broj 16, ljeto 2013.

Zato i kako (pre)urediti (F)BiH?

9 771512 867009

STATUS magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja broj 16, ljeto 2013. Nakladnik: Udruga graana Dijalog Mostar, Franjevaka 16, 88000 Mostar Elektronika pota nakladnika: info@dijalog.ba Za nakladnika: Josip Blaevi Urednitvo: Alen Kristi, Milan Sitarski, Dejan Vanjek, Ivan Vukoja Glavni urednik: Ivan Vukoja Grafiko oblikovanje: www.CAKUMPAKUM.net Elektronika pota urednitva: status@dijalog.ba Internet: www.status.ba ISSN: 1512 8679 Tisak: Grafotisak, Grude Objavljivanje ovoga broja financijski su omoguili:

VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

lanci objavljeni u ovoj publikaciji ne predstavljaju stavove donatora.

UVODNIK Ivan Vukoja: Hrvatsko pitanje u BiH kao pitanje politike kulture i graanske vrline.......................................................................4 MISLIOCI Jadranka Brni: Ricurova hermeneutika........................................................................................................................................ 10 Paul Ricur: Osoban i narativan identitet............................................................................................................................................ 17 U potrazi za autentinim kranstvom Alen Kristi: Protiv religijskog ateizma................................................................................................................................................. 26 Hans Kng: Kakvu vjeru ivjeti?................................................................................................................................................................ 28 Herman Hring: Cjeloviti pogled na njegov stvaralaki opus.......................................................................................................... 31 eljko Ivankovi: Osvajanje slobode ili borba za istinu. ................................................................................................................... 43 TEMA BROJA: ZATO I KAKO (PRE)UREDITI (F)BiH? Sead S. Fetahagi: Identitet Federacije.............................................................................................................................................. 50 Saa Mrdulja: Meunarodna zajednica i ustroj Bosne i Hercegovine......................................................................................... 58 Goran Nikoli: Zato i kako (pre)urediti (F)BiH?. .............................................................................................................................. 68 Milan Sitarski: Identitetski pluralizam, vladavina veine i sloboda pojedinca jesu li istovremeno mogui u (F)BiH?.73 Dejan Vanjek: Odnos nacionalnog i etnikog: konzekvence za BiH................................................................................................ 82 Ivan Vukoja: Primjeri ne-konstitutivnosti i ne-jednakopravnosti Hrvata u Federaciji BiH....................................................... 92 TEKSTOVI S POVODOM Mile Lasi: Pledoaje za novi drutvovni ugovor o plurimorfnoj BiH.............................................................................................109 Ivan Vukoja: Od liberalnog etnonacionalizma prema interkulturalnom graanstvu................................................................117 AKTUALIJE Duko Maslea: Problem demokratskog deficita EU ......................................................................................................................120 Miroslav Vasilj: Modeli ustroja javnih RTV servisa u pluralnim dravama .............................................................................126 TEKSTOM NA KNJIGU Mladen Ani: Neuspjeli akademski izlet jednog politikog poduzetnika..................................................................................134 Stipe Kljai: Sofizam i kvadratura kruga..............................................................................................................................................151 Robert Joli: Teko je izbjei subjektivnost, ali valja izbjegavati pristranost. ..............................................................................167 Ivo Banac: Novo razdoblje u historiografskom istraivanju najkontroverznijih stranica recentne povijesti BiH ............170 Mile Lasi: Prokletstvo kulture selektivnog sjeanja .....................................................................................................................172 Dubravko Lovrenovi: Bosanskohercegovaki Hrvati 1941 1945: komunisti i ustae .....................................................175 Radoslav Dodig: Predslavenski korijeni BER ALLES...................................................................................................................204 REAGIRANJA Ivo Lui: Bosanski lonac Dubravka Lovrenovia...............................................................................................................................222 Darko Peria: Status kao rtva izdavake i urednike krize............................................................................................................238 UMJETNOST I DRUTVO Ivana Bago: Kr, makadam, autobusi, tramvaji, trgovi. I natrag.....................................................................................................244 Ivo Dragievi: BiH (ne)kultura...........................................................................................................................................................249 Dragan Komadina: Brko susreti sukobljenih kanona................................................................................................................252 PRIKAZI eljko Ivankovi: Zavjera koja traje?................................................................................................................................................... 258 Alen Kristi: Skok u bezdan tradicije................................................................................................................................................... 261 Ladislav Tadi: Nasluivanje cjeline. .................................................................................................................................................... 264 Dejan Vanjek: Znanstveni, etiki i politiki izazov............................................................................................................................. 267

status, broj 16, ljeto 2013.

Tekstom na knjigu

Retrogradni prilozi bonjakoj etnogenezi

Predslavenski korijeni BER ALLES

Iz navedenih knjiga multidisciplinarna istraivaa akademika Ibrahima Paia nita se objektivnoga, verificiranoga i znanstvenoga nije moglo iitati. Samo predslavenska i neslavenska magla, u koju je pisac srljao bre nego Radieve guske. U antislavenskom raspoloenju, pun predrasuda o urotama i falsifikatima, pokuao je biti arbiter ethnogenesis Bosnensium, ali per negationem, u prvom redu svojih susjeda Hrvata i Srba. Trebalo je a priori prikazati da se u Bonjacima nalazi stariji etniki kod, da u njima tee neslavenska ilirsko-gotsko-traka krv, a da su drugi narodi u Hercegovini i Bosni slavenski dotepenci

Radoslav Dodig
Ibrahim Pai: Predslavenski korijeni Bonjaka, knjiga I: Od planine Romanije do istonih granica rimske provincije Dalmacije, Mostar, 2008., 727 str. Predslavenski korijeni Bonjaka, knjiga II: Mile i Motre Ilirsko-gotski korijeni bosanske vladarske dinastije, steaka i crkve bosanske, Sarajevo, 2009., 674 str. Predslavenski korijeni Bonjaka, knjiga III: Trako ime Bosna i Traani u Bosni, Sarajevo, 2012., 466 str. isanje prikaza spomenutih naslova predstavljalo je umni, tjelesni i financijski napor. Trebalo je u glavi svladati silne prepreke protiv gomile pisana materijala koji ab ovo nema znanstvenu vrijednost jer nijee sve to je u proteklih dvadeset stoljea napisano o balkanskim prostorima s povijesnoga, arheolokoga, filolokoga i etnolokoga stajalita. Tri knjiurine s ukupno 1.867 stranica i 3,22 kg teine nije lako listati i prevrtati. Uloio sam u njih 300,00 konvertibilnih maraka, s namjerom da ih uskoro deponiram u tamni dio podruma, s osjeajem da moji potomci za tri-etiri desetljea za njih nee moi dobiti ni deset eura (ili koje druge valute). Olovna vremena u zemlji Bosni i Hercegovini zatvaraju se muzeji, galerije, arhivi i instituti, niu privatni fakulteti, univerziteti i akademije, nema potpore ni poticaja ozbiljnim znanstvenim i kulturnim projektima, pa ipak samozvani istraivai, prognozeri, multi-kulti marketari, proroci i poroci paradiraju intelektualno scenom na kojoj je odavno otupjela kritina masa. Ibrahim Pai iz Rakitnice sebe predstavlja kao istraivaa iji rad karakteriziraju multidisciplinarna istraivanja zasnovana na klasinom historijskom, arheolokom, etnolokom, politolokom, lingvistikom i onomastikom metodu (navod na vanjskoj korici njegove prve knjige). Na

204 magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja

Tekstom na knjigu
korici tree u modro ofarbane knjige pie da je akademik i da u bonjakoj historiografiji nema prethodnika. Unato strahu od akademskih visina latio sam se pera ponajvie to su se vijesti o njegovim knjigama i otkriima valjali po tiskovinama i bljeskali po elektronskim medijima, a da se nitko nije oglasio ni slovom pohvale ili pokude.1 Smatram da je muk o Paievim predslavenskim sizifovskim traganjima manjim dijelom posljedica ope drutvene apatije, ali veim dijelom neupuenosti u vrlo sloenu materiju etnogenetskih procesa, to je vidljivo iz znanstvene i strune bh. humanistike publicistike, gdje prevladavaju esto jalove rasprave i besprizorna otkria. ni jedne monografije Hrvatskoga arheolokoga drutva (do 2010. objavljena su 24 naslova), u kojima su sumirani rezultati najnovijih istraivanja sa znanstvenih skupova, na kojima su sudjelovali i vodei bosansko-hercegovaki arheolozi A. Benac, B. ovi, I. Bojanovski, . Basler, V. Pakvalin i dr. Nigdje rada ili monografije akademika N. Cambija5, numizmatiara I. Mirnika, . Deme, P. Kosa6 i dr. Nema visokih uzleta u znanost tko ne koristi neiscrpno vrelo sveukupnih klasinih znanja Paulys Real-Encyclopdie der classischen Altertumswissenschaft, Metzler Verlag, Stuttgart (od 1893. do 1980. objavljena 24 sveska, 16 dodatnih svezaka i indeks na kraju, skraeno RE, PRE ili PWRE), a za poetnike korisna je i znatno skraena inaica.7 Kako se baviti toponimijom i antroponimijom kada vrlo rijetko (ili nikako) susreemo radove iz relevantnih i nezaobilaznih strukovnih asopisa Onomastica Jugoslavica (13 godita do 1989.), Folia onomastica Croatica (FOC, 20 brojeva do 2011.), Filologija, HAZU (59 svezaka do 2012.), Onomatoloki prilozi, SANU (21 broj do 2011.), da nabrojimo samo odabrane? Glavni oslonac u fonetskim tumaenjima piscu je gramatika B. Juriia Nacrt hrvatske slovnice, I, Zagreb, 1944. (istina, postoji i pretisak, i to u dvama svescima iz 1992.), za koju je reeno da je zastarjela i teorijski prevladana.8 Gdje su gramatike S. Ivia,9 S. Babia,10 I. Popovia,11 G. Holzera,12 ili suvremeni lingvistiki prirunici?13 Meu rjenicima arhainost, pauperizacija i struni propuh. Koliko vidim, samo dva etimoloka rjenika P. Skoka i E. abeja?! Kako se praviti etimolog a ne sluiti se jo dobrim rjenikom F. Mikloia,14 a da ne govorimo etimolokim rjenicima J. Pokornyja,15 A. Ernouta & A. Meilleta,16 P. Chantrainea,17 V. Orela,18 T. Papahagija,19 ili najnovijima R. Derksena20 i R. Matasovia?21 Za one kojima ne prijaju strani i klasini jezici ostaje A.

Ilirski imaginarij
U uvodu svoje prve knjige auktor nastupa s kritino-politikoga stajalita, kada tvrdi da se u BiH profilirala svojevrsna obrazovna mafija i novi znanstveni soj, koji nije prihvatio njegovu disertaciju (koja je pretoena kasnije u knjigu), ve je svoju doktorsku temu o predslavenskim bonjakim korijenima obranio u Pritini. Na kraju uvodnika veli da zemlja Bosna, bosanski ovjek, njegovi hidronimi, oronimi, ojkonimi, zoonimi, povijesni antroponimi, bonjaki obiaji itd. znatnim dijelom imaju predslavenske i uglavnom ilirske korijene (str. 17.). Iz poglavlja Pristup temi zanimljivo je izdvojiti pohvalu knjizi Muhameda Filipovia Historija bosanske duhovnosti. Duhovni ivot Ilira i srednjevjekovne Bosne.2 Rije je o promaenoj umotvorini koja je, koliko mi je poznato, ovdje prvi put jaranski citirana, vjerojatno i posljednji.3 Ne vidim emu slui pieva primjedba da Ciceronove poslovice Sua cuique civitati religio est4 nema ni u jednoj zbirci latinskih poslovica iz Zagreba i Beograda, kada je svatko moe pronai u knjizi J. Marevia, Latinski zauvijek, V. Gorica, 2002., 600. Drugu i treu glavu knjige (43-124) najbolje je preskoiti jer u njima pie o nebulozama koje samozvano krsti kao politiki motivirane falsifikate. Prije nego to sam poeo listati sljedea poglavlja, u kojima se pisac bavi predilirskim, ilirskim, grkim i latinskim nazivima na podruju rodnoga Glasinca (visoravan istono od Sarajeva, s gradom Sokocem i Glasinakim poljem), zavirio sam u literaturu na kraju knjige. Ona odaje profil i identitet svakoga strunjaka. Ako je Ibrahim Pai napisao da u svojemu radu, izmeu ostalih, koristi arheoloke, lingvistike i onomastike metode, oekivali bismo relevantna i suvremena djela iz tih znanstvenih disciplina. Iz arheologije nema
1 Pisac ovih redaka davno je reagirao na Paievu knjiicu Kulin i Prijezda dva imena ilirskog porijekla u vladarskoj dinastiji srednjovjekovne Bosne jednim novinskim lankom Bosanski Iliri, jata, Slobodna Dalmacija, 19. 11. 2006., 10., kao i osvrtom Besni Besi u Bosni na Paievu knjigu Trako ime Bosna, portal poskok.info od 26. 2. 2013. (http://poskok.info/ wp/?p=38557). 2 U izvorniku Filipovieve knjige pie srednjevjekovne to Pai ne vidi i pie srednjovjekovne. 3 Vidjeti prikaz R. Dodiga Patareni i partizani, Hrvatska misao, XI/4, Sarajevo, 2007., 213-236. 4 Usput zamjenicu cuique pie pogreno cuiqve.

5 Antika, Zagreb, 200 6 Leksikon antike numizmatike, Zagreb, 1998. 7 Der Kleine Pauly, Deutscher Taschenbuch Verlag, Mnchen, I-V, 1979. 8 R. Matasovi, Poredbeno povijesna gramatika hrvatskoga jezika, Zagreb, 2007. 9 Slavenska poredbena gramatika, Zagreb, 1970. 10 Tvorba rijei u hrvatskom knjievnom jeziku, Zagreb, 1991. 11 Geschichte der serbokroatischen Sprache, Wiesbaden, 1960. 12 Historische Grammatik des Kroatischen, Frankfurt a/Main, 2007. 13 R. Matasovi, Uvod u poredbenu lingvistiku, Zagreb, 2001; M. Kapovi, Uvod u indoeuropsku lingvistiku, Zagreb, 2008. 14 Franz von Miklosich, Etymologisches Wrterbuch der slavischen Sprachen, Wien, 1886. (pretisak, Amsterdam, 1970.). 15 Indogermanisches etymologisches Wrterbuch (IEW), Bern, I-II, 1969. 16 Dictionnairetymologique de la languelatine, Paris, 2001. 17 Dictionnairetymologique de la languegrecque, Paris, 1999. 18 Albanian Etymological Dictionary, Leiden Boston Kln 1998. 19 Dicionarul dialectului aromn, II. ed., Bucureti 1974. 20 Etymological Dictionary of theSlavic Inherited Lexicon, Leiden, 2008. 21 Etymologicaldictionaryof Proto-Celtic, Leiden, 2009.

status, broj 16, ljeto 2013. 205

Tekstom na knjigu
vicus, selo! Sirota Bika (hipokoristik od Bijela, Bisera ili Dobrina)30 nije ni slutila da e jednoga dana na bunaru uiti latinski. Za glasinako selo Baltie (spomen tek 1835.) pisac pretpostavlja da je trako-ilirska rije *balta, ravnica, bara (prema Skoku, Kraheu i Mayeru). Koncept Skokove ilirotrake odrednice naputen je kao zastario i neprecizan,31 paniliristika stajalita H. Krahea i A. Mayera takoer su pretrpjela kritiku.32 Zbog vie razloga teorija je naivna i neodriva, jer je prevelik vremenski raspon od prapovijesti do 19. st. Usto, metatezom bi se razvio oblik *blata (Krahe, o.c. navodi blatea). Rije je oito o patronimiku (sa standardnim sufiksom ii). Prema popisu stanovnitva iz 1991. Baltii su selo naseljeno iskljuivo srpskim ivljem.33 U Makedoniji blizu tipa nalazi se selo Baltalija, te mnogi lokaliteti: Baltova livada, Baltov dren, Baltov Kier i dr. O. Ivanova izvodi ih od osobna imena Balta, Balto, tur. sjekira.34 U Hrvatskoj s postoji prezime Balti u mnogim mjestima: Samobor, Pleternica, Sisak, Glina, Zagreb, Split i dr.35 Postoje i prezime Balta (H. prezimenik, 207.), koje se javlja i u Hercegovini.36 Ovim prezimenom pozabavio se opseno Velimir Mihajlovi.37 Rod Balta zabiljeen je u Budimu 1707., Balti u Boki Kotorskoj 1692., dok se ime Balta javlja u Branievu 1467. Hrvatsko prezime Balta pokrata je od imena Baltazar,38 dok su srpska prezimena Balta i Balti vezana za turcizam balta, sjekira,39 sa semantikom poput Tesla, Kundaina i Lopati. Batovo, kao i Batunicu, Pai kua povezati s legendarnim ustanicima Batonom breukim i desitijatskim (6-9. po. Kr.). Koje li romantino-utopijske smjelosti?! Puno je srodnih toponima s osnovom Bat-: Batoina, (selo, mjesno ime), Kragujevac; Batoglav, uzvisina, Livno; Batov dol, udolina, Baka Palanka; Batovac, selo, Kragujevac; Batovi, polje, Novigrad; Batovo, udolina, Kladanj; Batin, selo Posuje; Batina, Batinac, Batinci, Batinovac, Batkovii i sl.40 U Makedoniji, u strumikom kraju, poznati su mikrotoponimi Batevo guvno, Batovata niva i Batovo.41 Batovo je nedvojbeno patronimik prema pokraenom imenu Bato (od Bratislav, Branimir ili
30 M. imundi, Rjenik osobnih imena, Zagreb, 1988., 477; M. Bosanac, Prosvjetin imenoslov, , Zagreb, 1984., 28. 31 R. Matasovi, 1995, 98-99. 32 G. R. Solta, Einfhrung in die Balkanlinguistik mit besonder Bercksichtigung des Substrats und des Balkanlateinischen, Darmstadt, 1980., 28-29. 33 Stanovnitvo Bosne i Hercegovine: Narodnosni sastav po naseljima, Dravni zavod Republike Hrvatske, Zagreb, 1995., 221. 34 Mesnite iminja na oblasta po slivot na Bregalnica, Skopje, 1982., 27 (irilica). 35 F. Maleti, P. imunovi, Hrvatski prezimenik, I, Zagreb, 2008., 207. 36 M. Nosi, Prezimena zapadne Hercegovine, Rijeka, 1998., 173, R. Milievi, Hercegovaka prezimena, Beograd, 2005., 221: Mostar, Blagaj. 37 . , , 2002., 28-29. 38 Isto i M. Nosi, Prezimena, 173. 39 Usporedi A. kalji, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, 4. izdanje, Sarajevo, 1979., 118. 40 Yugoslavia: Index Gazetteer, showing place-names on 1:100000 map series, Compiled by the Survey Directorate & Middle East, Cairo: Survey Directorate, 1944., I, 80-81. 41 D. Miteva, Toponimijata na Strumiko, Skopje, 1989., 233. (irilica). 42 M. imundi, Rjenik, 397; . , , , 1977., 34. 43 RE, III, 1897., 807-808. 44 Gluhak, HER, 145; F. Bezlaj, Etimoloki slovar slovenskega jezika, I, Ljubljana, 1976., 36. 45 Indeks Gazetteer, I, 197-198. 46 Svi primjeri su iz Index Gazetteer (razmjer 1:100.000, to znai da svakako jo postoje brojni mikrotoponimi, kao i primjeri iz povijesne topografije i onomastike). 47 Etimoloki rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, II, Zagreb, 1972., 168. (dalje ER); Gluhak, HER, 338-339; A. Loma, u: Epski gradovi, ur. M. Deteli, Beograd, 2002., 214. 48 Arheoloki leksikon BiH, Sarajevo, 1988., sv. 3, 25.236, s.v. Obale, Radiii. A. kobalj, Obredne gomile, Sv. Kri na iovu, 1970., gradinu zove Kotarine, a itavo brdo Obale. Usto, donosi njezin opis i shematiziran crte, 274-275, sl. 216., to je ostalo nepoznato prireivaima Arheolokoga leksikona. 49 Hrvatski prezimenik, I, 692-693.

Bratoljub).42 Za jedan rogatiki zaselka Bradva pisac je ponudio tumaenje da se radi o ilirskom kognomenu Bradua. to se tie nadimka, koji se javlja na vie natpisa, on je ponajprije rimski, jer ga nosi vie patricija u Italiji, od kojih i konzul A. Annius Bradua, 160. po. Kr.43 Mikrotoponim Bradva zasigurno je nastao od bradva, sjekira, iji je praslavenski oblik podrijetlom iz balkanskoga gotskoga.44 Tvrdnja da je rije poznata u junoslavenskim jezicima tek od 16. st. neznalaki je interpretirana. Tada se, naime, javlja prvi pisani spomen, ali kako se radi o praslavenskoj posuenici, ona je primljena od Gota (ili Germana) prije 6. st. Inae poznati su jo dva toponima s nazivom Bradve: u okrugu Zenici i Nikiu.45 Uz glasinaku gradinu Kotarite (Kotorite) Pai je zbog jednoga slova stvorio teoriju zavjere kao da su mnogi istraivai, od Truhelke do ovia, falsificirali njezin naziv (Kotarite), jer on se svojski zalae za Kotorite, ne bi li ga strpao u predslavenski leksiki fond. Na junoslavenskom prostoru velik je broj toponima s osnovom kot-, ali s razliitim sufiksima: -ar (Kotar, Kotari, Kotarite i sl. 16 primjera), -or (Kotor, Kotorac, Kotoraa, Kotorsko i sl. 18 primjera), -ur (Kotur, Koturi, 6 primjera), -nik (Kotnik, 6 primjera), te bez sufiksa (Kot, 16 primjera).46 P. Skok odavno je u svim navedenim nazivima pronaao ie. osnovu *qet-, s prijevojima *qot-/*qat-, koja je dala iroko rasprostranjenu slavensku balkansku skupinu rijei, ne samo pastirske terminologije (staja, tor) ve i administrativne okrug, mea.47 Ne igra veliku ulogu je li uz osnovu Kot- sufiks orite, -arite ili pak ine. Ovom popisu moe se pridodati pomalo zaboravljeni ljubuki oronim Kotarine (uje se i Obale, tako se zove na mapi JNA, Mostar, 574-3-1, kota 366m), vrlo mona bronanodobna gradina s trima obrambenim zidovima.48 Dakle, semantiki nema razlike izmeu glasinake gradine Kotarite/Kotorite i ljubuke gradine Kotarine. Isto vrijedi za hrvatska prezimena Kotarac (Solin, Split, Makarska, Katela i dr.) i Kotorac (Pakrac, Poega, Varadin i dr.).49 Glasinako selo Parevie pisac zove Parievii. u Imeniku naseljenih mesta SFRJ, Beograd, 1985., pronali smo naselje Parievii

status, broj 16, ljeto 2013. 207

Tekstom na knjigu
(Kiseljak, 245),50 a Parevii (Sokolac, 246).51 U oduevljenju auktor ga povezuje s Parisom iz Ilijade, te s gradom Parizom (Lutecia Parisiorum)!! Samo kako uvjeriti Francuze i Grke da imaju imenjake u Pareviima? P. Skok navodi ba primjer sela Parievii (okruje sarajevsko), ali ga vee uz arabizam fariz/fari/pari u znaenju konj, vitez.52 Postoji i muslimansko ime Faris, koje I. Smailovi tumai prema arapskome Fris, jaha, vitez, strunjak.53 Parievii, Paripovii, Pastuovii i Konjevii braa su po konjima. Ne treba puno troiti rijei za toponim Radovan, jer je on izraziti slavizam antroponimijskoga postanja, bez obzira je li rije o hidronimu ili oronimu. Da se malo zadubio u zemljopisno nazivlje pronaao bi 13 naziva Radovan (Silba, Travnik, Kladanj, irje, Viegrad, Makarska, Mostar, Nevesinje, Gacko, Drenica),54 od ega je sedam oronima, pa se tako teorija o hidronimijskoj bazi ard- u Radovan raspada kao kula od karata. Zanimljiv je oronim Radovan iznad Posuja (kota 1133m, mapa JNA 1:25.000,Makarska 573-2-1), s gradinom na vrhu.55 Mogue je da se radi o kultnom nazivu, imajui u vidu da je Radovan u junoslavenskim ritualima prvi boini gost estitar.56 U nastavku etnogenetske etnje pisac nam nudi epohalne otkrie: Naziv Glasinac potjee od grke rijei glssa, jezik, to u bosanskim jezinim akrobacijama znai narod, pleme. Ali ima jedna kvaka koja ne ide u prilog ovoj nazovietimologiji. Pisac, naime, pie iz Haonije, gdje se govorio atiki dijalekt i odakle, najvjerojatnije, potjeu etniki Grci koji su se doselili u Prau i njenu okolinu (str. 280). Eh, na atikom dijalektu, za razliku od jonskoga , jezik se kae (glotologija). Paiizacijom, dakle, dobili bismo Glatinac! K tomu saznajemo da su glasinaki Iliri uili grki jezik, to se vidi po znanju pisca ove knjige. Jo jedan dokaz: ime Andronja iz 1604. govori o nazonosti Grka na Glasincu.57 Eh, kako je lako nekima povjesniariti, preskakati stoljea, pronai jedno ime (usput, naziv Glasinac postoji i u Jajcu i u Rami),58 koji komad keramike i eto dalekoumnih zakljuaka. Po istoj metodologiji bilo je Grka u Drvaru, jer se tamo spominje knez Andrija,59 istodobno Grci se takoer eu po Konjicu, to zakljuujemo po imenu Filip (grko
50 Tako i na mapi JNA 1:25.000, Sarajevo 525-1-1. 51 Tako i na mapi JNA 1:25.000, Gorade 526-2-1; Parevii navodi i D. Jahi, o. c., 35. 52 ER, I, 507. 53 Muslimanska imena orijentalnog porijekla u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1977., 236. 54 Index Gazetteer, Va, 267-268. 55 P. Ore, Glasnik zemaljskoga muzeja BiH, 32, Sarajevo, 1978., 211-212. 56 Slovenska mitologija, enciklopedijski renik, ur. S. M. Tolstoj i Lj. Radenkovi, Beograd, 2001., 461; B. akovi, Polaznik, polaenik: Prvi boini gost estitar, Etnoloka tribina br. 25, Zagreb, 2002., 29. 57 Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604., sv. III, Sarajevo, 2000., obr. S. Buzov, str. 118., a ne 119. kako pie u knjizi. 58 Index Gazetteer, IIa, 212. 59 Opirni popis Klikoga sandaka iz 1550. godine, Sarajevo, 2007., pr. B. Zlatar, str. 5.

ime, zar ne?).60 O grkom trgu u Prai, koji je imao vei znaaj od manjih emporija na Jadranu (str. 274), razlae se na petnaestak stranica tiva pod podnaslovom Praa. Pisac tvrdi da poeci robno-novane razmjene u Prai mogu se datirati u kraj VII. st. pr. n. e. ili u prvu polovinu VI. sr. pr. n. e. (str. 265). Trijezni povjesniari ne znaju za Grke na Glasincu, Prai i istonoj Bosni. Prvo valja iitati P. Skoka, koji jezgroviti kae: Kao obalski i varoki narod Grci nijesu nikada u starini, ni dok su bili samostalni ni dok su bili pod Rimljanima, ili za tim da kolonizuju zalee (Hinterland).61 Sredinom 4. st. pr. Kr. u poznatom Pseudo-Skilakovu putopisu navode se narodi i naselja na cijelom Mediteranu, koje su poznavali grki pisci, moreplovci i trgovci. Ima ih samo na jadranskoj obali i bliemu zaleu, nikada u unutranjosti.62 Ukratko, nikakav grki polis ili kolonija u unutranjosti Balkana od arhajskoga do helenskoga razdoblja nije poznat u historiografiji.63 Glavni oslonac piscu je nalaz novca sredinom 19. st. u blizini Prae.64 Iz vrlo turoga lanka A. Makanca (GZM, 1906., 109), bez slika i crtea, uz napomenu da se najvei dio zbirke zagubio i rasturio, ne moe se puno toga rei. Radilo se o srebrnjacima grkih kolonija (Neapolis, Croton, Agrigento, Thasos, Abdera, Massilia, Istros) iz mlaega eljeznog oba, 2. st. pr. Kr.65 Oito da auktor ne zna interpretirati arheoloke pokretne nalaze. Keramika, nakit, oruje i novac dokazom su trgovine i razmjene dobara, u ovom sluaju nikako nazonost itelja polisa (drave) gdje se novac kovao. U Arheolokom leksikonu BiH (I, 126) lijepo pie: Novci su stizali u BiH preko emporija Salone i Narone, ponekad kopnenim putem preko Makedonije i Srbije. Vrstan poznavatelj antike Bosne i Hercegovine I. Bojanovski za nalaz u Prai zakljuio je Vjerojatno je to bio viaticum (popudbina, putni trokovi) nekog grkog trgovca iz 2. st. pr. n. e.66 Po pievoj arheologici B. Krupa bila bi napuena Afrikancima jer tamo je naena ostava novca iz Kartage i Numidije, 2. st. pr. Kr., a u Derventi odjekivale bi grke pjesme jer se nalo 15 kg grko-ilirskih drahmi grada Apolonije, 2-1. st. pr. Kr.67 A gdje su jezini dokazi o Grcima u Prai? E, tu nam istraiva bh. starina nudi pregrt noviteta: Naziv Praa potjee od gre rijei (pratrion) u

60 Sumarni popis Sandaka Bosna 1468/69. godine, priredio A. S. Alii, Mostar, 2008., 102. 61 Dolazak Slovena na Mediteran, Split, 1934., 14. 62 Najnovije izdanje Pseudo-Skylaxs Periplous, Text, Translation and Commentary G. Shipley, Bristol, 2011., posebice zemljovid na str. 107. 63 An Inventory of Arhaic and Classical Poleis, ed. M. H. Hansen & T. H. Nielsen, Oxford, 2004. Znanstveni skup posveen Grcima na Jadranu i zaleu bio je u Splitu 1998.: Grki utjecaj na istonoj obali Jadrana, zbornik radova, ur. N. Cambi et al., Split, 2002. Dokazuje jasno grku prisutnost samo na jadranskim otocima, obali i priobalju. 64 ALBiH, III, 15.329. 65 I. A. Mirnik, Coin Hoards in Yugoslavia, BAR, Oxford, 1981., 39. 66 I. Bojanovski, Prilozi za topografiju rimskih i predrimskih komunikacija i naselja u rimskoj provinciji Dalmaciji. Prilog prouavanju antikih naselja i komunikacija u istonoj Bosni, Godinjak Centra za balkanoloka ispitivanja, k. XIX, Sarajevo, 1981., 163. 67 ALBiH, I, 126.

208 magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja

Tekstom na knjigu
znaenju trg, sajmite (s. 269).68 Svojom filolokom ralambom kae nam da se prvi slogovi podudaraju: dakle Pra- = Pra-. Ono zavrno a pisac objanjava primjerom prema kojemu se predslavensko t ispred e mijenja u : puteus>pu, a grki zavretak rion jednostavno je otpao (veli: Grka rije bila je Slavenima duga i teka), a a je prelo iz slavenskoga rijeka. Hej, majstore, malo prikoi! Kao prvo, promjena puteus>pu zbila se u doba romansko-slavenske simbioze, negdje 7.-9. st.,69 znai kojih tisuu godina nakon susreta Grka i momaka iz Prae. Drugo, u rijei puteus e iza t je kratko i nenaglaeno, a u pratrion e je dugo i naglaeno. Tree, grki sufiks (-trion) daje u slavenskim jezicima doetak tir/ter, kao u (vulgarnolatinski monisterium)>manastir (u Dalmaciji i molstir, molster, mojstir).70 etvrto, pratrion je vrlo rijetka grka rije za trg i trgovite,71 uobiajen izraz je (agor).72 To to se auktor ali piui da Grko ne sadri niti jedan noviji rjenik srpskohrvatsko-grkog jezika (276, b. 245) govori o njegovu neznanju materije o kojoj pie. Radi se o atikom obliku, a jonski glasi (pretrion), a njega ima u kolskom rjeniku S. Senca, Grkohrvatski rjenik, Zagreb, 1910., pretisak 1988.,782. Ima i drugih rjenika, kao primjerice B. Hederich, Novum lexicon manuale Graeco-Latinum et Latino Graecum, I/2, Lipsiae, 1827., 1148-1152. (on line takoer), ali on je preteak za poetnike i amatere. U nastavku storije o Prai pisac upada u nove zablude kada hoe popraviti kartografa Klaudija Ptolemeja (83.-161. po. Kr.), koji u svojoj Geografiji spominje putnu postaju u Panoniji Praitrion ().73 Tvrdi da je Ptolemejev toponim Praitrion korumpiran i da se radi o (Pratrion), dakle o Prai. Svi istraivai smjetaju Ptolemejev Praitrion u provinciju Panoniju, a ne u Dalmaciju, o emu govore i Ptolemejeve priloene zemljopisne koordinate.74 Najvjerojatnije radi se o okolici Bos. Dubice.75 Ptolemej nije grijeio kod ovoga toponima (oni su imali latinske nazive) jer u svojemu djelu navodi tri postaje Ad
68 Grki naziv, jedanaest spomena na str. 269-276., izgleda invalidno s dvama naglascima cirkumfleks na alfi i akut na eti. Grka rije moe imati samo jedan naglasak. 69 P. Tekavi, o.c., 35. 70 D. Mali, Povaljska listina kao jezini spomenik, Zagreb, 1988., 198.; J. etka, Hrvatska kranska terminologija, Split, 1976, 153. 71 H. G. Liddell, R. Scott, A Greek-English Lexicon, revised edition, Oxford, 1996.,1461. 72 Liddel, Scott, o. c., 13, s brojnim potvrdama. O znaenju , marketplace, forum, u bizantsko doba vidjeti takoer The Oxford Dictionary of Byzantium, I, Ed. A. P. Kazhdan, Oxford, 1991., 38. 73 Naalost, opet u pisca (s. 275) napisana s nakaradnim dvojnim naglascima. 74 Po tko zna koji put grke zemljopisne mjere navedene su otfrljoke (s. 275). 75 Monumenta cartographica Jugoslaviae I, ed. G. A. krivani, Beograd, 1975., 42. (mapa str. 58-59); I. Bojanovski, Prilozi za topografiju rimskih i predrimskih komunikacija i naselja u rimskoj provinciji Dalmaciji (s posebnim obzirom na podruje Bosne i Hercegovine), Rimska cesta Siscia-Sirmium (Tab. Peut.) i njena topografija, Godinjak Centra za balkanoloka ispitivanja, k. 20, ANUBiH, Sarajevo, 1984., 145-266., smjeta putnu postaju Ad Pr(a)etorim u Bain kod Dubice, 161-166.

Pretorium i tri Ad Pretorum,76 to je latinizam praetorium, u poetku sjedite pretora, vojnoga zapovjednika, a kasnije sjedite upravitelja putne postaje.77 Kad je u pitanju trg, sajmite, na koje se poziva I. Pai, Ptolemej u svojoj knjizi rabi latinsko forum, grecizirano (( , i dr., 10 toponima).78 Recimo jo da je Praa u antici imala minoran znaaj, o emu pie Ivo Bojanovski: Jedna rimska cesta (bez miljokaza) vodila je od Sarajeva preko Prae do Rogatice. No Praa nema markantnih rimskih nalaza, za razliku od Rogatice.79 Koliko auktor tvrdokorno brani grko koloniziranje Prae pokazuje toponim Biskupina, koji se spominje u tekstu povelje Bele IV. 1244. (Berez Pracha Byscupina).80 Nipoto ne priznaje da navedeni toponim potjee od rijei biskup, ve pie da je Byscupina drugo ime za Prau i oznaava grku rije , nadzornik??81 Ba zanimljivo koliko je bilo tih grkih nadzornika: u Biskupiima (Visoko), u Biskupu (Konjic, Omi, Hvar, Nevesinje), u Biskupiji (Knin, Cetinje), u Biskuplju (Poarevac), u Biskupovcu (Kostajnica), u Biskupcima (Sl. Poega), u Biskupoviima (Makarska, Ston), u Biskupcu (Zagreb).82 A Slovenija: kofja Loka, kofie, koflje, koflja i dr.?83 A hrvatska prezimena Biskup (Dubrovnik), Bikupec (Zagreb), Biskupi (Pag), Bikupovi (Sisak) i dr.84 Rije je o sveslavenskom toponimu,85 potvrenom 1227. u luikom Biscofisdorf/Biskopicy (Lbau, Njemaka),86 dok se u Poljskoj nalazi 39 imena mjesta tipa Biskupice.87 Ne trpei nita hrvatsko i srpsko u Hercegovini i Bosni pisac nijee sve etnonime s osnovom Hrvat-: Hrvaani88 Hrvastin, Hrvat, Hrvati, Hrvatin, Hrvatice Hrvaani Hrvaii, piui: Prema tome, za srednjovjekovna bosanska imena Hrvat, Hrvati, Hrvatin, Hrvaani itd., nema povijesnog osnova po kojem bi se mogla smatrati etnonimskim imenima. Na tlu BiH imena su latinskog ili ilirskog porijekla i ne pripadaju hrvatskom etnosu RH (str. 354-355). Dodajmo k tomu jo oronime Hrvatsko brdo (503 m nad Repnikom) i Hrvatsko brdo (jz. od Travnika).89 Za njega svi nazivi potjeu od latinskoga aro,
76 K. Miller, Itineraria Romana, Wien, 1918 (reprint Bregenz 1988.), indeks, s. 962. 77 I. Bojanovski, o.c., 165. 78 O. Cuntz, Die Geographie des Ptolemaeus, Berlin, 1923. (reprint, New York, 1975.), indeks, s. 223. 79 I. Bojanovski, o. c., b. 65., 185. 80 T. Smiiklas, Codex diplomaticus, IV, Zagreb, 1906., 240. (CD). 81 Usput ta njegova grka rije nema naglaska. Ma tko bi se zamarao naglascima? 82 Index Gazetteer, I, 133. 83 F. Bezlaj, Etimoloki slovar, III, 59., koji nam jasno kae da svi navedeni toponimi potjeu od vulgarnolatinskoga biscopus, biskup. 84 HER II, 27. 85 . . , , , 2010., 55., s. v. . 86 W. Wenzel, Oberlausitzer Ortsnamenbuch, Bautzen, 2008., 36. 87 M. Malec, Sownik etymologiczny nazw geograficznych Polski, Warszawa, 2003., 44. 88 Vjerojatno Hrvaani. 89 K. Draganovi, D. Mandi, Herceg-Bosna i Hrvatska, Split, 1991., 51.

status, broj 16, ljeto 2013. 209

Tekstom na knjigu
arvus, arvatus, orati. Zanimljivo kako su neki Bosanci i brda orali! Pisac ne zna latinski, glagol aro, arare ima korijen *ar-,90 izvedenice arator, ora, aratrum, plug i arvum, oranica proirene su odgovarajuim sufiksima, a latinske osnove (a ni rijei) arvatus nema uope u latinskome jeziku! Vjerojatno je mislio na particip perfekta pasivnoga gl. arare, ali on glasi aratus. Postoji jedan kognomen, nepoznat piscu, L. Ulpius Arvatius CIL 13, 7577, Wiesbaden (Aquae Mattiacorum), ali nitko trijezan nee ga povezivati s Hrvaanima. Nema ni ilirske osnove arv- (nema je ni u H. Krahea ni u A. Mayera), niti je ilirsko pleme Arviates (Plinije, NH III, 148, a ne 147, kako pie auktor) iz te osnove. Radi se o panonskom plemenu Arviates (ili Arabiates91), vjerojatno uz rijeku Raab (Arrabo>Arabiates) koje pripada keltskome krugu.92 Za nevolju i jal onima koji zaziru od naziva Hrvat i njegovih izvedenica, pojavljuju se kao toponimi u ranoslavensko doba u Grkoj: , okrug Krpia, u okolici Atene i , okrug Chani. Veliki jezikoslovac Max Vasmer (tvorac Ruskoga etimolokoga rjenika) povezuje ih s etnikom Hrvat i toponimima Hrvati (Bitola93), Hrvace (blizu Sinja), Hrvaani (Vrbas), Hrvatinsko (Karlovac), Hrvatsko (Kupa).94 O imenu Hrvat i njegovim tragovima u toponimiji u Grkoj davno je pisao P. Skok,95 ali to pisac ili ne zna ili preuuje. Hoe li traiti ilirske orae u toponimima pago Chruvati (981. god.), pago Chruuat (979. god.),96 staroluiki Curuwati i Chorvaty, eki Chorvat, poljski Chorwaci?97 Pisca neuke knjige jo udi to P. imunovi, koji je pisao o prezimenima Horvat, Hrvatin, Hrvatini (Hrvatske prezimena, Zagreb, 1955., 55-57) ne doputa da ona mogu biti latinskoga podrijetla (355, b. 391). Eh, kad bi se etimologije tako prosipale iz rukava ko svatovski bomboni? A. Gluhak svojedobno je napisao cijelu knjigu o podrijetlu imena Hrvat, a problem nije u potpunosti rijeio.98 Uostalom, Hrvaani se spominju i u franjevakim ljetopisima i putopisima. Fra Ivanu Franji Jukiu jedne prigode rekli su da doseljeni Hrvaani potjeu ispod ljubuke i vrgorake krajine.99 Zasolit emo na kraju s jo jednim povjesniarom
90 A. Ernout & A. Meillet, Dictionnairetymologique de la languelatine, Paris, 2001., 48. 91 Tako u novijem izdanju C. Plinii Secundi, Naturalis Historiae, L. III/IV, ed. G. Winkler, Mnchen-Zrich, 1988., 106. W. Thomaschek u RE II, 362, navodi oblik Arabiates. 92 P. Anreiter, Die vorrmischen Namen Pannoniens, Budapest, 2001., 207. 93 Vasmer se referira na okruge, rije je danas o selu Arvati pored Prespanskoga jezera. Tridesetih godina moglo se u lokalnom izgovoru jo uti Hrvati, I. Kraja, ar-Planina, Hrvatski planinar, 2-3, Zagreb, 1927., 26. Najnovija monografija . , , , 2007. 94 M. Vasmer, Die Slaven in Griechenland, Berlin, 1941., 123. 95 Dolazak Slovena na Mediteran, 94. 96 V. Klai, Hrvati i Hrvatska: Ime Hrvat u povijesti slavenskih naroda, Split, 1991. (pretisak), 16. 97 E. Eichler, Beitrge zur deutsch-slawischen Namenforschung, Leipzig, 1985., 155. 98 Porijeklo imena Hrvat, Zagreb, 1990., 338 str. 99 D. Peria: Geopolitiki poloaj, administrativna i crkvena pripadnost i regionalni identitet Hrvata u Livnu, Duvnu, Glamou i Kupresu, Status 15, Mostar, 2011., 314-315. Hrvatin je u svojemu jezinu sadraju etnonimska tvorba, . . , : -V , 1969., 21. 100 . , , T. IV, , 2010.,114. 101 Citira ih po D. Rendiu Mioeviu, Ilirske onomastike studije (III), iva antika, XXI/1, Skopje, 1971., 159-174. 102 Onomasticon Provinciarum Europae Latinarum, II , ed. B. Lrincz, Wien, 1999. (OPEL), 87. 103 OPEL II, 87. 104 OPEL II, 87. 105 B. Gabrievi, Studije i lanci o religijama i kultovima antikog svijeta, Split, 1987., 42-43, fot. T. I. 106 CIL V, 7864, Pedona, Liguria.

iz Bugarske avdarom Bonevim, koji, izmeu ostaloga, govori o vie toponima iz karpatskoga bazena koji potjeu iz etnika Hrvat: , , , , , : . . Sinjski natpis CVIO ; - ; . ; ; ; ; .100 Prije nekoliko godina I. Pai izdao je djelce Kulin i Prijesda: Dva imena ilirskog porijekla u vladarskoj dinastiji srednjovjekovne Bosne, Sarajevo, 2006. U knjizi ponovo iznosi stare teorije o ilirskom podrijetlu imena bana Kulina. Kao glavni dokaz slue mu ilirski antroponimi, kako ih zove: kognomeni Culus i Culo i gentilicij Culius.101 tvrdi da se poetno Cul- nije mijenjalo, a na nj se zalijepio ilirski sufiks in (172173), i eto Kulina na povijesnoj pozornici. Ne smeta istraivau ovdje vremenski hijat od punih jedanaest stoljea, jer su imena s osnovom Cul- iz Municipium Riditarum (Danilo kod ibenika) iz 1. st. Usto, ako pretraimo epigrafske korpuse rimskih natpisa moemo pronai kognomen Culleo u Hispaniji (CIL II 1680) i Italiji (CIL V 2855)102 Culius u D. Meziji (na grkom)103 i gentilicij Cullonius (Brixia, Italija).104 Na jednom nadgrobnom natpisu iz Rudue kod Sinja B. Gabrievi protumaio je jedno ensko ime kao Cuio (Paio Totius Implant. filia Cuio).105 Premda Gabrievi doputa i inaicu Culo, I. Pai s visoka mu imputira pogreno itanje i autoritativno predlae oblik Culo, s napomenom da Cuio nije nigdje potvreno (s. 171). Netono, ime Cuio potvreno je u Italiji,106 a s fotografije spomenika vidi se da tree slovo pri dnu nema vodoravne haste, pa je znatno korektnije ita-

210 magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja

Tekstom na knjigu
nje Cuio (...) Moramo navesti filoloku elaboraciju u kojoj govori o korijenu Cul- kao o jedinstvenoj fonetskoj ilirskobosanskoj cjelini, koja se ouvala do danas (s. 172). Za poveznicu uzima troglas cul- iz kako kae savremenog bosanskog prezimena Bakula, koje nije pretrpjelo promjene. O, sancta simplicitas! Prvo, usporedba nije adekvatna. Morfem Cul- u imenu Culo je korijenski (ne znamo ni kvalitetu korijenskoga samoglasnika), a kul- iz Bakula je dio korijenskoga morfema (Bak-) i sufiksalnoga morfema (-ula), za iji samoglasnik znamo da je kratak. Drugo, suvremeno hercegovakoprezime nema veze s latinskim baculus tap, kako tvrdi dvojac M. Vego-I. Pai. Posuki rod Bakule starinom su se prezivali Filipovii, kratko vrijeme Zaprdice (duhoviti Hercegovci, zar ne?), a krajem 18. st. biljei se u maticama Ivan Bakula.107 Latinska imenica baculum,-i, n., tap, u 9. st. javlja se sintagma baculus pastoralis, odrazila se u talijanskom kao bacolo ili baculo (suvremeni talijanski koristi bastone) a u Dalmaciji kao bagulin, bagulina ili bakulin (Split, jor Bepo Bagulin).108 Usto, u ibeniku je velik broj nositelja prezimena Bakula.109 Ba u ibeniku bkula znai crv, buba, muica, insekt,110 dok drugdje u Dalmaciji moe oznaavati i ohara.111 Rije je o deminutivu od talijanskoga baco, buba, larva.112 Prezime Bakula, dakle, nadimakoga je postanja, recentniji romanizam pod utjecajem mletakoga i transkoga dijalekta, to je poznato u onomastikoj literaturi.113 Sufiks in dobro je potvren u slavenskim jezicima.114 Naziv Kulin zacijelo je slavenska kreacija i nije rijedak u onomastici. Jedan spominje se u darovnici kralja Stefana manastiru ia (oko 1222.).115 Uz dva oronima Kulin (ispod brda Vranjae, kota 756m, u ist. Bosni116 i vrh u okrugu Zajear),117 poznati su hidronimi Kulin u okrugu Sl. Brod i u okrugu Kurumlija.118 U popisu Zemunske nahije iz 1588-1596. spominje se , blizu mezre Mikula.119 Prije e biti rije o dvojnom imenu, kakvih ima dosta u popisu ( , , , ), nego o prezimenu. U toj grai prilian je broj imena sa sufiksom in (, , ,
107 N. Mandi, Rodoslovlja: Bakule, Naa ognjita, br. 397, Tomislavgrad, sijeanj-veljaa 2013, 23. 108 Skok, ER, I, 91; V. Mataga, Romanizmi u neretvanskome govoru, Zagreb, 2003., 21. 109 Hrvatski prezimenik, I, 204. 110 V. Vinja, Jadranske etimologije, I, Zagreb, 1998., 34. 111 Hrvatski enciklopedijski rjenik, II. izdanje, ur. R. Matasovi, Zageb, 2004., I, 227. (HER) 112 M. Cortelazzo, P. Zolli, Dizionario etimologico della lingua italiana, 1 (A-C), Bologna, 1999., 102; V. Vinja, o. c., 34. 113 HER, I, 227; M. Nosi, Prezimena, 173: Bakula, vrsta insekta koji ivi na vlanim mjestima. 114 Babi, Tvorba rijei, 220-221.; . . , , 19. 115 Monumenta Serbica, 11. 116 Mapa JNA 1:25.000, 526-2-2 Gorade. 117 Index Gazetteer, III, 369. 118 Index Gazetteer, III, 369. 119 . , 1578/9. 1588-1596. , (Miscellanea) XXVII, , 2006., 218-219.

, , , ), kao i Vlaha ( , , , ). Ime Kulin protegnulo se do Rusije, gdje se spominje , 1633. pod Smolenskom,120 kao i do Bugarske, uz poznata hajduka i borca protiv Osmanlija .121 Prezimenima s osnovom Kul- intenzivno se bavio Velimir Mihajlovi.122 Ukratko, za jednu skupinu tipa Kule, Kulin, Kulinko, Kuli i Kulo moe se prihvatiti izvedenica (Kul+in)123 od imena Mikula<Nikola (Promjena poetnoga N>M odlika je takoer ruskoga, bugarskoga, ukrajinskoga, rumunjskoga, pa i maarskoga onomastikona). Ipak, treba imati u vidu i imena *Kulomir i *Kulimir, odakle se javljaju prezimena Kulovi, Kulja, Kuljaa, Kuljen, Kulji i Kulji, koje u odreenim izvedenicama imaju znaenje kuljav, trbuast.124 Na slinom je tragu i P. imunovi, koji uz osnove kulo, crijevo, kulj, suast i kulja, drob, izvodi prezimena Kulje, Kulji, Kulini i Kulin (Jastrebarsko).125 Piev prigovor S aspekta banskog imena romansko kuljen ne sadri imensku atribuciju dostojnu imena najznaajnijeg srednjovjekovnog bosanskog bana i ne odgovara jednoimenom izrazu banskog imena, djetinjasta je ako imamo u vidu sintagme Karlo II. elavi, Ludovik II. Mucavac, Karlo III. Glupi (Charles III le Simple), Karlo III. Debeli (fr. Charles le Gros) i Konstantin Kopronim (Smradljivac). Ako veliki carevi mogu nositi takve atribute, zato jedan provincijski ban ne bi mogao biti debeljko, kada je u srednjem vijeku debeo znailo biti sretan i bogat. Oronimi naziva Kulin, ako nisu antroponimna postanja, znaili bi Debelo brdo (metaforino oblik kakav ima nadjeven kulen), kakvih se dosta nae u toponimiji.

Pismo pape Grgura IX. iz 1233. sa spomenom Prijezde Ne treba posebno obrazlagati promaenost tumaenja imena Prijezda (u dokumentima Priesda, Prisda, Pryezda, Prezde, Prezdha,126 Brisde, Priezda, ) od ilirskoga Brizidia (CIL III 8302), s. 175.127 Veina se odnosi na bana Prijezdu, ali i na jednoga njegovoga plemia
120 N. M. Tupikov, Slovar drevne-ruskih linih sobstvenih imen, S. Peterburg, 1903, 216. (irilica) 121 http://www.bulgarianhistory.org/ivan-kulin-kneza-t/(11. 4. 2013.). 122 , 636-639. 123 -in je u starini bio vrlo frekventan antroponimijski sufiks (, , , , i dr.), . . , . 19. 124 , 639.; , , 116. 125 Hrvatska prezimena, 247. 126 Codex Diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, V, ed. T. Smiiklas, Zagreb, 1907., 439. (CD) 127 OPEL I, 322.

status, broj 16, ljeto 2013. 211

Tekstom na knjigu
,128 kojega Smiiklas opisuje kao Prijezda Svinjar,129 ali i 1290. manje poznatoga Pryezdae filio Bogdan iz azme.130 Spomenik I(ovi) O(ptimo) M(aximo)/ Statius/ Victor Bri/zidia v(oto) l(ibens) p(osuit) je iz Komina, Pljevlja, 1-3. st.131 Mogue je da se u kognomenu Brizidia krije toponim Birziminio (Bersumno), blizu dananje Podgorice.132 Ime Prijezda slino je imenu Naiezda: Tomidrugo filio Naiezda.133 U slavenskoj antroponimiji poznate su izvedenice: glagol jazditi, jzditi, fahren, reiten (putovati, voziti, jezditi) bugarski : , E; makedonski: ; eki: jezd; ruski: , ukrajinski: (utrka).134 Isto tako nema nikakve osnove navod iz pisma pape Grgura IX. (pisano gotikom minuskulom) od 10. listopada 1233. Vbanus dictus Priesda135 tumaiti kao drugi dio sloenih ilirskih imena Acrabanus (Q. Lusius Acrabanus, CIL 3, 1775, Narona, 1-2. st.), Malabanus (CIL 5, 150, Pula). Ne radi se o ilirskim imenima, jer Lusii su Italici,136 a Malabanus potjee iz Pule, dakle pripada histarsko-venetskom korpusu imena. Vbanus (Ubanus) F. anjek razrjeuje kao diplomatiku pokratu od V(ice)banus dictus Priesda,137 gdje vicebanus oznaava banovca, vicebana ili podbana. Da se radi o tituli vicebana govore konstrukcije iz povelje 1404.: Gulli V(ice) bani i 1421.: cum Ladislao, V(ice)bano.138 123), fotografije s. 674-675.139 Smijeno i tragino da jedan polukabinetski amater optuuje velikoga arheologa i povjesniara Pavu Anelia, koji je svojim istraivanjima srednjovjekovne bosansko-hercegovake povijesti zaduio znanost. Apsurdno je pisati da bi povjesnik od formata Aneli klesao kri na biligu kada je kri najzastupljeniji vjerski simbol na srednjovjekovnim spomenicima?140 Na poetku pisac nam priopuje kako se dao u pisanje potaknut etnogenetskim istraivanjima, koja kau da je udio Ilira u bosanskohercegovakom stanovnitvu 40%, a Germana 20% (str. 12). Stoga njegova studija razmatra najtea i najvanija pitanja bh. povijesti, prema kojoj su Crkva bosanska i steak arijanskoga podrijetla, a Bonjaci pripadnici jednog od najstarijih najmalobrojnijih naroda na Balkanu (78). Ostavljajui po strani sloena genetika otkria,141 moemo generalno zakljuiti da I. Pai nastavlja traganja na rezultatima prethodne knjige, to znai da nastoji onomastiki prebrojiti gotske ostatke na podruju BiH. Svoj rad nastoji zaogrnuti multidisciplinarnim platom filologije, arheologije, povijesti i etnologije, pa i politologije. Pogledom u literaturu otkrivamo nedostatak krucijalnih tematskih naslova, meu kojima Winfred P. Lehmann, A Gothic Etymological Dictionary, Leiden, 1986.; H. Wolfram, History of the Goths, Los Angeles, 1987.; T. Burns, A History of the Ostrogoths, Bloomington, 1984.; P. Scardigli, Lingua e storia dei Goti, Firenze, 1964. I ovdje je ponovio teorije o ilirskim korijenima bosanske vladarske dinastije (O imenu Kulin i Prijesda, 179-209), to smo vidjeli u prethodnoj knjizi da je jezini pucanj u prazno. Njima je pridodao antroponim Kotroman, za koji kae da je ilirskogotskoga porijekla (217-227), od ilirskoga Kotor i gotskoga -man. Njega je dostatno obradio V. Mihajlovi,142 o emu pisac nema saznanja. Ime Kotroman nije tako rijetko kako se misli. Zabiljeeno je nekoliko potvrda vrijednih spomena: 1163. Cotromani (CD, II, 1904., 97); 1358. Contromanum (MSHSM XIII, 1882., 246), 1381. (Miklosich, Monumenta Serbica (MS), 198), te jo u ibeniku 1383., u Pei (15.-17. st.), u Srbiji u 17. st., zatim prezimena u Bosni 1882., u Banatu po. 20. st.,143 kao i suvremena prezimena u Hrvatskoj Kotroman (Zagreb) i Kotromanovi (Sinj, Krk, Osijek, Potravlje, Split),144ukljuivi i razvaline grada Kostromana u brodskom okruju blizu Save.145 to se tie etimologije imena Kotroman i dalje je najvjerodostojnija T. Maretia, koji ga opisuje kao in pugna (Vojni, Bojovi),146
139 O tome je Dnevni avaz od 4. 9. 2010. objavio poseban intervju s I. Paiem. 140 . Belagi, Leksikon steaka, Sarajevo, 2004., 86. 141 I. Juri, Genetiko podrijetlo Hrvata, 2. izdanje, Split, 2005.; Genetika otkria nova vrela za etnogenezu i povijest Hrvata?!, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 38, Zagreb, 2006., 299-310. Do kakvih sve rezultata moe dovesti slijepo vjerovanje u genetske mutacije, markere i haplogrupe govori lanak A. Mujkanovia, Zbogom, Slaveni, mi smo Iliri, Global, 2010, 63-64. 142 , 584-585. 143 , 585. 144 Hrvatska prezimena, 693. 145 V. Klai, Poviest Bosne, 89, b. 26. 146 T. Mareti, O narodnim imenima i prezimenima, Rad ZAZU, LXXXI, Zagreb, 1886., 120.

Gotomanija
U knjizi Mile i Motre Ilirsko-gotski korijeni bosanske vladarske dinastije, steaka i crkve bosanske pisac se dao u potragu za gotskim korijenima Bonjaka, ovaj put sipajui drvlje i kamenje na neistomiljenike. Prema I. Paiu falsifikatori i dvolinjaci su su K. Patsch, P. Aneli, . Basler, V. Pakvalin i A. Benac (str. 11, 38-39, 41, 48, 54, 60, 129), posebice P. Aneli, za kojega ak tvrdi da je na grobitu biliga (steaka) u Vrbljanima naknadno uklesao kri (s. 122-

128 MS XXXV, 28. 129 CD, V, indeks 744. 130 CD VII, 331. 131 M. Mirkovi, Municipium S ( ). A Roman Town in the Central Balkans, Komini near Pljevlja, Montenegro, BAR, Oxford, 2012., No. 52, p. 47. 132 A. Mayer, Stridon, Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu, 22-23, Zagreb, 1942., 177. 133 CD, Zagreb, 1967., vol. I, re. M. Kostreni, coll. J. Stipii et M. amalovi, 193. 134 V. MILAUER, Prirucka slovanske toponomastiky, Praha, 1970.,85.; HER 4, 357, navodi imena Jezdimir, Jeo, Jezdan, prezimena Jezdi i Jezdimirovi, usp. eki toponim Ujezdsko (1365. Vyesdecze), S. Rospond, Sowiaskie nazwy miejscowe z sufiksem sk-, Wrocaw-Warszawa-Krakw, 1969., 270. 135 CD III, No. 337, str. 389. 136 Bojanovski, Bosna i Hercegovina u antiko doba, Sarajevo, 1988., 117. 137 Latinska paleografija i diplomatika, Zagreb, 2005., fot. s. 90., tekst s. 91. 138 Z. Herkov, O rukopisu De notitiae praecipuis officiis regnorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae, Rad, JAZU, k. 405, Zagreb, 1984., 113. Vicebani se javljaju u Hrvatskoj i Slavoniji nakon 1221., vjerojatno i u Bosni, koja je u 13. st. bila pod jakim maarskim utjecajem, V. Klai, Poviest Bosne do propasti kraljevstva, Zagreb, 1882., 84.

212 magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja

Tekstom na knjigu
gdje je prvi dio stara slavenska rije ,147 borba, rasprava, sa sinkopom drugoga o. U Rusiji je zabiljeen 1606. .148 Hrvatski sufiks man susreemo u tvorbi hercegovakih prezimena Jurman, Radman, Vukman.149 Najvie prostora pisac je posvetio toponimima Mile (93-110) i Motre (274-300), koje smatra sredinjim toposima svojih traganja. Mile izvodi iz latinskoga miles, vojnik, povezujui ga s Mitrinim kultom. Motre povezuje s latinskim magister, uitelj, tvrdei da je u Motrama boravio sam tvorac gotske Biblije Wulfila/Ulfila. Kako nam pokazuje rjenik romanizama od miles nema potvrda u romanskim i germanskim jezicima, gdje je prevladalo Soldat i soldato, prema lat. nummus solidus (zlatnik)>solidarius>soldatus (plaenik). Mogue je pronai refleks jedino u rumunjskome mire, mladoenja.150 Teko je oekivati odraz od nominativa miles, ve od osnove iz kosih padea milit-, jo tee je zamisliti tvorbu toponima od apstraktnih imenica vojnik ili uitelj. Srednjovjekovne Mile smjetene su u Visokom polju, blizu ua potoka Gorue u Bosnu. Stoga je najprirodnije krenuti od topografskih elemenata i pronai nosivi pojam za toponim Mile/Mili, a to je slavensko ml/ml, u znaenju pijesak, pliak, sprud, iji je ie. korijen *mel-, drobiti, mliti.151 Mel ili melj je vrlo fini pijesak od vapnenca, mlo (Poljica, Miln, Hvar), plitko mjesto uz kraj pri moru.152 U jadranskim akavskim toponima est je s osnovom mel-: Mla, pliina, na Cresu je zabiljeeno ime nekoliko uvala Mli.153 Upravo oblik Meli korespondira s oblikom Mili, koji se javlja na jednom keramikom ulomku iz 14. st. () u Arnautoviima.154 U latinskim izvorima susreemo Mel i Mili: 1244. In supa Mel apud ecclesiam Cosmae et Damiani;155 1493. Custos Custodiarum S. Nicolai Mili;156 1506: Custodia S. Nicolai Mili.157 Pluralna alternacija Mili/ Mile identina je hidronimu Mladi/Mlade u Ljubukom.158
147 11, 1984., 200. Istoga je podrijetla poljsko prezime Koterov. 148 . . , : , , , 1974., 96. 149 Nosi, Prezimena, 135. 150 REW, 5568, 456. 151 , 18, M, 1993., 163-166.; Skok, ER II, 403. 152 Skok, ER, II, 403. 153 V. Vinja, Jadranske etimologije, k. II, Zagreb, 2003., 189. Na Kornatima mela je takoer pliina (V. Skrai, Toponimija kornatskog otoja, Onomastica Jugoslavica, 12, Zagreb, 1987., 34). 154 N. Goi, Srednjovjekovni toponim Mile ili Mili, u: Zbornik za istoriju BiH, 2, Beograd, 1997., 114. Vjerojatno je u oblicima Mile (Kakanj, Jajce) rije o istim toponimima, Goi, o.c., 114. 155 D. Mandi, Bosna i Hercegovina: Dravna i vjerska pripadnost sredovjene Bosne i Hercegovine, 2. izdanje, Chicago-Rim, 1978., 78, b. 88. (Mandi, BiH). Knjiga D. Mandia Bogomilska crkva bosanskih krstjana, II. izdanje, Chicago-Roma-Zrich-Toronto donosi oblik Mell. O tome D. Zadro, Franjevaka crkva i samostan sv. Nikole u srednjovjekovnim Milima (Arnautovii kod Visokoga), Prilozi 33, Sarajevo, 2004., 74. 156 Mandi, BiH, 82, b. 9. 157 Mandi, BiH, 82, b. 11. 158 D. Aleri, Neobino hercegovako rijeno ime: Mlade ili Mladi, u: Pregrt junohrvatskih toponima, Rijeka, 2001., 120. Tok Trebiata od Veljaka do Humca poznat je pod imenom Mlde ili Mldi. Oba oblika ive kao imenice, prvi je enskoga roda, a drugi mukoga. Sklonidba im je slina: Nom.

Gotski vjerski prvak Wulfila u Motrama? Za to otkrie Pai nema nikakvo pokrie. Nitko ne zna da je Wulfila (310.-388.) boravio u Bosni za ivota svojega, ni radno ni turistiki, ve u Meziji i Daciji.159 irenje kranstva meu Gotima bio je velik problem, pa se Wulfila kao episkop Gotije posvetio u cijelosti toj zadai.160 Ako se ime Motre pokuava povezati s Wulfilom i latinskim magister, nije jasno zato u toj ulozi nema gotske imenice laisareis (koju auktor navodi pogreno laisari, 283), uitelj?161 Magister je preko bizantskoga magistor dalo junoslavensko majstor,162 a iz njemakoga Meister dobili smo metar.163 U imenu Motre (sing. Motra, Moitra, ) ve su pojedini povjesniari prepoznali imenicu manastir. Meu prvima o tome je pisao K. Draganovi,164 a ne M. Hadijahi,165 kako to navodi I. Pai (278). P. Skok davno je obrazloio da je na zapadu u jadranskoj zoni posuen oblik monisterium, kao dalmatoromanski leksiki ostatak koji se ouvao u narodnom govoru: molstir (Vinodolski zakonik), molster (13. stoljee, Bra), s ispadanjem l mostir (Rab, Istra), s umetnutim j pred st mojstir.166 Na Brau biljeimo mojtir, to je braki cakavizam, neutralizacija frikativnih glasova (>).167 Kako je to pokazala D. Mali, sufiks terium imao je vie odraza: tyr/-tr-/tr, gdje je iza r otpalo nenaglaeno i (etirdeset>etrdeset).168 Slogotvorno r u lokalnom govoru odrazilo se kao ra, dakle molstyr>mojstyr>mojstr>mojtr>mojtra>mo tra, te pluralizacijom Mtre. Slian fonetski razvoj imao je romanizam komtra (ei plural komotre), lanac iznad ognjita, prema gr. (cremastr), vulg. pl. kremstra, vulg. lat. cremastrum, dalmat. camastrae.169 Daljnje traganje gotskih korijena na teritoriju Hercegovine i Bosne u pisca se svelo na nizanje antroponima, toponima
s. Mlde / Mldi, gen. Mld, dat. Mldm, ak. Mlde, lok./instr. Mldm(a). Istu paradigmu ima i Mili/Mile. Dvojna mnoina javlja se i u plea, plei. 159 P. Heather and J. Matthews, The Goths in the Fourth Century, Liverpool, 2004.: Ulfila lived quietly in Moesia, 145.; Scardigli, Goti, 112; T. Burns, A History oft he Ostrogoths, Bloomington, 1984., 145-146; I. Pudi, Gotski jezik i istorijska gramatika, Beograd, 1972., 10; I. Nordgren, The Well Spring of the Goths: About the Gothic peoples in the Nordic Countries and on the Continent, New York-Lincoln-Shanghai, 2004., 369.; E. A. Ebbinghaus, Some Remarks on the Life of Bishop Wulfila, Gotica, Innsbruck, 2003.,192-203. 160 . , IV V , 2002., 74-79. 161 W. P. Lehman, A Gothic Etymologica Dictionary, Leiden, 1986., 225.; V. Orel, A Handbook of Germanic etymology, Leiden-Boston, 2003., 233.

162 P. Skok, Zum Balkanlatein IV, Zeitschrift fr romanische Philologie, 54, Halle, 1934.,187. 163 HER 6, 147. 164 Katolika crkva u sredovjenoj Bosni, u: Povijest Bosne i Hercegovine, k. I, Sarajevo, 1991. (pretisak) 741, b. 4. 165 Povijest Bosne u IX i X stoljeu, Sarajevo, 2004., 228. 166 P. Skok, Zum Balkanlatein IV, Zeitschrift fr romanische Philologie, 54, Halle, 1934, 187. 167 imunovi, Rjenik, 162. 168 Mali, Povaljska listina, 87-89, 198.; Rocchi, Latinismi, 240-241. 169 REW 2310; Skok, Zum Balkanlatein III, 448, Zum Balkanlatein IV, 484; Rocchi, Latinismi, 151. Ovaj dalmatsko-romanski leksiki ostatak ima brojne potvrde: kamastri, komostre, komatre, kamastre, Skok, ER II, 25.

status, broj 16, ljeto 2013. 213

Tekstom na knjigu
i odreenih pojmova , posvjedoenih uglavnom u srednjem vijeku, ali i nakon toga. Oslonac su mu tri rjenika (F. Holthausen, Gotisches etymologisches Wrterbuch, 1934; M. Schnfeld, Wrterbuch der altgermanischen Personen- und Vlkernamen, 1911; S. Feist, Etymologisches Wrterbuch gotischen Sprache, 1909.) i monografija E. Gamillschega, Romania Germanica II, 1935., uglavnom zastarjela djela, uz recentno izdanje H. Reicherta, Lexikon der altgermanischen Namen, I-II, 1987-1990. Gotova polovica biljeaka odnosi se na prekomjernocitiranje tih auktora, s napomenom da se redovito njemako Wrterbuch pie Wrtebuch. Tja, nesretno r nije ba lahko za izgovor! Filologija i metodologija davno su odumrle u Paievim gotizmima. Primjerice, rijei strojnik, did, starac i gost gotskoga su podrijetla, a steak ak sirijska (arijansko-istonjaki izraz steljac) rije?? Tu je i buljuk gotskih imena: Barevite, Batnoge, Bijaa, Bret, Buturovi, Bradina, Dobrigoe, Dusina, Hardomilje, Hrabren, Ostroac, Radimlja, Radomir, Rotimlja, Sandalj, Stolac, uica etc. Nae se i pokoje ilirsko ime Ninoslav, Kujava i Bori. Nije ni udo da je sve puno Gota, sam pisac kae da su u Bosni bili od 6. do 11. st., pae cjelokupan Balkan bio je gotska domovina (327). Bilizi (sirijski steljci) podiu se od 4. st., a te arijansko-gotske nekropole imaju orijentaciju jugozapadsjeveroistok. Ako vidite na biligu tap, znajte da vam njime veselo mae bosanski did. Usto, dvojne ranokranske bazilike u Hercegovini i Bosni de facto su rimsko-arijanske bazilike (163-165). Naziv grka groblja sintagma je pod kojom je nuno podrazumijevati arijansko-gotska groblja (413). Nitko ne spori da su Slaveni u dodiru s germanskim plemenima, dakle i Gotima, preuzeli izvjestan broj rijei. O tome postoji brojna lingvistika literatura.170 Meutim, nijedna rije iz Paieve knjige ne nalazi se u korpusima germanskih (gotskih) posuenica u relevantnim popisima.171 O kronologiji tih posuenica ne vlada uvijek suglasje meu jezikoslovcima. Prvi kontakti vjerojatno su se zbili u 2. st. (posuenice knez<*kuningaz, ljem<*helma, hia, kua<*huzan, hlijev, staja<*hlaiwa i dr.), a zadnji nakon 6. st. (penez, kralj, crkva).172 Ima miljenja da su posuenice iz gotskoga u praslavenski jezik prestale u 5. st. kada su Goti izgubili svoju dominaciju na podruju Crnoga mora.173 Ukratko, nema posuenica iz gotskoga jezika u staroslavenskome na podruju od Save do Jadrana nakon 7. st. Ne treba velika truda da bi se dokazalo kako navedeni toponimi i antroponimi nisu gotizmi ve iste slavenske kreacije. Radimlja (osim stolake postoji i na Uvcu i , zaselak Kapavice kod Ljubinja) potjee iz pokraena imena Radim i sufiksa ja, uz jotovanje mj>mlj,174 slino kao i Rotimlja od imena Rotim. Isti tvorbeni oblik ima i poljska rijeka Radomlja (i Rodomlja).175 ujica (ili uica)176 hidronim i toponim, iz praslav. pridjeva *uj, lijevi, ouvao se u izrazima ujica, lijeva ruka i u prezimenu uvak i ujica.177 Batnoge, stolaki toponim (Batnoga je i selo pored Slunja, ARJ, I, 209; prezime Batnoga i Batnoi, Hrvatski prezimenik I, 224) potvren je na irem slavenskom arealu, kao u Novgorodu , sa znaenjem batiti nogama ( ?).178 U svojoj amaterskoj konstrukciji auktor Bat- tumai kao gotsko bolji, drugio dio -noge kao gol, pa bi znailo da su Batnoge naselje u kojemu se, iskazano u duhu gotskog jezika, ivjeli bolji goliavci (elavci), str. 479. Neka mi itatelji oproste na ironiji, ovo je etimologija jednoga loeg elavca (koji za poetak treba razlikovati i )! Sandalj je hipokoristik od Aleksandar, sa sufiksom alj (kao Radalj, Tomalj, Dragalj, bogalj).179 Dusina, sveslavenski toponim kod Konjica, Mostara, Vrgorca, Sarajeva, Zenice i Vinkovaca,180 spominje se i u staroluikom (altsorbisch) 1120. Dussina,181 u vezi je s imenicom duh, od koje su hipokoristici Duho, Duhoje, Duhelja,182 te prezimena Duhovi, Duhaek.183 U Rjeniku JAZU, II, Zagreb, 896, navodi se glagol dusiti, duhati, pa bi Dusina bilo vjetrovito mjesto, a nadimak Dusina odnosio bi se na ovjeka koji se brzo zapue ili teko die.184 Kujava (ili Kujaa) nema vezu s ilirskim imenoslovom, ve se odnosi na pridjev kujav, zao, podmukao, ruski , prljava, zaputena, uz prezimena Kujavi, Kujavec.185 Naziv je zastupljen i u luikom toponimu Cuiauua (1012.), Kuiawe (1277.), srodnim s poljskim dijal. kujawa, pusto, zaputeno mjesto.186 Bori takoer nema vezu s ilirskim Baracio, kako hoe I. Pai, tvrdei da se treba itati Bori, jer su latinske grafije Boricius, Boricio bano (252254). Po njemu u paleografiji i diplomatici latinsko ch je , a latinsko c je . Nu, u CD, II, ed. Smiiklas, indeks 409. za Bori navode se oblici: Boritius, Borizius, Boritii filius, Bo174 Skok, ER I, 741. Postoji i naziv Radimnja: S. L., Hercegovaki nadpisi na Radimnji blizu Stoca, VAMZ 1893., 81. 175 J. Udolph, Die Stellung der Gewssernamen Polens innerhalb der alteuropschen Hydronymie, Heidelberg, 1990., 257. 176 R. Joli, Imena nekih duvanjskih naselja, Naa ognjita, br. 398, Tomislavgrad, oujak, 2013., 19. 177 W. Bory, akavske leksike studije, Zagreb, 2007., 256.; P. imunovi, Zemljopisna imena kao spomenina batina materijalne i duhovne kulture, Rasprave Zavoda za jezik 8-9, Zagreb, 1983., 232. 178 . . , ( ), , 2005., 333. 179 imundi, Rjenik, 7., pod imenom Aleksandar ima irok popis izvedenica drugoga dijela imena Sanko, Sande, Sando, Sandro i sl., to govori o njegovoj velikoj popularnosti. 180 Index Gazetteer II, 156. 181 E. Eichler, Namenforschung, 153. 182 , , 85. 183 , 367-368. 184 Mail dr. D. Vidovia auktoru lanka 22. 2. 2013. 185 , 631-632. 186 E. Eichler, Namenforschung, 221.

170 R. Matasovi, Germanske posuenice u praslavenskome: pitanje relativne kronologije, Filologija 34, Zagreb, 2000., 129-137.; S. Pronk-Tiethoff, Semantika polja germanskih posuenica u praslavenskome, Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 36/2, Zagreb, 2010., 317-327. 171 R. Matasovi, Gramatika, 50-51; Z. Goab, The Origins of the Slavs: A Linguistics View, Columbus, 1992., 362-384. 172 Goab, o.c., 364-365; Matasovi, Gramatika, 50-51. 173 S. Pronk-Tiethoff, o.c., 320.

214 magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja

Tekstom na knjigu
ricius, CD, III, god. 1210., 98: Odolla, nepos Borichii bani, a CD IV, 1250., Stephanus filius Borych bani, 424. Treba biti vrlo oprezan u tumaenju grafijskih oblika fonema u latinskoj paleografiji. Kako nas pouava D. Mali, slovo c upotrebljava se kao grafem za , k, , i , a ch esto se javlja za glasovne vrijednosti k, , h i .187 Slavenska osnova Bor- vrlo je frekventna u antroponimiji: Borani, Boras, Boraev, Borina, Borisali, Bori, Borii, Borii, Borjan, Borni, Borovac, Borota, Boro i dr., svi u svezi s imenima Borislav i Borivoj, odnosno glagolom boriti se.188 Pokuaj da se rijei gost prikae kao gotska za slaviste je znanstvena utopija. O tome je argumentirano pisala Z. Pavlovi: Leksema gost iroko je rasprostranjena u svim slavenskim jezicima. To je davno zabiljeio i Mareti u svojim Narodnim imenima i prezimenima, RAD JA 81: Dobrogost, Milgost, Miligost, Radigost, Radogost, Slavogost. Dobar dio ovih imena prefiksalno-sufiksalni su tipovi (poljski primjeri): Bydgost, Lubgost, Migost, Slawogost i dr. Ova imena utjeu na imenovanje toponima i hidronima: Radgoszcz, Dobrogosty i dr.189 Na podruju negdanje Jugoslavije registrirano je osamdeset toponima iz izvora i topografskih karata s osnovom gost,190 s napomenom da zasigurno postoji takoer velik broj mikrotoponima s istim tvorbenim modelom.191 Piscu bosanskih ilirsko-gotskih korijena nisu jasne sve arheoloke i etnoloke injenice. Arijanizam i Crkva bosanska nemaju nikakvih dodirnih toaka, ne bi ih pronaao ni vrlo pripravan teolog. H. Wolfram o ostrogotskom arijanizmu pie da represent only a peripheral manifestation in a general flowering of late antique culture.192 U vezi sa srednjovjekovnim bilizima tvrdnja da arijansko-gotske nekropole imaju orijentaciju jugozapad-sjeveroistok ne znai puno. U Cetinskoj krajini bilizi (Borinovac, Trilj) orijentirani su u smjeru jugozapadsjeveroistok, sjeverozapad-jugoistok, a rijetko smjer pruanja bio je zapad-istok. Razlozi za orijentaciju biliga viestruki su: smjetaj s obzirom na gibanje sunca u razliito doba godine, pruanje nekropole du neke komunikacije, konfiguracija tla i sl.193 U Bukom Blatu, na trima srednjovjekovnim grobitima, zabiljeene su sljedee orijentacije: Lokalitet Kraljiin nasip prevladava smjer sjeverozapad-jugoistok, zatim jugozapadsjeveroistok i jedan sluaj zapad istok; Lokalitet Maeta
187 Grafija i pravopis hrvatskog latininog rukopisa 14. st. ia sv. Otaca, Rasprave Zavoda za jezik, 15, Zagreb, 1989., 136. Vidjeti takoer P. Skok, Lingvistika analiza kartulara S. Petri de Gomai, 233-294., u: V. Novak, P. Skok, Supetarski kartular, Zagreb, 1952. 188 , 89-92., imundi, Rjenik, 44-46. 189 Onomastiki derivati izvedeni iz lekseme gost u slovenskim jezicima, Prva jugoslovenska onomastika konferencija, Titograd, 1976., 71-75 190 S. Petrovi, Srpska mitologija u verovanju, obiajima i ritualu, Beograd, 2004., sl. 67, str. 439. 191 Jedan od takvih je eligoe na rijeci Trebiatu izmeu Stubice i Studenaca, Ljubuki. Na etnolozima je utvrivanje moebitne kultne uloge imena s derivatom gost. 192 History of the Goths, 326. 193 Ante Miloevi, Kasnosrednjovjekovna nekropola sa stecima pod Borinovcem u Trilju, Starohrvatska prosvjeta, Serija III, sv. 12, Split, 1982., 186.

kao gotovo svi bilizi i grobovi imaju orijentaciju jugozapadsjeveroistok, blie pravcu jug-sjever; Lokalitet Glavica u orijentaciji grobova prevladava smjer jugozapad-sjeveroistok (38), zatim zapad istok (24) i smjer sjeverozapad-jugoistok (2), to je rijetko. arolikost ukopa nije niim uvjetovana osim onima vezanim za konfiguraciju terena.194 Na grobitu biliga Pavlovac kod Sarajeva orijentacija nadgrobnjaka u smjeru jugsjever utvrena je na gotovo svim nekropolama. O grobovima orijentiranim jug-sjever iznesena su dva miljenja jedno da se radi o grobovima stranaca, drugo, to se ini prihvatljivijim, odnosi se na sredinju Bosnu, gdje je ei sluaj orijentacije grobova jug-sjever.195 Pisac pokuava dvojne ranokranske bazilike u Hercegovini i Bosni definirati kao rimsko-arijanske bazilike. P. Chevalier, koja je minuciozno istraila sve ranokranske bazilike u provinciji Dalmaciji, zakljuila je da se dvojne crkve pojavljuju u Dalmaciji u 14 sluajeva, to ini pet posto ukupna broja. Vjerojatno je gradnja uvjetovana liturgijskim potrebama: krtenje, pogrebi ili kult muenika.196 Istraivai (Abrami, Sergejevski, Basler) vidjeli su u graditeljima ranokranskih bazilika Gote, no nikakva arhitektonska ili skulpturalna injenica ne govori tome u prilog. Tzv. dvojne bazilike potvruju da je uz osnovnu (kongregacijsku) baziliku druga imala sepulkralni (memorijalni) karakter.197 Bazilike s pomonim prostorijama uzdu lateralnih zidova jedinoga broda crkve nazivane su bosanskima. No najvea je koncentracija u podruju Naronitanske biskupije, pa je opravdano nazivati ih naronitanskim tipom, jer je Narona predstavljala centar radijacije.198 Treba biti takoer vrlo oprezan kada je u pitanju prisutnost Gota na podruju Hercegovine i Bosne. Prvi je G. remonik tvrdio da su u bazilici u Brezi pronaene gotske rune. Prema najnovijim istraivanjima rije je o zapadnogermanskim utjecajima, konkretno futhark (runski alfabet) u Brezi djelo je Langobarda.199 Niti na jednom nalazitu koja su pojedini istraivai povezivali s istonim Gotima nije dokazana njihova nazonost. Bilo ih je vrlo malo i veliko je pitanje koliko je uope arijanskoga klera bilo tamo.200 O organizaciji vjerske provincije Dalmacije u vrijeme istonogotske vladavine vrlo malo se zna. Broj pridolih Gota na podruju Dalmacije nije bio velik i inio je neznatnu manjinu u odnosu na domae romanizirano ili vie-manje kristijanizirano stanovnitvo.201 Rezimirajmo na kraju da gotomanija, jo
194 N. Mileti, Izvetaj o iskopavanjima srednjovekovnih nekropola u Bukom Blatu, GZM, sv. Arheologija, 37/1982, Sarajevo, 1982., 123-165. 195 L. eravica, Grobovi ispod steaka na Pavlovcu kod Sarajeva, GZM, 37/1982, Sarajevo, 1982, 179-205. 196 Ecclesiae Dalmatiae, Tome 2, Rome-Split, 1995., 113. 197 N. Cambi, Neki problemi starokranske arheologije na istonoj jadranskoj obali, Materijali Saveza arheolokih drutava Jugoslavije, XII, Zadar, 1976, 239-276. 198 N. Cambi, Arhitektura Narone i njezina teritorija u kasnoj antici, Radovi Filozofskoga fakulteta u Zadru, 24, 1984/1985, Zadar, 1985, 42-43. 199 T. Looijenga, Text & Context of the oldest Runic Inscriptions, LeidenBoston, 2003., 61. 200 A. Uglei, Nazonost Istonih Gota u jugoistonoj Europi u svjetlu arheoloke i povijesne izvorne grae, disertacija, Zadar, 1997., 118. 201 A. Uglei, Rimska provincija Dalmacija pod vlau istonih Gota, Radovi Filozofskoga fakulteta u Zadru, sv. 30, Zadar, 1992., 71.

status, broj 16, ljeto 2013. 215

Tekstom na knjigu
od doba Grgura Barskoga (popa Dukljanina) i Tome Arhiakona, ima i danas svoje slijednike, ne samo po bosanskim gudurama ve i u Bugarskoj (. , . , . ). Brojni arheoloki tragovi gotske kulture na donjem Dunavu pruile su grau za teoriju o Gotima, Traanima, Bugarima i Slavenima, koji su nastavili djelovanje i u srednjem vijeku i postali autohtoni sudionici bugarske etnogeneze. Wulfila/Ulfila/Urfila je imenom blizak Orfeju i podrijetlom je bio Traanin. Njegov narod nije se zvao Goti ve Geti.202 Svata moe uti ovjek od neuka u gramatici insana! Nije li to zakljuak Ne moe sufiks na sufiks. To bi bilo kao kapa na kapu (str. 460)? Uzmimo antroponim Hrvatini. U njemu su srasla tri sufiksa: -at/-in/-i/. Dakle, tri kape jedna na drugoj! Ili epigrafska potvrda Pagus Scunasticus (Ljubuki), gdje uz osnovu Scun- postoje dva sufiksa: (a)st + ico + nastavak s . U slinim sluajevima , dakle, moemo govoriti o sloenim ili polimorfnim sufiksima.203 77. i 398.), pisanje tnos umjesto thnos, te Thrkion bez iota subscriptum. Dakle, tri pogreke u trima rijeima, uz objanjenje (s. 76, b. 332) da mu je tu reenicu pomogao prevesti kolega. O umna li lingvista i onomastiara, petlja se u jezike koje ne poznaje. Usto smatra da su Basanisi ogranak Besa (u knjizi koristi esto sintagmu Besi/Basanisi), koje su Bugari u doba Justinijana (6. st.) potjerali u Bosnu. Humanisti 14. i 15. st. obiavali su imena naroda i zemalja, pa i svoja prezimena, pretvarati u grko-rimska. Tako je S. Mnster ime Bosne izvodio po Besima, koji su doli u Bosnu i prozvali se Bosi. Zato Bosnu njemaki putopisci i geografi zovu Bossen ili Wossen. Tim tragom krenuli su i Ludovik Crijevi, Mauro Orbini, I. Kai Mioi i Ivan Franjo Juki.206 Tim klimavim i izgubljenim putom nastavlja danas trakolog I. P. Basanise samo jednom navodi Stjepan Bizantinac,207 bez ikakvih bliih podataka. Ne spominju ih Kazarov,208 Russu,209 Duridanov 210 i . Bonev,211 a D. Detschew samo biljei natuknicu, bez ubikacije i drugih podataka.212 U najnovijem njemakom izdanju S. Bizantinca za Basanise pie da Suida (Suda), bizantski encklopedist iz 10. st., spominje zemljopisni pojam (Basanitis hora, Basanitsko podruje),213 ali bez konkretna objanjenja. Njega nudi bugarski nadbiskup Teofilakt (11. st.), koji govori o (Basaniten regionem Palaestinae),214 to znai da je podatak o Basanisima krajnje nepouzdan. Bez obzira na to, I. P. pie o besko-basaniskoj koaliciji. Meutim, Stjepan Bizantinac spominje Bese izvan ikakva konteksta s Basanisima,215 tako da je pieva kombinacija samo puko nagaanje bez oslonca u izvorima. Nema nikakvih pisanih i materijalnih tragova iz 6. st. o tzv. selidbama bilo kojega trakog plemena u provinciju Dalmaciju.216 Dapae, Besi su se uspjeli odrati u svojoj postojbini izmeu planinskih vijenaca Rodopa i Balkana i na izmaku kasne antike.217 Njihov grad Bessapara (spominje ga i Prokopije iz Cezareje u 6. st. ) odrao

Trakomanija
Trea knjiga I. Paia (dalje I.P.) bavi se Traanima odnosno trakim korijenima u Hercegovini i Bosni.204 Pogled u literature govori o nedostatku naslova vezanih za brojne kongrese International Congress of Thracology, 11 skupova (19722010.), izdanja Centra za trakologiju Bugarske akademije znanosti i umjetnosti i Rumunjskoga trakolokog instituta Rumunjske akademije, serije publikacija Studia Thracica (tiskano 13 svezaka), asopisa Orpheus (Journal of Indo-European and Thracian Studies, 18 svezaka do 2011.), standardnih djela: G. I. Kazarow, Beitrge zur Kulturgeschichte der Thraker, Sarajevo, 1916.; I. Duridanov, Thrakisch-Dakische Studien, Sofia, 1969., kao ni knjiga vodeih trakologa A. i V. Fol, N. Teodosieva, K. Jordanova, I. I. Russua, D. Berciua, B. Hasdeua i dr. Za traki jezik, izmeu ostalih, informativna je knjiga I. I. Russu, Die Sprache der Thrako-Daker, Bucureti, 1969., kao i najnovije intrigantno djelo za praslavensku balkansku etnogenezu . , , I-IV, , , 2007-2010. Auktor kree s potragom za trakim tragovima u Hercegovini i Bosni, to vodi ka kljunoj tvrdnji: Ime Bosna nastalo je od trakoga plemena Besi (s. 26). Tome je posveeno itavo drugo poglavlje (27-104). No napravio je malen pomak u podrijetlu imena smatra da je ime Bosna nastalo od trakoga plemena ,205 koje jedino spominje Stjepan Bizantinac ( ) bizantski geograf iz 6. st. I filolog poetnik zamijetit e pogrean naglasak (ne jednom ve est puta, str. 76202 B. Dumanov, The Gotic Fiction in the Formation of the National Historical Schools of Europe, Archaeologia Bulgarica XIII/2, Sofia, 2009., 73-88. 203 S. Babi, Tvorba etnika u dijalektima i u hrvatskom knjievnom jeziku, Onomastica Jugoslavica, 6, Zagreb, 1976., 150; . . , , 101-103. 204 Moda zvui otrcano i zamorno primjedba kako pisac vri bosnizaciju drave. Ali kako tu i tamo govori i o hercegovakim antroponimima i toponima, poradi toga veselo umeem Hercegovinu ispred Bosne. 205 Naglasak je na penultimi.

206 Kratak pregled vidjeti u D. Bai, The Roots of the Religious, Ethnic, and National Identity of the Bosnian-Herzegovinian Muslims, Ann Arbor, 2009., 61-66. 207 Najnovije kritino izdanje Stephani Byzantii, Ethnica, vol. I-II, BerlinNew York, 2006.-2011., ed. M. Billerbeck, pojmovi A-I. 208 G. I. Kazarow, Beitrge zur Kulturgeschichte der Thraker, Sarajevo, 1916. 209 I. I. Russu, Die Sprache. 210 I. Duridanov, Thrakisch-Dakische Studien, Sofia, 1969.; . , , , 1976. 211 II. 212 D. Detschew, Die thrakischen Sprachreste, Wien, 1957., 43. 213 Suidae Lexicon, rec. I. Bekkeri, Berolini, 1854., 214.; Ethnica I, 331. 214 Patrologiae cursus completus, J. P. Migne, Theopylacti Bulgariae archiepiscopi, T. IV, Paris, 1864., 979-980. 215 Stephani Byzantii Ethnikon quae supersunt, ed. A. Westermann, Lipsiae, MDCCCXXXIX, 276. 216 Vidjeti relevantne bizantske prirunike: The Oxford Handbook of Byzantine Studies, ed. E. Jeffreys, Oxford, 2008.; W. Treadgold, A History of the Byzantine State and Society, Stanford, 1997. 217 W. Tomascheck, Die alten Thraker: Eine etnologische, Untersuchung, I-II, Osnabrck, 1975. (pretisak), 76-77.

216 magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja

Tekstom na knjigu
se dugo kroz mjesni naziv Beikara.218 P. Skok tvrdi da su Besi sauvali svoj jezik sve do 6. st.,219 dok G. Cankova Petkova misli da se ime Bessi ouvalo djelomice i u ranom srednjem vijeku,220 o emu je I. I. Russu skeptian.221 Kad se govori o tragovima Besa na Balkanu ima miljenja da se njihov naziv krije u oronimu Besna Kobila (1923m, ji. Srbija, blizu Surdulice) i toponimima i .222 Gottfried Schramm je uvjeren da su Albanci potomci pokrtenih trakihBesa, koji su doli u primorsku Albaniju u doba Prvoga Bugarskog Carstva.223 Bilo je pokuaja da se u nazivu bezjak (budala, vjetropir, pogrdan naziv za Hrvata kajkavca)224 pronae trako Besi,225 to je svakako neuvjerljivo. Skok je ponudio duhovito rjeenje za Bezjak: od *bez-jaj-ak, bez muda.226 Dubrovaki latinist benediktinac Ludovik Crijevi Tuberon (1459.-1527.), koji u humanistikoj maniri koristi antike nazive za suvremene zemlje i narode (GalliFrancuzi, SarmataePoljaci, GetaeVlasi i dr.), pie Porro Bossinates, Thracum Bossorum soboles, olim Thracia a Bulgaris pulsi Bosanci su, dakle, potomci trakih Bosa koje su neko Bugari protjerali iz Trakije.227 Tu olako izreenu misao prihvaa i elaborira I.P. U nastavku dalje Tuberon pie Quamquam sunt, qui credant, Bossinates, & Slovinos eandem esse gentem. In quam quidem opinionem vix adducor, quandoquidem lingua inter se haud parum differunt,228 to V. Rezar prevodi Ipak, postoje oni koji vjeruju da su Bosanci i Slovinci isti narod. U to, dakako, teko mogu povjerovati, budui da se oni jezikom meusobno podosta razlikuju. Prireiva latinskoga izdanja Tuberona (koje ne poznaje I. P. ) i prevoditelj hrvatskoga izdanja Tuberona (koje poznaje I. P.) klasini filolog V. Rezar u komentaru je dodao kako je rije o zbunjujuoj tvrdnji, ali da je ona plod Tuberonovih zabluda. U svojemu uvjerenju da toliko poznaje latinski auktor trake trakavice ispravlja Rezarov prijevod, tvrdei da je katastrofalan i na razini falsifikata (s. 99). Usto donosi latinski izvornik (s pogrekama rogatiki latinski), te svoj prijevod navedena pasusa. Usput soli pamet da je
218 Detschew, Sprachreste, 55. Bessapara, danas , 22 km od Plovdiva. 219 Dolazak Slovena, 22. O Besima vidjeti . , , II, 17-24. 220 La survivance du nom des Besses au moyenne age, VI, , 1963., 93-96. 221 Die Sprache der Thrako-Daker, 193, b. 2. On misli da se radi o uenim tvorbama i literarnim spomenima. 222 3, . . , , 2008., 174., 182. () 223 Anfnge des albanischen Christentum. Die frhe Bekehrung der Bessen und ihre langen Folgen, Freibourg, 1994., 88-97. 224 Skok, ER I, 144.; 3, 55-56. 225 I. Maurani, Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rjenik, I-II, Zagreb, 1975. (pretisak), 54. Zanimljivo je da . , , II, 36, pristaje na Mauranievu etimologiju. 226 Skok, ER I, 144. 227 Ludovici Tuberonis Dalmatae Abbatis, Commentarii de temporibus suis, Zagreb, 2001.,textum Latinum digessit V. Rezar, V, 105, str. 89; Ludovik Crijevi Tuberon: Komentari o mojem vremenu, prijevod V. Rezar Zagreb, 2001., str. 89. 228 Ludovici Tuberonis, V, 105 s. 89.

rije o jednoj Tuberonovoj reenici koju Rezar ne samo da nije valjano preveo, ve je od jedne reenice nedopustivo napravio dvije. Hm, to onda rei za prvo izdanje Tuberonova djela, Ludovici Tuberonis Dalmatae abbatis, &c., Commentariorum de rebus, Francofurti, MDCIII, L. V, 192, gdje su takoer dvije reenice kao u Rezara?229 Bit je kako prevesti izraz haud parum differunt: Rezar podosta razlikuju, I. P. malo ili nikako razlikuju. Tuberon u svojemu djelu koristi 11 puta sintagmu haud parum, koju V. Rezar prevodi kao podosta, nemalo, veoma, mnogo. Grijei li, dakle, prevoditelj 11 puta? Haud latinski znai ne ba, ne upravo, nimalo, nikako; parum znai premalo, nedovoljno. Doslovno reeno: nikako nedovoljno, nimalo premalo. Ako zavirimo u Forcellinijev TOTIUS LATINITATIS LEXICON, III, 583, pronai emo pouku da se parum vee s negativnim izrazima haud ili non i tada znai mnotvo neega. Navodi se i primjer iz T. Livija Sabini haud parum memores (Sabinjani dobro svjesni). V. Rezar je itekako dobro preveo Tuberonov tekst. Rekli bi stari Latini za I.P. Ne sutor ultra crepidam! Koliko je pisac opsjednut Besima vidi se to u svakoj rijei koja poinje slogom Be- trai starobonjake pretke. Naime, u na jednom mjestu pie kako Stevan Nemanja ,230 to I. P. tumai da su besovski hramovi pripadali Besima?! Tja, a to da smo citirali navod o besovskim hramovima u drugoj verziji ?231 Praslavenski *bs je demon, zloduh, poznata rije i svim slavenskim jezicima, a stari pridjev znai vraki, avolski.232 U Rusiji u 16. st. zabiljeene su (avolski plesovi).233 Bs je postao u kranstvu sinonim za demona. Blizu Splita poznati su mikrotoponimi Besoldolac, Besoldolez i Bsoldolic (12. i 13. st.), koji mogu biti odraz starohrvatskoga poganstva.234 Pridjev i danas se moe pronai u literaturi.235 Dakle, jasno je kako se u ivotopisu sv. Save govori o poganskim, neznaboakim hramovima, koji s Besima nemaju nikakve veze. Isto iskrivljeno dogmatsko miljenje ima I. P. vezano za rije bugartica i glagol bugariti (88-94). Tvrdi da glagol bugariti, jadikovati, tuno pjevati, pripada najdubljem leksikom sloju bonjakoga jezika. Dodaje kako su to bila preteka pitanje za junoslavenske historiare i lingviste, a matoviti ih Ibro rjeava ko iz rukava. Njegovo objanjenje je da su Bonjani u usmenoj predaji sauvali od stoljea estoga sjeanje na protjerivanje Besa-Basanisa
229 Dvije reenice takoer su u izdanju Ludovici Cervarii Tuberonis patritii Rhacusini, Commentaria suorum temporum, Rhacusii, MDCCLXXXIV, 192. 230 . , j, , , 1975., 85. 231 . , , , 1997., 45. 232 3, 173; 2, 88-91. 233 . . , , Studia Mythologica Slavica III, Ljubljana, 2000., 144. 234 V. Putanec, Odraz starohrvatskog paganizma u splitskoj toponomastici 12. i 13. stoljea, Filologija 8, Zagreb, 1978, 266. 235 . , , 11, , 2007., 63. spominje .

status, broj 16, ljeto 2013. 217

Tekstom na knjigu
iz Trakije, pa su bugarili i jadili o tim tunim zbivanjima. Nigdje analize koje se pjesme i od kada bugare od Bihaa do Foe. Etnolozi su istraili da su bugartice zapisivane od kraja 15. do pol. 18. st. Prve tri objavili su hrvatski pjesnici Petar Hektorovi (1568.) i Juraj Barakovi (1614.). Osim Jagieva miljenja da izrazi bugariti i bugartica potjeu od Bugarin i bugarski, zanimljiva je etimologija koja upuuju na romanske korijene. Narodne pjesme Carmina vulgaria postale su bulgaria, pa pukom etimologijom bu(l)gartice/ bugarice, a glagol bugariti postao je od srednjovjekovnoga latinskoga bucculare.236 Teme bugartica uglavnom su likovi i zbivanja iz doba ugarsko-osmanskih ratova, prvi zbornik napravio je Nika Ranjina 1507.,237 tako da povezivanje s bonjakom usmenom predajom, Besima i zlim Bugarima nema oslonca u vremenu, prostoru i zbivanju. Jo iluzornije i fantastinije su premise da Konstantin Porfirofenet ne spominje Bonjane jer oni nisu bili Slaveni (mjeavina su Ilira, Gota i Basanisa), pa slijedi konkluzija da su miks Bonjani znatno stariji od srpskog i hrvatskog kranstva. Zato Porfirogenet onda spominje Mleane (gl. 27), Traane ( gl. 50), Ligure (gl. 23) ili Makedonce (gl. 50),238 ni oni nisu Slaveni? Ma to ti Slaveni umiljaju kada su ivjeli u zemljanim jamama i nisu znali napraviti kue, pa odatle Zemun i Zemunik? Pritom se poziva na P. Skoka, Dolazak Slovena na Mediteran, 67. Da, ali treba proitati cijelu stranicu i vidjeti da Skok kae: Zemljane utvrde, jame ili zemunice najstarije su forme slovenskoga utvrivanja, str. 67., 8. i 9. redak odozdo. Izmeu kue i tvrave ipak postoje razlike, zar ne? Uostalom, pisac je trebao konzultirati osnovnu literaturu o Slavenima, ma koliko otklon imao prema njima, jer ne moe pobjei od slavenske matrice. O slavenskim kuama, naseljima i hramovima informativno piu Z. Vana239 i F. Kont,240 koji govori o snanim tvravama 7.-9. st. od drveta na podruju zapadnih Slavena. Od este do petnaeste glave (183-395) slijedi pieva potraga za trakim toponimima i antroponimima u Hercegovini i Bosni. Svata tu imade: toponima, mikrotoponima, horonima, hidronima i antroponima, o kojima auktor ne daje lingvistiki valjane podatke za sustavnu ralambu. Pae, vei dio imena navodi iz osmanskih deftera, gdje su itanja dvojbena. Fonetske promjene kemijanja su svakojakih jezika, dijalekata, vremenski neusklaenih, uz puno improvizacija i neukih objanjenja. U slavenskoj govornoj sredini, sa slavenskim sufiksima, naglascima i glasovnim promjenama, I. P. uporno traga za neuspjelim egzotinim etimologijama. Traki su tako toponimi Boljuni, Bosnii,
236 M. Bokovi-Stulli, Bugartice, Narodna umjetnost 41/2, Zagreb, 2004., 11-14. 237 J. Kekez, Bugarice: A Unique Type of Archaic Oral Poetry, Oral Tradition, Vol. 6, no. 2-3, Columbia, 1991., 207. 238 Constantine Porphyrogenitus De administrando imperio, ed. G. Moravcsik, Washington, 1967. 239 The world of ancient Slavs, Detroit, 1983., 26-27, 90-91. 240 Sloveni: Nastanak i razvoj slovenskih civilizacija u Evropi (VI-XIII vek), T. I, Beograd, 1989., prijevod G. Petrovi, 60ss.

Daljegota, Dumae, Kupres, Mounj, Perin, Prenj, Palaa, Rama, Sobo i dr. Meu trakizme spadaju antroponimi Berojevii, Dabia, Dinjiii, Opraii, Resa, Trebotii i dr. Dotaknuo se vrlo uestala srednjovjekovnoga naziva steak, fitonima balzam, kao i nekih manje uobiajenih termina, kao mogori. Zanimljivo je kako pisac postupno hrabri sebe kada izvodi etimologiju, ponavljajui esto nazivi izvjesnog, vjerovatnog i najvjerovatnijeg porijekla. Primjer tumaenja toponima Kupres svjedoi o slijepom prepisivanju, ali i to treba znati, trakoga korpusa imena D. Detschewa. Na str. 216. pisac kae da je naziv Kupres postao od trakoga antroponima Cu-ubres. pritom objanjava da je geminata u ostala bez promjene dok se b promijenilo u p, kao persica>breskva. Da je zavirio u izvor koji citira Detschew (s. 263), vezan za latinski natpis u kojem u se spominje taj Cu-ubres Dulis, pronaao bi lanak A. Sala, Inscriptions du Pange, de la rgion Drama-Cavalla et de Philippes, Bulletin de correspondance hellnique, Vol. 47, Paris, 1923., p. 64, fig. 5. Na priloenoj fotografiji natpisa iz crkvice sv. Dimitrija u Kovalitu (Filipi, Grka), te u transliteraciji natpisa auktor u estom retku predlae itanje CV- -VBRES DVLIS (Detschew je stavio jednu crticu Cu-ubres, vjerojatno je mislio da nedostaje jedno slovo, a ne dva). Natpis, koji se vodi u francuskom korpusu natpisa AE 1924, 50, objavljen je i u novije doba.241 Svejedno, kljuno ime je nepotpuno, nedostaju dva ili jedno slovo izmeu dvaju vokala u (Cunubres, Cueubres ili Cuiiubres moda?) Dakle, ne radi se o geminati u, kako misli I. P., ime se ne moe transformirati u Kupres, ma kakve fonetske arolije izvodili. Toponim Kupres postao je iz latinskoga cupressus, empres, to je iz grkoga kyprissos ().242 Iz latinskoga oblika razvile su se mnogobrojne inaice, u zavisnosti od refleksa velara pred gr. y: kumpris (Vis), kumparis (1468.), kuperiz (akavski, 17. st.), apariz (Boka Kotorska). empres je, dakle, dalmatski relikt, grecizam i talijanizam.243 Glede imena Rama I. P. oito ne prati najnoviju literaturu Rama neko i danas, zbornik radova, Prozor-Rama, 2010. Tamo se o etimologiji krajevna imena Rama iroko raspravlja.244 Zar treba oblik Rama izvoditi iz imena trakoga kralja Remetalka (Roimetalces, )?245 Prvi dio imena (Rhoemetalces, Thraciae rex) nije ba jasan piscu, pa se prekombinirao i izveo traku osnovu Ram- (ime nekoga Besa?) i s njome povezao Ramu. Jednostavnija je izvedba iz trakoga Rhamae (mansion Rhamis), to I. Duridanov povezuje s litv. rams, miran, tih,246 kao i I. I. Russu sa staroirskim rma, elja, radost.247 No ostaju jo za poredbu Rama, mansio u Galiji, Ramista, mutatio u Panoniji i Ramidava, grad u Daciji, ali i rusko ,
241 P. Pilhofer, Philippi: Katalog der Inschriften von Philippi, Tbingen, II. Auflage, 2009, 615-618, Nr. 519. 242 REW 2130, Skok, Zum Balkanlatein III, 1930, 505. 243 Rocchi, Latinismi e romanismi, 158. 244 R. Dodig, Horonim Rama, zbornik radova, Prozor-Rama 2010., 13-36. 245 O raznim oblicima toga antroponima Detschew, Sprachreste, 400-402. 246 I. Duridanov, Studien, 58. 247 Die Sprache, 136.

218 magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja

Tekstom na knjigu
mea, granica, te (11 rjenih tokova).248 Ali kako je pisac zaboravio L. Thallczyja (ije prezime rijetko tono napie), koji je u lanku Die Urgeschichte des Illyrertums auf dem Gebiete Bosniens, hidronim Rama tumaio albanskim rrym, kia, divlji potok?249 Oronim Prenj, najromantiniju hercegovaku planinu, naivno pokuava etimologizirati iz okrnjena trakog antroponima [.]. To je neozbiljno pisanje jer nije poznat potpuni oblik imena. Kudikamo bi zvualo uvjerljivije da je napravio vezu Perun Prenj,250 ali bi tada zaao u mrske slavenske vode. Za lokalitet Sobo (Crveni Grm, Ljubuki) I. P. pie da se na njemu nalazi grobite s 15 biliga (361). Neinformiranost i neupuenost u recentnu literaturu. Navedeni lokalitet zove se Greda i na njemu se nalaze 34 biliga.251 Valja nama predah od toponimije. Jedna od etimolokih djetinjarija I. P. je tumaenje podrijetla rijei mogori (daa koju su plaali Dubrovani na svoje vinograde koji su se nalazili na podruju njihovih susjeda) od gotskoga waggari, uzglavlje, jastuk, jer se novac u najstarija vremena uvao u jastuku (120, b. 536)?! A to ako netko nije imao jastuk? Je li mogao tutnuti olde u dep, krinju, up, kesu, lisnicu, rupu u zidu? U dubrovakim izvorima 13.14. st. zabiljeena je u deset razliitih oblika margarisium, marcarisium, margarizium, malgarisium, magarisium, magarissium, magaraixium, magorisium, magarisius, malgarisium.252 Stari i umni F. Mikloi i P. Skok objasnili su davno podrijetlo naziva mogori: arabizam (kao admiral, alkohol, algebra, majmun, sirup, zenit) mari, , izdatak, nalazi se jo u bjeloruskom, ukrajinskom i ruskom (, ).253 A kako bi pisac izdrao a da bilig (bonjaki: steak) ne proglasi gotizmom (369-374)? I to od gotskoga preterita stoth, od glagola standan, stajati.254 Eh, sad malo kronologije, koja je esto Ahilova peta piscu. Izraz steak pojavljuje se dosta kasno. U srednjovjekovnim natpisima na bilizima taj naziv je nepoznat, rabe se bilig (bileg, blg, ), 28 primjera255 i kami (), 20 primjera.256 Najei pokop istonih Gota 5.-6. st. obavlja se u obinim zemljanim rakama, bez nadzemnih grobnih oznaka, a ima preuzimanja stila od Rimljana, u sarkofazima i grobovima uraenim od rimskoga crijepa.257 Grobna arhitektura u ranom i kasnom srednjem vijeku varira od prostoga ukopa, drvena lijesa, ovalne konstrukcije do
248 Dodig, o.c., 17. 249 Illyrisch-albanisch Forshungen I, Mnchen-Leipzig, 1916., 10. 250 R. Dodig, Perun na Prenju, Veles na Velei, Status 14, Mostar, 2010., 330-338. 251 R. Dodig, Greda srednjovjekovna nekropola u Crvenom Grmu, Hercegovina 4, Mostar, 1984., 73-80. 252 Lexicon Latinitatis IV, 703. 253 F. Miklosich, Etymologisches Wrterbuch der slavischen Sprachen, Amsterdam, 1970., 199.; ER II, 448-449. 254 Preterit, 3. l. s. sto, gl. standan, Lehmann, Gothic Dictionary, 323. 255 M. Vego, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, IV, Sarajevo, 1970., registar, 153. 256 M. Vego, Zbornik, registar, 156. 257 Uglei, Nazonost Gota, 35.

trapezna suhozida i zidanih grobnica i sarkofaga.258 Kako su Goti znali da e se kasnosrednjovjekovni nadgrobni spomenici u novom vijeku zvati steci, pa da upotrijebe glagol stajati? I jo k tome preterit (3. l. s. od stati, stade259), pa da se taj oblik sto, uz gomilu akrobatskih fonetskih promjena, preinai u steak? Uostalom, vokal o iz gotskoga (i germanskih jezika) odraava se u junoslavenskome kao u: pk<flc,260 *lku>lk.261 Zar treba jedan amater, poetnik i neznalac optuivati plejadu lingvista za falsificiranje, iskrivljavanje i izmiljanje, ako pretpostavljaju u jednoj fazi oblik *stojeak? U hrvatskoj gramatici poznato je Ako se nau nakon ispadanja j jedan pored drugoga e i o, prevlada o (mojega>moga, tvojega>tvoga, ali steak<stoeak<stojeak).262 Slina tvorba je tele>telei>teleak. Od staroslavenskoga oblika stojati (praslav. *stojati) postale su rijei stojnica, stojaa, postojan i ime Stojan. Dodajmo jo rije sline tvorbe , u znaenju vojnika stajae vojske, vojnika u kadru.263 Na kraju je I. P. pokuao Bese/Basanise pronai ak i u biljkama. Tako je u ulekovu Jugoslavenskom imeniku bilja, JAZU, Zagreb, 1879. proitao opis za biljku balsam drino od Basana i slavodobitno zakljuio: Fitonim sadrava osnovu trakog plemena Basani (str. 394), jer je biljka posvjedoena na podruju Drine, gdje sve vrvi od Traana. Eh, kad netko pati od vika pismenosti! Kao prvo, I. P. je koristio internetsko izdanje, gdje je suglasnik v (drivo) malo nejasno, pa ga je proitao kao n (drino). Za to postoje pisana izdanja, komentari i djela iz hrvatske fitonimije. Kao drugo, B. ulek lijepo pie za balzam drivo od basana, to prevodi grkim Balsamodendron.264 Naziv basan nastao je iskrivljivanjem od rijei balsam. Dakle, pisac je suvremenim hrvatskim i bonjakim jezikom napisao Drvo od balzama.265 Pritom navodi da je podatak pronaao u jednom starom mletakom rukopisu iz botanike. Autor rukopisa pod nazivom Liber de simplicibus (Knjiga o ljekovitom bilju, oko 1450.) je Nicol Roccabonella, lijenik i farmakolog. On je koristio neujednaenu grafiju i nije se uvijek snalazio u hrvatskim imenima. Boravio je u Zadru etiri godine i zabiljeio nazive 373 biljke, meu njima i balzam.266 Usto, rije balzam potjee iz grkoga blsamon, koja je
258 V. Sokol, Hrvatska srednjovjekovna arheoloka batina od Jadrana do Save, Zagreb, 2006., 148-149.; M. Petrinec, Groblja od 8. do 11. stoljea na podruju ranosrednjovjekovne hrvatske drave, Split, 2009., 107-112. 259 Nema posuenica, a jo manje toponima i antroponima, iz germanskih jezika koje bi za osnovu imale preterit glagola, Scardigli, Goti; .. , .. , .. , , , 2006. Vrijedi to i za krimski gotski koji se odrao do 16. st.: .., - , , 2011. 260 S. Pronk-Tiethoff, Semantika polja, 324. 261 Matasovi, Posuenice, 131. 262 S. Babi, Tvorba rijei, 25. 263 Renik srpskohrvatskog knjievnog jezika, K. V, Novi Sad, 1973., str. 989. 264 I. ugar, I. Gostl, K. Hazler Pilepi, Hrvatsko biljno nazivlje, Zagreb, 2002., 45. 265 ugar, Gostl,, Pilepi, o.c., 45. 266 N. Vajs, Hrvatska povijesna fitonimija, Zagreb, 2003., 105-106.

status, broj 16, ljeto 2013. 219

Tekstom na knjigu
preuzeta iz semitskih jezika: hebrejski i arapski bm.267 Ukratko, nigdje Drine ni Basanisa u mirisnu balzamovu drvetu! Da sam pogan mogao bi optuiti akademika Ibrahima Paia da prisvaja hrvatsko biljno nazivlje, vulgarizira ga i bosnicizira? Nita od toga, elim samo struku i istinu na istac. Moram na kraju prikaza auktorova troknjija naglasiti jednu bitnu odrednicu: To je velika nepismenost, povrnost, ignorancija i eprtljavost prve vrste, bez obzira je li u pitanju tekst, biljeke ili literatura na kraju knjige. Krenuo sam prvo od latinskoga. Hm, loe puno pogreaka. Neka imena autoru zadaju muke, kao pojam Illyricum, pa ga pie as Ilyricum, as Iliricum, povjesniar C. Velleius Paterculus biva Veleius Paterculus G., a u bonjakoj verziji Velej Partekul (i to vie puta), brkaju se deklinacije, rodovi, nastavci. Zakljuak: Akademik ne zna latinski jezik. Spazim i velik broj grkih ulomaka i citata. Meni kao klasinomu filologu bilo je muka gledati na unakaene rijei i reenice koje bi trebale biti starogrki jezik. Rije je o gemitu svakojakih slova grkoga alfabeta, latinske abecede, nemoguih naglasaka i poremeenih ortografskih znakova. Zakljuak: Akademik ne zna dibidus grki jezik. Pisac navodi vei broj njemakih djela, gdje sve vrvi od pogreaka, posebice u pisanju vlastitih imena, prijeglasa i sloenih slova. Premda esto ne pie udvojene suglasnike (akademska tednja), zna katkad biti rastroan i napisati tri (Eigennnamen), to moe izazvati diplomatske probleme na liniji Lagumdija Merkel. Vrlo esto pie Wortebuch umjesto Worterbuch, trakische umjesto thrakische. Zakljuak: Akademik ne zna njemaki jezik. I da ne duljim dalje slino je stanje s francuskim, talijanskim, rumunjskim i bugarskim, pa tvrdnju o neznanju jezika neu ponavljati. Nu, a koje jezike poznaje pisac? Srpske autore ui kako trebaju pisati, primjerice ispravlja u , a u srednjevekovnoj Srbiji biva u srednjovjekovnoj Srbiji. A bonjako-bosanski? E tu mijea i (tekuica, kraenica, veina, najgui, rijei, peina, mogunost, tumai i dr.), po novoakademskoj lingvistici Tko ljivi kvake. Ima i tu liberalnih inovacija: U Viminaciciumu (u Viminaciju, doktore), u Meziji pie u Moesii, a u Meziju kao u Moesiu i u Meoesiu, kao da mu je falilo mesa prije pisanja. Zanimljivo je pisanje pojma fusnota kao fus nota, a genitiv fus note, to nee valjda zbuniti glazbenike. Poznaje ak i haplologiju (grki: uprotavanje obino dvaju istih slogova), ali zove je hlapologija (???). Nije tiskarska pogreka, jer to ima pet puta u knjizi Traki korijeni (str. 77. i 398.). Moda je autor ak u pravu jedan slog hlapa (bosanski hapa) drugoga, pa zato je ne prekrstiti u hlapologiju? Da se razumijemo ovdje nije stvar da su lektori slabo odradili posao. Lektor eventualno ispravlja gramatike i pravopisne pogreke, ili kakvu stilsku nezgrapnost. Jer gdje nai lektora koji poznaje grki, latinski, gotski, traki, njemaki, francuski, albanski, rumunjski i dr., koji poznaje filoloku, arheoloku, povijesnu i etnoloku grau i terminologiju, to znai da je auktor djela gri267 P. Chantraine, Dictionnaire tymologique, 163.

jeio? Zanimljivo kako u eri copy and paste moe ovjek napraviti toliko pogreaka. to je radila gomila recenzenata, akademik do akademika, valja se upitati? S komparativna gledita ovoliku koliinu neznanja jezika i pravopisa ima jo akademik Muhamed Filipovi u Historiji bosanske duhovnosti. Hm, i on je osniva novopazarske Bonjake akademije, to biva pravilom da akademici trebaju odbaciti pravopisne stege i ne trebati starinske jezike. Iz navedenih knjiga multidisciplinarna istraivaa akademika Ibrahima Paia nita se objektivnoga, verificiranoga i znanstvenoga nije moglo iitati. Samo predslavenska i neslavenska magla, u koju je pisac srljao bre nego Radieve guske. U antislavenskom raspoloenju, pun predrasuda o urotama i falsifikatima, pokuao je biti arbiter ethnogenesis Bosnensium, ali per negationem, u prvom redu svojih susjeda Hrvata i Srba. Trebalo je a priori prikazati da se u Bonjacima nalazi stariji etniki kod, da u njima tee neslavenska ilirsko-gotsko-traka krv, a da su drugi narodi u Hercegovini i Bosni slavenski dotepenci. Kao da mu jo nedostaje keltskih zrnaca, kako bi predslavenska genetika ogrlica bila potpuna? Auktor je pokuao biti univerzalni znalac, ali je s gledita znanosti ispao sveopi neznalica. Lako je prodavati etimologije, toponime, grecizme, sinkope, grka groblja i arijanske floskule prosjenom bh. itatelju, nenaviklom na akademske vidike, kritinu masu, lienom istraivakih sredita, institucija i projekata, u vjenoj egzistencijalnoj iznudici, koji e lagano klimnuti glavom, makar nita ne razumio od toga multidisciplinarnog kaosa. Moda e ostati negdje kakva spoznaja eto imamo ilirske, gotske i trake krvi, to trae ovi drugi? Nadam se da ta spoznaja, ako i doe do nje, nee biti sjeme nekoga buduega razdora. Stoga sam htio napisati jedan zaokruen prikaz svih triju knjiga, uz koritenje najnovije literature, ne samo klasine, romanske i germanske, ve i slavenske, gdje zapaenu ulogu imaju ruski istraivai. Njih I. P. zaobilazi u irokom luku, jer bi mu mogli pomutiti genetsku matricu. Usput treba znati malo ruski. Moda e netko pomisliti da se auktor izgubio u preobilju znanstvenih struka i naslova? Ne, odrjeito tvrdim: pisac je i prije pisanja bio izgubljen. Jednostavno nije bio dorastao sloenoj zadai ilirologa, gotologa i trakologa, bez adekvatnih specijalistikih znanja, poetnik i amater pun borbena dogmatizma, pa udario nijekati ve solidno fundirana znanja iz arheologije, etnologije, te djelomice povijesti i filologije. Bonjaka etnogeneza Paievim radovima nije zakoraila naprijed. Vjerujem da e ovaj prikaz biti demistifikacija krivo postavljenih premisa o autohtonosti i temeljnom narodu, moda i pouka kako su sloeni i dugi putovi do novih otkria. Radoslav Dodig (Ljubuki, 1954.), zavrio Filozofski fakultet. lan Hrvatskoga arheoloka drutva i Hrvatskoga filolokoga drutva. objavljuje radove u strunim asopisima, te kolumne i komentare u dnevnim novinama.

220 magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja