Dinamika kompresibilnih fluida

11-1

11. DINAMIKA KOMPRESIBILNIH FLUIDA

11.1 Mlaznice i difuzori
Mlaznica je dio cijevi u kojemu kompresibilni fluid moe izvriti ekspanziju uz poveanje brzine strujanja. Difuzor je kanal u kojemu se fluidu smanjuje brzina strujanja i time poveava tlak. U oba sluaja radi se o: postupnoj promjeni protonog presjeka du osi strujanja (slika 11.1) na nain da su strujnice svuda ravne i prate promjenu geometrije stjenke, ime se potvruje pretpostavka jednodimenzijskog strujanja du ois cijevi, vrlo glatkoj unutarnjoj povrini stjenke kanala uz ima manje gubitke strujanja, tako da promjenu stanja kroz koju fluid prolazi moemo pretpostaviti povrativim procesom.
(1) (2)

Protok

Statiki tlak

Dinamiki tlak

Slika 11.1 Statiki tlak i dinamiki (zastojni) tlak Obzirom na brzinu odvijanja procesa, moemo ga aproksimirati adijabatskim procesom. Strujanje je ustaljeno i prema tome ne mijenja se u vremenu. Geometrija kanala kroz koji struji fluid se temelji na razliitim svojstvima o kojima e vie rijei biti reeno kasnije u ovome poglavlju.

11.2 Zastojni uvjeti

U poglavlju 5.8 vidjeli smo da kod brojnih problema nije potrebno poznavati apsolutne vrijednosti varijabli stanja ve je dovoljno znati njihovu promjenu izmeu dva kontrolna protona presjeka. Za neko strujanje takve referentne vrijednosti su vrijednosti zastojne toke, koji se definiraju kao uvjeti unutar polja strujanja u toki u kojoj se fluid zaustavlja, tako da mu se sva kinetika energija pretvori u potencijalnu energiju. Na taj se nain mjerenjem tlaka, odnosno napora, moe izmjeriti ukupni napor, odnosno ukupni sadraj energije fluida. Do sada smo se bavili samo statikim svojstvima fluida (tj. svojstvima u mirovanju). Statiki tlak i statika temperatura su npr. tlak i temperatura koji su mjereni na nain da na njih ne utjee brzina strujanja fluida. Na slici 11.1 je prikljuak za mjerenje statikog tlaka postavljen bono u stjenci, tako da se utjecaj brzine strujanja ne moe prenijeti na taj otvor. Na taj nain mjerimo samo statiki tlak, odnosno piezometarski tlak (utjecaj visinskog poloaja i tlaka u cijevi). Druga sonda, kojom mjerimo zastojni tlak postavljena je tako da otvor gleda nasuprot nadolazeem fluidu. Struja fluida koja udara u taj otvor e na tom mjestu stati, tako da e se sav sadraj kinetike energije pretvoriti u tlak, tako da e izmjereni tlak biti vii od statikog tlaka. Tako izmjereni tlak nazivamo dinamiki tlak, obzirom da on predstavlja ukupni napor fluida, tako da pored piezometarske visine sadri i visinu napora kinetike energije fluida. Pored statikih i dinamikih veliina tlaka, jednako imamo i ostale veliine (osim brzine strujanja).

Dinamika kompresibilnih fluida

11-2

Ve smo rekli da pretpostavljamo da je strujanje adijabatsko jer se proces odvija vrlo brzo. Isto tako, obzirom da nema pokretnih dijelova, izmjena rada s okolinom jednaka je nuli. Jednadba ouvanja energije (Bernoulijeva jednadba) (8.18) za ovaj sluaj strujanja kompresibilnog fluida glasi:
2 v12 v2 h1 + = h2 + 2 2

( 11.1 )

Uvjete zastojne toke definirati emo kroz dva nametnuta uvjeta: brzina strujanja u zastojnoj toki jednaka je nuli. Stanje u zastojnoj toki oznaiti emo gornjim indeksom o,

h+

v2 = ho 2

( 11.2 )

proces se odvija izentropski, tako da je entropija sve vrijeme procesa ostala nepromjenjiva, s = so
h
o

p Izentropski zastojni tlak

T Izentropska zastojna t t ho

Zastojno stanje p Statiki tlak T Statika temperatura Statiko stanje s=s

o

v 2 h

Slika 11.2 Definicija zastojne toke u Mollierovom dijagramu za paru

(obzirom da je entalpija funkcija samo temperature, slika podsjea na T-s dijagram)

Iz slike vidimo da je izmeu zastojne i statike toke razlika u entalpiji jednaka kinetikoj energiji fluida. Iz jednadbe (11.2) moemo lako definirati funkcijsku ovisnost izmeu brzine strujanja fluida i porasta entalpije:

h = h o h

v = 2 h o h = 2 h

( 11.3 )

U Mollierovom dijagramu za vodenu paru je uz os entalpije dodan jedan nomogram za pretvorbu razlike entalpije u brzinu strujanja vodene pare po uzajamnoj vezi:
v [m/s] = 2 (h [kJ/kg ] 1000 [J/kg ]) = 2000 [J/kJ ] h [kJ/kg ] = 44.72 h [kJ/kg ]

( 11.4 )

Jednadba (11.2) nam govori da u struji koja protjee kroz kanal u izentropskom procesu bez izmjene energije s okolinom, zastojna entalpija ho ostaje ouvana. Pored entalpije i zastojna entropija so ostaje konstantna, kao i zastojna gustoa o. Iz jednadbe (5.40), koju emo zapisati za stanje zastojne toke imamo:

T o ds o = dh o v o dp o

Dinamika kompresibilnih fluida

11-3

Obzirom da je za zastojnu toku dso = 0, te da je dho = 0, tada je i dpo = 0, tako da i zastojni tlak po ostaje konstantan. Za idealni plin entalpija je pri konstantnom tlaku ovisna samo o temperaturi putem specifine topline cp. Obzirom da je zastojna entalpija konstantna, moemo utvrditi da je i zastojna temperatura To takoer konstantna. U presjecima 1 i 2 kanala imamo uvjete ho1 = ho2, tj. da je zastojna (ili totalna) entalpija konstantna:
o h1o = h2 = ho

Entalpiju idealnoga plina moemo prikazati kao umnoak specifine topline i temperature, pa dobivamo:

h = cp T

c pT1o = c pT2o = c pT o

T1o = T2o = T o

Umjesto tablica za vodenu paru ili Mollierovog dijagrama moemo koristiti i karakteristike strujanja uz jednadbu (11.2). Iz podataka za idealni plin moemo izraunati stanja iz povrative adijabatske promjene stanja po jednadbama koje su navedene u poglavlju 5.13.4.

11.3 Izentropska brzina zvuka i Machov broj

Brzina zvuka a je brzina kojom se kroz kompresibilni fluid prenose male promjene tlaka u obliku valova. Brzina irenja promjena tlaka predstavlja vanu mjeru za utjecaj kompresibilnosti fluida. Kada se plin ili para gibaju brzinom mnogo manjom od brzine zvuka (tj. u podzvunom podruju), fluid ne pokazuje efekte svoje kompresibilnosti. To vie nije tako kada smo malo ispod brzine zvuka. Ponaanje fluida se drastino mijenja pri prijelazu iz podruja malo ispod brzine zvuka u podruje malo iznad brzine zvuka. Pri brzini neto manjoj od brzine zvuka, ono to se deava u nizvodnoj toki struje utjee na sve to se dogaa ispred te toke u smjeru strujanja, tj. uzvodno i nizvodno od te toke. Pri brzini strujanja malo veoj od brzine zvuka (nadzvuna brzina) ono to se deava u nekoj toki fluida moe utjecati samo na dio fluida nizvodno od te toke. Najpoznatija pojava koja se javlja uz tijela koja se gibaju nadzvunom brzinom je stvaranje udarnih valova, koji predstavljaju diskontinuitet u polju strujanja putem kojih imamo dokaz da dolazi do naglih skokova tlaka i entropije uz naglo smanjenje brzine. Dugo vremena se je u konstrukciji strojeva pokualo izbjei pribliavanje uvjetima strujanja pri brzini zvuka, kako bi se izbjegli nepoeljni uvjeti rada i prije svega stvaranje udarnih valova. Tek u novije vrijeme se je putem vrlo detaljnih numerikih simulacija dolo do konstrukcije strojeva koji vrlo pouzdano rade s brzinama fluida iznad brzine zvuka. Ovdje je vrijedno napomenuti da je prvi eksperimentalni dokaz nastanka udarnih valova pri letu metka nadzvunom brzinom izvren u Rijeci. Prof. Dr. Peter Salcher, rodom iz Koruke u Austriji, je kao profesor fizike i mehanike na Kraljevskoj i carskoj Mornarikoj akademiji u Rijeci (dananja zgrada KBC Rijeka) 1886. godine izradio fotografije udarnih valova oko prednjeg i stranjeg dijela metka koji je letio nadzvunom brzinom od 560 m/s. Pokus je izraen prema uputama koje je Prof. Salcheru dao Prof. Dr. Ernst Mach. Snimljene fotografije su bile prve takve fotografije u svijetu. Kasnije se je suradja nastavila jo par godina, a 1887. je Prof. Mach sa suprugom proveo vie tjedana u Rijeci kao gost Prof. Salchera. Prof. Salcher je kasnije primjenom eksperimentalne fotografije doao do pojave ravnog udarnog vala u mlazu zraka koji istjee nadzvunom brzinom. Sline pojave su kasnije postale sasvim normalne u mlazevima iza raketnih motora, tako da temeljem toga moemo rei da su u Rijeci postavljeni korijeni istraivanja u onome to je kasnije postalo raketnim pogonom.

Dinamika kompresibilnih fluida

11-4

irenje malih promjena tlaka, pri kojima gustoa ostaje prividno konstantna, moe se uzeti kao povrativi adijabatski proces, tj. izentropski proces. Zbog toga se esto puta brzina zvuka naziva i izentropskom brzinom zvuka. Brzina zvuka u idealnom plinu je:

a=

= pv

( 11.5 )

Primjenom jednadbe stanja idealnoga plina moemo dobiti drugi oblik iste jednadbe:

a = RT
Za zrak uz = 1.4 i R = 287 J/(kg.K), brzina zvuka je:

( 11.6 )

a = 1.4 287 T = 20.04 T

Eksponenti adijabate su:

( 11.7 )

= 1.3 = 1.35

za pregrijanu paru ( 11.8 ) za zasienu paru

Machov broj je omjer izmeu stvarne brzine v i brzine zvuke a:

M=

v a

( 11.9 )

Zrak se smatra kompresibilnim plinom kada je Machov broj strujanja vei od M > 0.3. Ispod te vrijednosti moemo koristiti jednadbe za strujanje nekompresibilnoga fluida, kakve smo razvili za hidraulike strojeve.

11.4 Adijabatsko izentropsko strujanje u kanalu

Analizirati emo dva ekstremna sluaja strujanja u kanalima: strujanje u mlaznici i strujanje u difuzoru. Mlaznica je kanal koji ubrzava struju i koristi se kada elimo poveati brzinu fluida na raun smanjenja tlaka. Difuzor je kanal u kojemu se smanjuje brzina fluida kako bi mu time poveali tlak. Na slici 11.4 prikazano je ponaanje mlaznice i difuzora u podzvunom podruju (M < 1) i u nadzvunom podruju (M > 1). U sluaju podzvunog strujanja, smanjenje protone povrine uzrokuje poveanje brzine i smanjenje tlaka. Slino ponaanje imamo po Bernoulijevoj jednadbi za strujanje nekompresibilnog fluida u mlaznici (poglavlje 9). Kada prijeemo u podruje nadzvunog strujanja, fluid se ponaa potpuno suprotno onome za nisko podzvuno strujanje. U mlaznici, bez obzira na to da se presjek smanjuje, brzina fluida se smanjuje, a tlak se poveava. Za difuzor isto tako imamo sline pojave, koje se dijametralno razlikuju pri prijelazu u nadzvuno podruje strujanja. Kada fluid miruje, njegov Machov broj je jednak nuli (M = 0). Ako elimo ubrzati struju fluida moramo ga provesti kroz mlaznicu, gdje e se zbog smanjenja protonog presjeka brzina poveavati sve do brzine zvuka. Tada e Machov broj postati jednak jedinici (M = 1) i mi sada prelazimo u nadzvuno podruje strujanja. Da bi ovdje dalje poveavali brzinu strujanja potrebno je koristiti difuzor.

Dinamika kompresibilnih fluida

11-5

Prvi koji je izradio takvu sapnicu koja se sastoji iz mlaznice (konfuzora) i difuzora bio je vedski matematiar Gustav de Laval. Karakteristika te sapnice je mjesto suenja (vrat sapnice) koji spaja mlaznicu i difuzor i koji predstavlja mjesto gdje bi trebali imati brzinu jednaku brzini zvuka. Osim sapnica raketnih motora, s Lavalovim sapnicama susreemo se u kanalima koji se formiraju izmeu statorskih lopatica parnih ili plinskih turbina.
Podzvuna mlaznica Podzvuni difuzor

p se smanjuje M<1 v se poveava

M<1

p se poveava v se smanjuje

M>1

p se smanjuje v se poveava

p se poveava M>1 v se smanjuje

Nadzvuna mlaznica

Nadzvuni difuzor

Slika 11.4 Utjecaj promjene protonog presjeka na strujanje kompresibilnoga fluida

Minimalna protona povrina

Ureaj za usmjeravanje sapnice

Fleksibilni usmjeriva potiska

Vrat sapnice

Difuzor

Slika 11.5 Prikaz velike Lavalove sapnice za raketni motor

Prijenos topline

12-1

12. PRIJENOS TOPLINE

12.1 Tri naina prijenosa topline
Ako pretpostavimo da imamo jedno uz drugo dva tijela s razliitom temperaturom, temperatura toplijeg tijela e se smanjivati, a temperatura hladnijeg tijela e se poveavati. Ako, recimo, izvadimo iz friidera limenku osvjeavajueg pia i stavimo je na stol, ona e biti izloena okolini vie temperature. Temperatura pia e se poeti poveavati i nastaviti e se grijati sve dok se njegova temperatura ne izjednai s temperaturom okoline. Temperatura limenke je vrlo niska kada smo je izvadili iz friidera. Kada je ponovno dodirnemo nakon pola sata, ona e biti toplija nego kada smo je izvadili iz friidera. Neemo primijetiti da se je temperatura okolnog zraka smanjila zbog velike mase okolnoga zraka. Smanjivanje razlike temperature e se nastaviti sve dokle god ta razlika postoji. Fizikalne pojave i parametri koji upravljaju brzinom prijenosa topline kao energije su vrlo sloeni. Kada se prijenos topline odvija smo zbog razlike u temperaturi, tj. bez unosa rada izvana, govorimo o posebnom podruju znanosti: o prijenosu topline. Svrha istraivanja u ovoj znanosti je da se utvrde faktori koji uvjetuju izmjenu energije u jedinici vremena izmeu tijela ili tijela i fluida na nain da se predvide razdiobe temperature i brzina prijenosa energije u termodinamikim sustavima. Ovaj prijenos energije se izraava kao prijenos koliine topline Q u jedinici vremena t. Takav tok se naziva toplinski tok, a jedinice su iste kao i za snagu:

&=Q Q t
Vrlo esto je korisno izraziti intenzitet prijenosa topline kao toplinski tok po jedinici povrine za prijenos topline:

& Q W/m2 A

Prijenos topline je u stvari prijenos energije. Do prijenosa topline dolazi im imamo razliku temperature T unutar tijela ili izmeu dva tijela. Na slici 12.1 prikazani su glavni naini prijenosa topline.
T1 Temperatura povrine

T' Temperatura struje fluida T1 Temperatura stjenke T2 Temperatura povrine

a) Provoenje

b) Konvekcija

c) Zraenje

Slika 12.1 Tri naina prijenosa topline Ta tri naina prijenosa topline (slika 12.1) su: 1. provoenje topline je prijenos topline kroz samu tvar u mirovanju, od atoma do atoma ili od molekule do molekule, a prouzroen je razlikom u temperaturi,

Prijenos topline

12-2

2. 3.

konvekcija je prijenos topline koji se javlja na granici izmeu krute stjenke i fluida ili povrine tekuine i drugoga plinovitog fluida. Fluid pritom struji uz povrinu drugoga tijela ili fluida i putem strujanja i interakcija u graninom sloju prenosi toplinu. zraenje je prijenos topline izmeu dva tijela razliite temperature putem elektromagnetskog zraenja. Obzirom da izmeu dva tijela ne moramo imati drugu tvar, ovaj prijenos se moe odvijati i u vakuumu, za razliku od prve dvije vrste prijenosa topline.

12.2 Podjela izmjenjivaa topline

Izmjenjiva topline je ureaj (nije stroj) u kojemu se odvija prijenos topline s jednoga fluida na drugi, s time da su ta dva fluida odvojena krutom stjenkom kroz koju se odvija prijenos. Prijenos topline u izmjenjivaima topline se odvija uglavnom konvekcijom i provoenjem. Izmjenjivae topline moemo podijeliti bilo po njihovoj funkciji ili vrsti namjene, bilo po njihovoj izvedbi kako vodimo topliji fluid koji predaje toplinu i kako vodimo hladniji fluid koji prima toplinu.
Ispariva klima ureaja

Druga ekspanzijska posuda radijatora

Ekspanzijski ventil klima ureaja Ekspanzijska posuda Radijator za hlaenje rashladne vode motora

Filter za odvlaivanje

Izmjenjiva topline zrak/zrak

Kondenzator klima ureaja Hladnjak ulja za podmazivanje motora hlaen rashladnom vodom motora

Kompresor sustava za klimatizaciju vozila

Ventilator s viskoelastinim upravljanjem

Slika 12.2 Izmjenjivai topline u sustavu klimatizacije osobnog automobila

12.2.1 Podjela izmjenjivaa topline prema njihovoj primjeni

Izmjenjivai topline bez promjene faze (agregatnoga stanja) fluida ine najvei dio izmjenjivaa topline. Niti jedan od fluida koji struji kroz izmjenjiva topline ne mijenja svoje agregatno stanje. Svaki od fluida izmjenjuje svoju osjetnu toplinu s drugim. Zbog toga se i jednom i drugom fluidu mijenja temperatura sve vrijeme izmjene topline. Primjer takvoga izmjenjivaa topline s cijevnim snopom prikazan je na slici 12.3a. Jedan od fluida, obino onaj od kojega oekujemo da e vie zaprljati cijevi, struji kroz cijevi. Fluid, koji je ii ili koji nee izazvati koroziju na stjenkama, struji oko cijevi. Kada je jedan od fluida plinovit, tada on struji izvan cijevi. Obzirom na smanjeni

Prijenos topline

12-3

konvektivni prijenos topline izmeu plina i stjenke, nastojimo poveati povrinu stjenke, tako da se koriste cijevi orebrene s vanjske strane (slika 12.3b s vanjske strane). Kako bi im bolje organizirali strujanje fluida oko cijevi, vrlo esto se u plat izmjenjivaa topline postavljaju dijafragme za skretanje strujanja, kako bi cijevi bile prostrujane u poprenom smjeru i kako bi ostvarili mijeanje fluida radi homogenizacije njegove temperature i pojaanja turbulencije.
Ulaz fluida koji prolazi kroz cijevi Ulaz fluida koji prolazi izvan cijevi Dijafragma za skretanje strujanja

Poklopac

Cijevna pregrada

Plat

Izlaz fluida iz plata

Izlaz fluida iz cijevi

a) Izvedba cijevnog izmjenjivaa topline

Struja plina

Struja plina

Struja kroz cijevi

Struja kroz cijevi

b) Prikaz orebrenih cijevi (lijevo) i glatkih cijevi (desno) Slika 12.3 Izvedbe izmjenjivaa topline Izmjenjivai topline s promjenom faze jednoga fluida su isto tako esti u razliitim primjenama. Prijelaz faze je uglavnom izmeu tekueg i plinovitog agregatnoga stanja. Ovisno o tome dali se vri isparavanje ili kondenzacija fluida koji mijenja agregatno stanje, imamo isparivae i kondenzatore. Jedan od primjera takvih izmjenjivaa topline su parni kotlovi za isparivae i kondenzator vodene pare za kondenzatore. Pored njih esto imamo i spremnike topline s prijelazom faze, kada se koristi prijelaz topline izmeu krutog i tekueg stanja. Fluid koji mijenja fazu ispunjava prostor oko cijevi izmjenjivaa topline i zarobljen je u tom prostoru, a kroz cijevi struji fluid za prijenos topline. Kada dovodimo toplinu radi spremanja u akumulatoru, vrimo taljenje fluida koji mijenja fazu. Kada oduzimamo toplinu iz akumulatora, vrimo skruivanje fluida koji mijenja fazu. Za spremanje topline pri visokim temperaturama oko 300 oC koriste se uglavnom metalne soli, a pri niskim temperaturama (kao akumulatori hladnoe) koriste se razliiti polimerni spojevi. Posebna karakteristika kod izmjenjivaa s promjenom faze je da fluid koji mijenja fazu, tijekom promjene faze pri konstantnom tlaku ne mijenja svoju temperaturu. Regeneratori su spremnici topline s relativno malim kapacitetom akumulacije, tako da toplinu preuzimaju samo na kratko vrijeme. Ti regeneratori imaju akumulacijsku masu koju periodiki dovodimo naizmjenino u struju fluida koji predaje toplinu, a zatim u struju fluida koji prima toplinu. Na taj nain sprjeavamo vee mijeanje oba fluida. Jedan od primjera regeneratora s nepokretnom akumulacijskom masom prikazan je na slici 12.4. U izvedbi takvih regeneratora potrebno je voditi rauna o potrebnoj akumulacijskoj masi da se ostvari potrebni kapacitet spremanja topline. Zbog toga takvi regeneratori mogu poprimiti vrlo velike dimenzije.

Prijenos topline
1. faza: grijanje mase 2. faza: hlaenje mase Hladni fluid

12-4

Akumulacijska masa

Topli fluid Toplina za spremanje

Oduzeta spremljena toplina

Slika 12.4 Regenerator s fiksnom akumulacijskom masom

12.2.2 Podjela izmjenjivaa topline prema strujanju fluida

Ovisno o uzajamnim smjerovima strujanja oba fluida, izmjenjivae topline dijelimo na: istosmjerne, protusmjerne s poprenim strujanjem. Istosmjerni izmjenjivai topline su oni kod kojih oba fluida struje u istome smjeru (slika 12.5a). Razlika temperature oba fluida je na poetku jako velika i ona se prema kraju sve vie smanjuje. Zbog toga je intenzitet prijenosa topline proporcionalan razlici temperatura, tako da je najintenzivniji na poetku izmjenjivaa, a zatim se sve vie smanjuje prema kraju. Iskoritenost povrine za izmjenu topline je kod ovih izmjenjivaa najmanja. Protusmjerni izmjenjivai topline imaju suprotan smjer strujanja oba fluida. Topli fluid ulazi na jednoj strani izmjenjivaa, a hladni na suprotnoj strani. Topli fluid predaje toplinu i on se pritom hladi i ide u susret sve hladnijem fluidu kojega grijemo. Razlika temperature je dosta ujednaena po cijeloj duini izmjenjivaa topline, tako da je povrina za prijenos topline ujednaeno iskoritena. Ova izvedba izmjenjivaa topline je najea i ima manju potrebnu povrinu za prijenos topline nego kod istosmjernih izmjenjivaa topline. Oni su zbog toga i jeftiniji. Izmjenjivai topline s poprenim strujanjem su takvi izmjenjivai kod kojih je strujanje jednog fluida okomito na smjer strujanja drugoga fluida. Pojednostavnjeni sluaj takvih izmjenjivaa topline su radijatorski hladnjaci za vozila. Kombinirane izvedbe mogu obuhvatiti pojedine ranije navedene izvedbe. Na slici 12.5e prikazana je jedna takva izvedba. Radi se o izmjenjivau topline koji ima dva prolaza u platu i etiri prolaza u cijevima. 1. i 4. prolaz u cijevima su protusmjerni struji fluida u platu, dok su prolazi 2. i 3. u cijevima istosmjerni struji fluida u platu.

Prijenos topline

12-5

e)

Slika 12.5 Razliite izvedbe izmjenjivaa topline

a) istosmjerni, b) protusmjerni, c) s poprenim strujanjem, d) protusmjerni s poprenim strujanjem, e) s dva prolaza u platu i etiri prolaza u cijevima

12.3 Proraun izmjenjivaa topline

U proraunu izmjenjivaa topline potrebno je postaviti jednadbe koje e povezati preneseni toplinski tok s temperaturama na ulazu i izlazu fluida i povrinom za izmjenu topline. Dvije od tih jednadbi moemo dobiti vrlo jednostavno primjenom ouvanja energije za otvoreni sustav i to za topliji fluid (indeks t) i za hladniji fluid (indeks h). Uz pretpostavku da je zanemarivo mali dio topline predan okoliu (tj. da je sustav idealno izoliran prema okoliu), te da nemamo promjene kinetike ili potencijalne energije, jednadba ouvanja energije (8.18) se svodi na jednadbu (8.22), koja u naem sluaju glasi:

& =m & (h2 h1 ) Q

( 12.1 )

gdje se indeks 1 odnosi na ulaz, a indeks 2 na izlaz fluida. Ako entalpiju prikaemo kao:

h = c pT ,
tada naa jednadba za hladniji fluid glasi:

& =m & h c p , h (Th, 2 Th,1 ) Q

( 12.2 )

Kako je Th,2 > Th,1 za hladniji fluid (toplina ulazi u fluid koji promatramo kao zasebni otvoreni sustav), tada e toplinski tok biti pozitivan, tj. doveli smo ga hladnijem fluidu. Isti taj tok oduzeli smo toplijem fluidu, za koji jednadba ouvanja energije glasi:

& =m & t c p , t (Tt , 2 Tt ,1 ) Q

( 12.3 )

Obzirom da je Tt,2 < Tt,1 za topliji fluid, izmjenjena toplina je negativna, to znai da se ona oduzima od toplijeg fluida.

Prijenos topline

12-6

&t m
Tt,1 Tt,2

&h m
Th,1 Th,2

Slika 12.6 Bilanca energije izmeu toplijeg i hladnijeg fluida u izmjenjivau topline Iz predanog toplinskog toka, masenih protoka i ulaznih temperatura za oba fluida mogu se po jednadbama (12.2) i (12.3) izraunati izlazne temperature svakoga fluida. Sada je potrebno izraunati potrebnu povrinu za prijenos topline. Opa jednadba za preneseni toplinski tok je:

& = k A T Q sr

( 12.4 )

U gornjoj jednadbi je k, W/(m2.K), koeficijent prijenosa topline po jedinici povrine i razlike temperature, a veliina Tsr predstavlja srednju razliku temperatura, koja je ovisna o izvedbi izmjenjivaa topline. Vrijednosti za k su prikazane u tablici 12.1. Tablica 12.1 Uobiajene vrijednosti za koeficijent prijenosa topline k Kombinacije fluida Voda / voda Voda / ulje Plina / plin Kondenzator pare (voda u cijevima) Kondenzator amonijaka (voda u cijevima) Kondenzator alkohola (voda u cijevima) Para / teko gorivo Voda / zrak (orebrene cijevi radijatora)
Tt,1

k, W/(m2.K) 850 1700 110 350 10 40 1000 6000 1000 6000 250 700 56 170 25 50

T1

Tt,2

T
Th,2

T2

Th,1 0 1 2 du izmjenjivaa

Slika 12.7 Razdioba temperature kod istosmjernog izmjenjivaa topline U jednadbi (12.4) koristi se srednja razlika temperature Tsr izmeu toplog i hladnog fluida. Stvarna lokalna razlika temperature T izmeu dva fluida mijenja se du izmjenjivaa. Najvea razlika temperature je na ulazu T1, a najmanja je na izlazu T2.

Prijenos topline

12-7

Opa jednadba za prosjenu (srednju) razliku temperature koristi razlike temperature u presjecima 1 i 2 izmjenjivaa topline i naziva se srednja logaritamska razlika temperature zbog prirodnog logaritma u nazivniku (prirodni logaritam omjera meu razlikama temperatura):

Tsr =

T1 T2 T1 ln T 2

( 12.5 )

gdje je:

T1 = Tt ,1 Th ,1 T2 = Tt , 2 Th, 2
U jednadbi (12.5) uvijek se uzima da je T1 > T2. Na slici 12.8 prikazane su jednadbe za srednju logaritamsku razliku temperatura za sve osnovne izvedbe izmjenjivaa topline. Istosmjerni:

T1 = Tt ,1 Th ,1 T2 = Tt , 2 Th, 2

Th,2

Tt,2

Tt,1 Tt,2 Th,2 Th,1

Tsr =

(T

t ,1

Th,1 ) (Tt , 2 Th , 2 ) Tt ,1 Th ,1 ln T T t , 2 h , 2

( 12.6 ) Th,1
Tt,1

Protusmjerni:

T1 = Tt ,1 Th, 2 T2 = Tt , 2 Th,1

Th,1

Tt,2

Tt,1 Tt,2 Th,2

Tsr

(T =

t ,1

Th , 2 ) (Tt , 2 Th ,1 ) Tt ,1 Th , 2 ln T T t , 2 h , 1

( 12.7a ) Th,2
Tt,1

Th,1

S poprenim strujanjem

T1 = Tt ,1 Th, 2 T2 = Tt , 2 Th,1

Tt,1 Tt,1 Tt,2 Th,1 Th,2 Th,2 Th,1 Tt,2

Tsr =

(T

t ,1

Th , 2 ) (Tt , 2 Th ,1 ) Fpopr Tt ,1 Th , 2 ln T T t , 2 h ,1

( 12.7b )

Slika 12.8 Odreivanje srednje logaritamske razlike temperatura za razliite izvedbe izmjenjivaa topline

Prijenos topline

12-8

Fpopr

T t,1

T h ,1

Th,2

Tt,2

P= Z=
P

Th, 2 Th ,1 Tt ,1 Th,1 Tt ,1 Tt , 2 Th, 2 Th,1

(12.8)

Slika 12.9 Faktor ispravke Fpopr za izmjenjivae topline s poprenim strujanjem Para koja kondenzira:

T1 = Tk Th,1 T2 = Tk Th, 2

T Tk

Tsr =

Th, 2 Th,1 ( 12.9 ) Tk Th,1 ln T T h,2 k

T

T1

T2
Th,2

Th,1 1 Tt,1 2

Tekuina koja isparava:

T1 = Tt ,1 Ti T2 = Tt , 2 Ti

Tt ,1 Tt , 2 Tsr = Tt ,1 Ti ln T T t ,2 i

T1 ( 12.10 )
Ti

Tt,2

T2

Slika 12.10 Srednja logaritamska razlika temperatura pri promjeni faze jednog fluida

Smjese fluida

13-1

13. SMJESE FLUIDA

13.1 Smjese
Do sada smo radili samo s istim kemijskim tvarima kao to su npr. voda, duik ili iva. U praksi su brojniji sluajevi gdje se bavimo smjesama fluida, prije svega razliitih plinova. Jedan takav primjer je atmosferski zrak koji je smjesa prije svega duika i kisika, kako je to vidljivo iz detaljne tablice 13.1a i pojednostavnjenog sastava prema tablici 13.1b. Tablica 13.1a Sastav suhog zraka (uzduha) na razini mora (molarna masa zraka M = 28.966 kg/kmol) Sastojak Duik Kisik Argon Ugljini dioksid Vodik Neon Helij Kemijski znak N2 O2 Ar CO2 H2 Ne He Volumni udio, % 78.03 20.99 0.94 0.03 0.01 0.0012 0.0004 Molarna masa, kg/kmol 28.013 31.999 39.948 44.01 2.016 20.183 4.003

Talica 13.1b Priblini sastav suhoga zraka (uzduha) na razini mora (molarna masa M = 28.97 kg/kmol) Sastojak Duik Kisik Kemijski znak N2 O2 Volumni udio, % 79.1 20.9 Maseni udio, % 76.8 23.2 Molarna masa, kg/kmol 28 32

Sada emo primijeniti elemente iz poglavlja 5 i 6 na smjese plinova koje uzajamno ne reagiraju u kemijskim reakcijama. Kasnije e biti govora o smjesama koje su u stanju da uzajamno kemijski reagiraju, kao to su to gorive smjese. Pod smjesom podrazumijevamo smjesu estica (molekula, iona, elektrona itd.) koji se jedni od drugih razlikuju po svojim razliitim kemijskim strukturama. Sastavni dijelovi koji ine smjesu su sastojci. Kako smo ve rekli, obzirom da se meu sastojcima ne odvijaju kemijske reakcije, moemo ih trenutno smatrati da su svi oni kemijski inertni sastojci. Moramo imati u vidu da razliiti sastojci mogu biti u proizvoljnom agregatnom stanju, odnosno fazi. Jedna faza smjese na taj nain moe sadravati vie kemijskih sastojaka.Tako je na primjer zrak plinovita faza koja se sastoji iz razliitih plinovitih sastojaka. Benzin je na primjer tekua faza koja se sastoji iz razliitih tekuih ugljikovodika kao sastojaka. Ako smjesa sadri samo jednu fazu, za nju kaemo da je homogena. Ako sadri vie faza za nju emo rei da je heterogena. Tako je na primjer pregrijana para za sebe homogena, dok je u podruju isparavanja, gdje imamo i paru i tekuinu ona heterogena.

13.2 Molarna jednadba stanja

U poglavlju 5.4 uveli smo jednadbu stanja idealnoga plina u obliku:

p v = RT

( 13.1 )

Smjese fluida

13-2

gdje je p tlak, v specifini volumen, R je plinska konstanta danoga idealnog plina (tablica A.6) i T je apsolutna temperatura. Da bi se sveli na neku masu m plina, gornja jednadba dobiva oblik:

p (mv ) = m R T
pV = m R T

( 13.2 ) ( 13.3 )

Osim za neku masu m, jednadbu stanja moemo zapisati i za odreenu koliinu tvari izraenu u kilomolovima te tvari. Pod molarnom masom M neke tvari podrazumijevamo masu u kilogramima za 1 kmol te tvari. Jedan kilomol tvari ima Avogadrov broj najmanjih estica tvari (atoma kod elemenata ili molekula kod kemijskih spojeva) s time da se kao osnova uzima da 1 kmol ugljika C12 ima molarnu masu od 12 kg. Avogadrov broj je:

N = 6.024 10 26 (molekula) / kmol

Molarna masa duika N2 (kemijskog spoja ija se molekula sastoji iz dva atoma duika) je M = 28.013 kg/kmol (tablica A.6). Jedan kilomol duika ima masu od: 1 kmol N2 28.013 kg/kmol = 28.013 kg N2 Za ugljik C imamo molarnu masu M = 12.011 kg/kmol, a za vodik M = 1.008 kg/kmol (to je molarna masa vodika H2 iz tablice A.6, podijeljena s 2 jer se radi o atomarnom vodiku H). Molarna masa metana CH4 koji se sastoji iz jednog atoma ugljika i etiri atoma vodika je: 1 atom C + 4 atoma H = 1 molekula CH4 1 kmol C 12.011 kg/kmol + 4 kmol H 1.008 kg/kmol = 16.04 kg/kmol CH4 Ako umemo u obzir da kisik O2 ima molarnu masu M = 31.999 kg/kmol (tablica A.6), tada masa od 127.996 kg O2 predstavlja koliinu tvari n od:

n=

m 127.996 = = 4 kmol O2 31.999 M

Na temelju ovoga posljednjeg primjera moemo rei da je koliina tvari n za neku masu m tvari jednaka:

n=

m M

( 13.4 )

Jednadbu (13.2) moemo sada zapisati za koliinu tvari (kmol), tako da umjesto mase m tvari koristimo koliinu tvari M, kmol:

p (M v ) = M T

( 13.5 )

gdje je v, m3/kmol specifini volumen, a je univerzalna plinska konstanta. Specifini volumen (po koliini tvari) je:

v=

V M

( 13.6 )

Smjese fluida

13-3

Plinska konstanta ima vrijednost = 8.314 kJ/(kmol.K). Plinska konstanta za neki plin je:

R=

( 13.7 )

Tako na primjer plinska konstanta za duik, koji ima molarnu masu M = 28.0123 kg/kmol, iznosi:

R=

8314 = 296.8 J/(kg.K) 28.013

Jednadba stanja idealnoga plina (13.5) moe se sada napisati pomou specifinih veliina po jednom kilomolu:

p Vm = T
ili za koliinu tvari od n molova:

( 13.8 )

p (nVm ) = n T
Obzirom da je Vm specifini volumen po jednom kilomolu, produkt od n kilomolova tvari i specifinog volumena Vm je stvarni volumen V u m3. Za koliinu tvari od n kilomolova, jednadba stanja idealnoga plina je:

pV = n T

( 13.9 )

13.2 Smjese idealnih plinova

Ako pretpostavimo da nam je poznat sastav smjese idealnih plinova putem njihovog molarnog udjela yi po jednadbi:

yi =

ni n = i n nj
j

( 13.10 )

n = nj
j

Analogno definiramo i masene udjele xi kao omjer mase sastojka mi i ukupne mase smjese m:

xi =

mi mi = m mj
j

( 13.11 )

m = mj
j

Pretpostavimo da imamo neku smjesu idealnih plinova A i B, koja je zatvorena u spremnik volumena V (slika 13.1). Neka su p tlak i T temperatura smjese. Molarni udio sastojka A u smjesi je:

yA =

nA n A + nB

Smjese fluida

13-4

Temperatura, T Tlak, p

Volumen, V

Slika 13.1 Smjesa dva idealna plina Daltonov zakon nam omoguuje da obradimo smjese idealnih plinova. On kae: Tlak smjese idealnih plinova je suma tlakova koje bi svaki od sastojaka smjese imao kada bi svaki za sebe pri istoj temperaturi smjese u potpunosti ispunjavao volumen spremnika. Tlak svakog od sastojaka naziva se parcijalni tlak. Ukupni tlak smjese p suma je parcijalnih tlakova pi svih sastojaka smjese.

p = pj
j

( 13.12 )

Temperatura, T Tlak, pA

Temperatura, T Tlak, pB

Volumen, V

Volumen, V

Slika 13.2 Daltonov model Svaki od sastojaka smjese na slici 13.1 predstavljen je posebno svaki za sebe na slici 13.2. Svaki od njih zauzima isti ukupni volumen spremnika (kao i smjesa) pri istoj temperaturi (kao i smjesa). Svaki od plinova za sebe (na slici 13.2) ima parcijalni tlak pA (za sastojak A) i pB (za sastojak B). Suma ta dva tlaka je ukupni tlak smjese p (na slici 13.1).

p A V = nA T p B V = nB T pV = n T =

( p A + pB )V = (nA + nB ) T

Iz Daltonovog zakona moemo dobiti da je molarni udio yi jednak:

yi =

ni pi = n p

( 13.13 )

Smjese fluida

13-5

Pretpostavimo sada da imamo istu smjesu dva idealna plina A i B (slika 13.3) pri temperaturi T i pri tlaku p. Pretpostavimo da svaki od ta dva plina moemo potpuno razdvojiti jedan od drugoga, ali tako da ostanu pri istom tlaku i istoj temperaturi. Svaki od njih e zauzimati odgovarajui volumen VA odnosno VB. Amagatov princip govori o tome da je zbroj takvih volumena pojedinih sastojaka jednak ukupnom volumenu smjese. Tako imamo:

p VA = n A T pVB = nB T pV = n T = p (VA + VB ) = (nA + nB ) T

Iz ovih jednadbi dobivamo:

Vi ni = = yi n V
Temperatura, T Tlak, p Temperatura, T Tlak, p

( 13.14 )

Volumen, V = VA + VB

Volumen, VA

Volumen, VB

Slika 13.3 Amagatov model Dakle, vidjeli smo da su molarni udjeli za idealni plin jednaki volumnim udjelima. Isto smo tako vidjeli da je parcijalni tlak svakoga sastojka:

pi = yi p
Volumen koji pripada nekom sastojku po Amagatovom principu je:

( 13.15 )

Vi = yi V
Poznavajui molarne udjele moemo odrediti i masene udjele pojedinih sastojaka:

( 13.16 )

xi = yi

Mi yj M j
j

( 13.17 )

Ako je m ukupna masa smjese, masa svakoga sastojka je:

mi = xi m

( 13.18 )

Ako poznajemo sastav smjese po masi, tj. za poznate masene udjele xi moemo izraunati molarne (tj. volumne) udjele:

Smjese fluida

13-6

yi =

xi M i xj M j
j

Na taj nain mogue je preraunavati molarne u masene udjele i o brnuto masene u molarne udjele.

Goriva i izgaranje

14-1

14. GORIVA I IZGARANJE

14.1 Izvori energije
U tablici 14.1 prikazana je potronja energije. Veliki dio energije, gotovo 90% potjee iz neobnovljivih izvora energije: prirodnog plina, sirove nafte, ugljena i nuklearnoga goriva. Ostatak izvora energije ine obnovljivi izvori: hidroenergija, energija vjetra i suneva energija. Tablica 14.1 Postotci izvora energije za razliita podruja potronje (stanje 1990.)
Domainstva i zgrade Industrija Transport Elektrina energija Ostali potroai Ukupno Zemni plin 9.7 5.0 0.1 2.5 2.7 20.0 Sirova nafta 6.9 7.4 18.0 3.2 3.5 39.0 Ugljen 2.0 6.0 0 3.3 3.3 29.5 Nuklearna 0 0 0 4.5 0 4.5 Hidroenergija 0 0 0 7.0 0 7.0 Ukupno 18.6 18.4 18.1 35.4 9.5 100.0

Stalni rast stanovnitva i elja za poveanjem standarda poivaju na sve veoj potronji energije. Ta poveana potronja za sobom nosi dva niza problema: istraivanje im vie novih obnovljivih izvora energije, posebno za koritenje suneve energije uz im nie trokove, kako bi ta energija postala konkurentnom drugim trenutno jeftinijim izvorima energije, Istraivanje novih nalazita neobnovljivih izvora energije i novih naina njihova koritenja uz im vii stupanj djelovanja te racionalno koritenje proizvedene energije.
Nuklearna

Ugljen

Sirova nafta

Zemni plin Hidro energija Godine

Slika 14.1 Razdioba koritenih izvora energije u svijetu U tablici 14.2 prikazane su potvrene rezerve neobnovljivih izvora energije. Vani element predstavlja bilanca koja se uspostavlja izmeu trokova vaenja odreenog izvora energije, trokova koji ovise o tehnologiji koja se eli koristiti i interesa trita za tim izvorom energije. Na primjer: poveanje cijene sirove nafte obzirom na njenu veliku potronju opravdava koritenje skupljih tehnologija za njeno vaenje (na primjer injektiranje vrele vode i pare ili CO2 kako bi se im vie nafte izvadilo iz buotina). Naravno sline analize se mogu izraditi i za mogue isplativo uvoenje novih izvora energije i novih tehnologija za njihovo koritenje.

Goriva i izgaranje

14-2

U tablici 14.2 navedeni su najvaniji izvori energije na koje se moemo pouzdati sljedeih godina: zemni plin, sirova nafta, ugljen i nuklearno gorivo. Nije zaboravljeno da je uvijek poeljno da se ne temeljimo samo na jednoj vrsti energije, ve da predviamo mogue koritenje razliitih izvora, kako u budunosti ne bi ovisili o hirovima trita vezanim za pojedini izvor energije. Kada bi razvoj temeljili samo na jednom izvoru energije, u sluaju nestaice tog izvora energije moe nam se u pitanje dovesti i poslovanje industrije. Zbog toga je uvijek dobro misliti na diversifikaciju izvora energije. Tablica 14.2 Goriva (prognoze iz 1985.) Svjetske rezerve Prirodni plin Sirova nafta Ugljen Nuklearno gorivo (U3O8) 831012 m3 107109 m3 5.81012 t 2.21012 t Planirani rok iscrpljivanja godine 50 70 35 50 400 700 -

Drvo Ugljen Sirova nafta Zemni plin

Nuklearna Godine Nove energije

Slika 14.2 Zamjena razliitih izvora energije na svjetskoj razini

Godine

Sirova nafta

Ugljen

Zemni plin

Nuklearno Obnovljiva gorivo energija

Slika 14.3 Predvieni razvoj primjene raznih izvora energije u Europi (1 EJ = 1018 J) Kako se vidi iz slike 14.3 udjeli koritenja sirove nafte i njenih derivata, te udio koritenja ugljena se smanjuju u predvianjima za koritenje raznih izvora energije u Europi. Za zemni plin, nuklearnu energiju te obnovljive izvore energije predvia se stalni rast u sljedeim godinama.

Goriva i izgaranje

14-3

Iz tablice 14.2 vidi se da su svjetske rezerve sirove nafte i plina ograniene. Kako vrijeme odmie i godine prolaze, ove iste brojke se sve vrijeme ponavljaju. Rezerve ugljena mogu pokriti potronju daljnjih 400 do 700 godina. Nuklearnoga goriva ima za sada dosta i s podacima o rezervama se ne ide u javnost zbog politikih i sigurnosnih razloga. Nekoliko nesrea s nuklearnim elektranama, od kojih je najtea bila u ernobilu 1986. godine, navela su veliki broj zemalja da odustanu od gradnje nuklearnih elektrana.

14.2 Goriva
Gorivima nazivamo sve tvari koje pod odreenim uvjetima mogu kemijski reagirati s kisikom u reakciji izgaranja uz znaajno oslobaanje topline. Karakteristike nekoga goriva, koje je korisno za industrijsku primjenu su: relativno niska cijena, lako pridobivanje sirovina, laka obrada, poviena brzina izgaranja, im manje emisije tetnih tvari itd. Najee koritena goriva danas su fosilna goriva. To su uglavnom organski spojevi koji predstavljaju sintetizirane ostatke vegetacije iz davne Zemljine povijesti. Ova goriva moraju biti odgovarajue obraena kako bi se uskladila s tehnolokim potrebama vezanim uz njihovo koritenje. esto ih nazivamo prirodnim gorivima. Za razliku od toga imamo obnovljiva goriva ili alternativna goriva. To su goriva koja se dobivaju iz procesa pretvorbe tvari koje same po sebi mogu izgarati, kao to je na primjer bioplin, koji nastaje raspadom organskog otpada. U obnovljiva goriva ubrajamo i prirodne gorive tvari kojima obradom popravljamo karakteristike da bi ih mogli koristiti za pojedine namjene. jedan takav primjer su biogoriva, koja se dobivaju obradom biljnih ulja ili drugih ulja organskog porijekla (rabljenog jestivog ulja, biljnog ulja itd.). Goriva dijelimo prema agregatnom stanju na kruta, tekua i plinovita. Kruta goriva istimo od negorivih sastojaka te drobimo na manje komade kako bi ih lake transportirali i olakali rukovanje s njima. Ugljeni se esto melju u ugljenu prainu koja olakava izgaranje i manipulaciju gorivom. Tekua goriva su vrlo pogodna za transport zbog svoje velike gustoe i olakanog transporta cijevima. Tekua goriva lako mijeamo s oksidantom i stvaramo pogodne gorive smjese. Ta je goriva lako dozirati vrlo precizno, tako da olakavaju funkciju sustava regulacije i zatite postrojenja s izgaranjem. Plinovita goriva imaju najbolja svojstva mijeanja s oksidantom ali predstavljaju veliki problem u transportu. Prirodni plin se provodi cjevovodima do kompresorskih stanica, koja plin tlai na tlak 20 MPa (200 bar) kako bi mu smanjili volumen za prihvatljivo koritenje u vozilima kao CNG (compressed natural gas). Sastojci goriva su u biti ugljik C, vodik H, uz koje moemo imati male koliine kisika O i vrlo nizak postotak sumpora S i duika N. Ostali interesantni podaci za za ocjenu goriva su negorivi ostaci (pepeo) te sadraj vlage u gorivu. Najvaniji podaci za ocjenu nekoga goriva su koliina zraka kojega moramo dovesti gorivu za izgaranje, te ogrjevna mo goriva, temperatura upaljivanja i granice upaljivosti gorive smjese.

14.3 Kruta goriva

U tablici A.9 u prilogu navedene su prosjene vrijednosti za sastav nekih krutih goriva. Efektivne vrijednosti mijenjaju se izmeu minimalnih i maksimalnih vrijednosti i mogu biti vrlo razliite od navedenih vrijednosti u tablicama. Udio sumpora u ugljenu moe dosei 4%, dok se u tablici navode vrijednosi do 1%. Raki ugljen je imao udio sumpora od 8%. Jedan od vanih podataka za ugljene je sadraj vlage. O sadraju vlage ovisiti e koliina topline koju emo dobiti izgaranjem odreene vrste goriva. Drvo koje je tek posjeeno ima do 50% vlage. Vrsta niskokalorinog ugljena, torf, koji se kopa na travnjacima u Irskoj moe sadravati do 90% vlage.

Goriva i izgaranje

14-4

Suenjem se gorivo moe dijelom osloboditi vlage, kako bi doli do vrijednosti udjela vlage, kakve su navedene u tablici u prilogu za lignit. Kruta goriva, koja uglavnom koristimo u industriji su fosilni ugljeni kao to su mrki ugljeni, kameni ugljen i antracit. Razlikujemo sljedee ugljene: suhi ugljeni (ili sub bituminozni) sadre velike koliine hlapivih sastojaka, kao to su voda, te plinovi i pare katrana; masni ugljeni (ili bituminozni) sadre visoke, srednje ili niske udjele hlapivih sastojaka, redovito nie od onih kod suhih ugljena; antraciti su najstariji ugljeni, sadre vrlo malo hlapivih sastojaka i uglavnom se sastoje iz ugljika. Kao primjer umjetnih goriva navodimo drveni ugljen i koks. Koks se dobiva suhom destilacijom masnih ugljena pri visokoj temperaturi u koksari ili u pirolitikom postupku (tj. zagrijavanjem bez prisustva kisika).

14.4 Tekua goriva

Zbog vrlo praktinih karakteristika pogodnih za transport po cijevima, tekua goriva se najvie koriste. Prvu podjelu izvriti emo prema podruju temperatura destilacije (tablica A.10 u dodatku): benzini, najlake gorivo koje se sastoji iz ugljikovodika koji isparavaju u podruju od 25 do 180 o C, koriste se za pogon ottovih motora, petrolej (kerozin) je lako gorivo koje isparava u podruju od 170 do 220 oC i koristi se za pogon mlaznih motora, dizelsko gorivo, koje isparava od 180 do 360 oC i koristi se za pogon dizelskih motora te grijanje u domainstvu, mazuti i teka goriva su teki destilati koji isparuju do 390 oC i koriste se kao goriva za parne kotlove ili velike industrijske motore. U tablici A.10 navedene su i karakteristike pojedinih ugljikovodika, koji su sastojci razliitih navedenih goriva, kao i dva alkohola: etilni i metilni. Posebno se goriva za loenje u domainstvu razlikuju se po svojoj kinematskoj viskoznosti mjerenoj pri temperaturi od 50 oC: vrlo niske viskoznosti, do 21.2 mm2/s, lako tekui, viskoznost od 21.2 do 37.4 mm2/s, polutekui, viskoznost od 37.4 do 53 mm2/s, gusti, viskoznost iznad 53 mm2/s. Tekua goriva, pogotovo tea, imaju dosta visoki sadraj sumpora, koji po masi moe dostii 2.5 do 4%. Postoje i posebna tea goriva s vrlo niskim sadrajem sumpora, manjim od 0.1% po masi.

14.5 Plinovita goriva

Najvanije plinovito gorivo, bilo po potronji, bilo po svojoj dostupnosti je prirodni plin. on se sastoji uglavnom iz metana (tablica A.11 u prilogu). U Europi je prirodni plin gotovo istisnuo raniji gradski plin. U tablici A.11 navedene su i karakteristike drugih umjetnih plinovitih goriva, kao to su grotleni plin, plin visokih pei, bioplin itd. Pored ugljikovodika ti plinovi imaju i druge gorive sastojke kao to su vodik H2, ugljini monoksid CO, kao i drugi gorivi sastojci. Od posebnog interesa je tekui naftni plin (TPG ili LPG liquified petroleum gas). To je smjesa varijabilnog omjera propana i butana, koji su inae pri stanju okoline plinoviti ugljikovodici. Neugodna strana kod ove smjese plinova je u tome to joj je gustoa vea od zraka, tako da se pri

Goriva i izgaranje

14-5

isputanju skupljaju pri dnu. Vozilima s ugraenim LPG instalacijama zabranjuje se parkiranje vozila u zatvorenim podrumskim garaama.

14.6 Koliina zraka potrebna za izgaranje

Proces izgaranja obuhvaa oksidaciju svih sastojaka goriva koji mogu oksidirati. Svaka od tih reakcija opisuje se zasebnom jednadbom stehimetrijske kemijske reakcije. Tijekom kemijske reakcije masa svih sastojaka ostaje ouvana. Kako se molekule sastojaka raspadaju i elementi se veu u nove molekule, masu pojedinih molekula ne moemo koristiti za prikaz ouvanja mase. Mnogo je jednostavnije pratiti masu pojedinih elemenata. Ona se tijekom kemijske reakcije nee mijenjati, tako da se ouvanje mase u kemijskoj reakciji najlake prati preko ouvanja mase pojedinih kemijskih elemenata, kao i ukupne mase. Pogledajmo najprije kemijsku reakciju oksidacije vodika H2 s kisikom O2 pri emu nastaje voda H2O: 2 H2 + O2 2 H2O
Reaktanti

( 14.1 )

Produkti

Ova jednadba nam pokazuje da dva mola vodika vodika H2 reagiraju s jednim molom kisika O2, pri emu nastaju dva mola vode H2O. Obzirom da se 1 kilomolu tvari pridruuje volumen plina pri jednom kilomolu od 22.4 mn3 moemo rei da 2 m3 vodika reagira s 1 m3 kisika i stvara 2 m3 vodene pare. Umjesto s volumenima, moemo raditi i s masama, tako da koristimo molarne mase. Tako 2 kmol 2 kg/kmol H2 = 4 kg H2 reagira s 1 kmol 32 kg/kmol O2 = 32 kg O2 i pritom dobivamo 2 kmol 18 kg/kmol H2O = 36 kg H2O. Znai 4 kg H2 zajedno s 32 kg O2 daje 36 kg H2O. Svi naini preraunavanja prikazani su uz sljedeu jednadbu: 2 H2 2 molekule 2 kmola 2 m3 4 kg + + + + + O2 1 molekula 1 kmol 1 m3 32 kg 2 H2O 2 molekule 2 kmola 2 m3 36 kg

Iz gornje jednadbe moemo vidjeti da je ukupna masa sastojaka jednaka ukupnoj masi produkata. Vrlo lako moemo kontrolirati da je broj atoma pojedinog elementa ostao ouvan, a time je ouvana i masa pojedinih elemenata. Za izgaranje 1 kg vodika moramo dovesti: 4 kg H2 + 32 kg O2 36 kg H2O / 4 kg 1 kg H2 + 8 kg O2 9 kg H2O Za izgaranje 1 kg vodika potrebno je dovesti 8 kg kisika. Za izgaranje ugljika C potrebno je isto tako dovesti kisik. Vidjeti emo bilancu mase za tu kemijsku reakciju: C 1 molekula 1 kmol 1 m3 12 kg + + + + + O2 1 molekula 1 kmol 1 m3 32 kg CO2 1 molekula 1 kmol 1 m3 44 kg ( 14.2 ) ( 14.1b )

Goriva i izgaranje

14-6

Za izgaranje 1 kg ugljika potrebno je dovesti masu kisika: 12 kg C + 32 kg O2 44 kg CO2 / 12 kg 1 kg C + 2.6667 kg O2 3.6667 kg CO2 ( 14.2b )

Sljedei element koj izgaranjem oslobaa toplinu je sumpor S. Njega najee ima tek u tragovima u gorivu. Molarna masa sumpora je 32 kg/kmol. Reakcija izgaranja je: S 1 molekula 1 kmol 1 m3 32 kg + + + + + O2 1 molekula 1 kmol 1 m3 32 kg SO2 1 molekula 1 kmol 1 m3 64 kg ( 14.3 )

Za izgaranje 1 kg sumpora potrebno je dovesti masu kisika: 32 kg S + 32 kg O2 64 kg CO2 / 32 kg 1 kg S + 1 kg O2 2 kg SO2 Za potpuno izgaranje nekoga goriva iji je sastav sljedei: h c s o udio vodika H2 po masi u gorivu udio ugljika C po masi u gorivu udio sumpora S po masi u gorivu udio kisika O2 po masi u gorivu ( 14.3b )

potrebno je dovesti sljedeu masu kisika:

Ost = 8 h + 2.6667 c + s o

kg kisika / kg goriva

( 14.4 )

Obzirom da je maseni udio kisika u zraku jednak 0.232, tada moemo lako izraunati kolika je potrebna koliina zraka koju moramo dovesti za izgaranje goriva, kako bi zrakom doveli potrebnu koliinu kisika:

Lst =

Ost 8 h + 2.6667 c + s o = 0.232 0.232

kg zraka / kg goriva

( 14.5 )

Ovu koliinu zraka nazivamo stehiometrijskom jer dovodi zraka, odnosno kisika samo toliko koliko ga je stvarno potrebno za kemijsku reakciju, kada bi svaka molekula goriva susrela odgovarajuu molekulu kisika O2. Obzirom da za izgaranje ne dovodimo isti kisik, ve ga dovodimo kao atmosferski zrak u smjesi s duikom, jednadba izgaranja vodika e na primjer biti: 2 H2 + O2 + (1 3.76) N2 2 H2O + 3.76 N2 ( 14.6 )

U praktinim uvjetima to najee nije mogue ostvariti, pogotovo kada izgaranje mora biti vrlo brzo, kao na primjer u motorima s unutarnjim izgaranjem, kada izgaranje traje i krae od 2 milisekunde. Vrlo esto dovodimo koliine zraka koje se razlikuju od stehiometrijske koliine. Omjer dovedene koliine zraka prema potrebnoj stehiometrijskoj koliini zraka za izgaranje goriva naziva se pretiak zraka :

Goriva i izgaranje

14-7

L Lst

( 14.7 )

gdje je L dovedena specifina masa zraka za izgaranje 1 kg goriva. Pretiak zraka = 1.5 bi znaio da je za izgaranje goriva dovedeno 150% zraka obzirom na stehiometrijski potrebnu koliinu zraka. U anglosaksonskom podruju je vrlo esta primjena faktora ekvivalencije, koji je reciprona vrijednost pretika zraka:

Lst L

( 14.8 )

Ovisno o pretiku zraka, gorive smjese emo nazivati: Bogata goriva smjesa Stehiometrijska goriva smjesa Siromana goriva smjesa Pretiak zraka, <1 =1 >1 Omjer ekvivalencije, >1 =1 <1

Faktor vika zraka za izgaranje moemo izraunati iz stvarno dovedene mase zraka i stehiometrijski potrebne po jednadbi:

f vz =

L Lst Lst

( 14.9 )

Tablica 14.3 Uobiajene vrijednosti pretika zraka za izgaranje goriva Vrsta goriva Ugljena praina Usitnjeni ugljen Tekue gorivo Plinovito gorivo Grotleni plin Drvo Kerozin Benzini Dizelsko gorivo Vrsta loita ili gorionika Potpuno ekranizirano loite Parcijalno ekranizirano loite Ciklonsko loite pod tlakom Izgaranje na reetki punjenoj odozgo Izgaranje na reetki punjenoj odozdo Plamenik Plamenik Plamenik Izgaranje na reetki Plinske turbine, mlazni motori Motor s unutarnjim izgaranjem Dizelski motori brzohodni Dizelski motori sporohodni Pretiak zraka, 1.15 1.20 1.15 1.40 1.10 1.15 1.30 1.60 1.20 1.50 1.05 1.20 1.05 1.12 1.15 1.18 1.20 1.25 3.00 5.00 1.00 (1.30) 1.30 1.60 1.50 2.00

Da bi izgaranje bilo potpuno potrebno je ili jako dobro pripremiti stehiometrijsku gorivu smjesu prije izgaranja ili ako to ne moemo, dovesti malo veu koliinu zraka od stehiometrijski potrebne. to je vii pretiak zraka to su nie maksimalne temperature plamena. Pri odabiru vrste goriva i naina njegovog izgaranja potrebno je voditi rauna o doputenim temperaturama u loitu i o temperaturnim granicama materijala koritenih za konstrukciju dijelova koji dolaze u dodir s plamenom ili plinovima izgaranja. Openito, to je via maksimalna temperatura plamena, to je vii stupanj djelovanja termodinamikog procesa. Iz tablice 14.3 moemo zapaziti vrlo visoke vrijednosti pretika zraka kod izgaranja u plinskim turbinama jer je temperatura rotorskih lopatica (koje su izloene velikim optereenjima centrifugalnim silama zbog visoke brzine vrtnje) limitirajui faktor za temperaturu plinova izgaranja.

Goriva i izgaranje

14-8

to je via maksimalna temperatura plamena, to je vea emisija duikovih oksida kao vrlo nepoeljnog polutanta koji prati procese izgaranja. Sva nova loita ili bilo koji drugi strojevi koji koriste izgaranje goriva ogranieni su zakonskim propisima u pogledu doputene emisije duikovih oksida u atmosferu. Na slici 14.4 prikazana je promjena emisija duikovih oksida u atmosferu.

Emisija duikovih oksida, milijuni tona godinje

Godine Konvencionalna tehnika Nova tehnika

Slika 14.4 Godinje emisije duikovih oksida u atmosferu u Europi

14.7 Ogrjevna mo
Ogrjevna mo predstavlja koliinu topline koja je osloboena potpunim izgaranjem 1 kg goriva. U procesu izgaranja pri konstantnom tlaku, osloboena toplina izgaranjem jednaka je promjeni entalpije radnoga medija. Zbog toga se vrlo esto govori i o entalpiji izgaranja. Ogrjevna mo se mjeri u kalorimetrima, gdje se vri izgaranje smanjene koliine goriva, a rezultati se kasnije preraunavaju na jedinicu mase goriva. Razlikujemo dvije ogrjevne moi: gornju i donju ogrjevnu mo. Gornja ogrjevna mo Hg je ogrjevna mo koju smo izmjerili tako da smo dopustili da vodena para, koja nastaje izgaranjem vodika, kondenzira i oslobodi nam toplinu promjene agregatnoga stanja. Donja ogrjevna mo Hd je ogrjevna mo za izgaranje kod kojega ne koristimo toplinu osloboenu kondenzacijom nastale vodene pare. Prema tome, razlika izmeu gornje i donje ogrjevne moi je u entalpiji kondenzacije vodene pare nastale izgaranjem. Zbog toga to izgaranjem goriva u praksi, u kojima se nalaze i male koliine sumpora, tako da nastaju sumporni oksidi koji zajedno s vodenom parom stvaraju sumporastu i sumpornu kiselinu, radi zatite metalnih konstrukcija ne doputamo da ta kiselina kondenzira. Kondenzirana sumporna kiselina vrlo brzo korozijski oteuje metalne povrine. Temperatura kodnenzacije te kiseline je via od temperature kondenzacije vode. Zbog toga se u praksi iz tehnikih sustava izlazi s najniom temperaturom ispunih plinova od 160 oC, svjesni da je to bacanje energije, ali je istovremeno i zatita konstrukcija. Donja ogrjevna mo goriva moe se izraunati iz gornje ogrjevne moi po jednadbi:

H d [MJ/kg ] = H g [MJ/kg ] 2.5 [MJ/kg ](w + 9 h )

( 14.10 )

Goriva i izgaranje

14-9

gdje je w maseni udio vlage u gorivu, a h je maseni udio vodika u gorivu. Brojka 2.5 ispred zagrade dolazi od entalpije isparavanja vode pri atmosferskom tlaku od 2501.3 kJ/kg = 2.5013 MJ/kg, a faktor 9 dolazi iz jednadbe izgaranja vodika (jednadba 14.1b) gdje izgaranjem 1 kg vodika nastaje 9 kg vode. Uzmimo da imamo gorivo ija je gornja ogrjevna mo Hg = 33.5 MJ/kg, te da je udio vlage u gorivu w = 0.021 (2.1%) i da je udio vodika h = 0.047 (4.7%). Donja ogrjevna mo e po jednadbi (14.10) biti:

H d = 33.5 2.5 (0.021 + 9 0.047 ) = 32.4 MJ/kg

Ogrjevna mo gorive smjese dobiva se tako da se ogrjevna mo 1 kg goriva podijeli s masom koju ini goriva smjesa dovedenog zraka s 1 kg goriva. Masa gorive smjese za izgaranje mg goriva je:

mgs = mg + mz = mg + L mg = mg (1 + L ) = mg (1 + Lst )

( 14.11 )

Masa gorive smjese za izgaranje 1 kg goriva je (1 + Lst) kg. Ogrjevna mo gorive smjese e biti (za potpuno izgaranje goriva):

H d ,s =

Hd 1 + Lst

( 14.12 )

14.8 Temperatura upaljivanja i granice upaljivosti

U tablicama A.10 i A.11 u prilogu navedeni su razliiti podaci za tekua i plinovita goriva. Meu podacima je i temperatura upaljivanja, tj. minimalna temperatura na koju je potrebno dovesti gorivo pri atmosferskom tlaku da bi se mogla upaliti stehiometrijska goriva smjesa para goriva i zraka. Temperatura upaljivanja za kruta goriva se mnogo tee mjeri. u praksi se koriste sljedee pribline vrijednosti: drveni ugljen 340 oC bituminozni ugljen 410 oC suhi ugljen (kameni ugljen) 465 oC antracit 450 - 600 oC Jednako je tako poeljno poznavati i granice upaljivosti (tablice A.10 i A.11 u prilogu). Granice upaljivosti (gornja i donja) definiraju podruje unutar kojega se goriva smjesa moe upaliti. To je posebno vano radi sigurnosti i zatite od moguih poara, ali isto tako za definiranje uvjeta pod kojima emo imati sigurno izgaranje u loitima.

Generatori pare

15-1

15. GENERATORI PARE

15.1 Definicija i opis generatora pare
Ureaj koji slui za zagrijavanje fluida kako bi ga iz tekueg stanja doveli u stanje pregrijane pare nazivamo generator pare ili parni kotao. Pod parnim kotlom podrazumijevaju se ureaji koji imaju loite u kojemu se vri izgaranje goriva. Generatori pare za isparavanje koriste toplinu drugih medija ili toplinu iz drugih izvora i u njima se najee ne odvija izgaranje. To moe biti toplina od elektrinih grijaa, toplina ispunih plinova motora s unutarnjim izgaranjem ili plinske turbine te toplina rashladne vode nuklearnog reaktora. Obzirom daje naziv generatori pare openitiji, mogli bi rei da su parni kotlovi podskupina unutar pojma generatori pare.

Proizvodnja pare 19.5 kg/s pri tlaku 2.6 MPa i temperaturi 450 oC u elektrani snage 45 MW (Sulzer)

Slika 15.1a Generator pare koji koristi otpadnu toplinu plinske turbine

Tekui fluid kojega treba ispariti je najee voda, obzirom na svoju nisku cijenu i na zatitu okolia. Drugi fluidi koji se mogu koristiti su mineralna ulja ili drugi organski fluidi (s viim temperaturama isparavanja). Vodu moramo osloboditi od krutih tvari i plinova otopljenih u vodi (tj. demineralizirati i otpliniti) prije primjene u generatoru pare. Generatori pare za industrijsku namjenu pokrivaju vrlo iroki raspon dimenzija, od najmanjih (slike 15.1b i 15.1c) do najveih (slika 15.2). Generatori pare u termoelektranama mogu dosei visinu od

Generatori pare

15-2

100 m (na primjer u termoelektrani u Plominu) i mogu imati kapacitet proizvodnje pare od 1000 kg/s pri tlaku 35 MPa i temperaturi 600 oC.

Slika 15.1b Generator pare s mineralnim uljem (Seveso, Italija)

Slika 15.1c Integralni parni kotao za proizvodnju pare od 10 i 80 kg/s s vrnim tlakom od 7 MPa (Babcock & Wilcox)

Generatori pare

15-3

Potronja ugljena 23.3 kg/s. Parni kotlovi su izvedeni s prinudnom cirkulacijom vode pri temperaturi 292 oC koji proizvode 284 kg/s pare. Ukupni volumen loita je 4000 m3. Visina parnih kotlova je 60 m. Visina dimnjaka je 200 m
Izlaz dimnih plinova Zagrija zraka s parnim serpentinama

Slika 15.2 Termoelektrana sastavljena iz 4 bloka ukupne snage 320 MW

Ulaz zraka

Parni bubanj Zagrija zraka Vodeni bubanj Pregrija pare Silos za ugljen

Zagrija vode

Dozator Dovod primarnog zraka

Dovod sekundarnog zraka

Ciklonsko loite

Slika 15.3 Shema parnog kotla kapaciteta 70 kg/s pare (10.8 MPa, 480 oC)

Generatori pare

15-4

U paranom kotlu imamo sljedee glavne dijelove (slika 15.3): Loite je prostor u kojemu se odvija izgaranje. Dijelovi loita su komora izgaranja, gdje je smjetena oprema za izgaranje (na primjer gorionici), te sustav za dobavu goriva. U manjim loitima moemo umjesto gorionika nai reetke za izgaranje komadnog ugljena. Zagrija vode (ekonomajzer) slui za poetno zagrijavanje napojne vode kotla do blizu temperature isparavanja. Obzirom na nisku temperaturu vode, ovaj se zagrija smjeta u zone generatora pare gdje su najnie temperature dimnih plinova. Otuda mu dolazi i naziv ekonomajzer jer od plinova koristi ostatke topline. Napojna voda iz napojnih pumpi kotla najprije prolazi kroz ovaj zagrija, nakon ega emo ju dovesti u isparivaki dio kotla. Isparivaki dio je dio kotla koji slui za dovod topline vodi kako bi je potpuno isparili. Obzirom da se za isparavanje vode koristi najvei dio topline, on se smjeta najblie loitu, kako bi smanjili temperaturu dimnih plinova, koji e kasnije u kontaktu s cijevima kotla predavati preostalu toplinu. Voda u isparivakom dijelu cirkulira putem prirodne konvekcije zbog razlike u gustoi zagrijane i hladnije vode ili je pogonimo prisilno pomou cirkulacijske pumpe. Voda u isparivakom dijelu cirkulira izmeu parnog bubnja i vodenog bubnja (kotlovi s prisilnom cirkulacijom). Vodeni bubanj je smjeten nisko u kotlu i on je praktiki potopljen i u potpunosti ispunjen vodom. Parni bubanj je smjeten u gornjem dijelu kotla, iznad loita. Punjenje vode u kotlu je takvo da se u parnom bubnju stvara slobodna povrina tekuine. Na toj slobodnoj povrini vri se izdvajanje pare iz vode. Zasiena para se odvaja u separatorima kapljica i zako osuena odvodi u pregrija pare. Pregrija pare je cijevni izmjenjiva topline, smjeten blizu loita. Tu se vri pregrijavanje pare, kako bi se dobili traeni izlazni parametri pare. Tlak pregrijanja ovisi o tlaku kojim je voda dovedena u parni kotao (tlak na izlazu iz napojnih pumpi kotla) umanjen za pad tlaka od gubitaka strujanja u parnome kotlu. Zagrija zraka slui da preostalu toplinu dimnih plinova preda zraku koji emo dovesti u loite. Na taj nain smanjujemo toplinske gubitke kotla. Prije nego emo zrak dovesti do ovoga zagrijaa, zrak se provodi kroz plat kotla, kroz procjep izmeu zidova parnog kotla i vanjske limene obloge kotla. Na taj nain zrak na sebe preuzima svu toplinu koju bi kroz vanjske stjenke kotla izgubili u okoli nepovrativo. Zrak preuzima najvei dio te topline i sa sobom je vraa ponovo u kotao. Porast temperature zraka koji dovodimo u loite smanjuje potronju goriva i poveava stupanj djelovanja kotla. Dimnjak slui za odvod dimnih plinova u atmosferu. Strujanje u dimnjaku moe biti prirodno ili prisilno (kada koristimo ventilatore dimnih plinova). Dovoljno visoki dimnjaci mogu stvoriti dovoljno veliku promaju u kotlu, koja je potrebna za dovod svjeega zraka u loite. Ako takva promaja nije dovoljna, koriste se dodatni ventilatori zraka i dimnih plinova. Pomona oprema je oprema potrebna za normalno djelovanje parnoga kotla. Tu se radi o napojnim pumpama za dovod napojne vode kotla i postizanje potrebnog tlaka, ventilatori za stvaranje promaje u kotlu, sustavi za dovod goriva i njegovo doziranje, gorionici za stvaranje gorive smjese i izgaranje goriva, mlinovi za ugljen kada koristimo ugljenu prainu itd. Instrumentacija i oprema za regulaciju i zatitu rada. Signali iz razliitih mjernih instrumenata za mjerenje tlaka i temperature u razliitim dijelovima parnoga kotla obrauju se u raunalu na nain da se intervenira putem odgovarajuih postavnih ureaja (ventila, regulacijske opreme itd.) kako razliite promjene optereenja ili kapaciteta pare ne bi poremetile parametre pare. Usputno se mjere razine emisija ugljinog monoksida CO, ugljinog dioksida CO2 i kisika O2 na nain da drimo nadzor i kontrolu nad procesom izgaranja. Oprema za odravanje je brojna. Navesti emo opremu za propuhivanje ae s vanjskih povrina cijevi u cjevnim snopovima (slika 15.4) pomou mlaza pare. To pomae prijelazu topline i poveava predanu toplinu na stjenkama. Oprema za smanjenje tetnih emisija u okoli slui za smanjenje estica i plinovitih tetnih tvari u dimnim plinovima koje isputamo u okoli. Tu se prije svega radi o opremi za smanjenje sadraja duikovih oksida NO i NO2 (koje zajedno oznaavamo kao NOx). Prije svega se radi o mjerama za smanjenje stvaranja duikovih oksida ve u procesu izgaranja, a zatim i o opremi za smanjenje njihovog sadraja u dimnim plinovima. Krute estice (aa i letei pepeo) otklanjaju se razliitim filtrima estica ili se otklanjaju djelovanjem jakih elektrostatikih polja (slika 15.5). Ureaj se sastoji iz velikog broja metalnih ploa koje su izloene visokom istosmjernom elektrinom naponu. Krute estice se naelektriziraju dodirom sa ianom mreom na ulazu, a

Generatori pare

15-5

naelektrizirane estice se tada hvataju na metalne ploe. Da se ploe oiste, povremeno ih se precipitira (tj. udara).
Zupani prijenos za rotaciju i uvlaenje cijevi Vanjski zid parnoga kotla

Mlaz pare za propuhivanje

Snopovi cijevi

Dovod pare za propuhivanje

Slika 15.4 Ureaj za propuhivanje ae mlazovima pare

Slika 15.5 Elektrostatiki precipitator za otklanjanje krutih estica iz dimnih plinova

Generatori pare

15-6

15.2 Karakteristine veliine

Karakteristine veliine generatora pare su: Optereenje generatora (u %) je postotak stvarnog optereenja obzirom na nazivno ili puno optereenje generatora pare. Optereenje od 100% predstavlja nominalno ili puno trajno optereenje uz maksimalni kapacitet proizvodnje pare. Ovo optereenje se moe kratkotrajno prelaziti a tada govorimo o preoptereenju generatora pare. Specifino optereenje loita po volumenu, W/m3 je specifina volumenska snaga loita. Specifino optereenje loita po povrini, W/m2 je specifino povrinsko optereenje loita i povrina ekrana izloenih zraenju plamena. Potronja goriva, kg/s je maseni protok goriva koje izgaramo u loitu. Indeks isparavanja je omjer izmeu kapaciteta proizvodnje pare prema projektnim uvjetima i masenog protoka goriva. Snaga loita, W predstavlja toplinski tok osloboen izgaranjem goriva. Ova je vrijednost jednaka umnoku masenog protoka goriva i donje ogrjevne moi:

& =m & g Hd Q L

( 15.1 )

Snaga generatora pare, W je toplinski tok predan pari i jednaka je umnoku masenog protoka pare (ili kapaciteta proizvodnje pare) i promjene entalpije pare, gdje je h1 entalpija vode na ulazu u kotao, a h2 entalpija pregrijane pare na izlazu iz kotla.

& =m & p (h2 h1 ) Q P

( 15.2 )

Radni tlak, Pa je projektni tlak kotla pri nazivnoj proizvodnji pare. Kapacitet proizvodnje pare, kg/s je maseni protok pare pri punom optereenju u projektnim uvjetima. Grijana povrina generatora pare, m2, je povrina za izmjenu topline izmeu dimnih plinova i vode, mjerena na strani dimnih plinova. Ova ista povrina je ve ukljuena u specifinu snagu generatora pare po jedinici povrine i specifinu proizvodnju pare po jedinici povrine.

15.3 Stupanj djelovanja i gubici

Stupanj djelovanja generatora pare je omjer izmeu snage predane pari prema jednadbi (15.2) i snage osloboene izgaranjem goriva prema jednadbi (15.1):

GP = & P Q
L

& Q

( 15.3 )

Toplinska snaga koju je primila na sebe voda (tekuina i para) moe se izraunati kao razlika dovedene topline izgaranjem i svih gubitaka:

& =Q & Q & & & Q P L neizgorjelo + Q plinovi + Qtopl gubici

gdje su:

( 15.4 )

& Q neizgorjelo & Q

plinovi

toplinski tok izgubljen neizgorjelim gorivom, toplinski tok odveden osjetnom toplinom dimnih plinova, toplinski tok odveden preko stjenki kotla na okoli

& Q topl gubici

Gubitak topline neizgorjelim gorivom potjee od sastojaka i tvari koje ostaju nakon izgaranja, kao to je na primjer aa ili gorivo koje je palo u pepeo ispod reetke za izgaranje. Kod kotlova koji koriste

Generatori pare

15-7

plinovito gorivo takvih gubitaka praktiki nema. Ako se koristi tekue gorivo, tada je taj gubitak do 0.5%. Ako kotao loimo krutim gorivom, toplinski tok odveden neizgorjelim gorivom je:

& ostaci [kg/s ] gg Qneizgorjelo = H d [MJ/kg ] m

( 15.5 )

gdje je Hd donja ogrjevna mo goriva. mostaci je maseni protok ostataka izgaranja (pepela), a gg je udio gorivih tvari u pepelu. Gubici topline neizgorjelim plinovima ovise o koliini ugljinog monoksida CO u dimnim plinovima. Prisustvo CO u dimnim plinovima ukazuje na nepotpuno izgaranje goriva u zraku i ovisi o pretiku zraka za izgaranje. Ako gorionici rade ispravno, ugljinog monoksida ne bi smjelo biti u dimnim plinovima. Gubitak osjetne topline putem dimnih plinova koje izbacujemo u okoli moe se izraunati po jednadbi:

& & Q Tdp T0 ) plinovi = mdp c p , dp (

gdje se indeks dp odnosi na dimne plinove, a indeks 0 na atmosfersko stanje.

( 15.6 )

Ostali gubici topline su najrazliitiji. S vrelih izloenih povrina toplina se prenosi zraenjem. U te gubitke ubrajamo i snagu potrebnu za pogon pomone opreme kotla, gubitke pare za propuhivanje ae itd. Gubitak snage zraenjem topline na okoli mogu biti do 2% kod generatora pare sa snagom manjom od 1 MW, 0.5% do snage od 20 MW i 0.4% za jo vee snage. Drugi gubici mogu biti do 1,5% nazivne snage.

15.4 Napajanje gorivom

15.4.1 Vrsta goriva
Goriva koja se koriste u generatorima pare mogu biti kruta (otpad, koks, ugljeni, drvo, biomasa), tekua (razliiti derivati sirove nafte) ili plinovita (prirodni plin, ostali gorivi plinovi). Tendencija u velikim termoelektranama je takva da se eli raspolagati mogunostima da postrojenje moe lako prijei s jedne vrste goriva na drugo, ovisno o trinim uvjetima i raspoloivosti goriva. Zamjena tekueg goriva plinovitim gorivom ne iziskuje vee promjene u loitima. Ako prelazimo na ugljen, tada nam je potreban vei volumen loita, tako da o toj mogunosti treba razmiljati jo u vrijeme projekta jer su kasnije izmjene gotovo nemogue ili neisplative. Napajanje krutim gorivom, prije svega zbog problema s odstranjivanjem pepela, danas se prije svega ostvaruje primjenom ugljene praine. Ono iziskuje posebnu opremu za skladitenje, transport, mljevenje i slino. To su sve ureaji i oprema vrlo velikih dimenzija. Napajanje tekuim gorivom iziskuje ugradnju velikih spremnika goriva, cjevovoda i pumpnog postrojenja za dobavu goriva s elektrinim ili parnim pogonom. Tekue gorivo najee treba grijati da mu se smanji viskoznost radi rasprivanja u gorionicima. Prirodnom plinu treba najprije smanjiti tlak do tlaka kojim e se dobavljati u gorionike (s malim pretlakom od nekoliko kPa). Pored navedenih plinovitih goriva mogu se koristiti i vrlo siromana plinovita goriva (obzirom na ogrjevnu mo). Ta su goriva najee nusprodukt tehnolokih procesa ili nastaju raspadom otpadnih tvari. Otpadni materijal, osobito otpad organskog porijekla je goriv, ali isto tako s vrlo niskom ogrjevnom moi, te isto tako predstavlja siromano gorivo. Zbog niske ogrjevne moi takvih goriva, potrebno je jako poveati volumen loita to iziskuje posebna konstrukcijska rjeenja. Pri izgaranju plinovitih goriva ne nastaju kruti ostaci. Pri izgaranju tekuih goriva isto tako nema krutih ostataka, ako zanemarimo stvaranje ae. Pri izgaranju krutih goriva imamo znaajne koliine negorivih ostataka, tj. pepela. Ovisno o temperaturi pepeo se moe hvatati na povrine cijevi u kotlu,

Generatori pare

15-8

pa ga je potrebno propuhivati. Naslage na cijevima smanjuju prijelaz topline, pa se poveavaju gubici putem dimnih plinova, obzirom da e iz kotla izai na vioj temperaturi.

15.4.2 Mlinovi za ugljen

Ogranienja koja nam predstavljaju reetke za izgaranje krutih goriva (slika 15.6), ija je primjena ograniena na male dimenzije, prevladana su razvojem sustava za izgaranje ugljene praine. Primjenom takvoga izgaranja moemo znaajno znaajno poveati kontakt goriva i kisika tijekom izgaranja uz sljedee prednosti: Mogunost koritenja ugljena razliitih dimenzija i granulacije, Mogunost vrlo brze prilagodbe promjenama optereenja kotla, Poveanje stupnja djelovanja obzirom na manji potrebni pretiak zraka, Smanjenje broja potrebnog osoblja za rad postrojenja, Mogunost izgaranja ugljena zajedno s tekuim gorivom ili prirodnim plinom. Ugljenu prainu proizvodimo pomou mlinova. Mlinovi se razlikuju uzajamno obzirom na brzinu (niska, srednja i visoka) i imaju odgovarajue povrine meu kojima se odvija mljevenje ugljena u prainu eljene finoe. Na slici 15.7 prikazan je mlin srednje brzine. On ima fiksni prsten i drugi pokretni prsten s donje strane kojega pokree pogonsko vratilo. Izmeu ta dva prstena nalaze se eline kugle koje slue za mljevenje ugljena. Potrebni tlak za postizanje eljene finoe mljevenja postie se izvana pomou opruga koje djeluju na fiksni prsten. Dovedeni ugljen se u mlinu mijea s ve smljevenim ugljenom, to olakava zadravanje ugljena pri mljevenju. U svakom prolazu kugli, ugljen je sve bolje smljeven, a kada postigne eljenu finou, struja zraka odnosi dobivenu ugljenu prainu Ta se ugljena praina odvodi u silos, odakle e se vriti njeno doziranje prema potrebama kotla.

Dovod goriva Dozator

Zrak

Rotor

Zrak

Reetka

Dovod zraka

Dovod zraka

Spremnik pepela

Zrak

Slika 15.6 Pokretna reetka za izgaranje komadnog goriva u loitu

Iz dovoda ugljen dolazi na kosu plohu po kojoj ugljen klie do rotora, koji dozira ugljen i prenosi ga na reetku. Reetka pokretana elektromotorom vue ugljen brzinom koja se regulira ovisno o optereenju kotla. Zrak se dovodi odozdo i odozgo. Pepeo preostao od izgaranja skuplja se u spremnik pepela.

Generatori pare
Izlaz smljevene praine Ventil za zaustavljanje gorionika

15-9

Ciklon za separaciju praine

Ulaz ugljena Komora zraka

Dovod zraka

Pokretni prsten

Slika 15.7 Presjek kroz mlin ugljena

Odvod

Dovod ugljena

Ciklonski separator

Spremnik ugljena

Filter

Dozator

Spremnik ugljene praine

Ventilator

Zagrija zraka Odvod ugljene praine

Mlin

Slika 15.8 Sustav spremnika za ugljenu prainu

Generatori pare
Hladni zrak Leptir ventil Leptir ventil Zid loita Topli zrak iz zagrijaa

15-10

Spremnik ugljena

Zrana komora gorionika Gorionici na ugljenu prainu Dovod ugljene praine pomou zraka

Izlaz iz spremnika Dozator

Mlin

Regulacijski ventil Ventilator primarnog zraka

Slika 15.9 Sustav s direktnim izgaranjem Zrak ulazi u mlin pri varijabilnoj temperaturi od 150 do 400 oC, ovisno o sadraju vlage u ugljenu, kako bi osuili ugljenu prainu koja izlazi iz mlina zajedno s komprimiranim zrakom pri temperaturi od 55 do 80 oC. U sustavu sa spremanjem ugljene praine u spremnik, ugljena praina se odvaja od zraka u ciklonskom separatoru. Ugljena praina se skuplja u spremniku i biti e potroena kada to bude potrebno. Ovakva rjeenja su spadala meu prve izvedbe. Nove izvedbe su pouzdane i ugljena praina se proizvodi tempom koji prati tempo potronje. Mlin se pokree promjenljivom brzinom koja se prilagoava prema potrebama gorionika (slika 15.9).

15.4.3 Gorionici
Osnovni zadatak gorionika, ovisno o tome dali se radi o prirodnom plinu ili tekuem gorivu je da regulira dotok goriva i zraka kako bi se omoguilo brzo upaljivanje i dovretak izgaranja. Potrebna koliina zraka za izgaranje je vea od stehiometrijske koliine. Potrebni pretiak zraka za izgaranje naveden je u tablici 14.3. Gorionici koji se najvie koriste su kruni gorionici (slika 15.10) za tekue gorivo ili elijski gorionici (slika 15.11) za plinovita goriva. elijski gorionici se koriste i za izgaranje ugljene praine (slika 15.12a) ili bilo kojega osnovnog goriva (ugljena, tekueg goriva ili zemnog plina) ili bilo koje njihove kombinacije (slika 15.12b). Maksimalna snaga izgaranja po jednom krunom gorioniku dosee do 50 MW, dok elijski gorionici mogu dosei do 150 MW. Bilo kod krunih gorionika ili elijskih gorionika zrak se dovodi u vrtlono (spiralno) gibanje putem regulirajuih krunih aluzina. Na taj se nain stvara potrebna turbulencija za kvalitetno mijeanje goriva i zraka na nain da se dobije kompaktan i kratki plamen. Mijeanje goriva i zraka je potpomognuto propelerom, koji je sastavni dio gorionika i mora biti vrlo paljivo izraen. Zrak potreban za izgaranje dijeli se na primarni zrak i na sekundarni zrak. Primarni zrak slui za stvaranje stehiometrijske smjese kako bi se ona im lake upalila. Sekundarni zrak dovodimo kao ovojnicu plamena i on slui za kompletiranje izgaranja.

Generatori pare
Nosai za centriranje aluzine za sekundarni zrak Raspriva tekueg goriva

15-11

Paljenje Poluje za upravljanje registra zraka

Propeler

Otvor u zidu loita

Ekran loita

Slika 15.10 Kruni gorionik za tekue gorivo (Babcock & Wilcox)

Komora plina Pojedinani element Dovod plina Paljenje Propeler Zglobna veza za aluzine Prsten za prihvat razdjelnika Poluje za regulaciju

Stabilizator plamena

aluzine

Razdjelnik plina

Grlo gorionika

Armatura Cijevi ekrana

Slika 15.11 elijski gorionik za prirodni plin (Babcock & Wilcox)

Generatori pare
Razdjelnik sekundarnog zraka Sapnica za ugljenu prainu Poluje za regulaciju Upalja na tekue gorivo Komora zraka

15-12

Cijevi ekrana

Propeler za ugljen

Otvor u zidu loita

a) Kruni gorionik za izgaranje ugljene praine

Stabilizator plamena Komora ugljene praine Dovod plina Rasprskiva tekueg goriva Dovod zraka i ugljene praine Propeler Paljenje

aluzine sekundarnog zraka Poluje za aluzine zraka Poluje za povezivanje aluzina zraka Dovod plina Razdjelnik plina

Zid loita obloen cijevima ekrana

b) elijski gorionik za ugljenu prainu, tekue gorivo i prirodni plin Slika 15.12 Izvedbe gorionika za ugljenu prainu Primarni zrak koji se dovodi na gorionike predstavlja oko 15 do 25% ukupnog zraka i slui za pomo u upaljivanju goriva. Sekundarni zrak ini preostalih 75 do 85% ukupnog zraka dovedenog u loite. Posebna pozornost poklanja se smanjenju emisija (slika 15.13).

Generatori pare

15-13

Slika 15.13 Shema gorionika na tekue ili plinovito gorivo s niskom emisijom duikovih oksida
1) tercijarni zrak oko plamena, 2) recirkulacija dimnih plinova, 3) sustav paljenja, 4) para injektirana u dovod goriva pri radu na tekue gorivo, 5) tekue gorivo, 6) plinovito gorivo, 7) primarni i sekundarni zrak

Slika 15.14 Panel za kut vrtlonog loita s ugraenim gorionicima na tekue gorivo i ugljenu prainu

Slika 15.15 Izgled plamena u vrtlonom loitu

Generatori pare

15-14

Gorionici se smjetaju na strateke pozicije u loitu na pokretljivim nosaima kako bi im se mogao mijenjati kut orijentacije radi postizanja najboljih uvjeta izgaranja (slika 15.14). Koriste se i gorionici smjeteni u uglovima (slika 15.15). Mijeanje goriva i zraka te njihovo izgaranje odvija se u vrtlogu unutar loita. Time se pojaava turbulencija plamena i pospjeuje brzinu izgaranja. Gorionici imaju opremu za paljenje plamena i njegovo odravanje. U sluaju prekida plamena daje se alarm i prestaje se s dovodom goriva. Kod kotlova koji koriste tekue gorivo postoji opasnost da se loite pri gaenju plamena nalije gorivom. Tada bi bilo suvie opasno da doe do upaljivanja i nekontroliranog izgaranja nakupljenog goriva. U takvim sluajevima se mora prekinuti dovod zraka u loite i ono se mora ohladiti kako bi se kasnije moglo posuiti loite.

15.4.4 Karakteristike izvedbe loita

Loite ili komora izgaranja je prostor u kotlu unutar kojega se odvija izgaranje goriva. Stjenke loita granie s vrelim plinovima izgaranja vrlo visoke temperature. Ta je temperatura previsoka za zid loita i noseu konstrukciju. Vatrostalna opeka loita moe trajno izdrati temperature do 650 oC. Da bi zidove zatitili od suvie visoke temperature, na zidove loita se stavljaju ekrani (cijevne stjenke) isparivaa. Najvei dio topline koja je potrebna za isparavanje vode, dovodi se zraenjem plamena na stjenke ekrana. Na taj nain se znaajno smanjuje temperatura dimnih plinova koji naputaju loite i prolaze kasnije kroz cijevne snopove.
T, C 1600 Ugljena praina
o

1400

1200 Prirodni plin 1000 Tekue gorivo 800 600 0 100 200 300 400 500 600 700
2

Specifino optereenje povrine loita, kW/m

Slika 15.16 Temperatura dimnih plinova na izlazu iz loita ovisno o specifinom povrinskom optereenju loita za razliite vrste goriva Na slici 15.16 prikazana je temperatura dimnih plinova na izlazu iz loita za razliite vrste goriva: tekue gorivo, prirodni plin i ugljenu prainu. Na apscisi je naneseno specifino povrinsko optereenje loita po jedinici povrine za prijenos topline na vodu (tj. povrine ekrana). Loite modernih generatora pare ima sve povrine pokrivene ekranskim stjenama od cijevi isparivaa. Ovime su smanjene potrebe za odravanjem stjenki loita, ali se isto tako smanjuje temperatura dimnih plinova koji iz loita ulaze u cijevne snopove konvektivnih izmjenjivaa topline. Suvie niske temperature dovele bi do prevelikog nakupljanja ae na stjenkama, a suvie visoke temperature pogoduju nakupljanju polurastaljenih naslaga pepela. Cijevi u stjenkama ekrana su poloene vertikalno vrlo blizu jedna drugoj kako bi one mogle maksimalno apsorbirati toplinu. Prostor meu cijevima se zatvara lamelama, kako se ne bi proputala

Generatori pare

15-15

toplina prema zidu loita. Ekrani (slika 15.17) koristi se u veini suvremenih parnih kotlova. Dijelovi ekrana su unaprijed prefabricirani tako da ine vee cjeline, prilagoene kasnijoj ugradnju u kotlu.

Lamele Cijev ekrana

Izolacija Metalna obloga za zatitu izolacije

a)

b) Slika 15.17 Ekran loita a) prefabricirano dno loita, b) izvedba ekrana loita

Slika 15.18 Prefabricirani dio ekrana za gornju stjenku loita za veliki parni kotao

15.4.5 Promaja
Tijekom izgaranja i prijenosa topline na povrinama za izmjenu topline, potrebna je razlika tlaka kako zrak mogao doi kroz plat kotla i zagrija zraka do gorionika te da bi dimni plinovi mogli svladati otpore strujanja kroz sve cijevne izmjenjivae topline do dimnjaka. Otpori strujanja zraka i dimnih plinova ovise o izvedbi protonih kanala u generatoru pare i mijenja se s promjenom brzine strujanja.

Generatori pare

15-16

Pojam promaja naznauje maseni protok zraka zbog razlike u tlaku izmeu tlaka atmosfere i najnieg tlaka na ulazu u dimnjak ili na pojedinim dijelovima kotla. Zbog te razlike tlaka mi imamo odreene gubitke strujanja. Ako nemamo nikakvih dodatnih ureaja koji pomau promaju, tada govorimo o prirodnoj promaji. Razliku tlaka za prirodnu promaju stvara dimnjak svojom visinom i razlikom u gustoi izmeu dimnih plinova i atmosferskog zraka. Stupac hladnoga zraka izvan dimnjaka koji ima visinu dimnjaka imati e vei tlak na podnoje dimnjaka nego stupac vrelih dimnih plinova unutar dimnjaka. Zbog toga nastaje razlika tlaka u podnoju dimnjaka koja je potrebna za odravanje prirodne promaje. Ukoliko ne moemo ostvariti dovoljnu razliku tlaka visinom dimnjaka, tada za pomo promaji koristimo ventilatore. U takvome sluaju govorimo o prinudnoj promaji. Dimnjak vie nema jedini doprinos u ostvarivanju promaje. On svojim uzgonom pomae promaju, ali mu se sada primarni zadatak svodi na isputanje dimnih plinova u atmosferu.

Ispariva Pregrija

Zagrija vode

Zagrija zraka 1 Gorionici Zagrija zraka 2 U dimnjak Izlaz dimnih plinova Plinovi Zrak

Odsisni ventilator

Usisni ventilator

Slika 15.19 Parni kotao s usisnim i odsisnim ventilatorima za prinudnu promaju

Generatori pare

15-17

Primjenom ventilatora za prinudnu promaju stavljamo dijelove kotla pod tlak, vei ili manji od atmosferskoga tlaka. Razlike tlaka djeluju na velikim povrinama kotla tako da su i sile, koje bi deformirale plateve kotla, velike. Kako bi razlika tlaka u kotlu prema atmosferskom tlaku bila im manja, koristimo vie ventilatora u kombinaciji (slika 15.19), pa tako koristimo usisni ventilator zraka na ulazu u kotao i odsisne ventilatore u struji dimnih plinova na izlazu iz kotla. Takvu ventilaciju nazivamo uravnoteenom. Usisni ventilatori rade sa zrakom i snaga za njihov pogon je relativno niska. Ventilatori koji rade s dimnim plinovima iziskuju veu snagu (zbog veeg volumnog protoka dimnih plinova radi njihove vie temperature) i izloeni su jakoj koroziji i problemima s podmazivanjem zbog visoke temperature plinova. Da bi se smanjile dimenzije loita, danas se namjerno ide na stavljanje loita pod tlak pomou dobavnih ventilatora zraka. To iziskuje konstrukcije loita poveane vrstoe, ali i manje potronje materijala za njegovu konstrukciju. Takvi kotlovi se koriste na primjer na brodovima, gdje smo ogranieni s dimenzijama prostora u koje treba ugraditi opremu. Ukoliko je loite pod niim tlakom od atmosferskog, na mjestima proputanja e se u loite ili u dimne plinove domjeavati vanjski, lani zrak i na taj nain smanjivati promaju u loitu. Uzgon dimnjaka je razlika tlaka koja se stvara djelovanjem dimnjaka. Ta razlika nastaje zbog razliitih gustoa dimnih plinova u dimnjaku dp i atmosferskog zraka a izvan dimnjaka, ija je visina Z:

pd = ( a dp ) g Z

( 15.7 )

Gustoa u gornjoj jednadbi za zrak i dimne plinove moe se izraunati pomou jednadbe stanja (5.4) pomou tlaka i temperature:

= 0

273.15 p T 101320

( 15.8 )

Za zrak uzimamo da mu je gustoa pri 20 oC jednaka a = 1.17 kg/m3, dok je gustoa pri 273.15 K jednaka 0 = 1.33 kg/m3. Obzirom da je plinska konstanta dimnih plinova gotovo jednaka plinskoj konstanti za zrak, moemo napisati da je gustoa dimnih plinova jednaka:

dp = 1.33

273.15 Tdp

( 15.9 )

U tom sluaju bi uzgon dimnjaka bio:

1 1 g Z = 0 T0 (Tdp Ta ) g Z pd = 0 T0 T T Ta Tdp dp a

15.5 Cirkulacija fluida

Bitni dio kotla predstavlja sustav za proizvodnju pare. On se sastoji iz snopova cijevi isparivaa, zagrijaa vode i pregrijaa pare. Isparavanjem vode ujedno reguliramo i temperaturu samih metalnih cijevi, tako da unutar svih metalnih cijevi moramo imati odgovarajui protok vode. Cirkulacija vode u generatoru pare moe biti prirodna i prinudna. Prirodna cirkualcija u isparivakom dijelu kotla nastaje zbog razlike u gustoi toplije vode i hladnije vode u isparivakom krugu. Toplija voda stvara manji tlak stupca vode zbog svoje manje gustoe i ona

Generatori pare

15-18

se u cijevima penje uvis. Hladnija voda ima veu gustou i zbog veeg tlaka svojega stupca fluida ona se u cijevima sputa. Na taj nain nastaje prirodna cirkulacija vode u isparivakom dijelu parnoga kotla. Na slici 15.20 prikazana je pojednostavnjena shema parnoga kotla s prirodnom cirkulacijom. Du spusnih cijevi (hladnih cijevi koje se od parnoga bubnja sputaju prema vodenom bubnju u hladnijim podrujima kotla) struji hladna voda i sputa se do vodenog bubnja kako bi iz njega mogla snabdijevati vodom cijevi ekrana isparivaa. Voda u ekranskim cijevima isparava, tako da se u parni bubanj (slika 15.21) dovodi smjesa vode i mjehuria pare. Na slobodnoj povrini vode u parnom bubnju vri se odvajanje pare od vode. Voda se vraa u spusne cijevi i ponavlja ciklus. Vodena para se odvaja od kapljica i odvodi se na pregrijanje.
Izlaz pare

Dovod napojne vode

Parni bubanj

Hladne spusne cijevi

Grijane cijevi ekrana

Parni bubanj

Vodeni bubanj

Slika 15.20 Pojednostavnjeni prikaz prirodne cirkulacije u isparivakom dijelu generatora pare

Slika 15.21 Buenje provrta na dnu parnog bubnja za prihvat cijevi isparivaa

Generatori pare
1000

15-19

Gustoa, kg/m

800 Zasiena voda Razlika gustoe Zasiena para 0 0 4 8 12 16 20 24 28 Tlak, MPa Pregrija 600

400

200

Slika 15.22 Gustoe zasiene pare i vode i njihova razlika U generatorima pare koji rade pri povienim tlakovima potrebno je ograniiti promjer cijevi radi potrebne debljine stjenke cijevi. Promjer cijevi se smanjuje s poveanjem tlaka. Istovremeno se smanjuje i razlika u gustoama zasiene vode i zasiene pare. Pri povienom tlaku je vrlo teko ostvariti u kotlu prirodnu cirkulaciju pogotovo stoga to moramo sprijeiti stvaranje parnih epova. Na mjestima parnih epova je znaajno smanjen prijenos topline, pa bi dolo do zagrijavanja cijevi i moguih termikih okova.
Pregrija Parni bubanj Zagrija vode Parni bubanj Zagrija vode

Gorionici Napojna pumpa Napojna pumpa Cirkulacijska pumpa

Gorionici

a) Prirodna cirkulacija
Napojna pumpa Voda Para

b) Prisilna cirkulacija

Zagrija vode

Ispariva

Pregrija

c) Prisilna cirkulacija u generatoru pare s jednom cijevi Slika 15.23 Cirkulacija vode u isparivakom dijelu generatora pare Pumpa vode smjetena na dno spusne cijevi (slika 15.23b) predstavlja najekonominiji nain da se povea cirkulacija fluida u isparivakome dijelu i osigura sigurno hlaenje cijevi. Takvo strujanje u isparivakom krugu se naziva prisilnom cirkulacijom. Protok vode u cirkulaciji je 4 do 6 puta vei

Generatori pare

15-20

od proizvodnje pare. Tlak potreban za cirkulaciju fluida kree se oko 0.21 do 0.28 MPa. Snaga za pogon ove pumpe je oko 0.5% termike snage kotla. U generatorima pare s jednom cijevi (slika 15.23c) napojna pumpa je ujedno i cirkulacijska pumpa. Ovi generatori topline koriste jednu cijev manjega promjera. Obzirom da oni nemaju parni i vodeni bubanj, mogue je ostvariti vrlo kompaktne izvedbe generatora pare. Mali sadraj vode u njima omoguuje im da se vrlo brzo prilagode svim promjenama uvjeta rada. Protok napojne pumpe odgovara kapacitetu proizvodnje pare. Kako bi se osigurao dovoljno veliki protok vode radi hlaenja cijevi i pri malim optereenjima, protok na velikim optereenjima je forsiran. Kako brzina ne bi bila suvie mala, najmanja brzina strujanja je 1/4 nazivne brzine strujanja za puni kapacitet generatora pare. Ovakva izvedba generatora pare koristi se kod kotlova za vrlo visoke tlakove koji radu u blizini tlaka kritine toke (oko 22.5 MPa).

15.6 Sadraj vode u generatoru pare

Meu generatorima pare pravimo razliku prema sadraju vode obzirom na povrinu za prijelaz topline. Tako razlikujemo generatore pare s velikim, srednjim i malim sadrajem vode. Generatori pare s velikim sadrajem vode mogu vrlo brzo reagirati na promjene optereenja, ali njihovo stavljanje u pogon traje suvie dugo. Moderna tendencija je da se umjesto toga koriste generatori pare s malim sadrajem pare koji se brzo stavljaju u pogon i brzo se mogu prilagoditi promjenama optereenja, to je pogodno za njihovu regulaciju i automatizaciju. Generatori s velikim sadrajem vode (200 do 100 kg po 1 m2 grijane povrine) su stare izvedbe generatora pare u plamenocjevnoj izvedbi. Kroz cijevi se provode dimni plinovi, a oko cijevi se nalazi voda. Obzirom na veliki promjer plata kotla i male debljine stjenke, tlak pare nije smio biti previsok. Generatori sa srednjim sadrajem vode (100 do 50 kg po 1 m2 grijane povrine) su takoer plamenocjevni generatori pare u izvedbama kakve su se ugraivale na brodove i u lokomotive. Generatori s malim sadrajem vode (50 do 20 kg po 1 m2 grijane povrine) su vodocjevni kotlovi u kojima voda struji kroz cijevi, a dimni plinovi ih oplakuju izvana. To omoguuje mnogo bolji prijenos topline u kotlu. Takvi kotlovi su vrlo brzi u stavljanju u pogon i obino su u nekoliko desetaka minuta u stanju proizvoditi velike koliine pare. Generatori s vrlo malim sadrajem vode (manje od 20 kg po 1 m2 grijane povrine) su vodocjevni kotlovi kakvi se danas izvode u suvremenim velikim termoelektranama.

15.7 Razliite izvedbe generatora pare

15.7.1 Plamenocjevni generatori pare
Plamenocjevni generatori pare su najprije koriteni za pogon lokomotiva i brodova. Radi se o generatorima pare s velikim ili srednjim sadrajem pare koji rade na vrlo niskim tlakovima (do 2 MPa) s proizvodnjom pare do 10 kg/s. Prijenos topline se obavlja prvenstveno konvekcijom. Loite se izvodi u cijevi iz valovitog lima s veim promjerom, kako bi se omoguila kompenzacija termikih dilatacija i dijelom poveala povrina za prijenos topline. Kasnije su dodani cijevni snopovi i vie prolaza plinova kroz cijevi, kako bi im se poveao kapacitet proizvodnje pare. Tako moemo imati kotlove s jednim prolazom, s dva prolaza (slika 15.24a) i s tri prolaza (slika 15.24b). Daljnja razlika meu plamenocjevnim kotlovima je u suhom dnu (slike 15.24a i 15.24b) ili mokrom dnu (slika 15.24c). Na slici 15.24d prikazan je jedan suvremeni plamenocjevni kotao. Generatori pare u plamenocjevnoj izvedbi vrlo su pogodni za pogone s nepredvinim promjenama kapaciteta, kojima se kotao moe vrlo brzo prilagoditi obzirom na jako velik sadraj topline u velikoj

Generatori pare

15-21

masi vode. Ova vrsta kotlova je ve na veliko izbaena iz proizvodnje i iz eksploatacije nakon uestalih eksplozija kotlova u pokuaju da se kotao preoptereti i da se prijee doputeni tlak od 2 MPa.

Slika 15.24 Parni kotao u plamenocjevnoj izvedbi

a) s da prolaza, s valovitim loitem i suhim dnom, b) s tri prolaza i suhim dnom, c) s dva prolaza i mokrim dnom, d) suvremeni plamenocjevni kotao s tri prolaza dimnih plinova

15.7.2 Vodocjevni generatori pare

Ve je prije stotinu godina zapaena vea sigurnost kotlova s vodocjevnom izvedbom. To je bio razlog da je sve vie plamenocjevnih kotlova zamijenjeno vodocjevnim kotlovima. Plamenocjevne izvedbe su ostale sauvane samo za kotlove na ispune plinove i za vrlo male kotlove. U vodocjevnim generatorima pare voda prolazi kroz cijevi maloga promjera, oko kojih izvana struje dimni plinovi nastali izgaranjem goriva u loitu. Ovi kotlovi imaju sljedee prednosti obzirom na plamenocjevne kotlove: Bolji prijenos topline s produkata izgaranja na vodu, Mogunost da rade na viim tlakovima zbog manjega promjera cijevi, tako da mogu raditi u podkritinom i nadkritinom podruju (obzirom na tlak kritine toke), Poveani omjer izmeu povrina za prijenos topline i oploja kotla (ili ukupnog volumena kotla) to znaajno poveava kapacitet proizvodnje pare.

Generatori pare

15-22

Vrlo brzo stavljanje u pogon zbog maloga sadraja vode (mala termika inercija).

U praksi vodocjevni kotlovi ne poznaju granice koje su limitirale plamenocjevne kotlove u proizvodnji pare. Mogu se konstruirati parni kotlovi s ogrjevnim povrinama s vie od 40.000 m2 i proizvodnjom pare veom od 1200 kg/s pri tlaku od 24 MPa i temperaturi od 550 oC. Vodocjevne kotlove moemo podijeliti na konvekcijske generatore pare i na generatore pare na zraenje.

15.7.3 Konvekcijski vodocjevni kotlovi

Konvekcijski vodocjevni kotlovi (slika 15.25) su opremljeni obilnim snopovima cijevi isparivaa s konvektivnim prijenosom topline s relativno malim hvatanjem zraenja plamena. Tu se radi o parnim kotlovima manje i srednje snage za industrijske namjene s proizvodnjom pare za razliite korisnike.

Slika 15.25 Integralni konvekcijski vodocjevni generatori pare

Generatori pare

15-23

U prolosti su konstruirani generatori pare s horizontalnim ravnim cijevima smjetenim u snopove uz lagani nagib (10o do 15o prema horizontali). Takvi su se generatori nazivali subhorizontalni. Ti su generatori pare ve naputeni i zamijenjeni su generatorima pare s vertikalnim cijevima koje se proteu izmeu vodenog i parnoga bubnja. Parni bubanj sadri tekuu vodu i vodenu paru. Njega nosi ili je ovjeen o konstrukciju ekrana loita. Vodeni bubanj je na dnu cijevi ekrana. Iz njega se putem irih cijevi distribuira voda do cijevi ekrana koje potpuno okruuju loite. Parni i vodeni bubanj su kroz hladnija podruja kotla spojeni spusnim cijevima po kojima se voda sputa do vodenog bubnja. Voda s mjehuriima pare die se po zagrijanim ekranskim cijevima do parnog bubnja. U parnom bubnju se para die iznad povrine vode. Kako bi se para odvojila od kapljica, koje prskaju posvuda zbog izlaska mjehuria pare, koriste se separatori pare. Osuena zasiena para se zatim odvodi na pregrijanje u pregrijaki dio kotla. Radni tlakovi su umjereni i iznose oko 10 MPa kako bi se mogli postii relativno visoki stupnjevi djelovanja od 0.88 do 0.90 uz proizvodnju pare do 100 do 150 kg/s. Primjeri na slikama 15.25 i 15.1c predstavljaju vani prijelaz u razvoju ovih parnih kotlova namijenjenih za primjenu u industriji. Radi se o kotlovima s integralnim loitem, kod kojih je loite obloeno cijevima isparivaa, iji su dijelovi uzajamno spojeni i ine integralni dio s loitem. Kotlovi s integralnim loitem koji su namijenjeni proizvodnji pare do 30 kg/s mogu se isporuivati kao gotove jedinice u gabaritima za eljezniki prijevoz. Za veu proizvodnju pare oni se mogu isporuivati u modulima, koji se nakon prijevoza do konane lokacije spajaju u zajedniku cjelinu.

15.7.4 Vodocijevni kotlovi sa zraenjem

Ovi generatori pare namijenjeni su za velike kotlove koji rade na visokom tlaku i temperaturi za kapacitet proizvodnje pare od 60 do 1300 kg/s. To su najee generatori pare za velike termoelektrane. U generatorima pare sa zraenjem najvei dio isparavanja odvija se u ekranskim cijevima loita, a tek vrlo mali dio u cijevima konvektivnih isparivaa. Ekranske cijevi stvaraju zid oko loita i na sebe preuzimaju svu dozraenu toplinu iz plamena i vrelih produkata izgaranja. Prema tome, u ovim generatorima pare sa zraenjem cijevi isparivaa potpuno pokrivaju zidove komore izgaranja. Plinski prostor je pod tlakom viim od atmosferskoga tlaka. Tlak se polako smanjuje prema ulazu u dimnjak. Kod veih kotlova koristi se uravnoteena ventilacija. Cirkulacija vode u isparivakom dijelu moe biti prirodna ili prinudna. Konstrukcijska struktura generatora pare se vjea na noseu konstrukciju. Konstrukcija generatora pare na taj nain moe termiki dilatirati na sve strane. Cijela nosea konstrukcija mora preuzeti svu teinu generatora pare i vode, a mora preuzeti i bone sile od vjetra ili potresa. U vodocijevnim kotlovima sa zraenjem i prirodnom ili prinudnom cirkulacijom vode u isparivakom dijelu, parni bubanj je smjeten visoko. Iz njega istjee zasiena voda i napaja vodeni bubanj i razvodne cijevi koje tu vodu dovode do cijevi ekrana. Kroz cijevi ekrana die se prema parnom bubnju smjesa vode i mjehuria isparene pare. Na slici 15.26 prikazan je generator pare sa zraenjem i s prirodnom cirkulacijom vode. Generator pare ima regulirano pregrijanje gdje se izmeu primarnog i sekundarnog pregrijaa u pregrijanu paru prica voda za regulaciju temperature pregrijanja.

Generatori pare

15-24

Regulacija pregrijanja

Parni bubanj Primarni pregrija

Ponovni pregrija

Zagrija vode Izlaz plinova Zagrija zraka Komora zraka Ulaz zraka Gorionici

Komora zraka Gorionici

Sekundarni pregrija

Slika 15.26 Generator pare sa zraenjem i prirodnom cirkulacijom vode

a)

b)

a) Model parnoga kotla za proizvodnju 5000 kg/s pare pri 25.4 MPa, 569 oC, visine 80 m b) Dva generatora pare s reguliranim pregrijanjem i nadkritinim tlakom s proizvodnjom od 600 kg/s pri 27 MPa, 540 oC

Slika 15.27 Izvedbe vodocijevnih kotlova sa zraenjem

Dijelovi generatora pare

16-1

16. DIJELOVI GENERATORA PARE

16.1 Pregrija pare
Zagrijavanje pare nakon isparivaa popraeno je s poveanjem temperature i entalpije pare. Toplina se pari dovodi u dijelu generatora pare koji nazivamo pregrija. On se izvodi kao konvektivni cijevni izmjenjiva topline izloen visokoj temperaturi dimnih plinova. Pregrija pare se smjeta vrlo blizu izlaska dimnih plinova iz loita, kako bi postigli visoku temperaturu pregrijanja. U poglavlju 24. vidjeti emo kako pregrijanjem pare i ponovnim pregrijanjem pare nakon djelimine ekspanzije u turbini moemo povisiti maksimalnu temperaturu Rankine-ovog procesa i poveati rad dobiven iz procesa. Na taj nain sprjeavamo ekspanziju pare duboko u podruje isparavanja i titimo lopatice krajnjih stupnjeva parne turbine od erozije kapljicama kondenzirane vode. Pregrijai se uvijek izvode kao konvektivni cijevni izmjenjivai topline i stavljaju se u podruja kotla s visokom temperaturom s time da su izvan dohvata zraenja plamena iz loita. Obino se s poveanjem optereenja kotla poveava i temperatura pregrijane pare na izlazu iz kotla. Toplinski tok predan pari za njeno pregrijanje je proporcionalan proizvodnji pare, tako da toplina predana po jedinici mase pare u pregrijau raste, a time i temperatura pregrijanja (slika 16.1). To je posebno naglaeno kada se udaljavamo od loita. Smjetaj pregrijaa u podruje gdje se toplina prenosi zraenjem izazvalo bi da se temperatura pregrijanja ne bi mijenjala direktno proporcionalno s proizvodnjom pare, ak bi doli do toga da se s poveanjem optereenja kotla temperatura pregrijanja pare smanjuje. Ponekada koristimo taj efekt kako bi u kombinaciji predaje topline zraenjem i predaje topline konvekcijom dobili konstantnu temperaturu pregrijanja bez obzira na optereenje kotla (slika 16.1). Prilikom smjetaja cijevnih snopova pregrijaa potrebno je voditi rauna da se dopusti cijevima da termiki dilatiraju i da materijal cijevi ne trpi zbog tih dilatacija.
Izlazna temperatura pregrijane pare Temperatura pare

Para pregrijana konvekcijom

Para pregrijana zraenjem

20

40

60

80

100

Proizvodnja pare, %

Slika 16.1 Karakteristike temperature pare na izlazu iz stupnjeva pregrijaa za konvektivne pregrijae i pregrijae izloene zraenju te mogunost da se kombinacijom postigne stalna temperatura pregrijanja Mnogo manje problema stvaraju ovjeeni snopovi pregrijakih cijevi koje su orijentirane vertikalno, a mjesta ovjesa su izvan struje dimnih plinova. Kod tih pregrijaa je samo problem mogueg nakupljanja tekuine na dnu snopova u koljenima cijevi na poetku rada generatora pare.

Dijelovi generatora pare

Nosa na zidu Nosee cijevi

16-2
Nosa na zidu

Nosa na zidu

Nosa na zidu

Podloak Podloak

Slika 16.2 Ovjes cijevnih snopova pregrijaa pare s horizontalnim cijevima Kod pregrijaa s vertikalnim cijevima koriste se razvodne cijevi (slika 16.3), tako da se izbjegnu problemi s nakupljanjem tekuine po koljenima cijevi.

Slika 16.3 Razvodne cijevi pregrijaa pare na visokom tlaku u nadkritinom podruju za termoelektranu snage 650 MW regulacija temperature pare na izlazu iz pregrijaa moe se ostvariti na razliite naine. Meu njima spomenuti emo mogunost recirkulacije dimnih plinova natrag u loite za regulaciju intenziteta plamena, ubrizgavanje vode u pregrijanu paru, promjena pretika zraka za izgaranje u loitu ili primjena gorionika koji mogu zakretati smjer plamena.

Dijelovi generatora pare

16-3

16.2 Povrat topline u proces

16.2.1 Zagrija vode (ekonomajzer)
Nakon to su dimni plinovi proli cijevi pregrijaa pare i konvektivnih isparivaa, njihova temperatura je jo dovoljno visoka za zagrijavanje napojne vode do temperature zasienja. Ekonomajzer (engl. ecconomiser) ili zagrija vode koristi tu toplinu dimnih plinova za zagrijavanje vode i time poveava stupanj djelovanja parnoga kotla. U podruju tih niskih temperatura dimnih plinova na kojima radi zagrija vode, svakih 20 K pada temperature dimnih plinova doprinosi poveanju stupnja djelovanja parnoga kotla za priblino 1%. Pritom ne smijemo pretjerati jer je najnia sigurna temperatura pri kojoj odvodimo dimne plinove iz parnoga kotla 160 oC. Ispod te temperature poeti e stradavati elini dijelovi zbog korozije kondenziranom sumpornom kiselinom. Kod velikih parnih kotlova, ponekada i kod srednjih veliina, iza zagrijaa vode u struji dimnih plinova se nalazi i zagrija zraka. Kod takvih kotlova je zagrija vode predzadnji u nizu izmjenjivaa toplineu struji dimnih plinova u generatoru pare. Temperatura dimnih plinova na izlazu iz zagrijaa vode kod velikih parnih kotlova je 300 do 350 oC, prema tome jo uvijek visoka. Temperatura napojne vode na ulazu u parni kotao je nerijetko na temperaturi osjetno vioj od 100 oC (obino 200 do 250 o C). Napojna voda je dijelom ve prije ulaza u parni kotao pokupila otpadne topline od pare oduzete parnoj turbini na razliitim mjestima. Pri takvim temperaturama dimnih plinova ili napojne vode ne dolazi do opasnosti od korozije dijelova zbog kondenzacije sumporne kiseline iz dimnih plinova. Na mjestima gdje bi temperatura dijelova za izmjenu topline pala ispod 190 oC preporuuje se koritenje dijelova iz sivog lijeva umjesto elika, obzirom na veu otpornost na koroziju. Cijevi zagrijaa vode u tom temperaturnom podruju trebale bi biti lijevane iz sivog lijeva i orebrene na vanjskoj strani. Na slici 16.5 prikazan je veliki zagrija vode kao izmjenjiva topline u protusmjernoj izvedbi (gornji snop zagrijaa) i u istosmjernoj izvedbi (donji snop zagrijaa).

Ulaz vode

Zagrija vode

Izlaz vode Protok dimnih plinova

Slika 16.5 Zagrija vode (ekonomajzer) s neprekinutom cijevi u izvedbi s protusmjernim i istosmjernim izmjenjivaem topline

16.2.2 Zagrija zraka

Zagrija zraka smjeten je u struji dimnih plinova nizvodno od zagrijaa vode. On koristi ostatke osjetne topline dimnih plinova prije nego ih ispustimo u atmosferu. Toplina oduzeta dimnim plinovima predaje se zraku koji e se koristiti za izgaranje u loitu. Via temperatura zraka u loitu e ubrzati upaljivanje i izgaranje goriva te poboljati ukupni stupanj djelovanja generatora pare (slika 16.6).

Dijelovi generatora pare

12 10 Uteda goriva, % 8 6 4 2 0

16-4

50

100

150

200
o

250

300

350

Temperatura, C

Slika 16.6 Uteda goriva ovisno o temperaturi zraka na ulazu u loite

Ulaz hladnoga zraka Leptir za regulaciju optoka

Izlaz dimnih plinova

Dijafragme

Izlaz zraka iz zagrijaa

Cijevi zagrijaa

Dilatacijski spoj Ulaz dimnih plinova

Pepeo

Slika 16.7 Cijevni protusmjerni zagrija zraka s mimosmjernim protokom (bypass-om) za regulaciju temperature metala na ulazu zraka Obzirom da su temperature fluida koji struje u podruju zagrijaa zraka jo nie od onih za zagrija vode, potrebno je voditi rauna o graninim niskim temperaturama na povrinama zagrijaa i moraju biti izabrani materijali koji e biti otporni na eventualni korozijski napad.

Dijelovi generatora pare

16-5

Zagrijai zraka mogu biti izvedeni kao rekuperatori ili regeneratori. Kod obje vrste zagrijaa prijenos topline odvija se konvekcijom izmeu plina i krute stjenke. Povrine stjenki kod zagrijaa zraka su mnogo vee nego kod zagrijaa vode zbog nie vrijednosti koeficijenta prijelaza topline. Na slici 16.7 prikazan je rekuperacijski zagrija zraka izveden kao cijevni protusmjerni izmjenjiva topline. Stjenke cijevi, unutar kojih struje dimni plinovi, definiraju granicu preko koje se konvekcijom prenosi toplina s dimnih plinova na zrak izvan cijevi. Pod rekuperacijske izmjenjivae topline spadaju i zagrijai zraka s keramikim ploicama.
Kuite Sredinja otvorena struktura Keramike ploice Vanjska topla stjenka Vanjska hladna stjenka Radijalna brtva Vratilo

Dimni plinovi

Aksijalna brtva Zrak

Presjek rotora

Slika 16.8a Regeneracijski zagrija zraka s horizontalnom osi rotacije

Sektor dimnih plinova

Sektor nosa Sektor zraka Sektor nosa Izlaz plina Ulaz zraka Ploice Ploice Ulaz plina Izlaz zraka

Slika 16.8b Regeneracijski protusmjerni zagrija zraka s vertikalnom osi rotacije

Dijelovi generatora pare

16-6

Plin

Zrak

Zrak Presjek B - B Plin

Radijalna brtva Izlaz plina Ulaz zraka

Brtva po obodu

Izlaz plina

Rotor

Grupe fiksnih ploa

Grupe fiksnih ploa

Rotor Presjek A - A Ulaz plina Izlaz zraka Ulaz plina

Slika 16.9 Regeneracijski protusmjerni zagrija zraka s fiksnim ploama Postoje dvije vrste regenerativnih zagrijaa zraka: rotirajui (slika 16.8), koji se esto naziva i Ljungstrmov i fiksni (slika 16.9). Rotirajui zagrija zraka sastoji se iz rotora koji se moe imati horizontalnu (slika 16.8a) ili vertikalnu (slika 16.8b) os rotacije. Brzina vrtnje je vrlo mala i iznosi 0.05 do 0.07 okretaja u sekundi ili 1 okretaj u 14 do 20 sekundi. Rotor se sastoji iz ispune od keramikih valovitih ploa. Paketi ploa rotacijom dolaze u struju dimnih plinova i zatim u struju zraka. Toplina koju su primili od dimnih plinova prenosi se na zrak koji dobavlja ventilator. Fiksni zagrija ima ploe koje su fiksno ugraene i ne pomiu se (slika 16.9). Kroz njih naizmjenino struje dimni plinovi i zagrijavaju ih, a zatim se kroz njih proputa zrak koji na sebe preuzima akumuliranu toplinu s ploa. Naizmjenino strujanje dimnih plinova i zraka ostvaruje se rotirajuim razvodnicima ispred i iza ploa, koji se vrte zajedniki.

Principi djelovanja strojeva

17-1

17. PRINCIPI DJELOVANJA STROJEVA

17.1 Volumetrijski strojevi
Pretvorba energije izmeu fluida istroja moe se odviti na dva naina: putem djelovanja statikog tlaka na pokretne stjenke, koje svojim pomakom mijenjaju volumen sustava u koji dopire fluid, to je karakteristini nain djelovanja volumetrijskih strojeva, putem promjene koliine gibanja fluida ime se stvara sila na rotoru stroja, to je karakteristini nain djelovanja dinamikih strojeva (turbo-strojeva). Izmeu ove dvije razliite vrste strojeva (poglavlje 2.3) postoji i djelimino preklapanje u primjeni. Ako na primjer elimo poveati tlak tekuine, moemo koristiti bilo volumetrijsku klipnu pumpu ili centrifugalnu pumpu. Openito iz iskustva znamo da tamo gdje elimo raditi s velikim protocima i niskom tlakovima radimo s turbo strojevima, a tamo gdje elimo raditi s visokim tlakovima i niskim protocima koristimo volumetrijske strojeve. Djelovanje volumetrijskog stroja, bilo pogonskog ili radnoga, iziskuje da imamo barem jednu komoru u kojoj se volumen mijenja periodiki. Unutar te komore fluid vri pretvorbu energije. Tu se radi o periodikim strojevima obzirom da se proces ponavlja u odgovarajuim periodima vremena. Razlika izmeu maksimalnog i minimalnog volumena u komori naziva se stapajni volumen i oznaavamo ga s Vs. Ovisno o nainu gibanja potiskivaa razlikujemo one s alternirajuim (naizmjeninim) gibanjem, koje esto nazivamo i klipnim strojevima te one s rotirajuim gibanjem potiskivaa. U cilindrima volumetrijskih strojeva esto imamo klip kao pokretnu granicu koja se giba periodiki napred-natrag, a kod rotirajuih strojeva je to najee rotor koji stoji ekscentrino u provrtu u kuitu i vrti se stalno u istome smjeru. Volumetijske strojeve emo obraivati kod volumetrijskih pumpi (poglavlje 27), kod volumetrijskih kompresora (poglavlje 32) i kod motora s unutarnjim izgaranjem (poglavlje 36). U poglavlju 27 se po prvi puta opisuju glavne karakteristike tih strojeva. Ovdje se neemo zadravati na osobinama volumetrijskih strojeva kao to su jednolikost protoka radnoga fluida ili uravnoteenje stroja, obzirom da se volumetrijski strojevi mogu normalno realizirati s vie cilindara, a vrlo rijetko sa samo jednim cilindrom. Ako pogledamo motor s unutarnjim izgaranjem moemo zapaziti da pogonski moment, koji je rezultat djelovanja sila tlaka i inercijskih sila dijelova u gibanju, jako oscilira, posebno kod motora sa samo jednim cilindrom (slika 17.1a) nego kod motora s vie cilindara (slika 17.1b), tako da stvara konstruktorima velike neprilike u uravnoteenju momenta i samoga stroja. Za uvjete promjene momenta prema slici 17.1, omjer izmeu maksimalne i prosjene vrijednosti zakretnog momenta su: Broj cilindara 1 4 6 Maksimalni / prosjeni zakretni moment 1.7 Nm / 0.095 Nm = 17.9 1.5 Nm / 0.38 Nm = 3.95 1.1 Nm / 0.57 Nm = 1.93

17.2 Turbo strojevi

17.2.1 Uvod
Najbrojnija grupa strojeva unutar dinamikih strojeva su turbo strojevi. Na slici 17.2 prikazana je reverzibilna hidraulika turbina koja moe djelovati kao hidraulika turbina i kao pumpa. Ako stroj djeluje kao pumpa (tj. kao radni stroj), lopatice rotora predaju energiju fluidu i poveavaju mu

Principi djelovanja strojeva

17-2

koliinu gibanja. Na izlazu iz rotora, kao pokretnog dijela stroja, stavljamo difuzor za smanjenje brzine strujanja tekuine, kako bi se dio kinetike energije pretvorio u potencijalnu energiju, kako bi se popravio napor pumpe. U podruju dinamikih strojeva moemo napraviti razliku izmeu turbo strojeva i drugih dinamikih strojeva. Primjer tih drugih strojeva je na primjer ejektor koji mijenja koliinu gibanja fluida iako nema niti jedan pokretni dio (poglavlje 26.1).
1600 1200 Zakretni moment, Nm 800 400 0 -400 -800 DMT GMT DMT Ispuh GMT Usis DMT

Kompresija Ekspanzija

Motor s 6 cilindara

Motor s 1 cilindrom 0 180 360 540

o

720

Kut koljenastog vratila, KV

Slika 17.1 Promjena zakretnog momenta na koljenastom vratilu motora s 1 cilindrom (plavo) i motora s 6 cilindara (crveno). Prosjena vrijednost momenta prikazana je crtkano U obradi koja slijedi prikazani su temeljni principi na kojima se zasniva djelovanje turbo strojeva. Zbog nastavka koji slijedi, biti e razraeno objanjenje djelovanja za hidraulike turbine. Dobivene jednadbe (osobito Eulerova jednadba) i postupci prorauna (posebno oni koji se temelje na dijagramu po Balje-u) su oni isti koji vrijede i za toplinske turbo strojeve (parne turbine, plinske turbine i turbokompresore).

17.2.2 Dijelovi turbo strojeva

Svi turbo strojevi imaju dio koji rotira, koji nazivamo rotor i na kojemu su pokretni kanali koji se oblikuju meu lopaticama, a u kojima se odvija promjena koliine gibanja. Protok fluida kroz rotor je kontinuiran. Smjer strujanja fluida obzirom na os rotacije rotora daaje nam podlogu za podjelu turbo strojeva na: a) Turbo strojevi s aksijalnim protokom, gdje je protok fluida paralelan s osi rotacije (slika 17.3) b) Turbo strojevi s radijalnim protokom, gdje je protok fluida okomit na os rotacije (slika 17.4) c) Turbo strojevi s dijagonalnim protokom, gdje je protok izmeu aksijalnog i radijalnoga (slika 17.5) Bilo pumpe ili turbine mogu biti s aksijalnim protokom, dijagonalnim protokom ili s radijalnim protokom. Pumpe s radijalnim protokom dijele se ovisno o smjeru protoka na centrifugalne sa strujanjem od osi na van ili centripetalne sa strujanjem prema osi rotacije. Rotor je okruen kuitem koje miruje, pa ga nazivamo stator (slika 17.4). U kuitu moemo isto tako imati lopatice za promjenu koliine gibanja. Meu turbo strojeve koji nemaju kuite kao to su ventilatori i brodski vijci. Kod turbina, obzirom na veliku protonu povrinu kanala sa statorskim lopaticama moemo imati koritenje cijeloga kanala (turbine s punim privodom) ili samo dijela kanala (turbine s parcijalnim privodom). Peltonova turbina (slika 19.1) predstavlja primjer turbine s parcijalnim privodom, kod koje je statorski privod podijeljen u nekoliko mlazova koji prolaze kroz fiksne mlaznice i udaraju u lopatice rotora.

Principi djelovanja strojeva

17-3

Slika 17.2 (a,b,c) Reverzibilna hidraulika Francisova turbina, koja moe raditi kao pumpa ili turbina a) spiralno kuite izraeno iz elinog lima s dijelovima iz elinog lijeva, b) stator i rotor pri montai u tvornici, rotor izraen iz nehrajueg elika, c) kuglasti ventil Napor Protok Snaga Brzina vrtnje m m3/s MW 1/min Turbina 237.0 117.3 250.0 300 Pumpa 239.0 80.7 203.9 300

Principi djelovanja strojeva

17-4

Slika 17.2d Reverzibilna hidraulika Francisova turbina (presjek) U sluaju kada radi kao turbina (slika 17.4), statorske lopatice imaju zadatak pretvorbe energije fluida u kinetiku energiju prije nego fluid ue u rotor. Na izlazu iz rotora fluid ulazi u difuzor, koji ima zadatak da dio preostale kinetike energije fluida pretvori u potencijalnu energiju. U sluaju radnoga turbo stroja, nakon prolaza kroz usisni kanal i rotor, fluid ulazi u fiksne statorske lopatice koje dio kinetike energije pretvaraju u potencijalnu. Ova se pretvorba nastavlja u difuzoru spiralnog kanala u kuitu. Sustav koji se sastoji iz statorskih lopatica ispred samoga rotora i niza pripadnih pokretnih lopatica na rotoru nazivamo stupanj turbo stroja. Jednostavni turbo stroj moe sainjavati samo jedan stupanj ili vie njih povezanih u seriju.

Principi djelovanja strojeva

17-5

Slika 17.3 Aksijalna Kaplanova turbina, visina 6 m, snage 6.88 MW pri 78 min-1

Slika 17.4 (a,b) Radijalna Francisova turbina (shema rotora i presjek)

Principi djelovanja strojeva

17-6

Slika 17.4c Radijalna Francisova turbina, rotori dvije identine reverzibilne Francisove turbine

sa slike b), snaga 88.2 MW, visinski pad vode 311 m

Slika 17.5 Dijagonalna reverzibilna turbina (Mitsubishi) sa zakretljivim lopaticama rotora

Principi djelovanja strojeva

17-7

Slika 17.6 Reverzibilna turbina s vie stupnjeva, presjek i izgled rotora

17.3 Pretpostavke u proraunu turbo strojeva

Strujanje fluida u turbo stroju se smatra jednodimenzijskim i jednosmjernim. Strujanje smatramo ustaljenim, tj. nema promjene strujanja u vremenu.

Slika 17.7 Rotacija

Principi djelovanja strojeva

17-8

Kutna brzina , rad/s, predstavlja promjenu kuta (radijani) u jedinici vremena (slika 17.7):

d & = dt

( 17.1 )

Ako je n brzina vrtnje, s-1, kutna brzina je:

= 2 n

rad/s

( 17.2 )

U tehnikoj literaturi se esto koristi brzina vrtnje kao broj okretaja u jednoj minuti. Kako minuta ima 60 sekundi, brzinu vrtnje iz okretaja u minuti pretvaramo u onu s okretajima u sekundi na sljedei nain:

n [1/s ] =

n [1/min ] 60

( 17.3 )

Pretpostavka, da je strujanje jednodimenzijsko, znai da je strujanje samo u smjeru osi kanala i da mijenja svoj smjer zajedno s promjenom smjera osi kanala. Pogledajmo rotor jedne pumpe (slika 17.8)

Slika 17.8 Slika i shema rotora centrifugalne pumpe Na slici 17.9 prikazane su lopatice na rotoru pumpe i trokuti brzina na ulaznom i izlaznom rubu rotora. Nacrtane su tri brzine. Tangencijalno na rub rotora je ucrtana (crnom bojom) obodna brzina u. U smjeru kanala meu lopaticama je ucrtana (crvenom bojom) relativna brzina w. Vektorskim zbrajanjem te dvije brzine dobiva se apsolutna brzina (ucrtana plavom bojom). S indeksom 1 oznaene su brzine na ulazu u rotor (na manjemu radiusu), a s indeksom 2 oznaene su brzine na izlazu iz rotora (na veem radiusu). Kada bi itatelj gledao izvana na rotor, vidio bi da se voda u rotoru giba u smjeru apsolutne brzine. Kada bi on bio na rotoru, inilo bi mu se da fluid ima smjer relativne brzine.

17.4 Trokuti brzina

Vrijednosti za brzine fluida na ulaznom i izlaznom rubu rotora su bitni za izraunavanje sila koje djeluju na lopatice rotora. Unutar turbo stroja razlikujemo presjek 1 na ulazu u rotor i presjek 2 na izlazu iz rotora. Fluid se u stupnju turbo stroja giba dijelom meu lopticama statora i dijelom meu lopaticama rotora. Redoslijed je razliit. Kod turbina on najprije struji kroz lopatice statora, a iza toga

Principi djelovanja strojeva

17-9

kroz lopatice rotora. Kod pumpi on moe (tj. ne mora) proi kroz ulazne lopatice statora, zatim kroz lopatice rotora i na izlazu moe proi kroz izlazne lopatice statora. Na ulaznom i izlaznom rubu utvrdili smo obodnu brzinu u, relativnu brzinu w i apsolutnu brzinu c. Veza meu ovim brzinama je:

r r r c =u+w

( 17.3 )

Slika 17.9 Trokuti brzina Kut oznaava kut izmeu obodne i apsolutne brzine. Kut oznaava kut izmeu negativne obodne brzine i relativne brzine. Relativnu brzinu na ulazu u rotor dobivamo tako da od poznate apsolutne brzine na ulazu vektorski oduzmemo obodnu brzinu (slika 17.9, krajnje desno). Na izlazu iz rotora poznajemo obodnu brzinu i relativnu brzinu. Vektorskim zbrajanjem te dvije brzine dobivamo apsolutnu brzinu na izlazu. U svakom trokutu brzina moemo apsolutnu brzinu c rastaviti na vektorski zbroj uzajamno okomitih komponenti s time da je jedna komponenta cu du vektora obodne brzine, a druga komponenta cm okomita na smjer obodne brzine. Iz slike 17.9 vidimo da je putanja fluida unutar rotorskih lopatica slijedi formu samih rotorskih lopatica. Relativna brzina na ulazu u rotor ima smjer lopatica na ulazu i kut 1 prema negativnom smjeru obodne brzine u1. Na izlazu iz rotora relativna brzina ima smjer lopatica na izlazu i kut 2 prema negativnom smjeru obodne brzine u2. Kutovi 1 i 2 su ujedno kutovi koji definiraju smjer lopatica rotora na ulazu i izlazu.

17.5 Eulerova jednadba

U poglavlju 8.8 smo analizirali jednadbu ouvanja koliine gibanja za esticu fluida koja se je gibala du pravca. Ako se estice vrte oko fiksne toke, tada one putuju po krunici i za njih moemo napisati jednadbu slinu jednadbi (8.26) koja vrijedi za gibanje po krunici. Kod fluida koji struji kroz lopatice rotora potrebno je misliti na to da sila zbog skretanja fluida na lopaticama izaziva moment na radiusu te toke promjene. Analogno jednadbi (8.23) moment promjene koliine gibanja fluida dan je umnokom masenog protoka fluida i njegove tangencijalne brzine s radiusom do zadane toke na kojoj promatramo

Principi djelovanja strojeva

17-10

promjenu koliine gibanja. Obodna komponenta apsolutne brzine na tom mjestu je cu, a radius do te toke je r. Moment koliine gibanja e biti: Moment koliine gibanja = m cu r ( 17.4 )

Promjenu momenta koliine gibanja u jedinici vremena nazivamo protok koliine gibanja:

& cu r Protok koliine gibanja = m

( 17.5 )

Analogno jednadbi (8.26) dobivamo konano moment Mi koji lopatice rotora unutar stroja predaju fluidu:

& cu 2 r2 m & cu1 r1 Mi = m

( 17.6 )

tj. jednak je razlici protoka koliine gibanja na izlazu i na ulazu. Ako izvuemo maseni protok izvan zagrade, dobivamo:

& (cu 2 r2 cu1 r1 ) Mi = m

( 17.7 )

Rad se prema jednadbi (1.12) moe pisati kao produkt momenta i kuta zakreta (u radijanima). Snaga je izvreni rad u jedinici vremena i moemo je prikazati kao umnoak momenta i kutne brzine:

P=M

( 17.8 )

Indicirana snaga Pi je snaga koja se izmjenjuje izmeu fluida i rotora unutar stroja. Koristei jednadbe (17.7) i (17.8) dobivamo:

& (cu 2 r2 cu1 r1 ) Pi = m

Obodna brzina jednaka je produktu radiusa i kutne brzine:

( 17.9 )

u = r
Obzirom da je:

( 17.10 )

u1 = r1 u2 = r2
moemo jednadbu (17.9) pisati kao:

& (cu 2 u2 cu1 u1 ) Pi = m

( 17.11 )

Ako snagu (tj. rad u jedinici vremena) podijelimo s masenim protokom (tj. masom u jedinici vremena), dobivamo specifini rad po jedinici mase:

wi = cu 2 u2 cu1 u1

za radni turbo stroj

( 17.12 )

Dobili smo Eulerovu jednadbu (iz 1754.), koja je osnovna jednadba za turbo strojeve. Ova se jednadba koristi za sve turbo strojeve bez obzira dali se radi o hidraulikim ili toplinskim turbinama ili o pumpama i turbokompresorima. Obzirom da se u jednadbi nigdje ne pojavljuje masa, jednadba je univerzalno primjenjiva za sve turbo strojeve, bez obzira dali je radni medij plinovit ili teku.

Principi djelovanja strojeva

17-11

Jednadba (17.12) je izvedena za rotor centrifugalne pumpe, tj. za radni turbo stroj. U pravilu jednadba vrijedi i za pogonske turbo strojeve na nain da se uzima uvijek razlika stanja na mjestu s veom energetskom razinom i stanja na mjestu s niom energetskom razinom. Kod radnih turbo strojeva stanje na izlazu iz rotora je mjesto s viom energetskom razinom. Kod pogonskog stroja to je mjesto gdje fluid ulazi u rotor. Eulerova jednadba za pogonske turbo strojeve glasi:

wi = cu1 u1 cu 2 u2

za pogonski turbo stroj

( 17.12b )

Rad po jednadbi (17.12) je maksimalni kada je lan koji se oduzima jednak nuli. U takvom sluaju je obodna komponenta apsolutne brzine cu na mjestu nie energetske razine jednaka nuli. Tada imamo:

wi = cu1 u1 wi = cu 2 u2

za pogonski turbo stroj ( 17.13 ) za radni turbo stroj

U konstrukciji turbo strojeva moramo dakle paziti da je apsolutna brzina strogo okomita na obodnu brzinu na mjestu nie energetske razine, tj. na izlazu iz rotora kod turbina, odnosno na ulazu u rotor kod pumpi. Specifini rad po Eulerovoj jednadbi moe se prikazati i po jedinici teine, tj. kao visina stupca fluida:

hi = hi =

1 (cu1 u1 cu 2 u2 ) g 1 (cu 2 u2 cu1 u1 ) g

za pogonske turbo strojeve ( 17.14 ) za radne turbo strojeve

Eulerovu jednadbu moemo zapisati umjesto s komponentama apsolutne brzine i s vrijednosti apsolutne brzine:

cu1 = c1 cos 1 cu 2 = c2 cos 2 wi = u2 c2 cos 2 u1 c1 cos 1

( 17.15 )

Ako primijenimo kosinusov pouak na proizvoljni trokut, imamo za vezu meu brzinama, tj. za izraunavanje relativne brzine:

w12 = u12 + c12 2 u1 c1 cos 1

pa dobivamo:

u1 c1 cos 1 =

u12 + c12 w12 2

i analogno za brzine u presjeku 2:

u2 c2 cos 2 =

2 2 2 u2 + c2 w2 2

Principi djelovanja strojeva

17-12

Sada emo izvriti supstitucije dvije zadnje jednadbe u jednadbu (17.15):

wi = wi =

2 2 2 c2 c12 u2 u12 w2 w12 + 2 2 2

za radni turbo stroj ( 17.16 )

c c u u w w + 2 2 2

2 1

2 2

2 1

2 2

2 1

2 2

za pogonski turbo stroj

17.6 Fluidodinamika slinost

Kod svih strojeva koji rade s fluidima, fizikalne veliine koje su povezane s fluidom su volumni & i specifini rad w po jedinici mase (ima istu oznaku kao i relativna brzina u trokutima brzine) protok V te mehanike veliine vezane uz izvedbu stroja, kao to su snaga P, brzina vrtnje n i najznaajnija dimenzija kao to je na primjer maksimalni promjer rotora D. Dodatni vani parametar, kojega smo upoznali u poglavlju 8.9 je stupanj djelovanja . Obzirom da su te veliine od posebnog znaaja za projektiranje i pogon strojeva, na neke od tih veliina emo se posebno osvrnuti.

Slika 17.10 Hidrauliki sustav s ugraenom pumpom Promotrimo sada sluaj gdje smo u hidrauliki sustav ugradili pumpu (slika 17.10). Razlika razina u oba spremnika je hu = zm zv. Iz Eulerove jednadbe (17.12) dobivamo specifini rad wi koji su lopatice rotora unutar pumpe predale fluidu. Ovaj se rad u cijelosti ne stigne predati fluidu zbog raznih gubitaka unutar stroja. Specifini rad predan fluidu je ghu i specifinog rada gubitaka wg = ghw :

wi = g hu + wg

( 17.17 )

Napor hu nazivamo manometarskom visinom obzirom da pokazuje promjenu tlaka koji stvara pumpa, a prikazan kao visina stupca fluida i mogao bi se izmjeriti kao razlika tlakova izmeu tlaka na izlazu i na ulazu u pumpu. Hidrauliki stupanj djelovanja pumpe biti e jednak omjeru izmeu napora pumpe hu i napora samoga rotora hi:

h =

hu hi

( 17.18 )

Principi djelovanja strojeva

17-13

Pored hidraulikog stupnja djelovanja h (0.9) imamo i volumetrijski stupanj djelovanja v koji je priblino jednak jedinici. On uzima u obzir proputanja na nebrtvljenim mjestima s mjesta viega tlaka na izlazu pumpe prema mjestu niega tlaka na usisu pumpe. Jo imamo i mehaniki stupanj djelovanja m(0.98) koji uzima u obzir trenje na brtvama i pogon pomone opreme. Umnoak sva tri stupnja djelovanja daje nam stupanj djelovanja pumpe P (0.75 do 0.93):

P = h v m

( 17.19 )

& fluida i razlike manometarskog tlaka daje nam snagu pumpe: Umnoak volumnog protoka V

& p = V &gh Pi = V m u
Efektivna snaga za pogon pumpe je vea od indicirane snage predane fluidu:

Pe =

Pi

& p V m

& gh V u

( 17.20 )

& ili manometarska visina U sluaju pumpe posebno nas interesira dobava pumpe (volumni protok) V hu koju uspije razviti pumpa te specifini rad potreban da se apsorbira pri nekoj brzini vrtnje n. Da bi pratili karakteristiku ovoga stroja potrebno je dijagramski iscrtati karakteristiku dobave u ovisnosti o naporu ili obrnuto za neku konstantnu brzinu vrtnje (slika 17.11). S druge strane postizanje te razine karakteristika uvjetovano je efektivnom snagom pumpe Pe i stupnjem djelovanja pumpe P. Prema tome korisno je pored crtanja napora u ovisnosti o dobavi dodatno ucrtati i promjenu efektivne snage i stupnja djelovanja u ovisnosti o dobavi. Takve krivulje se nazivaju karakteristike pumpe. Svaki stroj je uvijek popraen slinim karakteristikama.
hu

Pe

& V
Slika 17.11 Karakteristike centrifugalne pumpe Odreivanje karakteristika za neki stroj je dosta zahtjevan posao. Radi se o tome da mjerenja iziskuju potrebno vrijeme i vrlo skupu mjernu opremu. Jednom kada smo izmjerili karakteristike za neki odreeni stroj, potrebno ih je i provjeriti od sluaja do sluaja. ak i strojevi iz iste porodice, projektirani za iste uvjete, ali izraeni za razliite dimenzije (na primjer s razliitim promjerom rotora) i koji rade na razliitim brzinama vrtnje, daju nam mjesto da napravimo bilo koju kombinaciju promjene promjera, brzine vrtnje i karakteristika. Kako emo kasnije vidjeti, strojeva koji pripadaju istoj obitelji ima jako puno, tako da je gotovo nemogue sve njih eksperimentalno provjeriti. Ovaj problem emo rijeiti uvoenjem koncepta fluidodinamike slinosti koji e nam omoguiti da strojeve koji pripadaju nekoj obitelji proirimo na vee, manje, bre, sporije itd. Na slici 17.12 prikazane su dvije takve obitelji slinih strojeva. Moe se pokazati da su turbo strojevi A i B:

Principi djelovanja strojeva

17-14

geometrijski slini, kada su meu strojevima kutovi lopatica jednaki, kao i omjeri meu pojedinim dimenzijama (na primjer na slici 17.13a omjer izmeu promjera kuita i promjera rotora mora biti jednak kod oba stroja), imaju sline trokute brzina, s jednakim kutovima kod oba stroja, rade s istim reimom strujanja fluida, tj. fluid ima isti Reynoldsov broj na oba stroja obzirom na promjer rotora i relativnu hrapavost.

Slika 17.12 Dvije familije fluidodinamiki slinih strojeva

lijevo: modeli rotora Kaplanovih turbina, desno: modeli rotora Francisovih turbina

Dva fluidodinamiki slina stroja, A i B, imaju jednaki strupanj djelovanja:

A = B

( 17.21 )

Pored stupnja djelovanja koji je isti broj, dakle bez dimenzija, postoje i neki drugi isti brojevi koji definiraju karakteristike fluidodinamike sustava. Tu se radi o bezdimenzijskim koeficijentima koji zamjenjuju dimenzijske veliine kao to su volumni protok, specifini rad i snaga, koje smo koristili u prikazu karakteristika (slika 17.11). Ti bezdimenzijski brojevi su koeficijent protoka, koeficijent napora (ili koeficijent tlaka) i koeficijent snage. Sada emo prikazati vrlo jednostavnu metodu kako ih razviti. Volumni protok je proporcionalan umnoku brzine u smjeru strujanja, cm i protone povrine A. Protona povrina je proporcionalna kvadratu promjera rotora stroja D2. Brzina strujanja je proporcionalna obodnoj brzini u ( u = n D ), te je prema tome proporcionalna umnoku nD. Moemo zapisati:

& : : c A : : u D 2 : : n D D2 : : n D3 V m

( 17.22 )

Koeficijent protoka je omjer volumnog protoka i nD3, a rezultat je bezdimenzijski broj:

& V n D3

( 17.23 )

Specifini rad izmjenjen izmeu stroja i fluida je po Eulerovoj jednadbi (17.13) proporcionalan kvadratu jedne od brzina. Ovdje emo kao referentnu brzinu uzeti obodnu brzinu u koja je proporcionalna produktu nD. Dobivamo:

Principi djelovanja strojeva

17-15

w : : u 2 : : n2 D2

( 17.24 )

Koeficijent napora dobivamo kao omjer specifinog rada w po jedinici mase i produkta n2D2:

w gh = 2 2 2 n D n D
2

( 17.25 )

U brojniku smo imali specifini rad w po jedinici mase ili kao zamjenu, po jednadbi (9.6) umnoak gh. Koeficijent napora nazivamo jo i koeficijent tlaka, obzirom da putem tlaka pokazuje kako se mijenja napor u stroju.

& g h ). Iz Prema jednadbi (17.20), snaga P je jednaka umnoku volumnog protoka i tlaka ( P = V jednadbe (17.22) imamo izraz za protok, a iz jednadbe (17.24) izraz za napor u vidu specifinog rada, Snaga je prema tome proporcionalna: &gh : : n D 3 n 2 D 2 : : n3 D 5 P : :V
Koeficijent snage je jednak omjeru izmeu snage i jednadbe (17.26): ( 17.26 )

P n3 D5

( 17.27 )

ak i ako su prividno razliiti, zbog razliite povijesti u razliitim podrujima primjene, bezdimenzijski koeficijenti se mogu primijeniti u preraunavanju karakteristika svih turbo strojeva

Izmjerene toke

Slika 17.13 Izmjerene vrijednosti koeficijenata protoka i koeficijenata napora za razliite pumpe koje pripadaju istoj obitelji fluidodinamiki slinih strojeva Relacije koje povezuju uzajamno bezdimenzijske koeficijente , i mogu se dobiti iz eksperimentalnih mjerenja i stvaraju karakteristine krivulje koje imaju jednaki oblik koji imaju i krivulje za specifini rad i snagu u ovisnosti o protoku (slika 17.11 za primjer pumpe). Ako dobivene vrijednosti za koeficijente napora i snage unesemo u dijagram u ovisnosti o koeficijentu protoka (slika 17.13) dobiti emo vrlo usko rasipanje izmjerenih vrijednosti oko karakteristine krivulje = f () i = f (). Osim to su za strojeve iz iste obitelji fluidodinamikih strojeva jednaki stupnjevi djelovanja, za dva stroja A i B iz iste obitelji jednaki su i bezdimenzijski koeficijenti:

A = B

A = B

A = B

( 17.28 )

Jednadbe (17.28) definiraju pravila slinosti turbo strojeva A i B koji pripadaju istoj obitelji. Iz jednadbe (17.28) i ranijih jednadbi za bezdimenzijske koeficijente (17.23), (17.25) i (17.27)

Principi djelovanja strojeva

17-16

dobivamo sljedee jednadbe koje povezuju protok, napor i snagu s gustoom, brzinom vrtnje i promjerom rotora:
3 & V nB DB B = & V nA A DA 2 2

wB nB = wA nA

DB D A
3

( 17.29 )

PB B nB = PA A nA

DB D A

17.7 Utjecaj skale

Omjer skale je omjer izmeu dimenzijskih karakteristika turbo stroja i odgovarajue dimenzije modela. Obino je ta veliina promjer rotora D. Prema tome, omjer skale bi bio jednak D/Dmodel. Naravno da stroj i njegov model pripadaju istoj obitelji, tako da moraju zadovoljavati sve uvjete slinosto, koji su navedeni u prethodnom poglavlju. Primjena uvjeta slinosti iziskuje da Reynoldsov broj i relativna hrapavost moraju biti jednaki za sve strojeve iste obitelji. Reynoldsov broj je prema jednadbi (9.1) jednak:

v D n D2 Re = ::
gdje na mjestu brzine fluida v stavljamo obodnu brzinu u po jednadbi (17.10)., koja je proporcionalna umnoku nD. Promjenom brzine vrtnje ili promjera rotora mijenja se i Reynoldsov broj kako prelazimo s jednog stroja na drugi stroj unutar iste obitelji. Na taj nain Reynoldsov broj ne moe biti konstantan. Bez obzira na to, kada je radni fluid voda ili zrak, promjene Reynoldsovog broja su vrlo male obzirom da je Reynoldsov broj za svaki od strojeva vrlo visok i redovito je strujanje u podruju turbulentnog strujanja. Na isti nain vrlo je teko omoguiti da se ostvari uvjet da relativna hrapavost bude ouvana. Tehnoloki postupak izrade ima svoju karakteristinu hrapavost povrine. Kako se modeli velikih strojeva izrauju u mnogo manjim dimenzijama, njihova relativna hrapavost je vea nego za originalni stroj. Ova relativna hrapavost utjee na proraun pada tlaka (gubitka energije) pri strujanju fluida kroz stroj. Utjecaj pada tlaka od otpora strujanja na recimo napor stroja nije velik, tako da se njegov utjecaj esto zanemaruje iz praktinih razloga. Na temelju dosadanjeg iskustva moe se postaviti opa jednadba kako se mijenjaju gubici, obzirom na promjenu Reynoldsovog broja i relativne hrapavosti s promjenom promjera rotora:

1 B D 4 B 1 A DA

( 17.21' )

17.8 Specifina brzina i specifini promjer

Strojevi koji pripadaju istoj obitelji udovoljavaju zakonima slinosti po jednadbama (17.21) i (17.29). Grafiki prikaz karakteristika za cijelu obitelj strojeva povjeren je jednoj grupi dijagrama

Principi djelovanja strojeva

17-17

bezdimenzijskih karakteristike. Po jedna takva grupa dijagrama pripada svakoj od obitelji slinih strojeva. U sluaju dva slina stroja A i B koji pripadaju istoj obitelji imamo na primjer dva dijagrama: = f () i = f () za sluaj pumpi. Konstruktorima je interesantno da usporede ne samo strojeve unutar iste obitelji, ve i strojeve iz razliitih obitelji slinih strojeva. Da bi mogli usporeivati takve strojeve potrebna su barem dva bezdimenzijska koeficijenta. To vie nisu koeficijent protoka i koeficijent napora. U novije vrijeme dolo se je do novih bezdimenzijskih koeficijenata: specifine brzine s i specifinog promjera Ds. Specifina brzina s identificira kapacitet stroja, tako da u sluaju pumpe usporeuje volumni protok pumpe s odreenom vrijednosti za specifini rad w = gh koji razvijamo pri kutnoj brzini = 2n, ali na nain da dobijemo bezdimenzijsku veliinu neovisno o promjeru rotora D:

s =

& & & V V V = 2 n = 2 n 34 34 w (g h) (g h )0.75

( 17.30 )

U jednadbi (17.30) je specifina brzina izraena u ovisnosti o kutnoj brzini, rad/s. Relacija izmeu specifine brzine s i kutne brzine emo definirati postupno. Specifina brzina je:

s = 2 ns

( 17.31 )

Specifina brzina vrtnje je isto tako bezdimenzijska veliina koja se dobiva usporedbom koeficijenta protoka i koeficijenta napora na nain da eliminiramo (pokratimo) promjer rotora D:

& 1 2 n 2 D 2 3 4 &1 2 V 1 2 V ns = 3 4 = n = n D3 w w3 4
Vrijednost specifinog rada w = gh izraunava se iz napora h koji daje stroj. Za hidraulike turbine (i to samo za njih) pravi se referenca na korisnu snagu P, W, koju razvija stroj, te volumni protok kao i u sluaju pumpi. Mogue je koristiti izraz za specifinu brzinu na nain da umjesto volumnog protoka uvrstimo u jednadbu razvijenu snagu:

s =

P P = 2 n 54 w ( g h )1.25

( 17.32 )

Specifini promjer Ds je bezdimenzijski koeficijent koji ukazuje na specifini kapacitet turbo stroja da razmjeni rad w = gh s fluidom pri odreenom volumnom protoku u ovisnosti o njegovom promjeru D, ali neovisno o kutnoj brzini :

Ds = D

(gh ) w1 4 =D & & V V

14

=D

(gh )0.25
& V

( 17.33 )

Ponavljamo da je specifini promjer bezdimenzijska veliina, tj. samo broj. Specifini promjer dobivamo kao omjer koeficijenta napora i koeficijenta protoka na nain da eliminiramo (pokratimo) kutnu brzinu:

1 4 w Ds = 1 2 = 2 2 n D

14

n D3 V &

12

=D

w1 4 & V

Principi djelovanja strojeva

17-18

Fizikalno znaenje para brojeva: specifine brzine i specifinog promjera (ili koeficijenta protoka i koeficijenta napora) definiraju kombinacije radnih uvjeta koji doputaju sline uvjete strujanja u geometrijski slinim strojevima. Ovisno o vrijednostima specifine brzine i specifinog promjera definira se stupanj djelovanja turbo stroja. Balje je razvio dijagram, koji kao koordinate ima specifini promjer (ordinata) i specifinu brzinu (apscisa). Unutar dijagrama ucrtane su krivulje istih vrijednosti za stupanj djelovanja. Dobiva se dijagram koji se odnosi na samo jedan stupanj turbo stroja. na slici 17.15 predstavljen je Balje dijagram za pumpe.

Linija optimalnog Ds

Radijalni

Dijagonalni Aksijalni

Slika 17.15 Balje dijagram za pumpe s jednim stupnjem

Linija optimalnih vrijednosti stupnja djelovanja je Cordierova linija

Centrifugalne pumpe

Dijagonalne pumpe

Aksijalne pumpe

Slika 17.16 Stupanj djelovanja pumpe ovisno o specifinoj brzini

Principi djelovanja strojeva

17-19

U brojnim primjerima je glavni zadatak odabrati izvedbu turbo strojeva koji e dati maksimalni stupanj djelovanja. U takvom sluaju mogue je ostvariti jednostavni prikaz maksimalnog stupnja djelovanja u ovisnosti o specifinoj brzini, kao to je to prikazano na slici 17.16 za pumpe. Postavlja se pretpostavka da su turbo strojevi projektirani prema optimalnom specifinom promjeru (Cordierova linija na slici 17.16). Ta se metoda koristi kada uz poznate glavne parametre projekta, kao to su napor i volumni protok te brzina vrtnje (obzirom da e stroj biti pokretan elektromotorom), kako bi odabrali vrstu stroja prema nainu strujanja te kako bi prema specifinoj brzini vrtnje odabrali specifini promjer stroja. Takva je toka rada za dani stroj nazvana projektna toka (slika 17.17).
h

max
hproj Projektna toka

. V . Vproj

Slika 17.17 Prikaz projektne toke rada pumpe (pri maksimalnom stupnju djelovanja)

17.9 Veza izmeu specifine brzine i oblika rotora

U tablici 17.1 prikazani su razliiti oblici rotora. Prvi rotor je tzv. spori rotor s niskom brzinom vrtnje i niskim protokom, ali visokim specifinim radom, tako da mu je specifina brzina niska. Smjer strujanja kod ovoga rotora je radijalni. Takve rotore imaju na primjer centrifugalne pumpe. Poveanjem specifine brzine raste brzina vrtnje rotora i protok, dok specifini rad pada. Protok kroz rotor polako iz radijalnog smjera preko dijagonalnoga prelazi u aksijalni smjer strujanja. Tablica 17.1 Glavne karakteristike razliitih vrsti rotora obzirom na specifinu brzinu s Oblik rotora I Spori rotor (radijalno strujanje) II Rotor srednje brzine (radijalno strujanje) III Brzi rotor (dijagonalno strujanje) IV Rotor vrlo visoke brzine vrtnje (aksijalno strujanje) Slika Karakteristika Niska brzina vrtnje Mali protok Visoki napor Srednje brzine vrtnje Srednji protok Srednji napor Visoka brzina vrtnje Veliki protok Mali napor Najvie brzine vrtnje Najvei protok Mali napor

s
0.2 0.6

0.6 1.2

1.0 3.0

2.0 10.0

Principi djelovanja strojeva

17-20

Svaki od rotora opisan u tablici 17.1 popraen je odgovarajuim podrujem specifine brzine. Rotori poinju od specifine brzine oko 0.2 pa idu sve do 10, od radijalnih rotora do istih aksijalnih rotora. Donja granica specifine brzine od 0.2 limitirana je veliinom rotora (vrlo duge lopatice i vrlo uski kanali meu njima).

Slika 17.18 Niz rotora za reverzibilne hidroelektrane

Specifina brzina se poveava s lijeva na desno. Gornja slika: Francisova turbina, Donja slika: Rotori s dijagonalnim strujanjem

Pri vrijednostima specifine brzine nie od 0.2, kod turbina se prelazi na parcijalni privod ili na strojeve s vie stupnjeva. Prijelazom s punog privoda na parcijalni privod smanjuje se brzina vrtnje i poveava se promjer rotora. Parcijalni privod je uobiajen u podruju hidraulikih turbina, osobito kod Peltonovih turbina koje rade sa specifinom brzinom niom od 0.2 (vidi poglavlje 19.4). U sluaju radnih strojeva, rjeenje koje se esto koristi je primjena podjele napora na vie serijski povezanih rotora stroja (poglavlje 26.10).