Sie sind auf Seite 1von 15

NEVERBALNA KOMUNIKACIJA

-Seminarski rad-

Predmet: Komunikologija

Mentor: Prof. dr. Larisa ovi

1. UVOD ovjek najvei dio svog vremena provodi u komunikaciji s drugim ljudima. Meutim, pri govornom komuniciranju, svaku poruku, osim samih rijei, ine jo dvije komponente: koritenje glasa (ton glasa, njegova boja, brzina govora, glasnoa, izgovor, pauze u govoru) i koritenje tijela (mimika i gestikulacija). ovjek se pri interakcijama, licem u lice, ponajvie usredotouje na svoje rijei, pa zaboravlja kako pri tom njegovi pokreti, stavovi i izrazi lica kazuju svoju priu.Neverbalna komunikacija sastoji se od mnotva znakova od kojih svaki ima svoje znaenje. Mi svakodnevno komuniciramo pomou tih znakova i ''itamo'' ih kod drugih ljudi, a da toga nismo ni svjesni. U veini sluajeva ne znamo nama svojstvene pokrete i izraze lica. Mnoge geste apsorbiramo iz socijalne sredine u kojoj ivimo i one se tokom naeg ivota snano modificiraju nesvjesnim podraivanjem drutvenih obiaja. I uroeni su izraaji esto drastino modificirani pod drutvenim pritiscima. Ljudska strast vjebanja pokreta je tolika da su u prolosti pokuavali nauiti ''govorniku gestikulaciju'' uprkos injenici da su malom broju ljudi potrebne takve instrukcije. Pri svakoj interakciji odailjemo emocionalne signale, a ti signali utjeu na osobe oko nas. to smo drutveno umjeniji, to bolje nadziremo signale koje upuujemo. Do ovakvog prijenosa dolazi zbog nesvjesnog oponaanja emocija koje vidimo na nekom drugom, pomou nesvjesne motorike mimikrije njihovih izraza lica, gesta, tona i drugih neverbalnih izraza emocija. Neverbalna komunikacija puno je vaniji i kompleksniji aspekt meuljudske interakcije nego to se to naprvi pogled moe uiniti.

2. PRENOENJE FUNKCIJA NEVERBALNOG PONAANJA Jedan od osnovnih preduvjeta koji omoguavaju socijalnu interakciju jest mogunost komuniciranja. Verbalna se komunikacija odnosi na stvarne rijei koje se koriste pri razgovoru. Smatra se da je osnovna funkcija jezika izvjetavanje o idejama, dogaajima i stvarima koje nisu neposredno prisutne. Neverbalna komunikacija je sve meuljudsko ponaanje osim izgovorenih rijei. Bilo da je verbalna ili neverbalna, komunikacija se odvija pomou znakova. Znaci su, uz neke uvjete, ta god bilo, ako za primaoca poruke imaju neka znaenja, odnosno dekodiraju se u ''znaenje''. Jasno je da e karakteristike primaoca, kao i socijalni kontekst determinirati znaenje koje e on pridati nekom primljenom znaku. Dakle, kad je rije o neverbalnom ponaanju, znakovi predstavljaju drutvene norme koje se podrazumijevaju. Da bi se ponaanje interpretiralo kao komunikativno, potrebna je prisutnost triju obiljeja. To su poiljalac, poruka i primalac, odnosno koder, kod i dekoder. To znai da u interakciji izmeu dvoje ljudi jedna osoba (koder) prenosi poruku kroz sustav (kod) koji zajedniki razumiju oba sudionika, a tumai je druga osoba (dekoder). Odluujue da neki akt bude komunicirajui jest da se zanima na zajednikom kodu znaenja. Namjere i svjesnost kodera nisu nuni preduvjeti, budui da neverbalno esto prenosimo i ono to ne elimo, ili ne namjeravamo otkriti o sebi. Neke su nae radnje mehanike i pruaju vrstu informacija na koju ni mi ni oni oko nas nisu svjesno upozorani. Vrimo neku radnju i ona je zapaena. Njeno znaenje je proitano ali ne naglas. Kad ''emitiranje raspoloenja'' postaje svjesno, ono se moe kontrolirati. Razlika izmeu verbalne i neverbalne komunikacije nainjena je jer se misli da svaka od njih ispunjava razliite funkcije. Verbalna komunikacija, u formi jazika, bolja je za prenoenje logikih ili apstrktnih ideja. Neverbalna vri tri funkcije. Jedan dio naeg neverbalnog ponaanja usmjeren je reguliranju samog mehanizma socijalne interakcije, drugi dio se odnosi na istraivanje stavova, a trei je vezan za izraavanje emocionalnih stanja.

2.1. Uroena osnova izraaja Postoje upadljive, povrne razlike izmeu ljudskih ponaanja, ali iza njih se ponekad kriju mnoge osnove linosti, posebno u izraavanju emocija putem izraza lica. Specifini rituali pozdravljanja moda se moraju nauiti, ali potreba da se vri neka vrsta vidljivog izraavanja naklonosti pri susretu ili rastanku zajednika je svim ljudima. Dokazi pokazuju da se kod pozdrava obino koristi ''bljesak obrvama'', to se smatra univerzalnim znakom. Takoe je globalno rasprostranjeno pokazivanje razlike u statusu u malim grupama, gdje radnje vodeih pojedinaca upadljivo odskau od radnji njihovih sljedbenika. Istraivanja su pokazala da djeca koja su roena gluha i slijepa pokazuju osnovne izraze lica za izraavanje smijeha, osmjehivanja, plakanja, iznenaenja i bijesa. Te se radnje vre nezavisno od uenja, zbog ega moraju biti uroene.

3. KANALI NEVERBALNE KOMUNIKACIJE 3.1. Vizualna komunikacija Mnogi socijalni psiholozi smatraju vizualnu komunikaciju jednim od najvanijih kanala ako ne i najvanijim kanalom navarbalne komunikacije. Vizualna komunikacija odnosi se ne samo na gledanje i kontakt oima, nego i na vienje dostupnih i korisnih socijalnih znakova. Kontakt oima se dogaa kad oboje ljudi gledaju jedno drugo u podruje oiju. Obino su razdoblja kontakta oima vrlo kratka. Kad su produena, ili kad jedna od osoba pone buljiti u drugu, moe doi do pojave tjeskobe i to se moe protumaiti kao prijetnja. Izbjegavanje pogleda i gledanja u oi povezuje se s nepostojanim ponaanje, to navodi na prepredenost, pa ak i na nepotenje. Ta se gesta moe smatrati neprijateljskom eljom jedne osobe da se socijalna interakcija prekine. Pokazalo se da su gledanje i kontakt oima sinhronizirani s govorom, posebno s izmjenama govornika izmeu dvoje ljudi. Kod bilo koje interakcije dvoje ljudi licem u lice mogue je uzeti tri mjere gledanja.To su trajanje pogleda, broj pogleda i prosjena duljina pogleda, mjere koje se mogu uzeti i kod kontakta oima. Te se mjere esto uzimaju posebno za gledanje i posebno za sluanje. Ustanovilo se da gledanje i kontakt oima variraju s temom razgovora(manji su kad je tema intimnija), fizike bliskosti (manji su kad je osoba blizu druge), spolom osoba u interakciji i znaajkama linosti. Dokazano je da se dvostruko due gleda pri sluanju, nego to se gleda pri govorenju. Kontakt oima je obino vrlo kratak, u prosjeku traje jednu sekundu, dok je prosjena duljina pogleda oko tri sekunde. Veza izmeu dvoje ljudi rezultira razliitom koliinom gledanja i kontakta oima, individualne varijacije su velike. Prijatelji manje gledaju i kontaktiraju oima od stranaca. Ipak, ako je dvoje ljudi zaljubljeno, gledanje i posebno kontakt oima puno su ei nego kod bilo koje druge socijalne veze. Takoer, pri istraivanju submisivni ispitanici gledali su manje pri sluanju od dominantnih ispitanika. Isto tako, ekstraverti gledaju vie i pokazuju vie kontakta oima od introverata.
5

Meutim, kontakt oima manje je funkcionalan nego to se to mislilo. Predvia se da je stupanj vizualnog pristupa drugoj osobi, nazvan ''vienje'', vaniji od specifinih pojedinih znakova. Dakle, to vie neverbalnog ponaanja druge osobe moemo vidjeti, to e nam vie socijalnih znakova biti dostupno. Istraivanja Ruttera iz 1984. godine pokazala su da kako se broj dostupnih neverbalnih znakova smanjuje i dolazi do razine ''nepostojanja znakova'' osjeaj psiholoke udaljenosti postaje vei. Sadraj razgovora postaje manje osoban, to rezultira veom usmjerenou na zadatak. Dokazana je vea izmjena informacija povezanih sa zadatkom, rasprava o rezultatima i izbjegavanje nevanih (osobnih) informacija. Promjena sadraja utjee na stil razgovora koji postaje manje spontan (prekidi se dogaaju ee). Vizuelna komunikacija obavlja dvije osnovne funkcije. Prva je izraajna, znai odnosi se na prenoenje stavova i emocija. Druga je informacijska;ona upravlja i nadgleda drutvene susrete. Poto se upravo te funkcije navode kao osnovne i kad je rije openito o neverbalnoj komunikaciji, moemo zakljuiti da je vienje dostupnih socijalnih znakova, odnosno vizuelna komunikacija zaista najvaniji kanal koji omoguava neverbalne interakcije i uvelike olakava verbalne. 3.2. Izrazi lica Izraavanje emocija izrazima lica bilo je prouavano znatno prije svih vidova neverbalne komunikacije. Lice je najizraenija i najprepoznatljivija znaajka svih ljudskih bia. Njime se izraavamo, a da ne upotrebljavamo rijei. Pomnim promatranjem facijalne espresije mogue je saznati mnogo o ljudima iza nestale maske kojom namjerno ili nesvjesno iskazuju svoje reakcije na dogaaje i podraaje oko sebe. Veina socijalnih psihologa tvrdi da obino svi mogu prepoznati est osnovnih emocija: srea, tuga, strah, bijes, iznenaenje, gaenje. Srea se izraava smijehom pri emu se donji kapci uzdiu i nabire se koa oko vanjskog kuta oka. Kada je osoba iznenaena irom otvara oi, obrve joj se uzdignu i zakrive, a donja eljust padne i usne joj se rastave.

Kod straha se oi takoer otvore, ali donji kapci su napeti; obrve se uzdignu i priblie. Usne se povuku u vodoravnom poloaju. Za gnjevan izraz lica karakteristino je sputanje obrva, izravan pogled i intenzivno gledanje u oi, gornji kapci su sputani, a donji su napeti i suavaju pogled. Zgaeno lice ima podignute donje kapke i stisnute eljusti ili otvorene eljusti i esto ga prati boranje nosa. Izrazi lica se pojavljuju u nizu, u kontekstu i okviru cjeline ponaanja, tako da se promatra, obino ne mora oslanjati iskljuivo na njih. On tumai neije emocionalno stanje kroz konfiguraciju znakova.1 Meutim, facijalni izraaji pod veom su kontrolom nego tjelesni pokreti. Ljudi esto potiskuju emocije i maskama zatvaraju socijalnu okolinu. 3.3. Govor tijela Govor tijela pokriva znakove dodira, orijentacije tijela, dranje tijela, gesti rukama i kimanja glavom. Dodir ili openito tjelesni kontakt, varira sa stupnjem intimnosti koji postoji izmeu dvoje ljudi. Kad se to dogaa, onda je ono to vidimo proces meusobnog povlaenja u privrenost koja savlauje prirodnu tenju svakog pojedinca da titi svoj osobni prostor. Poto u osnovi postoji konflikt izmeu ''dranja na udaljenosti '' i ''uspostavljanja kontakta'' posljedica je toga da se javljaju mnoge varijantne i razliiti stepeni prijateljskog dodirivanja. Najuobiajeniji oblik dodira pojavljuje se kad se sretnemo ili se opratamo. Najee dolazi do rukovanja, koje je oekivana formalnost pri pozdravljanju. Toplina pozdrava esto se izraava prenaglaavanjem te radnje na razliite naine. Ona se progresivno amplicirahvatanjem ake objema rukama, hvatanjem za nadlakticu, hvatanjem za rame i zagrljajem oko ramena. Potreba da se pri konverzaciji ogranii sugovornikovo kretanje, esto se pokazuje sputanjem obuzdavajue ruke na njegovo rame, dok ga dodiriva nastavlja uvlaiti u razgovor.

Morris, Desmond, ''Otkrivanje ovjeka'', str. 29

Grljenje predstavlja snaan doivljaj u djetinjstvu, a kod odraslih osoba je rezervirano za duboko emocionalne trenutke. Mladi ljubavnici ine taj znak prisnosti ee nego drugi. To je jedan od najjaih pokazatelja intimnosti. Poljubac kao javni znak veze prikazuje varijacije od jedne kulture do druge. U veini zemalja ee je ljubljenje u obraz na javnim mjestima, nego ljubljenje u usta koje se, opet, pripisuje ljubavnim parovima. Orijentacija tijela i dranje tijela vani su za socijalnu interakciju. Obino orjentiramo svoje tijelo prema osobi s kojom priamo, tako da okretanje od osobe zahtjeva pokret tijela. Kad se spremamo izvesti neku radnju, esto radimo pripremne pokrete. Oni djeluju kao nagovjetaji onog to namjeravamo uiniti. injenica je da se sluimo pokretima nakane i da reagiramo na njih kod drugih u mnogim situacijama, a da toga nismo svjesni. Primjerice, smatra se da smjerajui pokret ka ustajanju sa stolice esto djeluje kao nagovjetaj nae potrebe da prekinemo razgovor. Dranje tijela takoer moe biti dobar pokazatelj jeli osoba napeta ili oputena. Geste rukama usklaene su s govorom i predstavljaju vanu dopunu emocionalnim izrazima lica. One su toliko integralan dio naeg verbalnog iznoenja da ponekad gestikuliramo ak i kad razgovaramo s nekim preko telefona. Nezavisno od razlika izmeu grupa i razlika izmeu pojedinaca, postoje varijacije u uestalosti gestikuliranja, od prilike do prilike, kod istog pojedinca. Naglaavanje, ili precizniji opis sadraja koji verbalno iznosimo popraeno je estom gestikulacijom. Kimanje glavom slui kao povratna informacija govornika, upuujui na to da se razumije ono to se govori, i kao potkrepljenje govorniku da nastavi. Uz to, kimanje i odmahivanje glavom dva su najrasprostranjenija znaka za ''da'' i ''ne''. Meutim, odmahivanje glavom esto se zamjenjuje mahanjem kaiprstom i pobonim mahanjem akom.

3.4. Osobni prostor Osobni prostor pretpostavlja stupnjeve fizike blizine koji su dozvoljeni zavisno od intimnosti odnosa s osobom s kojom smo u interakciji. Postavljaju se nevidljive granice unutar koje ''uljezi ''ne smiju ui. Intimni i dobri prijatelji ne ine nam neugodu ako nam priu blizu, dok poznanike i strance s kojima razgovaramo obino drimo na veoj udaljenosti. Drutveni kontekst moe promjeniti te udaljenosti. Uvelikim guvama u svij intimni, osobni prostor prisiljeni smo pustiti neznanca to izaziva negodovanje. Uinci naruavanja tog ''nepisanog pravila'' nastoji se drastino smanjiti izbjegavanjem pogleda. Isto tako, ako je rije o prevelikoj udaljenosti, potreba za intimnou nadoknauje se estim i duim vizuelnim kontaktom. Dakle, kod ljudi kao i kod ivotinja, naruavanje osobnog prostora predstavlja naruavanje onoga to netko smatra vlastitim teritorijem. Naruavanje teritorija smatra se prijeteim i na njega se reagira borbom ili bijegom, ili tjeskobom. ak i kad nam je sasvim jasno da neiji motivi nisu ni neprijateljske ni seksualne prirode, teko nam je potiskivati reakcije na njegovo primicanje, dolaenje u nau neposrednu blizinu. Kad postoje problemi u konverzaciji, onda je jasno da su tekoe jo vee kad ljudi moraju obavljati svoje privatne poslove u nekoj zajednikoj prostoriji. U nekim sluajevima oni podiu male fizike barijere kao to su zakloni i pregrade koje materijaliziraju nevidljive granice njihovih osobnih prostora. 3.5. Prikazivanje sebe Odjea koju nosimo, nain na koji se eljamo, koristimo minku i ukraavamo tijelo drugim umjetnim proizvodima predstavljaju naine izraavanja sebe. Nain na koji projektiramo sebe prua ljudima informacije o drutvenoj klasi, etnikoj identifikaciji, branom statusu. Moe se zakljuivati i o karakternim crtama linosti. Primjerice, vjerojatnije je da e ekstravertirani ljudi ee oblaiti izrazito jake boje od introverata.

Aktivirajui drutvene stereotipe ljudi upravljaju dojmovima koje drugi o njima stvaraju.Na taj nain doprinosimo predvidljivosti socijalne interakcije, to je uvelike olakava. 3.6. Parajezik Parajezik je zajedniki za prodiziju (visinu, naglasak, vremenski raspored i stanke), emocionalni ton glasa, naglasak i pogreke u govoru kao to je zamuckivanje, glasovi na ''aaa'', ''hm'' itd. Te paralingvistike aspekte govora, primjerice intonaciju, koristimo da bismo naglasili reenice, a ponekad i da bismo izmjenili upotrebnu gramatiku. Podiui glas tvrdnju moemo pretvoriti u pitanje. Brzina kojom osoba govori moe biti indikator emocionalnog stresa. Tjeskobni ljudi esto govore vrlo brzo. Ponavljanja i zamuckivanja su takoer pokazatelji anksioznosti, dok ''hm'' i ''ovaj'' slue za dobivanje vremena, a istovremeno signaliziraju da se govor i dalje nastavlja.

10

4. NEVERBALNI ZNAKOVI I RAZGOVOR Prisustvovati u najjednostavnijoj drutvenoj interakciji zahtjeva upotrebu sloenog niza znakova, meutim, jasno je da se razgovor izmeu dvoje ljudi ne prekida kad se oni ne mogu vidjeti. Tri su znaka vana za glatke izmjene govornika.To su verbalni znakovi (zavretak reenice i izreke kao to su ''zna''), znakovi u intonaciji(otezanje zadnjih slogova i pad u jaini) i geste (posebno geste rukama koje oznaavaju kraj izreke). Znai, i glasovi i naglasovni aspekti spontanog govora doprinose glatkom naizmjeninom preuzimanju rijei. Uvijek kad je rije o spontanom govoru, prisutno je i okolijevanje. Prazno okolijevanje je tiina izmeu rijei ili reenica dua od 200 milisekundi. Postoje etri vrste ispunjenih okolijevanja. Prvo je ponavljanje istih rijei ili izraza. Uzgredne opaske su druga vrsta, zatim stanke ispunjene glasovima na ''aaa'' ili ''hm'' i na kraju lani poeci (pogreke u govoru koje govornik brzo ispravi). Ispunjeno oklijevanje pomae govorniku da zadri rije jer ga je teko prekinuti u takvim okolnostima, a prazno oklijevanje pomae govorniku pri planiranju onog to e rei. Istraivanja su pokazala da je vjerojatnije da se planiranje dogodi na poetku reenice. to je dua izjava, stanka e biti dua. Kod spontanog govora esti su i prekidi koji upuuju na slom socijalne interakcije budui da naruavaju pravila o izmjeni govornika. S tenjom prekidanja uveliko su povezane znaajke linosti ali i sposobnost iznoenja prepoznavanja neverbalnih znakova. esta je prisutnost simuliranog govora ili nedostatak zavretka izjave prvog govornika.

11

4.1. Socijalne vjetine Ponaanje koje se dogaa pri socijalnim interakcijama nazivamo socijalnim vjetinama. Meuljudska komunikacija bila bi nemogua kad ne bismo mogli protumaiti neverbalne znakove druge osobe i prikladno na njih reagirati. Razmiljanje o meuljudskoj interakciji na ovaj nain dovelo je do razumjevanja i razvoja terapijskih postupaka koji se naziva Trening socijalnih vjetina ili TSV. Michael Argyle opisao je glavne aspekte socijalnih vjetina. One su usmjerene prema nekom cilju, kao to je ostavljanje dojma ili prenoenje emocionalnih stanja, selektivne su i zahtjevaju kontrolu nad onim to se kae i kako se kae. Od bitne je vanosti kako ono to se kae i uini djeluje na drugu osobu, kao i usklaivanje vremenskog rasporeda svojih reakcija kako bi pristajale sugovorniku. Svaka osoba neovisno djeluje na drugu osobu i sposobna je empatizirati s time to druga osoba misli i osjea. I naravno, druge ljude privlaimo ako smatraju da boravak s nama prua nagradu. ''Ukratko, rei da je netko socijalno vjet znai da ta osoba posjeduje perceptivnu osjetljivost, ''slae se '' s neverbalnim ponaanjem drugih,kontrolira vlastito ponaanje i ima sposobnost da preuzme ulogu drugoga.''2

Pennington, Donald C., Osnove socijalne psihologije, Naklada Slap, Jastrebarsko, 1997., str. 240

12

5. ZAKLJUAK

Neverbalna komunikacija stalni je podtekst svega to inimo; ne moemo prestati pokazivati izraze lica ili dranje, ili prikrivati ton kojim neto govorimo. Ako grijeimo u odabiru emocionalnih poruka koje upuujemo bit emo odbacivani. Ta spoznaja naglaava koliko je za drutvene sposobnosti kljuno opaati, tumaiti i odgovarati na emocionalne i meuljudske signale. Od iznimne je vanosti usvojiti neizgovorena pravila drutvenog sklada, ija je funkcija omoguiti svima koji sudjeluju u drutvenoj interakciji da se osjeaju ugodno; nelagoda potie tjeskobu. Osobe kojima nedostaju ove vjetine nesposobne su, ne samo kada je rije o uljudnom razgovoru i gestama, nego i u suoavanju s emocijama onih s kojima se susreu. Promatrane zajedno, vjetine neverbalne komunikacije stvar su meuljudske uglaenosti, nuni sastojci arma i drutvenog uspjeha. Osobe koje ostavljaju sjajan dojam u drutvu, vjete su u praenju vlastitih izraza emocija i sposobne su empatizirati s drugima, dakle, socijalno su vjete.

13

LITERATURA

1. Gahagan, Judy, ''Interpersonalno i grupno ponaanje '', Nolit, Beograd, 1975. 2. Galogaa, Milan, ''Komunikologija'',Umijee pregovaranja & voenje poslova 3. Galogaa, Milan, ''Socijalna psihologija'', MM College, Novi Sad, 1999. 4. Morris, Desmond, ''Otkrivanje ovjeka '' 5. Pennington, Donald C.,Osnove socijalne psihologije, Naklada Slap, Jastrebarsko, 1997. 6. Rot, N. Psihologija linost, Zavod za udbenike i nastavna sredstva Beograd, 1994. 7. Young, Lailan ''Govor lica '' Zagreb, 1994.

14

MAPA

UMA

parajezik

Vizualna komunik acija Govor tijela

Izrazi lica

Kanali neverbalne komunikacije Prikazi v-anje sebe Osobn i prosto r

NEVERBALNA KOMUNIKACIJA

Neverbal ni znakovi i razgovor

Prenoenje funkcija neverbalnog ponaanja

Socijalne vjetine

Uroena osnova izraaja

15