HRVATSKA ETNOLOGIJA

prof. Jadranka Grbić

2009.

1. TERMINOLOGIJA OPĆENITO

Antropologija je znanost koja se bavi proučavanjem čovjeka, njegove povijesne i

geografske raširenosti, zakonitosti koje mu uvjetuju biološki i društveni razvoj, principe
njihova međuodnosa, te društvene i kulturne fenomene različitih ljudskih zajednica. Proučava
i čovjeku slična bića. Pojam antropologije prvi je uveo Magnus Hundt (1501.)

Glavne grane antropologije: b) fizička (biološka) antropologija

a) socio-kulturna antropologija (kulturna/socijalna)

poddiscipline: arheološka, ekološka, filozofska,

fizička, biološka, fiziološka ili ergonomska, genetička, geografska, kulturna, lingvistička,
medicinska, paleoantropologija, politička, primijenjena, religijska, socijalna, virtualna…

Etnografija je, prema najširem shvaćanju etnologije, skupljačka i opisivačka djelatnost

o ljudskim društvima i kulturi koja stvara podatke za etnološke analize. Njezin se cilj svodi na
što vjerniji opis života pojedinih ljudskih skupina. Osnovna je etnografska metoda terenski
rad koji podrazumijeva dužu istraživačevu prisutnost u proučavanoj zajednici, te prikupljanje
podataka promatranjem, razgovorom i sudjelovanjem u životu proučavane skupine.

Etnologija je znanost koja se bavi istraživanjem ljudskoga društva i kulture, određujući

kulturu kao naučen način života povijesno određenih društava i koja tim zajednicama daje
njihov osobit karakter. Istražuje povijest kulturnih pojava, njihove promjene, funkcije,
strukture, simbole i značenja. U znanstvenim tradicijama pojedinih europskih i američkih
država izjednačuje se s kulturnom i /ili socijalnom antropologijom, etnografijom,
folkloristikom, demologijom i dr. Etnologija se kao znanost razvila iz susreta s drukčijim
kulturama i zanimanja za objašnjenjem kulturnih različitosti. Jedan se njezin dio bavi
istraživanjem neeuropskih kultura i društava (afrikanistika,, amerikanistika), a drugi
europskim kulturama i društvima. Tako u različitim državama postoje različiti nazivi za te
specijalizacije npr. u Hrvatskoj se razlikuje nacionalna etnologija od tzv. etnologije europskih i
izvaneuropskih društava i kultura. Do druge polovice XX. stoljeća hrvatska je etnologija
(sukladno etnologiji u europskim državama) istraživala pretežno seljaštvo, smatrajući ga
nositeljem i čuvarem posebnih obilježja narodne kulture. Predmet istraživanja bili su
gospodarski oblici (tipovi privređivanja, oruđa), stanovanje (izgled naselja, tradicijsko
graditeljstvo, kuća s pokućstvom), odijevanje (tehnike izradbe i tipovi narodnih nošnji), obitelj
i drugi oblici društvenoga života, običaji, običajno pravo, vjerovanja, umjetnost (likovna,
usmena književnost, glazba, ples) i dr. Uz povijesne oblike seljačke kulture današnja
etnologija istražuje suvremeni način života i kulturu ljudskih društava (npr. etnologija
svakodnevice, etnologija grada i sl.), procese identifikacije ljudskih zajednica, međuetničke i
međunacionalne odnose, kulturne transformacije kao posljedice procesa urbanizacije,
industrijalizacije, modernizacije, globalizacije. U stoljetnoj povijesti hrvatske etnologije -
utemeljena je kao samostalna znanost na prijelazu iz IX. u XX. stoljeće, zahvaljujući
institucionalnoj potpori Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, te osobitim
doprinosom Ivana Milčetića i Antuna Radića, mijenjali su se ciljevi istraživanja od
rekonstrukcije stupnjeva razvoja ljudske kulture i rekonstrukcije povijesnih veza između
ljudskih skupina, do funkcionalističkih i strukturalističkih te u novije vrijeme dinamičkih
tumačenja. Godine 1924. u Zagrebu se na Filozofskom fakultetu osniv katedra za etnologiju
(Milovan Gavazzi, Branimir Bratanić, Vitomir Belaj).

Vrste etnologije:
→ nacionalna etnologija (npr. hrvatska etnologija)
→ etnologija europskih naroda
→ etnologija naroda izvan Europe

Etnolingvistika proučava odnos između jezika i kulture.

Etnoarheologija je znanost koja proučava izumrle ljudske zajednice prema metodama

arheologije.

Etnohistorija je znanost koja proučava kulture iz nedavne prošlosti na temelju pisanih

dokumenata.

Sociolingvistika istražuje povezanost sociologije i lingvistike.

Paleoantropologija je znanost koja se bavi istraživanjem fosila i to povezuje s fizičkom

antropologijom.

2. RAZLIČITOSTI U NAZIVLJU
U raznim zemljama u svijetu postoje razni nazivi za istu znanost koja se bavi proučavanjem
kulturnih zajednica. Npr:

→ Europa: etnologija

→ Velika Britanija: socijalna antropologija - više se proučavaju sociološke teme

(društvena struktura, društvene institucije...)

→ SAD: kulturna antropologija - više se proučavaju sadržaji vjerovanja, ideja i

vrednota neke ljudske zajednice

→ Njemačka: narodoznanstvo

→ Italija: demonologija, etnologija

Razlozi zbog različitosti u nazivlju:

a) različito shvaćanje znanosti u njenom formativnom razdoblju

b) razlike u institucionalizaciji znanosti u pojedinim državam
c) različit politički i društveni kontekst
3. FAZE RAZVOJA ETNOLOŠKE MISLI
→ rana putopisno-kroničarska faza (antička faza), npr. etnologija antičkih
društava; od cca 500.g.p.n.e. do cca 500.g.n.e.
→ dalja putopisno-kroničarska faza àširenjem novih religija i ideologija
(kršćanstvo, islam) novi dodiri s različitim i intenziviranje opisa i sl.
→ srednji vijek à doba naklonjeno mitovima, legendama, svemu stranom i
drugačijem (arapski, bizantski, kineski putopisci i kroničari)
→ renesansa, Otkrića…17. i 18. st. à putopisi i kronike zamjenjuju opisi novih
društava i kultura s analizom, komparativističkom perspekivom i pokušajima
interpretacije: rana faza etnologije i antropologije (ekskluzivni primjer: Lafiteau)
→ 18. st. à nagli razvoj pojedinih znanosti, npr. lingvistike, ali i antropologije -à
etnologija se još ne izdvaja kao samostalna znanost ili znanstvena discipline
usprkos pokušajima njezine afirmacije (npr. Herder, Vico, Voltaire, Chavannes,
Ampere, enciklopedisti, i dr.)
→ 19. st. «zlatno doba» razvoja etnologije: intenziviranje istraživanja, osnivanje
etnoloških društava i muzeja…SAD, Vel. Britanija, Njemačka…(institucije i
pojedinci)
→ Bastian, Morgan, Tylor

Razlozi istraživanja nastanka i razvoja neke znanosti:

a) iz kakavih je potreba nastala (utvrđivanje povijesnih i socio-kulturnih okolnosti)
b) kako je nastala
c) situiranje u suvremeni kontekst znanosti

Vrijeme nastanka neke nove znanosti:

a) uočavanje potrebe za proučavanjem određenog novog područja realiteta unutar već
etabliranih znanosti
b) nadjevanje imena za novu znanost
c) održavanje predmeta istraživanja i metodologije

4. HRVATSKA ETNOLOGIJA
Pod utjecajem etnologije zemalja njemačkoga govornog područja i slavenskih zemalja
nastala hrvatska etnologija kao samostalna znanost.

→ U 19. stoljeću u Hrvatskoj se javlja društveno-kulturno-politčki pokret: Ilirski pokret -

iznjedrio ljude koji su odlazili na teren i prikupljali su narodno blago (od narodnih
pjesama do običaja)
predstavnici: Gaj, Vraz, Sakcinski, Smičiklas, Rački, Nodilo, Milčetić, Radić
→ Razvoju hrvatske etnologije pridonijele su dvije institucije:
a) Matica ilirska/hrvatska (osnovana 1842.) koja je okupljala ilirce
- Vraz, Rakovac i Vukotinović 1842. pokreću časopis „Kolo“ čiji je podnaslov bio
„Članci za umjetnost, literaturu i narodni život“
b) JAZU čiji je prvi predsjednik bio Franjo Rački koji je htio da se osnuje odbor za
istraživanje folklora u kojem su bili Tadija Smičiklas i I. K. Sakcinski
 - oni pokreću prvi profesionalni etnološki časopis 1896. „Zbornik za narodni život i
običaje Južnih Slavena“ (prvi urednik Ivan Milčetić, a kasnije urednik postaje Antun
Radić)

RAZVOJ ETNOLOŠKE MISLI U HRVATSKOJ

- 1948. osnovan je Institut za narodnu umjetnost čiji je cilj bio sakupljanje folklorne građe
- prvi veliki projekt Instituta bilo je istraživanje narodnih tradicija u Istri
- prvi direktor Instituta bio je Vinko Žganec koje je zaposlio Olinka Delorka koji je sakupio i
objavio zbirku hrvatskih narodnih pjesama à njegovom je zaslugom narodnu poeziju
prihvatila hrvatska književna kritika i postala je dio hrvatskog književnog korpusa
- 1962. izlazi časopis „Narodna umjetnost“ à u prva 3 broja priloge i članke pišu vanjsku
suradnici jer i u 15 godina postojanja Instituta na njemu nije bio zaposlen ni jedan etnolog
- osniva se odsjek za običaje
- Nives Ritig-Beljak utvrđuje da je potrebno razmišljati o položaju tradicijske kulture o doticaju
s urbanom kulturom i suvremenim društvom
- postepeno se s proučavanja seljačke kulture prelazi na proučavanje moderne i suvremene
kulture

5. HRVATSKI ETNOLOZI

Antun Radić
- znanstvenik, političar, publicist, profesor hrv. jezika
- studira u Zg, Pragu i Beču
- smatra se utemeljiteljem hrvatske etnologije zato što je:
a) odredio ime novoj znanosti
b) razradio pitanje etnografske metode
c) odredio predmet istraživanja
d) razradio odnos ključnih etnoloških pojmova
e) razradio pitanje kulturnog centrizma i kulturnog relativizma

...i sve to nalazi se u njegovom temeljnom djelu „Osnova za sabiranje građe o narodnom
životu“, objavljeno 1897. u 2. svesku „Zbornika za narodni život i običaje Južnih Slavena“

etnografske metode u Zapadnoj Europi Radićeve etnografske metode

početkom 20. st.
• metodologija zahtjeva višegodišnji
boravak na terenu
• istraživač mora biti outsider koji ne
participira u kulturi koju istražuje
• istraživač ne može biti amater već
mora biti educiran i fakultetski
obrazovan
• etnografsku građu zapisuje insider, tj.
seljak koji direktno pripada svojoj
kulturi i najbolje ju poznaje
• građa se zapisuje na govoru kraja koji
se istražuje jer zavičajni govor može
najbolje opisati tu kulturu

- Radić određuje predmet etnologija, a to su narod i njegova kultura, a u hrvatskom narodu

postoje dva sloja: seljaci (kultura srca) i gospoda (kultura uma)
- prema tome, struktura hrvatskoga naroda je DUALNO SOCIOKULTURNA (dualna zato što
postoje dva sloja, a sociokulturna zato što svaki od njih ima svoju kulturu)
- prema Radiću, autohtona je samo seljačka kultura, a gospodarska kontaminira s tuđinskim
utjecajima
- zalagao se za osnivanje nove znanosti zato što je razmatrao jednu političku dimenziju
smatrajući da bi etnologija mogla učiniti da se seljaci i gospoda pomire što znači emancipirati
seljaka da postane politički subjekt, a ne samo objek u rukama vladajuće elite (gospode)
- etnografska građa Antuna Radića:
→ „Uputnica“ (opisuje običaje, vjerovanja, mitove i legende)
→ „Putne uspomene iz Hrvatske, Dalmacije, Albanije, Krfa i Italije“
→ „Put u Senj“
→ „Putne uspomene u BiH“

Milovan Gavazzi
- slavist, germanist, filozof
- kustos Etnografskog muzeja (1923-1927)
- PROFESOR I PROČELNIK Katedre, Kasnije Odsjeka za etnologiju Filozofskog fakulteta u
Zagrebu od 1927.g. do umirovljenja 1978.g., a kasnije profesor emeritus (veteran)
- bavio se isključivo seljačkom kulturom
- bavio se kulturnom analizom; odredio tipove kulture i područja njihova rasprostranjenja na
području Jugoistočne i dijelu Srednje Europe te slojevitost pojedinih kulturnih pojava à time
objašnjava porijeklo i genezu

- razvio je dvije vrste analize:

1. kulturno-geografsku analizu (istraživao kulturu u odnosu na geografiju)
koju je podijelio na 11 do 12 kulturnih areala od kojih su 3 važna za
hrvatski kulturni prostor:
→ panonski areal
→ dinarski areal
→ mediteranski areal

2. kulturno-genetsku analizu
pitanje autohtonosti kod Gavazzija: više se ne može tvrditi što je autohtono jer ne postoji ni
jedan narod koji to može reći. Kultura je živa stvar.

Dinko Tomašić
- sociološki orijentirani pravnik
- 30-ih godina objavljuje svoje djelo „Društveni razvitak Hrvata“ u kojoj daje strukturu
hrvatskog naroda (govori i o Srbima)
- u hrvatskoj tradicijskoj kulturi mogu se prepoznati dva tipa kulture:
→ plemenski tip - temelji se na pljački, osvajačkog je tipa, jaka je rodovsko-
plemenska organizacija, patrijarhat, vodeća vrijednost je junaštvo
→ zadružni tip - pripadnici se sele u velikim grupama, pod vodstvom su
izabranih koji se mogu smijeniti, osnova je odbrada zemlje i rad, teže
demokraciji i kulturnoj autonomiji...
pitanje autohtonosti prema Tomašiću: za njega su autohtoni i plemenski i zadružni tip kulture,
autohton je svaki element koji zajednica usvoji iz tuđe kulture i koji kasnije postaje dio kulture
te zajednice

6. HRVATSKI IZVANEUROPSKI ETNOLOZI

Dragutin Lerman
- prvi hrvatski „afrički putnik“
- za vrijeme svog boravka u Africi piše pisma:
→ „Listovi iz Afrike“ - 18 pisama
→ „Novi listovi iz Afrike“ - 8 pisama
- 1882. dolazi u Bruxelles gdje se prijavljuje u „Društvo za istraživanje Gornjeg Konga“ -
odlazi u Kongo gdje će boraviti 14 godina
- 1896. dolazi u BiH (Kreševo) gdje i umire u 55. godini života
- njegovu ostavštinu dijelimo na:
→ arhivsku građu u koju spadaju Lermanov dnevnik u 9 bilježnica, Lermanovih 14
pisama s prepiskama sa Strossmayerom i pisma arapskih poglavica; sačuvana su i 3
rukopisa (biografija Henryja Mortona Stanleya, o osnivanju Slobodne države Kongo i
misije, redovi i misionari)
→ muzejska građa u koju spada 495 primjeraka koje poklanja Narodnom muzeju u Zg

Braća Seljan
- bavili su se geografskim i etnološkim istraživanjima
- bili su istraživači Afrike i Južne Amerike
- do 1902. godine istraživali su Etiopiju, a Mirko je izradio prvi geografski prikaz Južne
Etiopije
- 1903. posvećuju se istraživanjima još neistraženih djelova Južne Amerike, posebice rijeka
koje bi mogle biti moguće prometnice koje bi povezivale naseljene krajeve s nenaseljenim
krajevima
- proučavaju život i kulturu indijanskih starosjedilaca i svu skupljenu građu šalju u Narodni
muzej u Zg
- u Južnoj Americi objavljuju knjigu „El salto del Guayra“
- donacija muzeju: 240 predmeta
- uz Lermana, smatraju se osnivačima izvaneuropske etnologije

ostali etnolozi istraživači:

Ivan Milečtić - urednik Zbornika za narodni život i običaje Južnih Slavena

Adam Franjo Kollar - slovački isusovac koji je prvi upotrijebio riječ „etnologija“ i odredio
njezino značenje
- etnologiju je definirao u svom djelu „Raskoš povijesti i javnoga prava ugarskoga
kraljevstva“, a definirao ju je kao disciplinu koja se bavi etnografskim procesima europskih
naroda

Misionari - isusovci

PRIMARNA DJELATNOST kršćanskih misionara: kristijanizacija

SEKUNDARNA DJELATNOST proizlazi iz primarne: kulturološka i znanstvena

Ferdinand Konšćak
- isusovac iz Vž
- studira klasičnu književnost, govorništvo, filozofiju i teologiju
- 1731. poslan je u Donju Kaliforniju u Mexicu
- iz središnje kalifornijske misije Loreto odlazi u San Ignacio i poduzima 3 velike istraživačke
ekspedicije u dotad nepoznata područja poluotoka:
- ostavio je svoje dnevnike u kojima donosi etnografske zapise o starosjediocima, napravio je
zemljovid Kalifornije, osnovao rudarsko naselje u San Antonio Real i novu redukciju Santa
Gertrudis u koju je naselio 600 indijanaca koje je sam obratio i pokrstio

Bernard Kohnen
- Nijemac koji se deklarirao kao Hrvat
- djelovao je u Sudanu u Africi gdje je boravio među narodom Šiluk
- da bi stekao njihovo povjerenje, mora je naučiti njihov jezik
- pomagao im je u prehranjivanju zbog čega je bio omiljen među njima
- osniva vlastitu misiju „Na obali bijelog Nila“
- njegov etnološki doprinos: napravi je gramatiku šilučkog jezika, preveo talijanske
pjesmarice, molitvenike i sva 4 evanđelja, napisao je talijansko-šilučki rječnik

Franjo Ksaverski (16. st.) - služio u misijama u Indiji i Japanu, a planirao je evangelizirati i
Kinu
Ivan Vreman - odlazi u Macao, portugalsku koloniju na južnoj obali Kine
Nikola Ratkaj (17. st.) - djeluje u Indiji i Gou (važno!!! jer je u njoj postojala snažna
dubrovačka kolonija okupljena oko vlastite crkve sv. Vlaha)
Ivan Ratkaj - djelovao u Mexicu
Ivan Krstitelj Machesetti - djelovao u paragvajskim redukcijama
Nikola Plantić (18. st.) - djeluje u paragvajskoj provniciji
Ivan Filip Vezdin - djeluje u Indiji, pa nakon toga u Europi razvija znanstvenu i spisateljsku
djelatnost proučavajući indijsku kulturu i jezik (napisao prvu gramatiku sanskrta)

- zahvaljujući misionarima nastala su temeljna i za poznavanje naroda Novoga svijeta

nezaobilazna znanstvena djela, a kao posljedica sučeljavanja kršćanske i egzotične kulture
nastaju redukcije (neke vrste teoloških država u Južnoj Americi)
- najpoznatija isusovačka država španjolskih misionara nastala je u paragvajskim šumama
među Guarani Indijancima
- prvo etnološko djelo, u pravom smislu piše francuski isusovac i misionar Joseph-François
Lafitau koji piše svoj djelo „Moeurs des sauvages américains comparées aux moeurs des
premiers temps“ („Običaji američkih primitivaca (starosjedioca) u usporedbi s običajima prvih
vremena“)

7. EVOLUCIONIZAM
Evolucionizam je smjer koji se javlja u 19. stoljeću koji se bavio razvojem kultura. Zastupa
mišljenje da se društvo postepeno razvija i u svom razvoju prelazi iz jednostavnih oblika u
kompleksnije oblike.

Predstavnici:

→ Adolf Bastian (Njemačka) - tvrdio je da u kulturi čovjeka postoje dvije

vrste misli: elementarna (izraz opće ljudske prirode koja pokazuje
jedinstvo ljudske zajednice)
- djelo: Čovjek u povijesti
 → Edward Barnet Tylor (Velika Britanija) - prvi definirao kulturu, smatra se
suvremenim utemeljiteljem antropologije
- za njega je kultura kompleksna cjelinakoja obuhvaća znanja, vjerovanja,
umjetnost, prave običaje i sve ostale sposobnosti i navike koje je čovjek
stekao kao član društva
- djelo: Primitivna kultura

→ Lewis Henry Morgan (SAD) - smatra da se u svakom društvu javljaju iste

misaone klice
- djelo: Drevno društvo

J. G. Herder (18. st.) - jedan je od istaknutijih njemačkih mislilaca u razdoblju

prosvjetiteljstva. Vjerovao je u postupnu evoluciju ljudskog roda prema čovječnijem stanju.
Shvatio je da kultura evoluira čovjeka, ali ga slabi blagostnjem. Humanost je za njega
sloboda, razboritost i plemenitost. Bio je uvjeren da čovjek ima pravo na sreću i prednost je
davao republici, zato što je to uređenje najmanje loše. Religiju shvaća kao drevni element
kulture, što se prirodno razvio, a cijenio je ulogu neeuropskih naroda u evoluciji svjetske
civilizacije. Zalagao se za odbacivanje europocentrizma (svi smo jednaki).

- najpoznatiji funkcionalist bio je Bronislaw Malinowski (poljski antropolog)

- izumitelja strukturalne antropologije - Claude Levi-Strauss