Baie Pj, E, Zena u venesansno flzofi, Prix $9-60 (2004), st 69-89 69 ZENA U RENESANSNOJ FILOZOFIJI* ERNA BANIC-PAJNIC Institut za filozofiju, Zagreb Premda je dijalog Discorsi sopra la metheore d'Aristotilejedno od zna nijih djela dubrovackog renesansnogfilozofa Nikole Vitova Guéetiéa, ovdje se neéemo baviti sadrZajem tog dijaloga, veé posvetom objavijenom ispred Aijaloga sto je Guéetigeva supruga Mara Gundulié pise poznatoj onodobnoj dubrovadko} pjesnikinji Cujeti Zuzorié To da je ova} Guéeticey dijalog imao zanimljivu sudbinu vezano je upravo uz navedenu posvetu. Pro je izdanje djaloga iz 1584. naime bilo povudeno, pa se za njegovo postojanje nije znalo sve do 1910. godine. Drugo je izdanje objasljeno u Veneciji 1585. Gini se da je razlog poviaéenja prvog izdanja bio to Sto je Mara Gundu- ligeva,u nastojanju da obrani Cujetu od neprijateliskog raspolozenja dubro- vabkih gradana, na priigno ruzan nagin ocrtala stanovnike Dubrovnika, v liajudi pritom Italju »u kojoj nema takvih zlobnika ni zavidnika kao u Du- brovnikie? No ono Sto nas zanima u ovoj posveti jest éinjenica da u njoj Mara Gun- dulié, uzvisujuci Cvijetu, ustaje u obranu Zena i, Stovige, nastoji dokazati Zen- sku superiornost. Time se ovo Guéetiéevo djelo moze uvrstiti uniz u human- izmu i renesansi velo aktualnih rasprava 0 Zeni i njenoj superiornosti od- nosno inferiomnosti u odnosu na muskarea, i to je jedna od bitnih, premda rijetko tematiziranih odrednica renesansnog miljenja, Tekst je protan kao refrat na zanstvenom skupu »Naaljede renesanse~ filozfia — ‘zmanost~unjtnoste, odr2anom od 5. do 7. 10.2008 u Slanom, " © caijti Zuzorie vidi: Zdenka Markov, Pesiknj starog Dubronika, Zagreb, 1970, str 57-111; 0 tematiriranju Zee u hrvatskoj humanistgko-renexansno jidevnost vio po |govor Dunje Falitevae dela Jakov Armoluli. Sava Sens {pron adgovorJakova Amnon Sibenanin cvt Sextomus (pret Dunja Falevac t tjepan Damjanovie), Sibeik, 1993. 2 0 tome podrobnije vidi u op. tse 110. Test pre posvete Mare Gunduliénatazimo na strani 108-109,70 Banié-Punie, E, Zena urenesansno)filozoii, Posi 89-60 (2004), 51 69-89 Brojne su doista potvrde novog humanisti¢ko-renesansnog interesa za nu i Zensko od knjiZevnosti gdje se Zena javlja kao vodié kroz syjetove, slikarstva, gdje zna¢ajnu ulogu igra napose Zenski portret, do filozofskih traktata posve¢enih tzv. Zenskom pitanju, Kojima Gemo se, upravo na primje ru GuéetiGeva dijaloga, ovdje baviti tao u drugom izdanju Guéetiéeva dijaloga Mara Gundulié navodi razloge zbog kojih se odluéuje najnovije djelo svoga su- pruga staviti pod zastitu jedne Zene, svjesna kako ée to naiéi na cudenje. Pri tom ponajprije istige Cvijetine odlike (izmedu ostalog ona je medu Zenama fra le belissime virtuosissima, fra le virtuosissime bellissima«), stavljajuéi na prvo mijesto njenu tjelesnu Ijepotu koja je izraz Ijepote Cvijetina duha (koju Gugetié vrlo detaljno opisuje u dijalogu o Ijepoti). Prelazi zatim na nabra- janje ostalih njenih vrlina, no ponajprie istige njene intelektualne sposob- nosti. Uzvisivanje Cvijete prerasta zapravo u dokazivanje Zenske ne samo ravnopravnosti veé upravo superiornosti u odnosu na muskarce. Mara u prilog tezi 0 Zenskoj superiornosti navodi primjere slavnih Zena kroz povijest koje su se odlikovale velikom uéenoséu i mudroséu, No za- rimijivo je razmotriti argumente Kojima podupire svoju tezu. 7 Nie Jono pie i poet wstinu Mara Gun il je jen autor Nikola V. Gui Koj je popsuje pot poset. Rassisane toga pitana eatjevalo bi poscbnu rsprav. Tcba, hale, nant da se nog argument to tk Mara Gundulic anos! & soja) powetw digs ‘Sopa fa meteors. podudarajas argumentima w prilog tee o superiortost ena Soh sm Gite anon pomet spre Dialogs o hepa 138 (a dvojsenom taljank-brvatskom izdaju (pox. Naha Badutna), MostThe Brie, Zag, 1995, na st 13) av ojemu sus ‘nie dijlogaupravo Mara Gundule Cita, Gtstc ape uposwet Diogo ep Cte to set pie tzu me sino Eude oni to smatraj da Je mst opel tlko nevada {ie ddan da ai dostojn ul easprav 0 atnama hoje Ge saveenim nade de or 2elino ‘eroat autre Arswotelow tPlatonovy autonitetu, kao pid raza batt como tao Jene mogu bole ol muskaraca uso vakuznanost jer nam sve mae spomaje dolaze pute jt, 4 kako su Zone unjerenjegtemperamenta (ize toplia, empertua, op. EB P), sto wre napa ett one maja Manca oot Te toga sje da eho um sstrSenj od naga, o-dokaaie da su Zone spossbnje od muskaraca da iaéavaju Hepa inj da steknw urine vine. Ako se Kae da je muskarae Zenama nada, t je 230 jeje ‘on inj oruj {vojevan, Dudu da je sada, tani, vest w post, grin toni ule tima sto se Dave delovanjem. To Sto mushari mogu lala vece napore. flo one koje iaskaje ueje kal dr! pose, asog Je sto seb privoje prema | pie onc na sludinse esti, gotovo zvidei how sain ako ims utome popu, ne Ein seo ato to one ne bi bile spremmne ovat svn ivsnim daiplinama uma, Pa kad ssa take tate jesu, nec Bit wpravu on jt mi bud predbacal Sto sam u djlog neo te die 3ene..« Upravo na unjeenii temperament kao predisporicjuanruijanjeintlckualah spo ‘Somost pouva se Mara pred ka je poste gue io ait trdnu a Zensho ntl ano superomost. No, podudarost se time ne sept Kak j,dakle,cvidentna tsna steza ime Gutctiévh djaloga 0 Yjepott i bat § navedene Marine poset, telat c,2bog pododarostunjna ioenihstavoa,paalelno {ovo io Marino} poset dlocinaBaie Pj, E, Zena u venesansno flzofi, Prix $9-60 (2004), st 69-89 n Pronalazeéi razloge zbog kojih muSkarci drée Zene nes moralne vrline, za »stjecanje znanja i spoznaju stvari« te op nnima, u njihovim osjecajima i interesima vi istiée da kad bi sudili razumom, morali bi spoznati da j n. Ona u po- sveti istiée: »Medutim, kad bi ovi htjeli biti manje osobni i suditi razumno, vvidjeli bi da je na spol isto onako savréen kao i muski u svojoj visti. Tako da se apsolutno ne moze reéi da je jedan vredniji od drugoga. A kad bi se to bas i moglo reéi, draim da bi Zenama morala pripasti veéa pohvala kako bi se zatepila usta njihovim napadagima i otvorile of njihova razuma, jer je Ij pota tijela jasan dokaz Ijepote duse.« Time Mara Gundulié izrazava ono sto neki autori (npr. Albert Rabil ML¢) oznagavaju kao »drugi glas« (other voices) koji se javija s humani mom »nasuprot tri tisuée godina mizogine tradicije« svojstvene Europi. Da bi se lakSe sagledalo znagenje Guéetievog i uopée humanisticko- renesansnog aktualiziranja Zene i Zenskog te moglo procijeniti Koliko ono novog donosi, valja u temeljnim ertama izloziti sto je zapravo bio taj »prvi slase, dakle Sto je bitno za curopsku tradiciju videnja Zene i Zenskox. Tradicionalno videnje/poimanje Zene Sto ga humanizam i renesansa na- sljeduju temelji se primarno na hebrejsko-krScanskim i aristotelovsko- skim postavkama. Poéevsi od biblijskih izvjeSéa, napose stavova iz knjige Postanka te stavova sv. Pavla 0 Zeni, koji Ge se duboko uvrijeziti u svoj teolo- {ijskoj tradiciji do Tome Akvinskoga, koji uz biblijska izvjeS6a, usvaja i ncke izrazito mizogine Aristotelove stavove® pokuSavajuéi ih dovesti u sklad, ta tradicija Zenu smatra inferiornim biem, drZcci za nju odredbenom prima no reproduktivnu funkeiju i ogranicujuéi njeno djelovanje iskljutivo na pr vatnu sferu, U krSGanskojtradiciji biblijski iskaz 0 istoénom grijehu, za koji je odgovornom smatrana upravo prva Zena ~ Eva, bio je stoljecima uporiste stava 0 moralnoj inferiomosti c i time opravdanje za subordinaciju Zene. Uporiste teze o intelektualnoj inferiornosti Zene kao dodatno oprav- danje njene subordiniranosti u toj tradieiji éine Aristotelovi i Galenovi Albert Rabil ML, Uvod u englesk pijevod izdanja dela Declamation on dhe Nobiliy and Preominence ofthe Female Sex, Chicago and London, 19%, 5 Najanatnija i naetiranija mjesta na Kojima se Aristoelijatnava o Zenama jesu: De sgencrtione anbnatium TLS, 838a 27, De gen. animal I, 3, 7373 27 (shospetaner est peper- ‘to jena latinsi prevedeno kao sfemina enim quasi mas mancus este ii naprosto ‘ocasionatuse); Fisk 1.9 192420-24 (Muski je principu prirdi povezan saktivnim, formativnim i saviSenim karakterisikama, 2enskis pasivaim, materijalnim, manjkavim, koji ‘audi 2a muskim kako bi se usaesio); Polka (gdje te da je Zen po prirodi odredeno da bude podinjena, i gaje istie da je »Zeat Sutnjanakits, 1259 b)R Banié-Punie, E, Zena urenesansno)filozoii, Posi 89-60 (2004), 51 69-89 Kljuéni Aristotclovi stavovi u kojima cjelokupna »mizogina«** tradi nalazi uporiste izlozeni su ponajvise u njegovim djelima De generatione ani- ‘matium, Historia animalium, Politika, Fizika te Nikomahova etika, Aristotelovi »mizogini« stavovi, odnosno teze o inferiornosti Zene melje se primarno na njegovoj teoriji o éetiri clementa, na teoriji tjelesnih sokova (to su crna i Zuta Zué, krv i flegma), kojima se pridodaju etiri kva itete, a s time se onda povezuju éetiri mentalna stanja (i tipa judi). Dok je za muskarca karakteristiéan suhi i topli tjelesni sastav, za Zenu je odredben hladan i vlazan. Iz tv. humoralne fiziologije, odnosno biologijskih odrede: ja koja upucuju na fiziéku inferiornost izvodi Aristotel zakljuéke o mora rnoj i intelektualnoj inferiornosti Zene. Po Aristotelu, osim toga, od éetiriju uzroka koji upravijaju radanjem tri su pripisana muskom, koji je nosilac for- malnog, finalnog i eficijentnog uzroka, dok je Zensko, tj. majka tek mate jalni uzrok. Njegovi (mizogini) stavovi 0 Zeni kulminiraju u Guvenom od- redenju Zene kao »mas occasionatus« (krnji muskarac), Sto ée biti uporistem cjelokupne mizogine tradicije. Pritom treba naglasiti da kvalifikativ »mizo- gins, napose kad je rijeé o Aristotelu, valja rabiti oprezno, totnije valja razlikovati razine raspravijanja. U biologijskim spisima on je, naime, pedan- tan i objektivan promatraé koji registrira razlike izmedu muskih i Zenskih pripadnika pojedine vrste, no ta objektivnost prestaje kad na temelju oloskih razlika izvodi stavove o razligitim psihitkim sposobnostima, a napose onda kad u politickim spisima u tim stavovima nalazi opravdanje podrede- nog polozaja Zene. Pritom je upitna ne samo legitimnost zakljuéaka o psi higkoj inferiornosti izvedenih iz bioloske inferiomosti, veé i legitimnost ut meljenja stavova o podredenom polozaju Zene u drustvu na tim stavovima. Svakako, takvi su Aristotelovi stavovi, upotpunjeni Galenovim, imal dalekoscine drustvene i politiéke konsekveneie. Osim ovih Aristotelovih teorija krSanski teolozi preuzet ée kao argu- mente Sto se nadovezuju na biblijsko izvjeSée i tzv. paradigmu parova su- protnosti prisutnu iu Aristotela, pri Gemu je musko vezano uz aktivno, toplo, suho, dovrseno, aktualno, racionalno, suprotstavljeno Zenskom koje se vez uz pasivno, hladno, vlazno, nedovrseno, potencijalno, iracionalno. Jedan od temeljnih argumenata Mare Gundulié u dokazivanju superior- nosti upravo tjelesna Ijepota za koju svagda istige da je tamje Ijepote duha, Ona se pritom poziva na Platonove iskaze u Fedru (ne = Onde se necu upustatiu diskusijuo tome koliko je opravdano gjelokupny dubovma tradiciju Zapada do renesanse ozmatavati »mizoginome, fj, 2enomrzackom, zato So 2enu dizi inferiornom muskarcu. Zahtijevalo bi dostaierpnu razradu (uz uvazavanje svihslojeva feno- ‘mena ptanjeo tome sto je utim stavovima bilo uistina 2enomrzacko. No, Kako se trmin usta lio w itera abit éu ga u teksty kao tek priblizno odredenje te tradiBaie Pj, E, Zena u venesansno flzofi, Prix $9-60 (2004), st 69-89 B ta na koja izritito misli) te na sam razum, istiguéi kako 6e u dobro disponiranoj prvoj materiji i forma bolje funkcionirati. Ljepota tijela je prava materija (vera materia) nase duse i uginak je proporeie tjeles- nih sokova. Sto su sokovi bolje uskladeni, duSa je kreposnija (pit virtuosa). Kako je Ijepota Zenskog tijela veéa od Ijepote muskog, jasno je da su Zene kreposnije i stoga superiorne. Osim toga, buduéi da su voljene od muska- aca, one su savrSenije. Zanimijivo je da se Mara, dokazujuéi Zensku superiornost, poziva upravo nha one argumente u vezi tjelesnim sokovima koji su bili u temelju ejelokup- rnoj mizoginoj tradiciji nakon Aristotela. Upravo zabvaljujudi viazno-hladnom tjelesnom sklopu odredbenom za Zenu Aristotel dokazuje njenu inferiomost, poglavito manju umnu sposobnost. (Inaée, ta je Aristotelova teorija, koja je iz teze 0 sokovima, te o Zeni kao viazno-hladnom slozaju izvodila zakl njenoj fizi¢koj, moralnoj i intelektualnoj inferiornost, imala zagovornika jo u Guéetiéevo vrijeme: poznati padovanski aristotelovac Cesare Cremonini npr. brani je 1634. godine u spisu De caldo innato et semine.) No Mara Gundulié poziva se upravo na tu Aristotelovu teoriju da bi dokazala prije svega intel tualnu superiornost Zene, dakle ono sto joj je cjelokupna mizogina tradicija odricala. Zene su po njoj prijeméivije za prihvacanje inteligibilnih formi od muskaraca, jer je njihov tjelesni sastav mekSi (Sto potvrduju osjetila), a to je upravo zato Sto su vlaznog temperamenta. Poziva se pritom i opet na Aristo- telovu tvrdnju po kojoj su oni koji imaju mcko meso/tijelo aktivniji umom. Duka se, naime, tijelom sluZi kao instrumentom, pa kad je tijelo meko, vlazno i hladno, ili viazno i toplo, prijemtivije je od suhog i hladnog ii suhog i toplog (Kakvo je ono u muskarca) za prihvaGanje inteligbilnih formi. Tz toga Mara zakljuduje da su Zene savrSenije od muskaraca (»Da questa dispositione dun- que si conchiude che le donne sono pi perfette degli huomini«). (Valja na- pomenuti da slignu argumentaciju u prilog tezi o superiomosti Zene nalazimo u Castighioneovu djelu Il libro del Conegiano; nije, medutim, poznato jesu Ti Mara i N. Guéetié poznavali to djelo.) I Mara dakle razligitost dispozicija muskaraca i Zena dovodi u nepo- srednu vezu s kopleksijom/tjelesnom sastavinom. Kako Zene imaju ume tjelesni sastav, a muskarci neumjercni, Zene su u stanju uskladiti se s mno- {gim stvarima, pa su sposobnije, bolje disponirane i za uéenost. To znati da su one prijeméivije za savrSenije stvari, a to su upravo »discipline eecellenti 10 mish na Aristoteloveiskazeu De historia animalium 1X, 1, (0 21) gdje Kae kako su u etveronodaca Sto se vi radaju 2ene/2enke mekSeg satava, sposobal scenje. Nou stom odjelfku Avstoelnastavlja:»U svim sluéajevima, osim u sugaju medhje- da i leoparda, 2enka je manje duhovna od muyjka, varia, impulzivaija.« Taj dio Mara, mmedutim, ne navodt"4 Banié-Punie, E, Zena urenesansno)filozoii, Posi 89-60 (2004), 51 69-89 dell intelletto«, Mara navodi primjer iz svoje neposredne okoline ~ primjer Margarete Met koji pokazuje kako Zene imaju izostreniji um i kako su sposobnije za uéenje od muskaraca. Slijedi nabrajanje primjera anti¢kih uéenih i mudrih Zena. Svi ti primjeri pokazuju da su Zene »perfette nelle lettere speculative, quasi piu che huominie, Muskarci su doduse vje&tiji u oruzu, istiée Mara, ali to pokazuje samo njihovu tjelesnu nadmoé, a ne snagu duha. No i u tome su se odliko- vale mnoge Zene. Pritom navodi neizostayni primjer iz svih onodobnih bio- «grafija slavnih Zena — primjer hrabrih skitskih Zena ~ Amazonki. wlja u vezi s ovom znagajnom posvetom Mare Prvo pitanje koje se pos Gundulié, bez obvira na to je Ii joj ona uistinu autor ili nije, jest pitanje mo- tiva tem: nosti Zene. iranja Zenskog problema i, u ovom slu ju, dokazivanja superior Mara pie posvetu Cvijeti kritizirajuéi mentalitet dubrovaékih gradana i Gini se da joj je, a to proizlazi i iz okolnosti objavijivanja dijaloga, Cvijetina obrana glavni motiv. No iz teksta je ogito da su joj ambicije mnogo veée, tj da ona uzimajuéi Cvijetu kao dostojnu predstavnicu Zenskog spola, zapravo eli pisati o superiornosti Zena. To je u savrSenom skladu sa stavovima njena supruga koji u svojim dijalozima o Ijubavi i jepoti, tumaéeéi svoju odluku da Zene udini sudionicama u dijalogu, istiée kako je primjereno da zene vode dijalog 0 ljubavi i ljepoti, jer su to prije svega njihove odlike. Pritom iznosi tezu kako su Zene prijeméivije za stjecanje znanja od muskaraca jer imaju tanganiji osjet, a sve spoznaje bivaju preko osjeta. Stoga je njihov um istan- Eaniji od muskog. Da bi se odgovorilo na pitanje o motivima Marina i Guéetiéeva dokazi- vanja Zenske superiornosti, valja obje posvete humanisti¢ko-renesanse duhovnosti i kulture, akako i pitanje moguéih uzora i predlozaka u obrani Zenske superirornosti uw onovremenim brojaim raspravama posveéenima Zeni. To se onda odnosi i na sagledavanje motiva humanisticko-renesansnog aktualiziranja tzv. Zenskog pitanja. Stoga Gemo ukratko navesti kljuéne odrednice humanistiéko-renesansnog tema- tiziranja pitanja Zene i Zenskog. Siguran izvor inspiracije Mari Gunduliéevoj jesu Plutarh (koji je napisao u renesansi poznato djelo Mulierum virtuts), Strabon i Boccaccio. Boccac- cio, koji 1365. pike prvu laitku biografiju Zena De claris mulieribus’, svakako 7 Pre toga u te. »mizoginoj« faz! napisao je spis Corbacio ili Labirin Gubavi 1255. go dine w kojem dokazuje inferiomost 2ene. U zhird biografia slavnih ena pomocu exempluma lntigkih Zena inosi svoje idee, koje nsu svagda naklone 2enama, Radi se, naime, 0 slavnim Zenama, a i onima koje sensu odikovale samo vlinama,Baie Pj, E, Zena u venesansno flzofi, Prix $9-60 (2004), st 69-89 B je najznatajniji. Mara ga izrigito navodi na dva mjesta u svojoj posveti. No osim Boceacciova spisa u razdoblju humanizma i renesanse nastaje éitav niz spisa znamenitih autora (od toga pedesetak djela samo talijanskih autora) posveéenih »Zenskom pitanju«, pridruzujuéi se tako u literaturi poznatoj »querelle des femmes. Najpoznatiji su medu tim autorima talijanski hu- manisti Bartolomeo Gioggio, Galeazzo Capra, Sperone Speroni, jedan od sudionika dijaloga Frane Petriéa L'Amorosa filosofia’, koji je napisao spi Digniti delle donne, o kojem 6e kasnije jo biti rijeti, zatim Torquato Tasso’, koji, osim sto pike raspravu o superiomosti Zena Cvijeti Zuzorié posveéuje dva Svoja soncta, Pompeo Colonna, rodak znamenite Vittorie Colonna koja je bila u prepisci s Michclangelom, Baldassare Castiglione i njegov I! libro del Corteggiano. No jednu od prvib rasprava koje ustaju u obranu Zenskih prava pike upravo Zena ~ Francuskinja Christine de Pisan (Livre de lacité des femmes, 1405, god.). Bila je to zapravo reakeija na Boccacciove dvosmislene ocjene Zene u njegovoj zbirci biogralija. Svakako najznaéajniju obranu Zena napisao je 1529. godine Henricus Cornelius Agrippa od Nettesheimea éija je obrana Zenskog dostojanstva i dokazivanje njihove superiornosti mozda naj- radikalnija.° Francesco Pati £' Amorosa flosofia (a cura di Charles Nelson), Firenze, 1963. Za “Tarkviniju Molea Pete turd da je »nuova Diotima * Torquato Tasso, Discorso dela vi feminilee donnesea, 1582 "© Tamos je djelu De nobiltate et praeelemia foeminaci seus, Geneva, 1529, Henricus Commelus Agrippa od Nettesheimea roden je w K6lnu 1486, a umro vjrojatno kraj Grenoblea 1535, Studiao je u Kolnu medicint, prvo i telogiu. Vee vlo rano pokazije inuzetan interes za okultne zanosts i napose kricansku kabalu. Ves dio Zvota provea je pt jc po europskim zemljama, Pritom dolaziw kontakt srazlgtim intlektualnim krugovim, al Uglaynom + onima u kojma se prouéava novoplatonicks, Hermeticka i kabalisticka tradi “Tako u Engleskoj bora u veijeme vadavine Hearika VIM, upozaavsi se ondje s Johnom Co- ektualnog kruga okupljenog oko Thomasa Moruss. Oko ISI. boravi ttl gdje studi hermetiku taiji dolaz u kontakt s Francescom Giorgi (Zor), pozaa- tim venecijanskim franjeveem, jednim od poboraika kréanske kabale.U Tali (u Pav) dai predavanjao hermetickom Poimandnu, Vraca se u Nemacku iu Metzu dolaz kontakt srefor mmatorskim krugovima. Oulazi u Francusku, gdje posaje ljecik kraljice majke na dvoru kala Franje Lu Lyon, Ondje je i dvorsk atrolg. Godine 1527. objauljuje swojeznagsjno delo De inceiudine et antat cienarn delamatio invectiva. Delo je nasio na prilitan odjck (peeve deno je na mnoge narodne jezike) i kasijim razdobjima, pa je np. ujecalo ina Goethe: koji, prema nckima,u njegotu lik nalaziinspiraciju za svoga Faust. Najpozaatije mu je djelo De occulta pilosophia koje objavjue 1531, prem ga je napisao znatno ranje (1510). U Fr ‘usko) prijatelujes Lefevzeom d Etaplesom, poznatim istraivacem hermetizma i kabale, a po tom u Antwerpen: Kontaktira s Erazmom, Svoj sis posvecen Zenama pige rao) faz, a spis nastaje kao wd u predavanja posvecena djeluJohannesa Reuchlina De verbo minfco. (Tom je ‘euchlinu inate bosanskifranjevac, Hlozof i teolog Juraj Dragsi posvetio svojedjelo Defensio proestantsini vir Johannes Reuchln..) Arippino baljenje kabalom pod znatnim je ujecjem RReuehlina Raymunda Lullusa16 Banié-Punie, E, Zena urenesansno)filozoii, Posi 89-60 (2004), 51 69-89 Ambivalentnost stavova ili paradoks Iz veéine tih humanistiéko-renesansnih rasprava 0 Zeni, koje se mogu podijeliti u tri kategorije: u one koje usporeduju muskarca i Zenu, njihove veline i mane, razligite sposobnosti itd., u one koje zastupaju inferiornost Zene i napokon one koje dokazuju njenu superiomost, kao generalnu zna- Eajku moguée je izluviti ambivalentnost stavova spram Zene i Zenskog. To je tito humanizmu i renesansi, jer je dvojakost stavova 0 ri prisutna u gotovo svim segmentima »mizogine« tradicije (od Platona i Aristotela, kroz Gitav srednji vijek /gdje se o€ituje npr. u Ginjenici da Gitava krSéanska tradicija smatra gotovo svetom instituciju braka, istovremeno esto Sto nije navla drZe6i upravo Zenu koja je stub brane zajednice »oruzjem Sotones, jer je zahvaljujuéi svome tijelu vezanija uz svijet kao podrut e djelovanja Sotone’). Veé biblijski izvori kao temelj krSanske tradicije sadrZe niz proturjeénih is- kaza o Zeni, npr. Knjiga postanka, ali i Pavlove poslanice.!! Dva najizrazitija primjera opreénog vrednovanja ene jesu lik Eve ~ simbola grijeha i lik Marije, Majke Bozje ~ iskupiteljice, stolje¢ima uzor-Zene, éije su vrline poniznost, poslusnost i Sutljivost (premda je upitno koliko je ona mogla biti uzorom Zenama s obzirom na to da zahwvaljujuéi bezgresnom zaéeéu zapravo i nije tipiéna Zena). Valja napomenuti da se kroz insku tradiciju provlaéi i ona linija misljenja o Zeni koja upozorava na istost muske i Zenske duse (premda predstavnici te linije iz takvog stava ne izvode nikakav zaklju- ak u vezi s ovozemaljskim statusom Zene). No valja preciznije odrediti na Sto se teza o ambivalentnosti zapravo od- nosi. Upravo Marino utemeljenje teze o superiornosti Zene u Ijepoti Zenskog evi iskazi u posveti dijaloga o Ijepoti izrazit su primjer Ginje- da se pitanje Zenske inferiornosti odnosno superiornosti u renesansnim raspravama veze poglavito uz rematiku (jubavi i jepote (jo8 jedan primjer u T To se ono prije svega na mjesta i: Knjiga Postanka 1: 26-7, 2 (»Na svoju slik stor Bog éovjeka, na slik Bayju On ga sori, mutko 1 Jensko sori ihe): Kijiga Pastanka 2: 22-3 (60d rebra Sto ga je uzeo éovjeku naprav Jahve, Bog, 2enu pa je dovede Covjeku) Znatajan izvor kr8anski toloSkihraspravao Zen je Ecclesiasics 42 14 (sBolja je loa rmuska nego dobrota Zenska; od Zene potjete samota i ruglos); Eel 2:24 (»Od dena je grieh pogeo, i 2b nje svi umiremox). Jos jedan znacajan oslonac nmizoginestradcje jes Pavlove Poslanice,tako I Kor 113 (Ali hou da nate da je Krist glava svakome éovjeku, da je Covek [lava Zeal ida je Bog glava Kristus) i jos! Tim. 29-15; (-Zena eka uu skrovitost! sa sworn Podloénoicu! Ne dopustam ent da poutava nt da vii vast nad mem; Stove neka ostane Skrovitost.Osim toga Adam nije zaveden,veé je 2ena, posto je zavedena, upala u griche) Protinii tava »mizoginaw videnja Zene pozivaj se, medutim, na poslanicu Galaéanima 328 snd se tvedi da nema ni muskaraca ni ene, vee da su u Krista si jedno (»Dakako svi ste vi po ‘er sinovi Boj u Kristy Tsusa...Nema tu vige ni Zidova ni Grka, nema Vge i roba ni slobod- ‘nema vise ni muskog ni denskog, jer ste svi stmo jedan u KeitaBaie Pj, E, Zena u venesansno flzofi, Prix $9-60 (2004), st 69-89 n hrvatskoj renesansnoj filozofiji jest Frane Petrié i njegova L’Amorosa filo- sofia, koja slavi Zenu u liku Tarkvinije Molza kao autorice ljubavne filo- oli). Te su teme vezane poglavito uz renesansni novoplatonizam, pa mnogi povjesnitari filozofije fenomen renesansnog uzvisivanja Zene dovode u ne- posrednu vezu s tim pravcem misljenja. Medutim i u samoj posveti Mare € i u samog Guéetiéa, i u onih renesansnih filozofa na koje se Gui poziva u svojim dijalozima o Ijepoti i ljubavi poput Ficina i Pica, mozemo s © fanje Zene kroz uzvisivanje Zenske Ijepote (u nego precizne opise fizitke Ijepote), no s jsta tjelesna Ijepota nije znagajna po sebi, veé iskljugivo po druge strane tome sto je gradi na uvazavanju tijela i osjetila, jer s njim potinje svaka spoznaja, ipak i Gugetié u samim dijalozima o Ijepoti i ljubavi tijelo na Platonovu tragu sma- tra »zatvorom duSe« te istiée rwinoéu materije, koja moze biti lijepa samo uobligena idejom, Buduéi da je duhovna Ijepota ona do koje je zapravo stalo, a ona je vezana uz éudoredne valine, po njemu, u skladu s novopla- com tradicijom, jojati osloboditi dusu strasti i svjetovnih, raz duSevne ljepote. Premda i tezu o Zenskoj superiornosti ilija Ficina, koji je u vezi s tom temom ve- 9 i njegovoj supruzi Mari koja Zensku superiormost temelji na tezi o njenoj nadmoéi u pogledu tjelesne Ijepote. Ficino, naime, napose u svom komentaru Platonova Simpozija poima ljubav kao kozmitku silu, kao vinculum mundi, Zemaljska ljubav pritom je manifestacija bozan- ske. U tom kontekstu cijeni Zenu i zbog njenih spiritualnih mogi. No u drugom kontekstu (In Plotinum npr. i u Pismima) ustvrdit ée kako se ena kao inferiorno biée mora pokoravati muSkarcu. Iz svega retenog ofito je da su u renesansi stavovi o Zeni usko po s osvjeSéivanjem Ijudske tjelesnosti. Premda u jednom sasvim drug: sklopu (jer se u filozofiji ne tematizira vie primarno pitanje bezgresnog zaéeéa, odnosno pitanje Evina prokletstva kojim je bio uyjetovan drustveni polozaj Zene itd), ambivalentnost stavova o Zeni i Zenskom, koja je kroz ti- tav srednji vijek prisutna primarno u stavovima o tijelu, ostaje prisutna i u humanizmu i renesansi, Rehabilitacija Zene, naime, uyjetovana je upravo ri habilitacijom tijela. To tijelo, medutim, nije joS emancipirano za sebe i po ick kao izraz, vanjska manifestacija unutarnje ljepote. Ono ima tek mbola. No to je tek jedan aspekt u kojem se ofituju renesansna ana uz poimanje Zene, a oprimjerena su medu ostalim i u dje- ‘Ona su, naime, vezana uz ono dublje, bitno protur- jedje vezano uz ovu tematiku,8 Banié-Punie, E, Zena urenesansno)filozoii, Posi 89-60 (2004), 51 69-89 Mnogi autori zapravo govore 0 paradoksu w renesansnom percipiranju ‘ene i Zenskog. To se prije svega odnosi na éinjenicu da su rasprave o supe! ornosti Zene (veé i svojom brojnoséu) u suprotnosti sa stvarno8éu u kojoj je Zena gotovo obespravijena, »Teza 0 Zenskoj superiornosti je paradoksalna ukoliko se uvazi povije jalni kontekst u Kojemu je opéeprihvaéena pretpostavka o Zenskoj inferiornosti«, istige Francine Daenens naglasavajuéi da se, kad je rije o novoj ulozi Zene u drustvu koju je toboze uspostavila nesansa, pritom »nije radilo 0 novoj ulozi stvame Zene, veé 0 jednoj ideolo- ‘ji uloge Zene«."? Pritom valja istaknuti da se taj paradoks ofituje i u samoj formi proradbe »Zenskog pitanja. Tako se veéina humanisti¢ko-re1 autora koji pisu o toj temi sluZi retorikom paradoksa, Sto zn: vrline pobrajaju istovremeno i Zenske mane, pa se pohvala Zene pravo pretvara u pokudu, Paradoks izrijeka sluZi izbjegavanju jasnih i ne- dvosmislenih stavova o Zenskoj ravnopravnosti ili superiornosti, No strat «gija paradoksa sluzila je ujedno i tome da se izade iz konceptualnih shema iz Kojih su tcologija, medicina i pravo tumatili razlifite uloge spolova. Najrjed tiji primjer takve strategije pisanja 0 Zer primjere »slavnih Zenaw navodi primjere i onih velini i onih koje su slavu stekle losim djelima, Sasvim sigurno, bio je to pri svega izraz straha da se radikalno progovori o Zeni, da se uodi i otvoreno i jasno artikulira proturjetnost izmedu priznatih joj sposobnosti, ponajpri intelektualnih, tradicionalno pridavanih muskarcu, i njena realnog polo u drustvu, ij Izrititi primjer istaknute ambivalentnosti renesansnih stavova 0 Zeni j su, ma kako to paradoksalno zvuéalo, i renesansne pohvale Zeni. NajéeSée se, naime, pritom radilo o pohvalama Zeni tradicionalno pripisivanih vrlina ili tradicionalno joj pripisivana poloZaja u drustvu (Zena u domaéinstvu, Zena kao supruga i majka). Te su pohvale zapravo samo potvrdivale njenu infe ornost i opravdavale njenu subordiniranu ulogu u drustvu. Paradoksalnost renesansnog tematiziranja je u sri generalnog stava o Zeni, a najuze je povezana s pitanjem moti tualiziranja te tematike. Jer, veé sama potreba da skom dostojanstvu i znaenju posvjedocuje stvarnu situaciju Zen potreba izrasta. A o tome kakva je ta situacija najjasnije govori podatak da se jo8 u renesansi, napose u teoloskim i pravnim krugovima, vode Usp. Francine Dacnens,Supeion perch? infrion Hl panadsso della supeirits dll lon in leu tat de Cnguccent,w Tasgresione magica € noma domestica, Roma, 183, sndBaie Pj, E, Zena u venesansno flzofi, Prix $9-60 (2004), st 69-89 9 tome je li Zena uopée ljudsko biée (veé tradicionalno raspravljano pitanje »An mulier sit homo?«), 0 tome ima li duu, o tome je li sposobna za iste vrline za koje je sposoban muskarac itd. Iz dokumenata i svjedofanstava poglavito nekolicine uéenih Zena, ali i onih muskaraca koji ustaju u obranu Zenskog dostojanstva, jasno proizlazi da je Zena uglavnom iskljuéena iz javnog Zivota, da brak i sustav miraza jo’ uvijek odreduju sudbinu Zene (o éemu syjedodi npr. podatak da je u Veneciji 1580. godine pedeset posto patricijskih Zena Zivjelo u samostanima ito, sudeéi po njihovim svjedogenjima, uglavnom pro- tiv svoje volje). Zenino tijelo, kako je vidljivo iz onodobnih pravnih dokum nata, jo$ uvijek pripada ili Bogu ili muzu (Sto je izrazeno onom éuvenom sin- tagmom »monacar © maritar«), a veéini je Zena obrazovanje nedostupno, Tek uskom krugu Zena gornjih slojeva omoguéena je poduka, i to iskljueivo privatna, dok su sveuéilista Zenama nedostupna (prvi doktorat iz flozofije ijanka Elena Cornaro tek 1687. godine). Premda se upravo u renesansi javlja dtav niz uéenih Zena, koje ée svo- jim obrazovanjem i uéenoséu zadiviti svijet (poput npr. veé spomenute Tark- vinije Molza, Isotte Nogarola, Vittorije Colonna, Christine de Pisan, Laure Cereta, Cassandre Fedele), a koje su znagajne prije svega zbog toga sto osvjeScuju neravnopravnost Zenina polozaja, ipak se drustveni polozaj Zene i, napose, moguénost sijecanja obrazovanja za nju joS zadugo neée pro- mijeniti. No, iu tim raspravama Sto ih piSu uéene Zene otkriva se svojevrstan apsurd vezan wz poimanje Zene. U pokusajima, naime, da se dokaze Zenska ravnopravnost ili superior nost kao najveéa Zenska vrlina istige se njena »muzevnost«. Tako Christine de Pisan, prva »intelektualka po profesijie, telektualnu zrelost postala »virlis feminae. Petrié na primjer isti ‘Tarkvinija Molza odlikuje »muzevnim vrlinamac (ona je »cosi mas formatas, »tako muski uobli u L'Amorosa filosofia. Uopée, iz svib traktata koji ako se htjela afirmirati w mi tetama tradicionalno rezerviranima za muskarca, morala zanijekati svoju ‘Zensku prirodu i na neki nadin »postati musko«. Otome kako svi na Markoviéu navedenom dtu: » liko se ana, iemedh Dubrovniku toga vremena saznajemo poneito od Zdenke na je u Dubrovniku od svoga dtnjstva do zelog devojasva int uéna zida, gotowo odijelena od svijeta..Ogranigavanje ko da ons nije smjela inazt iz hase ujavmost, kako vel tra ‘cj, osim dva puta godisne, o Bova i Uskrs, w ovecu kojyerkvu ito samo u pratnji stare Fodakinje tes velom na glavi i ma leu. str. 36; usp. jok: Saviea Stojan, Verence | evjemice. Zone u svakodnevei Dubrovnika (1600-1815), Zagreb-Dubrovnik, 200380 Banié-Punie, E, Zena urenesansno)filozoii, Posi 89-60 (2004), 51 69-89 Slavni Michelangelo na primjer, opisujuci jednu uéenu Zenu, Vittoriju Colonna s kojom je bio u prepist kako je ona »mus Lauro Guerini, obra¢ajuci se Isotti Nogarola i hvale¢i njenu uéenost, na- ‘glaSava kako je ona »prevladala vlastitu prirodu«."* Takvih primjera u reni sansnoj literaturi ima bezbroj! Zena se, dakl, mogla potrditi kno raynopravno bike tek uz uyjet da pre- stane biti Zena! No valja istaknuti kako to u posveti Ma e Gundulié pa ni u samog Gusetiéa nije sluéaj, jer oni istigu superiornost Zene koja se temelji upravo u njenoj naravi, i u tom pogledu oni se razlikuju od veéine autora koji slave Istovremeno sama Ginjenica da se uzvisuje primjer pojedinih Zena koje su se afirmirale u muskom svijetu, Sto je sluéaj sa svim biografijama slavnih Zena potevsi od Plutarhova djela Mulierum virtutes do Boccaccia, pokazuje Koliko je to zapravo bio izuzetak, a ne pravilo. Kad na primjer Petri isti kako je Tarkvinija Molza »miracolo della natura, i samo to éudenje nad é dom uéene Zene pokazuje kakav je uobiajeni stav spram Zene, ali i to kakvo je bilo obrazovanje »prosjeéne« Zene. Usto je upravo slugaj Tarkvini Molza indikativan za sagledavanje moguénosti prosje Petrié, naime, pruga, dobila kod kuée, a mogla ju je ste¢i jer nije imala djece. Time se pot- vrduje Ginjenica da i oni renesansni traktati Koji slave Zenu ili dokazuju njenu superiornost zapravo samo potvrduju kako je stvarna situacija u su- protnosti s takvim tvrdnjama. tiée kako je ona svu naobrazbu, zahvaljujuéi i toleraneiji su- Motivi aktualiziranja »Zenskog pitanja PokuSamo li napokon odgovoriti na pitanje motiva renesansnog u od- nnosu na tradiciju ipak drugatijeg videnja Zene, mogli bismo zakljuciti kako je taj drugaéiji stav vezan primarno uz ono Sto Jacob Burckhardt oznagava kao orenesansno otkriée svijeta i Covjekae. Mozda nam upravo razmatranje aktu- sskog moze omoguéiti da dodemo do odgovora na pitanje Sto to otkriée zapravo znai © Usp. Neoplavonism and the Ans, ed. by Liana de Girolamo Cheney and Joba Hendrix, us: Studies in Art History vo. 5, Lewiston-Queenston-Lampeter, 2002. U tom pogied zaimlive $4 rasprave npr. o muskobanastim Zenskim likovima na Michelangelovim sikams svow Sistinske apele(likovi sila). Prema mnogima, dsjudi »duhovnime £en tijelo, Michelangelo pokusava naglasiti cinjenieu da postajuet spiritualnije Zone postaju smusijenBaie Pj, E, Zena u venesansno flzofi, Prix $9-60 (2004), st 69-89 81 Gini se da je upravo u renesansi jedna od najnagajnijh povijesni st to da Eoxjek sebe otkrva (ii ponowno otkrival) kuo prirodno bise, kao tijelo, Sto znati da se otkriva kao musko i kao Zensko. To da se tu nu radi 0 notkriéu« potvrduje se upravo u raspravama koje pokusavaju nsko tjelo nasuprottradicj w Kojo} je ona potisnuta u sferu prirodnoga,u sferuiracionalnog, mraénog, grog, soton- shog Tako upravo renesansno sothrie Zene« posvedotuje renesansno votkrige covjekae U vezi pak s motivima valja jo istaknuti: kao Sto je sama renesansa sa svim promjenama sto ih donosi kompleksan fenomen, sligno je i s pitanjem motiva aktualiziranja »zenskog pitanja«. Da bismo doili do cjelovitog odgo- vvora na pitanje o razlozima promijenjenog stava, bilo bi zasigurno potrebno sagledati sve aspekte renesansnog Zivota. Ginjenica je npr. da do promijenjenog stava spram Zene dolazi i uslijed napretka medicine, zahvaljujuéi kojemu se postupno napusta Aristotelova teorija koja je psihologiju Zene izvodila iz teorije sokova, ali i Galenovi i Avicenini stavovi o manjkavoj fiziologiji Zene. Zahvaljujuéi uvodenju cks- perimenta i poglavito seciranju leSeva dolazi se do novih spoznaja u fiziolo- ji, koje potvrduju tezu o Zenskoj fizitkoj ravnopravnosti. Nove spoznaje 0 Zenskoj anatomiji oéituju se poglavito u slikarstvu. Prema Tanu Macleanu'’, oko 1580. svi uglavnom prihvaéaju da je Zena u dominantnim sokovima hladna i viazna, ali to se vise ne tumaéi kao znak njene nesavrSenosti Velo vazan moment koji ne treba previdjeti jest Ginjenica da veéina ‘u u prilog superiornosti 2 se dodvorili (a ve autora koji 1¢ posveéuje svoje spise moénim vladaricama kako bi da se u 15. 16. stolje 6u javlja nekoliko moénih Zenskih vladarica, poput engleske kraljice Eliz: bete I, dovoljno govori sama po sebi). Tipigan je primjer Kornelija Agrippe, Koji svoj radikalno intoniran spis kojim ustaje u obranu Zena posveéuje Ma- gareti od Austrije. Sluéaj Mare Gundulié i Nikole Guéetiéa u tom je smislu izuzetak, jer oni svojom glorifikacijom Zena ustaju protiv javnog mijenja Du- brovnika i njegove vlasti (Sto je neobigno kad se zna da je i sam Guéetié bio na nekim kljuénim pozicijama u toj vlasti). otkriée povjesnosti Ijudskog u humanizmu npr. dovelo je do preispiti- vvanja svih tradicionalnih teorija pa tako i onih o Zeni, a napokon i do uvida u relativnost tih stavova koji su svagda funkeija odredene kulture u kojoj na- staju. Tako zapravo nije otkriée anti¢kih tekstova u humanizmu doprinijelo Tan Maclean, The Renaissance Nation of Woman, Cambridge, 1980.82 Banié-Punie, E, Zena urenesansno)filozoii, Posi 89-60 (2004), 51 69-89 u tolikoj mjeri promjeni stava, koliko upravo kritiéko preispitivanje kupne gréko-rimske i hebrejsko-krSéanske tradicije Filozofski smjerovi i Zensko pitanje ‘Svakako, do promjene stava dolazi u okviru Ijaju svijeta i Govjekova polozaja u njemu. Pritom je zna¢ajno pitanje koji su to filozofski smjerovi renesanse dali poticaja uobligenju novog dozivljaja svijeta i Govjeka, u okviru kojega ée doéi do promijenjenog stava spram Zene i Zenskog. Veéina istrazivaga ovog fenomena u prvi plan istiée renesansni novoplatonizam i njegovo isticanje znaéenja tjelesne Ijepote kao odraza du- hovne Ijepote. No prije negoli se osvinemo ma sim novoplatonizam, valja istaknuti kako je Platonova Polieia svojim stavovima o ravnopravnosti mufkar Zena u javnom Zivotu odigrala znagajnu ulogu w procesu promjene ren sansnog stava spram Zene. Sliéno je is Platonovim Symposionom, napose vezi s temom ljepote i liubav. U tom sluéaju prevodenje antigkih tekstova (nadasve Ficinovi prijevodi i komentar tih Platonovihdijaloga) bilo je zna- Sajno za proces promjene stavova, Otkrivanje i prevodenje antigkih tekstova odigralo je znaéajnu ulogu iu preuzimanju biografja znamenitih antickih Zena, éega je najbolji primjer upravo Boccacciova zbirka biografja slavnih, uglavnom antikih Zena, Sto se pak tige novoplatonizma, sude¢i prema tome kako je zastuplon u oni filozofa koje Gueetié iriito navodi,valja istaknui sede: istina je da je, zabvaljujuéi tom praveu mislenja u okvira aktualiziranja teme Ijubavi i Hepote, pri Sema je Zenska Ijepota vodié za dosezanje bozanskog, Zena doZiv- jena na nov natin, To je pre svega vezano uz rehabilitaciju tela, no to je i opet jedna od onih tema u platonizms, odnosno novoplatonizm dia je claboracija svagda puna proturjegja,s obzirom na stavove o tijelu i tek nom u Platonovoj ozo, Ipak, aktualiziranje pitanja Zene u vezi s temom ljepote i ubavi ne zadire zapravo u meritum problema. Ono, naime, ne pita © onom bitnom, naime o Zenskom i muskom kao wopée Fjudskom Taka okvirraspravi o Zen i Zenskom osiguravaju neki drugistoevi nesansnog miljenja (pa i novoplatonizma) koji pitanje odnosa musko- sko tematiziraju pod drugatijim vidom. Pritom prije svega mislimo na st rove Nikole Kuzanskog iskazane explicite uw njegovu djeli De coniecturis, Kuzanski, naime, covjcka sigledava ie okvra svoje ontoteologje njoj prim- jerene koncepeie spozngj, pri Gemu je postojanje ralika funkcija odred nog nagina spoznavanja (uoavanje protivmosti i ustrajavanje na njima od- redbeno je pritom za nivo razima; istina, medutim, premaSuje razum ju ojBaie Pj, E, Zena u venesansno flzofi, Prix $9-60 (2004), st 69-89 83 se protivnosti podudaraju, pa biti u istini znaéi sagledati jednost povrh svi razlika, Sto se onda moze primijeniti i na odnos muSko-Zensko). Shodno nje- govom temeljnom stavu © »coincidentia oppositorume, Kuzanski pomoéu poznate »figure P« pokazuje zorno medusobnu ovisnost i nuzno prozimanje muskog i Zenskog kao opéih principa, povezujuéi pritom lux (svjetlo) s »mas- cculinitas«, a tenebra (tmina) s »femincitas«.!® Valja, medutim, primijetiti da i u njega (u djelu De docta ignorantia) na- lazimo sintagmu o Zeni kao »vir occasionatus« kao nesto samo po sebi ra- zumijivo."7 Cini se da su uopée sve flozofijske tradicije koje su kako u zemaljskom, sublunarnom, tako na supratunarnom, kozmikom plana uvazavale dvoj- nos, ali sklad suprotnoga, doprinjele drugnciem sagledavanju ovjcka, « time i Zene i Zenskog, pri €omu se dvojaost muSko - Zensko u zemaljskom svijet dozivijava kao refleks dvojnosti kozmigkih princi Pritom mislimo i na znatan ujecaj kabale, kojom se bavila veéina autora Koji u renesansi pi8u traktate u obranu ena (najizrazitiji je primjer upravo Henricus Cornelius Agrippa, koji moZda najradikalnije piSe o superiornosti ne, pa Paracelsus, koji i kao lijeénik i kao filozof u gitavoj prirodi nalazi polarnost, odnosno komplementarnost duhovno-tjelesnog, pri Gemu je duh "© Usp, Nikolaus von Kues, De conicturi, VII, wv. I, Philosophisch-theologiche Werke, draga esa. Ako s sada pomogu figure P predo&s vt, gdje syjtlo koje se spusta omacave ios, a jena Sto se uadi2e moguénont, pokazat Ge se daw vist ziljostupja moguenost, i obrouo, ida prema tome individu imu uijela wnjeno) maav. ‘Ako se sada, da bismo bili odredenij,zbijnostrastvori u figuri P, tada Ge svjetlo bit ruskost silos, a sena njna Zenskost. A tako jes moguénoséu ‘Nuno je, meduti,ralkovai kako muska tko Zenska bia. Ne mode se nai njedino po jedinaéno masko hoje bi seu svoj mukostisnekim drugim (muskim) togno poduaral, a ‘Mo tako nema aijednog, Koji bi bi najite muito, Dakle, u svako je muskost sadréana en skost ratio, Tako vidimo dase u musk vi ga pou 2enski akon, npr naznake {rudi_ Obmuto se pak ponaaju sjemena. Svako pojedinagno bige u svojem pojedinaénom Uposcbajenju sade i drugo, kao Sto je u Wojojuposebajenoj muskosti sadzana fenskost. Kao ‘to je seme, i kojeg je zijom posalojedna musko big, pobijedilo Fenskostsjemena, ako isto na svoj natn Znskon sade muskost. Musko,naime, seme w sch sada Zensho svojom moguénoséu obujmljuje abiljsku muskost | 2enskost, suprotno je sa 2enskim sjemenom.« (Privo slatinskog E. BP.) "tho bi mogao shvatit kako je sve sika onog jedinstvenog beskonsénog obi, koa sud rarlititost po nenuznom (kontingentaom), isto kao da bi sorene bilo manjkavi bog | Pripadak manjkavo bitsvo, a Zena mankavi muikarac?s, De doca ignorant, sv, 1 het, Bn: navedsnog idan,84 Banié-Punie, E, Zena urenesansno)filozoii, Posi 89-60 (2004), 51 69-89 vezan uz musko, a tijelo uz Zensko).!8 Toj struji misljenja srodna je svakako i vlo ra8irena alkemija sa svojim teoretskim temeljima koji se esto oznata- vaju »hermeti¢kima« (Sto je otito npr. u Lefevrea d’ Etaplesa, hermetickog filozofa, koji Ge upravo na osnovi temeljnih alkemijskih iskustava govoriti 0 zdruZivanju Sunca ~ muskog kozmitkog podela i Mjeseca ~ Zenskog poéela kao o »velikom djelue). Zanimljivo je ipak da uza sve pomake u gotovo svih filozofa u okviru spomenutih tradicija dominira i dalje tradicionalan stay o Zeni, Sto znati da ni po njima Zeni nije mjesto u javnom Zivotu. Pa i onda kad Zenu uzvisuju ne samo zbog tradicionalno joj pripisivanih vrlina (stidljivost, Gistoéa, skrom- nost, Easnost, poboznost) veé i zbog izrazito »muske« vrline ~ umnosti, po- put Guéetiéa, dre da joj je mjesto primarno u kuéi, Ukratko, rijetki su oni koji dovode u pitanje tradicionalni (mizogini?) stav o drustvenom poloZaju ene. Motive takva dréanja nalazimo prije svega u Ginjenici da je hijeti radi- kalno promijeniti drustveni polozaj Zene znacilo zadirati u samu logiku soci jalnog poretka, Brak, bitno vezan uz Zenu, dréan je naime jo8 uvijek za bozansku instituciju na kojoj se temelji sav drustveni poredak. On se sma- trao prirodnom zajednicom muskarca i Zene. O tome da nije bilo bezopasno ustati u obranu Zena svjedoti éitav niz djela podvrgnutih sudu inkvizieije. Je dan je od primjera veé spomenuti Speronijev spis koji je osuden od inkvizi- cije zbog izjava za koje je ocijenjeno da su suprotne katoligkom nauku. Po jednoj od njih brak je institucija ustanovijena po Ijudskom zakonu kojim se osigurava subordiniran polozaj Zene. Osim toga djela, na indeksu zabranje- nih knjiga nasli su se i Boccacciov Decameron i Castiglioneov Cortegiano. Oni koji tvrde da u renesansi prevladavaju »konzervativni« (»konzerva- tivane bi pritom trebalo shvatiti u izvornom smisiu kao »onaj koji Cuva staroa) stavovi o Zeni misle pritom na éinjenicu da je veéina autora, pa i onih (0 Zenskoj ravnopravnosti, vidi primarno u kontekstu paradigme naime, da je uvaZavanje paradigme braka bilo glavna pre preka radikalno novom poimanju Zene. "Kahala (kabbalah je usmeno misticko hebrejsko uéenje, a mati wono sto je primlieno, predsjas. Temeli se na svetim kajigama, poglavito Tor, a zailjedeno je stedajem vijeku u Uvjeknjige ~ Sefer Vrzal i Zohar. Jedna od temeljniidejaudena jest da Bog sad sve ideje i njthovesuprotnost. Bog stvara svijet pomocu tridese i dva tajna puta znanja, st ih ne deset 2 | adeset i da slova hebrejskog alfabeta. Sefirot su rasporedeniu te rokuta koji ine ‘ajedn tv. sablo Zivot, a sadrée mask ~ poritvn | Jenski ~negativn clement, Med ajima je sednji clement koji ih davodiu ravnoted, Ovo trojetvo (otac-djete-majka simboliia hud Sku duSu. Usenje kabale sadrai neke gnosticke clemente (silazak Bozjeg dua u materjlni svijet uzdizanjenatrag do Boga sto je pikazano upravo stablom 2ivota), a w nckim elemen- lima je stodno | ovoplatoniékim ucenjima. Recep kabale u 16. stoljeea zmatno doprinos! i injenica da se uéenje © parovima suprotnosti sto se dovode u ravnotezu moglo pavezali § ‘magijskim zakonom sinteze suprotnost ali ito tako is temeljnim pretpostavkama alkemie,Baie Pj, E, Zena u venesansno flzofi, Prix $9-60 (2004), st 69-89 85 Pitanje je, naravno, koliko je pritom legitimno govoriti 0 konzervativ- nosti ili naprednosti stavova, Naprednim bi tinu mogao smatrati tek stav u kojem se pitanje emancipacije Zene, pitanje njene slobode sagledava kao pitanje emancipacije Govjeka i ljudske slobode uopée. Na takve medutim, u renesansnom tematiziranju Zene ne nailazimo, a pitanje je ko- liko bi bilo opravdano o&ckivati ih s obzirom na drustvene i povijesne okol- nosti, Takvom se pristupu najviSe pribliZavaju upravo oni renesansni filozofi Koji Covjeka sagledavaju kao zemaljski izraz kozmitkih poéela, poput vi navedenog N. Kuzanskog. No ti autori najéesée ne tematiziraju pitanje kon- kretne drustvene situacije i ne dovode ga u odnos spram tog viseg nivoa ra pravljanja o muSko-Zenskom, U vezi s »ogranigenoséu« percepeije Zene u renesansi, § ustrajavanjem na paradigmi braka kao za Zenu odredbeno} instruktivan je upravo Gu- -v primjer koji se zahvaljujuci dvojakom stavu spram Zena pridruzuje veéini renesansnih filozofa. Dok, naime, s jedne strane dokazuje Zensku su- periornost, s druge strane u vezi s njenim polozajem u drustvu ostaje na tr: jonalnim, konzervativnim pozicijama. U svom djelu Upraviianje obitelj” i O stanju dréave Guéetié pise uglavnom pod utjecajem Platona i Aristotea. Kad u djelu Dello stato delle republiche komentira Aristotelove stavove 0 Zeni Sto su bili temeljem mizogine tradicije, Guéetié ih ne iznosi kritigki, Tu Upravijanju... njegovi su stavovi s jedne strane puni postovanja prema Zen i din se da u njima dominira teza o ravnopravnosti Zene (»Svaki pravi muz, medutim, mora prije svega prihvatiti ovaj, po mome sudu, veoma éoyjegan savjet da sa svojom gospodom postupa s ljubaviju i bojazni«).»” Temelj obi- telji je, naime, medusobno uvazavanje i ljubav muza i Zene. Ipak u obi kao temelja drustva muskarac zadréava ulogu gospodara, koji upravija % nom, djecom i slugama (>Ove éetiri osobe u obitelji su u uzem smistu tri osobe, jer je muz istodobno i gospodar... Ovdje, medutim, imamo dvije dvojene uprave, jer je jedan naéin na koji muz upravlja Zenom, a drugi onaj ‘gospodara slugome).2! Brak je po njemu prirodna zajednica u kojoj Zena zadrZava tradicional- nu ulogu Guvarice stvari »unutar kuées, dok je muskaréeva duznost sudjelo- vati u javnom Zivot i u to ‘mijeSati® I kad navodi vrline Zene ~ stid, poboznost, éistoéu, ljepotu, éestitost, Guéeti¢ ostaje u okviru tra- ‘Nikola V. Guéetié, Yrwlane obi, Zagreb, 1958 (prev. Maja Zaninovig), Hrvatski studi, Scopus, kia 3. 2 Op. it, su. 151 2 Op. cit, st. tol. % Opcit. st. 16186 Banié-Punie, E, Zena urenesansno)filozoii, Posi 89-60 (2004), 51 69-89 dicionalnog videnja Zene. Dovoljno jovori njegova tvrdnja kako Zena prije svega mora biti Suljiva2® sto na neki naéin izrigito proturje njegovim stavovima o Zeninoj intelektualnoj superiornosti iznesenima u dija- lozima o Ijepoti i ubavi te stavovima njegove supruge Mare izlozenima u posveti dijaloga Sopra la metheore d’Aristotele. 1 on Zenu sagledava primarno iz paradigme braka i tu zapravo Guéeti¢ iskazuje istu nepriliku u koju upada veéina renesansnih filozofa koji brane Zensku ravnopravnost ii superiornost. Oni, naime, ne mogu priwvatti radikalne drustvene i politike implikacije teze 0 Zenskoj superiomost Istovremeno i na Guéetiéevu se primjeru pokazuje da ni oni pripadnici novoplatonicke struje misljenja koji pokuSavaju rehabilitirati Zenu temati rajuéi liepotu i ljubav, takvim istupanjem uglavnom ne diraju uw temeljne drustvene strukture, premda je i takav njihov stav znaéio promjenu u odnosu na tradiciju. Tek oni autori koji radikalno dovode u pitanje cjelokupnu du- hovnu tradiciju Zapada upravo kao mizoginu, poput Agrippe, upozoravajuéi na arbitrarnost drustvenih institucija, na »pretjeranu tiraniju muskaraca nad bozanskim pravom i prirodnim zakonimas, pri Gemu je Zenama uskraéena sloboda upravo nepravednim zakonima i obigajima, koji je prisljavaju na pokornost i podloznost muskarcima, pristupit ée radikalnije i »Zenskom pi- tanju« dovodeéi tako u pitanje vjerodostajnost cjelokupne »mizogines tra sie. Zanimljivo je pritom da Agrippa, éija je rasprava o plemenitosti Zenskog roda zapravo inicirala niz renesansnih rasprava 0 Zenskoj superiomosti i bila prevedena na sve znatajnije europske jezike, poseZe za svim onim mjestima u literaturi, poglavito u Sv. pismu, na koja se oslanjala i mizogina tradicija, tumaéee! ih upravo u obmmutom sms, ju prilog en. Vigjlt smo da taka Postupak posyjedoduje i Guéetiéu vezi s Aristotelovom teorijom sokova Poznato je da je Agrippin uljecaju Ialiji bio velik. Za sada nije poznato jesu li Gusetié i Mara Gundulié poznavali njogovu raspravu. Cinjenica je da tt Guéetigevu opisu Cvijetine tjelesne Hepote u dijalogu o Ijubavi nalazimo Sitav niz podudamnosti s Agrippinim opisom Zenske fjelesne ljepote uopée. No to jo nije dovolino da bi se moglo govorti ouljecaju, jer se u tom opisu, prema rijetima Zdenke Markovié, nalaze »mnogi ustaljeni poctskiepiteti Sto sus petrarkistima uli u naSu lirik, kuo i oni detaljni opsi Sto su li naéi u renesansnom kodeksu o Zenskoj lepoti uopée.«* Doduse, poput Opis 157 2% Usp. Henrcus Cornelias Agrippa, Declamation on the nobility and Prcminence ofthe {fale ee (previ wodom Abert Rabi M, str S1) Gace, Dijalogo sp op cs. 2 Usp. 2. Markoni, op. cit st. .Baie Pj, E, Zena u venesansno flzofi, Prix $9-60 (2004), st 69-89 87 tige kako su obiaji (dakle drustvo) krivi za podredenu isti¢e i Mara Gunduliéeva u svojoj posveti Cvijeti). No, kako ju svojim djelima s drustveno-politiékom tematikom on odstupa od svojih priliéno radikalnih stavova o Zeninoj superiornosti iznijetih u pred- govoru Dijaloga. Agrippe, i Guéetié Na kraju, mogli bismo se sloziti sa zakljuékom Alberta Rabila ML. iz uvoda u englesko izdanje Agrippine obrane Zena, koji kaze: »Humanizam je bio pokret sto su ga vodili muskarci, Koji su prihvatili vrednovanje Zena iz antitkih tekstova i Koji su uglavnom dijelili mizogine precepeije njihove kul- ture. Ipak humanizam je i otvorio vrata kritici mizogine tradicije«. Iz svega {gore reéenog jasno je da se isto moze ustvrditi i za renesansu.2® Covjek renesanse emancipirao je Zensko u sebi, no ta je emancipa bila samo deklarativna. Ipak, proces stvarne emancipacije Zene tada je 2a- poéeo. Nazalost, on traje i danas. Koritena literatura N. V. Gutetié, Discorsi sopra la metheore d'Aristotle, Venetia, 1588. N. V. Guvetié, Dijalog o Iiubavi, MostThe Bridge, Zagreb, 1995, N. V. Guteti€, Difalog 0 ljepoti, Most/The Bridge, Zagreb, 1995, N. V. Guteti€, Upravtiane obitei, Zagreb, 1998, Aristoteles, Opera omnia, prema izd. F. Didot, Hildesheim ~ New York, 1973. Frane Petri, L’amorosa filosofia, prit. Charles Nelson, Firenze, 1963. H.C. Agrippa, Declamation on the Nobility and Preeminence of the Female Sex, Chi ‘cago — London, 1996, G. Boccaccio, Conceming famous women, London, 1966. Moderata Fonte, Das Verdienst der Frauen, Warum Frauen witrdiger und vollkommener ‘sind als Manner, nach der itaienischer Ausgabe von 1600, Munchen, 200. Z. Matkovié, Pesnikinje starog Dubrovnika, Zageeb, 1970. D. Faligevac, Musko pismo Jakova Armoluiéa, u: Jakov Armolutié. Slava Senska i pro- tivni odgovor Jakova Armolusica Sibenanina evita Sestomu (prit. Duaja Falisevac i Stjepan Damjanovie), Sibenik, 1993. S. Stojan, Vjerenice i nevjemice. Zene u svakodneviei Dubrovnika (1600-1815), Za- ‘grebDubrovnik, 2003, HB. Getl, Einfihrung in die Philosophie der Renaissance, Darmstadt, 1989, F. Daenens, Superiore perche inferior I paradosso della superorta della donna in al- ‘uni tratati del Cinguecento, u: Tiasgressione tragica e norma domestica, Roma, 1983, ‘Usp. A. Rabil ML, op. eit, str. XVIIL88 Banié-Punie, E, Zena urenesansno)filozoii, Posi 89-60 (2004), 51 69-89 Neoplatoniso and the Ants, izd. Liana de Girolamo Cheney iJohn Hendrix u: Studies in Art History sv. S, Lewiston ~ Queenston ~ Lampeter, 2002, L Maclean, The Renaissance Notion of Woman. A Study in the Fortunes of Scholasti- cism and Medical Science in European Intellectual Life, Cambridge, 1980. R. De Maio, Donna e Rinascimento, Milano, 1987. P. J. Benson, The Invention of the Renaissance Woman, Pennsylvania, 1992, M.C. Santacroce, Aristotle misogino: la difesa delle donne negl scrtt di Lueresia Ma- ‘nella, diss, Milano, 1990/2000. W. Boulting, Woman in Ialy, London, 1910. Beyond their Sex, Learned Women of the European Past, izd. P. 1. Labalme, New ‘York and London, 1980, Eva ~ Verihrerin oder Gottes Meisterwerk? id, D. R. Bauer iE. Géssmann, Stuttgart, 1987. ZENA U RENESANSNOJ FILOZOFUI Sazetak Proradbom posvete Sto je Zena dubrovatkog renesansnog filozofa Nikole V. Gutetiéa, Mara Gundulié, pie dubrovackoj pjesnikinji Cvijett Zuzorié, staljajusi ujedno »pod Cvijetinuy zastitue traktat svoga supruga Sopra la metheore d'Ansto- tele... u tekstu se tematizira jedna od bitnih, premda rijetko proradivanih odrednica renesansnog misljenja ~ pitanje 2ene. Brojne rasprave Sto se u 15. i 16, stoljecu pisu o Zeni, njenoj inferiornosti oda, ravnopravnost i superiomosti w odnosu na muSkarca, potvrdyju novi humanisti¢ko- Fenesansni interes za Zenu, a u teksty se nastoji pokazati o kako se pritom kom pleksnom fenomenu radi. Naznaduju se Kljuéni momenti tv. mizogine tradicie (od Stavova nekih grékih filozofa, napose Aristotela do Biblije i stavova sredajoyjekovniht autora), da bi Se pokazalo u Eemu se sastoji renesansni »novums u pristupu tome pi: tanju, Ujedno se nastoji pokazati u demu se sastoji originalnost stavova Mare Gun- duliéu vezi sa 2enom i »Zenskim pitanjem«, a onda i stavova njena supruga, koji u siojim dijalozima posvesenima ljubavi i jepotiiznosi teze o Zen (to€nije Zenskoj su- periornosti) koje se uglavnom podudaraju sa stavovima njegove supruge izlozenima U spomenutoj posvetiBaie Pj, E, Zena u venesansno flzofi, Prix $9-60 (2004), st 69-89 89 WOMAN IN RENAISSANCE PHILOSOPHY Summary Through an analysis of the inscription that Mara Gundulié, the wife of Nikola V. Guvetie, a Renaissance philosopher from Dubrovnik, wrote for Cvijeta Zuzorié, a poetess from Dubrovnik, placing at the same time »under Cvijeta’s protections her hhusband’s treatise Sopra la metheore d’Arisiotele.., the paper discusses one of the im- portant, yet rarely analyzed issues of Renaissance thought ~ the woman. Numerous treatises written about women in the 1Sth and 16th centuries, either about their inferiority, or their equality, or superiority in relation to men, confirm the new humanistRenaissance interest in women, and the text isan attempted survey ‘of the complex phenomenon. The authoress mentions some of the key elements of the so-called misogynous tradition (from several Greek philosophers, especially Aris- totle, to the Bible and Mediaeval authors), and the Renaissance »novume in the ap- proach to the issue. Also, she points at Mara Gunduli’s originality concerning the woman issues, as well as Nikola V. Guéetic originality respectively. In his dialogues ‘on love and beauty Guéetié defends theses on women (superiority of women) that are vainly similar to his wife's theses in the above-mentioned inscription,