijeima pohvale. Tim je finim rijeima Mente vjerojatno dao naslutiti da bi Turska nakon rata priznala NDH. A kada se nakon kapitulacije Italije 8. rujna 1943. razvila poveana diplomatska aktivnost na Balkanu, Mente je izjavio pred idovcem da je postojao plan da se Turska nakon talijanske predaje obrati Bugarskoj, Rumunjskoj i Maarskoj za stvaranje slubeno neutralnog, ali ustvari protusovjetskog bloka zemalja. Mente je izjavio da je Turska oekivala da se i NDH ukljui u taj blok. Takvi su planovi oito ostali samo na papiru i na rijeima, jer ih hrvatski poslanik nije vie spominjao. U svojem izvjetaju, koji je napisao u jugoslavenskom zatvoru nakon rata, idovec je naveo da je u proljee 1942. imao informacije da su turski diplomati slinu diplomatsku akciju privlaenja zemalja u protusovjetski tabor provodili i u Maarskoj, Rumunjskoj i Bugarskoj.143 Njemaka je poetkom 1943. reagirala na turska stremljenja naspram balkanskih zemalja, pa je Turska morala uvjeravati Njemaku da e ostati neutralna, a tadanji je turski premijer Saracolu u razgovoru s njemakim poslanikom von Papenom 19. oujka 1943. izjavio je da Rusija ostaje zajedniki veliki protivnik Turske i Njemake.144 U travnju 1944. turski su predstavnici u Sofiji opet uspostavili kontakt s poslanstvom NDH. Tadanji hrvatski poslanik Nikola Ruinovi u svojim je memoarima napisao da je trgovinski atae turskog poslanstva u Sofiji, Baar (Ruinovi mu ne navodi ime), u travnju 1944. zatraio sastanak s njim i rekao mu da je tada bilo posve jasno da e Njemaka izgubiti rat i da e s Njemakom pasti i NDH, koja je za Njemaku previe vezana. Baar je zatim dodao da postoji mogunost da se NDH spasi,
142

TRKIYE CUMHURIYETI SOFYA BYKELL, Bykelilik Tarihi ve nceki Bykelilerimiz, http://sofya.be.mfa.gov.tr/MissionChiefHistory.aspx. 143 N. KISI KOLANOVI, Poslanstvo NDH u Sofiji, sv. 1, 762. 144 D. LUKA, 502, 527. Nikola Ruinovi, kasniji poslanik NDH u Sofiji (travanj 1944. - rujan 1944), u svojim je memoarima napisao da je u oujku 1944. u Budimpeti posjetio Branka Benzona, tadanjeg poslanika NDH u Maarskoj, koji mu je rekao da je Baar (Ima neko udno prvo ime. Nikako ga zapamtiti.), trgovinski atae pri turskom poslanstvu u Sofiji, sklon Hrvatima i Saveznicima i da mu se moe obratiti ako bude trebao kakvu uslugu u Sofiji. Benzon je izjavio da Turci sanjaju o nekoj balkanskoj konfederaciji u kojoj bi oni igrali glavnu ulogu. Tko je tko u NDH, 34, 352. Nikola RUINOVI, Moja sjeanja na Hrvatsku, Meditor, Zagreb, 1996, 181.

35

a Turskoj je u interesu da Hrvatska ostane samostalna drava (...) Mi Turci na tome radimo i radit emo, ali i vi morate sudjelovati. Za to je potrebno da vi smjesta poaljete grupu Hrvata u Tursku, koji e biti prebaeni u London. Vai ljudi moraju biti u svakom pogledu neporoni, odnosno nisu smjeli biti iz ustakih redova niti umijeani u zloine ustake vlasti. Baar je tvrdio da je Turska bila spremna snositi materijalne trokove prebacivanja dvadesetak ili tridesetak hrvatskih predstavnika iz Zagreba u Sofiju, a odande u Tursku pa u London. Ruinovi je zamoljen da ovu ponudu proslijedi Paveliu. Dva dana kasnije Ruinovi je doputovao u Zagreb i Paveli ga je primio i sasluao. Iako je izjavio da e o svemu razmisliti i javiti svoj odgovor, Paveli nikad nije odgovorio na tursku inicijativu. Ruinovi je naveo da je ve u razgovoru s Paveliem znao da Paveli nee poduzeti nita glede turskog prijedloga, a isto je prenio Baaru, koji je izjavio da mu je ao zbog Pavelieve odluke. Turska je oito nakon toga odustala od svoje inicijative.145 Moe se nagaati da je Paveli odbacio tursku ideju zbog toga to se spominjanjem prebacivanja neporonih hrvatskih predstavnika u London impliciralo da ustaki predstavnici nisu poeljni u toj nekoj poslijeratnoj hrvatskoj dravi koju bi Turska dogovorila sa Saveznicima. Paveli je poznat po tome to je u vie navrata odbacivao planove koji su ciljali na spaavanje NDH, ali iskljuivale njegov ostanak na vodeem poloaju.146

14. ODUSTAJANJE OD ISHOENJA DIPLOMATSKOG PRIZNANJA NDH Na sastanku Glavnog stoera njemakog Vrhovnog vojnog zapovjednitva 29. listopada 1943. meu ostalim je zakljueno da je Turska tijekom te godine neprestano iskazivala mogunost da u povoljnim uvjetima napusti politiku neutralnosti i prijee na stranu Saveznika. Na saveznikoj konferenciji u Teheranu od 28. studenoga do 1. prosinca 1943. ulazak Turske u rat inio se vrlo vjerojatnim i namjeravalo se zapoeti pregovore s tim ciljem.147 Mogunost takvog razvoja situacije vjerojatno je poznavao i MVP NDH, pa su napori za pridobivanje meunarodnog priznanja od Turske poprimali sve manje smisla. Turska se diplomacija sve vie priklanjala saveznikom bloku, koji ju je pokuavao privui na svoju stranu jo od izbijanja rata. Kad je nakon saveznikog iskrcavanja u Normandiji 6. lipnja 1944. otvoreno zapadno europsko bojite, Turska je pristala na

145 146

N. RUINOVI, 183-184. Jozo IVIEVI, Iz novije hrvatske povijesti. Jugoslavenstvo, pravai, HSS, ustaki pokret, komunistiki pokret, Hrvatsko proljee, Croatia rediviva, Hrvatska danas, Matica hrvatska, Zagreb, 2008, 148. 147 D. PLENA, 212, 219.

36

zahtjev Saveznika i 2. kolovoza 1944. prekinula je diplomatske odnose s Njemakom. 148 Istog je dana Mente posjetio Ruinovia i izjavio da se odnos Turske prema njemakim saveznicima nee mijenjati, to znai da su i odnosi s NDH ostali isti. Ruinovi je u razgovoru s ataeom Baarom zakljuio da Turska nema namjeru angairati se u ratnim akcijama protiv Njemake. Naime, turski je atae ustvrdio da nedostaje nacionalni interes kojim bi turska vlada pred svojom javnou opravdala ulazak u rat. Turska je strahovala da je postignut tajni sporazum izmeu Saveznika o podjeli zona utjecaja na Balkanu. Osim toga, tvrdio je Baar, turske su vlasti smatrale da Turska nije tehniki spremna za ulazak u rat.149 Izostanak daljnjih podataka o naoj temi navodi na zakljuak da je diplomacija NDH pod pritiskom tadanje teke vojnopolitike situacije potpuno obustavila svoja nastojanja za uspostavljanjem diplomatskih veza izmeu Zagreba i Ankare. Nezaustavljivo napredovanje saveznikih vojski sa zapada i istoka Europe prema granicama NDH natjeralo je vlasti NDH da odrede prioritete. Dravni organi NDH posvetili su sve svoje napore ouvanju postojanja vlastite drave, a ishoenje meunarodnog priznanja od Turske, meu ostalim stvarima, palo je u drugi plan. to se tie Turske i njezina meunarodnog poloaja, ona je, nakon to je na Saveznikoj konferenciji u Jalti 4.-11. veljae 1945. odlueno da e sve drave, koje do 1. oujka iste godine objave rat Njemakoj, moi pristupiti Ujedinjenim Narodima, 23. veljae 1945. posve oekivano objavila rat Njemakoj.150

148

U.S. DEPARTMENT OF STATE, Allied Relations and Negotiations With Turkey, http://www.state.gov/www/regions/eur/rpt_9806_ng_turkey.pdf. 149 N. KISI KOLANOVI, Poslanstvo NDH u Sofiji, sv. 2, 643-645. U jednom njemakom izvjetaju o poloaju u NDH u rujnu 1944. stoji da je prekid diplomatskih odnosa Turske i Njemake djelovao jako nepovoljno na muslimane u BiH; bili su razoarani jer nije ostvarena autonomija BiH: iroke mase polau svoje nade u Ankaru i njeno prijateljstvo s Engleskom. Uvjerene su da e se Turska zaloiti za njih i osigurati im povoljan poloaj, bez obzira na to kojem bi dravnom sklopu pripala njihova domovina poslije rata. B. KRIZMAN, Ustae i Trei Reich, sv. 2, 176. 150 U.S. DEPARTMENT OF STATE, Allied Relations and Negotiations With Turkey, http://www.state.gov/www/regions/eur/rpt_9806_ng_turkey.pdf.

37

15. ZAKLJUAK Vlasti NDH pokuavale su uz pomo muslimanskih predstavnika u svojim redovima od Turske ishoditi neki oblik priznanja NDH. U tom su naumu raunali na simpatije turskih graana podrijetlom iz BIH, koji su u Tursku odselili za razdoblja austrougarske uprave. Turska je pak pokazivala trajno zanimanje za sudbinu bosansko-hercegovakih muslimana. Turska je diplomacija istodobno slala pozitivne signale hrvatskim diplomatima te je moebitno priznanje NDH stavljala u kontekst svoga nastojanja da osigura sjevernu tursku granicu od prodora Sovjetskog Saveza na Balkan. Posrijedi je bio neformalni plan prema kojem je NDH trebala postati dio antisovjetskoga balkanskog bloka. Greka koju je diplomacija NDH prigodom pokuaja uspostave diplomatskih odnosa s Turskom inila bila je ta da su misije koje je MVP NDH slao u Tursku imale izrazit vjerski karakter jer su pokrenute pod pretpostavkom da turska osjea tradicionalnu slabost prema bosansko-hercegovakim muslimanima. Mana takvog stava jest previd velikih politikih promjena koje su se dogodile u Turskoj tijekom dvadesetih godina 20. stoljea: preobraaj iz osmanskog sultanata u tursku republiku, iji je jedan od osnovnih principa bilo razdvajanje dravnih i vjerskih struktura vlasti. Dakle, pribliavanje Turskoj temeljeno na tradicionalnim vjerskim vezama bio je pogrean politiki argument koji nije mogao donijeti nikakvu korist, ve upravo suprotno odmoi u kontaktima. Izaslanici NDH pristupali su Turskoj kao da se jo uvijek radilo o Osmanskom Carstvu: isticali su meusobne duge povijesne veze i zajedniku vjersku pripadnost Turaka i Bonjaka, dok je Turska u etrdesetim godinama 20. stoljea bila sekularna republika koja je sa zazorom gledala na svoju osmansku prolost. Izostanak uspjeha i nakon slanja pet misija u Tursku, nemogunost uspostave kontakta sa slubenim turskim predstavnicima, protjerivanja pojedinih predstavnika i slini problemi hrvatskih misija odraz su nepokolebljiva turskog stava, ali ujedno i tadanjeg stanja i mogunosti diplomacije NDH. to se tie turske strane, ona se ustruavala povui bilo koji potez koji bi se mogao protumaiti kao priznanje NDH i time kao naputanje neutralnosti. U drugaijoj politikoj situaciji Turska bi moda bila postupila drugaije, s obzirom na povijesne kulturne i vjerske veze izmeu dviju drava. Dok god je njemaka vojska napredovala na istonom bojitu, turski su diplomati iskazivali prijateljske osjeaje prema diplomatima NDH i njihovim eljama za uspostavom diplomatskih veza izmeu Turske i NDH. Kad se situacija promijenila i kad se Njemaka poela povlaiti, nestala je mogunost ikakva sporazuma izmeu Turske i NDH. Turska se poela sve vie 38

pribliavati saveznikom taboru, prije svega prekidom diplomatskih odnosa s Njemakom, a zatim i objavom rata istoj. Nema podataka da je od druge polovine 1943. bilo novih misija iz NDH u Tur sku, a hrvatska su se nastojanja svela na promidbeni rad u kojem je najvei poduhvat bilo izdavanje lista na turskom jeziku, namijenjenog bosansko-hercegovakim iseljenicima u Turskoj. Pokuaji uspostave diplomatskih odnosa trajali su dokle god je trajala i nadmo sila Osovine na bojitima. Saveznike pobjede dovode i do sve jaeg usmjerenja turske politike prema suradnji s istima, a vodstvo NDH je iz istih razloga vjerojatno imalo manje volje da i dalje inzistira na meunarodnom priznanju. Kako je i vojnopolitiki poloaj NDH od 1943. postajao sve loiji, potpuno se odustalo od spomenutih pokuaja.

39

16. IZVORI I LITERATURA

Objavljeno gradivo

1. KISI KOLANOVI, Nada (priredila), Poslanstvo NDH u Sofiji. Diplomatski izvjetaji 1941-1945., sv. 1 i 2, Hrvatski dravni arhiv, Zagreb, 2003. Knjige i lanci 1. ADEMOVI, Fadil, Novinstvo i ustaka propaganda u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. tampa i radio u Bosni i Hercegovini (1941-1945), Media centar Nezavisna unija profesionalnih novinara BiH, Sarajevo, 2000. 2. BLAEKOVI, Milan, In memoriam: prof. Stjepan Ratkovi, Hrvatska revija, 19/1969, br. 1-2, 150-152. 3. BLAEKOVI, Milan, Pokuaji Nezavisne Drave Hrvatske da uspostavi diplomatske odnose s Turskom (1941-1943), Hrvatska revija, 37/1987, br. 3, 583.587. 4. DERINGIL, Selim, Turkish Foreign Policy During the Second World War An 'Active' Neutrality, Cambridge University Press, Cambridge, 1989. 5. DAJA, Sreko M, Bosna i Hercegovina u Austro-ugarskom razdoblju (1878-1919). Inteligencija izmeu tradicije i ideologije, ZIRAL, Mostar Zagreb, 2001. 6. ESIH, Ivan, Turcizmi. Rjenik turskih, arapskih i perzijskih rijei u hrvatskom knjievnom jeziku i pukom govoru s pregledom nove turske abecede i slovnice , vlastita naklada, Zagreb, 1942. 7. FERTILIO, Luka, Poslanici Nezavisne Drave Hrvatske u Treem Reichu: Mile Budak, Hrvatska revija, 24/1974, br. 2, 143.-153. 8. HADIJAHI, Muhamed, Muslimanske rezolucije iz 1942. godine, 1941. u istoriji naroda Bosne i Hercegovine. Zbornik radova, Veselin Maslea, Sarajevo, 1973, 275281. 9. HAKKI, Murat Metin, Surviving the Pressure of the Superpowers: an Analysis of Turkish Neutrality During the Second World War, Journal of Military and strategic Studies, 8/2005, br. 2, 1-23. 10. HASANBEGOVI, Zlatko, Muslimani u Zagrebu 1878.-1945. Doba utemeljenja , Medlis Islamske zajednice Zagreb Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, 2007. 11. HASANBEGOVI, Zlatko, O pokuajima donoenja Ustava Islamske vjerske zajednice u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj, asopis za suvremenu povijest, 33/2001, br. 1, 75.-90. 12. Hrvatski biografski leksikon (gl. ur. Aleksandar Stipevi), sv. 2 i 3, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1989. 13. Hrvatski leksikon (gl. ur. Antun Vuji), sv. 1 i 2, Naklada Leksikon, Zagreb, 1996. 40

14. Hrvatsko podrijetlo bosansko-hercegovakih muslimana rasprave i lanci , (izbor i uvod: Petar arac i Miljenko Primorac), Hrvatska hercegovaka zajednica HercegStjepan, Zagreb, 1992. 15. HUREM, Rasim, Pokuaj nekih graanskih muslimanskih politiara da Bosnu i Hercegovinu izdvoje iz okvira Nezavisne Drave Hrvatske, Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine, 16/1965, 191-221. 16. IDRIZOVI, Muris, Abdurezak Hifzi Bjelevac 1886-1972. ivot i knjievno djelo, Svjetlost, Sarajevo, 1978. 17. IVIEVI, Jozo, Iz novije hrvatske povijesti. Jugoslavenstvo, pravai, HSS, ustaki pokret, komunistiki pokret, Hrvatsko proljee, Croatia rediviva, Hrvatska danas , Matica hrvatska, Zagreb, 2008. 18. JAHI, Devad, Bonjaki narod i njegov jezik, Ljiljan, Sarajevo, 1999. 19. JELI BUTI, Fikreta, Bosna i Hercegovina u koncepciji stvaranja Nezavisne Drave Hrvatske, 1941. u istoriji naroda Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1973, 4349. 20. JELI BUTI, Fikreta, Ustae i Nezavisna Drava Hrvatska 1941-1945., Sveuilina naklada Liber kolska knjiga, Zagreb, 1978. 21. JONJI, Tomislav, Hrvatska vanjska politika 1939-1942., Libar, Zagreb, 2000. 22. JONJI, Tomislav, O pokuaju osnivanja Hrvatskoga komiteta u vicarskoj 1943. godine: diplomatska izvjea Senjanina Josipa Milkovia, Senjski zbornik, 38/2011, 217-332. 23. JONJI, Tomislav, Pitanje dravnosti Nezavisne Drave Hrvatske, asopis za suvremenu povijest, 43/2011, br. 3, 667-698. 24. JONJI, Tomislav, Pitanje priznanja Nezavisne Drave Hrvatske od vicarske Konfederacije, asopis za suvremenu povijest, 31/1999, br. 2, 261-278. 25. JUG, Damir, Oruane snage NDH. Sveukupni ustroj, Nova stvarnost Hinus, Zagreb, 2004. 26. KARIHMAN, Ferid, Hrvatsko-bonjake teme, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb, 1996. 27. KARIHMAN, Ferid, Zasluni i spomena vrijedni Hrvati-muslimani u godini 1986., Hrvatska revija, 37/1987, br. 1, 108-114. 28. KAYA, Fahri, Zagrepte Trke yaynlanan Dou ve Bat dergisinin Hrvat-Trk ilikilerinin gelimesindeki abalar, Nimetullah Hafz (hazrlayan), Drdnc Uluslararas Gney-Dou Avrupa Trkolojisi Sempozyumu Bildirileri , Balkan Trkoloji Aratrmalar Merkezi, Prizren, 2011. 29. KISI KOLANOVI, Nada, Muslimani i hrvatski nacionalizam 1941.-1945., kolska knjiga, Zagreb, 2009. 30. KISI KOLANOVI, Nada, Muslimanska inteligencija i islam u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj, asopis za suvremenu povijest, 36/2004, br. 3, 901-938. 31. KISI KOLANOVI, Nada, Nezavisna Drava Hrvatska, zemlje jugoistone Europe, Turska i Japan 1941.-1945., Nezavisna Drava Hrvatska 1941.-1945. Zbornik radova (ur. Sabrina P. Ramet), Zagreb, 2009, 193-214. 32. KISI KOLANOVI, Nada, Zagreb Sofija. Prijateljstvo po mjeri ratnog vremena 1941-1945., Hrvatski dravni arhiv Dom i svijet, Zagreb, 2003. 41

33. KLJAKOVI, Vojmir, Pitanje saveznikog iskrcavanja na Balkanu (1939-1945), Vojno-istorijski glasnik, 29/1978, br. 3, 7-25. 34. KRIZMAN, Bogdan, Jugoslavenske vlade u izbjeglitvu 1941-1943. Dokumenti , Arhiv Jugoslavije Globus, Zagreb, 1981. 35. KRIZMAN, Bogdan, Ustae i Trei Reich, sv. 2, Globus, Zagreb, 1983. 36. LABUS, Alan, Politika i novine u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj , Plejada Visoka kola za poslovanje i upravljanje Baltazar Adam Kreli, Zagreb, 2011. 37. LUKA, Duan, Trei Rajh i zemlje jugoistone Evrope, sv. 1, 2 i 3, Vojnoizdavaki zavod, Beograd, 1987. 38. NAMETAK, Alija, Sarajevski nekrologij, Nakladni zavod Globus Bonjaki institut, Zagreb Zrich, 1994. 39. NIKOLI, Vinko, Munir ahinovi Ekremov (1900.-1945.), Hrvatska revija, 5/1955, br. 4, 359. 40. NOVAK, Boidar, Hrvatsko novinarstvo u 20. stoljeu, Golden marketing Tehnika knjiga Press data, Zagreb, 2005. 41. NOVALI, Fahrudin, Bonjaci europski muslimani, Behar, 8/1998, br. 34, 9-12. 42. Opa enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda (gl. ur. Josip entija), sv. 5, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1979. 43. OSMACZYK, Edmund Jan, Encyclopedia of the United Nations and International Agreements, sv. 1, Routledge, New York, 2003. 44. PAPEN, Franz von, Der Wahrheit eine Gasse, Paul List, Mnchen, 1952. 45. PAVELI, Ante, Govor na IX. sjednici HDS odranoj 28. veljae 1942. u Zagrebu, Brzopisni zapisnici prvog zasjedanja Hrvatskog dravnog sabora u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj godine 1942., Tisak Hrvatske dravne tiskare, Zagreb, 1942. 46. PLENA, Duan, Meunarodni odnosi Jugoslavije u toku drugog svetskog rata, Institut drutvenih nauka Odeljenje za istorijske nauke, Beograd, 1962. 47. PLOETZ, Karl, Der grosse Ploetz Auszug aus der Geschichte von den Anfngen bis zur Gegenwart, Ploetz Verlag, Freiburg Wrzburg, 1991. 48. RAI, Vlaho A., Saveznici i N.D.H. Dokumenti iz vicarske, vlastita naklada, Buenos Aires, 1960. 49. RISTOVI, Milan, Pokuaji Nezavisne Drave Hrvatske da uspostavi diplomatske odnose s Turskom, Istorija 20. veka, asopis Instituta za savremenu istoriju , 1/1983, br. 1, 59-73. 50. RUINOVI, Nikola, Moja sjeanja na Hrvatsku, Meditor, Zagreb, 1996. 51. Spremnost (Zagreb), br. 18, 28. VI. 1942. 52. SULZBERGER, Cyrus Leo, Drugi svjetski rat, Mladost Mladinska knjiga Vuk Karadi, Zagreb Ljubljana Beograd, 1971. 53. ABANOVI, Hazim, Gramatika turskog jezika s vjebenicom, itankom i rjenikom , H.A. Kujundi, Sarajevo, 1944. 54. AHINOVI EKREMOV, Munir, Turska danas i sjutra. Prosjek kroz ivot jedne drave, Muslimanska svijest, Sarajevo, 1939. 55. Tko je tko u NDH Hrvatska 1941.-1945. (gl. ur. Darko Stupari), Minerva, Zagreb, 1997. 42

56. WOODWARD, Llewellyn, British Foreign Policy in the Second World War, Her Majesty's Stationery Office, London, 1970. 57. Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilakom ratu naroda Jugoslavije , tom 12, sv. 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1976.

Novine 1. 2. 3. 4. 5. Dou ve Bat (Zagreb), 1/1943, 2/1944. Novi list (Sarajevo), 1/1942. Osvit (Sarajevo), 1/1942. Sarajevski novi list (Sarajevo), 2/1942 Spremnost (Zagreb), 1/1942.

Internet CONSULATE GENERAL OF THE REPUBLIC OF BULGARIA. ISTANBUL, TURKEY, History. About the consulate, http://www.mfa.bg/en/90/pages/view/2769 EMBASSY OF THE REPUBLIC OF BULGARIA. ANKARA, TURKEY, History. About the embassy, http://www.mfa.bg/en/67/pages/view/1729 GABELA, Elma, Turkey's Bosniak communities uphold their heritage, traditions, http://www.todayszaman.com/news-246225-turkeys-bosniak-communities-uphold-theirheritage-traditions.html KIM KIMDIR?, Nevzat Tandoan, http://www.kimkimdir.gen.tr/kimkimdir.php?id=692 SULEJMANPAI, Mehmed, Hrvati muslimani u ivotu Turske republike, http://ustaskipokret.com/world-mainmenu-26/poviest-pokreta-mainmenu-36/293-hrvatimuslimani-u-ivotu-turske-republike.html T.C. ZONGULDAK MFTL, Kuruluundan bu yana grev yapan diyanet ileri bakanlarimiz, http://www.zonguldakmuftulugu.gov.tr/muftulugumuz_baskanlar_ifr.html THE SACRED MILITARY CONSTANTINIAN ORDER OF SAINT GEORGE, Religious Tolerance and Understanding. The Example of Bulgaria and the Story of Faithful Coexistence, http://www.constantinian.org.uk/download/ReligiousTolerance.pdf TRKIYE CUMHURIYETI SOFYA BYKELL, Bykelilik Tarihi ve nceki Bykelilerimiz, http://sofya.be.mfa.gov.tr/MissionChiefHistory.aspx U.S. DEPARTMENT OF STATE, Allied Relations and Negotiations With Turkey, http://www.state.gov/www/regions/eur/rpt_9806_ng_turkey.pdf VIKIPEDI, stanbul Bykehir Belediye Bakanlar listesi, http://tr.wikipedia.org/wiki/ %C4%B0stanbul_B%C3%BCy%C3%BCk%C5%9Fehir_Belediye_Ba%C5%9Fkanlar %C4%B1_listesi WIKIPEDIA, Werner Fromm, http://de.wikipedia.org/wiki/Werner_Fromm WIKIPEDIJA, iro Truhelka, http://hr.wikipedia.org/wiki/%C4%86iro_Truhelka

43