HoTORMA TURSKOG OSMANS Joseph von Hammer KOG CARSTVA

1.

ZAGREB, 1979.

Prijevod i struna redakcija: NERKEZ SMAILAGIC

Suradnici:

Dubravka Bahtijarevi, Vinko Dori, Smiljka Gabri, Olga kari, Marija Ugrenovi, Branka odan

Lektura:

Zdenka iran Vesna Brabec-Arsovski Korektura: Ljiljana Kalebola Branko Koprivnjak Transliteracija: Fehim Nametak

Tehnika redakcija: Franjo Marinkovi Oprema: Dean Jokanovi-Toumin

Tisak: t a m p a r s k i zavod Ognjen P r i a , Zagreb

SADRAJ

RIJE

IZDAVAA

VII

GLAVA PRVA Porijeklo i domovina Turaka. Povijest Oguza i Turkmena, perzijskih S e l d u k a i Ruma GLAVA DRUGA . .

Poetak osmanske vladarske kue. Osmanova vladavina i prvi vladari GLAVA TREA Od Orhanovog ustolienja do prvih zaklada u Brusi GLAVA ETVRTA Od prvih prijelaza Turaka u Evropu do Orhanove smrti GLAVA PETA Od ustolienja Murata do njegove smrti GLAVA ESTA . . .

22 34 47 57

Od Bajezidova ustolienja do daljnjih osvajanja u Aziji i Grkoj GLAVA SEDMA Timur-han u osmanskoj povijesti GLAVA OSMA Doba m e u v l a a nakon Bajezida GLAVA DEVETA Od borbi sa vladarom Karamana do Mehmedove smrti GLAVA DESETA Od u s t o l i e n j a Murata II do opsade Beograda GLAVA JEDANAESTA

77 90 97 104 123

Od ponovnog Muratovog uspona na prijestol do njegove smrti GLAVA DVANAESTA

137

Od ustolienja Mehmeda II do osvajanja Konstatinopolisa (Carigrada) GLAVA Od prvih GLAVA Dogaaji TRINAESTA mjera u Carigradu do osvajanja Peloponeza ETRNAESTA do osvojenja Negroponta

151 171 189

GLAVA PETNAESTA Azijska, karamanska vojna GLAVA ESNAESTA Daljnja osvajanja sve do zaposjedanja Skadra

203

208

GLAVA SEDAMNAESTA Dogaaji sve do Mehmedove smrti GLAVA OSAMNAESTA Dravne ustanove i kulturna djela za Mehmeda II GLAVA DEVETNAESTA Ustolienje Bajezida II i sudbina princa D e m a GLAVA DVADESETA Vladavina Bajezida II GLAVA DVADESETPRVA Od borbi na Istoku do smjenjivanja i smrti Bajezida II GLAVA DVADESETDRUGA Od u s t o l i e n j a Selima do perzijskih ratova GLAVA DVADESETTREA Zbivanja na i s t o n i m stranama carstva GLAVA DVADESETETVRTA Osvajanje Egipta i Selimova smrt GLAVA DVADESETPETA Prvo razdoblje vladavine Sulejmana I GLAVA DVADESETSESTA Dogaaji do opsade B e a GLAVA DVADESETSEDMA Daljnji dogaaji za Sulejmana I GLAVA DVADESETOSMA Azijske vojne Sulejmana I GLAVA DVADESETDEVETA Od venecijanskog i moldavskog rata do mira s Venecijom GLAVA TRIDESETA Od drugog ugarskog rata do mira sa Ferdinandom i Karlom GLAVA TRIDESETPRVA Daljnji dogaaji, posebno u Perziji i Ugarskoj GLAVA TRIDESETDRUGA Daljnji dogaaji, poglavito novi ugarski rat GLAVA TRIDESETTREA Od smrti Rustem-pae do Sulejmanove GLAVA TRIDESETETVRTA smrti

220 233 253 258 274 286 305 310 340 357 375 387 404 420 442 469 485

Spomenici, istaknute linosti i ustanove Sulejmanovog vremena

514

VI

RIJE

IZDAVAA

Tursko (osmansko) carstvo predstavlja zanimljiv, sloen i nuan predmet historijske znanosti. Golemi kolos koji se pro tezao od pustinja Nubije do poljske granice, od Perzije skoro do Venecije, obuhvaajui dijelove tri kontinenta, bitno je i zadugo utjecao i odreivao razvoj i sudbinu mnogih naroda, krajeva i kultura. Moda se nee pretjerati ako se njegov nasta nak i evoluciju, njegove faktore i uinke smatra jednima od najznaajnijih pojava cjelukupnog srednjevjekovlja na Istoku i Zapadu. Taj njegov, svakako, sredinji poloaj i znaenje u dugim stoljeima morao je pobuditi iv i intenzivan znanstveni interes u mnogim zemljama. On je osnaen i, umnogome, kompliciran dvjema znaajnim injenicama: prvotno, kontekstom vjerskog rata, s jedne, a kasnije zapadne imperijalistike ekspanzije i nacionalno-emancipatorskog osvjeivanja s druge strane. U sli jedu toga, pojavile su se brojne studije koje su nastojale osvi jetliti i osmisliti pojedinane aspekte i faktore turskog (osman skog) carstva. Usprkos tome, djela, koja bi obradila cjelinu ovoga carstva, od njegovih poetaka do njegova kraja, zauujue je malo. ak u samih Turaka svega ih je nekolicina koje valja zabilje iti. To su: HALIL INALCIK, The Ottoman Empire: The Classical Age 13001600, iz 1937. godine, iju je panju zaokupljala poglavito historija ustanova, socijalnog i ekonomskog sustava; slijedi voluminozni turski rad: MU STAFA CEZAR, MIDHAT SERTOGLU i dr., Resimli-Haritah Mufassal Osmanli Tarihi u est knjiga iz 19571963. godine; a jednako treba istai seriju svezaka pod naslovom: Osmanli Tarihi, iz 1947. godine; od ra nijih pisaca, JOHANN VJILHELM ZINKEISEN: Geschichte des Osmanischen Reiches i n Europa u sedam svezaka iz 18541863. (reprintiranih 1963. godine); N. JORGA: Geschichte des Osmani schen Reiches u pet knjiga iz 19081913; te konano, STANFORD J. SHAW: History of the Ottoman Empire and Modem Turkev u dvije knjige (prvu je napisao sam, a drugu sa svojom enom, EZEL KURAL SHAW), iz 1977. godine. Objektivnost tih evropskih djela, s iznimkom novije Shawove, dvojbena je; ili ih proima duh vjerskog rata (kranstvo islam) ili su izraz evropo-centristike perspektive (Evropa ostali nevani svijet) ili su proeti potrebom nacionalne, pa i nacionalistike, kompenzacije za duga stoljea podlonosti. VII

Opredjeljenje za djelo JOSEPHA von HAMMERA, Geschich te des Osmanischen Reiches, koje je prvo znaajnije evropsko djelo, izalo jo u prolom stoljeu, nije sluajno, a ni stvar naklonosti. S jasnim uvidom u njegove nedostatke, ponajprije na planu znanstvene metodologije, a i s obzirom na osobni piev predrasudni fanatizam, ipak se ovo djelo nametalo u prvi plan, da bi se naem itatelju predoile temeljne znaajke i odrednice turskog (osmanskog) carstva. Razlozi za to poglavito su u injenici da je ovo djelo napisano, tako rei, u jednom dahu obuhvaanje cjeline od prvih poetaka (ak i ranije) pa sve do kraja 18. stoljea, do mira u Kuiik Kajnardiju; zatim, i to treba posebno podvui, u upravo nevjerojatno podrobnoj dokumentiranosti, koja zahvaa sve aspekte ivota, po kojoj ono ne ma premca do danas; u dodatnim historiografskim objanjenji ma koja se odnose na sva, istina, istona, podruja korespondentna sa turskim (osmanskim) carstvom (Kurdistan, Perzija, Arabija, Jemen, Egipat, Gruzija, Krim, Alir, Tunis, itd.); u preglednom prikazu vojnih, upravnih, financijskih, pravnih i kul turnih ustanova i zbivanja, bez ega mnogo toga u osmanskoj historiji ne bi bilo shvatljivo; napokon, a i to zasluuje da se podvue, u iscrpnom korienju originalnih turskih historijskih vrela (arhiva, slubenih historija carstva, slubenih historija sultana, registara, dnevnika vojnih pohoda, zbornika pravnih odluka, kanuna, itd.), po emu je ova knjiga zaista vrijedna. Pred izdavaem je bio jedan gotovo nesavladiv problem. Hammerovo djelo, prvotno napisano u deset knjiga, sam je on, na zahtjev petanskog nakladnika, a u svrhu popularnijeg uin ka, saeo u etiri knjige. Ali je i tada to iznosilo preko dvije stotine tiskarskih araka sitnog gotikog pisma. Sve to prevesti, znailo bi tiskati najmanje pet velikih knjiga, to je poduhvat koji jednostavno premauje nae mogunosti. Zato je bilo ne izbjeno saimanje ovog opsenog djela u tri knjige. U tu svrhu, bitne ili iznimno zanimljive stranice prevedene su integralno; ostale je izdava saeo nastojei ouvati piev smisao za lako pripovijedanje i podrobna objanjenja (te su saete stranice oznaene uglas tim zagradama); sama izostavljan ja zaista su mi nimalna i u sve tri knjige jedva da iznose dva do tri arka. Tako se uspjela prenijeti esencijalna glavnina Hammerove Historije osmanskog carstva uz potpuno ouvanje njezina kontinuiteta od prve do zadnje stranice. Dakako, enormnu dokumentaciju a pisac je crpio iz svih arhiva i biblioteka Istoka i Zapada navedenu i u pregovornoj njegovoj naznaci i u biljekama, nije bilo mogue prenijeti i tiskati. Zainteresirani istraiva ili ita telj upuuje se na original, gdje je ona iscrpno i precizno na vedena. I jo jedna naznaka koja nije beznaajna. Kako Hammero vo djelo zavrava krajem 18. stoljea, objaviti ga takvim znailo bi izdati nepotpuni historijski prikaz turskog (osmanskog) carVIII

stva. Zbog toga je uz njega, na kraju tree knjige, dan jedan dodatak koji ga dopunjuje, a zahvaa razdoblje tono otamo gdje ono prestaje, pa sve do kraja (formalno-pravnog) turskog (osmanskog) carstva, dvadesetih godina naeg stoljea. Ovaj veliki posao koji je, uz male prekide, trajao pune tri godine, bilo je mogue privesti kraju samo uz priljenu i odgo vornu aktivnost svih suradnika kojima ovdje izraavamo nau srdanu zahvalnost. Isto tako se osjeamo ponukanim najljepe se zahvaliti Nacionalnoj i Sveuilinoj biblioteci u Zagrebu, iji nam je vlastiti fond, a i posudbena sluba, omoguila uvjete za nesmetani i neprekinuti rad na dovrenju ovog znaajnog podu hvata. Utoliko znaajnijeg, to je to prva kompletna historija turskog (osmanskog) carstva na naem jeziku, koja e popuniti jednu bitnu i krupnu, umnogome ak i neobjanjivu prazninu i, sigurno, naii na ivi interes naeg suvremenog itatelja. Zagreb, studenoga 1978. N. S.

IX

GLAVA PRVA Porijeklo i domovina Turaka. Povijest Oguza i Turkmena, perzijskih Seldiuka i Ruma

Turci su prastari narod, a Osmani njihov ogranak koji j o vlada. Praotac Tirk (Turk), o kojem sami kau da od njega po tjeu, ini se po svemu da je Herodotov Targitaos i Togarma (Togharma) iz Biblije. Jedni su narodi preuzeli ime Turaka, a neki drugi su opet istome pripisali sasvim suprotna imena. Ta tarski i mongolski historiari mislili su da e svome narodu op lemeniti porijeklo od Tatara i Mongola, tobonje brae, potoma ka Tirika, Jafetova sina, dok Osmani, pravi Turci, misle da i h ta imena ne ine plemenitima, jer pod njima razumijevaju samo lutajue horde i barbarska plemena, kao to su to inili Grci i Rimljani nekada pod zajednikim imenom Skita. Uostalom, mo da su ve Plinije i Pomponije Mela poznavali Turke po imenu, a ovi se moda grekom prepisivaa k r i j u pod k r i v i m imenom Herodotovih Amurgira. Bizantinci su i h nazivali as Perzijancima, a as Ugrima, a da p r i tom nisu opravdali ni najmanje srod stvo Perzijanaca sa Turcima niti ono Ugra sa Perzijancima. Halkondilas se kolebao izmeu porijekla Turaka i Skita i l i Parana, a France prihvaa, laskajui tatini izroenih Grka, romantinu priu, da Osmanova vladarska loza potjee od Isaika Komnena, otpadnika svoje vjere i svoga naroda. Budui da je dobro govo rio arapski, bio je on kod Perzijanaca, t j . Turaka (premda ovi nisu Perzijanci niti govore arapski), vrlo omiljen kao prevo dilac veine rimskih i grkih novela na arapski, te je bio poto van kao drugi Muhamed. Oenio je ker seldukog emira. Sin mu je bio Sulejman, otac Ertugrulov, iji je sin bio Osman. Drugi historiari, koji nisu bili Bizantinci, bajali su o trojan skom porijeklu Turaka, te ih uinili neposrednim Teukerovim i Hetktorovim nasljednicima. Paolo Giovio, historiar Karla V, koji o novijem vremenu govori najprije kroz povijest i ratnitvo Osmana, ne sumnja da su oni Tatari s Volge i nije tako da vno tome da je porijeklo imena Tirk (Tiirk) izvedeno od rijeke Terek. Iako nisu odmah zadovoljavajua, veinom su vjerodostoj nija istraivanja o prasjeditima, nego ona o praocima ndkog naroda. Turci, koje su Kinezi nazvali Tuku, sili su s Altaja (Altuntag), t j . Zlatnog brijega, kod Bizantinaca Ektaga (Ektagh). To je prostrana plodna stepska zemlja azijske visoravni, koju istono ograniava Hataj, t j . sjeverna Kina, zapadno Aralsko je zero i zemlja Harizm, sjeverno Sibir, a juno Tibet s onu stra nu Oksusa i l i tzv. Velika Buhara, poznata pod imenom Turkistan. 1

Ta je zemlja od davnina poznata po svojim sonim panja cima, po m o u s u iz Tarasa, po lukovima iz Tata (Takenta), po pasmini svojih konja i po stanovnicima, ija su ljepota i grabeljivost postali poslovinim na itavom Orijentu. Perzijski pjesnici slave ljepotice kao idole igila (jednog od prvih turkistanskih gradova, iji su stanovnici iskazivali boanske poasti Kanopusu, Orionu i bojnim kolima, te se enili njihovim sestra ma i enama), a ljubavnici su i m lijepi kao stanovnici Hatfara, Hutena, Farhara i Jagme (sve turkistanski gradovi) odu zeli m i r kao razbojniki Turci sveanu gozbu. Stari Perzijanci, koji su svoju vlastitu zemlju nazvali Iran, a sve ostalo, 'kao nje govu suprotnost, Aniran, t j . Ne-Iran, nazivali su istone zemlje s onu stranu Oksusa, naime dananji Turkistan, Turan, a ime Turanaca, t j . Turaka, bilo je skupno ime, kao ime za Skidane, 'koje je oznaavalo surovost i divljatvo u opreci spram obrazo vanosti i kulture. Ime Turana znailo je u ustima Grka tirani, a i samim Osmanima ime Tirke '(Turke) danas znai isto to i divljak. Ujgure, t j . istone Turke koji su imali sjedita od Karakoruma do Turfana, raniji su historiari i geografi zamijenili bi zantskim sibirskim Ugurima, kao to su Hunini bili zamijenjeni s Hunima. Ujgurski jezik je najii i najstariji turski jezik, k o j i je vremenom nazvan agatajskim, po agataju, sinu Den-giz-hana, vladara t i h zemalja, iji su stanovnici po jo kasnijem Uzbeg-hanu nazvani Uzbeci, pa se jo i sada tako zovu. Ujgurski i l i agatajski jezik, koji sami Osmani nazivaju i staroturski, sta r i j a je sestra gezikog i l i turkmenskog, koji se vremenom pre tvorio u selduki i osmanski, a danas je novoturski jezik. Ve krajem 15. stoljea, kada se osmanski jezik tek poeo uspinjati k vrhuncu svoga savrenstva, postigao je agatajski jezik svo j u najviu toku osrednjeg oblikovanja, na kojem je otada za stao (jer je prestala njegova literatura), dok osmanski jo uvi jek nastavlja ivjeti. Toliko je bilo potrebno rei o istonim Ujgurima i Uzbecima, jer su t i Uzbeci odijeljeni od svoje ple menski srodne brae, Osmana, itavom prostranom Perzijom koja m e u njima lei. S njima su ostali u stalnoj politikoj sve zi protiv svojih zajednikih pograninih susjeda i prirodnih ne prijatelja, Perzijanaca, ne samo kao plemenski srodnici, nego i kao prirodni saveznici, sve do danas. Sada emo se osvrnuti na najstariju povijest Turaka prema njihovim vlastitim predajama koje, iako se nisu uvrstile kao historijska istina, ipak zasluuju spomena. Po izvornoj turskoj legendi, a tragovi su joj prepoznat l j i v i ak u Herodotovoj predaji o porijeklu Skidana, u pradavno je vrijeme Oguz-han, Kara-hanov sin, bio tvorac turske moi i kulture putem osvajanja i zakona; istovremeno je ivio s Ibrahimom (Abrahamom), a kao utemeljitelj vladavine bio je isto vjetan s Dejokesom Medjana, t j . sa Demidom istonjakih pri a. Dok m u se otac klanjao idolima, on se okrenuo oiem to2

vanju Boga, pa je s ocem vodio sedamdeset godina graanske i vjerske ratove. Oguz je od Karakuma, gdje je njegov otac Kara-han prezimio, a izmeu planina Urtaga i Kurtaga proveo ljeto, poao prema jugu i uspostavio svoje prebivalite u Jesi, jednom od najznamenitijih rurkistanskih gradova; uinio ga sjeditem stare i nove turske vlasti, stare i nove vjerske kulture, kao Oguz-hanovu prijestonicu u najstarije i sjedite uzbekog hana u no vije vrijeme; sjedite koje e b i t i rodno mjesto i mjesto nauavanja Hode Ahmeda Jesevija, jednog od najveih ejhova vjer skog reda, ejhova Nakbendija. Budui da je Oguz pobijedio svoga oca, bacio mu se pod noge sav Turkistan od Artelasa i Sirema sve do Buhare. Kao est njegovih sinova predaja spominje hanove: dana, mjeseca, zvijezde, neba, brda i mora, uzimajui stare vladarske titule za njihova imena. Otac, lovac poput Nimroda, vladar lovakog stepskog naroda, poslao je jednoga dana sinove da ulove sreu. Donijeli su mu natrag luk i t r i strijele koje su nali. Oguz je poklonio l u k prvoj trojici, a t r i strijele posljednjoj trojici svojih sinova; ovi su ih podijelili svakom po jedan komad, a oni su prebili luk na t r i komada. Zbog toga je Oguz nazvao ove posljednje Uok, t j . t r i strijele, prve Bozuk, tj. kvariteljima i l i razbijaima; onima je predao na uvanje l i jevo krilo vojske, a ovima desno; razbijaima je dao prednost, a nakon njegove smrti podijelili su istone i zapadne zemlje ve likog oguskog carstva. T r i strijele i l i gospodari lijevog krila b i l i su istoni, a razbijai i l i gospodari desnog krila bili su zapadni Turci. Svakom od ovih est Oguz-hanovih sinova predaja pripi suje etiri sina koji su praoci dvadeset i etiriju najotmjenijih turskih plemena. Vjerodostojnost mnogih pria, u koje se u davnini prostoduno vjerovalo, a u koje je kasnije k r i t i k a posumnjala, u naj novije se vrijeme ak povijesno potvrdila, a to u predaji nije istinito po sadraju, istinito je po nainu i l i obrnuto. Osim to ga, potvreno je da su se obiaji jednog iskonski lovakog naro da dugo odrali u obiajima sultanovog dvora i da je ureenje lijevog i desnog krila u vojsci isticano kao osnova u turskom, mongolskom i tatarskom vojnom redu i da je brojka etiri u vjetom tkivu osmanskog dravnog ureenja svagdje duboko usaena. Dvadeset i etiri praoca Turaka ivjela su i nadalje u dvadeset i etiri bega bahirskih i erkeskih Memluka u Egiptu sve do najnovijeg iskorjenjivanja. Zapamtimo da emo vie ne go jedanput tokom ove povijesti imati p r i l i k u podsjetiti na to. Ne pratei dalje t r i hana lijevog krila i potomke t i h t r i j u strijela, k o j i su poli na istok i koji su izvan naeg vidokruga, osvrnut emo se na potomke t i h t r i j u hana desnog krila i l i raz bijaa. Oni su prvotno nastavali Turkistan, a onda su upali za padno u zemlju izmeu Sejhuna i Dejhuna (Sir Derja i Amu Derja), t j . izmeu Jaksartesa i Oksusa i , konano preavi ovu posljednju rijeku, pobjedniki izbili sve do Bosfora i Dunava,

960.

999. 1018. 1031.

1047. 1069.

zavladavi t i m podrujem. Najstariji historiari Oguza, Selduka i Osmana govore o porijeklu njihovih vladarskih loza sve tamo od t r i hana desnog krila, tako da Oguzi potjeu od Hana planina (oni su nastavili planinsko podruje), Selduci od po morskog Hana (Sredozemno more je bila granica njihove vla sti), a Osmani potjeu od nebeskog Hana (mnogo je naroda ne bo oklevetalo svojim popisom rodoslovlja). Dok se ova povijest iskljuivo bavi posljednjima, mora to vie spominjati njihove srodne suplemenike i prethodnike, to se Osmansko carstvo vi e uzdizalo na ruevinama Seldukog. Stoga, najprije nekoliko rijei o Oguzima, a zatim potanko o posljednjem ogranku Selduka, t i m vie to je povijest njihova propadanja ue ispreple tena s uzdizanjem Osmana. Oguzi su vladali u Turkistanu i zemljom izmeu Jaksartesa i Oksusa, zapleteni u mnogobrojne ratove sa perzijskim Husrevima i arapskim halifama. Tek etvrt polustoljea nakon Muhameda preao je Salur, jedan od nasljednika Tak-hana (gos podara planina), sa dvije tisue obitelji na Islam. On se od mah nazvao anak i l i Kara-han, a njegov vjerni narod, za raz liku od jo neobraenih Turaka, Turkmenima. Kad su se to kom vremena iselili, pa zauzeli sjedita dijelom u zapadnoj Armeniji, dijelom na istonoj obali Kaspijskog jezera, nazva ni su ovi zapadnim, a oni istonim Turkmenima, a njihova se sjedita jo danas, na oba mjesta, nazivaju zemljom Turkmena. Musa, anak-hanov sin, okupljao je oko sebe uenjake, gradio damije, tekije (dervika stanita) i kole. Njegov nasljednik i ujak Bugra-han Harun, Sulejmanov sin, proirio je svoju vlast daleko na istok preko Kagara i Balasaguna do granica Sine i oteo perzijskoj dinastiji Saman vlast nad Buharom. Na kon njega nametnuo je Ahmet-han Ben Ebu Naser Ben Alija jo neobraenom dijelu Turaka Islam silom oruja, a njegov brat Arslan-han Ebul Musasir Ben Alija, koji je svoje dugako ime zamijenio k r a i m i ljepim erefedevlet, t j . dravno plem stvo, pokorio je svu zemlju s onu strane Oksusa. Nakon njegove smrti proslavio se Kadir-han Jusuf, sin Bugra-hana, dareljivou, prema onima koji ue (recitiraju) Kuran, pa je time sebi pribavio trajno ime. Njegov sin Kara-han Omer, kojeg je zarobio brat Mahmut, bio je zajedno s njim otrovan, a zemlja je pala pod vlast Tugmad-hana iz Samarkanda, iji je sin (emsulmulk Ben Ilik han Ben Tugmad) dvostrukom enidbom doao u srod stvo s vladajuom seldukom porodicom u fazi uspona, uzevi za enu Alparslanovu ker, dok je svoju sestru Turkan dao sultanu Melik-ahu za enu. Seldukovi sinovi, mono tursko pleme koje svoje porijek lo vodi iz zemalja Oguzova sina, pomorskog Hana, imali su krajem 10. stoljea, po k r a n s k o m raunanju vremena, svoja sjedita oko Bunare, gdje je vladao spomenuti Oguz, Bugra-han.
J

Trideset godina kasnije poveo i h je Mahmut, veliki vladar 1034. Gazne, osvaja Indije, preko Amu Derje (Oksusa) u Horasan. Mahmutov otac, Sebektegin, koji je prvobitno bio turski rob jednog vojskovoe perzijske vladarske obitelji Saman, postavljen je o<d ove za namjesnika u Gazni; uskoro se posta vio zemlji za neovisna vladara, kao to su to uinili turski ro bovi Tulun i Ahid u oba prethodna stoljea, koji su bili na mjesnici egipatskih halifa. Ovi turski robovi bili su prvi koji su se sami podigli na prijestol iz redova tjelesne strae koja je okruivala dvor, te naslov roba zamijenili kraljevskim; no Mah mut je prvi zamijenio taj naslov sultanskim, to prije njega ni je bilo uobiajeno. Vlast njegova doma trajala je jedva jedno i po stoljee, kad je podlegla seldukom plemenu, koje je, poz vano od Mahmuta preko Oksusa, ispruilo svoju monu vla darsku ruku kroz t r i stoljea od Kaspijskog jezera sve do Sre dozemnog mora, pa je sa svojih pet prstiju, t j . pet seldukih dinastija u Farsu, Kermanu, Damasku, Halebu i Rumu i l i Ma loj Aziji, snano obuhvatilo ove zemlje. Tugrul-beg, Seldukov unuk, istrgnuo je uzde vlasti presla bim rukama halifa, koji su vlast, da ouvaju svoj prijestol, pre dali perzijskoj obitelji Bujc, pa kad ga je halifa Kaimbiemrillah pozvao u pomo, osvetio je sramotu ovoga pogubljenjem njegovog pobunjenog roba Besasirija. Tugrul je primio iz halifinih ruku leno sa au Emirulumera, t j . kneza nad knezovi ma, vrhovnog vlastodrca u prostranom carstvu halifata, najvi u vlast koju su prije njega imali vlastodrci obitelji Buje. Ha lifa je sjedio na prijestolju iza crnog vela, ogrnut crnim platem Muhamedovim (El-burda), sa Poslanikovim tapom kao ez lom u ruci. Poto je Tugrul poljubio zemlju i neko vrijeme us pravno stajao, sjeo je na jedan drugi prijestol kraj halife. Pro itana je diploma, kojom ga je halifa imenovao neogranienim namjesnikom, vrhovnim vlastodrcem nad svim Bogom mu po vjerenim zemljama i namjesnikom svih muslimana. Zaredom su mu obukli sedam poasnih odijela, sedam robova mu je po klonjeno iz sedam halifinih drava, glava mu je prekrita velom natopljenim miomirisom m o u s a i na n j u postavljene dvije povezane krune (arapska i perzijska kruna). Dva puta je po ljubio halifinu ruku, opasan s dva maa, te je kao vladar Isto ka i Zapada takvim javno proglaen. Tugrul je svoju sestru dao halifi za enu i za to je, nakon dugih pregovora, njegovu ker uzeo za enu. Izvanrednoj sve anosti, kojom je proslavljeno vjenanje mlade, uskoro je sli jedila pogrebna sveanost staroga mladoenje, ije je mjesto na prijestolju zauzeo i vrio njegov neak Alparslan, t j . jaki 1063. lav. Na elu turske konjice preao je Eufrat i uao u glavni grad Kapadocije, Cezareju, kuda su ga odmamili slava i bogat stvo crkve sv. Bazilija i odakle je sobom odnio biserima ukra eno krilo relikvijskog ormaria. Osvojio je Armeniju i Gruzi5

j u i poao sve do srca Frigije protiv bizantskog cara Romana Diogenesa, u ijoj se vojsci borila i jedna moldavska horda tur skog porijekla (Uzi) protiv vojske Alparslana, koji je svoju ker udao za oguskog vladara. Nakon t r i j u tekih vojni uspjelo je caru potisnuti Turke preko Eufrata pa opet osvojiti Malaskerd, pograninu tvravu izmeu Erzeruma i Vana. Alparslan je do jurio s etrdeset tisua konja da ouva svoje zemlje koje je car bio ugrozio vojskom od preko sto tisua ljudi. Njegova je p r e m o oslabljena upornou franakih plaenika, koji su se borili pod Urselom i l i Ruselom Baliolom, r o a k o m i l i praocem kotskih kraljeva, i vojnim prebjeglitvom Uza, koji su preli Alparslanu, puncu oguskog vladara. Carevu obijest to nije skrilo, tako da je kao zalog za m i r traio da m u sultan preda svo j u prijestolnicu Rej. Alparslan se naoruao za borbu, vlastitom je rukom odvezao vor svome konju, zamijenio luk i strijelu buzdovanom i sabljom, obukao bijelu halju, namirisao se mi risom mousa i zakleo da ovo mjesto, ukoliko ga pobijede, bu de njegov grob. Pobijedio je u bici, a car je kao sultanov zaro1071. bljenik poljubio zemlju; ovaj m u je navodno stavio nogu na i j u kao to je to osam stotina godina ranije uinio perzijski car abur sa rimskim carem Valerijanom, a trista i trideset go dina kasnije tatarski Hahan Timur sa osmanskim sultanom Bajezidom. Uz otkupninu od jednoga milijuna i godinjeg dan ka od 160.000 funti zlata povraena je Romanu Diogenesu slo boda koju je uskoro zatim s krunom i ivotom izgubio, p o t o su ga u vlastitoj zemlji pobunjenici bili zatoili. Alparslanu je prikraen ivot urotnikim ubodom Jusufova bodea, Harizmanca, zapovjednika tvrave Bersem. Nadgrobni natpis u Mervu u Horasanu govori posjetiocima seldukog groba: Vi k o j i ste vidjeli Alparslanovu veliinu koja se uzdigla do neba, gle date je ovdje ponienu do ispod praha. Najljepu ostavtinu, koju je Alparslan, pored svog pros tranog carstva, ostavio svome sinu Melik-ahu, najveem vlada r u Selduka, bilo je to to mu je ostavio najveeg od sviju ve likih vezira, Nizamul-mulka (dravni poredak). Pod Tugrulom, Sandarom i Alparslanom upravljao je ovaj vezir trideset go dina neogranienom vlau poslovima prostranog Seldukog carstva, koje se protezalo od Kaspijskog jezera do Sredozem nog mora i od zemlje Kazara sve do kraja Jemena, a Melik-ah ga je za vrijeme svoje dvadesetogodinje vladavine dvanaest puta proputovao s jednog kraja do drugoga. U Isfahanu, Niaburu. Mervu, Balhu, Heratu, Mosulu, Basri i Bagdadu su podignute kole i akademije. Sagradio ih je Nizamul-mulk i za snovao u velikom broju, a niti jedna nije bila znamenitija od bagdadske, nazvane po svom osnivau Nizamija. Bila je uzor svim kasnijim visokim islamskim kolama. Nizamul-mulk je bio kolski drug Hasana Sabaha, osnivaa ismailijskog reda Ubojica, i uspjeno se odupro jedan itav ljudski vijek po6

gubnom saveznitvu nevjere i bodea. inio je to snagom svog jakog karaktera i svom snagom visokog poloaja, no ipak je pao u nemilost kratko vrijeme ipred kraj svoga i Melik-ahova ivota, a uskoro zatim pao je rtvom bodea Ubojica. Njego vo ime je najvee meu imenima velikih vezira, a Melik-ahovo najvee m e u seldukim vladarima. Ovjekovjeen je u povijes ti kao osniva novog i poboljanog raunanja vremena (delalijsko vrijeme), kao zatitnik uenjaka, a naroito pjesnika. U da reljivoj zatiti pjesnika natjecao se s Hisr-hanom, Tugmadevim sinom, s bratom i nasljednikom Ilik-hana, oguskim vlada rom s onu stranu Oksusa, njegovom sestrom Turkan, Melikahovom suprugom. On je prosio i jednu princezu iz kue Komnena, t o je sprijeio bizantski car Aleksije. Meutim je Melik-ah svoju k e r dao halifl Muktadiju, ali samo uz, na Istoku, vrlo teki uvjet, da se odrekne drutva svojih ostalih ena i prilenica i da ivi iskljuivo s novom mladom. Ve osamnaest 1074. godina prije svoje smrti prepustio je Melik-ah svom bratiu Sulejmanu, Seldukovom praunuku, vlast nad svim zemljama koje lee dalje od Antiohije, t j . vlast nad Rumom i l i Malom Azijom; m i bismo odmah zapoeli s n j i m kao osnivaem selduke rumske dinastije, da nije, zbog bolje povezanosti, potrebno, nakon ve spomenuta prva t r i vladara perzijskih Selduka, krat ko spomenuti jo njihova t r i neposredna nasljednika, naime Berkjaruka, Muhamed-aha i Sandara, ime se tek svrava veli ina perzijskih Selduka. Melik-ah je ostavio etiri sina: Mahmuta, Muhameda, San dara i Berkjaruka; umjesto ovog posljednjeg (najstarijeg), htjela je majka Turkan-hatun podii najmlaega na prijestol; njezine su spletke sruile ve velikog Nizamul-mulka. Najmlai bi to i postigao da djeaka, u kojega je polagala nade, nisu po kosile velike boginje. Berkjaruk, protiv kojeg su vojevala nje gova dva ujaka, pobijedio je obojicu. Prvoga, Tekea i l i Tukua, zatvorio je oslijepljenog u Takritu; drugi, Tete i l i Tutu je pobijeen, te se utopio i l i se sam bacio u vodu. Tiraniju tre ega, Arslan Argun Ben Alparslana, namjesnika Horasana i Gazne, dokrajile su njegove sluge; umro je nasilnom smru. Ber kjaruk je predao namjesnitvo Horasana svom bratu Sandaru, a namjesnitvo Harizma Muhamedu Ben Nuteginu Gardij u , praocu kasnijih ahova Harizma. Na Berkjaruka je zavojevao brat mu Muhamed, a zatim je Berkjaruk s njim sklopio m i r uz uvjet da odvoji istone zemlje drave (Azerbejdan i Irak), dok je Sandar vladao u Horasanu. U slubenoj molitvi se spominjalo samo Berkjarukovo ime. Veliki vezir Nizamul-mulk ostavio je pet sinova: Azul-mulka (ast drave), Sijaul-mulka (sjaj drave), Muejidul-mulka (koji donosi sreu dravi), Seadul-mulka (srea dravi) i Fahrul-mulka (slava drave); sva petorica su naslijedila svoga oca u as ti velikog vezira. Prvi samo na nekoliko dana, pokazavi se 7

zbog prekomjernog jela i pia nedostojnim svoje visoke asti. Njegov je brat i nasljednik bio nevjeran Berkjaruku, podba dao protiv njega njegova brata Muhameda, bio uhvaen i opet stekao milost, ali mu je onda sultan vlastitom rukom odsjekao glavu. Fahrul-mulk, stariji brat, bio je zbog vjernosti prema svom vladaru i zbog vjere ubijen bodeom od ismailskih Ubo jica, za vladavine Muhamed-aha, nasljednika i brata Berkjarukova. U dugom razdoblju od tisuu godina opetovao se udes no rijedak primjer da je vie lanova iste obitelji imalo vrhov nu vlast velikih vezira u dravi: prije Nizamul-mulkovih sino va, Barmekovi sinovi za Abasida, a nakon ovih andareli i Kopr i i l i za Osmana. Zijaul-mulk (sjaj drave), trei od Nizamul-mulkovih sino va, bio je veliki vezir Muhamed-aha, k o j i je, nakon smrti svo ga brata Berkjaruka, pod svojim ezlom ujedinio sve zemlje carstva perzijskih Selduka, osim Horasana, gdje je Sandar vladao. Zijaul-mulk u toj asti, meutim, mije neposredno nasli jedio svoga brata Fahrul-mulka, nego velikog vezira Seadul-mulka (srea drave), koji je, preavi na stranu ismailijskih Ubo jica, htio svog gospodara otrovati pustivi mu krv iz ile, no urota je bila otkrivena i osujeena smaknuem sudionika. Ubo jice su se osvetili zbog sprijeena ubojstva ubivi u zasjedi Zijaul-mulka, dok je Muhamed-ah napao nekoliko njihovih ut vrenih gradova u Iraku. Tako su Nizamul-mulk i dva njegova sina, velika vezira, Fahrul-mulk i Zijaul-mulk, zbog svoje vjer nosti pali od bodea ismailskih Ubojica, a trei, Muejidul-mulk pao je zbog urote od sultanove sablje, dok je etvrti Azul-mulk, spasio glavu, samo zato to je bio nesposoban za tu slubu. Mu hamed-ah je vodio sveti rat u Siriji protiv kriara i u I n d i j i protiv poklonika idolima. Ogromnog indijskog idola, tekog 200 centa, poloio je kao prag pod ulaz svoje akademije koju je sa gradio u Isfahanu, da pravovjerni studenti gaze preko njega u dvorane znanosti. On je sam bio pjesnik i njihov veliki dobro initelj; nosio je krasan nadimak: sklonite sree i svijeta. Sandar, Melik-ahov sin, brat svoje dvojice prethodnika, 1114. ujedinio je, nakon njihove smrti, Selduko carstvo, koje je za njihova ivota bilo podijeljeno izmeu njih, a imao je i ogromno blago koje je potjecalo od osvojene Gazne. U ovom prijestolnom gradu svoga ujaka po majci, Arslan Argtm Ben Alparslana, preuzeo je blago koje je nagomilao sultan Mahmut, osvaja Indije. Meu blagom se nalazilo pet kruna, svaka vri jedna milijun dukata, sedamnaest zlatnih i srebrnih prijestolja, tisuu i t r i stotine komada skupocjenog nakita ukraenog dra guljima i tisuu i t r i stotine zlatne i srebrne opreme za ovjeka i konja. Nakon to je podijelio dravu sa svojim bratom i pret hodnikom Muhamedom, vrena je obredna molitva za ovoga kao za aha, ali za Sandara kao za sultana nad sultanima. Za Berkjarukove i Muhamedove vladavine vladao je Sandar dvade8

set godina u Horosanu; nakon smrti ovog posljednjeg, on je stupio na prijestol i sjedio na njemu dvadeset i etiri godine, te je bio posljednji veliki vladar perzijskih Selduka od Kagara do Antiohije, od Kaspijskog jezera do morskog tjesnaca Bab el Mendeba. Tako je s velikim prostranstvom njegova carstva i moi duina njegova vladanja stajala u prikladnom omjeru, ali to nije vailo uvijek i za sreu njegove vladavine. Devetnaest puta je vodio rat protiv svojih neprijatelja, no pobijedio ih je samo sedamnaest puta. Jednom su ga potukli, a jednom je bio uhvaen. Prvi puta mu se to dogodilo s onu strane Oksusa s Kur-hanom, vladarom nad stanovnicima Karahataja, kojem je 1140. izbjegao samo tako da mu je ostavio itav svoj logor s hare mom i samo s nekolicinom pobjegao. Drugi put mu se to dogo- 1156. dilo s buntovnim podanicima, Oguzima. Taj upad Oguza u Horasan drugi je njihov veliki pokert s istoka prema zapadu, k o j i spominju muslimanske historije. Prije toga se spominje iselje nje nekoliko tisua obitelji za Kara-hana, a dogodilo se dva stoljea ranije. Tada su zauzeli istonu i zapadnu stranu Kas pijskog jezera pod imenom Turkmena; taj se put pojavljuju u bizantskih povjesniara pod imenom Guza i l i Uza, u ija se ple mena ubrajaju i Kumani i Peenezi i l i Kangli. Vladari Karaha taja posluili su se njima kao pograninim straarima protiv upada s juga, k o j i h su se bojali; zato bi im davali godinju pla u. Arslan-han, prethodnik Kur-hana, gore spomenutog vladara Karahataja (Male Buhare), u zavadi s njima, ne samo da i m je ustegnuo godinju plau, nego i m je uzeo i ene, mislei da e tako iskorijeniti tvrdokorno pleme. Neupoznati sa svijetom iz van svojih stepa, unajmili su trgovce koje je privukla dobit, da i m pokau put u jednu drugu plodnu zemlju. S rukama veza nim na leima pokazali su i m trgovci put u Balasagun, gdje su bjegunci drhtali jo pred Arslan-hanom, ali su se za njegova nasljednika Kur-hana proirili Turkistanom, plaajui mu za svaku obitelj po jedan zlatnik. Kur-han je elio dobrosusjedske odnose sa Sandarom, ko j i je vladao s onu stranu Oksusa i Horosanom. Na ponizno Kur-hanovo pismo odgovorio je Sandar pozivom da primi Islam, a visokoparne vjerodajnice prijetile su nebrojenim vojskama, ije bi strijele rascijepile i dlaku. Kur-han je poslanicima dao iupati brade; u jednu ruku i m je stavljena brada, a u drugu igla s upitom k o j i sadri odgovor: ako dlaku s brade ne moete iglom raspoloviti, kako ete to uiniti s tanjom kosom uz po mo strijela? Dalji je odgovor bio naoruanje i veliki Sandarov poraz, nakon kojega su i namjesnici u Harizmu i Guru, Itsif i Husein, poeli dizati glave zbog neovisnosti, a obredna molitva je, umjesto u Sandarovo ime, vrena u njihovo ime, dok San dar nije ojaao i opet vrio pravo neograniene vrhovne vlasti, kako nad namjesnicima, tako i nad Guzima'koji su se nastanili u Horasanu i u kraju oko Balha, mirno plaajui danak. Oni su 9

1157.

umro 1152.

1142. 1143.

isporuivali meso u sultanovu kuhinju. Jednog prestrogog saku pljaa danka su ubili, a emir Kamad, namjesnik Balha, k o j i i h je htio pokoriti orujem, ostao je sa svojim sinovima na bo jitu. Sada je sam sultan Sandar poao na njih sa stotinu tisua konjanika. U poetku su se Guzi ispriali preko poslani ka zbog svega to se dogodilo i ponudili stotinu hatajskih robo va kao krvarinu za Kamada, a za svaku obitelj dvije funte zlata. Svi emiri, meutim, nisu b i l i sloni, s pregovora se prelo na oruje i veliki vladar Selduka postao je zatoenikom Guza. Zbog vojnog prebjeglitva Uza dospio je bizantski car Ro man Diogenes u Alparslanovo zarobljenitvo. Zbog pobune Guza postao je Sandar, Alparslanov unuk, njihov zarobljenik. Njiho v i emiri su najprije pred n j i m ljubili zemlju i ponaali se pre ma njemu sa strahopotovanjem koje je odgovaralo velikom vladaru i njihovu dotadanjem gospodaru. Kasnije, kad se po stojano odupro njihovoj elji da i m prepusti podruje Merva (njegova prijestolnica) u nasljedni zakup, podrugivali su m u se i zlostavljali ga. Ve se o njemu ula pria o zatvaranju u elje zni kavez, koja se kasnije ponovila p r i Bajezidovu zarobljeni tvu. Guzi su se tada kao pustoea bujica spustili na Horasan, opustoili Niabur, spalili damije, ubijali i muili uene ljude i htjeli muslimane ognjem i m a e m obratiti s Islama na idolopoklonstvo. Nakon etvorogodinjeg zarobljenitva pobjegao i m je Sandar prigodom nekog lova i preao Oksus uz p o m o gos podara Termeda. Kad je uskoro zatim umro voa Guza, ponovo su se pokorili Sandarovoj vlasti, s k o j i m je nedugo zatim legla u grob selduka vlast. Zbog njegovih osvajanja prozvali su ga narodi Aleksandrom (Iskenderom) I I . U njegovoj dvorskoj slu bi bili su kraljevi, sultani Harizma, Kutbedin, sin, i Itslf, unuk onoga Nutegina, kojem je Berkjaruk podao namjesnitvo Ha rizma. Oni su se naizmjence pojavljivali kao nasljedni peharnici na Sandarovu dvoru. Istaknuta imena pjesnika i uenjaka proslavila su njegovu vladavinu. Enveri, najvei perzijski pisac hvalospjeva, i Abdulvasi hvalili su ga. Zamaheri, veliki t u m a Kurana i isto toliko veliki znalac jezika, i Nesefi, ija je dogmatika jo i danas temeljno djelo sunitskog vjerskog naueavanja, u m r l i su obojica u razmaku od godinu dana, uskoro nakon velikog poraza koji je nanio Kur-han. Hariri, odavno slavan na Zapadu kao i na Istoku po svom majstorskom djelu o arap skom govornitvu, Makamatu, posvetio je to djelo svom za titniku erefedinu Halidu, Muhamedovu velikom veziru, sinu Melik-ahovu, kojemu je njegov ujak Sandar prepustio Azerbejdan i da vlada Irakom i Farsom. Muhamed-ahovi nasljednici, Melik-ahova sina, gospodara Iraka, ahovi Harizma, guridski knezovi i etiri linije atabega po dijelili su razvaline istonog seldukog carstva, dok se zapadno podiglo u Maloj Aziji. Bacit emo pogled s onoga na ovo, iji je lijes kolijevka Osmanskoga carstva. Bez obzira na mnoge dodir10

ne toke ikonskih (konjanskih) Selduka s kriarima i ispreplitanje njihovih obostranih historija, njihova je historija u istodob nim evropskim kriarskim ratovima dana vrlo nepotpuno, kao i u bizantskoj historiji vladara Male Azije; ve e i zbog toga b i t i opravdana njezina nadopuna iz dosad nekoritenih izvora, ako ve ne i zbog najue historijske povezanosti posljednjih seldukih vladara s p r v i m Osmanima, pa e piscu povijesti b i t i njezi no osvjetljavanje neizbjenom obavezom. Katulmi, Israilov sin, a ovaj Seldukov sin, ve je pod Alparslanovom vlasti u Rumu, t j . u Maloj Aziji, poduzeo nesretni pokuaj da p o m o u vojske, sastavljene od Turkmena, neovisno zavlada. Poraenog ga je zadesila smrt u bijegu, poto je pao s konja. Stariji od njegovih sinova, Mensur, plaao je neko vri jeme danak Alparslanu i njegovu nasljedniku Melik-ahu, dok nije na Melikovu zapovijed pobijeen i ubijen, kad je na njega zavojtio general Emir Pursak. Jednaka je sudbina sustigla mla ega, jo maloljetnog Sulejmana, jer je Melik-ah odluio isko rijeniti taj ogranak koji se inio preopasnim glavnom plemenu, obitelji koja je vladala Perzijom. Samo na nagovor velikog vezi ra Nizamul-mulka poklonjen je Sulejmanu ivot i povrh toga j o i vlast seldukog vojskovoe u Rumu. Kraljicu sirijskih gradova, Antiohiju, krasan grad, etvrti po znaenju, ve su po etvrti puta istonjaki osvajai otrgnuli Istonom rimskom carstvu. Dva puta je pala u ruke perzijskih Husreva, abura i Nuirvana; Arapi su je ve etiri godine nakon Muhamedove smrti osvojili, a sad su je Turci pod Sulejmanom napali, zbog izdajstva sina namjesnika, Filaretosa, sa samo dvije stotine i osamdeset konja. Dva su Melika-ahova namjesnika tada vlada la Sirijom, njegov sin Tutu, osniva sirijske selduke dinasti je u Damasku, a Muslim, Kureiov sin iz obitelji Ukail, u Halebu (Alep) koji je od Sulejmana zatraio antiohijski danak i , kad je zbog odbijanja dolo do oruja, platio je u bici svoj zaJitjev ivotom. Sulejman je sam sebi oduzeo ivot, kada ga je po- 1085. bijedio Tutu i trebao postati njegovim zarobljenikom. Sulejmanovi sinovi, Davud i Kiliarslan, odvedeni su na dvor Melik-aha, nakon ije smrti je najprije Davud, a onda nje gov brat uinio Konju sjeditem neograniene vlasti. Ovaj je posljednji oduzeo u Kapadociji vladajuoj dinastiji Danimende njezin glavni grad Malatiju i Karaman, sjedite njezine moi, potukao kriare, koji su deset godina naikon smrti njegova oca osvojili Niceju (Iznik), osvojio Mosul, ratovao s emirom Devalijem i u valovima Habura se sluajno utopio i l i je bio nasilno utopljen. Od njegova dva sina, koja su ostala iza nje ga, najprije je Melik-ah zauzeo Malu Aziju, u kojoj se nalazio kad m u je otac umro, a Mesuda je Kiliarslan jo za svog ivota uinio namjesnikom Mosula, te ga je, nakon smrti nje gova oca, emir Devali, pobjednik potonjega, poslao na dvor Muhamed-aha, vladara perzijskih Selduka, a onda pozvao na
li

1086. 1103. 1106.

1109.

umro 1156.

1171. 1172.

1188. 1190.

1193.

trag da preuzme vladavinu oeva nasljedstva. Ovaj j u je preu zeo nakon smrti svoga brata Melik-aha nad itavom Malom Azijom i bio poboan i pravedan vladar, podigao dervika sta nita (tekije) i damije i onu kod Samare, mjesta kod Amasije, gdje se nad njegovim grobom uzdie kube. Vladao je etrdeset i sedam godina. Njegovi sin i nasljednik Izudin Kiliarslan, t j . lav po sab l j i u obrani vjerske asti, udao je svoju ker Selduk-Hatun za halifu Nasirlidinillaha. Zauzeo je Malatiju, koju je ve njegov djed oteo Danimendima, po drugi puta, vratio i m je opet nakon posredovanja Nuredina, najveeg sirijskog atabega. Nakon njegove smrti osvojio je, meutim, Sivas i Cezareju (Kajseri) i , na kon to je posljednjeg kneza Danimenda dao otrovati, pripojio je njegove prostrane posjede svojoj dravi. Podijelio ih je na svojih deset sinova, te ih tako izvana poveao, a iznutra osla bio. Tako je bilo lako kriarima, koje je predvodio car Friedrich Barbarossa, osvojiti Ikoniju (Konja), koju i m je predao Kutbedin, Izudinov sin. Friedrich je poveo sa sobom dvadeset ta laca i nastavio svoj put preko Tarsa u Masisu (Mopsuestia), gdje je poginuo u rijeci Selefki (Silifke), t j . u Kalikadniji. Nije bio tako sretan kao Aleksandar (Iskender) koji je hladnim valovima susjedne rijeke Cidne izbjegao samo groznicom. Kasnije je Kiliarslan alio to je raskomadao dravu i htio j u je opet sjediniti pod Kutbedinovom vladavinom, za kojega je zato pro sio ker velikoga Salahedina. Tada su se pobunili svi ostali si novi protiv oca koji je izgubio sav ugled i mo. Traio je sklo nite as u jednog, a as u drugog protiv ostalih. Naao j u je kod sina Mahmuta koji mu je bio najprivreniji, a protiv Husreva koji mu je bio najvei neprijatelj. U m e u s o b n i m borbama sinova obolio je otac i umro nakon dvadeset i devetogodinjeg vladanja, za koje je vrijeme bio izgradio grad Akseraj. Nakon njegove smrti rasplamsala se meu braom borba za vlast samo jednoga. Najprije su se za nju borili Mahmut i Kutbein ko j i uskoro umire, nakon to Mahmuta pod prijetvornim likom prijateljstva uhvati i ubije. Njih su zamijenili kao glavna lica u toj krvavoj drami Keihusrev, gospodar Ikonije (Konje), i Ruknedin Sulejman, gospodar Tokata koji mu je oduzeo Sivas i Cezareju (Kaiseri), protjerao Keihusreva iz Ikonije (Konje), dao mu za to Elbistan, iz kojeg je protjerao brata Mugaiesedina i ma lo pomalo sjedinio opet pod svojim ezlom dravu koju je otac bio raskomadao. Keihusrev je pobjegao iz Elbistana do gospo dara Haleba (Alep), od ovoga k Leonu, kralju Armenije, od tamo u Trapezunt i konano do grkog cara u Konstantinopolis (Cari grad), gdje je sa svojim sinovima Alaedinom, Keikubadom i Izudinom Keikavusom ekao jedanaest godina na Ruknedin-Sulejmanovu smrt. Ruknedin je bio potajni pristaa nepravovjernih ismailija. Jednog dana je u njegovoj prisutnosti na dvoru dolo do spora izmeu jednog filozofa i dervia; filozof je dervia po12

bijedio razumskim argumentima, a dervi je pribjegao tome da ga pljuskama osvjedoi; sultan je to mirno doputao. Kada je dervi otiao, a filozof se potuio zbog nekanjena zlostavljanja, odgovori mu Ruknedin: Da sam uenje filozofa protiv uenja dervia bio javno zatitio, narod bi tebe i mene ubio. Od egi patskog halife Ruknedin je primio poasni naslov: Es-sultan El-kahir, t j . snani i l i osvetnik, naslov koji je zasluio svojom strogou. Svom dragom miljeniku, lijepom djeaku Ajazu, ko j i je nekoj siromanoj eni oteo mlijeko, dao je zbog toga ras poriti trbuh. Nakon to je svojoj brai bio oteo oinsko naslije e, odupirao m u se njegov brati, Muhiedinov sin, gospodar An gore (Ankare), t r i godine u vrstom i strmom dvorcu. Osiguran mu je slobodan odlazak, ali, mjesto ispunjenja zadane rijei, ubijen je taj brati sa itavom svojom obitelji. Pet dana nakon toga ubojica je umro, a njegov jedanaestogodinji sin Izudin Kiliarslan, t j . lav po sablji u obrani vjerske asti, vladao je samo pet mjeseci. Gijasedin Keihusrev, koji je odmah doao iz Konstantinopolisa (Carigrada) im je uo za bratovu smrt, bio je dodue is prva pobijeen od bratievih eta, ali su se ubrzo stanovnici Akseraja i Konje izjasnili za njega i proglasili ga sultanom. On je bratia zajedno s njegovim emirima zatoio, te primio vazalsku prisegu Melik Efdala, Ejubida, gospodara Samosate, i Nisamedinovu, gospodara Karpurta, kojeg je porazio gospodar Amida, Nasiredin Mahmut i Melik Eref, pa je pozvao u pomo Keihusreva koji m u je poslao u pomo Melik Efdala s vojskom. Gospodar Amida se povukao iz Karpurta, a Keihusrev je poao opsjesti Ataliju na obali Cilicije. Grci su pozvali u pomo Franke sa Cipra, ali, nesloni s njima, Grci su izruili tvravu sultanu. Uskoro zatim zavojevao je na Armeniju, osvojio Karakos i , poto je bio pobijedio Laskarisa kod Amurija, pao je pod kopljem nekog Franka koji ga je na osami iznenadio i ubio. Melik Efdal, knez Samosate, oalio je njegovu smrt ljupkom arapskom elegijom. Izudina Keikavusa, starijeg Keihusrevog sina, mladog, lije pog, hrabrog i obrazovanog vladara, priznavali su kao vazali gospodari Amida, Husn Keifa, Mardina, Karpurta i Samosata kujui u njegovo ime novac i spominjajui ga u obrednoj moli tvi. U svojoj je vlastitoj obitelji morao suzbiti drskost svoga ujaka Tugrula Ben Kiliarslana, gospodara Erzeruma, i svoga brata Alaedina Keikubada. Ovaj je opsjedao sultana u Sivasu i tek se povukao, kad se pribliio Melik Eref pozvan u pomo iz Sirije. Kasnije je Melik Eref uguio ujaka, koji mu je pao u ruke, zajedno sa svim njegovim emirima; brata Keikubada op sjedao je Keikavus u Angori (Ankari), osvojio je grad, a njega je zatoio u Malatiji; njihovim je emirima dao obrijati brade i na magarcima i h sproveo kroz vojni logor i dao telalom ob znaniti: to je kazna kneevim izdajicama. Keikavus, koji se htio 13

1202.

1203.

1206. 1208. 1211.

1213.

1214. 1215.

1220.

1225. 1226.

1229.

Laskarisu osvetiti za oevu smrt, pustio ga je samo kad mu je ustupio mnoge gradove i dvorce. Oduzeo je Ataliju {Adalija) Francima sa Cipra, koji su se ove b i l i domogli; u Armeniji je zauzeo tvravu Lulue, a na obali Crnog mora Sinop. Nakon smrti Tahira, Salahedinova sina, gospodara Haleba (Alep), htio se domoi toga grada, ali je morao odande otii. Generale, koje je okrivio za neuspjeh pothvata, dao je zatvoriti u jednu k u u i zajedno s njom ive spaliti. Nita sretnija m u nije bila vojna protiv Melik-ulerefa Muse, gospodara Mezopotamije. Na povrat k u odande je obolio i umro u Sivasu. Tamo lei pod visokim kubetom, kraj bolnice koju je dao izgraditi. Njegov brat, Alaedin Keikubad doao je na prijesto, iz za tvora, a bio je pet godina u njemu; kao to je ranije jedanaest godina proveo u tuini, u Konstamtinopolisu (Carigradu), pa je imao vremena i prilike sazrijeti u velikim sklonostima, kojima ga je priroda obdarila, kroz teka iskustva u svijetu i kroz pro matranje u osami. Na prijestolju je otada bio neprestano petna est godina i bio je najvei selduki vladar Male Azije. Nije zbog toga najznamenitiji samo u njihovoj povijesti, nego i u osman skoj, koja pod n j i m poinje. Poetkom njegove vladavine po javljuje se, istovremeno s Dengi-hanom, loza Osmana po Sulejmanu, Tugrulovu ocu, koji je bio Osmanov djed. Uzdigao se iz mongolske zavojevake lavine, nestao za pola stoljea u visokim valovima dogaaja toga vremena, da b i se opet novim sjajem podigao pod vladavinom treeg i posljednjeg Alaedina, da osnu je trajni prijestol na oceanu povijesti koji je zapljuskivao zem lju. Da bi se sve dalje tkala nit osmanskih djela, sve dublje, ne emo je prekinuti ovdje s dogaajima ikonskih (konjanskih) Se lduka, nego emo je dalje voditi do kraja njihova carstva, do preostalih sedam knezova, od najveega, Alaedina Prvog, do najnemonijeg od svih, Alaedina Treeg i posljednjeg, a pratit e mo t u povijest u dosadanjem zgusnutom obliku. Alaedin Veli k i odmah je, nakon to je stupio na prijestol, sklopio m i r i pri jateljstvo s Melik Eref om, vladarom Armenije, oteo knezu Mezopotamije, Melik Kamilu Muhamedu, nekoliko dvoraca, oduzeo slijedee godine amidskom knezu Melik Mesudu Ben Salihu iz obitelji Urtuk nekoliko tvrava i pobijedio ga uz p o m o svog saveznika Melik Erefa. U sedmoj godini Alaedinova vladanja zapoeo je sedmogo dinji rat s Delaledinom, najveim vladarom Harizma k o j i u povijesti Dengiz-hana igra vanu ulogu zbog otpora. Bio je je dan od onih koji je postojano poput bedema prkosio mongol skoj bujici koja je preplavila narode, da bi se konano slomio bukom koja je potresla mnoge. Budui da su evropski istraiva i historije i pisci velika ugleda i vanosti Osmane uinili Harizmancima, jer je njihov praotac Sulejman nekolik godina pri je Delaledinova upada osvanuo na armenskoj granici, to treba rei nekoliko rijei o Harizmu i njegovim stanovnicima da b i se 14

iskorijenila ova tvrdnja, koliko nam o tom mogu rei stariji is tonjaki izvori. Harizm se zove onaj uski potez zemlje izmeu Oksusa i Kaspijskog jezera, od onoga istono, od ovoga zapad no, juno od Horasana, sjeverno ogranien zemljom Turkmena. Stanovnici su narod mjeanaca s vlastitim obiajima, jezik i m nije n i turski n i isto perzijski, a glavni gradovi Kurkend i l i Durdanija na zapadnoj, a Kat na istonoj obali Okusa. Onaj prvi nosi i ime zemlje i u njoj su vladali njezini ahovi. Njezinu slavu kao rodno mjesto mnogih uenih ljudi nosi gotovo iskljuivo veliko selo Zamaher, jer je dalo ivot najveem arap skom znalcu jezika Zamaheriju. Za Berkjaruka i Sandara, najveih sultana perzijskih Sel duka, njihovi su nasljedni peharnici b i l i Kutbedin i sin mu Itsis, prvi samo namjesnik, a drugi uskoro zatim i neovisni vla dar u Harizmu. Kutbedinov otac je bio Turin Nutegin, a taj je bio rob jednog pehamika seldukog emira. Itsis je za naslje dnika imao svoga sina, kao i unuka i praunuka. Poslje dnji, Alaedin Teke, zalpeten u mnogobrojne ratove, iznutra s b r a o m i sinovima, izvana s perzijskim Selducima i s vladari ma Karahataja, isticao se h r a b r o u i dareljivoeu, bojevima i ljubavlju prema znanosti. On je na svoje zastave i atore po stavio polumjesec koji je otada vaio u Evropi iskljuivo kao osmanski grb, no koji je davno prije, uz sunce na kovanom nov cu perzijskih Husreva, krasio njihovu krunu kao simbol vlasti nad suncem i mjesecom. Tako se ve i kod Selduka nala peterostruka vojna glazba, uz pet molitvenih dobi, koju je Alaedin Mehmed, Tekeov sin, vladar Harizma, izmijenio tako to je za njegove sinove kao i dosad pet puta, no za njega samo dva puta svirala, p r i izlasku i zalasku sunca. Sviralo je dvadeset i sedam prineva udaranjem u zlatne bubnjeve tapovima koji su bili optoeni biserima. Bubnjari su b i l i prinevi podjarmljenih vladara Selduka i Gurida, kraljevi Balha, Bamijana, Buhare i njihovi sinovi; u dvorskoj slubi bili su sami kraljevi i prine vi. U obijesti svoje vlasti razjario je Dengiz-hanovu premo, ubivi mongolske trgovce u Utraru i mongolska se bujica tada sruila pustoei njegovim zemljama, s ove i s one strane Oksusa, preko Utrara i Nedenda, Fenaketa i Kudenda, preko Samarkanda i Buhare, te Malog i Velikog Kurkenda i l i Harizma. Delaledin Minkberni, sin Mehmed-aha, posljednji od harizmskih ahova, nije samo na istoku vodio rat dalje s Dengiz-hanom, nego je i na zapadu mjerio snage s Alaedinom Keikubadom, najveim m e u rumskim Selducima. Alaedinov brati, njegov namjesnik u Ahlatu, pokorio se pobjednikoj sili a h a Harizma zajedno sa svojim gradom. Tada je Alaedin Keikubad podigao vojsku od dvadeset tisua konjanika i pet tisua svojih saveznika, Melik Eref Muse, Ejubida, gospodara Mezopotamije i Armenije, te izvojevao sjajnu pobjedu, nakon jednog od maj- 1229. krvavijih bojeva koji se bio na islamskoj strani, kod Nisi eme15

1233. na, u blizini Erzindana. etiri godine nakon toga pao mu je u ruke Ahlat. Melik Kamil, gospodar Egipta, podigao je svoju vojsku protiv Alaedina; esnaest kraljeva je u njegovoj vojsci nosilo oruje za njega; no on je s vojskom zaostao na obalama Geksa, t j . Kalikadnusa, koji je razdvajao rumsku oblast od si rijske. Knez Harne, Melik Muzafer, poslan je s dvije i po tisue konjanika preko Eufrata u Karpurt; Alaedin ga je opsjedao, no, nakon mirne predaje, nadaren je p o a s n o m odjeom i puten. 1234. Slijedee se godine raspala egipatska vojska saveznikih kralje va, a Alaedin je zauzeo Haran i Robu. Osvojio je i Erzindan, emiek, i Alaju, i l i bolje rei staru Sidu, a u njezinoj je blizi ni izgradio grad Alaje, koji nosi njegovo ime kao Kubadije kod Erzindana. Kao ljubitelj velikih graevina, poveao je damija ma, dervikim stanitima (tekijama), akademijama i karavan skim serajima devet gradova svoga carstva, od kojih su najzna ajniji b i l i : Sivas, Amasija, Anamur i prijestolnica Konja, koju je on prvi okruio zidinama. Da bi je kao hamajlijom zatitio, molio je za natpis jednog od najveih pjesnika-mistika, Mevlana Delaledina, koji je za njegova vladanja doao sa svojim ocem Behaedinom iz Buhare, nastanio se u Rumu i odmah po svojoj novoj domovini prozvan Delaledin Rumi. Mevlana, t j . na go spodar i l i prijatelj, osniva je reda dervia Mevlevi, koji je je dan od najuglednijih u Osmanskom carstvu i danas jo posto j i . Glavno sjedite i posjedi su mu u Konji. To je mjesto hadiluka ka grobnici obitelji Delaledinove, ijem ocu i sinu pripa da, skupa s njim, titula sultana u carstvu svetih, a i mistina spoznaja. Obino se otac naziva Behaedin, sultan uleme, njegov sin Emir Sultan i l i Mevlana Hunkar, t j . car, a unuk Sultan Veled, t j . sultan-dijete. Kada je Dengiz-han, pustoei, upao u ze mlju sa svih strana Oksusa, bjeali su ueni ljudi iz razvalina svojih biblioteka i akademija na krajnji zapad Azije Keikubadu, traei kod njega krov nad glavom i zatitu koju im ah Ha rizma nije vie mogao dati. Perzijska je literatura prela s obala rijeke Oksusa na obale Jonskog mora, kao to je, dva stoljea kasnije, grka prela s obala Bosfora na obale Tibra i Arna. Ha lifa Nasir-li-dinillah, t j . pomonik vjere za Boju volju, poslao mu je kao poslanika najveeg znalca zakona svog vremena, ehabedina Suhraverdija koji mu je predao diplomu halife s poa snim naslovom najveeg sultana. Pet tisua konjanika, sva ule ma i ejhovi su mu izali ususret za dobrodolicu, a ueni po slanik posvetio je bilo iz ljubavi prema znanosti, bilo kao zahvalnost za takve poasti jedno od ejha Nedmedina sul tanu Alaedinu posveeno znamenito etiko djelo. Alaedin je za sluio ast i hvalu uenih ljudi zbog zatite koju im je pruao i zbog ljubavi koju je sam gajio prema znanostima. Dan, kao i no, dijelio bi na t r i dijela. Jedan dio dana bio je posveen vladar skim poslovima, drugi je proveo u drutvu s uenim ljudima i ejhovima, a trei je bio posveen izuavanju povijesti. Samo je 16

jedan dio noi sebi priutio za spavanje, druga dva dijela posve tio pobonosti i itanju etikih djela. Najvei uzori njegove vla darske asti bili su Mahmut Gaznevi, kao osvaja, i Kabus, Vemgirov sin, kao veliki i prosvjetljeni vladar. Uspjelo mu je da njihove zasluge ujedini u sebi i da, pored svojih mnogobrojnih spomenika ljubavi prema umjetnosti i znanosti, pokazuje pro stranstvo drave njegovu veliinu i m o . Sedamnaest godina bio je najvei i najsretniji vladar rumskih Selduka, ali je doivio nesretan kraj. Smrt ga je snala u palai Kubadije, k o j u je sam izgradio u blizini Erzeruma. Otrovao ga je vlastiti sin. 1237. Taj sin bio je Gijasedin Keihusrev, drugi koji je nosio to ime. Dodue, nije ga tako brzo stigla kazna za zlodjela koja je skrivio protiv prirode, kao druge oceubojice, a ije ime sramoti husreve i halife, ali ga je, ipak, zarana stigla i dosta jezivo, bu dui da je svoju vladavinu zapoeo u velikoj elji da udovolji svojim strastima i u vrtoglavoj zabavi. Pri poetku vlasti slavio je dvostruko vjenanje svoje sestre s Melik Azizom, vladarom iz Haleba (Alep), koji mu je dao svoju ker za enu, te dao da se ime njegova zeta spominje u obrednoj molitvi. Oevo aeenje nije moglo keri osigurati ljubav mua, koju je ovaj poklo nio iskljuivo drugoj supruzi, keri gruzijskog vladara. Njegova je ljubav prema njoj bila tolika da je njezino ime htio uz svo je dati ovjekovjeiti u liku novca. Budui da su se velikai u dravi suprotstavili ovoj oitoj povredi islamskog prava, smislio je simbolian izraz za svoju zamisao. Lav je sultanov lik, a l i k sultanije je sunce. Umjesto da na novcu njegov profil prethodi njezinome, iza lavlje glave prosijava sunce. Novac s tom galan tnom primjenom starih astronomskih hijerogrifa sunca i lava odrao se sve do n a i h vremena i stoji na sredini m e u prasta r i m perzijskim medaljama koje predstavljaju sunce i lava i naj novijim ordenom perzijskog reda sunca i lava, kao spomen na srednji vijek, povezujui najstariju i najnoviju istonjaku sim boliku. Gijasedinov m i r uzbunila je najprije buna dervia pod vodstvom izvjesnoga ejha Baba Ilijaza koji je licemjerno zaveo narod. Njegove su pobunjenike rasule sultanove ete, a Baba je s glavnim p o m o n i k o m svog po dravu opasnog tobonjeg svetatva, Ishakom, uhapen. Pobijeeni je uskoro ovladao pobjed nikom i tako uznapredovao u milosti kod sultana da su se od njega uskoro sasvim okrenuli Mevlana Delaledin i njegovi dru govi, poboni ejhovi Mevlevija. U sedmoj godini Gijasedin Kei- 1243. husrevove vladavine napali su Mongoli rumske granice. Sultan se s njima sukobio u blizini Erzindana. Panian strah je zahva tio njegovu vojsku koja se dala u bijeg. Mongoli su zauzeli Ahlat i Amid, Keihusrev je pobjegao u jedan utvreni grad, iz ko jeg je poslao vijest da se pokorava hanu. Tako je nestala neo visnost selduke drave u Maloj Aziji. Njezini emiri, uznemi reni dravnim izdajstvom oceubojice, uguili su ga i postavili 1257.
2 H i s t o r i j a Osmanskog carstva

17

njegova oba maloljetna sina Ruknedina Kiliarslana i Izudina Keikavusa zajedno na prijestol, kojima je u vlasti kao pomonik pridodan Alaedin. Nakon to je osvojen Bagdad, poli su Ruknedin i Izudin k Hulakuu, da prime njegove naloge. On i h je neko vrijeme zadrao kod sebe i poslao i h tada natrag, postavivi i m za dr avnog namjesnika svoga vezira Sulejmana Pervanija. Samo kra tko vrijeme su braa zajedno vladala, a tada se Ruknedin usko ro sam domogao vlasti, a Izudin je preko Alaje pobjegao u Konstantinopolis (Carigrad). Teodor Laskaris, bizantski car koji je vladao u Niceji (Iznik), u sveanom je govoru seldukom izbje glici tumaio razloge zbog kojih b i bilo poeljno da ode. Jo je manje prijazno doekan od Mihajla Paleologa, koji je svoju ker, princezu Mariju, ve otprije zaruenu s Hulakuom, dao njegovu bratu i nasljedniku Abaka-hanu. Uzalud je bilo to se Izudin (ija je majka bila kranka) svakom prilikom pokazao sklon kranskoj vjeri, tako da je bizantski historijski pisac Pahimeres istraivao je l i on zbilja bio kranin; uzalud je pokazivao najvee strahopotovanje za male svete slike i zapise koje je elio dobiti od patrijarha. Obziri, koje je prelaenje (kojem se nadao i l i se pretvarao) turskog kneza na k r a n s k u vjeru mo glo izazvati kod cara, vjernog kranina, prevladani su zbog onih koji su mu ui probili strahom pred Mongolima. Izudin je s obitelji zatoen u dvorcu Ainosu, a Mihajla moemo ispri ati zbog ove povrede gostoprimstva t i m vie ako je istina (o emu govore samo selduki historiari, a bizantski ute) da je Izudin sa svojim vojskovoom Behadir Alijom i konjunikom Oguzli-begom skovao urotu da se s ikonijskog (konjanskog) pri jestolja prebaci na bizantski. Konjunik je oslijepljen, general ubijen, a Izudin najstroe uvan. Osloboditelj m u je bio Berke-han, Tuijev sin, sin Dengiz-hanov, vladar nad Tatarima Kipaka i Krima. Zbog otre zime je mogao prijei zaleeni Dunav doavi do zidina Konstantinopolisa (Carigrada). Odveo je iz Ainosa seldukog kneza i tursku koloniju, koja se bila naselila pod Saltuk-dedom u tatarskoj Dobrui na zapadnoj obali Crno ga mora, sa sobom na K r i m , gdje je svoju ker udao za Izudina, te m u dao u leno p o d r u j a Suldada i Sudaka. Izudinova prva supruga bila je ostala kao careva podanica, u susjedstvu Ainosa, u Karaferiji. Tamo se i sad jedna vrata zovu Ana kapusi, t j . maj ina vrata i l i Anina vrata, jer, kada je Izudinova supruga u kuli 1268. k o d vratiju dobila vijest da j o j je m u umro, bacila se shrvana bolju s kule i poginula. Izudinov sin, koji je ostao kod nje, s k r a n s k o m je vjerom dobio ime Konstantin. Meutim je vla1267. dar Ikonije (Konje), Izudinov brat, Ruknedin Kiliarslan po Abaka-hanovu nalogu uguen od mongolskog namjesnika Per vanija, a na njegovo je mjesto kao sjena od vladara postavljen etverogodinji Ruknedinov sin, Gijasedin Keihusrev, trei po redu s t i m imenom. Vrhovna je vlast bila u rukama njegova po18

oima (imao je za enu suprugu uguenoga Ruknedina Kiliarslana), k o j i je kroz deset godina mudro i pravedno vladao Mon golima, dok nije potuen od egipatskog sultana Kilauna, na sljednika Bibar Bundukdarija. Osumnjien je kod Abaka-hana da se udruio s njegovim neprijateljem, sultanom, a za kojeg se obredna molitva odravala ve u Ilbestanu i u Kaiseriji. Nakon 1276. sumnjienja je uslijedilo pogubljenje, a zatim veliki mete u Seldukom carstvu. Mehmed-beg, Karamanov sin, osniva dinastije Karamana, koja se istovremeno uzdigla s osmanskom iz ruevina Seldu kog carstva i koja se dva stoljea odrala kao njezin opasan takmac, obznanio je jednog obinog Turina kao sina onoga na K r i m u u seraju umrlog Izudina, u ije se ime domogao glavnog grada i vlasti. B i t e zgodnijih prilika da na drugom mjestu go vorimo o osnutku karamanske vlasti i o njezinim izvriteljima; ovdje emo samo primijetiti da je Mehmed Karaman tokom te promjene na prijestolju uveo vrlo bitnu promjenu u popisi ma za poreze. Ovi su dotada u itavom Seldukom carstvu pi sani perzijskim jezikom. Mehmed Karaman je pomijeao tur ski s perzijskim i osposobio knjigovodstvo, pomijeano iz oba jezika, po kojem se jo i danas vode popisi osmanske riznice naroitim h r a v i m pismom i jezikom. Abaku, mongolskog hana, su zbog zatite u isto vrijeme pozvala u pomo oba selduka vladara, naime onaj iz svog glavnog grada od tobonjeg Izudinovog sina protjerani Gijasedin Keihusrev i Mesud, pravi sin onog na K r i m u umrlog Izudina. Abaka je poslao protiv Tur ina, koji se drznuo domoi prijestolja, i protiv njegova zatit nika Karamana svoga sina Oguz-hana i svoga vezira Fahrudin Ali-aha. Oni su protjerali drznika, koji je svojatao prijestol, a njegovog su zatitnika Mehmed-beg Karamana zajedno s bra om ubili. Selduko je carstvo podijelio mongolski han meu dva bratia, tako da je Keihusrev vladao zapadnim dijelom u Ikoniji (Konja), a Mesud istonim u Erzindanu, Sivasu i Malat i j i . Prvoga je dao smaknuti Argun-han (Abaka-hanov nasljed- 1283. nik), jer mu je postao sumnjiv kao da je uz njegove neprijate lje Tatare, t j . uz Turke na K r i m u , protiv njegovih podanika, Mongola u Perziji. Mesud, Izudinov sin, samo je po imenu vladao sam, no u stvari je drava bila ve sa svih strana naeta pobunjenim nam jesnicima i novo izniklim skorojeviima. Pod teretom petnaestgodinjeg vladanja u nesreenim okolnostima, on je poklek nuo. Kada se nakon smrti svoga oca vratio preko Kastamonija, 1297. gdje se neko vrijeme borio za vlast s Umur-begom, natrag u Ma lu Aziju preko Konstantinopolisa (Carigrada), prepustio je e nu i ker kao taoce grkom caru. ena m u je poslana natrag, a ki zadrana. Nakon pregovora, predao j u je car Andronik za enu Isaku, glavaru Turkopola, jer je to postavio kao uvjet da se odvoji od caru neprijateljskih Almogabara. Isak je odmah za2*

19

traio da car proglasi Mesudova brata, koji je kao kranin do bio ime Konstantin, za sultana; toliko je bio tada nemoan ikonijski (konjanski) sultan. No to se ipak nije usudio uiniti jo nemoniji car. Almogabari i l i Katalani, uvidjevi nakanu nev jernog voe Turkopola, ubiju ga, kad je laom htio prijei u Aziju, zajedno s bratom njegova punca kojega je on predlo io caru za sultana novopokrtenikom Melik-Konstantinom. Osim Konstantina, koji se nadao uz Isakovu i carevu pomo opet osvojiti ikonijski (konjanski) prijestol, i Mesuda, koji je kao slabana sjena na njemu sjedio, postojao je jo jedan tre i brat Firamurs, Izudinov sin. Njegov je sin Alaedin, kao tre i s ovim imenom i kao posljednji selduki vladar nakon Mesudove smrti, sjeo na prijestol, pa m u je podao i neto od pri janjeg sjaja. Dodue, ve su turkmenski begovi, kao Karaman, Kermijan, Mentee i Osman u tada po njima prozvanim namjesnitvima u carstvu, iako toboe priznavajui Alaedinovo vrhov nitvo, prisvojili vlast. U treem je Alaedinu zaplamsao slabi sjaj svjetla vladarske veliine onog prvog Alaedina jo kratko vrijeme neposredno prije no to je nestala dinastija. Uz Osmanovu pomo zadobio je neku prednost protiv pobunjenih Turkmena i protiv mongolske vojske, dok se njihov han Gazan nije 1307. razjario i ubio Alaedina, a s njim je zavrila i selduka vlada vina. Gijasedina, Alaedinova sina, okrutnog i krvolonog prin ca, uguili su Mongoli nekoliko dana nakon smrti njegova oca. Njegov neak, Gazi-elebi, Mesudov sin, jo je pola stoljea kao gospodar Kastamonija i Sinopa vodio neslavne gusarske bor1356. be protiv Genoveana i Bizantinaca. Carstvo perzijskih Mongola, koje je okonalo ikonijske (konjanske) Selduke, bilo je takoer blizu svome kraju. Bilo je i suvie nemono da b i na okupu dralo plijen opustoenih ze malja, pa je moralo prepustiti v o a m a turkmenskih hordi da ga podijele. Tako se raspalo ve dugo vremena sueno Selduko carstvo, koje je pred stotinu devetnaest godina Kiliarslan Drugi podijelio na svojih deset sinova. Nakon smrti Alaedina Treega, opet je carstvo podijeljeno na deset neovisnih dijelova, koji su malo po malo pali u drijelo najsnanijih dinastija u usponu, da b i nakon stoljea i po ponovno bili sjedinjeni pod jednim ezlom, dok su danas samo jedno namjesnitvo velikog Osmanskog carstva. Anadolija i l i Mala Azija, s t r i strane opko ljena morem, a na istoku Halisom (danas Kizilirmakom, t j . cr venom rijekom) i Taurusom, obuhvaa itavo podruje deset vladara to su izrasli poput gljiva na palom deblu selduke vlasti i to i h istonjaki historijski pisci nazivaju kraljevima naroda, kao i vladare koji su se nakon Aleksandrove smrti po dijelili u Evropi i Aziji. U najranije povijesno doba te su zem lje nazivane po narodima, njezinim stanovnicima; u srednjem vijeku u Bizantskom carstvu po legijama koje su tamo logorovale, a nakon razaranja Seldukog carstva po silnicima, koji 20

su podijelili m e u s o b n o njegove razvaline, pa nose jo i dalje ta imena. Budui da nije ovdje opisana n i t i bizantska n i t i stara azijska povijest, nego osmanska, to i zemlje otsad nee biti na zivane po svojim imenima, koja su bila u upotrebi kod starih ili novih Grka, kod Herodota i l i Strabona, kod Konstantina Porfirogeneta i l i Dionizija Periegetesa, nego po onima koja su od osnutka Osmanskog carstva, od neko pola tisuljea, uobiaje na u novoj geografiji. Samo zbog lake orijentacije neka bude odmah sada na poetku katkad doputena upotreba s osvrtom na nazive iz najstarijih vremena, kao sada p r i ocrtavanju pod ruja deset vladara. Dokle see vidokrug od Konstantinopolisa (Carigrada) u Aziju, a ne dalje, a to je samo do Olimposa (Uludag), slualo se jo ezlo bizantskog cara. Onda su se uz obalu poredale nove male turkmenske drave, neovisno stvorene od ostataka veli kog Seldukog carstva, po ovom redoslijedu. U Miziji je vladao Karasi, u Lidiji i l i Maj oniji Saru-han i Ajdin, Kariju je imao Mentee, Likija i Pamfilija bile su sjedi njene pod Tekeovom vlasti. Sjeverno od toga i ne vie uz more bio je Hamid u Pizidiji i Izauriji, a sjeverno od njega podigao je sjedite u Likaoniji Karaman, najprije u Larendi, a onda u Konji, glavnom i prijestolnom gradu itave Selduke drave, sjeditu njezine tada daleko najjae vlasti meu svim ostalim malim susjednim vladarima. Sjeverozapadno je s njegovim pro stranim p o d r u j e m graniio Germijan u sjevernoj Frigiji, je dina zemlja kojoj vladar nije dao svoje ime, nego je dobila ime po starom glavnom gradu, u blizini dananje Kutahije. U Galatiji i B i t i n i j i i sve do podnoja Olimposa (Uludag) bili su naj blii i u neposrednoj vezi s Bizantincima prvi vladari Osmana k o j i su zimovali u gradovima, a ljetovali u brdima. Istono i sjeverno od njih, u Kastamoniji i l i Paflagoniji u istonom kutu Bitinije vladao je jo pola stoljea morskom obalom Sinopa i Herakleje (Eregli) posljednji izdanak Selduka Gazi-elebi i ve s njim i l i neposredno poslije njega vladali su Umur-begovi i Isfendijarovi sinovi, pa i Kizil-Ahmedli, t j . crveni Ahmeani, um jesto starih Heneana, Kaukonaca i Marijandinjanaca.

21

GLAVA DRUGA
Poetak osmanske vladarske kue. Osmanova

vladavina i prvi vladari

Osmansko carstvo postaje poetkom trinaestog stoljea po k r a n s k o m raunanju vremena t j . osnovano je u osmom stolje u po Hidretu, ali povijest neposrednih Osmanovih predaka, zaetnika, zapoinje s povijeu njegova djeda Sulejmana i s pre seljenjem njegova plemena s istoka na zapad, istodobno s Dengiz-hanom, gotovo itavo stoljee ranije. Kada je Dengiz-han probio predzie Harizmijskog carstva, koje se suprotstavilo pobunjenoj bujici mongolskog naroda, is elio se Sulejman-ah, Kaialpov sin, iz roda Kaji, koje je jedno od najplemenitijih meu Oguzima, iz Horasana, gdje je sa svo j i m plemenom bio oko Mahana, u Armeniju. Nastanio se u oko lici Erzindana i Ahlata i bio je voa pedeset tisua dua. Se1224. dam godina nakon toga, nakon smrti Dengiz-Hana i poto je Alaedin, veliki vladar ikonijskih (konjanskih) Selduka pobije dio harizmijskog aha, te je ovaj nestao, pleme je polo natrag u domovinu, polazei najprije Eufratom dolje u pravcu Haleba (Alep). Kada su htjeli preko rijeke kod gradine Daber, pao je 1231. Sulejmanov konj sa strme obale, a on se utopio u valovima Eufrata. Kod gradine Daber njegov se grob i danas zove turski grob (liirk mezari). Tada su se razile obitelji koje je on pred vodio. Jedan je dio ostao u Siriji, drugi je otiao u Malu Aziju, gdje njihovi potomci j o i danas kao sirijski i rumski Turkmeni polaze ljeti sa svojim hordama u bregove, a zimi se sputaju u nizine. Od Sulejmanova etiri sina, Sunkurtekina, Gindugdija, Dindara i Ertugrula, prva dvojica su se vratila u svoju do movinu, u Horasan, a druga dvojica su sa samo etiri stotine obitelji poli u veliku brdovitu kotlinu istono od Erzeruma, u Sirmeli ukur, t j . u udubljenje Sirmeli, i Pasin ovasi, t j . u do linu Pasin (stara Fazijana), gdje istjeu Arakses i glavni tok Eufrata, Murad (Plinijev Omiras) i odakle onaj tee na istok, a ovaj na zapad. Odavde su poli na zapad, da b i u Alaedinovim zemljama nali krov i zatitu. Na putu su naili na bojni me te. Udaljeni od bojnog polja jo nisu mogli razabrati kome pri pada vea, a kome manja skupina; Ertugrul (tj. uspravan ov jek), donio je viteku odluku, da pomogne manjoj skupini pro tiv vee. Njegova je pomo odluila borbu. Pobijeeni su bili mongolski Tatari, a pobjednik Alaedin, selduki sultan. Ertu grul m u je poljubio ruku kao odabranom zatitniku. Alaedin mu je podario poasnu odjeu i uputio ga na ljetno boravite u planine Tomani i Ermeni, a za zimski boravak m u je dao ravnicu oko Sojuda, t j . ispasite. Prema Seadedinovu pripovije22

danju, zatraio je Ertugrul od Alaedina mirno stanite za svoje usluge koje mu je i ponudio po svom poslaniku Sarujati Savdij u ; sultan mu je najprije doznaio planine Karadataga (crno brdo), na zapadnoj granici podruja Angore (Ankare) na to je tek uslijedio viteki zakljuak da pomogne slabijem dijelu u neodlunoj borbi. Karadahisar, vrsta utvrda, etiri sata uda ljena od Inenija sjeverno od Kutahije, na rijeci Porsuk (Timbris), priznavao je tada, premda nastanjen Grcima, vrhovnitvo sultana Alaedina, kao i susjedni grad Biledik. Ertugrul, kome su dosaivali Grci, zamoli i dobije doputenje da ue u borbu protiv Karahisara i osvoji ga. I opet se za Alaedina borio u rav nici kod Bruse, izmeu ovoga grada i Jeniehira, protiv ujedi njene vojske Grka i Tatara iz Aktava. Ertugrul je bio na elu etiri stotine etrdeset i etiri konjanika i najprije je u okra j u s Mongolima viteki rijeio borbu. U prethodnici vojske vo dio je akindije, t j . letee i l i borce, neposredno pred sultanom. T r i dana i t r i noi se borio s Grcima i Tatarima na prijevoju Ermeni, pobio ih i prognao preko Ainegela sve do morske oba le gdje su se ukrcali u brodove za Kalipolis (Galipolje). Kada je Alaedin primio vijest o pobjedi, nalazio se kod Bozenija (prednja zaleena strana) u okolici Eskiehira (Dorileum). Za uspomenu na pobjedu, koju je izvojevala laka Osmanova konji ca u prethodnici vojske., preinaio je ime ove pokrajine u Sul tan eni, t j . sultanova prednja strana, i dao u leno Ertugrulu i njegovim sinovima, kao b r a n i i m a Seldukog carstva protiv Grka. Seraidik, mjesto u pokrajini izmeu Biledika i Karahi sara, koje je tada bilo potinjeno ikonijskom (konjanskom) sul tanu, dano i m je kao zimovalite, a planine Tomani (Temnos) i Ermeni odreeni su za ljetni boravak.

[Ertugrul je imao t r i sina: Osmana, Gunduzalpa i Sarujati Savdija, od kojih je prvi roen 657. godine po Hidretu (ili 1258. po k r a n s k o m raunanju vremena). Po legendi, to esto ide ukorak s historijom, Muhamed, Boji poslanik, najavio je osmansku mo. Kada je jedno, Ertugrul zanoio u kui nekog pobonog ovjeka, primijetio je da ovaj uzima jednu knjigu i da sjeda s njom na najvie mjesto u sobi. On upita za nju, a do main ga obavijesti da je to Kuran, Boja rije. Kada se sve u kui stia, Ertugrul uze knjigu i osta, uei je, cijelu no, legavi zakratko u samu zoru. Tada mu doe san u kojem zau glas: Poto tako visoko tuje moju oduvijek opstojeu rije, neka budu visoko tovana tvoja djeca i djeca djece od narednih pokoljenja i vremena. Postoji i jedna romantina pria o Osmanovom snu, to prethodi njegovom vjenanju s Malhatunom, lijepom keri po bonog ejha Edebalija. Zaljubivi se u Malhatunu, emu nje zin otac nije bio sklon, on se potui gospodaru Eskiehira koji, 23

kroz njegovu zanesenu priu o voljenoj, i sam bi obuzet silnom eljom za ljepoticom. Nasta estoko suparnitvo i jednog dana, kada je Osman s bratom bio u posjetu kod gospodara Inenija, pojavi se njegov suparnik, naoruan, u pratnji svoga prijatelja Mihajla Kezea (Kose), t j . Mihajla iljaste brade, i zatrai da m u se izrui Osman. Ovaj to odbije, a Osman s bratom spusti se iz utvrde, dobiju gospodara od Eskiehira, a zarobe njego va prijatelja. Uskoro e Mihajlo Keze (Kose Mihal) postati kraj nje privren Osmanu, a kasnije, kada Osman postaje neovisni vladar, prijei e i na Islam. On e postati jedan od najjaih os lonaca Osmanove moi, njegovo potomstvo istaknut e se sna gom i bogatstvom, pod imenom Mihaloglu (Mihalogullari) t j . M i hajlovi sinovi. Osman je stekao prijatelja, ali ne i enu. Proi e jo dvije godine, dok e djevojin otac pristati na enidbu. I tu mu je san prosvijetlio. Kada je, jednom prilikom, zanoio kod svoga budueg pun ca, doe m u u san, kako on i ejh lee isprueni. Iz njegovih grudi izae mjesec i , narastajui u puni mjesec, skloni se k Os manu u ije grudi potonu. Tada, iz njegovih bedara izraste dr vo, rastui sve vie u ljepoti i snazi, irei svoje grane i ogranke sve dalje i dalje, dok ne proiri svoju sjenu iznad zemalja i mo ra sve do krajnjih vidika t r i j u dijelova zemlje. Lae su pokrile rijeke, flote mora, usjevi polja i ume brda. Iz njih su potekla bezbrojna vrela i navodnjavala rajska odmorita i dubrave. Iz dolina su se uzdizali gradovi s damijama i kubetima, pirami dama i obeliscima, velelepnim stubovima i kulama, od ijih vr hova se blistao polumjesec, iz ijih galerija se razlijegao zov na molitvu u skladu s tisuama slavuja i papagaja koji pjevahu i umiljavahu se u hladovitim sjenitima, ije bezbrojno lie bijae u obliku sablje. A onda se podie silan vjetar i ugnu vr hove drveta spram gradova, a prije svega spram carskog grada Konstantinova, smjetenog na spoju dvaju mora i dvaju konti nenata, kao dijamant izmeu dva safira i dva smaragda, dragi kamen u prstenu svjetske vladavine. Ba kad je Osman htio natai prsten, probudi se. San pripomoe da se Osman oeni ljepoticom, a ceremoniju vjenanja obavi dervi Turud. Kada je Osman postao neovisni vladar, izgradi mu derviko stanite (tekiju) i darova bogatu za kladu u selima i poljima, to su j o dva stoljea nakon toga pripadala Turudijevoj obitelji. I Osman i njegov otac ivjeli su sporazumno s grkim za povjednikom Biledika (bizantska Belokoma), dok i h je zapo vjednik Angelokoma (turski naziv je Inegol, t j . glatko jezero) 1285. neprestano uznemirivao. Kao posljedica borbi to su se vodile protiv tog zapovjednika, Osman je osvojio grad i tvravu Karadahisar, t j . crnu tvravu (po bizantski Melangeia), iji je zapo24

vijednik bio u savezu sa njegovim neprijateljem. Tada m u umi re otac Ertugrul, a iste godine r a a m u se sin Orhan. Sultan, iji je on bio vazal, alje mu kneevske poasne znake: bajrak, bubanj i konjski rep. Darove m u je donio njegov brati Aktimur. Osman je po- 1289. ao nekoliko koraka u susret poasnim darovima i , dok je voj na glazba s trubama i bubnjevima tutnjala, stajao je s rukama sloenim preko grudi pun tovanja. Isto e to initi i njegovi blii nasljednici svaki puta kada vojna glazba odjekne za pet molitava, sve dok sultan Mehmed Osvaja (el-Fatih) nije uki nuo stari obiaj, jer, kako ree, dvjestagodinje iskazivanje po asti je suvie dugo. Osman je, zatim, po nagovoru Mihajla Kezea (Kose), od sa da njegovog najvjernijeg druga i pratioca, poduzeo pohode pro tiv okolnih podruja i tvrava, od Sarukije i Surguna, pa sve do Moderine i l i Modrene i svagdje s punim uspjehom. Osmanovi uspjesi i blagostanje, to su se pokazali u raz doblju od sedam godina neprekinutog mira, izazvali su veliku zavist u susjednih grkih gospodara. ak je bio ljubomoran i gospodar Biledika, s kojim je bio u prijateljskim odnosima i kod kojeg je jo njegov otac ostavljao blago, kada je pleme po lazilo ljeti iz doline u brda. Zapoeli su dogovori m e u njima o zajednikom pohodu na Osmana. Uzalud ih je Mihajlo Keze (Kose) nastojao odvratiti od toga i uputiti na prijateljstvo s mladim voom. Osman, opomenut od svoga odanoga prijatelja, predloi lukavo da, kao i obino, ostavi plemensko blago u dvorcu, prije povlaenja u brda. Tridesetdevet najboljih ratni ka i Osman preobuku se u stare ene, a blago je bilo, zapravo, skriveno oruje, te bez tekoa u u u dvorac. Kako se gospo dar enio, te stoga otiao po enu, on m u u klancu Kaldiralik postavi zasjedu, bez muke ga uhvati i lii ivota. Zarobivi l i jepu zarunicu Nenufar (na grkom: lotosov cvijet, a turskom: Nilufer), namijeni je svome dvanaestogodinjem sinu Orhanu za enu. U aru borbe krene protiv Jarhisara, tvrave njezina oca, to se dan hoda nalazila izmeu Bruse, Inegola i Jeniehira na putu od ovog grada prema Kutahiji, a gdje se danas nala zi damija i kupatilo. Osvoji t u tvravu u isto vrijeme kada Turgutalp ovlada tvravom Inegola. Osvajanjem ove t r i tvrave u zadnjoj godini 7. stoljea po Hidretu (13. st. po kranskom 1299. raunanju) vrsto se utemeljila Osmanova vladavina. Budui da se istodobno raspadalo Selduko carstvo (otada e posto j a t i deset neovisnih vladara), od te godine se broji neovisna vladavina Osmanove obitelji. Koliko u svim ovim priama o poecima osmanske vlada vine ima historijske vjerodostojnosti, a koliko legende, teko je odrediti i sigurno je da se mijeaju. Osman, kao neovisni vladar zemljita oko Olimposa (Ulu dag), podijelio je odmah upravljanje sa svojim doglavnicima 25

koji su mu i pomogli da uspije u tome. Orhan je postao zapovijednik Karadahisara, na junoj granici podruja, njegov brat Gunduzalp imenovan je upraviteljem grada Eskiehira (Starog grada), Aigudalpu je povjerio zapovjednitvo nad tvr avama Ineni i Jundhisar, Hasanalpu nad Jarhisarom, Turgutalpu nad Inegolom. Dohotke od Biledika namijenio je za uz dravanje dervia i ejhova, a poglavito svoga punca Edebalija koji je u njemu stanovao s keri Malhatunom i njezinim mla im sinom Alaedinom. Sam Osman zasnovao je svoju rezidenci j u u Jeniehiru (Novi grad), na krajnjem sjeveru svoga malog podruja, koje bi se, upoprijeko, prelo jedva za dan hoda.] Osim ovog stjecaja okolnosti koje su ostavile duboki trag u azijskoj i evropskoj povijesti, turski su povjesniari osman skoj historiji dodali jo jednu naroito vanu injenicu; Osmanovom pojavom zapoinju novo stoljee, a on je osniva di nastije ije ime nosi carstvo. Poevi od prve godine Hidreta, svaki je poetak stoljea, sve do kraja proteklog sedmog, bio znaajan zbog pojave nekog u svjetskoj historiji znamenitog vladara, a njegovo ga stoljee tovalo kao genija-upravljaa svoga vremena. Nakon Poslanika, objavljivaa islamske vjere i njegove vladarske veliine, sjedio je na bagdadskom prijestolju halifa poetkom drugog stoljea Hidreta Omer Ben Abdulaziz, najpravedniji vladar dinastije Omejada. Poetkom treeg stolje a bio je to Memun, veliki zatitnik znanosti. Poetkom etvr tog stoljea osnovao je Ubeidullah Mehdi halifat Fatlmida u Af rici; poetak petog stoljea podijelio je na dvije jednake polo vine etrdesetogodinju vladavinu Kadirbillaha, posljednjeg ve likog halife iz obitelji Abasa, a poetkom estog se podigao os vaja Dengiz-Han. T i divovi azijske historije stoje na ulasku u hram svoga stoljea i tako stoji na pragu osmog, po Hidretu, osniva po njemu nazvanog carstva, Sulejmanov unuk, Ertugrulov sin, Osman. Od treeg Poslanikovog nasljednika, od halife Osmana, ni jedan vladar, na bilo kojem islamskog prijestolju, nije to ime nosio s takvom slavom i sjajem. Halifa Osman ujedinio je oba poasna naslova kao sakuplja Kurana i kao sjedinitelj dvaju svjetla; ovoga, to je dvije Poslanikove keri imao za ene, a onoga, to je sakupio razasuta sureta u jedan svezak, pa je sve te spise Islama, Kuran, spasio time od opasnosti krivotvorenja. Za njegova su vladanja muslimani pronijeli svoje pobjedonosno oruje sve do Oksusa i Bosfora; osvojeni su glavni gradovi Per zije i Horasana, Isfahan i Istahar, Merv i Balh, otoci Sredozem nog mora Cipar, Kreta, Rodos i Malta, a Konstantinopolis (Ca rigrad) su na vrhovnu zapovijed Muavije najprije opsjedali Arapi. Karen, turski Hakan, i Jezdedird, posljednji Husrev Perzijanaca, bili su ubijeni, prvi na bojnome polju, a drugi u 26

bijegu. Arapsko carstvo u usponu gazilo je perzijsko nogom os vajaa. Ova slava veliine, koja je okruila Osmana kao okupljaa dviju lui, kao zakonodavca i osvajaa, trebala je poslije Osmana, Ertugrulova sina, ponovno usplamtjeti, zapaliti svi jet nakon proteklih sedam stoljea po njegovim nasljednicima; tako je to eljelo historijsko znamenje tog imena. Kuran kae da imena dolaze s neba i zbog toga i h musli man ispituje kao dobar i l i lo predznak, sa vie nego jednog stajalita, ne samo s historijskog, nego i s filolokog. Osman oznauje, po tumaenju arapskog korijena, onoga koji lomi no ge, a to je znaenje najue povezano s druga dva, ve spome nuta odnosa ideja o vladarskoj veliini i pobjednikoj snazi. Isprva je kraljevska orluina, koja je na itavom Istoku bila simbol moi i kraljevske vlasti, sve tamo od starih Egipana do dananjih vremena, bila u prvom redu lomitelj kostiju m e u pticama, jer se, prezirui ivi plijen, hranila samo ubijenima. Zatim, ve u davna vremena turske pretpovijesti, zvala su se t r i Oguz-hanova sina slomitelji, jer su naeni luk razbili u t r i komada, a od prvoga m e u njima Gok-hana, t j . nebeskog hana, potjee Osmanovo porodino stablo. Kao to su oni slomili luk, tako su njihovi nasljednici razbijali gradine i tvrave, a vladarska veliina i pobjednika snaga kraljevskog orla humaja, lomitelja kostiju m e u pticama, ivjela je i nadalje u carsko-kraljevskim (humajun), doslovce: u kraljevsko-orlovskom, vla darskom Osmanovom domu, t j . domu lomitelja kostiju. Poto smo se osvrnuli na znamenje imena, koje turski povjesniari dre tako vanim za vladarski dom Osmana, treba da svrnemo pogled opet na dogaaje njegova vremena i to na prvo oruano djelo njegove neovisne vladavine. Neposredno ispred Osmanove prijestolnice Jeniehira (Novi grad) lei Keprihisar (Kopriihisar utvrda na mostu), koju je Osman ve prijanjih godina napadao, kad je jo bio u prijatelj stvu s gospodarom Biledika, k o j i je bio neprijatelj grada Keprihisara. Iz zahvalnosti zbog uspjeha u jednoj od t i h vojni, priredio je tada gospodar Biledika Osmanu sveanost na mjes tu Indirbinari (izvor kod smokve). Njegov drski zahtjev da mu Osman kao begu tom prilikom poljubi ruku, bio je prvi po ticaj kolebanja prijateljskih odnosa koji su dotada vladali iz meu Osmana i gospodara Biledik-grada. Na to je uslijedilo osvajanje Biledika. Time je trenutano odloeno osvajanje Keprihisara, no im je Osman uhvatio vladarske uzde kao neovis ni gospodar, zadobio spominjanje u molitvi i kovnicu novca, dravnog suca i pograninog namjesnika, te uveo porez na ro bu koja se donaala na trg, mislio je samo na to kako e osvo j i t i Keprihisar. Najprije se o tom posavjetovao sa svojim nao ruanim drugovima. Na tom savjetovanju suprotstavio mu se jedino njegov stari ujak Dindar koji je, budui da je pred seda mdeset godina poao s Ertugrulom iz Ahlata u Rum, morao bi27

ti blizu devedesete godine. On m u je rekao da nije uputno razdraiti neprijatelje i zavidne susjede, koji ih okruuju sa svih strana (u pozadini gospodar Germijana, a naokolo grki pogra nini zapovjednici), koji b i se mogli ujedinjeni oduprijeti. Osmanova vatrena hrabrost nije trpjela hladnu starevu mudrost i ljutito je odvratio orujem. Ujak je pao smrtno pogoen od bratia. To je bila krvava pouka za svakog budueg protivnika koji b i se odupro gospodarevoj odluci. Na putu od akirbinarija do utvrde Keprihisara na rubu ceste na povienom je mjes tu njegova grobnica. Ovo ubojstvo ujaka uasno karakterizira poetak osmanske vlasti, kao to je ubojstvo brata oznailo rim ski poetak, samo t o je taj bolje potvren historijskim svjedo anstvima. Idriz, s pravom cijenjeni osmanski povjesniar, ko j i u uvodu svoga djela neprikriveno nagovjeuje da e preut jeti sva nehvale vrijedna djela i da e potomstvu ostaviti sa mo slavna djela vladarskog Osmanova doma, ipak m e u nji ma navodi ujakovo ubojstvo uz ovdje prepriane pojedinosti. Budui da takvo krvoprolie nad krvnim srodnicima govornicihvalitelji Osmana ubrajaju u nepokudne ine, t o je onda tek sa onima koji nisu takvi, a u njihovoj se povijesti ne navode? U dugu galeriju ubojstava krvnih srodnika, to je uobiajeno predvorje narednih vladavina osmanskih vladara, uvodi nas Osmanovo umorstvo ujaka kao preko krvavog praga. Osvojeni Keprihisar potakao je u Osmanu elju da osvoji ostale susjedne utvrene gradove koji su leali blizu Niceje (Iznika) kao t o su Dimsus, Kojunhisar i Marmara. Na to su ga izazvali j o i loe stanje posada i poplava rijeke Sakarije. Pri je vladavine prvog Paleologa bili su grki zapovjednici pogra ninih tvrava poticani da i h brane zbog pristojne plae, dobi vanja zemljita i preputenog plijena. Kad je Mihael Paleolog, nakon ponovnog osvajanja Konstantinopolisa (Carigrada) iz fra nakih ruku, posluao pogubni Kadenosov savjet i smanjio pla u pograninim zapovjednicima, pa i h pritisnuo j o i porezima, splasnuli su u stranih plaenika volja i ljubav da brane grado ve koji su i m b i l i povjereni. Kako je nedavno j o i rijeka Sakarija promijenila svoje korito, koje je mnogim vodama slui lo kao prirodni jarak, napustile su posade gradove k o j i su sad bili lieni svoje prirodne zatite. Rijeka se, dodue, povratila u svoje korito, poto je mjesec dana sve poplavila, no to se korito napunilo tolikim muljem, da plitka rijeka nije vie branila pri jelaz. To je ve primamilo Aliju Umur-bega, gospodara Kastamonija, jednog od deset vladara koji su meusobno podijelili Selduko carstvo, da prekine sklopljeni m i r s grkim carem, a jo je jae primamilo monijeg Osmana. Kod Kojunhisara (Pahimerov Bafeum) u blizini Nikomedije (Izmit) dolo je do pr vog susreta izmeu Osmana i Muzala, heterijarha, t j . zapovi1301. jednika bizantske tjelesne strae. Poraz Grka je bio t i m pogub n i j i , t o su Osmanu omoguili slobodno lutanje i t o je bilo do28

ba etve. Osman je izgubio svoga bratia Aitogdija, Gunduzalpova sina, koji je pao u borbi za Kojunhisar i pokopan blizu ovog grada. T u se uz put die njegova grobnica poznata po u desnim ozdravljenjima bolesnih konja, kao to je to sluaj i s grobom kota Osvalda, pobjednika nad Britancem Cedvalom. (Konje vode oko groba, t o i h iscjeljuje od probadanja.) Tur ci su poli sve do pod zidina Niceje (Iznika), a njihova visina i vrstoa nekad je onemoguavala svaku nadu da je osvoje op sjedanjem i l i na prepad. Da b i se opsada proela strahom, dao je Osman s te strane Jeniehira podii utvrdu na brdu, prozva nu po njezinu hrabrom zapovjedniku Targanu. est godina nakon ovog grkog poraza ujedinile su se tvr- 1307. ave koje lee oko Bruse: Edrenos, Madenos, Kete i Kestel pro tiv Osmana u otvorenoj bici, a potakao i h je na to zapovjednik Bruse. Zapovjednik Kestela je ostao u gradu, dok je zapovjed nik Ketea pobjegao uz mnogo muke prema Ulubadu (Lopadion). Zapovjednik Ulubada, kojeg je Osman pozvao da preda za povjednika Ketea, udovoljio m u je uz uvjet da vladari iz Osmanove obitelji nikada ne prijeu rijeku Ulubad (Rindak). Os man je to sveano obeao. Njegovi potomci drali su se tog do govora formalno, pa nikada nisu sami preli rijeku Ulubad, ne go su u sluaju potrebe obili njezino ue morskim putem, ta ko da su zaobilazili smisao ugovora o rijeci. Otok Galios (Kalolimne), koji je pripadao p o d r u j u Ketea (Katoikeia), a koji le i pred morskim zaljevom Mudanije (kijanskim), osvojio je slijedee godine po Osmanovu nalogu Kara Alija, Aigudalpov sin, te je uz bogat plijen dobio za enu j o i izvanredno lijepu grku djevojku. Neposredno prije nego t o je osvojen otok Galios (Kalolimne) dolo je do prvog velikog pustoenja turskih gusara. O pustoen je otok Hios, poznat koliko po arobnoj ljepoti, toli ko i po ponovljenom pustoenju tokom est stoljea. On po kazuje alosnim primjerom, t o j e sudbina lijepog otoka i ka ko zbog osvete, koju moemo naslutiti ali je ne moemo shva t i t i , romantinoj ljepoti moe biti sklona tragina sudbina. Tri deset turskih brodova pristalo je uz Hios i opustoilo itav otok. Preostali su itelji pobijeni, osim rijetkih koji su se sklonili u vrsti dvorac. Drugi, etrdesetak njih, otplovili su zajedno sa enama i djecom, mislei da e spasiti svoju imovinu, ali su potonuli u brodolomu, negdje oko otoka Skirosa. Otada su tur ski gusari pustoili otoke u Sredozemnom moru, od ua Bosfora sve do Gibraltara. Bizantski povjesniari izvjetavaju o pri stajanju turske mornarice na Prinevskim otocima i njihovu pustoenju, na Rodosu, Samosu, Karpatosu, Lemnosu, Mitileni, Kandiji, Malti i na drugim Cikladima. Budui da osmanski po vjesniari o tome ute, izuzevi osvajanje Galiosa (Kalolimne), a kako je Osmanovo podruje na kopnu jedva doseglo morsku obalu, s pravom moemo zakljuiti da turski brodovi, koje Pa29

himeres uvijek naziva perzijskim, nisu bili osmanski, nego bro dovi ostalih deset turskih vladara, gospodara maloazijske obale od morskog zaljeva Mudanije pa sve do Megrija (Telmisos), na ime brodovi priobalnih vladara Karasija, Saruhana, Ajdina i Menteea. To isto vrijedi i za kopnena turska osvajanja u to vrijeme, 0 kojima pripovijeda Pahimeres, a to nisu bila osmanska osva janja, nego ona vladara iz Kastamonija, Kermijana, Menteea 1 Alaje i l i Karamana, turskih monika koji su svi, iako meu sobno nesloni, ipak j e d n o d u n o navalili na nemono Bizant sko carstvo. Takve je pothvate poduzeo vladar Kastamonija Umur-beg koji je opsjedao grad Cenhreju (Kangri), gdje su se sklonili Grci iz ravnice Skamandera potisnuti Turcima. Grad je opsjednut, osvojen i ispranjen, jer su itelji pobijeni, a grad zatim spaljen. Osvojen je i grad Tripolis na Meandru (Menderes) od Aliira, germijanskog vladara. Svoje opsjedanje Filadelfije (Alaehir) je morao prekinuti, jer ga je na to prisilio Roder, nekadanji templar i gusar i veliki admiral Bizantskog carstva, k o j i je bio oenjen carevom unukom. Poznat je Alaeinov pljakaki kazneni pohod u Lidiju, iji je glavni grad Sardes bio napola pod turskom, a na pola pod bizantskom vlau sve dok tursku posadu nije istjerala pojaana grka vojska. Ko nano je osvojena Tiraja i samo deset sati od nje udaljeni Efes od Saisana, zeta i nekadanjeg slunika gospodara Menteea. On je, dodue, dopustio da se iz Efesa slobodno izveze drago cjeno crkveno posue, posveeno propovjedniku (Theologos) i ljubljenom ueniku svetom Ivanu i Kristovoj majci, ali je sta novnike dijelom nemilosrdno pobio, a dijelom odvukao sa so bom u strahu da se ne pobune, te ih zatvorio u Tiraji. Car Andronikos Paleolog, kojem su Turci sa svih strana napali azijske granice njegova carstva, teko pritisnut, traio je protiv njih vojnu p o m o u Gazana, vrhovnog mongolskog hana, pa m u je za nju obeao ruku svoje nezakonite keri i to obeanje o uda j i ponovio Gazanovu nasljedniku Kudabendeu. Ve je Gazan azijskoj desetorici vladara uputio strogu zapovijed da puste na m i r u podruje bizantskog cara, a Kudabende je toj zapovijedi dao p o d r k u najavljujui vojni pohod od etrdeset tisua ljudi, od ega se polovica, pod vodstvom njegova bratia, trebala naj prije pojaviti u Konji. Gazanova prijetnja i Kudabendeovo na oruavanje nisu, m e u t i m , spasili niti grad Sardes Aiaedinova opsjedanja, n i t i Efes i Tir Saisanovog zauzimanja, a on je bio gospodar Menteea. A jo manje se Osman osvrtao na oholu prijetnju mongolske vjerenice Marije, koja je odugovlaila pre govore o vjenanju da b i ubrzala dugo navjeteni pohod mon golskih pomonih eta. Ona je uznapredovala do Niceje (Izni ka) i otuda se prijetila Osmanu da e ga optuiti kod Kudabendea, koji je navodno ve poslao trideset tisua ljudi na gra nicu. 30

Osman koji se ve prije kretao izmeu obala Sakarije i Me lasa, u p o d r u j u Sifona i Halizona sve do obala Bosfora, od Astrabitesa (Istravros), do Hijerona (utvrda Anadolija), Kelaija (Kilia) i obala Crnoga mora, te svima ulijevao strah, bio je ma lo pristupaan prijetnjama mongolske vjerenice, pa je time bio ak razdraen, da je napadao predzie Niceje (Iznika), vrsti dvorac Trikokiju (po Turcima je nazvan Kodahisar). Branite l j i dvorca, spretni ratnici lukom i strijelama, nanijeli su dodu e Osmanovim ratnicima mnoge tete, ali oni su ispunili dubo ke jarke drveem i razvalinama, izravnali i h i zauzeli grad uz veliko krvoprolie. Tako je i vrsti zamak Kubukleja na Olimposu (Uludag) izdajom ezdesetak Mogabara pao Turcima u ru ke, a te je Mogabare poslao teko ugroenoj posadi u p o m o Makrenos, zapovjednik Lopadiona (Ulubad). Osman je mislio da se posjedovanjem tih dvoraca dovoljno osigurao od mon golske opasnosti. Ove manjkave vijesti o Osmanovim osvajanji ma, po Pahimeresovom pripovijedanju, nadopunjavaju osman ski povjesniari koji govore odmah, uz zauzimanje utvrenih gradova Kodahisar (Trikokija) i Lubludi (Kubuklea), i o Akhi- 1308. saru, Lefkeu i Bekedeu, gradovima na obali rijeke Lefke i l i Jeniehir (Melas) i Kivi, i njezinom uu u Sakariju. Osman, koji je u pratnji svoga prijatelja Kese (Kose) Mihajla, gospoda ra Kirmenkije, prije sedamnaest godina prolazio sjevernim kra jevima Sakarije, pozvao ga je i taj puta, ali ne samo k sebi, ve i da prie Islamu. Kese (Kose) Mihajlo nije odbio niti jedan po ziv. Samsama-au, koji je prije sedamnaest godina bio vodi na cesti za Koinik i Modreniju, i ovaj je puta spremno priao Osmanovoj vojsci i zamolio da m u da u leno dvorac na obali rijeke Jeniehir u blizini Lefke, koji lei na jednoj stijeni. Os man udovolji njegovoj elji i to se mjesto jo i danas zove au K6yii (Keji), t j . auevo selo. Samsama je prvi od svih aua koji su kasnije igrali vanu ulogu u osmanskoj dravnoj upra vi kao dravni glasnici i komesari, kao oni koji su uvodili pos lanike i sami to bili. Ime slube je starije, m e u t i m , i od sa mog Osmanskog carstva, te se nalazi ve u Bizantinaca. Kod njih je Veliki au bila visoka dvorska ast, kao au-bai na seldukom dvoru, a zatim i na dvoru osmanskih sultana. Od Lefke je vojska ila ka Akhisaru, Bekedeu i Kivi, a vojni su zapovjednici napustili ove dvorce, pa su pobjedniku izali ususret hvalei i astei ga, kao onaj iz Akhisara i l i su pobjegli, kao onaj iz Kive, prema dolini Karadere. Samo se nekoliko dvoraca oduprlo, kao onaj kasnije prozvan po Karadebesu, to se na obali Sakarije uzdie na jednog strmoj hridi, i dvorac Tekur binari (carski bunar), ije je opsjedanje Osman predao u ruke Kara Aliji, Aigudalpovu sinu. Poto ga je taj osvojio, dobio je u leno za nagradu zbog hrabre vojne slube dvorac Tekur binari i podruje koje pripada Kivi, gdje su dvorci Ende, Nifdehisar i Karagez. 31

Dok je Osman na Sakariji zauzimao pogranine utvrde Bi zantskog carstva, ugroena je juna granica njegova carstva je dnim upadom Tatara, koje osmanski povjesniari nazivaju odarima, a koji nisu nita drugo nego mongolska vojska. Zatitu Karadahisara (Melangeia) povjerio je Osman svom sinu Orhanu, pa dao da m u uz bok stoje njegovi vjerni ratni drugovi Saltukalp i novo obraeni musliman Keze (Kose) Mihajlo. Uz nji hovu pomo uspjelo je mladiu odbiti odare, koji su sa strane Germijana bili upali u podruje Karadahisara; oplijenili su gradsku trnicu i b i l i suzbijeni kod utvrde Oina, gdje su se su kobili. Odbivi ih, pokazao se sin u ovoj prvoj oruanoj borbi dostojnim svoga oca Osmana. Zadovoljan p r v i m sinovim nastupom, otac ga je uputio na daljnje vojne, da b i potpuno osvojio itav kraj izmeu Sankarije i mora. Danas se zove sandak Koda eli. Za pomonike u po bjedi dodijelio mu je etiri svoja najhrabrija ratna druga, op robana dvadesetogodinjom vjernou i hrabrou, naime Keze (Kose) Mihajla, Abdurahman Gazija, Konuralpa i Agde Kodu. Prva se borba odigrala na podnoju dvorca koji je bio napad nut ve u proloj vojni. Ovaj je puta osvojen h r a b r o u junaka Karadebesa, koji je zamak s okolicom dobio u leno i u ijim se ruevinama sauvao njegov grob. Dvorac Alpsofi, koji je za tim pao u Orhanove ruke, dan je Konuralpu za leno, a, p o t o je kao i Akhisar na obali Sakarije, s one strane mosta na K i v i , ukotvio se Orhan vrsto u utvrdi Kepri na jezeru Ajangeli, oda kle je poslao Kara-Aliju iz prijanje vojne poznatog lenskog gospodara Kive Osmanu s porukom o pobjedi. Osvojen je dvorac Karatekin, koji lei u blizini Iznika (Niceje); ene su po dijeljene kao plijen, a dvorac je predan na uvanje Samsama auu. Konuralp je poveo vojsku u Akjasi i zauzeo dvorce koji su bi1317. l i u tom kraju, Tuzbazari (trite soli), glavno mjesto bizantskih Halizona, i K i l i k i u blizini Akhisara, Kapudik i Kerastedi. Ag de Koda je poao u Akovu (bijelu dolinu) i itavom kraju dao svoje ime, koje jo i danas nosi kao Koda eli, t j . stareva zemlja. Na taj je nain Iznik (Niceja), najvanija pogranina tvra va Bizantskog carstva, bila sa svih strana opkoljena neprijatelji ma i teko ugroena posadama oba dvorca, koji su leali pod nje zinim vratima, Trikokijom i Karatekinom, koje su Osman i Or han osvojili. Da b i na isti nain opkolili Brusu, zapovijedi Osman svome b r a t i u Aktimuru i jednom svom junaku, po imenu Bala ban, da pred Brusom podignu dvije utvrde. Aktimur je svoju utvrdu sagradio neposredno pred gradskim vratima, gdje se da nas uzdiu kubeta kupatila Kaplide, a Balaban na obali Nilufe1317. ra. J o je i danas tamo po njemu prozvani dvorac Balabandik. Deset godina su posade obje utvrde plaile usko opkoljeni grad, dok Osman nije protiv njega podigao svu svoju silu, te odluio vrhovno zapovjednitvo predati svojem sinu Orhanu jer ga je 32

shrvala kostobolja. Ratno je vijee sastavljeno od Keze (Kose) Mihajla, Turgutalpa, ejha Mahmuta i Ahi Hasana, Edebalijeva bratia, dralo da je potrebno prije Bruse osvojiti Edrenos (Hadrijanov grad na Olimposu-Uludagu) kao klju za Brusu. Glas ratnike mudrosti pojaan je glasom obiteljske krvne os vete, jer je Ajdogdualp, Osmanov neak, pao od ruke gradskog zapovjednika Bruse. Pohlepa vojnika marila je za plijenom, op rez vojskovoa za ruenjem zidova, krvna osveta obitelji Osmanove za odrubljenom zapovjednikovom glavom, a Orhan je ista knuo svoje pobjednike zastave na istonoj strani Bruse na po dnoju Olimposa (Uludag) prema Binarbai (kod izvora), nepo sredno pred zidinama grada. Sa zapovjednikom je utanaeno, putem starog Osmanova prijatelja Keze (Kose) Mihajla, da slo bodno ode sa svom svojom imovinom uz sigurnu pratnju sve do Gemlika (Kios). Orhan je dopustio ovu elju uz polog od tri deset tisua bizantskih zlatnika. Pregovori, vrlo znaajni zbog sretnog i velikog uspjeha: zauzea grada bez poteza maa i ve likog znaajnog iznosa od trideset tisua dukata. To je otada bi lo nepromjenjivi najvii uzor-iznos za otkupninu kojom su mo gli otkupiti i l i jednokratnim i l i godinjim davanjima pobije eni kranski vladari kratki prekid ratovanja. Bio je to iznos koji je p r i mirnoj predaji Bruse dobiven po prvi puta, a zatim gotovo kroz t r i stotine godina p r i svakom doputenom prekidu vatre, dok poetkom sedamnaestog stoljea mirom na itvi ova znaajna stavka nije zauvijek brisana iz poreskog popisa osmanske riznice. Tako je pala Brusa, koju je po Pliniju bio izgradio Hanibal dok je kao gost-prijatelj boravio kod Pruzasa, kralja Bitinije. Polovicom desetog stoljea zauzeta je od Seiredevleta (ma drave), velikog vladara iz obitelji Hamdan, nakon opsjede od itavih godinu dana; ruenjem zidova bila je oplja kana. Tako je, poto je opet dola Bizantincima u ruke, bila prvi veliki grad i prijestolnica Osmanskog carstva, koja je pala u ru ke njegova osnivaa i l i , bolje rei, njegova sina; budui da je Osman radosnu vijest o osvojenom gradu dobio tek kratko vri jeme prije svoje smrti. Umiren svijeu da e glavni grad Biti nije biti njegovo pokopite, a njegovim nasljednicima prijestol nica, umro je nakon vladavine od dvadeset i sedam godina u 1326. sedamdesetoj godini ivota.

[Uskoro za njim, u m r l i su njegov punac, poboni ejh Edebali i njegova ki, Osmanova ena, Malhatun, a pokopani su u Bilediku. Saznavi za oevo smrtno stanje, Orhan se pouri do njegove postelje u Sojiit, praen prvim ljudima drave. Tamo mu umirui Osman uputi posljednje rijei svoje volje, prepo ruujui m u da odri Islam, da vlada blago i pravedno i da ga pokopa u Brusi. Pokapali su ga Tursunfakih, njegovi imam, Os man Jahi, Orhanov imam, zatim Ahi emsedin, Edebalijev brat,
3 H i s t o r i j a Osmanskog carstva

33

i Kara Halil andareli u Brusi, u tzv. srebrnom zdanju (Gumiilikinbed), na mjestu gdje je bila stara bogomolja dvorca. Njegova ostavtina, kao i njegova nonja, bila je jednosta vna. Nije ostavio iza sebe ni zlata ni srebra, nita do kaike, soljerike, optoene halje i novi povez za turban, zastave od crve nog tankog sukna, kako se to izraivalo u Alaehiru, tale iz vrsnih konja, nekoliko stada goveda za obradu polja u Sultan-eniju i nekoliko stada odabranih ovaca, od kojih one sultanove potjeu iz Bruse. Odjea mu je bila skromna, po uzoru na prve islamske bor ce. Kao i ovi, ovio je on oko jedne crvene, gore kupaste kape bijelo platno, naprijed visoko uzdignuto, navukao iroki kaftan s ovratnikom ije je boja bila drugaija od boje kartona, a po dudarala se sa podstavom. Donja halja pokrivala je ruke, a ru kavi su b i l i dugi i visili su prema dolje. Ruke su m u bile duge, to se na Istoku smatralo povoljnim za vladara. Bio je nosat, imao je crnu kosu, obrve, bradu i tamnoputo lice. Zbog toga je pozvan Kara-Osmanom, t j . Crnim Osmanom, to je na Isto ku poasni naziv za ljepotu.]

GLAVA TREA Od Orhanovog ustolienja do prvih zaklada u Brusi

1326.

Godina u kojoj je Orhan kao beg doao do neograniene vla sti imala je slina obiljeja kao i ona kada je njegov otac Osman doao na prijestolje; smrt oca koga je naslijedio na prijesto l j u i roenje prvog sina-nasljednika. Kao to je radosna vijest o osvojenju Karadahisara dola istovremeno s onom o Orhanovu roenju, tako je istovremeno odjeknula radosna vi jest o zauzimanju Bruse s vijeu o roenju Murata, kasnije treeg osmanskog vladara. Orhan je, kao i Osman, doao na prijesto u vrijeme izmeu oeva lijesa i sinovljeve zipke, u sjeni po bjede i osvajanja. Prvi m u je posao bio podijeliti imovinu s bra tom Alaedinom, m u d r i m ovjekom, kojem Osmansko carstvo zahvaljuje prvu dravnu uredbu. Alaedin, koji je potivao oevu posljednju elju da m u iskljuivo stariji brat naslijedi prijestol, ustruavao se ak p r i m i t i polovicu stada konja, goveda i ovaca, koju m u je Orhan ponudio od oinskog imanja. Za sjedite je zamolio da mu da samo jedno selo u dolini Kete (Katoikeia) u 34

ravnici Bruse, na zapadnoj obali Nilufera. Dobro rekao je Orhan ako stada konja, goveda i ovaca nee posjedovati kao vlasnik, pasi za mene narode kao pastir, t j . kao vezir. Ala edin se pokorio elji svoga gospodara. Tako je brat drugog os manskog vladara postao prvim vezirom u dravi, dijelei s n j i m poslove i brige vladanja, isto kao to ih je po istonjakoj hi storiji Harun (Aron) podijelio sa svojim bratom Musom (Mojsijem) kao njegov vezir. Rije vezir znai nosilac tereta, naziv koji dobro odgovara nosiocu poslova oko vladanja koje je vla dar natovario svom ministru s neogranienom punomoi, ali i s nepodijeljenom odgovornou. Prvi vezir Osmana, brat njihova vladara, nije, m e u t i m , imao jo tako veliku vlast kao to su je imali njihovi robovi, kasniji veliki veziri, koji su ispred dru gih vezira u jednoj ruci drali uzde rata i mira, vanjske politike i unutranje uprave. Alaedin, nevian mau, vladao je samo pe rom i zakonodavstvom carstva u usponu koje je uvrstio mud r i m uredbama iznutra, kao to je to njegov brat inio novim osvajanjima izvana. Jo za Ertugrulova ivota najvei je dio dananjeg sanda ka Sultan-enija na istonoj strani Uludaga (Olimposa) osvojio njegovi sin Osman, a za Osmanova vladanja je njegov sin Orhan osvojio zemlju s onu strane Uludaga (Olimposa) sve do vratiju Iznika (Niceje) i Izmita (Nikomedije). Poto je osvojena Brusa, prenio je Orhan sjedite svoje vlasti iz Jeniehira u ovaj grad s krasnim poloajem. Njegovi su se borci Agde Koda, Konuralp, Abdurahman Gazi i Karadebes, obiavi do gradskih vratiju te ko pritisnute tvrave, Iznik (Niceju) i Izmit (Nikomediju), uz napredovali na poluotok, koji je bio na sjeveru ogranien Cr nim morem, juno Nikomedijskim (Izmitskim) zaljevom, a za padno Bosforom, sve do njegovih obala. Konuralp je ve zauzeo obje obale Sakarije, s ove strane Akjazija, Konurpaa i Akove, a Agde Koda ono to je graniilo s t i m : Ermenibazari, Inegol i Kanderi. Obojica su se sjedinjenim snagama bacili na utvrde Aidos i Semendru, blizu obale Bosfora; onaj samo etiri, a ovaj tri sata udaljen od Uskiidara (Skutarija).

[Neko je vrijeme ve Semendra bezuspjeno opsjedana, kad su se, zbog sahrane gospodareva sina, otvorila vrata grada. Tur ci su izvrili napad i zarobili sve redom. Oni nisu pobili zarob ljenike, nego su ponudili grkom caru da i h otkupi, to je ovaj odbio, a jednako i gospodar Aidosa. Tek je gospodar Nikome dije (Izmit) platio otkup. Konano je Agde Koda, to jest bjeliasti starina, zauzeo Semendru i cijela je oblast po njemu bila nazvana Koda eli, to jest Starev kraj. Konuralp i Gazi Abdu rahman opsjedaju tvravu Aidos, nedaleko od Semendre. Tvr ava se opirala, ali je gospodareva ki vidjela sa zidina lije3*

35

pog osvajaa, Gazi Abdurahmana, zaljubila se nasmrt i pomo gla mu osvojiti tvravu. On j u je, zajedno sa ostalim plijenom, uputio Orhanu na dar, ali mu je ovaj vratio za e n u ] . Nadimak crni donosio bi sreu, otkad ga je nosio Osman; tako je i Mursal, jedan drugi Agde Kodin borac, nazvan Cr nim Mursalom. On je osvojio junu obalu nikomedijskog (izmitskog) zaljeva koja mu je dana u posjed i na uvanje zajedno sa straarskim brodovima, a to mu je bila i obaveza za leno. Jo se po njemu spominje mjesto znamenito po odlinoj kakvo i njegova ipka, na junoj obali nikomedijskog (izmitskog) za ljeva, gdje se ovaj po prvi puta zatvara. Vrstu priobalnih bro dova nazivaju takoer kara mursal. Nekoliko sati odavde, na najjunijoj strani morskog zaljeva, nalaze se kupalita Jaiiakabad i l i Jalova (stara Sugla i l i Drepanon). Carica Jelena, iji je otac ovdje imao gostionicu, p r i svom povratku iz Jeruzalema uljepala ga je palaama i bolnicama, a Konstantin, osniva Bi zantskog carstva, dao je mjestu ime Helenopolis, u ast svojoj majci, i dao mu naslov grada. To je mjesto, gdje se povukla kod Iznika (Niceje) potuena vojska prvih kriara, koju su pre dvodili Petar Pustinjak i Valter Nitanemajui i gdje su u ku lama i piramidama zazidane kosti onih koje su potukli Sarace ni. Mjesto je u najstarije i najnovije vrijeme znamenito po svo j i m vruim ljekovitim izvorima. Blizu mjesta se uzdie grob ne kog Abdela, do ludila zanesenog dervia i l i Bojeg slubenika, koji je osmanske ete opskrbio drvenim sabljama da osvoje mjesto. Na drugoj strani morskog zaljeva bio je utvreni dvo rac Hereke [(stari Ankiron, gdje je umro car Konstantin, koji se nalazio pred vratima Izmita (Nikomedije)]. Njegove razvali ne jo i danas vode s brda sve do mora. Zamak je po Kara Aliji (Crni Alija) [otac kasnije znamenitog beglerbega T i m u r t a a ] pao u ruke Osmana, koji su kao gospodari Jalove ugrozili Hereke i (Izmit) Nikomediju, t j . Jelenino rodno mjesto i Konstantinovu posljednju prijestonicu i mjesto gdje je umro. Ugroen je grad koji je on dao izgraditi, glavni grad carstva koji je po nje mu nazvan. Bizantski su povjesniari stavili osvajanje Niko medije (Izmita) u mnogo kasnije doba, a osmanski odmah na1326. kon pada Kojunhisara (Bafeum), gdje je Osman postigao prvu znaajnu pobjedu nad Muzalom, bizantskim vojskovoom. Na kon toga je Agde Koda osvojio glavni grad Bitinije, sjajem uljepano Dioklecijanovo boravite, prije nego to se ovaj na nikomedijskoj (izmitskoj) ravnici zahvalio na carskoj asti, te svoje sjedite s astacenskog zaljeva prenio na dalmatinsku oba lu. Kalojoanes, brat Marije Paleolog, tzv. vladarice nad Mongo lima, uzalud je branio Nikomediju (Izmit) protiv osmanske mo i, njegova je glava pala s gradom. 36

Stote godine nakon to se Ertugrul iselio iz Ruma a tri desete nakon osnivanja neovisne vladavine Osmana i tree na- 1328. kon to je njihov drugi vladar stupio na vlast, iste godine kad je Karlo Lijepi, francuski kralj, umro u Parizu, kad je u Rimu Ludvig Bavarski okrunjen za rimskog cara, a bizantski u Konstantinopolisu (Carigradu), stariji Andronik od mlaega, unuka, zbaen s prijestolja i stavljen u zatvor Osmansko je carstvo uvrstio Alaedin, u tiini smiljenim politikim zakonima i dr avnim uredbama. Takve uredbe, izdane zbog dravnih potreba, etvrti su izvor islamskog dravnog prava, a nisu ni u kakvom proturjeju s t r i druga via, t j . s rjeju Bojom (Kur'anom), s r i jeju Poslanikovom (Sunnom) i s j e d n o d u n o m odlukom otaca islamske zajednice (etiri velika imama). Ove e uredbe samo na domjestiti prazninu i manjkavost ova t r i izvora i pod imenom urfi, t j . samovoljno zakonodavstvo, prilagodit e osnovno pravilo Islama, ve prema prilikama i dravnim potrebama. Ove su ured be otada u Osmanskom carstvu prozvane grkom rijei kanun, tj. kanon, a njihov zbir kanunname, t j . knjiga kanona i l i kanon sko pravo; naziv, dakle, s kojim nipoto ne treba povezivati onaj kod nas uobiajeni pojam crkvenog prava, nego je dijelom su protan ovome, posebno osmansko dravno pravo. O takvim e kanonskim knjigama osmanskog dravnog prava ee b i t i r i jei u ovoj historiji kod raznih zakonodavaca. T r i su stvari bile glavne toke po Alaedinu zacrtanih i po Orhanu uvedenih dravnih uredaba: novac, propis o odjei i vojska. Pravo na kovanje novca jedno je od dva pravila islamskih suverena; drugo spominjanje vladareva imena svakog petka u molitvi. Prema navodima mnogih osmanskih povjesniara ve je jedanaest godina prije diobe Seldukog carstva obredna mo litva glasila na Osmanovo ime, umjesto na ime Alaedina Treeg, posljednjeg seldukog vladara. To je bilo kad je Osman dobio leno sa zastavom i bubnjem, konjem i sabljom kao knez-namjesnik Karadahisara. Oito je to bio in pobune protiv feudalnog gospodara, to nije bilo ispravno niti vjerojatno sa strane go spodara jednog jedinog dvorca prije potpunog raspada carstva. Ti isti povjesniari, koji za osnivaa carstva misle da mu ne mo gu dosta rano pripisati vrenje oba suverenska prava, doputa j u da je ve prve godine neovisne vladavine na Karadahisara kovao novac, povlastica koja bi ga dodue ila kao neovisnog gospodara, bez povrede neke lenske obaveze, ali zbog razloga, zbog kojih osmanski povjesniari navode da je donesena ured ba o novcu, malo je vjerojatno tako rano vrenje prvog vladar skog prava. Vjerojatno je da se obredna molitva s Osmanovim imenom vrila tek od prve godine njegova neovisna vladanja, a kovanje osmanskog novca uvedeno je tek tree godine Orhanova vladanja. Vezir Alaedin (to kau izvori osmanske povijesti) rekao je bratu, svom gospodaru, da je novac, dosada u upotre37

bi, nosio znak konjanskih (ikonskih) Selduka, a da otsad treba biti kovan s Orhanovim imenom. Da je Osman kovao prvi no vac, sigurno b i ga kovao sa svojim imenom, a ne s imenom po sljednjeg Selduka, budui da je najvie pravo vladara b a to kovanje, a ne da kovnica radi na tue ime. ak i pretpostavka, da je Osman posjedovao selduku kovnicu i da je zbog nedos tatka vlastitog iga upotrebljavao stari, nije odriva, jer je selduka dravna kovnica bila u Konji; to je, dakle, bio jedan dru gi glavni grad carstva pa bi kovnica pripala jednom od drugih monijih deset vladara. U manjem pograninom dvorcu Karadahisar (gdje je Osman, tada jo tako neugledan gospodar gra da) i l i , kasnije, u njegovoj prijestolnici Jeniehiru, nije, po svim poznatim numizmatikim podacima, postojala kovnica novca. S razlogom dakle, moemo tvrditi da prije sedam stotina dvade set i devete godine po Hidretu t j . 1328 po k r a n s k o m rauna nju vremena, nije bio kovan osmanski novac i da se vrenje oba vladarska prava po Islamu moe raunati, poevi od ove godi ne, s imenom osmanskog kneza. U obrednoj molitvi otada je sa mo t r i puta dolo do promjene i to sa sve asnijim naslovom. Prvo je dolo do izmjene da je umjesto vladarskog naslova emi ra uzeto ime sultana (za Bajezida I ) ; drugo dodatkom gospo dara dva dijela zemlje i dva mora (nakon to je osvojen Cari grad za Mehmeda I I ) ; tree: poasnim naslovom zatitnika oba sveta grada Meke i Medine (poto je osvojen Egipat za Seli ma I ) . Meutim, s novcem su se dogodile mnogostruke promje ne. Od propadanja carstva te su promjene postajale sve gore i svaka je imala svoju teinu i posljedice. Drugi predmet Orhanove i l i , vie, Alaedinove panje bio je propis o odjei, no taj se ne bavi samo odjeom, nego i njezinim bojama i oblikom pokrivanja glave. Kako su u kasnijim vreme nima propisani kroj, materijal, podstava i rubovi raznih kaftana, dolama, sveano i poasno krzno i najtonije odreeni i pro pisani dijelom ceremonijalnim zakonima a dijelom zakonima o luksuzu, to u ono vrijeme ovo j o nije bilo u pitanju, nego samo pokrivanje glave, to je na Istoku oduvijek bio karakteristian znak za razlikovanje naroda i stalea, a to se moe vidjeti i iz slikarskih djela Perzepolisa. Grci su u Orhanovo vrijeme voljeli zlatom vezene kape, Turkmeni kape od crvenog pusta, omotane arenim turbanima. Da bi se Osmani razlikovali od ovih, uve dene su bijele kape kao ope pokrivalo za glavu za ratnike i vla dareve slunike. Oblik i m je vjerojatno bio okruglo uiljen, u obliku duguljaste glavice kelja, kao na turbanu sultana Orhana na nadgrobnom spomeniku u Brusi, to se moglo vidjeti prije nego je uniten vatrom. I sami begovi su na bojnom polju nosi l i jedino kape od bijelog pusta, proizvoene u Bilediku. Za sve anost su ih obavijali, kao vladari, tankom tkaninom debelo na branom. Orhanov turban, iji se kaftan, uostalom, ni u emu ne razlikuje od onoga njegova oca, razlikuje se od oeva jedino po

38

obliku alme. To mnogo podsjea na inful hebrejskog velikog sveenika, a slina pokrivala za glavu vidimo kod sveenika-maga na kamenim spomenicima u Perzepolisu i na hijeroglifskom liku sunca na amcu u obliku polumjeseca. Uredba o takvom povezivanju glave ostala je nepromijenje na samo za vrijeme dviju vladavina, jer su za Bajezida Jildirima (Munje) dvorski slubenici dodue zadrali bijele pustene kape kao i za Orhana, ali su kod begovih slunika i of-icira ula opet u upotrebu crvena pokrivala na prijedlog prvog beglerbega Osmanskog carstva, Timurtaa. Oba pokrivala od pusta, bijela kao i crvena, ostala su do vremena Mehmeda Osvajaa (el-Fati ha), kada su razliito bila optoena zlatom. Bijela su pripadala iskljuivo janjiarima, a uvedeni su razliiti naini poveza. Kape od pusta su se zvale berek, one janjiarske sa irokom k i t o m straga kee, a gore cilindrino zaobljena kapa njihovih prvaka uskuf. Prve je, kako je ve reeno, uveo Orhanov vezir Alaedin kao ope pokrivalo, onda ih je beglerbeg Timurta za Bajezida Prvog ograniio na vojsku, a za Mehmeda Drugog su razliito op toene i ukraene. Naroiti oblik drugih potjee od blagoslova dervia Hadi Bektaa, o emu e se govoriti prigodom uspos tavljanja janjiara. Oblik tree vrste, koja je u potpunosti jed naka kapama dervia Mevlevija, uveo je Sulejman, Orhanov sin, drugi vezir Osmanskog carstva, iz ljubavi prema Delaledin Rumiju, osnivau reda dervia Mevlevi. Kasniji osmanski vladari uzeli su, umjesto jednoobrazne i poput palme, gore zailjene ka pe (borek), oko koje su Osman i Orhan ovili povez, gore zaoblje nu cilindrinu (uskuf) kapu koja je, p r i prvim osvajanjima u Evropi, o emu e se kasnije pripovijedati, za Murata Prvog, bi la potpuno presvuena zlatom. Trea i najvanija Alaedinova uredba bila je ona o vojsci, i to ona o plaenoj, stalnoj vojsci. Izdana je itavo stoljee pri je uredbe Karla V I I francuskog, koji je dosad u evropskoj po vijesti srednjeg vijeka vaio za prvog osnivaa stalne vojske, a oponaao je Turke. Ertugrul i Osman su u svojim vojnim poho dima imali same turkmenske konjanike, nazivane akindi, t j . oni koji su tumarali i l i letei; oni b i pri svakoj potrebi, kao ratnici svojih gospodara, polazili u boj. Orhan je prvo uspostavio pjea dijski odred, i to stalni plaeniki, nazvan jaja i l i pjade. Vojni ci su svakodnevno plaani jednom akom (tada etvrt drahme srebra) a zapovijedali su i m nad deset, stotinu i tisuu vojnika desetari, stotinjari i pukovnici. Ovakav odred, obijestan zbog plae i nediscipliniran, trebalo je to prije skriti da se sprije e daljni neredi. Tada se Orhan posavjetovao sa svojim bratom i vezirom Alaedinom i sa svojim vojnim sucem Kara (Crni) Halil andarlijem, urjakom ejha Edebalija (i prema tome, u rod binskim vezama s gospodarom i vezirom). Vojni sudac je s tvrdoglavou Turkmana, poznat po svojoj obijesti, predloio du boko promiljeni plan zasnovan na dubokom poznavanju ljudi 39

i nemilosrdnoj politici. Trebalo je uspostaviti nove odrede, sa mo od kranske djece koju je silom trebalo obratiti na islam sku vjeru. Pobijeeni su, rekao je, robovi pobjednika i pobjed nicima pripadaju njihova imanja, njihove ene i njihova dje ca kao zakoniti posjed. Nasilnim obraanjem na Islam i njiho vim uvrtenjem u vojsku, gdje e kao ratnici b i t i u slubi vjere, bit e i m potpomognut ovozemaljski i vjeni spas. Po Poslanikovim rijeima, svako novoroeno dijete donosi sobom ve sklo nosti prema Islamu, a unaprijeeno razvojem u vojsci, sastav ljenoj od kranske djece, ono e ak i u nevjernicima upaliti elju da prijeu na Islam. Novi odredi treba da se sastoje ne sa mo od djece pobijeenih, nego, u velikoj mjeri, i od prebjega neprijatelja snano privuenih vezama iste narodne skupine i odricanja od vjere. Taj crni izum pripada Kara (Crnom) Halil andarliju, po o pakoj zamisli mnogo crniji, nego to je crni prah koji je istovre meno opet ponovo pronaen u Evropi. eta (eri) je nazvana novom (jeni eri), a ime janjiara preneeno je na krilima po bjede iz Azije u Evropu. Ime, kao i oblik bijele pustene kape koja ih razlikuje, dobili su od dervia Hadi Bektaa, osnivaa reda koji je jo i danas u itavom Osmanskom carstvu vrlo ras prostranjen. Bilo je to ovom prilikom: Orhan, praen nekim plaenim otpadnicima od kranske vjere, posjetio je u selu Sulide Kenarijun, u blizini Amasije, ejha Hadi Bektaa da ga zamoli za blagoslov, za zastavu i za ime. ejh je poloio rukav svoje pustene halje na glavu jednog otpadnika-plaenika, koji mu je bio predstavljen, tako da je rukav straga visio preko gla ve, i rekao je: Ime za etu neka bude nova eta (jeni eri), lice bijelo, ruka pobjedonosna, sablja otra, a kopljem neka probijaju; neka se uvijek vraaju s pobjedom i u zdravlju! Za spomen na blagoslov dobila je bijela pustena kapa dodatak ko j i je visio straga predstavljajui ejhov rukav koji je visio, a sprijeda je bila umjesto uperka i l i bojne oznake, nataknuta drvena kaika. Kao znak za dovoljnu opskrbu nove ete dobili su oficiri imena po kuhinjskim potrebama. Vrhovnik komore, t j . puka, zvao se orbai, t j . onaj koji pravi juhu (orbu). Iza njega su bili najugledniji oficiri: aibai, t j . vrhovni kuhar, te sakabai, vodonoa. Na krvavo-crvenoj zastavi se blistao srebrni polumjesec i Omerov m a sa dva iljka. Svetite puka je bio kotao s mesom oko kojeg su se okupljali ne samo zbog jela, nego i da se posavjetuju, a t i oblici jo uvijek postoje, nakon to je proteklo pola tisuljea. Za Mehmeda I I bili su i ovi stupovi osmanske dravne zgrade, kao i svi drugi njezini dije lovi, poveani i ojaani, a broj i plaa janjiara poveani. Ova je odmah u poetku utvrena na jednu aku, i to je bio najnii iznos; poveavan je sve vie i vie prema duini provedenog vremena u vojsci, te vanosti slube, tako da je najvii iznos bio vremenom sedmerostruko vei od najnieg iznosa. Jedna aka 40

je bila najnia osnovna plaa, a tisuu janjiara je bilo u poet ku. Svake je slijedee godine dolo novih tisuu kranskih dje aka od broja ratnih zarobljenika kojima je nametnut Islam i vojna sluba. Ako broj zarobljenih ne b i bio dostatan, bio je broj popunjen djecom kranskih podanika. Tako je to bilo sve tamo do vlade Mehmeda I V , kad su se novaila njihova vlasti ta djeca, i time je poelo i njihovo propadanje. Nakon uspostave janjiara kao jezgre osmanske vojne sna ge, ostale je dijelove vojske uredio Alaedin na slijedei nain: pjade, nekad redovito plaene ete stajae vojske pjeaka i l i jaja, dobivali su zemljite koje je kasnije pretvoreno u lensko dobro sa obavezom da njihovi nosioci u doba rata osposobe voj ne ceste. Bit e to, dakle, eta pionira, ije je ime zajedno sa sa drajem preneseno iz osmanskog vojnikog ustrojstva u kran sku Evropu. Njihov je prvobitni broj bio po svoj prilici i onaj janjiara, koji su zamijenili taj stalni dio vojske, samo tisuu ljudi. Vremenom je taj broj uvean na dvadeseterostruko. Nakon njihova rastrojavanja, upotrijebljena su lena za mirovine islu enih janjiarskih oficira. Neredoviti pjeaci, koji nisu n i t i kao plaeni janjiari niti kao pjade za leno poli u boj, zvali su se aza, slobodni. Oni su u vojne pohode ili pjeice, kao to su akindi i l i letei ili na konjima. Vremenom su postali veslai na galijama sultana, kopali su jarke i gradili mostove, a, ukoliko ih nije bilo, punili bi jarke njihovim tijelima da budu most ja njiarima koji su preko njih navaljivali. Kao pjeadija, tako je i konjica ostavljena dijelom ureena, a dijelom neureena. Stal na je tvorila etiri reda, po uzoru uvara zastave, koje je ve halifa Omer uveo da obrani svetu zastavu. Svega ih je prvobitno bilo 2.400, a, vremenom, za Sulejmana Velikog 4.000 ljudi, nai me tisuu spahija (konjanika), tisuu silahdara (boraca), tisu u ulufedija (plaenika) i tisuu gureba (stranaca) koji su u etiri reda s desne i lijeve strane svetoga stijega i sultana vrili poasnu i obrambenu strau u sreditu bojnog reda i vojnog logora. Pored plaene, kasnije brojem poveane konjice, koju je pod imenom sipahija, prvog od etiri reda, itav Zapad tako dobro upoznao kao i janjiare, stvorena je eta lenskih vojnika kojoj je odgovarala ona pjeadijska s lenskim vojnicima. Oni su se zvali musellimi t j . osloboeni (poreza) i bili su predvo eni oficirima koji su se zvali subai (ako ih je bilo preko sto), binbai, ako ih je bilo preko tisuu, te sandakbezi, t j . gospo dari od stijega. Ova hijerarhija ratne slube odrala se kod vre menom daleko bolje izgraene konjice posjednika malih i veli kih lena, timara i zijameta. Neredovitu i neplaenu konjicu bez lenske nagrade upoznali smo ve pod imenom akindi, t j . letei iz prvih vojnih slubi pod Ertugrulom, za Alaedina, a onda za prve Osmanove vojne u sjevernim predjelima Male Azije, na ko joj ga je pratio njegov prijatelj, grki gospodar dvorca, (Kose) Mihajlo i na kojem je au Samsama u t i m krajevima pokazi41

vao put koji je dobro poznavao. Kao to su redoviti janjiari i neredoviti azapi ili pjeice, jahale su redovite spahije i neredo vite akindije, strah i trepet Evrope dok su je Turci ugroavali kao osvajai. Akindije su jahale za prve opsade Bea preko Linza do Regensburga i doli su do srca Njemake pustoei ognjem i maem. Njihov je kapetan tada bio Mihaloglu, poto mak onog istog Keze (Kose) Mihajla koji je u prvoj Osmanovoj vojsci predvodio letee odrede, a nasljednici su dobivali slubu kapetana kao nasljednu, kao to je to i hetmanska bila u Koza ka. Na ovu nepromjenjivu stalnost prvobitnog ustrojstva u os manskoj povijesti nailazimo na svakom koraku i esto olakava historiaru posao oko pronalaenja povezanosti onog najstari jeg s najnovijim. Kao to je au Samsama u prvoj vojni poka zivao put u neprijateljsku zemlju, postali su vremenom aui, koji su kao dravni glasnici upoznali zemlju, vodii vojsci, a veinom su njezine ratnike naloge uzastopice slijedili. Histori ja diplomatskih i ratnih odnosa Ugarske i Austrije s Portom svagdje nailazili na poruke aua i na pustoenje akindija.

[Car Andronik, zamoren stalnim Orhanovim vrljanjima sve do Bosfora, odlui se suprotstaviti. U t u svrhu na brzinu, dok Turci nisu otili u brda, sakupi svoju vojsku i zapovjednike, me u kojima je Kontofres veoma dobro poznavao turski nain ra tovanja. U uzastopnim bojevima, to ih bizantski historiari pri kazuju povoljnim za Grke, Turci su, na kraju, bili uspjeniji. 1330. Po istim historiarima, prevaga Turaka bila je posljedica nedi scipline u bizantskim redovima, a i zbrke to je nastala, kada se, krivo, proulo da je car poginuo. Ovaj se, zbog toga, vratio s mora u grad na obali, Filokrene (po turski: Tavandil), razmjestivi trupe po okolnim mjestima. Orhan odredi samo t r i stotine konjanika k o j i , jednim dijelom, upadnu u ve ispranje ni tabor da pokupe carske konje i atore, a jedan, manji dio progonio je grke trupe to su bezglavce bjeale ka Filokreni i tu, ih, poto su vrata grada bila zatvorena, sustignu 1 zarobe. Bi zantska vojska povue se ka Carigradu (Konstantinopolis), a turska vojska krene na Niceju (Iznik). U osvajanju ovoga Orhan je koristio isti nain, kao p r i os vajanju Bruse. Ova se odupirala p r i prvom napadaju izvedenom pomou tvrava izgraenih pred njezinim vratima, a on je de set godina uznemiravao, sve dok braniteljima nije ponestalo i ve snage i strpljenja, te se oni predadoe dragovoljno vojsci to je nadirala. Tako i Niceju (Iznik), zbog jakih i visokih zidova, nije bilo mogue zauzeti brzo, te se vojska doepa oblinjih tvr ava Karatekin i Targin i tako zatvori obru oko grada. Poto nisu uspjeli jurii, a padom Filokrene nije bilo vie nade u po1330. mo, iscrpljena glau i kugom, predade se utvrda naviruoj tur42

skoj vojsci pod uvjetom slobodnog odlaska posade u Konstan tinopolis (Carigrad). U Iznikli (Niceji) je Orhan utemeljio damiju namjesto crk ve gdje su odrani poznati konoili, a iznad vrata je, po starom istonom obiaju, uklesao svoje ime. Uz damiju je osnovao me dresu i l i viu kolu. Poznavalac zakona, Davud, iz Kaiserije (Cezareja) bijae u njoj prvi muderis (profesor), a iza njega K u r d mula Tadedin kojeg je naslijedio Alaedin Esved, openito po znat pod imenom Kara Hoda, t j . crni uitelj. Orhan je tako er zasnovao i prvi imaret (kuhinju za sirotinju), a za upravi telja je postavio ejha Hadi Hasana, pobona i veoma uena ovjeka. Orhan, istina, nije bio dostatno pismen da b i profesore upuivao, ali je bio dostatno poboan da b i upravitelju javne ku hinje posluio primjerom time to je vlastitom rukom dijelio hranu, a uveer palio svjetiljke. Orhan se postarao i za svoje hrabre pomagae kojima je izmakao plijen, poto se grad mirno predao. On i m je podijelio grke ene i djevojke koje su, dugom opsadom, glau i kugom, bile obudovile i l i osiromaile. Namjesnitvo grada dodijelio je najstarijem princu, Sulejman-pai, koji je i vodio vojsku protiv Iznika (Niceje), a koji je, neto ranije, imenovan za namjesnika podruja Koda-eli, kao to je petogodinji Murat postavljen, na mjesto umrlog Osmanova junaka, Konuralpa, za namjesnika podruja Sultan-eni]. Prvi pothvat Sulejman-pae, namjesnika Bruse, nakon smrti Alaedina (njegova strica), osmanskog drugog vezira, bila je voj na u sjeverno podruje s one strane Sakarije, prema Tarakdiju (poznatom po njegovim eljevima), Koiniku (poznatom po igla ma za ivanje) i Modreni (poznatom po rijeci) kuda je iao na vojnu njegov djed Osman praen od Keze (Kose) Mihajla i vo en od Samsama aua. Ova su se t r i mjesta pokorila bez ijednog poteza sabljom, kao 1 Iznik (Niceja). 1332. [Cijeli je ljudski vijek proao, a da ni Osman ni Orhan nisu ulazili u sukob sa drugim turskim knezovima to su raskoma dali Selduko carstvo. Sada se navijestio sukob sa knezom Karasa koji je, kao prvoroeni, naslijedio umrlog oca. Njegov mla i sin zatraio je od Orhana p o d r k u u borbi za prijestol, a za uzvrat mu obeao gradove Aidindik, Balikesir, Tirhala i Minijas. Ovaj sa veom vojskom poe na pohod. Ali se dogodi da stariji brat ubije mlaega, te Orhan, razljuen, prisili ubojicu moliti za oprost i zatrai da mu preda tvravu Pergamos (Bergama), a on mu potedi ivot. Tako u turske ruke pade, nakon t r i prva grada Bitinije, nakon Izmita (Nikomedija), Iznika (Ni ceja) i Bruse, i glavni grad Mizije. On ga prikljui namjesnitvu 43

Sulejman-pae- a stoga to je ovaj otada odreen za namjesni ka sandaka Hudavendkiara, to jest Bruse, upravu nad Karasom prepusti veziru zadnjeg ovdanjeg kneza, Hadi Il-begu, ko jem od svojih pridoda Ade-bega i Evrenos-bega (na Islam preaveg nekadanjeg grkog zapovjednika Bruse). Otada je potrajalo dvadesetogodinje mirno stanje u kojem je Alaedin postavio temelje dravne ustanove, na osnovu toga utvrdio vojnu stegu i red, te u Brusi, po osvojenju karaskog po1336. druja, zapoela izgradnja damija, kola, kuhinja za sirotinju i karavanseraja].

I on je oponaao primjer koji je ve Osman dao, izgrauju i sobice za dervia Turuda i abdala Kumrala. On je izgradio sobicu za pobonog Geiklibabu, t j . oca srna. Ta je sobica jo i danas vrlo posjeeno mjesto hodoaa u istonom dijelu gra da, a uzdie se na uzbrdici podno Uludaga (Olimposa), kao to je vie gore kod Nebeskog izvora (Gokbinari) Doglibabin grob (tj. oca sira) . Neposredno pred zidinama grada, na obali bistrog potoka Aliira, koji tee s Uludaga (Olimposa), nalazi se abdal Mura tova tekija (derviko stanite), a na zapadnoj strani gra da kod kupalita (Kaplide) je tekija s abdal Musinim grobom. Dvojica baba i l i oeva i dvojica abdala i l i santona pratili su Orhana na osvajakom pohodu na Brusu i blagoslovom njihove molitve i pripisanim i m udesima sklonili su nebo da njegovu oruju podari pobjedu i sreu, a tako i novoj prijestolnici; os vaja je svoju zahvalnost ovjekovjeio podiui tekije (stanita) uz koja su i pokopani. Budui da se ovdje spominju oevi baba i l i dede i abdal i , u toku ove povijesti emo se jo ee s njima sresti, to tre ba rei dvije stvari za njihovu razliku od obinih dervia i ej hova, to je potrebno za itatelje koji nisu dovoljno upoznati sa stupnjevanjem islamskog asketizma. Dervii su lanovi ne kog reda, a njihovi se poglavari zovu ejhovi t j . stari. Pustinja ci se zovu zahidi, a za njih izgraene sobice zavije, dok su dervika stanita tekije. Pustinjaci, koji su svojom pobonou stekli neko ime, dobili su ime oeva baba i l i dede, t j . tata i l i abdale, a putopisci i h skupno nazivaju santonima. Po vrlo usavrenoj mistikoj hijerarhiji islamskog aksetizma ivi na zemlji u svako doba izvjestan zatvoreni broj svetaca, na viem ili niem stupnju udruen s Bogom. Abdala ivi uvijek samo po etrdeset u isto vrijeme, a svaki u m r l i se nadomjetava novim. Kako samo nebo zna one koji u svako vrijeme spadaju m e u ovih etrdeset izabranika, to lake je na zemlji tvrditi da netko spada m e u njih, no najveim ludama e njihovi suvremenici najlake priznati tu ast. Meu etrdesetoricu izbranih abdala ili santona, koji su u Orhanovo vrijeme ivjeli razasuti na zemlji 44

po svim islamskim dravama, pripadali su, dakle, dvojica spo menutih svetaca, abdal Murat i abdal Musa, iji su grobovi u Brusi. Osim Osmanove damije, kole i tekije u Brusi, gradili su tamo i privatnici damije, kole i tekije. Jedna je damija t i k uz dvorac Ileri Hode, koji je bio jedan od Orhanovih pratilaca p r i osvajanju Bruse. Jedno je derviko stanite (tekija) izgradio ejh Ahi Hasan, ve ee spominjali Edebalov urjak, a jednu je kolu sagradio Lala ahin; tokom vremena e b i t i spominjan vie puta kao Orhanov i Muratov vojskovoa. Orhan mu je una prijed poklonio itav plijen jednog vojnog pohoda. Plijen je bio izvanredno velik, pa je gospodaru bilo ao za ono to je obeao, no ueni mula Tadedin K u r d i odlui da se poklonjeno ne moe vie uzeti natrag. Lala ahin se nije gomilanjem blaga htio za mjeriti vladaru, pa ga je koristio za zakladu znamenite visoke kole u Brusi, pod imenom Lala ahinije. Tako su unutar zidina dvorca i grada podizane damije i kole, a osnivali su ih vladari i privatna lica na Bojem putu, a osim njih jo su bile na pod noju Uludaga (Olimposa) tekije i sobice otaca po Bogu. Oduvi jek je uzviena ljepota Uludaga (Olimposa) pozivala pobone p r o m a t r a e prirode i njezina tvorca da se nasele u krasnim do linama i brdima ove planine. U doba bizantskih careva ivjeli su na Uludagu (Olimposu) redovnici koji su ivot posvetili, od vojeni od svijeta, zadubljeni samo u promatranje svoje unutra njosti i prirode. Samim carevima nije bilo ispod asti da ih po sjete da bi njihovom molitvom izmolili prijestolonasljednike i sreu u oruju u ratovima protiv Saracena. Poglavar samostana, posveenog mueniku Atenogenesu, pokazao je caru Konstantinu Porfirogenetu, prigodom njegova posjeta, povelju cara Lea, njegova oca, kojem je tada bilo pretskazano da e njegov sin kratko vrijeme prije svoje smrti posjetiti Olimpos, a to je pro roanstvo moda pridonijelo njegovoj skoroj smrti. Umjesto grkih koinobita i pustinjaka uli su u samostane i elije turski santoni od podnoja Olimposa (Uludaga) sve do njegova vrha, okrueni stadima turkmenskih hordi koje su ovu da lutale. Ljepota i izdanost prirode nije pogodovala samo sve toj dokolici dervia i pustinjaka, ve je oduevila tokom vreme na pjesnike muze i muze uenjaka potakla na lijepa i korisna djela. ejhi, prvi romantini pjesnik u Osmana, pjevao je lijepu pjesmu Husrev i irin na visovima Uludaga (Olimposa) pod u m o r o m borova, to provijavaju njegovim pjesnitvom, uz ubor istih gorskih voda to odjekuje u njegovim pjesmama. Va zi Alija, pisac najslikovitijeg prijevoda Bidpaijevih basni, sabirao je na cvjetnim poljanama Bruse najljepe cvijee pjesnitva i govornitva i prenio ih u svoje besmrtno djelo sa sjajem skla da boja u prirodi, sa skladom uma koje se ore i voama u pa du. Hajali, t j . matoviti, i Delibirader, t j . ludi brat, sanjarili su 45

tu; prvi u visokom poletu lirskih pjesama, drugi u pomalo po hotnim pripovjetkama. Jedan drugi Husrev i drugi Hajali kao ueni zakonodavci, iste veliine kao njihovi imenjaci u pjesni tvu, izradili su ovdje klasina djela zakonodavne znanosti, teolo gije i prava. Na isti nain su bili gorostasi osmanske teologije i prava, veliki ejh Al Bistami i veliki sudac Al Fenari. 0 njima e se uskoro opirnije govoriti, kao i o najveem i najznamenitijem m e u ejhovima koji poivaju u svetoj zemlji Bruse, naime o ejhu Mehmedu iz Buhare, poznatom pod imenom Sultan Emir, tj. Vladar i knez u carstvu svetosti. Uz njegov grob, po kojem se naziva jedna etvrt grada, uzdie se jedna od najveih da mija u Brusi, ee opustoena vatrom, koju su uvijek ponovno izgradili poboni sultani. Ovi poboni i ueni ljudi, ovi pjesnici i suci poivaju na podnoju Uludaga (Olimpos), na ijim su vi sovima uivali ivot uz pjev ptica i u m o r voda promatrajui i teei za onim najviim; i l i su b i l i na kolama gdje su, uei i pouavajui, crpili s izvora znanosti i to znanje dalje predavali u svojim djelima, koja e dalje ivjeti i trajati dok budu trajali osmanska drava i jezik. Brusa, odsad prijestolnica osmanskih vladara, bila je i njihovo zadnje poivalite. Uz damije, koje su gradili u dvorcu, u gradu i u predgraima, poivaju Osman, Or han, Bajezid, prva dva Murata i Mehmed I u krugu svoje brae, sinova, keri i ena pod velebnim mauzolejima. Blizu grobova est sultana (jer i prva t r i vladara su nakon smrti, po opoj je zinoj upotrebi, bili podignuti u red sultana) podiu se grobovi dvadesetestorice prineva, poznatih po svom imenu (s b r a o m i sinovima), zatim prvi veziri i beglerbezi carstva, meu kojima se istiu imena andarlija i Timurtaa, pa naredni veziri i muf tije, od kojih spominjem samo osvajaa Cipra, Koda Mustafapau i uenog povjesniara Azif-efendiju. Oko grobnica prvih sultana i svetih ljudi Osmanskog car stva okuplja se pola tisue grobova znamenitih vezira, paa, ej hova, profesora, govornika, pjesnika, lijenika i glazbenika. Bru sa, znamenita ljepotom svoje okolice, ljekovitou svojih odli nih kupki i bogatstvom prirodnih i umjetnih tvorevina, svojim toplim izvorima i hladnim vodoskocima, bistrinom svojih voda sa Uludaga (Olimposa), meu kojima su najznamenitiji Pinarbai, Aklaglan i M i r Aliir, svojim groem, dudovima i kru kama (samo ovih ima etrdeset vrsta), svojim kajsijama, tre njama i kestenima (poneki od njih vau do 40 drahmi), svojom svilom, vunom i u blizini iskopanim plovucem (od kojeg su napravljene uvene lule), svojim kolaiima, erbetom i slatki ima, cvjetastim svilenim tkaninama za haljine, tankim tkanjem za enske koulje, kadifom za jastuke i platnom za pregae ima osim svih ovih prednosti prirode i umijea jo jednu vanu u oima Osmana; to to je prijestolnica i grobnica tolikih po bonih i uenih ljudi na svetom klasinom tlu. Bio je to do zau46

zeca Konstantinopolisa (Carigrada) prvi grad, a zatim se s Adrianopolisom (Edrene), kasnijom prijestolnicom sultana, i Bag dadom, koji zbog svojih grobnica nazivaju tvravom svetih, natjecao zbog ovog dvostrukog svojstva, pa je jo danas u sul tanovu naslovu trei grad u carstvu.

GLAVA ETVRTA Od prvih prijelaza Turaka u Evropu do Orhanove smrti

[Pokuaji Turaka da prijeu na evropski dio seu nekoliko godina prije poetka osmanske vladarske kue, u zadnje godine selduke vlasti u Maloj Aziji. Godine, kada zapoinje vlast Paleologa u Bizantu, naseljava 1263. pod vodstvom Saltuk dedea (Sari Saltuka) kolonija od 10.-12.000 Turkmenaca na zapadnoj obali Crnog mora, dananji dobrudki Tatari. Drugi prijelaz vezan je za borbu Bizantinaca sa Katalancima (Almogabarima), kada su ovi pozvali u pomo turske rat nike koji, snagom od etiri stotine ljudi iz podruja Ajdin, a pod zapovjednitvom Ishaka, prijeoe u Evropu. Poslije uspjene bitke, p r o k r s t a r i e Almogabari i Turci cijelu Traciju, s kraja na kraj. No uskoro su Turci raskinuli sa ovim saveznicima i po dijelili se u dvije skupine; jedna (tisuu konjanika i pet stotina pjeaka) pod vodstvom Ishakovirn najmila se u Milutina, srp skog kralja, a druga (tisuu tristo konjanika i osamsto pjea ka) pod vodstvom Halilovim pregovarala je sa carem da se ne smetano vrati preko mora u domovinu. U izdaji, najprije od strane grkog zapovjednika, iako je car dozvolio povratak, a po slije, pod pritiskom Almogabara, od strane samih Turaka, pado e obojica voa, i Halil i Ishak. Kao to su ovi dotukli svoje voe, tako je Uro, kralj Srbije, dotukao vojnike. Kada su se oni vratili sa pohoda iz Ugarske, pobunie se protiv kralja koji ih pokla, a samo mali broj razdijeli kao robove. Druge, t o su se nalazili zatoeni u Hersonesu, opkoli dvije tisue srpskih konjanika i prisili na povratak u Malu Aziju. 1314. Uskoro potom slijedi prvi napad osmanskih Turaka koji su 1321. brodovima uznemirili macedonsku i traci jsku obalu i osamna est mjeseci, palei ljetinu i napadajui gradove, spreavali ob radu polja i promet meu gradovima. 47

1327.

1331.

1332.

1334.

1335.

1340.

Sa Orhanom zapoinje doba jaih veza sa Bizantincima. Tur ci sudjeluju u m e u s o b n i m ratovima raznih pretendenata na bi zantski prijesto; tako u borbama Andronika Starijeg i Andronika Mlaeg. Tada su na tlo Focije upali Turci, koje grke stare kronike nazivaju grabeni vuci, budui da je, po legendi, nji hova praoca, kao i u Rimljana, podojila vuica, kao i da su nji hovi preci ve u 6 stoljeu poslije Krista nosili vuka na stijegu i zlatnog vuka stavljali na v r h koplja pred ulazak u ator svoga poglavice. Tom prilikom se se vladar Saruhana i Ajdina (Lidija i Jonija) povezali sa Andronikom mlaim i pomogli opskrbom opsjedanje Nove Focije to su je, tada, drali enoveani. Tek to se ovaj car vratio ka Didimotihonu (Demitoka), dobio je vijest da je sedamdeset brodova gospodara trojanske oba le, to jest Karasija, prelo Bosfor. U borbi to se zapodjela, ve ina je bila odbaena nazad, a tisuu petsto zaostalih u Traciji bilo je pobijeno. I jo jedan upad Turaka slijedi vrlo brzo iza toga. Ponovno su njihovi konjanici preli Bosfor, podijelili se u dvije grupe, jednu prema sjeveru, a drugu prema jugu. Prva je napala po druje oko gradova Polibota, Kisa, Akonita, a druga grad Raidest (Rodosto). Prvu su bizantske trupe rastjerale, a druga se ukrcala na brodove i otplovila nazad. Uskoro car Bizanta sklapa mirovni ugovor sa Orhanom u cilju da osigura svoja podruja od turskih upada. No tek to je on stigao nazad u Macedoniju, gdje je u blizini Soluna (Tesalonike) udario tabor protiv Srbije, stie mu vijest da je sedam deset turskih brodova pristalo uz krajnji v r h atoskog poluoto ka. U tekom boju, veina Turaka b i pobijena. Izvjeta Kantakuzen nije znao saopiti o kojim se Turcima radi niti tko i m je bio zapovjednik. Slijedei prijelaz preko mora odvio se pod zapovjednitvom Umur-bega, sina vladara Ajdina, koji se sa ezdeset pet brodova iskrcao najprije na Samotraku, a zatim na tracijskim obalama. Grka i turska vojska naile su jedna na drugu na ravnicama Panagije, no nije dolo do boja zbog velike brojane premoi Turaka koji su po zalasku sunca otplovili nazad. Nakon godinu dana mira, ponovo je bizantski car sklopio sporazum s Turcima iz Saruhana i Ajdina za napad na Mitilenu i Fociju koje bijahu u rukama enoveana. A l i znaajnija je epizoda da je Orhan sa trideset est brodova pristao pod Konstantinopolis (Carigrad), iskrcavi se kod Regije (Bujukekmede). U borbama na kopnu i moru vie su sree imali Grci, te se Turci s osjetnim gubicima povuku. Sve to nije sprijeilo cara da Turke iz Efesa i Smirne (Izmir) uzme za pomone trupe. To nije ni najmanje zaplailo osmanske Turke i oni poduzimaju nove pohode s poveanom snagom. Osam tisua ratnika prelo je Helespont (Dardanele), opustoivi Traciju i Miziju, i vratilo se s velikim plijenom. 48

Sve je to prisiljavalo bizantskog cara na nove ugovore s Turcima, i sa Orhanom, a i sa vladarom Saruhana, koji su, neto prije toga, opustoili grke obale. Kantakuzen, koji je nezakonito prigrabio vlast u Bizantu, pozvao je ponovno u pomo Umur-bega, vladara Ajdina, te se ovaj sa flotom od tristo osamdeset brodova i 28.000 ratnika po javio na uu Hebrosa (Marica). Kantakuzen, snano pritisnut od svoga protivnika, velikog admirala Apokaukosa, pokua iz mai drugom svome savezniku, kralju Srbije. Umur-beg pouri sa dvije tisue izabranih vojnika u p o m o skoljenom Didimotihonu (Demitoka), iz kojeg je Kantakuzen pobjegao, podijeli pli jen svojih ratnika iteljima grada, te ostavi devet tisua ratnika, zajedno sa petsto najboljih, da ga tite. On sam sa tisuu petsto izabranih i ostatkom vojske pouri caru u Srbiju, no bi odvraen lanom obavijesti, te se vrati u Beru, gdje su mu bili bro dovi. Uasna zima ga prisili ispriati se carici Ireni, eni Kantakuzenovoj, i vratiti se kui. U proljee idue godine Umur-beg i Kantakuzen poduzee nove poduhvate kod Soluna (Tesalonike) kojeg su opsjeli i izgla dnjivali. A kroz mjesec dana Umur-beg vrati svoju veliku flo tu i ostavi est tisua ratnika, te od Soluna sa Kantakuzenom zauze Peritorej, a odatle se vrati u bizantsko sjedite, Didimotihon (Demitoka). Nije mogao dugo ostati tu, jer mu latinska flota zaprijeti Izmiru (Smirni), ija tvrava pade u ruke udruenih krana, arsenal i flota bijahu spaljeni, a ukrtene galije onemoguie kako izgradnju novih brodova tako i Umur-begov povratak na more. Da bi preao more i po trei puta pomogao svome bizan tskom prijatelju, Umur-beg se obrati vladaru Saruhana za dozvolu da prijee preko njegova podruja. Ovaj to dozvoli, a Umur-beg sa 20.000 konjanika prijee na evropsku stranu, kre nu odmah protiv bugarskog vladara, najveeg neprijatelja Kantakuzenova carstva. On ga potue kod Peritoreje, zauze Ksantiju, prisilivi Bugare da se vrate u svoju zemlju, te se odlui, po okonanju rata sa Srbijom koji je, takoer, bio u toku, vratiti nazad. Kantakuzenu se uskoro pruila prilika stei jo monijeg saveznika, Orhana, jer je ovaj zaprosio carsku ker. Poslije vije anja, Kantakuzen prista i zarui ker za osmanskog vladara, a ovaj posla zarunici trideset brodova, mnoge konjanike i najvienije sa svoga dvora. Bizantski car krenu sa vojskom, dvo rom i obitelji ka Selimbriji, gdje se namjesti postolje ohom zastrto, na kojem se, po ceremonijalu bizantskog dvora, prince za pred njezin odlazak pokazuje narodu. Pokraj toga se nalazio carski ator i u njemu carica sa t r i keri. One veeri kada se princeza trebala predati, carica je ostala sa dvije keri u atoru, a car je uzjahao konja, dok su svi ostali stajali uokolo u i ekivanju. Na dani znak su se sa svih strana spustile svilene, zla4 H i s t o r i j a Osmanskog carstva

1341. 1342.

1343.

1344.

1345.

1346.

49

tom protkane zavjese oko prostora za pokazivanje i nevjesta stajae usred kleeih evnuha koji je osvjetljavahu buktinjama narodu na pokaz. Odjeknule su istodobno trube, svirale i frule i drugi glazbeni instrumenti, a, kada su oni prestali, zapjevali su pjevai svadbenu pjesmu pripremljenu u slavu nevjeste. Po drugom ceremonijalu, vojnici, dravni slubenici, Grci i Turci, vie dana su bili na piru. 1348. Idue godine je Orhan sa cijelom obitelji i dvorom posje tio punca u Uskudaru (Skutari), a vie dana je proteklo u lovu i jelu. Za jednim stolom sjedio je car i Orhan, za drugim Or han ova etiri sina iz ranijih brakova, a unaokolo ugledni Grci i Turci na tepihu prostrtom po zemlji. A onda je Orhan ostao u taboru i kod flote, a car se sa keri Teodorom i njezina etiri pastorka uputi u Konstantinopolis (Carigrad), gdje su t r i dana proveli s caricom i princezama, a onda se bogato obdareni vra t i l i kui. No novo srodstvo nije utjecalo na osvajaki nagon Osmana. Uskoro potom, grupa izabranih ratnika prijee more i opustoi gradove. U bici ih pobijedi Kantakuzenov sin. I sam je car, koji se nalazio na vojnom pohodu, bio obavijeten o ovom upa du i o tome da mu u susret ide ovea grupa turskih ratnika. U boju pade Kara Mehmed, a drugi: Kara Osman, nakon junake borbe, b i prisiljen na predaju. I dok je car prigovarao Turcima, zapade u veliku opasnost. Neki jarosni grki plemii napadoe Turke koji su okruivali cara i vie njih posjekoe. Lako su Turci s golim sabljama u rukama mogli posjei cara, ali vjer nost turskih zarobljenika zatitila je ivot carev od posljedica grke nevjernosti. Oni se nisu pomakli uvjereni da se to dogo dilo protiv careve volje. A ovaj i m dovikne na turskom da se spase na breuljku od neposlune jarosti njegovih. Devet Tura ka, zajedno sa Kara Osmanom, bude na ovaj nain nevjerno posjeeno, a u boju ih je ranije palo t r i stotine. Ostalima je o moguen slobodan odlazak i car ih obdari darovima. Po smrti Umur-bega, Orhan je bio jedini saveznik Kantakuzena. On mu je, ini se, pomogao maknuti s puta takmaca za prijestol, a pruio mu je i oruanu pomo, kada je pod vod stvom svoga sina, Sulejman-pae, uputio trupe protiv Srbije. Uskoro je sina, dodue, pozvao nazad, a turska vojska, prevare na u obeanjima, opustoi srpske zemlje. U uzajamnim borbama, to e se rasplamsati oko bizant skog prijestolja, Orhan je sad pomogao jednog, a sad drugog 1356. pretendenta. No vie od toga, ovo doba metea iskoristit e Or han i l i njegov sin Sulejman da napravi prvi vrsti korak ka grkom prostoru u Evropi zauzeem tracijske obalske tvrave Cimpe (po turski: Demenlik). Ovaj osamnaesti prijelaz Tura ka, a esnaesti Osmana, prvi se spominje u osmanskih povijes nih pisaca, dodue legendarizirano. Tako se kae, kako je Sulej50

man jedne noi promatrao s azijske strane more p r i maloj mje seini i tako zamiljen stajao sve do punog mjeseca gledajui more, u ijem su se tamnom valovlju ogledale mramorne dvo rane i hodnici sa stubovima. I tada mu se uini kao da se pala e i hramovi diu iz mora, kao da flote plove vodom. U mramo r u valova zau on tajnovite glasove i mjesec, koji je iza njega na Istoku stajao, poveza srebrnim trakom, koji se razvlaio od Azije preko mora ka Evropi, oba kontinenta; mjesec koji je, di ui se iz grudi Edebalija, potonuo u grudi njegova djeda, Os mana. Tada ga, sjeanjem na u snu proreknutu svjetsku vlada vinu, obuze zanos velike odvanosti i on odlui povezati konti nente trajnim osvojenjem i vladavinom Osmana. On se posavjetova sa osobama to su mu bile pridodane i to su ostarjele u slubi Osmana, sa Ade-begom, Gazi Fazilom, Evrenosom i Hadi Il-begom. Iste veeri dvojica njih se popnu, u amac i odveslaju na izvianje od Gorudduka, to se u Aziji nalazi naspram tvrave Cimpe (Demenlik) u Evropi. Doznavi od jednog uhvaenog Grka da tvrava ima slabu obranu, Sulejman smjesta iskria volovske koe i poveza dva splava, na koja se idue noi popne on i trideset devet njegovih najboljih rat nika. Preavi more, on na prepad osvoji tvravu. 1356. U meuvremenu, Kantakuzen preklinjae svoga zeta Orhana da mu pomogne protiv njegovog drugog zeta Paleologa. Or han pristade i posla mu Sulejmana sa 10.000 konjanika koji se iskrcae na ue Hebrosa (Marica), pobijedie pomone trupe Paleologa, opustoie Bugarsku i s velikim plijenom vratie se u Aziju. Taman je Kantakuzen poeo pregovarati sa Sulejmanom da za deset tisua dukata otkupi osvojenu tvravu, a do godi se veliki zemljotres u evropskom dijelu koji porui veinu gradova u Traciji. U t i m metenim okolnostima pade u turske ruke i klju Helesponta (Dardanela) Galipolje (Kalipolis). Ade-beg i Gazi Fazil, 1357. kojima je Sulejman povjerio opsadu, zaposjedoe grad, gdje se i danas nalaze njihovi grobovi, koji su kao grobovi prvih bora ca za vjeru na evropskom t l u posjeivani u velikom broju, te opustoie polje to se i danas naziva po njihovom imenu Ade Ova. Osim toga, oni prodrijee u naputene i poruene gradove, a Sulejman, uvi za to, smjesta prekine pregovore. tovie, on povede cijelu koloniju (Turke i Arape) u Evropu i naseli je u podruje Galipolja (Kalipolisa), ponovo izgradi poruene zidine i utvrdi se u zauzetim gradovima; najpoznatiji su: Konur, Bulair, Malgara, Ipsala, Rodosto. Na Kantakuzenovu albu, Orhan je odgovorio da svi zadobiti nisu rezultat oruanog napada, ne go ispranjivanja gradova, na to se car pozivao na zakonitost vlasnitva. U pregovorima je car ponudio otkup od 40.000 duka ta, no Orhan je na sve naine zavlaio stvar. U stvari je on tak tizirao u unutarnjim borbama Bizanta, to su i h stalno vodili
4*

51

car i njegov tienik, Paleolog, ve prema svome interesu. Tako se ovome priklonio, jer je bio prijatelj enoveana, kako bi os lobodio sina Halila kojeg su oni drali u zatoenitvu u Fociji. Paleolog, nedovoljno snaan da prisili enoveane da puste Ha lila, otkupi ga za 100.000 zlatnika i otposla Orhanu koji je, u isto vrijeme, Kantakuzenovom sinu, Mateji, poslao trupe za nje gov rat protiv Bugarske. Otkako su se s ove strane Helesponta (Dardanela, po tur ski: Canakkale bogazi) uvrstili, iz Azije su Turci svake godine prelazili, dok s vremenom nisu proirili carstvo od obala Propontisa (Mramornog mora) pa sve do ala Istera (Dunava), a kad su na ovim zapadnim zauzeima uspostavljene granice, sva kog proljea bi se kretalo u pohode u Evropu, a svake zime bi se vraalo u Aziju. Novoosvojeni posjedi podijeljeni su m e u Sulejman-paom, sinom i vezirom Orhanovim, i Hadi Il-begom tako da je prvi imao boravite u Galipolju (Kalipolis, po turski: Gelibolu), a drugi u Konuru, pa su se kretali jedan do Demitoke, a drugi do orlua i Hirebolija. Ade-beg je u leno dobio dolinu to se i da nas zove po njemu. No dogodi se Sulejmanu nesrea: u lovu pad1358. ne s konja i osta na mjestu mrtav. On nije bio sahranjenu Brusi, gdje je bilo novo groblje osmanske obitelji i gdje je on sam u etvrti slastiara utemeljio damiju, nego u Bulairu. Njegov ni an (nadgrobni spomenik), to se uzdie na obali Helesponta (Dardanela), osta jo stoljee jedini nian osmanskog princa na evropskom tlu i poticao je Turke iz Azije da hodoaste sa sab ljom u ruci. Od svih herojskih grobova, koje spominje osman ska historija, nijedan nije glasovitiji i posjeeniji do grob dru gog vezira Carstva, sretnog prebroditelja Helesponta (Dardane la), utemeljitelja osmanske vlasti u Evropi. O tome je stvorena i legenda, kako je on, nakon smrti, pomogao u borbi protiv nevjernika, predvodei etu nebeskih junaka na bijelom konju i okruen svjetlou]. Isto toliku vanost, koju imaju grobovi islamskih junaka, imaju u islamskoj povijesti i grobovi ejhova i dervia koji su stekli trajno ime kao osnivai redova i l i naroitom svetou i vota. O najslavnijim svecima, Orhanovim ratnim drugovima pri zauzimanju Iznika (Niceje), Izmita (Nikomedije) i Bruse, ve je bilo govora gore na kraju I V knjige, prigodom opisa Bruse. Ovu 1359. emo knjigu zavriti Orhanovom smru, koji je jedva godinu dana preivio svoga sina Sulejmana, i kratkim pregledom dervitva, koje se ve prije Orhanove vladavine duboko umijealo u dravno ustrojstvo Osmanskog carstva. Kao drutvo, ono je tada bilo monije nego kasnije organsko udruenje znalaca za kona i l i uleme; a vremenom je prijetilo postati putem pobune ak opasno po dravu (kao to emo dalje vidjeti). Bez obzira 52

na Muhamedovu izreku: U Islamu nema samotnitva to je, inilo se, zauvijek trebalo iskljuiti oponaanje indijskog i grkog redovnitva, ipak je sklonost Arapa kao stanovnika pu stinje prema ivotu u samoi i razmiljanju uskoro dobila pre vagu nad Poslanikovom rijei a jo jedna druga Poslanikova: Siromatvo je moja slava morala je posluiti krinkom da se samotnitvo, ve nakon trideset godina od Poslanikove smrti, uvuklo u islamski krug. Otada su se u Arabiji, Perziji i Turskoj toliko umnoili redovi fakira (siromanih) i dervia (pragova vratiju) da se kao zaokrueni broj pretpostavlja est tuceta i da se govori o sedamdeset dva dervika reda, kao i o sedamde set dvije sekte krivovjeraca u Islamu, vjerojatno da se otrovu u istoj mjeri da i protuotrov. Meutim, nigdje se ne mogu nai pobrojana sedamdeset dva reda i u Osmanskom carstvu djelu je u stvari samo polovica ovoga broja. Od te polovice, jedna tre ina, naime tuce, starija je nego utemeljenje osmanske drave, a druge dvije treine i l i dva tuceta osnivani su od etrnaestog stoljea sve do polovice osamnaestog. Prvi je red (Nakbendi) nastao za Osmana, a posljednji (Demali) za Ahmeta Treeg. Trideset i sedam godina nakon Poslanikova bijega pojavio se aneo Dibril (Gabrijel) Uveisu iz Kama u Jemenu i zapovijedio mu u Gospodarevo ime da se odrekne svijeta i da vodi ivot u razmiljanju i pokori. U ast Poslaniku, koji je na dan bitke na Uhudu izgubio dva zuba, ovaj je sebi dao iupati sve i od svojih je sljedbenika traio istu rtvu. Zbog toga je samo malo zagrijanih fanatika mogao ubrojiti meu svoje sljedbeni ke u vruoj Arabiji. Njegovim su stopama, no s blaim pravili ma samotnitva, poli eici: Ulvan, Ibrahim Edhem, Bajezid iz Bistama i Siri Sakati, osnivai redova Ulvani, Edhemi, Bistami i Sakati. Znaajniji je od ovih ejh Abdul Kadir Gilani, osni va reda Kadiri, koji je u Bagdadu obnaao ast uvara groba velikog imama Ebu Hanife. Oko njegova se groba nalaze grobo vi najznamenitijih ejhova-mistiara, tako da je grad zbog njih dobio ime Bedem svetih. Red Rufai, nazvan po njegovu osni vau Seid Ahmet Rufaiju, poznat je najvie evropskim putni cima iz Carigrada umijeem gutanja sablje i vatre, te drugim opsjenarskim arolijama muenja samoga sebe i nemogunou da i m nakodi vatra, p r i emu taj vatreni obred podsjea na ob red etruanskih sveenika vatre. Izvor tajni svoga reda vuku sve tamo do Indijca Baba Retena. Kau da je ivio istovreme no s Poslanikom, prije njega i l i poslije ovoga pet stotina godi na, zadravao se u Siriji, a zatim u planinama Taurusa; pozna vao je sve drvee i biljke od cedra do izopa i upotrebu od hai a pripravljenog opojnog napitka, koji je navodno prvi donio iz Indije, po kojem su nazvani ubojice starih s brda Haiin (u Evropi krivo nazvani Asasini). Najblii gutaima vatre, Rufaijima, stoje, prema vremenu kad su nastali, sljedbenici ejha ehabedina Suhraverdija. Oni se zovu Nurbahije, t j . oni koji da53

ruju svjetlo, znaajno ime za uenje tog reda, od kojeg su proizala dva kasnija; naime Delaledin Rumi, osniva Mevlevija, pjesnik je uenja o svjetlu i Hadi Bajram, osniva Bajrami-reda. ejh Nedmedin Kubra, osniva Kubrevija, jedva da je po imenu poznat, ali je t i m vie poznat Ebul Hasan azeli i l i edeli, koji je prvi otkrio snagu Moka-kave, pa je otada zatitnik kafopija, kao to je Uveis Bezubi vaditeljima zubi. Baba Reten, boianiar, zatitnik je vrtlara, a Hadi Bekta je zatitnik ja njiara. Osniva Mevlevija, ejh Delaledin Rumi, najvei je pjesnik-mistiar na Istoku, kojeg nazivaju Mula Hiinkar, t j . kralj i l i car mula, spomenut je u ovoj historiji ve za vlade Alaedina Prvog, velikog seldukog vladara, a jo maloprije kod zauzima nja Bulaira spomenula se dervika kapa koju je jedan mevlevi j a predao na dar Sulejmanu, Orhanovu sinu. Kao predznak za pobjedu, ovaj je stavi na glavu, pa je njezin oblik sve do Meh meda I I ostao turbanom osmanskih vladara. Jo je vei utje caj dobio red, kada je Konja, sjedite njegovih ejhova, grobni ca njezina osnivaa i njegove obitelji, bila pripojena Osmanskom carstvu i kad je u tom gradu procvalo izuavanje perzijske l i terature i pjesnitva, a s njegovim napredovanjem i uenje o svjetlosti sufija (najodliniji je m e u njima Delaledin Rumi), koje se sve vie i vie irilo, ne samo u sobicama anahoreta, ne go i u kabinetu dravnika. Tako se red Mevlevija moe smatra t i graanskim bratstvom gospode pera t j . efendija i l i ureda, kao to je red Bektaija bilo vojno bratstvo gospode koja su nosila sablju, t j . janjiara. Od svih redova zasnovanih prije osnivanja osmanske drave, ovaj je najuvaeniji u njoj i zbog svoje poet ske mistinosti najvie potovan. U isto vrijeme osnovani red ejha Ahmeta Bedevije u Egiptu, red Bedevija, primamljuje sa mo beduine da mu pristupe. Nakon prethodnog razmatranja dvanaest redova, koji su po stojali prije osmanske drave i bili najznaajniji, ovdje slijede samo oni k o j i su osnovani do kraja Orhanova vladanja, a to su redovi: Nakbendi, Sadi i Bektai. 0 slijedeim e se govoriti to kom ove historije vremenskim redoslijedom, uz godinu kada su osnovani. O Hadi Bektau je ve prije pripovijedano, kako je novoureene odrede janjiara blagoslovio, a otada se ovi nazivaju njegovom djecom i obitelju, te i m je dao rukav svoje halje za stalni znak raspoznavanja njihovih kapa. Budui da su svi janjiari b i l i pripojeni t o m redu, to ovaj zapravo nije bio sa mo derviki red, nego i vojniko bratstvo, iji su lanovi bili u isti mah dervii i vojnici, kao viteki redovi kriarskih ratova: vitezovi templari i bolniari. ak je mogue da je susjedstvo s Rodosom, ija je mornarica u prvom sjedinjenom kriarskom ratu protiv Turaka u Orhanovo vrijeme osvojila Izmir (Smirnu), utjecala da su Turci oponaali njihovo vojno ustrojsto redova uspostavljanjem janjiara i udruivanjem ovih u Hadi Bektaevo bratstvo. Sadije je osnovao Seadedin Debari. Oni su u54

dotvorci koji svojim opsjenarskim umijeem neosjetljivosti na vatru povezuju umijee kroenja zmija (psili u starom vijeku). Prvi je red, zasnovan ve u osmanskoj dravi za Osmanova vladanja, nakbendijski, koji lanac predaje svoga uenja vue sve do Ebu Bekra, Poslanikova punca. To ine i redovi Bistamija i Bektaija. Svi ostali izvode porijeklo svog uenja od Alije, Poslanikova zeta. Ovo izvoenje uenja zove se, po izrazu sljed benika reda, lanac i moe se dalje unatrag voditi moda sve do zlatnog Hermesova lanca pitagorejaca i novoplatoniara. U du gom nizu ovih ejhova nalaze se sjajna imena pjesnika; m e u njima je ime posljednjeg velikog perzijskog pjesnika Damija, koje svojim sjajem natkriljuje sve druge, kao to mjesec sja meu zvijezdama. Po pravilu, svaki veliki uitelj ima etiri ue nika, na kojima kao odabranim nasljednicima poiva maj storov dah. To je oponaanje etvorice halifa, Poslanikovih na sljednika, etvorice evanelista i etiri arkanela koji su oko Bojeg prijestolja. Kao prvi, ve za Osmana utemeljeni red der via, red Nakbendija, zbog starosti je najugledniji te je postao ope dravno bratstvo, a Bektaije su samo jedan vojni ogra nak. ejh ovih posljednjih je bio ujedno poglavar devedeset de vet pukova, a osam dervia, nastanjenih u janjiarskim kasar nama, molili su se dan i no za dobrobit carstva i sretan uspjeh janjiarskog oruja. Janjiari su se nazivali obitelju svog uteme ljitelja Hadi Bektaa. Orhan, prijatelj dervia i pobonih lju di, koji je njihovom duhovnom pomoi osvojio Brusu i tamo i sagradio sobice i dervika stanita, koji je janjiarima dao Bektaev rukav za pokrivalo glave, a kapu Mevlevija uzeo za vlasti ti turban, bio je pokrovitelj i prijatelj uenih ljudi (najznaaj niji su navedeni p r i osnutku kola u Izniku (Niceji). Postavio je te ljude na kole, koje je sam bio izgradio, na mjesta dobro plaenih profesora i l i je priznavao njihove zasluge davajui im bogate darove. Perzijskog mulu Sinana je tako nagradio da se zbog svog bogatstva veleduno zvao Sinan-paa. Prije njega su ve dvojica drugih uenih ljudi, za sultana Osmana, nosila po asni naslov paa, naime Arif-billah t j . koji spoznaje u Bogu, po znat pod imenom Muhlis-paa, t j . iskreni paa, i njegov sin Aikpaa, koji ljubi, znamenit po jednoj mistinoj pjesmi, iji je predmet ljubav i tovanje Boga, te njegov praunuk Aik-paa-zade, poznat po jednoj osmanskoj historiji. Njegova grobnica u Karaehiru jo je i danas posjeeno mjesto hodoaa, kao kod orlua grobnica Ulvanelebijina, jednog drugog mistika Orhanova vremena, pisca jednog mistinog djela pod naslovom Ruinjak tajne. Postoje, dakle, trojica uenih ljudi koji u najstarije doba osmanske povijesti dijele poasni naslov pae s oba vezira car stva: Alaedinom, Orhanovim bratom, i Sulejmanom, njegovim sinom. Koliko god je taj naslov u Evropi ope poznat to manje je poznato njegovo osnovno znaenje i porijeklo rijei. Paa
55

skraeno od perzijskog pai-ah, znai ahova noga i ostatak je onog prastarog perzijskog dravnog ureenja, prenesenog po Ksenofonu, po kojemu je K i r nazivao dravne inovnike, koje je postavio, svojim nogama, rukama, oima i uima. Nadgled nici unutranje dravne uprave bili su oi, tajne uhode-ui, utjerivai poreza-ruke, ratnici na konju i pjeaci kraljeve noge, suci kao organi zakona jezik pravde i l i jednom rijei: pet osjetila su bili najprirodnija i najjednostavnija slika za izvre nje poslova u dravnom tijelu, to se, prema dananjem tehni kom izrazu znanosti o dravi, zove: ministarstvo unutranjih poslova, policije, financija, rata i pravosua. Trag ove stare is tonjake predodbe odrao se do danas u naslovu paa, koji su, kao dravni namjesnici, vojskovoe i veziri, vladarove noge. Gore spomenuta dva vezira i t r i uena ovjeka prve su pae u Osmana. Orhan je umro u 75 godini ivota, nakon tridesetpetogodinjeg vladanja, koje nije umrljano nikakvim ubojstvom roaka i l i drugim krvavim inima. Bio je hrabar ratnik i pravedan vla dar, a kao dravni zakonodavac bio je osmanski Numa. Ve nje gova vanjtina je bila mnogo prijaznija nego njegova oca i pret ka, Crnog Osmana, osnivaa dinastije. S njim je dodue imao zajednike crte: jaki, iroki plosnat nos i lijepo zasvoene crne obrve; ali je imao plavu kosu i svijetle oi, stas i elo su mu bi l i visoki, prsa iroka.aka snana kao lavlja aka, lice okruglo, a ten mu je bio bijel i crven; graa tijela vrsta, brada i zalisci gusti. Pod desnom u n o m resicom imao je made, to spada po mjerilima istonjaka m e u najvee prednosti tjelesne ljepote. Pjesnici ga hvale kao makovo sjeme u mlijeku, kao daak dima od ljubavi spaljenih srdaca, kao vulkanski otok u bijelom moru ljepote; odlikovan madeom su prve rijei historijske proze pri opisivanju osmanskih sultana, koje je mamilo i ugrabilo crno sjeme srca, kojem je sluio svijet i kojem je crni ah Indi jaca kao rob stajao na usluzi.

56

GLAVA PETA Od ustolienja Murata do njegove smrti

[Murat, mlai Orhanov sin, koji je od roenja, za duge oe ve vladavine (trideset pet godina), bio odgajan u ropskoj pokor nosti, t o se na Orijentu pristoji od strane mlaeg prema stari jem bratu, iznenada se, po oevoj smrti, nae na prijestolu. Nje- 1359. govi planovi vukli su ga ka poveanju evropskih osvajanja, no u tome ga sprijei pohod susjednog vladara Karamana. Ovaj, po rasapu Seldukog carstva najmoniji od deset turskih vla dara, koji se, dosada, nije bio uznemiravao to raste osmanska mo, shvati da sada to vie ne smije trpjeti, te krenu na njih, jer i m se, tada, glavnina vojske nalazila u Evropi. On napujda aije, to jest krupne zemljovlasnike Galatije, ko j i su se tada bili dokopali vlasti nad Angorom (Ankarom). Mu rat dojuri od Helesponta (Dardanela) na galatijske granice, upo kori aije i iz njihovih ruku preuze dragovoljno predane kljue ve Angore (Ankare), ije se staro ime, Ankira, malo promijeni na turskom, Engurije. Prije nego t o e krenuti na Evropu, imenova Murat suca od Bruse (suca prijestolnice, dakle prvog po rangu) za suca voj ske, poloaj to ga je on sam zauzimao za ranijih pohoda, a t o je sada postao stalan, kao i vojska. Kara Halil andarli, koji e devet godina kasnije postati veliki vezir, zauzeo je odsada ovaj poloaj, a Lalaahin, jedan od junaka t o su, pod Sulejmanom, preli more i zauzeli tvravu Cimpe (Demenlik) postao je vr hovni zapovjednik, sa titulom beglerbega, to jest kneza knezo va. Prije njega su samo Alaedin, brat, 1, poslije, Sulejman, sin Orhanov, ujedinjavali u svojoj osobi poloaj vezira i beglerbe ga, a nakon njih nijedan princ osmanske kue nije vie zauzeo bilo jedan bilo oba poloaja. Odsada zapoinje osvajanje evropskih prostora t o e ne prekinuto trajati do Muratove smrti. Najprije je zauzeta tvra va Nebet i l i Bont t o se na Helespontu (Dardanele) nalazila ne daleko Galipolja (Kalipolisa), a zatim padaju Curul (orlu na turskom), Mezeli i Burgas. U isto vrijeme, zapovjednici Hadi Il-beg i Evrenos zauzimaju dva susjedna mjesta: prvi utvr eni grad Kean, a drugi tvravu Didimotihon (danas Demi toka), t o je vaila kao rezidencija Kantakuzena i njegove ene. Zatim se u ratnom vijeu odluilo napasti drugi grad Bizanta, Adrianopolis (Edrene), koji zbog nejunakog zapovjednika, ko jeg turski historiari nazivaju Edren (Hadrijan), pade s neoe- 1361. kivanom lakoom. Ovaj grad je osnovao car Hadrijan, a u hi storiji Bizanta poznat je po opsadi i opustoenju Gota, pljaka nju Bugara i prolaenju kriara. J o se vie istie prednou 57

svoga poloaja na spoju t r i j u rijeka, od kojih je jedna Hebros (Marica), poznatom po svojim vrtovima dunja i poljima rua iz ijih se cvjetova i plodova pravi izvrsna ruina vodica i n i zino ulje. Turski pjesnici opjevali su prednosti prirode i umije a, ljepotu mjesta i puanstva ovog grada. Upravo u obranu ovog grada Murat je predao svome beglerbegu, Lalaahinu, a izabrao Demitoku, bivu Kantakuzenovu re zidenciju, gdje je izgradio seraj i u njemu namjestio svoje sta nite. Nastavak osvajanja u Rumu prenese na Evrenosa i Lalaahina, prvom doznai junu, a drugom sjevernu Traciju. Evrenos osvoji Kumuldinu i Vardar i u njima izgradi bogato opskr1362. bljene kuhinje za sirotinju i karavanseraje. Lalaahin pronese osmansku zastavu do podnoja Hemusa (Balkan) ka objema Sagrama (staroj i novoj) i Filibu (Filipopolis Plovdiv). Kao i Evrenos, i on nije bio samo osvojitelj, nego i graditelj, jer je u Fi libu (Plovdivu) izgradio veliki most. Kako je suviak robova, to jest ratnih zarobljenika, bio ve lik, uslijed stalnih ratova, cijena i m je bila 125 aki po glavi, a ova je cijena prihvaena za odreivanje zakonite petine plije na. Kara Rustem, pravnik iz Karamana, zamjerio je otro Kara Halilu andarliju, sucu vojske, da zanemaruje dravni interes to se tie plijena. Murat tada odredi da se, odsada, mora za svakog zarobljenika petina njegove vrijednosti, naime 25 aki, predati javnoj riznici. Taj porez na roba naziva se pendik i l i ispende. Murat je, po orijentalnom obiaju, izvijestio blie (Germijan i Karaman) i dalje (perzijski i arapski Irak) vladare Azije pismima o pobjedi i osvojenju Adrianopolisa (Edrene). Dok e se o prvima jo govoriti u ovoj knjizi, za druge je dostatno, za sada, navesti ime i dinastiju. Nad perzijskim Irakom, i juno i istono od njega Farsom, vladao je tada emir Mubarisedin Muhamed, drugi vladar iz dinastije Musasir, to jest Pobjedniki. A arapski Irak nalazio se, zajedno sa sjeverno od njega Azerbejdanom, pod vlau sultana Uveisa, sina ejha Hasana, isto dru gog vladara dinastije Ilhanija, to jest Zemaljski vladari. Obje dinastije nastale su, prije trideset godina, na ostacima carstva Dengiz-hanovih nasljednika. Prvi vladar ratovao je za svo vri jeme sa Afganima i Dermanima. A borio se i sa Ai okijem, namjesnikom Azerbejdana. Sultana Uveisa, kao i njegovu maj ku, slavili su klasini pjesnici njegova doba, od kojih se takmac Hafiza Selmana Savdija prvenstveno naziva njegovim hvali teljem].

Murat je nakon zauzea Plovdiva (Filipopolisa) sklopio s grkim carem mir. Meutim, jedva ga je zapoeo uivati u Brusi, kad je u Evropi izbila nova oluja. Grki zapovjednik Plovdiva (Filipopolisa) pobjegao je srpskom kralju i , poto je papa Urban V pozvao u drugi kriarski rat protiv Turaka, kao
58

to je Klement V pozvao u prvi, udruili su se ugarski, srpski i bosanski kraljevi i vlaki knez da povedu zajedniku vojnu protiv Turaka koji su ve stali ugroavati njihove granice. Beglerbeg Lalaahin izvijestio je o tome sultana i molio ga za po mo, jer sam nije bio u stanju suprotstaviti se premoi savezni ka. Murat se spremao da brodovljem i etama prijee Dardanele (Helespont), ali kada je doao do Bige (stara Pega) koju je ve ranije bio osvojio Orhan i u kojoj je neko vrijeme boravio njegov brat, veliki vezir Alaedin, a onda je opet pala u ruke neprijatelja (vjerojatno Almogabara) odlui je osvojiti i ta ko osigurati zalee u Aziji, prije nego se suprotstavi neprijate lju u Evropi. Skupi stoga u Ajdindiku (Cicik), Galipolju (Kalipolisu) brodove, koji su se tamo nalazili, zapovijedi da brane more, a sam uze opsjedati Bigu. Meutim se u Evropi vojska sa veznika uurbano pribliavala rijeci Marici, dva dana udalje noj od Adrianopolisa (Edrene). Lalaahin, oajan zbog premoi neprijatelja, posla Hadi Il-bega, ovog prvog trkaa na stazi hrabrosti lava u ratu i borca vjere, kako ga naziva povjesni ar Seadedin, u izvianje i borbu. Hadi Il-bega, koji nije htio osmansku vojsku, koja se sastojala od samo deset tisua mo maka, suprotstaviti dvostruko veem broju neprijatelja u otvo renoj bici po danu i kockati se ratnom sreom, usudio se podu zeti prepad na neprijateljski logor koji je zapao u bezbrian i dubok san. Buka turskih bubnjara i svirala, bojni poklik: Allah, Allah! ispunio je zrak i srca krana stravom, a poveala j u je jo i nona tama. Po Seadedinovim rijeima, neprijatelji, probueni iz sna, dali su se u bijeg kao divlje zvijeri, pohrlili prema Marici kao vjetar pred poarom i u valovima po tonuli. To bojite se jo i danas zove Sirp sindirgi, t j . mjesto 1363. srpskog poraza. Prva je to bitka u kojoj su se Ugari (Madari) borili protiv Osmana. Kralj Ludvig, koji je spas svoga ivota drao za pobje du, zavjetovao se da e podii crkvu u znak zahvalnosti. I on izgradi Mariazell, od ijih uda prvo bijae to da je ovaj poraz udruenih kranskih snaga pretvorila u punu pobjedu nad Tur cima. Ova bitka je znaajna i po traginoj sudbini turskog za povjednika koji je u njoj i pobijedio. Hrabrog kao i dravniki razboritog Hadi Il-bega otrovao je iz ljubomore beglerbeg La laahin. Tako je ova bitka, koja je za one koji gaje legende slav ljena pobjedom krana, a u iji su pravi ishod kao poraz Sr bije posumnjali tajerski i madarski historiari, ostala u us pomeni po tome to je ostao naziv bojnog polja na Marici, po kraljevskom zavjetu i po prvom trovanju u turskoj historiji. Dok je kralj Ludvig, u znak zahvalnosti to se spasio pora za, sagradio crkvu u Mariazellu, sagradio je Murat damije, te kije, kole i kupke, dakako iz drugih razloga, iz zahvalnosti za pobjedu izvojevanu na Marici i za u Aziji gotovo istovremeno zauzetu Bigu. Sagradio je jednu damiju u Bilediku, u Jenie59

h i r u stanite za pobonog dervia Postinpua, t j . krznom pokri venog, pobono-mahnitog, iji grob jo i danas posjeuju kao mjesto hodoaa; u Brusi malu damiju u nebeskoj dolini (gekdere) i veliku preko puta rezidencije, na zapadnoj strani grada u etvrti kupalita, i , konano kube nad starim kupalitem, i ja je snaga iscjeljivanja zajamena ve tamo u najdavnijim vre menima mitskom priom. Naime, kod t i h je izvora Herkul op rao krv svoga ljubimca Hiiasa, kojeg je zlosretnim sluajem bio ubio, a tople vode ublaile su njegove moralne i l i , bolje re i, nemoralne boli, kao to otada ublauju fizike bolove. Njiho va snaga natkriljuje susjedne pitijske kupke (u Eskiehiru), one u Helenopolisu ((Jalovi) i izvore zdravlja u Filokrenu (Tavandil). Graditelj kupki, kao i damije, bio je neki Grk i l i Franak, zarobljen u jednoj vojni od osmanske vojske, pa da ublai ne volju robovanja upotrijebio je svoj talenat na te graevine. Svo j o m je osebujnou dokazao potomstvu da sasvim naroitim oblikom odstupa od dotad uobiajenog naina gradnje. Bogomo l j u i kolu je sjedinio u jednoj graevini, to je bilo u isto vri jeme spomenik pobonosti, a i znanosti. Prizemlje je damija, gore na katu se unaokolo protee galerija sa stanovima za ue nike. Kada imam na mihrabu moli, svaki uenik moe sa svojih sobnih vrata na galeriji, koja gledaju u damiju, vriti svoju mo litvu kao s neke poviene bogomolje te b i t i istovremeno u so bi 1 u damiji; udobnost koja tedi vrijeme, a budi pomisao da je graditelj znao sjediniti pobonost i studij, a p r i tom mislio i na ono najdragocjenije, na vrijeme. Ako je Murat, kako navodno kau, sagradio damije kao rtvu-zahvalnicu za dobivenu b i t k u kao to je i kralj Ludvig crkvicu u Mariazellu izgradio kao rtvu-zahvalnicu to se spasio iz izgubljene bitke pa bi iz tog proizalo da je bio poboan, nipoto ne b i bio pravilan zakljuak da je, zato to je osnovao kole, bio znanstveno obrazovan. To dokazuje potpis dubrova kog ugovora o zatiti koju i m Turci daju a to je bilo iste 1365. godine kada je zapoeo graenjem damije u Brusi i seraja u Adrianopolisu (Edrene) ime i m je za godinji danak od pet stotina dukata osigurana zatita i slobodna trgovina u vodama Levanta. Murat nije bio pismen, nije se znao n i potpisati, pa bi itavu ruku umoio u tintu i otisnuo je na dokumet umjesto potpisa i peata. Ovaj otisak dlana ruke i pet prstiju, od kojih su srednja t r i bila jedan uz drugog, a mali prst i palac b i l i jako raireni, bio je posveen za b u d u a vremena sve do danas kao tugra i l i sultanov potpis, a tek kasnije su pisari u njega stavili znaenje isprepletenih slova i razvuena imena. Prosti otisak ru ke, kojeg obris tugre i danas oponaa, pravili su u ime sultana-hana i njegova oca uz dodatak: uvijek pobjedonosan; pisar koji je ovaj splet na fermanima i poveljama stavljao umjesto sultanova imena obnaao je jednu od najveih asti u dravi kao niandibai, t j . ast dravnog sekretara za sultanov potpis. 60

Osim to je bio nepismen, govori protiv Muratovog znan stvenog obrazovanja jo i okolnost da su se sva t r i najuenija ovjeka, njegovi podanici, koje povijest knjievnosti slavno spo minje, iselila i samo su u inozemstvu naili na priznanje svojih zasluga i astan ivot koje i m njihova domovina nije pruila. Ova su t r i uena ovjeka: u prvom redu, m a t e m a t i a r Mahmut, ko j i je kao Ulug-begov uitelj, uitelj uenoga kneza-astronoma, pod imenom Kadi-zade Rumi, t j . suev sin iz Ruma (otac mu je bio sudac u Brusi), nauavao u velikoj damiji u Samarkandu, u ija su etiri ugla isto uspostavljene etiri kole. Kada je god Kadi-zade nauavao, napustili bi svoja mjesta ne samo studen t i u sva t r i druga ugla, nego b i i profesori naputali svoje kate dre i kao bujica dolazili k matematiaru. Drugi je bio gramatiar mula Demaledin iz Akseraja, koji je u Karamanu bio na mjeten na znamenitoj visokoj koli pod imenom Zindirli, t j . oni koji su povezani u lanac. Ispunio je uvjet, koji je postavio utemeljitelj kole za to mjesto profesora, da arapski rjenik Sihah znade itav napamet a to je uvjet koji je tee ispuniti, nego napamet nauiti Kuran. Onaj koji Kuran napamet zna, na zvan je, kako je poznato, hafiz, t j . uvar. Trei je bio dogmatiar Ahmet Burhanedin, sudac vladara iz Kajserija, iji je sin Ebul Abas Burhanedin kasnije u Erzindanu ubio najprije kne za toga grada, svoga tasta, domogao se vlasti, a zatim i sam ka snije bio ubijen u borbi kod Kara Juluka. Prije no to je Murat napustio Brusu, da bi opet u Evropi nastavio svoja osvajanja, slavio je sveanost obrezivanja svoja t r i sina: Bajezida, Jakuba i Savdija gozbama, darovima i po klanjanjem poasne odjee svojim ejhovima i derviima. Zatim je poao u svoje boravite u Demitoki, odakle je upravljao os vajanjem dan hoda od Adrianopolisa (Edrene) udaljenog vrs- 1365. tog irmena i gradnjom palae u Adrianopolisu (Edrene). Na oba lama Tunde se uzdigla nova prijestolnica s velikim vrtovima, koju su poveali i uljepali kasniji sultani, naroito Sulejman Veliki i Mehmed I V , novim zgradama i nasadima. im je seraj osposobljen za stanovanje prenio je Murat svoju prijestolnicu iz Demitoke u Adrianopolis (Edrene) koji je odmah ostao prvim glavnim gradom u carstvu sve do zauzea Konstantinopolisa (Carigrada), a iza toga je bio drugi grad po vanosti. Odavde je zapovijedio svojim vojskovoama T i m u r t a u i Lalaahinu da nastave s osvajanjima du Tunde i Hemusa (Balkan). Prvi je osvojio Jenide Kizilaga i Janbol, oba grada na Tundi, prvi da nas nadaleko poznat po svome grubom suknu; drugi je nekoli ko godina zatim zauzeo na Hemusu (Balkan) mjesta Ihtiman i Samakov, koji se po svojim kovanim proizvodima tako zove i na srpskom jeziku. Murat je sam vodio svoju vojsku na istok, prema moru, te poveao broj zauzetih gradova s Karinabadom, Aidosom, Sizebolijem, Hirebolijem, Vizom, Kirk-kilisom i Pinarhisarom t j . dvorac na izvorima, gdje treba traiti trideset osam 61

izvora Tearosa, na kojima je Darije na svom putu protiv Skita hvalio Tearos kao najljepu i najbolju rijeku podigavi mu spo menik, a samoga sebe kao najljepeg i najboljeg ovjeka. Nakon petogodinje vojne po Evropi vratio se Murat u Azi1371. j u , nakon ega je, jo iste godine, vojnom sucu Kara Halil Candarliju dodijelio poloaj vezira koji je deset godina bio nepo punjen. Otada je ta ast neprestano bila dodjeljivana. Halil andarli pronalaza stalne vojske i obnavljanja janjiara kran skom djecom koji je ve Osmanov lijes pratio do groba, to liko je zasluga, tokom tridesetpetogodinje vladavine njegova sina Orhana, kao sudac u Brusi, i sada za Muratove desetogo dinje vladavine, stekao za carstvo i vjeru odravanjem zakona i reda u vojsci, da najvia ast nije mogla b i t i dana dostojnijem. On j u je obnaao pod imenom Hajredin-pae jo osamnaest go dina s m u d r o u i pravednou dok nije, krajem stoljea na njegovom se poetku rodio umro na putovanju u Jeniehir, kao gotovo stogodinji starac. Bio je praotac itavog niza vezi ra, kojima je vrhovna ast u carstvu bila nasljedna i prelazila s oca na sina, i tako sve do vremena iza zauzea Konstantinopolisa (Carigrada). Lalaahin, beglerbeg Evrope, stolovao je u Plovdivu (Filibu) ija mu je okolica dana u leno i odakle se domo gao prijevoja Hemusova (Balkan), te na ravnici amurlu pred Sarnakovom porazio srpskog kralja. Saveznik i susjed srpskog kralja bio je bugarski kralj, k o j i je u starije doba obino nazivan nakanom. Prirodne granice donje i gornje Mizije, koja je u kasnije vrijeme nazvana po na rodima koji su u njoj ivjeli ona Bugarska, a ova Srbija i Bosna, prema sjeveru su Ister (Dunav) i Sava, prema jugu ve liki gorski lanac koji se od zapada prua prema istoku i sputa prema Crnom moru. U staro vrijeme se nazivao Soardij, Orbelos, Hemus, a danas artag, Egrisutag, Balkan. Dvije grane, ko je ovaj gorski lanac tvori, jedan lanac sjeverno, drugi juno i gotovo pod okomitim kutom, p r i emu se sjeverni zavrava Trajanovim mostom na Dunavu, a juni uem Hebrosa (Marica), razdvajaju sjevernu Miziju od donje, a ova Macedoniju od Tracije. Ovu je prirodnu granicu prema jugu daleko pomaknula srpska i bugarska premo, te vie puta opsjedala glavni grad Bizantskog carstva koje je bilo u propadanju. Vojska je opusto ila obale Bosfora, a nemoni Paleolozi, umjesto da budu be dem za bujicu Bugara i Srba koji su upadali preko Hemusa (Balkan) i Orbelosa, traili su kod ovih pomo i zatitu protiv vanjskih i unutranjih neprijatelja. Tako bitke na Hebrosu (Ma rica) i Tainarosu nisu od strane Osmana voene neposredno protiv Grka, nego protiv Bugara i Srba. Rodop, koji odvaja Traciju od Macedonije, dobio je od srpskog vladara ime koje jo i danas nosi naime Despotska planina. U svom korijenu, gdje se odvaja od Orbelosa, doticale su se granice bugarskog i srp skog podruja na nain koji je danas teko utvrditi. Jer dok se 62

vodila bitka pred Samakovom protiv srpskog kralja, pojavlju je se bugarski vladar kao gospodar grada Kiistendila koji je odijeljen samo jednom gorskom kosom od grada Samakova. Ovaj grad, nekadanja Ulpiana, prozvan po svom prvom gradi telju Trajanu i danas jo nosi iskrivljeno ime, svoga drugog graditelja, Justijana. Ima u izobilju hladne i tople vode. Tuce toplih sumpornih izvora je nadsvoeno zgradama, pitka se vo da dovodi kanalima, vrtovi se navodnjavaju potocima s planina. Jedne se kupke istiu nad drugima svojom ljepotom, a jedna vrsta mirisnih jabuka se istie pominim sjemenkama koje se uju kad tresemo jabuku. Zlato i srebro, koje se tu i tamo u susjedstvu moe nai, vadilo se nekada u susjednoj Karatovi (Kratovo). Vanost mjesta podalo mu je ast da je sam Murat iz Bruse doao u Evropu da preuzme ovaj grad od Bugarina Konstantina, koji ga je drao, a da mu Konstantin za to ne pla- 1371. a danak. [Po predaji Kustendila, Murat se vratio u Brusu, ali mu ve idue godine stie vijest da bizantske trupe uznemiravaju pod- 1372. ruje. Nakon to su se azijske trupe spojile sa Lalaahinovim iz Evrope, odluio se on kazniti zapovjednike grkih utvrda na Cr nom moru. Jedan dio vojske povjerio je beglerbegu Lalaahinu za osvojenje Feredika u zatonu Aina, a s drugim se bacio pred atal Burgas i Indigis, nedaleko na zapad od Konstantinopolisa (Carigrada). A nakon to mu se mjesto dragovoljno predalo, uputio se Murat ka u t v r e n o m gradu Apoloniji, kojeg je dvije sedmice uzaludno opsjedao i ve se spremao odustati, kada se sruio dio zidina i omoguio ospjedateljima ulaz u grad. Murat se nalazio pod jednom platanom, kada je dobio ovu radosnu vijest, zbog koje se platana nazvala sretnom i postala predmet narodnog tovanja, poput svetih hrastova na Kapitolu u Rimu, a utvrenje je nazvano Tanri jikdigi, to jest od Boga upropate no. Uz ove prie o osvojenju Apolonija, ide i trea, a odnosi se na uvoenje zlatom izvezene kapice (serkulah i l i uskuf) kao po krivala glave dvorjana i kao glavnog dijela sultanskog turbana. Kada su se osvojitelji sa plijenom u zlatu i srebru povlaili iz grada, ugleda Murat da je jedan vojnik stavio na glavu zlatnu pliticu (tas) i da je ona pod njegovom obinom kapom loe skrivena. Murat m u zatrai objanjenje za ovo zatajivanje plije na (petina ide u javnu riznicu). A l i poto m u se ova domilja tost svidjela, pokloni mu on ne samo ovu pliticu, nego, tovie, uvede za spomen na taj dogaaj zlatne kapice koje su, odsada, nosili tjelesna garda i drugi dvorjani. A on sam naini razliku izmeu svoga turbana i turbana svojih predaka samo time to je kapu prevukao zlatom, premda je inae, ljubitelj vrlo jedno stavne nonje, samo svoje bijelo platno iz Germijana omotavao oko glave, a kaftan i prsluk je nosio iz tamo pripravljenog cr63

venog platna. Ova nonja postala je tada omiljela nonja oficira sipahija (spahija) i dvorjana, a zlatne kacige i zlatna odjea pejka, koji su sultana kao tjelesna garda okruivali svojim ko pljima, podsjeali su na zlatnu pliticu to j u je stavio vojnik p r i pljaki Apolonija. Murat, sada u m i r u sa Bizantom, odlui uzeti gradove od slavenskih i l i vlakih knezova. On ovaj rat povjeri veziru Haj1373. redin-pai i u ratu iskuanom junaku Evrenosu koji su jo od Osmana bili u slubi carstva. Oni su zauzeli mjesta Burla, Isketa, Marula, utvrene gradove Kavala, Avrethisar i Feriju te ka Seresu postojea mjesta: Diremu, Sihnu i , konano, sam grad Seres, dijelom ratom, a dijelom obavezavi ih nametom. Rat nom pohodu na jug protiv tesalijskih obalnih gradova slijedila su odmah dva druga na sjever preko Hemusa (Balkan), prvi pro tiv Lazara, despota Srbije, a drugi protiv imana, bugarskog kralja. Murat se uputi protiv Naisa (Ni), ve tada znatne utvr de, jednog od etiri oruita i opremita Bizantskog carstva, i glavne spojnice izmeu Tracije, Srbije i Panonije. Nakon dva1375. deset pet dana ratnih napora, grad pade. Nais (Ni) je rodno mjesto Konstantina Velikog i on ga je uljepao zgradama, a pod vladom Manuela Komnena utvren je, zajedno sa Beogra dom, od strane njegova vojskovoe Konstantina Angela Filadelfa, zatim je podignut u rangu zbog poraza Gota, kojih je pod njegovim zidinama palo pedeset tisua. Atila ga je sa ve inom mizijskih gradova razruio, a Justinijan Veliki ponovo izgradio kao Naisopolis. U njemu je Julijan Otpadnik dobio obavijest o smrti svoga suparnika, Konstantina, i kroz njega su, pod Manuelom Komnenom, njemaki kriari, voeni od kralja Konrada, proli na putu za Svetu zemlju. Ovaj histo rijski znaajni grad podlee kii osmanskih strijela, koje je na juri vodio Jahi-beg, Timurtaov sin. Po njegovom padu, po nudio je Lazar m i r i postigao ga je pod uvjetom da godinje opremi tisuu konjanika (katana) i poloi tisuu funti srebra. Istodobno i l i neto ranije zakljuen je m i r sa imanom, kra ljem Bugarske, koji je mjesto nameta dao pobjedniku ker za enu. Po smirenju, Murat se vrati u Adrianopolis (Edrene), gdje je, odsada, radije boravio nego u Brusi. Po prvi puta je uivao mir, i to punih est godina, koje je iskoristio da usavri vojno ustrojstvo pomou lenskog sistema sipahija (spahija) i uspo stavu vojnuka. Darovanje vojnikih lena i njihova dioba na malo leno (timar) i veliko leno (zijamet) bilo je regulirano, a spahijama je dodijeljena crvena zastava, kao osobita pred svim drugim ranije poznatim vojnim islamskim stjegovima; Muha med Poslanik imadjae utu, Fatimidi zelenu, Ome jadi bijelu, Abasidi crnu; Poslanik je imao boju sunca, njegova obitelj boju zemlje, Omeijevi sinovi boju dana, a Abasovi sinovi, neprijatelji onih, boju noi. Osmanovi sinovi su izabrali 64

boju krvi; plavu, boju neba, premda su je u Perziji visoko cijenili sufiji, mrzili su jo od ranije, jer je bila dvorska i dr avna boja bizantskog cara, kao i njegovih tienika, i toliko je nisu cijenili da su je uinili najobinijom bojom idovskih kapa i obue. to se tie drugog vojnog ustrojstva, vojnuka (tj. trupe kranskih podanika), ovi su obavljali p r i ratnom po hodu najnie poslove u vojsci, naime poslove u konjunicama i oko vozila, za to su bili osloboeni svakog poreza i nameta. Tvorac oba ova ustrojstva bijae Timurta, to jest eljezni ka men, koji je po smrti beglerbega Rumelije, Lalaahina, krajem rata, doao na njegov poloaj. Murat je i mirno stanje koristio za irenje svoga carstva. Sa Jakubom, vladarom Germijana, najbliim susjedom od seldukih vladara, dogovorio je enidbu svoga sina Bajezida Jildirima, to jest Munje, sa njegovom keri, a Jakub mu je u mi raz dao najljepi dio svojih posjeda. Kao prosci ili su u Germijan sudac Bruse, Hoda Efendi, i zastavnik Aksankor sa aubaom Timur-hanom, a kao mladine pratilje ene suca i zas tavnika i dojilja Bajezidova s pratnjom od t r i tisue m u k a r a c a i ena. Slavlje se obavilo u Brusi na raskoan nain. Bili su prisutni s golemim darovima izaslanici ne samo susjednih de set vladara, knezova Ajdina i Menteea, Kastamonija i Kara mana, nego i sultana Sirije i Egipta. Oni su dovezli arapske konje i aleksandrijske tkanine, grke robove i robinje. Sam Evrenos, i sam Grk porijeklom, doveo je stotinu najljepih dje aka i djevojaka. Svako prvih deset robova nosili su zlatni ta njur sa zlatnicima, a svakih slijedeih deset srebrnu zdjelu sa srebrenjacima ispunjenu, drugih osamnaest zlatne i srebrne ibrike i umivaonike (legene), gleu u k r a e n e plitice i tasove, dra gim kamenjem porubljene pehare i ae, tako da Idriz, turski historiar, pie da se ostvario raj to ga je Kuran opisao. Ovi su se darovi, turski zvani sau, to jest proizvod za rasuti, jer su se uobiajeni svadbeni darovi, zlatnici i srebrenjaci, prosipali iznad mladine glave, izloili pred Murata na pokaz, a on od svega toga nita nije zadrao do arapske konje, dok je egipat ske tkanine dao Evrenosu, grke robove i ropkinje egipatskim izaslanicima, bogate darove deset seldukih vladara podijelio je m e u ulemu i ejhove. Kao miraz, mlada je dobila kljueve Egrigesa, Tavanlija, Simava i Kutah'ije. Drugog jednog vladara, podruja Hamida, Murat je prisilio da proda est najljepih gradova i tako je enidbeno dobro bilo s ovom kupnjom zaokrueno. To su gradovi: Bejehir, to jest kneevski grad, to ga je jo izgradio selduki sultan Alaedin, Sidiehir, Isparta, Jalavad, Kara Aga i Akehir, to jest Bijeli grad; u ovom se nalazi vie sufijskih stanita (tekija) i on se tovao kao sveti grad, jer je tu sahranjeno vie pobonih ljudi, poimence Buhari-dede i Nimetullah, Ahi Oren (Osmanov udo tvorni sveti ratnik) i Nasredin Hoda.
5 Historija Osmanskog carstva

65

Sada su od deset vladara, to su se uspostavili po rasapu Seldukog carstva, trojica bila od Osmana progutana: vladar K a r a ! j a Orhanovim osvajanjem, vladar Germijana enidbom i vladar Hamida prisilnom prodajom. Umjesto ove t r i male kne evine, nastale su u prve t r i godine estogodinjeg mira na is tonim granicama nekadanjeg Seldukog carstva t r i nove di nastije: Kara Kojunli, to jest od Crnog ovna-jalovca, u Dijarbekru, Zulkadr u Marau i Beni Ramazan u Adenu. One jo nisu bile ugroene od vala osmanskog osvajanja to se prelijevao ka Evropi: Timurta je valjao ubojitu snagu svoje vojske kroz cije l u Macedonlju sve do granica Albanije, na kojoj je zadobio gra dove Monastir (Bitolj), Pirlipa (Prilep) i Istip (tip). S druge strane Hemusa (Balkan), turska vojska je pod vod1382. stvom Inde Balabana, sina Balabana k o j i je, opsjedajui Bru su deset godina, poivao pod njom, opsjedala Sofiju. Ve je par godina tvrdokorni otpor iscrpljivao strpljenje opsjedatelja, ka da grad pade lukavstvom, a ne silom. Uzunde Sunduk, jedan mladi turski ljepotan, pogodi se u zapovjednika Sofije pod pri vidom prebjeglice za sokolara, u lovu ga svee i dovede Balaba nu, a onaj, u toj situaciji, mirno preda grad. Od osvajanja Edrena (Adrianopolisa), izmeu Murata i Pa leologa vladao je m i r i prijateljstvo. Sva osvajanja su se odno sila na srpske, bugarske i vlake (rumunjske) zemlje, te na one grke zapovjednike koji su se nastojali osamostaliti u odnosu na nemonog cara. Dodue, p o k u a o je ovaj da kod pape Urba na V dobije oruanu pomo, kako b i se osigurao od Osmana, te je u t u svrhu otputovao u Rim, gdje se poklonio papi. No druge ga zapadne sile nisu podrale i on je, p r i povratku, u Ve neciji bio zatoen zbog dugova, te ga je sin morao otkupiti, uz strana osobna i dravna osiromaenja. Po povratku, iznevje ren potpuno od pape i drugih vladara, drhtao je od straha pred Osmanima, te je Muratu uputio izaslanstvo i jednog od sinova, Teodora, da kao vjerni vojnik slui osmanske vladare. No kada umre Kantakuzenov sin na Peloponezu, on ga pozove nazad, po alje u Spartu, uzme vrhovnu vlast od Andronikosa, to j u je on vrio dok m u je otac bio zatoen u Veneciji, i preda je u ru ke vjernog sina Manuela. Andronikos nae u Savdiju, Muratovom sinu, isto nevjerstvo spram oca i istu udnju za vlau. I dok je Murat umirivao neku bunu u Aziji, Andronikos i Savdi, koji je bio namjesnik u Evropi, urote se protiv svojih oeva. Murat, utvrdivi da car nema veze sa ovom urotom, dogovori se s n j i m da e svaki svome sinu iskopati oi. Murat se prebaci u Evropu do tabora urotnika. U noi se Murat na konju pre baci preko bujice, gdje je bio njihov tabor, i pozove gromkim glasom pobunjenike da se vrate svojim dunostima, time to e b i t i osloboeni svake kazne. Savdijevi ratnici, zbunjeni glasom to i m je tako esto u bitkama zapovijedao, a bojei se gospo dareve moi, veinom u istoj noi napuste tabor i prijeu u 66

Muratov. Savdi, sa malim brojem najvjernijih i sinovima gr kih plemia, to su ga najodvanije podravali, uputi se ka Didimotihonu (Demitoki). Murat opsjedne grad i glau ga prisili na predaju. Savdiju, svome sinu, najprije dade da se iskopaju oi, to je bilo prema dogovoru sa bizantskim vladarem, a onda ga pogubi, to je bilo preko dogovora. Sam car je, takoer, vre lom kiselinom oslijepio svoga sina. Manje je nesretan bio pokuaj Manuela, drugog careva si na, koji je, kao namjesnik Soluna (Tesalonike), pokuao lukav stvom i prepadom oteti Turcima oblinji grad Ferai (Seres). Murat, douvi za to, posla protiv njega Hajredin-pau, a Manuel, slab da m u se suprotstavi, prepusti grad i pobjee morem ocu u Bizant. Ovaj ga se, strahujui od Murata, ne usudi pri m i t i . Onda on okrene brod ka Lesbosu da nae sklonite kod enovekih gospodara otoka, no i ovdje su se plaili Murata. Tada se on odlui na odvani korak, sam se predstaviti Muratu i zamoliti oprost. Murat pokaza veliko razumijevanje, poe m u u susret, oslovi ga nakon krae utnje, prigovori m u prole ine i opomenu ga da se popravi, a Manuel zamoli za oprost. Murat ga posla ocu u Konstantinopolis (Carigrad) sa nalogom da ga dobro p r i m i . Zauzee Salonike, koja je, u nastavku, oteta od Grka i l i Venecijanaca, posljednji je ratniki in Hajredin-pae, vezira, 1386. koji se, ve prije uveliko uvaavan od Murata, time jo vie uzdigao, ali je slijedee godine umro. Njegova smrt, a i nemiri u Evropi potakli su neprijatelje carstva. Gospodar Karamana, koristei otealu situaciju, a dulje vremena ljubomoran na po rast Muratove moi, preao je u otvoreni rat. To je bio prvi ratni sukob Osmana i Karamana koji e, odsada, jo jedno i po stoljee b i t i neprijateljski raspoloeni, dok nisu konano savladani. Ova, pored Osmana, najjaa vladarska kua potjee od ranije, iz vremena Alaedina, prvog velikog vladara Selduka Ruma. Tada bijae prebjegao u Konju neki sufi, t j . mudrac svjetlosti, rodom Armenac, kasnije pristaa ejha Baba Ilijasa koji je svoje protudravne napade prikrivao nejasnoom misti kog uenja i koji je, nakon neuspjelog pokuaja pobune u Amasiji, bio usmren. Njegovi sin Karaman tako je omilio sultanu Alaedinu, da mu je dao dunost najvieg upravitelja konjunice i svoju sestru za enu, dok se otac smjestio u podruje Varsaka. Zapovjednik Selefke (Silifke stara Seulicija), zaveden uenjem Nur Sufija, uzeo je u utvrenje njega i njegove ueni ke, a oni ga ubiju i preuzmu utvreni grad. Sultan, uvi za to, dade sinu, Karamanu, zastavu i bubanj kao gospodaru ovoga grada i susjedne Larende, a on, uskoro, lukavstvom osvoji jo mjesto Ermenak. Karamanov sin, Mehmed, koji se iz Ermeneka irio na sve strane, posluio se, po smrti Gijasedina Keihu5*

67

sreva, jednim obinim Turinom po imenu Demri, kao da je tobonji sin na K r i m u umrlog Izudina, u ije ime se dokopao vladavine i Konje, glavnog grada Selduka. Abaka, mongolski han, poslao je svoga vezira emsedin Duvainija da mladog Gijasedina, kojeg je varalica Demri uz pomo Karamana protje rao iz njegovog glavnog grada Konje, ponovo uini gospodarom. I Demri i njegov zatitnik Karaman bili su ubijeni. Iza ovoga je ostao jo sin Mahmut, koji, kada je odrastao, uvrsti nanovo opalu vlast svoje kue, uze ime Bedredin, to jest puni mjesec vjere, te, po rasapu Selduka, posta neogranieni gospodar Ka ramana. Ostavio je dva sina, Jahi-bega i Sulejman-bega, a na slijedio ga je zadnji. Njegov sin i nasljednik Alaedin ve je, po etkom Muratove vlade, podrao bunu u podruju Angore (Ankara), a Murat je to tada izgladio zauzeem ovog utvrenja, te uvrstio veze sa Karamanom enidbom davi mu ker Nefizu. To stanje je Alaedin nevoljko trpio do smrti vezira Hajredin-pae, a tada je, okupivi plemena Varsaka i Tuguda, horde Baiburda i drugih turkmenskih i tatarskih plemena Male Azije, krenuo u rat. A kada je Murat pozvao evropskog beglerbega, Timurtaa, sa cijelom njegovom silom, m e u kojom je bilo dvije tisue srpskih pomonih trupa, i postavio je u dolinu Kutahije, kada je tamo primio sjajno poslanstvo egipatskog sultana, tada je Karaman pokuao rat odvratiti pomirbenom ponudom. Bilo je to suvie kasno, jer je mladi vezir Ali-paa odbio sve mirovne prijedloge].

Na istoj ravnici Konje (Ikonije), gdje je prije dvije stotine godina kriarska vojska pod vodstvom cara Friedricha potukla seluku i tada osvojila Konju (Ikoniju), dolo je do ozbiljnog boja izmeu Osmana i Karamana. Murat je svrstao svoju vojsku tako da je oba krila stavio pod vodstvo svojih sinova, desno je dao princu Jaikubu, lijevo princu Bajezidu, a T i m u r t a u je predao zatitnicu, dok je sam stajao u sredini, opkoljen konji com, iza janjiara i azapa. Na Jakubovoj strani su se borili: Sarude-paa, Balaban-beg, Ilijaz-beg, Mustedab-beg i druge vo e azijskih eta. Na strani Bajezida su b i l i : Firuz-beg, Koda-beg i drugi generali evropske vojske sa srpskim p o m o n i m e tama. Od tog vremena je poredk vojske u toj bici ostao uzo r o m za sve druge osmanske bitke. U Aziji su na desnom k r i l u bile uvijek azijske ete, u Evropi uvijek rumelijske ete, ja njiari su stajali na elu, dok b i sultan i l i njegov zamjenik, ve l i k i vezir, okruen odredima redovite konjice, spahijama i silahdarima, b i l i u sredini vojske. Karamanu su na desnom k r i l u bi l i Varsaki i tatarski konjanici, a na lijevom su bile postavljene turkmenske ete i Turgudi; onim prvim je zapovijedao Teberuk-beg, a ovima Samagar. Karamanski vladar je bio u sredini. Ve se desno krilo Karamana pribliilo lijevom osmanskom krilu, 68

ve su odzvanjali bubnjevi i trube uz bojne poklike: Allah je najvei! kad je Bajezid, u nemogunosti da svlada svoju va trenu hrabrost, siao s konja, ali se ipak bez doputenja nije usudio zapoeti navalom, poljubio zemlju pred svojim ocem i molio da m u dopusti navaliti. Otac m u je dao doputenje za to i malo zatim se razmahahu sablje. Timurta, koji se osobno pribliio vladaru Karamana i prisilio ga na bijeg, odluio je bit ku, za to nije dobio samo najvei dio bogatoga plijena, nego i naslov vezira, t j . titulu pae od t r i tuga, naslov kojeg je on nosio kao prvi beglerbeg Osmanskog carstva. Veu je vlast kao neogranieni vlastodrac najvie poasti imao u dravi samo sultan, a za razliku od ostalih vezira po tituli samo je on nazvan velikim vezirom. Meutim, svi su veziri otada nosili naziv pae od t r i tuga. Nakon ove pobjede je dolo do opsjedanja Konje uz strogu zapovijed da se nitko ne usudi pljakati i iteljima te zemlje nasilno oduzeti ma i jedno zrno ita. Smrtna kazna, koja je izvrena nad nekim srpskim vojnicima jer su prekrili na redbu, uinila je da su se Srbi okrenuli od Osmana. Osmani su, m e u t i m , zadobili povjerenje stanovnitva Konje i to je Turci ma osiguralo dopremu ivenih namirnica. Dvanaest dana je Mu rat stajao pred Konjom, a da nita nije poduzeo, dok vladar Karamana nije, potpuno spoznavi svoj opasni poloaj, poslao u Muratov ator svoju suprugu, Muratovu ker, da u njega izmoli milost. Svojim je molbama pomirila oca i supruga i obe an mu je mir, ako doe k njemu i poljubi mu ruku. Alaedin je ispunio zahtjev i iskazao sultanu poast, te mu je i nadalje ostala Konja s ostalim zemljama. Murat je poao pred grad Bejehir, k o j i se odmetnuo i zauzeo ga za nekoliko dana. Pri jedlog, koji su mu dali, da tom prilikom svom podru j u pripoji i ono kneza Teke odbio je uz izjavu: Knez Teke je siromaak, a njegovo se podruje protee samo na dva grada, Istenos i Antaliju i poi u rat protiv njega bila b i sramota, jer lav ne lovi muice. Ovaj je razumio mig, pa izruio sve druge svoje dvorce Muratu da b i zadrao u posjedu ona dva grada. Osmanska vojska je rasputena kod Kutahije, a Murat pobjedo nosno ue u Brusu. Kad su se srpske pomone ete vratile kui i izrekle glasnu osudu zbog smaknua svoje brae pred Konjom, pobuni se Sr bija raunajui da e joj pomoi Bosanci, pa ak i Bugari, iji je kralj iman, iako s Muratom u rodbinskim odnosima i s n j i m u javnom prijateljstvu, sklopio potajno savez sa srpskim knezom Lazarom. Od ujedinjene snage Srba i Bosanaca pre trpjela je vojska od dvadeset tisua Turaka tako estoki poraz da i h je samo pet tisua spasilo ivot. Sada se Murat mogao oslanjati na pomone ete azijskih knezova Teke, Ajdina, Men teea, Saruhana i Karamana koji su se poklonili pred ovim mo nim susjedstvom. No, u Evropi su se protiv njega ujedinili vladari Bosne, Srbije i Bugarske, knez Tatara iz Dobrude je 69

1387.

od njega otpao, samo su mu njegovi vazali, knezovi iz Kiistendila i Serada ostali vjerni. Tada se Murat naorua za evropsku vojnu. Da osigura m i r u Aziji, podijeli upravu tamo na pet sli jedeih sandaka: pokrajinu Germijan, kojom je dosad uprav ljao princ Bajezid (koji e sada sa svojim bratom Jakubom pra t i t i oca u evropskom ratu), povjerio je veziru-beglerbegu Timurtau; drugi jedan Timurta, subai (predstojnik policije), postav ljen je nad Sivrihisarom i oblau na Sakariji; Firuz-beg, poz nat kao jedan od voa u posljednjoj bici s Karamanima, dobio je sandak Angoru (Ankaru); subaa Koda^beg dobio je san dak Akehir, a subaa Kutlu-beg primio je Igirdir u Hamidu; istovremeno su imenovane voe u vojsci. Prije najavljene vojne poao je Murat u Jeniehir da tamo proslavi dvostruko slavlje, naime udaju t r i j u bizantskih prin ceza, od kojih je jednu sam uzeo za enu, a druge dvije dao svo joj dvojici sinova, Bajezidu i Jakubu, a proslavio je i obrezivanje svoja t r i unuka. Prema jezinoj upotrebi kod Arapa, Perzi janaca i Turaka, opi izraz svadba ne znai samo udaju djevo jaka, nego i obrezivanje djeaka, jer su, po shvaanju istonjaka, svadbene sveanosti i njihovo veselje dane samo nevjesti, a ne mladoenji, k o j i je ve kao djeak sudjelovao u sveanosti obrezivanja kao nadomjestku za svoju bol, a svadbene svea nosti su odreene kao nadomjestak za djevojinu bol i one tre ba da osue njezine suze. Ova sveanost dakle, koja se slavila u Jeniehiru, prema izrazu osmanskih povjesniara, bila je dvo struka sveanost: vjenanje Muratovo i njegova dva sina s t r i bizantske princeze i sveanost obrezivanja njegova t r i unuka, Bajezidova sina. Da bi uzvratio ranije prijateljski primljeno poslanstvo egipatskog sultana, poslao je Murat odavde svoga poslanika Jazidi Oglua, t j . pisarova sina, u Egipat, iji su si novi, kao i otac i m , za vladanja drugog Murata pronijeli slavu osmanske literature. Odmah nakon proslave dvostruke svadbene sveanosti, vjenanja i obrezanja, poe Ali-paa sa trideset tisua momaka u Bugarsku da kazni vjerolomstvo bugarskog vladara imana. Bugarska, nekada donja Mizija, prirodno je prema sjeveru i jugu prirodnim granicama utvrena zemlja, prema sjeveru svo j i m dunavskim uem, irokim, a ipak dubokim, a juno gor skim lancem Hemusa (Balkan). Preko njega postoji prilaz Bu garskoj po itavoj njegovoj duini samo kroz sedam prijevoja kojima u paralelnoj liniji s Dunavom odgovara isto toliko ma nje i l i vie utvrenih mjesta na istoj strani. Tako gotovo sva kom gorskom prolazu s june strane tono odgovara jedna sje verna rijena utvrda, kao klju. Obje krajnje utvrde sjeverne vodene granice su prema zapadu Vidin (Bodene), a prema isto k u Silistrija (Dorostolos kod Bizantinaca). Najblie od zapadne granine utvrde lei prema istoku Nikopolje (Nikopolis), za ko70

je se kasnije reklo da je prisvojilo slavu starog istoimenog gra da koji lei dalje u unutranjosti. Najblie istonoj pograninoj utvrdi lee prema zapadu Ruuk, na mjestu stare Sekuriske, a izmeu Nikopolja (Nikopolisa) i Ruuka znamenita Sistova, na mjestu stare Sajdave. Mjesto nije oznaeno kao tvrava u rat noj povijesti, ali je poznato u povijesti po mjestu gdje se za kljuio m i r izmeu Austrije i Porte. Gorski prijevoji na Hemusu (Balkan), gdje sjevereni klju zemlje odgovara junom u is tom poretku, jesu: najzapadniji sa dvostrukim uem, od kojih se jedno zove Suluderbend, t j . vodeni prolaz, drugo Kapuluderbend, t j , prolaz kroz vrata. Onaj prvi se u rimsko doba zvao Suci, a u kasnije doba Trajanova kapija; drugi klju po redu je Isladi, kasnije slavljen kao Hunjadijeve zimske pobjede. Kroz ova dva prolaza cesta vodi preko Nia i Sofije u Vldin. Trei prolaz je Kazanlik, kroz koji se ide u Nikopolje (Nikopolis). Na putu u stari Nikopolis (Nikobi) i Trnovu i l i Sistovu, koja lei neposredno iznad njega, na Dunavu, put vodi kroz etvrti prolaz koji se zove Demir-kapija, t j . eljezna vrata; put za peti i esti prolaz, jedan je blizu drugoga i sjedinjuju se na junoj strani stare planine Hemusa (Balkan), na njegovu podnoju, u Karinabadu, ali na njegovoj sjevernoj strani put vodi kroz peti u Ruuk, a preko ovoga i Silistriju, odakle cesta vodi sedmim istonim prijevojem Hemusa (Nadirderbend). Kroz ovaj je prijevoj napredovao veliki vezir Ali-paa pre ma umenu, poto je Jahi-bega, sina beglerbega Timurtaa, po slao naprijed prema Paravadiju s pet tisua momaka. Ovaj je grad, koji je u klancu posljednjeg istonog prijevoja Hemusa (Balkan), silom zauzet, a i umen, koji je u najnovije vrijeme bio tako esto glavni stan turske vojske u ruskim ratovima, predao se dobrovoljno, poto je pala i Trnova, stara imanova tvrava. Ovaj se utvrdi u Nikopolju (Nikopolisu), gdje ga je Ali-paa opsjedao. iman zamoli mir. Veliki ga vezir povede sa sobom u Muratov ator, a ovaj m u ga odobri uz uvjet da plati danak i da preda Silistriju. Ali-paa poalje jednu vojsku, kojom je zapovijedao Tugan-beg, prema Kosovu t j . polju koso va, najjunijem k u t k u Bosne, gdje se sastaju njezine granice s Albanijom, Hercegovinom i Srbijom. Skupina zarobljenika bi la je plijen tog pohoda. Za otkupninu Ali-paa je stavio uvjet da mu se preda vrsta utvrda Cete-hisar, ali kad je dobio to mjesto, isto je tako slabo odrao rije kao i iman svoju da preda Silistriju koju je, isto kao i Nikopolje (Nikopolis), sve vie utvrivao. Zbog toga Ali-paa nastavi ratom protiv njega, zauzme utvrdu Dridazu predajom, a Hrovo na Dunavu silom. Sa svom svojom vojskom se priblii Nikopolju (Nikopolisu), te prisili kralja da se s obitelji i s glavnim gradom preda na mi lost i nemilost pobjedniku. Ovaj ga poalje sa njegovim blagom i djecom u Tauzli, u Muratov tabor. Ovaj m u pokloni ivot, ali mu je zato uzeo svu zemlju, itavu Bugarsku. 71

Lazar, srpski kralj, koji je vidio da se sprema oluja na gra nicama njegove drave, naorua se za obranu i napad. Da bi preduhitrio neprijatelja, dao je, po svom vojskovoi Dimitriju, napasti i osvojiti utvrdu ehirkei, t j . grad-selo, koja je leala na jednom strmom brijegu na granici Bugarske, a koja je sada sluila Osmanima. Ali-paa, im je o tome obavijeten, poslao je Jahi-bega, subau Ajne-bega i Sarude-pau sa deset tisua momaka da opet osvoje tvravu. Pothvat je uspio, tvrava je sruena, a posada odvedena u lancima. Jahi-beg, koji je o tome obavijestio Murata i molio za doputenje da progoni neprijate lja, p r i m i naredbu da se vrati. Lazar se svim silama trudio po krenuti svoje susjede, gospodare Bosne i Albanije, na savez protiv Murata i , s pouzdanjem u njihovu pomo, uputi izazovno poslanstvo Muratu. Ovaj je pozvao iz Azije svoje sinove Baje zida i Jakuba, koji su tamo upravljali sandacima Kutahije i Karasija, a njegova vojska je ojaana pomonim trupama iz Saru hana, Menteea, Ajdina i Hamida. Od kranskih evropskih vla dara, njegovih vazala, mogao je raunati na vjernost kneza od Serada i na Konstantina, gospodara Kiistendila. Moni savez nik sam za sebe bilo je ime Evrenos-bega, ostarjelog Orhanovog druga po oruju, koji se po svome hodoau u Meku upravo vratio u vojsku. Murat je napredovao sa vojnom silom kroz naj zapadniji prolaz Hemusa (Balkan), prolaz Suci ja (danas Suluderbend) koji se, kako Amijan Marcellin, koji je tu kao ratnik proao, svjedoi kao oevidac, sa Sjeverne i l i ilirske strane po stupno uzdie, a na junoj tracijskoj zjapee survava i zbog stjenovitih stepenica teko je prohodan. S obje strane Hemusa (Balkan), od kojeg se ovdje Rodop juno iri, prostire sa iro ka ravnica, sjeverno ravnica Sardike i l i Sofije, u ijoj su oblasti u Amianovo vrijeme boravili sredozemni Dacijci, a juno ravni ca Plovdiva (Filibe), u kojoj su boravili Tracijci. Odavde se Mu rat provlaio kroz prolaz Sucija i dospio treeg dana do Ihtimana, stare Helike, iju su tvrdu snijegom pokrivenu zemlju ovjekovjeili svojim stihovima rimski tragiari, kao to su o tre vrhove Rodopa rimski liriari. Ovdje se rava put, koji de sno vodi lako i pogodno ka Sofiji, Niu i ehirkoiju, a lijevo potee preko mnogo voda, od ega se danas prolaz zove Suluderbend, t j . vodeni, ka toplim kupkama Kiistendila u brdovi tom kutu, gdje se na Hemus (Balkan) nadovezuje Orbelos. Mu rat je posluao savjete svojih kranskih vazala, kneza od Se rada, i izabrao je ovaj zadnji kao krai put i onaj koji prije dovodi do neprijatelja. Trei dan, nakon to je od Ihtimana provalio, naini on u ra vnici Alaedina zastoj od dva dana i treeg dospije u Kiistendil, gdje je od gospodara zemlje, svoga vjernog vazala, prijateljski doekan i s takvim obiljem ugoen da su, kako Neri kae, tekli mlijeko i med. Slijedei odmor bijae u velikoj dolini Ulu Ova, gdje je Evrenos izaao u izvianje samo sa etrdeset ko72

njanika i doveo neke zarobljenike. A od Ulu Ove pohod je iao ka Kratovi, gdje je otpoinak dulje potrajao. Neki Lazarov po slanik, koji je doao sa izazovnom vijeu o borbi, a u stvari zbog uhoenja vojske, zahvaljivao je svome svojstvu poslanika, da je svoju uobraenu vijest platio samo oholim odgovorom sultana. Murat je odrao ratno vijee sa starjeinama svoje voj ske i svi su savjetovali dalji pohod u zemlju neprijatelja. Evrenos-beg i Jigit-paa preuzeli su vodstvo izvidnice. Nakon to se vojska ponovno sjeverno provukla kroz klance Orbelosa i uta borila u Gimihisaru (Srebrni dvorac), na zapadnoj obali Morave, prebacila se u noi preko rijeke sa razvijenim zastavama i zaglunom svirkom u est odreda. Prvi je vodio veliki vezir, drugi princ Bajezid, trei Aini-beg, etvrti princ Jakub, peti Saride-paa, a esti sam Murat. Odavde je pohod iao u susret saveznikoj vojsci u zapadnom smjeru, to se bila skupila na Kosovu, na granici Bosne i Srbije. Pet tisua koraka iroko i dvadeset tisua koraka dugo pro stire se od rjeice Sitnice presjeena ravnica Kosova, to se na m a d a r s k o m zove Rigomazen, a na njemakom Amselfeld, sa svih strana okruena ugodnim brdima, u k r a e n a rijekom Ufer (Ibar) i brdom Fus sa dobro obraenim poljima i prijat nim seocima. Ovdje je stala Muratova vojska naspram broja no mnogo nadmonije vojske saveznikih knezova Srbije, Bo sne, Hercegovine i Albanije, a on se savjetovao sa svojim gene ralima, da l i se odvaiti na napad bez obzira na neprijateljsku premo. Neki su smatrali da se pred elo vojske trebaju skupi ti deve da zbune neprijatelja nenaviklog na izgled ovih ivotinja (kao to je Pir zbunio Rimljane slonovima u prvom boju) i is tima se posluiti kao nekom vrstom opkopa i l i utvrenja (kao to su u nedavno doba uinili Francuzi u Egiptu sa skupinom jednogrbih deva). Princ Bajezid se usprotivi: nebo je dosada tako izvanredno pomoglo oruje osmanske kue da za pobjedu nije potrebna takva smicalica, da takva ratna varka teti povje renju u Boga i da se bez takve zatitne prepreke mora tui l i cem u lice. Veliki vezir je pristao uz prinevo miljenje time to je izloio kuranski savjet to ga je u toj noi obavio poga anjem listova. On je pogodio mjesto: O Poslanice, bori se pro tiv onih koji ne vjeruju i koji se pretvaraju! i uistinu! esto biva velika eta pobijeena od male! Beglerbeg T i m u r t a od baci prijedlog manje iz vjerskih a vie iz vojnih razloga, da se deve od teko oklopijene konjice lake uplae, kao i da ove mogu zbuniti zastraene i povlaee redove Osmana umjesto ne prijatelja. Poto je donesena odluka, razilo se ratno vijee u no to se sputala. Murat oajan, jer je vjetar puui sa stra ne neprijatelja nosio prainu u osmanske oi, molio se tokom noi za p o m o s neba i da umre u milosti kao muenik, u ob ranu prave vjere i Islama k o j i jedini donosi blaenstvo. Sa raajuom zorom vjetar se pretvorio u dobroiniteljsku kiu. 73

U protivnikom ratnom vijeu prijedlog da se napadne nepri jatelja tokom noi bio je oholo odbaen od ora Kastriota, da no, pogodujui bijegu neprijatelja, moe uskratiti potpuni po raz. Kada se nebo ponovno razvedrilo, stajale su obje vojske spremno jedna spram druge. Vojska nevjernika od sedam je zika (Srbi, Bugari, Bosanci, Albanci, Vlasi, Poljaci i , prema svje doanstvu osmanskog povjesniara, i Madari) bila je svrstana tako da je Lazar, srpski kralj, zapovijedao sreditem, njegov ne ak Vuk Brankovi desnim, a bosanski kralj Tvrtko lijevim kri lom. Na osmanskoj strani Murat je zauzeo svoje uobiajeno mjesto u srcu boja, princ Bajezid zapovjednitvo desnog, a princ Jakub lijevog krila. Prvome je bio pridodan Evrenos-beg i Kurd, aga azapa, a drugom subaa Aine-beg i general pioni ra Saride-paa. Hajder, zapovjednik topova, nalazio se na eo noj strani sa topovima izmeu janjiara rasporeenih i iza lea komore vojske. Bitka se razbjesnila i ve je poputalo lijevo krilo Osmana, kad mu u pomo pritee Bajezid, razbijajui ispred sebe nepri jateljske glave gvozdenim buzdovanom. Ve se bijahu, rijei su Seadedinove, kroz potoke k r v i dijamantna sjeiva pretvo rila u zumbulna, a zraka to se odbijala od koplja u rubin, ve se kroz mnotvo odsjeenih glava i koturajuih turbana bojno polje pretvorilo u raznobojne lijehe tulipana kada se iz go mile pobijenih, poput ptice-grabljivice iz ome, izvio jedan ot mjeni Srbin, Milo Kobili, kroz redove aua i tjelohranite lja, to su m u se isprijeili na putu, prodirui silom ka Mura'tu, kojem on, tako je vikao, mora povjeriti tajnu. Na Muratov znak, da mu se oslobodi pristup, kidisao je ovaj Srbin i u trenutku, kada se klanjao, kao da b i htio poljubiti Muratovu nogu, zabio mu je no u trbuh. Tjelohranitelji se bacie na ubojicu, ali jak rukom i brz nogom, oborio je Milo nekolicinu i spasio se t r i pu ta iz mnotva gonitelja sa golemim skokovima, da b i se dokopao svoga konja to ga je ostavio na obali rijeke. T r i puta je po bjegao sa sretnim skokovima, dok nije, podlijeui premoi, bio sasjeen. U m e u v r e m e n u je Murat, usprkos svijesti o zadobijenoj smrtnoj rani, izdavao dalje naloge za uspjeno okona nje pobjede. Lazar, srpski kralj, bio je, uhvaen, doveden u a1389. Murata koji je, umirui, izrekao smrtnu presudu i svoju vla stitu skoru smrt osvetio ranijom smru neprijatelja.
t o r

Tako kako smo ispriali in ubojstva sultana od strane M i loa Kobilia, priaju isto jednoglasno osmanski pisci povije sti, a razliito o istome grki i srpski pisci. Ako su osmanski navikli slavna djela krana umanjivati, to su kranski zato uljepavali djela junaka svoga naroda, a k r i t i k a ne smije n i je dnima bezuvjetno vjerovati; a gdje se uz pomo nekog treeg, nepristranijeg svjedoanstva, nego to se Turci i Grci sami sebi trude dati, ne mogu razjasniti proturjeja istih, dunost je pisca povijesti, proturjene svjedoke postaviti jedne naspram drugih 74

i u sumnji, na kojoj se strani nalazi istina, uzdrati se od svakog suda. Prema tome, ovdje slijedi djelo Kobilia, kako je ono bilo ispriano ne samo po srpskim legendama, nego i od jednog od najvjerodostojnijih Bizantinaca, Joanesa Dukasa, unuka ca ra istog imena. U predveerje bitke pio je kralj Lazar sa svojim plemiima iz pehara, to se nazivalo zdravicom. Pij ree Lazar M i lou u moje zdravlje, iako si optuen za izdaju. Hvala T i za zdravicu, odvrati Milo, sutranji dan e dokazati moju vjernost. Slijedee jutro odjaha Milo na velikom konju u ne prijateljski tabor i zatrai da kao prebjeg sultanu poljubi nogu. Molba mu je usliana. Milo uhvati sultanovu nogu, povue ga sa sjedita k sebi dolje i zabije mu bode u grudi. Milo hitro poskoi takvom brzinom da mu je jo uspjelo stii do konja, no, prije nego se popeo u sedlo, pao je; janjiari su ga proboli. Turci su bijesno uli u borbu da osvete muko ubojstvo. Lazar zapovijedi voi Bosanaca, Vlatku Vukoviu, da sa dvadeset t i sua momaka navali na Turke koji su juriali. Prvi puta i h je sretno odbio, ali, kad je po drugi puta htio ponovo navaliti, proiri se glas da je Drago Perovi, vojskovoa despota, vje rolomno okrenuo oruje protiv krana, to je bila kriva glasi na, bilo da je sluajno izbila s nepoznata razloga, bilo da su je Turci namjerno proturili. Vlatko pobjee s Bosancima, a Lazar, naputen od svojih, pade sa svojim plemiima neprijatelju u ruke. Odveden je u ator sultana koji je umirao; Lazar tek sada dozna kako je Milo Kobili odrao vjernost na koju se za kleo p r i zdravici i kako j u je dokazao u odluni dan. Veliki Bo e, usklikne Lazar sklopljenih ruku, uzmi moju duu k sebi, kad si dopustio da pred svoju smrt gledam neprijateljevu smrt, od ruke mog vjernog ratnika. Lazar i njegovi plemii su za jedno smaknuti pred sultanom koji je umirao. Tako je Lazar pred svoju smrt gledao neprijatelja kako umire, a ovaj umiru i vidio mrtvog neprijatelja. K r v osmanskog vladara kapala je u bujicu kraljeve krvi koji je do njegovih nogu ubijen. Umi ruim pogledom pobjednik je radosno gledao slomljenu snagu srpske drave. K o j i je izvjetaj istinit o nainu na k o j i je Murat od srp ske ruke ubijen, moe bez velikih posljedica po historiju osta t i neodlueno za budunost, bilo da ga je Kobili kao pre bjeg ubio p r i ljubljenju noge, bilo da se na bojnom polju po digao iz Ubijenih, te probo sultana. U oba sluaja, to nije bio slobodan napad, ovjek nasuprot ovjeku, s jednakom zatitom i orujem. Ubojstvo na bojnom polju bilo b i manje vjerolom no nego pod atorom i stoga i Vjerojatnije, uz pretpostavku da osmanski i srpski povjesniar dre manje slavnim da se net ko na bojnom polju die kao ranjenik, nego da poduzme muki napad kao bjegunac pod atorom. Obojica b i u svom duhu pri povijedali neistinu, prvi umanjujui Kranstvo, a dragi da uve75

a svoga junaka. Pod pretpostavkom suprotnog stava osman skih i srpskih povjesniara, da je naime osveta ranjenog borca na bojitu asnija nego muko ubojstvo pod krinkom bjegun ca koji trai zatitu, to b i povjesniari oba naroda u tom slua j u pruili neobian primjer velikodune nepristranosti, budui da b i Osmani o Milou pripovijedali ono asnije, a Srbi ono ma nje asno. Ako to ne pretpostavimo, tezulja vage vjerojatnosti pretee u korist pripovijedanja osmanskih povjesniara. Ma kako bilo, ime Miloa Kobilia ivi otada u osmanskoj povijesti kao ime mukog ubojice, a u ustima srpskog naroda ivi u pjesmama dalje kao ime osvetnika slobode, kao to su imena Harmodiosa i Aristogitona u ustima Grka. Kao to smrt ovog potonjeg, po Tukididovu neospornom svjedoanstvu, nije proizala od istog poticaja samo da oslobodi narod, nego ug lavnom iz osobne strasti i suparnitva zbog djeake ljubavi, ta ko je, po nepobitnom dokazu srpskih povjesniara, junatvo Miloa Kobilia proizalo iz astoljublja i elje da sa sebe spere krivnju zbog tobonje nevjere. Vukosava i Mara, obje Lazarove keri, prva udana za Miloa Kobilia, a druga za nje gova suparnika u hrabrosti, Vuka Brankovia, posvadile su se zbog hrabrosti svojih mueva, svaka uzdiui svoga nad sestrinim. Vukosava je svoj hvalospjev zapeatila pljuskom, a Mara se sa suzama potuila zbog te nepravde suprugu. Ovaj je ur jaka izazvao na dvoboj, do kojega je dolo kraljevim doputa njem. Milo je Vuka zbacio s konja, a taj je, s neplemenitim i izdajnikim namjerama, optuio pobjednika zbog sporazuma s Turcima. U predveerje bitke, kralj je pruio Milou za vee rom, kojoj su prisustvovali svi velikai, srebrni pehar. Milo je odgovorio junakim djelom. Tako je ovo zapravo proizalo iz svae ena, kao to je dolo do velike promjene rimskog ustava u pogledu izbora konzula; taj je mogao pasti samo na patricije, sve dok mlaa sestra iz kue Fabijevaca nije bila ismijana od starije da se uplaila lupanja liktorovih iba, pa je potakla svo ga oca da sprovede zakon o konzulima-plebejcima. Djeaci i e ne su dali prve poticaje za j u n a k a djela mukaraca, a predaja i narodna pjesma su ih slobodoumno ovjekovjeile. Ime Miloa Kobilia je ne samo kod Srba, nego i kod Osmana na vie naina ovjekovjeeno. U oruani seraja u Carigradu uva se nje gova oprema zajedno s opremom njegova konja, a ceremonijal, kojeg se danas pridrava p r i ulazu u seraj prigodom sultanovih prijema, kad dvorjanici posjetioca uvode bez oruja i dre ga za ruke, pripisuje se mjeri opreza od vremena Muratove smrti. Na Kosovu-polju oznauju t r i kamena, postavljena u razmaku od pedeset lakata, t r i mjesta gdje je Kobili smjelim skokovi ma izmakao tjelesnoj strai koja ga je okruila, a jedno tursko turbe pokazuje mjesto gdje je Murat pao. Njegov le, meutim, nije t u pokopan, nego je odnesen u Brusu i pokopan kod da mije koju je sagradio. Muratov itav ivot ispunjen je onim t o 76

mu znae oba nadimka: gospodara (Hudavendkiar) i pobjedni ka (Gazi). Bio je neumoran borac u svetom ratu i veinom pra vedan gospodar, pohvala koju m u ne osporava niti sami Halkondilas, bez obzira to m u je pogubio sina i bez obzira na sce nu potapanja arhonta Demitoke koji je preko zidina baen u Hebros (Maricu). Iste godine s Muratom, gospodarom ,i osman skim pobjednikom, i is Miloem Kobiliem, osvetnikom srpske slobode, u m r l i u Aziji Behadedin, veliki ejh Nakbendija, i najvei perzijski liriar Hafiz, mistiki pjesnik. To, postavljeno jedno pored drugoga, ne b i zasluilo okupljanje kada ova istovremenost ivota i smrti ne b i na prvi pogled ukazala na visoki stupanj perzijske mistike i poezije koji otada poinju snano utjecati na osmansku knjievnost.

GLAVA ESTA Od Bajezidova ustolienja u Aziji i do daljnjih osvajanja Grkoj

[Bajezidova vladavina zapoinje s bratovim ubojstvom. Tek to je Murat ispustio zadnji dah, Bajezid je dao pogubiti svoga jedinoga brata Jakuba, uzevi u obzir, kako kae slubeni hi storiar Carstva, kuransku izreku da je buna gora od pogub ljenja, uzevi u obzir lo primjer to ga je dao njegov brat Savdi urotom i pobunom, to iskorjenjuje mogunost oponaanja tog ina, i uzevi u obzir ugledni primjer Boga, koji je jedini i bez takmaca, i po emu mora vladati i Boja sjena na zemlji, gospodar pravovjernika, slino Bogu, jedini na prijestolju, bez ikakvih suparnika. Naredni sultani smatrali su ove razloge tako vanim, da su ovaj primjer pretvorili u zakon; ubudue odred ba o bratoubojstvu sultana Mehmeda Osvajaa (el-Fatiha), p r i svakom stupanju na prijestolje, pretvorena je ak u javno obje lodanjeni zakon carstva. Po osmanskim historiarima, ubojstvo Jakuba zbilo se bez Bajezidova znanja, po zajednikoj odluci be gova, a po evropskim historiarima, on je ubio ne jednog, koji je, u stvari, i jedini, nego ak sedmero brae. im je stupio na prijestolje, Bajezidov prvi cilj bio je srei vanje prilika u Srbiji. On naredi Jigit-begu da se kree ka Bos ni, a Firuz-begu sve do Vidina, zauze rudnike srebra u Kratovi i naseli Uskup (Skopje) turskom kolonijom. Tada zakljui m i r sa Stevanom, Lazarovim sinom, koji je doao priznati njegovu 1389. vlast, uz t r i uvjeta: da u svakom Bajezidovom ratu sudjeluje kao 77

saveznik; da m u da sestru za enu, te da mu od iskopavanja srebra alje godinje porez. Zatim se upustio u bizantske meuodnose. Andronikos i Joanes, sin i unuk vladajueg cara Joanesa, koji su zbog urote sa Savdijem bili kanjeni i zatvoreni, sada su se trudili stu p i t i u kontakt sa Bajezidom i s pomou njega doi na vlast. On, doista, i pomae svrgavanju cara Joanesa, i njega i sina m u Manuela strpa u tamnicu Anemasa, gdje su, neko, bili oslijepljeni, mada ne do kraja, njegov nevaljali sin Andronikos 1 sin mu Joanes, koji su im, sada, bili uvari. Uz pomo enoveana, te bu garskih tamniara uspjeli su zatoenici pobjei i doi Bajezidu k o j i i h odlui iskoristiti za sebe. Sjeajui se prijateljstva sta rog cara Joanesa sa njegovim ocem Muratom i djedom Orha nom, predloi Bajezid pokornost vazalstva. Car je obeao namet, to ga je dosada njegov sin plaao da bi on bio zatoen, namiri t i da b i mu sin bio baen u tamnicu, da e svakog proljea sa 12.000 vojnika posluno biti na slubi gospodara Osmana, nepri jatelj njihovih neprijatelja, a prijatelj prijatelja. Ovaj dogovor 1390. b i prisegom potvren. Bajezid posla izaslanike u Konstantinopolis (Carigrad) izvidjeti za koga su radije: Andronikosa i l i Manuela, a kada ovi izvijestie u korist ovog drugog, ista ga je voj ska, to ga je prije dvije godine bacila sa prijestolja, ponovno ustoliila. Andronikos nije ponovno otiao u tamnicu, nego je zadobio ono to je ostalo izvan zidina glavnog grada: Selimbrij u , Herakleju, Raidestos, Danias, Pandios i Solun (Tesalonike). Po povratku u Edrene (Adrianopolis), Bajezid je udario te melje jednoj damiji, zvanoj kupolna damija, jer joj kupola stoji na etiri luka, a koja je, skupa sa kuhinjom za sirotinju to je uz nju, tek nakon etrnaest godina bila dovrena. A dru gu damiju izgradio je tu Seride-paa, general azapa. Da b i osi gurao zakladu za damiju, poduzeo je han pohod na Aziju i od luio grad Alaehir (Filadelfija), to se kao jedini grki posjed odrao izmeu podruja Osmana i vladara Ajdina, osvojiti kao religiozni fond za novu damiju, a za to se posluio trupama 1391. svojih novih saveznika, Srba i Bizantinaca. U njemu Bajezid iz gradi damiju, kolu i kupatilo, a prihode grada namijeni za gradnju i odranje damije u Edrenu (Adrianopolisu). Vladar Ajdina, to je dotada titio ovaj grki posjed, doe se pokloniti osvajau, te se odree ne samo prava na kovanje novca i imamata (predvoenja skupine molitve) u cijeloj svojoj zemlji, ne go i svoga glavnog grada Efesa preselivi se u Tir. Osim oblasti Ajdina, i zemlje su Saruhana i Menteea ukljuene u Osmansko carstvo, a njihovi vladari nali su utoite kod Goturiim Bajezi da, t j . sakatog Bajezida, gospodara Kastamonija i Sinopa. Sul tan Bajezid prepusti novoosvojena podruja kao sandak svome sinu Ertugrulu. Od deset vladara na podruju Seldukog car stva, sedam su Osmani progutali i samo na sjeveru i jugu Male Azije odupirao se gospodar Kastamonija i vladar Karamana. Ka78

ko su se protiv ovog zadnjeg, s k o j i m je Orhan bio uspostavio prijateljske odnose, podigle tube vazala podruja Hamida, Ba jezid, nakon to je pokorio Germijan i Teke, prebaci se protiv Karamana, iji vladar Alaedin pobjee u Ciliciju. Bajezid opsjednu Konju, jednako kao i njegov otac i s istom panjom za okolne itelje i s istom ratnom stegom, koja je izazvala nezado voljstvo meu srpskim p o m o n i m trupama. Ohrabreni time, i telji grada su dovezli svoje ito u osmanski tabor, a kada su ga naplatili, aui su i h u sigurnosti vratili. Primamljeni t i m pos tupkom, dragovoljno se predadoe karamanski gradovi: Akehir, Nigde i Akseraj, ija se uprava povjeri Timurtau. A vladar 1390. Karamana, da ne b i izgubio svu zemlju, rtvovao je jedan nje zin dio, i m i r je bio zakljuen pod uvjetom da je od sada grani ca s njim rijeka eharenbe. Zatim se Bajezid-han okrenu sa cijelom silom Evropi. On, najprije, utvrdi njezin klju, Galipolje (Kalipolis), izgradi luku za galije i golemu kulu za obranu. Pogled mu se istodobno up ravi ka Bizantu, Bosni, Ugarskoj i Vlakoj (Rumunjska). Od bi zantskog cara zatrai ugovorni porez i pratnju i Manuel se sa stotinu ratnika pojavi u taboru kao vazal. On uskrati izvoz ita iz Azije, sa Lesbosa, Lemnosa, Rodosa i Hiosa, protiv ovog za dnjeg posla ezdeset velikih brodova i popali grad i sela na nje mu. I Euboja i dio Atike bijahu jednako opustoeni. Car Joanes, suvie kasno, sjeti se da utvruje glavni grad za obranu, u tu svrhu razori t r i najljepe crkve svojih predaka radi grae i izgradi na Zlatnim vratima dvije goleme etverokutne kule. Bajezid po povratku u Brusu naredi caru da to novonapravljeno djelo razrui, inae e poslati nazad njegova sina Manuela sa iskopanim oima. Stari car poslua, te od straha i jada umre, 1391. a njegov nasljednik, Manuel, k o j i je boravio na osmanskom dvo r u u Brusi, otputi se u Konstantinopolis (Carigrad). Bajezid se zbog toga ljutio na svoje kojima je povjerio nadzor nad Paleologom i otposla m u poruku: kadija se ubudue treba starati o poslovima pravovjernika, jer nije doputeno da muslimanima, to tamo dolaze po raznom poslu, sude inovjerni suci; ako se to ne uini, grad e potpuno izolirati od okoline to je ve sva bila u osmanskim rukama. Poruku je slijedila vojska, koja iz Bitinije prijee u Traciju, opustoi sva sela od Panidosa do grad skih zidina, a itelje odvede. Otada zapoinje sedmogodinje tursko opsjedanje i l i , radi je, zaokruenje Konstantinopolisa (Carigrad) koji, sedam puta opsjedan od Arapa, jedanput je bio sedam godina napadan i iz van zidina opustoen. Suviak vojske otputi se protiv Bugar ske, Vlake (Rumunjske), Bosne i Ugarske. Mire, vlaki knez, podvrgnu se prisegom i poreskom obvezom i od te se godine Vlaka biljei u registrima Porte kao poreski obveznik. Iste go- 1391. dine je Tukatmi, han Velike Tatarske, bio potpuno pobijeen od Timur-hana, njegovo carstvo uniteno, te su Tatari od Kipa79

ka iseljavali na obje strane Dunava, to jest u Besarablju i dobrudku Tatarsku. Jedan dio vojske preplavi Bosnu i , na molbu Tvrtkovu, turskom upadu suprotstavi se Gojko Mrnjavevi sa ugarskim trupama, dok je drugi upao u Sirmiju (Srijem), tukao se kod Nai Oloa sa Ugarima, a trei dio osvojio Golbac i cijeli Mahov, sve dok ih Petar od Perenija nije vratio. Bijae to, po ranijem neuspjenom poslanstvu kralja Sigismunda Bajezidu, prvi upad Turaka u Ugarsku. Idue godine krene Sigis1392. mund na Turke u Bugarsku, potue ih, ali ga turska n a d m o prisili na povlaenje i kralj se jedva spasi od udarca jednog sipahije (spahije) i u bjeanju od smrti glau. No dok se Bajezid bavio stanjem u Evropi, u Aziji je di gao glavu vladar Karamana, prodro do Ankare (Angora) i Bruse i , ak, zarobio beglerbega Timurtaa. Zato sam Bajezid krene na njega, odluno odbije poslanstvo za m i r i na velikoj ravnici Akaija, u Germijanu, izvojeva pobjedu. Alaedin, vladar Kara mana, i njegova dva sina, Alija i Mehmed, budu zarobljeni i predani na uvanje Timurtau, istom onom kojeg je Alaedin, im je uo za Bajezidov dolazak, oslobodio i otpravio bogatim darovima. Timurta, nipoto nije bio ovim inom umiren, i , zna jui da Alaedina nee tako skoro imati u rukama, dade ga pogu b i t i bez Bajezidova naloga i protiv njegove volje. Bajezid se na ljuti, no oprosti neposluh beglerbega, procijenivi da gubitak jednog kneza manje znai od gubitka jedne kneevine koja se ukljui u Osmansko carstvo. S juga Bajezid krene s vojskom protiv istoka i sjevera Ma le Azije. Na istonoj strani, u dananjem Sivasu, izmeu ovog grada (stare Sebaste) i Kajserija (Cezareje), vladao je Ahmet Kadija Burhanedin (to jest sudac-dokaz vjere) nad vie tatarskih plemena. On je bio slomljen od Bajezida i Kara Juluka, te zem1392. Ijom ovladahu Osmani uz gradove Sivas, Tokat i Kajseri. Jednako uspjeno proao je i pohod na sjeverozapadu, gdje je vladao Gotiiriim Bajezid (tj. epavi Bajezid). Glavni gradovi: Kastamoni, Samsun, Danik i Osmandik, zajedno sa rudnici ma bakra, pali su u ruke Osmana. Vladar je pobjegao u najdalju utvrdu i luku, Sinop, odakle je pregovarao sa Bajezidom. Ovaj mu dopusti Sinop i okolicu, ali ipak zahtijevae da mu izrui kneevske sinove iz Menteea i Ajdina, no ovi su utekli Timu ru. Kastamoni bijae predan princu Sulejmanu u namjesnitvo. Sve te pobjede i osvajanja pridonijeli su da Bajezid zapo ne zanemarivati i carstvo i sebe samoga. Bio je prvi osmanski vladar koji je poeo, pod utjecajem svoje ene, srpske prince ze, piti vino i time kriti islamski propis. Jednako je s nema rom gledao na homoseksualnu sklonost svoga vezira, Ali-pae, koji je, sada, regrutirao iz osvojenih krajeva djeake ne vie samo za janjiare (ademoglan), nego i za unutarnju slubu na dvoru (ioglan). Ovi su se isticali duhom i ljepotom, pa je, o80

sada, sluba paa na dvoru bila put ka unosnim lenima i prvim poloajima u vojsci i dravi. Tako se homoseksualna sklonost Istdka, za ije su prvo oi tovanje ve u najstarije doba Grci optuivali Perzijance, a ovi njih, uuljala i u Tursko carstvo, te se, postupno, proirila i iz van dvorskih krugova. Osobito je u tome pretjerao stale su daca. Bajezid, koji se uskoro sam popravio, razljuti se na lopovtine paeva i podmitljivost sudaca, te naredi da jednom pau, koji je optuio neku staru enu za k r a u mlijeka to joj ga je on sam popio, rasjeku trbuh; a osamdeset je sudaca, protiv ko j i h su se tuili zbog nepravednih presuda i podmitljivosti, dao zatvoriti u jednu kuu u Begehiru i zapaliti je. Ipak je vezir uspio dokazati da je glavni uzrok podmitljivosti sudaca nesi guran prihod, pa je predloio da se to sredi putem redovitih sudskih taksi. Tako se odredilo da sudaka plaa bude dva po sto sume o kojoj se spori, a da se za izradu svake sudake od luke plati dvije ake. Ali-paa, koji je uredio pravosue, dao je jo jedan doprinos sreenju: dao je iskovati novi novac, a sta r i je stavio izvan opticaja. Bajezid nije bio zadovoljan samo time to je sprijeio kva renje sudaca, nego se je odluio dobrim djelom iskupiti zbog svoga prijestupa. Poto ga je ejh Buhaii (nazvan tako po svo joj zemlji, no openito poznat pod imenom Emir Sultan) opo menuo da bi se trebao pokajali, on se odlui iskupiti gradnjom dvije damije u Brusi; jedne izvan grada p r i gorskom potoku Akaglan (bijelopjenuajuem), osamljeno postavljenoj u ivo pisnoj okolini, a druge u gradu, u etvrti to i danas nosi ime Emir Sultana, ejha koji je zavolio Bajezidovu sestru i s njom se oenio. Damija je u viekratnim paljenjima grada vie puta spaljivana, a ona prva, zbog osame njezina poloaja, poteena od pustoenja vatre i rata, i danas je, u prvotnom obliku, dra gocjeni, dobro ouvani spomenik saracenskog graditeljstva kra jem 14 stoljea. Za gradnje druge damije posjetio je ejh Buharija jedan od najveih mistiara Istoka, ejh Seid Alija Hamadani, a Bajezid mu kao dar dobrodolice doznai trostruku nadnicu graditelja damije. ejh Buhari Emir Sultan, k o j i je nosio ovu titulu vladara u duhovnoj oblasti, kao to j u je nje gov urjak nosio u svjetovnoj oblasti (Bajezidu je tek halifa u Egiptu podijelio eljenu titulu sultana), zadobio je povlasticu da Emiru Sultanu Bajezid Jildirimu, kad god polazi u rat, opae sablju ceremonijal to e se vriti u b u d u e p r i stupanju na prijestol. Ali Bajezid nije u Brusi gradio samo damije. On je dao izgraditi i zidine protiv buduih prepada i , istodobno s t i m gra dnjama, podie na azijskoj strani Bosfora tvravu, naime dvo rac Anadolu hisar, koji nosi zasluno ime Giizeldehisar, to jest krasni dvorac. Krasniji od dvorca, tovie jedan od najljepih
6 Historija Osmanskog carstva

81

u lijepoj dolini Bosfora je dvorac nebeske vode (Goksu), na ijem se uu i na najuem dijelu Bosfora podigla nova tvra va, da b i jae pripomogla opsjedanju Konstantinopolisa (Cari grad). Bre od poduhvata na glavnom gradu Bizanta bio je kru nisan pohod na Solun (Tesalonike). Nakon pobjede nad udrue nom flotom kriara, pade Solun, to ga je ve Hajredin-paa bio zauzeo krajem vladavine Murata I , no to ga je potom princ Manuel bio povratio, po drugi puta u turske r u k e ] .

Jo emo se jednom okrenuti od junih granica Osmanskog carstva u Evropi prema sjevernim, prema Bugarskoj, Ugarskoj i Vlakoj (Rumunjska). Bugarska je djelomice prije, a djelomi ce poslije bitke na Kosovu bila podvrgnuta turskoj vlasti. Sistova i Vidin, Nikopolje i Silistrija, najbolje utvrde na Dunavu, jo su se neko vrijeme opirale. Kralj iman, zatvoren u Niko polju, lako b i se mogao dulje odupirati turskoj moi, jer su Tur ci u umijeu opsjedanja b i l i jo neiskusni ali se on sa svojim sinom pojavio pred opsjedateljem Ali-paom s m r t v a k i m pokrovcem oko vrata molei za svoj ivot. iman je odmah odveden u zatvor u Plovdiv (Filibe), gdje je odmah ubijen i l i je uvan da umre prirodnom smru. Njegov sin, takoer zvan iman, spa sio je ivot kao musliman i kao takav dobio namjesnitvo u Azi j i novoosvojenog Samsuna (Amisus). Vidin se predao uz obea nje da se posada pusti, ali je ona ipak po Feriz-begovoj nared b i pobijena. Silistrija i Nikopolje navodno su uz lukavstvo to bonjih trgovaca bili zauzeti, kao to su to Karamani ve sa sre t n i m uspjehom primijenili p r i zauzimanju Ermenaka i grada Tripolisa na Meandru (Menderes). Ugarsko poslanstvo, koje je kralj Sigismund uputio Bajezidu, ovaj je primio u dvorani iski enoj bugarskim orujem i odlijima. Bajezid je kao odgovor 1394. pokazao poslanicima lukove i strijele na zidu kao t i t u l u svoga posjeda, Bugarske. Sigismund se sada zdrui sa bliim i daljim saveznicima da b i se odupro Bajezidovoj premoi. Putem svoga poslanika, Nikole iz Kanie, zatraio je p o m o od francuskog kralja. S vla kim vojvodom Miretom, vazalom Ugarske, k o j i je ve neko liko godina Porti plaao danak, sklopio je novi ugovor, poveo vojsku preko Dunava i zauzeo nakon tvrdokornog opsjedanja ponovno Malo Nikopolje (Mali Nikopolis). Ve se u ovoj vojni borilo sa Sigismundom pet do est stotina francuskih jahaa pod zapovjednitvom francuskog glavnokomandujueg grofa d'Eua. Budui da ta p o m o nije bila dostatna, pojavila se slijedee godin vojska od tisuu francuskih vitezova, isto toliko titonoa i est tisua plaenika, koje su predvodili grof Nevers, hrabri sin burgundskog vojvode, gospodar Flandrije i ujak Karla V I Burbonskog, grof de la Marche, Henrik i Filip de Bar, sva t r i kraljevi bratii, Filip d'Artios, grof d'Eu, pravi princ, glavnoko82

mandujui Jean de Vienne, admiral, m a r a l Boucicault, koji je na svom povratku s Orijenta kroz Ugarsku ohrabrio kralja Sigismunda za nove pothvate protiv Turaka, kao i gospodin de Coucy, jedan od najboljih i najstarijih vojskovoa Kranstva, Gay de la Tremouille, gospoda Roye, Saint Paul, Monturel i Sampi. Ovom cvijeu francuskog vitetva pridruili su se na putu kroz Njemaku Friedrich grof Hohenzollern, veliki prior u Njemakoj, na elu njemake gospode, a s Rodosa je Sigismundu doao u tabor Filibart de Naillac, veliki metar, s veli k i m brojem vitezova sv. Ivana. Osim francuskih pomonih e ta i eta vitekih redovnika, Sigismundovoj vojsci su se pridru ili bavarski vitezovi, pod vodstvom falakog izbornog kneza, grofa Mumpelgarda, namjesnika niirnberkog utvrenog grada, tajerske ete pod zapovjednitvom Hermana I I , celjskog gro fa i vlaki odredi kojima je zapovijedao vlaki knez Mire. Oko Duhova je odran sastanak u Beu, odakle je isplovilo niz Du- 1396. nav sedamdeset velikih laa, natovarenih vinom, b r a n o m i zo bi. Ugarska je vojska svoj put kroz Srbiju obiljeila pljakama, francuske su pomone ete pole preko Erdelja i Vlake. Kralj Sigismund je poao kroz prolaz eljezne kapije i zaposjeo Vidin i Oravu; Vidin s t r i stotine, a Oravu s dvije stotine mo maka. Prvi se grad dragovoljno predao, drugi se pet dana borio, na to su kranski stanovnici silom protjerali tursku posadu. Rako je napadnut, a posada je sasjeena nakon predaje. itava zdruena vojska, jaka oko ezdeset tisua ljudi, ujedinila se kod Nikopolja, koje je bilo est dana opsjedano. Toganbeg se upor no branio, siguran da e uskoro stii pojaanje. Saveznici, naro ito Francuzi, pozivajui se na svoju snagu, bezobzirno su se prepustili pijanevanju i enama koje su sobom vodili. O Bajezidu su govorili samo s najveim prijezirom i sumnjali su da e on imati hrabrosti prijei Bosfor, te nisu vjerovali u to da je turska vojska od njih udaljena samo est sati. Maral Bouci cault prijetio je glasnicima koji su mu tu vijest donijeli da e i m dati odrezati ui. Vitezovi su bili toliko ludo samouvjere ni da su se ak usudili izjaviti da, ako b i se nebo sruilo, oni bi ga zaustavili svojim kopljima. Manje drzovita je bila Bajezi dova prijetnja, k o j i se oslanjao na svoju premo, da e uskoro njegov konj na glavnom oltaru Petrove crkve u Rimu jesti zob. Kad su prvi turski upadai, azapi, pokrili ravnicu, zatrai usplamsala obijest grofa Neversa poasno mjesto navale za fran cusku konjicu. Kralj Sigismund, koji je dobro poznavao nain kako se vodi rat s Turcima, ree mu da ovom slabo naoruanom olou treba suprotstaviti samo lake ete, a jezgru vojske treba tedjeti za tursku jezgru, za janjiare i sipahe. Gospodin de Coucy i admiral Jean de Vienne pristali su uz kraljevo miljenje, ali glavnokomandujui i m a r a l Francuske, uvrijeeni u svojoj tatini, jer je Sigismund admirala i gospodina de Coucya pri je n j i h upitao za miljenje, brzopleto su se suprotstavili, pa iz6*

83

javili da je nemogue da francuska konjica bude iza ugarske pje adije i da Francuzima pripada poasno mjesto u bici. Ovu je izjavu sva francuska mlade oduevljeno prihvatila i ludost nji hove obijesti je prela u divlje barbarstvo kada su sasjekli tur ske zarobljenike u taboru, poto su ih preuzeli na vjeru i rije. 28. 9.1396. Nakon tako krvavo tragine predigre zapoeo je krvavi boj iji je svretak tako tragian. Turska prethodnica, azapi, nije se oduprla estini francuske konjice, ak su i janjiari odbae ni i , poto ih je deset tisua prekrilo bojno polje, spasili su se ostali iza spahija. S nezadrivom snagom navalili su francuski vitezovi na turske konjanike, od kojih je pet tisua palo. Pobje da b i pripala Francuzima da su posluali miljenje gospodina de Coucyja i admirala da stanu, da su svoje ete ponovno sredili i saekali ugarsku pjeadiju. U aru ludo smione hrabrosti po li su na jednu uzvisinu progonei spahije u bijegu, a gdje su mi slili unititi tursku vojsku. Koliko l i je bilo njihovo iznenae nje kad i m je tamo suelice stajalo jezgro ajezidove snage, njegova Porta, uma od etrdeset tisua kopalja. Poslije prvog zauenja, uslijedio je panian strah, a nakon najlue obijesti nailo je potpuno obeshrabrenje. Sve je pobjeglo i rasturilo se, ali i m je Bajezidova konjica presjekla put. Admiral Jean de Vi enne ve se okrenuo unatrag, kad l i je, sjetivi se asti, poviknuo dvanaestorici vitezova koji su b i l i oko njega: Bog neka nam pomogne, da na ivot iskupimo na raun nae asti; sada se valja braniti i l i umrijeti na polju asti. Bacili su se na ne prijateljska koplja i pali kao francuski vitezovi. Vojvoda i dva deset i etvorica njegovih najodlinijih drugova su uhvaeni, m e u njima princ Henry de Bar, de Coucy i de la Tremouille. Samo tisuu koraka iza Francuza bila se okupila ugarska voj ska; na desnom k r i l u bili su Maari kojima je zapovijedao Stjepan Lackovi, na lijevom Vlasi, kojima je zapovijedao knez Mire, a u sredini Herman Celjski sa tajercima i Bavarcima, palatin Gara i sam Sigismund. Kada se francuska luda hrabrost odbila od Bajezidove jezgre, nagnu desno i lijevo krilo Sigismundove vojske u bijeg. Stjepan Lackovi, potajni neprijatelj, pobjegao je s Maarima, a Mire, vjerolomni saveznik, pobje gao je s Vlasima. Samo sredina, vjerni kralju pod Garom, tajerci pod Hermanom Celjskim i Bavarci, pod izbornim knezom falakim, primili su francuske bjegunce i poli sa dvanaest t i sua momaka na Turke. Ve su bili suzbili janjiare i htjeli na valiti i razbiti sipahe, kad l i je srpski despot, koji se borio kao Bajezidov saveznik, dojurio sa pet tisua svojih junaka u po mo i odluio bitkom. Sigismundov bajrak pade i , branei ga, pali su i tajerski i bavarski vitezovi; ovi posljednji svi do jed noga. Herman Celjski i nirnberki pan uzeli su kralja u svoju sredinu i odvukli ga iz borbe na jedan brod gdje je bio s nadbi skupom od Grana i njegovim bratom Stjepanom iz Konje. Dru gim brodom su ih slijedili Herman Celjski i Nikola Gara, pala84

tin. S velikim m e t r o m reda ivanovaca sretno su stigli do vene cijanskog i rodoskog brodovlja kriara, 'koje je bilo na uu Istera (Dunava), i tako su se spasili preko Konstantinopolisa (Carigrada) i Rodosa u Dalmaciju. Nakon odluene bitke, Bajezid se ulogori pred Nikopoljem i vrati se tada opet na bojno polje. Kada je vidio mnotvo ubi jenih od svoje vojske, a kau da je njihov broj bio i ezdeset tisua, plakao je od bijesa i osvete; zakleo se da e mueniku smrt muslimana, smrt koju su zadobili u boju i prije njega kao zarobljenici u francuskom taboru, osvetiti na kaurima. Dola je najstroa zapovijed da slijedee j u t r o svi zarobljenici budu do vedeni pred sultana. Deset tisua ih je dovueno na uetima, m e u njima i bavarski titonoa Schiltberger, mladi od nepu nih esnaest godina koji je sretno izbjegao strahote ubojstva zarobljenika i to vjerno opisao p r i povratku u domovinu, kao i patnje trideset i etverogodinjeg ropstva. Sultan je grofa Neversa pozvao da bude oevidac strane osvete koju je htio izvr iti zbog svog pobijenog naroda. Princ je za sebe i nekolicinu izmolio ivot, to mu je za njega samoga i dvadeset i etvoricu najodlinijih vitezova dano. Sada doe krvava zapovijed za ope ubijanje zarobljenika. Svaki je vojnik morao gledati kako njegove ubijaju i l i i m za to odreeni krvnici sijeku glave i l i ih toljagom ubijaju. Kada je doao red na Schiltbergera, pred ijim su oima pale glave trojice njegovih ratnih drugova, upozorio je Bajezidov sin oca na mladost toga roba, budui da ni jedan ispod dvadeset godina nije trebao b i t i smaknut. Bio je pomilo van i poslan drugim djeacima. Pred njegovim je oima na ue tu dovueno petero bavarske gospode i predstavnika stalea, m e u njima Johann Greif. Taj povie jakim glasom: Zbogom, m i prolijevamo nau krv zbog kranske vjere i bit emo, ako Bog hoe, jo danas djeca neba. Odmah iza toga mu je bila sa njegova etiri ratna druga odsjeena glava. Pokolj je trajao neprestano od izlaska sunca do etiri sata popodne. Tada su sultanu pali pred noge njegovi velikani i zamolili ga da obusta vi pokolj. Silni vladar je zasad ugasio e za osvetom k r v l j u ubijenih krana, a izmeu ostalih zarobljenika odabrao je pe tinu koja mu je pripala, m e u njima i Schiltbergera. Ovi su s burgundskim vojvodom i s dvadeset i etiri viteza zatvoreni u kuli Galipolja. Dok su ovi leali tamo u lancima, vozio se Si gismund na brodovima Rodoana, dolazei od Konstantinopolisa (Carigrada), pored njih. Turci, iji mali brodovi nisu mogli na koditi mornarici kriara, osim to je bilo beznaajnih okraja, izloili su na obali zarobljenike da i h gledaju i podrugljivo do vikivali kralju neka ih otkupi. Nije trebalo ove neprijateljske poruge da potpali Sigismundov osjeaj asti i da otkupi vitezo ve, svoje saveznike. im je s novom godinom stupio na snagu s Venecijom sklopljeni ugovor o godinjem danku, a trebalo je platiti sedam tisua dukata, on ih ponudi za otkupninu franeu85

skih vitezova. S ugarskim kraljem su se udruili oni iz Francus ke i Cipra i slali pomirbene darove za izbavljanje zarobljenih. Lusignan je poslao zlatnu soljenku umjetniki izraenu i deset tisua dukata u gotovu; Karlo esti poalje preko Ugar ske jato norvekih sokolova, est tovara crvenog sukna, fino platno iz Reimsa i tapete iz Arrasa koje prikazuju bojeve Alek sandra Velikog. Do osloboenja je dolo konano u Brusi, gdje su francuski vitezovi bili dobro uvani oko sultanova dvora, uz otkupninu od dva puta po stotinu tisua dukata. Admiral Francuske je ostao na bojnom polju, glavnokomandujui i go spodin de Coucy u m r l i su u zatvoru u Brusi, ali maral Boucicault i Guy de la Tremouille bili su meu ivim osloboenima. Kada je predan novac za otkup, otpravio je sultan grofa Neversa ovim rijeima: Ja te oslobaam tvoje zakletve da nee vi e protiv mene podii oruje; ako ima asti, ja te tovie preklinjem da ga protiv mene upotrijebi, to prije, to bolje i da protiv mene sakupi oruanu snagu itavog Kranstva. T i mi ne moe ukazati nita bolje, nego da m i prui priliku da steknem novu slavu. Prije nego su otkupljeni otputovali, prire dio je za njih Bajezid, strasni ljubitelj lova, lov na sokolove i zadivio i h divotom svog lovita, koje se sastojalo od 7.000 lo vaca sa sokolovima i 6.000 uvara pasa. Sokolari su ostali glav na masa sultanova lovljenja. Sastojali su se od etiri razreda lovaca sa sokolovima, lovaca na visoku divlja, lovaca-orlaa i lovaca s kopcima, dok su uvari pasa (segban) bili pod janjia rima, a tvorili su trideset i t r i puka, osim t r i samsundija, t j . uvara doga, sagardija, t j . uvara pasa-tragaa i turnadija, tj. uvara dralova. Njihova etiri glavara bila su ujedno jo u najnovije vrijeme i etiri general-porunika janjiarskog age. Njihovi su vii oficiri poaeni nazivima iz lova, kao to su oni nii dobivali in po nazivima u kuhinji, to je, po naim shvaanjima, vojniki poniavajue; ali po najstarijim shvaa njima Orijenta podaje ast, jer su ivene namirnice vane za rat, a lov je njegova najplemenitija predigra. Bajezid je iz Bruse svoj Aziji objavio vijest o svojoj sjaj noj pobjedi. Uz vijesti o osvajanju, koje su vjesnici donijeli egi patskom sultanu, vladaru arapskog i perzijskog Iraka, tatar skom hanu i armenskim dinastijama, poslani su kao dokaz za robljeni robovi. Kao dokazni materijal poslano je, uz pismo o pobjedi, egipatskom sultanu ezdeset uhvaenih djeaka-plemia, a m e u njima i jedan ugarski velika. Slijedea posljedica 1396. poraza kod Nikopolja bilo je zauzimanje Mitrovice na Savi i pr vi upad Turaka u tajersku, gdje su pustoili, a gdje se Bajezid uputio ve trei dan nakon boja kod Nikopolja. Prodro je sve do Ptuja, grad sasvim popalio i odveo 16.000 momaka. Upad u Srijem vodio je izdajnik Lackovi koji je u boju kod Nikopolja prvi bjeao s desnim krilom. Od tog je vremena vodio prego86

vore o udaji jedne Bajezidove 'keri s Ladislavom Napuljskim da b i ga uz Bajezidovu pomo postavio na Sigismundov prijesto. Johann od Marota odbio je dodue tursku vojsku, koja je prodrla iz Bosne preko Save kod Poege, ali je opustoila itav predio izmeu Save, Drave i Dunava i samo su ostaci gradova svjedoili o nekadanjem blagostanju zemlje. I u Bosni su pro drli do Zvornika; u hrastovim u m a m a Vlake, Mire se borio s Evrenosom, dok ovaj nije u t v r e n i m taborom uvrstio m o Osmana, a svoj ugled u sultana.

[Bajezid ponovno svrnu pogled na Konstantinopolis (Cari grad), to su ga njegove trupe, od smrti Joanesa Paleologa, ve pet godina drale u zaokruenju. Manuel, koji je stupio na pri jestolje protiv Bajezidove volje, odluio se, uskoro po svome kru nisanju, pojaviti u Seresu, gdje je sultan prebivao, sa bratom Teodorom i drugim knezovima-vazalima, Stevanom, srpskim despotom, Tvrtkovim sinom Konstantinom, Dragaovim bratom, gospodarom podruja na Vardaru (Aksios), i Pavlom Mamasom, gospodarom Epidamnosa i l i Monembasije. Ovaj je tuio Bajezidu Teodora da mu je nasilno oduzeo njegov grad. Sultanovu srdbu poveao je jo vie Joanes, ne do kraja oslijepljenog Andronikosa ne do kraja oslijepljeni sin, koji je kao gospodar Selimbrije sluio na Bajezidovom dvoru. Ve je u razgovoru Ba jezid htio u svojoj jarosti ubiti Teodora, no uspio se savladati, ali je to uinio vezir, Ali-paa. Od tog sastanka, dogovore se Ma nuel i Konstantin da se vie ne pojavljuju na sultanovom dvoru. No uskoro po carevom povratku, doe Ali-paa pod zidine care vog grada sa nalogom da se trai da car doe u dvorsku slubu sultana. Kada je uvidio da caru vie nije do toga, zapoe sna nije opsadu grada koja je trajala ve estu godinu. Veina i telja je mrmljala i htjela je radije grad predati Turcima, no umi rati od gladi. Bajezid odredi Joanesa, Andronikosova sina, za cara umjesto Manuela, a ovaj se morade s t i m suglasiti. On ot plovi za Peloponez, ostavi obitelj, te otpoe svoje bezuspjeno putovanje u Milano, enovu, Firencu, Francusku i Njemaku, preklinjui za pomo. U samom Konstantinopolisu (Carigrad) je vladao Joanes, ali je morao pristati na damiju i kadiju u gradu, kao i dati godinji porez od 10.000 dukata za sultana, a deset zlatom i srebrom napunjenih riba za vezira, Ali-pau, ime je, zasada, otklonio opsadu. To bijae etvrta damija to j u je bizantski car morao dopustiti unutar grada: halifa Sulej man, Selduk Ertugrul, K u r d Salahedin b i l i su izvojevali, prije Osmana, slobodno vrenje vjerske slube. A l i je osmanski sul tan postigao da, pored damije, uspostavi i jednu mehkemu (sudsko nadletvo) i da, ak, jedno predgrae, sa bitinijske stra ne Crnog mora, naseli turskom kolonijom]. 87

Nakon takvog ponienja bizantskog cara u njegovom glav nom gradu, Bajezid je poput osvajake munje proao Azijom, a istovremeno i Evropom, tamo je to za njega inio Timurta irei carstvo na sjever i istok, a ovdje je osobno on to inio i rei ga prema zapadu i jugu. T i m u r t a osvoji Kangriju i l i Gangru, staru prijestolnicu paflagonskih kraljeva, glavni grad Paflagonije od etvrtog stoljea na ovamo; lei izmeu obje rjeice, irinsu, (tj. slatka voda) i Adisu (tj. gorka voda), koje utjeu u Halis (Kizil Irmak). Dok je tako Timurta ponio pobjedniku zastavu sve do Eufrata, koji je tako dugo bio prirodna granica Rimskog i Per zijskog carstva, Bajezid je sam kao ratna munja upao najpri je u Grku. Iz svog stalnog stana u Karaferiji (Beroia), gdje je sagradio damiju, pozvao ga je biskup iz Fokisa, kao dvostruki izdajnik svoje domovine i svoje vjere, u Grku koju mu je, kao velikom ljubimcu lova, ocrtao kao krasno lovite, koje primam ljuje stazama za lov, m n o t v o m dralova i bogatim rastom svo j i h livada. Bajezid uznapredova u Tesaliju i zauzme najbolje gradove u njoj: Jeniehir, staru Larisu; Tirhalu i l i Trikalu, sta r u Triku (pod t i m imenom poznatu ve od rimskih vojni pro tiv Filipa Makedonskog, a i iz vojni Bemundovih protiv Aleksij a Komnena, koji su se u oblinjem vrstom prijevoju trudili jedan drugog strategijski nadmudriti); Domakiju (danas Demenek i l i Domeniska), koju je njezin gospodar, vojvoda Kernaios, u bijegu napustio i Patras (danas Badradik na jednoj ravnici na podnoju lokrijskih planina). I Farsalom kao i Domakijom vladala je obitelj Kernajosaca. Farsala tako znamenita u ra*tnoj povijesti po dvjema najodlunijim bitkama, jedna u kojoj je makedonijski kralj Filip potpuno uniten od Quinctija Faminija i ona u kojoj je Cezar potpuno unitio Pompeja pala je bez poteza maa osvajau u ruke. Bez potezanja maa, kao ne ko Alarih sa svojim Gotima, prodro je kroz besmrtni Terrnopilski klanac, a nije se trebao potruditi da obie neprijatelja, kao to su tamo neko Perzijanci obili Lakedemonce, a Ri mljani Makedonce; bez borbene slave kojom se borio Leonidas protiv Kserksa, bez bojne muke, koju je nanio konzul Acilij kralju Antiohusu, Bajezid je p r o a o kroz Termopile, a iz dajnikog Efijalta zamijenio je focijski biskup. Termopilski grad Zeitun, t j . stara Lamija, znamenit po opsadi makedonskog kralja Filipa kao i zbog rata koji je nazvan po ovome gradu, gdje se hrabro odrao Antipater, predao se n a p a d a i m a zajed no sa itavim krajem Focije, a uveo i h je grki biskup. Optuio je kod Bajezida vojvotkinju Trudeludu, suprugu delfijskog vojvode Delvosa, da, zapletena u ljubavne veze sa Stratesom, jednim Grkom, neizrecivo podjarmljuje itelje i da je vie njih ubila. Njezin suprug, koji vue lozu od panjolske kue, nedu go je umro, te je bio okrivljen za arobnjatvo i avolska umi jea, pa je na to naveo, osim vojvotkinje, jo i mnogo drugih 88

ena. Ova objeivanja olakala su vojvotkinji odluku da izie pred pobjednika sa svojom odraslom i ve zaruenom keri s mnogo darova i da mu ponudi blago, zemlju, ker i samu sebe. Bajezid je majci ostavio njezinu slobodu i vjeru, ali je dobroho tno primio ker i zemlju kojoj je postavio namjesnika. Gospo dar Dorije, Lokrije i Focije ponudi Bajezidu da m u vojskovoe Jakub i Evrenos osvoje Peloponez. Ovaj je vodio vojsku po za padnom dijelu poluotoka sve do junog rta, koja je opustoila kraj oko Modona i Korona. Jakub je opsjedao Argos, stari glav ni grad Peloponeza, nekada znamenit po Herinom hramu i po pa ama Posejdonovih konja. Napao je grad u isto vrijeme s desne 6. m j . 1397. i lijeve strane; dok su, zbunjeni krivom glasinom da je grad s desne strane zauzet, svi graani pohrlili na onu stranu, za to su se vrijeme neprijatelji uspeli zidinama na lijevu stranu, napu tenu od njezinih branitelja. Blago je opljakano, a stanovnici su grada, trideset tisua Grka, preseljeni kao robovi u Aziju. Bajezid je, nasuprot tome, preselio iz Azije u Evropu, turkmenske i tatarske kolonije, sasvim po sistemu azijskih osvajaa, koji su, od najstarijih vremena na ovamo, preseljavanjem itavih gra dova i stanovnitva s jednog kraja svoga carstva na drugi, vi djeli u tom najdjelotvorniju mjeru da podupru svoju despotsku vlast. Ve je Darije preselio stanovnike pustinje Barke iz Libije u Bahtriju, Peonce iz Evrope u Aziju, Nileane iz Male Azije u Suzu u Perziji, Jonce u Feniciju, a Feniane u Joniju. Ta ko je i Bajezid preselio Turkmene, koji su nastavali kraj Saru hana, sa ravnice Menmen, t j . ravnice Mainomenos, na ravnicu Plovdiva (Filibe), a druge je opet, meandarske (mendereske), skamandraske ravnice i sa ravnice Kaistrosa preselio u evropsku ravnicu na Aksiosu, a one oko Terma na ravnicu Zagore i Sofije. U istu godinu za osvajanjem Moreje, t j . zadnju godinu os- 1397. mog stoljea po Hidretu, stavljaju osmanski povjesniari jedno glasno i osvajanje Atene, koju oni sami ne nazivaju drugaije, nego grad filozofa. Mada je Atenu tek ezdeset godina kasnije osvojio kao trajan posjed Mehmed Drugi, ne moemo ovo ospo r i t i kao n i ranije zauzee Soluna (Tesalonike). [Prolo je tako nekoliko godina u miru, a Bajezidu se, po rijeima bizantskog historiara, visoko drvo njegove sree skitilo od plodova, to su svakim danom sazrijevali uz mnogostru ku pjesmu ptica, jer mu nita ne nedostajae od svih predmeta za prijatne uitke. Iz toga sna probudi ga Timurova poruka. Bajezid je mislio zastraiti ga za daljnje napredovanje osramoujuim odgovorom i osvajanjem Erzindana u Armeniji, te se vra- 1400. ti u Brusu, prijee preko Helesponta (Dardanele) i posla prijete e pismo bizantskom caru da mu preda grad, to ovaj odbi s dostojanstvom. No od opsade carskog grada odazva ga Timurovo osvajanje Erzindana i krvavo kupatilo od Sivasa, te on krenu hitno u Aziju]. 89

GLAVA SEDMA Timur-han u osmanskoj povijesti

[Timur, t j . eljezo, bijae ime Taragaisova sina, od zname na predodreenog za osvajanje svijeta. Njegov je predak u e tvrtom koljenu Karaar Novijan, od plemenitog roda Berlas, bio Emir ul-umera, t j . Veliki knez-vezir Dagataja, sina Den1335. giz-hanovog. Iste godine kada nestade sultan Ebusaid Behadirhan, zadnji veliki vladar Dengiz-hanove obitelji, a s njim i ve liina mongolske vladavine, rodio se Timur. Za razliku od dru gih osvajaa svijeta, Timur je znao ne samo razarati, nego i stva rati, a njegovi nasljednici, to su se u Transoksijaniji i u Perzi j i odrali cijelo stoljee, vladali su u I n d i j i t r i stoljea, skoro do naeg vremena. Timur, obino Timurlenk, t j . epavi Timur, i stoga u Evro pi iskrivljeno zvan Tamerlan, nije se rodio takav, nego je p r i opsadi glavnog grada Sistana zadobio ranu. Ozbiljan i m r a a n nije bio sklon igri i ali, a jo manje lai, nije volio lijenike, as tronome i poznavaoce zakona, koji su esto, u njegovu prisuu, raspravljali sporna pitanja. Osobito je cijenio ejhove, iji je sveti poziv kroz njihove molitve krio i pripravljao put pobjede. Bio je silan ljubitelj aha u kojem je bio bez premca i od po znate izmjene poloaja (kralja s kulom) zadralo se ime nje govog najmilijeg sina, Sahrana. Omiljene knjige su m u bile ra tne prie i ivotopisi ratnika i velikih ljudi i one su i u miru i u ratu bile uz njega.Njegovo znanje svodilo se na itanje i pi sanje, premda m u je pamenje bilo izvanredno, te je jednom proitano i l i sluano, zauvijek pamtio; pa i pored toga, govorio je samo t r i jezika: perzijski, turski i mongolski, dok m u je arap ski ostao stran. Strogo se i kruto pridravao takozvane Tore (Tevrata), t j . Dengiz-hanove knjige zakona, te je zbog nje zapo stavljao i sam islamski zakon. Toru (Tevrat) je dopunio vlasti tom knjigom zakona, Tufukat, a odnosila se, prije svega, na us trojstvo vojske, stupnjevanje dvorskih i dravnih slubenika i unutarnje upravljanje pravosuem i financijama. Imao je sjaj nu i potpunu obavjetajnu slubu to su je obavljali putnici svih vrsta, a osobito dervii, te je imao pune podatke o snazi i pla novima, o zbivanjima na dvoru i ureenju gradova u drugim zemljama. A sve te podatke o t u i m zemljama sakupio je u is crpnom registru i kartama koje je stalno imao pred oima. Sil no ga je voljela vojska, a on je divlju okrutnost svojih i od raznih naroda skupljenih vojnika nastojao ublaiti uz p o m o pjesnika i uenjaka, glazbenika i sufija koji su putovali s vojskom. Imao 1361. je dvadeset sedam godina kada je za emira Huseina, koji je obi tavao u Heratu i Balhu, a vladao s obje strane Oksusa, vrio pr90

vu ozbiljnu ratnu slubu protiv Timurtogluk-hana, gospodara Turkestana. Bio je nagraen za uslugu sestrom Huseina, s koj i m e, po njezinoj brzoj smrti, ratovati i m i r i t i se, da b i se, kada ovaj umre, popeo na prijestol. Od osam princeza iz Huseinova harema, etiri je uzeo za sebe, no samo je dvije oenio, a ostale podijeli uglednicima, tvravu je opljakao, a onda skupa s palaom razruio, itelje dijelom bacio u tamnicu, a dijelom posjekao, ene i djecu podijelio kao robove primjer velike tragedije kasnijih osvajanja. Za prijestolnicu je izabrao Samarkand, koji je uvrstio zidinama, te uljepao palaama i vrtovi ma. Na skuptini Tatara (Kuriltai) proglaen je za gospodara sruenog prijestola. ejh Bereket podijelio mu je oznake vlasti, zastavu i bubanj, pridodao njegovu imenu Timur (eljezo), to mu ga je dao otac zbog snage, titulu Gurgan, t j . veliki gospodar, Sahil Kiran, t j . gospodar vremena, i Dihangir, t j . osvaja svi jeta. Okupio je krune devet zemalja: dinastije agataj, na iji se prijestol popeo po Huseinovoj smrti; dinastije Deten i l i Geten u Turkestanu i Mongolistanu; dinastije vladara Harizma; vladara Horasana; Tatara u Tataristanu i Det Kipaku; dina stije Muzafirovih sinova u perzijskom Iraku; dinastije Ilhanija u arapskom Iraku; dinastije vladara Hindustana, te dinastije Osmana. Na istok do Kineskog zida, na sjever do srca Rusije, na zapad do obala Sredozemnog mora, na jug do egipatskih gra nica osvajao je i gospodario. Neka su carstva pala odmah, a ve ina tek nakon viegodinjih vojnih napora i pohoda. Tako je protiv Geta vodio vojsku sedam puta i pet puta protiv Harizma, dva puta protiv gospodara Tatarske, jedan put protiv Urusa, dva puta protiv Tukatmia, pokorio je, dodue, Hindustan u je dnom jedinom pohodu, a poduzeo je t r i prednjeazijska rata, od kojih je prvi trajao t r i , drugi pet, a trei i zadnji, u kojem je odluena Bajezidova sudbina, sedam godina.

1363. 1365. 1366. 1369.

Ostavljajui po strani brojne pojedinosti osvajanja mnogih drugih zemalja, rat Timura sa Bajezidom zapoeo je zbog to ga to je Bajezid zatitio Timurove protivnike: Ahmeta i Delaira Ilhana, vladara Bagdada, i Kara Jusufa Turkmena, gospoda ra Dijarbekra, i to se na njega potuio Taherten da m u je Ba jezid uzeo podruje Erzindana to m u ga je Timur podario. Vladari zemalja Karamana, Menteea i Ajdina, to ih je osvojio Bajezid, pobjegli su iz zatoenitva i stavili se pod Timurovu zatitu. Ovaj posla izaslanstvo s pismom da i m se vrate po sjedi, a Bajezid, razljuen, htjede izaslanike pogubiti, ali ga u tome sprijeie veliki ejh Buhari i veliki poznavalac zakona Fenari, te on samo uvredljivo odgovori. Timur, razjaren, razvi zastave i prvog dana 803 godine po Hidretu stupi u pohodu 22.8.1400. na Sivas na osmansko tlo. Sivas, kojeg je Alaedin, veliki selduki vladar, sasvim iz nova izgradio, te utvrdio visokim zidovima i vodenim jarcima, bio je jedan ne samo od najutvrenjijih, nego i najnapuenijih 91

gradova Male Azije (preko 100.000 itelja). Njegova propast neto je najstranije to historija saopava o Timurovim i Dengis-hanovim osvajanjima. Poto su Tatari jedan vodeni jarak okruili sa t r i strane, omoguen je na zapadnoj strani napad minama. Osam tisua kopaa je potkopalo zidine, poduprlo ih ibljem i daskama, zapalilo sve to i zidovi i kule su se stropotali. Nakon osamnaest dana opsade, molili su itelji za milost, a Timur j u je dodijelio samo muslimanima; krani, a osobito 4.000 armenijskih konjanika to su sudjelovali u obrani, pali su u ropstvo. Timur ih je razdijelio meu vojskom, s nalogom da ih se ive zakopa; jednako je pogubio najhrabrije itelje, kao i sve gubavce, jedne da ne bi ostale zarazili hrabrou, a druge da to ne uine boleu. Tom prigodom je zarobljen i Bajezidov sin, Ertugrul, kojeg je Timur neko vrijeme vodio sobom, a za t i m dao pogubiti. Bajezid prijee u Aziju, u bijesu i bolu zbog gubitka svoga najtvreg grada i najhrabrijeg sina. Prije nego to je Bajezid stigao na svoje istone granice, baci se Timur u kazneni pohod na jug, protiv egipatskog sulta na. Otac ovoga je, povrijedivi pravo gostoprimstva, pogubio njegovog poslanika, ejha Savea, a i sam sadanji sultan Egipta, Ferud, drao je u zatoenitvu jednog od najboljih Timurovih generala, kojeg mu je poklonio Kara Jusuf, Turkmen iz porodi30.10.1400. ce Crnog ovna (Karakoyunlu), nakon to ga je zarobio u boju. Doe do bitke kod Haleba (Alep), gdje egipatska vojska ametice bude potuena, a grad na najbezobzirniji nain pobijen i opljakan. Nakon to je, redom, osvojio niz utvrenja, doe do 5.1.1401. odlunog boja pod Damaskom i sultan je bio poraen. Mirna predaja grada osigurana je nametom od milijun dukata; tvra va se predala, nakon to se odvela voda iz vodenih opkopa i potkopani zidovi zapaljeni drvenim postoljem, a njezin zapovje dnik, usprkos mirnoj predaji, ubijen zbog kasne odluke. Posa da, ponajvie erkeski memluci i crnci, podijeljena je meu emi re, a umjetnici, obrtnici i uenjaci izdvojeni i odvedeni u Samarkand. Iskovan je novi novac sa pobjednikim natpisom, a grobovi obiju svetih ena, Poslanikovih supruga, zasvoeni kubetom, koje je, bez obzira na mnoge klesarske ukrase od bije log mramora, staranjem prineva i emira bilo dovreno za dva deset pet dana. Poto se u tajnom vijeu nepovoljno izrazio o iteljima grada zbog njihova negativna dranja spram Alije i sina mu Huseina, kao i nepotovanja grobova Poslanikovih e na, to je vojsku i uglednike potaklo, te su grad, bez obzira na 25.3.1401. ugovor, opustoili vatrom i sabljom. Timur je poslao jednog emira da spasi bar najstariji spomenik saracenske arhitekture veliku damiju Omejada, no bez uspjeha. Zatim se tatarska vojska upravila ka Bagdadu koji je, na kon teke opsade, bio zauzet. Osvajai su se dali na nemilosrd no unitavanje grada spasa. Bile su izuzete samo damije, kole, tekije (dervika stanita) i bolnice; jednako su od pogub92

ljenja bili poteeni samo imami, suci i profesori. Palo je 90.000 glava sloenih ispred grada u obliku kule kao pobjedniki spo menik. U zimu je Timur udario tabor i primio poklonjenje svojih 10.12. 1401. sinova i unuka, nuvijana i emira. Tu je, prema erefedinu, nje govom perzijskom historiaru, primio miroljubivo i pokloniko poslanstvo Bajezidovo. Njemu je pismeno odgovorio i zatraio ili pogubljenje i l i zatoenje Kara Jusufa Turkmena od Crnog ovna (Karakovunlu) i l i , bar, njegovo protjerivanje iz zemlje. Tur ski izvori nita ne govore o novom poslanstvu i samo izvjeta vaju o ovoj Timurovoj elji koja je izloena u vjerodavnom pi smu njegova izaslanika, empai Elikedea. Timur je turskim po slanicima priredio veliki lov, bogato ih obdario i saopio i m je da e u proljee na granici Male Azije saekati Bajezidov od govor, a on mu nudi r u k u mira i l i miicu rata. No proljee je bilo uveliko dolo, a Timur je taborio u rav nici Karabaga i kratko vrijeme u razgovorima sa emirima o vje rojatnoj turskoj vojni i njezinom ishodu. Dva su ga dogaaja ojaala u uvjerenju o sretnom pohodu: roenje unuka Mirze okija i pojava iznimno velike i svijetle zvijezde^repatice to je 27.4.1402. puna t r i mjeseca blistala nad svijetom pretvarajui no u dan. Timur napusti Karabag i zadra se u Aveniku oekujui dva mjeseca povratak poslanstva. Napokon je krenuo ka u t v r e n o m gradu Kumahu, ija predaja je bila jedan od zahtjeva Bajezidu, te ga je, nakon krae opsade, zauzeo. Od ravnice Erzindana, produio je preko Sivasa u Malu Aziju. U Sivasu se pojavio po slanik empai Elikede sa Bajezidovim poslanicima, donosioci ma jednog uobraenog pisma i oholog odgovora: Bajezid je za htijevao da se Timur pred njim pojavi i , ako ne, da se njegove ene moraju t r i puta rastaviti od njega; no ako doe, a njega Bajezida ne nae na bojnom polju, ovaj e se t r i puta rastaviti od svoga harema. Uvredljivost je bila jo pojaana povredom diplomatske forme pisma. Timur je, naime, u svome pismu, Ba jezida, potovao na osnovi jednakosti, kao vladar vladara, time to je u naslovu stavio, dodue, svoje ime ispred Bajezidovog, no u istoj liniji. A u Bajezidovom odgovoru Timurovo ime je bi lo napisano crnim slovima ispod Bajezidovog, koje je bilo na pisano zlatnim. Timur je pobjesnio zbog ove povrede obiaja. Muratov sin je pomahnitao, ree, a kada je dolo mjesto o rastavi ena, njegovom gnjevu nije bilo granica, jer takvo pominjanje harema, to ga nijedan ovjek drugom nema prava kaza t i , bila je najvea osobna pogrda. On je odgurnuo darove, deset konja (povrijeen je tatarski broj devet) i vie ivotinja za lov, i ree turskom poslaniku da b i mu, da nije osoba poslanika ne povrediva, smjesta otsjekao glavu i dodade, nakon to se malo smirio, da je Bajezid sam odluio svoju sudbinu i da se moe spremati da doeka njegovu pobjedonosnu vojsku. 93

Tada Timur, u prisustvu turskog poslanika, odra sveanu smotru svoje vojske i pohvali njezinu cjelovitost i spremu, a osobito vojske, to j u je princ Mehmed Sultan sasvim svjeu doveo iz Samar kanda i to se isticala novim izumom jednoline boje pojedinih skupina. Neki eksadroni su imali sve crveno: stijeg, zastave, kacige, oklope, koplja i t d , drugi uto, trei bijelo, i t d , a dva odreda su bila sva u oklopu, najstarija oklop na jedinica to je pominje historija rata. Sve je to trajalo od zore do popodne, kada je vojna glazba dala znak za molitvu i Timur je obavio. On je dao provesti turskog poslanika du svih redova, a onda ga otpravio zadnjim rijeima; da je on jo pri pravan za mir, ako Bajezid izrui uhvaenu Tahertenovu prat nju i ako m u hoe poslati jednog od svojih sinova, s kojim e b i t i postupljeno najbolje. A l i , s ovim poslanstvom, Timur je tajno otpravio jo jednoga poslanika tatarskim trupama, iji je veliki broj bio u Bajezidovoj vojsci, s nalogom da se odvoje od njega i prijeu svojim plemenskim srodnicima. Timurovom podrivanju pogodovao je duh nezadovoljstva to je zavladao u Bajezidovoj vojsci zbog njegovog strogog po stupanja i neredovitog plaanja. Uzalud su nastojali vezir A l i -paa i njegov sin Ibrahim na ratnom vijeu, to se zvao putni divan jer se drao dok su bili na konjima, umjeriti Bajezidovu ludu hrabrost i tedljivost; predoiti mu da zbog neprijateljske brojane premoi nije poeljna otvorena bitka, nego, radije, ma le borbe po klancima i umovitim predjelima; moliti ga da bar otvori svoju riznicu i njezinom razdiobom potakne odvanost nezadovoljnih trupa. On je bio nepokolebljivo p r i svojoj odluci da se neprijateljskim Tatarima suprotstavi na otvorenom polju i da ne obdari vojsku. Tada je jedan general rekao: Vjerojatno Bajezidov novac ve nosi Timurov ig, jer ga se ne usuuje po dijeliti vojnicima. A jednako su o tome sudili i vojnici. Tako, kada je Bajezid nou poelio istog meda, a zna se da je tada teko nai istoga, spahije su m u poslale tanjur takvog meda s listiem: Med je nou bljutav, jer ga pele i bumbari zagade; jednako malo vrijedi uteeni novac na crni as propasti. Ba jezid, gluh na primjedbe generala i vojnika, poao je sa svojom vojskom od 120.000 ratnika, koja se sastojala i od 18.000 Tatara i 10.000 sprskih pomonih eta, protiv sedam puta premonije Timurove snage. Timur se bacio prema Ankari (Angora), da b i izbjegao guste u m e od Sivasa prema Tokatu, i ovu je opsjeo. Kada je Jakub, osmanski zapovjednik grada, dostojanstveno odbio predati grad, prekine Timur dovod vode i zapone potkopavati zidine. No upravo tada dobije vijest da je Bajezid s vojskom samo t r i sata daleko. Smjesta odustane od opsade i utabori se s one stra ne rjeice ibikabad, a tabor je uvrstio jarcima i kolevima. A Bajezid, u sljepilu oholosti, da b i pokazao kako malo dri do Timurove snage, povue sa sa svojim taborom sjeverno i prire94

di lov na sunoj visoravni. Njegovi vojnici sahnuli su od ege i ei, a 5.000 je izdahnulo tokom mara. Kada je on, nakon t r i dana, htio zauzeti mjesto svoga starog tabora, naao ga je ne sa mo zaposjednutog od Timurove vojske, nego je i jedino vrelo, iz kojeg je tamo njegova vojska mogla piti, od Timurovih vojni ka (iste veeri u t u svrhu poslanih) razoreno i zagaeno. Sjeve roistono od Ankare na ravnici ibikabad, t j . trstikovac, svrsta le su se u bojni poredak dvije vojske, koje su zajedno brojale ne mnogo manje od milijuna ratnika i koje su ne samo bile osobno voene od vladara Tatara i Osmana, nego ijim su poje dinim odredima zapovijedali i prinevi, njihovi sinovi i unuci, a pod ovima najhrabrije vojskovoe Azije i Evrope. Bitka je zapoela u est sati ujutro sa fanfarama i poklii ma. Mirza Ebubekr, zapovjednik prethodnice tatarskog desnog krila, napao je elo Osmana, na kojem su Srbi, borei se kao lavovi, kaznili smionost napadaa. Dok su se evropske osman ske trupe na lijevom k r i l u borile sa izvanrednom sranou, na desnom je dolo do pomutnje; tamo su se borile trupe iz Ajdi na, koje su m e u Timurovim odredima zamijetile svoje nekada nje knezove i odmah prele na njihovu stranu. Slijedile su ih i one iz Saruhana, Menteea, Germijana i Tatari kojima je Timur poslao tajnu poruku. Ve su srpske trupe bile odsjeene od Ba jezida, kad je njihov vojskovoa Stevan, probijajui se sa svo j i m oklopljenim konjanicima kroz neprijateljske redove i nanosei i m teke gubitke, savjetovao bijeg svome urjaku Bajezi du. A ovaj, nepokolebljiv u svojoj tvrdoglavosti, nije se micao sa 10.000 janjiara, s kojima je zaposjeo jednu uzvisinu. Stevan, poto je uvidio da je bitka izgubljena i da se sultan nee da spa si, pokrivao je povlaenje najstarijeg sina Sulejmana, kojeg su veliki vezir Ali-paa, janjiarski aga Hasan i subaa Ajne-beg otkidali od boja i s njim se povlaili zapadno put mora, dok su emiri Amasije, uzevi u sredinu princa Mehmeda, izmicali s n j i m u planine put istoka. Sultan Bajezid, n a p u t e n od svojih domaih i pomonih trupa, od svojih vezira i emira, od svojih paa i sinova, izdrao je sa svojim janjiarima jo povrh toga, nasmrt izmuenima eu, cijeli dugi vreli dan na zaposjednutoj uzvisini, sve dok no nije nastupila. Vreo je bio dan kao kod Huneina, gdje je tako srano izdrao Poslanik protiv premonij i h nevjernika; vreo je bio dan kao dan u ravnici Kerbele, gdje su Husein i njegovi vjerni drugovi, iscrpljeni od ei, pali u ruke neprijatelja. Bajezid je izdrao, kao Poslanik i njegov unuk Husein. Deset tisua njegovih vjernih ratnika palo je iscrpljeno eu i l i pod tatarskom sabljom. Tek kad je pala no, pokuao je Bajezid, na Minet-begovo uporno navaljivanje, izmaknuti, ali se njegov konj nenadano srui i on bi uhvaen od Mahmut-aha, Dengis-hanova unuka. S n j i m su u Timurove ruke pali njegov sin Musa, njegovi emiri Minet-beg, Mustafa-beg, Ali-beg, pogla var evnuha, poglavar harema Firuz-beg, beglerbeg Timurta i 95

njegov sin Jahi-beg. Po bizantskom historiaru Dukasu, Timur je, kada m u je uhvaeni Bajezid doveden u ator, igrao ah sa svojim sinom ahruhorn. Kada se uhvaeni sultan pojavio na pragu atora, upravo je zamjenjivao svoga kralja sa kulom, a od tog znamenitog trenutka, kada je vladar Osmana zamjenji vao prijestol sa tamnicom, Timurovu sinu je ostao nadimak ahruh. No perzijski, turski i grki historiari su suglasni u tome da je Timur p r i prvom doeku pobijeenog i uhvaenog sulta na bio velikoduan i plemenit. Poto ga je ugledao da pred n j i m stoji od jare dana i od borbe iscrpljen, zapraen i spaljen, ljuba zno ga oslovi, posadi ga pored sebe i doznai mu t r i krasna a tora i prisegnu sveano da se on ne treba nita bojati za svoj ivot. Na Bajezidovu molbu da se raspita o njegovim nestalim sinovima i da m u dopusti utjehu njihova drutva, budu otpo slani povjerenici, no oni p r o n a u samo princa Musu i ovoga, obuena u poasno odijelo, dovedu Timuru. Poasnu strau kod Bajezida vrili su Hasan Ferlas, jedan od prvih tatarskih emira i Timurovih roaka, i empaj, kojeg je slao Bajezidu kao posla nika. U slijedeoj knjizi objasnit e se zato je kasnije dolo do stroijeg postupka i to je dalo povoda predanju o eljeznoj krleci (kafezu). to se tie vanosti same bitke, bez obzira na razne strane s kojih se moe promatrati, bitka kod Ankare sasvim je sigurno jedna od najvanijih u povijesti rata i naroda. Bitka naroda, Ta tara i Turaka, u kojoj su Tatari kao pobjednici po zadnji puta po korili Turke; bitka, nakon koje je Osmansko carstvo, zbog zatoe nitva njegova vladara, privedeno blie svome razlaganju i nije se inilo da je vie strano; odluna bitka, koja je okonala stazu Bajezidovih pobjeda, ali istodobno i stazu Timurovih osvajanja, jer je on umro ve t r i godine potom, a da nije izveo jedan dalj nji krupni poduhvat osvojenje Kine].

96

GLAVA OSMA Doba meuvlaa nakon Bajezida

[Postupak sa Bajezidom postroio se nakon to je njegov pobjegli sin Sulejman pokuao organizirati njegov bijeg. Turski potkopai, koji su se nou uvukli u tabor, kopali su ispod zem lje rov iz susjednog atora do Bajezidovog; ve su sretno b i l i doli do sredine njegova atora, kada je straa, to se sa izla skom sunca smjenjivala, otkrila podzemni posao. Mineri su po bjegli. Timur je zasuo prigovorima svoje zatoenike, a vjernom je Hoda Firuzu, kao poticatelju poduhvata, odsjekao glavu. Sa mog sultana je smjesta stavio pod stroiju pasku, tako da je danju bio okruen pojaanom straom, a nou u okovima. Od ovog pootrenog nadzora i od krivog shvaanja turske rijei kafez, koja ne znai samo krletku, nego i sobu sa reetkama na prozorima i l i nosiljku sa reetkama na prozoriima, potekla je pria o gvozdenoj krleci (kafezu), to se tako dugo opetova la kod svih evropskih historiara nakon Bizantinca Francea i Sirijca Arabaha. Potvrda potpune neosnovanosti ove prie djela su istaknutih tadanjih pisaca: Evropljana, Schiltbergera, koji je u bici uhvaen od Tatara,i Boucicaulta; Bizantinaca: Dukasa, Halkondilasa i Francea; Perzijanaca: erefedina od Jezda, per zijskog opisivaa Timurove povijesti u pjesmi i prozi, i sastav ljaa Timur-name, epskog pjesnika Hatifija; Arabljanina: I b n Hadra i I b n uhnea; i u Turaka Aikpaazade, najstarijeg his toriara Osmana. On je ispriao priu jednog oevica, koji je tada bio meu Bajezidovim tjelohraniteljima i potom zapovjed nik u Amasiji, da je sultan bio noen u jednoj nosiljci, na ijim su prozoriima bile reetke kao na krleci, izmeu dva konja; to potvruje i Neri. Ne ine se mnogo boljima ni historijski zajamene prie o razgovorima Timura i Bajezida u toku zatoenitva i malo pred smrt zadnjega, u kojima se iskazuje osjeaj bogobojaznosti i op timizam u pogledu Bajezidove daljnje sudbine. T r i dana pred smrt treba da je Bajezid stekao slobodu. Slutei svoj skori od lazak, uputi on Timuru t r i molbe, ije izvrenje mu je zajame no: da ne istrijebi njegovu obitelj, da Rum i njegove tvrave kao utoite i grudobran Islama ne opustoi, da tamo doselje ne Tatare ponovo odvede u njihovu domovinu. Nakon bitke pojurio je Timurov unuk Mirza Mehmed Sul tan za pobjeglim princom Sulejmanom koji je, u najveoj brzi ni, hitio ka Brusi. Pokupivi od dragocjenosti ono to se na br zinu moglo pokupiti, Sulejman s pratnjom uglednika odbrza na obalu mora, a Tatari upadnu u Brusu uz uobiajene strahote. kole i damije su pretvorene u tale, osobito je velika damija
7 Historija Osmanskog carstva

97

ivotinjski obesveena. Bajezidov harem, t j . njegove ene i ke r i , i blago od zlatnog i srebrnog sua, bogatih tkanina i odjee, pored drugih dragocjenosti, to ih Sulejman nije dospio spasi t i , pali su u tatarske ruke. Nakon to je javna riznica od Timu rovih sekretara bila popisana i potpuno iscrpljena, preputen je grad opoj pljaki, a zatim potpuno spaljen. Bajezidov zem ljak (u tuini), Ahmet Delair Ilhani i Kara Jusuf, knez iz dina stije Karakovunlu (Crnog ovna), ranije su bili izbjegli, onaj ka Bagdadu, a ovaj ka Kaj seriju. No velik ejh Mehmed Buhari, zajedno sa dva najvea uenjaka Bajezidova vremena, velikim znalcem zakona emsedin Fenarijem, i velikim uiocem (recita torom) Kurana Mehmed Dezerijem, uhvaen je u bijegu i pri veden pred emira Nuredina (vrhovni upravnik prinevskog dvo ra i namjesnik Bruse). On ih oslobodi okova i sa poastima otposla Timuru u Kutahiju. Ovaj i h primi s dubokim tovanjem i pozva ih da napuste Brusu i s njim dou u Samarkand, to Bu hari i Fenari odbie, a Dezeri prihvati. Tatari su nastavili potjeru za Sulejmanom, prema Izniku (Niceja) i prema Gemliku, koji su, takoer, bili opljakani i ra zoreni. Sulejman se bio na vrijeme prebacio na evropski dio carstva. Tatari su se pustoei pomjerali od Iznika ka Jenide Tarakdiju i od Bruse kroz Karasi do Mihalida. U Mihalidu su se opet spojile tatarske trupe, to su se zbog potjere bile ra zdvojile na dva dijela, i tu na ravnici Jeniehira slavio je, s Timurovim odobrenjem, princ Mehmed Sultan svadbu sa najstari j o m Bajezidovom keri. Na jugu Male Azije jahao je princ Hu sein Mirza protiv H a m i a i Teke, a emir ah, namjesnik Hari zma, ka Ajdinu i Saruhanu. Prvi je osvojio gradove Akehir i Karahisar, od kojih je uzeo otkup za krv i vatru, a drugi je po harao cijelu zemlju do obala mora. Bajezidovo blago, skupa sa haremom, uz glazbu i ples bilo je poslano Timuru u Kutahiju. a s t i m i dvojica karamanskih knezova koje je Bajezid drao u tamnici. Timur poalje Bajezidu njegovu enu, srpsku princezu, ali je htio da ona, koja je dosada usred sultanova harema za drala svoju vjeru, prijee na Islam. Mehmeda, starijeg karamanskog kneza, poasti kaftanom i pojasom i sa od Bajezida oduzetom zemljom njegova oca, naime gradovima: Konjom, Larendom, Akserajom, Adalijom, Alajom, Akehirom, Sivrihisarom i Bejbazarijem. On p r i m i poklonjenje svoga unuka koji se vratio s velikim plijenom, dade nekolicinu svojih najhrabrijih vojskovoa, zajedno s obitelji, pogubiti zbog poinjenih prije stupa te priredi veliku sveanost. Zatim je otposlao glasnike o pobjedi i primao poslanstva. Zatraio je pokornost od egipat skog sultana, danak od grkog cara, a pozvao je i Sulejmana da sam doe i l i da poalje danak. Ovaj je poslao ejha Ramaza na s poklonima za Timura i sa obeanjem da e se pojaviti na Timurovom dvoru, ako oslobodi njegova oca i ako s njim bude htio postupati kao s vladarom, to Timur obea. Nije bio tako 98

milostiv sa Timurtaom, uhvaenim beglerbegom, ije je blago pronaao u Kutahiji. Na prigovor da je on, ovim skupljanjem umjesto upotrebom na korist drave, tetio carstvu, Timurta mu odgovori: Moj car nije novi, koji blago svojih savjetnika i slubenika treba da bi stvorio vojsku, kao to su novi vladari, koji nikada prije nisu vidjeli blaga. Timur mu zbog tog odgo vara odvrati da mu uskrauje slobodu koju mu je bio spreman pokloniti. Zatim je Timur oslabio Osmansko carstvo time to je sinove vladara zemalja Male Azije, koji su se razbjeali kada je Bajezid osvojio njihove zemlje, ponovno vratio, a zemlje, to ih nije osvojio, razdijelio je meu Bajezidove sinove: Sulejma na, Isu elebiju i Mehmeda elebiju. Timur izda nalog za opsadu Smirne (Izmira). Od krcan- 1. 12. 1402. skih vitezova, koji su pedeset sedam godina tu obitavali, zatra i da se obrate na Islam i l i , ako to nee, plate danak i istaknu njegovu zastavu na svome grudobranu, inae e svi pasti pod sabljom. Kada su to ovi odbili, zapoe juri tatarske vojske i , nakon velike i uporne obrane od nepune dvije sedmice, grad je bio zauzet. Vitezovi, povukavi se u najdublji dio tvrave, spasili su se kroz jedan izlaz na more, gdje su ih prihvatile urno prispjele galije. Gomila naroda, to je ila za njima, ba cala se na svaki komad galija, ali su ih mornari kopljima odba civali i oni su se vraali na obalu. Smirna (Izmir) je bila zadnja Timurov cilj na Zapadu i odatle se on vraao nazad. Trideset dana se utaborio u Efesu, ije je podruje bilo opustoeno; jednako je bilo i na cijelom putu do Konje, gdje je primao poklonike delegacije. U m e u v r e m e n u umre Bajezid od kapi u Akehiru, u Timu- 8. 3.1403. rovu taboru, a kako to sudbina esto zna povezati, i etiri da na potom Timurov najdrai unuk, devetnaestogodinji princ Me hmed Sultan. Kada je dobio tu vijest, Timur ne ree nita do kuranskog ajeta (retka), istog to ga je izgovorio kad je uo za Bajezidovu smrt: Mi pripadamo Bogu i Njemu se vraamo. Timur je dozvolio princu Musi da odnese oevo tijelo u Brusu, a njemu samome pokloni poasnu odjeu, pojas, sablju, tobolac optoen dragim kamenjem i vlastoruno spravljenu povelju. Nakon Bajezida, ije se carstvo u Aziji znatno smanjilo Timurovom politikom i sukobom njegovih sinova, zavladalo je meuvlae. Ono je trajalo punih deset godina, sve do Mehmeda, koji je ponovno ujedinio Aziju i Evropu pod svoj skiptar. Po Bajezidovoj smrti, i Timur uskoro okona, jer je pre ivio jo samo dvije godine. Umro je p r i pohodu na Kinu, u Ot- 19.2. 1405. raksu, nakon tridesetogodinje vladavine, u dobi od sedamde set godina. to se tie samih zbivanja nakon Bajezidove smrti, ona su sva u znaku borbe izmeu t r i njegova sina: Mehmeda, najmla eg, Sulejmana, najstarijeg, i Ise, srednjeg. Prvi je, jo za bo7*

99

ravka tatarskih trupa u Maloj Aziji, izvrio nekoliko junakih djela i uvrstio se na visiji oko Amasije i Tokata; Sulejman se prebacio na evropski dio i , sprijateljivi se sa grkim carem, osigurao na ovom t l u ; Isa se, nakon to je pobjegao u podruje Bruse, gdje se skrivao godinu dana, kratko pred oevu smrt i l i odmah po njoj, uz pomo osloboenog i l i odbjeglog Timurtaa, ustoliio u samoj Brusi. Mehmed tada krene protiv Ise i u dva boja (u drugom pade T i m u r t a ubijen od svojih slugu) pobijedi ga, a ovaj odbjee preko Jalove u Konstantinopolis (Carigrad). Mehmed, gospodar Bruse i Iznika, zatrai od germijanskog kneza da m u poalje brata Musu i oevo tijelo (Timur je Musu skupa sa Bajezidovim m r t v a k i m sandukom predao ovom knezu na uvanje), to je on i uinio. Bajezid je pokopan konano u damiji to j u je sam podigao na pjenuavom gorskom potoku Akaglan. Meh med se potom vrati u Amasiju i Tokat. Isa, u meuvremenu, nije mirovao. On se otputi u Edrene kod Sulejmana, dobije od njega podrku, vrati se u Aziju, pojavi se pred Brusom sa 10.000 ratnika, ponovno bi potuen i , tada, odbjee Isfendiar-begu, go spodaru Kastamonije. Ponovno se, uz p o m o drugih, oruao i kretao na brata, a zadnji puta, uz p o d r k u od Timura uspostav ljenih knezova Ajdina, Saruhana, Teke i Menteea, okupi vojsku od 20.000 ratnika i b i od upola slabije Mehmedove pobijeen. Tada Mehmed upokori sve ove knezove, a Isa pobjee u Kara man gdje je zauvijek iezao. Sulejman, koji je dosada mirno iz Edrena promatrao bor bu brae, shvati da se mora pokrenuti. Preao je u Aziju i zapleo se u borbe sa Dunejdom, gospodarom cijelog Ajdina, kojeg je ranije pomogao, a koji ga je napustio za vlastiti raun. Na kon borbi sa udruenim snagama knezova Karamana i Germijana, koji su podravali Dunejda, izaao je pobjednikom i uao u Efes sa Dunejdom, koji m u se predao, ispriao i s k o j i m se ponovno pomirio. Uslijedila su preganjanja Mehmeda i Sulejmana, u kojima su vanija dva dogaaja: osvajanje Ankare od Ali-pae, Sulejmanova vezira, i otpoinjanje borbi protiv Sulejmana u samoj 1406. Evropi pod vodstvom Muse, njegova brata. Sulejman se brzo prebaci u Evropu i tamo je, uz p o d r k u grkog cara, pripremao borbu s bratom Musom. A l i kada su, na nagovor Bizantinaca, srpske turpe pod vodstvom Stevana, to su se borile pod Mu som, prele na stranu Sulejmana, Musa ne prihvati bitku, nego 1406. odbjee njemu odanom vlakom knezu u ijoj zemlji nae zaklonite. Sulejman bez tekoe zaposjednu ponovno Edrene kao neogranieni gospodar i osmanski sultan, priznat ne samo od bizantskog cara, nego i od drugih susjednih vladara. Nakon toga, Sulejman se dao na uitak u piu i kupatili ma, j u t r o m i s veeri provodei se u raspusnosti, nou u pijan evanju, a danju u spavanju. Uzalud su ga poslanici bizantskog 100

cara opominjali na oprez i djelovanje. Tako su se kroz pie gu bila njegova druga dobra svojstva, jer je on zaista bio ne samo hrabar, nego i blagoduan, pravian i estit, dok je Musa, nje gov brat, bio, naprotiv, oprezan i smotren, ali i tvrd i nagao, a time se preputao svome gnjevu, okrutan i nasilniki. I tako se dogodilo da je Musa, dok se njegov brat provodio u kupatilima, neoekivano s trupama izbio pred vrata grada. Kada ga je M i haloglu obavijestio o tome, Sulejman mu odgovori nekim per zijskim stihom; i starina Evrenos, koji se potrudio probuditi ga iz neaktivnosti, bio je grubo otpravljen; onda krenu janjiarski aga Hasan da otrije potakne gospodara, a ovaj, razljuen zbog njegove slobode, naredi da m u se sabljom odsijee brada. Ha san je sa razderanim licem jahao kroz tabor, a emiri mu se zbog tog dogaaja prikljue i prijeu u Musin tabor. Samo su troji ca ostala, a jedan je ustrajao uz Sulejmana kao vjerni pratilac p r i njegovu bijegu iz kupatila u Konstantinopolis (Carigrad). 1410. Na putu tamo kod sela Dujundi, iji su turkmenski itelji vie puta bili zlostavljani od njegovih trupa, prepoznat je po ukrasi ma na odjei i konju. Petero brae, sva petorica izvjebani ko njanici i strijelci, jahali su ispred njega, moda samo iz rado znalosti da ga bolje vide. Sulejman, podozriv i uplaen zbog njihova jahanja ispred njega, ustrijeli jednoga, pa drugoga, a onda ostala trojica ustreme istovremeno svoje strijele na Sulej mana i , kad on s konja pade, odsijeku mu glavu. Tako je zavrio Sulejman, deset godina nakon oca, svoj sla dostrasni, no ne sasvim neslavni ivot, jer je on bio prvi m e u Osmanima koji je, svojim ivahnim ivotom, izazvao prve os manske pjesnike. T i su bili: imam Sulejman elebi, iji je djed Mahmut, Orhanov pratilac, p r i prvom prijelazu princa Sulej mana u Galipolje stihom s konja poelio sreu u osvajanju Rumelije. Pjesnik Sulejman elebi sastavio je prvi mevlud, tj. pohvalni spjev u ast Poslanikova r o e n d a n a koji se, ma koliko da je najstariji m e u brojnim turskim sveanim spje vovima Poslanikova roenja, ipak odrao, dok su drugi novi j i potpuno zaboravljeni. U isto doba s njim, ivio je ve na Bajezidovu dvoru pjesnik Nijafi, ije su perzijske i turske pjesme ipak nestale sa Timurovom smru. A l i prvi pjesnik ve eg imena bio je Ahmet, koji je s bratom Hamzom ivio na Sulejmanovu dvoru, nakon to ga je ranije Timur zbog njegove dosjetke i iskrenosti cijenio i nagradio. Koliko vrijedim? za pita jednom Timur pjesnika, kada se s njim nalazio u kupatilu. Osamnaest aki, odgovori ovaj. Pa toliko k o t a samo moj kupai ogrta, ree Timur. Pa b a na njega i mislim, odgo vori pjesnik, jer to drugo na tebi uope vrijedi. Napisao je dvadeset etiri knjige, a takoer brat mu Hamza mnoge knji ge o historiji, no stihovi prvoga nisu se mnogo cijenili na Sulejmanovu dvoru zbog suhoparnosti, a ni Hamzine historije, jer su bile prepune izmiljotina, pa su ih zvali Hamzine prie. Bo101

lje je primljeno djelo jednog drugog pjesnika, Ahmeta Daija, koji je sastavio knjigu o radosti i raspoloenju. Jednako su Sulejmanovu dvoru bila korisnija djela lijenika Hadipae iz Ajdina, koji se natjecao sa Timurovim glasovitim lijenicima u uenosti i iskustvu i koji je napisao ne samo dva jo uvijek cijenjena medicinska djela, nego i zabiljeke na rubu metafizi kih i pravnih djela. S m r u Sulejmana, Musa je nenadano postao gospodar ev ropskog dijela Carstva. Pokazao se odmah kao silnik i neprija telj Grka i Srba. T r i brata, koja su ubila Sulejmana, pustio je da se vrate u selo gdje je Sulejman pao, a zatim je sve njegove itelje sa enama i djecom zatvorio u njihove kolibe i ive ih spalio, da svaki ivotom okaje i plati za smrt Sulejmana, koji, premda njegov neprijatelj, ali i njegov brat, nije smio pasti od ruke robova. Kaznio je, zatim, nevjerstvo srpskog kralja Stevana, time to mu je opustoio zemlju, pokupio djeake u rob lje, a druge itelje pobio. Odatle je krenuo i opsjeo Tesaloniku (Solun), dokopao se svih gradova, osim Zejtuna (stara Lamija), na Stimonu, a onda zatraio od grkog cara danak. Kada to nije dobio, opsjedne Konstantinopolis (Carigrad). Car predloi Mehmedu da udruenim snagama napadnu njegova brata, ovaj se suglasi i doe s vojskom, ali u dva navrata ne uspije. Uskoro se, meutim, morao vratiti, jer mu je zemlje ugrozio Dunejd, Sulejmanov pouzdanik. No, svo je vrijeme radio na pripremi obrauna s bratom. Najprije se s njim pomirio Dunejd i pristao b i t i vazal; zatim ga je s vojskom pomogao vladar Zulkadra; povezao se sa kraljem Srbije. Tada je krenuo i preao u Aziju. Tu mu je pristupio Evrenos, koji je dugo vremena zazirao od Musine tiranije. On ga je posavjetovao da se okrene Srbiji i da alajbegove Tesalije: Borak-bega, Jigit-pau i Sinan-bega, privue k sebi. Mehmed je posluao Evrenosov savjet, krenuo na sjever, da svoju snagu ojaa srpskim trupama, a onda se okrenuo pro tiv Edrena, no grad je obeao da e se predati, kada potue Mu su; slijedio je neprijatelja ka Filibu (Plovdivu) i usmjerio m a r du Marice spram Balkana, gdje su Musine trupe nastojale bra niti prolaz Saluderbend. Poto ih je potukao, p r e a o je Balkan i spustio se u ravnicu Sofije, a onda je bez tekoa prodro do Nia i obala Morave, gdje je pozvao svoga saveznika, Stevana Lazarevia da se s n j i m udrui. Tabor je udario tek u dolini Ko sova, a onda u zemlji K o r Tekur, t j . slijepog gospodara, gdje mu je Hamza-beg, sin gospodara Izmira (Smirne), preao sa pet stotina konjanika i donio vijest da su Musu napustili svi njegovi bezi. Naredni tabor je udario na obali rijeke Karasu, na ravnici Alaedinoglu i na ravnici amurlu. Tu se pojavi iz planine i Musa sa sedam tisua janjiara, odanih mu zbog zlata to ga je meu njih razdijelio. Vojske, se, suprotstavljene, svrstaju za boj. Tada povie Hasan, bivi Musin 102

janjiarski aga koji se naao u Mehmedovim redovima, nagova rajui svoje bive ratnike da prijeu najpravednijem i najvrlijem osmanskom vladaru. Kad u njegov glas, razbjenjen, Mu sa pojaha na Hasana koji se dade u bijeg. Ovaj nagne za njim, stigne ga i obori s konja; jo mu je htio zadati i drugi udarac, kada mu Hasanov pratilac, predusreui ga svojom sabljom, odsijee ruku. Sada Musa pojaha nazad u logor a, kada ga janjia r i vidjee takvoga, dadoe se u bijeg ka Vlakoj. Kada Musu stigoe jahai to su ga slijedili, na elu sa Sarude-paom, na oe ga mrtvog u jednoj bari, moda udavljenog od progonite- 1413. 1 ja. Tako je zavrilo Musino kratkotrajno vladanje. Kratkoa vremena nije mu omoguila dovriti damiju u Edrenu koju je ve zapoeo Sulejman, a on j u doveo tek do visine prozora. Od kola, to su utemeljene za njegova vladanja, povijest spominje samo kolegij to ga je Sarudepaa utemeljio u Galipolju. Od uenjaka njegova doba istie se pred svima voj ni sudac Bedredin Simavnaoglu, kojeg valja spomenuti ne samo zbog uenosti, nego i bune to je ugrozila prijestolje. Roen u Simavu, u sandaku Kutahije, uio je u Egiptu logiku sa veli k i m Durdanijem, a onda je bio uitelj egipatskog sultana Feruha. U sufijsku mistiku uveo ga je Seid Husein od Ahlata, bio je jednako velik ejh kao i znalac zakona, a ovjekovjeio je svo je ime djelima iz obiju znanosti. Imao je ast raspravljati s vi e drugih znalaca zakona pred Timurom, a bio mu je posebno preporuen zbog svoje uvjerljive dijalektike od velikog uioca (recitatora) Kurana, Dezerija. Po smrti svoga uitelja, Huseina od Ahlata, ostao je neko vrijeme u Kairu, a onda se zaustavio u Konji i kasnije Tiru. Odavde je poao na Hios, pozvan od nje gova zapovjednika, kojem se javio u snu, i preobratio ga na Is lam. Kada je Musa doao na prijestolje, pozvao ga je na najviu ast vojnog suca, a i Mehmed je potovao njega i njegovu ue nost unosnim mjestom, dok nije oboje, i ivot i mjesto, izgubio u otvorenoj b u n i ] .

103

GLAVA D E V E T A Od borbi sa vladarom Karamana do Mehmedove smrti

Mehmed, prvi osmanski sultan tog imena, s nadimkom Giirei elebi, t j . hrva, krasan gospodin (kao to je njegov otac nazvan nadimkom Bajezid I Jildirim, t j . munja, a njegov djed Murat I Gazi Hudavendkiar t j . pobjednik, vladar), zasluio je oba nadimka svojom spretnou p r i tjelesnom vjebanju i finoom svog fizikog lika, svojom duhovnom i moralnom snagom. Sa vren u umijeu hrvanja, iji se junaci u Perzijanaca i Arapa nazivaju istim poasnim imenima kao i junaci stare perzijske povijesti, pehlivani, t j . borci, istie se Mehmed ne samo dobro graenim tijelom, nego i kienom i ukusnom odjeom. Bijele i crvene boja lica, crnook sa sratenim crnim obrvama, s pu nom bradom i lijepo podrezanim brkovima, otvorena ela i ot vorenih prsa, okrugle brade i dugoljastih ruku, sokolova oka i jak poput lava, vezivao je povez na glavi (dilbend) nabran na osebujan nain, razliito od svojih prethodnika, tako da je imao vie debelih nabora, a samo je vrh zlatne kape (kauk) proviri vao. Kaftan, premda istoga kroja kao i onaj njegovih prea, umjesto da je podstavljen tkaninom drugih boja, bio je podstav ljen hermelinom. Vie nego nadimci hrva i gospodin, koji tada jo nisu bili u proturjenosti kod Turaka, jednoglasno hva le Mehmeda Prvog ne samo osmanski nego i bizantski povjes niari, dajui svjedoanstvo o njegovoj pravednosti, blagosti, dareljivosti, vjernosti u prijateljstvu i blagom ophoenju s Tur cima i Grcima. Ne samo da nije bio neprijatelj krana, nego je bio prijatelj Grka, a humanost ovog osjeanja bila je u skla du s visokim obrazovanjem njegova duha i morala. itav svoj ivot vjeran saveznik bizantskog cara i hrabar borac protiv turkmenskih pobunjenika, bio je spasitelj grke drave u propada nju i Osmanskog carstva koje se opet uspinjalo. On je bio Nuh (Noe), da se posluimo rijeima turskih povjesniara, koji je mnogostruko ugroenu barku Carstva spasio od tatarskog poto pa. im je Manuel uo za pobjedu svoga prijatelja i saveznika Mehmeda nad posljednjim i najmonijim takmacem za prijes tol, poslao mu je estitku koja je ujedno odavala udnju da se 1413. ispune uvjeti saveznitva. Mehmed, vjeran zadanoj rijei, vrati caru na Crnom moru zauzete dvorce, tvrave u Tesaliji i dvor ce na Propontisu (Mramornom moru). Zapeatio je savez prija teljstva novim prisegama, otpravio poslanike bogatim darovima i prijaznim rijeima: Javite mome ocu, grkom caru, da sam uz njegovu pomo zadobio carstvo svoga oca, da to imam na pameti i da sam mu za to odan kao sin svom ocu i da u mu ra104

do b i t i na usluzi. U isto je vrijeme primio estitke Srba, Vlaha, Bugara, od vojvode iz Janjine, od lakedemonijskog despota i ahajskog kneza. Doveo ih je za svoj stol, nazdravio i m i otpusstio rijeima: Javite Vaim gospodarima da i m svima podajem mir i da ga od njih primam. Bog mira neka je protiv izdajnika mira! S Venecijom je sklopio m i r koji osigurava njihove kolo nije. Pregovara je bio Franjo Foscari, koji je posredovao i u grkom miru, a Dubrovanima je produen ugovor o zatiti, s t i m da turski ratovi ne ometaju slobodnu dravu koja i m je po korna.

[Zatim je krenuo u Aziju, gdje je vladar Karamana prekinuo mir, a i Dunejd se pobunio. Za borbi sa Musom, knez Karama na se sa cijelom svojom silom pomjerio pred Brusu koju je e stoko opsjedao, a Ajvaz-paa hrabro branio. Poto mu nije po lo za rukom osvojiti tvravu, knez Karamana opustoi pred graa i zgrade u okolini. Da bi osvetio smrt oca, koji je pod Bajezidom uhvaen i od Timurtaa pogubljen, iskopa on ak sul tanov grob i dade kosti spaliti. Poto je preao u Aziju, Mehmed okrenu protiv Bergama (Pergamos), traei od buntovnika Dunejda da napusti zem lju. Ovaj to odbi i ak se utvrdi u svim gradovima. Mehmed, ta da, osvoji K i m u , Kaadik i Nimfeon, u kojem je zapovjednik bio Albanac Avdula, Dunejdov zet. Ovaj mu je dao svoju ker, iako je bio njegov rob, samo da b i uvrijedio Mehmedova vezira, Bajezid-pau (takoer roenog Albanca), jer je on, jo dok je Mehmed prebivao u Evropi, prosio ruku Dunejdove keri. Sada kada je Avdula bio uhvaen, dao ga je Bajezid-paa zbog uvre de ukopiti. Mehmed krene iza toga pred Smirnu (Izmir) i ta mo p r i m i gospodare otoka i knezove susjednih zemalja Male Azije koji ga zamole za prijateljstvo i pomo: enovljanske gos podare Focije (Foe), Mitilene i Hiosa, knezove Germijana, Teke i Menteea i velikog metra reda ivanovaca. Desetog dana opsa de grada bace se pred Mehmedove noge Dunejdova mati, ena i djeca, koji su b i l i u Izmiru (Smirni), i zamole ga za milost. On i m to obea, a za uzvrat zatrai predaju grada, ije kule i zidove porui; ak dade poruiti i kulu, to j u je veliki m e t a r ivanovaca podigao na ulazu u luku. Tada ovaj dojuri i predoi mu da je kula sagraena u doba kada je jo Ajdin vladao ze mljom i na raun njegovog vitekog reda, da njezino ruenje povlai rat sa papom i neprijateljskim flotama i vojskama. Sul tan je mirno sluao prijetnje velikog m e t r a i jednako mirno odgovorio: Mogao bih biti otac svih krana u cijelom svijetu, odlikujui i h sve darovima i astima, jer vlasti dolikuje dobre nagraditi, a zle kazniti; no moram paziti i na dobrobit vlastitih podanika, na to me pozivaju mnogi muslimani. Iako je (rekli ste mi) Timur cijelu Aziju opustoio, postavio je sebi ipak do105

stojan spomenik ruenjem tvrave Smirne (Izmir); jer tamo su nali svi nai robovi sigurno utoite, a slobodni, k o j i su puto vali kopnom i l i morem, onamo su dovlaeni kao robovi. I vite ko bratstvo i Turci bili su na kopnu i moru u stalnom ratu. Zbog toga ina bio je hvaljen inae bezboni Timur. Zar hoete sad, da ja budem bezbonji nego taj tiranin? A l i da b i bilo po vaoj volji, da b i se elja muslimana vrsto potovala, doznau jem vam jedno mjesto u pokrajini Mentee, gdje moete po volji izgraditi utvrdu. Smirnu (Izmir) predade zatim na upravljanje Aleksandru imanu, sinu srpskog kralja Lazara, kojem je kao muslimanu ve ranije bio povjerio namjesnitvo Samsuna. A on krene kazniti kneza Karamana. Bez muke je usput osvojio sve gradove i opsjeo Konju, ka da knez Karamana zatrai mir. Mehmed krene na sjever da os voji Danik na obali Crnog mora, a Karaman prekine m i r i Me hmed krene u drugi rat protiv njega. U Ankari ga primi neka bo lest protiv koje lijenici nisu znali lijeka. Napokon se pozove najglasovitiji lijenik kneza Germijana, Sinan, koji je poznati j i pod svojim pjesnikim imenom ejhi. Pisac je prvog a i najboljeg osmanskog ramatikog spjeva, napisao je Husrev i irin, u kojem je, slijedei Nizamija, velikog perzijskog romantikog pjesnika, opjevao sretnu ljubav i r i n e sa Husrevom, a nesretnu sa Ferhatom, kao i Ferhatova klesarska djela na br du Bizutun. Sinan je naao da sultan boluje od sjete i da ga moe opo raviti samo radost pobjede. Kada je to saznao, Bajezid-paa od lui stvar uzeti u svoje ruke. Poto je dulje bio u prijateljskoj prepisci sa Karamanom, on upotrijebi lukavstvo, pa ga u pismu pozva da se dogovore da bi on, po Mehmedovoj smrti, naslije dio osmansku vlast. Bajezid-paa mu postavi zasjedu, potue ga, a sina mu Mustafu zarobi. Na tu vijest sultan smjesta ozdra vi. On obea m i r Karamanovom sinu., jer sc zakleo da vie nee ratovati sa Osmanima, te ga on darova. No gotovo smjesta pre kri danu rije, a Mehmed se vrati da osveti krivokletstvo. Me hmed-beg, vladar Karamana, pobjee u Tail, t j . kamenu zem lju, a njegov sin, Mustafa-beg, branio je Konju, to su je Os mani po trei puta opsjedali i zauzeli. M i r je ponovno usposta vljen, a Mehmed krene u Evropu. U Gilipolju opremi on flotu protiv hereoga od Naksosa, go spodara cikladskog otoja. Trideset galija, pod admiralom ali-begom, opustoe sve otoke. Dolo je do sukoba na moru izme u Venecijanaca i Turaka, za prve uspjenog kod Galipolja, a za druge kod Negroponta. Na kraju se sklopi m i r pod uvjetom da se meusobno vrate zarobljenici, da se prekine svako neprija teljstvo i da se Venecijanci moraju prestati neprijateljski odno siti spram svih turskih gusara, koji bi uznemiravali plovidbu uz Arhipelag i l i Dardanele]. 106

U Evropi je Mehmed po prvi puta za svog vladanja svrnuo pogled na susjedne kranske drave. Dan, jedan roak vlakog vojvode Mireta, potraio je tursku pomo, dok je ugarski kralj igmund na ovu polagao pravo. Stjepan Lozonc, koji je pred vodio ugarske pomone ete, podlegao je nakon ljutog boja turskoj i vlakoj premoi i pao u toj bioi. Mire je zamolio za mir i dobio ga, poto mu je nametnut danak, a sina je morao ostaviti u turskom taboru kao taoca; da bi ga to vie drao na uzdi, sagradio je Mehmed u Vlakoj, s druge strane Dunava, ba preko puta Ruuka, pograninu tvravu koju je nazvao Jerkokii, t j . zemni korijen, i ije se vlaki iskrivljeno ime urevo esto spominje u najnovijim turskim ratovima. Utvrdio je ponovno i pogranine gradove Isakdi i Jenisale na desnoj oba li Dunava, a Duneida, hrabrog buntovnika, nekadanjeg gospo dara Efesa i Smirne (Izmir), postavio je za namjesnika Nikopo lja (Nikopolis). Zauzeo je i vrsti grad Sv. Severin, nedaleko od Trajanova mosta, te primio t r i poslanika ugarskog kralja igmunda ijom su zemljom, kao i Bosnom i tajerskom, vrljale turske ete. Dvadeset tisua Turaka je opsjedalo Radkersburg koji se hrabro branio, dok mu vojvoda Ernst nije doao sa unu tranjim dijelom austrijske vojne snage u pomo. Grof Nikola Frankopan i gospodar od Auersberga, dva obiteljska imena, u rano doba tako sretno, a kasnije tako nesretno, spominjana u turskim ratovima, predvodili su Hrvate i Kranjce; Otto od Ehrenfelsa, zemaljski kapetan Koruke, predvodio je koruke ete. Austrijski vojvoda Albert poslao je pet tisua vojnika, a tajer ski vojvoda Ernst, koji je prije est godina hodoastio sa cvije tom tajerske konjice u Mariazell, a zatim u Palestinu, sam je predvodio tisuu ljudi; svi oni protiv dvanaest tisua. Dolo je do krvave bitke u kojoj je pao vei broj Turaka, Ahmet-beg, voa, i esnaest njegovih oficira. Navodno je palo vie Turaka, nego to je tajerska vojska bila jaka. Od sedam tajerskih voj nih glavara pala su t r i gg. Gottfried Rauber, Dietrich od Tanhausena i Wilhclm Kevenhiiller kao branitelji domovine protiv Turaka. U Ugarsku je upao Ishak, beg od Bosne, u temivarski dio Banata. Zamjenik velikog upana Nikola Peterfy, rodom iz Ma kedonije, urno je sakupio ono malo eta u upaniji, pozvao p r i susretu bega na dvoboj, zbacio ga u prvom naletu probodenog s konja, sam siao i stavio mu nogu na iju te ga guio pred njegovim etama koje su se dale u bijeg. Uskoro zatim Nikola Peterfy po drugi puta potue Turke. Naredi da svi seljaci uzjau konje i u nonom napadu, on sam u sredini, s malo ratnika, s obje strane zatien konjanicima-seljacima, natjera s malo e ta uz uasno deranje i tresku bubnjeva iznenaenog neprijate lja u bijeg, te krene natovaren bogatim plijenom kui. Konano je i sam igmund izvojevao pobjedu protiv Turaka izmeu 4.10.1419. Nia i Nikopolja. 107

Za vrijeme ovog etovanja po Ugarskoj i tajerskoj uznemiravali su carstvo a r k a m a mnogi pogranini knezovi na isto ku i pozvali sultana iz Evrope u Aziju. Kara Jusuf, osniva dina stije Karakoyunlu (Crnoga ovna), koja je bila u usponu, postavio je u Erzindanu namjesnika Pir Omera koji je prijetio da preot me Karahisar. Gospodar Karahisara Hasanbeg, Melik Ahmetov sin, zatraio je putem jednog poslanika Mehmedovu pomo, no prije nego l i m u je mogla b i t i pruena zarobio je Pir Omer Hasanbega i osvojio grad Danik, koji je Mehmed osvojio u svom posljednjem vojnom pohodu na Aziju. U isto je vrijeme Isfendijar, gospodar Sinopa, iji je sin Kasim-beg sluio kao talac pod Mehmedovom zastavom, bez pregovora i dogovora predao svom drugom sinu Hizir-begu upravu nad rudnim gorjem. Potaknut Kasimovim molbama, Mehmed, zatrai od Isfendijara, za sina k o j i je bio odan Osmanima, gradove Tuziju (Docea), Kangri (Gangra), Kastamonu (Germanikopolis) i rudogorje. Isfendijar koji nije vidio puta da najbolji dio zemlje spasi bilo za sebe bilo za svoga voljenog sina Hizir-bega, htio je barem osujetiti nade 1419. osmanskog plaenika. Zamolio je sultana putem svoga vezira i jednoga drugog poslanika da za Kasima zatraene gradove i ru dogorje sam primi, a njemu da priuti samo da mirno uiva po sjed Kastamonija. Ova je molba bila i suvie ljubazna, a da ne bude usliana. S Isfendijarom je zakljuen m i r s t i m da prepu sti gradove i dohodak od rudnoga gorja, a za to e b i t i oslobo en plaanja danka. Kasim je itav svoj ivot sluio kao plaenik Porti. Isto je takvu ast Mehmed namijenio Kasim-begovu bra tu, Hizir-begu, kojemu je oteo grad Samsun. Ovaj je bio zadojen isto takvom mrnjom prema svom bratu kao i prema Osmani ma, ispriao se kod sultana da ne moe sluiti Portu zbog ne snoljivosti prema bratu i tako mu je doputeno da ode odav de. Kad je Mehmed poslije zauzimanja Samsuna i Danika pre ko Iskiliba poao u Brusu, naao se usred jedne tatarske naseo bine koja se ovdje bila naselila jo od upada Mongola. Na pi tanje tko je i gdje je njihov beg, reeno m u je da je to Minetbeg iz tatarskog plemena Samhara i da je sada odsutan, da je na jednoj svadbi. Sultan ree: Tako, dok j a idem na bojite, tatarski begovi slave m e u sobom svadbe, a da se i ne pojave na mojoj Porti! Poimo, prijeko u Rumeliju! Minet-beg dobije zapovijed da s itavom naseobinom prijee u Evropu gdje se s njom naselio u dolini Konu, u okolici Plovdiva (Filiba). Od to ga je nastalo veliko mjesto na glavnoj cesti od Plovdiva prema Carigradu, jednu stanicu udaljeno od Plovdiva, koje se i danas jo zove Tatarbazari, t j . tatarska trnica. Minet-begov sin Me hmed je tamo kasnije sagradio utvreni dvorac, kolu i seraj za karavane. Poet emo pripovijedati o jednoj opasnoj i neobinoj po buni u Osmanskom carstvu, neobinoj meu ostalim po karak teru religioznog fanatizma pod ijom su krinkom pretendenti 108

na prijestol nastojali ostvariti svoje smione i pogubne planove. Bio je to duboko promiljen i nairoko raspreden plan pobune, opasne po dravu. Njegov istureni nosilac bio je fanatik, a du a pokreta ueni vojni sudac Bedredin od Simavne kojemu je nakon Musina poraza Mehmedovom milou poklonjen ivot pa je s plaom upuen u Iznik, ali je odande brzo pobjegao. Po svojim spisima poznat je dijelom kao pravnik, dijelom kao mi stik. Iao je za t i m da svojim planovima potkopa carstvo i da se domogne prijestolja na temelju jednog novog sistema nauavanja, a orue za to mu je bio jedan obian Turin sa brda Stilariosa, koje na junom kraju zaljeva grada Izmira (Smirna) tvo r i Crno predgorje, a lei upravo nasuprot otoku Hiosu. Ovoga Turina, u kojem je otkrio fanatian ar potreban njegovu slje dbeniku, odabrao je za svoga ehaju i zamjenika i iritelja svo ga nauavanja. On se nazivao Borkliide Mustafa i nastupao je kao vjesnik jednog novog nauavanja, kao duhovni otac i go spodar, tako da ga njegovi sljedbenici nisu drugaije zvali nego Dede sultan. Jedno drugo Bedredinovo orue bio je idov-otpadnik: Torlak H u Kemal i l i Kemali Hudbin, koji se postavio kao voa dervia to su tada u velikim skupinama obilazili zemljom, priznavajui se sljedbenicima novog nauavanja. Nauka novoga bratstva bilo je siromatvo, jednakost i zajednika upotreba svih dobara osim harema. Nauavao je: Ja u se posluiti tvojom kuom kao svojom, a t i e se sluiti mojom odjeom, mojim orujem i kolima kao to u se i ja sluiti tvojim, izuzevi ene. Budui da je tajni cilj tog uenja bila vlast u Aziji i Evropi, trebalo je pridobiti i krane i Grke, iji je car bio s Mehmedom u prijateljskim odnosima, odvratiti ih od njega i privui se bi. Zbog toga je nauavao da je svaki koji kae da krani ne tuju Boga i sam bezboan. Zbog toga su sve krane prijazno doekivali dobrodolicom i primali i h kod sebe kao Bogom po slane anele. Borkliide Mustafa poalje svoje sljedbenike vr hovnim linostima i duhovnicima Hiosa da meu njima zadobi je sljedbenike. Dvojica od njih dou bosi i gologlavi, obavijeni samo jednim komadom sukna kao poslanici majstora, jednom znamenitom isposniku sa Krete koji je tada ivio u samostanu Turlotas na Hiosu, s ovom vijesti: Ja sam asketa kao i t i , j a se molim istom Bogu kao i t i i nou u doi suhih nogu k tebi, preavi more. Turski asketa je u grkom isposniku naao svo ga ovjeka, jer ovaj je uvjeravao historiara Dukasa bez straha, da je Mustafa prije bio s njim na Samosu, da je bio odan unu tranjem razmiljanju i da otada svake noi suhih nogu dolazi k njemu na razgovor preko mora. Mehmed naloi namjesniku Saruhana, srpskom kraljeviu imanu, da poe protiv novotara. Meutim, ovaj nije bio u stanju da napreduje, jer ih je bilo est tisua i zaposjeli su sve prijevoje planine Stilarios. iman je uniten sa cijelom svojom vojskom i tako je otpali musliman oborio otpalog kranina. Pobjeda je djelovala na smioni duh 109

sekte kojoj su sa svih strana prilazili sljedbenici. Umjesto da pokriju glavu, to je u Grka i Rimljana bio znak slobode, odlu e ovi sljedbenici slobode i jednakosti da ne nose nikakvih po krivala za glavu, da tijelo omotaju samo jednim odjevnim pre dmetom i da se prikljue radije kranima nego muslimanima. Mehmed zapovijedi Ali-begu, novom namjesniku u Saruhanu i Ajdinu, da sa svim etama u namjesnitvu napadne na novotare. On je pobijeen od njih kao i njegov prethodnik, tako da je samo s nekolicinom utekao u Manisu (Magneziju). Tada Me hmed poalje protiv njih svoga jedva dvanaestogodinjeg sina Murata, kojem je povjerio namjesnitvo Amasije, sa svojim oda nim vezirom Bajezid-paom, s ujedinjenom evropskom i azij skom vojnom snagom. Prodrli su kroz vrste prijevoje, nemilo srdno guei mukarce i ene, djecu i starce. Konano je do od lunog sukoba dolo u samom predgorju Karaburn, t j . na pla nini Stiiarios, vrstom sjeditu pobunjenike jezgre, gdje su, na kon uporne obrane Borkliide Mustafe, svi koji nisu pali od maa bili zarobljeni s njim i odvedeni u Efes. Sva muenja, ko jima su ga podvrgli da bi ga opet obratili k Islamu, samo su ga jaali u ispovijedanju svoga novog nauavanja. Razapet na dasku bio je prikovan rukama i nogama u obliku kria i tako na devi voen kroz grad, a pred njegovim su oima ubili sve njegove sljedbenike koji se nisu htjeli odrei njegova uenja. Iz njihovih ustiju samo su se razabirale rijei: Oe sultane, neka nam bude tvoje carstvo! Tim su se rijeima radosno bacali na maeve i pred oima razapetog, umirueg uitelja zapeatili nje govu nauku svojom krvlju. Bez obzira na to to se Mustafinom smru bila slomila mo njegovih sljedbenika, meu preivjeli ma jo se dugo govorilo da on nije umro, nego da jo boravi na zemlji. Grki isposnik sa Krete najozbiljnije je uvjeravao histo riara Dukasa da se Borkliide Mustafa naprosto vratio na Samos svojim prijanjim asketskim vjebama. Nakon Mustafina smaknua, poveo je Bajezid-paa vojsku, podlonu prijestolona sljedniku namjesniku, protiv druga i saveznika krivog uitelja, nekadanjeg idova Torlaka H u Kemala, koji je s otprilike tri tisue dervia bio potuen kod Manise (Magnezije), a onda sa mo s jednim od ovih, njegovim najvjernijim sljedbenikom, bio objeen. Zatim Murat i Bajezid-paa prijeu u Evropu, gdje je bila trea i najmonija grana trostrukog ustanka novotara. Nai me Bedredin Simavnaoglu sa svojim je sljedbenicima propovije dao i irio u hrastovim u m a m a Balkanskog gorja (Hemus) u Aziji novonastalu vjeru Borkliide i Torlaka i svoje pristae po jaao svima kojima je za vrijeme Musinog meuvlaa kao voj ni sudac obeao nadarbine i iena. Kod Seresa je potuen, uhva en i objeen po fetvi koju je sastavio perzijski pravnik Mevla na Said iz Herata, uenik velikog Teftazanija. Tako je proao bez obzira to je obnaao najviu zakonsku ast, ast vojnoga suca, a dubina njegova uvida u znanost zakona i njegova misti110

na spoznaja potvrdila se djelima koja jo i danas vae klasi nim u ovim strukama. Ova je pobuna, do one koju smo doivjeli u nae vrijeme, pobune Vehabija, jedina u itavoj osmanskoj povijesti koja se temeljila na kliskoj podlozi vjerskog novotarstva, jedina u isto njakoj povijesti iji su sljedbenici i iritelji bili dervii. Ranija povijest halifata prua dodue vie primjera pobuna opasnih za prijestol, koje su usko povezane s revolucionarnim nauavanjem, a eljele su u isto vrijeme sruiti prijestol i vjeru. Novotari su se, meutim, nali na okupu iz svih narodnih slojeva, a jezgro njihove moi nipoto nije bio odred dervia i prije se u Islamu nigdje nisu proirili u nerazmjeru tog broja. Prvi pobunjenici u halifatu, Haridije, nisu uskratili poslunost velianstvu hali fe, Bojoj sjeni na zemlji, nego samo njegovoj osobi, pa su htje li jednog drugog priznati za pravovaljanoga, a ne ovoga koji je postojao. U drugom stoljeu po Hidretu podigli su u Horasanu zastavu krivovjerja i pobune Ravendi i Mukana. Prvi je naua vao po indijskim dogmama seobu dua, a drugi je po iskrivlje nim perzijskim zend-knjigama nauavao slobodarstvo duha, zbog ega se njegovi pristae zovu zendiki, t j . slobodni duhovi. Na zvani su i po svojoj bijeloj nonji s crvenim pojasom mubeijezi, t j . pobijeljeni i l i muhameri, t j . pocrvenjeni. Koncem istoga stoljea, propovijedao je Babek slobodu i jednakost, zajedniku upotrebu svih dobara, ak i ena. Oni koji su pristali uz to nau avanje zvali su se huremije, t j . radosni. Od polovine treeg sto ljea po Hidretu do polovice etvrtog uzdrmali su Karmatije kao u nae vrijeme Vehabije, u Arabiji, zemlji gdje se rodio Islam njegove temelje i prijetili da e sruiti prijestol, kao to su prevrnuli crni kamen Kabe i odvezli ga. Uskoro zatim je Hasan Sabah, pod izlikom da radi za vladarska prava Fatimida protiv halifa iz Abasova doma, smislio najpogubniji tajni savez Ismailija i l i Batinija, t j . onih unutranjih, onih ije je uenje o sedam stupnjeva za najposveenije po unutranjosti bilo kona no uproeno i svedeno na jedno jedino naelo: Nita ne vje rovali i sebi sve dopustiti. Dinastija Ismailija trajala je stoti nu sedamdeset i jednu godinu, a bodei njihovih izvritelja, ubo jica, sve vie su potezani, od Horasana do Sirije. Muka uboj stva mnoila su se, ne samo u dvorcima i u dravama gdje su se nastanili, nego su ugroavali i najudaljenije, poteui bode prvenstveno protiv kraljeva i vezira, kao i protiv branitelja du hovne i svjetovne vlasti, na koju su pozvani po roenju i l i po loaju. Konano su, glasno objavivi nevjeru i uenje o uboj stvu, sa damijskih govornica otkrili tajnu bezbotva i razbojnitva, te protiv sebe naoruali ruku vladara i izazvali pravnike da ih izope; od Hulakua i Bibara bili su skreni sa utvrdama Kuhistana i Sirije, a Timur je istrijebio njihove posljednje ostat ke. U svim t i m revolucionarnim vjerskim i dravnikim pobra timstvima Ravendi ja, Mukanaa, Babeka, Karmata i Hasana Sa111

baha ne igraju sveenici i dervii glavnu ulogu kao u ustanku kojega je potaknuo vojni sudac Bedredin, a predvodili su ga pristae Borkliide Mustafe i Torkal H u Kemala s t r i tisue der via. Samo se u starijoj perzijskoj povijesti nalazi itav igrokaz pobune maga za Kubada, prema kojemu se ovaj ustanak dervi a ini samo kao mala zavrna igra. Tamo je to bio Mazdek, lo mag, u zemlji gdje je roen najjai azijski despotizam, koji je preskoio na drugi pol ope slobode i jednakosti i zajednitva dobara. Sveenici su na svojim oltarima raspirili svetu vatru u poar pobune koji je zapalio itavu zemlju dok ga Husrev Nuirvan nije ugasio u k r v i etrdeset tisua maga. Ista je opasnost uguena, u smanjenom obimu, ustankom dervia u Aziji i Evro pi, Borkliideovim razapinjanjem, Torlakovim i Bedredinovim vjeanjem. Jedva to je Borkliide Mustafa maknut s puta, kad se po javi jedan drugi Mustafa kao takmac na prijestol, pa, iako ne s veim uspjehom, no, ini se, s veim pravom na nj. Osmanski historiari, izuzevi Nerija, koji su za njega saznali tek za na redne vladavine, ne nazivaju ga drugaije nego Duzme Mustafa, t j . k r i v i i l i izmiljeni Mustafa, jer se izdao za Bajezidova sina koji je nestao u bici kod Ankare i kojemu b i kao starijem pri padalo pravo na prijestol, vie nego bratu Mehmedu. Bizantski historiari tvrde, nasuprot tome, da je ovaj zaista bio taj za ko ga se izdavao, naime Bajezidov sin koji se izgubio u bici kod Ankare i Mehmedov brat. N i t i se ovi niti oni mogu smatrati ne pristranim svjedocima; prvi zato, jer govore jezikom posljed njeg sultana koji je vladao; usprkos tome to pravo na prije stol pripada starijem bratu, kojega je ovaj pobijedio, smatraju ovoga jedinim pravim Bajezidovim nasljednikom, a Mustafu slubeno kao varalicu i igou ga k r i v i m takmacem. Drugi se ne mogu smatrati nepristranim, jer i m se, u smislu grkoga ca ra, nita ne ini vanijim, nego da podupru suparnika na prije stol u njegovu pravu na nasljedstvo, to je potpuno odgovaralo bizantskoj politici. Pri ovom odravanju ravnotee osmanske i bizantske historijske istinitosti, naginje nepristran kritiki is traiva historije iz vie razloga miljenju po kojem je Mustafa zaista bio u bici kod Ankare izgubljeni osmanski princ toga ime na. Prvo, jer su po Timurovu nalogu na bojnom polju briljivo traili Bajezidove sinove kojima nije bilo ni traga i , da je Mu stafa u bici zaista pao, mogao je b i t i otkriven; drugo, jer se Mehmed po ugovoru s grkim kraljem udostojio za uvanje Mu stafe platiti pozamanu godinju svotu za opskrbu; tree, jer ovaj u svoje pristalice nije ubrajao kojekud sakupljeni olo, nego ak velike ljude u carstvu, kao Dunejda i sinove begler bega Timurtaa i Evrenosa; konano etvrto, to je jednostav no svjedoanstvo staroga Nerija prevagnulo nad kasnijim dr avnim historiografima. Ma kako bilo, Mustafa, tobonji i l i pra112

vi stariji Mehmedov brat, nastupio je u Evropi kao vrlo opasan takmac na osmanski prijestol, gdje ga je najprije podupro vlaki knez Mire, a onda namjesnik Nikopolja, nekadanji gospodar Efesa i Smirne, Dunejd, koji se ve dva puta pobunio i dva puta bio pomilovan. Preko Hemusa (Balkana) su poli u Tesaliju.Mehmed i m pouri u susret i kod Soluna (Tesalonika) doe do bitke u kojoj pobijedi. Mustafa i Dunejd se spasoe samo s nekolici nom svoje pratnje u grad iji i m je zapovjednik Demetrije Laskaris Leontario obeao i pruio sigurnost. Na Mehmedov poziv da i m izrui bjegunce odvrati uljudnim rijeima, da je on carev, ali i Mehmedov sluga, jer ovaj priznaje cara svojim ocem, i da ne b i ni najmanjega roba, koji bi se njemu utekao, izruio bez careva naloga, a jo manje princa po k r v i , pravoga Mehmedova brata; stoga mora najprije ishoditi od cara naredbe o tome kako e se drati. Mehmed je caru pisao kakav je zahtjev sa svoje strane postavio Leontariosu. Car odgovori sultanu, da nikada ne e izruiti bjegunce koji su traili kod njega zatitu, jer to nije kraljevski, nego tiranski. Kad bi carev brat traio sultanovu za titu, ne bi ga mogao izruiti, a da ne povrijedi svete zakone pra va na utoite. Budui da Mehmed po ugovoru priznaje cara ocem, prisie na trojstvo, da tako dugo, dok sin vlada i ivi, ne e n i t i Mustafa niti njegov pratilac Dunejd b i t i puteni na slo bodu. Poslije Mehmedove smrti postupat e se prema okolno stima. Demetrije Leontarios je u isto vrijeme dobio zapovijed da Mustafu i Dunejda to bre ukrca na galiju i da i h poalje u Carigrad. Zapovijed je izvrena i Mehmed se prisie na ugovor po kojem e car uvati Mustafu i Dunejda i njihovih trideset pratilaca, a on se obavezao platiti caru godinje t r i stotine t i sua aki za njihovu opskrbu. Pregovara toga ugovora bio je dvorski Manuelov tuma Teologos Koraks, roen u Filadelfiji, koji je bio jedan od poslovnih upravitelja svoga rodnog grada u ratu s Timurom, kojemu je izruio vie uglednih graana to ih je Timur dao spaliti kad nisu mogli platiti ucjenu. Kod Meh meda i njegova vezira Bajezid-pae znao je Koraks stei takvu milost da su ga ee i vezir i sultan zamolili da doe za njihov stol. Svojim je utjecajem rjeavao najvanije poslove i zbog to ga ga je car imenovao opim poslanikom, ali je ujedno osumnji en i izaao na zao glas da izdaje interese bizantskog dvora os manskoj Porti. Stoga su ga obino nazivali umjesto Teologos samo Tologos Koraks, t j . brbljavac gavran. Od straha da m u stvar nee uspjeti, da Mustafa i Dunejd ipak ne bi iz Carigra da pali sultanu u ruke, ukrcani su za Lemnos i tamo pomno u vani u samostanu sv. Djevice. Zbog toga to je knez Mire potpomagao Mehmedova takmaca na prijestolu, kaznio ga je, po haravi Vlaku. Tako je Mehmed koncem svoje vladavine, zbog paske nad pravim i l i navodnim bratom Mustafom, bio u ruka ma grkoga cara, kao to ga je poetkom vladavine umirilo iz ruenje njegova brata Kasima u njegove vlastite ruke. Ovaj si8 Historija Osmanskog carstva

113

gurno nije bio smaknut po primjeru k o j i je dao Bajezid Jildirim da b i se osigurao prijesto, nego je samo oslijepljen. Meh med mu je odredio grad Akhisar kod Kive za boravak i ivot, a sestru Fatimu predao je Sulejman s Kasimom grkom caru kao zalog svoga prijateljstva i kao takav zalog je od Manuela 4.5.1421. bila s bratom izruena Mehmedu. Ovaj j u je dao jednom sandakbegu za enu. Kada god je Mehmed doao u Brusu, po zvao je k sebi brata i sestru i zabavljao se s njima u bratskim razgovorima. Iste godine kad je s Manuelom utanaen ugovor o opskrbi, poao je Mehmed preko Carigrada u Aziju, a Manuel, iako po taknut od arhonta da mu dobra prilika ne izmakne iz ruku i da osigura naklonost Mehmeda i njegova brata Muse, cijenio je za danu rije i prava gostoprimstva. Poslali su pred njega Dernetrija Leontariosa, Isak Hasana i Manuela. Primili su ga izvan grada i otpratili ga do dvostrukoga stupa (danas nazvanog beikta). itavim je putem sultan pripovijedao s Demetrijem Leontariosom. Car ga je sa svojim sinovima primio na jednoj ga l i j i , a na jednu drugu, isto tako lijepo opremljenu, uspeo se sul tan. Oba su se cara pozdravila i dogovorili se prijazno na moru, svaki na svojoj galiji. Tako su se vozili zajedno sve do Hrizopolisa (Skutari = Uskiidar) gdje je sultan izaao iz galije i poao u atore koji su za njega podignuti. Car i prinevi su jeli na ga l i j i i od vremena do vremena su car i sultan jedan drugome slali prijateljske vijesti. Predveer je sultan odjahao u Izmit (Niko mediju), a car je vodenim putem krenuo kui. Slijedeeg se pro ljea sultan vratio preko Galipolja (Kalipolisa) u Adrianopolis (Edrene), a car je poslao Demetriosa Leontariosa da mu poeli dobrodolicu. Sultan ga je vrlo prijateljski primio, ali t r i dana zatim pade s konja, udaren od kapi. Osjeajui da mu se blii kraj, pozva svog vjernog vezira Bajezid-pau pred sebe i zakle vjernog, mnogo puta prokuanog slubenika, kojem je i sam imao zahvaliti za prijestol (Bajezid ga je izvukao iz bitke kod Angore (Ankare), sproveo kroz mnogo opasnosti do Amasije i otada mu jakom rukom stalno sluio protiv neprijatelja), da njegovu sinu Muratu kao prijestolonasljedniku isto tako vjer no slui i da njegovo dvoje malodobne djece preda pod zatitu i tutorstvo grkoga cara da bi sauvao njihov ivot pred bra tom, budui da nije vjerovao u ovjenost svog prvoroenog sina. Bila je to ne bezrazlona bojazan da e ovaj slijediti pri mjer djeda i oca i da e uguiti brau kao suparnike prijesto lja. Murat se tada nalazio u Amasiji kao namjesnik, branei is tone granice carstva protiv Kara Juluk Bainderija, gospodara Turkmena Akkovunlu (Bijelog ovna). Usprkos svim dobrim svojstvima, koja su hvalili ak i bizantski povjesniari, ipak ni je zatajio duboki nagon osmanskih silnika da okupaju ruke u vlastitoj krvi. Jednog sina njegova brata Sulejmana bio je u Konstantinopolisu (Carigradu) uhvatio Tersikegli Zaganos, koji 114

je ve uguio Musu, i smaknuo ga na Mehmedov nalog. Samo je Sulejmanova ki bila poteena; njezinu sinu je darovan i vot i ukazana mu je milost podarivi m u leno. Sutradan se sultan jo pokazao pred vojskom, koja ga je doekala dobrodolicom sa uobiajenim uzvicima za blagoslov i sreu (alki), ali ga je slijedei dan opet udarila kap i oduzela jezik, te je naveer umro. Ibrahim i Bajezid-paa, oba vezira, odlue zatajiti sultanovu smrt dok Murat, o tome obavijeten, ne bude u Brusi sjeo na prijesto. Elvan-beg, najvii stoiovnik, u najveoj je urbi odaslan u Amasiju da mu donese vijest o oevoj smrti. Meutim se divan redovito odravao, a da vojsku ouvaju od podjele na stranke raznih prineva, Mehmedovih si nova, p r i ranije proirenoj vijesti o smrti, objavljena je zapovi jed u sultanovo ime da je odluen vojni pohod u Aziju. Odluili su vojsku u Evropi podijeliti i jednim njezinim dijelom ojaati u Aziji novog gospodara. Objave da je zborno mjesto vojske u Bigi (glavnom gradu Karasija). Odrede da jedan dio janjiara i spahija poe onamo i da im se odmah da odreena plaa. Pri je polaska su eljeli vojnici sami vidjeti sultana da bi se osvje doili da jo ivi. Uzalud su im veziri rekli da svaki pokret ko di bolesniku i da sumnja njegove vojske moe biti opasna po njegov ivot; janjiari i spahije su bili postojani u svom zahtje vu. Tada smisli neto jedan od dvojice lijenika, upuenih u taj nu o smrti, po imenu Kurd Uzen, da udovolji zahtjevu vojske, a da ne izda tajnu. Sultan je u seraju kod Aarianopoiisa (Edre ne), gdje je bio umro, obuen u punom sjaju i postavljen na pri jesto; iza lea je sjedio jedan od etvorice sultanovih paeva, upoznat s tajnom, i stavivi ruke u rukave sveane odjee, mi cao njima kao da je sultan jo iv. Prozori odaje bili su zatvo reni, jer su, tako je reeno vojnicima, lijenici izjavili da pro puh kodi bolesniku. Tako su janjiari i spahije prolazili mimo prozora u kojem su vidjeli sultana gdje sjedi iza staklenih pro zora u tamnoj daljini i mie rukama. Veziri, upueni u tajnu, doli su kao i obino na prijem i pronijeli vijest m e u ete da je sultanu bolje. Ovi su (zadovoljni to su ga vidjeli i zbog vi jesti), poelivi mu sreu i zdravlje, poli k svom odreditu. Ta ko je sultanova smrt skrivana etrdeset dana, dok nije stigao stoiovnik odaslan Muratu s vijeu da je novi sultan ve stigao iz Amasije u Brusu. Tamo je zasjeo na oev prijesto, pa je isto vremeno objavljena iMehmedova smrt i Muratovo zauzimanje prijestolja. Vojsci je izdana zapovijed da poe u Brusu i otpra ti le koji je noen u nosiljci. Politika takvog zatajivanja smrti jo e se vie puta u ovoj povijesti ponoviti, a bila je potrebna da nasljedniku osigura neosporno zauzee prijestolja, budui da je bio daleko. Bo takvog sluaja nije vie dolo, kad prijestolo nasljednici nisu vie imali namjesnitva kao ranije, za oeva i vota, nego su bili zatvoreni u krletku harema (kafez), gdje su, ne raunajui na pomo vojske i l i udaljenih prineva-namjesni8*

115

ka, bili jednim korakom od krletke do prijestolja, pa su se, mahnuvi rukom, mogli konopcem osloboditi brae-suparnika. Mehmed Prvi je gradio damije u azijskoj i evropskoj pri jestolnici, u Brusi i Adrianopolisu (Edrene) kao i njegovi pret hodnici Murat i Bajezid. U Edrenu je, uskoro nakon to je pre uzeo vlast, dovrio damiju koju su zapoeli graditi njegova braa, Sulejman i Musa. Prvi je izgradio samo temelje, a drugi j u je izgradio do prozora. Damija stoji na obali Marice, na ce sti za Plovdiv (Filibe), a zove se Uludamija i l i velika damija. U kvadratu ima stotinu i osamdeset stopa, iznutra ima devet, izvana pet kupola i dva minerata, od kojih jedan ima dvije ga lerije za pozivanje na molitvu, ali nema harema t j . predvorja. Kao to je Mehmed u Adrianopolisu (Edrene), dovrio veli ku damiju koju su zapoeli i nastavili njegova b r a a Sulejman i Musa, tako je i u Brusi dovrio gradnju velike damije (Ulu damija) koju je zapoeo njegov djed Murat I , a njegov otac Bajezid nastavio, ali je nije dovrio. Svaki od ova t r i sultana sa gradio je i svoju vlastitu damiju, ali su samo t r i ujedinjene snage i trokovi sve trojice za vrijeme t r i j u vladavina i t r i ljud ska vijeka mogli stvoriti ovaj prvi veliki spomenik u prvom azijskom gradu carevine. To je etverokut od stotinu koraka, od kojeg svaka strana, podijeljena na pet jednakih dijelova, tvo r i polje podijeljeno na dvadeset i pet malih etverokuta (svako polje dvadeset koraka po strani), a sve je podijeljeno etverokutnim stupovima; dvadeset i etiri ovih malih, sa po etiri stu pa odijeljenih etverokuta nadsvoeni su kupolom, samo dvade set i etvrti, srednji, otvoren je i tvori umjesto kugle neobino veliki otvoreni prozor od dvadeset koraka u promjeru, kojemu dolje u damiji odgovara veliki etvrtasti bazen za vodu. Time se ova damija razlikuje od svih poznatih velikih damija u Ca rigradu i Adrianopolisu (Edrene) od kojih nijedna nije odgozgo osvijetljena i nijednu ne osvjeava bazen s vodom iznutra. Ve lika reetka od uto-bakrene ice presvodila je kao ribarska mrea (danas) otvoreni prostor da b i sprijeila pticama uletavanje i pravljenje gnijezda u damiji, a u bazenu s vodom plivale su zlatne ribice obasjane zlaanim sunevim zrakama, neometa ne mreom, ija je bakrena sjena padala na vodenu povrinu. Umjetniki izrezbareni kurs i l i mimber (povieno mjesto za pre davanje) ne samo da je oponaao cvijee i plodove, pupoljke i peteljke, lie i granje, nego je oponaao i umjetniki izraene svilene obrube od haljina, po emu je Brusa nadaleko poznata. U itavom se Osmanskom carstvu mogao s njim usporediti sa mo svojim rezbarstvom znameniti mimber damije u Sinopu. Stupovi su nekada od poda do visine ovjejeg tijela b i l i pozla eni, a zidovi su jo ukraeni urezanim natpisima o Bojim svojstvima. Na oba ugla prednje strane uzdiu se, odijeljeno od zgrade, dva velika minareta na silno j a k i m temeljima. Na gor njoj galeriji jednoga bio je vodoskok, ija je voda, padajui s 116

Uludaga (Olimposa), dovedena do ove visine trcala uvis, tako da je minaret drao ovaj bazen vode kao stup usmjeren prema nebu a vodeni se mlaz mijeao s vodom iz oblaka. Nakon zavretka velike damije, k o j u su zapoeli graditi njegovi prei u Adrianopolisu (Edrene) i Brusi, zapoeo je Meh med s gradnjom vlastite damije u Brusi, znamenite pod ime nom Jeil imaret, t j . zelena dobrotvorna zaklada. To je jedan od najveih ukrasa grada, znamenit po bogatstvu i skupocjenosti za to upotrijebljenih vrsta mramora i po umjetnosti rez bari ja u kamenu. Ona stoji bez predvorja s arkadama na jedno stavnoj povienoj terasi od bijeloga mramora. Zidovi su izvana obloeni velikim etverokutnim ploama od crvenog, zelenog, plavog, sivog, utog, crnog i bijelog mramora, kao mozaik, kao velika raznobojna ahovska ploa. Obrubi na prozorima i iznad jedinih ulaznih vrata, koja se svojim ukrasima uzdiu sve do zabata na prednjoj strani, iroke su vrpce natpisa od crvenoga mramora, izraene i izglaane takvim umijeem i briljivou, da se ini kao da su slova izlivena od poput ogledala sjajnog metala. Umjetniko djelo ove nadaleko poznate damije, kao majstorsko djelo arhitekture i umjetnosti u kamenu, nije po znato toliko po mihrabu, t j . vodeem molitvenom mjestu, nego po vratima ija nas bogata rezbarija zauuje bogatstvom i f i noom, sjajem i ukusom. Za nju je trebalo t r i godine i etrde set tisua dukata, tako da ulazna vrata premauju ljepotom i umijeem crvenu akademiju koju je sultan Alaedin bio sagra dio u Sivasu. Pri ulazu u damiju i pod uzdignutom galerijom, nad kojom se uzdie uzvieno molitveno mjesto za sultana, iz nenauje nas svijetlotamni otsjaj sjajnog perzijskog porculana kojim su obloeni zidovi postrance, koji suavaju ulaz. Ova ob loga fajance i l i perzijskog porculana predstavlja dva velika ze lena zastora s k o a r o m cvijea u sredini, a zidovi same damije su od dna sve do visine ovjeka obloeni plavim perzijskim por culanom na ijoj lazurnoj podlozi sjajno blistaju natpisi iz Ku rana. Mihrab i l i vodee molitveno mjesto, t j . udubina u kojoj lei Kuran, izraen je od crvenog mramora i bogato je ukraen umjetninama na kamenu, pa potpuno odgovara ljepoti ulaza, koji m u stoji upravo nasuprot. Kupole i minareti su bili (danas vie nisu) obloeni zelenim perzijskim porculanom, tako da su na sunevu sjaju blistali kao smaragdna kubeta i stupovi neke arobne palae; otud je damija dobila ime jeil imaret i l i ze lena zaklada. Kraj damije se uzdie Mehmedova grobnica kao osmerokutno zdanje usred lijepog vrta koji ga okruuje; zidovi su iznutra i izvana obloeni zelenim perzijskim porculanom, a s osam zidova zbore posjetiocu po predaji osam Poslanikovih rijei u srebrnoj caklini, a uzdiu se sa lazurno-plave podloge. Uz damiju i grobnicu nalaze se kola i kuhinja za siromane; uz damiju s obiljem hrane za duh, kuhinja je dobrim nadarbinama opskrbljena sa dovoljno tjelesne hrane. Da bi ustanovio na117

darbine za njihovo uzdravanje, odredio je Mehmed kraj i zem ljita u priobalnim gradovima izmitskog zaljeva, koja su ranije Osmani bili osvojili, a za Timurova upada, za vrijeme meuvlade, opet izgubili, kao: Hereke, Gebze, Kartal i Pendik, koje su Umurbeg i Timurta natrag osvojili. S takvim prihodima od pobjeda i osvajanja i s tolikom umjetnou u arhitekturi i u ka menu postala je zelena damija sultana Mehmeda Prvoga u Bru si jedan od najljepih spomenika pobonosti i ljubavi prema umjetnosti osmanskih sultana, sjajna dragocjenost saracenske graditeljske umjetnosti i klesarstva. U njezinom raznobojnom mramoru, njezinom zelenom i plavom porculanu, njezinu ljup ko isprepletenom, u mramoru uklesanom ispisanom obrubu ogleda se ukus zakladnika koji je i time, kao i svojim itavim ivotom, zasluio nadimak elebi (tj. koji ima ukusa, krasan i vrlo visoko obrazovan gospodin). Mehmed je gradnjom velike i zelene damije u Brusi postavio spomenik koji svojim klesarskim umijeem i rezbarenjem stoji uz bok mimberu u Sinopu i vratima akademije u Sivasu ili ih je i premaio. Na taj se nain kao graditelj slavno takmi i s jednim od najveih seldukih sultana, Alaedinom Prvim, a s druge se strane takmii, u oima muslimana ne manje zaslu nom stvari, s egipatskim sultanima u pobonoj dareljivosti za dobro vjere. Poslao je kao prvi osmanski sultan sa godinjom karavanom hodoasnika dar u zlatu, nazvan sure, za siroma he u Meki i Medini. Proslijedio ga je posebno odreen komesar s pismom za erifa u Meki. Iako dar nije bio toliko velik niti je izruenje primaocu bilo toliko sveano kao to je bilo u kasni j i m vremenima, to se ni dar ni sveanost ne biljee tek od Seli ma Prvog, osvajaa Egipta, nego od Mehmeda Prvog. Od njego va vremena potjeu i polulenska dobra u Rumeliji, koja daju samo polovicu uobiajenog lenskog poreza sultanu. Mehmed je to odredio a ta uredba inae nigdje u Turskom carstvu nije bila uobiajena odmah poto je sjeo na prijesto, da bi na taj nain ispred drugih nagradio svoje vjerne vlasnike lena koji su, za vrijeme meuvlade brae Sulejmana i Muse, odano stajali uz njega i pridonijeli njegovoj neogranienoj vlasti. Zato se tak va polulena nalaze iskljuivo u Rumeliji i nigdje drugdje. Za Mehmeda, dobro odgojenog, uljudnog, fino naobraenog ovje ka, jednom rijei za vrijeme vladavine plemenitog gospodina po digao se i ukus u literaturi i pjesnitvu. Godinje kronike Os manskog carstva, u kojima evropski istraivai i pisci povijesti prije Mehmeda Drugog nisu pretpostavljali spominjanje pisaca i literature, poevi ve od Mehmeda Prvog javljaju, na kraju svake vladavine, poslije vezira i emira koji su se istakli u drav noj i ratnoj slubi, o uenim zakonodavcima, o ejhovima i pje snicima uz koje se onda, za kasnijih vladavina, redaju matema tiari i l i astronomi i lijenici, a mnogo kasnije jo i pisari za lijepo pisanje i glazbenici. ivotopisi uenjaka i umjetnika i oda118

vanje poasti njihovim djelima spadaju u naroitu struku os manske povijesti knjievnosti i umjetnosti, a djela i sudbine ve zira i emira mogli bi biti predmet za budueg Plutarha, kojemu nee uzmanjkati sadraja kad bude imao izvore. Povjesniar i tavog Osmanskog carstva moe iz gomile imena koja mu se na meu kao vana samo nekoliko njih o njihovim ivotnim sudbi nama ukratko spomenuti. Mada se imena vezira i emira u toku povijesti najljepe i na j karakteristini je kazuju dogaajima koje su stvorili svojim savjetom i l i ih izveli svojom desnicom, ipak nalaze katkad zgod nije mjesto u historijski znaajnim pojedinostima ivotnih sud bina istaknutih dravnika i vojskovoa jedne itave vladavine. Tako emo na pr. najzgodnije primijetiti ovdje da se Ibrahimpaa, Ali-pain sin, veliki vezir Mehmeda I , trei po redu iz obi telji andarlija, kojeg svi turski povjesniari jednoglasno navo de kao Mehmedova velikog vezira, a zatim jo osam godina kao velikog vezira Murata Drugog, u toku itave osmogodinje Mehmedove samovlade spominje samo dva puta; jedanput prije svretka meuvlade, a drugi puta nakon Mehmedove smrti. Prvi puta kad ga je Musa slao grkom caru u Konstantinopolis (Carigrad), kad je odatle preao u Brusu, a drugi puta kad se nakon Mehmedove smrti sporazumio s Bajezid-paom oko zata je smrti. Bizantski povjesniari spominju samo ovoga kao po vjerenika i prvog Mehmedova vezira koji ga je istrgnuo kao dje aka iz bitke kod Ankare, spasio iz tisuu opasnosti, protiv svih ga neprijatelja hrabro branio i jo na samrti dobio nalog za izvrenje njegove posljednje elje. To to su Bizantinci o Ibrahim-pai za vrijeme itave Mehmedove samovlade duboko u tjeli i to su spominjali Bajezid-pau kao prvog vezira i onog koji je uivao najvee povjerenje, ipak ne moe oslabiti svjedo anstvo osmanskih povjesniara i njihovih izvora koji samo Ibrahim-pau priznaju za velikog vezira, nego u najmanju ruku dokazuje da se ovaj vie koristio glavom nego l i desnicom, da je bio vie savjetnik nego ovjek djela. to manje bizantski pis ci priaju o Ibrahimu, to vie priaju o Bajezid-pai, kojeg me utim esto zamjenjuju sa Sufi Bajezidom, upraviteljem dvora princa Mehmeda, kojeg je spasio na bijegu iz bitke kod Ankare, a zatim od njega bio upuen kao poslanik Timuru. Na bijegu su sigurno petnaestogodinjem princu pomogli i njegov upravi telj dvora Bajezid Sufi i njegov vojskovoa Bajezid-paa, koji su se s njim spasili u planine oko Amasije. Sufija i pau Bizan tinci ne razlikuju jednog od drugoga, pa o ovom priaju jo i anegdote, a to se zasniva naprosto na loem izgovoru nadimka giirei, t j . hrva, kao to je gore pokazano. Iz toga giirei na stalo je odmah pleta tetiva i l i onaj koji pravi lukove. Tako je po Halkondilasu Mehmedov pratilac na bijegu bio pleta teti va, za Francea, k o j i je manje toan, bio je majstor za pravlje nje lukova, a po Dukasu, koji o tom najopirnije pie, bio je to 119

vezir Bajezid-paa koji je na putu iz Ankare u Amasiju prosjaio preodjeven u dervia. Kada djeak zbog umora i uljeva na nogama nije mogao dalje, ovaj ga je nosio na leima kao libij ski magarac, a kao nagradu za takvu vjernost i portvovanje Mehmed mu je navodno za itavog svog vladanja dao neograni enu vlast u dravnoj upravi. Trei Mehmedov vezir bio je, po red Ibrahim-pae, velikog vezira, i Bajezid-pae, vojskovoe, Ajvaz-Aus i l i Ilijas-paa, hrabri branitelj Bruse protiv Karamana, koji se tom prilikom sa stupnja subae i l i glavara spahija uspeo do vezirske asti. Sjajnim imenom vezira, kojem su, od vreme na Orhana i Murata I , pripadale nasljedne slube, a ile su s oca na sina, odlikovane su t r i obitelji: Mihaloglu, Evrenos i Ti m u r t a . Ta je ast najprije dana Mehmedovoj brai, njegovim suparnicima na prijesto, koji su produili vrijeme meuvlade i na kraju ga okonali time to su preli Mehmedu. Mihaloglu, nasljedni voa akindija i l i leteih, pratio je s Hasanom, janjiarskim agom, i s Evrenosom, rumelijskim beglerbegom, najsta rijeg princa Sulejmana na bijegu iz bitke kod Ankare u Evro pu. Timurta, anadolijski beglerbeg, uhvaen je u bici kod An kare. Poslije Bajezidove smrti, preao je u slubu azijskom prijestolonasljedniku, princu Isi, a o njegovim sinovima b i t e kasnije rijei. Evrenos i njegovih pet sinova, koje je naveo Halkondilas poimence, preli su od Muse Mehmedu, a oba Mihaloglua, otac i sin, prili su razliitim stranama. Otac se borio u Mehmedovoj vojsci, ali sin, Mehmed-beg, ostavi vjeran Musi, utamnien je nakon posljednje izgubljene bitke u Tokatu; je dan drugi sin, Jahi-beg, bio je emir rumelijske karavane. Mehmedovi osobni lijenici, od kojih je jedan znameniti pjesnik-romantiar Sinan ejhi iz Germijana, a drugi Kurt Uzen iz Kurdistana, ovjekovjeili su svoje ime u povijesti. Prvi Husrevom i irinom, a drugi sretno izvedenim zatajivanjem Mehmedove smrti, kojega nije mogao spasiti. Tako je bilo i s njegovim upraviteljem dvora Sufi Bajezidom, kojemu je uspio bijeg iz bitke kod Ankare i njegovo dvokratno poslanstvo Timu r u s prinevim uiteljem, Sirijcem Arab-ahom, koji je nekada bio uitelj princa Timura. Po njemu je postala poznata njegova povijest, koja je na itavom Orijentu slavna kao majstorsko djelo retorike, a dobro je poznato i svim evropskim orijentali stima kao dobro lingvistiko djelo; poznat je i po drugim dje lima koja su dosad ostala u Evropi nepoznata. Sudac Gebze Fazlullah, koji je prije spomenut kao Mehmedov poslanik caru Manuelu u Carigradu, sagradio je u gradu gdje je Hanibal po kopan, damiju i stanite za dervie i zbog zasluga podignut s poloaja suca na poloaj pae. Drugi su ueni znalci zakona pro slavili svoje ime i vladanje sultana Mehmeda svojini djelima. A to su: Muhjedin Kafiedi, prvi veliki filolog, ovjek iroka zna nja, koji je mnogo pisao o Osmanskom carstvu; od njega je 120

zadnji veliki znalac i pisac o arapskoj literaturi u Egiptu, Suj u t i (koji je napisao pet stotina knjiga s najneobinijim naslo vima) saznao gramatiku. Kad ga je Sujuti jednog dana upitao za broj njegovih djela, odgovori mu njegov uitelj Kafiedi, t j . uitelj kafija (jednog znamenitog sint-aksikog djela), da mu je to nemogue znati, jer je od mnogih svojih djela zaboravio sa draj, pa ak i naslov. Oba Jakuba, crni i uti, obojica rodom iz Karamana, pisci su egzegetskih rasprava i pravnih komenta ra. Oba Perzijanca: Haj dar iz Herata i Fahredin El ademi, t j . Perzijanac, prvi znamenit svojim djelima o tumaenju Kurana, 0 retorici i o nasljednom pravu, a drugi je vie poznat po svo joj uzdranosti to kao muftija nikako nije htio p r i m i t i povii cu plae; ali je poznat po svojoj fanatinoj netrpeljivosti, te je, istupajui kasnije, za sultana Murata, protiv jednog perzijskog slobodnog mislioca kad je ovaj osuen na lomau, prinio drva, zapalio ih, pa p r i tom opalio i svoju dugu bradu. Osim zeta Bajezida Jildirima, velikog Buharije, tzv. Emira Sultana, koji je ve p r i zauzimanju Bruse po Tatarima pod prethodnom vladom odigrao izvjesnu ulogu, a u kasnijoj e vladi nastupiti vie no jednom; osim Bedredina iz Simavne koji je postao ne manje znamenit po politikim intrigama, po buni i po svom nesretnom zavretku kao i po mistinim djeli ma; od ejhova, koji su se posvetili svetom ivotu, trojica su ste k l i ime, sva tri sljedbenici velikog mistiara, ejha Zeineina Ka fija, u t r i razliita grada Osmanskog carstva, a jo se i danas u njima hodoasti njihovim grobovima. ejh Abdulatif Mukkadesi iz Jeruzalema, poto je u Horasanu kroz vie erbeina, t j . kvarantena i l i etrdesetodnevnih vjebi asketizma zavrio put sljedbenika, te proao duhovno proiavanje na grobovima ve l i k i h mistiara Sadredina, Mevlana Delaledina i emsudina Tebrizija u Konji, izloio je svoje mistino znanje u jednoj po sebnoj knjizi i sam se nastanio u Brusi. ejh Abdurahim iz Merzifuna, usavrivi se ne samo kod ejha Zeineina Kafija, nego 1 kod velikog mistika ehabedina Suhraverdija kao sljedbenik, te je od ovoga dobio doputenje da izlae njegova djela, ispra en ovim rijeima: aljem te u zemlju Rum kao vatru boan ske ljubavi, i on je njome zapalio srca stanovnika svoga gra da. Konano i Pir Ilijas, rodom iz Amasije, poslan je po Timu r u u irvan, ali se zatim opet vratio u svoj rodni grad gdje je, poznat po svojoj velikoj svetosti, ivio i umro. Nad njegovim grobom u Savediji, u blizini Amasije, Mehmed I je sagradio grobnicu, vjerojatno zbog ejhova neaka i duhovnog nasljed nika, ejha ITusamedin Gimilioglua, koji je, kad mu je sultan Murat I I poslao svoja t r i sina u posjet, preporuio princu Meh medu pred ostalima da uva Islam i dobrobit carstva. Nakon vezira i emira, prinevskih upravitelja dvora i ospbnih sultanovih lijenika, nakon uleme i ejhova, neka pjesnici budu na svretku. No najveeg m e u lijenicima, a naroito za 121

one bolesti, ejhija iz Germijana, ve smo spomenuli prije uz sultanov bolesniki krevet i uz lijenike. Njegove zasluge, koje je sultan bogato nagradio, priskrbile su mu zavidnike i neprija telje koji su, umjesto da, kako je to uobiajeno kod velikih pje snika, spopadnu njegova djela i iz njih crpe misli i izraz, napali njega, orobili ga i ubili njegove ljude. U povodu toga je ejhi napisao knjigu o magarcima, gdje pripovijeda o svojoj zgodi i m e u raznim vrstama magaraca obiljeio je svoje neprijatelje. Sultan, kojemu je knjiga dola u ruke, nadoknadi lijeniku nje gov gubitak, dade provesti istragu i kazniti zaetnike grabea i umorstva. Turski prijevod krasne pjesme velikog perzijskog pjesnika-romantiara Nizamija Husrev i irin zapoeo je tek iza smrti sultana Mehmeda i pokazao njegovu nasljedniku Muratu Drugom pojedina pjevanja, poto ih je dovrio, a za svako je bio carski nagraen. Prije nego je mogao dovriti posao, izne nadi ga smrt. Njegov neak Demali-zade, i sam pjesnik, koji je kod vladara iz Germijana bio u slubi kao dravni sekretar i uivao njegovo povjerenje, nastavio je djelo svoga strica do svr etka; kao prevoditelj perzijskih pjesama-pohvalnica i alobnih pjesama (kaside). Jednim slinim djelom Kaside Senajisu i je dnom r o m a n t i n o m pjesmom postao je slavan kao pjesnik. Osrednji su Nuredin iz Akehira, s pjesnikim imenom Ezheri, tj. cvatui, Demili iz Turkestana, koji je na starotursku skla dao agatajske pjesme, i Sehiri, defterdar sultana Mehmeda, kad je ovaj jo za oeve vladavine vladao kao namjesnik u dje akoj dobi u Amasiji, te kojem, usprkos njegove osrednjosti, pripada moda zasluga to je princu, buduem sultanu, ulio lju bav prema pjesnitvu i ukus, pa se tako hrva (giirei) razvio u plemenita gospodina (elebi).

122

GLAVA DESETA Od ustolienja Murata JI do opsade Beograda

Murat, najstariji sin sultana Mehmeda I (dva njegova stari ja brata su umrla kao njegovi prethodnici u namjesnitvu u Amasiji jo za oeva ivota, a njegova dva mlaa brata su umr la od kuge), sjeo je na osmanski prijesto u cvatu mladosti 'kao osamnaestogodinji mladi, a da ga nije omastio niti krvlju bra e niti ga osramotio izruenjem brae bizantskom caru. On je na njega sjeo poto je iz Amasije stigao u Brusu, gdje ga je opasao m a e m veliki ejh Buhari i l i Emir Sultan, zet njegova djeda Bajezida. Janjiari su uli u palau zaeljevi mu dobrodolicu, oev le je pokopan u grobnici uz zelenu damiju i osam dana je trajala alost. Poslanici su poli na dvor vladara Karamana i Menteea, kralju igmundu i caru Manuelu, najaviti nastup vladanja i obnoviti ugovore sklopljene s ocem. S Karamanom je utvren mir, s Ugarskom je zakljuena petogodinja obusta va vatre, poto je kratko prije toga zemlja Burcel u Erdelju ognjem i maem opustoena, a braovski magistrat odve den u zarobljenitvo. Jo prije nego to su JVluratovi poslanici doli u Konstantinopolis (Carigrad), ve su Paleolog Lahines i ve prije spomenuti Teologos Koraks otili Muratu kao Manuelovi poslanici, da b i od njega uli posljednju oevu elju glede izruenja sinova. U protivnom b i sluaju, dosad uvanog na sljednika prijestolja, Mustafu, Bajezidova sina, proglasili gospo darom evropske Turske, kojoj e se uskoro podvri i azijska Turska. Bajezid-paa odgovori poslanicima u sultanovo ime: Ne dolikuje i protivi se Poslanikovu uenju da sinovi muslimana budu odgojeni kod kaura i car se moe odrei ovog starateljstva, te odrati m i r i prijateljstvo, na koje je i sultan spreman prisei.

[Grki car je odmah poslao svoga pouzdanika Demetriosa Laskarisa Leontariosa da Mustafu i Dunejda prebaci na evrop sko tlo. Za t u uslugu, Mustafa prisegnu da e caru dati Galipolje i cijelo primorje sjeverno od Carigrada do Vlake, a juno tesali jske gradove do Atosa. A potom otplovie pred Galipolje i opsjedoe ga. Iza toga se Mustafa uputi prema prevlaci Atosa, a Leontarios osta opsjedati grad. Vojske dvaju suparnika skupie se i , kroz neko vrijeme, sastadoe se u tranoj dolini (Saslidere) blizu Edrena, gdje sva vojska od 30.000 ratnika, to j u je predvodio Muratov vezir Bajezid-paa, prijee na stranu Mustafe. Vezira okovae i predadoe Dunejdu da mu se osveti za svo ga zeta Avdulu, to ga je ukopio Bajezid-paa, a ovaj mu odsi123

jee glavu. Na vijest o pobjedi, preda se Galipolje Laskariosu. Ali taman kada je ovaj mislio ovladati gradom, pojavi se Mu stafa i odree mu to. Tada se Manuel odlui okrenuti Muratu i uputi mu poslanstvo, ali ovo pretee Muratov izaslanik, Ibrahim-paa, nagovarajui cara da podri Murata. Kako se car nije mogao odmah odluiti, Murat se okrenu enoveanima i s nji hovom pomoi ojaa. enoveani su u Fociji (Foi) proizvodili stipsu uz godinju dau grkom caru. A kada je obale poela ugroavati turska vojska, izgradili su uz grku p o m o jednu utvrdu na podnoju brijega, na kojem su proizvodili, i na obali mora, zvanu Nova Foceja (Yeni Foa). Sklopili su ugovor sa vladarom Saruhana uz godinji danak od pet stotina dukata koji se ve izvravao sto osamdeset godina. Sa Mehmedom I . sklopile su vlasti ovog grada desetgodinje prijateljstvo uz danak od 20.000 dukata. I s Muratom su zagovarali prijateljske odnose, te, kada su se po drugi puta obratili, on poalje jednog hatiba (osoba koja tuma i sa damijske govornice) da donese zaostali danak i da unaj m i brodove za prebaaj trupa u Evropu. Mustafa je nakon pobjede bio zapao u ugodnost, iz koje ga je trgao Dunejd s obavijeu da Murat sprema vojsku. On ga nagovori da se prebaci na azijsku stranu i da se tamo sukobi s Muratom, to ovaj i uini. im je za to uo Murat, smjesta na pusti Brusu i smjesti se iza rijeke Ulubad i iza movara to ih stvara jezero Ulubada. Murata su savjetovale njegove vjerne pristae, Timurtaovi sinovi, da b i bilo pametno osloboditi sta rog zapovjednika akinija (leteih odreda), Mihaloglua, kojeg je jo Mehmed I zatvorio u Tokatu. On b i mogao lako prido biti akindijske trupe da od Mustafe prijeu na Muratovu stra nu, to se i dogodilo. Azapi (slobodni) su bili, meutim, vrsto uz Mustafu i ak su pokuali noni napad, ali su i h janjiari e stoko potukli. Ajaz-paa, posluivi se Dunejdovim bratom, a uz obeanje namjesnitva u Ajdinu, uspije da Dunejd napusti tabor, to izazove paniku u redovima Mustafine vojske, te i on sam, naputen, morade urno odjahati prema Lampsaku, oda kle prijee u Galipolje. Murat naredi enoveanima iz Nove Foceje da se smjesta pojave sa flotom izmeu Lampsaka i Galipolja. Ovi to uine, te Murat s njima doe pred Galipolje, razbi je Mustafine trupe, a ovaj s blagom pobjee u Vlaku. Murat osvoji Galipolje i krene za Edrene, gdje ga doekaju sa dobro dolicom. Tamo priredi gozbu, bogato obdari kapetane brodova, a voi enoveana, Adornu, doivotno dodijeli utvrdu Peritoreon i carinske prihode Nove Foceje. Mustafa, kojeg su gonili, bu de u Kizilaga jenideu, od vlastitih ljudi vezan i doveden pred Murata koji ga dade objesiti na jednoj edrenskoj kuli. Sa Mustafinom smru, pala je cijela politika grkog cara. On se pokuao izvui od odgovornosti, te je u tu svrhu poslao 124

izaslanike Muratu, ali ih je ovaj vratio s napomenom da e i h on uskoro slijediti. I zaista, krajem lipnja (juna) polako se po- m j . 6. 1422. ne skupljati vojska oko Konstantinopolisa (Carigrada). A da b i je j o pojaao, sultan objavi da je cijeli grad slobodni plijen, to odmah okupi i mnoge druge: trgovce stokom i robljem, zelenake trgovce, staretinare; takoer se na vojnu iskupi i pet sto dervia koje je predvodio veliki ejh Seid Buhari, Emir Sul tan, Bajezidov zet. U ponedjeljak 24 kolovoza (avgusta) zapoeo je estoki boj 24.8.1422. koji je trajao cijeli dan, kada se turska vojska iznenada povu e. Grci su to pripisivali Panagaji, t j . blaenoj Djevici, a, po pri i Joanesa Kananoa, Emir Sultan je tvrdio da je vidio krasnu djevicu u ljubiastoj haljini kako se usred juria proetala po vanjskim grudobranima, te je pogled na nju ispunio strahom opsjedatelje i natjerao ih u bijeg. Turska historijska vrela se ne bave nikakvim udima, nego daju prirodan razlog povlae nja, to potvruje i bizantski historiar Dukas. Grka politika, poto je propala sa Mustafinom smru, podbola je jednog no vog prisvajaa prijestola, takoer Mustafu, tridesetogodinjeg Muratova brata. Dok je opsjedao grad, Murat dobi vijest o to me, kao i da je Mustafa zasjeo u Izniku, te podie smjesta opsa du, kako bi onemoguio i ovog Mustafu, svoga brata, kao to je i onog, svoga strica. Ovaj je, uz pomo upravitelja svoga dvora Ilijaz-bega, a pomognut trupama vladara Karamana i Germija na, opsjeo Brusu, a kada se ova nije dala, onda je zauzeo Iznik. Murat je kupio Ilijaz-bega obeanjem da e ga postaviti za na mjesnika Anadolije, te mu on dovede u tabor princa Mustafu. Po Muratovoj naredbi bude on objeen pred gradom na jednu 1423. smokvu, a njegovo tijelo pokopano pored oca u Brusi. Dok je Murat bio u borbi protiv gospodara Sinopa i Kasta monija, u Evropi je Firuz-beg na sjeveru ratovao protiv Vlake, a na jugu Evrenosov sin protiv Grke. Prvi je obeao m i r Vla koj uz nametanje dvogodinjeg danka i dobijanje mnogih daro va. Drugi je poetkom svibnja (maja) izbio na Peloponez, zau- 1.5.1423. zeo Lacedemon, Gardiku i Taviju, gdje je petog lipnja (juna) 5.6. pobijedio Albance i od glava osam stotina zarobljenih napravio obelisk. Murat je lako dobio borbu protiv Isfendijara, gospodara Sinopa, j e r je ovoga izdao vlastiti sin. Bio je prisiljen na m i r uz uvjet da preda podruje Kastamonija i da svoju ker da sulta nu za enu. Murat se zatim povue u Edrene i dade nalog za 1423. pripremu svadbe sa keri gospodara Sinopa. U istoj godini je sa novim bizantskim carem Joanesom potpisao m i r s t i m da mu ovaj preda sve gradove i tvrave na Crnom moru, zatim Zejtun (Lizimahija) i druge gradove na Strimonu, te godinji da nak od 300.000 aki i l i 30.000 dukata. Poetkom te godine, sul tan je poslao jednog svog izaslanika do kralja igmunda u Pe125

22.2.1424. tu, a doao je sa despotom Srbije Stevanom Lazare vicem. Izaslanikov zadatak je bio da sa kraljem sklopi dvogodinje pri mirje. U Aziji je i dalje bio aktivan Dunejd, nemirna glava i ne vjerni izdajnik, koji je od Bajezidove smrti tokom meuvlaa njegovih sinova, a onda za Mehmeda I , uvijek bio na strani po bunjenika. On se, nakon to je izdao Mustafu, osigurao da za vlada Ajdinom, poto je u boju ubio njegova gospodara. Murat odlui kazniti izdajnika, pogotovo to je odbio poslati svoga si na na dvor u slubu. Kod Akhisara se utabore obje vojske i s po mou lukavstva Halil Jahi-beg zarobi Dunejdova sina i brata. Dunejd tada pobjee u jaku utvrdu Hipselu na jonskoj oba li i , poto mu vladar Karamana otkae ozbiljniju pomo, odlu i se tu braniti do kraja. Sultan pojaa opsadne snage pod vod stvom Halila, time to poalje Urud-bega, Timurtaova sina, beglerbega, namjesnika Anadolije, i Hamza-bega koji je brat upravo od Dunejda posjeenog Bajezid-pae. Osim toga, nare di enoveanima blokadu utvrde s mora. Kada je uvidio da je nemoan spram 50.000 vojnika, on stupi u pregovore sa Halilom, a ovaj mu, u odsustvu Hamza-bega koji se poslom nalazio u Efesu, obea potedjeti ivot. Kada se Hahza-beg vratio i vi dio to je poduzeo njegov zet Halil, poalje nou etiri delata 1425. k o j i Dunejda udave u snu. Odsjeenu glavu poalje sultanu u Edrene, a on naredi da se pogube njegov uhvaeni sin i brat, te se tako istrijebi cijela obitelj. Murat se sada povue u Aziju da sredi probleme namjesnitva. Tamo je i primio poklonike delegacije Dana, vlakog voj vode, Stevana, srpskog despota, Joanesa, grkog cara, enoveana sa Lesbosa, Hiosa i Rodosa. Zatim se odlui srediti maloazij ske pokrajine. Najprije je unitio vlast u Menteeu, tako to je od dva bratia, koja su ostala iza gospodara ovog kraja, jednog pogubio, a drugi je pobjegao u Perziju; namjesnitvo je dodiie1425. jio Balaban-pai. Osman-beg, gospodar Teke, pomognut od vla dara Karamana, opsjeo je Adaliju, ali su ga Turci potukli i ubi l i . Mehmed-beg, gospodar Karamana, raskinuo je m i r sklopljen s Muratom, jer je produio opsadu Adalije, ali je poginuo od topovske kugle. Od t r i njegova sina, Ibrahim-beg otprati oevo tijelo u Karaman, a druga dvojica poslana su sultanu kao za robljenici. Murat im dade zemlju u podruju Sofije i svakom svoju sestru za enu. Ibrahim-begu je poslao zastavu i sablju podarivi m u u leno Karaman i obnovi m i r uz povrat Hamida 1426. to ga je njegov otac bio odvojio. U nanovo uspostavljenom Hamidu postavio je za namjesnika vrhovnog stolovnika Elvana. Nain na koji je Hamza-beg pogubio Dunejda utjecao je za Muratova vremena na njegove vezire da ga primjenjuju ka da je u pitanju interes drave. Tako je Jurked-paa, sultanova mona osoba, sredio stanje u podruju Amasije i Tokata, koja 126

su bila nesigurna zbog drumskog razbojstva etiri brata, voe plemena Turkmena od Crvenog hode, koji su pljakali karava ne i odvodili ene i djecu iz kupatila. Poto su zimovali sa eti r i stotine ljudi u Nigisaru, on i m u ime sultana uputi pismo pozi vajui i h na zajedniki pohod protiv turkmenskog plemena od Sinova Alparslanovih i obeavajui i m u leno zemlju oko Ortokabada. A da bi zasjeda bila uvjerljivija, udalji vojsku, naini se bolesnim u Amasiji i poalje i m svoga sina u susret sa daro vima. Lukavstvo je uspjelo, Turkmeni dou u Amasiju, gdje i h poasti jelom i pilom. A kada su pali u san, bude svih etiri sto tine nou zaskoeno, povezano i zatvoreno; zatim i h zazidaju i potpale, tako da svi izgore. Onda navali na njihovo nakupljeno bogatstvo i stada. Ostatak Turkmena iz te oblasti pobjegne ple menima Zulkadr i plemenu Akkoyunlu (Bijelog ovna). A na sli an nain je Jurked-paa prevario i gospodara Kodakije, pridobivi njegova prisnog prijatelja obeanjem svoje keri za e nu, pa je ovaj zapalio hambar i orunicu utvrde i predaja je 1427. bila neizbjena. Zatim je silni paa krenuo protiv Husein-bega, voe Turkmena od Sinova Alparslanovih. Ovaj, uvidjevi da se s njim ne moe, odlui mu dragovoljno poi u susret i predati kljueve Danika. Paa uze kljueve, a njega odvede u zatvor u Brusu. Odatle je uspio pobjei i doi do sultana. Baci m u se pred noge molei za milost, a ovaj m u je dade i pokloni m u sandak u Rumeliji].

Murat je pokazao velikodunost i prema starom vladaru Germijana koji je po dareljivosti nadmaio i samog sultana. On je k njemu doao u posjet preko Bruse u Edrene (Adrianopolis). U Brusi je posjetio grobnice osmanskih sultana i tada jo ivog ejha Emira Sultana, te sve ustanove dobroinstva i obrazovanja dobro nagradio. Sultan Murat je pred njega izaao sve do ua rijeke Ergene, koju ve Herodot spominje kao Agrianes. Pri njezinu utoku u Maricu (Hebros) upravo je graen veliki most od stotinu i sedamdeset stupova. Izgradnja je pre dana zapovjedniku srpske granice Ishak-begu, a dovrenje mo sta slavljeno je kao veliko djelo u umijeu gradnje mostova, to je proslavilo Muratovu vladavinu. Knez Germijana najsve anije je pogoen i slavljen. Njegov podanik, ueni lijenik i pjesnik ejhi, odreen mu je kao mihmandar, t j . gostodavac i onaj koji dovodi strance, da bi m u pokazao znamenitosti grada i da b i se pobrinuo da se ispune sve dunosti kraljevskog gosto primstva. Knez Germijana obdari svoje pratioce i vou tako ve likoduno, da na povratku doavi u Galipolje nije vie imao novaca za prijevoz. Pisao je sultanu i javio da mu je ponestalo novaca za put. Murat je rekao kad je primio pismo: Nebo nam je u vladaru Germijana dalo brata koji, osim prihoda svoje ze mlje, troi i nae. Ipak m u je poslao iznos, primjeran veliko127

dunosti davaoca i primaoca. Nakon godinu dana umre knez Germijana, te ostavi svoju zemlju u nasljedstvo velikodunom gostodavcu. Dok se ovo gore opisano dogaalo u Aziji, umro je srpski despot Stevan Lazarevi, a naslijedio ga je u r a Brankovi. Meu utvrdama, koje su nakon Stevanove smrti trebale po ugo voru pripasti Ugarskoj, bila je najvanija Galambo (Golubac) ili Kolumba, turski Guverdinlik, t j . golubac, izmeu Semendre (Smedereva) i Orave na desnoj obali Dunava, kojeg je Stevan zaloio jednom svom plemiu za dvanaest tisua dukata. Kako se igmund ustruavao dati novac, pozvao je plemi Turke i Kolumba (Golubac) pade u njihove ruke. igmund ga opkoli 1428. slijedeeg proljea na vodi i na kopnu, ali se Murat pojavio s p r e m o n o m vojskom da ga obrani. Potpisan je novi mirovni ugovor i Golubac je predan Turcima. Kad je igmund preao Dunav, Turci su vjerolomno napali vojsku koja jo nije prela rijeku. U toj se vojsci naao i igmundov vjerni drug u bor bi, kapetan Cipsa, Zavia Niger od Garbova. im su kraljeve la e otile, uzjaha maloga konja i poe, praen od samo dvojice pjeaka, pred Turke, koji su ga drali za kralja i l i kneza, pa su ga dotukli. u r a Brankovi, srpski despot, preputen sam se bi, bio je sada i sam prisiljen sklopiti m i r s Muratom. Zaklju io ga je uz godinji danak od pedeset tisua dukata i uz obave zu da se odrekne svakog saveznitva s Ugarskom te da za sulta na ide u rat. O pobjedi i miru s Ugarskom izmijenjena su pisma s perzijskim knezovima.

[Sultan se zatim okrenu ka jugu, da b i pripojio jau utvrdu i vieniji grad Tesaloniku (Solun). Poto su se zamorili carevom nemoi da i h obrani, itelji grada urede sa Venecijancima pro daju svoga grada. Murat se naljuti zbog toga, te, kada je obnav ljao mir sa susjednim kranskim vladarima, izuzme Venecijance od toga. im se iz Azije povukao, oni mu upute pomirbeno poslanstvo, a on i m ree: Salonika, koju je osvojio moj djed Bajezid, moja je oinska batina; ako b i je uzeli Grci, mogao bih ih zbog toga pravedno optuiti, a kakvo bi tek pravo imali Latini umijeati se u to; oni bi se trebali vratiti u svoju zemlju, a ako ne, bit u sam uskoro tu. Jednako je odgovorio i gr kom poslaniku: Da, ako Tesalonika pripada caru, ja ne bih na nju poloio ruku, no nemogue je da izmeu mojih i grkih po sjeda t r p i m venecijanski. On odredi Hamza-bega da prikljui grad i ovaj s velikom silom opsjedne grad. Malobrojni Venecijanci branili su grad, ali s velikim nepovjerenjem spram Grka, tako da su uz svakog Grka na strai stavljali jo jednoga iz negrkih trupa. Uzalud je Murat t r i puta slao prijedlog za dosto janstvenu predaju grada, obeavajui potedu grada i slobodu iteljima, uzalud je u grad slao strijele s pismima koja su ova 128

uvjeravanja potvrivala zakletvom. Venecijanci o predaji nisu htjeli ni uti, a Grke, koji su bili skloni Muratu, spreavali su oruanim uvarima. Za zadnju no veljae (februara) odreen je opi juri. Na 28.2.1430. savjet Ali-bega, Evrenosova sina, Murat je po telalima objavio la je cijeli grad otvoren za plijen, a da on pridrava samo po sjed grada. Vojska provali obranu, osvoji grad, a opsjednuti su se spaavali na sve mogue naine, dok su se Venecijanci sklo nili u utvreno pristanite, a zatim na galije. Puanstvo i dob ra postali su predmet opeg ratnog plijena koje neizbjeno po vlai mnoge nedoline i okrutne ine. Murat se uputi na oba lu oblinje rijeke Galike i tamo donese odluku da spasi itelje od potpune propasti. Nakon to su u taboru na Vardaru (Aksios) uhvaeni bili dijelom otkupljeni, dijelom prodavani, a dije lom odvueni, dopusti on otkupljenim povratak u ispranjeni grad, vrati kue otkupljenim vlasnicima a ostale naseli turskim doseljenicima iz oblinjeg Jenide Vardara. Crkve, osim etiri, pretvorene su u damije, palae su dodijeljene uglednim Turci ma, a druge zgrade doseljenicima, samostani su postali karavanseraji, a kamenje od poruenih zgrada i bogomolja posluilo je za kupatilo usred grada].

Prije pada Soluna (Tesalonike), venecijanski je zapovjednik brodovlja, Andrea Mocenigo, raskinuo jedan lanac u luci Galipolja i bio b i razbio tamo okupljenu tursku mornaricu, da su ga dobro podravali kapetani galija. Njegov nasljednik na poloa j u zapovjednika mornarice, Silvestar Morosini, uskoro se po za uzeu Soluna domogao azijske utvrde Dardanela, dao pobiti po sadu i razbiti zidove. Zatim je obnovljen m i r s Venecijom i Mu rat ga je potvrdio iz Galipoija, gdje je otiao s jednim dijelom svoje vojske, poto je zauzet Solun. Drugi dio vojske poslao je pod zapovjednitvom Karade na Janjinu da je osvoji. Da bi se snali m e u vladarima Epirosa i Grke u to vrije me, potrebno je ukratko se osvrnuti unatrag kako su zemlje u Evropi, nekada ujedinjene pod bizantskim ezlom, bile podije ljene za Manuelova vladanja. Car Manuel, u prijateljskim odno sima s Mehmedom, mislio je da moe, ne kodei Bizantskom carstvu, ovo podijeliti na svoje sinove. Imao i h je sedam: Joane sa, Teodorosa, Andronikosa, Konstantinosa, Demetriosa, Tomasa i Andreasa. Joanes, najstariji, imenovan je prijestolonasljed nikom u Konstantinopolisu (Carigradu); imao je jo za ivota oeva, a naroito za Muratova opsjedanja i careva putovanja u Ugarsku, vladarske uzde u rukama. Teodoros je imenovan za despota u Lacedemoniju, Andronikos je vladao u Tesaliji, sve dok njegova prijestolnica Solun (Tesalonika) nije prodana Vene ciji, a on sam ukrcan za Peloponez. Konstantinos je dobio grado ve na Crnom moru; Andreas je bio gospodar Ricinija; Demitri9 Historija Osmanskog carstva

129

os i Tomas su jo za diobe bili odgajani kod kue ali su vreme nom obojica za vladavine brata Joanesa imali vladarsku ulogu na Peloponezu. Kad je Murat osvojio Tesaliju, poslije diobe je Bizantsko carstvo jo postojalo samo u glavnom gradu i njego vu okrugu unutar anastazijskih zidina od Selimbrije do Derkosa, od gradova koji lee sjeverno od Konstantinopolisa (Carigrada) na obali Crnoga mora do Mezembrije i od despocije Sparte na Peloponezu, gdje je Teodorosa, koji je bio bez djece, nakon smr t i naslijedio njegov neak, takoer Teodoros po imenu, sin Andronikosa iz Tesalije. Drugi dijelovi Grke i susjedne drave bile su pod ovim vlastima: Venecijanci i enoveani podijelili su iz meu sebe vlast nad otocima arhipelaga, prvi su posjedovali Negroponte i Kandiju, drugi Hios i Lesbos; Rainer, iz ve prije p r i prvom Bajezidovom zauzeu Atene spomenute firentinske obite l j i Acciaioli, vladao je kao veliki vojvoda Aheje i Beocije nad Atenom, Tebom i Focijom sve do Tesalije. Svoje je dvije kerke udao jednu za Teodorosa, Andronikosova sina, a drugu za Karla Tocija, gospodara Epirosa, Akarnanije i Etolije. Prvoj je u miraz dao Tebu, a drugoj Atenu. Karlo, koji je prvi od fra nakih osvajaa Bizantskog carstva uzeo naslov despota, nije ostavio nasljednike iz braka izmeu Rainera i keri velikog voj vode, ali je ostavio petero nezakonite djece, od kojih ga je je dan, Antonije, naslijedio kao gospodar Atene i Tebe, a posjed Etolije dobio je b r a t i mu Karlo (sin njegova brata Leonarda). Bio je politika glava taj Antonije pa je sebi ve za Bajezidove vlade, a onda za Sulejmana, Muse i Mehmeda neprestanim va zalskim dodvoravanjem na njihovim vratima osigurao m i r u svom dugom i bogatom vladanju. Njegova b r a a kopilani, Memnon, Turnus i Herkules, m e u koje je otac podijelio Akarnaniju, svaali su se m e u s o b n o oko oeve ostavtine, pa su pri m i l i kod Murata slubu na Porti. Memnon, najmudriji m e u njima, zamolio je Murata za p o m o da ga uvede u oev posjed; molba mu je odobrena i jedna je turska vojska poslana na Ja njinu. Tada su se pojavili poslanici iz Janjine s kljuevima gra9.10.1431. da da ih predaju uz dobiveno obeanje da e grad uivati slobo du pod sultanovim vrhovnitvom. Murat je jo bio pred Solu nom. Ugovor je obostrano uglavljen, poslanicima je izdan hatierif, t j . dokument sa sultanovim pismom, a oni su predali klju eve Janjine na mjestu pred gradom Solunom k o j i se od tog dogaaja jo i danas zove K i l i t , t j . katanac. Osamnaest Turaka je poslano da u sultanovo ime zauzmu grad, a osim njega da sa grade i kue u kojima su po ugovoru trebali stanovati. Svoju up ravu su zapoeli s t i m da su protiv ugovora poruili crkvu sv. Mihaela unutar u t v r e n i h zidina, a zatim su zatraili i njihove keri za ene. Kad ni jedna nije pristala na takav brak, zatra ili su i dobili u Murata doputenje da ugrabe ene. Prigodom jedne velike sveanosti, kad su grke ljepotice izale iz crkve Pantokratora, ponovili su Turci k r a u Sabinjanki i tatina pla130

em i alopojkama iscrpljenih majki i oeva utjeila se time da su grabenici mogli b i t i i arhonti iz dobrih kua, kao to su bile i nevjeste. Kako je te godine umro i Ivan Kastriota, gospo dar sjeverne Albanije, domogao se Murat, koji je ve osam go dina imao kod sebe njegova etiri sina za taoce, Kruje i itave zemlje. Te je godine udarilo osam tisua Turaka preko Kupe u Kranjsku i na prepad opustoilo Metliku. Zemaljski kapetani Kranjske i Koruke, enk od Ostrovice i Stjepan Monfort ili su i m ususret sa odredom od etiri tisue na brzinu skupljenih vojnika, te i h odbili kod Rudolfsverta i istjerali iz zemlje. Godina kad je pao Solun i ona prethodna odlikovale su se naroitim prirodnim zbivanjima, pa je potvreno ope milje nje da su oni vjesnici velikih politikih dogaaja. Ponovili su se kuga i zemljotres, a oni su se toliko puta javljali u dugom raz maku od pola tisuljea koje obuhvaa nau povijest, da b i b i l i jedva spomena vrijedni, da to nije, zbog ruenja solunskih zidi na, otvorilo osvajaima prirodni put za prodor i da dogaaji u mnotvu svojih ratnih rtava nisu traili sedam odabranih gla va. Umrla su t r i princa iz osmanske kue, Jusuf i Mahmut, osli jepljena sultanova braa, i Orhan, Sulejmanov sin, kojeg su Gr ci suprotstavili kao prijestolonasljednika stricu Musi kojeg je uhvatio u Tesaliji Balaban i otada je u Brusi mirno stario i ve l i k i ejh, Mehmed Buhari, koji je od vladavine Murata I do vla de Murata I I , u srodstvu s Bajezidom Jildirimom, za meuvlaa Ise, Sulejmana i Muse, a onda za Mehmeda, za pola stoljea proao etiri vladavine; ivio je u sve veoj asti i bogatstvu; umro je oslijepljeni vezir Ajaz-paa i Beg irag, iji je otac Fahredin u Brusi sagradio damiju i , konano, veliki vezir Ibrahim-paa k o j i se od smrti svog oca kroz dvadeset godina odrao na poloaju velikog vezira i tu ast predao u naslijee svom si nu Halil-pai, treem velikom veziru iz obitelji andarlija. Smrt trojice prineva, trojice vezira i velikog emira nadoknadilo je ro enje sina, i to Mehmeda Osvajaa (el-Fatiha). Kako su smrti ovih prethodili kuga i zemljotresi, dolo je neposredno poslije poroda ovoga do potpunog pomraenja sunca i velike gladi, a slijedee godine nagovijestila je repatica nove ratove na istoku i na zapadu. Vlaki knez, Vlad Drakula, tako nazvan i l i zbog ordena sa zmajem koji mu je dao kralj igmund i l i zbog njegove avo lje okrutnosti (jer drakul na vlakom jeziku znai avo), u po etku je, dodue, pao kod Murata u nemilost, jer je kneza Dana protjerao s kneevske stolice i pogubio ga. Murat je kasnije na njega poslao ete koje je Drakula potukao, a, poto je i Danova brata ubio, uvrstio se u kneevini obnavljanjem ugovora o za titi i plaanjem danka. Uskoro zatim upao je s turskim etama u Erdelj, potukao branitelje utvrde Sereni, njemake pru- 24.5.1432. ske vitezove, poharao oblast Braova i jedan dio Cipsertula do Krisda. Opasnost od Turaka i vlaka seljaka buna dali su
9*

131

poticaj da se u Erdelj pobrate t r i narodnosti: Sasi, Maari i ekli, o kojima e u toku ove povijesti ee biti govora. Da b i prekinuti m i r opet uspostavio i igmundu poelio sreu to je dobio carsku krunu, otposla Murat poslanstvo, koje igmund, okien carskim nakitom, p r i m i u crkvi u Bazelu. Dvanaestero naj odlini j ih iz poslanstva donijeli su mu u Muratovo ime dva naest zlatnih pehara, napunjenih zlatnicima, zlatom izvezenu od jeu od svile ukraenu draguljima. igmund i h otpravi carskim tnj. 11.1433. darovima i m i r je obnovljen. U isto je vrijeme upadao Ishak-beg, zapovjednik na srpskoj granici, s vojskom duboko u zemlju i , budui da je Sinan-paa ve osvojio Kruevac i l i Aladiahisar, glavni grad sandaka koji jo i danas nosi to ime, n a a o se u ra Brankovi prisiljen podastrijeti sultanu prijedlog za m i r nu dei mu svoju ker Maru za enu. Prijedlog je primljen. Saride-paa je odaslan da p r i m i prisegu pokornog prijateljstva i ne vjestu za sultana. U isto vrijeme je Brankovi dobio dozvolu da za obranu od Ugarske sagradi tvravu na Dunavu kod Smede1432. reva (Semendre). Graom je upravljao Brankoviev urjak koji je bio oenjen Irenom Kantakuzen. Odravanje svadbe s Marom odgoeno je jer je jo bila u djetinjoj dobi.

[ U Aziji je vladar Karamana dao povoda za drugi rat s njim. Povod je bio beznaajan. Sulejman-beg, voa Turkmena iz Zulkadra, potuio se Muratu da mu je Ibrahim-beg od Karamana ukrao najljepeg arapskog konja. Sultan posla pismo u kojem zatrai da se konj vrati. Odbijanje tog naloga i l i elje b i povod za rat koji krenu pod vodstvom Sarude-pae, a i sam Murat prijee u Aziju. Padoe gradovi Bejehir, Akehir i Konja, a Ib rahim-beg pobjee u Ta I I (kamenu zemlju, t j . Ciciliju). Odatle je pregovarao za m i r preko jednog uglednog mevlevijskog ejha i svoje ene, Muratove sestre. Na njezinu molbu vrati se zemlja i m i r bi uspostavljen pod uvjetom da se protjerani gospodar od Turguda ponovo uspostavi i da Karamanov sin slui na Porti].

Nakon zavrenog karamanskog rata okrenuo se Murat Ev ropi da kazni potajne izazivae tog rata, srpskoga despota i ugarskog kralja. u r a d Brankovi skrenuo je prijeteu oluju od svoje zemlje jednim poslanstvom kojim je molio sultana da da odvesti svoju nevjestu. S ovim su nalogom poslani vrhovni ukopljenik Rejhan-aga, Uruz-beg i supruga Ishak-bega, koji je bio zapovjednik na srpskoj granici, u Uskub (Skopje) i Semend ru, (Smederevo) gdje su preuzeli mladu uz uobiajene sveano sti. Zakljueno je da se poduzme vojna na Ugarsku kojom je za povijedao Alija, Evrenosov sin, na elu konjice. u r a Branko vi, srpski despot, i Drakula, vlaki vojvoda, pozvani su na izvr enje svoje vojne obaveze prema Porti u ovoj vojni, pa su se i po132

javili sa svojim etama. Turska je vojska u blizini Semendre (Smedereva) prela Dunav i upala preko eljezne kapije u Sedmogradsku (Erdelj). Hermangrad je osam dana bio uzaludno 1438. opsjedan, Medija opustoen, esburg napadnut, predgraa Braova spaljena. Zemlju su pustoili etrdeset i pet dana, a gomi la od sedamdeset tisua robova odvedena je kroz tereburki kla nac. Vojvoda Sedmogradske (Erdelj) Deziderius od Lozonca, na vodno je neprijatelja p r i povlaenju napao, potukao i oduzeo m u plijen, o emu, meutim, osmanski izvori ute. Meu ovima se naao i jedan mladi od etrnaest godina, kojemu su ime i mjesto roenja nesigurni, koji je iz ebesa i l i Milenbaha gdje je uio, odveden u ropstvo. U dvadeset i dvije godine pretrpio je svakakve alosne promjene, pa je p r i svom povratku u domovi nu opisao turske obiaje, navike, vjeru i sekte sa strunou i vjernou, na to se u njegovo vrijeme rijetko nailazi. Zima je u Adrianopolisu (Edrene) prola u svadbenim sve anostima sa srpskom princezom, ali, tek to se bliilo prolje e, Murat smisli novi rat protiv svoga punca, srpskog despota. 1438. Ishakbeg, Evrenosov sin, podbadao je sultana stalnim nagova ranjem prikazujui mu sumnjivom vjernost njegovih vazala, de spota i vojvoda, da poduzme nove pothvate protiv njih, a na roito ga je nagovarao da zatrai novosagraenu tvravu Semen dru (Smederevo). Despot i vojvoda pozvani su na ratnu slu bu. Dura Brankovi stavi Smederevo u stanje obrane i preda ga svom starijem sinu Grguru, a s mlaim je Lazarom i sa bla gom pobjegao kralju Albertu, Zigmundovu nasljedniku, u Ugarsku. Drakula, koji i l i to vie nije mogao pobjei i l i to se nadao stiati oluju, zatvoren je u tamnicu Galipolja, a njegova su dva sina kao taoci poslani u Aziju u svojstvu dravnih zato enika. Kasnije je, nakon prisege nepokolebive vjernosti, puten kui. Murat se uputi prema Semendri (Smederevu), a Ishakbeg, njegov savjetodavac, u Meku na hadiluk. Ve je t r i mjeseca trajalo opsjedanje, kad se Ishakbeg vratio s hadiluka. Semendra (Smederevo), koju su Grgur, Brankoviev sin, i njegov ujak Kantakuzen tako dugo hrabro branili, pala je. Grgur i njegov brat, kojeg su, meutim, uvali u zatvoru u Edreni (Adrianopo lisu), bili su oslijepljeni i odvedeni u zatvor u Amasiju i Tokat. Ishakbeg, Evrenosov sin, i Osman elebi, Timurtaov unuk, up ravo su se odluili da nakon pada Semendre (Smedereva) p o u prema Nikopolju, kad l i stie vijest da dolazi srpska vojska te joj pou ususret. Borba je bila estoka, a plijen velik. Uhvaen je toliki broj djeaka i djevojaka da je najljepa robinja zami jenjena za izmu, a Aikpaa-zade, povjesniar, k o j i se i sam bo rio i plijenio, prodao je zatim pet robova u Skopju samo za pet stotina aki. Nakon zauzea Semendre (Smedereva) okrene Mu rat prema Novom Brdu, koje se, bogato rudnicima, nazivalo majkom gradova. On ugrozi Bosnu i prisili njezina vladara Tvrt ka da mu plati poveani danak; od dvadeset tisua dukata po133

visio ga je na dvadeset i pet tisua. Albert je htio svojom voj skom prijei Dunav da Turcima otme Semendru (Smederevo), ali mu vojska oslabi zbog dizenterije i paninog straha pred 1439. Turcima. Uz povik: Vuk, vuk!, vojska m u se raspri. Mada je ovaj uzvik bijega uobiajen ve od Kolomana, nikad nije bo lje primijenjen nego protiv Turaka kojima je vuk, kao i Ri mljanima, bio plemenski srodna ivotinja, a Mitridat je o Ri mljanima rekao: Ovaj je narod hrabar kao to su vuci i , kao ovi, nezasitan, pohlepan za krvlju 1 vlau i gladan plijena. Murat, ma koliko bio zaposlen ratnim a r k a m a i sklapa njem mirovnih ugovora sa svojim najbliim susjedima, produ io je konce svojih politikih veza preko susjednih drava sve do njihovih granica. Dopisivao se sa ahruhom, Timurovim si nom, koji m u je preporuio prijateljstvo s vladarom Bijeloga ovna, Karajulukom (tj. crna pijavica) i knezom Karamana. On se s ovim i dopisivao, a i s egipatskim sultanima. Mete u e koj, gdje je ugarski kralj Albert, sada car, priznat od katolike strane kao eki kralj, dok su utrakvisti proglasili kraljem Ka zimira, trinaestogodinjeg brata poljskog kralja Vladislava, po nukao je sultana da zapone prve diplomatske odnose sa Polj skom. Poslao je Vladislavu poslanstvo s prijedlogom o prijatelj skom ugovoru, uz uvjet da Kazimir zadri eki prijestol, ali da Vladislav prekine svako prijateljstvo s Ugarskom. Budui da 1440. je Albert m e u t i m umro, reeno je poslanicima da je predmet njihova poslanstva osujeen; kad Vladislav bude u Ugarskoj, bit e vremena da se govori o ugovoru. Nakon toga, Murat za kljui da opsjedne Beograd, koji je Alibeg, Evronosov sin, e stoko napao, a prior Zovan iz Dubrovnika hrabro branio. S kop nene su strane opsjedatelji okruili grad nasipom s kojeg su bacali kamenje u grad, a ovaj je odgovorio vatrom i lagumima. Vie od stotinu brodia krstarilo je rijekom. Poljak Leniki pojavi se kao Vladislavov poslanik i zatrai da se prestane s opsjedanjem, koje je trajalo ve esti mjesec. Murat, iako je prekinuo opsjedanje, ponosito odgovori da e prije i l i kasnije ipak osvojiti Beograd.

[Sada u osmansku ratnu povijest stupa istaknuti ugarski vitez i junak, Janko Hunjadi koji je u dva velika boja izaao po18.3.1442. bjednikom. Najprije je nanio teak poraz Mezid-begu, k o j i je preko Vlake upao u Sedmogradsku (Erdelj). Palo je 20.000 tursih vojnika, a i sam Mezid-beg. Uskoro se pojavi nova vojska od 80.000 pod vodstvom ehabedin-pae, no poraena je jo tee; zaplijenjeno je dvije stotine zastava, pet tisua zarobljenika, a m e u palima bio je Osman-beg, Timurtaov unuk, i drugi naj hrabriji bezi, a ehabedin-paa je zarobljen. 1443. Slijedee godine, na poticaj pape, pokrene se kriarski rat protiv Turaka kao kranskih neprijatelja. Ugarska, Poljska, 134

Srbija, Vlaka i njemaki kriari stvore vojsku koja krene od Pete i , pod vodstvom u r a Brankovia, prijee Dunav. Hu- 22.7. 1443. njadi se sa 12.000 izabranih konjanika spusti u Srbiju, i , pustoei, preko Kruevca prodre do Nia, dok je kralj Vladislav sa 20.000 ratnika iao iza njega dva dana kasnije. Prva bitka je bi la kod Nia na Moravi. T r i su turske vojne kolone pojedinano potuene, Isa-begova, Evrenosova sina, jedna nepoznatog bega, 3.11.1443. a trea predvoena Turhan-begom. Zauzeta je Sofija i m a r je iao ka Plovdivu (Filibe) preko Balkana (Hemus) usred zime. Kad je Murat douo za pribliavanje ugarske vojske prema prolazu Isladi (ili Slatica) dao je oba prilaza, i zapadni (koji vo di kroz Trajanova vrata) i istoni, zakriti odronima, iako su oba i ljeti, a kamo l i zimi, teko prohodna. Da b i prirodnu nepristupanost jo poveali, Turci su nou prelili vodom snjeni put, tako da je ujutro konjica naila na smrznutu caklinu. Ipak se vojska, uz silnu muku, probije na junu bugarsku stranu i ta mo je srdano doekaju bugarska sela. Na zadnjem obronku Balkana, na malim poljima Jalovca, doe do zadnje velike bit ke, u kojoj su Turci bili ponovno poraeni. Meu zarobljenici ma bili su Kasim-beg, beglerbeg Rumelije, i Mahmut-elebi, brat velikog vezira i sultanov zet, koje Hunjadi odvede u Petu. U isto vrijeme, u tajnom dosluhu sa Ugarima, zapone vla dar Karamana, i trei rat. On pohara zemlju od Kutahije do An kare, Bolvadina i Sivrihisara, a opustoi i gradove Akhisar (bi jeli dvorac) Akehir (bijeli grad) i Bejehir (kneevski grad). Murat je preao u Aziju i , dok su Ugari prilazili granicama car stva, kazni novi ustanak opustoenjem Konje, Larende i drugih karamanskih gradova. Ali rat sa kriarima prisili ga na veledunost, te on pristade na mir. Odmah krenu u Evropu i zatee ne volju. Potaknut molbom svoje druge sestre, iji je mu zarob ljen i odveden u Petu, a i umoran od stalnog ratovanja, zaklju i on m i r s Vlakom, Srbijom i Ugarskom. Drakuli, vlakom vojvodi, i Brankoviu, srpskom despotu, vrati oslijepljene sino ve a ovom drugom i t r i utvrde. U Petu posla svoga tajnika, po rijeklom Grka, s pratnjom od stotinu ljudi, kao poslanika u Ugarsku da zakljui mir. Iako su evropski vladari bili za nasta vak rata, kralj Vladislav popusti izlaganjima Hunjadija i Bran kovia, koji su, bez obzira na boj ovna hukanja pape i grkog cara, svjetovali mir. I ovaj je srpnja (jula) mjeseca bio potpisan m j . 7.1444. u Segedinu na deset godina pod uvjetima: da se Srbija i Herce govina vrate Brankoviu; da Vlaka ostane pod ugarskim vr hovnitvom; da se za Mahmut-elebiju plati 70.000 dukata].

Jo prije konanog zakljuenja ugovora o miru, kojeg je dr ao Murat sigurnim po rtvama, koje je za njega spreman dati, 12.7.1444. preao je 12 srpnja (jula) u Aziju, gdje je poetkom proljea pri mio vijesti o smrti svoga najstarijeg i najvoljenijeg sina Alaedina. 135

Ova ga je smrt teko pogodila, jer osjeaji ovjenosti su ivjeli u njegovim grudima, neprigueni dvadesetogodinjom ratnom hukom. Dosada smo mogli ugledati sliku junaka samo usred rat nog metea s divljenjem za njegovu ratniku veliinu; ugodno je da m u ne moemo osporiti nae divljenje kad se, nakon slegnute bojne praine i puanog praha, pokazuje kao ovjek; a to Muratu moramo priznati i diviti mu se, bez obzira na sve prethodno. Ma koliko opravdano bilo to mu je djed Bajezid ostavio neovjenost za primjer, a otac Mehmed-ovjenost, on nije htio, kad je sjeo na prijesto, niti umorstvom brae sebi osi gurati prijesto niti i h prepustiti na uvanje grkom caru Paleologu. Ostavio i h je ivjeti u Brusi, dok ih kuga nije odnijela. Njegov pravi i l i tobonji stric Mustafa nalazio se u borbi s oru jem u ruci, njegov pobunjeni brat, mlai Mustafa, izgleda da je bez njegova znanja i volje bio ubijen, a Muratova bol je zbog toga bila iskrena. Bez obzira na okrutnost i nevjeru njegova lale t j . upravitelja dvora, kasnijeg namjesnika Jurked-pae, koji je izdajniki namamio Turkmene, a onda ih uguio u dimu, pa svo j i m primjerom sigurno bio lo uitelj prineva, Murat se nije pokazao prema njemu ni okrutan n i vjeroloman, nego ovjean i ovjek koji dri svoju rije. Da osvoji Solun (Tesaloniku), obe ao je svojim janjiarima da mogu opljakati grad; ali veliki silniki osvaja nije solunske ulice okrvario pokoljem kao to je to uinio kranin, veliki Teodozije. Ovaj je dao ubiti sedam tisua ljudi, a Murat je sedam tisua ljudi, neprijatelja, odveo sobom kao zarobljenike, od kojih je veina uz otkup opet dobi la ne samo slobodu, nego i svoje kue. Hvalu, koju mu daruju osmanski povjesniari neemo smatrati vaeom, elimo je u t i iz ustiju njegovih neprijatelja, Grka. Dukas kae da je Murat ovjek odlina ponaanja i blag. Halkondilas kae za Murata da je bio pravedan i poten ovjek. Jo vie nego ova svjedoanstva grkih povjesniara, Murata hvale: osjeaj za ivot i slobodu njegove brae; popustljivost na molbe njegovih sestara koje su olakale m i r u Aziji i Evropi, jednoj za volju je t r i puta op rostio knezu Karamana, drugoj za ljubav je njezina mua isku pio za sedamdeset tisua dukata; pravu i duboku alost osjeao je zbog gubitka svog voljenog sina i , konano , filozofska odlu ka, do koje je doao dijelom zbog tog alosnog dogaaja, da se u punoj snazi muevnih godina odree prijestolja. Sa etrdeset godina, od kojih je dvadeset i t r i proivio u sla vi, na vlasti i u osvajanju, donese odluku da vladanje prepusti svom etrnaestogodinjem sinu, Mehmedu, koji je tek prije t r i godine bio sveano obrezan u Adrianopolisu (Edrene) i l i , bolje rei, dosadanjim vezirima, a sam se sa svojim najintimnijim drubenicima u Manisi (Magneziji) prepusti uicima mira i ra dostima ivota. Samo se Turhan, kojem je pripisan neuspjeh bitke u klancu Isladi, naao u dravnom zatvoru u Tokatu. Halil paa je upravljao poslovima kao veliki vezir, a mula Husrev,
j

136

veliki znalac zakona, bio je vojni sudac. Sultanovi povjerljivi drugovi epikurejskog mira bili su: Ishak-paa i vrhovni peharnik Hamza-beg. Da uzdrava svoju filozofsku samou, Murat je sebi ostavio namjesnitva nad Menteeom, Saruhanom i Ajdi nom, t j . najljepi dio Karije, Majonije i Jonije, uivajui pod jonskim nebom u sibaritskom miru i u gibanju Jonskog mora.

GLAVA JEDANAESTA Od ponovnog Muratovog uspona na prijestol do njegove smrti

[Desetogodinji mir, sklopljen izmeu sultana i kralja Vladislava, nije trajao ni deset sedmica i nije prolo n i deset dana od kako su se zakleli na Evanelje (Inil), kada su se papski le gat, kardinal Julijan Cesarini, kralj i njegovi savjetnici nanovo zakleli, u ime Trojstva i blaene Djeve Marije, da raskinu pri segnuti m i r s Turcima i da se 1 rujna (septembra) pojave pred 1444. Orovom. Kardinal i grki car upute pismo, odmah po odlasku turske delegacije, admiralu papske flote na Helespontu (Dardanele) da je, kada sultan prijee u Aziju, najzgodniji trenutak da se okona s njegovom vlau u Evropi. U Aziji su se bunili namjesnici, Karaman je zahvatio ustanak, a kriarska flota u Dardanelima prijeila je sultanov prijelaz iz Azije. Pisma su se oslanjala na uvjeravanje papskog legata da se s nevjernicima ne mora drati zadana rije i da Ugari nemaju pravo, bez sugla snosti papske stolice 1 drugih udruenih k r a n s k i h knezova, sklapati m i r s Turcima. Vojska odlui zaobii tekoe prolaza preko Balkana, pa se uputi prostorom izmeu njega i Dunava prema moru. Vukla se bugarskom ravnicom, najprije Hunjadi sa 3.000 ugarskih jaha a i vlakih p o m o n i h trupa, a onda kralj sa kriarima. Ovi su se usput dali ognjem i m a e m na pustoenje grkih i bugarskih crkava. Nekoliko manjih utvrda palo je bez borbe, a uz j a k ot por i Sunij (Balik), te na kraju Kavama i l i Varna. Ovdje voj ska udari tabor, kada nadoe zastraujua vijest: Murat je, us prkos pomorskoj blokadi, uz p o m o enovljanskih brodova, pre bacio vojsku o d 40.000 ratnika, te je samo par kilometara od ugarskog tabora udario svoj. Boj je bio teak i srea je, u poetku, bila na strani Ugara, 10.11.1444. tako da su vlake trupe prodrle u turski tabor i , pljakajui, 137

doprle skoro do sultanova atora, a Hunjadi odbacio azijskog beglerbega. Sultan je ve pomiljao na povlaenje, kada Karada, azijski beglerbeg, uhvati za njegove uzde, zaklinjui ga da se ne okrene. Jazidi Dogan, janjiarski aga, okomi se na beglerbegovu ludu odvanost, no u tom je trenutku pao od ugar ske sablje. A l i su se sultan i janjiari ostali drati na mjestu i odbili su napad ugarskog kralja kojem posrne konj, a jedan stari janjiar, Hoda Hizir, odsijee mu glavu i natakne na ko plje. Hunjadi tada pobjee sa Vlasima u no to se sputala. Kad osvanu j u t r o i u u t v r e n o m taboru, gdje su Ugari oekiva l i Hunjadija, zavlada potpuni mir, napadne Murat i gotovo sve branitelje pobije. Sultan je u pratnji jednog svog pouzdanika, Azab-bega, iao preko bojnog polja gledajui pobijene. Zar ni je udnovato, ree, da su to sve sami mladi ljudi i da meu tolikima nema jedne jedine sijede brade? Da je m e u njima bila neka sijeda brada, odvrati njegov pratilac, ne b i zapoe li ovaj ludi poduhvat. Murat je toliko volio m i r i razonodu i bio je toliko sit prijestola i rata, da se nakon satirue bitke k o d Varne vratio u lijepe vrtove tulipana palae u Manisi (Magnezije). On po drugi puta napusti prijestolje, ali sasvim zakratko. Prvi puta ga je vra tio vanjski rat, a drugi puta unutarnja pobuna janjiara. Iako ih poveanje plae u m i r i , veziri se, ipak, obrate Muratu u Ma1445. nisi (Magnezija) da se po drugi puta vrati na prijestol. On vrsto p r i m i uzde vlasti i usmjeri svoj pogled ka ju nom dijelu evropskog prostora, Peloponezu i Albaniji. Na gr kom jugu, koristei Hunjadijeve pobjede, grki car je ovladao cijelim Peloponezom, pa i ire izvan njega a zatim ga, kada se Murat povukao s prijestola, i uvrstio. To je Murata potaklo da krene na vojnu. Sakupi vojsku od 60.000, udari tabor u Mingij i , odbije poslanstvo grkog cara, saeka nekoliko dana u nadi da e se grki car pokoriti i sa topovima i strojevima navali ru3.12.1446. iti utvrdni zid. T r i dana ga je ruio, a etvrtoga krene svom si lom, porui ga i provali te preko Scirona krene ka Alaji. Korint (po turski Kordos), naputen od itelja, pade bez obrane u nje gove ruke. Zatim je m a r i r a o du sjeverne obale Peloponeza, t j . kroz Ahaju, ka drugom glavnom i pristaninom mjestu, Patrasu. Nakon toga, sultan sklopi m i r sa Konstantinom pod uv jetom da cijeli Peloponez mora plaati porez].

1447.

U proljee slijedee godine Murat poe s vojskom prema Albaniji; no kako je godinu i po iza toga bio odande pozvan, a albanski rat ugarskom vojnom bio samo prekinut, tako pripo vijedanje o njoj ovdje prethodi posljednjem ukupnom pregledu albanskog rata, da bi neprekinuto mogao privui svu panju itatelja. Hunjadi je vodio najljepu i najbolje sreenu vojsku koju je Ugarska mogla podii, vie od dvadeset i etiri tisue 138

momaka; m e u njima, osam tisua Vlaha pod Danom, vlakim vojvodom, kojeg je Hunjadi postavio umjesto Drakule, i dvije tisue njemakih i ekih puaka. S njima je poao do Trajanova mosta i kod Sv. Severina preao Dunav, upavi neprijateljski u Srbiju, jer despot, vjeran svom ugovoru s Muratom, nije pru io eljenu pomo. Na Kosovu-polju, kojeg su proslavili prije pedeset i devet godina Murat Prvi i Milo Kobili pobjedom i smru, Hunjadi se zakopao u rovove polovicom listopada (ok tobra). Muratova vojska od stotinu i pedeset tisua ljudi treba la je t r i dana da prijee Sitnicu koja prolazi sredinom ravnice. Hunjadi, umjesto da saeka albansku pomo u rovovima, dao se zavesti da ih napusti, te kod sela Brod prijee Sitnicu i poe neprijatelju u susret. Jedna m u je stara Srbijanka jadikujui, pretskazala poraz zbog neprijateljske premoi. Turci su t r i da na prelazili Sitnicu, dok je Hunjadijeva vojska to obavila za je dan dan. Murat poalje osam poslanika da ponudi mir, ali i h Hunjadi nije n i sasluao. Uoi 17 lipostopada (oktobra) obje su se vojske pripravlja- 17.10.1448. le za borbu. Bojni red turske vojske bio je uobiajen, desno evropske, lijevo azijske ete, u sredini janjiari, pred njima naj prije rov, zatim deve, a onda u zemlju stavljeni titovi, to je sve tvorilo trostruku obrambenu liniju. Na desnom k r i l u ugar ske vojske stajali su Maari i Sekleri, na lijevom vlake pomo ne ete, u sredini Nijemci, esi i itelji Sedmogradske (Erdelj). No toga je dana dolo samo do dvoboja i arkanja lako naoru anih eta, a tek sutradan u podne, dolo je do glavne bitke. Hunjadi je svoju vojsku poredao u trideset i osam skupina, dok je Murat pristizao s velikim masama; sve do duboko u no su se borili jednakom h r a b r o u i neodlunim ishodom. Hunjadi se nadao da e se nou razii turska vojska. Odrao je ratno vijee, na kojem je jedan Turin koji je sluio u Hunjadijevoj vojsci, Davud, Savdijev sin, savjetovao da se napadne nou. Posluali su njegov savjet, ali pothvat nije uspio. Janjiari su od govorili na vatru iz p u a k a i nisu se micali. Kad je svanulo, bit- 18.10. 1448. ka se obnovila. Dok su lijevo krilo Hunjadijeve vojske i lijevo Muratovo krilo, t j . Maari i azijske ete, b i l i u borbi, obile su evropske ete pod Turhanovim vodstvom Maare koji su sada imali neprijatelja pred sobom i za leima. Ishod borbe odlui vlaka izdaja. Oni su usred borbe poslali Muratu poslanike, ve likom veziru Halilu iznijeli svoje uvjete i preli na njegovu stra nu. Predveer je Hunjadi pozvao svoje vjerne k sebi, poslao Ni jemce i topove na mjesto gdje su bili Murat i janjiari i , dok su oni napredovali, on pobjegne. Slijedei dan su se Turci baci- 19.10. li na kola i topove koje su Nijemci i esi hrabro branili. Od Hunjadijeve vojske palo je sedamnaest tisua, m e u njima cvi jet ugarskoga plemstva, a kod Murata je pao dvostruki broj. T r i dana je trajala borba i Kosovo je pokriveno kostima, a voda Sitnice je nabujala od leeva. Iz te se borbe spasio Hunjadi bi;

139

jegom, kao i iz bitke kod Varne; tamo kroz neprijateljsko Drakulovo vojvodstvo, a ovdje kroz zemlju neprijateljskog despota Grgura, oba puta s velikom sreom, a ovaj puta s pustolovnom sreom. Porazi kod Varne i na Kosovu potamnjuju slavu vojsko voe Hunjadija, koju je sebi izborio pobjedama u Sedmogradskoj i u Vlakoj, s ove i one strane Marice (Hemusa). Preveliko pouzdanje, zadobiveno uspjenim ranijim borbama, bilo je, bar djelomice, uzrokom kasnijeg gubitka. Kosovska bitka ne b i bila izgubljena da je Hunjadi saekao iz Albanije obeanu Skenderbegovu pomo. Skenberbeg, veliki Hunjadijev suvremenik i takmac u boj noj slavi, uzdie se pred naim oima kao junak oslobodilake borbe i vezat e na pogled za preostalo vrijeme vladavine Mu rata I I i za polovinu slijedee vladavine Mehmeda I I , svih dva deset i pet godina s velikim, iako ne slijepim divljenjem po sva k u cijenu. ore Kastriota, najmlai sin Ivana Kastriote, gospo dara Ematije, bio je, kad su Muratove pobjedonosne vojske po prvi puta prodrle u Epiros, sa svoja t r i brata predan kao talac sultanu da mu slui u seraju i na Porti. Odlikovao se fizikim i duhovnim svojstvima i bio obrezan i odgojen kao musliman te m u je jedva s osamnaest godina povjeren sandak. Svojom hrabrou, koju je dokazao u vie dvoboja i u ratnim podvizi ma, zadobio je sultanovu visoku milost i ime Iskender-beg, t j . knez Aleksandar, nadimak koji mu je pristajao ne samo zbog junatva i poduzetna duha osamnaestogodinjeg mladia, koji je poput Aleksandra Makedonskog s osamnaest godina htio osvo j i t i svijet, ve i zbog njegove domovine Epirosa odakle su proizali ljudi s kojima je Makedonac osvojio Aziju. Imenu i glasu junaka kasnije je slijedila predaja o udesnom sinu majke ko ja ga je nosila. Kao to je Olimpija sanjala o zmaju, kao to se u krevetu afrikog Scipija pojavila zmija, tako je srpska prince za Vojislava, Skenderbegova majka, sanjala da je rodila ogrom nu zmiju, ija je glava prodrla Tursku, a rep j o j udarao Ja dransko more. to Skenderbegovi historiari priaju o tom snu, da b i proslavili roenje svoga junaka, kao to su prie o Alek sandru, Dengiz-hanu, Timuru, moemo oprostiti vie nego pri pisivanje tobonjih uspjeha p r i jurianju i osvajanju azijskih gradova koji su bili osvojeni davno prije njegova roenja. I to se moe jo vie oprostiti, nego hvalospjevi o nevjerstvu i okru tnosti prvog Skenderbegova nastupa u Evropi. U prvoj bici koju su Turci izgubili u dugom vojnom pohodu 1443. godine odbjegao je ore Kastriota, dvadeset i devet godina star, iz vojske, i j i m je zastavama prisegao s devet godina kao musliman, a s devetnaest kao sandakbeg. Muratova dravnog sekretara prisi lio je pod smrtnom prijetnojm da napie nalog zapovjedniku Kruje (Akhisar) da onom tko mu pokae taj dokument preda tvravu kao svom nasljedniku. Kad je zapovijed bila napisana, uslijedila je prijetnja koja je pisanjem bila samo otegnuta, ali 140

nije bila otklonjena. Sekretar je umro nasilnom smru od Kastriotine ruke koji je sretno pobjegao sa svojim neakom Ham- 20.9.1443. zom, muslimanom kao i on, tek kasnije pokrtenim. Sedmoga dana nakon n a p u t a n j a turske vojske stajao je Kastriota s t r i stotine pristaa koje je pokupio putem i na bi jegu u gornjoj Dibri, t j . u planinama koje teku paralelno s Jon skim morem i granie na Istoku s rimskom I l i r i j o m i l i sjever nom Albanijom te postupno s njom opadaju na njezinu po dnoju s tokom rijeke Drim. Ovdje je ostavio u u m a m a svojih trista bjegunaca i trista planinskih itelja Dibre, dok ne zauzme Kruju, da b i i m onda otvorio njezina vrata. Lukavstvo je uspje lo. Nou je puteno u grad ovih est stotina ljudi koji su pokla li tursku posadu na spavanju uz povike slobodi. Samo oni kojima je uspjelo da pobjegnu do Kastriote, ostavljeni su na ivotu i on i m ga je poklonio, bez obzira to su se ustruavali da otpadnu od Islama kojem je on prvi skrenuo vjerom. Ubije na posada u K r u j i bila je znak za ubijanje Turaka u svim okol nim selima koja su pripadala gradu. Izmeu junog kraja Dibre i sjevernog Tomorosa, gdje put vodi iz Makedonije u Epiros, postavi Kastriota dvije tisue ljudi. On sam poe prema donjoj Dibri, t j . sjevernom dijelu gorja i u Kruju, kamo je pozvao svu rodbinu i tazbinu i gospodu iz epirskih gradova na skuptinu da b i se s njima posavjetovao o mogunostima oslobaanja i tave zemlje. Pojavili su se neaci, sinovi njegovih sestara i ur jaci i oko dvanaest tisua oruanih ljudi navrlo je sa svih stra na. Glavni pomonici bili su mu neak Hamza i Mojsije Golento. Posavjetovao se s njima o zauzimanju gradova, k o j i su jo Turci b i l i zaposjeli, te brzo prie djelu. Mojsije pouri s t r i tisue ljudi pred Petrelu, malom, ali zbog poloaja na strmom brijegu neosvojivom gradu. Posada se povukla uz prisegu da moe slobodno otii. Kastriota i m dade konje, ivene namirnice i druge darove i pusti ih pod sigurnom pratnjom preko grani ce. Dobar postupak pokrene posadu drugih utvrda na jednako brzu predaju. Petralba (turski: Arnaud Belgrad), u istoj udalje nosti od Petrele i Kruje, na rijeci Emat koja kraju Ematije da je ime, i Steluzija, dvadeset i pet tisua koraka udaljena od Petralbe (arnautski Beograd) i dvostruko toliko udaljena od Kru je, a lei lijepo i vrsto na jednom brdu Ematije, predali su se bez daljnjega. Tako su sva utvrena mjesta u zemlji bila u Skender-begovim rukama, izuzevi Svetigrad, pograninu utvrdu na donjoj Dibri i za trideset dana bio je gospodar Epirosa, kao rimski konzul Anicij k o j i je za trideset dana liio ilirskog kralja Gencija njegove zemlje i sam ga poveo na trijumf u Rim. Na Boi, kad je Hunjadi, poslije bitke na Slatnici prodro kroz snje- 25.12.1443. ne balkanske klance (Hemus), proslavio je Skender-beg trijumf p r e k r t a v a n j e m svoga brata Hamze. Kao to je prije mjesec dana pozvao rodbinu i tazbinu u Kruju, tako je sada pozvao kranske knezove i gospodu susje141

dnog okolia na sastanak u Le '(Lissus), koji je poznat ve iz rimske povijesti kao znamenita pomorska luka i po vojnim po hodima Anicija i Julija Cezara, a lei u jednakoj udaljenosti od Kruje i Skutarija (Skadra). Na ovom su se sastanku pojavili: Arijanites Topija Komnen, gospodar june Albanije od rijeke Vijoe (Aous) sve do ambrakijskog zaljeva, danas nazvan Narta koji se za vladavine Mehmeda I zaslueno proslavio hrabrom obranom svoje zemlje protiv Turaka. Kasnije se povezao sa svo j i m susjedom Ivanom Kastriotom, dok je Murat u Aziji poao protiv Karamana; u Epirosu i Argiropolisu pozvani su Albanci na oruje protiv Turaka. Sada je dolo do pobune koju je Turhan samo s mukom umirio; doao je, a da ga Albanci koje je predvodio Drepan i koji su opsjedali Argiropolis nisu opazili, i pobio ih. Njihovog je vou iva uhvatio, vie od tisuu ljudi je dao smaknuti i tako je narod opet doao pod turski jaram ko jega se pokuao otresti. Arianitesov brat Andrija Topija je vla dao sa svojim sinovima u sjevernoj Albaniji sve do Epidamna, tj. Draa. Njihov je predak bio Karlo Topi, koji je sagradio Kru j u i Petralbu (Arnaud Beograd), kada je Ivan Kastriota, Skender-begov otac, najprije postao gospodar Epira. Bio je tu i or e Strezije Bala, iji su se posjedi izmeu Kruje i Lea (Lissus) mogli nazvati radije ugodnima nego velikim. Pojavili su se i na mjesnici obitelji Muzaki i Dukain ija su se imena zadrala u po njima nazvanim pokrajinama. Luka Zaharijas bio je gospo dar utvrenog grada Dajne; knez Petar pan bio je gospodar Drivasta, sretan otac svojih brojnih sinova. Stevan Crnojevi je sa svojim sinovima bio gospodar Crne Gore. Svi su t i susjedi priznavali Skender-bega svojim voom, a Arijanites mu se prvi poklonio obeavi m u godinji danak. Drugi su slijedili njegov primjer i tako su se Skender-begovi godinji doprinosi popeli na dvije stotine tisua dukata, bez prihoda od solane Kampupeskupi koja lei na moru iznad Draa, izmeu brda Selite i stare Petre (danas sv. Nikola), gdje je Cezar salijetao rimski se nat. 1441. Vojska koja se podigla pod zapovjednitvom Skender-bega i obuhvatila ujedinjenu snagu Epirosa, imala je osam tisua ko njanika i sedam tisua pjeaka, i njom je zauzeo poloaje na donjoj Dibri, osamdeset tisua koraka od Kruje, da b i preduhi trio Ali-pau koji je dolazio s etrdeset tisua ljudi. Kau da je u toj bici palo dvadeset tisua Turaka, da i h je dvije tisue bi lo zarobljeno i da su oduzete dvadeset i etiri zastave, a da na bojnom polju nije ostalo vie od stotinu Albanaca. To je pre tjerivanje, koje uz druge Skender-begove govore spada u izmi ljotine njegova historiara. Ugarska vojna i to to se sultan od-' rekao prijestolja priutilo je Skender-begu da slobodnije die. Kada je Skender-beg potukao Firuz^pau i Mustafa-pau, kao i njihova prethodnika Aliju, okrenuo je svoje oruje protiv Ve necije, jer je prisvojila zemlje ubijenog gospodara Dajne. On je 142

dodue potukao venecijanskog vojskovou Danijela Juria iz ibenika, ali je uzalud opsjedao Dajnu. Stjepan Herceg, t j . bo sanski vojvoda, opustoio je kraj oko Drivasta kao saveznik Venecije, a Hamza je ostao opsjednut pred Dajnom. Dolaskom nove turske vojske pod Mustafom, Skender-beg je bio prisiljen da s Venecijom sklopi m i r i da odstupi Dajnu. Ovaj je m i r ubr zan Mustafinim dolaskom, koji udaren u glavninu vojske, ostavi na bojitu deset tisua mrtvih, dok su samo sedamdeset i dvoji ca bila zarobljena sa petnaest zastava. Meu ovo malo zaroblje nih naao se, m e u t i m , i sam Mustafa s dvanaest odlinika koji su otkupljeni za dvadeset i pet tisua dukata. Da bi se osvetio za takav poraz, Murat poe s itavom svojom vojskom, koja je ta da brojala vie od sto tisua ljudi, da osvoji Svetigrad i Kruju. etrnaestog svibnja osvane Murat pred Svetigradom, koji lei 14.5.1449. u visokoj Dibri, istono od Kruje i opsjedne odmah i Dibru, glavni grad istoimenog donjeg kraja zemlje. Oba grada nisu mogla spasiti od pada n i t i Skender-begova hrabrost, koji je na sve mogue naine ometao opsjedatelje i vlastitom rukom u dvoboju ubio Firuz-pau, niti je gradove spasio primjer Parlata, zapovjednika Dibra koji je, da bi savladao sujevjere sta novnika to nisu pili vodu iz jedinog bunara koji su imali jer ga je zagadio uginuli pas, sam prvi iz njega pio. Kad je posada ovih dvaju gradova po ugovoru o predaji slobodno otila (tako pripovijedaju Barlecije i njegovi oponaatelji), princ Mehmed nije nikako odabravao ovo doputanje slobodnog odilaenja, zbog ega je kardinal Julijan potaknuo nesretnog Vladislava da prekri mir, podsjetivi ga na onu: da nevjernicima ne treba drati obeanje. Mehmed se nalazio, otkad je njegov otac po sljednji puta bio na prijestolu, u Manisi, dok sam nije doao na prijesto i tako pred oima kritike nestaje njegova nevjera i Muratova oinska pouka kao historiografska izmiljotina. Ka u, da je sultana pohod na Svetigrad i Dibru stajao trideset t i sua ljudi. Poslije njegova povlaenja u Edrene sakupi Skenderbeg osamnaest tisua ljudi pod svojom zastavom i poe opsje dati Svetigrad mjesec dana, no bez uspjeha. Slijedee godine 1450. i opet osvane sam Murat da opsjedne Kruju. Skender-beg, iz bjegavajui premo, povue se na Tumenistos, m i l j u udaljeno brdo od Kruje. Murat se utaborio istono od Kruje i Preze, sta rog grada Parana u ravnicu kod Tijane. Akindije (letei odre di) su se pojavili poetkom travnja (aprila) pred gradskim bede mima, a Murat krajem mjeseca. Pokuao je pokolebati Urakontesa, zapovjednika Kruje, ponudivi m u dvije stotine tisua aki i sandak. Budui da ga time nije mogao pridobiti, pokuao je razvaliti bedeme, ah je tek sada pred njima poeo lijevati to pove. Za etrnaest dana ih je napravljeno deset, etiri vea su mogla izbacivati kamenu tanad od est centi, a drugi su iz bacivali tanad od po dvije stotine kilograma. Kopai laguma po tkopali su zidove, a topovi su i h razbijali odozgor. Skender-beg 143

je stalno ometao Muratovu vojsku. U jednom jedinom okraju palo je preko osam tisua Turaka. Murat je drugi puta uzalud p o k u a o pokolebati Urakontesovu vjernost, pa poalje jednog poslanika Skender-begu, koji se uvijek nakon izvojevane pobje de povlaio u ume Tumenistosa i l i u ravnicu rijeke Ismos, ko ja od Preze, grada Parana, tee prema moru. Poslanik Jusuf, kojega su pratili stanovnici Dibre, uzalud je traio Skender-be ga na planini Tumenistos i na rijeci Ismos. Konano su ga na li samo sat udaljenog od tzv. Crvenog polja. Mura tova ponuda da se pokori uz godinji danak od deset tisua i l i barem pet tisua dukata, bila je odbijena. Murat, koga su spopali mrzovo lja i bolest, presta s opsadom i povrati se u Edrene. Za zimskog odmora, koji je proao u osvajanju Svetigrada i opsjedanju Kruje, Muratu je u dio palo zadovoljstvo da odredi nasljednika prijestolja u Bizantskom carstvu izmeu kandidata koji su se svaali oko njega. Kada je car Joanes um ro bez djece, htio je Demetrios, premda mlai ali u purpuru ro eni sin, osporiti prijestol starijem Konstantinu. Protovestijar France po sedmi je puta kao poslanik odaslan Muratu, a ovaj puta sretnije nego prethodnih est puta. Sultan je milostivo sa sluao molbu da podari bizantski prijesto, poslanik b i natova ren darovima, a sedmi i posljednji Paleolog, zadnji grki car, nazvan Konstantin, kao i prvi, sjede na bizantski prijesto sul tanovom milou, a njegov e ga sin samo t r i godine kasnije pokopati u njegovim razvalinama. Murat je i ove godine slavio enidbu svoga sina Mehmeda s princezom od Zulkadra. Sulejman-beg, turkmenski vladar ove zemlje, imao je pet keri. ena Hizir-age poslana je da jednu od ovih odabere za enu osman skom prijestolonasljedniku. Odabranici je u sultanovo ime natakla zaruni prsten. Po drugi puta je ova ena ila sa proscem Saride-paom po mladu koja je, s najveim odlinicima svoje zemlje, s mirazom otpraena u Brusu. Suci, uleme i ejhovi izali su pred princezu u sveanoj povorci. Sama svadba je odr ana u Edrene, pa je uz mnogo drugih sveanosti i pjesama 1450. slavljena t r i mjeseca, a Mehmed se vratio na svoje namjesni tvo u Manisu (Magneziju) koncem godine. Mjesec dana poslije toga umre Murat za stolom na jednom otoku kod Edrena, gdje se sa svojim miljenicima predao radosnom uitku; udarila ga je kap, u etrdeset devetoj godini ivota. Murat je trideset godina slavno i pravedno vladao. U ratu i m i r u vjerno je drao zadanu rije, spreman osvetiti onoga ko jeg je neprijatelj povrijedio. Kao Dioklecijan i Karlo V, odre kao se prijestolja, ali ne kao ovi, tijela i duha oslabljena bo leu, ne zbog toga to mu je dosta bilo svaa i metea u dravi i l i zbog vjerskog rascjepa, u starosti koja se pribliavala, nego u zrelim muevnim godinama i u snazi, zbog ljubavi prema mi r u i uitku, od kojeg se otrgnuo im je vidio da je ugroena do brobit carstva. To se dogodilo ne jednom, ve dva puta; srea 144

mu je bila toliko sklona kao i njegovu carstvu i elja da opet preuzme uzde u svoje ruke nije naila na zapreku n i t i zbog po manjkanja snage n i t i ga je prijestolonasljednik u tome ometao. Jedinstveno je u svjetskoj povijesti to to se dva puta odrekao prijestolja i to je t r i puta na njega sjeo, a u osmanskoj povije sti jo se ni jedan sultan nije samovoljno odrekao prijestolja, iako je vie njih na to bilo prisiljeno. Karlo V se odrekao svi jeta i svih njegovih krasnih uitaka u samostanu. Dioklecijan i Murat ostavili su za sebe izdana sredstva za ivotne radosti usred svojih palaa i vrtova ukraavajui izabrano mjesto za svoj filozofski carski mir. U Manisi (Magneziji), gradu ije je prihode Artakserks odredio Temistoklu za ivot i gdje o njego vu grobu i njegovim spomenicima nema vie ni spomena, put nik jo posjeuje razvaline palaa i Muratove vrtove, kao i one Dioklecijanove u Splitu (Aspalathos); ali graditeljska umjetnost Osmanskog carstva u usponu zajamila je jo manje trajnosti i ukusa nego l i rimska u svom propadanju. Razvaline Dioklecija nove palae u Splitu (Aspalathos), mada su tisue godina starije od Muratovih palaa u Manisi (Magneziji), n a d m a u j u ove velianstvenou. Jo pokrivaju raznobojni tulipani lijepa maniska (magnezijska) polja, gdje je azijski Scipion pobijedio sirijskog Antioha, te ograniio njegovu m o unutar Torosa (Taurusa). Ostale graevine Murata Drugog odrale su se do danas u punom sjaju svoje prvobitne izgradnje. Zasluuju da ih ovdje opiemo, i to nita manje nego Dioklecijanovu palau u povi jesti Rimskog carstva u propadanju. Pisac ove povijesti ima prednost da je sam posjetio oba najvea graevinska spomeni ka iz vremena Murata Drugog, naime damije u obje prijestol nice, u Edrene i u Brusi. Ona u Edrene znamenitija je pod ime nom u erefeli, t j . ona s t r i galerije. Slavna je zbog vie ne obinosti i jedinstvena u Osmanskom carstvu. Ona je prva od osnutka carstva koja je opskrbljena predvorjem (haremom, t j . svetim prostorom). Takav harem i l i predvorje damije sastoji se od etverokuta, stvorenog od hodnika sa stupovima, u ijoj je sredini obino bazen s vodom za vjernike koji prije molitve trebaju izvriti obred pranja. irina predvorja je uvijek u da m i j i , a ova je irina obino vea od duine koju r a u n a m o od glavnih vratiju do mihraba i l i vodeeg molitvenog mjesta. Krov damije tvori pet olovom pokrivenih kupola, a dvadeset je ma njih nad arkadama predvorja. Na njegovoj prednjoj strani otva raju se troja vrata, upravo nasuprot proelju damije. Na eti r i ugla predvorja uzdiu se etiri minareta, t j . visoki tornjevi poput stupova, izvana okrueni s jednom, dvije i l i t r i galerije. S minareta mujezin, t j . oglaiva molitve, pet puta na dan po ziva vjernike na molitvu. Dva do etiri minareta ovih damija imaju samo dvije, a jedan (prednji desno) samo jednu galeriju, po e m u je damija dobila ime tri galerije. Ovaj minaret s t r i galerije, koje ga kao t r i prstena na jednom prstu okruuju, jed
io Historija Osmanskog carstva

145

na povrh druge, bio je prvi ovakav minaret u Osmanskom car stvu. Otada vie damija ima slinu prednost, naroito one car ske u Carigradu. Minaret damije Murata Drugog u Adrianopo lisu (Edrene) odlikuje se umjetnikom jedinstvenou i umije e graditeljstva u itavom Osmanskom carstvu ne moe ukaza t i na drugi takav primjer. Naime, do t r i kata, na t r i galerije, ne vodi kao obino samo jedno stubite, nego se t r i razliita vijugava stubita nalaze jedno pored drugog od temelja mina reta sve do vrha. T r i se osobe mogu u isto vrijeme uspeti trima vijugavim stubitima na galeriju, tako da se uju njihovi kora ci, jer nisu odijeljeni nikakvom pregradom, nego samo stuba ma. Ovim se trima zavojitim stubitima uspinju, kad su u pu nom broju, po trojica mujezina na minaret s t r i galerije, po dvojica na onu s dvije galerije, a na druga dva minareta s po jednom galerijom jedan mujezin, da b i pet puta na dan izviki vali formulu: Nema Boga do Allaha, a Muhamed mu je Posla nik! Na molitvu! Na spas! Allah je najvei! i pozvali vjerni ke na molitvu. Izvikuju skladni poziv, tako da i m glas dugo od zvanja, a kako to ne ine u isto vrijeme, nego jedan poinje iza drugoga, to poziv odzvanja sa sedam galerija i etiri minareta kao sedmeroglasni kanon i stapa se s pozivom na molitvu svih ostalih damija, tvorei potpuni sklad. Ako nije nadglasan dnev nom galamom i trnicom, naroito je lijep u nonoj tiini i pri je svanua uz dodatak: Molitva je bolja nego san! te kao vieglasni koral poziva muslimane u dnevni ivot i oni ga zapo inju molitvom. Uz ovu su damiju osnovani kola i kuhinja za siromane, kao ve i prije uz druge damije. Uz prednosti to ima minaret s t r i galerije 1 t r i zavojita stubita, te predvorje s etiri minare ta, ova damija ima jo i tu jedinstvenu prednost da je u njoj stvorena prva darul-hadis, t j . kua predaje i l i kola predaje. Izvjesni su uitelji, odreeni za predavae, b i l i bolje plaeni od svih dosadanjih, dnevno sa stotinu aki. U Brusi se uzdie damija Murata Drugog usred empresova gaja koji okruuje, i grobove njegovih ena, brae i sinova. Kuhinja za sirotinju i akademija pozivaju siromane i uenike da blagoslove njegovu uspomenu i to isto uenje predavaju dalje potomcima, a prot kano je zaslugama dobroinstva i unapreivanjem znanosti. Mu rat Drugi je prvi sultan koji je gradio velike mostove koji ovjekovjeuju njegovo ime. Osim onog ve spomenutog kod Erkeneja sa stotinu i sedamdeset lukova (od stupa do stupa), izgra dio je jedan izmeu Soluna (Tesalonike) i Jeniehira preko mo varnog zemljita, dug vie od etvrt sata hoda; trei most je sa gradio kod Ankare (Angore), nazvan balikhisar. Mostarina ovog bila je odreena za uzdravanje sirotinje u Meki i Medini, kuda je slao svake godine karavanom hodoasnika dar od t r i tisue i pet stotina dukata. 146

Murat, graditelj mostova, kola, kuhinje za siromane, te kija i damija, usavrio je i ureenje vojske, a naroito janji ara; mnogi povjesniari su njihovo osnivanje pogreno njemu pripisan. Kod Halkondilasa, njegova suvremenika, ostao je sa uvan opiran i vjeran izvjetaj o ureenju njegova tabora i ureenju njegove vojske koja zbog visoka stupnja reda i svr hovitosti izaziva svako potovanje. Sultanova Porta se sastoji od est do deset tisua pjeaka. Uhvaene djeake alje u Aziju da b i tamo za dvije do t r i godine nauili turski. Ako u dostat noj mjeri znaju jezik, alje dvije do t r i tisue u mornaricu u Galipolje da naue pomorstvo. Svake godine dobivaju odjeu i sablju. Odavde su pozvani na sultanovu Portu sa dosta plae za uzdravanje, a neki dobivaju i vie. Pod zapovjednitvom de set do pedeset oficira slue u njihovu atoru dva mjeseca. Oni tvore uski sultanov krug i unutar toga prostora nije bilo dopu teno postaviti atore, osim za prineve, za riznicu i komoru. Sultanov ator je crven i l i ima dva atora koji su pokriveni po zlaenim pustom. Unutar ovog prostora, za janjiare ima jo otprilike petnaest atora. Osim ovih, ima jo drugih u slubi Porte. To su nadglednici tala, mirahori, toioci pia, koji se zovu erabdari, zastavnici, mirul-alemi, predstojnici Porte, ko j i se zovu veziri i sultanovi glasnici. Kako ovi vode vie slugu sa sobom, to je ukupni broj vojske vrlo velik. Uz janjiare, Por ti pripada t r i stotine konjanika, zvanih silahdari, nosai oruja, uzetih iz ovoga kruga. Zatim su tu jo i garibi, t j . stranci, tako nazvani, jer su na Portu dovedeni iz Azije, Egipta i Afrike. Vje baju ih u oruju i primaju sad veu, sad manju plau. Poslije njih dolaze pravi plaenici i l i ulufedi, osam stotina njih, a on da dvije stotine spahija. To su sinovi otmjenih ljudi koje sultan izdvaja iz svoje komore, a za to uzima druge. To je poredak Porte. Vrhovnu komandu imaju rumelijski paa i anadolijski paa, jer ostala vojska ide kuda sultan hoe. S njima su sandakbezi koji, od sultana uzeti u slubu, odrava j u zastave i s njima primaju i vlast nad mnogim gradovima: sli jede i h u rat glavari i ratnici gradova. U taboru se zapaa slije dei red: konjanici se redaju u skupine, azapi se bore pod samo jednim voom. U logoru ima pored silahora, t j . slugu za oru je, jo i azapa, k o j i se zovu akijam, zatim gomila pjeaka koji iste puteve i upotrebljavaju ih za druge potrebe u logoru. Ova kav je logor krasan, bilo to se tie reda u atorima bilo to se tie obilja dovezenih stvari, jer svaki glavar, koji prati sultana, vodi sa sobom veliko mnotvo ivotinja za noenje tereta ne koliko deva s orujem i itom za vojnike, a j e m o m za ivotinje koje nose terete. Jedni vode konje, jedni mule, drugi opet jed ne i druge, tako da ima dvostruko vie ivotinja od vojnika. Osim toga, sultana slijedi jo i druga gomila, odreena da se brine o prehrani. Pri potrebi, ivene se namirnice podijele me10*

147

u najbolje. Broj atora u logoru je deset tisua, vie i l i ma nje, prema potrebi bojnog pohoda. Vojskovoe, koje su se isticale kao i vojskovoe u Evropi i Aziji h r a b r o u i poduzetnou, ve su spominjani p r i raznim vojnama. No, k r a t k i pregled neka ne poslui samo da bi se bo lje upoznali s njihovim nadlenostima, nego i s tadanjim bro jem beglerbega i begova u Osmanskom carstvu i da se bolje sprijateljimo s istaknutim obiteljima, gdje je sluba prelazila s oca na sina. T r i najmonije od t i h obitelji ve smo upoznali: andarli, Timurta i Evrenos. U prvoj je nasljedna ast vezira, pa je od pradjeda Hajredina prela na djeda Aliju, zatim na Ibrahim-pau, oca vezira Halil-pae. Timurta je imao pet sinova: Urud-bega, rumelijskog beglerbega, Umur-bega, Osman-bega, namjesnika Germijana, Jahi-bega, zapovjednika kod Kolumbaa (Golupca) i unuka Ali-bega, namjesnika Karasija. Od est Evrenosovih sinova, koje Halkondilas spominje po imenu, Isa je (Tezeres m a a r s k i h pisaca) u Hunjadijevu izvjetaju, uz mno ge druge pae i begove, najznaajniji. U ove t r i obitelji prela je ast vezira i beglerbega s oca na sina po nasljednom redu, iako ne po nasljednom pravu. Zahvaljujui tom nasljedstvu imaii su sinovi obitelji Mihaloglua, Samsama aua i Elvan-bega poloaje voa leteih odreda (azapa), vrhovnog upravitelja dvo ra i peharnika, sve nasljedne slube. Prve ustanove Osmanskog carstva bile su vrlo bliske nasljednom plemstvu i nasljednim dvorskim slubama, a tragovi toga se nalaze u ugledu tih obite l j i jo dugo kroz naredno vremensko razdoblje, to e pokazati ova povijest. Ugarska povijest poznaje prije svega Ishak-pau (Ikah), koji je upad u Bosnu platio ivotom na bojnome polju, kao i Mezid i ehabedin, koji su se u Vlakoj borili protiv Hunjadija, kao i beglerbezi Kasim-beg i Karada, koji su u borba ma u prolazu Marice (Hemusa) ostali u movari kod Varne. Da li se voa druge vojske, koju je Hunjadi potukao u Vlakoj, zvao ehabedin i l i ehinkule, teko je rei uz proturjenost iz vora. Ovo zadnje ime je vjerojatnije, jer se ehabedin jo kasni je javlja kao vrhovni ukopljenik koji je potaknuo prvu uzbu nu janjiara u Edrenu, te doveo do treeg Muratova sjedanja na prijesto. Turhan je poznat po svojim upadima na Peloponez i u Epir iz bizantske povijesti, a Mahmut-beg, u Konovici zato eni sultanov urjak, poznat je u m a a r s k o j povijesti pod ime nom Karambus. Hamza-begovo ime zauvijek nosi peat njegova nevjerstva prema Duneidu, kao to i Jurke-paino, vrhovnog upravitelja dvora (lala), sramoti nevjerstvo prema Turkmeni ma. Od sviju je najdulje (ve od vladanja sultana Bajezida) spo minjan, u ratnim pothvatima kao i u mirovnim pregovorima, Saride-paa, koji je kao zapovjednik mornarice ve za sultana Jildirima ugrabio na moru jednu franaku djevojku za harem, zatim bio zapovjednik u vie bojeva na kopnu, pa kao Muratov izaslanik doveo srpsku princezu Muratu za enu, a princezu od 148

Zulkadra doveo u brak njegovu sinu Mehmedu. Konano, pra star u ezdesetogodinjoj slubi, osijedio sluei trojici sultana, nastupa j o poetkom vladanja etvrtoga, Mehmeda Drugog. Po ovom zaslunom slubeniku Porte navodno su dobile ime nere dovito sakupljene azijske straarske ete, koje e se tokom ove povijesti vie puta javljati kao pobunjenici, t j . saride. Znanosti o zakonu, t j . uenje o Bogu i pravu, imale su za vlade Murata I I vie vrsnih uenjaka, premda ne toliko i tako znaajnih kao za budue vladavine Mehmeda Drugog. Mula Jegan, t j . jedini mula, nasljednik velikog Fenarija kao muderisa (profesora), muftija (pravnik koji odluuje) i kadija (sudac), ro dom iz Ajdina, ivio je i pouavao u Brusi, gdje lei pokopan sa t r i svoja sina i t r i unuka koji su kao profesori i suci ili njego vim stopama. Mula Jegan zasluan je to je izobrazio dvojicu najveih uenjaka slijedee vladavine, mulu Hizirbega i uitelja princa Mehmeda I I , mulu Kuranija. Mula ukrullah je dobio zadatak da kao poslanik poe u Karaman, iji je knez poslao mulu Hamzu kao poslanika. Mula Mehmed imao je za nadimak kao to je ime evaneliste Ivana, Agios Theologos, ne zbog svo je uenosti, ve zbog svog rodnog mjesta Efesa ije se razvaline jo danas zovu Ajasuluk (Agios Theologos). Dva druga uena o vjeka nose nadimak Krimljana, jer su oba rodom sa Krima. Kao pisci komentara znamenitih teolokih, pravnih i astronomskih djela istakli su se: mula Seid-Alija, Perzijanac, za razliku od jednog drugog Seid Alije, k o j i se samo tako zvao. I m e u ejhovima, kojima vie pogoduje ivot u razmilja nju nego spisateljski rad, dva su brata ostavila znamenita dje la pod imenom Jazidi oglu, t j . pisarevi sinovi. Jedan od njih, Mehmed Bidan, obuhvatio je u jednoj velikoj turskoj pjesmi dogmatiku, a djelomice i islamsku mistiku. ivio je u Galipolju i umro tamo na glasu kao udotvorac. Drugi, Ahme Bidan, isto je, kao i brat mu, roen i pokopan u Galipolju, napisao je Svjetla ljubavnika, turski prijevod jednog arapskog djela nje gova brata; oba su djela vrlo cijenjena, ne toliko bog sadraja koliko zbog jezika koji je ve tako rano bio znanstveno izgra en, ali se znatno razlikuje od svoga starijeg brata, ujgurskog i l i agatajskog, tzv. staroturskog, a bio je prilino ist od arap skih i perzijskih mjeavina. Oba su brata bili dervii iz reda Bajramija, a tom redu je pripadao i ejh Akbijik, t j . bijeli brko vi. On lei pokopan u Brusi u blizini velike damije, a na nje govu je grobu kasnije izgraena damija. Zato, jer mu je jed nom, kad je iao svom ejhu, pao s glave derviki turban, koji nazivaju krunom, vidio je u tom mig da itav ivot hoda gologlav; navika, u kojoj su ga slijedili njegov sin i njegovi sljedbe nici. Seid Nattaa, t j . pleta prostiraa, roen je u Bagdadu i ve liki ejh Sultan poveo ga je sa sobom kad je iao u Rum. Kad je uitelj dobio za enu sultanovu sestru, dobio je njegov sljed benik, pleta prostiraa, ker Ishak-pae; kad je sultan u Bru149

si dao za E m i r Sultana sagraditi damiju i tekiju, dao je i paa svome zetu, pletau prostirki, sagraditi damiju i sobicu, pa su tokom vremena svi dervii koji su u njoj ivjeli nazvani EbuIshakima. Kada su Tatari za Timura upali u zemlju, bio je ple ta prostirki, sa velikim uenjakom Fenarijem i uiteljom E m i r Sultanom i l i Buharijem uhvaen i zatim opet puten na sldbobu. Sultan Bajezid Jidlirim postavio ga je kao prvog glavara sejida i l i emira, t j . Poslanikovih roaka. Za slavlja, kojeg je sul tan Murat upriliio prigodom sveanosti obrezivanja sina Meh meda, Seid, pleta prostirki, po prvi je puta stavio prostirke pod stolove, luksuz koji dotad Osmani nisu poznavali. Njega je nasli jedio njegov sin, Zejnul-abidin, kao predstojnik Poslanikovih roaka. Zejnul-abidinov sin, Alija, bio je pjesnik, kao i njegov unuk Aikelebi, znameniti pisac biografija turskih pjesnika za Sulejmana Velikog. U ovim i u drugim biografijama turskih pjesnika prikaza no je tuce pjesnika iz vremena Sulejmana Velikog, od kojih je dan izaziva panju, ne samo zbog svojih pjesama, ve i zbog svoje tragine sudbine. Amadedin, Turkmen, rodom iz sela Nesima kod Bagdada i zbog toga prozvan Nesimi, slijedio je na as ketskom putu panteistike dogme ejha ublisa, ije je uenje polazilo od izreke: Ja sam Bog, a k o j i je nauavao da se ljud ska dua uronjena u Bogu mijea s Bogom kao kia s morem. Osim toga bio je sklon uenju Fazlullah Hurufija, t j . onoga k o j i tumai slova. Tumaio je slova samo kao simboline posude svjetlosti, a svakom od n j i h odgovara u ovjeku jedan dio. Kuran je tumaio tako da po tom sistemu predstavlja sliku ovjeka. Bio je dosta neoprezan da ove tajne sufija izlae narodu. Tako je pao u ruke znalaca zakona koji ne sude po u n u t r a n j e m sa draju, nego imaju pravo suditi samo prema vanjtini. U Halebu ga je ulema osudila na smrt i iv je oderan. Premda je spje vao perzijske i arapske pjesme, glavni mu je jezik turski i mada su i prije njega, za Mehmeda i Bajezida, Osmani stvarali pjesme na turskom jeziku, ipak je on prvi k o j i je turskim pjesmama dao polet i slavu, tako da vladavina Murata I I vai openito za prvu epohu u kojoj cvate osmansko pjesnitvo.

150

GLAVA DVANAESTA Od ustolienja Mehmeda II do osvajanja Konstantinopolisa (Carigrada)

[ T r i dana po smrti Murata I I u Edrenu, dobije njegov dva- 5.2. desetjednogodinji sin Mehmed obavijest o tome u Manisi (Mag nezija). Tko me voli, slijedi me, uzviknu Mehmed, baci se na arapskog konja i , praen trkaima i sabljonoama, u dva dana 7.2. stie u Galipolje. Tu prieka dva dana da m u doe pratnja i posla glasnika u Edrene da najavi njegov dolazak. Iz Edrena m u izjahae u susret veziri, beglerbezi, bezi, ulema i ejhovi. 9.2. Kilometar ispred grada sjahae s konja i pjeice krenu pred nje ga. Nakon pola kilometra zaustavie se mirno i pustie opi krik bola i jada zbog smrti njegova oca, a sin sie s konja, mi jeajui svoje suze sa njihovima i primajui rukoljub. Zatim opet pojahae i otpratie ga u seraj. Idueg dana se pope na prijestol. Najprije je eliminirao svoga brata Ahmeta koji je bio sin princeze iz Sinopa, a zatim je ovu dao za enu jednom robu, po imenu Ishak. Jednako je udaljio drugu maehu, srpsku prince zu, poslavi je sa darovima i udovikom alimentacijom nazad kui, a usput joj naloio da obnovi postojei mir. M i r je obno vio i sa carem Konstantinom i njegovim bratom, despotom Peloponeza, te obea za osmanskog princa Orhana, Sulejmanova unuka, koji se nalazio u Konstantinopolisu (Carigradu), slati go dinje 300.000 aki. S ovima se u Edrenu pojavie i sve druge male i velike sile, s kojima je tada Osmansko carstvo bilo po vezano ugovorima o zatiti, danku i l i miru. Tu su bili poreski obvezani poslanici Dubrovnika, kojima je Murat I I , zbog toga to su kriarsku flotu pomogli sa dvije galije, godinji danak podigao sa petsto na tisuu dukata, a koji su ga sada drago voljno podigli za pet stotina; poslanici Vlake, enoveani iz Galate, Hiosa i Mitilene, vitezova sa Rodosa i , konano, Hunjadi, s kojim je sklopljen m i r na t r i godine. Samo je sa Karamanom u Aziji i Ugarskom u Evropi bio, umjesto mira, rat. A l i i Kara man je vrlo brzo bio prisiljen zamoliti za m i r i dao je sultanu ker za enu, te je tako posvuda m i r zavladao. Tome je vjerojatno pridonijela u sultanu sazrela odluka da okona sa Bizantom, ija je politika bila i inae nerazumna. Za karamanske vojne Grci su mu poslali delegaciju sa nezgodnom tubom, da jo nije isplaen obeani novac za izdravanje prin ca Orhana i sa jo nezgodnijom prijetnjom da e ga pustiti kao takmaca za prijestol, ako za njega ne plati dvostruki iznos. A Mehmed, bojei se da bi putanje Orhana na scenu kao supar nika moglo obnoviti stanje meuvlaa, brzo sklopi m i r sa Ka151

ramanom, a poslanike umiri rijeima punim obeanja i razu mijevanja. Kada se vratio u Brusu, dooe mu janjiari sa bun tovnim zahtjevom za poklon. Ve je htio ljutito odbiti, kada m u dooe ahin, glavar evnuha, i Turhan i on i m popusti da jui janjiarima poklon od deset kesa dukata. To je prvi poklon u povodu ustolienja sultana i otada e on b i t i kasnije traen i dobijan, a i sve vie poveavan, sve dok to carska blagajna zbog ispranjenosti ne obustavi. Nezadovoljan s janjiarskim agom, on postavi novoga, Mustafa-bega. A da b i previranje tru pa sprijeio i l i uguio, Mehmed dodijeli janjiarima 7.000 u vara pasa, koji su se dosada nalazili samo pod tabom glavara lova. On zadra samo stotinu uvara pasa i pet stotina sokolara, a ostali postadoe janjiari i zadrali su otada nadimak segban, t j . uvar pasa. im je preao u Galipolje, nametnu zabranu na sve dohotke svih gradova na Strimonu koji su odreeni za izdravanje princa Orhana, a sve Grke potjera. Sa nastupajuom zimom izda du cijele evropske i azijske strane nalog da se sakupe svi pogodni obrtnici i graa za izgradnju jedne utvr de na evropskoj strani Bosfora. Ta strana vijest ispuni gr kog cara i njegov grad osjeajem kraja. Umjesto obeanog nov ca za izdravanje princa Orhana i l i zahtjeva da se on udvostru i, sada su poslanici grkog cara molili da se obustavi gradnja i da sultan p r i m i danak. Mehmed i m ljutito odgovori da su Grci nevjerni, s Ugarima povezani, da su pred bitku kod Varne htjeli sprijeiti da njegov otac prijee u Evropu, da se ovaj ve tada zakleo na gradnju jedne tvrave na evropskoj strani, da on sada ostvaruje oevu zakletvu koju je ovaj bio sprijeen izvri t i a tko ga moe sprijeiti da gradi u svojoj zemlji? Oni mo gu izvijestiti cara, da se sada vladajui sultan ne moe uspore diti sa svojim precima; ono to oni nisu b i l i u stanju izvriti, ovome ide lako od ruke; ono to oni nisu htjeli, ovaj hoe sil no. Stoga e onom tko jo jednom doe u poslanstvo, odrati kou. Krajem oujka (marta), doe sam Mehmed na sabiralite ljudi i grae i odredi mjesto gradnje tvrave. To je naspram tvrave Gizelhisar, to j u je izgradio Bajezid Jildirim na azij skoj strani, gdje je najvee suenje Bosfora, to se naziva grlo, kao to se njegov kraj naziva usta. Sultan nacrta tlocrt tvra ve tako da opseg njezinih zidina mora oponaati arapski znak imena Mehmed (Muhamed) [to je njegovo ime, a i ime Posla nika], a da se tamo, gdje slovo M u znaku tvori jedan krug, po stavi jedna kula. U gradnji je ak sudjelovao i sam sultan i ve likai, te ona, uz pomo 2.000 zidara, b i gotova za t r i sedmice. Uzalud se grki car sada nastojao dodvoriti. Sultan je bio neumoljiv. A kada je j o dolo do zatege zbog oduzimanja memj.6.1452. da i voa od grkih seljaka, car povede zadnji rat Bizantskog carstva. On zatvori sva vrata grada, a sve Turke, koji su se na li u njemu, dade utamniiti. Meu njima su b i l i i neki mladi 152 21.3.1452.

evnusi iz sultanova harema, pa ih car trei dan pusti na slobo du, a sultanu posla poslanstvo s opravdanjem. Sultan, ne hajui n i za ispriku ni za izliku, objavi rat, a car i dalje zadra za tvorenim grad, u ikoji je ve est mjeseci natrpavao ito. U to se dovri tvrava na Bosfora. Poto je, izgraena na grlu kana la, presjekla plovidbu njime, nazva je Mehmed Bogazkesen, t j . presjek grla. Firuz-aga postade zapovjednik nad etiri stotine ja njiara s nalogom da zaustavlja brodove svih naroda i da ih pro p u t a tek kada plate carinu. A kao sredstvo da se izvrava na log, bude, na kulu, izgraenu neposredno uz more, postavljen top ogromne veliine. Mehmed se zatim vrati odavde u Edrene. 1.9.1452. Da b i onemoguio da despoti Demetrios i Tomas, koji su vladali na Peloponezu, pomognu glavnom gradu, Mehmed po alje s jeseni beglerbega Turhana k o j i je ostario harajui ovim krajevima. I dok je ovaj, sa svojim sinovima, m a r i r a o po po luotoku, u Edrenu se sultan uveliko spremao za osvajanje Kon stantinopolisa (Carigrada). Te jeseni, kada je tvrava bila go tova, prijee od cara u sultanovu slubu jedan ugarski topioniar, po imenu Orban, a ovaj ga obilno nagradi i obea neobi no bogatu nagradu, ako mu izlije ogroman top koji b i bio u stanju razbiti zidine carskog grada. Ovaj se dade na posao i iz lije ga, uz mnoge nedae, tekoe i uzmake. Njegove kamenite kugle bile su dvanaest pedalja obujma, dvanaest centa teine, a pedeset pari volova moglo ga je jedva pomai s mjesta, dok je pratnju i poslubu inilo sedam stotina ljudi. Nekako ga do guraju do pred vrata nove palae u Edrenu, a itelji se opome nu da e sutra biti ispaljena probna kugla. Kada je ispaljena vatra, barutni dim ispuni cijeli grad, grmljavina se ula neko liko sati hoda daleko, a vie se od kilometra daleko kugla ci jeli hvat zabila u zemlju. Tada je konano pala i odluka, koju sultan saopi Halilpai, velikom veziru: vrsto se hoemo boriti sa Grcima i , s pouzdanjem u Boga i Poslanika, zauzeti grad. I tako je zapoeo poduhvat osvajanja Konstantinopolisa (Carigrada)].

Na istonom uglu Tracije uzdie se na sedam brda, kao sta r i Rim, novi, koji se, po svom prvom osnivau, zove Bizant, po drugom Konstantinov grad, a od iskrivljenog grkog imena grada danas je Istambul ili, s daljnjim iskrivljavanjem koje je, m e u t i m , u ustima Turaka znaajno, Islambul, t j . Islam nada leko i l i punina Islama. Grci su grad nazivali takoer i Anthusa, t j . cvatui, Arapi Konstantanije i Farruk, t j . onaj koji raz dvaja jer lei na toki koja dijeli Evropu od Azije. Kako Arapi Meku nazivaju nadimkom majka-gradova, tako Osmani daju glavnom gradu svoga carstva krasno i svojim poloajem zaslu eno ime majka svijeta (Ummeddunja). Kao gospodarica nad dva dijela zemlje i dva mora, kao roena vladarka Azije i Evro153

pe, kao najvee skladite Istoka i Zapada, stoluje na obje gra nice, s dvije strane opkoljena morem, a samo treom poveza na s tracijskim kopnom. Na jugu gleda na Propontis (Mramor no more), a, prema njegovu istjecitu, na ribom bogati Hellespont (Dardanele). Prema istoku protee se u sedam zavoja po put zmije, na svakoj obali ima sedam predgorja; Bosfor (kanal) se istie sa svojih sedam struja i protustruja, a na sjeveru pre lazi u olujni Pontos (Crno more). Na junom uu Bosfora, uvi j a se zapadno u najprostraniju luku, najpogodniju za pristaja nje, koja prua sigurnost brodovima sa svih strana svijeta. Zbog svoga oblika i prirodnog bogatstva nekad se Bosfor zvao Zlat ni rog. Luka tvori jednu stranu, obala Propontisa (Mramornog mora) drugu stranu, a zidine tvore treu vijugavu stranu gradskog trokuta. On je s obje vodene strane obuhvaen samo jednostav nim zidom bez jarka, a s kopnene strane ga brane dvostruke vi soke zidine s visokim tornjevima i s dvostrukim, dubokim i iro k i m jarkom. Na svakom od ova t r i kuta trokuta, za kojeg je po trebno sigurno t r i sata da se obie, uzdigla se dobro u t v r e n a tvr ava. Na jednom kraju luke, na r t u opkoljenom s obje strane mo rem, na nekadanjoj akropoli danas je r t Seraja (Saray burunu) stajao je dvorac sv. Demetriosa uz istoimenu crkvu, po e m u se ovo predgorje zove i predgorje sv. Demetriosa, kao to se more zove ruka sv. ora, prema crkvi koja se nalazila u bli zini. Na drugom kutu, na drugom kraju luke, stajao je na kraj njem r t u kvnegion (danas Haivanseraj), jedan amfiteatar odre en za borbe sa zvjerima, a iza ovoga velika palaa Blaherna kojoj su grki carevi dali prednost pred drugim p a l a a m a i i je se ime j o i danas odralo u grkoj etvrti prozvanoj po dvo ru. Na treem kraju grada, t j . na drugom kraju velikog zida, uzdizao se Kyklobion i l i Pentapyrgion, t j . peterokutna tvrava, kasnije u svijetu znamenita pod imenom Sedam kula. Poto smo zavrili s t r i kuta trokuta, proi emo njegovim stranicama drei se naprosto opsega grada, jer unutranje palae i crkve, izuzevi A j u Sofiju, t j . boansku mudrost, u povijesti opsjeda nja, a i kasnije, ne spominju se poimence. Na morskoj strani okrenutoj Propontisu (Mramorno more), na ijem je jednom kraju v r h s akropolom (seraj), a na drugoj yedi kule (sedam kula), nalazile su se m e u njima dvije umjetno napravljene lu ke, danas pokrivene pijeskom unutar zidina. Jedna je bila neka danja eleuterijska i l i Teodozijeva luka, danas Vlangabostan, i julijevska i l i sofijska, danas nazvana jo i Kadrigalimani, t j . lu ka za galije. Ona je posljednja u etvrti Kondoskale ( t j . kratke stepenice za pristajanje), to se nekada zvalo Heptaskalon, t j . sedmerostruke stepenice za pristajanje. Obje su luke bile ukra ene palaama, prva eleuterijskom, a druga sofijskom. Izmeu morem oplakanog rta sv. Demetriosa i sofijske i l i julijske luke stajala je donja carska palaa Bukolion (kod atladikapu); tako je nazvana po isklesanoj kamenoj skulpturi lava i vola. Gornja 154

ili velika carska palaa zauzimala je djelomice mjesto seraja. Izmeu eleuterijske i Teodozijeve luke (Vlangabostan) i Kiklobiona (sedam kula) stajala je palaa Psamatia, na kojoj su j o i danas vrata tako zvana. Na drugoj, morskoj strani grada, iji je jedan v r h seraj, a drugi etvrt Blaherna, otvaraju se danas dva puta po sedam vrata prema luci, ali i h samo pet nalazimo u povijesti opsjeda nja: prva i najisturenija vanjska vrata su vrata Kvnegion, dru ga su Xyloporta, t j . drvena vrata, trea su vrata palae Blaher na, etvrta su Petra-vrata, u dananjoj grkoj etvrti Fanar, ko nano Oraia, danas idovska i l i Ribarska vrata. Na donjem kraju blahernske palae nalazila su se podzemna zagraena vra ta nazvana Kerkoporta, t j . obru i l i krug, koja je ve Isak Komnen dao zagraditi od straha zbog prorotva da e car Friedrich kroz njih ui u grad. Ta su ista to i Xyloporta. Ako ne imenu jemo ostala vrata luke strane, kao i sedam kula s morske stra ne, ipak moramo vrata s kopnene strane slijediti korak po ko rak, jer je odavde prodrla sva sila za opsjedanja i jer su se svaka u njemu poimence istakla. Na kopnenoj strani su prva karska vrata, takoer nazvana Kaligaria, ije su ime Turci na svoj nain iskrivili, tako da i na turskom ima znaenje i pro zvali Egri Kapu, t j . kriva kapija. Nazivali su ih i Bugarska vra ta, a mogla bi se zvati i Njemaka, jer bizantska povijest dva pu ta spominje dvojicu Nijemaca kojima su ta vrata predana u ob ranu. U doba Komnena predana su Nijemcu Arnulfu Gilprechtu, a za posljednjeg Konstantina Nijemcu Johannu Grantu. Dru ga vrata (danas adrianopolska edrenska) zvala su se Myriandri i l i Poliandri, t j . vrata tisuu i l i mnogo ljudi, jer su p r i grad nji kopnenih zidina obje strane graditelja, od kojih su jedni bili na desnoj strani (blahernovci), a drugi na lijevoj (kod se dam kula) zapoeli graenje zidina, i ovdje se susreli, pa se sje dinili u bujici od tisua i tisua ljudi. Ve kad su grad opsje dali Avari, dolo je izmeu ovih i slijedeih vratiju do najee bitke. K o d turskog opsjedanja, to se dogodilo kod treih i sred njih kopnenih vratiju, kod vratiju sv. Romana, pred koja je po stavljen ogroman top za opsjedanje i jo se dan danas ta vrata zovu Top kapusi t j . Topovska vrata. Tu su se uzdizale dvije ku le, jedna kula sv. Romana, a druga nazvana Bagdadska. Zatim su slijedila vrata od kojih je put vodio najprije do palae izvo ra (danas Balikli), zatim preko Regiuma (ekmede) ka Selymb r i j i (Silivri). Ona su stoga imala trostruko ime: Vrata izvora, Regium-vrata i Selimbrija, a ovo posljednje ime su zadrala do danas. Peta su i posljednja vrata, koja se spominju u povijesti osvajanja, Zlatna vrata, kroz koja su ulazili trijumfatori i koja su bila u k r a e n a kipovima i reljefima izraenim u mramoru; to su bila velika trijumfalna vrata. Premda su neki trijumfi kao vandalski, gdje su pred Belizara iznesene zlatne posude iz hrama koje je Genzerih bio opljakao u Rimu, a Gelimeru su 155

opet bile oduzete, pa gotski, koji je slavio Belizarov suparnik, ukopljeni Narzes, pa perzijski, koji je slavio Heraklije, zatim panonski i dalmatinski, u kojima je Joanes Komnen proslavio svoje pobjede nad Panoncima i Dalmatincima ili samo od akropole preko hipodroma do velike crkve (Aje Sofije), to je ipak veina triumfa kao Heraklijeve etiri bugarske pobjede, onaj Joanesa imiskesa, Niceforasa Fokasa i Bazilijev, Bugaroubojice, saracenski, koji je Teofil odrao vrativi se iz Tarzusa i Mopsuesta ila kroz Zlatna vrata, upravo velikom ulicom koja je prolazila sreditem grada sve do eljeznih vratiju pre ma velikoj palai. Uskoro nakon posljednjeg trijumfa Bugaroubojice, vrata su bila zazidana od straha da bi se tako lako mo glo ispuniti prorotvo koje je Latinima pripisivalo osvajanje grada kroz njih. Zbog istoga straha, zazidana su, na suprotnom kraju te iste strane zidina, podzemna vrata Krug (Kerkoporta), ali su za vrijeme opsjedanja grada, kako emo vidjeti, opet bila otvorena, no umjesto cara Friedricha i Latina prodrli su unu tra T u r c i . . .

[S jedne strane, postojala su grka prorotva o sudbini glav nog grada, i l i cijelog carstva, i l i sudbini Paleologa i l i cijelog Kranstva. Ona su bila proturjena: jedna su uvjeravala u ou vanje grada, a druga u njegovu propast. I kod muslimana su postojala prorotva. Ona se pozivaju i l i na Boju rije u Kura nu i l i na vlastitu Muhamedovu izjavu u predaji (hadis). Jedna takva izjava odnosi se i na carski grad. Poslanik je govorio svo j i m drugovima: Jeste l i uli o gradu kojem je jedna strana kopno, a dvije druge more? Oni odgovore: Da, Boji poslani ce. A on ree: Nee doi zadnji as (Sudnjeg dana), a da ovaj grad ne osvoji sedamdeset tisua Ishakovih sinova. Kad u taj as budu doli, nee se boriti orujem i strojevima za izbaciva nje kamenja, nego rijeima: Nema Boga do Allaha, Allah je najvei. Tada e se sruiti jedna strana zidina s morske strane, po drugi put e se sruiti i druga strana, a trei puta e se sru iti kopnena strana i oni e veselo ui u grad. I opet je drugom prilikom rekao Poslanik: Oni e osvojiti Konstantinopolis, naj bolji vladar bit e onaj koji ga osvoji i njegova vojska bit e najbolja. Ove rijei nadahnute su Arape da sedam puta pokuaju osvojiti carski grad, a p r i treem pokuaju pao je Ejub, Poslanikov stjegonoa].

U znaku oba proroanstva, koja su Grcima navjetala i osi guravala samo nesreu i propast, a Osmanima samo pobjedu i 1453. zauzimanje, zapoe poetkom veljae (februara) 1453. godine m u n o dovlaenje ogromnog topa za opsjedanje iz Adrianopo156

lisa (Edrene). Vuklo ga je pedeset pari volova, po dvije stotine ljudi pratilo ga je sa svake strane da ga odre u ravnotei; spri jeda je ilo dvije stotine majstora kolara i dvije stotine pioni ra da b i pripremili putove i mostove. Top je trebao dva mjeseca da prevali put od dva dana. Karada-beg, koji je imao brigu oko dopreme topa, proao je za polaganog napredovanja topa sje vernu i junu stranu okolice Konstantinopolisa du obala Pontosa (Crno more) i Propontisa (Mramorno more). Na crnomor skoj obali predali su mu se gradovi Meembria (Misivri), Anhialos (Ahioli), Bizon (Vifa), kula sv. Stjepana t r i sata udaljena od Konstantinopolisa (i danas jo Sveti Stefan), utvreni Epibatos (danas Bivados); samo je Selimbria (Selivri) prkosila svo j i m tvrdim zidinama, bez obzira na ukazani im primjer da e posadi svih onih mjesta, koja se ne budu na zahtjev predala, biti otsjeene glave. Za vrijeme ovog pustoenja pred vratima Konstantinopolisa, itelji su se meusobno prijateljili i l i su bili u neprijateljstvu kao pristalice i l i protivnici sjedinjenja grke i rimske crkve. Dodue, dvanaestog prosinca (decembra) prole godine su se u velikoj crkvi (Aji Sofiji) naoko ujedinili, da bi od katolikih vladara dobili pomo protiv Turaka, no vatra crkve nog raskola tinjala je pod pepelom i dalje i svakom je prilikom ponovno izbijala. Dvorski kler, kapelani i akoni slijedili su ca ra koji je prisustvovao katolikoj slubi rimskog kardinala Izi dora, ali opati, arhimandriti i redovnici glasno su iskazivali svo je gnjuanje, drei se patrijarha Genadija, koga je Pantokra tor poslao u samostan i koji je henotikon, t j . dekret o sjedinje nju crkava, proglasio inom protiv Boga, a sv. Tomu Akvinskog obijedio za krivovjerje. Njemu se u mrnji na katolike i Latine pridruio veliki admiral Lukas Notaras, najmoniji ovjek nemonog carstva. Ovaj se nije ustruavao rei da b i u gradu volio vidjeti turski turban, nego latinski eir, dok je na rod glasno izraavao elju da bi radije bio izruen Latinima, ko j i su zazivali Krista i majku Boju, nego l i bezbonim Turcima. Umjesto da porade oko zajednike obrane grada, Grci i Latini su se izbjegavali i mrzili, velika je crkva stajala osamljena i na putena, sveenici su umiruima uskraivali davanje sakrame nata ako se nisu priklonili njihovu miljenju. Redovnici i opa tice nisu htjeli sakramente iz ruku ispovjednika koji su se dra l i henotikona; u samostanima je vladao duh prijevare. Jedna je opatica, na veliku sablazan vjernika, a naroito povjesniara Dukasa, postala muslimanka, jela je meso, nosila .tursku odjeu i vrila vjerske obaveze prema Poslaniku. Tako je prola kori zma. U petak nakon Uskrsa, estoga travnja (aprila), pojavi se Mehmed sa svojom vojskom pred gradom, postavi svoj ator iza breuljka pred vratima Karzias i l i Kaligaria (danas: Karive) i opkoli grad s kopnene strane, od Drvenih vratiju palae sve do Zlatnih vratiju. Veliki je top postavljen pred Kaligarijskim vra157

tima, ali je kasnije doveden pred vrata sv. Romana, jer su ova vrata pruala preveliki otpor. Vrata sv. Romana su se po topu prozvala Topovskim vratima i nose to ime j o i danas. Pored ovog topa od stotinu i dvadeset funti stajala su jo dva manja koja su izbacivala tanad od 140 kg i pripremila put velikim pu stoenjima. Za veliki je top trebalo dva sata da ga napune i u jednom danu je samo sedam puta ispaljen, osmi puta pred svi tanje, kao znak i putokaz za napadaj, ali je uskoro pukao i ubio svog tvorca, maarskog oruara Orbana. Napukli je top uskoro popravljen, pa je nastavio sedam puta na dan uzdrmavati zidi ne tekim komadima kamenja, ali majstora koji je rukovodio udarcima nemani nije vie bilo, pa djelovanje topa nije odgova ralo eljenom oekivanju. Tada se u Mehmedovu logoru poja vi jedan poslanik Hunjadi ja, koji je prije godinu i po sa sulta nom bio zakljuio trogodinji prekid vatre. Poslanik je rekao da se Hunjadi zahvalio na dravnom namjesnitvu i da ga je predao svom gospodaru (Ladislavu). Ono to je bio obeao, sa da vie ne moe drati, on m u zato vraa tursku povelju o pre kidu vatre, a trai i svoju natrag. S ugarskim kraljem neka ga (prekid vatre) sultan odri prema svom nahoenju. Na ovu je obavijest Hunjadija potaklo gore spomenuto ugarsko proroan stvo i poslanik je mislio da sa svoje strane treba sve uiniti za ispunjenje njegovo na dobrobit Kranstva ubrzanjem pada Konstantinopolisa. Kad je vidio kako punja velikog topa ne spretno cilja i puca, smjekao se njegovoj nespretnosti i pou io ga kako da okrene oruje da bi imalo bolje djelovanje. Uio ga je da e bre probiti neprijateljski bedem, ako ne bude ciljao samo u jednu toku, nego ako bude pucao na zid jedanput pet, est hvati ulijevo, a onda opet pet, est hvati udesno, a tek on da opet gaao u sredinu, da b i se zid, oslabljen s obiju strana, sigurnije sruio. Savjet je posluan, i to s uspjehom. Tako su padu Konstantinopolisa napola pridonijeli jedan ugarski oruar, time to je napravio tako veliki top i njime upravljao, i jedan ugarski poslanik svojim savjetima. Osim ovog najveeg topa i dva manja, njemu o boku, bilo ih je postavljeno jo vie (i to mnogo, srednje i manje veliine) na itavoj liniji opsjedanja, od Drvenih do Zlatnih vratiju i na grad su pucali iz etrnaest topnikih jedinica, velikim i malim topovima. Za potkopavanje laguma upotrijebljeni su srpski ru dari iz Novog brda. Oni su prodrli sve do gradskog rova koji je bio pod zatitom galerije pokrivene bijelim i crvenim pus tom, pravili rupe u prvom zidu kroz koji su onda Grcima nani jeli mnogo tete, a ovi ih nisu mogli uhvatiti. Sagradili su etiri pomine kule na tokovima i jedan silno veliki stroj za opsje danje i l i zauzimanje grada; bio je na mnogim tokovima, pomi an, izvana i iznutra trostruko obloen volovskim koama, gore opskrbljen kulama i grudobranom, te je prikrivao borce-napadae. Troja vrata su se otvarala prema rovu, iznutra je bio pun 158

drva i p r u a da b i se napunio rov; sa kula su se sputali pomi ni mostovi da b i se s pomou njih prelo ravno na gradske kule. Sva sila turske vojske, koja je dola pred Konstantinopolis, izno sila je tristo tisua ljudi. Od toga je stotinu tisua konjanika bi lo u zaleu tabora, stotinu tisua na desnom k r i l u sve do Zlatnih vratiju, a pedeset tisua na lijevom k r i l u do Blahernske pala e, u sredini sultan sa pedeset tisua janjiara. Zaganos-paa s nekoliko tisua ljudi, stajao je na uzviici iza Galate na suprot noj obali carigradske luke. Mornarica, ikoju je opremio zapo vjednik Baltaogli, bugarski otpadnik, za vrijeme zime u bosforskoj luci (i danas se j o zove Baltaoglijeva luka), sastojala se od osamnaest trorednih galija i etrdeset i osam galija s dvo strukim redom vesala, dvadeset i pet transportnih brodova i preko t r i stotine manjih vozila, sve u svemu etiri stotine i dva deset brodova. To je bila pomorska sila i oprema osvajaa, dva deset puta jaa od sile opsjednutih i tisuu puta jaa po srano sti. Broj naoruanih Grka iznosio je po uzorku, to ga je protovestijar France za opsade izradio po carevu nalogu, etiri t i sue devet stotina sedamdeset i t r i . K tomu treba pribrojiti dvi je tisue stranaca i t r i i l i pet stotina enoveana, pod vodstvom Ivana Longa iz plemenite obitelji Giustiniani, kao posljednju pomo, na dvije galije, gradu koji pada. Car se pokazao zahva lan natovarivi ih darovima. Imenovao je hrabrog Longa protostatorom, t j . generalom nad t r i stotine ljudi, i dao za njega iz raditi zlatnu bulu kojom mu daje otok Lemnos, za sluaj da Mehmed bude morao odloiti opsadu, kao i njegov otac Murat. To je polaskalo ne samo Grcima, nego i enoveanima, gospo darima Galate. Oni su, dodue, poslali poslanike Mehmedu i obeali, prema pisanim ugovorima, odrati prijateljstvo, ali su iteljima grada pomagali na sve mogue naine, to je Mehmed doputao i s pravom sam sebi obeao da e zmiju lako zgaziti, samo kad jednom bude ubio zmaja. Venecijanac Bailo zadrao je za obranu grada venecijanske lae koje su natrag do jedrile sa Crnoga mora iz Tanaisa (Azov) i Trapezunta (Trabzon); tako se brodovlje u luci sastojalo od t r i enoveke lae, jedne pa njolske, jedne francuske, etiri iz Kandije, dvije iz Kidonije i t r i j u velikih venecijanskih, nazvanih galeace; svega dva puta po sedam jedrenjaka. Nita bolje nije bilo s orujem. Opsjedani, dodue, nisu smjeli aliti to ogromnom topu opsade nisu mo gli suprotstaviti top jednake veliine, jer njihovi od cente i po u kalibru b i l i su preveliki i j a k i za gradske bedeme, te su se ovi p r i svakom ispaljivanju toliko potresali da je time prouz rokovana vea teta Grcima nego Turcima. Nita se zato manje nisu naljutili Grci kad je njihov najvei top puknuo, pa su htje l i smai topnika, toboe potplaenog od Mehmeda, ali su ga ipak oslobodili zbog pomanjkanja dokaza. Prodore su nou u najveoj urbi ispunili drvljem i bavama, a kopae laguma su 159-

tjerali vatrom laguma. Kao to je turski top zadobio svoj oblik i pravac po Maarima, tako je upotrebom i pravcem grke va tre rukovodio Nijemac Johann Grant i njemaki topnik je kao prijatelj Grka stajao nasuprot m a a r s k o m pomagau Tu raka. S pomou tekue vatre uspjelo je opsjedanima spaliti veli k i stroj za zauzimanje grada koji je bio trostruko obloen izva na i iznutra volovskim koama i koji je nou sruio kulu sv. Romana. Alehmed se kleo svim poslanicima da nikada ne b i po vjerovao da bi bezbonici u jednoj noi mogli izvriti tako ve liko djelo. 15.4.1453. Petnaestog travnja (aprila) tursko je brodovlje od etiri stotine jedara polo iz zaljeva Fidalije prema junom uu Bos fora da se na evropskoj obali ukotvi kod dvostrukih stupova (danas Beikta); nekoliko dana iza toga pojavilo se u Propontisu (Mramorno more) pet laa, jedna carska i pet enovekih, koje su itave zime vjetrom zaustavljene stajale kod Hiosa i tek sada su mogle koristiti prvi juni vjetar. Jedan odred turskih jedrenjaka od stotinu i pedeset jedara postavi se ne posredno pred luku da bi preprijeio prolaz ovim brodovima. Nebo je bilo vedro, more mirno, gradski bedemi su b i l i puni p r o m a t r a a , a sultan je na konju s evropskog kopna gledao ka ko zapoinje veliki prizor pomorske bitke. Trideset puta premoniji od neprijatelja po broju svojih brodova bio je siguran u pobjedu. Meutim, m e u t i m brodovima je bilo samo osam naest galija, a posada su bili neobueni vojnici. S visokog car skog i s enovekih brodova pljutale su strijele i vatra na ni ske turske lae koje su se nastojale domoi carskog broda. S broda su bacali lonce uarene mase i kamenje, te ih spalili i to pili. Flektanela, carski kapetan, borio se na prednjem dijelu la e kao lav, a tako i enoveani Cataneo, Novarra i Balaneri. More je bilo pokriveno strijelama koje su spreavale ostale tur ske brodove u veslanju. Mnoge su se galije m e u s o b n o sudara le, dvije su spaljene. Sada se Mehmed vie nije mogao svladati. Zaboravivi na udaljenost, na element i na samoga sebe, kri pei zubima u silnom bijesu, podbo je svog konja i jurnuo u umne valove da doe do mornarice i da Grcima otme pobjedu iz ruku. Slijedili su ga njegovi odlinici bacajui se s konjima u more da bi stigli do brodova koji su bili udaljeni, to b i ka menom bacio. Brodski vojnici, posramljeni i uplaeni, obnovili su napad s velikom hrabrou, ali bez uspjeha. Sa novim nale tom vjetra odjedrilo je pet brodova sretno kroz turske brodice u luku, koja je iza njih opet bila zatvorena lancem koji je bio napet od Ribarskih vratiju na Galati do Ribarskih vratiju Kon stantinopolisa. Turci su pretrpjeli veliki gubitak, a jo je vea bila sramota. Mehmed, bijesan na svoga admirala Baltaoglua, ijem je kukaviluku pripisao poraz, htio ga je dati nabosti na kolac, ali mu je na molbu svojih janjiara poklonio ivot. Ipak je svoj bijes htio iskaliti na njemu. etiri roba su admira160

la drala razapetog na zemlji, a sam sultan ga je svojim tekim buzdovanom sto puta udario i zadao m u isto toliko rana. Jedan azap m u je kamenom razbio obraz i oko. Tako je usliana mol ba janjiara i bugarskom otpadniku sauvan ivot i tako je, ve za prvog admirala Osmanskog carstva, nastala uzreica, ko ja je otada postala uobiajena m e u Turcima, da i m je Bog dao vlast na kopnu, a da je nevjernicima ostavio more. as kada su u opsjednutu gradu, usprkos svim zaprekama, tako sretno dobili pomo i ivene namirnice, inio se velikom veziru Halil-pai najpogodnijim, bilo to je od Grka stvarno pridobijen bilo zbog elje da se odri Konstantinopolis i da je bio za mir, da i sultana za njega pridobije. Protiv njegova miljenja su se ujedinili drugi vezir, zet i u milosti sultana, Zaganos-paa, sultanov odgojitelj, Mula Mehmed Kurani i ejh Akemsedin koji je vojsku oduevljavao svojim tumaenjima. U divanu, o d r a n o m nakon pomorske bitke, glasali su za nastavak opsade, ali, kad ih je sultan upitao za sredstvo kojim bi raskinuli lanac u luci, kako bi bez obzira na ovu zapreku prodrli u luku, pa grad, koji je dosad bio samo s jedne strane napadnut, s dvije strane napali, zautjeli su. Tada sultan rijei tekou smjelom zamisli i brzom odlukom. Isti duh horan za pothvate, koji ga je nag nao da na kuni u ue u more, nagnao ga je da brodove prenese preko kopna. Pomisao da je ova ideja bila njegova vlastita, ka ko to tvrde osmanski povjesniari i da je prije njega bila neto neuveno, nije tako vjerojatna. Bit e da je uo o slinim rat nim pothvatima, ako ne ba iz najstarijih, a ono iz njemu bli skog vremena, pa je raniji primjer primijenio na ovaj sluaj. Primjeri, gdje su se brodovi prenaali preko kopna, brojniji su u staroj povijesti i u srednjem vijeku i nisu prodrli svojim sje anjem u svijest povjesniara tadanje opsade. Umjesto da um noi te sluajeve, Gibbon je Franceu porekao istinu u jednom primjeru to ga je ovaj posljednji bio naveo, veli da je sam on u zabludi u tome . . . Udaljenost nije vea od jedva dva sata hoda, ali je teren bio neravan i breuljkast. Mehmed je dao napraviti stazu od da saka koje je dao namazati mau volova i ovnova da bi lae lake otpremio. Pokrenuto je sedamdeset brodova i nekoliko ve ih s po t r i i pet vesala i , samo za jednu no, preneseni su pre ko breuljaka i dolina s Bosfora u luku. U svakoj brodici s dva vesla stajao je straga kormilar, a naprijed voa; jedra su bila rairena da koriste vjetar. Doboi i trube su s laa zazvuale i u svanue jedrilo je tursko brodovlje od sedamdeset jedara na lukoj strani prema gradskim bedemima na uas opsjedanih i najednom su bili svi kao s naveza odozgor u luci. Ivan Giustiniani odmah odlui da neprijateljsko brodovlje slijedee noi spali, ali su taj pothvat izdali enoveani Turci ma. Oni su za vrijeme itave opsade prema obje strane bili ne vjerni pod krinkom vjernosti; dok su nou potajno Grcima sla\ \ Historija Osmanskog carstva

161

l i pomo, proveli su dan u turskom taboru i isporuivali i m ve like koliine ulja koje su ovi nuno trebali da b i nakon svake paljbe isprali cijev velikog topa, nadajui se tako zaprijeiti da se ne rasprsne. Stoga, kad se Giustiniani pribliio neprijatelj skom brodovlju, izbacili su Turci, koji su budno oekivali taj as, topovsko tane na lau koja je raznesena sa stotinu i pede set probranih talijanskih mladia, te potonula. Giustiniani se spasio s mukom i uz veliki strah, a Turci se dali u veliku po bjedniku viku koja je odzvanjala s morskih obala i sa svih se dam brda grada. Kad je svanulo, Turci su sebi priutili veselje da okuaju valjanost svoga topa po drugi puta, ali ovaj puta ne na grkom brodu, ve na jednom bogato natovarenom enove k o m k o j i je bio usidren u Galati. Tane je pogodilo i brod se razbio. enoveani su se putem svog poslanika potuili zbog ta kve nagrade za svoju pomo bez koje brodovlje od osamdeset jedara nikad ne b i bilo ulo u luku. Veziri su se ispriali da su ovaj brod drali neprijateljskim, a, poto budu zauzeli grad, nadomjestit e svu tetu. Zarobljenike, koje su Turci nou b i l i uhvatili, odvedu pred gradske bedeme i ubiju pred oima Grka. Mehmed je dao odmah napraviti most preko luke. Ba ve, povezane eljeznim kukama, zamijenile su brodove koji bi tvorili most i preko njih su poloene daske. Most je bio pet lakata irok, tako da je pet vojnika moglo usporedo stupati, a stotinu lakata dug i dovoljno jak da prijeu ete i top preko njega. Brodovlje se usidrilo t i k pred gradske bedeme. Grci su mislili na to kako b i most i brodovlje spasili, a taj su zadatak povjerili Venecijancu Jakobu Koku. Ovaj uze t r i brze brodice koje je opskrbio s etrdeset mladia, s grkom vatrom i osta l i m p o t r e p t i n a m a . Isplovili su nou. Dva su mladia ostavili na mostu da b i ga u isto vrijeme zapalili kad vatra bude zaplamsala na brodovima. No, brodske su strae bile u pripravnosti, pa su i h doekali izbaenim kamenjem koje je razbilo brodice i po topilo i h . Samo je jedna galija izgorjela, a vatra, koja je u isti as nastala na mostu, bila je utrnuta, m o m a d s brodica je za robljena i ujutro pred oima Grka ubijena. Ovi su za uzvrat is takli na gradskim zidinama glave dvije stotine i ezdeset turskih zarobljenika. Zbog neuspjelog pothvata dolo je do svae iz. m e u Venecijanaca i enoveana, kojima je zapovijedao Giusti niani. Ovi su sav neuspjeh pripisali Kokovu neiskustvu i loem rukovoenju, pa se car morao umijeati da izmiri posvaane. Sada je Mehmed dao postaviti topove na breuljku sv. Teodora iznad Galate, na istoj strani luke, da b i pucao na grke kao i na enoveke brodove, usidrene pred Galatom; enoveani su mo l i l i da i m Turci potede njihove trgovake brodove, ali je Meh med odgovorio da to nisu trgovaki, ve gusarski brodovi koji su doli pomoi Grcima. Prvim je pogotkom potopljen prvi brod, drugi su se provukli t i k uz kue kod Galate, tako da su ih ti tile od topova. Kue dodue nisu potedjeli, ali su brodovi i lju162

di spaeni. Vatra iz turskih topova je bila tako nesvrsishodna da iza stotinu i pedeset paljenja nitko nije ubijen, osim jedne lije pe ene i to zbog kamena koji je pao s bedema. Prolo je ve sedam sedmica opsade, p r i emu je ona s ko pnene strane neprestano trajala nesmanjenom upornou, a sa da je zapoela i s morske strane. Pri svim ranijim opsadama koje povijest spominje, grad je i l i napadnut i l i je samo s jedne strane bio zbiljski opsjednut, a Latini su ga naprosto zauzeli s luke strane. Sada je neprijateljska vojska bila ve u rovovima kopnene strane, a njezina mornarica u luci pod samim gradskim bedemima. Na kopnenoj strani su razorene etiri kule, na vra tima sv. Romana stvoren je iroki otvor u bedemu, a rov je za trpan razbijenim zidom i opet poravnan. Tada zakljui Mehmed da jo jednom poalje poslanstvo caru, bilo da zadovolji zakon, koji propisuje da neprijatelju prije unitenja treba ponuditi m i r uz predaju, bilo da m u svjedok potvrdi da se grad u tom stanju ne moe vie odrati. Isfendiaroglu, sultanov urjak, po e u grad, ali se nije najavio kao sultanov poslanik, nego kao netko tko Grcima eli dobro i koji i m savjetuje da stiaju sul tanovu ljutnju, pa da sebe, enu i djecu iskupe od neizbjenog tekog ropstva. U odranom ratnom vijeu, ipak, prevagne glas asti i oajne hrabrosti. Car odgovori poslaniku da e Bogu za hvaliti, ako sultan, kao njegovi preci, misli dati i odrati mir. Nitko od onih koji su opsjedali grad nije dugo vladao i ivio. On moe traiti danak, ali sam grad ne, odluili su umrijeti, bra nei ga. Na taj je odgovor Mehmed dvadeset i etvrtog svibnja 24. 5.1453. (maja) dao proglasiti u taboru da e dvadeset i deveti b i t i dan ope navale s kopnene i s morske strane. On sakupi vojne ru kovodioce i zakle i m se da e moi grad plijeniti, a sebi je kao dio plijena kanio zadrati samo bedeme i zgrade. Izraz radosti zahvati itav tabor kad je objavljeno ovo obeanje. Vrhovne voe janjiara zajamile su pobjedu i osvojenje grada u ime svojih vojnika, samo su sultana zamolili da i m preda njihove drugove koji su bili zatvoreni od one nesretne pomorske bitke. Mehmed i h oslobodi i itava se vojska nala u radosnom mete u tako blisko obeanog osvojen ja. Telali su obeavali timare i sandake za nagradu onima k o j i e se prvi popeti na bedeme, a bjegunci, koji bi htjeli izbjei neizvjesnu smrt od neprijatelj skog m a a bijegom, nai e sigurnu smrt pod krvnikom sjeki rom. Dervii su prolazili taborom pozivajui muslimane u ime Poslanika i njegovog stjegonoe Ejuba, koji je pao pred zidina ma Konstantinopolisa, da istaknu zastave Islama na nazupane zidine glavnoga grada nevjernika. Kad je pao mrak, zapovijeeno je znakom trube da se itav tabor rasvijetli. Na svim su brodovima i a t o r i m a svijetlile svjetiljke i baklje; s obale Bos fora, sa uzvisina iza Galate iz dubine luke, sa itave linije opsa dnog nasipa; od Blaherna sve do Zlatnih vratiju plamsale su vatre u znak radosti, a njihov je otsjaj rasvjetljavao azijske oba li* 163

le i Uskiidar (Skutari). Grad je bio okruen s kopnene i morske strane velikim vatrenim polumjesecom koji je stvoren rasvje tom s brodovlja i tabora, a itave noi je odzvanjala vika: Ne ma Boga do Allaha, a Muhamed mu je Poslanik. Bog je jedan i nitko mu nije ravan! Opsjedani su u gradu najprije mislili da je na brodovima i u taboru dolo do velike vatre, ali su se uskoro osvjedoili da je to radosno klicanje i ples dervia, pri reen uoi trijumfa zauzimanja grada. Iz grada koji je izvana bio osvijetljen, a iznutra taman, odzvanjali su bolni povici i ja dikovke: Kyrie eleison, Kirie eleison! Gospode, odvrati od nas svoj pravedniki gnjev i spasi nas iz ruku naih neprijatelja! Osjeaj da se sigurno blii opa oluja, gotovo zamrli oganj grke sranosti rasplamsao je u novi ar. Za tih sedam sedmica opsade tjeili su se ponekad u gradu da e sve ostati p r i tom da se puca na bedeme i da se nee usuditi poduzeti opu nava lu. Uljuljani u takvu sigurnost mnogi su Grci sa bedema poli svojim kuama, to su Turci iskoristili kao dobru priliku da s pomou eljeznih kuka k sebi dovlae zemljom napunjene koa re kojima su bile ispunjene rupe u rovovima, te ih na taj nain opet otvore. Caru je to dojavljeno i on je obasuo bjegunce predbacivanjem i prijetnjama, ali kad su se ispriali da su otili 'kuama, jer niti oni niti njihove ene i djeca imaju to jesti i piti, dao je car po kulama i po kuama podijeliti svaki dan kruh, tako da ga nije nedostajalo niti vojnicima niti enama, djeci i starcima. One noi, kad je grad izvana bljetao u veselju, a iznutra jadikovao u mraku, bio je Giovanni Giustiniani nepre stano zaposlen oko zatrpavanja rupa kako b i izdrale. Tamo gdje je bedem kod vratiju sv. Romana bio sasvim uniten, na pravio je s pomou drvlja novi nasip, iza koga se zakopao u rov. Poslao je Lukasu Notarasu, velikom admiralu i zapovjedniku gr kih eta, vijest da mu poalje nekoliko topova. Ovaj mu je po ruio da to nije potrebno na mjestu koje on brani. Giustinijani je odvratio da je to sluaj na lukoj strani, gdje Notaras ima zapovjednitvo. Mnoge rijei su konano dovele do uvreda i psov ki. Giustiniani je Notarasa nazvao izdajicom i neprijateljem do movine, a Notaras nije ostao duan u uzvraaju. Car se morao uplesti da ih bar naoko pomiri, predoivi i m pogubnost takve svae u zajednikoj opasnosti. U t i m danima nevolje i opasnosti pokazao je Giustiniani da je daleko iznad svojih protivnika sa vjetom i djelom, hrabrei ih nepokolebivom sranou. Danju i nou je ometao neprijatelja svojim topovima izdaleka i l i bli za, a kad su se usudili uspeti na bedeme, gurao ih jednom ru kom dolje. Grci mu zbog zavisti nisu davali dovoljno podrke, pa je zidine popravljao samo uz pomo svojih sedam vjernih drugova, enoveana. Sultan, tujui hrabrost i odlunost i u samom neprijatelju, poviknuo je kad je to vidio: Kako bih htio da je Giustiniani kod mene! Pokuao ga je podmititi i zla tom, ali on je bio prema zlatu isto toliko vrst kao i prema e164

ljezu. Svi Giustinianovi pokuaji da zidine dovede u donekle izdrljivo stanje bili su uzaludni, jer ih je davno unitio zub vre mena i nevrijeme; prije opsjedanja, kad je jo bilo vremena i novaca za to, nisu bili popravljeni da bi sluili za obranu. Re dovnici Manuel Giagari i Neophytys sa Rodosa, kojima je prije opsjedanja stavljeno u dunost da poprave bedeme, umjesto da novac upotrijebe za graenje, zakopali su ga i p r i naknadnom pljakanju grada p r o n a e n o je sedamdeset tisua guldena koje je car dao za graenje bedema . . . Od dvanaest poloaja obrane samo su dva bila povjerena Grcima, naime posljednji i onaj na morskoj strani, a svim dru gima su zapovijedali enoveani, Venecijanci, panjolci, rimski kardinal, jedan Dalmatinac i jedan Nijemac. Ukupni broj Grka je iznosio oko est tisua ljudi, a broj stranaca polovicu. Meu vojnike uvrteni su redovnici, a najvee povjerenje Grka usmje reno je slici majke Boje, Hodegetria, koja udjeluje milost i po kazuje put. Za posljednje turske opsjede hodajui zidinama u ljubiastoj odjei odbila je Turke koji su navaljivali. Njezina je slika, od one uskrnje nedjelje, kad je zapoela opsada, izlo ena u crkvi, po njoj prozvanoj, na akropoli, gdje je nekada u s , i arom Bizantu bio oltar Pa U as Ekbasia i l i Minerve koja je izjearna. \ c su opsjedam misuu da su udesnom pomoi spae ni, jer su se u turskom taboru proirile glasine o talijanskoj i ugarskoj pomoi koja se pribliava, a time i panian strah, vje rojatno zbog Halii-pae, koji je, kao protivnik nastavljanja op sade, bio potajni prijatelj Grka. T r i dana je trajalo obeshrabre nje u turskoj vojsci. A l i treeg dana uveer bljesak je zaplamtio nebom iznad grada, to je u Turcima opet zapalilo sranost, tumaei to znakom da je Bog u svome gnjevu nad kranima izlio val svoga bijesa kao krvavu kupelj. Mehmed, koji se ve napola pokolebao u odluci da napadne, odri jo jednom rat no vijee, gdje je Halil-paino miroljubivo miljenje bilo nad glasamo Turhanovim i onim vrhovnog ukropljenika. Gutajui sram i bijes, Halil-paa je potajno obavijestio Grke o ishodu ratnog vijea i potakao ih na hrabru obranu, jer je ratna sre a neizvjesna. To se dogodilo uveer dvadeset i sedmoga svib- 27.5.1453. nja (maja), u nedjelju za grke proslave Svih svetih. Slijedeeg dana je sultan poredao vojsku u dvije velike kolone za napad s kopnene strane. Od mornarice je osamdeset galija postavljeno u liniju izmeu Drvenih vratiju i onih s Plateje. Drugo brodov lje je stajalo pred Diplonkionom od ulaza luke, t j . od vratiju Oraia (danas Vrata ribarnice) oko rta sv. Demetriosa (tj. oko Seraja) pokraj morskih vratiju Hodegetria sve do luke Blanka (danas Vlangabostan). tvorei veliki polumjesec. Turska, vojna kolona, na strani gdje su Zlatna vrata, brojila je preko stotinu tisua ljudi, na lijevoj strani logora je bilo preko pedeset tisu a vojnika. U zaleu je bilo stotinu tisua ljudi spremnih pomo i, Mehmed u sredini, na elu petnaest tisua janjiara. U po165

28. 5.1453. nedjeljak, dvadeset i osmog, sa zalazom sunca, sav je turski ta bor u ratnoj spremi bio gotov za navalu i ivahan. Poklik: La ilah illallah iz tabora i Kyrie eleison iz grada mijeali su se s bukom oruja i sa zvukom bojnih truba kao udaranje jakih valova o obalu. Sultan i car su svojim vojskovoama govorili, ali sigurno ne tako dugo kao to su o tom pisali Bizantinci. Car se uputio prema Aja-Sofiji i primio sakramente. To su ui nili mnogi s dvora. Onda je kratko vrijeme bio na obali i molio je one koji su bili oko njega za oprost. itava je palaa plivala u suzama. Sa svojim pratiocima sjeo je zatim na konja (meu njima i France, povjesniar, ijim rijeima ovdje pripovijeda mo) i jahao du bedema, te hrabrio strae da vre svoju du nost. No, te su noi ionako bili svi budni na bedemu i na kula ma. S prvim pijetlovim kukurijekanjem, car je doao na svoj uobiajeni poloaj na vratima sv. Romana. S drugim pijetlovima kukurijekanjem, dvadeset i devetog 29. 5. 1453. svibnja (maja) zapoe borba, no ovaj puta bez uobiajenog to povskog znaka. Da b i umorio Grke, poalje Mehmed u napad u prvom praskozorju vojnike-novake i invalide svoje vojske, uva jui jezgru za kasniju navalu. Obje strane su se hrabro borile, a Turci su imali vee gubitke. Kad je osvanulo jutro, inilo se da je itav grad opkoljen Turcima kao opleten uetom koje ga prijeti uguiti. Uasna buka rogova, truba i bubnjeva pomijea la se s bojnim kricima; svi turski vodovi su u isto vrijeme opa lili svoje topove i napad zapoe sa svih strana, na kopnu i u lu ci. Dva sata je bjenjela navala, a da neprijatelj nije napredo vao. aui su stajali iza navale tjerajui ih gvozdenim ibama i volovskim ilama naprijed. Sam sultan je as laskao, as pri jetio uz pomo svog eljeznog buzdovana. Na napadae je pada lo kamenje, bacano s kula na njih, te ih ruilo. Grka je vatra tekla potocima sa zidina u more i tu dalje gorjela. Ljestve su se razbijale o ljestve, tanad se razbijala o tanad, crni je puani prah prekrio i grad i sunce. Teofilos Paleolog i Demetrios Kantakuzen potjerali su napadae. Car je bio na konju i hrab rio svoje rijeju i djelom. Tada jedno tane i l i strijela rani Giustinianu r u k u i l i bedro i l i oboje. On zamoli cara da izdri oti avi samo na brod da mu poveu ranu. Car ga opomenu da se ne obazire na ranu jer je laka, ali se Giustiniani nije dao sklonuti. Kuda? Kuda? upita car. Onamo, ree Giustiani, gdje sam Bog Turcima otvara put, i pobjee u Galatu zaboravivi na prolu slavu i buduu sramotu. Njegov odlazak izazva obeshra brenje meu etom i Zaganos-paa, koji je opazio zabunu u re dovima opsjednutih, iznova podjari svoje janjiare. Jedan od njih, div od ovjeka, po imenu Hasan iz Ulubada, drei lijevom rukom tit nad glavom, a u desnoj sablju, uspne se na bedem s tridesetoricom drugih. Branitelji su se hrabro branili strijelicama i kamenjem; osamnaest janjiara se odmah strovalilo, a mnogi drugi, koje je Hasan potaknuo, slijedili su ih u sudbini. 166

Hasan, pogoen kamenom, pade na zemlju, ali se opet na po podigne i , ne mogavi ustati, odri se kleei sa titom preko glave, no i taj mu pade pod kiom kamenja, a on podlegnu strijelicama. Dok su vrata sv. Romana, na koja je uperen glavni napad, tako hrabro bila branjena, Turci su ve na drugoj toki prodrli u grad i to kroz ona zagraena, Ksilokerku-vrata, zbog proro anstva da e kroz njih prodrijeti neprijatelji. Vrata su bila zatrpana, poto su, tek dan prije toga, na carev nalog otvorena, budui da se tu nije oekivao napad. Pedeset Turaka je prodr lo unutra i napalo > s lea branitelje grada. Tada odjekne s vra t i j u sv. Romana od luke povik da je grad ve zauzet, te proiri novi uas u povezanim redovima oko cara. Premda su Teofilos Paleolog, don Francesco Toledo, panjolac, i Ivan Dalmatinac izveli uda od hrabrosti, car je vidio da je uzaludan otpor pro tiv premoi neprijatelja koji prodire. Radije u umrijeti nego ivjeti, povikne bacivi se meu napadae i , kad se naao na puten od svojih koji su se dali u bijeg, izrekne jadikovku: Zar nema kranina koji bi m i skinuo glavu! i pade od maa dvojice Turaka. Jedan ga udari u lice, a drugi u lea, ali je ostao neprepoznat, pomijeavi se s palima. Bio je to sedmi Paleolog, Konstantin Dragozes, posljednji grki car. Pao je branei bedem koji je sagradio prvi Konstantin u obranu glavnoga grada tisuugodinjeg Bizantskog carstva koje je on osnovao. Turci su na kopnenoj strani u isto vrijeme prodrli kroz vra ta Karsias i l i Kaligaria preko nasipa od ubijenih, koji su ispu nili opkop i prodor u zidu, u grad. Ubijali su vojnike k o j i su bjeali sa bedema, jer su mislili da posada broji barem pedeset tisua ljudi. Palo i h je nekoliko tisua, dok nije otkrivena prava grka slabost i zatim je obustavljeno krvoprolie. I ovih neko liko tisua ne bi bilo rtvovano mau da su Turci odmah na poetku znali da posada nema vie od sedam, osam tisua ljudi. Velika je bila pohlepa za robovima i robinjama, ije su osobe mogle sluiti njihovoj elji i l i njihova vrijednost njihovoj lako mosti da se radije sve ivo odvlailo u ropstvo, nego, ubivi i h , izgubila mogunost uitka i l i novca. rtve ove prve ustrine bile su bez otpora ubijene, jer od Turaka jedva da je koji ostao. Svi su bjeali prema luci koje se neprijatelj jo nije domogao. Onih pedeset Turaka koji su prodrli podzemnim vratima do ok ruglih vratiju, opet su suzbijni i mnogim je bjeguncima uspjelo spasiti se bijegom kroz otvorena vrata luke strane na grke i l i enoveke brodove. Kad su strae na vratima vidjele mnotvo, koje se natislo i uli zato bjee, zatvorile su vrata i bacile klju eve preko zidina, opet zbog praznovjerja jednog starog proro anstva da e Turci prodrijeti do sredita grada, do foruma tauri (danas Taukbazari) i odande tek b i t i suzbijeni od sta novnika .. . 167

[Naputeni narod sjurio se u Aja Sofiju, jer je praznovjerno vjerovao u proroanstvo. Prialo se da e, kada Turci stignu do Konstantinova stupa, sii aneo s neba i jednom siromanom ovjeku, koji e sjediti kraj tog stupa, dati iskuhani m a s rije ima: Uzmi ovaj m a i osveti narod Boji! A na to e Turci biti protjerani ne samo iz grada, nego iz cijele Male Azije, sve do Perzije. Turski vojnici dotre do crkve, razvale vrata i zarobe sklo njeni narod. Povezali su ih, zatim su porazbijali slike i oltare, pograbili zlatne i srebrne predmete, a bilo je i nedolinih ina s mladima]. . . . Meutim su s luke strane Grci branili jo nenapadnute bedeme i ostali na svojim poloajima sve dok i m Turci, koji su ve nekoliko sati pljakali grad, nisu zali s lea. Tada su u is to to vrijeme oni izvana navalili i osvajaki upali u grad kod lukih vratiju Petra i kod dananjih vratiju skladita za bra no. Vidjevi to, Grci pobjegnu prema kuama, gdje su m e u t i m gotovo svugdje harali Turci. Grki zapovjednik Lukas Notaras zarobljen je i l i na putu do svoje kue i l i u njoj, a Orhan, Sulejmanov unuk, pomou kojeg su Grci mislili zaplaiti osvajaa kao suparnikom na prijestol, radije se bacio s visoke kule, ne go da se preda Osrnanima. Na taj je nain pao grad sa sedam imena, na sedam breu ljaka i sa sedam kula: stari Bizant, Antonina, novi Rim, Konstantinov grad, grad koji dijeli zemlju na dvoje, punina Islama, majka svijeta. Pao je tisuu stotinu dvadeset i pet godina nakon svoga proirenja i osnutka, za prvog Konstantina, a za jedana estog i posljednjeg Konstantina, dvadeset i devetog svibnja (ma ja) godine 1453. pretrpio je dvadeset i deveto opsjedanje od svo ga osnutka i pao nakon pedeset i t r i dana opsade Turcima u ruke. T r i puta su ga Heleni opsjedali (za Pauzaniasa, Alkibijadesa i vojskovoe Filipa Makedonskog, Lea), t r i puta rimski carevi (za Severa, Maksima i Konstantina), dva puta bizantski buntovnici (Tomas i Tornicije) dva puta bizantski carevi (Aieksije Komnen i Mihael Paleolog), dva puta bugarski kralj (za Pagana i Simeona), jedanput Husrevac-Perz.ija.nac, jedanput avar ski hakan, jedanput slavenski despot (Krum), jedanput Rusi (za Askolda i Dira), jedanput Latini (za duda Dandola), sedam pu ta za Arapa (voeni vojskovoama halifa), pet puta za Turaka (dva puta za Bajezida, onda za Muse, Murata I I i Mehmeda I I ) i , za petog turskog opsjedanja, poto je prije bio sedam puta osvojen (za Pauzaniasa, Alkibijadesa, Septima Severa, Konstan tina, Aleksija, Dandola i Mihaela Paleologa), osvojen je osmi puta za sedmog Paleologa po Mehmedu I I , sedmom Osmanu. Njegov posljednji udes je zasluen duhovnim i moralnim slab ljenjem i neasnim dranjem njegovih itelja i vladara i kriv168

njom dinastije Paleologa. Ve je prvi od njih traio pomo i za titu na dvoru turskog vladara nad Malom Azijom, protiv svoje domovine; njegov je nasljednik sluio sultanovoj Porti; sluili su kao plaenici u njegovoj vojsci i u njegovo ime osvajali gr ke gradove. Tako i m je uzvraena turska pomo i nagrada za slubu Porti. Mehmed nije s navalom uao u grad, nego je bio izvan nje ga dok nije dobio vijest da se grad nalazi potpuno u vlasti po bjednika, a to je bilo oko podne. Tada poe u grad, bez straha i slobodno, okruen svojim vezirima i tjelesnom straom, upra vo prema velikoj crkvi. Skoi s konja i u e pjeice u nju. Dive i se gledao je onih stotinu i sedam stupova od porfira, grani ta, serpentina i raznobojnog mramora; sa ruaastim prugama iz Sinada, zeleni iz Lakovije, plavi iz Libije, crni keltski i bijeli sa Bosfora, stupove od tesalskog, molokog, prokonezijskog i egipatskog zvjezdolikog granita i od sajtskog porfira. Meu nji ma i osam stupova od porfira iz sunanog hrama Aurelija iz Balbeka, osam zelenih iz Dijanina hrama u Efesu, druge iz najveeg i najljepeg Zcvsovog hrama u Ciciku, iz aleksaudrijskih hramova, iz Troje, Atene i s Ciklada. S uenjem je gledao prozrane gaiciije i svodove, ogromne slike evanelista i apo stola, djevice i kriza s rijeima: U tom znaku e pobijediti!'; Sve sa": : i mozaici od arenog i poziaetiog stakla. Sto mu se po gled vibc uzdizao, to je njegovo uenje bilo vee, dok nije, u smjeiom poietu graditelja, lebdio visoko u zraku s tako nisko nadsvoenom kupolom. Proroki zapis, od zemljane mase, ispe ene na Rodosu na poput krede bijelom plovucu: Bog j u je utemeljio i ona nee b i t i uzdrmana, Bog e je pomoi u jutar njem rumenilu, ispunio se, ukoliko se to tie odrane zgrade sa strane istonog osvajaa. Povrativi se iz zranih visina hra ma na zemlju, pade Mehmedov pogled na jednog njegovog voj nika koji je razbijao skupocjeni pod od mramora ije su valovi te crte oponaale valove, tako da je izgledalo kao da mramorne vode pritiu vratima, poput etiri rajske rijeke. Mehmed ga uda r i maem rekavi: Dao sam vam blaga grada, ali su zgrade moje! Razbija crkvenog poda bio je polumrtav izbaen iz nje. Mehmed je dao po jednom svome mujezinu sa estrade pred sve titem pozvati na islamsku molitvu, a on je sam obavio molitvu na prostoru glavnog oltara.

[Jedan je, dakle, vladar zavrio s molitvom u ovoj grandioz noj bogomolji, a drugi je zapoeo s njom zaposjenue grada. Mehmed je, nakon molitve, dao da mu se predvede veliki admi ral Lukas Notaras. Pogledaj, govorio mu je sultan, svoje kra sno djelo odbijene predaje u hrpama pobijenih, u koliini zaro bljenih. A Notaras mu odgovori da ni on ni car ne b i imali to liko izgleda da porade na predaji grada, osobito nakon to je 169

car dobio pismo kojim je bio potaknut na otpor. Mehmed je odmah posumnjao na Halil-pau. A l i ostavljajui, zasada, tu su mnju po strani, on se raspita za cara, o kojem Notaras nije ni ta znao. No uskoro se javie dva janjiara to su ga u boju ubi la, te sultan naloi da se potrai njegovo tijelo. Sultan tada upu ti Notarasu utjene rijei, pusti ga traiti enu i djecu, pokloni za svakog od njih po tisuu aki i obea m u vratiti dunosti i dobra to ih je ranije imao. Umiren takvim obeanjem, Nota ras m u preda spisak dvorjana i glavnih dravnih slubenika, a ovaj dade nalog da i h se p r o n a e i za svakog od njih, ako je ve neiji plijen, davao je tisuu aki. Dvije glave su uskoro bile pred njegovim nogama: Sulejmanova, sina princa Orhana, i careva. Careva glava b i stavljena na gradski trg na porfirni stub, gdje je ranije bila statua cara Kon stantina Prvoga; glava cara, koji m u se usudio zaprijetiti da e mu istaknuti suparnika na sultanski prijestol pod konjskim kopitom, izrugivanje iju svu dubinu moe spoznati samo onaj tko zna da je istonim pobjednicima dovikivan blagoslov: Ne ka se glave vaih neprijatelja kotrljaju pod kopitama vaih ko nja Zatim je glava poslana kao pobjedniki trofej u azijske gradove, a Grcima je dozvoljeno da tijelo pokopaju. Galata, koju se drali enoveani, pala je na drugi nain. Pregovaralo se za Zaganos-paom, sultanovim zetom, da se pre daju kljuevi grada. Ovaj je prihvatio prijedlog, uz jamstvo za tite, ali je iteljima prenio sultanov nalog da nitko ne smije otploviti carevim laama to su se pribliavale luci. Kada je na rod navalio na brodove, Turci su za opomenu objesili nekolici nu. Grci, koji jo nisu bili pretvoreni u roblje, odvedeni su u Galatu i tamo su bili na slobodi, a samo je Notaras dobio do zvolu da stanuje u glavnom gradu u svojoj kui. 30. 5.1453. Slijedeeg dana sultan je izjaio u grad do palae velikog hercoga, gdje ga je doekao Notaras koji m u je poklonio svoje blago. To mu, ipak, nije mnogo pomoglo; kasnije je stradao s obitelji, jer se suprotstavio sultanovoj volji da m u poalje svoga sina kao efeba. Sultan zatim ode posjetiti bolesnu enu veli kog hercoga, ree joj utjene rijei, opomenu je da pazi na zdra vlje, naredi sinovima velikog hercoga, k o j i su m u se bacili pred noge, da ustanu, a zatim ode i proe gradom. Nakon to je pro ao najvei dio grada, koji je, opustoen, izgledao jadno, uputi se u carsku palau i , hitajui kroz puste galerije, izree on sa sjetnom istinom jedan perzijski stih na ovoj dotrajaloj pozorni ci propale gospodarske moi. Sultan nije mnogo vremena gubio na djelu osvajanja. Ve 31.5.1453. je treeg dana nakon pada grada otposlao vojsku i flotu nazad, da b i u m i r u ostvario svoj graditeljski plan].

170

GLAVA TRINAESTA Od prvih mjera u Carigradu do osvajanja Peloponeza

[Nakon to je treeg dana otposlao vojsku, narednog dana je proslavio pobjedu. U ovom velikom vladaru bio je usko po vezan talent osvajaa zemlje i genij odravatelja drave, jer je, s orujem u ruci, istovremeno mislio na osiguranje novih ste evina putem politike uredbe. On dade da se izvikuje da svi itelji grada, koji su se iz straha sakrili, slobodno i nepovredivo dou, da se sve odbjeglice vrate svojim domovima da ive po ranijim obiajima; a naloi da se mjesto starog patrijarha, ko j i je umro, po starom obiaju i redu izabere novi. Sultan m u iz- 1.6.1453. da povelju: Da ga nitko ne uznemirava i remeti; da je on ne povrediv, neoporeziv, nepotresiv od svih protivnika, da je sa svim sebi potinjenim sveenicima za sva vremena slobodan od poreza i danka. Ta i l i neka druga povelja osiguravala je Grci ma t r i slobode: da se njihove crkve ne mogu pretvarati u da mije; da su njihove enidbe, sahrane i drugi crkveni obiaji ne povredivi; da se svetkuje Uskrs sa svim obredima i da tokom t r i njegove noi vrata Fanara, t j . grke gradske etvrti, moraju biti otvorena. Zatim se pozabavio enoveanima u Galati. itelji su b i l i 2.6.1453. popisani, kue onih to su pobjegli sa latinskim brodovima pro valjene, ali ne opljakane, nego je zavedeno kuno vijee, a vla snicima je ostavljen tromjeseni rok za povratak, poslije ega e b i t i predane fiskusu. Zidovi Galate su bili porueni, osim zi da sa luke strane. Da b i popravio zidove Carigrada, a grad po novo ispunio iteljima, pokupi on zidare i kreare, te 5.000 obi telji iz Trabzona (Trapezunt), Sinopa i Asprokastrona pod pri jetnjom smrtne kazne. Potom sc sultan vrati u Edrene, te odatle poalje islamskim 18. 6.1453. vladarima pisma o osvajanju Carigrada, a kranskim zahtjev za godinji danak. Srpski despot plati 12.000, sa Peloponeza do e 10.000 dukata, enoveki gospodari Hiosa i Lesbosa poa lju 6.000 za prvi, a 3.000 dukata za drugi otok; i Trabzon (Trapenzut) i drugi itelji s obale Crnog mora dostave 2.000 dukata, a danak Dubrovnika od godinjih 1.500 dukata povisi se na 3.000, jer je Republika ugostila grke izbjeglice. Oekivale su se delegacije velikog m e t r a sa Rodosa i venecijanskog duda radi pregovora o miru. Delegacija srpskog kralja dola je sa da nkom ve u kolovozu (avgust) u Edrene, i t u je zarobljenima po- mj.8.1453. dijelila mnogu milostinju, a na zapovijed despota u r a otkupi la je stotinu redovnica iz ropstva. 171

Na Peloponezu su Grci m e u s o b n o bili sasvim nesloni, a protiv njih su se pobunili i Albanci, njihove pomone trupe. Na stala je borba za vlast i Albanci bi je, pod vodstvom pobunjenih grkih zapovjednika, i uzeli, da se Hasan, zapovjednik Korintn, nije obratio sultanu za pomo i dobio je. Turhan, koji je jo pri je trideset godina harao tim krajevima, doe s vojskom u p o m o Grcima protiv Albanaca, krene ka klancima Barbostenisa, gdje su oni drali iza zidina svoje ene i djecu, te ih, kada ovi nou pobjegnu, sve zarobi. I druge se albanske poglavice predaju Tomasu, mlaem despotu, kod Atosa. I nakon odlaska Turbana, Grci nastave sa svojom mlakom politikom spram po danika, to potakne duh pobune i neposluha. Mehmed, nakon to odredi porez od 12.000 dukata, uputi najotmjenijim obitelji ma Grka pismo, u kojem i m na najsveaniji nain prisegne du hom svoga oca, sabljom kojom je opasan, islamskim poslanici ma i Kuranom da i m osoba i dobro nee biti povrijeeni i da e i m pod njegovom vlau biti bolje nego p r i j e ] .

Poto je bio osvojen Konstantinopolis. proveo je Mehmed zimu mirno u Edrenu. Silivri i Bivaos, dvije prestrae glav noga grada, prije osvajanja Konstantinopolisa, jedine su od svih okolnih mjesta prkosile svojim vrstim zidinama turskim eta ma, pa su se nakon pada glavnoga grada miroljubivo predale. Taj prvi grad je stara SelimBria, u ijoj se stolnoj crkvi uva ti jelo sv. Eufemije kao relikvija ili, kako se Turci izraavaju, kao mumija i gdje se jo nalaze ruevine jedno palae cara Kaatakuzena. A drugi je bizantski Epibatos, znamenit po palai Apokaukosa, monog Kanlakuzenova suparnika. U sigurnom posje du glavnog grada grkog carstva i siguran u veem dijelu svo j i h zemalja, smisli Mehmed da najprije osvoji Srbiju. Godinu dana nakon pada Konstantinopolisa poalje u proljee starom despotu uru ovu vijest: Zemlja kojom T i vlada ne pripada Tebi, nego Stevanu, Laza rovu sinu, dakle meni (po zahtjevu ma ehe Lazarove keri). Dio Tvoga oca Vuka i Sofije mogu T i od stupiti. Ako se ustruava, napast u Te. Poslanik je dobio za povijed da se u roku od dvadeset i pet dana vrati, u protivnom sluaju e mu odrubiti glavu, a njegovo e tijelo nepokopano ostaviti divljoj zvjeradi. ura je preao preko Dunava da u Hunjadija zamoli pomo, a poslanik je zadran da bi se u me uvremenu mogli uvrstiti i opskrbiti gradovi. Kad se tridese toga dana nije povratio, poe Mehmed ljut s itavom vojnom snagom iz E r e n a u Piovdiv (Filibe). Tu ga sretne njegov po slanik na povratku, kojemu je ivot poklonjen, samo zato to je mogao dosta rano izvijestiti o urevu bijegu u Ugarsku. Maari su preli Dunav, opustoili kraj oko Trnova i vratili se, natovareni plijenom, preko Dunava. Mehmed je napredovao iz Plovdiva (Filibe) u Sofiju. Ovdje ostavi vei dio vojske i divan. 172

a sam je upao u Srbiju na elu dvadeset tisua momaka lake konjice, a da nije ni naiao na neku vojsku. u r a je zapovijedio svom narodu da se povue u utvrde obeavajui skoru po mo iz Ugarske. Mehmed podijeli svoju vojsku na dva dijela; jedan se dio postavi pred Smederevo (Smendria), drugi pred Ostrovicu, dva glavna kljua zemlje. Konjica je etovala itavom Srbijom i odvela pedeset tisua zarobljenika, od ega je etiri tisue odvedeno u selo blizu Konstantinopolisa. Smederevo se odupiralo Mehmedovoj sili. Kad je ve vanjski bedem bio za uzet, prkosio je jo unutranji dvor kao neosvojiv. Ostrovica je, unato hrabru dranju posade, razvaljena Mehmedovim topovi ma, otvorila svoja vrata uz obeanje da posada slobodno ode. Premda je to zakletvom bilo potvreno, ipak je sva posada od vedena u ropstvo. Mehmed prestane s opsadom Smedereva i vrati se u Sofiju i Edrene, gdje je podijelio plijen u ljudstvu, a sebi je uzeo petinu koja mu je pripadala, odabravi najljepe djeake. Firuz-bega je sa trideset i dvije tisue ljudi ostavio u Kruevcu na Moravi, da bi se odupro ujedinjenoj ugarskoj i srpskoj vojsci pod Hunjadijevim i uraevim vodstvom. Hunja di i ura potuku Firuz-bega i zarobe ga, pa dou preko Pirota i Vidina, opustoe zemlju i spale ova dva grada. Mehmed se utabori izmeu Pirota i Sofije da bi zaustavio njihovo daljnje prodiranje. Kad se Hunjadi u slavlju vratio preko Beograda, ponudi u r a godinji danak od trideset tisua dukata, a Meh med uz taj uvjet sklopi m i r i poe s vojskom preko Edrena 18.4.1454. u Konstantinopolis (Carigrad). Kratko prije toga je i s Vene cijom sklopio mir. Poslanik republike je bio Marcello. Time je obostrano trgovcima osigurana slobodna trgovina, a vojvoda od Naksosa, nosilac venecijanskog lena, ukljuen je u taj mir. Da nak za venecijanske posjede u Albaniji izjednaen je s onim za Murata I I , a republika Venecija dobila je pravo zadrati baila (konzula) zbog zatite svojih podanika u Konstantinopolisu (Carigradu). Poto je Mehmed na taj nain uspostavio mir, odmah je mislio na to kako dalje uljepati novu prijestolnicu svoje dra ve, kako je uvrstiti i kako uvrstiti u n u t r a n j u upravu. On je u Konstantinopolisu (Carigradu) poloio temelje Ejubovoj da m i j i na mjestu gdje je, za vrijeme opsjede, otkriven grob Po slanikova druga u borbi. Na mjestu starog Teodozijeva foruma podigao je zidove starog seraja (dvora), odreenog za njegovo boravite. U najznamenitije samostane glavnog grada grkog carstva ve su se uselili Turci. U oruarnici na r t u dananjeg seraja naselili su se dervii, u Pantokratorovu kuu su se useli li majstori-valjari sukna i postolari. Sada je imenovao i novog velikog vezira. Taj je najvii poloaj u dravi ostao vie od go dinu dana upranjen (u osmanskoj povijesti nema za to primje ra); dobio ga je Mahmut-paa, po majci srpskog, a po ocu gr koga podrijetla. On je bio kao djeak ugrabljen na putu iz No173

vog Brda u Smederevo; u seraju je sluio kao pa u riznici i po stao naroiti sultanov ljubimac. Nakon to je sultan sjeo na prijestol, postao je Mahmut namjesnik Rumelije. Drugo proljee, poto je osvojen Konstantinopolis (Cari grad), poalje Isa-beg, Ishak-begov sin, turski pogranini zapo vjednik, poruku da bi lako bilo pobjedonosno prodrijeti u Srbi j u . Mehmed odmah pregleda stanje u vojsci na ravnici Edrena, pozove pred sebe pae i utabori se s njima zapadno od Skopja (Uskiib) ispod Kratova, znamenitog zbog svojih srebrnih rudni ka. U ovdje odranom ratnom vijeu zakljueno je da se domognu Novog Brda, najbogatijeg i najvreg srpskog grada. Novo Brdo, poznato i pod imenom Neopridum i l i Novopvrgium i Novomonte, od davnina se zvao zbog svojih srebrnih rudnika maj kom gradova. Ve se prije pripovijedalo kako je pred osamna est godina Ishak-beg, Evrenosov sin, otac tadanjeg srpskog po graninog zapovjednika, podbadao sultana (oca sadanjeg sul tana) da zauzme taj grad. On je nakon pada Smedereva doao pod osmansku vlast. Budui da je grad otada opet bio u posje du despota, htio je Ishak-begov sin Isa drugim zauzimanjem grada stei zasluge kod Mehmeda, kao to ih je njegov otac Ishak prvim napadom bio zadobio kod Murata. Isa-beg pozove zapovjednika da grad preda sultanu, kojemu pripada, jer po sljednji despot Srbije Lazar nije ostavio sina. Zapovjednik od govori da je ostavio ker, udatu za gospodara Bosne, koji je Lazarov prirodni nasljednik. Mehmed, ljut zbog odbijanja, nam j . 6.1455. vali na grad. Sedam dana ga je bio topovima i , poruivi zidine, osvojio ga poetkom lipnja (juna) 1455 godine, sa svim blagom u njemu. Blago je razdijeljeno pobjednicima, a gradom su up ravljali jedan beg, jedan sudac i jedan zapovjednik tvrave. Trepa i Tahisar takoer su pali sa svojim blagom u ruke po bjednika. Sultan odavde ode na susjednu kosovsku ravnicu, boj no polje proslavljeno u dvije pobjede. Tamo je otiao poastiti uspomenu svoga pretka Murata I , koji je ovdje izgubio plod pobjede izvojevane maem, jer ga je probo Miloev bode. Vojnicima je podijelio bogate darove, a zatim se sa svojom naj bliom pratnjom vratio preko Edrena u Konstantinopolis (Ca rigrad) podaj ui se uitku ljepote i pila. Mehmed je htio b i t i blie pothvatima svoje mornarice koja je ponovno prokrstarila Arhipelagom i kretala protiv otoka H i osa, Lesbosa, Kosa i Rodosa. Poticaj za polazak bio je rat koji je objavila velikom m e t r u na Rodosu. Jo prije nego je Meh med poduzeo vojni pohod protiv Novog Brda, pojavili su se u Edrenu vitezovi-ivanovci kao poslanici velikoga m e t r a s boga t i m darovima i sa eljom da sklope ugovor koji b i i m dopustio trgovinu i dolazak na karijsku i licijsku obalu, kao i Turcima na Rodos. Kad su veziri zatraili danak, po primjeru drugih oto ka u Arhipelagu, kao Hiosa, Lesbosa, Lemnosa i Imbrosa, odgo vorili su poslanici da nemaju ovlatenje da ga prihvate i da bi 174

zbog toga trebao jedan turski poslanik poi s njima velikom me tra. Jedan od prvih veledostojnika na dvoru otprati i h kao po slanik na Rodos. Njemu je veliki metar na iznesenu elju o pla anju danka odgovorio da je red podloan papi, koji zabranjuje ne samo da se stranim vjernicima plati danak, nego to zabranjuje ak i kranskim kraljevima. On je spreman da mu svake godi ne poalje poslanike s darovima za dokaz svojeg potovanja, ali ako sultan nije s t i m zadovoljan, neka uini to moe. Na ovu vijest Mehmed odmah objavi Rodoanima rat i trideset bro- 1455. dova s karijske obale zaponu smjesta s neprijateljstvima, iskrcavi se na Rodosu i na Kosu i odvlaei plijen i zarobljenike. Meutim je bila opremljena velika mornarica od dvadeset i pet trorednih, pedeset dvorednih i vie od stotinu jednorednih vesala; uglavnom se mornarica sastojala od stotinu i osamdeset brodova i pola je odmah u akciju iz Galipolja, nakon pada No voga Brda, pod Hamzinim vrhovnim zapovjednitvom, ali umje sto da poe prema Rodosu, najprije krene na Lesbos. Hamza nije, meutim, uao u luku, nego se usidrio pred njom. Gatelusio, enoveki vojvoda s Lesbosa, poalje historiara Dukasa s uobiajenim prijateljskim poklonima na palubu. Ovi su se sa stojali od osam komada svilene odjee, est tisua srebrnih guldena, dvadeset volova, pedeset ovnova, osam stotina mjera v i na, dva vagona ukiseljenog kruha, a jednog neukiseljenog, pre ko deset centi sira i velike koliine povra osvjeenja za brodsku momad. Nakon dvodnevnog zadravanja odjedrilo je brodovlje za Hios. Tamo nisu primljeni ni s poastima ni s da rovima, zbog bijesa na sultana koji je kratko vrijeme prije to ga traio etrdeset tisua dukata za dug, koji je Hios dugovao Franji Draperu iz Galate za isporuenu stipsu, a sada je ponovno tu svotu traio admiral Hamza, na ijem se brodu nalazio Draper; u protivnom b i itav otok bio poharan. Hamza je proitao sultanov nalog poslanicima otoka koji nisu priznavali dug te izjavili da nita ne kane platiti. Budui da Hamza nije mogao nanijeti nikakve tete ni luci koju je branilo vie od dvadeset dobro naoruanih brodova, niti gradu koji je imao dvostruki, t r i hvata duboki opkop i mnogobrojnu talijansku posadu, samo je opustoio okoline vinograde i vrtove i predloio zatim upra vitelju otoka da poalje nekoliko uglednih ljudi na brod zbog pregovora s Draperom. Poto i m je osiguran slobodan prolaz, poslali su jednog starca i mladia iz obitelji Kirikos Justini. Dok su jahali prema obali, u njima se porodi sumnja da l i i h Turci nee povesti sa sobom, jer njima povreda zadane rijei znai lukavstvo i valjan in i oni podbodu konje da okrenu na zad. Meutim, Turci, koji su hodali po vrtovima i vinogradima, sprijeili su ih u tom i , poto je franaka pratnja izbjegla tur skim pucnjevima, odvedeni su starac i mladi silom na brod, a turski brodovi su sada digli sidra i odjedrili na Rodos. Luka i grad, dvostruko jae uvreni nego na Hiosu, nisu dopustili 175

nikakav pothvat i Hamza s brodovljem krene prema Kosu. Glav no mjesto na otoku bilo je opustoeno, a nekoliko preostalih staraca i starica rekli su da su se itelji i vitezovi povukli u vrstu tvravu Raheju. Stare su ljude poveli sa sobom i odjedri li prema Raheji. Franjo Draper je pozvao posadu na dobrovolj nu predaju, ali je ova odgovorila pucnjavom. Hamza je uzalud opsjedao utvrdu dvadeset i dva dana ljes tvarna i strojevima, da zatim, nekon velikoga gubitka momadi i teke artiljerije, s gr evima u trbuhu napusti opsjedanje. Vraajui se dogovori se s Korikosom da poalje sultanu poslanstvo s Hiosa i da se s njim izmiri, a upravitelji s Hiosa su bili suglasni s t i m . Meu tim, dok je Hamza, oekujui poslanstvo, boravio s brodovljem pred Hiosom, nesretan je sluaj doveo do novih pomutnji. I protiv Hamzine zapovijedi, koji je svojoj momadi zabranio izlazak na kopno, raspojasani su Turci poskakali s brodova i doplivali na kopno. Jedan se od njih popeo na toranj crkve i odande bacao crijepove. Jedan ga je Latin udario i odmah je nastala guva na sve strane. Latini i Grci napali su batinama i maevima Turke koji su doli u pomo onome k o j i je dizao cri jepove. Turci su nagnali prema obali k Hamzinoj galiji, a za njima su trali Grci i Latini. Turci i krani naganjali su se od stupajui i stiui na galiju, koja se zbog prevelike teine onih koji su se na nju penjali konano prevalila, pa uz krivce po klopila i nedune. Otoani-arhonti umirivali su Hamzu, koji je ionako bio blag ovjek, da e u dvostrukoj vrijednosti podmi r i t i tetu za galiju, za stvari i robove koji su s njom potopljeni. On mirno odjedri na Lesbos, gdje mu je historiar Dukas po m j . 8. 1455. vojvodinu nalogu donio krasan objed na brod, s njim jeo, a odavde je poao u Galipolje, poto ve dva mjeseca nije bio tu. Kad se u Edrene pojavio pred sultanom, ovaj ga p r i m i ljutito uz rijei: Da mom ocu nisi bio tako drag, dao bih te iva oderati, i odmah ga ukloni, a da nije ni sluao njegov izvjetaj. Kad je zatim uo za gubitak galije, dao je admirala ponovno po zvati pred sebe. Hamza, gdje je galija koja se potopila pred Hiosom? Pokopana je u moru. Na pitanje: Kako?, ispriao je Hamza tok dogaaja i kako su Turci, k o j i su usprkos zabra ni izali na kopno, nali zasluenu smrt, a da oni s Hiosa nisu bili krivi. Tada se Mehmed obrati Franji Draperu koji je tu sta jao rijeima: Tvoj dug od etrdeset tisua dukata preuzimam ja i dvostruko u ga utjerati kao krvarinu za potopljene Turke. Draper poljubi sultanu ruku, a Hamza je iz Galipolja smijenjen 30. 6.1455. a stanovnicima Hiosa objavljen je rat. Meutim je gospodar Lesbosa, Gatelusio umro na Lemno1. 8. su, a mjesec dana nakon njegove smrti poslao je novi knez Ni kola povjesniara Dukasa u Edrene da Porti odnese sultanov go dinji danak za Lesbos i Lemnos; za Lesbos t r i tisue dukata, a za Lemnos dvije tisue i pet stotina. Na isti je nain plaao danak 176

i gospodar Ainosa za posjed na otoku Imbrosu, godinje dvije tisue dukata. Dukas je dobio doputenje za prijem i sjedio po tadanjem ceremonijalu Porte pred sultanom dok je ovaj jeo, a zatim je poloio danak. Veziri su se raspitivali kako je starom knezu s Lesbosa, dok novoga nisu htjeli priznati, sve dok sam ne doe na sultanovu Portu. Dukas krene na Lesbos, a tada se vrati s gospodarom otoka i s nekim odlinicima natrag da po trai sultana, koji je tada stalno mijenjao svoju prijestolnicu zbog kuge koja je estoko harala. Traili su ga u Edrenu, Plovdivu (Filibe) i Sofiji i nali ga, konano, gdje logoruje na prije voju Islati. Poastivi velikog vezira Mahmut-pau i drugog ve zira Sidi Ahmet-pau darovima, knez Lesbosa je otiao brzo o d sultana poljubivi mru ruku. Veziri su zatraili u sultanovo ime otok Tasos i dvostruki danak to ga je dosad plaao za Lesbos. Zbog nemogunosti da toliko smogne, sultan se na kraju htio za dovoljiti i s poveanjem danka za jednu treinu. Ugovor je pot pisan na t r i tisue dukata, a knez je obdaren zlatom izvezenom odjeom, Dukas i ostala pratnja svilenom odjeom, na t o su krenuli natrag. Protiv Hiosa opremljenom mornaricom o d deset galija na t r i reda vesala i isto toliko dvorednih zapovijedao je novi admiral i beg iz Galipolja, lijepi mladi Junuz-paa. Na oba li Troje zapalo je brodovlje u oluju, pa je od dvadeset brodova sedam izgubljeno, a admiralova galija je baena prema Hiosu; drugih je dvanaest iz mitilenske luke ulo u luku Lesbosa. Ju nuz-paa je u visini Hiosa susreo jednu lesbosku galiju koju je kneev brat s Lesbosa poslao na more da s katalanskih gusar skih brodova dobije obavijesti, jer, osim danka, imao je gospo dar Lesbosa j o i obavezu da uva more du azijske obale, od grada Asosa, na kojem se mjestu danas nalazi Bajram, sve do ua rijeke Kaikos u Pergamu (Bergama) i njegova je dunost bila da sve, to se u ovom dijelu mora dogaa, javi admiralu. Junuz-paa je proganjao galiju na kojoj se nalazila jedna bogata Grkinja s Hiosa, tata kneza s Lesbosa, sve do mitilenske luke i zatraio da m u ona bude plijen, premda je kao brod-izvidnica upotrijebljena za samu Portu. Junuz-paa se prijetio, ako se usprotive da e razljutiti gospodara i odjedriti s Mitilene pred Yeni Fou (Novu Fou). Tamo je uzeo tursku posadu, a sa so bom u ropstvo odveo stotinu enovekih djeaka i djevojica. Iz Galipolja i h je odveo u Carigrad na kopno, gdje se nalazio sultan. Dukas je ponovno upuen kao poslanik na Portu, gdje je mj. 12.1455 istina njegova izvjetavanja potisnuta Junuz-painim krivoklet stvom, a on sam nije puten prije no t o je stigla vijest da su i Staru Fou (Foceju) zaposjele turske ete i da je pod sultano vom vlau. im je Mehmed obavijeten o tome, sam je iz Ca- 24.1.1456. rigrada poao kopnom prema Ainosu, dok je Junuz-paa s bro dovljem od deset galija poao morem onamo. Suci iz Karaferije i Ipsale potuili su se sultanu na samovolju Dorije, gospoda ra Ainosa, prema stanovnicima pod njegovom jurisdikcijom i
12 Historija Osmanskog carstva

177

na prodaju soli nevjernicima na tetu muslimana. Mehmed je obeao da e brzo pomoi i osvojiti grad. Gospodar Ainosa po bjegne najprije na Samotraku, ali poalje svoju lijepu kerku s darovima, zbog ega je pomilovan i dobio leno. Na putu za Por tu, napadne Turke k o j i su ga pratili, pobije i h i pobjegne na kranski teritorij. Zauzee Ainosa Dukas spominje samo jed nom rijei, ali ga zato osmanski historiografi opisuju u jednom posebnom poglavlju sa zauzimanjem t r i j u otoka, koji kao predstraa lee pred zaljevom Ainosa, Tasosa, Samotrake i Imbrosa. Oni nita ne znaju o staroj klasinoj vanosti ovog osvajanja, nikada nisu uli o Eneji, koji je na uu Hebrosa (Marice) na vodno sagradio po njemu prozvano mjesto i gdje je Orfej pje vajui i pleui propao u valovima rijeke. Nikada nisu uli ni za Iris, koja je bila vjesnik bogova i kod Homera se sputa na Imbros; nisu uli n i za Antioha koji je zauzeo otok, a nisu uli n i za Cimona i Trazibola koji su Tasos, kad je otpao Lakedemoncima, opet podvrgli pod atensku vlast. Tasoski trsovi, ko je su slavili j o Vergilije i Atenej, n a m e u se panji muslimana usprkos kuranskoj zabrani da se pije vino. Nakon to su osvoje n i Ainos i t r i o njemu ovisna otoka koje Turci nazivaju Tauz, Semendrek i Imruz, bilo bi dolo do bure na Hiosu, da je arhonti na otoku nisu odvratili novim m i r o m . Tako su predali trideset tisua dukata za odtetu zbog potopljene galije i oba vezali se plaati godinji danak od deset tisua dukata. Zasad su se Turci j o odrekli da zaposjednu Hios i Lesbos, ali Meh med zaposjedne Lemnos kojim je vladao Nikola Gatelusio, brat gospodara Lesbosa. Povod za to bilo m u je nezadovoljstvo sta novnika knezom, umjesto kojega su u sultana zamolili namjes nika. Mehmed je za to odredio biveg admirala i kasnijeg na mjesnika Satalije, Hamza-bega, pa dade novom admiralu i begu Galipolja, evnuhu Ismailu, nalog da postavi novog namjesnika na Lemnos. Dobivi vijest o tome, poalje knez s Lesbosa galiju, kojom su zapovijedali Ivan Fontana i Spineta Kolumbotos, da odvedu brata s otoka, ukoliko se itelji Lemnosa ne b i s njim pomirili. Ovaj su nalog izvrili tako da su se pobili sa itelji ma otoka. T r i dana nakon toga, iskrca se admiral Ismail s no v i m namjesnikom Hamza-begom, pohvali itelje Lemnosa i po vede sobom itelje Lesbosa k o j i su se nalazili na otoku. Dalj nju provalu Mehmedova bijesa protiv brae Gatelusio sprije ila je, zasada, ugarska vojna. [Travnja (aprila) saznalo se da Mehmed kree na Beograd i 1-3.6.1456. da u Kruevcu lijeva topove. 13. lipnja (juna) pojavi se pred gradom sa 150.000 ratnika i 300 topova. Pod Hunjadijevim vod stvom, a uz aktivno zalaganje pape Kaliksta I I I , organiziraju se kriarske trupe od 60.000 vojnika. U njima su, osim Hunjadija, bila samo t r i odlinika: Ivan od Koroga, veliki upan i ban od Mahova Orban Poega, u ijem okrugu (Mahov) lei Beo173

grad, veliki upan bistrajski, kapetan Mihael Zelagi i mladi ple mi Ladislav od Kanie. Hunjadi sa 200 brodova, nakon bitke, odbije tursko bro- 14.7.1456. dovlje od Beograda. Sedmi dan po ovoj bici, Mehmed povede janjiare kroz razbijene zidove na j u r i . Sutradan, janjiari 21.7.1456. osvoje vanjski dio grada i zaponu navalu na most za unutra nji dio. Ve je Hunjadi mislio da je grad izgubljen, ali se fana tini sveenik Ivan Kapistran nije pokolebao, nego je pojaao upornu obranu, te su se turski vojnici do podneva povukli. A on je, okupivi svoje suborce, krenuo da osvoji turski top. Do lo je do otra sukoba, a, kada je Mehmed vidio da su m u to povi u opasnosti, sam se bacio poput lava. Jednim je udarcem raskolio neprijatelja i sam je bio ranjen u bedro. 6.000 turskih konjanika prisile kriare na povlaenje. A sultan se, s mnogim ranjenicima, povue do Sofije.]

[Papa Kaliksto I I I , za spomen na pobjedu i osloboenje 6.8.1456. Beograda, uspostavi svetkovinu Kristova preobraenja, a onda je, dvije godine potom, zagovarao kriarski rat, peti protiv Tura ka, za koji se vee Kapistranova pobjeda; kao to se za prvi ve e osvojenje Smirne (Izmira), za drugi bitka za Srbiju, za trei poraz kod Nikopolja, a etvrti kod Varne. Papska flota od e snaest galija pojavi se idue godine u vodama Arhipelaga, da b i 1457. najvanijim otocima pruila pomo protiv Turaka. Flota najpri je dotae Rodos, zatim otplovi na Hios i Lesbos, gdje prijedlog kardinala, da se Turcima ne plaa danak, ne naie na nikakav odziv. A kada doe na Lemnos, ojaana sa etrdeset katalans'kih gusara, naie na bolji prijem. Ona ostavi posade na Lemnosu, Samotraki, Imbrosu i Tasosu i otplovi nazad na Rodos. Meh med, koji je sumnjao da je knezu Lemnosa poduhvat papske flote po volji, opremi protiv njega veliku flotu koja u kolovozu (avgustu) isplovi pod Ismailom, opsjedne grad Metimnos sa to povima i minama, ali ipak ode neobavljena posla. U isto vrije me, nakon to je osloboen Beograd, odazove se sultanu drago voljno Petar, knez Moldavije, i uz godinji danak od 2.000 du kata otkupi sigurnost svoje zemlje, jer se bojao blizine osman ske vojske].

Mehmed je, vrativi se u Edrene, elio porugu povlaenja 1457. od Beograda nadomjestiti sveanostima i sjajem. Priredio je sveanost obrezivanja dva svoja sina, Bajezida i Mustafe, od kojih je prvi stolovao u Amasiji, a drugi u Manisi (Magneziji). Oni su sa svojim dvorjanima pozvani u Edrene. Istodobno je pisano u sve krajeve carstva da b i se pozvali emiri i fakiri, znal ci zakona, suci i pjesnici da b i uzveliali sveanost. Na bliskom velikom otoku kod Edrene postavljeni su atori, gdje je m e u
12*

179

sveanim skupom za sultana postavljen prijestol. Prvi sveani skup su tvorili ueni ljudi. Mehmed je u punom sjaju sjedio na prijestolju, a prvoj etvorici uenih ljudi (bili su kao etiri stu pa prijestolja uenosti), ukazano je poasno mjesto. Sultanu je s desna bio Hajredin Hoda, t j . sultanov uitelj, njemu slijeva Mevlana Alija Et-tusi, koji je ve za sultana Murata doao iz Perzije. Prvo je bio u Brusi, a onda je poslije zauzea Konstan tinopolisa (Carigrad) bio namjeten kao muderis na jednom od uilita koja je Osvaja (el-Fatih) uspostavio od osam crkava. U blizini Konstantinopolisa (Carigrada) dobio je dar na jo i da nas Muderriskei, t j . selo profesora. Pred sultanom sjedili su H i zir-beg elebi prvi sudac glavnoga grada nakon osvajanja, i ukrullah, lijenik iz irvana, kao predsjednik uenih ljudi koji su pred sultanom itali i tumaili Kuran i l i su recitirali prigodne pjesme. Pred profesore su postavljene zdjele sa slatkiima, a kandidatima za profesorska mjesta, danimendima, predane su kutije sa slatkiima da ih ponesu kui. Svi su otpravljeni sve a n o m odjeom i bogato nadareni novcem. Drugog su dana na isti nain pogoeeni ejhovi i fakiri, a sultan se s njima poraz govarao o duhovnim stvarima. Treeg su dana odrane vjebe s orujem, konjske utrke i strijeljanje, a pobjednici su carski nagraeni. etvrtoga dana, posljednjeg dana sveanosti obrezi vanja, bacan je novac m e u narod. Svi su odlinici donijeli sul tanu darove. Darovi velikog vezira Mahmuta nadmaili su sve druge bogatstvom. Dva Evrenosova unuka, koji su se obojica zvali Isa, jedan Hasanov sin, drugi Ishakov sin, dobili su nalog: prvi da etuje po Albaniji, a drugi po Ugarskoj. Kau da je Bu dim bio trideset dana na udaru t i h etovanja. 1458. to se sada i od vremena smrti Murata I I u Albaniji dogo dilo, to se tie ratnih arki, bit e kratko obuhvaeno u slije deoj knjizi i to e b i t i mjesto i prilika da se govori o prekidu vatre izmeu Skender-bega i Turaka. O dogaajima za vojne na Ugarsku (o emu ugarski povjesniari ute, a o kojima govore samo osmanski povjesniari i Halkondilas), kao i dogaaji voj ne protiv Srbije, koja je konano postala tursko namjesnitvo, priat emo tako da preskoimo istovremene grke dogaaje, da b i ujedno mogli ispriati potpuno podjarmljivanje Grke, bez obzira na zauzimanje Srbije, koje pada u to vrijeme. Kad je Mehmed, nakon dovrenih sveanosti obrezivanja svojih sinova i nakon zapoete gradnje sedam kula u Konstanti nopolisu (Carigrad), poduzeo vojnu u Moreju, zapovijedi veli k o m veziru Mahmut-pai da osvoji j o neosvojene srpske tvra ve, bilo jer je to bio njegov posao (otkad je rumelijski beglerbeg pao pred Beogradom, bilo je na njega preneseno rumelijsko namjesnitvo), bilo da Mehmed, bez obzira na p r o k u a n u vjer nost svoga, u svom haremu odgojenog miljenika, nije drao sa svim uputnim da jednom polu-Grku povjeri vrhovno zapovjed nitvo za potpuno podjarmljivanje domovine. Mahmut primi, 180

pored veeg dijela trupa, koje je opremio iz vlastita depa, svo ga namjesnitva i namjesnitva Anadolije jo i tisuu janjiara koje je obiao i sreivao na ravnici blizu Carigrada, nazvanoj po njemu. Onda je s tom vojskom p o a o na Dunav. Nedaleko su bile utvrde-gradovi Resava, Kurikovac, Druno i Branievac, to je lako zadobio. Napredujui prema Smederevu, pregovarao je preko Isa-bega (Evrenosova unuka) i Karaman-pae o preda j i tvrave, koja se jo drala, premda su vanjski zidovi b i l i za uzeti. Zasad je Smederevo ostavio po strani i okrenuo se prema samo t r i sata od Beograda odaljenoj, na breuljku sagraenoj utvrdi Havali (Avali), to j u je sagradio Mehmed I I . On j u je opet osposobio za obranu, a onda osvojio Ostrovicu, Rudnik i Marjone (Mionicu). Poto je mjesec posta, ramazan, proveo, od marajui se u Niu, zapoeo je s opsjedanjem Golupca. Prisilio je na predaju zapovjednika, koji se jo dalje htio boriti, odu zevi m u vodu, i potjerao natrag momke koji su poslani da je donesu s Dunava. Utvrdivi grad, zapovijedi Mehmed-begu, M i netovu sinu, da etuje u Ugarskoj s one strane Dunava. Ovaj se domogne dvorca Tarak (Kerek), opustoi kraj izmeu Dunava i Save u oblasti Rahova (Otahovo) i odvede laama bogat plijen djeaka i djevojica, ivotinja i stvari, zajedno s dvije stotine teko naoruanih vojnika stavljajui ih pred noge sultana, koji se tada nalazio u Uskiibu (Skopje). U Srbiji je despot ura, nakon sretnog uspjeha branitelja Beograda, Hunjadija i Kapistrana, poao za ovima u grob. Osta vio je iza sebe suprugu Irenu, ker Maru, udovicu sultana Mu rata I I , i t r i sina: Grgura, Stevana i Lazara. Prvu dvojicu je nji hov zet, sultan Murat I I , dao baciti u tamnicu i oslijepiti. La zar, poto je slijepu brau bio protjerao, a majku otrovao, po nudi sultanu godinji danak od dvadeset tisua funti zlata. Nije dugo uivao plodove svoje razbojnike pohlepe za vlau, jer je ve u drugom mjesecu svoje vladavine umro. Njegova se stra, sultanija-udovica Mara, pobjegla je Mehmedu sa svojim bratom Grgurom i ujakom Tomom Kantakuzenom. On je nje zine zahtjeve za srpskim prijestoljem prenio na samoga sebe. Dao j o j je kao udoviki posjed Jaove na Strimonu, nedaleko Atosa. Ovdje je ivjela sultanija cara Murata, bogobojazna ca rica Mara, ker despota uraa (tako se potpisala na jednom dokumentu koji je dobila njezina sestra Katarina) u strogoj odvojenosti od svijeta. Katarina je bila udovica celjskog grofa, a sestra j u je k sebi pozvala iz Apulije, nakon smrti brata Grgu ra. Lazarova udovica Jelena nadala se spasiti Srbiju dvostrukom pomoi, udavi svoju ker za bosanskog prijestolonasljednika, ali je svoju zemlju predala u leno papi, koji j u je primio po svom legatu, kardinalu S. Angelu. Srpski plemii, nezadovoljni ovom darovnicom i kraljiinim naroitim simpatijama za kato liku vjeru, radije su se udruili s muslimanima, nego l i s kato licima. Za vou su izabrali Mihajla Abogovia, jednog brata ve181

likog vezira Mahmut-pae. Jelena je lanom prijaznou nama mila Mihajla u grad, domogla ga se i poslala ga kao zarobljeni ka u Ugarsku. Mehmed, osvojivi Prizren, doe pred Smedere vo, koje se dobrovoljno preda, pusti Jelenu da ode sa svojim 8.9.1459. blagom. Za primjerom Smedereva poveli su se gradovi: Vieslav, ernov i Bela Stena, dok su manastir Mileevo Turci spa l i l i . Dva puta po stotinu tisua stanovnika odvedeno je (po Enej i Silviju) u ropstvo. Tako je est godina nakon pada Carigrada, Srbija postala pokrajina Osmanskog carstva, a Smederevo (Semendria i l i Spenderobe), stari glavni grad Tribalovaca, poto je ve ranije bilo dva puta opsjedano od Osmana, jedanput osvojeno i opet vraeno, sada je sa itavom Srbijom pripojeno Osmanskom carstvu. Prvi puta ga je uzalud opsjedao suparnik za prijesto Mehmeda I , Musa, b a neposredno pred opsadu Kon stantinopolisa (Carigrada). Dvadeset godina prije druge opsade Konstantinopolisa, Murat I I ga je osvojio plaei ga t r i mjeseca tekim topovima. Uskoro iza toga je vraen uz otkupninu za Mahmut-bega, brata velikog vezira Halil-pae; Mahmut je uhva en u bici kod Islatija. Konano je veliki vezir Mahmut-paa opsjedao grad dvije godine za redom, prvi puta uzalud, a drugi puta kao osvaja. To je bilo te iste godine kad je osnovni porez u itavom carstvu povien od dvadeset aki za j u t r o na tride set i t r i , a drugog je puta, iste godine, roen nesretni princ sul tan Dem. Kao to je prije sedamdeset godina Murat I neposredno na kon dvostrukoga slavlja, naime nakon svoga vjenanja 1 vjen anja svoja dva sina s t r i bizantske princeze i obrezanja svoja t r i unuka, poslao velikog vezira Ali-pau s vojskom protiv imana, bugarskoga vladara, tako su i ovaj puta, neposredno na kon sveanosti obrezivanja, poslani Evrenosovi unuci protiv Srbije i Albanije. Sam je Mehmed krenuo slijedee godine s voj15. 5.1458. skom da potpuno podjarmi Grku. Ve je prije ezdeset godina, za Bajezida Jildirima, bio Evrenos po prvi puta tu, a za Murata I I Turhan je po drugi puta preko Heksamilona dopro pustoei sve do Peloponeza i Sparte, koja je, kao i Korint, Argos i Atena, upoznala kopito turskog osvajanja u brzoj najezdi. Kad je Meh med I I , mislei jedino na to kako e osvojiti Carigrad, svu svo j u vojnu snagu usredotoio na ovu jedinu toku, ostatak grke vojske pobjegne na Peloponez, a tobonju je vlast zasad Meh med jo ostavio Paleolozima, obojici b r a e posljednjeg bizant skog cara. To su b i l i despot Demetrios i Tomas; prvi je vladao Spartom, a drugi u Patrasu. Kako su ovi b i l i nesloni m e u so bom i s pobunjenim Albancima, samo su na kratko vrijeme u otvorenom ratu opet zagospodarili Peloponezom, ali samo uz tursku zatitu i plaanje godinjeg danka, to je ve prije re eno. Da b i j o bolje upoznali okolnosti koje su otvarale put Tur cima za lake i udobnije osvajanje, bacit emo pogled na tada182

nje vlastodrce Peloponeza i njihov graanski rat. Poto je pao Konstantin, branei bedeme glavnoga grada, htjeli su arhonti proglasiti carem njegova najstarijeg brata Demetriosa, a prije stol b i mu pripadao po pravu prvorodstva; m e u t i m mlai, Tomas, vlastoljubiv tiranin, nije starijem htio priznati prijestol i tako su m e u sobom podijelili vlast na Peloponezu, a pobunje ni su Albanci uskoro zaprijetili da i m je otmu. Tomas, koji sul tanu nije poputao to se tie silnitva, ali je bio daleko ispod njega veliinom svoga duha i moi, pokazao je na Peloponezu predigru tragedije koja se za Mehmeda tako esto ponavljala, tragediju nepravedno otete vlasti i uguenih vladara. Da b i po stao gospodar Ahaje i Klarence, namamio je gospodara ovih po krajina, svoga roaka, sa sigurnom pratnjom u Patras, i t u ga je s njegovim sinovima bacio u tamnicu gdje su svi u m r l i od gladi. Zetu ahajskog kneza, koji je za vrijeme tamnovanja ahajskog gospodara uzeo njegovu ker za enu, dao je odrezati ru ke, nos i ui i iupati oi. Teodoru Bokaliju, jednom od najotmjenijih zemljoposjednika na Peloponezu, oteo je zemlju i osli jepio ga. Istu je sudbinu namijenio Emanuelu Kantakuzenu, ali ovaj nije uao u stupicu, nego se stavio na elo pobunjenih Al banaca i , da i m ugodi, pretvori svoje ime i ime svoje ene u al bansko; ravnicu je poharao, a oba despota, Tomu i Demetriosa, u njihovim prijestolnicama opsjedao i opkolio Patras i Spartu. Taj as ope pomutnje drao je Mehmed s pravom najpo voljnijim za osvajanje. 15. svibnja poao je iz Carigrada, ostavio 15. 5.1458. jednu vojsku za opsjedanje pred Korintom i poao dalje Peloponezom, ravno prema Fliju, koji je nekada bio grad ahajskog saveza, gdje su se u Ganimedovim, Herinim i Dioskurovim hra movima prvenstveno slavili ljepota, mladost i snaga, a u Dioniziju, davaocu trsja, zahvaljivali su za izvrsnu kvalitetu fliuntskog vina koje se ubrajalo m e u najfinija na Peloponezu. Dorias, albanski zapovjednik Flija, postavi se na obranu sa itelji ma i svojim vojnicima na jednoj uzvisini. Mehmed je napredo vao prema Tarsosu, ija se posada dobrovoljno predala. Poveo je sa sobom t r i stotine djeaka, postavi gradu namjesnika i po e u u n u t r a n j o s t zemlje. Kad su Albanci, koji su se predali kod Tarsosa, pokuali bjeati, dvadeset i h je na najokrutniji nain ubijeno da budu primjer koji e druge odvratiti od toga; zglobo vi na rukama i nogama razbijeni su i m i tako su morali iekiva t i smrt. Po toj je okrutnosti mjesto dobilo tursko ime Tokmak hisari, t j . grad zglobova. Jedan drugi grad, na uzvisini, u unutra njosti, ije ime historiar Halkondilas ne spominje, ali ini se da je to Etos, po Franceju, toliko je zaplaen time to su i m od rezali dovod vode da su itelji mijesili k r u h krvlju zaklanih. U asu najvee nude, kad su se itelji htjeli miroljubivo predati, janjiari su se uspeli na zidine i opljakali grad. Odavde je Meh med vodio vojsku u flijuntski grad Rupelu i l i Akobu, kamo su se sklonili Grci i Albanci sa svojim enama. Nakon dvodnevnog 183

jurianja i mnogih ranjenika, ve se htio povui, kad l i se poja ve poslanici iz grada da ga dobrovoljno predaju. Grad je pote en pljake, ali je puanstvo odvedeno u Carigrad. Hodalo se kroz Mantineju prema Paenici. Njezinu albansku posadu sultan je preko Kantakuzena (koji je ranije uz albansku p o m o svla dao despote) pozvao na predaju. Albanci se nisu predali niti Kantakuzenovu poslanstvu, koji je zbog toga osumnjien da ih je ohrabrio na obranu i tako pao kod sultana u nemilost, niti su se predali kad je uznapredovao sve do samih bedema. Mehmed je ve drugi dan poao dalje prema Tegeji, neodluan da l i da oda vde krene u Spartu, gdje je bio jedan od dvojice despota (To mas) i l i da poe u Epidauros, gdje se zatvorio drugi (Demetrios). Razabrao je da je ovdje kraj surov i za vojsku neprohodan, pa je svoju vojsku poveo natrag u grad Muhlu, u podruje Tegeje. Grad je branio Azanes Demetrios, ali je jo bolje branjen zbog vrsta poloaja na teko p r i s t u p a n o m brijegu. Samo s jedne strane bilo m u je mogue prii, ali je bio dobro branjen tros t r u k i m zidom. Postavljen je logor, dovedeno je teko topnitvo, voda je oduzeta gradu, a Isa, Evrenosov unuk, poslan je s jed nim t u m a e m Azaniju da ga pozove na predaju. Halkondilas na vodi govore kojima je turski poslanik veliao sultanovu m o , a grki je zapovjednik kienim rijeima hvalio jainu tvrave. Na kon neplodnog poslanstva, Mehmed napadne tvravu s jedino p r i s t u p a n e strane branjene trostrukim zidom. Poto je prvi be dem, razruen snagom topova, leao u razvalinama, Azanes se postojano branio iza drugog zida. Jedno od ogromnih kamenih taneta, od 7 centi, padne na pekaru i uniti ono malo zalihe kru ha za posadu. Biskup ne pastir nego izdajica svoga stada poslao je sultanu vijest o nestaici ivenih namirnica i hrabrio ga da izdri s opsadom. Mehmed ponovno zatrai od tvrave da se preda dodavi da od unutranjih prijatelja dobro zna za ne staicu ivenih namirnica. Tada Azanes Demetrios i Lakanos iz Sparte p o u u sultanov tabor. Recite, nagovarao ih je, va em gospodaru (despotu Demetriosu) da sam spreman da m u pruim m i r i prijateljstvo pod uvjetom da dio Peloponeza, ko j i m sam proao bude moj, a, za ono to jo posjeduje, da m i pla ti godinji danak od pet stotina pudi zlata. Knezu Patrasa (des potu Tomasu) dajte na znanje da m i svoju zemlju odmah odstu pi, a ako nee, odmah u je sam osvojiti orujem. Azanes De metrios i Lukanos p o u s tom vijeu obojici despota koji su se sastali u Tripisbuni (Tripolica) da se posavjetuju o svom za jednikom interesu. Korint je, odmah nakon pada Muhle, pre dan sultanu bez protivljenja od jednog drugog Azanesa, Pavlo va sina naime, urjaka despota Demetriosa, i jednog drugog Lukanosa, naime Nikeforosa, Despoti su se podvrgli osvajaevim m j . 7.1458. zahtjevima. Demetrios m u prepusti krajeve kojima je prokrstario u pokrajini Flijaziji, oko Korinta i Kalabrite. Tomas odstupi Patras s gradovima koji i d u uz njega, koje je Lazar, njegov po184

slanik predao sultanu, kao vrtno povre (po Franceovim rijei ma). Sklopljen je m i r i itava sjeverna obala Peloponeza bila je pod turskom vlau. Omer, Turhanov sin, iji je otac prije t r i deset i pet godina po prvi puta razorio Heksamilon, postao je namjesnik Ahaje, od Patrasa do Kalabrite, a u gradove je dola janjiarska posada. Mehmed je poao protiv Atene, koju je Turhan ve prije zauzeo i to zbog slijedeeg lopovskog razloga kue Acciaioli. Udovica posljednjeg vojvode Rainera, zaljubljena u jednog mladog plemia iz Venecije, kojemu je senat povjerio upravu nad Napoli di Romanjom, obea mu svoju r u k u s vladarskim pravom nad Atenom ako prije toga ubije svoju enu, jednu mle taku plemkinju. Ubojica svoje ene, a zatim vojvotkin suprug i skrbnik njezina maloljetnog sina, optuen je za zloin na sul tanovoj Porti gdje se sklonio sa djeakom, svojim pastorkom, omraen i progonjen od Atenjana. Tamo se nalazio i Franco Acciaioli, neak posljednjeg vojvode Rainera. Mehmed m u je po vjerio vlast nad Atenom, a kau da mu je bio miljenik. Franka je po nalogu sultana stanovnitvo prijazno primilo, a vojvotki nju, koja je potakla ljubavnika da ubije njezinu suparnicu, da de u Megari baciti u tamnicu i u njoj pogubiti. Mladi Venecijanac, ubojica svoje prve ene, optuio je kod sultana Franka kao ubojicu svoje druge supruge, vojvotkinje. Tada Mehmed naloi Turhanovu sinu, Omeru, da preuzme vlast u Ateni. Omer je Fran ka lako pridobio za to da slobodno sa svojim blagom napusti Atenu, obeavajui mu u sultanovo ime upravljanje Tebom i Beocijom. Sada je doao sam Mehmed da vidi Omerovom mudro u miroljubivo zadobiven grad mudraca. udei se razgledao je divnu akropolu i prostranu sigurnu luku rekavi: Koliko se zahvaljuju vjera i carstvo Turhanovom sinu za ovaj dobitak! Poto je Mehmed dobrano obiao grad i luku, divei se nje zinim udesima, poslao je poslanika despotima Peloponeza da prisegnu na zakljueni m i r i da zatrai Demetriosovu ker m j . 10.1458. za enu. Despoti se zakunu na mir, a Demetrios obea ker po sramotnom primjeru svojih prethodnika, kada je vie njih, kako je u prolim poglavljima ve ispriano, svoje keri rtvo valo sultanovu haremu. Ne manje sramotno od davanja takvog obeanja bio je prekraj zakletve, ime se uskoro ogrijeio dru gi despot. Bio je to Lukanos Nikeforos, koji je rekao da su Grci s Peloponeza i Albanci spremni za najuspjeniji ustanak protiv Turaka, ali je Tomas, ve nakon t r i mjeseca, prekrio ugovor otvorenim neprijateljstvom ne samo protiv Turaka, nego i pro tiv brata. Uz p o m o onih koji su ga poticali na to vjerolomstvo, Tomas je Turcima oteo samo grad Kalabritu, ali je svom bratu m j . 1. i 2.1459 uzeo Karitenu, Sv. ora, Bordoniju i Kastricu uz obeanje da u b u d u e upravljaju sami sobom. On je opsjedao gradove svoga brata koji su bili u mesinskom zaljevu, Zarnatu i Kalamatu, dok je Demetrios sa svojim opsjedao gradove koji su pripadali 185

Tomasu, Leontari i A k o b u . . . Mehmed koji se tada nalazio u Skopju (Skopi), kuda mu je Mahmut-paa doveo zarobljenike s etovanja po Ugarskoj, zaprepastio je Turhanova sina, kojemu je pripisao krivnju za ovu uzbunu i mete, pa je namjesnitvo prenio na Hamzu. Ovaj skine Turhanova sina (svoga zeta) s namjesnike asti, a grad Patras oslobodi grke opsade, te onda kao saveznik despota Demetriosa poe protiv Leontarija, gdje se zatvorio Tomas. Zbog Junuz-begove spretnosti Tomas izgubi b i t k u s nekoliko stotina ljudi, jer je general sipaha (spahija) svojim taktikim umijeem daleko nadmaio Grka. Ono to su Grci, Albanci, arhonti i despoti bili potedjeli, poharali su Tur ci, dok konano posvaena braa nisu izmjerila veliinu upro patenoga pa se sastala u Karici i p r i bogosluju spartanskog metropolite sklopila m i r novim prisegama. Mehmed je obavijeten o savezu brae i ovaj je put okrivio namjesnika Hamza-pau zbog saveza koji je uperen protiv Tu raka, kao to je njegova prethodnika Omera okrivio za graan ski rat. Na njegovo mjesto imenova Zaganos-pau, namjesnika Galipolja, zapovjednika mornarice. Pri njegovu ulasku s voj skom na Peloponez rasule su se pomone ete despota, koji su se ponovno posvadili. Tomas je ponovno prekrio prisegu i si lom pokorio podruje svoga brata, Lakoniju i Mesiniju, te op sjedao Kalamatu. U isto je vrijeme pregovarao sa sultanom u svoju korist. Sultan je bio zauzet naoruavanjem azijske vojne protiv Uzun Hasana, pa rado p r i m i t u ponudu, uz to da Tomas ispuni t r i uvjeta: da se grke ete udalje od turskih utvrda, da se svake godine isplati danak od t r i tisue funti zlata i da u ro k u od dvadeset dana despot, a zatim i jedan turski poslanik do u u Korint. Tomas sve obea, ali nije mogao smoi danak. Meh med se rasrdi, odgodi azijsku vojnu za slijedeu godinu i osob13.4.1460. no s vojskom poe u Peloponez protiv obojice brae. U Korintu baci Azanesa, u Demetriosova urjaka, u lance i p o e prema Sparti. Demetrios, izdan od brata, potrai zbog toga pomo u izdaji, to je karakteristino za opu narav Grka. On poe u sultanov tabor, a ovaj ga milostivo primi, obea m u ponovo da e oeniti njegovu ker i da e m u drugdje dati naknadu za vlast nad Peloponezom. On ga zadri u taboru, a u Spartu poalje tursku posadu, te dalje s vojskom p o e u Kastricu. Grad je na j u r i lako osvojen i poharan. Tee je bilo s teko pristupanim gradom, sa ijih su zidina mnogi janjiari popadali niz hridine, ali se posada od t r i stotine ljudi ipak preda. Kao nagradu za hrabru obranu i jer su povjerovali njegovoj rijei, Mehmed ih dade pobiti sakupljene na jednom mjestu, a zapovjednika rasp i l i t i na dva dijela. Odavde poe na Leontariju, iji su stanov nici napustili grad i sa enama i djecom traili spas u vrstom gradu Gardiki. Hrabro su se branili protiv azapa koji su nava ljivali. Grad je osvojen, a est tisua leeva, m u k a r a c a i ena pomijeanih s tegleom marvom, bilo je t u nagomilano, jer je 186

Mehmed dao objaviti da se ne potedi ivot n i jednoga roba. Ipak je obeao posadi da slobodno ode kad se predala nakon pada utvrde. Dao je prisegu da i h nee n i t i ubiti, n i t i odvesti u ropstvo, n i t i e i m inae praviti kakvih potekoa. im su iza li iz grada, dao je m u k a r c e i ene stjerati na mali t r g i t u su ih sve poubijali, tisuu i t r i stotine njih. I zapovjednik Bohalis bio b i vjerojatno prepiljen, da m u ivot nisu spasile rodbinske veze s velikim vezirom Mahmutom, polubratom njegove ene. Zbog takvih okrutnosti ostale su utvrde na Pepolonezu izgubile hrabrost za pruanje otpora i sa svih su strana slali poslanike zbog dobrovoljne predaje. Zapovjednik Sv. ora, Kronkotelos, k o j i b i se bolje trebao zvati krokodil, kako kae France, ba ci se sultanu pred noge. Navarin i Arkadija, vrste luke na za padnoj obali, predale su se. itelje Arkadije, deset tisua ljudi, Mehmed baci u tamnicu i zaprijeti da e ih sve dati uguiti, ali ih je zatim dao sve odvesti u Carigrad da naseli predgrae. Sul tan je za svjedoka svih ovih neovjenih djela, poinjenih pro tiv Grka, imao despota Demetriosa, a na iji savjet poalje Isu, Evrenosova unuka, na istonu obalu u Epidauros i l i Monembaziju (Malvazija) da uzme grad i dovede despotovu enu i ker. Nikola Paleolog, po krvi dostojniji od despota, ustruavao se predati grad po njegovoj zapovijedi, ali je dopustio da kneginja i njezina ki slobodno odu. Mehmed i m za poasnu strau da evnuha i poalje ih u Beociju, gdje je naloio i despotu Demetriosu da ode. Njegov brat Tomas je, nakon pada Leontarija i Gardike, izgubio svaku nadu, napustio Kalamatu i ukrcao se sa svojom djecom na lau da pobjegne. Sultan povjeri beglerbegu Zaganosu da osvoji ostale gra dove te poe na obalu da ima na oku venecijanske luke Modon i Pilos. Kad se utaborio pred Pilosom, bila je laa despota Tomasa jo u luci na vidiku. Venecijanci su mu dali znak da se uda l j i , a sultanu su ponovili obeanja o m i r u i prijateljstvu. Tur ska konjica je isto tako krstarila oko Pilosa i povela sa sobom Albance u roblje. Mehmed poe prema sjeveru, pa zauzme j o druge gradove koji su bili na putu, kao to su: Bostica i Lestrene, Patras i Kalabrita. Hrabrog zapovjednika Kalabrite, Alban ca Doksasa, koji nije bio vjeran n i njemu, n i despotu ni, kako France kae, svome Bogu, dao je prepiliti, posadi su dijelom od sjeene glave, a dijelom su prodani u ropstvo. Karitena, koju je branio Paleolog Zguromalo, predala se samo nakon hrabrog ot pora, a Salmenikos, k o j i m je zapovijedao Paleolog Graicas, iz drao je u utvrdi, poto je grad ve bio zauzet i opljakan. Ja vio je sultanu da je spreman na predaju, uz uvjet da se ovaj povue m i l j u daleko od grada da slobodan odlazak ne bude ugroen. Mehmed odobri t u elju cijenei hrabrost Paleologa. Sasvim je odstupio, a zapovijed o zauzimanju grada prepustio namjesniku Hamzi koji je umjesto Zaganosa opet postavljen na stari poloaj. Salmenikos se odra jo godinu dana, sve dok hra187

b r i Paleolog nije preao u slubu Venecije kao general lake konjice.Razlog to je Zaganos, kojega je naslijedio Hamza kao namjesnik, bio uklonjen s poloaja, pa ga morao opet prepusti t i svojem prethodniku, bilo je sultanovo krajnje nezadovoljstvo s posljedicama nevjere prema albanskoj posadi iz Santamerije. Obeavi posadi da moe slobodno otii, dao j u je dijelom ugu iti, a dijelom prodati u ropstvo. Slino Mehmedovo vjerolom stvo potaklo je grke utvrde da se brzo predaju, ali su izazvale suprotno djelovanje na albanske posade jo neosvojenih grado va koje su time podjarene na jo ei otpor. Mehmed nije ka njavao nevjeru kao takvu, nego kao nerazumni postupak po njegovim posljedicama, pa je skinuo namjesnika koji je iao njegovim stopama, no bez istoga uspjeha. Kada je Mehmed do ao u Atenu, odali su mu da Franco Acciaioli tei za neovisnom vladavinom. Odmah su deset najuglednijih graana odveli kao taoce u Carigrad, a Zaganosu je povjerio da ugui Franca. Ovaj ga pozove k sebi, proboravi s njim u povjerljivu razgovoru do du boko u no, te ga konano po naroitoj milosti ne dade uguiti u turskom atoru, nego u njegovu vlastitom. To je bila sudbina ne kadanjeg Mehmedova miljenika, posljednjeg atenskog vojvode. Despotu Demetriosu je odreen za boravak grad Ainos i , osim so lana, dano mu je jo ezdeset tisua aki godinje za ivot; njego va ker nije procijenjena dostojnom da doe u harem, pa su j o j ak uskratili poasnu pratnju jednog jedinog evnuha. Despot Tomas je naao utoite kod pape u Rimu, a umjesto drugog blaga ponio je relikviju glavu sv. Andrije. Jo je s Krfa po slao jednog povjerljivog ovjeka, arhonta Ralesa Mehmedu da mu ponudi predaju Monembazije i da za to trai junu obalu. Rales nae u Beroji sultana, koji ga zajedno s njegovom prat njom baci u okove, ali ga nakon nekoliko dana opet oslobodi s odgovorom: Ako despot sam doe i l i poalje svoga sina, mo gao bi asno ivjeti, a ako nee, neka ini to hoe. Mehmed ue u Edrene kao osvaja Peloponeza. Tako je u desetoj godini svoje vladavine, a u sedmoj nakon to je osvojio Carigrad, pod jarmio itavu Grku (do nekoliko venecijanskih luka), zarobivi knezove Lakonije, Ahaje i Atike i l i ih je protjerao i uguio, gradove razorio, spalio i liio stanovnitva; njihovim je brani teljima dao poodsijecati glave, zglobove razbio, tijela prepilio. Kakva l i vulkanska slika nonog prizora kao pandan svijetloj slavi rimskog osvajaa, konzula Kvinkcija Flaminija, koji je na dan istmijskih igara tamo sakupljenima, koji su s napetim stra hom oekivali svoju i grku sudbinu, koliko politiki, toliko ljudski povratio san o slobodi uz glasno klicanje.

188

GLAVA ETRNAESTA Dogaaji do osvojenja Negroponta

Prolo je sedam godina Mehmedova vladanja od osvajanja Carigrada, a da nogom nije stupio na azijsko tlo. Bio je zauzet osvajanjem u Evropi, podjarmljivanjem Grke te ratom protiv Srbije i Albanije. Srbija je bila osvojena, ali je Albanija Skender-begovom ustrajnom h r a b r o u ostala nepokorena. Gr ka je vladavina na Peloponezu bila skrena, ali je u Trabzonu (Trapezuntu) stolovao jo jedan Komnen na ruevinama Bizant skoga carstva. Da i ovoga pokopa u velikoj propasti.bilo je po trebno osigurati m i r u Evropi. Zbog toga je Mehmed odmah, po osvojenju Moreje, sklopio m i r sa Skender-begom, koji je za ovih deset godina bio u neprestanoj, veinom pobjedonosnoj borbi sa snagom osmanske vojske. Osmanski historiografi ne samo da ne zapaaju Skender-begova djela za ovih deset godina, nego prekrivaju najdubljom utnjom i ostalih sedam godina i dre da nije vrijedno truda govoriti o njemu sve dok nije Mehmed osobno krenuo s vojskom protiv njega. Premda ne moemo di jeliti ovu utnju s Osmanima, koje je Skender-beg veinom po bjeivao, te nam dunost nalae da sasluamo i glas evropskih pisaca koji piu o Skender-begovu ivotu, ipak ne moemo nje gove pojedine bojeve i djela slijediti s Barletijevom opirnou (kojega su svi Skenderbegovi biografi prepisivali) i , pourivani vanim dogaajima, saet emo dogaaje ovih deset godina, ko je Barleti opisuje nairoko u pet knjiga, u t r i glavna rezultata: prvo bitke i opsjedanje, drugo preobraenje Mojsija i Hamze, tree prvi prekid vatre i nakon dvije godine postignuto sklapanje mira. Uskoro nakon dolaska Mehmeda I I na prijestol, uhvatio je Hamza, Skender-begov neak, za vrijeme turskoga etovanja vou Turaka, t a k o e r po imenu Hamzu. U jednom drugom su sretu poginulo je etiri tisue Turaka, a sam Skender-beg je kopljem probo njihova vou Debrejasa. Skender-beg je zatim opsjeo albanski Beograd, a sranost njegovih eta usplamtjela je na slavnom primjeru Hunjadija i Kapistrana koji su branili srpski Beograd. Ve je mislio da je pobijedio, ali prije nego je na esnaest dana zakljueni prekid vatre bio p r i kraju, oeku jui pomo, pouri se Sevali ovamo s turskom vojskom i pobi jedi. Skender-begu je od bijesa, kao i uvijek kad se naao u bor bi i l i se rasrdio u vijeu, napukla donja usnica i prokrvarila. Osim to je izgubio pet tisua hrabrih junaka, izgubio je i jed nog od najboljih vojskovoa i prijatelja, Muzahiju, ije ime je ovjekovjeeno j o i danas u jednoj albanskoj pokrajini. Izgubio je i napuljske pomone ete, koje su gotovo sve izginule s Mu189

zahijom. Turci su proli bojnim poljem, koje je bilo prekrito po bijenima da i m odsijeku glave, oderu kou i ispune. Da ostatak hrabrih oslobodi te poruge, zapovijedi Skender-beg da sedam tisua njegovih najhrabrijih odreda poe na pogreb svojih su boraca, duboko skreni zbog pretrpljena gubitka, a ne manje alosni zbog prijelaza na Islam njegova suborca i vojskovoe Mojsija sa Dibra (Debra). Ovaj, koji je savjetovao da se ne ide na opsadu Svetigrada, bio se povukao i od opsade albanskog Beograda, a pratio je Sevalija koji se u trijumfu vraao u Cari grad. Mehmed, koji je svakom prilikom izraavao divljenje pre ma Skender-begovoj hrabrosti, nije se prema Musi (Mojsiju) od nosio s naroitim potovanjem, premda je smatrao dobrodo lom njegovu ponudu da mu stavi Skender-begovu glavu pred no ge. Da to izvede, dao je Musi vojsku od petnaest tisua moma ka. Skender-beg ga doeka s vojskom od deset tisua ljudi na Donjoj Dibri (Debar) i natjera ga u bijeg. Od sultana loe prim ljen, Musa se p r e r u e n vrati u svoju domovinu i baci se Skenderder-begu do nogu; on m u oprosti ono to je bilo i p r i m i ga kao starog suborca. Jo vie nego Musino (Mojsijevo) otpadnitvo Skender-bega zaboli trostruko otpadanje njegova neaka Hamze. Namamljen od Mehmeda, posta odmetnik svoje krvi, svoje zemlje i vjere svojih otaca. Mehmed gap oalje s Isom, Evrenosovim unukom, da s etrdeset tisua konjanika pohara Albaniju. Skender-beg, koji je imao samo jedanaest tisua ljudi, od toga samo est tisua konjanika, povue se u Alesio na venecijskom podruju. Hamza, kojega je sultan imenovao epirskim paom, opustoi zemlju. Konano doe do borbe na ravnici Alesija, iz m e u dviju rijeka, Matije i Albule, t j . Drima i Drila. Skenderbeg je sa svojom vojskom bio u prednosti, jer je imao bolji po loaj imajui u zaleu brdo Temenios. Trideset tisua Turaka, kau, da je tu natopilo polje svojom krvlju i zalilo rijeku. Isabeg je s mukom pobjegao, ali su jedan sandakbeg i Hamza beg zarobljeni. Skender-beg natovaren bogatim plijenom u e trijumfirajui u Kruju. Mehmed, ozlojeen zbog gubitka bitke i zbog sramote to je sandakbeg zarobljen, ponudi odmah petnaest tisua dukata za otkupninu, te novac poalje po Mezid-begu ko j i je imao zadatak da odmah povede i mirovne pregovore. Sken der-beg nije htio n i uti o prekidu vatre, ako ne dobije Sveti grad i arnautski Beograd; ipak je Mezid isposlovao prekid va tre, sve dok sultana ne obavijesti o ovim zahtjevima. Skenderbeg je sandakbega vratio za danu otkupninu, a, osim njega, oslobodio je jo etrdeset uglednih turskih zarobljenika. Meh med odmah poalje Umura i Sinana da sa Skender-begom pre govaraju o prekidu vatre, na to je on utke pristao. Neaku Hamzi je oprostio i pristao da toboe poduzme bijeg u Cari grad i da po mogunosti spasi enu i djecu s kojima se pravim bijegom trebao vratiti u domovinu. Prije nego je to mogao i l i 1458. htio ostvariti, umro je, a misli se da ga je sam Mehmed dao
j

190

otrovati zbog omraena ematskog poraza. Nakon smrti napuljskog kralja Alfonza, poe Skender-beg njegovu nasljedniku Fer dinandu i za njega se borio protiv Francuza. Za to je vrijeme Mehmed ratom svladao Peloponez. Kad je konano podjarmivi ga, u dubokoj tajnosti razradio plan o azijskom osvajanju, dr ao je m u d r i m i ne ispod svog dostojanstva da neprijatelju, kao to je Skendernbeg, ponudi m i r i mirno posjedovanje Albanije i Epirosa s t i m da mu preda svoga sina za taoca. Skender-beg odbije ovo posljednje uz vaan razlog da je njegov sin jo suvi e mlad da vlada, ali je primio m i r koji je javno oglaen. [Poto je rasturio zapadni dio Bizantskog carstva pokorava njem Peloponeza, Mehmed svrnu pogled na istoni dio, na Trapezunt (Trabzon). A l i na putu do njega postavili su mu se Si nop, glavni grad Isfendijarove drave, i Amastris (Amasra), glav ni grad enovekih posjeda na Crnom moru. enoveani su bi li prvi na udaru. Od osvojenja Carigrada u m i r u sa sultanom, nadali su se da e, kao i od grkog cara, odrati Galatu. A l i ka da su to zamolili sultana, on odbije s objanjenjem da su m u itelji predgraa sami doli i dali kljueve grada. Oni tada ob jave rat sultanu, te ovaj uputi flotu na Amasru, a sam krene kopnom. Na prvi zahtjev, grad se preda. Zatim zatrai od Ismail-bega, gospodara Sinopa, iz obitelji Isfendijara, da mu preda grad, a za uzvrat mu obea namjesnitvo Plovdiva (Filibe). Osim toga, kako je Ismail-begov brat, Ahmet, bio od ranije u njego vom taboru, on m u dade u leno najvei dio bratove zemlje. Voj ni zapovjednik, Mahmut^paa, upozori gospodara Sinopa da m u je svaki otpor uzaludan, kao i da mu je brat dobio vei dio ze mlje u leno, te ovaj predade grad i podruje bez borbe. Kada je htio sultanu poljubiti ruku, ovaj to nije dozvolio, ve ga je obgrlio i nazvao bratom. Sinop je sultan zadrao za sebe, po sjed Bolua (stari Hadrianopolis) dao je Ismailovom sinu Hasanu, a posjed drugih Paflagonaca, zajedno sa glavnim gradom Kastamonijem i bogatim rudnicima Ismailovom bratu Ahmetu kao sandak za godinji porez od 50.000 dukata. Zbog t i h rud nika je Kastamoni tako vaan u registrima turske riznice, kao to je u knjievnosti po svojim pjesnicima, od kojih je ivotopisac osmanskih pjesnika, Latifi, proet ljubavlju za svoju do movinu, naveo tuce, u kojem i najmanji zasluuje ast pjesni kog imena. Vojska se od Sinopa zaputi putem koji vodi ka Erzurumu, kao da ide na zemlju Uzun Hasana, velikog vladara dinastije Akkovunlu (Bijelih ovnova), koji je bio rodbinski vezan sa go spodarom Trapezunta (Trabzona), Davidom Komnenom, i za njega, prije godinu dana, nastojao kod sultana isposlovati m i r za 2.000 dukata nameta. ak je, tom prilikom, zatraio od nje ga da mu on sam plati danak, koji je Mehmed I plaao njego vom djedu Kara Juluku, t j . pijavici, u vidu godinjeg dara od 191

tisuu pokrivaa za sedlo, zidnih ilima i omotaa za turbane. Kada je poslanstvo zatrailo ovaj dar to se davao ve ezdeset godina, Mehmed odgovori: Idite u miru, idue godine doi u j a sam i podmiriti dug. Na putu ka Erzurumu nalazio se utvr eni grad Kojunlihisar, t j . dvorac ovna-jalovca, to ga je Uzun Hasan (Dugi Hasan) silom oteo od njegova gospodara. Mehmed naredi rumelijskom beglerbegu Hamzi da ga zauzme, to ovaj i uini. A kada je sultan odatle htio krenuti ka Erzindanu, do e mu na brdu Bulgar u mirovno poslanstvo mati Uzun Hasanova i ejh Husein. On i h sjajno p r i m i i zakljui mir, a onda se okrene preko brda ka Trapezuntu (Trabzon). Na pitanje Uzun Hasanove majke, kako se moe toliko muiti zbog Trapezunta, jer je brdo bilo visoko i krevito, odgovori sultan: Mati, u mo j i m rukama je sablja Islama, bez te muke ne bih zasluio a sno ime gazi, t j . borac za vjeru, a danas i l i sutra morao b i h se stidjeti pred Bogom. Trapezunt (sada: Trabzon), t j . ploa i l i etverokut, bio je nekad kolonija starih Grka, proivio je mnoge historijske zgo de, da b i , po osvajanju Konstantinopolisa (Carigrad) od kria ra, bio sjedite tzv. trapezuntskog carstva. Turski okolni zapo vjednici su ga pritiskali u vie navrata, da b i , dok je Bajezid u Amasiji imao sandak, bio napadnut i dvije tisue itelja odve deno u roblje. Kada je Mehmed I I stupio na prijestol, poalje m u Joanes svoga brata Davida i on zamoli i dobije povratak odvedenih graana uz obavezu godinjeg poreza od 2.000 duka ta. Kada je vojska dola pred grad, koji je prije toga vie puta bezuspjeno napadao Mahmut-paa flotom, Mehmed odmah stavi ultimatum caru Davidu: i l i e slobodno otii sa svojim blagom i slunicima i l i e svi pogubiti ivote. David se odmah predade, bude sa obitelji upuen u Carigrad, a grad pripojen sandaku u Amasiji. Tek to se vratio iz Trapezunta (Trabzon), Mehmed je mo rao na pohod zbog vlakog vojvode Vlada ikoji je bio nevjero jatno okrutan i neovjean t o mu govore i t r i nadimka: ope nito je zvan Drakula, t j . avo, Vlasi su ga zvali epelpu, t j . krvnik, a Turci su ga zvali Kazikli Voda, t j . vojvoda od kolca. Poinio je nad vlastitim narodom najgore zloine, a nad zaro bljenim Turcima najstranije to se mogu zamisliti. Kada ga je 1461. sultan, koji mu je i pomogao da doe na vlast, p o k u a o zami jeniti sa njegovim bratom Radulom, svojim miljenikom, te u t u svrhu uputio poslanstvo da ga se na prijevaru dokopa, Vlad se suprotstavi. On uhvati poslanstvo, koje je vodio namjesnik Vidina, nekada peharnik Murata I I , kasnije glasoviti zapovjed nik flote i Peloponeza, akardi Hamza-paa, i sve njegove la1462. nove, nakon odsijecanja r u k u i nogu, natakne na kolac. Potom upadne u Bugarsku, pohara zemlju, popali do temelja mjesta i odvede sobom 25.000 robova. Kada douje za sve to, sultan skupi 192

ogromnu vojsku od 250.000 ratnika pod vodstvom velikog vezira, a sam krene s flotom preko Crnog mora i ua Dunava do V i dina, a svagdje je, gdje je ona pristajala, sve opustoila, a oso bito najuvenije trgovite, grad Prailabos, danas zvan Ibrail (Braila). U tekim okrajima sa Vlasima, koji su potrajali, i b i l i krvavi i naporni, Vlad odbjegne ka Moldaviji, a na njegovo mje sto doe Radul. On je vladao, uz godinji danak od 10.000 duka ta, petnaest godina, sve dok, po njegovoj nasilnoj smrti, nije ponovno doao Vlad, a dvije godine potom bio ubijen od svoga roba. Kada je okonan vlaki pohod, sultan odlui okonati sa 1462. Lesbosom kojeg Turci, po glavnom gradu Mitileni, zovu Midilli. Njime je upravljala enoveka obitelj Catelusio kojoj je to dao grki car u znak zahvalnosti za p o m o protiv katalanskih gusara. Sultan je bjesnio na vladajueg hercega Niklasa pod iz likom da je bratoubojica, jer je ovaj ubio svoga brata i doko pao se vlasti, a u stvari zato to se udruio sa aragonskim gu sarima. Opremi se velika flota, dobro naoruana, a i sultan s kopna prijee na otok i zatrai da mu se grad i otok preda, t o Niklas. dobro utvren i naoruan, odbije. Sultan prepusti bor bu Mahmut-pai, a on se vrati na kopno. Dvadeset sedam dana su topovi i muari tukli grad i mnoge zidove i kule pretvorili u prah. Onda je hercog predloio da preda grad, s t i m , da ga se obeteti drugim zemljama, a on e sluiti pod sultanovom za stavom. Sultan doe na otok suglasivi se s prijedlogom, naredi mu da preda i ostale gradove, to ovaj uini, izgrdi ga zbog nerazboritosti i zagarantira mu ivot i dobra. itelji su bili podi jeljeni u t r i razreda: najsiromaniji su vraeni u gradove, sred nji razred je dan janjiarima u ropstvo, a najbogatiji su posla ni kao kolonija u Carigrad. Hercog i njegov brati bili su otpu teni kao slobodni. Bio bi on zaboravljen da nije jednog dvorskog paa, to je pobjegao na otok, pokrstio i uinio vucibatinom. Kada su to dojavili sultan, on dade hercoga i njegova bratia baciti u tamnicu, a ivot su spasili samo prijelazom na Islam. No ni to i h nije dugo zatitilo; uskoro potom su bili baeni u zatvor i u njemu ugueni.] Te godine, kada je Mehmed zimi okonao tako sretno dvi je vojne, vlaku i mitilensku, odluio je dovriti i l i zapoeti zgrade, kako u Konstantinopolisu (Carigradu) tako i u drugim gradovima carstva. U prvom je redu mislio na to da vlast na moru osigura mornaricom i arsenalima. U Konstantinopolisu (Ca rigradu) je obnovio i uvrstio staru Julijanovu luku, koju je utemeljio car Julijan, Anastazije Dikor oistio i opskrbio nasi pima, a Justin Mlai uljepao palaom, koju je sagradio za svo j u enu Sofiju; t a se palaa odmah prozvala Kadriga limani, t j . luka za galije. Vremenom je luke nestalo, ali to mjesto jo i da nas nosi ime Trg. U ovoj je luci sagradio veliku galiju od
13 Historija Osmanskog carstva

193

3.000 tona da oponaa onu napuljsku od 4.000 tona i trapezuntsku od devet stotina tona. Na Helespontu (Dardanele) je izgra dio na izvjesnoj udaljenosti od starog Sestosa i Abidosa utvrde Dardanele, od kojih ona u Evropi nosi ponosno ime SeddulBahr, t j . morski nasip, a ona azijska ima skromno ime (Canakkale) t j . utvrda u obliku zdjele, ime po zemljanim loncima i zdjelama koje se ovdje izrauju. Dok je Mehmed u Aziji iz gradio nedaleko od mjesta staroga Dardana po ovome nazvanu utvrdu, ouvao je i stari grad Dardanaca Skopi i l i Uskiib, koji je po turskim geografima navodno zbog svoje ljepote na zvan nevjestom Grke. Imao je kulu na mostu na Aksiosu (Vardaru) i uvrstio je seraj u Edrenu koji lei na uu rijeke Tunde u Hebros (Maricu). Konano je na mjestu gdje je neko stajala crkva Sv. apostola to je izgradila Teodora, ena cara Justinijana, u isto vrijeme s Ajom Sofijom i grobnica careva, poloio temelj za veliku damiju, koja je j o i danas nazivana damijom Osvajaa (el-Fatiha). Gleda slavodobitno na grad sa srednjeg od sedam breuljaka grada. Graditelj je bio Grk H r i stodulos kojemu je gospodar gradnje dao za nagradu jednu uli cu u gradu i o tom izdao ispravu, koju je jo nakon t r i stoljea priznao pravovaljanom sultan Ahmet I I I , pa je tako spaen po sjed crkve onih Grka koji su tamo ivjeli. Poetkom proljea Mehmed poe na elu vojske, kau da je imala stotinu i pedeset tisua ljudi, na nova osvajanja. Ve je prologa proljea po jednom dravnom poslaniku traio da nak od bosanskog kralja. Kralj je poveo dravnog poslanika u svoju riznicu i pokazao mu zatraenu i pripremljenu svotu u gotovu novcu. Rekao je: Ovdje vidi novac koji, m e u t i m , ni kako ne mislim poslati sultanu, jer ako je on odluio ratovati protiv mene, onda trebam taj novac da bih to sretnije vodio rat, a ako b i me nuda prisilila da se iselim, moi u s t i m udobnije ivjeti. Ovaj je odgovor dostavljen sultanu, a ovaj je ve prije godinu dana odluio povesti rat protiv Bosne. Rat je m e u t i m odloen za godinu dana, jer mu je bilo pree osve t i t i se Drakuli koji mu je ubio poslanika. Sakupivi sve azijske i evropske ete, pohod je iao preko Uskuba (Skopja), gdje je Isa, Evrenosov unuk, kao namjesnik uvao granicu, pa u Vuldterin (Vuitrn), kamo je stigla vijest da se kralj namjerava bra n i t i u tvravi Bobovac. Mehmed poalje velikog vezira Mahmutp a u naprijed i sam poe za njim preko Drine, koja dijeli Srbi j u od Bosne i preko Krajove (Illirissos) na ijoj se lijevoj obali nalazi grad Bobovac (Babia-Odak). Hakondilas ga naziva Do19. 6.1465. bobica, a lei na visokom brijegu. Ve se trei dan predao, u stra hu od tekih topova, ali uglavnom zbog izdaje kapetana tvrave. itelji su podijeljeni na t r i skupine, kao oni s Lesbosa. Oni naj niega stalea ostavljeni su u gradu, srednji stale je kao roblje i plijen podijeljen, a najotmjeniji su odvedeni kao kolonija u Kon stantinopolis (Carigrad). Mahmut-paa je dobio zapovijed da po194

e naprijed s lakom konjicom da b i kralja uhvatio na bijegu pri je nego stigne u svoj glavni grad Jajce. Kad je Mahmut iao pre ma Jajcu, dobije vijest da se kralj tamo nije ni zadrao, nego je pobjegao u dva dana hoda udaljen Klju. Mahmut prijee rijeku Vrbas gdje se ona, podijeljena u t r i toka, najlake prelazi, a iz nad rijeke je grad. Omer, Turhanov sin, sve je oduevio svojim primjerom, skoivi prvi u rijeku i preplivavi je. Drugog su da na Mahmutovi jahai stajali pred Kljuem. Mehmed, k o j i je s voj skom iao neto polaganije, p r i m i kljueve grada Jajca i drugih gradova u zemlji. Nakon pada pograninog grada Bobovca, gra dovi su se natjecali k o j i e se bre predati. Graani Jajca su s darovima ili prednjega i on i m udovolji molbi da sami upravlja j u poslovima svoga grada, ali je ostavio posadu u tvravi i oda brao sinove najodlinijih ljudi za sebe i svoje. Mahmut je, meu tim, opsjedao Klju u koji se zatvorio kralj sa svojim trinaesto godinjim neakom. Grad je opkoljen m o v a r a m a koje oteava j u prilaz, m e u t i m sada su veim dijelom u najveoj ljetnoj vru ini isuene. Turci su odrezali suhu trstiku, napunili njome jarke grada i zapalili je da prisile stanovnike na predaju. Oni su od mah poslali poslanike Mahmutu s molbom da njih, a i kralja po tedi. On bi se predao, im mu prisege osiguraju ivot. Mahmut odobri tu elju i pod prisegom potvrdi predaju. On zaposjedne grad, pa opet graane podijeli na t r i dijela. Jedan je dio ostavio da se puanstvo dalje oplodi, drugi je m e u svoje ljude podije lio kao plijen, a trei je sultanu, zajedno s kraljem i njegovim neakom, predan na dar. Mehmed je bio vrlo nezadovoljan to je Mahmut-paa ugovorio predaju. Po naelima njegove osvaja ke politike, mirno se posjedovanje osvojenih drava moglo osi gurati samo iskorjenjivanjem njezinih knezova. To je naelo pri mijenio smaknuvi trapezuntskog cara i vojvode Atene i Lesbosa. Smetalo ga je da to naelo sada ne primijeni i ovdje zbog prise gom potvrenog ugovora. Tako su kralj i njegov neak naknadno dovedeni u tabor kao zarobljenici, dok su sultan, veliki vezir i namjesnik Tesalije Omer, Turhanov sin, svaki na elu jedne voj ne jedinice, dovravali osvajanje Bosne svladavi jo nepokorne gradove. T r i su manja kneza, Konstantin, Kova i Pavao sami po li u sultanov tabor i predali se zajedno sa svojim zemljama, uz uvjet da za to budu na drugi nain obeteeni. Predaja je odobre na, naknada tete obeana. T r i su kneza neko vrijeme bila slo bodna, ali su ubrzo, kao i bosanski kralj, stavljeni u okove. Mehmed je tada vodio sa sobom u taboru jednog velikog uenog ovjeka i velikog fanatika, ejha Aliju Bistamija, Perzijanca koji je bio izravni potomak imama Fahredina Razija, a u osmanskoj povijesti poznat je pod imenom Musanifek, t j . mali pisac, jer je ve kao djeak bio pisac, dok brojem i vrijednou svojih djela spada meu najvee pisce onoga doba. Prije dvade set godina iselio se iz Perzije u Tursku i naiao na dobar prijem kod velikog vezira Mahmuta, velikog pokrovitelja svih uenih lju13* 195

di. Posvetio mu je etiko djelo koje se zove Poklon Mahmutu. Ovim se Perzijancem, koji je bio silno na glasu zbog svoje ue nosti, posluio kao najpodesnijim sredstvom da naposredno pri mijeni Mehmedovo osvajako naelo na zarobljenom bosanskom kralju, da b i ga unitio, kao i valjanost ugovora na koji se za kleo Mahmut. ejhovi, koje je sobom vodio, ve su mu prije de set godina, kao osvajau Konstantinopolisa (Carigrada) b i l i od koristi pronalaenjem Ejubova groba (Poslanikov suborac) i odu evljenjem koje su prenijeli na napadae. Ovaj je puta oekivao daleko veu p o m o od fanatinog znalca zakona, naime fetvom, kojom je trebalo obesnaiti Mahmut-painu prisegu povodom predaje kralja da e nevjerniku sauvati ivot, a sve to preokre nuti u krvniki m a . To je odlino pronalaenje izlaza za dani sluaj, ali je i za b u d u a vremena pouan primjer nasljednicima prijestolja, primjer koji se moe ponoviti, kako se fetvom zgod no mogu unititi ugovor na prisegu. Ueni je ejh zbog sultano ve elje zaboravio na svu zahvalnost koju duguje svom pokrovi telju veziru. On se opredijelio za fetvu u smislu kako se to od njega zahtijevalo. Njegov ga je ropski duh i l i fanatizam dotje rao do toga da se ak sam ponudio da bude izvrilac fetvina zahtjeva, da bude krvnik i l i da to p r i m i po sultanovu nalogu. Ujutro, kad je vojska dobila nalog da krene iz Bosne, pozvao je sultan bosanskog kralja pred sebe. Ovaj je doao s ugovorom pod prisegom u ruci, ne slutei nita dobro. Ugovor je zbog fetve proglaen nevaeim i muftija, koji je izdao fetvu, ezdesettrogodinji ueni ovjek, izvri sam presudu, odsjekavi kra l j u glavu. T r i bosanska kneza uguena su u svojim elijama. Tako je u desetoj godini nakon osvajanja Konstantinopo lisa (Carigrada) i sto godina nakon prvog srpskog poraza na Marici postala, uz kraljevinu Srbiju, takoer i kraljevina Bosna turska pokrajina. Bosanskim sandakbegom postao je Minetbeg, a sav narod, sposoban za oruje, morao je za sultana u vojsku. Trideset tisua Bosanaca zakleli su se na njegovu za stavu kao janjiari. Da ne bi morali u sredini prekidati veneci janski rat, koji je zapoeo u isto vrijeme s prvim vojnim poho dom na Bosnu, prikljuit emo izvjetaju o prvoj vojni i Mehmedovu zauzimanju Jajca odmah i drugi vojni pohod na Bo snu slijedee godine, kad se Mehmed opet pojavio u Bosni da 16.12.1463. b i povratio Jajce, koje je jo prole godine zauzeo Matija Korvin nakon upornog opsjedanja od t r i i po mjeseca. Zapovjednik Haram-beg ukrasio je sa dvije stotine zarobljenih Turaka kru nidbenu sveanost u Budimu. Mehmed, razljuen zbog brzog pada grada, pouri s vojskom od trideset tisua ljudi i s tekom artiljerijom i zapoe svretkom zime opsjedati Jajce. To opsje danje nije bilo nita manje strano, nego ono prije jedva t r i mjeseca po Matiji Korvinu. Mehmed je svoju vojsku podijelio na t r i dijela, da bi t r i dana za redom mogao svaki puta dovesti novih deset tisua vojnika na razvaljene bedeme. Turci su na196

valjjvali kao lavovi, poticani prisutnou sultana koji i m je iza lea prijetio i obeavao. Vie se Turaka ve popelo na zidine, a jedan je upravo htio skinuti Korvinovu zastavu s kule, kad je dan Maar, da ovu spasi, obuhvati Turina te ga sa sobom povu e s kule. Bez obzira na svu hrabrost, Mehmed nije mogao zau zeti grad, te napusti opsjedanje kad zau da se Matija Korvin pribliava s p o m o n o m vojskom. Matija zauzme grad Srebreni cu i opsjedne Zvornik. Njegova se posada, nadajui se skoroj pomoi Mahmut-pae, isto tako hrabro odrala protiv Matije kao to se Jajce odralo protiv Mehmeda. Mahmut-paa privukavi sve rumelijske begove: Umur-bega, Isa-bega, Evrenosova unuka, Ali-bega iz Mihalogluova roda obavijesti posadu o skoroj pomoi i im se Mihaloglu pojavio na elu leteeg od reda zapovijedi Matija da se povuku, i to takvom brzinom da je prtljaga i teko oruje ostalo tamo. Mahmut-paa, koji ga je progonio s teko naoruanom vojskom, zarobi mnogo ljudi i ko nja, a kralja je progonio sve do Save. Dva mjeseca nakon opsa de Zvornika, uhvatila je Mihaela Silaija u Branievu, trideset tisua koraka od Smedereva, i Grgura Labatana, jedna turska eta, kojoj su zapovjednici bili braa Ali-beg i Iskender, te ih odvede u Konstantinopolis (Carigrad). Tamo je Mihaelu Silaij u , ujaku kralja Matije, odsjeena glava, a Grgur Labatan, koji je ve u bici kod Varne bio zarobljen i sretno se spasio, bio je u asu bliskog pogubljenja otkupljen, na molbu jednog Turi na zajedno sa sinom, pa mu je i ovaj puta poklonjen ivot. U isto vrijeme kad je zapoeo bosanski rat, zapoeo je u proljee 1463. godine i venecijanski rat na Moreji, ali taj nije kao bosanski brzo zavrio nego se rasplamsao u sve veoj mje r i i trajao esnaest godina na kopnu i na moru. Jedan je rob atenskog pae pobjegao s deset tisua aki u Koron, u kuu venecijanskog plemia Hijeronima Valaresa, a zahtjev da ga vra ti odbijen je s razloga to je postao kraninom. Isa, Evreno sov sin, namjesnik Moreje, poe pred Argos i ue u njega izdaj stvom jednog grkog popa koji m u izrui grad. Omer, Turha nov sin, upao je kod Naupaktosa (Lepant) na venecijansko pod ruje, a oko Metone (Modon) su etovali Turci. Dobivi tu oba vijest, Venecija objavi rat. Luigi Loredano je kao glavni kape tan mornarice poslan na Eubeju (Negroponte), a Bertoldo d'Este imenovan je zapovjednikom kopnene vojske. Dvadeset i pet galija i dvanaest brodova uputi se na more, dvije tisue talijan skih konjanika i etiri tisue kriminalaca, k o j i su pobjegli na Kretu, bili su ukrcani za Peloponez, poto i m je obeano da nee b i t i kanjeni; trebali su pobuniti Peloponez. Uskoro su se pro tiv sultana pobunili itelji Sparte, Tenarosa i Epidamnosa, Arkadijci i itelji Pele. Loredano je opskrbio Napoli romanjski i Monembaziju (Malvaziju) itom, kojeg u onim planinskim kraje vima malo mogu ponjeti. Zauzme trideset milja od Monembazije udaljeni grad Vatiku, krene natrag u Napoli, obie u svib197

nju (maju), lipnju (junu) i srpnju (julu) otoke Arhipelaga, te 1.8.1463. prvog kolovoza (augusta 1463 stigne u Napoli, gdje ga je Bernardo d'Este doekao sa kopnenom vojskom. Opsjedali su i za uzeli Argos. Grad su zauzeli bez tekoa, a zamak na hridi na kon izvjesne obrambene borbe albanske posade. Napolijske e4.8.1463. te, koje su Venecijanci poslali u pomo, izgubie nekoliko sto tina vojnika krivnjom njihovog voe koji je, umjesto po zapo vijedi du morske obale, vodio vojnike prema unutranjosti gdje su Turci bili u zasjedi. T i isti Turci su pobili zatim alban sku posadu grada Argosa, kad su otili ka Korintu. Venecijanci su na zahtjev Grka i Albanaca zamislili da korintsku prevlaku uvrste kao to je nekada bila, a Murat I I je dao da se njezine utvrde razore. I doista, uz najvee zalaganje brojne vojske do vre glavninu utvrivanja za dvije sedmice. Turska vojska do25.9.1463. e, najprije pod Turhanovim sinom Omerom, onda pod velikim vezirom Mahmut-paom, koji se pojavi s vojskom to je upravo osvojila Bosnu. Venecijanci napuste posao utvrivanja, dignu opsadu Korinta i urno se izgube ka Napoliju romanjskom. J o u dva maha su nastojali uzvratiti: prvi puta na Lesbos, no bez uspjeha, i drugi puta u pohod na Moreju, ali budu estoko po tueni uz gubitak 10.000 ratnika. Zatim su krstarili morem, u kanalu Galipolja, a onda, udrueni, plovili po Dardanelima uz izvjesne gubitke; potom su zauzeli otoke Imbros, Tasos, Samotrake i ak Atenu, ali su je morali ponovno prepustiti Turcima. Dok su u Evropi trajali bosanski i venecijanski ratovi, u Karamanu je dolo do guve po smrti Ibrahima, vladara ovog kraja. Najprije je dolo do rata m e u njegovim sinovima, zatim zaplitanja sa Mehmedovom politikom, pa rat s njim, te kona no slom karamanske vlasti. Sada je borba m e u zakonitih est sinova, ija je majka bila sultanova tetka, i sina roenog od robinje bila estoka. Ipak je pobjeda prevagnula u korist najstarijeg zakonitog sina, Pir Ahmeta. Robinjin sin, Ishak, pozove Uzun Hasana, perzij skoj aha, u pomo, ali ovaj samo opljaka zemlju i povue se. Kako je Ishak imao suglasnost i Mehmeda I I , uputi m u poslan stvo, ali ne naie na povoljan odaziv. tovie, sultan m u naredi da odstupi, kako b i se uspostavile stare granice odreene j o od Bajezida. Kada to ovaj odbije, sultan naredi Hamza-begu, namjesniku Adalije, da udari na Karaman. Doe do bitke u ko joj Ishak-beg bude potuen, te pobjegne u Tail (Ciliciju). Pir Ahmet, cijenei pomo svoga ujaka, poalje m u kljueve etiri grada. A l i sultan odlui svriti s cijelim Karamanom, jer je odr avao odnose s neprijateljima carstva, Uzun Hasanom i Vene cijom. 1466. Sultan, svom silom upadne, brzo zauzme gradove, ponovno jo ee naredi Mahmut-pai da istrijebi ostatak Turgudove obitelji, Tatara zaostalih nakon Timura, to ovaj u oblasti iz198

m e u Bulgara i Tarsusa i uini. Zatim naredi da se svi obrtnici i umjetnici iz Konje i Karamana (Larende) prebace u Carigrad. Kako je Mahmut-paa, bio blag i obziran u izboru, to ga tui sultanu njegov takmac, drugi vezir, Grk Mehmed-paa, a sultan prenese na ovog nalog. Mehmed-paa je bio toliko nemilosrdan u njegovu izvrenju, da je, sa obrtnicima i umjetnicima, odvu kao i najvienije itelje i a k jednog potomka velikog ejha Me vlana Delaludina. Ovaj je, kada je sultan uo za njega, sa ispri kama i darovima bio ponovno vraen u domovinu. Cijelo po druje je bilo zauzeto, a obitelj, nakon to je Ishak-beg pobjegao Uzun Hasanu, odstranjena. Grad Karaman, nova Larenda, nije nikada dosegao slavu starog Ikoniuma, danas Konje, koja pamti jo Ksenofona, k r i are i Friedricha Barbarossu, zgrade seldukih sultana. A osobi to je znana po velikom mistikom pjesniku Delaludinu Rumiju, kao grob njegove obitelji, kao sredite po njemu utemeljenog reda Mevlevija. Kako je redom sve reeno o ratovima koje je Mehmed isto vremeno vodio t r i godine u Bosni, Moreji i Karamanu, preosta lo je jo ukratko neto kazati o junakim djelima Skender-bega koja su se dogodila ba u ove t r i godine do njegove smrti godine 1466. M i r koji je sklopljen izmeu njega i Mehmeda nije trajao dulje od t r i godine. Kad je Pio I I pozvao u kriarski rat, prekr io je Skender-beg ugovor i popustio pred upornim pozivom venecijanskog poslanika i papinskog legata. Paolo Angelo, nad biskup Draa, roeni Albanac iz Drivasta, Skender-begov savjet nik i pratilac, upotrijebio je, da ga nagovori, iste razloge, da ne vjernicima ne treba drati zadanu rije, kojima je kardinal Julijan nagovorio kralja Vladislava da p r e k r i mir, i muftija Bistam i Musanifek nagovorio sultana da pogazi ugovor o predaji, ko j i je bosanskom kralju dan uz prisegu. Skender-beg je radije posluao njegove razloge, nego posebno Mehmedovo pismo, ko j i m ga je navodno opomenuo da odri mr. M i r je pogaen, a nad biskup je za to postao kardinal. Dobivi obavijest o pogaenom miru, poalje Mehmed emeret-bega s etrnaest tisua vojnikakonjanika da opustoe Albaniju. Skender-beg je svoje ete po vukao u Ohri (Ohrid). Ohrid, danas glavno mjesto po njemu nazvanog sandaka, kod Bizantinaca se zvao Ahrida, t. j . stari Lihnus i l i Lihnidus; Rimljani ga spominju u ratovima koje su vodili protiv ilirskog kralja Gencija zbog njegova zgodnog stra tekog poloaja, a Bizantici ga ee jo spominju kao sredite bugarskog mitropolite. Grad lei na velikom, ribom bogatom je zeru, koje istjee u rijeku Drim (Drvmon) i l i Crni Drim (Drilo). Skender-beg zauzme pred gradom poloaje: t r i tisue koraka sa deset tisua ljudi, tako da ga neprijatelj ne vidi, potue eremet^bega, koji je navodno izgubio isto toliko ljudi koliko je Skender-beg imao vojnika. Defterdar i dvanaest naj odlinij ih turskih zarobljenika otkupili su se sa etrdeset tisua dukata. 199

Da osveti eremeta, poalje Mehmed Balaban Badera sa 15.000 konjanika i 3.000 pjeaka, roenog Albanca, koji je jo kao dje ak odveden u ropstvo i kod zauzimanja Konstantinopolisa (Ca rigrada) prvi napao na bedeme. Skender-beg ga doeka s ne vie od etiri tisue konjanika i tisuu i pet stotina pjeaka u lijepoj dolini Valhaliji (Valoni), ije je breuljke zaposjeo neprijatelj. Skender-beg se probi, ali je osmero njegovih najhrabrijih voa, m e u kojima su Mojsije iz Debra i Musahija, Skender-begov ne ak, zarobljeno i odvedeno u Konstantinopolis (Carigrad). Sken der-beg je nudio otkupninu da oslobodi ove hrabre ljude, ali Mehmed ne htjede o tom nita uti, pa i m je ivima oderao ko u. Balaban se vratio sa svojih petnaest tisua konjanika i t r i tisue pjeaka u Ohrid, a Skender-beg je stajao kod Oroniha na gornjem Debru. Balaban, koji ga je ovdje napao, odbijen je uz velike gubitke, a njegov je vojni logor zaplijenjen. Ipak se usko ro opet pojavio u Ohridu s pojaanom vojskom od t r i tisue pjeaka i sedamnaest tisua konjanika. Ponadao se da e se svom velikom protivniku dodvoriti poklonima. Kad je t r i mje seca uzalud ekao na zgodnu priliku za prepad, odlui konano povesti otvorenu borbu, u kojoj je Skender-beg pao s ranjenog konja i sam bio teko ranjen u ruku. Turci su suzbijeni, a Ba laban se jedva spasi bijegom. On se i trei puta pojavio s jed nom vojskom, a drugu je vodio Albanac Jakub. Prije nego je ovaj mogao Balabanu pomoi, prisili ga Skender-beg na borbu. Jakub je u prve redove postavio pjeake, azape; na lijevo krilo, nasuprot Tanuziju Tofiju, konjanike-plaenike, ulufedije, su elice Zahariasu Gropasu-akindije, t j . letee odrede, a Manuelu Peiku janjiare. On sam povede na desnom k r i l u probrane veterane, jezgru svoje pjeadije. Ipak je hametice potuen. Pli jen jo nije bio podijeljen m e u vojnike, kad doe jedan vjes nik poslan iz Petrele od Mamice, Skender-begove sestre, i javi da je Jakub Albanac prodro s vojskom od 16.000 vojnika kod Berata, da sve unitava vatrom i m a e m i da sada logoruje u maloj Tirani kod rijeke Argilate. Skender-beg ga potrai i voj ske se suprotstave jedna drugoj prsa o prsa. Sred najvee gu ve on dopre do njega, probode ga kopljem i odrubi mu glavu. Kad su to Turci vidjeli, nagnae u bijeg. etiri tisue ih osta ne na bojnom polju, a est tisua ih je zarobljeno. Osvetivi ovom dvostrukom pobjedom gubitak svojih vjernih na izlasku iz doline Valhalije (Valone), uao je slavno u K r u j u . Poto je Mehmed s dvojicom vojskovoa, s Balabanom i Jakubom, pokuao pobijediti Skender-bega u otvorenoj bici i uzalud pokuao dati ga ubiti prokrijumarivi dvojicu novopreobraenika kao ubojice, poe konano sam s vojskom od preko stotinu tisua momaka u Albaniju da opsjedne K r u j u . Skenderbeg ga je stalno uznemiravao i muio neprestanim gubicima nje govih najboljih eta, pa se Mehmed konano povue i iskali svoj bijes (kojem su se suprotstavili bedemi. Kruje i hrabrost 200

njegovih branitelja) na hrabrim stanovnicima haonskog podru ja Hidne. Namamljeni obeanjima, predali su se silnom vladaru koji ih je, osam tisua, dao pobiti. Balabana je ostavio sa osam deset tisua ljudi da dalje opsjeda Kruju. Ovaj se se jednim di jelom vojske smjestio na brdo koje je dominiralo gradom, oe kujui pojaanje to mu ga je trebao dovesti brat Junuz. Sken der-beg, obavijeten o tom, itavu je no pjeaio da presretne Junuza, potue ga i zarobi zajedno sa sinom Hizirom. U okovi ma i h dade dovesti pred Balabanove oi, pa ovoga obeshrabrenog napadne to veom hrabrou. Balaban, siavi skoro s uma, podbode konja i ode ravno pred zidine grada izvikujui branitelji ma razna obeanja. Albanac Grgur Aleksios p u k o m smrtno ra n i turskog vojskovou u vrat i ovaj odjai natrag i srui se mrtav pred svojim atorom. Turci se povuku da udare svoj lo gor u Tirani, osam tisua koraka daleko od Kroje. Skenderbeg je uzalud kuao ukrotiti hrabrost svojih vojnika koji su htjeli progoniti neprijatelja u povlaenju. S velikim gubitkom uspjeli su se Turci nakon t r i dana probiti u Tiranu; posade rasu te po raznim mjestima, bile su zarobljene i l i uguene. Mehmed, koji zasad nije mogao osvojiti Kruju, gradio je i uvrstio stari valinijski grad, koji je danas nazvan Elbasan ( I I besan) i sjedite je sandakbega. Razorio je do temelja grad orl i , koji je Skender-beg sagradio nedaleko od Draa na obali mo ra.Uskoro zatim umre Skender-beg u Alesiju, starom Lisusu, ko j i je u povijesti manje proslavljen po svom osnivau-tiraninu Dioniziju iz Sirakuze i opsadom Filipa I I I Makedonskog, nego Skenerbegovom smru. Umro je u svojoj ezdeset i treoj go dini, pobjednonosno ratujui trideset godina protiv Murata I I i Mehmeda I I i njihovih osvajakih vojski da spasi vjeru i slo bodu otaca od turskog jarma. Nije kao Pir osvajaki pronio svo je pobjedonosno oruje do srca neprijateljskog carstva, a ipak je, vei od Gencija, izbjegao sudbinu da bude pobijeen. U nje ga je bila hrabrost kao u ona dva kralja, njegovih zemljaka, obojena s poneto albanske okrutnosti, kojom je ilirska kralji ca Teuta, ubivi poslanike i spalivi rimske lae, ove izazvala na prvi rat s Ilirima. Iste godine kad je Skender-beg umro, um ro je i njegov susjed, Stjepan Kosaa, gospodar Hercegovine. U svai sa sinovima poslao je najmlaeg kao taoca sultanu, kod kojeg je postao muslimanom i njegovim miljenikom. Kasnije je za njegova nasljednika postao sultanov zet 1 veliki vezir. Po slije oeve smrti Vladislav je dobio gornji dio, a Vlatko donji dio Hercegovine. Uskoro zatim Vladislav pobjegne u Ugarsku, a Vlatko odra jo samo kratko vrijeme svoje posjede od neko liko utvrenih gradova, sve dok itava zemlja s njemakim ime nom Herzogtum (Hercegovina) nije kao sandak pripojena Os manskom carstvu. Prekid vatre od nekoliko godina, koji je prekinuo nakon Karamanove i Skender-begove smrti niz pobjeda nesavladivog po201

bjednika, kada povijest nita ne kazuje o opustoenim zemlja ma, zauzetim gradovima, pobijenim i l i prepiljenim vojnim po sadama, posveen je dijelom novom pomorskom naoruanju, a dijelom izgradnji novog seraja. Na mjestu akropole staroga Bi zanta i kasnijeg gomilanja palaa bizantskih careva, na mjestu gdje se u starom Bizantu dizao hram Atene Palade, Posejdona, Dionisa i Zeusa, krotitelja konja, Hekate u t r i lika i Perzefone, donositeljice svjetlosti, a za krianskih careva crkve sv. Demetriosa i Minasa, Teodora Sergiosa i Bahosa i sv. Djevice, pokazateljice puta, gdje su bila Halke, vrata od palae i pred vorja predstrae i tjelesne strae sa sedmerostrukom kupolom, Triklinije Laus s riznicom Tripeto sa gradskim satom, blagova onica devetnaestorice drugova za carskim stolom, zlatna dvora na s prijestoljem i s dvorskom kapelom, gdje se nalazio delfijski, jajoliki, u obliku polumjeseca, sa t r i koljke, sa sedam koljki, s jednim vratima i peterosobni triklinion i , konano, dvorana od porfira u kojoj su se carice poraale, a carevi b i l i roeni u purpuru na tom je mjestu godine osam stotina se damdeset i druge po Hidretu dovrena zgrada seraja i carske porte, iji natpis: Bog neka ovjekovjei ast njegova vlasnika! Bog neka uvrsti njegovu graevinu! Bog neka jaa njegove te melje!, jo i danas gore spomenutu godinu istiu kronogramom.

[Dok su napredovali radovi u arsenalu, prijee laka konji ca leteih odreda sjeverne granine zemlje carstva, Slavoniju, Kranjsku i tajersku, te i h porobe, a odvedu u ropstvo 20.000 dua. Venecijanci su uspjeno uzvratili ovaj udarac osvojivi par otoka i luka. Turci koji su bili poslani opustoe Ainos na tracijskoj, Foceju (Fou) na jonskoj obali i otoke Lemnos i Imbros, a uvrste Lusticu u zaljevu Patrasa. Venecijanci su zapoeli sa ovim neprijateljstvima, ali su, nakon neuspjelih poetaka, zatra ili mir. Mehmed je gorio od elje da ova vrljanja Venecijanaca os veti nekim velikim poduhvatom, pa odlui krenuti i osvojiti Negropont. Mahmut-paa, sada zapovjednik flote, krene sa t r i 1470. stotine jedara, stotinu galija i dvjesto drugih brodova, na koji ma se nalazila vojska od 70.000 ratnika, dok je Mehmed vodio drugu, jednako snanu vojsku kopnom nasuprot grada. Na is tom mjestu, gdje je Kserks, perzijski car, plovio sa svojom go lemom flotom i na istim alima to i h je njegova vojska prek rila, sada je bila turska flota i vojska. Sva vojska prijee pred Negropont, u sedamnaest dana izvri pet stranih juria, te u prva t r i izgubi vie od 20.000 ljudi i trideset galija. Mehmed do vede druge trupe iz okolice, a iskrca i ostale mornare. U etvr12.7.1470. tom j u r i u padne 15.000 opsjednutih, a u petom i grad padne. Sa njegovim osvojenjem postavljena je prva vrsta osnova za ovladavanje cijelim Arhipelagom.] 202

GLAVA PETNAESTA Azijska, karamanska vojna

[Narednih pet godina pozabavit e se sultan Azijom: Karamanom, gdje je tinjala privrenost starim knezovima; Varsacima, plemenom to je ostalo nakon Timurova pohoda, te podru jem Alaja to je bilo neovisno pod potomkom starih seldukih sultana. Na Karaman krene najprije veliki vezir Rum Mehmed-paa, roeni Grk, koji nemilosrdno opustoi gradove i pobije ljud stvo. Kada je dovoljno zastraio Karaman, prijee s istom ostrvljenou na podruje Varsaka, no bude estoko potuen od Ojuz-bega. Na to ga sultan smijeni i postavi Ishaknpau koji se od roba uzdigao do namjesnika Bosne. Ovaj krene na Karaman, protiv Kasim-bega, potue ga, osvoji utvrene gradove Varkei, Uhisar, Ortahisar i grad Akseraj koji, po sultanovom nalogu, iseli i graane prebaci kao koloniju u Carigrad, gdje i sada sta nuju u etvrti tako zvanoj. Sve se to zbivalo iste godine kada i pohod na Negropont. Slijedee je godine Gedik Ahmet-paa 1471. postao beglerbeg i vezir svih janjiara, t j . paa od t r i tuga, te krenuo s vojskom na Alaju. Paa je nagovorio gospodara Alaja da preda grad i poslao ga sa djecom i enom sultanu na dvor, k o j i mu doznai Kumuldinu za uzdravanje. On je odavde je dnog dana, pod izlikom lova, naao p r i l i k u da pobjegne i otiao je u Egipat. Vojska Uzun Hasana, koja je podupirala vladare Karama na, prela je osmansku granicu protiv Tokata koji je, uz stra na nedjela, do temelja spalila, a itelje viestruko muila. im je to douo, sultan planu gnjevom; udari ator u Skutarima (Uskudar) za azijsku vojnu i pozva na okup sve pae i begove s trupama. Opasnost je bila prena, srce Male Azije ug roeno, veliki vezir Ishak i princ Mustafa, namjesnik Karamana, lieni vojske, u Konji u opasnosti da padnu u ruke neprijatelja. Tada sultan shvati kakav je gubitak predstavljalo svrgavanje Mahmut-pae sa poloaja velikog vezira, te ga urno postavi po novno. Istodobno izda zapovijed princu Mustafi, hatierif, t j . 1472. vlastoruno sultanovo pismo. U staro doba kada sultani nisu mogli pisati, nije postojao drugi hatierif do otisak sultanove ruke u tinti, iz ega se kasnije kitnjasto isprela tugra, t j . sulta nov potpis. Kasnije, kako se sultani nisu sami trudili pisati, vla storuna pisma su takva rijetkost, a hatierif, t j . plemeniti re dak, sastoji se zbilja samo od jednog retka sa par rijei koje sultan stavlja vlastoruno na v r h ugovora, povelje i l i slubenog pisma. Sama pisma i l i zapovijedi tako su malo iz pera sultana, kao t o su vlastoruna pisma evropskih kraljeva od njih sasta203

vijena, premda napisana. No to nije bio sluaj kod Mehmeda koji je bio ne samo veliki zatitnik znanosti i pokrovitelj uenja ka, nego je i sam bio znanstveno obrazovan i ak pjesnik, koli ko sultan i osvaja, kao to je samo on mogao biti. Pa ipak dr avna pisma o pobjedi, u kojima se pokazuje svo bogatstvo umi jea izraavanja, nisu bila napisana iz njegova pera, nego iz pe ra najveih uenjaka njegova dvora, kao to je, poimence, pis mo o osvajanju Konstantinopolisa (Carigrada) napisao sultanov uitelj, veliki uenjak mula Kurani. Mahmut-paa pouri iz Galipolja sultanu na poklon. A l i bilo iz uvjerenja da sezona ne pogoduje vojni i l i iz suparnikog os jeaja spram princa Mustafe, tek on zaustavi tabor, a Daut-pai, namjesniku Anadolije, povjeri zatitu zemlje i zaustavljanje turkmenskih plemena. Neprijateljske trupe poharaju u meu vremenu zemlju i gradove. Princ Mustafa i Daut paa sudare se s njima kod Korailija, t j . jezera Koraili, u krvavom boju te ih potpuno potuku. Uzun Hasan je bio veliki vladar, po porijeklu od Dengiz-hana, unuk Kara Juluka, t j . crne pijavice, a prijestolnicu svoga brata, vladara Turkmena od Bijelog ovna, osvaja lukavstvom, no jo time nije bio i njihov gospodar. S Mehmedom se susre e prvi puta p r i njegovom pohodu na Trabzon (Trapezunt), ka1462. a je njegova majka dolazila u pomirbenu misiju. Rodbinski se povezao sa Komnenima, trapezuntskom vladarskom kuom. Ka1467. da m u brat umre, postaje vladar i zapoinje rat sa gospodarom od Crnog ovna, Dihan-ahom. Ovaj se utee za pomo Mehme du, koji ga nije mogao pomoi tada zbog rata u Albaniji sa Ske nder-begom i gradnje utvrde Ilbesana. A Uzun Hasan, koji je saznao za to, poalje Mehmedu pismo o pobjedi i uz njega t r i glave, a jedna je bila Dihan-ahova sekretara. Na kraju pozi va sultana na iskreno prijateljstvo, poniznost i molitvu za sre u i slavu Bijelih ovnova. Drugo pismo Ebusaidu, Timurovu unuku, gospodaru zemalja Oksusa, bilo je popraeno glavom samog Dihan-aha. A kada Ebusaid, neuplaen time, krenu na njega, on ga potue, uhvati i pogubi.
j

Uzun Hasan, pobjednik nad Timurovim unukom, gospodar Transoksijanije, odlui i Timurova praunuka Huseina zbaciti s prijestola Horasana. On se za to poslui Huseinovim takmacem za prijestol, Jadkijar Mehmedom koji se, po povlaenju prvogga iz Herata, provodio na prijestolu u ovom gradu. Pismo o po bjedi Uzun Hasana upueno njegovom savezniku Pir Ahmetu, knezu Karamana, potvrda je njegove tadanje veliine, jer je na svome vrhuncu vladao od Horasana do Karamana nad najveim dijelom Perzije. Zanesen pobjedom, a umiljajui da je gospodar Istoka, vjerovao je da se moe mjeriti sa Mehmedom, kao to je vje rovao Bajezid u odnosu na Timura. Kao i ovaj, i on je dao uto204

ite knezovima koje su Osmani protjerali iz njihovih zemalja. Kizli Ahmet iz Kastamonija i knezovi Karamana nali su sklo nite kod njega. Osim toga potakao je Mehmedov bijes pismom u kojemu je saopio smrt Dihan-aha, s kojim je ovaj uvijek bio u prijateljskim odnosima, a onda jo jednim u kojem ga ne zove sultanom, nego samo Mehmed-begom. U njemu je pisao da je osvojio cijeli Fars, svoje neprijatelje unitio, iraz uzeo za prijestolnicu, od Huseina Bajkara zadobio poklonjenje i sada se Bojom milou nema koga bojati. Uvreda je to vea to je i sa Bajkarom Mehmed bio u prijateljskoj prepisci. On mu na to odgovori u jo uvredljivijem tonu, nazivajui ga samo per zijskim hanom. Krajem oujka (marta), Mehmed se s vojskom spusti do Je- 1473. niehira, a rumelijske trupe prijeoe kod Galipolja. Smotra vojske od 100.000 ratnika obavila se u ravnici Sivasa. Uzun Ha san je meuvrijeme iskoristio za svoju zatitu, pa se postavio na jednom vrstom mjestu na Eufratu, tako da mu je rijeka po krivala strane, a brdo zalee. ah Murat-paa, rumelijski beglerbeg, roeni Paleolog, zapovjednik desnog krila, ishitio je s lakom konjicom pred elo vojske, te se u mladalakoj estini upustio u navalu na neprijatelja. Mahmut-paa, koji je slijedio, poslao je nalog da se smjesta okrene i da ne smije ii dalje. A l i Murat-paa, ne sluajui, upadne u zasjedu, te kasno shvati te inu poloaja i padne s veinom svojih trupa. No nekoliko dana kasnije, sultan odnese punu pobjedu nad 26.7. 1473. Uzun Hasanom u blizini Erzindana. Uzun Hasan izgubi jednog sina, a sam pobjee ostavljajui svoj tabor i tovar. T r i dana bo ravio je sultan na bojnom polju, da b i uhvaene poubijao, a sa mo su poneki ueni ljudi, koje je Uzun Hasan, kao veliki pokro vitelj znanosti, uvijek vodio sobom, spasili ivot. Meu njima je bio sudac Mahmut erifi, jedan od najveih uenjaka Iraka, Kazi Husnkeifi, Uzun Hasanov imam, i Seid Mehmed, njegov sekretar za potpis. Ovima su b i l i skinuti okovi i s njima se po stupalo sa poastima. E m i r i iz obitelji Crnog ovna, koje je Uzun Hasan vukao so bom, bili su puteni kao osmanski prijatelji na slobodu; velika i Timurove krvi odvedeni su Amasiju kao dravni zatoenici, a jedan Turin, Ditrik, poslan u Perziju na nauke, poticatelj Uzun Hasana u napadu na Rum, pogubljen je. Slina sudbina je pogo dila i 3.000 Turkmena koji su, da bi okrutnost to dulje potra jala, voeni s vojskom na m a r u i na svakoj postaji ubijani u hrpi od etiri stotine. To je trajalo sedam dana sve dok tabor nije udaren pred Karahisarom. T u se odralo pobjedniko sla vlje, razdijelio neobino bogati Uzun Hasanov plijen, a osim to ga je Mehmed poklonio vojsci deset milijuna aki; jednako je, bilo iz vjerskog osjeaja, bilo iz nadolog osjeaja ovjenosti, a u dokaz svoje zahvalnosti Bogu za pobjedu, dao slobodu svim 205

svojim robovima i robinjama; tako je na jednu njegovu rije osloboeno 40.000 mladia i djevojaka. A zatim je poslao pismo 0 pobjedi susjednim vladarima. Prvi njegov dravniki potez po povratku bio je smjenjiva nje Mahmut-pae s poloaja velikog vezira po drugi puta, a us1474. koro potom osudio ga je na smrt. Sultan nije bio s njim zado voljan, jer je slabo i oklijevajue vodio rat protiv Karamana, te pokazivao preveliku ovjenost i popustljivost spram nepri jatelja. On se zauzeo da se kralju Bosne produi ivot, a knezu Karamana je dopustio odlazak. Mahmut, od grkog oca i ilirske majke, u ranoj mladosti preveden na Islam, prvi je uistinu znaajni veliki vezir Osman skog carstva, koji je iz ljubavi prema znanostima i korisnim uspostavljanjem mira ostavio za sobom trajne spomenike, to su se neki do danas odrali. Takvi su po njemu nazvana dami j a i kupatilo u Carigradu i Sofiji, zbirka njegovih pisama M i r Aliiru, velikom veziru perzijskog sultana Ebusaida, koji je kao perzijski i agatajski pjesnik, kao utemeljitelj tolikih damija, kolegija, karavanseraja, bolnica, hanova, kupatila i mostova be smrtan ostao u historiji Istoka. I Mahmut-paa je bio pjesnik 1 kao takav je nosio pjesniko ime Adni, t j . rajski. Spram ue njaka, od kojih mu je vie posvetilo svoja djela, bio je ne samo pravedan, nego i izdaan. Bio je neovisna miljenja i nije se l i bio iskazati ih pred sultanom, to je, sigurno, pridonijelo nje govom drugom smjenjivanju i smrti. U oporuci je napisao: S konjem, sabljom i pet stotina aki dooh do sultana; sve ostalo, to stekoh, dobro je Padiaha kojem na milost p r e p o r u a m i vot svoga sina Mehmed-bega i odravanje svojih pobonih za klada. Poto je sporazumijevanje sultana i Venecije, p r i kojem je jednom posredovala i sultanska udovica Mara, srpska princeza, potpuno propalo, s obje strane se nastavio rat, potaknut od pa pe kao kriarska vojna protiv Turaka. 1472. Flota kriara od osamdeset galija plovila je prema karamanskoj obali, opljakavi Izmir (Smirnu), Delos i Mitilenu. Naj prije je napala vrlo utvreno, napueno i jedino pristanite na pamfilijskoj obali, Sataliju i l i Ataliju (turski: Antalija). Vittore Soranzo, s deset galija naprijed, raskine topovima lanac prista nita i opljaka trite. Tvrava je imala dva opkopa. Prvi je bio zauzet na juri, drugi je pokuao razoriti minama. Posada se hrabro branila, juriajuima je opadala odvanost i nestala neko vrijeme. Tada i h sa zidina pozove jedan enski glas. Bila je to neka Slavonka, koja je godinu dana bila u ropstvu i htje la prije nego to skona jo jedno potaknuti odvanost svojih zemljaka, a zatim se baci sa zidina i tu izdahne pred njima. Sa zalaskom sunca povuku se jurinici. Poto nisu imali teke to pove da probiju zidove, odlue u ratnom vijeu da sutradan odu 206

ka opustoenim predgraima. Bogati vonjaci budu posjeeni, kue zapaljene, a flota se vrati na Rodos i vrljala je po Arhipe lagu i jonskoj obali. Idue godine vrati se flota na karamansku obalu da podu- 1473. pre Kasim-bega, kneza Karamana, u opsjedanju Silifke (stara Seleucija). Ona je uspjela osvojiti t r i obalne utvrde, a Kasim-beg, zahvalan, bogato nadari venecijanskog glavnog zapovjed nika. Flota, zatim, otplovi prema zaljevu Megri, gdje je zapo vjednik nakon borbe predao utvrdu. Grad je opljakan i zapa ljen, vrtovi opustoeni ognjem i maem, plijen, kao i obino, podijeljen. Stradiotima se plaalo za svakog dovedenog zaroblje nika t r i dukata, a onda se ovaj prodavao onom tko najvie po nudi. Potom se plovilo ka licijskoj obali, gdje je flota saznala za poraz Uzun Hasana. Ovaj je odmah po izgubljenoj bici ot pustio poslanike Venecije, pape i napuljskog kralja i preno ih molio za novu p o d r k u za iduu godinu. Da bi dokonali karamanski rat, princ Mustafa i novi veliki vezir Gedik Ahmet-paa krenu u osvajanje preostalih mjesta. Glavna mjesta, to su ih jo drali Pir Ahmet i Kasim-beg, bila su pokraj mjesta to su ih u zadnjem naletu osvojili Venecijan ci, a to su tvrave Ermenek, Minan i Develi Karahisar. Pir-Ahmet se utabori kod Larende, gdje se Ahmet-paa htio s njim pri jateljski sastati. A l i m u on nije vjerovao, te jedva izmakne ko njanicima koji su poslani na njega. Zatvori se u u t v r d u Minan, gdje m u je bio harem i riznica, ali kada su topovi b i l i izvueni i poeli razarati ovu visoko postavljenu utvrdu, posada se pre da. Pir Ahmet se tada baci sa zidina u ponor. Silifke je pala po tom, nakon to je eksplodirao magazin baruta i raznio dio zidi na, a stotinu osamdeset Karamanaca je potueno. Develi Karahi sar je opsjedao sam princ Mustafa, ali kako je bio bolestan, prenio je opsadu na svoga najhrabrijeg zapovjednika. On je zatraio predaju od zapovjednika tvrave, a ovaj je rekao da je nee predati nikome do princu. Iako slab i bolestan, on se ipak po uri tamo i Atmada-beg, zapovjednik, vjeran svojoj rijei, ot vori m u kapiju grada. Princ, sasvim slab, preda ga velikom ve ziru i odjae ka Konji nazad. Na putu ga zatekne smrt u Bosbazardiku. Njegovo namjesniko mjesto u Karamanu dodijeli se njegovom bratu Demu, koji je dotada bio namjesnik Kasta monija. Dem, nadobudan princ od esnaest godina, objedinio je u sebi visoko duhovno obrazovanje i sve prednosti tjelesne okret nosti, ime je znao osigurati sklonost tako krepkog soja ljudi kao to su Karamanci. Ve kao djeak od deset godina bijae imenovan namjesnikom Kastamonija, u tom pjesnikom gradu izgradio je svoje sklonosti za pjesniku umjetnost, te je za oca preveo jedan perzijski roman tiki spjev, a sam je pisao ga zele. S ovim darovima, to ih je njegovao u Kastamoniju, povezao 207

je u Karamanu gimnastike vjebe, a osobito vjebe u hrvanju, po emu se ova zemlja isticala od Selduka. Teinu hrvakih to ljaga, to su se u Konji i Larendi ouvale od sultana Alaedina Velikog, koji je i sam bio glasoviti hrva, poveao je on koluti ma i vezovima, i vitlao je njima kao pehlivan, t j . junak borbe, svoga doba. Pod takvim namjesnikom nosio je osvojeni Kara man mirno okove osvajaa.]

GLAVA ESNAESTA Daljnja osvajanja sve do zaposjedanja Skadra

Dok su osmanske vojske na krajnjoj istonoj i junoj grani ci carstva, u Armeniji i Karamanu, bile bitke i osvajale tvrave, na krajnoj zapadnoj i sjevernoj granici, na m a a r s k o j i hrvat skoj granici su gradile utvrde i poduzimale vojne pohode s dob1471. r o m sreom i bogatim plijenom. Godine 1471. podijelila se rumelijska vojska, sa oko etrdeset tisua ljudi, u dvije velike sku pine. Jedna, od dvadeset tisua ljudi, opskrbljena svim potrep tinama za izgradnju tvrava, krene to je mogla tie prema Savi da b i izgradnjom nove tvrdjave drala Srijem na oku. Druga po lovica vojske iz Rumelije, oko petnaest tisua leteih odreda, koje je predvodio Ishak, bosanski heglerbeg, upadne iz Bosne kroz Hr vatsku u Kranjsku. Matija, duboko zapleten u eke i poljske sva e, poslao je ipak kolokog biskupa Gabrijela i iskusnog ratni ka Ivana Ungera da raspiu poreze, da sakupe vojne ete i da za prijee izgradnju nove tvrave, u emu i h je palatin dobrano po drao. J o prije njihova dolaska bio je iskopan jarak, a zid je ve izrastao iz zemlje. Turci su napravili j o jedan nasip da b i iza njega, nesmetani od m a a r s k i h taneta, mogli dovriti zidove, a Maari su se morali ograniiti na to da neke radnike ubiju i da sami na srijemskoj strani izgrade utvrdu nasuprot ovoj novoj. Car Friedrich je jo manje bio u stanju zaustaviti bujicu ko njanika leteih u svoje zemlje, u Hrvatsku, Kranjsku, Koru k u i tajersku. Sedamdesetih godina petnaestog stoljea poeli su turski upadi u Kranjsku, Koruku i tajersku i prvih deset godi na redovito su se svake godine ponavljali, a poslije u razmacima od nekoliko godina, sve do polovice 16. stoljea. Jedan se osamdesetogodinji p a a zavjetovao da e kraj svoga ivota posvetiti upadu u Kranjsku, pa je taj zavjet i ispunio u posljednjoj od e zdesetih ili u prvoj od sedamdesetih godina. Dvije skupine su po208

le na Ljubljanu i Rudolfsvvert i l i Neustadt, a trea, kod koje je bio sam paa, zastala je kod Vinice na Kupi. Sve su opustoili, osim Igga i Hofleina. Za pet dana sakupili su dodue 20.000 momaka za obranu zemlje, ali kad su doli na Bartolomejsko polje, ve su turski konjanici letei odredi s osam tisua zarobljenika preli Kupu. Vie je mjesta do temelja spa ljeno. Slijedee godine je 15.000 Ishak-painih konjanika tumaraa opustoilo ognjem i m a e m Hrvatsku; odvukli su sa sobom u ropstvo 20.000 ljudi kao stado, a s njima i stoku. Kad su i h po dijelili u utvrde i gradove u svojoj zemlji, vratila se bujica voj ske, 10.000 ljudi, upala u Kranjsku, spalila Igg i samostan Zitih. Slijedee godine su turski konjanici opet logorovali pred Ljubljanom; jo se na dva mjesta pokazuju jame u kojima su bili. Uplaeni vatrom iz grada, uskoro su se povukli. Daleko tei je bio trei upad u Kranjsku, koji je bio i prvi upad u Koruku. Njegovu je povijest opirno opisao Ivan Turs, kapelan u trasbergu, ivi svjedok. Pozvani od krupskih grofova (ovi su b i l i u stalnoj zavadi sa Frankopanima) prodre 15.000 konjanika kroz Hrvatsku u Kranjsku i stignu u Ljubljanu na duhovski ponedje ljak o zalazu sunca. Videi dim goruih sela, zatvore jo pravo vremeno gradska vrata. Odavde su se podijelili na dva dijela, od kojih jedan krene zapadno u Koruku i odavde u Celje, a drugi istono u Slavoniju i Ugarsku. Kroz uski prolaz, zvan Kaulu, Turci su po prvi puta stupili na tlo Koruke. Pojavili su se 25. rujna (septembra) 1473. u Sv. Gorgenu sa devet tisua pjeaka i osamnaest tisua konjanika. U noi su se podijelili u t r i skupi ne, od kojih se prva uputi u Purk, kod Dravograda i Volkermarkt, gdje su na Dravi udarali logor, a druga skupina, postavljena kod Mochlingena, poslala je letee odrede sve do Lavaminda i Volkermarkta na Dravi, dok je trea sa 6.000 ljudi prela Dravu i prodrla sve do Lengdorfa i Polzenstettena, pa se uputila og njem i m a e m preko S. Veita, Miihlstadta, Glaneka, Felsenecka prema Worterseeu, pa odavde natrag u Klagenfurt. Nekoliko je stotina konjanika krenulo iz grada u nadi da onima u povlaenju oduzmu dio plijena, a bilo je 2.000 zarobljenih. Meu njima je bio gospodar Gere i Leonard Rauber, ali su se vratili izgubivi osamdeset ljudi. Dana 29. I X . 1473. prenoie otimai kod upnog dvora Gutenstein. U St. Wolfgangu dolo je do okraja sa seoskim naelnikom, a nakon osam dana su ostavili Koruku, te odrali svoje prvo nono logorovanje u tajerskom Stovenjgradecu. T r i dana nakon toga, opet su se podijelili u dvije skupine, od kojih je jedna otila u Vitanje i Konjice, gostei se u upnom dvoru, a druga je otila sa zarobljenicima preko Raume pre ma m a r n o m i otanju. U subotu je prolazila povorka za robljenika od 8.000 ljudi punih osam sati, od osam ujutro do etiri popodne. Drugi dio konjice, koji je otiao istono u Slavo niju, opustoio j u je u kolovozu (avgustu), a 1. studenog (novembra) prodrli su jahai pustoei sve do vratiju Gorice. Slijede[4 Historija Osmanskog carstva

1470.

1471.

1472. 1473.

25.9.1473.

29. 9. 1473. 5.10. 1473. 8.10.1473. 9.10.1473. 1.11.1473.

209

e su godine Kranjska, Koruka i tajerska slobodnije disale, r i jeivi se turskih otimaa. Ovi su se zimi okrenuli prema Ugar6.2.1474. skoj, dana 6. I I . 1474. spalili grobnicu sv. Ladislava, stanovnike poubijali, starije i djecu posjekli, a djevojke i djeake ugrabili. Bali Oglu Malovi, smederevski beg, koji je ovaj pljakaki po hod vodio, poslao je mnogo vrea s glavama, uima i nosevima u Carigrad. Hrabar otpor, na koji osmanske vojske nisu naile u Hrvat skoj, Kranjskoj, Korukoj, tajerskoj, Slavoniji i Ugarskoj, doiv jeli su u Albaniji pred bedemima Skadra, kamo je Sulejman-pa1474. a, rumelijski namjesnik, doao poetkom svibnja (maja) 1474. Za nekoliko dana zidine su razbijene s pomou sprava, a Antoni je Loredano je pozvan na predaju grada. Odgovorio je na nain koji je dostojan njega i mletake republike, koja je u njega ima la povjerenja. Odlueno je da se napadne. Usprkos hrabroj protuobrani, napadai su prodrli sa dvije strane kroz razvaljene zi dine. Navala je trajala osam sati i tada su se napadai konano povukli, ostavivi 7.000 mrtvih na zidinama i u rovovima. ite l j i grada su mrmljali zbog nestaice ivenih namirnica i poeli govoriti o predaji grada. Tada Loredano sakupi nezadovoljno m n o t v o i slikovito i m opie goleme tekoe turskog ropstva, te obea skoru pomo. Zavrio je govor razgalivi prsa i rekavi: Gladni neka raskomadaju moje grudi i neka se nahrane mojim mesom! Govor je imao udesno djelovanje, svi su povikali: iv jela Venecija! Radije emo umrijeti, nego se predati. Turci su pred Skadrom bili j o do polovice kolovoza (avgusta), a da se nisu usudili ponoviti napad i konano su ga prestali opsjedati, poto je Gritti bio porazio tursku mornaricu kod Boleane. Sad se podigne 15.000 konjanika, koji u se sakupili pred Skadrom, po u, na elu s Mihalogluom (njihovim nasljednim voom) prema Dalmaciji i Kranjskoj, te povedu za treinu vie robija, nego su sami bili jaki, naime 20.000 zarobljenika. Budui da su se p r i obrani Skadra istakla dva Dubrovanina hrabrom obranom, kao oficiri, to je njihovu rodnom gradu nametnut danak od 10.000 du kata umjesto 8.000, na koliko je uobiajeni od 5.000 bio povien.
c

Iz Skadra pozove sultanova zapovijed rumelijskog beglerbe1475. ga Hadim Sulejman-pau, t j . Sulejman pau-ukopljenika, na voj nu u Moldaviji. Petar Aron, moldavski knez, ve je prije osam naest godina dao dobrovoljni danak, ali ga njegov nasljednik ne plati i l i , kako to stari Neri eli prikazati, ustruavao se osobno ga izruiti sultanu. Hadim Sulejman poe krajem godine, uspr kos otroj zimi i nedostatku potrebnog dovoza hrane, sa vie od 100.000 ljudi. Stjepan ga namami kroz duboke ume, koje Tur ci nazivaju agad denizi, t j . more uma, sve do jezera Rakovice u blizini rijeke Berlad, gdje je sakupio svu svoju vojsku. Ova se sastojala od etrdeset tisua Moldavaca, veinom naoruanih voj nika, pet tisua ugarskih vojnika, veinom Seklera i od dvije t i 17.1.1475. sue poljskih pjeaka. 17. I . 1475. odrana je znamenita bitka. 210

Ve su prednji dio, u kojem su se borili Sekleri, probili Turci, kad je Stjepan, bacivi se sam u neprijateljske redove, bitku preokrenuo i dobio. Samo je malo Turaka pobjeglo, veina ih je poginula na bojnom polju i l i u valovima Dunava. Njihovi izglad njeli konji nisu ih mogli nositi n i u borbi ni na bijegu. Da bi mom ad zajedno s konjima izgladnio, Stjepan je vlaku zemlju kroz koju je prolazio pretvorio u pustinju, palei je. Tijela naena na bojnom polju, bila su spaljena, zarobljenici veinom nataknuti na kolac, od kostiju su napravljeni spomenici pobjede; gubitak nije bio manje znaajan, nego onaj sa strane pobijeenih. T r i breuljka s krievima pokazala su mjesto s lubanjama ubijenih krana, etiri pae su ostale na mjestu, stotinu zastava je zapli jenjeno. etvoricu turskih voa sa trideset i est zastava poslao je Stjepan Kazimiru, poljskom kralju, sa zahvalom za pruenu pomo. Poslao je takoer zastave Matiji Korvinu i papi Sikstu IV kojeg je molio da m u dalje pomogne protiv Turaka. Zem ljom je slana zapovijed, da se nitko ne usudi pripisati pobjedu nekome drugom do Gospodaru eta; zahvalnica je proslavljena etverodnevnim postom. Plijen je bio bogat i sjajan. Gradovi-tvrave na Dunavu, koji su pripali Turcima, vratili su se opet natrag pod moldavsku vlast. Za vrijeme albanskog i moldavskog ratnog pohoda oprem ljena je u Carigradu mornarica od t r i stotine jedrenjaka navodno odreena za Kandiju. S druge strane je izgledalo da je Mehmed miroljubivo raspoloen. Koncem godine pojavi se u Veneciji tur- n i j . 12. 1477. ski pregovara s pismom jedne sultanije (vjerojatno roene Mleanke) koja je pozvala Republiku da poalje u Carigrad poslani ke zbog sklapanja mira. Senat je vijeao t r i dana i konano je poslan Hieronim Zorzi na K r f da tamo saeka sultanovu pratnju. 28. 3.1475. U proljee slijedee godine poao je s pratnjom u Carigrad. Dano mu je na znanje da Venecija ne moe dobiti m i r ako ne povrati sva mjesta koja je zauzela u Albaniji, naroito K r u j u i ne plati dunu carinu od stotinu pedeset tisua dukata. Poslanik se ispriao da to ide preko granica njegove punomoi. Tada mu je pokazana mornarica od t r i stotine jedara u punoj ratnoj spremi i nadalje navjeteno da sultan ne eli, a da se na to pismeno ne obavezuje, ratovati s Venecijom, ako Republika sa svoje strane ne zapone s neprijateljstvima. Tako je Zorzi otiao, a velikom veziru je zapovijeeno da isplovi s brodovljem, ne protiv Veneci je nego protiv enove, da je protjera iz njezinih tvrdih gradova na meotskom moru i na K r i m u . Kafa je bila sjedite enoveke trgovine na Pontosu (Crnome moru). Perzijska svila i pamuk, in dijske mirodije ile su preko Astrahana u Kafu, a enoveki konzuli su sebi ishodili velike povlastice od krimskoga hana. Mehmed je bio spreman da sebi prisvoji takva trgovaka sjedita i rado je posluao izdajnike planove enoveanina Squerciafica koji m u je obeao otvoriti vrata Kafe. Veliki vezir Ahmed Gedik-paa imao je vrhovno zapovjednitvo nad brodovljem i etrdeset
14*

211

1.6.1475. 4.6.

1395.

1411.

tisua momaka kopnene vojske. Neposredno prije no to je is plovio s brodovljem, nadario ga je sultan na prijemu p o a s n o m odjeom i konjem sa zlatnom opremom. 1. lipnja (juna) usidrio se pred gradskim zidinama i postavio pred njih topove. Grad se odupirao samo t r i dana, a etvrtog se predao na milost osvaja u, koja je i ovdje bila uobiajena. Sa etrdeset tisua stanovnika napuen je Carigrad, a tisuu i pet stotina enovekih mladia, plemia, odvedeno je za janjiarsku vojsku. Osam dana poslije zauzea priredio je Ahmet-paa veliku gozbu za najodlinije Ar mence koji su izdali grad. Pri rastanku i h je putao jednog za drugim preko uskih stepenica, gdje ih je na izlazu ekao krvnik i odsjecao i m glave; jedino je Squerciaficova trebala pasti tek u Carigradu. Plijen je bio neizmjerno velik, naroito u svilenoj robi. Strana je vijest o padu Kafe jo i pojaana za gospodara Krima pobjednikim pismom kojim je Osvaja (el-Fatih) javio Ahmet-hanu svoj trijumf nad enoveanima. Nakon to je pala Kafa, predali su se Tana, t j . Azov i druge utvrde bez otpora. Po bjedniko pismo objavilo je Ahmet-hanu, koji se tada borio pro tiv svojih jedanaestoro brae za prijestol i u tom asu osigurao za sebe da e nevjernici u Kafi b i t i istrijebljeni, to je odmah i potvreno pobjednikim dolaskom vojske pred Menkub, koji je, spreman za otpor, bio iznenaen lukavim prepadom. Menkub je tada kao i Tana (Azov) pripadao enoveanima kod kojih je na ao utoite od brata Ahmet-Giraja protjerani Mengli-Giraj. Bla go iz Menkuba povealo je sultanovu riznicu, a njegovi su itelji napuili glavni grad. Time je osmanska vlast vrsto zasjala na Tauriji. Budui da je trajala od sada t r i stoljea, za koje je vri jeme osmanska povijest bila vrsto isprepletena s povijeu tzv. tatarhanova kao branitelja i vazala carstva, treba rei nekoliko rijei o porijeklu dinastije Giraja na K r i m u , t i m vie to su nje zinu sjenu dosad evropski historici tako slabo osvijetlili iz ori jentalnih izvora. Tukatmi i l i ispravnije Tuhtemi, jedan potomak Tuija, Dengiz-hanova sina, postavljen je od Timura za vladara protiv Uruz-hana, zakonitog nasljednika u Kipaku, t j . na podruju pre ko stepa izmeu Kaspijskog i Crnoga mora. Protiv njega je t r i puta voen rat, kao to je spomenuto prije u pregledu Timurovih osvajakih pohoda. Tukatmi je pao najzad u bici protiv Idekuja i l i Edekuja, Uzbega, jednoga od svojih vojskovoa, koji je prije sedam godina pobjegao k Timuru i ovoga potakao na prvi rat protiv Kipaka. Poto je Ideku esnaest godina vladao po miloj volji Kipakom neogranienom vlau, pojavila su se dva Tukatmi-hanova sina, Kadirberdi i Delalberdi-han; prvi se zvao Veliki, a drugi Mali Mehmed. Oni su se borili s o t m i a r o m o inskoga nasljedstva. Delalberdija, Malog Mehmeda, pogodila je strijela i on je pao u boju. Kadirberdi, Veliki Mehmed, pobi jedi idekuja, koji se ranjen baci u rijeku Sejhun i u njoj se uto212

pi. Mali Mehmed je praotac krimskih hanova, a od Idekuja potjeu vladari Nugaja. Mali se Mehmed nije mogao nakon Idekujeve smrti odrati sam na vladarskom prijestolju. Najprije ga je potisnuo Mahmut, Dengiz-hanov potomak, a ovoga Uzbeg Ebulhair, koji je najprije uzeo Mahmutovu enu, a zatim enu prin ca Abdullaha, ker Ulubega, koji je bio Timurov unuk. Na taj se nain enidbom orodio s obje dinastije najveih osvajaa Azije, Dengiz-hanom i Timurom. Njegovi su potomci uzbeki knezovi u Transoksaniji. Nakon dugotrajnih unutranjih ratova za vlast nad Det Kipakom, pripala je ova konano sinu Maloga Meh meda, Hadi-Giraju, koji je za sobom ostavio dvanaest sinova, takmaca za prijestol. Neki su od njih vladali deset mjeseci, dru gi su samo mjesec dana bili hanovi. Ahmet-Giraj se zadnji odri na vlasti. Njegov brat Mengli-Giraj naao je utoite kod enoveana u Kafi. Da bi i m se dodvorio, svrgnuo je Ahmet-Giraj namjesnika pokrajine K r i m , u kojoj lei Kafa, Eminek-bega i to mjesto dao sinu svoga prethodnika, ejtana. Eminek, da b i se osvetio, poveza se s Kara Musom i Hajderom. Opsjedao je ve est sedmica Kafu kad se pojavila osmanska flota pred gradom. Mengli-Giraj je odveden u Carigrad s enoveanima iz Menkuba, Tane (Azova) i Kafe, koji su poteeni da konano u Carigradu budu pogubljeni. Za to odreeni, zatvoreni su u tvravi na Bos fora. Glave enovekih plemia ve su bile pale i Mengli-Giraj je ve zavrio s uobiajenom s a m r t n i k o m molitvom bacivi se dva puta na zemlju, kad stigne pomilovanje od sultana. Eminek-beg, uz iju p o m o je ve ranije nekoliko mjeseci sjedio na kneevskom prijestolju, molio je u ime itavoga K r i m a da se Mengli-Giraj poalje natrag i postavi za kneza. Mehmed odredi tatar skom begu kuu i svotu za uzdravanje, da mu kao hanu u leno K r i m sa zastavom i tugom i nekoliko eta za obranu njegove no ve vlasti. Iste godine kada je tatarski han poveljom dobio K r i m za leno, b i l i su po prvi puta poveljom postavljeni i imami, tu mai Islama i drugi inovnici pobonih zaklada, koje su dosad upravitelji samovoljno namjetali i skidali, a njihovo smjenjvanje vreno je samo po sultanovu nalogu. Poto je Kafa pala, a K r i m podjarmljen, bio je Osvajau (el-Fatihu) najprei posao da se u Moldavskoj i Ugarskoj osveti za poraze koje su pretrpjele njegove vojske za vrijeme crnomor ske vojne, u bici kod Rakovice na Burladu, a i gubitkom novo sagraene tvrave abac. Od turskih brodova, koji su vozili t i suu i pet stotina enovekih mladih plemia od Kafe u Cari grad, da ih tamo uvrste meu janjiare, bio je jedan, sa stotinu i pedeset takvih kandidata Islama i janjiarskih kapa, spretnom otmicom zatjeran u luku Kilije i tamo prihvaen. Ovo poveanje moldavske krivice kaznila je odmah nakon pada Kafe jedna eta osvajake vojske, upavi odavde u Besarabiju i zauzevi Akerman i l i Bjelgorod. To ime na oba jezika znai bijeli grad, a potjee od tatarske kolonije s bijeloga brijega (Aktav), a jo se za Timu213

rova vremena bijae naselila u Besarabiji, u Babatagu, pa ak u okolici Edrena. Stjepan, moldavski knez, i Kazimir, poljski kralj, nastojali su poslanstvima otkloniti buru koja se spremala na nji hove granice. Stjepan se ispriao time da ga je upad razbojni kih hodri prisilio prole godine da ih kazni, a Kazimir je molio da moldavski knez, poljski vazal, ne bude ugroen ratom, nego da se odteta prepusti dogovoru na sastanku turskih i poljskih opunomoenika. Mehmed se prezirno ponio prema Moldavcima oduzevi i m konje i poslavi ih pjeice kui, a Poljake je zadr ao gotovo godinu dana, sve dok se sam nije naoruao i poao na Moldaviju. 1476. U proljee je vojska bila sabrana kod Edrena i jedan novi poljski poslanik, Vurocimoviecki, naao j u je ve na putu kod Varne. Sultan postavi kao posljednji uvjet mira plaanje danka, izruenje zarobljenika i predaju Kilije. Kako je Stjepan ove zah tjeve opet odbio, poveo je Mehmed svoju vojsku preko pet mostova u Moldaviju. U Bijeloj dolini, koju Moldavci nazi vaju Rosboeni a Turci je zbog gustih uma nazivaju agad26.7.1476. -deniz, t j . more uma, bila se velika bitka. Janjiari, navikli da na otvorene odrede navale sabljama, obeshrabreni su vatrom koja je odasvud dola iz ume. Bacili su se na zemlju, usprkos tome to ih je hrabrio njihov general, segbanbaa Mehmed-aga iz Trapezunta (Trabzona). Tada ree Mehmed: Kako su ovi momci lako pali! Znai l i to da se treba opasati hrabrou? Re e, uzme tit u ruku i podbode konja, pa put ume. Takav prim jer probudi zamrlu hrabrost onih koji su leali na zemlji. Oni se podignu i prodru u umu. Bitka je trajala od suneva izlaska sve do popodne. Stjepan je pao s konja i s mukom spasio ivot. Od glava pobijenih nainjene su piramide. Plijen je podijeljen, a Vlasima, koji su se borili kao dankom obavezni Mehmedovi va zali pod njegovim zastavama, preputeni su mnogobrojni opo r i svinja. Zemlja je opustoena ognjem i maem, tvrave Hotin i Suava napadane su, ali nisu osvojene. [ U to doba etuju braa Ali-beg i Iskender po Ugarskoj, ali su u ljutom okraju b i l i nadmaeni od brae Doi. Tom prilikom su se Maari i zarobljenici to su ih turski odredi sobom vo dili dokopali golema plijena iz logora. Nije bilo mukaraca, djeteta i l i ene da nisu jahali i sobom vukli jo i konja natova rena plijenom. Zarobljene zastave poslane su kralju Matiji koji se u to vrijeme bavio izgradnjom t r i drvene utvrde u svrhu op sjedanja Smedereva. Da bi kralju odvratio panju, Mehmed poalje letee odrede k o j i potpuno u k r v i i ognju opustoe svu Dalmaciju i Hrvatsku i itav put kojim je prolazila kraljeva zarunica Beatria iz Na pulja. A kada se pribliila sveanost same kraljeve svadbe, tur ski odredi, po najveoj zimi, prijeu zaleenu Dravu i do teme lja razrue t r i utvrde koje je kralj Matija dao izgraditi kod Kulide (Kovilovi danas Dubravica). 214

Letei odredi su upali po trei puta u tajersku, a po drugi puta u Koruku. tajerci doive u sukobu sa Ahmet-paom te ak poraz. Stotinu dvadeset plemia je odvedeno u ropstvo. A i slijedee godine su letei odredi iz Bosne upali dva puta u Kranjsku pustoei je. Godina moldavske vojne naznauje se u osmanskim godin j i m zapisima i time to je sultan izdao neke naredbe, karakte ristine za njegov genij. Dotada su konjanicima davana lena, t j . timari i zijameti, pa su se poimence unosila u popis. Od ove go dine, na Mehmedovu zapovijed, izdane su povelje sa ukljuenim prihodima danih i m sela, a njihov prijepis unesen je u registar riznice. Iste godine je izdao nalog da se u Rumeliji treba moliti pet puta dnevno, to je bilo zanemareno, a tome se ne treba u diti zbog velikog broja novoobraenih muslimana. Takoer je preraivaima vune nametnut porez od pet aki. T r i godine potom dovrena je u Carigradu gradnja gradskih zidina koje nisu, ve vie od stoljea, popravljane, a bile su, oso bito s kopnene strane, tokom opsade neobino oteene i zahtije vale su ponovno postavljanje. Tako se Mehmed Osvaja (el-Fatih) prikljuio slavnoj listi utemeljitelja i graditelja ovog slavnog grada: Fidaliji, po ijem je muu Bizasu grad nazvan Bizant; Pauzaniju; caru Severu; Konstantinu, osnivau Istonog rimskog carstva i proiritelju grada po kojem je nazvan Konstantinov grad (Konstantinopolis); caru Arkadiosu; Teodoziju Mlaem; Leu Velikom i t d . Idue godine ponovno je dolo do sukoba sa Venecijancima. Najprije su ovi s flotom vrljali du azijskih obala, a onda je Mehmed odluio napasti Lepant kao njihov najjai grudobran u Grkoj. Sulejman-paa dobije nalog da sa 40.000 vojnika osvoji grad, te se on dade na zadatak. Uspjeh nije postigao, iako je neke kule razorio. Ovoj neuspjenoj opsadi slijedila je opsada Kruje (Akhisar) u Albaniji. Zajednikoj borbi Venecijanaca i Albanaca Turci se nisu mogli suprotstaviti, te su se dali u bijeg i ostavili tabor. Opsjedani na to smjesta izlete da b i vidjeli bogat plijen tabora, a Turci, koji su sa oblinjih visova promatrali nered pob jednika, stute se na ove, najvei dio pobiju a venecijanskom providuru odsijeku glavu. Jedva mjesec dana nakon ovog poraza Turci provale u Friul i . Dokopaju se mostova, a jedna jaa grupa konjanika prepliva rijeku na drugom mjestu da b i postavila zasjedu za naredni dan. Omer-beg ponudi b i t k u Geronomu Novellu, to ovaj i prihvati. Venecijanci budu potueni, turska konjica preplavi vatrom i krv l j u ravnicu izmeu Soe i Tagliamenta. Hambari, ume, dvorci i vile povijali su se pod ogromnim plamenim morem. Turci pri jeu Tagliamento, koji je bio lien svojih branitelja i ravnicu iz m e u njega i Piave zapale kao i onu. Sa crkvenih tornjeva Vene cije mogao se zamijetiti plamen. 215

1475. 1476. 1474.

1477.

2. 9. 1477.

Opsada Kruje potrajala je godinu dana, a onda su zapoeli 1478. dugi i nategnuti pregovori. Kada su bili manje-vie gotovi, sul tan dodatno zatrai novi danak, te se pregovara Tomaso Malipieri, neovlaten za to, vrati u Veneciju, uz obeanje primirja do njegova povratka. No u to douju Venecijanci da sa sultanom pregovaraju rodbinskom vezom zdrueni kraljevi Ugarske i Na pulja. U stvari, Matija Korvin nije j o bio sklopio m i r , ali je to uinio njegov punac Ferdinand Aragonski; prije estoki ne prijatelj Turaka, te je kao takav svojom flotom sudjelovao u robljenju anadolijske i karamanske obale. Sada je preokrenuo svo j u politiku. Na to, a zbog drugih nepovoljnih momenata (Uzun Hasanova smrt, krajnja nuda opsjednute Kruje, udljivost pa3.5.1478. pe Siksta I V ) , Venecijanci prihvate Mehmedove zahtjeve, te upu te Malipierija nazad. On susretne sultana u Sofiji ve u punom m a r u protiv Albanije i bude otputen s izjavom da je to sada suvie kasno, da sada on trai ne samo Kruju, nego i Skutari (Skadar). A Mehmed se sam uputio kao osvaja protiv ova dva grada. Skutari (Skadar), u najstarije doba zvan Skodra, dobio je ovo ime vjerojatno, kao i nasuprot Carigrada smjeteni Skuta r i i l i Uskiidar, kao cilj putovanja i l i postaja kretanja i j o ga nosi openito, mada su ga Turci nazvali Iskenderija, t j . Skenderbegov grad. U 14. stoljeu vladajua obitelj je Bal, od koje su t r i brata, gospodari Bojane, [(po starinski Barbana) predjela na jezeru i narijeci istog imena] protjerali Dukaine iz po njima nazvane oblasti i Sufi je iz Kruje, te koji su opsjedali bosanskog kralja Stjepana u Dubrovniku a nakon to su s Dubrovnikom sklopili mir, osvojili su Albagreku, Kastoreju i Apoloniju i ovla dali zemljom. To je trajalo dok nisu dvojica b r a e umrla, a trei bio pobijeen i ubijen od Evrenosa, vojskovoe Murata I I , kada je zemlja bila prvi puta preplavljena turskim leteim odredima. Njegov nasljednik Stracimer Bal vladao je nad Skutarijem (Skadrom), Drivastom, Leom, Barom (Antivarijem). Ostavio je sina ora koji je Skutari (Skadar) ustupio Muratu I I , a za t i m ga dobio ponovno za jednu svoju lijepu r o a k u i , konano, ga zaloio Venecijancima, a da ga nije uspio iskupiti. Tako je Skadar bio venecijanski grad i izdrao je, prije e t i r i godine, tromjesenu opsadu rumelijskog beglerbega, Sulejman-pae. A sada je Mehmed krenuo sa svom vojskom da ga osvoji. Grad se naveliko utvrivao i dok je sve navalilo na rado ve, izbi sa njegovih sjevernih visina stub dima zapaljenih sela, ko j i oznai put leteih odreda i u noi 14. svibnja (maja) opkoli 14.5.1478. grad 8.000 konjanika leteih odreda, predvoenih njihovim ge neralom Alijom Mihalogluom. A iza njega je doao njegov brat Iskender, bosanski sandak-beg sa 4.000, a potom Malkoevi (u turskim historijama naziv se Malko-oglu), srpski sandak-beg, sa 3.000 lakih jahaa. Posada grada podijelila se za obranu u t r i 216

dijela: jedni na bedeme, drugi na zidove i opkope, a trei, m e u njima i sveenici, na utvrenje. 8.000 konjanika leteih odreda i 7.000 lake konjice bili su samo prethodnica turske vojske. Za puteve je Mehmed zaduio Ahmet-bega, Evrenosova sina, i Omer-bega, Turhanova sina, ko j i su, po potrebi, ruili i l i popravljali mostove. Zapovjednitvo je trebalo biti povjereno velikom veziru Gedik Ahmet-pai, osva jau Karamana, no, kako je on stavio neke primjedbe na tekoe albanske vojne, bio je smjesta smijenjen, bez obzira na svoje ranije zasluge. Najvii poloaj u Carstvu dan je ne vojskovoi, nego istaknutom dravniku i pjesniku, sekretaru za sultanov pot pis, Mehmed-pai Karamanu, jednom potomku velikog misti kog pjesnika Delaledin Rumija. Vojnu je preuzeo voditi sam sul tan. On odmah krene ka K r u j i , a Skutari (Skadar) povjeri Daut-pai. Kruja je bila iscrpljena i potpuno izgladnjela, te, znajui da vie ne moe izdrati, poalje izaslanika sultanu za mirnu pre daju koji dobije jamstvo napismeno. Graani se tada predadu pai Harunu koji i m je odreen za osiguranje, ali, im dou u ravnicu, budu baeni u okove i dovedeni pred sultana. On naj uglednijim dozvoli da se otkupe, a ostale dade pogubiti. U to vrijeme je Daut-paa, roeni Albanac, koji je izrastao talentom i hrabrou do asti rumelijskog beglerbega, s vojskom opsjedao Skutari (Skadar). On ga je bio opkolio sa svih strana trupama koje su i dalje pristizale. Uskoro se pojavi pod etiri bijele zastave 5.000 janjiara uz razdragano klicanje vojske, jer su b i l i znak skorog dolaska sultana. Grad je bio tuen iz topova postavljenih uokrug. Prvog srpnja (jula) naveer pojavi se i sam sultan. Zatim se dovuku j o dva teka topa, od kojih je jedan bio poput onog k o j i m je tuen Carigrad. A zatim je dovueno j o tako tekih topova, dok i h nije bilo jedanaest koji su sipali vat r u na grad. Cijeli mjesec dana bio je grad tuen, zidovi su mu rueni, a opkopi ispunjavani kamenjem i snopovima prua. A tada se sultan odlui za opi juri, na dan 22. (srpnja) jula i , na znak etiri topovske paljbe, 150.000 vojnika opkoli grad sa svih stra na. Obrana je bila lavovski srana i , nakon t r i dana juria, grad se j o uvijek drao. U ratnom vijeu sultan je odluio napustiti opsadu koju je povjerio Ahmetu Evrenosu. Bilo je odlueno da se okolna mjesta i utvrde osvoje, to je i postignuto. Vojna se, kako se bliila jesen, potpuno povlaila i samo je Ahmet Evre nos ostao u opsadi sa 40.000 vojnika. No situacija se u gradu bliila krajnje tekom kraju, kada se saznalo da je ugovorom o m i r u grad predan. Kada se turska vojska povukla od Skadra, izvren je ponov ni napad na Friuli. Odmah po etvi pojavi se na Soi Iskender, sandak-beg od Bosne, Mihalogluov sin, prijee je i ekao je da mu Carlo od Montone ponudi bitku, ali se ovaj radije uanio. A 217

15- 6.1478.

15. 6. 1478.

1.7.1478. 6.7. 1478.

22.7.1478.

kada nije dolo do bitke, on krene dalje, te slijedeeg dana kroz otvorene doline prodre kroz gorje u Koruku i Donju tajersku. Ne znajui puteve, prolazilo je 30.000 leteih odreda koruke pla nine i prodirali su kroz njih na neprohodnim mjestima sa udes nom smjelou i strpljenjem. A gdje su se strmi stjenoviti zi dovi odronjavali i odsijecali i m put, vezali su oni svoje konje uetima i odjeom i sputali ih tako od stijene do stijene sve do lje do doline. Tako su se prebacili preko stjenovitog zida, gdje inae du dvjesto koraka nitko nije mogao ii, a ak ni stajati, a da se nisu drali za bunje. Tako su doli na jedini prolaz kroz koji vodi put preko planina iz Kranjske u Koruku, a to su ga bili zaposjeli itelji zemlje. Ali kada su vidjeli, kako se Turci ne ustraivo penju preko stjenovitih zidina, pobjegnu zastraeno i telji Koruke i prue poprite i materijal za pustoenje. A 19. srp19. 7.1478. nja (jula) pojave se Turci po trei put i na obalama Drave, ok renu se protiv Weissenfelsa i Villacha i odvedu sobom preko 10.000 zarobljenika.] Jo prije nego se Skadar (Skutari) predao nakon zakljuenog mira, pali su Turcima u ruke, kako je ve reeno, Drivast i Alesio; samo Bar (Antivari) je pruao nesavladivi otpor. Drivast i Alesio zadrao je Ivan Crnojevi, gospodar Crne Gore u ime i pod vrhovnitvom Turaka. Alesio, Le, Lissus, osnovao je Dionizije iz Sirakuze da bi time sebi osigurao gospodstvo na Jadran skom moru. Filip I I I Makedonski domogao se grada h r a b r o u i lukavstvom. Gencije, ilirski kralj, poveo je prema Lissusu svo j u vojsku protiv rimskog pretora Anicija, a kad je I l i r i j a pala pod vlast Rimljana, preselili su Rimljani onamo skup rimskih graana. U graanskom ratu izmeu Pompeja i Cezara bili su itelji Lissusa privreni Cezaru koji je onamo poslao vijee rim skih graana, a Otacilije, Pompejev vojskovoa, drao je grad neko vrijeme, ali ga je onda napustio, dajui primjer vjerolomne okrutnosti, za koju zna i povijest turskih osvajaa. Momad brodova, koja mu se predala na njegovu zakletvu, dao je pred oima najokrutnije pobiti. Otada povijest uti o gradu Lissusu dok nije za Skender-begova ivota, a jo vie iza njegove smrti opet postao slavan kao mjesto njegova groba. Kad su ga Turci osvojili, sakupili su se oko Skender-begova groba i otvorili ga, ne da b i ga oskrvnuli, nego da se poklone smrtnim ostacima ju naka, koji je toliko njihovih ljudi prije sebe spravio u grob. Nje gove su kosti raskomadali kao relikvije, koje su, optoene u sreb ro i zlato, nosili oko vrata kao amajlije sranosti i hrabrosti. Uspomena na njega bila je tako iva i sveta, da Skadar, koji kao da je njegov duh jo uvijek branio protiv njihova oruja, nisu drugaije zvali nego Iskenderije, t j . Skender-begov grad, a tako ga Turci i danas nazivaju. M i r s Venecijom, po kojem je republika Venecija odstupila 26.1.1479. Skadar Mehmedu I I , potpisan je dvadeset i estog sijenja (ja nuara) 1479 u Carigradu po dravnom tajniku Giovanniju Dari218

j u . Republika se t i m mirom obavezala da e u roku od dva mje seca predati Turcima Skadar i sva mjesta osvojena za vrijeme rata, da e povui posadu i teko oruje i predati zalihu oruja. Kroz dvije e godine platiti stotinu tisua dukata umjesto stoti nu i pedeset tisua, koliko su traili na poetku rata. Sultan je sa svoje strane obeao vratiti republici Veneciji sve to je po sjedovala u Albaniji, Moreji i Dalmaciji, osim Kruje i Skadra. Izaslanici, i to s obje strane imenovani, trebali su oznaiti gra nice, a Republika b i kao prije rata imala pravo drati konzula u Carigradu s pravom graanske sudske vlasti nad svojim gra anima. Utvreno je jo da se paualno plati deset tisua duka ta godinje za carinu sve robe koju e Venecija uvesti u osmanske drave i l i za izvezenu robu. U ovom ugovoru su bili ukljueni svi podanici, pristalice i uvari obje stanke, svi gradovi i luke koje e istai zastavu sv. Marka, uz pretpostavku da je istaknu prije objave rata i to ne u zemlji koja je podlona Osmanima. Giovanni Dario, koji je potpisao mir, poaen je s t r i kaftana od zlatotkanice. Providur Pietro Vettore, hrabri branilac Kruje, os loboen zajedno sa enom i djecom, bio je priznat zamjenikom konzula Porte, dok ne bude imenovan poslanik. Dolo je do iz vrenja ovog mirovnog ugovora i providur Antonije de Lezze pro ao je sa etiri stotine i pedeset ljudi i stotinu i pedeset ena, s malim ostatkom stanovnitva, kojem je broj opao u jedanaestomjesenoj opsadi Skadra zbog maa i gladi, netaknut sa imovi nom i orujem, s relikvijama i svetim posuem crkava, sred tur skog tabora. Ova nepovredivost posljedica je i turskog straho potovanja prema njihovoj hrabrosti, ali svoju sigurnost vie zahvaljuju taocima. Istovremeno su Turcima predani: gorje H i majra i Majne u Eplrosu i na Peloponezu, Strimoli, utvrda Rompano, Sarafona i otok Lemnos. Zarobljenici s obje strane pu teni su bez otkupnine. M i r je objavljen 25. I V . 1479, zavrivi 25.4.1479. esnaestogodinji rat, najtei koji je Republika dotad vodila. Da potvrde zakljueni ugovor o m i r u poalju Melhiora Trebizana, prvog kapetana mletake galije, kao poslanika u Carigrad. On je donio relikvije Kristove k r v i i pomast Marije Magdalene, to su naeni u Crkvi milosti. Dobio je zadatak da u sluaju potrebe zamoli Bajezida za pomo. Sa strane Porte takoer je zbog novih prijateljskih odnosa poslan poslanik u Veneciju, gdje je bio sveano sasluan i gdje je prenio izraze sultanova zado voljstva zbog uspostave mira, te dudu predao dijamantima op toen pojas uz manje velikoduni despotski uvjet, da na zah tjev pojas treba vratiti, a onda mirovni ugovor sa svim svojim uvjetima ne bi vaio. Donio je sa sobom i veliku zlatnu zdjelu da b i iz nje pio s dudem i s dvanaestoricom senatora. Vijee m u je ukazalo najvee poasti koje je primio s najveom oholou. Kau da je sklopio prijateljski savez po kojem b i Republika po digla mornaricu od stotinu galija za obranu sultana, a ovaj je, u sluaju da Republika bude napadnuta, obeao sa sto tisua ko219

njanika doi u pomo. Iako ne moemo odmah uzeti zdravo za gotovo svjedoanstvo samo jednog povjesniara, ipak nema sum nje da je Venecija promijenila politiku prema Turskoj. Idui sto pama Ferdinanda Aragonskog, Venecija e sada jaati prijatelj stvo prema Porti da b i drala Turke daleko od venecijanskih granica, a pojaat e to prijateljstvo s Portom i protiv Ugarske i potrudit e se da ovima natjeraju na vrat njihove neprijatelje. Dakle, ve pola stoljea prije tog opakog prijateljskog saveza kranskog kralja s neprijateljima kranske vjere, raunali su Napulj i Venecija na tursku pomo i napad s boka. Mehmed je bio dosta veliki politiar da s kranima ne vodi rat bez razbora i da ih svladava bez razlikovanja, nego se vladao prema okolnos tima da suprotstavi nevjernike s nevjernicima, a to je po turskome nagnati pse na svinje i l i pomagati svinjama protiv pasa.

GLAVA SEDAMNAESTA Dogaaji sve do Mehmedove smrti

Bujica leteih odreda, koja je poput poplave opustoila sve, bila je u ovom asu zaustavljena mirom u Veneciji da prodre u oblast Friuli, ali se, jo iste godine kad je sklopljen mir, dvostrukom snagom sruila na Ugarsku. Turska vojska od etr deset tisua ljudi predvoena dvanaestoricom paa prodre po1479. etkom listopada (oktobra) 1479. u Erdelju. Treba spome nuti najznamenitije pae: Mihaloglua, Ali-bega, i Iskendera, koji su poznati ve po tome to smo i h dva puta sreli kod Boca, p r i upadanju u Koruku, u Dalmaciju i tajersku; Evrenosove sinove, Hasan-bega, Isa-bega i sina Malkoevi Bali-bega. Sve smo ih ve upoznali tokom ovog pripovijedanja p r i plijeneim pohodima turskih leteih odreda. Broj voa je, zbog svog nejedinstva, slabio vojnu snagu. Stjepan Bathorv, vojvoda, Erdelja, urno je sakupio borce kod Sasvaroa (Brosk) da b i Turke napao p r i njihovu prijelazu preko prijevoja Crvene kule, jer su se onuda htjeli vratiti s plijenom. Pozvao je u p o m o za povjednika grada Temivara, koji se ve istakao u ekim i polj skim ratovima kao odlian vojskovoa Matije Korvina. Dne 13. 13. 10.1479. listopada (oktobra) 1479, dolo je do bitke kod Kenger Mezeja, t j . na K r u n o m polju, udaljenom dvadeset tisua koraka od Weissenburga. Batori postavi na lijevo krilo Saksonce, na desno Seklere, iza prvih Vlahe, iza njih Madare. Sam se postavi u sredini 220

sa vlastitom, teko n a o r u a n o m konjicom i sa zastavama bisku pa Ladislava Gereba iz Erdelja. Odrana je misa i svaki se vojnik priestio, potvrujui udarcem ruke i poljupcem obe anje da bez zapovijedi vojskovoe nee uzmaknuti. U poetku je poraeno lijevo krilo i t r i tisue Saksonaca je natjerano u r i jeku Maro, a i desno se krilo povuklo. Bathorv je sakupio bje gunce, izgubio svog prvog i drugog konja pogotkom iz puke i ubodom, a sam je krvario iz est rana. Tada, u asu najvee ne volje, dojuri pomo grofa Temea, koja je sve dosad odugovlai la dolaskom. Bathorv, gdje si? povie Kinis u meteu ljutog boja. Bathorv jo jednom povie svom snagom, gotovo polumr tav, i opomenu svoje borce. Tada se okrene bojna srea i Turci su do kraja poraeni. Trideset tisua ih pokri bojno polje. Kao to je prije trideset i sedam godina Hunjadi pobijedio kod Cr vene kule Mezid-bega, tako je Kinis pobijedio Ali-bega, koji se jedva spasio bijegom. teta to su Hunjadi i Kinis svoju pobje du umrljali barbarskom okrutnou. Hunjadi je dao pred sebe dovedene Turke pobiti dok je jeo, a Kinis je leevima pobijenih dao prostrti stol uas, o kojem pripovijeda samo povijest halifa za Abasa, krvnika. Vino je teklo s krvlju ubijenih, a po bjednici su kao podivljali plesali po leevima. Kinis je sam podigao jedan le zubima i plesao ratni ples drei ga tako. Slijedei dan su leeve pobijenih poslagali na gomilu i osam tisua preostalih Maara predvoeni svojim hrabrim vojvodom Stjepanom Bathoryjem, pokopali su ih. Kapela, koja je podignuta, iznad mrtvih, podsjea unuke na hrabrost oeva, kao to je to i s kosturnicom u Murtenu, samo to vicarac ne treba crveniti zbog takve gozbe. Ve slijedee godine je srednja Austrija morala platiti poraz, koji su doivjeli turski letei odredi u Erdelju, novim upadima u Kranjsku, K o r u k u i tajersku. Dana 29. srpnja (.ju na) 1480 opustoili su kraj oko Crknice i Logua, a na dan 5. kolovoza (augusta) 1480. upali su po etvrti puta u Koruku preko Save. Georg od aumburga, vicedomus Bamberga, skupio je kod Rana mnotvo seljaka-konjanika kojima je pojaao svoju ko njicu, pa je nou s t r a n o m bukom bubnjeva i truba uplaio Tur ke koji su zbog galame pretpostavljali da se radi o daleko veem broju boraca. Iz Kranjske i Koruke Turci su po esti puta pro dirali u tajersku, i to odmah s dvije strane u isto vrijeme. Ovi iz Kranjske su opustoili donju tajersku du Mure sve do Gradeca, a ovi iz Koruke su sobom poveli roblje; meu njima pet stotina sveenika. Glavna crkva u Seckau opljakana je i razorena. U isto vrijeme kad su poduzeti vojni pohodi turskih leteih odreda u Erdelj i u unutranji dio Austrije, zapovijedi Mehmed svome brodovlju da osvoji utvrdu M u t u na meotskom jezeru, a sinu Bajezidu da osvoji utvrdu Turul. Ova je bila u Armeni j i , u blizini Bajburta i Erzindana, a u rukama samostalna gos podara koji je u perzijskom ratu s Uzun Hasanom stao na njego221

1480. 29.7. 1480. 5. 8.1480.

9.8. 1480.

1480.

vu stranu. Mislei na to, Mehmed je svom sinu Bajezidu, namje sniku Sivasa, naloio da osvoji ovaj neprijateljski grad-utvrdu, to je on i uinio. U otoju, na otoku Imbrosu izgraen je grad-tvrava, a na Lemnos su poslani lijenici da ispitaju svojstva zem ljita za peat, zbog ega je ono jo za Grka bilo znamenito, i da poalju o tome svoj izvjetaj. [Sa sultanom Egipta, s kojim su dosada bili u prijateljskim odnosima, Osmani su doli u sukob zbog dva povoda. H u k a d e m je negativno odgovorio na Mehmedovo pismo, u kojem se on zau zeo za ponovnu izgradnju propalog vodovoda i vrela na hodo asnikoj stazi prema Meki na njegov troak, jer ponos memlukog sultana nije doputao da odranje tako pobone zaklade pusti iz ruku. Drugi je bio jo ozbiljniji, a dogodio se pod Kaitbajem, nasljednikom Hukademovim, koji je nasilno prodro u vladarsku kuu Zulkadra. Ve je bilo upravo prolo jedno sto ljee od kako je Turkmen Zejnedin Karada Zulkadr u jednom dijelu stare Kapadocije (prostor sjeverno od Kajserije) uteme ljio neovisnu vladarsku kuu, iju princezu je oenio Mehmed Osvaja (et- Fatih), kao i njegov djed. Zejnedin Karada Zul kadr, t j . ukras vjere, crnkasti, obdaren vlau, zasnovao je di nastiju time to se doepao gradova Mara i Elbistan. Njegov sin Halil-beg proirio je podruje zauzeem gradova Harput, Behesne i Malatja, borio se uspjeno protiv Egipta, a ubio ga je vlastiti narod. Njegov nasljednik i brat Suli-beg ojaao je oroivanjem sa monijim susjedima, jer je svoje keri udao za Ka di Burhanedina, gospodara Sivasa, i za najmlaeg sina Bajezi dova, princa Mehmeda. Pobjedom protiv gospodara Harne, pro irio je zemlju, ali ga je usmrtio ubojica poslan od egipatskog sultana. Ova smrt pada u doba, kada Bajezidov vojskovoa Ti m u r t a osvaja ove krajeve i pripaja carstvu. Naslijedio ga je ses tri Nasiredin Mehmed koji je dugo vladao. Najprije zarativi sa tadanjim egipatskim sultanom, sklopi potom s njim m i r i savez i njegovom je pomoi pobijedio kneza Karamana, Mehmeda, kojeg poalje u Egipat. Naslijedio ga je Sulejman-beg koji umire nakon dvanaest godina. Njegova sva etiri sina slije dili su ga na vlasti. Najprije je Arslan-beg vladao dvanaest go dina, a onda ga je njegov brat Budak, uz p o m o egipatskog sultana, dao usmrtiti u damiji u Marau. Sultan ga je tada htio postaviti za vladara, ali bezi odbiju bratoubojicu i zatrae od Mehmeda I I njegova brata ehsuvara, to ovaj podri, te ga poveljom postavi za lenskog gospodara plemena Zulkadr i Buzukli. Budak, protjeran od brata, vrati se u Egipat, gdje dobije snanu p o d r k u od sultana Kaitbaja. Nakon zaludnih borbi egi patskih trupa sa zulkadrovskim, Kaitbaj poalje Mehmedu I I poslanstvo sa albom na ehsuvara i s molbom da ga vie ne 222

1378.

1386.

1397.

1442. 1453. 1465.

1467.

podrava, jer se egipatski sultan kani dokopati osobe svoga ne prijatelja, a zemlje pripadaju osmanskim vladarima. Mehmed odgovori da e opomenuti ehsuvara, a ako ga ne poslua, nee ga pomagati. Kaitbaj zadovoljan odgovorom, iskoristi ga i pone tajno zlatom pridobijati begove za odbacivanje ehsuvara. Zatim je poslao vojsku koja ne naie na otpor, a ehsuvar, n a p u t e n od svojih, pobjegne u tvravu Samantin. Izdan tu, bude uhvaen i odveden u Kairo gdje je usmren. Mehmed se nije zbog toga po sebno uznemirio, jer je Kaitbaj napustio zemlju, kako je i bio dogovor. Sultan Egipta vojskom je podrao Budaka da stupi na prijestol. Mehmed, mada je ve bilo prolo deset godina od Budakova ustolienja, odlui se sada opredijeliti za stranu Alaedevleta, zadnjeg brata. Osmanska vojska protjera Budaka ponovno u Egipat, a postavi njegova brata. To je bilo zadnje Mehmedovo angairanje u Aziji. Ostatak svoga vremena posvetio je evropskim ratovima i talijanskim pri likama. Zakljuio je m i r ne samo sa Venecijom i Napulj em, nego je njegovu panju privukao Lorenzo de Medici, gospodar Firenze, i Leonardo, gospodar Santa Maura, Zante i Kefalonije. Iz Firence je pobjegao u Carigrad jedan urotnik protiv Lorenza. Ali Mehmed, koji je cijenio Lorenza, izruio je urotnika odmah i primio je firentinsko poslanstvo koje mu se zahvalilo u ime re publike. Moda je firentinski slikar Bellino, kojeg je koristio u Carigradu za kopiranje starih spomenika, potakao u Mehmedu sklonost ka Lorenzu. Spram Leonarda nije Mehmed bio tako sklon, jer se enid bom vezao za njemu tada neprijateljski raspoloenog Ferdinan da, napuljskog kralja. Osim godinjeg danka, morao je svakom novom sandakbegu od Janjine davati dar od 500 dukata. A ka da je u toj obavezi pokuao jednom mladom pai, koji je bio za jedan in obezvrijeen, izmai, ovaj ga optui sultanu da je bio prijevaran u zadnjem venecijanskom ratu. Sultan naredi vojsci da osvoji njegova mjesta, a Leonardo utee u Napulj. Flota, koja je to obavila, bila je stavljena pod zapovjednit vo Gedik Ahmet-pae, kojeg je sultan izvadio iz zatvora u kojem je bio zbog svoga neposluha p r i osvajanju Skadra. On osvoji dva jonska otoka, te predstrae Italije, a onda dobije daljnji na log da plovi do same Italije, gdje osmanska noga nije stupila. Ahmet-paa je bio ponosit na to, jer je prolo 650 godina kako su muslimani po prvi puta bili na ligurskoj i partenskoj obali, Saraceni osvojili okolinu enove i Napulja, a Arapi opustoili Apuliju. Mehmedov osvajaki zahtjev j o su potakli Venecijanci koji su bili tada Ferdinandovi neprijatelji time to su mu preko poslanika Grittija predloili da mu Brindizi, Tarant i Otrant, nekada dio Istonog rimskog carstva, po pravu pripadaju. Ah met-paa, sada valonski paa, pojavi se sa flotom, opskrbljen janjiarima i azapima, na visini Otranta i ovaj uskoro pada u 223

1470.

1480.

1479.

28. 7. 1479.

11.8.1479. turske ruke. Ovi su tom prilikom priinili nasilja nad dobrima i ljudstvom, gotovo polovina puanstva je stradala, a ostali su baeni u ropstvo. Jedna druga se flota sa vie od 60 galija prije ovog pohoda, pod zapovjednitvom Mesih-pae, pojavila pred Rodosom, jer je Mehmedov smioni genij planirao, istovremeno, osvajanje grudo brana Italije i Arhipelaga. Rodos je imao bogatu, sloenu i slavnu prolost. Pripadao je, nakon peripetija, Bizantskom carstvu, zatim su ga osvojili turski gusari, a onda viteki red ivanovaca koji ga je dobro ut vrdio i za sebe zadrao. Aktivno je ovaj red, flotom i ljudstvom, sudjelovao u kriarskim ratovima protiv Turaka. Opasniji na1437. pad otok je doivio od strane egipatskog sultana koji ga je, prvi puta, napao sa osamnaest galija, a onda, po drugi puta, sa 18.000 ratnika, no bez uspjeha]. 1455. Jedanaest godina zatim p r i m i Mehmed Osvaja u Edrenu, us koro nakon pada Carigrada, poslanike knezova s Arhipelaga i kad nitko nije doao s Rodosa, a poslanicima je odaslanim zbog danka, negativno odgovoreno, objavi Mehmed rat vjerskom redu na Rodosu. Mornarica od trideset brodova pohara karijsku oba lu, otoke Kos i Rodos i poveze plijen i zarobljenike. Po drugi puta se pojavi Hamza-beg, sandak iz Galipolja, s mornaricom od stotinu i osamdeset jedrenjaka, koji su dvadeset i dva dana uzalud opsjedali utvrdu Raheriju na Kosu (nakon ve isprianih Mehmedovih pothvata na poetku njegove vladavine na Lesbosu i Hiosu). Onda je dola opsada utvrde na Simiji, ali j u je morao napustiti zbog mina koje su postavili vitezovi, pa je onda opus toio otoke koji su pripadali redu, Leros, Kalamos, Nisiros i Ro dos. Tu su se Turci iskrcali u selu Arhanel (Arhangelon) i odveli grke djeake i djevojice, lijepe poput anela, kao plijen plja kakog pohoda. Veliki m e t a r Jakob M i l i , ne samo u ratu s Memlucima i s Turcima, nego i s Venecijancima koji su blokira li Rodos s brodovljem od etrdeset i dvije galije, htio je s Meh medom pregovarati o m i r u . U poetku Mehmed nije dao slobodan prolaz pratnji komtura Sakonaja, koju je zatraio grki prelat Demetrios Numofilakos, ali kasnije, kad je mislio na osvajanje Trabzona (Trapezunta), bio b i m u dobro doao m i r u Arhipela gu, pa je dao zatraiti sigurni prolaz. Veliki m e t a r Rajmund Zakosta poslao je m a r a l a Vilima, komtura od Villefrancha, ko1461. jeg su pratila u Carigrad dva Grka, roena Roana. Primirje je potpisano na dvije godine, a da nije zatraen danak. Jo dva puta prolo je kratko vrijeme primirja, dok novi plijenei pohod nije uznemirio stanovnike Rodosa. Trideset je galija iskrcalo svoje naoruane vojnike koji su poharali grado1467. ve na otocima: Lindosu, Herakleji, Drijandi, Kataudi, Arhanelu i Novigradu. Nova, snana oprema turske pomorske snage, po 224

svoj prilici odreene za Rodos, prikrila je zavojevaki plan protiv Eubeje, a pohod na Veneciju produio je na Rodosu m i r bez ikakve sigurnosti da e potrajati. Kad je uskoro zatim sklop ljen m i r s Venecijom pa se brodovlju otvaralo novo polje za dalj nja pomorska osvajanja, veliki m e t a r Petar d'Aubusson, suo en s najveom opasnou, poduzme sve da je odvrati. Ve kao veliki prior Auvergne i kratko vrijeme pred smrt posljednjeg ve likog m e t r a Ivana Ursina dao je na morskoj strani grada, prema Limoniji, postaviti dvije kule i jednu treu prema Margareti. Sada je sveanim pismom, upuenim svim velikim priorima, po zvao sve vitezove Rodosa na obranu vjerskog bedema. Mehmed je sa svoje strane poslao izvidnicu, ovjeka preruenog u posla nika, ne u svoje ime, nego u ime svog sina Dema, namjesnika Karamana. Grki prebjeg Demetrios Sofian donio je ponudu o trajnom m i r u uz uvjet plaanja godinjeg danka. Veliki me tar, dobro obavijeten od svojih carigradskih izviaa da je sve samo varka kako bi se dobilo bolja obavjetenja i vremena za potpuno naoruavanje brodova, priinjao se kao da vjeruje pos laniku, a najvie da vitezovima koji su pristizali iz Evrope osi gura put. Traio je da mu se snizi danak i tromjeseni rok, iz razumljiva razloga da dobije pristanak iz Rima i od kranskog svijeta. Prebjeg je po drugi puta doao sa zahtjevom godinje svote davanja, pod blaim nazivom darivanja, i kad je veliki m e t a r i to postojano odbijao, ipak je sklopljeno primirje uz slobodnu trgovinu i uz potvrdu o jo jednom turskom poslaniku. Veliki je m e t a r malo vjerovao u taj m i r i opreza radi sklopio je m i r s egipatskim sultanom i s knezom Tunisa, od kojega je ishodio da u sluaju potrebe moe slobodno izvesti tri deset tisua vagona ita. Na skuptini vitezova reda, koji su se nalazili na Rodosu i novopridolih vitezova iz Evrope, na velikog metra jednoglasno je preneseno pravo neograni ene uprave novcem i voenja vojne snage za vrijeme nava le koja i m je predstojala. Imenovao je etiri najblia pomonika u redu vrhovnog bolniara, admirala, kancelara i rizniara. Imenovao je b r a n d e n b u r k o g velikog priora, Rudolfa od Valenberga, konjikim generalom, a svog vlastitog starijeg brata Antoine d'Aubussona, vikonta od Monteila, vrhovnim zapovjedni kom eta. Odmah je poduzeo potrebne mjere da prorijedi vanjs ke zgrade ruenjem nekih crkava koje su se nalazile na uzvi sinama, kao crkvu sv. Antuna i crkvu Nae gospe od Fileremosa (na osami). Mehmed je po svojim pijunima bio obavijeten o ovim pripremama, pa je, ne saekavi dovretak svojih, poslao jo 4. 12.1479. krajem jeseni admirala svog brodovlja Mesih-pau s lakim naoru anjem na Rodos da ispita teren. On se usidrio nasuprot utvr de Fano; iskrcao je nekoliko skupina sipaha (spahija) na kopno, ali ih b r a n d e n b u k i veliki prior uskoro prisili da se opet ukrcaju. Sada se iskrca na Tilu, otoku blizu Rodosa, koji je pripadao vite zovima i koji su oni branili, a u nadi da e ga osvojiti na prepad.
15 Historija Osmanskog carstva

225

Razoaran, povukao se u zaliv Fiskos koji se danas naziva Finike (prema oblinoj staroj gradini Feniksu) da tamo doeka pro ljee i dolazak velike mornarice iz Carigrada. Krajem travnja (aprila) dojedrila je ova iz Dardanela, prola kraj Rodosa i ula u zaliv Fiskos da tamo prihvati okupljene kopnene ete. 23. svib23. 5.1480. nja (maja) 1480 pojavi se pred Rodosom mornarica, stotinu i ez deset malih i velikih brodova. Neposredni poticatelji i Mehmedovo sredstvo protiv Rodosa bila su t r i otpadnika, a svaki je od njih zapoeo time da je sul tanu predao plan tvrai'e i svaki je od njih zavrio dostojno svom izdajnikom djelu. Prvi, Anton Meligallo, plemi-Grk s Ro dosa, mislio je da e nadomjestiti profukano nasljedstvo otaca promjenom vjere; drugi je bio Demetrios Sofian, rodom s Eubeje, koriten kao Demov poslanik velikom metru, optuen za ma giju i kao ljubitelj tajnih znanosti. Trei je bio Nijemac, openi to nazvan majstor Georg, iskusan m a t e m a t i a r i majstor oko to pova. Prije je ivio na Rodosu, a sada je ve dulje, sa enom i djecom, naseljen u Carigradu; u slubi sultana bio je obasut nje govom milou. Admiral flote, Mesih-paa, kojemu su ova trojica prikazala zauzimanje Rodosa lakim pothvatom jer propale zidine nisu imale dosta branitelja, a ovi nisu imali dosta hrane ni mu nicije, doveo i h je pred sultana kojem su predali svoje planove tvrave. Onaj koji je pripadao Nijemcu smatran je najboljim, a zatim je nareeno da pone opsada. Da b i se snaao u njezinom opisu, pisac ove povijesti je s planom u ruci obiao prije trideset i jednu godinu opkope i bedeme Rodosa na licu mjesta i nada se da e topografski opis toga Nijemca b i t i zorniji nego oni po znati Francuza Vertota i Choiseuia. Prvi od njih to mjesto nije ni vidio, a drugi nije uzeo obzira prema historiji opsade . . . Jedan sat zapadno od grada, a nedaleko od mora uzdie se ne previsoko brdo Sv. Stjepana, na ijem je podnoju pristala osmanska mornarica i bez obzira na hrabri otpor utvrde Sv. Stjepana dola je posada s topovima odmah na brdo i oko brda i tamo se ukopala u rovove. Nakon dva dana postavili su nepos redno pred gradske zidine t r i ogromna topa, gdje je stajala crkva posveena sv. Antunu i upravili cijevi prema kuli sv. Nikole. Ru kovoditelj artiljerije bio je majstor Georg koji je jo jedini pre ostao od t r i izdajnika preobraenika, jer je prvi, Meligallo, na brodu bio obolio od bolesti uiju pa je umro tako da mu je ivo tijelo bilo izgrieno, a drugi Demetrios Sofian odmah je prvih dana p r i jednoj arki ostao pred gradskim zidinama. Treega je unutar zidina oekivala kazna koja ga spada. Pod krinkom pokaj nikog prebjega pojavio se na podnoju zidina i traio da ga pus te unutra. Predveden pred velikog metra dodao je otvorenom priznanju krivice preobraenja jo i uvjeravanje o iskrenom pokajanju, ali je dao i ivi prikaz o snazi opsjedatelja i njihova tekog oruja. Rekao je da je vojska koja vri opsadu jaka sto tinu tisua ljudi, da je sa sobom ponijela esnaest topova, a sva226

k i od n j i h je osamnaest stopa dugaak i tanad i m gaa od devet do jedanaest pedlja u krugu. Veliki je m e t a r stavio est vojnika uz prebjega i ovi su budno trebali paziti na njegove korake, a bio je i kod topova, tamo gdje m u se inilo najbolje. T r i stotine pogodataka su ve ispalili Turci na kulu sv. Nikole, i ova je ve inom s kopnene strane bila razvaljena, ali je veliki m e t a r puko tinu samo opkolio novim jarkom i drvenim nasipom, prenio ob ranu komturu Carettu, Talijanu, i zaposjeo nasip k o j i je od kule sv. Nikole vodi prema onoj sv. Petra u donjem dijelu grada. Tu su b i l i pjeaci i konjanici. Sputao je daske sa gvozdenim iljcima na plia mjesta u moru, koja bi se neprijatelj moda usudio pre gaziti. Prvi napadaj na kulu, koji su Turci pokuali izvesti, iz za tona sv. Stjepana s pomou dovezenih brodova za iskrcavanje, nije uspio i , poto su imali sedam stotina mrtvih, odustali su od j u r i anja. Veliki m e t a r je zahvaljivao Bogu za uuvanu prednost, u crkvi kamo su donijeli sliku Djevice s dragog mjesta na osa mi. Mesih-paa je slijedeeg dana promijenio svoj plan, prenijevi napadaj s morske na kopnenu stranu. Sa strane idovske et v r t i dao je postaviti osam velikih topova, a deveti je bio uprav ljen s dna bedema prema vjetrenjaama. idovske kue su od mah bile poruene, a kamenje je koriteno za jedan drugi unu tranji zid koji je veliki m e t a r dao podii iza jednog rova kao novo predzie. Svi su donosili kamenje: vitezovi i seljaci, graa ni i trgovci, udovice i djevojke. Zatim su od drva i krea gradili unutranji zid marljivo napredujui u svom dijelu, dok su topovi tako urnebesno grmjeli da su odzvanjali sve do Kosa, koji lei stotinu milja zapadno, i do Kastelrosa, koji lei stotinu milja is tono od Rodosa. U grad su baene bombe, ali je teta koju su nanijeli itelji ma bila neznatna, jer su se ene i djeca spasili u tvravu gdje su bombe samo rijetko padale, a posada i h je znala izbjei u crkvenim svodovima i podzemnim spiljama. Turci su drugi napad pokuali na kulu sv. Nikole s pomou drvenog brodskog mosta, irokog est ljudi i tako dugakog da je od kuta kopnenog rta, gdje je stajala kapela sv. Antuna, dopirao sve do kule sv. Nikole. Takva je naprava bila potrebna za jurianje, jer su sama kula i bedem s morske strane bili nepristupani. Pomou sidra baenog na podnoje zidine kule i za njega privrenog ueta podigli su most du ueta do kule, tako da je bio prislonjen uz nju. Tada se nou bacio engleski mornar Gervasius Roger u more, odrijeio sidro i most je opet otiao natrag. Turci su ga opet dovukli am cima do nasipa i u olujnoj noi 19. lipnja (juna) 1480. poduzeli 19.6.1480. su p r v i juri na kulu sv. Nikole. Topovi su s obje strane rigali stranu vatru; most se slomio, a jurinici i etiri ajke sa topo vima potopljeni su, dok su amci za iskrcavanje dijelom izgorje l i . Borba je trajala od ponoi do deset sati drugoga jutra; tada su se Turci povukli s gubitkom od dvije tisue i pet stotina ljudi i Sulejmana, poginulim sandakbegom Kastamonija.
15*

227

Suzbijen u j u r i u na kulu sv. Nikole, skrene Mesih-paa svu snagu teke artiljerije na dio grada koji je bio t i k uz bedem, uz obranu Talijana i idovsku etvrt; t r i tisue i pet stotina taneta napravili su prodor u zidu. U gradu su postavili novi stroj za izbacivanje; na neprijateljske topove izbacivani su komadi hri dina neobine veliine koje su podrugljivo nazvali dankom. Pu njenje je vreno dijelom razvalinama koje su neprijatelji pro uzrokovan ogromnim kamenim tanetima, a dijelom komadima s hridina kojima su jurinici punili rovove, a u gradu su taj ma terijal odnosili odozdo podzemnim hodnicima. Turci nisu mogli sebi objasniti kako su kamenjem napunjeni rovovi neprestano propadali. Na bedem su donosili sumpor, katran i drugo gorivo, vreice punjene komadiima eljeza i puanim prahom; donijeli su kamene gromade i kotrljali ih niz bedeme. Veliki je m e t a r po zvao i majstora Georga i u toj velikoj nevolji traio da m u po mogne savjetom i djelom. Ovaj je rekao da ima novi stroj za izbacivanje i da njime moe razoriti neprijateljske topove, ali kad su pogoci umjesto neprijateljskih topova pogaali gradske bedeme, porodi se sumnja da izdajnik jo uvijek stoji u dosluhu s neprijateljem. Sumnja se sve vie pojaavala i majstor je pod mukom priznao, to su muitelji drali sigurnim priznanjem. Moda je bio neduan za drugu izdaju koju su mu pripisali, ali je prvu okajao zasluenom kaznom na vjealima. Iste je prirode mo da bila krivnja jednog sumnjivog prebjega, k o j i je, odmah na poetku opsade doveden u muilite, priznao za to su ga optui vali i rekao da je doao po nalogu Mesih-pae da otruje velikog metra. Zbog toga je smaknut maem. Jedan Grk, kojega je Me sih-paa poslao velikom m e t r u kao pregovaraa zbog predaje, poslan je neobavljena posla natrag. Pain bijes je bio povean i time to bi, opsjednut krtou i pohlepom, bogat plijen rado oduzeo vojsci i zadrao ga iskljuivo za sebe i sultana. Dana je naredba za novi juri, a u taboru je proglaeno da je obeana pljaka. Osim uobiajenog naoruanja Turci su se opskrbili i vreama za pljaku, uetima za vezivanje djeaka i djevojaka i s nita manje nego osam tisua kolaca na koje su kanili nataknuti vitezove i borce. itave su noi u turskom taboru odzvanjali povici Allahu i prijetee klicanje. Dan ranije je osam topova ne prestano p r a t a l o na zidove idovske etvrti i tako onemoguilo da ih se nou opet popravi. 28.7.1480. U petak, 28. srpnja (jula) 1480., istoga dana kad se turska mornarica iskrcala na Otrantu, sa sunevim izlaskom je pucanj iz m u a r a (top tekog kalibra) dao znak za navalu i Turci su preko razvalina bedema nezadrivo prodirali. Tisuu pet stotina boraca prekrilo je prodor u zidinama, a iza njih je stajala sva turska vojska od etrdeset tisua ljudi. Nadoli su preko ro vova i preplavili obalu i kraj oko grada. Na obje su se strane borili s najveom h r a b r o u . Seadedin kae da su se jurinici bacili kao lavovi, koji su se otrgnuli s lanca, na svoj plijen, 228

a i opsjedani su se borili kao Makabejci za vjeru i slobodu . . . kae Breidenbach. Ve je istaknuta zlatnim i srebrnim resama ukraena zastava kapudampae na visini bedema do kojeg su se uspeli, ve su sputene ljestve u grad s kojih su jurinici sili s dvadeset stopa visokog bedema u idovsku etvrt grada, kad je Mesih-paa dao putem telala razglasiti s bedema, a drao je da je grad ve osvojen: Pljaka nije doputena, blago Rodosa pripada sultanovim riznikim prihodima. Tada se ohladi ar ju rinika, a ete izvan prodora ustruavale su se doi u p o m o onima koji su se ve popeli na bedem, pa su i h vitezovi s unu tranje strane bedema potjerali natrag. Opsjedani su se uspeli, borei se, ljestvama i ponovno su osvojili bedem. Po jednim se ljestvama penjao i sam veliki m e t a r na bedem koji je neprija telj ranije izvana zauzeo. Ogorena bitka je trajala puna dva sata, dok Turci nisu bili suzbijeni; izgubili su t u i zastavu, a ostalo je i mnogo mrtvih. Narod je brzi preokret u navali pripi sao p a n i n o m strahu od pojave jednog zlatnog kria i sjajne djevice oboruane oklopom i kopljem i borca okruenog sjaj nom pratnjom; na mjestu gdje su bile Kristove zastave, Djevice i sv. Ivana neprijatelja je obuzeo strah. Meutim, Turci nisu vidjeli zlatnu prikazu, nego ih je odbilo to to i m je prvo obea no bilo poslije uskraeno. Osmanski historiari j e d n o d u n o na vode da je glavni uzrok neuspjeloj navali i prekinutoj opsadi paina krtost, a kod vojske elja za pljakom, o emu Caoursin, zamjenik kancelara reda, uti u svojoj povijesti opsjedanja da ne bi zasjenio viteku zaslugu za hrabrost. T r i tisue i pet stotina leeva, k o j i su pokrivali pukotine u bedemu i rovove, bili su spaljeni. Turci su za tromjesene opsade imali devet tisua mrt vih i petnaest tisua ranjenih. Kad je ukrcavanje eta i ugrab ljenih stada bilo u punom jeku, pojavile su se dvije napuljske lae koje je kralj Ferdinand poslao vitezovima u pomo, s papi nim obeanjem da e i h poslati jo vie. Turske galije su nasto jale da i m sprijee ulaz. Jedna od ovih dviju laa stigla je otee na u luku, a druga se slijedeeg dana pobjedonosno probila m e u galijama koje je njihov voa bio opljakao. Mesih-paa je poveo ostatke vojske prema uvali Fiskos, iz koje je i iziao; iz vri opsadu viteke utvrde Petroniona kod Halikarnasa i u e u carigradsku luku. Tamo je smijenjem s asti pae od t r i tuga i poslan kao obian sandakbeg u Galipolje. Time to je brisan s popisa paa s t r i tuga, t j . vezira, smanjio se njihov broj pa se nadopunio imenovanjem suca Manise, elebije, k o j i je dosad uje dinjavao mjesto vojnog suca Anadolije i Ruma u jednoj osobi. Od sada je taj poloaj odvojen; mjesto vojnog rumelijskog suca dobio je mula Muslihudin Katelani, a mjesto vojnog anadolijskog suca dobio je mula Hadi Hasan-zade. Te godine kad je pre stala opsada Rodosa, u m r l i su najznamenitiji pravnici i jedan od najznaajnijih ejhova Mehmedove vladavine, mula Husrev i ejh Kutbedin Atar-zade. Prvi je napisao Bisere, jedno od 229

osnovnih djela osmanske pravne znanosti, a ovaj drugi je naj znamenitiji uenik ejha Akemsedina, pronalazaa Ejubova gro ba p r i opsadi Carigrada. Mehmed je ukinuo i mjesto, stvoreno za Mehmeda I , poloaj nakibul-erefa, t j . predstojnika emira. Idueg proljea istaknuti su na azijskoj obali sultanovi ru govi u znak polaska u Aziju, a da vojska uope nije znala za njihovu svrhu. Osvajaeva (El-Fatihova) namjera ni ovaj puta nije bila objavljena, a tako je to uostalom bilo kod svih njego vih vojnih pohoda, pa se moglo samo nagaati. Tako je i ovaj pu ta bilo neizvjesno hoe l i vojna poi na egipatskog sultana, da l i je uperena prema Rodosu, da b i se oprala sramota nanijeta os manskom oruju. Iz Skutarija (Uskiidar) su poli prema Gebzi, (stara Libissa, znamenita po Hanibalovu grobu) i na carevoj l i vadi (hunkar airi), to se nalazi izmeu ova dva grada, stali. Meh med je ve dulje vremena pobolijevao, ali je vjerovao da e no vim osvajakim pohodom pobijediti bolest. Umro je ovdje u bli3. 5. 1461. zini Hanibalova groba, u etvrtak 3. svibnja (maja) 1481, u tri desetoj godini vladanja, a tek u pedeset i drugoj godini starosti. Ostavio je svijet u neizvjesnosti kome je bio namijenjen taj posIjedni vojni pohod. Titula Osvajaa (el-Fatih), kojom ga je osman ska povijest odlikovala pred svim drugim sultanima, pripada mu ne samo kao osvajau carskog grada i sultanove prijestol nice, ve i kao proiritelju carstva sa svih strana. Evropski pis ci osmanske povijesti su broj njegovih osvajanja i veliinu nje gova poduhvatna duha ukljuli u dvostruku formulu jednu su pronali, a drugu ponavljali. Mehmed je, kau oni, osvojio dva carstva, etrnaest kraljevina i dvije stotine gradova. Da bi pokazali veliinu njegova genija, izjavili su da na njegovom gro bu piu samo ove rijei: Imao sam na umu ratom zadobiti Ro dos i pobijediti Italiju. Dva carstva je zaista osvojio, bizantsko i trapezuntsko, a zacijelo i vie od dvije stotine gradova, ako ubrojimo ovamo sva vea mjesta osvojenih zemalja. to se tie kraljevstava, broj je dvostruko vei jer su se, osim Srbije, Bosne i Albanije, samo jo Moldavija i Moreja mogle u Evropi smatrati kraljevinama; a u Aziji, u najboljem sluaju, moemo takvima smatrati Kastamonu i Karaman. Da b i napunili broj od dvostruke sedmice, morali b i sedam otoka koje je osvojio Negroponte, Kefaloniju, Lesbos, Lemnos, Tenedos, Imbros i Tasos podii na toliki broj kraljevstva. N i druga formula, grobni natpis, ne moe se odrati, jer ma koliko po smislu bila doslovce istinita, ipak na Mehmedovu nadgrobnom spomeniku nema n i rijei o Rodosu niti o I t a l i j i ; jer on je prvi osmanski sultan koji je bio poko pan iza mihraba svoje damije. Oni prije njega poivali su u Bru si. Isto tako kao to se ne moe potvrditi broj osvojenih kra ljevstava i izmiljeni nadgrobni natpis, tako se ne moe odrati u povijesti ni tvrdnja o pojedinim crtama okrutnosti koje su evropski povjesniari unijeli u opis osvajaeva (el-Fatihova) ka230

raktera. Htjeli su time dati majstorsku sliku krvoloka, koji je ak onda, kada ima namjeru biti pravedan, ipak uvijek neovjean i okrutan. O takvim su crtama, koje povijesno nisu dovoljno kaza ne, govorile anegdote o rasparanim trbusima etrnaestorice paeva da na licu mjesta otkrije koji je od njih pojeo krastavce neke siromane ene; odsijecanje glave robinji-miljenici, Ireni da u m i r i mrmljanje vojske zbog mekune neaktivnosti sul tana; trovanje princa Mustafe da b i kaznio povredu haremske asti; postavljanje suca koji je trebao sjesti na kou koju su ode rali njegovu ocu i slino. Historiji nisu potrebne te crte, koje nose u sebi peat izmiljotine, da b i mogla izrei svoj sud nad okrutnou i sramotnim uitkom i da bi nepristrano mogla oci jeniti njegovu velikodunost i ljubav prema zakladama, njegova pokudna djela i velika svojstva. Njegovu krvolonost potvruje bratoubojstvo k o j i m je zapoeo vladavinu, razbijeni glenjevi, prepiljena tijela hrabrih, poubijane posade, ubojstva careva i kraljeva, kao ubojstvo grke carske obitelji u Trapezuntu, bo sanskog kralja, knezova sa Lesbosa i iz Atene; ovo dvoje posljed njih dvostruka su rtva njegove okrutnosti i uitka. Cvijet plemst va zauzetih gradova, najplemenitije grke, pontske, enoveke, venecijanske, srpske i vlake djeake odabrao je za slubu komornika, a odavde je put vodio do poloaja vojskovoa i knee vina, a veinom i do stratita. Tako su Mahmut-paa i Sulejman-paa postali od djeaka-miljenika veziri, Drakula i Franko su postali kneevi Vlake i Atene, a prvi i posljednji od ova etiri lju bimca pali su zatim kao krvave rtve politike ljubimstva. Krijeposna tvrdokornost spram neasnih zahtijeva sigurno je zavra vala pod krvnikom sabljom. Tako su u m r l i kao muenici ed nosti i vjere sinovi nadvojvode Notarasa p r i zauzimanju Konstan tinopolisa (Carigrada), plemenita Erizzova kerka p r i zauzimanju Negroponta, tako etrnaestogodinji sin protovestijara Franceja kojem su enu, ker i sina odvukli u harem silnog vladara, gdje je ker Tamara umrla od kuge, a sin Joanes bio od samog sul tana proboden. Skreni otac je slijedio svoga gospodara despo ta Tomu iz Moreje sve do Krfa, gdje je kao redovnik opisao jezo vitu povijest svoga vremena gotovo do kraja Mehmedova vlada nja. Svega t r i godine pred sultanovu smrt i , izgleda, neposredno pred svoju vlastitu, odloio je pero. Bio je posljednji od onih Bizantinaca koji su nam pomogli kao svjedoci za jedan dio ove povijesti. Ako Bizantinci i suvremeni evropski pisci kao Barleti i Caoursin, koji su kao oevici opisali opsadu Skadra i Rodosa, katka da pretamnim bojama slikaju sultana Osvajaa (el-Fatiha), tada drugi suvremenici i l i gotovo suvremenici kao Spandugino, i , kasnije, Giovio i Sansovino, prekorauju sve granice historijske istine hvalom, za koju misle da je ne smiju uskratiti njegovim velikim svojstvima. Tako prvi pripovijeda da je grki patrijarh Scholarios bio napola preobratio Mehmeda na Kranstvo i da 231

je on, naroito zadnje vrijeme pred smrt, bio veliki potovalac re likvija pred kojima je neprestano palio mnoge svjetiljke. Drugi doputaju da je itao ne samo povijest Aleksandra Velikog (po znat je istonjacima u romanu i epskoj pjesmi, ali ne kao povi jest), nego i povijest Julija Cezara (koje u istonjakim priama nigdje nema); osim toga m u pripisuju da teno govori ne samo grki, latinski, arapski i perzijski, nego ak i haldejski! Nema vanijih dokaza od dokaza o velikom vladarskom geniju Mehme da koji nije bio samo onaj koji je poveao carstvo i l i Osvaja (el-Fatih) nego je bio i osniva u zakonodavstvu; koji nije samo smanjio broj stanovnitva, nego je naseljavao gradove; koji nije samo razarao crkve i samostane, nego je gradio damije, kole, bolnice i dobrotvorne ustanove; koji nije samo unitavao grku kulturu i umjetnost, nego je bio zatitnik znanosti i uenosti; koji nije bio obrazovan samo za ratnika i osvajaa, nego i znanst veno izobraen i pjesnik. Vanija i mjerodavnija svjedoanstva, koja vie kazuju od njegovih ratnikih i osvajakih djela koja smo opisali u est glava, spomenici su mira; njegove graevine, zaklade, dravno ureenje i ureenje vojske, pa onda djela ue njaka i pjesnika njegova vremena, o emu e govoriti slijedea knjiga.

GLAVA OSAMNAESTA Dravne ustanove i kulturna djela za Mehmeda II

Prirodno je da zgrade nadivljuju svoje graditelje; zato su oduvijek ljudi teili da svoje ime ovjekovjee zgradama, da se hramovima i bogomoljama uzvinu prema nebu i svoje ime u nje ga ugrauju, pa a k su i grobovima nastojali produiti svoj i vot preko groba. Vladari su podizali, prema svojoj veliini i moi, spomenike graditeljske umjetnosti. Mnotvo ruku, puna blagaj na, veliina zamisli odredit e njihovu osnovu. Mehanikoj slici koliine i mase podat e graditeljevo umijee peat ljepote i svrhovitosti, a genij graditelja podat e djelu duu time t o e m u odrediti dobrotvornu i opu svrhu. Djela od buke i kamena n i t i su najslavniji niti najtrajniji ljudski spomenici. Slavniji od obeliska i trajniji od piramida su mudri zakoni, korisne dravne uredbe, neumrla djela duha za b u d u a pokoljenja po svojim da lekim posljedicama. Najslavnije, najvjetije, najsloenije djelo 232

s najveom opom upotrebom je drava i najvea zasluga pripa da graditelju koji j u je osnovao, uvrstio, proirio i l i je odrava. Mehmedu I I . pripada zasluga takve vrsti, kao proiritelju putem osvajanja i kao uvrstitelju dravnih ustanova i dravne uprave. Razmotrit emo te ustanove u cjelini i pojedinano, a prije toga emo nabrojiti graevine kojima je uljepao glavne gradove cars tva. Poto je osvojen Konstantinopolis (Carigrad) odmah je osam najljepih crkava pretvoreno u damije, a vremenom je Mehmed sagradio etiri druge. Meu dvanaest damija Mehmeda I I izdvaja se, osim Aja Sofije, naroito ona, nazvana po njegovu imenu, Osvajaeva (el-Fatih) damija, sagraena na etvrtom od se dam breuljaka grada; a onih drugih jedanaest u potovanju j o j se klanjaju, kao to se u snu egipatskom Jusufu (Josipu) poklo nilo jedanaest snopova ita pred njegovim snopovima, a dvana est zvijezda pred mjesecom i suncem. Na mjestu gdje je nekada stajala crkva sv. Apostola, a t i m zdanjem se kraljica Teodora natjecala sa svojim muem Justinijanom koji je gradio Aja So fiju, tamo gdje je stajao Heroon, grobnica bizantskih careva, uzdie se Osvajaeva (el-Fatih) damija, na terasi visokoj e t i r i lakta. Sprijeda je predvorje, etverokut, s t r i strane okrueno dvoranama na stupovima, ije olovom pokrivene kupole nose stupovi od granita i mramora, a etvrta strana tvori proelje svetita. Glavna vrata su postavljena nasuprot udubljenja (mihraba), koje ima funkciju glavnog molitvenog mjesta. Du t r i stra ne predvorja sa stupovima protee se mramorno sjedalite (sofa), glatko poput ogledala, prekinuto samo ulaznim vratima. U sredi ni je vodoskok, pokriven olovnom kupolom, a oko njega su posa eni visoki empresi. Iznad prozora predvorja, koji imaju guste reetke, nalazi se izvana na raznobojnim mramornim ploama pr vo sure Kurana, nazvano otvoritelj i l i zadobija, prekrasno izra eno najljepim pismenima, a na glavnom ulazu, na lazurnom plju, Poslanikova predaja (hadis) koja se odnosi na Konstanti nopolis (Carigrad): Oni e osvojiti Konstantinopolis i blago vladaru i blago vojsci koji e ga osvojti. Na velikom trgu uz damiju koji se naziva san, t j . polje, uz die se osam visokih kola (medresa), a iza svake popratna zgra da (tetimme) s mnogo sobica odreenih studentima za stanova nje. Na ove se nadovezuju kuhinja za siromane (imaret), gdje siromani studenti i drugi od zaklade dobivaju dva puta dnevno hranu; zatim bolnica, koja se zove daruifa, t j . kua gdje se l i jei; umobolnica (timarhane); kua za smjetaj putnika i strana ca (karavan-seraj i l i han) i osnovna kola za djeake koji ue poetnicu (mekteb); knjinica (kitabhane), nalazi se u unutra njosti svetita smjetena u posebnoj prostoriji. To je prva knji nica u Carigradu, koju su osnovali Osmani nakon zauzimanja grada. Jedna visoka i nia kola, zgrada za lijeenje bolesnika i 233,

umobolnika, za smjetaj putnika, za prehranu siromanih, usta nova s ljekovitim vrelom (sebilhane) i kupalite (hamam) za i enje tijela, knjinica i kola za uvanje usmene predaje (hadisa) da bi se oistio duh; predvorje, kao harem sa sofom, i groblje, kao vrt s mauzolejem (turbe), pokraj kojeg se nalazi i mauzolej njegove majke Alime, tvore tuce zgrada zaklada koje se nalaze (rijetko u punom broju) okupljene oko svetita za molitvu i mjes ta za okupljanje vjernika za koje se brine osniva u du hovnom i tjelesnom smislu, u zdravom i bolesnom stanju, za stan i hranu, za ienje i nastavu, za lijeenje tijela i duha, a brine se i za samoga sebe da se tamo moli i da ima nadgrobni spomenik. Osim ove velike damije, koja se zove po njegovu imenu i ko j a se nalazi na etvrtom breuljku grada, sagradio je Osvaja (el-Fatih) u Konstantinopolisu (Carigrad) j o t r i druge od teme lja. Jedna je Ejubova, a Ejub je bio Poslanikov suborac, iji je grob naao tako sretno i u pravo vrijeme ejh Akemsedin, kada je zauzet Konstantinopolis. To je bilo t i k ispred gradskih zidi na, a pronalaenje tog groba je vjernike oduevilo za navalu i zauzimanje grada. Druga je damija ona velikoga ejha Buharija kod adrianopolskih (edrenskih) vratiju, t i k gradskih zidina. ejh Buhari je na konju predvodio vojsku Murata I I da b i zau zeo grad, a Murat I I je bio Mehmedov otac. Trea je bila vojna damija (ortadami) janjiara u kasarnama koje su bile za njih sagraene. U Adrianopolisu (Edrene) i Brusi, oba su stari glavni gradovi carstva, koje su Osvajaev otac i djed, Murat I I i Meh med I , uljepali damijama, Mehmed I I nije sagradio naoitu damiju. Ipak su u Adrianopolisu (Edrene), za njegova vladanja, sagradile sultanije i veziri damije koje treba spomenuti kao spomenike, graene za vrijeme Osvajaa. Na obali Tunde, gdje je ve Mihal-beg sagradio damiju s bolnicom i kuhinjom za si rotinju, izgradio je jedan od Mehmedovih vezira, Kasim-paa, damiju koja nosi njegovo ime i uz koju je pokopan. Deset go dina ranije sagradila je tu sultanija Aia, Osvajaeva (el-Fatih) ker, ovdje damiju koja se po njoj zove, a etiri godine nakon iz gradnje Kasim-paine damije dovrena je damija sultanije Sitt i , Sulejman Zulkadrove keri, a Osvajaeve (el-Fatih) supruge. Konano je Mehmed sagradio stari 1 novi seraj, kao to je ve pri je bilo spomenuto, zajedno s natkritim trnicama starog Bezistana. Od potresa oteene zidove grada, a dijelom vrlo oteene i za posljednjeg opsjedanja, opet je dao popraviti da budu spo sobni za obranu. Grad je nastanio naseljenicima iz etrnaest os vojenih gradova, tako da nije bio samo onaj koji unitava pu anstvo, nego je i naseljavao. Nije bio samo osvaja Konstanti nopolisa (Carigrada), nego i onaj koji je naselio Islambul i , pos lije Bizasa i Konstantina, on je zapravo trei, pravi osniva gra da. Grad je dobio ime po prvom osnivau Bizasu Bizant, po dru gom Konstantinopolis, a po treemu Islambul, t j . punina Isla234

ma. Nekada je to bio glavni grad Bizantskoga carstva, a od vre mena Osvajaa (el-Fatiha), to je glavni grad po njemu proirenog Osmanskog carstva. Od zgrada u gradu prijei emo na dravnu zgradu, a dravu sebi istonjak zamilja kao potpunu kuu, i l i tovie ator, i po ovom biblijskom pojmu naziva razne grane dravne uprave. Na temeljima vjerskih zakona (eriat), tradicije (adet) i naredaba svojevoljne vlasti vladara (kanun) podie se dravna zgrada, iji su prvi dio, koji naroito upada u oi, vrata i l i porta. Kao to su ulazna vrata slika i prilika kue u malom, tako je porta openito prihvaen izraz za vladu, jer su od najstarijih vremena poslovi na roda obavljani na kraljevskom ulazu u palau. Na ulazu kraljev ske palae bile su okupljene strae i put do grkoga cara nekada je vodio preko sedam tjelesnih straa. Vrata nisu bila, dakle, sa mo slika vlade u openitom smislu (kao Visoka porta), nego i u posebnom smislu, za ratnu, vojnu mo, ije su vrste oruja na zivane vratima, a vojna se m o sastojala od dva puta po sedam takvih vrata. Trei slikoviti smisao rijei vrata, konano, ne od nosi se na carstvo i l i vladu openito, nego ponajprije na dvor i harem, to se naziva kuom i l i vratima blaenstva (dari i l i der-i seadet), dok je porta vlade nazivana Visoka porta carstva i l i Por ta sree (bab- i devlet). Carstvo je sretno, a dvor blaen; pred po rtom carevine smjetene su njezine strae; Visokom portom up ravlja i vlada po miloj volji vezir. Kroz vrata blaenstva vodi put u svetite blaenstva, u unutranji dio dvora, u enske oda je. U unutranjosti kue je riznica, u kojoj se uva blago, a finan cijska se uprava brine o kuanstvu. U dvorani je sofa (divan), na njezinim poasnim mjestima sjede dostojanstvenici zakona. Konano, sobe u najdubljoj unutranjosti pripadaju dvorjanicima, vanjskim i unutranjim. Kanun, t j . osnovni zakon Osvajaev (el-Fatihov), onaj po kojem on, bolje rei u ije ime je njegov posljednji veliki vezir, Mehmed Karaman uredio dravnu upra vu i stupnjevao carske asti, podijelio je dravne i dvorske slu be u etiri skupine, a taj broj dolazi od etiri stupa koja dre ator. Broj etiri ima svoju historijsku osnovu ve i u etiri naj blia Poslanikova sljedbenika i halife i u etiri Osmanova bor bena pratioca (Osman je bio zaetnik dinastije). Po toj istoj po djeli je povjesniar Ali uredio pregled nad dravnom upravom pod Osvajaem (el-Fatihom) a odstupanje od ovog prastarog ob lika podjele, izgleda ovdje, gdje se radi o tome da dobijemo cje lovitu sliku u duhu ondanjeg vremena, nije doputeno niti ev ropskom povjesniaru. Po ovoj podjeli ponajprije dolaze etiri stupa drave, t j . veziri, kadiaskeri (kazaskeri), defterdari i niandije, zatim slijede vanjske age, t j . zapovjednici trupa po vrsta ma oruja, onda unutranje age, t j . inovnici, vanjski i unutra nji dvorjanici i konano ulema i l i znalci zakona. Meutim, pri235

je nego preispitamo prema tom redu dvoranu za divan, riznicu i poasna mjesta dravnoga zdanja, bacit emo pogled na temelje zakonodavne knjige, na Kanunname, k o j u je Osvaja (el-Fatih) dao dravnoj zgradi za podlogu. U Kanunnami sultana Mehmeda I I radi se o t r i porte i l i glav na dijela: prvo, o rangovanju velikana i oslonaca carstva; drugo, 0 obiajima i ceremonijama u carstvu i tree, o novanim kaz nama prekritelja i o prihodima slubi. Prva porta vodi u unu tranjost dravne hijerarhije, koju emo kasnije upoznati po ra nije navedenom redu porte, dvorane, riznice i poasnih sjedita. Najprije emo se zadrati kod druge, a onda kod tree porte Ka nunname. Najznaajniji kamini druge porte odnose se na prosla vu Bajrama, na carski stol, na carski peat i osiguranje prijesto lonasljednika. Obje proslave Bajrama, velika i mala, dvije su naj vee vjerske sveanosti muslimanskog kalendara; u krana po stoji takoer svetkovina rtve janjeta, prvotno Uskrs, a u ido va svetkovina kolibe. Budui da je Osvaja (el-Fatih) ove svea nosti naroitim proslavama uzdigao na dvorske i dravne svea nosti, a kako je preko proslave Huseinove smrti i Nevrusa t j . sta re perzijske Nove godine, utke preao, smanjio je, s jedne stra ne, broj etiriju velikih sveanosti perzijskog kalendara u osman skom na polovinu, a s druge je strane obavio sveanosti dviju bajramskih proslava najveim dvorskim sjajem: Moja je car ska elja da prigodom dviju bajramskih sveanosti bude postav ljen na slobodnom prostoru pred dvoranom prijestol za divan 1 da se odri sveanost ljubljenja ruke. Moji veziri, kadiaskeri (kazaskeri) i defterdari neka stoje iza mene. Moj hoda (uitelj) ustaje pred vezirima, kadiaskerima (kazaskerima) i defterdarima, aui m i ljube ruku, a tako i sandakbezi i muteferrika, bilo da su plaenici i l i da to nisu itd. Dok Kanun bajramskih sveanosti prilino irokogrudno doputa milost poljupca u ruku prema raznim stupnjevima dravnih slubenika, iskljuuje sve robove bez razlike od asti da budu za carskim stolom i da s njim jedu: Nije po mom kanunu da netko jede s mojim carskim Velian stvom. Moji presvijetli preci nekada su jeli sa svojim vezirima, to sam j a ukinuo. Kanun peata prenosi uvanje peata veli kom veziru, kao simbolu najvie punomoi. Tako je egipatski Jusuf (Josip) bio faraonov uvar peata, a Alija Poslanikov. Moj plemeniti peat neka uva veliki vezir, a kad treba otvoriti i l i zatvoriti riznicu, neka to uvijek bude u njegovoj prisutnosti i u prisutnosti mojih defterdara. Otada je davanje carskog pea ta, u koji je stavljen zamreni znak kraljeva imena, simbolian izraz za davanje najvie poasti u carevini. Osim u ovom kami nom odreenom sluaju peaenja riznice, veliki vezir se njime smije posluiti samo za peaenje izvjetaja koje predaje sulta nu, a budui da svi izvjetaji idu kroz ruke velikog vezira i nit ko nema pravo sultana pismeno izvjetavati nego on, to sultan ne vidi drugi peat nego svoj vlastiti i l i peate poslanika na sve236

 a n o m primanju na predanim vjerodajnicama stranih vladara. Peat robova nije vrijedan da ga gospodar pogleda. Najstraniji od svih kanuna je osiguranje vlasti prijestolja, koji bratoubojstvo uzdie na dravni zakon. Stara povijest re publika kao i despotskih drava pokazuje, dodue, vie nego je dan primjer bratoubojstva iz politikih razloga, ali uglavnom ne odobrava niti ubojstvo tiranina Timoleona i s gnuanjem se od vraa od tirana koji su svoje ruke omastili bratskom krvlju da bi osigurali samovladu kao ilirski kralj Gencije i makedonski Perzej. U daleko veem stilu nego to su ovi zapadni tirani I l i r i je i Macedonije ubijali svoju brau, inili su to odvajkada isto ni vladari, a naroito veliki perzijski vladari da b i to sigurnije sami sjedili na k r v l j u uprskanom prijestolju. Jedan od najrani j i h i najodvratnijih uasa koje spominje perzijska povijest je ubojstvo oca koje je Darij poinio sa pedesetero svoje brae nad svojim devedesetogodinjim ocem Artakserksom, na to je Ohus, majstor vlasti, pedesetoro oceubojica, svoju brau, predao ma u, zajedno s njihovim enama i djecom, bez milosra zbog srod stva, starosti i spola! Oceubilakim i bratoubilakim stopama Kejanida ili su i Arsacidi, njihovi nasljednici. Frahat I V (Ferhat) ubio je svoga oca, svoga odrasloga sina i tridesetoro brae, a u isto vrijeme bio je ubojica svoga oca, sina i brae. Rimskom se povjesniaru Justinu p r i tom namee misao da u Perziji, uz velianje prijestolja, spada i ubojstvo oca i brae kad vladar sjedne na nj. Meutim, ni kodeks perzijskog despotizma nije nita znao o zakonu koji b i tumaio bratoubojstvo za konitom mjerom zbog sigurnosti prijestolja. Ba to je sadrava lo iskljuivo osmansko dravno pravo. Veina znalaca zakona iz javila je da je doputeno onom koji god od moje presvijetle dje ce i unuka doe na vlast, zbog sigurnosti svjetskog mira, svoju b r a u smaknuti. Oni neka po tome i rade. Osman, osniva dr ave, strijelom je ubio svoga ujaka, to je prvi primjer ubojstva roaka, a Bajezid Munja dao je p r i stupanju na vlast ubiti svo ga brata, ime je dao prvi primjer bratoubojstva. Njegovim je stopama poao njegov praunuk, Mehmed I I . On ne samo da je htio izvriti bratoubojstvo, nego ga je htio oznaiti zakonitim, a njegov je primjer trebao u b u d u e b i t i zakonom. Osvaja (el-Fa tih) je krvavim potezima igosao osmansko dravno pravo, koje je dao. Ono je bilo na iskljuivu pokudu u odnosu na sve bar bare. Nakon takvih osnova nasljeivanja prijestolja, povezanih kr vlju, ne treba nas uditi namira ubojstava krvarinom utvrena u treoj porti Kanunname: Krvarina za ubojstvo, koju skupljaju policijski predstojnici, iznosi t r i tisue aki, za izbijeno oko tisuu i pet totina aki, za ranu na glavi pedeset aki. K r varina se nalazi m e u prihodima osmanskih visokih inovnika u Kanunnammi na sasvim istaknutom mjestu. Iza toga dolazi da nak, koji su plaale kranske vlasti, a dijelili su ga veziri i defter237

dari sa sultanom brinui se to zdunije da ga utjeraju i nameu. Ako vanjske sile dadu mom carskom stremenu danak, primit e moji veziri i defterdari od toga svoj dio. Sada slijede izba ene svote za plau vezirima, beglerbezima, defterdarima i sandakbezima, a odlomak se zakljuuje odredbom: Potomci mojih keri neka ne dobivaju beglerbegate, ali neka dobivaju bogate sa ndake. Time je preduhitrena opasnost, koja bi mogla nastati za prijestol, kad bi djeca sultanija udatih za vezire dola do ve e vlasti nego je vlast sandakbega od jednog tuga. To se od nosi samo na unuke sultanija po kerima, a o njihovim sinovi ma ne moe biti govora, jer se ovi odmah nakon roenja nepo vezanom pupkovinom sele s ovoga svijeta na drugi. utnja ko je se Kanunnama dri o ovom umorstvu nedune djece, a koje je na snazi jo u Osmanskom carstvu, dokazuje da su takva umor stva ve prije bila uobiajena i l i se bratoubojstvo smatra uklju enim u pravnu osnovu. Dakle, osmanska zakonitost o ubojstvu r o a k a ne zaustavlja se samo na sultanovoj brai, nego se pro tee i na neake i vlastite unuke, tako da svaki sultan po zako nu moe biti ubojica brae, neaka i unuka, dok je perzijski t i ranin Frahat izvrio samo jednu vrstu ubojstva, to je ak za pe rzijski despotizam znailo strahovito prekoraenje mjere kod sveanosti prigodom stupanja na prijestol. Arapima prije Muha meda inilo se doputenim utapati djevojice odmah nakon ro enja, a jedna je od najveih Poslanikovih zasluga, to se tie humanosti, obustavljanje ovog neovjenog obiaja u ime nebe sa, putem Kurana. Ta kako je on mogao slutiti da e se vlada r i , koji ispovijedaju njegov zakon, drznuti, uz titulu vladara pra vovjernih i halifa, po snazi samog zakona tumaiti zakonitim ubojstvo roaka, kao mjeru sigurnosti da sebi osiguraju prijesto, i da e osnovom ove proklete fetve znalaca zakona posluiti ak jedna izreka Kurana (Nemir je kobniji od ubojstva.) koja u najirem smislu, objavljena za osiguranje mira, dakako odobra va ubojstvo. Prijeimo na to da poblie razmotrimo pojedine dijelove zgrade dravne uprave. Brojka etiri ini, kao to je ranije ve reeno, osnovu za diobu prvih dravnih slubi, ona je istonjaku omiljeli i sveti broj. etiri stupa podupiru ator; etiri an ela su, prema Kuranu, nosioci prijestolja; etiri vjetra vladaju zranim podrujima u smjeru etiriju glavnih toaka na nebu. etiri glavne vrline postoje u Grkoj, kao i u azijskoj etici. eti r i najvea majstora u promatranju ivota, koji ive uvijek isto vremeno, naziva sufi etiri stupa (evtad), a postoji paralela etiri evanelista i etiri sljedbenika Muhamedova, etvorica prvih ha lifa Islama. Zbog toga je Mehmed postavio kao etiri stupa i l i vrsta oslonca carstvu (erkfani devlet) vezire, kadiaskere (kazaskere), defterdare i niandije, koji su u isto vrijeme i etiri stu pa Divana, t j . Dravnoga vijea, ije ime znai Daimoni, jer dr238

avni savjetnici treba da imaju demonsku mudrost i demonsku aktivnost. Prvi stup drave i oslonac Divana su veziri, t j . nosioci tere ta, tako nazivani jer na njihovim pleima poiva teret drave. U poetku je bio samo jedan vezir, onda dva, pa t r i za prvih sul tana. Osvaja (el-Fatih) je povisio njihov broj na etiri, od kojih je veliki vezir sve ostale daleko natkriljivao po moi i poloaju. On je bio neogranieno opunomoen, vidljiva sultanova slika i prilika, njegov opunomoeni zamjenik, vrhovni predstojnik svih grana dravne uprave, sredite i poluga itavog vladanja. U ori jentalnim je dravama oduvijek sva vladareva djelatnost bila sa brana u rukama vezira, drugog aktivnog vladarevog ja. Tako su postojali u najstarijoj perzijskoj i turskoj povijesti: Mudri Piran, m u d r i vezir u Turanu, te Damasb, suvremenik Zerduta (Zoroaster) u Iranu, Buzurdimihr, vezir Nuirvana Pravednoga, Jusuf (Josip) na dvoru faraona, Danijel (Danijal) na dvoru u Su zi i Asaf, po istonjakoj prii, Salomonov (Sulejmanov) veliki vezir. Vrlo rijetko se ova najvia ast nasljeivala u istoj obi telji, kao u obitelji Barmekida u halifatu, u obitelji Nizamul-mulka za vladavine selduke dinastije i u obitelji andarli za Osmana od sultana Murata I do Mehmeda I I , koji je s Halilovom glavom posjekao deblo vladarske moi ove vezirske obitelji. Od mah je sam zavladao i kad je nakon nekoliko godina opet ime novao velikog vezira, prepustio mu je vodstvo u vojsci naprosto kao vrhovnom zapovjedniku, generalissimusu, ali je Divanu sam predsjedao. Tek za velikog vezira Gedik Ahmet-pae, osvajaa Kafe, Karamana i Otranta, dogodilo se da se jednog dana u dvo rani za Divan pojavio neki bijedni Turkmen i grubim dijalektom svojih zemljaka upitao: Koji je od vas sretni car? Mehmed se zbog toga silno razljuti, a veliki vezir zgrabi priliku da sultanu predoi da bi bolje bilo da poslove Divana prepusti vezirima, ka ko svoju posveenu osobu ne b i izloio ubudue takvom nedos tojnom neraspoznavanju. Osvajau se svidio taj prijedlog i ota da su poslove Divana obavljali iskljuivo veziri, a naroito veli k i veziri. etiri uzastopna dana u sedmici (subota, nedjelja, po nedjeljak i utorak) poao je veliki vezir, a prethodili su mu drugi veziri, kazaskeri, defterdari i niandije u dvoranu za Divan. Pri ulazu u dvoranu za vijee zastali su oni k o j i su naj prije stigli, a onda i ostali sa skrtenim i u rukav sklonjenim ru kama. Veliki je vezir proao kraj njih i uao prvi u dvoranu, na to su slijedili ostali u parovima, tako da su oni, koji su u po vorci bili prvi, uli zadnji. Idui kroz redove lanova vijea, veli ki vezir ih pozdravlja, a oni m u otpozdravljaju. Na divanu, mjes t u gdje je sjeo, sjede mu zdesna ostali veziri i kadiaskeri (kaza skeri). Njemu slijeva sjede defterdari i niandije. Pred njim sto j i rukovodilac odjela za predstavke koji govori o poslovima; reis-efendija i l i dravni sekretar ne sjedi na sofi, nego na njezinom podnoju. Vrhovni rizniar i upravitelj dvora pridonose sjaju 239

sveanosti svojom pratnjom rizniara i aua, a aubau i l i up ravitelja dvora, k o j i se brine za red, nazivaju begom Divana. Vezirski znakovi asti su t r i tuga, beglerbezi imaju samo dva, a sandakbezi jedan. Samo vezire pozdravljaju glasnim povici ma blagoslova (alki), a taj poklik je u potpunosti zamijenio bi zantski: Mnogo godina! Ljeti su nosili gornju odjeu od bar una sa zlatnom dugmadi i vezicama, a zimi je odjea bila pod stavljena samurovinom. Godinji prihodi vezira b i l i su isprva od mjereni samo na stotinu tisua, a onda na dvije stotine tisua aki, no lena, koja su povrh toga dobili, iznosila su esto peterostruki i l i esterostruki iznos ovoga. Veliko odstojanje izmeu vezira, t j . paa od t r i tuga, i veli kog vezira oznaeno je s iskljuivo njegovih deset povlastica, a to su: 1) uvanje dravnog peata, kojim se u dane zasjedanja Divana zapeauju vrata blaga i riznice; 2) pravo odravanja vlastitog divana, naime popodne i u svojoj vlastitoj palai, koja se zove Visoka porta; 3) pratnja upravitelja dvora i svih aua od njegove pala e u seraj i odavde natrag, a petkom i na polasku u da miju; 4) poast kadiaskera (kazaskera) i defterdara svake srijede u istom sveanom turbanu s k o j i m idu u dvor; 5) pojava gospode carskih stremena svakog ponedjeljka u Divanu; 6) sveani polazak petkom na molitvu u damiju uz prat nju aua t j . dravnih glasnika, anegira, t j . stolovnika, i muteferrika t j . dvorskih opskrbnika, u njihovim slubenim kapama; 7) sedmino poklonjenje janjiarskog age k o j i druge vezi re pohodi otprilike jedanput na mjesec; 8) obilaenja grada i trgova u pratnji carigradskog suca, janjiarskog age, upravitelja trnice i grada (muhtesib i subaa); 9) poklonjenje dostojanstvenika zakona i sandakbega u sveanom turbanu i odjei svake sedmice, dok drugim vezirima idu rijetko i u obinoj odjei; 10) sveano estitanje prigodom obje proslave Bajrama od strane ostalih vezira, defterdara, begova, uvara zako na i generala vojske. Drugi stup carstva i oslonac Divana su kadiaskeri (kazaskeri) i l i vojni suci. Od osnutka Osmanske carevine do kraja vla de Mehmeda I I jedan se jedini vojni sudac, kao najvii nosilac pravne asti, brinuo za pravne stvari Evrope i Azije. Tek za po sljednje godine njegova vladanja, kad je Mesih-paa, nakon nes retne opsade Rodosa, bio nakon svog povratka u Carigrad lien 240

vezirske asti, ova je dodijeljena tadanjem vojnom sucu Manise (Magnezije) elebiji, a mula Katelani imenovan je vojnim su cem. Tada je veliki vezir Mehmed-paa Karamani, za kojega se ostvarilo najvie dravnih odredbi Kanunname, a bio je osobni neprijatelj Kastelanijev, iznio sultanu prijedlog da b i ubudue trebala u vojsci b i t i dva vojna suca, jedan da se brine o prav nim stvarima u Evropi, a drugi u Aziji, kao to u Divanu postoje etiri vezira. Prijedlog je primljen i Hadi Hasan-zade postao je, uz Kastelanija, prvim vojnim sucem za Anadoliju. Dva uistinu vrhovna zemaljska suca, za Evropu i Aziju, i oni koji su s t i h mjesta premjeteni stvorili su odmah drugi carski stup i oslonac u Divanu. Prema tome su najvie asti zakona bile u rukama sul tana i prineva uitelja (hode), a znalac zakona (muftija), tek je mnogo kasnije, za Sulejmana Zakonodavca, doao do prven stva u zakonskoj asti. Muftija, t j . onaj koji izrijekom odluuje, zove se svaki znalac zakona, k o j i kae odlunu rije u nejasnim sluajevima. Kad je upitan za savjet, po njegovu miljenju pre suuje onda sudac (kadija). Od takvog je muftije dobio Mehmed I I dvije, po muslimansku povijest vrlo znaajne fetve: o zakoni tom s m a k n u u bosanskog kralja, nakon to mu je prisegom za garantiran ivot zbog toga to nevjernicima ne treba drati r i je i o zakonitosti bratoubojstva da bi se osiguralo zakonsko pravo prijestolonasljedstva. Na poloaj prvog muftije u carstvu doao je nakon zauzea Carigrada sudac glavnog grada, Hizir-beg, zatim sudac Edrena, onda muderis i l i rektor jedne visoke kole; kasnije je poloaj opet samostalno podjeljivan. Meutim, donosilac konane odluke u nejasnim sluajevima zakona tada jo nije imao odluujui utjecaj na sreenje poslova niti je prvi po poloaju m e u pravnim dostojanstvenicima. Te su poloaje ispred muftije drala oba kadiaskera za Evropu i Aziju, a nakon njih hoda sultanov i sudac Carigrada. Redovita primanja kadia skera bila su odreena, dnevno samo 500 aki, ali u sporedna primanja iznosila deseterostruko. Oni su tada imali pravo da u dane Divana dou na primanje k sultanu, neposredno nakon ve zira, i da neposredno izvjetavaju o poslovima. Izuzevi utorak i srijedu, svaki su dan popodne u svom vlastitom stanu odravali divan, gdje su i m se poklanjali suci i predstojnici visokih kola. Oni su dijelili sve poloaje kadija i muderisa, one rumelijske ev ropskim, a anadolijske azijskim, osim kadijskih poloaja od 150 aki dnevno i poloaja muderisa od 40 aki dnevne nagrade u Carigradu, Edrenu i Brusi. O dodjeli t i h poloaja morali su oba vijestiti velikog vezira. Defterdari i l i knjigovoe riznice trei su stup carstva i oslo nac Divanu. Da l i je rije defter, spisak za porez, prvobitno iz grkog dola u perzijski jezik i l i je iz perzijskog prenesena u grki nije pouzdano, jer, po istonjakim historiarima, bio je defter i l i spisak za porez staroperzijska ustanova, kao to i bla go ima istu rije u grkom, gaza, i u perzijskom, hazine. ak su,
16 Historija Osmanskog carstva

241

nakon pada prijestolja Husreva, porezni spiskovi u Perziji za ha life bili na perzijskom jeziku, a u Siriji i Egiptu su nastavljeni grkim jezikom, sve dok halifa Abdulmelik nije naredio da se ovi u Perziji vode na arapskom jeziku, a njegov sin Velid je naredio da se i ovi u Siriji i Egiptu vode takoer na arapskom jeziku. Za selduke vlasti, za kojih je knjigovoa bio Perzijanac, popi si su opet voeni na perzijskom jeziku, kao to su za Dengizhanova nasljednika voeni na turskom od Ujgura, a u Egiptu su popis vodili Kopti na koptskom jeziku. Kad je za Gijasedina I I , Keihusrev slabom vladaru selduke Male Azije, Karamanu (osni vau po njemu nazvane dinastije), dao pogubiti najbolje perzijske knjigovoe, uveo je u knjigovodstvu na po perzijske, na po tur ske spiskove za porez. Oni se jo i danas vode u Osmanskom car stvu nekim posebno mjeovitim pismom. Za Osvajaa (el-Fatiha) postojao je samo jedan jedini defterdar (kasnije ih je bilo eti ri) koji se zvao rumelijski defterdar. Za azijske zemlje je dobio pomonika. Dananjih dvadeset i osam riznica, na koje su podi jeljene financije, istima su mnogo kasnije pridometnute. Defter dari su utorkom zajedno s vezirima poli na prijem kod sultana, ali su smjeli dati izvjetaj samo o takvim stvarima koje je vezir odobrio, a prije toga su mu morali pokazati izvjetaje. etvrti oslonac Divana i stup carstva su niandije i l i sekre tari za sultanov znak potpisa. Oni su prvobitno zapravo dravni tajnici i kao takvi lanovi Divana, dok reisulkuttab i l i predstoj nik ;! ara u Divanu nije imao poasno mjesto. Tek je mnogo kasnije dobio vii poloaj od niandija, ali njegova sluba nije utjecala na voenje poslova i spala je na obinu poasnu titu lu. Dunost mu je bila da fermanima i poveljama stavi u zaglav lje tugru, t j . zamreni znak sultanova imena- U poetku je to radio sam, a danas to vre njegovi pomonici. Ova formula vla dareva potpisa jo se i danas zove, kao i za halifa, tevkii, t j . po tvrda injenice. U doba halifata najprije su na dokument stav ljali taj znak veziri, a kasnije dravni sekretari. Takav se sekre tar zove sekretar potpisa. Po prvobitnoj uredbi osmanskog ka mina, niandija je pregledao i potvrivao skicirane sastave za povijedi i povelja koje je reis bio sastavio. Danas njegovi po monici naprosto stavljaju znak sultanova potpisa na elo doku menta, poto su pregleda poslovnih sastava (mumejiz), drav ni referent (bejliki) i dravni kancelar (reis) dodali svoj znak potvrde (sahh). To su, dakle, etiri stupa carstva i oslonci Di vana, a uivaju p r e i m u s t v o poasnog mjesta na sofi. Slubu im je prvobitno sultan povjerio samo usmeno, jer kao to Ali kae povjerenje koje je ukazano njihovoj osobi zamje njuje pismenu ispravu i dokument. Od Visoke porte velikog vezira i od Porte defterdara okre nut emo se prema Porti janjiarskog age, koji, s ostalim aga ma, zapovjednicima eta, tvori klasu vanjskih aga, nasuprot 242

unutarnjima koji pripadaju naprosto dvorjanicima. Prvi m e u vanjskim agama je janjiarski aga, koji je prvobitno imao sa mo 500 aki dnevne plae, ali mu je dodatak od jema nara stao do 60.000 aki. Kao starjeina izvrne vlasti za osiguranje glavnoga grada, bio je pod nadzorom velikog vezira, kao to je sudac Carigrada bio pod rumskim vojnim sucem. Bio je unapri jeen za rumelijskog beglerbega ili za kapudan-pau i obino je (ako je samo djelomino pao u nemilost) imenovan sandakbegom Kastamonija, kao to je veliki vezir na po u nemilosti po stajao zapovjednikom mornarice i galipoljski sandakbeg. On je obavjetavao velikog vezira o dogaajima koji su omeli javni red i sigurnost i l i je to javio neposredno sultanu. N i on, a niti koji drugi aga, nije smio ubirati globe koje je jedino smio ubra ti policijski predstojnik. Njegov je izvjetaj o dodjeljivanju svih poloaja janjiarske vojske bio odluujui, jedino poloaja se kretara korpusa nije dijelio niti janjiarski niti drugi aga, ne go neposredno veliki vezir, a netko strani je postavljan kao protustranka koja vodi poslove. Broj janjiara jo je uvijek bio, kao i onda kada je utvren kratko vremena iza njihova uspo stavljanja, dvanaest tisua. Disciplini matinog tijela nisu podvrg nuti samo prosti vojnici, nego i oficiri. Mehmed I I je za jedne vojne protiv Karamana dao batinati sve pukovnike neposlunih pukova. O redovitoj pjeakoj vojsci, o azapima, iji je obini broj bio trideset tisua, muselimima, jajama i vojnucima, ve je bilo govora pri njihovu uspostavljanju- Njihovog zapovjednika, agu azapa, povijest spominje u tom razdoblju nekoliko puta. Redovita konjica se dijelila na korpus sipaha i silahdara, koji ma su bili dodani odredi plaenika i stranaca desnog i lijevog vojnog krila. Age ove esterostruke redovito konjanike trupe bili su est konjanikih generala, plaeni samo sa stotinu aki dnevno, ali i m je dodatak bio tisuu i est do tisuu i sedam stotina aki za jeam. Broj momadi je za vrijeme Osvajaa (el-Fatiha) bio vrlo malen u usporedbi s kasnijim vremenima. Korpus spahija i silahdara iznosio je samo nekoliko tisua, a e t i r i njezina korpusa iznosila su svaki samo po tisuu ljudi; pre ma tome, itava redovita konjica nije imala vie od osam tisua momaka. Stoga je vei bio broj t u m a r a a i leteih (akindi) koji su neprijateljske zemlje preplavljali kao veliki potop pustoei ih, ali njihove voe se nisu ubrajale m e u vanjske age, t j . generale redovite vojne snage. Ovima su jo pripadali i topdibaa, t j . general topnitva, debedibaa, t j . general municije, toparabadibaa, t j . general komore, i mehterbaa, t j . general za postavljanje atora i l i general za smjetaj. Pored ovih dvanaest generala ubrajaju se u vanjske age jo i dvanaestorica gospode od carskog stremena, koji su imali pravo b i t i neposredno kraj carskog stremena kad je sultan uzjahivao. To su bili poglavar zastave, t j . sultanov stjegonoa (miri alem), etiri prva sobara (kapidibae), dva konjunika (mirahor), vrhovni stoiovnik (e16*

243

negirbaa) i etiri majstora za lov, naime dva predstojnika sokolara, vrhovni jastrebar i nadglednik za kopce. Od Porte, dravnoga zdanja na kojem strau dri vojska, poi emo do dvorskih odaja, ije se starjeine nazivaju unu tranjim agama, za razliku od vanjskih, t j . od generala vojnih eta. Ovi se opet granaju na etiri, pa opet na daljnja etiri di jela. Prvi i glava svima bio je kapuaga, t j . aga najvie carske Porte, vrhovni dvorski upravitelj itavog dvorjanstva, jedan bi jeli ukopljenik, kojemu je podreeno 30 i l i 40 drugih s titu lom kapuoglan, t j . djeaka Porte. Oni su podijeljeni po odaja ma i nadzirali su paeve. etiri djeaka Porte bili su najblii slunici vrhovnog dvorskog upravitelja, to su bili djeak za klju, za runik, za erbet i djeak zaduen za posudu za pra nje. Kapuaga je neprestano pratio sultana, osim kad se ovaj udaljio iz seraja u lov i l i kad se izvezao u etnju. U tom sluaju je vrhovni dvorski upravitelj ostao u seraju da na njega pazi. Drugi je unutranji aga bio rizniar (hazinedarbai) i kao i prijanji, bijeli ukopljenik, stalno u sultanovoj pratnji. Kad se sultan pojavio u javnosti, nosio bi pred n j i m dravni turban, a u damiji je pred njim prostro molitveni ilim, bacajui se prije toga nekoliko puta na zemlju, da isproba, uz opasnost za Adastiti ivot, da l i pod nije zatrovan. Pod svojom je vlasti imao .sve radnike za carsko blago i on i m je davao plau. Trei unutranji aga je vrhovni stoiovnik i l i podrumar (kilardibai). Njegova je dunost ne samo da prethodi obroku za sultana ( i to svaki puta), nego i da sam prostre stol, da se pobrine za prireivanje slatkia, za sirup i erbet. Sve to je pod njegovim rukovodstvom bilo pripremljeno, morao je prvo sam kuati da bi uklonio svaku sumnju da je jelo i pie otrovano. etvrti unutranji aga je aga seraja i l i dvorski upravitelj, kojemu je povjereno neposredno uvanje i uzdravanje carske palae. Pri napredovanju dvorski je upravitelj postajao vrhovni upravitelj za ishranu, ovaj opet vrhovni rizniar, ovaj vrhovni dvorski upravitelj, a na poloaj dvorskog upravitelja doao je predstojnik djeaka Porte (kapuoglan kethudasi). Kad vrhov ni dvorski upravitelj padne u nemilost, kad b i morao napustiti seraj, bilo je to ublaeno time to b i dobio neko namjesnitvo kao beglerbeg. Glavni posao trideset i l i etrdeset bijelih ukopIjenika, s titulom djeaka Porte, koji su b i l i podreeni vrhov nom dvorskom upravitelju, bio je da nadziru t r i odaje za paeVe; prva je bila u n u t r a n j a (hasoda), druga velika (biijukoda) a trea mala kiiukoda). Predstojnik unutranje odaje, hasodabaa, koji je sultana oblaio i svlaio, bio je, zbog loga to je bio u sultanovoj neposrednoj blizini, cijenjen go tovo kao i vrhovni dvorski upravitelj, ali m u je ipak bio podre en. On je bio na elu jedne druge etvorke unutranjih aga, koji su tvorili dvorske slube unutranje odaje, naime: 1) hasodabai244

ja, unutranjeg sobara, 2) silahdara i l i sabljonoe, 3) okadara i l i prvog sobara koji je nosio sultanov plat i 4) rikabdara (ili onaj koji dri stremene) koji je sultanu drao stremen kad je uzjahivao. Paevi unutranje odaje odabrani su iz velike, a ovi opet iz male odaje. Meu paevima tih odaja bili su nijemi i patuljci, pjevai i glazbenici. Sve su ove unutranje age dobivale, osim svoje redovite plae, i odreeni iznos za turban i pojas, kao to su vanjske age dobivale novac za jeam. Prvima je taj novac za turban i pojas bio potreban da bi se pokazali sjajno obueni, kao to je ovim drugima bio potreban jeam da b i svoje konje dobro hranili. Unutranji sobar je godinje dobivao pet komada odjee koju je sultan sam nosio. Serajska straa je dvostruka, vrata i dvorita povjerena su strai na vratima (kapidi), a nadzor nad vrtovima i amcima vrtlarima (bostandi). Starjeine vra tara kapidibai odgovaraju otprilike naim sobarima, a nji hov starjeina je kapidiler kethudasi, vrhovni sobar, ija se vanjska sluba na porti sasvim razlikuje od slube unutranjeg sobara. Vrhovni sobar i vrhovni upravitelj dvora, t j . kapidilerkethudasi i aubai, prethode svim sveanim povorkama Di vana i prijemima kod sultana sa srebrom obloenim tapovima, udarajui njima glasnim zveketom o pod. Prvi je poglavar kapidibaa, a drugi je poglavar aua (opskrbnika i dravnih glasnika); moni poglavar mnogobrojnih vrtnih straa bio je bostandibaa, ija eta nasauje vrtove carske palae i uva ih, uzdrava carske galije i amce i brine se za njihovu posadu. Harem je podruje ena, a njihovi su gospodari crni ukopljenici, iji je poglavar kizlaragasi, t j . aga za djevojke, po svom utjecaju nerijetko najmoniji meu dvanaest vanjskih, dvana est u n u t r a n j i h i dvanaest aga zaduenih za stremen. Tako je bila ureena uprava pravosua, riznice, vojske, grada i dvora. Uprava pokrajina odvijala se putem begova i beglerbegova. Prvi su imali samo jedan tug, a drugi po dva i vodili su konjanike koji za slubu dobivaju leno i skupljaju se pod svojim zastavama ( s a n d a k ) . Takvih je zastava tada bilo u evropskom dijelu Osmanskog carstva trideset i est, a pod svakim je stijegom ilo u rat otprilike 400 konjanika s lenom. Vojna snaga pjeadije i konjice iznosila je preko stotinu tisua ljudi; godinjeg prihoda od taksa, poreza, plijena, danka i pro naenog blaga bilo je vie od dva milijuna dukata. Jo treba neto rei o ureenju uenog stalea, naime o ulemi, t j . znalcima zakona, koji, u isto vrijeme, teolozi i prav nici, iskljuivo zauzimaju poloaje profesora i sudaca. Ovi prvi imaju samo jedan stupanj do najviega poloaja, a ovi drugi do najvie pravne asti, do vojnog suca i , kasnije, do muftije. U zabludi smo ako ovu ulemu smatramo samo teolozima i l i ak sveenicima. Teolozi moraju dodue biti, jer je u Islamu sva pravna znanost u krajnjoj l i n i j i povezana s teologijom kao po zitivnom pravnom znanou (ija je prva osnova Kuran kao 245

Boja rije), ali sveenici nikako nisu. U najirem smislu se dodue sveeniki stale u koji spadaju imami, t j . oni koji predvode molitvu u damijama, pa ejhovi, t j . izlagai, te muje zini, t j . oni koji pozivaju na molitvu, hatibi, t j . oni koji petkom mole za prijestol, i kaimi, t j . uvari damije, i konano svi der vii ubraja u ulemu. Oni se, meutim, strogo odvajaju od uiteljskog stalea, koji obuhvaa samo profesore i suce, naj vie time to sveeniki stale nema elju da bude unaprijeen do poasnih poloaja koje i m daje zakon, zanima i h samo ue nje i znanstvena izobrazba. Iako je Orhan ve na prvoj medre si i l i visokoj koli Osmanskog carstva u Izniku (Niceji), koju je on utemeljio, namjestio muderise, t j . profesore, a Bajezid Munja ve prihode sudaca uredio odreenim sudskim taksama, to ipak tek Mehmedu I I pripada zasluga to je organizaciono ure dio uiteljski stale uleme stupnjevitim ispreplitanjem profe sorskog i sudakog poloaja i mogunou da ovi neprestano napreduju od jednog do drugog stupnja. Pravi sveeniki sta le, ukoliko ovaj obuhvaa samo slubenike u damijama, pre dvodnike molenja i pozivatelje na molitvu, imame i tumae, moda ni u kojoj drugoj dravi nema manjeg utjecaja, a za pravo uiteljski stale rti u kojoj drugoj dravi (iznimka je K i na) nema veu vanost i politiki ugled. Izmeu oba stalea nalaze se redovi dervia sa ejhovima koji vode uzorit duhovni ivot. 0 njima se ono potrebno ve reklo za vladanja sultana Orhana, ali i ovi, ako nisu proli redoslijed uenja od najdonje stepenice prema gore, imaju isto tako malo prava, kao i slube nici u damijama i sveenici, na unosna mjesta profesora i l i sudaca, koja vode do najviih asti. Ovaj red stupnjeva naziva se lanac uleme, t j . uenjaka, a u Osmanskom ga je carstvu Osvaja (el-Fatih) prvi ralanio. On je potpuno razliit od lanca reda ejhova, koji obuhvaa samo slijed ivota u razmiljanju i predaji duha reda s kolje na na koljeno. Jedan je duhovni lanac uenja i pravila reda, a drugi duhovniki ianac uiteljskih mjesta i nadarbina. Po to ovaj lanac obujmljuje i prolazi kroz cijelu zgradu osman skog dravnog ustrojstva i uprave i ve dulje neke opadanju sklone dijelove dravne zgrade jo i danas donekle dri pove zane, to je njegovo podrobnije poznavanje potpuno nuno ne samo za puno poznavanje Osmanskog carstva, nego i puno vred novanje zasluga Mehmeda I I kao zakonodavca i za puno razu mijevanje buduih mjesta ove povijesti, gdje e se govoriti o lancu uleme i l i pojedinih njegovih karika. Mehmed je, odmah po osvajanju Konstantinopolisa (Cari grada), osam od najuglednijih crkava pretvorio u damije, a uz ove je utemeljio osam visokih kola (medresa), za ije su se uzdravanje upotrijebili prihodi bogomolje. Kada je, potom, izgradio u Carigradu damiju po sebi nazvanu, utemeljio je on uz nju samu osam medresa koje su, jer su bile izgraene na 246

istoj povrini sa damijom, dobile titulu: Osam visokih kola polja, a bile su osigurane boljim nagraivanjem muderisa, t j . profesora, nego sve ostale dotada. Stupnjevanje razliitim profesorskih mjesta i ustanovljenje cijele hijerarhije uleme, djelo je velikog vezira Mahmut-pae ko j i se, i sam uenjak, postarao oko njihovog stupnjevanja i op skrbe. Studenti su se zvali talib, t j . oni koji ele (znanja eljni), i l i , openito, strasni, t j . zapaljeni, jer su gorili od ljubavi za znanjem. Oni su imali stan i hranu osigurane u posebnim zgra dama (tetimme, t j . ispunjenim, zvanim) koje su bile uz osam kola. Njihov studij obuhvaao je deset znanosti: naime, gra matiku, sintaksu, logiku, metafiziku, filologiju, topiku, stilisti ku, retoriku, geometriju i astronomiju, nakon ijeg dovrenja su se nazivali danimende, t j . znanou obdareni, i kao takvi i l i kao asistenti-ponavljai (muid) uili su druge studente ovim znanostima, koje su oni upravo tako izuili. Danimende su bili takvi uitelji niih kola i l i su postajali imami, za to nisu tre bali vieg studija, ali su gubili svaki izgled na unosna mjesta muderisa i mula. Za ove se traio studij znanosti o zakonu i postupno napredovanje u redovima uleme. Kandidati za takva mjesta zovu se mulazimi, a mjesta za muderise su plaena dnev no od dvadeset do ezdeset aki. Po veliini plae, profesori se zovu dvadeseci, trideseci, etrdeseci, pedeseci i ezdeseci. Pro fesori na osam visokih kola uz Mehmedovu damiju s dnevnom plaom od pedeset aki zovu se obino osmaci, a njihovih osam katedri proslavljeno je obino u historiji kao osam rajeva ue nosti. Osim ovih osam, osnovao je Mehmed jo jednu medresu sa istom profesorskom plaom uz Ejubovu damiju i jednu sa ezdeset aki dnevne profesorske plae uz damiju Aja-Sofiju. Ali da i izmeu viih jednako plaenih muderiskih poloaja vo de stepenice u hijerarhiju, bili su ovi podijeljeni na vanjske i unutranje. Vanjski stoje iza unutranjih, ovi iza osmaka Mehmedovih medresa, a osmaci i l i profesori s polja Mehmedove damije stoje iza ezdesetaka. Plaa i poloaj profesora primje reni su vanosti djela, to su ga predavali- Tako oni s dvadeseticom itaju o izvjesnom dogmatskom djelu, oni s trideseticom o retorikom djelu, oni s etrdeseticom ue o g r a a n s k o m za koniku, pedeseci o Poslanikovoj predaji (hadisu), a ezdeseci o egzegezi Kurana. Osim o viim djelima retorike i metafizike, ije se osnove nauavaju ve u niim kolama, obuhvaaju vie katedre sve etiri grane znanosti o zakonu, naime: nauk o vje r i , pravnu uenost, znanje o predaji (hadisu) i znanje tumaenja Knjige. Samo mulazim, koji je u sedam godina preao taj stu dij i poloio strogi ispit, sam postaje muderis i l i je sposoban zauzeti via sudaka mjesta, jer mjesta niih sudaca i l i naiba, njihovih zamjenika, s prihodom od 25 aspri dnevne plae, za htijevaju samo studij danimenda, dok je za vie sudske titule, koje se zovu mule, potrebno zavriti vie studije, a neophodno 247

je proi stupnjevima muderisa. Muderis najvieg stupnja zove se mahred mula, t j . mula s pravom oekivanja. Naslov mule pripada samo najviim dostojanstvenicima m e u sucima, koji tvore prvi od pet razreda u organizaciji uleme, a prema svom poloaju i prihodu podijeljeni su na est razreda. Takva briljivost zakonodavca za ureenje kola i unapre ivanje profesora do najunosnijih pravnih poloaja osigurala je napredak znanstvene kulture i procvat uenosti za Mehmeda I I . On sam je od mladosti znanstveno naobraen i pokazao je napredne rezultate u sastavljanju pisama kao i u pjesnitvu, pa mu je palo u ast da ga ubrajaju u sakupljae cvijea meu osmanskim pjesnicima. Od njegova je vremena sluba sulta nova uitelja (hode), koji ne samo da je itao s prinevima nego i sa samim sultanom, postala stalna sluba m e u prvim poasnim poloajima ljudi od znanja zakona. Tuce najveih uenih ljudi bili su na tom poloaju od njegove mladosti do kraja njegove vladavine i uili su njega i l i njegova prijestolo nasljednika Bajezida. Meu njima su b i l i poznavaoci zakona kao mula Kurani i mula Sirek, Hoda-zade i Hatib-zade i mate matiar Mirem elebi. Jedan drugi m a t e m a t i a r i astronom pr vog reda, A l i Kuu, pratio je Osvajaa (el-Fatiha) u njegovim ratovima i pisao je, za vrijeme vojnog pohoda protiv Uzun Hasana, astronomski udbenik, s nazivom Fethije, nazvano po osvajanju; i jo danas je granica kod koje je u Osmana zastao napredak u astronomiji kod doba Osvajaa (el-Fatiha). Jo kao princ se Mehmed dopisivao s najobrazovanijim vladarima, svo j i m suvremenicima, koji su se brinuli za napredak znanosti i uenim ljudima pruali blagostanje: s unukom i praunukom Timurovim, s Baizankurom, bratom, i Abdulatifom, Ulug-begovim sinom, kojeg Evropa zna po astronomskim tabelama po njemu nazvanim, sa Dihan-ahom, vladarom dinastije Karakoyunlu (Crnoga ovna), i sa irvan-ahom, vladarom irvana. Neka od ovih pisama, sauvana u zbirci dravnih spisa reis-efendije Feriduna, moda potjeu iz pera samoga princa. Naslovi kasnijih pisama o pobjedi nad Konstantinopolisom (Carigrad), Morejom, Kafom i protiv Uzun Hasana, upuenih perzijskom ahu, egipatskom sultanu i vladarima Kastamonija, te krimskom knezu i erifu Meke i vladaru Hindustana imenuju kao pisca mulu Kuranija i mulu Kerima; dva uena ovjeka, k o j i su se tada natjecali u umijeu sastavljanja pisama sa svojim suvre menicima, nedostinom uzoru svih perzijskih sastavljaa pisa ma, s Hoda Dihanom, t j . uiteljom svijeta, vezirom Mehmedah Behmena iz Indije. Osim znalaca zakona, kojima je napredak u znanostima osigurao i napredak u poloaju i asti, posvetili su se za Meh meda i pae i veziri s ljubavlju znanosti i svojim su djelima i inima dali najsjajniji dokaz da uenost ne pristaje samo ratni k u i dravniku, nego da je znanstvena naobrazba i u najviim 248

dravnim slubama znak najveeg procvata drave. Pored Mahmut-pae, velikog vezira, kojeg su zasluge za znanost i uene ljude ve prije pohvaljene, istaklo se jo pet vezira i jedan ve liki vezir u kolu uenih ljudi, naime: Sinan-paa, dvojica Ahmetpaa, Jakub-paa, Dezeri-paa i veliki vezir Mehmed-paa Karamani. Sinan-paa, sin Hizir-begov, u mladosti veliko sumnjalo tako da m u je otac bacio u glavu bakren sud, jer je posumnjao da l i je bakar zaista bakar, kasnije je bio matematiar, prinevski uitelj i vezir, pa je pao u nemilost, i , pod izlikom lijeenja protiv ludosti, svaki je dan po sultanovu nalogu batinan. Na molbu uleme opet je postavljen muderisom u Sivrihisaru i Edrenu. Pisao je o astronomiji, metafizici, etici i legende. Ahmet-paa i Jakub-paa, kao i Sinan, sinovi velikog uenjaka mule Hizir-bega izgleda da su t i t u l u paa dobili manje zbog svoje uenosti, a vi e zbog uenosti svog oca i brata- Ahmet-paa, Veliedinov sin, prinev uitelj, zatim vezir, bio je prvi lirski pjesnik u Osmana, prvi koji je to ime zaista zasluio i potvrdio, sve dok palmu a sti nije predao veem Nedatiju, kao to j u je ovaj morao pre pustiti Bakiju. Dezeri Kasim-paa, najprije defterdar, onda ve zir Mehmeda I I , natjecao se pod pjesnikim imenom Safi, t j . isti, s Ahmet-painim gazelima, a veliki vezir Mehmed-paa Karamani, posljednji Osvajaev (el-Fatihov) veliki vezir i ureiva njegovih dravnih uredbi u obliku kanunnama postigao je Osva jaeva (el-Fatihovo) potovanje kao niandija svojim umije em u sastavljanju pisama perzijskom ahu, a onda je osvojio njegovo povjerenje u tolikoj mjeri da mu je povjerio najviu ast u carstvu. Zadrao je titulu svog poloaja (Niani) kao pjesniko ime i prethodnik je uenih dravnih sekretara i nji hovih nasljednika. Meu njima su t r i povjesniara, nazvana prema opsegu svojih djela nadimkom veliki, srednji i mali ni andija, da b i se razlikovali izmeu sebe. Od sedam uenih Osvajaevih (el-Fatihovih) vezira bila su, dakle, etvorica pjesni ci i to m e u ovima dva najvea velika vezira za njegove vlada vine: Mahmut-paa, koji je uredio hijerarhiju uleme, i Meh med Karamani, k o j i je uredio dravne slube. I sultan Dem, drugoroeni Mehmedov sin, volio je i bavio se pjesnitvom. Na najvia mjesta svoga dvora i drave postavljao je pjesnike, kao Sadija, svog niandiju, Hajdara i ahidija, svoje defterdare. Osvaja (el-Fatih), koji je uzeo pjesniko ime Avni, t j . koji vo l i pomoi, potvrdio ga je potpuno pomaui domaim i inozem nim pjesnicima. Trideset ih je dobivalo stalnu potporu. Najve em stilistu svog vremena, Hoda-Dihanu u I n d i j i i posljednjem velikom perzijskom pjesniku, Mula Damiju, slao je godinje tisuu dukata. Uz takvu zatitu odozgo, moralo je doi do brzog i boga tog procvata osmanskog pjesnitva. U Brusi se pojavila itava plejada lirskih pjesnika, u Kastamoniju su zasijala cijela vojni ka kola pjesnika, ak se pojavila jedna pjesnikinja, Zejneb; 249

ali, m e u tridesetoricom, za trideset godina Osvajaeve (el-Fatihove) vladavine, plaenih pjesnika, niti jedan pjesnik ne b i za sluio to svoje ime bez istovremenih uzora perzijske i agatajske poezije: Damija i M i r Aliira, baklje na kojima su prva svjetla osmanskog pjesnitva zapalila uljane svjetiljke svoga oduevljenja. Kao to je ve za Murata I pjesnik ejhi svojim Husrevom i irinom poao stopama Nizamija, prvog velikog romantiarskog epika Perzijanaca, tako je osmanski romantiki epik Hamid, pjesnik Jusufa i Zulejhe, Lejle i Mednuna, kao oponaate! j i l i , veim dijelcwn, i Damijev prevoditelj, u svo j i m stihovima petercima i sedmercima epski obradio istu ro mantinu gradnju. Ahmet-paa, prvi osmanski lirik, pokuava jui dugo vremena poletjeti vlastitom snagom, uspio se vinuti u visine tek kada je spjevao gazele natjeui se s M i r Aliirovim gazelima. Romantiarsku M i r Aliirovu pjesmu, nazvanu Humai i Humajun, oponaao je Demali svojom pjesmom pod istim naslovom. ehdi je pokuao kao Firdevsijev oponaa telj epski obraditi osmansku povijest, ali ga je u tome sprije ila smrt nakon to je dovrio etiri tisue distiha. Nasuprot tome, napisao je ejh Giileni deset puta toliko, naime etrdeset tisua stihova u duhu Mesnevije Delaledin Rumija. Pjesnikmistiar Alehi, iji je grob u Jenide Vardaru jo i danas mjesto hodoaa, poto je u Buhari u redu Nakbendija primio misti no upuenje i dugo ivio sa Damijem, obogatio je svoju do movinu mistinim djelima u stihu i prozi. Osvaja (el-Fatih) nije u svoje drutvo povukao samo vezire-pjesnike, ve i druge, prvenstveno Perzijance, i premda je njihove orgijske ispade u vinu i ljubavi ponekad kanjavao protjerivanjem s dvora i za tvorom, ipak je prema njima veinom bio popustljiv. Slijedei sultanove primjere, privukli su i njegovi veliki veziri, kao Mah mut i Mehmed Karamani, veziri-pjesnici, kao Ahmet-paa i Kasim-paa, druge pjesnike u krug svoga drutva i l i u krug svoje obitelji. S trideset pjesnika odralo je korak isto toliko poznavalaca zakona na stazi knjievne slave za Osvajaeve (el-Fatihove) vlada vine. Od ovih pet tuceta znamenite uleme, razmotrit emo dvo jicu. Krilnik je mula Kurani, uitelj sultana Mehmeda, kad je ovaj jo bio princ-namjesnik u Manisi (Magneziji) i pokazivao uporno da nee da ui (recitira) Kuran. Tada mu otac, sultan Mu rat, poalje mulu Kuranija sa tapom u ruci i s pravom da ga iskoristi na princu. Kurani, ovjek dostojanstvena izgleda, nesalomiva karaktera i bez straha pred sultanom, najavio se princu Mehmedu sa svojim zadatkom. Princ mu se nasmijao u lice, a Kurani ga odmah za to kazni jednim udarcem batine. Kad je Mehmed doao na vlast, htio je svoga strogog uitelja nagraditi vezirskom asti koju je ovaj odbio. Zato je sebi uzeo to veu slobodu kao vojni sudac i zatim upravitelj pobonih za klada, veu slobodu nego je ikada mogao imati ijedan vezir, 250

ne ljubei pred sultanom nikad zemlju, nego se s njim rukovao i pozdravljao ga kao svaki musliman sebi ravnoga sa: Pozdrav ljam Te! Oneraspoloen je poao u Egipat, gdje ga je sultan Kaitbai odlikovao najveim poastima i opet se vratio u Rum. Umro je ugledan zbog svoje uenosti i svoga samostalnog kara ktera. Njegov suparnik, otmjen po izgledu, u milosti sultana, ka rakteran i uen, bio je mula Husrev, roeni Grk, a njegova dva djela, Kosa na elu i Biseri, ine osnovu osmanske pravne znanosti. Bio je sudac u Carigradu i svim njegovim predgrai ma, a onda je bio trinaest godina muftija. Uivao je najvei ugled koji m u je podalo dostojanstvo zakona, a jo vie njegov karakter. Kad je ulazio kroz vrata Aja-Sofije, odmah se u stra hopotovanju razdvajao zbijeni narod i p r o p u t a o ga sve do mihraba. Vie nego jednom rekao je Osvaja (el-Fatih), videi to sa svog povienog mjesta u damiji, svojim vezirima: To je Ebu Hanifa naega vremena. Budui da je, za sveanosti prigodom obrezivanja, sultan stavio Kuranija sebi o desnu, a njega na lijevu stranu, odmah se otisnuo laom u Brusu, slu tei zapostavljanje; tamo je izgradio katedru i sam poduavao. Hoda-zade i Hatib-zade, t j . hodin sin (sin trgovca iz Bruse) i sin govornika s mimbere (povieno mjesto za izlaganje u dami j i ) , postali su znameniti ne samo po svojim djelima, nego naro ito to su nadmaili druge branei znanstveno sporna pitanja u sultanovoj prisutnosti. Oba su bili Mehmedovi uitelji, ne princa, nego sultana Osvajaa (el-Fatiha), koji je, u meteu svo j i h osvajanja, naao vremena da sa svojim uiteljima ita i gdje su se u njegovoj prisutnosti vojne bitke smjenjivale sa znan stvenim borbama uenih ljudi. Usuuje l i se raspravljati, upi ta Osvaja (el-Fatih) Hoda-zadea. Kao va uitelj se usuu jem, odvrati ovaj i odmah ga Mehmed skine s poloaja, ali ga zatim opet u milosti natrag primi. Jedna od najznaajnijih Hatib-zadeovih rasprava bila je ona s uenim znalcem zakona Alaedinom Arebijem. Ovaj je dva puta zauzimao poloaj muftije (koji tada jo nije znaio i najviu pravnu vlast); jedanput je u isto vrijeme bio i muderis, a po drugi puta bez ikakve druge naarbine. Mada su on i I b n Magnezija spadali m e u najzname nitiju ulemu za Mehmedova vladanja, nainio je on samo jedno djelo, ali zato devedeset i devetoro djece, a ovaj posljednji ni jedno djelo, jer je bio previe astohlepan, pa je samo teio za vezirskim poloajem koji je najposlije i dobio. I b n Magnezijev nasljednik na poloaju vojnog suca bio je veliki uenjak Kate lani, iju je mo, meutim, veliki vezir Mehmed Karamani sveo na polovinu, podijelivi dotad jedinstven poloaj vojnoga suca, imenujui Hadi Hasan-zadea vojnim sucem u Anadoliji. Ovom je kasnije sultan Bajezid dao kao prvi zadatak da napie povi jest carstva. Kad mu je, meutim, veliki vezir dao poloaj mu derisa prije nego uenom Hialiju, Hiali, uvrijeen zbog neza sluenog zapostavljanja, iskali svoju srdbu u pismu u p u e n o m 251

veziru. Jedan sin i jedan unuk velikog Fenarija pokazali su se svojim spisima dostojni oeve i djedove slave. Najvei interes, ne samo kao uenjak, nego i kao ovjek, pobuuje Hadi Baba, ueni gramatiar i t u m a Islama, otac velikog vezira, Mehmeda Karamanija koji se pjesnikim ime nom zove Niani. Budui da je Hadi Baba svoga sina, velikog dravnika, ureivaa dravnih slubi, izgubio u cvijetu mlado sti, itav je ivot duboko alio za njim. esto je s damijske predavaonice navodio stihove svoga sina i prekidao bujicu rije i bujicom suza. Ve smo prije spomenuli znalca zakona, vezi ra Sinan-pau i drugog znalca zakona, krvnika Musanifeka i njegova djela, jer je poinio nevjerojatno djelo ubivi bosan skog kralja istom rukom kojom je napisao fetvu koja mu daje to pravo. Zadnjih sedam imena s popisa znamenite uleme za Mehmeda I I imena su mnogih lijenika, koji su dvorski, osobni sultanovi lijenici i ujedno ulema. Od ovih sedam su etvorica bili Perzijanci, jedan Turin, jedan Arap, a jedan idov, po ime nu Jakob. U poetku je jo kao idov bio u slubi defterdara, a zatim je, postavi musliman, uzdignut ak na ast vezira. i dov, daleko najspretniji od svih sultanovih osobnih lijenika, sigurno b i ovoga spasio od posljednje bolesti uz pomo njegove ivotne snage, da veliki vezir Mehmed Karamani nije nagovorio sultana da uzme lijekove perzijskog dvorskog lijenika Larija. Tako su lijenici u atoru protuslovili jedan drugome, a i lije kovi u sultanovu tijelu i on i m je podlegao. Od ostala t r i perzij ska lijenika bio je Kutbedin, dodue, odan svom umijeu, ali uz to i previe ivotnim radostima. On je imenovan starjeinom svih lijenika, s vrlo izdanom plaom od mjeseno dvije tisue aki, koje je potroio na robinje i djeake. ukrullah iz irvana bio je u sultanovoj milosti zbog toga to je znao tumaiti Kuran i Poslanikovu predaju (hadis), ali se istakao i kao povjesniar, kao to je Ataullah u matematici. U toj su znanosti ostavili traj no ime, za doba Mehmeda, pored A l i Kuija, Perzijanca, jo i Mirem-elebi, Bajezidov uitelj, dok je bio princ, i Kara Sinan, Ali Kuijev komentator. Husein Tebrizi umilio se lijepim pona anjem nita manje nego l i uenou. Od ejhova koji su Osvajaa (el-Fatiha) pratili na njegovim pohodima i njegovu vojsku oduevljavali rijeju iz Kurana i predaje (hadisa), najodliniji je Akemsedin, t j . bijelo sunce vjere, koji nam je ve poznat po tome to je p r o n a a o Ejubov grob prije zauzea Konstantinopolisa (Carigrada) i to je pro tumaio Mehmedov san prije bitke u Terdanu; ali jo nam nije poznat i kao lijenik, glazbenik i pisac. On je presadio mistino znanje, koje je nauio u Osmandiku od velikog ejha Bajramij a i u Halebu od ejha Zejnedina Hafija (obojica su osnivai redova koji se po njima i zovu), u svoja etiri sljedbenika i se dam sinova, od kojih se svaki zvao Mehmed, a najmlai je bio pjesnik-romantiar Jusufa i Zulejhe, poznat pod imenom Ham252

di. Poto je sedam puta hodoastio u Meku, konano je otpoinuo u Koiniku, gdje je njegov grob postao mjesto hodoaa. Nakon Akemsedina, najznamenitiji ejh je Ebul-vefa. Osvaja (el-Fatih) m u je u Carigradu sagradio damiju, a znamenit je po svom pjesnikom i glazbenom znanju i po svojoj strogoj odijeljenosti zabranivi sultanu posjeivanje. ejh Hadi Halife, kao mistik isto je tako velik kao to je njegov kasniji imenjak polihistoriar; vrlo dobro je razlikovao muslimansko pravo prepu tanje sudbini od onog lanog, jer musliman pretpostavlja pra vo potovanje Bojih zapovijedi, dok se u drugom sluaju po stavlja iznad njih. Alehi i Giileni bili su spomenuti meu pje snicima. Derviki ejh Halvetija, Hadi elebi, konano je stvar no zahvatio u vano pitanje odreivanja nasljedstva m e u Mehmedovim sinovima. Postavio se protiv velikog vezira, Mehmeda Karamana, koji je bio za princa Dema, dok je on odluno bio za Bajezida, te m u osigurao veliki broj glasova svojih pristaa, ejhova i dervia iz Karamana. Uskoro je, u Karamanu, stranka karamanskog ejha odnijela pobjedu nad strankom karamanskog velikog vezira.

GLAVA D E V E T N A E S T A Ustolienje Bajezida II i sudbina princa Dema

[Po smrti sultana, glavna zadaa velikog vezira bila je sakri t i smrt od vojske i glavnog grada. im je umro Mehmed, veliki vezir Mehmed Niani, Karamani, dao je voziti tijelo u kolima s obinom pratnjom, kao da je iv, u Carigrad. Otpravio je od mah sobara Keklik Mustafu Bajezidu, najstarijem princu u Amasiju. No istodobno je, izdajniki spram ovoga, poslao svoga po uzdanika princu Demu u Karaman kojeg je elio na prijestol. U Carigradu i na azijskoj strani gdje je vojska taborila, dao je zatvoriti pristanite i staviti zabranu na plovidbu da b i sprijeio openje izmeu grada i tabora. Ademoglanu, t j . janjiarskim novacima, zapovijedio je da poprave mostove preko rijeke u blizini tabora. T i m mjerama objelodanio je vojsci da je Osva ja (el-Fatih) mrtav. Smjesta se pobune janjiari, zauzmu jedan brod, otplove u Uskiidar (Skutari), a odatle u Carigrad, napadnu kue idova i bogataa, a ubiju i velikog vezira. Vojska se izja253

sni za Bajezida, a njegov sin, princ Korkut, proglaen je do oe4. 5.1481. va dolaska namjesnikom. Bajezid smjesta po obavijesti krenu u glavni grad, stie za devet dana u Uskiidar (Skutari), gdje je more bilo prepuno bro dova sa veledostojnicima carstva. Janjiari odmah doplove do njegove galije i zatrae da udalji Mustafa-pau kojeg i m je Ishak-paa, kao njegov takmac za poloaj velikog vezira, obijedio kao krivca t o i m nije poveana plaa. Sultan odmah pristade i ovaj ode nazad u Aziju. Ulaz u Carigrad bio je u znaku alo sti. Pred vratima seraja bili su svrstani janjiari i oni predaju svoju molbu. Molili su oprost zbog ubojstva velikog vezira i ha ranja gradom, kao i da i m se povea plaa, ako ne redovito, a ono putem izvanrednog dara. Sultan i to odobri. To je po dru gi puta da se oni daruju p r i ustolienju. A to pokazuje, odsada, njihov utjecaj na prijestol. Slijedeeg dana je pokopan Mehmed 21.5.1481. I I . , novi sultan primio poklonjenja, postavio Ishak-pau za ve likog vezira, ali je ipak Mustafa-pau ponovno pozvao u Carigrad i dodijelio m u mjesto vezira. Bajezid nije primijenio carski zakon bratoubojstva, jer je imao samo jednog brata, a ovaj je bio udaljen i naoruan. Cim je dobio obavijest, princ Dem urno krenu ka Brusi da zaposjedne bar staru prijestolnicu. Bajezid m u posla u susret Ajazpau sa 2.000 janjiara, a sam ode u Uskiidar (Skutari) skupiti svu vojsku. Grad je bio sklon princu Demu, te ne pusti janji are. Doe do bitke, u kojoj je Ajaz-paa s veinom vojske za robljen. Princ Dem doe nakon t r i dana, a grad m u srdano otvori vrata i prizna ga za sultana. Osamnaest dana je trajao taj san o vlasti. Kada dou da Bajezid ide s cijelom vojskom, princ m u po sla poslanstvo u kojem su bila dva poznavaoca zakona: mula Ajaz, ukrullah i Hami-elebi, a i stara sultanija Seldukhatun, ki Mehmeda I . , tetka Osvajaa (el-Fatiha). Preko njega je nudio Bajezidu da mirno podijele vlast nad Azijom i Evropom. Kada je Seldukhatun pokuala dirnuti u njegove bratske osje aje, on j o j lakonski odgovori arapskom poslovicom: Nema srodstva m e u kraljevima i krenu na Brusu. Raunao je ne samo na p r e m o u vojsci, nego i na izdaju, jer je Jakubu, Demovu vrhovnom upravniku dvora, tajno ponudio namjesnitvo. U meuvremenu m u se pridrui sa svojom vojskom najstariji sin Abdullah, namjesnik Saruhana. Izdajnik Jakub nagovori princa Dema da podijeli vojsku, te jedan dio poalje ka Izniku, a drugim krene ka Jeniehiru. im je prvi dio, pod Gedik Nasuhom, vidio pred Iznikorn elo Sinan-paine vojske, brzo se povukao u klanac Asvad gdje je potuen i gonjen do Jeniehira. I Bajezid doe do Jeniehira, a 20.6.1481. t u m u doe u odlunom trenutku bitke Gedik Ahmet-paa, osva ja Otranta. Ve je jedan dio Demove vojske bio potuen, ka da ga napusti i izdajnik Jakub s najboljim dijelom vojske i pri254

jede Bajezidu. Poraz je bio potpun. Jedva se i princ izvukao ostavljajui sve. Sedmog dana je u Konji, tu se odmorio, a onda s majkom i ostalim haremom poao za Siriju i Egipat. Tamo je bio sjajno doekan, osobito u Kairu i kraljevski uzdravan. Bajezid je gonio princa. Kada je doao u klanac Ermeni, pojave se tamonji Turkmeni s molbom za osloboenje od po reza i danka zbog svog ponaanja spram Dema; oni su ga, ka da je tuda nou prolazio u bijegu, opljakali i njega samog sko ro uhvatili. Sultan, na izgled, odobri njihovu revnost za dobru stvar i zapovijedi da se svi, koji to zasluuju, moraju pojaviti na njegovu dvoru. Kada oni dou u nadi da e dobiti dobru nagradu, on i h sve razapne. Ovo je, ree, nagrada za robove koji se nepozvani mijeaju u poslove sultana. Njima dolikuje jedino da nose svoj jaram koji i m je nametnut; kada se dva na sljednika carstva oko istog spore, u to se nijedan stranac ne treba mijeati; kako se usuuje tako prosti olo, ispruiti ru ku ka najviima! U Konji je potjeru predao Ahmet-pai, a on se vratio u glavni grad. Princ Dem, koji je kraljevski primljen u Egiptu, nije izgu bio nadu, jer su ga na to naveli Kasim-beg, zadnji izdanak knezova Karamana, koji se jo uvijek borio protiv Osmana, i vie lenskih uglednika osmanske vojske, a osobito Mahmut, sand akbeg Ankare. Na njihov poticaj i uvjeravanja, on, nakon sas tanka s njima i drugim izbjeglicama u Halebu (Alep), prijee granicu i doe do Adane. Kod planine ukur emeri, t j . rudni ke jame iznad Konje, doe do sukoba Ahmet-pae i Mehmeda, voe Demove konjice, ali bez odlunog uspjeha. Kako je i Ba jezid urno krenuo protiv brata, on se sjedini sa neto izmaklim Ahrnet-painim taborom. U meuvremenu su princ Dem i Kasim-beg, kojem je on obeao, ako pobijedi, doivotno Karaman, doli do Konje i op sjedali je, no obrana je bila tvrda. Stoga Mahmut-beg, prebjeglica, zamoli Dema da krene do Ankare, ali na putu naie na Sulejmampau iz Amasije, napadne ga i pogine. A Dem, na vijest o bratovom dolasku, brzo raspusti vojsku i izmakne preko Akehira u kameniti Tail (Cicilija). Bajezid mu poalje seganbau, t j . general-majora janjiara, kao poslanika s prijedlogom da se nagode. Kada Dem. zatrai vlast nad Azijom, on odbi i za moli brata da se vie ne kalja nevinom muslimanskom krvlju, nego da u Jeruzalemu svoje dosadanje prihode mirno troi. A kada je bio odbijen, vojska krene na tailsku zemlju. Dem se posavjetova sa svojima, a Kasim-beg mu predloi da, kao to je to nekada uinio princ Musa, prebace ratite na evropsku stranu. On to prihvati i posla poslanika velikom m e t r u na Ro dosu radi podrke, koju i dobije. Dem se otputio na Rodos, gdje mu je bio prireen sjajan doek sa najveim poastima. Meutim, od strane najprije namjesnika Karamana, a onda Ahmetpae doe izaslanik s prijedlogom trajnog mira. Glavari reda, 255

26.9.1481.

11.2.1482.

6.5.1482.

8. 6.1482.

23.7. 1482.

20.8.1482.

31.8.

16.10.1482.

21.2.1483. 30. 8.1483.

11. 1. 1495.

rastrzani izmeu dobrobiti reda i dunosti gostoprimstva, a jed nako uvjereni da princ nije sasvim siguran na otoku, odlue ga poslati u Francusku. Prije toga su, ipak, dogovorili s njim da e, ukoliko doe na vlast, sve luke carstva biti otvorene za flo tu reda, da e svake godine osloboditi tristo krana bez otkup nine, te da e njihovu redu platiti 150.000 zlatnih guldena kao odtetu za dobijeno izdravanje. Krajem kolovoza (augusta) otplovi Dem sa trideset pra tilaca i vie drugih, iz ropstva iskupljenih zemljaka. A istoga dana odu izaslanici reda Bajezidu na pregovore, te sa njegovim predstavnicima sklope povoljni m i r i vrate se, bogato nagraeni, na otok u pratnji jednog turskog poslanika. Ovaj je sklopio taj ni sporazum sa velikim m e t r o m koji se odnosio na princa De ma, po kojem e sultan plaati redu svake godine 45.000 duka ta pod uvjetom da ga uva. Dem je, uz mnoge tekoe plovidbe, nakon est sedmica putovanja pristao u Nici. Ma koliko mu t u bilo lijepo, htio je odmah produiti u Rumeliju. A l i m u glavari reda, koji su ga pratili, odvrate da je on na tlu francuskog kralja, te da to bez njegove privole nije mogue. Zato m u predloe da kralju poa lje svoga izaslanika, to on i uini, a princ bude zadran i zato en. Kako je kuga poela harati u Nici i okolici, bila je to zgodna izlika da se princa uputi dalje, te on stigne u Roussillon. Plemenitai cijele ove oblasti sliju se ka mjestu da vide princa, si na osvajaa Konstantinopolisa (Carigrada). Potom ga dovedu u Le Puy na Roni. Uskoro je umro kralj Francuske, a to onda vi tezovi iskoriste kao priliku da princa silom lie njegove prat nje. Osamsto oklopnika okrui njegovu pratnju i silom uklone dvadeset i devet osoba. Preporuio se papinoj zatiti i zatraio tajni razgovor. Ukratko ispria svoje muke i zatrai da bude vraen u Egipat. Papa odgovori da njegova elja zasada nije spojiva sa eljom za prijestoljem, da ugarski kralj trai nje govu prisutnost na rumelijskim granicama, a prije svega da b i bio poeljan njegov prijelaz na kransku vjeru. Dem s pravom odgovori da bi on takvim prijelazom opravdao smrtnu osudu znalaca zakona, da on svoju vjeru ne b i promijenio ni za Osman sko carstvo, a ni za vlast nad svijetom. Za ove t r i godine to je proveo u Vatikanu za Inocencija V I I I . bilo je ureeno s Bajezidom da bude pod nadzorom, a ovaj je plaao za to 40.000 dukata. Pa i kada je doao novi pa pa, Aleksandar Borija, opet je Bajezidu predloeno da na isti nain bude regulirano i l i da ga se za 300.000 dukata jednom za uvijek umori. Krajem 1494. godine upadnu Francuzi u Italiju i u u u Rim, a papa pobjegne sa princom Demom u tvravu San Angelo. Uskoro se potpie mir, a jedan od uvjeta bio je da se Dem pre pusti francuskom kralju. Po prvi puta je, tada, papa razgovarao 256

s njim kao sa princom i pitao ga da l i eli ii sa francuskim kraljem. Ja sam, odgovori Dem, zatvoren ne kao princ, ne go kao zatoenik, pa neka bude to da me ovaj uzme sobom i l i da jo due ostanem u zatoenitvu, Posramljen ovim odgovo rom, papa je rekao: Neka nas nebo ouva, da ste V i zatoenik. Oba ste vladari, a ja sam m e u vama samo tuma. T r i dana kasnije bio je jo jedan razgovor pape, Dema i kralja, te ga je papa predao kralju, s kojim on, nakon krvave bitke kod Montefortina, u e u Napulj. 22.2.1495. U m e u v r e m e n u je papin poslanik, k o j i je, s Bajezidovim poslanikom, doao u Ankonu, bio uhvaen od upravitelja Sinigaglie, a s n j i m i dvogodinji novac od sultana. Sada se papa, koji je izgubio ovaj novac i nadu u budui, prihvati jedinog jo preostalog sredstva dobiti, trovanja princa Dema. Kada je ovaj stigao u Napulj bio je toliko slab da ni pismo svoje matere ni je vie mogao itati i uti. Uskoro i umre. Njegove stvari poa- 24.2.1495. lje francuski kralj sa Hatib-zade Nasuhom materi u Egipat. A l i bilo da vjetar nije bio sklon Hatib-zadi bilo da on sam nije bio sklon mrtvom gospodaru, brod je, umjesto u Aleksandriju, otplo vio za Carigrad. Bajezid je bio obavijeten, a znao je i bratovu zadnju elju to j u je on, sve slabiji, slutei kraj, izrekao: da bude pokopan u islamskoj zemlji. Zato se Demovo tijelo, to ga je francuski kralj dao balzamirati i poloiti u Gaeti, preko Galipolja donese u Brusu i pokopa uz Murata I I . Tako se okona ivot ovog tridesetestogodinjeg princa ko j i je proveo trinaest godina u zatoenitvu, a bio je rtva kr anske i turske politike, nevjernosti glavara rodoskog reda, os vajakih planova Karla V I I I i nesavjesne udnje za dobiti, osve tom i umorstvom pape Aleksandra V I . U narodu ivi uspome na na njega kao na pjesnika, a lirske pjesme su mu skupili nje govi vjerni slunici, Hajder, uvar peata, i Sadi, defterdar].

17 Historija Osmanskog carstva

257

GLAVA DVADESETA Vladavina Bajezida II

[Bajezid je stupio na prijestol u dobi od trideset i pet godina i bio je, pred taj in, namjesnik u Amasiji, gdje je vie uio ne go ratovao. Miroljubivost, pjesnitvo i , dijelom, ivot u razmi ljanju uinili su da nije bio sklon ratu i vodio ga je samo kada je morao. Kao to je na poetku osmanske historije, nakon Osmanovih ratnih trideset godina, slijedilo trideset i pet mirnih Orhanovih, tako je i sada, nakon trideset ratnih Mehmedovih godina, dolo trideset Bajezidovih mirnih. Bajezid se u oblaenju drao strogo uzora svoga oca i bio je, po njemu, krepkog izgleda, jake stature i snano izvijenog plemenitakog nosa, ali, za razliku od njega, nije volio sjaj. Nje gova sklonost ka miru, znanosti, promatranju i jednostavnosti pribavila m u je naziv Sufi, t j . mudrac koji razmilja. Moda on ne b i htio primijeniti carski zakon o bratoubojstvu, da Dem nije orujem ustao protiv njega. ak mu je, nakon prvih borbi, nudio ugovor o m i r u i sav njegov prihod, ako napusti dravu i ode u Jeruzalem.] Prva oruana djela Bajezidove vladavine bila su uz ona protiv njegova brata u Aziji u Evropi samo nastavljanje rata protiv Italije, koji je Mehmed bio zapoeo, i nastavljanje ma log rata koji su dalje vodili bosanski i srpski namjesnici pro t i v Dalmacije i Ugarske. Ahmet Gedik, osvaja Otranta, napu stio je Otrant nakon Mehmedove smrti, a njegov nasljednik Hajredin, koji se neko vrijeme hrabro branio, predao je konano 10.9.1481. grad kalabrijskom vojvodi uz uvjet da slobodno ode. Vojvoda je zadrao tisuu i pet stotina Turaka uz tobonju izliku i po sluio se njima korisno u svojim talijanskim vojnama. U isto je vrijeme Bajezid sklopio ugovor o m i r u s poslanicima napuljskog kralja uz uvjet da mu se vrate turski zarobljenici i oruje iz Otranta; kako do toga nije dolo, sakupila se vojska u Valoni. U Dalmaciji je Iskender-paa, beglerbeg Srbije, opustoio okolicu Zadra zbog toga to sultan nije bio obavezan odrati m i r sklopljen s njegovim ocem, ako ga se ne obnovi s njim. Zbog toga je Venecija poslala viteza Antonija Veturinija u Ca rigrad da bi s Mehmedom zakljuenu kapitulaciju obnovio s Bajezidom, do ega je dolo tek slijedee godine, ali ne bez te koa. Na bolji su prijem naili dubrovaki poslanici, odaslani da b i ne samo potvrdili dosadanje privilegije, ve i da zadre godinji danak snien na t r i tisue dukata. U Bosni je sandak beg Jakub zaposjeo utvrde Risanj, Posrednicu, Ko i dubrova258

k u tvravu Brstavik, dok je u Ugarskoj etovao Iskender-paa, polazei iz Smedereva. Da prekine ova etovanja, poe Pavao Kinis, kraljev general-kapetan sa trideset i dvije tisue ljudi iz Temivara. Stotina konjanika, pod vodstvom obih Tokelvja (Ni kole i Andrije), usudila se previe pribliiti Turcima, te su od etiri puta veeg broja Turaka bili zaokrueni u jednoj umi. 2.11.1481. Polovica je izginula, a druga pedesetorica se vrati teko ranje na. Jedan je Tokelv umro, a drugi je bio teko ranjen. Kinis pri jee Dunav i doe pred Golubac (Kolumba). Tisuu turskih ko njanika navali, ali veliki dio pogine, a druge zarobe. Kinis dade zarobljenike dovesti pred sebe i sve i h pobije, osim jednoga. Zapovjednika Smedereva slijedio je mlai Jarih, dostigne ga na vratima Golupca i odsijee m u glavu. Jedan drugi Kinisov od red, k o j i su predvodili Ladislav od Rozgonija i jedan srpski de spot, sretno prijee Dunav i sjedinjenim snagama dopru sve do rijeke Kruevca, gdje je Kinis boravio dvanaest dana, opustoio itav kraj i poveo sa sobom oko pedeset tisua Srba i tisuu Turaka. Kod t r i prijelaza rijeke uvrstio je mjesta Kevi, Ha ram i Branievo. Trojica turskih paa, Iskender-paa, namjes nik Srbije, Ali-paa, te Malko oglu uvrstili su otok ispred Smedereva. Poetkom slijedee godine potpisao je Bajezid novu kapitu- 16.1.1482. laciju s Venecijom po kojoj je dosadanji danak od godinjih sto tisua dukata oproten; Venecija plaa samo pedeset tisua dukata sultanovoj riznici za carinu koja odobrava naplatu u t r i obroka, a uvozna taksa za venecijansku robu utvrena je na 4%. Sultan se obavezuje da e vratiti tetu poinjenu Venecijancima od posljednjeg mira. Pogranini e se propisi odrati na snazi, a svi robovi od zadnjega mira trebaju b i t i osloboeni. Takve povoljne uvjete uspjela je ishoditi venecijanska politika, jer je sultan bio u nezgodi njegov je prijestol ugrozilo Demovo suparnitvo u Aziji. Vei dio godine je bio sultan zabav ljen vojnom u Karamanu, a krajem iste godine krenuo je Baje- 14.10. 1482. zid natrag u Carigrad. Dubrovanima je odmah, p r i nastupu svoje vladavine, potvrdio stare povlastice sa snienjem danka, to ga je Mehmed od opsade Skadra bio povisio na etiri i pet tisua dukata. Danak je odobren na t r i tisue dukata, kao to je bio i ranije. Pet sedmica po dolasku u Carigrad priredi sveanu gozbu 18. 11. 1482. u palai, gdje ugosti vezire i podijeli i m poasnu odjeu. Samo Gedik Ahmet-paa, osvaja Kafe i Otranta, pobjednik nad De mom i Kasim-begom, dobije crni mjesto zlatnog kaftana, kao navjetaj skore smrti, koja, prema nekim evropskim vrelima, smjesta i uslijedi na sultanov mig, jer ga kamom usmrti jedan nijemi rob. Posljedica je to ne ljutnje, nego dugotrajne suspregnute nemilosti. Ve za njegova oca Bajezid je zapazio gordi nesavitljivi duh ovog vezira, kada je pred neku b i t k u zasuo prigo vorima prineve zbog loeg dranja i poretka njihovih trupa;
17*

259

Bajezid m u zaprijeti da e se toga jednog dana sjetiti, a ovaj m u odvrati: A to m i moe uiniti? Kunem t i se uspomenom svoga oca da se, ako t i doe na vlast, nikada neu sabljom opasati u tvojoj slubi. Kada je Ahmet-paa, kao zapovjednik Ot ranta, bio pozvan prvi puta da vidi novog gospodara, objesi on sablju, kojom je bio opasan, za unka. Uitelju moj, ree Ba jezid, ti ima dugo pamenje; zaboravi nedostatak moje mla dosti, opai svoju sablju i koristi je protiv mojih neprijatelja. Sa sultanom se bio pomirio prilikom karamanske vojne protiv Dema. Kako je rat bio njegov elemenat, kao to je m i r bio sul tanov, on se usprotivi m i r u s Venecijom. Bajezid, koji je nemir janjiara ve dva puta uspio stiati parama i rijeima, bojao se s razlogom nove pobune p r i takvom tvrdoglavom stavu vojsko voe koji i h je tako esto vodio u pobjedu. Nove spletke, koje je Ahmet-paa kovao sa svojim puncem, velikim vezirom Ishak-paom protiv Bajezidova ljubimca, Mustafa-pae, prelile su kap sultanove nemilosti. Ipak historijski nije tono da je bio ubijen na gozbi, nego tek kasnije na putu za Edrene. Uskoro je bio smijenjen i veliki vezir, a na njegovo mjesto doao Daut-paa, anadolski beglerbeg, ija se uspomena odra la u Carigradu po njemu nazvanoj gradskoj etvrti, damiji, medresi i kuhinji za sirotinju. Damija se slikovito uzdie na blagoj uzvisini, na krajnjem junom dijelu evropskih predgra a Carigrada, a Daut-paina ravnica ispod nje prvo je sabiralite vojske kada se ilo na evropske vojne, kao to je ravnica Uskiidara (Skutarija) bila sabiralite vojske za azijske vojne . . . 1483. U proljee je Bajezid poao u punom sjaju s vojskom u Plovdiv (Filibe) da b i gradine na Moravi, koje je Mehmed bio opustoio, opet doveo u obrambeno stanje. Od Plovdiva (Filibe) je otiao preko Kistendea, Samakova, amurlija i Sarijara ka Sofiji. Hercegovina je prepadom bosanskog beglerbega, Mustafe urevia, potpuno pripojena Osmanskom carstvu. Jedan od dvojice sinova Stjepana Kosae, naime Vlatko Kosaca, pobje gao je u Dubrovnik koji je, da b i ublaio sultanov bijes i da b i vezire umirio, poslao sultanu dvanaest tisua i pet stotina a ve ziru pet stotina dukata kao dobrovoljni dar. Poto je zavrena izgradnja tvrave, Bajezid raspusti vojsku i priredi, na ravnici m j . 11.1483. Uzundova kod Plovdiva (Filibe), veliki lov u trajanju od t r i da na. U Edrenu je slavio Bajram, pa se onda vratio u Carigrad Kad je uredio tvrave na ugarskoj granici, ponudi Bajezid ugar skom kralju obnovu prekida vatre, a Matija, kojeg su esi do brano ugrozili, bio je sretan da ga moe produljiti na pet go dina. Sa strane Venecije doli su kao poslanici Domenico Bolani i njegov brat Francesco Aurelio, da b i potvrdili prole godi ne obnovljeni mir. Venecija je prije dvije godine po poslaniku Antoniju Vetturiju uz estitke poeljela sreu sultanu prigodom uspona na prijestol. Sa strane Bajezida doli su poslanici ko j i m a je u Giudecci dana kua i iznos od jedanaest dukata za 260

dnevnu opskrbu. Koncem godine u m r l i su u Karamanu Kasim-beg, posljednji izdanak m u k e loze stare vladarske obitelji Ka ramana, i princ Abdullah, Bajezidov sin, kojega je ovoj postavio zemlji za namjesnika. Nakon Demova bijega prepustio je Baje zid Kasim-begu njegove posjede u kamenitoj Ciciliji (Tail), ko j i su zatim predani Turgutovu sinu, Mehmed-begu, ija je maj ka Kasim-begova ker. Slijedeeg proljea, Bajezid poe s vojskom u Edrene protiv Moldavije, za koju nita nije bilo predvieno u ugovoru s Ugarskom, po kojem je nedavno sklopljeno petogodinje pri mirje. Bajezid je ostao u Edrenu i poloio tamo kamen-temeljac za damije i zgrade koje su uz to spadale. Damija je po njemu dobila ime i njome je uljepao drugi grad svoga carstva. Pored damije, uz Tundu su se podizale visoka kola, kuhinja za siro m a n e i bolnica, a ba su te ustanove do tada nedostajale gra a n i m a Edrena. Budui da je prije mjesec dana izgorjela drve na trnica, zapovijedi Bajezid da, do njegova povratka s vojnog pohoda, bude sagraena, nova, od kamena. 27. lipnja (juna) 1484. preao je Dunav kod Iaklija i l i Isakdija, gdje mu je vlaki vojvoda predao obavezni danak i doao ususret s pomo nom etom od dvadeset tisua ljudi. 6. srpnja (jula) 1484. je opkolio tvravu K i l i j u s kopnene i rijene strane i osvojio je u srijedu 15. srpnja (jula). Odavde se polo u Akerman i tu su se po prvi puta spojile osmanske ete s pomonim etama s K r i ma. Pedeset tisua tzv. Tatara predvodio je njihov han Mengli-Giraj. Devet dana nakon zauzea Kilije, stajala je sjedinjena vojska pred Akermanom koji se predao nakon esnaestodnevne opsade. Sultan je dao krimskom hanu u znak poasti zlatni kalpak, te ga bogato obdarenog poalje natrag u njegovu zemIju. On sam, ve nakon est dana, krene iz Akermana natrag pored Kilije, istim putem kojim je i doao, naime kroz tatarsku Dobrudu, u kojoj se nekad nastanio Saltuk-dee jo u doba Bizantije prije osnutka Osmanskog carstva sa seldukim Tur cima. Za vrijeme moldavske vojne upalo je sedam tisua Tura k a kroz Hrvatsku u Koruku i Kranjsku. Prodrli su do Sv. Veita i poveli sa sobom deset tisua zarobljenika. Vuk Vukovi, hr vatski ban, i grof Bernard Frankopan odbili su i h ovaj puta, kao i prole godine Ivan Zrinjski, Mihajlo Slunjski i ban Vuk, i oduzeli i m uhvaene zarobljenike.

m j . 12.1483.

1. 5. 1484. 23. 5

27.6.1484. 6.7. 15.7. 24.7.

9. 8. 15. 8.

Pri Bajezidovu povratku u Edrene umirovio je sultan dru goga vezira Mesih-pau (opsjedatelja Rodosa) u Filibu (Plovdiv), skinuo s poloaja namjesnika Rumelije, Iskender-pau, i posta vio na to mjesto namjesnika Smedereva, Ali-pau ukopljenika. 1485. Zimu je proveo u Edrenu, a u proljee je primio u nedalekim planinama Dole trostruko poslanstvo; ugarskoga kralja, egi patskog sultana i indijskog aha. Indijski je poslanik doao sa slonovima, irafama, mirodijama i zlatom da b i novom gospoda r u estitao uspon na prijestol sultana. Ugarski je poslanik po261

tvrdio mir, a egipatski se ispriao to je brata Dema primio i pomogao m u da hodoasti u Meku. Prvi je poslanik primljen s najveim poastima, a poslanik ugarskoga kralja primljen je s veim poastima nego egipatski. Stigao je i odgovor na pis mo o pobjedi, kojim Bajezid Jakub-hanu, Uzun Hasanovu sinu, turkmenskom knezu Akkoyunla (Bijeloga ovna), dostavlja vijes t i o zauzeu Kilije i Akermana. Oba su pisma bila majstorska djela perzijske retorike. Sultanovo je pismo sastavio njegov per zijski sekretar, Hoda Sidi Mehmed iz iraza, a Jakubov odgo vor potjee od uenog pisca-kaligrafa i povjesniara Idriza, k o j i je tada j o bio kancelar u Jakubovoj slubi. Umijeem svoga pisanja privukao je na sebe Bajezidovu panju i u njemu pobu dio elju da takvo pero bude posveeno njegovoj slubi i da pie povijest osmanske kue. Na vijest da moldavski vojvoda poku1485. ava napasti Akerman, poalje Bajezid Ali-pau, rumelijskog na mjesnika, onamo na etovanje, a to je slijedee godine opetova1486. no, pod zapovjednitvom Balibega Malkoa, zapovjednika Silistre. Konjanici su preli Prut i vratili su se, kao i obino, s bo gatim plijenom, stokom i robovima. [Sada s okreemo Aziji, gdje je planuo prvi rat izmeu Os mana i Memluka, Ruma i Egipta. Oblaci su se nagomilavali jo od Mehmeda I I . , a pridoli su i novi. Veliki vezir indijskog aha Behmena, ueni Hodai Dihan, bio je, u svojstvu poslanika upuenog Bajezidu, zadran na ovome putu kroz egipatsku dr avu, a najvei dio njegovih dragocjenih darova opljakano. Za t i m je Dem bio sjajno doekan i pomognut u Kairu; a u najno vije vrijeme su egipatske trupe zauzele vie dvoraca u blizini Adane i Tarsusa, to su pripadali dinastiji Ramazan, i gnjavile mj.4.1485. karavane hadija na putu prema Meki. Karagoz-paa, namjes nik Karamana, dobio je nalog da ponovo osvoji ove utvrene dvorce. Zbog te vojne valja rei par rijei o turkmenskoj dinasti j i Ramazanoglu, koja je ovim planinama neovisno vladala dvi je stotine godina. Kada se Sulejman, djed Osmana, osnivaa Car stva, utopio u Eufratu, a njegovi sinovi krenuli na sjever, napus te i h sedam njegovih pratilaca, Turkmena iz plemena Uok, tj. t r i strijele, u dolini ukurova. Vodio ih je Jiirker koji se spo razumi sa Armencima, iteljima zemlje, da napasaju u podru j u Adane, Masise i Tarsusa, i to pravo ispae ostavio je sinu Ramazanu. Dok su ovladali otvorenim prostorima, nisu b i l i u stanju protjerati Armence iz gradova. Tek pola stoljea kasnije se Daut, potomak jednog od te sedmorice, dosjetio da zatrai pomo Egipana. Ovi zauzmu zemlju, ali za sebe, a Dauta posta ve tek za namjesnika. Njegov primjer slijedili su i drugi, te su Egipani postali posjednici est utvrenih mjesta Male Arme nije. Kada je Karagoznpaa krenuo na vojnu vrlo brzo su m u u susret izali ramazanski Turkmeni i etiri dvorca su se predala 262

uz obavezu poreza. Na drugoj strani je Jakub-paa, poslan u po mo knezu Zulkadra, pao u zasjedu glavnom egipatskom zapo vjedniku i bio estoko potuen. A isto tako, dok je Karagoz-paa iao dalje, ostavljajui zadobijene dvorce, navali jaka egipat ska vojska i rastjera posade Adane i Tarsusa, te ubije Musa-bega i sultanova zeta Ferhat-bega koji su t u zapovijedali. Da b i se osvetila ta dva neuspjeha, poalje Bajezid Hersek Ahmet-pau, svoga zeta takoer i anadolskog beglerbega, kao vrhovnog za povjednika kojem su bili podreeni i Karagoz-paa i Mehmed-pa a. Zbog surevnjivosti oni nisu bili aktivni u bici, te Ahmet-pa a bude, Usprkos udu od svoje hrabrosti, uhvaen, a njih dvoji ca pobjegnu ostavljajui neprijatelju Adanu i Tarsus. Bajezid, razljuen, poalje velikog vezira sa 4.000 janjiara i naredi ru- 1486. melijskom beglerbegu da prijee s vojskom i da ga podri. Ka da ovaj ve doe na granicu, nagovori ga Alaedevlet, knez Zul kadra, da krene radije protiv podruja plemena Varsaka i Turguta, gdje se nalazio Kasim begov unuk koji se spremao na po bunu. Ovaj poslua savjet, a podreene m u namjesnike, Evro- 1487. pe i Azije, poalje ka Karamanu. Kad vidi Mehmed, unuk zad njeg karamanskog kneza, da m u je p o d r u j e potpuno okrueno, pobjee ka Halebu (Alep), a varsaki bezi se poklonie Daut-pai. A kako je vrijeme ljeta bilo p r i kraju, utabori on vojsku u Akehiru i vrati se u Evropu sultanu.
j

Za karamanske vojne sultan je primao i slao poslanike. Naj prije m u se obratio za pomo zadnji vladar Maura u panjol skoj, gospodar Beni Ahmera, t j . sinova crvenog, iz Granade, ko jeg je potiskivao Ferdinand Aragonski i Kastiljski. Bajezid m u je poslao flotu koja je trebala oplijeniti panjolske obale. Drugo poslanstvo je bilo venecijansko, a i sam je poslao svoga izasla nika u Veneciju radi koritenja njihove luke Famaguste na Cipru u vojni protiv Egipta, te radi dogovora oko prijenosa grada Ozima sa pape na sultana, to je predloio upravitelj tog grada Bocolino. U oba poduhvata pregovori nisu uspjeli. Slije dile su izmjene poslanstva sa Matijom Korvinom, iji je rezul tat bila obnova m i r a na daljnje t r i godine. Vojna je idue godine poela ranije nego t o je bilo uobi- 18.3.1488. aj eno. Flota od 100 brodova ve je polovicom oujka (marta) bila odreena da pomogne ratne operacije. Ali-paa, nakon to je pripojio karamanske trupe pod Jakub-paom, krenuo je o tro i uspjeno pravcem k a Adani i Tarsusu i zauzeo redom uttvrene dvorce. Egipatski m u sultan poalje u susret novu voj sku, u kojoj su bili njegovi najugledniji bezi i 1.500 oficira, sa graninim zapovjednicima i turkmenskim p o m o n i m trupama Ramazana i Turgutoglua. Usput kod uvenog sirijskog prolaza, gdje je prolazio i Aleksandar Veliki, a koji je bio tako uzak da se zvao sakaltutan, t j . klju u bravi, razjuri ona tursku flotu t o je t u spreavala njezino daljnje kretanje, te doe do ravnice Agaairi, izmeu Adane i Tarsusa, gdje se vojske sukobe. U toj 16. 8.1488. 263

2.4.1489.

1490.

1491.

1492.

bici uspjeniji su bili Egipani. Potisnu turske trupe, opljaka j u dva tabora i probiju put ka Halebu (Alep). Kada stignu po novo u Bagras, n a u da je prolaz ponovno zauzet po trupama Hersek Ahmet-pae (ovog je egipatski sultan pustio iz zaroblje nitva u nadi da e tako doi do mira). Egipani su se tukli s golemim gubicima i morali su ostaviti sav plijen iz dva turska tabora to su ga sobom vukli. Uz-beg, zapovjednik egipatske vojske, zauzme nakon opsade Adanu, a Ali-paa se povue ka Eregli i Larendi. On poalje po sultanovom nalogu Karagoz-pau, koji je prvi pobjegao i bege kojima je pripisivao poraz, u Ca rigrad, gdje budu najprije utamnieni, a onda dijelom, kao Karagoz, pogubljeni, a dijelom svrgnuti. Egipatski rat je iao sve gore zbog nevjerstva kneza Zuikadra. Alaedevlet, koji je na prijestol doao p o d r k o m Mehmeda I I . protiv Egipana koji su bili za njegova brata Budaka, sada se okrenuo. Videi ratni uspjeh ovih, pregovarao je sa Uz-begom, egipatskim glavnim zapovjednikom oko udaje svoje keri za njegova sina. A obrnuto, njegov brat Budak-beg odvojio se od Egipana, otplovio u Carigrad, zamolio sultana za oprost i do bio namjesnitvo Vize. Da bi ga ustoliili na oev prijestol, pri dodani su mu Mehmed-paa, namjesnik Amasije, Iskender-beg, namjesnik Kajserije, i Mustansaroglu Mahmut-beg, prvi od karamanskih begova. U boju dvaju brae pobijedi Alaedevlet, te uhvaenog Budaka poalje u Egipat. Na vijest o pobjedi, Uz-beg sjedini svoje trupe sa Alaedevletovim i opsjedne Kajseriju. Bio je opet odreen da i m se suproststavi Hersek Ahmet-paa, ali na vijest da su uznapredovali ka Nigdi, te opustoili podruja oko Ereglija i Larende, sam sultan odlui spremiti azijsku vojnu. Ta da mu je iz Tunisa dolo poslanstvo sa darovima koji su se, osim jednog Kurana, sastojali ponajvie od knjiga Poslanikove predaje (hadisa), i zamoli u svojstvu posrednika za uspostavu mira s Egiptom. Ve je dugo o tome vodio prepisku ueni muf tija Alija Arebi, glasovit pod imenom mula Areb, t j . arapski mu la; kako je sada dola vijest da se povukao neprijatelj, na pri bliavanje Ahmet-painih trupa, mirovni prijedlog je bio lako usvojen. M i r je sklopljen nakon za Turke neslavne petogodinje vojne pod za Egipane neslavnim uvjetom, da t r i dvorca, to su i h oni osvojili u ravnici ukurova, moraju b i t i preputeni kao pobone zaklade za Meku i Medinu.] Poto se smirila Azija i sredila granica s Venecijom, Baje zid je svrnuo pogled na Ugarsku, rastoenu u n u t r a n j i m nemiri ma i stranakim borbama poslije smrti Matije Korvina. Baje zid je sam sebi laskao da e zadobiti Beograd predajom i l i pre padom. U takvoj neizvjesnosti, kad se ne zna kome e pripasti ugarska kruna, ponudio je namjesnik Smedereva, Hadim Sulejman-paa, despotu Uilaku Beograd zajedno s Alada Hisarom (Kruevcem) i Zvornikom prepusti sultanu, ime b i stekao nje govu najveu milost. Budui da je Uilakov odgovor pruao ne264

ku nadu da pothvat uspije, zapovjedi Bajezid albanskim eta ma da krenu prema Beogradu i da opkole grad. Kapudanpaa, Goigu Sinan, p r i m i nalog da s t r i stotine laa saeka sultana na albanskoj obali. On je poao 10. oujka (marta) 1492. iz Carigrada prema Sofiji is namjerom da odavde krene prema Beogradu ili prema Albaniji, ako ne bi uspio prvi napad upravljen protiv Beograda. Smeerevske ete su, meutim, izvrile opsadu apca, zauzele neke utvrene dvorce u Bosni i ugrozile Jajce. Turke, koji su etovali po Ugarskoj, suzbio je Kinski, a neke je begove zarobio. Georg More, brat bana od Serenjija, vozio je na sabor voja kola puna odsjeenih turskih glava. Ovaj izvjetaj o po bjedi i krvavi prilog uasnuli su sabor. [Kako nije bilo nade da se osvoji Beograd, Bajezid je iz So fije skrenuo cestom preko Bitole (Monastir) u Albaniju i tamo je proveo Ramazan, mjesec posta. Za to su vrijeme domae ete velikog vezira i janjiari prohujali zemljom. Kada se sultan pri bliio Prilepu, pokuao ga je ubiti neki prerueni ubojica, ali ga je tjelesna straa u tome onemoguila. Jo od smrti Murata I na Kosovu, bio je zakon da se nitko ne smije pribliiti sultanu na oruan, ve je bio priveden sultanu tako da su ga dva dvorja nina drala ispod ruke, to je vailo i za carske i za kraljevske poslanike. Nedae vojne u Albaniji, gdje je sultan produio svoj bora vak za vie mjeseci jer je u Carigradu vladala kuga, uveliko su osjetile tajerska, Koruka i Kranjska. Ovaj puta su turski le tei odredi, podijeljeni na t r i dijela, upali na sve strane. Prvi odred je prodro u Kranjsku preko Metlike sve do Ljubljane i p r i tome je poinio mnoge divlje postupke spram itelja. Kralj Maksimilijan je poslao vojsku u pomo u Koruku, gdje je pro dro drugi odred. Dolo je do sudara kod Villacha, gdje je palo 7.000 kranskih, 1 0 . 0 0 0 turskih vojnika, a pao je i Ali-paa od roda Mihaloglua. Trei odred je prodro u Donju tajersku sve do Celja i jednako je bio nemilosrdan spram puanstva. No ta ko nisu radili samo turski letei odredi. Jednako su se i l i ak i gore ponaali Maari spram turskih zarobljenika kod opsade Serenjija. Te godine je Stjepan od Telegde iz Erdelja, odbio Ali-pau ukopljenika, smederevskog pau, na prijelazu kod Crvene kule, tako da je ovaj ostavio sav plijen i 15.000 vojnika, to ubijenih, to zarobljenih.] Da bi se osvetio za ovaj trostruki poraz u jednoj te istoj go dini, kod Serenjija, Villacha i kod Crvene kule, slijedee je godine Jakub-paa, koji je Bajezida sluio jo kad je bio princ-namjesnik u Amasiji kao kapuaga, vrhovni upravitelj dvora, a za t i m u Karamanu namjesniku-princu Alemahu, Bajezidovu sinu, bio dodijeljen kao beglerbeg, etovao je s osam tisua vojni ka oko Celja i Ptuja i po Donjoj tajerskoj. Jakub-paa je pro ao kraj Jajca i izazvao na borbu njegova zapovjednika Kaniaja, a ovaj je provalio iz grada i prisilio ga da se dalje ne za265

10. 3. 1492.

m j . 6 . 1492.

1492.

1492.

1493.

drava pred Jajcem. Vojni je pohod kod Ostroca preao pre ko Une u Slunj i preko Kupe, koju kako Seadedin kae, turski letei odredi nisu preli ni u jednom od svojih ranijih pohoda. Palei i vjeajui, plijenei i harajui petnaest dana po Hrvat skoj i Donjoj tajerskoj, potisnuo je Jakob Sekeli s drugim njemakim voama Jakub-pau Karamanskog opet natrag u Hr vatsku. Hrvatski plemii, koje osmanska povijest tom zgodom spominje u veem broju nego ugarsku, vodili su tada meusob ne borbe, naroito ban Derenin i grofovi Frankopani: Nikola, Bernard i Ivan, m o d r u k i grof. Neki su traili pomo od ugar skog kralja, drugi od Jakub-pae. Meutim, kad je na svom po vratku Jakub-paa doao u Hrvatsku, naao i h je zbog zajed nike opasnosti izmirene i sjedinjene protiv surovog neprija telja. Kad je Jakub-paa doao do prijevoja Sadbara, n a a o ga je zakrenog drvljem i kamenjem, a sebe opkoljenog neprijate ljem. Pregovarao je, spreman platiti otkupninu da slobodno proe, ali su Derenin i Frankopani traili da se oslobode svi kranski zarobljenici i da i m se preda plijen. Derenin se u strahu pred turskom premoi ve htio povui, ali m u Bernard Frankopan predbaci da se povlai kako bi spasio ivot svoga si na i brata. Tako nije dolo niti do poravnanja n i t i do povlae nja. Za vrijeme pregovora Jakub sebi prokri put iz klanca po9.9.1493. sjekavi umu. Dne 9. rujna (septembra) 1493. dolo je do ne sretne bitke kod Udbine (Krbavsko polje). Pet tisua sedam sto tina Maara osta na bojitu, a t r i Derenina su uhvaena. Od t r i Frankopana jedan je ubijen, drugi zarobljen, a trei je po bjegao. Dereninovu sinu i bratu odsjeene su glave i donesene banu na pladnju. Paa ga je okrivio zbog krenja mira, jer je htio mirno proi kroz njegovu zemlju. U boju palima odrezani su nosevi i pet tisua i sedam stotina noseva poslano je sa za robljenim banom u Carigrad u znak pobjede. Derenin, dove den pred Bajezida, nije promijenio svoj k r u t i izraz surovosti, ali ga Bajezid ipak ne dade smaknuti, nego ga s dvojicom svo j i h povjerljivih slugu progna na jedan otok, gdje je nakon t r i mjeseca zbog klime i l i od otrova umro. Jakub-paa, obdaren carskim maem i konjem, postao je rumelijskim beglerbegom, a dosadanji rumelijski beglerbeg imenovan je namjesnikom Bosne. Pavao Kinis, turski bi, kad vie nije mogao govoriti, poka zao je umirui na tursku granicu i na svoj vrat da b i kralja po takao na vojni pohod u Srbiju, u osvetu etovanja, koja su Tur1494. ci ponovili iste godine kad je Derenin bio potuen, po tajer skoj do Ptuja, a u Banatu do Temivara. NoVi car Maiksimilijan potisnuo i h je iz t a j e r s k e , odakle su odveli sedam tisua za robljenika, tako da za njegova dvadesetpetogodinjeg vladanja nisu vie uli u tajersku. etovanje do Temivara osvetilo je jedno ugarsko etovanje do Smedereva u pratnji umirueg K i 266

nisa. Predgraa Smedereva su spaljena, sa svih strana je dove den plijen u ljudima, stoci, itu i novcu, s kojim je vojska 1. studenog (novembra) 1494. dola pred Beograd. Stoka je odve- 1.11.1494. dena u takvoj koliini da se pet volova prodavalo za jedan du kat, toliki broj odvedenih zarobljenika da se jedna ena s etiri djevojke prodavala za osamnaest srebrnjaka. Maari su tada trgovali turskim zarobljenicima, kao to su to inili Turci s m a a r s k i m , a trgovanje robovima bilo je na obje strane uobi ajeno, nita manje nego odsijecanje glava. Petar More, jedan roak odsjecatelja glava, Serenjija koji je iste godine poao u Carigrad kao poslanik, vratio se slijedee godine u pratnji tur- 1495. skih poslanika koji su donijeli srebrne pehare i druge darove i traili obnovu mira na deset godina. Na darove je odgovoreno protudarovima, a prekid vatre je produljen na t r i godine uz uvjet da budu vraeni zarobljenici iz Dereninova poraza, da se t r i godine prestane sa svakim etovanjem i da tada, po kralje voj elji, prekid vatre bude produen i l i nakon tromjesene na jave prekinut. Posljednji neprijateljski poduhvat prije zaklju enja ugovora o prekidu vatre, bio je poduhvat Ladislava Kaniaja koji se ustruavao da kao zapovjednik Jajca preda Jakubpai tvravu i hrabrim ga napadom prisilio na uzmak, a koji je slijedee godine sa etiri tisue konjanika upao u Srbiju, te Ali-pai ukropljeniku oduzeo dvije utvrde, u koje je ovaj sta vio svoj plijen. Odvani Ladislav Kaniaj, hrvatski ban, umjesto Derenina, iao je stopama hrabroga Pavla Kinisa, koji je na svojoj posljednjoj vojni po Srbiji, koju je sam predloio, umro ba pred Beogradom; kao i Ivan Kapistran poto ga je napus tio. Kaniaj je otkrio i kaznio izdajniku urotu beogradske po sade koja je htjela predati tvravu Turcima. Mone glave urote bili su: vranski prior ivanovaca i nasljedni srijemski vojvoda, Lorenc Uilak. Oni su izgubili samo svoje asti i imanja, a ma nji su izdanjici kanjeni smru. 1495. Turci su u Bosni osvojili gradove: Kmetiju, Trac, Neretvu 1496. (Konjic) i Koorgrad, a slijedee godine se poplava turskih voj ski sruila preko Dalmacije i Zadra sve do Friulija, Reifniza, Cerknice, Loja do gornje Ljubljane. Firuz-beg, namjesnik Skadra, javio je mletakom zapovjedniku markizu Trevisanu da je po nalogu sultana doao u Kotor, da obrani posjed ur a Crnojevia, gospodara Crne Gore, koji je dotad bio pod zati tom Venecije. Trevisan odgovori: Republika nema namjeru ne to oteti Crnojeviu. To je bio prvi povod za, dodue na dvije godine odgoeni, ali pod pepelom zapreteni rat s Venecijom. U proljee te godine bio je veliki vezir Daut-paa, poto je etrna- 3.3.1497. est godina upravljao na najviem poloaju u carstvu, razrijeen tog poloaja u milosti i umirovljen s godinje t r i stotine tisua aki. Od etrnaest velikih vezira, otkad je uvedena ova visoka sluba, Daut-paa je bio prvi kojem je ova sluba prestala u milosti. Njegovih trinaest prethodnika i l i su b i l i doivotno na 267

1490. 1493. 1497.

1498.

tom poloaju i l i su ga, zbog toga to su kod sultana pali u ne milost, morali zamijeniti niim poloajem, kao Mahmut-paa, Gedik Ahmet-paa i Mesih-paa, koji su opsjedali Negroponte, Kafu i Rodos. Sva trojica su umjesto najvieg poloaja zapovje dnika u carskoj upravi i kao vojskovoe dobili samo vrhovno zapovjednitvo nad mornaricom kao k a p u d a n p a a i namjesnik Galipolja. Dautov poloaj je dobio sultanov urjak, Hersek Ah met-paa. Jo iste godine ga je ustupio Ibrahimu andarliju, si nu velikog vezira Halila, kojega je Mehmed I I smaknuo. Bajezid je nastojao da sa svim susjedima odri mir, koliko je to god mogue i l i da prekinuti m i r obnovi. Ve je sedam go dina bio u miroljubivim odnosima s Poljskom dok ovi nisu otro prekinuti velikom i znamenitom vojnom Bali-bega, namjesnika Silistre. Godine 1490. sklopljen je izmeu Bajezida i treeg Jagelona prvi poljski ugovor s Turskom. T r i godine zat i m Ivan Albert ga je produio jo za t r i godine. Kad je istekao trogodinji rok, traio je Ivan Albert izliku za rat, koji meu tim nije toliko vodio protiv Turske, koliko protiv Moldavije i uskoro zatim zapoeo s nesretnom vojnom kod Suave. Ladislav je iz Ugarske uputio poslanika u Tursku da bi posredovao u miru s Poljskom. Trebao je stvar prikazati tako kao da je upad u Moldaviju povreda ugarskog, a ne turskog suvereniteta. Tvra ve Bjelgorod i Kilija, ugroene od poljskog kralja, pripadaju Moldaviji, a to je jedna od ugarskih krunskih zemalja. Bez ob zira na ovo posredovanje, poslan je u rat Bali-beg Malkooglu, namjesnik Silistre. Dva puta je te godine upao u Poljsku, prvi puta u proljee, drugi puta pod zimu. Pri prvom upadu je na vodno ezdeset tisua Turaka sa sobom vodilo deset tisua za robljenika, a drugi puta, kau, da je turska vojska brojila osam deset tisua ljudi. On je preao Dnjestar s pomou pontonskog mosta i predao zapovjednitvo izvidnice svome mlaem sinu Tur Ali-begu, a drugu vojnu starijem, Ali-begu. Soroki na uu Dnjestra poharana je, a rijeka preplivana. Rov, k o j i je trebao braniti prijelaz, bio je razoren. Dereni, k o j i lei na jezeru, bio je napadnut i spaljen. Gradovi Kaneuga, Klebanija i Braklav (Braov) doivjeli su jednaku sudbinu. Radimin je zaobien, jer je bio prevrst, Pervorsk je na juri osvojen. Tu se Bali-beg natovaren bogatim plijenom pridruio vojsci svoga sina. Voj voda Hasan je prokrstario po okolnim zemljama i opet izgradio porueni most. Proavi jednim klancem, kojeg su hrabro i do bro branili, proe Mustafaoglu, Kasim-begov sin, sa petsto ja haa kroz ovaj kraj, prijee most i razori grad Jaroslav. Tu je opljakana jedna crkva bogata zlatom i srebrom. Drugi dio voj ske, koji je predvodio sam Balibeg, opustoio je krajeve od Halia, Zidakon, Sambor i Drohobic. Bili b i i dalje pustoili zem ljom, da ih veina nije izginula u dubokom snijegu, cioj zimi i zbog nedostatka ivenih namirnica. Poljski povjesniari ka u da je etrdeset tisua pokrilo opustoenu zemlju svojim ko268

stima. Po osmanskim povjesniarima, koji kau da itava voj ska nije bila tako jaka, Balibeg se s veim dijelom vojske i bo gatim plijenom vratio u K i l i j u i Akerman gdje je, poto je za konitu petinu plijena ostavio za sultana u utvrdi Kilije, raspu stio vojsku. Za nagradu zbog vojne pomoi u poljskoj vojni do bio je moldavski knez Bogdan, pored samurovine i stijega, j o i dva tuga i kalpak s perjanicom, t j . tugovi su ga izjednaili s paama, a kalpak s poglavarom janjiara. [ U godini otkria Amerike dolaze prvi puta u doticaj tursko i rusko carstvo. Car Ivan I I I . je doao u dodir sa Bajezidom preko svoga saveznika Mengli-Gira j a, krimskog hana, a ovaj mu je odvratio: Ako je moskovski vladar tvoj brat, i moj je. Ne ko vrijeme potom pisao je Ivan I I I . Bajezidu, da b i opravdao svoga prijatelja Mengli-Giraja koji je bio ocrnjen kod sultana. T r i godine kasnije pojavi se u Carigradu prvi ruski poslanik, Mihajlo Plestejev sa preporukom krimskog hana, da se rusk i m trgovcima pribavi sigurnost trgovanja u sultanovim zemlja ma. Poto mu je bilo naloeno da pred sultanom ne klekne i da mu se izravno obraa, pretjera on u tome, jer odbi ast da pri sustvuje sveanoj gozbi i sveanosti podjele odjee gostima. Ba jezid ga, nezadovoljan, otpusti i prigovori na grubost u odgovo ru na svoje vjerodajno pismo. etiri godine kasnije doe drugi ruski poslanik, Aleksej Golohvastov, praen golemim brojem trgovaca. On je zatraio nove povlastice za ruske trgovce, a sul tanu je prenio carev odgovor da on ne zna ime ga je Pleste jev uvrijedio, ali zna da mu mnogi kraljevi alju poslanike. Pri bliavanje Rusije sultanu bilo je primjereno prilikama vreme na, kada su turski kazneni pohodi opustoili Poljsku i liili je njezinih itelja. Cijelo carstvo je bilo preplavljeno poljskim rob ljem, a neke od najljepih djevojaka i djeaka poslao je sultan egipatskom vladaru kao enidbeni dar, jer je ovaj enio Demovu ker. Tako su obje unuke Mehmeda I I bile oenjene za dva najmonija osmanska susjeda: ova za egipatskog sultana, a Ba jezidova ker za Uzun Hasanovog nasljednika u Perziji. Kako je Mehmed I I . , poto mu je otac oenio Maru, srpsku princezu, dijelom izvodio svoje pravo na Bosnu i Srbiju, bijahu ove obje udaje vrlo znaajne za politiku Carstva. Iako one nisu posluile za pretenzije, ipak su bile opominjui navjetaj skorog monog i odlunog osmanskog utjecaja na Perziju i Egipat i jedne poli tike Carstva koja se sve vie izgraivala znaajnim grananjem brojnih Bajezidovih poslanstava po Aziji i Evropi. Poslanstva su se krajem 15. st. redala jedna za drugim. Ugar sko, Ladislavovo, nije uspjelo uspostaviti m i r i za njegova bra ta Ivana Alberta, te Turci dva puta upadnu u Poljsku. est ta lijanskih gradova oblijetalo je oko sultana za prijateljstvo i l i pomo: papa, Firenca, Piza, Milano, Napulj i Venecija. Papa je 269 1492.

1495.

1499.

m j . 6.1499.

1494. 15. 7.1498.

4.3.1499.

27.2.1499.

1.6.1499.

traio saveznitvo protiv Venecije. Alfons, napuljski kralj, jer m u je ranije uputio poslanstvo elei njegovu pomo protiv Francuske; a po Ferdinandovoj smrti, uspostavljen je formalno m i r sa Friedrichom. Venecija je poslala Andreja Zanchanija sa dankom i prijedlogom obnove mira. A j o prije njegova dola ska sklapao je poslove Andrea Gritti, ali ne samo trgovake. Alip a a je u proloj godini upao k a Zadru i Ljubljani sa 2.000 voj nika i odveo je veliko roblje; a za to se Grittiju ispriao Firuz, sandakbeg Skadra (Skutarija). Kada je Zanchani doao, zae lio mu je, dodue, ve Portin t u m a dobrodolicu, ali nije bio uveden od aubae i l i upravitelja dvora, nego samo od subae i l i policajskog predstojnika. Sa zakanjenjem je primljen, a na prijemu je sultan govorio okrenut ne k njemu nego velikom veziru. A taj je bio Hersek Ahmet-paa, brat hercega Ulrika od Hercegovine, ranije kranin i venecijanski plemi, a sada veliki vezir i sultanov zet. Za to vrijeme se u arsenalu urno pripre malo pod vodstvom Kemala Reisa. etrnaest dana po Zanchanijevom prijemu, isplovila je velika flota od dvadeset golemih brodova, ezdeset i sedam galija, u svemu dvjesto ezdeset je dara, a vojska na njima bila je jaine 63.000 ratnika, od kojih 28.000 evropskih, a 18.000 azijskih, 8.000 spahija i isto toliko ja njiara. Godinji prihodi Carstva b i l i su procijenjeni otprilike na 2,5 milijuna dukata; a uz to je evala osmanska m o preko sedam prineva, Bajezidovih sinova, namjesnika u pokrajina ma, i isto toliko preko monih paa oenjenih sultanovim ker kama. Takva m o Osmanskog carstva iznutra i izvana morala je uiniti Veneciji poeljnim mir. Zanchani je dobio dokumenat o obavljenom miru, no ne na turskom nego latinskom jeziku, i me je sultan smatrao da nije vezan njime. Na ovu dvosmisle nost mira i uskoro potom njegov raskid naveli su sultana po slanici Milana, Firence i Napulja, uz suglasnost pape i cara. U lipnju (junu) je sultan otiao u Edrene, a poslao je rumelijskog beglerbega Mustafa-pau s vojskom na opsadu Lepanta, dok je flota onamo poslana morem. Vjetar j u je zadrao t r i mjeseca i ona doe do otoka Sapienca, dok je vojska kopnom dola u blizinu Lepanta. Na vijest Halil-bega, morejskog sandakbega, o zadravanju flote, pouri se smijenjeni veliki vezir Hersek Ahmet-paa sa par tisua janjiara i dou b a u vrije me, kada su se susrele turska i njoj zaprena venecijanska flota. Kod otoka Sapienca doe do pomorske bitke. Jedan od trojice venecijanskih zapovjednika, Alban Armenico napadne veliki brod jednog od trojice turskih zapovjednika, Borak Rei sa, jer se on drao broda Kemala Reisa; Loredano, drugi zapo vjednik, otplovi tamo da ga podri. S obje strane se privuku i iskrcaju se na brod sa maevima u ruci. A tada Borak Reis na redi da se oba broda, m e u kojima je bio njegov, zapale. Poar se brzo rasplamsa po uadima i jarbolima sva t r i broda. Naj270

uveniji pomorci obje flote, Loredano i Armenio, Karahasan i Borak Reis n a u smrt u valovima i l i vatri. Osmani i danas zovu ovaj otok otokom Borak Reisa. Na dan 28. srpnja (jula) ostva- 28.7.1499. rena je pobjeda kod Sapience. Trei zapovjednik Venecije, Grimani, nije se suprotstavio osmanskoj floti, te ona p r o e ka Lepantu, a grad se preda, im se ona pojavila pred lukom. Lepant, kojeg su Turci zvali Ainabahti, t j . sretno ogledalo, najvanija je luka korintskog zatona, zbog oblinjeg moreuza. Bajezid na redi da se utvrdi tako to je na krajevima moreuza, izmeu Moreje i Rumelije, dao sagraditi dvije utvrde, a Mustafa-pai na redi izgradnju etrdeset brodova venecijanskog tipa. Sultan, ko j i je doao sam preuzeti Lepant, vrati se u Edrene, gdje ga zatee smrt Ibrahim-pae, velikog vezira, petoga iz obitelji andarli, iju uspomenu odrava damija i medresa u Carigradu to i h je podigao. Mesih-paa, opsjedatelj Rodosa, doe na nje govo mjesto. U toku sultanova boravka u Lepantu poloio m u je pred noge Iskender-paa, namjesnik Bosne, dio od plijena sa pohoda na Zadar. S t i m je pohodom poeo rat sa Venecijom, da b i se pohodom na Lepant osigurao od neprijateljskog napada. Kra jem godine, a nakon osvajanja Lepanta, obnovio je Iskender- 1499. paa, koji je prije dvadeset etiri godine strahote krvavog poa ra donio do pred vrata Venecije, ponovo pustoenje Friulija i Koruke sve do obala Soe i Drave. Konjanika grupacija od 10.000 ljudi, podijeljena u t r i odreda, i 5.000 pjeaka taborovala je u zadnjim danima rujna (septembra) na ravnici izmeu Gra dike i Udina, tako da su odsjekli sve veze sa Friulijom. Odatle 2.000 prijee Tagliamento i p r o u zemljom. Jedan odred prodre preko Porto Bufale sve do Vicenze. Venecijanci su poslali 3.000 izabranih ratnika koji, ojaani sa 6.000 drugih, krenu prema Gradiki, pred kojom pade stotinu turskih ratnika. Poetkom 8.10.1499. listopada (oktobra) povuku se ovi preko Soe i odvedu sobom 6.000 itelja. U pepelu je ostalo 132 grada, trgovita i sela. Drugi jedan odred prodro je u Kranjsku i Koruku sve do sv. Kasana, te se preko Castelnuova povue sa bogatim plije nom koji se sastojao od djeaka. U Dalmaciji su, u ovoj godini, zauzeti Makarska i Primorje sve do Neretve i Omia. To bija e zadnji od velikih pohoda, koji su se u zadnjih trideset godina ponovili dvadeset i jedan put u Donju Austriju, Ugarsku, Erdelj i Poljsku, a sada za narednih trideset godina bile su izuzete, sve do opsade Bea. U tome su se osobito isticala dva Mihaloglua, Ali-paa i Iskender-paa, nasljedni zapovjednici leteih odreda, koji su b i l i pola stoljea strah i trepet ugarskih, austrijskih i talijanskih granica. Ali-paa je pao na poljima Villacha smru junaka, a Iskender-paa je umro od bolesti nakon to je kod Jajca bio tuen od Ivana Korvina. 271

7.4.1500. 10.8.1500. 15.8.

1500.

m j . 10.1500.

1502.

Svoj teki poraz kod Lepanta, Venecija je donekle nakna dila osvajanjem Kefalonije koja je od Mehmeda I I bila u os manskim rukama. Tokom zime je Mustafa-beg od Preveza pri premao flotu od etrdeset brodova i ve je pola bilo gotovo, ka da ih Venecijanci u noi zapalie. Poetkom travnja (aprila) doao je sam Bajezid u Moreju i sudjelovao u opsadi Modona. Dok je posada utvrivala luku da ne b i mogla proi galija, dade anadolsiki beglerbeg Sinan-paa ruiti od njega tuene zidove i tvrava pade. Sultan nagradi janjiara koji se prvi popeo na zidi ne sandakom jednog od najunosnijih namjesnitva Carstva. Takva nagrada pridonese da brzo padnu Navarin i l i Zoncio i Koron iji su prihodi dodijeljeni riznici Meke i Medine. A zatim se uputie pisma o zauzeu muslimanskim i kranskim vlada rima, u kojima se Venecija optuivala kao buntovnik koji je otkazao poslunost. Ova je, opet, pisala tualjke i molbe za po mo papi i caru. Nakon mnogih natega, konano se sporazume papa, Vene cija i ugarski kralj protiv Turaka, ali taj zdrueni poduhvat propadne smru pape. Jedino se tim savezom pomoglo stva ranje zajednike flote koja je krenula protiv Turaka. Admiral Venecije, Pesaro, krene sa Krfa Giunchio i l i Navarin ponovno oteti Turcima i spaliti dvanaest galija, to su bile smjetene u Voisi. Ali dok je on jedanaest ovih galija vodio u trijumfu ku i, dok je panjolska flota pod Gonsalvom iz Kordobe doticala azijske obale, izvri prepad Kemal Reis, osvoji etiri galije i stjenovitu utvrdu to j u je predao zapovjednik kojeg Pesaro na Krfu dade pogubiti. Zdruena flota je vrljala po moru sve do Dardanela. Bajezid, ljut zbog blizine neprijatelja, pribjegne po prvi puta izvanrednom nametu i kuluku, to e kasnije pod imenom avariz, t j . sluajnosti, ostati bitni i trajni lan turskog financijskog s u 9 t a v a . On poalje Hersek Ahmet-pau kao vrhov nog zapovjednika u p o m o Mitileni k o j u su opsjedali Francuzi. U iduoj noi izbije u Galati u blizini barutane poar. Ova eks plodira, i od toga budu ranjeni a uskoro i u m r u veliki vezir i janjiarski general Karagoz, koji su pomagali organizaciji ga enja, a veliki vezir postane Ali-paa, osvaja venecijanskih tvr ava na Peloponezu. Kada turska pomo stigne na Mitilenu, Francuzi naglo dignu sidro ne ekajui pomo sa Rodosa i kod Seriga budu zaskoeni stranim juriem koji i h smlavi, tako da ih se samo malo spasi. Pesaro se povue kroz uski prolaz u lu k u Pesara, zapali osam galija i sretno se vrati. A nova francuska flota, zatim papska i venecijanska, opsjednu i osvoje Leukas i l i Sv. Mauru. 2.000 janjiara branilo je tvravu pod sand acima Janine, Argiro Castra i Lepanta. Poto su izgubili nekih stotinjak ratnika, htjeli su se mirno predati, ali azapi nisu uop e htjeli za to uti. Od te godine zapoinje godinja karavana k a p u d a n p a e u Arhipelag da ga osigura od kranskih gusara, kao i da pokupi danak otoka. 272

Za gubitak Kefalonije nastojao se Bajezid namiriti osvaja njima u Dalmaciji i Bosni. Mehmed-beg, Evrenosov praunuk, a sin Isa-begov, sandakbeg Elbasana, osvoji Dra; Mustafa, sin Iskender-pae, utvrde Lofda i Brusda; u Ugarskoj (Hrvatskoj) Turci su se borili oko Poege i Valpova. Zapovjednik Erdelja 1502. i Temivara, Petar Graf, okupivi i druge zapovjednike, prijee Dunav kod Harama, izmeu Beograda i Paneva, zapali Vidin, Kladovo i predgrae Nikopolja i povede sobom golemi broj zarobljenika i glava. Turci su kupovani na javnoj trnici, a Grci su naseljeni izmeu Beograda i Temivara. Dok su u Moreji zauzeli utvrdu Vatika i luku Astrosa, na njezinoj istonoj obali u Karamaniji ponovo su se podigla pobi jeena plemena Varsaka i Turguta, potaknuta od potomaka karamanskih knezova. B i l i su tako snani da su t r i princa-nasljednika jedva napredovala. Tek kada je tada jo ivui veliki vezir Mesih-paa preuzeo zapovjednitvo po povratku sa hodoaa iz Meke, uspjelo se Karamance potisnuti preko Tarsusa ka Halebu (Alep). Bajezid je, pogotovo po padu Sv. Maura, poeo raz miljati o miru te je pregovarao sa Ugarima i Venecijancima, a i ovi su poslali poslanstvo u Carigrad. M i r je bio potpisan polo- 27. 9.1502. vicom prosinca (decembra). Glavni uvjet je bilo izruenje Sv. 14.12. Maura, za to su Venecijanci zadrali Kefaloniju.] Te je godine (1503) uspostavljen m i r s Ugarskom na sedam godina. Ladislav ga je zatraio za ove svoje zemlje: Ugarsku, eku, Dalmaciju, Hrvatsku, Slavoniju, Moravsku, Slesku, Luiku oblast, s ukljuenjem Moldavije, Vlake i Dubrovnika, k o j i su trebali plaati danak sultanu kao i ugarskom kralju. On je izriito spomenuo mjesta u Srbiji, Bosni i Bugarskoj koja su ta da jo pripadala Ugarskoj. U m i r je ukljuio engleskog, fran cuskoj, panjolskog, portugalskog, poljskog, napuljskog kralja duda Venecije, velikog m e t r a sa Rodosa i enoveane na Hio su. Potvrde ugovora trebale su biti izmijenjene sveanim poslan stvima, a poslanici i trgovci su mogli slobodno putovati amo i tamo. Tako je prisegao Ladislav Djevicom Marijom, na etiri evanelista, svim svetima i sveticama, u Budimu 20. kolovoza (augusta) 1503. 20.8.1503. Hersek Ahmet-paa, roeni Hercegovac, na poetku rata s Venecijom skinut s asti velikog vezira, vjerojatno zbog straha da rat nee voditi sa dosta ara protiv svojih zemljaka i starih drugova po vjeri, bio je, poto je sklopio m i r s Venecijom kao i s Ugarskom, po drugi puta uzdignut na najviu ast u carstvu. Drugi veziri, koji su s njim bili prvi 9tupovi carstva, bili su: Mustafa-paa, koji je kao Bajezidov poslanik u Rimu uz pomo relikvija otrovao Dema; bio je to prljav, zao Grk, zatim Daut-paa, admiral, Dalmatinac, koji je volio rasko i znanost. Sva su trojica bili ranije krani. Sinan-paa, anadolski beglerbeg,
18 Historija Osmanskog carstva

273

dobio je sultanovom milou za enu k e r nesretnoga Dema. Ona je bila obudovjela egipatska sultanija i n j u je za enu htio jedan princ iz obitelji Kotade, koji se urotio protiv svoga bra ta, erifa u Meki. Vladajui sultan Gavri napola j u je njemu obe ao, ali je zatim, po Bajezidovoj elji putem njegova poslanika Hajdera, bila poslana u Carigrad. Tako je posljednji enski iz danak Dema, koji se inio tako opasnim takmacem, smjeten u harem jednog vjernog sluge, pa je bar s te strane osiguran mir, kao t o je bio osiguran izvana mirom, sklopljenim sa Ve necijom i Ugarskom.

GLAVA DVADESETPRVA Od borbi na Istoku do smjenjivanja i smrti Bajezida II

[Od svih susjednih zemalja, to su i h veinom zauzeli i uni tili Osmani, samo se Perzija uporno odravala, bila pobjeiva na i pobjeivala, i uvijek iznova zapoinjala. U njoj je dva sto ljea (od poetka 16. do poetka 18. stoljea) vladala dinastija Safi, u Evropi, ak i od orijentalista, pogreno zvana Sufi. U go dini 1500., kada je Bajezid obavjetavao vladare o zauzeu Ko rona i Modona, ah Ismail je otposlao obavijest o svome usponu na prijestol. Prije toga je ovdje, u carstvu Akkojunlu (Bijelog ovna) potrajala duga epoha m e u b o r b i i roakih razmirica. Ova dinastija povezana je za sultana Uzun Hasana koji je imao vie sinova. Mehmed, njegov sin, bio je miljenik vojske, ali sultan odredi za nasljednika Halila. Kada se Mehmed po buni, bude potuen i on se utee Mehmedu I I . koji m u dade na mjesnitvo u Sivasu. Poslije on ponovo skupi vojsku i zarati protiv oca, no bude ubijen u boju. Njegov sin Mirza Ahmet ta k o e r se utee Osmanima Bajezidu koji m u dade svoju ker za enu. A kada dva mjeseca iza Mehmedove smrti umre Uzun 1478. Hasan, na prijestol stupi Halil. On odmah poalje dva svoja bra ta dalje od sebe, u Dijarbekr, ali, est mjeseci iza toga, Jakub, mladi od etrnaest godina, krene na njega, pobijedi ga u bici 1479. Huija i Selmasa, te zasjedne na prijestol. U toku svoje dvanaes togodinje vladavine odravao je prijateljske odnose sa Bajezidom. U intrizi svoje vlastite matere Valide, koja je u t i m pro mjenama vladara uvijek bila glavni imbenik, a koja je htjela otrovati sina Jakuba i postaviti drugog sina Jusufa, budu, slu274

ajem, oba otrovana. Iza Jakuba su ostala t r i sina, ali su se u borbe za nasljedstvo umijeala dva najmonija kneza, Sulejman-beg i Sufi Halil; prvi je podravao Mesiha, jo preostalog Uzun Hasanovog sina, a drugi Bajsankura, najstarijeg Jakubovog sina. U bici m e u njima, Mesih je izgubio ivot, te je tako svih sedam Hasanovih sinova umrlo nasilnom smru. U borbama, to su se razvile izmeu njihovih potomaka, mnogi su pali. Odnosi su se iskristalizirali u suprotnost izmeu maloljetnog Bajsankura, u ime kojeg je upravljao Sulejmanbeg, k o j i je i sam ranije bio njegov protivnik, i Ibrahima Sulta na, Halilova sina, Uzun Hasanova unuka. Ovaj oslobodi princa Rustema Mirzu iz tamnice i uini ga suparnikom Bajsankuru. U borbi m e u njima, u kojoj je odluujuu rije imao knez od irvana, Bajsankurov djed po materi, doe do nagodbe: pre djeli Karabaga, Genda i Berde pripali su Bajsankuru, a vlast u Azerbejdanu Mirza Rustemu. Kako prvi nije dugo potovao dogovor, doe do bitke u kojoj bude uhvaen i smjesta pogub ljen. Na te vijesti, ode princ Ahmet, Bajezidov zet, a unuk Uzun Hasanov, iz Carigrada da izvidi moe l i zadobiti oev prije stol. To mu i poe za rukom, uz p o m o Sultana Ibrahima, a Rustem pobjegne u Gruziju, tamo skupi vojsku i bude pobijeen, a zatim pogubljen. Ahmet je vladao toliko koliko ga je poma gao Sultan Ibrahim, a kada se ovaj tajno urotio sa Jakubovim sinom, Sultanom Muratom, doe do bitke kod Isfahana u ko joj Ahmet nae smrt. Sultan Ibrahim je u stvari vladao, a nje gov tienik je bio tek sjena vladara. Kada se emiri pobune pro tiv njegove svemoi, on izda i ovog vladara, tajno pozove prin ca Elvenda koji u bici odstrani Sultana Murata. A l i mu se po javi vlastiti brat, Mehmed Mirza, k o j i je prebivao u Iraku, kao takmac na prijestol. Sultan Ibrahim krene na ovoga s voj skom, ali u bici kod Sultanije nae zasluenu smrt. Elvend po bjegne u Karabag, ali uskoro uz p o m o brata Sultan Ibrahimova, Giizel Ahmeta ( t j . lijepog Ahmeta), sakupi vojsku u per zijskom Iraku. U bici kod Isfahana, situacija se obrne: Meh med padne u boju, a Elvend ponovno doe na prijestol. No ovoj dvojici brae, koji su se meusobno borila, sa sret nim ishodom po Elvenda, oteo je prijestol trei prisvaja, Ismail, sin ejha Hajdera kojeg je u bici prije trinaest godina ubio Sulejman-beg. On se, u ono vrijeme, tajno spasio u Gilan, a sa da je novim orujem i novim uenjem napao u sebi raspadaju e carstvo Akkoyunlu (Bijelih ovnova). On se prvo osvetio kne zu irvana, protiv kojeg je pao njegov otac, a zatim je, dvije godine kasnije, pruio veliku bitku kod Nahdivana Elvend Mirzi, osvojitelju Tebriza, u kojoj je na bojnom polju ostalo 7.000 Turkmena Akkojunlu (Bijelog ovna). Kasnije je, u razdoblju od nekoliko godina, unitio i drugog pretendenta na prijestol, Sul18*

1490.

1490.

1499. 1501. 1502. 1514.

275

1334.

1488.

1500.

1501.

1507.

tana Murata. Tako se zavrila tragina sudbina vladarske kue Uzun Hasanove, ijih je sedam unuka, kao i njegovih sedam si nova, palo ranom i nasilnom smru. Na ruevinama carstva Bijelih ovnova poetkom 16. stolje a uzdiglo se carstvo aha od Erdebila, tzv. Sufija. Obitelj osni vaa Ismaila bila je obitelj ejhova ikoji su se predavali ivotu u razmiljanju, a bila je vrlo stara. Safiedin Ebu Ishak od Er debila, veliki mistiki ejh, ivio je za Dengiz-hanovih nasljednika, a umro je na poetku 14. stoljea. Od njega se izvodi ime dinastije Safi, to su ga uzeli njegovi potomci, dok ime Sufi ni su htjeli priznati, premda ovo bolje i jasnije oznaava porije klo njihove vlasti, nego od imena Safiedin uzeti naziv Safi. Sin ejh Sadredin Musa, unuk ejh Hoda Alija, te praunuk ejh Ibrahim proveli su ivot na tepihu (serdadi) u razmiljanju. Tek je Dunejd, Ibrahimov sin, pokazao politike ambicije, pa je od Dihan-aha, kneza Karakojunlu (Crnih ovnova), bio pro tjeran iz Erdebila, a naao je utoite kod Uzun Hasana kojem je postao i zet. Nakon poraza Dihan-aha, vratio se u Erdebil, te ponosit na srodstvo sa Uzun Hasanom krene jo vie u poli tiki i ratniki ivot. Zaratio je protiv nevjernika u Gruziji, te uznemirio i predjel kneza od irvana, u sukobu s k o j i m je i po ginuo. Njegov sin Hajder takoer se orodio sa Uzun Hasanom, te je za njegova ivota mirovao, a nakon njegove smrti poao je oevim stopama. Krenuo je sa vojskom toboe protiv nevjer nika u Gruziji, a zapravo protiv irvan-aha kojeg je pomagao Jakub, gospodar Bijelih ovnova, te u bici s njim Dunejd pogi ne. Dva njegova sina, Jar Alija i Ismail, budu od Jakuba zatvo reni, a kada ovaj nestane, Rustem Mirza ih oslobodi i poalje u Erdebil da vode miran ivot ejhova. Prvi se uskoro pobunio i izgubio ivot, a Ismail je pobjegao u Gilan. Tu je, skriven, i vio est godina pod zatitom kneza, u ijem je glavnom gradu Lahdanu okupio pristae svoje obitelji i ojaao i h pristaama ejha Sadredina iz Konje koji su nastavali pokrajine Teke i Hamid. Sa 7.000 pristaa iz Turske i Perzije krene on, etrnaesto godinji momak, protiv irvana da osveti smrt oca i djeda, po bijedi i ubije aha od irvana, te zaposjedne grad amahi. Veli k u pripomo je dobio, pristupanjem vezira emsedin Gilanija, gospodara azerbejdanskih klanaca, koji postane i njegov ve zir. Pomognut od svojih begova i onih Bijelih ovnova, srui on naredne godine vladara ove dinastije, Elvenda, ubije ga i zasnuje u Tebrizu, glavnom gradu Azerbejdana, prijestolje svoje vla davine. Prvi Ismailovi potezi spram osmanskog vladara bili su prija teljski, lako je ovaj razjurio njegove pristae preselivi i h u Koron i Modon; zatim mu nije dopustio prolaz njegovih pristaa. Jednako se negativno odnosio i Alaedevlet, knez Zulakdra, koji mu nije htio dati ker za enu. On mu se odlui osvetiti, te mu 276

pohara podruje, a sultanu Bajezidu se ispria zbog prolaza. Ovaj se osigura vojskom pod zapovjednitvom Jahjaa, sve dok se on nije povukao u Perziju. Na drugoj strani, po sklopljenom venecijanskom i ugar skom miru, bude po drugi puta smijenjen Hersek Ahmet-paa 1503. sa poloaja velikog vezira i po drugi puta ga zamijeni ukoplje nik Ali-paa. On je bio odan princu Ahmet Sultanu vie nego starijem Bajezidovom sinu Korkutu, te ovaj odlui, poput prin ca Dema, pobjei u Egipat. Ukrca se sa osamdeset sedam oso ba svoje pratnje i sa svim svojim blagom na pet brodova, a ocu m j . 4.1509. javi da odlazi na had u Meku. Doplovi u Aleksandriju i bude primljen s visokim poastima. Pa ipak sultan, da ne b i kvario 20.5.1509. m i r sa Bajezidom, ne dozvoli ni hodoae u Meku, a ni druge njegove elje. Kada princ uvidi jainu utjecaja svoga oca i nje govog velikog vezira, napie pismo ovome i zamoli ga da mu od oca ishodi povratak u svoje namjesnitvo, to se i ostvari. Ne samo po tom bijegu, nego i po svojim duhovnim sklonosti ma liio je na strica Dema. Bio je pjesnik, okruivao se estet skim osobama i ivio u zanosu zabavljanja. Osobito je volio glazbenike, a i sam je bio pravi majstor glazbe. Osim toga, bio je duboko uen u islamskom pravu i sastavio je djelo o presu dama spornih pravnih pitanja. Zato je bio visoko cijenjen od pjesnika i znalaca zakona, ali su ga prezirali janjiari i veziri koji su, po smrti njegova oca, radije bili za Ahmeta i l i Selima, mlae sinove. Godine 1509. Carigrad je zahvatio strahoviti zemljotres. 109 damija, 1.060 kua, cijela duina duplih kontinentalnih i dobar dio morskih zidina, sedam kula, zidine seraja od morske strane sve do vrata vrta u svemu duina od 1.040 arina grad skih zidina potpuno se sruila. Oglavlja etiriju najveih stupo va damije Osvajaeve (el-Fatiha) raspukla su se, a kube se na jednoj strani ugnulo. Kubeta bolnice i kuhinje, osam akademija Osvajaeve damije i etiri druge akademije prolomila su se; a ono na damiji Bajezida I I . razmrskalo se u komadie. Neko liko mukaraca, ena i djece bilo je usmreno od sruenih zda nja. etrdeset i pet dana tresla se zemlja ne samo u Carigradu, nego i po cijelom carstvu. Dvije etvrtine grada oruma bilo je razoreno, a i utvrenja Galipolja, te Demitoka. More je bacalo valove preko zidina Carigrada i Galate, te je unitilo stari vo dovod. Sultan je napustio palau i deset dana bio u v r t u pod a t o r o m , a onda otiao u Edrene, ali je trenja bila i tamo, a za njom se spustio prolom oblaka. Tada je sultan sazvao letei divan, t j . na konjima, i vijea nje o sredstvima ponovne obnove carigradskih zidina zapoeo ovim rijeima: Zbog vae nepravinosti i vae surovosti dopro je do neba dim podanikih uzdisaja i pozvao je njegov gnjev na grad i zemlju. Pozvani su zidari i upotrijebljena je vojska, 277

pa su za dva mjeseca ponovo izgraeni ne samo zidovi Carigra da i Galate, nego i kule Galate i Djevojke (Leander-kula, tur. Kiz kulesi), skupa sa sedam kula na zlatnim vratima, svjetionik i novi seraj, mostovi na maloj i velikoj ekmedi i zidovi Silivre. Prigodom gozbe u ast obnavljanja grada odobrio je Baje zid na dugu i usrdnu molbu velikaa i znalaca zakona da siro masi t r i dana jedu iz srebrnih zdjela i piju iz aa. To je bila samo izlika za razmahali luksuz koji je trebao potisnuti primjer halifa, koji su zabranili koritenje srebrnog sua, i asketsku strogou samog sultana. Nakon toga se sultan dao na uvrenje drave, iznutra i izvana. Iznutra je to postigao podjelom namjesnitva prinevi ma. ehinah, Korkut, Ahmet, Selim bili su namjesnici pokra jina Karaman, Teke, Amasija i Trabzon. Izvana je obnovio m i r sa Ugarskom i Venecijom. Bajezid je bio ve star i bolestan i , bez obzira na mir, t i njala je oko njega borba za naslijee. Kao nasljednik bio je od reen Ahmet, mada mlai od Korkuta, jer je imao naklonost janjiara i vezira. A ta prednost mlaem sinu potakla je nade Selima, jo mlaeg sina, da se dokopa prijestola. On je kao pra vi ratnik imao veu naklonost vojske ak i u odnosu na Ahmeta, mada se ona bojala njegove sile i strogoe. Tako je on zatraio od oca da m u da sandak u Evropi, umjesto dalekog Trabzona, kako bi bio blie naslijeu i ocu kojeg nije vidio dvadeset est godina. T r i puta je molio za t o i t r i puta bio odbijen. Tada se m j . 3 . 1511. odlui na gotovo pobunjeniki in: doe sa trupama do Ed rene, da b i ojaao svoj zahtjev protiv kojeg su bili i sultan i svi veziri, kao protiv presedana, jer, dosada, nijedan princ nije mogao imati namjesnitvo u Evropi. Kada ga jedan izaslanik nije mogao skloniti da se povue, odredi sultan rumelijskog beglerbega Hasan-pau da sa 15.000 ratnika sprovede tu odluku. Ali, prije nego to je m a r odmakao jednu postaju, ugleda on Selimove tugove, te, poto je bio odreen da ga samo zastrai za povratak, on se vrati u Edrene. Selim se utabori u ukurovu pred Edrenom. Tada m u izae u susret sam Bajezid, ali je, da ne b i dolo do borbe, posredovao Hasan-paa. On je, u ime sul tana, jamio da ovaj za ivota nee dati prijestol princu Ahmetu, kao i da dodjeljuje Selimu namjesnitvo u Semendri (Sme derevo) sa predajom Vidina i Aladahisara (Kruevac).
o n

U to vrijeme, i u Aziji se pojavljuju prvi znaci velike borbe za prijestol. Najprije se princ Korkut, kada je uo za Selimov prijelaz, prebaci iz Adalije i ustolii se na ranije mu uskraeno namjesnitvo u Saruhanu, da b i , takoer, bio blie ocu. Na pu t u ga opljakaju pristae ejha Ismaila, a kada na njih krene anadolski beglerbeg, oni ga zaskoe i potuku. Te vijesti poslue Selimu izlikom da se, poto je ve bio krenuo u Semendru (Smederevo), zaustavi na putu kod Zago re. Sultan m u naredi daljnji pokret, no on odbije, te sultan, pla278

ei se za Carigrad, otputuje tamo. Tek to je krenuo ka Cari gradu, Selim doe u Edrene, otvori tamnice, isprazni blagajne mj.6.1511. i pritvori vlasti. Kako je stranka princa Ahmeta, na elu sa velikim vezirom Ali-paom, bila p r e m o n a u Carigradu, ona podjari Bajezida koji krene s vojskom protiv Selima, te se dvije vojske ugledaju kod sela Ograkei. Ali-paa je jahao kraj kola u kojima je leao stari kostobolni sultan, podigao je zavjesu i pokazao m u Selimovu vojsku koja se, veinom, sastojala od krimskih Tatara: Dolazi l i to sin ocu poljubiti ruku i l i ga obo r i t i s prijestola? I drugi veziri su podboli sultana za odluku o napadu. On se konano obrati vojsci: Vi, robovi moji, koji je dete moj kruh, napadnite buntovnika! Allah je najvei! pro lomi se iz usta 10.000 vjernih vojnika koji napadnu i pobijede. Selim je svoj ivot dugovao svome vrancu Karabulutu, t j . crnom oblaku, i svojim vjernim pratiocima, Eidamu i Ferhatu, k o j i rastjeraju progonitelje. On se spasi u Ahioli na obali Crnog mo- 4.8.1511. ra i otplovi na K r i m , gdje ga prijateljski p r i m i njegov punac tatarhan. Poraz, to ga je osmanska vojska u Aziji doivjela od fa natinih pristaa ejha Ismaila, odlui sada naknaditi Ali-paa. On krene s velikom vojskom, ali manje da se osveti, a vie da, usprkos dogovoru sultana sa Selimom, jo za ivota ovoga usto lii princa Ahmeta. Ali ta namjera bude osujeena od janjiara, ija je sklonost bila na strani Selima, te ovi odlue odloiti pri liku. Ali-paa se dade na progon pristaa ejha Ismaila, te se s njima sukobi kod Sarimaklika, gdje se vodio s obje strane mj. 8.1511. ogoreni boj, u kojem padne i voa fanatika i evnuh Ali-paa. Tako je nestao ovaj znaajni ovjek koji je svoj fiziki nedosta tak naknadio h r a b r o u i visokim duhom i koji je bio sklon znanosti i uenjacima, prvi veliki vezir Carstva koji je zavrio na bojnom polju. Njemu su posveena mnoga odlina djela, od kojih je najslavnija posveta osmanske historije Perzijanca Idriza. Njegove politike i ratnike vrline proslavljene su i ovom hi storijom i elegijom pjesnika Mesihija. U Carigradu, gdje se sultan povukao nakon pobjede nad Selimom, Ahmet je pokuao provesti plan svoga ustolienja. Ve- 13.8.1511. liki vezir Hersek Ahmet-paa, koji je to postao po trei puta, nije mogao u m i r i t i janjiare i kada je Mustafa-paa, drugi ve zir, poeo pripreme da krene u susret princu Ahmetu u Uskii dar (Skutare), izbije pobuna u Carigradu. U njoj janjiari za- 21.8.1511. pale i orobe kue pristaa princa Ahmeta, a Bajezid, da i h umi r i , smijeni velikog vezira i mjesto dodijeli Mustafa-pai. Princ Ahmet, tako blizu Carigradu, morade se vratiti, te poini neke ine koji jo vie ozlojede janjiare. A kada, zbog njegove neodgovornosti, vojska pretrpi i poraze, osobito protiv pristaa ejha Ismaila, i vojska i narod se opredijeli za Selima. Bajezid se okrene protiv Ahmeta zbog neposluha, a i po savje279

tu vezira, te obnovi Selimu namjesnitvo u Semendri (Smede revo) i da ga pozvati s Krima. im je to uo, pokua princ Kor kut uiniti neto za sebe, ali ne uspije, jer su janjiari listom b i l i za Selima. Ovaj je, jo prije nego to je dobio oevo pismo, preao krajem sijenja (januara) Dunav sa 3.000 konjanika, ve inom krimskih Tatara. Janjiari su poetkom oujka (marta) zatraili od sultana da Selima imenuje voom vojske protiv Ahmeta. Bajezid se suglasi, te odmah odjuri brzi glasnik Seli m u da pouri njegov dolazak. I ovaj uskoro doe pozdravljen 19.4.1512. od vezira, velikaa i brata Korkuta. Bajezid, koji je skupio gole mo bogatstvo, ponudi smjesta Selimu 300.000 dukata i 200.000 godinjeg prihoda, ako smjesta otputuje. Ali ovaj to odbije, jer je bio siguran u janjiare kojima je obeao t r i ake dnevno ako doe na prijestol. Onda Bajezid zaeli troje: da umre kao sultan, a i da ga Selim naslijedi; da m u se prepusti njegov blagajnik s njegovim blagom; da se Selim izmiri s bratom Ahmetom. Ovaj se suglasi samo sa treim i zapone pripremu da oca prisili da odstupi od prijestola.] 25.4.1512. U subotu 25. travnja (aprila) 1512. podigli su se janjiari i spahije (sipahi) i itavo puanstvo Carigrada s vezirima na elu i bliili se u gustim skupinama seraju, gdje je sultan Baje zid na prijestolju primao vezire i preko njih upitao narod to je njegova elja. Jednoglasno su svi povikali kao iz jednog grla: Na padiah je star i bolestan, hoemo za sultana Selima. Dvanaest tisua janjiara podiglo je svoju ratnu viku, tako da se zemlja tresla, kad je Bajezid izrekao ove rijei: Predajem carstvo svome sinu Selimu, Bog neka mu ga blagoslovi! Tada iz svih grla odjeknu: Allah je najvei! Allah je najvei!, to je odzvanjalo svim zidinama u palai i po svih sedam breulja ka. Dok se to dogaalo u unutranjosti seraja, ekao je Selim na srednjim vratima prvog i drugog dvorita, upravo tamo, gdje jo danas pae i poslanici moraju ekati prije nego dobiju dopu tenje da u u u unutranjost dvora gdje e biti primljeni; upra vo tu gdje stanuje krvnik i na smrt osuenim vezirima p r i nji hovu ulasku i l i izlasku izmeu dviju kapija obavija konopac oko vrata i l i i m odsijeca glavu. Predvorje, puno slutnje i des potskog uasa, gdje rob u munoj neizvjesnosti eka da l i e mu slijedei trenutak donijeti nalog da ue u palau i l i da iza e iz ivota. Tu je ekao Selim, dok m u veziri nisu donijeli po ziv da ocu poljubi ruku, te ga doveli do prijestolja. Poljubio je ruku ocu, kojeg je gurnuo s prijestolja, sjeo opet na konja i jahao pred oevim kolima do starog seraja i tek tada primio ponovno poklonstva. Dvadeset dana se dosaivao Bajezid, od svi j u naputen. Tada je sina zamolio za milost, da smije otii u Demitoku i da zavri ivot tamo, gdje ga je zapoeo. Molba mu je usliana i ak dodijeljen vezir, Junuz-paa i defterdar Kasim, koji je svoj ivot spasio rtvujui jedan milijun i vie. Selim je sam ispratio oeva kola do Edrenskih vratiju idui pjeice kraj 280

njih, oevu je zadnju opomenu naizgled dobrohotno primio; no Bajezid nije stigao u Demitoku, svoje rodno mjesto, umro je ve trei dan po svom odlasku u Aju, u blizini Hafse. Umro je 26.5.1512. ili od starosti i posljedica dugih tjelesnih i moralnih patnji i l i ga je otrovao osobni lijenik idov, po nalogu sina, kako ga op tuuje enoveanin Menavino koji je kao pa posluivao sulta na na samrti. Njegovim svjedoanstvima, koja ponavljaju ta lijanski povjesniari, proturjei dodue utnja suvremenih vene cijanskih poslanikih izvjetaja, ali i m ne proturijei utnja os manskih povjesniara n i t i ostalo u ivotu ovog bjesomunog vladara. Bajezidova duga vladavina, koja je oznaena sa vie nesret nih nego l i sretnih ratova i miroljubivou, nosi, vie nego u jednom smislu, peat alostivo-mistinog i filozofski-pjesnikog karaktera. To se odraava i u sultanovim crtama lica, a jasno se moe vidjeti u pojavama toga doba. Za njegova tridesetgodinjeg vladanja carstvo je poprimilo utjecaj melankoline sulta nove pobonosti, a lice m u je odraavalo sufizam koji je vladao u to doba. Andrea Gritti, poslanik i kasniji venecijanski dud, opisuje ga u svojim izvjetajima Signoriji slijedeim rijeima: Njegovo je lice mesnato i masno, pa niti izgled mu nije okru tan i straan, nego melankolian, sujevjeran, tvrdokoran, tovi e krt. On se zadovoljava mehanikim umijeima, izrezbarenim stvarima od karneola, izraenim srebrom i istokarenim stvari ma, izvanredno je uen u astrologiji i teologiji, neprestano ui i bolje natee luk nego bilo tko. Ve ima mnogo godina to se odrekao pia i ivi (u tom pogledu) vrlo umjereno, to ne znai da se moe suzdrati svih radosti. Stoga je i prije vremena po stao starcem. Duh sufijskog uenja, koji je ah Ismail zloupo trijebio u politike svrhe da b i jednu obitelj ejhova pretvorio u dinastiju ahova, ne samo da je prevladavao u Perziji, nego i u Osmanskom carstvu i pokazao se ve jedno itavo stoljee, oitujui se u mistinim djelima i u zakladama asketskih redo va. U prvom stoljeu Osmanskog carstva osnovana su samo t r i reda dervia (Nakbendi, Sadi i Bektai) koji se spominju kra jem Orhanove vladavine. U drugom stoljeu ih ima jo jedan put toliko, Halveti, Zejni, Babaji, Bajrami, Erefi i Bekri koji svi jo i danas ive u svojim mnogobrojnim sljedbenicima. Njihovi grobovi u gradovima, u kojima su ivjeli i u m r l i , posta l i su mjesta hodoaa za pobone ljude. Bez obzira na Bajezidovu asketsku strogost i blagost koju izraavaju njegove crte lica, ipak ga bije optuba da je bio pijanica, da je otrovao bra ta i sina, ali to nije historijski dokazano. Da je nesretnoga De ma uklonio s ovoga svijeta pomou svog poslanika Mustafe, ko j i je to uinio jednim otrovanim noem za brijanje, da m u ne b i morao dati po ugovoru utanaenih etrdeset tisua dukata za uzdravanje, bilo b i vjerojatnije, nego da je, kako to eno veanin Menavino pripovijeda, otrovao sina Mehmeda samo zato 281

to je preobuen doao u Carigrad, po svom vrhovnom upravi telju dvora. Za ono prvo djelo govori ve Osvajaev (el-Fatihov) kanun, koji je bratoubojstvo proglasio zakonitim da b i se osi guralo prijestolje. Protiv ovog drugog djela govori ljubav i bla gost koju je pokazao prema svim svojim sinovima za kojima je iskreno alio kad ih je izgubio. Kad je stigla vijest da je umro princ Alemah i , prema dvorskom obiaju, bila napisana bijelom tintom na crnom papiru, bacio je turban na pod, dao preokre nuti tapete svoje sobe, zabranio na t r i dana sviranje i odra vanje trnice i podijelio sedam tisua aki siromasima. Uope je davao mnogo milostinje koja je za njegova vladanja iznosila, po raunima koji su naeni nakon njegove smrti, osam miliju na i est stotina tisua aki. Samo u Meku je svake godine slao etrnaest tisua dukata. Bajezidov turban nije bio niti zla tna kapa (uskuf) prvih est sultana, n i t i okrugli povez uleme (urf) koji je nosio sedmi sultan, nego je uzeo visoki cilindrini, obavijen muslinom, a odmah je ostao dvorskim i dravnim tur banom pod imenom mudeveze. Prema dvorskim i dravnim izvjetajima venecijanskog po slanika Giustinianija i Foscola, k o j i su za vrijeme posljednje go dine Bajezidova vladanja boravili u Edrenu i u Carigradu, izno sili su prihodi carstva tada etiri do pet milijuna dukata. Azija je imala dvadeset i etiri, a Evropa trideset i etiri sandakata, iji su posjednici uivali godinji prihod od dvije tisue do de set tisua dukata. Mogli su poslati u rat pet stotina do tisuu konjanika, tako da je obino pedeset tisua konjanika, sejmena i timarnika i dvanaest tisua janjiara tvorilo stajau osmansku vojsku. Mornarica je obino imala sedamdeset galija. Prihodi namjesnitava (prineva) procijenjeni su na osamdeset tisua dukata, vezirski na dvadeset i pet tisua dukata, beglerbega Azije i Evrope na trideset tisua, prihodi dvojice vojnih su daca bili su pet tisua, oni dvojice defterdara etiri tisue, a oba kapidibae su dobivali tisuu dukata. T r i vezira od t r i tuga, od kojih je p r v i veliki vezir, s dva kadiaskera (kazaskera), s dva defterdara i dravnim sekretarom za sultanov znak potpisa tvorili su Divan, koji je zapoinjao u subotu i etiri se dana uzastopno okupljao svako jutro u sultanovoj palai. Dvadeset i pet pisara (kasnije predstojnici isto toliko ureda riznice) vodi l i su popis, a t r i stotine majstora vage mjerili su zlato i srebro koje je poslano. Po pravu koje i m je izrijekom dano, veziri su jeli, a zatim izlagali sultanu svoje poslove, jedan za drugim, na posebnom prijemu. ezdeset aua i l i dravnih glasnika, podvr gnuti upravitelju dvora (aubai), ekali su pred vratima Diva na da izvre zapovijedi, da poalju i l i dovedu osobe i l i novac. T r i stotine kapidija (straara) uvali su vrata palae. est ge nerala konjice (sipahi, silahdari, plaenici desnog i l i lijevog kri la, stranci s desnog i lijevog krila), janjiarski aga (sa etiri ge282

neral-porunika) i aga topnitva, tvorili su vojni tab. T r i tisue konja u talama zajedno s ljudima bili su pod zapovjednitvom vrhovnog konjunika. Kad b i sultan poao na jahanje, bio je okruen s dvije stotine strijelaca (sokola) i t r i stotine slugu koji su vani, na polju, u njegovoj blizini logorovali, dok su a tori janjiara unaokolo tvorili krug oko sultanova atora. Bez obzira na Bajezidovu miroljubivost, njegova je pobonost cijenila zasluge svetoga rata (dihada) tako visoko da je po primjeru dvojice od najveih vladara Islama, Nuredina, op enito poznatog velikog atabega iz povijesti kriarskih ratova, i Timura, na svojim vojnama dao sakupljati prah koji se saku pljao na njegovoj odjei i izmama, da b i mu taj prah bio sta vljen pod obraz u grobu, da b i mu grob bio proet dobrim mi risom svetog rata kao miomirisom (mousom) i da b i tako, po predaji, od sebe odvratio vjeni oganj. Sasvim je sigurno da je manje zasluga zadobio ovim prahom k o j i je stavio u zemlju, nego visokim graevinama koje je podigao iznad zemlje da slu e vjernicima; na treem od sedam breuljaka Carigrada koji osmanski povjesniari s veim pravom nazivaju pupkom glavnog grada, nego to su grki povjesniari nazivali Delfe pu pkom svijeta uzdie se Bajezidova damija, ija je gradnja dovrena za devet godina, s kuhinjom za siromane i s akade mijom, uz koju je on s bogatim prihodima utemeljio za one ko j i su izvikivali molitve, imame, govornike na damijskim go vornicama, one koji su uili Kuran, one k o j i su se brinuli za bo gomolje, pometae, upaljivae svjetiljki, te kuhinju za siroti nju. Tako je i u Edrenu bila damija s domom za siromane i bolnicom, s visokim uilitem i kupalitem, a k tomu su pripa dali i mlinovi na mostu sa est lukova preko Tunde. Isto su ta ko izgraena u Amasiji dervika stanita, kole, kuhinje za siro mane i jedna medresa, iji je predstojnik dobivao plau od o samdeset aki dnevno. Tu su konano jo b i l i tekija i damija u Carigradu na spomen ejhu emsedinu Buhariju, kao to je Mehmed I I jednu sagradio na spomen ejhu Ebulvezu. Bajezi dovoj se pobonosti moe pripisati to je opet uspostavljen sta rjeina emira, t j . Poslanikovih potomaka. Ova ast, ustanovljena za Mehmeda I u Osmanskom carstvu, ukinuta je za Mehmeda I I , a Bajezid j u je opet uspostavio s titulom, uobiajenom ve za halifa, Nakibulerefa, t j . izabranog m e u plemiima. Kao gra ditelj mosta, poao je Bajezid stopama Murata I I , koji je izgra dio velik most preko rijeke Ergene. Za njegova vremena je kod Osmandika preko Kizilirmaka sagraen veliki most od devet lukova, u Hivi jedan preko Sakarija od etrnaest lukova i u Saruhanu preko Kodosa jedan od devetnaest lukova. Njegov pri mjer u gradnji zaklada s pobonom namjenom, slijedili su nje govi veziri. Po uzoru da su se uz damije Mehmeda I I gradile i kuhinje za sirotinju, sagradili su za njegova vladanja dvije takve i njegovi veziri, Mehmed i Daut, a dvije druge sagradili 283

su za Bajezidove vladavine dvojica njegovih vezira Ali-paa i Mu-stafa-paa. Osim to je davao milostinju siromanima, davao je jo i bogate darove svake godine znalcima zakona, muftijama, kadiaskerima (kazaskerima), muderisima i ejhovima. Pri tako obilnoj kii blagonaklonosti vidno je procvao usjev poznavalaca zakona i znanosti o zakonu. Neki su od njih kori teni za najvanija poslanstva i za pregovore, kao Sarigiirs za pregovore izmeu oca i sina. Imam Alija je dva puta bio posla nik; prvi puta je poslan Kaitbaiju u Egipat, a drugi puta sulta nu Korkutu. Drugima je povjerena briga nad, vremenom, sve ve im blagom u knjigama, a knjinice su bile zaklade utemeljene uz damije, kao na pr. uenom istraivau predaje (hadisa) N i gisariju i Jusufu Dunejdu. Drugi opet, koji su kao uivaoci naj viih pravnih asti sami doli do velikog bogatstva, upotrijebili su ga za vlastite knjinice. Tako je Muejedin, vojni sudac, pri jatelj pjesnika i pjesnikinja, kojem je veliki pjesnik Nedati po svetio svoj Divan i s kojim je pjesnikinja M i h r i podravala ra zumijevanje u ljubavi, ostavio za sobom bogatiju knjinicu nego to je bilo koja u Carigradu, naime sedam tisua svezaka. Tu no znamenit je i Lutfi Sinan-paa po nainu kako je umro; po optubi i jaem glasu svog protivnika, uenog znalca zakona Hatib-zade te zbog izjave svojih drugova da je slobodouman duh, bio je osuen na smrt i smaknut. Izmeu ezdeset znamenitih pravnika za Bajezidove vladavine, koji su tumaili i izlagali dje la o pravnim znanostima, samo se jedan istakao kao lijenik, a jedan kao matematiar. Lijenik je bio Hekimah, a matemati ar Mirem elebi. Oba Tadi-begova sina (Dafer i Sadi) b i l i su prvi uzori u umijeu pisanja pisama, koje je naroito Dafer po tvrdio u dokumentima kao niandija, dok je njegov brat Sadi manje traio slavu u pjesnitvu, a vie u istini, tako da Seadedin o njemu kae: Ne laem, ako kaem, da on nikada nije la gao. Ovu hvalu, koja manje resi slatkorjeivog retoriara nego pisca povijesti, dravni historiograf Seadedin mogao je teko izrei za sebe samoga. Ali za svoje prethodnike, Nerija i Idriza, koji su po nalogu Bajezida pisali povijest od osnutka carstva do kraja njegove vladavine, mogao b i to rei, j o prije za prvo ga nego drugoga, budui da je onaj prvi pisao jednostavno i nekieno na turskom jeziku, a drugi na perzijskom jeziku, s naj veim sjajem govornikog umijea, po uzoru arapskog povjes niara Jeminija i perzijskog povjesniara Vasafa; Neri, jedno stavni pripovjeda injenica, a Idriz kao pisac hvalospjeva di nastije Osman koji sam sebe najavljuje. Bajezidovo pomaga nje znanosti protezalo se i na inozemstvo preko Perzije do Ho rasana, gdje su ueni ljudi i pjesnici uivali potpore. Dami, posljednji veliki perzijski pjesnik, dobivao je godinje tisuu dukata, a Devani, veliki perzijski pravnik, dobivao je godinje pet stotina dukata. Prvi m u je zato posvetio zbornik od sedam 284

svojih romantinih pjesama, znamenitih pod naslovom Sedam prijestolja i l i velika vojna kola; tako i perzijski muftija, Mev lana Seifedin Ahmet i perzijski znalac predaje (hadisa), M i r Demaledin Ataullah. Od ejhova nitko nije uivao vei ugled nego ejh Javsi iz Iskliba, k o j i je predskazao princu Bajezidu, kad ga je ovaj po sjetio u Amasiji, da e ga zatei na prijestolju kad se bude vra tio iz Meke. On se nazivao ejhom sultana i sultan ejhova, a njegova sobica je uvijek bila puna visokodostojnika carevine i zakona. ejh Seid Vilajet Huseini bio je jedini koji je, kad je sultan Selim p r i svom dolasku u Carigrad pozvao ejhove k se bi, odbio doi, a, upitan za razlog, naveo je da je to zbog krat kog vremena to Selim vlada. ejh Ahmet Buhari, r o a k svoga imenjaka koji je za Murata I I predvodio u napadu na Konstan tinopolis (Carigrad), dok je bio u Meki, itavih je godinu dana sedam puta dnevno obilazio Kabu. Konano je t u i ejh Davud iz Modrenija, pisac mistinog djela Ruinjak sjedinjenja kao slinost Ruinjaku tajne od ebesterija. Druenje sa ejhovima, kao s Javsijem iz Iskliba i s Davudom iz Modrenija poda valo je Bajezidovim pjesmama mistini i asketski prizvuk, dok su pjesme njegova brata Dema i njegova sina Korkuta isto erotske i l i elegine. Najodliniji pjesnik meu njegovim sino vima bio je Selim (o njemu e biti neto opirnije reeno uz njegovu vladavinu). Ostali prinevi, njegovi sinovi, nisu dodue sami bili pjesnici, ali su rado njima bili okrueni. Tako je bio pjesnik Sekaji, sekretar princa Alemaha, a Sehini defterdar princa Mehmedaha; Figani, pisac jednoga epa o Aleksandrovim djelima, veliao je princa Abdullaha; Afitabi i Muniri bili su u slubi princa Ahmeta, a tako i Nedati, najvei pjesnik svoga doba, poznat kao l i r i k i romantik i prevodilac perzijskih djela na turski jezik. Nakon smrti princa Abdullaha, stupili su Ne dati i Figani u slubu princa Mahmuta, u ijoj su se dvorskoj sviti nali pjesnik Sani i , Talii i Andelibi. Talii je bio defterdar, Sanii pisar u Divanu, Nedati niandija, Figani i Andelibi b i l i su govornici pohvalnica i pripovjedai bajki. Sa dva pjesnika, Figanijem i Nedatijem, u r o m a n t i n o m epu su se natjecala dva pjesnika, a svaki je imao nadimak rajski: Bihiti, koji je prvi od osmanskih pjesnika, oponaajui perzijske, izdao petorku, t j . zbirku od pet romantinih pjesama. Firdevsi je punim pravom nosio nadimak dugi, za razliku od velikog perzijskog pjesnika istoga imena iji ep ima, kao to je poznato, ezdeset tisua dvostrukih stihova. Dugi je htio velikog Firdevsa nadmaiti po broju svezaka i napisao je Sulejmanovu (Salomonovu) povijest na po u prozi i na po u stihovima, umjesto u jednom folio-svesku, u t r i stotine i ezdeset svezaka. Sultan, kojem je donio ovaj karavanski tovar, odabrao je osamdeset svezaka, a drugih dvije stotine i osamdeset dao je spaliti. Temenaji, koji je nauavao o selenju dua i svakom se lijepom stvoru klanjao kao djelu bo285

anstva, dijelio je sudbinu prethodnika, Nesimija i Kemai Ummija, koji su, zbog slinog uenja, bili smaknuti za Murata I I . Slino je bilo s pjesnikinjom M i h r i iz Amasije, romantino na strojenom. Kroz pjesniku umjetnost zavoljela je princa-namjesnika, opjevala je svoju ljubav prema lijepom Iskenderu, podr avala je platonsku ljubav s uenim vojnim sucem Muejedinom, odbila je branu ponudu jednog muderisa i pjevala pjesme kao osmanska Safo.

GLAVA DVADESETDRUGA Od ustolienja Selima do perzijskih ratova

[Povjesniari su na sultana Selima, gledali kao na strogog, nasilnog, otrog (Osmani su ga zvali Jauz, t j . otar). Sama tur ska historija, na pr. Denabi, pie o njemu: Bio je otmjen i po duzetan, misaon, pjesniki nadaren i pun razumijevanja, ali kolerik, nasilnik i pritjenjiva, zaokupljen stvarima vladanja i svjetskog poretka, o t r o u m a n veliki padiah. Takav po svojoj naravi, neumorno je ratovao. Dan je pro vodio u ratnikom vjebanju i lovu, a nou je esto itao povi jesti i pjesme, osobito perzijske, i sam je ostavio iza sebe je dan divan (Zbirka pjesama) perzijskih oda. Selim je cijenio i odlikovao uenjake i najsposobnije je koristio za najvanije dr avne dunosti, kao historiara Idriza za sreivanje Kurdistana i poznavaoca zakona Ahmeta Kemalpaa-zadu kao vojnog suca u pohodu na Egipat, kao prevodioca arapskih djela i pisca os manske historije. Pjesnika Satija (u gazelima takmaca Nedatijeva), kojem je ve Bajezid naloio da godinje napie t r i sve ane pjesme i zato ga bogato nagradio, nagradio je Selim za do bro sloenu kasidu p r i njegovom ustolienju sa dva sela, sa go dinjim prihodom od 11.500 aki. Da bi se za egipatske vojne okrijepio duhovitim razgovorom, pozvao je k sebi t r i pjesnika, koji su ga p r i rukoljubu, udarila svojim sabljama, za to ih je htio najprije pogubiti, onda je kaznu preokrenuo u stotinu uda raca po tabanima, a zatim je i t u kaznu izmijenio iz potovanja prema umjetnosti. Naime, kada su se oni slijedeeg dana, dok je on igrao ah, pojavili pred njim, umjesto u dugoj odjei, u kratkom prsluku i samo s rupcem na glavi, i , umjesto dosjetki, izgovarali samo neke masne ale, poalje ih sultan kui sa potsmjehom i porugom, razljuen takvom sirovou i lakrdijatvom. Njegov ukus odraavao se i u njegovoj odjei i ukraava286

nju glave. Gornju odjeu nosio je opivenu krasnim vezom, a povezu glave, u kojem se dosada ovalna zelena kapa uvijek isti cala nad ovijenim tankim platnom, dao je on sasvim novi okru gli oblik, tako da se kapa nije uope vidjela, a oba kraja platna bila su savijena preko nje. Po samom njegovom objanjenju, ovaj okrugli oblik poveza sa glava podsjea na krunu perzijskih Husreva i zove se po njegovom imenu selimi. Uveo je i drugu krupnu promjenu: ianje brade, to su je prvih osam sultana slobodno putali. On je dao da mu se sijee brada, ali je brilji vo njegovao brkove. Kratak u kracima, ali dugog gornjeg dije la tijela, zaobljena i modra lica, s velikim izbezumljenim oima, crnih i gustih obrva i brkova izgledao je kao lav upave grive. Na dan kada je Selim do izvan vrata od Edrena pratio oca 23.5.1512. k o j i se iz Carigrada povlaio u Demitoku, nestrpljivo su njegov povratak u grad iekivali janjiari poredani u dvoredu, uda rajui p u k o m o puku, sabljom o sablju, kopljem o koplje, i na taj su nain od sultana, dok je iao kroz njihove redove, zve ketom oruja zahtijevali dar za ustolienje. Selim, ljut u sebi, da je pod pritiskom janjiara, u sjeni njihovih sablji, morao do i na prijestol, skrene s ceste pred vratima, pod izlikom da ide po oevo blago i du zidina doe u seraj, zaobilazei redove ja njiara k o j i su ekali na putu koji vodi od vrata ka seraju. Ali ih nije obmanuo, jer je svaki janjiar, umjesto 2.000 aki, to i m je dao njegov otac, dobio 3.000 i l i , po tadanjoj vrijednosti, pedeset dukata. Jedan sandakbeg dopustio je sebi koristei ovu p r i l i k u zatraiti poveanje svojih prihoda, a Selim na to potre sablju i odsijee m u glavu. A da b i zbog te diobe ispra njenu riznicu ponovno napunio, budu svi podanici: muslimani, krani i idovi optereeni jednim nametom. Dubrovanima p r i predaji dara za ustolienje, bude ponovno zajamena zatita, ali i m je istodobno nametnuto plaanje jedne carine, naime 5% od njihove robe, a sa Bogdanom, knezom Moldavije, zakljuen je no vi ugovor o podlonosti i davanjima. Uskoro je dolo do prvih guvi sa mnogobrojnim prinevima (sa Selimom ih je bilo dvanaest). Ahmetov sin, Alaedin, s oe vim se doputanjem doepao Bruse, ubio subau i udario silan namet na itelje. Tada Selim preda namjesnitvo Carigrada si nu Sulejmanu i krene s vojskom od 70.000 ljudi ka Anadolu pro- 29.7.1512. tiv brata Ahmeta i sina mu Alaedina. Istodobno je poslao dvade set pet galija da uvaju azijsku obalu da ne otplovi nijedan od prineva, kao nekada Dem. Alaedin je bio protjeran iz Bruse, a najuren je i njegov otac. Izdajom velikog vezira Mustafa-pae, koji mu je otprije bio sklon, on je ne samo izmakao progonu, nego je ak, kada je Selim poslao trupe na zimite, osvojio Amasiju; zatim je izmakao Selimovom odredu konjanika-najamnika (ulufedi), a poslije ih opkolio i zarobio. Tada sultan, bilo obavijeten od voe najamnika, bilo putem uhvaenog pisma, sazove divan, podijeli sveanu odjeu trojici ostalih vezira, dok 287

velikom veziru podari crnu t j . objavi smrtnu presudu, te ga dade smjesta udaviti, a tijelo baci psima na put. Tako je zavrio ovaj nekadanji Grk, koji je bio Bajezidov poslanik Borgiji, koji je uredio trovanje Dema i koji je, usprkos svojoj glasovitoj kr tosti, izgradio u Carigradu damiju, medresu, tekiju (derviko stanite), kupatilo, kuhinju za sirotinju i han. Poloaj velikog vezira dobije po etvrti puta Hersek Ahmet-paa. Pogubljenje velikog vezira bilo je predigra veeg krvopro29.11.1512. lia. Jedne subote, prvog dana nanovo odranog leteeg divana, dobiju petorica janjiarskih starjeina nalog da svaki uhvati po jednog od prineva-bratia, to su se nalazili u Brusi, i da ih od vedu u palau; jedan je imao sedam, a drugi dva i l i t r i puta toliko godina. Sve i h zatvore u jednu sobu i osude na smrt, te ih slijedei dan pogube i pokopaju kod Murata I I . Sada je princ Korkut, koje je dosada mirovao, znao da ga eka ista sudbina, te je pokuao pismom pridobiti sandake i njihove janjiare. To je izazvalo sultanov gnjev, te on napusti Brusu sa 10.000 ratnika pod izlikom lova, i za pet dana stigne u Manisu iz koje se princ Ahmet sa jednim vjernim pratiocem spa sio u zadnji as. Skrivao se u jednoj peini dvadeset dana, a on da je otiao ka Teki odakle je mislio otploviti u Evropu. I t u se skrivao u peini, dok je njegov pratilac dao svog konja ne kom Turkmenu, da b i i m nabavio hrane. Sedlo i stvari izazovu sumnju drugih Turkmena koji su nadzirali peinu i to dojave sandakbegu Kasimu. Ovaj se dokopa princa i njegova pratio ca i poalje vijest o tome sultanu, koji naredi da se on dovede u Brusu. Pred gradom mu izae u susret kapidibaa Sinan to boe zbog dobrodolice, a u stvari sa smrtnom presudom. Poto u noi odvoji lukavstvom vjernog pratioca od gospodara, pro budi princa da m u saopi smrtnu presudu. Princ zamoli odgo du od jednog sata, sjedne i napie bratu optuujuu pjesmu punu prigovora zbog njegove nevjernosti. Slijedeeg dana je sul tanu dopremljeno tijelo i pjesma. On je plakao kajui se i l i se pretvarajui. T r i dana trajala je alost: petnaest Turkmena, ko j i su prokazali princa, a koji su u oekivanju nagrade doli u Brusu, b i l i su pogubljeni. Vjerni pratilac je oplakivao smrt svog gospodara cijeli svoj ivot kao uvar njegova groba sve do svo je smrti. S proljea krene princ Ahmet iz Amasije sa 25.000 konjani ka ka Brusi, a Selim poalje u Carigrad po janjiare. im je do lo t i h 10.000 janjiara, krene Selim u susret bratu koji je ve stajao na prolazu Ermeniderbend. T u prethodnica Selimove voj14. 4.1513. s k bude estoko tuena, a gubitak je iznosio 7.000 ljudi. Sultan je imao j o nekih 8.000 i l i 10.000 ratnika i da je Ahmet za to znao i krenuo dalje, izgubio bi Selim i narednu bitku, a i prije stol. No on mu je dao vremena da ojaa pomou Dukainoglu Ahmet-pae i tatarskog princa sa Krima Seaet-Giraja, Selimovog urjaka. Vojske se suoe u ravnici Jeniehira (Novog grae

288

da). Ahmet pozove Selima na dvoboj, da b i se utedilo nepotreb no prolijevanje krvi. Selim vrati glasnika nagradivi ga sa 1.000 aki. Ahmetova vojska je bila potuena, a princ je morao bje ati. On je jahao du jednog vodenog j a r k a kad se odjednom ospe rub i on iznenada padne s konjem u vodu te ga sustigne Dukainoglu to ga je progonio. Ahmet je molio da ga predvede bratu, ali je on odbio molbu rijeima, da se sandak podaruje onome tko je dostojan osmanskog princa. To je bio znak za smrt. Sobaru Sinanu, koji je izvrio smrtnu kaznu nad princom Korkutom, bilo je i ovaj put to zapovijeeno. Ahmet skide jedan dragocjeni prsten vrijedan koliko poreska svota Rumelije i predade ga Sinanu kao ostavtinu. Tijelo je pokopano, kao i tijelo petoro bratia, kod Murata I I u Brusi. Nakon svega toga, sultan se preko Galipolja, posjetivi evro psku tvravu Dardanela, nazvanu Klju mora (Kilidulbahr), pre ko Atosa, vratio u prijestolnice, Carigrad i Edrene. Tu je primao izaslanike Moldavije i Vlake (Rumunjske) koji su donijeli da nak, te poslanike Ugarske i Venecije. Ova je tek sada, kada je borba za prijestolje bila gotova, odluila pregovarati o postoje em ugovoru o miru. Pri tom je predloila neke dodatke u ko rist krana u pravnim poslovima s Turcima, no m i r se potvrdio krajem godine bez ovih dodataka. U to vrijeme je doao i ugarski poslanik Martin obor, za ijeg je putovanja u Carigrad biskup Petar Berislo potukao tursku vojsku izmeu Save i Une, a Ivan Zapoljski na kaznenom pohodu kroz Vlaku zadobio mno go plijena i zarobijnika. M i r je bio obnovljen na t r i godine. Takoer su se pojavili poslanici egipatskog sultana i ruskog cara. I idue godine je doao ruski poslanik tuiti se na krimskog hana, Selimova punca, no nije naiao na ui koje sluaju. Jednako je bilo i sa narednim poslanstvom.] Kad je Selim doao na prijestol, estitali su mu venecijan ski, ugarski, egipatski i ruski poslanik, pa se to vie osjeala od sutnost perzijskog poslanika. Ismail, osniva safevidske dinas tije, pristao je u ratu izmeu brae, Bajezidovih sinova, protiv Selima, uz Ahmeta. Poslao je sjajno poslanstvo s pratnjom od dvije stotine osoba, s darom od deset ivih risova egipatskom sultanu da u njega potrai prijateljstvo i pomo protiv osman skog sultana, ali nije poslao poslanstvo u Edrene. Odmah nakon Selimova dolaska na prijestol, Ahmet je poslao dvojicu od svo ja etiri sina ahu Ismailu i nakon Ahmetova poraza pobjegao je njegov sin, princ Alaedin u Kairo, gdje je uskoro zatim umro od kuge, a princ Murat je pobjegao ahu Ismailu. Prije nego zaponemo pripovijedati o perzijskoj vojni pro tiv njega, osvrnut emo se na dogaaje to su se zbili zadnjih sedam godina u Perziji i zapoet emo tamo gdje smo t u nit prekinuli nakon prvih sedam godina Ismailova vladanja. ah Ismail, pobjednik nad ahovima irvana i Mazenderana, nad
19 Historija Osmanskog carstva

17. 10.1513

1514. 1515. 1520.

289

1507. 1508.

1509.

1510.

1511.

1512.

ahom Elvendom i ahom Jakubom, vladarima Bijelog i Crnog ovna, prijateljima sultana Selima, ispruio je svoju osvajaku ruku prema zapadu i prema istoku, za arapskim Irakom i za Horasanom. Kada je, nakon to je kaznio Alaedevleta, vladara Zulkadra, poao u Perziju, predao mu je Emir-beg, namjesnik Bijelog ovna u Dijarbekru utvrdu i zemlju bez otpora, a slije dee je godine Barik-beg s princom Muratom, posljednjim potom kom Bijeloga ovna, pobjegao u Siriju im se pribliio Ismail. U Dijarbekru postavi svoga najhrabrijg hana, Mehmeda Ustadlija, a u Bagdadu jednog evnuha za emira u Divanu, zbog uspomene na titulu: halif halifa, kojom se ismijavao raniji vladar Bagdada. Slijedee je godine proputovao Fars i Azerbejdan, od obala Perzijskog zaljeva sve do Kaspijskog mora, od ustera u Huzistanu do Bakua u irvanu, gdje je zimovao i podvrgao okol ne utvrde svojoj vlasti. U proljee poe protiv ejbek-hana, ve likog uzbekog vladara, koji je svoju dravu u Transoksaniji poveao zemljama s ove strane rijeke nakon pada Huseina Bajkara, Timurova prapraunuka. Nakon nekoliko okraja nama mio je Ismail ejbek-hana s petnaest tisua ljudi tobonjim bijegom u pripravljenu stupicu i unitio ga s deset tisua ljudi. Odsad mu je itav ivot sluila ejbek-hanova lubanja, optoe na zlatom i dragim kamenjem, za posudu iz koje je pio, a nje govu ispunjenu kou uputio je jednim poslanstvom sultanu Bajezidu kao prilog izvjetaju o pobjedi. Nad Horasanom je pos tavio zapovjednika svoje tjelesne strae (kurudi) Abdaldedea, njegovom se rukom posluio da uniti sve one koji su imali i naj manjeg udjela u ubojstvu njegova oca Hajdera. Pri svom po vratku u Perziju pokazao je svojoj vojsci gore ispriani prim jer kako nagrauje pobunjenike u Teki; dao je tzv. sultana i ve zira baciti u dva kotla kipue vode, a njihove pristalice, time zaplaene, porazdijelio je meu svoje vojnike ete. To je opo naanje Dengiz-hanova primjera, koji je nakon prve velike po bjede nad neprijateljskim mongolskim plemenima dao zaroblje nike skuhati u sedamdeset i dva kotla. Sa zimovalita u Kumu poslao je Emir Ahmeta iz Isfahana, s nadimkom Nedmi sani, tj. drugo zvijee, da osvoji zemlje s onu strane Oksusa. Na nje govim se obalama udrui s njim Mirza Baber, Timurov potomak u petom koljenu, tadanji vladar Gazne. Proli su eljeznim prijevojem, osvojili grad Heri s opim krvoproliem nad ite ljima, a onda su krenuli u Buharu i Giddevan, gdje su se oko Temir-hana, ejbek-hanova sina, okupili njegovi neaci sa svo jim etama. U boju ujedinjenih snaga uzbekih prineva, bio je perzijski vojskovoa, Drugo zvijee, uniten sa itavom svo jom vojskom, a Mirza Baber (kasniji osniva tzv. Carstva Ve likog mogula u Indiji) je pobjegao u Gaznu. Temir Sultan i nje gov neak Ubejd Sultan preli su Oksus, ali su se povukli kad su uli da dolazi Ismail. Abdal dede, koji mu je prije inio ve like usluge, ali je pobjegao pred uzbekom premoi, primjerno 290

je kanjen pred vojskom za kukaviluk. Ismail ga je sa enskom kapom i suknjom, uz bubnjeve i pitaljke dao provesti na ma garcu kroz vojni logor, a namjesnitvo nad Horasanom dobio je Sirijac Zejnel-han. Namjesnitvo Balha preuzeo je Divsultan iz Male Azije. Te mu se godine rodio sin i nasljednik Tahmasp. 1513. Na njegovu se dvoru nalazio Bajkarov praunuk koji je bio Ti murov unuk, princ Bediuz-zeman, t j . rijetki ovjek u vremenu. Nakon to m u je otac Sultan Husein od ejbek-hana skinut s prijestolja i ubijen, potraio je utoite kod novo osnovanog perzijskog prijestolja. Ovaj su primjer slijedili sinovi nesretnog princa Ahmeta, takmaca na osmanskom prijestolju. Dvojicu si nova je otac poslao Ismailu kao taoce, zalog prijateljstva, od mah nakon Selimova dolaska na prijestol, a trei, Sultan Mu rat, doao je nakon oeve smrti kao izbjeglica koji trai zati tu. Da potpomogne njegove zahtjeve, naorua Ismail vojsku i upadne s njom na osmansko podruje. Dosad tokom etrnaest godina pobjedom ovjenani osvaja, koji je etrnaestoricu vla dara, to nisu htjeli sagnuti glave pred njegovim nogama dao smaknuti nadao se da e osmanskom sultanu oteti prijestol i ivot, kao ahovima irvana i Mazenderana, kao vladarima Bi jelog i Crnog ovna, kao gospodaru Zulkadra i velikom uzbekom hanu ejbeku. Meutim, zvijezda njegove veliine dostigla je ze nit, on je nestao pred veom sretnom zvijezdom osmanskog vla dara i nakon velikog pomraenja, bitkom kod aldirana, ta je zvijezda j o deset godina tonula blijedo i uplaeno, padajui u svoju propast. Pojava aha Ismaila poetkom esnaestog stoljea tvori je dnu od najneobinijih epoha povijesti azijske drave i istovre meno vjerske povijesti. U isto vrijeme kad je u Evropi ar crk venog raskola ve tinjao pod pepelom, izbio je islamski raskol ispod pepela u kojem je poivao ve jedno i po stoljee. Sada se rasplamsao u ivi plamen. Vjerski rascjep sunita i iita tako duboko zahvaa u povijest Osmanskog i Perzijskog carstva i , od prvog poetka pa sve do dananjeg dana, usko je s njom pove zan. Poblie poznavanje ovog razdora potrebno je da b i razu mjeli osmansku i perzijsku povijest upravo toliko, koliko je za izuavanje novije evropske povijesti potrebno poznavanje Reformacije, njezina izvora, duha i cilja. Velika razlika, koja je po stignuta crkvenim raskolom zbog Reformacije i islamskim ras kolom za aha Ismaila, koji je samo obnovljen, ne lei samo u vremenu kad je zapoeo, u njegovoj starosti, nego u potpunoj razliitosti prvobitnoga duha k o j i i h je nadahnuo. Iako je kr anska vjera esto sluila kao poluga da b i se ratni poar bacio u svijet, ipak n i duh Kranstva n i t i duh njegova crkvena ras kola nije prvobitno politiki, pa crkva i drava, koje su u idov skoj teokraciji i u veini azijskih vjera kao tijelo i dua nedje ljivo vezane jedna za drugu, u Kranstvu i d u paralelno jedna kraj druge. U Islamu su ve p r i osnutku vjerska zajednica i dr19*

291

656. 657. . 10.679.

816.

ava bile sratene u jednu cjelinu. Svaka pobuna protiv prijesto lja pogodila je neposredno i vjeru i veliki rascjep izmeu suni ta i iita nije samo vjersko-teoretski zbog uenja o temeljnim osnovama vjere, nego je to i politiko-praktini rascjep oko prijestolonasljedstva. Drvo Islama se nije rascijepilo tek nakon ra sta od nekoliko stoljea, kao to je drvo Kranstva rascijepljeno u dva glavna debla, nego se dva glavna debla, suniti i iiti, uzdiu ve iz temelja odijeljeni. Je l i Poslanikovo nasljedstvo neposredno pripadalo njegovu zetu Aliji ispred trojice drugih halifa: Ebu Bekra, Omera i Osmana, da l i je nakon Alijine smr t i opravdano pripala vlast njegovim sinovima iz kue Omeija i l i nije u tome se razilaze ve nakon prvih trideset godina pri stalice Alijine kue i njihovi protivnici. Ovi su posljednji mo niji i imaju halifsku stolicu. Oni su se nazvali sunitima, t j . oni koji slijede predaju (sunnu) rjeju i inom. Oni su Alijinim pri stalicama nedjeli sektako ime ii t j . otpadnici i l i , po Revafizu, krivovjerci. Prva vojska raskolnika Muteselea, t j . onih koji od stupaju, koji su Poslanikovu zetu osporili prijestol, imali su za vou njegovu protivnicu Aiu, najvoljeniju i n a j m l a u Poslani kovu enu. Ona nije nikad oprostila muu svoje pastorke Fatime, to p r i istrazi o njezinoj nonoj pustolovini sa sinom Safanovim nije na rije povjerovao u njezinu nevinost, nego je, kao i drugi sumnjivci, morao zautjeti tek kad je nebo poslalo jed nu suru. Budui da je na jednoj devi sama prisustvovala borbi, prozvala se to Devina bitka. Najistaknutija od krvavih bitaka, koje su preanje godine voene izmeu Muavije i Alije, bila je Safinska bitka. Dvadeset i dvije godine kasnije za Jezida, Muavijinog sina i nasljednika na prijestolju halifa, bio je Husein, najmlai Alijin sin, ubijen u pustinji kod Kerbele nakon mueni ke ei. Aia, Muavija i Jezid bili su otada odvratni u oima svih Alijinih pristaa i u oima njegove obitelji, koji su ove u srcu, a zatim i javno prokleli. Alijini nasljednici su nosili ime imama, a to su ime dijeli l i sa predvodnicima kod molitve i s prvim vjerskim autoriteti ma Islama, ali isto tako i halifama kao vrhovnim predvodnici ma molitve i zajednice. Budui da ih nije bilo vie od dvanaest, to je tokom vremena ovaj broj postao sveti broj za Alijine pri stalice. Prva sedmorica su ve pola u grob bez izgleda da b i mogli ostvariti pravo na prijestolonasljedstvo koje su jo uvijek zahtijevali. Sedmi halifa iz kue Abasa, Memun, koji je potakao znanosti u halifatu, bilo zbog savjesnosti, bilo od straha da pri jestol nee n i na koji drugi nain odrati pred sve veom sna gom Alijinih pristaa iji je broj rastao, imenovao je za osmog imama Aliju, Musinog sina, te ga proglasio svojim nasljednikom. Dao mu je nadimak Riza, t j . onaj koji je dopadljiv, a svo j u mu ker Umulfazl, t j . majku zasluga, dade za enu. Umjesto crne boje odjee, koja je bila dvorska boja na Abasovu dvoru, uzeo je zelenu boju Alijine kue. Nakon Rizine smrti povukao 292

je, dodue, nasljedni red, uzeo opet crnu boju, ali je ipak jas no i glasno priznao javno da Alija ima prednost pred svim drugim Poslanikovim sljedbenicima. To je bila sablazan za sunite, a veselje iitima. Njegov unuk i trei nasljednik Mutevekil po ao je suprotnim putem. Kao zagrijani sunita, dao je Aliju i Huseina javno prokleti sa svih mimbera (damijska govornica) i ra zoriti njihove grobove. Zabranio je uz najstroe kazne da se ona mo hodoasti, proganjao je iite ognjem i m a e m svih petnaest godina svoga vladanja. Mustansir, nasljednik Mutevekilov, do ao je na prijestol halifa ubivi oca, opozvao je mjere protiv Alijinih pristalica i prekinuo s proklinjanjem sa damijskih go vornica, a sve je Alijine potomke susretao s najveim potova njem. Tako su Alijini nasljednici ivjeli jedno stoljee bez pro gonstva, ali i bez prednosti koje i m je dao Muized-devlet, pre moni vladar iz dinastije Buje. On je mislio na to da mo halifa iz Abasova doma oslabi podizanjem Alijinog doma, a u korist vlastite obitelji. Protiv volje halife Mutii-lillaha ustanovio je sveanost na dan Huseinove smrti, auru, desetoga dana prvog mjeseca po mjeseevoj godini. Ovaj dan, koji je do sada bio u islamskom kalendaru sveanost osloboenja, kad je Nuh (Noa) iziao iz lae, a egipatski Jusuf (Josip) iz tamnice, trebao je od sad postati dan alosti i jadikovanja. Duani su zatvoreni, ene s rasutom kosom i jadikovkama prolaahu ulicama nariui zbog muenike Huseinove smrti. Sveanost, koja se i danas jo u Perziji slavi s takvim teatralnim sjajem, bila je znak za sektaki rat izmeu sunita i iita, koji e otada kroz t r i stoljea, sve do preokreta na prijestolju halifa, uzdrmati i k r v l j u prekri ti glavni grad i carstvo. Ve je Ebulhasan Kevkebi, vezir Behaed-devleta, trideset godina nakon uspostave alosti zbog Kerbele, htio tu sveanost opet ukinuti, ali je bio ubijen. Za Kadir-billahove vladavine dolo je u Bagdadu do otvo renog okraja izmeu sunita i iita, koje ovi prvi nazivaju i revafis, t j . krivovjercima. Pri tom je trg za pilie stradao u poa ru. Halifa je, dodue, naredio da mu iiti dadu pismenu izjavu da e se u b u d u e mirno vladati, ali, da b i uspostavio mir, mo rao se koristiti Mahmutovom rukom, rukom vladara iz Gazne. Mnogi iiti, ismailovci i revafisi (sve samo razliita sektaka imena Alijinih pristalica) b i l i su smaknuti, a mnogi drugi spa ljeni. Ipak je dvanaest godina, a i trideset i dvije godine potom, na ulicama Bagdada trajala tunjava izmeu sunita i iita zbog proslave aura-sveanosti. iiti su b i l i poraeni, a p r e d g r a e Karh, gdje su se uvrstili zidovima, razrueno. Njihovo je uenje postalo silno opasno po prijestol, jer su u Egiptu, od poetka petog stoljea Hidreta i od jedanaestog stoljea po kranskom raunanju vremena. Fatemidi, kao tobonji Alijini potomci, svojatali su halifat za sebe. U Bagdadu je silno moni Bezaziri bio za njihovu stranku. Za nemone vladavine halife Kaimbiemrillaha uvrstio je Bezaziri pobjedu krivovjeraca. Molitva za dina293

826.

861.

963.

992.

1016. 1017. 1029. 1048.

1052.

1058. stiju i novac glasili su na ime Mustansira, koji je bio fatemid ski halifa u Egiptu osamnaest godina; sve dok to nije poet kom vladavine Muktadi-billaha, skupa sa iitskom premoi, po1075. novno obustavljeno. Ipak su nakon deset godina iiti opet podi1085. gli glave u otvorenoj borbi protiv sunita, dok ovi nisu nakon 1090. duge strane pobune pobijedili protivnika. Vie od jednog sto ljea u Bagdadu je poivala hidra vjerskog rata, mada su iiti 1128. u drugim gradovima Sirije i Perzije podizali glave. U Damasku je est tisua ljudi, osumnjienih da su ismailije, stradalo od 1164. sablje, a ne manje u Isfahanu nakon osmodnevnog krvavog sektakog obrauna. Za etrdesetestogodinje vladavine halife Na1186. sir-lidinillaha iste godine kad su astronomi prorekli propast svijeta zbog sastajanja sedam planeta u kui Vage, kao to su to isto prorekli pred devedeset godina zbog sastajanja est pla neta u kui Ribe podigla se bura novog neprijateljstva iz m e u sunita i iita zbog proslave alobnog dana aure. Muteasem, trideset sedmi i posljednji halifa iz Abasova doma, zave den nevjernim savjetnicima (kao to je bio vezir Alkama, ije je ime zauvijek u istonjakoj povijesti igosano kao izdajniko), bjesnio je protiv Alijinih pristalica kao progonitelj, kao Mute1258. vekil i Kadir-billah. On je sunitima predao na milost i nemilost iitske kue, imanja i ene i ubrzao time pad dinastije, jer je Al kama, sam u potaji iit, pozvao Tatare pod Hulakuom. S pa dom Bagdada, koji je imao velik odjek, pao je i halifat u buji ci krvi. Stotinu i pedeset godina poivala je iitska sekta pod ruevinama Bagdada, dok je nije uzdigao sretni osniva dina stije Ismail, iz ejhovske obitelji, do moi koja je opet izazva la nesreu. Ta je sekta zavladala Perzijom i tamo ostala. Tur ska obitelj Osmana i perzijska Safi, mada n i u kakvim rodbin skim vezama s Alijinom kuom niti s kuom Muavije, spojili su svoja prava na prijestol s onim zahtjevima na prijestol, a svoje vladarske svae sa svaama sekti uz koje su pristajale. Mada ve davno nije bilo govora da b i Alijini potomci doli na prijes tol i sve je utonulo u najdublju beznaajnost, ipak dvije sekte, suniti i iiti, kao oblasti kojima su vladali Osmani i Perzijanci, kao dva od poetka i po prirodi neprijateljska susjedna carstva i naroda s politikom nanovo neposredno blisko povezani, nas tupaju neprijatelski jedna prema drugoj i do danas su ostale tako suprotstavljene. Ve je prije reeno kako je po ejhu Dunejdu, Hajdaru i a h u Ismailu uenje iita opet oivljelo i kako se rasprostranilo u Osmanskom carstvu, naroito u pokrajini Teke, kako je voa novotara i buntovnika, ahov i l i vraji rob, osmanske voj ske t r i puta potukao i konano je taj buntovnik svoj ivot pro dao za ivot velikog vezira Ali-pae. Utoliko ovaj vjerski rat ima isti lik, kao onaj koji je voen za Mehmeda I . s vjerskim novotarima i buntovnicima pod zastavama dervia Torlaka H u Kemala i ejha Bedredina iz Simavne. No, sada se otvara pozornica, 294

gdje e se ponovno novom snagom razbuktati vjerski rat, s je dnim grdnim djelom, najteim to ga je bjesomuno poinio Selim m e u svim svojim precima i potomcima do dananjeg da na. Ako bi navedeni ukupni broj tog djela to ga navode osman ski povjesniari i bio pretjerano velik, ipak on stoji jedinstven, kao masovno ubojstvo tisua ljudi zbog miljenja, osim to ga je na tom stupnju uasa dostigao nenadmani uzor Inkvizicije i Bartolomejske noi. Sultan Selim, iji talent za velikog inkvizi tora osmanski povjesniari naroito hvale, dao je po tajnim iz viaima i dounicima popisati u Osmanskom carstvu sve lju de od sedam do sedamdeset godina, k o j i su odani novom ue nju i to u Aziji kao i u Evropi. Broj, koji mu je dostavljen, iz nosio je etrdeset tisua. Ovi su onda pali kao rtve sablje i l i su osueni na doivotnu robiju. S ovim grdnim i stranim vjer skim ubojstvom mogu se u itavoj povijesti, s obzirom na po ticaj, usporediti samo uasi Inkvizicije i Bartlomejske noi, a to se tie mnotva rtava ima samo jedan slian sluaj, onaj Nuirvana, tzv. Pravednog Istoka, gdje je u krvavom masakru stradalo pedeset tisua sljedbenika Mazdekova uenja. Masov na umorstva, koja su poinile hrabre kraljice, kao Boadiceja i Teuta i l i na po podjarmljeni tirani kao Mitridat i Jugurta na krajnjim granicama Rimskog carstva, u Britaniji, I l i r i j i , Maloj Aziji i Numidiji, protiv svojih podjarmljivaa, bila su djela po injena iz isto politike mrnje, kao Sicilijanska veer. U Isla m u su pale vojske, prijestol i svetita ugroenih novotara, pri stae Babekova i Karmatova uenja, u otvorenoj borbi s orunjem u ruci. U Bagdadu i Isfahanu su se m e u s o b n o poklali suniti i iiti, a u Damasku je dolo do opeg pokolja ismailija za malo sati u jednom jedinom danu. No ovdje su, m e u t i m , popisani svi koji su osumnjieni da pripadaju novoj vjeri u svem prostranom Osmanskom carstvu od sedme do sedamde sete godine i predani sablji i l i su u m r l i na robiji. Tako je Selim u moru k r v i uguio sjeme novoga krivovjerja. Razbudio je u krvavi ivot kazneno suenje vjeri, koje je uspostavio Teodozije Veliki, u divovskim razmjerima. Zato to je etrdeset tisua kri vovjeraca ubio sabljom i l i robijom, kao i Nuirvan, nazivaju ga osmanski pisci, kao to se nazivao i Nuirvan, Pravednim, a tako su njegovu pravednost hvalili i evropski poslanici koji su, u smislu turskih dravnih historiografa, pisali svoje izvjetaje. Poto je u cijelom carstvu bjesnio m a unitenja nad k r i vovjernicima, bilo je krajnje vrijeme da ga se skrene prema van, odakle je ah Ismail prodirao kao osvetnik svojih suvjernika i princa Murata kojeg je primio kao izbjeglicu. U jednom izvan redno sazvanom Divanu sultan objavi svoju odluku i kao zbor no mjesto za vojsku odredi jeniehirsku ravnicu. Bila je to ona ista ravnica, koja je bila pozornica prvog oruanog ina osni vaa carstva koji je ovdje s etiri stotine Turkmena pourio u pomo seldukom knezu, kojeg su Tatari teko ugrozili; a bila 295

19.3.1514. 29.3.

20.4. 23.4.

je to i pozornica pobjede izvojevane protiv brata Ahmeta. Ve t r i puta je sultan progovorio, ali n i t i jedan od robova, koji su drhtali, nisu se usudili odgovoriti. Tada istupi prosti janjiar Abdullah, baci se na tlo i ree, poto je po obiaju poelio dug ivot sultanu, da izraava zahvalnost svojih suboraca to i h padiah konano vodi protiv Ismaila. Odgovor je nagraen tako to je govorniku dan solunski sandak. T r i dana nakon odra nog govora poe sultan iz Edrene i tek desetog dana stigne u Carigrad. ator je podigao na livadi slonova, u blizini predgra a Ejub. Potraio je grob Poslanikova suborca da u njega izmol i blagoslov molitvom i izdano danim milodarima, te pozvao svoga dvadesetgodinjeg sina Sulejmana, koji je vladao u Mani si (Magneziji), da bude namjesnik Carigrada. Dao je vojni ta bor, koji se ovdje sakupio, prevesti u Uskiidar (Skutari), dok su janjiari pod rumelijskim beglerbegom, Hasan-painim vod stvom, preko Dardanela preli u Galipolje. On sam je poao u etvrtak, to je bio sretan dan, u Aziju, u logor kod Maltepe, gdje je bosanskom namjesniku, evnuhu Sinan-pai dao beglerbegat nad Andolijom. Trei dan nakon polaska iz Carigrada poslao je po jednom perzijskom izviau koji se nalazio u logoru, ime nom Kilid, objavu rata ahu Ismailu. Napisana je u obliku pi sma koje alje sultan Selim, Feridun, Aleskandar, K i r , strah fa raona svoga vremena emiru (ne ahu) Ismailu, zapovjedniku perzijske vojske, koji je tiranin kao Zohak i Efrasijab, odreen da propadne kao posljednji Darije kojemu se fetvom svih pravnika zakonito objavljuje rat, jer je napustio put spasa, jer je razorio slubu Boju, oteo prijestol, podjarmio muslimane kao silnik, jer se zaodjenuo neiskrenou i pretvaranjem, irio ne m i r i uzbunu, podigao stijeg bezbonosti i krivovjerja, pustio uzde strastima, okaljao to je isto, ubio krijepost, oskvrnuo damije, razorio grobove, prezirao uene pravnike, proklet od prva t r i halifa, kriv je zbog nepotivanja Svete knjige Kurana. Zbog toga se sultan, umjesto u svilu i zlatnu tkaninu, obukao u ljem i oklop; isukao pobjedonosni ma, ali e ga, prema na elu Islama, najprije opomenuti da se obrati. Ovo je pismo na pisano da b i ga pokrenulo na kajanje i povratak dobru i da ga opomene da Osmanskom carstvu odmah vrati otete zemlje; u protivnom e sluaju njegovu zemlju uskoro preplaviti nepobje diva vojska, zapovijed neka u ovaj dan bude Boja, a spas samo onomu koji slijedi pravi put.

Isti je dan Selim poslao pismo i Feruhad-begu, otpadniku obitelji Bijeloga ovna, pozivajui ga da se odupre Ismailu. Dan nakon to je napisano pismo, poe vojni logor iz Maltepea. Na 24.4.1514. jeniehirskoj ravnici pridrui m u se rumelijski beglerbeg Hasan-paa, s etama koje su kod Galipolja prevezene preko Dar4.5.1514. danela. Deset dana poslije toga boravila su u trodnevnom od m o r u kod Sidi-Gazija, znamenitog groba prvog arapskog sejida, naime kod Sidal-Batala, t j . gospodara, junaka u borbi; svaki je 296

vojnik dobio dar od tisuu aki. Vezir Dukain Ahmet-zade poslan je naprijed s dvadeset tisua spahija, uivalaca lena, kao vojna prethodnica, a pridodan m u je jo namjesnik Sinopa, Ah met Karada-paa, s pet stotina najbrih konjanika da dovedu zarobljenike. Vojska je ila preko Konje i Kaiserije, gdje su zastali ne koliko dana da s Alaedevletom, gospodarom Zulkadra, pregovaj u zbog konjanike pomoi. Selim je pozvao Alaedevleta da se osobno pojavi, ali se ovaj ispria starou i drugim izlikama, pa ne samo da je uskratio zatraenu pomo, ve je neprijateljski uznemirio vojni pohod. To je bila uvreda koja se duboko usjekla u nepomirljivu Selimovu duu i kasnije bila razlog da se kazni gospodar Zulkadra. Nakon besplodnog pregovaranja, voj ska je nastavila put i kod Uskulde objavljena je opa poviica 26.6.1514. prihoda konjice s lenima, tako da je na svakih tisuu aki pri hod povean za pedeset aki. Kod Sivasa je izvren pregled vojske; stotinu etrdeset tisua ljudi, ezdeset tisua deva, pet tisua vojnih opskrbljivaa. etrdeset tisua ljudi, meu njima i invalidi, bili su ostavljeni izmeu Sivasa i Kajserije, dijelom da b i se zemlja zatitila s ove strane, a dijelom da bi se smanji lo sve osjetnije pomanjkanje ivenih namirnica i konjske hra ne, jer je perzijski han Ustadli itav kraj kojim je prolazila vojska pretvorio vatrom u pusto. Selimova se vojska morala ograniiti na namirnice koje je brodovlje dovezlo u Trabzon (Trapezunt) i koje je mulama bilo otpremljeno dalje. Prvom perzijskom pismu sultana Selima uslijedilo je usko ro drugo, slina sadraja, izmijeano perzijskim stihovima uz podrugljiv prilog svojstava ejhovima kao: samotnika halja, tap, akalica, naprava za eanje lea, sve kao satira na pori jeklo Ismailove ejhovske obitelji. Nezadovoljan i t i m , posla Se l i m nakon ova dva perzijska pisma jo i jedno tree, tursko, iz Erzindana, koje ukratko ponavlja sadraj onih prethodnih perzijskih pisama te najavljuje svoj dolazak u Azerbejdan s vojskom od etrdest tisua ljudi izmeu Kajserije i Sivasa, a onda nastavlja openitim maksimama hrabrosti i sranosti: Oni koji vladavinu prisvajaju maem, moraju svoja prsa poput ti ta izloiti opasnosti i moraju b i t i spremni p r i m i t i udarce kao to ih prima ljem. Nevjesta carstva e privui samo onoga u zagrljaj, koji e poljubiti usne maa. Nazvati ljudima one koji svoju sigurnost trae u skrovitu, velika je zabluda, a onima, koji izmiu smrti, ne prilii da se na dan borbe opau maem i uspnu na konja. Pismo svrava izazovom da se neprijatelj po javi na bojitu. Kada je vojska logorovala u emenu, doao je jedan perzijski poslanik s odgovorom na t r i Selimova pisma i 18.7.1514. s podrugljivim darom, kutijom punom opijata. Selim i Ismail su na taj nain ponovili esto davani primjer u historiji velikih istonjakih vladara da razmijene poslanike, ija su akreditivna pisma bila otvorena pogrda, a darovi simbolina poruga. Isto297

njake povijesti o Aleksandrovoj vojni na Indiju n i o emu ne pripovijedaju tako opirno kao o simbolinim darovima koji ma su se Aleksandar i Por meusobno nastojali nadmetati u otroumnosti i razmetanju, a Timurove historije, koje moemo daleko manje dovesti u sumnju, sadravaju dokaze o uvredlji voj prepisci izmeu njega i Bajezida Jildirima. Barbari se psov kama izazivaju na borbu, a Homerovi junaci se, kao djeca, ig raju slikama; nikakvo udo, dakle, da su se na Orijentu, staroj kolijevci m a t e i junatva, jo koncem srednjega vijeka silnici, koji su uostalom voljeli pjesnitvo i njime se bavili, uvredljivim rijeima i alegorijskim uvredljivim darovima m e u s o b n o poti cali na borbu. Pismo aha Ismaila, o kojem osmanski povjesni ari naprosto izvjeuju da je sadravalo razmetljive besmislice, napisano je s potovanjem, koje pripada velikom osmanskom vladaru u uvodu, tituli i stilu, a onda se izgovara da ne zna to je porijeklo neprijateljstva, trai prijateljstvo sa Selimom, a ne prijateljstvo da je upravljeno naprosto prema knezu iz Zulkad ra; on se poziva na dobro razumijevanje sa Selimom dok je jo bio namjesnik Trabzona (Trapezunta). Nita se nije promije nilo u starom prijateljstvu, a uostalom ovaj nepristojan stil ko j i m je pisano sultanovo pismo ne dolikuje sultanu, a takve fra ze su samo djelo opijumom omamljenih sekretara i zbog toga alje po svom poslaniku ahkuli Agi zlatnu kutiju s opijatima. to je bog odredio, pokazat e se, a kajanje e potom b i t i ka sno. On to pie u lovu kod Isfahana, ali se sada naoruava da mu se suprotstavi ako ovaj prijateljski odgovor ostane neplo dan. Neka radi kako hoe. Ako se dosad odugovlailo ratom, bilo je to zbog zrelog razmiljanja o njegovom svretku. Ovo pismo, vrlo umjereno, u usporedbi sa ona t r i Selimova pisma i kutija s opijatima, iji je retoriki alac morao pogoditi sulta na to osjetljivije to poiva na jednoj arapskoj igri rijei, toliko je raestio Selima, koji je volio opijum, da je donosioca, posla nika, dao sasjei na komade. Njegov je neak Murat uinio isto sa Selimovim poslanikom, po kojem je Selim od Ismaila traio da mu izrui neaka Murata. Bez obzira na ovaj izazov, nepri jatelj se nije pokazao a ovoga htjeti potraiti u opustoenoj ze m l j i , znailo b i predati se gladi. Zbog toga su janjiari rogobo r i l i o povlaenju. Selim se nije time dao omesti u svojim planovima o vojnom pohodu i naredio je da se iz Erzindana u e trdeset postaja ide prema Tebrizu, glavnom gradu i Ismailovoj prijestolnici. Tada se na molbu ostalih vezira usudi prigovoriti beglerbeg Karamana, Hemdem-paa, koji je od mladosti bio od gajan sa Selimom u haremu; njegovo slobodno izraeno milje nje stajalo ga je glave. Na njegovo je mjesto imenovan Zejnel-paa i logor poe iz Erzindana u urumek. Ovdje m u je Bali-beg poslao nekoliko glava i doveo dvojicu zarobljenika. Selim, poto je ubio perzijskoga poslanika, nije vie mogao izloiti svo ga isto takvoj sudbini, ali nije htio ostati duan odgovora na
/

298

onu k u t i j u s opijumom. Oslobodio je onu dvojicu zarobljenika i poslao i h s novim turskim pismom Ismailu, s j o uvredljivim rijeima i sadrajem nego su bila ona dva prijanja perzijska i posljednje tursko pismo. Titulirao je aha naprosto kao hrab rog vojnika: Ismail Behadir! Pozvao si me smionim rijeima da se pojavim. S j a k i m vojskama sam ve sedmicama na putu k tebi, a j o uvijek nemam vijesti o tvome postojanju. Svejedno, bio iv i l i mrtav tvoja su djela lukavstvo i intrige upotri jebi lijek za bolest tvog kukaviluka; da protjeram umor tvog srca, poveo sam etrdeset tisua odabranih ratnika kod Kajse rije; samo tako se pokazuje velikoduni postupak prema nepri jatelju. Ako se i nadalje bude skrivao u kut straha i bojazni, neka t i ne bude doputeno da se naziva mukarcem, uzmi um jesto ljema ensku kapu, umjesto oklopne koulje suncobran i odreci se elje za vlasti i kraljevstvom. Kao prilog pismu po slane su enske haljine, dvostruka poruga zbog ahova kukavi luka. Jedno drugo, draesno sastavljeno perzijsko pismo, pos lao je Selim po jednom naroitom poslaniku gospodaru Samarkanda, Ubejd-hanu da ga pozove u p o m o kao sunitu protiv a ha iita. Tree je pismo poslao egipatskom sultanu da mu naja vi kako ide s vojskom da pobijedi aha. Od urumeka je put vodio u Eskitepe i na bojno polje Terdan, proslavljeno pobje dom Mehmeda I I nad Uzun Hasanom. Odavde je zapovijeeno turkmenskom begu i kasnijem veziru, Mustafi, da osvoji tvra vu Bajburt i da povede vojsku na lijevu stranu. Kad se vojska zaustavila u Sugmenu, pristigli su poslanici gruzijskog kneza Danika. On je poslao na dar dobro dole darove u ivenim namirnicama i ona dva Alaedevletova sina, gospodara Zulkadra, koji su od Ismailova dvora pobjegli na dvor gruzijskog kneza. Selim odgovori na to poslanstvom svoja dva konjunika i da rom poasne odjee. Vojska je dalje napredovala na cesti za Tebriz, ali su janjiari mrmljali kad su vidjeli da ih se vodi sve dalje i dalje u zemlju neprijatelja, kojeg uope ne mogu nigdje pronai; traili su glasno da se povrate. Selim koji je na njiho vo prvo mrmljanje u Erzindanu odgovorio tako da je odmjerio put u Trebriz na etrdeset postaja, a na Hamdemov prigovor od govorio smrtnom presudom, odgovorio je ovaj puta postojanim govorom: Je l i to ta sluba? Sastoji l i se pokornost u rijeima? Oni koji eznu za enom i djecom, neka idu kui. M i nismo do l i dovdje da b i se okrenuli natrag. Bez tekoa nema mira, a bez muke se ne moe postii cilj. Neka se odvoje mekuci od onih koji se m a e m i tobolcem, duom i glavom posveuju naim putevima. Ja od svoga nauma ne odstupam. Svi su ga slijedili. Voa leteih odreda, Mihaloglu Mehmed, poslao je vijest da je perzijski namjesnik Dijarbekra, Ustadlioglu, doao u H u i , a da i ah Ismail nije daleko odavde. Dolo je i pismo aha Ismaila kao odgovor na ovo posljednje izazovno od Selima. Oboje je ubr zalo Selimovo napredovanje. Kad tabor u zaklonu Kazligela ni299

je bio daleko od utvrde Maku, poslao je ehsuvarov sin, Ali-beg, nekoliko zarobljenika iji je iskaz najavio ahov dolazak u Hui. Selim je za to poslao ehsuvarovu sinu konja sa zlatnom opre mom i uzdama optoenim dragim kamenjem. ejh Ahmet, Selimov izvia, bio je od Perzijanaca uhvaen i predveden pred aha. Svoju je ulogu tako spretno odigrao da mu je ah povje rovao, da je naprosto jedan od onih Turkmena, pristalica no vog uenja, poslan da b i se pobratili s Perzijancima. Ismail ga otpravi s darovima uz obeanje da e na ravnici Caldirana doi do borbe. Tu istu vijest potvrdili su i novi zarobljenici. Kod Ta20. 8.1514. nasazija je pomraenje sunca podalo grau za sretne predznake jer, budui da je Perzija ve u najstarije doba naroito tovala sunce, koje je u najnovije vrijeme stavljeno i u dravni grb, predskazali su ovi znaci potamnjenje perzijske slave i istrebljenje krivovjerstva. Dola je i vijest da se vrsta utvrda Bajezid predala ehsuvarovu sinu. Dva dana kasnije osmanska je voj ska stajala na ulazu doline aldiran, na ijoj se desnoj strani 23.8.1514. utaborio ah Ismail. Nou je odrano ratno vijee, da l i nepri jatelja treba napasti odmah slijedeeg jutra i l i se treba odmori t i dvadeset i etiri sata. Veziri su glasali za ovaj drugi prijed log, a defterdar Piri je bio za to da se ne gubi vrijeme, jer inae postoji opasnost da e mnogi iz leteeg odreda, koji su potajne pristae neprijateljskog uenja, prebjei i l i e, nakon dvadesetetverosatnog razmiljanja, b i t i mlaki p r i napadu. Pogledajte, rekao je Selim, razumnoga savjetnika u mojoj vojsci. teta to nije vezir! Odmah je izdana zapovijed za napad, a vojska na uzvisinama poredana za upad u dolinu. ah Ismail, kad je u jutarnjem svitanju ugledao prve nepri jateljske trkae kako su se sruili s uzvisina prema dolini, nije htio povjerovati da e Selim b i t i toliko smion da se usudi vo diti b i t k u na ravnici. On je mirno ostao stajati i gledao sa sve veom znatieljom kako nailazi rijeka vojske. Dao je pred sebe dovesti jednog zarobljenog iz leteeg odreda i ispitivao ga o raz liitim odjelima osmanske vojske, tako kako su se pojavili, te pitao za njihovo ime i za voe. Tko su t i s crvenim zastavama koji preplavljuju uzvisine kao krvlju? To su letei odredi iz Nikopolja, vodi i h njihov nasljedni vojskovoa Mihaloglu. A tko su t i sa zelenim zastavama koji dolaze u dolinu? To su ja hai iz Bolua i Kastamonija, k o j i sa leteim odredima tvore prethodnicu vojske a vodi ih potomak njihova starog kneza, Isfendijarov sin." Sada se podigne silna praina iz koje se poma ljalo nepregledno mnotvo pjeaka, crveno odjevenih. Nailazili su kao more krvi; to su bili azapi. T r i puta se iznova podigao topot konja i oblak praine iz koje su svjetlucali stijegovi sa zlatnom dugmadi. T r i puta je ah mislio da je to sam sultan, ali to su bili samo beglerbezi iz Karamana, Anadolije i Ruma sa svojom konjicom, lenskim gospodarima. N j i h je i opet slijedila pjeadija sa crvenim i utim prugama na zastavama i udnim, 300

neobinim kapama. S glava, izgleda, da su im se sputala bije la vela, a naprijed su pridrana zlatnom iglom. To su bile bije le pustene janjiarske kape s dijelom koji je visio straga. Spri jeda su se sjajile ute mjedene lice u sjaju izlazeeg sunca. Sa da opet odjekne zveket konjske opreme i topot konja s uzvisi na, a sve je pokrilo more praine. Kad se slegla, vidjelo se s de sne strane mnotvo crvenih stijegova, lijevo utih, a u sredini dvije velike zastave, jedna crvena, druga bijela. To je, povie konjanik, padiah, veliki i moni sultan, pred kojim nose cr venu i bijelu zastavu, dok ga s desne strane okruuju sipahi (spahije), a s lijeve silahdari plaenici i stranci, najodabranij i odredi vojske i njegova osobna pratnja. ah Ismail, kad je vidio da se takva vojna sila iri pred njim na ravnici, duboko uzdahne i spremi se za napad. Osmanska se vojska postavi u bojne redove na uobiajeni nain po kojem, kad se vodio rat u Evropi, zauzimaju rumelijski odredi desno krilo, a azijski ine lijevo krilo. Obrnuto je u azijskim ratovima. Tako je dakle ko njica anadolijskog i karamanskog beglerbegata, Sinana i Zejnel-pae, tvorila desno krilo a konjica rumelijskog beglerbega, Hasan-pae, lijevo krilo, a njima su dodijeljeni azijski i evropski azapi. U sredini je stajao vojni obrambeni zid janjiara, a iza njih, u pozadini, sultan s etiri crvena odreda; s njim su bila t r i vezira, Hersek Ahmet, veliki vezir Dukain Ahmet i Mustafa. Ja njiari su sprijeda postavili svoju uobiajenu utvrdu od prtlja ge i deva; topnitvo, ija je odluna snaga na strani Osmana bila tim vea, to je potpuno nedostajala Perzijancima, tvorila je na oba vanjska kraja borbenog reda iza azapa neprobojnu obranu povezujui topove m e u sobom eljeznim lancima. Selim je iz dao zapovijed da topovi, skriveni pjeacima, ne zagrme prije ne go se azapi direktno sukobe s neprijateljem. Redovi, koji e se tada najednom otvoriti i lijevo i desno, dat e i m slobodnog prostora za djelovanje. Njegova je vojska brojila vie od stoti nu i dvadeset tisua ljudi, m e u njima osamdeset tisua konja nika. Konji su, meutim, bili slabi i omravili zbog nestaice hrane. Deset tisua janjiara i isto toliko azapa oslabljeni su bo lestima, koje su zadobili zbog sunane ege i loe prehrane uskislim b r a n o m i uskislim plodovima; zbog toga su bili, sve u svemu, loe raspoloeni i nezadovoljni, naroito janjiari. Per zijska vojska brojano nije bila manja od osmanske, ali je nje zina konjica bila dobro hranjena i imala je dobre konjanike, m e u njima deset tisua ljudi najbiranijih ratnika s oklopljen i m konjima i elinim ljemovima, s kojih su se vihorile per janice kao ukras, ulijevajui ujedno strah; imali su eljezne bu zdovane, a bili su naoruani lukovima i kopljima od jasenovine, koja su drali u sredini, kao panjolci. Svi su ahu bih odani du om i tijelom i za njegovu slubu oduevljeni arom koji granii slijepom pokornou smrti posveenih iita. Ipak je vojsci ne dostajalo pjeaka i tekog oruja. Kod artiljerije su se nalazili, 301

osim Ustadlioglua, u ratu iskusnog namjesnika iz Dijarbekra, jo i namjesnici Bagdada i Meheda, Horasana i Mogana i naj vie dostojanstvo zakona, predsjednik svih predsjednika, Mir Abdulbaki, Nimetullahov sin, koji je Perzijancima zamijenio Nedm sanija, tj. Drugog zvijea, nakon njegove smrti. Is mail, kojega su pijuni i prebjezi upoznali sa Selimovim ratnim planovima glede skrivenog topnitva, podijelio je svoju vojsku na dvije skupine uz zapovijed da slijede pokrete azapa, im se njihovi redovi budu otvorili i da ih nastoje prekriliti. Tako se nadao s jedne ili s druge strane sultanu zaci za lea. Jednu je skupinu poslao pod Ustandlijevim zapovjednitvom protiv de snog krila, a sam je poveo drugu skupinu protiv lijevog osman skog krila. Uz bojni poklik: Sah! ah! sukobila se perzijaska konjica sa osmanskom, koja ju je postojano primila uz bojni poklik: Allah! Allah! Ismail je sretno osujetio Selimov bojni plan svojim prelas kom preko azapa im su ovi svoje bojne redove otvorili da na prave mjesta topovima, a onda je itavo lijevo krilo evropske ko njice, pod vodstvom beglerbega Hasana, koji je pao odmah u prvom naletu, odbacio sve do Selimove zatitnice. Nasuprot to me, na drugoj je strani beglerbeg Sinan-paa osujetio Ustadliogluov napad time to je azapima zapovijedio umjesto otvara nja povlaenje do topova, a onda uskakanje preko povezanih lanaca. Kako je nareeno, tako je i izvedeno, s velikim porazom Perzijanaca, protiv kojih su sada zagrmili topovi, a njihovi su re dovi pali a s njima i njihov vojskovoa Ustadlioglu; Selim je zbog poraza lijevoga krila, najhrabrijeg dijela vojske, koji je s begovima bio pred njegovim oima sasjeen, dao otvoriti tvr avu od kola sa prtljagom i devama i zapovijedio janjiarima da pucaju. Trinaest tisua i pet stotina janjiara opalili su se dam puta iz svojih puaka i potpuno unitili perzijsku konjicu. I sam ah je bio ranjen u ruku i u nogu, njegov je konj zajed no s njim pao i upravo je dojahao jedan turski konjanik s ko pljem uperivi ga u njega, kad li se Mirza Sultan Alija, ahova povjerljiva osoba, naoruan poput njega, preda s poklikom: Ja sam ah! Dok je konjanik vezao tobonjeg aha, jedan je konjuar, po imenu Hizir, dao ahu svoga konja uz cijenu vlasti tog ivota. To je bila rtva koju je ah Ismail zahvalno priznao: podigao je za Hizira naroiti nadgrobni spomenik. Ismail je po bjegao, a s njim ostatak perzijske vojske, koja je, kao i osman ska, izgubila svoje najbolje vojskovoe. etrnaest sandakbegova i isto toliko perzijskih hanova pokrilo je bojno polje. ah je bjeao itavu no i u svanue dana je stigao u Tebriz, iji su mu stanovnici doli u susret vie od znatielje, nego od radosti. Budui da se nije osjeao sigurnim u svom glavnom gradu, na stavio je put u Dergezin. Perzijski je vojni logor postao plije nom pobjednika s mnogo blaga i ropkinja i ak s najmilijom 302

ahovom suprugom. Kuridi, t j . ahova tjelesna straa i l i per zijski janjiari, dovedeni su pred sultana i odmah poklani. Slijedeega j u t r a p r i m i Selim u sveanom Divanu estita- 24.8.1514. nje vezira i vojske koja je pokapala svoje mrtve. Ovo je bio dan odmora, a slijedeeg se dana ilo za Tebriz, kuda je Selim idui hotimice stranputicom stigao tek trinaesti dan. Od petog nonog logora poslani su vezir Dukain Ahmet, defterdar Piri, historiograf Idriz, k o j i je nekada kao dravni sekretar bio u Jakubovoj slubi i kneza Bijeloga ovna, da produe prema Tebrizu i zauzmu grad, te da sve srede za siguran i svean doek sultana. U logoru su svi zarobljenici b i l i pobijeni, samo su ene i djeca poteeni. Na postaji kod livade hvataa ptica jedan su dan zastali i perzijski han Rustem, koji se doao pokloniti sa svo ja dva sina i s pratnjom od stotinu i pedeset ljudi, bio je sa svima svojima smaknut. Isto se to dogodilo nakon dva dana s Kurdom Halidom i njegovom pratnjom. Devetoga dana nakon bitke, zaposjeli su Tebriz vezir Dukainoglu i defterdar Piri, a trinaesti dan je i sam sultan uao u Tebriz. Stanovnitvo je za sveani doek sultanu izalo u susret sve do Surhaba, odakle je izmeu dva reda svoje vojske u trijumfu uao u ahov glavni grad. U gradu je sreo povorku dervia, a na elu i m je bio jedan, poaen strahopotovanjem koje su m u svi iskazivali. To je bio Timurov potomak, princ Bediiiz-zeman, t j . rijetki ovjek u vre menu, koji je, otkad m u je otac Husein (kojeg su izvanredno proslavili veliki perzijski pjesnici Dami i M i r Aliir), izgubio horasanski prijestol, ivio na dvoru aha Ismaila pod nadzorom jednoga dervia. Selim ga da odjenuti kao princa, stavi ga na prijestolje podignuto kraj svojega; potivajui Timurovu k r v , do dijeli m u dnevno tisuu aki i povede ga zatim sa sobom u Ca rigrad, gdje je kasnije u Ejubu umro od kuge. Selim se raspi tao i za Mehmeda Hafiza iz Isfahana, mujezina znamenitog zbog lijepoga glasa, pa je i njega poveo u Carigrad, a njegov sin, Hasandan, otac pisca historije Seadedina, primljen je u rizniku slubu. Stovarita robe posljednjih velikih vladara Azerbejdana, riznica sultana Ebuzeida i Jakuba ispranjena je, bogate tkanine i skupocjeno oruje-trofeji b i l i su poslagani pred sul tanom, slonovi su dovedeni pred njega, a dragocjenosti su ule u sastav sultanove riznice. Drugog dana, u petak, prisustvovao 6.9.1514. je Selim obrednoj molitvi u velikoj damiji sultana Jakuba, ko ja se molila za njega i naredio da se popravi ponegdje oteena zgrada. Posjetio je trnicu i divan v r t sultana Jakuba, nazvan Hetbihit, t j . osam rajeva. Primio je jednu perzijsku i agatajsku pjesmu o pobjedi iz pera Hode Isfahanija i poslao iz vjetaje o pobjedi i bici kod aldirana po naroitim poslanici ma svome sinu Sulejmanu, namjesniku u Edrenu, krimskom ha nu, egipatskom sultanu i venecijanskom dudu. Poslanik dudu bio je samo spahija, t j . obini konjanik s lenskim imanjem. 303

[Samo je osam dana Selim bio u glavnom gradu, a onda je, zbog sigurnosti, krenuo ka pokrajini Karabag gdje je kanio pre15.9.1514. zimiti u njezinim ravnicama. A l i se pobune janjiari zahtijeva jui da se vrate u zemlju. Sultan tada popusti, ali za bunu op tui vezire, osobito Mustafu, kojeg dade u toku m a r a ismijati 22.9. pred vojskom, te ovaj odstupi. U Karsu okrene protiv Gruzije, da bi isprepadao Danika koji je obeao doi u tabor, a to nije uinio. Nakon etverodne vnog m a r a dou mu u susret gruzijski poslanici s mnogim da rovima i hranom koja je bila krajnje potrebna. U Erzurumu do bije Selim kljueve Bajburta. Ovaj je grad opsjedao Biiklii Mehmed koji se potuio sultanu na tekoe opsade, a ovaj otpie: Ako grad ne padne prije nego to j a doem, past e vae glave, to imade svoj uinak. Zatim su osvojeni i drugi grado vi i predjeli, a onda se dalo zimite u Amasiji i Ankari. Za vrijeme boravka u Amasiji pozove sultan ehsuvaroglu Aliju, r o a k a i osobnog neprijatelja Sulejmana, kneza Zulkad ra, i podijeli mu sandak Kajserije sa nalogom da osvoji Sulejmanov sandak, to ovaj smjesta uini, a Sulejmanovu glavu prinese kao dokaz. I janjiarska buna nije mirovala, ali je Se l i m i sada koristio svoju raniju politiku: umjesto da kazni bun tovnike, kaznio je s m r u vezira Dukain Ahmeta. U Amasiji su se pred njegovim nogama koturale i glave Ugara i Hrvata, ko je je poslao Bali-beg kao nesretne trofeje ugarskog napada na tvravu Sarno i l i Avala (Havale), to se nalazila na jednakoj udaljenosti od Beograda i Smedereva, i Hadi-beg, kao rezultat jednog pohoda na Zvornik. Tu se pojavilo i sjajno poslanstvo ejha Ismaila, da b i postiglo slobodu za njegovu miljenicu-sultaniju uhvaenu u bici kod aldirana. Poslanstvo je bilo sastav ljeno od samih istaknutih linosti: Seid Abdulvehab, sudac Is hak, jedan od prvih perzijskih poznavalaca zakona, mula ukrullah Mogani i Hamza Halifa, uenik i sljedbenik ejha Hajdara. Selim, ne samo da i h nije usliao, nego ih je, ne potujui pravo gostoprimstva, zatvorio; Seida i Ishaka u Carigradu, a mulu i ejha u Demitoku. A sultaniju on dade za enu, protivno islamskom zakonu koji pobjedniku ne daje pravo na zakonitu enu muslimana, svome dravnom tajniku, uenom sastavljau njegovih izvjetaja o pobjedama, Tadi-zade Dafer-elebiji. Od ove nezakonitosti Selima nisu potedili osude ni sami osmanski historiari.]

304

GLAVA DVADESETTREA Zbivanja na istonim stranama carstva

[Na obalama Eufrata, dan hoda od Erzindana, na strmim stijenama nalazi se utvreni grad Kemah. Bogat kraj u zlatu, srebru i bakru, bio je osvojen j o za Bajezida I , a onda za Ti mura izgubljen. Zato Selim odlui da ga ponovno osvoji, te kre ne na njega. Kroz mjesec dana doe pred grad i , usprkos hra- 19.4.1515. broj obrani, zauzme ga. 19.5. Time je dolo i vrijeme kanjavanja kneza Zulkadra, koji prole godine nije htio pomoi vojnu na Perziju. Opremi se voj ska pod Ali-begom, ehsuvarovim sinom, i velikim vezirom Sinan-paom, te ona na podnoju Brijega dralova zametnu b i t k u u kojoj ve stari Alaedevlet padne, a etiri su njegova sina uh- 12.6. vaena i ubijena. Zemlja Zulkadr se dodijeli Ali-begu u leno, a dobije i ast vezira, t j . t r i tuga. Sultan otpusti karamanske i anadolske trupe u Kajseriju i vrati se u Carigrad. Po povratku je dolo do pogubljenja vezira i novog ure ivanja vojske i flote. Htijui kazniti samo velikae zbog janjiarskih pobuna, pozove najstarije janjiare i zapita i h tko i h je poticao. Ovi, bojei se za svoje glave, imenuju pau Iskendera, kadiaskera Dafer-elebiju i svoga vlastitog generala, segbanbau Baljemez Osmana. Sultan i h sve skupa dade pogubiti. Poto je ovim uklonio prividne uzroke janjiarskih pobu na u toku perzijske vojne, odlui Selim ukloniti neke nedo statke u dosadanjem ustrojstvu vojske. Dosada je vrhovni za povjednik janjiara bio segbanbaa, a na ovo mjesto se uzdiza lo postupno od najnieg oficirskog poloaja, tako da, ako je on bio smijenjen, onda je nastupao slijedei u rangu. Segbanbaa je bio_u stvari general sa trideset t r i odjeljenja segbana koji su, kao i pjeaci-jaja, jednako nakon osnutka janjiara bili uklju eni u njihove redove. Janjiarska se vojska sastojala od t r i ra zliita dijela, naime iz ezdeset dva odjeljenja (biiliik) novih trupa (janjiari), iz trideset t r i komore (oda) uvara pasa (segban) i stotinu skupina (demat) pjeaka (jaja). Po pogubljenju segbanbae, na ovaj poloaj postavio je Selim, ne po hijerar hiji nego po svojoj volji, posebnog agu iz seraja, svoga zastav- 7.9.1515. nika Jakuba, na iju odanost je mogao raunati. A l i i iza ovoga nije slijedio segbanbaa, nego je ispred njega bio, bez obzira na slijed poloaja, jedan general-porunik pod imenom k u l ehaja, t j . branitelj robova. Iza age i k u l ehaje slijedili su tada tek, po stupnjevima njihovog slubenikog ranga, etiri general-porunika, ija su imena dana po starim lovnim dunostima: segbanbai, t j . vrhovni uvar pasa, sagardibai, t j . vrhovni u var pasjeg traga, samsundibai, t j . vrhovni uvar doga, i tur20 Historija Osmanskog carstva

305

nadibai, tj. vrhovni uvar sokolova, za kojim je dolazio baau, tj. vrhovnik dravnih glasnika. Njih sedmorica inili su tab janjiara. Kao to su ova etiri general-porunika dobila ime po du nostima lova, tako su etiri prva oficira svakog puka dobila ime po poslovima kuhinje. Naime, vrhovnik ili pukovnik orbadibai, tj. onaj koji pravi juhu (orbu), aibai, tj. vrhovni kuhar, sakabai, tj. vrhovni nosilac vode, i vekilihard, tj. onaj koji prima kuhinju. Sa kul ehajom ne smiju se brkati njegovi naj nii, ehajajeri, tj. doslovno braniteljska mjesta, koji su, u dru enju sa rukovodeim mjesnim vlastima, zadueni poslovima svojih drugova i, premda su najnii oficiri, ipak su u uvodu sva kog fermana, koji trai rukovanje janjiara, izriito imenovani. Stupanj vie od njih su muhsiri, tj. sudbeni slubenici vojne postrojbe, iza njih dolaze devedi, tj. tjerai deva, a onda dese tari, haseki. Starjeina ehajajerija pomie se na mjesto starje ine sudbenih slunika, ovaj na mjesto starjeine tjeraa deva, ovaj na mjesto starjeine desetara, a nakon toga po gore ozna enom redu rangova etvorica general-porunika pa sve do kul ehaje, ije postavljanje, kao i age, nije stvar slijeda stupnjeva dunosti, nego sultanove volje. Po ovome se ouvao stari red pomicanja sve do segbana, ali ispred ovoga je sada ne samo aga nego i kul ehaja, tako da, s tobonjim uvanjem stare forme postavljanja, ipak dva najvia poloaja nisu bila vie u ruka ma janjiara, nego sultana. Aga je samo morao ii sa sultanom u rat, kul ehaja brinuti se za sve poslove postrojbe na Porti, a segbanbaa u otsustvu sultana morao se brinuti za sigurnost glavnog grada. Time je sultaa buni sklonu betiju janjiara ubu due bolje obuzdao. A s ureenjem vojske usporedo se poradilo i na pobolja nju i poveanju pomorske snage. Flota, koja je u perzijskom ratu doturala opskrbu preko Crnog mora u Trabzon, nije bila dostatna po broju, a jo manje po stanju da ulijeva potovanje kranskim pomorskim silama; a ni Carigrad nije imao arsenal za potrebe jedne pomorske sile, jer se od osvojenja koristilo staro grko brodogradilite. Zato je Selim odluio stvoriti pra vu veliku flotu koja bi se ravnopravno nosila sa drugim velesi lama. Tamo gdje je nekada, za Bizantinaca, bila oruarnica, a od osvajanja grobite, zapone izgradsja arsenala i galija. Za ljetnog boravka sultana u Carigradu i zimskog u Edre nu, kada je Hersek Ahmet-paa po peti put postao veliki vezir, osvojen je i ureen Kurdistan po namjesniku Erzindana Biiklii Mehmedu i roenom Kurdu, mula Idrizu Bitlisiju, prvom velikom historiaru Osmana. Selim, koji je, i sam perzijski pje snik, znao dobro ocijeniti ljepotu perzijskog pjesnikog i govor nikog umijea i koji je, usprkos svome nasilnitvu, imao rado oko sebe ljude istaknutih knjieynih zasluga, bio je praen na perzijskoj vojni od tri najvea uenjaka svoga doba. On je nji306

hov talent znao iskoristiti ne samo za sjaj i l i zabavljanje, nego i u slubu carstva i za ostvarenje svojih planova osvajanja i ure ivanja. To su b i l i : njegov uitelj Halimi, jezikoslovac; njegov dravni tajnik i kasniji vojni sudac, pjesnik i pisac poslanica Dafer, te historiar Idriz Bitlisi. Njega je Selim, kao roenog Kurda i nekada tajnika Jakuba, kneza od Bijelog ovna (Akkojunlu), uputio iz Amasije, iz vojnog zimita, sa nalozima i pozi vima raznim begovima Kurdistana da b i i h odvratio od pokor nosti ahu, a privolio s,vojoj vlasti. A nadu za to je davalo sta nje u gradovima Kurdistana, Amidu t j . Dijarbekru, Bitlisu, Hizn Kajfi i t d . Devet najznamenitijh begova ove zemlje izjasnili su se za Osmane, a protiv Perzijanaca, a njima se pridruilo j o esnaest drugih. Toj dvadeset petorici kurdistanskih begova po slao je sultan Idriza Bitlisija kao svoga zemaljskog povjerenika da b i od njih primio poklonjenje i da uzme u posjed sjeverni Kurdistan t o se odvojio od aha od njegovih istonih granica od Urmije pa sve do zapadnih, gdje granii sa Mala rijom. im je ejh Ismail doznao za Selimov odlazak od Tebriza, vratio se iz Dergezina i Hamadana, gdje je pobjegao, u svoj glavni grad, i odredio je Kara-hana, brata Ustadlija, u boju palog namjesnika Dijarbekra, za osvajanje izgubljenog glavnog grada namjesnitva. Ovaj pouri i opsjedne Dijarbekr, a oni za trae od Selima pomo. Ovaj odmah poalje sa neto janjidara Hadi Jekda Ahmeta, koji sretno proe kroz opsjedatelje, ue u grad i razvije osmansku zastavu. Opsada je potrajala ve godinu i b i l i su veliki gubici p r i tome, ali se Kurdistanci nisu dali Perzij>ancima s kojima su stolno bili u ratu. Kada je saznao za po vratak osmanske vojske s pohoda protiv Zulkadra, ode Idriz po elji kurdistanskih begova do sultana da zamoli hitnu i dje lotvornu pomo. On ne doe do njega, jer ga je u Hizn Kajfi ekao ferman k o j i m je dio njegova zahtjeva ispunjen: sultan je slao namjesnika Erzeruma, B i i k l i i Mehmed-pau sa nekoli ko tisua vojnika ka Dijarbekru. Idriz Bitlisi sa kurdistanskim bezima i Mehmed-paa spoje se, napadnu neprijatelja, potuku ga i natjeraju u bijeg. A zdruena i pobjednika vojska krene ka samom Dijarbekru, a na to Kara-han digne opsadu i povu e se ka Mardinu. B i i k l i i Mehmed-paa zaposjedne glavni grad Dijarbekr, koji ima i staro ime Amid i l i Kara Amid, t j . Crni Amid, a dolazi od crne boje kua i zidova koji su svi izgraeni od crne lave. Grad ima dugu i staru povijest, a njegovo islam sko razdoblje zapoinje od Omerova osvajanja; Grci su ga osvo j i l i polovicom 10. stoljea, ali od 11. stoljea zapoinje kurdska dinastija, zvana Mervanevi sinovi, samostalno vladati i to je 1085. trajalo osamdeset godina. Ovu je oborila i naslijedila Artukeva obitelj Artuk Ogullari. Timur j u je skrio i namjesnitvo Dijar- 1390. bekra (i arapskog Iraka) dodijelio svome unuku Ebubekru. Po njegovoj smrti ga se dokopa Karajuluk, gospodar od Crne pija- 1402. 30* 307

vice i njegova obitelj vladala je cijelo stoljee, sve dok je ah 1502. Ismail nije nadvladao i Dijarbekr dao svome hanu Ustadliju, a iza njegove smrti bratu mu Kara-hanu. Tako je Amid, nakon vladavine Grka, Rimljana i Perzijanaca, tako su zemlja i grad Bekra, Vailova sina, iz ruku arapskih gospodara iz obitelji Kende, kurdske iz obitelji Mervan, turkmenske iz obitelji Artukogullari i Bijelog ovna, perzijske iz ejhovske obitelji Hajdarove, dospjeli u ruke Osmana. Po zauzeu Dijarbekra osta kurdsko-osmanska vojska t r i dana u Devsaku, gdje se odra ratno vijee kako b i se odluilo 0 napadu na Mardin, jednu od najneosvojivih tvrava. Idriz je bio za to, te poalje pismeni zahtjev iteljima tvrave, a ovi po alju Seid Aliju da ugovori predaju grada i izruenje perzij ske posade. Tako je u dosluhu s Kurdima pao grad, ali ne tvr ava koja je bila najjaa utvrda i kao takva se dva puta oduprla Timuru. No tada doe do nesuglasja izmeu dvojice turskih zapo vjednika, Mehmed-pae i adi-pae, jer je ovaj tvrdio da mu je naredba glasila samo do Dijarbekra. On se stoga, ne osvrui 9e na Idrizova uvjeravanja, vrati sa svojih 5.000 ratnika ka Di jarbekru. Tada Idriz zatrai pomo od sultana i , s proljea, do e ona u snazi od 20.000 ratnika. Ali ni Perzijanci nisu miro vali. im je Kara-han uo za sukob m e u turskim zapovjedni cima, poalje on 600 izabranih Kurija zaobilazno preko Bagda da u Mardin, gdje se na putu sudare sa par stotina turskih voj nika, ali se ovi izvuku. im je uo za odlazak ahi-pae, Mardin ponovno otvori vrata Perzijancima, koji se, uostalom u posjedu tvrave i Hizn Kajfe, povuku ka Kerhu, uznemiravani od Osma na iz Dijarbekra. Idriz Bitlisi je inzistirao da se saeka ona po mo od 20.000 ratnika, koji su stigli u Dijarbekr, te da, tako zdrueni, krenu na Perzijance. Mehmed-paa se nije na to oba zirao, poalje par tisua vojnika, ali oni budu baeni u Tigar i jedva se tisuu spasi plivajui. Onda krenu Perzijanci ka Piru da bi privukli turkmenska plemena Dijarbekra i zaustave se u Kargandedi. Tu se susretnu sa osmanskom vojskom koja je ko nano napustila Dijarbekr. Bitka je bila estoka i otra, ali su Perzijanci temeljito poraeni, a Kara-han je ubijen. Nakon toga se predaju kurdske utvrde Ergana, Sindar, Dermik, Biredik 1 po drugi puta grad Mardin. Tvrava je bila opsjednuta godinu i due i opsada je bila bezuspjena, sve dok se Mehmed-paa, za Selimove sirijske vojne, nije vratio sa novom vojskom. Ostalo je za punu sigurnost osmanske vlasti da se osvoje jo utvrda Hizn Kaifa i gradovi Roha, Raka i Mosul. Sa Amidom, Mardinom i Hizn Kajfom doli su u posjed Osmana i dru gi poznati gradovi Dijarbekra, t j . najveeg dijela sjeverne Me zopotamije to su ga naseljavali Kurdi, kao Nusajbin, Dara, Miafarakin i Deziri Omer, a i plemena to su oko n j i h ivjela u hordama. Svi t i gradovi b i l i su poznati, a neki su imali i slav308

nu povijest kao na pr. Deziri Omer, tako nazvan po halifi Omer Abdulazizu koji je branama zaustavio poplave rijeka. U njemu je roeno nekoliko najveih islamskih uenjaka, koji se svi po njemu zovu Deziri; a to su znalci hadisa (Muhamedove preda je), jezikoslovci, itai (recitatori) Kurana i historiari. Kao to je ovaj Tigrisom optoeni otok u malome, tako se i zemlja izmeu Tigrisa i Eufrata (Mezopotamija) naziva El-Deziri, t j . otok. Arapi su je dijelili na t r i pokrajine, prema zaetnicima plemena: Rebia, Mazar i Bekr. Glavni grad Rebije je Mosul na mjestu stare Ninive, a preteno je od starine pun pria o u desima svojih proroka, njihovim mukama i borbama. Najljep e damije u njemu izgradili su atabeg, Sejfudin Gazi, i Nurudinova ki. Sjedite druge pokrajine, Mazara, je Roha i l i Urfa, stara Edesa. Halife su je podloile arapskom carstvu, a onda su vladale arapske, pa turkmenske obitelji, potom kurdska di nastija Ejub, ijeg je zadnjeg vladara pobijedio i ubio Uzun Hasan, zatim je doao ah Ismail i konano Osmani. Sve ove t r i pokrajine osvojila je osmanska vojska, pa je Idriz Bitlisi zatraio od Porte da izda povelju i da odredi uree nje. Konano to doe Idrizu sa zlatom, zastavama i poasnom odjeom koju je trebalo podijeliti begovima. Ovaj odmah po dijeli namjesnitvo Dijarbekra na sandake kao to je uinio sa Rohom (Urfom) i Mosulom kada su pali. Cijeli ovaj kraj sa svojim posebnim svojstvima, u kojem ima toliko gospodara ko liko dvoraca, ije je zauzimanje bilo mogue samo djelominim pregovaranjem, a jo vie injenica da ovako udaljenu graninu zemlju nije bilo mogue sasvim podvri zbog tvrdoglavosti i neovisnosti kurdskih gospodara, zahtijevao je ureenje druga ije od ostalih zemalja Osmanskog carstva. Ono se sastojalo u tome da je od devetnaest sandaka, to ine namjesnitvo Dijar bekra, samo jedanaest podijeljeno na uobiajeno osmanski nain, ali osam drugih je bilo dano posebnim imenovanjem kurdskim obiteljima, s posebnim uvjetima, a pet okruga, ko nano, u nasljedni posjed obiteljima, to su ih posjedovale. Ovo komadanje neovisnog posjeda m e u vie gospodara nailazi se vie i l i manje u svakoj brdovitoj zemlji, bogatoj utvrenim dvorcima i gradovima, iji su zidovi svojom vrstoom i nesa vladivim poloajem poticali prirodnu ratniku hrabrost. U to me su potpuno jednake obje krajnje brdovite granine zemlje Osmanskog carstva, istona i zapadna, Kurdistan i Bosna. I u Bosni je bilo tada toliko gospodara koliko utvrda, ali su bo sanske utvrde zbog njihove blizine Evropi vie bile u kanda ma vlasti, nego udaljene azijske, zahtijevale su i manje obzira i potede i dodjela nasljednih sandaka ostala je, bar prema ureenju, ograniena samo na istone granine zemlje. Kurdistan, t j . zemlja Kurda, naroda od najstarijih vreme na poznatog kao ratnikog i otimakog, zove se sva brdovita zemlja od Elvenda do izvora Eufrata. Od davnina su K u r d i i309

vjeli u plemenima i pod vlau plemenskih gospodara, ija je rije odluivala o ivotu i smrti. Omiljela tema razgovora bili su njihovi preci koje su vukli sve do Noe (Nuha); njihova omi ljela sklonost sjajno i izvrsno oruje; njihova zabava vje banje u oruju ili sjetna pjesma o planinama i rijekama zem lje; njihova odjea tkanina arolikih pruga. I iteljima Kurdi stana, kao i drugim brdskim narodima, sloboda je najvea vre dnota. Najglasovitiji junaci staroperzijskih romana bili su Kur di, kao to su Rustem, Behram obin, Gurgin Milad i tako sret ni i tako nesretni dragan lijepe irin, Ferhat. Konano, kurd skog porijekla bio je i veliki Salahedin (Saladin), junak kriar skih ratova, utemeljitelj moi dinastije Ejuba koja je sa se dam plemena vladala Egiptom, Arabijom, Sirijom i Mezopota mijom, a iji je zadnji izdanak. Halil Ejubid, gospodar Hizn Kajfe, zet aha Ismaila, koji je odsada vlast nad svojim gradom dobio u leno kao osmanski sandak. Kada je sultan krenuo na egipatsku vojnu, pozvan je Idriz nazad da ga prati. Daljnje nje govo politiko djelovanje prekinula je smrt, jer je umro uskoro po osvojenju Kaira. Sa osvojenjem Kurdistana, Osmansko car stvo je vrstom nogom stalo na granice Tigrisa i Eufrata. I Rimsko carstvo je smatralo da njegova vlast u Aziji nije dovolj no proirena i osigurana, dok legije ne stanu na obale Eufrata koji je uvijek bio prirodna predgranica azijske i evropske vla sti.]

GLAVA DVADESETETVRTA Osvajanje Egipta i Selimova smrt

Za vrijeme zime, kad su Biiklii Mehmed-paa i Idriz sab ljom i lijepom rijei osvojili i uredili Kurdistan, mislio je Se lim u Edrenu na novi rat i pobjedu. S prvim danima proljea zapovijedi velikom veziru Sinan-pai u Kajseriju, da postavi vojsku od etrdeset tisua ljudi, odakle je kroz pokrajinu Mara trebao poi prema Eufratu. Ovaj javi da e egipatski sultan, kao saveznik aha Ismaila, nastojati s pomou svojih pograni nih begova sprijeiti pohod ili da postoji prijetnja da vojsci za e za lea. Selim se posavjetova sa svojim vezirima u Divanu. Hersek Ahmet-paa podjario je sultana priom kako je on kao zarobljenik bio upozoren od sultana Kaitbaija da se Osmani nikako ne pribliavaju svetim mjestima Meki i Medini, jer e 310

im sultanova m o zatvoriti put. Niandibaa Mehmed glasao je za osvajanje i pravo zatite obaju svetih mjesta, t j . za rat s Egiptom. Odgojen za znanstvene slube, primio je ve i mje sto dravnog sekretara za sultanov potpis samo na sultanovu izriitu zapovijed. Sada je Selim smatrao da je zasluio veirsku ast, ali je on nije prije primio, dok ga sultan nije sam pri silio na to udarcima tapa. Miljenje ovih dvaju vezira dobilo je j o veu teinu zbog jednog sna vrhovnog upravitelja dvora, po kojem su m u se prikazala u snu etiri Poslanikova sljedbe nika sa svojim zastavama. Meutim je sultanova elja za osva janjem prevagnula. On se odluio za rat s Egiptom, ali je pri je toga ipak htio formalnou jednog poslanstva udovoljiti za htjevu Kurana: Mi ne kanjavamo prije nego to poaljemo izaslanika . ... Poslanici su bili paa Karada i ueni rumelijski vojni sudac, Sirek-zade Melvana Ruknedin. Da b i izaslan stvu dali veu vanost, sultan je sam poetkom lipnja (juna) 1516. poao u Skutari (Uskiidar). Brinui se za sigurnost t r i j u prvih gradova u carstvu, povjerio je za svoje odsutnosti: Edre ne, brizi svoga sina Sulejmana, Carigrad je povjerio brizi vezi ra Piri-pae, a Brusu je predao veziru Hersek Ahmet-pai. U Konji, gdje je posjetio grobove ejhova-mistika, obavijestio ga je Kara-han, posljednji perzijski namjesnik Dijarbekra, da je itava zemlja podjarmljena i on s vojskom poe prema Elbistanu. Egipatski sultan, Kansu Gavri uznapredovao je, meutim, s pedeset tisua ljudi u Siriji do Heleba (Alep), gdje su ga sreli Selimovi poslanici. On i h primi psovkama i uvredljivom dobro dolicom bacivi i h u zatvor. Kada je zatim u o da se Selim pribliava s vojskom, pustio i h je s prijedlozima o posredovanju izmeu Selima i aha Ismaila. Poslanici su poetkom kolovoza (avgusta) nali sultana u taboru kod Budakdere. Devet dana kasnije bio je tabor ve u Merzebanu, gdje je vojskovoa Antaba (Antep), Junuz-beg, otpao od egipatskog sultana i preao na Selimovu stranu. Vojska je iz Antepa (Aintaba) pola u Haleb (Alep), a do onamo i m a deset dana hoda. Junuz beg se po nudio da vodi vojsku. Koi-beg iz Bruse i Ferhat-beg poslani su pred vojsku kao izvidnice da b i donijeli vijesti i zarobljenike. Sultan Gavri poslao je Selimu jednog generala svoje vojske, Mugulbaija, sa sjajnom pratnjom, da b i ga j o jednom pokuao nagovoriti na mir. Kad ga je Selim ugledao u sjajnoj odjei i naoruanog gdje m u dolazi na prijem, strano ga razljuti ta sve ana ratnika odjea. Zar Gavri nije naao uenog pravnika koji b i bio sposoban za poslanika? povikao je i , ne sasluavi rijei poslanika i ne primivi njegovo vjerodajno pismo, zapovi jedi da njemu i njegovoj pratnji odsijeku glave. Ve je deset poslanikovih pratilaca bilo smaknuto, kad se Junuz-paa baci sultanu pred noge i zamoli ga da potedi samoga poslanika. Se lim odredi da poslaniku oiaju kosu i bradu, da m u stave no nu kapu, te ga takvog poalju na epavom, jadnom magarcu
j

5.6.1516.

26.6.

9.8. 18.8.1516.

311

natrag sultanu. Ovo ponaanje prema poslanstvu, gdje se sva poslanika prava, koja vrijede ak kod istonjakih despota, gaze nogama, bilo je predigra mnogobrojnih scena barbarske okrutnosti kojom je obiljeen egipatski rat. Prije nego to prijeemo na poetak vojnog pohoda, svri mo pogled na Egipat i njegova vladara, memlukog sultana Kansu Gavrija, tako da ga bolje upoznamo, da znamo zato, s ko j i m i s kakvim je neprijateljem Selim zapoeo borbu. Poslije vlasti faraona, Ptolemeja, Rimljana i Bizantinaca, vidjele su pi ramide na svom podnoju za osam stoljea promicanje osam dinastija koje su vladale Egiptom i koje su pale u prah. Hali fe iz kue Omeija i Abasa upravljali su njime s pomou namjes nika, od kojih su Turci Tulum i Ahid bili zaetnici vlastitih dina stija, kratkotrajna ivota. Fatimidi su onda sami uspostavili halifat u Egiptu, neovisno o onome u Bagdadu, tako da su halife na Nilu i na Tigrisu bili kao car i protucar, kao imami i protuimami, u m e u s o b n o m neprijateljstvu i borili se za vrhovnu vlast u Islamu. Veliki Salahedin zasnovao je veliinu svoje dinastije u Egiptu, ali jedva za jedno stoljee. Iz slabih ruku posljed njeg lana Ejubove kue oteo je uzde vlasti prvi snani vladar iz tjelesne memluke strae, Bahri (nazvan po jednoj utvrdi na Nilu). Memlukoj dinastiji s mora (tj. Nila) slijedila je erkeska, a njezin pretposljednji vladar bio je sultan Kansu Gavri. Egi pat sa zapada ogranien pustinjom, sa sjevera i istoka morem, trebao se za svoju sigurnost bojati samo s kopnene strane, upa da Abesinaca s juga, i l i sa sjeveroistoka vladara Sirije preko kopnene prevlake kojom su spojene Afrika i Azija. Sa june stra ne ve stoljeima nisu dolazile u Egipat vojske, nego samo ka ravane s robovima, zlatom i bjelokosti. A l i od Sirije je opasnost ratnikog upadanja od najstarijih vremena do u najnovije vri jeme uvijek ostala ista i sirijski se posjed inio egipatskim vla darima potreban kao predzie. Stoga je Sirija as potpuno, as djelomino, priznavala egipatsko vrhovnitvo. Stoga su egipat ski vladari tako esto dolazili u neprijateljski dodir sa svim azijskim vladarima koji su ugroavali Siriju, a da ne govori mo o staroj asirskoj i perzijskoj vojnoj poplavi koja je preko Sirije prelazila u Egipat, a pogotovo ne o mnogobrojnim rato vima izmeu Aleksandrovih nasljednika, Seleucida i Ptolemeja. Za arapske su vladavine Sirija i Egipat bili stalno pod meusob nom paskom vladara obiju zemalja, im vie nisu bile ujedinje ne pod ezlom Abasida. S pravom je drao Tulunov sin, Turin, da njegova novoosnovana neovisna vlast u Egiptu nije sigurna ako mu i Sirija ne bude podvrgnuta, pa je svoje pobjedonosno oruje pronio sve do Antakije (Antiohije) i Tarsusa. Njegov sin Humanije, iji je sjaj p r i vjenanju s princezom Kapljicom rose (Kutrun-neda), halifovom keri, nadmaio vjenanje nje zina oca, slijedio je u vladarskoj politici svoga oca. Ahid, naj prije namjesnik Damaska, a onda namjesnik i konano neovis312

ni vladar Egipta, nastojao je uz svoje staro sirijsko namjesni tvo osvojiti jo vie toga. Osvojio je i sam Haleb (Alep), sjedi te Beni Hamdana, koji su tada vladali Sirijom i Mezopotami jom. A l i evnuh Kijafur (kamfor), koji je neogranieno vladao u ime sina Ahida, kao njegov vrhovni dvorski upravitelj, opet je izgubio Haleb. Uzeo ga je Sejfudevlet (ma carstva), najvei vladar dinastije Hamdan. ak i najvei arapski vladar Mutenebi, k o j i je silno slavio egipatskog vladara Kijafura i sirijskog vladara Seifudevleta, esto je aludirao na njihova imena kam for i m a opjevajui ih. I on je u sudbini svoga ivota doi vio plimu i osjeku i egipatske vlasti dok je boravio u Halebu i Kairu. etvrti po redu fatimitski halifa, Azizbillah, oteo je Damask vladavini jednog roba iz doma Bujida. Njegov je na sljednik, najduhovitiji od svih tirana, Hakimbiemrillah, poznat po sirijskom vojnom pohodu, u kojem je sv. grob pao u rop stvo i po haranju Jeruzalemom, t o je dovoljno poznato iz po vijesti kriarskih ratova. Manje je poznat po tom to je slao taj ne vjerske poslanike u doline Libanona, m e u narod Druza, gdje je uveo tovanje prema svojoj osobi koje jo uvijek postoji te mu se klanjaju kao bogu. Kriari sirijskog gospodara bili su u stalnome ratu sa egipatskim sultanima iz obitelji Ejuba i p r i drugoj opsadi Damijata bio je sv. Ljudevit kao zarobljenik svje dokom promjene na prijestolju i nove memluke vlasti s Nila. Dva njezina najvea vladara, Bibar i Kilaun, uvrstili su svoju mo u Egiptu osvajanjima u Siriji. Bibar jer je iz nje istjerao Mongole i zauzeo tvrave Ismailija Ubojica, a Kilaun, to je oduzeo kriarima Merkeb, Laodiceju, Tripolis i druga mjesta, ta ko da i m nita vie nije ostalo, osim Ptolemaisa i Tira, koje je osvojio sin mu Eref Halil. Tako je Sirija nakon dvjestogodinjeg nasilnog prisvajanja od strane kriara opet bila oiena od Franaka i od sada (ne uraunavi Timurovu vojnu) u isklju ivom posjedu pomorskih Memluka, a zatim erkeskih, ije je vladanje zapoelo krajem etrnaestog stoljea i otada trajalo gotovo stotinu trideset i etiri godine pod dvadeset i t r i sul tana. Prvi je od erkeskih sultana, Berkuk, pod ijom je vlada vinom sjena od halife iz Kaira osmanskom emiru, Bajezidu I , po sveanom poslanstvu poslala zamoljeni naslov sultana. Na rugao se moi osvajaa svijeta, Timuru, ubivi mu poslanike, po kojima je traio da mu se izrui Ahmet Delair, vladar Azerbejdana koji je pobjegao u Kairo. Bila je to sramota, za koju se Timur osvetio na Berkukovu sinu, poharavi Siriju, priredivi krvoprolie u Halebu (Alep) i Damasku. Timurovim odlas kom, Sirija se opet vratila pod egipatsku vlast, a sultan Muejed Ebunasr Zaheri pronio je oruje ak preko Sirije na podruje gospodara Zulkadra i Karamana. Prvomu je oteo Mara, Elbistan, Behesni, a drugome Tarsus, Larendu i Kajseriju, kojeg je potukao kod Elbistana, i dao i h gospodaru Zulkadra pod egi313

patskim vrhovnitvom za leno. Od sada je bio neizbjean dodir osmanskih sultana i erkeza s pomou p o d r u j a koja lee izme u njihovih drava, Zulkadra i Karamana. Sultan Eref Bersebai, osvaja Cipra, proirio je svoja osvajanja preko Sirije isto no sve do Mezopotamije, izvrio opsadu Dijarbekra i prisilio Kara Osmana, Crnu pijavicu i vladara Bijeloga ovna da u nje govo ime vre obrednu molitvu. ahruhove poslanike, a ahruh je bio Timurov sin, koji su zahtijevali da se obredna molitva vri u Kairu, Meki i Medini, u ime njihova gospodara, izbacio je iz grada, izbatinavi ih. Sultan Kaitbaj, koji je bio za posljednjih deset godina su vremenik Mehmeda I I , a u prvom desetljeu stoljea suvreme nik Bajezida I I , bio je prvi od egipatskih sultana koji su doli u sukob s osmanskim, zbog spornog nasljednog reda etiriju prineva, sinova Sulejmana iz Zulkadra. Prvo je dolo do sva e sa Mehmedom, a onda s Bajezidom, to se izrodilo u pravi rat, koji je nakon t r i osmanska poraza zavrio mirom skloplje nim uz posredovanje Tunisa. Otada je dvadeset i pet godina prolo u miru. Budui da je Osmansko carstvo osvajanjem Di jarbekra neposredno uspostavilo granicu sa Sirijom, prijetilo je da e je progutati kao i Kurdistan. Kansu Gavri, koji je od prve godine esnaestoga stoljea ve esnaest godina sjedio na prijestolju, nije mogao gledati dalje kao m i r n i p r o m a t r a opas nost koja mu je prijetila. On se s vojskom uputi u Siriju. Od nos izmeu Egipta i Sirije proizaao je iz bliskog susjedstva, ali je daleko manje poznata uspostava starog erkeskog carstva na Nilu, ma koliko je ope poznato ime Memluka. Svatko zna da je to arapsko ime za kupljene robove, od kojih su halife naj prije stvorili svoju tjelesnu strau i kojima je kao neko pretorijancima u Rimu promjena na prijestolju postala naj preim poslom i najboljom zaradom. Vie takvih turskih robo va sami su sjeli na vladarske stolce, kao osnivai dinastija u razliitim zemljama prostranog halifinog carstva, ali nigdje kraljevstvo nije bilo tako oito zasnovano na ropstvu, svojstva robova nisu dobila vee pravo na vlast nego u Egiptu, gdje su Memluci od pada dinastije Ejub sve do osmanskog osvojenja, kroz 150 godina sjedili na jednom od najmonijih prijestolja Orijenta. I poslije jo, ne dodue pod ezlom roba iz njihove sre dine, ali ipak pod ezlom sina jedne robinje, naime pod sulta nima i pod njihovim namjesnicima sagibala se t r i stotine godi na egipatska ija, sve dok ovih dana nismo doivjeli ponovlje ne krvave dogaaje, koji nisu izazvani njihovom hrabrou, ne go izdajstvom, ne bitkom, nego bitkama, a dovela je tristogodinju m e m l u k u vladavinu do njezina traginoga pada. Ma ko liko je mnogo i tono Evropa i bila obavijetena u najnovije vrijeme putem pojedinih putnika i itavih instituta uenjaka o biti Memluka u osamnaestom stoljeu, to manje je poznato is konsko ureenje memluke drave za njezina najvieg cvata, iz 314

vremena etrnaestog i petnaestog stoljea. Izvori evropskih put nika i pisaca historija srednjeg vijeka vrlo su krti i zamueni, a arapska djela, koja nam pruaju dovoljno informacija o tom, jedva da su i po imenu poznata i oekuju jo svoje prevodioce. Cilj i prostor ovdje doputaju samo malo napomena o jez gru memluke moi i njezine vanjtine, o vojsci i dvoru. Voj ska se dijelila na tri razreda koji se nisu toliko razlikovali ro dovima oruja, koliko poloajem i stupnjevanjem. Prvi i naj plemenitiji bili su memluci ili zapravo kmetovi najljepeg erkeskog soja. Drugi su bili delbani, tj. dovueni, koji su vei nom bili abesinski robovi, a razbojnici i prodavai na egipat skim trgovima se jo i danas zovu dellab. Trei i najnii ra zred bili su karanisi ili korsan, najnia mjeavina plaenika. Prema odnosu ovog stupnjevanja dobivali su i poklon prigodom dolaska na prijestol, svaki puta kad bi dolo do promjene sul tana. Broj begova i emira, koji su imali vrhovni poloaj u car stvu, bio je dvadeset i etiri. Stari broj turskih vladarskih ro dova, od dvadeset i etiri unuka Oguz-hana, bili su oevi dvade set i etiriju turskih plemena. Generalissimus vojske zvao se emirul-kebir ili veliki knez. Memluci su bili bijelo odjeveni, s dvobojnim povezima na glavi, iji je donji dio bio zelen, a gor nji crn. Begovi su nosili bijelu donju odjeu, a gornja im je bi la u nejsvjetlijim i najrazliitijim bojama. Najneobiniji dio njihove odjee bio je ogromni turban, iji je povez bio ezdeset lakata dug i tako vjeto uvijen i spleten da je tvorio rogove, manje ili vie njih, vee ili manje, prema mjerilu, dostojanstvu i drutvenom ugledu, od dva roga do est. Rogove su, taj naj stariji simbol kraljevske i Boje moi, vidjeli posvuda u hijeroglifima, a i najstariji Aleksandar je na Orijentu poznat napro sto pod poasnim naslovom: onaj s dva roga. Obim debelog ovijaa turbana imao je dvostruku svrhu: da glavu navikne na teinu ljema, da ne bi bio suvie teak u borbi i da podsjea na ozbiljnost dostojanstva, jer bi se lagano pokrivena glava la ko mogla prepustiti pokretima koji ne bi bili u suglasnosti sa asti i lako bi mogla izazvati lakomislenost. Ostala odjea ve zira, emira, sudaca i ejhova bila je po nita manje strogim propisima, a najvea ljepota poasnih haljina sastojala se u iz vezenim stihovima iz Kurana ili stihovima pjesnika i time je bi la optoena halja. Otmjeni su nosili kratke rukave da im ruka bude slobodna za udarac i nasrtaj. Memluci su nosili vrlo duge rukave koji su im dopirali preko vrha prstiju, jer se smatralo nepristojnim pred viima stajati drugaije nego skrivenih ru ku. Poslije dvadeset i etiri bega, koji su svaki imali posebni zbor vojne glazbe, dolazilo je dvadeset i etiri namjesnika, od kojih su dvanaestorica upravljala egipatskim zemljama, a dva naestorica sirijskim. Prve poasti u vojsci imao je njezin vrhov ni zapovjednik, veliki knez (emirul-kebir), a u unutranjoj upra vi divitdar ili onaj koji dri tintarnicu, prvi vezir. Drugi veliko315

dostojanstvenici u Memluka bili su vrhovni nosa oruja, vrhov ni konjunik, vrhovni komornik i vrhovni rizniar. Meu njima su bili inovnici oruarne, tale, komore i riznice. Najvii odli nici zakona su bili vrhovni zemaljski sudac, a zatim etiri suca etiriju pravovjernih sekti po obredu imama Ebu Hanife, afiija, Malika i Hanbela. Na divanu danima, kada je sultan drao Portu, izgledalo je ovako: sultanu zdesna sjedili su ima mi s nadglednikom za javne prihode i ete, njemu slijeva su b i l i dravni sekretar i memluki emiri. Neto dalje su bili evnusi harema. Dani odreeni za divan bili su utorak i etvrtak. Kada je sultan poao na jahanje, drali su mu nad glavom svi leni suncobran, a okrajci turbana, izvezeni njegovim imenom, leprali su straga. S takvom moi i sjajem je osamdesetogodinji memluki sultan, Kansu Gavri, poao iz Kaira, u susret osmanskom sulta nu. Osim memlukih emira pratila su sultana jo i etiri suca etiriju pravovjernih obreda i dva najznamenitija ejha u zemlji. Broj memluka (delban), koje je okupio za svoje esnaestogo dinje vladavine, iznosio je trinaest tisua. S pomou njih je dr ao na uzdi korsane i l i memluke treega reda, koji su potjecali jo od njegovih predaka. Osim ove zavisti koja je vladala u voj sci podijeljenoj na klase, Kansu Gavri je gajio prema nekim bezima povjerenje, a prema drugima s istom nepravdom nepo vjerenje. Sibai, namjesnik Damaska, koji se smatrao iskrenim i asnim ovjekom, bio je sultanu sumnjiv jer mu je ime poe lo slovom S, a u crnu magiju upueni pisac historije ovog rata, Ibn Zejnel, prorekao je sultanu da, prema crnoj magiji, sulta nu prijeti opasnost od jednog sa slovom S (Selim). Kad je Kan su Gavri doao u Damask, prijavio je Sibai sultanu da je na mjesnik Haleba (Alep), Hair-beg, kriv zbog jednog sporazuma s Osmanima. Gavri koji je sumnjao u svog vjernog slugu i drao ga izdajnikom, a obrnuto onoga drao vjernim, nije vjerovao optubi, t i m vie, to je Berdi Gazali, jedan od prvih begova u vojsci, bio u dogovoru s Hair-begom, te ovoga branio. Samo je namjesnik Antepa (Ajntaba), poto je osmanskoj vojsci sluio kao vodi, doao u Damask pod krinkom vjernosti. On je za24. 8. 1516. slueno smaknut. Vojska ie napredovala i 24. kolovoza oba su sultana sa svojim vojskama bila u blizini Haleba, na livadi Dabik, gdje muslimani tuju Davudov (Davidov) grob. Obje su voj ske bile spremne za boj. Selim je predao zapovjednitvo desnog krila anadolskom beglerbegu Zejnel-pai, i karamanskom beglerbegu, Husrev-pai; njima je pridruio Ali-bega ehsuvaroglua i Mahmut-bega Ramazanoglua. Obojica su posljednji izdanci nekadanjih vla darskih obitelji. Lijevim je krilom zapovijedao Biiklii Mehmedpaa, namjesnik Dijarbekra i amasijski beglerbeg. Brojno top nitvo je bilo postavljeno sprijeda i kao obino skriveno koli ma. U memlukoj vojsci je desno krilo vodio Hair-beg, namjes316

nik Haleba (Alep), a Sibai, namjesnik Damaska, lijevo krilo. Bitka nije bila ni duga ni krvava i gubitak ne samo da se mo gao pripisati premoi osmanskog tekog naoruanja, kojeg je nedostajalo Egipanima, kao i Perzijancima kod aldirana, ve i krivoj predodbi da sultan daje prednost korsanima, pa su delbani bili neaktivni i nisu se ni pomakli; radije su noge ko ristili za bijeg, nego ruke za borbu. Sultan Gavri, koji je rau nao na njihovu vjernost, radije je tedio njih, pa je htio prori jediti redove korsana i stavio i h je na elo borbe. Zapovjedi i m da napadnu da b i i h to sigurnije rtvovao. Delbani, koji nisu znali za t u namjeru, vidjeli su u sultanovoj zapovijedi samo ne zaslueno zapostavljanje i nisu se ni pomakli, ak kad je opas nost prijetila. Jedva je tisuu korsana ostalo na mjestu, ostala se vojska dala u bijeg. Osamdesetgodinji je egipatski sultan n a a o smrt u bijegu blizu jednoga ribnjaka, bilo prirodnu, svla dan starou i strahom i l i ga je udarila kap, bilo da je pao zbog izdajstva, zaklan od vlastitih begova. Tako ga je udar protiv korsana stajao krune i ivota, a Egipat je tom bitkom izgubio ne samo Haleb, nego i itavu Siriju. Junuz-paa je dobio nalog da slijedi Hair-bega koji je pobjegao u Haleb; ovaj meutim, umjesto da poe u tvravu, skrene pred vratima, pa se kuka viki i izdajniki preda Junuz-pai, na milost i nemilost sulta nu. Selim poe u Gavrijev ator, gdje je lealo ogromno blago, naime dvije stotine centi srebra i stotinu centi zlata. Meu mrt vima je izvuen veliki knez vojske Sudun Ademi i jedan hrabri emir, za koje je Selim naredio da ih se asno pokopa. Jedan a u, kojega su poslali da pregleda Kansu Gavrijevo mrtvo tijelo, odsijee mu glavu i donese je sultanu pred noge, koji zbog to ga zapovijedi da mu on poloi svoju glavu pred noge. Samo je s mukom usliana molba vezira da umjesto gubitka ivota bu de kanjen gubitkom slube. S mjesta gdje je podignut tabor krene sultan s vojskom iz Hailana u Haleb (Alep), iji su ga sta novnici sa strahopotovanjem doekali na tzv. Plavom mjestu pred gradom. U Halebu p r o n a e n o blago u zlatu i tkaninama premailo je sva oekivanja: milijun dukata i vie od t r i tisue komada odjee od bogatih tkanina, podstavljene risovim i samurovim krznom. Namjesnik Haleba posta Karada-paa, voa prethodnice, sucem je imenovan Delmekdi-zade Kemal elebi. Pisma s vijestima o pobjedi i o zauzeu Haleba poslana su iz Merd Dabika sultanu Sulejmanu i stranim silama, enoveani ma na Hios i u Veneciju. S Halebom (Alep) su pale i sve druge sirijske pogranine tvrave Memluka: Malatija, Divrigi, Behesni, Antep (Aintab) i Kalaater-Rum. Kad je Selim u Halebu prisu stvovao prvoj molitvi u petak, nadodao je predvodnik obredne molitve, uz naslov koji je uobiajen za sultana, jo i titulu, ko j u su do sada nosili sultani Memluka, a to je sluga obaju sve t i h mjesta i gradova, Meke i Medine. Selimu je to toliko laska lo i bio je toliko zahvalan da je skinuo svoju gornju odjeu, v r i 317

jednu vie od tisuu dukata, i dao da je obue govornik sa damijske govornice. To je oponaanje Muhamedova primjera koji je pjesniku Kab ben Zuheiru za njemu u ast izrecitiranu pjesmu-pohvalnicu poklonio ogrta (burda) . . . Poto se zadrao nekoliko dana u Halebu (Alep), poe Se l i m ka Hami, staroj Epifaniji. To je sjajno grko ime dobilo svoje puno znaenje tek znanstvenom slavom drugog i predzad njeg vladara one grane Ejubova doma koji je tu vladao. Bio je to kralj Melik Mensur, pjesnik i povjesniar, i Ebulfeda, divni izvor azijske historije i geografije, ija je velika slava dosad po mraila slavu njegova prethodnika u Evropi. Vidljivije od slave obaju uenih kraljeva i njihovih grobova za obinog putniu Hami su najvei vodeni tokovi (neura) m e u svim arapskim vodenim tokovima, ije monotono stenjanje tako esto odzva nja u pjesmama arapskih pjesnika koji ga toliko hvale. Selim je dao namjesnitvo Hame Giizelde Kasim-pai, kasnijem vezi r u Sulejmana Velikoga, graditelju damija, medresa, kupalita i drugih zaklada, a jedno od najvienijih p r e d g r a a Carigrada jo i danas nosi njegovo ime. Selim je neometano nastavio svoj vojni pohod prema H i m 2.9.1516. su, staroj Emesi, u ijoj se blizini kraljica Palmire, Zenobija, t j . Zejneb, suprotstavila caru Aurelijanu u glavnoj bici, hra brou koja bi zasluivala bolju sreu. Stari grad hramova, ta ko znamenit po tovanju sirijskog boga sunca Heliogabala, i j i je istoimeni sveenik ukaljao prijestol cezara kao izrod azij ske raabludnosti, postao je posljednjim sjeditem jedne druge grane Ejubova doma, odavno opustoen tiranijom egipatskih namjesnika i razbojnitvom beduina. Grad je dan kao sandak rumelijskom Turinu, Ihtimanogluu. S polaskom u Damask se odugovlailo sve dok nije stigla vijest da su memluki begovi otili u Kairo, poto se nisu mogli sloiti u Damasku koga da 22. 9.1516. izaberu za sultana. Krajem rujna (septembra) vihorile su se Selimove zastave u Mastabi, predgrau Damaska. Hair-begovim posredovanjem nagovoren je arapski emir Nasiredin, kojem su 4. 10. Memluci povjerili obranu grada, da preda grad i , dvanaesti dan nakon dolaska u Mastabu, Selim je proslavio svoj ulazak u Da mask, gdje je odsjeo u palai Kasr eblak. Ovdje je primio po klonstvo zapovjednika sirijskih utvrda, arapskih emira i liba nonskih Druza. Namjesnitvo Tripolisa, Jeruzalema i Safeda dao je sinu Iskender-pae, Mustafi, Evrenosogluu i Mustansirogluu. Druijskom rodovskom poglavaru Muinogluu dao je sandak sa zastavom i bubnjem, a Mehmed-bega, Isa-begova sina, poslao je sa dvije tisue konjanika prema Gazi, u svojstvu namjesnika, da bude predstraa protiv Egipta. etiri mjeseca u godini od toga su kod starih Arapa t r i (ramzan, zilkide, zilhide), bi la posveena postu, prekidu vatre i hodoaenju proveo je u Damasku, budui da su se ove godine poklapali sa zimskim mjesecima [od listopada (oktobra) do sijenja (januara)] i po318

sjeivao grobove ejhova, gledao krasne spomenike ovog prijestolnog znamenitog grada halifa iz dinastije Omeija i drugih velikih vladara. Pratit emo ga na njegovu putu do prirodnih krasota i djela graditeljske umjetnosti kojima obiluje Damask. [Dimik i l i Damask, jedan je od najstarijih i u Bibliji spo menutih gradova, po znaaju peti u Osmanskom carstvu, na kon Carigrada, Edrena, Bruse i Kaira. O tome govori ve nje gov nadimak, to se nalazi u tituli sultana, naime rajski m i r i san. On lei u dolini Guta, jednoj od najljepih dolina svijeta, kojoj muslimanski zemljopisci, samo sa t r i druge dodjeljuju po asno ime zemaljskog raja (dennet meam). Posjet damiji, to j u je Abdulmelik, peti omejadski hali fa, izgradio u udesno djelo arapskog graditeljstva, bio je prvi osvajaev posjet. 600 stopa u duljinu od istoka ka zapadu i 150 u irinu od sjevera ka jugu premauje ova glavna bogomolja Islama sve druge glasovite damije, ak i u Kordobi, kako po ljepoti tako i veliini. esnaest imanja, etiri za svaki od etiri pravovjerna mezheba (kole, uenja), predvodili su molitvu, se damdeset pet mujezina (oglaivaa molitve) pozivali su na mo litvu istodobno sa t r i minareta, a 12.000 svjetiljki gorilo je u ramazanskim noima. Ona je imala 600 svjetiljki objeenih na zlatnim i srebrnim lancima, bezbrojne stubove od serpentina, granita, porfira i arolikog mramora, od kojih etrdeset veli k i h crvenih i zelenih stubova, na svakoj strani, tvore sredite. Veliko kube u sredini zove se kube orla. Za razliku od drugih damija, gdje se predvodno molitveno mjesto (mihrab) nalazi naspram vrata, ovdje postoje etiri takva mjesta za etiri pra vovjerna mezheba (kole, uenja) i etiri ulaza. Dva sureta Ku rana, El-furkan (Odluka) i El-melaiket (Aneli), okruuju zido ve damije, napisana lijepim pismom sa zlatnim slovima na pla voj osnovi. Nakon posjeta damiji, sultan je, kao i obino hodoasnici, otiao na grobove drugova i ena Poslanikovih, velikih vladara i glasovitih ejhova. Osim ovih grobova, morao je Selim b i t i pri vuen grobovima halifa i sultana, od kojih, osim halife, gradi telja damije, i njegova sina Velida, jo dva najbolja islamska sultana, Nurudin i Salahudin, poivaju u Damasku, oba u aka demijama to su ih izgradili. Ali prvenstveno se zadrao u Salih i j i , kod groba najveeg od svih mistikih ejhova, Muhjudin El-Arebija. Roen krajem 11. stoljea u Kordobi u jednoj obi telji potekloj k plemena Tai, uio je na akademiji u Sevilji, a zatim je krenuo na putovanje na Istok i tu crpio mudrost od najglasovitijih ejhova. Prije nego to se predao pozitivnim zna nostima, druenjem sa ejhom Sedelijem dao se na mistiki put, na kojem je ne samo prvog osnivaa mistike, ejha Kueirija, nego i svoga suvremenika, arapskog pjesnika I b n Ferida nad maio i utemeljio mistiku kolu, iz koje su potom proizali ta ko glasoviti ejhovi Sadredin iz Konje i ems Tebrizi, uitelj 319

najveeg perzijskog mistikog pjesnika, Mevlana Delaledin Rumlja. Selim je posjetio dva puta i najveeg tada ivueg ejha, Muhameda od Bedahana. Prvi puta je ejh skroz utio, da usta nije otvorio. Osobni lijenik Ahi-elebi zapita ga za razlog ut nje. ejh odgovori da je na sultanu, a ne na njemu, otpoeti razgovor. A drugi puta, kada je osobni lijenik zapoeo govoriti 0 vremenu, ejh ovako ree: Dunost halifata teak je teret i sultani su, kao m i ejhovi, nemone sluge Stvoriteljeve. Osim toga, oteani su bremenom vlasti. Lake se moe lako zagrnuti nego tekooptereeni spasiti od propasti, ali izdrati nametnuti teret dunost je vladara. A nakon obinih upozorenja, ejh blagoslovi sultana. Ovo sultanovo upadljivo strahopotovanje za grobove ej hova, a posebno el-Arebija, nije izraz njegovog pretvaranja, ne go njegove, od oca naslijeene sklonosti za mistika djela i spjevove. Divan (Zbirka pjesama) njegovih vlastitih perzijskih pjesama najveim je dijelom mistikog sadraja i u tom pogle du sigurno najrjea pojava u knjievnoj historiji ne samo Os mana, nego uope u historiji svih kraljeva koji su bili pjesnici 1 svih osvajaa, koji su bili istovremeno pisci. Selim, koji se ra do razonoivao uenjacima i osobito pjesnicima, slijedio bi u Siriji i Egiptu sasvim sigurno Timura, koji se u Halebu (Alep) i Damasku upustio u razgovor sa historiarima I b n uhneom i I b n Haldunom, da su takvi ukrasi arapske uenosti tada posto jali. On se razgovarao sa uenjacima iz svoje pratnje, meu ko j i m a je sobar Hasandah, otac historiara Seadedina, bio za duen da, usred vojnog pohoda, prepisuje za njega klasina dje la, kao to je npr. Vasafova historija Perzije. Poslije je sulta nov primjerak, iz kojeg je on, kao i njegov djed Mehmed I I , rado itao, na m a r u u pustinji pao u ruke beduina.] U isto vrijeme, kad je Selim u Damasku uselio u svoje zim22.10. 1516. sko boravite, u Kairu su Memluci pristupili izboru novoga sul tana. Delbani su glasali za jedinoga sina Kansu Gavrija, Seid Muhameda. Korsani su, nasuprot tome, izabrali Tuman^bega, kneza koji se odlikovao hrabrou, pravednou i nekoristoljubivou. Usprkos t i m osobinama, delbani su se bojali za ivot maloljetnog Kansu Gavrijeva sina kojega su zatiivali. Tada se zaloe dvojica prvih begova, Alan-beg i Kurt-beg, dajui delbanima jamstvo za ivot njihova tienika, poloivi ezdeset tisua dukata za nastavljanje rata. Selim je, sa svoje strane, sve poduzeo da za vrijeme zime p r o e kroz pustinju koja dijeli Si r i j u od Egipta. Kupljeno je vie tisua deva za prenoenje vo denih cijevi, a dva milijuna aki je podijeljeno vojsci za po klon. Sinan-paa je dobio nalog da s pet tisua ljudi ide prema Gazi, da b i dao p o d r k u tamonjem pai. Jedan zaim, t j . vlas nik velikog konjanikog lena-, erkez Murat, i jedan drugi, po slani su kao poslanici novom m e m l u k o m sultanu, nudei mu m i r uz priznavanje osmanske vrhovne vlasti, vrenje obredne 320

molitve u ime Selima i pravo na kovanje novca. Tuman-beg je primio ovu dvojicu poslanika s potovanjem koje odgovara nji hovu poloaju, ali kad su odlazili sretne ih Alan-beg, koji se razljuti kad ih ugleda, te i m odsijee glave. Na divanu je na stojao svoj in opravdati negodovanjem bog pogrdne ponude potinjavanja i svojim preziranjem Osmana koji osobnom hra brou daleko zaostaju iza Memluka, a u Merd Dabiku su po bijedili samo zbog topova. Zakljueno je da se ratuje i Danberdi Gazali je imenovan vojskovoom. Vojska je izala u su sret osmanskoj na sirijsku granicu, a brojala je deset tisua lju di, deset begova, svaki je od njih imao tisuu ljudi, i trideset, svaki je zapovijedao etrdesetorici. Krajem listopada (oktobra) 28.10.1516. su napustili Kairo i na granici, nedaleko od Gaze, kod karavanseraja Junuz-hana, susreli se s prethodnicom osmanske vojske kojom je zapovijedao veliki vezir Sinan-paa. Desnim je k r i l o m zapovijedao sandak iz Teke, Ferhat, lijevim Mehmed-beg, Isin sin, namjesnik Gaze, a Sinan-paa stranjim bojnim redovima. Na egipatskoj je strani stajao stari egipatski namjesnik Devletbeg, protiv novog osmanskog namjesnika iz Gaze, a protiv sand aka iz Teke stajao je iskenderunski (aleksandrijski) namjes nik Hudaverdi-beg. Bitka se zavrila na tetu Egipana, ali za vrijeme bitke su se pobunili stanovnici Gaze i Ramle. Selim po e polovicom prosinca (decembra) iz Damaska protiv Gaze i 16.12.1516. Ramle i u Dulduliji, mjestu nedaleko Ramle, p r i m i Sinan-painu obavijest o pobjedi zajedno s trofejima, odrezanim glava ma, i zapovijedi, da kazni pobunjene stanovnike Gaze i Ramle, da se nad njima izvri pokolj. Iz Ramle je Selim poduzeo kra tak posjet u Jeruzalem, praen samo nekolicinom povjerljivih ljudi; meu njima su bili Hasandah, Seadedinov otac, i Idriz, pisac historije. Stigli su kasno u no, pa je Selim nou posjetio sveta mjesta Ibrahimova (Abrahamova) rtvena kamena i gro bove poslanika. itav je dan padala kia, tako da se jedva mo glo na jednoj hridini nai suho mjesto da b i se obavila popod nevna molitva. Hasandah, znamenit po svom lijepom glasu kao i otac mu, oduevio je itanjem Kurana hodoasnike za dub lju pobonost. Slijedei je dan isto tako estoko padao snijeg, kao to je prethodni dan padala kia, a Selim se uputi iz Jeru zalema u Hebron da posjeti Ibrahimov (Abrahamov) grob, pa se onda preko Askalona vrati svojoj vojsci. Kada je logorovao u Ajnes-safi, istono od Gaze, doe m u u susret Sinan-paa, ve l i k i vezir, koji je za posljednju bitku nagraen krasnom sab ljom. Odreeno je da u vojsci doe do nove razdiobe novca od prihoda iz Haleba (Alep) i Damaska. Husein-paa, jedan od e tvorice vezira, usudi se prigovoriti tome, kao i opasnosti hoda kroz pustinju. im je dospio u svoj ator, bio je po sultanovu nalogu obavijen uetima i odsjeena m u je glava. Jo prije nego je zapoelo hodanje kroz pustinju, primio je Selim kljueve gra dova: Safeda, Tiberija, Nablusa, Jeruzalema i Hebrona i poklon21 Historija Osmanskog carstva

321

stvo arapskih plemena. Najugledniji m e u njima Ahmed ben Bakr, poglavica Beni Vaila, dobio je leno sa zastavom i bub njem. Za deset dana svladan je put kroz pustinju od egipatske granice do Salihije. Cesta je kia pruala vode u izobilju, a sva dvostruko zapregnuta kola olakala su potekoe u napredova nju. Meutim su Arapi egipatske pustinje oblijetali logor sa svih strana, eljni plijena i glava koje je memluki sultan te ko plaao dukatima. Jedanput je mete Arapa bio toliko velik da je veliki vezir dao dovesti sultanova konja. Selim se upra vo htio popeti na konja mislei da Tuman-beg napada, ali, kad je uo da su to samo Arapi, toliko se razljuti na velikog vezira zbog slabo poduzetih mjera opreza, da je to ovoga umalo sta jalo glave. Predzadnji dan muslimanske godine bio je sultan Selim u Hankahu, u blizini Kaira. Sultan Tuman je po savjetu izdajice Gazali-berdija svoju itavu artiljeriju sakrio u pijesak na strani sela Ridanije kod Adilije, gdje prolazi obian put od Birketulhada u Kairo. Gazali je po svom sudrugu, izdajici Hair-begu koji se ve nalazio u Selimovu logoru pozvao Se lima da obie brdo Mukatam i da e u najgorem sluaju kod Ridanije naii na zakopane topove, od kojih se nema to bo jati. Kad je Selim posluao savjet, te obiao brdo izvan dosega skrivenih topova, opazio je Tuman-beg prekasno Gazalijevo iz dajstvo, ali je smatrao da trenutak nije pogodan za bitku, no nije to htio javno rei. Poto je sultan bio zaobiao brdo Mu katam, uao je slijedei dan u borbu. Selimu zdesna stajali su veliki vezir s anadolijskim etama, ehsuvar sa etama iz Zul kadra, Feruhad-beg, potomak Turkmena Bijeloga ovna i Mahmut-beg, posljednji odvjetak kneeva Ramazanoglua s etama iz Adane. Na lijevom je k r i l u bio vezir Junuz-paa s rumelijskom vojskom. Jedva to je zapoela borba, odvoji se s lijevog nepri jateljskog krila odred, sasvim oklopljen u eljezo, i pojaha pra vo na zastavu sultana Selima. To su bili najodabraniji vitezovi iz vojske Memluka sa samim sultanom Tuman-begom i njegova oba vojskovoe, Alanbajem i Kurtbajem na elu. Sva trojica su se zarekla da e osmanskog sultana staviti iva i l i mrtva pod svoju ruku. Zabunili su se samo u osobi, drei velikog vezira Sinana za sultana Selima. Sinan je stajao izmeu Mahmut-bega Ramazanoglua i Alije, haznedara. Sultan Tuman-beg upravo je prodirao ka velikom veziru, Alanbaj Mahmutu, a Kurtbaj Aliji s toliko sranosti i bijesa da su sva trojica odabrane protivnike ubili kopljem, a sami izbjegli, iako je Alanbaj bio teko ranjen tanetom. Usprkos takvoj osobnoj hrabrosti memlukog sul tana i njegovih vjernih, izgubljena je bitka Gazalijevim izdaj stvom i zbog premoi osmanskog topnitva. Dvadeset i pet t i sua Memluka je pokrivalo bojite oko Ridanije. Selim preseli svoj tabor iz Adilije na otok Vustanije, nasuprot Kairu, a da nije poao u Kairo gdje je poslao posadu. Tumanbaj, koji se 322

povukao u Advije, povrati se nou i prodre od ejhunije opet u Kairo, te posijee posadu. Selim zapovijedi Junuz-pai, koji je doao na mjesto mrtvog Sinana i postao velikim vezirom, te beglerbegu Mustafa-pai, janjiarskom agi Ajazu i emiru alemu, t j . knezu zastava Ferhatu, da s najodabranijim etama opet zauzme grad. Osmog dana nakon pobjede, izvojevane kod Ridanije, prodrli su u grad, gdje su Memluci pruali najhrabri j i otpor, od ulice do ulice, od kue do kue. Po Hair-begovu iz dajnikom prijedlogu, Selim proglasi ope pomilovanje za Memluke. Osam stotina najodlinijih sami se izrue i l i su b i l i izru eni od itelja na sultanovu rije, koji i m je svima na trgu Romejla dao odsjei glave. Zatim pone ope krvoprolie, uas kao osvajake scene za Timura. Leevi pedeset tisua ubijenih bili su nagomilani u uskim gradskim ulicama. Selim poe u Bulak u tabor i poalje odande pisma o pobjedi namjesnicima carstva, da objave zauzee Kaira. Junuz-paa posta veliki vezir, a na mjesto smaknutog Husein-pae doe niandija Mehmed, te bude imenovan vezirom. Nakon dvanaest dana razgledao je Selim iz Jusufove palae, t j . iz Salahedinova grada na brdu, lje pote grada i zemlje koja je njemu bila podlona kao nekada velikom Salahedinu, graditelju te divne palae. Najhrabriji memluki beg, Kurtbaj, izbjegao je da mu se odsijee glava kao ostalim Memlucima u opem ubojstvu, jer je bio sakriven u jednoj kui u Kairu. Selim, koji je za to uo, ali jo nije saznao gdje se zadrava, poslao mu je po jednom njegovu prijatelju, Janji, Ebubekrovu sinu, tkanine i knjigu; tkaninu kao znak pomilovanja, a knjigu, Kuran naime, kao po tvrdu prisege o obeanoj sigurnosti za ivot. Kurtbaj, vjeruju i takvom uvjeravanju, pojavi se pred sultanom koji ga p r i m i sjedei na prijestolju: Ti si, oslovi ga Selim, konjiki vitez, a gdje je sada tvoja hrabrost? Ona postoji, bio je lakonski odgovor. Zna l i to si uinio mojoj vojsci? Vrlo dobro. Na tree sultanovo pitanje, kako se s Tumanbajem i Alibajem usu dio poduzeti smioni napad na sultana, ali je zamijenio osobu, odgovori Kurtbaj bujicom rijei; bio je isto tako rjeit kao i hrabar, hvalei p r o k u a n u hrabrost Memluka, a prezirui teko oruje koje bez dokaza hrabrosti muki ubija. Pripovijedao je kako je jedan Mauritanac za vrijeme sultana Eref a Kansua donio iz Venecije prvu tanad u Egipat, a otuda je u Egiptu do bila i ime (bindikije, t j . venecijanska), ali su sultan i begovi od bacili njihovu upotrebu, jer nije vrijedna istinske hrabrosti i nije po Poslanikovu obiaju, koji je Arapa uputio samo na m a i luk kao zakonito oruje. Na to je rekao Mauritanac: Tko poivi, vidjet e kako e ovo carstvo unititi tanad. Naalost je dolo do toga, ali sva je m o u Boga, najviega! Ako se vi tako, rekao je Selim, drite Kurana i Sunne, kako to, da smo vas pobijedili i protjerali, a da t i stoji zarobljen preda mnom? Tako m i Boga! odgovori Kurtbaj, nije to bila vaa hrabrost
21*

323

i umijee u jahanju koje su nas pobijedili. To je bila sudbina, jer sve t o poinje svrava, a trajanje carstava je odmjere no; gdje su halife, borci za vjeru, gdje l i su najmonija carstva svijeta? I vae e vrijeme doi i carstvo e vam se rasuti u nitavilo. Uostalom, j a nisam tvoj zarobljenik, nego stojim pred tobom dobivi obeanje za ivot i slobodu po knjizi i tkanini. Zatim saspe pogrde na Hair-bega zbog njegova izdajstva, a on je t u stajao, pa zavri savjetom da ga Selim skrati za glavu, da ga ne bi odveo u pakao. Selim je pun bijesa rekao: Htio sam te pustiti slobodnog i ak sam te htio uiniti svojim begom, ali t i si svom jeziku dopustio da neprilino govori i nisi potivao moju prisutnost. Tko se sultanima blii bez potovanja, otii e necijenjen od njih. Ne dao Bog da pripadam tvojima! odvra ti Kurtbaj. Tada je u sultanu prekipjelo, on pozva krvnike i sto tinu i pedeset i h isue ma. to t i koristi samo moja glava, nastavi Kurtbaj, kad toliko hrabrih ciljaju na tvoju; sultanu Tumanbaju dostaje Boja pomo. Selim mahne rukom krvni k u i kad je ovaj ve zamahnuo maem, Kurtbaj uputi posljed nju besjedu Hair-begu: Uzmi moju krvavu glavu i poloi je svojoj eni u krilo, izdajnice, neka t i Bog plati izdajom!

[Tumanbaj i njegovi Memluci pobjegli su na istonu stra nu Nila, gdje su kod Arapa Hevare traili zatitu, a za uzvrat i m je t r i godine ustupio porez. No istodobno se na Nilu pojavi 300400 brodova sa ostatkom iz poraza spaenih Memluka. Oni su kanili napasti sultana Selima na otoku Vustanije, ali su bili izdani. Selim tada odlui goniti Tumanbaja. On poalje ne koliko tisua vojnika sa 4050 topova u 300400 brodova pod vodstvom Danim Seifija. Arapi, nenaviknuti na topove, povu k u se smjesta. Osmani i Memluci stajali su jedini jedni nasu prot drugima. Tada istupi Danim Seifi sam i pozove, po starim vitekim m e m l u k i m obiajima, samog sultana Tumanbaja na dvoboj. To preuzme na se emir Devletbai koji obori svoga pro tivnika s konja, ali tada navale Osmani i doe do estokog su koba, poslije kojeg se vrate na svoje brodove. Ponovno doe do sukoba u kojem su slabije proli Osmani. I pored toga, Se l i m poalje Tumanbaju pomirbeno poslanstvo Mustafa-age, sa pratnjom od 500 konjanika, ali oni svi budu posjeeni. A na t u vijest, Selim posjee za uzvrat ezdeset etiri bega i pobije 3 4.000 uhvaenih Memluka te krene sam protiv Tumanbaja. U toj potjeri bilo je mnogih zgoda, sudara i pomirbenih prijedloga, dvoboja, izdaja arapskih plemena koji su b i l i skloni Selimu, vitekih podviga, ali se protiv osmanske vojske nije mo glo. Tumanbaj se s ostatkom vojske povue ka Verdanu, ali je i odatle morao dalje. Tada se odlui da je jedini spas traiti uto ite kod Arapa Hasana Merija, na iju je zahvalnost raunao, jer je njega i brata izbavio iz zatvora. Ali ovaj ga izda janjiar324

skom agi Ajazu koji ga je gonio. Ajaz mu prie s potovanjem, zamoli ga da desnu r u k u stavi preko lijeve, svee mu ih sa rup cem i povede ga tako na konju u pratnji svojih janjiara do sultanova atora. Bogu hvala!, uzvikne Selim na t u vijest, sad je Egipat osvojen! Uz grmljavinu bubnjeva i paljbu to pova doveden je Tumanbaj pred Selima kojeg pozdravi s poto vanjem. Selim mu odzdravi i pozove ga da sjae. Tumanbaj je utio zaronjen u misli, a i Selim je utio neko vrijeme, iznena en krasnim i vitekim izgledom vladara. Konano zapone s prigovorima zbog ubojstva poslanika, te odbijanja njegovih pri jedloga. Tumanbaj se ispria da je oboje bilo djelo tvrdoglavih begova, a da on, inae, u ratu izvrava samo dunost da brani od Boga mu povjerenu zemlju i osobito sveta mjesta Meku i Medinu; p r i tome upita Selima kako misli pred Bogom oprav dati svoj napad. Ovaj mu odgovori da on objavljuje rat samo na temelju fetve uleme, a ne bez razloga, jer je Kansu Gavri n a h u k a o kneza Zulkadra, a aha Perzije prisno podrao i jer openito prikupljenim robovima, kao to su Memluci, vlast ne pristoji. Diskusija se kasnije razvila i sa uhvaenim adi-begom. Selim je, lijepo postupivi sa sultanom Egipta, najprije ga htio voditi u Carigrad. A l i izdajnici Gazali i Hair-beg odlue da nagovore sultana da ga pogubi jer, jednog dana kada je sultan izjaio, iz neke uliice odjekne uzvik: Neka Bog podari pobje du sultanu Tumanbaju. Tada Selimova sumnja dosegne vrhu nac i on odlui osuditi ga na smrt. Zadnji memluki sultan, hrabri, viteki i pravedni, bude objeen na vratima Suveila, na istim vratima na kojima su erkeski Memluci objesili tolike svoje neprijatelje. Selim je naredio da se njegovo tijelo pokopa sa poastima, on sam je prisustvovao pogrebnoj molitvi: t r i ke se zlata darovao je za ukop i nadgrobni spomenik, to ga je sul tan Gavri izgradio za sebe, a t r i druge kese budu tokom t r i da na dijeljene sirotinji za duu sultana. Zatim je sultan odrao pobjedniku sveanost i tom prili kom darovao namjesnitvima domae plemie koji su mu po mogli, a voe arapskih plemena, koji su m u b i l i skloni, zlatom i poasnom odjeom. Sultan p r i m i poklonjenje predstavnika vla sti gradova i zemlje, arapskih ejhova iz Gornjeg Egipta, posla nike sultana Mauritanije i erifa iz Meke, konano venecijansko poslanstvo, koje mu danak od 8.000 dukata, dosada za posjed Cipra plaen egipatskom sultanu, isplati sa mnogim dobrim e ljama. Ostao je mjesec dana u Kairu, tokom kojeg je razgledao znamenitosti glavnog grada Egipta. On nije posjeivao katakom be i piramide, nego samo damije i akademije. A jedna od naj starijih damija je ona to j u je izgradio u Starom Kairu Amr, egipatski namjesnik pod halifom Omerom, u ijem su se obo gaivanju sa o b r u i m a svjetiljki od srebra i zlata, mramornim ploama i lijepo ispisanim Kuranima natjecali fatemidski, eju325

bidski i memluki gospodari. Ali najstarija damija je damija Tulunova sina iz kraja 9. stoljea. Stoljee kasnije je izgraena najglasovitija od svih egipatskih damija, Damiul-ezher ( t j . cvjetajuca), glasovita po u njoj cvjetajuim kolama svih etiriju pra vovjernih mezheba (kola, redova) i po biblioteci, koja je bez ob zira na nedae to su se na nju sruile od 10. stoljea do danas, sauvala mnoge dragocjene ostatke znanstvenog obrazovanja is tonog srednjovjekovlja. Od t r i damije to ih je silnik Hakim izgradio, dvije na obalama Nila, najvea je smjetena u gradu, i u svojim ruevinama jo naoita zbog duhovitih arabeski arap skog graditeljstva i svojih kufskih natpisa. U damiji Melik Muejida, (tj. Muhamedal-Dahirija), obavio je Selim, prvog petka po osvojenju, javnu molitvu i to s osobitom poniznou i skruenou, jer je dao ukloniti bogati tepih, skinuo je turban, te tako gole glave na goloj zemlji molio se i svojim je suzama kva sio jedinstveni primjer u osmanskoj historiji takve bogobojaznosti sultana. Jednako je sa interesom posjetio akademije, od kojih je pr va i najljepa u Egiptu ona velikog Saiahudina. Nalazi se u Karefi, gdje su najglasovitija groblja uz grob velikog imama afiija, na koji hodoasti ne samo cijeli Egipat, nego i sve karavane st ranaca. Salahudin je izgradio i prvu tekiju (derviko stanite) u Egiptu, tekiju ejha Saida-sauda, t j . sretnog sretnih. A Salahudinov brati Kamil izgradio je prvu kolu za hadis (Muhamedova predaja) u po njemu nazvanoj akademiji Kamilije. U spomen na ove velike ejubidske vladare oivljavaju po njima nazvani spomenici graditeljstva i kulture. Osim navede nih, tu su akademije Salahudinova brata Melikul-adila, t j . pra vedni kralj, i njegova unuka Saliha, t j . miroljubiv, a zovu se Adilije i Salihije. A s njima su se natjecale akademije memlukih sultana: Dahirije, Bibarsije, Mensurije i Nasirije. Mada su erkeski Memluci gospodarili 130 godina, kao i njihovi preci Memluci s Nila, ipak su samo dvojica izgradila akademije: Dahir Berkuk i El-Muejid ejh El-Mahmudi. A osim ovih akade mija, Selim je posjetio i trag Poslanikove noge, koji se poto vao u po tom nazvanoj damiji na Nilu, a koji je prvi njezin gra ditelj kupio za 60.000 srebrnih drahmi. Zatim se sultan smjestio na prekrasnom otoku Rauza, t j . otok vrtova, gdje se odmarao, ali gdje mu je dvaput zaprije tila smrtna opasnost. Prvi puta, kada se jedan od najhrabrijih memlukih begova, Kansu Adili, douljao nou brodom, ali ni je mogao prodrijeti unutar rezidencije, bio je otkriven, bacio se u N i l i jedva se spasio od gonitelja. A drugi puta kada je na Mikjasu, t j . mjerau Nila, brodio sa Abdul Kadirom i kada, kratka koraka, nije dosegao stepenicu, te je izmeu nje i broda pao u N i l , brodar ga je sa svojim bratiem s mnogo muke izvukao iz vode, jer je bio debeo i teak. On mu obea za tu uslugu 326

odobriti to eli, a ovaj zatrai slobodu od carine u morskoj i nilskoj luci dok je iv, te mu on o tome da povelju. Na otoku, to su ga raniji sultani izgradili, bio je nekada najstariji od svih arsenala, koji je kasnije odatle premjeten na istonu obalu Nila; zatim utvrda, no N i l j u je postupno otplavio; glasoviti vrt zvani Muhtar, t j . izabrani; palaa podignuta od devetog fatimidskog halife njegovoj miljenici-beduinki, zvana Hauded, t j . enska nosiljka, tvrava; est damija no sve je to vrijeme poruilo. Dre se samo stubovi za mjerenje Nila to ih je Selim I . nanovo zasvodio. Ranije su arapske halife, kada je osvojen Egipat, dale postaviti t r i mjeraa: jedan je po stavio Amr Ben As, osvaja Egipta pod halifom Omerom, u Asuanu; Muavija u Ensenu; a Omer, osmi omejadski halifa, u Hulvanu. No oni su bili mali, pa je za vlade Velida I . namjesnik Samet Ben Seid Tenuhi izgradio ogroman na ovom otoku, ko jeg je halifa Memun sruio i nanovo podigao, no tek ga je do vrio Mutevekil i on se do danas odrao. Oko njega su ispisana ajeta (reci) Kurana u kufskom pismu, a po obliku je osmokutni stub, visok dvadeset egipatskih arina, od kojih je dvanaest i p r i najmanjem vodostaju sakriven njime, a osam drugih, sva ki razdijeljen na dvadesetetiri pedlja, mjeri visinu Nila. Kada visina Nila pokazuje ispod etrnaest, t j . kad je plima iznad dva naest arina, tada glad mui zemlju; petnaest arina i deset pedalja je mjera kod koje se otvaraju kanali Nila, to presijecaju Kairo. To se s radou slavilo javnom svetkovinom. Obino N i l dostie visnu esnaest arina; najvea visina, to je historija spominje bijae osamnaest arina i deset pedalja, a najnia de set arina i devet pedalja ona je bila godina obilja, a ova stra ne gladi.]

Koncem svibnja poe Selim u Aleksandriju, ne samo da vi- 28.5. 1517. di znamenitosti grada, nego da pogleda svoju mornaricu, koju je za to vrijeme carigradski kajmakam, Piri-paa, u sposobnu sta nju trebao dovesti u Aleksandriju. Njegovi su pratioci na bro du b i l i njegovi povjerljivi ljudi, niani-paa Mehmed i Halimi, njegov ueni hoda. U prvoj polovini lipnja krenuo je opet na 13.6. otok Rauzu i prema mjerau nilske vode. Naloio je opi pre gled vojske i nakon toga je svakom konjaniku poveao plau za dvije ake, a svakom pjeaku za jednu. Upravo je u Egiptu dosad rukovodio veliki vezir Junuz-paa. Sultan mu je oduzeo i dao je Hair-begu kojega su bolje poznavanje zemlje, a naro ito njegove veze sa ejhovima arapskih plemena, uinili pogo dnim za t u slubu. Meutim su egipatski defterdar, Dizdar Me hmed elebi i rumelijski vojni sudac Ruknedin Sirek-zade mu ili zemlju svakovrsnim iznuavanjima, defterdar rasprodajom sviju dobara koja pripadaju obiteljima Memluka, a vojni su dac prodajom najviih poloaja u sudstvu, naime sudakim mje327

stima etiriju pravovjernih kola, a svako je prodao za tisuu dukata. Sultan je Idrizu, piscu historije, koji je doao u Egipat p o t o je potpuno uredio Kurdistan, umjesto da se bavi uprav n i m poslovima povjerio zadatak da prevede s arapskog prirodopis Demirija (ivot ivotinja). To je zavrio za vrlo kratko vrijeme, pa je koristio trenutak predaje i popratio je jednom perzijskom pjesmom, u kojoj se osmjelio sultanu podati savjet 0 upravi zemlje i vrenju pravde u Egiptu. Veziri su piscu histo rije, prevodiocu i pjesniku dali tisuu dukata za trud p r i prevo enju, ali su se ustruavali sultanu proitati pjesmu. Idriz je bio dosta istinoljubiv i nesebian da ne p r i m i onih tisuu duka ta, ali je bio uporan u zahtjevu da se njegova pjesma preda sultanu, u suprotnom e sluaju sam za to nai sredstva. Vezi r i nisu mogli, a da ne udovolje tako postavljenoj elji. Idriz je kasidu jo popratio molbom da smije otputovati, ako se ne spri jee nepravde u zemlji. Takva iskrenost, koja b i svakog vezira moda stajala glave, nije nakodila piscu historije, toliko je sil nik cijenio uene ljude, zbog javnog mnijenja i l i same znanosti. On je naloio da mornarica vrati Idriza u Carigrad. Slinost ne ustraivoj iskrenosti pisca historije dao je ueni anadolijski voj ni sudac, Kemalpaa-zade, kojega je Selim u velikoj mjeri dr ao vrijednim da prema njemu bude povjerljiv i da se s n j i m drui. Vojni poglavari, koji su b i l i siti duga boravka u Egiptu, molili su ga da sultana na zgodan nain ponuka da se skoro vrate, a i sam Kemalpaa-zade je eznuo za t i m . Jednom ga p r i jahanju na etnji upita Selim: to govore ljudi? Vojni sudac ree da je upravo na obali Nila uo pjesmu, iji je smisao elja za skorim povratkom u Rum. Selimu se to u taj as dopadne 1 zaista su se poduzele mjere za povratak. Kad su slijedei pu ta izjahali na etnju, upita sultan vojnog suca, zato je njegov uitelj, mula Lufti, zapravo bio, usprkos uenosti, pogubljen? Kemalpaa-zade odgovori da je sebi svojom duhovitou stvo rio mnogo neprijatelja koji su ga onda oklevetali i da je esto sebi dopustio ispjevati ale i onda ih izdati za istinite injenice. Zar nisi to isto nauio od svoga uitelja?, upita Selim. To sam davno nauio i zaboravio, odgovori vojni sudac, red je na vama. Dakle, ree sultan, zar nisi onu vojniku pjesmu nedavno sam izmislio? Kemalpaa-zade je bio dosta iskren da prizna istinu i umjesto da se sultan srdi zbog dvostruke iskreno sti, zbog netom smiljene pjesme i zbog priznanja, Selim ga pri povratku nagradi za to darom od pet stotina dukata. Selim je zbog neraspoloenja svoje vojske bio prisiljen na povratak iz Egipta, kao to je prije t r i godine bio prisiljen vra t i t i se iz Perzije. Moda je imao u planu da svojim osvajanjima poda dalji cilj nego to su nilski slapovi. Zlovolju koju nije mo gao iskaliti na janjiarima i l i je nije htio iskaliti na uenim ljudima, iskalio je, kako emo odmah vidjeti, na povratku iz Egipta krvavo na vezirima, kao i na povratku iz Perzije. Od po328

vratka iz Aleksandrije do polaska iz Kaira, jo t r i i po mjese ca, a neposredno pred tim, Selim je, zbog svoje prisutnosti ta mo, htio obaviti jo dva posla, a zbog osvajaeve prisutnosti na redba je dobila i veu vanost. Jedan je posao bio da poalje go dinji dar hodoasnikom karavanom u Meku, a drugi da otvo r i kanal u Kairu. Muhamed Ebul Berekat, trideset i etvrti erif Meke iz obitelji Beni Kitade, poslao je osvajau po svom sinu Ebu Nuumiju kljueve za Kabu u srebrnoj posudi. Selim je sada postao zatitnik i sluga obaju svetih gradova (Meke i Medine) i preuzeo pravo zatite i vrhovna prava nekadanjih egipatskih halifa i sultana, pa je vodio i brigu o izdravanju ejhova i siroti nje u ova dva sveta mjesta Islama. Sultan Bibar Bundukdari, osni va memluke vlasti na Nilu i zapravo zakonodavac njihova car stva, koji je uzeo za uzor Dengiz-hanove uredbe u dravi i na dvoru, prvi je naloio da se svake godine sveano poalje okie na, prekrita i natovarena deva u Kabu, a ova se poiljka zvala mihmel, t j . teret. Drugi memluki zakonodavac, veliki Kilaun, protegnuo je svoju panju i na ovo slanje i uveao sveanost naredbom da se odri sveana povorka i viteka igra, p r i emu su Memluci odravali turnir. Otada je poiljka mihmela bila jed no od najveih dobroinstava egipatskih sultana za Meku, a os tala je jednom od najveih sveanosti za stanovnike Kaira. Dar se sastojao od komadia zlata novca i zlata od dobrih koma da. Prvo je podijeljeno sirotinji, a drugo ejcima iz Meke, a za t i m je odrana obredna molitva u sultanovo ime, uz dodatak po asnog naslova sluge obaju svetih mjesta i gradova (Meke i Me dine). Osmanski su sultani takoer od Mehmeda I slali godinje darove u Meku pod imenom sure. Selimov otac, Bajezid I I , slao je svake godine etrnaest tisua dukata, a sin je podvostruio oev dar i potvrdio je, osim toga, uobiajeno darivanje egipat skih sultana. Emir Muslihudin pratio je poiljku prvi puta s t i tulom nadglednika sure s dva egipatska suca. Svakom je erifu dao pet stotina dukata, svakom ejhu est, svakom od najugled nijih graana po t r i , a svakom siromahu po jedan dukat. Ukup na je suma iznosila dvije stotine tisua dukata, pored pet tisu a u itaricama i rii za Meku, a dvije tisue za Medinu. E m i r i , ejhovi i ulema itali su Kuran i blagosiljali sultana koji je od mah imenovao trideset emira da svaki dnevno ita trideseti dio Kurana, a da ga svi zajedno, dakle, itavog izmole. Poklon u zlatu naziva se suret, to je naroito ime i nije uobiajeno n i za koji drugi dar, a sveana povorka s devom, koja je time opte reena, mihmel, spada jo i danas u vjerske sveanosti glavno ga grada. Vea sveanost, kojom se za ovu godinu potvruje mi hmel, je emirul-had, gdje se imenuje voa karavane hadiluka, a bila je to svrsishodnija i potrebnija, jer prole godine zbog sirijskog vojnog pohoda nije otila karavana na hadiluk u Me ku. To je rijedak dogaaj, koji arapske kronike ubrajaju u naj vee nevolje u zemlji kojom nebo bije zemlju, kao to su glad, 329

kuga, poar, poplava i zemljotres, i uvijek to navode. Druga i starija sveanost u Kairu je otvaranje kanala, kad je N i l toliko porastao da je voda dostigla potrebnu visinu. Arapska predaja kae da je nekada, na taj dan, jedna djevica rtvovana Nilu, ali za to nema dokaza; to vjerojatnije je, m e u t i m , da je na taj dan, ve u najstarije vrijeme, baen u vodu ovjeji l i k od drveta, kao to se to nekada inilo u Rimu, gdje su takav drveni kip bacali s mosta Sublicije u Tibar i kao to jo i danas ine na Gangesu za durga-sveanosti. Ne moemo sumnjati n i u Omerovo pismo kojim je u ime Gospodarevo zapovijedio Nilu da svojim vodama dovede do poplave, budui da nedostatak vode znai glad. Otada je otvaranje kanala ostao znak za dosta nara slu vodu, to e biti blagoslov za zemlju. To je najvea puka sveanost u Egiptu i javne objave, kojima se namjesnicima ja vljaju blagoslov i dovoljno raslinja (vefa), pruali su dravnim sekretarima i uenim ljudima u Egiptu dodue jednolinu, ali neiscrpnu grau, iz koje je svake godine potekla bujica arapske blagoglagoljivosti s velikim rijeima koje su sve preplavile. Dok je N i l sve vie rastao, Selim je premjestio svoje mjes to stanovanja s otoka u Nilu u Birketulfil, t j . jezerce slonova, izvan podruja poplave, gdje je primio kapetane svoje flote, koji su s Koi-begom, zapovjednikom Bruse, dojedrili iz Aleksandrije niz Nil. Nakon spomenutih dvostrukih sveanosti, sveanosti op tereivanja deve za Meku i otvaranja kanala, Selim se konano poetkom rujna (septembra) povrati u Siriju. Posadu kairske uttvrde predao je agi Hajrudinu s pet tisua konjanika i pet sto tina pjeaka uz zapovijed da nikada ne stave nogu izvan tvra ve. Namjesnitvo zemlje povjereno je Hair-begu, ali su njegov harem i njegova djeca poslani u Plovdiv (Filibe) kao taoci. Ti suu deva, natovarenih zlatom i srebrom, nosilo je plijen egi patskog pljakakog pohoda. Kao to je Selim iz Perzije poveo sa sobom Timurova potomka, princa Bediiiz-zemana, tako je iz Egipta poveo posljednjeg halifa-sjenku iz Abasova doma, iji je predak njegovu pretku Jildirimu, Munji, izdao povelju s naslo vom sultana. Kao iz Tebriza, tako je i iz Kaira pola kolonija umjetnika u Carigrad. Kad su preli pustinju Katije i stigli na sirijsku granicu, rekao je Selim velikom veziru Junuz-pai, ko j i je jahao kraj njega: I tako b i Egipat bio za nama, a sutra emo biti u Gazi. Junuz-paa nije mogao sakriti svoje nezado voljstvo nad itavom tom vojnom poduzetom bez njegove su glasnosti. to je plod, rekao je, tolikih muka i tekoa nita, nego da je pola vojske propalo u pustinji i na bojitu i da je vlast nad Egiptom predana u ruke izdajnika. To je bilo dosta da napuni mjeru Selimova bijesa. Olujni oblak njegova gnjeva koji je preko glava uenjaka, kao preko Idrizove i Kemalpaa-zadine samo preao prijetei i putajui kiu, najed nom se sruio na glavu velikog vezira, kojem je, kako je kraj 330

njega jahao, po jednom momku iz tjelesne strae dao na licu mjesta odsjei glavu. Budui da se to dogodilo u hanu karavanskog seraja, koji je Sultan Halil, Kilaunov sin, dao podii ovdje na granici izme u Sirije i Egipta za trgovce, to je Junuz-paa odmah ovdje i pokopan, a han je dobio ime Junuz-han, koje j o i dan danas 22.9.1517. nosi. Prema inu bi poloaj velikog vezira pripadao drugom ve ziru Zeinelu. Selim prvi i najvaniji poloaj u carstvu nije htio dati niti ovomu niti svojoj povjerljivoj osobi, Mehmedu, niandipai, jer mu se onaj inio da nije dovoljno spretan, a ovaj mu nije bio dosta iskusan. Pozvao je carigradskog kajmakama Piri-pau, koji je ve uoi bitke kod aldirana, bio kod Selima visoko na cijeni. U Damasku odsjedne u blizini groba velikog 6.10.1517. Nurudina i zaustavi se tu sve do dolaska velikog vezira. Ovdje primi poklonstvo arapskih plemena iz sirijske pustinje, koji to nisu uinili p r i polasku, a bili su: Beni Ibrahim, Beni Sevalim, Beni Ata, Beni Atije, Beni Sad te potvrdi redovnicima sa Sinaja navodnu Poslanikovu povelju slobode. U Damask je stiglo i rumelijsko blago, koje su utjerali suci i upravitelji lena s rumelijskih lena da nadoknade posudbu koju je sultan dao posjednici ma konjanikih lena na poetku rata. Bilo je to sto milijuna aki, koji su ve prije t r i mjeseca bili stigli u Haleb (Alep), a sada su, praeni zapovjednicima Haleba, Himsa i Hara, stiggli u tabor i uli u sultanovu riznicu. Selimova glavna preoku pacija bilo je praenje ureenja financija u Siriji i opisivanje zemlje. Ovo je predano trojici odlinih inovnika, naime Idrizovu sinu, dosadanjem sucu iz Jeniehira i novo imenovanom sucu Tripolisa (kasnijem defter daru), Ebulfazlu, Fcnari-zadeovu sinu Nuh-elebiji i Abdulhamid-painom sinu, Abdul Kerim elebi j i . Prvi je trebao opisati sandakate Hims, Hamu i Tripolis; dru gi Damask, a trei Haleb (Alep). Pored predmeta unutranje uprave, osigurao je Selim u Da masku i vanjske prilike carstva obnovom kapitulacije s Vene cijom. Oba poslanika, Bartolomeo Contarini i Aloisio Mocenigo, sultanu su ve prije njegova odlaska, u Kairu, poljubili odjeu, a ovaj ih je najprijateljskije primio. Jedan od njih, Contarini, slijedio je sultana u Damask, a drugi, Mocenigo, poe po Selimovoj elji s brodovljem u Carigrad. 17. rujna obnovljena je 17.9.1517. venecijanska kapitulacija uz dodatak davanja godinjeg dan ka od osam tisua dukata za Cipar, to je Venecija dosad plaa la m e m l u k o m sultanu. I ugarski prekid vatre ove je godine, kao i prole, opet obnovljen na godinu dana. Bez obzira na to, pao je zvorniki beg, Mustafa-beg, p r i jednom ugarskom prepa du, kao to je o tom izvijestio princ Sulejman iz Edrena u Da mask. U Damask je dolo i jedno poslanstvo perzijskog aha s poklonima, da estita sultanu to je osvojio Siriju i Egipat, a iz Kumaha je stigao izvjetaj namjesnika Mehmeda Karina da je podjarmljen itav Kurdistan. 331

16.1.1518.

5.3.

25.7.1518. 4.8. 13.8.

Za vrijeme svog boravka u Damasku udaljio se Selim, preodjenut, da u najveoj urbi poe na hadiluk u sveta mjesta, Hebron i Jeruzalem, to je izvrio po najveoj kii, a onda se odmah vratio u Damask. Njegov posljednij sveani in u tom gradu bila je posveta damije, koju je podigao bogato nadarenu nad grobom velikog ejha Muhjudina al-Arebija. Tu su b i l i na mjeteni ejhovi koji su uili (recitirali) Kuran i drugi koji su ga naizust govorili, a siromasi su se tu svakodnevno prehranji vali. Namjesnitvo Damaska predao je Danberdiju Gazaliju pa poao u Haleb (Alep). U Damasku je izgubio svog povjerljivog ovjeka i uitelja, uenog filologa Halimija, a nedaleko od Ha leba umro je Hersek Ahmet-paa, sin hercega od Sabe, Stjepana Kosaria, koji je pola stoljea ukazivao Osmanskom carstvu ve like i vane usluge i koji je etiri puta bio na najviem poloa j u carstva, na poloaju velikog vezira. Njegova je uspomena za drana tamo gdje je najui izmitski zaljev, gdje je sagraena damija na junoj obali sa kuhinjom za siromane koja jo i da nas postoji. Dva mjeseca je Selim boravio u Halebu (Alep), a dva druga mjeseca se ilo u Carigrad, gdje je krajem prole godine orkan sruio veliki Teodozijev pobjedniki stup uz mno ge kue i gdje je stradalo mnogo ljudi. Nakon odmora od nekoliko dana, Selim opet napusti Carigrad pa je ve deseti dan nakon svog dolaska u Carigrad stigao u Edrene. Osam dana nakon dolaska u Edrene oprostio se prijesto lonasljednik Sulejman, koji je dosad bio oev namjesnik u Ed renu, uz velike sveanosti i poao s poveanjem plae od pola milijuna aki u svoje namjesnitvo Saruhan. Malo dana nakon toga, umre vezir niandija, Hodaoglu Mehmed-paa, k o j i je s Halimijem pratio sultana na putu od Kaira u Aleksandriju. Na poloaj vezira Selim postavi svog urjaka Mustafa-pau, njego vo dosadanje mjesto dade rumelijskom beglerbegu, defterdaru Ferhatu, a poloaj janjiarskog age dade zapovjedniku sedam kula, Kemalu. Iste je godine Selim dao leno krimskom hanu, a to je bio njegov urjak Mehmed-Giraj, sin prije etiri godine pre minulog Mengli-Giraj a. Dobio je K r i m i poasnu plau od tisu u aki dnevno. Premda u krvnoj vezi s krimskim hanom, bio je Selim p r i koncu svoje vladavine na njega ljubomorniji nego to je bio na perzijskog aha i memlukog sultana. Zna li, govorio je jednoga dana velikom veziru Piriju, da se vie bo j i m ovih Tatara, nego Perzijanaca. Njihovi konji ne trebaju po tkova i avala oni plivaju preko rijeka tamo gdje naa voj ska zastaje da b i preko njih podigla mostove, a za jedan dan p r o u za to drugi trebaju pet dana. Ja ga elim poveljom i plaom staviti na popis mojih ostalih slugu. Prema tom nalo gu, napisana je povelja, a Mehmed-Giraj, kojeg je ta ast oba vezala na novu podlonost, ne samo da j u je primio, nego je za jamca poslao svoga brata Seadet-Giraja u Carigrad. Budui da nismo spomenuli vladare K r i m a od kraja Bajezidove vladavine 332

i Selimova uspona na prijestol, koji je koristio pomo urjaka protiv oca i brata, neka nam bude doputeno da kaemo neko liko rijei o Mengli-Gira j evo j istovremenoj vladavini, jer e, po evi s njim, povijest krimskih vladara paralelno tei sa sulta novom povijeu, a bit e i usko povezana s njom. Mengli-Gi raj, obrazovan i prijatelj znanosti, vladao je etrdeset i sedam godina i osam mjeseci, te je umro u sedamdeset i prvoj godini. Ostavio je za sobom osam sinova, od kojih je Mehmed-Giraj, njegov nasljednik, imenovao brata Behadir-Giraja za kalgu (ta ko su se nazivali prijestolonasljednici krimskih hanova). MengliGiraj je pokopan u Baheseraju, pod posebno sagraenim nad grobnim svodom. Za nagradu usluga, koje je pruao sultanu Ba jezidu p r i osvajanju tvrava K i l i Akerman i p r i poljskim upa dima, dane su m u od luka Kafe, Gezleve i Baliklave prihodi pod nazivom novac za kaftan, a time je do kraja tatarske vladavine na K r i m u upravljao jedan od njihovih aga, pod imenom jali agasi, t j . aga uz more. Moldavski m u je vojvoda ustupio se la i zemlje na Dnjestru. Osim to je upadao u Poljsku, uguio je j o i u n u t r a n j e nemire Seida Ahmeta i sebi podvrgao njego vo sjedite, koje je etiri sata junije od Kafe, na rubu planine Agarmi, grad Solkat. Ali-begov nasljednik, kao tuma na Porti sipah (spahija) Junuz, poslan je za poslanika u Veneciju da vodi pregovore o oduzetim brodovima i o pritubama podanika, potkrijepljenim svjedoanstvima sandaka i kadija. Dubrovanima je reeno da, umjesto u zadnje vrijeme davane carine od t r i posto, sada mo raju dati pet posto. Pojavio se i jedan panjolski poslanik sa zahtjevom da, za odtetu koju su dosad plaali m e m l u k o m sultanu, plate Selimu godinji iznos uz potvrdu o slobodi crkve sv. groba i hodoasnika. Selim ga milostivo primi, nadari ga kaftanom i s pet tisua aki i obea da e ispuniti t u elju uz to da jedan poslanik doe zakljuiti urednu kapitulaciju. Ta kav je oprez bio potreban u asu kad je za kratkog ratnog za tija u I t a l i j i Leo X poslao etiri kardinala prvim etirima kr anskim silama, caru, panjolskom, engleskom i francuskom kralju da ih pozove na zajedniku vojnu protiv Turaka. Slijede e je godine Selim ponovo obnovio s Ugarskom samo na godinu dana sklopljeno oruano primirje za isti rok, te poalje aua Mustafu za poslanika u Veneciju da za Cipar zatrai godinji da nak od osam tisua dukata, koji je ve drugu godinu izostao. Signoria se ispria da je danak upravo poslan preko Cipra i esna est tisua venecijanskih dukata potee kao ciparski danak u sul tanovu riznicu. Kad ga je Selim primio, govorio je s poslani kom, to je bilo protivno njegovu obiaju, opominjui veneci jansku vlast da bude pravedna ako hoe mir. Selimova je vojska ove i slijedee godine bila zaposlena oko 1518. toga da ugui opasnu pobunu, koju je u Aziji raspirio jedan novator, koji se zvao Delali. Pobuna je bila tako brzo i tako sre333

tno uguena kao ona prole godine arapskog ejha H a n u a u Siriji, koju su u okolici Balbeka unitile ujedinjene snage Iskender-pae, namjesnika Tripolisa, Gizelde Kasim-pae iz Harne i Berdi Gazalija, namjesnika iz Damaska; glava pobunjenika je poslana u Edrene. Delali se sa svojim pristaama zadravao u Terhalu, u bli zini Tokata, u jednoj spilji, gdje je rekao da eka na svretku svijeta obeani Mehdijev dolazak. Veliki vezir Piri-paa je straario na Eufratu da osigura carstvo od Perzije. Ferhat-paa, rumelijski namjesnik, poslan je u Aziju, protiv pobunjenika. ehsuvaroglu, gospodar Zulkadra, progonio ih je od Elbistana do granice Sivasa. Meutim, kada je Delali poao u Karahisar, a Ferhat-paa u Ankaru, napao je ehsuvar pobunjenike i uni tio i h bez Ferhat-paine pomoi, to je u ovoga izazvalo bijesnu mrnju. Glasine o pojavi nekog navodnog princa Murata, jednog Ahmetova sina koji je bio pobjegao u Perziju i tamo umro, opo vrgnula su istraivanja i Hasandanovo svjedoanstvo (Hasandan je bio Seadedinov otac), pa se smirilo sultanovo uzbu enje. Kuga, koja je vladala u Adrianopolisu (Edrene), potakla je sultana da napusti grad i u lovu prokrstari okolicom, te da on da poe u Carigrad. Tamo je deftedar Abdelselam pred zidina ma seraja gradio u sultanovo ime tzv. mramorni kok (dvorac) i ukrasio ga uljanim slikama od kojih je jedna, kau, predstav ljala Osvajaa (el-Fatiha). Selim se svoga djeda sjeao jo kao sedmogodinji djeak i nije p r o n a a o dosta slinosti na slici, jer nije bilo velikog kukastog nosa kao u jastreba. Bio je ne zadovoljan zbog skupocjene graevine i isto toliko skupocjenog unutranjeg ureenja koka, ime se rasipao javni novac iz riz nice. Lukavi je deftedar poljubio zemlju i umirio sultana da iz datke za gradnju i za ureivanje nije isplatio iz riznice, nego iz vlastitog depa. Selim, vrlo obradovan zbog toga, dopustio mu je za to obui t r i poasne odjee jednu povrh druge i odob rio mu je da u njega zatrai to eli. Vrlo bogati defterdar izmolio je samo nekoliko mjesta iza Izmita, u oblasti guste ume, po imenu More uma. Sultan odobri molbu, a da nije znao za prostranstvo tog podruja. Tako je otad Abdelselamova obi telj bila jedna od najbogatijih u carstvu, jer je posjedovala sve pae i polja Izmita, sve do granice Mora uma. U isto vrije me dok se gradio kok, poloeni su u Carigradu temelji dami je Selima I koju je tek njegov veliki sin dovrio. Osvajau je bilo vie stalo do gradnje brodova, nego do ovih graevina. Naredio je da se izgradi stotinu i pedeset velikih i malih brodova, od toga t r i po sedam stotina tona. Stotinu dru gih, ve gotovih galija, bilo je popravljeno. U isto je vrijeme sa kupljena u Aziji vojska, petnaest tisua konjanika koji imaju leno (timar) kod Kaj serija, konjanski paa sa svim karamanskim sandacima u Larendi sa dvadeset tisua ljudi, anadolski 334

beglerbeg Ferhat sa trideset tisua ljudi. Bila je to vojska od preko ezdeset tisua ljudi i izgleda da je bila usmjerena prema Perziji, a mornarica prema Rodosu. Ve otkad se Kemal Reis za Bajezida I I iskrcao na Rodosu i opustoio jedan dio otoka, bo jali su se vjernici Rodosa novog napadaja. Stoga je ratniki ra spoloeni papa Julije I I pismom obavezao vitezove s Rodosa 8.2.1511. da savjesno borave na otoku i na povjerenoj i m strai. Kad je turska mornarica za osvajanja Egipta odjedrila u Aleksandri j u , Rodos je opet drhtao za svoju sigurnost. Ovaj puta se izvu kao samo psovkama, kojima je admiral u pismu upuenom ve likom m e t r u ovoga titulirao ugavim psetom i pseim sinom iz obitelji paklenih pasa. Sadanje novo naoruavanje nije vie doputalo sumnje da se ticalo ivanovaca. Selim je htio da nao ruanje bude u najveoj mjeri usavreno prije no to se usudi neto poduzeti, da ne bi onda morao nepotrebno odustati kao njegov veliki predak. On se zato srdio na svoje vezire koji su htjeli ubrzati vojnu. Kad je jednoga dana otiao iz Ejubove damije, pratio ga je Hasandan, otac povjesniara Seadedina. Upravo m u je pokazao grob svoje dojilje, kad je jedna velika ga lija, odreena da bude admiralski brod, isplovila od oruarne prema luci. Na iji je nalog putena s naveza, upita rasreni Selim. S mukom je veliki vezir Piri-paa spasio glavu admi rala Dafer-bega, najponiznije mu tumaei da je takav zakon da se brod pusti s naveza kad je gotov. Vi me pourujete, re kao je Selim vezirima, da osvojim Rodos, ali znate l i to je za to potrebno i moete l i m i rei koliko puanog praha imate na zalihama? Veziri su posramljeni zautjeli i slijedeeg su jut ra izjavili da imaju praha za etveromjesenu opsadu. to zna i zaliha za etiri mjeseca, kada ni dvostruka koliina nije dos tatna, povie srdito Selim. Hoete l i ponoviti neuspjeh Meh meda I I ? S tako ludim pripremama j a ne idem u rat i ne idem na put; mene uope ne eka vie nikakav put osim onaj na dru gi svijet. Posljednje je rijei izrekao kao u predosjeanju svoje smrti, do koje je uskoro i dolo na putu iz Carigrada u Edrene. Ve je t r i dana pred polazak na put osjeao otru bol u leima i , usprkos Hasandanovu (Seadedinov otac) nagovaranju da pri eka dok ne proe prit koji m u se pojavio, ipak je poao jaui na put u Edrene. Kada je kod orlua doao do sela Ugrakeji, 15. 9. 1520. gdje je svome ocu priskrbio boj, to je ovoga stajalo prijestolja, a kasnije i ivota, bolovi su m u se tako pojaali, da je bio pri siljen zaustaviti se. etiri osobna lijenika jo uvijek nisu znala drugog lijeka za ireve, nego da m u stave melem od katrana. Premda su ga odvraali, nije prestao uivati opijum. Hasandan, Seadedinov otac, nije ga n i trena ostavljao samog. Vidari su se pouzdavali u njega da e briljivo izvriti njihova uputstva. Ha sandan ga je njegovao dan i no. Sedme noi od polaska iz Ca rigrada molio je s n j i m sure Jasin i Selim je s njim micao 335

usnama. Kad je Hasandan doao do ajeta (retka): Rije Pre22.9.1520 dobroga je spas, Selimova se aka grevito stisnu i on izdahnu. Hasandan je imao dosta prisebnosti potrati za vrhovnim rizniarom Sulejmanom, koji je htio razglasiti vijest o sulta novoj smrti, i nagovoriti vrhovnog sobara da, uvajui tajnu, sutra, u osvit dana, kao i obino, pozove vezire na divan. Me utim je itavu no molio sa rizniarom suru Jasin. U osvit dana dola su t r i vezira; veliki vezir Piri-paa, Mustafa-paa i beglerbeg Ahmet-paa nekadanji sultanov vrhovni konjuar. Pi ri-paa proli suze i blagoslovi Hasandana zbog mjera opreza koje je poduzeo, jer bi bez njih galama ukopljenika pobunila janjiare, a time bi carstvo moglo b i t i baeno u najveu nevo lju. Postupilo se kao i obino na divanu, lijenicima su podije ljeni poloaji i sveane odjee, ove posljednje kao tobonji znak da je sultan zadovoljan njihovom slubom i svojim prizdravljenjem. etiri lijenika, t r i vezira, p r v i sobar, vrhovni sobar i Ha sandan, povjerljiva osoba, b i l i su jedini, njih desetorica, koji su znali za sultanovu smrt i strogo su uvali tajnu do dolaska prijestolonasljednika Sulejmana, kojemu je glasnik odnio tu vi jest. Lijenici su, sa ve t r i spomenuta slubenika odaje, b i l i kraj mrtvaca na strai i pokopali su mrtvaca s njegovim krevetom unutar atora. Tako je zavrio sultan Selim I , otar, pjesnik, osvaja, ui valac opijuma, mistik, silnik, ubojica neaka, brata i oca, na kon osam godina vladavine koju je zalio krvlju. Kau da je je dan dervi p r i njegovu porodu prorekao da e podjarmiti sedam vladara, to je prorekao po sedam madea s kojima je doao na svijet. To se slavno potvrdilo, kad je pobijedio b r a u Korkuta, Ahmeta i neaka, aha Ismaila, Kara-hana, kneza od Zul kadra i egipatskog sultana, to navode osmanski povjesniari. Mogli su ovih sedam madea protumaiti s isto toliko prava i sa sedam umorstava nad svojim krvnim srodnicima i sa sedam pogubljenih vezira. Hemdem-paa i Hasan-paa su glavom plati l i slobodu da sultana posavjetuju. Hemdem-paa, zbog savjeta p r i otpoinjanju perzijskog rata, a Hasan-paa zbog egipatske vojne. Veliki vezir Dukadin Ahmet i Iskender-paa platili su gla vom umjesto buntovnih janjiara; obojica Mustafa, jedan nje gov urjak, beglerbeg, a drugi veliki vezir, bili su okrivljeni za nepravdu i nevjeru, a Junuz-paa, to je uzeo slobodu prigova rati. Samo je alio za jednim jedinim koji je pao na bojnom polju Ridanije, za Sinan-paom, svojim ljubimcem, iji gubitak ni osvajanjem Egipta nije mogao b i t i poravnan. Hersek Ahmet i Piri-paa bili su jedini veliki veziri koji svoj poasni poloaj nisu platili ivotom. Selim je potedio svoje povjerljive osobe i uene ljude koji su smjeli uivati da budu u njegovu drutvu. Ovi, koje je on cijenio, b i l i su Halimi, veliki filolog, Nedati, ve l i k i pjesnik, i niandipaa Mehmed. Sva trojica su umrla iste godine, malo vremena prije njega. Samo ga je nadivio veliki 336

vojni sudac Kemalpaa-zade, stalni pratilac na vojni u Siriji. Veliki muftija Demali sjedio je osam godina za Bajezidove vlade, osam za Selimove i est za Sulejmanove na minderu (sje ditu) fetve, ali tada, kao muftija, jo nije imao vrhovnu pravnu ast Osmanskog carstva, no od svih uenih pravnika bio je za vlade sultana Selima najznaajniji i najpoznatiji. Ba zbog to ga elimo o njemu rei nekoliko rijei, a preko svih drugih e mo utke prijei. Ako izreku u Bibliji (Inilu) i Kuranu: Po njihovim dje lima ete i h poznati treba razumjeti i kod uenih pravnika kao i kod drugih struka, da ih prepoznajemo veinom po djelima njihova pera, onda to kod Demalija dolazi u obzir u daleko manjoj mjeri, nego itav njegov nain rada. Njegova zbirka fetvi, koja nosi naslov Al-muhtarat, t j . odabrane, spada dodue meu cijenjene zbirke fetvi, jer sadraj doista odgovara naslovu. Meutim, daleko znaajnije su za osmansku povijest one pre sude koje je izrekao kao muftija, prije svega t r i kojima je tre balo opravdati objavu rata protiv Egipta. Pitanja su postavlje na na slijedei nain: Ako jedan padiah Islama u svetoj bor bi za iskorjenjivanje bezbonika (tj. Perzijanaca) bude ometen pomou koju tome bezboniku prua drugi padiah, da l i je po zakonu doputeno ubojstvo i zaplijena njegove imovine? Po tvrdni je odgovor obrazloen izrekom iz predaje (Hadisa): Tko bezbonicima pomae, i sam je bezbonik. I drugo pitanje: Ako neki narod koji nosi islamsko ime (Egipani), svoju dje cu i mladie radije mijea s obiteljima nevjernika (erkezima) nego s muslimanima, da l i je doputeno da ih se ubije? Bez daljnjega. Tree pitanje: Ako neki narod toboe pod iz likom Islama, kojeg ispovijeda, na svoj novac utiskuje rijei svo je vjere, a zna da e taj isti novac doi u ruke krana, idova i sedamdeset i dvije sekte, koji e t i m novcem Boe sau vaj ii stramputicom i taj e novac u svom neistom stanju nositi uza se i u sluaju potrebe izdati, to treba uiniti s tak vim narodom? Odgovor je glasio: Ako to ne spreavaju o zakonu je da ih se ubije. Osim ovih pitanja, koja odluuju, po zakonitosti jednog nepravednog rata, dijelio je muftija Demali svoje fetve takvom spremnou i bezobzirnou prema stranka ma, da je kroz prozor samo vjeao koaru u koju su se stavlja la pitanja koja je on onda opet samo s odgovorima da i ne sputao pomou koare dolje. Stoga je i dobio ime Zenbillu mufti, t j . muftija od koare. Pa i pored fanatizma, koji je izreen u ove t r i fetve, prekinula je Demalijeva pravdoljubivost vie pu ta jedan in ponovljene tragedije Selimova silnitva. Sultan je u srdbi zapovijedio da se pogubi stotinu i pedeset inovnika riznice. Demali je poao na divan, premda za to kao muftija nije bio ovlaten, i zatraio da doe do sultana. Dunost je muf tije, rekao je brinuti se o onom drugom ivotu sultana Isla ma i j a te molim za ivot nepravedno osuenih inovnika riz22 Historija Osmanskog carctva

337

nie. Ulema nema pravo mijeati se u poslove vladanja, re kao je sultan. Samo se strogou moe vladati nad masom. Demali odvrati da ovdje nije rije o ovome svijetu, nego o dru gome i tko oprata, toga eka vjeita nagrada, a nepravednu strogost vjeita kazna. Selim je na Demalijevu molbu osueni ma poklonio ne samo ivot, nego ih je, na njegovu drugu mol bu, postavio opet na njihove poloaje. Jedan drugi pravni slu aj, nita manje vaan, bila je osuda etiri stotine trgovaca koji su zbog trgovine svilom iz Perzije bili kanjeni ne samo oduzi manjem robe, ve i smru. Muftija je jahao kraj sultana na pu tu u Edrene i navukao je na sebe sultanovo predbacivanje, jer se ustruavao dati eljenu fetvu za obrazloenje smrtne presu de. Zar nije doputeno, upita Selim, dvije treine puanstva pobiti za dobrobit one preivjele treine. Da odgovori Demali ako ove dvije treine prijete da dovedu do velike nevolje. Ima li vee, nego neposluh prema padiahu, nas tavi Selim. Svaka zemlja koja svome gospodaru otkae posluh, brzo kree prema propasti. Neposluh nije jasan, nastavi De mali, budui da prodaja svile dosad nije bila zabranjena. Ne mijeajte se u vladarske poslove, odvrati Selim ljutito muftiji. Ovaj se bez pozdrava brzo povue. Selim, pun bijesa i uenja, spusti uzde i zaustavi se neko vrijeme, te ovaj puta potisne iz ljev bijesa. Kad je doao u Carigrad pustio je zatvorene trgov ce na slobodu i dao im zaplijenjenu svilenu robu. Muftiji je po slao pismeni nalog da oba poasna poloaja u pravnoj slubi, poloaj vrhovnog rumelijskog i vrhovnog anadolijskog suca uje dini u svojoj osobi. Demali je odgovorio da, ma koliko je du nost sluati sultana, on ipak ima s Bogom stariji ugovor, a nje mu je zaprisegnuo da nikada nee primiti poasti koje su veza ne za zapovijed, nego e se ograniiti samo na to da odluuje o pravnim pitanjima. Sultan ga je tim vie cijenio i kao dokaz svog tovanja poslao mu pet stotina dukata. Kao pravi aneo-spasitelj priinio se muftija Demali kra nima, a naroito Grcima, iteljima glavnoga grada, kad se Se lim, nakon masovnog umorstva iita, u svojoj dravi odluio unititi i Grke i opljakati sve crkve. Postavio je muftiji kaklji vo pitanje: to je zaslunije, itav svijet podjarmiti porezima ili poraditi na tom da se narodi obrate na Islam. Muftija, koji ni je pogodio sultanovu namjeru, odgovori da je obraanje nevjer nika daleko zaslunije i Bogu ugodnije djelo. Selim izda veli kom veziru nalog da sve crkve pretvori u damije, da zabrani svaku inovjersku slubu Boju i da osudi sve krane na smrt, ukoliko se ne bi obratili na Islam. Veliki vezir, pogoen ovim krvavim nalogom, posavjetova se s muftijom, na ijoj fetvi je poivao nalog. Potajno su savjetovali patrijarha da pri objav ljivanju zapovijedi zatrai u sultana zakonito roite. Po milje nju vezira i muftije, da sultan ne moe odbiti ovu molbu, on je uvai. Patrijarh praen itavim svojim sveenstvom, pojavi se 338

na divanu u Edrenu i pozva se na sveani ugovor Mehmeda I I , pri e m u je sultan p r i zauzimanju grada sveano obeao da crk ve nee pretvoriti u damije, da vrenje obreda nee ometati i da e dopustiti javnu u s k r n j u sveanost. Kuran govori protiv nasilnog obraenja i osigurava nemuslimanima trpeljivost uz da vanje poreza po svakoj glavi. Izvorni je dokument bio spaljen, ali t r i stara janjiara, koja su prisustvovala zauzimanju Cari grada prije ezdeset i pet godina, posvjedoila su da je sultan odobrio poslanicima grada, koji su mu donijeli kljueve u zlat noj posudi, ove t r i toke. Selim je potovao izreku Kurana i Osvajaevu (el-Fatihovu) rije, ukoliko je ona priznavala slobodu vrenja vjerskih obreda, ali je dodao da zakon ne trai da tako lijepe zgrade kao crkve i dalje budu skrnavljene idolopoklonstvom. Zapovijedi da se sve crkve u Carigradu pretvore u da mije; kranima je doputeno sagraditi druge crkve od drveta, a one u propadanju popraviti. Dakle, ako Selim nije svretak svoje vladavine ukaljao morem krvi nevjernika, kao to je to na poetku uradio s krivovjernicima, treba to zahvaliti ovje nosti velikog vezira Pirija i muftije Demalija. Ipak i m je odu zeo njihove najljepe crkve pretvarajui ih u damije i zadovo ljio se zaslugom da ih je nasilno liio crkava umjesto njihova ubojstva to mu se branilo. Ako u Islamu nema tu zaslugu, ipak je stekao jednu veliku zaslugu za vjeru i carstvo, kad je kao po bjednik perzijskog aha i sultana Memluka pripojio Osmanskom carstvu vei dio Kurdistana i Mezopotamije, zajedno s Egiptom. Titula Mehmeda I I bila je da je, zauzeem Konstantinopolisa (Ca rigrada), gospodar dvaju kontinenata i dvaju mora, a Selim je t u titulu uvrstio, postavi slunik i uvar obaju svetih mjesta i gradova, naime Meke i Medine. Mehmed I I i Selim I , oba osva jai, ispunili su razdoblje, s vladavinom Bajezida I I koja je me u njima, od sedamdeset godina. Oni su glavni stupovi zgrade os manskog osvajanja, a time i poveanja carstva. Na njima poi va povijest ovog drugog razdoblja nakon osvajanja i poveanja carstva, a u slijedeem razdoblju bit e ono na vrhuncu svoje moi i veliine.

22*

339

GLAVA DVADESETPETA Prvo razdoblje vladavine Sulejmana I

Dogaaji su plod prirode i ljudi. Priroda je uvijek velika i kad njezin mirni tok ne prekida revolucija; dogaaje ne ine velikim njihovi zaetnici, nego esto postaju vani mnotvom onog to se dogodilo i nepredvidivim nizom posljedica. Veliki i ni i velika djela potjeu uvijek od velikih dua i duhova, bilo da oni te dogaaje sami vre i l i ovjekovjeuju prikazivanjem. Takvi ini, djela i njihovi zaetnici veinom su samo tedljivo posijani na irokom podruju historije naroda, ali n i t i jednoj dravi, koja je ikada gospodarila u povijesti veliinom i moi, ne nedostaje momenat procvata kada su se sve klice kulture i snage energije pojavile da b i se razvile i dovele do najvieg pro cvata njezinu snagu i veliinu. esto je to bilo bez sudjelovanja vladara u neogranienim dravama, esto se to dogaalo vlastodrevim stvaralakim postajanjem, pa su po njemu svjetlo i i vot doli do svoga bivstva. Vladavine velikih vladara, ve same po sebi vane i privlane, postaju to u dvostrukoj i trostrukoj mjeri, ako se po njima odredi vrhunac moi i veliine naroda i carstva, ako kao osvajai, zakonodavci i dravni stvaraoci ne natkriljuju samo u znatnoj mjeri svoje pretke i nasljednike, ne go ako epoha njihova djelovanja i povijesno pada u znaajno vrijeme, gdje veliki dogaaji i veliki ljudi stoje naporedo s tak vim carstvima i narodima. Zbog toga je vladavina Sulejmana Zakonodavca, Velians tvenog i Velikog najvanija i najznaajnija u povijesti Osman skog carstva. Ono njemu zahvaljuje najvii procvat svoje veli ine i moi zbog mudrih dravnih formi i osnovnih zakona, pro irujui podruje zemlje i znanje velikim djelima u ratu i mi ru, velikim djelima duha i graditeljstva. On je u najveoj mjeri najvei vladar kojega povijest Osmana moe pokazati, jedini ko jem su evropski povjesniari pridjenuli ime Veliki, i to s pra vom, dok ga osmanski nazivaju skromnije, samo Zakonodav cem . . . Ako se u starom, tradicionalnom uenju Pitagore, koje je ovaj preuzeo s Istoka, govori o znaenju brojeva i tvrdi da broj sedam, koji najvie djeluje na epohe u prirodi i na odluivanje o dogaajima, nakon broja t r i i jedan, odrava najznaajnije mjesto kao sveti broj, ipak broj deset vai jo i vie nego eti r i (pitagorejski tetraktvs) kao najpotpuniji od svih brojeva, jer se njime zatvara ciklus brojenja pa se poinje opet od poetka. Osjetilnu potvrdu ove savrenosti istonjak nalazi u prstima ru ku i nogu, u deset osjetila (naime pet vanjskih i pet unutarnjih), u deset dijelova Kurana i njegovih deset naina uenja (itanja), 340

u deset zapovijedi Pentateuha, u deset Muhamedovih sljedbeni ka, u deseterostrukoj razdiobi vojske (decurio, eenturio, haliarhe), u deset astronomskih nebesa i u prastarim orijentalnim pre dodbama o genijima koji rukovode umom. Po ovom prastarom nainu predoavanja vanosti i savrenosti broja deset nije se moglo deseto stoljee po Hidretu i deseti vladar Osmana naja viti u njihovim oima drugaije, nego izvanredno vano i monu mentalno. Devetstota godina po Hidretu, kada je roen Sulej man, znai za Evropoljanina posljednju godinu devetoga stoljeaa Azijcu prvu godinu desetoga stoljea. Kao to je Timur gos podar devetog stoljea, tako je Sulejman gospodar desetoga. Kako istonjaka povijest u ivotu onog osvajaa istie brojku devet kao naroito znaajnu, tako to ini savrenom brojkom deset za ovog Zakonodavca. Roen prve godine stoljea po Hidretu, Sulejman je u njegovoj prvoj etvrtini nastupio kao deseti osmanski sultan u cvatu m u k e snage s vrlinama vlada ra. Priroda ga je bogato obdarila odlinim svojstvima duha i u di, energijom i poduzetnou, pa se inio Osmanima, okruen poslanikom slavom svog imena, kao od Boga poslani vladar. Za njegova djela se nadaju da e ispuniti glas naroda i rije Kurana, o kojima govori donosilac Sulejmanova (Salamonova) pisma kraljici od Sabe: Jer ovo je od Sulejmana, a to je u ime Preblagoga, Najmilosrdnijeg, da se izvri na najsretniji nain. S vijeu o zatajenoj Selimovoj smrti u Ograkeju doao 22.9.1520. je ehaja silahdara, Sulejman-aga, kao vjesnik u Manisu (Magne ziju), gdje je Sultan Sulejman vladao kao namjesnik. Trei je ve zir, rumelijski beglerbeg Ahmet-paa, poslan u Edrene zbog st raha da vojsci prije vremena ne izda tajnu. Meutim, i m je iz Manise (Magnezije) stigla vijest da je Sulejman poao na put u Carigrad, sazvao je veliki vezir tjelesne strae solak i objavio im sultanovu smrt. Oni su bacili svoje kape na zemlju, glasno zaridali, a u itavom su taboru Oborili atore u znak vojne alo sti. Veliki je vezir zapeatio vage za mjerenje blaga i povjerio drugom veziru Mustafi i Ferhat-pai brigu da le sprovedu u prijestolnicu, a sam je onamo odjurio preobuen u vjesnika da bi primio gospodara p r i njegovu dolasku. U nedjelju uputio se Sulejman sa t r i galije iz Uskiidara (Skutarija) u seraj gdje su 30.9. mu janjiari doli u susret za zahtjevom da ih obdari prigodom dolaska na prijestol. Popodne je stigao veliki vezir. Odmah je objavljeno da e doi do poklonstva s rukoljubom i da e se od rati alobna sjednica, a pogreb je odreen za slijedei dan uju tro. Prvoga listopada (oktobra) Sulejman je, u alobnoj odjei, 1.10. iz u n u t r a n j e odaje, praen samo velikim vezirom, uao s prvim jutarnjim rumenilom u dvoranu za poklonstva, gdje je doekan povicima auevske dobrodolice. Muftija i ulema poklonili su se novom gospodaru poljubivi m u ruku. Oko podne je stigla vijest da se oev le pribliava vratima Edrena, a Sulejman m u je iziao u susret sve do vratiju. Pae su sile s konja i nosile 341

lijes kraj kojega je sultan iao pjeice. Postavili su ga na visinu estoga od sedam breuljaka grada, onog koji lei najblie gr koj patrijariji. Poto je obavljena posmrtna molitva u Mehme dovoj damiji, Sulejman je izdao prvu vladarsku naredbu da na ovom breuljku treba ocu za poivalite podii grobnu zgradu, 1.10.1520. damiju i kolu. Trei dan, otkako je sultan u Carigradu, u nje govoj je prisutnosti otvoreno blago da b i se zadovoljili zahtjevi vojske da i m se prigodom uspona na prijestol dade plaa s povi icom. Janjiari, koji su prigodom Selimova uspona na prijestol dobili svaki po t r i tisue aki, t j . 50 dukata, traili su sada pet tisua, a ostali u istom odnosu vie. Oni prvi su dobili, to su prije osam godina dobile spahije (sipahi), silahdari, hurebe i ulufedije, svaki treinu dara s razmjernim poveanjem plae; spa hije (sipasi) i silahdari pet, hurebe etiri, a ulufedije t r i ake dnevnoga dodatka. Age, koje su ga sluile u Manisi (Magneziji) dok je bio prijestolonasljednik, poaene su poloajima i daro vima, a njegov dvorski upravnik Kasim-paa odlikovan je au vezira, t j . s t r i tuga. Izvrivi na taj nain za prva t r i dana svo je vladavine dunosti prema ocu, vojsci i slugama, odmah je na djelu izrazio naela svoje vladavine: strogu pravdoljubivost i do broinitelj sku velikodunost. est stotina nesretnih Egipana, koje je sultan Selim dovu kao iz njihove domovine u Carigrad, smjeli su se vratiti svojim kuama. Perzijskim trgovcima, kojima je protiv Selimove ope zabrane perzijske trgovine uvezena roba oduzeta, podijeljeno je vie od m i l i j u n aki odtete. Aga silahdara, okrivljen zbog ne reda svoje momadi, smijenjen je s poloaja, a pet krivaca je smaknuto. Konano je i kapudan mornarice Dafer-beg, zbog svoje okrutnosti poznat pod imenom krvavi, odmah na prija vu svoga ehaje skinut s poloaja i zatim, nakon redovite, uobi ajene istrage i dokaza o njegovim nedjelima, objeen, da bude primjer za zastraivanje. Takva vijest o blagosti i strogosti bre je preletjela prostrano carstvo sve do krajnih granica, nego pi smena obavijest o stupanju na prijestol, koja je nekoliko dana nakon ovoga poslana velikim namjesnicima u carstvu, naroito: Hair-begu u Egiptu, erifu u Meki i krimskom hanu. Dubrovani, koji su plaali danak, poslali su darove u srebru i zlatnim tka ninama, vrijedne osam tisua dvjesta dukata; darovi su milos tivo primljeni, a njihove su trgovake slobode potvrene. U fermanu-potvrdi, upuenom Hair-begu pie: Moja je plemenita zapovijed koja poziva kao sudbina i mijea se u ivot kao usud da bogati i siromani itelji grada i polja, podreeni i podanici, svi poure da te posluaju; ako neki odugovlae s ispunjavanjem dunosti, onda ih b i l i to emiri i l i fakiri smakni, a po izreci: Na je ivot vraanje dobra dobrim, zla zlim; k o j i su pretpostavljeni, treba sav mete da dovedu u red. Primit e onda Nau milost, a Naa blagonaklonost e te obu hvatiti. Vidjet e ostvarenu izreku: Jer ste zahvalni, ukazat 342

u vam j o vee stvari, i drugu: Zahvalnost osigurava trajanje milosti; sa zahvalnim marom treba vriti sadraj nareenja koja dolaze od moje Visoke porte, njihov smisao treba shvatiti. Ne smije propustiti da pravednou titi velike i male koji ive na tvom podruju itd. Na to e Hair-beg u svom odgovoru: On je obznanio radosnu vijest o dolasku na prijestol i visoki ferman-potvrdu poslao od Kaira do granica Nubije i Kairavana, a obrednom molitvom i novcem neka je priznato Njegovo Veli anstvo sultan. Od svih arapskih ejhova pristigli su vjesnici i njihova pisma s dobrim eljama popraena su darovima i u naj skorije e vrijeme stii s darom prigodom dolaska na prijestol. Po svoj prilici je isto takva zapovijed odaslana sirijskom namje sniku Hazali-begu, ali, umjesto isto takve vijesti o pripravnoj poslunosti, dola je vijest o uskraivanju posluha. Danverdi Gazali, rodom Slavonac, koji je kao emir memluka njihova pred zadnjeg sultana, Kansu Gavrija, sramotno izdao Selimu i za svo je izdajstvo bio nagraen namjesnitvom Sirije, nije tako brzo primio vijest o sultanovoj smrti. Smatrajui da je to povoljan 24.10.1520. trenutak da se posvema otrese osmanskog jarma, domogao se utvrde u Damasku, a Bejrut dao zaposjesti po jednom svom robu. Dvojicu drugih je poslao u sirijske planine i u Egipat da b i pobunili Drue i Arape. Egipatskog namjesnika Hair-bega poz vao je takoer na pobunu, prikazujui m u kako je to lak podu hvat pod tako mladim i neiskusnim gospodarom kao to je to Sulejman. Ovaj lukavo odgovori, neka se najprije domogne Siri je i njezina predzia Haleba (Alep), a sve drugo e onda biti la ko. Gazalijevo pismo je odmah poslao po jednom svom po vjerljivom ovjeku, imenom Alaji, u Carigrad. Poetkom studenog (novembra) Gazali poe sa petnaest tisu a turkmenskih konjanika i memluka i s osam stotina vojnika s p u k a m a iz Damaska ka Carigradu. Istovremeno je trei ve zir, Ferhat-paa, koji je imenovan vojskovoom protiv pobunje- mj. 11.1520. nika, u Galipolju s etiri tisue janjiara i etiri tisue sipaha (spahija) preao Dardanele, da b i se sjedinio s azijskim trupa ma beglerbega Karamana i ehsuvaroglua, lenskog gospodara Zulkadra, koje su bile potinjene njegovu vrhovnitvu. Gospo dar Tripolisa, Bejruta i itave sirijske obale, Gazali, stajao je pred Halebom (Alep). Njegov zapovjednik, Karada-paa s bego vima Antakije (Antiohije), Tripolisa, Hame i Himsa, koje je pri vukao sebi, hrabro je branio grad. Opsjedanje je trajalo mjesec i pol dana, a Gazali ga je napustio kad je u o da se pribliava 22.12. Ferhat-paa. Vratio se u Damask i priredio gozbu na koju je po zvao pet tisua janjiara koji su ostali u Damasku kao osman ska posada. Pretvorio je gozbu u janjiarsku no; napao i h je i zatim sve dao poubijati. Meutim su stigle sjedinjene Ferhat-paine i ehsuvarogluove ete u u r n o m koraku, prevalivi za etiri dana put od Haleba do Damaska. Pred gradom je, k o d mjesta Mastabe, dolo do borbe. Kad je Gazali vidio da je bitka 27.1.1521. 343

izgubljena, pokuao je pobjei preodjeven u dervia, ali ga je 6.2. 1521. izdao njegov vlastiti rizniar Seid Alija i uhvatio, ubio, te njego vu glavu dokotrljao pobjedniku pred noge. Na tu vijest o pobje di, koja je stigla u Carigrad, dano je Ajaz-pai namjesnitvo Ha leba (Alep). On je bio dosadanji namjesnik Anadolije i za vri jeme osvajanja Egipta, za Selima, kao janjiarski aga, istakao se hrabrou. Ferhat-paa zapovijedi svojim etama da zastanu kod Kajserije u blizini brda Ardi da bi osmotrio kretanje perzijske vojske koju je ah Ismail sakupio u oekivanju po voljnog ishoda sirijske pobune. S Gazilijevom glavom stigla je u isto vrijeme u Carigrad i vijest da je Behram-au, koji je bio poslan u Ugarsku sa zahtje vom o plaanju danka, bio podvrgnut zlostavljanju i da je ubi jen. Sulejman se toliko obradovao vijesti o sirijskoj pobjedi da je trofej-glavu htio poslati po naroitom poslaniku svom prija telju dudu Loredanu, kao dokaz prijateljstva, to je bailo (kon zul) samo s mukom sprijeio. Zbog ugarske povrede poslani kog prava bio je toliko ljutit da je odluio odmah sam poves ti rat, a predigra za to je ionako ve bila dana poetkom njego ve vladavine, jer su pae Smedereva i Vrhbosne bile osvojile Srebrenik, Teanj, Sokol i Knin. Posada prvih t r i j u utvrda bila je pobijena, usprkos danom obeanju o slobodnom odlasku, Knin je spaljen, a hrabri biskup Berislav na rjeici Korenici vje rolomno ubijen. Rumelijski beglerbeg Ahmet-paa dobi nalog da odmah iz Carigrada poe prema Ipsali. Zavrbovano je petnaest tisua azapa, a t r i stotine topova i etrdeset galija je stavljeno u stanje pripravnosti. Sulejman, poloivi najprije kamen-temeljac za damiju posveenu grobu njegova oca, posjeti sveano oev 19. 2.1521. grob i grobove svoga djeda i pradjeda (Selimov, Bajezidov i Me hmedov), te poe po prvi puta sam u boj. U Sofiji se s carskim taborom sastao Ferhat-paa, koji je dosad bio u Ipsali s t r i sto tine deva koje su nosile prah, olovo i druge ratne potreptine. Sada je pristiglo jo trideset tisua deva koje su bile sakuplje ne u Aziji pa su preko Bosfora pole za vojskom. Raji sofijskog smederevskog, kruevakog (aladahisarskog) i vidinskog paaluka nareeno je da isporue deset tisua kola b r a n a i jema, i me su natovarene deve. Njihova je kupovina i naplata za goni e deva u p u e n a iz javne blagajne. Ahmet-paa, rumelijski beg lerbeg, upuen je iz Nia prema apcu, letei odredi su podije ljeni na dva dijela, od kojih je jednim zapovijedao Mehmed Mi haloglu idui u smjeru prema Sedmogradskoj (Erdelju), a dru gi je dio prevodio Omerbegoglu. On je trebao etovati i ii pred carskim taborom. Veliki vezir Piri-paa poe s tisuu janjiara, sa spahijama i svim azapima prema Beogradu, dok je Sulejman poao preko Alaehira prema apcu. Ahmet-paa je estoko opsjedao abac, a posada, koja se sa stojala samo od stotinjak momaka i nekoliko jahaa, hrabro se branila pod zapovjednitvom Simona Logodija. Poto su Tur344

ci ispunili vodeni opkop pruem, mogli b i se hrabri branitelji lako spasiti preko rijeke, ali srozavi se na samo ezdeset lju di doekali su navalu koja ih je sve stajala ivota, ali je odnije la i sedam stotina Turaka. Njihove su glave du puta u dugom nizu nataknute na kolac. Sulejman je slijedeeg dana uao u tvravu, dopustivi osvajau Ahmet-pai i sandakbezima da ga poljube u ruku. Naredio je da se grad bolje utvrdi s pomou vo denog opkopa i da se preko Save podigne most da b i mogao prijei u Srijem. Za to vrijeme sjedio je na obali u ardaku da bi nadzirao marljivost radnika, a sve vojne age stajale su s ba tinama u ruci iza radnika. Devet dana se neprestano radilo na mostu, a u meuvremenu je stigla vijest da je Zemun pao veli kom veziru u ruke, da je gospodarica Kulpenika napustila svoj dvorac, da je Jahja-paa, Bali-begov sin, za svog etovanja zau zeo nekoliko utvrda i odsjekao ezdeset glava. Nakon deset da na je most, dug tisuu i osam stotina lakata, bio gotov, spreman da preko njega prijee vojska. No, isti dan rijeka toliko silno nabuja da razori most, a prijelaz je omoguen tek nakon osam dana. Gotovo mjesec dana je Piri-paa bio pred Beo gradom, kad se Sulejman sa itavom preostalom vojskom sam pojavio pred tvravom. Prebjezi su odali da su zidine najslabije sa strane s koje Sava utjee u Dunav i odmah je grad napadnut jakim orujem s otoka koji se tu nalazi, s to veim uspjehom to je opsjedanima nedostajalo oruja. Vojvoda od Havale (Avale) je kukaviki pobjegao, te je zajedno s utvrdom pao u turske ruke. Tracijske (bugarske) unajmljene ete napustile su grad i povukle se u utvrdu u koju su i h jedva pustili zapovjednici Bla Olah, Jan Botij i Ivan Morgaj, budui da su kukavice i beskori sni brbljavci. Ovi su hrabro branili kranski bedem i ve su odbili vie od dvadeset navala, kada je Sulejman po savjetu je dnog francuskog i l i talijanskog prebjega pokuao lagumom potkopati najvei toranj grada, koji su ugarski historiari na zvali tornjem visokim milju, a osmanski su ga prozvali bezo pasnim. Sulejman zapovijedi da ga raznesu. Jedva je preostalo etiri stotine ljudi sposobnih za borbu, ali ovi b i se, kao i oni iz apca, drali do posljednjeg da nisu bili prisiljeni na predaju zbog vjerske mrnje Srba i izdaje Franje od Hedervara i Valen tina Tereka uz obeanje da e i m Turci potedjeti ivot i osta viti slobodu. Ovo su obeanje Turci slabo odrali, jer su sablja ma posjekli vie Maara, a samo Bugare su preselili u Cari grad, gdje jo uvijek jedna etvrt grada i selo na Bosforu nosi ime Beograd. Bali-beg, Jahjin sin, imenovan je zapovjednikom osvojene tvrave. Dvadeset i jednoj tisui Vlaha nareeno je da poprave tvravu. T r i tisue janjiara ostalo je kao posada. S Beogradom su u turske ruke pale srijemske utvrde Kulpenik, Barid, Perkas, Slankamen, Mitro vica, Karlovci i Ilok. [O takvom krupnom uspjehu izvijestila su pisma o pobjedi upuena glavarima po cijelom carstvu, a i Veneciji po poseb345

8.7.1521.

19.7. 27.7.

4.8. 9.8.

nom izaslaniku. Nakon to su trupe bile nagraene, poglavar stva grada uspostavljena, Beograd sa 200, a abac sa 20 topo va opskrbljeni, a ume otoka na Dunavu iskrene, Sulejman krene za Carigrad. 19.10. Ve na m a r u mu priope smrt njegova dvogodinjeg sina Murata, dva dana prije njegova prispjea u Carigrad umre mu 29.10. ki, a deset dana po njegovu dolasku premine m u i devetogodi nji sin Mahmut od boginja. Radi alosti se otkau svi divani i prijemi poslanstva Dubrovnika, Rusije i Venecije to su elje l i sultanu iskazati estitke. Dubrovanima je u odgovor podije ljena sloboda od carina u svim turskim pristanitima i trgovi tima i doputena i m je kupovina ita za njihove potrebe. I Ru sima je sultan izaao u susret, jer je krimskom hanu stavio do znanja da ih ne smije uznemiravati. Izmijenjeni su poslanici, ali Rusi nisu uspjeli dobiti pismeni ugovor to su ga eljeli. Vene cijanci, u dobrim odnosima od Sulejmanova ustolienja, obno1.12.1521. vili su m i r i zakljuili ugovor od trideset lanova. T u se pred vidjela sloboda plovidbe, sigurnost trgovaca, boravljenje posla nika u Carigradu, koji se moraju mijenjati svake t r i godine; od bjegli venecijanski robovi moraju se vratiti, ako su krani; a ako su muslimani, moraju se za tisuu aki otkupiti. Pljaka obala bit e nadoknaena, a brodolomci osloboeni. Brodovi, to plove bez svojih kapetana, snose sami odgovornost; ubojice i grabenici b i t e izrueni; u pravnim poslovima istupaju i tu mai pred sudom; bailo (konzul) se poradi dugova ne moe za tvoriti, a bez bailove dozvole ne moe putovati nijedan veneci janski trgovac. Ovi su slobodni od poreza po glavi (glavarina), za njihovo nasljedstvo stara se bailo, brodovi e se pretraivati u Carigradu i na Dardanelima. Konano (a to su dva najvanija lana), Republika plaa za Cipar 10.000 i za Zante 500 dukata. Granice su bile potvrene kako su bile jo u 14 stoljeu izmeu bosanskih kraljeva i Republike.] Tako je protekla prva godina Sulejmanove vladavine slav no u ratu i miru, dostojan primjer svim b u d u i m pokoljenji ma. N i t i asak mu nije proao neiskoriteno za dravne poslove i svaki je njegov korak odavao karakternog ovjeka, vladara i savrenog muslimana. Bio je neprestano pun misli i planova, brz i vrst u njihovu ostvarenju, postojan u svome miljenju, revan u svojoj vjeri, prijatelj znanosti i izuavanja, kranima sklon, ali otar protivnik idovima. Njegovo jako elo, smea boja lica i ozbiljni izgled navjeuju kolerian temperament, a jo vie je mrko izgledao jer je nosio turban svijen sve do oiju. Dao m u je i novi oblik, razliit od onoga njegova oca. Ovaj ga je nosio okruglo, a Sulejman ga je savio u mnogo nabora, tako da se vidio samo v r h obavite kape. Onaj je Oblik dobio ime sel i m i , a novi je nazvan jusufi, bilo po onom egipatskom Jusufu, bilo po Jusufu Salahudinu, a jedan i drugi su uzori velika zna nja o upravljanju. Istonjaku je veoma vano pokrivalo glave 346

kao oznaka dostojanstva i poloaja na drutvenoj ljestvici, a moe imati ak i religiozno obiljeje. Za Sulejmana su povezi za glavu i turbani naj briljivi je odabrani zajedno s odjeom. Samo sultan je nosio visoko vezani povez u k r a e n s dvije perja nice; veziri su nosili isto takav povez, dolje irok, a gore je muslinom (finom tkaninom) prolazila iroka zlatna traka (kalevi); dravni su inovnici nosili visoki sveani turban nalik na Sulejmanov, samo to je bio manji (mudeveze); ueni pravnici su nosili okrugli debeli nabor (horasani); unutarnja tjelesna stra a je imala zlatnu kapu (uskuf); vanjska straa, bostandije, imali su crvenu kapu koja je visila (baretu); janjiarski oficiri su nosili kapu u obliku ljema ukraenu perjem (kuka); janji ari su imali pustene kape (kee); obini su ljudi nosili razba ruen povez (periani), jednostavni turban (dulbend) i l i nemar no prebaeni al (emle). U pratnji onih prvih, dvorskih i drav nih inovnika, koji su se razlikovali na taj nain svojim turba nima, jahao je Sulejman svakoga petka u damiju da prisustvu je sveanoj obrednoj molitvi. Pratila su ga, po prvi puta, etiri vezira, jer njihov broj za bivega sultana nikad nije preao tro jicu, premda je ve Osvaja (el-Fatih) utvrdio njihov broj na e t i r i . To su b i l i : veliki vezir Piri Mehmed, roeni Karaman iz obitelji ejha Demaledina Aksarajija. Od bitke kod aldirana uivao je Selimovo najvee povjerenje, a od zavretka egipat ske vojne poaen je najviom dravnom au; Mustafa, dru gi vezir, roeni Slavonac, oenjen Sulejmanovom sestrom, gra ditelj je damije u Gebzi (staroj Libyssi), koja jo i danas potu je njegovu uspomenu. Ferhat, roeni ibenanin, bio je samo deset godina stariji od sultana, ratniki raspoloen, nagao, bez granino astohlepan. Kasim, u dravnoj slubi osijedili sluga, bio je defterdar i dvorski upravitelj kad je Sulejman jo bio prijestolonasljednik i namjesnik Manise (Magnezije). Kasim je, uskoro nakon povratka iz Beograda, zamolio da ga sultan zbog starosti razrijei dunosti; dobio je razrjeenje s godinjom pla om od dvije stotine tisua aki (etiri tisue dukata po tada njem teaju), to je odmah postalo pravilom za mirovinu ve zira. Njegov je sin Ahmet-beg istovremeno imenovan sandakbegom. Zatim je protekla u sjednicama vijea i u graenju. U Cari gradu je podignuta damija, posveena uspomeni Sulejmanovog oca. Na ugarskoj su granici uvreni abac i Beograd, a u njegovoj blizini utvrda Havale; na obalama Egejskog mora uvren je grad Kavale, u blizini Soluna, a arsenal mornarice se marljivo naoruavao. Ovo se naoruavanje poduzimalo zbog vrstog sjedita reda ivanovaca, Rodosa, koji je vladao morem. Na ovaj sjajni, ali i teki poduhvat potaknula je osmanskog vladara kao dravni razlog ponajprije ovisnost o k r a n s k i m gusarskim brodovima u Sredozemnom moru, doklegod je Ro dos u rukama kranskih vitezova. Bila je to nesrea za tolike 347

muslimane koji su skapavali u ropstvu navjernika, a bila je tu i potreba da se poveu morskim putem Carigrad i novoosvojeni Egipat, kao i to da se osigura slobodna vonja hodoasnikim brodovima. Osobni razlog je bilo i astohleplje da se ovom po bjedom, kao i pobjedom Beograda, osvijetle dvije tamne toke koje su bacile m r l j u na trijumfalni tok njegova velikog pretka. Htio je tamo pobijediti gdje je osvaja Carigrada bio pobijeen. Htio je zatititi carstvo na jugu kao i na sjeveru, na moru i na kopnu, od dva bedema Kranstva to su se dosada smatrala neosvojivim, naime od Rodosa i Beograda. Iako su ovi razlozi za Sulejmana bili uvjerljivi i dali mu dosta poticaja, i premda su ga njegov ratniki raspoloeni vezir Mustafa i njegov mor ski vuk, pomorski kapetan Kurdoglu, poticali ne samo na taj pothvat, ipak su ga konano primamili lakim osvajanjem izdaj nici otoka, jedan idovski lijenik i veliki kancelar reda, Por tugalac Andre de Mirail, openito nazivan Amaral, i prikazivali njegove slabosti, opisujui ih mnogo puta. Vie nego l i nagova ranje njegovih vjernih vezira i gusara i obavijest izdajica, ido va i kancelara, mora da je na Sulejmanov duh djelovala kao razlog dobrobit drave i elja za slavom, kao i vanjske prilike kod kranskih vladara. Njihova jedinstva se Osmani sada nisu trebali bojati, a niti slaboga ugarskog kralja, papinske nemoi i rata izmeu Karla V i Franje I I , a obnova mira s Venecijom i m je osigurala njezino prijateljstvo. Pohod na Rodos je dakle 1.6.1522. zakljuen, a samo zato to je to zakon propisivao, upueno je velikom m e t r u pismo sa zahtjevom dobrovoljne predaje, u ko jem se, kao to je to uobiajeno, prisie Bogom, tvorcem neba i zemlje, Bojim poslanikom Muhamedom, pored drugih stoti nu dvadeset i etiri tisue proroka i u ime etiriju zakonodav nih knjiga, s neba poslanih, obeavajui sigurnost. Poto je pi18.6. smo odaslano, odjedrila je i mornarica od trista jedara, s posa dom od deset tisua vojnika i pionira, pod vrhovnim zapovjed nitvom Mustafa-pae, za ovu vojnu imenovanog seraskera. U 16.6. isto je vrijeme Sulejman na elu otprilike stotinu tisua ljudi poveo vojsku kopnenim putem, tako da je drugi dan iz tabora Maltepe, preko puta Carigrada, vidio mornaricu gdje jedri uz povoljni vjetar. Za vrijeme vojnog pohoda kroz Malu Aziju do preko puta Rodosa pristiglo je vie povoljnih vijesti: da je brat sandakbega Hercegovine (Herseka) osvojio dalmatinsku utvrdu Skra din (Scardona), razbojniko gnijezdo na jednoj nepristupanoj hridi; da su janjiari s pomou mina osvojili utvrdu izmeu Piskopije (Telosa) i Limonije, zapadno od Rodosa, na malom oto ku Haleke (Halki); da je Ferhat-paa dokrajio vladavinu i i vot gospodaru Zulkadra, ehsuvaroglu Ali-begu kojega je sultan Selim nakon zauzea Kumaha namjesto Alaedevleta ob dario lenom smaknuvi njega i itavu mu obitelj. Meutim je prva skupina brodova opustoila tvravu Favez, gdje je zbog 348

relikvija sv. Ivana taj dan odrana sveanost, a nakon dva dana je svo brodovlje stiglo u zaljev Parambolin, koji je samo neko- 24.6.1522. liko milja udaljen od grada. itav je mjesec proao u dovaanju ratnih eta i hrane i u iekivanju sultana, jer se vezir-serasker nije smio usuditi oduzeti mu ast opsade koju je on bio zapo eo. Gotovo se preko puta Rodosa produbljuje u anadolijsko kopno veliki zaljev Fisko, sa svih strana zatien od snage vje tra a u njegovoj pozadini lei malo mjesto Marmara, po kojem se zaljev i danas naziva. I grad i zaljev su poznati iz najstarije, kao i iz najnovije povijesti. Stanovnici Marmare su napali za lee makedonske vojske, koju je Aleksandar vodio protiv Darija i kad ih je Aleksandar opkolio, est stotina branitelja gra da uguili su svoje ene i djecu, zapalili grad, a sami se probili kroz grku vojsku u nepristupane planine. U najnovije vrije me, za prvoga proljea u ovom stoljeu, sakupilo se u marmarskom zaljevu englesko brodovlje od t r i stotine jedrenjaka od reeno protiv Egipta, pa je odavde isplovilo u Aleksandriju kao Sulejman na Rodos. Tu je Sulejman sjedinio svoje brodovlje da napadne Rodos. 28. srpnja (jula) iskrcao se Sulejman uz grmljavinu svog 28.7. topnitva, iz vie od stotinu vatrenih drijela, meu njima dva naest ogromnih topova. Od toga su dva napravljena tako veli ka, kao to su bila ona za opsjedanje Carigrada. Velika kamena tanad imala je opseg jedanaest do dvanaest pedalja, a vie njih i danas lei razasuto u tvravi i izvan nje, pa oigledno mogu posvjedoiti nevjerojatan iskaz povjesniara. Sulejman je pogle dao grad i mogunost rasporeda vojske oko njega. Grad i luku je sa sedam bedema branilo osam narodnosti reda: Francuzi, Nijemci, Englezi, Portugalci, Talijani, Overnjanoi i Provansalci... Napad je zapoeo 1. kolovoza 1522. s rumelijskim begler- 1.8.1522. begom na njemakoj strani Obrambenog bedema. Kao uvar ugarske granice, stajao je najblie Nijemcima i trebao je i ov dje najprije njih napasti. Njemu nasuprot bio je vitez Kristof od Waldnera, prije komtur u Fiirstenfeldu, Modlingu, Beu i Hagenauu, a njegova obitelj u Pludencu u Tirolu u ponedjeljak nakon sv. Martina podigla je vidikovac njemu na spomen. Iz dvadeset i jednog topa su pucali na njemaki bedem, a iz dvade set i dva na vrstu kulu sv. Nikole. Bilo je etrnaest topovskih postolja, na svakom po t r i topa postavljena protiv panjolskog i engleskog obrambenog zida, a sedamnaest takvih postolja je upravljeno protiv talijanskog bedema. itav je kolovoz (august) proao u minerskim radovima opsjedatelja i u radu opsjednutih. Obrambenim arom ih je zadojio veliki metar Villier de l'Isle Adam, a obrana je bila u rukama venecijanskog inenjera GaJbrijela Martinenga, koji je bio izvanredno spretan u svom umije u, a bio je doao s Krete i odmah je primljen u red. Tek je etvrtog rujna (septembra) jedna mina otvorila junu stranu 4.9. 349

l i . 9. 13.9.

24.9.

12.10.1522.

22.10. 23.11. 30.11.

10.12.

engleskog obrambenog zida s takvim uspjehom da su Osmani juriali kroz otvor, oduzeli sedam zastava, ali su bili odbijeni kad je veliki m e t a r dohrlio u pomo. Osmani su izgubili vie od dvije tisue ljudi. Isto i h je toliko stajala druga navala na kon est dana na istom obrambenom bedemu, dok su opsjednu t i izgubili samo trideset ljudi, ali meu ovima su bili general topnitva i zastavnik velikog metra. Nakon dva dana su pro d r l i i bez eksplozije mine kroz otvor engleskog obrambenog be dema. Na bedem su postavili pet zastava, jednu od njih je osvo jio komtur Waldner i posvetio svecu-zatitniku Obervveilera. Jedan dan nakon toga je izdajica grada, idovski lijenik, uhva en i raetvoren, poto je s pomou strelice poslao pismo u os manski tabor. Ove je t r i navale izvrio samo jedan dio vojske i to samo na engleski bedem. 24. rujna (septembra) objavljen je dan ranije juri cijele vojske i za itavu tvravu. Od podneva do ponoi su etali i vikali po taboru: Sutra se navaljuje, kamen i zemlja pripadaju padiahu, a krv i imovina su plijen pobjedni cima. Od suneva izlaska se navaljivalo sa sjeverne, istone i june strane. Najea je bila borba na panjolskom bedemu, gdje je janjiarski aga ve prodro i istakao svoju zastavu. Svi su pali u ruke opsjedanih i sa svih bedema su opsjedatelji suz bijeni. Petnaest tisua njihovih pobijenih ljudi ispunilo je oklo pe i r o v o v e . . . Sulejman srdit zbog neuspjele navale, iskalio je bijes na rumelijskom beglerbegu Ajaz-pai, koji je bio skinut s poloaja i zatvoren, ali je nakon 24 sata ve pomilovan i opet stavljen na svoj poloaj. Serasker Mustafa ve je trei dan na kon prispjele vijesti o Hair-begovoj smrti poslan za namjesni ka u Egipat, a na njegovo mjesto je Ahmet-paa, dosad trei vezir, preuzeo rukovodstvo opsjedanja. Kapudan brodovlja Jajlak Mustafa-paa takoer je smijenjen, a njegov je poloaj dan Behram-begu. 12 listopada pokua Ahmet zauzeti na prepad en gleski obrambeni bedem. Ve su se b i l i na njemu uvrstili kad l i janjiarski aga Bali-beg bude ranjen i oni se povukoe. Kon cem mjeseca odbili su i h s bedema nakon uporne borbe Talijan i i Provansalci. T r i sedmice su prole u pokuajima napada na bedeme i opsjedatelji su se poeli sve vie uvrivati, dok opet jednu navalu nisu odbili Talijani, a oni je platili s pet stotina mrtvih. Na dan sv. Andrije navalili su opet u osvit dana uz stra an pljusak na panjolski i talijanski bedem. Gubitak, t r i tisu e mrtvih, potakao je seraskera Ahmet-pau da se na brzinu ne odvai na navalu, nego da odmah poduzme kopanje rovova i da minama ubrza opsjedanje. Gubitak u ljudstvu koji su pretrpjeli opsjedatelji bio je ogroman, vie od stotinu tisua ljudi. Polovica i h je stradala u vatri, a polovica od bolesti. 10 prosinca pojavila su se, p o t o su podigla zastavu za pregovore, dva Turina s pismom. Napri jed je bio zlatni znak sultanova imena i oni su traili pregovore. Dva su viteza pola Sulejmanu. On i m je obeao da slobodno 350

mogu napustiti grad, ukoliko se u roku od tri dana predaju, u protivnom sluaju nitko nee biti poteen i svi e biti pobijeni do maaka. O predaji je najprije trebalo zakljuiti na skupu dostojanstvenika reda, a onda na velikom skupu, gdje su se zasvako jezino podruje pojavila po dva viteza. Kako je odluka naila na proturjenost i prijekor, budu Sulejmanu uskoro po slana dva panjolska viteza s porukom da je stvar i suvie vana, a rok prekratak i, budui da su itelji dijelom Latini, a dijelom Grci, savjetovanje je teko pa je, dakle, potreban dulji rok. Sulejmanov odgovor je bila zapovijed, upuena njegovim ratnim poglavarima da se ponovo zapone s vatrom. S novim marom su napredovali radovi u rovovima i u potkopavanju laguma. Vanjski bedem panjolskog obrambenog zida je napadnut, ali je prvi juri odbijen i slijedeeg je dana obnovljen s takvom estinom da su se opsjedani morali povui u jarke i di jelove u gradu, a bedem prepustiti neprijatelju. Zbog nedosta tka puanog praha zautjeli su topovi u gradu, ali i protivnici predaje. Iz njihove sredine odabrana su dvojica s dokumentom, koji je nekada sultan Bajezid II bio uputio velikom metru uz obeanje da e im on i njegovi nasljednici osigurati mir. Doku ment je upuen seraskeru Ahmet-pai. Ahmet-paa jedva to je ugledao spis, koji su drali pred njim, podere ga i izgazi noga ma. Taj dan je dvojici zarobljenika dao odrezati prste, nos i ui i takve ih posla s jednim pismom, punim najgrubljih uvre da, velikom metru. Ovaj u krajnjoj nevolji poalje jo tri po slanika, jednog viteza i dvojicu graana Sulejmanu da pregova raju o predaji. Njihov je zahtjev potpisan uz obeanje slobod nog odlaska u roku od dvanaest dana, uz to da predaju pedeset talaca, od kojih e polovica biti vitezovi, a polovica graani. Je dan je od glavnih uvjeta bio, kojeg su dva graana naroito izmolila od Sulejmana, da se turska vojska sa svih strana udalji na milju daleko od grada, to je najzad doputeno i zaas ispu njeno. No, petoga dana od potpisanog ugovora i nekoliko dana nakon dolaska Ferhat-pae s petnaest tisua janjiara s perzij ske granice, pribliili su se janjiari gradu, dodue bez puaka i oruja, samo sa tapovima i svenjevima grana; silom su slo mili koskvinska vrata, te otimali, pljakali i obeastili. Glavnu je panju privukla velika crkva sv. Ivana gdje su ostrugali slike svetaca, razbijali kipove, otvarali grobove velikih metara, mi jeajui ugrabljeno iz crkve i grobova, razarajui najie i naj svetije, nevinost i oltare. S crkvenog tornja sv. Ivana pozivali su na molitvu, s nazupenih zidova tornja sv. Nikole odzvanjala je turska glazba, glasovi onih koji su pozivali na molitvu i voj ni talambasi objavili su kopnu i moru sjajno zauzee. One koji su ih htjeli sprijeiti napola su ubili i prisilili da poput teglee marve za njima nose robu, spremnu za utovar u lae. Na krieve su pljuvali i vukli ih po kalu. Sve se to dogaalo ujutro na Boi, u vrijeme kada je papa Hadrijan u crkvi sv. Petra u 351

18.12.1522. 19.12.

21.12. 25.12.

Rimu, sluio misu. Jedan mu je kamen iz proelja pao pred no ge kao simbol pada prvog bedema Kranstva. Tako su prekr ene glavne toke: kapitulacija, slobodni odlazak sa itavom imovinom i nepovredivost bogomolja, da l i po Sulejmanovom nalogu, po samovolji vezira i l i zbog janjiarske neobuzdanosti, ne zna se. [S Rodosom su pali i drugi otoci to su pripadali redu iva novaca: Leros, Kos, Kalimna, Niziros, Telos, Halke, Limonija, Si29.1.1523. me. Nakon mjesec dana vratio se Sulejman u Carigrad, gdje mu je radost zbog za opsade Rodosa roenog sina Mehmeda bila uskoro pomuena smru princa Abdullaha. Jo s Rodosa su po slana pisma o pobjedi sucima carstva, krimskom hanu, mekanskom erifu i venecijanskom dudu i na njih su stigli odgovori. Osvajanje Rodosa je prekinulo i zamjetnu neljubaznu utnju ahova Perzije i irvana. Tako je perzijski poslanik doao s m j . 12. 1523. pratnjtom od 500 konja, ali je Sulejman dopustio samo pratnju od 20 konja. U isto vrijeme nalazio se u Carigradu ruski posla nik Ivan Morozov, preko kojeg je ruski car Vasilije uzalud na stojao odnose uljudnosti pretvoriti u prijateljske veze. 27. 6. Polovicom naredne godine je Ahmet-paa oklevetao zaslu nog velikog vezira Piri Mehmed-pau, u nadi da e doi na nje govo mjesto. Meutim, Sulejman je, zajedno sa rumelijskim beglerbegatom, na ovo mjesto postavio predstojnika sobnih paeva i vrhovnika sokolara, Ibrahim-pau. Ovaj je, sin grkog mor nara i od mladosti umjean violinist, bio ugrabljen od turskih gusara. Kupila ga je jedna udova u blizini Manise (Magnezija) i njegov prirodni dar podigla ukrasima, odjeom i obrazova njem. Sulejman ga je, kao krunski princ, sluajno susreo p r i jednoj etnji i otada mu je bio nerazdvojni pratilac. Imenova nje ibrahim-pae i njegov golemi utjecaj na sultana i poslove carstva muili su astoljubivog i estokog Dalmatinca, Ahmetpau kojem je prije pripadalo ovo mjesto nego sobaru se raja. Uskoro je na divanu dolo do ljutitog njegova istupa, te je Sulejman rado udovoljio njegovoj elji za namjesnitvom Egipta.]

1522.

Mehmed-Giraj, krimski han, bio je nakon osmogodinje vladavine i u svojoj pedeset i osmoj godini ivota ubijen za jedno s kalgom u jednoj nonoj pobuni koju su zapoela nje gova dva nevaljala sina, Gazi-Giraj i Baba-Giraj. Memi-beg, ko j i je iza kalge obnaao prvu poast kao irinbeg, t j . , kao prvak sandakbegova, izvijestio je Portu i molio da se imenuje ha nom Seadet-Giraj, kojega je brat Mehmed-Giraj nekada, za vla davine sultana Selima, poslao kao jamca svoje potinjenosti u Carigrad. Memi-begovim posredovanjem postavljen je Gazi-Gi352

raj (Seadet-Girajev neak) za kalgu to je bilo protivno ustavu zemije, budui da je dostojanstvo kalge, t j . , prijestolonasljed nika velikog vezira, uvijek trebao pratiti najstariji lan obi telji, bilo stric i l i hanov ujak. No, uskoro nakon toga b i l i su Gazi-Giraj, tek dvadeset godina star, i njegov jo mlai brat Baba-Giraj prigodom sveanog estitanja Bajrama muki ubi jen, poto onaj prvi nije vladao dulje od est mjeseci. SeadetGiraj postavi za kalgu svoga neaka Devlet-Giraja. Seadet-Giraj nije dugo vladao, jer je svoj poloaj morao prepustiti neaku Islam-Giraju koji se podigao da osveti smrt brata Gazi-Giraja. 1530. ivio je j o sedam godina u Carigradu kao han u mirovini i sa- 1537. hranjen je uz Ejubovu damiju. Islam-Giraj je svoga brata Uzbeg-Giraja imenovao kalgom, ali je proigrao Sulejmanovu mi lost, koju je ovaj poklonio godinu dana kasnije Sahib-Giraju, Mengli-Girajevu sinu. Ovaj je kao dijete bio prisutan umorstvu svoje brae koju je Mehmed-Giraj dao ubiti kad je stupio na vlast, po uzoru osmanskih sultana, zbog sigurnosti prijestola. Sahib-Giraj je spaen bijegom u Kan, gdje su ga Nugaji priznali za hana. O njegovu postavljanju za krimskog hana govorit e se kasnije, tokom slijedeih godina. Hair-beg, koji je svoju vjernost prema sultanu potvrdio p r i Gazalijevu ustanku djelotvornom pomoi vojske od t r i tisue lju di k o j u su predvodili sedam arapskih ejhova, zapao je kasnije u duboku melankoliju, kao da je on doivio njegovu alosnu sud binu, slutei skoru smrt. Svim svojim robovima poklonio je slo bodu, podigao pobone zaklade i osigurao svojoj djeci i eni uivanje velikih dobara kao vakuf. ena je bila udovica sultana memluka Nasira Muhameda Ben Kilauna i uskratila je dati ruku njegovu drugom nasljedniku, sultanu Gavri, a dala j u je Hair-begu. Njegov posljednji energini in bilo je opremanje brodovlja od dvadeset jedrenjaka pod zapovjednitvom njegova urjaka Kaitbaja. Brodovlje je odjedrilo prema Rodosu i doni jelo sultanu, pored eta, i Poslanikov orlov stijeg, svetu zastavu, kao zalog pobjede i osvajanja. T r i i po mjeseca nakon pristaja nja egipatskog brodovlja na Rodosu stigla je vijest o smrti Hair-begovoj, pa je odmah sultanov zet, serasker i drugi vezir Mustafa-paa poslan u Egipat za namjesnika. Mustafa je suzbio pobunu dvaju kaiza, koji su se zvali Danim i Inal. Meu osta lim nasiljem, oni su ubili dvojicu arapskih ejhova, Hasana Merija i njegova strica, pa su s pomou njegovih vjernih janji ara i boraca p u k a m a suzbijeni u otvorenoj borbi. Glave uguenih pobunjenika istaknute su na u n u t r a n j o j strani vratiju Suveila. Uskoro zatim Mustafa je na usrdnu molbu svoje supruge pozvan natrag. Ona je prikazala bratu sultanu svoju teku sudbinu, kako j u je otac najprije udao za bostandibau pa ovoga zatim uskoro skratio za glavu, kako j u je brat udao za Mustafu, ali ga je udaljio od nje. Sestra je ganula Su lejmana i na Mustafin poloaj namjesnika doe Guzelde Ka23 Historija Osmanskog carstva

353

sim (t. j . Ijepukasti Kasim), jedan od gospode sultanova stre20.8.1523. mena u seraju i kasniji graditelj carigradskog predgraa uz lu ku koje jo i danas nosi njegovo ime. Ve nakon nekoliko mje seci doao je iza njega vezir Ahmet-paa koji je uskoro dobio ime izdajnika i zaslueno ga nosi u osmanskoj povijesti. Zbog izgubljenog poloaja velikog vezira nadao se je da e se napla t i t i kao egipatski sultan. Pridobio je Memluke, ali nije uspio zbog vjernosti janjiara. Zakup za zemlju dao je nevaljalim po monicima svojih astohlepnih namjera, janjiare je uklonio koliko je to bilo mogue, a inio je to tajno i l i uz nitavne izli ke, no oni su bili gospodari utvrde koje se on lukavstvom nije mogao domoi. Tada je odbacio veo svojih izdajnikih planova koje je krio est mjeseci, podigao Memluke u taboru kod Imbabve i opsjednuo utvrdu. Janjiari su se borili kao lavovi i po ubijali etiri tisue pobunjenika. Jedan ga je emir Memluka Demaledin obavijestio o postojanju jednog starog vodovoda koji je vodio u utvrdu, ali je ve vie od dvije stotine godina bio nepoznat. T i m putem su Memluci prodrli u utvrdu i svi su ja njiari poubijani. Kao gospodar utvrde-dvorca, Ahmet je pri svojio naslov sultana i uzeo dva vladarska prava u Islamu, pra vo na kovanje novca i na obrednu molitvu. Bio je sada gospodar 1. m j . 1524. luke i obale, pa m u je pao u ruke nalog kojim ga je sultan ski nuo s poloaja dravnog namjesnika i dao ga hrabrom Kara Musi, koji je za Mustafa-painog namjesnitva tako sretno suz bio pobunu. Novo imenovanog namjesnika, kao i aua koji je donio ferman, dao je uhvatiti i smaknuti. Upravu vladavine je prepustio trojici svojih povjerljivih vezira oponaajui broj ve zira osmanskog sultana, m e u kojima je on sam bio trei. Me u ovom trojicom nalazio se Mehmed-beg koji je izdajicu odao sultanu. Pripremivi u potaji sve potrebno, sakrio je u kairske kue nekoliko stotina vjernih vojnika i iekivao trenutak kad e Ahmet iz dvorca poi u grad u kupalite. Uz povike: Bog ne ka sultanu Sulejmanu podari pobjedu! napali su kupalite. S napola podrezanom bradom Ahmet se preko krova spasi, uzjaha konja i odjaha u dvor. Vojnici koje je Mehmed sakupio bi li su toliko spretni da su, borei se, prodrli u dvor, ali njegovo sredite s u t v r e n o m palaom prualo je izdajici jo uvijek za titu, a dobio je i na vremenu. Tada Mehmed da objaviti da je blago u palai plijen pobjednika. Odmah su za plijenom pohlep ni Arapi opkolili dvor spremni da razbiju i zidine i oruje. U meteu pljake uspjelo je pobunjeniku da sa dvadesetak svojih pristalica kriomice pobjegne i spasi se kod Arapa u plemenu Beni Bakr u pokrajini erkije. Mehmed poalje za njim t r i t i sue konjanika koji su ga slijedili, predvoeni erkezom Danimom Hamravijem. Kako ga ovaj nije mogao pronai, poe sam Mehmed s trideset tisua dobro naoruanih ljudi u pravcu Mahaleta gdje je arapski ejh Hari izdajicu vezanog predao pobjedniku. Njegova je glava poslana Porti. Trei vezir, Ajaz-pa354

a, koji je bio kopnenim putem poslan u Egipat da s trideset tisua janjiara ugui pobunu, dobio je nalog da se vrati u Caragrad, a Kasim-paa, prijanji namjesnik Egipta, trebao se u istom svojstvu onamo vratiti. Mehmed-paina vjernost i l i izdajstvo prema izdajici nagraeno je poveanjem lena i po loajem nadziratelja Egipta. U Carigradu je Sulejman, dosad nevienim sveanostima, 22.5.1524. slavio vjenanje velikog vezira Ibrahim-pae. Na hipodromu su postavljeni atori i prijestol za sultana. Drugi vezir, Ajaz-paa (koji je kod Rodosa kao rumelijski beglerbeg bio pred njema k i m bedemom), imenovan je vjenanim djeverom. On i janjiar ski aga su poli u seraj da pozovu sultana, a on i h bogato obda r i i Ibrahima veoma pohvali. itavih sedam dana sjajno su goeni silahdari, sipahi (spahije), ulufedije, hurebe, debedije, topdije, a osmoga dana janjiari i veziri, beglerbegovi i bego vi. U predveerje devetoga dana, odreenog da dovedu mladu iz seraja, sultan poe prema Ibrahimovoj palai ulicama koje su bile okiene zlato tkanicama i svilenim pokrivaima, pa je njima prolazio kao izmeu dva zida. Njemu zdesna bio je muf tija, visoko tovani i zasluni Alija Demali, a slijeva uitelj prineva ems-efendija, koji je kasnije skinut s tog poloaja zbog svoga neznanja, zatim profesori carigradskih akademija koji su pred njim raspravljali o uenim spornim pitanjima. Vrhovni stoiovnik je postavio jedan stol samo za velikog vezira, zatim za svu ostalu ulemu, a defterdar Mustafa elebi se brinuo za pie. Sultanu je dao p i t i erbet iz pehara od tirkiza, koji je bio uvan u carskoj riznici i koji je bio izdubljen iz jednog je dinog tirkiza; kau, da potjee j o od Nuirvana. Ulema je po slana kui pretovarena slatkiima. Kad je Sulejman doao ku i, primio je radosnu vijest o roenju sina (Selima) na dan go dinjice kad je zauzet Carigrad po grkom raunanju vremena. 28.5. Drugoga dana iza toga poveo je vjenani djever sveanu po- 30.5.1524. vorku svatovskih palminih grana, od kojih se jedna sastojala od ezdeset tisua, a druga od etrdeset i est tisua malih ko mada, a pokazivala je naj neobini je tvorbe drvea, cvijea i u desnih ivotinja, kao to je Simurg Anka, pravu tvorbu udes nog svijeta. est dana zatim Sulejman se opet uputi u Ibrahimpain seraj koji je sagraen na hipodromu i koji j o i danas postoji. Uz razne igrokaze hrvaa, plesaa, utrkivaa, strijelaca i druge razonode primao je od pjesnika i svadbene pjesme, me u kojima su najveu slavu ponjele kaside Hajalija, t. j . boga tog m a t o m . Ibrahim, obasipan tolikim povjerenjem i s toliko milosti, neogranieno se utvrdio kod gospodara, te je etiri mjeseca ka snije s odredom od pet stotina janjiara i s nekoliko tisua lju di drugih eta poslan u Egipat da izgladi sporove koji su na- 30.9. stali izmeu novog namjesnika Kasim-pae i intendanta Mehmed-bega i da uspostavi zakonodavstvo u zemlji. U njegovoj su
23*

355

se pratnji nalazili general ulufedija Hajredin, aubaa (dvor ski upravitelj) Muhamed Ben Sufi, defterdar Iskender elebi i teskerdi (poglavar za molbe) Mustafa, Delal Sade povjesni ar, kasnije unaprijeen na ast reis-efendije, a onda i niand ije. On je pod naslovom veliki niandija ostavio najvee hi storijsko djelo o najveem osmanskom vladaru i odsad e, i u ovom historijskom djelu, govoriti kao oevidac dogaaja i po slova koji su dijelom prolazili i kroz njegove ruke. Sam sultan je pratio brodovlje u jednoj galiji do Prinevskih otoka, to se niti dosad niti kasnije nije ulo i tamo se ganutljivo oprostio od svoga velikog vezira i miljenika. U Galipolju su na nalog sul tana i prema fetvi, to j u je ve Selim izdao, svi Perzijanci pro glaeni neprijateljima vjere i drave i kao takvi predani smrt noj kazni, pa je izvjestan broj uhapenih Perzijanaca smaknut. Toliko je ve p r i nastupu svoje vladavine oitovana Sulejmanova mudrost zabludila zbog fanatizma i politike. Na svom putu je veliki vezir proao kraj Hiosa, gdje mu je enoveki upravi7.11.1524. telj otoka doao s poklonima u susret, a proao je i kraj Rodosa. Jesenske oluje su brodovlje na putu u Aleksandriju opet bacile na azijsku obalu, tako da je t r i sedmice, nakon to se isplovilo, opet pristalo u Marmarisu. Ibrahim odlui da kopnom nastavi put. Kod Latakije mu doe u susret Mehmed Emin, nadziratelj Egipta, koji je morem upravo poao u Carigrad, pa je po slan natrag poto je njegovo djelovanje nailo na odobravanje; odavde je namjesnik Kasim doao kopnom u Damask i naiao na blagost, budui da ga je nadziratelj okrivio za loe postupke u upravi i namjesnitvu. U Damasku kao i u Halebu (Alep) ibra him je postupio nepristrano pravedno, drei beglerbegove u oba grada u zdravom strahu. 24.3.1525. Veliki je vezir uao u Kairo s nevjerojatnim sjajem koji je nadmaio erkeske sultane. Pratilo ga je pet tisua janjiara, sipaha (spahija) i memluka bogato odjevenih. Sultan mu je za tu zgodu posudio pribor za jahanje, vrijedan stotinu i pedeset tisua dukata. Zastave njegove konjice bile su sasvim razliite od uobiajenih osmanskih boja, plave i bijele. Paevi su bili, kao i sultanovi, odjeveni u zlatnu tkaninu i imali su zlatne ka pe, a isto su tako b i l i odjeveni i memluci njegove pratnje. Sva k i je dan u ta t r i mjeseca njegova boravka u Kairu obiljeen strogim i l i blagim djelima, mjerama zakonodavstva i l i uprave. Nevjerni ejhovi monih arapskih plemena Beni Havare i Beni Bakr objeeni su, a ejhovi svih ostalih arapskih plemena Do njeg i Gornjeg Egipta sve do oaza i Nubije dopisima su pozva ni na poslunost. Telali su pozvali sve potlaene da iznesu svoje tube; siromani, zatvoreni samo zbog svojih dugova, bili su osloboeni; siroad bez roditelja je zbrinuta. U dvoru, koji je stajao preko puta namjesnikova, postavljene su dvije vrste ku le za uvanje javnog novca; na po poruenu Omerovu damiju p r i mjerau Nila, Ibrahim je opet sagradio iz svoje blagajne. Re356

gistri za porez uspostavljeni su na temelju onih za sultana Katbaja i Gavrija, pa se novac, preostao nakon pokria godinjih trokova za upravu, odvezao u Carigrad, a utvreni iznos toga novca osam stotina tisua dukata odvezao je defterdar Hamravi. U toku t i h vanih uredbi, pojavi se general hureha edaa-aga s ljubaznim sultanovim pismom u kojem ga ovaj, putajui mu na volju da imenuje namjesnika po svojoj slobod noj volji, poziva da se to prije vrati u Carigrad. Ibrahim preda 14.6. 1525. namjesnitvo Egipta sirijskom namjesniku Sulejman-pai, pa iz Kaira poe kopnenim putem. U Damasku potvrdi Venecijancima njihove trgovake slobode, smiri u Kajseriju turkmenske begove iz Zulkadra povrativi i m oduzeta lena, pa ue u Carigrad s j o veim sjajem nego u Kairo. Sultanova tjelesna straa i veziri 7.9. izali su etiri postaje pred njega i doveli mu od sultana arap skoga konja, ija je oprema bila okiena draguljima u vrijedno sti od dvije stotine tisua dukata. Isto toliko vrijedna je bila i kapa koju je Ibrahim poklonio sultanu. Sultana je, pored toga to je smiren Egipat, sedmoga dana nakon vezirova dolaska razveselilo roenje etvrtoga sina. 14.9.

GLAVA DVADESETESTA Dogaaji do opsade Bea

Od dolaska velikog vezira Ibrahima u Carigrad bacit emo sada pogled unatrag sve do njegova odlaska iz glavnog grada da b i najprije priali o u n u t r a n j i m dogaajima koji su se zbili u godinama koje lee m e u njima i koji su doveli do brzog Ibrahimova opoziva iz Egipta, pa emo onda tek prijei na vanj ske prilike carstva. Ferhat-paa, koji je za pohoda na Rodos istrebljenjem obitelji ehsuvar u Zulkadru dijelom pothranjivao vlastitu krvoednost i grabeljivost ali je nije zasitio, nije ni poslije toga djelovao kao namjesnik, nego kao delat Male Azi je koja mu je povjerena na upravu; krv vie od est stotina ne duno ubijenih vapila je za osvetom. Sulejman ga je nakon mnogih pritubi opozvao iz Azije i dao mu na molbu majke (Valide) i svoje sestre, koja je bila Ferhatova supruga, namjesni tvo Smedereva sa sedam totina tisua aki godinjeg prihoda, u nadi da e moda tako bogati prihod ograniiti njegova ucje njivanja i l i da e preseljenjem iz Azije u Evropu b i t i vie gospo daru na oku i p r i ruci. Nijedan od ovih razloga koji su doveli 357

do njegova smjenjivanja s poloaja azijskog namjesnitva nisu djelovali u evropskom namjesnitvu na dalmatinsku pijavicu. Budui da su iz Smedereva stigle iste pritube o njegovoj ne pravdi i ucjenama kao to su dole iz Anadolije, ovaj, iako sul1.11.1524. tanov zet, pade krvavom rtvom Sulejmanove pravdoljubivosti. To je bio primjer i za druge namjesnike da budu umjereniji. Sirijski je namjesnik Hurem-paa zbog pristiglih pritubi smi jenjen, a njegov poloaj povjeren kapudanpai Sulejmanu. Su lejman je, odmah nakon Ibrahimova odlaska, napustio Cari grad, pa je prvi puta proveo zimu u Edrenu, ali vie u lovu nego na divanu. Dva puta sedmino se na njemu pojavio, ali m u je m i l i j i bio lov kao predigra rata u malom, po uzoru na nekada nje velike Timurove lovove s vojskom od etrdeset do pedeset tisua konjanika. Zbog toga poslovi nisu tekli kako su trebali tei, naroito u Carigradu, gdje su janjiari mrmljali zbog sulta nove i svoje vlastite besposlice. Mrmljanje je izbilo u otvoreni ustanak kada Sulejman, vrativi se iz Edrena, nije ni stupio u grad, nego je, umjesto da u e u seraj, ostao u blizini Slatkih vo da (kupki). Tada se podigne vieglava zvijer janjiarske pobune viui za darom i plijenei kue. Trei dan nakon Sulejmanova povratka pljakali su Ibrahimovu, Ajaz-painu i defterarevu kuu, mitnicu i idovsku etvrt. Sulejman odmah poe u seraj da svojim prisustvom stia buru. Kad su se neke kolovoe usu dile izii pred njega, vlastitom je rukom ubio trojicu. Tada su drugi na njega uperili svoje lukove, tako da se morao povui. Meu janjiare je podijeljeno dvije stotine tisua dukata, a nji hov aga, Mustafa, i aga sipaha (spahija) su smaknuti; mnogima je pala glava, mnogima uskraena plaa. Tako su se smirili va lovi pobune. Nedisciplina janjiara bila je razlogom da se Ibrahim hit no pozove iz Egipta natrag, da se planira novi vojni pohod da b i se njime odvratila u n u t r a n j a pobuna. Za Sulejmanove vla davine jo nije sklopljen m i r niti s istonim, n i t i s najmonijim zapadnim neprijateljem carstva, n i t i s krivovjernim Perzijanci ma niti s nevjernicima Ugrima, a s oba neprijatelja, iako nije postojao otvoreni rat, postojala su stalna neprijateljstva. ah Ismail, utemeljitelj carstva Safija, svladani Selimov takmac, bio je prije godinu dana umro, a vijest o njegovoj smrti uskoro je nakon sveane Ibrahimove svadbe stigla u Carigrad, ali je nije dojavilo poslanstvo. Umjesto pisma s estitkom prijestolonaslje dniku Tahmaspu, poslao je Sulejman nalog pun prijetnje, koji mu je sastavio jedan od njegovih dravnih sekretara, povjesni ar Delal Sade, iji je zapovjedniki, oholi i nepristojni ton naj bolji dokaz da barbarstvo kurijalnog stila ide ukorak s barbar stvom politike protiv krivovjeraca, kao i protiv nevjernika . . . U istom smislu i istim stilom upuena su pisma beglerbegu Dijarbekra i ahu iz Gilana. Tahmasp, umjesto da mu odgovori, pisao je radije ugarskom kralju i Karlu V, kao i Ismail. A Su358

lejman, k o j i je u ovaj as bio zaposlen smirivanjem Egipta, po tvrdio je putem Ibrahim-pai naloenog umorstva perzijskih za robljenika u Galipolju, ako ne teke rijei, a ono ipak neprija teljsko raspoloenje njegovih pisama. Ibrahim, koji je u Egiptu uo za janjiarsku pobunu, nije taj dogaaj nipoto htio zata j i t i i l i p r i k r i t i kao dravnu tajnu, nego je u javnosti obukao alobnu odjeu. Svojim je povratkom ojaao gospodarevu vlada vinu i njegovu ratniku odluku. Zima je prola u prikupljanju vojnika i u naoruanju, ali jo se nije sigurno znalo da l i ono vai za Perziju i l i za Ugarsku. Graeni su brodovi, lijevani topo vi, a topnitvo je imalo onaj strani stupanj prednosti nad ta danjim evropskim to je sultanu osiguralo da osvoji Rodos i Beograd. S Venecijom je postojao mir, s Francuskom (premda je do sporazuma dolo tek nakon deset godina) je ve dolo pu tem poslanika i razmjenom pisama do dodira i u njemu je Fra njo I sultana neprestano poticao na rat protiv Ugarske i Ferdi nanda, da b i tamo zaposlio Karla V. Tako je uskoro bilo odlu eno da e slijedea vojna krenuti u pravcu Ugarske. Prije nego ponemo pripovijedati o tome, moramo ukratko razmotriti to se dogodilo, od zauzimanja Beograda do bitke na Mohau, za proteklih pet godina na ugarskoj i vlakoj granici. Sulejman je mislio o tome da i Vlaku podloi kao namje snitvo te da knezove zamijeni sandakbezima. Mehmed-beg, ko j i je na pohodu za Beograd dobio nalog da se odvoji od glavni- 1521. ne vojske i da poe na Erdelj (Sedmogradsku) i u Vlaku (Ru munjsku), lukavstvom se domogao sedmogodinjeg sina poslje dnjeg vojvode Nagul Besaraba i poslao ga s majkom i roacima u Carigrad. Vladao je neogranieno u zemlji, tako da je u vie sela ve postavio Turke za upravitelje (subae). Plemii su sa svoje strane imenovali jednog biveg redovnika, Radula, za kne za; uputili su poslanike u Carigrad s molbom da bude potvren. Poslanici su ugueni, a njihovi su pratioci, u odgovor, odaslani kui s odrezanim uima i nosevima. Mehmed-beg potue pokneenog redovnika kod Trgovita i proglasi se i formalno sanda kom u Vlakoj. Zemlja pozove u p o m o grofa od Cipsa, Ivana Zapolju, koji je kao erdeljski vojvoda bio prirodni uvar ugar ske granice i kad se ovaj spremi da doe, Mehmed-beg s plemi ima brzo sklopi ugovor, potvrdi i m stare privilegije i pravo da biraju kneza. Jedan sultanov poslanik, praen od t r i stotine ko njanika, poe da novoizabranom knezu poda leno sa zastavom, kapu i ezlo. Pri sveanom postavljenju, kad je turski poslanik za podjelu lena trebao knezu predati ezlo, ubio ga je njime u prisustvu svih plemia od kojih je vie njih dijelilo kneevu sudbinu. Na t u vijest Zapolja poalje pomo. I jedan drugi Radul, Besarabin roak, borio se za vlast u zemlji s Mehmedom u pet bitaka. Iz posljednje je pobjegao, ali ga je Zapolja opet s pomou trideset tisua ljudi postavio na stari poloaj, no uz sa vjet da se nagodi s Turcima, budui da ga on ovaj as ne moe 359

potpomoi. Radul poe u Carigrad i budui da se Vlad, kojeg su Turci imenovali, uskoro posvadio s plemiima i pobjegao, pri mljen je Radul s mnogo laskanja uz obavezu da plati godinji danak od etrnaest tisua dukata, umjesto dosadanjih dvana est tisua, te je opet postavljen za vlakoga kneza. Smijenjeni Vlad je u Carigradu dobio dnevnu mirovinu od 50 aki, ali je njegovi sin, esnaestogodinji, zgodan mladi dobio stotinu. Mnogo vie su vrijedili mladieva svjeina i ljupkost, nego oe vo okorjelo dostojanstvo. Najprirodniji zahtjev politike je bio da se odri mir, ne sa mo u unutranjosti, nego na vie strana i izvana, da b i se m o drave, na taj nain manje podijeljenu, usmjerilo na jednu to ku. Vlaku i Moldaviju trebalo je smiriti, s poljskim kraljem trebalo je ivjeti u m i r u da bi se to jae poduprlo postavljanje krimskog hana. Tisuu janjiara i stotinu topnikih kola je Por ta odmah odaslala, a podigla je deset tisua konjanika. S poslamj.6.1525. nikom kralja igmunda, kojeg je dopratilo stotinu konjanika i koji je donio za poklon est srebrnih posuda, te kao i obino nakon prijema jeo s vezirima, obnovljeno je primirje na est m j . 11.1525. godina. Dubrovnik je tek prije kratkog vremena izgladio neke greke poklonom od 5.560 dukata. Venecija je redovito sla la svoga baila (konzula) i poslanika, a francuski poslanik, prvi koji se ikada pojavio na osmanskom dvoru, dobio je poklon od deset tisua aki, poasnu odjeu i , to je daleko vanije, obe anje da e se poduzeti vojna na Ugarsku da b i se skrenula pa nja i oruje Karla V i njegova brata Ferdinanda. Ugarski kralj ak nije ni mislio na to da s Turcima sklopi m i r sve dok od Ve necije ne dobije onih osam tisua dukata, za koje je mislio da ih moe od nje zahtijevati. Otkad je osvojen Beograd, bili su Ugarska i Hrvatska stalno izloeni turskim upadima i dolo je do vie oruanih sukoba ko j i m a je mjesto da ih ovdje spomenemo. Ve prve godine poto je Beograd pao, Turci su ugrabili Ostroac i Skradin, ali su ih austrijske posade hrabro odbile kod Knina i Krupe. U isto v r i 1524. jeme su konjanici pod vodstvom Ferhat-bega Mihaloglua poja ali pritisak du Save i Drave preko Hrvatske sve do Kranjske. 1526. Dvije godine nakon toga potukao je u Srijemu ratniki raspolo en biskup Pavao Toromi petnaest tisua leteih odreda, oduzeo i m zarobljenike, etrdeset zastava, mnogo konja i oruja ukrae nog srebrom i zlatom, a glavu samoga Ferhat-bega donio u Bu dim na veliko veselje kralja Ljudevita. Odmah zatim se se poja vila t r i sandakbega Husrev Vrhbosne (Sarajeva), Sinan iz Bitolja (Monastira) i Bali beg iz Smedereva s dvadeset tisu a momaka pred Jajcem, koje je sada trebalo b i t i proslavljeno svojim braniteljima Petrom Kegleviem i Blaom Kerijem, kao prije toga svojim osvajaem Mehmedom I I i Matijom Korvinom. Bla Keri jo je pred nekoliko mjeseci turskom kapetanu
j

360

Demu, koji ga je pozvao na dvoboj, jednim udarcem odbio ste gno, tako da je s izmama i mamuzama odmah pao na zemlju. Hrabrom branitelju je doao u pomo grof Krsto Frankopan, prokuani junak cara Maksimilijana u talijanskim ratovima, ur jak kardinala iz Gurka, vrlo povjerljivog poslanika Karla V, sa esnaest tisua ljudi; Jajce je opskrbljeno ivenim namirnica ma, a Turci su suzbijeni. itav njihov tabor, Husrevov ator, e zdeset zastava i turska glazba pali su pobjedniku u ruke. Fran kopan je za to primio od Ljudevita naslov zatitnika Dalmaci je i Hrvatske. U Dalmaciji su jo prije kratkog vremena martolozi, t j . pogranini vojnici iz Skradina, njih etiri stotine, opu stoili Skuu, utvrdu grofa Karlovia i odveli t r i stotine ljudi, meu njima vie plemia. Ovi su dogaaji bili predigra m a a r s k e bitke na Mohau, koju je Sulejman osobno vodio, kao i onu za Beograd i Rodos. Tu je bio njemu, kao neogranienom vlasniku moi pera i maa, podreen veliki vezir Ibrahim ija je mo to vie porasla otka ko je smirio Egipat, stiao janjiarsku pobunu i otkako je pao izdajica Ahmet, a ucjenjiva Ferhat bio smaknut. No, to manja je bila mo ostale dvojice vezira. Vezir Mustafa je zbog starosti i kostobolje gotovo sasvim pao u krevet, a drugi vezir, Ajaz, ni je znao ni itati, ni pisati ni govoriti, znao je samo rukovati sa bljom. Bio je, kao i prijanji vezir, roeni Albanac, a taj je, u pu noj mukoj snazi i duhovnoj naobrazbi, Sulejmanov zet, ljubi mac i prijatelj, mogao da se pojavi kao opasan takmac. Sulejmanova i Ibrahimova prisnost bila je velika i nikada se jo nije ulo da b i je koji sultan u toj mjeri gajio prema svom velikom veziru. Ne samo da su esto zajedno jeli, nego su i spavali zaje dno, krevet do kreveta. Gotovo nije proao niti jedan dan, a da sultan nije ujutro razmjenjivao ceduljice s Ibrahimom, a veeri je s uitkom provodio u njegovu drutvu, jer je Ibrahim bio iz vrstan zabavlja, duhovit, glazbeni talenat i vrlo naitan. Osim svog materinjeg jezika, grkog i turskog, jo je znao perzijski i talijanski. Rado je studirao zemljopis, itao romane i pripovije tke, a osobito rado one o Hanibalu i Aleksandru Velikom. Tako su Sulejman i Ibrahim, istih godina i srodnici, ivjeli i kao srodnici duha i dua ve est godina u m e u s o b n o m prija teljstvu. Ibrahim i dva druga vezira (etvrti nije postavljen ot kad je Ferhat smaknut) pratila su Sulejmana na vojnom poho du na koji je mislio povesti novog venecijanskog baila, kao to je i prijanjega poveo sa sobom kad je opsjedao Rodos. Ovaj se m e u t i m ispriao svojom starou da Sinjoriju ne b i stavio u nezgodan poloaj pred carem Karlom i kraljem Ljudevitom da Turcima daje podrku. Uz t r i vezira (sva trojica po roenju krani) bio je vaan organ u pretresanju o dravnim poslovima rata i mira s kranima jo i Portin tuma. Ali-beg, koji je ve za Bajezidove vladavine prije dvadeset i t r i godine poslan u Ve361

neiju kao poslanik, bio je umro, a na njegovo mjesto je doao Junuz-beg, koji je nakon Sulejmanova dolaska na prijestol tu vijest donio dudu Loredanu. Te godine, koja je prethodila mohakoj bici, umro je i muftija Alija Demali, visoko cijenjen zbog svoje uenosti i pravdoljubivosti, poto je najviu po ast kao zakonodavac obnaao dvadeset i dvije godine. Na nje govo je mjesto doao jedan od najveih uenjaka to i h osman ska literatura uope ima, ueni Kemalpaa-zade, znamenit u za konodavstvu, filolog i povjesniar. Imenovan je ejhulislamom (ejhom Islama). Pod muftijom kao to je bio Kemalpaa-zade mogao je Sulejman biti miran to se tie rukovoenja ulemom i zakonitosti pravorijeka, kao to je mogao b i t i miran i zbog kajmakama poput Kasima (prijanji namjesnik Egipta) da e odrati m i r u glavnome gradu za njegove odsutnosti. Poto je bio posjetio Ejubov i Ebulvefaov grob, te grob svoga oca, dje da i pradjeda, poe iz Carigrada s vie od stotinu tisua ljudi 23.4.1526. i t r i stotine topova u ponedjeljak 23. travnja, na dan Hizira. Po vrsto ukorijenjenom miljenju istonjaka, to je dvostruko sretan dan, ne samo kao sveanost Hizira, t j . uvara izvora i vota, tvorca poljana; na taj dan jo i danas sultan obino seli iz svoga zimskog dvorca u Carigradu u ljetni, a konji se iz car ske konjunice sveano tjeraju na pau. Taj je dan bio sretan i kao ponedjeljak, najpovoljniji dan za putovanja, jer je mnogo velikih poslanika, kao to su Muhamed i drugi velikani, u pone djeljak polo na dva najvanija putovanja ovjeka, naime na put u ivot i iz ivota (roenje i smrt). Odlika ovog pohoda su bili najvei red i najstroija vojna disciplina. Uz smrtnu kaznu je bilo zabranjeno stupiti na posa ena polja, potjerati konje na njih i l i ih njihovim vlasnicima oduzeti. Prekriteljima su odsjeene glave i l i su objeeni, ak su i suci b i l i smaknuti. U dane odmora vren je pregled vojske ili je odran divan. Jedanput su poslanici iz Moldavije doli s dankom, a drugom zgodom je Ahi-elebijev sin, Sejfulah, otac mu je bio posljednji osobni lijenik Selima I , postavljen sa e zdeset aki (jednim dukatom) dnevne plae za dvorskog lije nika. Jake su kie oteale prijelaz preko Balkan planine i na est prijevoja kojima je cesta vodila iz Plovdiva do Nia. Anadolska konjica je stigla do Plovdiva (Filibe) k taboru i da nepotrebno ne povea guvu na prijevoju kod Trajanove kapije skrenula je do slijedeega istonog, isladijskog prijevoja. K o d Sofije su se razili sultan i veliki vezir, koji je iao naprijed, a na obali Morave su se opet sastali. Potom je vezir dobio nalog da opet po e naprijed prema Petrovaradinu. Do tabora na Dunavu, kod Beograda, doli su sada bosanski i hercegovaki sandaci, a Du11.7.1526. navom je doplovilo brodovlje od osam stotina manjih i veih plovnih objekata (nasade i ajke) s janjiarskom posadom pod zapovjednitvom begova leteih odreda: Mihaloglua, Iskenderoglua i Jahi-bega. U Beogradu je sultan primio estitke za Baj362

ram, upravo t r i mjeseca poto je napustio Carigrad. Veliki je vezir stajao pred Petrovaradinom i dao dovesti drva da se od njega naprave ljestve za j u r i . Nakon t r i dana zauzet je grad na j u r i , a zatim se prelo na opsjedanje tvrave, koje je trajalo dvanaest dana. Dvije su navale odbijene sa velikim gubicima. Dvije eksplozije mina su i m otvorile put za treu, sretnu nava lu. T r i stotine branitelja je zarobljeno, pet stotina su ih smaknuli, odsjekavi i m glave. Veliki vezir je iao sultanu u susret s glavama, a sultan je donosioca vijesti o zauzetom gradu nagradio s tisuu dukata, a onda je na sveanom divanu nagradio begove, nosioce lena. Oni koji su imali prihod vie od etiri sto tine tisua aki dobili su na dar t r i stotine tisua, a oni ispod njih polovicu. Uto stigne vijest da su bosanski bezi zauzeli sri jemske utvrde. Logor se prostirao du Dunava do Iloka koji se, nakon redovitog opsjedanja, branio pomou rovova i postolja za topove, ali su se stanovnici predali sedmog dana, jo prije nego je do lo do najvee nevolje, a dvanaest najodlinijih ljudi je obue no u kaftane. Nakon to je veliki vezir sveano poljubio sultana u ruku, uslijedio je u taboru poklik: Carev cilj je Budim! Da lje se ilo du Dunava i Drave do Osijeka, gdje je Sulejman dao podii svoj ator tik uz rijeku da bi ubrzao gradnju pontonskog mosta, k o j i je bio dvije stotine i osamdeset lakata dug i dvije stotine lakata irok. Nakon pet dana bio je gotov. Za isto toliko dana vojska prijee Dravu. Nakon to su svi preli Dravu, Osijek je spaljen i opustoen, a most razoren. U kii i magli vojska je teko prodirala kroz movare i glib, preko nabujalih potoka i voda prema Mohau. Tako se zove mjesto na zapadnoj strani jednog dunavskog otoka, a to ime nosi po njemu i otok i ravnica, bogata vinogradima. Podno Mohaa, blizu desnog ru kavca Dunava, nalazi se glib Krao, kojega Turci nazivaju Kraida. Juno od Mohaa, nasuprot blatu, uzdie se poput amfi teatra uzvisina, na ijem je sjevernom podnoju selo Feldvar. Na junoj, suprotnoj strani, je crkva kojoj su Turci tom prili kom nadjeli ime pusu kilise, t j . crkva u pozadini, a mjesto se do danas zove Buiklisa. Iza uzviice, ako se licem okrenemo prema Mohau, gubi se na lijevoj strani jedna dolina u ravnici, na rubu breuljka Bad kalupe.

15.7.

27.7.

30.7.

1. 8.

22.8.

Naveer 27 kolovoza, u taboru su se odmarali i izvikivali 27.8. bojni poklik za slijedei dan: Tako Bog hoe! i bezbroj puta je vezir dolazio sultanu, as u sveanoj samurovini, u no nji to j u je iziskivao njegov poloaj, a as u prisnoj paevskoj odjei. Slijedeeg jutra po jutarnjoj molitvi stupala je voj ska u uobiajenom poretku; sprijeda je iao smederevski san dakbeg, Bali-beg Jaja-pain sin, s etiri tisue oklopljenih ko njanika kao prethodnicom, onda je iao veliki vezir s rumelijsfcim etama i polovinom tekoga oruja, stotinu i pedeset to pova, zatim anadolski beglerbeg Behram-paa s drugom polo363

vicom tekog oruja i konano sultan s janjiarima, okruen sa est odreda redovite konjice i svojom tjelesnom straom. Za lee je sainjavala konjica bosanskog sandakbega Husrev-bega. Kad su doli na cestu od Baranjavara do crkve, koja se od ono ga vremena zvala crkva u zaleu (Buikiisa), odvojio se Bali-beg s pedeset tisua konjanika leteih odreda od vojske i po ao putem na lijevo kod Bad kalupe, kroz dolinu koja izlazi u ravnicu kod Mohaa. Sultan je oko podneva stigao na uzviicu s koje je ugledao neprijateljsku vojsku postavljenu u bojne redove. Bio je obuen u sjajni svijetii oklop s t r i blistave per janice na glavi. Tako je sjeo na prijestol koji su tu za njega pri premili, na mjestu gdje e nakon mnogo godina iza toga budim ski beglerbeg Hasan-beg dati podii vilu (kok), tako da ovo mjesto nikada ne bude zaboravljeno, a dao je iskopati i bunar. Ovdje je Sulejman odrao ratno vijee na koje je izriito pozvao i veterane konjice sa zalea kojom je zapovijedao Husrev-beg. Adltuda, jedan stari kapetan leteih odreda, koga je Husrev-beg bio pozvao, istupi takav, kakav je bio na m a r u , s oklopom pri vrenim na leima, s dolamom (kepenek) u tobolcu, sa lje mom na glavi; s obje strane mu se savijao dugi brk, dok je bra da bila obrijana. Stare, sretni padiah eli uti tvoj savjet, ree Husrev beg. Ima l i boljeg savjeta nego l i udariti?, odgo vori Adltuda. A l i je Husrev rekao da je iskustvo pokazalo ka ko se teko suprotstaviti jakom naletu neprijateljske konjice u zatvorenim redovima; ako probijeni bojni redovi budu odbae ni prema tovaru, to znai opasnost. On stoga savjetuje da se ra zdvoje redovi i propuste neprijateljsku navalu da bi se onda na padalo postrance. Sulejman odobri ovaj mudri savjet. Zapovi jedi da se tovar prenese dobrano unatrag i , kad ga je Bali-beg obavijestio da su neprijateljske zastave ve na vidiku, naredi da se njegove razviju. On sam podigne sklopljene ruke prema nebu s rijeima: Moj Boe, m o i snaga su u Tebe! Moj Boe, pomo i zatita su u Tebe! Pomozi Muhamedovu narodu!, a su ze su mu se kotrljale niz obraze. Na taj prizor itavu vojsku zahvati polet hrabrosti i vjere. Vojnici su se bacili s konja na zemlju dodirnuvi je elom i vinuvi se novom snagom u sedlo, prisegavi da e svoj ivot posvetiti sultanovoj zapovijedi. Ve l i k i vezir p r o e na konju kroz redove jaajui dobru namjeru velikim obeanjima. On je zauzeo svoje mjesto na elu rumelijskih eta u prvom naletu. Drugi su dio sainjavale anadolske trupe, iza kojih je stajao sultan s janjiarima blizu postolja s topovima na podnoju breuljka. Poput grmljavine naleti prvi neprijateljski odred, predvoen Petrom Perenijem i redovnikom Pavlom Tomorijem. Oni su rumelijsku vojsku potisnuli prema anadolskoj, bilo da se to dogodilo zbog odluke ratnoga vijea da se otvore redovi i l i , to je vjerojatnije, to su i h Maari u snanom naletu potisnuli. Ali budui da su akindije (letei od redi), predvoeni Bali-begom i Husrev-begom, doli iz pozadine
j

364

doline obiavi tako bojno polje, morala se m a a r s k a navala podijeliti i drugi je dio navalio, sa samim kraljem u sredini, na anadolsku vojsku, preko njih na janjiare i na sultanov po loaj. Madarski je napad bio estok i ludo smion. Plemeniti bo rac Maral i dvojica drugih jahaa jedne junake skupine od tri deset dva Maara, koji su se zajedno s njim posvetili smrti da ubiju Sulejmana, probili su se do njega, sasjekli vie ljudi nje gove tjelesne strae, te padnu tek kad su njihovim konjima rasjekli tetive. Sultana je njegov jaki oklop obranio od strijela i kopalja, ali kralja Ljudevita njegov ljem nije ouvao rana; pri godom stavljanja ljema na glavu oito je problijedio slutei svoju nesretnu sudbinu. Kad su turska vatrena drijela, pove zana m e u s o b n o lancima, a koja su dosad utjela, jedva deset koraka udaljena od prednjih m a a r s k i h jurinih redova, naje dnom zagrmjela, pone njihovo desno krilo bjeati, a kralj je nestao. Maari, koji su s desne strane bili zaokrueni Bali-begovim leteim odredima, bjeali su kako god su mogli unatrag i nalijevo. Ovi su posljednji bili nesretni, jer, izbjegnuvi smrt sablje, potonuli su u glibu, a s njima i kralj. Jedan itav dan i no plivali su Dunavom kraj Smedereva i Beograda leevi onih koji su bili topovima razneseni. Samo je trebalo sat i pol da se odlui sudbina Ugarske. Strana je ki a pomogla malom broju onih koji su bjeali i koji su se spasi li s bojita. Meu njima je bio kancelar i povjesniar Broderit. U turskom je taboru izdana zapovijed da nou svaki ostane na svom mjestu; sve do ponoi su vojni talambasi obznanjivali vi jest o pobjedi. Drugoga je dana Sulejman odjahao na bojite, u pratnji prvog i drugog vezira. Upitao je jednog starog alajbega koji je stajao pred svojim atorom: Starce, to sada treba ui niti? Veliki je vezir ponovio starcu sultanove rijei. Ovaj od vrati staroturskom grubou: Care, pobrini se da k r m a a ne odgoji prasad. Sulejman se smjekao i obdario ga s nekoliko dukata. Dan zatim Sulejman je sjedio pod crvenim atorom na zlatnom prijestolju to ga je ponio iz Carigrada. Divan je bio svean i on p r i m i vezire i beglerbegove koji su ga poljubili u ruku. Vlastitom je rukom stavio velikom veziru perjanicu s di jamantom na glavu, a ostale je odlikovao sveanom odjeom. Pred atorom za divan bile su poslagane kao trofeji dvije tisue glava, meu njima i glave sedam biskupa i mnogih ugarskih veledostojnika. Defterdarima je naloeno da pobroje mrtve i da ih pokopaju. Nabrojili su dvadeset tisua pjeaka i etiri tisue oklopnika. Letei odredi su dobili doputenje da pljakaju. Moha je spaljen, a pohod na Budim nastavljen je u oteanim pri likama preko jednog mosta. Sedmi dan nakon bitke su se odma- 3.9.1526. rali. U taboru je objavljeno da se svi zarobljenici i seljaci ubi j u , a ene oslobode. Pogubljeno je etiri tisue mukaraca, samo je etvorici poklonjen ivot. Zarobljavanje je obustavljeno. Sed morica aua pola su s vijeu o pobjedi u Carigrad, Brusu, Da365

mask, Kairo, Dijarbekr, Karaman, Haleb; jedan je memluk po ao u Edrene, dva druga vjesnika u Moldaviju i Vlaku. Majci je, jo u starosti izvanredno lijepoj eni, pisao vlastitom rukom. 10.9. 10 rujna (septembra) Sulejman je stajao pred ugarskim gla vnim gradom, a kljuevi grada su mu bili doneseni sve do Feldvara. Otro je zabranjeno da se stanovnike ubija ili da im se ne to otme. Dva slijedea dana jahao je Sulejman s Ibrahimom kroz grad, a treeg je dana poao izvan grada. Jedan je dio gra da bio u plamenu; tamo gdje su se drva prodavala zapoelo se gradnjom mosta preko Dunava. Slijedeeg dana je drugi dio gra da stradao u plamenu zajedno s velikom crkvom, ali protiv Su lejmanove volje. Veliki je vezir doao gasiti poar, ali je bilo prekasno. Slijedei je dan Sulejman odjahao u kraljev lovaki dvorac, dok je svo teko oruje s tvrave natovareno na lae (meu inim i dva velika topa koja su za prve opsade Beograda u doba Mehmeda II odande dovezena kao trofej u Budim), a tako i metalni kipovi Herkula, Dijane i Apolona. Islamska rtve na svetkovina (Kurban Bajram) proslavljena je u kraljevu dvo ru po tradicionalnom obiaju s rukoljubom vezira uz odjekujuu glazbu; ova je slijedeeg dana bila obdarena. Preko zavr17.9.1526. enog mosta se po prvi puta prelo, a zatim su sultan i veliki ve zir podigli tabor u Peti. Vojska je malo po malo prelazila most, ali se on treeg dana slomio na tri dijela; dva su nestala u vo di, pa su ostali bezi prevezeni laama. U Peti su ih sveano do ekali ugarski uglednici i sultan im je obeao Ivana Zapolju za 24. 9. kralja. etrnaesti dan nakon dolaska u Budim zapoeo je povra tak lijevom obalom Dunava. Brodovi su bili natovareni bogatim plijenom, svim dragocjenostima iz dvora, knjinicom Matije Korvina, ali i idovima koji su protjerani iz Budima. [Kako uz bitku na Mohau, tako i nakon nje letei odredi su po Maarskoj poinili surova djela: palila su se sela i grado vi, ubijali itelji i pustoili cijeli krajevi. Rauna se da ne bi tre balo smatrati previsokom brojku od 200.000 dua, koliko je ko tao Ugarsku ovaj rat. U Petrovaradinu je za pet dana podignut most preko Duna23.11.1526. va, u Edreni je sultan boravio jednu sedmicu i stigao nakon od sutnosti od sedam mjeseci u Carigrad. Tri odnesena kipa posta vio je Ibrahim-paa na stupove pred svoju palau na hipodromu kao trofeje, na to su se muslimani zgraali zbog likova idola. Pjesnik Figani napisao je, u vezi s tim, satiriki dvostih: onaj ibrahim (Abraham) ruio je likove idola, a ovaj ih postavlja. Zbog toga je, najprije, morao projahati na magarcu kroz grad, a onda je bio zadavljen. 1527. Neto kasnije dolo je do pobune u Aziji, gdje su se podigli Turkmeni Taila (Cicilije). Povod je bila strogost vlasti pri mjernikoj obradi zemlje. Pobuna je imala estok i irok karakter, 366

te je uguena, nakon nekoliko bitaka i osmanskih poraza, ali i turkmenskih. Mnogo je tea bila pobuna Kalenderoglua u Kara manu. Neki potomak zatitnika janjiara, ejha Hadi Bektaa, po imenu Kalender, skupio je pod svoju zastavu nekoliko tisu a dervia, abdala, kalendera i drugih, tako da je iz Carigrada morao krenuti veliki vezir Ibrahim-paa sa 3.000 janjiara i 2.000 sipaha (spahija). Raniji pohodi rumskog, anadolskog i dijabekrskog beglerbega nanijeli su neke poraze pobunjenicima, ali su i oni sami b i l i tueni. Ibrahim-paa, prije sudara s pobunjeni cima, poduzme dvije mjere. Zabrani pod smrtnom kaznom da i jedan vojnik vojske, to je bila tuena od pobunjenika, napu sti svoj tabor, da mu se ne bi vojnicima umanjila hrabrost. Je dnako pridobi turkmenska plemena, to su pristala uz Kalen deroglua, pokazivanjem naklonosti i podjelom lena. Nakon to ga se broj ovih sveo na neku stotinu i bilo je dostatno toliko vojnika, koliko su i h vodili stoiovnik Bilal Mehmed i Deli Pervan, da se pobunjenici unite u planinama Basif] 22.6.1527.

Sulejmanovo nezadovoljstvo s Bali-begom ublaeno je s druge strane Husrev-begovim (namjesnik Bosne) i Jajaogluovim (iz Smedereva) uspjenim poduhvatima protiv bosanskih i dal matinskih utvrda. Posljednje zime gotovo da nije bilo divana, a da nije stigao glas o pobjedi nad nekom osvojenom bosanskom utvrdom i l i o sretnom etovanju po Srijemu. Jajce se nije mog lo dugo oduprijeti sjedinjenoj snazi namjesnika iz Smedereva i Bosne i predalo se uz uvjet da se slobodno povue sa malodunim zapovjednikom Stjepanom Grbonogom jer nije bilo hrabrog ratnika Blaa Kerija, a Ivan HObordanski je jo bolestan leao od posljedica rana koje je zadobio u dvoboju s vojvodom Kasimom. Tako je i Radovi predao Turcima drugu glavnu utvrdu Bosne, Banjaluku, bez obrane. S ove dvije tvrave pali su i gra dovi: Bijelo jezero, Orlovac, Sokol, Levac, Serepvar, Aparuk, Perga, Boac i Greben u Bosni, a Udbina, Lika i Krbava u Hrvat skoj; Modru i Poega u Slavoniji; Vrana u Dalmaciji. Biskupi je Knin, Modru i Krbava zamrle su u to vrijeme, a Poega je bila sjedite jednog sandaka. Husrev-beg, k o j i je potekao iz sul tanske obitelji (bio je unuk jedne keri sultana Bajezida) vla dao je u sjaju i moi, ali pravedno u Bosni. Njemu je bio po dreen njegov ehaja Murat, Dalmatinac, rodom iz ibenika ko jem je za sandak dao K n i n jer je na to imao pravo. Godina 1528. bila je iskoritena da se upotpuni Sulejmano vo naoruanje za novi pohod na Ugarsku; dolazila su i poslan stva Ivana Zapolje i kralja Ferdinanda, onaj prvi da b i rat po njega imao sretniji ishod, a ovaj drugi da ga odvrati. Hieronim Lasczkv, palatin Siradije, jednako vian peru i mau, nemirna duha i kolebljiv, doao je koncem prole godine u Carigrad kao Zapoljin poslanik da b i sa Sulejmanom sklopio prijateljski sa367

vez i da u njega potrai pomo. Prije nego je mogao doi do sultana, posjetio je po tradicionalnom ceremonijalu vezire. K o d drugoga, Mustafa-pae i treega, Ajaza, samo da udovolji for malnosti, ali je Ibrahimu doao da b i po njemu, dijelom nepo sredno, a dijelom posredno preko Lodovica Grittija ishodio us pjeh kod sultana. Lodovico Gritti, vanbrani sin nekadanjeg ve necijanskog poslanika u Carigradu i kasnije duda Andrije i jedne Grkinje, laskavac i lukavac, zainteresiran za novac i as tohlepan, spreman poiniti svako sramotno djelo i spretan, pri dobio je Ibrahima za sebe, a po njemu je, jer je ovaj vrio utjecaj na sultana, zadobio i sultanovu sklonost. U pregovorima 0 vanjskim poslovima, ali naroito kao posrednik kojemu su povjereni ugarski poslovi, preuzeo je vodstvo i otada je igrao vanu ulogu, ne samo kao uhoda Venecije, nego i kao pregova ra za ugarske dravne poslove. Lasczky ga je pridobio, obeavi mu prihode najunosnije ugarske biskupije, a dao mu je godinje 1 nekoliko tisua dukata. On je to upotrijebio da u poetku gru bi prijem vezira preokrene u prijaznost, a zahtjev da plati go dinji danak preokrenuo je u godinje poslanstvo s dobrovolj nim darovima. Ferdinand je obavijeten o Lasczkvjevom poslanstvu i nje govu sretnu uspjehu pa je sa svoje strane poslao prvo austrij sko poslanstvo Porti, dva nuncija, Hobordanskija od alatnoka, hrabrog borca u dvoboju s Kasimom, i Nijemca Weichselbergera, ne da trai savez i p o m o kao Zapolja, nego da trai mje sta koja su ugarskom kraljevstvu oduzeta i da ponudi m i r ili da pregovara o prekidu vatre. Za mjesec i pol su zavrili puto vanje i stigli u Carigrad na dan godinjice zauzimanja grada, a po Sulejmanovu nalogu sveano su uvedeni u pratnji tisuu 29. 5. 1528. konja. S kakvim se obrazom, upitao je Ibrahim Hobordanskija, tvoj kralj usuuje nazivati najmonijim pred osmanskim ca rem, ijoj se sjeni i milosti utjeu ostali kranski kraljevi. Hobordanski upita koji su to, a Ibrahim m u odgovori da su to Francuska, Poljska, Venecija, Erdelj (Sedmogradska); za popis mjesta koja eli dobiti natrag odvrati veliki vezir da ga udi t o Ferdinand nije zahtijevio i Carigrad. Ratni nain ophoenja ugarskog borca Hobordanskija znatno se razlikovao od onog poljskog palatina Lasczkvja s njegovim umiljavanjem po dvor skom obiaju. Sulejman je bio zbog Ferdinandova traenja, kao i zbog naina kako je ono izneseno, toliko ljutit da je poslanike dao zatvoriti u njihovu svratitu. Puteni su tek nakon devet mjeseci iz zatvora, svaki je obdaren s dvije stotine dukata i Su29.3.1529. lejman i m je sam usmeno isporuio slijedee: Va gospodar dosad nije osjetio Nae prijateljstvo i susjedstvo, ali e ga od sad osjeati. Moete m u rei da u sam doi sa svom svojom snagom i moi i da u mu sam vratiti ono to od mene trai. Recite mu, dakle, neka se dobro pripremi za Na doek. Po368

slanici su rekli da b i se kralj veoma veselio, ako b i on doao kao prijatelj, ali da e ga znati p r i m i t i i kao neprijatelja. Polj skom poslaniku, kojeg je igmund poslao da produi prekid vatre i k o j i je u Sigismundu Weichselbergu prepoznao austri jskog gospodina Sigismunda Dietrichsteinera, vjernog Ferdinandova slugu, predbaci Ibrahim, da je on, austrijski posjednik imanja, doao u Carigrad samo kao Ferdinandov izvia, te je Ferdinandovu poslaniku j o predbacio da je ubio turskog aua koji je kao poslanik odaslan Ludvigu. Sulejmanov odgovor Ferdinandu bila je to vea poruga t o je t r i dana prije toga javno na Divanu najsveanije objavljena 18. 3.1529. Ibrahimova diploma o njegovoj plai velikoga vezira s dosad neuvenom svotom od t r i milijuna aki i l i godinje ezdeset tisuu dukata i dekret o seraskeru, t j . vrhovnom vojskovoi. Za kljuak je ovog krajnje znaajnog dekreta, koji je povjesniar Delal-zade sastavio slubeno kao Sulejmanov dravni sekretar i na njegov osobiti nalog, da se oznai savrena m o velikog ve zira kao seraskera . . . S ovim dekretom je sultan poslao velikom veziru t r i poasna krzna, osam bogato opremljenih konja i de vetog sa sabljom, lukom i tobolcem, bogato u k r a e n i m dragim kamenjem, est tugova i sedam zastava umjesto dosad uobiaje nih etiri, od kojih su dvije bile bijele, a dvije zelene. Ovih sedam zastava, bijela, zelena, uta, dvije crvene i dvije prugaste, treba le su b i t i zalog sretnog utjecaja sedam planeta na vojni pohod. Rumelijski beglerbeg Kasim-paa donio i h je u prvi tabor veli kog vezira kod Daut-pae (predgrae Carigrada) koji je odli nike glavnoga grada i vojne generale poastio. Uskoro zatim um re u slubi osjedili vezir Mustafa, a na njegovo je mjesto doao rumelijski beglerbeg Kasim, dok je rumelijski beglerbegat do bio, kao ve jednom ranije, veliki vezir, sada moniji i velian stveni j i nego ikada prije. 10 svibnja (maja), opet jednog ponedjeljka, poe sultan iz io. 5.1529. Carigrada. Neposredno uz sultanovu osobu po propisu zapoi njali su vojnu povorku anegiri (stolovnici) n j i h su slijedili muteferici (konaari), zatim su ile age, a samo su niandije, defterdari i kadiaskeri (kazaskeri) (dravni sekretari, predstojnici riznica i vojni suci) trebali ii neposredno pred sedam sultanovih tugova. K o d Plovdiva (Filibe) nabujala je zbog kia Marica toli- 9.6. ko da je odnijela most, a ravnica, u kojoj je bio tabor, poplavlje na je. Mnogi su se ljudi utopili, mnogi su se spasili na drvee uz opasnost da nastradaju od vode i l i od gladi. Neprestane su kie oteale napredovanje j e r su nabujale rijeke, tako da je prijelaz preko Morave i Save, ali naroito preko Drave k o d Osijeka pri injao velike tekoe, pa se morao napraviti most. Ivan Zapolja je doao u Moha praen od svog poslanika Lasczkyja i od samo est tisua boraca da sultanu poljubi ruku. Veliki vezir m u je s pet stotina ljudi od svoje pratnje i isto toliko janjiara jahao
24 Historija Osmanskog carstva

369

u susret i oni se pozdravie na konju. Slijedei je dan odreen za sveani prijem Ivana Zapolje kao po Sulejmanu priznatom 20.6.1529. ugarskom kralju. Divan je odran pod atorom, gdje su stajali age dvora i vojske, iza njih tjelesna straa (solak) sa lukom i strijelom u ruci, blizu njih unutranji dvorjanici i opskrblji vai; oko a t o r a su lijevo i desno b i l i janjiari u skupinama. De sno iza janjiara bili su sipahi (spahije), pa rumelijske ete, l i jevo silahdari, pa anadolijska vojska. Kad se popodne pribliio kralj, odjahali su mu u susret age desnoga krila zajedno s op skrbljivaima i doveli ga u ator. Sulejman usta, poe mu t r i koraka u susret, p r i m i poljubac u ruku, ponudi ga sjesti, dok su veziri Ibrahim, Ajaz i Kasim stajali kraj njega. On ga otpusti s prijaznim rijeima to je bilo popraeno darom od t r i zlatom opremljena konja i etiri zlatna kaftana. Tako je Sulejman po astio mjesto svoje najsjajnije ugarske pobjede prijemom svo ga tienika kao kralja, a m o h a k a su polja dva puta doivjela duboku domovinsku sramotu, jer su doivjela Ludvigov poraz i Zapoljino klanjanje; pravi je kralj izgubio ivot turskom po bjedom, a nepravi je izgubio ast rukoljubom. Na putu od Mo3.9. haa u Seksard poslan je zvorniki beg Bali-beg s pet stotina jahaa da p r i m i od Zapoljinih pristaa spremljenu ugarsku kru nu s njezinim uvarom Petrom Perenijem. Trinaesti dan otkako su poli sa Mohaa taborovao je Sulejman u budimskim vino gradima. Sulejman i Ibrahim su marljivo obilazili oko tvrave Budima, bez sjajne pratnje i sveanih oznaka svog poloaja. Petog dana su zauzeta donja vrata, estog dana su juriali bez otvora u zidu i tvrava se predala zbog maloduja njemakih kapeta na Kristofa Besserera i Johanna Taubingera, koji su dobili obe anje da mogu slobodo otii. Janjiari su mrmljali jer i m je oduzeta mogunost pljake, a za to su htjeli b i t i obeteeni da rom. Mrmljanje je prelo u tunjavu, njihov je drugi general-segbanbaa ranjen u glavu, za mnogim su dostojanstvenicima bacali kamenje. Zbog zabrane da pljakaju naplaivali su se ne samo t i m to su itelje prodavali kao roblje, nego su ubili i Ni jemce u tom asu kad su prema ugovoru o predaji htjeli otii sa svojom imovinom. To je bilo ubojstvo, ne kao ono nad zaro bljenicima na Mohau po Sulejmanovu nalogu, ve protiv nje gove volje, izvreno zbog janjiarske gramzivosti i krvolonosti. Sedmog dana nakon zauzea Budima dolo je do sveanog po stavljanja Zapolje na Arpadov prijestol, to nije uinio ni veliki vezir, n i t i jedan od dva vezira, ni beglerbeg, namjesnik Evrope ili Azije, n i t i janjiarski general, nego samo drugi general-porunik, segbanbaa, koji je s Lodovicom Grittijem iao po erdelj14.9.1529. skog vojvodu i uveo u kraljev dvor. Ovaj je za to segbanbai dao tisuu dukata, a tisuu janjiarima koji su ga dopratili. Kao turski zapovjednik ostao je u Budimu Hasan, sandakbeg iz I I besana, a veliki vezir je s carem poao s taborom za Be. Na370

mjesnik Smedereva Mehmed-beg, Jahja-pain sin, poslan je na prijed da osigura zemlju i da donese vijesti. S jesenskim olujama ravnodnevnice pojavile su se pred Be om prve skupine leteih odreda, proelj avaj ui i unitavaju i okolicu. Meu prvim zarobljenicima su bili Kristof Zedlitz, zastavnik grofa Ivana od Hardecka sa est konjanika. Ovi su morali svaki po jednu na motku nataknutu glavu nekog zaro bljenika nositi sultanu sve do Bruka na Lajti, gdje i h je sam Sulejman ispitivao. U predveerje 2 7 rujna (septembra) sam je 27.9. logorovao pred Beom kod sela Simmering na mjestu gdje tzv. novogradnja j o danas ocrtava ogromni opseg Sulejmanova a tora. Iznutra je bio obloen zlatotkanicom, a izvana zlatnim stu povima sa okruglim glavicama. Dvanaest tisua janjiara i tje lesna straa sultana bili su oko njegova atora. Iza njih, sve do Schvvechata logorovao je beglerbeg Behram, anadolski na mjesnik s azijskim etama, a desno od Simmeringa bili su raun ski uredi pod defterdarom. Od sv. Marxa unutra glavnom ce stom u pravcu prema Stubentoru, a onda dalje sve do Wienerberga bio je veliki vezir, a s n j i m i vjerolomni biskup iz Grana, Pavao Vardaj koji je utvrdu izruio bez zamaha maem i otada slijedio tabor uz Ibrahima. Izmeu Sv. Marxa i Wienerberga stajalo je itavo topnitvo u t r i stotine redova, teko i lako oruje, pod topdibaom, t j . vrhovnim zapovjednikom topnitva. Na Wienerbergu i iza njega je stajao mlai Bali-beg, a pred n j i m sve do grada Husrevbeg, prvi namjesnik Bosne, a drugi namje snik Srbije; obojica su bili zapovjednici prethodnice i zalea vojske u ovom ratnom pohodu. Pred jednim gradskim vratima Burgtorom, bile su rumelijske ete, pred drugima Schottentorom i vani prema Doblingu bio je mostarski paa. Svega je bilo otprilike stotinu dvadeset tisua ljudi i dvadeset tisua deva. Na Dunavu je vojvoda Kasim imao zapovjednitvo nad osam stotina nasada, t j . dunavskih laa, i martolosa (neredovi tih vojnika) k o j i su bili na njima. U gradu su, nasuprot ovih sedam turskih tabora, zapovje dnici podijelili obrambeni nasip na slijedee postaje: na Stu bentoru, nasuprot velikom veziru i sultanu koji je logorovao iza njega te desno i lijevo od ovih gradskih vratiju, na lijevoj stra ni sve do Crvenoga tornja, a desno do sredine nasipa, bio je pre ma Karntnertoru vojvoda Filip, carski grof sa stotinu jahaa i etrnaest zastava vojnih jedinica. Odavde sve do samostana augustinaca bile su donjoaustrijske ete, pod zapovjednitvom viteza, savjetnika i pukovnika Ecka od Reischacha. U samosta nu augustinaca i sve do utvrde Abel od Holnecka bili su tajerci s graniarima. Obrana utvrde bila je povjerena ratnom vijeu i vrhovnom m e t r u arsenala donjoaustrijske pokrajine Ulrichu Leisseru. Od ove utvrde do Schottentora obranu je vodilo kra ljevsko vijee, komornik i pukovnik Leonhard od Felsa s austrij skim eticama i graanskim poglavarima grada Bea. Pod Sch24*

371

27.9.1529. 28.9.

29.9.

3.10. 6.10.

7. 10.

10., 11., i 12.10.

ottentorom pa do otoia i Elenda, gdje su stanovali idovi, bio je Remprecht od Ebersdorfa s jednom austrijskom eticom i panjolskim etama. Od "VVerdera i Saizturma (Salzgries) pa do Crvenog tornja bio je Ernst od Landensteina, kapetan dvorskih eta i zapovjednik etiriju etica ekih plaenika s j a k i m ko njima Hansa od Hardecka. Svega, ne vie od esnaest tisua ra tnika iza nasipa s kojeg je bilo uklonjeno grmlje i k o j i je bio jedva est stopa irok. Branitelji su b i l i zadojeni mrnjom pre ma turskom jarmu, a i nadahnuti izdrljivom h r a b r o u njiho vih sranih vojskovoa i najviih voa, carskom grofu Filipu, ba varskom vojvodi grofu Nikoli Salmu i barunu od Roggendorfa. Istoga dana kada je Sulejman logorovao u Simmeringu, plo vilo je etiri stotine laa Dunavom uzvodno, te su svi mostovi b i l i spaljeni. Slijedeeg je dana po prvi puta iz grada izalo t r i i po tisue ljudi prema Kartnertoru. Palo je vie od dvije stotine Turaka, m e u njima dva kapetana, jedan au i vie ja njiara, a malo da i veliki vezir, koji je pod krinkom jahao oko grada, nije bio uhvaen. Slijedei su dan izale t r i etice kod Burgtora, ali su se povukle poto su Turcima nanijeli neke gu bitke. 2. listopada (oktobra) opet su opsjedani navalili na srnederevskog bega; trideset odsjeenih glava i deset zarobljenih je bio ratni trofej Turaka. Isti se dan poradilo na tome da se one sposobe turski lagumi o kojima i h je Obavijestio jedan prebjeg. Tursko je topnitvo zatim otvorilo vatru, uglavnom na kulu Karntnertora; uz pravu kiu itavu je n o padala tanad uz vatrene strijele. Begovima leteih odreda je zapovijeeno da sa svo j i m ljudima naprave ljestve za navalu, a azijske su trupe mora le sakupljati granje da b i njime ispunile rovove. Pred Sulejmanom se pojavi Zapoljin prijatelj Simon Atinaj, koji je nosio na dimak literatus. O njemu se govorilo da je najueniji Ma ar i to m u je kod Sulejmana osiguralo dvostruko dobar pri jem, jer je on i u nevjernika i neprijatelja cijenio zasluge ue nosti. Vanije nego prve t r i navale bila je etvrta koja je poela k o d Saizturma, gdje je gospodin Eck od Reischacha izaao s osam tisua plaenika, pa se nadao da e neprijatelju zai za le a kod Burgtora i Karntnertora. Zbog sporosti su prekasno iza li, umjesto nou, po bijelom danu i prerano su se okrenuli, zbog zapovijedi to j u je netko s krila prerano izrekao, iz ku kaviluka i l i izdaje. Pet stotina glava je poodsijecano. Izgubili su i kapetana Wolfa Hagena, a ospjedatelji hrabrog alajbega iz Gustendila, Ramazana. T r i su se taneta odbila od Reischachova oklopa. Pri povlaenju u tvravu pokuali su i Osmani prodri jeti s bjeguncima, ali, budui da j o nije bilo otvorenog mjesta, helebardama su otjerani sa zidina. U strahu da se neto slino ne dogodi, Sulejman slijedee noi nije dopustio konjanicima da sjau, t o su ospjednuti u gradu zabunom drali pripremom za navalu. Do nje je dolo tek kad su potpalili dva laguma kod samostana augustinaca blizu Karntnertora, a eksplozije su tra372

jale t r i dana. S kolikom su estinom navaljivali, s toliko hrab rosti i h je suzbijao grof Nikola Sami i Hans Katzianer koji su b i l i u prednjim redovima. Usred topovske grmljavine ospjeatelja i opsjedanih zazvuali su bubnjevi, trube, talambasi i fru le sa zvonika crkve sv. Stjepana i s tornja avgustinske crkve da bi veselom glazbom ulili hrabrost ospjedanim, a da je oduzmu opsjedateljima. Jo je dolo do dvije eksplozije kod Karntner tora koje su proirile ogromni otvor, no ovaj puta Turci nisu kao prologa puta odmah juriali. U osmanskom taboru je vladala tiina, jer su se veziri i pa e b i l i okupili u ratno vijee, gdje su zakljuili da slijedei dan po zadnji puta juriaju; bilo je preporuljivo da se povuku zbog hladnoe i nestaice ivenih namirnica. Poljuljana sranost voj ske ponovno je oivjela zbog obeanja nevjerojatnih svota u zlatu i j o veih. Svakom je janjiaru obeano da e dobiti t i suu aki (dvadeset dukata). Telali su objavili u logoru obea nja da e prvome koji se uspne na bedeme, ako je obini sipah (spahija) dati nagradu od trideset tisua aki, a ako je subaa dobit e namjesnitvo. Sulejman je sam na konju razgledao otvore i , zadovoljan njihovom irinom, veoma pohvalio velikog vezira. 14. listopada (oktobra) (tokom vremena u ratnoj histo- 14.10. r i j i Austrije i drugih naroda tako sudbonosni dan) Turci su po sljednji puta juriali podvostruenim arom i h r a b r o u u t r i bojna reda na etrdeset i pet hvati dugi otvor obrambenog zi da kod Karntnertora. Popodne u t r i sata otvor je j o vie proi ren novim eksplozijama mina, a navala je obnovljena. Val j u rinika, koji su se j o veim bijesom bacili u borbu, razbio se o veliku sranost branitelja bedema. Njihovu vrhovnu zapovjed niku i najisturenijem, hrabrom grofu Nikoli Salmu jedan je ka men razbio stegno. Sulejman zapovjedi janjiarima da odusta nu, odlueno je da se vrate. Tako je 14. listopada bio toka-prekretnica Sulejmanova pobjedonosna oruja i , da Be nije po sluio kao grudobran, stigli bi u srce Njemake. Slavni pretea tako mnogih drugih ratova i mira, taj vani 14. listopada u sli jedu dogaaja istaknut je dogaajima kao: bitkom kod Hochkirchena i Jene, padom Breisacha i Ulma, vestfalskim i bekim mirom i opkoljavanjem Napoleona u bici naroda kod Leipziga. Spas Bea objavila je grmljavina topova sa bedema i glaz ba s tornjeva. Svi satovi, koji su stajali od dana kad je postav ljen turski tabor, opet su radili; sva zvona koja su bila za to 15.10. 1529. vrijeme nijema pronijela su gradom veselje i klicanje sve do turskog tabora. Ibrahim je upitao zarobljenog zastavnika Zedlitza to ta galama znai. Kad mu je ovaj rastumaio jezik ra dosti topova i zvona, posla ga n odjevenog u svilenu i zlatnu odjeu slobodnog u grad, bilo zbog osobne simpatije, bilo da ishodi osloboenje nekih zarobljenika u gradu, jer se slijede eg dana jednim dopisom ratnim vrhovima grada pozvao na ovo vraanje zarobljenika i zakljuio pismo ispriavajui se zbog 373

umorstva zarobljenika u Budimu, koji su ga sami izazvali. 16. 16.10. listopada Sulejmanov tabor je otiao odavde, ali samo na kratku udaljenost, a onda je zastao. Divan je podijelio poasti i nagra de. Janjiarima je ve dan ranije isplaena obeana nagrada za juri, dvadeset dukata po glavi, a velikog vezira je sultan obda rio sabljom, kojoj su balak i korice bile bogato iskiene dra gim kamenjem, dao m u je etiri kaftana i pet vreica, t j . est tisua dukata. Tako su Sulejmanova politika i Ibrahimov svemoni utjecaj u oima vojske sramotno povlaenje pretvorili u velikoduan povratak, te je nagradio, iako ne neuspjeh po sljednjeg juria, a ono dokazanu spremnost janjiara za to. J o vie puta su opsjedani napali na vojsku opsjedatelja u povlae nju i oduzimali i m konje, deve i zarobljenike, ali to nije bilo ni u kakvom razmjeru sa zarobljenicima koje su Turci poku pili iz itave okolice i sa zarobljenicima koji su veim dijelom bili ubijeni. Njihov broj procjenjuju na 10.000 oni koji su u isto vrijeme opisali opsjedanje.

[Tokom te t r i sedmice letei odredi su imali zadatak da etuju po blioj i daljoj okolici. To su oni i inili, pa su opusto ili ne samo okolicu Bea, nego i Donju i Gornju Austriju te Donju i Gornju tajersku, na nain kako je bio odreen za ovu vrstu ratnika neobuzdano i nemilosrdno. Dok se ovako etovalo postrance, Sulejman se sa vojskom vraao u polaganom 26.10. pjeaenju. U Budimu pred njega izae kralj Janu (kako su 29.10. Turci zvali Zapolju), a ovome izau u susret svi veziri. Povlae nje je bilo vrlo oteano zbog nepoznavanja terena i nedostatka putokaza, pa je bilo kanjavanja u vojsci zbog gubljenja veli kih tovara. Da b i donekle zasjenio neuspjeh, veliki vezir je pri redio sveanost vezirima, beglerbezima i bezima i pokazao i m ugarsku krunu, za koju je rekao da vodi porijeklo od Nuirvanova vremena. Dosada j u je sultan Sulejman, bolje rei Ibra him-paa, nosio sobom, vjerojatno da je sam stavi na glavu da je Be pao i da je Ugarska postala namjesnitvo. A l i kako su injenice sada stajale, predao j u je uvaru krune Ivanu Pereni31. 10.1529. j u i po njemu je, s Lodovicom Grittijem i Simonom Atinajom, poslao Zapolji. Polovinom prosinca (decembra) Sulejman stie u Carigrad.]

Prekid opsjedanja Bea bio je prvi Sulejmanov neuspjeh; iscrpljivanje neprijateljskih zemalja pljakom i meteom, palenjem i ubojstvom bio je najvii cilj njegovih begova i leteih odreda, ali ne i njegov niti njegova velikog vezira. Mnogi suvre meni povjesniari, kao i Robertson, predbacivali su neuspjelo opsjedanje Bea Ibrahimovu izdajstvu, to je potpuno bezraz lono. Osim toga, osmanski povjesniari nisu, p r i kasnijem Ib374

rahimovu padu u nemilost, mogli navesti ovaj razlog koji bi bio jedan od najuvjerljivijih, a ne postoji ni najmanji trag ni u ve necijanskoj ni u austrijskoj arhivi to bi moglo opravdati takvu pretpostavku. To bi se moralo o t k r i t i barem u spisima kasnijih austrijskih poslanstava koja obavjetavaju o opirnim pregovori ma s Ibrahimom, otkrila b i se koja sjenka istinske simpatije ili aluzija na prije uinjene vane usluge. O svemu tome nita nema, tovie suprotno se moe nai, kako emo imati prilike kasnije vidjeti. Dakle, ne Ibrahimovo izdajstvo, nego mrmlja nje janjiara, koje se ve na polasku prema Budimu jedva mo glo stiati zbog hladnoe na koju su se tuile azijske ete, a sva se vojska tuila na nedostatak ivenih namirnica, bilo je uzro kom da se prekinula opsada Bea. Njegovi su branitelji krvlju oprali greku brze predaje Budima, Raba, Plintenburga, Altenburga, koji su imali njemake i eke posade i spasili su pred zie Kranstva od din-dumana kranskog imena. Na bekim bedemima se po prvi puta zaustavila bujica osmanskog osvaja nja u njemakim zemljama, bujica koja je gutala zemlje.

GLAVA DVADESETSEDMA Daljnji dogaaji za Sulejmana 1

[Da b i , donekle, odvratio panju od neuspjele opsade Bea, te da bi, bez obzira na plijen, snieno raspoloenje vojske oi vio, odlui se Sulejman organizirati veliku svetkovinu. A povod za nju da mu je obred obrezivanja njegovih sinova, etiri prin ca carstva. Obrati se, stoga, pismima namjesnicima i velikai ma carstva, a uputi i jedno venecijanskom dudu, da bi i on, kao prijatelj i susjed, uzveliao ovu veliku sveanost. Rok pro slave odreen je est sedmica od otpreme pisma. Jedva je, da kle, prolo pola godine odkako je poslanik Junuz upoznao se nat o pobjedama na bekom pohodu i podjeli ugarske krune, a pojavi se novi turski poslanik. Bio je sav u zlato odjeven, od dvanaest plemenitaa uveden u senat, kojeg je obavijestio o sve tkovini to se spremala, te pozvao duda da j o j prisustvuje. Ovaj se uz najljepe rijei zahvalnosti ispriao svojom starou i dalekim putom, ali odredio je da ga zastupa izvanredni posla nik a to je osim poslanika u Carigradu Pietra Zena, bio Mo cenigo.] 375

27. 6.1530.

Dvadeset i sedmoga lipnja (juna) u podne poao je Sulej man, praen svim dvorjanicima, na hipodrom, na njegovu sje vernu stranu kod Mehterhana, t j . mjesta gdje~ je bila vojna glazba. Krasan se prijestol tamo uzdizao na lazurnim stupovi ma pod zlatnim baldahinom, u k r a e n r a s k o n i m tkaninama i obloen arenim ilimima, okruen raznobojnim atorima. Kod Arslanhana (menaerije s lavovima, nekada crkva sv. Ivana) do li su mu u susret drugi i trei vezir, Ajaz-paa i Kasim-paa, a na polovici hipodroma izaao je pjeice pred njega veliki vezir Ibrahim da ga poasti sa svim beglerbezima i janjiarskim agom. Pjeice su pratili gospodara, koji je sam na konju doao do prijestola, to je svojim sjajem premaio sve zadobivene a tore pobijeenih vladara. Tu je bio ator perzijskog aha Uzun Hasana, kojeg je pobijedio Sulejmanov pradjed Mehmed I I , pa Gavrijev, egipatskog sultana, kojeg je njegov otac Selim I ski nuo s prijestola a ovi su atori stajali kraj kipova koje su odvezli iz ugarskog kraljevskog dvora kao trofej na hipodrom. Uz urnebesno klicanje i vojnu glazbu, koja je bila postavljena na junoj strani, uspne se padiah na prijestol, p r i m i rukoljub za dobrodolicu i darove vezira, dvorskih aga i vojske, mufti je i uleme, na to su ovi carski pogoeni. Drugog dana su mu r u k u ljubili smijenjeni veziri i namjesnici kojima je doputeno da osobno prisustvuju sveanosti, estitajui mu i donosei da rove. Samo je etvorici doputeno da prije drugih smijenjenih namjesnika putem poslanika iznesu pred prijestol estitke i na njegovo podnoje stave svoje darove, naime prijanjem velikom veziru Piri-pai i Zejnel-pai, zaslunom u egipatskoj vojni, anadolskom beglerbegu Jakub-pai i nekadanjem rumelijskom beg lerbegu Iskender-pai. Trei je dan odreen za poklonstvo, pri jem i darove sandakbega, kurdskih emira i stranih poslanika. Broj venecijanskih poslanika pokrio je nedostajanje drugih. Osim dvojice izvanrednih poslanika, Zena i Moceniga, prisustvovali su sveanosti, uz njih, jo i redoviti bailo (konzul) Bernardo i dudev sin Aloisio Gritti, Zapoljin opunomoenik u Sulejmanovoj slubi. Sjaj darova n a d m a i o je sve dosad vieno na takvim sveanostima. Tu je bilo sirijskog damasta, egipatske p a m u n e tkanine, hinduskih alova i muslina, tanke grke tkanine i vene cijanske kadife, srebrnih tanjura sa zlatnicima i zlatnih zdjeli ca napunjenih dragim kamenjem, lazarne posude i kristalni pe hari, kineski porculan i tatarsko krzno, arapski i turkmenski konji, memluki i grki djeaci, etiopski i ugarski zarobljenici. Samo su darovi veliko'g vezira iznosili vrijednost od pedeset t i sua dukata. Bio je i igrokaz gdje su juriali na dvije drvene utvrde, od kojih je jedna bila puna Maara, puaka, sablji i 1.7.1530. kopalja, pa su odrane tobonje bitke. etvrtoga su dana Sulej mana poastili njegovi uitelji, ueni Hajredin s kadiaskerima (kazaskerima) i sjedili s njim 1 s Ibrahimom. Pogoeni su naj finijim peenjem i najodabranijim slatkiima, e r b e t o m i eer376

lamama, a narod se razonodio majstorijama vjetaka k o j i su premetali ae i igrama opsjenara. Peti dan su doli na red hrvai i trka memluka, koje su se uobiajile doavi iz Egipta s Inal begom, erkeskim begom s lenima u Maloj Aziji, a pokazali su svoje umijee u jahanju i turnirskim igrama u najveem sja j u . Car je ostao sve do noi, to j u je vatromet pretvorio u dan, prikazujui igrokaz dviju drvenih utvrda u plamenu. Slijedeeg j u t r a bile su na njihovu mjestu dvije druge tvrave, koje je zna meniti majstor jahakog i turnirskog umijea, Darim, donio na lice mjesta. Svaka je tvrava branjena od stotinu teko na oruanih ratnika k o j i su naizmjence napadali i branili se, sve dok jedna nije osvojena, a mnogo lijepih djeaka i djevojaka odvueni kao ratni plijen pobjednika; i ova je no osvijetljena vatrometom, a tvrave su zapaljene. Sedmoga su dana janjiar i , predvoeni svojim agom i generalima konjice, nosili u sve anoj povorci svadbene palme i l i tzv. svijee to se nose prigo dom obrezivanja okiene najrazliitijim cvijeem i voem, raz nim likovima ptica i etverononih ivotinja, unjeve obavite zla tnom icom i ljokicama, kao prirodne simbole plodnosti i ivot ne snage. Osmo i deveto popodne bilo je na programu umijee plesanja na uetu i glazba. Na razapetom uetu izmeu stupa i obeliska na hipodromu pokazao je jedan egipatski plesa udo umijea, a na stupu koji je bio glatko namazan sapunom i uljem pokuavali su mornari i janjiari da bez konopca, pridravaju i se samo rukama i nogama, dou do vrha da bi se domogli nagrade koja i h je tamo ekala. Deseti su dan sveano pogoeni profesori, ija je dnevna plaa bila ispod 50 aki (otprilike jedan dukat) i njihovi pomonici, zajedno sa smijenjenim suci ma i profesorima. Skakai uvis popeli su se na obelisk i na stup na hipodromu. T r i slijedea dana su protekla u umijeima a robnjaka, opsjenara i lakrdijaa. Svi su bogato nagraeni zlat nicima i srebrenjacima koji su i m utisnuti na elo i l i baeni na glavu. etrnaestoga dana su sve age, dvorske i vojne, otile u stari seraj da odande dovedu t r i princa: Mustafu, Mehmeda j Selima na hipodrom, gdje su pred n j i h pjeice izali veziri i do pratili i h sve do sultanove dvorane za divan. Slijedeeg dana je sultan priredio banket. Njemu zdesna sjedili su veliki vezir-serasker i oba vezira Ajaz i Kasim-paa, beglerbezi, vojni suci, ru melijski i anadolski, uitelj prineva Hajredin i sin tatar-hana, a s lijeva je bio prijanji veliki vezir Piri Mehmed-paa, Zejnelpaa, Feruhad-beg, potomak knezova Akkoyunlu (Bijeloga ov na), Murat-beg, sin egipatskog sultana Kansu Gavrija i sin po sljednjeg vladara obitelji Zulkadr, Latif-beg. esnaesti je dan bio najznaajniji, posveen znamenitostima iz podruja znano sti i potivanju znanosti. Sultan je poslao dvorskog upravitelja muftiji i generala topnitva uitelju prineva da ih pozove na sveanu znanstvenu raspravu uleme u njegovu prisustvu. Njemu zdesna sjedili su muftija i anadolski vojni sudac Kadri-beg, a sliJ

2.7.

3.7.

4.7.

5. i 6.7.

7.7.

11.7.

12.7.

13.7.

377

jeva uitelj prineva i rumelijski vojni sudac Fenari-zade Muhijedin. Za osnovu rasprave Sulejman je postavio tumaenje mu slimanskog simbola vjere, naime prvog sureta Kurana. Struni su odgovori pohvaljeni, a neznanje i l i neprilika samu je sebe kaznila utnjom. Najalosnije je to bilo s profesorom Sulejmanom Halifom, kojeg je udarila kap jer nije imao odmah spre man odgovor; iznesen je iz kruga okupljenih, kod kue je odmah 15.7. umro, a sve zato jer mu je nedostajalo duha. Osamnaesti dan u predveerje, za kojega su se marljivo pripremali, protekao je u sveanosti obrezivanja, koja je odrana u samoj dvorani za Di van, u Ibrahim-painoj palai na hipodromu. Veziri, beglerbezi, age i ulema uz estitanje su ljubili sultanu ruku i otili odliko vani poasnom odjeom. Vatrometi su produili svijetlo dana sve do duboko u no. Svatko je otiao kui i tek su nakon t r i dana zakljuene sveanosti utrkama na ravnici Slatkih voda. 27.6. Tako je sveanost obrezivanja trajala pune t r i sedmice, a 17.7. premaila je nadaleko sve prijanje i po trajanju i po sjaju. U elji da uje neto lijepo upita Sulejman miljenika, velikog ve zira: Ibrahime, to misli, koja je sveanost od naih dviju bila ljepa, tvoja i l i ova sveanost mojih sinova? Odmah odgo vori na to miljenik: Sveanost kao to je moja svijet nije vi dio i nikada vie nee ni vidjeti. Sulejman je neoekivanim od govorom pomalo uzrujan upitao: Kako to? Vae Velianstvo kao domain Vae sveanosti ne moe pokazati gosta kao to ga j a mogu pokazati kod moje sveanosti to j u je poastio pa diah Meke i Medine svojom prisutnou, Sulejman (Salomon) naeg vremena. Sulejman odgovori: Budi tisuu puta hvaljen to si me ovako poduio.

17. 10.1530.

[ T r i mjeseca po tome doe drugi poslanik kralja Ferdinan da, Nikola Jurii i Josip grof od Lamberga, vitez iz tajerske, s pratnjom od dvadeset i etiri osobe, meu njima i Benedikt Kurpei kao latinski t u m a . Lijepo su doekani i osam dana 25.10. kasnije primio i h je veliki vezir. Bilo i m je nareeno da isklju ivo govore na njemakom, ali Ibrahim-paa nije htio n i uti za prijevod na latinski, jer mu je t u m a samo govorio talijanski. Radije su onda htjeli govoriti na hrvatskom i , p o t o je prona en t u m a na ovom jeziku, odrao je Nikola Jurii govor na maternjem jeziku. Ibrahim-paa je zasuo poslanike pitanjima o caru i kralju, o njihovom boravitu, djelima i nedostacima, ra tovima i odnosu spram mira itd.; pri tome je kralja eke i Ugarske zvao prosto Ferdinand, a cara ne drugaije do kralj panjolske. Kada su, na kraju, zapitani za razlog posjeta, oni su zatraili a to i m je bio i nalog da to izriito iznesu sul tanu. 31.10.1530. Na drugom prijemu su mu priopili da ih je kralj Ferdi nand, kao kralj Ugarske, poslao da zakljue mir. Na to je Ibra378

him Objasnio osvajanje Ugarske i loe ponaanje ranijeg po slanika Hobordanskija, te kako je sultan iao traiti Ferdi nanda i , poto ga u Budimu nije naao, iao je ak do lijepog grada Bea koji je dostojan b i t i carsko sjedite. No poto je Ferdinand i odatle pobjegao, poslao je bio sultan letee odrede na sve strane da ga trae. Sultan nije bio doao na osvajanje, nego u posjet, nije vodio sobom nijedan veliki top i zima ga je pokrenula da se vrati. Tom prilikom je krunisan J a n u za kra lja Ugarske, na koju Ferdinand, koji je samo panjolski namje snik u Beu, nema prava. A za cara je rekao da sebi uobraava ako misli da je carska ast u kruni na glavi, jer ona lei u sab l j i , a m i r se moe zamisliti samo ako Ferdinand odstupi od Ugarske, i ako preda ak ono to jo tamo posjeduje, te ako b i se Karlo iz Njemake povukao u panjolsku da b i prepustio Januu kralju mirno uivanje onoga to ima. Poslanici su odgovorili kako su najbolje znali i umjeli i zakljuili nudei novac. Ibrahim i m je odgovorio da ga njegov car ne treba, sedam kula p r i tom ih je prstom pokazao pune su netaknutog srebra i zlata. Poslanici su zamolili da i m ne zamjeri na ponudi i da ih sultan p r i m i to i m je omogueno 7.11.1530. kroz osam dana. Sveano uvedeni ili su kroz prvo dvorite se raja u kojem su stajala dva slona sa svojim vodiima; u dru gom dvoritu doprla i m je u susret rika deset lavova i dva leo parda to su vezani urlikali. Tjelohranitelji strijelci (solak), dvorjani sa zlatnim kapama, 3.000 janjiara s bijelim pustenim kapicama stajali su postrojeni pred dvoranom za divan. A u njoj je sjedio veliki vezir Ibrahim, zdesna su mu bili veziri Ka sim i Ajaz i rumelijski beglerbeg Behram-paa, a slijeva oba kadiaskera (kazaskera), t r i defterdara i neto dalje dravni sekre tar. Poto je postojao tursko-latinski tuma, Lamberg je govo rio njemaki i odgovarao je na radoznala i dvosmislena pita nja, sve dok nisu od vrhovnog upravitelja dvora i vrhovnog so bara predvedeni pred sultana. Ovdje je Lamberg odrao govor na njemakom koji je latinski t u m a preveo na taj jezik, a tada turski t u m a na svoj. Nakon predaje vjerodajnog pisma, Juri i je govorio hrvatski o onome to je izloio velikom veziru, iste elje je predao pismeno na latinskom i zavrio molbom za skori odgovor. Sultan je potvrdno klimnuo glavom, izrekao par rijei i veliki vezir i m je obeao odgovor narednih dana. Dva 9.11.1530. dana kasnije, pozvao ih je Ibrahim-paa i u dugom govoru iz rekao kako je nemogue da njegov car preda dva puta sabljom osvojenu Ugarsku, kad je prvi pohod poduzeo na hitnu molbu francuskog kralja i njegove matere, a obeao i m je na kopnu i na moru pomoi protiv Karla V. Poto ni veliki vezir ni posla nici nisu odustajali, zamole oni oprotajni prijem, na kojem est dana potom poljube sultanu ruku i s pismenim odgovorom 15.11. budu otposlani. 379

Dok su oni bili na pregovorima u Carigradu, Budim je op sjeo Ferdinandov vojskovoa Wilhelm od Regendorfa, ali je na kon est sedmica morao odustati, jer m u je izostala p o m o i jer je bio nemoan protiv Mehmed^bega. est sedmica pred opsadu su Mehmed, sandakbeg Smedereva, i Murat, iz Hercegovine, pod izlikom da proeljaju Ferdinandovo podruje, popalili po la Ugarske. A jednako su letei odredi upali u Kranjsku i to se ponovilo jo etiri puta. Dola su i poslanstva to ih je sa darovima primio Ibra him-paa: poljsko s kojim je izmijenjeno tursko; izaslanici me u sobom nejedinstvenih takmaca na ugarski prijestol; rusko sa Vasilijevim pismom u kojem se raspitivao za dva poslanika koje je bio odaslao u Beograd. Peta Sulejmanova vojna bila je uperena protiv Karla V i Njemake kojeg je jedino sultan priznavao, i to ne kao cara nego kao kralja. Stoga se on htio s njim odmjeriti i potraiti ga u srcu Njemake, jer (kako je Ibrahim rekao Juriiu) Ferdi nand njegov posjet nije saekao u Beu, nego je pobjegao u Linz i Prag. A Karla V, pobjednika kod Pavije, osvajaa Rima, smiritelja i sakupitelja Njemake, krunisanog rimskog cara, smatrao je jedino dostojnim neprijateljom i protivnikom.]

Sulejman je po peti puta poao protiv Njemake i Karla V, na elu vojske od 200.000 ratnika. esnaest tisua ljudi bro j i l a je rumelijska vojska, trideset tisua anadolska, dvanaest tisua janjiarska, dvadeset tisua redovita konjica, ezdeset t i sua letei odredi, a bilo je i t r i stotine postolja za topove. Ka rakteristika pohoda bila je stroga disciplina m e u momadi i p r o r a u n a t a irokogrudnost prema s m a k n u i m a i podjeli novca, ali pohod je bio odlikovan i prijemom austrijskog i francuskog poslanika, Perenija i despotova sina. U Niu je Ferdinandovim poslanicima, grofovima Lambergu i Nogaroli, doputeno da sul tanu poljube ruku. Poslani su zbog produenja sa Zapoljom sklopljenog viegradskog ugovora o prekidu vatre. U Beogradu je francuskom poslaniku Rinconu prireen sveani prijem sa istim ceremonijalom kojim je za posljednje vojne primljen Za polja u Budimu. Ferdinandov je poslanik otpremljen bez po voljnog odgovora, ali ga je dobio francuski poslanik. U Osijeku su Petar Pereni i despotov sin poljubili ne carevu ruku, nego r u k u velikog vezira. Po Grittijevu savjetu, Pereni je kasnije uhapen, a dva njegova pratioca koja su se branila bila su ubi jena. Drugi su se otkupili. Pereni je predan svom protivniku Zapolji, ali je za taoca morao ostaviti svog sedmogodinjeg sina. Sin je bio obrezan, poslan u Carigrad i nikad vie nije vidio oca. Od Beograda na ovamo vojska je pojaana jo za petnaest tisua Tatara koje je predvodio Sahib-Giraj, tatar-hanov brat. Kod Osijeka e prikljuio Husrev-beg, bosanski namjesnik, sa 380

stotinu tisua ljudi. Na ovom su vojnom pohodu pale utvrde: iklo, Egerseg, Baboa, Bjelovar, Bercence, Kapolna, Esico, afade, Kapornak, Vutu, Poloske, Rum, Hidveg, Kormendvar, Ikervar, Mesteri i Sombaeli. Nije pao mnogo vri Giins (Kiek), ija je j u n a k a obrana njegovu kapetanu Nikoli Juriiu donijela besmrtnu slavu. 9. kolovoza udario je veliki vezir pred Gunsom (Kiek) svoj 9.8.1532. tabor, a t r i dana zatim i Sulejman, po uasnoj kii. Sa svih su 12. 8. strana postavljeni manji topovi, najvei su izbacivali tanad veli ine gujeg jajeta; za t r i dana je skinuta izvidnica sa zidina i odmah nakon toga se miniralo i jurialo. Jurii nabraja dva naest jurianja u svom izvjetaju kralju, a etiri od njih se spo minju i u navoenju datuma u Sulejmanovu dnevniku, a spomi nju i h i osmanski historiari. Na trinaest mjesta su potkopani bedemi, minama je napravljen otvor irok osam hvati, pa je bedem razruen. Na dva mjesta su nanijeli itavo brdo granja i materijala, vie od samoga bedema s kojeg su branioci runim orujem zadavali strah opsjedateljima. Ovima je uspjelo upaliti jedno od ovih brda, ali su hrabri branitelji utrnuli vatru. esna estoga dana, nakon to se Sulejman pojavio pred Gunsom ( K i - 28.8. ek), nekoliko sati poslije Juriieva izvjetaja caru, pozove ga Ibrahim da preda grad, da plati godinji danak i l i da se otkupi s dvije tisue ugarskih guldena to e b i t i poklon janjiarskim kapetanima. Jurii odgovori da grad nije njegov, da prema to me ne moe plaati danak, a dvije tisue guldena on nema; t r i puta ga je Ibrahim pitao da l i je promijenio svoju odluku i t r i puta je uslijedio isti odgovor. Nakon jednog sata oglasile su vojne trube znak za navalu. Ibrahim je objavio poveanje pla e i lena za pobjednika. Peevi, osmanski povjesniar kae: Svaki je stavio duu na jezik i poviknuo: Ili u neprijatelju uzeti glavu i l i u m u svoju dati. Janjiari sa svojim dugim pu kama, borci (azapi) s jo duljim kopljima, navale preko ona dva brijega i ve su osam zastava istakli na bedem; pod jednim malim usjekom t i k uza zid ekali su ljudi iz grada na svoj zad nji as, ali su starci, ene i djeca podigli takvu urnebesnu pro dornu dreku, koja je parala ui, da su se jurinici uplaeni po vukli, pa su ak svoje dvije zastave ostavili u rukama brani telja . . . T r i sata nakon toga su se pojavila etiri Turina pred otvorom u zidinama da Juriia na tvrdu vjeru povedu u logor k velikom veziru, jer je pred carem stekao milost, i neka m u se pokloni. Jurii, u zadnjoj navali sam ranjen, ne b i se mogao odrati n i t i sat vremena. Od sedam stotina hrabrih junaka, od kojih se sastojala obrana na poetku opsjedanja, jedva je polovi na ostala. Nestalo je puanog praha, a k o d veine i volja da se dalje bore. On dakle p r i m i ponudu uz pismo o slobodnom pro lazu i uz davanje dvojice talaca. Jedan mu je pismo o slobodnom prolazu odmah dao, a druga dva se ponude za taoce. Janjiarski aga je Juriia otpratio do Ibrahima koji je ustao, dao mu ruku i 381

ponudio ga sjesti. Upitao ga je da l i je ozdravio od bolesti od koje je bolovao kao poslanik u Carigradu, da l i je opasno ra njen, zato svoju utvrdu nije odmah predao kao to su to ui nili Bathyany i Petar Eberaus sa svojima i da l i eka da njegov gospodar doe da ga spasi. Jurii nita ne odgovori na posljed nje pitanje, a na prva t r i ree: od stare je bolesti izlijeen, a dvije rane potjeu jedna od taneta, druga od baenog oruja, ali nisu opasne; njegova ast nije dopustila da se pokloni pred neprijateljem svoga gospodara bez velike sile i l i prisile. Ibra him nastavi neka se pokloni pred carem, koji m u poklanja grad i dvorac. Jurii, koji je ve od vremena svoga poslanstva znao kako Ibrahimovu astohleplju ne moe vie polaskati, nego mu priznati njegovu svemo, odgovori da je zbog svojih rana i pre vie slab da se pojavi pred carem koji uvaava ono to je nje gov moni ovjek rekao. Ibrahim dobrohotno p r i m i ovu ispriku uz elju da tuce Turaka uva onaj prodor u bedem da drugi u njega ne bi prodrli. Janjiarski aga poeli vidjeti utvrdu, ali Ju rii isto toliko mudar kao i hrabar odgovori: unutra je nje m a k a i panjolska posada koje se on mora bojati, a osim toga nije dao svoju rije za tvravu, nego samo za grad. Ibrahim je bio zadovoljan, p r i m i milostivo srebrno posue kojim je Juri i obdario njega i njegove pukovnike, a u carevo ime mu da poasnu odjeu. Skupina Turaka doe pred otvor u bedemu s razvijenom zastavom i s glazbom. Zastava je bila purpurno crve na s bijelim slovima: Nema Boga osim Allaha, a Muhamed m u je Poslanik; ono to je pisalo na zastavi, Obznanio je usklik Allahu turskih vojnika pred otvorom. Ibrahimovoj tatini i Sulejmanovoj asti udovoljeno je u oima njegove vojske. Mute29. 8.1532. ferika (konaar), kojeg je Ibrahim slijedeeg j u t r a poslao s ra dosnom vijesti o predaji grada Sulejmanu, obdaren je s pet stotina zlatnika, kaftanom i s godinjih deset tisua aki za jeam. Veliki je vezir dobio poasnu odjeu i perjanicu od ap lje. Slijedei je dan Sulejman u sveanom divanu primio vezi re, beglerbegove i begove uz estitanje i rukoljub, a slijedei dan, kad je stigla vijest da je zauzet Odenburg, otpusti Ferdinandove poslanike, Lamberga i Nogarolu, koji su po drugi puta poslani u susret sultanu kod Mohaa, poto su se vratili iz Beo grada, no isto tako bezuspjeno kao i prvi puta. On ih otpravi darovima i pismom u kojem se prijeti da e opustoiti zemlje i Ferdinanda poziva da mu se suprotstavi na otvorenu polju. Pi smo je napisano zlatnom i plavom tintom, zatvoreno u purpurno-crvenu kesu. Tako je Giins (Kiek) prkosio nepokolebanom h r a b r o u Nikole Juriia t r i sedmice, a to je isto tako dugo kao to je Be prkosio itavoj turskoj vojnoj sili, predvoenoj samim Sulejmanom; i on je stajao, kao i Jurii, kao stijena od bijajui zavaljano more stotine tisua. U Beu su Sulejmanov dolazak ekali pred vratima glavno ga grada, t i m vie to su plijenei letei odredi pod Kasimovim 382

vodstvom, koji je za posljednjeg opsjedanja prodro sve do Ennsa, proli kraj Bea kroz Donju i Gornju Austriju palei i ha rajui. Tada stigne neoekivana vijest da skora oluja nailazi od Giinsa (Kiek) i da se, pustoei, povlai lijevo kroz tajersku. Na tu odluku potakli su sultana oskudica u ivenim namirni cama, zahlaenje, a u veoj mjeri jo i iskustva na zidinama Giinsa (Kieka), kao i injenica da loi zidovi, branjeni jakom sranou, mogu odolijevati najjaoj vojsci i lakom oruju. To je na sultana sigurno vie djelovalo nego vijest da panjolskim i talijanskim etama stie pojaanje. Budui da je Sulejman poao gotovo bez tekog topnitva, to prvobitni plan ove vojne sigurno nije bio upravljen prema Beu i njegovu opsjedanju, nego sa mo na otvorenu bitku u kojoj se nadao nai Karla V, jedinog opasnog takmaca njegovoj veliini i moi. S t i m jedino dostoj nim protivnikom nadao se mjeriti. U tom je smislu glasilo nje govo pismo, dano p r i odlasku iz Giinsa (Kieka) poslanicima, grofu Lambergu i Nogaroli, kojim izaziva Ferdinanda. Budui da se Karlova i Ferdinandova vojska nalazila u Beu, a na putu onamo leao je jo i tvrdi Neustadt, to se gigantska vojna pre okrenula u opako haranje, a Sulejman je proao kraj Neustadta kosei zemlju i ljude, te skrenuo u tajersku.

[ U velikom naletu su progrmili letei odredi pod Kasimovim vodstvom kroz znane i m puteve Austrije sijui strah i smrt i plijenei sve redom. Ako se izuzmu poneki izdvojeni i sporadi ni otpori, na glavnu su prepreku naili kada su, vraajui se, jahali kroz Wienerwald (Beka uma) da b i se spojili sa Sulejmanovom glavninom. Ali su i m izlaz iz doline zaprijeili carski vojnici pod palatinom Friedrichom. Kasim, koji je uvidio opas nost, podijeli u olujnoj noi svoju konjicu na dva dijela. Jedna, pod vodstvom Feriza, ila je juno kroz ume gdje puta i ne ma, krei prolaz sabljama, a druga, pod Kasimovim vodstvom, bude opkoljena, napadnuta i estoko tuena, te padne i sam Ka sim.]

Tako od onih 16.000 Kasimovih leteih odreda nije izbjegao niti jedan i l i su izbjegli samo oni koje je Feriz vodio kroz ume u tajersku, a Sulejman je iao kroz doline Friedberga, Kirchberga i Hartberga pustoei prema Grazu. Friedberg, Kirchberg i Hartberg, gdje su se itelji spaavali u crkve okruene zidovi ma i branili ih kao i toliko utvrda, bili su spaljeni. U blizini Gleisdorfa napao je tabor gospodar utvrde Poltau, pa Sulejmanov 10.9.1532. dnevnik kao i historije carstva priznaju teku borbu s nevjer nicima u kojoj ih je palo etiri stotine, a mnogi su zarobljeni zajedno sa svojim voama. Tatar-han je etovao sa svojim grabenicima lijevom obalom Mure. Vojska se sretno spasila iz 383

dolina preko planina i utaborila se pred Grazom, lijepim i veli k i m gradom, iji vrtovi i vinogradi, po rijeima historiara Alija, lie na raj, a u ijim se k u a m a i zgradama zadravaju srednje bogati i bogati. Vie je nego vjerojatno da je Sulej man pokuao prodrijeti u grad, ne samo zbog turskog lika koji se s prozora vidi, na podnoju Schlossberga, na starim gradskim vratima, a slae se sa predajom da je Turin prodro do onamo, ali ne dalje, ve i zbog toga to su osmanski historiari javljali 0 zauzeu Graza, to je isto tako malo istinito kao to su javlja l i o zauzimanju Giinsa (Kieka). Ovaj navod osmanskih povijesniara najbolje opovrgava Sulejmanov dnevnik ove vojne, a t u ne samo da nema slova o osvajanju i l i predaji Graza, nego se izriito kae da je Sulejman ispod Graza izgubio ljude i to var i da je preplivao Muru. Da su Turci postali gospodari gra12.9. da, sigurno b i u njemu boravili jedan dan, preli b i mostom pre ko Mure i veliki padiah se ne bi izloio opasnosti da se utopi u tajerskoj alpskoj rijeci. Vojsci koja se povlaila kod Ferniza zaao je za lea Johann Katzianner k o j i je ve na sjeveru odbio letee odrede od Neustadta zajedno sa vojnicima iz Graza. Po13.9. bio i h je osam tisua i donio natrag glavu jednog pukovnika i l i pae. Dan zatim je Leibnizerfeld vojsci utaborenoj kod Seckaua, pruio u izobilju hrane. Na obali Drave se logorovalo pred Mari borom, gdje je Sigmund Weichselberger t r i puta odbio njihovu navalu, a na Leibnizerfeldu je pobio dvije tisue Turaka. Sig mund Weichselberger, drug Hobordanskija na poslanstvu u Ca rigradu, sada se na bojnom polju natjecao s Juriiem. Oba su poslanika bila vojskovoe, jednako vina pregovorima kao i oruju, spretni u diskusiji i u borbi. Onome, koji nije primio rijei mira, pokazat e orujem (spretni kao t r i fabijevca koje su Rimljani poslali Galima u Kluzij, ali im su odgovorili nije no, hvatali su se maa). Sulejman je t u boravio etiri dana, dok nije bio gotov most. Iza radnika su stajali veziri i vojni age sa tapovima kao nadglednici, a Sulejman i h je sam promatrao iz svog atora odmah do rijeke. Guva na mostu je bila strana, a veliki vezir i p a a su itav dan na njemu stajali da odre po trebni red. Sulejman m u je izrazio svoje zadovoljstvo zbog toga 1 dao m u bogato opremljena konja i novani dar. Do drugoga 21.9. dana u podne prebaena je sva vojska na drugu obalu, a most je spaljen. Sada je vojska ila du Drave kroz prijevoj Vinice na izlasku iz tajerske, to nije bilo bez manjih tekoa kao ulaz u dolinu Fajstric, a izgubljeno je isto toliko prtljage. Letei od redi su spalili Fajstric i Konjice, kraj oko Celja i opustoili Neuhaus. Jedna je horda dola preko Bakalpena u Sv. Leonard i Sv. Lavantal, a odavde prodrla preko Weidealpena (alpskih panjaka) u Huttenbergu u K o r u k o j , gdje i h je suzbio hrabri ka petan zemaljske obrane Veit Welzer. Pod Varadinom je jedno tane sa utvrde Rasine ubilo abana, defterdarova brata, i od mah je mjesto, nakon unitenja stanovnitva, spaljeno. Meu 384

nekolicinom, odvedenom u zarobljenitvo, naao se i Georg Hust koji je zatim otjeran sve do Indije. Opisao je zatim svoja putovanja i sudbinu i ostavio to potomstvu, kao to su to uini li prije njega putopisca odvedeni u zarobljenitvo, erdeljski ui telj iz Miihlenbacha i bavarski vojnik Schiltberger. K o d Herbatije odvojio se veliki vezir od sultana. Ovaj je s janjiarima i spahijama otiao nalijevo preko Koprivnice i Virovitice u Poe gu, a Ibrahim je poao nadesno sa zaleem vojske preko Kria, Gudovca, azme, Velike i Zapoljina stalnog boravita, mirno dalje. Iz Lugovia je Ibrahim poslao zarobljenika Andriju Stadlera s jednim talijanskim pismom Ferdinandu, a svoje povla enje u pismu uljepava smijenim p r i a m a da se cara Karla nigdje nije moglo nai pa svrava primjedbom da su careve zemlje kao i njegove ene, a njega ne moe nai ni kod jednih ni kod drugih. Grad Poega, k o j i je brojao etrdeset do pedeset tisua stanovnika, zapaljen je i zauzet. Dvorci, k o j i su ispod 5.10. Osijeka, Podgara i Naice, poslali su kljueve svojih vratiju u znak sveane predaje. Sulejman i h preda sa itavim njihovim podrujem velikom veziru u leno, za nagradu sretno obavljene pljenidbe. Vojska je sa sobom povela trideset tisua robova iz Ugarske, tajerske i Slavonije. S ove strane Bosuta prestali su hvatati robove jer t u poinje carsko podruje. Preko puta Beo grada opet se sretne sultanov tabor sa onim velikog vezira. Ovaj 12.10.1532. poe s p a a m a i begovima pred sultana. Slijedeeg dana su se odmarali i pregledali vojsku, a dan zatim je odran divan sa ljubljenjem ruke. Vezirima, defterdarima, dravnom sekretaru i anadolskom beglerbegu su dane sveane odjee. Istog su dana otila pisma o pobjedi carskim namjesnicima i venecijanskom dudu. Iz Beograda, odakle je nakon prestanka opsade Bea Portin t u m a Junuz poslan za poslanika u Veneciju da dudu Grittiju javi kako je ugarska kruna dana Zapolji, i sada je poslan opet sa pismom o pobjedi, a pisac je nastojao neuspjelo padiahovo povlaenje umanjiti psujui cara. Doao je u veliki grad Graz, staru rezidenciju onog prokletnika koji je odande pobje gao da spasi ivot i kojeg su njegovi nevjernici, k o j i slijede a volji put, ostavili na cjedilu. Poto je zabludu nevjernika sa svim izbrisao, okrenuo se i na svom putu osvojio gradove Harbart, Poegu i t d . Dva dana zatim poe veliki vezir uz igre i zvon ku vojnu glazbu preko savskoga mosta i poloi seraskersku za stavu sultanu pred noge. Divan i podavanje poasti bratu krim skog hana Islam-Giraja, hanu Sahib-Giraju, odrano je u Plovdivu (Filibe). Sahib-Giraj je kao vjerni pratilac vojne etovao sa svojim Tatarima na istonoj obali Mure. Njegov je brat Seadet-Giraj obeteen za zahtjev na upravo zaposjednuti kneevski prijestol s godinjim prihodom od t r i stotine tisua aki i s krunskim imanjem s godinjim prihodom od pet stotina tisu a aki.
25 Historija Osmanskog carstva

385

19.11.

14.1.1533.

1.2.1533. 29.5.1533.

30.3.1533. 29.4. 25.5.

23.6.

[Dok se Sulejman nalazio na Dravi, Karlov admiral Andrea Doria napao je jedno od najutvrenijih pristanita, grad Koron u Moreji. S kopnene strane dovedeno je samo etrnaest topova a sa t r i druge, morske strane tuklo je sa velike flote vie od sto pedeset topova. Palo je na kopnenoj strani 300 talijanskih voj nika, a vie od 1.000 bilo ih je ranjenih, dok su s morske strane sretnije proli papski vojnici i prodrli u grad. Flota je zatim otplovila ka Patrasu k o j i se brzo takoer predao, a onda je kre nula za Lepant. S obje strane Dardanela zauzete su utvrde. Nakon rata je ponovno, sada sa povoljnijim raspoloenjem, dolo do mirovnih pregovora. Poetkom sijenja (januara) po alje Sulejman poslanika Junuz-bega u Veneciju, a od Ferdi nanda doe Hijeronim od Zare (Zadra) u Carigrad. On je bio brzo primljen, ponudio je mir, a sultan je odobrio primirje to je trebalo prerasti u mir, im Ferdinand u znak podlonosti po alje kljueve Grana; sa carom Karlom V bio je spreman za kljuiti m i r na pet i l i sedam godina jo prije predaje, a za to bi bio voljan obetetiti ga u Ugarskoj. S pismom takvog sadraj a iao je au sa poslanikovim sinom u Be, a ovog prvog tur skog poslanika to ga je Be vidio, doekao je kralj Ferdinand s velikom sveanou. Poto su razmotreni zahtjevi, au se, nakon par dana, vratio s odgovorom, a iza njega je stigao i dru gi Ferdinandov poslanik i opunomoenik kraljice Marije, Kornelije eper sa kljuevima Grana i dva pisma od Ferdinanda i Karla. Ovaj se kod Sulejmana zalagao da b i Ugarsku prepustio prvome, a Ferdinand je obeavao da e se kod brata zauzeti za povrat Korona. Ovo primirje je sultan iskoristio za novo nao ruavanje i neke upravne promjene, od kojih je najvanija bila da je namjesnitvo Saruhana u Maloj Aziji dodijelio najstari jem sinu Mustafi sa lenom od 40.000 dukata godinjeg prihoda. Uskoro je sultanu umrla majka, lijepa Hafza hatun i pokopana je uz svoga mua Selima. Krajem travnja (aprila) doao je u Carigrad Aloisio Gritti, Zapoljin opunomoenik i Sulejmanov ovlaenik u Ugarskoj, i po Ibrahimovom nalogu je raspravljao sa Ferdinandovim poslanikom o staroj temi pravu na ugarski prijestol. A onda je doao au i poslanikov sin, sa Ferdinandovim drugim poslani kom eperom da sklopi puni sporazum o m i r u . Dugo su trajali pregovori, osobito je dugo besjedio veliki vezir, a onda ih je primio i sam sultan. On ih je, s mnogo blagonaklonosti, saslu ao i suglasio se za mir, ali je Ugarsku zadrao za Zapolju i nje gove nasljednike, Grittija je ovlastio da obiljei granice, dok je Ferdinandu dozvolio zadrati ono to je tamo posjedovao, a kraljici Mariji, na molbu poslanika, obeao je dati njezino svad beno dobro i ono to j o j tamo pripada. to se tie odnosa sa Karlom V, reeno je da, ako eli mir, mora poslati svoje poslan stvo na visoku Portu. Zatim su slijedeeg dana b i l i pozvani kod velikog vezira, gdje i m je obeao dati dva pisma za kralja Fer386

dinanda, a najavio i m je i dva pisma za cara Karla V. Kada su poslanici zatraili original povelje o miru, reeno i m je da to nije ovdje obiaj, pa su b i l i upueni na prisutnog Grittija koji e i m je pokazati. Kornelije eper se tom prigodom neto prepirao sa Grittijem oko juer obeanog kraljiinog svadbenog dobra, a na to se Ibrahim-paa okrenuo ka Hijeronimu od Zare (Zadra) i rekao mu na kako historijsko vrelo kae slavon skom (a bit e to na hrvatskom jeziku) da e se dana rije odr ati. I tada se poslanici oproste od njega, a tek gotovo t r i sed- 14. 7. 1533. mice kasnije dobiju pisma za kralja Ferdinanda i cara Karla i dva dana kasnije otputuju. Skupom cijenom je Austrija platila ovaj prvi mir: Ugarska je pripala turskom carstvu.]

GLAVA DVADESETOSMA Azijske vojne Sulejmana I

Poto se razmotre pobjede, tzv. alernanski vojni pohod nije blistao i , nakon prvog mira sklopljenog s Austrijom, Sulejman je svoj osvajaki pogled svrnuo odmah od zapada prema isto ku, od Njemake na Perziju. I tu, stupajui stopama svojih ve l i k i h prea, Mehmeda I I i njegova oca Selima I , odlui se na perzijski rat. Od sada zapoinje neprestano smjenjivanje nje makog i perzijskog rata i mira kroz dva stoljea, tako da je uvijek ovaj izazvao onaj drugi i l i je onaj zajamio ovaj. Turska lei u sredini, izmeu Perzije i Njemake, politiki neprijatelj ski raspoloena prema zapadu kao i prema istoku. Raziog pri rodnom politikom neprijateljstvu, koje stvara susjedstvo mo nih carstava na granici, pojaava j o i rodovska m e u s o b n a kivnost naroda, kao i naslijeena religiozna mrnja. Nijemci i Perzijanci su po porijeklu i jeziku srodni narodi. Stanovnici Irana su bili u neprestanom ratu sa stanovnicima Turana, t j . s praocima Turaka i branili se od silnika. U Nijemcu Turin vidi samo nevjernika, u Perzijancu samo krivovjernika, a borba pro tiv obojice za njega znai svetu kuransku dunost i u tom se smislu i potvruje izreka fetve. Veliki in sveopeg ubijanja krivovjeraca u itavom Osmanskom carstvu, kojim je Selim igosao poetak perzijskog rata, Sulejman je oponaao, iako u manjim razmjerima, ubivi sve zarobljenike u Galipolju, to se dogodilo jer je ah Tahmasp zakasnio s estitkom prigodom njegova uspona na prijestol, a to je bila predigra ratu; raspolo25*

387

enje za njega ve je bilo tu, nedostajala je samo povoljna prili ka. Prvi povod su dali pogranini namjesnici m e u s o b n o m iz dajom, jer je erif-beg, han iz Bitlisa, otpao od sultana i poklo nio se ahu, a Ulama, Tahmaspov namjesnik u Azerbejdanu, roen u Teki, postao je otpadnik u nemirima za Bajezidova vre mena kao ejtankulijev pristalica, pa zatim preao u Sulejmanovu slubu. Nekoliko mjeseci prije odlaska u Giins (Kiek), poljubio je Ulama u Carigradu sultanovu ruku, pa je kao be glerbeg Hizr Kajfe dobio u leno itavo podruje Bitlisa s go dinjim prihodom od dva milijuna aki (etrdeset tisua duka ta). Beglerbezima Karamana, Amasije, Zulkadra, Sirije i Dijar bekra n a r e e n o je da m u pomognu svojim etama da osvoji Bitlis. Ulama je opsjedao Bitlis, ali je erif-beg doao u p o m o i osmanske ete su napustile opsadu. Ovu je vijest primio Sulej man na polasku u Giins (Kiek), p r i ulasku u Srijem. Oponaa jui Ulamin primjer, Zulfikar-han, perzijski namjesnik Bag dada, k o j i je imao naziv halifa svih halifa poslao je Sulej manu kljueve Bagdada i tamo se nadao oduprijeti ahu, ali uskoro su ga neki ljudi, vjerni ahu, napali, ubili i Bagdad je tako ponovno doao u ruke ahu. Sulejmanova vladarska ast zahtijevala je da obrani otpali Bitlis i Bagdad na koji je rau nao, pa se sada rasplamsa punom snagom dugo suzdrani i ve davno odlueni rat protiv Perzije. Serasker, veliki vezir, odmah se nakon sklopljenog mirovnog ugovora s Ferdinandom za je senske ravnodnevice spremi osvojiti Bitlis, a sultan je trebao za proljetne ravnodnevice doi osvojiti Bagdad. 21.10.1533. Jo s ove strane Konje, kada je vojska logorovala kod inarlija, dola je s vijesti o erif-begovu porazu i njegova glava koju je poslao Ulama; bogato namjesnitvo je potvreno nje govu sinu emsedinu, a serasker je prezimio u Halepu (Alep). Za vrijeme zimovanja pregovaralo se sa zapovjednicima perzij skih tvrava, to je olakalo predaju kad se pribliilo proljee, a s n j i m i vojska. Predale su se tvrave Adiluvaz, Ardi i Ahlat. Sve t r i tvrave leale su na sjevernoj strani velikoga jeze ra; zapadnjaki geografi ga nazivaju Van jezero (koje lei isto no od ovoga), a istonjaki geografi ga nazivaju Ardi, ali ve kod Ptolomeja nailazimo na ime Arzisa. Ako od Vana idemo sjeverno, du jezerske obale, dolazimo preko prijevoja Bendmahi najprije u Ardi, stari Arce, koji lei u plodnoj ravnici, posaenoj orasima. Dvije postaje dalje, prema zapadu, nalazi se Adiluvaz, k o j i lei sasvim do jezera, koje je potopilo jedan dio njegovih zidina; jedna postaja dalje prema Ahlatu je stari Hlijat, staro boravite tur Jemenskih kneeva koji su se nazivali ermenah, t j . kraljevi Armenije. Mjesto lei na jednoj prijat noj, plodnoj ravnici, znamenitoj po veliini svojih jabuka, gdje jedna tei do stotinu drahmi. esto je pustoen zemljotresima i ratovima, od Harizmanca Delaledina Minkbernija kada je 1228. grad oteo Selducima, onda od Mongola za Dengiz-hana i od 388

Tatara za Timura. Bilo je to rodno mjesto mnogih znamenitih uenjaka, grobnica armenskih i turkmenskih kneeva, pa i pre a osmanskog vladarskog roda. Ibrahimov je plan bio da ide putem od Haleba (Alep) preko Dijarbekra i Mosula u Bagdad, ali ga je u izvoenju toga plana omeo defterdar, koji je imenovan ujedno za ehaju, t j . seraskerova zamjenika. Bio je to Iskender elebi, kao ministar finan cija carstva, Sulejmanovim povjerenjem i zbog vlastitog bogat stva neobino m o a n ovjek koji se bogatstvom i sjajem mogao mjeriti s vezirima, a ini se da se htio natjecati i s velikim vezi rom. Imao je est tisua robova, m e u njima t r i stotine k o j i su nosili zlatne kape. Ibrahim je imao samo stotinu robova sa zlat nim kapama vie, oba vezira su imala takvih samo ezdeset o osamdeset. Kad se ilo u vojnu, njegov je ehaja nadzirao tisu u i dvije stotine dobro naoruanih ljudi u pratnji s dobro op remljenim konjima. Po popisu eta koje je trebalo dati, defter dar je tada bio duan dati za vojsku trideset naoruanih ljudi. Ibrahim je od njega prijaznim rijeima traio da dade, osim svoga kontingenta, jo stotinu i deset konjanika prigodom ula ska u perzijski rat. Defterdar, koji nije mislio da taj broj sasvim odbije n i t i odobri, dao je stotinu i deset ljudi, ali je u taj broj ukljuio i kontingent od trideset ljudi. Ibrahim potisne svoj bijes, ali se od tog vremena srdio na defterdara koji je prielj kivao pad velikog vezira, poto je sam izgubio njegovu milost, dok je ovaj pripremao njegov pad. Njihovo m e u s o b n o nepri jateljstvo podjario je Naka Alija, sirijski zemaljski popisiva, veliki spletkar, k o j i se nadao da e padom defterdara zauzeti njegov poloaj. Njegovim spletkama, ali sigurno neposredno na ibrahimov nalog, dogodilo se, da je u asu kad su trebale kre nuti deve sa blagom, nastala vika zbog krae. Ljudi velikog ve zira su dotrali, uhapsili su trideset ljudi koji su se nali kod deva za prenoenje blaga i ovi su slijedeeg dana priznali pod mukama da su htjeli opljakati blago, skriveni u tami noi, a sve po nalogu defterdara. To je bila bezrazlona kleveta i u usti ma itave vojske smatrana je za seraskerovo djelo. Iskender elebi nije vie vidio drugoga sredstva, nego da nastali jaz izmeu njega i velikog vezira po mogunosti premo sti njegovim padom. Da b i sakupio najoitije razloge, posluio se naroito prebjegom (Jlamom i iao za t i m da se b a ide prema ahovu glavnom gradu koji je ovaj, prema najnovijim vijesti ma, napustio. Bagdad bi onda morao sam po sebi pasti. Tako se nadao da e u neprijateljskoj zemlji dovesti osobnog neprija telja do propasti, a Ibrahimovo astohleplje i tatina da se na zove osvajaem Tebriza, odgovaralo je lukavo postavljenoj stu pici. Pohod je iao u smjeru Tebriza, izbjegavajui Bagdad. Kod Biredika se prelo preko Eufrata, a kod Amida su se odmarali 14.5.1534. mjesec i po da b i sredili vojsku. Deseti dan nakon polaska iz 23.6. Amida logorovali su u Suvareku. Tada su i m doli u susret po389

slanici s kljuevima grada Aunika i tvrave Van, najbolje utvr ene u itavom Osmanskom carstvu; pred njom je Timur, osva ja svijeta, boravio s vojskom t r i sedmice opsjedajui je, a de set tisua ljudi uzalud je pokualo itav dan raznijeti stijene. Sirijski zapovjednik Husrev-paa bio je imenovan njezinim za povjednikom. Slijedeeg dana je Emir-beg, od turskoga roda Mahmudija, donio kljueve Sijavana, pa su se nakon toga pre dale utvrde: Harem, Bidkar, Ruseni, H u l , Tenuz, Avnik, Baje13.7. zi, Vajtan i Ihtiman. Prvoga dana devetstotina etrdesete go dine po Hidretu slavio je Ibrahim svoj sveani ulazak u Teb riz; nastani se u ljetnom vojnom stanitu Sadabada, zapoe na junoj strani grada kod krasne Gazanove grobnice gradnju jed nog dvorca, postavi onamo posadu od tisuu momaka s puka ma da b i grad odrao u disciplini, dade i m jednog suca i osi gura grad straom da b i graanima ouvao ivot i imetak. Us prkos fetve koja je dozvolila opu pljenidbu i krvoprolie ne vjernika, postigao je da nikome ne padne ni vlas s glave. Jedini poraz Ibrahimove vojske, a vrlo velik i koji se osjeao, pretrpio je u brdovitim klancima Kizilde-Taga. Ulama i defterdar Is kender elebi potakli su ga da pod njihovim vodstvom poalje deset tisua ljudi u ove planinske klance u kojima je veina ne prijatelja pobijena. Zbog toga se iste sedmice pojave poslanici irvanskoga aha i gilanskoga aha, Muzafer-hana, s pokornim poslanstvom i darovima. Azerbejdansko namjesnitvo Ibrahim povjeri Ulami, a namjesnitvo Iraka da Bajenderoglu Murat-begu. Sve je to, kad je za to dolo vrijeme, javio veliki vezir po bjednikim pismima u pokrajine, a iz Tebriza je o svemu izvjestio cara. Sulejman je poao istoga dana iz Uskiidara (Skutari) kad 13.6.1534. je Ibrahim poao iz Amida. Prije toga je Aloisia Grittija poslao s t r i tisue ljudi u Ugarsku, sigurnost glavnoga grada je prepu stio jednom sandakbegu, a Malu Aziju svome sinu Mustafi, na mjesniku Saruhana. Pohod je vodio kroz glavne gradove Anadola, Iznik, Kutahiju, Akehir i Konju. U ovom je gradu primio kljueve tvrave Van, koje mu je poslao serasker, a s njima i kljueve drugih palih gradova i tvrava. Zahvalan nebu, posjeti Sulejman grobnicu Delaledina Rumija, velikog pjesnika-mistika, gdje se uilo (recitiralo) iz Kurana 1 Mesnevije; zatim je odr an sveani vjerski obred dervia uz ples p r i kojem su se vrtil i oko sebe uz zvukove frule i udaranje u bubnjeve. Oduevlje nje dervia bilo je pojaavano stalnim brzim okretanjem da su i kod gledalaca izazvali ekstazu, pa je izgledalo da se i sam grob v r t i , a ovdje pokopani veliki sultan u carstvu duhova, mula Hunkar, t j . carev mula, inilo se da sjeni Boje sjene na zemlji, ve likom caru Sulejmanu, unaprijed jami pobjedonosni svretak vojne. Veliki se sultan preporui u molitvi sultanu u carstvu duhova, iji je otac bio Sultanul-ulema t j . sultan uenih pravni ka, a njegov se sin zvao sultan Veled, t j . sultan dijete. To je 390

isto uinio u Sidi Gazi, na grobu Sid el Batala, t j . sejida-borca, prvog arapskog sejida koji je onom panjolskom prethodio etri i pol stoljea, a u Erzurumu na grobu ejha Ebu Ishak Karzunija. Iz Ardia, kojeg je sultan dao seraskeru kao leno, poslao mu je po vrhovnom konjuniku, Mehmedu, darove izvanredne vrijednosti, a na vijest da se Perzijanci pribliavaju vojsci velikog vezira, zakljueno je na divanu da se ide prema Tebrizu. Osam dana nakon toga, Sulejman je uao u Tebriz, u ahovu prijestolnicu, a itelji su, estitajui, izali pred njega. Slijede ega jutra sretnu se obje vojske kod Audana. Drugi je dan odran sveani divan na kojem su serasker, beglerbezi, age, defter dar Iskender, reis-efendija Delal-zade Mustafa elebi i niand ija Sidi-beg dobili kaftane. Domae sultanove ete, janjiari i redovita konjica, dobili su svaki po tisuu aki i l i dvadeset dukata. Gilanski knez Melik Muzafer poljubio m u je ruku, poklonivi m u se. Sinu irvanskog aha dano je vrhovnitvo nad posadom u Tebrizu koja se sastojala od eta bega od Bajburta i Kumaha, bega od Karahisara i Adane. Pohod je iao juno preko Mijane, Sengana ka Sultaniji, kuda je stigla vijest da je ah pobjegao, a da je Mehmed, princ iz prijanje vladarske obi telji Zulkadr, preao Osmanima. Osim Zulkadrova sina, preao je j o i aruhbegov sin Mehmed s pet drugih koji su sultanu na sveanom divanu poljubili ruku i dobili na dar novaca, od jeu i turbane. Ve je zahladilo, pa je prolaenje planinama pre ma Hamadanu bilo vrlo oteano. Mnogo je teglee marve izgu bljeno, a zbog kiom raskvaenih puteva zakasnilo je topni tvo. Ibrahimovo neraspoloenje zbog toga iskalilo se na defterarovom ehaji, k o j i je bio zaduen kao vrhovni opskrbnik za konak. On je smijenjen, a njegovo veliko leno pridodano je drav nim imanjima. Jo su tei bili putevi s onu stranu Hamadana u klancima Elved i l i Orontes. Mnogo je teglee marve palo, sto tinu postolja za topove spaljeno je zbog potekoa prijevoza, a topovi su zakopani u zemlju. ak je i le niandije Sidi-bega, koji je na ovom pohodu putem umro, te elio da bude pokopan uz grob velikog imama u Bagdadu, pokopan u dvorcu Sahi, po to su ga etiri dana nosili sa sobom. Uz velike potekoe napre dovali su prema Bagdadu, iji je zapovjednik, Mehmed Teke, dodue poslao pismo kojim javlja da e se pokoriti, ali je ipak otiao sa svim svojim etama. Veliki je vezir iao naprijed da zaposjedne grad bez obrane. Kljueve grada poslao je po svojem zastavniku sultanu koji ga je za to nagradio s pet stotina dukata i zvornikim sandakom, koji je godinje donosio t r i stotine tisua aki (est tisua dukata). Ibrahim je dao zatvo r i t i gradska vrata da sprijei pljaku. Slijedeeg dana serasker poljubi sultanu ruku, a njegovoj je ruci isplaeno dvadeset t i sua dukata, a isto je toliko dobio kao godinje poveanje svo je plae, upuen na primanja iz Egipta. Divani k o j i su slijedili 391

20.9.1534.

27.9. 1534.

24.10.

31.12.

1.1.1535.

b i l i su odreeni za poklonstvo beglerbega, begova i aga, uz ru koljub cara, a tada su podijeljene i slube. Dotadanji reis-efendija, Delal-zade Mustafa elebi, povjesniar, postao je niandi ja, na njegovo je mjesto doao Redep kao reis-efendija i Ramazanoglu Mehmed, koji je takoer napisao povijest Osmana i kasnije je postao niandija (za razliku od preanjega, nazvan je mali). Imenovan je povjerenikom za molbe (teskeredi), a taj je poloaj prije toga takoer imao veliki niandija. Niandija je dobio krunska imanja od osamdeset tisua aki (tri tisue est stotina dukata) prinosa. Reisefendija je dobio leno od pedeset tisua aki i l i tisuu dukata. Divanski sekretari su dobili leno od osamdeset tisua aki ( t r i stotine i ezdeset dukata). Bagdad je istona pogranina tvrava Osmanskog carstva protiv Perzijanaca, kao to je Beograd zapadna protiv Nijema ca, a naziva se Darus-selam, t j . kua spasa, kao to je Beograd nazvan Darul-dihad t j . kua svete borbe. Bagdad se jo naziva i Darul-hilafet, t j . kua halifata, jer je bio stara prijestolnica ha Lfa iz porodice Abasa i Burdul evlija, t j . bedem svetih, jer je t u u grobnicama sahranjeno toliko svetih i pobonih ljudi. Zo ve se jo i Sevra, t j . kosi grad, jer je sa ulaza do bedema unu tarnji dio vrata prekriven vanjskim. Stotinu etrdeset osme go dine po Hidretu, t j . 765. god. po k r a n s k o m raunanju vreme na, sagradio je grad Mensur, drugi halifa iz kue Abasa, na isto noj obali Tigrisa, da bude prijestolnica njemu i njegovim nas ljednicima, a u tako sretnoj kombinaciji zvijea, kau istonja ki povjesniari i geografi, da od trideset i est halifa iz obitelji Abas, koji su vladali u Bagdadu, ni jedan jedini nije umro unu tar gradskih zidina, premda je tu vie njih pokopano. Povjesni ari kau da je grad dobio ime po jednom derviu ija je elija tu bila, ali je vjerojatnije da ime potjee od plodnoga zemljita za vrtove kojima je grad okruen, kao to se ve u vrijeme kra ljice Semiramis ovaj lijepi kraj oko Hamadana nazivao Bagistan i l i zemlja vrtova. Jo i danas s bagdadskim riinim polji ma palmama raste slava njegovih datula, limuna i narandi, ali susjedni gradovi arapskog Iraka daju najbolje plodove. Okoli ca Basre daje eernu trstiku i riu; Vasit daje jabuke i gro e, ehrban nar (ipak). To je veliko skladite perzijske i indij ske trgovine koja polazi od Basre i Isfahana kroz Siriju pa kre e putem Male Azije. Okruuju ga jaki bedemi sa stotinu i pe deset kula i duboki opkop. S istone strane je Tigris, kao luk ije tetive ini ova rijeka, a perzijsko ime joj je strijela; njezin je opseg dvanaest tisua lakata. Prema sjeveru se otvaraju Vra ta velikog imama, jer odavde vodi put od kojih sat vremena sje verno od Bagdada do grobnice velikoga imama Ebu Hanife. Dvoja druga vrata zovu se: bijela i mrana. Vrata na mostu vode mostom preko Tigrisa u predgrae na zapadnoj strani, koje se zove Kular-kalasi, t j . dvorac ptica. Od stare palae halifa, od Palae drveta koju je sagradio halifa Muktedir, da smjesti 392

veliko zlatno drvo na ijim su granama lijevo i desno bile slike konjanika, obuenih u bogatu odjeu s m a e m u ruci danas vie nema ni traga. Jo se slikovito podie bogomolja grobnice Zubeide, Harun Raidove supruge. Nitko vie ne zna gdje je sta jala akademija iz poetnog vremena Islama, to j u je sagradio veliki vezir Nizamul-mulk (dravni poredak), a zvala se Nizamije, ali ona to je sagraena po njezinu uzoru od pretposljednjeg halife iz kue Abasa, Mustansira, danas je glavna mitnica odre ena da se na njoj razmjenjuje roba umjesto ideje. Mnogobroj ni grobovi, k o j i su gradu dali poasno ime bedema svetih, nala ze se dijelom u samome gradu, dijelom u sjevernom p r e d g r a u Rusafe, dijelom nasuprot ovome, na zapadnoj obali rijeke. U sa mome gradu se uzdie grob ejha Abdul-Kadir Gilanija, osniva a vrlo proirenog dervikog reda Kaderija; jo je t u i grob ve likog ejha Suhraverdija, koji je umro kao muenik svoga filo zofskog uenja, kao uvar groba imama Ebu Hanife, poznat po velikoj svetosti. I m a m Ebu Hanifa prvi je od etiriju ima ma, etiriju pravovjernih obreda u Islamu kojih se dre ueni pravnici i on je ope poznat pod imenom veliki imam. Uz t r i druga u Bagdadu, poiva i etvrti, naime imam Hanbel. Preko puta groba najveeg od etiriju pravovjernih osnivaa islam skog obreda podie se na zapadnoj obali Tigrisa grob dvojice od dvanaest imama iz Poslanikove obitelji, naime sedmoga, Muse Ali-Kasima, t j . koji svladava svoju srdbu, i njegova unuka Muha meda Takija, devetoga imama. Osim ta dva imama, osnivaa ob reda, i dvojice imama, pretendenata na stolicu halifa, u Bagda du poiva jo vie imama mudtehida, t j . t u m a a zakona, naro ito imami Ebu Jusuf i Muhamed, prvi po ljestvici nakon etiri osnivaa obreda; onda su t u grobovi velikih mistika, ejh Du nejda, ublija i Mansura Halada; ovaj je posljednji, jer se iz davao za otjelovljenje boanstva, zavrio ivot pod okrutnim mukama; konano u Rusafeju, gdje je grob najveeg imama, i grobovi su vie halifa iz obitelji Abasa. Grobovi samih halifa go vore j o kao svjedoci davno prohujalog sjaja palaa i zgrada ko j i m a su uljepali svoju prijestolnicu. Ve dvije stotine godina nakon njihova osnutka, u Bagdadu je graena, osim palae za halifu, jo jedna za Muizudevleta (koji asti dravu), za kne za m o n e dinastije Buje, koja je vladala perzijskim i arapskim Irakom, pred kojom su drhtali halifi. Bila je t u krasna bolni ca, to j u je sagradio najvei vladar ove dinastije, Adhadedevlet (siromaan carstvom); tu je bila i zvjezdarnica, a sagradio j u je njegov r o a k erefedevlet (plemstvo drave). Palaa je iz gorjela j o prije nego su Mongoli zauzeli grad, kad je ah Hari zma Delaledin Minkberni opustoio grad, ali palae, bolnica, zvjezdarnica i akademija nestali su u k r v i i plamenu, ime je Hulaku-han na mongolski nain oistio grad od njegovih zgrada i itelja. Stari je Bagdad propao s halifatom, a iz svojih se ru evina grad opet podigao pod vladavinom dinastije Ilhanida i 393

knezova Crnog i Bijelog ovna, koji su kao vladari Iraka slijedili jedan za drugim. Dengiz-hanovim stopama je iao Timur, pre krivi Bagdad krvlju i izgradivi u njemu piramidu lubanja. ah Ismail, osniva dinastije Safi, otrgnuo je Bagdad vlasti knezova Bijeloga ovna, a njemu je vlast oduzeo Osman Sulejman. Od sa da je nosio naslov, koji je preuzeo od svoga pretka Mehmeda Os vajaa (el-Fatiha) koji ga je pronaao, naime: gospodar dvaju dijelova svijeta i vladar nad dva mora, a od oca je preuzeo naslov: sluga obaju svetih mjesta (Meke i Medine), koji je naslijedio kao jedan gospodar t r i j u prijestolnica: Carigrada, Edrene i Bru se i jo monog Kaira, a nadodao je Damask krasan kao raj i divni Haleb; a naziva se i gospodarom Beograda, kue svetoga rata, i Bagdada, kue spasa i pobjede. Sulejmanov boravak u vojnom zimovalitu Bagdada trajao je etiri mjeseca. Vrijeme je upotrijebio s velikim vezirom dije lom za ureenje novog namjesnitva s pomou popisivanja zem lje i lenskoga sistema, a dijelom za posjeivanje grobova u Bag dadu i znamenitih hodoasnikih mjesta u Kerbeli i Nedefu, gdje su pokopani Alija i njegov sin Husein. itava zemlja izme u Tigrisa i Eufrata posveena je islamskom legendom. Hodo asnik moe nai mjesta, gdje su lubanje muenika vjere na bo jitima Lemlema, Demdeme, Kerbele i Kadesije, gdje su navo dno grobovi etiri poslanika: Adema (Adama), Nuha (Noe), Ezekijela i Ezre; grobovi est imama iz obitelji Muhameda, peata poslanika, Alije, Hasana, Huseina, Askerija, Kasima i Takija. Tu je i peina iz koje je nestao zadnji od dvanaestorice imama Mehdi, a pojavit e se opet prije Sudnjeg dana. Ta mjesta e hodo asnici posjeti sa strahopotovanjem i uenjem. Sveta mjesta, koja su posveena legendom, vie e djelovati na putnika, nego historijom i opisima istaknuta mjesta, gdje su nekad stajale naj ljepe palae Sedir i Havrnak, Devani i Agarkuf, koje su sagra dili Munsir, Numan, Mensur i Kejkavus. Oni znae vie nego po loaj starih arapskih gradova Hire i Kufe, vie nego razvaline Termodona i Ktezifona, pa ak i vie nego one Babilona, u kojem musliman trai samo zaarani bunar u koji su pali aneli Harut i Marut, jer su htjeli zavesti jednu lijepu enu i jer su ljude htjeli nauiti arobnjatvu, a vise tu sve do Sudnjega dana objeeni lancima za noge. Ona je od svojih zavodnika nauila arajue r i jei i pomou njih se uspela na nebo i tako je lijepa Anahid stavljena na jutarnju zvijezdu, gdje lirom, koja ima suneve i ce, predvodi kolo zvijezda. Sve to za Sulejmana nije imalo ta kvu vanost kao to da p r o n a e grob prvoga od etvorice ute meljitelja obreda, grob velikog imama Ebu Hanife, koji su iiti bili razorili i ak oskvrnuli k r a o m i paleom kostiju koje su tamo nali. Sretna je okolnost za posmrtne ostatke velikog ima ma i za Sulejmana, kojem je bilo mnogo stalo da ih pronae, bilo to da je bivi uvar groba u povjerenju odao auu da m u se, prije nego su iiti razvukli grobove, u snu prikazao najvii 394

imam i da mu je naloio da njegove zemne ostatke spasi od krivovjernog oskrvnua to pretstoji, a on da je posluao zapovijed, prenio tijelo i promijenio njegov le za nevjerniki. Sarasker, kojega je au o tome obavijestio i sultanu dojavio, stavio je u zadatak pobonom profesoru Takunu da potrai ovaj grob i on je uskoro zatim javio da na oznaenom mjestu rade namjete ni radnici i da raskapaju zemlju, te da su naili na ostatke zida od kojeg se irio unaokolo miris mousa (mika). Na ovaj nevarljivi znak o istinitosti grobarovih podataka, pouri serasker na oznaeno mjesto, podigne sam svojom rukom kamen i otkri je grob najveeg imama. Sulejman sam poe onamo, spusti se u grobnicu i itava je vojska bila osvjedoena da krivovjerci nisu spalili kosti velikog imama, kao to se dosad mislilo, nego je bilo odreeno velikom veziru i najveem gospodaru da nau grob koji mirie po m o u s u (miku). Otkrie groba velikoga imama nije bilo nita manje sretan nalaz pri zauzimanju Bagda da, nego pronalaenje groba Ejuba, Poslanikova druga, p r i os vajanju Carigrada. Makar taj nalaz i bio domiljaj, ipak je sna no djelovao na vojsku koja je hodoastila do njega, a to to ga je p r o n a a o veliki sultan, osvaja Bagdada, mislili su da ga je nebo oito usreilo, i to ne manje nego njegova pretka osva jaa Carigrada. Kao to je Mehmed I I Ejubov grob ukrasio da mijom, tako je i Sulejman kraj groba najveeg imama postavio damiju i otada je to najposjeenije mjesto hodoaa svih po bonih sunita i pravovjernih muslimana. Iz Bagdada je Sulejman poslao aue s vijestima o pobje di u Veneciju i u Be. Onamo je poslao aua Memia, a poslije je poslao i jednog drugog Ferdinandu da bi se putem njega po tuio zbog Grittijeva umorstva. Za vrijeme zime, to su je proveli u Bagdadu, porasla je Ibrahimova mrnja i elja za osvetom prema Iskender elebiji, koji je dodue bio smijenjen i zasad svojom moi nije vie ugrozio ibrahima, ali je opet mo gao postati opasan. Njegovo je bogatstvo bilo jo uvijek isto, sve dok nije sazrela smrtna osuda to j u dodue nije izrekao veliki vezir nego sultan, na to ga je naveo Ibrahim. Divan je odran u za to odreen dan, kad je stigla zapovijed da se smi jenjeni defterdar Iskender elebi smakne, i to da sramotno bu de objeen na trgu u Bagdadu. Bilo je to prije nego to su oba 13. 3. 1535. vezira, Ajaz i Kasim, nakon velikog vezira, ula u dvoranu. U isto je vrijeme izdana zapovijed da se njegovih est do sedam tisua robova ne prodaju javno, nego da se pridrue carskoj sviti, a njegova imanja kruni. Malo dana zatim odsjeena je glava njegovu tastu, Husein elebiji. Iskender elebi nije drao toliki broj robova zbog ljubavi prema raskoi, nego i kao mjeru staranja da poloaje u dravnoj slubi opskrbi sposobnim lju dima. Oni koji su se najvie istakli duhom i hrabrou bili su odabrani za riznicu i bojno polje. Sedam od njih su tokom vre mena uznapredovali do poloaja vezira i velikih vezira, m e u 395

2.4.

njima Mehmed Sokolovi (Sokolili), Sulejmanov posljednji ve l i k i vezir, osvaja Sigeta. Bogatstvo svih ovih sedam vezira za jedno nije se moglo mjeriti s onim Iskender elebije, kau osmanski povjesniari. Kada se Sulejman uselio u zimski stan u Bagdadu, naredio je da odredi redovite konjice, odredi sipaha (spahija), silahdara, gureba i ulufedija desnog i lijevog krila odre strau u palai, isto tako kao i na bojitu. Kad je polazio, ostavio je za posadu tisuu ljudi s p u k a m a i tisuu ulufedija, pod zapovjednitvom Sulejman-pae, nekadanjeg namjesnika Dijarbekra i prvoga u Bagdadu. 2. travnja (aprila) poe Sulej man s vojskom opet na Tebriz, ali ne istim putem k o j i m je do ao, nego kroz Kurdistan preko Merage. Jednolinost tromje senog vojnog pohoda prekidale su vijesti o kretanju aha koji se sa svojom vojskom povukao od Vana, pa vijesti o prelaenju princa Sam Mirze, te o skorom dolasku poslanika, naime jednog francuskog i perzijskog. Bio je to trei poslanik Franje I koji se klanjao Sulejmanovu stremenu na bojnom polju. Prvi se po javio neposredno prije odlaska vojne na Be, a drugi, kapetan Rincon u Sulejmanovu taboru na putu u Giins (Kiek) trei Laforet doao je u Aziju estitajui zauzimanje Bagdada. On je naiao na povoljniji prijem nego perzijski han Ustandli k o j i se dva puta uzalud pojavio zbog ponude za mir. U Tebrizu su prigovori zbog tromjesenog hodanja stiani podjeljivanjem novca etama i dodacima na lena. Svaki je janji a r i sipah (spahija) dobio dvadeset dukata, svaki uivalac lena s tisuu aki dohotka dobio je poveanje za dvije stotine aki. Sultan se uselio u ahovu palau i osim njega je u njoj spa vao samo jo veliki vezir-serasker, a drugi su veziri b i l i pod a torima. Sveanoj molitvi u petak prisustvovali su car i serasker u damiji sultana Hasana. Za to su vrijeme oko damije bili po stavljeni janjiari, a begovi su b i l i na konjima. etrnaestodnevni odmor u Tebrizu aktivno je proveden donaanjem uredaba i smaknuima, imenovanjem namjesnika i pisanjem poslanica o pobjedi. to se tie reda i ceremonijala na divanu, odreeno je da odsad ne s jede vie s vezirima na divanu oba beglerbega, ru melijski i anadolski, nego samo prvi a drugi u iznimnom slua j u , ukoliko bi trebao neto iznijeti. Drugi beglebezi ne trebaju uope doi u dvoranu, nego trebaju sjediti vani, neposredno pred vratima. Kurdskom begu ifkatu odsjeena je glava, zaje dno s pet njegovih ljudi zbog sporazuma s Perzijancima. Meu namjesnitvima koja su podijeljena, najneobinije je ono dano ahovu bratu, princu Mirzi. Njemu je dana zemlja s one strane rijeke Kizil-Uzena koja pripada Iraku. U Veneciju su sultan i ve l i k i vezir javili vijest o zauzimanju Bagdada, kao to su odav de pisali i o zauzeu Tebriza. Dravni sekretar, niandija, po vjesniar Delal-zade Mustafa, koristio je etrnaestodnevni bo ravak u Tebrizu da b i od najuenijih Perzijanaca sakupio pohva le za svoju povijest o Sulejmanu. Perzijanci su uvijek bili spre396

mni da pretjeruju u pohvalama i davali su i h to irokogrudnije, to je predmet knjige o kralju bio osvaja, a pisac njezin nje gov dravni sekretar. Takve se pohvale nazivaju takriz, t j . uglaavanje. Sultana i njegova povjesniara su, dakle, perzijski vi soki duhovi snano izvrsno uglaali vatrom pohvale. est mjese ci je trajao pohod od Tebriza u Carigrad, gdje je Sulejman sre tno i pobjedonosno stigao nakon odsutnosti od godinu i pol da- 8.1.1536. na. Ova esta Sulejmanova vojna (prva perzijska) zove se, za razliku od posljednje perzijske (prema Nahdivanu), vojna na dva Iraka, jer su osmanske vojske prolazile kako arapskim, ta ko i perzijskim Irakom. Ibrahimov prvi mirovni in u Carigra du bilo je ostvarenje francuskog trgovinskog ugovora koji je zakljuio francuski poslanik Laforet. Po tom je ugovoru pred viena slobodna plovidba i slobodna trgovina podanika obiju zemalja, te neograniena sudska vlast konzula u g r a a n s k i m spo rovima, prijenos kaznenih rasprava od kadije na Visoku portu, a i t u nikada bez prisua jednog francuskog tumaa. Za dugo ve Francuza u bijegu neka ne jami neki drugi Francuz niti kon zul, nego samo kralj. Svakom francuskom podaniku mora u Os manskom carstvu b i t i doputeno napraviti oporuku i nasljed stvo predati konzulu; nekadanje zarobljene robove treba s ob je strane osloboditi i ubudue ne smije vie niti jedan ratni zarobljenik b i t i zadran kao rob, i t d .

[Francuski ugovor bio je zadnji povijesni dokument vlada nja ne Sulejmana, nego njegovog svemonog velikog vezira Ib rahima, koji ga je ve etrnaest godina dijelio sa svojim gospo darom. Sulejman ga je plemenito i s povjerenjem kao sa pri jateljem i bratom dijelio sa grkim robom, kojeg je uzdigao iz praha do najvie asti carstva, do svoga zeta, do neogranienog ovlaenika i seraskera. A ovaj je bio obijestan i nezahvalan spram svoga velikog i jedinog dobroinitelja i prekoraio je gra nice smotrenosti i stepenicu od roba do gospodara, u naduto sti beskrajne sujete i pohlepe za vlau. Ve je on Ferdinandovom i dudovom poslaniku tako nerazborito i gordo govorio 0 svojoj svemoi i o sultanovoj ovisnsti o njegovoj volji, zbog ega su graani Carigrada mrmljali, kao onda kada je sultan, od Ibrahima kao omaijan, posjetio stan svoga roba, Grittija. A jednako je i vojska u Halebu (Alep) gunala, kada je on vodio spletke usmjerene na pad defterdara Iskender elebije, a jo je bila glasnija kada je ovaj pod Ibrahimovim utjecajem smijenjen i, konano, pogubljen. Zaslijepljen t i m uspjehom i sultanovom popustljivou, a ponosit na svoju pobjedu kao osvaja Tebriza 1 Bagdada, on je na povratku iz Perzije izdao vojsci dnevnu za povijed kao serasker-sultan. Uzalud ga je protiv te titule, to se mogla opravdati time da se u Perziji namjesnici kurdskih sandaka t a k o e r nazivaju sultanima, upozoravao jo defterdar 397

Iskender elebi. Nakon njegova pogubljenja, krivo je mislio Ib rahim da je dola povoljna prilika da se nazove serasker-sultan, pretpostavivi da je to prvi stupanj za vrhovnu vlast. A l i je b a taj prvi stupanj precijenjenog astohleplja bio prvi poticaj nje gova pada. Prije dvanaest godina (o tome je bilo rijei naprijed), Ahmet-paa je, iz mrnje spram Ibrahima koji je dobio mjesto velikog vezira, uzeo u Egiptu titulu sultana i zavrio je kao iz dajnik. Sada je Sulejman bio uznemiren da e i Ibrahima ova t i tula nuno gurati na put izdajstva. A jednako ga je u tom stra hu uznemiravao i jedan postojani san, to ga je sanjao u Bag dadu nakon pogubljenja defterdara, a u kojem ga je ovaj upo zoravao na izdaju nevjernog vezira kojim je okruen. Dodue, strah nije bio toliki da sultan ne bi i dalje nastavio podravati iluziju njihove srdanosti. Tek godinu dana kasnije prepunila se aa tog straha od svemoi i izdaje njegova ljubimca, bilo zbog toga to je on bez zazora zanemarivao Kuran i druge pro pise, bilo Zbog neke druge uvrede velianstva, to j u je Sulej man znao drati tajnom isto kao Harun Raid Daferov prijes15. 3. 1536. tup. Ma kako bilo, jedne ramazanske noi uputi se Ibrahim, kao i obino, u seraj, da bi tamo sa sultanom veerao, a onda u is toj odaji i spavao. Ujutro ga n a u nasilno zadavljena, i ne bez branjenja, jer su se jo stoljee pokazivali u haremu tragovi nje gove krvi. Pokopan je u dervikoj tekiji u Galati, ali bez nad grobnog spomenika. Od dvije stotine glasovitih vezira halifa, perzijskih ahova i tatarskih hakana, bio je, prema historia r u Hundemiru, pad Dafera Barmekida najdalekoseniji i naj snaniji, a od dvije stotine vezira Osmanskog carstva bio je to Ibrahimov.]

Prije nego to nastavimo s pripovijedanjem dogaaja za ve likog vezira Ajaz-pae, Ibrahimova nasljednika, moramo se do taknuti dvaju dogaaja iz posljednjih dviju godina, jer b i , da smo ih spomenuli kronolokim redom, prekinuli i suvie nit pri povijedanja o perzijskoj vojni, budui da poprite t i h dogaa ja nije Azija, nego Evropa i Afrika i budui da se ne radi o kop nenom ratu kao tu, nego o pothvatima na moru. Jedan od ovih dogaaja je ponovno osvajanje Korona, a drugi osvajanje Tu nisa; prvi ga je poduzeo Hajredin Barbarossa, a zatim Karlo V. Dok su Ferdinandovi poslanici pregovarali u Carigradu o miru, a Karlova ponuda da preda Koron, ako bi Ugarska iskljuivo bila preputena Ferdinandu, propala, Sulejman je poslao smederevskog sadaka Jahjapaaoglua Mehmed-bega s kopnenom 8.8.1533. vojskom i s brodovljem od sedamdeset jedrenjaka da ponovno osvoji Koron. Brodovlje je potueno sa samo upola toliko broj nom mornaricom Andrea Doria uz gubitak od nekoliko brodova i pet stotina janjiara. Meutim je Koron potpuno opkoljen s kopnene strane i opsjednut. Dvadeset dana se posada hranila 398

konjskim i magareim mesom, a kad je i toga ponestalo, namo ili su svoje donove i to jeli umjesto kruha. Deset Grka, koje je glad potjerala iz grada i koji su traili hranu u turskom tabo ru, bili su mueni i vatrom preni. Tada su ak i panjolci izgu b i l i hrabrost i pregovarali s turskim zapovjednikom. Povukli su se iz tvrave, a po teko topnitvo je brodovima doao Pignatelli, Karlov namjesnik na Siciliji. Da b i za vrijeme perzijskog rata osigurao Sredozemno more od slinih pothvata kao to je bio Dorijin na Koron, Sulejman je i l i , bolje rei, Ibrahim itavu osmansku pomorsku silu predao neogranienom zapo vjednitvu Hajredin-pae, kojeg Evropa dovoljno poznaje pod imenom Barbarossa, ali malo toga pravo zna iz njegova prija njeg ivota. 0 tom dakle ono najpotrebnije iz najboljeg izvora, naime iz komentara o Hajredinovim djelima, o kojima je po Sulejmanovu nalogu pisao au Sinan i o emu Hadi Halifa daje saeti izvadak u povijesti o osmanskim pomorskim rato vima. Kada je Mehmed I I osvojio Mitilenu, nastanio se na otoku rumelijski spahija, Jakub od Jenidevardara. Imao je etiri sina: Ishaka, Uruda, Hizira (kasniji Hajredin Barbarossa) i I l i jaza; prvi je ivio kao trgovac u Mitileni, a druga t r i su se bavi la trgovinom i gusarenjem za vladavine Bajezida I I i Selima I . Ilijaz je pao u jednoj borbi s Rodoanima; Urud je uhvaen, ali je uskoro zatim osloboen uz pomo princa Korkuta koji je tada bio namjesnik karamanske obale. Urud i Hizir kao spret n i pomorci stupe u slubu Muhameda, tuniskog sultana, iz kue Beni Hafs. Nakon sretno ugrabljenog francuskog trgovakog broda natovarenog tkaninom, poslali su je po Muhjedin Reisu, neaku znamenitog Kemal Reisa, u Carigrad, za t o i m je Porta poslala dvije galije i odjeu. Opremili su deset brodova za pot hvat na afrikoj obali protiv Bude i Derdela; njegov je brat Urud poao u Alir, a on u Tunis, gdje je naiao na one dvije galije poslane iz Carigrada i na svoga brata Ishaka koji je doao iz Mitilene. To se dogodilo u vrijeme kad je sultan Selim kao osvaja uao u Egipat, gdje je otposlan Kurdoglu na pok lonjenje. Urud se u Aliru neprijateljski postavio prema pa njolskoj mornarici i arapskim plemenima koja su se s njom bi la povezala. Ovi su posljednji pobjegli i ostavili iza sebe dvanest tisua deva, a mornarica je otila. Oba brata napadnu Tenes i Telmesan, dva grada kojima su vladala takoer dva bra ta iz obitelji Hafs. Oba su pobjegla. Hajredin je ostao u Aliru, a Urud je s treim bratom Ishakom vodio rat u Telmesanu. panjolci su doli i navaljivali na tvravu Kalatol-Kilu, t j . grad gradova, ija je posada, a s njom i Ishak, pala od panjolskih otrica. Zatim su sedam mjeseci opsjedali Telmesan. Urud sa itavom posadom poe iz grada, ali je doivio s njom Ishakovu sudbinu. Sada je Hajredin ostao sam, ali bio je gospodar Ali ra, jer je poslije umorstva Selima, zadnjeg gospodara grada, 399-

prisvojio grad, ali bez vladarskih prava na obrednu molitvu i kovanje novca, jer je to pravo sebi pridrao osmanski sultan. S poklonstvom je poslao poslanika Hadi Huseina Selimu I ko j i je ovom dao sablju, konja i sandak, te m u dodijelio za leno beglerbegat Alir. Meutim su se povratila ona dva brata, Me sud i Abdullah, koji su pobjegli iz Telmesana u Fes, da s pomou vojske osvoje oinsko naslijee. Hajredin protjera Mesuda i po stavi Abdullaha za gospodara Telmesana, ali uz uvjet da sultan Selim zadri za sebe oba vladarska prava, a da Abdullah plati Hajredinu godinji danak od deset tisua dukata. Ovaj napusti Alir, ugroen dijelom od tuniske vojske, dijelom od arapskih plemena, te pohara obale Sicilije. Kad se povratio, bio m u je prvi posao da Abdullaha iz Telmesana, koji nije za Selima mo lio n i t i plaao danak, orujem prisili na to. M i r mu je priutio samo uz uvjet da plati deset tisua dukata za proteklih est go dina i dvadeset tisua dukata za svaku narednu, a pet za po sjed Alira. Hajredin se nije osjeao sigurnim sve dok ne osvo j i otok pred gradom k o j i su drali panjolci ve etrnaest godi na. Pet stotina panjolaca je ivo uhvaeno, utvrda je razvaljena, a uski morski tjesnac, k o j i je otok odvajao od kopna, bio je napunjen; devet velikih panjolskih brodova, k o j i su doli u p o m o tvravi, nisu od nje vie nali n i traga ni glasa. Sa pet naest galija Hajredin je odjedrio prema panjolskom brodovlju, zarobio ga, a s njim i dvije tisue sedam stotina ljudi. Kapetana broda Udin Reisa poslao je na krstarenje po francuskoj i pa njolskoj obali. panjolcima je oduzeo petnaest brodova, na po vratku je spalio t r i druga i javio Porti sretan uspjeh. A l i Riob r a d o m , posta veliki protivnik Andrea Doria, admiral Karla V. Hajredin odbi Dorijin napad na Derdel, pohara enovek u i francusku obalu svojim razbojnikim brodovima, a pridru e mu se i Sinanovi gusarski brodovi s otoka Derbe. I Hajredinov sin, Hasan-beg, ve zakroi oevim stopama kao valjani gusarski kapetan. Ovoga obavijesti au Mustafa o Sulejmanovoj elji da potedi francusku obalu, budui da je s Francuskom u mirovnim odnosima. Hajredin, u dosluhu s teko ugroenim Maurima na panjolskoj obali, prista sa trideset i est malih galija u kraju oko Olive da spasi nesretne drugove po vjeri. De set tisua i h je najedanput ukrcano. Sedam puta se vraala ka ravana brodova i sedamdeset tisua Maura napustilo je andaluzijsku obalu i napuilo barbarsku. U Aliru su se nalazili m e u sedam tisua kranskih robova kapetani i m o m a d panjolskog brodovlja generala Portunda, koji je u bici protiv Hajredina iz gubio ivot i sedam svojih brodova, t j . sve do jednoga. Za otkup dvadesetorice najotmjenijih zatrai Hajredin dvadeset tisua dukata. Oni su se, m e u t i m , nadali da e se sami spasi t i , skuju urotu koja je bila otkrivena, a kolovoe su za to pla tile ivotom. to je druge potedio, bilo je zbog obzira da sau va ivot svojim vrijednim gusarima, Salihu Reisu i Turgutu ko400

j i su se tada nalazili u k r a n s k o m zarobljenitvu. Na to se Hajredin spremi odjedriti u Carigrad, gdje ga je pozvao Sulej man po auu Sinanu jednim hatierifom, nakon to je Doria 1533. osvojio Koron, da b i se s njim posavjetovao o ratnim pothvati ma na moru protiv Karla V. Ukrcao se s bratom tuniskog gos podara k o j i je jedini od etrdeset i petero brae izbjegao krvo proliu, k o j i m je sultan Hasan, p r i nastupu svoje vladavine, mi slio osigurati prijestol i vjerovao da je to dravnika mudrost. Na svojoj vonji u Carigrad ugrabio je pred Mesinom osamna est barki, iskrcao posadu i pred lukom ih spalio. Andrea Doria, koji je kratko pred t i m osvojio Koron, odjedrio je iz Preveze u Brindisi. Hajredin posla dvadeset i pet brodova da ga slije di. Brodovi naiu na neprijateljske i zarobe dva. Hajredin se sastane s kapudanom osmanske mornarice Ahmetom i odjedri u Carigrad, gdje je uskoro stigao u vrijeme kad je Ibrahim bio na putu za Perziju. U arsenalu je dobio stan i slijedeeg dana sa osam svojih brodskih kapetana poljubio sultanu ruku. Poa eni su odjeom i svakom je dana plaa. Veliki je vezir, koji je zimovao u Halebu, traio da mu sultan poalje Hajredina da p r i m i leno i da p r i m i upute o tom kako e se vladati. Gusar ski kapetan je htio pokazati da je spreman b i t i isto tako brz na kopnu kao i na vodi u ispunjavanju gospodareve naredbe. Sa svojim kapetanima odjaha u Haleb, p r i m i tamo sveano na di vanu leno alirskog beglerbega i kao takav zauzme prvo mjesto pred svim drugim beglerbezima. Poljubi velikog vezira u ruku i dva je dana sveano goen; dvadeset i drugoga se ve bio vra tio u Carigrad, zadravi se u Konji pobono na Delaledin Rumijevu grobu, a u Brusi na Seid Buharijevorn. itave zime su pod Hajredinovim rukovodstvom graeni brodovi u arsenalu. Osamnaest ih je sam doveo iz Alira, a pet ih je zaplijenjeno. itava je mornarica imala osamdeset i etiri broda. Ljeti, kad je Sulejman poao na Perziju, Hajredin ispio- 1534. vi prema Italiji. U morskom tjesnacu Messine napao je Reggio, ali, kad se pribliavalo brodovlje, napustili su ovamo preseljeni Grci iz Korona i Modona grad i prepustili mu est brodova u plijen. No je proveo u morskom tjesnacu i sanjao o osvajanju Malte. Slijedee je j u t r o napao na utvrdu S. Lucido, zarobio o sam stotina ljudi i spalio utvrdu. To se isto dogodilo s tvravom Citraro zajedno s osamnaest galija. Sada je pljakao du napuljske obale; Sperlongu je predao mau i vatri. Vie nego gomila ugrabljenih ena i djevojaka primamila je Barbarossu (Riobradog) u Fondiju znamenita ljepota Giulie Gonzage, supruge Vespasiana Colonne. Sestra predivne Joanne Aragonske, iju je lje potu slavilo dvije stotine osamdeset talijanskih ljubitelja umjet nosti na talijanskom, latinskom i grkom jeziku, mogla se tak miiti s ovom ljupkou i bila b i dostojan plijen za Sulejmanov harem. Gusari su tako tiho pristali da se ljepotica samo uz naj veu ivotnu opasnost mogla u koulji vinuti na konja, praena
26 Historija Osmanskog carstva

401

samo jednim jahaem kojeg je zatim dala ubiti bodeem, bilo to je te noi uzeo previe slobode i l i to je previe vidio. Tur ci, kojima je umakla ljepotica, osvetili su se na slikama Djevice koje su porazbijali i iskalili srdbu na lijesovima predaka njezi na mua koje su poskidali sa visokih postolja i opljakali nji hove bogate prekrivae. etiri sata su pljakali Fondi, stari Fundum, gdje su se Horacije i njegovi suputnici smijali iroko op toenoj halji gradskoga pisara i tignju s ugljevljem kojeg je pred njih iznio. Uas ove noi zorno je prikazala uljana slika u crkvi u Fondiju, ali Julijina ljepota je znamenita samo po ovoj gusarskoj pustolovini, no nije besmrtno ovjekovjeena umjet nou rijei i kista kao to je Joannina. Njoj su posveene pjes me i slike najveih majstora kista, a nalaze se u parikim gale rijama, u Rimu i dvorcu Varviku predivna Joanna Aragonska. Pustoenje talijanske obale trebao je b i t i samo prividni na pad, trebao je zavesti u bludnju; pravi je Hajredinov cilj bio drugi, a to je bilo osvajanje Tunisa, za to ga je Sulejman opskr bio s osam tisua janjiara, osamsto tisua dukata i mornari com od osamdeset brodova. U Tunisu je ve t r i godine bio sul tan i l i mulaj Hasan, dvadeset i drugi knez iz obitelji Beni Hafs, koja je ve etiri i pol stoljea vladala gradom i okolicom, na prijestolju osiguranom krvlju etrdeset etvero brae. Predan razmaenosti i raskoi, nije mislio na to da naorua i l i vjeba voj sku, nego na to kako da povea svoj djeaki harem k o j i se sa stojao od etiri stotine najljepih djeaka i mladia. Turska se mornarica nala pred Tunisom da ga skine s prijestolja, a pod izlikom da e postaviti Raida, Hasanova brata, kojega je Haj redin odveo u Carigrad. Izdajstvom dvojice panjolskih odme tnika, koji su bili u Hasanovoj slubi, prodre Hajredin s mor ske strane na gradska vrata s pet tisua konjanika u grad i dvor. Kada su itelji zauli viku: ivio sultan i Hajredin, a Raidovo ime uope nisu uli, i kad su uli da ovaj na brodov lju uope nije prisutan, nego da je ostao u Carigradu, tada je prevagnula elja da ostane bratoubojica i nevaljalac, i etiri i po stoljea stara dinastija, nad osmanskim jarmom i oni su poti cali sultana koji je pobjegao arapskim primorskim iteljima da pokua braniti prijestolnicu. Mulaj Hasan, potpomognut od arapskih plemena, zauzme grad, ali ih Hajredin dobro upotrijebljenim orujem potjera natrag u pustinju, a sultana, skinutog s prijestola, prisili na bijeg. Devet milja udaljena od Tunisa, tvrava Halkulvad, ije ime potjee od kopnene prevlake koja povezuje grad s morem i koja se nazivala drijelo (La goletta), predala se bez rijei.

[Tada se odlui sam car Karlo V, na molbu Mulaj Hasana, pobijeenog tuniskog sultana, a jo vie Malteana, vratiti Tu29.5.1535. nis i kazniti Hajredina. Isplovi sa najboljim panjolskim vite402

zovima i flotom koja se sastojala od pet stotina brodova, a na njoj su bile njemake, talijanske i panjolske trupe. Dou pred Golettu i opsjednu je sa svih strana napadajui je mjesec dana uz hrabri otpor branitelja koje je vodio gusarski kapetan Sinan. Grad i njegove kule, to su se nalazile ispred njega, bili su u estokom j u r i u konano zauzeti i golemi arsenal oruja (etr deset topova) i municije, a i brodogradilite sa stotinu brodo va i t r i stotine manjih i l i veih topova. Pad Golette prisilio je Hajredina da se s njima sukobi na otvorenom polju. Njegove trupe su se sastojale od 9.700 ratni ka, od t i h su dvije treine bile azijske trupe, a ostalo trupe iz grada. A l i kada je dolo do bitke, samo su se azijske trupe tuk le, dok su afrike otkazale poslunost. U m e u v r e m e n u su se kranski robovi u Tunisu uspjeli osloboditi i zakljuati vrata tvrave, a Hajredin pobjegne prema Bonu sa gusarskim kapetanom Sinanom, braniteljem Golette, jednim idovom koji je pre ao na Islam i jednim drugim kojeg evropski historiari zovu avolski lov. Slijedeeg dana poveo je Karlo svoje trupe protiv grada, osvojio ga, a zatim je grad prepustio nemilosrdnom plja kanju i razaranju. Zatim se utaborio pred Golettom, pa je i t u dolo do ponovljenih scena haranja i ubijanja. Cak je sam Kar lo V morao dojahati iz tabora da b i to zaustavio u svojoj voj sci. 8 kolovoza (avgusta) je sklopio sa Mulai Hasanom mirovni ugovor, zapravo je to bilo sultanovo n e m o n o pokoravanje. Ugo voreno je osloboenje svih kranskih robova u zemlji, sultan se bavezao a e od Hajredina oduzeti Bonu, Bizertu i Afrikije i predati ih Karlu, koji je ve zadrao za sebe Golettu. Obaveza je bila t a k o e r da se plati 12.000 dukata godinje za izdrava nje posade, to e je Karlo ostaviti u Goletti, kao i da se godi nje pokloni est maurskih konja i dvanaest drebadi u znak zahvalnosti za osloboenje od Turaka. A zatim je car otplovio iz Afrike.]

16.6.

21.7.1535.

1.8.1535. 8.8.

17.8.

26*

403

GLAVA D V A D E S E T D E V E T A Od venecijanskog i moldavskog rata do mira s Venecijom

[alosti zbog gubitka Tunisa uskoro se pridruila i alost zbog gubitka muftije Kemalpaa-zade, s kojim je, kako kae jedan arapski kronogram, pokopana i znanost. Najvii pravni poloaj dobio je Sadi-elebi, na kojeg je sauvana uspomena kao na onoga koji je napisao biljeke na rubovima stranica naj glasovitijeg komentara Kurana (Beidhavijevog); odatle je i do bio nadimak: akaikun-namanijet takoprizade, Svakako se mo gla manje aliti smrt dva pjesnika, Ishak-elebije i Gazalija. Smru Ibrahim-pae, koji je po porijeklu bio venecijan ski podanik, osobni prijatelj u Erelju usmrenog dudeva si na, Grittija, velikog zatitnika Republike, nestao je najvri osnov ve 35-godinjeg mira s Venecijom. Njegov nasljednik, ne kadanji janjiarski aga i drugi vezir, Albanac Ajaz-paa, ispra van i ne pohlepan na novac, bio je za mir, ali se tome suprot stavljao Hajredin koji je potpirivao rat. On je nastojao koristiti svaku p r i l i k u za to, a njih je bilo vie, i za ivota Ibrahimpae.]
i

m j . 5.1537.

Meutim, u svibnju (maju) naredne godine poe Sulejman sa vojskom u Valonu, praen od oba princa, Mehmeda i Selima. Brodovlje je takoer isplovilo pod Barbarossinim zapovjedni tvom. Poto je izgubio Tunis, otiao je u Alir, a odavde je od jedrio sa dvadeset i sedam galija put Maljorke i Minorke, oplja kao Mahon, pa se sa pet tisua sedam stotina zarobljenika brzo okrenuo prema afrikoj obali, zaposjeo Bizertu i doao u Ca rigrad gdje, umjesto da dobije beglerbegat nad Alirom, dobi ast velikoga admirala. Karlov je admiral, Andrea Doria, knez Melfija, sa svojim brodovljem mirno boravio u Messini, sve dok nije razabrao da je u osmanskom susjedstvu. Dobivi obavi17. 7. jest o tome napusti Messinu, a u Kefaloniji sazna za deset bo gato natovarenih aleksandrijskih trgovakih brodova; zgrabi ih 27.7. bez suprotstavljanja i spali. Dva dana iza toga naie pred oto kom Paksom na dvanaest turskih galija kojima je zapovijedao Ali-elebi, ehaja Galipolja. Doria i h napadne sat vremena pred zoru. Stajao je na galiji ispod orla, u crvenom oklopu, sa sab ljom u ruci, a oko njega mnogo plemia u bijeloj odjei. Sat i po trajala je ubitana bitka, u kojoj nitko od turske posade nije umakao, a sam je Doria bio ranjen u koljeno. uvi da ga sam Barbarossa progoni sa stotinu brodova, a on takvoj premo404

i nije bio dorastao, okrene se s osvojenim trofejima od dva naest galija prema Messini. Hajredin Barbarossa i Lutfi-paa odjedrili su na apulijsku obalu. Njegova, a i Sulejmanova tati na bila je da p o u stopama Osvajaa (el-Fatiha) Mehmeda II. Na sidritu Castro pod Otrantom iskrca se osam tisua konja nika, jo vei broj pjeaka i topnitvo. Izdajica Pignatelli vodio je konjanike da opustoe njegovu zemju, a nagovorio je i posa du Castra na predaju. Stanovnici Ugenta i drugih utvrda preda l i su se na zadanu rije da e i m sauvati ivot, koja je odmah zatim bila prekrena. Mjesec dana su gusari harali po lijepoj zemlji i po svom odlasku poveli sa sobom deset tisua robova. Hajredin se okrene prema sjeveru i Prevezi da kazni Albance. Za vrijeme ovih dogaaja rat s Venecijom ne samo da j o nije izbio, nego je Junuz-beg ak po peti puta upuen kao poslanik u Veneciju da b i se potuio to je Dalmatinac Nassi od Zadra oteo jedan turski brod, a naroito se tuio na Pesara, generala venecijanske mornarice koja je krstarila u vodama kraj Krfa. Na nesreu su etiri venecijanske galije proganjale t r i turske u krfskom kanalu, a na turskom brodu je bio poslanik. Potjera li su brodove kod otoka Cimere ka kopnu, gdje je Junuz-beg zlostavljan od stanovnika i tek kad se otkrila meunarodno-pravna zabuna, puten je, te su pristojno postupali s njim. Bailo Orsini posla u Sulejmanovo ime albu zahtijevajui da se kritelji mi ra strogo kazne. Signoria zapovijedi da se nadgrof Gradenico koji je potjerao poslanika na kopno okuje u lance, a da se pro vidur Contarini, koji je takoer povrijedio mir oduzevi jedan brod, treba pojaviti pred magistratom Avogadorija. Jo prije nego to su ove mjere mogle stiati Sulejmanov bijes, razdrailo ga i krivotvoreno pismo koje je Doria pisao Pesaru kao da se s n j i m toboe sporazumio, a sve zato da b i to pismo Turci uh vatili; a bio ga je razdraio i Hajredin svojim savjetom, jer je smiljao osvetu zbog gubitka onih dvanaest galija. Vojska koja je etovala po Apuliji, a nije se usudila bilo to poduzeti n i t i protiv Otranta n i t i protiv Brindisija, bila je brodovljem povu ena, a poduhvat protiv Apulije okrenuo se protiv Krfa . . . Mjesec dana nakon povrede m e u n a r o d n e slobodne plovidbe, nakon arkanja galija koje su progonile Portina t u m a a Junuz-bega, doe iz Aviona, gdje je logorovao Sulejman s vojskom, naredba da brodovlje krene prema K r f u pod vodstvom kapudan-pae Hajredina, a vojska je bila pod vodstvom Lutfi-pae. 25. kolovoza (avgusta) iskrcala se na otoku dvadeset i pet tisua ljudi sa trideset topova te su ognjem i m a e m poharali Potamo, samo t r i milje udaljen od tvrave. etiri dana nakon toga iskrca se opet dvadeset i pet tisua ljudi s vezirima Ajaz-paom i Mustafa-paom, rumelijskim beglerbegom, janjiarskim agom i agom akindija, t j . leteih odreda, koji su odmah t r i dana i t r i noi prolazili otokom palei i arei po njemu. U m e u v r e m e n u su na t r i bedema postavljeni topovi, a ceste su zakrene barika405

20.8.1537.

18.8.1537.

25.8. 29.8.

1.9. dama. Prvog rujna postavili su opsjedatelji, na hridi Malipiero (milju daleko od grada), golemi top koji je u t r i dana devetna est puta opalio, ali je samo pet puta pogodio, a etrnaest drugih taneta je prelo iznad grada i na drugu stranu palo u more. Sli jedeeg dana podizali su se kod Bastije na kopnu preko puta Krfa, atori Sulejmana, Hajredina i velikog vezira Ajaz-pae. S galija, okienih zastavama, ispaljeno je nekoliko taneta koji su pali preko utvrde prema Kardahiju na istonoj obali u more. Bijesne oluje i silne kie spreavale su napadae u redovima, ali nisu omele velikog vezira Ajaz-pau da usred burne noi po e na rub rova i sam provjeri vrstinu zidova. On izvijesti Sulej mana o tom, a onda poalje u tvravu jednog gusara, kojeg su nekoliko dana ranije uhvatili s njegovom laom, da zatrai pre daju. Uz obeanje da i m je siguran ivot i imetak dodano je jo da su kapetani, koji su prekrili rije u apulijskim utvrdama pa itelje odveli u roblje, smaknuti a zarobljenici vraeni. Providur i su ga bez odgovora poslali natrag. Veliki topovi na tvravi, kojima je rukovodio Aleksandar Tron, a m e u kojima je bio i jedan od 50 i stotinu puda, sigurnije su gaali nego napadaevi. Dvije su galije potopljene, jedno je tane ubilo etvero ljudi u rovu. Ovo djelovanje jednog jedinog pogotka, to je za tadanje topnitvo znailo neto izvanredno, potaknulo je sultana kako to uvjerava osmanski povjesniar, da prekine s opsadom, jer, rekao je, ivot jednog muslimana ne moe nadoknaditi n i t i suu tvrava. Glavni turski poloaj vojske pred tvravom bila je palaa Brami, mjesto Potamo i stijena Malipiero, ali i utvr da na drugoj strani otoka, prema r t u Otranta, koji lei na jed nom brdu, S. Angelo tada jo vra od samoga Krfa. Turci 7. 9.1537. su uzalud juriali na nju i etiri puta arkali. 7. rujna (septem bra) poe ukrcavanje eta, a nakon osam dana otok je bio bez Turaka. Za prevarenu nadu da e osvojiti otok naplatili su se zapalivi Butrinto i osvojivi otok Pakso. 1.9. Nakon est sedmica vratio se Sulejman u Carigrad, no ovaj puta nije razaslao poslanice o pobjedi, zadovoljivi se u prvi as time to je opustoio otok i apulijsku obalu, to je dobio um jesto Krfa Pakso; umjesto da je osvojio Otrant, spalio je Bu trinto. S boljim uspjehom nego to su Hajredin i Lutfi izveli pothvate protiv Apulije i Krfa, osvojili su kratko vrijeme prije vojnog pohoda Husrev-beg, namjesnik Bosne, i vojvoda Murat iz Vrhbosne (Sarajevo) dalmatinske tvrave. Kod Sinja je na inio dvije utvrde da bi zbog poloaja n e p r i s t u p a n o m Klisu, sagraenom na hridi, odrezao dovoz i stanovnike prisilio gla u na predaju. Ovdje je neko kralj Bela spasio svoju djecu p r i upadu Tatara u Ugarsku. Petar Krui je pourio ovamo s po sadom, ali je potuen tako da ih se samo malo spasilo. Kad je posada vidjela kako su Turci istaknuli odsjeenu glavu Petra Kruia, predala se. Murat je osvojio utvrde Boko, Berislovo i 406

Obrovac. S Husrev-begom, bosanskim namjesnikom, takmiio se Mehmed-paa Jahjaoglu, smederevski namjesnik, usprkos dogovora s Ferdinandom da nee osvajati ugarske zemlje. Da okona etovanja u krajevima oko Poege i Osijeka, skupi se Ferdinandova vojska od est tisua pjeaka i osam tisua konja nika kod Koprivnice na desnoj obali Drave. Posljednje, velikim dijelom husare, predvodili su Ljudevit Pekri, Pavao Baki i pomilovani voa razbojnika Ladislav More; ehe Albreht lik, i Austrijanac Julije grof od Hardecka; tajerce Ivan Ungnad, Koruance Erazmo Mager, Tirolce Ljudevit grof Lodron, a Kranjce Kacijaner, kojemu je ujedno povjereno vrhovno zapo vjednitvo itave vojske. im je Jahjaoglu Mehmed-paa, na mjesnik Smedereva, uo za okupljanje vojske kod Koprivnice dozvao je auevima bosanskog namjesnika Husreva, zvornikog bega Dafera, svoga vlastitoga brata, bega Aladahisara (Kruevca) Ahmeta, i bega iz Klisa, Murata, k sebi u Vukovar. Kacijaner je s osam velikih i etrdeset i jednim malim topom doao preko Karaice u Valpovo i utaborio se iznad Osijeka kao meta. U tom su ga omeli Mehmed-beg i drugi junaci neprestano uznemirujui njegovu vojsku. Vlasi, Cigani, ajkai, podunavski laari nasadije i letei odredi, srpski pogranini vojnici, plja kali su i nitko se nije usudio pokazati izvan tabora. Kacijanerova nada da e nai hrane u Erdutu takoer se nije ostvarila. Povukao se preko Vuke; kada su teki topovi prelazili most, ovaj se srui i sve padne u vodu. Teki topovi su ostavljeni, a iaki topovi i kola za municiju povezani lancima, u dva reda a izmeu toga je stupala vojska pa je sve izgledalo kao pomina kula. Kod akova i m doe u susret Jahjaoglu i osvaja Klisa, Murat-beg, s najhrabrijim konjanicima leteih odreda. Pod ne prestanom snjenom meavom nastavljalo se preko visokog pla ninskog grebena Ilokog Vijenca. U nizini ih doeka turska ko njica. U subotu 1 prosinca (decembra) borile su se obje konjice 1.12.1537. i Pavao Baki, otac konjice, ije se ime tako esto asno spomi njalo za beke vojne i one kod Kieka (Giins), koji je udarao na neprijatelja kad se povlaio iz Bea i na ravnici kod Neustadta unitio konjanike Kasim-vojvode, pao je sa svojim naj hrabrijim kapetanima pod kiom tanadi. Predveer je podignut tabor izmeu Gorjana i irokog polja. Tu su bila samo dva iz laza: jedan u Valpovo, kroz umu t r i milje dugu sa zasjecima, drugi lijevo od Gorjana u brda prema utvrdi sv. Elizabete, koja je pripadala vitezu-pljakau Ladislavu Moreju. Ratno se vijee odlui nakon duga dogovaranja za put prema Valpovu, ali nou se povue More sa svojima u svoju gradinu. Njega su slijedili Ivan Ungnad i biskup imun Erdedi sa svojom druinom. Prije svanua napuste bojite Ljudevit Pekri i sam Kacijaner. Grof Lodron, kad je vidio da su ga tako sramotno napustili Maari, 407

tajerci i Kranjci, odlui da s Tirolcima, Koruancima, Austri jancima i esima poe u j u n a k u zadnju borbu. Kad i m je go vorio na konju predoavajui i m sramotu bijega, povikne jedan prosti vojnik: Lako tebi, Lodrone, sa est nogu moe lake pobjei, nego m i s dvije, Lodron skoi s konja i m a e m pro bode drskog govornika govorei: Brao, borit u se pjeke s vama. Svoje je konje dao bolesnima i ranjenima. Jedva to su nogom pokroili izvan tabora kad ih napadne turska konjica. Mager, kapetan Koruanaca, najprije privue poglede sjajnim ljemom, perjanicom i orujem i hrabro pade. Austrijanci su potueni, poto je zarobljen njihov kapetan Kunringer s Georgom Teifelom, Gebhardom Belzerom i L e o n h a r o m Lambergom, a Nikola Graf se ranjen spasio. Najokrutnije su ubijeni esi; odmah u poetku pobjegao je njihov voa Albert lik. Lodron, teko ranjen u glavu i u prsa, natjeran je s hrabrim Tirolcima prema jednom ribnjaku, gdje se predao na zahtjev Murat-bega iz Klisa, hrabra ovjeka koji je znao cijeniti hrabre. Predao se sa t r i odreda. Ovi su kao zarobljenici odvedeni u Carigrad, ali je Lodron, budui da nije bilo nade za njegove rane, bio na Mehmed-begov nalog od njegovih uvara uklonjen. itav tabor, zajedno sa svim tekim orujem, postao je plijenom pobjednika. Meu topovima je bio jedan, koji se silno isticao nad drugima i pola stoljea igrao historijski neobinu ulogu, jer ne samo da je trideset godina kasnije upotrijebljen p r i zauzimanju Sigeta, nego je j o vien u ratovima koncem ovoga stoljea kao kaci janer. Glave Pavla Bakia, Lodrona i Magera poslane su kao trofeji u Carigrad. Od zarobljenih kasnije su razmijenjeni Teifel i Belzer za Murat-agu koji je u jednom malom okraju za robljen, a uvao ga je Toma Nadasdy. Oni koji su pobjegli s bojita, Pekri i Kacijaner bili su uhapeni u Beu. Prvi je osli jepio u zatvoru u Grazu i Insbrucku i tek je nakon sedam go dina osloboen, a drugi je pobjegao iz hrvatske utvrde Kostaj nice i odavde vodio neke pregovore s bosanskim begom, Mehmed-begom; a pozvao je u goste i Zrinjskoga da ga nagovori da se pokloni Turcima, m e u t i m ga je on u njegovom dvorcu ubio. Za vrijeme ovih dogaaja u Ugarskoj i Sulejmanova povra tka s Krfa u glavni grad, trajao je rat s Venecijom na moru i na kopnu uz oduzimanje otoka iz Arhipelaga i opsjedanje utvr da. Pri prestanku opsade Krfa dobije vezir Kasim, sandakbeg Moreje, nalog da opsjeda Malvaziju i Napoli Romanje, koje su Venecijanci jo zadrali u m i r u sklopljenom s Bajezidom I I , po to su odstupili Koron i Modon. K a p u d a n p a a Hajredin dobio je nalog da sa sedamdeset galija i trideset manjih brodica (galeota) osvoji venecijanske otoke u Arhipelagu, poto je Lutfi, se kretar, dvije treine brodovlja odveo u arsenal u Carigrad. V i e se otoka predalo na prvi poziv zbog pomanjkanja posade i l i zbog straha. 408

[ B i l i su to, iz stare povijesti poznati, otoci: Sira i l i Siros, Skiros, Jura (nekada Spar), Patmos, Nio (nekada Jos), Egina. A onda su se, poput ovih, predali otok Paros skupa sa njemu pri padajuim Antiparosom, Tinom (nekada Tenos) i Naksosom. Od svih ovih otoka, jedino je Naksos ugovorio da plaa godi n j i danak od 15.000 dukata, pa ipak nije bio poteen haranja. Turska vojska je opsjela, pola godine nakon pohoda na K r f , Na pulj romanjski (stara Nauplia) kojeg su, ranije, napadali i Meh med I I i Bajezid I I , no bezuspjeno. Grad je bio snano utvr en, pa je opsada potrajala nekoliko mjeseci pod vodstvom Kasim-pae. No ipak se na kraju moralo odustati i turska vojska se povukla na Argos.]

Opsada Napulja romanjskog, iji b i nas dnevnik odveo do kraja 1538. godine, bila je samo epizoda t r i j u vanih vojni to ih je Sulejman iste godine poduzeo na kopnu i na moru, osobi to na kopnu. Tamo je ratovao protiv Moldavije, na Arhipelagu protiv pomorske sile Venecije i njezinih otoka s kapudan-paom Hajredinom, u Crvenom moru, pod vrhovnim zapovjednitvom dotadanjeg namjesnika u Egiptu Sulejman-pae, protiv Portu galaca. Poetku ovih t r i j u vojni prethodile su promjene na po loajima vezira i namjesnitva carstva, a treba b i t i upoznat s njima, ako ne s pojedinim namjesnicima, a ono ipak s ljudima koji su u to doba zauzimali prve poloaje carstva. Nakon Ibrahimova pada, imenovan je mjesto njega Ajaz-paa za velikog vezira, a drugi, Kasim-paa, smijenjen je zbog krtosti i podle pohlepe za novcem, dok je na njegovo mjesto doao nekada nji rumelijski beglerbeg, Mustafa-paa. Lutfi-paa je tada po stao najprije rumelijski beglerbeg, a onda je imenovan treim vezirom. U tom svojstvu vezira-rumelijskog beglerbega naredio je kao serasker iskrcavanje na Apuliju i K r f , dok je kapudanpaa Hajredin sa stotinu brodova unitio venecijansku otonu vlast na Arhipelagu, a ostalo brodovlje poveo natrag u Carigrad. Kad je Hajredin, nakon zauzea deset otoka, pobjedonosno kre nuo natrag u Carigrad bio je u sveanom divanu pretrpan do kazima sultanove naklonosti, dok je Lutfi-paa na nekoliko da na pao u nemilost. Povjesniari ne kau razlog, nego samo da je skinut sa vezirskog poloaja, ali da je nakon nekoliko dana opet postavljen natrag. Uskoro zatim umre drugi vezir, Musta- 3. 5.1538. fa-paa, a na njegovo mjesto pomakne se Lutfi-paa, dok je do sadanji rumelijski beglerbeg, Mehmed-paa imenovan za tre ega vezira. Rumelijskim namjesnikom posta anadolski, Husrevpaa, brat Lala Mustafe-pae, kasnijeg osvajaa Cipra. Anadolskim namjesnikom postao je beglerbeg Dijarbekra, Rustem-paa, namjesnikom Dijarbekra onaj iz Ruma i l i Amasije, Bali-beg, a namjesnikom Amasije Husein-paa, dosadanji sandakbeg. Novi sandak Poega, u Slavoniji, dan je Jahjapaaogluovom 409

sinu, a namjesnitvo Smedereva Arslan-pai, o kojem e jo b i t i prilike neto rei kao budimskom pai potkraj Sulejmanove vladavine. U Egiptu je, umjesto evnuha Sulejman-pae koji je zapovijedao mornaricom u Crvenom moru, postavljen za namje snika Daut-paa. Sigurnost Carigrada za vrijeme sultanove od sutnosti povjerena je Ferhat-begu kao kajmakamu, a one Male Azije namjesniku Ajdina i Saruhana, princu Mustafi. Kratko vrijeme prije polaska pojavi se jedan firentinski poslanik s pi smom i darovima koji su tako milostivo primljeni da Sulejman poslanika nije odmah poslao natrag, nego mu je dnevno davao novac za jelo i zadrao ga uza se. To je prvi tajin i l i novac za hranu koji se spominje u osmanskoj povijesti. Pohod na Moldaviju iao je protiv njezina kneza Petra Rarea. Ve je dvadeset i dvije godine Moldavija bila pod turskom zatitom. Prije devet godina, kad je Sulejman poao na Be, u budimskom se taboru pojavio Teutul Logotet kao poslanik Pe tra Rarea, moldavskog kneza. On je sultanu podloio vrhovni tvo nad lenima u zemlji, a za to je dobio povelju po kojoj knez svaki puta treba biti biran po plemstvu i potvren po sultanu, a crkve i svi vjerski obiaji sveti i nepovredivi. Svake godine je plemstvo trebalo predati etiri tisue dukata, etrdeset kobila i dvadeset i etiri drijepca kao vazalski dar. Kada je Sulejman na povratku iz Bea doao u Carigrad, doao je sam Petar da donese zatraeni poasni poklon, pa je primljen i poaen ka putom od samurovine (seraser), kakav dobivaju samo veziri sa dva tuga (kao sandakbegovi), i s kukom, t j . kapom, kao to je nose vrhovni inovi u janjiara. Logotet Tetul je na to sve izgradio u Carigradu palau u ime svoga kneza, koja se jo i danas zove Bogdanov seraj, a to je na turskom jeziku ime ze mlje. U najnovije je vrijeme Petar Rare izazvao Sulejmanov gnjev, bilo to je zaista uskratio dati zatraeni hara, iji za htjev prema Sulejmanovu hatierifu nije vjerojatan, bilo to se neprijateljski vladao prema kralju igmundu iz Poljske, prijatelju Porte, to je mnogo vjerojatnije, i to se upustio u pregovaranja s Ferdinandom; a okrivljen je i da je sudjelovao u ubojstvu Aloisia Grittija. Da ga kazni, Sulejman poe sam, u 9.7.1538. subotu 9. srpnja (jula), na elu vojske na Moldaviju. Dan posli10.7. J toga umre Sulejmanova sestra, udovica vezira Mustafa-pae. U Edrenu p r i m i rukoljub nedavno imenovanog rumelijskog be glerbega Husrev-pae, i sina emira Raida, arapskog kneza iz Basre, koji je dosad bio neovisan i imao islamska vladarska pra va, obrednu molitvu i pravo na kovanje novca na vlastito ime. Sada je vazalski predao kljueve Basre. E m i r Raid je dobio Basru za leno s t i m da sultan sebi pridrava vladarska prava. U Babatagiju posjeti sultan Saltukdedeov grob, grob staroga Turk mena koji se j o za vrijeme seldukih sultana naselio s jed nom turskom kolonijom u tatarskoj Dobrudi. Posjetio u poe

410

bonosti, prije vojnog pohoda, grobove svojih predaka, oca (Se lima I ) , djeda (Bajezida I I ) i pradjeda (Mehmeda I I ) . Osim ovih, u Carigradu ne poiva vie n i t i jedan sultan. Kod Jaija se po javi krimski han, Sahib-giraj s osam tisua konjanika i sa svim oglanima, svojim sinovima, da ukau ast sultanu ljubei mu ruku. Postavljeni su sveani atori, topovi su gruhali, a janjia r i su t r i puta pucali iz svojih dugih puaka. Nakon sveane va tre, kanjen je Jai poarom. Nova palaa koju je sagradio Pe tar Rare, sa svim crkvama nesta u pepelu. Tatarima i leteem odredu iz smederevskog sandaka zapovijeeno je da proganja j u kneza na bijegu. Vojnu prethodnicu sainjavalo je t r i tisu e Vlaha, koje je poslao vlaki knez. Petar Rare je neprohod nim u m a m a stigao u Erdelj. Dobro utvreni glavni grad, ops krbljen mnogim orujem, Suava, predao se bez obrane kad mu se pribliio Sulejman. itavo imanje vojvode, podrum s buradi punim novaca, komore napunjene bogatim krznom, srebrne posude, krievi, zlatom okovane knjige evanelja, dragim ka menjem ukraene sablje pale su u Sulejmanove ruke. Plemii su pozvani na okup i , na njihovu molbu, sveano je ustolien za kneza Stjepan, Rareov brat, s kukom i samurovinom, uz bub njeve i trube, sa stijegom i zastavom. U povelju je uklopljen novi neugodni uvjet da knez svake dvije godine sam donese Porti danak. Kilija, tvrava koju je na uu Dunava sagradio sultan Bajezid I I i koja je bila raziog za vojnu, opet je izgrae na. Akerman je uvren na uu Dnjestra, a kut zemlje izmeu Crnoga mora, Dnjestra i Pruta trebalo je priklopiti posadi Akermana kao podlonu zemlju (raja). Iz Suave je igmundov poslanik, koji je jo prije Sulejmanova polaska u Carigrad onamo stigao s bogatim darovima, otpravljen s poslanicom o pobjedi, a jedan je au poslan Ivanu Zapolji s nalogom da izrui Petra Rarea, za kojeg se misli da je pobjegao u Budim. Nakon prijelaza preko Pruta, dan je onaj 4.10. 1538. komad zemlje otrgnut od Moldavske, Hasan-begu kao sandak Akermana i Kilije. Na mostu Isakdija pozvani su aui iz svih dijelova carstva, kojima je poslana Sulejmanova zapovijed da ga ovdje saekaju. Otpremljeni su s poslanicama o pobjedi, da je namjesnik Bagdada Sulejman-paa smijenjen, da je nje gov poloaj dan nekadanjem beglerbegu Zulkadra, Mehmedpai. U Jamboliju je doao Rustem-paa iz svoga nekadanjeg namjesnitva Dijarbekra da mu poljubi ruku i Hajredin-pain sin sa radosnom vijeu o pobjedama svog oca. Dok je car bio u lovu u okolici Jambolija, ula je u Carigrad pobjedonosno mor narica i veliki je admiral dobio doputenje da padiahu u Ed renu poljubi ruku, a tamo su i proveli zimu. Sveanost Bajrama bila je ujedno i sveanost pobjede i tri jumfa prijemom moldavskih poslanika koji su donijeli velike 23.10. darove, a doao se pokloniti i Hajredin, pobjednik u Sredozem411

20.2.1539. nom moru. Obasut iskazima milosti, davao je usmeni izvjetaj 0 ljetnom ratu koji je voen istovremeno sa Sulejmanovim u Moldavskoj. Hajredin-paa je poao iz Carigrada sa samo etrdeset bro dova, jer od stotinu njih, koji su po Sulejmanovu nalogu mora l i za vrijeme zime biti izgraeni o vlastitom t r o k u vezira, bilo je tek deset gotovo, a drugih devedeset je bilo jo na brodogra dilitima i l i jo nisu b i l i opremljeni. Hajredin nije htio druki je, nego da izjedri s itavom mornaricom. Tada ga pokrenu lu kavstvo vezira rairivi glasine da Andrea Doria na Kandiji s e trdeset brodova iekuje egipatsko brodovlje s robom od dva deset laa koje Salih Reis vodi u Egipat. Potaknut time Hajre7.6.1538. din ukrca t r i tisue janjiara i pomorske begove na brodove i uzme pravac prema otoku Sciatu, a to je kopnu najblii otok od sedam koji su se poredali pred malijskim zalivom. est dana 1 est noi gaao je jednu utvrdu koja lei na stijeni i osvojio je sedmi dan sabljom u ruci. Osim ubijenih, bilo je t r i tisue osam stotina zarobljenih. Ovamo je stiglo iz Carigrada i onih devedeset brodova koji su nedostajali i dvadeset kojima je up ravljao Salih Reis, tako da ih je bilo po nareenju potpuni broj, stotinu i pedeset. S njima poe prema Skirosu, koji lei preko puta Eubeje pred njezinom udubinom. Ima isto ime sa starim Sirosom koji se zvao i Skiros, a otok i grad nose ime po svom kamenitu tlu. Otok je poznat kao sjedite Dolopa i doao je na zao glas zbog njihova gusarstva kao i zbog Tezejeva izgona. Su protstavio se ranije napadima gusara, ali se predao kad se pred n j i m pojavio Riobradi (Barbarossa). On otoanima nametne godinji danak od tisuu dukata i poalje u Carigrad sedam la a, natovarenih plijenom. Tako je nametnuo danak od pet tisu a dukata i prije dvije godine osvojenom Tinu, a Androsu i Serifosu nametnuo svakom po tisuu dukata. Mjesec dana poto je 13.7.1538. flota isplovila iz Carigrada, izbacila je svoje grabene ete koje su arile i palile obalom Kandije. Retimo 1 Kanea oduprli su se napadu gusara, ali Milopotama i Scitije odvezene su ivene namirnice, a itelji su napustili otoke. Osamdeset sela u zemlji spaljeno je i poharano. Iz Kandije su poli na Scarpanto (sta r i Karpatos a naziva se i po sedam utvrda Heptapolis, a po e t i r i Tetrapolis). Od toga su j o preostala t r i grada koje je Bar barossa osvojio. Onda se odmarao u Piskopeji; kod Stanha je raspustio vojnike-mornare, podijelio ih na galije i poslao iz Stampalije ljude u lov. Iskrcao se svega u ovom i u prolom voj nom pohodu na dvadeset i pet venecijanskih otoka, od ovih je dvanaest stalno zaposjeo i opteretio plaanjem danka, a trina est drugih je opustoio. Na vijest da ujedinjene snage: papa, Venecija i panjolska mornarica ele okuati sreu na Prevezi, na izlazu ambracijskog zaljeva, vrstom gradu, koji lei preko puta gdje je u starini bio Akcij, pouri Hajredin onamo sa stotinu dvadeset i dva bro412

da u pomo. Kranska je flota bila premona, jer se sastojala od osamdeset i jednog venecijanskog broda, trideset i est pa pinskih i pedeset panjolskih galija. Poto je Hajredin uao u zaliv Arte, usidrila se kranska mornarica pred Prevezom 25. rujna (septembra). Gusari Murat, Turgut i Guzelde te Salih Re- 25.9.1538. is bili su na predstrai da onemogue saveznicima svaki poku aj iskrcavanja. Budui da ovi nisu nita poduzeli sa svoje stra ne, isplovi Hajredin t r i dana iza toga iz zaljeva sa svim bro dovljem, postavi ih u bojne redove i opali iz topova t r i puta u znak pozdrava. Venecijanski admiral Capello odvrati vatrenim napadajem i sada se Hajredin odmah povue natrag u Prevezu; tada se i Doria sa svojini i saveznikim, njemu podreenim bro dovima okrene i povue na r t Ducato na otoku Maura. Slijedei dan, nakon odranog ratnog vijea, gdje su Doriju, koji je htio 28.9. izbjei rat, nadglasali venecijanske i papinske vojskovoe, opet su obje mornarice mjerile snage. Desnim krilom turske flote zapovijedao je Turgut, lijevim Salih Reis, a sredinom sam Hajre din. Dorijinu neodlunost porazi Barbarossina lavovska sra nost. Dvije venecijanske lae polete u zrak, dvije panjolske su zarobljene, a tako i jedna papinska i jedna venecijanska galija, poto je m o m a d pobijena. No je sprijeila da kransko bro dovlje ne doivi jo vei poraz. Ono se razdvoji i napusti vode Sv. Maura. Hajredin poalje svoga sina, sa dva zarobljena kape tana i vijeu o pobjedi, caru kojega je naao u Jamboliju. Grad je rasvijetljen, k a p u d a n p a a p r i m i od dravnih dobara (has) godinje poveanje od stotinu tisua aki. Znaajniji vojni pohod nego to je bio Hajredinov na Arhi pelagu njegov sretan uspjeh najveim je dijelom leao u Dorijinoj neaktivnosti bio je Sulejman-pain na Crvenom moru protiv Arabije i Indije. Toliko rasprostranjen horizont osman skih osvajanja privlai nae poglede da se vinemo do prvog po voda za arapski i indijski rat. Ve prije dvanaest godina, nepo sredno pred vojnu na Moha, Sulejman je svoje poglede bacio u isto vrijeme i na Ugarsku i na Arabiju, a sada na Moldavsku i I n d i j u te zapovijedio hrabrom pomorskom kapetanu Selmanu Reisu da iz Sueca krstari svojim brodovima du arapske obale da bi kaznio arapske buntovnike i da Sulejmanovo ime proiri sve do granice Sabe. Kad je veliki vezir Ibrahim uredio Egipat, pozvao je za namjesnika evnuha Sulejman-pau iz Damaska, ovjeka koji nije bio visoka rasta, ali velik po hrabrosti i , prem da su m u oduzeli muku snagu, nisu mu uzeli snagu za stvara nje velikih misli i pothvata. Sulejman nije nita manje volio sjaj i dostojanstvo od velikog vezira Ibrahima. Tisuu krnih mladia sa zlatnim pojasom i bodeom tvorili su njegovu osob nu strau. Jakom je rukom drao Egipat na uzdi. Osim izdaj nikog s m a k n u a emira Danima Hamsavija i njegova sina Jusufa emirulhada povijest govori samo dobro o njegovoj pravdoljubivosti, o poljepavanju dvora i kairskog predgraa grad413

njom i zadubinom dviju damija, onoj Sarije u utvrdi i Bulakdamije na Nilu. U p r e d g r a u Kusun sagradio je derviku teki j u . On je prvi poslao godinja davanja u Carigrad, to se zove egipatsko blago, i donio naredbu da se svaki namjesnik sam po brine za upravu nad pobonim zakladama (vakf), to je kasnije palo u ruke janjiarskom agi. Deset je godina upravljao namjesnitvom u Egiptu znanjem i snagom. Kad je Sulejman poao na Giins (Kiek), gradio je u luci Sueca po njegovom nalogu osamdeset brodova, dijelom galija, dijelom barki, dijelom maone, dijelom fregate. Pri opremanju brodovlja prekine ga Sulejmanova naredba da se s godinjim egipatskim blagom od osam stotina tisua dukata sam pojavi u taboru vojske protiv Perzi je. Na njegov poloaj doe Husrev-paa koji je nakon godinu dana, umjesto osam stotina tisua dukata, isporuio sultano voj riznici milijun dvije stotine tisua egipatskog doprinosa. Kad je Sulejman uo o ovom prirataju, naredi da se viak, t j . treina svote, osim blaga, naroito spremni i da se ispita da l i ova vea svota nije dobivena nepravedno, ucjenom. Husrev-paa se opravda da je njegov prethodnik Sulejman gradio brodovlje, dok njemu nije bilo nareeno da to ini. Novac je u a o u kasu zbog dobre sjetve i navodnjavanja zemljita. Sulejman p r i m i taj odgovor, ali opozva namjesnika koji se toliko skrbio za bla go i preda njegov poloaj opet evnuhu Sulejmanu. Od t i h vanredno dobivenih novaca upotrijebi Sulejman etiri stotine tisu a dukata za opskrbu glavnoga grada vodom obnavljanjem sta rog Valensovog vodovoda. Vei razlog da se opet postavi Sulejman bilo je sigurno in dijsko poslanstvo koje je Sulejman primio zimi, nakon svog 1536. povratka s perzijske vojne, opet u Edrenu i sam indijski princ koji je traio njegovu zatitu. To je bio Burhan-beg, sin sulta na Iskendera, delhijskog kneza, koji se tu spasio bjeei od pre moi mongolskog cara Humajuna, iji je otac bio veliki Baber, a sin je bio jo i vei, ak i najvei ah svih Velikih Mongola, Ekber, to dokazuje i njegovo ime. On je milostivo primljen i dobio je plau po milosti, dnevno t r i stotine aki t j . est du kata. S ovim princom u bijegu pojavi se na Porti Behadir-ahov poslanik, poslanik guduratskog kneza, koji je t a k o e r do ao i iz straha pred Humajunovom premoi, koja je gutala car stva, sve svoje blago prenio u Meku i sada poastio uvara oba j u svetih mjesta bogatim darovima i ujedno molio za pomo protiv jednog novog neprijatelja, naime protiv Portugalaca koji su se domogli njegove luke Diju. Osim mnogo drugih darova, donio je poslanik i jedan pojas, ija je vrijednost navodno izno sila ezdeset krora (dakle est milijuna dukata). Sulejman-paa, novo imenovani namjesnik Egipta, primio je nareenje da nao rua brodovlje koje e pomoi ahu Kambaje. Prije nego je ovo isplovilo, stigne vijest o smrti Behadir-aha, kojega su ubili Por414

tugalci, a Sulejman-paa poalje sultanovoj riznici od onoga u Meki ostavljenog blaga t r i stotine sanduka punih zlata i srebra. U isto vrijeme kad je Hajredinovo brodovlje odjedrilo iz Carigrada na Arhipelag, isplovilo je Sulejman-paino iz Sueca u Crveno more. Sulejman je bio ve starac od osamdeset godina, zbog starosti i gojaznosti tako nemoan da su ga morala podii etiri ovjeka kad je htio ustati, ali iva duha i pun hrabrosti. Brodovlje je imalo sedamdeset jedrenjaka s posadom od dva deset tisua vojnika, m e u njima sedam tisua janjiara i mno go venecijanskih robova-galijaa koji su, kad je prekren m i r s Venecijom, b i l i prikovani za veslaka mjesta turskih brodova koji su se tada nali u Aleksandriji, a sada b i l i upotrijebljeni protiv Portugalaca. Proavi Sebid, doe brodovlje u Aden, ij i je arapski knez Amir ben Daud lukavstvom domamljen na brod, a grad je predan Behram-begu kao sandak. Nekoliko sedmica poslije iskrcali su se na obali Gudurata, osvojivi na juri dvije utvrde, Kuke i Kat, a zatim su poetkom listopada (oktobra) zapoeli opsjedanjem grada Diju. To je trajalo dva deset dana za koje vrijeme je zapovjednik Anton od Silvera bra nio tvravu sranou koju su pokazale ak i portugalske e ne. Meu tekim orujem za opsjedanje bilo je i devet topova fantastine veliine; svako tane koje je iz njih gaalo bilo je teko otprilike jednu centu (100 kg). To je bilo oponaanje onih velikih topova koje je Mehmed I I dao lijevati kad je osvajao Carigrad. Samom odljevu se treba manje uditi nego prekrcavanju takvih masa iz carigradske orunice do bedema grada Diju u Indijskom oceanu, preko pjeane prevlake Sueca. Opsada je prekinuta zbog pomanjkanja ivenih namirnica koje je us kratio novi knez Dija, Mahmud, a to je bilo u interesu Portu galaca. Na Sulejman-pain poziv nije doao na palubu; bio je mudriji od adenskoga kneza kojega su objesili na jarbol admi ralova broda. Ovu je sudbinu doivio jo sebidski knez, emir Ahmed. Jemen je dan kao namjesnitvo sinu B u k l i Mehmed-pae, osvajau Kurdistana, Mustafa-begu. Nakon deset mjeseci uplovio je brodovlje u Didu, 13. oujka (marta). Sulejmanpaa je poao preko Meke, kuda je hodoastio, i preko Kaira u Carigrad, gdje je osamdesetogodinji starac, osvaja Arabije, sjedio s vezirima na divanu. Veselje nad trostrukim triumfom moldavskog, vecijanskog i arapskog vojnog pohoda pomalo je pomueno trima ne sreama: vatrom, kugom i s m r u velikoga vezira. U luci je iz bila vatra na strani arsenala gdje je izgorila kazniona i svi utamnieni u njoj su stradali. Vjetar je prenio poar na drugu stra nu, a tamo je harala kuga, od koje je deveti dan nakon poara umro veliki vezir, Ajaz-paa, roeni Albanac, ija su t r i brata ivjela kao dervii u Valoni zajedno s majkom. Ajaz je bio sklon venecijanskim interesima, nita manje od njegova prethodnika Ibrahima i uivao je glas ispravnoga ovjeka, ali neobino oda415

13.6.1538.

27.7.

13.3.1539.

4.7. 13.7.

na enama. Postojalo je vrijeme kad su se u njegovoj kui zibale kolijevke etrdesetero njegove djece, a kad je umro ostavio ih je stotinu i dvadeset za sobom. Njegov je poloaj zauzeo dru gi vezir Lutfi-paa, takoer Albanac, uen ovjek, to je tada r i jetkost za ovaj narod. to je njegov prethodnik zgrijeio daju i preveliku prednost enama, to se Lutfi-paa ogrijeio o njih to ih je premalo potivao i loe postupao prema njima. Zbog toga je kao sultanov zet ve nakon dvije godine smijenjen; ra stavljen od ene, sultanije, upuen je u Demitoku gdje je pisao mnogo djela, m e u ostalima i vrlo upotrebljivu osmansku hi storiju, koja u svom opisivanju see jo dvanaest godina iza tog smjenjivanja. Poetkom jeseni Sulejman poe u Aziju u lov i povrati se preko Bruse gdje su mu stanovnici jaui doli u susret. Kavalkada mu se nije dopala i on zapovjedi da ubudue p r i ovakvoj dobrodolici smiju na konjima doi samo oni koji su kao ja hai nadareni lenom. Poto je osam dana boravio u Brusi, poe prema Dardanelama i naredi da ih utvrde po franakom uzoru. 28. 9. Krajem rujna povrati se u Carigrad, gdje sveano proslavi obrezanje svoja dva sina, Bajezida i Dihangira, sa uobiajenim sve26.11. anostima i igrokazima u drugoj polovini studenoga, to potraj a etrnaest dana. Prvoga dana poe sultan na hipodrom, prekri ven atorima, gdje su m u doli u susret veziri, beglerbezi i be zi, a janjiari i tjelesne strae carski ugoeni. Mogli su se vidje ti lavovi, tigrovi, leopardi, pantere, risovi, vuci i irafe na lanci ma. Slijedeeg dana sjedio je sultan meu kazaskerima (kadiaskerima) i defterdarima primajui darove velikoga vezira i vezi ra. Veliki vezir Lutfi-paa i trojica drugih: Sulejman-paa, osamdesetogodinji evnuh, osvaja Arabije, koji je Sulejmanovo oru je u indijskim vodama sukobio s portugalskim, Sofi Mehmed-paa i Rustem-paa, anadolski beglerbeg, Sulejman-paa i Fer hat-paa iz Karamana poljubili su sultanu ruku. Nakon toga su doli poslanici evropskih velikih sila, francuski, venecijanski, onaj kralja Ferdinanda i kralja Janua Zapolje, svi pozvani na sveanost. Hrvai i plesai na ici, opsjenari i ongleri s karta ma, arobnjaci i aljivdije pokazali su raznolikost svojih umi jea, kao to su to slijedeih dana inili pjevai, plesai i glaz benici. Bilo je ak i idova k o j i su na trg doveli sedmoglava zmaja. Veziri i emiri, ulema (ueni) i ejhovi (voe) bogato su obdareni, poaeni odjeom i otpravljeni zlatom. U isto je vri jeme obrezanjem prineva proslavljena Rustem-paina svadba sa Sulejmanovom keri. Meutim je rat s Venecijom jo od opsade Krfa trajao ne prestano ve treu godinu. Posljednji veliki oruani pothvat Ve necije bilo je zauzimanje Herceg-Novog u Dalmaciji i ponovno osvojenje ove prirodno i umjetno dobro utvrene tvrave, pod Hajredinovim zapovjednitvom. Izmeu tog dogaaja i poetka rata postoji jo dosta pokuaja, uspjelih i l i neuspjelih, da se os416

voje venecijanske i turske utvrde u Dalmaciji, a njihova povijest opsjedanja i l i zauzimanja ovdje se najbolje prikazuje zajedno. amilo Orsino, venecijanski zapovjednik Zadra, poslao je t r i mj.2.1538. stotine pjeaka i stotinu i pedeset konjanika k o j i su se iskrcali dvanaest milja iznad Zadra, na mjestu zvanom Stari Zadar. i tavu su no pjeaili i u osvit dana stigli u Vranu, staro sjedi te priora templara. Po danu su se odmarali, a nou su hodali, a s izlaskom sunca juriali su na vrstu utvrdu Ostrovica, pod zastavama i bojnim poklicima sv. Marku. Sedam stotina Tura ka je ubijeno, kue oko utvrde su spaljene, okolica oplijenjena, a t r i tisue grla stoke odvedeno je preko Vrane. S istom sreom su Turcima oteli Obrovac i Skradin. Pri obrani Skradina pao je jedan turski mladi, r o a k Murata, osvajaa sandaka Klisa. Skradin, Obrovac i Ostrovica bili su po nalogu senata razrueni, da u b u d u e ne bi posluili za skrovite plijena, za uznemiravanje venecijanske i ugarske obale. Zauzimanje Obrovca i Ostrovice uskoro je zagorio pad utvrde Nadina. Osamnaest milja od Za dra, na visokoj hridi, sluila je utvrda kao mjesto za razgledava nje da b i se moglo signalizirati kad e naii Turci-haralije u Nin, Zadar, ibenik, Polisenu i Novigrad. Branili su ga pedeset pjeaka, etrdeset konjanika i jedan venecijanski plemi, kate lan. T r i tisue Turaka, koje je vodio jedan prebjegli kapetan po javilo se 12. travnja (aprila) pred utvrdom. Nagovorili su posa- 12.4. du da e j o j dopustiti slobodan odlazak i oni predadoe tvravu, a da nisu potegnuli maa. Njihovim kukavilukom kojim su mnogi spasili glavu u Nadinu, izgubili su glave u Veneciji na Ma rkovu trgu pod krvnikim maem. Husrev, bosanski paa, i Mu rat, sandakbeg Klisa, uskoro su zauzeli Dubicu na uu Une u Savu, na to je posada utvrde Jasenovca i apca (Sobocs) na pustila ova mjesta i spalila i h . Nadasdv i Keglevi obilazili su oko Siska i Rakovice te ostalih utvrda, ak i Zagreba, da ga osi guraju od neprijateljskog napadaja. Napali su Jasenovac zauze li ga, podijelili plijen m e u osvajae i razorili zidine. Nakon Kacijanerova poraza kod Osijeka, pokuali su Turcima pod vod stvom kapetana Devela, koji je vodio eke odrede, oteti Tokaj. Oni su se zbilja domogli grada. Petar Perenji je doao u pomo, ali je ranjen pred zidinama grada. Budui da mjesto nisu mo gli drati, zadovoljili su se time da ga poharaju. Vanije od pada ovih utvrda i l i njihova razaranja je pad dalmatinske tvrave Herceg-Novog na morskoj obali, na pola puta izmeu Dubrovnika i Kotora. Nakon to su t r i saveznike mornarice izgubile bitku kod Preveze, u predveerje dana kad je kod Pozzuola uslijed potresa nastalo novo brdo, a obala se proirila strei u more, jedrili su melfijski knez, papinski legat i venecijanski admiral Vicenzo Capello prema kotorskom zalivu, da b i odande osvojili Herceg-Novi. Jaka oluja je sprijeila Barbarossu da i h slijedi i morao je tjeran olujom, uz gubitak vie od sedamdeset brodova, s ostalima u Valonu, gdje
27 Historija Osmanskog carstva

417

27.10.1538. je bio zaposlen njihovim popravljanjem. U nedjelju, 27. listo pada (oktobra), pribliile su se saveznike galije k tvravi, sve po etiri i kad su ove dale svoje pogotke, pravile su mjesta dru gima. Prve su se etiri galije prebrzo okrenule, one druge etiri su i h slijedile i tako je nastala pomutnja. Dobro se svrila, mom ad je poskakala na kopno i bez ljestava zapoela s navalom. Uz estoku vatru zauzee grad. Napuljskom vice-kralju i gene ralu Ferdinandu Gonzagi, koji su ovu vanu tvravu zaposjeli s etiri tisue panjolaca pod zapovjednitvom Francesca Sarmienta, padnu u ruke tisuu i sedam stotina zarobljenika i plijen u vrijednosti vie od sedamdeset tisua talira. Prvoga sijenja sli1.1.1539. jedee godine, pojave se pred Herceg Novim t r i sandakbega sa est topova, a vodio i h je onaj isti odmetnik-kapetan, Morato iz ibenika, koji je nagovorio Nadina da se preda bez borbe. N i su m u dali n i toliko vremena da progovori i l i da m u govor po dupru hici iz topova, ve su hrabri panjolci izali, oduzeli i m topove i potjerali i h natrag prema Splitu. Stanovnici u pozadini takoer su i h napali i ubili sedamdesetoricu. Neuspio pokuaj pozove osmansko brodovlje na more pred Herceg-Novi, a vojsku na kopno. Husrev-paa, sadanji rumelijski beglerbeg, poslan je s vojskom od ezdeset tisua ljudi protiv Herceg-Novog, a Hajredin-paa poe sa stotinu i pedeset jedrenjaka na more. 13. 13.7.1539. srpnja (jula) pojavi se prethodnica brodovlja sa dvadeset i se dam brodova pod zapovjednitvom Dufud Sinana. Kad je sli jedeeg dana m o m a d na bunaru uzela vode, tisuu koraka iz van grada, napali su i h oni iz grada i ostavili za sobom etiri 17.7. stotine mrtvih. etiri dana nakon toga bio je Hajredin sam pri sutan, s itavim brodovljem. Doao je iz Boke Kotorske, gdje m u je providur poslao osvjeenje, kao: kokoi, jaja, lubenice, slatkie i si. Meu osamdeset topova koje su iskrcali za opsadu, bila su t r i teka (bazilijska), koji su izbacivali tanad teu od sto tinu kilograma. Dva su takva, svaki na kolima s osam tokova, praena od trideset to tekih t o lakih topova (kartaune i falkaune), postavljena sa strane crkve sv. Venerande, isto i h je to liko pratalo od solana, a dvadeset njih s najvieg postolja. Op sada je trajala t r i sedmice, a za to je vrijeme iz ognjenih cijevi izbaeno oko deset tisua tanadi. Juri je zapoeo 7. kolovoza 7.8. (avgusta). Ve su Turci prodrli u grad kad l i su opet odbijeni 8.8. s gubitkom od osam tisua ljudi. Slijedeeg su dana odala Hajredinu dva panjolska prebjega da u tvravi ve nedostaje voj nicima hrane i oruja i da je posada gornje tvrave pala na se dam stotina i trideset ljudi. To je Hajredina ohrabrilo 10. ko10.8. lovoza za novi napadaj, j o ubitaniji nego proli puta. Turci su preko zidina poskakali u grad, a panjolci su se povlaili, bore i se, skupo prodavajui glavu. Sarmiente, s ne vie od t r i sto tine ljudi koliko ih je preostalo od etiri tisue momaka posade, predao se iz donje utvrde. Janjiari i letei odredi u borbi nisu potedjeli n i ene ni djecu i eali su za osvetom zbog osam t i 418

suca svoje brae, koji su za opsade ostali ovdje, te glasno trai li glave boraca. Barbarossa i m i h nije dao i odveo je Sarmienta s njegovim zarobljenim kapetanima u Carigrad. Ulama, prebje gli Perzijanac, postao je vrhovni zapovjednik posade. Dan na kon pada Herceg-Novog preda se i vrsti Risan bez borbe. Dva 11.8. dana zatim poalje providur Kotora Hajredinu opet osvjeenja, ali i h nije primio, jer i h je Kotor sam trebao. Petnaestog kolo- 15.8. voza iskrcao je pred Kotorom ete, koje su tekim i lakim to povima tako dobro doekane, da je Barbarossa odustao od po kuaja da zauzme grad. Slijedeeg je dana opet ukrcao ete i dobrohotno primio dar od pet stotina talira koji mu je providur poslao na srebrnome pladnju. U isto vrijeme kad je poelo tursko naoruanje zbog napa da na Herceg-Novi, zapoeli su pregovori izmeu Porte i Vene cije. Gritti, koji je zbog toga poslan u Carigrad, doao je poet kom travnja (aprila) u Veneciju s vijeu da ga je Portin t u m a Januz-beg uveo k vezirima i da su ga oni dobrostivo i miroljubi vo primili. Odmah je odaslan Petar Zen, koji je ve dva puta kao poslanik pregovarao sa Sulejmanom, da obnovi pred osam naest godina sklopljeni m i r sa Sulejmanom. Umro je na putu u Bosna-Seraj (Sarajevo), a na njegovo je mjesto imenovan osamdesetetverogodinji starac Tomaso Contarini, koji je s nji ma esto dolazio u doticaj perom i maem. Meutim je uznapre dovalo naoruavanje za ponovno zauzimanje Herceg-Novog i tek nakon toga je Contarini stigao u Carigrad. Sulejman ga p r i m i u sveanu audenciju, da nije izustio ni rijei, drei ruku na pr sima, t o je kako su rekli dvorjanici bio znak negodova nja i l i srditosti. Contarinijev zahtjev da se povrate osvojena mjesta, pobijen je odmah s t i m da se Turcima predaju jo neo svojena, naime Malvazija i Napulj Romanjski; reeno mu je da ode u Veneciju i l i da se povrati do rujna (septembra), kad e se odrati sveanost obrezivanja njegovih sinova i vjenanje Sulej manove keri. Sveanostima je prisustvovao osloboeni bailo Canale. Poetkom slijedee godine poe kao poslanik senator Luigi Badoero sa senatskom punomoi da ponudi t r i stotine t i sua dukata, a da ne preda utvrde. Vijee desetorice tajno ga je ovlastilo da odstupi Malvaziju i Napulj. Njegove je pregovore podravao pregovara Franje I , Cantelmi koji se bio iselio iz Napulja. Poslanikov je poloaj bio izvanredno teak, jer su Tur ci saznali od francuskog pregovaraa Cantelmija za krajnje gra nice njegovih tajnih naloga. Stvar su Cantelmiju bili izdali se kretari, b r a a Cavezzi, koji su kasnije smaknuti zbog izdajstva. Badoero je, nakon tromjesenog pregovaranja, dobio mirovnu povelju, po kojoj su, osim Malvazije i Napulja u Moreji, odstupljeni Nadin i Vrana na dalmatinskoj obali, a u Arhipelagu oto ci Skiros, Patmos, Paros, Antiparos, Nios, Egina i Stampalija, a trideset tisua dukata utvreno je za ratnu odtetu. Do potvrde
27*
419

ugovora dolo je tek slijedee godine formalnim poslanstvima. Po Sulejmana se venecijanski rat zavrio slavno; u drugoj go dini njegova trajanja njegova je mornarica pobjedniki prkosi la u Sredozemnom moru ne samo saveznikoj mornarici, nego je istovremeno vodio rat u Moldavskoj i u indijskim vodama; opsjedavi Diju neprijateljski je stigao do Portugalaca. U Evropi i Aziji borio se na t r i strane, a samo na jednoj stajala su protiv njega t r i saveznika, Republika, papa i car.

GLAVA TRIDESETA Od drugog ugarskog rata do mira sa Ferdinandom i Karlom

[Stanje na ugarskoj granici, i pored sklopljenog mira, nije bilo sreeno. Ferdinand se, preko poslanika, alio da uvjeti ugo vora nisu ispunjeni: nije dano obeano svadbeno dobro kraljice Marije, a n i granica nije mirna. Na to je odgovorio veliki vezir Ajaz: Da Gritti nije umoren, svadbeno dobro bi ve bilo ispla eno; neka se kralj Ferdinand p o t a r a da njegovi glavari ne vrljare, zbog ega je dolo do zauzimanja Klisa; pravo zatite Srbije pripada gospodaru; grofovi Zrinjski i drugi, koji ve dvi je godine nisu platili danak, trebaju se drati njegove isplate. Onda je uskoro dolo do poraza Kacijanera. Da bi se m i r ponovno uspostavio, poalje Ferdinand u Carigrad Hijeronima Lasczkvja, palatina Siradije, onog istog kojeg je prije deset godina slao Ivan Zapolja kao svog poslanika Sulejmanu da povede vojnu protiv Bea. Nakon Grittijeva umorstva, Zapolja ga je bio zato io, a ostao je iv samo zbog zalaganja poljskog kralja igmunda, pa je onda preao u Ferdinandovu slubu. Sada je on sultanu priopio tajni dogovor to su ga b i l i sklopili Ferdinand 7. 9. 1539. i Zapolja. Tada se sultan obrati tadanjem velikom veziru Lutfi-pai rijeima: Kake nedostojno nose oba kralja krune na ne vjernim glavama! jer i h kao najsramnije varalice ne zadrava ni sram pred ljudima ni strah pred Bogom prekriti zapriseg nuti ugovor. Idue godine je isti poslanik ponovno dolazio s nalogom da uini sve kako b i Sulejmana naveo da dio Ugarske, to ga posjeduje Zapolja, prepusti Austriji, a za uzvrat b i dobio godinji danak u satovima, sokolima, psima i slinome. etrna est dana kasnije dala je smrt Ivana Zapolje povoda za novo i brzo poslanstvo. Nalog m u je glasio da poradi kod velikog ve420

ira Lutfi-pae, vezira Rustem-pae i Portinog tumaa Junuz-bega da Ferdinand dobije Ugarsku. Sultan je, m e u t i m , poslao u Budim posebnog svoga aua da utvrdi pravo stanje u vezi sa Zapoljinim sinom koji se rodio etrnaest dana pred oevu smrt, p o t o je erdeljski vojvoda i rio neke sumnje o djetetovom stanju. Glasnik je bio primljen kod Izabele, Zapoljine ene, uvjerio se da je dijete ivo i zdravo i u Sulejmanovo ime prisegao da m u Ugarska pripada. Kralj Fer dinand pokrene tada svoje trupe za opsadu Budima. One su us koro osvojile Petu i neke druge gradove, a kraljica Izabela poalje poslanike u Carigrad molei pomo. Nosili su uz bogate darove i 30.000 dukata kao danak Ugarske, a za uzvrat su mo lili padiaha da novoroenetu da povelju o kraljevskoj asti. Rumelijski beglerbeg Husrev-paa i trei vezir Mehmed-paa sa 3.000 ljudi hitno su poslani u Budim i da najave da uskoro do lazi i Sulejman sa svom vojskom. A u to vrijeme su Ferdinandovi poslanici pregovarali sa ve zirima. Upad u Ugarsku su pravdali time da je Sulejman jam io za m i r samo na dva mjeseca i da je vojska zauzela samo Zapoljin dio, a ne Hrvatsku i l i druge sultanove zemlje. Poslaniku Lasczkvju su prigovorili veziri da on, kao Poljak, slui Nijemci ma, a on se pravdao time da je i francuski poslanik roeni pa njolac. Vezirima, koji su s n j i m prijazno razgovarali, ispriao je da je na dvoru cara Karla V naiao na dva perzijska poslanika; jedan je poslan najprije kralju Portugala, a onda Karlu da ga obavijesti o Sulejmanovom napredovanju u Perziju; drugi da pozove cara Karla na rat protiv Sulejmana i na podjelu ci jele zemlje tako, da Karlo bude gospodar Evrope, a perzijski ah Azije. A kako bi se, zapita ironiki Lutfi-paa, nagodili oko granica? Na kraju, pregovori nisu imali uinka, a sultan se odluio na vojni pohod. Poslanik je, zbog toga, bio zatoen. Junuz-beg mu je izjavio aljenje i zamolio ga da se strpi, te obeao da mu se nita nee dogoditi, jer su se sultanu silno svidjeli sokoli ko je je on donio na dar. Veliki vezir ga je nagovarao da stupi u sultanovu slubu, ali se on izvlaio obavezama prema kui, dvo ru, eni i djeci. Poslanik Lasczky bio je zatoen u kui velikog vezira, tamo su ga dijetalno hranili, a mogao je nesmetano ii u crkvu na molitvu. Prvog prosinca (decembra) krene sultan sa prinevima Mehmedom i Selimom i 3.000 janjiara u Edrene, a vrati se tek 4 travnja (aprila). U to se dobije vijest da su se pobunili Hazi-han, namjesnik Loristana, i Gregor od Kurdistana, te u Perziju bude upueno 1.500 janjiara, 700 sipaha (spahija), 600 ulufeda. Ma lo potom veliki vezir Lutfi-paa padne u nemilost zbog grubog ponaanja spram svoje ene, Sulejmanove keri, te je umirov ljen sa 200.000 aki, a na njegovo mjesto doe osamdesetogodinji evnuh Sulejman-paa. Rustem-paa doe na mjesto drugog 421

m j . 10.

1.12.1540. 4.4. 9. 5.

vezira, Mehmed-paa na mjesto treeg vezira, Husrev-paa na mjesto etvrtog vezira. Na mjesto ovoga kao rumelijskog beg lerbega postavljen je janjiarski aga Ahmet, na beglebegat Bagdada postavljen je Uveiz-paa, namjesnik Saruhana, a princ Mustafa dobije namjesnitvo Amasije uz povjeanje dohotka od 500.000 aki.]

23.6.1541.

Sa solsticijem krene Sulejman s vojskom na Ugarsku u de veti rat koji se vodio za njegove vladavine. Kao i prole ratove, sam ga je predvodio i to bez prisutnosti velikog vezira. Njega je s etama ostavio u Maloj Aziji, navodno da osigura vanjsku sigurnost protiv Perzije, ali j o vie zbog unutranje, protiv o pasnih poduhvata princa-namjesnika. On je ve tako rano po stao ocu sumnjiv, mada je sumnja izbila tek dvanaest godina kasnije, jer je bio sam zaetnik i l i je jae raspirio poar graan skog rata koji se razbuktao punom snagom. Ve tako rano za hvatilo ga je spletkarenje, bolest harema, i elja da se domogne vlasti na prijestolu. I to to je vezira ostavio tamo, ne moemo pripisati visokoj starosti i l i Sulejmanovoj potrebi, da po naeli ma carstva dri u rukama svu vladarsku mo, nego jakom ut jecaju drugoga vezira Rustema koji je, kao njegov zet i neka danji gojenac odaje za paeve u seraj u, stajao u daleko veoj Sulejmanovoj milosti, nego stari veliki vezir-evnuh. Iz ovog pre thodnog je, dodue, jasno da je Sulejman, jo umoran od dva naestogodinje vrhovne vlasti Ibrahima svemonog seraskeramiljenika, vrhovnu vlast velikog vezira za svih pet proteklih godina nakon Ibrahimova pada htio dati samo vrijednim ljudi ma koji su odgojeni u slubi vojnog logora i mornarice, kao Ajazu, Lutfiju i sada Sulejman-pai. Oni nisu bili zavedeni suvinim iskazivanjem milosti kao Ibrahim da bi onda postali opasni po najviu vladarsku mo; ali e isto tako jasno kasniji dogaaji pokazati da e odsutnu vlast velikog vezira preuzeti harem, ne moda putem Rustemove supruge, Sulejmanove keri, nego e je podravati njezina majka, spletkaica, pa e nadmaiti utje caj drugoga vezira Rustema. N i to nije mogao b i t i predmet Su lejmanove zavisti. Bio je odan svojoj najdraoj eni, i vie nego to to prilii samodrcu. Ona je ovladala njime j o vie i veli k i m je dijelom pridonijela padu njegova prijatelja-miljenika Ibrahima. Ve je sada poeo uzde vrhovne vlasti p r e p u t a t i Rustemovim rukama, ali je ovaj nije koristio po svom nahoenju, nego po elji harema. Na prvoj postaji izvan Carigrada, prisili le su sultana estoke kie da se zaustavi t r i dana, a za to vrije me je dolo do promjene na vie poloaja. Muftija ivi-zade je postavio beznaajno sporno pitanje, da l i je doputeno preko krznenog omotaa na nogama nositi konate arape (mest), pri ivene za hlae. To je jednoglasno i odluno odbila sva ulema, pa je muftija po jednoglasnoj elji smijenjen, a njegovo je mje422

sto dano muli Abdulkadiru. Po izvjetaju istraitelja, koji je po slan na gruzijsku granicu zbog vie pritubi, to su podignute protiv Ferhat-pae, namjesnika u Erzurumu, podano je njegovo namjesnitvo sinu vezira Dukainoglua, Musa-pai. Od Filiba (Plovdiva) dana je zapovijed kapudanpai, Hajredinu, da nao rua osamdeset galija i da njima poe u Alir, koji je po ovdje pristiglim vijestima ugroen od panjolske mornarice. Vojska se kretala preko prijevoja Isladi, preko Sofije, ehirkeja u Ni. Ovdje je odran divan, a primljen je firentinski poslanik s daro vima zbog ega je otiao u milosti dobivi prijateljsko pismo. Disciplina u vojsci bila je isto tako stroga kao i na prijanjim ugarskim vojnama. Tko je ukrao batinu, kae povjesniar Ferdi, dobio je za to tisuu tapova. U Beogradu se pojavio za etvrtog vezira imenovani rumelijski namjesnik Husrev-paa i u tom je svojstvu zauzeo svoje mjesto na divanu. Ovdje je izruen i Mailat, kojega su nikopoljski sandakbeg Ahmet i Petar Rare, kojeg je sultan ponovno uzeo u milost, lukavo izmamili iz njegove utvr de Fogaras. Izruili su ga s izlikom da je bio u dogovoru s Perenjijem i odveli u doivotno zarobljenitvo u Sedam kula u Carigradu. Sin Petra Perenjija, koji je za obeanu vjernost, ostavljen sultanu kao talac u Carigradu, ve je ranije obrezan i postavljen za paa u serajskoj odaji. U Beogradu Sulejman pri m i neugodnu vijest o ubojstvu francuskog poslanika Rincona, koji je namjeravao poi u Carigrad, a bio je s Cesarom Fregosom na putu od Torina zadran i ubijen od razbojnika markiza Guasta na rijeci Po. Zlovolju zbog toga dogaaja ublaila je do bra vijest, primljena u Petrovaradinu, da su se Jahjapaaoglu, namjesnik Smedereva, i bosanski namjesnik, Ulama, sjedinili sa etama Valentina Toroka i Izabele i da su opsadatelje, predvo ene Rogendorfom, iz njihova tabora pod Gerhardovim brdom kod Budima porazili i protjerali. Neprijateljski leevi su plivali prema njima Dunavom kao vjesnici pobjede. Kasim, zapovjed nik turskog podunavskog brodovlja, zaposjeo je Petu, koju su napustile njemake ete. Perenji je pobjegao u Eger, a Rogendorf na otok it, gdje je uskoro umro od rana. Pri ranijem ne sretnom juriu na Budim i hrabri je Dalmatinac Hijeronim od Zadra, brat junakog branitelja Kiega, nekadanji Ferdinandov poslanik Sulejmanu, zadobio toliko rana da je uskoro iskrvario. To je bio peru vian junak, koji je potpisao prvi prekreni mi rovni ugovor kao poslanik, a sada ga je zapeatio svojom krv lju. Ferdinandov posljednji poslanik Lasczkv bio je zarobljen i bolestan s vojnim logorom odveden u Beograd i tek je na po vratku iz Budima na samrti osloboen. 25. kolovoza u blizini Budima doao je sultanu u susret vezir 25. 8.1541. Mehmed-paa s begovima, da m u poele dobrodolicu. Slijedei je dan odveo sultan svoju vojsku desnom obalom Dunava do 26.8. starog Budima, gdje je logorovao. Slijedeeg j u t r a je dovedeno est stotina zarobljenika iz izgubljene bitke koju je vodio Ro423

gendorf 21. kolovoza. Osim nekoliko kapetana, m e u njima Aus trijanac Baltasar Puchhaimer i eh Melhior Boriz, svi su bili 28.8. pobijeni. 28. kolovoza odjai aubaa Alijaga u Budim sa Sulejmanovim darovima, s etiri zlatna lanca i t r i zlatom ormom opremljena konja za kraljeva sina, s prstenjem, finom tkaninom i narukvicama za kraljicu i s drugim dragocjenostima u ime princa Bajezida, koji je pratio sultana na ovom vojnom poho du. Poruka je glasila da je velikom padiahu zakonom zabranje no da sam posjeti kraljicu i da moe u tabor poslati svoga sina s plemiima koji su tako hrabro branili tvravu. Kraljica se veo ma uplai na tu vijest i svu no provede u savjetovanju. Primila je poziv na prijedlog redovnika Martinuzzija, svoga savjetodavca, kojemu j u je njezin mu preporuio na samrti. 29. kolovoza, 29.8. (avgusta), na petnaestogodinjicu bitke na Mohau, bio je ig mund Zapolja, jedva jednogodinje dijete, dopraen u logor od jedne dojilje, dviju starih ena i est prvih savjetnika i oslo naca kraljici, naime Martinuzzija, Petrovia, Valentina Toro ka, Stjepana Verboczvja, Urbana Bathyanyija i Podmaniczkyja. Di jete je s t r i ene bilo u pozlaenim kolima, a savjetnici su kraj njih ili pjeice. Sandakbezi i aui su doli s vrhovnim upravi teljem dvora i vrhovnim sobarima i otpratili dijete u ator op koljen janjiarima i tjelesnom straom. Iz ovog su atora odve deni k Sulejmanu. Petrovi je trebao dijete donijeti pred sulta na, ali ovo poe plakati i nije htjelo od svoje dojilje. Tako ga je ona odnijela, praena savjetnicima, i uskoro doe natrag u ator, voena Podmaniczkyjem, vrhovnim upraviteljem dvora i vrhovnim sobarom. Ostalih pet savjetnika osta u atoru za di van. Po vezirima i m je sultan dao na znanje kako Budim misli zauzeti za sebe. Dok i m je to govorio gradska su vrata ve b i l i zauzeli janjiari, koji su se za vrijeme sveane povorke neopazice i miroljubivo uuljali, a onda su telali objavili iteljima si gurnost ivota i imovine ako dobrovoljno predaju oruje i pri jazno prime janjiare. Jo prije suneva zalaza posluana je ova naredba. Na dan, kada je prije petnaest godina pala glava dra ve i u mulju nala smrt, potpao je glavni grad Ugarske pod tur sku vladavinu i isti taj dan, koji je turskom pobjedom pribavio Zapoljinu ocu dravu, oduzeo ga je sinu turskim osvajanjem. Sedam su dana zadrali onih pet savjetnika u taboru i pre govarali s njima, ne b i l i se kraljicu moglo odvesti u Carigrad. Kraljica je sa svoje strane pregovarala o slobodi svojih savjet nika preko poslanika svoga oca u Carigradu i Rustem-pae koje mu je za njegovu suprugu, sultani j u Mihrimah (sunani mjesec), Sulejmanovu ker, poslala skupocjene darove. Tog dana kad je zauzet Budim, zahtijevao je janjiarski aga da m u se otvori dvor u kojem je kraljica. Ona odgovori da je dvor Sulejmanov, ali ona moli da se nikoga ne pusti unutra, dok je ona tamo. To je bilo obeano, ali rije nije odrana. Janjiarski aga zaposjedne vrata, kraj kojih je sjedio itav dan dok su njegovi ljudi iz424

lazili i ulazili. Nikome nisu uinili nita na ao, ali su otvarali zatvore. Dne 1. rujna (septembra) reeno je kraljici po jednom auu da mora otii, kupiti bivole i odvesti svoje prnje. Janji arski aga je odmah zatraio i kljueve arsenala i dobio ih. U petak 2. rujna (septembra) Sulejman je sam dojahao do Budi ma, u crkvi Nae drage gospe obavio obrednu molitvu, a na mijenio je da postane prva damija Budima. Dva dana nakon toga, dravni sekretar, niandibaa, praen tumaem, donio je kraljici dokumenat, napisan zlatnim i plavim slovima, u ko jem se sultan zaklinjao Poslanikom, svojim precima i svojom sabljom, da e Budim zadrati samo dok j o j je sin maloljetan, a onda e ga vratiti. Za posadu Budima odreeno je tisuu iz leteeg odreda, dvije tisue janjiara, tisuu konjanika, t r i sto tine solaka i nekoliko stotina brodara, a vrhovno zapovjednitvo dano je nekadanjem namjesniku Bagdada, kasnijem namjesni ku Anadola, Sulejman-pai. Bio je to roeni Maar s asti ve zira, t j . pae s t r i tuga. Hajredin efendija postavljen je za musli manskog suca, kancelar V6rboczy (Izabelin posljednji poslanik u Carigradu) postavljen je za ugarskog vrhovnog suca s dnev nom plaom od pet stotina aki (deset dukata). Istoga dana kad je niandibaa Zapoljinu sinu donio ispravu i kad je sandak Erdelja (Sedmogradska) stavljen pod Martinuzzijevo i Petrovievo skrbnitvo, osloboeni su savjetnici, osim vojskovoe Valen tina Toroka, kojega Nijemci openito zovu Turin Valant. Mada je bio gorljivi pristaa Turaka, izgleda da ga je Martinuzzi ocr nio, pa je morao u zarobljenitvo u Carigrad, gdje je nakon pet godina umro u tamnici Sedam kula. Torok i Mailat, koji su um r l i u tom zatvoru, i Perenji, iji je sin obrezan i uinjen paem, svojom su sudbinom pokazali zemljacima zastraujui primjer kako turska nevjera obiava nagraditi ugarsku nevjeru. Torok je svoja dva sina ponudio kao taoce, ali je Sulejman odgovorio da m u je i Perenji poslao svoja dva sina, pa ipak nije bio vjeran, ve neka mu radije otvori utvrde Hargo i Siget. 5. rujna (sep tembra) iseli se kraljica iz dvora, Sulejman-paa se useli u Martinuzzijevu kuu, a V6rboczy u kuu kralja Ivana, gdje se me utim nije dugo bavio ugarskim pravom, nego je uskoro umro zbog pogrde svoje slube i bez kranskog pogreba bio pokopan meu idove. Petroviu je dan temivarski sandak, ali je kra ljica bila obavijetena da sultan eli prisvojiti i Peuh. Janjiari su zaposjeli dvorac, a gradski mesari su koriteni kao izvritelji smrtnih kazni.

1.9.1541. 2.9. 4.9.

5.9.1541.

[Dan nakon to su janjiari zaposjeli kraljevski dvorac, do la su u tabor dva Ferdinandova poslanika, grof Nikola od Salma i gospodar Sigismund od Herbersteina. Nalog i m je bio da, ako je mogue skupa sa Lasczkyjem koji je u turskom taboru (u stvari je ostao u Beogradu), izvide za kakav m i r su Turci. On 425

je, istina, ustao s orujem, ali ne protiv Sulejmana, nego za svo je pravo u dogovoru sa Zapoljom. Za uzvrat je spreman platiti godinji danak od 100.000 guldena za cijelu Austriju. A ako to ne moe, onda je spreman vratiti sva zauzeta mjesta i za onaj dio Ugarske, koji je u ovisnosti o Austriji, plaati godinje 40.000 "8.9. guldena. Sultan je primio poslanike sa uobiajenim ceremoni jalom prijema i gozbe. U atoru za divan sjedila su t r i vezira, iza njih kadiaskeri (kazaskeri), na podu je bio kancelar; poslanici su jeli s njima, a njihovu pratnju od etrdeset sedam osoba ugo stili su sandakbezi. Poslije jela su veziri, a neto kasnije i po slanici otili kod sultana na prijem. Na dar su donijeli veliki i bogato pozlaeni pehar i veliki umjetniki izraeni sat koji je pokazivao ne samo vrijeme, nego i kretanje nebeskih tijela. Su lejman, koji je imao astronomska i kozmografska znanja, raz gledao ga je pomno i s velikim interesom. Sjedio je pod zlatnim baldahinom, a pored njega na prijestolu b i l i su tit i buzdovan, luk i strijele. Sa strane su stajali veziri, Rustem i Mehmed, i dva obrednika koji uvode poslanike, vrhovni dvorski upravitelj i vr hovni sobar sa srebrenim tapovima. Sultanu su ruke poljubili jedan za drugim i izloili su elje svoga kralja. Dva dana potom, razgovarali su sa Rustem-paom, a ovaj je obeao m i r samo uz povrat mjesta to ih je Ferdinand zauzeo i plaanje godinjeg danka za onaj dio Ugarske to ga je drala Austrija. Naljueni zbog zahtjeva danka, poslanici su zatraili primirje i osloboe nje zarobljenika, a odgovoreno i m je da e, u sluaju mira, svi biti osloboeni bez odtete, a da se, ako se rat nastavi, moe vr iti m e u s o b n a razmjena. Nakon toga i m je sultan poslao daro ve, svakome po dva kaftana, pet komada svilenih tkanina i 5.000 aki (100 dukata). Zatim ih je primio u oprotajnu audijenci j u . Tom prilikom, kada je Sigismund od Herbersteina kleknuo da bi poljubio sultanu ruku, uasno ga zaboli kima. Pomozi mi za ime Boje! uzvikne vindiki Rustem-pai, koji ga je ra zumio, ali nije pomogao. Sulejman, koji ga je takoer razumio, spusti ruku malo nie od svoga koljena na kojem je stajala, da bi starom ovjeku olakao rukoljub. Poslije toga i m je paa do zvolio vidjeti dunavsku flotu, zarobljene i vlastite topove, lako topnitvo i topove za opsadu. Tabor je bio okruen jednim opko pom i prevoznim sredstvima sa devama i zajedno lancima po vezanim topovima, svagdje je vladala najvea tiina vojnika spremnih posluati na mig vie nego na rije. Iznad svega je bio sultanov ator ukraen malim kulama. A onda su dobili odgovor u kesici od zlatne tkanine, opremljeni su biranim jelima i pii ma i , praeni aubaom i tumaem, otili su za Be. Uskoro, polovicom novembra, i sultan ode za Carigrad. Iza njega stie i Hajredin sa flotom da izvijesti o pobjedi nad Karlom V. Dodue, uveliko je tome pripomoglo olujno v r i me. Car je sa 74 galije, 200 veih i l i manjih brodova, 22.000 pje aka i 1.000 konjanika, 400 maltekih vojnika i mnogo panjol426

skih dama, kao da se radilo o podjeli turnirskih nagrada, udario tabor u Baji na istonoj obali Alira. Hasan-beg, kojeg je Haj redin ostavio mjesto sebe, mogao je jedva skupiti 600 turskih i par tisua arapskih konjanika, pa ipak je odbio predaju. Car slijedei dan krene u t r i bojna reda na Alir koji je bio sasvim blizu. Ipak m u je put potrajao t r i dana, jer ga je s lijeva sa brda neprestano uznemiravala protivnika konjica. U noi 23 na 24 listopad (oktobar) trebalo je iskrcati topnitvo i zalihe hrane, ali se digne silno nevrijeme i uniti dosta vojske i bro dovlja. Pomo s neba je, dakako, ohrabrila turske i maurske vojnike, te oni estoko napadnu. Talijanski vojnici Camilla Colonne bili su najprije odbaeni s mosta, a onda namamljeni do tvrave, gdje su ih, pod vatrom svih topova, razbili pod zido vima, na koje su se oni u aru borbe umiljali popeti; ostatak bjeeih spasio je car, koji se sam primakao, od potpune pro pasti od kie arapskih strijela sa brda. Sa unitenih galija spa silo se 1.400 zarobljenika, a mornari su pobijeni, dok se od ma a i l i valovlja spasio s mukom osvaja Meksika, Ferdinand Cortcs. Kako je kia neprestano padala, glavnina hrane propala, car krene nazad, uz mnoge tekoe ovog pohoda na Afriku koji je potrajao mjesec dana. Francuzi, protivnici cara Karla, bili su poticatelji novog po hoda Hajredin-pae na moru. Naime, Sulejman je obeao da e njegova flota posluiti francuskom vladaru. Paulin, francuski poslanik, ukrca se, vodei flotu, zajedno sa Hajredinom i ona se pojavi pred Messinom, ija se utvrda smjesta preda. Kada se flota pojavila pred otokom Ponza i pred Ostijom, nastane pani ka, no u m i r i i h pismo Paulina da se radi samo o opskrbi. Jedi no su se u Rimu zastraili, plemstvo se naorualo, a redovnici i redovnice, ene i djeca, su bjeali preko Tibra u sabinjsku do linu. Du obale je flota plovila prema Marseilleu, gdje je Hajre din primljen s poastima, a Paulin odjuri do kralja po novi na log. A on m u je glasio osvojiti Nicu. Dvije flote, francuska sa 22 galije, 18 velikih brodova i osmanska sa 150 jedara, poja ve se pred ovim gradom. Branio ga je malteki vitez Paolo Simeoni, koji je ranije bio Hajredinov zatoenik. No uskoro doe do predaje grada nakon Paulinova obeanja da nee biti oplja kan. Hajredin se ljutio, a Francuzi su ga jedva umirivali, da ci jeli poduhvat nije neto znaajno, jer je sultanova flota navikla ii na velika djela, a ne stjecati slavu na beznaajnim osvajanji ma. Jedno uhvaeno pismo markiza od Guasta, koji je zapovje dniku tvrave u Nici obeavao skoro osloboenje sa golemom vojskom, pokrene Turke da napuste opsadu tvrave i da se vra te, a da se naplate za trud opljakaju i zapale grad. Guva na K r i m u privukla je Sulejmanovu panju. Tamo nji han Sahib-Giraj doao je uskoro u sukob s Islam-Girajem ko j i ga je i doveo na taj poloaj maknuvi vlastitog brata. Sada je on pomou Baki-bega, nugajskog bega, uklonio Islam-Giraja, 427

20.10.1541. 21. 10.

23/24. 10.

1543.

20. 8.

a zatim je ubio i svoga saveznika. Brat ubijenog i hanov zet Ali-beg krene sa 12.000 ratnika na osvetu, ali ga Sahib-Giraj doe ka sa 40.000 vojnika i uniti. Sahib-Giraj padne uskoro u nemi lost kod velikog vezira Rustema, jer je uputio neke preslobodne rijei na njegovu adresu. U Carigradu se tada nalazio kao talac Devlet-Giraj, kojeg se s pravom pribojavao Sahib-Giraj, te on predloi R.ustem-pai da njegov neak postane han od Astrahana, t j . gospodar zemlje Hadi Terhana. Veliki vezir se prividno suglasio s ovim prijedlogom. Javno je odredio Devlet-Giraja za ovo mjesto, a tajno za krimskog hana, dok je Sahib-Giraju na redio da krene protiv erkeza. I dok je on s ovima ratovao, ne1545. ak mu doe na K r i m , ubije nasljednika, te potakne ostale ro ake da ubiju Sahib-giraja, to ovi i uine.] Kada je Sulejman zauzeo Budim, povrati se u Carigrad gdje je rat zamijenio lovom, a poto je Ugarska promijenila gospoda ra, uslijedila je promjena namjesnika. Namjesnik Budima, roe ni Matar Sulejman-paa, oslabljen boleu, molio je da ga se razrijei dunosti koja je i dana Bali-begu. Sulejman-paa nije dugo ivio nakon to m u je domovina bila podjarmljena. Jedan drugi Bali-paa iz Dijarbekra smijenjen je zbog nekih nepravil nosti u raunima, to m u je dokazao njegov defterdar, a karamanski beglerbeg, Husein-paa, smijenjen je na prijavu velikog vezira. Mjesto Bali-pae dobio je beg Zulkadra, Ali-paa, a mje sto Husein-pae dobio je Ramazanoglu Piri-paa. Suci iz Dama ska dobili su zadatak da vode istragu o upravi dravnim novcem u Bagdadu, to je takoer dovelo do smjenjivanja Uvejz-pae i je je mjesto namjesnika zauzeo Ajaz-paa. Princu Sultanu Meh medu dano je namjesnitvo Saruhana, s nita manje nego t r i mi lijuna aki, t j . ezdeset tisua dukata godinjeg prihoda, a prin cu Sultanu Selimu dano je namjesnitvo Konje. Obojica su po li u razliite dane da sveano prime leno uz zastave i bubnjeve, a zatim u mjesta svoga namjesnitva, poto su, prvo Mehmed, a zatim Selim, nekoliko dana proboravili u Uskudaru (Skutarima). Odmah po Sulejmanovu odlasku iz Budima krstarile su dvi je turske plijenee ete. Jednom je zapovijedao bosanski paa i ta je htjela krenuti u Moravsku, ali nabujala rijeka Vag sprije ila i m je dalje napredovanje. Druga je ila prema Djarmatu da opustoi imanja Emerika Balaa. Balaa je, kao i Majlat, bio u Sulejmanovim oima dravni zloinac, jer je p o k u a o prisvojimj.4.1542. t i zemlju u Erdelju. Ferman, k o j i m je strano napadnut, pou io je itelje Erdelja da je to Sulejmanovo carstvo, da su oni njegovi kmetovi-robovi i , ako posluaju rijei kralja Ferdinanda, doi e nekoliko stotina tisua Tatara i leteih odreda koji e paliti i ariti. Ferdinand je poslao sekretara Trankila Andronika, koji je odmah nakon Zapoljine smrti pourio u Carigrad,
428

gdje je nedavno bio nuncij, sa zadatkom da ugarski posjed izmo- mj. 7. li kao velikoduni Sulejmanov poklon, za to m u nudi godinji dar najprije pedeset tisua, a onda do sto tisua dukata. Ferdi nand je vjerodajnicom ispriavao zakanjenje poslanstva, jer nije bilo sigurnog prolaza. Veziri nisu htjeli n i uti za takvu po nudu i Trankil nije ni primljen u sultanovu audijenciju. Zako nitosti vladarskog prava nasljednim ugovorom suprotstavili su se veziri sabljom. Veliki vezir, evnuh Sulejman opomenuo ga je da se ne dogodi Ferdinandu, to se desilo Alaedevletu koji je svoju zemlju branio od padiaha, dok mu sa svom obitelji nije odrubljena glava. Drugi mu je vezir, Rustem, rekao: Ibrahim je Be samo prstom dirnuo, j a u ga zgrabiti s obje ruke. Tvoj gospodar ne podjaruje protiv nas samo svoje podanike, panjol ce, Nijemce, Talijane, nego i nae: Ugarsku, Erdelj i Moldaviju. Da se ne vidi padiah i da se ne moe doi do asti da se polju bi ruka, za to su krive ovakve ponude; Trankil se ve poboja da e dospjeti u zatvor kao Lasczkv, jer m u je vezir rekao da si gurnost prelaenja glasi: Visoka je Porta otvorena svima koji dolaze neto od nje traiti, bilo da su prijatelji, bilo da su ne prijatelji, ali to ne znai da opet mogu otii. Ostalo je na prije tnji i strahu i devetoga studenoga (novembra) Trankil ostavi Ca- 9. 11.1542. rigrad neobavljena posla. Dok je Trankil Andronik uzalud pregovarao u Carigradu zbog Ugarske, pa ak pregovarao i da dobije prijem, Ferdinandova vojska izvri opsadu Pete, kao to je prije dvanaest go dina Rogendorf za vrijeme Juriieva i Lambergova poslanstva doao opsjedati Budim. Bali-paa, novi namjesnik, pozove u po mo Perzijanca Ulamu, namjesnika Bosne, i Murata, poekog sandaka; prvog s t r i tisue, drugog s tisuu konjanika. Zapo vjednitvo nad tisuu janjiara imao je general-porunik, segenbaa Jusuf, a ostali su b i l i pogranini vojnici, azapi i letei od redi. Nesloga m e u talijanskim i njemakim etama uinila je da p r i jurianju nije bilo m e u s o b n e aktivne pomoi. Malo je borbenom aru Talijana: Viteliju, Medociju i Pallaviciniju i hra brosti Maara: Zrinjskog, Revayu i Banflvu koristio prodor u zidu iz etrdeset vatrenih drijela. Revay je rastrgnut velikim tanetom, a Banfi je poginuo. Vojska je imala samo osamdeset tisua momaka. Izborni knez Joahim B r a n d e n b u r k i imao je za povjednitvo nad etrdeset tisua pjeaka i osam tisua konja nika, Ivan Ungnad, zemaljski kapetan tajerske, vodio je deset tisua, a Madari, Gaspar Seredy i Petar Pereny, esnaest tisua vojnika. Osmorica Nijemaca dodani su vojsci kao savjetnici. Ta ko podijeljeno vijee i zapovjednitvo kodilo je jedinstvu i us pjehu akcije. Ve sedmi dan mnogobrojna opsada se poe povla iti i osam tisua opsjedanih pobijedilo je osamdeset tisua opsjedatelja s osam savjetnika. S proljetnim su se vjetrovima Sulejmanove pobjedonosne zastave vihorile opet prema Ugarskoj. Bila je to deseta vojna 429

koju je on osobno vodio, a briga za red i disciplinu dovedena je do vrhunca prethodnim vjebama. Jo prije polaska iz Cari grada pribavljeno je najednom stotinu dvadeset i etiri tisue i osam stotina vagana jema i etrdeset tisua vagana brana, to je sve dovezlo t r i stotine sedamdeset i jedan brod uzvodno Dunavom od Crnoga mora. Zapovjednitvo podunavskog brodo vlja je imao Ali-beg, a njemu je bio podreen Sinan-aga, segedinski beg, nekadanji kapidibaa, t j . sobar velikog vezira Ib rahima. Zimu je Sulejman proveo u Edrenu, a koncem veljae poslao je rumelijskog beglerbega Ahmet-pau u Sofiju. On je sam poao tek poetkom proljea sa svim sjajem u sveanoj po23.4.1543. vorci. Povorku su otvorili vodonoe, koji su iz svojih cijevi iz dano napajali edne; prtljagu za blago i za sultana nosila su stada mula (u svakoj skupini sedam), svega dvije tisue stotinu mula, onda je slijedilo stotinu povorki konja (u skupini po de vet konja), svega devet stotina konja u povodu. Slijedilo je de vet stotina redova deva, u svakom redu po est deva, ukupno pet tisua etiri stotine deva, natovarenih iveom i municijom. Ti suu kovaa oruja (debei), pet stotina lagumaa, osam sto tina topdija (topdi), etiri stotine vozaa topova (toparabadi) s njihovim agama, ehajama i pisarima; slijede dvorske slube seraja, vrhovni peharnik (kilardibai), vrhovni rizniar (haznedarbai) i vrhovni dvorski upravitelj (kapuaga). Njih je slije dila konjica; na desnom k r i l u dvije tisue sipana (spahija) sa cr venim, a na lijevom k r i l u dvije tisue silahdara sa utim zasta vama. Plaenici (ulufedi) i stranci (gureba) su podijeljeni na desno i lijevo krilo; pet stotina plaenika desnog krila sa zele nim zastavama i pet stotina lijevoga krila sa bijelo-zelenim pru gama. Stranci desnoga krila sa bijelim zastavama, a oni na lije vom sa zastavama bijelih i crvenih pruga. Onda su slijedili la novi divana, dravni sekretar za sultanov potpis (niandibai), defterdari, etiri vezira ispred kojih su nosili tugove (konjske repove) okrueni svojim slugama i robovima. Njihovim tragom su ili carski lovci, sokolari, jastrebari i kragujari, uvari doga i pasa-tragaa s opskrbljivaima (muteferrika) i stolovnicima (anegir). Nakon lovake skupine slijedila je konjunica. Tu je bilo grkih, anadolskih, karamanskih, kurdskih, perzijskih i arapskih pastuha, kobila i utrojenih konja, bogato okienih zlatnim i srebrnim uzdama i stremenima, s bogato izvezenim pokrivai ma za sedlo i podsedlicama, voenih od prvog i drugog konjunika, sa sedlarima (serrad) i nosaima oruja (silahor), svo j i m ehajama i pisarima. Onda je dolo jo t r i stotine sobara (kapidibai) na konjima, iza njih jezgro vojske, dvanaest tisua ja njiara sa bijelim pustenim kapama koje su straga imale dugu traku, a sprijeda su sijale zataknute mjedene lice kao sunca koja siju s mnotva kruna, naoruani sabljama i kopljima, a na leima su nosili duge puke. Njihove crvene zastave bile su sed me nakon est prethodnih u konjici, a prethodila su i m t r i t-u430

ga. Sedam zastava koliko su zajedno imali spahije i janjiari,, sa isto toliko tugova to su se nosili pred vezirima i janjiari ma, nagovjetavali su da se blii njegovo velianstvo sultan. Pred sultanom je bilo sedam zastava sa zlatnim prugama i sedam ta pova s pozlaenim konjskim repovima. Stotinu trubaa, kojima su trube visile na pozlaenim lancima o vratu, i stotinu bubnja ra podizalo je halabuku u meteu boja, onda je slijedilo etiri stotine ljudi tjelesne strae (solak), iji kapetani idu neposredno uz sultanov stremen. Svi su b i l i sa bijelim pustenim kapama i visokim dralovim perjanicama, sa svilenim opasaima i neo bino uloenim lukovima i tobolcima. Predvoeni aubaom i l i dravnim glasnikom ilo je, osim strijelaca, stotinu i pedeset aua i l i dravnih glasnika koji su srebrom okovanim tapovi ma, na kojima su visili srebrni lanci u vjeniima, zveckanjem podigli galamu i ispunili zrak uobiajenim povicima dobrodo lice: Neka dugo ivi! Unutar redova solaka ilo je sedamde set peika i l i tjelesna straa s kopljima, naoruana zlatnim lje movima i kopljima, odjevena u skupocjene tkanine; u njihovoj je sredini bilo njegovo velianstvo sultan, na konju, prekriven perjanicama solaka koje su lelujale, kao to sunce prosijava iza svijetlih oblaka. Takvim je sjajem Sulejman Velianstveni iao u boj. U isto vrijeme kad je Sulejman napustio Edrene, u Slavoni j i i Ugarskoj su zapoeli rat Bali-paa, namjesnik Budima, i na mjesnik Bosne, Ulama. On je s Muratom, poekim sandakbegom, i s Kasimom, m o h a k i m sandakbegom osvojio dvorac Ur bana Baanija (Bathyany), Ainu, koji lei izmeu Krisa i Poe ge, onda Sofroniku, dvorac Stjepana Banfvja, i Belostinu, koji je pripadao Kegleviu. Smionog razbojnika Ladislava More ja protjerali su iz njegova dvorca Rahosa, a kad mu je prijatelj Stjepan Losoncz prepustio svoj dvorac Nanu na podnoju Matra gorja, osvoji Balipaa gradinu i poalje Moreja sa sinovima zarobljene u Carigrad da u tvravi Sedam kula podijele sud binu sa Majlatom i Valentinom Torokom. On ipak toj sudbini izbjegne sramotno zatajivi vjeru svojih otaca, a isto su se tako i njegovi sinovi odrekli vjere, dok su Majlat i Torok, kojima su za takvo krivokletstvo ponueni poasni poloaji i sandaci, os tali vjerniji svojoj vjeri nego domovini i skapali u tamnici Se dam kula. Zatim su Murat, poeki beg, Hizir-beg iz Giistendila, Mehsi-beg iz Valone i Ahmet-beg, sin Jahjapaaoglua od Le panta, osvojili dvorac Valpovo iznad Osijeka, u ravnici na des noj obali Dunava. Mjesto je pred est i pol godina osramoeno Kacijanerovim bijegom, a proslavljeno Lodronovom smru. Us koro zatim pojavi se i Ahmet-paa, rumelijski beglerbeg, koji je vodio prethodnicu Sulejmanove vojske. Ovaj je u pratnji svoga sina, princa Bajezida, doao iz Edrene u Filibe (Plovdiv), gdje se anadolski beglerbeg Ibrahim-paa pridrui vojsci. T r i su da na lovili u planini, kad iz Carigrada stie vijest da je Hajredin, 29.4. 1543. 431

s francuskim poslanikom na palubi, isplovio sa stotinu dvadeset 4.4. i est brodova iz Galate, a iz Ugarske je Kasim, mohaki beg, javio o uspjeno odbijenoj neprijateljskoj zasjedi kod Seksarda. U Sofiju je stigla vijest da je umro namjesnik Budima, Bali-paa, a na njegovo je mjesto imenovan Jahjapaa-zade Mehmedpaa. U isto je vrijeme na sveanom divanu podijeljeno vie 15.5. poloaja sucima i profesorima. Osim iz Sofije, stigao je jo vje snik s glasom od Murat-bega, poekog sandaka, da je poela opsada Valpova i da su neprijatelji, koji su se okupili kod ikloa i Peuha, sretno rastjerani. Poslano je sedamdeset noseva i isto toliko pari uiju, te iv zarobljen Forgacs kao prilog pi sma o pobjedi. S ua Dunava i ispod Osijeka dola je konano 22.6.1543. vijest da je Ahmet-paa, rumelijski beglerbeg, osvojio Valpovo juriajui i bacivi t r i tisue stotinu trideset i sedam kamene tanadi na nj. Sultan je u taboru nie Osijeka primio zapovjednika Valpo va, koji je zbog dragovoljne predaje grada dobrostivo primljen, pa mu je dano leno oko Budima. Za Valpovo je imenovan zapo vjednik tvrave, sudac i imam. Car p r i m i sveano estitanje ve zira, a Ahmet-paa je dobio zapovijed da opsjedne iklo. Tri naest veih topova i trideset manjih b i l i su u najveoj urbi ru kama odvueni uz velike potekoe kroz glib i blato. Sam je e haja Mehmed siao s konja i pomogao vui top, dajui dobar primjer, a njegovu je gorljivost nagradio sultan s dvije stotine dukata. Radove oko opsade vodili su bosanski, poeki i moha ki sandakbeg, Ulama, Murat i Kasim, pod vrhovnim zapovjed nitvom Ahmet-pae, rumelijskog beglerbega. A l i kad su prokopa ni rovovi, dola je od posade Peuha ponuda za miroljubivu pre daju a za tu primopredaju odreeni su Murat i Kasim. Preuzeli su grad u lijepoj ravnici, postavili u njemu Bali-vojvodu za za povjednika, a onda su se opet povratili pred iklo. Vojska za opsadu bila je sada pojaana dolaskom vie od t r i tisue Ta tara, a, osim ovdje spomenutih, jo su u opsadi sudjelovali Me hmed i Husrev-paa smederevski beg, Teke-zade Hadi Meh med, iz Moreje, Mehmed Turhan i Hajredin iz Zvornika. Iz ve l i k i h topova jedva da se pucalo stotinu puta, a iz malih dvije stotine puta, kad se ve nakon osam dana predao grad, ali jo uvijek ne i utvrda. Suhejli, Husrev-pain ehaja, koji je ovu ra5.7. dosnu vijest donio sultanu, dobio je za to poveanje lena, od e t i r i tisue aki. Utvrda se odra samo jo t r i dana dulje; Mihaj lo Dijak, Perenyjev pisar i dva Nagvja glasali su za predaju. 10.7. Neki su itelji navodno jo prije opsade kule u tihoj noi uli islamsku molitvu, a za opsade su u tamnoj noi u zatvoru, u kojem je nakon bitke kod Nikopolja kralj igmund zarobljen od svojih stalea, navodno vidjeli jarko svijetlo. K u l u su sami razorili, a zarobljenici su b i l i spaeni. Stotinu i sedamdeset ko njanika od posade poslano je u Carigrad, a utvrda je predana begu mohakog sandaka. 432

Sulejman je poao iz ikloa prema Dunavu. Rumelijski begierbeg Ahmet poao je na lijevu stranu prema Peuhu da ra zori utvrdu Saz i l i da je preuzme dobrovoljnom predajom. i telji su odabrali ovo drugo. Kod Seksarda se opet zdruio s ca revom vojskom. Dvorac Nianyavar, koji lei lijevo od Tolne, ovaj je puta zaobien, iako je uznemirio vojnu povorku, a logorovalo se u Foldvaru. Nakon dvodnevnog hoda Sulejman je uao u Budim, gdje su ga sveano doekali rumelijski i anadolski beglerbezi sa svim svojim sandakbezima, alajbezima, vojvodama i subaama, namjesnik Budima, Jahjapaaoglu Mehmed-paa sa svojim dobrovoljicima (gonullii) i tjelesnom straom (beli). Ka petan podunavskog brodovlja Ali-beg i njegov ehaja Hasan po zdravljali su ga iz svih topova s laa. Na sveanom divanu su nagraeni pobjednici Valpova, Peuha i ikloa. Poeki san dakbeg Murat-beg dobio je poveanje godinjeg prihoda od tri deset tisua aki, a njegov sin leno od dvanaest tisua. Janji arski kuhar i njegov drug, koji su se prvi uspeli na zidine ik loa, nagraeni su s dvadeset tisua aki. Dunavom je uzvodno dolo etrdeset najveih topova, koji su izbacivali tanad od t r i centi, zatim etiri stotine malih topova pod vrhovnim nadzorom bega iz Silistre, Perzijanaca Zehri-Mara, tj zmijski otrov. On je topniko oruje, dovezeno iz Carigrada, u Silistri ukrcao i do veo ovamo Dunavom. Dva dana zatim otpoe opsada Grana; njegova utvrda lei nasuprot ua istoimene rijeke u Dunav i uzvi eno se die na njezinoj desnoj obali. To je rodno mjesto kra lja Stjepana. Tada je jo mjesto odlikovala krasna crkva, oblo ena mramorom i aiabastrom, majstorsko djelo gotske umjetno sti. Bilo je tu jo i kameno crpilite vode iz kojeg je voda dizana s pomou toka etiri stotine ezdeset lakata visoko. Posada se sastojala od t r i glavna naroda u Karlovoj i Ferdinandovoj voj sci: panjolaca, Nijemaca i Talijana. panjolci Martin Liscani i Franjo Salamanca bili su zapovjednici gornjeg i donjeg dijela grada. Prvi je bio okien zlatnim lancem kojeg je Petru Perenvj u pri njegovu uhienju strgnuo s vrata, a drugi je jo prije dvije godine uivao Ferdinandov povjerenje i bio u diplomat skom poslanstvu u Carigradu u pratnji Hijeronima Lasczkvja. Njemaki su kapetani bili Tristan Vierthaler i Michael Regensburger. Talijanima su zapovijedali iskusni pukovnici Vitelli i Torieili; posada je imala tisuu i t r i stotine ljudi. Iz Peuha je do vedeno t r i stotine sedamdeset i pet topova na stotinu i sedam brodova, a t r i sina Jahjapaaoglua, Mehmed, namjesnik Budi ma, Arslan-beg, sandakbeg Vuitrna, i beg iz Segedina, Dervi, dobili su nalog da p r o u krajem oko Stolnog Biograda (Sekefehcrvar); Sulejman je u grad poslao t r i prebjega, jednog panjolca, Nijemca i Talijana, a svaki je od njih nastojao ete svoga naroda njihovim jezikom nagovoriti na predaju. Stjegonoe su i m odgovorile da su neosjetljivi na obeanja i prijetnje i da e izdrati. Njihovu je sranost potakao i dolazak pojaanja
28 Historija Osmanskog carstva

13.7.1543.

23.7.

23.7.

29.7.

433

od est stotina ljudi, koje je doveo panjolac Sancij Cotta s, obeanjem da e i m se uskoro isplatiti jo duna plaa. Meu tim, sranost je uskoro splasnula kad je spretni topdija, jedan Kalabreanin, preao Sulejmanu i kad su prebjezi odali Turci ma najslabiji dio grada, naime vodenu kulu, na koju je bilo up ravljeno tursko teko oruje. Navala je trebala zapoeti tek u etvrtak, 9. kolovoza, ali je jedan prorok iz pjeanih figura pro rokovao mnogo sree ve za ponedjeljak, pa se popustilo elji 6. 8.1543. vojske. Turci su imali prilian gubitak u m r t v i m i ranjenim, a meu ranjenima je bio i kapetan brodovlja Zmijski otrov i sam prorok. Navala je grad stajala dvije stotine ljudi, a isto to liko su izgubili i Turci. Kad je pozlaeni kri sa vrha gotske crkve pao pogoen topovskim tanetom, poviknuo je Sulejman: Grad je osvojen! Uskoro se ostvario sretan predznak, jer su panjolci Liscani i Salamanca pregovarali za dobrovoljnu pre daju uz uvjet da posada slobodo ode sa svim svojim stvarima. Potpisan je dokument o doputenoj kapitulaciji, ali je obeanje slabo odrano . . . Divan je nakon toga odran u carskim ato rima. Posada Grana predana je sedmorici begova, naime smederevskom, vuitrnskom, kruevakom, prizrenskom, poe kom, zvornikom i segedinskom sa pet stotina vojnika u tvra vi, pet stotina azapa, pet stotina ljudi tjelesne strae (belu) i pet stotina dobrovoljaca (goniilii), te isto toliko janjiara i dvi je tisue leteih. Novoimenovani sudac p o d r e e n je sucu u Bu dimu, a i sandak je dodijeljen budimskom pai. Dan nakon predaje grada i odranog divana, na kojem se raspravljalo o postavljenjima, doao je jedan poljski poslanik estitati sretno zauzee grada i predati darove u sveanoj au dijenciji. Vojska je pola u Stolni Biograd (Sekefehervar), stari krunidbeni grad i gdje su grobovi ugarskih kraljeva. Me u odvezenim topnikim orujem za opsadu nalazio se jedan top od pedest funti, dug osamnaest pedlji, a lijevao ga je oruar koji je doao iz Perzije, Esedullah, kao uzorak lakeg i svrsishod ni jeg oruja za opsadu nego dovueni divovski topovi kalibra jedne centi i l i manje falkaune. Za izgradnju granske tvrave morao je svaki sipah (spahija) dopremiti t r i tovara kamenja, pa e tisuu, a sam Rustem pet tisua, a za to su odlikovani poa snom odjeom. Car se utaborio izmeu Grana i Komarna kod Nesmila, koje ni jednom ljubitelju m a a r s k i h vina nije nepo19.8.1543. znato, a dan zatim pred Tatom (Dotis). Ovdje su podijeljene slube po odgovarajuoj hijerarhiji. Poloaj sandakbega iz Si listre, Zehri-Mara (Zmijski otrov) umrlog u Budimu od rana za dobivenih pred Granom, dobio je Baltadi Mehmed-beg, san dakbeg iz Teke. Ovoga je zamijenio dosadanji general sipaha (spahija), Husrev-aga, a na njegovo je mjesto doao general sila hdara, Mehmed, na njegovo mjesto general gureba s desnoga kri la, Sinan-aga, brat drugoga vezira Rustem-pae, a na njegovo 434

mjesto general gureba s lijevog krila, Hasan-aga. Poloaj ovog posljednjeg dan je vrhovnom nadgledniku ptica za lov, kraguja, Ahmet-agi, a njegovo je dano Memi-agi, bratu vrhovnog nadgle dnika jastreba. Bedemi Tate, koja se na prvi poziv predala bez obrane, bili su po Sulejmanovu nalogu razoreni. Ovdje je Sulej man primio vijest, da je mornarica, kojom je zapovijedao Haj redin, a sa francuskim poslanikom, zauzela Reggio. Hasan-beg je za pojaanje poslao iz Alira etrdeset galija, pa je ujedinjena s francuskom, bila spremna za zajedniki pothvat protiv Nice. Slijedei dan su k u r i r i iz Perzije donijeli vijest o ratu izmeu aha i njegove b r a e i bijegu jednog brata u Amid. Putem dru- 20.8. goga kurira javio je Sahib-Girijev sin, Emin Sultan, da je poslao kao letei odred pet tisua Tatara i time dobio tisuu i pet sto tina zarobljenika; istoga dana je poela opsada Stolnoga Bio grada (Sekefehervar). Anadolski beglerbeg Ibrahim-paa, po zvan je u Budim da doveze oruje za opsadu, a u meuvreme nu su veziri Rustem, Mehmed i Husrev, zajedno s rumelijskim beglerbegom Ahmetom i janjiarskim agom, otvorili rovove. Na kon osam dana izgleda da je prodor u bedemima bio dosta ve- 28.8. lik da se otpone s navalom, ali je ona suzbijena, a slijedea sa jo veim gubicima. Tek na dan 4. rujna (septembra) osvojen 4.9. je grad. Ugarskom zapovjedniku Varcoczu doputeno je da sul tanu da poasni rukoljub, a crkva s kraljevskim grobovima ovaj je puta bila poteena. Ahmet-beg, brat budimskog namjesnika, dosadanjeg sandakbega Lepanta, postavljen je za sandakbega u Stolnom Biogradu sa est stotina tisua aki ( 1 2 . 0 0 0 dukata) godinjeg prihoda. U gradu je za posadu ostalo tisuu janjia ra i t r i tisue vojnika. Gradinu Nianvavar, koja lei lijevo od Tolne, a koju je Sulejman na svom pohodu u Foldvar zaobiao, zauzeo je u m e u v r e m e n u Kasim, koji je dobio zadatak da je osvoji i zato je pohvaljen. Iz Stolnog Biograda su odaslane po slanice namjesnicima u carstvu i u Dubrovnik, francuskom kra lju i Veneciji o sjajnoj vojni, o osvajanju ikloa, Peuha, Gra na i Stolnog Biograda. Meutim su dvije tatarske ete pole da leko u izvianja; jedni su bili krimski Tatari, predvoeni EminSultanom, sinom Sahib Giraj-hana, a drugi su bili Tatari iz Dobrude, pod zapovjednitvom Devlet-Giraja, sina umrlog Mubarek-Giraja. Oni su progonili odrede koji su odlazili iz Stolnog Biograda. Nikola Zrinjski ih je potukao na brdu Somnio, ali, bu dui da je bio ranjen, nije mogao sve slijediti do pobjede. Fra njo Kapolnav i m se suprotstavi sa sedam stotina konjanika na Balatonskom jezeru, gdje istie potok Siho, a tamo je i j u n a k i poginuo. U Stolnom Biogradu je Sulejman posjetio grobove kra ljeva, tedei vie mrtve nego ive, jer itelji, koji su po sucu pozvani pred grad na mjesto suenja da toboe poloe vazalsku zakletvu, bili su pobijeni, sve do malo njih s kojima se ulo u pogodbu, kao da je sigurnost ivota bila zajamena samo njima, a ne svim iteljima grada.
28*

435

S jesenskom ravnodnevnicom povratio se Sulejman iz Pete a deset dana nakon toga podignut je most preko Dunava, kod 21.9.1543. Petrovaradina. Nakon etrnaest dana rasformirana je vojska kod Beograda i premjetena u zimovalita, a Sulejman se vrati u Carigrad. Trijumfalne sveanosti, koje b i vjerojatno slavile njegov ulazak u grad, preokrenule su se u alost zbog vijesti, koja je stigla jo na putu iz Beograda u glavni grad, da je um6.11. ro njegov drugoroeni najmiliji sin, Mehmed, namjesnik Manise (Magnezije). Zbog toga duboko oaloen, zapovijedi Sulejman da se njegov le prenese u Carigrad i da se pokopa u blizini sta rih janjiarskih nastambi. Njemu na spomen dade sagraditi da miju uz njegov grob. Sinan, najvei turski graditelj, ne samo za Sulejmana, nego svih vremena, zavrio je za pet godina grae vinu koja je stajala t r i stotine tisua dukata. Graena je po uzo ru na damiju Osvajaa (el-Fatiha), ali se od nje razlikovala po etiri polukupole koje okruuju damiju, izvana u k r a e n u s dva bogata minareta, a iznutra bez stupova i m r a n u , kao da je gra ditelj htio podsjetiti na alosni uzrok njezina graenja. Uitelji su na ovoj akademiji-zakladi bili po primanjima izjednaeni s carskim damijama. 1544. Slijedee se godine nastavio rat u Ugarskoj, Slavoniji i Hr vatskoj zauzimanjem gradova i utvrda, ali bez sultanove prisu tnosti; inili su to njegovi ratni vrhovnici. Gospodar kraljevsko ga dvora u Budimu i gospodar kraljevskih grobova, ve kao ta kav, morao je imati u svom posjedu i kraljevski dvor Viegrad iii Blindenburg, iako taj nije morao b i t i osvojen kao utvreni dvorac, jer lei ispod Grana (Esztergom) na desnoj obali Du nava, koji bi zatvorio plovidbu. Slavensko ime, koje znai visoki grad, objanjava poloaj stare gradine, danas razvaline na str mom brijegu. Lijepi pogled treba da tumai njemako ime Blin denburg, jer zasljepljuje oi pred ljepotom kraja u nepregled nom prostranstvu. Kao iklo, tako je i Viegrad bio jednom ugarskom kralju zatvor, te kao to je tamo bio zatoen kralj Ljudevit, tako je ovdje kralj Salomon bio godinu i po u zatvo ru. Tu su pola stoljea poivale i kosti sv. Stjepana. Kralj Kar lo je svoj dvor u Viegradu sjajno i vrsto izgradio da mu bu de prijestolnica i mjesto gdje e uvati krunu. Trodnevne sve anosti vjenanja nisu nita manje proslavile Viegrad, nego sa stanak etiriju kraljeva (ekog kralja i njegova sina Karla, kasnijeg rimskog cara, Kazimira, poljskog kralja i Stjepana, bo sanskoga kralja) koji su ovdje sklopili savez s ugarskim kraljem Karlom. To je bio rani savez petorice velikih kraljeva sa zaje dnikim ciljem odravanja mira koji je doao potraiti u Vie gradu i Loha, rojsenski vojvoda. Poljski kralj Kazimir izdao je u Viegradu povelju o predaji kraljevstva svom posinku, nea ku Ljudevitu, kojega je usvojio i ovdje je s Johannom, brandenburkim markgrofom, bio na sveanom Karlovu sprovodu. Kasniji kraljevi nisu uvijek imali prijestolnicu u Viegradu, ali 436

je Matija Korvin uljepao mjesto, gdje se uva kraljevska kru na u isto tolikoj mjeri, kao i svoj dvor u Budimu, vrtovima i vo doskocima, ribnjacima i drvoredima, viseim terasama i kipo vima. Za trijumfalnih sveanosti su se iz ustiju mramornih mu za umjesto pjesama prosipale rijeke bijeloga i crnoga vina. U dvorskoj su crkvi sjaju oltara od alabastra odgovarali srebni registri orgulja; kraljevska je konjunica bila obloena mramo rom i o b r a e n i m kamenom. Poslanici sultana i pape doli su ovamo da se poklone velikom Matiji Korvinu. Sultanova posla nika je krasota palae toliko zaudila da je smogao izrei samo: Padiah pozdravlja, na to ga je Matija dodue nadario, ali ga je otpravio, a da ga dalje nije ni sasluao. Nuncij, koji je bio blagoglagoljiv, nazvao je Viegrad zemaljskim rajem. Korvin je gradu dao velika prava, kao mjestu gdje se uva sveta kruna, ali Ljudevit, koji j u je zatim izgubio u m o h a k o m blatu, poklo nio je mjesto uvara krune kao krunsko imanje svojoj kuharici. Isto tako sramotno pao je Viegrad, nakon Mohaa, Turcima u ruke, bez obrane mjesto uvar-krune, kao i sama kruna. Obo je, mjesto i krunu, prepustili su Turci Zapolji. Nakon njegove smrti pridodao je Ferdinand posjedu krune i mjesto gdje je bila uvana. Povratak Viegrada i Stolnog Biograda, krunidbenog grada gdje se nalaze grobovi ugarskih kraljeva, bio je glavni za htjev Sulejmanove prepiske s Ferdinandom prije poetka vojne na Ugarsku i j o iz Budima se pregovaralo s poslanicima almom i Herbersteinom. Stolni Biograd je Sulejman sam osvojio, a za Viegrad se pobrinuo ugarski namjesnik Jahjapaa-zade Me hmed-paa. On je pozvao svoga brata novoimenovanog sandak bega Stolnog Biograda, Ahmet-bega, i segedinskog sandakbega Dervi-bega, mohakog sandakbega, Kasim-bega, i poekog san dakbega, Murat-bega; uzeo je polovicu janjiara iz Grana i Bu dima i opsjedao t i m snagama deset dana Viegrad. Utvrda se predala nakon otre obrane uz obeanje da posada moe slobo dno otii. Meutim su se janjiari bijesno bacili na posadu i po bili je; budimski namjesnik je samo s mukom uspio spasiti i vot hrabrom zapovjedniku grada, Petru Amaeju. Poto je osvojen Viegrad, poe Mehmed-paa preko Duna va u Nograd, glavno mjesto istoimene upanije, uz iju se zapa dnu stranu prostiru velike ume, ali sa istone strane niski bre uljci pod vinogradima olakavaju gaanje. Posada je pobjegla, a Mehmed-paa je postavio gradu vojvodu za zapovjednika. Onda je poao na istok pred utvrdu Hatvan, iji su zapovjednici bila braa Danz. Podmetnuvi poar, sramno su pobjegli u Erlau (Eger). Zasad je, kao vojvoda, postavljen gradu Deli Kurt, t j . lu di vuk, ali je uskoro iz Carigrada potvren Veli za sandakbe ga da bi zaustavio etovanje hrabroga Varkocsa koja je ovaj po duzimao iz Erlaua (Egera). Uskoro su pale u prolom vojnom pohodu u blizini Tolne neosvojene utvrde: Dombovar, Debrekez, Simontornja, sve t r i na rjeici Sarvis, te Ozora, zapadno od za437

dnje spomenute utvrde, iji je zapovjednik Toma Markozv sve do sada inio nesigurnom cestu prema Budimu. Utvrda je svla dana na molbu mohakog sandakbega Kasim-bega, a njemu je pridodan jedan sandak za obranu. Jo za vrijeme opsade Simontornje dobile su turske ete zapovijed da pou prema sandakbezima, u Bosni, prema Ulama-pai, i u Hercegovini, prema Malko-begu, koji su trebali opsjedati slavonsku utvrdu Veliku. Seljaci, koji su se iz okolice spasili u grad, b i l i su daleko broj n i j i nego posada i prisilili su je da se preda. Sami u na to zave deni od Pilata, jednog prijatelja Turaka. Umjesto da za to budu nagraeni, kao to su oekivali, svi su seljaci ugueni, a samo su vojnici poteeni. Poto je osvojena Velika, prenijeli su Ulama i Malko rat iz Slavonije u Hrvatsku. Zauzeli su dvorac-utvrdu Monoslo u bli zini Ivanjice, koju je Petar Erdodv drao s malom posadom, ta ko da je zagrebaki biskup drhtao za svoje dvorce u blizini, za Dombro (Dubrava) i azmu. Prokrstarili su onda itavim vara dinskim podrujem, koje se sve do Somsedvara (Susedgrad) zo ve Zagorje, a to znai kraj koji lei iza gora. Kad su doli do Lonjskog polja, suprotstavili su i m se Nikola grof Zrinjski s Hr vatima i Bilderstein sa tajercima i Kranjcima. Sklopljeno je oruano primirje, a za to su se vrijeme hrabri junaci s obiju strana izazivali na dvoboj; ali najednom su s p r e m o n o m voj skom naili Ulama i Malko i potukli krane. Uz najveu ivo tnu opasnost su se Zrinjski i Bilderstein povukli u utvrdu Lonjsku; prvi se spasio s mosta, na kojem se sruio njegov teko ranjeni konj, a drugi iz vodenog opkopa u koji je skoio, pa su ga, uhvativi ga za bradu, izvukli. Turci su se povukli u Dubicu i Banjaluku. Pobjeda i poraz na Lonjskom polju popravljen je na Salla-polju, gdje je Franjo Nyary potukao Turke koji su do li iz Grana. Kapetani aban, Kubad, Ramazan i Nasuh preli su po mjeseini Dunav s etiri stotine janjiara i tisuu i pet sto tina jahaa i ve su se popeli na nasip, kad je posada u utvrdi opazila opasnost. Melhior Balaa (Balassa) ih je napao i pomo u topova otjerao. Na povlaenju je od nonog pohoda umorne Turke napao Franjo Nyary s nekoliko stotina na brzinu sakup ljenih pjeaka i malo konjanika. Tvrdokorna borba odluena je u korist Maara tek poto je pao odabaa Husein. Samo malo janjiara spasilo se u Gran, vie od pet stotina Turaka pokrilo je bojno polje. Nyary je zabranio da se dovedu zarobljenici, a doputenje da uzmu plijen dao je tek nakon potpune pobjede. U Budimu je Sulejman postavio kod beglerbega Mehmedpae kao predstojnika riznice defterdara Halila, vanu linost, 1545. koja je ureivala defter, t j . poreski registar dvanaest ugarskih sandaka, to je ostao stotinu i pedeset godina financijskim za konom budimskog namjesnitva i pod imenom Halila bio p r i svim mirovnim pregovorima stalni kamen smutnje. Ovaj defter438

dar, kojemu je Sulejman poklonio veliko povjerenje, u financij skim stvarima bio je kao neka protutea namjesniku; on je izvi jestio da je sandakbeg Stolnoga Biograda, Ahmet (Mehmed-pain brat), po ugovoru poteene gradske crkve opljakao i po krao posveene posude. Sulejman mu stavi u zadatak da sam ode u Stolni Biograd i ispita stvar te da smijenjenog sandakbe ga poalje u Carigrad. Predstojnik riznice je ispitao ne samo Ha1 ilovo ponaanje, ve je preispitao i od ovoga poteene grobo ve ugarskih kraljeva, pa i m je oduzeo krune, ezla, dravnu ja buku i uzeo sav zlatni, srebrni i dragocjeni nakit, to je sve s velikom tonou p r o r a u n a o za dravno blago. Mrtvo tijelo po Turcima postavljenog kralja Zapolje predao je gradskom sucu s rijeima: Ovaj je jedan od vaih bogova i gradski sudac ga je pokopao u crkvi sv. Mihajla u p r e d g r a u i u novom lijesu. 1545. Te je godine pisao Sulejman venecijanskom dudu i potuio se na upade stanovnika iz Novigrada i Senja protiv Nadina i Vrane. [Po Sulejmanovom povratku sa vojne dogodile su se dvije vane promjene. Najprije prevoenje namjesnika Konje, princa Selima, u namjesnitvo Saruhana, to je bilo upranjeno smru princa Mehmeda. Nije to bilo uobiajeno postavljanje. Vanost namjesnitva nije se mjerila veliinom prostora, nego po veoj ili manjoj udaljenosti od Carigrada. Ono koje je bilo prvo, bilo je i najblie i znak sultanova povjerenja, ali i najkrai put do prijestolja. Najblie namjesnitvo bilo je maloazijska Manisa (Magnezija), a dosada ga je posjedovao princ Mehmed, koji je bio drugoroeni ali Sulejmanu najdrai sin. A sada je dodijelje no m l a e m princu Selimu na u t r b njegova starijeg polubrata Mustafe, namjesnika Amasije, i njegova roenog brata Bajezi da, koji je tek kasnije dobio Karaman. Druga vana promjena ticala se poloaja velikog vezira. Od stupanje ve skoro 90-godinjeg Sulejman-pae bilo je posljedica m j . 3.1544. svae sa vezirom Husrev-paom koji se zbog toga nadao da e doi stupanj blie ovom poloaju. Najvii poloaj je dobio dru gi vezir Rustem-paa, i to manje preko svoje ene, Sulejmanove keri, sultanije Mihrimah (sunani mjesec), a vie preko njezine majke, porijeklom Ruskinje, sultanije Hurrem. Rustem-paa, po roenju Hrvat, bijae jo u doba Ibrahimove svemoi, p r i sul tanovom povratku sa Mohaa, uzdignut od vrhovnog orunika do namjesnika Dijarbekra i konano vezira, a kao sultanov zet bio je u najveoj milosti. Ratniki spreman, ali znanstveno neo brazovan, kao to su to bili njegovi predhodnici, dobar znalac historije Ibrahim-paa i pisac historije Lutfi-paa, potkupljiv i ozbiljne udi, otvoreni neprijatelj pjesnika, koji su mu se sve t i l i bockavim stihovima, za to on, ipak, nije pogubio nijednoga, kao Ibrahim koji je bio otvoreni njihov prijatelj. I veliki vezir Lutfi-paa, premda je dobro poznavao historiju i pravne znano sti, nije bio prijatelj pjesnitva i umjetnosti pisanja; spram te 439

4.7. 1546.

mj.6.1544.

28.2.1545. 15. 3.

umjetnosti se jako ogrijeio, te prevodioca u Aziji i Evropi gla sovitih Basni Bidpajevih, velikog umjetnika kitnjastog turskog govora Alaedina Aliju, izgrdio p r i predaji Humajun-name, t j . carske i l i kraljevske knjige (tako se zove turski prijevod Pri a), na kojoj je on utroio vie od dvadeset godina ivota; on se, naime, obrecnuo na njega, kako je tolike godine mogao izgu b i t i na to i zar ne b i bilo razumnije da je napisao raspravu o nekoliko pravnih pitanja. Povjesniar Ramazan-zade, kasniji ni andija, a tadanji nadzornik riznice (defter emini), bolji sudac od velikog vezira u stvarima umjetnosti, kupio je ovo djelo za pedeset dukata i poloio ga pred sultana. Ovaj je jo istu veer, u kojoj je poeo itati, vlastoruno postavio autora na poloaj suca u Brusi. Uivio ga je samo godinu dana, jer je umro iste godine, kada i princ Mehmed i Hajredin Riobradi (Barbaros sa) koji je pokopan na obali Bosfora, na Beiktau, uz kolu to j u je utemeljio. Hajredin je ostavio iza sebe samo 60.000 dukata i 2.000 robova, od kojih je 800 poklonio sultanu, 200 ve likom veziru kojem je u oporuci ostavio i 30.000 dukata koje mu je ovaj bio posudio, a kada je to sve rasporedio, njegovom sinu je ostala druga tisua robova i preostatak od 30.000 dukata. Ostaje da se kae par rijei o zavrnici ugarske vojne. Fer dinand je dao nalog ne. samo portugalskom poslaniku koji je iao u Carigrad na pregovore oko mira u Indijskom oceanu, nego i posebnom svome poslaniku Hijeronimu Adornu da pok rene pitanje ugovora o miru. U nalogu ovome je stajalo da se svemoni sultan tuje kao otac i da se prema njemu kao takvome i ponaa. Adorno doe sa Malvezzijem u Edrene, bude primljen od svih vezira i umre etrnaest dana potom kada je tre bao ii pred sultana. Malvezzi je bio pozvan pred vezire i , kada se pred njima uvjerio da je smrt bila prirodna, ode nazad sa pi smom Rustem-pae, u kojem je on alio smrt poslanika. A jo prije Adornova i Malvezzijeva odlaska iz Bea, bilo je s Mehmed-paom, budimskim namjesnikom, sklopljeno primirje za vrijeme njihova odlaska i povratka iz Carigrada. Za sporove, to bi za to vrijeme mogli nastati, odreeni su posebni sudovi s ugarske strane u Sigetu, Komarnu, Egeru i Zagrebu, a sa turske strane u Budimu, Peuhu, Velikoj i Jazberinu. Ferdinand poalje smjesta novog poslanika, doktora prava Nikolu Sicca i s njim godinji dar od 10.000 dukata za sultana, 3.000 za veli kog vezira i po 1.000 za vezire. Ponovno je primirje produljeno sa budimskim p a o m do povratka i ovog poslanika. U isto vrijeme, i car Karlo V poalje svoga poslanika, Nizo zemca Veltwycka u Carigrad na pregovore o m i r u kako za Nje m a k u tako i za Austriju, s t i m da se sporazumi sa Ferdinan dovim poslanikom. Ovaj je tako urio da je, prema njegovom izvjetaju, usmrtio deset konja. On bi jednako brzo i posao opravio, da Turci nisu postali oprezni nakon to su uhvatili pi440

smo, to m u ga je uputio Karlov poslanik koji nije htio znati za sklapanje ugovora dok on ne doe. Tako se u Edrenu zakljuilo primirje na est mjeseci, dok je odlueno da car Karlo i kralj Ferdinand trebaju poslati nove poslanike s posebnim ovlatenji ma za sklapanje konanog mira. Idue godine poslan je ponovo Veltwyck kao jedinstveni poslanik oba vladara. Kao pretea, a i da najavi njegov dolazak, poslan je neto ranije, u proljee Ugrinovi kao nuncij. Poslani ku je naloeno da otkloni dvije glavne prepeke zakljuenju mira zahtjev za dobrima plemia i timara, s t i m da ponudi nova ni otkup. Turci su traili za sebe ne samo dobra plemia, to su prvotno bila podvrgnuta njihovoj vlasti, a onda ponovo za kra lja Zapolje vraena, nego i seoska dobra koja su, pripadajui Granu, za opsade ove tvrave bila podijeljena kao lenska dob ra. Vezirima je obean dar od po 1.000 dukata, velikom veziru 3.000, t u m a u Porte Junuz-begu 500. Poetak pregovora imao je prepreka: dolazak prebjeglice Regendorfa, zatim sultanova bo lest a i samog poslanika. Christof Regendorf, kapetan garde Kar la V, sin branitelja Bea, preao je, nosei 15.000 dukata, Turci ma i doao u Carigrad da sultanu ponudi svoje usluge protiv biveg gospodara. Sultan ga je primio i dao m u 100 aki dnev no za uzdravanje, ali se on uskoro kompromitirao, pa je opalo i povjerenje u njega. Sam sultan, obolio je od groznice, povukao se u Edrene, a poslanik ga je, i sam bolestan, morao slijediti. Kra jem godine, bio je sveano primljen, predao je vjerodajna pisma, odrao krai govor i podnio pismeno svoj prijedlog. Poslije je razgovarao i pretresao pitanje mira sa vezirima koji nisu odstu pali od turskih zahtjeva, kao i godinjeg danka od 10.000 duka ta za onaj mali dio Ugarske to ga je drala Austrija. Dugo je to trajalo, a onda se dogovorilo kod Rustem-pae na sastanku da se prihodi i dobra carskih plemia, iji su prihod Turci procijenili na 11.000 dukata, moraju godinje naknaditi sa 5.000 dukata, Perenvjeva i Torokova dobra sa 10.000 dukata, a timari sa 5.000 dukata, to je, uz optereenje od godinje 10.000 iz prole godi ne, iznosilo godinje 30.000 dukata. Uz uvjet da se ovo mora go dinje donijeti na Portu, zakljuen je m i r i l i , bolje, primirje sa Ferdinandom na pet godina i u isti su ukljueni car Karlo, pa pa, kralj Francuske i Venecija. U roku od t r i mjeseca morale su uslijediti potvrde ugovora od strane oba vladara. Ve est sedmica potom dao je car Karlo svoje odobrenje ugovora, a kra jem rujna (septembra) stigao je u Carigrad Justi od Argenta sa potvrdama od Karla i Ferdinanda. Zatim su poslanici bili prim ljeni kod sultana, a onda su se dva dana kasnije oprostili od velikog vezira. Tako je dogotovljen ugarski rat nakon trogodinjeg pregovaranja uz obavezu godinjeg polaganja 30.000 dukata, pr vi i jedini, u koji su Turci ukljuili i cara Karla V, prvi kojim je Austrija obavezana na godinju isplatu novca, koji se odmah u osmanskim povijestima pojavljuje kao godinji danak.] 441

10.11.1545.

1546.

27.9.1546. 18.10. 14.12.

13.6.1547.

19.6. 1.8.

10.10.1547.

GLAVA TRIDESETPRVA Daljnji dogaaji, posebno u Perziji i Ugarskoj

Kao to je prethodna knjiga opisala povijest onih sedam godina koje su protekle izmeu mira s Venecijom i Austrijom, tako e ova opisati narednih sedam godina, izmeu prvog nje makog i perzijskog mira. Posljednjih sedam godina ispunile su vojne na Ugarsku i mirovni pregovori, a u slijedeih sedam, osim perzijskih vojni, pada jo i vojni pohod na Erdelj. I ovaj je puta radost zbog izvojevanih pobjeda i osvojenih gradova pomuena alou zbog gubitka jednoga princa. I u ovom krat kom vremenskom razdoblju smjenjivali su se prvi ljudi u car stvu, ali bez obzira na te promjene ostajao je duh vladavine isti, jer je proizaao neposredno od samoga vladara; i bez obzira na neprestani vanjski ratni nemir, uz koji se pridruuje jo i a losni unutranji razdor u obitelji, drava je uvrena m u d r i m uredbama i trajnim zakonima. U to su vrijeme utemeljene da mije i kole, kasarne i bolnice i u isto se vrijeme pojavljuju, uz velike zgrade i zaklade, i veliki uenjaci, vojskovoe i dravnici. Na poetku Sulejmanove vladavine ocrtali smo pored karaktera velikog vezira Ibrahima i karaktere drugih t r i j u vezira. Potrebno je znati kojim se pomonim sredstvima Sulejman posluio da izvede svoje velike planove. Zbog toga emo unaprijed rei ne koliko rijei o najvanijim ljudima koji e, poevi od ove epo he, aktivno zahvatiti u pogon drave i carske vladavine. Nakon velikog vezira Rustema, o kojem je ve u prethodnoj knjizi re eno ono to je potrebno, neemo skrenuti panju na ona t r i druga vezira, o kojima e se djelomice govoriti jo kasnije uz njihova djela i njihove sudbine, ve na dva ovjeka koji e odsad biti historijski neobino vani, ne samo do kraja Sulejmanove vladavine, nego i do kraja vladavine njegova sina i nasljednika Selima i koji e biti na elu zakonodavstva i vladavine poput Herkulovih stupova postojanosti osmanske veliine i moi. Ovi su ljudi Mehmed Sokolovi (Sokoliti) i Ebusuud el-Amadi. Prvi je kasniji osvaja Sigeta, veliki vezir t r i j u sultana, a drugi muftija-zakonodavac ije ime na fetvi daje jamstvo zakonitosti lenskim i drugim ustanovama. Obojica su od sada kroz jedan itav ljudski vijek najdjelotvornije poluge moi i vlasti i obojica su, otkad postoji Osmansko carstvo, sreom, najdulje na svojim po loajima dravnika. Mehmed Sokolovi je petnaest godina veliki vezir, dakle najdulje, a Ebusuud je dvostruko due, znai tride set godina muftija. N i t i jedan jedini pisac osmanske povijesti na evropskim jezicima nije dosada uzimao u obzir da u dugom slu bovanju velikog vezira i muftije lei uzrok najveeg procvata 442

osmanske moi i veliine zbog postojanosti koja je trajala jedan itav ljudski vijek. Taj procvat e se vidjeti od sada pa sve do kraja Selimove vladavine i jedino objanjava kako se za tako velikog vladara, kao to je bio Sulejman, i tako nedostojna na sljednika, kao to je bio Selim, moglo Osmansko carstvo jo ta ko dugo zadrati na vrhuncu svoje veliine i moi. Bosanac Mehmed, roen u u t v r e n o m gradu Sokolu koji se zove zbog strma poloaja sokolovo gnijezdo, odgojen je kao pa u car skom haremu i iziao iz njega kao sobar. Odmah je nakon Barbarossine smrti namjeten kao admiral mornarice. Njegova e daljnja sudbina b i t i ispriana uz njegova djela tokom ove povi jesti. Ebusuud el-Amadi, sin ejha Mehmeda, proao je uobia jeni tok uenjaka-pravnika kao profesor i sudac i ve je osam godina bio na visokom poloaju rumelijskog vojnog suca, kad ga Sulejman imenova muftijom, najveom pravnom asti, ejhom Islama. Kao pisac vie rasprava stekao je najvee ime kao ueni zakonodavac najveim komentarom Kurana. Tu su sae ta oba velika komentara Kadi Bejdavija i Keafa Zamaherija. Kad je prvi dio toga komentara poslao sultanu, povisio m u je ovaj plau za to od dosadanjih t r i stotine aki, t j . est duka ta, na pet stotina, t j . deset dukata. Kad m u je predao drugi sve zak, dodao m u je sultan daljnjih stotinu aki, tako da je, za hvaljujui svojoj uenosti, muftija plau od t r i stotine aki podvostruio na est stotina. Mehmed Sokolovi i Ebusuud elAmadi bili su visoka stasa i mravi kao Sulejman; obojica su imali palae kod Sitlide lukog predgraa Carigrada u i jem se imenu zadrala rije mljeno, staro ime za Mljeni izvor (Galakrene) i obojica poivaju preko puta Sitlide uz Ejubovu damiju. Grobovi i m lee jedan nasuprot drugom, na posveenu tlu Poslanikova stjegonoe; Ebusuud u krugu svoje djece, a So kolovi pod nadsvoenom damijom, to j u je sagradio gradi telj Sinan. Muftija Ebusuud, kapudan Sokolovi i veliki vezir Rustem bila su t r i najvanija ovjeka u carstvu, sva trojica veliki talenti na najviim dravnim slubama. Sulejman je ponovno dokazao veliinu istinskog vladarskog genija koji uglavnom prosijava u sretnom odabiranju sposobnih ljudi, iznad svake sitniave lju bomore na talent i karakter. Jednog od svojih najsposobnijih vojskovoa, vezira Husrev-pau, nekadanjeg namjesnika Bo sne, smijenio je u isto vrijeme sa starim velikim vezirom Sulej manom, jer su obojica u divanu zapali u nepristojnu svau. Obojica nisu dugo preivjeli gubitak svojih asti i svoga utjeca ja. Ipak je Sulejman, devedesetogodinji evnuh, proivio jo t r i godine u Malgari u tihoj osami. Husrev, preslab da snosi i vot bez moi i utjecaja, okonao ga je dragovoljnom smru od gladi. Kada se prvi puta, nakon to je skinut s poloaja, uspeo na konja i pogledao oko sebe, pa nije ugledao ni paeve, ni tje lesnu strau, ni zlatne kape ni zlatne kaftane, prola ga je volja
443

za jahanjem i ivotom. Bolje je leati u krevetu, nego ovako sjediti na konju, rekao je, izvadio nogu iz stremena i legao. L i jenike, koji su mu htjeli dati lijek, odbio je rijeima: Vi e lite da p r o d r e m otrov, pa nije vie ni jeo ni pio, sve dok nije sedmi dan umro. To je nain smrti koji nije neobian za Grke i Rimljane, ali je gotovo neuven u povijesti muslimana. Oni se vjerom predaju odlukama sudbine to i h uva od kukavike smrti samoubojstvom. Mudro i s jaim duhom je smijenjeni ve l i k i vezir Lutfi-paa svoju dokolicu ispunio pisanjem svog djela o historiji carstva, u kojem o tom dogaaju opirno pripovi jeda.

[ U istoj godini, kada je sklopljen ugarski mir, poslao je in dijski sultan Alaedin svoga poslanika u Carigrad, molei Sulej mana da m u pomogne protiv Portugalaca. Jo vei prizor sjaja za dvor i grad bio je dolazak perzijskog princa Elkas Mirze, brata aha Tahmaspa, koji je doao traiti zatitu i p o m o od sultana. Njemu u ast prireena je sjajna smotra svih veledostojnika, a zatim mu je prireena sveana gozba, te su m u po slani bogati darovi od sultana, harema i vezira; nizale su se ke se i kese pu ne zlata i srebra, smotak za smotkom marama i bo gatih tkanina, red za redom konja i mazgi, skupina za skupinom robova i robinja, crnih i bijelih, od sultanije Hurem, svilene ko ulje i pregae to ih je ona sama saila. Takvo rasipanje na Perzijance izazvalo je negodovanje m e u revnim sunitima koji su na njih zbog iizma gledali kao na krivovjerce, a u ovom slu aju su ak smatrali da se radi i o mogunosti izdaje. Sulejman, obavijeten o tome, rekao je: Uinili smo to trai ast i do stojanstvo carstva; a ako se radi o izdajstvu, prenesimo njego vo kanjavanje na Gospodara Boga. Upletanje harema u doek upuivalo je na to odakle pue vjetar perzijskog pohoda. Jo prije deset godina je sultanija Hurem, do koje je Sulejman naj vie drao, dijelom potkopala Ibrahim-pau time to ga je pri kazivala sklonim Perzijancima p r i ranijem pohodu. Sada se po novno rasplamsavao slabim m i r o m pokriveni protuperzijski ar u novi ratni poar. Sultanija je to koristila ne samo kao mogu nost da se istakne vojna sprema njezinog zeta Rustem-pae, ne go i da osigura da Selim, najstariji od njezina t r i sina, zastupa sultana u Evropi za njegova otsustva. Odluka o perzijskom ra tu je pala, Elkas Mirza je poslan na granicu i pridodan mu je u svojstvu lale, t j . vrhovnog dvorskog upravitelja, dosadanji na mjesnik Bosne Ulama-paa koji je sada bio namjesnik Erzuruma.] 1548. Slijedee proljee poe Sulejman osobno po jedanaesti pu ta u rat. Ilo se preko Sidi Gazija, Konje i Sivasa. U prvome od ta t r i grada doeka ga njegov sin Selim, namjesnik Manise (Ma444

gnezije), u drugom princ Bajezid, namjesnik Karamana, a u tre em princ Mustafa, namjesnik Ruma. Prvi je poslan iz Azije u Evropu da, u oevoj odsutnosti u Edrenu, dri vladarske uzde kao zamjenik u Rumeliji. Iz Amasije se ilo u Erzurum i Adildivaz, odakle su Ulama-paa, erzurumski beglerbeg, i Piri-paa, karamanski beglerbeg, poslani da izvre opsadu tvrave Van. Ovdje se pojavi, pozvan Sulejmanovim pismom, A l i Sultan, sin Halila koji je nekada bio zakoniti vladar irvana. ah Ismail je dao ocu svoju ker za enu, ali, nakon njegove smrti i kad je Ali Sultan bio j o malodoban, protjerao ga je ah Tahmasp s oevine nakon sedmomjesene opsade amahija i predao ga njegovu bratu Elkasu Mirzi kao namjesnitvo. Poto je Elkas Mirza doao u Carigrad, A l i Sultan, koji je ve ranije traio uto ite na Sulejmanovim vratima, poslan je natrag u irvan preko Crnoga mora. Sada mu je ponovno potvren posjed oeve vlasti. Na Elkas Mirzinu molbu poe Sulejman odavde, umjesto u Van, u Tebriz, kojeg je perzijski princ elio za sebe. Sulejman je od bio prijedlog princa o sveopem krvoproliu i l i ispranjavanju grada odvoenjem stanovnika kao kolonije. Zaposjeo je grad uz najotriju vojnu disciplinu i petoga dana poao u Van. Polo vicom kolovoza udaren je tabor pred Vanom, gdje je dolo te- 16.8.1548. ko topnitvo iz Erzuruma. Osam dana su gaali tvravu, a de vetoga dana je zauzeta dogovorno sa iteljima i Elkas Mirzom. Namjesnitvo ove vane pogranine tvrave dano je dosada njem defterdaru Anadola, Cerkes Iskender-pai, a onda se za ovu godinu polo natrag u zimovalite. Meutim je ah Tah masp poharao kraj oko Adildivaza, Mua i Ahlata krstarei njime, a napao je i potukao i osmanski vojni odred koji je bio odreen da ponovno osvoji tvravu Kars. Iz Amida je dakle po slan trei vezir, Ahmet-paa, da obustavi takva tumaranja. Pre dao je zapovijed prethodnici, hrabrom erkezu Osman-pai, ko j i je u blizini Kumaha nou napao Perzijance ratnim lukav stvom. Krdima skupljenih konja dao je za repove privezati gav rane i svrake pa ih je tako po mrkloj noi otjerao u neprijatelj ski tabor. Mislei da su napali Osmani, svi su poustajali i poe li se m e u s o b n o guiti. Kao nagradu za tako duhovitu i sretno sprovedenu ratnu lukavtinu dobio je Osman-paa namjesnitvo Haleba (Alep). Perzijskom princu Elkas Mirzi, koji nije bio omi ljen u osmanskoj vojsci, dano je doputenje da poduzme plja kaki pohod u okolicu Kaana, Kuma i Isfahana. Dobio je za to i nekoliko tovara novca, ali nije dobio redovite ete, nego sa mo Kurde i sakupljeni olo. Bajram je proslavljen u oleku, a krajem studenoga (novembar) Sulejman se u Halebu (Alep) 26.11.1548. smjesti u zimovalite. Za vrijeme zimovanja u Halebu prispjeli su darovi s plja kakog pohoda princa Elkas Mirze, a i vijesti o pobjedi. Doao je i njegov sin Bajezid, namjesnik Karamana, kojega je Sulej445

3. m j . 1549. 5.6. 10.6. 3.7.

10. 9.

24. 10. 7. 11.

man pozvao k sebi. Darovi Elkas Mirze sastojali su se od kras nih rukopisa Kurana i predaje (Hadisa), a h n a m a i pjesnika, a bili su bogato ukraeni zlatom; bilo je oruja svake vrsti, opto enog dijamantima i dragim kamenjem; bilo je tu ploa ambre i mousa, tovara aloje, kesa tirkiza iz Niabura i rubina iz Bedahana, indijske tanke tkanine, kamirskih alova, perzijskih sagova, horasanskog sukna i bogate tkanine. Doli su i izvjetaji o pobjedi beglerbega Aus Iskender-pae nad izdajnikim ha nom iz Huija, Denbulli Hadi Hanom. Od vezira Mehmed-pae stigla je vijest da su uniteni pobunjeni Albanci koji su b i l i na pali i ubili erzurumskog beglerbega Musu i da je osvojio sedam neprijateljskih utvrda. Princ Bajezid je neko vrijeme boravio u okolici Haleba lovei zajedno s ocem. Poetkom lipnja (juna) poe Sulejman iz Haleba. Rastane se pet dana potom s princom Bajezidom, koji se povrati na svoje namjesnitvo, prijee Eufrat i utabori se kod Almalija. Ovamo je pozvan perzijski princ Elkas koji se nije usudio izii ni pred sultana, ni pred treega vezira Sofi Mehmed-pau kojemu je nareeno da ide u Bagdad. Elkas, bolestan od groznice, pauri u inar, gdje ga napadne njegov brat, princ Suhrab, koji ga izrui ahu Tahmaspu koji ga doivotno zatoi u vrstu utvrdu. U rujnu (septembar) Sulej man je logorovao u Erzurumu pa je odande poslao drugog ve zira Ahmet-pau u Gruziju. Ovaj je za est sedmica zauzeo dva deset utvrda, od kojih su najbolje bile: Tortum, Nedah, Mirahor, Akdekala, Bengert i Istertut. Nakon sretno dovrenog po hoda poljubio je sultanu ruku u oleku, te je odlikovan poas nom odjeom i carskim darovima. Nakon etrnaest dana pola je vojska natrag, a polovicom prosinca (decembra) stigne Sulej man sretno u Carigrad. Pobjedniko pismo, koje je pisao Fer dinandu, javljalo je da je osvojio trideset i jedan grad, etrna est ih je bilo razoreno, a dvadeset i osam iznova uvreno. Sli na pisma, gdje se javlja o pobjedi, poslana su u Veneciju i Polj sku.

[S pismima o pobjedi, poslan je Ferdinandu t u m a Ahmet, porijeklom Nijemac, ija je majka i srodstvo obitavalo u Beu. Zadatak mu je bio izvidjeti kraljeve namjere spram Erdelja. Ferdinand je poslao prvu ugovorenu sumu od 30.000 dukata pu tem sekretara Singlmosera i Justija od Argenta; u isto vrijeme je poslao Deseuffvja po trei put u Budim, da preda dar u zla tu novom namjesniku Kasim-pai koji je doao na mjesto umr log Jahjapaaoglua. Pa ipak se m i r stalno naruavao i bilo je ispada kao to je Velidanov, bega od Stolnog Biograda (Sekefehervar), na to su Maari odgovarali orujem. Pregovori to su se zatim vodili, nisu bili uspjeni. Sulejmanov poslanik Mahmut, Nijemac koji je preao na Islam nakon to je iz 446

Ferdinandove neobazrive izjave naao potvrdu Sulejmanovih sumnji u pogledu njegovih namjera spram Erdelja otiao je u ovu zemlju s prijeteim pismom. U njemu se iteljima ovog kraja zabranjuje podlonost izdajnikom redovniku oru i za htijeva da budu vjerni samo ugarskoj kraljici i njezinom vjer nom savjetniku Petroviu. U isto vrijeme se alju darovi i na log Arslan-begu, sandakbegu Hatvana i Koloa, da se pokrene ka mjestu Egeru. A Kasim-pai, namjesniku Budima, porueno je da bude protiv Erdelja na pripomoi kraljici Izabeli i njezi nom sinu. Jedan je ferman poruivao da se razrui utvrda u Colnoku koja je podignuta na podruju pod sultanovom vlau. Iste godine je u Carigrad doao poljski poslanik Nikola Bohou koji je nosio uvjeravanja o prijateljstvu i zadovoljavajua obja njenja o Lasczkvjevom upadu u Oakov. Tako je prola ova 1550, godina, u kojoj je u Carigradu, uz veliku sveanost, poloen te melj velike damije koja je i danas remek-djelo osmanske arhi tekture dostojna velikog gospodara Sulejmana i velikog gra ditelja Sinana. Sultan je, praen velikim vezirom i muftijom, poloio kamen-temeljac uz sveanu molitvu. Slijedee je godine Sulejmanova budnost, u pogledu Erde- 1551. lja, bila j o dugo uspavljivana lanim izvjetajima redovnika ora. On je, dok je sa Ferdinandom pregovarao da mu odstu pi Erdelj i Banat, izvjetavao Carigrad da nema nikakvog nje makog ulaenja u zemlju. Tek u srpnju (julu), kada je kraljica Izabela ve predala krunu i spremala se predati zemlju, pisao je Sulejman Erdeljcima, pri tako proturjenim obavijestima, jer prema izvjetajima redovnika Nijemci se nisu pribliili, a prema izvjetajima budimskog pae ve su usred zemlje, nare eno je rumelijskom beglerbegu i smederevskom pai Rustempai da se opreme, sandakbeg Vidina Malkooglu vodit e Vla he, sandakbeg Nikopolja, nedavno na Islam preobraeni mol davski vojvoda Elijas, sada zvan Mehmed-beg, vodit e Moldavce i Tatare iz Dobrude; krimski han spojio se sa Tatarima, a veliki vezir Rustem sa janjiarima i sipahima (spahijama). Ru melijski beglerbeg bio je Mehmed Sokolovi, sin bosanskog sve enika, koji je pred pet godina povjereno mu mjesto admirala ustupio Sinan-pai, bratu velikog vezira. Mehmed Sokolovi je boravio u Slankamenu da b i sebi privukao trupe Ulama-pae, koji je nakon perzijskog rata ponovno nastupio svoje ranije na mjesnitvo Bosne, Ali-bega iz Srijema, letee odrede Mihalogluove i trupe Kasim-pae. Kada Sulejman nije vie sumnjao u iz daju redovnika i gubitak Erdelja, pozove Ferdinandova posla nika Malvezzija na divan, a kada mu ovaj nije mogao dati zado voljavajui odgovor, on izda nalog da ga se utamnii u anadol ski dvorac na Bosforu. Dodue, Ferdinand se poalio u poseb nom pismu zbog takve povrede poslanikog prava, a Sulejman se u odgovoru pozvao na islamski stav, da su poslanici jamci za danu rije svojih gospodara i da oni kao taoci moraju ispatati 447

njihove prijestupe. U Slankamenu se, m e u t i m , skupilo 6.000 turskih vojnika pod Mehmedom Sokoloviem koji je jo uvijek bio zadravan lanim pismima redovnika ora; ovaj je par mjeseci kasnije za uslugu oko Erdelja, a Ferdinandovim zalaga njem u Rimu, bio unaprijeen za kardinala. 7.9.1551. Konano krene Mehmed s vojskom od 80.000 vojnika i 50 to pova preko Dunava i zaustavi se pred dvorcem Bee kojeg zauz me, a posadu od 200 ljudi uniti, dok posada od Bekereka bije gom izbjegne tu sudbinu. Zatim se okrene ka gradu anad, ija po sada prijee Turcima. Franjo Ugod preda kljueve, zbog posa de padne i Iladija (Forga) i dvanaestak dvoraca koje posada ustraeno napusti. Zatim se naie na Lipu na Marou; ona je bila po Georgu od Brandenburga, koji je oenio udovu Ivana Korvina, uvrena zidinama i grudobranima. Kada se Meh med priblii, zaprijete se itelji zapovjedniku da e ga ubiti, ako dragovoljno ne preda. On razbije topove, digne u znak baruta nu i pobjegne. Tu se postavi posada od 5.000 sipaha (spahija) i 200 janjiara pod zapovjednitvom Ulame Perzijanca, a Ahmet Mihaloglu sa 200 betija i 100 pjeaka u Haliju. Opsada Temi vara potrajala je dvije sedmice, a tada, poto je jesen poodmakla, Mehmed se povrati s vojskom u Beograd. Da b i se Temivar oslobodio opsade, Castaldo, jedan od Ferdinandovih zapovjednika, i redovnik ore Martinuzzi sakupe vojsku od 100.000 vojnika, no kako se Mehmed povratio u Beograd, doe ona pred Lipu. Grad je okruen sa t r i strane, a tuklo ga je osam topova. Nakon nekoliko dana bio je zauzet, op ljakan, a onda je opsjednuta njegova tvrava u kojoj se branio Ulama sa od posade preostalih 1.500 ratnika. Devetog dana ponudi Ulama predaju Lipe i anada pod uvjetom dvadesetodnevnog primirja, slobodnog odlaska i sigurne pratnje. Na to opsjedatelji nisu morali pristati, utoliko prije to su znali da posada nema to vie jesti, ali su popustili pred Martinuzzijem, k o j i nije bio zadovoljan da je dobio kardinalsku ast, nego je udio za titulom kneza Erdelja. Ve mu je Paa Hajdar uputio pismo u kojem je ponudio da ga pomiri sa sultanom, a tu pri l i k u jo vie je sada osiguravalo Ulamino obeanje za sluaj da spasi opkoljenu posadu. U petak oko ponoi, p r i punoj mjese ini, krene Ulama sa 1.300 ratnika, bogato opskrbljen ivotnim p o t r e p t i n a m a i darovima od redovnika-kardinala te sa prat njom. Iza Temivara ih napadnu nezadovoljnici koji su b i l i pro tiv njihova slobodna odlaska. Bitka je bila estoka, Balaa, je dan od voa nezadovoljnika, bude teko ranjen, a drugi voa, Ambroz od Nailaka usmren. Ulama, i sam ranjen, odjuri sa preostalih 300 ratnika ka Beogradu. Dok su tekli pregovori sa Ulamom oko odlaska, Castaldo ode do kralja Ferdinanda i od luno zatrai da se okona vlast kardinalova, jer e inae Erdelj b i t i izgubljen. Kardinal je bio doao u svoj dvorac Alvin, a s njim otvoreno panjolski i talijanski vojnici, a tajno i aui s 448

4.11.1551. 7.11. 16.11.

5.12.

18.12.

pismom. Jednog j u t r a uao je Castaldov sekretar sa papirima u kardinalov ured radi potpisa. Martinuzzi u koulji, zagrnut ku nim kaputom, stajao je pred stolom. Kada se nagnuo da potpie spise, zada mu sekretar dva uboda kamom, u grudi i vrat i on padne pod stol. Tada unutra u j u r i sa izvuenim m a e m Pallavicini, k o j i je, poto ga sobar nije pustio unutra, bio pred vratima, i rasijee mu glavu. Iza njega upadne Lopez sa panjolskim voj nicima, koji otvore vatru iz p u a k a na jo ivog snanog starca i on padne mrtav. Prepun zadanih udaraca, leao je 75 dana nepokopan 75-godinji starac. Tako je zavrio gordi redovnik-kardinal koji je vie puta bio izdajnik svoje domovine i svojih go spodara, jer je Ugarsku izdao Sulejmanu, Sulejmana Ferdinan du, a obojici kraljicu Izabelu i Erdelj.]

Slijedee je godine vojnu izazvao pothvat Mihajla Tota sa pet tisua hajduka protiv Segedina. panjolci Aldana i Perez, lezijac Opperndorf, Maari Petar Baki, Nikola Doczy, Stje pan Dersfy i Franjo Horvat Veliki bili su kolovoe nonog pre- 24.2.1552. pada 24. veljae (februara). Zapovjednik Mihaloglu Hizir-beg spasio se polugol u utvrdu, a grad su hajduci opljakali. Ve su radili sjekirama i svrdlima na vanjskim bedemima da ih razo re, kad je Hizir-beg ispao iz grada i otjerao ih s vratiju. pa njolci, Maari i Nijemci, koji su slijedili hajduke, zaboravili su u podrumima grada na zauzimanje utvrde, na oruje i vojnu disciplinu. Meutim je Hizir-beg pronaao nain da budimskog pau, evnuha, Karamanca Ali-pau, putem goluba-listonoe oba vijesti o opasnosti i nevolji u kojoj se nalazio. Ovaj pouri sa svojim etama i s vojskom smederevskog namjesnika, Rustembega, u brzom ali dobro u r e e n o m m a r u . Pred Segedinom se u t r i skupine postavi u jednoj l i n i j i ; desno i lijevo konjica, u sredini on sam sa dvanaest topova, sa svake strane po est. Haj duci su napali ludo-smiono i neuredno, a da nisu pazili na r i jei panjolskih i ugarskih voa. Uskoro je dolo do opega bjeanja na sve strane. Mihajlo Tot se jedva spasi s dvadeset lju di u utvrdu sv. ora na Tisi. Aldana, Perez i Oppendorf su po bjegli u Lipu. Kao trofej u Carigrad je otilo etrdeset zastava i pet tisua odrezanih noseva. Na drugu etu od etiri stotine konjanika, koju su predvodili Valentin Nagy i Petar Torok, na ili su na putu do Segedina kod Bekereka. Ranjenog zapovjed nika Kasima suzbili su natrag u utvrdu i , nita ne znajui za poraz, doli do Segedina. Tamo su uniteni, tako da je samo Valentin sa dvadesetoricom svojih otplovio preko Tise natrag. Za ovu godinu, umjesto rumelijskog beglerbega Mehmeda Sokolovia, za rukovodioca ugarskim ratom imenovan je drugi vezir Ahmet-paa, k o j i je iz Carigrada doao u Edrenu. Odatle je au-Madan Aliju poslao evnuhu A l i j i da mu estita sjajnu
29 Historija Osmanskog carstva

449

pobjedu kod Segedina, donijevi mu zlatnu sablju i sveanu zlatnu odjeu i da najavi da e njegov slijedei dolazak s voj skom b i t i pred Temivarom. Namjesnika Budima poticalo je, osim pisma vezira-serdara, jo i zatoenitvo hrabroga Hamze, sandakbega Stolnoga Biograda, da poduzme neto protiv Vesprima, ija je posada zarobila Hamzu kad se s dvije stotine ko njanika pourio da preuzme svoje namjesnitvo. Dne 1. travnja 1.4.1552. (aprila) stajao je budimski namjesnik sa etama i topovima pred Vesprimom. Vesprim, t j . bijeli izvor, tako je nazvan po izvorima koji u gradu i p r e d g r a i m a izviru iz stijene bijelo se pjenei. Grad lei na dugakoj uzvisini i tada je bio opasan sa mo jednim starim, slabim zidom. Kue p r e d g r a a rasute su preko uzvisine i doline. Ovdje je veliki slavenski knez Svetopluk imao dvor prije nego su doli Maari i , p r i drugoj seobi, poto su lukavstvom dobili pravo na zemlju i vodu, ubili ga te m u oduzeli zemlju i ivot. Evnuh Alija je s uzvisine, gdje je podigao ator, otjeran topovima s tvrave; logorovao je u susjednoj lije poj dolini. Sa sjeverne i zapadne strane podignuti su zemljani nasipi s kojih su deset dana i deset noi pucali na utvrdu. Je dan je dio posade preao u turski tabor, ali Alija nije mislio da i m zahvali za sadanju nevjeru, nego je imao na umu osvetu zbog prijanjih neprijateljstava, pa i h je sve dao uguiti u do lini. Jo za vrijeme Istuanfija njihove su se kosti tamo bijelile na suncu. Dok je zapovjednik eljezni Mihajlo (Vas) koji se ovdje jo prije pokazao olovnim, pregovarao o predaji, prodrli su janjiari na vrata, a posada koja se izvlaila, dijelom je op ljakana, dijelom pobijena. Ali-paa je dodue kaznio prijestup nike udarcima tapa, ali je zato ipak eljeznog Mihajla poveo sobom u vjeno zarobljenitvo. Za zapovjednika Vesprima ime novao je Dafer-agu. 23.4.1552. Koncem travnja (aprila) drugi je vezir Ahmet-paa s voj skom krenuo iz Edrena i u dvadeset i pet etapa hoda stigao u Beograd, gdje mu se pridrui rumelijski beglerbeg, Mehmed Sokolovi sa svojim etama. Mjesec dana kasnije stajao je pred Temivarom kojeg je Losonczy sa dvije tisue i dvije stotine ljudi odluio braniti do zadnjeg ovjeka. Dan prije Petrova i Pavlova dovezli su topove. Meu njima se nalo mnogo tekih i lakih topova, te trideset i est topova za opsadu. Materijal od spaljenih kua na otoku koristili su za postolja i s njih su gaali, tako da je nasip uskoro bio razvaljen. Prije nego je bio jo upo trebljiv za navalu, usudili su se Turci na prvi juri bez seraskerove zapovijedi. Osim to su p r i tom izgubili dvije tisue ljudi, izgubili su jo i sandakbega iz Nikopolja, Mustafu Tenbela, a u tvravi su izgubili hrabrog panjolskog pukovnika Castelluvija. Anadolski beglerbeg Hasan doveo je karavanu s olovnim prahom, kojega je ve nedostajalo, sretno u tabor, premda je sam, s pratnjom posade Karanzebea, koja ga je napala, natje ran bio u bijeg. Oni koji su slijedili puani prah nisu bili tako 450

sretni. Mihajlo Tot, junak Segedina, htio ga je dovesti u utvrdu na uu Maroa, ali, n a p u t e n je od veine svojih vojnika, po tuen je s ostatkom vojske i s mnogo se rana spasio bijegom. Meutim su opsjedatelji neprestano pucali na vodenu kulu i kad je veim dijelom bila ve poruena, proglaena je na dan 25. srpnja opa navala. Meu navalom je u prvim redovima do- 25.7. viknuo ehaja aua Maaru Blau Pattantyusu koji se hrabro borio njemu nasuprot u kru kule: Ja se zovem Kubad i silno zamahnuo prema protivnikovoj glavi. Ovaj p r i m i udarac titom i povikne: A j a se zovem Bla i probode Kubadu iju. Navala je trajala pet sati, a za to je vrijeme palo t r i tisue od navale, 26. 7. a samo stotinu i trinaestorica u gradu. Slijedei su dan ponovno navaljivali na vodenu kulu. Vezir Ahmet, rumelijski i anadolski beglerbezi, Mehmed Sokolovi i Hasan, te sandakbeg Kasim sa m i su tjerali navalu, ne samo rijeima, ve i velikim eljeznim kijaama koje su pogaale one to b i se povlaili. Tako je za uzeta vodena kula. Zauzimanje vrste utvrde, nedostatak hra ne, oruja i konano upornost Nijemaca i panjolaca, koji su se prijetili da e pregovarati o predaji i protiv volje vojskovoe, prisilili su hrabroga Losonczvja na predaju uz slobodan odla zak. Kao je iziao, uzeli su ga rumelijski beglerbeg i Kasim po asno u svoju sredinu, ali su janjiari poeli grabiti za sebe djeake koji su i m se dopadali. Kad su Losonczyjeva vlastitog titonou, mladoga Andriju Tomorvja, neaka nesretnog junaka mohake bitke, koji je nosio vojskovoin zlatni oklop i ljem, strgnuli s konja, izgubi Losonczy strpljenje i , okrenut Perezu i Simonu Forgaczu, koji su ga slijedili, ree: To je turska r i je, maite se oruja da ne padnemo neosveeni i posijee od mah beglerbegova ehaju koji je dohrlio stiati mete. Poto se dugo i hrabro maevao, pao je ranjen u glavu i proboden je kopljem. Perez, poto je mnoge ubio, nadao se svojim brzim ko njem utei prema Lipi, skoio je s konjem u valove Kerea iz kojih nije vie izronio. Forgacz je pao unakaena nosa neprija telju u ruke. Losonczy, doveden pred vezira, obasuo ga je predbacivanjima zbog prekrene rijei. Ahmet odgovori da je to sa mo odmazda za nevjeru nad Ulamom p r i odlasku iz Lipe i , kada je Losonczy nastavio gomilanjem psovki, ubrzao je Ahmet zbog rana i onako blisku smrt junaka zapovjedivi da mu odsi jeku glavu, koja je ispunjena travama i pamukom poslana Su lejmanu. Sandakbeg Kasim je dobio zadatak da popravi zidine Temivara, a morao je braniti i grad. Pad Temivara povukao je za sobom i pad Lipe, olimoa i drugih vrstih utvrda u Ba natu. im je Ahmet uo da je panjolac Bernard Aldana, koje mu je Castaldo predao obranu Lipe, minom sruio zidine i to pove, a grad zapalio, poslao je Kasim-bega s pet tisua ljudi iz Temivara da gase vatru i da spasu od topnikog oruja to god je mogue. Tako je Banat potinjen turskoj vlasti, a uprava je predana Kasim-pai kao beglerbegu.
29*

451

U isto vrijeme, kada je poduzeta opsada Temivara, evnuh Alija, budimski namjesnik, zauzeo je vrstu stjenovitu gradinu Bregeli koja lei na borzemskom gorju kao uvarica gorskih gradova. To je bio pothvat koji je u povijest uao manje zbog uspjeha, a vie zbog otpora, i to ne Dregelija, nego Zondvja, njegovog hrabrog branitelja, ije se ime zauvijek proslavilo u povijesti. Ali-paa je pozvao Zondyja na predaju po sveeniku Oroszfalviju. Zondy je dva turska djeaka, svoje zarobljenike, dao obui u purpur i poslao ih Ali-pai s porukom da dovri njihov odgoj za ratnu slubu, to njemu nije dano, budui je odluio umrijeti u obrani dvorca. Tada je dao oruje, srebrno posue i najbolje stvari iz kue nagomilati u dvoritu dvorca i sam sve zapalio. Zatim je poao u talu i vlastitom rukom pro bo svoje bojne konje, a potom jurnuo na neprijatelja koji je ve juriao na vrata. Pogoen tanetom padne na koljena i kle ei jo nastavi s borbom dok nije pao pogoen od nekoliko ta neta. Paa zapovijedi da se odsjeena glava i tijelo asno poko paju na uzvisini nasuprot dvorcu s kopljem i zastavom, potivajui hrabrost u neprijatelja. Tako slavan primjer ostao je bez djelovanja na posadu dvorca Seinyja, koja ga je napu stila pa je pao evnuhu Aliji u ruke. Branitelji vrste kule Buze, hrabri vazali grofa Balassaa, Mihajlo Terhy, Stjepan Suhay i Andrija Nagy, s malo su vojnika izdrali protiv dvije tisue lju di i dva topa koje je doveo Arslan, Jahja-pain sin, na Ali-painu zapovijed. Iz razvalina kule odvukli su se njezini branitelji u dolinu, odakle i m Arslan ponudi i dopusti siguran odlazak, jer je i on kao Ali-paa visoko cijenio hrabrost neprijatelja. I utvrda algo b i m u se dulje hrabro odupirala, da njezin zapo vjednik nije bio lukavo prevaren, jer je ogroman top, koji je Arslan dao dovui do gore uz veliku buku tjeraa volova, drao za stablo. Bio je to jedan od onih ogromnih topova, koji su upo trijebljeni za opsadu Carigrada za Mehmeda I I , a zvao se helepolis i l i zauzima grada. Isto tako lako bilo je Mehmed-pai za uzeti utvrde Holoke, Bujak ag i a r m a t . Konano su Arslan i 11.8. Alija na polju kod Fileka potukli Ferdinandovu sakupljenu voj sku od sedam tisua ljudi, pod vrhovnim zapovjednitvom Au strijanaca Erazma Teufela, plemia iz Gundersdorfa. Jedan po godak koji je pao na kola s puanim prahom odluio je bitku. Biskup od Vaa i mnogi hrabri junaci su pali. Pallavicini i Teufel su zarobljeni. Ali-paa je triumfalno uao u Budim. Pred sobom je imao etiri tisue zarobljenika i vojskovou Erazma Teufela bez oklopa i ljema, ali na konju. Praeni su prodor nom vojnom glazbom. Zarobljenici su ponjeli porugu, naroito Nijemci, koji su prodani kao robovi uz porugu za mjericu bra na i l i zobi, za vr meda i l i maslac. Via je bila cijena otkupnine zahtijevana za vou. Pallavicini je u zatvoru u Budimu ispa tao, uz zlostavljanja, to je sudjelovao u Martinuzzijevu mu kom ubojstvu i osloboen je samo uz cijenu od osamnaest tisu452

a dukata. Teufel je kao trofej poslan sa etrdeset zastava Su lejmanu, zatajivi ime i poloaj da p r o e s manjom otkupni nom. Razljuen zbog takve prijevare, dao ga je Sulejman uiti u konatu vreu i baciti u more. Mnogobrojna osvajanja u ovom vojnom pohodu trebala su b i t i okrunjena zauzimanjem tvrava olnok i Erlau (Eger). Prvi je sagraen na uu rijeke Zave i Tise i prije nekoliko go dina redovito ga je utvrivao grof Nikola Salm kao trokut. Be demi su se tako visoko uzdizali da su se izvana jedva vidjeli krovovi kua; s june strane je duboki i iroki vodeni opkop spreavao pribliavanje gradu. U pripravnosti je lealo dvade set i etiri velika topa, t r i tisue vojnikih p u a k a i osam tisua centi puanog praha za jaku vatru; zaliha hrane je bila isto tako bogata. Tisuu i sto pjeaka i t r i stotine husara sainjava l i su posadu; m e u t i m , tako odlina obrambena sredstva bila su nekorisna bijednom zapovjedniku Lorencu Nyaryju, kojega su njegovi ratnici duboko prezirali, jer poloaj velikoga upana i zapovjednika nije dobio zahvaljujui svojoj zasluzi, nego sple tkama. Maari i esi, Nijemci i panjolci, nejedinstveni, pobje gli su, a i Nyary s njima; prije nego je mogao pobjei, uhvaen je na vratima i doveden pred Ahmet-pau. Veliki upan Honta se nije stidio da slobodu kupi time to je uvaru prepustio jed nu od svojih keri; isto se tako otkupio i kasnije da ga oslobode 4. 9.1552. pred ratnim sudom to je potkupio svoje suce, kancelara Olahusa i nadbiskupa Grana. Iz olnoka odbjegle ehe i Nijemce progonio je vezir i dao ih pobiti. Zatim je uslijedila opsada Egera (Erlau) koja nije bila nita manje slavna od opsade Bea i Kiega (Giins), od ijih su se zidina povukle Sulejmanove pobje donosne vojske. Uz imena o r a Georg Zondyja, Stjepana Losonczyja, nesretnih branitelja Dragelija i Temivara, zauvijek e u m a a r s k o j povijesti svijetliti ime sretnijeg, ali nita manje hrabrog predstojnika Erlaua (Eger), Stjepana Doboa, kao ime Stjepana Metskeija. Grad Agria i l i Eger, njemaki Erlau, na predgorju Matre, u ljupkoj dolini izmeu breuljaka s vinogra dima, sagraen po sv. Stjepanu, zove se tako po johama (njema k i Erle = joha) i l i moda po starom narodu Tagroga koji je bio nastanjen na obalama rjeice Erlau i Tise. Dana 9. rujna (sep tembra) javio je vezir Ahmet zapovjedniku Egera (Erlau) 9.9. 1552. da dolazi s dvije pobjedonosne vojske; bila je to njegova vlasti ta, pred kojom su pali Temivar i olnok, i Ali-paina, osvajaa Vesprima i Dregelija, pobjednika Fileka. Dobo od Ruszka dao je zatvoriti donosioca pisma s pozivom o predaji, a kao odgo vor dao je na dva koplja, na visini bedema, istaknuti lijes spre man za opsjedatelja i l i onoga pod opsadom. Ali-paa se pojavi na elu dvadeset i pet tisua ljudi, s n j i m Arslan-beg iz Stolnog Biograda (Sekefehervara=Stuhlweissenburg), koji je kod Ma rijine crkve u p r e d g r a u postavio etiri velika topa uperena na grad. Nakon nekoliko dana doli su veziri Ahmet-paa i rumelij- 10. 9. 453

11.9. 14. 9. 19.9.

29.9.1552.

4.10.

ski beglerbeg Mehmed Sokolovi. Janjiari su logorovali kod Malarskih vratiju prema sjeveru, na lijevoj obali Egera, du rje ice, izmeu Fenemeta i tzv. Kraljevskog prijestolja gdje je po predaji sjedio sv. Stjepan dok su gradili dvorac i crkvu da po dri ivu radinost radnika. Ahmet i Mehmed su svoje vojnike tabore podigli u dolini Egera na brdu Egidiju, a prema istoku je Ali-paa podigao svoj. On je objavio poetak opsade dajui t r i najvea topa odvui na brdo, odakle je gaao grad s pola centi tekim tanetima, Nakon t r i dana, Ahmet kod Kraljeva pri jestolja da iskopati rovove i dovede topove. Gaao je na jedan toranj crkve, dok su oni u opsadi tako otro odgovarali da su se turski topovi raspali. Nakon pet dana dovedena su t r i naj vea i jedanaest manjih topova blizu groblja, a t i su uzdrmali veu crkvu i zidine utvrde, dok je Arslanovo oruje pucalo od strane Marijine crkve. Turci su gaali na hrpe ita i na sjenike uarenim tanetima, a u gradu su spreavali razbuktavanje po ara m o k r i m koama i pokrivaima. Prodori u zidu su ispunje ni vinskom buradi, napunjenom pijeskom i l i zemljom. Na dan 29. rujna osmjelili su se na juri koji je t r i puta ponovljen iz vanredno velikim gubitkom. Dobo i Metskei su povratili jedan ve osvojeni bedem. Ivan Posgav, koji je t r i puta bio poslanik kraljevskog namjesnika Ugarske i iao turskom namjesniku u Budim, klonuo je pod orujem, a pregovarao je nekad za m i r . Opkop je ispunilo osam tisua Turaka. Isti je dan jedan Maar, poslan po Arslan-begu, donio novi poziv na predaju. Ovaj su poderali, polovicu spalili, a donosi oca prisilili da pojede drugu polovicu. Iz njegovih su ustiju kas nije saznali za sadraj: Doputeno i m je da slobodno odu, bez straha da e proi kao Losonczv. Ahmed i Alija e se povui na t r i milje daleko od grada, dok junaci ne budu u sigurnosti. Sam Arslan eli da bude talac. U noi etvrtoga listopada (oktobra) poleti u zrak itava zaliha puanog praha, koja se uvala pod jednim svodom crkve, ak dvadeset i etiri burenceta i razori dva gradska mlina. Dobo i Metskei preletjeli su na konju na po loaje brinui se da nitko ne napusti svoje mjesto. Turski telali pred vratima izvikivali su ponovno poziv na predaju uz uvjet si gurnog i slobodnog odlaska. Njihovo je vikanje s bedema nadgla sano trubama i bubnjevima. Veliki je gubitak puanoga praha nadomjeten brzim preraivanjem velike zalihe sumpora i sali tre, a od razvalina dvaju razorenih mlinova napravili su jedan, dovoljan za nudu. Zatim Ahrnet pristupi uobiajenom sredstvu turske opsade u ono vrijeme, ispunjavajui opkop i podiui obrambeni nasip sve do visine bedema. Kod bebekerskog ob rambenog zida, opkop je napunjen vreama punim pijeska i zemlje, preko toga su naslagani svenjevi prua, a drvo je na gomilano uz opkop. Unitenje toga je smislio i izveo Grgur Bornemissa, Arhimed opsade za Eger (Erlau). Maarski ga histo riari nazivaju ueni Grgur, kao prije Simona Athinava. Po nje454

govu nalogu napunili su konate kofe drvljem i katranom, sum porom i smolom, paklinom i slaninom, snopovima slame natop ljene lojem, napunjene jo i nabitim pitoljima. Nou je to, za paljeno i stavljeno u opkope, zapalilo suho granje i drvo. Mom ad opsade, koja je dotrala ugasiti vatru, razbjeala se, jer su u vatri na sve strane prtali pitolji, a obrambeni nasip se pre tvori u pepeo. Kao to je Arhimed u Sirakuzi iznenadio opsadu eljeznim rukama koje su sa zidina dizale ljude i predmete, ta ko je Bornemissa za Turke najprije u vatri uario duga i kraa koplja, a onda ih pruao kroz pukarnice, pa b i oni, k o j i su i m se pribliili, opekli ruke. Kao to je Aleksije Komnen uplaio Bugare novo smiljenim ratnim lukavstvom, skotrljavi s utvr de na brijegu Curulos na njih kotae, tako je i m a a r s k i ue njak uinio s Turcima uzevi veliki kota, koji je s obje strane obloio daskama, a sredinu dao ispuniti upaljivom masom i na bijenim pitoljima. Upaljeni kota se skotrljao sa bedema ire i svuda unaokolo propast uz grmljavinu od udaraca i pucnja ve orujem. estoga dana poto je svod razoren puanim pra- 10. 10. 1552. hom, s t r i strane se navaljivalo od izlaska do zalaska sunca. Maari su potroili dvije cente praha, tako brzo je mlin za pra vljenje puanog praha nadomjestio onaj razoreni. Dva dana poslije proglaen je u turskom taboru opi juri, pa uspio i l i ne uspio, trebao je b i t i posljednji. U osvit dana auevi su sa brali sve rodove oruja, na poloaje janjiare, t j . redovitu voj sku, azape i letee odrede, t j . neredovitu pjeadiju, spahije i l i redovitu konjicu, belije i akindije t j . neredovitu; debedije, topdije i toparabedije, t j . kovae oruja, ljude koji rukuju to povima i vozae tekoga oruja. Oni koji su oklijevali, potje rani su eljeznim buzdovanima. Vezir Ahmet je zauzeo svoj po loaj na nasipu. Ali-paa, budimski beglerbeg, Ulama-paa, bo sanski sandakbeg, i Arslan-beg, sandakbeg Stolnog Biograda, vodili su vojne snage u t r i skupine u navalu. Meu njima je bio i brat Arslan-bega, Dervi-beg, sandakbeg Peuha, Veli-beg hatvanski, Hasan-beg iz Smedereva, Mustafa-beg iz Segedina i iz bjeglice iz Perzije koje su pobjegle s Ulamom, Mehmed Veldian i ostali. Izvana prema unutra i iznutra prema vani odzvanjala je vojna glazba i mijeali su se bojni povici: Allah! Allah! i Isuse i Marijo! Dobo je stajao na razvalinama zidina kraj za tvora, gdje su juriali Alijevi odredi i , ranjen u nogu i u ruku, dovikivao je junacima rijei kojima ih je oduevljavao: Domo vina, ast, slava, j u n a k a smrt, pobjeda i blaenstvo! Ljudima svake dobi, svakog roda ugao je ar vjere i ognjita; ak su ene i djevojke pohrlile na bedem, ne kao muslimanske ene i j u zaslugu slavi Poslanikova predaja (hadis) da su vrevima hladne vode dole gasiti e boraca, nego su dole s kofama kipue vode i ulja i izlijevale i h na glave opsjedatelja. Maar ske keri su dale primjer spartanske smionosti. Jedna majka, njezin zet i ker stajali su jedni kraj drugih borei se na bede455

mu, a kad je mu pao, majka opomenu kerku da ga sahrani, no ona odgovori: Ne prije nego osvetim njegovu smrt.; na to uzme muev tit i m a i probode njime t r i neprijatelja pa tek onda uzme u naruaj muev le i odnese ga u crkvu ukopati. Jedna druga koja je nosila na glavi teki kameni teret padne pogoena tanetom do nogu svoje keri. Ova zaboravi na bol zbog bijesa, stavi krvavi kameni teret sama na glavu i baci ga na neprijatelja, te smrska njime dva Turina. Na bedemima su stajali Bornemissa, Zoltav i Figedv protiv Arslana, koji je ma hao crvenim, zlatom izvezenim stijegom ranjenom rukom u znak pobjede, keja je osam tisua vojnika u juriu stajala ivota. T r i tisue belija, akindija i janjiara, predvoeni Mehmed-agom, pali su na starim, vratima grada, gdje se Metskei sa pet stotina strijelaca odupro njihovoj navali. Uzalud su aui pozivali ja njiare, pobjednike Temivara, da odbijenu navalu ponove. Oni su odgovorili da se nikakvom moi nee uspjeti boriti protiv Boga svemonoga, koji se oito izjasnio za Maare. Tako je spaen Eger (Erlau). Borba je j o est dana trajala s malim obrambenim sredstvima, strelicama, kopljima i topovima sve . 10. dok nisu zapali snijeg i ledena kia koji su vezirima dali potreb n i povod da prekid opsade svale na godinje doba koje ih na to prisiljava i da za ovu godinu odu. Vi iz Egera ste se hrabro drali, vikali su glasovi opsjedatelja prema gradu, budite sa da mirni, m i emo otii, ali emo se idue godine to veom sna gom vratiti sa zimovalita da osvetimo sramotu! Vezir Ahmet je evnuha Aliju, budimskog pau, obasuo predbacivanjima da ga je uvukao u sramotu tog pothvata, a on je sada saznao kakva je to zapreka i djeja soba, kako je Ali-paa nazivao Eger (Er lau). Djecu koja se toliko razumiju u rat, nije jo nikada vi dio. Nou su dignuti atori, teko oruje je na konjima posla no naprijed, a u svanue je poelo povlaenje. U tvravi su sa kupljali dvanaest tisua topovskih tanadi, koliko je za ovih tri deset i osam dana opsade ispucano na grad, pa je sve na trgu u gradu poslagano kao trofej. Osvojene glavne zastave, one Arslan-bega, sandakbega Stolnog Biograda, Ali-paine, budimskog beglerbega, poslane su u Be s opirnim izvjetajem o opsadi. Evnuh Alija, koji je veziru zauzimanje Egera prikazao tako la k i m u nadi da e taj posjed pridruiti svom budimskom beglerbegatu, izgubio je uskoro zatim i taj, jer je bio smijenjen, a na njegovo je mjesto imenovan Tujhun-paa. On je ubrzo svoju osvetu utaio na Bornemissi, kojega je uhvatio kod sela Kereste, dvije milje ispod Egera, i poslao u Carigrad, gdje je mo rao skapati u tvravi Sedam kula. Eger (Erlau) ak po osman skim povjesniarima dijeli priznatu slavu s Beom i Maltom da se suprotstavio pobjedonosnom Sulejmanovu oruju, da je ak vie nepobijeen od Kiega, koji je spaen samo to se toboe predao i istakao turske zastave. 456

U proloj godini, kad je Sulejmanova vojska proirila os mansko podruje tako znaajnim osvajanjima u Ugarskoj, ono je u Aziji smanjeno perzijskim prepadima. ah je pokuao po novno osvojiti Ardi, Adilduvaz i Ahlat. Od Ardia ga je odbi la hrabrost kurdskog emira Ibrahima, a od drugoga Emir Mustafe, Sinan-paina sina. Stanovnici Ahlata su pozvani izmilje nim pismima da se dobrovoljno isele, a kad su se iselili svi su sa enama i djecom pobijeni. Na to je M i r Ibrahim, u sporazu m u s Perzijancima, ubijen u Ardiu, a grad je razoren. Ismail Mirza, ahov sin, krene na to s nekoliko tisua ljudi u Erzurum, namami zapovjednika Iskender-pau u zasjedu i tako ga poru e, da su begovi iz Trabzona, Malatije, Bozuka, i Karahisara bili m e u mrtvima, a sandakbeg Mahmut i age desnog i lije vog krila redovite konjice bili su m e u zarobljenicima. Sulej man zbog ovog neuspjeha u ratu nije zaboravio mnogo prija njih uspjeha i dokazanu hrabrost Iskender-pae u njima. On mu je poslao pismo u kojem ga hvali i nagrauje to se premo i perzijskog princa tako hrabro suprotstavio. Pismo je bilo po praeno poasnom odjeom, sabljom i buzdovanom. Nije bilo sumnje da oruje sada od Ugarske treba okrenuti prema Per ziji, samo je bilo pitanje da l i e Sulejman vrhovno zapovjedni tvo slijedee vojne na Perziju prepustiti jednom od svojih ve zira, kao ugarsku vojnu, i l i e ga preuzeti kao u dosadanjih je danaest vojni. U jedanaest ratova vojska je Sulejmanovom prisutnou bila tako uvjebana u ratu i pobjedi, pa je i posljednja ugarska vojna, izuzevi prekinutu opsadu Egera (Erlau), zauze em Temivara, olnoka, Lipe i jo dvadeset i pet utvrda, bila sjajna pobjeda. Sulejman blizu ezdesete, neslomljen od jeda naest ratova koje je sam poveo, ali ipak vidljivo umoran, htio je i vodstvo perzijskog rata prepustiti svojim vezirima. Predao je zato vrhovno zapovjednitvo velikom veziru Rustemu, a zati tu ugarske granice predao je sretnom osvajau Ahmet-pai; rumelijskom beglerbegu Mehmedu Sokoloviu naredio je da pre zimi u Tokatu i da s prvim danima proljea zapone perzijski rat. Promjena ove odluke i Sulejmanovo ponovno pojavljivavanje na bojitu nije bilo prouzrokovano mirovanjem nakon po bjede i osvajanja i l i zbog sumnje u vojskovoe-vezire, kao to su b i l i Rustem i Ahmet koji su uspjeno rukovodili vrhovnim zapovjednitvom u Evropi i Aziji, tomu je povod bio sasvim drugi i na to ga je naveo vaan razlog. Iz zimovalita u Akseraj u , u Karamanu, poslao je veliki vezir Rustem, drutvenim i pjesnikim talentom istaknutog agu sipaha (spahija), emsija, koji je bio upuen u Sulejmanovo intimno drutvo i uivao nje govo povjerenje, kasnije znamenit kao emsi-paa s obavje tenjem da se janjiari jasno izjanjavaju za princa Mustafu. U vojsci govore: Sulejman je sada ostario i ne suprotstavlja se vie osobno neprijatelju; redu nasljedstva, koji ide princa, suprotstavlja se samo veliki vezir. Laka je stvar da ga se kad-tad 457

prikrati za glavu i da se starog padiaha u seraj u i emitoki umirovi; takvom opasnom govorkanju povlauje princ Musta fa. Njegovo velianstvo se umoljava da sam preuzme vodstvo, Boe sauvaj, rekao je Sulejman emsi-pai (kako je ovaj sam ispriao taj dogaaj u jednoj naroitoj pjesmi), da se za moga ivota Mustafa-han usudi poiniti takvo besramlje. Od mah je janjiarima i drugim odredima dano odobrenje da pre ko zime odu svojim kuama, veliki je vezir carevim pismom pozvan u Carigrad, a za idue proljee je utvreno da e Sulej man osobno predvoditi vojni pohod. Poto je ova odluka objav ljena, poslao je ah u boju kod Erzuruma zarobljenog sandaka Mehmed-bega i obojicu aga, desnog i lijevog krila, s ponudama mira na Portu. Da se prihvate, nije bilo sada mogue, jer je to branio nedavni tajni razlog zbog ega je sam Sulejman trebao ii u rat, a to nije prouzrokovano vanjskom, nego najveom u n u t r a n j o m opasnou. Ovoj je poruci dodue odgovoreno po sejidu, t j . Poslanikovom krvnom srodniku, ali je pregovor o m i r u odloen za Haleb (Alep). 28. 8. 1553. Ljeto je ve daleko poodmaklo kad je Sulejman preao u Uskiidar da bi osobno preuzeo vodstvo u perzijskom ratu. Princ Bajezid, namjesnik Karamana, ekao je u Jeniehira i poaen je povjerenjem da u ovom ratu bude sultanov zamjenik u Ed renu za njegove odsutnosti. Kod Kutahije je Sulejman primio poljskog poslanika Jazlovvieckog koji je otpremljen s uvjere njem o obnovljenom prijateljstvu. N i sa kojeg evropskog dvora nije se tada pojavljivalo ee neko poslanstvo nego s poljsko ga. etiri godine zaredom dolazili su poljski poslanici, a zadnje godine ak su bila dvojica na Porti; nakon gore spomenutog Nikole Bohoua, bio je Andrija Burzki, Stanislav Tenezvnski, Andrija Bziki, Jazlovviecki, a slijedee godine Pileoki i Nikola Brzozovski. Predmet njihova razgovora bili su turski upadi u Poljsku, nadoknada tete kraljici Izabeli, povratak zarobljenika i obnova prijateljstva. Venecijanski bailo (konzul) Navagiero se ove godine vratio iz Carigrada u Veneciju. 21.9. Za jesenskog je ekvinokcija princ Selim, namjesnik Saru hana, u Bulavadinu poljubio sultanu ruku i dobio doputenje da prati oca na ovom vojnom pohodu. Kada su se utaborili pre5.10. ko Ereglija, u susjedstvu toga grada pojavi se princ Mustafa, iji su atori vrlo sveano podignuti u blizini oevih. Slijedeeg 6.10. dana su mu veziri poljubili ruku i nadareni su krasnim darovi ma. Princ je zatim uzjahao divno okienog konja i dopraen je od vezira, uz glasne povike odobrenja, kao zadnji sultanu na prijem. A l i kakav je uas spopao nesretnoga princa kad p r i ula sku u ator nije naao ni oca, ni sultana, niti nikakvoga vezira, ne go samo sedmoricu nijemih ljudi, strane izvrioce Sulejmanova krvava naloga, koji su uguili u snu velikoga vezira, miljenika i prijatelja Ibrahim-pau. Oni su ga spopali i stegnuti mu vrat, a suut i samilost su uzalud pozivali oca koji je bio iza pokraj458

nog zida. Dok je princ smaknut u unutranjosti atora, izvan njega su prinevu konjuniku i jednom drugom njegovom agi odsjeene glave. im se o tom pronio glas u vojsci, zaprijetili su janjiari pobunom, a b i l i su navikli da se pobune i za ma nje stvari nego to je ubojstvo sina, i zahtijevali da se kazni ve liki vezir, ijim je intrigama pripisan tragian dogaaj. Veziri su sjedjeli na divanu, u neprilici to da uine. Tada se pojavi vrhovni sobar i zatrai u sultanovo ime zlatni peat, zalog naj veeg povjerenja i neograniene potpune punomoi, od velikog vezira. Poto ga je primio, obrati se treem veziru, Hajdar-pai s rijeima: Idite u va ator objavivi time smjenjivanje. Ru stem i Hajdar posluaju zapovijed, a drugi su ostali okupljeni na divanu. Nakon nekog vremena opet se pojavi vrhovni sobar sa zlatnim peatom i stavi ga u ruke, tu najveu poast u car stvu, dosadanjem drugom veziru, Ahmet-pai, osvajau Temi vara. Defterdar carske riznice poe u ator ubijenoga princa da preuzme njegovu ostavtinu u dravnu riznicu. Njegovi su ljudi otputeni i nagraeni timarom i zijametom. Ulema iz Ereglija dobila je zapovijed da izmoli molitvu nad prinevim m r t v i m t i jelom koje je odneseno u Brusu i tamo sahranjeno uz grob Mu rata I I . O tome da je Rustem bio zaetnik ovoga ubojstva, a on sam o r u e u rukama svoje punice, eljne vlasti, sultanije-haseki Hurem koju su kao r o e n u Ruskinju, i kao takvu nazvanu Rosa i l i Rokselana, pokuali ne samo francuski pjesnici, nego i pisci historije, suprotno istini, prisvojiti za svoj narod kao Francuskinju, svi su historiari, turski kao i kranski, jedno glasni; samo ovi posljednji pripovijedaju jo mnogo toga o po kuajima trovanja, o izmiljenim pismima i o mnogim spored nim okolnostima p r i smaknuu koje uveavaju Sulejmanovu okrutnost; o tom turski historiari nita ne znaju i l i nee nita znati. . . Openito je u vojsci i u carstvu vladala alost zbog nasilne i nepravedne smrti princa Mustafe. Bio je pravedan knez, ljubi telj znanosti i pjesnitva, pa je u velikoj mjeri stekao ljubav voj nika kao i pjesnika. Ostavio je pjesme pod pjesnikim imenom Muhlisi, t j . iskreni i bio je veliki mecena Sururija, jednog od najveih osmanskih filologa, pisac vrlo cijenjenog perzijskog rjenika, jedne poetike i najboljih komentara majstorskih dje la perzijskih pjesnika, kao to su Gulistan i Bostan, t j . Sadijev Ruinjak i Cvijetnjak, Damijev Beharistan, t j . Proljetni gaj; ebistanijev Hial, t j . Spavaonica mate; Fetahijev, Mesnevi Delaledin Rumija i Hafizov Divan; sam je bio pjesnik triju divana gazela. Mustafu su stoga oplakivali najodliniji pjesnici, a n i od koga glasnije i s vie hrabrosti nego od pjesni ka Jahje, s istom slobodom s kojom je ve za vladavine svemo nog velikog vezira Ibrahima alio u jednoj alopojci zbog smr ti, od ovog nepravedno pogubljenog, defterdara Iskender ele bije. Tualjka je ila od ruke do ruke i od usta do usta, a Jah459

j a je, kako pria pisac historije Alija (Ali), uvi je iz ustiju sa moga Jahje, to manje skrivao da je pisac pjesme, to je Rus tem, prirodni neprijatelj svih pjesnika, bio svrgnut. A l i kad je Rustem nakon dvije godine opet doao do stare sile kao veliki vezir, iznio je nekoliko puta pred sultana kako je korisno ski nuti jednu tako obijesnu glavu kao to je slobodarska Jahjina. Da ga smakne na svoju ruku, kao to je veliki vezir Ibrahim to uinio zbog jednog epigrama s pjesnikom Figanijem, nije se Ru stem usudio, utoliko manje to je, ve p r i njegovu smjenjiva nju s poloaja velikog vezira, njegova glava bila u opasnosti od janjiara. Sulejman, koji je zbog Rustemova doaptavanja rt vovao ivot sina, dakako je zadrao u ivotu pjesnika koji mu se inio manje sumnjiv, a koji je oplakivao smrt sina. Rustem, zbog toga jo vie bijesan, pozvao je pjesnika, u nadi da e u neopreznu odgovoru nai materijala za optubu uvrede velian stva. Kako se usuuje prekoravati padiahove ine i izloiti ih u stihovima puku? Po sretnom n a d a h n u u odgovori Jahja: Sa smrtnom osudom padiaha smo i m i osudili princa na smrt; s onima koji su njegovu smrt oplakivali, oplakali smo je i mi. Rustem, kojemu je bilo zabranjeno da ga kazni smru, kaznio ga je gubitkom unosnog poloaja upravitelja pobonih zaklada. Bol nad Mustafinim nepravednim s m a k n u e m nije iz raena samo u Jahjinoj alopojci, nego i u smionim kronografima, ali najotrije u preranoj smrti princa Dihangira, Mustafina brata. Od prirode zapostavljen dvostrukom grbom, ali na daren krasnim umnim sposobnostima, bio je smaknutom bratu odan naroito ljubavlju i toliko je duboko osjeao oevo uboj stvo da je od svoga po prirodi vrlo vesela i dobra raspoloenja zapao u najdublju depresiju i uskoro zatim umro, usprkos svim primljenim lijekovima. Sulejman, kojega su esto njegove duho vite ideje razvedrile, iskreno je alio za ovim gubitkom. Dao ga je sahraniti uz njegova brata Mehmeda, u istoj, u Carigradu sa graenoj, damiji, koja se odsad nije vie nazivala damija princa, nego damija prineva i jo se i sada tako zove. Osim toga dao je njemu na spomen sagraditi damiju na uzvisini ko ja kruni uzvisinu Tophane. Izdvojena, ponosito se uzdie nad svim okolnim zgradama. Isto je tako slina onoj u Uskiidaru, koja je takoer na osami, ali je vea i ljepa; to je damija sul tanije Mihrimah, Sulejmanove keri i Rustemove supruge. Zimu su proveli u Halebu (Alep), odbacujui mnoge novo sti protivne zakonu, to se tie nameta i poreske desetine. Po e t k o m travnja (aprila) tabor je poao na put, a od njega se ra stao u Carigradu imenovani kajmakam, evnuh Ibrahim-paa. 15. 5.1554. Trei dan poto su stigli u Amid, odran je sveani opi vojni divan, na kojem se nisu pojavili kao kod obinog divana Porte stupovi drave, naime veziri, kadiaskeri, defterdari i niandije, nego janjiarski oficiri, age, ehaje, serdari, vrhovnici, glavari, njihove raunovoe sa tjelesnom straom (solak). Sultan i h po460

zdravi, zapita i h kako su, pa i m je onda govorio o potrebi da prenesu svoje oruje u zemlju neprijatelja, da se bore protiv Perzijanaca za vjeru i carstvo. Stari i mladi proliju suze i poviknu: S veseljem idemo po padiahovoj zapovijedi ne samo do Inda i Sinda, nego i do brda Kaz (legendarna krajnja granica zemlje po shvaanjima istonjakih opisa zemlje). Pohod je vodio preko Erzuruma, abakura do glavne struje Eufrata (Murad) ka Karhabazari, t j . trg svraka. Tu su vojsci podije ljeni puani prah i olovo. Na Top airi (livada s topovima) do veli su K u r d i zarobljenike. Kod Suehirija, u jednoj dobro na- 11.6.1554. vodnjenoj ravnici, svrstala se vojska za sveanu povorku. Ve l i k i vezir Ahmet i drugi vezir Ali-paa, nadmetali su se u sjaju, ali su oi sviju privukle rumelijske ete rijetkim orujem, s ko j i m je rumelijski beglerbeg Mehmed Sokolovi doao ovdje do tabora. S dabrovim krznom preko ramena, s lisijim repovima koji su se vihorili sa ljemova, dugim eljeznim ostvama, silno velikim titovima, plavim obruima, eljeznim rukavicama, cr venim i bijelim zastavama i isto takvim hinom obojenim konji ma. Nakon est dana odrao je princ Selim paradu s anadolskom vojskom kojoj je zapovijedao beglerbeg Ahmet-paa, s onim iz Karamana i Zulkadra i s turkmenskim begovima, koji ma je predstojnik bio Hajdar-paa. Odredi iz Zulkadra i Sivasa bili su postavljeni u zaleu, a beglerbezi Erzuruma, Dijarbekra i Damaska, pae Ajaz, Iskender i Mehmed, bili su u prethodni ci. Na desnom k r i l u bio je princ Selim s anadolskim odredima i onima iz Karamana, a na desno krilo su postavljeni oni iz Rumelije. U ovom su poretku ili u Kars, pograninu utvrdu. Oda vde je Sulejman izdao ratnu objavu u obliku izazovnog pisma ahu Tahmaspu, u istom uvredljivom nainu i stilu pogrda koji je itateljima ove historije ve poznat iz izazovnog pisma nje gova oca Selima ahu Ismailu. Smisao je ukratko ovaj: da po lazi u boj po fetvi protiv krivovjeraca da ih uniti, da po Poslanikovoj rijei nudi Islam prije maa; neka ga primi. U suprot nom sluaju, neka se ne skriva kukaviki, jer je m a isukan da ga uniti pomou teksta u Kuranu: Poslali smo eljezo da do kaemo nau srditost. Rije objave rata ispunjena je opustoenjem lijepog i plodnog kraja Nahdivana i Erivana i rajske pokrajine Karabaga. Mjesta uregil, arebhane, Nilfirak su po harana; u Erivanu su ahova palaa i ona njegovih sinova razo- 18.7.1554. rene, krasni vrt sultanije je potpuno uniten. Tako su postupali 24.7.1554. i nakon est dana u Arpa airi (livadi jema), a dan kasnije su na obali Araksesa u Karahisaru karamanske ete potuene od perzijskih, u zasjedi, s izvjesnim gubicima. Lijepa zemlja Karabag iscrpljena je pljakom, a to nije odvueno, spaljeno je. U Nahdivanu nije ostao ni kamen na kamenu; pet dana hoda unaokolo upropastio je bi rata zemlju. Zbog vijesti dobivenih od izviaa i prebjega da se ah ukopao u rovove u brdu Lor i , mislei da je zemlja posvuda naokolo opustoena vatrom i ma461

em, vojska se povukla. U utvrdi Bajezid donio je jedan za robljeni sipah (spahija) ahovo pismo kao odgovor na preanje, stilom i tonom koji nije nita manje nedolian. ah, reeno je u njemu, vratit e vaim zemljama za ova razaranja. Vaa se hrabrost ne sastoji u koplju i mau, nego u p u k a m a i topo vima i potvruje se samo pljakom i vatrom; ipak je m i r bo lji. Tu je stigla vijest da je kurdski beg iz Amasije, sultan Hu sein, koji je krstario u kraju oko Meraha i Seheda, a onda se uvrstio kod Tahti Sulejmana (Salamunov prijestol), glavnog grada Kurdistana, potuen i da je Hamza Sultan, jedan od najodlinijih kurdskih begova, nestao. Sada se umjesto daljnjeg podjarivanja rata, poelo neto miroljubivije pisati, ali jo uvi jek nepristojno. S obje strane je to bila pismena razmjena, u kojoj su se sultan i ah m e u s o b n o psovali, ali nisu imali v i e volje da pogrdu ovrsnu udarcem tako kao to su poeli osmanski veziri s perzijskim. Najprije je pisao veliki vezir pri majui ahova predbacivanja u posljednjem pismu i odgovara jui: Dobro se zna, s koje se strane drhtalo; sada, kad smo oti li iz Nahdivana, dolazi akal hrabro u umu. Jo su perzijske zemlje potamnjene pobjedonosnom sjenom osmanskih zastava; ako bi se Perzijanci usudili izai na boj na otvoreno polje, bit e Osmani pripravni da se bore i bez p u a k a i topova, naprosto e ih potui kopljem i maem. Drugo pismo, koje je pisao os manski vezir i koje je poslano po jednom zarobljenom Perzijancu, odgovara toku po toku na perzijsko pismo upueno na mjesniku Erzuruma, Ajaz-pai. U tom je pismu stavljen naro iti naglasak na muftijinu osudu prokletstvom, a o m i r u govori kao da su ga poeljeli najprije s osmanske strane. Najprije je to pismo protuslovilo na taj nain prijanjoj elji za mirom, na koji su dodue spremni. U drugom redu perzijsko je pismo opovrgavalo valjanost fetve navodei tekst Kurana: Tko ubije pravovjernoga, bit e mu pakao vjena nagrada. To je istina za pravovjerne, u koje se ne mogu ubrajati Perzijanci koji pro klinju Poslanikove drugove (trojicu prvih halifa) sa govornica. Ako ovi, koji to ine, nisu nevjernici, to su to onda? Nije do sta rei, m i smo muslimani, da bi se to zbilja bilo. Neka poalju svoje uene pravnike da b i u diskusiji s osmanskim pravnicima kriva nauka bila pobijeena istinom; prava je muslimanska vjera stara devet stotina ezdeset i jednu godinu, a perzijska zabluda jedva je pedeset godina stara. Gdje se prije o tome u lo? Zar oni koji je ispovijedaju nisu nevjernici? Tree, jesu l i spomenuli u svom pismu neto o s t r a n o m sudu i o nepostojanosti svjetske vlasti, to, hvala Bogu, padiah uvijek ima pred oima i ne treba opomene. Nisu na krivom putu itelji Ruma, kako se u pismu predbacuje, nego su to Perzijanci, kojima je ve Poslanik poelio propast i koji otada doivljavaju samo zlo. Konano, to se tie spomenutoga mira, to sretna Porta uvijek stoji otvorena prijateljima i neprijateljima. Ako b i ga uistinu 462

eljeli, neka ne poalju nekog niskog klipana, vrijednoga prezi ra, nego valjanoga, prihvatljivog poslanika. Ako to ne uine, on da emo prezimiti na granici, a propast podanika past e tada na rogove onih koji vladaju. Carska milost i naklonost nee se odvrnuti od njih, njihov poloaj i m je najbolje poznat i time neka bude spas i zatita onome koji t u rije poslua. U istom smislu je glasilo pismo kojim je namjesnik Erzu ruma, Ajaz-paa, odgovorio na ono to je primio od perzijskih begova. Oni su pobjegli kao akali pred padiahovom vojskom i nee odvratiti poar od Tebriza i Erdebila, kojim smo se pri jetili. Da na ove gradove primijene Alijinu izreku, kao to su oni uinili, pusta je razmetljivost i drskost, jer to Alija, imam, bogobojazni, mudrac muslimana, ima zajednikog s takvim ko j i su skrenuli s puta? U dvorac Guk neemo poslati pregovara e za m i r kao to su oni htjeli, jer e car prezimiti na granici, ali je odluio da se slijedeeg proljea vrati u gradove Tebriz i Erdebil i da ono to je na dnu preokrene na vrh. Iza Araksesa izborili su Ferhat-beg, sandak Kirkilise, a u Konludi Turhanoglu Omer-beg neke prednosti pred neprijateljem. Kad su pre li most oban i utaborili se kod Hasankala, otpravljeni su beglerbezi iz Dijarbekra i Vana zajedno s kurdskim begovima sa poasnom odjeom i uz rukoljub. Sultan Husein, amasijski beg, poslao je poiljku glava iz Tahti Sulejmana, glavnoga mjesta Kurdistana, pa su se one koile, istaknute na koplja, za t u sve anost, uz prodornu buku vojne glazbe. Na prispjelu vijest da je ah osvojio neke gruzijske utvrde, poslan je iz Saslika veliki ve zir s etiri tisue janjiara sa svim rumelijskim, anadolskim i karamanskim etama, da u ovom pravcu ide protiv njega; ali obavijest koju je dobio kod Oltija da se ah povlai, odredila je i njegovo povlaenje. Meutim su ete iz Bagdada i Luristana osvojile dvije kurdske pokrajine, ehirsol i Belkas s utvrdama koje i m pripadaju, a s utvrdama su se potinili i kurdistanski begovi. U Erzurumu se konano pojavio od vezira i Sulejmana zatraeni redoviti poslanik s prvim pristojnim pismom. To je bio kurui kaar, t j . kapetan ahove tjelesne strae, po imenu ahkuli, koji je na sveanom prijemu zatraio oruano primir je. B i t e mu dano na toliko vremena, koliko e ga drati s per zijske strane. Nakon etiri dana sultan poe iz Erzuruma, stigne nakon dvadeset etapa hoda u Sivas, a nakon dvanaest drugih u Amasiju, gdje je prezimio. U proljee se pojavi u Amasiji kao ahov izaslanik za m i r njegov vrhovni majstor ceremonijala iikaga Feruhzad-beg s krasnim darovima i s dugim, te isto ta ko ljupkim pismom koje je, nakon krasne pohvale Bogu, Posla niku i Aliji (o kojem Poslanik kae: Ja sam grad znanosti, a Alija je njegov ulaz), prepuno arapskih izreka i obeanja mira, zavrilo uz elju nesmetanog hadiluka perzijskih hadija u sve ta mjesta Islama. Izaslanik je bio pretovaren znakovima poa sti i darovima. Na perzijsko pismo odgovoreno je turskim, ma463

8.8.1554.

9.9. 26.9.

30.9.

nje krasnim, ali takvim koje vie dovodi do cilja. U njemu se priznaje gospodaru svetosti, dokazu udesne snage, imamu Ali j i , svaka ast, ali se ujedno primjeuje, da stoga nije potrebno ostale Poslanikove drugove pogrivati, jer je ovaj rekao: Moji su drugovi kao zvijezde i kojega od ovih slijedite, bit ete do bro voeni. M i r e b i t i odran, ako Bog hoe, dok ga s druge strane (s perzijske) nita ne pomuti. Zapovjednici osmanske granice zatvorit e svakom povodu za neslogu vrata i kapiju i brinuti se na sve naine za sigurnost hodoaa muslimanskih hodoasnika u Meku i Medinu. Ovo je pismo dokument prvog, izmeu Perzije i Porte zakljuenog formalnog mira, jer pet sto tina godina, od osnutka Safi-dinastije po ahu Ismailu, mirova lo je nakon bitke kod aldirana samo oruje, bez meusobnog uvjeravanja o miru, a neprijateljski su oba carstva stajala jed no prema drugom p r i svakoj prilici krvavo potvrujui vjersku 29. 5. 1555. mrnju koja razdvaja sunite od iita. 29. svibnja (maja), isti dan kad je prije stotinu i dvije godine veliki Sulejmanov pred, Meh med Osvaja, osnovao osmansku vlast u Evropi osvojivi Cari grad, uvrstio j u je Sulejman u Aziji, prvim sklopljenim mi r o m s Perzijancima u Amasiji. U Amasiji se, istodobno s perzijskim poslanstvom, nalo i ono kralja Ferdinanda, a sastojalo se od: peuhskog biskupa, uenog i razboritog dravnika Dalmatinca, Antuna Vrania, general-kapetana nasada, t j . podunavske flote, Franje Zaya, i Augera Busbeka, Nizozemca, koji je postao besmrtan svojim po slanikim izvjetajima. Doli su pregovarati o m i r u koji, meu t i m , jo nije sazrio kao perzijski. Da u povijesti o odnosima i stavu Porte prema Austriji i prema Erdelju ne b i ostalo neto nerazjanjeno, potrebno je opet nadovezati nit t r i godine rani je kad je Ferdinand uznastojao oko mira, naime od opsade Ege24.4.1552. ra (Erlau), gdje smo napustili m a a r s k e dogaaje. Jo prije zauzea Temivara pisao je Ferdinand iz Lina velikom veziru Rustemu da poalje natrag Malvezzija i da zatrai slobodan pro laz za dvojicu poslanika koji su s darovima trebali otii u Ca rigrad da pregovaraju o miru. Iz zatvora Crne kule na Crnom moru ovaj je ve prije preveden u zatvor Sedam kula, a do znaena suma od petnaest aki dnevno za trokove ivota podvostruena m u je. Jednim Sulejmanovim pismom zbog povre de poslanikog prava zatvaranjem poslanika uljepana je stvar, tako da je toboe ostao kao jamac i talac za Ferdinandovo mi roljubivo ponaanje. U proljee, nakon prekinute opsade Egera (Erlau), imenovao je Ferdinand dvojicu poslanika, Vrania (Verantius) i Franju Zaya iz Graca. Prvi je s Pavlom Palynom koji je, kao nekada Athinay i Bornemissa, dobio asni pridjevak uenjaka (Litteratus), poslan u Budim, da s p a o m sklopi na nekoliko mjeseci oruano primirje, a za to vrijeme su trebali poslanici u Carigradu ostvariti mir. Evnuh Alija, upravo p r i tom da svoje namjesnitvo odstupi svom nasljedniku Tujhunu, 464

nekoliko ih je puta estoko napao, ali, odobrovoljen darom od tisuu dukata, obeao je da e u Carigradu poraditi na tom da im se ispune elje. Majmunski oponaajui prijem poslanika u Carigradu, gdje su etvorica vezira sjedjela na divanu, okruio se beglerbeg iz Budima etvoricom sandakbega, od Grana, Hatvana, Nograda i Vesprima. Porta je pristala samo na oruano primirje od est mjeseci, a oba su poslanika dobila nalog da odu u Carigrad i da se s treim koji se tamo nalazi, Malvezzi jem, pridravaju naredbe da kupnjom dou do mira. Kad bi mogli dobiti itavu Ugarsku, mogli b i dati stotinu i pedeset tisua du kata godinje, a za gornju Ugarsku i Erdelj mogli b i obeati etrdesetak tisua dukata godinje. 25. kolovoza (augusta) stigli su u Carigrad, neposredno prije Sulejmanova odlaska u Ha leb; slijedeeg su dana posjetili velikog vezira Rustema, a slije dei dan trojicu ostalih vezira: Ahmeta, Ibrahima i Haj dara; trei su se dan pojavili na divanu i na sveanom prijemu kod Sulejmana. Udostojao se sam progovoriti upitavi velikog ve zira kako b i se taj m i r mogao dati. Tako ubrzan prijem bio je potaknut hitnim sultanovim odlaskom, a zaista je slijedeega jutra poao u Uskiidar. Rezultat svih pokuaja s Rustemom i s vezirima okupljenim na divanu bio je da Erdelj uope nisu smjeli ni spomenuti. Da dobiju nune naredbe o svom stavu da bi na toj osnovi zakljuili mir, naime da odstupaju Erdelj Zapolji, trebao je Malvezzi otii u Be, a druga dva poslanika su trebala ostati u Carigradu. Pismeno je dogovorena petogodinja obnova mira, po kojoj e pretrpljena teta u posljednjem ratu u Ugarskoj na polovicu smanjiti godinji poasni dar od tride set tisua dukata i priznato je da seljaci, koji pripadaju olnoku i Egeru (Erlau), nee morati snaati vee terete nego prije zauzimanja prve tvrave i opsade druge. To je ugovoreno s velikim vezirom poslije odlaska sultana u Uskiidar, u jednom vrtu p r e d g r a a Halkedon, ali bez konanog zavretka, koji je odloen do Malvezzijeva povratka, a u m e u v r e m e n u je prizna to samo trajanje oruanog primirja. Neke su Rustemove izjave podsjeale na one obijesne Ibrahimove, ali je u ovima bilo vie istine; tako je poslaniku predbacio da su Maari povrijedili m e u n a r o d n o pravo odsjekavi noseve i ui poslanicima koje i m je Sulejman poslao p r i svom stupanju na vlast. Poslanici su odgovorili da su to uli, ali se to nije dogodilo za vrijeme kra lja Ferdinanda nego za vrijeme Ludviga. Zato ste v i Maari, rekao je Rustem okrenut Zayu, tada izgubili Beograd, kralja i dravu, a sada, kad ste, prekrivi petogodinje oruano pri mirje, prodrli u Erdelj, opet ste mnogo vie izgubili nego do bili. Temivar, olnok, Lipu, pa ak i Bee, gdje je ve stajala jedna damija, nebo nam je opet dalo. Rustem je jo upitao da l i m i r trae u ime cara Karla, a oni odgovore da ga trae sa mo u ime kralja Ferdinanda, ali nema sumnje da e Karlo iz ljubavi prema svom bratu i taj m i r rado prihvatiti.
30 Historija Osmanskog carstva

25.8. 1553.

27.8.

28.8.

29. 8.

465

Malvezzi je otiao u Be, Vrani (Verantius) i Zay su osta l i u Carigradu. Prolo je devet mjeseci prije nego se opet misli lo na to da ga poalju natrag. Njegova bolest, koju je zadobio iz tamnice u Crnoj kuli i u Sedam kula, posluila je da bude dijelom istinski, a dijelom tobonji razlog za odugovlaenje. Na jedno pismo iz Haleba, poslano koncem veljae (februara), a koje je tek u svibnju (maju) stiglo u Be, bio je Malvezzi kon20. 5. 1554. cem istoga mjeseca opskrbljen nalozima kako e se drati, gdje su na iroko razraeni razlozi o zakonitu posjedovanju Erde lja, a ona prava, koja je Sulejman postavio u svom pismu iz Haleba, prava sablje, opovrgnuta su. Dok se Malvezzi spremao na put i odmah na poetku bio zadran tekom boleu, dolo je s turske strane do estih povreda oruanog primirja. Ve pri je nego su poslani Vrani (Verantius) i Zay, b i l i su bosanski namjesnik Ulama s Muratom, begom iz Klisa, i s Malkoem, hercegovakim namjesnikom, opustoili ognjem i m a e m kraj oko Varadina, ali su na putu za Kris, na cesti za Konstantinove kupke, napadnuti od grofa Nikole Zrinjskog s m a a r s k i m e tama i od Davida Ungnada sa tajerskim, te su potueni. Pri tom je ubijen njegov sin Dafer od Ivana Marbeza. Da osveti smrt sina, Ulama napadne gradove azmu, Viroviticu i Dubravu; Petar Erdody i Grgur Zluny vozili su se niz Savu sa trideset bro dia (koji se zovu ajke i l i nasade), a Marko Tomaevi napao je utvrde Gradiku i Veliku. Tee posljedice nego to su bili prepadi slavonskih i hrvatskih utvrda imao je slijedee godine napad na planinsku utvrdu Filek, predgrae planinskih utvrda to se sastoji od gornje i donje utvrde. Tu je bila udubina s t r i podzemne spilje, to su sluile kao cisterna, spremite za puani prah i zatvor. Nedavno je vlasnik Franjo Bebek uvrstio Fi lek. Izdajom jednoga uhvaenog Turina, koji je bio u gornjoj utvrdi, zaposjeo j u je u nonoj tiini sandakbeg iz Seenjija, hrabri Hamza, kojeg su tek prole godine oslobodili bez otkup nine poslanici koji su ili u Carigrad. Bebek, Balassa i Pereny dovodili su dodue ete, ali suvie polagano. Jo se etrnaest da na drala donja utvrda protiv topovske vatre iz gornje, ali, kad je budimski namjesnik Tujhun-paa doveo ete, pala je i do nja pod tursku vlast. S takvim j a k i m uinkom ulaze Filek i Hamza po prvi puta u ugarsko-tursku ratnu historiju, iz koje prosijava ustrajna vrstoa i poduzetna hrabrost ovoga ovjeka koja e se vie puta opetovati. Hamza se ratnim podvizima po kazao vrijednim svoga imena, jer je ve u davna vremena Poslanikov ujak jedan od najveih junaka Islama, a u srednje doba jedan od najhrabrijih poglavica sirijskih ismailijskih ubojica bio zapovjednik sedamdeset utvrda, poslunih bodeu, kojeg je k r v l j u proslavio. Kao to su opisani viteki Antarovi pothva t i , oca konjanika, tako i junaki podvizi arapskoga Hamze pru aju g r a u vitekim romanima, openito poznati pod imenom Hamza-name. Arapskom Hamzi moe se pridruiti ovaj ugarski 466

i tako se moe taj sandakbeg iz Seenija u zbiljskoj povijesti natjecati s bojnim pustolovinama Poslanikova ujaka u pripo vijetkama i romanima. Budimski je paa opisao pothvat na Filek kao odmazdu prepada na Holoke i stavio u zadatak hatvanskom sandakbegu Veliji i Arslanu iz Stolnog Biograda da opet uspostave mir. O ovim otvorenim neprijateljstvima u Ugarskoj ila je u korak tur ska rabota u Erdelju, to Sulejman n i aska nije gubio iz vida. Otkad je jedan au u ime vezira Ahmeta prije dvije godine Er delj preplavio fermanima, u kojima se prijeti da e unititi sve gradove, stalee i plemie u zemlji, uslijedile su od vremena do vremena sultanove poslanice i pisma. Isto je uinio iz Ha leba (Alep). U Carigradu su neumorno poslanici Vrani (Vera ntius) i Zay poduzimali korake protiv poslanika kraljice Izabe le i Petrovia. Njezine je poslanike naveo t u m a Mahmut (nje maki preobraenik) da kraljicu i njezina sina stave pod Sulejma novu zatitu i zatrae da se Erdelju povrate Lipa, Solimos, Ezanad, Ezajljat, Fenkal, Nalak i olnok; darovi koje su donijeli, svilene i druge bogate tkanine, nisu iznosile vie od osam sto tina dukata. Dva tumaa, M a a r Ferhat, Nijemac Mahmut i au otili su sa zadatkom da, uz p o m o Petrovia, budimskog i temivarskog beglerbega, postave u Erdelju sina kraljice Iza bele za vladara. Ovi napori i Sulejmanove pobjede, koje je izvo jevao u Perziji, uinili su da se hitno poalju poslanici koji su toliko kasnili. Umjesto na smrt bolesnog Malvezzija, koji je ubrzo zatim u Komarnu umro, imenovan je Nizozemac Auger Busbek i njemu su jo opirnije dani dokazi o Ferdinandovim pravima na posjed Erdelja. Njemu i drugoj dvojici poslanika, njegovim drugovima, predane su upute o stavovima, a pravnim dokazima su prikupljene molbe da posjed Erdelja prime kao dar Sulejmanove dareljivosti. 20. sijenja (januara) stigao je Busbek 20.1.1555. u Carigrad, gdje je na mjesto svrgnutoga Rustema i u isto vrijeme njegova smijenjenoga brata kajmakama doao vezir Ibrahim. Ovaj je dobio nalog da trojicu poslanika poalje u Amasiju, gdje je Sulejman zimovao. Ovo putovanje poslanika, koje Busbek pri kazuje u jednom poslanikom pismu, gdje opisuje otkrie zna menitoga spomenika iz Amvre iz Avgustova vremena, ovjekovje ilo ga je. Poslanici su utoliko b i l i dobrodoli, to su donijeli de set tisua dukata i srebrne, bogato pozlaene pehare. Ahmet ih je upitao da l i su to darovi i l i je danak. Oni odgovore da su pehari dar, a dukati da su danak za Erdelj. Potuili su se na viekratne povrede oruanog primirja, koje je crni Hamza iz vrgao ruglu oduzimajui Filek; Arslan, sandakbeg Stolnog Bio grada, spalio je Palotu; vespremski sandakbeg je poharao kraj ispod Pata i omlija, a onaj iz Geregala krstario je svojim e30*

467

21. 6.1555.

24.2.1554.

25.10.1555. 1553.

tama ispod Sigeta i Paoda, hatvanski sandakbeg je napao Por e ' o i Eger (Erlau), a drugi su napadali na oban, Tihanji i Olohvar. Bez obzira na pritube, bez obzira na ponovljene pis mene podneske, u kojima se jo opirnije razlae o zakonitosti posjedovanja nego se to uinilo u uputama o stavovima, i bez obzira na to, to su obeali, ako sultan prizna taj posjed, da e m u dati osamdeset tisua dukata, njegovu utjecajnom ko nj uniku dvadeset tisua, a trima vezirima odgovarajui iznos od etrnaest, deset i etiri tisue dukata, ipak nisu nita drugo mogli isposlovati nego oruano primirje od est mjeseci i Su lejmanovo pismo Ferdinandu s kojim se Busbek trebao vratiti da dobije nove upute. Na prijemu Busbek je u svom govoru rekao da se nada da e iz Bea donijeti povoljan odgovor na trag. I m i se tome nadamo, bio je Sulejmanov odgovor. Ferdinandovi i ahovi darovi predani su u isto vrijeme na svea nom divanu po njihovim poslanicima, a obje strane su dole za traiti mir, koji je ahu dan, a Ferdinandu je zasad bio jo uskraen. Istoga dana kad su perzijski poslanici napustili Amasiju, napustili su je i Vrani (Verantius), Zay i Busbek. Prva dvojica su ostala u Carigradu, a Busbek se sa Sulejmanovim pismom vratio u Be. Jedan venecijanski, francuski i poljski poslanik poeljeli su sreu i uspjeh vojnom pohodu. T r i sedmice nakon sklapanja perzijskog mira, poe Sulej man iz Amasije, gdje je za nagradu u perzijskom ratu dao svim posjednicima velikih lena (zijamet) sa tisuu aki jo dvije sto tine, a posjednicima malih lena (timar) sa tisuu poveanje od stotinu aki; rumelijski beglerbeg, Mehmed Sokolovi, dobio je ast vezira. Njegovo je mjesto dano janjiarskom agi Pertevu, a na njegovo je mjesto imenovan Iskender-aga. I u zemlja ma kojima je Porta bila zatitnica, na K r i m u , Vlakoj i Moldaviji, dolo je u posljednje t r i godine do promjena na kneevskim prijestoljima. Vlaki vojvoda Mire, poto je osam godina bio na kneevskom prijestolju, smijenjen je, kako se ini, zbog sumnje da je u prijateljstvu s Ferdinandom, a na njegovo mjesto imenovan Petrako, Radulov sin. Slijedee je godine svrg nut moldavski knez Aleksandar, jer je svoj poloaj dobio poli tikim utjecajem; pozvan je u Carigrad na odgovornost, gdje mu je uspjelo opet dobiti potvrdu za svoj poloaj. Vanija je prije dvije godine poduzeta promjena vladara na K r i m u , o emu je ve ranije poneto reeno. Sahib-Giraj, koji se, predla ui svoga neaka za hana u Astrahanu, nadao da ga, udaljivi iz Carigrada, nee imati za takmaca, pao je, m e u t i m , u vlastit u stupicu. Osim sa sedam uboda probodenog Sahib-Giraja, pa la su jo t r i njegova malodobna sina kao rtve okrutnoga Devlet-Giraja. On je, umjesto Emin-Giraja, imenovao na njegovo mjesto Ahmed-Giraja za kalgu i odsad je vladao dvadeset i se dam godina i bio Rusima opasan neprijatelj. Sahib-Giraj je bio 468

posljednji han Kipaka iz obitelji Dengiza. Ivan Vasiijevi, osvaja Kazana i Astrahana, uzeo je odmah i staru azijsku titu lu cara. 1. kolovoza sultan je u tlskudaru uao u novo sagraenu 1.8. palau. Odavde je odmah poslao treega vezira, Mehmeda Soko lovia, s t r i tisue janjiara i etiri tisue j a h a a u okolicu So luna i Jeniehira, gdje je jedan pobunjenik, pod Mustatinim imenom, imenom smaknutoga princa za kojeg se izdavao, pobu nio oko deset tisua ljudi. Ve prije Sulejmanova povratka iz Amasije poslao je princ-namjesnik iz Edrena jednoga od svojih aga i sandakbega iz Nikopolja, Mehmed-hana, iz obitelji Zul kadr, protiv njih. Ovaj drznik, koji se htio domoi prijestola, imenovao je vezirom prodavaa kokoiju, a dva studenta je imenovao za kadiaskere. Prodava kokoiju je izdao svoga sulta na nikopoljskom sandakbegu, a ovaj ga preda veziru Sokolo viu koji ga izrui sultanu. Izdajstvo prodavaa kokoiju nagra eno je dobrim lenom, a k r i v i Mustafa je objeen. Kao t o su dvojica Mustafa, koji su posegnuli za prijestoljem za vlade Meh meda I i koji su uzbunili dervie, tako se nadao i ovaj pustolov da e prevratom postojeeg poretka stvari osnovati svoje car stvo, ali je zavrio kao i oni. Njegovo je smaknue barem ugu ilo graanski rat, iako ono nije moglo iz sultanova boleljiva tijela i ostarjela duha odagnati stranu sliku smaknutoga sina koja je morala oevu savjest osvetniki uzbuditi, vie nego je to mogla uiniti u pobuni ot jelovi jena lana slika krivoga Mustafe.

GLAVA TRIDESETDRUGA Daljnji dogaaji, poglavito novi ugarski rat

[Sulejman je, svakako, bio veliki ovjek i veliki karakter, ali je imao slabosti to su ga znale tjerati na put zla. Jedna ta kva slabost bila je njegova popustljivost spram svoje ene-miljenice Hurem, koja je dovela do unitenja njegovog najdraeg druga i suradnika Ibrahim-pae, iako m u je jedno obeao pod prisegom da ga nikada, ma to se dogodilo, nee liiti ivota. Jo manje ga je mogla titi ti savjest zbog pogubljenja velikog vezira Ahmeta koji je zamijenio Rustema tek nakon to m u je sultan sveano dao rije da ga nikada nee smijeniti. U stvari, pie Hadi Halifa, u stvari ga on nije smijenio, nego usmrtio. 28.9. 1555. 469

Pri punom vrenju svoje dunosti, kada je na dan divana iao na prijem kod sultana, bio je zgrabljen i pred dvoranom za pri jem posjeen. Slubeni razlog bio je da je ogovarao nekadanjeg namjesnika Egipta, vezira Ali-pau i da ga je htio ocrniti kod sultana i , time, liiti slube i ivota. Naime, Ahmet, kada je po stao veliki vezir, poslao je za namjesnika u Egipat svoga roa ka veselog i uitku sklonog Dukain Mehmed-pau, jer je raniji namjesnik Ali-paa bio pozvan u Carigrad za vezira. On m u je, pri tom, dao nalog da uvea to je mogue vie godinje slanu sumu blaga, u emu je slijedio politiku Rustem-pae, svoga prethodnika. Ve je u prvoj godini ova suma poveana za 150.000 dukata. Kada je sultan pozvao Ali-pau i zapitao ga za ovu razli ku, odgovori on da je zemljom radije upravljao po starim pro pisima, nego da j u je upropastio novim tlakama. Sulejman, ipak, naredi istragu protiv njega, to b i ga dovela do pada, da se nije uhvatilo Ahmetovo pismo Dukainu, u kojem trai j o vie nov ca, ako se eli maknuti Ali-pau. Ovaj pismo preda sultanu ko j i dobije, kada je iao u damiju, jo jedan podnesak protiv Ali-pae. Paljiva istraga dovede do jednog aua, a onda do velikog vezira, ime je dobijen formalan povod njegova pogub ljenja. Ovo je bilo slubeno obrazloenje dogaaja, u koje nitko nije vjerovao ni od osmanskih, ni od evropskih historiara. Pra vi razlog bila je elja Sulejmanove ene Hurem da na taj polo aj ponovno doe njezin zet Rustem. On je bio samo trenuta no rtvovan da se umire janjiari zbog smrti princa Mustafe. Zasluga Ahmet-pae, osvajaa Temivara i voe nonog napada na perzijski tabor, nije mogla nita protiv spletki harema i Ru stem je ponovno postavljen na najviu ast carstva. Ahmetova zasluga za carstvo i glavni grad preivjela je u damiji na To povskim vratima, to i danas nosi njegovo ime, i stvaranju nje govih drubenika za dravnike, koji su kasnije zasjali na prvim poloajima carstva, kao to su Mustafa-aga, brat Husrev-pae, kasniji upravitelj prinevskog dvora, osvaja Cipra i irvana, i njegov predstojnik za predstavke, potonji reis-efendija Memielebi.] Slijedeega ljeta sretno je dovrena prije est godina zapo eta gradnja Sulejmanije, najljepe koja krasi glavni grad car16.8.1556. stva. Polovicom kolovoza podigla se damija, gotova izvana i iznutra, ponosno put neba. Gradnja je stajala preko sedam sto tina tisua dukata, a bila je odsad pa nadalje najvei ukras pri jestolnice. Aja Sofiju, to joj je sluila uzorom, sigurno nije pre maila smionou svoda kupole, ljepotom stupova, dostojan stvom historijskih uspomena, ali zato potpunou nusprostori ja i ljepotom arhitektonskog ukraavanja. Svetite bogomolje sastoji se od t r i etverokuta koji u jednom potezu slijede jedan iza drugoga; prvi je predvorje, a trei groblje, srednji je samo svetite. Predvorje se u hijeratskom jeziku Islama zove i harem, 470

t j . sveta ograda, koju nita nesveto ne smije obesvetiti; grob lje se naziva vrtom, po primjeru Poslanikova groba u Medini k o j i se tako naziva; to je v r t u kojem poivaju ljudske biljke sve do sudnjega dana, gdje e sva put kao svjee bilje uskrsnuti u velikom v r t u stvaranja. U sredini, izmeu harema i vrta je pravi mesdid, t j . mjesto tovanja Boga, a ta se rije iz pa njolske mezquita udomaila u n j e m a k o m jeziku kao moeja. Predvorje, odreeno za pripremu za ulazak u damiju, ima mra mornu klupu za otpoivanje vjernika s krasnim vrelom za nji hovo obredno pranje. Na groblju se uzdie grob osnivaa. Pre dvorje je s t r i strane okrueno dvoranama sa stupovima, a e tvrta strana je prednja strana damije iznad ijeg glavnog ula za zapis imenuje graditelja i godinu izgradnje. Ulaz predvorja, koji se nalazi nasuprot glavnom ulazu damije, majstorsko je djelo saracenskog graditeljskog ukraavanja; kamene rese koje se sputaju prema dolje oponaaju sige u stalaktitskim spilja ma. Na etiri ugla harema uzdiu se etiri minareta, t j . doslovce svjetionici, jer su osvijetljeni za svetih noi ramazana, mje seca posta. Dva manja, na prednjoj strani predvorja, okruena su dvjema galerijama, koja su s prednje strane damije okru ena ak s t r i galerije, s kojih pozivatelji na molitvu pet puta na dan objavljuju vjernicima sat molitve. V r h damije i kupolasti svod je, kao i u drugih damija, okrunjen pozlaenim polu mjesecom, grbom Osmanskog carstva i starog Bizantskog. Kupolasti sistem je graen prema onom u Aja Sofiji. Na prednjoj i stranoj strani sputaju se od sredine damije dvije polukupole, a s desne i lijeve strane diu se u jednom redu pet manjih, ita vih kupola, svega dvanaest, kao sljedbenici, sakupljeni oko veli ke kupole koju u trijumfu uzdiu u svojoj sredini. Odozdo podu piru svod etiri stupa od crvenoga granita, najvei i najdeblji u Carigradu. Dva stupa je vidio francuski putnik Gylles, sa mjesta gdje su stajali i otpremili i h na gradilite Sulejmanije; jedan je bio Justinijan Veliki odnio na Augusteon, a drugi je nosio kip Venere koja ispituje djevianstvo; druga su dva stupa donesena iz Egipta. Bijeli mramorni kapiteli ovih crvenih granitnih stupo va sjaje se kao vijenci ljiljana sa mjesta davno pokopanog vreme na. Postrance se vidi dvostruka galerija, u kojoj su sobice (hudre). Privatnici u njih stavljaju zlato i nakit kad i d u na putova nja i h ako misle da to osiguraju pred dugom rukom despotizma jer i m blago u kui nije sigurno. Taj despotizam se ipak ne usu uje proiriti na zalog u damijama (amanet), n i t i se usuuje dirnuti u pobone zaklade (vakf). Ispod toga su terasaste kame ne preage, poviene na stupovima poput panjeva, gdje itaoci koji ive od zaklade mogu jedan za drugim djelomice uiti (re citirati) Kuran i za neko odreeno vrijeme ga mogu u cijelosti glasno prouiti. Udubina u kojoj lei Kuran i l i glavno moli tveno mjesto, mihrab, govornica (urs), s koje predava, vaiz, 471

objavljuje vjerske istine i etiku, povieno mjesto, mimber s ko jega govornik u petak (hatib) proglauje islamsko vladarsko pravo, poviena terasa, mastabe, s koje se izvikuje molitva (izvikiva = mujezin) koja odzvanja s tornjeva i svoj poziv po navljaju neposredno prije poetka molitve, povieni dio bogo molje, maksure, gdje sultan u petak prisustvuje molitvi, sagra en je od bijeloga mramora, vjeto u k r a e n arama. Kraj glav noga mihraba stoje dva divovska svijenjaka od pozlaena me tala na kojima gore razmjerno debele lojanice za sedam svetih noi. Obrui na svjetiljkama nadomjetavaju svjetlo koje danju upada kroz jako izbrueno prozorsko staklo. Stakla, od kojih su mnoga ukraena cvijeem i l i Bojim imenom, izradio je zna meniti staklarski majstor Sarho Ibrahim, t j . pijani Ibrahim. Nita manje jedinstveni po ljepoti su natpisi, izraeni od zna menitoga kaligrafa Karahisarija, koji je napisao stih o svjetlo sti i natpise iznad ulaznih vratiju. Damiju okruuju osnovna kola, mekteb, koja uz nju spada, etiri akademije, medrese, jedna dvorana gdje se slua Poslanikova predaja (darul-hadis), druga za uenje (recitiranje) Kurana (darul-kiraet), jedna lje karnika kola (medrese i tibb), jedna bolnica (daru-ifa), je dna kuhinja za sirotinju (imaret), jedno prenoite (karavanseraj), jedna knjinica (kitabhane), jedna ustanova za izvor-vodu (sebilhane), jedna ustanova za opskrbljivanje stranaca (tavhane) i jedno kupalite (hamam). Okruena s ovih dvanaest usta nova islamske pobonosti i ope korisne dobrotvornosti, uzdi e se zgrada Sulejmanije kao nebesko zdanje koje okruuju sli ke sunane staze. U k r a n s k o m Konstantinopolisu (Carigradu) stajao je na cisterni, koja je bila preko puta crkve sv. Sofije, eljezni Salamonov (Sulejmanov) kip koji zbunjeno i zaueno na nju gleda kao da je posramljen zbog ljepote zdanja koje nadmauje ljepotu njegova hrama. Justinijan je na dan posvete re kao na svetom oltaru: Ja sam te pobijedio o Salamone! Jo i danas gleda ponosno Sulejmanija na Aja Sofiju i govori: Kao to je Justinijanova graevina pobijedila Salamonov (Sulejma nov) hram, tako i ovu pobjeuje Sulejmanija. Meutim, n i t i je Justinijan, niti Sulejman pronikao u mudrost Salamonova (Sulejmanova) hrama, n i t i m o njegovih stupova. Sulejmanija je jedina damija u Carigradu koju je Sulejman izgradio na svoje vlastito ime. est drugih, ija je gradnja bila plaena di jelom i l i potpuno iz njegove privatne riznice, nose ime njegova oca, njegovih sinova i l i sultanija, njegove supruge i keri. O oevoj damiji i onoj prineva Mehmeda i Dihangira ve se prije govorilo. S dvije posljednje damije istovremeno se u Ca rigradu uzdie na trgu ena damija Haseki, t j . damija sulta nije Hurrem (Rokselane) i obiju njezinih keri, Hanum Sultan, openito nazvane Mihrimah, t j . sunani mjesec, damija Rustemove supruge; jedna je na edrenskim vratima a druga u Uskiidaru, t i k do luke. Damija Haseki je jednostavna, samo s jed472

norn kupolom i s jednim minaretom, ali sa kolom, akademi j o m , kuhinjom za siromane i umobolnicom. Ona na edrenskim vratima je bez ovih zadnjih dviju pobonih ustanova, ali je ute meljena s akademijom, kupalitem i trnicom koja uz to ide. Smiono i sveano uzdie se trea na jednom povienju, do ko jeg nas dovode stube. To je jedan od najistaknutih graevinskih spomenika u carigradskoj panorami, u luci Uskuara, jer itav pogled na nju ne spreavaju zgrade ispred nje. Ove Sulejmano ve damije, sagraene haseki, njegovoj supruzi, suitaniji, nje govoj keri i prinevima, njegovim sinovima, za poznavaoca osmanske povijesti su po svojim imenima svijetla zvjezdana skupina i pogled na njih, kao i pogled na zvjezdane slike Cefeja, Perzeja, Kasiopu i Andromeu, podsjea nas na tragine zgode jedne itave kraljevske obitelji. [Dovrenje damije i ponovno postavljanje Rustema za veli kog vezira bili su tako znaajni dravni dogaaji da se pojavio poseban perzijski poslanik, da bi sultanu poelio sretan uspjeh. ah je uputio pismo sultanu i Rustemu, kojem se obratio s e stitkama i njegov sin, princ Mehmed, a suitaniji Hurem posla la je pismo ahova ena. Pisma su i po formi i po sadraju bi la napisana pretjeranim dvorskim stilom, to je openito zna ajka orijentalne dvorske prepiske. Tako se, nakon dvije foliostranice elja za uspjehom i sreom u prozi i stihu, konano ah obraa sultanu kao onom koji je usreen boanskom naklonou, i koji se zadovoljava milou Gospodarevom, koji je obdaren darovima Svevinjeg, i koji je pokropljen kapima Svedarujueg, sultanu dva kontinenta, hakanu dva mora, koji biva nazvan poslanikom dvije vrste stvorenja, ljudi i demona (di na), poput Sulejmana (Salamuna), pribjeitu dva obzorja, sluniku r a sveta mjesta (Meke i Medine), onome kojem je podije ljena vladavina i slava, krasota i vlast, i halifat, veliina, velianstvenost, pravda, ast, srea i pravednost, Sultanu Sulejma nu Hanu, iji halifski stijegovi stoje do neba, i neka b i njegova povelja vlasti mogla nahraniti neiscrpivi stol! A Sulejmanovo pismo, upola krae, poinje ovako: Gospodar velianstva, koji vrsto stoji kao nebo, svijetao kao sunce to se raa, koji se leluja od Demidova bljeska, od najvieg ugleda, obdaren Dirinini pogledom, Husrevovom sposobnou, Jupiterovom sre om, Keikubadovom krunom, Feridunovim prijestolom, ah pri jestola krasote, onaj koji je istakao stijegove asti i sree, koji je prostro ilime umjerenosti i vjetine, izlazite zvijezda do brih svojstava, vrelo i utoite vrlina, itd., itd. U istom visokokitnjastom stilu su i pisma ahove ene suitaniji Hurem i obrat no, a i pismo princa Mehmeda velikom veziru Rustemu. Glas nik je bio Tibet-aga, slubenik koji je ostario u slubi perzij skih dvorova.] Poto je dovrena gradnja njegove damije, Sulejmanu je bila najprea briga da postavi na kole vrsne, uene ljude. Dvi473

je su kole sagraene na istonoj, a dvije na zapadnoj strani damije. Ove su, dakle, po broju samo polovica kola od onih koje je osnovao Mehmed I I uz svoju damiju. One su utemelje ne s jo veim dohotkom za profesore, tako da su u hijerarhij skoj ljestvici akademskih poasti podignute do najvieg i naj unosnijeg stupnja, a to su otada i ostale. Izbor je pao na etvo ricu uenih pravnika, istaknutih po svojim djelima. Njihova za sluga i m je ve ranije pribavila zatitu uenog muftije Ebusuuda i l i velikoga vezira Rustema. Dvojica od njih su ve prije b i l i namjeteni kao profesori na kolama, koje je utemeljio Ru stem, u Kutahiji. Jedan je od njih, potomak Delaledin Rumija, najveeg perzijskog mistikog pjesnika, Mehmed ben Hurem, ije su biljeke na rubovima stranica Tedrida, t j . velike meta fizike Nasiredina iz Tusa, ouvane u knjinici Sulejmanije u ru kopisu kao dragocjen bibliografski spomenik. Ovome je dana jedna katedra od onih dviju koje su na zapadnoj strani dami je, i to juna, a sjevernu je dobio veliki uenjak Alija Kinalizade, u ijoj se obitelji nalazi tuce uenih ljudi, a koje njegov sin, Hasan Kinali-zade, u svojim biografijama osmanskih pje snika sve oznaava pjesnicima. Od onih dviju kola, izgraenih na istonoj strani damije, dana je jedna katedra Mimar-zadeu, t j . graditeljevu sinu, a druga je dana Kadi-zadeu, t j . suevu sinu. Obojica su pisali komentare i biljeke na rubovima stra nica osnovnih djela islamskog zakonodavstva. Kadi-zade se ka snije uspeo sve do najvie islamske pravne asti, do muftije. Dao je svoje ime i jednoj damiji u Carigradu, koja je sagraena na suprotnoj strani od ukur hamama, t j . kupalita u jami (stara cisterna Mocisija) i jednoj dvorani gdje se sluao i uio (re citirao) Kuran. Sultani ja-haseki, Hurem, t j . radosna, nije dugo preivjela dovrenje zgrade Sulejmanije, ni sveano perzijsko po slanstvo koje je estitalo to je zgrada dovrena, n i t i trijumf po novnog postavljanja njezina zeta za velikog vezira i sigurno nas.4 .1558. ljeivanje prijestola jednog od njezinih sinova nakon prijestolonasljednikove smrti. Bila je pokopana uz Sulejmaniju, pod posebnom nadgrobnom zgradom (turbetom). Ova je grobnica Ruskinje, koja se s draesti i talentom od robinje podigla ne samo do Sulejmanove supruge, nego je kao jedina njegova druica u krevetu obrtala po svojoj volji sultana u nadmoi svoga duha i karaktera i ve dugo nakon toga kad su drai njezine ljepote mo rale ocvasti. Imala je udjela u smaknuu dvojice velikih vezira (Ibrahima i Ahmeta) i okrivljuju je to je Sulejman ubio sina Mu stafu. Ona je posijala krvavo sjeme rata izmeu brae, k o j i je doveo kasnije i do toga da su prineve zatvarali u krletku (kafez) harema, a time je dolo i do gubljenja ivaca kod vladara. Ovaj nadgrobni spomenik na groblju Sulejmanije uz bok naj veeg osmanskog cara, kojim je ena neogranieno vladala, kao to je on vladao dravom, stoji usred carskoga grada, na treem 474

od sedam istambulskih breuljaka. To je spomenik koji pobu uje vie slutnje nego onaj na hipodromu, kip konjanika u gr kom Konstantinopolisu, a natpis na njemu prorie rusko osva janje grada. Ta ista godina vidjela je Hureminu i Izabelinu smrt, smrt Ruskinje i Poljakinje, koje su jednaki kobni utjecaj imale na Tursku i Ugarsku, a u m r l i su i Marija, engleska kra ljica, i njezin svekar Karlo V. U isto vrijeme kad je doao perzijski poslanik, pojavili su se na Sulejmanovoj Porti i t r i donosioca pisma uzbekog hana, vladara u zemljama s one strane Oksusa, gospodara Samarkanda i Buhare. Povijest ove vladarske obitelji dospjela je u tako duboki nered, da su ga najnovija istraivanja samo jo povea la, a njegovo razjanjenje iz dosad nekoritenih vrela i dravnih dokumenata prualo bi ve samo po sebi izvjesnu vrijednost, ia ko za istraivae i itaoce osmanske povijesti ne b i bilo neopho dno da se upoznaju s dinastijom Uzbega, kao najbliim savezni cima Osmana protiv Perzijanaca i da se upoznaju s njihovim po drijetlom, jezikom, poloajem i vjerom. Uzbeci su, kao i Osmani, turskoga roda i istoni pogranini susjedi Perzijanaca, kao to su Osmani njihovi zapadni susjedi. I jedni i drugi priznaju sunitski nauk pa su ve i stoga protiv iita, Perzijanaca, a jo vi e su prirodno povezani zajednikim politikim interesom pro tiv pograninog susjeda ije se zemlje nalaze m e u njihovima. Turska uzbeka dinastija ejbani s one strane Oksusa podigla se u isto vrijeme kad je u zemljama s ove strane Oksusa na per zijskom prijestolu vladala dinastija Safija. Uzbeki ahi-beg i ah Ismail, osniva safijske vlasti, stajali su neprijateljski jedan prema drugome i ve smo p r i opisu Ismailovih djela u bici kod Merva spomenuli da je njegov ratni trofej bila ahi-begova lu banja to j u je Ismail uvijek nosio sobom, a bila je optoena zlatom i dragim kamenjem. Bilo je to po starom barbarskom obiaju, po kojem je i K r u m , bugarski kralj, pretvorio lubanju grkog cara Nikeforosa u posudu za pie a isto je uinio i longobardski kralj Alboin s gepidskim kraljem Kunimundom. ahi-beg, sin aha Budaka, bio je unuk Ebulhajra ahbahta i l i ei-bega, hana Kipaka, koji je, poto je osvojio Samarkand, zapro sio enu ubijenoga gospodara zemlje, Abdulaziza Mirze, Ulug-begovu sestru. Ona mu je rodila dva sina, Kudkundija (naziva j u ga i Kudum) i Sunduka. Jedna druga ena rodila m u je t r i sina: ahbudaka, H u d k u m a i Sandara. Poto je Ebusaid, T i murov praunuk, potuen i ubijen od Uzun Hasana, naslijedio ga je njegov sin, sultan Ahmet. Poslije njegove smrti je ahi-beg 1408. opsjedao u Samarkandu Ahmetova unuka, Usta Aliju, Mahmutova sina, obeanjima ga izmamio i ubio. Odsad je ahi-beg bio 1504. gospodar zemalja s one strane Oksusa, iz kojih ga je dodue na t r i godine protjerao Baber, Ebusaidov unuk, gospodar Kabula, ali ga je najposlije ahi-beg potisnuo natrag u Kabul. ahi-beg je vladao zemljama s one strane Oksusa sve do nesretne 475

1510. bitke kod Merva. Nakon te bitke je Baber Mirza opet uao iz Kabula u zemlju, ali ga je odande protjerao Kudkundi, ahibegov stric. Kudkundi je vladao dvadeset i t r i godine i za to se vrijeme esto puta borio, veinom pobjedonsno, s perzijskim a1531. hovima, sa ahom Ismailom i njegovim sinom Tahmaspom; na roito se borio s Ismaiiovim velikim vezirom, emirom Nernsanijem, sa ezdeset tisua ljudi kod Giddevana, a u toj bici je pao veliki vezir. Zatim je Baber Mirza po drugi puta prodro iz Kabula, povukao se i poslije se vie nije pojavio u Transoksijan i j i . Kudkundijev sin, Ebusaid, vladao je est godina iza svoga 1539. oca. On je izvrio opsadu nad Tahmaspovirn sinom, princom Eehramom u Heratu, ali se povukao preko Oksusa kad se pribli io ah. Poslije njega je na prijestol doao Ubejdullah, unuk aha Budaka, ejbani jev neak; bio je hrabar vladar i pobjei vao je u ratovima protiv Perzijanaca. Ubio ih je oko etiri tisu e, a namjesnika Herata, Halife Rumlija je izvan N i a b u r a pot puno unitio. Dobro je bio poduen u zakonodavstvu, vjet go vornik i sam turski pjesnik, volio je i cijenio pjesnike i ue njake. Sve do Ubejdullaha nema u osmanskoj povijesti vijesti ni o kakvoj vezi izmeu Carigrada i zemalja na Oksusu. Do te je veze ipak s: svim prirodno dolo izmeu Sulejmana i Ubeiullaha za posljednjeg perzijskog rata. Bila su to dva saveznika protiv perzijskog aha, njihova zajednikog neprijatelja. Pod njim je proirena vlast ejbanijevih preko Oksusa u Horasan, 1543. gdje su posjedovali gradove Bestam i Dama han. Poslije njegove smrti vladao je Abdullah, Kudkundi jev sin, samo est mjeseci, a njega je naslijedio njegov brat Abdul-Latif, nazvan i Abdulaziz, pravedan i mudar vladar, a vladao je dvanaest godina. Ovom je Sulejman poslao s perzijske vojne ne samo prijateljske rije1554. i, ve i djelotvornu ratnu pomo, t r i stotine janjiara i topo ve, koje je pratio jedan poslanik. To je bilo poslanstvo dostoj no Sulejmanova vojnikog talenta. Kad je ovo stiglo, urnro je Abdulaziz, a Burak-han (Ebulhajrov unuk, iji je sin S u n d u k ) , domogao se vlasti. Kako je do nje doao, kau njegove rijei u pismu Sulejmanu gdje mu najavljuje da je doao na prijestol, a ini to na slijedei nain: Poto je Abdulaziz-han otiao u raj, doao je red za halifat i svjetsku vlast na nas, brau, koja bo rave u Samarkandu kod hana, a drugi su sultani gospodari ut vrda Dabusi, Kufin, Kermine, Ke, Kari i Hazara. Vjerujui nji hovoj vrstoi, suprotstavili su se, tako da smo zadnjih nekoli ko godina morali ratovati. Time se ispriava za zakanjenje obavijesti od dolaska janjiara i topova, koje je sultan poslao kao obeanu p o m o protiv Perzije. Sada je on gospodar Samarkanda, Pir Mehmed Sultan i njegova b r a a su pobjegli; sve nji hove utvrde su osvojene, samo Buhara se j o vrsto dri. im 2.1556. ova padne, poi e u Horasan. Napisano u Samarkandu. Ali ve dva mjeseca zatim javio mu je o daljnjim svojim pobjeda476

ma iz Buhare. Vijest je donio Nizamudin Ahmet au-beg koji mj.4.1556. se bio povratio. Donosilac treeg pisma bio je ejh Muslihudin Mustafa, koji je otiao u Carigrad da posjeti svoje tamonje ro ake. Sulejman je odgovorio Nevruz Ahmet Behadiru, prozva nom jo i Burak-han, u dva posebna pisma; u jednom da se preporuuje ejhu koji posjeuje svoje roake, a drugo kao od govor na ono pismo to je donio Kutluk Fuladi, gdje ga obavje uje o svom dolasku na prijestol, da je spreman podrati oso bito prijateljstvo koje je ve bio sklopio sa Abdullahom i Abdul-Latifom, ali da pomo zasada ne moe pruiti niti p r i m i t i (zbog mira s Perzijom) i da su poslovi vezani za svoje sate. U Ugarskoj se oruano primirje, koje su Ferdinandovi po slanici u Amasiji isposlovali na est mjeseci, nije moglo do kra ja sprovesti zbog osobnog ogorenja koje je povealo neprija teljstva. Usprkos miru, b i l i su dvoboji na granici i upadi leteih odreda stalno na dnevnome redu. Tako je hrvatski ban zatraio doputenje da se s bosanskim p a o m mjeri u dvoboju, a ple mi Ungnad, vrhovni zapovjednik tajerske vojske, odredio m u je da po carevom nalogu ode iz Ptuja u Sv. Georgen uz uvjet da svaka strana ne doe s vie nego t r i , etiri i l i najvie pet stotina konja. Ipak je ova dozvola kasnije povuena na temelju Ungnadova miljenja, da bi se takvim dvobojem od pola tisue bora ca na svakoj strani lako moglo poremetiti oruano primirje. Budimski se p a a Tujhun tuio u jednom pismu Sforziji Pallaviciniju na paljenje sela Baja, Paks i Geregai i na ispade Wolfa Dersffvja iz Sigeta i Stjepana Dersffvja iz Kapovara, pa pro tiv onih Pape, Palote i na utvrenje Tura sa strane Palanke. Uza lud je bjesnio Marko Stani, zapovjednik, provodei po Ferdinandovoj zapovijedi okrutnu strogost protiv hajduka koji selja ke m u e iznuivanjem; uzalud i m je dao izbosti oi i l i i h je puanim prahom raznio na komade. Tujhun je bio prisiljen sam poi protiv njihovih razbojniikh gnijezda Korotna, Kapovara i Baboe. Za taj kazneni pohod sakupio je bega Stolnoga Bio grada, Arslan-bega, Mehmed-paina sina (koji je Jahjapain sin), bega iz Grana, Ahmeta, iz Nograda Sulejman-bega, iz Seksarda Sinana, Ahmeta iz Geregala, Mehmeda iz Hatvana i Masuma iz Simontornija. Sa svih sedam begova poe Tujhun, beglerbeg, protiv spomenuta t r i mjesta. Prva dva mjesta su njihovi zapo vjednici kukaviki napustili i ona su se odmah predala, a tree se predalo uz uvjet da slobodno odu, p r i e m u su t r i hajdukakolovoe, turski prebjezi, bili prokrijumareni na jednim koli ma, pokriveni slaninom i svinjskim koama koje su za Turke bi l i pojam uasa. Tujhun je htio izvriti opsadu Sigeta, ali se po vukao, budui je bilo poodmaklo godinje doba, pa se nakon ne koliko dana vratio u Peuh. Poslije njegova odlaska p o k u a o 25.10.1555. je Kerecsenyi napustiti utvrdu Geregai, u kojoj je bilo stotinu i etrnaest Turaka, koji su napadae, a bili su premoni, odbili i ovi su izgubili ezdeset i etiri ovjeka. Ovu je ratnu dogodov477

21.5.1556. 24.5.

21.6.

21.7.1556.

stinu, to je preuuju m a a r s k i historiari, opisao geregalski sudac, turski Tinodi onoga vremena, u prozainim, ali vrlo vje r n i m stihovima, kao t o je onaj opjevao opsadu Temivara. Sulejman je naloio da opsadu Sigeta, t o j u je Tujhun pro pustio, izvede budimski namjesnik, evnuh Ali-beg. Vrativi se nakon perzijskog mira s perzijske granice, bio je opet postav ljen na prijanje namjesniko mjesto. Bio je malen i podbuhla lica (kao veina evnuha), hrapava glasa (to je kod ovih iznim ka), tamne puti, s glavom m e u ramenima i dva zuba koja su kao u vepra strila iz usta. Ukopljenik, koji je uostalom bio isto toli ko hrabar koliko se razumio u ratna umijea, izjavio je Ferdi nandovim poslanicima da se upravo sprema podjarmiti Maare, ali ne p u k o m i m a e m , nego toljagom i buzdovanom. Poslani ci su odgovorili, neka samo ide, susrest e mueve koji e na to ljage odgovoriti tanetima, a na buzdovan kopljem. Dne 21. svibnja (maja) se Ali-paa s Dervi-begom iz Peuha, Ahmet-begom iz Baboe, Nasuh-begom iz Kopanjija i s drugim sandakbezima utaborio kod utvrde Sv. Lorenca, jednu m i l j u udaljenu o d Si geta. Nakon t r i dana je poela opsada, predigra one nakon de set godina, po kojoj e Siget zauvijek biti proslavljen u povijes ti.to dulje e druga opsada koristiti nau panju, to krai mo emo b i t i u prvoj. Turci su sa dvadeset i pet tisua vozova suho ga granja i drva napunili opkop i navaljivali mjesec dana na tvravu nakon t o su se pojavili pred Sigetom i osvojili grad. Alaj-beg i Nasuh, Kasim-begov neak, beg iz Kopanjija, i vie od sedam stotina i h je palo. Begovi iz Baboe i olnoka, Ahmet i Mahmut, bili su ranjeni, a janjiarski aga Veli je zarobljen. Dvadeset i devet glava su kao trofeji donesene u tvravu, drvo i suho granje u opkopu je spaljeno, premda je i jedan dio gra da pretrpio poar. Dok su Turci bili pod Sigetom, opsjedali su palatin Toma Nadasdy s austrijskim, tajerskim, bavarskim i m a a r s k i m etama Babou; oba Polvveilera, Heinrich od Puchheima i Johann Rauber predvodili su austrijske vojnike s pu kama, openito nazvane crni avoli. Stari Lenkovi zapovije dao je eti od t r i stotine husara. tajerci, Andrija Rindscheidt vodio je est stotina teko naoruanih konjanika, a Siegesdorfer est stotina pjeaka. Topnitvo je doveo Georg Tanhausen iz Graca preko Rodovljice u Kanju; njemu se pridrue Maari Franjo Tahi, Ivan Petho, dva Banfvja i Nikola Zrinjski, te do brovoljci koje su sakupili u planinskim gradovima, dobrovoljci s granice, hajduci, martolozi, uskoci i Morlaci. Pod raznim ime nima je to bila jedna te ista pljakaka bagra. Kad je Ali-paa uo o opsadi Baboe, ostavio je ete da se nastavi opsada Sige ta, ali je sam poao u susret palatinu s dvadeset tisua konjani ka, deset tisua janjiara i isto toliko martolosa, t j . i srpskih, odasvud sakupljenih vojnika-pljakaa. Tono dva mjeseca na kon to su se Turci pojavili pred Sigetom, a mjesec dana nakon navale na tvravu, stajao je Ali-paa sa svojom vojskom nasu478

prot m a a r s k o j , pa je na Rinji bio potuen. Ahmet-beg je tada napustio Babou, a osvajai su zapalili utvrdu i digli je u zrak. Od Ferdinandovih eta pali su: palatinov polubrat, Jakob Nadasdy, Ivan obor, tajerci Theobald Ziegler i Kristoph Siegesdorfer sa dvije stotine i sedamdeset junaka. Zatim se Ali-paa vrati do opsade Sigeta to j u je prekinuo zadnjeg dana srpnja. Pallavicini, Polvveiler, Lenkovi i Zrinjski su vodili svoje ete protiv Korotne koju su na juri zauzeli, a turske su posade napustile Sv. Martin, Sv. Lorenz, Sellje i Geregai. Kasim je sa est tisu a ljudi uzalud navaljivao na urgu i Musu, a ehaja rumelijskog beglerbega navaljivao je na Siget. Onaj se povukao, ovaj je zarobljen. Ali-paa je u ovom boju izgubio vie od deset tisu a ljudi. Rat je bio astan za Maare, a sramotan za Nijemce koji su, po starom obiaju njemakih vojnika, pretresali mrtve zbog zlata i pljakali ih. U Bosni je Alija Malko, novi sandakbeg, p o k u a o jo pri je opsade Sigeta osvojiti gradove K r u p u i Kostanjicu, koja je Unom okruena poput otoka. Kad ga je u tom sprijeila bud nost Zrinjskoga utvrdio je gradove Buni i Perui. Nakon op sada Sigeta, zemlja izmeu Une i Kupe opustoena je ognjem i maem, a Kostajnica je osvojena. Bosanski sandakbeg je hra brog Zrinjskog izazvao na dvoboj i , mada je Ferdinand nedavno zabranio svaki dvoboj na granici, Zrinjski se ipak pojavio na za to odreenom polju Koprivnice. Imao je dobru pratnju od deset tisua ljudi tako da se bosanski sandakbeg nije usudio napasti. Ovoga je uskoro zamijenio Ferhat, koji je iz Poege po ao s nekoliko tisua Turaka prema slovenskoj granici, gdje ih doeka tajerski general Lenkovi na prijevoju Rakonig i sv. Jeleni s t r i stotine teko naoruanih Nijemaca, stotinu lako nao ruanih hrvatskih konjanika i stotinu Talijana s p u k a m a . Ovi su tako estoko napadali uz bojni poklik: U Boje ime!, da je bilo dvije tisue ubijenih i nekoliko stotina zarobljenih. Na kon dvije godine je daleko jaa vojska leteih odreda, od pet naest do esnaest tisua ljudi, pola prema Metlici u Kranjskoj. Odavde su krenuli u Gote i Rajfnic odakle su se letei odredi kao bujica razlili preko Adelsberga, Cerknice, Karsta, Brega sve do Klanjca. Nakon jednog napada na Tabor kod Klanjca oplja kali su stoku i ugrabili ljude, pa su poli natrag preko Grobni ka kroz dolinu. One godine prije posljednjeg krstarenja po Kranju pala je Tata Turcima u ruke zbog nemarnosti zapovjednika i zbog budne lukavosti Hamza-bega, sandakbega Stolnoga Bio grada, koji je, jo kad je bio sandakbeg u Seeniju tako sretno napao Filek i zauzeo ga. Dotis i l i Tata, u upaniji Komarna, lei na uzvisini i sat i po vremena od desne obale Dunava, te ima pregled daleko unao kolo. Matija Korvin pretvorio je grad vrtovima i kupalitima u kraljevsko odmaralite. Ribnjak ispod grada, dva sata hoda po opsegu, prua bogat prihod od razliitih riba. Kamenolom 479

25.7. 31.7.

16.7.

m j . 5.1558.

kod crkve sv. Ivana od raznobojnoga je mramora, jedan drugi je od lakog princa. Prvi slui klesarima za izradu umjetnina, a ovaj graditeljima za svodove; to je podatljiv i lako obradiv materijal. Ivan Nagy, zapovjednik, otiao je po privatnom pos lu u susjedni Komarn. Posada je leala u bezbrinom, pijanom snu. Hamza-beg, koga su uhode o tom obavijestile, pribliio se nou; popeo se ljestvama na vanjski bedem grada i u samu tvravu i ubio pijanu strau prije nego to se probudila od pi janstva. I Haaezd, koji. lei na jednoj utvrdi na stijeni uz Balaton, napadnut je i zauzet od Hamzinih leteih, t j . vojnika grabenika. Nakon zauzea Tate poslao je Rustem Perzijanca Velida13.10. na iz Budima, sandakbega iz Fileka, da poduzme pljakaki po hod na Cips. Od posada Tata, Grana, Vesprema, Vasa, Ha Iva na, Seenija, Pete i Budima sakupio je oko t r i tisue ljudi, s kojima je spalio iko. Ferdinandu vjerni erdeljski kapetani Grgur Bebek, Ivan Petho i Emerik Teiekessv suzbili su ovoga kod sela Kafe, na rijeci Zajo sa znatnim gubitkom, ali i m je je dan aga genilija i jedan od belija uzeo dvije tisue sabranih zarobljenika, a meu njima i t r i stotine Turaka, zajedno s eti r i zastave.

[Ferdinand nije prestao b i t i uporan da, tuei se stalno na ove napade i zauzea, isposluje m i r tako da m u sultan dozvoli 1555. zaposjedanje Erdelja. Busbek je ponovno iste godine, kada je sultana napustio u Amasiji, bio poslan u Carigrad, gdje je sul tan odgovorio da e svoj stav poslati po dravnom glasniku. I poslanici kraljice Izabele, koji su radili protiv Ferdinandovih, a traili su povrat Lipe i Temivara, nisu bolje proli. Kako su Turci traili Siget preko Vrania i Zaya, to Busbek dobije novu uputu: predaja Sigeta nije spojiva sa kraljevskom au, ali se i to moe dogoditi ako bi se povratila Tata. Sklopljeno je, p r i nategi, novo primirje na sedam mjeseci. 1559. S poetka 1559 godine Busbek je mogao javiti u Be da ima izgleda za sklapanje mira na osam godina na osnovi postojeeg stanja stvari, bez nade u povrat Tate. Na to je Ferdinand po slao etiri po sadraju razliita ugovorna dokumenta, u kojima povoljnijima je unio lan o povratu Tate, Fileka i kanjavanju Hamza-bega, a u etvrtom, sastavljenom prema zadnjoj izjavi Rustem-pae, bio je ovaj lan izostavljen. Busbek je predao najnepovoljniji dokumenat kao jedini, jer je drao da ima osnova 7. 6. za njegovo usvajanje. Primljen je kod sultana u Uskiidaru (Sku tari), no nije imao nikakva uspjeha, jer je sultan htio Siget. Po to nije uspio sklopiti mir, ponovno je stavljen u han za posla nike, a zapravo je to bila neka vrsta kunog zatvora. Tamo je kratio dane skupljajui ivotinje, biljke i rukopise, posjeujui prijatelje k o j i m u nisu b i l i uskraeni; dolazili su mu Dubrova ni, Venecijanci, Firentinci i Grci. 480

U to vrijeme dolaze u Carigrad mnoga poslanstva. Osim po slanika kralja Ferdinanda i kraljice Izabele, doao je i Dadijan od Kolhisa na poklonjenje i predao sultanu krasan rubin na dar. Tada je pisao sultan i ruskom vladaru i po prvi puta ga na zvao carem, podsjeajui ga na stare prijateljske veze Turske i Rusije i preporuujui trgovce koje je slao u Moskvu u kupovi nu. Osim venecijanskog i francuskog poslanika, stigao je i agent kralja panjolske, Franchi sa Hiosa, k o j i je molio mir, kao i enoveki konzul, ali bez uspjeha. Tada se vodila prepiska sa vojvodom od Ferare. Ovaj je u pismu Rustemu dao dozvolu da se brat idova Luana Miqueza sa obitelji iseli iz Ferare. Juan Miquez bio je portugalski idov, kasnije nazvan Don Josip, k o j i se znao toliko dodvoriti sultanu Selimu da je pod njegovom vladavinom imao kao dvorski i dravni idov najznaajniji utje caj na sve poslove, pa se uzvisio do poloaja vojvode Naksosa. Tako usluan kao vojvoda od Ferare nije bio Ferdinandov pos lanik Busbek spram Ferhat-pae koji je po porijeklu bio Ma ar. Paa je zatraio da se puste k njemu otputovati njegov otac, mati i sestra. Busbek, koji je znao da je Ferhat ve preveo na Islam oca i brata, odgovorio je da je to sasvim lako, ako se ne dira u njihovu vjeru. Ovaj je Ferhat kao janjiarski aga pro vodio tako strogu vojniku stegu da se toliko omilio sultanu da ga je oenio svojom unukom, sultanijom Humaj, keri naj draeg njegovog sina Mehmeda, te ga, budui da je ve bilo e t i r i vezira, postavi za petog. Ferhat je lijepo pisao, pa je to pri mjenjivao na pisanje Kurana, a primjerak takvog Kurana pro davao je za 100 dukata. Novac je stavljao skupa, da b i njime namirio trokove svoga pokopa. N i u povijesti ni u arhivi nema obavijesti o nekadanjem imenu i l i rodnom mjestu Ferhata, koji se uzdigao do srodstva sa sultanom i prvog petog po redu vezira Osmanskog carstva. Dolazak Sulejmana u Uskiidar nije bio sluajan. On je bio 5.6.1558. u vezi sa njegovom namjerom da bude blie sinovima m e u ko j i m a je izbila svaa oko nasljedstva to je prijetila prerasti u opasni graanski rat. Ma koliko Busbekova pisma bila vjerodo stojna, ipak se u njima gledalo jednostrano na ovo. Dosada ni jedan evropski historiar nije koristio najvjerodostojnije izlaga nje uzroka i pokretaa svae oko naslijea to se nalazi u Alije. On je ne samo imao uvid u pisma izmeu Bajezida i sultana, nego je ova zadnja i skicirao kao slubenik vrhovnog dvorskog upravitelja Lala Mustafa-pae, te je o toj traginoj povijesti napi sao posebno djelo. Mustafa, kao tienik prethodnog velikog vezira Ahmet-pae, bio je Rustem-pai mrzak. im je ovaj ponovno doao na vlast, smjesta je tadanjeg drugog konjunika Mustafu liio ovog poloaja i dao m u nii, vrhovnog trpeznika, a onda ga udaljio kao sandakbega Safeda; nakon toga, znajui za Mustafinu pri31 Historija Osmanskog carstva

481

vrenost princu Bajezidu, imenovao ga je za vrhovnog dvorskog upravitelja Selima u nadi da e ga ovaj konano maknuti s pu ta. Ovaj plan je potpuno promaio, jer je Mustafa, vei splet kar od Rustema, vidio u novom poloaju najbolju priliku, uz n a p u t a n j e svoje privrenosti Bajezidu, da se dodvoravanjem Selimu (ukoliko ovaj zadobije prijestol) domogne najvieg utje1556. aja i poloaja. On zapone spletkariti kod Selima protiv Ruste ma kao navodno sklonog Bajezidu i kao onog koji Selima kao raspusnika ocrnjuje kod sultana; stvar b i krenula nabolje, kad bi mu on dao odrijeene ruke. Selim ga ovlasti da radi kako on smatra da treba raditi i naznai m u poloaj velikog vezira ako doe na vlast. Mustafa, onda, napie pismo Bajezidu, glume i staru privrenost, kako je lako maknuti Selima s puta vla sti, jer je duboko utonuo u movaru rasputenosti, pokae to pismo Selimu i poalje ga. Bajezid se upusti u igru i zatrai sa vjet od izdajnika, a ovaj mu odgovori da b i bilo najbolje da uv rijedi Selima, izazove ga na dvoboj i tako ga se rijei. Ovaj to poslua, napie jedno pogrdno pismo, priloi mu ensku halji nu, kapicu i preslicu, a Selim sve to dostavi Sulejmanu. Sultan se naljuti zbog toga to je Bajezid princ, a osobito zbog tako nedostojnog ponaanja spram starijeg brata, te mu napie pis ma u kojima ga izgrdi zbog toga i poui. Mustafa dade uhvati t i i usmrtiti glasnike, pisma spaliti, a Selim izvijesti sultana kao da je to Bajezidovo djelo. Na to razjareni sultan, smatrajui da l j i ostanak Bajezida kao namjesnika u Konji opasnim za dravu, jer su m u odatle otvoreni putevi za Siriju i Egipat, zakljui da izvri promjenu namjesnitva. Da b i svojoj odluci oduzeo vid odbojnosti, protegne je i na Selima; Bajezid dobije Rum umje sto Karamana, a Selim Anadol mjesto Saruhana, s t i m da prvi prenese sjedite iz Konje u Amasiju, a drugi iz Manise u Kuta hiju. Selim smjesta krene, ali Bajezid ostane u Konji. Tada sul tan poalje etvrtog vezira Pertev-pau da ga pokrene na poslu nost; a da bi izbjegao uzbuenja, poalje i Selimu treeg vezi ra Mehmed-pau Sokolovia, da b i narod mislio da se radi o oinskoj panji. Bajezid odbije poslunost i skupi vojsku od oko 20.000 Kurda, Turkmena i Sirijaca. Na tu vijest, naredi Su lejman anadolskom i karamanskom pai, Denabiju i Solak Ferhatu, Seiimovom prijanjem vrhovnom dvorskom upravitelju, beglerbegu Zulkadra, Gilun Ali-pai i beglerbegu Adane Piri-pai da se s vojskom skupe u ravnici Konje, da bi se suprotstavili 8.5.1559. na svaki Bajezidov oruani pokuaj. I Mehmed Sokolovi je ta mo upuen sa 1.000 janjiara, sa sipahima (spahijama) i silahdarima, s topnicima i oruarima. 30. svibnja (maja) bio je odlu ujui dan Selimova i Bajezidova polaganja prava na prijestol; 29.5. ve dan ranije vodila se vatrena borba, ali nitko nije prevagnuo. A dan kasnije je Bajezid potpuno potuen i pobjegao je sa svo j i m sinom Orhanom ka Amasiji. Odatle je napisao pismo, preklinjui, sa krvavim suzama pokajanja, za oev oprost u ime 482

sebe i svoga sina, ali je i ovo pismo uhvatio Lala Mustafa-paa. Ono, tako, nije dolo sultanu u ruke, koji, sedmi dan po obavi- 6.6. jesti o ishodu bitke, poe u Uskiidar da b i bio blie p o p r i t u bratskog rata. Bajezid, mada pobijeen, ipak je naao toliko odanosti u narodu (u njegovim oima je bio slian Sulejmanu, dok je Selim liio na majku, a i vodio je miran ivot nasuprot Selimovom raskalaenom), da je mogao skupiti 12.000 ratnika, kojima povjeri sebe i sinove i s njima krene put perzijske grani ce. Sulejman naredi Mehmedu Sokoloviu i rumelijskom begler begu Kizil Ahmetii Mustafi, da slijede, skupa sa princom Se limom, Bajezida i njegovu vojsku. Selim se zaustavi u Sivasu da saeka vezira, a ostalima dade nalog da m u brata dalje progone. Ovi dostignu bjeee blizu perzijske granice kod Sat ukurija (produena jama), gdje, nakon estoka boja, bjegunci odmah vie zbog brzih konja nego oruja, nastave svoj put prijeko u Perziju. Sultan tada naredi veziru Mehmed-pai i namjesniku Adane Ramazanoglu Piri-pai da prezime u Halebu (Alep). Lala Mustafa, ije su spletke sada postale jasne Rustem-pai, bio je u nemilosti otpravljen u sandak Poege. Na Selimovu molbu bio je Mustafa upuen iz Poege u Temivar, a odatle, pod izli kom da je potreban na perzijskoj granici, poslan za namjesnika u Van. Sulejman i Selim upute pismo perzijskom ahu da ga o bavijeste o Bajezidovom zloinu protiv drave i da ga opomenu da ne poremeti m i r time to bi ga primio. ah, m e u t i m , doeka Bajezidov dolazak kao namiru za ra niji doek svoga brata Elkas Mirze u Carigradu. On m u poalje uglednu delegaciju s molbom da doe u Tebriz, gdje b i ga on osobno doekao dobrodolicom i darovima, to i uini s perzij skim sjajem. Trideset zdjela zlata i srebra, bisera i dragog ka menja prosuto je na prinevu glavu, a privedeno m u je devet krasno ukraenih konja. Princ je uzvratio osmanskim sjajem. Put, kojim se ah kretao, bio je pokriven atlasom, damastom, kadifom i bogatim tkaninama, a protudar je bilo pedeset turkmenskih konja sa zlatnim pokrivaima ispod sedla i dvanaest srebrnih oprema. Bilo to se plaio prisua Bajezida sa vojskom radi svoga prijestola bilo to se nadao koristi ako izrui princa u oe ve ruke, sada se ah ponaao nevjerno. Dolo je do neobine i dugotrajne prepiske izmeu njega, s jedne strane, i sultana i princa Selima, s druge strane. U pismima, to su stalno kolala u oba pravca, jedni su zahtijevali izruenje Bajezida (Sulejman) ili njegovo izruenje odnosno smrt (Selim), a drugi (ah) je na stojao izbiti iz toga najvei dobitak, kao na primjer sandake, namjesnitva (Bagdada i drugog nekog mjesta p r i granici), us tupke na grobu Alije i Huseina za perzijske hodoasnike, i t d . Na ponaanje aha alio se Sulejman u pismima drugim knezo vima, kao Pir Mehmedu, gospodaru Uzbega, Aliji, turkmenskom
31*

483

hanu, i Ibrahimu, alanskom hanu, pa ak i u pismu knezu Gru zije kojeg je pozivao da se izvue ispod perzijske vlasti i podloi osmanskoj. U m e u v r e m e n u se prinev poloaj pogoravao. Najprije je ah zatraio 3.000 njegovih ratnika da b i sudjelovali u njego vom pohodu u Astrabadu, to nije mogao dobiti, a, osim toga, bih su ve i kupljeni. Zatim je dolo do guve, jer je, na jednoj sveanosti, izdajniki Bajezidov sobar dao do znanja ahu da se treba bojati Bajezida. Ta guva, u kojoj je i narod krenuo na Bajezidovu kuu, bila je ipak izglaena od strane domaina 12.2.1560. uz isprike. A l i malo dana zatim, kada se vraao sa sveanosti, na koju ga je bio pozvao ah, doekan je od vojnika, koji mu pobiju tjelesnu pratnju, i sa sinovima zatvoren. Taj dan je pogu bljeno vie od 1.000 njegovih tjelesnih uvara koji su se uzbu nili zbog njegova zatoenja. ah se princu ispriavao za sve to s izlikom da je to mjera njegove sigurnosti od narodne nesmo trenosti i uvrede. Uskoro je doao Sulejmanov poslanik s pis mom i darovima, te je pitanje izruenja bilo j o samo pitanje naina na koji da se to izvede, naime ah je traio naina da izvrda svoju prisegu Bajezidu kojem je jamio da ga nee nika da predati u oeve ruke. Smislio je to tako da ga ne preda Su lejmanovim, nego Selimovim poslanicima. Perzijska politika i la je u ovu sramotu zbog toga to je htjela sa Selimom, naslje dnikom ve sasvim ostarjelog Sulejmana, unaprijed osigurati mir i prijateljstvo. Izmijenjena su i pisma prijateljstva i darovi. Tada su odreeni namjesnik Vana, Husrev-paa, i sobar Sinan-aga, kao Sulejmanovi poslanici, a od Selima je poslan aubaa Ali-aga u dvojakom svojstvu, kao poslanik i kao delat. Kada je ah zapitao Sinana da l i on poznaje princa, ovaj odgo vori da ga zna jo kao golobradog djeaka, ali da ga odonda ni je vidio, no da e ga prepoznati po oima i obrvama. To je ahu posluilo izlikom za sramotni postupak, jer je, pred predaju, dao nesretnom princu odsjei bradu i kosu; onda ga je predao, obuena u lou halju i gornji dio odjee, opasana uetom, Seli25.9.1561. movom poslaniku k o j i pogubi njega i njegova etiri sina. To se dogodilo u perzijskom Harvuhu, u kojem iiti kuknjavom i alobnim igrokazima odaju poast Huseinovoj muenikoj smrti. Tijela pet osmanskih prineva prenesena su u Sivas, gdje se nji hov grob nalazi pred sjevernim gradskim vratima uz cestu. Poslije toga je ah poslao glasnika s pismima Sulejmanu i Selimu u kojem ih je obavijestio o pogubljenju i navijestio svo j a oekivanja. Pertev-paa, trei vezir, uputio je od strane Sulej mana 300.000, te od strane Selima 100.000 dukata, koji su dosta vljeni ahu u Kazvin. I petog Bajezidovog sina, koji se nalazio u Brusi, dao je sultan uguiti. Primjer je to velikog vladara, koji je svoje oinske osjeaje rtvovao politikim ciljevima, pri mjer koji, naalost, nije rijedak u istonoj i zapadnoj dravnoj povijesti.] 484

GLAVA TRIDESETTREA Od smrti Rustem-pae do Sulejmanove smrti

[Rustem-paa, koji je bio sklon Bajezidu, a ne Selimu, umi re od vodene bolesti kratko po traginom prinevom udesu; na kon Ibrahima najznamenitiji veliki vezir Sulejmanova doba, jer Mehmed Sokolovi, koji je doao na taj poloaj kratko pred nje govu smrt, vie pripada dobu Selima I I i Murata I I I . Petnaest godina svoje vlasti iskoristio je poglavito za to da sakupi blaga sultanu i sebi, ali na raun drave, j e r je bio prvi koji je kupo vinom poloaja otvorio vrata potkupljivosti i kvarenju uprave u svim granama. Jedina dobra strana njegovog financijskog i upravnog sustava bila je umjerenost cijena za namjesnitva u odnosu na one t o su se kasnije za to traile, kao i stalnost na taj nain dobijenih poloaja. Tako je znao vratiti poklone i l i sume t o su bile iznad odreene cijene (na primjer beglerbegu Erzuruma i l i Ferdinandovom poslaniku, budui da za m i r nije bilo uvjeta). Njegovu prirodnu strogost i smrknutost povea vala je j o bojazan da b i se, ako b i bio blai, njegova popustlji vost pripisala njegovoj lakomosti t o je sultanu bila dobro znana. Druge tvrdice su u elji za stjecanjem bile ljubazne, a on je zbog straha bio samo otriji i suzdrajniji; bio je uvijek sje tan, ohol, k r t i odbojan. Svaka rije od njega bijae zapovijed, a kako se nije nikada smijao, bio je predmet pjesnike poruge. Tako je on punio ne samo riznice drave i sultana, unutarnju od harema i izvanjsku od vladarskih prihoda, nego je i u Sedam kula slagao za izvanredne prilike. Na jednoj carskoj odaji po stoji natpis: Blago marom Rustemovim sakupljeno. I sam je ostavio ogroman imetak, to ga dotada nije bio ostavio nijedan veliki vezir: 815 imanja po Rumeliji i Anadoliji, te 476 mlino va, 1.700 robova, 1.900 bojnih konja, 1.106 deva, 5.000 saivenih kaftana i poasnih odijela, 8.000 turbana, 1.100 kapa od zlatne tkanine, 2.900 pancir-koulja, 2.000 oklopa, 600 srebrom okova nih sedala, a 500 optoenih zlatom i dragim kamenjem, 1.500 posrebrenih kaciga, 130 pari zlatnih uzengija, 760 dragim kame njem optoenih sablji 1 1.000 srebrom okovanih kopalja, 800 Kurana, od kojih je 130 ukorieno sa dragim kamenjem, 5.000 knjiga razliitog sadraja, 78.000 dukata, 32 draga kamena, ija je vrijednost bila 112 tovara, t j . 11,200.000 aki, u istu srebru 1.000 tovara, t j . 100,000.000 aki i l i 2,000.000 dukata. Ipak je do bar dio ovoga utroio na zgrade i pobone zaklade, u Carigradu, Ruuku i Hami gradio je i utemeljio damiju, kolu i kuhinju za sirotinju. Njegov nasljednik Ali-paa, drugi vezir, bio m u je prava su protnost. Bio je sin Dalmatinca sa Braa i , j o prije nego t o 485

mu je otac preao na Islam, odveden je kao dijete u Carigrad u janjiare; srodnik Hasta Alije, ehaje velikog vezira Ibrahim-pae, njegovim je utjecajem dospio u carski seraj iz kojeg je izaao kao janjiarski aga, a onda je kao paa, t j . paa od t r i tuga, upuen za namjesnika u Egipat. Bio je tijelom jako debeo, ali duhom je bio lagan, duhovit i domiljat. Pod njim su sretno privoeni kraju ugars-J mirovni pregovori. 1.6.1562. Poetkom lipnja (juna) iz Praga je stigla potvrda za ono to je poslanik Busbek dogovorio sa Ali-paom. Potvrena je go dinja dadbina od 30.000 dukata. Car je obeao kloniti se svih mjesta u Erdelju, a za ona izvan njega nagoditi se sa sinom kra ljice Izabele. Balassa, Bathory i drugi vazali, koji su vraeni i l i koji se trebaju vratiti, trebaju se ukljuiti u uvjete ovog mira, na ije odravanje moraju ozbiljno paziti turski glavari. Svaki prekraj mora se kanjavati, a oni koji se usude oruano napa sti neko mjesto i zauzeti ga, bit e kanjeni smru, dok e se za uzeto mjesto smjesta vratiti. Svaka strana moe uvrivati svo j a mjesta, no ne i tua. Poto Tata nije bila dana, ipak se ure dilo da mjesta i seljaci s one strane Dunava ne budu optereeni. Dosadanje poreske obaveze ostat e iste, bez poveanja i l i pri tiskanja. Za ureenje trgovine, kao i granice, imenovat e se ko mesari, razbojnici bit e kanjeni, dvoboji zabranjeni, a izaziva kanjen. Carski poslanici, poslovni ljudi i branitelji na sudu ima ju pravo drati tumaa. Pod tim se uvjetima obnovio m i r na osam godina. Sa turske strane je nosio dokumente caru u Fran kfurt Portin t u m a Ibrahim (Poljak Strozzeni koji je preao na Islam), no bilo je nesuglasja izmeu dokumenata. Ibrahim je boravio trinaest dana u Frankfurtu, gdje ga je car primio dva puta, a onda je car napustio grad poslavi mu iz Spevera svoj odgovor na vjerodajnicu i dokumente. U isto vrijeme, kada je poslanik bio u Frankfurtu, dolo je veliko perzijsko poslanstvo sa lijepim darovima na koje su Tur ci odgovorili jo ljepim nadmaivi perzijske. Perzijanci su za traili pomo protiv Turkmena i Uzbega, slobodan prolaz preko turskih podruja za perzijske hodoasnike koji idu u Meku, do zvolu za poslanikova oca, koji je bio u pratnji, da okona svoje dane u Jeruzalemu, te izruenje pet sinova hana iz Bitlisa koji su pobjegli ispod ahove vlasti. Prvi zahtjev je iz osnova odbi jen, jer ga ne dozvoljava vjera, budui da su Perzijanci krivo vjerci, a njihovi protivnici suniti; drugi je uskraen, jer bi ho doasnike mogli napasti Arapi, a to bi moglo naruiti mir; tre i se nije prihvatio, jer je neuobiajen; samo je etvrtom udo voljeno. Kratko pred dolazak ovog poslanstva proslavljene su udaje t r i princeze, Sulejmanove unuke. Od t r i Selimove esnaestogo dinje keri, Esmahan se udala za drugog vezira Mehmeda So kolovia, a druga za k a p u d a n p a u Pijala, dok je janjiarski aga Abdulkerim oenio ker usmrenog princa Mustafe. Sultan je 486

bio duboko oaloen kako zbog Bajezidove pobune i pogublje nja, tako i zbog Selimove raspusnosti. On mu je uputio opominjue pismo da ne kri islamsku zabranu pia. Kad ovaj nije posluao, on pogubi njegova dvorjanina, koji se nalazio u Cari gradu, a kojeg je smatrao Selimovim sudrugom u piu, i nare di mu da se njegov sin Murat smjesta uputi u svoj sandak. Se lim suzdri bijes i prividno pristane posluati oca. U prvoj polovici godine, dogodilo se vie sukoba na ugar- 1562. skoi granici. Tako su Rustem, budimski beglerbeg, i Malko, sandakbeg Temivara, napali zajedniki a t m a r i Nemeti, za palili ih, ali i h nisu mogli oteti. Ivan Balassa, da b i pomogao bratu koji je bio u a t m a r u , prebaci se sa 1.000 pjeaka i 1.000 konjanika pred Seenji, iji je zapovjednik Mahmut bio pred a t m a r o m , a grad je prepustio svome zapovjedniku. Ovaj upu ti hitno kapetana (odabai) Beira u Filek da bi od tamonjeg zapovjednika Hasana Prodovia zatraio pomo. Hasan dojuri, napadne Balassu i potue ga uz gubitak od oko 800 ratnika. Ovaj poraz izjednaen je ponovnim osvajanjem utvrde Heezd 14.7.1562. na Balatonu i Zrinjskijevim poduhvatom iz Sigeta. Ovaj je s vojskom preao Dravu da bi razorio kod Monosla zapoetu gra dnju tvrave. Turski vojnici, mada brojem premoniji, razbjegnu se u panici, a jedva se spasi i njihov glavar Arslan-beg ko j i ostavi obilan plijen. Uskoro zatim umre stari Malko, a tije lo mu prenesu njegovi vojnici u Hercegovinu, da bi poivao kraj oca. Vrlo brzo zatim umre i budimski namjesnik, a naslijedi ga Arslan-paa, dotadanji sandakbeg Poege. Hasan Prodovi, san dakbeg Fileka, uz p o m o jednog domaeg ovjeka, to je as prelazio na Islam, a as na Kranstvo, namamio je i uhvatio t r i ugledna Maara (Bebek, Sarkozv, Magocsv) sa pratnjom. Po kuao je uhvatiti i Zrinjskog, ali bez uspjeha. No nastavio je uvrivati utvrdu Monosla na Dravi, dok su letei odredi pro drli u tajersku i odvukli zarobljenike. Znaajni su dogaaji to su se istodobno dogodili u Moldavskoj, iz koje je vladajui knez Aleksandar otjeran od jednog pustolova, kojeg je Ferdinand potajice podravao, a sultan ga je kasnije otvoreno prihvatio. Radi se o Ivanu Baziliku, sinu ne kog pomorskog kapetana; njega je Jakov Heraklides, koji se na zivao despotom Samosa, Parosa i drugih egejskih otoka, na sa m r t i posvojio, a na osnovu toga ga je Karlo V imenovao despo tom t i h otoka, iako na to nije imao nikakvo pravo. Preko Polj ske je BaziJik otiao u Moldavsku, gdje se izdavao za potomka starog kneevskog roda Heraklida. Prisiljen pobjei u Erdelj, otputi se u Poljsku, gdje, pomognut, sakupi vojsku. U poduh vatu na Moldavsku, to ga je potajice pomogao Ferdinand, us- 10.11.1562. pije potui vojvodu Aleksandra koji pobjegne u Carigrad, no bio je bez iega. Taj upad izazove reakciju Porte, no Bazilik uputi poslanika i to ne sa dosadanjih 30.000, nego sa 40.000 dukata. Na to mu Turci podare vojvodstvo Moldavske. Iza aua, koji 487

je nosio povelju o darivanju lena, doao je drugi s nalogom da otpusti strane trupe osim 300 ugarskih kopljanika i 300 pripad nika tjelesne garde, to ovaj poslua. Ova mjera, kao i druge, poglavito financijske, uine ga omrznutim u zemlji. Dolo je do pobune, te je na mjesto Bazilika, k o j i se zatvori u Suavu, do ao neki Tomza, koji je bio njegov nadzornik magazina. U tre em mjesecu opsade Suave, pojavi se jedan sandakbeg sa 500 ratnika i zatrai od Bazilika da se preda uz slobodan othod. Ovaj nije vjerovao ponudi, ali ga posada prisili da je prihvati. 9.11.1563. Kada je izjahao iz grada i doao pred Tomzu, bio je od ovoga ubijen eljeznim buzdovanom. Tomza nije uspio dobiti potvrdu svoje asti od sultana, nego je on ponovno postavio Aleksandra za vojvodu. Prola je i godina dana od mira to ga je Ferdinand sklopio a j o nije bio usaglaen latinski i turski dokument o njemu. Sporilo se mnogo o jednakosti kuluka carevih i sultanovih po danika u Ugarskoj, te o oslobaanju zarobljenika. Veliki vezir Ali-paa je zahtijevao da se dovedu u red hajduci od Sigeta, Eg era i ule, a osloboanje Bebeka, Palvja i Kruia nije mogao zagovarati, jer nisu ispunjeni uvjeti postavljeni za panjolce Alvara i Sanchija, a nije ni plaen cijeli duni novani iznos, ne go samo jedan njegov dio. Albrecht od Wyssa, austrijski posla nik, prvi redoviti na Porti, dobio je uput da i za Filipa I I prego vara o m i r u na osam do deset godina, jer je raniji pokuaj pro pao; Ali-paa je bio sklon tomu, ali ne prije nego se isplati dar u novcu. Jedan roeni Korzikanac, francuski pukovnik, pred stavio se velikom veziru s pismom francuskog kralja, da se s po mou turske flote njegova domovina Korzika podvrgne Porti kao porezno-obavezna provincija. A enoveki poklisar, koji je zatraio kapitulaciju za Republiku, bio je otpravljen s odgo vorom da se za to mora opunomoiti jedan poslanik. Bolje sre e su bili Firentinci koji su se uspjeli izjednaiti s Venecijancima, a poglavito u slobodi trgovine svilom iz Bruse i zastupanju po konzulu u sudskim sporovima, te slobodi plovidbe Crnim morem. Brojna su bila i poljska poslanstva. U Veneciju je kao komesar bio odaslan au Alija. Dosta je bilo poslanikog kre tanja i sa azijskih dvorova. Hindusi su doli moliti za p o m o protiv Portugalaca, alirski poslanik je preklinjao za promjenu namjesnika, a tunisko poslanstvo za p o d r k u za osvojenje Golete. 20.9.1563. Ravnodnevnice iste godine dogodi se najvea poplava u bli zini Carigrada, to se spominje u osmanskim historijama. Sulej man je tog dana izjahao u lov prema dolini Hakalidere i upra vo je bio doao do vrtova Iskender-elebije (pod Bagdadom po gubljenog defterdara) to lee na obali mora, kada izbi strahovi to nevrijeme, to potraj a dvadeset etiri sata bez prekida a se damdeset etiri se sruivalo. Dvije rjeice ekmede silno su po rasle i preplavile cijeli kraj. Iz doline voda pokulja, potopi pa488

lau Iskenderovu u kojoj se nalazio Sulejman; on b i se utopio, da ga nije na leima jedan snaan ovjek iznio u gornji pregradak sobe do koje je voda bila doprla. Voda je sve potopila, sru ila je Sulejmanov nedavno izgraeni vodovod. Na lijepoj rav nici Slatkih voda otplavljeni su golemi platani i razruena izle tita i imanja. Slatke vode su nosile ostatke svojih obala do pre dgraa Ejub, gdje su ak prodrle u damiju i bile lakat iznad Ejubova groba. Pristanite Carigrada i obale Bosfora nisu mo gli podnijeti svu priteklu vodu, pa su se na njima osipala zda nja, osim najvrih. Mostovi na velikoj i maloj ekmedi su se sruili, a voda mora bila je cijelu sedmicu slatka. Sulejman od redi 500.000 dukata za popravak vodovoda i za most preko ekmede koji e moi odoljeti b u d u i m poplavama. Vodovod je nekada bio postavljen pod Sufi Alijom, koji je od generala oruara unaprijeen za vrhovnog sobara, a potom za Selimova vrhovnog dvorskog upravitelja. Stotinu deset olov nih cijevi (Kile), svaka t r i palca u preniku, dovodile su vodu u Carigrad. Za to djelo je Sufi Alija dobio mjesto beglerbega Maraa. Sve je ovo sada najveim dijelom bilo razrueno, te je Su lejman zapoeo gradnju iznova unutar i izvan grada, to ga i danas krasi i napaja. Oba najvea vodovoda podigli su prvotno Hadrijan i Konstantin, a kasnije obnovili Justinijan i Valens. Dobijali su vodu od etiri zajaena priuvita (selo Biograd, do lina Evhadedin, te sela Havaskoi i Halkali). Da b i sabrao vode prva dva, a unutra sproveo rjeicu Hidralis, koja je dolazila od sela Biograda, Andronik Komnen je izgradio vodenu ostavu i kulu. Ve je Mehmed I I izgradio priuvita Havaskoi i Halka l i , da b i opskrbljivao Valensov vodovod. Sulejman je obnovio oba vodovoda, naveo je vodu sa imanja Turundkei, a vodio je vodu viim lukovima od jednog brijega do drugog; iz osnova je ponovno izgradio i Andronikove bazene i oba vodovoda. Jo je Justinijan bio izgradio kameni most preko ua obje rijeke (Melas i Atiras) u more, no bio je razoren u velikom potresu za njegova doba. Car Bazilije Macedonac podigao je drveni, no taj je kasnije, za Lea Armenca, izgorio sa svim zgradama. Da b i ovaj most, tako vaan za promet i dovoz u glavni grad, osigu rao od vatre, vode i potresa, naloio je Sulejman graditelju Si nanu da ga izgradi tako da bude vrst i lijep. Ovaj ga zapone graditi u obliku magaree grbae i tek je za Selima dovren. Od ovih prirodnih dogaaja prelaze osmanski historiari odmah na dvije godine kasniju opsadu Malte. Po s m r t i kapudanpae Sinana, brata Rustem-pae, vrhovni zapovjednik flote pos tao je Pijale, porijeklom Hrvat. Ovaj, izaavi sobarom iz car skog harema, preuzeo je admiralstvo kao sandakbeg a etiri go dine kasnije kao beglerbeg; kada se iza toga, po osvojenju Derbe i drugim podvizima, ponadao da b i mogao postati paa od t r i tuga, Sulejman je smatrao taj zahtjev prebrzim i da bi time vezirski ugled mogao b i t i ugroen; a da bi mu, ipak, pokazao najvi489

u sklonost, oeni ga svojom unukom Gevhersultan, Selimovom keri. Tako je visoko znao postaviti poloaj vezira, da je radije dao princezu nego njega. Tek pet godina kasnije je Pijale dobio t r i tuga i bio je sada oroeni vezir, kao i drugi vezir, Bosanac Mehmed Sokolovi. Nakon kapudanpae, bio je namjesnik Al ira prvi nosilac pomorske vlasti. Po Hajredinovoj smrti je to ostao neko vrijeme njegov sin Hasan, a onda je zamijenjen Salihom Reisom, s poastima imenovanim ve p r i osvojenju Tuni sa; roen je u trojanskoj dolini, gdje je mogao pokupiti iskre j u natva, to ga je pokazao kao smioni gusar. A jednako je sin ne kog kranskog podanika Turgud, to ga evropski historiari nazivaju Dragut, bio roen u sandaku Mentee. U mladosti se istakao kao umjeni strijelac i borac, zatim je otiao u mornare-vojnike, a uskoro je imenovan njihovim kapetanom. Sa tri deset brodova se odvaio u napad na Korziku, a uskoro je bio uhvaen od mladog Dorije i prikovan kao rob na njegovoj gali j i . Oslobodila ga je Hajredinova prisutnost pred enovom i opasnost da pohara cijelu njezinu obalu. Uz Hajredinovu pomo uskoro se pojavio na moru sa dvadeset pet brodova. Iskrcao se u napuljskom zatonu, napao je iznenada Castellamare i odvukao bogati plijen iz njega i okolnih sela; uskoro po tom je osvojio jednu galiju sa Malte koja je prevozila 70.000 dukata u Tripolis. Kada su se neto kasnije susreli na moru k a p u d a n p a a (tada je to bio Sinan, Rustemov brat i Turgud, vatra s brodova ovoga bila je jaa i bolja nego s kapudanpainih; k a p u d a n p a a ga je pozvao da doe u Carigrad na poklonje nje, kao to je to nekada uinio Hajredin. Turgud se odazvao pozivu sa osam brodova. Bio je milostivo primljen i imenovan sandakbegom Karli Ilija. Po osloboenju iz enovekog zatoenitva, Turgud se ba vio milju da stekne postojan posjed na afrikoj obali. On otje ra panjolce iz gradova Suse i Monastira, to su nekada pripa dali Tunisu, i dokopa se tvrave Mehdije, to lei na r t u izme916. u Tunisa i Tripolisa. Grad je nekada utemeljio Sirijac Ubeidullah Hasan el-Mehi, kojeg je kao opasnog novotara i suparnika pod izmiljenom titulom Alijinog potomka utamniio halifa Muktadir; kada ga je zatim pustio, on je, pod imenom dvanaestog, tek krajem svijeta oekivanog imama Mehdija, prisvojio titulu halife u suprotnosti kui Abasa i Omelije i tako postao utemelji telj Fatimida; oni su uskoro, a uz. pomo ismailijskog uenja, ugrozili halifsko prijestolje Bagdada i panjolske. Mehdije je bila njegovo obitavalite i glavni grad njegove drave. Godine 1088. 1088 osvojili su ga enoveani i Piani, skupa sa oblinjim gra dom Afrikije. Temim, vladar iz obitelji Seir Sanhada, otkupio 1158. je grad za zlato, a Normanac Viljem Roder, kralj Sicilije, po staje njegov osvaja. No ve idue godine podvrgao se grad Me hdije Abdulmumin Aliji el-Kufiju, drugom vladaru dinastije Muvahidun, t j . jedinstvenika, to je vladala u Andalusu i Mag490

ribu, a iji je utemeljitelj Tumrut isto tako uzeo ime Mehdi i is to tako utemeljio grad Mehdije. Abdulmumin I I vratio je Vilje- 1180. mu I I grad, to ga je osvojio njegov otac, istonu Mehdiju. Dva deset jednu godinu kasnije zauzeo ga je arapski vladar Maljorke iz obitelji Mulesimin, t j . uvijenih, no dvije godine kasnije otjeran je od Nasir Muhameda, drugog nasljednika Abulmumina I I , a t r i godine iza toga doe sa Tunisom pod ojaalu vlast 1206. Beni Hafsa. Aifonz Aragonski, napuljski kralj, htio ga je, nakon Derbe, opsjedati, no odustao je pred vrstinom njegova poloa ja; isto tako je bila bezuspjena opsada Pedra Navarra, zapovje- 1519. mka flote Ferdinanda Katolikog. Pod Mulej Hasanom, od Kar la V postavljenim vladarom Tunisa, dokopao ga se najprije Urud, stariji brat Hajredinov, a potom gusarski kapetan Turgud.]

Kao gospodar Mehdije ugrozio je Turgut sa etrdeset i se dam brodova panjolsku obalu, Siciliju i Napulj. Da grabeljivca napadne u njegovoj jazbini, poalje Karlo V mornaricu i voj sku da osvoje Mehdiju. Doria i Toledo su ujedinjenim pomor skim i kopnenim snagama zauzeli Monastir i u njemu tisuu i m j . 6.1550. dvije stotine zarobljenika. Meutim se Turgut. pribliio panjol skoj obali kod Alikanteja i Valencije, ali je na bakarskim oto cima od stanovnika Polencije hrabro odbijen; budui da je ulaz za Mehdiju ve opsadom bio zatvoren, povukao se na otok Derbu. Koncem lipnja (juna) je i Vega, potkralj Sicilije, prispio la a m a i etama da opsjeda Mehdiju, a nita manje pojaanje pruao je savez sa Sidi Arifora, poglavicom petnaest tisua Ara pa, koji se kao gospodar Keruana oslobodio vlasti tunikog vla dara. U Veginoj pratnji nalazili su se i Mulej Hasan, kojega je Karlo V postavio za vladara Tunisa, a kojega je njegov sin Hamid gurnuo s prijestolja i dao oslijepiti, i jedan erif, kojega je Vega poveo sa sobom iz Goiete. S pomou ovih je tako spretno pregovarao sa Sidi Arifom da je ve osmoga dana, nakon dola- 28. 6. 1550. ska, tisuu i pet stotina Arapa dolo u tabor i bogato ga opskr bilo stokom. Uskoro zatim umre Mulej Kasan, dvadeset i drugi vladar Beni Hafsa, i po elji Sidi Arifa pokopan je u Keruanu. itav mjesec je ve trajala opsada, uporna s obiju strana. Naj vea zapreka su bile dvostruke zidine, od dvadeset i pet stopa meusobne razdaljine, a pet hvati visoke. Tada pokua Turgut ubaciti pojaanje u grad. S osam stotina ljudi naoruanih pu kama, dvije stotine konjanika i pet tisua Maura u oblinjem je masliniku, odakle su opsjedatelji donijeli drva za ispunjava nje opkopa, napao potkralja Sicilije, rodskoga komtura Sangla i zapovjednika Goiete. Luja Vargasa, koji je s vie hrabrih junaka pao; m e u t i m su se Arapi morali povui iz ume kod Turguta u Derbu. Otada je njegov ugled kod Arapa u okolici pao, pa su sada vojni logor jo bogatije opskrbljivali iveom nego
491

prije. Hrane i oruja je i mladi Doria doveo sa Sicilije. Dvadeset i dva velika topa, dvije stotine koraka udaljena od bedema, ga28.8.1550. dala su dvije vrste kule s etiri tisue osam stotina topovskih zrna, a za itave opsade ih je ispaljeno sedam tisua. 10. rujna 10.9. (septembra) je zapoela navala i , poto su osvojene obje kule, predao se i grad, a sedam tisua zarobljenika su podijelili kao plijen. Sedamdeset ranjenih je predao potkralj enovekom po morskom kapetanu Cicali da s pomou njih pokua osloboditi sina kojeg su kod Turguta drali u lancima. Nakon etrnaest dana odjedrila je mornarica natrag i ostavila posadu. Uskoro zatim je Doria potraio gusara u njegovu posljednjem skloni tu, Derbi. On se postavi sa svojim brodovima pred ue jedno ga kanala koji se zvao Alkantarat, t j . most. Turgut je nou pos tavio postolja za topove, a admiral je nastojao da se skloni nji hova dometa. Oekujui pojaanje iz Sicilije nadao se Doria da e moi otok sa svih strana napasti i domoi se grabenika. Tada se Turgut posluio hrabrim primjerom prenoenja brodo va kopnenim putem, to su ve u davna vremena tako esto po duzimali Grci i drugi narodi s tako sretnim uspjehom, a Turci p r i sretnoj opsadi Carigrada. Momad i robovi s galija su mu napravili stazu od brvna koja su namazali mau, pa su brodo ve na valjcima otkotrljali iz luke po tom mostu na drugi kraj otoka, dok je vatra iz topova, upravljena na brodove pred mo stom luke, zavarala i pozabavila brodove koji su tu b i l i za op sjedanje. Doria je o tom saznao tek kad je glavni brod iz Sicili je, koji m u je doao u pomo, gotovo pred njegovim oima Tur gut ugrabio. Oduzimanje venecijanskih brodova, s kojih je Turgut grabio robu, usprkos m i r u koji je postojao izmeu Venecije i Porte, ili ih je potapao i l i spaljivao, dalo je priliku velikom veziru Ru stemu da ga pozove na odgovornost u Carigrad, jer je ionako gusarskog kapetana i sadanjeg sandaka K a r l i Ilija drao za opasnog takmaca svom bratu Sinanu, kapudanpai, i zavidio mu. Tada Turgut pobjegne sa svojim brodovima u Maroko gdje je boravio nekoliko godina u neposlunosti prema Sulejmanu. On je m e u t i m trebao gusara protiv Malteana; oprosti mu ono to se dogodilo i poalje mu sa zlatnom sabljom Kuran, kao za log da e odrati obeanje da postane namjesnik beglerbegata Tripolisa im ga osvoji. Tripolis je bilo ime rimske i bizantske pokrajine koja lei na sjevernoj obali Afrike izmeu Velike i Ma le Sirte, gdje su kasnije Arapi sagradili grad na ruevinama sta re Gerafe. Kada je Harun ar-Raid imenovao Ibrahima ben 800. Ahleba namjesnikom Af r i k i je, a on osnovao neovisnu vlada vinu svoje dinastije, postao je Tripolis prijestolnica knee va obitelj Ahleb, pa je vlast onda prela s ove obitelji na obi telj Seir, a od ove na fatimitske halife Egipta. Poto su Normanci oistili talijanske obale od arapske vlasti, pronijeli su pobjedonosno svoje oruje i do afrike obale koju su podvrgli 492

pod svoju vlast od Tripolisa sve do Tunisa, ali je nisu dugo dr- 1146. ali, jer je Tripolis, kao i Mehdije, j o za Viljema I , pripao kne zu Muvahiduna. S padom njihove vlasti postao je Tripolis ovi san o vladarima Tunisa, Beni Hafsima, sve dok Ebubekr Ebu Jahja Emer u Tripolisu nije osnovao dinastiju Beni Emer, i- 1323. ja je vladavina za sedam kneeva trajala sedamdeset i sedam godina. Za njihove vladavine su se enoveani domogli vlasti napadom na grad, koji se opet ubrzo povratio pod vlast Beni Emera, a posljednjem od ovih, Abdulvahidu, oteo je vlast es naesti knez Beni Hafsa, Ebu Feriz. U drugoj polovini petnaes tog stoljea osvojili su panjolci Tripolis, za vladanja Ferdi nanda Katolikog. Njegov nasljednik, Karlo V, predao ga je re du ivanovaca da ga brane, a ovima ga je ugrabio Sinan-paa uz pomo gusarskog kapetana Turguta. Tako je afriki Tripolis, poto je nakon svoje izgradnje bio pod pet muslimanskih dina stija (ben Ahleb, Seir, Fatimidi, Emer, Hafs) i etiri fra nakih gospodara (Normanaca, enoveana, panjolaca i re da ivanovaca) doao prvi puta pod osmansku vlast (ali j o uvi jek ne i u trajan posjed) za sandakbega Turguta. Za to mu je kao osvajau obeano namjesnitvo; Sinan-paa ga je dao evnuhu Murat-agi. Turgut srdit zbog toga ve je okrenuo jedra opet put zapada i veina ga je brodova slijedila, kad ga Sinan-paa mnogim obeanjima opet namami u Carigrad, odakle je slijedee godine s brodovljem od etrdeset i pet galija isplovio da opus toi napuljske i sicilijanske obale. Iskrcao se na Korzici i op sjedao glavni grad otoka, Bastiju. Opsjedanima je u pomo do lo etiri tisue konjanika i tisuu pjeaka. Turgut i h je potu kao na otvorenom polju i obeao iteljima Bastije slobodan 17.8.1553. odlazak. Meutim i h je samo etrdeset i sedam puteno, a se dam tisua i h j e odvedeno u lancima. Na svom povratku ka znio je na albanskoj obali poglavicu pobunjenih himarijota, Ahmet-bega i vratio se natovaren bogatim plijenom u Carigrad. Bu dui da je Turgut kao pomorski osvaja tako dostojno poao Barbarossinim stopama, bio je Sulejman sklon da mu poda na mjesnitvo Alira k o j i je Turgut prvi posjedovao. A l i na Rustemov nagovor da Turgut ne voli stalnu slubu kod Porte, potvr di ga Sulejman naprosto kao sandakbega Karli Ilija, to se uraunava u pomorsko podruje, pa je obuhvaalo jedan dio namjesnitva nad otocima, t j . pomorsko leno. Turgut se zahva l i i uhvati priliku, kad je Sulejman jednom poao na jahanje, da m u u prolazu poljubi nogu u stremenu i da ga zamoli za obeano namjesnitvo Tripolisa. Sulejman sad iskupi zadanu rije i Turgut osta sve do smrti namjesnik Tripolisa. Uskoro zatim umre k a p u d a n p a a Sinan. U isto vrijeme, kad su Pijale, Turgut i Salih b i l i strah i tre pet Egejskog i Sredozemnog mora, doveli su pomorski kapeta ni Piri Reis, Murat i Sidi Ali-kapudan osmansku zastavu ne sa mo u Arapski i Perzijski zaljev i sve do Indijskog oceana, nego 493

su proirili znanje svojih zemljaka kopnenim i pomorskim opi sima i nautikim djelima, jedinim to ih osmanska literatura u toj struci moe pokazati. Piri Reis, neak znamenitog Kemal Reisa, koji je za Bajezida I I kao znameniti gusar pljakao mo1551. ra, odjedrio je kao egipatski kapudan s trideset brodova (gali ja, galijota i galijona i jednim admiralskim brodom) od Sueca dolje prema Arapskom zaljevu i Perzijskim zaljevom gore. Bu dui da je godinje doba ve bilo poodmaklo, izgubio je neko liko brodova na arapskoj obali ahara i zauzeo luku Maskat na obali Omana, a njezine itelje pretvorio u robove. Zatim je podsjedao Hormuz, grad na istoimenom otoku, ije je posje dovanje tako vano za plovidbu Perzijskim zaljevom; m e u t i m je prekinuo opsjedanje, pridobiven darovima, i povukao se u Basru. Ovdje ga je uzbunila vijest da se pribliava neprijatelj sko brodovlje, koje e mu, ako se ne pouri, onemoguiti od lazak iz Perzijskog zaljeva. Pobjegao je sa samo t r i galije da spasi svoje skupljeno blago. Jedna se unesreila kod Bahrejna, a s druge dvije je doao u Suec, a potom u Kairo, odakle je na mjesnik izvijestio Portu o njegovu nesretnom ishodu. Odgovor je bio smrtna osuda. U Kairu mu je odsjeena glava, a njego vo neizmjerno blago, m e u inim i velike porculanske posude napunjene zlatom, poslano je u Carigrad. Poslije njegove smr t i doli su poslanici Hormuza da u ime stanovnika zatrae na trag blago koje i m je bilo oteto, ali bez uspjeha. Pirijeva naj bolja ostavtina, osim na podruju dravnog imetka, bilo je dje lo koje opisuje obale i more, Bahrije, jedan pomorski atlas Egejskog i Sredozemnog mora, ije je sve obale oplovio jo u drutvu svoga strica Kemala i l i sam, s podacima o strujama, velikim dubinama, pristanitima, uvalama, morskim tjesnacima i lukama. Poloaj egipatskog kapudana dan je jednom od naj znamenitijih gusara, po imenu Murat, smijenjenom sandakbegu Katifa, sa zapovijedi da s dva glavna broda, pet galija i je dnom galijotom ostane u Bastiji. On je s njima isplovio u nadi da e pobjei u Egipat. Meutim je bio preko puta Hormuza napadnut od portugalskog brodovlja. U toj ustrajnoj borbi iz gubio je dva najvrijednija pomorska kapetana Selmana Reisa i Redeb Reisa zajedno s jednim od glavnih brodova, koji se na sukao na obali Lara. Spasio je ostatak brodovlja u Basru, oda kle je javio o nesretnom neuspjehu svojih pothvata. To ga nije stajalo glave, jer nije sakupio blago. Nakon dvije godine poslan je Sidi Alija (znamenit pod pjesnikim imenom Katibi, i za ra zliku od perzijskog pjesnika ovoga imena nazvan je Katibi Ru mi) da iz Haleba (Alep) poe u Basru i da odande preuzme vr hovno zapovjednitvo nad brodovljem koje se tamo jo nala zi. Iz Basre je poao s petnaest brodova i vodio dva puta borbu s portugalskim brodovljem, od kojih je prvo brojilo dvadeset i pet a drugo trideset i etiri broda jedrenjaka. Gubitku od est brodova, k o j i je pretrpio u ovoj pomorskoj bici, slijedio je dalj494

n j i jo vei od oluja koje su ga otjerale od ua, Gudurata i Surata. Bez tekog oruja 1 s oteenim brodovima nije vie bio u stanju odrati se na moru i suprotstaviti se portugalskim bro dovima. U Demenu je namjesniku guduratskog sultana predao u ruke j o preostalo teko oruje i brodsku uad, dopustio m o m a d i koja je htjela t u ostati da stupi u sultanovu slubu i krenuo sa pedeset svojih drugova putem preko Sinda i Hinda, Sabulistana, Bedahshana i Transoksana kroz Harizm, Horasan i Perziju u Tursku. Nakon t r i godine je sultanu u Edrenu polju bio ruku, predao m u pisma hinduskih rada i uzbekih sultana, a kasnije i svoj putopis na po u prozi, na po u pjesmi, pod na slovom Ogledalo zemalja. Sulejman, dirnut sudbinom i zaslugama pisca, podari m u poloaj muteferika s dnevnim prihodom od osamdeset aki, a njegovim drugovima dade neisplaenu pla u za etiri godine, koliko je trajalo putovanje, uz doplatak. Osim toga je on preveo jo i m a t e m a t i k u geografiju (Fethije) od A l i Kuija, napisao jedno m a t e m a t i k o nautiko djelo s na slovom: Ogledalo stvorova, djelo o upotrebi astrolaba i sinu sa i ostavio cijenjeno, koliko i rijetko djelo o plovidbi indij skim morima, pod naslovom Muhit, t j . Svjetsko more, pi sano po najboljim arapskim i perzijskim izvorima o indijskoj geografiji to su u njegovo vrijeme postojali za Indiju. Skrenut emo pogled s Indijskog oceana natrag na Sredo zemno more, gdje je Turgut, udruen s novim k a p u d a n p a o m Pijaleom, Sinanovim nasljednikom, uznemirivao napuljske oba le. Slijedei povod za pljenidbeni pohod bilo je i sada, kao ve dva puta ranije, francusko poslanstvo. Kako je Lutfijevo iskrca vanje na obali Otranta, a kasnije i opsjedanje Nice bilo poduze to udruenim francuskim i turskim brodovljem po elji Francu za, tako je i sada iskrcavanje na napuljskoj obali poduzeto na zahtjev poslanika Henrika I I , gospodara Aramona, koji je dva puta bio upuen kao poslanik u Carigrad, a drugi je puta doe kao sultana s njegova povratka s perzijske vojne u Amasiji, te mu estitao na njezinu pobjedonosnom zavretku. Iz Amasije je Sulejman poslao zapovijed Pijaleu i Turgutu da opustoe tali janske obale. Oni su opsjedali i zauzeli Reggio i odvukli stanov nike, zajedno s onima iz nekih drugih gradova, u zarobljeni tvo. Salih, beglerbeg Alira, kaznio je jednog arapskog pogla vicu, imenom Muhamed, koji je kao saveznik panjolaca opsje dao vrsti grad Penon de Velez, na jednoj visokoj hridi, pa je postao gospodar toga grada, kao uskoro i grada Budije. Pijale, poto je uzalud pokuavao opsjedati Elbu i Pjombo, osvoji Oran, koji je bio luka Telmesana i u kojem je bilo brodovlje od etrdeset i pet galija i pobjedonosno ga dovede natrag u carigradski arsenal. Godinu dana poslije toga isplovio je sa ez deset brodova i postao gospodar luke Bizerte koja lei u blizi ni Tunisa, a slijedee je godine poveo stotinu i pedeset galija da opustoi Maljorku i Sorento, koje je iscrpio plijenei imetak 495

m j . 6. 1555.

1554.

1555. 1556.

1557.

1558. i ljude. Tako je etiri uzastopne godine oznaio osvajanjem Budije, Orana, Bizerte i Maljorke, te njihovim opustoenjem. Sli jedea je godina prola bez oruanih akcija na moru, jer je Pi1559. jale isplovio iz Carigrada s osamdeset brodova, a uskoro zatim pojaan, s deset brodova na moru kod Valone, mirno promatrao neprijateljsko brodovlje kako se naoruava za pothvate protiv Derbe i Tripolisa, Kransko je brodovlje koristilo Pijaleov povratak u Carigrad da bi u jesenskim i zimskim mjesecima pripremilo pothvat protiv Tripolisa. Kranska je mornarica imala u svom sastavu vie od dvije stotine jedrenjaka, panjol ske i talijanske brodove, a talijanski su b i l i sastavljeni od svih talijanskih drava: papinske, enoveke, firentinske, malteke, sicilijanske, napuljske drave, te gospodara Monaka. Zapovjedni ci brodovlja su bili Andrea Doria i malteki komptur Guimaran, panjolski komodori don Sancio de Levia, don Berenger de Requeenes, enoveanin Cicala, zapovjednik eta panjolski puko vnik don Alvaro de Sandi. Kransko se brodovlje okupilo najprije kod Messine, a on da kod Malte, odakle su u veljai (februar) digli sidra i otplovili ravno put Derbe. Derbe, nekada zvano Meninge, otok blaenih lotofaga, lei u Maloj Sirti, zapadno od Tripolisa i istono od Tunisa, a naizmjenice su bili pokorni ovim vladarima. Kako je sjedite lotofaga bilo pjesniki proslavljeno, t i m je vie pozna to, nego to je poznato po tome to je rodno mjesto dvojice afrikih meucareva, Vibija Galla i Voluzijana. Derbu su ve u dvanaestom stoljeu Franci na izvjesno vrijeme oteli musli1510. manima, a poetkom esnaestog stoljea je Ferdinand Katoli k i poslao brodovlje od dvije stotine jedrenjaka s posadom od dvadeset tisua panjolaca, pod zapovjednitvom Pedra Navarre i Garica od Toleda, da osvoje Derbu. S gubitkom od osam tisua ljudi poduhvat je propao. Sretniji je bio Karlo V svojim pothvatom koji je predao potkralju Sicilije, don Hugu od Moncade. Ovaj je otok podvrgao panjolskom ezlu uz godinji danak od pet tisua dublona, a u Njemakoj je Karlo potpisao kapitu laciju. Otok je bio podijeljen na t r i dijela, a nad svakim je bio jedan posebni ejh. Koristei neku svau m e u njima, postao je Turgut, beglerbeg Tripolisa, gospodar otoka kojeg je plja kom iscrpio. itelji su se konano suprotstavili orujem. Na mostu, koji otok povezuje s kopnom, dolo je do borbe izmeu Turguta i njih, i Turgut b i sigurno pobjedonosno napredovao da ga dolazak panjolskog brodovlja nije ponukao da se vrati u Tripolis. Mravo i samo mukom navodnjeno tlo otoka donosi malo jema i jo manje drugih itarica, ali kao stovarite robe nekada je otok odbacivao i osamdeset tisua talira godinjih da vanja. Kad se pribliilo kransko brodovlje, pobjegao mu je s dvije galije gusara Kili-Alije (tako se zvao talijanski otpadnik Ochiale s unakaenim imenom) koje su natovarene Turgutovim darovima i velikom svotom novca dole u Carigrad i onamo od496

nijele prve vijesti o dolasku kranskog brodovlja u Derbu. Dne 2. oujka (marta) brodovlje se usidrilo zapadno od tvrave na predgorju Bal Gvernera, a sedmi se dan iskrcala itava voj ska. Nakon nekoliko okraja i pregovora, predala se utvrda osmi dan, pa su odmah poloeni temelji za izgradnju jedne nove tvrave za obranu otoka. Knez Keruana doao je posjetiti pa njolskog vojskovou, a etrnaesti dan nakon pristajanja doao je ejh otoka da na Kuranu zaprisegne izvrenje kapitulacije i godinju predaju odreenog danka. Ovaj se sastojao od est tisua talira, etiri noja, etiri gazele, etiri drijepca i jedne de ve. ejh je bacio na zemlju zastavu koju je od Turguta dobio u leno i t r i puta zamahnuo kraljevskom. Dokument je zapea en, a m e u narod je baen novac. Dok je napuljski potkralj na Derbi izgubio vremena i pri liku da osvoji Tripolis, stigao je Pijale-paa s brodovljem od stotinu i dvadeset galija koje je ojaao kod Modona brodovima rodskoga bega, Kurdoglu Ahmet-bega i mitilenskoga sandakbe ga, Mustafa-bega. Poto su brodovi popravljeni (drvene pukoti ne su zalivene smolom), podigao je 30 travnja (aprila) sidra i 7. svibnja (maja) bio na visini Malte. Tu m u je Turgut javio da je kransko brodovlje j o uvijek u Derbi. Nakon vonje od etrdeset i osam sati, baena su sidra dvanaest milja od Derbe. Slijedee je jutro bilo svjedokom kako je sva kran ska flota bila potpuno poraena. Dvadeset galija i dvadeset i sedam teretnih brodova natjerano je dijelom na obalu, dijelom je potopljeno, dijelom spaljeno, a sedam se galija spasilo u ka nal kod Derbe; ostali brodovi, a na njima i napuljski potkralj, pobjegli su u Italiju. Pijale je poslao obavijest o izvojevanoj pobjedi beglerbegu u Tripolisu, Turgutu, koji se ve est da na zatim naao p r i opsadi Derbe da podijeli pobjedu. Poto je Pijale sa svojim etama bio pojaan j o i etama iz Keruana i Sfaksa, zapoela je krajem svibnja redovita opsada utvrde Derbe. Zapovjednitvo mornarice preda Pijale sandakbegu M i tilene, a on sam poe u logor s etrnaest tisua vojnika. Opsa da je trajala osamdeset dana a samo u prvih mjesec dana ispu cano je dvanaest tisua puanih zrna i etrdeset tisua stri jela. 31. srpnja (jula) kad su spaljene i galije koje su se spasile u kanal i kad su opsjedatelji stajali na dnu zidina, a posada bila obeshrabrena i veim dijelom prela u turski tabor, uhva en je Alvaro kad je na jednom amcu htio pobjei u Siciliju, a utvrda bila osvojena. Pijale, naredivi ono najpotrebnije za po pravak utvrde, poe s Turgutom najprije u Tripolis, zatim u Prevezu i konano 27. rujna trijumfalno u e u Carigrad. Prvu vijest o pobjedi poslao je po jednoj galiji, koja je veliku zastavu panjolske vojske, na kojoj je bio naslikan raspeti Krist, vuk la straga po vodi. Na dan trijumfalnoga ulaska poao je Sulej man u kok (vilu) na obali seraja da odande promatra ulazak. Na stranjem dijelu admiralskog broda stajali su don Alvaro
32 Historija Osmanskog carstva

2. 3.1560. 7.3. 14.3.1560.

5.4.

30.4. 7.5.

14.8.

31.7.

26.8. 27.9.

497

od Sandija, vojskovoa don Sancio od Levija, zapovjednik sici lijanskih i don Berenger od Requeenesa, zapovjednik napuljskih brodova. Osvojenim galijama uzeli su vesla i jarbole pa su gole i bezobline odvuene za njima. Sulejman je gledao prizor, oz biljan i tmuran, kao i uvijek. N i obijest pobjede, n i radost tri jumfa nisu razvedrili njegovo elo, toliko su njegove grudi bile pripravne na svaku promjenu u sudbini i l i je bio toliko otu pljen za veselje trijumfa zbog svoje porodine nesree. Don Al varo je s ostalim robovima odveden u Banjo, u arsenal. Budui da je glavom udario o niske vratnice, ustupio je i upravio kap u d a n p a i rijei da je takva odaja preniska za njegovu visoku 11.10.1560. duu, na to mu je dana pristojnija. Trei dan nakon ulaska up rilien je mimouou zarobljenika, po trojica okovanih, zajedno kroz Carigrad. ehaja arsenala predvodio je povorku. Na diva nu su se veziri razgovarali s don Alvarom i ponudili m u poloaj zapovjednika protiv Perzije, ako b i se odrekao Krista i kralja. Njegova je postojanost bila isto tako nepokolebiva kao na be demu Derbe. Bili su sprovedeni kraj sultanova reetkastog pro zora iza kojeg je on neopaen prisustvovao divanu. Sedamde set janjiara nosilo je isto toliko komada svilene tkanine, a se dam drugih nosilo je sedam komada obojene tkanine koje je veliki admiral Pijale donio sultanu na dar. Don Alvaro je dobio doputenje da vidi strance i druge zarobljenike. Njihova je su dbina Busbekovom humanom predostronou i blagou no voga velikog vezira Ali-pae neobino olakana. Busbek ih je potpomagao, ne samo odjeom i hranom, nego se zalagao za njih i s mnogo tisua dukata da i h iskupi. Konano je ishodio slo bodu za Alvara od Sandija i Sancija Levija koji su kod njega jeli, ali i m je morao dati postaviti stol posebno, jer je njihova mrnja branila da zajedno jedu. Meu zarobljenicima nali su se i don Giovani od Cordo ra, Berengerov zet, i Gaston, sin voj vode od Medine; prvi je ve u Hiosu naao mogunost da se otkupi, a drugi, kojega je Pijale sakrio od sultana i zbog toga bio optuen od Rustema, bio je otro ispitivan i umro je u za tvoru, bilo od kuge, bilo da ga je sam Pijale ubio bojei se da e zbog otkria njegova identiteta pasti u nemilost. Alvaro, San cio i Berenger pratili su Busbeka, Ferdinandova poslanika, na po vratku. Osamnaestogodinji sin enoveanina Cicale imao je sre u da se svidi sultanu pa je bio kao musliman i pa uvrten u prvu odaju iz koje put vodi do prvih dravnika i iz koje je ka snije iziao kao k a p u d a n p a a , veliki vezir u Ugarskoj a uspeo se i na poloaj seraskera u Perziji. S osloboenjem zarobljenika sa Derbe i s njihovim odla skom u Busbekovu drutvu, izvjetaj o pomorskim ratnim do gaajima opet se odnosio na dogaaje o ratovima na kopnu i sklapanje mira s Austrijom. Meutim, budui da je gubitak Derbe za sobom uskoro povukao zauzimanje tvrave Pinjon de Velez, a ova opsadu Malte, nadovezat e se pripovijedanje na 498

ostale dogaaje, samo emo t r i godine pouriti da ih neposre dno nadoveemo. panjolski kralj je gubitak Derbe, tako va nog uporita na afrikoj obali, tekom mukom pregorio i mi slio na to kako bi ga nadoknadio osvajanjem jednog drugog vrstog mjesta na istoj obali. Nasuprot panjolskoj obali, a je dva etrdeset sati udaljen od nje, lei na afrikoj obali grad Gomere de Velez, a pred n j i m se na jednom otoku, i l i bolje reeno, na jednoj usamljenoj hridi usred mora podie utvrda; zbog slinosti hridi na iarku bora, nazvana je utvrda le Pignon de Vellez. Jedina staza koja vodi gore uklesana je u ka men, a uski kanal koji odvaja hridinu od kopna i moe primiti jedva 1012 brodova, slui ujedno i kao luka. Garcia od Toieda, potkralj Katalonije, isplovio je iz Malage prema afrikoj obali 10.8.1564. i zauzeo grad Gomere de Velez, koji lei izmeu dva brijega bez utvrenja, na to je mala posada napustila utvrdu na hri di. Oduzimanje te utvrde i uz to jo i velikog broda s robom koja je pripadala haremu, broda koji je zarobio sedam galija s Malte izmeu Zante i Kefalonije, uzbudio je Sulejmanovu mi sao, koja je ionako ve dugo bila upravljena na to da osvoji Maltu, a jo vie su ga na to poticali veziri s milju da pan jol ska od Goiete i Pinjona vlada obalama Tunisa i Alira i tualjke bostandibae i ena kojima je pripadao tovar oduzetog broda. Njegova ki, pobona Mihrimah, kao to je ve prije reeno, stalno m u je stavljala na srce da osvoji Maltu, kao jedan od glavnih pothvata svetoga rata protiv nevjernika. Dne 1. travnja (aprila) isplovilo je iz carigradske luke brodovlje da zauzme Maltu. Vrhovno zapovjednitvo imao je k a p u d a n p a a Pijale, a zapovjednitvo kopnene vojske, kao serasker, peti vezir, sedam deset i petogodinji Mustafa-paa iz vladarske obitelji Kizil Ahmetli, koji svoje porijeklo vuku od Halid ben Velida, Poslani kova stjegonoe, i koji su nekada pod imenom Isfendijaroglua vladali kao neovisni vladari na azijskoj obali Crnoga mora. Ve l i k i vezir, dobro raspoloeni debeli Alija, kojemu je na usnama uvijek bila aljiva rije, poto je s ostalim vezirima admirala i generala ispratio do broda, rekao je u ali: Evo, tu imamo nekoliko veseljaka koji e kao kafopije i uivaoci opijuma sebi ra do priutiti neto dobro pa su poslani na putovanje za razbibri gu na otoke. Tovar brodovlja e veinom b i t i arapski grah i bunika. Ova vesela poalica je ovdje ne kao takva, nego zbog mi ljenja najodlinijih osmanskih povjesniara o tome da ovoj a l i , koja tako loe pristaje uz ozbiljno dostojanstvo jednog veli kog vezira, kao loem predznaku treba pripisati lo ishod ita vog poduhvata. ala naprosto pokazuje karakternu crtu za opis osobnosti velikoga vezira, ali sud pisaca historije izraava svu ozbiljnost narodnog karaktera Turina i njegovu praznovjericu. Ovi historiari jo primjeuju da debeli Alija nije bio u dobrim odnosima niti s admiralom, niti s generalom na iji je raun zbijao aiu, da su ta dvojica bila u neslozi, a obojica zavidni Tur32*

19.5.1565.

24. 5. 2.6.

1. 6.

23. 6.

gutu, na iji su dolazak trebali ekati prije poetka opsade. Sve same okolnosti (osim hrabre obrane vitezova) koje trebaju bolje objasniti neuspjeh opsade Malte, nego ala velikog vezira. Sera sker je kod Modona pregledao svoje ete. Imao je sedam tisua spahija iz Male Azije, kojima je zapovijedao jedan sandakbeg i dva alajbega; pet stotina ih je bilo iz Karamana i etiri stotine sa Mitilene; janjiara je bilo etiri tisue i pet stotina, te trina est tisua neredovitih eta, iz Rumelije dva sandakbega i jedan alajbeg sa tisuu i dvije stotine spahija i dvije tisue neredovi t i h eta. Mornarica se sastojala od stotinu i trideset galija, osam maona, t r i karamursala, jedanaest velikih brodova, od toga jedan koji je sam nosio est tisua buradi baruta, trinaest tisu a taneta i est stotina spahija, a kod Modona je sa svim to je bilo na brodu potonuo, deset galija sedamdesetgodinjeg Alije Portuka, zapovjednika galija na Rodosu, dvije mitilenske, Salihove, koji je bio sin posljednjeg alirskog beglerbega; sedamna est manjih galija nazvane fuste svega oko dvije stotine jedara. 19. svibnja stigla je mornarica pred Marsa iroko, jugoza padnu luku otoka i iskrcala je slijedei dan 20.000 ljudi i pet topova protiv Pijalova miljenja koji je savjetovao da se sae ka Turgutov dolazak. Odmah su izgradili nasip i doveli topni tvo protiv utvrde sv. Elma, koja je na r t u izmeu dviju luka (Marsa Muset i velike luke) stajala i titila obje luke, a nasu prot toj utvrdi je stajala utvrda Sv. Anela. Nakon pet dana stigao je Kili-Alija (Ochiale) sa est galija iz Aleksandrije, a drugoga lipnja je konano stigao Turgut s trinaest galija na kojima je bilo tisuu i t r i stotine vojnika i s deset galijota na kojima je bilo osam stotina i deset vojnika. On nije odobravao napad na Sv. Elma, koji je kasnije trebao sam po sebi pasti, ali je dr ao da je protiv osmanske vojnike asti da se prekine sa zapo etom navalom. On je doveo drugo postolje za top i gaao nji me s vrha luke Muset, koja je otada zadrala svoje ime, topo vima sa svojih galija Revelin. Brodovi su pucali na tvravu Sv. Elma s morske strane, a s kopnene j u je gaalo trideset i est vatrenih drijela. Nakon vie pokuaja malih navala, izveo je Turgut jednu snanu. Jedan kamen, kojeg je raznijelo jedno to povsko zrno iz utvrde Sv. Anela, pogodio je beglerbega iz Tri polisa u glavu. K r v m u je iknula na nos i na ui. Mustafa-paa zapovijedi da preko njega bace pokriva i stane na njegovo mje sto s najveom prisutnou duha i mirom, dogovarajui se s in enjerom kako e postaviti novo topovsko postolje. Turgutov le odveden je u Tripolis. Sedmi dan zatim osvete se za njegov pad na tvravi Sv. Elma, na hrabrim braniteljima, tisuu t r i stotine njih, cd kojih je stotinu i trideset bilo vitezova, a svi su krvarili kao junaci. Kada je Mustafa-paa vidio kako je ma lena zauzeta tvrava i kako je dobivena s velikim gubitkom, re kao je izmjerivi vei gubitak k o j i e pretrpjeti tvrava: Ako je ve sin tako skup, to e nas tek otac stajati? Da svoj bijes 500

iskali na m r t v i m braniocima, dao je leine raetvoriti i priko vane za daske u obliku kria otpratiti na podnoje Sv. Anela i dotjerati do grada. La Valette, junaki veliki metar, zaboravivi na k r a n s k u humanost, zapovijedi da se za odmazdu pogue svi turski zarobljenici, a njihove glave da iz topa alju u turski logor. Po jednom sedamdesetogodinjem k r a n s k o m ro bu, koji je bio trideset godina zakovan na galiji, pozvao je Mu stafa-paa velikoga m e t r a da preda tvravu. Ovaj, pokazujui m u zidine i duboke opkope, poalje ga natrag s odgovorom: Ovo jedino tlo spreman je ustupiti pai i ispuniti jame janjiarskim leevima. Sada je bjesnila navala na oba objekta ut vrde, na Sv. Anela i na Sv. Mihajla (tako je nazivan i poluo tok de la Sangie), koji su izgraeni na dvije kopnene prevlake u velikoj luci, gdje zatvaraju izmeu sebe luku za galije. Dola zak Hasana, beglerbega Alira, sa dvadeset i sedam jedrenjaka i dvije tisue i pet stotina ljudi ojaao je opsjedatelje. Barbarossin sin i Turgutov zet htjeli su se pokazati dostojni svog rod binstva sjajnom oruanom akcijom i ishodili su da i m se dopu sti navala na utvrdu Sv. Mihajla. Mustafa je dao est tisua lju di s kojima je navaljivao, dok je njegov kapetan broda (koji je osijedio u gusarskoj slubi, a bio je Grk koji je preao na Is lam (Candelissa), zapovjedao brodovima. S etiri tisue Aliraca poao je brodovima na lanac koji je zatvarao luku za galije, uz urnebesnu buku truba, trublji, bubnjeva i inela, a sprijeda je bio dugi amac pun imama i marabuta koji su, uei Kuran i proklinjui krane, ujedno i molili i proklinjali. Borba je bila duga i ubitana, jedva i h je pet stotina krenulo natrag. N i t i je dan turski vojnik nije poteen, svagdje su Malteani dijelili kr vavu smrt, koju su kao odmazdu nazivali novac sv. Elma. Ima l i su oaliti smrt Garcije od Toleda, sina potkralja Sicilije i ne aka velikog m e t r a . Odrano je ratno vijee na kojem je za kljueno da Pijale i vojnici mornarice opsjedaju utvrdu sv. An ela i grad, a gusari i alirski beglerbeg trebaju nastaviti s na valom na utvrdu sv. Mihajla. Opsada je trajala jo puna dva mjeseca, za koje vrijeme je izvedeno jo deset navala na utvrdu sv. Mihajla, to je isto tako hrabro izvedeno kao i odbijeno. Pri posljednjoj navali su toboe Turci i krani vidjeli dva strana ovjeka i jednu enu na bedemu, a krani su u eni prepozna l i majku boju sa sv. Pavlom i Ivanom Krstiteljem, zatitnikom reda. Takvo vjerovanje u udesa potaklo je hrabrost kr anskih vojnika i moglo je sluiti kao isprika splasnuloj sra nosti opsjedatelja. Kada je konano uoi 11. studenog (novem- 11.11.1565. bra) dola tako dugo oekivana i tako zakanjela pomo sicili janskog potkralja i sretno pristala, prestali su Mustafa i Pijale s opsadom grada, koja je opsjednute stajala oko pet tisua ljudi, a opsjedatelje vie od etverostrukoga broja. Poto smo s Turgutom i Pijalom oplovili obale Sredozem noga mora, s Pirijem i Sidi Gazijem Arapski i Perzijski zaljev i 501

25.7.1564.

m j . 11.1564. 12.12. 4. 2.

prisustvovali zauzimanju Tripolisa, Derbe, Budije, Bizerte, Orana i Bastije, kao i gubitku Mehdije, Pinjon de Veleza, gra benim pohodima na Pjombo, Elbu, Sorento i neuspjeloj opsa di Malte, krenimo nakon ove esnaestogodinje epizode nepre stanih pomorskih ratova k razdoblju s Austrijom sklopljenog mira, gdje smo napustili nit-vodilju kopnenih mirovnih i ratnih dogodovtina. Ve druge godine nakon obnovljene mirovne ka pitulacije na osam godina, koju je obnovio Busbek izmeu Su lejmana i Ferdinanda, ovaj je umro. Odmah je veliki vezir Ali-pa a napomenuo poslaniku koji je boravio u Carigradu, Albrechtu od Wyssa, dvije poiljke zakanjeloga godinjeg dara, koje su ve lani trebale biti predane i o obnovi kapitulacije na jo preo stalih est godina. Ve su prole godine zakanjeli godinji da rovi trebali biti predani po trima za to imenovanim nuncijima ali su bili zadrani, jer je pobunjena budimska posada izjavila da i h nee propustiti. Maksimilijan je ekao s otpremom daro va dok m i r ne bude obnovljen. Sulejman je po auu Baliji po slao estitke za dolazak na prijestol i upitao da l i Maksimilijan eli m i r i l i ga ne eli. Meutim je Zapoljin sin neprijateljski na pao na a t m a r , a da se potui na takvu povredu mira, poslan je Mihajlo ernovi, nekadanji venecijanski t u m a , kao nun cij u Carigrad. Kada je doao u Komarn, dao i m je na znanje Arslan-paa, novi budimski namjesnik (Rustemov nasljednik), da Hasan iz Grana nee nuncija propustiti bez darova. Odmah je Maksimilijanu poslao aua Hidajeta, jednog islamiziranog Erdeljca, ije je njemako prezime Marko Scherer, i dao m u na znanje da su sve poiljke bez dunoga danka beskorisne. Osim dunoga iznosa od dvije godine, a to je svota od ezdeset tisua dukata, jo treba dati trideset tisua koje je Busbek obe ao vezirima za njih osobno, ali se Maksimilijan bojao da e Turcima uzalud baciti novac u drijelo. Ipak su oba aua, Bali i Hidajet, poslani natrag u Carigrad s vijestima da dolaze pok loni, ali istodobno sa zahtjevom da se vrati a t m a r . T r i nuncija: Mihajlo ernovi, Grgur Albani i Ahaz Sabi doli su j o krajem iste godine u Carigrad. Albani je umro p o e t k o m sijenja (ja nuara), a druga dva su poloila u sveanoj audijenciji 4. veljae (februara) na divanu pred sultana ezdeset tisua dukata kao poasni dar za dvije godine, a obeanih trideset tisua vezi rima. Odgovor na traenje obnove mira bio je: m i r neka traje osam godina, tako da car zadri mjesta s onu strane Tise koja pripadaju Erdelju osim Banije i l i Neustadta (Nograd), tako er zvanog Frauenbach (jer je to svadbeni dar ugarskih kralji ca). Budui da na to nisu mogli pristati n i t i nunciji, donosioci darova, n i t i poslanik, zadran je Ahaz Sabi, a ernoviu, koji se vraao, dan je u pratnju au Hidajet s gornjim zahtjevom, dok je drugi au poslan u Erdelj da tamo preporui odrava nje mira. Grgur Bebek pridodan je erdeljskom poslaniku Bekessyju zbog prijateljstva s Ivanom igmundom. Kada je er502

novi na putu od Carigrada doao u orlu, bizantijski Curulum, dva su aua iz Carigrada hitno poslana da ga dovedu natrag jer je budimski paa naredio da se napadne Tokaj i da se saku pi vojska. Sulejman je bio veoma srdit da se s jedne strane tra i atmar, a s druge strane zauzima Tokaj. Poto je ernoviu utuvljeno da sultan negoduje, nastavio je put s Hidajet-auem u Be. Kad je predao Sulejmanov dokument-potvrdu, potuio se u njegovo ime to je Maksimilijan, a da nije saekao sultanov odgovor na zahtjev da se povrati at mar, samovoljno oduzeo Tokaj i Seren. Zbog toga je Sulejman pozvao pae, beglerbege Budima i Temivara sa sedam sandak bega, da zatite Zapoljina sina. Zato je i budimski p a a Arslan poslao est tisua ljudi, a temivarski, Hasan Prodovi, oteo je Pankotu. Na t u je vijest ernovi ponovno poslan u Carigrad, ali je Hidajet-au zadran kao talac do njegova povratka u Be. On je trebao traiti natrag Pankotu, a zatraiti stav Zapoljina sina prema ispunjavanju atmarskog ugovora. Dan nakon njego va dolaska, umre najvea p o d r k a m i r u , veliki vezir, debeli A l i ja, a na njegovo mjesto doe drugi vezir, poznat kao ratniki nastrojen, Bosanac Mehmed Sokolovi. Ovaj izjavi, neka car vrati Tokaj i Seren. a t m a r s k l ugovor sa Zapoljinim sinom ne vai, jer je zakljuen bez sultanova doputenja. Neka sve osta ne kako je, dok ne stigne duni danak, a onda neka se preispita mogunost obnove mira. N i t i poslanik (Wyss), n i t i nuncije (er novi) nisu se mogli suglasiti s time. Ovaj posljednji je trebao ponijeti Sulejmanov odgovor, ali su tada stigli poslanici-galamdije iz Erdelja da e bez turske pomoi sve propasti. ernovi je zadran i tek kada je stigla vijest da je Hasan, temivarski be glerbeg, nakon opsade od 44 dana i dvokratne navale osvojio i razorio, pozvan je ernovi pred velikoga vezira i predano m u je sultanovo pismo. U njemu je a t m a r s k i ugovor proglaen nevaeim, a zahtijeva se povratak Na-Banja i Tokaja Zapolji, da se povue vojska i da se pusti Hidajet-aua. Za etrnaest dana stigne ernovi s ovim sultanovim pismom iz Carigrada u Be, a Ahaz Sabi je polagano doao za n j i m . Skoro u isto vrijeme upadne Mustafa Sokolovi, brati velikoga vezira Mehmeda, na mjesnik Bosne, u Hrvatsku da s te strane olaka Zapoljinu sinu u Erdelju. Mustafa je bio, kao i njegov stric Mehmed, roen u Sokolu, t j . sokolovu gnijezdu. Poto je Mehmed doao iz car skog harema, gdje se uzvinuo do vrhovnog sokolara i titonoe, pa onda odmah postao kapudanpaa, a uskoro zatim rumelijskim beglerbegom, postao je Mustafa od stolovnika temivarskim defterdarom, a zatim je unaprijeen za sandakbega File ka. Odavde je premjeten za sandakbega Klisa, zauzeo utvrdu Horijan, pa je uskoro premjeten u Segedin i Hercegovinu. Kao namjesnik Hercegovine, poduzimao je upade u Hrvatsku i opsa du Krupe, koja je nekada pripadala ivanovcima, a sada grofu Zrinjskom. Matija Baki je odgovorio na izazov na nain dosto503

28.6.1565.

7.7.

14.7. 7.8.

jan njegova imena (koje su braa Petar i Pavao tako esto pro slavili ratnim podvizima) i uputio je poslanika zemaljskom ka petanu Kranja, Herbartu od Auersperga, Zrinjskom, Slunj skom i Erd6dyju te zatraio hitnu pomo. Opsada je trajala ve es naest dana, iznad svakog Mustafinog oekivanja, koji je ve is pucao svoju tanad, tako je da je poslao tovarne ivotinje u Ba nja Luku i Sarajevo (Vrhbosnu) da donesu drugu, a dotle dao da m u Cigani prevuku oblutke olovom. Auersperg stigne sa se dam tisua ljudi, s kojima se utaborio s druge strane Une, ta ko da su vojnici bili rastavljeni samo rijekom, pa nisu izmjenji vali samo tanad i strijele nego i psovke i izazove. Slunj i Farai su uzalud molili zemaljskog kapetana da i m da samo tisuu lju di za prijelaz preko Une. Drao je svoje ete zbog opreza u ta boru, to su Maari tumaili kao kukaviluk i tako se dogodi da je pred njihovim oima, dvadeset i peti dan opsade, Krupa svladana m a e m i ognjem. Postala je zgarite, gdje su hrabri branitelji zajedno sa svojim enama i djecom pobijeni. Bio je to straan rtvenik ratnog uasa, sve se puilo od vatre i krvi. Istu je sudbinu doivio Novi. Takvim uspjehom potican na no ve pothvate krstario je Mustafa s tisuu i sedam stotina ljudi sve do Obreja, nedaleko Kraia. No, t u ga napadne Erdody s t i suu i pet stotina konjanika i t r i tisue pjeaka, otme mu sto tinu dvadeset i osam zarobljenika i izdaan plijen, m e u inim i dvanaest vlastitih Mustafinih tegleih ivotinja s razliitim mno tvom titova, koplja i drugog ratnog materijala. Sulejman se potuio na upadanje uskoka iz Senja posebnim pismom dudu u Veneciji.

[Maksimilijan je slutio da se stvari nepovoljno razvijaju za 10.11.1565. njega. Kako je u Carigrad stigla i vijest o neuspjehu na Malti, sultan je bio veoma neraspoioen. Maksimilijan, ipak, pokua 31.1.1566. oluju otkloniti, pa poalje jo jednog poslanika, ugarskog dvoranina Grgura Hosutotija kojem naloi da izloi njegovu elju da mu se vrate Pankota i Krupa. Poslanik je donio i darove za vezire i doveo je, uz dvadeset zatoenika, i starog aua Kasima kao dar za Rustemovu udovicu, Sulejmanovu ker, koja je izrazila elju da se on oslobodi. Kako poslanik nije donio ve dvije godine zaostali danak, a nije ni spomenuo vraanje Tokaja, Sulejman se razbjesni i naredi da ga se zatvori i strogo uva u istoj kui sa poslanikom Wyssom. Tada je rat protiv Ugarske odluen i javno oglaen. mj .2. Kratko pred ovu vojnu, stigao je u Carigrad smijenjeni na mjesnik Jemena, Mahmut, silnim darovima zadobio je naklo nost sultana i njegova sina Selima i uskoro dobio namjesnitvo Egipta. Ono je bilo oduzeto Sufi Kilun Ali-pai, a njemu je, bu dui da je pomogao Selima u borbi protiv brata, otada davano namjesnitvo najprije Bagdada, zatim Haleba (Alep) pa onda 504

Damaska i , na kraju, Egipta. Sjaj njegova nasljednika bio je u otroj suprotnosti spram njegove jednostavnosti. Osim toga, Mahmuta je gonila udnja za novcem i krvi, pa su uskoro u Egiptu zaredala pogubljenja i javne drabe. On se dokopao bla ga emira Gornjeg Egipta, Muhamed Ben Omera, i defterdara Ibrahima, kod kojeg je naao 100.000 istih komada zlata. Ka da je jednog dana jahao kraj tzv. Beduinske palae, obori ga puano tane. Sahranjen je uz damiju u Rumeili to j u je sam podigao.]

Potaknut i vie nego jednim razlogom, Sulejman odlui da sam na elu svoje vojske poe u rat. On se nadao da ga pobje da, koja je tako esto pratila njegove zastave, i ovaj puta nee iznevjeriti i da e i h istaknuti na zidove Egera (Erlau) i Sigeta, koji su se narugali njegovoj opsadnoj vojsci. Pad Egera i Sige ta oprat e m r l j u neuspjele opsade Malte i srea e mu dati da tok svojih pobjeda, koje su u Ugarskoj zapoele s njezinim ju nim grudobranom, sa zauzimanjem Beograda, zavri zauzima njem najsjevernijih utvrda Rab (danas Gyor) i Komoru (Komaron). Nadalje ga je poticala pobonost njegove keri Mihrimah i vjerski ar ejha Nuredina, koji m u je predbacio to ta ko dugo nije izvrio dunost muslimana da ide u sveti rat pro tiv nevjernika. Konano je javio Mehmed-pain sin, Jahjaogluov unuk, novi namjesnik Budima s pridjevkom Arslan, t j . lav, ponovnim pismom po poslaniku da o nekakvoj carevoj vojsci nema ni traga ni glasa i , ma kud se okrenuo, Sulejman e nai Ugarsku otvorenu svom oruju. Arslan, navikao na lavlju sra nost koja mu je po prirodi bila svojstvena, jo j u je pojaavao uzimajui svakodnevno pie i opij, pa htjede, bez Sulejmanove prisutnosti i l i naloga, da m u pripravi put. Na svoju je ruku po duzeo opsjedanje Paiote s osam tisua ljudi i etiri topa. Ve 9.6.1556,. je deset dana drmao zidine i otvarao ih, kad ga je pribliavanje carskih eta prisililo da napusti opsadu. Zapovjednik Thury i h je pozvao u pomo. Beli-aga i Deli Lutfi su ih, meutim, u Bakonjskoj umi ve bili uhodili. Na to je grof Eck od Salma na pao Vesprem i Tatu i pobjedonosno i h zauzeo. Bijes njemakih ratnika bio je tako velik da su proboli ak i one Turke koji su prebjegli u ugarsku vojsku, a s njima i njihove zatitnike. Sto ga su ih esto sami Maari ubijali. Vespremov ponos, velika crkva prvog ugarskog kralja, djelo sv. Stjepana, koja je dosad pod Turcima ostala poteena, bila je spaljena s visokim tor njem. Sedamdeset ljudi, koje su zarobili kod Tate, poslano je s janjiarskim kapetanom K u r t o m u Rab (Gvor). U meuvremenu je osmanska vojska u dva dijela i s dvo strukom namjenom pola iz Carigrada. Dvadeset i pet tisua konjanika i pjeadije i deset tisua janjiara predvodio je dru gi vezir Pertev-paa, nekadanji janjiarski aga. Ili su prema 505

erdeljskoj granici, gdje su dobili pojaanje od beogradskog i temivarskog namjesnika; trebali su osvojiti tvravu ulu. Erdeljski knez igmund Zapolja i krimski han Devlet-Giraj dobi l i su nalog da opet zauzmu a t m a r i Tokaj, jer su taj gubitak 1.5.1566. vrlo bolno osjetili. Konano je 1. svibnja Sulejman sam svea no poao u rat, a dostojanstveni sjaj je premaio sve prijanje vojne pohode. Za svoje duge vladavine od dvadeset i pet godina, ve se dvanaest puta postavio na elo svoje pobjedonosne voj ske (protiv Beograda, Rodosa, Mohaa, Bea, Kiega, Bagdada, Krfa, Suave, Budima, Grana, Tebriza i Nahdivana i trinaesti put protiv Sigeta). Pratili su ga veliki vezir Mehmed Sokolovi kao sekretar, t j . generalissimus, onda trei, etvrti i peti vezir Ferhat, Ahmet i Mustafa, nesretni opsjedatelj Malte. Drugi vezir Pertve je dva mjeseca ranije poao u ulu; oba vojna su ca Hamid i Perviz-efendi, janjiarski aga Alija, vrhovni defter dar Murat-elebi, niandija Egri Abdi-zade Mehmed-elebi bio je imenovan namjesto velikog niandije Delal-zade, pisca hi storije, koji je u tom svojstvu proao posljednje bojne pohode pa ih opisao kao oevidac; Siget je mukom preutio. Briga za glavni grad povjerena je Iskender-pai kao kajmakamu, dru gom i treem defterdaru, a zatita luke i arsenala povjerena je kapudanpai Pijali i bostandibai Dautu. Muftija Ebusuud, kajmakam Iskender-paa i carigradski sudac Kadi-zade Ahmetefendija otpratili su sultana; p r v i do Ali-paine damije, a dru ga dvojica do gradskih vratiju koja se zovu Edrenska vrata. Pred gradom su se utaborili na Rustem-elebijevoj livadi, a pje snici Abdulbaki, Nevaji, Furi i Kasi Ubeidi-elebi predali su pjesme za blagoslovljeni polazak velikom padiahu svijeta. Prvo mjesto gdje su se utaborili bilo je izvan grada kod vo dovoda, ija je izgradnja bila Sulejmanu veselje i ponos i koju je sada po prvi puta vidio. Ovaj puta nije kao obino put pro ao na konju, nego oslabljen starou i kostoboljom bio je ve inom u kolima u kojima je primao i vezire u audijenciju. Ve l i k i je vezir uvijek iao jednu stanicu naprijed da pripravi put za sultana, da b i se mogao po njemu voziti. Mjesec dana nakon to su napustili Carigrad utaborili su se na jednoj ljupkoj rav nici kod Tatarbazarija. Ovdje je jedan sobar donio pismo 1.6.1566. s radosnom vijeu da se Selimovom sinu, princu Muratu, na mjesniku Magnezije, rodio sin kojem je dao ime po pradjedu. Sulejman je htio da se zove Mehmed. Jake kie su vrlo oteale prolaz kroz Kapuluderbend. Samo jedan dan su se odmarali u Sofiji, dva u Niu, a t r i u Beogradu, gdje je Sulejman stigao etrdeset i deveti dan nakon polaska iz Carigrada. Za vrijeme puta vojni logor je vie puta uznemirivan razbojnikim napa dajima. Sulejman je izdao najstroije zapovijedi da se domognu razbojnika. Janjiarski aga i njemu podreene jasakdije, neka vrsta andara, podvostruili su panju. Zahvaljujui njima i be gu Milgare, Oren-begu, izvueni su kradljivci i razbojnici iz svo506

j i h skrovita i gotovo na svakoj postaji vrila su se smaknua. Budui da je nabujali Dunav onemoguio zasad postavljanje mosta, zapovijedi Sulejman da janjiarski aga i defterdar prevezu rumelijsku, anadolsku i karamansku vojsku laama u Ze mun, dok ne bude podignut most kod apca; vojska neka u sri jemskim ravnicama saeka njegov dolazak. Oren-beg je za na gradu zbog dobrog ouvanja sigurnosti vojnog logora imeno van aubaom, a etiri janjiara, koja su se najvie istakla sa kupljanjem kradljivaca, unaprijeena su plaom od trinaest ak i u sipahe (spahije). Na pjeaenju iz Beograda u abac izgu bile su se u meteu zbog kie i poplave mnoge deve, tako da i sam sultanov ator nije stigao, pa je bio prisiljen odsjesti u a toru velikog vezira. etiri dana su tu proveli na kratkom putu od Beograda u abac, gdje je smederevski sandak-beg, Bajrambeg, konano dovrio most. Sulejman ga prijee i u punom sjaju ue u Zemun, na konju, pred oima vojske koja je s obje strane stajala u paradi. Rumelijski, anadolski i karamanski beglerbezi, ems Ahmet, Zal Mahmut i erkez Sulejman doeka j u ga, poelivi mu sreu, na elu svojih eta. Objavljena je na redba da se Sveanost rtve (Kurban Bajram) proslavi u Zemu nu. Uoi toga dana, poalje Sulejman svoju vlastitu lau ig- 27.6.1566. mundu Zapolji kojega je jo iz Carigrada pozvao posebno oda slanim auem na pregovore. Zapolja je s etiri stotine plemia krenuo laom i dopraen je od sandakbegova aua do Sulejmanova atora koji je stajao na uzvisini gdje se nekada nalazio Hunjadijev dvorac. igmund je smjeten u blizini paa i doe kan uz radosno pucanje iz topova. Drugoga dana je Sveanost rtve (Kurban Bajram) obavljena u logoru s velikim sjajem, a vojsci su podijeljeni veliki darovi. Beglerbezi su dobili pedeset tisua, sandakbezi trideset tisua, sipahi (spahije) tisuu, a ja njiari pet stotina aki (deset dukata po glavi). Slijedei je dan odrana sveana audijencija Zapoljina sina kod Sulejmana. Pe- 29.6. deset aua otvorilo je povorku, a isto toliko j u je okonalo. Janjiarski aga, vrhovni sobar i vrhovni dvorski upravitelj sa srebrnim lancima okienim tapom, t r i majstora ceremonijala i etiri vezira jahali su pred Zappljom. Kraj njega su ili konja nici leteih odreda u perzijskoj nonji, a etiri od njih u zlatnoj odjei drali su mu stremene. Kad je stigao do sultanova ato ra, dan mu je mig da sie s konja. Stotinu janjiara stupi pred njega. Meu darovima koje je donio, bilo je dvanaest bogato po zlaenih pehara i jedan rubin, sve vrijedno pedeset tisua du kata. S novim plemiima iz svoje pratnje stupi igmund Stje pan u sultanov ator, u kojem su etiri vezira stajala oko zlainoga prijestola ije su stupove predstavljali. Maarski preten dent na krunu t r i puta je kleknuo i t r i puta ga je Sulejman po zvao da ustane pruajui mu ruku na poljubac i pozdravljaju i ga dobrodolicom kao svog dragog sina. Veliki ga vezir tada sam posjedne na stolac bez naslona, u k r a e n biserjem i dragim 507

kamenjem. igmund je rekao t u m a u Ibrahimu da je smeten tolikom krasotom i da ne zna drugo rei, ve da je sin jednog starog Sulejmanovog sluge. Sulejman odgovori da nee odstu piti prije nego svoga sina igmunda Stjepana ne okruni za ugar skoga kralja. etrdeset godina ve je proteklo od mohake bit ke, ije je blato progutalo zakonita kralja, iji je poraz t r i godi ne kasnije potvrdio Zapolja, prisvajatelj m a a r s k o g prijestolja, pokionikim poljupcem u Sulejmanovu atoru. Prolo je dva deset i pet godina otkad je Zapoljin sin kao dojene protje ran s majkom iz Budima s obeanjem da e jednom p r i m i t i oevo kraljevstvo. Sada je Sulejman ponovno obeao da e ispu n i t i dvadeset i pet godina staro obeanje. Sulejman obea da e to ispuniti, jer je spreman pomoi udovicama i siroadi. Milo stivo ga otpremi i poalje mu slijedei dan darove koje su nosila dvadeset i dva aua: bode i ma, bogato ukraene draguljima, i etiri divna konja koje je doveo vrhovni konjunik. Htio ga je i jelom pogostiti, to je, m e u t i m , otpalo, jer se umijeao ve l i k i vezir: Ako b i slabani knez, moda, nenaviknut na tursku hranu, pokvario eludac, rekao je, mogli bi Maari misliti da smo ga htjeli otrovati. To je bila samo izlika jer je Mehmed Sokolovi elio da ga igmund posjeti u njegovu atoru, a ovaj je tu elju zaobiao, tako da je do sastanka dolo na konju, pod otvorenim nebom, a to ga je uvrijedilo. Zbog toga ga je htio liiti asti da ga sultan ugosti. igmund, koji je pred sultanom kleao, dao se po Bekessijevom savjetu zavesti na gordost koja nije bila na mjestu; sada monom, a kasnije jo svemonijem velikom veziru uskratiti ast posjeta u atoru, znailo je uvredu za Sokolovia, to mu sada nije opratao, a kasnije e j o ma1.6.1566. nje. Za dva dana, Zapolja je u oprotajnoj audijenciji milostivo ispraen rijeima: Brini se za vojnike, puani prah, olovo i novac; ako neto bude zatrebao, javi mi i j a u t i poslati to trai. Sulejman je dva puta ustao i zagrlio ga. Pismena igmundova molba naprosto se ograniila na potez zemlje izmeu Tise i Erdelja, a nije se usudio zatraiti Temivar i Lipu, gdje su ve stajale damije, n i t i pograninu liniju Debrecina i olnoka. Odobrena mu je skromna molba da se oslobodi t r i stoti ne zarobljenika. Istoga dana kad je Zapoljin sin bio primljen, doao je u audijenciju i francuski poslanik Viljem od Auba da sultanu prenese kraljeve elje za sreu u ratu . . . Sulejman-paa, karamanski beglerbeg, dobio je zapovijed da iz Zemuna ode prema Budimu; Sulejman je htio preko petrovaradinskog mosta poi prema Egeru (Erlau). Ovamo je sti gla vijest da je Nikola Zrinjski kod ikloa napao sandakbega iz Tirhale, nekadanjeg vrhovnog stolovnika Mehmeda, da je ubio njega i njegova sina i opljakao njegov itav vojni logor; to je bio bogat plijen koji je samo u gotovu novcu iznosio se damdeset tisua dukata. Sulejman je zbog toga bio bijesan, pa je promijenio plan vojnog pohoda upravljenog protiv Egera 508

(Erlau), a prije svega je htio kazniti Nikolu Zrinjskoga i osvo j i t i Siget. Zapovijedi da se kod Vukovara podigne most preko Dunava. Ovaj je ve bio gotov, a kapidibaa Ali-aga, koji je kao konakdija vodio vojsku, iz ara je dvije etape hoda pretvo rio u jednu, pa Sulejmanov ator postavi neposredno uz mo stobran. Sulejman je zbog starosti i bolesti postao angrizav, pa je naredio da se opskrbljivau konaka odsijee glava, jer je protiv naredbe o etapama hoda od dvije napravio jednu. Ipak mu je veliki vezir spasio ivot, prikazujui kako je time ipak uinjeno veliko dobro, jer, iako je kapidibaa prekrio za povijed, izazvao je time kod neprijatelja veliki strah; a oni to vie dru to su vidjeli da Sulejman, iako star i bolestan, j o uvijek dvije etape hoda pretvara u jednu kao da je mlad i zdrav. Dunav je ponovno nabujao i razorio vukovarski most. Sulejman sada zapovijedi da podignu most preko Drave kod Osijeka. Rumelijske i anadolske ete su sa svih strana dovukle drva i za sedamnaest dana je most bio gotov. Nosilo ga je stotinu i osam naest brodia u duini od etiri tisue osam stotina lakata. A l i portuk-beg, stari beg s Rodosa, koji je dobio vrhovno zapovjed nitvo nad podunavskim brodovljem, doveo je sultanovu zele nu jahtu s t r i galije od Carigrada preko Crnog mora i ua Du nava, pa odavde u Dravu. Vodio je kormilo zlatnog broda za razonodu, na kojemu je inae Sulejman razgledavao obale Bos fora, a sada je gledao obale Drave i novo napravljeni most pre ko nje uz grmljavinu topova. Sulejman je odsjeo u atoru ja njiarskog age, nadario njega i kapetana podunavske plovidbe Aliportuka, naredio beglerbezima da vojsku bez odugovlaenja prevedu preko mosta, pa je, samo dvadeset i etiri sata iza to ga, prvi dan na poetku mjeseeve godine koja upravo nailazi, 19.7.1566. preao preko mosta. Budui da su usprkos najstroijim zapovi jedima da se ne pljaka i ne pali, ipak zaplamtjela sela, Sulej man je, ljutit zbog toga, poslao vrhovnog sobara Gulabi-agu sa stotinu kapidija do zapaljenih sela sa zapovijedi da razbojnike i pljakae na licu mjesta objesi. Istu je zapovijed dobio i ve liki vezir s auevima da budu vrhovna izvrna vlast vojnoga sudstva i da brzo pogube palikue. Nadalje je dana zapovijed da teko naoruanje prenesu bivolima do Sigeta, naroito ve l i k i Kacijanerov top iz Arada koji su Husrev i Ferhat-beg b i l i zaplijenili kao trofej u Kacijanerovu porazu. Sultan se utabo rio izmeu Peuha i ikloa kod Haranjija, mjesta poznatog u Ugarskoj po odlinom vinu koje se i u osmanskoj povijesti trebalo proslaviti smaknuem jednog hrabrog ratnog pukov nika. Mehmed-beg, Lav (Arslan), budimski namjesnik, izazvao je sultanov gnjev prijevremenim pokuajem opsade Palote i gubicima Vesprema i Tate, te pogrdnim pismima velikom vezi ru to ih je Sulejman njemu pripisivao, i time natovario na gla vu i njegovo opasno neprijateljstvo. Iz ikloa Sulejman zapovi509

jedi aubai Burunsizu, t j . onome bez nosa, da m u donese s petnaest aua glavu budimskog namjesnika Arslan-pae. Arslan-begov opravlja poslova odmah je rekao da je dobio vijest o tome da je p a a prije t r i dana napustio svoju vojsku i da je sam pourio u carski tabor. Sada Sulejman promijeni izdanu zapovijed u tom smislu da njegovu glavu p r i m i kad bude uao u ator velikog vezira. Slijedeega jutra odran je u Haraniju odmor i divan. Popodne stigne Arslan-paa sa petnaest teko naoruanih konjanika u ator velikoga vezira i sjedne na za njega pripravljeno mjesto u atoru za divan. Meu auevima se mnogo govorkalo o tom to budimski namjesnik tu radi i da l i je lud to je svoju vojsku napustio bez zapovijedi. Sada veliki vezir izie iz atora i upravi mu rijei: to t i t u hoe? Kome si prepustio svoju vojsku? Padiah te je postavio beglerbegom, a t i si tvrave izruio nevjernicima. Teko tebi! Izreena t i je smrtna presuda, prokletnie! Tada se okrene aubai: Makni ovog nevjernika s puta. Arslan izvue dva izvjetaja s prsa koje treba predati caru. Veliki ih vezir p r i m i , a aubaa ugra bi rtvu. Budui da je krvnik bio odsutan, morao je njegov po monik izvriti njegov posao. Kad su ga izveli, Ajaz-aga ree nesretniku: Svijet je nepostojan; pokaj se i obrati Bogu. Ars lan umjesto da to poslua, ree krvniku: Dragi majstore, ui3.8.1566. ni to brzo i vrsto pritisni palcem. Odmah ga je uguio. Budimsko namjesnitvo dano je neaku velikog vezira, Mustafi Sokoloviu. to je Arslan ponio sobom, odmah je postalo car ska svojina. Kroz no su bdjeli nad leom, a ujutro je odveden na mjesto gdje su zakapali obitelj Jahjaoglu, da bi tamo poi vao uz svoga oca koji ga je jednom u bijesu prokleo i navodno prorekao njegov tragini zavretak. Smaknuti iz bojeva nazvan Arslan, t j . lav, bio je Bali-begov unuk, koji je bio Jahja-pain sin, a Jahja-paa je bio jedan od najhrabrijih ratnih pukov nika Mehmeda I I Osvajaa (el-Fatiha). Njegov djed, Hamza Balibeg, istakao se ve kao etrnaestogodinji djeak u junakoj borbi, a p r i opsadi Bea bio je na Bekom brdu. Jahja-paa je imao etiri sina, a svaki je od njih bio znameniti vojni kapetan. Bali-begov sin je imao t r i sina i jednog unuka; svaki je od njih bio namjesnik u Ugarskoj, naime Ahmet u Stolnom Biogradu, Dervi u Segedinu i zatim u Peuhu, Mehmed i njegov sin Ars lan b i l i su budimski namjesnici. Ovo nam kazuje povijest roda Jahjinih sinova, a Jahja je bio Bajezidov zet i , kao namjesnik Bosne, strah i trepet Ugarske. Njegov je sin Bali-beg kod Budi ma i Osijeka potukao Maare. Od njegova t r i unuka, koji su bili namjesnici u Ugarskoj, proslavio se Mehmed izgradnjom kupalita kod Budirna, a njegov praunuk svojom smru, kao Lav i kao pjesnik. 4.8. 1566. Dan po smaknuu Arslan-pae, sultan je sveano uao u Peuh. Ispred njega su ili sinovi velikog vezira, Kurt-beg i Hasan-beg. Ulufedijski general Ferhat-aga i predstojnik mutefe510

rika ili su s pet uilaca Kurana pod zastavom, a uioci su l i jepim glasovima molili sure Pobjede i Osvajanja. Sultan je iz kola pozdravljao vojsku koja je stajala u redovima; s lijeve strane su mu bili veziri Ferhat-paa i Ahmet-paa, a s desne Ahmet-pain brat, peti vezir Mustafa-paa, iz Egipta opozvani K i l u n i l i Sufi Ali-paa, koji je bio esti vezir. T r i dana prije to ga rumelijski je beglerbeg logorovao na breuljku imeiehov, sjeverno od Sigeta, s devedeset tisua ljudi i topnitvom od t r i stotine topova. 5. kolovoza stigao je sam Sulejman na konju 5.8. pred Siget i zapovijedio da se otpone s opsadom. Tvrava Siget ili Sigetvar, t j . grad-otok, dvije milje udaljen od Peuha i okru en rijekom Alma sastoji se od t r i dijela: utvrde, staroga i no voga grada koje spaja most. Tvrava (unutranji dio tvrave) ima pet obrambenih bedema, opkoljenih trostrukim vodenim opkopom, napravljenim od zemlje i prua; samo su okrugli to ranj, u kojem je bila zaliha puanoga praha, zvona i alarmni ureaj bili izgraeni od opeke. U tvravi je Zrinjski, gospodar Sigeta, postavio veliki kri; tamo je dao smaknuti jednog vojni ka koji je na svoga pretpostavljenog potegnuo sablju, to je bi lo kanjivo po staroj strogoj vojnoj disciplini, ali je dao i jed nom zarobljenom turskom agi odsjei glavu to je bilo nepo trebno i okrutno. Da odgovori sa svoje strane velikoj sveanosti kojom je stigao Sulejman i da pokae da su spremni padiaha dostojno p r i m i t i , objesili su na bedeme crvene marame, toranj je obloen sjajnim limom i im je sultan na breuljku emilihov zauzeo poloaj, poeo je pucati veliki top za dobrodolicu. Napadalo se s t r i strane. Desnim krilom je zapovijedao trei vezir, Ferhat-paa, i anadolski beglerbeg ems Ahmet; lijevim je k r i l o m zapovijedao peti vezir, Mustafa, i rumelijski begler beg Zal Mahmut, a izmeu te dvojice bio je janjiarski aga. Aliportuk, beg Koda elija, je s pograninim begovima, od kojih je prvi bio poeki, Nasuh, zaokruio stari dio grada s pet veli kih topova, m e u kojima je bio i Kacijanerov, na Sulejmanovu izriitu zapovijed dodijeljen janjiarima. Zrinjski izda zapovi jed da se novi dio grada spali i taj je odmah zaplamtio. Na zga rite su opsjedatelji doveli topnitvo, a preko movare su vre ama sa zemljom pravili nasipe; ta je movara dijelila stari grad od tvrave. etrnaesti dan po Sulejmanovu dolasku postali 19.8.1566. su opsjedatelji gospodari vanjske utvrde, dok se unutranji dio jo uvijek suprotstavljao. Sulejman je uzalud iskuavao ustraj no junatvo Zrinjskoga pozivajui ga i obeavi mu posjed ci jele Hrvatske. Stjegonou i trubaa, najstarijeg sina Zrinjskoga, koji se nalazio u Maksimiiijanovoj pomonoj vojsci, bili su Tur ci zarobili. Da potvrde miljenje da mu je sin pao, podigli su njegovu zastavu pred bedeme, a truba je morao odsvirati po znate ratne melodije. Ujedno su strijelama u grad ubacivali nje make, hrvatske i m a a r s k e letke, dijelom zato da obeanji ma kod vojske uzdrmaju vjernost, a dijelom zato da bi meu511

26.8.

29. 8. 2.9.

sobno razjedinili narode. Autori t i h letaka b i l i su t u m a Ibrahirn-beg, Lala Mustafa-pain ehaja, i tajni pisar Ferudin. On je odmah na poetku opsade povukao velikog vezira s jednog opasnog poloaja, gdje je uskoro jedna bomba vie njih ubila, pa je za to nagraen unosnim poloajem muteferika. U prvoj su navali s unutranjeg dijela tvrave ugrabljene dvije zastave, a nekadanji namjesnik Egipta, Sufi Ali-paa dohrlio je iz Kaira da bi pred zidinama Sigeta naao smrt. Jo je ei bio j u r i t r i dana nakon toga, na godinjicu mohake bitke i zauzimanja Budima i Beograda. Nakon etiri dana napustili su janjiari zapoeti juri da veliki bedem potkopaju lagumima. Ujutro, 5. rujna (septembra), sve je usplamtjclo i preraslo u silan poar, kao Sulejmanova m r t v a k a baklja, jer je u noi od petoga na estog rujna (septembra) umro, bilo od starake sla bosti, od dizenterije i l i od udara kapi. Nije m u dano da za utje hu vidi pred smrt pad Sigeta i l i da uje za predaju ule, koju je Pertev-paa opsjedao s dvadeset i pet tisua ljudi od etvrto ga srpnja (jula), a Kerestenji j u predao prvoga rujna (septem bra). Nestrpljiv zbog dugotrajne opsade Sigeta, pisao je sam Sulejman, jo kratko vrijeme pred smrt, velikom veziru: Zar se taj dim jo nije raziao, ne odzvanja l i ve truba o osvaja nju? U tom smislu je Sulejmanova smrt preuena ne samo vojsci nego i vezirima, a vlastoruno sultanovo pismo objavlje no je kao dnevna zapovijed. Njezin je autor bio Dafer-aga, ta danji vrhovni titonoa kojeg je jedinog s tajnim pisarom Feridunom veliki vezir uputio u dravnu tajnu o smrti. Oni su obojica opravdali povjerenje koje je u njih stavljeno i kasnije e, za Selima I I i l i , bolje rei, za vladavine velikoga vezira So kolovia, prvi postati njegov zet i janjiarski aga, a drugi reisefendija. Dne 8. rujna, poto je vanjski bedem propao u prah i pepeo, od unutranjega je preostala samo kula, gdje je komora s puanim prahom jo bila netaknuta; doao je trenutak za predaju i l i smrt, pa je Zrinjski odabrao s promiljenom posto janou i s dostojanstvom j u n a k u smrt. Od svoga komornika Franje Crnka zatraio je kratki svileni haljetak, zlatni lanac oko vrata i crni zlatom izvezeni eir okien apljinom perjani com, pod kojom se blistao dijamant. Zatim je dao u haljetak staviti dobro prebrojanih stotinu dukata, a m e u njima nije smio b i t i n i t i jedan turski, nego samo ugarski, da tko ga svue, kako je rekao, ne moe rei da na njemu nije nita naao. Onda zaite kljueve od tvrave, stavi ih uz dukate i ree: Doklegod u moi micati rukom, nee m i nitko oteti zlato i klju eve. Nakon moje smrti neka ih ima tko eli. Ja sam se zakleo, u turskom logoru nee na mene pokazivati prstom. Od etiri zlatom okovane sablje izabrao je najstariju. Rekao je: Ovom sam najprije stekao ast i slavu i s njom u snositi to m i je Boji sud dosudio. Pred njim su nosili zastavu, a za n j i m tit; stupio je na cestu bez oklopa i bez ljema m e u skupinu od 512

est stotina ljudi koji su se s n j i m posvetili smrti. Potakao je njihovu sranost j o jednim kratkim govorom k o j i je zavrio trokratnim povikom: Isuse! Ve je sa svih strana gorio unu tranji dio tvrave i bilo je krajnje vrijeme za izlazak. Pod vratima je leao teki muar, napunjen izrezanim eljezom. Na redio je da ga ispale i padne oko est stotina ljudi na mostu, koji su bili navalili na j u r i . U dimu ispaljenog topa ispade Zrinjski kao munja iz mranog oblaka. S Lovrom J u r a n i e m pred sobom, vjernim stjegonoom koji je mahao carskom za stavom, baci se u najgue neprijateljske redove; pogoen s dva taneta u prsa i jednom strijelom u glavu pade. T r i puta se zau veseli poklik: Allah! Janjiari su ga iznad svojih glava odnijeli do age i jo je iv stavljen na postolje Kacijanerova to pa s licem na dolje gdje mu je odsjeena glava; na Kacijanerovu topu! Kacijanera, careva izdajnika dao je Zrinjski, izdajnik prava gostoprimstva, ubiti u svom dvorcu. Na taj je nain ugar ski Leonida platio ubojstvo svoga gosta na njegovu topu, a od sjeenu aginu glavu platio je svojom vlastitom. U tvravi su, m e u t i m , bjenjeli okrutnost i poar; ilo se samo preko hrpa leeva. ene i djeca su odvedeni, a esto i po bijeni od janjiara k o j i su se zbog njih svaali. Komornik Zrinskoga, rizniar i peharnik ivi su uhvaeni, pa i m je odmah za porugu odrezana i spaljena brada. Veliki vezir dao i h je po t u m a u Ibrahimu ispitati o blagu Nikole Zrinjskoga. Peharnik, mladi pun plemenita m a a r s k o g ponosa, odgovori: Stotinu tisua ugarskih dukata, stotinu tisua talira, tisuu velikih i malih pehara i posuda je Zrinjski unitio, b a sve je unitio; stvari od jedva pet stotina dukata preostale su jo u jednom sanduku, ali je imao t i m vie puanoga praha koji e se sada, dok govorimo, rasprsnuti, tako da e vatra, bez koje v i nikad ne bi osvojili tvravu, b i t i propast za vau vlastitu vojsku. Peharnikovu izjavu potvrdila su druga dvojica. Veliki je vezir alar miran, te zapovijedi aubai da s auima uzjae konje i da poduzmu potrebne mjere kako b i odvratili nesreu. Jedva da su mogli voe upozoriti da se sklone; jo prije nego su doli do tvrave, poletjela je kula s praskom kao da e se nebo sru iti, a s kulom ode u zrak i preko t r i stotine vojnika. Glavu Zrinjskoga s njegovom kapom od b a r u n a i zlatnim lancem po alje veliki vezir Sokolovi jo istoga dana po vrhovnom sobaru Gulabi-agi svom neaku, budimskom namjesniku, sa zadat kom da je poalje u ugarski carski logor. Ovaj odmah izvri do biveni zadatak, poslavi glavu grofu Ecku od Salma. Kasnije j u je Baltazar Bacsanyi odnio u akaturn i tamo je sahranjen u samostanu sv. Jelene uz svoju prvu suprugu, r o e n u Frankopan. Poto je osvojen Siget, odran je slijedei dan divan, gdje su tri najvjetija pera carstva nekadanji niandija i sada nji muteferika Delal-zade, reis-efendija Mehmed-elebi i se33 Historija Osmanskog carstva

513

kretar Feridun-beg, pisali pisma o pobjedi, koja su poslana svim namjesnicima u carstvu, krimskom hanu, erifu Meke, perzij skom ahu i drugim silama, a u sultanovo ime. Ujedno su podi jeljene nagrade i poviice plae, a Sulejmanova poslanica, to ju je napisao vrhovni titonoa Dafer, koji je znao oponaati njegov rukopis, objavila je da je jedan dio vojske upuen na osvajanje Baboa, a drugi odreen za izgradnju sigetske tvra ve. Sultanu je nemogue zbog oteenih nogu javno se pojaviti (ta je vijest u isto vrijeme proirena) i, nakon zavrene izgrad nje sigetske damije, obavit e u njoj molitvu u petak i zahval nicu za tako sjajnu pobjedu. Podijeljeno je vie slubi, koje su bile smru upranjene, a Delal-zade, povjesniar, opet je do bio poasni poloaj niandije. Izgradnja tvrave marljivo se nastavljala. Tako je potpuno sauvana dravna tajna o Sulejma novoj smrti do dolaska njegova sina i prijestolonasljednika iz Kutahije u Carigrad mudrou i oprezom velikog vezira Mehme da Sokolovia. Tajna se uvala tri sedmice pred vojskom koja je bila pred Sigetom; to je bila mjera, koja je dodue ve i pri je s dobrim rezultatom bila primijenjena za smrti Mehmeda I i II i za Selima I, ali ne tako dugo vremena i pod tako tekim okolnostima. Mehmed Sokolovi, osvaja Sigeta, u Sulejmano vo ime i u duhu njegove vladavine, skupio je vojnu snagu i sna gu carstva tako vrsto u svojoj jakoj ruci, da ono nije takvo ostalo samo za te tri sedmice nakon Sulejmanove smrti, nego i za trinaest godina koje su zatim slijedile, sve do njegove vla stite smrti. Odravajui Sulejmanova naela mirovalo je car stvo sretno i slavno na najviem vrhuncu procvata i moi, ka mo ga je uzdigao najvei osmanski vladar.

GLAVA TRIDESETCETVRTA Spomenici, istaknute linosti i ustanove Sulejmanovog vremena

Sulejmanove odredbe najvaniji su spomenik njegove veli ine u oima njegova naroda, to mu je pribavilo pridjevak Kanuni, tj. Zakonodavac, dok ga evropski historiari nazivaju Veliki ili naprosto Velianstveni. Pri nabrajanju spomenika nje gove vladavine treba dakle, uz spomenike umjetnosti i knjiev nosti, misliti prvenstveno i na zakonodavne spomenike. Nakon to pregledamo graevine i knjievna djela, moraju slijediti na redbe i uredbe po kojima je mo Osmanskog carstva postigla svoj 514

vrhunac. Ovi pregledi biti e to saetiji, to e b i t i bogatija nji hova graa, te e ispuniti ovo poglavlje koje e govoriti, kao i ono na kraju vladavine Mehmeda I I , iskljuivo o spomenicima i njihovim zaetnicima, umjesto o djelima, njihovim uzrocima i posljedicama. Mada umjetnika i knjievna djela i ljudi koji ih stvaraju istovremeno stupaju u ivot s dogaajima rata i mira, s vojskovoama i s dravnicima, te su usko m e u s o b n o povezani, ipak e pomoi posebni pregled onih prvih pamenju i unijeti jasnou i razgovijetnost u historijsko pripovijedanje, a da ne nakodi njegovu organskom jedinstvu. N i u jednoj epohi ove po vijesti ne gomila se tako silno mnotvo grae, ija obrada spada u knjievnu povijest i statistiku Osmanskog carstva, kao u ovoj epohi najvieg procvata osmanske dravne moi i knjievnosti, koja ispunjava etrdeset i est godina Sulejmanove vladavine i osam godina vladavine njegova sina Selima, dakle pola stoljea. N i t i do sada, n i t i kasnije ikoji period osmanske povijesti ne po kazuje takvo mnotvo bogatih djela graditeljstva i knjievnosti, velikih, uenih pravnika, pjesnika i filologa, tako da proirivanje takva pregleda u cijelu glavu izgleda da ne treba vie n i t i jedne rijei isprike. Ve je na poetku Sulejmanove vladavine dana primjedba kako veliku vanost osmanski historiari polau na to to je Su lejman deseti osmanski sultan i za svoje vladavine ujedinjuje sve savrenosti brojke deset te ujedno predstavlja deseti razum, t j . po istonoj hijerarhiji razuma predstavlja osobno ljudski razum na zemlji na koju je ovaj razum upuen. Treba dakle jo i na koncu njegove vladarske historije, i prije pregleda svega onoga to je uinio i dao, rei rije o njegovoj istinskoj i l i prividnoj veliini prije nego historijski o njemu donesemo sud; neka nam bude doputeno da kaemo koju rije o brojci deset koju su osmanski historiari primijenili na Sulejmanovu vladavinu i osobu. To se po njima potvrdilo na slijedei nain: Sulejman je roen prve godine desetoga stoljea po Hidretu; on je deseti osmanski sultan; deseti m e u suvremenim velikim vladarima; otac desetero djece, bio je obdaren s deset svojstava velikih vla dara; desetorici velikih vezira povjerio je vladarske uzde; imao je deset vrsnih dravnih sekretara; deset velikih uenjaka-pravnika; deset velikih pjesnika; i deset puta po deset osvojenih gradova i tvrava proslavili su t u vladavinu. Tako je on do savrenstva izvrilac brojke deset. Poto smo u prethodnim poglavljima ispriali djela i doga aje za Sulejmanove vladavine, ovo deseto pozabavit e se umjet nikim i knjievnim spomenicima, naredbama i uredbama u slijedeih deset odjeljaka: graevinama i zakladama koje i m pri padaju, dravnim sekretarima, pravnicima i pjesnicima, o ure enju nastavnog kadra, vojske i blaga, o lenskim zakonima, o podanicima i o kaznama. O izgradnji Sulejmanije i drugih est damija koje su, iako ne nose Sulejmanovo ime, ipak graene
33*

515

za njegove vladavine i od njegova blaga, ve smo prije govorili. Ova plejada damija sastoji se od Sulejmanije, Selimije, uz grob njegova oca, od Damije prineva sagraene uz grobove sinova Mehmeda i Dihangira, od damije princa Dihangira u Galati, od dviju damija sultanije Mihrimah, Sulejmanove keri, u Usktidaru i na Edrenskim vratima (Edirne kapi) u Carigradu, te od damije njezine majke haseki, t j . Rokselane, na Trgu za ene. Osim Sulejmanije bio je Sulejmanov najvei ponos vodovod, o kojemu se takoer govori na za to prikladnom mjestu. Vodovod ima etrdeset lukova, a zove se i vodovod etrdeset bunara, jer se ovamo dovodi vodu na etrdeset lukova koje napajaju etr deset bunara. Kao graditelj Sulejmanije, vodovoda i t a k o e r ve spomenutoga mosta ekmede, Sulejman je iao stopama Justinijana, graditelja Aja Sofije, vodovoda i prvoga kamenog mosta na istome mjestu; i kao to bizantijska povijest o Justinijanu Velikom poslije Konstantina, osnivaa grada, moe govoriti o vie graevina nego o onima svih drugih careva zajedno, tako i osmanska ne moe poslije Mehmeda Osvajaa i obnovitelja gra da ni o jednom sultanu rei vie nego o Sulejmanu Velikome. Opirno opisivanje Sulejmanovih graevina dalo b i grau za itavu knjigu, kao to je Prokopije bio opisao zgrade Justinijana Velikoga u est izlaganja. Ovaj b i pisac mogao u isto toliko izla ganja opisati damije koje je Sulejman sagradio u glavnome gra du, pa onda u pokrajinama, pa vodovode, mostove, tvrave i ko nano hvaliti zgrade-zaklade na svetim mjestima u Meki i Me dini. Kao to je njegov otac Selim u Damasku istrgnuo od zabo rava grob velikog ejha-mistika Muhjudina el-Arebija i kraj njega izgraenu bogomolju pretvorio u novo mjesto hodoaenja, tako je Sulejman u Bagdadu doveo opet do sjaja grob naj veeg imama Ebu Hanife, koji su perzijski krivovjerci zbrisali s povrine zemlje. Sulejman je uz grob izgradio damiju i kuhinju za sirotinju, a obnovio je tamo i damiju izgraenu uz grob ejha-mistika Abdulkadira Gilanija. S najveim imamom i ejhom Abdulkadirom, osnivaem Kaderija, znamenitoga dervikoga reda, dijelili su Sulejmanovu arhitektonsku naklonost najvei pjesnik-mistik Mevlana Dlaledin Rumi, osniva Mevlevija, i Sid Batal, t j . gospodin, borac, sudac Islama. U Konji je uz grob Delaledin Rumija sagradio damiju s dva minareta, jednu dvo ranu za ples dervia, za njihovu svetu igru u krug, jednu kuhinju za siromahe i sobice za dervie. U Sidi Gazi je izgraena velika tekija s damijom, medresom, s kuhinjom za siromahe i s ku hinjom za strance, sve pokriveno olovom. U tekiji su stanovali dervii-Bektai, iji je osniva blagoslovio janjiare. Ovim gra evinama uz grobove e jha Abdulkadira, Mevlana Delaledin Ru mija i Sidi Batala, Sulejman je zadobio blagoslov t r i dervika reda: Kaderija, Mevlevija i Bektaa, koji su u Osmanskom car stvu tako brojni i utjecajni. 516

U Kafi, Izniku i Damasku obnovio je damije, a uz Mustafa-pain most preko Marice karavan-seraj, damiju i kuhinju za sirotinju. Zaslugu za izgradnju tako mnogo damija, poveao je tako to je mnogo kranskih crkava pretvorio u islamska mje sta molitve u osvojenim gradovima. Od Rodosa i Korona do Temivara i Budima nisu sa crkvenih tornjeva vie pozivala kranina zvona ve je islamski poziva zvao muslimana na moli tvu, a umjesto zborskog pjevanja i zvukova orgulja, odzvanjalo je u damijama: Allah! i Muhamed!. Tamo gdje su crkve pretvore ne u damije, b i l i su i gradski bedemi popravljeni ili nanovo uvr eni. Tako je bilo na Rodosu, Koronu, u apcu, Beogradu, Temivaru i Budimu. Beogradska tvrava ne samo da je odmah nakon osvajanja, poetkom Sulejmanove vladavine, stavljena u obram beno stanje ve je i koncem njegove vladavine opet iznova sagra ena, jer je munja pogodila kulu s puanim prahom pa raznijela itav unutranji dio tvrave. I jeruzalemske zidine je Sulej man iz temelja podigao. Izvanredne je zasluge stekao za sve tite Meku i njezine zaklade. On je prvi osmanski sultan koji je po uzoru halifa obnovio svetu kuu Kabe. On je za t u ovlast dao izraditi fetvu po muftiji Ebusuudu i naredio da se ak i ispravci sprovedu samo u prisutnosti pravnika iz Meke i etiriju imama etiriju pravovjernih kola, naime Hanefi, Maliki, Hanbeli i afii. Za ova etiri obreda darivao je zakladu od etiri kolegija (medrese), svaka u dobrim odnosima s turskim medresama, sa petnaest studenata (talebe) i jednim asistentom (muid). Muderis (profesor) plaen je dnevno s pedeset aki, asistent s etiri, a stu denti s dvije ake dnevno. Hatidina kua, kua prve Poslani kove supruge, ve je davno bila pretvorena u damiju, ali je ova bila propala. Sulejman j u je dao obnoviti i pozvao dervie koji su u njoj petkom i utorkom uzvikivali: Allah! i kao odjek toga Hu!. Meka trpi zbog nestaice vode, ali je t u pomogla ubejda, supruga halife Harun ar-Raida, uredivi vodovod, to je stajalo neizmjerno mnogo novaca, pa je ve nekoliko puta obnovljen. Nestaica vode se u dvanaestoj godini Sulejmanove vladavine po pela do tog stupnja da se crijevo s vodom prodavalo za dukat, a hadijama je prijetila opasnost da u m r u od ei, ako ne bi imali sreu doekati kiu. Da pomogne u toj nestaici vode, zapovijedi Sulejman da se uredi vodovod dovodom vode iz Bedr Huneina i s brda Arefat. Prvi je nadsvoen zgradom ispod koje je bio mramorni bazen sa etrdeset i pet slavina. Izvor s brda Arefata dala je sprovesti u grad Mihrimah (sunani mjesec), Sulej manova ki, gdje se njegova voda izlijeva u blizini svetita. Ka onoj strani gdje je brdo Merv ureen je vodoskok, a dva vodena bazena, izmeu Safe i erifovih grobova, proirena su; jedan je bazen odreen za sirijske hadijske karavane, a drugi za egipat ske, a po tom su i prozvani: sirijski i egipatski vodeni bazen. Egipatski sultan Kilaun osnovao je dva sela da bi od iznosa to ih oni daju pokrio trokove za presvlaku Kabe, kojom se ova
517

svake godine na dan rtvene sveanosti (Kurban-Bajram) pre svlai. Ova se presvlaka sastoji od dva komada zlatne tkanine, od kojih jedan ima tisuu i ezdeset lakata vela, a druga se tka nina od pedeset lakata zove Kabin opasa. Sulejmn je, uz ta dva komada, dodao jo i druge, pa je poveao i godinji iznos novca koji je dolazio u Meku za raspodjelu stanovnicima. Svota je dobivana od iznosa poreza po glavi, od raje, poznatog pod ime nom devali. Meu dravnicima Osmanskog carstva stoje na vrhu veziripae i beglerbezi-namjesnici; oni u dogaajima, ija su poluga, zauzimaju u povijesti mjesto koje i m pripada. Nakon njih slijede defterdari, niandije i reis-efendije, t j . predstojnici riznice i dravni sekretari, zapravo ministri, ija se zasluga nalazi veinom u peru, a koju nadglasavaju obino buna djela maa; a pored t i h djela samo rijetko se cijene onako kako bi trebalo, izuzevi neke naroite sluajeve gdje su njihovo uzdizanje i l i pad glasno od jeknuli. Tako je to bilo s objeenim defterdarom Iskender-elebijom i l i kad kao pisci historije sami o sebi pripovijedaju, kao veliki i mali niandija, Mustafa Delal-zade i Mehmed Ramazanzade, o kojima se ve na za to prikladnom mjestu govorilo. Meu defterdarima su historijski najznaajniji za to doba, nakon Iskender-elebije, onaj iz Budima, Halil-beg, po tome to je u Ugarskoj uveo po Sulejmanu odreeni registar za oporezivanje, te sirijski defterdar, Idrizov sin. Sve do Halila postojala su samo t r i defter dara, rumelijski, anadolski, sirijski i egipatski. Halil je kao etvr ti bio ugarski defterdar. Ebulfazl je poao stopama svoga oca, velikog pisca osmanske povijesti, nadopunivi njegovo djelo Osam rajeva koje obuhvaa vladavinu prvih osam sultana jo s osam godina koje ispunjavaju vladavinu sultana Selima I . Djelo je napisano na perzijskom jeziku i nastavljeno je s istim govornim ukrasima. Mehmed-elebi, openito nazvan Egri Abdi Oglu, sin grbavoga Abdija, znamenit je, kako Alija kae, nita manje po ispravnosti svoga pera, koliko po umijeu pismenih sastavaka. Njegova je spretnost koritena naizmjence u riznici i u dravnom uredu, tako da je dva puta vrio dunost defterdara i dva puta bio niandija. Njemu i velikom niandiji Mustafi pri pada zasluga to je izdao tekst ne samo mnogih zakona nego i njihov zbornik. Onaj prvi je izdao kanunname sultana Mehmeda I I , a ovaj je izdao kanunname financija za vladavine Selima I I . Dva druga defterdara su naroito utjecali na poslovni tok i osta v i l i tako svoje ime; to su bili Naka Alija, t j . slikar Alija, k o j i je s velikim vezirom Ibrahimom gorljivo radio na tome da kleve tama srui Iskender-elebiju, i drugi Nevbehar-zade, tienik ni andije Delal-zade Mustafe. Kad se uzdigao do defterdara, od bijao je zauzeti poloaj ispred niandije, kojemu je dosad def terdar po inu prethodio, prije b i napustio slubu, govorio je, nego da se podigne iznad svoga dobroinitelja. Sulejman je odo bravao ovaj lijepi potez zahvalnosti i naredio da se odsad inovi

518

defterdara i niandija urede po trajanju godina slube. Egipatski defterdar Ibrahim autor je vrlo cijenjene zbirke turskih dravnih dokumenata; ona se m e u t i m ne moe nipoto usporediti s naj potpunijom od sviju, naime s Muneati huma jun reis-efendije Feriduna, o kojemu e se kasnije j o govoriti, za Murata I I I . Meu najvrsnije dravnike dokumente koji su proizali iz pera ovih dravnih sekretara spadaju: poslanice o pobjedi u mohakoj bitki, o osvajanju Beograda, Rodosa, Tebriza, Bagdada, Budima i Sigeta, prepiska sa ahom Ismailom i ahom Tahmaspom i s ve zirima (sa posljednjima i o Bajezidovu izruenju), Sulejmanova povelja za erifa iz Meke i za velikoga vezira ibrahim-pau. Predstojnici riznice i dravni sekretari, koji su istovremeno bili pisci historije i stilisti, manje su upadljiva pojava, nego prinevi i veziri koji su istovremeno bili pjesnici, kao Sulejma nov otac Selim I i stric Korkut, kako je to na jednom mjestu ve spomenuto, koji su sami bili pjesnici. Sulejman stoji sa svoja etiri sina Selimom, Mustafom, Bajezidom i Dihangirom na prvom mjestu u biografijama osmanskih pjesnika toga vremena, a da na taj poasni poloaj nije doao samo zbog titule sultana. No, pravi je sultan svih osmanskih lirskih pjesnika bio od osnut ka Carstva pa sve do dananjeg vremena Abdul-Baki, t j . sluga Onoga koji vjeno traje i l i krae nazvan Baki, onaj koji traje. Baki s Mutenebijem i Hafizom upotpunjuje vladarsko trojstvo t r i j u najveih lirika na t r i orijentalna jezika (turskom, arapskom i perzijskom), a koje prednja Azija naziva iskljuivo t r i jezika; Baki je openito priznat knezom, kraljem i carom, sultanom, ha nom i hakanom osmanske lirike. Roen je poetkom Sulejma nove vladavine, pa se uspeo za te vladavine s Carstvom sve do najviega vrhunca veliine na kojem je ostao kao takav jo i za vlade Selima I I . Najvii procvat knjievnosti i vlasti, koje u historiji ne idu uvijek zajedno, kod Osmana se poklapaju u raz doblju vladavine Sulejmana I i Selima I I na jednom te istom vrhuncu. Pjesnici, kao i uenjaci koji su u m r l i za osmogodinje vladavine ovoga posljednjega, tako nedvosmisleno pripadaju prvoj, jer su u tom razdoblju roeni i dobili naobrazbu, bili ispu njeni duhom dugovjene Sulejmanove vladavine, a za tako krat kotrajne vladavine njegova sina pojavili su se dodue kao pjesnici i uenjaci, ali nisu mogli za njegova vremena dovriti zapoeti put. Sulejmanove pjesme nemaju dodue peat pjesnikog geni ja, ali iz njih izbija ozbiljno dostojastvo vladara iste moralnosti, a ovjekoljubivi duh koji i h nadahnjuje dobro odgovara imenu Muhibi, t j . onaj koji voli uz prijateljstvo, to je bilo Sulejma novo pjesniko ime. Iako se ne moe mjeriti s prvim pjesnicima svoga naroda, ipak mu pripada neosporna zasluga da je jo u visokoj starosti, kada je obinim prirodama tako teko razbijati stare idole i pokloniti se novim duhovima prvorazredne veliine, priznao Bakijevu zaslugu nad svim ostalim pjesnicima svoga vre mena, odmah kada je predao prvu pjesniku estitku i otad ga 519

je slavio kao jednoga od prvih ukrasa svoga velikoga carstva koje je i po svojim suvremenicima tako veliko. Nije bio samo majstor na prijestolu, ve gospodar i majstor rijei; Sulejman je svoga hvalitelja Bakija cijenio ne samo kao sultan, ve ga je cijenio kao pjesnik, pa je u jednoj pjesm\ koja istie velike perzijske pjesnike, poastio Bakija kao jedinog osmanskog pjes nika pjesnikom poveljom i p r o r o k o m rijei, koja se ispunila, o trajanju njegove slave. Zahvalan za to, Baki je oplakivao smrt velikoga vladara, svoga velikoga pokrovitelja, u jednoj elegiji koja je jedan od najblistavitih dragulja u kruni turskoga pjesni tva. Jednu je drugu elegiju, koja se natjecala s Bakijevom, napi sao u povodu Sulejmanove smrti ueni muftija Ebusuud koji je, kao i njegov pred, izvanredno ueni muftija Kemalpaa zade i Sadi efendija, zbog nekih gazela bio s ovim ubrojen sa strane nekih biografa u red tih pjesnika. Ne samo muftije i kadiaskeri, nego i pae i veziri, oponaajui Sulejmanov primjer i onaj nje govih sinova, nisu drali ispod asti pjevati gazele. Nesretni bu dimski beglerbeg Arslan-paa, veziri Demali i ems Ahmet-paa i veliki vezir Piri-paa navedeni su u biografijama pjesnika kao pjesnici, ali ni jedan se od njih ne moe pohvaliti au velikoga pjesnika kao to je Baki, sultan osmanske lirike, a slijedea devetorica suvremenika knezovi su turske poezije. Hajali, t j . matoviti, zasluuje to ime bogastvom svojih slika i arkim bojama koje su najprije privukle naklonost svemonoga velikog vezira Ibrahima, a onda Sulejmanovu u tolikoj mjeri da je za svaku gazelu, za svaku kasidu, bio carski nagraen i na kraju dobio ak i leno od stotinu i pedeset tisua aki. Bio je Satijev protivnik, kojega je ipak esto oponaao i koji je jo za sultana Bajezida slubeno morao napisati t r i sveane pjesme (za Novu godinu, za Veliki i Mali Bajram) i za to dobivao dvije tisue aki, komad ohe i bogate tkanine. Vremenom je prevelikom plodnou sam toliko srozao vrijednost svojim pjesmama da je nudio gazelu po dukat. Osmanskom Aretinu, Gazaliju i l i Deli Biiraderu, t j . ludom bratu, autoru aha i prosjaka i djela o carigradskoj pobuni, naime o Jahja-begu, ve je bilo dosta go vora kad su se opisivali dotini dogaaji. Fuzuli je opisao ne sa mo uitak opojnih pia i opijata, Ljubav Lejle i Mednuna, ve je na turski preveo i perzijski Raj muenika pod imenom Vrt blaenih. Kao pisci romantinih pjesama stekli su veliko ime Delili i Fikri. Delili je obradio omiljeni sie perzijskih i turskih romantiara, Husrev i irin, Lejla i Mednun i preveo ahnamu. Fikri je odabrao novu r o m a n t i n u grau u ljubavi m e u zvijezdama, izmeu Sunca i zvljezde-zornjae, izmeu Marsa i Venere; napisao je pjesmu O cvjetnoj gredici i Djevice misli. Revani, koji je umro u prvoj godini Sulejmanove vladavine, pri pada zapravo dobu njegova oca, ali kao autor knjige O uitku, opisivanju pravog pjesnikog sadraja, pripada najveim osman skim pjesnicima. Meu ovima i Lamii zauzima asno mjesto. On 520

m e u piscima proze zauzima prvo mjesto ukrasima svoga bujnoga izraza kao i Ali-Vasijevim prijevodom tzv. Bidpaijevih basni, to se openito smatra majstorskim djelom turske proze. Lamii se natjecao sa Satijem p i u i kao i ovaj r o m a n t i n u pjesmu Svijetlo i leptir, a s Ahijem, prevodei na turski alegorini Fetahijev roman Ljepota i srce. Po Sulejmanovu na logu preveo je i najstarije romantine perzijske pjesme Veis u Ranim od Nizamija; Absal i Selman od Damija i Vamik i Azra od Ansarija; pa Nizamijevih Sedam likova i Arifijevu Grudu i malj. Poetski je opisao i Ferhatove romantine patnje i historijsko Huseinovo muenitvo. Preveo je i arapsku apolo giju O plemstvu ovjeka i napisao zbirku lakrdija, jedan ko mentar Sadijeva Gulistana, preveo je nadalje Damijeve Biografi je mistika i Dokaze o poslanstvu te opjevao pobunu u Brusi. Pored ovih spomenutih velikih deset pjesnika za Sulejmanova vladanja, nabrajaju antologije i biografije jo deset puta po deset njih, a za sultan Selimova vladanja pedesetak njih, veinom lirika. Neki su od njih kao cikliki pjesnici iznijeli i pojedine ratne dogaaje i l i su stavili u stihove vladavinu jednoga sultana ili ak itave osmanske povijesti. Tako je Sudi opjevao Mihalogluova djela, Merahi i Agahi opsadu Sigeta, ukri i Deruni vla davinu Selima I , Hajati i Mahremi Sulejmanovu, Hadidi, emsi Arif i Hazarpare opjevali su vladavinu svih osmanskih sultana sve do kraja vremena. Posljednja etvorica imaju naslov ehnamedi, t j . autori kraljevskih knjiga, jer njihova djela obuhvaaju ita vu osmansku povijest, kao to a h n a m a obuhvaa perzijsku. U dvostrukom svojstvu, kao pisci historije i pjesnici, nastupaju bio grafi i sakupljai cvjetova-pjesnika, od kojih je prvi Sehi iz Edrena svom djelu dao isto ime kao Idriz svojoj osmanskoj po vijesti, naime Osam rajeva. Njega je slijedio Ahdi ben emsi iz Bagdada, roeni Perzijanac, koji je u svom Ruinjaku pjes nika sakupio informaciju o dvije stotine svojih suvremenika, kojima je i previe irokogrudno priznao ime pjesnika. Zbog te pristrane ljubavi prema svojim zemljacima, stanovnicima Kasta monija okrivljen je s pravom i Latifi, biograf pjesnika, koji i h je nabrojio t r i stotine. I konano od etiri stotine pjesnika, o i j i m je ivotnim prilikama i procvatu nairoko pisao Aik elebi u jednom velikom svesku, pripada samo etvrtina vladavini sul tana Sulejmana; pisac ga je preivio samo est godina. Od velikih uenjaka-pravnika, koji su za Sulejmanova vla danja okruili njegov prijesto svijetlom slavom i ija se djela slave, ve su spomenuta obojica muftija, Kemalpaa-zade i Ebusuud s mulom Ibrahimom iz Haleba, piscem islamskog zako nika, koji je jo i danas u upotrebi u itavom Osmanskom carstvu. Oni su poput dva mora koja se spajaju uz velikoga filologa Sururija. Kolos enciklopedijske, naroito biografske i bibliografske uenosti je Takdpri-zade, roen u Takopriju, koji je u svojoj enciklopediji nazvanoj po predmetima znanosti, sistematski ure521

dio t r i stotine i sedam znanstvenih razreda i o svakom naveo naj vrsnije pisce. U svom je djelu Djelii anemone prvi sakupio biografije osmanskih zakonodavaca od Osmana I sve do polovine Sulejmanove vladavine. Enciklopedijske naravi su i oba djela Hafiza Adema, premda nisu toliko opirna; jedno se od njih zove Grad znanosti, a drugo Popis znanosti. Pisao je isto tako lijepe prirunike kao i razraena djela. Sa svojim bratom Mustafom, dravnim sekretarom za sultanov potpis, natjecao se Salih Delal-zade koji je velikog perzijskog sakupljaa pripovijedaka preveo na turski jo za Bajezida i po njegovoj naredbi, a zatim je u jednom vlastitom djelu pisao povijest Selima I . Ne manju za slugu za povijest od obojice Delalzada ima Perzijanac Lari, koji je iz slube indijskoga sultana Humajun-aha p r e a o u osmansku, te napisao univerzalnu povijest pod naslovom: Ogledalo aiona i putevi obavjetavanja; pisao je i biljeke uz mnoga temeljna djela prava. Jednako velik u gramatici i dogmatici je Bergili, u obje nauke poznat po svojim Osnovama koje su jo nedavno bile umnoavane tiskom u Carigradu. On je Canisius i Donat osmanskih kola. Uitelj prineva sultana Sulejmana, Hajredin koji je za javnih diskusija profesora uvijek sjedio uz Sulejmana, spomenut je prigodom sveanosti obrezivanja. Takve su disku sije prireivali esto i veziri da b i bodrili uenjake. Tako je veliki vezir Ajaz-paa pozvao osam upravitelja osam kola Meh meda I I da pred n j i m diskutiraju. Od est dvorskih lijenika, k o j i su t a k o e r branili svoj in m e u ulemom, stekao je trajni spomen za Sulejmana neki Mehmed, Kajsunijev sin, ne samo to je pomogao zatajiti sultanovu smrt s velikim vezirom Meh medom Sokoloviem nego i kao pjesnik pod imenom Nidai. Od tridesetak ejhova samo su neki znaajni jer su svoje ime vezali za Sulejmanova osvajanja, kad su oduevili vojsku svojim rije ima, kao ejh Alaedin za osvajanja Bagdada i ejh Nuredin za sigetske vojne. Od dvije stotine uenjaka-pravnika, o ijim ivotnim prilikama govori Takopri-zade i njegov nastavlja Atai, samo ih je pedesetak poznato kao pisci znaajnih djela. Uz ovaj pregled osmanske knjievnosti za Sulejmana nadovezuje se najzgodnije izvjetaj o usavravanju mudrih uredaba Mehmeda I I glede hijerarhije nastavnoga kadra. Ulema, naime pravnici, u isto su vrijeme uenjaci teologije i prava, a to je zapravo u Osmanskom carstvu tijelo za odravanje zakona. Oni su se podigli do onoga stupnja organske savrenosti koja ih je sve do sada, usprkos svim vanjskim i u n u t r a n j i m faktorima, ipak drala na okupu. Sulejmanovo se poboljanje odnosilo na uredbu o stupnjevanju naune karijere muderisa i l i upravitelja kola koje je Mehmed stavio u pet razreda (po dohotku od dva deset, trideset, etrdeset, pedeset i ezdeset aki), a ove je opet podijelio na vanjske i u n u t r a n j e . Prva t r i razreda bile su medre se u pokrajinama, ali i u glavnome gradu, izuzevi osam medresa uz damiju Mehmeda I I , a zvali su se osmaci i bili su plaeni 522

dnevno s pedeset aki, t j . jednim dukatom. Samo su dvojica bili ezdeseci, naime oni uz damiju Aja Sofije i uz Ejubovu damiju. Sulejman je nad ove dvije medrese stavio svoje etiri, u vlastitoj damiji, sa sedamdeset aki plae i itavoj je skali dao deset stupnjeva po omiljenoj brojci deset. Naime, prvo su b i l i vanjski; drugo vanjski gotovi da istupe; tree: unutranji; et vrto, unutranji gotovi za istupanje; peto, kandidati za podruje osmaa (uz damiju Mehmeda I I ) ; esto, osmai (na Mehmediji, plaeni s pedeset aki); sedmo, ezdeseci (na damijama Aja Sofije i na Ejubovoj); osmo, drugi ezdeseci (ne po plai, nego samo po inu iznad prethodnih); deveto, kandidati za Sulejma niju; deseto, upravitelji same Sulejmanije. Samo onaj put, kojim se prelazi svih deset stupnjeva (nije doputeno niti jedan presko iti), daje pravo na prvi od pet razreda koji predstavljaju naj vie poasti prava. Tko nema hrabrosti i l i vremena da i h sve p r o e , neka se zadovolji podreenim poloajima suca. Meutim, sva ulema, najnia kao i najvia, dijeli dvije velike privilegije, da su osloboeni poreza i da su sigurni za svoj imetak u svo j i m obiteljima, jer nikad ne potpada pod fisk. Tako je jedina ari stokracija Osmanskog carstva, naime uiteljski i sudaki stale, osigurana nagomilanim imetkom u velikim obiteljima uleme od pokoljenja do pokoljenja. Zakon da se ne smiju preskoiti stup njevi, samo se time zaobilazi to se sinovi velikaa ve u koli jevci upisuju u muderise, a kad dorastu do mladia, stoje ve na vrlo visokom stupnju poasti u pravu. Sulejman, po prirodi velikoduan i dareljiv, dobro je spo znao punu vrijednost blaga, kao ratni ivac i ilu-kucavicu u miru. Prve su godine njegova vladanja, ve zbog vojnih pohoda na Beograd i Rodos, dovele do potrebe izvanrednih financijskih mjera, a neposredno prije treeg vojnog pohoda, mohakog, ras pisan je u itavom Carstvu izvanredni ratni porez od petnaest aki po glavi, bez obzira na vjeru i l i imovno stanje. To je za Sulejmanove vladavine bilo jedino izvanredno oporezivanje, a ponovni pokuaj toga izostao je kao nepotreban, bio je opasan zbog mrmljanja u narodu. Slijedei vojni pohodi nisu bili opte reeni tekim izdacima zbog osvajanja pograninih tvrava (kao Beograda i Rodosa), nego su nadomjestak ratnih izdataka traili u pljaki osvojenih zemalja i l i u danku koji su i m nametali. L'garska, koju je esto bio bi rata i pometala metla leteih odreda, optereena godinjim dankom kao Erdelj i konano krvavo oerupana financijskim uredbama defterdara Halila, pla tila je krvlju osvajake raspikue. Nije samo Dubrovnik zajedno s Moldavskom i Vlakom plaao danak, nego i Venecija i Austri ja, prva za posed Cipra i Kefalonije, a druga za posjed gornje Ugarske. Egipat, u poetku oporezovan samo s osam stotina tisua dukata, uskoro je zbog financijskog ara njegovih namjes nika plaao milijun i dvije stotine tisua dukata, od ega su vina treina nije stavljena u riznicu, nego je utroena na gra-

enje vodovoda. Uz ova redovita primanja, pritjecala su i izvan redna, kao za Meku ostavljeni sanduci blaga indijskog vladara Gudurata koji je umro. Zatim je t u bilo bogatstvo smaknutih vezira i namjesnika, koje je samo kratko vrijeme oticalo drugim kanalima, ali je uskoro opet natrag poteklo u carsku riznicu. Tako je to bilo s blagom smaknutoga defterdara Iskender e lebije, svemonoga velikog vezira Ibrahima, s Piri Reisovim po sudama, napunjenim egipatskim i arapskim zlatom. U Sulejma novim oima je najvea zasluga velikog vezira Rustema bila ta to je nagomilao blago, premda sultanu nije izmakla nesavjesnost velikoga vezira, a naroito prodavanje poloaja. Ipak je sve do putao, mislei da e strah u kojem je Rustem ivio, dostajati da stavi granice njegovim ucjenama. Za Rustema je u mirovnim pregovorima s Austrijom zatraena, pored svote koju je trebalo dati za sultana, jo i posebna za velikoga vezira; u turskim do kumentima se to zove danak, a u austrijskim poasni dar. Rustem je procjenjivao podavanje namjesnitva prema tome ko l i k i je bio prihod; kada je za Mehmeda I I jedan patrijarh obno vio uobiajeno davanje od pet stotina dukata, povisio ga je na t r i tisue. Usprkos ovim izvanrednim davanjima bili su redoviti porezi vrlo umjereni; osnovni porez nije iznosio vie nego etr deset do pedeset aki, t j . otprilike jedan dukat po ognjitu i na isto toliko su se mogli pripisati izvanredni nameti (avariz). Od dvije ovce, dana je jedna aka, i t r i do pet aki gulamije, t j . poreza za djeake, za komesara. Krunska imanja su tada iz nosila ogromnu svotu od dvije tisue etiri stotine etrdeset i jednog tovara aki, t j . oko pet milijuna dukata. Ukupni prihodi, navodi venecijanski konzul u svojim izvjetajima, kad se vraao sa svoga poslanstva, iznose ukupno sedam do osam milijuna dukata. Bez obzira na to to su se mogla kupovati namjesnitva, to se zbog Rustemove pohlepe najprije uhodalo, bar se nisu mogli kupovati poloaji vojnika i oficira. Sulejman se u tom strogo pridravao naela svoga oca Selima. Jedan trgovac, koji m u je posudio ezdeset tisua dukata, molio je za to poloaj debedije (kovaa oruja) za svoga sina s dnevnom plaom od dvije ake. Selim je vlastitom rukom napisao uz referat svojih vezira, koji su doli na savjetovanje: Ja bih vas sve smaknuo, tako m i mojih prea, kad me ne bi suzdravalo govorkanje da je to zbog novca. Dajte m u njegov novac i uvajte se da ubu due podnesete slian prijedlog. Glavno ureenje vojske, koje je Sulejman uveo, bilo je ukidanje juruka, t j . neredovite rumelijske pjeadije, i usavravanje i proirenje janjiara. Sve do njega, njihov je najvei broj iznosio dvanaest tisua. Sulejman ga je poveao na dvadeset tisua. Do njega je janjiar imao samo jednu aku plae dnevno, a ako se Istaknuo dobio je, na kraju svake vojne, poveanje od dvije do t r i ake. Sulejman je utvrdio t r i plaevna razreda: prvi (kuiik) od t r i do sedam aki na dan 524

za ekindije, t j . one u pravoj slubi, drugi je razred iznosio dvadeset osam do devet aki za amelmande, t j . veterane; oni koji su stanovali u glavnom gradu u posebnim kasarnama dobili su ime kurudije; trei je razred bio za vojnike i oficire-invalide, oturak, t j . onih od trideset do stotinu i dvadeset aki. Ovi su poloaji s poveanom plaom krajnje tedljivo dijeljeni zbilja samo u slubi osijedjelim ratnicima koji su svoju hrabrost do kazali zadobivenim ranama i za dalju slubu bili zaista nespo sobni. Broj kurudija iznosio je samo etrdeset. U istim tedlji vim okolnostima pridodani su i m aui i mumdije (kaplari). itav odred janjiara imao je samo t r i aua i dvanaest mumdija, ali se aui i ehaje (poslovni upravitelji) nisu esto mije njali (kao kasnijih godina), ve bi ostajali sedam do deset go dina na svom poloaju. kola za mlade janjiare sastojala se, jo kao u prvo vrijeme kad je ureena, od novaene kranske djece. Djeaci su, odjeveni u crveno sukno, uili etiri i l i pet godina jezik i slubu, sve dok nisu osposobljeni za prave janji are, kad su bili ukljueni u jedinicu. Sulejman je sagradio devet kasarni i kad i h je prvi puta posjetio, primio je iz ruku general-porunika (kulehaja) plau veterana od etrdeset aki. Otada su Sulejman i njegovi nasljednici na dan kad je bila isplata pro lazili pored kasarni u stranoj nonji, da i h se nije moglo pre poznati, a vrhovni je sobar (baohadar) primio iz ruku pukovni ka prvog odreda plau koju je poveao za nekoliko aka dukata i podijelio m e u vojnike na strai. Zbog tako poasnog prijema bila je u sobama prvog odreda jedna ureena odaja s prijesto ljem i uvijek zatvorena. Ve nekoliko godina prije izgradnje no vih janjiarskih kasarni dao je Sulejman janjiarima dokaz svo je visoke milosti to je primio posudu erbeta i naredio da mu, kada god bude prolazio, glavar ezdeset i prvog demaata prui posudu sa erbetom. To je bila poast koja je ovom odredu da vala ast zatvorene prijestolne dvorane. Jedan drugi oficir je pruio posudu sa erbetom vrhovnom evnuhu kad je pratio sultana; jednako je poaen i veliki vezir kada god je prolazio kraj kasarni. Sultan je posudu stavio na usta, a nosa maa, koji j u je vratio, napunio b i je zlatom. Ista se sveanost odravala na dan sveanoga opasivanja m a e m novoga sultana kad b i prolazio kraj ovih starih kasarni. Samo je svaki novi sultan pridodao zna ajne rijei: Opet emo se vidjeti kod crvene jabuke! Tako Turci nazivaju grad Rim. Broj redovite vojske iznosio je, kad je Sulejmanova mo bila na vrhuncu, naime za vojnog pohoda na Siget, etrdeset osam tisua t r i stotine i esnaest ljudi. Njihova je plaa bila dva milijuna est stotina etrdeset tisua i devet stotina aki (52.818 dukata); vojska je time bila dvostruko vea nego to j u je Sulejman naao kad je poeo vladati. S neredo vitim pjeacima i konjanicima, leteim odredima, trkaima i tumaraima iznosio je broj u pojedinim vojnama oko trista pe525

deset tisua ljudi. Najvei broj artiljerijskog oruja bio je t r i stotine topova, a mornarica je brojala t r i stotine jedara. Kao to je vodio brigu oko usavravanja ustrojstva janjiara, vodio j u je i oko konjanikih lena, timara i zijameta, iji se vlas nici dodue takoer zovu spahije, ali se ne smiju zamijeniti s plaenim spahijama koji tvore prvu etu od etiri redovite ko njice. Murat I , koji je janjiare najprije organski uredio pa se novaenjem kranske djece uvijek pobrinuo za novo ucjepljenje grke, srpske i bugarske krvi na tursku podlogu, pobrinuo se i za pravilno ralanjivanje lena, tako da su ona uvijek nasta vila ivjeti u mukoj lozi, a ako b i se ugasila, pripala b i dravi. Zloin nositelja lena mogao je uiniti da ga on izgubi, ali ne i njegova djeca. Vie timara ujedinjenih u jednoj glavi, t j . mala lena, rnogla su se pretvoriti u jedno veliko, zijamet, ali se obrnu to zijamet nije mogao komadati. N i t i jedan zijamet nije smio imati manju vrijednost od dvadeset tisua aki. Njihova je po djela preputena namjesnicima. Desete godine svoga vladanja, Sulejman je odredio da ubudue namjesnici dodjeljuju samo ona manja lena, bez daljeg propitivanja i podjele dokumenata, pa su odsad nazivani tezkeresiz, t j . bez isprave. Vea su lena naj prije provizorno dijeljena putem naredbe o dodjeli (tevdih fermani). Ta je onda upuena namjesniku pokrajine u kojoj se na lazi leno, a fermanom je naredio ovaj da se sakupe obavjetenja da l i je molitelj zbilja sin spahije (jer samo njima su se trebala davati lena) i kakve je prihode otac imao kad je umro. Ako je sve bilo u redu, dobio je molitelj od pae provizornu ispravu (tezkere) i tek kad je pokae na Porti, bio je napisan pravi do kument o dodjeli lena (berat). Ova su se lena zvala, za razliku od gore spomenutih, tezkerelu, t j . prividna lena, lena sa ispra vom. Ako je posjednik lena, koji je pao u boju, imao zijamet od dvadeset do pedeset tisua aki i ostavio trojicu sinova, nije se ovima u poetku mogao dati vei timar od etiri do est tisua aki; ako otac ne b i pao u boju, nego umro u krevetu, mogao se zajedno dvojici dati samo timar od pet tisua, a jednom ne vei od etiri tisue aki. Ako su sinovi ve prije oeve smrti posjedovali timare, trebali su dobiti razmjerno prilog od dvije stotine do dvije tisue aki. Zaobilazei odredbe u ovom fermanu koje su povezane, obiavali su namjesnici, kad su dobili ferman o dodjeli i l i , bolje rei, uputu za vee leno, izdati umjesto naloene priznanice (tezkere) dokument o uputi (tahvil kagdi). Tako su spahije mogli ui u posjed svojih lena, a da se dalje nisu brinuli za izdavanje povelje od Porte. Zbog toga je rumelij ski beglerbeg Lutfi-paa, kasnije veliki vezir, dobio umjereniju naredbu da odsad vie ne izda takve uputnice, nego da kandi date, bilo da su sandakbezi, ehaje, t j . poslovni upravitelji, i l i defterdari timara, subae (oficiri) i l i jednostavne spahije (ui vaoci lena), uputi Visokoj porti zbog pretvaranja njihove prizna nice u roku od est mjeseci u povelje. Jedno se leno dodue 526

moglo u dijelovima (hisa) istovremeno dati na vie njih, ali udjeli su zajedno uvijek smatrani jednom cjelinom, a komadanje je, bez doputenja Porte, bilo strogo zabranjeno. Veina nare daba, koje su izdane u pogledu lena za Sulejmanove vladavine, temeljile su se na fetvi muftije Ebusuuda. U godini Sulejmanove smrti sakupio je defterdar Mehmed-Celebi, odmah nakon Seli mova dolaska na prijestol, sve te fetve i fermane u jednu knjigu koja se zove kanunname lena, u kojoj se suglauje s izrekom muftija da je svo zemljite u islamskim dravama trovrsno: prvo su desetine, to je posjed koji je doao u posjed muslimana u doba osvajanja, koje je pravo vlasnitvo (miilk), za to daju de setinu (ur), a ne osnovni porez (hara); drugo su ona koja pla aju harae koja su, za vrijeme osvajanja, p r e p u t e n a svojim nemuslimanskim vlasnicima s t i m da, osim osobnog poreza i l i glavarine, plate jo i dvostruki porez, t j . osnovni porez (hara) i porez na dohodak. Ova su zemljita potpuno vlasnitvo posjed nika, kao i preanja, a razlikuju se od njih samo viom stopom oporezovanja. Trea su konano tzv. dravna zemljita, koja dra va p r e p u t a kao doivotan posjed uz vrenje ratne slube, samo to drava ima pravo vlasnitva nad t o m zemljom. Ova posljed nja su lenska zemljita; njihovu posjedniku, nosiocu lena, plaa podanik i l i seljak (raja) zakupninu (tapu), osnovni porez, pod imenom zemljarine (ili zemlje od koje se dobiva urod) i porez na dohodak, pod imenom desetine, iako je taj porez iznosio vie od desetine prinosa, naime devetinu, osminu, sve do polovine. Od prirode lena, kako je ona ovdje prema jasno izloenim osnovama islamskog dravnog prava u Rumeliji i Anadolu, bitno se razlikuje u Egiptu uvedena zakupnina dravnih dobara, ne po naelu vlasnitva, ve po raznolikosti dobivanja prihoda. Po iskazu Kurana zemlja je Boja, a On je daje u naslijee kome hoe, tako da je iskonski itavo zemno carstvo Boje i pravno pripada imamu, Bojoj sjeni na zemlji. Meutim, kad se neka zemlja osvoji, imam, vladar, prenosi ovo pravo vlasnitva na zemljine posjednike-muslimane uz davanje desetine, a na nemuslimane uz davanje zemljinog poreza i poreza na dohodak, dok vladar nema dalje nikakva prava na ta zemljita. Njihovo se vlasnitvo nasljeuje od oca na sina s neogranienim pravom na prodaju, diobu, darivanje kao zaklade i sa svim ostalim pravima vlasnika. Takav posjednik je sam vladar u pogledu svojih obitelj skih i prihodnih dobara (has), iji su dohoci esto dani umjesto plae visokim dravnim inovnicima. U sasvim drugim odnosima su zemaljska i l i dravna imanja koja su se davala kao lena za ratnu slubu i gdje se u mukoj lozi dalje nasljeuje posjed, ali ne i vlasniko pravo na prodaju, diobu i davanje zaklade, a u svakom smrtnom sluaju drava je zemlju ponovno dodjeljivala. Ova imanja, koja se u Rumeliji i Anadolu daju kao manja i l i vea lena (timari i l i zijameti), zovu se u Egiptu zemljita za za kupninu, a ta se ne daju za jednake usluge u slubi n i t i sa isklju527

ivim doprinosom kao lena. Dok se nosilac lena smatra doi votnim vlasnikom, a prihod dobiva od podanika, seljaka, i dravi ne plaa nita, dotle zakupnik, nasuprot tome, plaa dravi za kupninu, a samo viak dijeli sa seljakom. To je razlika izmeu rumelijskog i anadolskog lena od ovoga dravnog zemljita da vanog u zakup u Egiptu. Iz toga se objanjava da je u evropskim i azijskim zemljama Osmanskog carstva nosilac lena (zaim i l i timarlu) kao i njegov podanik (raja) daleko bolje proao nego najamnik (multezim) u Egiptu i njegov seljak (fellah). U Egiptu je osvaja, sultan Selim, naiao na uredbe o zakupu koje potjeu od poetka 14. stoljea, a koje je uveo sultan babaritskih mem luka, Nasir ben Kilaun, ali su propadale nakon njegove smrti. Zemljita u zakupu, protivno njihovom iskonskom odree nju, po kojem su trebala b i t i dana u zakup samo ratnicima bila su u rukama g r a a n a i obrtnika pretvarana u vakf, t j . za kladna imanja vjerskog fonda i l i su davana kao hipoteka na mirovine. Ve je sultan Kaitbaj, otprilike etrdeset godina prije osmanskog osvajanja, nastojao zaustaviti nered jednom uredbom, ali je on postao sve vei za pretposljednjeg sultana memluka, Kansu Gavri ja, a j o vie za Hair-bega, prvog osmanskog namjes nika. Sulejman je svoju panju hitno skrenuo na Egipat zbog pobune namjesnika Hain Ahmeta i kad je ova sretno priguena, uredio je zemlju njegov svemoni vezir Ibrahim. Prava egipatska kanunnama ne datira od Ibrahlmova puta u Egipat, nego od namjesnitva evnuha Sulejmana, osvajaa u arapskim i indijskim morima i kasnijeg velikog vezira. Ta ka nunnama je odreivala beriva i poslove kaifa i l i memlukih oficira, ejhova, gradova i sela, nadglednika financija i grada, namjesnika-pae, zakupnika i pisara, komesara i nadglednika hambara, premjerivaa polja i seljaka. Ona obuhvaa uredbe o zakladama, maltarine, uredbe o novcu, porezu i esto se poziva na stare uredbe sultana Kaitbaj a, a svrha je bila prvenstveno ta da se one odre. Bilo je t i m potrebnije napisati ih i dati novi popis zemljita, jer je poar unitio stare poreske spiskove. Tur ske plaenike ete su u Egiptu podijeljene na sedam razreda, na janjiare, azape, aue, muteferike, debedije, tiifenkdije i gonnulluje. Sa zakona koji se tiu nosilaca lena u Rumeliji i Anadolu i zakupnika dravnih imanja u Egiptu, prijei emo na one o raji, t j . podanicima (muslimanima i nemuslimanima) koji posjedniku lena plaaju porez i davanja. Zakon o podanicima (kanuni raja), koji je izdao sultan Sulejman i zatim bio djelomice potvren a djelomice proiren od sultana Ahmeda I , odredio je iznos koji su podanici trebali davati gospodaru lena kao davanja, naime: zemljarinu, davanje od uroda (po vaganu), taksa na neenje, po rez na enidbu, novac za zimovanje ovaca, za pau, za pele, za mlin, porez po ognjitu i porezi za sudovanje i za roblje. Sva davanja se u islamskim zemljama dijele na dva razreda, naime 528

na zakonita, t j . ona koja su ve odreena Kuranom i osnovnim propisima Islama i na proizvoljna, koja ne odreuje zakon (Ku ran), nego su uvedena politikim uredbama (kanun), pa se zato nazivaju divanskim nametima. Nameti, koje ne propisuje niti Kuran niti kanun, spadaju u iznuivanja, kojima je arapsko ime avani, a prelo je i kao pojava sa Istoka na Zapad. Zakoniti nameti su glavarine, desetine, porez na zemljite i prinos s njega, a svi zajedno imaju skupni naziv: hara. Proizvoljni nameti su: maltarine, pristojbe, dabine i kazne, openito nazvani: divanska davanja. Dabine su osobni porezi, kao porez na neenje, porez na vjenanje (razliito, prema tome da l i se oeni djevojka i l i udovica) i porez oenjenih i l i stvarni porezi, kao to su: sudske takse i sporedni prihodi. Kazne se plaaju i l i za teke redarstve ne prekraje (derime) i l i za lake, koji se zovu bad i i hava, t j . vjetar i zrak. Maltarina se plaa na robu kao uvozna i l i izvozna taksa, kao novac za prijevoz i l i putarina i l i se plaa za ivene namirnice, kao porez na mesnicu i vinograd. Nameti su takse za skladita, za vagu i igosanje, za sluge, za strau, nameti za ko misije i meetare, a svi drugi su obuhvaeni irokim pojmom novine. Ove pristojbe nipoto nisu ujednaene, nego su razli ite u raznim namjesnitvima i zbog toga postoji toliko razli itih kanunnama za poreze koliko ima namjesnitava. Ove je kan unname sakupio prvi defterdar Mehmed efendija Abdi za vla danja sultana Selima I I u jedan svezak, a defterdar Ajni ih je ponovno izdao za vladanja Ahmeta I . Tako se u Siriji zemljita ne oporezuju kao u Rumeliji i Anadolu po iftu i doniimu (dunumu) i l i po lancu zemlje i doprinosu, nego po fedanu i addanu, t j . po pruzi koju preore par volova od jutra do podne i po putu kojim koliina vode protjee iz ribnjaka po jarku za dvadeset etiri sata. Doprinos sa zemljita danog u zakup, bilo u itu i l i novcu, zove se dimos; drveta maslina su podijeljena u nevjer nika i islamska i prema tome se razliito oporezuju. U lukama, osim gore spomenutih pristojbi, postoje jo: pristojbe za dolazak, pristojbe za dokumente, pristojbe za preinaku, pristojbe za dje ake, za poklone, za poslugu gospodara, za metenje, za izdavanje, za sveanosti, za sveanu odjeu, za gumna, te petina. Druga da vanja pogaaju riina polja za navodnjavanje, na stepama za stoku koja tamo unaokolo luta, davanja za stonu hranu i za prinose na livadama, te konano kuluk, davanje u ivenim na mirnicama za vojsku koja onuda prolazi i ratni porez. Osim kanuna o janjiarima, rurnelijskim i anadolskim le nima, o zakupnicima u Egiptu i o raji (podanicima), proirio je Sulejman i kanun o podjeli zemalja dobivenih osvajanjima, tako da je carstvo bilo podijeljeno u dvadeset jedno namjesnitvo, koja su sainjavala stotinu i pedeset sandaka, a, u dnevniku njegovih vojnih pohoda, spominje se vie njegovih uredaba kojije vrio promjene u kanunu dravnih obiaja (ajin) kao i ceremonija (terifat). Naroitu je brigu posvetio policijskim zaa Osmanskog carstva

529

branama i kaznenim zakonima ije su kanunname u pet glavnih dijelova osnova tegobnog zakonodavstva Osmanskog carstva. Prvi dio o bludnitvu kanjava prijestupe, po veliini imetka, novanom kaznom od tisuu aki za najbogatije, a trideset za najsiromanije. Otmiari djeaka i l i djevojica kanjavaju se za to gubitkom mukosti; tko doekuje enu i l i ker drugoga da ih uplai, pa i h poljubi, dobiva strogi ukor i plaa po aku za svaku rije i za svaki poljubac; tko to ini s robinjama, proi e za polovinu oijene plaajui za dva poljupca i l i dvije rijei po aku. Tko optuuje zbog zavoenja bez svjedoka, neka m u se ne vjeruje; ako se optueni zaklinje na protivno, dobit e dje vojka i l i ena sudski u k o r i platit e aku. Otac, k o j i spava s robinjom svoga sina, ne podlijee novanoj kazni. Tko se ogri jei sa ivotinjama, dobiva strogi ukor i plaa po aku za svaki sluaj spajanja. Drugi dio odmjerava kazne za psovke i batine novanim kaznama za istrgnutu bradu, pljuske i rane na glavi, ali vai ona: zub za zub, oko za oko; ipak se krivac moe, ako je s t i m zadovoljan tuitelj, otkupiti odmazde tako da bogata plati za izbijeni zub dvije stotine, a siromah trideset aki. Za robove plaaju njihovi gospodari samo polovicu kazne. Ako se asne ene tuku, one koje su pod feredom, sudac e otpraviti prijet njama i kaznom od dvadeset aki. One bez ferede, t j . neasne ene, proi e s ukorom i s novanom kaznom sa dvije a k e za svaki udarac. Trei dio sadri kaznu za pijenje vina, za krau, ulino razbojstvo i pljaku. Za svaki gutljaj vina, plaa se po jedna aka, tako i za svaki komad ukradene peradi; ali krad ljivcu konja, mule, magarca i l i bivola, bit e odsjeena ruka, a moe se i otkupiti s dvije stotine aki. Bliski roaci, k o j i se m e u s o b n o okradu u kui, proi e s ukorom; tko u srditosti skine drugom turban s glave, dobit e ukor i dat e aku. Lo povi koji ukradu robove, provale u duane i l i su ve nekoliko puta uhvaeni u manjim k r a a m a , bit e objeeni. Za grabe, poinjen u blizini sela, j a m e svi njegovi itelji. Ako su krad ljivci uivaoci lena, bit e dodue uhapeni, ali, prije nego budu kanjeni, treba o tom izvijestiti Visoku portu. Lanim svjedoci ma, krivotvoriteljima i onima koji proturaju lani novac, bit e odsjeena ruka. Tko dva puta na dan propusti zakonitu molitvu koju treba obaviti pet puta i l i ne posti, kaznit e se jednom akom; kamati nikada ne smiju prijei 1 1 % . Tko klevee i ocr njuje drugoga, neka plati za tetu koju je nanio klevetom. etvr t i dio se bavi trgovinom, a peti ponaanjem u pojedinim ceho vima. Prvi sluaj zasluuje da kaemo neto o preporuci da se uvaju ivotinje za vuu, a t u zasluuje panju vie sporednih naredbi, koje su karakteristine za obiaj i tursku policiju. Pe kari moraju strogo paziti na odnos maslaca i b r a n a za razne vrste peciva, a kuhari moraju paziti na pocinane (kalaisane) bakrene kotlove. Cijena halve, t j . slatkia odreuje se prema postojeoj cijeni meda i badema. Prodavai suhoga voa i svje530

ega groa imaju pravo na dobit od 10%. Cijena raznih vrsta cipela, izama i papua je utvrena; tako i cijena sedla, ulara i dema. Graevinari i stolari rade kroz dan za deset aki i za hranu. Duina drva je odreena na razliite naine, prema tome da l i se tovari na magarce, mule i l i deve. Vlasnici kupalita se moraju pobrinuti za tople odaje, spretne ljude za struganje, masere i dobre brijae; nevjernicima trebaju dati naroite pregae, a brijai ne smiju noie kojima iaju muslimane upotreblja vati za kaure, a ne smiju upotrebljavati n i iste runike za jedne i za druge. Prosjaci smiju prositi samo u dane kada se trguje, ali ne u damijama; gubavcima je zabranjeno hodati gradom. Nita se ne smije prodavati bez propisa o kojima zajedniki od luuju gradski sudac i sudac trnice. Toga se moraju pridra vati, a ne raditi drugaije. Ovaj izvadak iz kaznenog zakonika pokazuje da su se Sulejmanovi moralni zakoni i policijske od redbe mogle prihvatiti kao narodu po udi, jer se b r i n u za jefti nou i kakvou nunih potreptina prehrane i odijevanja, a drugi su opet tako blagi i popustljivi prema grijesima ulnosti da su prije zgodni potai, nego suzdravati. Ako u tom pogledu Sulejmanov zakonik teko moe izbjei prijekor strogih mora lista, zasluuje pohvalu filantropa kao i dravnika zbog rijetke primjene dviju glavnih kazni koje je islamsko zakonodavstvo Kurana postavilo za brakolomstvo i krau, naime kamenovanje i odsijecanja ruke, jer se ovjek od obiju moe otkupiti nova nom kaznom. itav zakonik proet je Sulejmanovim duhom ve eg poputanja, nego je to u prvobitnom zakonodavstvu Islama, a to se izrazilo i u preutnoj snoljivosti prema luksuzu srebrno ga i zlatnoga posua, to je po izreci islamskih imama suprotno islamskom duhu, pa b i muslimanima trebao luksuz b i t i zabra njen. Sulejman je ak sablaznio zakonodavce i narod kad je jed noga dana za javne gozbe, to j u je priredio za perzijsko poslan stvo, dao posluivati na zlatu i srebru, to se otad nije vie do godilo, jer je dvorsko posue bilo od zelenog kineskog porculana. Isto tako popustljiv bio je Sulejman prema drugim novo uve denim uicima za koje je b a sumnjivo b i l i b i ih Poslanik do pustio i l i zabranio, naime prema kafi. Premda je potkraj svoga vladanja najstroije zabranio uivanje vina, zatvarajui toioni ce vina, to znai da su se prije podnosile. Moda je u danima svoje mladosti, kad se j o gostio sa svojim zabavljaem i prija teljem Ibrahimom, malo savjesnim grkim preobraenikom, i sam pio vino, ali kad ga je svladala kostobolja i mrzovoljna starost, pa vrio pokoru potrebnom suzdrijivou, t u je zaslugu valjda htio poveati proirivi je na narod. Koliko je time kao pravi musliman uinio dobra, dokazuje pismo, koje je u to vrijeme pisao ahu Tahmaspu, gdje ga izvjetava o zabrani vina t o mu je, u duhu Islama, bilo ucijepijeno i grdio vino to ga Poslanik naziva majkom poroka. Ali ova majka poroka, kae Hafiz u jedno i svojoj znamenitoj gazeli, slaa nam je i vie nam prija, 531

nego poljubac djevojke. To je u oitoj protivnosti s rijei Posla nika i dostaje da slui za dokaz kako je teko htjeti spasiti pra vovjernost Hafiza kao istoga mistika i sigurno bi dostojalo da kod zavidnih potakne pitanje, ne bi l i trebalo braniti, kao i vino, i Hafiza koji se sav predao ivim hvalospjevima vinu. Isto toli ko mudri kao i ueni muftija Ebusuud, kojemu bi bilo nemogue odrei da izda fetvu s obrazloenjem o zabrani vina, na pitanje zavidnika u vezi zabrane i perzijskog lirika, odgovorio je uzori tom fetvom svim muftijama i cenzorima kojom objanjava da u Hafiza ima stvari koje se ine zazornim, ali je to privid, u stvari ga treba drugaije razumjeti i uzeti. Tako nije zabranio ni kafane, meu kojima je prva otvorena 1554. u Carigradu. Otvorio j u je neki ovjek iz Haleba, imenom erns, koji se nakon t r i godine vratio u svoju domovinu s dobitkom od pet tisua dukata. Prolo je gotovo t r i stoljea, otkad je arapski ejh edeli otkrio vrijednost kafina zrna ivahnou nekih deva koje su jele s toga grma ili j u je otkrio njegov uenik Omer sluajno je uivajui na mjestu svoga progonstva, na brdu Osak, kod Zebida. Usprkos osvajanju Egipta, usprkos karavanama s hadijama u Meku, dosad je uitak kafe ostao ogranien na Arabiju, Egipat i Siriju, a u Carigradu su za kafu znali samo po uvenju iz ustiju hadija. No, odsad se upotrebljavala i u Carigradu i nicale su kafane u kojima su se okupljali njezini ljubitelji, ljubitelji umjetnosti, govornici, vojnici i dravnici, ali naroito dervii i promatrai-ljenivci. Svi su se predali uitku arapskog zrna, novom piu, kojem su pripisali mnoge sinonime za vino (kafa, ukoliko odu zima volju za jelo, zove se arapski kahveh). Jedan j u je arapski pjesnik proglasio crncem koji oduzima volju za snom i za spa vanje za enom. Kafane su se prozvale kolama spoznanja. Prethodni pregled saeo je zahtjeve, koje je Sulejman posta vio uredivi divan, riznicu, uiteljski stale, vojsku, poreze, lena, zakupe, premjeravanje zemljita, ceremonijal i proirivi graan ske uredbe pa je s punini pravom stekao ime Zakonodavca. Preostaje da odgovorimo na dvostruko pitanje: prvo, koliko je, usprkos tome to je s pravom slavljen zbog mudrosti svog za konodavstva, ipak svojim postupcima pripremio budue slabosti, pa u najbogatiji procvat najvie moi Osmanskog carstva polo io klicu propasti. Drugo, koliko, usprkos t i m p o g r e k a m a i osobnim slabostima, Sulejman zasluuje ime Veliki koje su m u pripisali evropski pisci historije. Razlozi propadanja Osman skog carstva, koji za slijedeih vladavina padaju u oi, osvijetlili su zapadni historici mnogostrano, ali nitko to nije uinio s tako dubokim poznavanjem injenica kao Koi-beg koji je ivio za Murata I V . On svojim djelom o propasti Osmanskog carstva zasluuje ime turskoga Montesquieua, kao to se to priznaje za I b n Halduna, pisca Uvoda u historiju. Englezi, Francuzi, Talija ni i Nijemci, koji su istraivali uzroke propasti Osmanskog car stva, koji uostalom ne sagledavaju tako duboko kao domai pisci 532

itavo dravno zdanje, poinju svoja istraivanja tek sa Sulej manovim nasljednicima i izlau daljnji razvitak propadanja, ali niti jedan od njih nije potraio njezinu klicu ve u Sulejmanovoj vladavini kao to je to uinio Koi-beg. On navodi slijedeih pet uzroka: prvo, Sulejmanovo povlaenje, ne od poslova, nego po vlaenje njegove osobe sa Divana kojemu su njegovi prethodnici obiavali prisustvovati. Dodue, jo se etiri puta na sedmicu (od subote etiri dana zaredom) odravao Divan u seraj u, ali Sulejman, koji mu je na poetku svoje vladavine uvijek sam prisustvovao, povukao se vremenom i u najboljem je sluaju bio prisutan iza zastrta prozora; samo je u izvanrednim sluajevima istupao sam, kao u vjerskoj raspri krivovjerca Kabiza i l i je Di van odrao samo na konju, kad se radilo o odluci o ratu i nao ruanju za vojni pohod. Takvim povlaenjem bilo je, dodue, poveano dostojanstvo velianstva pa je istupao zamjenik, veliki vezir; oivljavanje tog starog azijskog vladarskog pravila, po kojem se nisu ve kod Asiraca, od Ninije, poslovi odvijali nepo sredno, nego samo izmeu poslanika koji su ih iznijeli pred prijestol, gdje se ve za K i r a kraljeva osoba drala skrivenom iza privida svoga velianstva, djelovalo je vremenom loe na sta nje u Osmanskom carstvu, kao to je ve nekada, u staro doba, pogubno djelovalo na asirsko i perzijsko carstvo. Drugo: sve do Ibrahim-pae svi su veliki veziri unaprijeeni iz dravne slube ili iz vojske; u poetku od najviih asti u sudstvu, kao iz obi telji andarli, kasnije iz namjesnitva, do najvie moi. Sulej man je prvi dao lo primjer imenujui svog vrhovnog sokoiara Ibrahima, zamjenjujui dvorske slube s dravnim, pa je time sporednim putem dvorskih intriga otvorio neiskusnim ljubim cima put do najvie vlasti, koja pretpostavlja zrelo iskustvo u slubi. Mada je Sulejman jo koncem svoje vladavine nagradio pomorskog junaka Pijalu za njegove pobjede uinivi ga Seiimovim zetom radije nego velikim vezirom, ipak je ve prije svom zetu Ibrahimu i svom zetu Rustemu predao previe va nosti i asti kao velikim vezirima za razliku od svog oca Se lima koji svoje zetove obino nije unapreivao do vie asti ne go do sandakbega, nije i m ak doputao ni da se mijeaju u vane dravne poslove. Za Rustema se po prvi puta oitovao pogubni utjecaj harema (po njegovoj punici Rokselani koja je sul tanom ovladala svojim arima) na velike poslove, mada je taj utjecaj harema sluio samo kao p o d r k a najvioj moi velikog vezira. Ta je mo toboe jaala, a u stvari je bila podlona, jer harem, kad je jednom naao put do Porte, vremenom je koristio svoju mo, umjesto da bude podrka velikom veziru, protiv njega. Kasnije, ne samo da su vladale ene, ve i njihovi uvari, evnusi. Tree: Rustemova potkupljivost ve je prije spomenuta; proda vao je namjesnitva po u t v r e n i m cijenama i dao u zakup kruns.<2. i dravna imanja idovima i olou koji su ih unitili. etvrto: S u l e j m a n je prekoraio granice muclre dravne ekonomije ogrom533

nim prihodima koje je dao svojim velikim vezirima, a pogorao je ovo rasipnitvo jo i time to je Rustemu dopustio da dobi vena imanja preda u vakf, tj. u imanja koja se ne mogu prodati; time je Rustem koristio svojoj obitelji koja je imala godinji prihod od deset milijuna aki, ili dvije stotine tisua dukata. Peto: konano su sa sultanovim rasipnitvom u luksuzu i nje govi veziri ili ukorak. Veziri su se natjecali brojem robova, bo gatstvom oruja i drugim spremama, kao to je to pokazano pri Iskender elebijinom smaknuu i Rustem-painoj ostavtini. S luksuzom velikog vezira natjecali su se ostali veziri. Tako je Ahmet-paa, Rustemov zet, koji je za opsade Sigeta bio etvrti vezir, a kasnije postao veliki vezir, prvi uveo luksuz trostrukih krzna, naime domaega krzna, onoga kao gospodara i dravnoga. Prvo se nosilo kod kue, drugo je bilo polusveano, a tree za veliku sveanost, na Divanu. Imao je ak pet stotina robova i na svakom svom imanju stotinu mazgi i stotinu deva. Povla ei se sa Divana, potiui zetove i velike vezire, njihovu gramzi vost, podmitljivost i ljubav za sjaj, posijao je Sulejman, s do brom sjetvom svojih zakona, i sjeme draa koje je za njegovih nasljednika tako tetno bujalo. Evropski mu historiari openito predbacuju da su, poevi od njegova vremena, prineve odaleili od namjesnitva i zatvarali ih u haremsku krletku (kafez). To nije osnovana tvrdnja, jer su njegovi sinovi, osim dvojice koji su umrli kao djeaci, svi bili namjesnici. Jo kratko pred smrt, dao je svom unuku Muratu, Selimovu sinu, namjesnitvo Manise. Meu njegovim se zakonima ne nalazi niti jedan koji bi zabranio davanje namjesnitva prinevima, a namjesnitvo princa Murata za vladavine sultana Selima II, pa ak i princa Mehmeda za Mu rata III dokazuju potpunu suprotnost. Odgovorimo na drugo od gornjih pitanja, koliko Sulejmanu Zakonodavcu, osvajau, monome, velianstvenom, zaista pripada naziv Veliki. Ne radi se o tom da umanjimo zbir njegove veli ine kao vojskovoe i dravnika oduzimajui mu taj dio koji se moe pripisati Ibrahimu i Rustemu kao vojskovoama, ili nje govim dravnicima-muftijama, kao Kemalpaa-zadeu i Ebusuudu, i dravnim sekretarima, kao Delal-zadeu i Mehmedu Egri-Abdiju, u sastavljanju mudrih zakona i uredbi. Da se izvedu veliki pla novi, potreban je i dobar alat, pa je ak izbor velikih generala i ministara, i povjerenje koje im je dano bez zavisti, jamac pra ve veliine vladara. Radi se mnogo vie o tom da se preispita da li Sulejman moda ovima nije prepustio previe moi, poseb no haremu, da nije s jedne strane izgubio prevelikom popustijivou, koja se tako lako izrodi u slabost, a s druge strane preve likom strogou koja granii s okrutnou i tako proigrao asno ime velikoga ovjeka. Uistinu, njime su ovladali, vie nego je to spojivo s velikim karakterom vladara, njegov ljubimac Ibrahim i njegova voljena ena, Ruskinja. Osvetio je prekasno svoju iskoritavanu popustljivost, previe krvavo, ubivi muki ljubimca i 534

prijatelja, a iza Rokselanine smrti ubivi otvoreno nesretnoga princa Bajezida kojega je ona odbacila kao prijestolonasljednika, kao i njegove sinove. Izdajniko smaknue velikoga vezira Ibra hima i Ahmet-pae zauvijek e baciti m r l j u na povijest velikih Sulejmanovih djela, dok se s m a k n u e mnogih drugih, moi i talentom istaknutih ljudi, ne b i smjelo osuditi kao okrutnost, nego samo kao mjera potrebne strogosti za odravanje poretka. Ne raunajui dravne sekretare, svi su vrhunski poloaji u dra v i i vojsci za Sulejmanove vladavine dali rtve sjekiri i konopcu. Veliki vezir, k a p u d a n p a a , janjiarski aga i aga spahija, prvi defterdar (Iskender elebi), reisefendije Piri i Hajdar, zapovjed nik brodovlja Piri, pravnik Kabiz, ejh Hamza, namjesnici car stva, iz najuglednijih obitelji, iz Uskiidara, Bali-beg, Arslan-paa iz Budima, Ferhat-paa iz Rumelije (iako je bio Sulejmanov zet), konano sin njegova prastrica Dema zajedno s njegovim unukom, pa onda vlastiti sinovi i unuci, Mustafa i njegov nepunoljetni sin, Bajezid i njegovih pet sinova, i deset prineva po krvnom srodstvu pali su kao rtve krvave zapovijedi. Ako s druge strane razmotrimo Sulejmanova neosporna svojstva, akcije i djela, njegovu visoku misao, poduzetni duh i veliku hrabrost, njegovo strogo potovanje Islama spojeno s toliko tolerancije, njegovu dravnu ekonomiju povezanu s toliko ljubavi prema lje poti, njegovu ljubav prema znanostima spojenu s toliko potpo maganja uenih ljudi; ako razmotrimo njegovih trinaest vojnih pohoda koje je sam predvodio, njegove bojeve, njegova osvaja nja Rodosa i Beograda, odmah na poetku njegove vladavine kada su bedemi carstva na moru i na kopnu za njega bili osvo jeni; Budim i Bagdad su pripojeni carstvu u toku sedam godina; ula i Siget jo su u zadnjim trzajima ivota osvojeni. Osmanski tugovi b i l i su za opsada istaknuti pred gradovima Diu i pred Be om; dravne granice su na istoku bile jezero Van, na zapadu do Grana, na jugu osvajanjem Alira i Tripolisa proirene su sve do Nubije. Pljakaki pohodi leteih odreda sve su opustoili i pomeli od podnoja Ararata i ravnice Nahdivana sve do pod noja Semeringa i slovenskih tajerskih breuljaka; pljakaki pohod Barbarossina i Turgutova brodovlja unitili su sve: Arap sko i Perzijsko more, Sredozemno more i Arhipelag, Apuliju i Kalabriju! Iskrcali su se na Siciliji i Korzici ospjedajui Marseille na uu Rone. Osvojili su Basru na uu Tigrisa, a na uu Tibra uzeli su vodu tako da je zadrhtao bliski Rim. Ako pogle damo Sulejmanove graevine, majstorska djela osmanskog gra diteljstva, Sulejmaniju i est drugih damija u Carigradu i isto toliko sagraenih u pokrajini, Justinijanov vodovod u Carigradu i obnovljeni i obogaeni vodovod supruge Harun ar-Raida u Meki; osiguravajui m i r u Jeruzalemu, izgraeni su vrsti zidovi; dolazak u Carigrad je osiguran vrstim mostom ekmede. Ko nano j o i spomenici Sulejmanova zakonodavstva, kanunname koje obuhvaaju sve grane dravne uprave. Tada m u nipoto ne 535

moemo porei ime velikog ovjeka i velikoga vladara zbog ljud ske slabosti u prevelikoj odanosti eni i zbog neljudske stro gosti prema sinovima i unucima. U povijesti ga optuuju za ma nje zloine i slabosti nego Konstantina, tzv. Velikoga, osnivaa Carigrada. Sulejman sigurno veim pravom zasluuje ime Ve liki nego ovaj. On je taj koji je podigao Osmansko carstvo do najviega vrha njegove veliine, moi i sjaja, Sulejman Zakono davac, Osvaja, Moni i Velianstveni, Veliki, jedini m e u osman skim sultanima proslavljen ovim poasnim imenom i zbog toga vrijednim.

536