Geoadria

Volumen 8/1

17-37

Zadar, 2003.

KPPENOVA PODJELA KLIMA I HRVATSKO NAZIVLJE

TOMISLAV EGOTA ANITA FILIPI PMF Zagreb, Geografski odsjek Faculty of Science - Zagreb, Dept. of Geography Primljeno: 2003-05-22 Received:

UDK: 551.585:811.163.42'373 Struni lanak Professional paper

U radu je sustavno prikazana Kppenova podjela klima za didaktike potrebe u naim kolama. Principi podjele su izvorni Kppenovi, ali su iskoriteni noviji podatci, pa je u mnogo sluajeva dolo do pomaka prvotnih granica. Terminoloki kaos (ne samo u Hrvatskoj) uklonjen je povratkom na izvorno Kppenovo nazivlje. Kljune rijei: klasifikacija klime, Kppenova klasifikacija, klima kontinenata, klima Hrvatske

In this didactic article a systematic review of Kppen's climatic classification is given. The aim is to accept this most rational and quantitative classification of climates widely accepted all over the world. Like in all other languages the present Croatian terminology is confused. This is the reason why we accepted the original Kppen's terms. Key words: Climatic classification, Kppen's classification, climate of continents, climate of Croatia.

Klasifikacija klima Nai geografi koji rade u kolama, primijetili su opi terminoloki kaos u udbenicima, znanstvenim, strunim i popularnim geografskim radovima u kojima se pie o klimi (ali ne samo o klimi). Neki udbenici imaju "svoju" klasifikaciju klima. To vrijedi i za neke atlase. Dosta esto je na zemljovidu jedno nazivlje, a u tekstu je drugo. ini nam se da je jedan od razloga nepraktinost nekih Kppenovih naziva, odnosno naziva nekih klimatskih razreda, tipova i podtipova. Poseban "bauk" su klimatske formule, ali njih treba nauiti (kao i kemijske, fizike, matematike formule). Isti problem postoji i u svim drugim znanostima. Prisjetimo se tekoa u prikazu reljefa svijeta, vrsta tala, raspodjele ljudskih rasa, vjera itd. Kako stvoriti klasifikaciju da se zadovolje svi od osnovne kole do poslijediplomskog studija? Klima je prosjean tijek vremena. U sadanjoj fazi razvoja klimatologije odreuje se uzrono-posljedini odnos temperature zraka i padalina, ali veliko znaenje 17

T. egota, A. Filipi: Kppenova podjela klima...

Geoadria, vol. 8/1, 1737, 2003.

ima i godinji hod ovih temeljnih veliina. Povrina Zemlje koja ima isti klimatski razred ili isti tip klime, naziva se klimatskom zonom ili pojasom, carstvom, regijom ("kraljevstvom") ili podrujem. Klimatski se pojasi dodiruju, pa se to na zemljovidu prikazuje crtom. Dakako, u prirodi su to iri (na moru i ravnicama) ili ui (u planinama) pojasi. Sukladno sa znanjem i potrebama onog vremena, prvu podjelu Zemljine povrine na klimatske zone izvrili su antiki Grci. Podjela je polazila od vjerovanja da je Zemlja homogena. Nije se uoavala razlika izmeu kopna i mora. U najniim geografskim irinama, izmeu sjeverne i june obratnice je tropski pojas (tropi). Izmeu obratnica i polarnica su umjereni pojasi. Na sjevernoj hemisferi je sjeverni umjereni pojas, a na junoj hemisferi je juni umjereni pojas. Izmeu polarnica i polova su polarni pojasi. Odmah opaamo da je to temperaturna podjela, dakle samo djelomina. Ova se podjela i danas ouvala, ali je tonije odreena. Granicu tropskog pojasa ini izoterma najhladnijeg mjeseca od 18 C. Umjerene pojase odvajaju od polarnih pojasa izoterme najtoplijeg mjeseca od 10 C. Kontinentalnost i maritimnost obino se upotrebljavaju kao jednostavne kvalifikacije. Ako se ba "mora" govoriti o kontinentskoj i maritimnoj klimi, onda se ovi pojmovi moraju ograniiti na umjerene pojase. Golema suptropska podruja na Atlantiku, Pacifiku i Indiku imaju vrlo malene godinje amplitude temperatura, pa bi se samo po tom kriteriju moralo rei da spomenuti prostori imaju "maritimnu" klimu. Da nije tako, znamo kad se prisjetimo da su ta golema podruja sa suhim klimama (klimama B). Ali, sunost nije oznaka maritimnosti. I Sahara je sa tri strane okruena morem, a klima joj nije maritimna. U tom smislu preciznije je kad se kae termika (ili temperaturna) kontinentalnost. Na najnioj razini tzv. kontinentsku klimu (iako to nije klima, jer klimu ne ini jedan klimatski element) imali bi krajevi s godinjom amplitudom (kolebanjem) temperature zraka 25 C ili vie. Analogno, maritimnu (ili oceansku) klimu imali bi krajevi s godinjim kolebanjem temperature zraka manjom od 25 C. Budui da se radi o planetarnim razmjerima korisno je da se uzmu u obzir i prijelazne vrijednosti, odnosno da se utvrdi prijelazni pojas. Prijelazni maritimni ili prijelazni kontinentski tip godinjeg kolebanja temperature zraka ima pojas u kojem godinje kolebanje temperature zraka iznosi 10 C do 25 C. Dakle, nije ispravno govoriti o maritimnosti ili kontinentalnosti klime samo na osnovi temperature. Ispravnije je rei da se radi o kontinentskom ili maritimnom godinjem hodu ili reimu temperature zraka. Naime, iz ovakvog pojednostavljenog temperaturnog odreivanja klime ne moe se uoiti druga bitna oznaka klime, tj. je li klima suha ili vlana. Navedimo nekoliko primjera iz Hrvatske. Godinja amplituda temperature zraka (prosjek 1961.-1990.) iznosi u Osijeku 22.2 C, u ZagrebuMaksimiru 20.9 C, Varadinu 21.1 C. Istodobno godinja amplituda temperature zraka u Gospiu iznosi 19.8 C, Ogulinu 19.7 C, a na Zavianu 16.4 C. Ti podatci upuuju da Nizinska Hrvatska ima kontinentskiji godinji hod temperature od Gorske Hrvatske! Preciznija je pa se i sve vie upotrebljava Kppenova definicija kontinentalnosti. Srednja temperatura sijenja -3 C uzima se za granicu izmeu umjereno toplih kinih klima (klime C) i snjeno-umskih klima (klime D) koje Kppen naziva kontinentskim klimama. Po ovom mjerilu najvei dio Hrvatske, osim njezina najvieg dijela iznad 1160 m nadmorske visine, nema kontinentsku klimu. Maritimnost ili kontinentalnost esto se odreuje po godinjem hodu padalina. U kontinentskim krajevima veina padalina pada u toploj polovici godine, a u maritimnim 18

T. egota, A. Filipi: Kppenova podjela klima...

Geoadria, vol. 8/1, 1737, 2003.

krajevima veina padalina pada u hladnoj polovici godine. Kako je teko odrediti klimu samo jednim kriterijem, vidi se po tome to se dobiva bitno drugaija granica maritimnosti klime pomou godinjeg hoda padalina. Tako u krajevima s praumskom klimom (Af) pada mnogo kie u svim mjesecima bez obzira na udaljenost od obale. U savanama duboko u kontinentima najvie kie pada u toplijoj polovici godine. Tako je i na otocima. U umjerenim zonama esto se naglo prelazi u kontinentski hod padalina ak blizu obale mora, ali daleko od crte termike kontinentalnosti. Primorska i Gorska Hrvatska imaju maritimni godinji hod padalina (veina padalina u hladnoj polovici godine), dok u Nizinskoj Hrvatskoj veina padalina pada u toploj polovici godine. Ukratko, maritimnost po termikom kriteriju ne podudara se s maritimnou u godinjem hodu padalina. Zato se te kriterije ne smije koristiti za ocjenu klime kao cjeline, kao kompleksa. Kppenova klasifikacija klima Poznata je injenica da je Kppenova klasifikacija klima gotovo posve prevladala u veini zemalja. To je posljedica njezine egzaktnosti koja iskljuuje nestruno zakljuivanje bez znanstvene analize meteorolokih podataka. Normalno je da smo Kppenove principe prihvatili bez rasprave, ali se doputa mogunost pomicanja granica ako to omoguuju obilniji i noviji podatci. Ostaje problem nomenklature, odnosno naziva na hrvatskom jeziku. Analizom Kppenovih radova (koji su revolucionirali klimatologiju) lako se opaa da je Kppen upotrebljavao brojne nazive za isti pojam, naputao je stari naziv, a onda mu se opet vraao. To stvara odreene tekoe, a kad se ima na umu kome su namijenjeni njegovi radovi, mogli bismo rei da nije bio dobar didaktiar. To je razlog da smo od vie termina prihvatili onaj koji se nalazi na najvanijim kartama. Sve klimatske klasifikacije, pa tako i Kppenova, sistematiziraju klimu cijele Zemlje. To znai da se "bezbroj" mikroklima mora svesti na razuman broj klimatskih razreda, tipova i podtipova. Samo tako kartografski prikaz klimatskih podruja moe biti itljiv. Golema koliina informacija mora se svesti na prihvatljivu mjeru (pa se neki "razoaraju" kad na klimatskoj karti ne nau ono ili onoliko koliko oni trae). Principi Kppenove klasifikacije klima podrobnije su prikazani u udbeniku (EGOTA, FILIPI, 1996), pa se ovaj rad ograniava samo na rezultate. Sve klime svijeta Kppen dijeli na pet klimatskih razreda. Oni se oznaavaju velikim slovima A, B, C, D i E. Klime B nazivaju se zajedniki suhim klimama, jer u prosjeku nedostaje vlage za uspjeniji rast biljaka. Klime A, C i D zajedniki se nazivaju umskim klimama ili klimama drvea. Osnovne su karakteristike pojedinih klimatskih razreda (Sl. 1) sljedee: A = tropske kine klime; srednja temperatura zraka najhladnijeg mjeseca iznosi 18 C; B = suhe klime; temperaturne granice nisu odreene nego se izraunavaju kombinacijom temperature zraka i koliine padalina; C = umjereno tople kine klime; srednja temperatura najhladnijeg mjeseca nije nia od -3 C, a najmanje jedan mjesec ima srednju temperaturu viu od 10 C; D = snjeno-umske (borealne) klime; srednja temperatura najhladnijeg mjeseca nia je od -3 C, a srednja temperatura najtoplijeg mjeseca via je od 10 C; E = snjene klime, srednja temperatura najtoplijeg mjeseca nia je od 10 C. Nazive klimatskih razreda svakako treba upotrebljavati u mnoini. Nia klimatska kategorija dobiva se dodavanjem slova: 19

T. egota, A. Filipi: Kppenova podjela klima...

Geoadria, vol. 8/1, 1737, 2003.

f = nema sunog razdoblja, tj. svi su mjeseci vlani; s = suno je razdoblje ljeti; w = suno je razdoblje zimi. Kad se uzmu u obzir i neke druge veliine, dobiva se 11 klimatskih tipova. Za tipove W. Kppen upotrebljava i jedninu i mnoinu. Duhu hrvatskog jezika kao da vie odgovara jednina. Doista je odbojno rei "... da istoni Jadran ima mediteranske klime". Loginije je da vei dio naeg Primorja ima sredozemnu klimu. Dakle, i tipovi i podtipovi klime imaju nazive u jednini, a sami nazivi su iskljuivo Kppenovi. Af = praumska klima, Aw = savanska klima, BW = pustinjska klima, BS = stepska klima, Cf = umjereno topla vlana klima, Cs = sredozemna (mediteranska) klima, Cw = kineska (sinijska) klima, Df = vlana borealna (snjeno-umska) klima, Dw= suha borealna (snjeno-umska) klima, ET = klima tundre, EF = klima vjenog mraza. Krajeva sa snjeno-umskim (borealnim) klimama (klime D) nema na junoj hemisferi jer na odgovarajuim geografskim irinama nema kopna. Suhe klime (klime B) zahvaaju golema prostranstva s vrlo razliitim temperaturama zraka, tako da se danas vie ne smije odrediti pustinju samo godinjom koliinom padalina (npr. 300 mm godinje). S istom koliinom padalina u Sahari je pustinja, a u Sibiru je tajga. Vano je u kojem dijelu godine pada kia. Treba znati kolika je temperatura jer o njoj ovisi isparavanje vode. U geografskoj literaturi esto se prepisuje iz zastarjelih udbenika, ne koristei novije izvore informacija. Jo uvijek se nailazi na "informaciju" da se ljeti u Sahari gotovo svako jutro zaledi voda, a danju je "paklenski" vrue, to je netono. Naime, voda se uistinu moe zalediti, ali samo u zimskim mjesecima u tijeku jakog hladnog vala, u tijeku prodora kontinentskog arktikog ili polarnog zraka. Usprkos golemoj vanosti zranih strujanja, ne moe se vie prihvaati termin "monsunska klima". Naime, azijski monsuni zahvaaju golema prostranstva koja imaju bitno razliite klime. Stoga bi bilo netono nazvati istom klimom klimu Bangladea (klima Af) i klimu otoka Sahalina (klima Df). Meutim, ako je potrebno posebno upozoriti na znaenje atmosferske cirkulacije, onda se moe govoriti o klimama ili klimi monsunske Azije. U protivnom sluaju, uvaavajui dosljednost, onda treba dopustiti i postojanje npr. "pasatne klime" ili pak "klime zapadnih zonalnih vjetrova" ili, slino, "klime polarnih istonih vjetrova". U naoj geografskoj literaturi esto se netono tvrdi da u polarnim krajevima, krajevima s klimama E, postoji samo jedno godinje doba, samo zima, a da ljeto uope ne postoji. To nije tono, a posljedica je "eurocentrinog" pogleda na klimu krajeva izvan Europe. Naime, u gradiu Diksonu, na uu Jeniseja u Sjeverno ledeno more, srednja sijeanjska temperatura zraka iznosi -28 C, a srednja temperatura zraka u srpnju iznosi 4 C. To znai da godinja amplituda temperature zraka iznosi 32 C. U Chesterfieldu, na zapadnoj obali Hudsonova zaljeva (Kanada), srednja temperatura srpnja je za 41 C via 20

T. egota, A. Filipi: Kppenova podjela klima...

Geoadria, vol. 8/1, 1737, 2003.

od srednje sijeanjske temperature zraka. Ta razlika u Zagrebu iznosi samo 21 C. Prema tome, u tim hladnim krajevima ljeto je, usporeeno sa zimom, vrlo toplo. To najbolje dokazuje odjea ljudi tih krajeva. I ivotinje imaju dosta problema s "ljetnom vruinom", a jo vie s ljetnom Sunevom radijacijom. (Npr. iz eskimske lirike: Kakva radost osjeati ljeto to dolazi na veliki svijet/ vidjeti Sunce.../ Kakav uas osjetiti zimu.) Ve se u poetku razvoja klimatologije egzaktno potvrdila iskustvena injenica da su planinski krajevi hladniji, kiovitiji i snjegovitiji od susjednih niih krajeva. Zato se openito prihvatio naziv "planinska klima". (Neki su upotrebljavali naziv alpska klima.) Nije bilo tekoa ako se radilo o izoliranim, ne jako visokim i neralanjenim planinama. Tekoe su nastupile kad se upoznavala klima velikih i visokih planinskih sustava kao to su Alpe, Ande itd. U takvim sustavima postoje i duboke, duge i iroke meugorske udoline, ali i visoravni kao jaki klimatski modifikatori. Te udoline imaju karakteristine klimatske osobine koje su opisane kao kotlinske modifikacije regionalne klime. U planinama Novog svijeta otkriveno je izrazito okomito zoniranje (tierra caliente, tierra templada, tierra fria, tierra helada). Iz praume se moglo uspinjati sve do snjenih vrhunaca i ledenjaka. Tako je, ili slino, u istonoj Africi. Primjer je Kilimandaro (5895 m). Nalazi se gotovo na ekvatoru. Kao golem stoac izdie se iz savane. Brzo se prelazi u praumu (obilne orografske kie). Ona prelazi u grmovitu vegetaciju koja se naglo prorjeuje te prelazi u travnati pokrov. Temperatura je sve nia, golema je razlika izmeu temperature dana i noi, a posebno je opasno vrlo jako Sunevo zraenje. Biljni pokrov nestaje, prelazi u kamenitu pusto i krje, te konano na snjeni pokrov, ali s vrlo malim koliinama padalina. Koju, dakle, klimu ima Kilimandaro? Jo kompleksnije je u Alpama. Neki nai geografski udbenici navode da vicarska ima alpsku, hladnu, snjegovitu klimu, a dokaz za to su brojni ledenjaci. To je tono, ali to vrijedi samo za manji dio te zemlje. Svi vicarski gradovi, eljeznike pruge, ceste, obraene povrine nalaze se u dubokim dolinama u kojima se ljeti mnogi kupaju u jezerima i bazenima. Tako je u enevi (405 m nadmorske visine) srednja sijeanjska temperatura 0.6 C. U Zagrebu na Griu (157 m) ona iznosi 0.5 C. Srednja sijeanjska temperatura zraka u Zrichu (569 m) iznosi 0.2 C, a u Osijeku -1.2 C. Dakle, najvei dio vicarske, njezin najvaniji najrazvijeniji, najnaseljeniji dio ima istu klimu kao i Nizinska Hrvatska, tj. ima umjereno toplu vlanu klimu, klimu Cf. Klima planinskih krajeva bio je teak problem i za Kppena unato injenici da visoke planine ine malen dio povrine kopna. Iznad 3000 m visine nalazi se samo 6 milijuna km2, odnosno 4% povrine kopna. Iznad 3000 m je podruje tzv. visinske klime. Na kraju je smatrao da nii dijelovi planina imaju klimu susjednih niih krajeva ili ak nizina, a da samo najvii dijelovi imaju snjene klime (klime E). Najvee podruje sa snjenim klimama je Tibet (zapravo klima tundre, ET). Na ostalim kontinentima snjene klime imaju malenu povrinu. Iznimka je Antarktika, odnosno Antarktiki ledeni pokrov s klimom EF, klimom vjenog mraza. Treba upozoriti na jo jednu netonost koja se provlai kroz generacije geografskih udbenika. Tvrdi se da je vertikalna raspodjela klimatskih pojasa ista kao i horizontalno zoniranje od ekvatora prema polovima, od klima A do klima E. Takav slijed nije utvren nigdje u svijetu. Primjer 1. U nizinskom dijelu Sjeverne Amerike nema pojasa suhih klima (klime B) izmeu Kariba i doline Mississippija. Pojas tropskih kinih klima (klime A) prelazi u pojas s umjereno toplim kinim klimama (klime C) bez "meupojasa" suhih klima. 21

T. egota, A. Filipi: Kppenova podjela klima...

Geoadria, vol. 8/1, 1737, 2003.

Primjer 2. U Sredinjoj Aziji nema pojasa umjereno toplih kinih klima (klime C) koji bi se nalazio izmeu postojeeg pojasa suhih klima (klime B) i pojasa s borealnom klimom (klime D). Primjer 3. U "obalnoj" istonoj Aziji pojas s tropskim kinim klimama (klime A) neposredno prelazi u pojas umjereno toplih kinih klima (klime C) bez prijelaznog pojasa sa suhim klimama (klime B). Primjer 4. U istonoj Europi pojas sa suhim klimama, odnosno sa stepskom klimom, uz sjevernu obalu Crnog mora neposredno prelazi u pojas s borealnim klimama, odnosno s vlanom borealnom klimom, bez postojanja pojasa s klimama C. Primjer 5. U visokim planinama koje se izdiu iz nizine s tropskim kinim klimama (klime A) nema pojasa sa stepskom i pustinjskom klimom. Smanjenjem koliine kie i snijega na odreenoj visini i padom temperature zraka prelazi se u pojas sa snjenim klimama (klime E). Dakle, spomenutu analogiju, horizontalnu i vertikalnu usporedbu, treba izbjegavati kada se gleda na svijet kao cjelinu. Analogija postoji samo kada se izolirano promatra temperatura zraka. Ne postoji "planinska klima", ali se moe raspravljati o "mozaiku klima" u planinskim prostorima. Smjenjuju se razni klimatski pojasi, ali kad se prikau na zemljovidu, onda su to uske krivudave trake koje kartu ine neitkom. U globalnom prikazu, ili pak u prikazu klime pojedinih kontinenata, izdvaja se samo najvii dio za koji se oznai da ima klime D ili E, odnosno sve se "prekrije" dominantnim tipom klime. Kad se uzmu u obzir sva pojednostavnjenja onda se moe prikazati raspodjela podruja s oznaenim klimama (Sl. 1).

Sl. 1. Geografska raspodjela klimatskih razreda po Kppenovoj podjeli klima: A, tropske kine klime; B, suhe klime; C, umjereno tople kine klime; D, snjeno-umske ili borealne klime; E, snjene klime (KPPEN; 1918; GEIGER, POHL, 1954) Fig. 1 Geographical distribution of climatic classes after W. Kppen's climatic classification: A, tropical rainy climates; B, dry climates; C, temperate rainy climates; D, Boreal or snow-forest climates; E, snow climates (KPPEN; 1918; GEIGER, POHL, 1954) 22

T. egota, A. Filipi: Kppenova podjela klima...

Geoadria, vol. 8/1, 1737, 2003.

Potrebno je upozoriti da na Zemlji kao cjelini najveu povrinu imaju tropske kine klime (klime A). Meutim, kad se uzme u obzir samo kopno, onda najvei dio (26.3%) imaju podruja sa suhim klimama (klime B). Klimatski najpovoljniji dio svijeta, podruje s klimama C, umjereno toplim kinom klimama, ine samo 15.5% povrine kopna. Iz te injenice proizlazi dio problematike suvremenog ovjeanstva. Klima kontinenata U ovom radu koristimo se sretnom okolnou da je 1998. godine objavljen sistematski pregled Kppenove klasifikacije klima po kontinentima za standardno razdoblje 1931.-1960. (STRSSER, 1998). Te bi karte mogle neposredno koristiti naim piscima geografskih udbenika. Trajan boravak ovjeka mogu je samo na kopnu. To je razlog da se vie pozornosti posveuje klimi kopna negoli klimi mora. Korisno je u najkraim crtama upozoriti na "klimatogene" faktore pojedinih kontinenata. Svi se ti faktori mogu svesti na dvije skupine. Prva ukljuuje geografski poloaj promatranog kontinenta na Zemlji, njegov oblik te visinu i pruanje glavnih makroreljefnih cjelina. Druga ukljuje odnos izmeu kontinenata i glavnih centara tlaka i s tim neposredno povezanoga gibanja zranih masa i vjetrova. Odluujue znaenje za klimu Afrike (Sl. 2) ima njezin specifian oblik, tj. mnogo se vei njezin dio nalazi na sjevernoj nego na junoj hemisferi. Veliko znaenje ima geografska injenica da se jako suzuje prema jugu, a suprotno tome jako se proiruje na sjevernoj hemisferi. Afrika je sa svih strana okruena oceanima (Atlantski i Indijski) i Sredozemnim morem na sjeveru. Unato "vodenom okruenju" najvei dio Afrike ima suhe klime (klime B). Na sjeveru je suhoa posljedica stalnog utjecaja suptropskoga visokog tlaka. Njegov utjecaj pojaava hladna Kanarska struja jer je njezina voda hladnija od zraka iznad nje i iznad susjednog afrikog kopna. Hladna voda pridonosi stabilizaciji zraka u tom podruju. Slian je utjecaj i Sredozemnog mora ljeti. Ono je ljeti hladnije od zraka iznad njega i iznad sjeverne Afrike. To je uzrok stabilizacije zraka, tj. nema uvjeta za ciklogenezu i konvekciju. Zrak koji ljeti struji sa Sredozemnog mora preko vrue Sahare, zagrijava se, tj. jako se sui pa kao sjeveroistoni pasat uzrokuje sunost sjeverne Afrike. U jugozapadnu i junu Afriku prodire polje visokog tlaka (junoatlantski maksimum ili anticiklona sv. Jelene). Suenju zraka pridonosi Bengvelska struja, koja potjee od hladne vode u cirkumantarktikom pojasu. Ona tee od juga prema sjeveru, postupno se zagrijava, ali ne toliko kao susjedno afriko kopno. Bengvelska struja dovoljno se zagrije tek u ekvatorskim irinama. Jako se poveava isparavanje vode, pa pasat preko Gvinejskog zaljeva (neki klimatolozi ovu zranu struju nazivaju monsunom) donosi obilne kie Africi i dalje od obale tog zaljeva. Modifikatorski utjecaj Bengvalske struje oituje se u "klimatskom obratu" u junoj Africi. Uz more se nalazi pustinja (klima BW), a dublje u unutranjosti je klima neto vlanija, pa se prelazi u prostranu stepu (klima BS). Dakle, uz obalu je pustinja Namib, a u unutranjosti je stepa Kalahari. U visokoj istonoj Africi pruaju se gromadne planine i visoravni koje zajedno s raspodjelom tlaka zraka (junoindijski maksimum ili mauricijska anticiklona juno od ekvatora, te polje niskog tlaka iznad jako zagrijane june Azije) uzrokuju skretanje jugoistonog pasata uz obalu istone Afrike prema monsunskoj Aziji. Zato je znatan dio istone Afrike uz obalu Indijskog oceana suh, ve od ekvatorskih irina (stepska klima, 23

T. egota, A. Filipi: Kppenova podjela klima...

Geoadria, vol. 8/1, 1737, 2003.

BS). Utjecaj privjetrine i zavjetrine gotovo se idealno vidi na Madagaskaru. Zimske ciklone uzrok su vee vlanosti sjeverozapadne i june Afrike, pa su to krajevi sa sredozemnom klimom (klima Cs).
10 W 0 20 E 30 E 40 E 50 E

30 N

Bs

Cs
30 N

Bw
20 N 20 N

Bs
10 N 10 N

Aw Af Af Bw
0

Aw
10 S 10 S

100 km

20 S

Bs Bw

20 S

Af

30 S

Cs
10 E

Cf
30 E 40 E 50 E

30 S

Sl. 2. Raspodjela klimatskih tipova u Africi: Af, praumska klima; Aw: savanska klima; BW, pustinjska klima; BS, stepska klima; Cf, umjereno topla vlana klima; Cs, sredozemna klima; Cw, sinijska klima (KPPEN, 1918; GEIGER, POHL, 1954; STRSSER, 1998). Fig. 2 Geographical distribution of Kppen's types of climates in Africa: Af, tropical rainforest climate; Aw, savanna climate; BW, desert climate; BS, steppe climate; Cf, temperate humid climate; Cs, Mediterranean climate; Cw, "Sinisches Klima" (KPPEN, 1918; GEIGER, POHL, 1954; STRSSER, 1998). 24

T. egota, A. Filipi: Kppenova podjela klima...

Geoadria, vol. 8/1, 1737, 2003.

Klima Antarktike je u cijelosti klima vjenog mraza (klima EF). Antarktika ima razmjerno pravilan oblik, odnosno obala je nerazvedena. To je staro kopno koje je pokriveno Antarktikim ledenim pokrovom. On je nastao kombinacijom vrlo niske temperature na tom cirkumpolarnom kopnu i obilne koliine snijega koji donose ciklone s relativno toplog okolnog mora. Postupnim nakupljanjem snijega, firna i leda u tijeku milijuna godina ledeni pokrov je "rastao" u visinu i prema obali. S njegova ruba lome se, otkidaju golemi ledeni bregovi koji plutaju na sjever i konano nestaju u toplijem moru. Polarni poloaj, velika nadmorska visina i visoki albedo snijegom pokrivene povrine, rashlauju zrak pa je Antarktika najhladniji dio Zemlje. Ona sva ima klimu vjenog mraza (klime EF). S Antarktike se cijelu godinu, ali osobito zimi, "slijevaju" goleme mase hladnog zraka koji rashlauje cijelu junu hemisferu. Oko Antarktike postoji golema masa hladne vode. Od nje nastaju hladne morske struje koje teku daleko na sjever i pridonose hlaenju june hemisfere osobito u istonom Pacifiku i Atlantiku, a manje uz jugozapadnu Australiju. Svakako treba uzeti u obzir: more oko Antarktike je toplo more u usporedbi s temperaturom antarktikog zraka, ali je hladno kad se usporedi s temperaturom vode i zraka u umjerenim i niim geografskim irinama. (U toplom sektoru cirkumantarktikih ciklona nalazi se topli zrak koji pritjee s "hladnog" oceana, pa je to dokaz da je to relativno toplo more.) Klima Australije (Sl. 3) odreena je prije svega injenicom da se Australija nalazi preteno u niskim geografskim irinama. Zatim je vana injenica da Australija ima kruni oblik, pa je obala slabo razvedena. Sa svih je strana okruena preteno toplom vodom Tihog i Indijskog oceana. (To je jo jedan primjer da treba biti oprezan prilikom poopavanja, jer Australija je okruena toplim morem, a najvei dio tog kontinenta ima suhe klime, klime B.) U istonoj Australiji uz obale se prua Veliko razvodno gorje po kojem se taj dio Australije naziva Istonim visojem. Ope strujanje zraka je posljedica strujanja u irem podruju. Unutranjost Australije je pod utjecajem suptropskog pojasa visokog tlaka. Zrak se sputa, dinamiki se zagrijava, odnosno sui. To je uzrok da najvei dio Australije ima suhe klime (klime B). Nedostatak vode je najtea prirodna nedaa Australije. esti prodori suhog i vrueg zraka prema istoku i jugu uzroci su ljetnih sua koje nanose veliku tetu australskom gospodarstvu. Ljetna suhoa uzrok je da juna Australija ima sredozemnu klimu (Cs). Hladni i suhi zimski monsun sa sjeverne hemisfere prelazi preko jugoistone Azije, na svom se putu zagrijava i vlai, prelazi na junu hemisferu (gdje je ljeto). U sjevernu Australiju dolazi kao ljetni monsun koji donosi obilne kie. Zato taj dio Australije ima savansku klimu (klimu Aw). Ljetni monsun na sjevernoj hemisferi (niski tlak u junoj Aziji) "povue" za sobom zrak prema sjeveru, pa sjevernu Australiju zahvati suhi pustinjski zrak s juga. Tada je sjeverna Australija zahvaena zimskom suom. Istona, planinska Australija izloena je vlanim vjetrovima s Pacifika, pa vei dio ima umjereno toplu vlanu klimu (klimu Cf) s obilnim kiama, a u junom visoju ima i snijega (tu postoje Snjene planine!). Prema zapadu zrak se sputa, zagrijava se, odnosno sui se, pa tako pridonosi suhoi unutranje Australije. Novi Zeland je okruen golemim oceanskim prostranstvima. Pod utjecajem visokog reljefa kie i snijega ima u izobilju, pa ta otona zemlja ima umjereno toplu vlanu klimu (klimu Cf). U najviem i najjunijem dijelu Junog otoka ima ledenjaka.

25

T. egota, A. Filipi: Kppenova podjela klima...

Geoadria, vol. 8/1, 1737, 2003.

120 E 0

130 E

140 E

150 E

160 E

170 E 0

Af
10 S

Cf

1000 km

10 S

Aw Bs Cw
20 S

20 S

Bw
30 S 30 S

Cs
40 S 110 E 120 E

Cs

Cf

Cf
130 E 140 E 150 E 160 E 170 E 180

40 S

Sl. 3. Raspodjela Kppenovih klimatskih tipova u Australiji: Af, praumska klima; Aw, savanska klima; BS, stepska klima; BW, pustinjska klima, Cf, umjereno topla vlana klima; Cs, sredozemna klima; Cw, sinijska klima (KPPEN, 1918; GEIGER, POHL, 1954; STRSSER, 1998). Fig. 3 The geographical distribution of Kppen's types of climates in Australia: Af, tropical rainforest climate; Aw, savanna climate; BS, steppe climate; BW, desert climate; Cf, temperate humid climate; Cs, Mediterranean climate; Cw, "Sinisches Klima" (KPPEN, 1918; GEIGER, POHL, 1954; STRSSER, 1998). Veliina Azije (Sl. 4) uzrok je da je njezina klima vrlo kompleksna. Azija prelazi na junu hemisferu, a na sjeveru dopire sve do Arktika, tj. Azija je kontinent izmeu Indijskog oceana i Sjevernog ledenog mora. Sa zapada utjee Sredozemno more. Utjecaj Atlantskog oceana je, zbog udaljenosti sveden na manju mjeru, ali vie na padaline nego na temperaturu. Mnogo je jai utjecaj Tihog oceana. Najjai je utjecaj Indijskog oceana. Posebnost Azije je golemi planinski zid Himalaje i planina zapadno od nje, visoravan Tibeta te golemi planinski sustavi i visoravni sjeverno od njega. Postoje u Aziji i brojni drugi planinski sustavi, ali je njihov utjecaj sveden na regionalne razmjere. Dakle, Tibetu u klimatogenom smislu treba dodati Mongoliju. Tu golemu, visoku jezgru Azije obiljeava izolacija od ostale Azije i susjednog mora, prije svega od utjecaja Indijskog oceana. Budui da temperatura opada s nadmorskom visinom, ta jezgra Azije vrlo je hladna i suha, pa ona ima snjene klime (klime E). Meutim, juniji dio Tibeta nalazi se u 26

T. egota, A. Filipi: Kppenova podjela klima...

Geoadria, vol. 8/1, 1737, 2003.

niim geografskim irinama, pa zima i nije tako hladna. Najvei dio ima klimu tundre (klima ET), a vii dio ima klimu EF, klimu vjenog mraza, ali te prostore nije mogue prikazati na karti takvog mjerila. Ali, i Sibir je izoliran od susjednog mora, pa se sva unutranja Azija zimi povezuje u golemo jedinstveno polje visokog tlaka, sibirski ili srednjoazijski maksimum. Iz tog sredita, najvie prema jugu (niski tlak u ekvatorskom pojasu), a neto manje prema istoku (aleutski minimum) istjeu goleme mase vrlo hladnog i suhog zraka. To strujanje naziva se zimski monsun.
50 N 60 N 70 N 10 E 80 N 80 N 170 E 150 E 50 E 70 E 130 E 90 E 110 E 70 N 60 N

30 E

Cf

ET

50 N

Cs

40 N

Df Bs Bs Bw

Dw
40 N

30 N

Bw
30 N

20 N

Bw

E Cw Aw
10 N

Cf
20 N

50 E

60 E

Bs

10 N

1000

2000 km
0 90 E 100 E

Af
120 E

Sl. 4. Raspodjela Kppenovih klimatskih tipova u (Euro)Aziji: Af, praumska klima; Aw, savanska klima; BW, pustinjska klima; BS, stepska klima; Cf, umjereno topla vlana klima; Cw, sinijska klima; Cs, sredozemna klima; Df, vlana borealna klima; Dw, suha borealna klima; ET, klima tundre (KPPEN, 1918; GEIGER, POHL, 1954; STRSSER, 1998). Fig. 4 The geographical distribution of Kppen's types of climates in Asia: Af, tropical rainforest climate; Aw, savanna climate; BW, desert climate; BS, steppe climate; Cf, temperate humid climate; Cw, "Sinisches Klima"; Cs, Mediterranean climate; Df, humid boreal climate; Dw, dry boreal climate; ET, tundra climate (KPPEN, 1918; GEIGER, POHL, 1954; STRSSER, 1998). 27

T. egota, A. Filipi: Kppenova podjela klima...

Geoadria, vol. 8/1, 1737, 2003.

Ljeti je obratno. Azija se jako zagrijava, osobito juna Azija, pa se razvija golemi pojas niskog tlaka od istonog Sredozemlja do june Azije. Tako se pokree ljetni monsun. Meutim, da se potpuno objasni njegov postanak, potrebno je razmotriti i tlak zraka u mnogo irem podruju, nad Indijskim i Tihim oceanom. Ljetni monsun sastoji se od dva dijela; a) junoazijskog i b) istonoazijskog monsuna. Junoazijski monsun je posljedica gibanja zraka iz mauricijskog maksimuma na junoj hemisferi. Najvei dio zraka struji uz obalu istone Afrike prema sjeveru do june Azije. To strujanje zahvati i Indoneziju, Filipine i jugoistonu Aziju. Istonoazijski monsun pue iz polja visokog tlaka nad suptropskim Pacifikom prema polju snienog tlaka nad istonom Azijom i Sibirom. To je, dakle, ljetni monsun s Tihog oceana. Najhladniji dio niske i planinske sjeveroistone Azije ima suhu borealnu klimu (klima Dw). Tu se nalazi pol hladnoe na sjevernoj hemisferi. Vrlo hladan zrak zimi nastaje gubitkom topline dugovalnim iarivanjem u dugim noima u suhom zraku. Idui prema Sjevernom polu, temperatura raste jer toplinu donose povremeni prodori s ciklona iz sjevernog Atlantika. Suha, pustinjska i stepska Azija posljedica je cirkulacijske i orografske izolacije od Indijskog i Atlantskog oceana. Ne pomae topla voda i jako isparavanje vode sjeverozapadnog dijela Indijskog oceana. Jai je negativni utjecaj vjetrova koji puu iz suhe unutranjosti prema Indijskom oceanu. Na tom se putu ti vjetrovi zagrijavaju i sue, tj. zrak se stabilizira, nema konvekcije. U klimatskom smislu Europa i Azija ine jedinstveni kontinentski blok, ali zbog politikih, kulturnih, civilizacijskih i svih drugih razloga Europa se promatra odvojeno. Usporeujui kontinente, klima Europe (Sl. 5) je najpovoljnija. Nema dugotrajnih nepodnoljivih vruina ni hladnoa. Nema pustinja i previe kiovitih krajeva. Najvei dio Europe nalazi se u sjevernom umjerenom pojasu. Geografska raspodjela mora i kopna je idealna. Od vrueg zraka iz sjeverne Afrike zatiena je Sredozemnim morem. Kad afriki zrak i doe do Europe, navlai se nad Sredozemnim morem, nad morem se neto rashladi; pa juna Europa ljeti nije pretjerano vrua, a zimi je ugodno topla. Europa na zapadu izbija na topli Atlantski ocean. Presudno znaenje ima injenica da preteu vjetrovi s Atlantika. Oni su ljeti svjei, a zimi razmjerno topli. Budui da je vei dio Europe nizak, vjetrovi s Atlantika prodiru duboko u europsko kopno. Zato je Europa primjer podruja s umjereno toplim kinim klimama (klime C). Dio Europe koji je blii Atlantiku, ima umjereno toplu vlanu klimu (klima Cf). Treba posebno uvaavati injenicu da klima Europe nije tako povoljna samo zbog toplinskog utjecaja Golfske ili pak Sjevernoatlantske struje. Maritimnost Europe posljedica je toplinskog utjecaja cijeloga sjevernog Atlantika. Zbog zimskoga rashlaujueg utjecaja snijegom pokrivenog kopna u istonoj je Europi idui prema istoku sve hladnije, pa se prelazi u podruje snjeno-umskih (borealnih) klima, i to s tipom Df, vlanom borealnom klimom. Presudno pozitivno znaenje za klimu Europe ima geografska injenica da se Europa suzuje prema sjeveru, a proiruje se sjeverni Atlantik. Tako sjeverna Europa nije izvorite hladnih zranih masa u tolikoj mjeri kao to je sjever Sjeverne Amerike ili najhladniji dio Azije. Budui da Alpe nisu ni velike ni visoke kao neki drugi planinski sustavi, a uz to su reljefno jako raznolike, moe se izdvojiti samo najvii dio Alpa kao pojas s hladnom klimom. To podruje ima vlanu borealnu klimu, klimu Df. Meutim, veliina toga klimatskog "otoka" jako je pretjerana, jer u sebi ukljuuje veliko podruje s klimom Cf. Crno more, Kaspijsko jezero, i ne tako hladna jugozapadna i niska srednja Azija ine da je juni dio istone Europe suh pa ima stepsku klimu (klima BS). 28

T. egota, A. Filipi: Kppenova podjela klima...

Geoadria, vol. 8/1, 1737, 2003.

70 N

20 W

10 W

10 E

20 E 30 E 40 E

50 E

60 E

70 E

80 E

1000 km

ET

60 N

ET

Cf

Df

60 N

50 N

Df
50 N

Cf Cf
40 N

Bs

Bw

Cs Cs
30 N

Cs Cs Bs Bw
10 E 30 E

Cf Bs Df Cs
30 N

Bw
20 E 40 E

Sl. 5. Raspodjela Kppenovih klimatskih tipova u Europi. BW, pustinjska klima; BS, stepska klima; Cf, umjereno topla vlana klima; Cs, sredozemna klima; Cw, sinijska klima; Df, vlana borealna klima; Dw, suha borealna klima; ET, klima tundre (KPPEN, 1918; GEIGER, POHL, 1954; STRSSER, 1998). Fig. 5 Geographical distribution of Kppen's types of climates in Europe. BW, desert climate; BS, steppe climate; Cf, temperate humid climate; Cs, Mediterranean climate; Df, humid boreal climate; Dw, dry boreal climate; ET, tundra climate (KPPEN, 1918; GEIGER, POHL, 1954; STRSSER, 1998). Zbog deformacije jugozapadne Azije na karti Azije (Sl. 4) klimatska regionalizacija Male Azije mnogo se zornije opaa na karti Europe (Sl. 5). Za sredinje podruje Male Azije izgleda da najbolje odgovara Kppenova stepska klima (klima BS). Meutim, istono od tog podruja M. Strsser (1998) uzima da postoji podruje s klimom Ds. Ni u jednom Kppenovu radu nije potvreno postojanje klimatskog tipa Ds. (Svagdje se spominju i opisuju samo tipovi Df i Dw, pa ni Strsser u svom tekstu uope ne navodi 29

T. egota, A. Filipi: Kppenova podjela klima...

Geoadria, vol. 8/1, 1737, 2003.

o kakvoj se to klimi radi). Opredijelivi se za izvornog Kppena (1918), oznaeno je da to podruje ima klimu Df, vlanu borealnu klimu. (Nije sluajno da se reljefno vii, hladniji dio unutranjosti Male Azije u antici nazivao Frigijom; naziv potjee od latinske rijei frigidus, hladan. Na to upuuje i dananje stanje koje pokazuje da dominiraju stepski ravnjaci). Klima June Amerike (Sl. 6) bitno je odreena njezinim trokutastim oblikom, jer je iroka u tropima i junim suptropima, a suzuje se prema jugu i sjeveru. Dakle, najvei dio June Amerike nalazi se u niskim geografskim irinama. Uz zapadnu obalu izdie se uski, ali visoki planinski lanac Anda. Stalno visoki tlak u podruju junopacifikog maksimuma uzrok je sputanja, zagrijavanja i suenja zraka. Kad pue vjetar s Pacifika, jo se vie sui u obalnom pojasu, gdje tee hladna Peruanska struja (ili Humboldtova struja). Ona tee od juga prema sjeveru. Zato taj dio June Amerike ima suhe klime (klime B). Prema jugu u umjerenim geografskim irinama s mora puu vlani i svjei zapadni vjetrovi. Oni na zapadnim Andama izlue velike koliine padalina. Prelaskom preko Anda zrak se sputa i zagrijava, tj. sui se. Tako je u zavjetrini Anda nastala pustinja i stepa (Patagonija). Vei dio June Amerike istono od Anda je nizak, more uz nju je toplo, pa vjetrovi s mora (ak i pasat sa sjeverne hemisfere) donesu goleme koliine vodene pare duboko u kopno sve do Anda. Tu je amazonska prauma, odnosno najvlaniji dio Amazonije (klima Af). Neometano strujanje zraka s junog Atlantika uzrok je vlanosti June Amerike juno od Amazonije (Aw, savanska klima). Juna Amerika se suava prema jugu, a izmeu nje i Antarktike nalazi se irok morski pojas. Kad se usporedi s temperaturom (vrlo hladnog) zraka s Antarktike, ta je voda vrlo topla (osobito zimi!), pa se antarktiki zrak zagrijava i vlai. Tako antarktiki zrak dolazi nad junoameriko kopno mnogo topliji nego je bio u svom izvoritu. Unato svemu tome, antarktiki prodori djeluju kao neugodno hladni valovi. Stalno pritjecanje golemih koliina vrlo hladnog antarktikog zraka uzrok je vrlo ivahne ciklonske aktivnosti oko Antarktike. Neke od tih ciklona "zalete" se i duboko u junoameriko kopno. Ve letimian pogled na zemljovid Sjeverne Amerike (Sl. 7) upuuje na njezin specifian geografski poloaj i oblik. Sjeverna Amerika sva se nalazi na sjevernoj hemisferi. Golemo klimatogeno znaenje ima raspodjela kopna i mora, odnosno oblik Sjeverne Amerike. Na jugu se kopno jako suzuje pa postoje uvjeti za prodor Meksikog zaljeva i Karipskog mora na zapad izmeu Sjeverne i June Amerike. Golemo klimatsko znaenje ima injenica da se ve u umjerenim irinama kopno jako proiruje prema sjeveru. U takvom sluaju veliko kopno u visokim geografskim irinama zimi jako rashlauje klimu cijelog kontinenta. Suprotno je ljeti. Kopno se jako zagrije, mnogo vie negoli na odgovarajuim geografskim irinama na moru. U srednjem i istonom dijelu Sjeverne Amerike preteu prostrane nizine, odnosno ravnice. Gorje na istoku, Apalako gorje, nije dovoljno visoko da bi modificiralo klimu u znatnijoj mjeri. Obalne planine i planinski lanci dublje u unutranjosti (planine u Meksiku, Kaskadsko gorje, Obalne planine, Stjenjak itd.) iroki, visoki, neprekinuti, zapreka su prodorima zranih masa s Pacifika. U Meksiku su prostrane visoravni i zavale, a na zapadu SAD je izolirani Veliki bazen i druge meugorske udoline, vani modifikatori klime. Zavjetrinske osobine pridonose aridizaciji klime, pa je to suhi dio Sjeverne Amerike. Sjeverniji dijelovi zimi se jako rashlade, jer se Sjeverno ledeno more posve zaledi, a kopno prekrije snijeg. 30

T. egota, A. Filipi: Kppenova podjela klima...

Geoadria, vol. 8/1, 1737, 2003.

90 W

80 W

70 W

60 W

50 W

20 N

Aw Af Bs

20 N

10 N

10 N

Aw

1000 km

Aw Cw
10 S 90 W 80 W

Af Aw

10 S

Af

20 S 20 S

Bw
30 S

ET

Cw

Af
30 S

Cf Cs
40 S

Bw Cf

40 S

50 S

50 S

ET
80 W 60 W 50 W

Sl. 6. Raspodjela Kppenovih klimatskih tipova u Junoj Americi: Af, praumska klima; Aw, savanska klima; BW, pustinjska klima; BS, stepska klima; Cf, umjereno topla vlana klima; Cs, sredozemna klima; Cw, sinijska klima; ET, klima tundre (KPPEN, 1918; GEIGER, POHL, 1954; STRSSER, 1998). Fig. 6 The geographical distribution of Kppen's types of climates in South America: Af, tropical rainforest climate; Aw, savanna climate; BW, desert climate; BS, steppe climate; Cf, temperate humid climate; Cs, Mediterranean climate; Cw, "Sinisches Klima"; ET, tundra climate (KPPEN, 1918; GEIGER, POHL, 1954; STRSSER, 1998). 31

T. egota, A. Filipi: Kppenova podjela klima...

160 W 140 W 120 W 100 W 80 W

Geoadria, vol. 8/1, 1737, 2003.

60 W 70 N

60 N

1000 km

60 N

ET
50 N

ET

50 N

40 N

Cs

Bs Df

40 N

130 W

120 W 30 N

Bw Bs

Cf

30 N

Aw
20 N

80 W

Cw
110 W 100 W

20 N

Af
90 W

Sl. 7. Raspodjela Kppenovih klimatskih tipova u Sjevernoj Americi: Af, praumska klima; Aw, savanska klima; BW, pustinjska klima; BS, stepska klima; Cf, umjereno topla vlana klima; Cs, sredozemna klima; Cw, sinijska klima, Df, vlana borealna klima; ET, klima tundre (KPPEN, 1918; GEIGER, POHL, 1954; STRSSER, 1998) Fig. 7 The geographical distribution of Kppen's types of climates in North America: Af, tropical rainforest climate; Aw, savanna climate; BW, desert climate; BS, steppe climate; Cf, temperate humid climate; Cs, Mediterranean climate; Cw, "Sinisches Klima"; Df, humid boreal climate; ET, tundra climate (KPPEN, 1918; GEIGER, POHL, 1954; STRSSER, 1998). U nizinskom dijelu Sjeverne Amerike, dakle, postoje idealni uvjeti za duboke prodore zraka i s juga i sa sjevera. Zimi su esti prodori hladnog zraka sve do Srednje Amerike. Ljeti pak vrlo vru i jedva podnoljiv vlaan zrak iz Meksikog zaljeva i 32

T. egota, A. Filipi: Kppenova podjela klima...

Geoadria, vol. 8/1, 1737, 2003.

Karipskog mora prodire daleko na sjever. To su teko podnoljivi vrui i sparni valovi. Stoga je primjena klimatizatora s obzirom na suvremena tehnika rjeenja sve ea. Zrak s Tihog oceana na sjeveru je vlaan, a na jugu je suh. Jo junije u Srednjoj Americi zrak je opet vlaan. Koliina padalina ovisi o reljefu i utjecaju sjevernopacifikog maksimuma (havajska anticiklona). Aridizaciji klime u ovom dijelu pridonosi hladna Kalifornijska struja koja stabilizira zrak. Sputanjem zraka niz istone padine spomenutih planina na zapadu Sjeverne Amerike zrak se zagrijava i sui. Meutim, koliina padalina raste lokalno i regionalno na visokim reljefnim zaprekama. Preteno niski reljef na istoku Sjeverne Amerike izloen suptropskoj cirkulaciji (vlani pasat koji pue s istoka), u umjerenim geografskim irinama pojaava dominantni utjecaj Atlantskog oceana, ali samo onog dijela kojim tee topla Golfska struja. Sa sjevera tee hladna Labradorska struja. Ona ljeti usporava zagrijavanje sjeveroistoka Sjeverne Amerike. Zimi je njezina voda zapravo topla, ali njezin termiki utjecaj na kopno nije jak jer pretee strujanje hladnog zraka s kanadskog sjevera. Zato je to rijetko naseljen prostor. Sjevernoj Americi pripada Grenland. Najvei dio toga golemog otoka prekriven je Grenlandskim ledenim pokrovom. Zbog visokog albeda leda i snijega Grenland se zimi jako rashladi, ljeti se ne moe jae zagrijati jer se toplina troi na kopnjenje leda i snijega. Zato je Grenland izvorite hladnog zraka. Njihova suprotnost su relativno vlane tople zrane mase sa sjevernog Atlantika. To je konani uzrok postanka islandskog minimuma (islandske ciklone), ali i postanka ciklona dalje na zapadu sve do ravnice u Sjevernoj Americi. Neke od tih ciklona "zalete" se na Grenland i druge arktike otoke, kojima donose obilan snijeg. Neke ciklone prodiru i duboko u Sjeverno ledeno more i pridonose zagrijavanju arktikih polarnih irina. Klima Hrvatske Znanstvena klasifikacija Hrvatske izvrena je po Kppenovim kriterijima samo nekoliko godina poslije njezine pojave (KREB, LETNIK, 1942.), a u vie je radova osuvremenjena (npr. SELETKOVI, KATUIN, 1992.). Ona je danas posve prihvaena u odgovarajuim podrujima, odnosno strukama. Jedina je iznimka hrvatska geografija. Teko je utvrditi zato nai geografi tako sporo prihvaaju Kppenovu klasifikaciju, neki ak svjesno pruaju otpor. Promjena se opaa u posljednjih nekoliko godina. Ali, jo uvijek ima udbenika s klimatskim klasifikacijama slabo poznatih autora. U svjetskoj znanosti je uobiajeno pravilo da se u kolskim udbenicima i atlasima prihvaaju one klasifikacije klima koje su prije toga objavljene u nekom strunom ili znanstvenom radu. Nestrunost se ponekad odraava u injenici da je u tekstu jedna podjela i termini, a na karti je drukije. Slijedi Kppenova podjela klima u Hrvatskoj u standardnom razdoblju 1961.1990. Prvo je potrebno podsjetiti na klimatski poloaj Hrvatske. Najvanija je injenica da se Hrvatska nalazi u sjevernom umjerenom pojasu. Sa sjeverozapada se stalno osjea utjecaj Atlantskog oceana, nepresunog izvora topline i vodene pare. Iz tog podruja puu tzv. zonalni zapadni vjetrovi, ili pojednostavnjeno, zapadni vjetrovi. Na jugu Sredozemno more, a manje Jadransko more, ublauju nepovoljne utjecaje suhe i vrue sjeverne Afrike. Topli zrak koji potjee iz Sahare navlai se prijelazom preko Sredozemnog mora, a manjim dijelom i Jadranskog mora, pa ta zrana struja (prije svega jugo) ini zimu u Hrvatskoj (osobito u Primorskoj Hrvatskoj) ugodno toplom, ali povremeno i vrlo 33

T. egota, A. Filipi: Kppenova podjela klima...

Geoadria, vol. 8/1, 1737, 2003.

vlanom. Kopneni utjecaji potjeu i iz Europe sjeverno od Hrvatske. Zimi odande struji hladan i suh zrak. Na Jadranu je to bura, a u kontinentskoj unutranjosti sjeverac. U planinskoj i brdovitoj Hrvatskoj (Dinaridi) jak je modifikatorski utjecaj reljefa. U Primorskoj Hrvatskoj reljef ini se da vie utjee na poveanje padalina, a u Gorskoj Hrvatskoj je neto jai utjecaj na snienje temperature zraka. Najee se u udbenicima ne istie da je i Panonska zavala u cjelini jak klimatski modifikator. Njezin utjecaj je osobito izrazit zimi kad se ispuni hladnim zrakom u cijelom podruju izmeu Alpa, Dinarida i Karpata. Taj hladni zrak (iz Panonske zavale, ali i ireg podruja) povremeno se prelijeva na Jadransko i Sredozemno more (bura na moru, sjeverac, ili tiina, ili sjeveroistonjak u unutranjosti). Ljeti se Panonska zavala brzo i jako zagrijava, to dovodi do pojaavanja konvekcije, odnosno do jaeg udjela padalina u toploj polovici godine. Meutim, treba tome dodati i utjecaj brojnih "putujuih" ciklona koje preko europskih ravnica putuju daleko na istok. Njihove hladne fronte (s nepogodama) brzo prelaze preko zapadne, sjeverne i istone Hrvatske. Nije rijedak sluaj da se hladne fronte "spuste" i na sjeverni Jadran, pa otuda ljetne kie (ali i tua). Kod nas se esto najotrije zime dovode u vezu s prodorima "sibirskog zraka". Po svemu sudei, hladni vjetrovi dolaze iz sjeverne Europe, snijegom prekrivene Skandinavije i sjeverne Rusije i zaleenoga Sjevernog ledenog mora. Taj se hladni zrak iarivanjem topline u dugim zimskim noima dodatno hladi, osobito u konkavnim oblicima reljefa (Panonska zavala, krka polja). Poseban je problem klime Gorske Hrvatske. Geografska je injenica da se 70,6% Gorske Hrvatske nalazi na 500-1000 m nadmorske visine, a samo je 11% iznad 1000 m. Iz toga slijedi da Gorska Hrvatska u cjelini nije jako "gorovita", a jo je manje "planinska". Iz injenice da se praktiki sva naselja i stanovnitvo, ceste, eljeznice, obraene povrine nalaze u tom niem pojasu, proizlazi da se pretjeruje kad se Gorsku Hrvatsku zamilja kao planinsku regiju. To je njezin manji dio. Do toga se dolo zbog relativno obilnijeg snijega, a ne toliko visokog reljefa. Treba upozoriti na injenicu da je prostrana zaravan Like preteno na 500-1000 m nadmorske visine, a veina Gorskog kotara je na 700-900 m nadmorske visine. Dakle, pogreno je Gorskoj Hrvatskoj pripisati osnovno obiljeje po njezinu najviem, ali povrinski manjem, a gospodarski najmanje vanom dijelu. Za klimatsku regionalizaciju Gorske Hrvatske, ili njezin odnos prema Nizinskoj Hrvatskoj vana je srednja sijeanjska temperatura zraka (u standardnom razdoblju od 30 godina, 1961.-1990.). Dobiven je sljedei podatak npr. za Ogulin (560 m n. m.) -0.5 C. Moe se usporediti s nekoliko primjera iz Nizinske Hrvatske: Osijek (89 m) -1.2 C, Varadin (169 m) -1.3 C, Zagreb-Maksimir (123 m) -0.8 C. Jasno se vidi da su srednje temperature zraka istog reda veliine, tj. najvei dio Gorske Hrvatske u sijenju zapravo nije hladniji od najnieg dijela Nizinske Hrvatske. Pribliavanjem Jadranskom moru ak ni u Gorskom kotaru nisu svagdje jako niske temperature. U Skradu (668 m) srednja sijeanjska temperatura iznosi -1.1 C (Bjelovar -1.1 C). Bitno hladnije postaje su na veim nadmorskim visinama. Parg (863 m) ima -2.0 C. Na gotovo istoj nadmorskoj visini, na 988 m nalazi se Puntijarka na Medvednici s temperaturom zraka -3.1 C. Ukratko, nie temperature na veim visinama u Gorskoj Hrvatskoj nisu reprezentativne za cijelu Gorsku Hrvatsku, kao to ni temperatura Puntijarke nije reprezentativna za cijelu Nizinsku Hrvatsku.

34

T. egota, A. Filipi: Kppenova podjela klima...

Geoadria, vol. 8/1, 1737, 2003.

Csa Csb Cfa Cfb Df

100 km

Sl. 8. Geografska raspodjela klimatskih tipova po W. Kppenu u Hrvatskoj u standardnom razdoblju 1961.-1990.: Cfa, umjereno topla vlana klima s vruim ljetom; Cfb, umjerena topla vlana klima s toplim ljetom; Csa, sredozemna klima s vruim ljetom; Csb, sredozemna klima s toplim klima; Df, vlana borealna klima (FILIPI, 1998). Fig. 8 The geographical distribution of Kppen's types of climates in Croatia in the standard period 1961-1990: Cfa, temperate humid climate with hot summer; Cfb, temperate humid climate with warm summer; Csa, Mediterranean climate with hot summer; Csb, Mediterranean climate with warm summer; Df, humid boreal climate (FILIPI, 1998).

35

T. egota, A. Filipi: Kppenova podjela klima...

Geoadria, vol. 8/1, 1737, 2003.

U svjetskoj klimatolokoj literaturi jasno se primjeuje naputanje termina "planinska klima" jer u planinama postoje "mozaici klima". Ako se gleda iz regionalnog aspekta, onda se moe raspravljati o "klimama planinskih krajeva", u konkretnom sluaju moe se analizirati klima Gorske Hrvatske, ali Gorska Hrvatska nema "planinsku klimu". Pojednostavljena klimatska regionalizacija Hrvatske po W. Kppenu u standardnom razdoblju 1961.-1990. (Sl. 8) izgleda ovako: najvei dio Hrvatske ima klime C razreda, umjereno tople kine klime; zanemarivo malen dio iznad 1 200 m nadmorske visine ima snjeno-umske klime, klime D, i to tip Df, vlanu borealnu klimu; najvei dio Hrvatske ima tip klime Cf, umjereno toplu vlanu klimu; topliji dio Hrvatske ima Cs klimu, sredozemnu klimu. Treba uzeti u obzir da je W. Kppen za podtipove klima C kojih ima u Hrvatskoj uveo ue oznake: a = vrue ljeto, srednja temperatura zraka najtoplijeg mjeseca 22 C; b = toplo ljeto, srednja temperatura zraka najtoplijeg mjeseca nia je od 22 C. Konano, u Hrvatskoj imade 5 klimatskih tipova: Csa = sredozemna klima s vruim ljetom, Csb = sredozemna klima s toplim ljetom, Cfa = umjereno topla vlana klima s vruim ljetom, Cfb = umjereno topla vlana klima s toplim ljetom, Df = vlana borealna klima. Sredozemnu klimu ima najtopliji dio Primorske Hrvatske. To je sredozemna klima s vruim ljetom (Csa). Samo malo podruje u najviem dijelu Braa i Hvara ima sredozemnu klimu s toplim ljetom (Csb). Uzme li se u obzir beznaajnost te povrine, moe se rei da sredozemni dio Hrvatske ima sredozemnu klimu s vruim ljetom (Csa). Znaajno je da sredozemnu klimu s vruim ljetom (Csa) ima najjuniji dio Loinja, ali sredozemnu klimu nemaju Krk, Rab i Pag. Ni Istra nema sredozemnu klimu, a da se ne govori o Podvelebitskom primorju. Sjevernije od "granice Mediterana" prelazi se u podruje umjerene tople vlane klime, klime Cf. Topliji uski primorski pojas i kvarnerski otoci imaju klimu Cfa, umjereno toplu vlanu klimu s vruim ljetom. U neto viim krajevima u granicama Cfa klime, kao i u veem dijelu Hrvatske podruje je umjereno tople vlane klime s toplim ljetom (Cfb). Ljeta su neto svjeija, tj. srednja srpanjska temperatura zraka nia je od 22 C. Treba prihvatiti da najvei dio Gorske Hrvatske, tj. njezin nii dio, ima isti tip klime (Cfb) kao i Nizinska Hrvatska. Obino nie temperature u jutarnjem terminu mjerenja (7 h) u Gorskoj Hrvatskoj nisu dovoljna informacija o klimi kao kompleksu. Treba proputovati Likom po najveim ljetnim vruinama da se stekne realna predodba o klimi Like. Po Kppenovim mjerilima Istra i kvarnersko primorje s otocima nemaju sredozemnu klimu. Poznati zimski meteoroloki podatci za Senj takoer potvruju ovu tezu.
LITERATURA FILIPI, A. (1998): Klimatska regionalizacija Hrvatske po Kppenu za standardno razdoblje 1961.-1990. u odnosu na razdoblje 1931.-1960., Acta Geographica Croatica, 34, 1-15. GEIGER, R., POHL, W. (1954): Eine neue Wandkarte der Klimagebiete der Erde, Erdkunde 8, 1, 58-61. KPPEN, W. (1918): Klassifikation der Klimate nach Temperatur, Niederschlag und Jahreslauf, Petermanns Geographische Mitteilungen, 64, 193-203.

36

T. egota, A. Filipi: Kppenova podjela klima...

Geoadria, vol. 8/1, 1737, 2003.

SELETKOVI, Z., KATUIN, Z. (1992): Klima Hrvatske, U: ume u Hrvatskoj, umarski fakultet Sveuilita u Zagrebu i Hrvatske ume, Zagreb. STRSSER, M. (1998): Klimadiagramme zur Kppenschen Klimaklassifikation, Kleth-Perthes, Gotha, Stuttgart. EGOTA, T., FILIPI, A. (1996): Klimatologija za geografe, Sveuilite u Zagrebu, kolska knjiga, Zagreb. KREB, S., LETNIK J. (1942): Klimatski znaaj i klimatska razdioba Hrvatske, U: S. kreb i sur. Klima Hrvatske.

SUMMARY
Tomislav egota, Anita Filipi: Kppen's Classification of Climates and the Problem of Corresponding Croatian Terminology In this didactic article systematic review of Kppen's climatic classification is given. The aim is to accept this most rational and quantitative classification of climates widely accepted all over the world. Like in all other languages the present Croatian terminology is confused. This is the reason that we accepted the original Kppen's terms. For the climate of Afrika (Fig. 2) the decisive role has the widening of this continent in the area of north hemispheric subtropical high pressure belt. High relief has decisive climatic importance in eastern Africa. Very similar can be said for the climate of Australia (Fig. 3). This continent is situated in the area of south hemispheric subtropical high pressure belt. The mountains along the eastern shore prevent the transport of water vapour from the Pacific Ocean into the arid interior of the continent. The climate of Asia (Fig. 4) is very complex as a result of the extension of vast land mass in high latitudes causing very low winter temperatures as well as the dryness of the interior. Mountains and high plateaux restrict the maritime influences on the continental margins. The climate of Europe (Fig. 5) is by far most pleasant of all continents. The most important fact is the narrowing of this land mass in high latitudes. The transport of heat and water vapor from the North Atlantic Ocean is not obstructed by high relief. The Mediterranean Sea is an effective protection against hot Saharan air. The climate of South America (Fig. 6) is determined first of all by the wide extent of this continent in low latitudes. Low relief enables the transport of water vapour across Amazonas far to the Andes Mts. High and very long Andes Mts. restrict the influence of the Pacific Ocean to a narrow belt. The wedge form of this continent in the South and the vast water masses prevent a stronger cooling influence of Antarctic air masses. The climate of North America (Fig. 7) is determined by the specific shape of this continent. A very extent land mass in high latitudes enables the origin of very cold winter air masses. A strong penetration of the Gulf of Mexico and the Caribean Sea enable very strong tropical influences from the South and the East. Long and high mountains along the Pacific coast prevent the stronger influence of this ocean to narrow coastal belt. Low relief to the East of Pacific coast mountains and highlands enables a very dynamic movement of air masses from the South and the North. Climatic regionalization of Croatia (Fig. 8) in standard period 1961-1990 reveals that the islands and narrow coastal belt in the Middle and Southern Adriatics as well as the southernmost part of Loinj Island have the Mediterranean climate with hot summer (Csa). In the inland part of Dalmatia Csa climate is replaced with Cfa climate. In the Northern Adriatic Cfa climatic areas penetrates to the coast comprising the North Adriatic islands. The largest part of Croatia enjoys the Cfb climate. Quarner Litoral, the Islands Krk, Rab, Pag, Cres, Loinj and the inland of Dalmatia enjoy the Cfa climate. The highest parts of Mountainous Croatia have the humid boreal climate (Df).

37