S T A R IN E

KNJIGA 46.

* w

Z A G R E B 19 5 6

O D J E L ZA F I L O Z O F I J U

I DRUTVENE

NAUKE

Urednik akademik G R G A NOVAK

JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI

SADRAJ
D R A G O KORI

Uloga povratnika iz ruskog zarobljenitva u razvoju dogaaja u Hrvatskoj potkraj godine 1918. .
D R . VINKO FORETI

7"

Korulanski kodeks 12. stoljea i vijesti iz doba hrvatske narodne dinastije u njemu
MATI

23

Pabirci iz arhiva austrijske Polizeihofstelle iz godine 1797.-1810

ANDRE BLANC

45

Neobjavljeno dopisivanje francuskog konzula u Travniku - Pierra Davida

V. M O I N J S. M. TRALJI

63

irilske isprave i pisma u Arhivu Jugoslavenske akademije

KAMILO DOKAL

97

Srednjovjekovna naselja oko Streze . . . . . . . . . . . . .

VjEKOSLAV TEFANI

^ .

145

Glagoljai u Kopru, god. 1467.-1806.

V A S O BOGDANOV

.'

. 203

Hrvatska revolucionarna pjesma iz godine 1794. i uee H r v a t a i Srba u zavjeri Martinovievih jakobinaca * ". . . .

331

DRAGO

KORI

ULOGA POVRATNIKA IZ RUSKOG Z A R O B L J E N I T V A U RAZVOJU DOADAJA U HRVATSKOJ P O T K R A J G O D I N E 1918

0 aktivnosti i ulozi povratnika iz ruskog zarobljenitva pisano je dosad /lo, a redovno povrno, krivo, pa i negativno.1 I. U Hrvatskoj je prije Prvog svjetskog rata stranako-politiki ivot i rad pokretao u veem broju nae ljude povremeno i povrno., zapravo jedino u povodu izbora, pa i to uglavnom samo one, koji su imali pravo glaisa, a takvih nije bilo ni 4%. - I novine su vrile mali utjecaj, jer se u njima ponajvie pisalo onako, kako ljudima nije odgovaralo, a osim toga primao je novine sasvim mali broj graana. 2 U provinciji se tada uglavnom malo znalo o socijalistikom pokretu oisim u nekim rijetkim industrijskim mjestima. - ak ni u Gorskom Kotaru nije bilo socijalistikih organizacija, niti je dolazio list, premda je tu politiki ivot bio znatno ivlji nego u drugim krajevima, zahva ljujui iradu i utjecaju Frana upila, koji je bio zastupnik Gorskog Kotara u Saborp. Neki su dogaaji politiki pokretali ljude jae negoli izbori i stra naka agitacija. Obaranje teima grofa Khuena bilo je od interesa i za neglasae. Skidanje maarskih zastava, naziva na kolodvorima, na financijskim poistajama i t. d. takoer je pokretalo' mnogo vei politiki interes, nego to su to inili izbori. Do velike, trajne uznemirenosti naj1 U tome pogledu naroito se istie pisanje Vitomira Koraa, koji povratnike ne samo da ocjenjuje kao negativan elemenat, nego ih prikazuje iskljuivo kao agente stranih sila. Njemu su, naime, revolucionarna htijenja bila t a d a ve tua. 2 N a podruju pismenijeg kraja jednog kotara dolazilo j e najvie 20 primjeraka dnevnih i oko 50 tjednih novina.

irih narodnih slojeva dolazi god. 1908., kad je u povodu anektiranja Bosne i Hercegovine zadrano pod orujem i godite, koje je odsluilo vojni rok. - Novine nisu toliko pisale o mogunosti izbijanja rata, koliko su ljudi osjetili tu mogunost. Kao posljedica dolo je bjeanje mladih ljudi preko granice, naroito u Ameriku. Bjeali isiu d oni, koji su odsluili vojsku, i oni, koji jo nisu sluili. Ovi posljednji smatrani su vojnim bjeguncima. - Bjeanja iz Gorskog Kotara su ponovo uestala, kad su pozivani u vojsku rezer visti u povodu balkanskih ratova god. 1912.-1913. Tko je god doao do lifkarte, pourio je na put, da se makne od vojne slube,, a jo vie od straha pred ratom. Premda je bilo lako pretpostaviti zaradu i slobodu u Americi vojnoj slubi i (siromatvu kod kue, ipak je masovno bjeanje od sluenja u vojsci znailo otpor prema tuoj vladavini nad Hrvatskom.. Bolje je i pree uvati se od uea u ratu, nai zaradu u svijetu, negoli drati vjernost prema caru i kralju, pa i vjernost prema domovini, u kojoj nema ni zarade, ni slobode! Godine 1914. na kraju mjeseca srpnja proglaena je opa vojna mo bilizacija. Car i kralj pozvao je pod oruje dvadeset godita, S aktivnom vojskom nalo se odjednom u vojnikom mundiru pod vojnikim zaptom sve, to je bilo odsluilo vojsku, t. j . mukarci od 21 do 42 godine ivota. Stotine ljudi iz svake opine kretale su na odredita, kamo ih je upu ivao vojni poziv. Vrila se carska volja! Pozivima su se odazivali svi, Hrvati i Srbi, bez obzira na to, to su oni osjeali, kad su bili pozvani, da idu ratovati ba protiv Srba i Srbije. Garnizoni su gutali civile iz gradova i sela, a rigali su vojnike na front. Najprije su otile - u pojaanom sastavu - pukovnije bilo domobranaca, bilo infainterije. Zatim je svakog mjeseca odlazio bar po jedan mar-bataljom, da nadoknadi gubitke na fronti. Premda su i pukovnije i mar-bataljoni ispraani sviranjem glazbi vojnim poastima i uz bla goslov crkve, premda su praeni i podoikivanjem po narudbi ili opi jenih, vojnici misu bili oduevljeni. Vojnik nije bio ponesen, da bi s voljom uzeo uea u ratu. On je morao da izvri nametnutu dunost, no on je ve tada osjeao, da to nije neto opravdano, ve da ga sile, da ide da-ubija, a da ne zna koga, ili da bude ubijen, a da ne zna zato. Ve u mjesecu veljai g. 1915. pozvani su na vojni pregled mladii roeni g. 1895. i 1896. Sposobni za ratnu slubu, starije godite, pozvani su u rat u svibnju, a mlae godite u srpnju. Prije nego je svrila prva godina ratovanja, nije vie dvadeset godita pozvane rezerve moglo da popunjava gubitke, nego su to morala uiniti nova mlada godita. Ba te, prve godine ratovanja bili isu naroito veliki gubici na austrijskoj strani, jer su oficiri jo vodili trupe u etanim formacijama na fronti kao i u po'zadini. Oni se nisu koristili poukom iz rusko-japanskog rata o pojedinanom napredovanju, poukom iz balkanskih ratova i si., nego su ratovali na zastarjeli nain. Zato je na austrijskoj strani bio velik broj mrtvih i ranjenih ljudi. Takvoi je ratovanje mogao gotovo svaki vojnik ocijeniti kao uzaludno, nepotrebno, suludo tjeranje ljudi u smrt. 8

A to je sililo vojnika, da se ne oslanja na brigu generala i drugih ofi cira, pa ni podoficira, nego da sam sebe uva kako najbolje bude znao. Iz dana u dan nagonilo ih je ratovanje da pronalaze naina, kako da se bolje tite od pogibije, jer se pokazalo, da vlastita komanda ili ne e ili ne moe o tome da se pobrine. Stjecana iskustva su se kod vojnika vie usmjeravala onamo, kako da u ratu ouva glavu, nego onamo, kako' da vodi borbu. U vojnikim glavama rojile su se mnoge misli i jstvaraila razna stajalita prema ratu i ratovanju, ali njihove poglede i volju nisu pokretale obeavane i davane kolajne, nego zakon odranja golog ivota. Mislili su i mozgali o to brem svravanju rata, ili bar o urlahu, pitalu, ili o izmicanju iz ophodnja, straa i juria. ovjek je toliko vie volio sebe, koliko mu je bio vie ugroen sam ivot! Ve od prvih ratovanja god. 1914. poelo j e kuljanje zarobljenih Austrijanaca, u dubinu prostrane Rusije. T e su godine zarobijivani u velikom broju ranjeni ljudi, koji su smjetani u logorske bolnice, da bi zatim akoi preive bili upueni na razne radove u rudnike i fabrike ak iza Urala, a ve god. 1915. predavalo se zarobljenitvo mnotvo zdravih, nepovrijeenih vojnika. Na ovjek je tada ve, koliko- je to ikako mogao, planski ratovao s glavnim ciljem i nastojanjem, kako* da bude zdrav zarobljen. Kako je i na i /ruski ovjek naao i nalazio naina da uva glavu u ratovanju, o tome je jasno svjedoio tok vojnih operacija na poje dinim sektorima ruske fronte. Kada je, na primjer, 4. lipnja god. 1916. otpoela ruska ofenziva pod vodstvom generala Brusilova, p a je jedan napad izvren protiv poloaja 26. domobranske (karlovake) pukovnije, Rusi nisu pucali iz pjeakog stroja, pa nije ni domobranima padalo na pamet da sa bonih i drugih poloaja ispale ma ijedan metak na kolone u maru. Poloaj i gornji postav Karlovana bio je prethodno smrvljen artilerijskom ruskom vatrom u masu slomljenih i goruih greda, hrpe ka menja, pijeska i zemlje. Sve je bilo u dimu i praini, a uvis je strila tu i tamo iskidana bodljikava ica. Male i vee vatre su lizale teren. Ljudi se nisu vidjeli nigdje. Samo jedan vodnik, strijelac i posjednik kolajne, digao je sa bonog poloaja 27. pukovnije puku, nanianio i pogodio jednog Rusa, odvojenog iz prve kolone, koja se pokolebala, kad je austrijska artilerija otvorila vatru u meso na pola puta u kretanju pjeadije u napad. Ba sam si ga priutio! Zna, da se ne smije d a odlijepi iz reda! Bio je to i jedini pucanj, jer su prijetei pogledi v o j nika odgovorili gosp. vodniku. U nadoloim ruskom juriu na austrijski poloaj slijedio j e uzmak d'omobranaca, a Rusi su ukakali u poloaj bez pucnja i bez borbe, no kad su Austrijanci poli u protivjuri, onda su se Rusi opet predavali bez borbe, ukoliko nisu bili brzo povueni. Nitko nije govorio o toku ratovanja. Nije se davalo na glas kako ne pucaju u juriu, kako je to> bio< mar za onima1, koji uzmiu, a povlaenje - uzmak pred onima, koji podu naprijed. Samo od sebe iskristaliziralo 9

se kod ratnika osnovno ivotno iskustvo: Potedimo li mi njih, potedit e i oni nas, kad za to bude prilika. Tu je kod Karlovana poloaj bio odran. Uskoro se saznalo, da je nestala 28. osjeka domobranska pukovnija i da nema I. bataljona 27. sisake, a nije bilo jasno, da li su uope bili u borbi. No istog popodneva naputeni su jutros u borbi odrani poloaji. N a novim, loim pozici jama, bez rovova ili sa slabim ukapanjem, doekale isu jedinice nastavak ruskog napredovanja na dan 10. lipnja. - Cijela se ploha pred frontom utjela od. skoro zrele, kao ovjek visoke rai. Negdje poslije 10 sati s ivice visoravni pojavila !se austrijska kolona na uzmaku. Za njom je nadirala ruska, obje gazei visoku ra. Kreu se kao da manevriraju. Nitko ne pucai- Svi nose puke na prevjes, t. j . prebaene remenjem o laikat, a nataknuti bodovi nisu upereni u prsa neprijatelja, nego kundaci tuku o pete ljudima. Nekako se austrijska kolona popunila rezervom i napravila obuhvat oko ruske kolone, koja je nastupala sada ve za njom niz padinu k potoku. No nove ruske kolone brojem odmah zatim pre vagnu i stvaraju jo iri obuhvat, pa na oigled cijele kotline, bez pucnja, zatvaraju obru oko austrijske kolone, koju odmah razoruavaju i odvode na visoravan, a ruske se kolone kreu dalje. U toku ovih po kreta, s jedne artilerijske izvidne pozicije major Ulbricht, zapovjednik nestalog I. bataljona 27. domobranske, telefonski nareuje artilerijii da puca po svima, jer se nitko ne bori. Zatim se hitno udaljava do okuke na cesti, gdje ga je ekao konj, i pojuri u pozadinu. Divizije su padale u zarobljenitvo u kompletnim sastavima od voj nika do pukovnika i generala. Otpisano dranje ruskih i austrijskih vojnika pokazuje, kako> je rat nauio ljude da nalaze izlaz iz tekih situacija. Mjesto mrnje protiv neprijatelja, koju nitko u njemu nije mogao da probudi, taj vojniki svijet s malo politike svijesti iako mu je svaki pokret i rije bila pod nadzorom i cenzurom - uspijevao je da pronae puta i naina, kakoi da svojim postupcima izazove meusobno povjerenje i kod neprijatelja, kako da iskljui klanje, a omogui zarobljavanje. Pritom je ta vojnika pamet ve jasno shvatila, da su im vojnici sa suprotne strane fronte blii nego oni, koji su ih iz vlastitog zalea slali u rat. II. Meu zarobljenicima se bre proirila vijest, kad bi se saznalo, da je nekom stigla karta od kue, nego to se proulo, da je ruski car svrgnut s prijestolja i da je proglaena republika. Ipak su ti dogodaji ubrzo pobudili interesiranje, te vojnici stadoe u vezi s njima raspitivati, ne .bi li to moglo privesti frat kraju i njima otvoriti put kui. Kad do toga nije dolo, prestala se pridavati vanost i promjeni carstva u repu bliku, pa nije dan velik znaaj ni dolasku Kerenskog na vlast. Onda, negdje u ljeto g. 1917., poeo j e pojedinim zarobljenicima dolaziti iz Odese list. Slavenski jug, u kojem je zagovarano dobrb'i10

voljna stupanje u jugoslavenske legije u Odesi, od kojih da su neke ve otile d a se bore za osloboenje Junih Slavena ispod vlasti Austro u g a r s k e Monarhije, t. j . Nijemaca i Maara, a druge da se spremaju ii. Naroitog odziva na ovaj poziv nije bilo. Ljudi su ili u zaroblje nitvo, da ne ratuju i da ne izgube glavu. Ii u rat - silom ili milom znai ii u isti sos, iz kakva si se jedva nekako iv izvukao. Ipak je oslo baanje domovine i naroda kopkalo po pameti ovih ljudi, ali i misao, da li je ratovanje, takvo ili slino kakvo su upravo proli - onaj pravi put, koji vodi do osloboenja. U jesen god. 1917. pozvani su zarobljenici, tada na radu u dnjeprovskom okrugu, da dou Konstantinovku, gradi na Dnjepru. Pokazalo se, da su tu doli srpski oficiri i lijenik, da ih pregledaju radi uzimanja u vojsku, bez obzira, da li bi tko htio dobrovoljno ili ne, nego na silu. Meu zarobljenicima, koji su doli, porasla je temperatura, i samo se ekalo da pone vizitacija, pa da izbije otpor. Meutim, prolo je i 10 sati i 11, a komisija nije poela radom. Nakon nekoliko telefonskih razgovora komisija je odustala od vojnienja, i zarobljenici su vraeni natrag na gospodarstva, otkud su ih gospodari bili doveli. Saznali su tu, da su sovjeti preuzeli vlast u Rusiji i zabranili vojnienje, koje je vlada Kerenskog bila dopustila. T u su ljudi doznali, da je dolo do sukoba u jugoslavenskim! legijama, do rascjepa i svaa u Odesi., da nitko vie dobrovoljno nije htio ii u legije, jer se ipak saznalo, kako se s dobro voljcima loe postupa i kako je u legiji vojniki zapt gori nego < u i Austriji. Kolale su usto glasine, da su i politiki odnosi nesnoljivi, nebratski, i da se dogaaju strane stvari. Ima li se ktome u vidu protivratno raspoloenje zarobljenika, onda je shvatljivo, kako je radosno primljena odluka boljevika, kojom je bilo zabranjeno vojniiti, t. j . mo bilizirati bilo Srbe, bilo Hrvate u jugoslavenske legije. - Ova je odluka boljeviika sprijeila i izbijanje veeg sukoba izmeu Hrvata i Srba u ruskom zarobljenitvu uope, poslije proirenja glasina o postupku prema Hrvatima u Odesi. Proti vratno raspoloenje zarobljenika kao osnovno u njihovu pogledu na situaciju jo su svakodnevno sada jaali ruski vojnici, koji su hilja dama - ve nekoliko mjeseci - odmah iza druge ofenzive generala Brusilova g. 1917. poeli bjeati s frontova. Oni su veinom pjeaei svojim kuama noivali u selima ili na zabitim gospodarstvima i pripovijedali o tome: kako gospoda ne bi nikada prestala ratovati, ako vojnici sami ne prekinu rat. Kad je tako, da Rusi naputaju fronte, da bi se dolo do mira;, zato bi ve zarobljeni nai ljudi ili stvarati frontu? Za koga da ratuju, radi ega? Saznalo se zatim, da je svrgavanje ruskog cara bila samo mala revo lucija, a sada je poela prava, velika, koja svrgava s vlasti svu gospodu, uzima im fabrike, zemlju, rudnike, inventar i daje pravu slobodu lju dima. U Konstantinovki se ulo, da se to s uspjehom ostvaruje, da je definitivno pobijedila boljevika stranka i istinska revolucija. 11

Da je poloaj radnitva postao drugaiji poslije pada carstva, vidjelo se i po novom nainu rada onih ruskih radnika, koji su g. 1917. s putu juim vralicamia vrili ita po gospodarstvima. Oni su prvi put radili u dvije smjene. Mijenjali se svaka dva sata i radili dnevno po osam sati. Koimeanki je takva grupa povela trajk, kad je. gospodar dobra htio da ih posno hrani, jer da traje petrovski post. U tim selima i zaseocima je to bio zacijelo prvi trajk, a i mnogi zarobljenici su ivo pripovijedali o njemu kao o novoj, dotle nepoznatoj pojavi. Oktobarska je revolucija, meutim, izvrila svoje prve i krupne zadatke u preuzi manju vilasti silom u gradovima, ali je i to prolo d a ni ruski ljudi na selu i u zabitima misu to lako i brzo doznali, a jo manje zarobljenici. Do njih su najzad doprle vijesti o padu cara, o uvoenju republike, pa tako i v i j e s t o pobjedi oktobarske boljevike revolucije, jer su bile skri vane od strane gospodara i pred ruskim ljudima,, zaposlenima na nji hovim dobrima, i pred zarobljenicima. Naroito su vlasnici skrivali prava, koja je donijela ta revolucija radnicima i zarobljenicima, koji odsada kao i ruski radnici mogu da promijene gospodare, da rade gdje hoe, da se pogaaju za rad, da rade 8 sati dnevno i da se mogu kretati kamo hoe, jer nisu vie pod nadzorom uradnika, koji su dotada na konju obilazili posjede i nadzirali dranje zarobljenih austrijaka. Nastupila je zima, a, zabit je postala jo vie gluha za dogaaje. Po slodavci i drugi malograani ogovarali su revoluciju, podmetali razne zloine Crvenoj gardi, irili su lai o svrgavanju Lenjina, o uspjelim atentatima i njegovoj smrti, o pobunama radnika, o svemoi kozaka i njihovoj pobjedi pod Petrogradom i t. d. Zarobljenici su bili upueni najee na te informacije, jer se nova vlast i nije posebno bavila time, kako 'da i njih obavjetava i orijentira. Ali zarobljenici su najvie vje rovali jedni drugima, pa su kao tone uzimali one informacije, koje su dobivane pri poslovnom, odlasku u grad od zarobljenika, koji su ondje radili i bili bolje obavijeteni. Naskoro se rasprostrla meu zarobljenicima spoznaja, da je ova revo lucija duboko mijenjala poloaj gazda i radnika, da je uistinu poela dijeliti bogataku zemlju umjesto pustih obeanja Kerenskog. Saznali su, da su tvornice oduzete kapitalistima. N o koliko je tih zarobljenika promatraa shvatilo sve to tono, koliko ih je bilo rijeeno, da takav rad odobri i primi kao> pravilan i da ga uzme kao pouku za vlastito dranje, nije se moglo znati. Jasno je biloi samo jedno: U ogromnom broju zaro bljenici isu jedino ekali as, kad e moi,krenuti kui. Kad isu na kraju zime i u proljetne d a n e g. 1918. po boljevikoj odluci stigle grupe seljaka na odnosne velike posjede, da sada i provedu podjelu zemlje i inventara, koje im je ranije Kerenski samo obeavao, ve su zarobljenici bili saznali, da se moe ii i kui, iako nije rat pre stao, p a su tako i sa.... juga Rusije krenule manje i vee grupe na put, natrag k svojima. Neki su se ve nalazili u Galiciji i Bukovini, gdje su bili zarobljavani g. 1917. pa su bili i ostali na radu blie granicama oko Kijeva, Minska 12

ili jo i blie. Ti su i prvi krenuli kui, im se raspao ruski front. Onda su poli oni iz daljih krajeva Rusije, gdjetko se, probio ve iz Sibira ili 's Urala. Z a tih vonja na vlakovima bez kontrole i bez naplaivanja karata, koje su trajale i po cijeli tjedan i vie, nitko nije pitao za legitimacije, ni za pravac puta. Takva jedna grupa povratnika dobila je na primjer u Kahovki od Mjesnog sovjeta radnikih, seljakih i vojnikih delegata mali komad papira, na kome je bilo ispisano sedam imena zarobljenika, koji se ele vratiti u domovinu, i na njemu je bio potpis i ig sovjeta. Ni taj nije nikad zatrebao. Ukrajinom, po svim stanicama i raskrima, boljevici su skupljali ljude i drali govore. Mi boljevici srno protiv rata, ali Nijemci pro valjuju u Rusiju. Omi nisu prihvatili mir bez aneksije i bez komtribucija, oni ele, da nam otmu tko zna kolik komad nae zemlje. Nama ne preostaje drugo nego primiti oruje i sprijeiti Nijemcima da prodru u zemlju, sprijeiti im, da ne srue novu radniku vlast, da ne ugue mladu sovjetsku socijalistiku republiku i samu revoluciju i da radnim ljudima ne otmu tek steenu slobodu! Zarobljenici su sluali govore, mislili o dogoajima, a kad su saznali, da im je stavljeno ma volju kao i Rusima, da se dobrovoljno' jave u vojnike, u Crvenu gardu, ili da se ne jave, traili su naina da pjeke obiu pruge i ceste na potezu borbi s Nijemcima i da bez ratovanja ni na jednoj ni na drugoj strani provedu glavnu svoju nakanu, da to prije stignu kui. Moda e, kad oni stignu kui, i Nijemci odustati od rato vanja, kako su to uinili Rusi; moda je svako pristajanje uz ratovanje samo smetnja, da rat ne svri mnogo prije nego to e svriti, ako se jo netko bude javljao, da i dobrovoljno ratuje. Mir i pomirenje moe nastati samo odbacivanjem oruja i obustavom borbi. Boljevici, koji su omoguili prekid rata, imaju, dodue, vie opravdanja za svoj stav, jer se brane, negoli Nijemci, koji i dalje napadaju i provaljuju u tuu zemlju. N o moe li se medu ljudima utvrditi mir, ako se i opet podigne oruje, koje je jedno odbaeno. Treba vidjeti, kako e to. biti, kad nitko ne bude vie htio d a ratuje? To ne htjeti inilo se dovoljno, da se pripremi mir, kakav ljudima treba. I omi su za to, da vie ne ratuju, da odu kui i nikada vie ni u vojsku mi u r a t ni na frontu. I omi e kao Rusi okrenuti pete fronti. Ve u vagonima i za pjeaenja kroz Rusiju i Ukrajinu, a sada tako er kroz Galiciju i u barakama, netko je poinjao, netko prekidao, netko opet nastavljao prie i kazivanja o tome, gdje je sve radio i fcakoi mu je bilo; o tome, to se to u Rusiji dogodilo i to se jo dogaa; o ratu i o ratovanju, o Nijemcima, koji jo jedini gone na ratovanje: o ivotu sa soldatuama, o bijelom kruhu i masiiom boru. Bilo je rijeci i o politickkn strankama i o boljevicima kao neem novom meu strankama. alili se mnogi, kako nikad nisu primili nijednu dopisnicu od kue, iako nisu mijenjali gazde i adrese, da bi doekali glas od svojih. ele da vide svoje, moraju da ih vide. Govorilo se o frontama, o izdajama, 13

bojevima ii zarobljavanjima; o Raspuinu, o caru ruskom i o carici vabici; o smrti Franje Josipa, o Karlu i o Ziti. Govorilo se o linostima sa sprdnjom i sa ivom eljom, da se nitko ne nade medu ivima, tko bi jo htio da im zapovijeda. O zapovijedanju u dobrovoljakoj legiji, o muenjima neposlunih u Odesi, o ubijanju i utapanju ubijenih u Crnom moru i t. d. T a i mnoga druga kazivanja netko je zamatao vie, netko prepriavao otvorenije i u barakama ve na austrijskoj strani. Mislilo se, da e biti pijuna, ali se nije moglo imati pijuna toliko, koliko je naviralo pria, buntovnih poticanja, aluzija na pad carstva i na sve ono, to treba da doe i ovdje isto onako, kako je dolo u Rusiji. Ljudi su kao na kursu sluali one, koji neto znaju, kako> ise svrilo u Kaizanju, kako u Hersonu, a kako su kozaci kod Petrograda dobili od radnika po gubici. Tako logori kao karantene u Galiciji postali mjesto za dovravanje politike obuke onih, koji su u Rusiji sami manje do ivjeli, shvatili i poprimili, a austrijske su vlasti mislile, da e ba ti karanteni omoguiti da ukrote i pripitome te ljude. Gladovanje u logo rima izazivalo je nezadovoljstvo, odgaanje puta kui jo vee, a sve zajedno je predoilo tim ljudima, povratnicima, kako su snage carstva na kraju, kad tako slabo hrani ljude, i kako se carstvo njih boji, jer ih smatra boljevicima, republikancima i revolucionarima. Onda su opet krenuli, ponovo utrpani u vagone. No nakon nekoliko stanica moralo se opet sii, ii u barake nekog drugog logora, na druge injekcije "i t. d. Zatim su ih opet strpali u vagone, vozili nae preko Maarske, iskrcali u Petrovaradinu, smjestili u tvravu i odatle poslali u njihove garni zone. T u su dobili neto vojnike obue, dobili su mazdu i dopust, da idu konano kuama i da se vrate za 10 tjedana. Samo da mi je stii kui! Obnevidio, ako me ikad budete vidjeli! Govorili su gotovo svi povratnici. III Do proljea god, 1918. Austro-Ugarska Monarhija bila je pozvala pod oruje i t. zv. puki ustanak, t. j . ljude starije od 42, pa sve do 55 godina starosti; nadalje je pozvala pod oruje sve nova i nova go dita mladih, prvo one roene g. 1897., zatim one roene g. 1898., 1899., a onda i one bez navrene 18. godine, t. j . godita 1900. i 1901. Time je u ratnu slubu povueno 38 godita. Stanje prehrane je ve bilo oajno. Sve manje se artikala moglo ku povati na aprovizacijama, sve manje koliine su bile osigurane enama i djeci, p a sve manje i vojnicima na fronti i u pozadini. Kako je trans port bio jako optereen vojnim dobavama i prijevozom same vojske, nije dobro funkcionirao prijevoz ni onih koliina namirnica, koje su se mogle nai u aktivnim krajevima za pasivne, p a je oskudica rasla jo bre., krijumarenje je sve vie otimalo maha, cijene su skakale svakodnevno, i stanje se rapidno pogoravalo. 14

Uvjeravanje, da e rat potrajati mjesec dva dana, nije se obistinilo, a nije se u to vjerovalo ni onda, kad se iza ubistva nasljednika prije stolja Franje Ferdinanda u Sarajevu govorilo i pisalo, da e Srbija kapitulirati i da e je Austrija preko noi pregaziti. Austrijsko oprav danje rata, da se on vodi zato, da bi se kaznila Srbija, to je pomogla ubistvo u Sarajevu, takoer je ve bilo postalo besmislicom i diskredi tirano. Teko stanje, izazvano ratom sve je vie raalo protivratne misli i raspoloenja u pozadini i na fronti. Sve je to u velikoj mjeri utiralo put prodiranju socijalistikih shvaanja kod naih ljudi. Poelo se mi sliti socijalistiki i bez prethodnog podrobnijeg upoznavanja teorije socijalizma. U Hrvatskoj, meutim, nije bilo stranaka, koje bi bile za akciju, koje bi prihvatile protivratna raspoloenja masa i odluile se, da rade u duhu takva raspoloenja. Negdje je u Londonu umirao Frano upilo* jedini graanski politiar, koji je bio najblii spoznaji malih ljudi, rtava rata, sposoban da shvati nae ljude. A kod naih ljudi rasla je spoznaja, da treba neto u osnovi promijeniti, pa da pone rad na okonanju rata. Vodstvo nae socijalno-demokratske stranke prekriilo je ruke., kad su g. 1914. zabranjene radnike organizacije, i na elu sa Vitomirom Koraem uvalo je arhivu, dok banska* vlast, opet po carskom dopu tenju, a po svom nahoenju, ne rijei dopustiti obnovu rada partije i sindikata. Kad se mjeseca veljae g. 1917. kod nas saznalo za obaranje ruskog cara sa prijestolja, i jo vie, kad se saznalo za Oktobarsku revoluciju u Rusiji, koja je iznijela u prvi plan rjeavanje prava radnika, proleta rijata i radnih ljudi uope, narod je i kod nas poelio da raskine sa starim poretkom stvari i odnosa. Poelo se shvaati, da narodne snage, ako su organizirane, mogu ono, to drugi nitko ne moe. Diljem zemlje narasli su vojni bjegunci u oruane grupe, jer voe grupa ne e da prime ljude bez oruja. Kako ih vie ne mogu da, hrane familije, jer odlaze daleko, da etuju ili da se kriju pred potjerama, nije im preostalo drugo, nego da napadaju gospodska dobra, salae i dvorove, p a da odnose u svoja skrovita u zairu sve, to nau i to mogu da ponesu. Kad nije druge zgode, opljakaju nekog trgovca, nekog gazdu, a za nudu nametnu se i malim ljudima na brigu. Od ovih grupa je i vlastodrcima rastao strah, a narodu je laknulo, ako je od osvetnike ruke planuo imetak zelenaima i gulikoama narodnim. A ba takve je i traio Zeleni kadar, kako su prozvane ove po cijeloj zemlji rasute, a meusobno slabo povezane grupe i ete vojnih bjegunaca. Ipak, i poslije takva porasta pokreta nezadovoljnika u zemlji, i kod pojaanog protivraitnog gibanja i vojnih bjegunaca i vojnika uope, kad su radnici pokrenuli obnavljanje rada socijalno-demokratske stranke i socijalistikih sindikata, a to je bilo u proljee g. 1917., dakle i poslije 'obaranja ruskog cara, i onda se tom neophodnom potrebnom zahtjevu radnih ljudi, da u onako kritinoj situaciji nastupe organizirano 1 , uspro tivio Vitomir Kora i u Obzoru objavio pismo protiv obnavljanja 15

rada, dok se ne svri rat. On je kasnije u svojoj knjizi Povijest radni kog- pokreta u Hrvatskoj i Slavoniji obiljeio ljude, koji su traili dopu tenje za rad kao crno-ute, jer da ele obnoviti rad pokreta na mig carskog dvora i t. d. Kao posluno sredstvo u rukama graanskih stra naka Kora se protivio obnovi r a d a radnikog pokreta, da ovaj ne bi preoteo vodeu ulogu buroaziji i poveo narod u borbu punog ne samo nacionalnog, nego i socijalnog osloboenja provoenjem socijalistike revolucije po ruskom primjeru. U krajnjoj liniji, sva Koraeva nasto janja u to prevratno doba ila s u z a tim, da od radnike klase napravi dobar zapreg u kolima graanske politike. Radnici, po njegovu milje nju, treba da ekaju, jer kod nas jo nije dolo vrijeme za pokretanje socijalistike revolucije. On je zagovarao prihvaanje taktike graan skih politiara: ekati pobjedu jedne strane, pa se onda prikloniti po bjedniku, iako u reenoj Povijesti to podmee drugima. Usprkos svom prvotnom protivljenju, Kora se, im se ono pokazalo bezuspjenim, stavio na elo Akcionog- odbora za obnovu pokreta i postao urednik Slobode. Meutim, nai radni ljudi pohrlili su ve u ljeto i jesen g. 1917. u Opi radniki savez (ORS) stotinama i hiljadama i ubrzo< oduzeli Korau list i utjecaj u odboru. On je ipak idue godine ponovo uveo desnicu u rukovodstvo ORS-a. Mase su hrlile u ORS. jer je on bio jedina obnovljena sindikalna soci jalistika organizacija i kao takva najblia boljevicima. Jo prije; nego to su povratnici iz ruskog ropstva stigli u zemlju, u Zeleni kadar, u vojnike i drutvene sredine i u ORS, ve su doma kolale boljevike politike parole, jer su odgovarale potrebama situacije tu kao i tamo u Rusiji. Situacija se iz dana u dan ;sve vie razvijalja u pravcu revolucije. Radnici su poeli i s trajkovima. O'ni su traili sve odlunije pogodnije uvjete rada, ukidanje vojnike komande u poduze ima, bolju ishranu, politika prava, prestanak rata, nacionalno i soci jalno osloboenje i t. d. Vojnici su sve vie dezertirali sa fronta. Pobuna je bila pred vratima. IV. Premda isu u doimovinu poeli dolaziti povraitnici iz ruskog zaroblje nitva ve i g. 1917. poslije sloma rtijskog fronta, ipak je njihov broj u to vrijeme bio jo malen. Poslije pobjede Oktobarske revolucije, kad im je kretanje postalo slobodno, oni u sve veem broju nastoje stii kuama. No tek iza mira u Brest Litovskom poeo je masovni povratak zarobljenika u domovinu, Znaajno je, da su se zarobljenici vraali iz Rusije obratnim redom nego to su odlazili u zarobljenitvo Prvi su dolazili oni, koji su bili zadnji zarabljavani, jer su oni bili smjeteni na radove blie fronti, u" Moldaviji, Ukrajini i Bijeloj Rusiji, pa su najbre saznali, da mogu kre nuti kui. Ovakvi su, naravno, najmanje upoznali dogoaje u Rusiji, 16

nisu stigli da se politiki orijentiraju dovoljno dosljedno. Oni su zapravo otili kuama i krijui se od andara nastojali, da po svaku, cijenu ostanu kod kue, da ne budu ponovo slani na front. - Kasnije su stizali oni, koji su bili ranije zarobljavani pa upueni na radove dalje od granica, ali koji su kao promatrai bolje upoznali dogaaje u Rusiji bez neposred nog sudjelovanja u njima. Posljednji su stizali kui oni politiki naj vredniji nasi -ljodii, koji su meu prvima zarobljeni, p onaj dalje upueni na radove, t. j . pred Ural ili jo i iza Urala, koji su ivjeli i radili u gradovima i u industrijskim centrima, pa zajedno s ruskim radnicima uzeli uea u politikim dogaajima, organizaciono se povezujui s bolj evicima i sa Crvenom gardom. Ti najiskusniji, organizirani boljevici, dolaze kui jo i g. 1919. i kasnije s dokumentom, pisanim na komadiu platna uivenom tu ili tamo>, iz kojeg se vidi, da su bili lanovi RKP (b) i da im je odobren povratak u domovinu. Buroazija je s golemim sumnjienjem doekivala povratnike iz ru skog zarobljenitva. Ona je vjerovala, da su oni - svi redom - ve zaraeni idejama boljevika i zato da su prava pogibelj za postojei drutveni poredak. Takav doek s njene strane bio je i prirodan. Ali je spoetka izazivalo pravo zaprepatenje kod radnih ljudi neprijatelj sko susretanje povratnika iz Rusije sa strane vode naeg socijalistikog pokreta, Vitomira Koraca. Radei na spreavanju da ne izbije socijali stika revolucija kod nas, on je - ne birajui sredstva - nastojao da onemogui svaku, pa i povratniku revolucionarnu djelatnost ne prezajui ni od otvoirenog denunciranja boljevika policiji. Jo i desetak godina poslije dogaaja iz g. 1918. piui svoju Povijest radnikog po kreta u Hrvatskoj i Slavoniji, on povratnike iz ruskog zarobljenitva tretira kao agente strane sile, kao izdajnike i politike pekulante. 3 Povratnike je neodoljivo^ bio privukao boljeviki pokret, jer ih je on oslobodio zarobljenitva, jer j e na jednoj velikoj fronti okonao rat
3 ... pogledi n a situaciju nisu u redovima pokreta bili istovetni sa mojim shvaa njem politikog poloaja. Poslije Brest-Litovskog mira poeli su se vraati mnogi a-ustro-ugarski zarobljenici iz Rusije, pa su sobom donijeli i boljevike metode. N j i hovo prisustvo ve se bilo u pokretu poelo osjeati. Protiv tih tendencija u pokretu j a sam sa svojim jednomiljenicima svugdje energino istupao i dokazivao, da je ta taktika za nae prilike n e samo besmislena, ve i direktno opasna. I to n e samo za pitanje nacionalnog ujedinjenja, ve i za samu budunost demokracije, a radnikog pokreta napose ... No u te dane opeg oduevljenja i metea u itavoj zemlji, (misli dane iza pre vrata i odcjepljenja od Austro-Ugarske. N a p . D. .) poelo se zapaati sistematskije djelovanje boljevikih agitatora. Premda se javno - dosljedno svojoj metodi - nisu pojavljivali, otpoeli su sa svojim podzemnim akcijama. Tako su vjeto u mase uba cili ideju, da se po boljevikom uzoru osnuju Vijea radnika, Vojnika i seljaka. D a bi ovu akciju predusreo Glavni odbor stranke j e priao osnivanju Radnikog vijea u Zagrebu, no odbio j e da u njega stupaju zastupnici vojnika i neorganiziranih r a d nika. Tako je boljevika akcija u zametku sprijeena ... ...No time nije stvar u Varadinu bila rijeena. - Boljeviki agitatori pod vod stvom u Rusiji kolovanih boljevika Ivana Ferenine, nedeljama su obraivali Za gorje i revoiucionisali siromana sela, gdje je stalno dolazilo do lokalnih uzbuna, pljaka i paljevina. Spremalo se prireivanje oruanih ustanaka... "(Knjiga I,'str. 249, 253, 272).

STARINE

17

i jer je oduzeo veleposjednicima zemlju, a drugim kapitalistima fabrike, banke, rudnike i drugo te uspostavio ljudsko dostojanstvo radnog o vjeka. Nasuprot Koraevim klevetama o tuim agentima, ti povratnici bili su nai narodni ljudi, koji su kod kue nali takvo stanje, koje se moglo da izlijei samo na boljeviki nain ruenjem krivaca za takvo stanje sa vlasti. Ali oni su dolazili bez dovoljnog iskustva za voenje krupnih revolucionarnih akcija, bez temeljite teoretske spreme, i to je glavno: oni su dolazila neorganizirani i nepovezani i zato i nesposobni da vode organiziranu politiku borbu. Povratnike su doma, napose vojni bjegunci, primili odmah sa puno povjerenja i pouzdanja. Primali su ih kao uitelje, gotovo kao apostole boljevizma, za svoje instruktore, a esto i za svoje voe. Kad su povratnici nali kod kue revolucionarno raspoloenje i odlu nost d a se rat prekine i da se izvri prevrat, oni nisu mogli drugo, nego da se koriste onim, to su ma kojom prilikom nauili od boljevika. Oni su na domaem tlu primjenjivali boljevika rjeenja usprkos tome, to takva rjeenjia ak i po shvaanju socijalistikoga voe Vitoanira Ko raca na nae prilike ne pau. Najvei broj povratnika, kad je trebalo da se sklanja od ponovnog ratovanja, naao se takoer u redovima Zelenog kadra i ne slutei, da Zeleni kadar nije organizirani pokret, nego sluajan zajedniki naziv niza grupa esto i heterogenih vojnih bjegunaca^ pa zato ta zelenokadraka aktivnost, i sai njihovim pojaanjem, nije mogla odigrati ni najpotrebniju, a jo manje presudnu ulogu u provoenju revolucije kod nas. Manji broj povratnika;iz ruskog zarobljenitva primio je zaposlenje u fabrikama, rudnicima, na eljeznici i u drugim slubama, ali je imao znaajniju djelatnost u krugu organiziranih radnika. Oni su postali la novi ORS-a, a zatim i lanovi Socijalno-demokratske stranke, da naskoro postanu stupovi ljevice u tim organizacijama, Stranci su pristupali i oni povratnici, koji su ostali vojnici, pa su u garnizonima nastojali stvoriti oko sebe aktivni politiki krug crveni vor. Njima je pred oima bio zadatak, kako da se organiziraju nai sovjeti radnikih, vojnikih i seljakih delegata, ako ne bi bilo u vojsci odnoisnih grupa, koje e da prihvate to. - Nastojali su, da se oslone na radniku organizaciju u odnosnom mjestu, a koja e kod nas povesti takoer boljeviku akciju te za to nai pomo u vojsci. Bez obzira na ponajvie slabu teoretsku spremu, svaki povratnik je jasno vidio, koliko pisanje i politiko istupanje naih socijalista odstupa od onog pounog iz zbivanja u Rusiji, koje se razvijalo pod vodstvom Lenjina i u djelatnosti boljevika. Steeno rusko iskustvo bilo je do voljno, da spoznaju, u kolikoj je mjeri socijalistiki pokret u Hrvatskoj bio tada oportunistiki, pa da se odluno prikljue, ljevici radi regene riranja naeg pokreta. 18

Radi velikih nada i oekivanja, koje su radni ljudi polagali na ORS, broj njegova lanstva rastao je iz dana u dan, pa je u jesen g. 1918. dosegao brojku od 10.000, da bi ORS naskoro zatim porastao na 20.000 lanova. T a j broj je dalje, rastao i poslije dana prevrata, do> rascjepa. Meutim, priliv lanstva je nametnuo ORS-u i takve zadatke, kakvih se Kotra bojao, i jo vee od onih, koje je i Kora predviao, pa je /ato davao otpor i dolasku novog lanstva. Za monarhiju je stanje na ratitima bilo sve gore, gubici sve vei. Mar-bataljoni su slani na front sve rjee i sa sve manjim brojem voj nika, a i od ornih ljudi, koji su poli, mnogi nisu stizali na front, nego su putem pobjegli. Premda su povratnici aktivisti esto i dosta javno nastupali kao pristalice boljevizma i u vojnikom krugu okupljali v o j nike i are pa zagovarali obustavu rata i si., nitko ih nije pokuao da ometa, nitko nije smio da jo pokazuje sklonosti za njegovo produ avanje. . . . ' ' " . Odravani su zajedniki sastanci radnika i vojnika, poela je odnosna suradnja i ekalo se u nizu mjesta i garnizona, da u Zagrebu pone, pa da se onda pridrue velikoj i sveobuhvatnoj revolucionarno] akciji.

v.
Strah kapitalista i malograana pred boljevizmom kod nas je dalje rastao. Sad je ORS u oima tih ljudi porastao u opasno udovite, u bauka revolucije. Snaga, organizirana snaga ORS-a, a ni pristalica revolucije i zelenog kadra nije, ustvari, jo bila tako velika i takva pogibelj. T a je snaga jo bila vie divlja, negoli organizirana i mona. U oktobarskim danima godine 1918., poslije oitog raspadanja austrij skog carstva, goleme mase ogorenog puka oekivale su, da e socijali stika stranka - slijedei primjer boljevika - uspostaviti sovjetske soci jalistike republike. Ali zbog tadanje objektivne slabosti nae radnike klase, a jo vie zbog nesposobnosti i oportunizma socijaldemokratskog vodstva usmjeravanje dogaaja ostalo je u rukama buroazije. 28, listo pada g. 1918. graanske stranke su proglasivi puno odcjepljenje ze malja, n a kojima ive Hrvati. Slovenci i Srbi, od Austro-Ugarske M o narhije, uspjele da formiraju novu svoju buroasku dravu Srba, Hrvata i, Slovenaca (SHS), predstavljajui to kao svoju zaslugu u oslobaanju naih naroda i zemalja od vjekovnog robovanja. Da bi narodnim m a sama predstavila stvar kao rjeenje., koje upravo one oekuju i trae, buroazija je proglasila z nosioca vlasti Narodno vijee, odrekavi se time Sabora i svih politikih tijela, koja su se u njezinim rukama kompromitirala svojom vladavinom protiv naroda. A da bi se jo vie pribliila narodu, ona je osnovala Narodnu strau, koja e tititi narod i zemlju i pirovoditi odluku Narodnog vijea. T o j e opet trebalo biti dokazom, kao da su se graanski politiari odrekli i domobranstva i infanterije, i andara i policije, i kao da e se oslanjati na narod mo19

biliziran u'-Narodne-strae. - Sve se to, ustvari, radilo, da bi se ta rabota pokrila slinou naziva svojih organa onim boljevikih organa, koji su u narodu imali simpatije: sovjeta i Crvene garde. Svemu tomu kuhanju kumovali su i voe socijalista, koji su iznijeli pred Narodno vijee, toboe uime radnika, minimalne zahtjeve, otvo reno se odriui ne samo revolucije, nego i republike i ma kojeg poli tikog zahtjeva u pravcu izmjene drutvenog poretka. Ti su vode, Kora, Bukeg i drugi, uli u Narodno vijee i u vladu povjerenika Narodnog vijea, izveli su radnike bataljone pod crvenim zastavama u manife stacije osloboenju, da bi time predstavili stvar tako, kao da radnici odobravaju ovakav razvoj dogaaja. Ve 1. prosinca g. 1918., svega 33 dana poslije odcjepljenja od AustroUgarske Monarhije, provedeno je ujedinjenje sa kraljevinom Srbijom, kao i priznanje Karaorevia kao vladajue dina.suje. Umjesto jedne austro-ugarske kapitalistike organizirane vojne sile, dovedena je druga, Karaorevievska i kapitalistika, da bi titila buroaziju od prevrat nikog, revolucionarnog gibanja narodnih masa. A kad kao odgovor na sve to nije dolo zbog nesposobnosti i oportu nizma socijaldemokratskog vodstva do generalnog trajka kao uvoda u opu politiku akciju radnike klase; kad nije dolo do udara Zelenog kadra na novi aparat vlasti i na uvoenje kraljevstva, Onda se pojavila jedna aktivnost, aktivnost vojnih grupa, koje su se okupile oko povrat nika iz ruskog zarobljenitva u garnizonu u Zagrebu. Dolo je doi pobune od 5. prosinca. Taj dogaaj Vitomir Kora opisuje ovako: Dok se N a rodno vijee jo bavilo u Beogradu, 5. X I I . na neki misteriozan nain pobunio se u Zagrebu jedan dio bive 53. pukovnije i 25. dom. pukov nije pa je naoruan poao na Jelaiev trg. Jedan dio pobunjenika prolazei Ilicom htio je u urednitvu Slobode uzeti crvene zastave, to je sprijeeno energinim istupom prisutnih u urednitvu. - N a Jelaievu trgu dolo je do pukaranja, gdje je palo 13, a ranjeno 17 ojsoba. Pobuna je bila uguena. 4 Ustvari, t. zv. Narodno vijee uputilo je naoruani odred nacionali stike organizacije Sokol, zatim odred mornara (naime to su bili zupari dovedeni u Zagreb poslije predaje ratnih brodova Italiji od strane gg. Paviia, oka i Bukega kao od Narodnog vijea as prije imeno vanih komandanata flote) i na kraju snage policije u zasjedu na Trg Jelaia bana, da izvre krvoprolie, im naiu demonstranti. To je krvoprolie bilo vee nego to predstavlja kazivanje Koraca, no biloi je sakriveno takvim izvjetajem vlasti. Tom prilikom je ranjeno mnotvo i prolaznika i demonstranata, a posebno je zatajen stvarni broj mrtvih. U elji, da se kompromitiraju pobunjenici pred narodom, proirene su vijesti, kao da su austrofilski elementi frankovci organizirali i vodili pobunu, t. j . kao protivnici osloboenja od Austro-Ugarske Monarhije. Neistinitost ovakva prikazivanja dogaaja bila je oita, jer kad bi ti elementi bili voiljni da se bore i imali u dano vrijeme potrebne snage,
4

V. Kora, navedeno djelo, knj. I, str. 255.

20

oni bi to poduzeli, dok je i samo carstvo moglo da im pomogne, a ne onda kad carstvu vie nije bilo ni traga, a u narodu ni tada ni dotada nisu mnogo znaili, Meutim, vojnici-pristalice revolucije, koji su ostali u vojsci, da bi pomogli radniku klasu u provoenju prevrata i revolucije, rijeeni istinski na odluan boj, koji su svoje prisustvo i znaaj u povorci demon stranata i htjeli obiljeiti crvenim zastavama, a nisu htjeli da otrpe izdaju socijalizma, naputanje republike i izigravanje revolucije, ti su vojnici i mogli, d samo oni, da s parolama pobune krenu u akciju 5. pro sinca g. 1918. Crveni su vorovi smatrali svojom moralnom obvezom, da povedu oni, kad nije ORS poveo napad na buroaziju i njezine nove institucije vlasti. Povratnici iz Rusije dali su svoj prilog u ovom poku aju otpora, koji se pokazao kao nedovoljno organizirana i zakanjela akcija, Rijeenost na borbu nije bila dovoljna. Akcija od 5. prosinca g. 1918. nepobitno dokazuje, da su trajno odr avale svoju spremnost na akciju revolucionarne snage u ORS-u, u Zelenom kadru i.u kadru vojnih garnizona, no svi su ti ljudi vidjeli udar u Rusiji kao spontanu akciju, premalo poznavali bit boljevike organizacije, pa su zato poklonili premalo brige organizaciji jedinstve nog i sposobnog vodstva, koje bi bilo politiki i moralno sposobno, da. u zgodan as povede snage revolucije do pobjede, do osnivanja rad nike republike. Dogaaji nisu iznijeli na ovoj strani dovoljno spremne ljude na vodstvo, a Kora je sa svojim drutvom i u suradnji sa buroa zijom bio dozrio da omete napore kako u organiziranju otpora, tako; i u preputanju uloge u stvaranju nove dravne organizacije graanskim strankama. Pogodno vrijeme, da radnika klasa novu svoju vlast, bilo je tada (5. prosinca) ve prolo, jer je buroazija ve bila nala vojniki jakog saveznika u srpskom kraljevstvu. - Ona se nije ni poku ala osloniti na narodnu strau nego je ve okupila sokolae, zupare sa flote, andare i policiju da svlada pobunu. Kad ovi i ne bi bili uispjeli, onda bi pobunu svladala dan dva kasnije soldateska srpskog kraljevstva.

21

DR. VINKO FORETI

KORULANSKI I VIJESTI IZ KODEKS U 12. STOLJEA NARODNE DOBA HRVATSKE NJEMU DINASTIJE U Kaptolskoj riznici u gradu Koruli postoji u nauci dosad nezapaeni kodeks 12. stoljea, koji medu ostalim sadrava i nekoliko vijesti iz doba hrvatske narodne dinastije. Kodeks je pergamentski., a pisan je tipom okrugle mdnuskule, koji se upotrebljavao u 12. stoljeu. U njemu ima i zanimljivih inicijala. U toku rasprave nastojat emo ga poblie datirati. Formata je 12 cm X 17,3 cm. Nekad je bio neto malo dui i iri, jer se poznaje, da mu je gornji uzduni rub naknadno podrezan. Folijacija i paginacija ni stara ni nova nije izvrena, a mi smo izbrojili 88 listova. Kodeks je dosta dobro sauvan, tek s ponekim manjim ote enjima. Nema korica ni naslovnog lista niti jednog opeg naslova, a sadrava vie radova. Prvi rad poinje naslovom odmah pri vrhu po stavljenim. Teko je utvrditi, da li je to poetak kodeksa. Moda je pred ovim radom posto jao jo neki rad, a moda i nije. Sigurno pak se moe utvrditi, da mu svretak nedostaje. Budui da, barem u sadanjem stanju, nema zajednikog naslova i nemamo drugih kodeksa iz tog doba u Koruli, a kako je Korula mjesto njegova nalaza i dananjeg njegova uvanja, to mu s punim pravom moemo dati ime Korulanski kodeks 12. stoljea. ini se, da je pisan osim nekih manjih dodataka, jednom rukom, ali u razlino doba razlinim perom i razlinim crnilom. Imamo blijede i tamnije crnilo, jae i meke poteze, vea i' neto manja slova u razli nim pasusima. Uz tekst na nekim stranama nalaze se marginalne biljeke nadodane od druge ruke. Kodeks zasluuje, da s razlinih gledita bude prouavan. Mi emo dati kratak njegov opis, poblie ga datirati i odrediti podruje njegova poistanka, ali uglavnom emo se obazrijeti na vijesti iz doba hrvatske narodne dinastije. 23

IL Prvi rad obuhvata listove 1-14. Ba u sredini naslova nalazi se ovea rupa. Oznaivi crticama mjesto te rupe. donosimo^ naslov crvenilom ispisan: Incipit historia Jerusalem abreviata. Nakon naslova tekst poinje (s oznaenim crticama na mjestu rupa) ovako: Josephus Matathie Hebreus genere, sacerdos Jerusolimis, qui et cum Romanis .hello conflixi, postea, que gesta sunt quia necessitas exigit interfui. Idcirco ego statui ius quod Rome, nunc imperio regit, scribendo prius patria lingua digesta greca exponere. Iza toga u istom retku napisano je crvenilom CommentaHum. Josip Flavije (37-96) poznati je idovski historiar, koji je medu ostalim napisao opirno djelo o idovskom ustanku protiv Rimljana g. 67.-70., u kojem je i sam u poetku sudjelovao. Djelo je napisao prvobitno na svojem materinskom jeziku, a poslije na grkom. Djelo je prevedeno i na latinski. Naprijed citirana reenica je poetak djela, no taj prikaz na latinskom u ovom kodeksu samo je krai ekscerpt tog inae opirnog djela. Prednja strana lista 15 sadrava kratak historijat jeruzalemskog hrama. Zadnja strana lista 15 ima crvenilom oznaen naslov Euthropius hi storia. Entropije je rimski historiar 4. stoljea nae ere, od kojeg je ostalo djelo Breviarium ab urbe condita, koje dopire do cara Valenta (364-378). Ovdje je u-ovom kodeksu na ovom listu samo kratki ekscerpt, u kojem se {spominju redom rimski kraljevi, te se odmah nakon posljed njeg kralja prelazi na Juli ja Cezara, da se nakon malo rijei o njemu zavri s ovom izrekom: ... unde imperatores cesares sunt apellati usque nunc omnes. List 16 i 17 sadrava rad pod naslovom crvenilom oznaenim Incipit chronica vel caput vite et obitus imperatorum a Paulo Diacono facta. Podnaslov crnilom pisan jest Imperatores Rome vel Comstantinopolis legnantes. Pavao Djakon poznati je historijski pisac 8. stoljea na latinskom jeziku, od kojeg je najpoznatije djelo Historia Langobardorum. Od njega ima jo djelo Historia romana. Naalost do tog djela ni jesmo mogli doi, te ni jesmo tono mogli utvrditi, da li je i ovaj prikaz u naem kodeksu ekscerpt tog njegova djela. Ovdje su ukratko redom spomenuti rimski i bizantski carevu od prvog Oktavijana Augusta do Heraklona s Konstantinom III. (g. 641.). N a vrhu lista" 18 nalazi se crvenilom ispisan naslov Item chronica vel nomina episcoporum urbis Rome, i zatim dolazi popis pap sve do prednje strane lista 21, koja je djelomino ispunjena imenima papa, a na istoj strani poinju pod naslovom crvenilom oznaenim Komina episcoporum ravenatium, koja djelomino obuhvataju i stranju stranu lista 21, a na ostatku te strane bez naslova jest popis akvilejskih i gradekih patrijarha. Budui da su ovi popisi vani za datiranje kodeksa, to emo se kasnije njima pozabaviti. 24

N a listu 22 poinje takozvani L i b e r pontificalis, ali na vrhu nema tog naslova, ve je na vrhu lista 22 crvenilom ispisan ovaj naslov Incipit epistola Hieronimi presbiteri ad Damasum papam. Nakon te poslanice ispisano j e ovako: Damasus episcopus urbis Rome hie alia pater Ronimo. Samo je alia ispisano crvenilom, a ostalo crnom tintom. Nakon te poslanice na istoj strani imamo naslov Liber pontificalis. Rad pod tim naslovom see do prednje strane lista 60 1 o tome emo dalje potanje progovoriti. N a stranjoj strani lista 60, na prednjoj lista 61 i samo jo sa dva retka na stranjoj strani lista 61 obuhvaen je rad pod naslovom Genealogia nobilium Francorum regum. I o tome emo u vezi s datiranjem jo neto rei. N a stranjoj strani lista 61 nakon dva retka prethodnog rada imamo naslov crvenilom ispisan Prologus Hieronimi presbiteri. N a kraju strane ispisano je crvenilom Explicit prologus. Incipit ber, a nakon toga fraza oito naknadno dodana Scriptori veniam tu lector pone beatam. Odmah na iduem listu 62 imamo naslov Historia ecclesiastica chroniata quam Eusebms fecit, Ovaj rad see do kraja lista 80. Euzebije (270-338) jest poznati grki crkveni pisac. Meu ostalim djelima napisao je djelo ' Icr-copla. Kako saznajem iz opih prikaza, to djelo j e uz neke preinake preveo na latinski akvilejski sveenik, koji je kasnije boravio u Jeruzolimu, Toranius Rufinus (360-410) i posvetio ga akvi lejskom biskupu Hromatiju, koji se spominje oko g. 388. Migne citira ovaj pasus iz poslanice Rufinove biskupu Hromatiju: Iniungis mihi ut Ecclesiasticam historiam, quam vir eruditissimus Eusebius Caesariensis Graeco sermoine cons crips erat, in latinum converterem. 1 Takav isti pasus nalazimo i u naprijed spomenutom Prologus Hieronimi presbiteri. Spominjem prema Migneu, da je bilo istraivaa, koji su latinski pri jevod Euzebiijeve crkvene historije pripisivali sv. Jeronimu, no kako j e to posebno nauno pitanje, koje ne utjee na cilj, koji sam postavio ovom radnjom, a nemogue mi je u nj zaci i zbog nedostatka pomagala, to u tu stvar ne ulazim. 2 Svakako u ovom kodeksu ispisana Historia ecclesiastica chroniata, kao to smo ve vidjeli i kod ostalih radnja u ovom kodeksu, samo je ekscerpt opirnog Euzebijeva djela. N a listu 81 poinje kronika Isadora, seviljskog biskupa, pod naslovom Incipit prologus Hisidori episcopi in chronicorum Ubros, a nakon zavr enog prologa na istoj strani zapisano je Explicit prologus. Incipit liber. Isidoir je ivio oko 570. do 636. god. Napisao je mnogo djela, a medu ostalim i historijsko djelo Chronica. Ono poinje sa stvorenjem svijeta i ide sve do bizantskog cara Heraklija (610-641). Kronika je kratka. Osnov joj je popis vladara, koje smatra, da su u odnosnoj epohi n a j vaniji, a Uiz svakoga spominje poneto malo njemu savreineno. Najprije spominje izraelske patrijarhe, zatim izraelske kraljeve, perzijske vla dare, Aleksandra Velikog, Ptolomejevie u Egiptu, rimske i bizantske
1 2

Migne, Patrologia greca, tomus X I X . , p. 71. Migne, Patrologia greca, tomus X I X . , p. 34.

2S

careve. Primjerak u Korulanskom kodeksu se poneto razlikuje u deta ljima od teksta tiskanog kod Mignea. 3 Ima pokoja reenica izostavljena, ali iako rijetko, poneka, koje u tekstu kod Mignea nema. Na kraju lista 86 spomenut je egipatski kralj Ptolomej, sin Kleopatre, o kom se na stavlja i na listu 87, ali ovaj je veim dijelom otkinut, a samo je sauvan u obliku malenog trokuta dio uz gornji rub knjige. N a listu 87, pri vrhu dakle, usporedi vanj em s tekstom kod Mignea vidimo, da je govor o rimskom caru Kaliguli, a na listu 88 poinje pripovijedanje carem Domicijanom. N a foliju 88 v svrava spomenom cara Gallusa. Nakon toga djelo je prekinuto, a sigurno je, to se vidi i po ostacima uveza, da; je djelo ilo do kraja, te je i to sigurno' bio zavretak kodeksa.

III. Kad smo dali ovaj opi pregled, moemo pristupiti razmatranju nje gova postanka i datiranja. Moramo se najprije osvrnuti na Liber pontificalis. Liber pontificalis poznato je djelo Srednjeg vijeka, koje sadrava ivote papa od sv. Petra do Martina V. (1417-1431). T o je jedan od najvanijih izvora za povijest Srednjeg vijeka. Najpoznatije je izdanje Ducheismea u dva sveska. 4 Bilo mi je pri TUCI i Mommsenovo izdanje, koje obuhvata ivote papa do Komstantina (708-715). 5 0 djelu se mnogo pisalo, a najvaniji su rezultati Duchesnea, Grisara i Mommsena. 6 Liber pontificalis je djelo, koje je nastalo u nekoliko navrata. Noviji dijelovi su se nastavljali na starije. Najvanije je nauno pitanje o po stanku najstarijeg dijela. Prema Grisaru prvobitni Liber pontificalis naistao je u/ doba pape Bonifacija II. (530-532). Ovo djelo nije sauvano u prvobitnoj redakciji, ve u drugoj, nastaloj uskoro za prvom. Nakon tog sastava nadodavali su se postepeno ivoti papa dalje sve do pape Hadrijana II. (867-872) s dodatkom pape Stjepana VI. (885-891). Sta riji dio s ovim dodacima sainjava djelo, koje se u uem smislu naziva Liber pointificalis. Meutim ima djela, koja moigu vrijediti kao njegov nastavak. To je Liber pontificalis redovnika Petra Guillaume (ilatiniziranog Guillelrmis) iz samostana St. Gilles u Provenci, koji je ivio u 12. stoljeu, i sastavio g. 1142. Liber pontificalis papa ve od sv. Petra pa sve do Honorija II. (1124-1130). Postoje i Annates Romani o papama od g. 1044. do 1187. Dalji nastavci nas u ovoj raspravi ne zanimaju, jer seu u vrijeme ve znatno odmaklo od vremena postanka naeg kodeksa.
Migne, Patrologia latina, tomus L X X I V . Duchesne, Le Liber Ponitificalis, Tome premier, Paris 1886, Tome second, Paris 1892. 5 U poznatoj zbirci Monumenta Germaniae historica pod opim naslovom Gestorum Pontificum I, Berlin 1898. 6 Vidi uvode spomenutih, izdanja Duchesnea i Mommsena i specijalno djelo Du chesne, fitude sur le Liber Pontificalis, Paris 1877. Krai su prikazi u Wetzer und Weites's Kirchenlexikon (v. Kober, Liber pontificalis), i Encyclopedia Italiana Treccani (Raffaello Morghen, Liber pontificalis).
4 8

2.6

Poslanica sv. Jeronima i poslanica pape Damasa kao odgovor Jero nimu, koje se nalaze i u naem kodeksu, smatraju se u nauci apokrif nima. Liber pointificalis u naem kodeksu dijeli se na etiri knjige. Prva nema naznaku, da je to prva knjiga, ve na njezinu poetku stoji samo naslov Liber pontificailis. On see do pape Siricija (384399)] obuhvatajui listove 22-30. N a vrhu listova 22v-29 pie Damasus. Ostale knjige imaju svoje naslove. Liber 11. see od pape Anastazija (399-401) do Pelagija II. (578-590) obuhvatajui listove 30-41 v. N a vrhu listova 30-41 v pie Gregorius. Liber III. see od pape Grgura I. (590-604) do Hadrijana I. (772-795) obuhvatajui listove 41 v do 53 v. Na vrhu listova 42-53 pie Adrianm. Liber IUI. see od Leona III. (795-816) do Honorija II. (1124-1130), obuhvatajui listove 54-60. Na vrhovima listova ne pie u ovoj knjizi etvrtoj nita. Vano je dakle, da se ovaj na Liber pontificalis zavrava papom Honorijem II., koji je upravljao crkvom do svoje smrti g. 1130. U popisu papa pod naslovom Item chronica vel nomina episcoporum urbis Rome oznaeno je vrijeme njihova vladanja. Taj popis napisan tamnijim crnilom, jaim potezom i veim slovima, see do kraja lista 20 do Damasa II. (1046-1047). Na iduem listu 21 nastavlja se blijedim crnilom, mekim potezom i manjim slovima popis do pape Honorija II. (1124-1130). Moda su to dvije ruke, a moida je i jedna. No nakon toga odmah se nastavlja bez sumnje drugom rukom popis bez oznake vre mena vladanja, u kojem se spominju redom pape ovako: Innoeentius. . Celestinus. Lucius. Eugenius. Eugenije III. bio je papa od g. 1145. do 1153. Odmah se nadovezujui na to razliitom opet rukom drukijom od prijanjih napisano je: Anastasius. Hic dedit pallium Lampredio iadertino arohiepiscopO'. Adrianus. Anastasiuis i veliko slovo H rijei hic napisani su crvenilom. Anasta zije IV. bio je papa 1153.-1154., a Hadrijan IV. 1154.-1159. , Iz svega se vidi, da j e dio popisa do Honorija II. napisan kratko nakon njegove smrti g. 1130. Dio popisa etiriju papa od Inocentija II. do Eugenija III. u doba Eugenija III. ili kratko po njegovoj smrti g. 1153., a spomen Anastazija IV. i Hadrijana IV. u doba Hadrijana IV., dakle u vrijeme izmeu 1154. i 1159. Iza toga dolazi popis ravenskih biskupa i nadbiskupa pod naslovom Komina episcoporum ravennatium, pisan istim pismom kao i popis papa na istoj strani od Leona do Honorija. Izmeu spomena Honorijeva i ovog popisa ravenskih biskupa i nadbiskupa ostalo je bilo dakle neto malo slobodnog prostora, na kojem su naknadno dva puta popisani pape od Inocentija do Hadrijana I V Popis ravenskih pastira nastavlja se i na zadnjoj strani lista. Popis je kompletan i zavrava se nadbiskupom Gvalterijem (Gualtherius) (1119-1144). 27

Iza toga nakon male praznine dolazi popis akvilejskih pastira, poevi od s.v. Marka evangeliste. Ti su oznaeni ovako: Sanctus Marcus evangelista Aquilegie episcopus. Hermachoras epi scopus. Helarus. Rogatus. Paulus. Helias. Severus. Usporedivi ovaj popis s onim kod Gamsa, nalazimo, da se prva tri nalaze i kod Gamisa; zatim dolazi cijeli niz njih spomenut kod Gamsa, kojih nema u naem kodeksu, dok je u naem kodeksu oznaen Rogatus, koje ime kod Gamsa ne nalazimo; 7 Opet imamo i kod Gamsa i u kodeksu Paulusa. Gamisov Probinuis u kodeksu nedostaje, dok se i Helias i Se verus nalaze i kod Gainsa i u kodeksu. Nakon Severa, koji upravlja akvilejskom crkvom na kraju 6. stoljea, nasta poznati rascjep izmeu Akvileje i Grada. U naem kodeksu se nakon Severa ne spominju vie akvilejski pastiri. Nakon male praznine dolazi bez naslova kratki popis gradekih pastira, poev s Antonijem, koji upravlja crkvom u Gradu u vrijeme oko 727. do 732. Nakon toga cio niz ovdje nije spomenut, a redovni niz poinje od Dominika Marengo (1045-1069), a svrava se s Henrikom Dandolom (1131-1186). Moramo istaknuti jo, da Genealogija nobilium Francorum regum, koja poinje s Araulfom, svrava se sa carem Henrikom V. (1099-1125). Kad sve ovo razmotrimo, onda emo doi, uzevi u obzir pismo, koje moe pripadati u 12. stoljee, do zakljuka, da je ovaj kodeks napisan u 12. stoljeu i dovren malo nakon smrti pape Honorija II. g. 1130., dotino malo nakon nastupa patrijarhe Henrika D a n d o l a ' u Gradu, do kojega je dolo g. 1131. IV.

Red je sada da se opet osvrnemo na Liber pontificalis ovog kodeksa. Na liber L, liber II. i liber III. podudara se sa Liber pontificalis, objelodanjenim od Duchesnea i Mommsena. U poetku je to poduda ranje uglavnom istog opsega, a kasnije je sve manje, tako da Liber pontificalis naeg kodeksa postaje zapravo samo kratki ekscerpt opirnih u originalu ivotopisa, u kojem ekscerptu se neke, po miljenju ekscerptatora, najvanije reenice donose doslovno po originalu, a radi pove zivanja ima neto i novog teksta sastavljenog od ekscerptatora. No liber IV., koji poinje s Leonom III. (795-816), ima karakter sastava posve drukijeg nego tekstovi kod Duchesnea.. I eto u tom etvrtom dijelu nalaze se vane vijesti za vrijeme hrvatske narodne dinastije, kojih ni kod Petra Guillalme ni u Annates Romani uope nema. To je dakle na specijalni dio djela Liber pontificalis. Uz tekst isa strane se nalaze sitnim slovima veinom teko itljive marginalne gl ose, pisane takoer okruglom minuskuil om, koje treba da budu predmet posebnog prouavanja.
7

Gams, Series episcoporum ecclesiae catholicae, Leipzig 1931.

28

Iz svega bjelodano proistjee, da je ovaj kodeks nastao i dalje ostao na hrvatskom narodnom tlu, a po naroitom isticanju u spomenutom dodatku na listu 21, d a je papa Anastazije dao palij zadarskom nad biskupu Lamporediju, moemo zakljuiti, da je nastao u podruju metro politanske vlasti zadarskog nadbiskupa. Poznato je i inae, da je g. 1154. papa Anastazije IV. priznao zadarsku! nadbiskupiju, pod koje jurisdik cijom su se nali biskupi u Krku, Rabu, Okoru i Hvaru, i odaslao zadar skom nadbiskupu palij. 8 Tek g. 1185., poto se neto prije Hvar oslobodio mletake vlasti, hvarska biskupija dola je pod jurisdikciju splitskog nadbiskupa. T Korula se nalazila g. 1185. pod hvarskom biskupijom, a vjerojatno i ranije. Budui da je i Korula dakle tim nainom vjerojatno bila u sklopu metropolitanske vlasti zadarskog nadbiskupa u doba zapi sivanja one biljeke, nije iskljueno, da j e ovaj kodeks nastao i u istoj Koruli. Pozabavit emo se sada panje vrijednim stvarima u Liber pontificalis naeg kodeksa i spomenima Dalmacije i Hrvatske u njemu. Zanimljivo je, da se kod tih spomena nalaze kasnije gotike marginalne biljeke kao za upozorenje. O papi Gaju (283-296) Dalmatincu slino kao i kod Duchesnea i Mommsena objelodanjeni tekst i ovaj na veli na listu 26 v: Gaius natione Dalmatinus genere Diocliciani imperatoris, patre vero Gaio, sedit annos X I , menses IUI, dies X I I I . Fuit autem temporibus Probi et Garini et Dioclitiani. Hie constituit, t si episcopus ordinaretur 9 primitus esset hostiarius, lector, exorcista, acolitus, subdiacoinus, diaconus, presbiter, et exinde episcopus ordinaretur. Qui post annos X I cum Gavinio fratre suo, propter fiiiam Gabini presbiteri nomine Sussanam martyrio coronantur. Qui vero sepultus est in cymiterio Galisti X kalendas maii, et cessavit episcopatus dies XI. S lijeve strane je docnija gotika marginalna biljeka: nota de Dalmacia. Govorei na listu 36 v o papi Agapitu (535-536), dva puta spominjui gotskog kralja Teodata, naziva ga Bogdan (obadva puta u ablativu, naime a Bogdano i in Bogdano). Govorei na listu 37 v o papi Silveriju (536-537) takoer etiri puta gotskog kralja naziva Bogdan, a od toga tri puta, naime drugi, trei i etvrti ba nominativnim oblikom Bogdan u hrvatskom obliku (bez naime latinskog nastavka -us). Jasno je dakle, da je pislac ovog kodeksa bio Hrvat, kad ak kroatizira ime gotskog kralja. Govorei o papi Vigiliju na listu 39 v govori i o gotskom kralju Totiili, o kojem veli ovo: Tune Gothi fecerunt ibi regem Tetolam qui fuerat ailiis regibus banus et obsedebat undique Romanis. Ova reenica nalazi se u posljednja dva retka lista. Dio alias regibus banus et obse debat undique Romanis nalazi se u posljednjem retku. Ispod rijei
8 Grga Novak, Hvar, Beograd 1924, p. 46-47; ii, Povijest Hrvata za kraljeva iz doba Arpadovia (1102-1301), Zagreb 1944, p. 76-77. 9 Najprije je napisano moreret ut, a onda to precrtano i iznad toga napisano ordi naretur. ,

29

barms ve na praznom prostoru pie banduus, ali rije bonus nije pre crtana. U izdanju kod Duchesnea i Mornmsena ova reenica glasi: Tune Gothi fecerunt ibi regem Badua, qui Totila (kod Mornmsena s varijan tom Totilla) nuncupabatur. Kod Duchesnea su varijante rijei Badua zabiljeene ovako: Bandua, Banduam. Vadua, Vaduam, Vaduas, Baduarn. Kod Mornmsena isto samo> drugim redom: Badua, Vadua, Vaduam, Baduam, Vaduas, Bandua. 10 Iako je naknadno ispod rijei banus pisac kodekisa napisao banduus, bez sumnje shvatio je on i na pisao tekst ne u smislu, kao da bi banus (dotino banduus) bilo lino ime, ve mislei pod tom rijeju najvieg dravnog dostojanstvenika iza kralja, kako to bijae kod Hrvata. Bez sumnie i wia okolnost pokazuje na to, da je ovaj kodeks pisao Hrvat. O papi Ivanu IV. (640-642) veli na list slino kao i Liber pootificajlis kod Ducbeisinea i Mornmsena, ali krae na listu 42 v: Johannes natione Dalmata patre Ravenatitio seolastico sedit annum I, menises VIII, dies X V I I I I . Hie temporibus suis miisit per omnem Dalmatian! seu Histriam multas peeunias per sanetissiomum et fidlissimum Martinum abbatem pro redemptione captivorum qui depredati erant a gentibus. Qui dum moritur, sepultus est ubi et alii antecelssores ejus, sub die I U I idibus octobris. Et cessavit episcopatus men sem I. I ovdje je s lijeve strane doenija gotika marginalna biljeka: nota de Dalmacia. Dalje emo zabiljeiti dogaaje, koji se direktno tiu hrvatske povi jesti. N a listu 55 v ovako pie o papi Ivanu X . (914-929): Johannes X. sedit annos X I I , menses IL dies VI. Hie fecit pacem inter Bulgaros et Chroatos, per legatos suos Madelbertum scilicet episcopum, et Johannem ducem. et composuit in Dalmatia ecclesiasticum dogma ut primitus fuerat, cuius beneficii gratia Chroati sancto Petro effect! sunt tributari in perpetuum. O Aleksandra II. (1061-1073) i Grguru VII. (1073-1085) pie na listu 58 v i 59 ovako: Alexander II. isedit nnos X I . menses X. dies X X I I L Hie inter alia multa in diuersis mundi partibus religiose ut bonus pastor emendans, audivit de Cressimiro Chroatorum principe quod dolo necari fecisset Goislaum fratrem suum, misso aprocrisario Mainardo religiosum scilicet virum, qui isua sagacitate si ita res haberetur inquireret. Qui veniens satisfactionem accepit ab eo, iurans cum duodecim suis iuppanis non se tenri illo crimine. Ipse autem reconciliatus iterum adeptus est principatus illiuis terre a parte sancti Petri apostoli. Dum autem legatus ipse apud Dalmatinos demoraretur, comperit eos infessos nefariis criminibus, qui facto concilio prout tempus dabat eos emendans, ad dominum suum repedavit. Sequenti vero anno misit alium timentem dominum nomine Theuzum, qui omnia uiriliter scrutans, facto generali synodo, utiliter emendavit, nam consaguinitatem in quarta et in quinta propinquitate innexi tenebantur, et ordinationem malam episcopoirum, et copu10

Duchesne, Le Liber Pontificalis I, p. 298; Mommsen, op. cit., p. 152.

30

latione uxorum presbiteros et diaconos emendans et venditiones hominum fundiitus euertens, similiter ut superius cum honore rediit. Hie sanctissimus papa Henrigum tertium et coronavit et unxit imperatoirem. Qui obiit apud Lateranum et sepuiltuis est in ecclesia Salvatoos. Gregorius VII. sedit annos X I , menses II, dies III. Hie misit Dalma tian! apocrisarium Gebizum reliigiosum abbatem, qui Svuinimirum Selavum et Chroatis, et Dalmatinis in Salonam et unxit et coronavit regem. Hie etiam ut pontifex factus est, imperatori interdixit inuestituras episcoporum, dicente domino; tu es Petrus et super banc petram edificabo ecclesiam meam, et cetera, pro quibus aliisque sacris documentis quamdhi uixit uexatuis fuit, ita ut exul pro domino apud Salemum obiret, ibique in ecclesia saneti Mathei sepelitur resurrecturus in gloria. Odmah kod spomena pape Aleksandra II. je s lijeve strane docnija gotika marginalna glosa: Nota de duce Croatorum et in Dalmacia. Odmah kod spomena pape Grgura VII. je desne strane docnija gotika marginalna glosa: Nota de rege facto in Dalmacia per papam. a neto nie: Nota Salone. Budui da je uzduni rub naknadno podrezan iza rijei Dalmacia, u drugoj noti je rije per (zapravo sigurno skraenica p) nestala. Kod rijei Svuinimirum u prostoru od treeg slova u dalje opaa se, da je izradirain, a nakon toga napisano ime u dananjem obliku.

V. .

Da bismo oznaili vrijednost vijesti ispripovijedanih u odlomku o paipi Ivanu X., moramo se dotaknuti pitanja akata splitskih sabora g. 925. i 928. T a akta su poznata u mnogo kasnijim prijepisima iz 16. i 17. stoljea, p a su stoga mnogi sumnjali u njihovu autentino! Meu ostalim ii je naroito dokazao njihovu autentinost. 11 Pripovijedanje naeg Korulanskog kodeksa, dakle jednog dokumenta napisanog u 12. stoljeu i sauvanog iz vremena postanka, svakako jo vie potkrepljuje autentinost tih akata. Dosada se za posredovanje papinskih legata Madelberta i Ivana pri sklapanju mira izmeu Bugara i Hrvata znalo samo iz tih akata, 1 2 a sada znamo za tu injenicu takoer iz ovog kodeksa 12. stolj'ea. Daljim reenicama, lapidarno dodue, izreena je vana injenica, koju mi iz ovog openitog izraavanja ne bismo ni uoili, ali koja nam u vezi s drugim izvorima ba te izvore i potkrepljuje. Poznatto je, da su u doba Focijeva raskola bili dalmatinski gradovi, iakoTomanski s rimskim obredom, nalazei se pod politikom bizantskom vlasti, i crkveno pristali uz Bizant, te su ostali u crkvenom sklopu s Bizantom nekoliko decenija bez obzira na povremena izmirenja izmeu Rima i Bizanta. Kad je g. 923. izmeu pape Ivana X. s jedne strane i bizant11 ii, Prirunik izvora hrvatske historije, Zagreb 1914, p . 211-224; isti: Povijest H r v a t a u vrijeme narodnih vladara, Zagreb 1925, p. 414-421, 424-426; vidi i Gunjaca, Historia salonitana maior (Rad Akademije 283). 12 ii, Prirunik ... p. 221-222; isti: Povijest H r v a t a ... p. 422-423.

31

skog cara Romana Lakapena i carigradskog patrijarha Teofilakta s druge strane dolo do izmirenja, kompromis je postignut i u pogledu dalma tinskih gradova. Njih se tada Bizant odrekao u korist hrvatskog kralja, a carigradski patrijarh se odree svoje crkvene jurisdikcije nad njima i prepusti ih papi. 13 Naravno kao posljedica svega toga doli su i splitski sabori od 925. i 928., koji su ponovo uspostavili jurisdikciju splitskog nadbiskupa nad Hrvatskom, kao to je bila i prije godine 863. N a sve to misli pisac naeg korulanskog Liber pontificalis, kad za papu Ivana X . veli: et composuit in Dalmatia ecclesistieuim dogma ut primitus fuerat. Naravno svime tim bili su tangirani Hrvati, na koje se direktno odnosi posljednja reenica ovog pasusa. Poznato je, kako je nakon Focijeva raskola prestala jurisdikcija splitskog nadbiskupa nad Hrvatskom i da je Hrvatskoj .osnovana tada ninska biskupija, koja je bila podlona Rimu. 14 N o znamo i to, kako je hrvatski knez Domagoj g. 878.-879. i u politikom i crkvenom pogledu priznao vlast Bizanta, kako je njega oborio Branimir (879.-S82.) i sam zasio na prijesto. On se politiki oslobodio vrhovne vlasti bizantske, a i crkveno nakon kratkotrajne bizantinske vlasti opet podvrgao Hrvatsku Rimu. Hrvati su se u doba Branimira konano pokrstili, kao to nam jasno to govori Konstantin Porfirogenet, 15 i to jamano utjecajem uenika sv. Metoda. Tom prili kom u znatnoj mjeri rairila se medu Hrvate i slavenska sluba Boja. No povraanjem splitskog nadbiskupa i dalmatinskih biskupa Rimu, a u vezi dolaska dalmatinskih gradova pod politiku vlast hrvatskog vla dara, vrlo nezgodno se osjeao i nepovoljno je mogao djelovati u vjer skom i crkveno-politikom pogledu taj crkveni dualizam i okolnost, da se Hrvatska crkveno ne pokorava nadbiskupu Splita, onog grada po znatog zbog slavne tradicije stare Salone i njezina muenika Dujma. Utoliko vie je na crkveno jedinstvo^ to nepovoljno moglo djelovati, to se u hrvatskoj biskupiji znatno rairila bila slavenlska sluba Boja, a za novonadole dalmatinske gradove bilo je nezgodno i to, to je ninski biskup Grgur, polazei s gledita, da njemu kao biskupu prijestoinog grada drave pripada prvenstvo, i sam traio metropolitansko pravo nad Dalmacijom i Hrvatskom. 16 Splitski nadbiskup je pak po pravu stare tradicije traio obnovu svojeg metropolitanskog prava. Zna se, kako su svrili splitski sabori. N a prvom je odreeno, da se ne smiju rediti slaii, Povijest Hrvata ... p. 411. Barada: Episcopus chroatensis (Croatia sacra 2 g. 1931), p. 179-181. 15 U glavi 30. djela De administrando imperio kod Rakog, Documenta, p. 328. D a j e Porfirogenetov Porin zaista Branimir, to dri i ii, Povijest H r v a t a ... p. 387. 16 To se jasno vidi iz ove reenice u aktima splitskih sabora: ... fuit frater noster episcopus Nonensis, qui, ibi vindicare cupiens primatum Dalmatianorum episcoporum (Sii, Prirunik ... p. 221), a Toma Arcidjakon, govorei o obnovi ninske biskupije u 11. stoljeu veli: In hac sinodo restauratus est episcopatus nonensis, cuius episcopus Gregorius multas olim molestias Johannem spalatensem arhiepiscopum sustinere fecit, debitam ei subtrahendo obedientiam et ibi ius metropolicum indebite vendicando (u izdanju Rakog, p. 54). Ovu okolnost je od hrvatskih historiara naroito istaknuo G r g a Novak (Nova Evropa g. 1929.).
14 13

32

FORETI, Korulanski
^;"

kodeks

Folio 58 v

affl3C^J^4reCf^-|A|litai- Set trti

k^^ntlar.fj> !. tu eh tUeTxva i*fct c * . /-L*,-,' Strr'^dU^maloJttcIiafif stitutditurfilir teli en ofe^ ^ * . / 1|-.*^ prmcfse* v dblte u cow fiffar <xo t f 4rtp tj?at 5 0Z0{?t 1\^^\^'^^^^-^^ft fra i*e*
K *

fr.
N.

1 .?. -^ # * %%Jib" ayLsl?fMjtfieC 2SSST^P * capf t fraTf ^ s -" ??.il%^fecss? ccflto^|Fti?| !.*| f -n^|^*1 r * > *fl Ajas ft i|- **1* -

FORETI, Korulanski

kodeks

Folio 60

2uutcut*^rnl * A^Si<^~ 'Ittcar. frfft" vi |&*~ ^^

Upe diel; yufdtc^^puifcnt p^ttirmm hvnr^,- -. <|4 an^j^Gr fmjpin- <gat5F ifs4^dfOfifSf?

0h$r Ju x t tet ^ &eftA?&efa&

vm - -

trat c VTOP | 4 M M I , w<xntfccta4l*e*'-. tJ8|^tfmil ff- l o a *4fTn,v Ibic 'cttm-^xAtMtT" "^'

venski sveenici bez poznavanja latinskog jezika, a jedino u nestaici sveenstva moe se i to izuzetno dopustiti. Time slavenska sluba boja nije bila izriito zabranjena ni doputena, ali mislilo se, da e u toku vremena utrnuti, im hrvatski sveenici budu poznavali latinski jezik. U pogledu jurisdikcije ve je na prvom saboru, a konano i na drugom utvrena metropolitanska vlast nad Hrvatskom i Dalmacijom, proirio se opet teritorij dalmatinskih biskupija i na dijelove Hrvatske, a hrvat ski biskup ukinuem ninske biskupije premjeten u obnovljenu skradinsku sa smanjenim teritorijem hrvatske biskupije. 17 Svim time je svakako u Hrvatskoj i Dalmaciji, barem po miljenju naeg pisca, uvr eno crkveno jedinstvo u hrvatskoj dravi i Hrvati se jae vezali uz Rim, utoliko vie, to je prema prijanjoj situaciji, dok su dalmatinski gradovi crkveno priznavali Bizant, uvijek mogla s gledita Rima posto jati opasnost, da ta shizma pree i na Hrvatsku. Na pisac je dakle, ciljajui jamano na sve ovo izloeno, a povezujui uvrenje crkvene dogme u Dalmaciji s time, to izrazio ovim lapidarnim rijeima: ... cuius beneficii gratia Chroati sancto Petro effecti sunt tributarii in perpetuum. Izraz tributarii ne mora znaiti plaanje nekog tributa, ve u ovom konkretnom sluaju znai crkvenu podlonost, koja se na ravno odraava i raznim novanim podarenjima katolikog svijeta rim skom papi. N e odnosi se ni na dobi janje kraljevske krune iz Rima, jer se moemo pouzdati u Tomu Arciakona, koji veli, da su hrvatski kra ljevi znakove ' kraljevskog dostojanstva primali iz Carigrada, 1 8 a to utoliko vie moemo vjerovati, kad znamo, da je Hrvatska, makar bila crkveno podlona Rimu, ostala uza sve sporove zbog dalmatinskih gra dova, u nekoj politiko] sferi Bizanta sve do kraja vlade Petra Krei mira IV. Tek Zvonimir je prvi primio krunu iz Rima. Pisac naeg Liber pontificalis s nekoliko lapidarnih reenica sinteti zirao je sve ono, to mi znamo iz drugih izvora, pa bas zato, jer znamo iz drugih izvora, moemo ga i dobro razumjeti, ali ujedno i istaknuti, da on svojim pisanjem potvruje ono, to nam i drugi izvori govore.

vi.
I prikazu vladanja pape Aleksandra II. i Grgura VII. imamo poda taka za hrvatsku povijest iz doba narodne dinastije. Da bismo objasnili prikaz naeg izvora, moramo se osvrnuti na ope tadanje prilike i donekle na dosadanji prikaz od strane nae novije historiografije. Nikola II. izabran je za papu u prosincu 1058., posveen je bio 24. sijenja 1059., a umro 27. srpnja 1061. Njega je naslijedio kao papa Aleksandar II. od 1. listopada 1061. do svoje smrti 21. travnja 1073.
17 Drim, d a e ve i u 9.-10. stoljeu moe govoriti o hrvatskom biskupu, pa prema tome i o hrvatskoj biskupiji, jer ga i X I . zakljuak splitskog sabora od g. 925. izri ito zove episcopus Chroatorum. 18 U izdanju Rakog, p . 38. ' ' .

3 STARINE

33

Kao apokrisar pape Nikole"-IL u Hrvatskoj spominje se u ispravi u originalu sauvanoj i datiranoj mjeseca veljae g. 1059. opat Mainard.^ N o ta j e isprava datirana po firentinskom raunanju vremena,, u kojem godina poinje 25. oujka. Dakle po naem raunanju to je veljaa g. 1060. 20 Tom ispravom kralj Petar Kreimir IV. osniva samostan sv. Ivama Evangeliste u Biogradu, daje mu kraljevsku slobodu i obdaruje ga posjedima, a to ini pred spomenutim apokrisarom- U proirenoj varijanti te isprave, smatrane od Rakoga interpoliranom, a od iia docnijim falsifikatom, spominje se isti apokrisar i Lovro nadbiskup (razumije se splitski). 21 Ispravom, izdanom g. 1060. apokrisar pape Nikole II. Teuzo> presudio je, da ela sv. Ivana u Telbaici (na Dugom otoku) ima da pripada samostanu sv. Krevana u Zadru. T o je bio spor, koji se rjeavao- unutar komunalnog teritorija grada Zadra, koji je bio tada pod bizantskom vlaisti.22 Nabrajaju se crkveni dostojanstvenici, u prisustvu kojih je izdana ova isprava, te tu meu ostalim pie: Hoc actum est in presentia Laurentii apsarensis episcopi, a Spalatinis et a cuncto consilio archiiepiscopus electus. Dakle iz tog se vidi, da je Lovroi bio izabran za splitskog nadbiskupa, ali d a jo nije nastupio tu dunost, te su ga jo smatrali asorskim biskupom. U ispravi iz g. 1075., koja ponovo radi o tom pitanju, ispoimnje se ova presuda Teuzona, koji se tu naziva lega tom pape Nikole. 23 Toma Arciakon, poznati pisac 13. stoljea, pie svoje djelo uglavnom historijskim redom, ali ipak ne uvijek strogo kronoloki. O dogaajima druge polovice 11. stoljea pie on dosta u svojem djelu. Veli, kako je poslije nadbiskupa Dabrala postao splitskim nadbiskupom Ivan rodom Splianin. 0 njemu na kraju veli ovo: Et cum pre senectute iam factus esset inutilis, cessit aib onere pastorali, et in eadem ecclesia non longo tempore degens ibidem mortis debitum solvit. 24 Odmah nakon ovoga Toma pripovijeda, da je legat apostolske stolice, kojeg ne spominje po imenu, sazvao provincijalni crkveni sabor (provincialem synodum congregavit). Toma je najprije sabor nazivao imenom synodus, a malo zatim naziva ga concilium. Veli dalje, da je na tom saboru bio izabran za splitskog nadbiskupa osorski 'biskup Lovro, a onda s nekoliko reenica opisuje, da je u toj asti bio potvren od pape, ali ne kae, kad je to bilo. I zatim dalje govori Toima opirnije o Lovru i njegovu djelovanju, ali tamo gdje prelazi na opisivanje shizme u Dalmaciji i Hrvatskoj, see neto unatrag te veli: Fuerat siquidem tempore domini Alexandri pape et Johaimis decessoris Laurentii supra dicti a domino Maynardo quon dam Pomposiano abbate, postea episcopo cardinali, quedam synodus omnium prelatorum Daimatie et Chroatie multum solempniter celebrata,
19 20 21 22 2S 24

Raki, Documenta, p. 52. ii, Povijest Hrvata... p. 5:04, u biljeci 10. Raki, Documenta, p. 51; ii, Povijest Hrvata, p. 504. Raki, Docmnenta, p. 59. Raki, Documenta, p. 99. U izdanju Rakog, p. 46-47.

34

in qua rnulta fuerunt conscripta capitula. 23 Dalje zatim govori > saboru i opirno o poznatoj ishizmi nastaloj nakon toga. T o je poznata shizma Vuka i edede. N e uputamo se sada u Baradino tumaenje, da je Toma pobrkao ovdje dva dogaaj a. tadanji Vukove shizme s mnogo ranijom, shizmom Sedeha, 26 ve nas u prvom redu zanima to, to tom prigodom Toma opet spominje, da je sazvan u Splitu sabor crkveni (congregata sinodo), na kojem je Vuk bio osuen. U daljem pripovijedanju veli o Lovru: Ordinatus, est in sode salonitane ecclesie anno incarnationis millesimo sexagesimo, temporibus Michaelis imperatoris; regum vero Stephani. Cresimiri, et Svinimiri, qui fuit ultimus rex Chroatarum. 2 7 Potvrda zakljuaka crkvenog sabora u Splitu izvrena od strane pape Aleksandra II. poinje ovako: Alexander regi et episcopis Dalmatiaram. Notificamus, omnia capitula, que per confratres nostros venerabi]es ? Mainardum scilicet collateralem episcopum nostrum et Johannem archipresulem vstrum, in Spalato aliisque civitatibus sunt statuta, eadem in Romana synodo, seriatim ea referente^ a beate memoxie predecessoire nostro Nicoiao apostolica auctoritate et sub anathematis interpositione roborata. Cuiius nos coostitutionem exequentes, ipsaque statuta contirmantes, quedani eorum his nostris apicibus inserimus. 28 Iz sklopa svih tih navedenih vijesti u izvorima naa historiografija j e stvarala zakljuke, a posljednji, koji je o tome opirnije pisao, bio j e Ferdo ii u svojoj velikoj Povijesti Hrvata. ii ispravu kralja Petra Kreimira IV., izdanu samostanu sv. Ivana Evangeliste u Biogradu, a datiranu mjesecom veljaom g. 1059., posta vlja u veljau g. 1060., raunajui vrijeme po firentinskom nainu, po kome je godina poinjala 25. oujka. Kao razlog tome ii navodi, d a se Majnardov dolazak u Hrvatsku moe zamisliti tek nakon lateranskog sinoda odranog u travnju g. 1059. ii naime dri, da je Mamard potkraj veljae ili na poetku oujka 1060., dakle za vladanja pape Nikole II., odrao u Splitu crkveni sabor. To je po iiu onaj sabor, o < kome govori T o m a Arciakon na str. 49 Akademijina izdanja. Za taj sabor dri, da je to i onaj, kojega zakljuke imamo sauvane u potvrdi pape Aleksandra I I , a ii tu potvrdu datira potkraj travnja g. 1063. 29 Dakle ii ne prihvaa Tomino pripovije danje, da je crkveni sabor odran u doba pape Aleksandra II., ve dri* da je odran u doba Nikole II., a da je papa Aleksandar II. tek kasnije g. 1063. te zakljuke ponovo potvrdio. ii takoer tvrdi, da je t a d a izabran za splitskog nadbiskupa osorski biskup Lovro, i to ovim rije ima: Rijeivi one poslove, koji bijahu u vezi s Lateranskim kanonima, splitski se sinod po tom. bavio pitanjem dalmatinsko-hrvatske crkvene,
U izdanju Rakog, p . 49. Barada, Episcopus Chroatensis, p. 188-201. 27 U izdanju Rakog, p . 54. 28 ii, Prirunik... p. 236. 29 ii, Povijest H r v a t a . . . p. 504 i 510. U Priruniku ju je datirao poslije ktobra 1061.
26 25

35

hijerarhije. Budui da je splitski nadbiskup Ivan bio slabaan starac, a oevidno su se spremala vremena, kad je bilo nuno, da na elu metropolije stoji ovjek, vrstan da s uspjehom provede sinodalne zakljuke, od kojih su neki duboko vrijeali hrvatski kler i narod ; uspjelo je nago voriti nadbiskupa Ivana, da se dobrovoljno odrekao svoje asti. Potom izabran je od biskupa sufragana, prisutnih na sinodu, pa splitskoga klera i graanstva, tadanji osorski biskup Lovro (1060-1099), roen Dalma tinac, dodue sitna rasta, ali snana duha. 30 ii dri, da je orvietski biskup Teuzo kao papinski legat donio prije 1. rujna 1060. pallium Lovru, a tom prilikom bio bi i Teuzo donio> onu presudu o eli sv. Ivana Evangeliste u Telaici. N o u svom pripovijedanju veli ipak ii, da j e meu ostalim na glas o legatovu dolasku doao preda nj osonski biskup, inae izabrani (electus) splitski nadbiskup Lovro. 31 ii dalje kae: Da li je biskup Teuzo tom prilikom imao jo i kaku drugu misiju, a to je veoma vjerojatno, ne znamo; bez sumnje predao je nadbiskupu Lovri s papinskom potvrdom splitskih metropolitanskih privilegija jo i potvrdu nedavnih sinodamih kanona. Ali ini se, da se ve tada javilo ozbiljnih glasova, koji su papinskog legata upozoravali na veliko neza dovoljstvo meu Hrvatima zbog tih kanona, a to je i moglo da bude razlogom to je strogo i nesmiljeno provedenje njihovo, bar zatada, odgoeno do nove papine odluke. Zatim odmah u biljeci k tome: Ovo valja zakljuiti iz ponove potvrde splitskih sinodalnih kanona od strane pape Aleksandra II. Da su nemiri buknuli u Hrvatskoj, kad se zapoelo provoenjem zakljuaka uperenih protiv slovenske crkve, kae Toma (o. c. 49) izrijekom. U glavnom tekstu dalje nastavlja: Meutim to vie nije bio posao Nikole IL, jer ga je ve u drugoj polovini jula 1061. stigla u Firenci smrt, na to ga naslijedi 1. oktobra intronizovani Alek sandar II. (1061-1073) 32 Ovaj je dakle po iiu tek potkraj travnja g. 1063. potvrdio ponovo te zakljuke. Ne uzimajui zasada u obzir na novopronaeni izvor, pokuat emo striktnijim pridravanjem dosada poznatih izvora i prema tome i druk ijom njihovom interpretacijom vidjeti, moe li se tok dogaaja i druk ije prikazati. Drimo, da su i Majnard i zatim Teuzo bili u Hrvatskoj i Dalmaciji kao legati pape Nikole IL, ali za druge poslove prije onog dosada naj poznatijeg splitskog sabora, kojega zakljuke je potvrdio papa Alek sandar II. Po Tomi se izriito vidi, da je jedan bio sabor, koji je izabrao osorskog" biskupa Lovra za splitskog nadbiskupa, a drugi, koji je donio one poznate zakljuke. Prvi je odran bez sumnje u doba pape Nikole II. T o m a Arciakon veli dodue o Lovru: Ordinatus est in sede salonitane ecclesie anno incarnationis millesimo sexagesimo, temporibus Michaelis imperatoris; regum vero Stephani, Cresimiri, et Svinimiri, qui fuit ultimus Chroatoruim. 33 Toma inae dobar stilist nespretno ovdje spo30 31 32 33

ii, Povijest H r v a t a . . . p. 507-508. ii, Povijest H r v a t a . . . p. 508-509. ii, Povijest H r v a t a . . . p. 509-510. U izdanju Rakog, p. 54.

36

minje hrvatske kraljeve Stjepana, Kreimira i Zvonimira. Nijesu na ravno oni skupa vladali, kad je Lovro bio izabran za nadbiskupa, ve j e htio, iako dakle nespretnom stilizacijom. Toma rei, da je Lovro bio nadbiskupom za vladanja tih kraljeva. Isto tako znao je Toma, da je Lovro bio nadbiskupom i u doba bizantskog cara Mihajla, a to je bez sumnje Mihajlo V I I . Duka (1071-1079), ali nije znao za druge, te spo minje nespretnom stilizacijom samo njega, iz ega bi italac krivo mogao zakljuiti, da je ba g. 1060. on bio carem. Za drugi sabor moemo se potpuno pouzdati u Tomu, koji veli, da se Odravao u doba pape Alek sandra II., dakle tek nakon i. listopada g. 1061. Iz cijelog konteksta Tomina pisanja moe se vidjeti, da se nadbiskup Ivan zbog starosti odrekao svoje asti i da je na to mjesto izabran oserski biskup Lovro, ali da je neko odreeno vrijeme prolo, dok je dobio od pape potvrdu izbora i pallium, a za to vrij erne oistao je Ivan i dalje na elu splitske crkve kao nadbiskup sve do svoje smrti. Ne vjerujemo;, da bi ve Teuzo bio donio Lovru potvrdu izbora i -pallium, jer bi u odnosnoj ispravi bio Lovro bez sumnje ve zvan samo splitskim nadbiskupom; u tom sluaju prvi po<sao Teuzov bi morao biti Lovru predati potvrdu izbora i pallium. Meutim u odnosnoj ispravi veli se samo ovo: Hoc actum est in presentia Laurentii apsarensis episcopi, a Spalatinis et a cuncto consilio archiepiscopus electi ... Dakle Lovro jo vri funkciju osorskog biskupa., a samo" je tek izabrani splitski nadbiskup, ali jo nepotvreni. Nita ne smeta na; tome, to se u proirenoj varijanti isprave datirane veljaom 1059. (a po iievoj interpretaciji izdane zapravo u veljai 1060.) na zivao Lovro samo archiepiscopus. ii je smatra falsifikatom, ali pretpostavivi, da ona to nije ili pak ako i jest, da je taj njezin element taan i vjerodostojan, to opet nita ne bi protivurijeilo injenici, da j e on samo bio izabran. Moglo se u nekoj ispravi desiti, da mu je dan taj tituil, pa makar bio i samo izabran a ne jo i potvren ; jer su se i u ispravama mnoge stvari katkad povrno spominjale. Meutim isprava Teuzov e odluke o Telaici precizno za godinu 1060. spominje crkvenopravni poloaj Lovrov. Toma izriito veli, da se onaj drugi poznati sabor odrao u doba pape Aleksandra II. i splitskog nadbiskupa Ivana. Dakle to znai, da d o vremena neposredno 'nakon 1. listopada 1061. Ivan jo nije bio umro, a da Lovro nije jo bio nastupio1 kao splitski nadbi skup. Dodue Toma veli, d a nadbiskup Ivan nakon odreke, nalazei se i dalje u svojoj crkvi, nije ivio jo dugo (non longo tempore), ali i -vrijeme od izbora u g. 1060. pa do vremena neposredno nakon 1. listo pada g. 1061. nije prema tadanjim pojmovima ba dugo. Budui da Toma ipak veli non longo tempore, mi moramo uzeti, da se njegova smrt i potvrda! izbora Lovrova morala desiti ipak uskoro nakon 1. listo pada 1061., a prema tome, da je sabor, po Tomi odran u doba i pape Aleksandra II. i nadbiskupa Ivana, morao biti kratko vrijeme nakon tog datuma. Prema tome Majnard je prema dosad izloenom bio dvaput kao papin legat u Hrvatskoj, i to najprije g. 1060. (svakako> u veljai a moda i due) kao legat pape Nikole II., jo dok je bio samo opatom, a drugi put nakon 1. listopada g. 1061. kao legat pape Aleksandra II., 37

i to ve kao biskupski kardinal. Sve to potvruje i Tomine rijei, koji veli o njemu: a domino Maynardo quondam Pomposiano abbate, postea episcopo cardinali. Dakle on je nakon 1. listopada g. 1061. 'samo quondam abbas, a to znai ve j e tada episcopus cardinalis. Mogao bi netko rei, da.su vijesti kod vladanja Aleksandra II. u naem Korulanskom kodeksu u elementima svojim istinite, ali da su hronoloki i stvarno zbrkane i pomijeane. N o to moe biti tek pretpo stavka, ali ako uzmemo u obzir nae gornje razglabanje temeljeno i na dosada -poznatim izvorima, a i na tome, da je to originalni kodeks iz vremena malo nakon g. 1130., dakle samo sedamdeset godina nakon dogaaja, dalje, da so i druge vijesti u njemu o naim prilikama tone i vjerodostojne te se podudaraju s ostalim dosada poznatim izvorima, onda im moemo pokloniti punu vjeru, jer s jedne strane ni jesu u pro tivnosti s poznatim nam dosada izvorima a s druge strane neke se drugim izvorima direktno i potvruju,-dotino nae se vijesti s njima poklapaju i nadopunjuju. Iz ovog novopronaenog izvora saznajemo i dosada nepoznate inje nice. Iako ise tu kralj hrvatski naziva samo Kreimir, jer se radi o onom Kreimiru, koji vlada u doba pape Aleksandra II., to moe biti samo Petar Kreimir IV. Iz ovog izvora saznajemo, da je on imao brata Gojslava i da je optuen bio, da ga je dao ubiti. Mogao bi i ovdje netko pomisliti, da je ovdje brkanje s Kreimirom III., koji je imao takoer brata Gojslava, te da bi za ovoga to bio novi podatak. N o mi ne smi jemo pribjegavati tome domiljanju, jer se/ kako emo i dalje vidjeti, od tog dogaaja sve dalje odvija svojim vjerodostojnim tokom. U hrvat skoj vladarskoj dinastiji ponavljala su se imena. Tako znamo za dva Trpimira, etiri Kreimira i dva Stjepana, pa su mogla u razliito doba biti i dva Golj slava. Eto ovaj dogaaj je bio> povodom, da je papa Alek sandar II. poslao u Hrvatsku svog apokrisara Ma jnarda, da provjeri tu vijest. O njemu veli na kodeks: qui veniens satisf actionem accepit ab eo (naime.kralja Kreimira), iurans cum duodecim suis iuppanis no-n se teneri illo crimine. Stilizacija je ovdje nejasna. Moe se shvatiti tako, da se kralj Kreimir zakleo, da on nije sudjelovao u umorstvu, a moe i tako, da se zakleo, da ne e ustrajati u grijehu te se pokajao davi zadovoljtinu. Svakako umorstvo brata kraljeva Gojslava bilo je uzro kom, da je papa Aleksandar II. poduzeo istragu o tome, a nakon spo menute (kraljeve zakletve skupa s njegovim upanima papa se time zado voljio i dolo je do izmirenja izmeu pape i kralja. Vano je spominjanje dvanaestorice upana. Ne, govori se dodue, koju su funkciju ovi upani obavljali, no sama po sebi nam se namee misao, da bi to bio moda indirektni dodue, ali prvi poznati nam spo men dvanaestorice upana, koji su stajali na elu dvanaest hrvatskih plemena. Budui da je trogirska apendikula, koja spominje dvanaest hrvatskih plemena, zapisana u 14. stoljeu, ovo bi bio moda prvi makar i indirektni njihov spomen. Broj 12 bez sumnje je karakteristian, i teko je, da bi bio samo sluajem. U to sloeno pitanje, koje je u. po38

-sljednje doba ponovo predmetom znatne znanstvene panje, ne mislimo zasada ulaziti, ali svakako istiemo, da ovaj podatak u buduim rasprav ljan jima treba uzeti u obzir. Ovaj kodeks je i inae u svim svoj im, dijel ovima previe lapidaran, jer dma karakter kratkog koimpendija, gdje je njegov sastavlja biljeio ono, to ga je lino zanimalo4, a u ovom Liber pontificalis i ono, to je najbolje znao. N o znajui ve iz drugih izvora za neke dogaaje, mi mioemo svaki pasujs njihov razumjeti i znati, na to se odnosi, dotino da i nove podatke, dosad iz drugih izvora nepoznate, dobro vremenski smjestimo.. Vaan je prema tome-ovaj pasus, koji se odnosio na M a j narda: Dum autem legatus ipse apud Dalmatinos demora-retur, comperit eos infessos nefariis criminibus, qui facto concilio, prout tempus dabat eos emendans, ad dominum suum repedavit. Vana je izreka qui facto concilio, prout tempus dabat eos emendans. Ta kratka izreka spominje dakle sab or-concilium, koji je Majnard odrao s namjerom, da se po prave nefaria crimina (opake grehote), kojima su bili obuzeti (infessi) Dalmatinci. Ova vijest naeg kodeksa je dakle zapisana oko 70 godina nakon dogaaja, dakle vremenski dosta blizu, i ona potvruje tanost vijesti dosta kasnijeg pisca Tome Arciakona. Dodue mogle bi se uvodne rijei potvrde pape Aleksandra IL, kojom potvruje zakljuke ovog splitskog sabora, shvatiti, kao da se taj splitski crkveni sabor odrao u doba pape Nikole IL, a to ii tako zaista i shvaa. No mi postavljamo' drugo tumaenje i prema njemu te uvodne rijei prevodimo ovako: Objavljujemo, da su odredbe, koje su od nae asne subrae, Majnarda, naime naega kolateralnog biskupa, i Ivana, Vaeg nadbiskupa, u Splitu i drugim gradovima utvrene, iste, koje su na rimskom sinodu-od naega dobre uspomene prethodnika Nikole, kako ih je on po redu iznosio, apostolskim autoritetom i pod prijetnjom ana teme ustanovljene. Mi, izvrujui njihovo ustrojstvo i iste odredbe po tvrujui, neke od njih u ovom naem pismu umeemo, Ono eadem, koje smo mi takoer preveli iste, ne moraju znaiti iste u doslovnom smislu, ve istog duha. Odredbe rimskog sinoda (ili onog od travnja 1059. ili onog od travnja 1060. ili obaju), donesene dakle u doba pape Nikole IL, bile su na splitskom saboru proglaene i utvrene te u duhu njihovu i bazirajui se na njima donesene i neke specifine, koje su odgovarale prilikama Hrvatske i Dalmacije. Drimo dakle, da one uvodne rijei ne znae, da su to odredbe donesene n a splitskoim saboru u doba pape Nikoile IL, ve da se to odnosi na odredbe donesene na saboru, koji je odran u doba Aleksandra IL, a pod predsjedanjem kar dinala Majnarda i splitskog nadbiskupa Ivana, a da su to odredbe istog duha is onim, koje su donesene na rimskom saboru, a proglaene i utvr ene u Splitu, pa ak i u ostalim dalmatinskim gradovima (in Spalato aliisque civitatibus sunt statuta). Ovo je naravno njihova ponovna i konana potvrda, al izmeu samog sabora, koji se odrao ili na kraju 1061. ili na poetku 1062., pa do te konane potvrde odigrali su se mnogi vani dogaaji. To je ona shizma Vuka i edede. Barada j e htio pokret Vuka i edede odvojiti, te je, temeljei se na tekstu onog poznatog stupa 39

u splitskom arheolokom muzeju iz doba splitskog nadbiskupa Pavla (1015-1030) postavio Tomina Cededu i njegov pokret u to vrijeme. Barada se tu oslonio na slinost imena Sedeh i Cededa (po iieu Zdeda) i na slinu njihovu ulogu: apostata jedan, apostata drugi; kanjen Bojom kaznom jedan i drugi. Teoretski govorei, to bi moglo tako i biti, ali mi nemamo temelja, da to sa sigurnou tvrdimo. N a stupu se previe openito govori o Sedehu i o njemu kao apostati, a ne iznosi se nikakva konkretna injenica, iz koje bi se vidjelo, u emu bi se sastojalo to odmetnue. Sedeh i Cededa imaju dodue isti skup glasova ede. ali to ne mora biti ipak isto ime. N e moramo ni Tomino Cededa pretvoriti u Zdeda, kao to je to uinio ii, ve moemo doslovno to ime zaista uzeti kao Cededa, jer i opih i vlastitih imena s tim korijenom ed4 a i nastavkom da imamo u hrvatskom jeziku. 34 Sigurno su bila dva pokreta, jedan u doba nadbiskupa Pavla, a jedan u ono doba nakon splitskog /sabora, to uostalom i Barada priznaje, ali mi ne moramo, bez drugih jaih dokaza i sigurnih potvrda u izvorima, prenijeti samovoljno ele mente pokreta, kako nam ga Toma prikazuje, u doba nadbiskupa Pavla. Mi tek moemo toliko rei, da se u doba ovog nadbiskupa podigao' protiv njega neki apostata. U emu je bio taj pokret, sa sigurnou ne moemo rei, a tek kao znatnu vjerojatnost moemo ipak rei, da je taj pokret iao za stvaranjem nove hrvatske biskupije, jer je zaista oma malo po slije tog pokreta i osnovana. Pokret, kakav nam ga prikazuje Toma, vjerodostojan je u svim svojim elementima, a tek onaj detalj, da bi Cededa u skidanju dlake s njegove brade sa strane pape Aleksandra II. bio na sugestiju lukavog Vuka vidio1 obred posveenja za biskupa, mo emo smatrati pamfletistikim porugljivim detaljem nastalim u krugu dalmatinskih Romana, koji se u doba nastanka pripovijedao sigurno samo kao ironina dosjetka, a tek ga mnogo docniji Toma ozbiljno pri hvatio, nastojei time prikazati to nii kulturni nivo sveenika glago ljaa. Toma nam, govorei o saboru, veli, da multa fuerunt conscripta capitula. No medu njima spominje samo jedan, dotino, ako i njega razdijelimo, dva. On naime veli: Inter que siquidem hoc firmatum est et statutum, ut nullus de cetero in lingua sclavonica presumeret divina misteria celebrare, nisi tantum in latina et greca, nee aliquis eiusdem lingue promoveretur ad sacros (ordinaes). Dakle tim se prvo ukida sla venska sluba Boja, a drugo zabranjuje reden je onih, koji bi znali samo slavenski jezik. Toma dalje veli, da je taj zakljuak apostolica auctolitate firmatum. Dakle papa Aleksandar II. potvrdio je zakljuke splitskog sabora, a medu njima i taj o ukinuu slavenske slube Boje. No nakon toga nastane pokret kod Hrvata, koji Toma opirno i detaljno, pa i vjerodostojno osim onog nevjerojatnog pamfletikog detalja, opisuje. N e znai naravno, da svaka sitnica mora biti tana, ali svakako opi
34 Vidi Mareti: O narodnim imenima i prezimenima u H r v a t a i Srba, Rad 81, p. 143, Jezda, Najezda, Prijezda, p. 145, Zagoda, Rad 82, p . 93, J u r a n d a ; remonik: Podlaga trditev o slovanskem poreklu cesarja Justinijana (Zgodovinski asopis god. 1952.53.) za ime Oprovda.

40

prikaz je 'Sigurno tacan te se vidi, da j e to bio pokret protiv ukinua slavenske slube Boje i,da su u tom pitanju dvaput bili upueni izasla nici k papi Aleksandru IL, traei, da se slavenska sluba Boja opet dopusti. Papa ih nije ni prvi ni drugi put a limine odbio, ve im je kazao, da im ne moe dati zasada doputenje u obavljanju slavenske slube Boje i da do daljega obdravaju sve, to je na splitskom sinodu pod predsjedanjem legata Majnarda bilo zakljueno, sve dok tamo ne dou legati rimske stolice. Ovako naime tumaimo one rijei Tomine, koje stavlja u usta papi u recima 19-27 strane 51. Akademijina izdanja. Dakle zasad nek se pokoravaju odredbama splitskog sinoda, dok ne dou papini legati, koji e stvar razvidjeti. Posve je vjerodostojno, da j e ededa prigrabio biskupsku vlast na Krku, To je ve bilo doba, kad su dalmatinski gradovi poeli dolaziti opet pod vlast hrvatskog kralja. Znamo, da su svi ve bili pod vlasti njegovoj g. 1066., jer se to jasno vidi iz isprave iz iste godine izdane od kralja Petra Kreimira IV. u ibeniku. 35 Nijesu svi gradovi morali doi pod hrv. vlast u isto doba. Rab je bio ve g. 1059,, 36 a Krk je mogao biti takoer ve tih godina pod hrvatskom vlasti. Teko moemo zamisliti, da bi ededa bio mogao prigrabiti biskupsku vlast u Krku za vrijeme bizantske vlasti u njemu. Inae prostor tog otoka izvan grada naseljen je bio hrvatskim stanov nitvom i na njemu je bilo glavno uporite slavenske slube Boje, te je i prirodno, da je ba u tom podruju ededa prigrabio vlast. Kao papin legat doao je u Hrvatsku kardinal Ivan, koji je sazvao u Splitu novi sabor, na kojem je ededa zbacen. Papa Aleksandar II. je ipak stajao pod utiskom tih dogaaja, te je u svojoj ponovno \ i konanoj potvrdi zakljuaka splitskog sinoda ublaio znatno zakljuak o slavenskoj slubi Bojoj. Onaj stavak o opoj zabrani nije vie potvrdio, dakle tim ga je stvarno ukinuo, a potvrdio je samo stavak, kojim se zabranjuje reden je onih, koji bi znali samo slavenski jezik. U stvari takav zakljuak j e bio donio i splitsjki sabor od g. 925., te je tana tvrdnja Murkova, koji je davno ve najbolje od svih historiara uoio taj problem, rekavi, da slavenska sluba Boja u Hrvatskoj nije bila ni izriito zabranjena ni izriito doputena. 37 Naravno zabrana reenja onih, koji ne znaju latin ski, imala je ipak utirati put njenu iezavanju, ali je injenica, da se ona ipak i dalje odrala. Ako sagledamo, koji su sve papini legati u Hrvatskoj i Dalmaciji i crkveni siaibori bili u Splitu u to doba, onda moemo rei, da je bio g. 1060. prvi sabor, koji je odredio osorskog biskupa Lovra za splitskog nadbiskupa. T a j sabor spominje Toma i veli, da mu je predsjedao papin legat, ali ne veli, koji je to legat bio. Mi moemo uzeti, da je to bio Majnard jo kao opat Pompoze za vrijeme svojeg prvog boravka u Hrvatskoj i Dalmaciji u veljai g. 1060. Budui da se makar i u falsifi katom smatranoj varijantnoj ispravi od veljae g. 1060. spominje Lovro
3S| 36 37

Raki, Documenta, p. 66. Raki, Documenta, p. 56-58. Murko, Geschichte der lteren sdslavischen Literaturen, Leipzig 1908, p. 104.

41

kalo nadbiskup,-moemo uzeti, da je taj sabor bio u to vrijeme. Nakon toga u toku iste godine 1060. dolazi u Hrvatsku i Dalmaciju papin legat Teuzo, ikoji stvara onu odluku o eli na Telaici. Drugi crkveni sabor u Splitu bio je ve nakon nastupa pape Aleksandra ., i to sigurno na kraju g. 1061. ili na poetku godine 1062. Njemu je predsjedao Majnard. po drugi put poslan u Hrvatsku i Dalmaciju kao papin legat. O tom saboru govori Toma i ukratko na Korulanski kodeks. Idue godine 1063. bio je opet u Splitu trei sabor., kojem je prema Tomi predsjedao kardinal Ivan, a koji sabor je zbacio ededu i kaznio Vuka, Da je bio te godine, vidi se po tome, to j e g. 1075. na opet jednom crkvenom saboru u Splitu Vuku bila oprotena kazna. Toma veli, da je to bilo nakon 12 godina, dakle kad se odbije, doe godina 1063. Dobro je ii na temelju raznih okolnosti utvrdio, da je ona ponovna i konana po tvrda zakljuaka splitskog sabora izvrena u travnju 1063. 38 Ona je morala doi tek nakon odranja sabora, na kojem je osuen ededa, jer tek nakon izvjetaja papina legata papi moglo je doi ono ublaenie zakljuka o slavenskoj slubi Bojoj'. Dakle sabor je odran prvih mjeseci g. 1063. No vana je vijest Korulanskog kodeksa o dolasku legata Teuza u Dalmaciju. Poto je kodeks iskazao o misiji Majnarda, veli za Teuza ovo: Sequenti vero anno misit (naime papa Aleksan dar II.) aliurn timentem Deum nomine Theuzum, qui omnia viriliter scrutans facto generali synode, utiliter emendavit. Nam consanguinitatem in quarta et in quinta propinquitate innexi tenebantur, et ordina tionem malam epiiscoporum et capulatione uxorum presbiteres et diaconcs emendans, et venditiones hominum funditus evertens, similiter ut suiperius cum honore redit. Vidi se dakle, da je Teuzoi, koji je ve prvi put za vrijeme pape Nikole II. bio doao kao papin legat, sada po drugi put doao i predsjedao crkvenom saboru. Ne veli se, gdje je bio. O kon'em saboru se to radi? Moemo postaviti dvije alternative. Ili je to isti onaj sabor, o kojem Toma izvjeuje, da mu je predsjedao kardinal Ivan, a zaboravio je spomenuti i Teuza kao drugog legata, a moda za to nije znao>. Ili je pak to kasniji jedan sabor, koji moemo zamisliti ipak tek nakon onog, na kojem je svrgnut ededa. Ili bio jedan ili drugi, svakako on se mogao odrati g. 1063., a jer se za tu godinu veli sequenti anno, to moemo sada i za onaj poznati nam sabor, odrediti tanije, da se odrao na poetku g. 1062. Svakako i ovdje se spominju brakovi u etvrtom i petom srodstvu., o emu je govora u potvrdi zakljuaka od pape Aleksandra II. Spominje ordinationem malam episcoporum. O tom j e konkretno raspravljao i onaj sabor, koji je svrgao ededu, a o tom ima i u potvrdi zakljuaka od pape Aleksan dra II. Sporninje i enidbu sveenika i dijakona, a o tome ima i u Aleksandrovoj potvrdi zakljuaka. Dakle ili su svi ti zakljuci ponovo jo pretresani g. 1063. na saboru, koji j e svrgnuo ededu, to sigurno o ordinationem malam episcoporum i jest sluaj, ili se to odnosi na to, da je ona Aleksandrova potvrda od travnja 1063. proglaena na
38

ii, Povijest H r v a t a ... p. 510.

42

novom jednom saboru sazvanom od Teuza. Novo je u vijesti Korulan skog kodeksa o zabrani prodaje ljudi, dakle zabrana ropstva, a o emu ni kod Tome ni u Aleksandrovoj potvrdi nema spomena. Ako usporedimo na kodeks i Tomu Arciakona, vidimo, da su to dva posve nezavisna izvora te da Toma nije poznavao kodeksa niti iz njega crpao. Naravno nije iskljueno, da za poneki podatak nijesu imali zajedniki neki izvor.

VII. Krunidba kralja Zvonimira od papina apokrisara Gebizona poznata nam je iz njegove prisege g. 1076., sauvana u prijepisu iz vremena oko g. 1192. 39 tako da nam vijest u Korulanskom kodeksu ne donosi nita nova. Ipak vana je, jer o krunidbi Zvonimirovoj imamo jo jedan izvor iz vremena oko 54 godine nakon dogaaja, koji je k tome jo i stariji od vremena prijepisa Zvonimirove prisege. T a vijest ovdje ba na ovom mjestu vana je i zbog toga, jer pokazuje, da nam Korulan ski kodeks donosi pouzdane vijesti, pa se time utvruje njegova vjero dostojnost i u onim vijestima, koje nam on jedini donosi, kao i u onima, u. emu se on slae s kasnijim Tomom Arciakonom.

VIII. Pisac Korulanskog kodeksa je iao zatim, da nam dade jedan kompendij ope povijesti s gledita sredovjenog kruga interesa. Njega zanima stara izraelska povijest te je nalazi u Izidoru Seviljskom, a propast Jeruzalema i rasap idovskog naroda nalazi kod Josipa Flavija. Na posebnoj strani donosi i kratku historiju jeruzalemskog hrama. N a stavljajui na izraelske kraljeve, nalazi u Izidoru Seviljskom perzijske vladare, Aleksandra Velikog i Ptolomejevie u Egiptu. Rimske kraljeve je naao kod Entropija, a rimske i bizantske careve kod Izidora Seviljskog i Pavla akona. Sredovjene zapadne careve prepisao je u po sebnom, djelu Genealogia nobilium Fraricorum regurn. Naravno zani maju ga pape, te donosi i njihov popis i Liber pontificalis u izvatku. Kulturne, politike i crkvene veze Dalmacije s Ravenom i AkvilejomGradom nagone ga, da donese i kronatakse pastira tih gradova. Taj koampenidij ope povijesti dobij a eto regionalni kolorit i time i spome nom pape Anastazija, da je udijelio zadarskom nadbiskupu Lamprediju palij, prevoenjem gotskog kralja Teodata u Bogdana i sponaenom bana kao dravnog dostojanstvenika navodno i kod Gota. ali naravno prije svega vijestima iz doba hrvatske narodne dinastije. One iz prve polo vice 10. stoljea napisane su dvjesta godina nakon dogaaja, ali naom
59

Raki, Documenta, p. 104-105.

43

analizom smo ih utvrdili kao vjerodostojne. One iz 11. stoljea su jo vrlo svjee, jer su napisane tek nekoliko decenija nakon dogaaja. T e vijesti ni jesu nekog epohalnog znaenja niti predstavljaju neko veliko otkrie, ali uzevi u obzir, da su i onako vijesti iz tog doba dosta oskudne i da se rijetko iz njega danas to otkriva pisanih spomenika,, one su nam ipak vane utoliko, to nam neke donose nove pojedinosti, a neke potvruju pisanje docnijeg Tome Arci akona, kome se ba u tim vijestima nije dosad vjerovalo. I inae kodeksi iz 12. stoljea ni jesu nam ba esti, a ovaj je kodeks svojim lijepim pismom, svojim zani mljivim inicijalima i uvidom u to, koje je sve pisce na jedan ovjek knjige 12, stoljea poznavao, takoer s tih gledita vaan pisani spo menik hrvatske kulture 12. stoljea.

44

T o

MATI

P A B I R C I IZ A R H I V A AUSTRIJSKE P O L I Z E I H O F S T E L L E I Z G O D I N A 1797.-1810.

Prije mnogo godina sabrao sam iz spisa Vrhovne dravne policijske vlasti u Beu (Oberste Polizeihofstelle) grae o linostima i prilikama hrvatskoga kulturnog i politikog ivota prvih godina devetnaestoga stoljea i najvei dio* ve objavio u nizu veih i manjih radova. 1 to je jo od .te arhivske grade ostalo u mene neobjavljeno, potjee iz spisa, koji su p r e m a priopenju uprave bekoga arhiva des Innern und der Justiz u nepovrat propali g. 1927. u poaru zgrade vrhovnoga stada u Beu, pa zato objavljujem ovdje i tu grau, iako je fragmen tarna i raskidana.

IKada se prva evropska koalicija protiv republike Francuske zavrila Napoleonovim pobjedama nad austrijskim vojskama i mirom u Campof ormi ju (1797.), kojim je Austrija, iako pobijeena, dobila Mletke, Istru i Dalmaciju, morio je cara Franju i njegove ministre strah, da e pod dojmom pobjeda fraricuiskih republikanskih vojska ojaati u habsburkim zemljama propaganda revolucionarnih ideja. Tim strahom proeta je nota, to ju je Polizeihofstelle uipiravila caru 27. prosinca 1797.: Allerunterthnigste Note, mittels welcher eine bersicht der Stimmung in smmtlichen Provinzen vorgelegt wird (spis 154 ex 1798), U tome je izvjetaju osobita panja namijenjena Ugarskoj:
1 Iz mlaih dana Janka Drakovia (Vjesnik zem. arhiva 16, Zagreb 1914.). Prijedlog biskupa Vrhovca o .reformi kolovanja bosanskih franjevaca (Nast. vj. 39, Zagreb 1931.). - Arhivski podaci o hrvatskim franjevcima u doba Napoleona I. (Croatia sacra 4, Zagreb 1932.). - Izvjetaj austrijskog politikoga emisara o Dubrov niku i njegovu balkanskom zaleu iz g. 1805. (Reetarov Zbornik. Dubrovnik 1931., i Starine 37, Zagreb 1934.). - Arhivske biljeke o Josipu poreru (Nast. vj. 45, Za greb 1937.).

45

Das Knigreich Ungarn ist zwar von der obersten Leitung der Polizeyh of stelle ausgenommen, jedoch wrde man in Bezug auf die f entliche innere Ruhe und Sicherheit nur sehr unrichtige Resultate ziehen knnen, wenn man nicht durch geheime Wege die von Zeit zu Zeit in diesem Knigreiche herrschende Stimmung mit in Anschlag brchte. Die Ungarn folgten zwar in diesem Jahre dem gesezlichen Rufe des Knigs zur Insurrection ohne besonderen Schwierigkeiten, allein nach eingezogenen Nachrichten war ein groer Teil des insurgirenden Adels weit entfernet, es mit gutem Herzen und mit patriotischem Gefhle zu thun, die Klagen ber die Kostspieligkeit und das Drkende dieser Insurrection waren heftig und wurden um so lauter, als einige die Feindesgefahr nicht mehr nahe, mithin das ganze Aufgeboth zweklos whnten. Die Risonneurs erlaubten sich die Vermuthung, da E. M. bey dieser Gelegenheit der ungarischen Nazion das Drkende einer Insurrection absichtlich fhlen lassen wollte, um solche hiedurch um so ehender zur Annahme des in anderen Erblndern eingefhrten Conscriptions- und Contributionssystems zu vermgen oder sie durch diesen nicht geringen Aufwand solchergestalt zu entkrften, da ihnen auf lange Jahre die Lust vergehen mte, mit Nachdruck irgend eines ihrer Privilegien gegen den Eingrief des Hofes verdeutigen zu wollen. Diese Stimmung eines groen Theils des Adels sollen diejenige Individuen, welche ihre Stellen verlohren haben, wie Karl Zychy, Haller, Urmengi, Orczy, Pranay, Spissich, Zindary u. s. w.. benutzen, um unter der Hand Mitrauen gegen jeden Schritt des Knigs zu verbreiten und sich in vertraulichen Zirkeln ber die Sprache schon dermal zu besprechen, welche sie bey einem knftigen Landtage halten wollen. Der Kopf des Mairtinovich und der vorzglichsten Mitverschwornen ist zwar gefallen, aber noch ist nicht jede Ramification dieser giftigen Pflanze vertilget, noch giebt es dem Vernehmen nach unter denjenigen jungen Leuten, welche von einigen ehmaligen Lehrern der Pester Universitt bedenkliche Grundstze eingesogen haben, mehrere, die dem Martihovich und dessen Anhange im Herzen huldigen, ihn als einen Mrtyrer fr die Freyheit betrachten und die von demselben verfaten politische Gatechismen als ein Evangelium verehren. Auch die Draiskoviehische Loge ist noch nicht ganz zersthret, nur sind ihre Glieder behutsamer gemacht worden, sie sollen noch immer im stillen fortwirken und drften selbst noch mit Logen im Auslnde in Verbindung stehen. Obwohl man den grosprecherischen Tons des Bonaparte schon gewhnt ist, so bleibt doch immer sehr merkwrdig, da er vermge f entlicher Bltter gerade von Ungarn sagt, es habe von ihm abgehangen, dieses Knigreich in eine Republik umzustatten. So wenig nun im Grunde fr den Ruhestand in Ungarn zu besorgen ist, wenn die Staatsverwaltung den Geist der Nazion berhaupt sowie den Geist der verschiedenen Factionen kennt und hienach ihre M a regeln nimmt, so wenig darf man doch ber die oben angefhrten 46

Umstnde ganz mit Gleichgltigkeit hinweggehen, weil auch aus einem kleinen Funken oft ein groer Brand entstehen kann. Vorzglich rthlich ist, da bey numehr erfolgten Frieden die unga rischen Regimenter nicht nach Ungarn zurckkehren; selbst ein Martinovich hat, whrend er im hiesigen Polizeyhause in der Voruntersu chung sich befand, den Hof rath Schilling mehr wie einmal auf diesen Gegenstand aufmerksam gemacht und versichert, da unter dem Ofiziercorps dieser ungarischen Regimenter sich mehrere befnden, welche in politischer Hinsicht sehr verdorbene Grundstze htten. Posve je naravno, d a je dravna policija budno pazila i na zemlje, koje su od ukinute Mletake republike pripale Austriji (Mleci, Istra, Dalmacija): Was die neuacquirirten venezianischen Lande betrifft, so ist kein Zweifel, da der Adel sowohl als das Volk sich freudig dem ster reichischen Zepter unterziehen werde: ersterer, weil er bey der politi schen Krisis von Italien seine ganze Existenz zu verlieren auf dem Punkt stand, lezteres, weil der bisher erlittene Druck der aristocratiischen Regierungsform demselben uerst lstig seyn mute. Ungeachtet dieser gnstigen Umstnde isind doch die einmal ausge streuten demokratischen Grundstze, die Nhe der neuentstandenen Republiken, das Ungewohnte einer monarchischen Regierung ebenso viele Ursachen, welche die grte Aufmerksamkeit, kluge Bescheiden heit und sanftes Benehmen der knftig dort anzustellenden Polizey fodern und worauf bey Organisierung der wirkenden Stelen vorzglich mu gesehen werden. Bey einem von E M . erhaltenden Winke werde ich nicht sumen,, llerhchstdenselben einen auf die Zeitumstnde und Lokalitt sich grndenden Besetzungsvorschlag in Allerunterthnigkeit vorzulegen.,

II.

'

,'

Jedan od najagilnijih pouzdanika vojnikih vlasti i centralne dravne policije u hrvatskim krajevima bio je zagrebaki kanonik Vinko Vlatkovi. 2 Njegov opirni izvjetaj o Dubrovniku i njegovu'balkanskom zaleu od 29. V I I I . 1805. objavio sam ve u Starinama ( X X X V I I , 177-188). Odmah poslije toga izvjetaja sasvim su se promijenile poli tike prilike na naim obalama Jadrana, Potkraj 1805. mirom u Poimu ustupila je Austrija Francuskoj Istru i Dalmaciju, i time je Napoleon stekao vojniko i politiko uporite za dalju ekspanziju u hrvatskim zemljama te je ve idue godine zaposio Dubrovnik, a 1809. mirom u Beu stekao svu Hrviatsku od mora do Save. Razumije se, da je u takvim prilikama austrijska dravna, policija budno pratila sve, to se zbivalo u susjednim zemljama pod francuskoim vlasti, a moebiti j'e jo i otrije
2 Biografske podatke o Vlatkoviu v. mojoj radnji: Izvjetaj austrijskog poli tikoga emisara o Dubrovniku iz g. 1805. (Reetarov Zbornik, 165-167).

47

pazila, da li nema u pograninim krajevima Habsburke monarhije traga vezama ili simpatijama s Francuzima. U tome nastojanju dravne policije ivo je suraivao i Vlatkovi aljui u Be izvjetaje o rezulta tima svojega traganja i izvianja. 1. U opsenome konvolutu spisa, pod br. 1120 1806 sauvao se prijepis Vlatkovieva pisma iz Zagreba dd. 6. VIII. 1806. Prije svega se tui na zakanjivanje zagrebake pote i izrie sumnju, da je posljed nje pismo, to je bilo njemu upravljeno, negdje otvarano, a zatim pri opuje rezultate svojih izvia ja: In betreff der mir gegebenen Kommissionen habe ich bereits all das Nthige veranlat und solche Maregeln genohmen, welche nicht fehl schlagen knnen, mu aber bemerken, da dieses ohne Geld nicht,mit dem wahren Erfolg wird geschehen knnen, indem auch die Franzosen in derley wichtigen Angelegenheiten das Geld nicht, sparen. Auch finde zu bemerken, da es nothwendig ist eine doppelte Maske anzunehmen, als wenn man mit den Franzosen hielte, um ihre Absichten eher zu erfahren, wie ich eis mit dem in Ragusa befindlichen Charge d'affaire Bruere gemacht, von welchem ich 11 Briefe in Original an den Minister Talleyrand erhalten und durch Ihnen dem Herrn Staats- und Confelenzrathe v. Stahl bersendet habe. So habe ich diesen feinen Diplomaticker berlisten mssen, sonst htte ich unmglich zu meinem Zwecke gelangen und dem Staate ntzlich seyn knnen: so fein die Franzosen isind, ebenso fein mu man auch seyn, um sie bervortheilen zu knnen, wozu aber Talent und Geld gehrt. Heute kmmt einer aus Dalmatien zu mir, welcher in 4 Tagen diese Reise zurckgelegt hat; der erzhlet, da Gattaro von unsern Truppen noch nicht bernohmmen und an die Franzosen bergeben worden sey, wie es ausgesprengt war. - Der Metropolit von Montenegro hat eine nachdrucksame Proclamation in der Nationalsprache an die dortigen Vlkerschaften ergehen lassen. Ich versichere, da, wenn die Sache nicht bald auf eine gtliche Art beygeleget werden wird, die grten und nicht zu berechnenden Folgen zu erwarten stehen. Mit meinem grten Leidwesen mu ich im geheim berichten, da die Militrgrnze in ihren alten Gesinnungen und Treue frs sterreich schon ziemlich geschwcht worden ist, besonders durch jene, die aus der franzsischen Kriegsgefangenschaft zurckgelanget seyn, welche ganz nachtheilige Grundstze nach Hause gebracht haben. Der Indiferentismuis in Religionssachen hat bereits tiefe Wurzeln gefat, und die Treue gegen ihren rechtmigen Monarchen ist keine so heilige Gewis senssache mehr wie vorhin. Es wre mit Gottes Hilfe annoch Zeit, diesem bel zu steuern, wenn man dagegen zweckmige Anstalten treffen und solche Mnner in die Militrgrnze abschicken wrde, von deren patriotischen Gesinnungen man schon Proben hat und denen es ein Leichtes seyn wrde, die Grnzer, welche in,der Treu gegen ihren gndigen Monarchen wanken, auf bessere Gedanken zu bringen und sie gleichsam zu ihrer Pflicht zurckzufhren. 48

2.. Uz prijepis toga Vlatko viceva pisma nalazio se u istome konvolutu spisa (1120. 1806) prijepis jo jednoga pisma bez potpisa i datuma, pisan od iste ruke, koja je prepisala i Vlatkovievo pismo od 6. VIII. 1806. U prvom se redu saopuju imena nekoliko uglednih linosti iz Hrvatske to simpatizuju si Francuzima: Gebrder Johann? und Georg Grafen Drcuskovich, reich und stark begtert in Kroatien; des Grafen Johann Praefectus Bonorum Ljubich; " ,, ,, Secretair Zeiller; . ,, ,, Fiscalis Chaeskovich; Nicolaus Zdenchay, Fiscalis im Kreutzer Komitate: Klobucharich, Praefectus Bonorum des Agramer Bischoffs, - diese sind stark franzsisch gesinnt. Zatim se u pismu javlja, da plemi Mairkovi, koji boravi na (svome dobru u Cerniku, mora imati bey denen Hof stellen in W i e n geheime Kundschaften, jer zna tajnih stvari. Pisac pisma misli, da bi dobro bilo, da radi izvia ja poe om sam u Trst, Rijeku, Senj i Zadar. U Lici bi, veli se dalje, trebao sada ein gutgesinnter, thtiger Obrist, jer sadanji pukovnik markiz Belcredi ist der Niemand, er ist ein Mai lnder und seine Frau eine Venezianerin. Upravo prijedlog putovanja u Zadar i nepovoljan sud o < likom pu kovniku Belcredi ju svjedoe, da je i to pismo od Vlatko vica i da je pisano u ljetu 1806., najkasnije u poetku rujna. Ministar vanjskih posala Stadion je naime 27. I X . 1806., vraajui neka Vlatkovieva pisma, obavijestio Polizeihofstelle, da po carevoj odluci sada nije zgodan as za put u Zadar, a nepovoljno' miljenje o Belcredi ju da je saopio rat nom ministarstvu. 3. U pismu 24. V I I I . 1806. javlja Vlatkovi, da Francuzi idu iz Dal macije preko turske zemlje na Crnogorce. U tim ozbiljnim vremenima mogao bi V. mnogo doznati od lijenika travnikog pae: den ich noch von jenen Zeiten, wo ich auf Allerhchste Weisung- mich in denen dortigen Gegenden befand, kenne, (Spis 966 ex 1808). 4. Osim francuske akcije na Balkanu svraao je Vlatkovi panju i n a veze srpskoga ustanka s pravoslavcima izvan Srbije, te iz Zagreba 9. X I . 1806. javlja u Be o sporazumu bosanskih popova graeci rituis s Crnim Doirdem i o antiaustrijskoj agitaciji Dandola, efa francuske civilne uprave u Dalmaciji, koji u ilirsko-talijanskim novinama (misli time poznati tjednik II Regio Dalmata - Kraglski Dalmatin, koji je poeo izlaziti u Z a d r u u srpnju 1806.) napada na Austriju, a preko Leopolda Dorkicha u Z a d r u dopisuje se s agentom u Beu Georgom Franzom Dieffenbachom. Vlatkovi se nudi, da bi mogao, ako mu se povjeri, kod bosanskih pravoslavaca s uispjehom poraditi protiv utjecaja njihovih popova, (Spis 1119 1806).
3 O odnosu Janka Drakovia prema Francuzima isp. moju radnju: Iz mlaih dana Janka Drakovia (Vjesnik zem. arkiva XVI, Zagreb 1914.). '

STARINE

49

5. Ve na Vlatkovievu izvidnikom putovanju od rujna do prosinca 1804. po Dalmaciji, odakle je preobuen zalazio takoer na tursko zemljite u Bosnu, i za njegova boravka u Dubrovniku od sijenja do kolovoza 1805. pratio ga je kao pouzdanik i pomonik Senjanin Matoi. U pismu iz Zagreba 16. X I . 1806. (spis 1120 1806) obavjeuje Vlatkovi Polizeihofstelle, da je toga svojeg pouzdanika, preobuena na bosansku, 12. istoga mjeseca opet poslao u Bosnu i ujedno pisao svome prijatelju, lijeniku travnikoga pae. Da bude siguran za pouzdanost vijesti, naloio je takoer svome zu Trawnik stehenden Vertrauten, da ga o svemu izvjeuje, pa e vidjeti, kako e im se izvjetaji slagati (jer ne znaju jedan za drugoga). Tako. je, veli Vlatkovi, radio i za posljednjega turskog rata pod Laudonom. Francuzi su ve einen starken Anhang in Bosnien erworben. Ne davno je stigao pai otar ferman, da osobito pazi auf alle graeci ritus Bewohner, te je dao iznenada pretraiti dva manastira. Was die Ragusaner anbelangt, so erleichtern sie um vieles denen Franzosen den Anhang in Bosnien, weil :sie in ihrer Nationalkleidung in Bosnien seit Tahrhunderten ungehindert und ohne Besorgnis je aufzufallen herumwandlen und ohne Gefahr wo immer hin gehen knnen, denn alles kennt sie dorten, weil sie unter dem trkischen Schutz stehen. Vlatkoviev pouzdanik Matoi javio mu se s puta ve za nedjelju dana poslije svojega odlaska u Bosnu pismom datiranim Gostajnicz al Confine li 20 9 bre 1806. (spis 1120 1806). U prvom se redu pre poruuje za nagradu (gi da lungo tempo promessomi impiego in patria) i nada se nai o tome odluku in asa mia in Segna. Kao najnoviju vijest javlja, da Crni ore kupuje u velikim koliinama oruje u hrvatskim krajevima: Di positivo so che sono stati li 18 8 bre alia fiera di St. Lua a Essegg in Schlavonia in Ober-Vardss dal Picksenschifter comprati da Greci 700 schioppi ed in magior carabine per l'armata del Czerni-Giorgio; questi sono stati transportati per Mitrovitz e Semdino. Prije nekoga vremena, kazuje dalje Matoi, bio je kod pae u Travniku jedan francuski general, da mu ponudi pomo protiv Crnog Dora, a paa je o toj ponudi obavijestio Potrtu. U pograninim naim krajevima pravoslavci su uope duom i tijelom uz Crnoga Dora, i na to valja budno paziti: Occultamente suditti nostri del ritto grecco, quanto a Mitrovitz-Semlino, in tutto soccorono< l'armata del Gzerni-Giorgio; e non soltanto questi, ma tutti Greci suditti nostri som con anima e corpo proclivi al Gzerni-Giorgio, qul publice dichiaran d'esisere dichiarato dalla Russia per prencipe della nazione grecca. Sarebbe neccessario da Gradia sin inclusive P'antschova per tutto Cordone vigillare sopra tutti Grecci, mentre questi semenan la rivolta in nostri stati, qul scopiera, tosto i Serviani aquistan Sabacz e Belgrado. 6. Vijestima o previranju u Bosni ispunjen je sav Vlatkoviev izvje taj, pisan u Zagrebu 14. prosinca 1806. (spis 1120 1806): Nebst geho'rsaimster Besttigung des untern 5ten dieses an mich erlassenen Schreibens, wornach ich mich genau benehmen werde, habe ich die Ehre, zugleich bekannt zu geben: 50

Mattassich ist bereits zu Travnik eingetroffen, hat aber dort den Gouverneur Passa von Trawnik nicht gefunden, denn selber befindet sich zu Tusla und in der Gegend von Zwornik, wo mit vereinten Krften von mehreren 1000 Trken und christlichen Innwohnern an einem starken Verhau an dem oberen Drinaflu fortan gearbeitet wird. Mattoissich wird zwar nach meiner, ihm gegebenen Weisung noch ferners zu Trawnik verbleiben und genau auf das dort Vorfallende invigiliren. Indesen, um noch mehrere genauere Nachrichten zu erlan gen, so wird der beste von meinen Vertrauten, ein gewisser Anton Villich, der ein sehr verllicher Mann ist, welcher mir schon bei mehreren Gelegenheiten sehr gut gedienet hat, sogleich ber Slavonien durch Racha gerade nach dem Aufenthaltsort des Passa, allwo er i n zwei Tagen dort seyn wird, von mir abgesendet. Dieser Anton Villich ist ein gebohrner Travniker, katholischer Religion, seiner Profession ein Schneider, so trkische Kleider verfertiget, auch st er nebstbei der Chyrurgie verstndig und ein intimer Freund des Medicus von dem Trawniker Passa. Er wird gewhnlichermaen seinen Aufenthalt bei denen Leuten des Passa finden und mir die getreuesten Nachrichten genau liefern. Dem zu Ragusa stehenden franzsischen General Lauriston muten die ragusaischen Innwhner auf sein Verlangen, da sie das Knigreich Bosnien genau kennen, von allen bosnischen Stdten, Orten, Festungen, befestigten Ortschaften, W l d e r und Flsse eine genaue Beschreibung machen, damit derselbe von all diesem genaue Kenntnis erlange, woraus er den 16-ten November zween franzsische Officiers, die trkisch sprechen knnen und welche die von disem Anton Villich fr sie ver fertigten trkischen Kleider angezohen hatten, unter trkischer Beglei tung von Ragusa aus in das Knigreich Bosnien abgesendet hat. U n d an eben diesem 16-ten November ist auch der so oft in meinen Briefen berhrte franzsische Commissaire Marcus Bruere mit zweien anderen franzsischen Officiers zum Gouverneur von Albanien Ibrahim-Passa nach Scuttari abgegangen. brigens kann ich mit Gewiheit versiche ren, da alle Trken in Bosnien in der hchsten Bestrzung sich befinden. 7. aljui u Be dvije Dandolove tampane proklamacije od 18. stu denoga 1806. javlja Vlatkovi 29. istoga mjeseca, da se ton tih pro klamacija der... die Majestt und W r d e der Throne und deren Be herrscher beleidigende, mit Unverschmheit gefhrte Thon nipoto ne svia DalmatinGima: ... mifllt auch ungemein selbst denen Dalma tinern, die noch immer wahre, unverflschte Neigung fr das aller durchlauchtigste Erzhaus sterreich.hegen. Francuzi gube uope sim patije takoer i kod katolika u Albaniji i Bosni: Wie mir meine Ver trauten versicheren, so sollen die zahlreichen Katholiken im TrkischAlbanien und Bosnien dadurch von der fr die Franzosen gefhlten Neigung nunmehr abstehen, weil denen Juden im ganzen Europa gleiche Rechte wie denen Katholiken zugestanden und sie berhaupt von der 51

franzsischen Regierung begnstiget werden. Dieses versicheren mir auch die erst gestern aus Bosnien angekommenen 3 Franziskaner, denn ohnedies iist bekannt, da die Herzen aller Katholiken in denen dortigen Gegenden in der Gewalt der Geistlichkeit stehen und mit wahrem Enthusiasmus fr die Mnche gestimmet sind. (Spis 1120 ex 1806.) 8. Mutnim prilikama u Bosni i na obalama Jadrana bavi se i Vlatkoviev izvjetaj, pisan u Zagrebu 25. veljae 1807. (spis 1369 1808): Es ist mir gelungen, im Knigreich Bosnien eine Kammerfrau, die zugleich die vertrauteste Freundin der Principalgemahlin des Gouver neur Passa zu Trawnik ist, ganz auf meine Seite zu bringen. Diese be sitzt das volle Zutrauen dieses Gouverneur Passa und wei aus ihme alles hefauszuloken, wodurch ich in die genaue Kenntnis von allem zu gelangen ich mir die sichere Hofnung machen kann. Napose upozo rava Vlatkovi ma neke sumnjive i opasne pojave u naim pograninim krajevima. Jedan oficir brodske ili gradike regimente je u tajnoj kore spondenciji is kapetanom des trkischen Gebieths Gradacz i izdaje austrijske dispozicije, a vinkovaki brigadir i karlovaki metropolit Stratimirovi su in vertrauten geheimen Briefwechsel mit dem Gheff der Montegriner und russischen Comendanten zu Cattaro. T a tajna pisma nosi ein sicherer Jovan aus dem Dorfe Potocsani, gleich ber die Sau in Turcico wohnend.

. . smrti Vlatkovieve (f 25. IV. 1808.) primala je Polizeihofstelle o prilikama u Hrvatskoj mnogo izvjetaja od inovnika zagrebake upa nije Franje Karla Radievica. Upravo njegovim izvjetajima imamo u prvome redu zahvaliti vijesti o J a n k u Drakoviu iz doba ratova Austrije s Francuskom sve do pada Napoleon ova. 4 Iz njegovih izvjetaja sam iznio takoer neto vijesti iz g. 1808. o Josipu Spor eru, ocu Jurja ., kasnije karlovakom mairu u doba Napoleomove Ilirije. 5 U svojim ispi sima iz unitenih spisa policijskog arhiva imam jo prijepis Radievieva izvjetaja od 11. kolovoza 1808.. u kojemu, dodue, nema inae osobitih vijesti o prilikama u Hrvatskoj, no koji je karakteristian za odnos centralne dravne policije prema upanijama: dok je hrvatsko plemstvo u upanijama gledalo bedem za obranu od centralistikih i apsolutistikih nastojanja Bea, um jela je dravna policija u svoje mree zaplesti funkcionare, kojima su bili povjereni upanijski poslovi, te je upravo u tim, od plemstva izabranim upanijskim inovnicima imala svoje pouzdanike, od kojih e doznavati - kako kae sam Radievi - alles, was gegenwrtig, beym Comitat vorkmmt. Evo tekst toga Radievieva izvjetaja (ispiiis 916 1808):
4 T e sam izvjetaje objavio u Vjesniku zemaljskoga arkiva, X V I (Zagreb 1914.) kao dodatak radnji: Iz mlaih dana J a n k a Drakovia. 5 Arhivske biljeke o Josipu poreru (Nast. v j . X L V , 153-156, Zagreb 1937.). .

52

Aufgemuntert durch die gndigste Herablassung, mit welcher mich Euer Excellenz beehrten, unterfange ich mich, die kurze Laufbahne meiner Fortschritte seith Month Mrz 1. J. unterthenigst zu melden: damals wurde ich durch die Wahl der hiesigen Stnde des Gomitats der 2-te wirkliche Vicenotr, darauf am 24-ten May d. J. bey Erledigung des Regestrators zum Regestrator mit Beybehaltung des Notariatranges einstimig gewhlt, endlich jezt am 29-ten July d. J. wolle ich die mir fentlich angetragene Stelle des 1-ten Vicenotrs nicht annehmen, wurde als Regestrator belassen, erhielt den Rang und Sitzung nach dem Obernotr, war zuglich als der referirende erste Notar fr die Comitatsgerichtssitzungen ernant. Herr Ludvig von Terputecz wurde nur durch S e Excellenz den H. Obergespan zum Obernotr, weil dieser schon in das 5. Jahr beym Co<mitat dienet, vorgezogen und durch S e Excellenz hiezu ohne W a h l ernant. - Die Stelle des 1-ten Vicenotrs knnte ich nicht annehmen, weil ich berzeigt bin, da ich als Regestrator und zugleich Vicenotr dem Allerhchsten Dienst genauer nachkomme: die Vergangenheit ist einzig unter meiner Verwahrung; alles? was gegenwrtig beym Comitat vorkmt, mu frher oder sptter zu mir gelangen; als Gerichtsnotr in Comitatssedrien ergiebt sich oft G e legenheit vorzglich beym Delinquenten gute Ordnung und Gerechtigkeit.zu handhaben, und da ich von frhesten Morgen bis in die spotte Nacht in meinem Amte, wo ich fr meine Person freyes Quartier habe, zu finden bin und mich die beyden Hern Vicegespans mit ihren Zutraueri beehren, so bestreite ich alle Curentia des Gomitats, welche ohne einer Congregation vllig oder einstweilen befrdert werden kennen oder, die vorzglich in Polizeysachen gerade an die Vicegespne ergehen, keinen Aufschub leiden, wie z. B. eben jezt die 4 franzsischen Emissairs Zoll, Knapp, John und Scott zurfolge eines Staathaltereybefehls dd. 2. A u g . a. c. 17323, curentirt wurden. - Ich schmeichle mir dacher, die Z u friedenheit meines Betragens vom Seiten Eurer Excellenz insoweit zu ernten, da ich mich bestrebe in meinen uerst beschrnkten W i r kungskreis mein Mglichstes zur Befrderung des Allerhchsten Dien stes beyzutragen, und einzig aus diesem mir allein bewuten Beweg grunde den anlockenden Titel und Dienst des 1-ten Vicenotrs durch eine Abbitte entlehnt und ausgewichen habe.

IV. U Hrvatskoj od mora do Save, to je 1809. mirom u Beu pripala Francuskoj i bila pripojena Ilirskim provincijama, bio je administra tivni centar Karlovac, pa je posve naravno, da se beka Polizeihofstelle zanimala, to se tamo zbiva. Iz Bea su, oito, za posredovanje u tome poslu zamolili biskupa Vrbovca, koji je i sam bio Karlovanin i imao ondje dobrih i pouzdanih veza. Vrhovac je u prvi as to prihvatio, te su se u spisu 130 1810 sauvala dva izvjetaja od 10. i 11. prosinca 53

1809., 6 to ih je biskup primio iz Karlovca i M. prosinca 1809. u prije-piu poslao potpredsjedniku austrijske Polizeihof stelle Hageru o doga ajima prvih dana poslije ulaska francuskih eta u grad: Nachrichten von Karlstadt dd. 10. Dezember 1809.

Aus meinen letzten Brief hast Du das Wesentliche von der franz sischen Einrckimg in Karlstadt vernohmen, nun soltot Du auch wissen, was seit der Zeit sich zugetragen hat. Krzlich erschien bey dem Magi strat eine Aufforderung, wo die franzsische Garnison fr 2310 Mann (die aber nicht so stark ist) auf ein Monath die Sustentation an der Verpflegung fordert: dies bestehet in 70.000 Rationen Brod, 648 Eimer Wein, 120 Stck Ochsen, eine Quantitt Haber, Heu, Haitzung und fr das Spital 300 Hemdter, 400 Leintcher, 200 Madratzen etc. Neuer dings ist publicirt worden, da man weder dem Officier noch dem Gemeinen etwas zu geben schuldig sey als ersteren die Unterkunft, letzteren aber Licht, Herd, Haitzung und Gems; auch da man nie manden eine Unterkunft von jenseitigen Saveufer gegen 100 fl. Straffe, ohne es vorher angezeigt zu haben, gestatten darf. Der Magistrat ist permanent erklrt worden, das ist Tag und Nacht mu ein Magistratsgiied sttts auf dem Rathhause seyn und von 9 bis 11 Uhr vormittags dann von 3 bis 5 U h r nachmittags mu' der ganze beysammen sitzen; wer davon ausbleiben wollte, wird 'mit 5 Bajonetter ins Ratlihaus gefhrt werden. Dies wurde vor allererst, dem Stadtrichter Kretsch angesagt. Auch wurde demselben angekndigt, da dieser Tagen der Aide de camp (Generaladjutant) des Napoleons, Nahmens Bertrand, mit Famiitlie und seiner Suit Adjutanten hier anlangen wird, welchen ein convenables Quartier zubereitet werden solle. Dieser Ber trand ist derjenige, welcher die Verschanzungen in der Insel Lobau angegeben: er soll die trkische Grnze bereisen und das Nthige ein leiten. Vorgestern hat die Kersztianer Cornpgnie auf die Grnze gegen die Trken mit denen eigenen Hausgewhren ausrcken mssen. Der conomiehauptmann Tihy (ci-devant Ottochaner Regiment) macht hier mit einen gewissen Lieutenant Beshky von dem Oguliner Regiment, welcher letzterer mehrere Sprachen spricht, ein neues Grnitzsystem, und vorlufig hat das neue Gouvernement einen gewissen Golner 150.000 fl. zum Einkauf der Frchten fr die Grnitz mit dem Bemerken zugestellt, da er bis Ende Jnner 1810 schon die Frchten in Karlstadt gestellt haben mu. Dem Magistrat wurden auch 20.000 fl. a conto fr die geleisteten Brodfrchten hinausbezahlt.
6 U konvolutima spis br. 30 i 765 ex 1810, koji nijesu propali u poaru, ima jo vie izvjetaja iz Hrvatske u doba francuske okupacije; napose konvolut br. 30 1810 sadrava deset pisama iz Karlovca iz prosinca 1809. i sijenja 1810., kojih radi odlaska iz Bea nijesam dospio prepisati (prema priopenju uprave arhiva se ini, da se meu njima nalaze takoer prijepisi pisama od 10.11. prosinca 1809., to ih ovdje priopujem iz unitenoga konvoluta 130 ex 1810.).

54

Unter der Mannschaft hrt man die Sprache, da nach einigen paar . Monathen schon der Krieg mit den Trken angehen soll. Auch sagen selbe sowie manche Officiers, da sie mit der Grnze nicht zufrieden seyn knnen; sie sagen, das Reich Illyrien begreife in sich bis an die Drau und ganz Bosnien. Jeder Hauswirth mu vor seinem Hause den Schnee und Koth zusammenraumen und niemand darf nach dem Zapfenstreich ohne Latern ausgehen. Niemanden darf in den kleineren Wirtshusern nach der Retirade mehr W e i n geschnckt werden oder das Haus offen bleiben, nach 10 U h r aber die groen Wirtshuser und Cafeebuden geschlossen werden. Gestern sind neuerdings ber 200 Mann Chasseurs allhier eingerckt; wohin selbe weiter marschiren sollen, wei ich noch nicht. Marmont, sagt man, hat der letzten Schlacht den Ausschlag gegeben: wie er zu der Armee auf den Marchfeld gekommen, soll der Napoleon an seine Truppen ausgeruffen haben: Voil mon bras! Die Kapella' soll dergestalten veschnien seyn, da man nur mit Reitpferden durchsetzen kann; eine richtige Aussage derjenigen Officiers, welche von daher gekommen sind, folglichen bleibt alles liegen, was jenseits der Kappella liegt. Heute haben die Gterbesitzer und Gomitatsbeamte vor den Kermelich den Eid der Treue abgelegt. Das Ereignis werde Dir mit nchster Gelegenheit, und was dabey vorgefallen, getreulich berichten, nachdem ich berzeigt bin, da Du als ein edler Patriot an meinen Berichten Vergngen findest, jedoch nur insoweit was unser armes getreues Vaterland, welches wir mit blutenden Herzen bis zur letzten Stunde unseres Daseyns beweinen werden, betrft. Ich kann Dir nicht genugsam die Thrnen schildern, welche das hiesige getreue Publicum um die milde Regirung unseres allgeliebten Kaisers Franz vergien lt. Denk Dir aber dieses nicht in allgemeinen bey dem rohen, unersttlichen Grnzmann, welcher aus Mangel an Beurtheilung nicht so viel aus eigenen Verstandskrften, wohl aber durch niedrige Officiers, die bey unserer Regierung nie das Glck gehabt htten, ein Ehrenzeichen zu tragen, verfhrt, ungeachtet allen billigen Reitzen, die man ihn durch Geld, um das viele rckwrts darniederliegende rarialgth zu retten, gemacht hat, sich herbeylassen will, dasselbe zu fhren. Und was kann man sich auch von der neuen Regierung versprechen? Denn obschon selbe der Spedirungscommission in Gegenwart und auf den eigentlichen Vortrag des H. Reichsvikecapitaiins und bevollmchtigten bergabscommissairs Feldmarsallieut. Baron v. Knesevich mit Zufriedenheit gegen Bezahlung per Stuck Vieh et Station 1 fl. angenohmen hat und versprochen, da auf diesen Contract die Grnitzlandesfuhren gestellt werden mssen, so ist es leider bis nun noch immer blo beym Versprechen geblieben. Ich fhle, mich fr den Dienst, lieber Bruder, in Eifer zu weit eingelassen zu haben, und finde noch manche Gegenstnde zu erwhnen, die mein und Dein Herz bei dieser unseeliger Vernderung rhren mssen. Nicht blo die Stadtleute sondern auch das Provinciale uert sich mit 55

unvergelichen Andenken gegen unsern guten wohlthtigsten Monarchen und gegen seine treue Diener und aufrichtigsten Patrioten; sie sagen, gerne, ja herzliche gerne wrden sie noch auf hcheren Aufruf ihren letzten Kreutzer, auch ihre einzigen Shne fr das Vatterland und fr die Erhaltung des Throns opfern, wenn sie nur die franzsischen Blutigeln aus den Augen schaffen knnten, durch derer Herrschaft niemand sein Eigenthum recht mehr zu behaupten im Stande ist. Aber noch schmerzlicher ist es, da gewisse Individuen, die der neuen Regierung die Hnde biethen, weit rger, gewissenloser als selbst die Franzosen handeln. Unter diesen nennt man besonders einen Stuhlrichter, welcher an seinen untergeordneten Stuhl im Nahmen des franzsischen Gouvernements bertriebene Requisitionen nicht nur an Naturalien sondern auch am baiaren Geld schon ausgeschrieben hat, und dies letztere bin ich gewi, da es die Franzosen noch in keinen Ort gefordert haben (der Bericht des 1-ten Bogens, neulich zugeschickt, ist gewi Brge dagegen), und der Stuhlrichter drohet noch den Gutterbesitzern mit militrischer Execution: solche Robespiere schrcken dann in der ersten Betubung das arme Land totaliter. W a h r ist es, da die Franzosen mit ihren Wnschen und Befehlen nicht scherzen. Hier hast Du noch mehrere Beweise davon: der Vorspainnscommissair Gladnik in der Banija kann ohne militrischen Execution mit Stellung der Vorspann nicht aufkommen. Er forderte mehrmalen, da man ihm Assistenz geben mchte: seit 14 Tagen wollten die Franzosen nicht daran, denn sie frchten sich einzeln, - sind leibhafte Poltrans, welches mir niemand, der sie kennt, bestreiten wird. Endlich hat man sich mit der Beyfgung eine Asiistenz zu geben entschlossen, da, wenn einen Franzosen auf dem Lande etwas Leides geschehen sollte, der Gladnik drey Kugeln vorn Kopf zu gewrtigen habe. Nun, da hast es! Nie habe ich eine ungeflasterte (wenigstens zum Theil) Stadt in solcher Jahrszeit und bey dem obwaltenden Gewhl der Menschen reinlicher gesehen., als jezt Karlstadt ist,, denn der Hauswirth, welcher die Strae vor seinem Grund nicht rein hlt, mu frs erstemal gleich 25 fl. Strafe zhlen, und so in der Folge wird sie verdoppelt. Endlich hat die Regierung vor 4 Tagen, weil sie ohne eigenen Medicamenten ist, die Kranken zunehmen und besonders bey 170 Krtzige da sind, den hiesigen ersten Apotheker eine Liste von 84 Artikeln gleich herbeyzustehlen befohlen. Der gute Mann wute nicht, ob der Magistrat ihn zu zahlen habe, und zgerte 3 Tage; aber vorgestern kmm schon ein Commissair in die Apotheke der Vorstadt und verordnete im Nahmen des Gommencianten, binnen 12 Stunden die Medicamenten abzugeben oder 10 Mann Execution in die Apotheke gegen tglichen 1 fl und so alle Tage steigend aufnehmen zu mssen. Was war zu thun als die 84 Artikeln abzuwgen, die ber 1400 fl. nach der Civiltax betrugen, und dahin zu geben. Fiat! Man spricht hier auch, da der Napoleon unsern lieben Monarchen Salzburg und eirieri Theil Tyrolls gegen den croatischen District zwi56

sehen der Sau und Drau zu vertauschen angetragen haben soll. O, ich frchte noch groe Ghicanen von denen Franzosen, wie es auch mit Grz und Gradia geschah, dann bedauere ich uns noch mehr, ohnehin haben wir beyde nicht nur allein das liebe Vaterland, sondern auch unsere Eltern, unser kleines Haus und die Grnde auf ewig verlohren und bleiben aus angebohrener Neigung auch noch im Unglcke unseren Throne getreu; nicht nur dieses, auch unser Leben wrden wir ihm mit Freuden opfern. Dies bin ich von Deiner und mancher anderer patrioti schen Seele vllig berzeugt, nur sollte sterreich wieder auf seine vorige Erhabenheit und in seinen vorigen Glanz zurcktretten knnen.. Fortsetzung von eben daher dd. 11-ten Dezember 1809.

Mein gestriges Schreiben wirst Du ohne Zweifel empfangen haben,, in welchen ich Dir angezeigt habe, da gestern die nchsten Authoritten, Gtterbesitzers und die hiesigen Magistratspersonen den Eid der Treue abgelegt haben, den nchsten Sonntag aber die brigen nebst der umliegenden Geistlichkeit ein hnliches werden thun mssen, in der Folge aber bey letzteren die brige Klass der Stnden zu verrichten haben wird. Die hiezu bestimmte Spaliermanschaft kam in der Parade (welche darinn bestand, da selbe ihre Mntel auf denen Tornister geschnalter gehabt hat, brigens buntschckigt, was den Unterleib belangte, hiezu erschienen) um 10 Uhr mit der trkischen Musick auf dem Platz zusamen und gieng' bey 50 Mann, angefhrt durch einen Off icier, in die Pfarrkiche. U m 101/2 Uhr ershien die Suit bestehend aus dem Divisioinsgeneral Delsons, einen sehr jungen Intendanten, allen anwesenden Staabs- und Oberofficiers, welche erstere sich rechts vom Hochaltar, links der Magistrat unter Anfhrung des H. Supremus Gomes Kermelich nebst der Begleitung des H. Vicegespanns v. Gerliczy und brigen Coimitatensern, die brigen aber hierzu beruffenen hin und wieder sich aufgestellt haben. Das Hochamt wurde vom P. Gvardian gehalten wie gewhnlich, nur da er das Dankgebeth fr den Groen Napoleon, welches ihm von den Platzcommendanten am Altarn gewis sermaen zu singen commandi/rt wurde, beysetzen mute Nach dem letzten Seegen mit dem Sanetissimum wurde zuerst der Eid, wie im Schlsse folgt, dem Gerliczy und dann dem Stadtrichter vorgelesen, endlich einer nach dem anderen aus einer besonderen Lista vorgeladen und jedem von dem Stadtrichter Kretsch vorgesagt, und beym Schlsse sprach die Person nur das einzige Wort latein, croatisch oder deutsch^ in welcher selbe am mchtigsten waar: Juro! Zum Intermezzo machte whrend der ganzen Function die trkische Musik auf den Chor allerley zerstreuende, der Function gewi entgegengesetzte lrmende und zum Tanz alleinig geneigte Stcke. Bemerkungswerth st es, da nur sehr wenige Menschen aus dem Publicum, vom der besseren und wohlgesnnteren Klasse kaum ein paar Frauenzimmer, und die von den leicht sinnigen Schlag, dann Kinder zu diesen fr Karlstadt gewi in aller Hinsicht merkwrdigen Tag sich eingestellt haben. Aber auch noch 57

bemerkungswerther war das Betragen der franzsischen Officiers und ihrer Truppen: alle waren mit aufgesezten Hthen, Gsako> oder der schreckbahr monstraesen Grenadiermtzen whrend den ganzen Gottesdienst und der Function und fr selbe war das Ganze ein bloer Spectacl, denn sie tanzten die Kirche auf und ab und redeten unter einander mit sehr lautbabren Worten, der Tambourmajor auf den Chor coimmandirte bald dieses bald jenes wie bey einer Wachtparade, - kurz, entehrend war dieser Tag nicht nur fr die Religion sondern auch fr eine Nation, die (die Menschlichkeit blo im Munde, nicht aber im Herzen trgt, viel weniger noch in den Werken aufzustellen im Stande ist, . Nach diesen zog alles mit der berhrten Musick aus der Kirche, Kermelich alleinig begleitet- von allen Geschworenen begab sich auf die Municipalitt. Allda wurde in ein hiezu verfertigtes Protocol! mit der Aufschrift Imperium lllyrii, Gubemium Croatiae der Schwur in allen Sprachen niedergeschrieben, hinter welchen die Geschwornen nach der vorher bemeldten Lista sich auch unterfertigen muten. Hier haben manche edle Patrioten, worunter einige auch jenseits der Save begtert sind, die Glausel beygefgt, da sie nur insolange die 'Treue geloben, bis sie aus denen Umstnden des 6-jhrigen Auswanderungstermin den Vortheil ersehen haben iverden, von selben den Gebrauch zu nehmen oder nicht, wornach sich von selbsten verstehe, da sie ihres geleisteten Eides entbunden seyn mssen oder aber wie in jenen Zeilraum die Treue ferners geloben. Dem Kermelich war diese Bemerkung sehr unerwartet, allein sein Kopf blieb nicht stecken, sondern er ermunterte sie mit den groen Ereignissen, die ihnen in Kurzen bevorstehen; er versicherte sie insgesammt, da das Reich auf jene vorige uralte Stuffe und Glanz kommen mu, da, was jenseitige Gtterbesitzer belangt, sie sich in Kurzen berzeigen werden, da auch ihre jenseitigen Brder und derselben getlieilthes Vermgen alles unter einem Stab gebracht werden wird, nur sollen selbe nicht den Muth sinken lassen, sondern in allen den Gehorsam leisten und mitwirken, da seine Worte in balden die Erfhlung erreichen mgen. Lieber Bruder, ich fhle mich zu schwach, diese bedeutenden Worte des Verfhrers im ganzen zu zergliedern, selbst die Aufschrift des Protocolls deutet noch auf mehrere Gubernien des neugebohrenen Illyrischen Reiches. O, wren nur alle meiner Meinung, ich wrde auf keinen Fall mit dieser Canaille einen Krieg fhren, bis nicht in Norden das noch bishero blind verfolgte Interesse zu Gunsten Haus sterreichs sich wenden wrde, aber dann sollte mir weder Guth noch Blut zu theuer werden, es fr das gute Vaterland aufzuopfern. Whrend dem Einschreiben auf der Municipalitt machte Kermelich manche Bemerkungen, unter anderen wegen gewissen Gebuden, wozu A g r a m htte beystehen sollen, allein ich verhrte diesen Verlauf und erinnere mich nicht mehr desselben, als blo wo er sagte: Ich werde das Geld hereinfordern und wir werden selbst damit zu disponiren wissen. 58

Jetzt ihre ich, da der 1-te Secretaire nicht mehr zum Kermelich, "wohl aber der zweyte ankommen solle. Die Officiers sagen, da der Napoleon eine auserlesene illyrische Natiooalgar'de fr ihn zu erichten anbefohlen habe, und selbe nach Paris verschickt werden solle. Im ganzen, sagen diese Herrn, haben wir gar nichts an den zurckgebliebenen sterreichischen Officiers gewhnen, weil es ausgemacht ist, da die qualificirteren ihrem Staat getreu geblieben sind. Napoleon soll dem Herzog" v. Marmont nach Dalmatien zu gehen aufgetragen haben und Scardona wie Sebenico gnzlich in die Asche m legen: damit wird das arme gedrckte Land ihre Wohlfahrt, die er ihnen und der berchtigte Dandolo versprach,,zu fhlen wissen! Ein besonderes Gerede hrt man in Publicum, den Vorfall nmlich des Obristen Chivich mit dem franzsischen Major Slivarich, aber noch schndlicher hrt man die Bestettigung - eines franzsischen O'bristlieutenants, welcher whrend diesen Vorfall in Ogulin anwesend gewesen und g-esagt, da wenn Obrist Chivich das aufrhrerische Betragen des Slivarich an die Regierung anzeigen wollte, so mte er fusillirt werden, und dies verdiene er um so mehr, da er (Slivarich) und Ottoehaner conomiehauptmann Tichy (jetzt eben auch ein Franzos) Vatterlandsverrther waren. Derselbe will es bestttigen, da der Durchzug der Franzosen aus Dalmatien den Marmont bey einer Million Francs kostete; da Marmont von beyden sttts in die Kenntnis gesezt war, was nur immer in der Grnze vor und whrend des Kriegs veranlat wrde. Wenn dem so wre, so vermeyne ich, da der Obrist Chivich, vor welchen dieser franzsische Obriistlieutenant gesprochen haben soll, auch als ein Ehrenmann, worann ich gar nicht zweifle, es hcheren Orten zur Sprache bringen wird. Nun was denkst Du Dir zu, dieser Geschichte? Die Erde ist viel zu gut fr diese Ungeheuer, da sie selbe einst aufnehmen soll. Nein, man sollte sie puilverisiren und der Bora preisgeben, da ihre berreste dem Ocean zugetragen werden mchten. Schon sollen die Geschwornen die neuen Cocarden tragen, auch will man hier eine Nationalgarde statt der Brgermiliz errichten, und eine Person von Rang wird stark verfolgt, davon die Obristenscharge anzunehmen, aber er ist ein guter Patriot und bleibt auch in seinen Alter seinem rechtmigen vorigen Herrn getreu. Dies lob' ich wahrhaftig, bschon er auch einerseits vor kurzen gekrnckt worden ist. Hier folgt die Formel des abgelegten Eides: Ego Ni juro fidelitatem Suae Majestciti Sacratissimae Imperatori Galliae et Regi Jtaliae ac omnem legibus Imperii submissionem et observantiam. Jenseitige heut gehaltene Rede des Kermelich erfuhr ich eben genauer, das ist: die diesseitigen des Agramer Comitats haben zur Erbauung und respective Ankauf der Comitatsgebauden Gelder zusammengeschossen gehabt, diese Summe will Kermelich nunmehro 1 von dem Gomitat zurckfordern, da dieselben bey jetzigen Umstnden von Agram getrennt worden sind, und will mit solchen anders disponiren. 59

Ein Oberstu'Mrichter wurde gestern nach geendigter Function von den Praefecten Pucz und Fiscalen Thomich beym Kennelich wegen Erpressung der Gelder angeklagt, weil er denen Dominien fr jede Bauernsession 2 fl. zu entrichten und von der Herrschaft Jaszka 5.000 fl. abzuliefern eigenmchtig ausgeschrieben hat, auch weil er den wrdigen Protonotar v. Kussevich dergestalten migehandelt hat, da er aus Verdru Haus und Hof verlie und sich nach A gram begab. Die Folge davon wirst Du sicher eher in Erfahrung bringen als ich, da er ohnehin jenseits etablirt ist. Bey der gestrigen Cour, die man nachmittags den Kermelich machte, uerte derselbe, wie ich in vorigen erwhnt habe, die bittersten Bemerkungen gegen die sterreichische Regierung und gegen die Verfassung Ungarns mit dem Zusatz, da der groe Napoleon Croatien besonders in Affection genohmen htte, da er keine hchere Auflage von dem Land beziehen wolle als hishero geschehen: im Gegentheil htte er in der Instruction nicht nur allein dem Grnitzmann Untersttzungfrchte, sondern auch denen Provincialisten, welche arm sind, abzureichen befohlen; berdies hinzugesagt, da der groe Monarch das Geschenk nie, so wie es sterreich gethan, zurckfordern wird, und dieses soll schon von 1-ten Jnner k. J. nicht nur von allen Kanzeln verkndigt, sondern auch in Vollzug gesetzt werden. Binnen drey Monathen hoft Kermelich Illyrien mit anderen Provinzen vermehrt zu sehen, und dann soll es seinen eigenen Knig erhalten. Er isagte, obschon er aus keiner ansehnlichen Familie abstamme, sey er demungeachtet entschlossen, bey aller seiner erhaltenen hochen W r d e die Edlen des Reichs wie seine Brder zu behandeln, jedoch nur insoweit da er diejenigen, die sich etwann durch Ungehorsam, Zaudern, Entgegenstellung oder durch ungerechte Erpressungen seiner Gnade unwrdig bezeigen sollten, nach aller Strenge der Gesetze zu behandeln sich vorbehalte. Er versicherte, da die Unterthanen wie ehe und zuvor bleiben und die nmliche Dienstleistung ihrer Herrschaft zu entrichten verbunden seyn werden. Ich glaube noch immer, dies sind bloe Leckerbssen fr Kurzsichtige. Tempus doeebit, - und sage frey dazu: ach, und abermahl ach, es ist vorbey, so sind die braven, edlen Kroaten nun vielleicht auf ewig von ihren Vater Francz und von ihren patriotischen Mitbrdern getrennt.

'

V.

Iz neto kasnijega vremena su dva izvjetaja (spis 229 1810) o prekosavskoj Hrvatskoj, to ih je potpredsjedniku Hagera poslao uro Draenovi, koji je vrio slubu sekretara kod Vrhovca kao namjesnika banske asti (knigl. Banal-Locumts-Secretr, < a da ne bude nespora zuma, odmah je na kraju prvoga pisma dodao postscriptum: Ich bin kein Geistlicher). Draenovi se latio pribavljanja vijesti iz Karlovca i obavjetavanja centralne dravne policije, kad je biskup Vrhovac 60

otklonio, da se dalje bavi polici jakim poslovima, jer se to ne slae s njegovim biskupskim zvanjem. U prvome izvjetaju od 1. sijenja 1810. preporuuje Draenovi Hageru nekoga Hartmanna, moebiti svoga pouzdanika, da ga primi u dravnu slubu, i u vezi s time nastavlja: ,.. und da ich nach einer Zeit mit meinen lieben und guten Bischof, <ien unser gtigster Monarch mittels eines gndigsten Handbillets bey sich in Wien zu sehen den Wunsch geuert hat. dahin kommen werde, so wird mein erstes seyn, mich bey vEuer Excellenz fr diese Gnade gehorsamst zu bedanken, zugleich i n , Bezug der Polizeyordnung und Einrichtung in hiesigen Gegenden, die mir in jeder Rcksicht und Lo yalitt als Eingebohrnen zu gut bekannt sind, zu sprechen. Sehr groe Reformen benthiget sowohl in Politischen und Criminal die Polizey in hiesigen Provinzen, und ich freue mich zum voraus, zu den Wunsch und Eyfer, der Euer Excellenz fr das Wohl des Staates beseelt, vieles beitragen zu knnen. Euer Excellenz gtige Zuschrift aus Ofen von 27-ten 9-ber v. J. hat mich ungemein gerhrt, und da sich der gute Praelat mit Polizeyfach nicht abgeben will, weil ihm die aufhabende W r d e verbiethet, so war ich doch recht froh, da Euer Excellenz unter 10-ten Decemb. v. J. zugleich einige Nachrichten aus Karlstadt mit bekommen haben. Unter 13-ten Decemb. eben verflosisenen Jahrs hat sich der Freyherr v. Serdagna schriftlich hieher gewendet, hat aber die gleiche Antwort so wie Euer Excellenz unter 10-ten Decemb, bekom men. Dem Bischoft ist es wirklich zu verdenken, denn seine Rastlosig keit fr den Staat ist zu bewundern, dazu seine zu vielfltigen geist lichen Geschfte. ber die W a h l der Gebrder Gzvetich in Carlstadt u n d Zengg von den Freih. Serdagna werde ich mndlich sprechen. Nach denen lezten am 31-ten v. M. und Jahr an Euer Excellenz eingeschick ten Karlstdter Nachrichten ist noch nichts angekommen, obwohl ich eben heute avisirt worden bin, da den 30-ten X-ber abermahl ein Bericht an mich abgeschickt worden seye. In P. S. meldet mir der ver traute Freund, da heute abends um 8 Uhr ein Ball zu Ehren des Marmomt mit Triumpfbogen etc. in Carlstadt gegeben wird. General Guillminot ist noch hier, er spricht alles zweideitig. Drugi je Draenoviev izvjetaj od 7. veljae 1810. i u njemu medu ostalim javlja: Mein guter Freund Major Duimovich, der bishero aus Carlstadt die jenseitigen Ereignisse auf das beste einberkhtete und so wie es Euer Excellenz immer, erhalten haben, und der nun hier ist, wie Euer Excel lenz bekannt ist, schicke ich wegen verschiedener Angelegenheiten fr ganz gewi in 10-14 Tagen nacher Wien. Ich nehme mir daher die Freyheit, Euer Excellenz davon mit der unterthnigsten Bitte, ihn gndist aufnehmen zu wollen, zu praeveniren. Er war zugleich Com mandant der sterreichischen Aerarialgtterevacuirung zu Carlstadt und aus Liebe zu mir und den Staat auf mein Flehen hat er durch viele Gefahren und auf seine eigene Unkosten, iso wie mein guter 61

Bischof besttigen kann, auch durch Abschickung vieler Expressen. alle jene bisher Euer Excellenz unterlegte Berichte sowie die Original briefe (die sich bei meinen lieben Bischof befinden) erweisen, eingeisendet. Ich wnsche, solche Geister auf meine eigene Unkosten, die mir aber wider meinen Willen nicht erlauben, dem Staate unterhalten zu knnen. Er wird Euer Excellenz ber mehreres statt meiner, da ich noch nicht wegen ffentlichen Geschften nach Wien kann, nhere Auf schsse geben. (Dalje pie Draienovi, kako je Zagreb poslije ulaska Francuza IL prekosavsku Hrvatsku pun emigranata svake ruke, medu kojima ima bez sumnje mnogo neprijateljskih emisara, a to sve nitko valjano ne nadzire. Karakteristino je za Draenovia i uope za nae prilike onoga doba, da on u vezi s time, iako je bio sekretar banskoga namjesnika, upozorava potpredsjednika beke Polizeihof stelle, da bi u Zagrebu tre balo osnovati dravnu policiju posve nezavisnu od domaih vlasti:. ... von denen allen hierortigen Jurisdictionen ganz indipendent.

62

ANDRE

BLANC:

NEOBJAVLJENO KONZULA'U

DOPISIVANJE

FRANCUSKOGDAVIDA

TRAVNIKU

- PIERRA

Pierre David bio je konzul francuskog carstva u Travniku od 1807 do 1813 godine. Svoju karijeru je zapoeo u Ministarstvu vanjskih po slova 1785 godine, zatim je bio imenovan tajnikom poslanstva u Milanu i u Stuttgartu (1788-1799). U mjesecu lipnju 1799 godine bio je pozvan u centralnu upravu. Godinu dana kasnije poslan je kao konzul na Maltu. Imenovanje za Travnik dobio je 12 svibnja 1806 godine, a svoj.polo aj je nastupio 17 veljae 1807 godine. . Davidovi zadaci u gradu, koji se u to doba ubrajao meu najvanije u Bosni, bili su naroito teki: paziti na uspostavljanje dobrih odnosa izmeu Bosne i Dalmacije; obavijestiti carsku vladu o politikoj situ aciji u Srbiji; razviti trgovake odnose izmeu turskog carstva i F r a n cuske i, konano, nadzirati trgovanje pamukom, koji je dolazio vz So luna ili Carigrada, preko Skoplja, Sarajeva, Travnika, Kostajnice i Ljubljane u veliku luku Trsta, odakle je bio otpreman za Francusku. T o trgovanje bilo je naroito intenzivno za vrijeme 1812 i 1813 godine, zbog pootrenja obalne blokade engleske mornarice na Mediteranu. Davidova j e djelatnost u Travniku u glavnim crtama dobro poznata. Jugoslavenski historiari Gavrilovi, Jelavi i Pavlovi otkrili su nam tajne njegova dopisivanja. Ostali su upotrebili te dokumente za pro uavanje trgovakih veza izmeu Francuske i Bosne, kao Pisani, Vonjak, Novakovi i Popovi, a gospoa Pivec-Stele posvetila je svoju doktorsku tezu Ekonomskom ivotu Ilirskih provincija. 1 Meutim, veina Davidovih pisama, koja su dosada izdana^ odnose se na srpski ustanak i politika zbivanja na Balkanu. Gavrilovi je spo menuo nekoliko izvjetaja o trgovini pamukom u vremenu od 1807 do 1811 godine. Rjee su obavijesti, koje govore o toj trgovini za vrijeme od 1811 do 1813 godine. Nadamo se nadomjestiti tu prazninu, publici 63

rajuoi ovdje sveanj neobjavljenih pisama Pierra Davida, koji se nalazi u Nacionalnom arhivu u Parizu, a koji je izmakao dotadanjim istrai vanjima. 2 Ovo dopisivanje je vrlo obilno: sastoji se od 26 pisama iz 1812 i 30 iz 1813 godine. Neka pisma imaju 10 do 20 stranica teksta, pa smo- se s tog- razloga morali zadovoljiti, da od onih, koja su previe duga ili nisu naroito znaajna, dademo resume. Ti izvjetaji sadre brige, koje su uznemirivale Pierra Davida u nje govim naporima kod razvijanja trgovine pamukom. Tek se jedna za preka svladala, pojavila se druga, a francuski se konzul morao nepre stano suoavati s mnotvom potekoa: nemogunost da sklopi dobre ugovore s Portom, cestarine, koje su nametali bosanski begovi, lane vijesti, koje su irili protivnici francuske trgovine, djelatnost austrijskog konzula, idovskih i grkih trgovaca, engleskih agenata, nerodoljubivost, loa ud i sklonost za meetarenje kod 'francuskih podanika; trgo vanje gotovim novcem, neprestane krae pamuka, koje su konano iza zvale odlazak tvrtke Fraissinet iz Sarajeva. Ovi problemi nisu nikada bili rijeeni; isto tako je i nain dopisivanja pesimistian, esto je razoaravao. No ta pisma sadre detaljne obavijesti o djelatnosti'paa u Bosni, njihov odnos sa centralnom vlasti, o beza konju u zemlji; ona dopunjuju tonim podacima ranije trgovanje pa mukom; ona opisuju sloene oblike Davidove djelatnosti, koji je izvrio svoju dunost s mnogo hrabrosti, upornosti i skromnosti. Ovo dopisi vanje donosi dodatak historiji ekonomskih odnosa izmeu Francuske i Jugoslavije.

BILJEKE
1 Gavrilovi (M.), Ispisi iz parikih arhiva - (Zbornik za istoriju, jezik i knji evnost srpskoga naroda. Sv. 2, tom I, Beograd 1904). Autor se koristi, osim s doku mentima Ministarstva vanjskih poslova i fasciklom serije A F i v Nacionalnog arhiva u Parizu. Pisma br. 697 (18 svibanj 1813), 700 (21 svibanj 1813), 709 (19 lipanj 1813), 730 (7 rujan 1813), 734 (15 rujan 1813), 748 i 749 (15 prosinac 1813), odnose se n a trgovinu pamukom u godini 1812 i 1813. Jelavi (Vj.), Iz prepiske francuskog generalnog Konzulata u Travniku u godi n a m a 1807-1814. (Glasnik Zemaljskog Muzeja u Bosni i Hercegovini - 1904. Tom 2 i 3, str. 267-284 i 457-484), Publicirano 120 Davidovih pisama. Pavlovi (St.), (Spomenik Srpske Kraljevske Akademije - Tom II, str. 55-101). Publicirano 5 izvjetaja, veinom iz 1809 godine. Pisani (P.), La Dalmatie de 1797 1815 (Paris, 1893). Vonjak (B.), Ustava in uprava ilirskih deel. (Ljubljana, 1910). Novakovi (St.), Francuske slubene beleke o zapadno-balkanskim zemljama iz 1806-1813. (Beograd, 1898). Popovi (V.), Trgovina i promet Bosne u Napoleonovo doba. (Beograd, 1929). Pivec-Stele (M.), La vie economique des Provinces illyriennes (1809-1813). (Pa ris, 1930). 2 Fascikl se nalazi pod signaturom F 1 2 185QB u Etat sommaire des versements faits aux Archives Nationales par les Miniteres et les administrations qui en dependent (Tom II, str. 86 - Paris, 1935), a spominje pod signaturom 1848 do 1857 seriju konzu larnih izvjetaja, datiranih od 1810 do 1816 godine i svrstanih po alfabetskom redu.

64

Fascikl 1848 sadri izvjetaje konzula u Carigradu; fascikl 1849 A konzula u J a n j i m ; fascikl 1850 A konzula u Pritini. Fascikl F 1 2 1850 sadri manje vanu arhivu konzulata u Taganrogu, Tangeru, Trapezuntu i Tripolisu. 56 publiciranih izvjetaja, uputio je David ministru trgovine i industrije Collinu, grofu od Sussya. T o j e ministarstvo bilo osnovano u sijenju 1812, prije nego to su nastupile potekoe uzrokovane kontinentalnom blokadom. Prvo pismo grofu od Sussya datirano j e 15 oujka iste godine; zadnje j e iz listopada 1814 god. Fascikl sadri odgovore, odnosno potvrde primitka pisama ministra, koji uglavnom odobrava Davidove odluke. Deset pisama popraeno j e kopijama izvornih potvrda isporuke konzulata u Travniku, tokom 1813 godine, - ali veina tih potvrda nedostaje. Neko liko doisa od Trgovake komore u Trstu i Glavne carske carinske direkcije u vezi s izvozom zlatnog i srebrnog novca van Ilirskih provincija; kretanje cijena u Bosni. Izvjetaji najavljeni pismima od 25 prosinca 1812 i 18 svibnja 1813, naalost ne nalaze se u fasciklu. Pismo Fraissineta, koje prati izvjetaj br. 23 (25 kolovoz 1813) publicirao je Gavrilovi pod br. 749. Kopija j e bila poslana ministru vanjskih poslova.

C O R R E S P O N D A N C E INEDITE DU CONSUL, DE F R A N C E T R A V N I K - P I E R R E DAVID Pierre David fut consul de l'Empire francais Travnik de 1807 1813. II commenca sa carriere au Ministere des Affaires Etrangeres en 1795, puis fut nomme successivement Milan et Stuttgart comme secretaire de Legation (1798-1799). En juin 1799, il fut rappele aupres de {'administration centrale. U n an apres, on Fenvoya Malte comme charge d'affaires. II recut sa nomination pour Travnik le 12 mai 1806 et prit possession de son poste le 17 fevrier 1807. Les tches de David dans une ville qui l'epoque comptait parmi les plus importantes de Bosnie, etaient particulierement lourdes: veiller l'etablisement de bons rapports entre la Bosnie et la Dalmatie; informer le gouvernement imperial de la situation politique en Serbie; developper les relations commerciales entre l'Empire ture et la France; enfin, surveiller le trafic sur la route du coton qui, remontant de Salonique ou de Constantinople, gagnait, par Skopje, Sarajevo, Travnik, Kostajnica et Ljubljana, le grand port de Trieste, d'o la marchandise etait expediee vers la France. Ce commerce fut intense pendant les annees 1812 et 1813, la suite de aggravation du blocus des cotes par la marine anglaise stationnee en Mediterranee. On connait bien, dans ses grandes lignes, l'activite de David T r a v nik. Des historiens yougoslaves nous ont livr les secrets de sa correspondance: Gavrilovi, Jelavi, Pavlovi. D'autres ont utilise ces docu ments ou etudie les rapports commerciaux de la France et de la Bosnie: ainsi Pisani, Vonjak, Novakovi, Popovi et M me Pivec-Stele qui consacra sa these de Doctorat La vie economique des Provinces Illyriennes. 1 Cependant, la plupart des lettres de David jusqu' present editees concernent la revolte serbe et les evenements politiques des Balkans.
5 STARINE

65

Gavrilovi fait etat de quelques rapports sur lie traf i c du coton au cours des annees 1807 1811. Plus rares sont les renseignements touchant ce commerce pendant la periode 1811-1813. Nous esperons combler cette lacune en publiant ici une liasse de lettres inedites de Pierre David, contenues dans un carton des Archives Nationales Paris qui a echappe aux investigations des chercheurs. 2 Cette correspondance est tres abondante: eile se compose de 26 lettres de l'annee 1812, 30 de 1813. Certaines missives ont de 10 20 pages de texte. C'est pourquoi nous avons du nous contenter de resumer Celles d'entre elles qui etaient trop longues ou ne presentaient pas un interet de premier ordre. Ces rapports constituent un repertoire complet des soucis qui assaillent Pierre David dans ses efforts pour developper la route d u coton. A peine un obstacle est-il franchi, qu'il s'en presente un autre; et le consul francais doit sans cesse faire face de multiples difficultes: imipossibilite d'engager des pourparlers loyaux avec la Porte, peages imposes par les beys de Bosnie; faux-bruits lances par les adversaires du commerce francais; activite du consul autrichien, des negociants juifs et grecs, des agents anglais; incivisme, mauvaise volonte et gout de la speculation chez les ressortissants frangais; trafic du numeraire; vols repetes de coton qui provoquent finalement le depart de la maison Fraissinet de Sarajevo. Ces problemes ne seront jamais resolus; aussi le ton general de cette correspondance est pessimiste, souvent desabuse. Mais ces lettres renfexment de precieux renseignements sur 1'activite des pachas en Bosnie, leur rapport avec le pouvoir central, Fanarchie du pays; elles completent par des indications precises, les travaux anterieurs sur le commerce du ooton; elles retracent les multiples aspects de Faction de David, qui executa sa mission avec beaucoup de courage, d'opinitrete et de modestie. Cette correspondance apporte done une nouvelle contribution a. Fhistoire des rapports economiques entre la France et les pays yougoslaves.

NOTES
1 Gavrilovi (M.), Ispisi iz parikih arhiva - (Zbornik za istoriju, jezik i knji evnost srpskoga naroda. 2 e section, Tome I, Beograd 1904). L'auteur utilise, en de hors des documents du Ministere des Affaires Etrangeres, les cartons de la serie AF 1V des Archives Nationales Paris. Les lettres n 697 (18 mai 1813), 700 (21 mai 1813), 709 (19 j u i n 1813), 730 (7 sept. 1813), 734 (15 sept. 1813), 748 et 749 (15 decembre 1814) concernent la route du coton, dans les annees 1812 et 1813. Jelavi (Vj.), Iz prepiske francuskog generalnog Konzulata u Travniku u godi n a m a 1807-1814. (Glasnik Zemaljskog Muzeja u Bosni i Hercegovini - 1904. Tomes 2 et 3, pp. 267-284 et 457-484). Publie 120 lettres de David. Pavlovi (St.), (Spomenik Srpske Kraljevske Akademije - Tome II, p p . 55-101). Publie 55 rapports datant surtout de 1809. Pisani (P.), La Dalmatie de 1797 1815 (Paris, 1893).

66

Novakovi (St.), Francuske slubene beleke o zpadno-balkanskim zemljama iz 1806-1813. (Beograd, 1898). Vonjak (B.), Ustava in u p r a v a ilirskih deel. (Ljubljana, 1910). Popovi (V.), Trgovina i promet Bosne u Napoleonovo doba. (Beograd, 1929). Pivec-Stele (M.), La vie economique des Provinces Illyriennes (1809-1813). ( P a ris, 1930). 2 Le carton figure, sous la cote F 1 2 1850 B dans T E t a t sommaire des versemerits; faits aux Archives Nationales p a r les Ministeres et les administrations qui en depen dent (Tome , p . 86 - Paris, 1935) lequel mentionne, sous les cotes 1848 1857 u n e serie de rapports consulaires dates de 1810 1816 et classes par ordre alphabetiqe. Le carton 1848 contient les rapports du consul de Constantinople; ,le carton 1849 A ceux du consul de J a n i n a ; le carton 1850 A ceux du consul de Pritina. Le carton F 12: 1850 B contient egalement les archives, moins importantes, des consulate de Taganrog,, Tanger, Trebizonde et Tripoli. Les 56 rapports publies sont adresses par David au Ministre du Commerce et des Manufactures, Collin, comte de Sussy. Ce ministere avait ete cree, devant les difficultes causees par le blocus continental, en Janvier 1812. La premiere lettre adressee a u Comte de Sussy est datee du 15 mars de la meme annee; la derniere, du 12 octobre 1813. Le carton renferme galement les reponses ou accuses-de-reception du Ministre qui en general, ne fait qu'applaudir aux decisions de David; dix lettres accompagnant des duplicatas de certificate d'origine delivres par le consulat de Travnik au: cours de l'annee 1813 - mais la pluprt de ces certificate font defaut; quelques pieces de la Chambre de Commerce de Trieste et de la Direction Generale des DouanesImperiales au sujet de l'exportation des monnaies d'or et d'argent hors des Provinces Illy%iennes; des tats de prix courants en Bosnie. Les rapports annonces par les let tres du 25 decembre 1812 et du 18 mai 1813 ne figurent malheuresement pas dans le carton. La lettre de Fraissinet qui accompagne le rapport n 23 (25 aot 1813) a ete publice p a r Gavrilovi sous le n 749. Le double en avait ete envoye au Ministre des Affaires Etr anger es.

1 .

Travnik,

le I Mars

1812.

A Son Excellence, Monseigneur le Comte de Sussy, Minisitre des Manufactures et du Gommerce. Monseigneur, S. E. le Ministre des Relations Exterieures par sa circulaire du 25 Janvier, m'annonce rinstitution du Ministere des Manufactures et du Commerce et m'ordonne de correspondre avec votre Excellence. J e n e puis mieux ouvrir ces relations qui m'honorent qu'en vous presentant la situation actuelle de notre Commerce continental du Levant, par la nouvelle route de l'lllyrie et de la Bosnie que vous avez tant contribue ? Monseigneur, failiter, en provoquant le decret imperial du 19 n o vembre 1811. , Depuis la suippression des duanes frontieres de la Turquie, les L e vantins ont pri'S plus de confiance, et ont fait, au milieu meme d'un hy~ ver asses rigoureux dans ces montagnes, des expeditions considerables Costaniizza. lis reviennent maintenant de l'lllyrie, non plus en blas67

phemant contre nous, cornrrie ils faisaient 1'annee derniere, mais en repandant des lounges sur Faccueil amical qu'ils ont recu, ce qui encourage les autres ottomans, et meme les partisans de rAutriche, suivre 1'exemple de ceux qui nous donnent la preference. Le Decret du 3 Janvier qui permet I m p o r t a t i o n du numeraire et qui accarde k Trieste entrepot fictif de tous les genres de marchandises francaises et levantines va doubler encore cette confiance et cette ardeur. L'etablissement procbain des vice-consulats et de la Poste reguliere sur la nouvelle route achevera d'en aplanir les principaux obstacles. II en est un qui rn'occupe en ce moment, et dont j ' a i de ja rendu cornpte S. E. le Ministre des Relations Exterieures. II s'agit de douanes turques et d'une foule de peages ou droits arbitraires qu'imposent nos caravanes les pachas, beys et autres commandans des cantons qu'elles traversent. De Salonique Bosna-Serai, les caravanes payent dej 60 Piastres en exactions de ce genre. De Sarai a. Cositanitza et Spala to il faut encore payer. Je me suis oppose pendant mon sejour en Dalmatie au droit que FEmine ou percepteur ottoman etabli au lazareth de Spalato pretendait exiger des negociants fran^ais sur leurs marchandises venant de la Bosnie. J'ai fait reduire provisoirement par le Pacha de cette province une Piastre par charge que percevait a Costanitza le capitaine de Gradika; ces beys se sont plaints au Visir de Bosnie de mon opposition a. leurs droits, je me suis plains mon tour des pretentions des beys, et je leur ai mis sous les yeux les articles de nos capitulations qui nous exemptent formellement de ces droits et peages qui sont de veritables redevances feodales, accordees aux seigneurs de la Bosnie sur le commerce de leurs vassaux. Le Pacha qui a ete grand Visir sous le regne du sultan Selim, connaissait bien ces traites; mais comme ils n'ont point prevu notre passage par la Bosnie, il voudrait que nous obtinssions un firman explicatif de nos capitulations pour faire cesser les pretentions des beys et lever ces difficultes avec plus d'autorite. J'en ai prevenu notre legation Constantinople et j'ai prie S. E. le Ministre des Relations Exterieures de lui donner ordre de solliciter ce firman. II est tres instant de I'obtenir, afin que l'usurpation des beys ne tourne pas en usage, ce qui sous le nom d'adet, devient une loi en Turquie. J'ose vous prier, Monseigneur, d'unir votre voix puissante la mienne aupres du Ministere de la Politique pour que cet ob jet important ne soit pas (retarde; pour que le commerce soit delivre de cette multitude d'exactions qui ne tarderaient pas le decourager; enfin pour que les privileges de la nation frangaise au Levant soient reconnus et mamtenus dans ceitte province qui n'en avait aucune idee. ^ J e prie Votre Excellence, d'agreer l'hommage de mon profond respect. Le Consul General de France en Bosnie David 68

2.

Travnik, Monseigneur,

le 20 Mars 1812.

J'ai regu hier l'avis que les beys et aga de Bosna-Serai avaient resolu d'etablir un droit de 24 piastres par charge sur- les marchandises passant en transit dans cette ville pour se rendre en Illyrie; ils prennent pour pretexte les frais de la guerre et demandent au Pacha son consentemenL J'ai envoye aujourd'hui mon premier interprete chez ce visir pour r e clamer contre cette innovation. Le Pacha a cite en faveur de cette pretention l'exemple de Radsciak et de Widdin ou les caravanes allant en Autriche payaient 20 piastres par charge, et il s'est etonne de ce que nous nous plaignions de payer 24 piastres par la nouvelle route, tandis qu'on en payait 40 p a r l'ancienne. II est vrai, a repondu M r Davenat mais ces exactions de W i d d i n et de Radsciak n'etaient point autorisees par la Porte, qui peuit seule etablir des droits de douane, voudriez-vous imiter des rebelles comme Pass-van-aglon et Moustapha Bairactar? Get argument a fait une si vive impression sur Halimi Pacha qu'il a promis de refuser son consentement au nouveau droit qu'on veut imposer n o tre commerce. j e prie Votre Excellence ... David

3. Travnik, Monseigneur, L'exportation du numeraire permise par le Beeret du 3 Janvier exige dans les Consulate des verifications tres longues pour s'assurer de l'identite des monnayes; eile exige aussi des ecritures pour decharger les acquits--caution. II ne serait ps juste que les officiers de Sa Majeste employassent tant de temps et de soins gratis pour des negocians, la plupart etrangers, pour eviter , je prie Votre Excellence de voiuloir bien faire etablir le droit consulaire et de Chancellerie sur ces certificats en le proportionnant aux sommes portees, comme celui des certificats d'origine^ est proportionne aux poids des marchandises. J e vous prie, Monseigneur, ... David (4 manque) (4 manjka) 69 le 26 Mars 1812.

b.

Travnik, Monseigneur,

le 13 avril 1812.

On m'ecrit de Bosna-Serai: II passe i ci beau coup de voyageurs allemands qui vont Salonique et dela Malte, du moins la purpart. II est arrive dernierernent deux Anglais venant de Vienne et qui se sont aussi diriges vers Salonique. lis paraissent etre des gens de marque. On m'ecrit de Salonique le 28 mars: Depuis environ deux mois, il s'est verse ici une immense quantite d'articles coloniaux dont la plus grande partie a ete expediee Vienne ... Les Anglais enlevent tant de ble d'ici, qu'il y est devenu fort rare et fort eher. Les habitants de Bosna-Serai deviennent tous les jours plus mauvais, ils laccueillent tous les Europeens coups de pierre. Autrefois, les enfants seuls etaient charges de faire ces Insultes, aujourd'hui les hommes s'en melent, on ne sait d'o leur vient ce redoublement de barbarie et d'inhospitalite. J e ni'en plains continuellement aii Pacha. Mais ce visir n'a pour ainsi dire aucune autorite dans cette capitale anarchique. Les chefs qu'il appelle quelquefois Travnik promettent tout ce qu'on leur demande et ne tiennent rien. On a plus que jamais besoin de la presence d'un viceconsul Serai. Encore est-il douteux qu'il puisse y faire respecter de longtemps 1'habit francais. Cette populace est de l'aveu de ceux qui conniaissent la Turquie, la plus insolente de l'Empire comme les Grands de Bosnie en sont les plus grossiers, les plus avides et les plus orgueilleux. J e prie Voire Excellence ... David 6. Travnik, Monseigneur, Les ennemis de la France et les envieux de son commerce viennent d'exciter une erneute serieuse centre les negocians francais qui se trouvent Bosna-Serai,on les a assaillis dans le caravanserail qu'ils habitent en criant: point de francais, point de negociants infideles. Cette populace les accuse de faire reneherir les isubsistances. Le Pacha m'a pronxis de prendre des mesures energiques contre les seditieux: il va parier fortement aux chefs de Serai qui se trouvent ici ... I ne faut pas toutefois que le commerce se decourage, ces difficultes, cette Opposition, ces perils meme, je les ai eprouves le premier pour I'etablissement du Consulat General, il m'a fallu, Monseigneur, lutter pendant deux ans et plus, contre un peuple emtier, contre ses chefs, excepte le seul Visir, contre les emissaires de nos ennemis, pour par70 le 18 avril 1812.

venir faire tolerer et respecter ensuite l'habit franfais dans la Bosnie et pour y assurer le libre passage aux officiers, aux courriers tus les autres sujets de Sa Majeste, j ' y suis parvenu force de constance et pour ainsi dire d'opinitrete; il en sera de omeme Bosna-Serai pour le viee-consulat et pour les negociants frangais; il faut braver les Turcs sans forfanterie, sans violence, mais d'un front calme et fier, et l'on fait tomber ainsi leurs cris, leurs menaces et meme ne portion de leur orgueil. Ils finissent par is'accoutumer ce qui les a le plus choques ou allarmes d'abord, et Fon parvient en montrant ce genre de fermete ise faire estimer d'eux. II faut aussi des moeurs, de la probite et de exacti tude dans ses engagements, quoiq'il soit tres ordinaire aux Turcs de Bosnie de manquer de bonne foi. II ne faut point se fier leurs promesses et pourtant il est bon de leur tenir parole ... ... J'espere encore que malgre les intrigues de nos ennemis et de nos envieux le commerce frangais pourra former des etablissements stables en Boenie, s'il n'y vient que des negociants sages, circonspects qui renoncent aux petits benefices, aux speculations sur les subsistances (chose toujours dangereuse parmi ce peuple barbare), et qui faisant le com merce en grand des produits de nos manufactures et des productions du Levant, versent des richesses dans le pays, sans y faire rencherir les ob jets de premiere necessite: il est egalement necessaire qu'ils soient plus generalement penetre de la deference qu'ils doivent aux avis, aux conseils et a. la pensonne des Consuls de Sa Majeste, car dans ce pays despotique le pacha s'en prend au Consul des fautes de ses proteges, parce qu'il croit ceux-cy tres obeissants aux ordres de leur Majeste. J e vous prie, Monseigneur, de faire revivre cet gard, les anciennes ordonnances qui etaient le resultat d'une longue experience et l'oeuvre de la sagesse. L'esprit de la Revolution a beauooup altere, ce me semble, la subordination necessaire au Levant et le respect du aux depositaires de l'autorite du gouvernement. J e prie Votre Excellence ... David

Travnik,

le 20 avril 1812.

(L'emeute est calmee. Le Jamssaire Oga, chef militaire de Sarai, a rassure les Consuls de France et d'Autriche. La sedition parait etre attribuee des negociants Orecs et Juifs de cette ville). Travnik, 20 travanj 1812.

(Neredi su se smirili. Janjiar Oga, vojni zapovjednik Saraja umirio je francuskog i austrijskog konzula. Ustanak se pripisao grkim i idov skim trgovcimia toga grada). Le jour meme de l'emeute, ces Grecs expedierent un expres Brod pour y annoncer qu'on avait pendti tous les Frangais Sera'i. 71

(Autre expres des commercants juifs Brod): (Druga'hitna poruka idovskih trgovaca iz Broda): J'ai vu ariver le Consul francis; il etait accompagne des negociants frangais qui se trouvalent Serai et qui etaient alles au-devant de lui, il s'est presente chez le Moullah pour lui demander un logement qui lui a etc refuse. Pendant ce temps le peuple s'est precipite eur eux et j ' a i vu pendre le Consul ... (David continue): (David nastavlja): On a bti cette imposture sur l'arrive d'un medecin nomme Calliarchi, venant de Milan avec un passeport francais o il est designe comme domicilie Pise. Cet homme ne Constantinople et qui parle ture a tenu des pfopos imprudens qui sont devenus en ef f et le pretexte de l'emeute, il s'etait sauve dans le Khan o logent les franyais et qui a ete assailli par la populace ... (Le medecin s'est ensuite excuse aupres de David de sia desobeissance, et en faisant le recit de l'emeute, pretend qu'il se promenait tranquillenient dans Serai, au moment o la population assigeait le Khan des Frangais). (Lijenik se zatim ispriao kod Davida za svoje nepokoravanje i pri ajui o pobuni, tvrdio je, da se mirno etao po araju u asu, kada je narod opsjedao han, gdje su odsjeli Francuzi). (David continue): (David nastavlja): Je vais demander au Visir l'emploi de son autorite pour faire venir cet aventurier Travnik, malgre le Moullah qui le retient Serai. J e prie Votre Excellence ... David 8. Travnik, le 28 Avril 1812.

(David fait allusion aux faux bruits selon lesquels la peste se serait propagee en Bosnie. II resume une lettre envoyee par un negociant de Sarajevo: le commerce en direction de FAutriche est avantage par rap port au trafic en direstion de Trieste. De Serai Brod, le charroi revient a. 45 piastres le cheval; pour Costanitza, on a offert 62 piastres. La mis sion de David est penible). Travnik, 28 travnja 1812. (David pravi aluzije na lane vijesti, prema /kojima se kuga irila po Bosni. On zakljuuje pismo, koje je poslao po jednom trgovcu iz Sara jeva: trgovina u smjeru Austrije ima prednost u odnosu na trgovinu u smjeru Trsta. Od Saraja do Broda je tovar stajao 45 pijastara po konju; za Kostajnicu je ponueno 62 ipijastre. Davidova misija je muna). 72

9. Travnik, le 29 vril 1812. (David est alle porter une protestation chez le Pacha. Celui-ci pense que les negotiants bosniaques qui ont cause erneute sont jaloux de leurs collegues francais. II promet de faire une.enquete et de les punir. Mais David reste sceptique). Travnik, 29 travnja 1812,

(David je odnio protest pai. Taj misli, da su bosanski trgovci, koji su uzrokovali nemire, ljubomorni na svoje francuske kolege. On obeaje, da e provesti istragu i da e ih kazniti. Ali David ostaje skeptian). 10. Travnik, Monseigneur, J'ai regu depuis un mois la circulaire imprimee que Voire Excellence a adressee tous les Consuls pour leur demander des renseignements sur la statistique commerciale des pays o ils resident. Ge travail est tres difficile dans ces contrees barbares dont le gouvernement ignore lui-meme les produits et les ressources parce qu'il est de l'interet et de la srete des sujets de deguiser leurs biens pour echapper au despotisme, Demander des informations, c'est se rendre suspect ces chefs ombrageux; en donner un Consul etranger, c'est presque se rendre coupable de trahison. Les meines latins qui pouvaient me donner les plus precis sur la population, les productions territoriales et l'industrie des habitants n'osent meme pas venir me voir, de peur de se rendre suspect aux Turcs; d'ailleurs ils sont devenus ennemis de tout ce qui est frangais depuis la derniere guerre d'Autriche. Les pretres grecs pourraient peutetre dire ce qu'ils savent un Russe, mais non pas un frangais. Les turcs ignorent eux-meme la situation de leur pays, ils sont d'ailleurs trop defians et trop orgueilleux pour communiquer de tels renseignements ce qu'ils appellent un infidele. Reste les Juifs; mais ceux-l sont si timides qu'on a grand peine les faire parier des choses les plus simples. C'est d'eux cependant que j ' a i pu recueillir depuis 5 ans quelques details sur le commerce de ces contrees avec les peuples voisins et avec les autres provinces ottomanes. Ma propre experience et mes yeux m'ont appris le reste. Je rassemblerai ces materiaux informes et je tcherai y Monseigneur, de vous presenter quelques apergus. J e cherche depuis un mois le moment de me livrer ce travail et la multiplicite des affaires courantes vient m'en distraire chaque jour. J e suis oblige de tout faire. Le Chanceliier de ce Consulat, absent depuis 4 ans, vient d'etre nomme Consul Stettin, sans etire remplace en Bosnie. Et si je ne le faisais pas suppleer mes frais par deux jeunes gens qui 73 le 18 1812.

font les expeditions d'une correspondance tres etendue en francais et en italien, iL me serait physiquement impossible de suffire tant de details, de isoins et de travaux de tout genre ... J e prie Voire Excelence ... David 11. manque (manjka) 12. Travnik, 29 mai 1812.

(David a fait retablir des pants detruits. II n'a pas obtenu que justice soit faite apres l'emeute de Sarajevo. II expose Factivite des Anglais dans le Levant: deux bailments anglais viennent d'arriver Salonique, on en attend 9 Smyrne, 14 sont arrives dans ce dernier port, entierement charges de sucre et de cafe). Travnik, 29 svibnja 1812. (David je dao izgraditi razorene mostove. On nije postigao, da se ispravi krivica, koja je nanesena poslije pobune u Sarajevu. Izlae ak tivnost Engleza na Levantu: Dva engleska broda stigla su u Solun, u Smirni ih oekuju 9, 14 ih je stiglo u tu luku, natovarenih eerom i kavom.). 13. Travnik, 31 mai 1812.

(Projets pour faire de Brest, pres de Petrinja, en Croatie, une etape importante sur la route du Levant: II faudrait que se Brest ft une ville assez grande pour suffire au depot de tant de marchandises et l'on me dit que ce n'est qu'un miserable village, o elles seront exposees rintemperiie des saisons ou meme aux tentatives des voleurs ...). Travnik, 31 svibnja 1812.

(Projekt za Brest kod Petrinje u Hrvatskoj, jedna vana etapa na <putu od Levanta: II faudrait .... 14. manque (manjka) 15. Travnik, le 20 Juin 1812.

(David annonce la chute de prix idu cafe Vienne, ce qui jette la con sternation chez les Juifs de Sarajevo, mais ranimera peut-etre le com merce frangais. II a obtenu que les voleurs de cotons soient chties. Mais les- Turcs ne nous accordent la justice la plus claire qu'avec repugnance et par force, lis sont nos ennemis du fond du coeur. Et il est peu d'hom74

mes qui savent aussi bien qu'eux eluder une demande, affecter des scrupules, trainer en longueur et finir par vaincre de guerre lasse. II y a bientot six ans que leur fourberie, leurs denis de justice et leur inso lence particuliere me fatiguent et me revoltent; malheur quicooque vient reclamer son. bien eher ce peuple avare. II est plus facile d'y faire pendre un bomme que d'y recouvrer une piastre.). Travnik, 20 lipnja 1812. (David javlja, da je pala cijena kavi u Beu, to je zabrinulo idove u Sarajevu, ali e moda oiviti francusku trgovinu. Postigao je, da kradljivci pamuka budu kanjena. Ali les Turcs ....). 16.. , Travnik, le 10 Juillet 1812.

(Le general-comte Andreossy, ambas'sadeur de France pres la Porte ottomane est arrive le 6 Travnik et a conifere le lendemain avec le Pacha de Bosnie. Politesses, echanges de presents, promesses du Pacha de proteger le commerce frangais. Andreossy part Constantinople pour empecher la ratification du traite de Bucarest). Travnik, 10 srpnja 1812.

(General grof Andreossy, francuski poslanik kod Otomanske Porte doao je 6. oi Travnik i sutradan vijeao s bosanskim paom. Izmjena uljudnosti i darova, obeanje pae da e poduprijeti francusku trgovinu. Andreossy putuje za Carigrad, da sprijei potpisivanje ugovora u Bu kuretu). 17. Travnik, le 28 Juillet 1812.

(Les expeditions de marehandises ont subi un retard du fait du pas sage d'Andreossy. On a requisitionne 150 chevaux pour l'esoorter jusqu'en Macedoine. David a recu des informations annongant que la peste sevit Smyrne et Constantinople. Le consulat autrichien Salonique repand des nouvelles politiques tendancieuses. David a une lettre d'un negociant francais d e Salonique, Odon Pellion, associe d e la maison de commerce J .B. Michaud d e Lyon, qui annonce que les ventes de marehandises originaires de France sont abondantes). Travnik, 28 srpnja 1812.

(Otprema robe je kasnila zbog Andreossyeva prolaza. Uzeli su 150 ikonja, da ga isprate do Makedonije. David je dobio obavijest, da kuga hara po Smirni i Carigradu. Austrijski konzulat u Solunu iri ten denciozne politike vijesti. David je dobio pismo od francuskog trgovca iz Soluna, Odona Pelliona, ortaka trgovake kue J. B. Michaud iz Lyona, koji javlja, da je proda robe iz Francuske velika). 75

18. Travnik, le 1 aot 1812. (David fait abolir le droit du dixieme etabli Bsna-Serai sur le prix des transports). Travnik, l kolovoza 1812.

(David daje ukinuti pravo desetine nametnute na trokove prijevoza u Bosna-Sraju).

19. , Travnik, le 10 aot 1812. (Les droits dont David parlait dans sa lettre precedente ont ete retablis. Ibrahim Halimi Pacha lui a fait de nouvelles promesses: Sera'i, a-t-il dit, est un repaire de mediants et de rebelles; ils ont souvent elude mes ordres; mais croyez que cette fois, ils m'obeiront, car ils ont peur que je ne redevienne bientot grand Visir et que je ne les ecrase. Comptez sur ma parole, eile est comme am diamant. David reclame une augmentation de traiitement). Travnik, 10 kolovoz 1812.

(Prava, o kojima govori David u prethodnom pismu, bila su ponovno uspostavljena. Ibrahim Halimi paa dao mu je novo obeanje: araj, rekao je, brlog je nevaljalaca i buntovnika; oni su esto izigrali moje naloge; ali vjerujte, da e me ovaj put posluati, jer se boje, da ne postanem doskora veliki vezir, te da ih ne unitim/Raunajte na mojii rije, ona je kao dijamant. David trai da mu se povea plaa).

20. Travnik, le 20 aot 1812. (Le retablissement du droit du dixieme est aboli, de meme qu'un droit de 25 piastres par charge pour les peaux de lievre : David doit faire de nombreux presents pour obtenir ces avantages: mais ils sont faits aux frais du gouvernement, non des conimergants). Travnik, 20 kolovoz 1812.

(Ponitavanje prava na desetinu j e ukinuto, isto kao' i prava na 25 tpijastara po tovairu zeevih koa. David mora davati brojne poklone, da dobije te prednosti, ali one su uinjene na troak vlade, a ne na troak trgovaca). ' ' . * . . 76

S.

Travnik,

le 30 aout 1812.

(Le commerce est temporairement arrete cause des bruits de peste). Travnik, 3.0 kolovoz 1812.

(Trgovina je zastala na neko vrijeme zbog glasina o kugi).

na

Travnik, Monseigneur,

le 15 septembre

1812.

J e denonce Votre Excellence le commerce du Levant par la Bosni e dans ses rapports avec les finances de l'Etat et avec les manufactures nationales. Ce commerce au lieu d'etre le debouche de nos manufactures devient Pecoulement de notre numeraire. Au lieu d'exporter des draps, des soyeries, des galons et d'autres objets qu'on avait indiques ses speculations, il n'exporte quelques exceptions pres que de l'argent. Je vois passer-Jes nombreuses caravanes qui portent du coton Costanitza. J e les vois revenir presque toutes a. vide, excepte quelques caissons remplis de piastres d'Espagne et de talaris d'Autriche, acbetes Trieste. Les talaris l'effigie de Marie-Therese sont des monnaies toutes neuves que Ton bat dans les Etats de S. M. expres pour les Turcs; ces ecus sont d'un titre si bas que Ton gagne beaucoup il est vrai, sur le monnayage; mais on appauvrit quelques-unes des parties de FEmpire d'une masse enorme de matiere qui n'y revient jamais. Les agioteurs qui font ce commexce y gagnent des sommes considerables, mais l'Etat y perd peu peu son numeraire. G'est moi, Monseigneur, qui demandai pour le commerce la fibre exportation des sommes necessaires ses appoints et au payement de ses transports, mais j'avais l'honneur de proposer des restrictions, qu'on a eru devoir negliger conime inutiles ou trop embarrassantes. Le Decret Imperial du 3 Janvier n'impose que la formalite des acquits--caution. lis devaient etre decharges par 1'agent francais ou l'autorite locale du lieu de la destination, ce qu'on vient d'eluder encore. Dans les seuls mois de mai et de juin la somme exportee ma connaissance s'est elevee pres d e 800 mille francs, sans compter ce qui a pu (passer en fraude. Geux des negocians franyais qui enlevaient ces sommes apportaient peine quelques balles d'etoffes ou de bonnets rouges l'usage des Turcs. La plus grande partie de cet argent etait tiree de Trieste par des Grecs ou des Juifs de Bosnie, de Macedoine et d'Albanie qui n'apportaient rien, absolument rien du produits de nos manufactures; comment rauraient-ils fait puisque le talari qu'ils achetaient a. peu pres 5 francs 13 centimes Trieste valait et vaut encore 6 piastres turques? 77

Le benefice enorme qu'ils font sur ces monnayes les empeche de songer tonte autre speculation. Ainsi, Monseigneur, les cotons, les laines, les peaux, les cuirs que nous tirons d u Levant sont soldes, non par nos draps, nos soyeries, nos galons, mais par notre or et notre argent. Etaitce la intention du gouvernement? Est-ce la. pour nos negotiants un commerce patriotique? est-ce .pour ceux de la Turquie un privilege d'une nouvelle espece que d'emporter notre numeraire en dedaignant nos manufactures? Je me plaignis' ces negociants des deux Empires de l'abus qu'ils faisaient de la liberte d'exporter le numeraire. Je les menagai de m'en plaindre au gouvernement, qu'ont-ils fait? ils ont obtenu que leurs acquits--caution ne fussent plus decharges p a r le Consulat de Bosnie, afin de lui oter la connaissance des sommes qu'ils exportent. Ainsi article 4 du Decret du 3 Janvier se trouve annule par ce fait et le Consulat ne peut plus ni surveiller le genre de commerce qui se fait entre les deux Empires, ni le faire connaitre Votre Excellence. II en peut resulter un plus grave inconvenient, celui de faciliter aux contrebaridiers de Dalmatie le moyen de payer les Anglais et les sommes qu'ils declarent Trieste exporter en Turquie et dont ils peuvent changer la direction apres avoir passe la ligne des douanes et fait decharger leurs acquits-a-caution par les derniers bureaux ou par les autorites dalmates. La Bosnie, laquelle nous payons tant de laines, de peaux, de cire et surtout de frais de transport, ne devait-elle pas etre inondee des objets de notre industrie? Monseigneur, j ' y trouve si peu d'etoffes frangaises quand j'en ai besoin pour moi pour faire des presents aux Turcs que je suis presque toujours oblige de me servir d'etoffes autrichiennes. J e ne cesse pourtant de recommander ce principe d'echange nos negociants. Je n'en connais encore que deux qui se soient attaches ce commerce national, presque tous les autres se livrent sans scrupule soit au commerce des denrees coloniales par rAutriche soit T'agiotage sur le numeraire et ne rougissent pas de vendre aux Ottomans les objets manufactures de nos rivaux, parce que ces objets etant moins chers et plus aises faire venir, les negociants sont assures d'une vente plus prompte. Le gouvernement turc avait lui-meme remis les monnaies etrangeres un taux plus rapproche de leur valeur reelle, il eta it ordonne de ne recevoiir les talaris et les piastres d'Espagne que pour 5 piastres et demie de Turquie. Le firman arreta tout coup 1'exportation de ces monnaies sans ralentir en rien le commerce des cotons. On ne tirait plus de Trieste des sommes d'argent si considerables parce qu'il n'y avait presque plus rien gagner sur ragiotage, et peut-etre les Ottomans et les Frangais allaient-ils trouver enfin plus d'avantages rapporter nos objets manufactures en echange des matieres premieres du Levant. J e me felicitais dej de l'heureux effet de ce firman sur notre commerce, lorsque vers la fin du mois d'aout, le pacha de Bosnie me fit part d'une intrigue des agioteurs qui m'indigna beaucoup. On fit croire 78

au Mourlah. de Sarai que j'etais mecontent de la baisse des monnaies qu'on exportait des Etats de Sa Majeste, on lui fit un present pour le decider fermer les yeux sur augmentation de la valeur de ces especes. Le chef de la capitale de Bosnie assembla les grands en Divan, leur fit entendre aisement ce qui flattait leur avarice, et il fut convenu de puis lors que les ecus de 5 Piastres et demie vaudraient desormais six piastres. Le Visir m'ayant annonce que la maison frangaise etablie Sera'i avait pris part cette intrigue, je lui ecrivis la lettre dont l'extrait est ci--joint. Elle me protesta qu'elle etait etrangere cette manoeuvre, je me suis content de cette denegation dont j'envoye egalement un extrait a Votre Excellence, et j e me plais croire en effet que des negocians recommandes par les deux mimisteres des Relations Exterieures et de rinterieur etaient incapables d'abuser de mon nom meme pour obtenir la violation d'un firma,n. Neanmoins la force des chases et la puissance des interets particuliers l'ont emprte sur ce firman, comme il arrive souvent en Turquie, et les monnaies etrangeres ont repris la valeur que l'agiotage leur avait donne aiu detriment des monnaies turques et celui de notre commerce. Je presume que depuis lors, on a recommence extraire notre numeraire de Trieste, je ne puis en avoir la certitude, puisque, malgre le decret Imperial du 3 Janvier, on ne fait plus decharger les acquits--caution par le consulat de Bosnie. Votre Excellence verra mieux que moi les incovenients et bien d'autres que mes faibles lumieres ne soupQonnent meme pas. La science en economie politique lui en indiquera les vrais remedes. J'oserai pourtant lui proposer une idee: il me semble qu'on pourrait obliger les negociants soit francais soit ottomans qui nous apportent ou nous envoient des pro ductions de la Turquie (excepte les Bosniaques apportant des siubsistances) faire leur retour en 'marchandises francaises pour les V5 et ne permettre Fexportation du numeraire que dans la proportion d'V5 de la valeur de ces ob jets de nos manufactures en attendant qu'on put la restraindre encore. insi, Monseigneur, si nous devons payer 10 milli ons aux Turcs pour leurs cotons, leurs laines, leurs peaux, leur cire, nous leur en donnerons 8 en ob jets sur lesquels nous aurons gagne la maiin-d'oeuvre; ils reprendront le got de ces marchandises plus parfaites; et les 2 millions qui sortiront en numeraire suffiront et au-del pour payer les transports dans les premiers terns, car si nos marchandises prennent faveur et que nous ayons des negociants attaches a rinteret de leur patrie, ils trouveront ce prix des transports dans la Turquie meme, et au lieu de tirer de argent de France, ils y en apporteront. Pieces jointes a. la lettre du 15 septembre 1812. Prilozi pismu od 15 rujna 1812. 1. Lettre du Consul de Travnik en date du 22 aot 1812 Fraissinet paur lui repr och er sonintervention. 2. Reponse de Jacques Fraissinet: 79

1. Pismo konzula u Travniku od 22 kolovoza 1812 Fraissinetu, 'gdje mu predbacuje njegove intervencije. 2. Odgovor Jacquesa Fraiissineta: ... J'ai ete profondement affecte du contenu de votre lettre et je concois que la demarche faite aupres du Moullah doit vous indigner juste titre; et j ' a i su la verite que les Grecs et les Juifs ont fait quel ques sacrifices en faveur des autorites de la ville pour obtenir que les monnaies fussent retablies sur F a n d e n pied; mais j'ignorais qu'on eut ose se servir de votre nom pour cet ob jet. L'accusation qui a ete dirigee contre moi est fausse, je n'ai fait aucune demarche aupres des autorites, j e ne me suis mele en rien de cette affaire, je suppose que la plainte qui en a ete portee au Visir n'est qu'une manoeuvre des nombreux ennemis que j ' a i ici et qui cherchent par tous les moyens possibles soit exposer notre propre srete, soit compromettre notre reputation, soit enfin nous faire perdre Festime bienveillante dorit vous nous honorez. Vous savez, Monsieur, que je ne parle point le bosniaque, je n'ai done pu en rien me meler des demarches faites aupres des autorites; des que votre lettre m'est parvenue, je l'ai communiquee M. A. Garbide notre associe et je lui ai demande s'il s'etait occupe de Faff aire dont vous m'entretenez et il est pret vous fournir une attestation de toutes les autorites pour vous prouver qu'il n'a eu aucune part en cette affaire. On a Fhabitude ici d'appeler Frangais toutes les personnes qui portent Fhabit franc et les foosniaques en parlant des negociants frangais comprennent ceux allemands. J'ignore si ces messieurs se sont occupes de cette affaire, mais il est possible alors qu'on ait voulu les designer au Visir en lui indiquant simplement des negociants frangais .... 3. Lettre du negociant francais Odon Pelleon, datee de Salonique (31 aout 1812). 3. Pismo francuskog trgovca Odon Pelleona, datirano iz Soluna (31 kolovoza 1812). ... (Vexes par les Turcs et fatigues par Faff reuse meehancete des Grecs et des Autrichiens, nous sommes acheves par la concourrence crassante du commerce anglais qui aneantira entierement le notre si cela continue; les voitures ne cessent pas de hausser, dans peu de jours on payera 200 piastres pour Serai et il n'y a pas de raison pour que cela s'arrete, ou l'aveugle fureur avec laquelle les Anglo-Autrichiens, Lepzigois, Hambourgeois, Prussiens et Suisses se livrent leurs operations; Fargent se rarefie; la plupart des produits du Levant augmentent par les achats tous prix qu'on fait pour FAngleterre, il n'y a guere que le debouche de nos manufactures qui soit independant de ces tristes circonstances, aussi m'y livrai-je avec ardeur; je ne crains pas la concurrence anglaiise pour nos objets de fabrdque en laine, en or, en soie; l notre superiorite est immense, mais quoi meneront tous nos efforts, s'il n'est pas possible de faire nos retours, et surtout si la corruption du Divan W

de Constantinople rend chaque jour natre existence plus precaire dans ce pays-ci; on ne peut pas se diissimuler apres ce qui vient de se passer entre les Turcs et les Russes que la Porte n'est plus gouvemee que par argent et que les gouvernants n'ont pas d'autre moteur; on ne peut pas expliquer autrement les choses que nous voyons, ici les Anglais et les Grecs nous menacent ouvertement de la guerre, et malgre la confiance que nous avons en notre gouvernement, jugez je vous prie de la position d'un negociant avec des sommes considerables en marchandises et des debiteurs siur les bras, craignant une declaration de guerre dans un pays ou ii ne peut avoir hors de sa nation que des ennemis ou de perfides amis. II est bien surprenant que le gouvernement n'ouvre pas les yeux sur l'abus q u ' i l y de traiter les Grecs l'egal des Frangais dans le commerce du Levant; c'est bien assez pour la reciprocite entre les puissances quon permette aux Grecs de s'etablir en France et d'y jouir de tous les droits de citoyens. Nous avons affaire aux Turcs et non des Esclaves dont ils se soucienit fort peu; s'il restait quelque fausise idee de justice pour cette canaille, qu'on se persuade bien que si des Grecs commandaient dans ce pays-ci, nous en serions chasses impitoyablement; qu'on considere effort de l'exemple de condescendance de la cour d'Autriche dans le commerce de la Turquie, quel a ete le resultat? Far gent disparu d'Autriche, le gouvernement appauvri et le commerce na tional ruine, tandis que toute la Macedoine s'est engraissee de ses depouilles et que tel artisan grec qui n'avait pas icent piastres il y a 7 ou 8 jours en possede maintenant trois cent mille. II est inoui qu'apres les peines, les soucis et les depenses du gouverne ment francais dans les chelles pour y etablir des colonies nationales, on envoie une bonne partie du commerce passer entre les mains de Grecs qui gardent le profit chez eux et certes bien loin d'en faire profiter la France, lui feront le mal qu'ils pourront dans toutes les occasions, de quoi la Porte pourrait-elle se plamdre quand les sommes enormes qu'on donne pour les voitures restent sur le pays et excedent tout le profit du commerce. , Beaucoup de commissions viennent de France des Grecs, a. des A u trichiens, tandis que les negociants francais sont sans travail dans ces pays-ci; mon sens, une mesure bien salutaire serait de ne delivrer des certificats d'origine qu'a des nationaux et de prendre les mesures necessaires pour emp^cher que les abus ne se glissent, qu'il n'y ait des gens qui pretent le nom; peuit-etre nos idees ce sujet ne sont-elles rien moins, que justes; mais ce qui 1'est iocontestablement, c'est que Ton fera bien de s'occuper avec vigilance de cet impotant objet ... II y a aussi un abus bien nuisible, c'est la quantite de miserables qui se glissent sous la proteotion, fatiguent l'autorite locale, les consuls, mangent le pain des vrais Frangais et sovent par lour oonduite, donnent aux Turcs une tres mauvaise opinion de la masse en general; ce serait un grand bien de purger les nationaux au Levant de ces gens-l. C'est un abus que de franciser
6 STARINE

81

im homme grec et tres grec, parce qu'on trouvera qu'il y a deux ou trois cents ans ses parents etaient Genois ou Venitiens; un Juif parce qu'il est originaire d'Espagne et autres raisons semblables. Vous aurez de la peine croire qu'on paye aujourd'rmi la voiture pour Serail 190 piastres la charge, on doit s'attendre 200 ces jours-ci; encore n'est-il pas possible d'expedier un tiers des marchandises, de maniere qu'il y a toujours deux tiers en plus en encornbrement, les rnoyens de transports ne peuvent suffire aux denrees coloniales seules, il s'en faut; fort peu importe la majeure partie des negociants de Smyrne ou d'ici et d'ailleurs, ce ne sont que des commissionnaires ou agens, mais il n'en est pas de meme de nous, negociants Frangais de France ....

23. Travnik, le 30 septembre 1812. (David demande une isomme d e 50 60.000 francs pour le consulat de Bosnie ou le droit pour ce consulat, de percevoir une piastre par cheval de caravane). ' Travnik, 30 rujan 1812.

(David trai svotu od 50.000 d o 60.000 franaka za konzulat u Bosni, ili pravo, da konzulat utjeruje porez od jedne pijastre za svakog konja iz karavane).

24. Travnik, le Ier octobre 1812. (Envoi d'un tableau des prix de marchadises, non joint la lettre). Travnik, (Poiljka popisa cijena robe, bez pisma). I listopad 1812.

25. Travnik, Monseigneur, J e regois la lettre dont Votre Excellence m'a honoire le 15 septembre n A, et mon coeur est tellement emu par la reconnaissance dont le penetrent vas bontes qu'il ne se laisse ni le tems ni la liberte d'exprimer avec soin le sentiment qu'il eprouve. Si mes efforts pour bien servir Sa Ma jeste dans un poste difficile ne m e valent encore ni la recompense que Votre Excellence a daignee proposer, ni nulle autre, je n'en conser82 le 10 octohe 1812.

verai pas moins le consoilant souvenir qu'ils vous en ont paru dignes, et oet honnuer est deja lui-meme une recompense. Bientot peut-etre je solliciterai de Votre Excellence et de Son Excellence le Due Bassano, non un prix que je n'ai pas encore mirite sans doute, mais cm bienfait; celui d'une place dans un Lycee pour l'aine de mes fils que je destine ma carriere, et d'une dans une Ecole Militaire pour le second. II m'en restera deux autres dans la premiere enfance pour lesquels je tcherai d'obtenir de nouveaux titres la munificence imperiale, force de ele et de devouement. Permettez, Monseigneur, que je vous supplie d'avance d'etre" favorable mes sollicitudes paternelles. J e prie Votre Excellence ... David 26. Travnik, le 12 odobre 1812, (Le commerce autrienien va reprendre l'ancienne route d'Orsova. Mais il y a Bosna-Serai plus de 20.000 charges de denrees coloniales qui doivent passer par Brod. - Agitation Serai, la suite de l'ordre donne par le Visir de Travnik de chasser le Moullah, espece de commandant civil, qui favorise les exactions contre notre commerce. - Des troubles se sont produits; vraisemblablement les emeutiers veulent s'en prendre au commerce europeen. Le Devlet-Tchiarex, espece de commissaire de la Porte, a ete blesse d'un coup de poiignard.). Travnik, 12 listopad 1812.

(Austrijska trgovina ponovno koristi stari put preko Onove. U BosnaSaraju ima vie od 20.000 tovara kolonijalne robe, koja mora proi preko Broda. - Nemiri u araju zbog naredbe, koju je dao travniki vezir, da se Mula protjera, espece ... commerce. - Dolo je do pobune; buntovnici hoe po svoj prilici svaliti odgovornost na evropsku trgo vinu. Devlet-Tchiarex, espece ... de commissaire de la Porte, bio j e ranjen bodeom).

27. Travnik, le 20 octohre 1812. (Ibrahim Halimi Pacha est confirme dans ses fonctiions de gouvemeur de la Bosnie. II vient d'etablir im droit d'une piastre et demie par cheval de caravane au profit de l'armee. Le Pacha a failli ne pas etre nomme: le Moullah qu'il avait fait reprimander avait fait signer par les agas de Serai une requete demandant son rappel. Mais la delegation a ete mal acoueillie Constantinople, et le Moullah a ete destitue). 83

Travnik,

20 listopad

1812.

(Ibrahim Halimi paa potvren j e n a mjestu namjesnika Bosne. On je uspostavio pristojbu od jedne i pol pijastre p o konju od karavane u korist vojske. Skoro se dogodilo, da paa nije bio imenovan: Mula, ko jega je on ukorio, dao je potpisati molbu od arajskih aga, traei nje gov opoziv. Delegacija je u Carigradu loe primljena i Mula je smi jenjen). 28. Travnik, le le novembre 1812. (Le commerce anglais emprunte maintenant la route de Viddin et d'Orsova; le commerce d'Illyrie y gagne. Les negociants allemands quittent Travnik et Serai. On vient de vendre des produits ffangais, des bonnets d'Orleans, pour une valeur de 30.000 francs. On attend des draps de Carcassonne). Travnik, l studeni 1812. (Engleska trgovina slui se sada putom od Vidkia i Orsove; to koristi trgovini Ilirije. Njemaki trgovci naputaju Travnik i araj. Poinju se prodavati francuski proizvodi, kape iz Orleana u vrijednosti od 30.000 franaka. Oekuje se sukno iz Carcassonne). 29. Travnik, le 20 novembre 1812. (Les Grecs et les Juifs ont propose 20 a 2^.000 francs a David pour faire rouvrir la route d'Allemagne. - Odon Pelleon a ecrit David. II declare que le commerce anglo-autrichien perd son importance. Le prix des cotons augmente Trieste et en France de cinquante centimes sur une livre, de l'etoffe la plus commune. On assure qu'on laissera entrer les cotons de Vienne Trieste par Costanitza (Kostajnica o. u.), mesure qui avantagerait le commerce grec: les frais de transport de Salonique Vienne par Orsov-Belgrade, puis de Vienne Costanitz (Kostajnica o. u.) sont inferieurs aux frais de Salonique Costanitza (Kostajnica o. u.) par la Bosnie). (Le ministre repond en date d u 8 Janvier 1813 que la route d'Alle magne pour rintroiduction en France des cotons du Levant ne sera pas rouverte. II a donne Intendant des Provinces Illyriennes des instruc tions detaillees concemant la remiise en etat du lazareth de Costanitza (Kostajnica o. u.). Travnik, 20 studeni 1812. (Grci i idovi su ponudili Davidu 20.000-25.000 franaka, da se ponov no otvori put za Njemaku, Odoo Pellion je pisao Davidu. Javlja, da anglo-austrijska trgovina gubi svoju vanost. Cijena pamuku raste 84

Trstu i Francuskoj od 50 centima na 1 livru za najprostije sukno. Tvrdi se, da e se pamuk iz Bea za Trst propustiti preko Kostajnice. T o e dati prednost grkoj trgovini: troak transporta, koji ide iz Soluna za Be preko Orove d Beograda, zatim trokovi transporta od Bea do Kostajnice, nii su od onih od Soluna do Kostajnice preko Bosne). (Ministar odgovara 8 sijenja 1813 god., da se put preko Njemake za uvoz pamuka iz Levanta u Francusku ne e otvoriti. Intendantu Ilir skih provincija dao je upute u pogledu uspostavljenja lazareta u Ko ta jmici).
30.

'Travnik, le 2 Decembre

1812.

(David envoie son Ministre le Premier chapitre de son memoire sur la Bosnie, non annexe a. la lettre). Travnik,-25 prosinca 1812.

(David alje svom ministru prvo poglavlje svojeg memoara o Bosni, koji nije dodan pismu.)

ANNfiE
1.

1813. Travnik, le Janvier 1812.

fDavid envoie un tableau des prix au debut de chaque trimestre).

GODINA

1813. Travnik, 1 sijeanj 1813.

fDavid alje pregled cijena na poetku svakog tromjeseja). 2. Travnik, 3 Janvier 1813. (Presentation de M. de Fourcade, Consul General Salonique au IPacha de Bosnie). Travnik, 3 sijeanj 1813.

(Predstavljanje gospodina Foureadea, generalnog konzula u Solunu, bosanskom pai). 85

.3. Travnik, 10 Fevrier1813. (Fermeture de la route de Widdin et Orsova. On craint des troubles en Bosni e en raison des rencherissements des transports). Travnik, 10 veljaa 1813.

(Zatvaranje puta od Vidina i Orsove. Bojazan od nereda u Bosni zbog dizanja cijena transporta). 4. Travnik, 3 Mars 1813. (Le pdia de Widcjin, revolte contre la Porte, avait arrete pilusdeurs caravanes. Mais les transports se font par Rava, Crayova et Orsova. On recoit beaucoup de cafe en provenance des cotes d'Albanie. - Le nouveau Moullah vient de s'istaller Sera'i: il est francophile. La maison francaise, etablie dans cette ville a obtenu de ce magistrat une ju stice eclatante comtre son propre Substitut qu'il a mis en prison et chasse pour avoir faite une injustice et opprime un des sujets de Sa Majeste ...). Travnik, 3 oujak 1813. (Vidinski paa ljutit na Portu, zaustavio j e nekoliko karavana, no transporti su krenuli preko Rave, Kraj ove i Orove. Mnogo kave dolazi s albanskih obala. - Novi je Mula doao u araj: on je frankofil. La maison ... Sa Majeste .,.). 6. Travnik, Monseigneur, On m'ecrit de Salonique le 1 er de ce mois: Vous aurez (...) sur le bouleversement du commerce en Allemagne et surtout Vienne o il y a beaucoup de faillites. Les denrees coloniales ont baisse, principalement par l'effet des rentes publiques que le gouvernement frangais commence faire faire. Ainsi toutes ces grandes speculations donnent de la perte ux negociants qui les ont entreprises; il y a une grande quantite de marchandises abandonnees c et l dans les enyirons de Widdin; heureux encore de ce desasitre, s'ils eussent pu continuer avec rapidite leurs expeditions par cette voie, ils les auraient depuis Fautomne dernier, multipliees a u point de se ruiner peut-etre entierement. Au reste, l'opinion que les Anglo-Autrichiens ont de la bonne posture des Russes dans le Nord, de la libre navigation de la mer Noire etc., les 86 le 17 Mars 1813.

engage fortein ent se toumer de ces cotes; on fait de ja des expeditions de Smyrne vers Odessa et plusieurs de ceux etablis ici menacent de nous quitter incessamment; il commence y avoir beaucoup de tiedeur dans tout ce commerce et si la baisse des denrees coloniales continue, nous pourrons bien en etre debarrasses dans peu de temps, je le desire vivement et sous tous les rapports. J'ai pense, Monseigneur, que ces informations confirmatives de cell es que vous recevez directement de Macedoine et de Smyrne, pourraient vous paraitre interessantes. J e prie Viotre Excellence ... David. 7. Travnik, le 17 mars 1813. (Des cotons venus de Viemne sont passes Brod, Serai-'et ont suivi la route d'lllyrie jusqu' Gostanitza (Kostajnica o. u.) et ont ete entreposes an lazareth comme s'ils arrivaient de Salonique, la route d'Allemagne restant f ermee. - David envoie un tableau des prix. II se plaint des tracasseries des subalternes de rAmbassade de Constantinople, des negooiants, de la maladie). Travnik, 17 oujak 1813.

(Pamuk, koji j e doao iz Bea, proao je kroz Brod i araj i slijedio put kroz Ilirske pokrajine do Kostajnice, gdje je bio smjeten u lazaretu, kao da stie iz Soluna, budui da je put iz Njemake ostao zatvoren. David alje popis cijena. ali se na neprilike, koje ine nii inovnici ambasade u Carigradu, na trgovce i bolest). 8. ' Travnik, le 25 mars 1813.

(Ibrahim Halimi Pacha est rappele: Les Francais perdent leur ami en Bosmie et notre commerce, son Protecteur. - David sollicite un changement d e residence, son rappel ou un cooge. - Le commerce francais est encore tranquille et protege Bosna-Serai; il ne consiste plus pour la Bosnie q'en quelques balles de bonnets rouges et de drap; une seule maison franjaise les vend aux marchands de Bosna-Serai. Le transit des cotons est jusqu' present la seule branche importante de nos relations commerciales.). Travnik, 25 oujak 1813.

(Ibrahim Halimi paa j e opozvan: Les Francais ... protecteur. Da vid moli promjenu sjedita, svoj opoziv ili dopust. Le commerce ... Coraim.). 87

9.

. .

Travnik,

le Ier avril 1813.

(Jacques Fraissinet, etabli Bosna-Serai ecrit a David a u sujet de commerce du cafe. II prevoit la faillite de nombreux speoulateurs sur cette denree). Travnik, 1 travanj 1813. (Jacques Fraissinet, nastanjen u Bosna-Saraju pie Davidu < o trgovini kavom. On predvia steaj brojnih spekulamata tom namirnicom). le Ier mai 1813.

10

Travnik,

(David se plaint de nombreux vols 'de coton). Travnik, (David se tui na brojne krae pamuka). 1 svibanj 1813.

11.

Travnik,

le 18 mai 1813.

(Envoi du Second Chaipitre du Memoire sur la Bosnie, men annexe). . Travnik, 18 svibanj 1813.

(Poiljka drugog poglavlja memoara o Bosni, koji nije dodan pismu.) 12. Travnik, le 26 mai 1813.

(Eli-Pacha vient d'etre nomme nouveau gouverneur de la Bosnie. II a fait mettre aux fers deux caravanistes voleurs de coton: Je les ferai pendre si vous voulez, dit-il. Mais David demand e avant tout la resti tution des cotons voles. II donne l'ordre de faire peser en presence de temoins toute marchandise destkiee la France. La note du poids sera remise au chef de la caravans, qui la presentera a Costanitza (Kostaj nica o. u.). Quiconque se permettra d'expedier et de transporter des marchanises sans avoir rempli cette formalite, sera empale vif, a declare le Pacha). . ; Travnik, 26 svibanj 1813.

(Eli paa je imenovan novim namjesnikom Bosne. On j e dao okovati dva gonia-kradljivca pamuka. Ja u ih dati objesiti ako vi to zae lite, rekao je. No David trai prije svega nadoknadu za ukradeni pa muk. On daje nalog, da se u prisustvu svjedoka izvae sva roba, koja se otprema u Francusku. Oznaka teine bit e predana u ruke voi kara8.8

vane, koji e je predoiti u Kostajnici. Tkogod se usudi otpremiti i pre voziti robu, a da ne ispuni ove uvjete, bit e iv nabijen na kolac, proglasio je paa).

13.

'

'

Travnik,

le Ier Juin 1813.

<

'

... L'infidelite des caravanistes est arrivee au point que la maison frangaise etablie Bosna-Serai pour la commission et le roulage a de termine de se dissoudre au I e r septembre prochain: J e m'y suis decide, m'ecrit le chef de cette maison, sur les desagrements journaliers que nous oecassionnent les vols que commettent les Kiradgis, l'abaiidon des marchandises qui leur sont conf iees et qu'ils laissent au milieu des routes par suite de quoi nos interets et ceux de nos amis sont compromis, sans qu'il soit possible d'y remedier ... Je suis oblige, Monseigneur, d'applaudir moi-meme la prudence de ces negociants. J'ai reprime, j e reprime encore ce brigandage autant qu'il est en mon pouvoir; mais je doute que ces exemples de severite corrigent ces hommes grossiers et sans foi que l'impunite de leurs vols sur le commerce des denrees coloniales a pour ainsi dire, accoutumes et meme encourages au pillage; il vaut mieux peut-etre abandonner le transit de nos cotons la responsabilite des expeditionnaires ottomans,. ou suivre la route d u Danube et de la Save qu'on peut remonter je crois a inoins de frais et avec moins de dangers. Ge n'est pas sans regret que je renonce un plan que j'avais d'executer; mais rexperience que j ' a i de ces peuples barbares et de ce premier essai m'en fait concevoir toutes les difficultes et me montre la presqu'impossibilite d'etablir une colonie florissante en Bosnie. J'encourageais par tous les moyens ce premier etablissement commer cial. Monsieur le General Andreossy avait bien voulu lui donner la Direction des Postes Bosna-Serai; je le recommandais encore aux deux grands chefs d e cette capitale qui se trouvent Travnik, au moment ou j'ai appris sa prochaine dissolution. Ces chefs pouvaient le proteger efficacement Serai et une certaine distance autour de cette ville; le Pacha pouvait me repondre peu pres de la surete des marchandises ou du moins de la punition des brigands depuis Travnik jusqu' nos frontieres; mais rien ne le garantissait entre la Bosnie et la Macedoine et c'est l que les caravanistes abandonnent les marchandises dans les routes, les laissent piller, les ipillent eux-memes ou les engagent de earavanserail en caravanserail pour les depenses qu'ils font dans ces hotelleries et meme pour l'argent qu'ils y empruntent. C'est ce desordre si tendu et presque irremediable qui a degote le commerce. J'entends dire que plusieurs autres negociants francais qui sont alles dans le Levant voot egalement renoncer leurs speculations p a r cette route et returner en France. Nos ennemis ont peut-etre euxm&mes excite les caravanistes ce brigandage. 89

II m'est penible, Monseigneur, d'avoir vous annoncer cette defection au moment ou Votre Excellence daigne encourager mes efforts pour la prosperite de la nouvelle route commerciale. Je prie Votre Excellence d'agreer ... David (Le, ministre repond David le 2 Juillet que le Due de Bassano fera les plus vives representations la Porte). (Ministar odgovara Davidu 2 srpnja, da e vojvoda od Bassana do staviti svoje najivlje pritube Porti).
14.

Travnik,

le 7 1813.

(Visite du Moiullah David. Plaintes du Consul. Le Moullah a dej redige un memoire sur la necessite de modifier les Ibis. Les caravanistes en effet trouvent de faux temoins pour venir attester que les vols n'ont pas eu lieu. II faudra rejeter ces temoignages. Mais cinq agas puissants protegent 1 les voleurs. - David fait present au Moulahh d'une tabatiere d'or emaillee, en i'invitant s'en servir dans les Jardins de Constan tinople, afin de s'y souvenir des Franjais et des promesses qu'il m'a faites. - David rend la visite au Moullah: Nous nous sommes embrasses en nous quittant et il m'a donne le titre d e frere. David recommande a. la maison frangaise de Serai de ne pas se idissoudre). Travnik, 7 liapnj 1813.

(Mulina posjeta Davidu. Konzulove albe. Mula je ve sastavio dopis o > potrebi izmjene zakona. Vodii karavana nalaze krive svjedoke, koji svjedoe, da se krae nisu dogodile. Trebalo bi odbaciti ta svjedoan stva, no pet monih aga tite kradljivce. David je darovao Muli kutiju za duhan ukraenu zlatom en Finvitant ... de frere. David preporu uje francuskoj kui u araju, d a se ne raspusti).
15.
i

Travnik, Monseigneur,

le Ier Juillet

1813.

J'ai fait jusqu' present de vains efforts pour engager la maison francaise etablie Bosna-Serai a. renoncer son pro jet de retrait. La reponse qu'elle fait mes observations donnera a Votre Excellence une i d e e exacte du aractere des Bosniaques et des desagrements infinis auxquels il faut se resigner pour habiter le pays. Les regrets que vous m'exprimez, m'ecrit Mr. Jacques Fraissinet, sur ma resolution d'abandonner Serai sont bien flatteurs pour moi, et je vous prie d'en agreer mes plus sinceres remerciements. Grace a la pro90

lection speciale dont vous nous aveztou jours appuyes, nous jouissoms en Bosnie d'autant de liberte, d'autant d'agrement qu'il est possible d'en avoir dans une aussi triste contree. Mais la vie que nous faisons ici est. trop penible, eile est trop cruelle pour pouvoir y resister longtemps. Ce n'est qu'en vertu de la reconnaissance que je dois mes superieurs que j ' a i supporte pendant deux ans une existence aussi malheureuse. Dans le rang que vous occupez, Monsieur le Consul, vous ne reconnaissez, j'ose Je dire, qu'une partie de l'horreur de notre sejour. (Note de David: M r Fraissinet en juge sur ma position actuelle; s'il ay ait connue pendant les deux premieres annees de ma mission, lorsqu'on essayait par tous les moyens, meme ceux de rassassinat, de l'incendie et du poison pour empecher l'etaiblissement du Consulat, il jugerait que j'ai connu toute ^ de ce sejur). (Davidova primjedba: ...

16.

Travnik,

le 10 Juillet

1813.

(David recoit une lettre du negociant frangais Odon Pellion. Le trafic des denrees coloniales a pris la direction de la mer Noire (Galatz, Odes sa). Les llemands seprparent a quitter le pays. Les vols d e coton scmt moins frequents). Travnik, 10 srpanj 1813.

(David je dobio pismo od francuskog trgovca Odona Pelliona. Trgo vanje kolonijalnom robom usmjerilo se prema Crnome Moru (Galac, Odeisa). Nijemci se spremaju d a napuste zemlju. Krade pamuka su rjee).

17.

Travnik,

le 24 Juillet

1813.

(David se rend Seraii le 16 Juillet en 1'absence du Pacha. Le Moullah a ordonne des mesures afin d'empecher le peuple d'insulter David. L'ancien Moullah s'est reconcilie avec David. Les musulmans sont divises en deux partis: Je feins de ne pas m'en apercevoir, ecrit David). Travnik, 24 srpanj 1813.

(David se uputio u araj 16 srpnja u odsutnosti pae. 1 je podu zeo mjere, kako bi siprijeio narod d a ne napadne Davida. Bivi Mula se pomirio s Davidom. Muslimani su razdijeljeni na dvije stranke: Je feins ... apercevoir, pie David). 91

18.

Travnik,

le 1er aot 1813.

(Deux des caravanistes voleurs de coton ont du payer la valeur du coton vole. Mais le troisieme etant tres pauvre, ne peut s'acquitter). Travnik, I kolovoz 1813.

(Dva gonia karavana, kradljivca, bili su prisiljeni da plate vrijed nost ukradenog pamuka. Trei, budui da je bio vrlo siromaan, nije mogao ispuniti obavezu.)

19.

Travnik,

le 17 aot 1813.

(David expediera les tableaux des prix couramts tous les 15 jours). Travnik, 17 kolovoz 1813.

(David e slati pregled cijena s trita svakih 15 dana).

20. Travnik, (Accuse de reception de 3 lettres du ministre). Travnik, (Potvruje primitak 3 pasma od ministra). 18 kolovoz 1813. le 18 aot 1813.

21.

Travnik, (David se irend Bosna-Serai). Travnik,

le 20 aot 1813.

20 kolovoz

1813.

(David se uputio u Bosna-Saraj). ... Ma prevention populaire, les souppons de l'ignorance et peut-etre les calumnies de nos ennemis m ' a v a i e n t accompagne jusqu'aux portes d e cette capitale,- on avait repandu parmi le peuple que j e venais avec six mille hommes qui s'etaient introduits en Bosnie par divers chemins; que j e profitais de rabsence des janissaires et de rexplosion de la forteresse pour faire un coup de main contre cette ville, et me venger d'elle en la livrant au pillage, en un mot on me faisait aussi redoutable que m'a peint, dit-on, la Gazette de Zante, lorsqu'elle m'a represente '.allaat moi-meme a la tete d'un parti que je m'etais fait, a force d'or, piller 92

les caravanes de denrees coloniales pour les empecher de passer en Bosnie. Ma suite pacifique, composee de ma femme et de mes enfants, detrompa ce peuple ombrageux. J e repandis beaueoup d'argent mon entree et il acheva de se oonvaincre que je ne venais pas pour lui faire la guerre. Gette calomnie a ete, Monseigneur, la derniere que j'aye eu detruire; Fexplosion de la forteresse, qui, par un singulier hasard, eut lieu le jour meme de mon depart de Travnik, m'et ete sans doute attribuee, s'il eile n'eut pas ete iproduite en plein midi par la f oudre. Cette prevention detraite, ces soupeons dissipes, ces calomnies eonfondues, je vis F opinion publique s'eclairer et prendre enfin la direction que je voulais lui donner. Le Moullah etait venu m e faire la premiere visite Travnik. J e lui fis la premiere Seraii; il me la rendit le lendemain en grande ceremonie. Sa demarche determina toutes les autres; les jours suivants, je recus des principaux agas et effendis des presents agrestes, composes pour la plupart de moutons pour ma nourriture, de sacs d'orge pour celle de mes chevaux, de confiture et de cremes pour mes enfants. Le lendemain de son piresent, chacun de ces agas venait me voir, je lui rappelais l'injustice des preventions qu'on avait contre les Fran^ais, il confessait les torts de ses compatriotes, souvent les siens rnemes; je lui faisai-s comprendre les grands interets politiques qui unissent les deux empires; je recommandais sa bienveillance et son amitie les Franfais etablis Serai* ou passant par cette capitale. L'entrevue finissait par le present d'une montre ou d'une arme suivant rimportance du personnage et il s'en allait tres satisfait: je leur rendais leur tour leurs visites des le lendemain, et ils me recevaient avec les marques de la plus haute consideration et d'un commencement d'amitie. Ces agas si fiers, ces ulemas si fanatiques, qui croyaient autrefois se deshonorer ou pecher contre leur religion, en se levant devant un infidele, se levaient tous mon entree et ma sortie; partout ils me cedaient la place d'honneur, et chez moi ils ne raeeeptaient pas. Ces chefs se plaignaient du haut prix auquel tout etait monte depuis Fouverture de notre commerce, mais comme ils 6taient pour la plupart grands proprietaires, j e les faisais aisement convenir qu'il's n'avaient jamais si bien vendu leurs recoltes ni tant vu d'argent dans leur pays. L'ex-moiullah, notre ancien antagoniste, m'envoya un present de patisserie en me faisant temoigner le desir de se reconcillier avec moi et le regret que son grand ge et son infirmite ne luii permissent pas de venir lui-meme. J e ne voulais point epouser un parti. J e desirais au contraire les rendre tous deux favorables aux Fran^ais: je saisis cette occasion; j'envoyai u n present d e drap et de bonbons notre ancien dversaire et j'allai moi-meme le visiter. Ce vieillard fut tres sensible, s'excusa sur le passe et me promit d'etre desormais l'ami de ma natiton. 93

Le Douanier, qui les annees precedentes, voulait soumettre notre com merce tant d'exactions que je fis reprimer par Halimi Pacha, m'avait envoye mon arrivee un present de bagatelles turques pour mes enfants; mais il n'osait venir me voir, je lui envoyai un fusil de chasse, en echange, et lui fis dire que j'etais venu sans souvenir. II vint me visiter, me fit beaucoup de compliments sur le gouvernement francaits, et me promit de se conduire en ami de nos negocians dans tous ses rapports avec eux ... 22. imanquent (manjka)

23.

Travnik,

le 25 aot 1813.

(Les oegociants de Serai persistent dans leur decision de dissoudre leur etablissement. Gopie de la lettre adressee par David M. de Fraissinet, negociant de la maison francaise Bosna-Serai en date du 3 aot 1813. - Reponse d e M. Fraissinet en date du 9 aot 1813): Travnik, 25 kolovoz 1813.

Sarajski trgovci ostaju pri odluci da raspuste svoje poduzee. Prijepis Davidova ^pisma Fraissinetu, trgovcu francuske tvrtke u Bosna-araju od 3 kolovoza 1813. - Odgovor Fraissineta od 9 kolovoza 1813):

24. Travnik, le Ier septembre 1813. (David informe que Gostanitza (Kostajnica o. u.) a ete occupee par les Autrichiens et rend compte que les marchandises destination de cette localite ont ete saisies). Travnik, I listopad 1813.

(David javlja, da je Kostajnica zauzeta od Austrijanaca i izvjeuje, da je roba, koja je ila za Kostajnicu, zaplijenjena).

25. Travnik, (Envoi d'un tableau de iprix). Travnik, (Poiljka popisa cijena). 94 15 listopad 1813. le 15 septembre 1813.

26. Travnik, Monseigneur, Le commerce est completement interrompu entre la Bosnie et les Pro vinces Xllyriennes, il en est result une baisse tres sensible dans le prix des grains; aussi les Turcs pr esque tous proprietaires et qui, gagnaient beaucoup, au passage des caravanes, desirent-ils vivement que Costanitza se rouvre au commerce du Levant. La maison francaise etablie Bosna-Serai est decidement dissoute et partie: M. Jacques Fraissinet qui la gerait m'ecrit de Spalato pour me remercier de tout ce que j ' a i fait pour la soutenir: J'ai beaucoup entretenu mes associes d'ici, ajoute-t-il, de l'idee de renouveler u n etablissement Sera'i; ils y sont aussi portes que mod; mais dans les circonstances actuelles, nous ne pouvons nous decider prendre une resolution definitive. II est a. presumer que les evenements qui se passent dans le Monde apporteront de grands changements en Europe, et jusqu' ce que nous soyons fixes cet egard, la prudence nous prescrit de ne nous livrer aucune affaire. J'ai fait, Monseigneur, tout se qui etait en moi pour retenir et consolider cet etablissement en Bosnie; s'il s'est dissout, j ' a i la consolation de recevoir de ses fondateurs les temoignages les moins equivoques de leur reconnaissance. U n negotiant bavarois succede M. Fraissinet, je lui ai promis la protection francaise comme sujet d'un prince allie de la France. C'est du moins une pierre d'attente pour d'autres etablissements nationaux. J'ai rhonneur de vous envoyer, Monseigneur, le tableau des prix courants en Bosnie. J e prie Votre Excellence d'agreer ... David le Ier odobre 1813.

95

V. M i N i S. M.

TRALJI:

IRILSKE U ARHIVU

ISPRAVE

PISMA AKADEMIJE

JUGOSLAVENSKE

ir. I. Srednjovjekovne

irilske

isprave

1. Kopija lane povelje cara Urosa od 2. juna 6866. (1354.) g. indiktiona X I . manastiru sv. Arhanela u Jerusalimu, a u sluaju zapute ni ja tog* manastira svetogorskim manastirima Hilandaru i sv. Pavlu o poklonu 1000 perpera dubrovakog dohotka na godinu. Prijepis s kraja XV.po. X V I . vijeka, kancelarijskim brzopisom. Vodeni znak - vaga u krugu. Dolje biljeka latinicom: Apographum. Autogr. in nionast. Chilandar., Glasnik II, 197; Mikloi, Mon. eerb.br. CXLVIII, p. 165. Hilandarski original, koji se ovdje navodi, isto tako je iz kasnijeg doba s falsifikovanim peatom, neslaganjem elemenata u datumu i netonim unutarnjim podacima. 2. Povelja bosanskog bana Tvrtka od 11. augusta 1366. g., kojom daruje vojvodi Vukcu Hrvatiniu grad Sokol u Plivi za njeg'ovu slubu u ratu protiv ugarskog kralja Ljudevita I. Original n a koi, poluustav. Izd. urmin, Hrvatski spomenici, Monum. hist.-jurid. VI, Zagreb 1898, br. 21, str. 83-84. V. Mosin, irilski ruko pisi Jugoslavenske akademije, II, Reprodukcije, br. 132 (citirana; Repr.). 3. Knez Vuk pie knezu i vlasteli kotorskoj, da mu poalju drugi komat za svite, jer je prvi porazdijelio nikolicini. Na papiru s ostatkom malog peata od crvenog voska. Bez datuma. Stojanovi datira XV vek, meutim vodeni znak na papiru - zmaj tipa Briquet 2630, koji nalazimo i na mnogobrojnim dokumentima u dubrovakom arhivu, ide u drugu polovicu devetog decenija X I V . v. Biljeka latinicom: Dobio u Kotoru (Kukuljeviev rukopis). Izd.: Mikloi, Mon. serb. C D X V I I I ; Stojanovi, Stare srpske povelje i pisma, II, 1934, str. 482. Repr. br. 131.
7 STARINE

97

4. Povelja bosanskog kralja Stefana 7omasa Ostojia od 22 augusta 1446. g., kojom poklanja knezovima Pavlu, Marku i Jurju, sinovima vojvode Ivania Dragiia, grad Klju s posjedima. N a koi s velikim votanim peatom. Izd. Kukuljevi, Arkiv II, 39; Mikloi, Mon. serb. br. C D X X X V I I I . U koverti isu dva latinika prijepisa. 5. Povelja bosanskog kralja Stjepana 7 omasa od 3. februara 1449. g., kojom ugovara o trgovini s knezom Nikolom Trogiraninom. U Vranduku. Original na papiru s utisnutim votanim peatom, brzopis. Izd.: Kukuljevi, Arkiv VIII, str. 195; urmin, br. 102, str. 178-179; Stojanovi, Povelje II, str. 481-482. Repr. br. 133. 6. Knez i vlastela dubrovaka obeavaju despotici Jeleni, da e ispla titi 1363 perpera i 8 dinara kao ostatak plate za aule za pokojnog kralja Stjepana: 11. maja 1463. g. u Dubrovniku. Original na papiru s utisnutim votanim peatom grada Dubrovnika. Izd.: Kukuljevi, Arkiv VIII, str. 196-197; urmin, br. 186, str. 286287; Stojanovi, Povelje II, br. 742-743, str. 168-169. 7. Herceg sv. Save Vlatko prima od Dubrovana dohodak, to mu pripada od njegova dijela od Konavlja, 5. oktobra 1488. g. Original na papiru s utisnutim votanim peatom. Izd.: Kukuljevi, Arkiv VIII, str. 197-198; urmin, br. 186, str. 286287; Stojanovi, Povelje II, br. 776, str. 194. Repr. br. 134. 8. Ajaz-pasa pie opini dubrovakoj o slobodi trgovine. Bez datuma. N a papiru, brzopis. urmin datira 1471.1478. g., to preuzima Stoja novi. Meutim na koverti rukom prof. St. Ivia precrtan gornji datum i napisano je 1481. Ovo je datiranje sigurno, jer se u ovoj ispravi spominju prethodna pisma Ajaz-pae svuda po zemlji i po mestih o slobodnom prolazu dubrovakih trgovaca, a takav je akt sauvan iz 1481. g. u vezi sa prestankom kuge u Dubrovniku (Glasnik Zem. . X X I I I , 67-68; Stojanovi, Povelje II, br. 950, str. 349-350). Izd.: urmin, br. 185, str. 285-286; Stojanovi, Povelje II, br. 949, str. 348-349. Repr. br. 138. 9. Sidtan Bajazid daje naredbe sandaku hercegovakom i kadijama hotackom i novskom o ureenju slanice. U Carigradu, 19. januara .1492. g. Stari prijepis na papiru. Izd.: Kukuljevi, Arkiv V I I I , 198; urmin, br. 238, str. 254-257; Sto janovi, Povelje II, br. 910, str. 313-314. 10. Sultan Bajazid pie dubrovakoj opini za sol, koju su Dubrov ani prodavali uz manju cijenu nego novsika. U Drinopolju, 10. okto bra (1492. g. ?). Original na papiru sa sultanovom tugrom. Izd.: urmin, br. 239, str. 357358; Stojanovi, Povelje II, br. 915, str. 317-318. Repr. br. 136. 98

11. Prijepis povelje despota ura Medlu, sinu Stana Anelovia o poklonu sela unja kod Budve. U Budvi, 6. juna 1442. g. Prijepis iz X I X . v., valjda Kukuljeviev, s latinikom transkripcijom. 12. Jedan istrgnuti list iz rukopisne knjige XVII. v. s latinikim pri jepisima dubrovakih povelja: a) Kraj povelje Stjepana Tvrtka od 2. decembra 1382. g. (Stojanovi, Povelje I, br. 85, str. 82-85). b) Poetak povelje Stjepana Dabie od 17. jula 1392. g., sa izostav ljenim pasusom u arengi i s netonim datumom sprijeda 1390 Re D a bissa confermo tutte le Poveglie, e Raguso li promise a dar tributo di Rascia. (Stojanovi, Povelje I, br. 178, istr. 172-174). ir. VII. Dubrovake isprave XV -XVIII. st.

1. 1507.-9. Mehmed-beg gospodar Hercegove zemlje pie Dubrov anima, da uhvate neke ubojice i predaju ih carevu sklavu. 2. 1534. 1. V I I I . Risan. Ahmat vojvoda, emin dubrovaki i novski 7 ini s proveditorom kotorskim Sanudom raun soli dovezene dotle n a risansku skal. 3. X V I . st. Emin novski trai od Dubrovana carsku polovicu o soli. 4. 1633. 29. III. Sarajevo. Fra Fran(ciscu)s Budkniri javlja dubr. republici, da isu neki idovi prodali u roblje njihovu podanicu Maru,, enu Marka Stjepanova sa sinom, te se sada u Sarajevu nalaze. 5. Kraj X V I I . st. Draevski Turci jame Dubrovanima za Ibrahimagu. ^ 6. Kraj X V I I . st. Kasam-beg, kajmekam Hercegovine, zahvaljuje Dubrovanima za neke obavijesti i kae, da je naredio da se postave strae. 7. Kraj X V I I . st. Kasim-paa pie dubrovakom knezu o svom kmetu Vsilu. . 8. 1695.-1703. Reep-paa hercegovaki pita Dubrovane, moe li se skela otvoriti. 9. Iza 1675. (datum na muhuru 1085-1674/5). Ali-paa, carev veeil, * pie Dubrovanima o zloinima u selu Kruevici nahije novske. 10. Oko 1719. Osman-paa', muhafiz trebinjski, pie Dubrovanima o nekim krajinicima Reizu i Jahji. 11. Oko 1719. Osman-paa Rezulbegovi moli Dubrovane, da p o mognu Kurt-begu iz Novog Pazara oko naplate duga od trgovca D a miana. 12. Oko 1719. Osman-beg trebinjski javlja Dubrovanima, da je ispi tao neke njihove dunike. 13. Hagi-Mustafa, tefterdar temivarski, pie Dubrovanima, d a p o mognu sakupljanje stonske carine. 14. Ibrahim-paa (muhafiz trebinjsfki) pie Dubrovanima, da ne zna nita o zadravanju stoke, i javlja, da e uskoro Hasanaga s vojskom poi da zaprijei prebacivanje u kaure. 99

15. X V I I I . st. N e p o t p i s a n a osoba s t u r s k o g zemljita moli D u b r o v a n e , d a joj odobre 3 mili j a r a soli. 16. P r i j e v o d f e r m a n a u p u e n i h n o v s k o m k a d i j i oradi o s i g u r a n j a p u t o v a od razbojnika, koji n a p a d a j u i p l j a k a j u trgovce. P r i j e v o d j e n a p a p i r u s v o d e n i m z n a k o m , koji i d e u k r a j X V I v. - zvijezda u k r u g u s k r u n o m odozgo; slian z n a k bez k r u n e n a istoj m r e i iz- 1594. (Briquet, br. 6090). A k o j e p r i j e v o d s a v r e m e n o r i g i n a l u , n a v e d e n i d o g a a j i m o g l i bi se zbivati u poetku t u r s k o - m l e t a k o g r a t a 1 5 9 3 - 1 6 0 6 . T e k s t ovih isprava, koje su z n a a j n e k a o s u l t a n o v i f e r m a n i , o b j a v l j u j e m o u s a d a n j o j trainsliteraciji. Trcmslato del huchiumo in materia di Vuuchichio

Ova visoka zapovied carska kad vam se prida da imate znati kako dubro vaki poklisari na svietlu Portu arz (tubu) poislae govorei: u Cernici ki je stanovit po imenu Vui Kui haramija skupivi sobom niekoliko zloinaca tirgovci ki dohode i odhode iz Dubrovnika pute im pritiskuje i ivotom ih rastavlja, blago i prate im razgrabi; i osvem toga is haraom i s asti ki imaju doi poklisari na svietlu Portu, tere reeni zloinci bivi odluili da ih pritisnu i -ugrabe; i reeni poklisari uvi to & haraom i s asti strah ih bi doi i za dadoe na znanje da reenomu zloincu se vir ha doe iz ciea tega zapovied carsku pitae i molie. Zato zapovijedam s mojom visokom zapoviedi kad vam se prida da reene zloince znaniem nainom da ih svakojako uhitite i jote kako se od zgora reklo zlo inivi i ljude ubijajui, prate i blago gra bei, po sudu odsviedoivi i bivi tako poslie toga komu to budu uzeli po sudu da imate im init povrat it i povrativi i pot em tega nikako po niedan nain da mu ne biste dali poinut ni odahnut i u 'kojemu miestu u rukah vam upadne po sudu da mu ondi virha doete i za niedno mito d a ga ne imate potpomagat ni oprostit ga i da opeta nikako ovamo ne bi ka tuba bila. Sasma da se imate uvati i ovako da znate i ovemu biliegu carskomu da vierujete. Translato del huchiumo in materia di cady di Castelnouo

Ova visoka zapovied carska kad vam se prida d a imate znati kako dubro vaki poklisari na svietlu portu arz poslae govorei: neki od Novoga sada jesu zli ljudi i zloinci nekolici isastavivi se zajedno tere od Gernice do T r e binja i od Trebinja do Dubrovnika dubrovakiem i turskiem tirgovcom na put ih doekujui i tu tirgovce ubijaju, blago i jprate im razgrabe, ter su se puti razbili i na dubrovaku skalu vee nita ne dohodi i tirgovci od straha dohodit ohajae se, tako kazae u ti nain da bi se Ziloincom virha dolo1. Z a t o zapiovied carski iskae i molie. Izradi toga zapoviedam da imate videti iz Novoga u ti nain zloinci reene tirgovce putem pritiskujui kako se odizgor reklo i da tirgovce biju, prate i blago razgrabei. Ako je tako, da zlo i tetu ine, da take ljudi s liepom naredbom i s nainoim da ih svakako1 uhi tite i njih krivina i zlo koje su poinili po sudu osviedoivi, poslie tega komu to budu uzeli po sudu da imate im init povratit i povrativi (i)m potem tega

100

ti zloinci ako su spol ja da ih imate u haps staviti i dat mi na znanje, ako li nisu ter ako su ki drui po sudu da imaju biti ikatigani i toziema zloincima da ne biste dali koje pomoi. Ovako da znate i ovemu biliegu carskomu da vierujete. A tergo: translato di huchiumi di Vuchichio et altro huchiumo per cady di Castelnouo. 17. 1621.,25. I. u Dubrovniku. Pismo kneza i vlastele prisvitlomu i priizvrsnomu i svakom vridnosti Bogom nadarenom gospodinu Ibrahim-pai bosanskomu o nasilju, koje je prema Dubrovanima uinio Selim Nazor od Gabele. Peat je prelomljen na dva dijela pri otvaranju pisma. 18. Bez datuma uz tekst. Pismo manastira Hilandara Dubrovniku s molbom o poklonu sveci, koju grad alje u Svetu Goru. Dolje su peati Hilandara i Sv. Pavla. Sa strane starom tintom 1635. Ista j e godina zabiljeena olovkom u gornjem uglu. Na poleini iznad adrese talijanska savremena biljeka s datumom 1648. 19. Bez datuma. Pismo nekog kaluera Svetogorca Dubrovniku s mol bom, da mu pozajmi konja, jer su mu Turci oteli i konja i novac, koji je Dubrovnik poslao manastiru. 20. 1728. 26. III. Pismo manastira Hilandara dubrovakom knezu i vlasteli, istog sadraja kao navedeno pod for. 18. Potpisao iguman P a r tenije. Gore je crni peat, na poleini prelomljeni crveni peat od voska. 21. XV. ist, .Dubrovani primaju vojvodu Petra Stepanovia Hrabrena & braom za svoje graane. Prijepis XV. v. (izd. Lj. Stojanovi, Stare srpske povelje i pisma, II, 1934, str. 201-202, br. 785.; urmin 195). ir. V. Crnogorsko-bokokotorske isprave

1. Pismo kneza KuzmanaDanilovia dubrovakom knezu Niki od 8.1. 2. Latiniki prijepis pisma kneza Kuzmana sa dodatkom od kneza Ivanka. 3. Nedatirano pismo kneza Stanka knezu Kuzmanu. 4. 1694. Pismo crnogorskog sabora kotorsikom providuru. 5. 1757. Akt vladike crnogorskog Vasilija Petrovia n a talijan. j e ziku 12. VII. & dodatkom Memoria (3 lista). 6. 1769. Prijepis ukaza princa Georgija Dolgorukova, iz Matice u Rismi. 7. 1763. I. I X . Pismo mitropolita Save Dubrovniku. 8. Pismo latinicom bez potpisa i bez adresata povodom pre piske o robiju. 9. 1770. 27. X . Pismo mitropolita Save dubrovakom knezu. 10. 1772. Pismo mitropolita'Save Dubrovniku. 11. 1767. Pismo mitropolita Save o dva uhvaena Crnogorca. 12. 1772. 5. I. Pismo mitropolita Save senatu zbog Andrije Filotia. 13. )772. 13. VI.Pismo mitr. Save dubrovakom senatu o Ivanu Luiu. 101

14. 1775. 25. VII. Pismo mitropolita Save dubrovakom senatu za po mo; uloen latiniki prijepis (4 lista). 15. 1776. 16. III. Pismo mitropolita Save dubrovakom senatu o Filotiu (uloen latiniki prijepis). 16. 1776. 25. VIII. Pismo mitropolita Save Dubrovniku o Luiu. 17. 10. VIII. Pismo serdara Damjana Kadijevia dubrovakom knezu. 18. 1777. Pismo mitropolita Save arhimandritu Nikodimu i igumanu Teodosiju. (Repr. hr. 124.). 19. 1776. 10. IX. Pismo crnogorskog gubernatora Jovana Radonia dubrovakom knezu; ima latiniki prijepis. 20. 1781. 22. IX. Talijansko pismo kardinala Bonhia Jovanu Radoniu. 21. 1782. 3. IX. Talijansko pismo kotorskog sopraintendanta Stefana. 22. 1782. 12. VI. Pismo Jovana Radonia kotorskom sopraintendantu sa talijanskim prijevodom. 23. 1782. 22. VII. Kopija talijanskog pisma Jovana Radonia. 24. 1783. 12. I. Latiniko pismo Jovana Radonia kotorskom providuru. 25. 1800. Pismo Francesca Dolci crnogorskom mitropoliti. 26. 1834. Pismo vladike Petra Petrovia narodu crnogorskome i brd skom e o otvaranju mosti ju vladike Petra. 27. 1800. Drugi primjerak istoga pisma sa talijanskim prijevodom. 28. 1853. Pismo serdara Stevana Perovia na Dervi-pasu u Grahovo (4 lista). 29. 1853. Drugo pismo serdara Stevana Perovia Dervi-pai. 30. 1806. Prijepis protokola novske opine, koji sadrava 55 zapisa od 5. I X . do 18. X. 1806., pisanih na 27 strana (3-29). N a kraju 13 praznih strana. 31. 1632. Vojvoda etko Piletin pie u Kotor o pohodu na Turke. 32. 1689. Dizdar-aga zove kneza Radula i njegove Pljeivce, da se izmire. 33. XVII. st. Sulejman-paa zove vojvodu Rada, kneza Vukaina i ostale Bjelopavlie, da idu s njim na Ugriju. 34. XVII. st. Mamut Alaj-beg zove kneza drobnikoga i druge caru u pomo pod zapovijed Mahmut-pae Begovia. 35. XVII. st. Nikola Bokan i drugi Bukoviani mole kotorskog sopraprovidura, da im pomogne povratiti od Turaka opljakane stvari. 36. XVII. st. Neki vojvoda pie sopraproviduru o nevolji nakon tur skog upada. 37. XVII. st. Pop Mraiec Nikov (?) i drugi piu Nicoletu o turskim pljakama. 38. XVII. st. Crmniani piu sovraproviduru Pieru Dou o turskom haranju, molei ga da im pomogne. 39. X V I I . st. Starjeine Gluhoga Dola mole sohvraprovidura, da im oprosti, to su pai dali etiri ovjeka. 102

40. X V I I . st. Hercegovaki sandak Ali-beg pie kotorskom providuru za neko drvo, to su ga turski podanici iz Novoga uzeli Mleanima. 41. 4.-1721. Reevii. a) 1714. X I I . Pogodba Maksima, Kosijerevca, proigumana manastira Kosijereva s Reevianima, d a im opsluuje u crkvi, a oni e njega uzdravati. b) 1721. 12. I. Oporuka M. Kosijerevca, kojom imenuje izvriteljem svojih odredaba igumana reevskog Isaiju. 42. 1762. 8. X I . Opina risanska javlja dubrovakoj republici o istra zi radi neke krade, koju su njihova djeca uinila na tetu republike. 43. 1772.-87. Oglasi o ulju, itu, porezu i trgovini u Novom. - U sve mu 67 oglasa na 21 listu (8-32). 44. 1774. 4. II. Kotor. Djan Batista Kaloba sucima i zboru patrovikom. 45. 1783. 1. IV. Zbor (patroviki?) pie (mletakom) principu o pri likama u svom kraju. 46. 1791. Glavari komunitadi grbaljske mole principa (mletakoga) za neke Grbljane, koji su tamo u zatvoru ve 26 godina. 47. 1795. Zbor patroviki potvruje, da je obitelj Markovia od starine plemenita (prijepis). 48. 1797. 27. VI. Zakljuci bokeljske skuptine o obrani zemlje. 49. 1798. 1. IV. Risan. Odluka glavara risanskih o gradnji manastira sv. Gjurgja u Banji. 50. 1774. 5. III. Potvrda glavara Ive Mandia Marku Popovu za graciju od soli (leala j e u novljansikim zapisnicima iz kraja X V I I I . vijeka: III c 10).

/ / / d 81 (Kukuljevi br. 407) Kotorski i pranjski Dopisi i irilski 1717-1805, irilicom i latinski.

listine

Papir razliitog formata u omotu 21X30,- 25 listova, od njih su prvih 8 u jednoj paginiranoj svesci, ostali - zasebne isprave i spisi. Pismo sa razliitim brojem redaka, irilica X V I I I . vijeka i latinica. Listme drugog skupa su jako nastradale od vlage, pojedine su pocijepane. Ornamentike nema. Saiveno u plavom omotu. Naslov n a omotu Kopie od latinskoga pisma 1717 odnosi se samo n a prvi spis. /

Sadraj I) f. 1~8 (str. 1-16): Konue . 17 1717. . > 1? ...: pismo iona Francesfya Budinela sekretara mletakoga o odluci senata sto se tie plae serdarima.
'i

103

str. 3: 18 . 1 7 1 7 . . ^ , : () OTTb ...: pismo sekretara Budinela povlasticama Crnogorcima (o crkvi sv. Luke u Kotoru, o osloboenju od daija za rae i t d.) i o otkupljenju od Turaka brata kneza Vojka Staniia oli Radonia za 120 cekina. str. 8: , . no : () , , ; , a ) - - ...: potvrenje prethodnih pogodaba. Prijepis sekretara Budinela od 2. marta 1717. str. 12: 1718 , / () , a , : . () ...: Pogodba Venecije s Crnogorcima o poprav ljanju sruenih crkvi na teritoriju, koji se podloio Veneciji, o plai knezovima Rijeke i Crmnike upe, o izdavanju oruja njima i dr. II) f. 9-14: Predmet zemlje Drago ja Tomia: Pismo irilsko serdara Petra elovia, guvernadura, Pietru Anzulu Manju sofra-providuru od Kotora i Arbanije i nad Novim, od 2. februara 1733 o uruenju man data Drago ju Tomiu; ' f. 10-11: 5 talijanskih akata (prijepisa) od 8. i 26. marta 1733. g. f. 12: irilski akt od 26. marta 1733. u Krivoiju o intimanju zemlje Dragoj a, sina Mitra Tomia, s potpisima nekoliko popova i knezova, f. 13-14: prazni. III) f. 15-19: Predmet o poginulom Pieru Zmaju:' f. 15: Pismo guvernadura Nika Lazarovia kapetanu Niki Miniu od 15. iseptembra 1722. iz Grabla. Odgovor kapetana Nika Minia od 28. iseptembra 1722. iz Prnja. f. 16-17: dva talijanska akta o istom, f. 18-19: prazni. IV) f. 20-21: Pismo Petra elovia, guvernadura od Risna, sofraproviduru Pietru Anelu Maio od 27. agusta o intimanju mandata 104

ragoj Tomiu i Joki Somovu (s talijanskim prijepisom) i talijanski akt od 28. X I I . o tome, da Dragoje Tomi mora isplatiti eloviu no vac iz ostavtine njegova oca. V) f. 22: Ukaz Tomaa bar ona de Bradie, general-zapovjednika austriskog od 18. februara 1798. o trgovini, brodovima, kontrabandi i t. d. (u dva stupca, talijanski i slavenski). VI) f. 23: Ukaz: 1 onto Lib er Ban od Bradi (baron d e Bradi) izraava cesarovu zahvalnost vjernomu narodu: u Kotoru 30. augusta 1804. VII) Ukaz na talijanskom i slavenskom jeziku Kesaro-Kraljevske preture od Kotora i njezine drave od 18. oktobra 1805. god., gdje po ziva stanovnitvo na uvanje mira. VIII): Kondaci prepodobnomu ocu sv. Spiridonu Trimifunskom na 12. decembra: ... (tropar) ) ... (kondak).

i / b 122 (Kukuljevi br. 414) irilski prijepis s talijanskim prijevodom povelje obitelji Perazi u Patrovikoj opini, 1804. god.
Sveska 17,8X22,3; 6 listova (12 paginiranih strana) sa po jednim praznim listom sprijeda i otraga. Prijepis iz X I X . stoljea latinicom i irilicom ( piemo ).

Str. 1.: grb obitelji Perazi s prijepisom potvrda i pomenom o peatu s dvoglavim orlom. Str. 2-6.: talijanski tekst s naslovom Traducione dal originale Di ploma idioma Slauo come in quello entro seritto. Po.: Noi Gudici (tako), Capitani, e Nobili sottoscriti ... Str. 7-8: prijepis (bez kraja) neke poslanice - ' , popravljanju crkvi u Patrovskoj opini. Str. 9-12: prijepis naprijed pomenute povelje od 25. marta 1804. god.: , , 0 - - Ero BicoKO iivrepaTopa (!) ... - 25- 1804 . ir. VI. Tursko-mletatke isprave XV1.-XV1L st.

Pojedine isprave izdao je . Ljubi, Rukoviet jugoslavenskih listina, Starine X, 1878. 1. Oko 1537. Usrem(!)-beg, basa (!) bosanski, moli mletakog duda, da izda,putni list nekom prognaniku iz ibenika (Ljubi br. 11). 105

2. 1558. afer-beg, ehaja kliskog sandaka Ferhat-bega, potvruje Fabi Canalu primitak nekih suzan ja (Ljubi br. 6). 3. 1558. Ferhat-beg, sandak kliski, hrvatski i primorski potvruje primitak suzan ja (Ljubi br. 7). 4. 1558. Sinan-vojvoda, pisar Ferhat-begov, podsjea F. Canala na poznanstvo i preporuuje mu kupnju jednog svog konja (Ljubi br. 8). 5. 1558. Ferhat-beg pie F. Canalu o nekom borozanu i o dranju reda (Ljubi br. 9). 6. 1558. Kliski dizdar pita F. Canala, moe li se beg s njim sastati i kad se moe ukrcati (Ljubi br. 10). 7. 1558. Ferhat-beg moli F. Canala, da pripremi katurgu za put nje gova neaka u Mletke (Ljubi br. 11). 8. 1558. Hlivno. Nasuf ceha ja, namjesnik Ferhat-begov, javlja F. Canalu, d a je primio darove za Ferhat-bega (Ljubi br. 12). 9. 1558. Ferhat-beg najavljuje dolazak F. Canalu za 10 dana (Lju bi br. 13). 10. 1558. afer-ibeg javlja F. Canalu, da je predao pismo Ferhatbegu {Ljubi br. 14). 11. 1558. Ferhat-beg obeava F. Canalu, da e ga preporuiti stari jima (Ljubi br. 15). 12. 1558. Hlivno. Ferhat-beg pita F. Canala, koje mjesto eli, on e pisati na portu i mlet. bailu (Ljubi br. 16). 13. 1558. Hlivno. aper-beg ali, to nije vidio F. Canala, a uo je, da odlazi u Mletke, p a ga toplo pozdravlja (Ljubi br. 17). 14. 1582. 3. II. Nagodba izmeu Dede-bega Mihalbegovia, namje snika kliskoga sandaka Mehmed-bega, i generalnog providura Dal macije Ivana Kontarinca o zajednikoj brizi za odranje mira na gra nici (Ljubi br. 18). 15. 1589. Akt o pomilovanju dvaju turskih uskoka i povratku 4 djece (Ljubi br. 19). 16. 1591-92. Sarajevo. Neki uhoda javlja o turskim pripremama protiv Splita zbog podizanja tamonje sikele (Repr. br. 143; Ljubi br. 20). 17. 1634. 13. VII. ibenik. Odluka, da Katunar ima donijeti vlasteli - u ibenik duno ito; ako ne donese, da se taj dug isplati u novcu. 18. 1639. Mehmed-aga, kapetan skradinsiki, moli ibenskog kapetana, da pusti sunja Vukasa, kmeta Ahmet-age Lubunia. 19. 1639. Hajdar-beg, sandak krki, javlja knezu-kapitanu ibenikom, da mu alje katelana i dizdara skradinskoga radi dogovora, a on odlazi pai, jer ga je zvao. 20: 1645-1647. Vezir Jbrahim-paa (Gabeljak) trai od vojvode Mar ka Serdanovia, da javi, da li se Primorje iznevjerilo Turcima i savje tuje, d a se vrati caru turskome (Ljubi br. 28). 21. 1681. (1093.) Muhamed-beg Dukatbegovi, sandak krki i bi haki, poziva ibenikoga vlastelina Divnia na neko veselje. 106

22. Prokurator Bosne Mateo Milanovi pie neimenovanoj ereniti o prilikama u Bosni. 23. Valjda iza 1671. (1082.) Muhame-aga Virlianin moli kapetana kotorskoga Danu za neke usluge, to se tie trgaine. 24. Valjda iza 1671. (1082.) M. Vrlianin kapetanu Dani Divniu o susretu s Franom Staniiem. 25. Mustafa-aga pie Miki Fakumoviu o nekom dugu iod 8 toloiri. 26. Bajraktar Mandui, Mehmed spahija Vinturi i Cafo Kosovac javljaju Nikoleti Divniu, da su na njegovu vjeru pustili Veleglavca i djecu. 27. Mehmed-aga Smailagi zadaje vjeru vojvodi Jliji Tomiu i dru gima, da ih ne e napadati, ali da se postave strae na obadvije strane (Ljubi br. 27). 11 d 106 (Kukuljevi 315). ibenski zbornik turskih, mletakih i hrvat skih listina iz XV.XVII. v. lurcicorum ac Bosnens. passarum, capet. ac Dalm. districtuum, Litterae missiles. Lit.: Conev, br. 149, str. 45, s pogrenom signaturom.
Papir 21,5X31,5 cm; na 23 lista,-15 zasebnih raznovremenih akata vezanih u za jedniki omot od plavog papira. T i su akti ve i prije bili uvezani u neku veu zbirku, jer imaju u desnom gornjem kutu staru folijaciju. N a prvom listu stoji 263, sito j e precrtano, pa iznad toga napisano 133; od 7. folija ide [stara folijacija, od broja 235, preko kojeg je napisano 68; od f. 11 opet prelazi na stari broj 131 i t. d. Akt f. 21 razderan j e : prednji list n a pola, a iz drugog j e isjeen srednji dio. Pismo s razliitim brojem redaka, hrvatskim i talijanskim jezikom - latinica i i rilski brzopis sa utjecajem bosanice.

Sadraj 1. f. 1: hrvatski prijevod latinicom. 1500 na po miseca muharema. Sultan na intervenciju Mleana zapovijeda bosanskom begler-begu (sic!) da u interesu dobra mira odustane od gradnje novih utvrenja na tursko-mletakoj granici. 2. f. 2r: bosanicom. 1531. Prijedlog bosanskog sandak-bega Husrev-bega Porti, da potvrdi sporazum skradinskog kadije i ibenskog kapetana o meama. 3. f. 2v: bosanicom. 1531. - na poli miseca zemakel (sic!) 938 Porta odobrava predloeni spoirazum o meama kod ibenika. 4. f. 3 i 6: talijanski prijevod turskog akta, 1549. 29. III. (956). Porta na protest Mleana opominje kliskog sandaka i livanjskog kadiju, da e e remete granice oko Trogira i ibenika utvrene 938 (1531. g.) za vrijeme Husrev-bega, te da vrate uzete posjede. 5. f. 4 i 5: talijanski prijepis. Izvadak iz knjige starih konstitucija ibenske biskupije i kaptola, u kome se nalazi popis sela s, brojem nji hovih stanovnika n a podruju ibenika. 6. f. 7 i 10: bosanicom. 1546. (jula 953. g.) Mletako-turski ugovor o meama kod Velina. 107

7. f. 8 i 9: bosanski original sa 5 turskih peata, talijanski prijevod i biljeke kapetanije od 5. IX. 1639. Skradinske age piu ibenskom ka petanu, da mletaki podanici zasada ne dolaze trgovati na njihovu podruju bez posebnog doputenja, kako im se ne bi kakvo zlo dogodilo. Pismo se prima na znanje. 8. f. 11: bosanica. 1533. (u poetku miseca rebihelahira (!) godia devetsat i oetardeset) Petrovopolje. Husrev-begovo pismo ibenskom providuru, kojim jami, da e povraena sela ostati stalno u mletakim rukama. 9. f. 12: talijanski prijevod. 1556. 14. VIII. Pismo sultana Sulejmana mletakom dudu Lorencu Priuli, kojim /lja, da je naredio kliskom sandaku Ferhat-begu, da iz 30 sela, koja pripadaju ibeniku, preseli Vlahe na drugo pogodnije mjesto. 10. f. 13 i 16: talijanski prijevod. 1576. 27. VIII. ibenik. Opis gra nica izmeu turskog i ibenskog podruja s obje strane utvrenih. N a f. 16 hrvatski prijevod. 11. f. 14 i 15: talijanski. Mletake upute Antoniju Pisani, general nom providuru Dalmacije s obzirom na granice izmeu turskog i ibensko-mletakog podruja. 12. f. 17 i 18: talijanski prijevod. 1574. (981). Pismo kliskog kadije Hadi-Mehmea mletakoj republici u pitanju granica. 13. f. 19: hrvatski tekst: a) Prijepis sa f. 16; b) 1576. (poetkom mje seca giumazil evel 984) Ferhat, sandak bosanski i Mustafa, sandak kliski javljaju nepoznatom adresatu, da su po sultanovoj zapovijedi izvrili novo razgranienje u kotaru ibenskom izmeu turskih i mle takih sela i fortica. 14. f. 20 i 21: bosanica. 1434. 23. V. Prijepis akta Ivana Getinjskog i kliskog kneza i Od Dalmacie kralestva i Harvacke zemle parvog bana o sporazumu s opinom grada ibenika u pitanju mea. 15. f. 22: hrvatski latinicom. 1725. 1. VII. Obrovac. Kopija presude dobrih ljudi u sporu imuna Jovanovia iz Novigrada i Vuia Orlia iz Korenice. I b 131 (Kukuljevi br. 426) Pisma dom Mati ja Slaoj evia i serdara Jove indika 1741.-1742. god.

Lit.: Arkiv V, br. 38, str. 169. Repr. br. 159. etiri8 zasebna pisma saivena koncem. Papir razliitog formata. Bila su saivena zajedno s Ljetopisom znamenitih dogadjajah M. Martia (tako je i u Kukuljevievu popisu, Arkiv V). Kako navedena pisma ne stoje ni u kakvoj vezi sa spomenutim spi som, to sam Martiev spis izdvojio pod zaseban broj I d 179.

1. 1741. god., 3. maja. Dom Matij Sladojevi, kapelan od ciste od Bra jaka arabae tipa Ronice ini viru Alviru Maticu Mikoviu i Jantoni etki, da im se dade ita, koliko im treba, budi su siguri. Adresa: Na viteke ruke An . . ij Traliu na Makarsko. 108

2. God. 1842. 18. maja. N a Kamenu mostu. Serdar Jovo indikovi pie Anti Ivanieviu u Makarsku, komu i koliko treba dati ita (nave deno je 11 lica). 3. God. 1741. 4. maja. N a Kamenu mostu. Serdar Jovo indik pie Anti Ivanieviu u Makarsku, komu i koliko treba dati ita (navedene su 4 osobe). 4. God. 1741. 4. maja. Serdar Jovo indik pie Anti Ivanieviu u Makarsku o izdavanju ita etvorici ljudi. 5. U istu zbirku bila je umetnuta ceduljica pod naslovom: Izhodni dnevi moji martvih datumi smrti 21 roaka s godinama izmeu 1751. d 1784. Zasada je ceduljica ostavljena u gornjoj zbirci.

I c 53 (Kukuljevi iz kneevine

br. 578) Hrvatske i latinske listine poljike od 1334.-1672. god.

Lit.: Ankiv V. br. 34, str. 169. Papir 21,2X29,2; 128 listova (133 folijirana bez 89.-90. i 95.-97.). Pismo s razliitim brojem redaka, latinicom i bosanicom. Bez ornamentike. Saiveno u plavom omotu.. Sadraj: 56 spisa (od toga 51 kopija ili talijanski prijevodi, te 5 originala), koji sadravaju dokumente o odnosima Poljike kneije s Mletakom republikom i nadvojvodom Ferdinandom (kasnijim carem Ferdinandom II. - f. 7), pa isprave i biljeke o zemlji nim sporovima u Poljicama, ponajvie o sporu izmeu sela Sitno i Srinjine. U ko deksu se osim toga nalazi kratki izvadak iz knjige Giovanni Sagredo Memorie istoriche de Monarchi Ottomani (V. izd., Venezia, 1697) - f. 89-91. Dokumenti su izdani u vrijeme od 1444.-1771. od mletakih dudeva (Franceso Foscari, Andrea Gritti, Aloysius Mocenico, Francisco Contareno), splitskih komea (Niccolo Berlini), mletakih providura za Dalmaciju (Girolamo Cornaro, Suffmo a Ripa, Giustin da Riva, Antonio Renier, Domenico Condultner, Giacomo da Riva), i poljikm knezova. (Marko Bari zvani Novakovi, Andrija Bari zvani Geroni, Franjo Pavi). Pored pojedinih latinskih i talijanskih akata postoji slavenski prijevod ili biljeke bosanicom. Akti pisani bosanicom ( piemo ):

1) f. 2: od , () . () ^ (1440), a (1695) . i . - izvod iz poetka Poljikog statuta o izboru kneza i sudaca. Potpisao Anton Marti, vojvoda i Frane Pavi, knez. 2) f. 83: 12. VIII. 1774. Knez Frano Pavi o nasiljima u Vilaru. 3) f. 86: 14. III. 1774. Pogodba kmeu kneza Nikole Barbaria i kneza J u r e Lolia. 4) f. 87: 16. IV. 1774. Petar Loli tui Antona Barbaria. 109

5) f. 95: 12. IX. 1775. Knez Frane Pavi nareuje knezu Juri N o vakoviu, da Srinjani vrate Sitnjanima ono, to su odnijeli iz njihova vinograda.. 6) f. 99: tuba na Nikolu Barbaria i njegove sinove zbog nasilja. 7) f. 111: 22. X I . 1771. Providur Jakov Riva nareuje Franu Pa viu, da pozove knezove na sasluanje. 8) f. 58: 10. X I I . 1771. Naredba kneza Pavia Srinjanima. 9) f. 59: 15. X I I . 1771. Knez Fr. Pavi zabranjuje Novakoviima da obrauju zemlju gospode bosanske i da na njoj sade. 10) f. 111 v: spisak teaka s raunom svote od 2.900.-. 11) f. 112: 4. X I . 1771. Frane Pavi o parnici izmeu gospode bo sanske i gospode ugarske zbog zemlje u Vilaru. S peatom. 12) f. 113: 23. X. 1771. Odluka skupnog zbora s potpisima 8 knezova vlastele bosanske. 13) f. 115: 14. X. 1771. Knez Frane Pavi zabranjuje Juri Mianoviu i, drugima da kopaju zemlju u Nuglu. 14) f. 114: 14. X. 1771. Mandat Frane Pavia knezu Juri Sinoviu. 15) f. 117: 1. V. 1771. u Zadru. Mletaki nalog knezu Franu Paviu, da Petar Kati zvani Tatar sa braom plate Nikoli Mijanoviu 37 libar i 6 gazet. x 16) f. 119: 18. X I . 1771. 90-godinji knez Ivan Kapetani svjedoi, da je po rijeima njegova pokojnog oca sporni komad zemlje pripadao selu arnovnici. 17) f. 120: 7. III. 1771. Providur Dominik Kondulmer pie Franu Paviu, da pozove na sasluanje u segretariju Katie. 18) f. 121: 27. VI. 1770. Dominik Kondulmer pie kn. Paviu, da Katii ne prave smetnje Mijanoviima pod pen om od 100 dukata. Ispod toga biljeka od 9. I X . 1770. 19) f. 122: 15. IV. 1770. Knez Ivan Jeroni potvruje Mijanoviima pravo na zemlju prema pismu od 1695. god. 20) f. 123: 5. VIII. 1776. Knez Frane Pavi procjenjuje tetu vino grada sv. Klimenta. 21) f. 124: 18. VII. 1776. u Zadru. Anton Renier providur nareuje knezu Paviiu, da seljani od Srinjina plate tetu od libara 3.268. soldi 5 za kode u vinogradu sv. Klimenta. 22) f. 125: 8. VII. 1766. u Zadru. Anton Renier nareuje kn. Fr. Paviu, da se procijeni teta uinjena na zemlji sv. Klimenta u Sitnom i da krivci nadoknade tetu. Dolje biljeka kneza F. Pavia. 23) f. 126: 6. VI. 1766. Anton Renier pie Franu Paviu o potvrenju stare odluke o meama izmeu sela Sitna i Srinjina. Biljeka F. * Pavia. 24) f. 127: 6. VI. 1766. u Zadru. Anton Renier pie Franu Paviu, da Sitnani ne ine tetu Srinjanima pod penom od 100 dukata. Ispod toga biljeka kneza F. Pavia.
110

Hl d 6 (Kukuljevi br. 466). Ponzoni Sforza, Arci-Episcopus Splitski. Naredbe za poljiko i radobiljsko sveenstvo iz 1617-1622. g.
Papir razliitog formata, uvezan u svesku 21X31 cm; 71 list - zasebni akti pisani latinicom i bosanicom, hrvatskim jezikom. Naslovni list: Broj 466. M a n d a t a Gamerae archiepiscopalis Spalatensis ad Poglijanos et Radobiglianos sub Archi-Episcopus Sforza Ponzono a. 1617-1622. fol. 1: Plan poljike upe s talijanskim biljekama na f. 2. fol. 3-58: a) 43 naloga sveenstvu - fol. 5, 8, 11, 12, 16, 17, 19-21, 23-26, 29, 34, 36, 38, 40, 41v, 43-46, 48v, 49, 50v, 51, 52, 53v, 54, 55, 57.; b) 2 predstavke - fol. 6 i 10; c) 1 presuda - fol. 3 1 ; d) 15 biljeaka - fol. 47, 48, 50, 52, 54, 57, 58.

Isprave pisane irilicom: 1) fol. 4: 1617. 18. II. Siplit. Splitski arhibiskup forca Poncon nareuje dom Ivanu Ligutiu, kuratu od Selic, Srinjina i Svrici, pod penom uzdranja od mise, da odmah plati ostatak duga splitskom trgovcu Pieru Polenu. 2) fol. 22: 1618. 30. I. Split. Arhibiskupov delegat poziva dom Nikulu Sinovia, dom Jurja Carevia i dom Matiju Dragojevia, da se pod penom uzdranja od mise jave njemu u roku od 3 dana, odnosno da se nagode s Nikulom Sudiem zbog duga. 3) fol. 27: 1818. 31. III. Split. Sforea Poncon arhibiskup splitski i nada solinski, Dalmacie i sfe Harvaske zemlje stariina nareuje dom Pavi Novakoviu i ostalim kapelanima, da daju viru Eleni Antonovi o njezinu imanju, koje je naslijedila od roditelja. - N a poleini vira dom Pava Novakovia. Fol. 58-71 su prazni.

./. c 52 {Kukuljevi br. 577) Zapisnik kneevine poljike i hrvatski irilskimi pismeni 1772.-1774.

latinski

Lit.: Arkiv V, str. 169, br. 35. Papir 20,2X28,3; 110 listova (109 folijiranih s preskoenim 85 bis). Pismo s razliitim brojem redaka, raznim rukama. Bez ornamentike. Saiveno u plavom omotu. Sadraj 1) f. 1: talijanski prijevod isprave Omer-pae bosanskog, tefterdara Muslipaia kliskog kadije ,o zemljama u P o l j i c a m a (Sitno) i dr. 2) f. 4: Kopija naloga Vincenza Vendramina, mletakog providura, izdanog u Splitu 16. VIII. 1710. Kopija naloga P e t r a Baria, poljikog kneza od 3. X I . 1711, 3) Ostali spisi, 62 n a broju (sve kopije, veinom ovjerovljene od splitskih notara i prijevodi osim 4 originala: 2 originala od Giacoma da Riva, mletakog providura na f. 20 i 27, j e d a n nalog Francesca Pasqualigo, splitskog komea - f. 34, i original lijenikog osvjedoenja Klaudija Nikolia - f. 44). Dokumenti se odnose na postupak u sporu poljikih sela Srinjine (Novakovi, M u sic) - miserabili i Sitno (Mijanovi) - opulenti oko nekih zemljita i meusobnih naselja. Izdani su od poljikog kneza Franje Pavia, splitskog komea, mletakih providura (Dominico Condultner, Giacomo da Riva) te prizivnog suda u Veneciji, kod kojih se postupak vodio.

111

Akti pisani bosanicom: Biljeke na talijanskim aktima: f. 16v-7. VI. 1772.; f. 17 - knez Pavi n a skupnom zboru 3. V. 1772.; 18v - knez Frane Pavi od 17. V. 1772. o ufoistvu Mati je Ugrinovia; f. 20v - 18. V. 1772. od providura Giacoma Rive knezu Franji Paviu; f. 23v - 11. VI. 1772. u Mlecima od civilnog upravitelja Splita Vienca Mitruci o parnici Juriia Mijatovia i kneza Katia; f. 37v - knez Frane Pavii od 28. X . 1773.; f. 38v knez Pavi istog datuma. f. 43: 8. V. 1774. knez Frane Pavi s vojvodom i ostalim glavarima svjedoe knezu Matiji Juriiu, da dva popa Mati ja Rakuli i tipan Beci koja nisu vlastela ugarska, niti su bosanska ine mnoge smutnje pri uzvienom Pieru Moranu. Poljiki peat, sa sv. Jurjem. f. 46 bis: 1776. 18. VIII. Sitanski kurat Mijanovi javlja o teti po injenoj u vinogradima. f. 76: odluka kneza Frane Pavia od 12. VIII. 1774. o tome, da svaka setencija u ovoj provinciji mora! biti potpisana od kanilira. f. 79: 10. VI. 1774. Anton Cirojna glavar od koneja od etardeset plemenitih osoba poaiva svih osam knezova knezu i vojvodi na 26. V I . 1774. f. 84: 28. III. 1774. Lunardo Angaran glavar od istog koneja presvijetlom knezu i vojvodi od Splita, o ubiranju pene. f. 85: 11. III. 1774. u Mlecima Lunardo Angaran trai od kneza J u r e Mijanovia, da javi imena starih kua pod penom od 500 dukata. f. 87: 21. X. 1773. Ivan Frane Pakvaligo knez pie knezu Juri Mijanoviu o istoj stvari. Crveni votani peat. f. 88: 21. X. 1773. drugi akt o istom predmetu s peatom. f. 90: 25. VIII. 1773. kneev kanilir od Splita javlja, da se knez J u r a Mijanovi ne presluava u kaneliriji, jer nije vie knez od Sitna. N a istom aktu potvrda kneza Frane Pavia od 29. VIII. f. 91: 25. VIII. 1773. u Splitu. Knez vojvoda Ivan Frane Pakvaligo o aferi kneza Jure Mijanovia. Crveni peat. f. 94: 28. VII. 1773. Marko Zorzi glavar od koneja od etardest o apelaciji u pitanju kneza Jure Novakovia i kneza Jure Mijanovia. f. 97: Jakov Riva providur general u Zadru, 12. V. 1773. nareuje Nikoli Barbariu, da prestane initi smetnje pod penom od 100 dukata. Biljeka od 18. VI. 1773. i . 98: 13. X I . 1772. Vicko Miduci, kojitur civilni od Splita pie o molbi kneza Mati je Mijanovia iz Sitna, da poalje kopije dokumenata velikom knezu. f. 100: 23. IX. 1772. na skupnom zboru u Poljici osuda Nikole Mu ica n a smrt za ubijstvo Mati je Ugrinovia. Potpisi kneza Frane Pavioia i vojvode Antuna Martia. f. 101: 11. VI. 1772. Biljeke kneza Pavia. f. 102: 3. VI. 1772. Knez Frane Pavi biljei izjavu J u r e Mijanovia o krivom iskazu. 112

{. 103: 10. V. 1773. Knez Frane Pavi, vojvoda Anton Martie i svi glavari provincije Poljica svjedoe, da poto su se sami podloili prin cipu i dobili potvrdu starih kraljevskih privilegija i svojih obiaja, biraju se knez vojvoda i 6 sudaca od 8 sela - Sitno, Donji Dolac, Gor nji Dolac, Kotane, Zvean, ila, Gate i Dubrava - koja ime provin ciju. U tome ne uestvuje selo Srmin (!) koje nije od starine poljiko, te nema dila u mir i ju koja se dili med ju samo 8 seli, ve kao kmeti od trpeze arcibiskupa Splita plaaju mu godinji livel za zemlju, koju uivaju. Poljiki peat. f. 105: 18. V. 1772. u Zadru. Providur akov Riva osuuje samo voljno kanjavanje zloina i nareuje, da se vrati imovina Pavla Mu ica, koju su mu seljani raznijeli pri plijenjen ju kue Nikole Muica, osuenog za ubijstvo. f. 106: 3. VI. 1772. u Mlecima. Juraj Piani glavar od koleja od dvanaest pie knezu vojvodi od Splita u povodu apelacije u parnici Jure Mijanovia s ortacima. f. 108: 10. III. 1772. - 17. V. 1772. Zapisnik procesa u povodu ubijstva Mati je Ugrinovia sastavljen od kanilira Mije ulevia.

II cl 81 (Kukuljevi br. 277) Kozma Stepan arcibiskup, Splitske vizite u Morlakiji, 1682. (Splitske vizitacije XVI, - XVII. vijeka, medu kojima su vizite poljickog vikari ja Ivana Marasovia 1682. god.)
Papir 21X31, pri kraju 20,5X30,3; 31 list. U jednu svesku uvezano je 5 razliitih spisa iz raznog vremena, koji su prvobitno stajali pod razliitim brojevima: na. omotu rukom Kukuljevievom stoji 275, 276, 277. Sprijeda i straga po 1 prazan list.

1) f. 1-10: Vizitacija splitskih crkava i njihovih beneficija od 7, jula do 11. augusta 1378. god. Zabiljeke vode vicekancelar Hieronknus ab Aqua i kancelar Alexander Marulus. Latinski original. 2) f. 12-15: Istraga Mngr. Mancinija, generalnog vikara splitskog, o neurednom vrenju sakristanske slube kanonika Victura Vitileo, od 1. V I I - 3 . VII. 1595. god. 3) f. 17-22: Ispitivanje kanonika i sveenika splitskih 16. XI. 1596,21. Vili. 1605. u vezi s incidentom, koji se dogodio, kad je kanonik Urmaneo pokuao sprijeiti gener. vikara Mancinija u itanju naloga apost. nuncija u Veneciji, kojim se zabranjuje sveenicima ove bisku pije, da podravaju veze/sa latrocinii degli Uschochi. Kopija na tali janskom jeziku. . 4) f. 23: Kopija izjave Andrije Bonfio, generalnog vikara hvarske biskupije, dana 4. nov. 1605. u Starom gradu (Cittavecchia), ovjerov ljena od notara Joh. de Dominis u predmetu Vincenca Pladinija, gen. vikara splitskog.
8 STARINE

113

5) f. 2631: Vizite poljickog vikara Ivana Maraisovia 1682. god. Na prednjoj strani je naslov Visita di monsignor Arcivescovo Cosmi nelli lnoghi della Morlachia (Distr. Poglizza) anni 1682. Poljika irilica X V I I . vijeka ( piemo ). _^ f. 27: . . ( = 1682. .). ^ -- ^ -. . ... . ' ... . ^ ... . ... . ^ ,. ... . ... . , ... . . ... . ... . . ... - , . . ... ' . ' ... . , ... . ' - ... . . ... '. ^ ... . ... . ... A - -fea . A - , () ^ . ^ ^ - , - ... (zakljune naredbe svim crkvama u vezi s rezultatom pregleda). f. 31: . . (== 1682.) a . . (25.) ^ - ^. . U spis je umetnuta cedulja: kratki zapisnik: . . (1682.) . - , , ^0 ^ . ... Dolje je talijanska biljeka o istom predmetu. 114

ir. III. Poljike A. Stara zbirka

isprave

1) 1615. 10. V. Do(m) Mikula Bai javlja biskupu o pravdi uinjenoj meu sei jacima. 2) 1617. 8. VI. Dom Baria Bai, vikar biskupov u Poljicima, pie o nekoj svai medu enama. 3) 1618. 7. IV. Dom Juraj Perii javlja biskupu o nekim prebje zima s Dunava k bogatom Turinu. 4) 1625. 25.. I. Split. Ivan Tomko Marnavi, po nalogu zadarskog nadbiskupa Otaviana Garzadora, vizitatora cijele Dalmacije, nareuje popu Pavlu Novakoviu, svoj taru tugarskomu, da ima protjerati iz crkve sv. Katarine Sekulu zvanog Remeta. 5) 1630. 16. VI. Dom Pavao Novakovi pie Ivi Macaroliu o n e kom djetetu. 6) 1632. 10. X . Pop do{m) Mati ja Vukuevi moli nadbiskupa, da sudi ubojici nekog ovjeka. 7) 1633. 25. X I . Pop tipan Kujavi i pop Mihovio Gojakovi piu Ivi Macaroliu o mjesenim sastancima sveenstva po biskupovoj na redbi. 8) 1634. 18. III. Vikar Mihovio Gojakovi pie biskupskom tajniku Ivi (Macaroliu) u Split, da je do(m) Mikula Bai poten ovjek i da su lane sve optube protiv njega. 9) 1635. Mihovio Gojakovi I. Macaroliu o svai meu svee nicima. 10) 1635. Knez Juraj Pavi pie Ivi Macaroliu o istome. 11) 1637. 15. IX. Fra Franesko Deskovi izdaje potvrdu dom Ifo(!) Juriiu. 12) 1638. 4. III. Dom Pava Novakovi moli Valerija Macarolia, da mu poalje mandat za naplatu nekih zadubina. 13) 1638. 16. X I I . Do(m) Mikula Bai kapelan od Dubrave potvr uje akamu Ivanu Baiu, da vri dunost u crkvi. 14) 1639. 3. II. Mihovio Gojakovi pie Dom Juri Dragiiu vikaru splitskom o nekim svaama meu pukom. 15) 1639. 10. IV. Pop Matej Vukievi tui se arcibiskupu splitskom na svoje neprijatelje. 16) 1640. 21. I. Opina poljika utvruje, da su Grgur i Jaka Radoevi trgovci iz Biograda, a ne sa Cetine, kako oni tvrde. 17) 1641. 23. IV. Dom Petar Grgutovi alje vikaru splitskom dom Frani Oriloviu popis redovnika i aka U poljikoj upi. 18) 1641. 4. X I . Dom Matija Radii, kapelan Jesenica, potvruje, da je Mare, sada kranka, a nekada Jupka, potena ena, te je sva kom preporuuje. 19) 1642. 25. X I . Split. Splitski nadbiskup Leonardo' Bomdumer na reuje tipanu i Bartulu Baratinoviima, da za 8 dana imaju platiti 115

zaostale dohotke bratovtini Duha iz Splita, a s tim je sporazuman i neki Ahmetaga. 20) 1643. 20. II. Do(m) Matije Maraikovi, kapelan od Kruga, potvr uje, da nema zapreka za udaju Mandarine Kadiji. 21) 1658. 21. IX. Dom Ivan Kovilahovi javlja po zapovijedi bisku povoj, da se u Svetom Luci moe misa drati. 22) 1669. 9. V. Pop Petar Kovai pie nadbiskupovu tajniku Ivi Radoviu, da je poslao nadbiskupu enu Nikole Galica, Katu zbog nje zinih veza s nekim arobnikom. 23) 1669. 21. V. Split. Nadbiskupov tajnik I. Radovi poziva pri morske redovnike, da obavijeste Matiju Bofitkovia, da doe biskupu. - Biljeka pri dnu, da je Mati ja obavijeten 25. V. 24) 1669. 13. V. Split. Nadbiskup splitski nareuje don Marku Ivan icu iz Kota jne, da vrati libar ritual don Jurju Paskaloviu. 25) 1670. 10. I. Split. Nadbiskup splitski Bonifaci Alban nareuje don Marku Vukoviu, da donese est libra desetine za prole dvije godine. 26) 1671. 13. III. Pop Pave Peranovi, vikar, preporuuje akona Petra Pilipovia crkvenim vlastima. 27) 1680. 6. X I . Split. Popis stvari Kate Trlanovi, koje je dala u dotu svojoj keri Jeli. - Ima i talijanski prijevod popisa. 28) 1693. Split. Podjela imanja, izmeu Marka Glavaevia i Kate Oasi. 29) XVII. <st. Don Petar Mudalo opominje don Marka Bedova, da se odrekne zabluda, u koje je zapao, kako ne bi izazvao anatemu. 30) 1760. 10. VIII. Krsni list Piera Tripa, sina Josefa Franevia i ene mu Kate. 31) 1800. 15. I. Jesenka. Don Filip Nazor moli od nadbiskupa split skog enidbenu dispenzu za neke upljane. 32) 1802..10. X I . Sitno. Don Andrija Radi moli neko enidbeno doputenje. 33) 1803. 19. IV. Dom Ivan Marasovi biljei .tubu dom Jure Baia na akana Jurja Pavia zbog tete. 34) 1805. 25. I. Jesenica. Don Filip Nazor moli neku enidbenu di spenzu. 35) 1805. 20. X I I . Dom Nikola Muini trai enidbenu dispenzu za neke upljane. 36) 1807. .17. I. Kuii. Don tipan Juri pie splitskom kanoniku Jurju Kojiu o komplikacijama zbog neke enidbe. 37) 1814. 23. IV. Mataja Kruievi, knez poljiki, sa sucima potvr uje, da su Grgurevii plemenita roda. 38) 15. IX. bez godine. Don Pero Stojdrai potvruje, da je tipan Perii roen u zakonitom braku. Potvrdu ovjerio d(on) Petar Ivani sevic, vikar poljiki. 39) Nedatirano. Naredbe, to se tie redovnika, koje se imaju pro itati u upi. 116

40) Nedatirano. Knez Juraj Likulin, prokurator crkveni, tui se vikaru poljikom na nekog don Petra. 41) 19. VII. 1593. Split. Areibiskupat splitski: arhipop i kanonik Ivan Livakovi proklinje brau Jurjevie iz Poljica. 42) 1612. 28. V I I I . Dom Dominig Midoljevi notar, po zapovijedi nadbiskupa splitskog, nareuje dom Mikuli Baiu, d a dom Ivan Ugrinovi iskupi zaloeni kri i kale pod penom. 43) 1612. 6. IX. U odgovor na tubu ernia zapovijed dom imunu Petanoviu, da zaloeni kri i kale budu otkupljeni za 8 dana. 44) 1613. 2. II. Dom Baria Bai, vikarij poljiki i radobiljski, alje arcibiskupu akija Gopelia, koji je otiao zbog napasti i skandala od strane dom Bobetia. 45) 1613. 3. II. Dom Baria Bai dostavlja dom Dominigu Midoleviu u Split tubu na dom Nikolu Bobetia iz Zveana, koji je optu enike psovao i izagnao, psujui i riui kao 2 medvjeda. 46) 1613. 14. II. Dom Baria Bai pie arcibiskupu o jednom sluaju braka u etvrtom koljenu. 47) 1613. 16. II. Dom Baria Bai javlja arcibiskupu, da e podni jeti ostavku, ako ostane dom Nikola Bobeti, jer ne moe podnijeti nje govu silovitost. , ' 48) 1613. 26. IX.- Sirota Luci ja moli arcibiskupa, da je oslobodi od odluenja, koje je na nju stavio dom Dura Iliji zbog linih razloga. 49) 1613. Dom Baria Bai i don Ivan Kovai s dom Ivanom Ligutiem tue Nikolu Bobetia, da e taj dozvati protiv njih nevirne Turke, da ih pogube. 50) 1614. 9. IV. Dom Vincenc de Francii, vikarij splitski, nareuje dom Pavlu Novakoviu i dom Buri Braiu, da Tadija Sipovi isplati dug Luci ju, bratu pok. dom Petra Marelia. 51) 1614. 11. IX. Dom Baria Bai preporuuje arcibiskupu Bariu Lekia za posveenje za aikna. 52) 1615. 23. VIII. Marko Anton de Domini, aroibiskup splitski, nareuje trojici sveenika, da izvre testamenat pok. dom Jurja uvania. 53) 16.15. 27. X I . Rinaldo Rinaldovi, kanonik i vikar splitski, nare uje dom Ivanu Ugrinoviu, kapelanu na Dubravi, da dom Ivan Ko vai vrati batinu Luki Ivanicu. 54) 1616. 2. II. Dom Jura Carevin tui arcibiskupa Nikolu Bobetia i njegova brata zbog zlostavljanja. 55) 1616. 6. VI. Knez poljiki Tadija Sui moli dom Lenarda Le~ naovia, vikara splitskog, da digne tubu protiv dom Ivana Kovaia. 56) 1616. 22. V I I I . Rinaldo Rinaldovi, vikar splitski, nareuje dom Mariji Marasoviu, da izgna iz crkve Burija Veronia. 57) Nedatirana biljeka o tome, da Juraj Eromi hoe prodati drva. 58) 1618. 10. III. Arcibiskup Sforca Poncun nareuje dom Mikuli Buricu, kuratu od Omia, i dom Ivanu Sinovliu, kapelanu od Dubrave,, da Grgur uvani preda zemlju pok. dom Burija, koju uiva. 117

59) 1618. 10. X I . Aribiskup Sforca Poncun nareuje dom Ivanu Mikuliu, da dom Grgur Brai plati dug Buri Uziniu. 60) 1619. 30, IX. Aribiskup Sforza nareuje dom Pavlu Novakoviu, d a Katarina Kurii plati sukno opatici iz samostana sv. Marije. 61) 1620. 29. VI. Aribiskup forca Poncon javlja dom tipanu Kujaviu, da doe na presluanje. ' 62) 1620. 29. VI. Nalog arcibiskupa force Poncona popu dom Matiji Uvkoviu. , 63) 1620. 6. VII. Sforza, aribiskup spliski, nareuje dom Lui Bajeviu, da u toku tri nedelje u crkvi zaprijeti prokletstvom svakome, tko bi neto ukrao iz njegova vinograda. 64) 1621. iO. I. Dom imun Perojevi, kurat od Kastila, potvruje, da nema zapreka za matrimonij Grubate Parvinovia i Luci je Litojevi. 65) 1621. 12. II. Aribiskup Sforza nareuje dom Andriji Burkoviu, da zapovjedi dunicima Ivana Deskovia, da njemu i njegovoj brai vrate dug. 66) 1621. 19. V. Bonifacij Alban, aribiskup splitski, poziva Ivana Boia, da izjavi, to misli u povodu tube njegove ene Mare o nepri likama u branom ivotu. 67,) 1624. Dom Mihovil Golakovi izdaje potvrdu tipanu Grgureviu o njegovu stupanju u kler. 68) 1634. 8. III. Jerolim Radia, arciakan arcibiskupa -splitskoga, nareuje popu dom Matiji Hajlinoviu, da saopi dom Petru Grgatoviu obustavu od mise. (Repr. br. 146). 69) 1652. 2. II. Dom Petar Mihanovi pie splitskom vikari ju gene ralu dom Hvrani Oriloviu u povodu krivice Petra Prskoevia. 70) 1652. 2. II. Istom generalu vikanju piu svi Sitnani. (Repr. br. 147). 71) 1669. 22. XI, Nalog arcibiskupa splitskog dom Matiji Barbariu, da se j,avi na sasluanje. 72) 1790. 9. X. (?) Ivana Sii, knez velikopoljiki, s vojvodom i ostalim glavarima banka poljikoga potvruje Juri Kruiu ili Kruieviu, kapetanu od porta u gradu Karlobagu, njegovo junatvo, kao i junatvo Petra Kruia guvernadura ili komandanta fortece kliske. 73) XVII. st. Biljeka o tri ene, koje treba izuminati. 74) XVII. st. Biljeka o ubojicama nekog Kotoranina, a druga o po vratnicima, koji su se bili iselili. 75) 1506. 14. III. Zapis poljikog kanilira Barte Fluria o prodaji neke zemlje (na pergameni). ' B) Osam pisama poljikih sveenika iz Ostrvice s kraja XVIII. ~ po, XIX, vijeka
Ovih osam zasebnih pisama bilo je uloeno u poljiki rukopis Don Mikola Bobeti. Sveti Rozarije i mirakuli ke je uinila bi. d. Marija (sign. Ill a 35). Kako ta pisma ne stoje ni u kakvoj vezi s pomenutim rukopisom (osim toga, to su se nalazila na istom mjestu u crkvi sv. Nikole u OstrviciV stavljena su meu poljike akte.

118

1) Biljeke - rauni: iz 1783. god.: Na 1783. Da Tadija imu Baiu iz ovce libre 3, a da vrnui (?) libre 2. i t. d. 2) 24. juna 1818.: Gospodinu Comessu od okolissi Pogliche. Ovi uclopjeni razglas u komu se uzdarxu naini s kojimi mogu Dalmatlni prichi u Turskoj zemgli za radgniu i vana dobiti, biti chie od Pavroca u svakomu selu po kojim vicbietega poslati proglassen, kako je u g. e ce uzdarxi Dachiete mi odgovor od primjenja i ispugnienja od Podestavie omische na 24. Giugna 1818. Ispod toga sasvim drugom rukom i tintom koncept pisma-molbe ne kog sveenika (bez potpisa) uime njegova vikari ja, da zbog bolesti prsa ne moe ostati na parohiji, kamo je poslan, te moli, da bude vraen u svoju staru parohiju. 3) 30. agusta 1819. U Splitu. Petar, sekretar kapetanov, pie don Petru Kordunu, parohu od Ostrvice po zapovijedi kapetana od Cekule, da navisti tomu vaemu puku, da jemaju palati ito gospodina Velice Dijana s Makarske, a to .koji nisu palatili u terimen dana 10 i jako ne palate do toga virimena, poslau soladate i dignuu to se kodi nae u negovoj kui, a vi vi kada naviste puku, uiniete viru pod peat crikovni. 4) 27. agusta 1825. Don Ante Marcesa iz sela Gornjeg pie don Marku Kruieviu o nekom Luiu, koji izmae iv a prikai druge, o novanim raunima i o nekoj gospodi. 5) 29. septembra 1826. Sveenik tipan Gojsali u Kostalni pie vi kari ju, da poniti odluku o njegovu premjetaju na parohiju u uurac, jer je shrvan boleu u prsima i u zglobovima nogu. 6) 23. septembra. U Kotajni. Mate Milievi, po naredbi svog oca Nikole Milievia, pie vikarijevu kaneliru u Splitu, da otac ne moe ici na parohiju u Suurac zbog bolesti, i moli, da se na ovo mjesto po alje neko drugi. 7) Nedatirani fragmenat neke cedulje s porukom, da netko alje meso, glavu kruha i jo neto, a s drugim porukama. 8) Nedatirano pismo latinicom. Andrija Batina pie kuratu don Ivanu o pitanju redovine i o njegovoj dunosti da plati svoj dug. C. Poljika pisma iz Miletieve ostavtine:

1) U Mlecima 19. decembra 1752. Gabiel Antonije Vitni ~ mnogo potovanom gospodinu don Juri: alje reevudu u pitanju sume, o kojoj je adresat pisao paronu Pjeru Rokoiu i moli ga ne pitati ovu jaspru zasada od mojizih doma, budui, da su se ovoga puta mnogo radi mene otratili, pa e on taj novac brzo dostaviti. Na poleini neke brojke. 119

2) U Pojlici 1. lujana 1805. Pismo s Matijem Bilanoviem od livela od zemajl u Pojlici u Duu - ugovor s don Durjem Radoviem, stariinom namastira pustine Draeve luke sa svima redovnicima od istoga namastira. Potpisao ja Ivan Govi knez veliki, a pisao je don Mandtija Ruii ikapelan od Gate. 3) Dva ugovora od 24. marta 1805. god. na istom listu: a) Mati ja Bilanovi iz Dua ugovara s don urom Radoviem, star jeinom samoistana i ostalim redovnicima za pogoenu kuu i zemlju u Duu za 6 godina. b) Radmilii s popi od pustinje dogovaraju se pred svidokom Ma tijem Bilanoviem za dar od livele. 4) Molitve sa zakletvama protiv avola za polja, vinograde i t. d. od grada, mraza i t. d. Va ime boje i svete devi Marie, profacija gospo dina naega Isukrsta, gospodi blagoslovi ... (pravopis sa i !). 5) Fragmenat biljeaka o pogodbama Jakova Matelana s Periem Kalebovinim za nabavku ivotinja, barila, rakije i dr. Olovkom "bi ljeka: iz Jesenica. * 6) Listi s biljekama: a) namisti cekin kui to bi duan stric; na 1822. juna na 16: misa - 1 na odluku Jurja Rakelia ... d dr. o misama. b) s druge 'strane biljeke o receptima od groznice i dr. 7) Miletiev prijepis pisma imuna M.a.rinovia, kontura, dom Barii Baiu, viikariju, iz doba arhiepiskopa Sforze ^onzonija (po. X V I I . vijeka). D,) Spisi iz sela Dubrave (ustupio akad. Danja Radaus)

1) 1597. izmeu 20.-29. III. Dafer-beg izdaje teskeru, da se zemlja, koja je ostala upranjena iza tipana sina Pavlova, dade Ivanu Lukinom (turski). , 2) 1597. izmeu 2. i 10. V I I I . Kadija kliski i zagorski Alija potvr uje teskeru Dafer-begovu o dodjeljivanju zemlje Ivanu sinu Lukinu (turski). 3) 1600. 24. X I . Kadija oglaava naputenom zemlju tipana Filipovia, koji je pobjegao i napustio ovaj kraj (turski). 4) 1602. 5. X. Pele Mikuli zamjenjuje zemlju s don Mikulom Gargatoviem (prijepis iz 1732.). 5) 1603. 1. V. Don Petar Goti ikupuje kiiu od Gargatovia. 6) 1610. 27. XI.-6. X I I . Kadija Husejn izdaje teskeru, kojom zemlju iza Klare keri Stipanove daje njezinoj sestrini Klari (turski). 7) 1612. 16. X.-14. X I . Ivan sin Sbipanov kupuje zemlju od tipana s sina Pavinog (turski)^ 8) 1612. 15. XI.-13. X I I . Naib Husejn potvruje tipanu sirm Pavlovu, da je provedena istraga zbog tube radi neke dae (turski). 9) 1614. 1. 11-1615. 20. I.' Potvrda, da je tipan sin Pavlov radio u solani (turski). 120

.10) 1617. 15. VI.-24. VII. Potvrda naiba Hadi-Alije, da je ostav tina iza pokojnog tipana podijeljena nasljednicima (turski). 11) 1618. 12.-21. VIII. Kliski kadija Sulejman sin Hasnov potvr uje, da je Klara ki Marina poklonila posjed Barii sinu Jurisinu (turski). 12) 1619. Braa Juraj i Nikola prodaju kuu i zemlje dom Petru i dom Nikoli (prijevod s turskog). 13) 23. V.-21. VI. Naib Muhamed potvruje, da se prenosi zemlja iza pokojne Klare keri tipan ove na Bariu Juriia (turski). 14) 1621. 14. IV. Potvrda eminova, da je don Petar kupio kuu i dvor od Nikole i Jure Radoevia (prijevod s turskog). 15) 1621. 19. IV. Gargatovii prodaju komad zemlje Garguru To ma u (kopija). 16) Iza 1621. Izvjee o diobi Gargatovia prije sto godina. 17) Iza 1621. tipan Gargatovi prodaje svoje zemlje Ivanu, tipanu i Marku Toliiu (sto i dvi godine kad je ovo bilo). 18) 1623. 26. I X . - 5 . X . Naib Mehmed potvruje, da je Mati ja sin Slavkov prodao zemlju Ivanu i drugima za 5 groa (turski). 19) 1627. 8. VIII. Matij i Pava Goti daruju sinovcu Petru kusac vrta. 20) 162. 9. X . Potvrda, da je pokojna Marta Mihanovi prodala dio zemlje Petru i tipanu Ivieviu (posljednja cifra godine neitljiva). 21) 1633. 2. V I I I . Potvrda kadije Jusufa, da je Juraj sin Pilipov bio pod istragom u pitanju krae penice, pa je puten (turski). 22) 1636. 15. I. Tadija Sinovi prodaje zemlju nekom Ivou (kopija tapije s turskog: otada ima 117 godina i bie jeminom isti Amet). 23) 1642. 1.10. II. Teskera, da su Fran sin Jurjev i Ivan sin Stipanov kupili komad zemlje od Jurja sina Nikolina (turski). 24) 1671. 10. X . Jelena Tecilazi daruje Juri Ivieviu svoje mate rinstvo. 25) 1675. 22. VII. Ilija Gargatovi prodaje svoj imetak don Petru Gargatoviu i don Ivanu Marasoviu. 26) 1672. 29. II.8. III. Teskera kadije Osmana, da je Marko Radii prodao mjesto zvano Mirine Petru Komiu za 4 groa (turski). 27) 1679. 4. I . - l . II. Tapija u korist tipana na zemlju u rnovnici, ikoja j e upranjena nakon smrti Ivanove (turski). 28) 1681. VIII. Biljeka o teti na kui otia, koju su Vlasi uinili. 29) 1681. Don Petar Gaatov poklanja Petru i Pavlu Ivieviu sav svoj imetak. . 30) 1683. 1. II. Oporuka don Petra Gargatovia. 31) 1683. 3. II. Oporuka :don Petra Gargatovia. 32) 1683. 9. II. Smrt don Petra Gargatovia (biljeka od 8. VIII. -1727,) 33) 1683. 9. II. Biljeka o smrti don Petra Gargatovia. 34) 1692. Zapis o zemljama Gargatovia i Glamoevia. 35) 1692. 21. X I I . Popis robe Mande Tomi. 121

36) 1693. 19. VIII. Iskaz svjedoka, da Petar Pilipovi nije kriv za smrt Jurja Ivanevia. 37) 1693. 7. X I . Osuda Marije Kovaia zbog neposluha. 38^ Potvrda o dugovanju 12 groa zimija Dubrave na ime tapije (turski). 39) Murasela sinjskog kadije Ibrahima poljikim knezovima, da PoIjica'imaju dati 500 kila jema i penice (turski). 40) 1699. 7. VI. Osuda kovaa Manduia zbog toga, to je skrivio uginue konja don Petra Ivievia i mazge Ivana Baia (prijepis). 41) 1699. 12. X I . Juro Sinovi kupuje posjede od Mare keri pokoj nog Ivana Ivanevia. 42) 1702. 12. VII. Izjava Jure eravice o imetku Perie Ivievia. 43) 1702. 20. X I . Odluka o podjeli batine meu Ivanom Mihanoviem i braom mu (na poleini talijanski prijevod). 44) 1702. 16. X I I . Knez Marko Bari nareuje, da se izvedu svjedoci radi diobe zemlje Ivana Mijanovia i Ivana Ivievia. 45) 1704. 10. VII. Odluka poljikih glavara, da Nikola eravi mora uzeti novce od Petra Komia. 46) 1705. 20. V. Pogodba Petra otia s braom i Marom Marasovi. 47) 1707. 1. IV. Frane Reli zalae komad zemlje don Marku Baiu. 48) 1710. 8. V. Potvrda Mande oti, da je od Tadije primila dug. 49) a) 1711. 19. IV. Obveznica Ivana Sinovia Petru Goticu za po zajmljene novce. b) 1712. 22. IX. Isto kao naprijed. c) 1782. 15. VIII. Knez Andrija Bari potvruje gornje obveznice. 50) a) 1712. 27. III. Oporuka don Petra Gotica. b) 1814. 13. VIII. Domatije Kruievi potvruje oporuku Petra otia. 51) a) 1704. 4. X I . Obraun Tadije otia i Tadije Kovaia. b) 1714. 8. V. Isto kao naprijed. 52) Iza 1715. Izjava o diobi posjeda porodice otia. 53) 1716. 22. III. Tadija Kovai zalae dva komada zemlje Miovilu i Ivanu Uzimiu. 54) 1719.. U Splitu. Pava Ivievi mijenja svoju zemlju pod plani nom za ledinu Ivana Sinovia i bratueda mu Petra. 55) 1720. 5. II. Procjena batine otia i Novakovia. 56) 1721. 5. X I . Obraun Pavla Ivievia i Frane amaria za neke stare dugove. 57) 1721. 5. X I . Isto kao naprijed. 58) 1721. 5. X I . Frane amari potvruje Pavlu Ivieviu primitak 54 groa i jednu libru. 59) 1721. Iskaz nepotpisane osobe, koliko ubira ita. 60) 1722. 24. X . Split. Andrija Menereti oglauje, da je uvjetnoi uki nuta crkvena osuda kue Ivievia. 61) 1723. 9. X I . Naredba kneza i vojvode Mati ju Stipievicu, da ne ini tete Petru Komiu. 122

62) 1724. 17. II. Knez Ivan Novakovi nareuje Domikuliu, da se u sporu s Ivieviima ima pokoriti odluci sudaca. 63) 1724. 6. I X . Popis nekih dugova i trokova. 64) 1725. 20. X . Izmirenje sinova pok. Ivana Sinovia s Pavlom Ivieviem. 65) 1725. 24. X . Biranje sudaca za umir krvi izmeu Mietia i Media. : 66) 1725. 25. X. Odluka dobrih ljudi u sporu Zubana Ivievia sa sinovima pok. Ivana Sinovia. 67) 1727. 22. III. Namira T'adije Baia Petru Komiu za primljene novce. 68) 1728. 3. VIII. Naredba kneza Pave Pavia, da se procijeni teta uinjena Pavlu Ivieviu. 69) Oko 1728. Obraun don Jure Vukievia i Pave Ivievia. 70) 1729. 15. X I I . Raun don Pavla Baia s Markom otiem. 71) 1730. 21. I X . Split. Osuda providura Sebastijana Vendramina u sporu Ivievia i Gargatovia. 72) 1731. 8. VII. Oporuka Tadije otia. 73) 1734. 2. X I . Oporuka don Petra Ivievia. 74) 1734. 16. V I I I . Oporuka Jure Ivievia. 75) 1735. 16. V. Vikar don Ivan Manenii nareuje don Mati Baiu, da povrati Nikoli Komiu i Ivanu Jurinovicu pisma o < isplati za loga za zemlju. 76) 1737. 20. III. Iskaz nepotpisanoga, to daje crkvi i drugima. 77) 1737. 20. VII. Grgur Ivievi s braom pogaa se s don Pavom Baiem za neki dug. 78) 1739. 25. V. Nagodba Ivievia i Gargatovia (kopija iz 1741. g.). 79) 1739. Popis davanja raznih osoba. 80) 1739. 19. VII. Omi. Nepotpisani pie nekoj gospoi zbog ne pravilnog prisvajanja njegove imovine. 81) 1741. 7. I. Nalog kneza Marka Baria Gargatoviima, da puste u miru Ivievie. 82) 1741. 6. dana (mjeseca nema). Naredba kneza Marka Baria voj vodama, da ne smetaju Nikoli Komiu. 83) 1742. 10. II. Vrane Sinovi prodaje Tadiji otiu svoje dije love 'imanja. 84) 1743. 18. X I I . Obraun bratovtine svetog Arnira. 85) 1743. 4. X . Knez Ivan Novakovi poziva Nikolu Komia na do govor o straama. 86) 1744. 9. IV. Poziv Juri Jeimoviu pred glavare. 87) 1744. 10. V. Vrane Sinovi prodaje vrt Garguru, tipanu i Petru Ivieviu.^ 88) 1744. 21. I. Dug brae Sinovia nepoznatomu. 89) 1745. 5. I. Pavao Uzini prodaje komad zemlje Garguru, tipanu i Petru Ivieviu. 123

90) 1746. 1. VII. Popis duga nepotpisanog don Jurju Ivanieviu. 91) 1746. 25. IX. Knez Marko Bari nareuje, da ise obustave neka nasilja. 92) Oko 1721.-1732. ili 1742.-1747. 29. X . Naredba kneza Ivana N o vakdvia, da se ne smije dirati zemlje Ivievia. 93) 1753. 2. VII. Troak na sedminu pok. Jurja Ivievia. 94) 1754. 3. X I . Nikola Koli kupuje komad zemlje od Pave i Luce Kovai. 95) 1755. 17. X. Jelina Govi prodaje tri kusa zemlje Tadiji Goticu. 96) 1756. Obraun prokaratura Sv. Arnira. 97) Oko 1756. Popis koji nose revenu iz kue Sv. Arnira. 98) Oko 1756. Popis dunika Sv. Arnira. 99) 1758. X I I . Raun Pave Gotica za vino s Matom Babiem i Diveniiem. 100) 1759. 20. I. Don Marko oti zamjenjuje dvoje goveda za ko madi zemlje Luke Kovaia. 101) 1770. 27. V. Tadija Lukasov zalae Pavi Goticu neke zemlje. 102) 1770. 5*. VIII. Pave oti kupuje dva komada zemlje od Tade Lukasa, 103) 1771. 3. X I I . Pogodba Jure otia s Jurom akoviem i Petrom Jakiem, da mu ograde kuu. 104) 1773. 10. dan (bez mjeseca) Popis davanja udovice Kate. 105) 1773. Raun imuna Komia i tipana Domikulia o primitku ita i masti. '* 106) 1774. 15. X I . Ivan i Pava Bredaevii zalau zemljoi Ivanu i Juri Mandiu. 107) 1778. 15. I. Oevid u parnici izmeu nasljednika Grgura Tomia i nasljednika Grgura tipana i Petra Ivievia (pridivkom Zubanovia). 108) 1780. 28. II. Oporuka Mare Maneni ene pok. Ivana. 109) 1780. ? 22. V. Dio isprave o izmirenju Braovia i Medica. 110) 1780. 3. IX.-1782. 1. I X . Popis primanja don Tadije Gotica za crkvu. 111) 1781. 13. VIII. Jelina ki. Vrane Sinovia zalae don Tadiji Goticu zemlju, koja je bila zaloena don Marku otiu. 112) 1781. 30. X I . Knez Andrija Bari poziva suplemenike Mije Mialjeviia, da kupe njegov dio imetka ili neka mu ne smetaju da proda, kome moe, . , . . ' 113) 1782. 20. V. Petar Uzimi prodaje on Tadiji Goticu svoj vrt. 114) 1782.-1783. Popis potraivanja izdataka nepotpisane osobe. 115) 1873. 7. . Marko i Mi ovio Reli prodaju komad zemlje don Tadiji otiu. 116) 1783. 26. III. Oporuka tipana Jurinovia. 117) 1783. Ivievi (ime neitljivo) daruje nekome svoj dio kue (spis ouvan samo djelomino). 124

118) 1783. 7. III.179-5. 18. I. Obrauni nepotpisanog o primicima i izdacima iza zemlju. 119) 1783: 21. IV. Tadija oti preuzima lapat zemlje za 200 misa, koje je izrekao za pok. Dorn Komi. 120) 1783. 1. IV. Juria Komi prodaje komad zemlje Tadi Goticu. 121) 1783. 7. VII. Anton Reli prodaje Tadiji Goticu komad zemlje. 122) 1783. 9. IX. Knez Jura Novakovi nareuje Loiima, da se pokore odluci suda u parnici s Tadijom otiem. . 123) 1783. 18. IX.-1795. 18. IX. Popis primitaka i potraivanja ne kog sveenika. 124) 1783.-1809. Biljeke nepotpisanoga o primicima i izdacima. 125) 1783. 19. X I I . Vrane Bai prodaje komad zemlje don Tadiji Goticu. 126) 1783.-1785. Biljeke nepotpisanog o dugovima i o radu drugih na njegovoj zemlji. 127) 1783. Prihodi i potroak bratovtine B(laene) G(oepe) na Po ljanici. 128) Kraj X V I I I . stoljea. Troak Gospe na Poljanici. 129) 1785. 15. III. Marko oti prodaje komad vrta don Tadiji Goticu, 130) 1785. 13. III. Osuda Petra Hrelia zbog krae. 131) 1785. 22. III. Petar Hreli prodaje komadi zemlje don Tadiji Goticu. 132) 1785. 7. IV. Luka Kovai prodaje zemlju Tadiji Goticu. 133) 1786. 13. IV. Petar Reli prodaje Tadiji Goticu komad zemlje. 134) 1786. 9. X I I . Popis dugova i potraivanja pok. Petra Zubanovia. 135) 1786. Naredba kneza Jure Novakovia Marku Goticu, da uredi neki posao sa imunom Komiem (spis oteen). 136) 1787. 5. I X . Knez J u r a Novakovi potvruje neku oporuku. (Oporuke nema). 137) 1787. 15. I. Jelina Sinovi prodaje don Tadiji Goticu neku zaloenu zemlju. 138) 1788. 14. XII.-1790, Primici i izdaci nepotpisanoga. 139) 1789. 15. I. Potvrda don Mati je Burica imunu Komiu za neku pilu. 140) 1790.-1. Stimanje zemalja i popis davanja. 141) 1790. Ispis iz karte ara imuna Komia. 142) 1791. 26. V. Petar Komi i Petar Radii procjenjuju neke zemlje. 143) 1791. 7. VIII. Obraun vojvode Tadije Gotica. 144) 1791. 20. IX. Poziv kneza Matije Mijanovia Andriji Markovinoviu, d a doe pred oblast. 145) 1791. 11. X I I . Zaloriica Jure Relia. 146) 1793. 3. II. Utvrivanje granica izmeu zemalja Stipievia i Ivievia, 125

147) 1793. 24. IV. Petar i Joe Novakovi daruju T. Goticu komadi zemlje. 148) 1793. 18. V. Izmirenje tipana Ivievia, i brae sa tipanom Stipieviem i braom. 149) 1794. 5. I. Marko Goti prodaje neku zemlju. 150) 1794. 12. III. Pogodba don Tadije Gotica s Pavlom otiem za neku zemlju. 151) 1794. 11. V. Jure Bartuli se obvezuje, da e svjedoiti'Tadiji Goticu uz nagradu. 152) 1794. 24. X I . Oporuka Kate Ivievi. 153) 1795. 1. I. Ograniavanje sela Gornje Dubrave. 154) 1795. 28. V. Ivan Mijanovi dijeli imanje s Pavlom Ivieviem. 155) 1795. 19. VIII. Potvrda kanilira Nikole Bi(l-i)a o nekim pla enim dugovima. 156) 1796. 16. III. Parnica brae Grgura i tipana Ivievia. 157) Oko 1796. Zapis o misama za poik. Gargura Ivievia. 158) a) 1796. 16, IV.-1803. 29. V. Popis, ta je neoznaena osoba dala kome u zajam. b) 1808. Gregorio Aranza naruuje neku robu od svoga pobratima (talijanski). 159) 1796. 1. VII. Ivan oti prodaje komad zemlje Tadiji Goticu. 160) 1796. 28. IX. Anton Vukovi prodaje dio zemlje imunu K o miu. 161) Oko 1796. Dunosti upnika (djelomino). 162) 1798. 2. V. Oporuka Jure otia. 163) 1798. 11. IX. Iskaz imuna Komia, ta je dao tipanu Ordulju. 164) 1798. 25. IX. Oporuka Jurja Gotica. 165) 1798. 21. X I . Izvrenje oporuke tipana Ivievia (7. dan po smrti). ' 166) 1799. 27. I. Obraun izmeu Ivana i imuna o nekom dugu. 167) 1799. 19. V. Namira Jure Baia Marku Stipieviu na 9 tolori i libar 5. ) 168) 1800. 4. V. Nikola eravica prodaje komad zemlje imunu Komiu. 169) 1800. 23. X. Pogodba imuna Ra dice s Petrom Komiem o ne kim novcima. 170) 1800. 17. X I I . imun Komi zalae tri komada zemlje don Juri Kaiu-Bilikoviu. 171) 1800. Potvrda, da je imunu (sic!) Komi platio dug Mati Radiiu. 172) 1800. imun Komi mijenja zemlju s Markom Stipieviem. 173) 1801. 8. I. Marko Goti zalae Ivanu Nazoru komad zemlje. 174) 1801. 21. VI. Petar Jurinac i imun Komi kupuju zemlje N i kole Mijanovia-eravice. 126

175) 1802. ..9. III. Naredba velikoga kneza Mati je Mijanovica Petru i imunu Komiu, da prime od Petra Mijanovica novce za zaloenu im zemlju. 176) 1802. 2. V. Stipe Jurinovi-P erica kupuje vrtli od Petra Baia-Bradaa. 177) 1802. 6. IX. Primaina i tradba crkve sv. Luke. 178) 1802. 31. X I I . Anton Petrievi prodaje vrt imunu Komiu. 179) 1803. 16. V. Juraj Bai pokojnog Ivana-ore i njegov strievi Antun zalau lapat zemlje Jurju Simuniu. 180) 1803. 30. VIII. Ivan Nazor pozaimliuje tipanu Lozi devet ce kina uz uvjet, da mu daje po kvartu penice za 9 godina, a ako ne vrati dug, namirit e zemljom. 181) 1803. 13. V. Pogodba imuna Komia i Matije Stipievia. 182) 1804. 26. VI. imun Komi zalae zemlju Matiji Stipieviu. 183) 1804. Dugovi Grge Stipievia Andriji Komiu. 184) 1806. Dugovi imuna i Petra Komia Ivanu Nazoru. 185) Oko 1806. Biljeka o- stimanju zemlje, koju kupuje Ivan Nazor. 186) 1806. 14. VIII. Oporuka Ane ene imuna Komia. 187) 1807. 15. I. Anton Vukovi i brat mu tipan prodaju dio mate rinstva imunu Komiu. 188) 1808. Mise bratinske na ime Ivana Matijece iz Kaela Lukia. 89) 1808.-1810. Popis izdataka nepotpisane osobe. 190) 1810. 14. X . Obraun imuna Komia sa tipanom Orduljem. 191) 1810.-1812. Obraun za vino < i rakiju, to je Petar Komi dao Jurju Simuniu. 192) Oko 1810. 20. III. (Godina nije oznaena) Kanilir J u r e Simum oznanjuje Pavla Uzinia, da dade, to je duan njegovoj sestrini i unuku. 193) 1810. Primanja imuna Komia od Matije Mijanovica. 194) 1811. 22. V. Matij Gargatovi prodaje dio guvna Petru Subaiu. 195) 1811. .22. V. Matij a Gargatovi prodaje subai Petru Komiu komad guvna. 196) 1812. 10. I. tipan Mi jal evi daje Ivanu Nazoru neke zemlje umjesto dunog novca. 197) 1812. 8. IV. Lucija ena pokojnog Ivana-Joze Stipievia i Grgo i Mati ja Stipievi prodaju svoje zemlje imunu Komiu i Petru Jurinoviu. 198) 1812. 25. IV. Matija Stipievi prodaje lapat zemlje imunu Komiu i njegovim sinovima. 1991 1812. 4. VI. imun Komi kupuje dva duba od Mije Domikulia. 200) 1812. Potvrda Antona otia, da je primio jaspre od imuna Komia za zaloenu zemlju. 201) 1813. 10. II. Grgo i Matija Stipievi prodaju zemlju imunu Komiu. 127

202) 1813. 13. IV. imun Komi zamjenjuje s Matijom Gargatoviem neke kue i zemlje. ' 203) 1813. 29. IV. Jura Uzini prodaje vrt imunu Komiu. 204) 1813. 9. V. tipan Mijalevi zvan Lozin prodaje sve svoje ima nje Petru Komiu i njegovim sinovima za 25 tolori i 2 libre. 205) 1813. 6. VII. Izjava imuna Komia, da je isplatio zalog za zemlju Jurju Loiu (djelomino ouvana). 206) 1814. 25. IX. Potvrda o smrti Kate udove iza Jure Gotica (izva dak iz knjige od 1833. g.) 207) 1814.-1815. Raun davanja Petra Komia. 208) 1815. 2. VI. Marko Mijanovi mijenja zemlje s Petrom Jurinoviem i imun om Komiem za neke njihove zemlje. 209) 1816. 28. I. Raun Andrije Komia.s braom. 210) 1816. 28. IX. imun Komi kupuje lapat zemlje od Marka Mijanovia. 211) 1816. 18. X I . Martin, Tadija i Marko Mijanovii zamjenjuju svoje posjede u Dubravi za neke zemlje Petra i imuna Komia u Sitnome. 212) 1816. 21. X I I . Obraun imuna Komia e don Jurom Radiiem. 213) 1817. 28. X. imun Komi starac od 80 godina i vie poziva stanovnike Dubrave i Sitnoga, da mu jave svoja potraivanja. 214) 1817. 3. XI. Nota od zemalja Gubanovia u Sitnomu. 215) 1817. 8. X I . Oitovanje imuna Komia o nekoj zemlji zaloe noj Martin u Mijanoviu i njegovoj brai. 216) Prije 26. XII. 1817. Nqke biljeke imuna Komia. 217) 1818. 3. I. Izjava Ivana Radiia, da je imun Komi (umro 26. X I I . 1817.) platio neki dug. 218) 1818. 10. I. Cipiko moli glavara sela Dubrave, da mu Arambai plati neki dug; potvrda, da je dug izmiren. 219) 1818. 12. III. (?) Popis daa u itu. 220) 1818. 12. VI. Utvrivanje tete uinjene Petru Komiu u Mo soru. 221) 1819. 24. I. Braa Tadija i Marko Vickovic zamjenjuju medu sobom dijelove neke zemlje. 222) 1819. 1. VI. Namira Jure Baia Petru Komiu za primljeni novac. 223) 1819. a) Troak za crkvu o Boiu. b) Uplate brae (lanova bratovtine) za crkvu. 224) 1821. 8. III. Petar i Jure Komi isplauju Antici Gargat neke novce. 225)1822. 27. VI. Biljeka nepotpisanog o putu u Kotor i Bogdai. 226) 1822. Primaina sv. Luke. 227) 1823. a) 25. 1.-1. Obraun nepotpisanog o primitku novaca. b) 1870.-1871. Biljeke o misama. 128

228) 1823. 17. I X - 1 8 2 9 . Popis izdataka don tipana, Vuka, Iva i Mate Dondovia i Vilipa Lakovia. 229) 1823.-1827. Dunici don tipana Jurinovia. 230) 1825. 7. III, Anton oti zalae don Luki Vukoviu neku ze mlju. 231) 1825. 23. V I I I . Procjena zemlje Petra i Vica Sinovia. 232) 1825. 24. X . Serdar omiki pozivlje Petra Komia, d a uplati 38 karantana za najam crkvene zemlje. 1825. 31. X . Potvrda, da je plaeno (talijanski). 233) 1826. 22. IV. Proglas papine odluke. 234) 1828. a) 15. I. Pretura poziva Ivana Domiculicha, da se javi (talijanski). b) 20. I. Glavar Dubrove oti biljei, da je poziv oznanjen. 235) 1828. 28. VI. Rodoslovlje kue Ivana imunia. 236) 1828. 27. VIII. Omiki namisto podesta glavaru sela Dubrave, da oglasi neku naredbu. - N a poleini popis nekih pisama. 237) 1830. 4. V. Nikola eravica prodaje svoje imanje Ivanu Jurinoviu. 238) 1830. 4. VI. Punomo Ivanice ene Petra Komia djeveru Juri, da je zastupa u stvarima nasljedstva. 239) 1831. 24. IV. Popis nasljedstva neke ene iz obitelji osia. 240) 1831. 4. I X . Obiljeavanje zemlje, koju je Andrija Koimi ostavio brai. 241) 1831. 15. X I I . Raun Petra Komia s Ivanom Puom-Sinoviem. 242) 1832. 25. V. Toma, Ivan i Anton Mijanovi daruju neku ze mlju Petru i Juri Komiu. 243) 1833. 18. I. Pogodba Ivana Sinovia s Petrom i Jurom Ko miem. 244) 1833. 1. V. Dug Antona Baia-Oope Peri Komiu. 245) 1833. 5. VII. Rasprava medu Antonom i Matijom Komiem s jedne strane i Lukom Baiem s druge strane. 246) 1833. 11. V I I I . Raun Komia za meso. 247) 1834. 12. V. Imenovanje treeg suca U raspravi izmeu Komia i Petrievia. 248) 1834, 2. VI. Petar i Stipe Stipievi zalau lapat zemlje Petru i Juri Komiu. 249) 1834. 5. V I I I . Sporazum brae Jure, tipana, Vrane, Ivana i Petra Juranovia. 250) 1836. 2. VI. Pismo imuna Markovine Peri Komiu o njegovim posjedima; na poleini popis nekih zemalja, 251) 1836. 7. V I I I . Pogodba Tadije Mijanovia i Petra Komia o kui i zemlji. 252) 1836. 21. III. i 3. VI. Rasprava meu Markom Markovinom i majkom mu Katom s jedne strane i Petrom i Jurjom Komiem s druge strane.
9 STARINE

129

253) 1837. 12. I. Pogodba Pere i Jure Komia s Matijom Grdatoviem. 254) 1837. Pismo Jure Jurine bratu Ivanu. 255) 1838. 1. I. Tadija Vkkov Mijanovi prodaje svoje zemlje Pe tru Komiu. 256) 1838. 28. III. Pogodba Tadije Vickova Mijanovia s Petrom Komiem. 257) 1839. 9. VI. Dioba imanja meu Petrom, Antonom i Jurom Komiem. 258) 1839. Obraun Marina osia o vinu i rakiji. 259) 1839. Neije biljeke o otplati duga. 260) 1840. 19. I. Pismo don Antona Simunia bratu Peri. , 261) 1840. 18. X I I . Mare ki pak. Petra Komia prodaje Antonu Jurinoviu-Periinu neki vrt. 262) 1841. 15. IV. Jure Gargatovi prodaje komad vrta Petru Ko mi u, 263) 1841. 3. I. Pismo don Marka Domijanovia nekom upniku. 264) 1841. l i . X I . Potvrda omikog uda, da nije dolo do nagodbe o zemlji izmeu Mati je Kapica i brae Maneniza (talijanski). 265) 1841. Pismo don Martina Baia Anti Juki u. 266) 1842. 23. V. Utvrivanje neke tete u Dubravi. 267) 1844.13. IV. Biljeke o ispovijedanju. 268) 1845. 21. I. Oporuka don tipana Jurinovia. 269) 1845. 13. II. Pismo don Jure Radiia don Ivanu Jurim. 270) 1845. 31. III. Luka Bai prodaje zemlju Ivanu Jurinoviu. 271) 1847. 3. II. Ivan Mijanovich prodaje Juri i Petru Komiu komad zemlje. 272) 1847. 15. III. tipan, Jure i Ante Domikuli prodaju vrtli dijaku Ivanu Jurinoviu. 273) 1847. 7. VI. Mare ena Antona Petrievia prodaje dio vrta Ivanu Jurinoviu. 274) 1847. 16. VIII. Oporuka arambae Antona Gotica (kopija). 275) 1847. 3. X I I . Pogodba Pere i Jure Komia s Matijom Grdatoviem (s talijanskim prijevodom). 276) 1849. 25. VI. Popis zemalja i dugovanja Pere Komia. 277) 1849. 23. VII. Oporuka Pere Komia. 278) 1850. i. VI. Luka Kruievi s braom zalae neku zemlju Juri Komiu. 279) 1850.-1852. Primaoina i ara neke crkve. 280) 1853. 20. VI, Pogodba Lucije Jeri s braom Gotiima. 281) 1853. Primaoina ita. 282) 1855. 28. X. Luka Kruievi zalae Juri Komiu komad zemlje. 283) Bez datuma. Pismo Marka Maniia roacima o batini. ) 284) ,, ,, Popis davanja raznih osoba. 285) Popis nekih dugova.
130

286) Popis misa nekog sveenika. 287) ,, Popis misa nekog sveenika. 288) ,, Popis neijih potraivanja. 289) ,, Pismo kuratu don Juri. 290) Popis zemlje Kate Borovice. 291) Popis poslova, to ih treba uiniti zbog duga. 292) ,, Popis dugova (ili podavanja). 293) Pismo Jura Jurine akanu Ivanu Jurini u Split, 294) Fragmenti razliitih spisa. ir. X. irilske isprave sa Krajine

Pojedine isprave izdali su: . Ljubi, Rukoviet jugoslavenskih listina, Starine X , 1878; F. Raki, Dopisi izmeu krajikih turskih i hrvatskih astnika, Starine X I - X l L 1879.-1880.; R. Lopai, Biha i bihaka krajina, II. izd. 1943., str. 247-248.

1) 1526. 22. VII. Biani mole Mikulu Juriia, da strau i neke po slove ne povjerava tefanu Izaiu, nego njihovu kapetanu; ujedno j a v ljaju, da je jedna vojska pod Kostajnicom,, a druga ide u nepoznatom pravcu. Repr. br. 139. 2) 1525. 11. I. Nagodba Ivana Tumpia s Petrom Kegleviem s obzirom na neki dug. 3) 1532. Ispitivanje svjedoka u povodu rasprave izmeu Petra K e glevia i Nikole Zrinskog zbog Selca. 4) 1544. 9. I. Topusko. 17 plemia jame Petru Kegleviu za J u r j a Jarnjevia. Repr. br. 140. 5) Oko 1550. Zapisnik o parnici izmeu Petra Keglevia i Nikole Zrinskoga zbog Selca. 6) 1550. U umBerku. Uskoci mole kralja, da im oprosti, to su htjeli pod P. Bakica; mole ga, da pusti iz tamnice Bajetu Popovia i njihova popa, zaklinjui ga za pomo, da ne lizginu od gladi. 7) Oko 1550. Testamenat Jurja Keglevia. Repr. br. 141. 8) Oko 1570. Knez Gapar Keglevi javlja iz Bea ocu Petru o obavljenim tamo poslovima. 8a) 1577. Kliski sandakbeg pie bihakom kapitanu Sebastijami Lambergeru, neka gleda, da se sastanu, da obi ome koplja (Lopai, str. 247-248). . 9) 1578. 24. X . Banja Luka. Hrastovioki pop Petar Ferkovi pie kapetanu hrastovikom Pajvi Bristovskom, kako je dospio u suzanjstvo, i opominje ga, da se uva uhoda, Repr. br. 142. 10) Iza 1596. Mihael Krajaie moli Ivania Keglevia, da ga oslobodi suzan jstva. 11) Iza 1596. Fatima udovica Roistan-age pie pokupskom kapetanu Janou Kegleviu, da je na njegovu vjeru pustila sunja Miha Krajaia uz otkup od 1400 dukata, a Bariia za 530 dukata. 131

12) Iza 1596. Tomica Stanii javlja Janou Kegleviu o nekoj robi, koju je traio. 13) Izmeu 1591. i 1644. Ahmet vojvoda kostajniki i vijenik H a san-pae obavezuje se kapetanu Djulijanu, da e na vrijeme poslati otkup za sunja Aliju. 14) Oko 1655. Graho odabaa kostajniki pie sisakom kapetanu, da ne pusti nekoga sunja, za koga je poruk njegov sinovac. 15) Oko 1655. Graho odabaa sisakom kapetanu o nekim sunjima. 16) Oko 1655. Graho (Redep sin Hasanov) sisakom kapetanu o ne kom Habibu i Roganu. 17) Oko 1679. Osman ceha ja i odabae Omer i Alija javljaju sisa kom kapetanu, da ne pristaju na zamjenu sunja Habiba i Ferenca, nego e za Ferenca traiti otkup (Raki, 93). 18) 1689. 2. VIII. Poega. loannes Pinotich pie Janku Makaru o Hunaliu. 19) 1689. 6. VIII. Baron Gal zapovijeda poekim kapetanima i voj vodama, da to bre idu s katanama u Brod. 20) 1691. 5. III. Stojan Arambaa moli generala Makara, da mu poalje plau za vojnike, jer inae ne e dugo izdrati. 21) 1691. 24. IX. Marin Hunali pie J. Makaru, da su Turci otili i zove ga u pomo, jer bi se opet mogli povratiti. 22) 1691. 16. X I I . Poega. M. Hunali javlja Makaru, da su mu neki Turci odveli eljad u Banju Luku i sad ga pozivaju, da doe po njih. 23) 1691. 16. X I I . (1103. 25. Rebi-ul-evela) Ahmed-beg kapetan bi haki jami Januu Makaru za sunja aban-agu za 80 cekina. 24) Oko 1688. do 1692. Ali Kalauz Hufe pie Omeriu i Marojli o sunjima (Raki, 94). 25) 1694. 20. I. Sarajevo. Mehmed-paa vladalac sve Bosne pie generalu Makaru o njegovoj sunjici Alajbegovici i o paiu, koji bi se trebao s Makarom sastati. 26) 1694. 17. X I I . Sarajevo. Mehmet-paa javlja Makaru, da e ure diti otkup sunja. 27) Oko 1694. Mustaj-beg Badnjevi, kapetan bihaki, trai da Makarovi potinjeni povrate Krajinicima oduzete stvari. 28) Oko 1694. Mumin-beg Badnjevi moli Makara, da na njegovu vjeru pusti sunja abana Kaia. 29) Oko 1694. Mustav-aga Mumibravovi iz Sirca jami Makaru za Mehmeda Gromia za 650 forinti. 30) Oko 1694. Halil-aga Feitovi na molbu kapetana Makara snizuije sunju Jandri otkupninu za 50 forinti. 31) Oko 1694. Halil-aga Feitovi potvruje primitak vjere Janoa Makara za sunja Jandru i odreuje rok od 6 tjedana. 32) k a 1664. (1054.) do oka 1694. Alagin sin Mistafaga jami Ma karu za neke sunje za 550 dukata i jedan ilim. 132

33) Oko 1694. Daferaga kapetan krupski i druge age jame Makaru i Vujici za Aliju Sofu i- druge sunje, molei da ih mirno puste kui. 34) Oko 1694. Daf er kapetan krupski s agama moli Makara, da pusti sunja Mahmuta odabau i da povrati njihova odbjeglog sunja. 35) Oko 1694. Ahmetaga Stinanin generalu Makaru o sunju Radneku. 36) Oko 1694. Mehinaga belaga bihaki jami Makaru za sunja Hasana Kukica za 300 guldina. 37) Oko 1694. Todor ermanovi, kapetan podgorski, i drugi knezovi mole od Makara pomo za osloboenje od Turaka. 38) Oko 1694. etiri sunja mole Makara, da im pomogne da se oslobode. 39) Oko 1694. Suzan j Andrija moli majku, da mu poalje 70 forinti i vjeru od gen. Makara, da se oslobodi. 40) Oko 1694. Neki Mahmed pie Makaru u f Kr:ievce o otkupu su anj a (lat.) 41) Oko 1694. a) Ramadan-aga Osiana i Bele Stene jami Mikuli Juriniu kapetanu sisakom za sunja abana Zemania. b) Jurini pri ma vjeru (lat. koncept). 42) 1695. 11. VII. F. Deliimunovi pie Petru Kegleviu, da u Zrinju oekuje vijesti od bana. 43) Iza 1695. (1107.) Tatar Mustajbeg Idriskapetanovi, kapetan bi haki, s agama bihake i krupske krajine moli gen. Makara, da se po vrate konji 1 roba, to su ih Maari Krajinicima oduzeli (28 muhura). 44) 1696. Derviaga ehovi i Dau.t odabaa Karamani piu u Novi kapetanu (Makaru), da uini pravicu i poalje sunja, koji je pobjegao. 45) 1697. Nepotpisani mole kapetana i drugu gospodu, da ih zatite od zlih ljudi i uvjeravaju ih o svojoj pokornosti. 46) 1697. 4. X I I . Franc Wilhelm Ball (Ballfy?) Oberleutnant doputa slobodan prolaz kroz senjsku krajinu Ibrahimu Samarsinjiu radi otkupa robija. 47) 1698. N a veliki etvrtak. akovo. O. Nikola Poeanki, biskup bosanski, alje svome sveenstvu sv. ulje (Raki, 100). 4.8) Prije 20. VI. 1699. Ibrahimaga Mali, zapovjednik kamengradske krajine^ moli gen. Makara, d a nekom njegovu prijatelju dopusti traiti odbjegle sunje (Raki, 102). 49) 1699. 29. VII. Ali odabaa pie Kegleviu o sunju Gvozdenu (Raki, 103). 50) 1699. 1. I X . Abrahim-aga Sini jami Kegleviu za sunja Bogia (Raki, 104). 5'1) 1699. 17. I X . Mustafa Alaj-beg Feratpai, muselim banjaluki, alje Petru Kegleviu Nukieva eha ju abana radi neke naplate (Raki, 105). 52) 1699. Ibrahim-beg epi moli Keglevia, da pusti njegova 4 o vjeka do Sun je. 133

53) 1699. 10. X. Svjedoci potvruju, da su neki dunici platili tetu uinjenu vojvodi Bengeru. 54) Prije 1635. Ahmetaga Veletanli, kapetan Gvozdanskoga, jami Vuksanu porkulabu letovanikom za sunja Halila. 55) Prije 1635. Isti moli Vuksana, da se strpi s otkupom za Halila. 56) Prije 1635. Veletanli javlja Vuksanu, da se Halil i njemu izne vjerio. 57) Prije 1635. Veletanli jami Vuksanu zai Aliju Kozloderovia. 58) 1700. Zaluka. Osman-aga Beirevi, kapetan ostroki, jami za Berislava Vezmara i Miladina umonia. 59) 1700. Prije 6. III. Toma Vukasovi sa sinom Lukom jami Ali ehaji Buimljaninu za nekog sunja i trai vjeru za drugog sunja. 60) 1700. Prije 30. VII. Ali ehaja Buimljanin izjavljuje, da nije nita primao od Jovana, nego samo od Todoia, to mu je sam donosio (Raki, 107). 61) Oko 1700. Osman-aga Beirevi pie kapetanu igmundu Zniki radi jamevine za Marka Tatalovia (jako oteen; Raki, 112). 62) Oko 1700. ahin-aga Ziri trai od kapetana Znike neke pokra dene stvari (Racki, 113). 63) Oko 1700. Mehmed-aga ahinagi protestira kod kapetana Znike protiv optube, da je sudjelovao u kradi kuna (Racki, 111). 64) Oko 1700. Ali-beg Kovaevi pie kapetanu Zniki, da plati Mustavagi Omeragiu 3 cekina ili dobra vola i kravu za neki oltar, koji mu je na vjeru uzet (Racki, 114). 65) Oko 1696.-1703. Neki sunji iz Turske piu P. Kegleviu radi svoga otkupa (Racki, 122). 66) Oko 1696.-1703. Sulejmanaga ailovi (sic) pie P. Kegleviu radi sunja Damnjana (Raki, 123). 67) Oko 1696.-1703. Solemanaga aolovi (sic) pie P. Kegleviu o istoj stvari (Raki, 124). . . 68) Oko 1696.-1703. Vojvoda Pilip moli P. Keglevia, da mu javi, gdje d a ga s vojskom eka (Raki, 126). 69) Oko 1696.-1703. M. Feratpai se tui P. Kegleviu na krajike hajduke (Raki, 127). 70) Oko 1696.-1703. Mehmedaga Pai moli P. Keglevia, da_pro pusti neke njegove sunje, koji e mu dotjerati po 10 ovaca. - N a istom listu nedovren koncept odluke nekog grofa o naseljavanju Majdanaca u kotaru kotajnikom. 71) Oko 1696.-1703. Gaoloui (sic) (Sulejman) pie vojvodi Filipu o izmjeni suzan j a (Raki, 125). 72) Oko 1696.-1703. Vuk Macura P. Kegleviu pie, da mu vrati za ustavljenu robu, a on e pustiti konja Mirosava Deverdekovia. 73) Oko 1696.-1703. Osman-aga Beirevi kori kapetana kotajnrkog (Keglevia) zbog gaenja zadate rijei i neuljudnog pisanja (2 pri mjerka). 134

74) Oko 1696.-1703. Osmanaga moli Keglevia, da mu poalje jedrio vile za lov prepelica (Raki, 110). 75) Oko 1696.-1703. Muhamedaga, dizdar ostroaki, Osmanaga Beirevi, Sefer ehaja Kalauzovi i odabaa Omer Klapi mole P. Ke glevia za sunja Mustafu (2 primjerka; Raki, 117). 76) Oko 1696.-1703. Isti mole kap. Keglevia, da Mustafi snizi otkup ninu, jer je previe, -io on trai: 100 dukata i konja pod opravom (Raki, 118). 77) Oko 1696.-1703. Ibrahimaga Sini moli Keglevia, da mu povrati odbjeglog sunja Radosava. 78) Oko 1696.-1703. M. Feratpai javlja Kegleviu, da neki konja nik moe slobodno putovati. 79) Oko 1696.-1703. M. Feratpai javlja P. Kegleviu, da e zadrati sunja Kora ja, ako mu Ivan Milunovi ne povrati partik, koji je sobom odnio. 80) Oko.1696.-1703. M. Feratpai pie J. Makaru radi isplate ostatka duga Adi(!) Beirova za sunja Matu. 81) Oko 1696.-1703. Adi Beir, brat Adi Bektaev pie nekom sunju u Vinodol, d a mu poalje dune novce i robu. 82) Oko 1696.-1703. M. Feratpai pie P. Kegleviu radi nekog su nja (Raki, 119). 83) Oko 1696.1703. M. Feratpai pie P. Kegleviu o sunju Sulejmanu (Raki, 120). 84) Oko 1696.-1703. P. Keglevi pie M. Feratpaiu, 'da mu moe dati vjeru samo za pokupsku i pounsku krajinu, a ne za svu carevinu (Raki, 128). 85) Oko 1696.-1703. Pismo P. Keglevia M. Feratpaiu i odgovor ovoga zbog uvredljive poruke (Raki, 129). 86) Oko 1696.-1703. M. Feratpai pie P. Kegleviu o nekom Nikici, o sunju Iliji, i o vlasnicima zemalja od Dubice do Novoga (Raki, 130). 87) Oko 1696.-1703. M. Feratpai pie P. Kegleviu o sunju Nikoli Boroeviu (Raki, 131). 88) Oko 1696.-1703. M. Feratpai estita P. Kegleviu povratak i moli ga, da naredi pobiranje desetine po ugovoru izmeu careva (Raki, 132). 89) Oko 1696.-1703. Mustafa Feratpai P. Kegleviu o sunju Sulejmanage ailovia (Raki, 133). 90) Oko 1696.-1703. M. Feratpai pie P. Kegleviu o dugu, koji se ima isplatiti Siniu (Raki, 134). 91) Oko 1696.-1703. M. Feratpai daje putni list nekom Petru (Raki, 136/1). 92) Oko 1696.-1703. M. Feratpai daje putni list Mustavagi Mervanoviu i Omeragi Murtezanovicu, d a putuju na Kostajnicu (Raki, 136/2). 93) Oko 1696.-1703. Hraman i Salije piu P. Kegleviu o sunju Vlaislavu (Raki, 137). 135

94) Oko 1696.-1703. Hraiman, Sali je i Radivoj piu sunju V. Opaiu, to nije ispunio zadane im vjere (Raki, 138). 95) Oko 1696.-1703. M. Feratpai alje konja Adamu Damjaniu (Raki, 139). 96) Oko 1696.-1703. Halilaga Kolavzovi jami Pilipu vojvodi (iz Zrina) za sunja Handana. 97) Oko 1696.-1703. Neki sunjevi iz Turske mole P. Keglevia, da ih izbavi (Raki, 122). 98) Oko 1700. Osmanaga Beirevi opominje Franc Carla Gusicha, da mu poalje sunja Marka. 99) Oko 1703. Derviaga Beirevi, dizdar sveto jurski, a sinovac Osmanage Beirovia i Bajram odabaa jame nekom Vojnoviu za su nja abana. 100) Oko 1703. Mustafa-aga grada Kostajnice pie P. Kegleviu, ka petanu grada Berkevine, o sunju abanu (Raki, 141). 101) O t o 1703. Isti pie Kegleviu o sunju abanu. 102) Oko 1703.-1706. Osmanaga Popiranovi pie Kegleviu, da ot pusti nekog Janka, koji je poruk za Filipa Dirania (Raki, 146). 103) 1706. 30. X . Banja Luka. M. Ferhatpai alje P. Kegleviu konja za bana Palfija (Raki, 144). 104) 1707. 29. III. Ivan Adam grof iod Purola, zapovjednik Ogu linske krajine, nareuje Luki Pogermiloviu, da narod sagradi most u Plakom. 105) 1710. Dobrofoj Janez Janezsfi alje krbavskom kapetanu Petru Pavlu Bonacu neke krivce radi suenja. 106) 1712. Kotajniki kadija Fejzulah javlja bar. Deliimuniviu, obrstaru kota jnikom, da u Bosni nema kuge (Raki, 150). 107) 1712. 2. V. Komogovina. - Mitropolit Atanasije preporuuje P. Kegleviu tubu kostajnikih krajinika. 108) 1719. 20. III. Mustafa Alajbeg Svetakovi, banjoluki topaga, preporuuje svoje ljude Stanislavu Orehociju, zapovjedniku Krievake Krajine (Raki, 151). 109) Kraj X V I I . v. Ahmed-beg Srimski i Husejn-Hadija kajmekam poekog pae pozivaju krajiku gospodu, da prestanu raju tlaiti, kao to je i sultan ukinuo svaki zulum. 110) 1781. 5. IV. Sinelija karlstadskiog episkopa Petra Petrovia o imenovanju paroha Atanasija Kukica. 111) Majka Osmana Skelia moli Mati ju Barekovia, da joj izbavi sina. 112) Gradiki odabaa Mustafa Hafizovi pie petrinjskom vojvodi Hajeru, da mu je poslao neko zasunjeno dijete. 113) Nekakav Luka moli roake, da ga izbave suzanjstva. 114) Suanj Redeb iz Dedita (Gradike) pie vojvodi Benku radi dunoga meda. 115) Seferaga (sin Ishakov), dizdar ikamengradski, pie knezu Milou Sabljareviu, da e poslati otkup za Hasana, dok knez otkupi Vlaha. 136

- 116) Akt o izmirenju nasljednika Berisava Kovaevia s Markom Ziiem, koji je ubio Berisava. 117) Rodbina Jovana Bajraktarevia moli Mikulu lihara, da po tedi Jovana. 118) Abdipaa, guverner beogradski, pie nekom generalu o sporu zbog prodaje suhih riba (talijanski). 119) Antun Pometar iz Krievaca pie kapetanu Gervanoviu i voj vodi Jovici u Pohorje, da mu utjeraju neki dug od 137,50 rajniki. 120) a) 1736. Anton Verklan, porkulab novigradski moli kapetana Like i Krbave, da rijei ispor oko zemlje, koju je njegov brat bio zaloio Nikoli Mediniu. b) 17. V. 1736. Gospi. Nalog ribnikom .kapi tami Ivi Mudrovchiehiu i drugim, da se ispitaju svjedoci (latinicom). 121) 18. V. 1736. Izjava kapitana Stoj ana Kovaevia, da reena ze mlja pripada Vrkljanu. 122) Nepotpisani pie nekome, da je na njegovu vjeru dao Zini razli ite robe. 123) 1636. 12. VII. F o j n k a . Fra Marko Vasiljevani imenuje A n driju Lovrenovia-Guribau prokuratorom crkve sv. Ivana i upe M a j danske s pravom nasljedstva. 124) Vakuf, 1287. ( = 1870.). Carski otomanski nradirluka Ahmed-aga pie na likog korduna komandu u Borievac povodom pitanja o koenju livada na granici i o pitanju, Jove Balaia u vezi s ukradenim volom. Ispod potpisa otisak crnog turskog peata. Na poleini latinika transkripcija. 125) Vakuf (1870.) Drugo pismo istog mudira likoj komandi u po vodu istrage zbog ukradenog vola. N a poleini ostatak crvenog votanog peata i adresa latinicom: Nr. 228 Gordons Comando An die Gomp-e zu Srb. Dienstsache pa tampu ja sa legendom Unter-Lapac 20/7. 126) Oko 1699. tipan Kosanovi i Jovan Peut jame kapetanu Zniki za Mihajla Ninkovia. 127) Oko 1699. Izjava Stanislava Pejnovia, da Ninkovi nije platio dug za srebro. 128) Knez Luka pie nekom kapetanu, d a je Milovan Medakovi iao grofu bez njegova znanja. 129) Stepa iprovi moli gospou Lukru, da mu poalje neko sjeno. 130) Ruica Popovi poziva mua Miroslava, da se vrati kui. 131) Popis nekih imena, meu kojima se spominje Milovan Meda kovi 1 dr. 132) Ibrahim Ereiz-Ereizovi poziva nekog oficira na Krajini, da isplati ostatak otkupa za sunja Petra. 133) Banjaluki muselim Mustafa Alaj-beg Feradpai pie kapetanu novskomu Vujici zbog nekog Tuia i Ivankovia, koji ine neprilike na Krajini. 137

134) Mehmed-spahija Svei (Zvei) moli kapetana Andru, da snizi otkup sunju Mehmedu etiu. 135) 1723. Ahmed-beg kapitan bihaki moli karlovakog generala, da dopusti njegovim ljudima slobodan prolaz do Gospia radi preuzi manja robe. 136) 1723. Ahmed-beg kapitan bihaki javlja 'karlovakom generalu, da e poslati novom bosanskom pai pisma generalova. Ujedno moli, da se puste tri Turina, koji isu zatvoreni u Gospiu. 137) 1727. prije 10. IV. Ahmed-beg kapitan bihaki moli karlovakog generala, da se povrate koze, koje su Koreniani odagnali. 138) 1727. 15. IV. Ahmed-beg kapitan bihaki pie generalu, da se zauzme za ukidanje pograninih neprilika. 139) Hasan-beg Ibrahimpai moli likog generala, da pusti njegova kmeta Todora Opaia, a on e platiti eventualnu tetu. 140) Mehmed-beg Kulenovi-Mamutpai moli likog komandanta, da pusti Teodora Opaia iz Lapca. 141) 1806. 25. IX. Trst. Neki Tumara pie kapetanu dalmatinskog bataljona u Veneciji Radoniu o Karaorevim uspjesima i o bjeanju mladei iz Dalmacije zbog prisilnog vojaenja. Isp.: Lopaieva ostavtina, B Croatica (sredila Mirjana Gross): I. Hrvatski prijepisi, 154 komada; II. prijepisi irilskih spisa, 36 ko mada; III. prijepisi latinskih, njemakih i talijanskih spisa i pisama, 34 komada; IV, (originalni akti na hrvatskom, 101 komad; V. originali na latinskom i njemakom, 31 komad.

ir. IV. Akti Maranske

episkopije

iz XVII.-XVIII.

vijeka.

Postoji stari popis iz poetka X I X . vijeka n a etiri lista sivog papira s naslovom Connotatio brevis nonnullorum originalium charactere slavico sic dicto cyrillico scriptorum documentorum sa 66 brojeva. Svaki akt ima latiniki prijepis. P r e m a popisu nedostaju brojevi: 4, 5 (ostao pri jepis), 8 (ostao prijepis), 11 (ostao prijepis), 14 (ostao prijepis), 24 (ostao prijepis), 29 (ostao prijepis), 30 (ostao prijepis), 32, 35, 36 (ostao prijepis), 39, 45, 57 (postoji prijepis), 61, 63 (ostao prijepis). U slijedeem popisu izostavljeni su brojevi nestalih akata,

1) Oko 1660. god. Lepavinski arhimandrit Joakim Dijakovi moli biskupa Petra Petriia (sic), da ga predloi austrijskom caru za epi skopa Srbima u Varadinskom generalatu. 2) Kraj XVII. vijeka. Vojvoda Filip na Kostajnikoj krajini pie sucu Borojeviu, da se sporazumi je s generalom za zajedniku odbranu od Turaka. 3) Vicekapetan petrinjski alje planinskim knezovima poruku po glavnika u vezi s izruenjem novske kule turskom caru, 5) 13. VIII. 1663. Sava mitropolit suavski potvruje, da je rukopoloio Gavrila Mijakovia za vretanijskog (varadinskog) episkopa. 138

6) 3, III. 1663. Maranski kalueri pozivaju jeromonaha Gavrila, da se vrati iz Zagreba, ako ga ne postave za episkopa pod uslovom, da ne diraju u njihovu vjeru. 7) 1. VII. 1666. Lepavkici mole biskupa Petra Petriia, da im po alje paunicu sa mladuncima za manastir i da ne vjeruje izmiljotinama o njima. 8) 20. VI. 1663. Lepavinski monah Spiridon Kresojevi moli biskupa Petriia, da zatrai od koprivnikog pukovnika manastirsko pismo, koje je zadrao zajedno s oporukom. 9) 3. IV. 1660. Spiridon Kresojevi opravdava se pred biskupom Petriiem, to nije doao k njemu i moli, da mu javi, kad doe u Gra dac ili u Varadinske Toplice. 10) 14. X. 1652. Vladika Sava Starmali .opravdava se biskupu Petri iu, to nije mogao na njegov poziv doi u Zagreb. 11) 15. IV. 1691. (prijepis) Patrijarh Arsenije Crnojevi javlja bi skupu zagrebakom Ignaciju, da je htio doi u njegovu oblast, ali zbog potreba naroda, koji j e izveo iz turskog ropstva, mora ostati u svojoj rezidenciji, te mjesto sebe alje, egzarha Stefana. 12) 4. VI. 1664. Episkop Gavrilo varadinski pie zagrebakom bi skupu o borbama s Turcima kod osjekog mosta i o uspjesima Petra Zrinskog protiv Turaka. 13) 17. X. 1665. Gavrilo Mijaki, episkop maranski, javlja biskupu Petretiu (sic) o otmici neke djevojke, alje mu drvenku bijelog graha i kae, da ide u ur. 14) 1. IV. 1663. Lepavinski igumari Joakim Dijakovi moli biskupa Petriia, da ga preporui za maranskog biskupa. 15) 6. III. 1663. Lepavinci mole biskupa Petriia, da mitropolit Georgije ne zadrava novog maranskog episkopa. , 16) 8. VI. 1658. Lepavina. Gvardijan Visarion opravdava se ,pred biskupom Petriiem, da j e pravi (katolik. 17) 13. VIII. 1658. Lepavinski arhimandrit Simeon Hordi javlja biskupu Petriiu, da ga zovu u Be radi pitanja postavljanja episkopa maranskog i moli, da preporui njegova izaslanika Spiridona. 18) Bez datuma. Pismo biskupu iz Mare o neprilikama na granici. 19) oko 1663. Arhimandrit Simeon Kordi ali se biskupu Petretiu na one, koji ga ogovaraju pred biskupom. 20) 5. IV. 1663. Simeon Kordi urgira pred biskupom Petretiem svoje postavljenje za episkopa. 21) 15. X I . 1663. Jeroakon Pajsije Zori iz Bologne javlja biskupu Petretiu o uspjesima u naukama, o svojoj bolesti i o < uspjehu Petra Zrinsikog protiv Turaka kod Ogulina. 22) 19. X. 1663. Pajsije Zori zahvaljuje biskupu Petretiu za do broinstva, javlja, da je kupio mnogo knjiga i d a ima loih vijesti s bojnog polja, jer Turci pale po Ugarskoj. 139

23) 12. IV. 1554. Lepavinski monah Spiridon Kresojevi javlja bi skupu Petriiu (sic), da je preao u Gomirje i da je po njegovoj elji ispisao vjerovanje, oe na i zdravu Mariju. 24) 2. X. 1663. Pajsije Zori javlja iz Bologne biskupu Petretiu, da se jedva otrgao od pravoslavnih kaluera, koji su ga zadravaliu Mle cima i htjeli poslati na kolovanje u Padovu. 25) 22. I. 1664. Pajsije Zori javlja biskupu Petretiu o ivotu u Bologni, o vijestima o Turcima i moli pomo. 26) Aprila 1664. Jeromonah Gavrilo Mijaki iz Lepavine javlja bi skupu Petretiu o lijepom primanju u Beu i moli preporuku za po stavljenje maranskim episkopom. 27) 30. V. 1662. Lepavinski kalueri mole biskupa Petriia, da pre porui Simeona Kordia za maranskog episkopa i da ne spominje o njegovu unijatstvu, da ne bi nastradao od okoline. 28) 18. VIII. 1649. Maranski iguman Kiril sa bratstvom stavlja se u slubu biskupu Petretiu. 29) 14. X I . 1712. Poeki trgovci piu Semmeringa Malom Andrejeviu u Be, da poalje novac, kako bi se mogli vratiti kui. 30) 15. VI. 1708., Petrovaradin. Baron Nehem, general-Feldzeugmeister, zapovjednik Slavonije, poziva narod na ustanak protiv pobu njenih Maara. 31) Oko 1660. Sava, episkop varadinski kori protu podravskog Atanasija Dragovia u Bolfanu, da dijeli ikaluere Rimljane od Marana. (Repr. br. 113). 33) Oko 1664. Zakletva novog episkopa maranskog Gavrila Mijakia o prekidu veze sa istonim patrijarsima i o pokornosti papi. 34) 1701. u Beu. Prijevod povelje cara Leopolda izbjeglicama iz turskih krajeva o osloboenju od danaka. ' 36) 5. X I I , 1712. Rako Mihailovi, Milo Vojinovi i Rista Bozitovac mole Petra Malog Andrejevia, da isplati novac nekom Tomau i da posreduje kod slikara popa Gavrila za dovrenje slika. 37) Oko 1700. Mus'taj-paa Feradpai moli zagrebakog biskupa, da kazni ubojice nekih krajinika. 38) 7. IX. 1716. Vid Bogatinovi s drugim majstorima moli Tomaa u Beu, da ih zastupa u sporu s nekim terzijama, koji im konkuriraju. 40) 27. IX. 1710. Stanislav Nekovi moli Tomaa, tumaa u Beu, da se zauzme za njihov posao kod agenta Kvarienta. 41) 6. I: 1726. Andrija Grlii pie nekom prijatelju o trgovini itom, molei da mu se losigura pravo na tu trgovinu. 42) Oko 1688. akovaki biskup pie poekom gvardijanu Pinotiu, molei da njegovu kanoniku pomogne u sabiranju desetine od Pakraca do Ivankova i od Drave do Save. 43) 29. III. 1688. Nikola Poeanki, biskup bosanski, pie samosta nima u Velikoj i Poegi, molei za slogu :s njime. (Repr. br. 148). 140

44) 28. III. 1688. Biskup bosanski javlja gvardijanima manastira veKanskog, naikog i poekog, da je car potvrdio sva stara prava bisku pije, i moli ih, da i oni na to pristanu. 46) 17. I X . 1690. Biskup bosanski nareuje gvardijanu u Velikoj, da mu uva crkvena imanja i desetinu. 47) Poetak X V I I I . st. Ali-paa bosanski pie banu hrvatskome, da se pozovu na odgovornost zapovjednici hajduka i Vranograca zbog pljake- i da se vrati oduzeta stoka. 48) 15. VI. 1711. Bogainovi moli tumaa Tomaa u Beu, da seuime majstora oisjekih zauzme kod generala i drugih vlasti. 49) 8. VI. 1760. Vid Bogainovi pie tumau Tomasu u Be o trgo vakim poslovima i o traenju odobrenja od petrovaradinskog generala. 50) 20. VII. 1716. Vid Bogainovi pie tumau Tomasu u Be: pita, zato ne odgovara i moli za pomo u borbi s osjekim urijama. 51) 8. VII. 1716. Vid Bogainovi pie Tomasu Maretiu u Be u po vodu posredovanja kod dvorske kancelarije za borbu sa Osjeanima. 52) Oko 1600. Vojvoda bjelovarski Fodroci pie Osman-agi u Slatinu zbog duga Raduina iz Dautana. 53) 11. X . 1690. Biskup akovaki i bosanski pie fra Ivanu Pinotiu u Veliku, da e po carskoj naredbi 20. X . biti inkvizicija. 54) 1.7. IV. 1690. akovaki i bosanski biskup pie kapelanu o nepri likama, koje ima zbog voje nove jurisdikcije. 55) Oko 1663. Mustafa sin Muratov javlja zaipovjedniku Hrvatske Krajine imena hajduka, koji su uestvovali u napadu na njegovu oblast. 56) 15. VI. 1737. Car Karlo VI. pie zagrebakom biskupu Georgiju Branjugu, da e uskoro biti rat s Turcima i da pozove narode, kroz koje e prolaziti austrijska vojska^ da joj pomau, kako bi se zbacio turski jaram, te obeava povlastice. 57) 12. VII. 1737. Saksonski herceg Friedrich poziva stanovnitvo pod turskim jarmom, da pomae u borbi protiv Turaka. 58) Ceduljica s latinskom i irilskom azbukom i vjebe Branjuga Jurana. 59) 15. IV. 1691. Vlastoruni akt latinicom arhiep. srp. Arseni ja ernojevia zagrebakom arhiepiskopu Ignaciju. 60) Vjebe u latinskoj i irilskoj abecedi, pisane reenice i neki stihovi. 62) Oko 1663. Lepavinski arhimandrit Simeon Kordi moli biskupa Petretia, da ga preporui u Beu za postavljenje maranskim episko pom. 63) 15. X I I . 1655. Gavrilo patrijarh srpski daje potvrdu Simeonu Kordiu, da ga j e proizveo za arhimandrita i daje mu oproisno pismo od grijehova. 63a) 15. X I I . 1655. Patrijarh peki Gavrilo pie vladici Savi u Krievaku Krajinu i lepavinskom igumanu Visarionu, da, je Simeonu Kor diu dao in arhimandrita. 141

64) 28. VI. 1609. Pe. Patrijarh Jovan sa devet mitropolita i episkopa potvruje Simeona vretanijskog za maranskog episkopa. 65) 12. VIII. 1633. Budim. Jedan redovnik pie gvardijanu Pinotiu o > fratarskim odnosima i o svojim neprilikama. 66) 1660. Hilandar. Hilandarski iguman Viktor moli, da krievaki veliki vojvoda Gvozden primi njegove izaslanike i da ih uputi po svom nahoenju radi milostinje (Repr. br. 112). Idua tri akta nisu u starom katalogu zabiljeena:

67) 8. V. kraj XVII. vijeka. Mustaj-aga, dizdar Zrinograda, pie iz Kostajnice Matejau Gerociju, vicekapetanu Krievake Krajine, o ne kom sukobu na Krajini. 68) Izmeu 1713.-1725. Manastir sv. Pavla u Svetoj Gori. Iguman Mihajlo moli mitropolita Vicentija Popovia, da pomogne njegove iza slanike za pribiranje milostinje. 69) Dvije izjave ' podlonosti rimskoj crkvi: a) Nikolaia Radosavljevia, paroha crkve sv. Petra od 4. aprila 1751. i b) jeromonaha Arse ni ja Ivanovia od reda sv. oca Vasilija Velikoga od 31. januara 1752.
Isp.: Lopasieva ostavtina, A - Monumenta ecclesiae graeco-orientalis in Croatia et Slavonia (sredila Mirjana Gross): I. Lopaievi prijepisi 449 akata; izmeu njih prijepisi irilskih isorava br. 29, 33, 34, 40, 41, 46, 47, 61-64, 67, 78, 80-84, 86, 92, 254, 285 i 297. II. Lopaieve biljeke i prijepisi isprava s biljekama, koje su sredili Smiiklas i Manojlovi 1909. g. - br. 1-6, 1-19. III. Originali latinskih akata Maranske zbirke, 80 brojeva.

ir. II. Srpske isprave i pisma iz sjevernih

krajeva

1) Pismo Dositeja Obradovia na kapitana upljikca, otca vojvode srpiskog Steve, poklonio Nikola Boroevi, nadporunik u miru: origi nalno pismo u starom omotu njemakoim adresom: Siessak, A n den Hochedelgebohrenen Herrn Herrn Stephan Schuplikatz K. K. Kapitain zu Petrigna. Bez datuma. 2) 1776. 15. V. Peuh. Majstorska diploma Lazara Manoilovia, pergam. 3) (1788) Proglas feldmarala grafa ot Laci na sveenstvo i ostalo stanovnitvo Bosne, Albanije, Srbije i drugih otomansikih zemalja na poetku ratovanja s Turcima. tamp. 4) 1694. 6. II. u Kovinu. Arsenie boieju milosti ju p;atriarh srbski i proiim pie generalu kir Joanu Manastirliji, da je zaustavljen ledom i vodom i n e moe da se vrati; da je primio pismo od gospodina taremberka i da nije mogao odgovoriti, te zato alje te knjige generalu, da ih vidi i da povodom toga odgovori. 142

ir. VIII. Ruske irilske

isprave

1) alovanaja gramota cara Alekseja Mihailovia od 30. januara 1651. god. lepavinskom igumanu arhimandritu Visarionu s bratij om, s doputenjem dolaska u Moskvu dlja milostinji i dl ja inih monastirskih del. Repr. br. 171. (Prijepis iz X V I I . vijeka). 2) Prijepis povelje polkovnika Mikaila Miloradovia, poslanika cara Petra Velikog, od 5. jula 1711. god. grbaljskkn knezovima, koji su se podloili pod vlast ruskog cara, ,s potvrdom starih povlastica. Zapis: Kopija ija kneza lova Baikovia, prepisal aiz smireni iguman Stefan Lazarevi iz matice ... < a w (1802.) avgusta (20.). 3) Pismo ruskog samozvanca Ivana (Timoke Akundinova) tobonjeg sina cara Vasilija ujskog, njegovu komornitku Konstantinu Evdokinoviu iz Rima u Dubrovnik, 12. jula 1648. Repr. br. 172. 4) Drugo pismo istog samozvanca istom komorniku iz Rima u Du brovnik, 16. jula 1648.
Kod broja 3 i 4 pogreno j e na aktu upisana olovkom godina 1645. (jer nije tono proitana godina ispisana slovnim brojanim oznakama) te je tako oznaena u A l bumu reprodukcija br. 172. Uz ova dva pisma stavljeni su prijepisi talijanskih pisama Timoke Akundinova iz Rima u Dubrovnik od 20. i 25. jula 1648. itavu je Akundinovu prepisku objavio V. Moin u lanku Prepiska ruskog samo zvanca Ivana Timoke Akundinova s Dubrovnikom g. 1648. u Historijskom zborniku IV, Zagreb, 1952, str. 71-84.

5) Propusnica duhovniku vice-admirala Zmajevia abatu Matveju Karaimanu i kuvaru Petru Kartezi za put iz Sankt Piterburha u Tavroev br. 8068 od 25. jula 1732. g. (iz ostavtine Petra Kariia).

ir. IX.

Rumunjske

irilske

isprave

1) 1586. 20. VI. Bukuret. Io Mihna vojvoda, sin vojvode ugrovlakog i podunavskog, daje papinskom poslaniku povelju o slobodnom dolasku papinskih poslanika u njegovu zemlju. Original na persram. s gajtanom mj. peata. 2) Prijepis- iste povelje na papiru s vodenim znakom iz X V I . vijeka. 3) 1594. 21. VI. Povelja Io Radula vojvode moldavskog upanu Ber nardu, upravitelju njegovih dobara, kojom nareuje d a izvri reviziju svih posjeda gospodskih, boljarskih i kaluerskih prema starim darov nicama. Rumunjski irilski original na papiru s crvenim potpisom. Uti snuti peat otpao. Priloen hrvatski prijevod koji je nainio dr. Ilie Barbulescu 1898. Prema biljeci na ispravi original je primljen od kapitana Ilie Rukavine Ljuhakog. 4) S. a. 16. I. Pismo Io Radula vojvode Vlake zemlje upanu Ber nardu upravitelju njegovih dobara u kome javlja o poslanim konjima i harau. Rumunjsko-irilski original na papiru s utisnutim peatom. Priloen hrvatski prijevod dr. Ilie Barbulescu iz 1898. Prema biljeci original je1 pripadao' kapitanu Ilii Rukavini Ljubakom. 143

5) 1646. VI. Trgovite lo Matej Bazarab vojvoda ugrovlaki daje prilog manastiru Uspenia u Trebinju i obvezuje se da e svake godine davati 1800 aspri manastiru i 200 aspri kaluderima koji e po to dola ziti. Prijepis X I X . st. s nestalog originala. 6) 1650. 12. VIII. lo Vasilie vojvoda moldavski izdaje povelju ma nastiru Lepavini u krainah zemlji Horvatskoj, kojom obeaje 5.000 aspri godinje manastiru i 500 aspri monasima koji e dolaziti. Prijepis X I X . st. sa nestalog originala. Priloen je crte velikog peata koji je bio na povelji.

144

KAMILO DOKAL

SREDNJOVJEKOVNA

NASELJA

OKO

STREZE

Prilog naoj srednjovjekovnoj

topografiji

Nekako na polovici puta izmeu Koprivnice i dananjeg Bjelovara, n a jednom obronku Bilo-gore, nalazio se u Srednjem vijeku pavlinski samostan Svih svetih u Strezi. Stara Streza bila je ugledno trgovite, etiri sata udaljeno od svog upanijskog sijela Krievaca, a pola sata od upe sv. Magdalene u dananjoj Kapeli. Samostan se s vlastitom crkvom Svih svetih nalazio neto podalje od samog trgovita, gdje j e bila zasebna upa sv. Marije. Samostan je godine 1374. osnovao bjelostijenski, a kasnije obrovaki katelan Ivan Bien (Johannes Bissenus ili Besseney de Ezdeghe). Samostan j e postojao do provale T u r a k a u one krajeve. Tona godina prestanka n e moe se odrediti. Posljednji spisi samostanskog arhiva idu do god. 1538. Ivan Kristolovec u svom rukopisnom djelu Descriptio synoptica Monasteriorum s. Pauli primi Eremitae in Illyrio fundatorum veli o svretku tog samostana ovo: Ovaj j e samostan bio blii sigurnim krajevima, i zato j e pao m e d u posljednjima. Braa su se u njem dugo branila protiv turskih haralija. Kada j e Poega, a s njom i cijela Slavonija, i kada su Turci doli blie, Streza se jote branila Meutim j e turska mo dnevice rasla. Protiv turske premoi dizale su se t v r a v e . . . Uvedena je i stalna vojska. Velikoj potrebi cijeloga kraljevstva morali su se pokoriti i oci iz Streze, pa napustiti svoj samostan. Dozvoljeno im je bilo, da ponesu sve pokretnine iz crkve i samostana. Stvari, koje su sluile za pomo i oruanje vojske, kao puke, barut, naboje, taneta i sve olovo morali su ostaviti braniima tvrave. O tom j e sastavljena pismena isprava, koja se uva u Lepoglavi. Tako je ureen varadinski generalat dijelom iz naih posjeda, a dijelom iz susjednih posjeda. Samostan je kao nepotreban poruen (Sveu. knjin. R. 4321., str. 81.-84.). Tako je nestalo tog uglednog samostana. Budui da j e samostan poruen, da se neprijatelj ne bi njime posluio u svoje svrhe, a grada se upotrebila za podizanje utvrda protiv Turaka, nema nikakvih ruevina toga samostana. tovie, nestalo je i samog imena Streze. Gdje je neko bilo trgovite Streza, Stoji danas selo Pavlin Klotar s naseljenim pravoslavnim ivljem. No ako je nestalo i samostana Streze i mjesta Streze, sauvao se arhiv nekadanjeg samostana Svih svetih.. T a j se arhiv sada nalazi u Budimpeti, te j e smjeten u Ugarskom dravnom arhivu pod br. D . L. 34.632 do 34.952. Sadraj svih isprava s tonim ispisom imena i mjesta priopio je Dr. Elemer Mlyusz u svojoj arhivalnoj radnji: A szlavoniai es horvatorszgi kzepkori palos kolostorok oklevelei az orszgos leveltrban u Vjesniku Ugarskog dravnog arhiva Leveltari Kzlemenyek a m. kir. orszgos leveltar folyoirata, Budapest 1928., str. 87.-177. Iscrpne Regeste toga arhiva uvaju se u H r v . dravnom arhivu, 18. katalog. Vrlo mnoge isprave tog arhiva postoje u Arhivu Jugosl. akademije u kopijama: Copia Privilegiorum Claustri Omnium Sanctorum de Ztreza (II. b. 46).
10 STARINE

145

Kako j e samostan u Strezi poput svih drugih samostana bio u slubenoj vezi e obla stima, sa svim okolinjim plemstvom i sa svim bliim upama, i kako j e dobivao mnogo posjeda, to se u sauvanim ispravama nalaze mnoga imena oblasti okolinjih plemia i upnika, kao i mnoga imena mjesta i posjeda. Nas. sada zanimaju naselja oko Streze. Neka od tih srednjovjekovnih naselja, po stoje do danas, ali nekih je posvema nestalo. Budui da se radi o topografiji kraja oko Streze u 14. i 15. stoljeu, to su n a m podaci pavlinskih isprava dragocjeni. Moda su oni jedini izvor za povijest pojedinih naselja. Mi emo prema ispravama navesti sva naselja, koja se spominju oko Streze, i to abecednim redom prema srednjovje kovnoj ortografiji. Uz A. M. Z. (Acta Monaslterii Ztreza) dodat emo broj sveska, i redni broj isprave. Kod pojedinih naselja navest emo sve dogaaje, koji su s njima u vezi, i to kronolokim redom prema samim ispravama, tako da e pojedina naselja, i mjesta u ovoj radnji imati i svoju povijest u doba postojanja Strjeze. Z a obraivanje pojedinih naselja i mjesta posluili smo se ovim djelima: 1. Dr. Franjo Raki, Popis upa zagrebake biskupije 1334. i 1501. u Starinama Jugosl. akademije br. IV, Zagreb 1872., str. 200.-229. 2. Dr. Josip Bsendorfer, Crtice iz slavonske povijesti. Osijek 1910. 3. Dr. Josip Buturac. Popis upa zagrebake biskupije od g. 1334. u Kultumopovjesnom Zborniku zagrebake nadbiskupije, Zagreb 1944., str. 409.-454. 4. Franjo Brdari, Arhiakonat komarniki (1334.-1834.) u Kat. listu 1934. br. 39.-48. 5. Vinko Sabljar, Mjestopisni rjenik kraljevina Hrvatske i Slavonije, Zagreb 1866. 6. Shematizam zagrebake nadbiskupije 1929., kao i drugi stariji shematizmi. 7. Stjepan Glava D. I., Zemljovid Hrvatske iz g. 1675. 8. Josip Buturac, Karta zagrebake nadbiskupije 1938. 9. Jos. Bsendorfer, Donja Slavonija u Srednjem vijeku po karti dra Csankija. 10. Dr. Josip B u t u r a c - A . Zidi, Zagrebaka biskupija u sredini 14. stoljea. Geografska karta. 11. Special-Karte des k. u. k. Militr Geograph. Institutes. N a koncu dodajemo, da smo za sva danas nepoznata naselja i mjesta pitali starije ljude iz upa na podruju Streze, t. j . iz Zrinskog Topolovca, Kapele i Bjelovara. Ispitivali smo i tamonje mjesne upnike. Rezultat ispitivanja bio j e neznatan. N a j vei smo dio naselja ubicirali sami prema ispravama.

BANKOWCZ

Mjesto Bankovac spominje se u ispravi od 11. prosinca 1514. (A. M. Z. V. 54). Nikola, gospodar Koprivnice postavljen od Ivana Ernuta akovakoga, sabrao je vie kmetova iz Petrijanca, Hermanovca, Presena i Bankovca, te je s njima provalio u klijet pavlinskog kmeta Tome Pavlinia i odvezao odande 35 kabala vina. Bankovac je dakle selo, ali i vinogradski brijeg, gdje se nalazila klijet pavlinskog kmeta iz sela Kamena. Selo se nalazilo n a podruju upe dananje Koprivnice. Po tom selu zvao se i pavlinski tamonji vinograd Bankovak. J. Bsendorfer biljei Bankovac kao mjesto u 14. i 15. sit, ali taj je Bankovac bio jugoistono od I n g a , dakle posve drugi nego na Bankovac u Koprivnici (SI, p., str. 241.). 2. BASKOUCH

Mjesto Baskovac spominje se u ispravi od 8. lipnja 1442. (A. M. Z. II. 23.). Isprava govori o uvodu Pavlina u posjed est kmetskih selita i sjenokoa u Klokoevcu'krievake upanije. Meu kraljevskim ljudima, koji su bili odreeni za taj uvod, spo minje se i Stjepan, sin Pavla, sina Nikole de Baskouch. Budui da su ostali kraljevski ljudi bili iz Miletinca, Jakozerdahela (Donje Sredice) i Globoca, izlazi, da je selo Baskovac bilo u dananjem bjelovarskom kraju ne odvie daleko od Streze, odnosno Klokoevca. 146

Danas nema sela Baskovca, jer se to mjesto ne nalazi medu filijalama zagrebake nadbiskupije, pa ga nema u shematizmima, a nema ga ni u Mjestopisnom rjeniku; Vinka Sabljara (Zagreb 1866). 3. BEDELOWCZ

Mjesto Bedelovac spominje se u ispravi od 12. prosinca 1451. Seoski starjeina ili villicus iz toga sela prisustvuje uvodu Pavlina u posjed like iz Ilinca. to ga po nalogu bana Ulrika Celjskog obavlja azmanski kaptol. Drugi su svjedoci pri uvodu bili susjedi iz Kainca, Mikevca, samog Ilinca i Hedrihovca (A. M Z, I I I . 19.). Danas nema vie sela Bedelovca, pa se to mjesto ne nalazi ni u zagrebakim she matizmima ni kod Sabljara. Mjesto je moralo biti u blizini Ilinca ili Jelinca, koji u narodu ivi kao rudina izmeu Zviraca i Markovaca. Ma da sam zaviajan u onom kraju, ime Bedelovac ne ivi vie u pameti naroda.

4.

BEKSYNCZ

Selo Bekinac spominje se u ispravi od 11. prosinca 1468. (A. M. Z. IV. 38.). L a dislav, sin Jakova de Beksyncz, t. j . iz Bekinca, pribivao je uvodu Pavlina u posjed Jakopovac, to ga je obavljao azmanski kaptol na nalog bana Ivana Thuza iz Laka. On se tu spominje kao susjed zajedno s drugima iz Matejevca, Moruevca i Sredica n a d Topolovcem. P r e m a svemu tomu selo se nalazilo u blizini dananjeg, Topolovca Zrinskog. Selo Bekinac moralo je nestati, jer ga nema medu filijalama zagrebake n a d b i skupije ni u Sabljarevu Mjestopisnom rjeniku. 5. BELCHYNOUCH

Mjesto Belinovac spominje se u ispravi od 10. oujka 1462. (A. M. Z. IV. 11.). Plemiki suci krievake' upanije Nikola Mikec iz Cirkvene i Pavao Boto iz D o kline obili su mede posjeda Horvatovina una cum Augustino de Belchynouch sive de Blyznafeu Vicecomite. Sela Belinovca nema danas ni u zagrebakim shematizmima ni u Sabljarevu Mjestopisnom rjeniku. Isprava sama kae., da se Belinovac zvao i Blyznafeu. Iz toga. to je Augustin iz Belinovca bio podupan, izlazi, da Belinovac ne mora biti u b l i zini Streze, jer je Augustin bio vii dravni slubenik. Jedna Blizna nalazi se k o d Zagreba pod Sljemenom s potokom Bliznec, pa dolazi esto u ispravama pavlinskog samostana u Remetama. Ali ima jo j e d n a Blizna u komarnikomu arhiakonatu, u blizini Budrovca. Plemii iz Budrovca posjedovali su Budrovac, Gornji i Donji epelovac i Gornju Bliznu (Brdari, Arh. komarn. Kat. list 1934., str. 580.). Koja bi Blizna bila u naslovu podupana, ne moemo rei. Vjerojatno komarnika, jer se radi o p o d upanu krievake upanije. 6. BELOSOWCZ

Selo Belosevac dolazi u ispravi od 30. oujka 1478. ( A . M . Z. V. 5.). Mihajlo Ker nen de Belosowcz, katelan u Koprivnici, ubirao je od Gudovana kraj dananjeg Bjelovara, koji su dolazili n a sajam u Koprivnicu na dan sv. Emerika, od svakoga p o jednu osminu forinte. Sela Beloevca nema u zagrebakim shematizmima ni. u Sabljarevu rjeniku. Ali ima, selo Beloslavec, filijala upe Bedenice u bistrikom kotaru. Budui da se radi o katelanu Koprivnice (Kaproncha), koji je mogao biti i stranac, selo Belosevac n e mora biti u opsegu Streze. Selo Beloii nalazi se u upi Vivodini pola sata udaljeno d matice. ini se, da ni jedno od njih nije Belosowcz.

147

7.

BELYWDOWCZ

Selo Beljudovac dolazi u ispravi od 21. listopada 1481. (A. M. Z. V. 7.). Kmetovi sela Beljudovca i Doroslavca, koji su bili podlonici peuhskoga biskupa Sigismunda, inili su tetu na imanju Matije Horvata iz Hedrihovca, zbog ega je provedena istraga na nalog podbana Petra Bokaja iz Rasinje i Andrije Kapetana iz Desnice. Odatle izlazi, da j e selo Beljudovac bilo na podruju Streze, i to blizu Hedrihovca, o kome e se govoriti kasnije. Danas nema Beljudovca ni meu filijalama zagrebakih shematizama ni u Sablja revu rjeniku.

8.

BENCHYCH

Selo Beni spominje se u glasovitom urbaru pavlinskog samostana u Strezi iz g. 1477. Trojica naime iz toga sela upisae se u bratovtinu sv. Pavla, prvog pusti njaka, i to Demetrius de Benchych, Paulus figulus e/t Petrus de eadem, dakle Demetrije, Pavao lonar i Petar. U r b a r donosi njihova imena pod stavkom: Gonfratres et Benefactores monasterii Omnium Sanctorum de Ztreza. (Iv. Kr. Tkali, U r b a r Streze, Vjes. Zem. arh. V., str. 218.). Budui da su se upisali u pomenutu bratovltinu ba kod samostana Svih svetih u Strezi, znai, da je selo Beni ili Beneii bilo negdje u okoliu samostana, bliem ili daljem. Danas se selo Beni ne spominje ni u zagrebakim shematizmima ni u Sabljarevu rjeniku. 9. BESSENEU-ZENTHBENEDEK

Bienov Sveli Benedikt spominje se pod tim imenom u ispravi od 20. oujka 1430., izdanoj u Krievcima (A. M. Z. II. 34.). Stjepan, sin Belyja iz Vojkovca, tuio j e imuna, sina Ivana iz Zdenaca. Parniki oglasi objavljeni su ne u Bienovu Sv. Benediktu, kako bi to moralo biti, nego u Zdencima (Izdencz). Radi toga je odvjetnik tuenoga stavio svoj prosvjed, a ban H e r m a n Celjski uputio je parnicu dravnom sucu u Budimu. Bienov Sveti Benedikt ili Beenovac bio je u okolini Streze. Ivan Bissenus ili Besseney bio je osniva pavlinskog samostana u Strezi. Jos. Bsendorfer pie, da su plemii Dersi ili Drii na poetku 15. st. posjedovali vlastelinstvo Rovie, koje su dobili g. 1393., i jo dva trgovita blizu Topolovca, it. j . Beenovac Sveti Benedikt i Strezu. Beenovac je bilo mjesto velikih sajmova. Danas ga vie nema (Slav, pov., str. 74. i 258.). 10. BONTHWSOWCZ

Selo Bontusevac spominje se u ispravi od 8. kolovoza 1503. (A. M. Z. V. 28.). azmanski kaptol uvodi pavline iz Streze u posjed sela Torinaca. Medu kraljevim ljudima oznaen je i Georgius Zermegh de Bonthwsowcz. Budui da su se kra ljevski ljudi ili izaslanici za uvod kojeg posjeda birali izmeu bliih plemia, izlazi, da je Bontusevac li Bontusovac bio u blioj ili daljoj blizini Streze. Jos. Bsendorfer spominje plemia Filipa iz Bontuevca, koji je u 15. st. zalogom ili kupnjom dobio dio vlastelinstva Sloboine (Szobochyna) s katelom (SI. pov., str. 75.). Prema tome je Bontusevac bio blizu Jako-Zerdahela. Sam Bontusevac smjeta on sjeverozapadno od azme (ibid. str. 262.). Bontusevac je bio sijelo upe u azmanskom arhiakonatu, jer se u popisu upa iz g. 1501. spominje plebanus in Bonthusewcz (Dr. Fr. Raki, Popis upa, Starine IV, str. 225.). Danas nema Bontuevca pod tim imenom ni u shematizmima zagrebake biskupije ni u Sabljarevu rjeniku. Ali je sigurno, da je bio blizu azme, kako se to razabira iz tenora popisa iz g. 1501. 148

11.

BORSOWCZ

Mjesto Borsovac spominje se samo u oporuci Mate Dezena, upnika u Strezi, od 9. oujka 1488. (A. M.- Z. V. 9.). Pomenuti upnik u oporuci kae: Item nobilis Gregorius de Borsowcz obligatur mihi sex florenos, quos lego Fratribus de Waralya. O d a t l e - n e moemo mnogo zakljuivati. Iz tog,a to je Grgur iz Borovca dunik upniku u Strezi, izlazilo bi, da je Borsovac u blizini Streze. Ali odatle, to isti upnik ostavlja taj dug redovnicima u Varalji, izlazi, da je dunik mogao biti u blizini Varalje. Varalja (Varallya) bila j e 1492. sijelo upe s crkvom Majke Boje. A bila je sijelo franjevakog samostana bi. dj. Marije istono od Vrtlinske meu zapadnim obroncima Moslavake gore, koji se spominje 1458., 1491. i 1492. Varalja se zvala i Podgrae (Dr. J. Buturac, Zbornik, str. 447.-448.). 12. BOTHYNCZ

Selo Botinac spominje se u ispravi od 6. travnja 1522 , u oporuci J u n a Kandala iz Kandalovca, gdje sastavu oporuke pribiva kao svjedok Stjepan Botka iz Botinca (A. M. Z. V. 38.). U istoj ispravi spominje se i Petar Laovi iz Botinca. Taj je Petar htio kupiti jedan posjed u Morusovcu, ali se tome pred banom Torkvatom Krbavskim oprla Katarina, ki Klementa Morusa iz Morusovca. Nema sumnje, da Botinac nosi ime od plemia Butka ili Botka, koji se ve iod poetka s plemiima Lacko spominju kao najblii susjedi pavlina u Strezi, i to ve 9. t r a v n j a 1379. (A. M. Z. I. 8.). Selo Botinac postoji do danas kao filijala upe Kapele kod Bjelovara, te je uda ljen oko pola sata, a god. 1929. brojio je 234 rkt. itelja (Shem. Zagr. 1929., str. 134.). 13. BREZTOWCZ

Selo Brestovac spominje se u ispravi od 14. kolovoza 1500. (A. M. Z. V. 22.). Magister Franciscus de Brestowcz imao je svoje kmetove i svoje vinograde k r a j sela Torinaca. Torinci su se pak nalazili izmeu Topolovca i Plavnice uz potok T o rinac. Prema tome bi taj Brestovac morao biti negdje u blizini. Jo se spominje Emerik Vajda iz Brestovca kao odvjetnik magistra Petra iz G u d o v c a J A . M. Z. IV. 18.). v Inae ima do danas vie postojeih Brestovaca. Jedan je Brestovac u poekom kraju kao sijelo rimokat. upe, jedan j e filijala upe Orehovice, jedan filijala upe Zlatara, jedan filijala upe Daruvara. Ali ti Brestovci ne mogu doi u obzir. Jedan Brestovac bio j e u 15. st. kraj Imbriovca, te je bio vlasnitvo plemia Budora iz Budrovca (Brdari, Arh. komarn., Kat. list 1934., str. 580.). Na je Brestovac morao postojati u blizini Topolovca, ali mu se ime nije sauvalo, pa je topolovakim upljanima nepoznato, 14. BUCHINCZ

Mjesto Buinac spominje se u ispravi od 30. oujka 1478. (A. M. Z. V. 5.), i to n a dva mjesta: ' 1. Kada su itelji iz Buinca ili u Koprivnicu na vaar o blagdanu sv. Emerika, ija j e crkva bila u Kwvaru ili Kamengradu, ubirao je koprivniki katelan Mihajlo Kerhen od njih protiv prava i obiaja po jednu osminu forinte. 2. Kada su dvojica Gudavana iz sela Buinca ila na svadbu Benedikta Povia na posjedu Zdelji, napadoe ih kmetovi Sigismunda Ernuta, biskupa peuhskoga iz sela Javorovca, pa jednoga od njih ubie, a jednog izranie. Iz svega se vidi, da j e selo Buinec tada bilo kraj Gudovca, podlono magistru Petru iz Gudovca, vikaru zagrebakog biskupa in temporalibus. Selo Buinac ne po stoji danas, pa ga zato nema ni u shematizmima zagrebake nadbiskupije ni u Sabljarevu Mjestopisnom rjeniku.

149.

15.

BUKOUIA

Bukovija se spominje u ispravi od 8. kolovoza 1381. (A. M. Z. I. 11.), i to u opisu m e a posjeda uz rijeku Plavnicu. T a j j e posjed pripadao Stjepanu i Tomi, sinovima Blagonje iz Komarnice. Posjed se nalazio u blizini upe sv. Benedikta u dananjim Gornjim Plavnicama upe Kapele, jer se ta upa sv. Benedikta u opisu mea ee spominje. U urbaru Streze iz god. 1388. spominje se selo Bukoyna, dakle Bukovina. Selo je imalo 10 kmetskih selita, ali nije bilo toliko itelja, p a su neke obitelji imale i po dva selita. T u bijahu Smokovii, zatim Bla Kova, Matej Biskup i Benedikt Vrai (Iv. Krst. Tkali, Urbar pavlinskog samostana u Strezi. Vjesnik zem. arkiva V, str._209.). _ . . . ini se, da je Bukouia i Bukoyna isto mjesto, kojega sada vie nema. Nalazilo se n a posjedu samostana Streze u blizini Gornjih Plavnica.

16.

BYK

Mjesto Bik spominje se u ispravi od 8 kolovoza 1381. (A. M. Z. I. 11.). T u dqlazi magister Basou de Byk comes Crisiensis, koji s plemikim sucima dri sudovanje n a osminu Bogojavljenja u Krievcima. Tom su zgodom sinovi Blagonje iz Komar nice izjavili, da su spremni Margiti, keri Blaa, i jo nekima ustupiti neke zemlje uz rijeku Plavnicu u ime djevojake etvrtine. Budui da se radi o krievakomu upanu, koji je bio plemi i koji je mogao po tjecali i iz drugih krajeva, ne moramo mjesto Byk traiti u blizini Streze. Rije Byk (bkk) je madarska, a znai Bukva. Pod imenom Bik nema danas sela ii zagrebakoj nadbiskupiji osim upe Buk kod Pleternice, a Bukovaca i slinih (BuItevje, Bukovica) ima sva sila. Napominjemo, da se uma Byk spominje u ispravi samostana u Strezi od 14. listo p a d a 1364. (A. M. Z. I. 4.). Nalazila se izmeu irijeke Klokoevca i Plavnice.

17.

BYKALLYA

Selo Bikalje ili Bikalja spominje se vrlo esto u ispravama samostana Streze. Evo neto podataka iz tih isprava, koji mogu posluiti kao najstarija povijest toga sela. 1. Ana, kerka Grdine, sina Breka iz Bikalja, sa svojim sinovima Jurjem i Valentom i unucima prodaje 22. travnja 1410. pred azmanskim kaptolom Jurju i Eli zabeti, djeci Ilije iz Bikalja,'svoj posjed u Bikalju, koji lei izmeu rijeke Plavnice i Klokoevca (A. M. Z. I. 36.). A n u je pred azmanskim kaptolom zastupao i rodbin ske veze tumaio Mihajlo, sin Blaa iz Bikalja. Kupovnina je iznosila 6 zl. for. 2. Ivan, sin pomenutoga Mihajla iz Bikalja, prisustvuje kao banski ovjek uvodu T o m e de Konzkamelleky u posjed nekog imanja izmeu rijeke Plavnice i Konjske. O tom je izdao ispravu zagrebaki kaptol 5. svibnja 1418. (A. M. Z. II.). 3. Dana 17. travnja 1459. zalae Andrija, sin Ivana iz Bikalja, pavlinskom samo stanu u Strezi svoju livadu kraj rijeke Plavnice u selu Bikalju za 16 zl. for.' (A. M. 2 . III. 8.). 4. Dana 12. lipnja 1461. vraa plemi Ladislav, sin Stjepana iz Komarnice, samo stanu Svih svetih u Strezi 3 kmetska Selita u Bikalju i 2 selita u Kaincima, koja im je oteo Juraj Pers (A. M. Z. IV. 3.). 15.. Dana 18. prosinca 1461. daruje Ladislav, sin Antuna iz Korena, u ime svoje i u ime svoga sina Petra, pavlinskom samostanu u Strezi 3 kmetska selita u Bikalju kao altariju uz neke misne obaveze (A. M. Z. IV. 8.). 6. Dana 4. veljae 1462. potvruje azmanski kaptol, da je pavline u Strezi uveo u posjed onih 3 selita, to ih je darovao Ladislav, sin Antuna iz Korena. Kao susjedi pribivali su tom uvodu J u r a j Lackovi i Benko i Nikola Kapunec, svi iz Bikalja (A. M. Z. IV. 9.).

150

7. Pavlini iz Streze nisu mogli odmah ui u posjed tih triju kmetskih selita, jer su im inili neprilike magister Petar iz Gudovca i Bla Briga iz Jakozerdahela. Spor se rijeio 17. oujka 1463. pred dravnim sucem Ladislavofn de Palocz. Pavlini dobie tri selita u Bikalju i umu u Ilincu, a protivna stranka dva. selita u Kaincima (A. M. Z. IV. 18.). Kako se iz tih podataka vidi, selo Bikalje nalazilo se izmeu rijeke Plavnice i Klokoevca. Bikalje je identino s dananjim selom Korenovom. Copia privilegiorum Claustri 0 0 . Sanctorum de Ztreza donosi pred ispravama o Bikalju naslov. Possessio Bykallya aliter Korenovo inter fluvios Plaunicha et Klokochoucz (Arh. Jugosl. akadem. II. b. 46, str. 50.). _ Selo Korenovo postoji do danas kao filijala upe bjelovarske. God. 1929. brojilo je 690 rkt. i 210 pravosl. itelja. Udaljeno je od matice upe 4 km. Madarska rije Bykallya (bkk al) znai Pod Bykom ili Podbukovina. Budui da je Byk bila uma izmeu rijeke Plavnice i Klokoevca, to je Bykallya mjesto ispod ite ume. Jos. Bsendorfer spominje Korenovo kao mjesto, koje je u 15. st. pripadalo niim plemiima (SI. pov., str. 75.).

18. C A P E L L A . ( C A P O L N A) Kapela spominje se na vie mjesta u arhivu Streze. 1. Petar i Ldislav, sinovi Tome de Konzkamelleky et Lachow, daruju 10. kolo voza 1434. samostanu Svih svetih-u Strezi polovicu ume Dijankovca i jedno prazno kmetsko selite, i to pred Brekom, klerikom zagrebake biskupije, ces. javnim bilje nikom iz Rovia. Kao svjedok tog darovanja bio j e medu ostalima i Emericus plebanus de Capella. Isprava je pisana na pergameni, i to u samoj Strezi, kamo je javni biljenik doao (A. M. Z. II. 41.). G. 1434. bio je dakle upnik u Kapeli Emerik. 2. U ispravi od 4. veljae 1462. spominje se Jakov Beki de Capolna kao k r a ljevski ovjek za uvod pavlina iz Streze u posjed Hoivatovinu i Bikalje (A. M. Z. IV. 9.). Isti se Jakov Beki >.de Capella spominje u ispravi od 6. kolovoza 1462. kao asni sudac u sporu izmeu pavlina i Ladislava iz Komarnice (A. M. Z. IV. 18.). Prema tome je Capella isto to Capolna*. 3. U jednoj ispravi ces. kr. javnog biljenika Ladislava, ina Mihajla Thanka iz Tanada, pisanoj 27. travnja 1468. u Kaloi, nastupa Nikola, upnik iz Kapele, kao zastupnik pavlina iz Streze u jednom pravnom sporu. Prior Andrija iz Streze vodio je parnicu s Ivanom i Albertom, sinovima topolovakog katelana Breka iz Bolaara, zbog posjeda Jakopovca u Kaloi pred tamonjim prepozitom Stjepanom, generalnim vikarom kalokog nadbiskupa Stjepana. Parnica se svrila nagodbom meu stran kama, po kojoj su pavlini zadrali Jakopovac (A. M. Z. IV. 33.). Kapelski upnik Nikola morao j e biti sposoban ovjek, kad su mu pavlini povjerili tako teku slubu, da ih zastupa pred metropolitanskim suditem u Kaloi. 4i. Isti Nikola, upnik iz Kapele, spominje se u ispravi od 7 srpnja 1468. Ivan, sin Breka iz Rovia, sveenik zagrebake biskupije, ces. kr. javni biljenik, potvruje,da j e Pavao Jakopovi iz Matejevca s roacima primio od pavlinskog samostana u Strezi svotu od 40 zl. for. prema nagodbi u Kaloi, da mogu zadrati posjed J a k o povac. Meu svjedocima bio je prisutan i Nikola, upnik u Kapeli, sa svojim kape lanima Mihajlom i Maitijom (A. M. Z. IV. 36.). Napominjemo, da je javni biljenik Ivan sastavljao svoju ispravu pred grobljanskom kapelicom bi. dj. Marije u Kapeli. Mjesto Kapela kod Bjelovara uzdralo se do danas kao sijelo upe, koja je g. 1929. brojila 3.629 rkt. itelja, a samo je mjesto brojilo 532 rkt. itelja (Shem. Zagr. 1929). Zaudo upa u Kapeli ne spominje se u popisu zagrebakih upa od g. 1334., m a da zagrebaki shematizam veli, d a j e osnovana g. 1205. (ibid.) No u_ popisu od 1501. spominje se Georgius plebanus in Capella et Stephanus presbyter ibidem (Dr. Fr. Raki, Starine IV, str. 215.). N a geografskoj karti isusovca Stjepana Glavaa iz g. 1673. dolazi ta upa pod imenom Sancta Magdalena, jer je to titul upne crkve do danas.

151

1 9 . CHAPALOUCH
Selo epelovac dolazi u ispravi od 19. svibnja 1461. (A. M. Z. IV. 5.). Krievaki podupan Stjepan de Chapalouch s drugima uvodi pavline iz Streze u posjed u Bikalju. epelovac je neko bio vlasnitvo plemia Budora iz Budrovca (Fr. Brdari, Arh. komarn. Kat. list 1934., str. 530.). Danas je epelovac filijala upe urevac s ka pelom sv. Elizabete. G. 1929. hrojio j e 1112 rkt. itelja. Udaljen je od ma(tice 6 km (Shem. Zagr. 1929., str. 84.).

20.

CHEBERKOUCH

Selo eberkovac dolazi u ispravi od 29. rujna 1436. (A. M. Z. II. 42.). Krievaki upan Benedikt, sin Pavla iz Pavinaca, svjedoi, da udova literata Blaa iz eberkovca nije platila literatu Tomi tri marke u ime parbenih trokova. Budui da se ta isprava nalazi u arhivu Streze kao predspis jednog posjeda, izlazi, da je eberkovac morao biti negdje u dohvatu Streze. Danas nema vie toga sela, zato se to ime ne spominje ni u zagrebakim ; shematizmima ni ti Sabljarevu Mjestopisnom rjeniku.

-21.

CHERZTHUECZ-ZENTHPETER

Ime Sveti Petar vrstec dolazi u ispravi od 21. listopada 1481. (A. M. Z. V. 7.). Ivan de Cherzthuecz-Zenthpeter; plemiki sudac krievake upanije, provodi istragu u blizini Streze, te utvruje, da su kmetovi peuhskog biskupa Sigismunda iz Beljudovca i Doroslavca poinili smetanje posjeda u Hedrihovcu. Sveti Petar vrstec je staro sijelo rikomat. upe, j e r se spominje i u popisu od 1344. i u popisu od 1501. (Dr. Fr. Raki, Popis upa, Starine IV, str. 220.). Uzdralo se do danas u crkvenom kotaru cirkvenskom brojei kao mjesto 1735 itelja, a kao upa 5292 (Shem. Zagr. 1929., str. 140.). Jos. Bsendorfer spominje Sv. Petar vrstec kao mjesto ; koje je u 15. st. bilo u posjedu niih plemia (Slav, pov., str. 75.).

22.

CHYRKWENA

Cirkvena se spominje esto u ispravama Streze, ali vazda povezana uz kojega lana plemike obitelji Mikec. 1. Plemiki sudac Pavao Mikec provodi 8. listopada 1445. istragu protiv Jurja Kandala iz Kandalovca, koji je zaposjeo dio pavlinskog zemljita izmeu rijeke Plavnice i Konjske (A. M. Z. III. 7.). 2. Plemiki sudac literat Pavao Mikec provodi 16. srpnja 1445. novu istragu protiv Jurja Kandala iz Kandalovca, p a utvruje novo smetanje posjeda na pavlin skom posjedu izmeu rijeke Plavnice i Konjske (A. M. Z. III. 10.). 3. Plemiki sudac Pavao Mikec iz Cirkvene uvodi 24. svibnja 1450. pavline iz Streze u posjed imanja, sito im ga j e darovala Ana, ki Tome Grmeka iz Mikevca (A. M. Z. III. 14.). 4. Plemiki sudac Pavao Mikec iz Cirkvene uvodi 20. rujna 1451. pavline iz Streze u posjed imanja u Klokoevcu, to im ga za 200 for. zaloie sestre Thyba et IIa (A, M. Z. IV. 20.). 5. Plemiki sudac Nikola Mikec iz Cirkvene provodi 15. sijenja 1459. istragu protiv Ivana Zeelda iz Hedrihovca i utvruje smetanje posjdda (A. M. Z. I I I . 32.). 152

6. Plemiki sudac Nikola Mikec iz Cirkvene provodi 17. svibnja 1459. istragu protiv Ivana <Wlazicha iz Hedrihovca i utvruje smetanje posjeda (A. M. Z. III. 34.). 7. Magister Pavao Mikec iz Cirkvene, protonotar krievake upanije, s drugim nekim asnim sucima ureuje spor izmeu samostana Svih svetih u Strezi i Jelene i Doroteje, keri Grgura de Plaunichamelleky (t. j . Horvatovine). To j e bil 4. studenoga 1461. (A. M. Z. IV. 6.). 8, Plemiki sudac Nikola Mikec ureuje 10. oujka 1462. mee pavlinskog posjeda u Horvatovini (A. M. Z. IV. 11.). 9. Plemiki sudac Nikola Mikec ispravom od 27. oujka 1462. uvodi pavline iz Streze u posjed Horvatovine i drugih nekih imanja (A. M. Z. IV. 10.). 10. Plemiki sudac Nikola Mikec iz Cirkvene u ispravi od 12. srpnja 1462. pro vodi istragu protiv Ladislava Viteza iz Kamine, koji j e zauzeo posjed Ilinac (A. M. Z. IV. 15.). 11. Plemiki sudac Nikola Mikec iz Cirkvene u ispravi od 15. lipnja 1470'. p r o vodi istragu protiv Ladislava Zewlda iz Hedrihovca, to je pogrdio Doroteju, kerku literata Stjepana iz Hedrihovca (A. M. Z. IV. 40.). 12. Isti Nikola Mikec iz Cirkvene u ispravi od 15. lipnja 1470. provodi istragu protiv pomenutog Ladislava Zewlda iz Hedrihovca u istom predmetu (A. M. Z. IV. 1470.). _ Cirkvena je staro mjesto i kao castrum i kao upa. Ne nalazi se dodue u popisu od g. 1334., ali se spominje u popisu od g. 1501.: Blasius plebanus sanctae M a r i a e in Girquena, et Petrus prebendarius ibidem (Dr. Fr. Raki, Popis upa. Starine IV. str. 220.). Danas je Cirkvena rimokat. upa u cirkvenskom kotaru kalnikog arhiakonata* G. 1929. bilo je u mjestu 992 itelja, a u upi 4858 (Shem. Zagr. 1929., str. 138.).

23.

CRISIUM

Krievci su sjedite stare plemenske upe i sjedite krievake upanije. G r a d Crisium spominje se vrlo esto u ispravama pavlinskog samostana u Strezi od g. 1348., pa sve dalje do 1523. U ispravama se spominju svi krievaki upani, podupani i plemiki suci onoga vremena. Odustajemo od nabrajanja isprava, jer bi to bio p r e d met zasebne radnje. Napominjemo tek ovo: U ispravi od 17. svibnja 1428. spominje se crkva sv. Kria u Krievcima. U toj su crkvi stranke iz Zrednamdlleky poloile prisegu, da e izruiti isprave (A. M. Z. II. 31.). T a se crkva spominje i u popisu od 1334. (Ecclesia sancte Crucis de Crisio),, kao i u popisu od 1501. (Johannes plebanus sancte Crucis in Crisio) ali je crkva mnogo starija od g. 1334. (Dr. Fr. Raki, Popis upa, Starine IV, str. 220.). Krievci se spominju ve g. 1225. kao grad i kao castrum. T u se dre hrvatski dravni sabori. Kako se nikad n e spominju gospodari Krievaca, dri Jos. Bsendorfer, da je krievako vlastelinstvo bilo kraljevsko ili bansko. Jo u 15. st. Krievci su sijelo preijalisfta ili tvravskih plemia, koji drahu 4 do 6 sela (Slav. pov. str. 69.).

24.

DOKLYNA

Selo Doklina spominje se 7 puta u ispravama Streze, i to vazda u vezi s plemiem Pavlom Bothos de Dklyna. T a j Pavao Boto vri odline slube: ili j e kraljevski ili banski ovjek pri uvodu u posjed, ili plemiki sudac, ili svjedok pri oporuci. 1. U ispravi od 28. travnja 1458. spominje se Pavao Boto iz Dokline meu b a n skim ljudima za uvod pavlina iz Streze u posjed Kamena kod Koprivnice (A. M. Z . I I I . 28.). 2. D a n a 27, sijenja 1461. Pavao Boto imenovan je izvriteljem oporuke plemia J u r j a Kandala iz Kandalovca (A. M. Z. IV. 1.).

153-

3. U ispravi od 19. svibnja 1461. uvodi plemiki sudac Paulus Bothos de D o Myna pavline iz Streze u posjed Bikalja (A. M. Z. IV. 5.). 4. U ispravi od 4. veljae 1462. spominje se Paulus Bothos de Doklyna meu kraljevskim ljudima za uvod pavlina u Horvatovinu. On pribiva tomu uvodu i kao susjed, Uo je vano za ubikaciju Dokline, jer to znai, da j e stanovao blizu (A. M. Z. IV. 9.). 5. Plemiki sudac Pavao Boto iz Dokline ureuje 10. oujka 1462. mee pavlin skog posjeda u Horvatovini (A. M. Z. IV. 11.). 6. Pavao Boto kao najblii susjed prisustvuje zapisniku javnog biljenika Ivana Iz Rovia u Kapeli 7. srpnja 1468., kada su pavlini iz Streze isplatili Pavlu J a k o poviu iz Matejevca 40 for., da mogu dobiti selo Jakopovac (A. M. Z. IV. 36.). 7. D a n a 11. prosinca 1463. pribiva Pavao Boto iz Dokline uvodu pavlina u posjed sela Jakopovac kao najblii susjed. Danas nema vie sela pod imenom Doklina. Ali ima selo Diklenica u upi Kapeli kod Bjelovara. Obitelj pisca ovih redaka posjedovala je povrh Diklenice jedan vino grad na prekrasnom povienom mjestu, s kojega se vidi i grad Bjelovar na putu iz Diklenice u Kapelu, To je jedino prikladno mjesto za plemiku kuriju u onom kraju. Moda j e ba na tom mjestu imao svoju kuriju plemi Pavao Boto iz Dokline. Danas je Diklenica filijala upe Kapele, kao i sam Pavlin Klotar, t. j . stara Streza. Stara Diklenica (a ta dolazi u kombinaciju) brojila je g. 1929. 150 rkt. i 146 pravoslavnih itelja, a udaljena j e oko 4 km od matice. Ne smijemo se uditi tolikom postotku pravoslavnih u Diklenici, kad znamo, da je Pavlin Klotar poslije T u r a k a postao sijelo pravoslavne crkve. Nova Diklenica broji 216 istih rkt. itelja (Shem. Z a g r . 1929.).

25. S.

DOMINICUS

U ispravi od 9. oujka 1488. ( spominje se Dominus Michael, plebanus de Sancto Dominico. upa sv. Dominika ne spominje se u popisu gorikog arhiakonata iz g. 1334., ali se ta upa spominje u popisu iz g. 1501. u komarnikom arhiakonatu, i to s istim upnikom: Michael plebanus de Sancto Dominico odmah iza Tome, upnika u Roviu (Dr. Fr. Raki, Popis upa, Starine IV, str. 215.). Nema nikakve sumnje, da je sijelo te upe dananji Domanku u upi Topolovcu, koji je neko potpadao pod urevaku pukovniju i kaipelsku satniju (V. Sabljar, Mjest. rjenik, ,str. 85.). i i i i Iprava od 9. oujka 1488. sadrava oporuku Mate Dezema, upnika crkve bi. dj. Marije u Strezi. U oporuci veli upnik Dezem, da je bio u raspri sa Mihajlom, up nikom iz sv. Dominika, zbog ribnjaka i zbog mlina. Raspra se svrila nagodbom. upnik Mihajlo platio je upniku u Strezi 5 zl. for. zbog toga, to je zapustio mlin. T a j je novac upotrebljen za popravak mlina, a upnik j e iz Streze pridodao 2 for., d a kupi ribe za ribnjak. Odatle izlazi, da su upa Streza i upa Sv. Dominik bile blizu. Selo Domanku postoji danas kao filijala upe Zrinski Topolovac, udaljeno od matice 8 km., a brojilo je g. 1929. 320 rkt. itelja (Shem. Zagr. 1929., str. 141.).

26.

DOMANKWSOWCZ

Selo Domankuevac spominje se u arhivu Streze samo jedamput, i to u ispravi od 27. sijenja 1493. (A. M. Z. V. 12.). Meu kraljevskim ljudima za uvod Petra Bokaja 3z Rasinje i Stjepana iz Gudovca u posjed Hedrihovac nabraja se i Mato iz DomanImevca. Sva je prilika, da je Domankuevac u vezi s upom sv. Dominika ili s dananjim Domankuem, o kojemu smo govorili (malo prije, a valjda i jedno te isto mjesto. Kraljevski ljudi za uvod u kakav posjed uzimali su se redovno iz blizine onog posjeda.

154

.27. D O M I A N O W C Z U urbaru pavlinskog samostana Streze iz g. 1477. spominje se u V. dijelu Villa Bomianowcz, dakle selo Domjanovac (Iv. Krst. Tkali, Urbar Streze, Vjesnik zem. arhiva V, str. 214.). U r b a r kazuje odmah i poloaj mjesta, naime: penes fluvium Konzka, dakle uz potok Konjsku. Selo Domjanovac ne postoji danas, pa ga nema ni u zagrebakim shematizmima ni Sabljarevu rjeniku. Zupljani Topolovaki ne znaju za Domjanovac u svom kraju.

28.

DOROZLOUCH

(DOROZLAWCZ)

Selo Doroslavac spominje se vie puta u arhivu Streze. 1. J u r a j , sin Blaa Hodena iz Hedrihovca, prodaje Nikoli -Madaru (Hungarus) i Petru, sinu literata Stjepana iz Hedrihovca, jednu oranicu u selu Hedrihovcu, koja j e graniila sa zemljom kmeta Mihajla iz Doroslavca. Prema tome je selo Doroslavac bilo u blizini Hedrihovca, a svakako u opsegu Streze (A. M. Z. III. 25.). 2. Kmetovi peuhskog biskupa Sigismunda iz Beludcvca i Doroslavca inili su g. 1481, tetu n a posjedu Mati j e Horvata (A. M. Z. V. 7.). 3. U oporuci plemkinje Doroteje, udove Matije Horvata iz Hedrihovca., spominju se Emericus et Ioannes Zobles de Dorozlowcz, koji duguju 3 zl. for. (A. M. Z. V. 31.). Selo dakle Doroslavac bijae u blizini Hedrihovca. Danas nema toga sela, p a se zato ne nalazi ni u zagrebakim shematizmima ni u Sabljarevu rjeniku. Jos. Bsendorfer spominje Stjepana iz Doroslavca, koji je u 15. st. bilo kupnjom bilo zalogom doao u posjed dijela vlastelinstva Sloboine (Szobochina) kraj Velikih Sredica (Slav, po v., str. 75.).

"29.

DRASANOUCH

Selo Draanovac dolazi u ispravi od 29. svibnja 1462. Magister Grgur Srpenica iz Draanovca i magister Petar iz Gudovca nastoje da kod kralja Matije Korvina ispoluju darovnicu za posjed Ilinac, ali pavlinski prior Mihajlo iz Streze ulae prosvjed protiv toga pred zagrebakim kaptolom, kao i pred banovima Ivanom Vitovcem i Nikolom Ilokim (A. M. Z. IV. 13.). Selo Draanovac moralo se nalaziti, ako ne u neposrednoj blizini, a ono ipak ne predaleko od Streze, jer se Srpenica ne bi natjecao za posjed u Ilmcu, koji j e pri padao pavlinima u Strezi, i koji se nalazi oko 3 km daleko od dananjeg Bjelovara idui prema Kapeli. Danas nema toga sela ni medu filijalama zagrebake nadbiskupije ni u Sabljarevu Mjestopisnom rjeniku.

30.

DRASOUCH

Selo Draovac spominje se u ispravi od 6. lipnja 1422. azmanski kaptol svjedoi, da je n a nalog kralja Sigismunda uveo pavline iz Streze u posjed imanja u Klokoevcu. Meu kraljevskim ljudima spominje se uz druge i Ivan, sin Tuna de Drasouch (A. M. Z. II. 23.). Budui da su drugi kraljevski ljudi bili iz okolinjih sela, kao to su Miletinac, Jakozerdahel (Velike Sredice), Domanku i t. d., sva je prilika, da j e i selo Draovac bilo u dananjem bjelovarskom kraju. Danas toga sela vie nema, pa se zato ne spominje u zagrebakim shematizmima ni u Sabljarevu rjeniku.

155

31.

ELYEVELGE

Madarska rije Elyewelge znai Ilijindol. T o se selo spominje u ispravi od 28. travnja 1439. (A. M. Z. II. 46.). Javni biljenik Breko, sin Blaa iz Rovia, sastavlja oporuku topolovakog katelana Breka, sina Andrije iz Bolsara u vesprimskoj bisku piji. Medu svjedocima oporuke nalazi se uz kapelana Demetrija iz Sv. Kria u Ve likoj, i uz upnika Benedikta iz Jakozerdahela takder i Ladislav, sin Tome de Elyevelge. Prema tome j e selo Ilijindol moralo biti negdje u blizini Topolovca, jer se oporuka sastavljala in castro Thapolowcz, u Topolovcu. Selo Ilijindol ne dolazi meu filijalama zagrebake nadbiskupije, a ni u Sabljarevu rjeniku. Moda je selo identino s Ilincem, o kome e biti govora. T o je vrlo vjerojatno, jer je dananji Ilinac ili Jelinac doista dolina s bujnim livadama.

32. F E Y E R K i W

(FEYERK)

Ime grada Feyerkw ili Feyerk dolazi u osnovnoj ispravi pavlinskog samostana u Strezi. Kralj Ljudevit Veliki doputa magistru Ivanu Bissenu, castellano nos-tro de Feyerkw, da s obzirom na velike zasluge steene za krunu slobodno raspolae svom svojom pokretnom i nepokretnom imovinom, te da j e moe dati i pokloniti kome hoe (A. M. Z. J I . 1. - Cod. dipl. X I V . 198.). Ivan Bien j e tako raspoleio svojom imovinom, da je osnovac pavlinski samo stan Svih svetih u Strezi i da ga je obilno dotirao. Rije Feyerk znai u mad. Bijela Stijena. T o mjesto nije na podruju Streze, nego na putu od dananjeg Lipika prema ukuanima, gdje su neko Tiboldovci imali castrum Feyerkw (Dr. J. Buturac, Zbornik, str. 418.). Ivan Bien je bio miles et familiari kralja Ljudevita pa je kao takav bio katelan u raznim gradovima. D a n a 24. lipnja 1369., kada je pisana isprava, bio je on katelan de Feyerk, dakle u Bijeloj Stijeni, kasnije je bio katelan u Obrovcu. Danas je Bijela Stijena filijala upe aglia; udaljena od njega 7 km. G. 1929. brojila je 170 rkt. itelja i 7 pravoslavaca (Shem. Zagr. 1929., str. 44.). Jos. Bsendorfer razlikuje grad Bijelu Stijenu na jugu od Pakraca, Bjelanovac, i grad Bijelu, posjed nekadanje benediktinske opatije sv. Marije u Bijeli. Bijela Sti jena bila je g. 1504. oppidum brojei pod sobom 13-20 sela. On nabraja gospodare Bijele Stijene (Slav, pov., str 84.).

33.

FYCHOWCZ

Selo Fiovac dolazi u ispravi od 11. prosinca 1468. azmanski kaptol potvruje, da je bez prigovora uveo pavline iz Streze u posjed sela Jakopovca. Medu banskim ljudima spominje se uz druge i Element de Fychowcz i Balsa de eadem, dakle Element i Bala iz Fiovca (A. M. Z. IV. 38.). ' Drugi su banski ljudi bili iz Komairnice, Miletinca i Morusovca, dakle iz blie i dalje okolice Streze. Prema tome j e Fiovac morao biti negdje u komarnikom arhiakonatu. Danas nema toga sela ni meu filijalama zagrebake nadbiskupije ni u Sabljarevu Mjestopisnom rjeniku.

34.

GERDININCZ

Selo Grdininac spominje se u oporuci plemkinje Doroiteje, udove Matije Horvata iz Hedrihovca od 22. travnja 1504. (A. M. Z. V. 31.). U oporuci stoji: Item de bonis meis a Deo mihi collatis obligatur mihi Lucas H o r v a t de Gerdinincz florenum unum. Dakle j e Luka H o r v a t iz Grdininca dugovao

56

oporuiteljici 1 for. Budui da se radi o nevelikom dugu, bit e da je taj Luka Horvat bio mali ovjek iz kojeg oblinjeg mjesta. Prema tome j e selo Grdininac bilo negdje u blizini Hedrihovca. Grdanjci u samo borskoj upi i Grdenci u zabokoj upi n e mogu doi u obzir, jer su predaleko. Teko je, da bi Grdininac bio dananji Grginac u upi Veliko Trojstvo, premda je u sferi Streze. Danas nema sela Grdininca ni u shematizmima zagrebake nadbiskupije ni u Sa bljar evu rjeniku. 35. GLOBOKY

Selo Globoki spominje se u ispravama Streze na tri mjesta. 1. Literat Stjepan iz Hedrihovca sa svojim sinovima Stjepanom i Jurjem daje svojoj keri Elizabeti, udanoj za Fabijana Sigetskog, dva dijela vinograda u selu Globoky, i to pred Jurjem, sinom Ivana de Globoky. Darovnica je sastavljena u selu Globokom 12. oujka 1451. (A. M. Z. III. 15.). 2. D a n a 18. travnja 1452. zalae J u r a j , sin Ivana de Globoky, J u r j u i Elizabeti, djeci pok. literata Stjepana iz Hedrihovca, terragium montis. t. j . gornicu, to je ima dobivati od vinograda in monte possessionis nostrae Globoky za 3 for. ug. (A. M. Z. III. 20.). 3. Plemiki sudac Matija, sin Ivana de Globoky, zabranjuje 3. kolovoza 1454. j u r j u Piersu da zaposjedne posjed Ilinac (A. M. Z. III. 24.). Selo Globoki moralo j e biti negdje izmeu Hedrihovca i Rovia, j e r su tamo imali svoje vinograde i plemii iz Hedrihovca i plemii iz Rovia (Stjepan Drosgen de Reyche). Danas ima dosta sela s imenom Globoki, kao Gliboki Brod, Globoec, ali u kraju oko Streze nema ni jednog sela s tim imenom, jer je selo propalo.

36. G L O B U C H E C Z
Mjesto Globuec spominje se u ispravi od 6. lipnja 1422. (A. M. Z. II. 23.). azmanski kaptol svjedoi, da je pavline iz Streze uveo u posjed 6 kmetskih selita, i jedne sjenokoe u Klokoevcu. Meu kraljevskim ljudima, koji su bili odreeni da pribivaju uvodu, spominje se i Augustin, sin Dominika de Globuche.cz. Sela tog imena postoje do danas. Jedan je Globoec u upi Marija Bistrica. T a j ne ulazi u obzir zbog daljine. Drugi je Globoec kod Ludbrega u komarnikom arhiakonatu sa 462 rkt. itelja. Moda j e Augustin bio iz toga Globoca, jer su se-za kraljevske ljude uzimali ne samo plemii iz neposredne blizine, nego i iz neke uda ljenosti, ali istog kraja. Ovdje isti arhiakonat.

37.

GR A D E CZ

U urbaru pavlinskog samostana u Strezi od 1477. nalazi se u popisu lanova bra tovtine sv. Pavla, prvog pustinjaka, meu drugima i Plebanus de Gradecz (Iv. Krst. Tkali, U r b a r Streze. Vjesn. zem. arh. V, str. 218.). U tom su popisu lanovi bratovtine i iz dosta udaljenih mjesta, kao iz Prodavia, Suice, azme i Komarnice. T u stojimo pred nerijeenim pitanjem. Sigurno je, da je g. 1477. bila u Gradecu upa. T a j Gradec ne moe biti zagrebaki Gradec ili Gri, jer bi se tamonji upnik upisao u istu bratovtinu u remetskom samostanu. Ne moe ni da bude Gradec kod Krievaca, jer se taj Gradec ne spominje ni u popisu upa od 1334. ni u onom od 1501., a ipak iz nae isprave izlazi, da j e u Gradecu bila upa g. 1477. Sela pod imenom Gradec ima dosta u nadbiskupiji, kao u upama Jamnici, Ka menskom, Pleternici, Turnaici. Sve je to predaleko. 157

Jos. Bsendorfer spominje brdo Gradec na obali Glogovnice (Slav, pov., str. 72.), ali spominje i Gradec ili Slobotinu (Szobochyna), koja je graniila sa Jako-Zerdahelom ili Velikim Sredicama (ibid. 75.), a to je na podruju, zapravo na dohvatu Streze. Popis od 1334. spominje upnu crkvu sv. Ivana u Sloboini, a g. 1446. spo minje se upna crkva sv. Kria u istom mjestu' (Dr. J. Buturac, Zbornik, str. 446. i 448.). Prema tom bi onaj Plebanus de Gradecz mogao biti iz Sloboine ili Gradeca. 38. GREDA

Mjesto Greda spominje se u arhivu Streze samo jedamput. Ivan, katelan u Gredi, ostavio je pavlinskom samostanu Svih svetih u Strezi opo runo 100 zl. for. uz obvezu, da kroz 25 godina svakog utorka slui sv. misu za njega i njegovu suprugu Doroteju. Izvriteljem oporuke imenovan je magister Baltazar, upnik koprivniki. Iza smrti katelana predao je koprivniki upnik svotu od 100 zl. for. samostanu u Strezi. Prior Petar potvruje 21. prosinca 1505.. da j e svotu preuzeo, te se obvezuje, da e izvriti uvjete oporuke (A. M. Z. V. 42.). Danas postoji 8 mjesta u zagrebakoj nadbiskupiji s imenom Greda, i jo nekoliko s imenom Grede i Gredice. Iz nae isprave se vidi, da je naa Greda morala biti negdje u blizini Koprivnice, jer je katelan Ivan imenovao koprivnikog upnika izvriteljem oporuke i jer je taj iza smrti katelanove doista digao legat i predao ga na pravo mjesto. N a d a l j e je Greda bila castrum. Dosada jo nismo eruirali u koprivnikom kraju tu Gredu.

39.

GREGORYEWCZ

Selo Gregorijevac dolazi samo u jednoj ispravi arhiva Streze. Ivan Valpoti de Gxegoryewcz zalae pavlinskom-' samostanu u Strezi jedno puno kmetsko selite, pola praznog selita i jedan mlin u Podbudrovini za 38 zl. for. Isprava je pisana u Gregorijevcu 17. oujka 1516. pred plemikim sucem Mihajlom iz Tomadovca. Pavline je zastupao upnik iz Plavnikog Sv. Martina (A. M. Z. V. 35.). Selo Gregorijevac ne postoji vie, pa ga nema ni medu zagrebakim filijalama ni u Sabljarevu rjeniku. Iz sadraja se vidi, da je to selo moralo biti u nekom uem ili irem opsegu Streze. Gregurovec u upi Miholjec je odvie daleko. Dananji topolovaki upljani ne znadu za Gregorijevac.

40.

GWDOWCZ

Gudovac dolazi vrlo esto u ispravama samostana Streze, i to od 1462. sve do 1503. U to j e vrijeme ivio u Gudovcu uveni plemi Petar, koji je bio vrlo moan i ugledan. Isprave ga nazivaju magister Petrus de Gudowcz, viceprothonotarius regni Sclavoniae i vicarius temporalis episcopatus Zagrabiensis. Njegov odnoaj prema pavlinskom samostanu u Strezi bio je vazda neprijateljski. Po obiaju onoga vremena nastojao je da proiri svoje posjede, p a ma na kakav nain, bilo molbama n a vladara, bilo prijevarom, bilo silom. U poetku j e nastupao sam, kasnije sa svojim sinom Stjepanom, a onda s Petrom Bokajem iz Rasinje. Stjepan iz Gudovca oenio je ker Petra Bockaj a, pa su tako te dvije obitelji bile u rodu. A naao je pomonike i drugdje meu malim plemiima. T o su bili Bla Briga iz Jakozerdahela (Velike Sredice kod Gudovca), pa Stjepan Zeulda iz Hedrihovca. Vie od 40 godina vodili su pomenuti plemii udruenim silama borbu protiv pa vlina iz Streze. Magister Petar iz Gudovca ivio je kroz svih tih 40 godina. A borba se svrila konanom pobjedom .pavlina. Stari Petar iz Gudovca odloio je oruje, pa se odrekao svih svojatanih prava na pavlinske posjede. Od sauvanih 18 isprava navest emo one najvanije.

158

1. God. 1462. nastoji magister Petar iz Gudovca isposlovati u kralja MatijeKorvina., da mu pokloni pavlinsko imanje Ilinac. Pavlini iz Streze ulau 29. svibnja 1462: pred zagrebakim kaptolom protiv toga prosvjed. (A. M. Z. IV. 13.). Istodobno ulau prosvjed i pred banovima Janom Viitovcem i Nikolom Ilokim (A. M. Z. IV. 14.). 2. Kad nije ilo milom, pokuao je Petar Gudovaki silom. On je sa svojim y susjedom i ortakom''Blaem Brigom iz Jakozerdahela jednostavno okupirao pavlinima Bikalje, Ilinac i Kainac. Pavlini utuie okupatore. Parnica se vukla, te j e dola pred samog kralja Matiju Korvina. Zauzimanjem dravnoga suca Ladislava od Paloca dolo je medu strankama do nagodbe. Pavlini dobie tri kmetska selita u Bikalju i umu u llincu, a protivna stranka dva selita u Kaincima. Okupatori se obvezae vratiti otete konje, odijela i druge stvari. Nagodba je sastavljena u Tolni 17. oujka 1463. (A. M. Z. IV. 18.). . r. 3. God. 1465. pregnue Petar Gudovaki i Bla Briga srediki, da po nekom Sigismundu Polcu iz H u m a zauzmu tri pavlinska selita u Podbukovini i imanje Ilinac. Pavlini uloie 10. lipnja 1465. protiv toga prosvjed pred azmanskim kaptolom (A. M. Z. IV. 24.). Privremeno je bila okupacija sprijeena. Ali g. 1474. pokuae p o menuta dvojica ponovo istu okupaciju. Protiv toga uloi prior Andrija nov prosvjed pred azmanskim kaptolom 4. lipnja 1474. (A. M. Z. V. 2.). Okupacija bude opet sprijeena. 4. Od g. 1492. nastoji Petar iz Gudovca sa svojim sinom Stjepanom i s Petrom Bokajem iz Rasinje da -se doepa pavlinskog posjeda od 50 j u t a r a u Hedrihovcu, koji dobie pavlini od Petra, sina literata Stjepana iz Hedrihovca. U tome donekle i uspjee. Oni izradie, da je kralj Vladislav 14. prosinca 1492. darovao Petru Bockaju i njegovu zetu Stjepanu iz Gudovca Hedrihovac (A. M. Z. V. 11.). Po nalogu k r a ljevu imali su biti uvedeni u posjed. Ali pri uvodu stavie pavlini prigovor (A. M. Z. V. 12.). Odatle se razvi duga parnica. Petar Gudovaki i Petar Bockaj naoe pomagaa u nekom Stjepanu Zeuldu. Ne ekajui kraj parnice ortaci se sloie, pa g. 1494. htjedoe okupirati Hedrihovac. Protiv toga prosvjedovae pavlini 5. veljae 1494. pred azmanskim kaptolom (A. M. Z. V. 16.). kada su spomenuti ipak zapo sjeli Hedrihovac, podigoe pavlini protiv njih tubu osobno pred samim kraljem, kao i pred banom Ladislavom Kanikim na sudu u Virovitici. Pavline je zastupao odvjetnik Valentin Palffy iz Sv. Mihovila, a Petra iz Gudovca i drugove "odvjetnik literat Emerik iz Rae (A. M. Z. V. 17.). Ban Ivan Korvin odgodi parnicu do 26. kolovoza 1495. (A. M. Z. V. 18.). D a n a 30. sijenja 1496. uloie pavlini pred zagre bakim kaptolom prosvjed, da njihovi protivnici budu uvedeni u posjed Hedrihovca (A. M. Z. V. 19.). I tako nastavie s. prosvjedima, dok konano Petar iz Gudovca, sit parnienja, ne poloi oruje, pa se 8. veljae 1503. odree svih prava n a H e d r i hovac u korist samostana Svih svetih u Strezi (A. M. Z. V. 24.). Gudovac postoji do danas kao ovee selo i filijala upe bjelovarske sa 770 rimokat. i 275 pravoslavnih itelja, udaljen od matice 6 km (Shem. Zagr. 1929., str. 133.). Neko je Gudovac bio sijelo vlastite upe. T a se upa spominje u popisu od 1501., gdje stoji Andreas plebanus de Gwdowcz. Stepanus capellanus ejusdem (Dr. Fr. Raki, Popis upa. Starine IV, str. 215.). Vjerojatno je upa postojala ve 1334., te se nalazi meu onima, koje su neodreene, jer im oznaen titul nema naznake mjesta. Jos. Bsendorfer spominje Gudovac kao mjesto, koje je u 15. st. bilo u posjedu niih plemia (Slav, pov., str. 75.).

41.

GWLINOWCZ

Selo Gulinovac dolazi samo u jednoj ispravi samostana Streze. Bla i Eriska, djeca Agate, keri Stjepana Gulina iz Gulinovca, prodaju 28. rujna 1463. pred banovima Janom Vitovcem i Nikolom Ilokim pavlinskom samostanu u Strezi svoj posjed u Klokoevcu ili Mikevcu za 60 zl. for. (A. M. Z. IV. 21.). Danas nema sela Gulinovca, pa se takvo selo ne nalazi ni u zagrebakim shema tizmima ni u Sabljarevu rjeniku. Ali postoji do danas ime Gulin. Pisac ovih r e d a k a imao je u koli uenike s imenom Gulin. Ti su kao inovnika djeca bili iz Graaca. Selo Gulinovac moralo je biti negdje na podruju dananje bjelovarske upe, j e r su Gulini imali posjed u Klokoevcu, danas filijala upe bjelovarske.

159

42.

HALESEWCZ

Mjesto Haleevac spominje se samo jedamput, i to u oporuci Mate Dezema, up nika u Strezi, od 9. oujka 1488. (A. M. Z. V. 9.), upnik Dezem pie u oporuci: Item nobilis domina Lucia de Halesewcz obligatur unum florenum dictae ecclessiae meae. Budui da je plemkinja Lucija iz Haleevca dugovala upnoj crkvi u Strezi jednu forintu, izlazi, da Haleevac nije bio daleko od Streze. Sela Haleevca nema danas medu filijalama zagrebake nadbiskupije.

43.

HEDRIHOWCZ

Selo Hedrihovac spominje se najee od svih u ispravama samostana Streze. Ono dolazi u 56 isprava, koje obuhvaaju Vrijeme od 1331. sve do 1504. U tim se ispra vama spominju razni plemii, koji su ondje stanovali. Mi emo pokuati iz tih poda taka sastaviti neku povijesnu sliku Hedrihovca kroz 173 godine. 1. Najstariji spis o Hedrihovcu potjee od 2. srpnja 1331. Pred sudom u Roviu raspravlja se o pravu na posjed Hedrihovac, za koji se otimaju Nege, sin Nikolin, i Heidrih, sin Doroslavov. Rasprava j e odgoena, dok se od Drave ne vrati rovianski upan, magister Ivan (A. M. Z. I. 1.). Heidrih je imao dva sina, Valentina i Jurja, koji poloie prisegu, da je zemlja njihova, i uplatie propisanu pristojbu (A. M. Z. I. 2.). Heidrih je imao i treeg sina, Blaa, koji se spominje u ispravi od 1. kolovoza 1385. (A. M. Z. I. 14.). pomenutoj se ispravi spominju J u r a j i Bla kao filii Hedrici de Konzka. To je prva poznata generacija plemia iz Hedrihovca. Oni su uspjeli obraniti i zadrati Hedrihovac, koji bez sumnje nosi ime po plemiu Hedrihu iz Konjske. 2. Poslije g. 1395. dolazi druga generacija Hedriha, koji stoje na obrani posjeda u Hedrihovcu. Dana 6. svibnja 1395. ulae J u r a j , sin Hedriha iz Hedrihovca, sa svojim sinovima Lovrom, Hotislavom, Tomom, Stjepanom i Ivanom pred krievakim upanom Martinom Dersom (Driem), podbanom, prosvjed protiv nekih, koji bi htjeli prodati Hedrihovac (A. M. Z. I. 19.). D a n a 6. svibnja 1395. ulae slian pro svjed najstariji sin Lovro u ime svoje brae (A. M. Z. I. 18.). Posjed Hedrihovac htjedoe tom zgodom zaposjesti Petar i Andrija, sinovi Dionizija iz Klokoevca. 3. God. 1399. posegnue Matija i Ivan iz Horsove i Toma i Matija iz Miletinca za posjedom u Hedrihovcu. N a obranu Hedrihovca ustadoe Lovro, sin Jurja, sa svojom braom Hotislavom, Tomom, Stjepanom i Ivanom i Benedikt, Matej i Ivan, sinovi Valentina. Juraj i Valentin, kako vidjesmo, bijahu braa, a sinovi Hedriha iz Hedrihovca. Oni uloie prosvjed pred podbanom i krievakim upanom Ivanom Antimovim 5. svibnja 1399. (A. M. Z. I. 24.). U ispravi od 28. sijenja 1400. zove se Valentin filius Heldrici de Konzkamelleky (A. M. Z. I. 26.). 4. D a n a 13. lipnja 1406. zaloie Ana, udova Valentina iz Hedrihovca i njeni sinovi Ivan i Matej (Benedikt i Filip se ne spominju) sveeniku Petru, sirni Jurja iz Hedrihovca, i njegovoj brai selite, n a kome sami boravie. i dio selita zvanog Curina s mlinom za 8 zl. for. (A. M. Z. I. 27.). 5. G. 1415. dolo je do rodbinskih razmirica u Hedrihovcu. Stjepan, sveenik, i Petar i Ivan, sinovi Jurja iz Hedrihovca, ulau 6. oujka 1415. pred krievakim upanima prosvjed protiv toga, da njihov brat Bla zaposjedne oevu kuriju, jednu umu i selita, to ih imaju u zalogu od udove Ane (A. M. Z. II. 10.). 6. Poslije g. 1450. istie se u Hedrihovcu literat Stjepan, sin Jurja iz Hedrihovca, i njegov sin, sveenik Petar, koji je bio zagrebaki prebendar. D a n a 12 oujka 1451. daje literat Stjepan, sin Jurja iz Hedrihovca, sa svojim sinovima, sveenikom Petrom i j u r j e m , svojoj keri Elizabeti, udatoj za Fabijana iz Sigeta, dva dijela vinograda u selu Globoki (A. M. Z. III. 15.). y 7. G. 1452. brani sveenik Petar, sin literata Stjepana iz Hedrihovca, obiteljski posjed protiv Petra Brige iz Jakozerdahela (A. M. Z. III. 21.). G. 1459. brani isti sveenik Petar obiteljski posjed protiv I v a n a Wlazicha iz Hedrihovca, koji j e oku pirao jedno cijelo selite, pet jutara oranice n a drugom selitu, dao sjei umu i t. d. (A. M. Z. III. 34., 35., 38.).

160

8. Osobito j a k a navala n a Hedrihovac bila je g. 1465. Sveenik i zagrebaki p r e bendar Petar prosvjeduje 8. svibnja 1465. pred gubernatorom i banom Emerikom Zapoljom u ime svoje, u ime svoje sestre Elizabete i njenih sinova Nikole, J u r j a i Ladislava, u , ime sestre Doroteje, udate za Matiju Horvata, protiv Ivana Sveteca, Nikole Soldia, J u r j a Brige i Ivana Dobieka, koji htjedoe zauzeti imanje u H e d r i hovcu (A. M. Z. IV. 24,). G. 1466. okupirao je doista Wlazich iz Hedrihovca dva selita. Prebendar Petar podnio je tubu na bana J a n a Vitovca, koji je 2. prosinca 1466. naloio krievakom upanu da kroji pravdu juxta dispositionem regnicolarum nuper Crisii de communi voto eorundem factam (A. M. Z. IV. 29.)- Kada stvar nije bila brzo rijeena, obrati se sveenik Petar sa sestrom Dorotejom, udatom za Matiju Horvata, i sestrom Elizabetom, udatom za Stjepana iz Kuzminca, na samog dravnog suca Ladislava iz Paloca u Budimu. Dravni sudac vrati 13. sijenja 1468. cijelu parnicu u Hrvatsku pred banove i pred krievaki sud (A. M. Z. IV. 34.). Budui da su parniki trokovi bili veliki, to su unutar obitelji uinjene neke transakcije. Elizabeta, ki literata Stjepana iz Hedrihovca, udata za Stjepana iz Kuzminca, zalo ila je svoj dio posjeda u Hedrihovcu svomu bratu sveeniku Petru za 11 for., utro enih u parnici, i suprugu sestre Doroteje Matiji Horvatu za 4 i po for. utroenih u parnici (A. M. Z. IV. 35.). Doroteja pak sama zaloila je svoj dio posjeda u H e d r i hovcu svome suprugu Matiji Horvatu za 10 for. utroenih u parnici (A. M. Z. IV. 39.). 9. G. 1470. ini Ladislav, sin Zeulda iz Hedrihovca, velike zulume Doroteji, keri literata Stjepana iz Hedrihovca, a supruzi Matije Horvata. On j e tvorno napao plemkinju i njene ukuane (A. M. Z. IV. 41.). tovie, on je zaposjeo jedan dio njenog posjeda u Hedrihovca (A. M. Z. IV. 4.). K Ladislavu, sinu Zeulda, pridruio se g. 1478. Ivan Svetec, sin Benedikta Wulaza ili Wulazicha iz Hedrihovca. On je na rijeci- Konjskoj blizu svoje kurije, ali na novom mjestu, podigao mlin, koji je loim voenjem vode unitio livadu Matije Horvata i ene mu Doroteje i odnio joj 20 plastova (A. M. Z. V. 6.). I kmetovi peuhskog biskupa Sigismunda iz Beljudovca i Doroslavca inili su razne tete na pomenutom posjedu (A. M. Z. V. 7.). 10. Potaknuti tim neprilikama darovae sveenik Petar, prebendar kora zagrebake crkve, i njegova sestra Doroteja, udata za Matiju Horvata, 24. studenoga 1486. pred zagrebakim kaptolom svoj posjed u Hedrihovcu samostanu Svih svetih u Strezi uz uvjet, da imaju pravo uivanja do smrti (A. M. Z. V. 8.). 11. Imajui u Hedrihovcu ve neki dio posjeda nastojahu pavlini da makar i kupnjom dou do ostaloga. I to im uspije. Dana 17: studenoga 1492. kupie pavlini od Elizabete, keri literata Stjepana iz Hedrihovca, udate za Stjepana iz Kuzminca, i od njenog sina Ladislava njihov dio posjeda u Hedrihovcu za 50 for. (A. M. Z. V. 10.). N a taj nain dobie pavlini iz Streze cio posjed, koji je pripadao sveeniku Petru-, njegovoj sestri Doroteji i Elizabeti. 12. No sada poinje novo doba u povijesti Hedrihovca. Dogodilo se, da j e umro sveenik i prebendar Petar, a i njegova sestra Doroteja. T u zgodu upotrebie magister Petar iz Gudovca, njegov sin A n d r i j a i Petar Bockaj iz Rasinje i isposlovae n a dvoru, da im j e kralj Vladislav 14. prosinca 1492. podijelio posjed Hedrihovac, koji je prije pripadao literatu Stjepanu i njegovu sinu sveeniku Petru, jer da su umrli bez nasljednika (A. M. Z. V. 11.). azmanski kaptol htio j e da po viem nalogu pomeriute uvede u posjed, ali se tome 27. sijenja 1493. oprijee pavlini (A. M. Z. V. 12.). Tako se rodi velika parnica, o kojoj smo govorili kod Gudovca. 13. Ne ekajui kraj parnice nastojahu magister Petar iz Gudovca i roaci da n a drugi nain, bilo kupnjom bilo silom, uu u posjed Hedrihovca. G. 1493. pokuae kupiti 50 jutara zemlje u Hedrihovcu od Stjepana Zeulda ili Soldia, koji je kao neki roak pokojnih prisvajao pravo na taj posjed, ali se tomu 22. svibnja 1493. oprijee pavlini svojim prosvjedom pred azmanskim kaptolom (A. M. Z. V. 13.). Magistar Petar s ortacima zaposjedne Hedrihovac i stane vriti vlasnika prava traei od kmetova kmetske dunosti, protiv ega uloie pavlini pravni lijek (A. M. Z. V. 14.). D a n a 5. veljae 1494. prosvjeduju pavlini pred azmanskim kaptolom, to Petar iz Gudovca, sin mu Stjepan, Petar Bockaj iz Rasinje i Stjepan Zeuld iz H e d r i hovca ele meu sobom podijeliti njihov posjed u Hedrihovcu (A. M. Z. V. 16.). 14. T a d a nastane n a j j a a reakcija pavlina iz Streze. Kada je kralj Vladislav s banom Ladislavom iz Kanie oko 8. veljae 1495. vrio sudovanje u Virovitici, podnesoe pavlini po svom odvjetniku Valentinu Palffvju tubu protiv magistra P e t r a
11 STARINE

161

iz Gudovca i sina mu Stjepana, to su zaposjeli Hedrihovac, darovan samostanu od sveenika Petra i sestre m u Doroiteje (A. M. Z. V. 17.). Ban Ivan Korvin odgodi 26. kolovoza 1495. parnicu (A. M. Z. V. 18.). Magister Petar iz Gudovca nastojae sve jednako da s ortacima bude uveden u posjed Hedribovca. Pavlini obasue nadlene vlasti prosvjedima, da to sprijee. Tako uloie prosvjed pred zagrebakim kaptolom 31. sijenja 1496. (A. M. Z.V. 19.), ponovo 8. studenoga 1496. (A. M. Z. V. l a d ) , opet pred zagrebakim kaptolom 23. lipnja 1497. ( A / M . Z. V. 20.) i pred banom Ivanom Korvinom 21. prosinca 1499. (A. M. Z. V. 21.). 15. Umoren dugim sudovanjem popusti Petar iz Gudovca, pa se oko 8. veljae 15031 pred banom Ivanom Korvinom odree svakog prava na Hedrihovac. I tako prestae parnice, koje su se vukle od g. 1495. (A. M. Z. V. 24.). T a d a su se smirile bure, i pavlinima je zasjalo sunce. D a n a 29. oujka 1503. potvrdi kralj Vladislav darovnicu sveenika Petra iz Hedrihovca i njegove sestre Doroteje, koja je jo ivjela, pa dade svoj kraljevski pristanak, da pavlini budu uvedeni u posjed (A- M. Z. V. 26.). Dana 29. oujka 1503. odree se Doroteja svoga prava doivotnog uivanja, pa preda svoj posjedovni dio pavlinima odmah uz uvjet, da je dohrane do smrti (A. M. Z. -V. 25.). Dana 6. kolovoza 1503. javlja azmanski kaptol, da je n a nalog kralja Vladislava uveo pavline iz Streze u posjed Hedrihovac (A. M. Z. V. 27.). 16. Uvod je obavljen mirno i bez prigovora. Ali kad je bio zavren, javio se krievaki gradski sudac Georgius selliper, p a j e uloio prosvjed. U arhivu samo stana Svetice (II. 1) nalazi se jedna vana, m a k a r neov jer ovijena listina pod n a slovom Generatio de Hedrihowcz, iz koje se vidi, zato su se neki trgali za posjed Hedrihovac. Literat Stjepan imao j e jednu sestru, koja se zvala Kolestija. T a se Kolestija udala po bratovoj elji za nekog plemia, te j e dobila od njega kao brata svoju djevojaku etvrtinu i miraz. Poslije smrti svog mua plemia vratila se k bratu, a on joj je za stanovanje i uzdravanje dao do njene smrti jedno selite. Meutim tu se ta Kolestija kasnije udala za neplemia seljaka Benedikta Wlaza ili Wlazicha, s kojim j e imala sina, zvanog Ivan Svetec, i dvije keri, liku i Anu. Ana se udala i imala sina imuna. imun j e imao Doroteju, koja se udala za krievakog suca J u r j a sedlara. Sada nam je jasno, zato su Wlazi i drugi iz te loze posizali za Hedrihovcem i stavljali se u slubu magistra Petra iz Gudovca, pa mu prodavali, to nije bilo njihovo. Meutim pavlinima je uspjelo dokazati, da je Kolestija dobila svoj miraz, i da prema tomu ona i njezini nasljednici nemaju prava traiti oevinu. 17. N a kraju dodajemo, da je Doroteja, udova Matije Horvata, u svojoj oporuci od 22. travnja 1504. ostavila pavlinskom samostanu i svoju gotovinu i krinju sa stvarima, koja j e ve za ivota njena bila prenesena u samostan (A. M. Z. V. 31.). Time smo zavrili povijest Hedrihovca u 14., 15. i n a poetku 16. stoljea. Hedrihovac se morao nalaziti uz rijeku Konjsku, a u blizini Streze. Naalost tog vanog sredovjenog mjesta vie nema, pa ga uzalud traimo u shematizmima i rjenicima. Zanimljivo je, da se ime Hedrihovac nije sauvalo u narodu. Ni najstariji ljudi onoga kraja ne znaju za n j . N u doznajemo, da jo postoje plemii Hedrihi.

44. H E G N O W A

U ispravi od 27. sijenja 1461. spominje se Ivan Koput viceplebanus de Hegnowa. Odatle izlazi, da je Hegnowa bila sijelo upe, i to blizu Kandalovca. Pomenutog dana sastavlja plemi Juraj Kandal iz Kandalovca oporuku. Odreuje, da se njegovo tijelo sahrani u pavlinskoj crkvi Svih svetih u Strezi, jer je za ivota bio primljen u bratovtinu sv. Pavla, prvog pustinjaka. Pavlinima ostavlja dva prazna kmetska selita u Kandalovcu, a tree'selite daje upniku crkve sv. Marije u Strezi. Izvriteljem oporuke imenuje I v a n a Koputa upnika u Hegnowi. U popisu upa iz g. 1334. ne spominje se upa Hegnowa, ali imade nekoliko upa bez naznake mjesta, kao upa presv. Trojstva, upa sv. Martina, upa sv. Benedikta, upa sv. Petra. Njihova su sijela dosada neistraena (Dr. J. Buturac, Zbornik nadb. zagr., str. 432.-436.). Meu tim neistraenim upama spominje se i Ecclesia beati

162

Martini, i to blizu Streze. U popisu upa iz g. 1501. spominje se Briccius plebanus in Nowa Szent Marton (Dr. Fr. Raki, Popis upa. Starine IV, str. 215.). I to n a jugu od Kapele. Dx. Buturac nije ubicirao upu sv. Martina, kao n i kapelu sv. Mar tina (Ibid. br. 40.). Rije H e g (hegy) znai Brijeg. Prema tome bi Hegnowa bilo isto to Novi Brijeg. Hegnowa ne moe biti Novigrad, jer se taj tada zvao Kamarcha. N e moe ni da bude mjesto Bregi kod Koprivnice, jer tada nije uope bilo Brega ni kao sela, a jo manje kao upe. God. 1638. nije u Bregima bilo ni jednoga stanovnika, kako se to vidi iz lista koprivnikog upnika M a t e j a Sumera biskupu Benediktu Vinkoviu, a tamonje zemlje, koje neko pripadahu zagrebakom biskupu obraivahu koprivniki graani i Vlasi i Vlaislava (R. Horvat, Rkt. upe u Hrv. Podr., 1941., str. 3.). Sva j e prilika, da je upa Hegnowa iz g. 1461. istovetna sa upom N o w a Zenth Marton iz g. 1501. Zanimljivo je, da se u ispravi od 17. oujka 1516. (A. M. Z. V. 35.) spominje Nicolaus, plebanus de Plawnycza Zenthmarton. upa dakle sv. Martina postojala je u Plavnicama. Bilo je vie Plavnica. U jednim Plavnicama bila je upa sv. Benedikta. T a se zvala Plawnicza-Zenthbenedek, a dr. J. Buturac je ubicira u dananje Stare Plavnice kod Zrinskog Topolovca (Zbornik, str. 436.), premda su Stare Plavnice sada neto sjevernije od Gudovca u bjelovarskoj upi. Ako je Plawnicza Zenthbenedek Stare Plavnice, onda bi Hegnowa ili Plawnicza Zenthmarton mogle biti Nove Plavnice u bjelovarskoj upi. Nove Plavnice broje danas 400 rkt. i 90 pravosl. itelja (Shem. Zagr. 1929., str. 133.). Zanimljivo je, da se uz Nove Plavnice odmah nadovezuju na putu prema Kapeli Hrgovljani. Nisu li moda dananji Hrgovljani iskrivljene rijei od Hegnovljani? Hrgovljani su danas filijala bjelovarske upe. Broje 466 rkt. i 85 pravosl. itelja (Shem. Zagr. 1929., str. 133.).

45.

HERMANOUCH

Selo Hermanovac dolazi samo u jednoj ispravi samostana Streze, i to u ispravi od 10. sijenja 1427., pisanoj in Castro Kuwar (A. M. Z. II. 28.). Neki varoani de sub Kuwar prodaju svoje vinograde svojim suvaroanima pred gradskim katelanom Emerikom Plumberkom (Plombergom). Toj kupoprodaji prisustvovao j e uz druge gradske inovnike i Georgius condam wayuoda de Hermanouch, dakle Juraj bivi vojvoda u Hermanovcu. Danas nema vie Hermanovca, pa se selo tog imena ne nalazi u zagrebakim she matizmima ni u Sabljarevu rjeniku. Iz prilika se vidi, da bi moglo biti negdje u blizini Koprivnice.

46.

H OR VA TO

USCHINA

Horvatovsina, koja se pie katkad i Hrowatschina, bila je posjed s malim nase ljem. Copia Privilegiorum claustri Omnium Sanctorum de Ztreza (Arhiv Jugosl. akad. II. b. 46.) kae ovako: Possessio seu portio Horvatouschina sic dicta, quod earn condam Mathias Groatus seu H o r v a t h possedisset, alias penes fluvium Plaunicha existens. Bio je to posjed prozvan po Matiji Horvatu, suprugu Doroteje, keri lite rata Stjepana iz Hedrihovca, a nalazio se kraj rijeke Plavnice. N u na tom posjedu bilo je i jedno malo naselje, koje se sastojalo od tri kmetska selita i jedne plemike kurije. Tako naime itamo u glasovitom urbaru od 1477. (Iv. Krst. Tkali, Urbar Streze, Vjesnik zem. arhiva V, str. 208.). N u te godine su dva selita bila prazna, a tree j e uivao neki mlinar. , Kako sam uo od itelja kapelske upe, ime Horvatovsina uzdralo se u kapelskoj upi do danas kao rudina kod Plavnice.

47.

HORZOWA

To se mjesto spominje u dvije isprave: 1. U ispravi od 5. svibnja 1399. dolaze Matija i Ivan, sinovi Ivana, sina Andrije de Horzowa. Ti ele zaposjesti imanje u Hedrihovcu, ali Lovro, sin Jurja, a unuk Hedriha iz Hedrihovca, ulae prosvjed (A. M. Z. I. 24.). 2. U ispravi od 9. oujka 1488. je Blasius Magnus de Horzowa^ svjedok oporuke Mate Dezema u Strezi (. M. Z. V. 9.). Iz tih se isprava vidi, da Horzova nije bila daleko od Hedrihovca, to jest oko kraja Konjske. Horzova je vjerojatno dananje Hrsovo, filijala upe Cirkvena, koje je g. 1929. brojilo 225 rkt. i 77 pravosl. itelja, a udaljeno je od matice 3 km. Nalazi se izmeu Cirkvene i Rovia, ali blie Roviu nego Girkveni, a kraj Rovia tee rijeka Konjska.

48.

HUTENOUCH(HOTINOUCH)

To se selo pie Hutinovac i Hotinovac. Neke isprave dodaju .sive Vicariasouch, dakle Vikarijaevac. Dolazi u ispravama 14. st. 1. Pavao, civis Montis Grecensis, vodi g. 1395. parnicu, da dobije neka imanja u Strezi, Hotinovcu ili Vikarijaevcu i Plavnici. Pomau mu braa ili pobraa kano nik Ivan, arhiakon vrbovatki, i Nikola, upnik kainski, koji 23. listopada 1395. pred zagrebakim kaptolom sklapaju bratinstvo (A. M. Z. I. 20.). 2. Pavao je dobio parnicu, pa ga krievaki upan Ivan, sin Anthimusa, s pod upanom Valentinom uvodi u posjed Hutinovca, Streze i Plavnice, o emu j e zagre baki kaptol 16. studenoga 1397. izdao ispravu (A. M. Z. I. 21.). T a j Pava, civis Montis Grecensis, bio je sin Andrije (filius Audrey filii T h o m a e de Mendzenth), koji je s bratom, kanonikom zagrebakim Petrom, g. 1366. od kralja Ljudevita dobio trezu i Plavnicu u zamjenu za Otmi, Orbonu i Moinju (Cod. d'ipl. X I I I . 596.). Iz toga, to se Hutinovac ili Vikarijaevac spominje zajedno sa Strezom i Plavnicama, izlazi, da je morao biti negdje u blizini tih mjesta. Danas nema ni Hutinovca ni Vikari jaevca. Postoji brijeg Huevac u umi Konj skoj. T u nalaze seljaci ostatke kamena i cigle u temeljima zgrada. N a r o d pria, da j e tu bila crkva.

49.

HRAMZLOUGH

Selo pod imenom Hramzlovac spominje se samo u jednoj ispravi. Dana 27. svibnja 1418. svjedoi krievaki upan Petar iz Fizeda, da j e plemiki sudac Petar iz Komarnice proveo jednu istragu u selu Hedrihovcu. Utvrdio je, da je Benedikt, sin Klementa preijaliste iz Hramzlovea, s nekim drugim ortacima iz Plavnice i Martinovca navalio n a kuriju sveenika Petra u Hedrihovcu i odanle odnio neke predmete i pokvario mlin (A. M. Z. II. 16.). to se krije iza tog neobinog imena Hramzlouch, nije posve jasno. Svakako je to selo ili mjesto bilo u blizini Hedrihovca i Plavnica. Danas ne postoji nigdje selo Hramzlovac.

50. H R A S S A Y To se mjesto spominje samo jedamput u arhivu Streze, i to u ispravi od 13. listo p a d a 1433. Ban Herman Celjski odgaa raspravu izmeu magistra Jurja, sina Ivana de Hrassay, i literata Stjepana, sina J u r j a iz Hedrihovca, na ponedjeljak iza oktave Bogojavljenja (A. M. Z. II. 39.). 264

Mjesto Hrassay nije bilo daleko od Hedrihovca, kad njegovi itelji vode parnicu sa iteljima iz Hedrihovca. to se krije iza rijei Hrassay, ne moemo sigurno rei. Moda se pod tim imenom krije selo Raani, filijala upe Sv. Petar vrstec, koja je g. 1929. brojila 220 rkt ; itelja, a udaljena je od svoje matice 3 i po km,, a u sferi je Streze: Topolovaki upljani nazivaju to selo HraSani, to j e jo slinije ispravi.

51.

HUM

Mjesto Hum spominje se u arhivu Streze samo jedamput, i to u ispravi od 10. lipnja 1465. Sigismund Pole de Hum zauzeo j e po nalogu magistra Petra iz Gudovca i Blaa Brige iz Jakozerdahela (danas Velike Sredice) tri pavlinska selita u Podbukovini, a kanio j e uzeti i selo Ilinac (A. M. Z. IV. 24.). Osim upe H u m a na Sutli postoji danas jo est drugih sela, koja nose ime Hum (u upi Zabok, Marija-Bistrica, Stubica Gornja, Poljana i t . d.). Sva su ta mjesta predaleko. Iz nae se isprave vidi, da Sigismund Pole nije bio daleko od Gudovca, Zerdahela i Plavnice, kada se dao da okupira imanje Podbukovinu. zvano Sveti Benedikt i Ilinac. Tonije se zasada ne da ubicirati na Hum.

52.

I LYNCH

Selo i posjed Ilinac spominje se dosta esto u arhivu Streze. i to od g. 1449. do 1516. 1. Plemkinja lika, ki Ladislava iz Ilinca, zaloila je samostanu Svih svetih u Strezi selo Ilinac, a azmanski kaptol potvruje 14. prosinca 1449., da je po nalogu bana Ulrika Celjskog uveo pavline u posjed toga sela (A. M. Z. II. 19.). 2. Dana 27. rujna 1451. daruje plemkinja lika, ki Ladislava, a unuka Ilije iz Ilinca, udova Nikole iz Konjske, pred azmanskim kaptolom pavlinskom, samostanu Svih svetih u Strezi imanje od 5 kmetskih selita u selu Ilynch zajedno s kurijom (A. M. Z. III. 18.). Pavline je uveo u posjed Ilinca azmanski kaptol 12. prosinca 1451. Uvodu su pribivali medu drugima Elizabeta iz Ilinca, udova Antuna iz Korena, zatim jedan kmet Doroteje iz Ilinca, onda mnogo drugih, kao literat Stjepan iz H e drihovca, Randal iz Kandalovca, Toma i Klement Morus iz Plavnice (A. M. Z. III. 19.). 3. Kako ie to esto bivalo, htjedoe zvidnici omesti darovanje i sami prisvojiti darovano. Tako je bilo i tada. Prvi bijahu magister Grgur Srpenica iz Draanovca, a onda magister Petar iz Gudovca. Oni zamolie kralja Matiiu Korvina. da im podi jeli selo Ilinac. Protiv toga digoe prosvied pavlini pred zagrebakim kaptolom 29. svibnia 1462. (A. M. Z. IV. 13.). Prior Mihailo podigne prosvied i pred banovima Janom Vitovcem i Nikolom Ilokim, i to jo isti dan (A. M. Z. IV. 14.), 4. Bilo je i drugih, koji su posegnuli za Ilincem. Tako je Ladislav Vitez iz Karnine okuoirao osam jutara pavlinske zemlie u Ilincu, popasao livade i zaposjeo umu. Prior Mihajlo se obrati na upanijsku oblast u Krievcima, koja provede istragu i utvrdi smetanje posjeda 12. srpnja 1462. (A. M. Z. IV. 15.). 5. D a n a 1. rujna 1467. pristade magister Grgur iz Draanovca, protonotar, pred dravnim sucem Ladislavom od Paloca, da lika. ki Ladislava. sina Ilije iz Ilinca, a udova Nikole iz Konjske, daruje svoje imanje s kurijom u Ilincu pavlinima u Strezi (A. M. Z. IV. 30.). Time su se pavlini utvrdili u posjedu. 6. Urbar iz g. 1477. spominje u selu Ilincu kuriju i 8 kmetskih selita. Jedno selite imao je Ilija Kova, nadalje su po jedno selite imali Mijo Prehori, Valent Veseli, Andrija Jahenak, Tomo Sulka. Jedno se zvalo Testamentovo, a jedno supra Santechiczam (Iv. Krst. Tkali, U r b a r Streze. Vjesn. zem. arh. 215.). 7. Od g. 1467. do 1516. imaahu pavlini mir. Nu te godine nokua palatinski pro tonotar magister Ivan. sin Pelbarta, da dobije Ilinac, Vikarijaevac i Drukovac,

165

aznianski kaptol j e htio da po nalogu vesprimskog biskupa Petra Berislavia, bana hrvatskoga, uvede pomenute u posjed dobivenih imanja, ali se tome oprijee pavlini, a i Stjepan iz Gudovca (A. M. Z. V. 36.). Danas se selo Ilinac ne nalazi m e u filijalama zagrebake nadbiskupije. No u bjelovarskom kraju sauvalo se ime Jelinac, kao ime -jedne ume i jedne doline, koja obiluje bujnim livadama. N a liva/dama se nalazi ovea uma. Kraj ume je malo selo n a uzvisini, koje se zove Zvirci. Selo Zvirci ne spominje se u zagrebakim she matizmima, a ipak postoji, puk pohaa upnu crkvu u Bjelovaru. Moda j e tu bila plemika kurija, o kojoj se govori u spisima zajedno s 8 kmetskih selita. Nedaleko odatle bio je Dijankovac ili Jankovac (Diankowelge), posjed pavlina iz Streze, a odmah iza toga Gornje Plavnice. Sve historijsko tlo arhiva iz Streze. Napominjemo, da urbar iz g. 1477. spominje umu penes Ilynecz, kao i umu Jankovecz. 53. IWANICZ

Mjesto Ivani dolazi samo jedamput u arhivu Streze, i to u oporuci Mate Dezema iz Streze od 9. oujka 1488. upnik Dezem oituje u oporuci, da Valentinu Hobetiu, predijalcu iz Ivania, duguje dva forinta, pa odreuje, da izvritelji oporuke taj dug vrate. T a j Ivani nije u sferi Streze, jer se nalazi u azmanskom arhiakonatu. To je dananja upa Ivani-grad, gdje je biskup zagrebaki imao svoj dvor i svoje predijalce. Ivani je sijelo upe, koja se spominje u popisu od 1334.: Item in Ivancz ecclesia beatae Virginis, plebania, item sua filia capella sancti Nicolai de Lupoglav (Dr. Fr. Raki, Popis upa, Starine IV, str. 224.). Rije predijalac iz Ivania dokazuje, da se tu radi o biskupskom Ivaniu.

54. J A K O

POUCH

Selo i posjed Jakopovac dolazi u arhivu Streze vrlo esto, i to gotovo kroz 100 godina, t. j . od 1427. do 1523. 1. Ders, sin pok. podbana Martina de Zerdahel (Gornje Sredice), poklonio je 29. prosinca 1427. Breku, sinu Andrije iz Bolaara u vesprimskoj biskupiji, zbog njegovih zasluga, selo Jakopovac u krievakoj upaniji. Breko j e bio katelan u Topolovcu, dok j e Ders bio gospodar Topolovca. Zanimljivo je, kako se u ispravi opisuju zasluge katelanove. U vrijeme Martina Dersa (Dria.) pobunie se varoani i predijalci u Roviu (populi de oppido Royche et praediales districtus ejusdem), a katelan je razboritim nainom umirio ljude i priveo ih na poslunost gospodaru (A. M. Z. II. 30.). Dana 23. oujka 1428. potvruje azmanski kaptol, da je katelana Breka i njegova sina Petra uveo u posjed Topolovca (A. M. Z. II. 32.). 2. D a n a 28. travnja 1439. ostavio je katelan Breko u bolesti oporuno selo J a k o povac pavlinskom samostanu u Strezi uz uvjet, da bude umre li na podruju zagre bake biskupije - sahranjen u samostanskoj crkvi, i da redovnici slue za nj sv. misu u ast bi. dj. Marije perpetuis temporibus. Oporuku je sastavio javni biljenik Bla, sin Breka iz Rovia (A. M. Z. II. 46.). 3. Ipak je trebalo mnogo vremena, dok su se pavlini mogli uvesti u posjed J a k o povca. Prije svega nije katelan Breko jo umro, pa zato altarija nije stupila na snagu. Onda se, valjda poslije smrti njegove, dogodilo, da su sinovi Brckovi, Ivan i Albert, zaloili selo Jakopovac Pavlu Jakopoviu i njegovoj rodbini za 40 for. T a d a j e dolo do teke parnice, koja se vodila g. 1468. izmeu priora Andrije i Ivana i Alberta najprije pred azmanskim locumtenensom, a onda pred kalokim prepozitom Stjepanom, predsjednikom metropolitanskog sudita (A. M. Z. IV. 33.). N a sudu je posredovanjem kapelskog upnika Nikole, koji je zastupao pavline, dolo do nagodbe, da prior prisegne, da je topoiovaki katelan Breko doista oporuno ostavio Jakopovac samostanu. Prior je tu prisegu poloio pred kalokim prepozitom. 4. N o ostalo je nerijeeno pitanje zaloga od 40 for. T a se parnica vodila pred azmanskim prepozitom Matijom, vikarom zagrebakog biskupa Osvalda. Parnica je

166

rijeena tako, da pavlini isplate Stjepanu Jakopoviu iz Matejevca i njegovoj rodbini .zalonu svotu, a oni se odreknu svakog prava na Jakopovac. Pavlini isplatie zalonu svotu dne 7. srpnja 1468. pred javnim biljenikom Ivanom, sinom Breka iz Rovia, koji j e radi toga doao lino u Kapelu, gdje je isplata obavljena (A. M. Z. IV. 36.). 5. Jo se naao j e d a n protivnik, a to je bio Ders, sin podbana Martina iz Topolovca, kome ispoetka nije bilo pravo, da j e njegov katelan obiteljski posjed dao samostanu. Meutim on 21. listopada 1468. pred banom Ivanom Thuzom iz Laka epozva svoj prosvjed, te se odree svakoga prava (A. M. Z. IV. 37.). I tako su pavlini od g. 1468. dalje mirno uivali selo Jakopovac. 6. U r b a r samostana Streze iz g. 1477. nabraja u Jakopovcu 13 kmetskih selita. Imena selita jesu: Mahtei, Goriina, Jareni, Pod hrastom uz livadu Gurice, Toma ependija, udova Stefanie, Popi, Baanec, Glagino, selite udove Chrone, sessip Clementis Italici, sessio opposito Clementis. Svako kmetsko selite u J a k o povcu imalo je najmanje 13 jutara zemljita i uz to livadu. Selite Jareni imalo je 25 j u t a r a i livadu. Osim 13 kmetskih selita postojala je u Jakopovcu plemika kurija, u kojoj j e g. 1,477. prebivao Petar Filipovi, koji je uivao oranice i veu livadu kurije. Kurija j e prosta od kraljevske takse (Iv. Krst. Tkali, Urbar Streze, Vjesn. zem. arh. V, str. 207.). 7. Nakon dugog mira sjetio se opet jedan potomak Dersa Jakopovca. To j e - b i o Nikola Dersffy de Zedahel, koji je g, 1523. okupirao Jakopovac i Torinac, silio kme tove na razne slube i podavanja, a kad nisu htjeli sluati, navalio n a njih i ubio im dva vola. Prior Ivan iz Streze podnese tubu krievakom upanu, koji istragom utvrdi krivnju i o tom izda potvrdu 2. rujna 1523. (A. M. Z. V. 41.). D a se obrane od Nikole Dersffyja, obratie se pavlini na samog kralja Vladislava. Dana 21. rujna 1523. naloi kralj Vladislav hrvatskomu banu Ivanu Torkvatu, da zatiti redovnike protiv svakoga, a napose protiv Nikole Dersffyja (A. M. Z. V. 39.). D a n a 21. rujna 1523. naloi kralj i krievakomu upanu, da provede istragu protiv Nikole Dersffyja, i ako j e istina, da je okupirao selo Topolovac i Torince, neka postupi po zakonu, i neka pavline ponovo uvede u posjed imanja ne marei za prosvjed protivnika (A. M. Z. V. 40.). Tako su pavlini zadrali Jakopovac do kraja svog postojanja u Strezi. Jakopovac postoji do danas kao selo i filijala neto istono od Topolovca 4 km daleko od matice. God. 1929. brojio j e 455 itelja (Shem. Zagr. 1929., str. 141.). 55. JAKOZERDAHEL

Isprave razlikuju Jakozerdahel i opet Zerdahel. Jakozerdahel odgovara Velikim ili Donjim Sreicama kod Bjelovara, a Zerdahel Gornjim Sredicama sjeverno od Jakopovca u upi Mosti. Ovdje emo govoriti o Jakozerdahelu, koji se u spisima Streze ee spominje. 1. U ispravi od 6. lipnja 1422. spominje se Martin, sin Egyeda de Jakozerdahel, kao jedan od kraljevskih ljudi, koji su uveli pavline iz Streze u est kmetskih selita i livadu u Klokoevcu (A. M. Z. II. 23.). 2. U ispravi od 28. travnja 1439. spominju se Benedikt, upnik sv. Martina de Jakozerdahel, i njegov kapelan Klement kao svjedoci oporuke topolovakog katelana Breka, sina Andrije iz Bolaara (A. M. Z. II. 46.). 3. Od 1463. do 1474. istie se u ispravama plemi Bla Briga de Jakozerdahel, i to u vezi s magistrom Petrom iz Gudovca. Oba se jagme za pavlinskim posjedima. G. 1463. posvojise pomenuta dvojica posjede Bikalje i Ilinac, te uinie razna druga nasilja. Pavlini povedoe parnicu, koja se svrila 17. oujka 1463. nagodbom. Pavlini dobie natrag Bikalje i Ilinac, a Petar iz Gudovca i Bla Briga iz Jakozerdahela dobie dva selita u Kaincima. Petar i Bla obvezae se, da e vratiti oteta tri konja, odijela i druge otete stvari (A. M. Z. IV. 18.). 4. G. 1465. zauzeo j e Sigismund Pole po nalogu magistra Petra iz Gudovca i Blaa Brige iz Jakozerdahela tri pavlinska selita u Podbukovini. a htio je zauzeti i Ilinac. Pavlini prosvjedovae pred azmanskim kaptolom 10. lipnja 1465. (A. M. Z. IV. 24.). Napadai i taj put uzmaknue, ali nakon 9 godina obnovie isti pokuaj. Prior A n d r i j a iz Streze uloio je ponovo prosvjed pred azmanskim kaptolom 4. lipnja 1474. (A. M. Z. V. 2.).

167

5. Posljednji, put spominje se plemi Bla Briga iz Jakozerdahela g. 1478. u ispravi od 30 ouika 1478. u istrazi, koju je vodio magister Petar iz Gudovca po nalogu palatina Mihajla Orsaga iz Guta' (A. M. Z. V. 5.). 6. U istrazi od 7. srpnja 1468. dolazi kao svjedok jednog pravnog ina u Kapeli Petar praebendarius de Jakozerdahel. Iz tih se podataka vidi, da je Jakozerdahel bio ne samo sijelo plemia Blaa Brige, nego i sijelo upe sv: Martina. T a se upa spominje u popisu od g. 1334., gdje se kae Ecclesia sancti Martini de Zerdahel, kao i u popisu od 1501., gdje stoji Georgius plebanus in Jakozerdahel, Matthias capellanus ejusdem (Dr. FrV Raki, Popis upa, Starine IV, str. 215.). Prema . Bsendorferu Jakozerdahel su danas Velike Sredice kod Bjelovara. Jakozerdahel bio je trgovite, koje dolazi u ispravama od 1357,1494. T u su bili gospodari Jakopovii, imonii i Brige (Slay, pov., str. 75.). To je filijala bjelovarske upe, koja je g. 1929. brojila 700 rkt. i 80 pravosl. itelja, a udaljena je 2 km cd matice upe.

56.

JARNO

To se mjesto spominje samo jedamput u arhivu Streze, i to u ispravi od 27. sije nja 1493. azmanski je kaptol po nalogu bana Ladislava iz Egervara htio, da Stje pana iz Gudovca i Petra Bokaja iz Rasinje uvede u posjed Hedrihovca, ali se tome oprijee pavlini iz Streze. Meu kraljevskim ljudima za uvod bijae meu drugima i Nicolaus Ozel de Jarno (A. M. Z. V. 12.). Budui da su drugi kraljevski ljudi bili iz Miletinca, Pracvca i Domankuevca, dakle iz mjesta u sferi Streze, bit e i Jamo u blizini Streze, makar i neto podalje. Danas nema J a r n a ni meu filijalama zagreb. biskupije ni u Sabljarevu rjeniku.

57.

JARO

SIN

Selo Jarosin spominje se samo u jednoj ispravi Streze, i to dne 30. oujka 1478. azmanski kaptol javlja banu Ladislavu od Egervara, da je Petar iz Gudovca prema nalogu palatina Mihajla Orsaga proveo istragu. Meu palatinskim ljudima spominju se Pavao Brodari i Juraj Brodari, oba de Jarosin. Stari Jarosin odgovara dananjem seocu Jereinu. T o se selo ne spominje medu filijalama zagrebake biskupije, a nema ga ni u Sabljarevu rjeniku, ali se nalazi na podrobnoj vojnoj karti (K. K. Milit, geograf. Inst.) neto malo jugozapadno od stare Streze, a juno od Topolovca.

58.

JAVOROWCZ

Selo Javorovac spominje se dva puta u arhivu Streze, i to u ispravi od 30. oujka 1478, i u oporuci upnika Mate Dezema iz g. 1488. 1. Magister Petar iz Gudovca utvrdio je istragom, da su kmetovi peuhskoga b i skupa Sigismunda iz sela Javordvca napali dvojicu Gudovana iz sela Buinca, kada su ili na svadbu Benedikta Povia n a posjedu Zdelja (A. M. Z. V. 5.). 2. Mato Dezem, upnik u Strezi, kae u svojoj oporuci od 9. oujka 1488., da mu Petrus de Jaworowcz duguje 1 forint (A. M. Z. V. 9.). Javorovac postoji do danas, i to kao filijala upe Mosti na putu iz Kapele u Novi grad. G. 1929. brojio je Javorovac 24 rkt. i 220 pravosl. itelja, a udaljen je od svoje matice 2 i po km. Nekada je potpadao pod satniju Novigrad, te brojio 12 kua sa 7 rkt. i 160 pravosl. itelja. Pravoslavni itelji potpadaju pod parohiju Plavince (Sabljar, Mjest. rjenik 1865., str. 159.).

168

59. R A G H I N G H Selo Kainci dolazi nekoliko puta u arhivu Streze. 1. Ladislav, sin Stjepana Viteza iz Komarnice, vraa pavlinskom samostanu u Strezi tri selita u Bikalju i dva selita u Kaincima, to je oteo J u r a j Ders. Isprava je pisana 12. lipnja 1461. in Kurynia (A. M. Z. IV. 3.). 2. Dana 17. oujka 1463. odstupie pavlini u nagodbi pred dravnim sucem L a d i slavom od Paloca magistru Petru iz Gudovca i Blau Brigi dva selita u Kaincima, da dobiju Bikalje i Ilinac. 3. Dana 30. oujka 1478. izvjeuje azmanski kaptol prema rijeima Petra iz Gudovca, da su pavlini iz Streze zaposjeli tri kmetska selita u selu Kaincima krievake upanije jo onda, k a d a je taj posjed pripadao Jurju Piersu, a nisu dobili toga posjeda na osnovu kraljevske darovnice. Izvjetaj Petra iz Gudovca nije potpun ni pouzdan, jer je Petar bio u neprijateljskom stavu prema samostanu. 4. D a n a 5. veljae 1494. prosvjeduju pavlini iz Streze pred azmanskim kaptolom, to su magister Petar iz Gudovca, sin mu Stjepan i tast Petar Bockaj iz Rasinje, prevarivi plemike suce izradili ispravu, prema kojoj su toboe pavlini zamijenili selo Hedrihovac za 4 selita u selu Kaincima upanije krievake. U urbaru Streze iz g. 1477. nema posjeda Kainaca. Selo pod imenom Kainci ili Kainac ne postoji danas, pa ga nema medu filija lama zagrebake nadbiskupije. Ali postoji do danas selo Kakinac na putu iz Rovia prema Strezi i Topolovcu. Selo j e 12 km udaljeno od Rovia na sjever, a g. 1929. brojilo je 37 rkt. i 150 pravosl. itelja (Shem. Zagr. 1929., str. 139.). Moda je dananji Kakinac istovetan sa starim Kaincem, to vie, to je tako blizu Streze.

60. K A M A R C

HA

Kamarcha ili Komarnica dolazi ee u ispravama Streze. 1. U ispravi zagrebakog kaptola od 27. listopada 1367. spominje vie plemia iz Komarnice. Oni se odriu posjeda Otne, Orbona i Moinje u korist arhiakona Petra i brata mu Andrije, koji dobie te posjede od kralja. Tih je plemia iz Ko marnice sva sila: Nikola, sin Filipa, sina Petra de Kamarcha, Nikolin sin Juahun, Mihajlo, sin Filipov; Petar, Tomo, Ivan, Pavao, J u r a j i Grgur, sinovi Mate ja, a tmuci gornjeg Petra. I jo neki (God. dipl. XIV., 97.). 2. Dana 12. lipnja 1461. vraa Ladislav, sin Stjepana Viteza iz Komarnice pavli nima iz Streze na molbu priora Mihajla tri selita u Bikalju i dva u Kaincu, koja j e okupirao J u r a j Piers (A. M. Z. IV. 3.). 3. Isti Ladislav, sin Stjepana Viteza iz Komarnice, nagaa se s pavlinima iz Streze u sporu oko 6 j u t a r a oranice i ume, koju je njima zaloila lika, udova Nikole iz Konjske. Nagodba je uspjela. Pavlini e zadrati oranicu i pola ume, a Ladislav se zadovoljava sa pola ume. Nagodba je sklopljena 6. kolovoza 1462. u Krievcima pred banovima Janom Vitovcem i Nikolom Ilokim (A. M. Z. IV. 16.). 4. Ivan, sin J u r j a iz Komarnice, prisustvuje kao banski ovjek uvodu pavlina u posjed Jakopovca. Isprava je pisana 11. prosinca 1468. (A. M. Z. IV. 38.). 5. Plemii Mihajlo i A n d r i j a de Kamarcha pribivaju 9. oujka 1488. kao svje doci sastavu oporuke Mate Dezema, upnika u Strezi (A. M. Z. V. 9.). 6. U popisu dobroinitelja samostana Streze i lanova bratovtine sv. Pavla, prvog pustinjaka, to ga donosi urbar iz g. 1477., napominju se Nobilis Paulus literatus de Kamarcha i Relicta magistri Nicolai de Kamarcha (Starine V, str. 217.). Sredovjena Kamarcha bila je odlina upa, po kojoj se cio arhiakonat prozvao Kamarcensis. U popisu upa od 1334. spominje se n a prvom mjestu u komarnikom arhiakonatu Ecclesia "beatissimi Ladislai praedicta, id est de Kamarcha, quae tarnen est plebania. God. 1501. kae se za tu upu, da je in Zredische (Jacobus plebanus in Zredische, Ladislaus eiusdem capellanus).

169

God. 1501. spominje se jo j e d n a upa u Komarnici, jer se kae: Andreas plebanus beatae Virginis in Kamarcha, Petrus capellanus eiusdem, Stephanus ibidem (Dr. Fr. Raki, Popis upa, Starine IV, str. 213. i 214.). Sredovjena Komarnica je dananji Novigrad (Dr. J. Buturac, Zbornik nadb. zagr., str. 432.). Novigrad Podravski brojio j e g. 1929. 4018 rkt. itelja kao mjesto, a kao upa 4711 rkt. i 501 pravosl. itelja (Shem. Zagr. 1929., str. 88.).

61.

KAMECHNIGHA
]

To se selo spominje samo jedamput, i to u ispravi od 23. listopada 1395. kao Kamechnicha sub Kemlek. Pavao, sin Andrije iz Sesveta, griki graanin, sklapa bratimstvo s vrbovakim arhiakonom Ivanom i kainskim upnikom Nikolom, pa jami svim svojim imanjima, to ih posjeduje in episcopatu Zagrabiensi more praediali kao i imanjima, to ih posjeduje in generatione Myletinch et sub Kemluk in Kamechnicha (A. M. Z. I. 20.). Selo Kamenica ili Kamenica postoji do danas. Nalazi se u kalnikoj upi, a uda ljeno j e od matice upe 6 km. G. 1929. brojilo je 400 rkt. itelja (Shem. Zagr. 1929., str. 143.). Prema Jos. Bsendorferu pripadala je Kamenica u Srednjem vijeku kalnikom vlastelinstvu (Slav, pov., str. 70.).

62. K A M E N

NO

Selo i posjed Kameno dolazi ee u ispravama Streze. 1. D a n a 15. veljae 1417. nagrauje kraljica Barbara kmeta Nikolu, sina Marijina, pa njemu i brai daruje predij Kameno na podruju svog grada Kuvara, koji (predij) obuhvaa 6 kmetskih selita (A. M. Z. II. 21.). 2. Nakon smrti Nikole iz Lipine, koji j e umro bez nasljednika, daje zagrebaki biskup Ivan Alben predij Kameno H a n s u Valpotu i njegovoj supruzi Margareti. Isprava je pisana u Koprivnici 12. svibnja 1429. (A. M. Z. . 33.). 3. D a n a 11. svibnja' 1438. daje grof Ulrik Celjski, kao gospodar Kuvara, predij Kameno Luki Valpotu, koji j e oenio udovu H a n s a Valpota Margaretu (A. M. Z. . 44.). 4. Dana 25. lipnja 1445. oslobaa Ulrik Celjski predij Kameno od svih daa prema gradu Kuvaru ili Kamengradu, pa taj predij titulo novae donationis daje katelanu Luki i njegovoj supruzi Margareti (A. M. >Z. I I I . 6.). 5. D a n a 6. oujka 1458. poklanja Margareta, udova katelana Luke, pavlinskomu samostanu Svih svetih u Strezi 10 kmetskih selita u selu Kamenu, jednu kuriju pod gradom, dva vinograda i mlin Salomonak. azmanski kaptol uvodi 28. travnja 1458. pavline u posjed pomenutih darovanja (A. M. Z. I I I . 27.). 6. D a n a 9. svibnja 1458. potvruje Katarina Celjska, udova bana Ulrika, sve po vlastice dane dotada prediju Kamenu. Slino j e uinila Katarina Celjska i 21. travnja 1458. n a molbu priora Ivana iz Lepoglave (A. M. Z. III. 30.). 7. Urbar Streze i z ' g . 1477. nabraja u selu Kamenu 8 kmetskih selita, i to: selita G r g u r a Gala s 5 j u t a r a ureene i 5 j u t a r a zaputene zemlje, selita udove Jurja s 8 jutara (od tog 2 j u t r a zaputeno), selite Henrikovo s 10 jutara oranice i livadom, selite Nikolino sa 7 jutara oranice i livadom, selite Ivana Hasnoa s 8 j u t a r a ora nice i livadom, selite zvano Pavlinsko s 5 j u t a r a oranice i livadom, selite Figkovsko sa 7 jutara oranice i livadom, selite Riginsko s 3 j u t r a organice bez livade. Prema tome posjed Kameno imao j e 60 j u t a r a oranica i jo livade (Iv. Kr. Tkali, Urbar Streze, Vjesn. zem. arh. V, str. 210.). Kako se vidi, Kameno je bilo u Srednjem vijeku n a podruju Kuvara (Kwvar, Kvar) ili Kamengrada, a danas je n a podruju grada Koprivnice kao njezin sa stavni dio.

170

63.

KANDALOUCH

Ugledno mjesto u okolini Streze bilo je u Srednjem vijeku selo Kandalovac. Ono dolazi u ispravama od 1441. do 1462. Kroz sve to vrijeme ivi J u r a j Kandal de Kandalouch, koji j e morao biti vrlo ugledan ovjek, jer vri vane pravne poslove bilo kao svjedok pri sastavu oporuke, bilo kao banski izaslanik pri raznim uvodima u posjed. Mi emo navesti isprave, gdje se spominje Juraj Kandal i lanovi njegove obitelji. 1. U ispravi od 13. listopada 1441. pribiva Juraj Kandal iz Kandalovca i njegov mlai brat, takoer J u r a j , pri uvodu pavlina u posjed imanja izmeu rijeke Konjske i Plavnice, to im j e poklonio Tomo, sin Mihajla de Konzkamelleky (A. M. Z. . 3.). 2. D a n a 28. travnja. 1442. sastavlja oporuku Jelena, ki Tome de Plaunicha melleky (t. j . Horvatovine), a ena Matije Groatusa (Horvat). Pri sastavu te oporuke prisutni su uz druge i Elizabeta, supruga Jurja Kandala iz Kandalovca, i njena kerka Doroteja, udata za Munijaka. Oporuci pribivaju ene, jer su im muevi tada bili u ratu Magnificus vir Mathko de Tollowch regnorum Sclavoniae, Groatiae D a l m a tiaeque banus cum omnibus nobilibus regni Sclavoniae et toto communi populo processerat contra rabiem perfidissimorum Crucis Christi persecutorum puta Turcorum, qui tunc Sclavoniam irruerant (A. M. Z. III. 4.). Odatle razabiramo, da j e plemi J u r a j Kandal iz Kandalovca imao suprugu Eli zabetu i kerku Doroteju, koja je ve bila udata. 3. G. 1445. su se muevi ve vratili iz vojne. T e naime godine dolazi plemi J u r a j Kandal u sukob s pavlinskim samostanom u Strezi. On je naime s mlaim bratom J u r j e m i Blaem, sinom Lukinim, zaposjeo veliki dio pavlinskog imanja izmeu rijeke Konjske i Plavnice, kmetovima prijetio smru, a uvaru samostanske livade otjerao dva vola. Prior Galo se prituio upanijskoj oblasti, na to krievaki upani odaslae plemikog suca* Pavla Mikeca iz Cirkvene, da provede istragu. T a j j e utvrdio inje nice, o emu je 8. listopada 1445. izdana isprava (A. M. Z. III. 7.). 4. Slino smetanje posjeda ponovie braa Kandali g. 1446. Isjekoe veliki dio ume izmeu rijeke Konjske i Plavnice, a viliku samostana zaprijetie n a sajmu u Krievcima, da e ga u koritu nositi. N a molbu priora Stanislava iz Streze proveo je plemiki sudac Pavao Mikec iz Cirkvene istragu, koja je utvrdila krivnju, to doka zuje isprava od 16. srpnja 1446. (A. M. Z. III. IO1.). 5. D a n a 14. prosinca 1449. sudjeluje Juraj Kandal iz Kandalovca pri uvodu pa vlina u posjed Ilinac (A. M. Z. II. 19.). Slino 12. prosinca 1451. (A. M. Z. III. 19,). 6. U ispravi od 28. travnja 1458. sudjeluje Juraj Kandal iz Kandalovca meu ban skim ljudima pri uvodu pavlina iz Streze u posjed Kameno pod Kamengradom (Kwvar) (A. M. Z. I I I . 28.).' ' " ' 7. U ispravi od 27. sijenja 1451. nalazi se oporuka Jurja Kandala mlaega iz Kandalovca. Oporuitelj eli d a bude sahranjen u crkvi samostana Svih svetih u Strezi, jer je u ivotu svome bio lan bratovtine sv. Pavla, prvog pustinjaka. Samo stanu ostavlja dva prazna selita u Kandalovcu. Djeca njegove sestre mogu iskupiti ta dva selita samo a k o . plate 60 for. Tree selite ostavlja upniku u Strezi. Pri sastavu oporuke bio je uz druge prisutan i Juraj Kandal otac. Izvriteljem oporuke imenovan j e upnik I v a n Ko put de Hegnowa (A. M. Z. IV. 1.). 8. D a n a 28. svibnja 1461. prosvjeduje samostan u Strezi pred banovima J a n o m Vitovcem i Nikolom Ilokim, to su Jelena Kandal iz Kandalovca i Doroteja i J u r a j zauzeli njegova imanja meu rijekom Konjskom i Plavnicom, to ga jfe poklonila plemkinja jelena, ki T o m e de Plaunichamelleky, supruga Matije Horvta (A. M. Z . IV. 2.).' 9. Dana 22. rujna 1461. zalae J u r a j Kandal iz Kandalovca pavlinima iz Streze tri selita u Bikalju i dva u Kaincima, koje im je oteo Juraj Piers za 10 for. (A. M. Z. IV. 4.). 10. D a n a 4. veljae 1462. pribiva J u r a j Kandal iz Kandalovca kao kraljev ovjek pri uvodu pavlina posjed Horvatovina i Bikalje, a ujedno pribiva kao susjed. Isto tako kao susjed pribiva J u r a j Kandal ustanovljenju mea Horvatovine (A. M. Z. IV. 9.). 171

Selo Kandalovac postoji i danas kao Kendjelovci u upi Cirkvena. God. 1929. brojilo je selo 155 rkt. itelja. Od matice udaljeno je 3 km, istono od Cirkvene (Shem. agr. 1929., str. 138.),

64.

KAPRONCHA

Kaproncha je ponajprije rijeka Koprivnica, onda varo Koprivnica. T a se varo. naziva u ispravama najprije Sub Kwvar ili Subkwvar, a kasnije Kaproncha ili Kapruncha, Koprivnica. To se mjesto vrlo esto spominje u ispravama Streze, i to od 1414. do 1514., a jedan se katelan u predspisu spominje g\ 1331. 1. U ispravi od 2. srpnja 1331. spominje se podsudac i katelan koprivniki Nege (A. M. Z , I. 1.). 2. U ispravi od 15. studenoga 1414. spominje se katelan Gapar Ratimberger (A. M. Z. II. 21.). 3. D a n a 15. veljae 1417. dobiva valpot Nikola, sin Matije de Lipyna, predij Kameno. 4. U ispravi od 19. sijenja 1424. dolazi literat Ladislav kao gradski sudac de Kapruncha. 5. D a n a 10. sijenja 1427. spominje se Emerik Plumberg kao katelan Kwvara ili Kamengrada (A. M. Z. II. 28.). 6. Po smrti valpota Nikole iz Lipine spominje se od g. 1427. do 1431. valpot ili oficijal Kuvara Hans Kranjec (A. M. Z. II. 33.. 35.). 7. U ispravi od 11. svibnja 1438. spominje se valpot Luka Bankovak kao n a sljednik valpota Ivana Kranjca (A. M. Z. II. 14.). 8. G. 1441. dolazi kao sudac de sub Kuwar Juraj Stojani ili Stojanec (A. M Z. III. 36.). 9. U ispravi od 19. oujka 1454. dolazi gradski sudac Petar Pruak de sub Kywar (A. M. Z. H I . 36.). 10. Dana 6. oujka 1458. poklanja Margareta, udova oficijala ili valpota Luke Bankovaka, samostanu Svih svetih u Strezi predij Kameno sa 10 selita, kuriju pod Kuvarom, vinograd Dubravak, j e d a n vinograd kraj kurije i mlin Salomonak na Koprivnici, u to su pavlini uvedeni 28. travnja 1458. (A. M. Z. III. 28.). 11. U ispravi od 30. oujka 1478. spominje se koprivniki katelan Mihajlo Kernen (A. M. Z. V r 5.). 12. U ispravi od 11. prosinca 1514. spominje se Nicolaus de Keresztur kao pos sessor oppidi Kaproncha et pertinentiarum suarum per magnificum dominum J o h a n r:em Ernusth de Chaktornya pro tempore constitutus (A. M. Z. V. 34.). Koprivnica nije samo rijeka- i mjesto, nego i sijelo prastare upe. 0 tomu ima dokaza i u arhivu Streze: a) U ispravi od 19. sijenja 1424. spominje se Albert, upnik crkve sv. Nikole u Koprivnici. Literat Ladislav, gradski sudac, s cijelim poglavarstvom de Kapruncha svjedoi, da Emerik, sin Lovrin, i njegova supruga Jelena, ki Grgura vilika de sub Castro Kuvar, prodaju koprivnikom graaninu Pasinu za 20 maraka neku zemlju, koja lei inter terras domini Alberti plebani ecclesiae beati Nicolai Confessoris de eadem et Curini (A. M. Z. II. 25.). b) U ispravi od 28. travnja 1458. spominje se magister Martinus plebanus de Kaproncha. azmanski kaptol potvruje toga dana. da ie na nalog banova Nikole Ilokog i Jana Vitovca uveo pavline u posjed 10 kmetskih selita u selu Kamenu, u kuriju pod gradom Kuvar, u posjed dvaju vinograda i mlina Salomonaka na rijeci Koprivnici. Meu svjedocima, koji su pribivali uvodu kao susjedi, spominje se magister Martin, upnik koprivniki, bez naznake crkve (A. M. Z. III. 28.). c) U istoj ispravi od 29. travnja 1458. spominje se meu svjedocima, koji su pri bivali pomenutom uvodu, i Antonius, plebanus ecclesiae sancti Emerici de Kyvar, et Johannes presbiter de eadem. To znai, da je i grad Kyvar ili Kamengrad imao svoju upu sv. Emerika (A. M. Z. I I I . 28.). d) U ispravi od 11. rujna 1459. spominje se ponovo isti Antonius plebanus eccle siae sancti Emerici, ali taj put ne de Kyvar, nego de Swbkwvar (A. M. Z. III. 37.).

172

U popisu upa od g. 1334. spominju se dvije upne crkve u Koprivnici: Ecclesia beati Nicolai de Koproncha-.< i Ecclesia sancti Michaelis de Koproncha. U popisu od g. 1501. spominje se Gregorius, plebanus in Kaproncha, capellani duo, Blasius rector altaris s. Michaelis... i Nicolaus rector capellae in Owar, Marcus capellanus eiusdem (Dr. Fr. Raki, Popis upa, Starine IV, str. 213.-214.). Pomenuta crkva sv. Nikole iz popisa od 1334. nije dananja upna crkva sv. Nikole u Koprivnici, koja se nalazi unutar gradskih zidina, nego u dananjem koprivnikom predgrau Miklinovcu, kome j e dala i ime. Budui da je to predgrae sa upnom crkvom sv. Nikole bilo izvrgnuto turskim napadajima, pa vie puta i popaljeno, pre seli se upnik iz Miklinovca u tvrdu, p a se naseli u bivem franjevakom samostanu, koji su franjevci zbog nesigurnosti g. 1561. ostavili. Ime sv. Nikole prenese se na franjevaku crkvu, koja je piije nosila ime bi. dj. Marije. Kada se franjevci nakon sklopljenog mira vratie u Koprivnicu, htjeli su dobiti bivi svoj samostan s crkvom, ali im to ne poe za rukom. Zato sagradie unutar bedema koprivnikih novi samo stan 1657, (Dr. R. Horvat, Pov. Koprivnice, 1943., str. 130. - Fr. Brdari, Arh. komarn. Kat. list 1934., str. 405.)., Popis iz 1334. ne spominje crkve sv. Emerika u Kuvaru, ali tu crkvu spominje naa isprava od 28. travnja 1458. Znai, da je u Kuvaru poslije prvog popisa podignuta crkva sv. Emerika, i to kao upna crkva, koja je imala upnika i kapelana. U popisu o d 1501. spominje se, kako smo vidjeli, kapela u Owaru. Kuvar ili Kamengrad bio j e naime tada ve u ruevinama, p a se puki stao nazivati ne Kwvar (Kamengrad), nego Owar, t. j . Starigrad. Kamengrad j e stradao g. 1446., kada je Ivan Hunjadi poveo vojnu na Fridrika Celjskog i njegova sina Ulrika, tada vlasnika Kamengrada. Pri opsadi zapalili su Madari Kamengrad. Knezovi Celjski ne htjedoe ga poprav ljati, pa se taj grad poeo pomalo pretvarati u ruevine (Dr. R. Horvat, op. cit., str. 4.). " 0 povijesti Koprivnice pie T. Bsendorfer: God. 1354. pripadala j e Koprivnica hercegu Stjepanu, 1355. njegovoj udovi Margareti. N a poetku 15. st. dri je Pavao Besseney od Ezdega i njegov rod, koji je g, 1490. zamijeni s kraljem Sigismundom. Kamengrad je g. 1417. kraljevski posjed. Poslije ga dobie grofovi Celjski. G. 1458., je Koprivnica posjed Ernuta Sigismunda od akovca i brata mu Ivana, koji ga ima jo i g. 1494. (Pov. si., str. 72.). G. 1929. brojila je Koprivnica kao mjesto i kao slob. kr. grad 5483 rkt. i 270 pravosl. itelja, a kao upa 11.272 rkt. i 1480 pravosl. itelja (Shem. Zagr. 1929., str. 90.). ' 65. KECHEL

Mjesto Keel dolazi samo u jednoj ispravi, i to u oporuci topolovakog katelana Breka, sina Andrije iz Bolaara, od 28. travnja 1439. Tu se meu svjedocima spominje i Gregorius de Kechel. Sela pod tim imenom danas nema ni u shematizmima zagrebake nadbiskupije ni u Sabljarevu Mjestopisnom rjeniku. Svakako je mjesto Keel moralo biti negdje u blizini Topolovca, k a d je Grgur iz Keelja doao u grad Topolovac (castrum), da pribiva sastavu oporuke tamonjeg katelana.

. 66.

KEREKOWCZ

Selo Kerekovac dolazi samo jedamput u arhivu Streze, i to u ispravi od 4. veljae 1462. azmanski kaptol svjedoi, da je pavline iz Streze uveo u posjed dvije treine Horvatovine i u tri selita u Bikalju. Meu susjedima, koji su prisustvovali uvodu, bijae i Juraj iz Kerekovca. Ostali susjedi bili su iz Dokline, Kandalovca, Morusovca i Bikalja ( A . M . Z. IV. 9.). Danas nema sela Kerekovca ni u zagrebakim shematizmima ni u Sabljarevu rje niku. Budui da je J u r a j iz Kerekovca bio susjed pavlinskom imanju u Horvatovini i Bikalju, posjedima izmeu Konjske i Plavnice, mora da je i Kerekovac negdje ondje bio.

173

67. K L O K O C H O U C H
Selo Klokoevac pripada medu ona sela, koja se u arhivu Streze vrlo esto spo minju, i to od 1279. pa sve do 1478. 1. D a n a 19. travnja 1279. prodaje Mojtin, kmet tvrave Rovie, pred azmanskim kaptolom sinovima Bratie svoj posjed u Klokoevcu za 3 marke i 3 penza (A. M. Z. I. 1 5 . - Cod. dipl. VI. 291.). 2. G. 1395. pokualo je nekoliko plemia iz Klokoevca zaposjesti posjed H e d r i hovac. Meu njima bijahu Petar i Andrija, sinovi Dionizijevi, Dionizije, sin Lampertov, Juraj i Ivan, sinovi Nikolini, svi iz Klokoevca. Protiv njih je dne 6. svibnja 1395. pred krievakim upanom prosvjedovao Lovro, sin Jurja, a unuk Hedriha iz Hedrihovca (A. M. Z. I. 18.). 3. D a n a 10. svibnja 1412. zalae Turuk, filius Mikech de Obelganfelde,. svoje prazno selite u Klokoevcu Ilki, keri Nikole filii Mykech i njenom suprugu Tomi, sinu Blaevu, za 40 zl. for. i 40 den. T u nam se spominju dva Mikca, po. kojima se selo Klokoevac zvalo i Mikevac (A. M. Z. II. 6.). 4. D a n a 19. travnja 1422. poklanja Stjepan, sin Ivana, sina Lestaka (Lestachius) >de Plaunicha Zenthbenedek, pavlinskom samostanu u Strezi 6 kmetskih selita u Klokoevcu i jednu livadu, i to uz uvjet, da pavlini slue n a dan jednu sv. 'misu za ispokoj njegov i njegovih roditelja (A. M. Z. II. 22.). Dana 6. lipnja 1422. potvr uje azmanski kaptol, da je n a nalog kralja Sigismunda od 17. svibnja 1422. uveo' pavline iz Streze u posjed 6 selita i 1 livade u Klokoevcu (A. M. Z. II. 23.). 5. D a n a 7. kolovoza 1433. poziva lika, ki Nikole, sina Mykech iz Klokoevca, slubeno preko plemikog suca svoju sestru Doroteju i njenu kerku Anu, ; Annos, da iskupe svoj dio imanja u Klokoevcu, koji je pod zalogom. One izjavie, da toga ne mogu uiniti, pa zato ovlauju, neka zalog iskupi tko hoe (A. M. Z. II. 37.). 6. Annos, ki like, keri Nikole iz Klokoevca, a supruga Jurja iz Klokoevca. zalae jedno svoje kmetsko selite, n a kome nema zgrada, sa 12 jutara zemlje lite ratu Lorandu iz Martinovca za 8 m a r a k a denara. Zalona isprava sstavljena je 18. lipnja 1437. pred azmanskim kaptolom (A. M. Z. II. 43.). 7. Dana 28. kolovoza 1448. zalae Annos iz Klokoevca sa svojim sinom M i h a j lom pavlinskom samostanu u Strezi svoj posjed u Klokoevcu za 18 for. (A. M. Z. I I I . 12.). 8. D a n a 14. travnja 1449. prodaje Annos, ki like iz Klokoevca, pavlinskom samostanu u Strezi svoj posjed u Klokoevcu ili Mikevcu za 70 for. (A. M. Z. III. 3.). U toj se ispravi Klokoevac prvi put zove i Mikevac, to se kasnije ponavlja. P a vlini su uvedeni u posjed g. 1450. J a n Vitovec, podban i upan krievaki, potvruje 24. svibnja 1450., da je plemiki sudac Pavao Mikec iz Cirkvene na nalog bana Fridrika Celjskog uveo pavline u posjed i imanje pok. , kerke Tome Germek de Mykchouch, koja je svoje imanje darovala pavlinskom samostanu (A. M. Z. III. 14.). f 9. Plemiki suci krievake upanije pozvae 15. srpnja 1451. sveenike Petra i Pavla, sinove Benedikta Mikca iz Mikevca, nadalje liku, udovu Nikole iz Mikevca, i njezinog tadanjeg supruga Dimitriju, nadalje udovu Tome Tereka (prije bilo Turuk) de iuxta Velyke i napokon sve druge roake i susjede, d a iskupe imanje udove pok. literata Loranda iz Martinovca u selu Mikevcu. Po tadanjem naime obiajnom pravu svi su ti imali pravo prvokupa. N u svi su ti izjavili, da imanja ne mogu iskupiti, pa su ovlastili udovu literata Loranda i njene sinove, da imanje pro daju ili zaloe kome hoe (A. M. Z. IV. 20.). 10. Mihajlo, sin literata Loranda iz Martinovca, sa sestrama Elizabetom, Tibom i Ilom zalae svoje imanje u Klokoevcu ili Mikevcu pavlinskom samostanu u Strezi za 200 zl. for. (A. M. Z. III. 17,). 11. Sveenik Pavao, sin Benedikta iz Mikevca, u ime svoje i u ime svoga brata predlae banu Ulriku Celjskomu trokovnik od 27 for. u ime parnikih trokova za ouvanje posjeda u Mikevcu, i to 8. svibnja 1454. (A. M. Z. III. 22.). 12. Dana 28. rujna 1463. prodaju Bla i Priska, djeca Agate, keri Stjepana G u lina iz Gulinovca, pavlinskom samostanu u Strezi svoj posjed u Klokoevcu ili Mik evcu za 60 for. Prodaja se obavila pred bainovima Janom Vitovcem i Nikolom Ilokim (A. M. Z. IV. 21.).

174

13. Dana 17. studenoga 1463. prodaju Ilka, ki Mihajla Kaia iz Svitovca, i njena ki Elizabeta pavlinskom samostanu u Strezi sv!oj posjed u Klokoevcu ili Mikevcu za 60 for. P r o d a j a se obavila pred banovima Janom Vitovcem i Nikolom Ilokim (A. M. Z. IV. 22.). 14. Osvald, A d a m i Ladislav, sinovi, i Elizabeta, Doroteja, Veronika, Tiha i IIa, keri Mihajla, sina literata L o r a n d a iz Martinovca, prodaju 2. lipnja 1467. pavlin skom samostanu u Strezi svoj posjed u Klokoevcu za 218 ifor. (A. M. Z. IV. 32.). 15: D a n a 3. veljae 1477. prodaju Gapar, sin Pavla Mikca iz Mikevca, i brat mu Benedikt pavlinskom samostanu u Strezi svoje dijelove u Klokoevcu ili Mikevcu (A. M . Z. V. 3.). P r o d a j a se obavila pred azmanskim kaptolom. D a n a 22. travnja 1478. daje Benedikt, sin Pavla Mikeca iz Mikevca, pred azmanskim kaptolom svoj pristanak na gornju prodaju (A. M. Z. V. 4.). 16. U urbaru samostana iz Streze iz g. 1477. veli se, da se u Mikevtini nalazi sedam kmetskih selita i osma kurija, u kojoj stanuje Mihajlo Hroni. Tamo je samostanski majur (allodium). T o znai, da su pavlini sami obraivali najvei dio posjeda u Klokoevcu.. Hroni j e dobio za svoje uzdravanje 12 jutara i 1 livadu, koja je odmah ispod njegova vrta. Hroni je uvao i nadzirao samostanski posjed, a inae j e morao davati samostanu sve kao i ostali kmetovi. U Klokoevcu su pavlini imali i jedan ribnjak (Iv. Kr. Tkali, Urbar Streze. Vjesn. zem. arh. V, str. 209.). 17. D a n a 30. oujka 1478. spominje se Ivan Horvati iz Klokoevca kao palatinski ovjek u istrazi magistra Petra iz Gudovca (A. M. Z. V. 5.). To je evo ulomak povijesti Klokoevca iz 14. i 15. stoljea. Selo Klokoevac postoji do danas kao filijala bjelovarske upe. God. 1929. brojilo je selo 385 rkt. i 120 pravosl. itelja, a udaljeno je od matice 5 km. Neko j e Klokoevac bio sijelo upe. U ispravi Streze od 6. srpnja 1395. dolaze Petrus et Andreas, filii Dionysii de Sancto Nicoiao de Clokochouch ... Tu se do due ne spominje upa ni upnik, ali se spominje mjesto, koje nosi ime upne crkve sv. Nikole (A. M. Z. I. 18.). U popisu upa od 1334. dolazi crkva ecclesia s. Nicolai odmah iza Rovia, a u popisu od 1501. dolazi Andreas, plebanus s. Nicolai in Klokos, et Stephanus capellanus eiusdem odmah iza Plaviiikog Sv. Benedikta (Dr. Fr. Raki, Popis upa, Starine V, str. 215.). Oito je, da se tu radi o starom Klokoevcu.

68. K O N Z K A

KONZKAMELLEKY

I Konjska dolazi esto u ispravama Streze, i to kao rijeka, kao posjed i kao mjesto. Nekada dolazi to ime samo Konzka, a nekada u obliku Konzkamelleky (mad. Konzka mellek), to prema samim ispravama znai Juxta Konzka, to jest mjesto uz rijeku ili potok Konjsku. Konjska se spominje u ispravama od 1393. do 1462. 1. Benedikt, filius Glementis de Konzka, ulae 26. lipnja 1393. pred zagrebakim kaptolom u ime Jurja, sina H e d r i h a de Konzka, prosvjed protiv toga, da kralj Sigismund podijeli imanje toga J u r j a Martinu, sinu Jurja Dersa de Zerdahel (Gornje Sredice), njegovoj brai Sigismundu i Pavlu i upniku de Zaiua-Zenthdemeter, a njima, da udu u posjed (A. M. Z. I. 16.). T u dolazi Konjska kao mjesto, gdje su prebivali plemii Benedikt, sin Klementov, i J u r a j , sin Hedrihov. 2. G. 1409. vodila se parnica izmeu plemia de Konzkamelleky. Tuitelj je bio Grgur, sin Bartola, sina Ivana de Konzkamelleky. Tueni su bili plemii Tomo i Ivan, literat Stjepan, sveenik Petar, sinovi Jurja de Konzkamelleky, pa Filip i Ivan, sinovi Valenta. M e u strankama dolo je do nagodbe, pa magister Pavao upor, krievaki upan, svjedoi 28. t r a v n j a . 1410., da su stranke platile pomirbenu p r i stojbu i da su namirile sudbene trokove (A. M. Z. I. 36.). Iste stranke uredie 7. svibnja 1410. pred krievakim upanom Pavlom uporom de Monozlou opet jednu parnicu, platie meusobno pomirbenu pristojbu i sudbene trokove. (Tu se Grgur, sin Bartolov, naziva praedialis provinciae Dombrensis) ( A . ' M . Z. I. 35.). Moda se radi o istoj stvari. 3. D a n a 20. rujna 1413. zalae lika, ki Jakova, sina Jakova, sina Lukaa iz P l a v nice pred podbanovima Nikolom Borotva i Matuzelom jedan dio ume Tomi, sinu Mihajla iz Konjske. Zalona cijena bila j e 6 for. (A. M. Z. II. 8.).

175

4. D a n a 5. svibnja 1418. prodaju Elizabeta, ena Pavla, sina Stjepana iz Topolovca, i lika, ena imuna, sina Stjepanova, obje kerke Jakova, sina Lukaa de Plaunichamelleky, u ime svoje i u ime svoje djece svoje posjede izmeu rijeke Konjske i Plavnice, a preko rijeke Plavnice Tomi, sinu Mihajla filii Lachow de Knzkamelleky, za 200 zl. for. Djeca Elizabete bijahu: Juraj, Ivan, Matija i J u r a j mladi. Djeca like bijahu: Stjepan i Elizabeta. Tomo, sin Mihajla, biva uveden u posjed kupljenog imanja jo iste godine, kako to svjedoi spis zagrebakog kaptola od '5. svibnja 1418. (A. M. Z. II. 15.). 5. Plemi Tomo, sin Mihajla, kupio je veliko imanje izmeu Konjske i Plavnice sa svrhom, da ga oporuno ostavi pavlinskom samostanu u Strezi. T a d a se odstranjuju zapreke tomu. Luka, sin Jurja, a unuk Lukaa de Knzkamelleky, u ime svoje i u ime svojih keri Elizabete, Margarete i Elizabete m l a d e povlai 7. rujna 1419. svoj prosvjed, kojim j e Elizabeti i Ilki, kerima Jakova, sina Lukaa de Knzkamelleky, zabranio da svoje posjede izmeu rijeke Konjske i Plavnice prodadu Tomi, sinu Mihajla filii Lacho de Knzkamelleky, i pristaje na to. da Tomo te posjede opo runo ostavi pavlinskom samostanu u Strezi (A, M. Z. III. 11.). 6. Ladislav, sin Tome, filii Lacho de Lachouch (prije je stajalo de Knzka melleky), zaloio je 21. kolovoza 1433. pavlinskom samostanu u Strezi jedno kmetsko selite pod umom Dijankovac ili Jankovac i polovinu iste ume za 160 for. Isprava je sastavljena pred azmanskim kaptolom (A. M. Z. II. 38.). 7. D a n a 10. kolovoza 1434. ostavie Ladislav i Petar .sinovi Tome, filii Lacho u de Lachouch et Knzkamelleky, oporuno pomenuto selite s polovinom ume Dijankovca pavlinskom samostanu u Strezi. Oporuku je sastavio javni biljenik Breko, sin Blaa iz Rovia. Svjedoci bijahu Nicolaus de Konscha, Emericus de Capeila ecclesiarum parochialium plebani, Demetrius capellanus ecclesiae sanetae Crucis de Ve lika (A. M. Z. II. 41.). 8. D a n a 2. srpnja 1438. poklonie Ladislav i Petar, sinovi Tome, ^>filii Lacho de Knzkamelleky, samostanu u Strezi druga dva kmetska selita izmeu rijeke Konjske i Plavnice pod umom Dijankovcem. Darovnica je sastavljena pred azmanskim kapto lom. Zanimljivo je, da se u toj ispravi samostan naziva claustrum baetae M a r g a retae Virginis et Martyris (A. M. Z. II. 45.). 9. D a n a 26, sijenja 1446. ostavio je Tomo, sin Mihajla, filii Lacho de Knzka melleky, pred azmanskim kaptolom oporuno pavlinskom samostanu u Strezi svoj posjedovni dio meu rijekama Konjskom i Plavnicom. N a to je pristao i Luka, sin Jurja, filii olim Lucae nobilis de Knzkamelleky, p a se odrekao s^bga prava, to ga je imao od g. 1419. (A. M. Z. I I I . 11.). 10. lika, ki Ladislava, sina Ilije iz Ilinca, a udova Nikole iz Konjske, poklonila je 27. rujna 1451. pavlinskom stamostanu u Strezi svoj posjed u Ilincu sa 5 kmetskih selita. Pavline je uveo u posjed azmanski kaptol, kako to pokazuje isprava od 27. rujna 1451. ( A . M . Z. III. 18.). 11. T a ista lika, ki Ladislava, a udova Nikole iz Konjske, zaloila je pavlinskom samostanu u Strezi jo est jutara oranice i ume. Vidi se to iz isprave od 6. kolo voza 1462. T u se naime pred banovima Janom Vitovcem i Nikolom Ilokim sklapa nagodba izmeu Pavlina iz Streze i Ladislava, sina Stjepana Viteza iz Komarnice, u sporu o onih zaloenih est jutara oranice i ume. Pavlini dobivaju cijelu oranicu i pola ume, a Ladislav pola ume (A. M. Z. IV. 16.). Danas nema sela Konjske. Postoji rijeka Konjska, koja, kao i Plavnica, izvire ispod Bilo-gore. Konjska se slijeva u Veliku, pa utjee u esmu, a Plavnica utjee izravno u esmu. T u negdje izmeu rijeke Konjske i Plavnice bilo je neko selo Konjska, Laovac i Knzkamelleky, to znai Uz Konjsku. Plemiima iz Konjske valja traiti sijelo negdje izmeu dananjeg Predavca i Rovia. Njihova uma Di jankovac ili Jankovac i posjed Ilinac bijahu neto malo sjevernije od dananjih Ivanovana bjelovarske upe, n a putu prema Gornjim Plavnicama i Kapeli. J. Bsendorfer spominje mjesto Konjsku kao posjed niih plemia (Slav, pov., str. 75.). Domai ljudi poznaju danas umu Konjsku. T a m o je bio dvor konjskih.plemia, od kojega postoje neznatne ruevine izmeu dananje T v r d e Rijeke i Domankua.

176

69. L A B A S O U C H Mjesto Labasevac dolazi samo u jednoj ispravi Streze, i to 16. listopada 1416. Petar Kastelanovi iz Svetog Duha (Petrus filius Adae dicti Castellan de enthlilek) okupirao je posjed Doroteje, ene Dionizija filii Geleth de ZrenameJleky u Labaevcu i dva kmetska selita kraj Lesne, koja joj pripadahu po zalonom pravu. Doroteja se prituila upanijskoj oblasti u Krievcima. Podban Petar iz Fizeda izaslao je plemikog suca Stjepana, sina Jakova de Palichna, koji je utvrdio istinitost navoda u tubi (A. M. Z. II. 12.). Danas nema sela Labaevca ni medu filijalama zagrebake nadbiskupije ni u Sabljarevu rjeniku. Iz isprave moemo zakljuiti samo to, da se Labasevac nalazio u krievakoj upaniji, jer ureduje upanijska oblast u Krievcima. Labasevac se nije nalazio u sferi Streze, nego u drugoj sferi. Okupator je Petar Kastelanovi iz Svetog Duha, a taj se nalazio negdje u okolici dananjeg Siraa, jugozapadno od Daruvara, ali blie Kretelovcu (J. Bsendorfer, Slav, pov., str. 87.). Tuiteljica je pak bila Doroteja, supruga Dionizija, koji je bio sin Geleta iz Sredne. Sredna, rodno mjesto Ivana Viteza Gjeletia, nalazila se negdje u blizini Dinika i Brljanice (ibid. str. 80.). T o su mjesta, koja dolaze u arhivu Dobre Kue. Prema tome se ini, da je ta isprava tamo zalutala iz arhiva pavlinskog samostana Dobroj Kui. Opirnije e se o Labaevcu govoriti kod naselja oko Bukve. 70. LACHOUCH

Selo Laovac nosi bez sumnje svoje ime od nekoga, koji se zvao Lacho, Lao, L a j o / L a c k o , Ladislav. T a j je Lacho doista ivio u 14. st. : a stanovao je neposredno kraj Streze, tako da je bio prvi susjed samostanu. 1. D a n a 9. travnja 1379. poklonio je magister Ivan Bien, katelan obrovaki, osniva samostana u Strezi, kao dodatak zakladnoj imovini samostana jo jedan kompleks zemljita, da redovnici ne oskudijevaju. Darovnica je uinjena pred samim kraljem Ljudevitom, komu je Bien (Bissenus ili Bessenev) bio familiaris. U opisi} m e a darovanog zemljita spominju se kac neposredni susjedi filii Lachou. Iza jednog jezera zvanog fertews granii darovano zemljite terris filiorum Lacho, Buthka et Mvchaelis nobilium (A. M. Z. I. 8.). 2. N a ispravi od 20. lipnja 1384. pripisao je prior Valentin vlastoruno jednu biljeku, da su se filii Lacho et filii Bothka svaali sa samostanom radi jedne sume (A. M. Z. I. 13.). 3. N a skuptini plemia krievake i virovitike upanije u Krievcima 5. oujka 1408. potvruje kralj Sigismund, da su na molbu priora Valentina iz Streze obnovljene mee samostanskog posjeda. Pri ophodnji su kao najblii susjedi bili filii Lacho i filii Bothka (A. M. Z. I. 31.). Slino kod ophodnje mea 8. kolovoza 1412. (A. M. Z. II. 7.). 4. D a n a 7. rujna 1419. kupuje Tomo, sin Mihajla, filii Lacho de Konzkamelleky, od Elizabete i like de Konzkamelleky imanje izmeu rijeke Konjske i Plavnice i preko Plavnice, da ga kasnije oporuno ostavi pavlinima, na to pristaje Luka, sin J u r j a filii Lukach de Konzkamelleky (A. M. Z. III. 11.). . . . 5. D a n a 21. kolovoza 1433. zalae Ladislav, sin Tome. filii Lacho de Lachouch, prior Galu iz Streze jedno kmetsko selite sa pola ume Dijankovca za 16 for. (A. M . Z. II. 38.). 6. D a n a 10. kolovoza 1434. daruju Ladislav i Petar, sinovi Tome, filii Lachow de Lachouch e t . Konzkamelleky, jedno kmetsko selite i pola ume Dijankovca (A. M. Z. II. 4L). 7. D a n a 2. srpnja 1438. daruju isti Ladislav i Petar samostanu u Strezi dva kmet ska selita ispod ume Dijankovca (A. M. Z. J I . 45.). 8. U ispravi od 12. prosinca 1461. dolazi literat Benedikt de Lachowch kao banski ovjek pri uvodu pavlina u posjed Ilinca (A. M. Z. III. 19.). 9. U ispravi od 11. prosinca 1468. spominju se Juraj, sin literata Benedikta iz Laovca, i Petar, sin Nikole de Lachowlyagoricza, oba kao susjedi pavlina pri uvodu u posjed Jakopovca (A. M. Z. IV. 38.).
12 STARINE

177

Iz tih se isprava vidi, da je Laovac bio u neposrednoj blizini pavlinskog samo stana u Strezi. Filii, Lacho e t f i l i i Bpthka graniili su s pavlinima. Laovac je morao biti u blizini rijeke Konjske, j e r se isti plemi Lacho ili Lachow naziva de Lachouch et Konzkamelleky, a nije bio daleko od ume Dijankovca ili Jankovca kod dananjih Gornjih Plavnica. Dok na obitelj Bothka sjea dananje selo Botinac kod Kapele, dotle se Laovac ne spominje medu filijalama zagrebake nadbiskupije*

71.

LESNA

To se mjesto spominje samo u ispravi od 16. listopada 1416., koju smo napomenuli kod Labaevca. Petar, sin Adama Kastelanovia iz Svetog Duha, zaposjeo je meu ostalima i dva kmetska selita kraj Lesne, koja pripadahu Doroteji, supruzi Gelera de Zrednamelleky, a iz sela Lesna otjerao dva vola (A. M, Z. II. 12.). Lesne danas nema meu filijalama zagrebake nadbiskupije Ona se nije nalazila u sferi Streze, nego u sferi pavlinskog samostana Dobre Kue i Garia, gdje je bio Sveti Duh (Zenthlelek) i gdje je bila Z r e d n a (J. Bsendojrfer, Slav, pov., str. 80. i 86.).

72.

LUBENICZA

To se mjesto spominje samo u ispravi od 4. veljae 1458. Breko, sin Valentina iz Lubenice, zalae Tomi, sinu Guretia iz Remetinca. pred azmanskim kaptolom dva j u t r a oranice i jednu umu (A. M. Z. I I I . 25.). Budui da se u istoj ispravi spominje i Lubena i Remetinec, vrlo j e vjerojatno, ako ne i sigurno, da je sredovjena Lubenica istovetna s dananjim selom Lubenom. Lbena je filijala upe Gradec, udaljena od njega 1 km, a brojila j e g. 1929. 141 itelja (hem. Zagr. 192?., str. 142.). U neposrednoj blizini Lubene nalazi se malo istono selo Remetinec n a brdu od 150 m. To se selo dodue ne nabraja medu filijalama upe Gradec, ali postoji i nalazi se na vojnoj karti. Lubena je neko bila sijelo upe, koja se spominje u popisu od g. 1334.: Item ecclesia saneti Nicolai de Lubena, danas Lubena kod Cugovca u upi Gradec (Dr. J. Buturac, Zbornik nadb. zagr., str. 445.). 73. LUBENOWCZ

Mjesto Lubenovac spominje se samo u jednoj ispravi Streze, i to 28. travnja.1439. Ivan, sin Ivana iz Lubenovca, prisustvuje sastavu oporuke topolovakog katelana Breka, sina Andrije iz Bolaara, to je in castro Thaloloucz pie javni biljenik Breko, sin Blaa iz Rovia (A. M. Z. II. 46.). D a li je Lubenovac u kakvoj vezi s prije spomenutom Lubenom, to se iz isprave ne vidi. Iz isprave se dade zakljuiti tek to, da Lubenovac nije bio daleko od T o p o lovca, barem ne odvie daleko. Drugi svjedoci oporuke bijahu iz Sv. Kria u Velikoj, iz Jakozerdahela, Ilijindola i t. d. 74. M A R O W C Z ZENTHPETER

Mjesto Marovac spominje se samo u ispravi od 7. srpnja 1468. U kapeli sv. Marije n a groblju u Kapeli rjeava se spor izmeu samostana u Strezi i.'Pavla Jakopovia iz Matejevca i njegove rodbine zbog posjeda u Jakopovcu. T u su se nali n a okupu javni biljenik Ivan, sin Breka iz Rovia, prior Andrija iz Streze, upnici iz Streze, K a p e k , Vrtlina L jo neki drugi. Meu njima spominje se Urban, viceplebanus de Marowcz .Zenthpeter_(A. M. Z. IV. 36.).,, Kako se vidi iz te isprave, u Marovcu j e postojala upna crkva sv. Petra, koja,je g. 1468. imala podupnika Urbana. U popisu upa iz g. 1501. kae se N. plebanus 178

in Morawcz. U popisu iz g. 1334. ne spominje se nigdje mjesto Marovvcz ili Morawcz,, ali se u tom popisu spominju dvije upe sv. Petra, za koje dr. J. Buturac u svojoj radnji Popis upa zagreb. biskupije od god. 1334 (Zbornik, str. 435.-436.) kae neistraeno, i to pod br. 39. i 45. J e d n a od tih neistraenih upa je svakako Marowcz Zenthpeter. Sudei po smjetaju pred Strezom Marowcz Zenthpeter bit e upa sv. Petra pod br. 39. Uspije li kome dokazati, da je upna crkva u Vrtlinu bila posveena sv. Petru, onda bi bile odgonetnute sve upe komarnikog arhiakonata. Nema nikakve sumnje, da j e upa Marowcz Zenthpeter iz g. 1468. i Morawcz iz 1501. jedna te ista upa. upa Morawcz, kako se vidi iz popisa od 1501., nalazila se izmeu Kapele i upe Nowa Zenthmarton (Nova Plavnica),. A tu je morala biti i Marowcz Zenthpeter. J. Bsendorfer donosei upu u Moravcu prema popisu od 1501. kae, da se g. 1472. spominje mali plemiki posjed Marowcz meu Bjelovarom i Roviem (Slav, pov,, str. 258.). Nae je nagaanje, da se iza Marovca i Moravca krije staro znamenito selo Morusovac, gdje su stanovali ugledni plemii Stjepan Morus (1449-1451), Toma Morus (1458-1462) i Klement Morus (1468 dalje). 0 tom e se doskora posebno govoriti.

7 5 . MARTYNOVCH
Selo Martinovac dolazi u ispravama Streze od 1419. do 1488. 1. Literat Jakov, sin Petra iz Komarnice, plemiki sudac, utvrdio je istragom 27. svibnja 1418., da su Benedikt, sin Klementov, zatim Ivan i Stjepan de juxta P l a u nicha (mjesto Plaunichamelleky) s Nikolom, sinom Stjepana, i Ladislavom, sinom Mihajla de Martynouch, i drugima navalili na kuu sveenika Petra, sina Jurja iz Herihovca, pa da su od onud odnijeli stvari u vrijednosti od 20 for., kao i . d v i j e povelje, te da su otetili njegov mlin n a rijeci Konjskoj (A. M. Z. II. 16.). Tu dolazi prvi put jedan plemi iz Martinovca: Ladislav, sin Mihajlov. 2. G. 1438. spominje se plemi Lorand iz Martinovca. Dana 18. lipnja 1437. zalo ila je Annos, supruga J u r j a iz Klokoevca, literatu Lorandu de Martynouch jedno kmetsko selite bez zgrada sa 11 j u t a r a za 8 maraka denara. Zalog se obavio pred azmanskim kaptolom (A. M. Z. . 43.). 3. D a n a 15. srpnja 1451. pozvala je udova literata Loranda iz Martinovca po ple mikim sucima krievake upanije roake i susjede, da sluei se pravom prvokupa kupe njeno imanje u Klokoevcu ili Mikevcu. Oni izjavie, da nisu u stanju kupiti to imanje, pa ovlauju udovu, da ga proda kome hoe (A. M. Z. IV. 20.). 4. D a n a 10. rujna 1451. zaloio j e Mihajlo, sin literata Loranda iz Martinovca, sa sestrama Elizabetom, Tibom i Ilom svoje imanje u Klokoevcu ili Mikevcu pavlinskom samostanu u Strezi za 200 for. (A. M. Z. III. 17.). 5. U ispravi od 4. studenog 1461. spominje se literat Stjepan iz Martinovca kao lan asnog suda, koji ureuje spor izmeu pavlinskog samostana u Strezi i Jelene i Doroteje, keri G r e u r a de Plaunichamellekv, zboe posjeda u Horvatovini (A. M. Z. IV. 6.). ' 6. D a n a 2. lipnja 1467.- prodaju Osvald, Adam, Ladislav, sinovi literata Loranda iz Martinovca, u ime svoje i u ime sestara Elizabete. Doroteje, Veronike, Tihe i lie pavlinskom samostanu u Strezi posjed u Klokoevcu ili Mikevcu za 218 for. Prodaja se obavila pred azmanskim kaptolom (A. M. Z. I V 32.). 7. Dana 9. oujka 1488. spominje se Mihajlo iz Martinovca kao svjedok pri sas-tavu oporuke Matije Dezema, upnika u Strezi. Selo Martinovac danas ne poistoji pod tim imenom, pa ga nema meu filijalama zagrebake nadbiskupije ni u Sabljarevu rjeniku. Kako se vidi iz navedenih isprava, Martinovac se nalazio u blioj sferi Streze, i to u blizini dananjeg Klokoevca i Gornjih Plavnica. Tko zna, ne krije li se iza Martinovca koja upa sv. Martina, kako se 'iza Domankuevca moe kriti upa sv. Dominika. Dananji topolovaki upljani poznaju rudinu Martinovac. Postoji danas selo Martinac u upi Vel. Trojstvo, 7 km daleko od Kapele, no na Martinovac morao bi biti blie Plavnici.

179

76.

MATHEOWCH

(MATHEYOWCZ)

Selo Matejovac ili Matejevac dolazi vie puta u ispravama Streze. 1. U ispravi od 14. prosinca 1449. spominje se Martin de Matheouch kao banski ovjek pri uvodu pavlina iz Streze u posjed Ilinca. Drugi banski ljudi bili s h Kandalovca, Morusovca i Plavnice (A. M. Z. II. 19.). 2. Isti Martin iz Matejovca dolazi u ispravi od 12. prosinca 1451. pri novu uvodu pavlina u posjed Ilinca. Prije su pavlini dobili Ilinac na osnovu zaloga, a sada na osnovu dara. Drugi su banski ljudi bili iz Kandalovca, Laovca, Morusovca i Plav nice (A. M. Z. III. 19.). 3. U ispravi od 7. srpnja 1468. dolazi cijela generacija plemia iz Matejovca: Pavao Jakopovi iz Matejovca potvruje u grobljanskoj kapeli sv. Marije u Kapeli pred javnim biljenikom u ime svojih keri Katarine i Jelene i u ime Margarete, udove Stjepana Jakopovia iz Matejovca, da su cd priora Andrije iz Streze primili 4G for., pa se odriu svakog prava na posjed Jakopovac (A. M. Z. IV, 36.). 4. Topolovaki katelan Breko ostavio j e oporuno pavlinskom samostanu u Strezi posjed Jakopovac. Meutim su njegovi sinovi Ivan i Albert zaloili taj posjed Pavlu Jakopoviu iz Matejovca i rodbini za 40 for. Zbog toga pavlini nisu mogli ui u posjed Jakopovca. Nastala je duga parnica, koja se svrila presudom da pavlini isplate Pavlu Jakopoviu i rodbini 40 for., a oni e se odrei svakog prava na Jako* povac. Pavlini su svoju obavezu ispunili, kako se vidi iz pomenute isprave. 5. U istoj zgodi spominje se i magister Pavao iz Matejovca kao svjedok u parnici {A. M. Z. IV. 36.). 6. Paulus Magnus de Matheocz pribiva 11. prosinca 1468. kao susjed pri uvodu pavlina iz Streze u posjed Jakopovca (A. M. Z. IV. 38.). Matejovac ili Matejevac ne postoji danas, pa ga nema ni meu filijalama zagre bake nadbiskupije ni u Sabljarevu rjeniku. N u njegov je poloaj dosta oznaen u samim ispravama. Nalazio se blizu Topolpvca, zapravo blizu dananjeg sela Jako povca u upi Zrinski Topolovac.

77. M A T H W S 0 W C Z Selo Matusovac ili Mat.uevac dolazi samo u jednoj ispravi, i to 8. kolovoza 1503. Cazmanski kaptol svjedoi, da je po naloaru kralja Vladislava bez prigovora uveo pavline u posjed sela Torinca, to im ga je darovao Nikola, sin Dersffyja de Zerdahel. Meu prisutnim susjedima spominje se i Matthaeus de Mathwsowcz, Matej iz Matusovca ili Matuevca, Ni toga sela nema meu filijalama zagrebake nadbiskupije. Budui da je Matej iz Matusovca bio susjed selu Torincima, to se morao nalaziti neko izmeu Zerdahela (Gornje Sredice) i Topolovca, a uz potok Torinac.

7 8 . MEGERECHYE
Selo Meureje ili Meuraa dolazi u dvije isprave arhiva Streze. 1. Dana 30. oujka 1478. javlja cazmanski kaptol banu Ladislavu od Egervara, da j e magister Petar iz Gudovca na nalog palatina Mihajla Orsaga de Gut proved istragu u predmetu tube Blaa Brige iz Jakozerdahela i Luci je udove Petra iz Meurae (de Megywrechye) (A. M. Z. V. 5.). 2. Dana 9. rujna 1490. dri se u varoi Meurai skuptina, plemia krievaks upanije: Anno Domini millesimo quadringentesimo nonagesimo congregata insimu! in bppido Megerechye in feto Nativitatis beate Marie Virginis universitate nobilium regni Sclavoniae comitatus Crisiensis. T a j e skuptina oslobodila pavline u Strezi i njihove kmetove od svih dravnih podavanja (A. M. Z. IV. 19.). 180

Sredovjena Meuraa odgovara dananjoj Meurai, filijali upe Nevinec, koja je 3At km udaljena od matice-upe. a g. 1929. brojila je 880 rkt. itelja (Shem. Zagr. 1929., str: 150.). J. Bsendorfer smjeta Meurjeje u blizinu Obrovnice, i to na j u g od azme. T u su bili gospodari nii plemii, koji su nosili ime po mjestu. Samo mjesto imalo je sajamske povlastice, a upanija j e esto drala ondje svoje skuptine, jer Meuraa lei gotovo u sredini upanije. Spominje se od 1392. do 1485. (Slav, pov., str. 76.).

79.

MENDZENTH

Mjesto-Mendzenth dolazi samo jedamput u arhivu Streze, i to. u ispravi od 18. pro sinca 1397. Paulus, filius Endrey filii Thomae de Mendzenth moli zagrebaki kaptol, da mu prepie ispralvu kralja Ljudevita od 13. listopada 1366. T a i Endrej ili Andrija je brat zagrebakomu kanoniku, arhiakonu Petru, koji je bio ujedno i biskupov vikar. Kralj Ljudevit j e g. 1366. kanoniku Petru i bratu mu Endreju dao posjed Strezu u zamjenu za Otnu, Obrovnu i Moinju. Pavao je bio graanin griki civis mntis Grecensis. Rije Mendzenth i Mindzenth u mad. znai Svi sveti ili Sesvete. Budui da su Petar i Endrej ivjeli u Zagrebu, nije od potrebe, da ovaj Mendzenth traimo u bli zini Streze. U zagrebakoj biskupiji su 4 mjesta s imenom Sesvete: Sesvete kod Za greba, Sesvete Podravske, Sesvete, filijala upe sv. Jurja u Trnju, i Sesvete Gornje i Donje, filijala upe Carevdara. Carevdarske Sesvete su dodue na domaku Streze, ali nema razloga, da nae Se svete traimo u blizini Streze, kad ljudi s tim dodatkom ive u Zagrebu. Zato smi jemo pretpostavljati, d a Tomo, otac Petra i Endreja. potjee iz Sesveta kod Zagreba. upa Svih svetih spominje se ve u popisu od 1334.: Item ecclesia Sanctorum omnium circa viam magnam (Dr. J. Buturac, Zbornik, str. 426.).

80.

MONCH OUCH

( M O N C H O W C Z)

To mjesto dolazi samo u jednoj ispravi, i to 23. oujka 1428., ali u dvojakoj transkripciji, kao Monchouch i kao Monchowcz, dakle Moncovac. azmanski kaptol potvruje, da je n a nalog bana H e r m a n a Celjskog bez prigovora uveo Breka, sina Andrije iz Bolaara, u posjed sela Jakopovca. Meu banskim ljudima nabrajaju se Jakov, sin Lovre de Monchouch, i literat Tomo de Monchowcz (A. M. Z. I I . 32.). ini se, da se radi o jednom te istom mjestu Monovcu. Danas nema sela Monovca ni Mononca, ali ima u upi. Topolovcu, dakle ondje, gdje su banski ljudi imali posla, selo pod imenom Muna, i to Mala Muna. Vjero jatno je, da je Moncovac i Muna jedno isto selo. Mala Muna je danas filijala upe topolovake. G. 1929. brojilo je selo 180 rkt. itelja, a udaljeno je od matice 12 km. 81. MORWSOWCZ (MOROSOUCH)

Selo Morusovac spominje se esto u ispravama Streze, i to vazda u vezi s lano vima obitelji Monis. T o se ime pie od 1449. do 1458. Moris, a dalje do 1522. Morus. 1. U ispravi od 14. prosinca 1449. dolazi Stjepan Moris kao banski ovjek pri uvodu pavlina iz Streze u posjed imanja Ilinca, to ga pavlini dobie u zalog od like, keri Ladislava iz Ilinca (A. M. Z. II. 19.). 2. Isti Stjepan Moris dolazi kao banski ovjek u ispravi od 12. prosinca 1451., opet pri uvodu pavlina u posjed Ilinca, to ga dobie darom kao altariju. U istoj ispravi dolazi kao banski ovjek i Tomo i Klement de Plaunicha (A. M. Z. III. 19.). 3. U ispravi od 28. travnja 1458. spominje se kao banski ovjek pri uvodu pavlina u posjed Kamena pod Kuvarom Tomo Moris de Plaimichamelleky, t. j . iz okolice Plavmce (A. M. Z. III. 28.).

181

4. U ispravi od 4. veljae 1462. spominju se kao kraljevski ljudi pri uvodu pa vlina u Horvatovinu i Bikalje Thomas Morws de Morusowcz et Clemens Mor.ws. Klement Morus bio je prisutan i kao susjed. (A. M. Z. IV. 9.). ., 5. Klement Morus bio je prisutan u Kapeli 7. srpnja 1468/, kad se. pred javnim biljenikom Ivanom, sinom Breka iz Rovia, rjeavao spor izmeu samostana u Strezi i Pavla Jakopovia iz Matejovca (A. M. Z. IV. 36.). 6. U ispravi od 11. prosinca 1468. dolaze kao banski ljudi pri uvodu pavlina u selo Jakopovac Clemens Morus de Morusouch i Johannes Morus de Morusouch. Kao susjed pribiva istom uvodu Georgius filius Clementis iilii Morus de Morisouch (A. M. Z. IV. 38.). 7. U urbaru Streze iz g. 1477. spominju se dvije pavlinske livade infra Moru sowcz. Pavlini su g. 1477. imali u svemu 8 livada, i to: jednu u Jakopovcu, jednu pod samostanom, jednu u Horvatovini, dvije pod Morusovcem, jednu kod Sv. Benedikta, t. j . u Plavnici Staroj, a dvije uz majur Hrastinu (Iv. Kr. Tkali, Urbar Streze. Vjesn. zem. arh. V, str. 215.). 8. U ispravi od 8. kolovoza 1503. pribiva J u r a j Svasti iz Morusovca kao kraljev ovjek pri uvodu pavlina u posjed Torince (A. M. Z. V. 28.). 9. Katarina, ki Klementa Morusa iz Morusovca, prosvjeduje 6. travnja 1522. pred banom Ivanom Torkvatom, to sinovi Emerika Morus, Matija i Pavao, prodaju svoje posjede u selu Morusovcu Petru Laooviu iz Botinca (A. M. Z. V. 38.). Postojalo je dakle selo Morusovac ili Moruevac u blizini Streze. Budui da su plemii iz Morusovca kao susjedi pribivali uvodu pavlina u Horvatovinu, Bikalje, Jakopovac i Torince, jasno je, da su stanovali u blizini tih mjesta, i to uz potok Plavnicu, jer se isti Tomo Morus zove jedamput de Plaunichamelleky, a drugi put de Morusowcz. Danas nema Morusovca, pa za to mjesto ne znaju ni najstariji ljudi onoga kraja.

82.

MTJSYNA

(MUS NA,

MOSNYA)

Muinja, Moinja ili Monja spominje se u predspisima pavlinskog samostana u Strezi, i to g. 1366. 1. Kralj Ljudevit podijelio je magistru Petru, arhiakonu katedralnomu i svom posebnom kapelanu, i njegovu bratu Endreju, sinovima Tome, tri ovea posjeda: Otnu, Orbovnu i Muinju. Braa su ula u posjed, pa su od susjednih plemia pri kupila neto zemljita. N u kralj se g. 1366. odluio, da od pomenute brae uzme ta tri posjeda, koji pripadahu neko Mirsi i njegovim potomcima, ali ti izumrrjee, pa posjedi pripadoe kruni. Umjesto Otne, Orbovne i Muinje dade kralj u zamjenu svoj kraljevski posjed Strezu u krievakoj upaniji, u kotaru rovianskom (A. M. Z. I. 6. - Cod. d. X I I . 596.). T u se posjed zove Musyna. 2. Dana 14. prosinca 1366. nalae kralj Ljudevit azmanskom kaptolu, da sudje luje pri uvoenju arhiakona Petra i brata mu Endreja u posjed Streze, sto im ga je kralj dao u zamjenu za Otnu,, Orbovnu i Moinju (A. M. Z. I. 7. - Cod. d. X I I I . 598.). T u se posjed pie Mosnva. 3. Isti dan nalae kralj Ljudevit banu Nikoli eu (de Zeech), da uvede arhi akona Petra i brata mu Endreja u posjed Streze, to im ga je dao u zamjenu za njihove posjede Otnu, Orbovnu i Moinju in Kamarcha, i da im dade toliko selita i toliko zemljita, koliko oni daju kralju (A. M. Z. I. 7. - Cod. d. X I I I . 599.). T u se posjed pie Mosinya. 4. Dana 24. travnja 1367. javlja ban See, da je po kraljevu nalogu omeaio posjede Strezu i Plavnicu, koje je kralj dao arhiakonu Petru i bratu mu Endreju u zamjenu za Otnu, Orbovnu i Moinju. T a d a je ban utvrdio, da su posjedi Otna, Orbovna i Moinja mnogo vei i plodniji od Streze i Plavnice. U Otni, Orbovni i Moinji nalo se 42 kmetska selita, ali oranica ima toliko, da bi stalo onamo 120 kmetova, svaki sa 20 jutara zemlje. Osim toga se nalo ondje toliko ume, koliko i oranica. Posebice se u Moinji nalo 50 j u t a r a ume i pet vinograda (A. M. Z . T . 7. - Cod. d. X I V . 15.). T u se mjesto zove Mosnya. Iz isprava se vidi, da je Muinja bila posjed u komarnikom kotaru, nedaleko od Otne (dananji Stari Pavijani) i Orbovne (dananja Obrovnica u upi Nevinac).

182

N o Muinja j e bila i sijelo stare upe, koja se spominje u popisu od g. 1334. (ecclesia beate Virginis de Mosina) i u popisu od 1501. (Petrus plebanus de Mosynya). Vidi dr. Fr. Raki, Popis upa, Starine IV, str. 214. i 215. Dr. J. Buturac smjeta Munju moda jugoistono od Bjelovara (Zbornik, str. 435.). J. Bsendiorfer stavlja Muinju n a sjeveroistok od Rae, to odgovara istini. On veli, da je Munjina bila grad, za koji je g. 1406. dobio novu donaciju Juraj Lorandov od plemena Pe iz omoske upanije. Kasnije posjeduju grad njegovi roaci s pridjevkom . G. 1406. i 1418. pripadalo j e tom gradu 19 selita, koja su sva propala. Vlastelinstvo se spominje od 1245. do 491-. (Slav, pov., str. 77.).

83.

MYLETINCZ

(MYLETHYNCZ)

Mjesto Miletinac dolazi ee u ispravama Streze, i to od 1395.. do 1516. Evo poda taka za povijest Miletinca. 1. Plemi Martin, sin Ivana iz Miletinca, i njegovi sinovi J u r a j , Matija i Ivan, nastoje da kupe imanje u Hedrihovcu. Protiv toga prosvjedovao j e J u r a j , sin H e driha iz Hedrihovca, pred podbanom, magistrom Martinom Dersom, upanom krievakim, 5. svibnja 1395. (A. M. Z. I. 19.). 2. Isti Martin, sin Ivana iz Miletinca, vrbovaki arhiakon Ivan i kainski upnik Nikola sklapaju 23. listopada 1395. bratimstvo s Pavlom. sinom Endreja iz Sesveta, graaninom grikim, za svojih posjeda. Pavao je posjedovao zemljita more praediali u Miletincu i u Kamenici pod Kalnikom (. M. Z. I. 20.). 3. Stjepan, sin Dimitrija iz Miletinca, platio je 28. sijenja 1400. pred podbanom i zagrebakim upanom sudbene i nagodbene pristojbe u parnici izmeu Bartola, sina Ivana iz pokrajine dubravske, i Tome. sina Ilijina (A. M. Z. I. 26.). 4. Petar, sin literata Stjepana iz Hedrihovca, prosvjeduje 27. lipnja 1451. pred zagrebakim kaptolom protiv toga. da bi udove Petra iz Miletinca i Janka i Matije Brige, kao i Juraj 'imunovi iz Miletinca zaposjeli njegovu umu Meuputje (. M. Z. I I I . 16.). 5. Dana, 25. sijenja 1452. utvruju plemiki suci krievake upanije, da su Petar Briga iz Miletinca, zatim udove Janka i Matije i Juraj, sin Matije Briga, zaposjeli umu Meuputje, koja je pripadala sveeniku Petru, sinu literata Stjepana iz Hedrihovca. i njegovoj brai (A. M. Z, III. 21.). 6. G. 1465. nastoje J u r a j Briga i Ivan Dobiak iz Miletinca u zajednici s dru gima da zaposjednu Hedrihovac, ali protiv toga 5. svibnja 1465. prosvjeduje sve enik Petar, sin literata Stjepana iz Hedrihovca (A. M. Z. IV. 23.). 7. U ispravi od 11. prosinca 1468. spominju se Antun Kopi i Matija Bozorad, oba iz Miletinca, kao banski ljudi pri uvodu pavlina u Jakopovac (A. M. Z. IV. 38.). 8. U ispravi od 30. oujka 1478. dolaze J u r a j Ivanui i Klement iz Miletinca kao palatinski ljudi u istrazi, to ju je vodio magister Petar iz Gudovca (A. M. Z. V. 5.). . " 9. U ispravi od 27. sijenja 1493. spominju se Andrija i Ivan iz Miletinca kao kraljevski ljudi za uvod Petra Boekaja iz Rasinje i Stjepana iz Gudovca u posjed Hedrihovca (A. M. Z . V. 12.). 10. U ispravi od 23. prosinca 1516. dolaze Pavao i Ladislav iz Miletinca kao kraljevski ljudi pri uvodu u posjed Ilinac (A. M. Z. V. 36.). Miletinac je staro sijelo rkt. upe. U popisu od g. 1501. spominje se Matthaeus plebanus in Myletincz (Dr. Fr. Raki, Popis upa. Starine IV, str. 215.). U ispravi od 2. kolovoza 1417. arhiva Streze spominje se ecclesia beatae Virginis Mariae de Mylethyncz (A. M. Z. II. 13.). T a se upa, iako bez naznake mjesta, spominje u popisu g. 1334. kao ecclesia sanctae Virginis odmah iza hesurice (esmice). Prema J. Bsendorf eru nalazio se sredovjeni Miletinac izmeu dananjeg Bje lovara i Rovia (Slav, pov., str. 259.). Prema popisu iz g. 1501. bio je Miletinac izmeu Klokoevca i Gudovca, to se lokalno dobro pokriva miljenjem J. Bsendorfera. Iz isprava Streze se vidi, da je Miletinac bio izmeu Gudovca i Hedrihovca.

183

84.

OB R O A C H

Mjesto Obrovac dolazi samo jedamput u arhivu Streze, i to u ispravi od 9. travnja 1379. Ivan Bissen, osniva pavlinskog samostana u Strezi, daruje 9. travnja 1379tome samostanu pred kraljem Ljudevitom naknadno jo jedan kompleks zemlje. Kralj ga u ispravi naziva magister Johannes Bissenus castellanus noster de Obroach (A. M. Z. I. 8.). Prema tome j e Ivan Bissen bio katelan kraljevskog grada Obrovca T a j se Obro vac nije nalazio na podruju Streze, nego u Dalmaciji kod Zadra. .

85.

ORB O W N A

Orbovna ili Orbona dolazi u ispravama Streze uvijek zajedno s Otnom i Musinjom, dakle u ispravi od 13. prosinca 1366. (I. 6), ispravi od 14. prosinca 1366. i u ispravi od 24. travnja 1367. (I. 7), koje smo isprave tonije naveli kod mjesta Muinje. Orbovna je dananja Obrovnica, filijala upe Nevinca, udaljena 4 km od matice, koja je g. 1929. brojila 144 rkt. i 130 pravosl. itelja. Nekada je sama Obrovnica bila sijelo upe. U popisu od 1501. spominje se Paulus plebanus in Verbova. T o se mjesto prema J. Bsendorferu u Srednjem vijeku zvalo Verbova, Vrbona, Orbona, Orbowa, a odgovara dananjoj Obrovnici jugoistono od Bjelovara. U 15. st. bila j e Obrovna grad (Slav, pov., str. 258.).

86.

ORCHOUCH

Mjesto Orovac dolazi samo u jednoj ispravi, i to 16. svibnja 1404. azmanski kaptol javlja banovima, da je n a nalog kralja Sigismunda od .15. travnja 1404. uveo Dionizija, sina Gele iz Tekovca, i njegovu brau Filipa i Petra u posjed sela Rogozna. Meu kraljevim ljudima spominje se i literat Tomo de Orchouch. Ostali su bili iz Tekovca, Zrednamelleka i Pukura (A. M. Z. I. 29.). Sadrajno nema ta isprava nikakve veze sa Strezom, pa je valjda tamo zalutala iz arhiva Gariai. Zato se Orovac nema traiti u sferi Streze, nego Garia. God. 1403. htio j e kralj Sigismund nagraditi Dionizija, sina Gele iz Tekovca, zbog zasluga, to ih je stekao u zadnjem tekom ratu, p a mu je darovao selo Rogonu u krievakoj upaniji, odijelivi ga od katela i grada Velike (castellum et oppidum Velika). To je nekadanja Kraljeva Velika, zapadno od Pakraca. T u negdje treba traiti i na Orovac.

87. Selo Orozovac

OROZOWCZ

dolazi samo u dvije isprave arhiva Streze.

1. Magister Petar iz Gudovca provodi jednu istragu na nalog palatina Mihajla Orsaga iz Guta, a u povodu pritube Brige iz Jakozerdahela i Lucije udove Petra iz Meurae. Meu palatinskim ljudima spominje se uz druge i Ivan Zelina de Orozowcz. Drugi su palatinski ljudi bili iz Miletinca, Klokoevca i Jaroina (A. M. Z. V. 5.). Isprava potjee od 30. oujkk' 1478. 2. Medu svjedocima, koji su bili prisutni sastavu oporuke Matije Dezema, upnika u Strezi, 9. oujka 1488: nalazi se i Mathias Fich de Orozowcz (A. M. Z. V. 9.). Mjesto Orozovac ne postoji danas, p a ga nema medu filijalama zagrebake nad biskupije. Nekada je morao postojati u blioj sferi Streze. 184

88. O T H N A ,

OT'HNYA

Posjed i mjesto Otna ili Oinja dolazi uvijek u spoju s Muinjom i Orbovnom, pa se prema tomu nalazi u ispravi od 13. prosinca 1366. (A. M. Z. I. 6), u ispravi od 14. prosinca 1366. (A. M. Z. I. 7.) i u ispravfc od 24.-travnja 1367. (A. M. Z. I. 7.), koje smo isprave tonije naveli kod Muinje. Otna ili Otnja bila j e u Srednjem vijeku ne samo posjed, nego i sijelo upe. U popisu od 1501. spominje se Mathias plebanus sancti Pauli in Othna, Georgius et Joannes gratiani ibidem, a u popisu od 1334. spominje se ecclesia sancti Pauli izmeu Paline i Soboine (Dr. Fr. Raki, Popis upa. Starine IV, str. 214. i 215.). Stara sredovjena Otna dananji su Pavijani juno od Bjelovara (Dr. J. Buturac, Zbornik, str. 435.). J. Bsendorfer pie o Otni ili Otnji ovo: Neposredni susjed Slobosine bilo je mjesto Otnja ili Otnja Sveti Pavao, koje se inae zvalo Galovac i Heriinec. Odgo vara dananjem Galovcu i Pavijanima na azmi, juno od Bjelovara. Kroz 15. st. ima istu sudbinu s Obrovnicom. U 15. st. j e to posjed Herissa ili Heriia, onda kaptola azmanskog, zatim J a n a Vitovca i Ladislava Hermana Grebengradskog (Slav, pov., str. 76.).

89.

PALYCHNA

Z E N T H P ET E R

To se mjesto spominje samo u ispravi od 23. prosinca 1516. azmanski kaptol javlja vesprimskom biskupu Petru Berislaviu, banu Dalmacije, Hrvatske i Slavonije "i kapetanu senjskom, da j e palatinskog protonotara magistra Ivana od Pelberta de Ellyewelgh htio uvesti u posjed imanja Ilinac, Vikarijaevac i Drukovac, ali se tome oprijee pavlini iz Streze i jo neki drugi. Tu se medu palatinskim ljudima spominje i Johannes Kozoch de Palychna Zenthpeter (A. M. Z. V. 36.). Palina je bilo staro sijelo upe sv. Petra u komarnikom arhiakonatu. Spominje se u popisu od 1334. Item ecclesia sancti Petri de Palichna, kao i u popisu o 1501.: N. plebanus in Palichna (Dr. Fr. Raki, Popis upa. Starine IV, str. 214.). Prema dru J. Butureu upa je leala jugoistono od Bjelovara, a istono od Orovca na Polini (Zbornik, str. 435.). J. Bsendorfer pie, da se u okolici Rae i azme u 14. i 15. st. nalazilo ovee selo Palina ili Palina-Sveti Petar. Gospodari tu bijahu Potoki od Paline, ZaverskL Poljski, Trki, Peharniki, Saboi (Sartori), Drivojii, Kopinii Kosovci, Horvati, Mikii, Zlogledi, vitezi Komarniki, a onda na poetku 15. st, Morovii, a na koncu 15. st. Meduraki, Bickeli od Zelne, Poeki od Garignice, Ladislav Hermanov G r e bengradski, a onda Bacani (Slav, pov., str. 77.).

90.

PETHERYANCZ

Selo Peterijanec dolazi samo u ispravi od 11. prosinca 1514. Krievaki upan Baltazar Alapi izvjeuje, da je na molbu priora Emerika iz Streze dao obaviti izvide u predmetu smetanja posjeda u Bankovcu. Plemiki sudac Petar Lacovi iz Botinca utvrdio je, da j e Nicolaus de Keresztur, eotunc possessor oppidi Kaproncza et pertinentiarum suarum per magnificum dominum Johannem Ernustj de Chaktornya pro tempore constitutus izaslao literata Petra iz Peterijanca i vie kmetova iz Peterijanca, Hermanovca, Presene i Bankovca, koji su provalili u klijet pavlin skog kmeta Tome Pavlinia i odande odnijeli 35 kabala vina (A. M. Z. V. 34.). Kako se vidi iz isprave, Peterijanec se nalazio u blizini Koprivnice, te odgovara dananjem Peterancu. Peteranec j e sijelo stare upe, koja se spominje u popisu g. 1334. (ecclesia sancti Petri circa portum Dravae), a isto tako u popisu od 1501. (Petrus plebanus sancti Petri in portu Dravae). Vidi dr. Fr. Raki, Popis upa. Starine V, str. 213. i Fr. Brdari, Arh. komarn., Kat. list 1934., str. 556.

185

91,

PEZYANCZ

Mjesto Pezijanec ili Pesija?iec dolazi samo u ispravi od 23. prosinca 1516. Medu kraljevskim ljudima, oznaenim za uvod palatinskog protonotara Ivana, sina Pelbertova, u posjed Ilinca, Vikarijaevca i Drukovca spominje se i Petrus Chefel de 'Pezyancz (A. M. Z. V. 36.). Danas nema sela pod tim imenom. Ako uzmemo, da se radilo o uvodu u posjed Ilinca, Vikarijaevca i Drukovca, to j e sve pripadalo pavlinima u Strezi, i ako uzmemo, da su neki kraljevski ljudi bili iz Miletinca i Paline, onda smijemo pret postaviti, da je 4i taj Pezyancz bio barem u daljoj sferi Streze. Moda je to Pesji nos ili Mali Kri u upi Zrinski Topolovac.

92.

PLAUNICHA,

PL A U N I C H E M E

LLEKY

Rije Plavnica dolazi vrlo esto u arhivu Streze, od 1381. do 1516. Nekada dolazi ta rije za oznaku rijeke, zapravo potoka Plavnice, i to kao antiqua Plaunicha i kao nova Plaunicha. Nadalje dolazi rije Plavnica za oznaku mjesta, pa se kazuje za pojedina lica, da su de Plaunicha ili de Plaunichamelleky. T a se posljednja oznaka u jednoj ispravi prevodi sa juxta Plaunicha. Osim toga postoji Plavnica pod imenom Plaunicha Zenthbenedek i Plaunicha Zenthmarton. Mi emo o svakom tom mjestu govoriti posebice. Najprije o Plavnici bez oznake upe. 1. lika, ki Jakova, filii Lukach de Plaunicha, i njena sestra Elizabeta zalau Tomi, sinu Mihajla, iz Konjske, jedan dio svoje ume za 6 for. Zalona isprava sastavljena je pred podbanima i krievakim upanima Mihajlom Borotvom i Matuzclom 20. rujna 1413. u Krievcima (A. M. Z. II. 8.). 2. U iduoj ispravi se produuje generacija iste obitelji. Elizabeta, ki Jakova, filii Lukach de Plaunichamelleky, a supruga Pavla, sina Stjepana iz Topolovca, sa svojom djecom Jurjem, Ivanom, Matom i Jurjem mladim, i lika, ki istoga J a kova, a supruga imuna,. sina Stjepanova, sa svojom djecom Stjepanom i Elizabetom prodaju Tomi, sinu Mihajla, filii Lachow de Konzkamelleky, svoj posjed izmeu rijeke Plavnice i Konjske i preko Plavnice za svotu od 200 zl. for. Kupoprodajni ugovor sastavljen je 19. travnja 1418. pred azmanskim kaptolom [A. M. Z. II. 14.). Pomenutog Tomu uveo je u posjed kupljenog imanja zagrebaki kaptol 5. svibnja 1418. ( A . ' M . Z. II. 15.). 3. U ispravi krievakog upana i podbana Petra od Fizeda 27. svibnja 1418. spominju se nove osobe iz Plavnice. Benedikt, sin Klementov, predijalist, i njegovi sinovi Ivan i Stjepan de juxta Plaunicha s nekim drugim ortacima navalie na kuu sveenika Petra, sina Jurja iz Hedrihovca, i poinie tetu od 20 for. (A. M. Z. II. 16.). 4. Jelena, ki Tome de Plaunichamelleky, a supruga Matije Horvata, ostavlja 28. travnja 1442. oporuno pavlinskom samostanu u Strezi svoju kuriju sa tri kmet ska selita u Plavnicama, sve to poslije smrti sina Fabijana, koji ima pravo dosmrtnog uivanja. Kao svjedok pri sastavu oporuke spominje se meu drugima Juraj, sin Laovia de Plaunichamelleky (A. M. Z. III. 4.). 5. U ispravi od 14. prosinca 1449. spominju se Tomo i Klement Morus de Plau nicha kao banski ljudi pri uvodu pavlina u posjed Ilinca. Isti Tomo i Klement Morus de Plaunicha dolaze kao banski ljudi pri novu uvodu pavlina u Ilinac 12. prosinca 1451. (A. M. Z. III. 19.). 6. Sam Tomo Morus de Plaunichamelleky spominje se 28. travnja 1458. kao banski ovjek pri uvodu pavlina u posjed sela Kamena (A. M. Z. I I I . 28.). 7. D a n a 4. studenoga 1461. sklapa prior Mihajlo iz Streze pred banovima Janom Vitovcem i Nikolom Ilokim nagodbu s Jelenom i Dorotejom, kerkama Grgura de Plaunichamelleky, i njihovim kerkama Magdalenom i Agatom u predmetu posjeda u Horvatovini, to ga je Jelena, ki T o m e de Plaunichamelleky, a su186

pruga Matije Horvata (Groatus) darovala samostanu u Strezi. Samostan dobiva dvije treine kurije i dva prazna selita sa strane Morusovca, a one dobivaju jednu treinu kurije i jedno selite (A. M. Z. IV- 6.). ' 8. D a n a 6. kolovoza 1462. sklapaju pavlini iz Streze pred banovima Janom Vitovcem i Nikolom Ilokim nagodbu s Ladislavom, sinom Stjepana Viteza, u sporu oko (J jutara oranica i ume, to im je zaloila lika, udova Nikole Dominika iz Konjske. Medu asnim sucima bio je Klemcnt, sin Morusa de Plaunichamelleky (A. M. Z. IV. 16.). " 9. Jelena, ki Elizabete, keri Tome de Plaunichamelleky, alias Horvatouschina, zalae 1.4. srpnja 1467. pred plemikim sucima u ime svoje i u ime svojih keri Magdalene i Agate pavlinskomu samostanu u Strezi svoj posjed u Horvatovini za 3 for. i 12 solida (A. M . . Z . IV. 31.). Plavnica bez naznake upe mogla bi odgovarati sadanjim Gornjim Plavnicama u upi Kapeli. T e su Plavnice udaljene 7 km junije od Kapele, a g. 1929. brojile su 532 rkt. i 118 pravosl. itelja. Za jedne te iste osobe kae se, da su de Plaunicha bez dodatka, onda de Plau nichamelleky. Onda se za Plaunichamelleky kae alias Horvatovina. Opet Toma i Klement Moras se inae nazivaju de Morusouch. ini se, da je Morusovac, sijelo Morus, bio dio Gornjih Plavnica. Zanimljivo je, da se u Gornjim Plavni cama uzdrala obitelj Horvata do danas, pa je jedan Horvat iz Gornjih Plavnica polazio gimnaziju s piscem ovih redaka.

93.

PLAUNICHA

ZENTHBENEDEK

Plavniki Sveti Benedikt su Plavnice kao sijelo upe sv. Benedikta. T a se upa spominje u arhivu Streze. 1. Magister Basou de Byk, comes Crisiensis ac iudices nobilium eiusdem comitatus potvruju 8. kolovoza 1381., da su se Stjepan i Tomo, sinovi Blagonje iz Komarnice, izjavili da su spremni dati Margiti i Dragojli djevojaku etvrtinu na imanju, koje lei uz rijeku Plavnicu. Plemiki sudac Nikola, sin Dominikov, obiao je to imanje, p a ga razdijelio na etiri jednaka dijela. Isparava opisuje meu toga imanja uz Plavnicu, a u tom se opisu vie puta spominje ecclesia sancti Benedicti, kao i cesta via sancti Benedicti (A. M. Z. I. 11.). 2. Stjepan, sin Ivana Lestaka de Plaunicha Zenthbenedek, daruje 10. travnja 1422. pred azmanskim kaptolom samostanu u Strezi 6 kmetskih selita u Klokoevcu (A. M. Z. II. 22.). . _ 3. Pri nagodbi izmeu pavlina iz Streze i Ladislava, sina Stjepana Viteza iz Ko marnice, 6. kolovoza 1462. prisutan j e kao asni sudac i Pavao plebanus de Plau nicha Zenthbenedek (A. M. Z. IV. 16.). upa sv. Benedikta u Plavnici je stara upa, koja se spominje ve u popisu od g. 1334. item ecclesia beati Benedicti, kao i u popisu od 1501. Martinus plebanus sancti Benedicti in Plawnicza (Dr. Fr. Raki, Popis upa. Starine IV, str. 215.). Dr. J. Buturac ubicira tu upu u dananje Stare Plavnice. Stare Plavnice su danas filijala upe bjelovarske, 3 km daleko od matice, a g. 1929. brojile su 300 rkt. i 100 pravosl. itelja (Zbornik zagr. nadb., str. 436.). I J. Bsendorfer stavlja upu sv. Benedikta u Stare Plavnice zapadno od Bjelovara (Slav, pov., str. 258. s.).

94.

PLAUNICHA

ZENTHMARTON

Sigurno je, da je osim upa sv. Benedikta u Plavnicama postojala posebna upa sv. Martina u Plavnicama, pod imenom Plaunicha Zenthmarton. T a se upa spominje u ispravi od 17. oujka 1516. Mihajlo iz Tomadovca, ple miki sudac krievake upanije, potvruje, da j e Ivan Valpoti iz Gregorijevca sa svojom suprugom Jelenom zaloio pavlinskomu samostanu u Strezi jedno puno i jedno prazno kmetsko selite u Podbudrovini krievake upanije za 38 for. Pavline

187

je pri tom pravnom inu zastupao Nicolaus plebanus de Plaunicza Zenthmarton. Postojala je dakle upa sv. Martina u jednim Plavnicama. Ubikacija te upe je maglovita, jer ni jedan popis ne spominje upu sv. Martina u Plavnioi. Popis od g. 1501. spominje upnika Breka u upi Nowa Szent Marion, Briccius plebanus de Nowa Szent Marton, a popis od g. 1334. spominje j e d n u neubiciranu upnu crkvu sv. Martina i jednu kapelu sv. Martina. T a dosada neubicirana upna crkva sv. Martina mogla bi biti Plaunicha Zenthmarton iz g. 1516. A razlog, to se ta ista upa zove u popisu od 1501. Nowa Szentmarton jest taj,. to se nalazila u Novim Plavnicama. Kod upe Hegnowa bio je spomenut upnik Ivan Koput de Hegnowa, koga je 1. sijenja Juraj Kandal iz Kandalovca imenovao izvriteljem svoje oporuke. (A. M. Z. IV. I.). Mi smo tamo izjavili miljenje, da bi Hegnowa bilo isto to i Nowa Zenthmarton. N a taj nain bi Plaunicha Zenthmarton bile dananje Nove Plavnice, filiiala upe bjelovarske, 1 km daleko od matice, koja je g. 1929. brojila 400 rkt. i 90 pravosl. itelja (Shem. Zagr. 1929., str. 133.) Uz Nove Plavnice se odmah veu danas Hrgovljani na putu prema Kapeli sa 466 rkt. i 85 pravosl. itelja. Nisu li moda Hrgovljani postali od Hegnovljana?

95.

PODBWDROVINA

Selo Podbudrovina spominje se u arhivu Streze samo jedamput, i to u ispravi o 17. oujka 1516. Ivan Valpoti iz Gregorijevca zalae 17. oujka 1516. pavlinskom samostanu u Strezi, koji je zastupao upnik Nikola iz Plavnikog Svetog Martina, jedno naseljeno i jedno i po prazno selite u selu Podbudrovini u krievakoj upa niji, kao i jedan mlin, koji odbacuje 20 madarskih denara (A. M. Z. V. 35.). Selo Podbudrovina ne postoji danas meu filijalama zagrebake nadbiskupije. Iz isprave se samo vidi, da se nalazilo u krievakoj upaniji. Svakako je selo bilo u nekoj sferi Streze, jer pavlini daju 38 zl. for. na raun tog posjeda, a tog ne bi uinili, da im je posjed predaleko. Moda je to selo u nekom snoaju sa selom Budrovcem kod urevca, koje je neko bilo filijala upe urevake, a sada j e vlastita upa.

96.

POZTHOYNINCZ

Selo Posto jninac dolazi samo u ispravi od 29. rujna 1436. Benedikt, sin Pavla iz Pavinca, comes terrestris Crisiensis, svjedoi, d a udova literata Blaa iz eberkovca i sin joj Ivan nisu literatu Tomi, sinu Ivana de Pozthoynincz platili one tri marke, koje su bili duni platiti u ime parnikih trokova zbog zaloena dva selita (A. M. Z. II. 42.). Selo Postojninac ne postoji danas, pa ga nema meu filijalama zagrebake n a d biskupije, a ni u Sabljarevu rjeniku. Isprava ne daje dovoljno uporita, da nekamo smjestimo to selo, jer ni ebe/rkovac nije potanje odreen. Stalno je samo to, da su oba mjesta u krievakoj upaniji.

97.

PRASCHQWCZ

Selo Prasovac dolazi samo jedamput u arhivu Streze, i to ispravi od 27. sijenja 1493. azmanski kaptol javlja banu Ladislavu od Egervara. da je na nalog kralja Vladislava htio uvesti Petra Bokaja iz Rasinje i Stjepana iz Gudcvca u posjed Hedrihovca, ali se tome oprijee pavlini iz Streze. Meu kraljevskim ljudima za uvod oznaen j e i Ladislaus de Praschowcz (A. M. Z. V. 12.). Selo Prasievci postoji do danas kao filijala upe Cirkvene, pola sata udaljeno od matice upe. G. 1929. brojilo je selo 255 rkt. itelja (Shem. Zagr. 1929., str. 128.). Selo je u blioj sferi Streze. 188

98.

PREDWORYA

Selo Predvorje dolazi samo u jednoj ispravi, i to 8. kolovoza 1503. azmanski kaptol svjedoi, da j e na nalcg kralja Vladislava uveo pavline iz Streze bez prigo v o r a u posjed sela Torinaca, to im ga j e darovao Nikola Ders iz Zerdahela (Gornjih Sredi.ca). Meu kraljevskim ljudima nabraja se i Petar Lacovi iz Predvorja. Danas nema sela s imenom Predvorje. Selo je moralo biti na dohvatu Streze. Kako smo ve kazali kod sela Laovac, Laho je bio jedan od najbliih susjeda Strezi za jedno s Butkom. Filii Lachow su ili de Lachouch ili de Konzkamelleky. Petar Lacovi ili Lacovi je iz Predvorja, koje je moralo biti u blizini Streze i Torinaca.

99.

PRODAWIZ

T o se mjesto spominj% samo jedamput, i to u urbaru od g. \A77-. N a kraju tog urbara je jedan pripis neto novijeg vremena: Isti sunt speciales Confratres et Benefactores Monasterii Omnium Sanctorum de Ztreza. Tu se meu ostalima na brajaju: Gregurich de Prodawiz, Kelecz de Prodawiz Dominus Michael de Prodawiz (Iv. Kr. Tkali, U r b a r Streze. Vjesn. zem. arh. V, 210.). . Prodavi je dananje Virje. Prodavi je sijelo stare upe, koja se spominje u popisu od g. 1334.: ecclesia sancti Martini de Prodaviz, kao i u popisu od 1501.: Petrus plebanus de Prodawyz, Mathaeus et Antonius capellani eiusdem (Dr. Fr. Raki, Popis upa. Starine IV, str. 214.). Iz spomenute isprave vidimo, da je i Prodavi gravitirao prema Strezi, pa su trojica odande bila subraa i dobroinitelji tog samostana Prema J. Bsendorferu bio je Prodavi drugo sredite urevakog vlastelinstva, v. kojemu su Ernuti g. 1494. imali katel (Slav, pov., str. 73.).

100.

PUIUR

Mjesto Pukur dolazi samo u jednoj ispravi, i to u onoj od 16. svibnja 1404. azmanski kaptol izvjeuje banove Pavla de Peech i Pavla de Ezdeghe, da je njegov povjerenik Nikola iz Velike bez prigovora uveo Dionizija, sina Gele iz T e ko vca i brau mu Filipa i Petra u posjed sela Rogozna. Meu kraljevskim ljudima nabrajaju se, Georgius filius Stephani de Zrednamelleky, Thomas literatus de Orehouch, Paulus de Tekouch i Ladislaus filius Petres de Pukur (A. M. Z. I. 29.). T a j je spis krivo unesen u arhiv Streze, a mogao bi doi u arhiv Garia, jer se sva navedena mjesta nalaze n a podruju samostana Dobre Kue. Pukur je sijelo stare upe, koja se spominje g. 1344.: Itam beatae Virginis de Pukur, kao i u popisu od 1501.: plebanus de Pekerszerdahel. Pukur i Peker nije Pakrac ni dananja rijeka Pakra, ve sredovjena rijeka Pakra, a dananja Bijela. upa odgovara dananjim Sreanima kod Badljevine (Dr. J. Buturac, Zbornik, str. .421.). 101. PWCZEKOWCZ

Selo Pucekovac dolazi samo u jednoj ispravi Streze, i to od 14. kolovoza 1500. Nikola, sin Stjepana Dersa (Dria) iz Zerdahela (Gornjih Sredica), gospodar grada Topolovca, poklanja pavlinima u Strezi selo Torinci uz uvjet, da redovnici svakog etvrtka slue za nj jednu svetu misu. U opisu mea spominje se Mihajlo Sudec iz Pucekovca, provizor kurije, koji j e . sa samim gospodarom obilazio mee (A. M. Z. V. 22.). Selo Pucekovac ne postoji danas, pa ga nema meu filijalama zagrebake n a d biskupije, a ni u Sabljarevu Mjestopisnom rjeniku. Budui da je Mihajlo Sudec bio vii inovnik g r a d a Topolovca, mogao j e u tu slubu doi i iz daljih krajeva. Z a t o ne moemo ni priblino odrediti ubikaciju Pucekovca.

189

102. R C H A

(RECHE)

Mjesto Raca dolazi u ispravi od oko 8. veljae 1495. N a sudovanju u Virovitici podnesoe pavlini iz Streze tubu protiv magistra P e t r a iz Gudovca pred samog: kralja Vladislava. Pavline j e zastupao odvjetnik' Palff'y iz Sv. Mihovila, a Petra iz Gudovca literat Emerik de Reche (A. M. Z. V. 17.). U popisu lanova bratovtine sv. Pavla, prvog pustinjaka, i dobroinitelja samo stana Streze spominje se i Fabianus, j u d e x de Reche (Urbar iz 1477.). Zagrebaki shematizam iz g. 1929. veli, da su upu u Raci osnovali g. 1312. templari rrialo prije nego su bili dokinuti. upa u Raci spommje se u popisu od g. 1334.: Ecclesia s. Nicolai de Radcha, kao i u popisu od 1501.: Johannes plebanus in Rachchy, Matias et Andreas ibidem (Dr. Fr. Raki, Popis upa. Starine IV, str. 207.). Danas j e upa u Raci posveena Velikoj Gospi. G. 1929. brojila j e Raca kao mjesto 697 rkt. i 3 pravosl. itelja, a kao upa 5560 rkt. i 74 pravosl. itelja (Shem. Zagr. 1929., str. 150.). J. Bsendorfer spominje Racu kao staro trgovite, koje je kralj Sigismund g. 1396. zaloio Mikcu Prodaviu za 8.000 for. Poslije njega batinila je vlastelinstvo Racu udova Ursula Bebek. God. 1453. dobio j e polovicu grada i vlastelinstva Rae Ivan Hunjad, no ve 1457. dolazi Raca u posjed plemia Ilokih. Vlastelinstvo raansko protezalo se na jug do azme i Stare Ploice, a na jugoistok do.Grevca (Slav, pov., str. 76.).

102a

RAKITHNICZA

Ovo mjesto dolazi samo jedamput u arhivu Streze, i to u ispravi od 9. oujka 1488., koja sadrava oporuku Mateja Dezema, upnika u Strezi. T u se medu izvri teljima oporuke uz Emerika, upnika sv. Benedikta u Plavnici, spominje jo i Lovro, upnik crkve sv. Stjepana u Rakitnici: Laurentius plebanus ecclesiae S. Stephani de Rakithnicza (A. M. Z. V. 9.). Prema tome j e Rakitnica g. 1488. bila sijelo upe. T a se upa, to je zanimljivo, ne spommje ni u popisu od g. 1334. ni u popisu od 1501. Rakitnica postoji do danas kao filijala upe Miholjanca. udaljena od matice upe 8 km. G. 1929. brojila je Rakitnica 738 rkt. itelja (Shem. Zagr. 1929., str. 88.). upa Miholjanec nalazila se u blizini stare Streze, tek neto sjeveroistono na Bilo gori. Rakitnica se nalazi na brdu, visokom 273 m, i to u sredini izmeu Miholjanca i Streze. Prema tome j e Matej Dezem iz Streze mogao lako svog sjevernog susjeda Lovru, upnika u Rakitnici, imenovati izvriteljem svoje oporuke. Napominjemo, da je upa Miholjanec pod imenom Ecclesia sancti Michaelis prema J. Bsendorferu postojala ve g. 1334. (Slav, pov., str. 256.). Dr. J. Buturac misli, da se ecclesia sancti Mychaelis iz 1334. tie Temerja, gdje se god. 1529.. spommje crkva sv. Mihaela (Zbornik zagr. nadb., str. 434.). Bilo kako bilo, u Rakitnici je g. 1488. postojala upa sv. Stjepana.

103.

RAZYNA

Mjesto Rasinja dolazi u arhivu Streze vazda uz obitelj Bo'kaja. ^ 1. Dana 14. prosinca 1492. daruje kralj Vladislav Petru Bockaju iz Rasinje i njegovu zetu Stjepanu iz Gudovca posjed u Hedrihovcu, jer da su literat Stjepan iz Hedrihovca i njegov sin sveenik Petar umrli bez nasljednika, pa je posjed pripao kruni (A. M. Z.V. 11.). 2. azmanski kaptol javlja 27. sijenja 1493. banu Ladislavu od Egervara, da j e htio uvesti Petra Bokaja jz Rasinje i Stjepana iz Gudovca u posjed Hedrihovca, ali se tome oprijese pavlini iz Streze. Stoga su pozvani pred krievaki stol na osminu Bogojavljenja (A. M. Z. V. 12.).

190

3. Dana 5. veljae 1494. prosvjeduju pavlini iz Streze pred azmanskim kaptolom protiv toga, to su Petar Bockaj iz Rasinje i Stjepan iz Gudovca na prevaran nain dali sebi po plemikim sucima ispostaviti listinu, prema kojoj su pavlini s njima zamijenili posjed u Hedrihovcu za 4 selita u Kaincu (A. M. Z. V. 15.). 4. D a n a 30. sijenja 1496. prosvjeduju pavlini iz Streze protiv toga, da bi magister Petar iz Gudovca i Petar Bockaj de Razynyakeresztur bili uvedeni u posjed He-, drihovca (A. M. Z. V. 19.). 5. D a n a 8. veljae 1503. dovrava magister Petar iz Gudovca parnicu izmeu sebe i tasta Petra Bokaja s jedne strane i pavlina iz Streze s druge strane tako, da se odrie svih svojih p r a v a i poklanja Hedrihovac pavlinima (A. M. Z. V. 24.). Rasinja se uzdrala do danas. Ona j e sijelo stare upe, koja se spominje u popisu od 1334.: Item ecclesia sanctae Cruris de Razina, kao i u popisu od 1501.: Ladislaus plebanus de Razynya, Stephanus capellanus eiusdem (Dr. Fr. Raki, Popis upa. Starine IV; str. 213.). G. 1929. brojila je Rasinja u mjestu 1463. rkt. itelja, a kao upa 3254 rkt. i 1992 pravosl. itelja (Shem. Zagr. 1929., str. 93.). Prema J. Bsendorferu imali su plemii Bokaji u Rasinji pri kraju vladanja kralja Matije castrum, a grad je Rasinja ili Rasinja-Kerestur bio sijelo velikog vlastelinstva (Slav, pov., str. 71.).

104.

REMETINCZ

Jedno selo pod imenom Remetinec spominje se u ispravi od 4. veljae 1458. Breko, sin Obrania iz Lubenice, zalae pred azmanskim kaptolom dva j u t r a oranice i jednu umu Tomi, sinu Guretia iz Remetinca (A. M. Z. III. 26.). Budui da se tu spominje selo Remetinec u vezi s Lubenicom, to je vjerojatno, da se tu radi o Remetincu, koji dosada postoji u upi Gradec, a u blizini Lubene. Oba mjesta Lubena i Remetinec spominju se u arhivu Remeta, jer su remetski pavlini imali ondje svoje posjede. Lubena j e dananja pustara Lubena kod ugovca, na sjeverozapadu od Dubrave, neko posjeda zagrebakog biskupa. T u je stajala neko i crkva sv. Petra de Gori eha i susjedni Remetinec (J. Bsendorfer, Slav, pov., str. 259.). 105. REMETINCZ

Ima jo jedan Remetinec k r a j Streze, koji se spominje u urbaru od 1477. Selo Remetinec pripadalo j e pavlinima u Strezi, a brojilo je 24 kmetskih selita. Evo njihova imena: 1. selite Mrakovi. - 2. Ilija, sin Fabijanov. - 3. Bla Hodec. 4. Ilija. - 5. Givroni. - 6. Stankovi. - 7. Martin Kolovoz. - 8. Nikola Napokos. 9. Selite u vrbama, to ga dre sinovi Kapistrana. - 10. Mato H o r v a t . . - 11. Valentin Kapistrani. - 12. Prazno selite, livadu dre Dioniz i Antun Goren. - 13. Kapistran Kelek. - 14. Naptalt. - 15. Stjepan mlinar. - 16. Bla Kohnes.. - 17. Marko Cal. 18. Stjepan Mahtei. - 19. Dionizije. - 20. Bartol. - 21. Mohi. - 22. Dimitrija Kapistran. 23. H a r a . 24, Selite Jurja, koje dre sinovi Haraa. To je selo moralo pripasti pavlinima na osnovu zakladnice, jer se ne spominje u ispravama kasnijih darova i nakupa. Moralo je biti na dohvatu samostana. Osim ta 24 selita u Remetincu spominje urbar i vinograd Mons Heremitarum vulgo Remetynszka gorycza, iz kojeg je vinograda samostan dobivao u ime gornice isti 61 kabao (Iv. Kr. Tkali, U r b a r Streze. Vjesn. zem. arh. V, str. 208. i 212.).

106.

ROGO

ZNA

Selo Rogozna spominje se dva puta u arhivu Streze. 1. Kralj Sigismund hoe da nagradi Dionizija, sina Geleta iz Tekovca, zbog za sluga, to ih je stekao u posljednjem tekom ratu, pa njemu i njegovoj brai Filipu i Petru daruje selo Rogoznu u krievakoj upaniji, odijeliv'i ga od katela i grada .

191

Velike. Isprava je izdana 23. oujka 1403. in descensu nostro campestri in Bohemia iuxta castrum Skalicz (A. M. Z. I. 23.). 2. azmanski kaptol javlja banovima, da j e n a nalog kralja Sigismunda iz Pouna od 15. travnja 1404. uveo Dionizija, sina Geleta iz Tekovca, i brau mu Filipa i Petra bez prigovora u posjed sela Rogozna. Isprava je izdana 16. svibnja 1404. 3. Kralj Sigismund zabranjuje 23. studenoga 1405.. Nelipiu de Ramechec, kate lanima i oiicijalima iz Velike, da smetaju Dionizija, sina Geleta de Zrednamelleky, i njegovu brau Petra i Filipa u uivanju sela Rogozna, i da se ne usude pripajati selo natrag gradu Velikoj (A M. Z. I. 30.). 4. U ispravi od 30. oujka 1478. spominje se Bla Zraka, kmet iz Rogozne, koji ureduje u okolici Orbone ili Obrovnice (A. M. Z. 5.). Prve su tri isprave zalutale u arhiv Streze iz arhiva Garia, p a se ne tiu Streze. Rogozna, o kojoj je govor u prve tri isprave, stara je Rogozna kraj katela Kraljeve Velike (danas selo Rogoza u upi Kanika Iva sa oko 200 itelja). Kraljevski posjed Velika se g. 1496. dijelio u vilikat pakraki, Rogoznu, Benedikt, Zador, ibe nik, vilikat posavski i vilikat veliki. (J. Bsendorfer, Slav, pov., str. 83.).. Rogozna u etvrtoj ispravi je Rogozna ili Rodenik u okolici Otnje i Obrovnice (Ibid. str. 76.).

107.

ROYCHA

(RYUCHE)

To je dananje Rovise, mjesto stare plemenske upe i crkvene upe. To se mjesto ee spominje u ispravama Streze, 1. Ve najstariji spis arhiva Streze (anteakt) od 19. travnja 1279. spominje castrum Rvuche. Tog naime dana prodaje Mojtin, kmet tvrave de Ryuche, pred azmanskim kaptolom sinovima Bratie (Bratvsa) zemlju u Klokoevcu (A. M. Z. I. 15. Cod. d. VI. 291.). 2. Isprava od 2. srpnja 1331. spominje magistra Ivana de Ruicha, upana, koji ureduje u jednoj parnici (A. M. Z. I. 1. - God. d. I X . 567.). 3. U ispravi od 15. prosinca 1419. spominje se Nicolaus thympanista civis de oppido Rouyche, dakle Nikola bubnjar, i graanin iz varoi Rovia On je meu drugima bio od krievakih upana pozvan, d a iskupi posjed Hedrihovac, ali je odgovorio, da ne moe, pa ovlauje literata Stjepana iz Hedrihovca, da to imanje iskupi (A. M. Z. II. 29.). 4. U ispravi od 16. studenoga 1421. spominje se Nikola lilius Mathei de Lypina, comes terrestris disctrictus de Rewcze (A. M. Z. II. 21.). 5. U ispravama od 10. kolovoza 1434. (II. 41), od 28. travnja 1459. (II. 46) i 22. svibnja 1441. (III. 1) spominje se Breko, sin Blaa iz Rovia, klerik biskupije zagrebake i ces. javni biljenik. 6. U ispravi od 7. srpnja 1468. dolazi Ivan, sin Breka de Roycha, sveenik zagre bake biskupije, ces. javni biljenik (A. M. Z. IV. 36.). 7. U ispravi od 22. svibnja 1441. dolazi Petrus, supanus praedialium de districtu Roycze kao svjedok u sporu pavlinskog samostana u Strezi s tamonjim upnikom Grgurom zbog mea (III. 1). 8. U ispravi od 12. oujka 1451. spominje se vinograd Stjepana Drozgena de Reyche u selu Globoki (A. M Z. III. 15.). 9. D a n a 22. travnja 1504. sastavljala se oporuka plemkinje Doroteje, udove Matije Horvata iz Hedrihovca. Medu ostalim ostavila je Doroteja upi presv. Trojstva u Roviu 4 zl. for., upniku Tomi iz Rovia 3 for. za svete mise, jednu kravu s tele tom isto tako za svete mise, jednu togu pro psalterio decantando, a Jurju i Petru, altaristima iz Rovia, svakomu po dva kabla penice i po jedan kabao proje i heljde. Izvriteljem oporuke imenovala j e Doroteja Tomu, upnika presv. Trojstva u Roviu, koji j e bio svjedok kod sastava oporuke, pae ju je i pisao (A. M. Z. V. 31.). Tu se dakle izrijekom spominje ecclesia sanctae Trinitatis Roychae fundata, dominus Thomas plebanus de eadem Roycha, domini Georgius et Petras altaristae de Roycha.

192

Roycha je dananje Rovie kod Bjelovara, sijelo prastare upe presv. Trojstva. T a se upa spominje u popisu od 1334.: ecclesia sanctae Trinitatis de Ruuicha, kao i u popisu od 1501.: Thomas plebanus de Roycha, Petrus et Georgius prebendarii ibidem (Dr. Fr. Raki, Popis upa, Starine IV, str. 215.). Rovie je god. 1929. brojilo kao mjesto 890 rkt. i 100 pravosl. itelja, a kao upa 3980 rkt. i 1400 pravosl. itelja (Shem. Zagr. 1929., str. 139.). Prema J. Bsendorferu bilo je Rovie utvrda i glavno mjesto jednog velikog vlastelinstva, odnosno predijalnog plemikog kotara, koji su g. 1393. dobili plemii Dersi ili Drii iz Zerdahela ili Gornjih Sredica (Slav, pov., str. 74.).

108. " T E K O U C H Selo Tekovac dolazi u arhivu Streze tri puta, i to u vezi s obitelju Geleta ili Gjeletia. ' 1. Kralj Sigismund hoe da nagradi Dionizija, sina Geleta iz Tekovca, zbog za sluga u posljednjem tekom ratu, pa njemu i njegovoj brai Filipu i Petru daruje selo Rogoznu u krievakoj upaniji, odijelivi ga od katela i varoi Velike. Isprava je izdana 23. oujka 1403. (A. M. Z. I. 28.). 2. azmanski kaptol javlja banovima, da j e na nalog kralja Sigismunda 16. svibnja 1404. uveo Dionizija, sina Geleta iz Tekovca, i brau mu Filipa i Petra bez prigovora u posjed sela Rogozna (A. M. Z. I. 29.). 3. Dana 23. studenoga 1405. nalae kralj Sigismund Nelipiu (Nelepech de Ramechech) i katelanima i oficijalima u Velikoj, da ne smetaju Dionizija, sina Gyeletha de Zrednamelleky, i njegovu brau u mirnom uivanju sela Rogozne i da se ne usude to selo traiti n a t r a g za Veliku (A. M. Z. I. 30.). T e se isprave n e tiu Streze, nego su tamo zalutale iz arhiva Garia. Nelipii su osnivai samostana u Dobroj Kui. Zapadno od Pukura bila je tvrava i varo Velika (Kraljevska Velika). U blizini j e bila Zredna, danas Srednjani, a Rogozna je malo zapadnije od Velike, danas Rogoza, filijala upe Kanika Iva. Selo Tekovac se mora traiti u dananjem daruvarskom kraju, a ne kod Streze. Budui da neke isprave zovu Gelea, Geleta ili Gjeletia de Tekouch. a jedna de Zrednamelleky, Tekovac j e morao biti u blizini Sredne, danas Sredjani, filijala upe Badljevine. Sredjani Gornji broje 515, a Sredjani Donji 460 rkt. itelja (Shem. Zagr. 1929., str. 47.). 109. THEMERJE

Selo Temerje dolazi n a dva mjesta u arhivu Streze. 1. U urbaru Streze od 14/7. dolazi u popisu subrae i dobroinitelja samostana u Strezi dominus Sigismundus de Temerje (Iv. Kr. Tkali, Urbar Streze, Vjesn. zem. arh. V. 218.). 2. U ispravi od 23. prosinca 1516. nabraja se meu kraljevskim ljudima, koji su imali uvesti magistra Ivana, sina Pelberta, u posjed Ilinac, Vikarijaevac i Drukovac takoer i Gregorius de Themerye (A. M. Z. V. 36.). Danas nema u sferi Streze Temerja ni Demerja. Iz gornjih isprava izlazi, da je t a d a Temerje ili Demerje postojalo i da je bilo u sferi Streze, im je Sigismund upisan meu subrau i dobroinitelje tog samostana. G. 1529. spominje se u selu Temerju crkva sv. Mihajla (Vjesn. zem. arh. VI, str. 51.). Dr. J. Buturac nagaa, da je to ecclesia sancti Michaelis iz popisa 1334., koju Bsendorfer stavlja u dananji Miholjanec (Zbornik zagr. nadb., str. 434.).

1 1 0 . THOMADOWCZ
Selo Tomadovac dolazi samo u ispravi od 17. oujka 1516. Plemiki sudac krievake upanije Mihajlo iz Tomadovca potvruje u Gregorijevcu, da j e Ivan Valpoti iz Gregorijevca zaloio pavlinima u Strezi neto zemljita u selu Podbudrovini i j e d a n mlin za 38 for. (A. M. Z . V. 35.).
13 STARINE

193

Budui da se radi o plemikom sucu krievake upanije, n e trebamo traiti T o m a dovac u okolini Streze. Danas nema meu filijalama zagrebake-biskupije sela pod tim imenom. 111. THOPOLOUGH (THAPALOUGH)

G r a d Topolovac nalazio se u neposrednoj. blizini Streze, p a se ee spominje u ispravama Streze. 1. U ispravi od 8. kolovoza 1412. j a v l j a azmanski kaptol, da je n a nalog kralja Sigismunda s kraljevskim ovjekom Grgurom Kalebiem obiao mee pavlinskog posjeda u Strezi. T u se kao susjed pavlinskog imanja spominje castrum Thopolouch ad plagam occidentalem (A. M. Z. II. 7.). 2. D a n a 28. travnja 1439. sastavlja Breko, sin Andrije de Bolaair, in castro T h a p o louch pred javnim biljenikom oporuku, kojom pavlinskom samostanu u Strezi ostavlja selo Jakopovac uz uvjet, da bude sahranjen u samostanskoj crkvi i d a redovnici slue sv. misu u ast bi. Gospe (A. M. Z. II. 46.). 3. D a n a 21. listopada 1468. opoziva Ders, sin podbana Martina de Thapalowcz, svoj prosvjed protiv toga, da pavlini budu uvedeni u posjed Jakopovac, pa se odrie svih prava na 'to selo (A. M. Z. IV. 37.). 4. Nikola, sin Stjepana Dersa de Zerdahel, poklanja 14. kolovoza 1500. pavlin skom samostanu u Strezi selo Torince uz uvjet, da redovnici slue svaki etvrtak jednu svetu misu. U toj se ispravi spominju Mihajlo Sudec iz Pucekovca kao provisor kurije i Ivan iz Miletinca kao katelan u Topolovcu (A. M. Z. V. 22.). 5. U urbaru Streze iz 1477. spominje se meu lanovima bratovtine sv. Pavla, prvog pustinjaka, i dobrotvorima Michael judex de Thopolouch (Iv. Kr. Tkali, U r b a r Streze. Vjesn. zem. arh. V, str. 218.). Prema J. Bsendorferu bio je Topolovac sijelo vlastelinstva, koje j e g. 1398. pri padalo obitelji Ders ili Dri. To j e vlastelinstvo imalo tvravu ili castrum, koja se spominje tek 1409., a sagradili su je valjda Drii. P r i j e Dria gospodarili su T o p o lovcem potomci bana Mikca (Slav, pov., str. 74.). Iz naih isprava vidimo, da je Topolovac bio castrum, ali nije bio upa. upa u Topolovcu osnovana je g. 1591. G. 1929- brojila je upa Topolovac kao mjesto 1450 ikt. itelja, a kao upa 4816 (Shem. Zagr. 1929., str. 140.).

112.

THORINCZ

Isprave Streze razlikuju potok Torinac (rivulus Thoryncz), posjed Torinci (pos sessio Thorinczy) i selo Torina. 1. Dana 14. kolovoza 1500. poklanja plemi Nikola, sin Stjepana Dersffyja de Zerdahel, pavlinskom samostanu u. Strezi selo Torince (A, M. Z. V. 22.). 2. Dana 8. kolovoza 1503. svjedoi azmanski kaptol, da je bez prigovora uveo pavline u posjed sela Torinaca. U ispravi se kae, da je kralj Vladislav odobrio darovnicu i istovremeno poklonio svoja kraljevska prava (A. M. Z. V. 28.). 3. Nakon 20 godina naao se jedan lan obitelji Ders, koji je htio uzeti pavlinima i Torince i Jakopovac. Bio je opet j e d a n Nikola Dersffy de Zerdahel. On je g. 1523. okupirao ta dva sela, tamonje kmetove silio, da mu ine slube, naroito da mu daju gospodimi. A kada ga nisu htjeli sluati, navalio je na njih, pak im zaklao dva vola. Prior Ivan potraio je pomoi kod upanije u Krievcima. Izaslan bude ple miki sudac Mihajlo iz Tomadovca, koji provede istragu i utvrdi injenice tube (A. M. Z. V..41.)- ! 3. Kralj Ljudevit uzima 21. rujna 1523. u zatitu pavline i nalae banu Ivanu Karloviu Torkvatu, da paviine iz Streze zatiti protiv svih napadaa, a osobito protiv Nikole Dersffyja iz Zerdahela (A. M. Z. V. 39.). 4. Isti dan izdaje kralj Ljudevit nalog upanu krievake upanije i plemikim sucima, neka obave istragu u predmetu tube pavlina iz Streze, prema kojoj j e Nikola Dersffy de Zerdahel zauzeo selo Torince i Jakopovac u krievakoj upaniji, i: ako je

194

istina, neka postupaju po zakonu i neka pavline uvedu natrag u posjed ne obazirui se n a prosvjed protivnika (A. M. Z. V. 40.). 5, Urbar Streze iz g. 1477. tonije opisuje pavlinski posjed Torince. Selo je imalo 14 cijelih kmetskih selita. Svako selite brojilo je 14 jutara oranica i umu. Imena selita su ova: 1. Mato Krohen. - 2. Fereni. - 3. Luka Fereni, to ga dri Stjepan Majdi. - 4. T o m a H r a g a , to ga dri Andrija. - . 5 . Vidovsko. - 6. Marko Pagina. 7. Bedek Hoda. - 8. Matej Gojina. - 9. Juraj Hrovat pod krukom. - 10. Matej Raguni pod jagnjedom. - 11. Antun Krohen preko potoka. - 12. Ivan Luko kraj mlinita. - 13. Nikola Cmar. - 14. Petar Nalepek nad samostanskim ribnjakom. Kme tovi iz Torinaca imali su plaati samostanu o Jurjevu 30 splida i jednako toliko o Martinju. O Uskrsu su bili duni davati tri vea hljeba i 12 jaja, o Velikoj Gospi tri vea hljeba i jednu koko, o Boiu tri vea hljeba, jednu lopaticu i jednog kopuna. Svaki tjedan bili su duni davati dva teaka. Uz to su bili duni doi n a oranje, kad im prior naloi. (Iv. Kr. Tkali, Urbar Streze. Vjesn. zem. arh. V., str. 211.). Kraj sela Torinaca imali su pavlini i jedan vinograd, zvan Mons Torynzka. T u je bilo 5 montanista ili gortaka, koji su obraivali vinograd i davali samostanu neto: Mijo H a n z a davao je 5 kabala, Stjepan Magdi 2 kabla, Valentin Fereni s Magdiem 3 kabla, Mijo Bukovce 3 kabla. Stjepan Hroi 1 kabao i 4 pinte (ibid. str. 214.). Danas nema vie sela Torinaca. ako to nije selo Trnovac u upi Topolovac, 10 km daleko od matice, koje je g. 1929. brojilo 198 rkt. itelja (Shem. Zagr. 1929., str. 141.).

113.

VELIKA

(SAN CT A

CRUX)

U ispravama Streze dolazi vie puta upa sv. Kria u Velikoj. 1. Peuhski kaptol provodi omeenje posjeda samostana Streze 31. sijenja 1382. U opisu m e d a spominje se Sveti Kri: Prima meta incipit, cum itur a claustro versus Sanctam Crucem (A. M. Z. I. 12.). Kopija u arhivu jugosl. akad. dodaje videlicet Velika. 2. D a n a 28. travnja 1439. sastavlja oporuku topolovaki katelan Breko, sin Andrije Bolaar, u vesprimskoj biskupiji. Meu svjedocima pri sastavu oporuke spo minje se i Demetrius capellanus sanctae Crucis in Velika, ispovjednik oporuiteljev (A. M. Z . II. 46.). . ' 3. U nagodbi izmeu pavlina iz Streze i Jelene i Doroteje, keri Grgura de Plaunichamelleky, 4. studenoga 1461. bio je medu asnim sucima i Urban, upnik sv. Kria u Velikoj i njegov kapelan Grgur (A. M. Z. IV. 6.). upa sv. Kria u Velikoj neto sjevernije od dananjeg Zrinskog Topolovca vrlo j e stara. Ona se nalazi u popisu od 1334.: Ecclesia Sanctae Crucis, a i u popisu od 1501.: Georgius plebanus sanctae Crucis in Velyka, Nicolaus capellanus eiusdem^ Stephanus gratinus ibidem (Dr. Fr. Raki, Popis upa. Starine IV, str. 215.). Danas je Sveti Kri s kapelom sv. Kria filijala upe Zrinski Topolovac, broji 435 rkt. itelja i udaljen je od matice 6 km. (Shem. Zagr. 1929., str. 141.). Prema J. Bsendorferu bio j e Veliki Kerestur, danas Kri kraj potoka Velike drugi veliki grad rovianskog vlastelinstva, sjeverozapadno od Bjelovara, koji se spominje od 1270. do 1503. (Slav, pov., str. 74.).

114. V E L Y K A

CASTRUM

Osim Velike nad Topolovcem dolazi u arhivu Streze jo jedna Velika kao castrum et oppidum. T o j e Kraljevska Velika kod Lipovljana. T a se spominje u onim ispravama, koje su iz arhiva Garia zalutale u arhiv Streze. 1. D a n a 23. oujka 1403. poklanja kralj Sigismund Dioniziju, Filiju i Petru, sino^ vima Gele iz Tekovca, selo Rogoznu, odcijepivi ga od katela i varoi Velike (A, M. Z. I. 28.).

195

2. Gazmanski kaptol javlja 16, svibnja 1404., da je njegov izaslanik, kanonik Nikola iz Velike, uveo brau Dionizija, Filija i Petra, sinove Gele iz Tekovca, u posjed sela Rogozne (A. M. Z. I. 29.). 3. D a n a 23. studenoga 1405. izdaje kralj Sigismund nalog Nejlepcu de Ramechech, katelanima i oficijalima katela Velyke, da ne smetaju brau Dionizija, Filipa i P e t r a u uivanju sela Rogozne i neka se ne usude ponovo pripojiti to selo katelu Velyke (A. M. Z. I. 30.). Kraljeva Velika bila je u 15. st. kraljevski posjed. G. 1427. poklonio je kralj Sigismund Veliku Ivanu Moroviu i sinu mu Vladislavu, koji j e dri jo 1476. Onda j e Velika prela u ruke Ladislava od Egervara, bana slavonskog. Pri kraju 15. st. ugnijezdili su se ondje Kaniaji, i to na osnovu zaloga od g. 1507. i 1512. U to vrijeme pripadalo j e pod Veliku 35 mjesta i 3 pustare, to je u vrijeme turskih pro v a l a sve propalo. Sam grad Velika zabiljeen je g. 1528. na svim kartama kao Velia, Velia Regalis, a poslije Kraljeva Velika. Veliko vlastelinstvo ilo je od katela Velike prema dananjoj Staroj Subockoj kraj Save, donjeg tijeka Pakre i Lonje (J. Bsendorfer, Slav, pov., str. 82.). Prof. Klai stavlja Veliku na svojoj historiko-zemljovidnoj karti zapadno od P a kraca. Tim j e dosta oznaen poloaj Velike.

115. W A R A L L Y A Mjesto "Uaralja spominje se samo u oporuci Mateja Dezema, upnika u Strezi, od 9. oujka 1488. upnik Dezem kae u oporuci, da mu Grgur iz Borovca duguje est forinti, koju svotu on ostavlja oporuno Fratribus de Waralya (A. M. Z. V. 9.). Mjesto Varalja, var ala, to znai u mad. Podgrae, stara j e katolika upa. T a se upa ne spominje jo u popisu od 1334., ali se spominje u popisu od g. 1501.: Magister Mathaeus plebanus in W a r a l y a , Stanislaus capellanus eiusdem (Dr. Fr. Raki, Popis upa. Starine IV, str. 224.). J. Bsendorfer spominje tu upu prema pomenutom popisu pa dodaje: Ovo je mjesto lealo u neposrednom susjedstvu Moslavine, a moda se razumijeva i jedan dio Moslavine (Monozlau) kao podgrae tog grada. Prema njemu se Plebanus de Warallya spominje ve 1491., a g. 1492. spominje se Claustrum b. Mariae et guardianus in Warallya (Slav, pov., str. 252.). Dr. J. Buturac veli, da se to mjesto nalazilo meu zapadnim ograncima Moslavake gore, istono od Vrtlinske. T u se spo minje i franjevaki samostan bi. dj. Marije, koji dolazi u pavlinskim ispravama ve g. 1458., 1491. i 1492. (Zbornik zagr. nadb., str. 448.). Nije jasno, kako je upnik iz Streze ostavio legat ba franjevcima u Podgrau.

116.

WAYKOUCH

Selo Vajkovac ili Vojkovac dolazi samo u ispravi od 20'. oujka 1430. Stjepan, sin Beleya de Waykouch, kao tuitelj vodi parnicu sa imunom, sinom Ivana, filii Simonis de Zdench. Budui da je odvjetnik tuenoga, literat Konrad iz Hruovca, prigovorio, da od tri objave na (sajmitima j e d n a nije objavljena na odreenom mjestu u Besseneu-Zenthbenedeku, nego u oblinjem mjestu Zdench, to ban Herman Celjski na molbu tuenoga upuuje parnicu na kraljevsku kuriju (A. M. Z. II. 34.). Selo pod imenom Vajkovac ili Vojkovac ne postoji meu filijalama zagrebake nadbiskupije, a nema ga ni u Sabljarevu rjeniku. Budui da Stjepan Beleyev vodi parnicu sa imunom iz Zdenaca, i budui da se u onom kraju odvija radnja isprave, morao se Vajkovac ili Vojkovac nalaziti ondje. Dananji Vojakovac u upi Carevar j e predaleko od dogaaja. Beenovaki Sveti Benedikt j e veliko trgovite blizu Topolovca, gdje su se obdravali veliki sajmovi. Trgovite su posjedovali u 14. st. plemii Beenovaki (Besseney). Po izumru tih plemia dobili su ga Drii iz Gornjih Sredica g. 1403. (J. Bsen dorfer, Slav. pov. str. 74.).

196

117.

WRTHLIN

Vrtlin dolazi samo u j e d n o j ispravi, i to 7. srpnja 1468. Nikola upnik iz Vrtlina,, pribiva kao svjedok pri pomirbi izmeu pavlina iz Streze i Pavla Jakopovia iz M a tejevca u Kapeli radi sela Jakopovca. Bijahu tu i drugi susjedni upnici, kao Valentin iz Streze, Nikola iz Kapele, U r b a n iz Sv. Petra (A. M. Z. IV. 36.). Vrtlin je sijelo stare upe, koja se spominje u popisu g. 1501.: Nicolaus plebanus in Werthlyn (Dr. Fr. Raki, Popis upa. Starine IV, str. 215.). Da li je ta upa postojala ve g. 1334., ne moe se dokazati, jer se toj upi ne dodaje titul. Ali u popisu od 1334. ima jo neodreenih upa, koje imaju titul, a nemaju oznake mjesta. Budui da se g. 1468. spominje upnik iz Vrtlina, upa je starija od 1501. Moda j e Vrtlin in ecclesia s. Petri, prije Korena. J. Bsendorfer dri, da upa Vrtlin iz g. 1501. odgovara dananjoj upi Vrtlinskoj juno od azme, kraj Moslavake gore (Slav, pov., str. 261.). I ime je isto. Dananja Vrtlinska broji kao mjesto 442 rkt. itelja, a kao upa 1889 (Shem. Zagr. 1929., str. 107.)- N u dananja Vrtlinska j e kao upa osnovana tek 1789., a onda je malo predaleko od Streze. Nae je miljenje, da je stari Vrtlin bio mnogo blie Strezi, negdje kod Korenova i dananjih Velikih Sredica.

118.

ZAKAAL

Mjesto Zakaal dolazi samo u j e d n o j ispravi Streze, i to 29. travnja 1439. T o g a d a n a sastavlja se oporuka topolovakog katelana Breka, sina Andrije iz Bolaara. Pri sastavu oporuke sudjeluju kao svjedoci kapelan iz Velike, upnik iz Jakozerdahela (Velike Sredice) i neki plemii iz manje poznatih mjesta. Medu njima i Bene d i c t s de Zakaal (A. M. Z . II. 46.). Kakvo se selo krije iza rijei Zakaal, ne znamo. Pod tim ili slinim imenom Sakalj, akalj nema danas sela u kraju Streze. Svakako je plemi Benedikt de Zakaal bio iz blizine Topolovca, kad j e doao, dai kao svjedok pribiva sastavu oporuke topolovakog katelana. \ 119. DELA

Mjesto Zdela dolazi dva puta u arhivu Streze. 1. Dana 8. kolovoza 1412. potvruje azmanski kaptol, da je njegov izaslanik sveenik Jakov s kraljevskim ovjekom Grgurom Kalebiem iz Zdele obiao m e e pavlinskog posjeda u Strezi u prisutnosti susjeda (A. M. Z. II. 7.). 2. U ispravi od 30. oujka 1478. dolazi Benedikt Povi iz Zdele. Kad su dvojica Gudovana iz sela Buinec ila na svadbu Benedikta Povia na posjedu Zdele, n a pali su ih kmetovi Peuhskog biskupa Sigismunda (A. M. Z. V 5.). Zdela je rijeka, koja tee kraj Miholjanca i Virja. Tu su i danas sela Zdelice Gornje i Donje u upi Miholjanec i Mosti. T u je dakle moralo biti i sredovjeno mjesto Zdela i posjed Zdela. Fr. Brdari veli u svojoj radnji o komarnikom arhiakonatu, da posjed urevaki dolazi u listinama 13. st. pod imenom Zdelja, nazvan po potoku Zdelji., s kojim granii (Kat. list 1934., str. 580).

120.

ZEBENYANCZ

Mjesto Zebenjanec dolazi samo u ispravi od 23. prosinca 1516. azmanski kaptol javlja banu Petru Berislaviu, da je po nalogu dravnog suca Petra Bazinija htio uvesti palatinskog protonotara magistra Ivana, sina Pelberga, u posjed sela Ilinca, Vikarijaevca i Drukovca, ali se tome oprijee pavlini iz Streze i magister Petar iz Gudovca. Meu oznaenim kraljevskim ljudima dolazi i Ivan Bornemyza de Z e benyancz (A. M. Z . V. 36.).

197

Selo Zebenjanec ne postoji danas, p a ga nema medu filijalama zagrebake nadbi skupije. Kako su se kraljevski ljudi za uvod u posjed birali vazda barem iz dalje okolice kraja, o kome se radi, mora da j e i taj Zebenjanec bio negdje u dananjem bjelovarskom kraju. Zebanec Gornji i Donji u Meumurju ne mogu se uzeti u obzir.

121.

ZELNA

T o mjesto dolazi samo jedamput u arhivu Streze, i to u ispravi od 28. travnja 1439., koja sadrava oporuku topolovakog katelana Breka, sina Andrije de Bolaar. M e u svjedocima, koji su doli u Topolovac, nalazi se i Matija, sin Blaa iz Zelne (A. M. . II. 46.). Danas ne postoji Zelna, Zelina ili slino u- topolovakom kraju. Zelina u upi Bregi Posavski, kao upa Sv. Ivan Zelina, odvie j e daleko. Budui da j e Matija, sin Blaa iz Zelne, doao lino u Topolovac, da prisustvuje sastavu oporuke tamo njeg katelana, znai, da ta Zelna nije bila daleko od Topolovca. J. Bsendorfer pozna Zelnu kao posjed, ali ta je u poekom kraju, pa ne moe doi u obzir (Slav, pov., str. 156.).

122.

ZDENCZ

Mjesto Zdenci dolazi u arhivu Streze samo u jednoj ispravi, i to od 20. oujka 1430. Stjepan, sin Beleya iz Vojkovca, kao tuitelj vodi parnicu sa imunom, sinom Ivana, sina imuna bana de Zdencz. Budui da je odvjetnik tuenoga literat Konrad iz Hruovca prigovorio, da jedna od tri objave n a sajmovima nije objavljena n a odreenom mjestu u Beenovcu Sv. Benediktu, nego samo u mjestu Zdencu, to ban H e r m a n Celjski upuuje parnicu n a kraljevsku kuriju (A. M. Z. II. 34.). Zdenci su staro poznato mjesto u garenikom crkvenom kotaru. Tamo su bile dvije upe, koje se spominju u starim popisima. God. 1334.: Ecclesia beatae Virginis de Zdench inferiori i Ecclesia beatae Virginis de Zdench superiori, a u popisu od 1501.: Blasius Omnium Sanctorum de Zdench i Nicolaus plebanus de superiori Zdencz (Dr. Fr. Raki, Popis upa. Starine IV, 207.). Prema J. Bsendorf eru bili su Zdenci sredite veeg vlastelinstva, koje se spominje ve u 13. st. Grad Zdencz ili Izdencz ima dva podgraa: Gornji i Donji Zdenci (Slav, pov., str. 77.). 123. ZERDAHEL
'
\)

Uz Jakozerdahel postojao je u Srednjem vijeku i Zerdahel. Jakozerdahel su da nanje Velike Sredice kod Bjelovara, a Zerdahel su Gornje Sredice sjeverno od T o p o lovca. T u je prebivala porodica Dersa ili Dria. 1. Ve u prvom opisu mea posjeda Streze od 24. travnja 1367. spominje se via de Kaproncha ad Zerdahel i via de villa s. Ladislai ad Zerdahel (A. M. Z. I. 7. - Cod. d. X I V , str. 8.). 2. U ispravi od 5. svibnja 1418. spominje se meu banskim ljudima Bla i Dimitrija, sinovi Ugrina de Zerdahel (A. M. Z. II. 15.). 3. D a n a 29. prosinca 1427. poklanja Ders, sin podbana Martina de Zerdahel, u ime svoje i u ime svog brata Petra Breku, sinu Andrije iz Bolaara, katelanu grada Topo lovca, zbog njegovih zasluga selo Jakopovec (A. M. Z. II. 30.). 4. D a n a 14. kolovoza 1500. poklanja Nikola, sin Stjepana Dersa de Zerdahel, pavlinskom samostanu u Strezi selo Torince kao misnu zakladu. Pavline j e uveo u posjed Torinaca azmanski kaptol 8. kolovoza 1503. (A. M. Z. V. 22. i 28.). 5. Nakon 20 godina okupirao j e j e d a n Nikola Dersffy de Zerdahel pavlinima selo Jakopovec i Torince te j e tamonje kmetove silio n a podavanja i inio im razna nasilja, kako to svjedoi upanijska oblast u Krievcima nakon provedene istrage 2. rujna 1523. (A. M. Z. V. 41.).

198

6. D a n a 21. rujna 1523. nalae' kralj Ljudevit banu Ivanu Torkvatu, da zatiti pavline u Strezi od svih napadaa, a osobito od Nikole Dersffyja de Zerdahel. Isti dan naloi kralj i upanijskoj oblasti u Krievcima, da provede istragu, pa ako p r i tuba odgovara" istini, neka pavline iznova uvede u posjed Jakopovca i Torinaca ne obazirui se n a moebitni prosvjed Nikole Dersffyja de Zerdahel (A. M. Z. V. 39.). T a j Nikola iz Gornjih Sredica bit e valjda sin onog Nikole, koji j e pavlinima poklonio selo Torince. Stari Zerdahel odgovara dananjim Gornjim Sredicama, koje su filijala upe Mosti, udaljene od matice 1 sat hoda, a koje su g. 1929. brojile 229 rkt. i 295 p r a vo!, itelja (Shem. Zagr. 1929., str. 87.). " Prema J. Bsendorferu dre plemii Dersi ili Drii iz Sredica u 15. st. vlaste linstvo Rovie od 1393. i Topolovac od 1398. Plemii Drii su bili vrlo odlini, jer j e pornenuti Martin Dere. bio ne samo podban slavonski, nego i vicepalatin ugarski (Slav, po v., str. 72. i 74.).

124. Z R E D N A,

ZREDNAMELLEKY

Mjesto Sredna dolazi vazda u vezi s plemiem Dionizijem. sinom Gele (Geleth, Gelech) iz Tekovca. Mi smo te isprave koje su zalutale u arhiv Streze iz arhiva pavlinskog samostana u Gariu, naveli ve kod Rogozne i Tekovca. Ovdje ponavljamo samo neke. 1. D a n a 23. studenoga 1405. nalae kralj Sigismund Nelepcu ili Nelipiu de R a mechech i katelanima i oficijalima grada Velike, da se ne usuuju smetati Dionizija, sina Geleth de Zrednamelleky i njegovu brau Filipa i Petra, u mirnom uivanju sela Rogozne (A. M. Z. I. 30.). 2. "Filip, sin Geletha de Zrednamelleky, i brat mu Dionizije tue god. 1426. Jurja, sina Stjepanova, zbog nekog posjeda u Zrednamelleky. N a sudu nisu p r e d o ili nikakvih isprava. Ban H e r m a n Celjski obvezuje obje stranke, da predloe svoje isprave o imanju u Zrednamelleky. U ponedjeljak iza osmine sv. Jurja predoio je tueni ispravu azmanskog kaptola, a tuitelj nije predloio nita. Presuda je bila, da obje stranke poloe prisegu (A. M. Z. II. 26.). 3. D a n a 17. svibnja 1428. nagodie se Filip i Dionizije, sinovi Geletha de Zredna melleky, sa Jurjern, sinom Stjepanovim, pa prisegom uinjenom pred plemikim sucem Pavlem de Jarnya u crkvi sv. Kria u Krievcima obeae, da e meusobno predati prijepise isprava, koje se tiu imanja u Sredni. Filip i Dionizije donesoe pred azmanski kaptol tri povelje u kutiji, a J u r a j je predoio privilegij izjavivi, da su druge isprave u posjedu Lovre, sina Grgura de Zrednamelleky, njegova bratia (A. M. Z. II. 31.). Sredovjena Sredna ne odgovara dananjim Sreanima, filijali upe Badljevine, nego Sredni u okolici Ilove, Garenice i azme. T a je Sredna rodno mjesto Ivana Viteza, glasovitog humanista, kome j e obiteljsko ime Geleth de Z r e d n a (Gjeleti). Pod tim imenom dobi I v a n Vitez od kralja Sigismunda 27. studenoga 1437. kao discretus notarius nostrae Maiestatis okolinu Sredne (Zrednamelleky) kao novu donaciju. To se mjesto spominje 1257., 1400. do 1460. (Slav, pov., str. 80.). Dananji Sreani zovu se u Srednjem vijeku Peker, Peker-Szerdahely i Szerdahely (ib. str. 85.).

125. Z T R E Z A Streza dolazi u arhivu samostana Streze kao posjed, kao mjesto i sijelo upe, i kao samostan. Posve j e razumljivo, da u arhivu pavlinskog samostana Streze rije Streza najee dolazi. Izvadili smo ravno 110 isprava, koje spominju Strezu. G o voriti o svim tim ispravama znai pisati povijest. Streze, t . j . samog samostana u Strezi. To je uinjeno u zasebnoj radnji. M i emo ovdje navesti ; i samo neke isprave, koje govore o Strezi kao posjedu i kao sijelu upe.

199

1. D a n a 13. prosinca daje kralj Ljudevit Veliki zagrebakom kanoniku Petru arhiakonu katedralnom i generalnom vikaru zagrebakog biskupa i svom posebnorr kapelanu, posjed Strezu u krievakoj upaniji u zamjenu za posjede Otnu, Orbovm i Muinju u komarnikom kotaru (A. M. Z. I. 6. - Cod. d. X I I I . 596.). Po toj j( ispravi Streza kraljevski posjed, a i sijelo upe, s crkvom bi. d j . Marije, graenon od kamena. 2. D a n a 8. svibnja 1367. potvruje azmanski kaptol, da je zagrebakog kano nika Petra i brata mu Endreja uveo u posjed Streze (A. M. Z. I. 7. - Cod. d XIV., 28.). "3. D a n a 24. travnja 1367. odreuje ban Nikola Se (de Seech) granice posjede Streze i njemu pripojenog posjeda Plavnice. Zamjena bi imala biti a pari, t. j . brae Petar i Endrej imali bi u Strezi i Plavnici dobiti toliko, koliko ustupaju kralju i Otni, Obrovni i Muinji. U ta tri posjeda prebivala su 42 kmeta, ali je naeno tolike oranica, da bi stalo 120 kmetova raunajui svakome 20 j u t a r a zemlje po obiaji onoga kraja. Isto toliko zemljita ima tamo u umama i ikarama. Posjed Strez( naen je mnogo manji i loiji. D a ga poveaju, prikljuie mu posjed Plavnicu, koj je neko pripadao Ivanu, sinu Urbanovu, ali je zbog oasnosti Ivanove pripao kruni pa j e ve za bana Mikca Prodavia pripojen Strezi. U Strezi i Plavnici naeno j( 57 kmetskih selita punih i 6 praznih, ukupno 63 selita. Kad bi se iskrile ikare jedva bi se na tim posjedima moglo smjestiti 100 kmetova, svaki sa 20 jutara zemlje Unato tome, to su posjedi Streza i Plavnica zajedno uzeti bili i kvantitativno kvalitativno slabiji od posjeda Otne, Orbovne i Muinje, ipak su braa Petar Endrej za volju kralja pristali na zamjenu, i bili uvedeni u posjed (A. M. Z."I. 7. Cod. d. XIV., str. 15. ss). To je sve bilo prije osnutka pavlinskog samostana u Strezi. Od g. 1367. pa sv< do 1395. nema u arhivu Streze vie spomena o kanoniku Petru i bratu mu Endreju sinovima Tome iz Sesveta. Oni su od 1367. posjedovali u Strezi i Plavnicama 6f selita po 20 jutara, to ini 1260 j u t a r a i fiktivnih 100 selita, to ini 2000 jutara ukupno 3260 jutara. U II. polovici 14. stoljea javlja se kao vlastelin posjeda Streze Ivan Bissenu: ili Besseney sa svojom obitelji. Ivan Bissenus bio j e kraljev dvorjanin, pa najprij katelan u Bijeloj Stijeni, a onda u Obrovcu. Kako je on doao do posjeda Streze da li kraljevskom darovnicom ili kupnjom ili kakvom zamjenom, o tom vrela ute Stalno je samo to, da su i potomci Endreja, sina Tomina, g. 1395. i 1397, imali jo: posjeda tamo. To znai, da su tada imali u Strezi posjede i Beenovaki i potomc Petra i Endreja. 4. D a n a 24. lipnja 1369. dopustio je kralj Ljudevit svome dvorjaninu (familiaris) bjelostjenskom katelanu Ivanu Bienu, da slobodno raspoloi svojom imovinon (God. d. XIV., 198.). Znai, da je Bien ve tada imao neku nakanu. 5. God. 1374. osnovao j e Ivan Bien pavlinski samostan Svih svetih u Strezi obdario ga posjedima, potrebnim za uzdravanje redovnika. Zakladnica se nije sau vala, ali se u prijepisu sauvala isprava od 9. travnja 1379., gdje ve obrovak: katelan Ivan Bien kae, da je osnovao samostan Svih svetih u Strezi, pa da sad poveava zakladnu imovinu novim darom u oranicama i umama (A. M. Z. I. 8.) 6. D a n a 5. veljae 1381. obuhvaa Ivan Bien sve svoje darove, pa pred kraljerr Ljudevitom poklanja pavlinskom samostanu u Strezi 300 jutara oranice sa pripa dajuim umama, livadama, vinogradima i mlinovima (A. M. Z. I. 10.). 7. D a n a 31. sijenja 1381. potvruje peuhski kaptol, da je na nalog kralja Lju devita omeio sve posjede pavlinskog samostana u Strezi i odijelio ih od svit susjeda, da redovnici ne budu smetani i da se mogu posve posvetiti slubi bojo J (A." M. Z. I. 20.). 8. Daria 17. prosinca 1398. poklanjaju udova pok. Ivana Biena i sin joj Petai samostanu u Strezi tri selita (A. M. Z. I.'23.). 9. God. 1395. javlja se Pavao, sin Endreja, b r a t a kanonika Petra, civis montis Grecensis. On se 23. listopada 1395. udruuje u bratimstvo sa zagrebakim kano nikom Ivanom, arhiakonom vrbovakim, i Nikolom, upnikom kainskim, za obrani svojih posjeda, naroito posjeda u Strezi, Hutinovcu ili Vikarijaevcu i Plavnici (A. M. Z. I. 20.).

200

10. Dana 16. studenoga svjedoi zagrebaki kaptol, da je Pavla, sina Endreja, zagrebakog graanina, uveo u posjed Streze, Plavnice i Vikarijaevca (A. M. Z. I. 21.). Prema tomu imali su istodobno posjede u Strezi i Beenovaki i pavlini i potomci Petra i Endreja. Ti su dakle potomci dobili parnicu, ali se iz isprava ne vidi, protiv koga. 11. U ispravi od 26. veljae 1409. spominje se Dimitrije, upnik sv. Marije u Strezi, koji vodi parnicu s priorom Valentinom iz Streze zbog gornice od dva vino grada (A. M. Z. I. 33.). Samostan Svih svetih nije bio u samoj Strezi, sijelu upe, nego neto podalje. Zato se u ispravama ee kae: iuxta Ztrezam. 12. G. 1441. vodi Grgur, upnik sv. Marije u Strezi, parbu s pavlinskim samo stanom Svih svetih u Strezi. On je naime unitio meae, pa posvojio jedan dio pavlinskog zemljita, nadalje je od jednog kmetskog selita, n a kom ivljahu dva siromana kmeta, od svakoga ubirao cijelu gornicu. Radi toga stavlja samostan 22. svibnja 1441. prosvjed pred javnim biljenikom (A. M. Z. III. 1.). 13. Dana 27. sijenja 1461. je Petar, kapelan iz Streze, svjedok pri sastavu oporuke J u r j a Kandala iz Kandalovca (A. M. Z. IV. 1.). . 14. Dana 9. oujka 1488. sastavlja Matej Dezem, upnik crkve bi. d j . Marije u Strezi, svoju oporuku. U toj oporuci ostavlja upnik egregio domino Stephano patrono 8 zl. for. To je bio Stjepan Ders iz Gornjih Sredica. To znai, da su tada gospodari Streze bili Dersi iz Zerdahela (A. M. Z. V. 9.). Prema J. Bsendorferu Diii su uli u posjed ili barem u dio posjeda Streze nakon izumra obitelji Beenovakih. Oni su ve 1403. dobili trgovite Beenovac Sv. Benedikt, a kasnije su dobili i drugo trgovite Strezu. Streza j e jedno od n a j vanijih mjesta krievake upanije, koje se mnogo spominje u Srednjem vijeku. Streza je g. 1465. dobila sajamske povlastice. U blizini toga trgovita, ali izvan mjesta, postojao je pavlinski samostan. N a mjestu same Streze lei danas Pavlin Klotar, a samostan je poruen. (Slav, pov., str. 74.). Poslije g. 1538. ostavili su pavlini Strezu od straha pred Turcima, pa odstupise varadinskoj krajini svoj samostan sa svim posjedima. Sa sobom ponesoe samo dragocjenosti i crkveno ruho, pa se iselie u druge samostane. Sve ostalo, osobito oruje, ostavie ondje. Varadinski generalat porazdijelio je pavlinska imanja meu novoustrojene kraiinike, a samostan, s crkvom je poruio, da ne slui neprijatelju za zaklon i obranu (Iv. Kr. Tkali, U r b a r "Streze. Vjesn. zem. arhiva V. 202.). Streza je sijelo stare upe, koja se spominje u popisu od 1334.: Ecclesia beatae Virginis de Ztreza, a i u popisu od 1501.-. Antonius plebanus de Ztreza (Dr. Fr. Raki, Popis upa. Starine IV, 214. i 215.). Dananji Pavlin Klotar je filijala upe Kapele kod Bjelovara, udaljena od matice 3,6 km, a g. 1929. brojio je 293 rkt. i 97 pravosl. itelja (Shem. Zagr. 1929., str. 134.). Kako mi javlja upnik topolovaki, stari ljudi zovu bivu Strezu Sveta Marija i Kaluerica. upnik iz Kapele javlja, da je biva Streza dananji Pavlin Klotar. Pavlinski samostan da j e bio zapadno 2 km pod umom, koja se danas zove Sveta Marija ili Kaluerica.

126.

ZTREZETHYNCZ

Mjesto Strezetinac spominje se samo u ispravi od 16. kolovoza 1500. kao posjed possessio Strezethyncz, koji pripada plemiu Nikoli Dersu de Zerdahel (A. M. Z. V. 22.). Nema sumnje, da se taj posjed s neto kmetova zove po Strezi, kao glavnom sijelu nekadanjeg kraljevskog posjeda i sijelu upe. Nalazio se u dananjoj upi Zrinski Topolovac, a u blizini sela Torinaca. J. Bsendorfer veli, da se i samo trgovite Streza u nekim ispravama zove Szthrezatincz ili Szthrezetincz (Slav, pov., str. 74.).

201

127.

ZWSYCZA

U urbaru Streze iz g. 1477. dolazi medu subraom i dobroiniteljima pavlinskog samostana u Strezi iza upnika Greguria iz Virja odmah. Blasius de Zwsycza, Bla iz Suice (Dr. J v . Kr. Tkali, U r b a r Streze.1 Vjesn. zem. arh. V, str. 218.). Suica j e staro sredovjeno mjesto u Podravini. T o j e mjesto bilo sijelo upe, koja se spominje u popisu od g. 1334.: Ecclesia s. Joannis in Susicha, kao i u popisu od 1501.: Thomas plebanus in Zwsycza (Dr. Fr. Raki, Popis upa. Starine IV, str. 115.). Dr. J. Buturac veli za upu sv. Ivana u Suici neistraeno (Zbornik str. 434.). J. Bsendorfer veli, da se Suica nalazila u okolici urevca. Osim oba popisa upa donosi Bsendorfer jo i to, da se Suica spominje g. 1383. kao Zusicha i g. 1425. kao Zwsycha cum loco veteris castri (Slav, pov., str. 257.). Vjek. Klai n a svojoj historikoj karti stavlja Suicu zajedno s urevcem. T a se dva mjesta ipak ne mogu identificirati, jer oba naa navedena popisa imadu zasebice: Ecclesia sancti Georgii i Plebanus sancti Georgii, to odgovara urevcu, gdje je bio katel i grad, kao i sijelo upe. A kraj toga se zasebice u oba popisa spominje upa sv. Ivana u Suici. I tu j e davno prije 1425. godine bio castrum. Suica j e dakle bila negdje u blizini urevca.

202

VjEKOSLAV

TEFANI

GLAGOLJAI

KOPRU

G. 1467-1806.

Kopar (lat. Justinopolis, tal. Capodiistria) bio je u vremenu, o kojem govorimo, grad mletake Istre. N a elu je mletake uprave bio visoki inovnik s titulom potesta e capitanio, kojega je senat mijenjao svake godine. Njegova se administracija protezala ne samo na grad i njegov teritorij, nego u nekim istvarima i na itav mletaki dio Istre. Sam grad s teritorijem (Sainjavao je samoupravnu opinu poput ostalih istarskih i dalmatinskih gradova. Stanovnitvo je bilo klasno podijeljeno. Sre dinom X V I I . st. Tommasim konstatira etiri sloja: plemie, graane, trgovce i puane (plebei).1 N o meu ovim slojevima nije moglo biti otrih granica, jer je i medu plemiima bilo malo obitelji, koje su mogle bezbrino ivjeti od svojih feuda. Glavna vrela prihoda bili isu vino gradi i solane. Sela okolice ivjela su najveim dijelom u kolonatskim odnosima prema plemiima, crkvenim tijelima ili bogatim graanima. Meu ostalim titala ih je i vojna obaveza, jer je mletaka vlast na tom pograninom kraju imala esto stalno organiziranu obrambenu slubu. Seljaci okolice, koji su bili pod vojnom obavezom, bili su pod vrgnuti posebnom kapetanu, koji uvijek nosi naslov capitano di Schiavi, jer je stanovnitvo okolice bilo posve slavensko. Izvori svjedoe, da je grad popreno imao etiri do est tisua stanovnika, od kojih su gornji slojevi bili uglavnom Talijani, a puani Slaveni; za okolicu (teritorij) obino vele, da ima oko est tisua ljudi, i to samo Slavena (Sclavi, Slavi, Schiavi). 2 Slavenski karakter mjestu davala je i vojska, osobito mor narica, to je bila stacionirana u koparskoj luci za obranu istarske obale, a sastojala se najveim dijelom od Dalmatinaca i Istrana Hrvata. Obiljeje gradu davale su i crkvene ustanove. Tu j e bilo sjedite biskupije i kaptola, U samom je gradu bilo do osam 'samostana: dominikaniaica, franjevaca konventualaca, franjevaca opservanata, franjevaca treoredaca, franjevaca kapucina, servita, klarisa (enski) i augustinki 203

(enski), a u blioj je okolici bio i samostan benediktinaca. Sliku upot punjuje nekoliko tuceta bratovtina, hospitala i oratorija, koji su u cijelom nizu crkava u toku godine bili zauzeti estim bogoslunim i humanitarnim obavezama. Gradska civilizacija i kultura ambijenta bili su na relativnoj visini. Povremene kole postojale su i u ranije doba,, a kolegij (ustvari plemiki), kojem su nastavnici redovnici pijanisti, i seminar za klerike, redovito rade od poetka X V I I I . ist., no- to je bila baza za polazak na vie nauke u Italiji. Uostalom s Venecijom, kojoj je Kopar bio najblii grad meu njenim posjedima na istonoj obali Jadrana, postojala je stalna komunikacija ljudi iz administracije, crkve> trgovine, kole, pomorstva i vojske. U Kopru su se odravale i knji evne akademije od X V . - X V I I I . st. poevi od humanistikih do< pro svjetiteljskih. Tu se javlja i po koje knjievno ime, kao to je veliki humanist Petar Pavaio Vergerije (1370-1444), knjievnik i ekonomist Gian Rinaldo Garli (1720-1795) i dr. Sve je to davalo Kopru fiziono miju urbanistikog centra mletake provincije s prosjeno talijanskim jezikom, ali centra u moru slavenstva, koje ga je zapljuskivalo. U torn ambijentu posve zasebno mjesto i naroita uloga pripadala je franjevcima redovnicima treega reda ; i to stoga, to su oni bili po narodnosti veinom Hrvati, a po liturgijskom jeziku i pismu jedini glagoljai u Kopru, Ti e glagoljai biti predmet moje radnje, i to ne samo kao jedna neobina pojava u ivotu grada Kopra, nego i kao primjer hrvatsko-glagoljake ekspanzije medu Slovence sjeverne Istre i Slovenskog primorja, gdje je - vjerojatno i njihovom zaslugom - bilo uhvatilo korijena glagoljsko bogosluje, koje se u nekim mjestima odralo sve do X X . stoljea. Povod mojoj radnji dalo je otkrie, tek djelomice novo, jednog dijela arhiva toga treooredskog samostana u Kopru, u kojem sse nalo i gradiva pisana glagoljicom. Bilo je to g. 1953., kad se provodila u ivot nova ustanova Koparski arhiv, osnovana ponajvie na temelju starog opin skog arhiva (Archivio municipale). T a d a su u tom arhivu naena 22 nevelika fascikla is etiketom: Biblioteca civica Capodistria: Conxiento san Gregorio signirana brojevima 1236.-1258. Ti su fascikli bili inventirani ve odavno, pa se pod istim brojevima nalaze popisani i u tampanom inventaru Francesca Maj era, Inventario dett'antico archivio municipale di Capodistria, Capodistria, Tipografia Cofoot-Priora, 1904. No taj popis nije nikome upao u oi jamano zbog toga, to Majer, tadanji koparski arhivist, nije ni jednom rijeju odao, da se tu nalazi mnogo spisa pisanih glagoljicom. J a u u ovoj radnji opisati ne samo navedeni arhivski materijal, nego i ostali, do kojega sam mogao oi ; i to i u arhivu biveg Financijskog inspektorata u Kopru, i u arhivu Provincijalata provincije franjevaca treeg reda u Zagrebu. Ujedno u te izvore is crpsti za dopunu povijesti dalmiatinsiko-istairske provincije istih franjevaca treoiredaca. Vanije izvore, osobito one pisane glagoljicom, objelodanit u itave, jer e posluiti ne samo povijesti treoredaca. nego i povijesti grada Kopra, 204

kao i povijesti glagoilizma u najsjeverozapadnijem kutu Istre. Nadovezat u na dosadanju literaturu o tom predmetu, a osobito na gotovo jedinu knjigu kod nas, koja - makar i nedovoljno kritino - prikazuje povijest i objelodanjuje izvore zapovijest te dalmatinsko-istarske treoredske provincije, a to je knjiga Stjepana Ivanica: Povjestne crte o samostanskom III redu sv. O. Franje po Dalmaciji, Kvarneru i Istri i Poraba glagolice u istoj redodrzavi sa prilozima. Zadar, Odlikovana trskama E. Vitaliani 1910. 3

I. T R E O R E C I I N J I H O V A DALMATINSKOISTARSKA PROVINCIJA

K povijesti dalmatiinsko-istarskih franjevaca treeg reda privlai nas naroito injenica, to su oni od svojih pryih poetaka pa do danas poznati kao glagoljai. Od rimokatolikih redovnika, to su se pojavlji vali u naim krajevima, glagoljsko su bogosluje jo njegovali i bene diktinci i pavlini, ali ogranieno: jedni i drugi su glagoljali samo na teritoriju, koji je openito poznat kao ue podruje hrvatskoga glagolizma (t. j . juna Hrvatska, sjeverna Dalmacija i Istra izvan romanskih gradova); osim toga benediktinski isu glagoljai poslije X V . ist. spali samo na samostan u Tkonu na otoku Pamanu, koji je konano ukinut od Francuza g. 1808., a primorski su pavlini u kasnijim stoljeima polako zapustili glagoljanje i konano svi postali rtvom reformi Jo sipa II. Treoredski su redovnici karakteristina pojava, teritorijalno vezana na teritorij hrvatskoga glagoilizma i na mletake posjede u Dal maciji i Istri. Znaajno je, da su ba nai treoreci relativno s najboljim uspjehom odoljeli i mletakom jozefinizmu u drugoj polovici X V I I I . stoljea (kojiii je dokinuo mnogo samostana) kao i francuskoj okupaciji poetkom X I X . st., koju ba koparski samostan nije preivio1. T a sva kako zanimljiva pojava trai objanjenje. Meni u ovoj radnji nije cilj da traim korijene tim pojavama, ali e se u njoj nai osvjetljenja i toj problematici. Franjevaki se historiari' 1 slau u tvrdnji, da se franjevaki samo stanski trei red razvio iz pojedinih skupina svjetovnih (sekularnih) lanova treega reda (osnovanih g. 1221..), koji su ivjeli pustinjakim ivotom, u eremitaama i zatim u hospicijima. 5 T e su se skupine ljudi, Icoji su teili za rigoroznijim, isposnikim ivotom, javljale neovisno jedne od drugih na razlinim stranama. One su s vremenom, stale ivjeti zajednikim (manastirskim) ivotom i tako ispoljavale tendenciju stva ranja nove franjevake redovnike formacije, t. j . reda. T a j je proces zapoeo popreno u poetku XIV. st., a u XV. st. ve su slijedila for malna legaliziranja pojedinih regionalnih kongregacija: u Holandtiji g. 1401., u Belgiji 1413., u panjolskoj 1442., u Italiji (Lombardiji) 1447. (p 0 drugima 1467.) i u Francuskoj oko 1500. Te godine ujedno obiljeavaju poetak pravoga samostanskog treeg reda (Tertius ordo 205

regularis S. Francisci de poenitentia), jer su tada dotadanji fratres de poenitentia, koji su uivali samo neke papinske privilegije, dobili privilegij polaganja sveanih zavjeta kao i drugi pravi redovnici. Nji hovo glavino pravilo (regula) bilo je ono, to je treorecima propisao papa Nikola IV. g. 1289. Po tom pravilu njima je dan savjet, da uzi maju vizitatore i duhovne uitelje dz I. franjevakog reda. Ali poto su se oni djelomino i postepeno poeli pretvarati u pravi samostanski red, sve su ustrajni je teili za emancipacijom, t. j . za neovisnou od" minorita (konventualaca kao i opservanata), a to je znailo u prvom redu imati svoje vrhovne i provincijalne poglavare. T o im je tek djelomice uspjevalo, ali u svakom kraju drugaije. Papinske odluke 01 tim pitanjima vie puta su se mijenjale, tako da red nije bio jedinstven ni u organizacijskoom pogledu, a ni u pogledu teksta regule, statuta^ nonje i ostalih pojedinosti. Papa Martin V. je g. 1427. podvrgao sve treorece,. pa i samostanske, starjeinama prvog reda; naprotiv papa Eugen IV. j e g. 1431. oduzeo minoritima jurisdikciju nad samostanskim treorecima ; g. 1568. ponovno je papa Pio V. podvrgao sve treorece upravi minorita opservanata, ukinuvi njihova generala, a i provincijale povrgavi minoritskim provincijalima. To je izazvalo veliko nezadovoljstvo meu treorecima, pa su i panjolski i talijanski kao i nai istarsko-dalmatinski treoreci radije napustili svoje novoizraene samostanske statute - stvarno r e g u l e - i vratili se natrag opoj treoredskoj reguli potvrenoj od pape Nikole IV. 17, VIII. 1289. Zbrka i nezadovoljstvo, koje je time nastalo, prisilili su papu Siksta V., da uspostavi samostalnost treoredaca, pa je on jednom bulom g 1586. dao treorecima pravo na izbor svojih starjeina, a generalu minorita ostavljeno je pravo- da svake etvrte godine vizitira treorece. Talijanska se kongregacija nakon svojeg osnutka; g. 1447., odnosno 1467. polako organizirala i sreivala, tako da je postala glavna kon gregacija u Evropi. Talijani su svoj novi generalni statut izradili g. 1475. Premda sue ti statuti osnivali na reguli pape Nikole IV., rimska kurija ih je odobrila tek nakon revizije g. 1549. Meutim je bila promulgirana godine 1521. i jedna reformirana regula pape Leona X., kojai je ila za ujedinjavanjem. No njom su treoreci bili vrlo nezadovoljni pa su radije ostali pri staroj reguli. Ova je uiporedo sa starim talijanskim konstitucijama bila na snazi sve dok nije papa Pio X I . g. 1927. pro pisao svima redovnikim treorecima novu regulu. Meutim su u toku vremena pape izdavale dopunske odredbe, a od svih najznaajnije su Konstitucije od 1734., to ih je odobrio papa Klement X I I . U Italiji razvilo se 13 provincija, od kojih su bile najjae Lombardija, Toscana i Umbrija. Generalni kapituli (vijea) sazivali su se svake tree godine radi izbora starjeinstva, a od 1647. svake este godine. Provincijalni kapituli odravali su se svake tree godine, a samo kratko vrijeme svake este, U sastav talijanske kongregacije ula je Belgija g, 1650. Mletaka republika sainjavala je posebnu provinciju Italije, a dalmatinskoistarska provincija ula je u sastav talijanske kongregacije g. 1602.. 206

Dalrnatiniskoi-iistarska treoredska provincija imala je poetak spon tan, ali slian onome u Italiji. Poetke joj naime treba traiti u skupi nama eremita, kojih je uvijek bilo po dalmatinskim obalama. Danas jo nije poznato, otkad su se ti eremiti poeli ulanjivati u franjevaki laiki trei ired i ivjeti po propisima regule Nikole IV. od g. 1289., a niti to, kada i gdje su oni poeli ivjeti zajednikim, manastirskim ivotom. Po Ivanievim izvorima, franjevakih eremita, koji se obino zovu eremiti od pokore (heremitae de penilentia) ima u podruju Z a d r a ve od sredine X I I I . stoljea/Njihova zadarska kolonija bila je svakako matica, oko koje se kasnije organizirala itava redovnika pokrajina. Vaan je dogaaj na tom putu bilo osnivanje njihova samostana sv. Ivana u zadarskom predgrau sv. Martina g. 1439. Zanimljiva je inje nica, da su taj samostan pomogli podii bosanski bjegunci. Bogati bosan ski plemi Grgur Mrgani nagovorio je popa Pavla glagoljaa g. 1439., da se odree svojega prava ha crkvu sv. Ivana, a on se obavezao, da e crkvu popraviti i uz nju sagraditi kuu za treorece pustinjake. Nato je nadbiskup zadarski Venerio poklonio crkvu treorecima, a Mrgani^a imenovao patronom crkve. Pored ovoga jo je jedan drugi Bosanac postao vrlo zasluan ne samo za ovaj zadarski samostan, nego i za procvat treoredskih samostana po sjevernoj Dalmaciji i Istri. Bio je to Matej (obino zvan Bonjak ili Zadranin), koji je pobjegao' iz Bosne, gdje su mu Turci pobili itavu porodicu, u Zadru je stupio u red i svojim rukama radio na gradnji i dograivanju samostana, a onda neumorno nastavio osnivanjem treoredskih samostana, kojima je bio starjeinom, ishodio za svoje dalmatinsko-istarske samostane status redovnike provioije, kojoj je on bio dugo godina, starjeina i konano povjerenik redovskog starjeine. Pojavljuje se i miljenje, da su mnogi od ovih redovnika pobjegli iz Bosne i da se za njih brinuo plemi Mrgani kao za svoje zemljake. Zanimljivo je, da su isti redovnici doli do samo stana Zaglava ila Dugom otoku takoer darovnioom istoga Mrgania g. 1 4 5 1 Ekspanzija zadarskih eremita treoredaca nastavlja se u XV. st. ovim redom; g. 1448. dobili su otoi Galevac pred Zadrom, g. 1451. Zaglav, g. 1463. osnovae samostan na Prviu kod ibenika, g. 1465. na Vijaru kod Osora (Cres) i u Porozini n a Cresu, g. 1467. u Kopru i g. 1468. n a Glavotoku (otok Krk). Doskora su se toliko emancipirali od nadzora franjevaca minoirita, da g. 1473. i formalno osnivaju redovniku p r o vinciju pod imenom sv. Jeronima, i to na osnovi tri bule pape Siksta IV., kojima im se daje povlastica, da na kapitulu izaberu svoga starjeinu i vizitatora i da samo njemu imaju biti podloni; njihovom starjeini imaju biti podlone i sestre ovoga reda 7 (od kojih se do novijeg vremena odrao samo samostan sv. Antuna u Rabu). Prvi provincijalni kapitul odran je u Z a d r u koncem mjeseca oujka g. 1473. i n a njem izabran starjeinom otac Franjo iz Zadra; ve na drugom kapitulu g. 1475. iza bran je starjeinom spomenuti otac Matej iz Bosne. 207

Poslije osnivanja samostalne redovnike provincije slijedilo je osni vanje, novih samostana: g. 1479. u Martinici na Cresu; g. 148J. u Rabu, g. 1500. u Dubanici na Krku, g. 1511. na Sustipancu kraj ibe nika, g. 1536. na Bojem Polju kod Viinade (Istra). Kasnije su dobili jo samostan u Novigradu (Cittanuova, u Istri) g. 1725. i u gradu Krku g. 1783. te na kraju u Ercegnovom g. 1889. i u Zagrebu 1926. U Zagreb su se doiselili nakon talijanske okupacije Zadra i Cresa, gdje im kao glagoljaima nije bio omoguen boravak. Kasnije su jo osnovani samo stani u Ogulinu g. 1937. i u Splitu g. 1940. Zbog osobitog geografsko-politikog poloaja, a bez sumnje naroito zbog svojega liturgijskog jezika i pisma nai su treoreci uvijek nasto>jali da koliko toliko sauvaju svoju autonomiju. Stoga se oni stalno bore ne samo za neovisnost od minorita, nego i za autonomiju unutar reda ili talijanske kongregacije. U pogledu odnosa prema minoritima, osim ve natuknutih opih stavova, nai su se stalno natezali frianjevcima minoritima dalmatinske vikari je odnosno provincije oko jurisdikcije i nadlenosti. Borba je bila najtea u razdoblju, kad su se treoreci imali uvrstiti kao vlastita provincija, a to je kraj XV. i poetak X V I . sto ljea. Tada je glavnu zadau izvrio fra Mate] Bonjak. Nakon bula pape Siksta IV. od g. 1473., kojima je naim treorecima bilo priznato pravo na vlastitog-starjeinu provincije, nad kojim je imao biti nadlean jo samo opi starjeina franjevakog reda (minister generalis), zbog nekih makinacija papa je 8. januara 1480. jednim breveom stavio nae treorece pod nadlenost vikara minorita opservanata dalmatinske pro vincije. Kad se dokazalo, da je taj breve bio iznuen krivim informa cijama, papa Aleksandar VI. je drugim breveom od 23. jula 1498. (ili od 24. jula 1499.) opozvao onaj breve i ponovno proglasio' naelo., da su dalmatinski treoreci u smislu prijanjih bula Siksta IV. podloni samo generalu reda i da general moe imenovati jednoga od tih treoredaca za svojega komesara. N a temelju toga imenovao' je general Egidije Delfin svojim komesarom u dalmatinskoj provinciji fra Mateja Bonjaka (ili Zadranina) 11. oktobra 1500. Usprkos tomu opservantski je vikar i dalje prijeio fra Mateju vrenje dunosti komesara pravei mu svakojake neprilike, tako da se ovaj malo poslije toga morao obra ati viceprotektora reda (a t' je uvijek bio neki kardinal), neka on izree presudu, da je pismo pape treorecima kao i pismo generala fra Mateju kanooiko i da je mijeanje minoritskog vikara u njihove stvari nedoputeno. 8 Fra Matej je bez sumnje dobio pravo, ga je novi general reda g. 1506. takoer potvrdio za svoga komesara. U ovom svojem prvom razdoblju pokazali su nai treoreci svoju samostalnost meu ostalim i time, to su za svoju pokrajinu izradili posebne konstitucije i prihvatili ih na svojem provincijalnom zboru na otoiu Galevcu kraj Zadra g. 1492. Tekst toga - kako bismo danals rekli - pravilnika za svakodnevni ivot fratara sauvao se u glagoljskom rukopisnom Obredniku fra imuna Klimantovia iz g. 1512, 9 i u zbor niku fra imuna Glavia iz prve pol. X V I st.10 208

Karakteristino je, da se dalmatinski treoreci misu htjeli drati de kreta pape Pija V. od g. 1568. I kad su se bili g. 1569. sastali na kapitulu u samostanu na Vijru kod Osora, a opservanti htjeli da mu pred sjedaju, oni se obratie samomu dudu Petru Loredanu dakle civilnoj vlasti - d a ih uzme u zatitu protiv presizanja opservanata. Dud je to doista uinio. Prilikom Valierove apostolske vizitacije u Zadru g. 1579. treoreci su takoer traili zatitu protiv opservanata i zahtijevali da budu pod vrhovniitvom konventualskoga generala. Posljedica je toga bez sumnje bila vizitacija konventualskog provincijala Dalmacije i Istre Musia g. 1581. Odnos naih dalmatinsko-istarskih treoredaca prema talijanskoj kon gregaciji kao i prema mletakoj provinciji niije iz literature posve jasan, a nije ustvari ni bio tono preciziran. Talijanska je kongregacija stvarno uivala samostalnost, t. j . imala .je svojega generalnog ministra od g. 1447. (ili 1467.) dalje, oisiim u vrijeme od 1568.-1586. Dalmatinsko'istarskim treorecima ipak alje komesare vrhovni generalni ministar franjevakog reda i g. 1500. i 1506. i 1525., i to same domae dalmatin ske treoirece, a ne alje ih general talijanske kongregacije. No usprkos tomu Sv. stolica ih u buli pape Pija IV. od 1. II. 1562. naziva Gongregatioriiis Lombacrdiae in partibus Dalmatiae constitutis (Ivani 70). Kako je taj odnos sve do kraja XVI. ist. bio nejasan, odnosno kako su nai treoreci nastojali da budu uvijek vie manje'svoji gospodari, dokaz je i sama bula pape Klementa VIII. od 2. IX, 1602., kojom je dalmatinsko-istarske treorece podloio generalnom ministru treoredskog reda u Italiji, dakle talijanskoj kongregaciji. U toj se buli kae, da braa treeg reda u dalmatinskoj i koparskoj provinciji nisu podloni nijednom drugom starjeini, nego samo svojem provincijalu, to ga tajnim glasovanjem izaberu, a drugoga starjeine da ne priznaju. 11 Stoga ih je pridruio talijanskom redu i dao im sva prava i dunosti talijanskih provincija, meu koje spada i sudjelovanje na generalnim kapitulima. Talijanske su starjeine dobile pravo da vizitiraju nae treoocece i dai predsjedaju njihovim provincijalnim kapitulima bilo sami bilo preko svojih povjerenika. Meutim osim, generala Antonija de Siillis, poznatog historiara svoga reda, koji je g. 1608. i 1609. u dva navrata obavio slubenu dunost u Istri i Dalmaciji, nijedan general nije vie lino posjetio nau provinciju. Naprotiv, po uvrijeenom obi aju, general je redovito odailjao kao povjerenika i vizitatora jednoga uglednijega lana domae provincije. Ipak ta zajednica s Talijanima, koju su nai treoreci g. 1601. zbog zatite svojih interesa eljeli, nije bila za njih ugodna, i to naroito zbog razlike u jeziku i pismu (glagoljskom), kojim su se sluili u cjelokup nom svojem poslovanju. Trzavice su se pojavile otkad su talijanske nove konstitucije od g. 1648. zahtijevale od provincijala, da odustane od svojeg treeg godinjeg pohoda provincije i da ga prepusti generalu reda ili njegovu povjereniku. Nai su eljeli, da ih ne posjeuju ljudi, koji ne poznaju njihova jezika, niti njihovih prilika. Stoga su oni na svojim kapitulima i g. 1714. i 1717. zakljuili, da njihov provincijalni
14 STARINE

209

starjeina ima ostaviti treu vizitaciju samo u sluaju, ako provinciju pohodi lino sam general, (ili ako komisari generali budu uinjeni Hrvati od nae harvaske provincije. Ali generalna skuptina u Rimu nije taj zakljuak odobrila, nego strogo traila, da se naredba izvri. Meutim su g. 1734. izdane nove konstitucije, u kojima je takoer sta jalo, da povjerenici i vizitatoori ne smiju biti iz iste provincije, u koju se izali ju na slubeni pohod. Nai su se treoreci opet nali pogoe nima, pa su na svojem kapituiiu odranom u Rabu 22. V. 1735. odabrali svoga prokuratoira, i to fra Pavla aia iz koparskog samostana, koji je bio poslan u Veneciju i Padovu, da stavi prigovor novim konstitu cijama. O'n je uspio toliko, da je general reda Bellomo isposlovao povla sticu od Kongregacije episcoporum et regularium 3. VIII. 1736., da moe - protivno reovskim konstitucijama za povjerenika dalmatinskoistarske provincije birati redovnika iste provincije. 12 Naravno da su nai treoreci u opim linijama ivjeli poput ostalih redovnika prosjakog tipa, ali su u mnogim pojedinostima ivjeli na svoj nain. Bio je to skroman ivot u neuglednim samostanima. Njihove konstitucije iz g. 1492. pokazuju vrlo strog Isposniki reim. One na pr. zabranjuju nositi koulju i ispavati na plahtama. Njihova je odjea ve po najstarijim propisima morala biti od smerena sukna u ini, ni savsim belo ni savsim crno, to je u praksi znailo od sukna pepeljaste boje. 13 Kad su postali redovnici u pravom smislu, i nai su kao i Talijani n a stojali da tu promjenu pokau i u odijevanju. Trebalo je razlikovati se i od eremita i od ostalih redovnika. N o nai su treoreci voljeli oblaiti se poput minorita, ali su se protiv toga bunili minoriti, pa je ak papa Pavao II. morao jednim breveom g. 1466. nalagati ibenskom, raps kom i porekom biskupu, neka zabrane treorecima takvo odijevanje. 14 Kon stitucije talijanskih treoredaca nalagale isu, da se nosi tunika (talar) pepeljaste boje s kukuljicom ili skapularom iljatim sprijeda i straga; talar se pasao konopcem, a ozgora se nosio.plat. Ipak se tog propisa nisu rado drali, te su prelazili u nonji na crnu boju i na kukuljicu sprijeda zaobljenu. Nai su Dalmatinci konano i uzakonili takvo obla enje na svojem zboru g. 1705. T a d a su ujedno odluili, da unaprijed briju bradu i brkove. 15 Ono najhitnije, ime su se nai dalmatinsko-istarski treoreci razli kovali i od svojih talijanskih drugova kao i od ostalih franjevaca u naim krajevima, to je njiihov domai odgoj osnovan na tradicijama hrvatske glagoljske pismenosti. Upotreba glagoljskog pisma i vrenje bogosluja crkvenoslavenskim jezikom toliko je bilo u njihovoj provin ciji udomaeno sve od najprvih spomena o njima u spomenicima, t. j . od X V . st. pa sve do danas, da se smatraju uvijek glagoljaima par excel lence. Izvori ih naizivajii esto nedvosmislenim atributima kao> to su: fratres de litter a sclava, reiigiosi Illirici, religione lllirica i si., a u hrvatskim dokumentima nalazimo naziv harvaska provincija. Njihovi samostani i danas uvaju knjige administracije pisane glagoljicom, neki od njih uvaju i rukopisne knjige (kodekse) pounoga i knjievnoga sadraja pisane glagoljicom, a takvi su rukopisi dospjeli i u strane 210

biblioteke ili arhive. Bibliografski opis tih rukopisa (ako i ne svih) moe se vidjeti u Miletievoj Hrvatskoj glagoljskoj bibliografiji, Starine J. A. 33, Zagreb 1911. Cjelokupnu povijest glagolizma treoredaca, akoi nedovoljno pregledno i manje kritino, moe se nai u ve citiranom djelu Stj. Ivanica, osobito u drugom dijelu pod nasi ovom Glagolica (str. 114-162) zajedno s Prilozima B pod naslovom O staroslovemtini (str. 164-210). Stoga i ne u ovdje ponavljati ve openito poznate stvari. No ne u se ovdje zadrati ni na nerijeenom, a vrlo zanimljivom pitanju, odakle i kako su nai treoreci od poetka iskljuivi glagoljai. To e pitanje iziskivati detaljnije prouavanje, priem e trebati odgo voriti i na ova pitanja: niisu li dalmatinski pustinjaci nastavljai onih tradicija, po kojima j e na splitskom sinodu g. 925. samo niim klericima i monasima ostavljena mogunost da se u crkvi slue slavenskim jezi kom; jesu li treoreci postali glagoljai na taj nain, to su u njihove redove uli sveenici glagoljai negdje u X I I I . - X I V . st. i tako uveli praksu u red; niiisu li moda njihov glagolizam uvrstili, a moda i osno vali, bratimi nada li u XV. et. kao bjegunci iz Bosne. 16 Treoredaca pustinjaka u Bojsni je naime bilo, kako se to razabira i iz one bule pape Eugena IV. iz g. 1444. Vrlo je vana injenica, na koju je posljednji upozorio M. Japundi, 1 7 a to je, da se tekst slube sv. irilu i Metodiju nalaai ba u onim glagoljskim liturgijskim tekstovima, koji su franje vake proveniencije. T a injenica moe upuivati na to, da su se u Dalmaciji! srele dvije glagoljake tradicije: jedna zapadna, koja j e ve odavna bila likvidirala kult irila i Metodi ja (jer ih je rimska hijerar hija proglaavala hereticima), i druga istona (makedonsko-humskobosanska), koja je taj kult ouvala. Ovu istonu mogli isu. treoreci doni jeti iz Boisne. . Umjesto toga ja u u vezi s povijeu treoredaca dalmatinsko-istar ske provincije u drugoj polovici X V I I I . st. upozoriti na neobinu inje nicu, da su oni uvijek u mletakoj vlasti nalazili svoga zatitnika, i to ba zbog toga to su bili glagoljai. Ta je okolnost spasila njihovu pro vinciju i od mletake samostanske reforme u sedmom deceniju X V I I I . stoljea. Ako bacimo pogled unatrag, opazit emo sluajeve, da su se treoreci obraali Mletakoj Republici za pomo, a republika je uvijek bila prema njima naklona. Eto na^pr. kako nakon kapitulacije Ivana Frankopana na Krku dobivaju samostan na Glavotoku. Nalog vijea Pregadi od 24. travnja 1481., kojim je Venecija protjerivala glagoljae iz jednoga krkog samostana (koji s e . nay odi uvijek kao jedini primjer progona glagoljaa od strane m l e t a k i h vlasti) nije nikad proveden u ivot. 18 Kad je g. 1507. mletaka vlada izdala dekret, da na njenom, teritoriju nitko ne smije biti starjeina redovnika ni ostati u zemlji, ako nije mle taki podanik, t. j . roen na teritoriju pod mletakom vlau, fra Matej Bonjak biva na preporuku nekoliko mletakih slubenika poteen. jednoj svojoj molbi on se hvali, da nije nikad htio sluiti drugu gospodu., nego mletaku, a knez Stjepan Frankopan da ga je pred 25 godina mnogim obeanjima mamio da doe u neki njegov samostan. 19 Mletake 211

vlasti oslobaaju samostan u Glavotoku od svih poreza g. 1494., 1525. i 1529. 20 Dukaloom od 30. juna 1541. dobili su u Zadru crkvu sv. Silvestra s vrtom kao naknadu za svoj ratom porueni samostan sv. Ivana. 21 Kad isu novosagraeni samostan htjeli g. 1736. proiriti, knez zadarski u preporuci istie, kako su treoreci zasluni i uzorni i oisiim toga jedini koji se u onoan gradu slue slavenskim jezikom u bogosluenju. 22 Zanimljivo je motriti dranje mletakih vlasti prema treorecima u drugoj polovici X V I I I . &L, kad je unutranja politika upela svoju ener ginu aktivnost na reformu redovnitva. Reformi je bio- cilj osloboenje redovnika od apsolutne vlasti Rima, podvrgavanje kontroli mletakih vlasti, (smanjenje prevelikog broja redovnika i samostana, a u krajnjoj liniji ekonomska korist od mrtvog kapitala, t. j . od zemalja i drugog imutka, to je bio u rukama redovnika.- 3 Ve je i prije Venecija vodila politiku kontrole nad crkvenim ustanovama, ali reformni dekreti od g. 1767. dalje izdavani u jozef mistikom duhu (i prije Josipa II.) vodili su u konisekvencijama do likvidacije redova. Prvi je dekret od 10. IX. 1767. zabranio redovnicima primati i nasljeivati bilo kakva dobra. Dekret od 20. XI. 1767. zabranio je primanje (oblaenje) novaka. Najvaniji je bio zakon od 7. IX. 1768., u kojem su bile odredbe: redov nici se stavljaju pod nadlenost svojih biskupa (po logici, da direktna podvrenost Sv. Stolici dovodi do toga, da redovi postaju slijepo- oruje u rukama Rima); tjelesne kazne pripadaju samo civilnoj vlasti; zabra njeno1 je oblaenje u prosjake i poluprosjake redove, a nigdje prije navrene 21 godine ivota; primati se mogu u samostane samo podanici Republike; nema kolovanja izvan Republike; starjeine mogu biti samo podanici Republike i moraju boraviti unutar drave; stoga mogu redov nike provincije postojati samo u granicama Republike, inae se ukidaju; izvana se ne primaju nikakvi vizitatori, a niti kakvi nalozi obediencije ili dispense; samostani, koji nemaju dovoljno sredstava za izdravanje najmanje 12 redovnika, ukidaju se; fratri ne smiju vriti upnike funk cije osim u mjestima, gdje imaju samostan (od ega se izuzimaju samo franjevci u Dalmaciji zbog posebnih prilika - mea turskoga carstva) i t. d. Rim je za pape Klementa X I I I . odgovarao ogorenim brevima, u kojima je stajao na gleditu, da je Venecija prekoraila svoje dravne funkcije, i od biskupa i redovnika je traio, da se ne pokoravaju vladi nim naredbama. Prvi je breve od 1. X . 1768. upuen patrijarhu i bisku pima, a drugi 8. X. 1768. mletakom senatu. N a odgovor senata od 19. X . 1768., kojim se nastoje opravdati te mjere potrebom reforma u interesu vjere, papa odgovara breveom od 17. X I I . 1768., u kojem po ziva Republiku, da se okani rada protiv slobode crkve i da ne prisiljava biskupe i redovnike na neposluh prema crkvi. Senat je odgovorio 29. X I I . 1768. ostajui na istim pozicijama. Redovnici su se nali u neprilici izmeu dvije vatre, ali kako je Venecija imala u ruci vlast, a oni i inae bili u unutranjoj dekadenci, najveim su se dijelom pokorili civilnim dekretima. A dekreti su i dalje pljutili i nastavljali ustrajno provoditi reformu, tako da su se ovlasti redovnikih starjeina sve vie okrnjivale. Odredbe provinci212

jala morali su potvrditi civilni upravnici. Redovnika nije provincijal smio premjestiti iz jednoga samostana u drugi bez odobren i a. Sva uprava samostana morala je biti pod kontrolom vlasti. Svaki je redov nik dobio pravo albe kod vlasti protiv t. zv. istarjeinskog despoiizma. Redukcija redovnika provodila se postepeno nakon analize stanja svakoga samostana, i to po materijalu to su ga sve starjeine morale podastrijeti odboru. Zakljueno je da se ukine 179 samostana razliitih redova, a neki manji redovi, meu kojima i franjevci treoreci, imali su se posve dokinuti. Ipak se nisu svi predvieni samostani ukinuli. Mnotvo intervencija i izvlaenja moemo sebi predoiti. No kako je vlada rigoirozno provodila svoju politiku, vidi se po tome, to su ve do polovice godine 1769. bila zatvorena 74 franjevaka samostana raznih frakcija. 24 U Dalmaciji nisu se iz posebnih politikih razloga strogo provodili vladini dekreti, a neki nisu ondje bili ni proglaeni. Za Dalmaciju su se zauzimali mnogi biskupi i mletaki visoki funkcioneri. Poseban je obzir iskazan prema minoritskoj provinciji presv. Otkupitelja (Dalmatinsko zagorje) zbog njena neposrednog susjedstva prema turskoj Bosni i zbog pastoralne funkcije njenih redovnika. 25 Stoga je ve 31. I. 1777. njima doputeno otvaranje novicijata. Poto su mjere o oblaenju dovele ve gotovo do raspadanja redova na "po druju Republike,' poele su se izdavati naredbe,-kojima su se ublaa vala propisi od g. 1768. Najprije je g. 1779. izdana u naelu dozvola oblaenja, ali uz uvjet, da se ne prekorai nizak maksimum redovnika predvien za svaki samostan: zatim je g. 1784. snien minimum godina za oblaenje na 16. Time su se redovi poeli pomalo oporavljati. Ali dalje se i sama Republika morala brinuti za svoju egzistenciju. Navedene laicistike, prosvjetiteljske i demokratske mjere mletake vlasti na polju redovnitva djelovale su i na treorecenae dalmatinskoistarske provincije kao vihor na ustajalu vodu. Tada j e bio provincijal otac Antun Jurani, 2 0 komu je pala u dio uloga spaavanja provincije kao ono fra Mate ju Bonjaku uloga njena stvaranja na kraju XV. sto ljea. On je morao da neumorno sakuplja podatke za mletaki redov niki odbor, da alje izvjetaje, da putuje u Veneciju i s preporukama u ruci trai blagonaklon postupak prema njegovim samostanima i t. d. Jedan njegov izvjetaj objelodanio je djelomino Ivani (II, 119) bez odreenog datuma, ali ga on mee u g. 1768. 27 Taj je izvjetaj jamano bio sinteza izvjetaja pojedinih samostana, to su mu ih podnijeli. Takav jedan izvjetaj koparskog samostana, datiran 9. aprila 1768., nalazi se i danas u arhivu provincije u Zagrebu. 28 U Juranievu odlomku izvje taja kae se, da je u asu suspenzije oblaenja u njegovoj provinciji bilo 14 samostana sai: sveenika 88, klerika 22,- laika 12 i novak 1, ukupno 123. Istie, da se oni bave duobrinitvom, jer su svuda barem pomonici upnika, a osobito da je obiaj da u tom smislu slue vojsci. Zatim oni poduavaju mlade ilirskim jezikom i besplatno'. Po pri vilegiju, to ga j e naem "narodu dao papa Ivan VIII., ond svagdanje bogosluenje vre u knjievnom slavenskom jeziku, jeronimovskim slo vima. Oni su - veli se dalje - jedina redovnika provincija u Dalma213

iji, koja se slui tim jezikom u crkvi. Osim toga slue se opim sla venskim jezikom u propovijedanju, ispovijedanju, poduavanju kran skog nauka kao i u kolama za mlade, to ih dre u s-amo/stanima; a taj je jezik veoma koristan narodu, jer Dalmatinci jedino taj jezik razu miju. U samostan prima ova provincija samo ilirsku mlade, gdje ona ima i kolovanje i izdravanje posve besplatno. Koji se pokau pozvanima, oblae se u habit, nakon godine dana novicijata zavjetuju se i posinovljuju se u onom samostanu, koji sami ele. Odluka mletake samostanske komisije u pogledu nae treoredske provincije dugo se odgaala. Bio je to ipak dobar znak, jer po slovu zakona od 7. IX. 1768. jamano nijedan treoredski isamostan nije imao ili nije mogao izdravati dvanaest ljudi. No opasnost je postojala i dalje. S time je u vezi bilo bez sumnje ono prikupljanje pohvalnica g. 1774., to ih je Ivani tampao na "str. II, 122-123 i II, 178-180. T o su (svjedodbe izdane od strane biskupija i opina. Dne 30. jula 1774. izdaje takvu svjedodbu zadarski biskupski vikar Ajrmani, koji medu ostalima istie, da su zadarski treoreci jedini redovnici koji uvaju matini (starosiovenski) jezik, jedini koji dre ofiicije i mise u istom matinom ilirskom jeziku i strogo paze na zakone glagoljskog jezika. 29 Slino rapski biskup Antonio dall'Ostia 6. VIII. 1774. hvalei njihov rad osobito za vrijeme zaraznih bolesti dodaje, da u svojoj crkvi u Rabu svakodnevno upotrebljavaju slavensko bogos luen j e, koje po obiaju u njihovu redu dre od svojega osnutka na korist osobito seljakog svijeta, koji ne razumiije drugog jezika. 30 Krki biskup Antonio Zuccheri za dva samostana na Krku izdaje pohvalna pisma 16. ii 17. augusta, ali ne spominje glagoljicu, naprotiv krka opina takoer 16. augusta tvrdi, da su treoreci na Glavotoku uzorni i na korist na rodu i putnicima cijele okolice osobito po slavenskoj liturgijii, jer da je sav narod onoga otoka slavenski. 31 Konano i zadarska zajednica gra ana i puana (universita de cktadini e popolo) izdaje zadarskim treorecima vrlo pohvalno pismo, u kojem se posebno hvali njihova portvovnoist za vrijeme poasti u javnim lazaretima, zatim njihova crkvena oficijatura na knjievnom ilirskom jeziku, kojim se jedino oni slue, njihova gostoljubivost prema zagorcima (morlakima) iz cijele pokra jine, njihova vjernost prema Principu kao i njihova poslunost prema javnim naredbama. 32 Ali sve to jo nije bilo dosta. G. 1781. isti Jurani (kao etvrti put izabrani provincijal) podie novu akciju, da spasi svoje samostane. Ovoga asa! bilo mu je do toga, da asposluje obustavu zabrane oblaenja za svoju provinciju. Sauvana je jedna uputa (koju Ivani datira g- 1781.), to je Jurani pie svomu prokuratoiru u Veneciji Albertu Petru Geresato, u kojoj tono navodi, to da zagovara pred mletakim vlastima. U osnovi su tu ona naela i injenice, to ih je on bio podnio odboiru za redovnike g. 1768. T u se najprije konstatira statistika: u 14 samostana ima sada 70 sveenika, 5 laika i nijedan klerik. O njihovu zanimanju govori kao i g. 1768., a o jeziku slino: svoju svagdanju crkvenu oficijaturu vre u pravom matinom ilirskom ili slavenskom 214

knjievnom jeziku, i to jedini medu redovnicima Dalmacije pa i Mle take Republike. Osobito istie, kako je kod njih sve odgajanje, hrana, lijeenje, profesiranje i ostalo uvijek bilo besplatno. Zato je< provincija siromana. T e injenice miogu biti, veli on, vrlo mjerodavne zajedno s pohvalnicama, kojih se jo moe dobiti, ako treba, iz itave Krajine ili zadarskog podruja ili kojeg biskupa. I ako bude htjela Princip ova milost da ovim uvarima oficijatuire na matinom jeziku u Dalmaciji dopusti oblaenje, provincijal je spreman na svaki uvjet. Oni su spremni da kao poznavai i govornog i knjievnog slavenskog jezika slue i kao kapelani u tvravama, lazaretima, bolnicama, regimentama _ii kumpamijama, na brodovima i drugdje u svako vrijeme i ne e tedjeti truda ni znoja pa ni vlastite krvi u obrani svojega duda. 33 Prokurator Ceresato je nato Juraniu javio, neka sam doe u ' V e n e ciju donese pohvalnica iz Zadra i pokrajine. Jurani je doista bio u Veneciji i donio novih pohvalnica, koje su tampane u Ivanica, II, 181-192. Ima ih na broju 24. Ali openito nisu izdane od velikih usta nova: 15 ih je izdano od kapetana, sudaca i seljaka zadarskog kotara, J od sela Prviia (ibenik), 1 od kolomela zadarskog kotara, 1 od plemia vijenika Zadra, 1 od zajednice graana i puana Zadra, 1 od kano nika Zadra, 1 od kanonika Novigrada u Istri, 1 od kurata Daile u Istri, 1 od kurata Skrpia na Krku. Svi oni s pohvalom dodiruju one mo mente, koje je elio istai Jurani u svojem podnesku, a koje smo opa zili i u prijanjim dokumentima. Pritom nitko ne proputa rei, da su oni glagoljai, jedini uitelji knjievnog ilirskog jezika i da su od n a j vee koristi puku zbog upotrebe narodnog jezika i zbog spremnosti da obavljaju najnie i najneunosniije poslove u vinogradu gospodnjem. Spomenuta su pisma datirana od 16. oktobra 1781. do 1. maja 1782. To je ujedno datum, poslije kojega je Jurani poao u Veneciju i ondje u maju predao svoj materijal. No tada je on glavnu svoju aktivnost uperio na obranu dvaju samostana na otoku Krku, Glavotoka i Dubanice, i to kao samostana, koji isu bili pod dudevim patronatom, jo otkad je Venecija preuzela otok od kneza Ivana Frankopana. U opir noj spomenici, koju je tom prilikom predao, Jurani ponovno spominje sve otprije poznate argumente, meu kojima naravno najistaknutije mjesto zauzima argumenat narodnosti i glagoljanja treoiredaca tih samostana. 34 N o on tu otkriva pravi razlog njegove borbe, a to je da sprijei nastojanje krkog biskupa Difnika, da se ukine samostan u Glavotoku i da se njegova dobra apliciraju za sjemenite, koje bi se imalo osnovati. Prvi je Juraniev uspjeh bio dukal Pola Reniera od 10. X I I , 1782., kojim se nalae, da obadva samostana na Krku ostanu i dalje u rukama treoiredaca, a oni neka i dalje rade u smislu svoga reda! na korist duda, naroda i kranske vjere sluei se osobito svojim roenim ilir skim jezikom. 35 T a j je dukal bio shvaen kao dozvola primanja novaka. Jo je vei bio drugi Juraniev uspjeh, a to je drugii dukal istoga duda od 28. IV. 1783., kojim je treorecima predao samostan konventualaca 215

u gradu Krku, koji je bio ugasio nestankom redovnika. Ujedno potvr uje dozvolu oblaenja u njihovim* krkim (Samostanima i obavezuje ih na poduavanje krke mladei izraavaj ui nadu, da e oni po svojem starom obiaju pomagati upnicima, da e prihvaati siromahe, a po sebno da e stei dudevu sklonost njegovanjem knjievnog ilirskog jezika. 36 Konano moda je Juraniev uspjeh i odluka duda od 12. III. 1785., kojom je za cijelu Dalmaciju biiilo doputeno oblaenje novaka. 37 Konano je u smislu odredaba Senata od g. 1768. donesena odluka o opstanku dalmatinske treoredske provincije i o statusu njihovih samostana i redovnika. Odluka je donesena od strane ureda Magistralo ed aggiointo isopra monaster! (koji je imao zadatak da zakon o reformi redovniitva provede u ivot), a na osnovi dekreta Senata od 12. V. 1787. U njoj se na temelju razliitih nota, to su bile podnesene od strane starjeina, kao i dokumenata podnesenih od razlinih dravnih funkcionera i biskupa, priznaje korisnost treoredske provincije ii zbog toga. to u crkvenoj liturgiji upotrebljava ilirski ili slavenski jezik. Zatim se u 14 toaka odreuje status i funkcioniranje te redovnike provincije. U statusu nabrojeno je svih 15 samostana, a u njima ne smije ukupan broj redovnika prijei 92 osobe, i to sveenika i klerika 71. a laika i oblata 21. Samostani se dijele n a prave kanonske samostane, u kojima mora biti u pravilu 12 osoba, i u hoispicije, u kojima treba biti 4-6 osoba. U mjestima, gdje nema javnih kola, treoreci su duni poduavati mlade. U smislu opih dekreta o redovnicima utvruju se procedure kod primanja novaka, kod prelaenja u drugu provinciju, o evidenti ranju lanova kod magistrata, o prijavijfflvanju provincijalnih kapitula i podnoenju njegovih zakljuaka na uvid. N a kraju se kae, da e ove odredbe biti tampane, a primjerci poslani generalnom pirovi d u m Dal macije i podestatu Kopra, a oni e ih izruiti starjeinama fratara, da ih itaju na kapitulima i registriraju u knjige svih samostana. 38 Time zapravo svrava povijest odnosa glagoljake provincije treoredaca prema Mletakoj Republici uoi njene propasti. Slika bi se mogla upotpuniti razliitim detaljima, od kojih ise mora pomenuti barem jedan, i to u vezi s osobom oca Antuna Jurania, koji je svojim linim ugle dom d aktivnou najvie pridonio uspjehu provincije. Zbog njegovih zasluga fratri mole papu, da mu podijeli titulu eksdefinitora, pa u molbi g. 1789. istiu, da on uiva zatitu Mletake Republike, a osobito prejasnog duda i dudevice, pa da to i oni ele: osim toga navode, da je on cenzor za tampanje tiliriskih knjiga i savjetnik u poslovima ilirskog jezika, u kojem da je veoma vjet pa da je zbog toga i stekao zatitu Republike, koja da je vrlo zauzeta za odranje tog jezika. 89 Zamjenik generala reda Antonio Maniscalchi vrlo srdano potkrepljujui 11. I. 1789. tu molbu, kae za Jurania: Jedna od najveih njegovih briga bilo je ispravljanje i konsolidiran je ilirskog jezika, to toliko lei na srcu Metakoj Republici. Bogosluenje na knjievnom ilirskom jeziku s jeronimskim slovima (glagoljicom) zboig nestaice knjiga; pribiliavalo se ugaenju. On je kao dobar strunjak poduzeo svaki napor i opasna 216

putovanja, da ga uspostavi i osvijetla. Zatim nabraja njegove zasluge na izdavanju glagoljskih knjiga i t. d.40 I sam papa Pio VI. u breveu od 16. januara 1789., kojim podjeljuje Juraniu zamoljenu poasnu titulu medu /ostalim obrazlae: zbog Tvoje veoma velike vjetine u ilirskom (slaveniskom) jeziku vrlo si zasluan za katoliku vjeru. 41 Tek to su se prilike neto sredile, eto novog vihora - napoleonskih ratova. Slijedili su veliki potresi, koji su se veoma ticali dalmatinskoiisitairske provincije glagoljaa. G. 1797. propast Mletake Republike, kratkotrajna austrijska vlast s vojniko-birokratskim reimom i 1805. Pounski mir, nakon kojeg teritorij ove provincije potpada pod Napoleonovu-Talijansku Kraljevinu. Zakoni ove kraljevine protegnuti su, i na na teritorij, i po dekretu od 8. juna 1805. ve se g. 1806. izvrilo likvidiranje triju treoiredskih samostana u Istri: u Novigradu, u Viinadi i u Kopru. U Dalmaciji su se samostani -tireoredaca tom prilikom sauvali, jamano zaislugom guvernera Vicka Dandola. Jedino je samo stan u Zadru bio pretvoren u kasarnu, ali isu fratri g. 1807. dobili drugu crkvu (sv. Mihovila). No i poslije, nakon povratka pod Austriju, zbog abnormalnih poli tikih odnosa izmeu dravnih vlasti i Vatikana te zbog unutarnjeg rasula, treoredska je provincija veoma nazadovala sve do sredine X I X . stoljea. Zborovi se nisu sazivali, odgoj pomlatka je izostao i redovnika je nestajalo. Zbog nestaice redovnikog kadra morali su se redom zatvarati samostani: g. 1829. u Rabu (Komrar), g. 1841. na Bi jaru kod Osora, g. 1843. na Porozini na Cresu i privremeno na Zaglavu na Dugom otoku. Krki samostani borili su ise' za opstanak s krkom opinom i biskupom, koji su htjeli samostane odnosno njihove prihode'upotrebiti za gimnaziju ili za sjemenite. T a je borba trajala uglavnom od 1848. do 1863., ali su se treoreci uspjeli othrvati. Slijedilo je jedno mirno razdoblje, koje je trajalo do Prvoga svjet skog rata, U tom vremenu treoreci su se organizacijski i personalno oporavili, ali isu doivjeli takoer veliki unutranji preobraaj. Nisu to vie stari glagoljai, koji su bili obrazovani na hrvatskoj glagoljskoj pismenosti, nego suvremeno kolovani sveenici. Oni su u tom razdoblju napustili glagoljsko pismo u dnevnoj upotrebi, samo su ostali glagoljai u crkvenoj Jiturgiji, dakle u javnim crkvenim funkcijama. Taj su pre obraaj kroz to vrijeme doivjeli i svjetovni sveenici glagoljai. Nakon Prvoga (svjetskog rata, poto je Rapalskim mirovnim ugovo rom pao pod Italiju Z a d a r i otok- Cres, treoreci su bili prisiljeni na pustiti (svoj matini samostan u Zadru kao i samostan u Martinici na Cresu, gdje su se nastanili talijanski fratri, Gubitak su nadoknadili time, to su dobili crkvu isv. Ksavera u Zagrebu, gdje su sagradili samostan g. 1926. i prenijeli u nj sjedite provincije. Nakon II. svjetskog rata, poto su Zadar i Cres ostali u granicama Jugoslavije, treoreci iz Hrvat ske su ponovno preuzeli samostane u Zadru i Mairtinici. Sjedite je i dalje ostalo u Zagrebu, 217

II. S A M O S T A N a) Kod svete Marije

KOPRU (1467-1530)

Magdalene

Kanonski se poetak samiositana fratara treoiredaca u Kopru moe datirati vjerojatno u g. 1467. To je doba ekspanzije zadarskih franje vaca u sjevernu Dalmaciju i Istru, i to prije formalnog formiranja provincije. Kako isu i kada su se treoreci ovdje nastanili, posve tono ne znamo. Ivani 1 i ostala oskudna literatura vrlo malo daju podataka, a ni oni se meusobno ne podudaraju. No po arhivskim podacima, to sam ih uspio sabrati, makar oni bili li iz kasnijeg vremena, moi e se o tom stvoriti prilino dobra slika. Dne 26. februara 1467. predao je koparski plemi Francesco de SpelatiiS (Spelati i Speliadi)2 fratru Martinu Novaku Zadraninu kuu s vrtom u predjelu gradskih vrati ju Buissedraga, blizu crkvice sv. Andrije. U ispravi, koja je o tom darivanju uinjena, de Spelatis je sebi 'i svojim nasljednicima rezervirao' neka prava, a fratri isu preuzeli obavezu, da ne e te darovane nekretnine otuiti i da e svakog' tjedna sluiti u oblinjoj crkvi sv. Andrije za Spelatisa i njegove pokojnike po jednu misu. 3 Ve idue godine, t. j . 12. septembra 1468. isti de Speiatis, boravei u Veneciji pie svojom rukom novelu svojoj darovnici, u kojoj kae, da je na molbu fra Martina izmijenio svoju odluku u toliko, da njegovi batiniiici ne smiju nikad ona darovana dobra fratrima oduzeti, a niti ih fratri smiju njima lili komu drugomu natrag vratiti. 4 T a darovnica i sve druge okolnosti govore za to, da su se tada fratri treoreci s fra Martinom na elu nastanili u darovanoj kui blizu sv. Andrije. S time se posebno podudara mjesna tradicija izraena na pr, od koparskog biskupa Pavla Naldinija iz g. 1700. 5 i od koparskog fratra Pavla Gaica iz X V I I I . st.,6 koji poetak, samostana meu u g. 1468. ili prije 1468. Naravno da to ne znai, da fra Martin nije i prije ivio u Kopru ili okolici pustinjakim ivotom, a tek mu ise g. 1467. pruila prilika da doe do povoljnog mjesta. T e je naime godine umrla neka gospoa Teodora, koja je od g. 1455. boravila na istom mjestu uz crkvu sv. Andrije zajedno sa svojim drugaricama u eiremitai. Bogati plemi Francesco de Spelatis bio joj je odstupio svoju gore spomenutu kuu s vrtom jo g. 1455. uz obavezu da tu sagradi samostan, a kako je gospa" Teodora umrla prije nego je svoju obavezu izvrila, de Spelatis raspo lae sa svojim nekretninama i predaje ih fra Martinu. N o imajui loe iskustvo s pokojnom Teodorom, on j e htio-i fra Martinu provizorno odstupiti posjed na uivanje. Istom kad je fra Martin insistirao na definitivnom darivanju i kad se jamano de Spelatis uvjerio o ozbilj nosti fra Mairtinovih namjera, onda mu je g. 1468. izdao ispravljenu darovnicu. 7 Fra Martin je naime imao ve iskustva s osnivanjem samo stana. On je i sam g. 1446. uestvovao u primanju otoia Galevca kraj Z a d r a i u osnivanju tamonjeg samostana, 8 a mogao se koristiti i isku stvima druge svoje brae. No taj mu Spelatisov posjed jamano* nije 218

dostajao za samostan i jo k tomu za gradnju nove crkve, pa je bez sumnje nastojao da ga proiri. I doista, prema jednom kasnijem doku mentu, fra Martinu je g. 1474. darovala jedno zemljite treoreitkinja sestra Luciiija, udovica nekog Ivana iz Krbave, uz uvjet da slui mise sv. Grgura i da pode ili on sam ili drugi namjesto njega u Rim posjetiti crkvu isv. Petra i Pavla. Samostanski pisar, koji je g. 1774. u parniite svrhe napisao umarij tog dokumenta, ujedno se izrazio, da je fra Martin gradio crkvu ili na zemljitu, to ga je dobio od Spelatiisa, ili na onom,, to ga je dobio od udovice Lucije. 9 Istom kad je tako doao do povoljnog mjesta u gradu, mogao se fra Martin odvaiti na gradnju samostanske crkve. Ipak su prolazile go dine, a fratri treoreci dotle su ise jamano sluili za svoje pobonosti oblinjom crkvom sv. Andrije;, koja je pripadala istoimenoj bratovtini. Da sebi posao olaka, t. j . da doe do veeg priliva dobrovoljnih pri loga od strane vjernika za gradnju, crkve, on se posluio istim postup kom, kojim se g. 1463. posluio njegov subrat fra Mihovio na Prviu kod ibenika i kasnije fra Mat ej Bonjak u Rabu (na Komraru). Stvar se naime sastojala u tome, da se zemljite, na kojem se gradi crkva, pokloni formalno kanonicima lateranske bazilike u Rimu i poto se nji hovim odobrenjem crkva sagradi, ona dobiva sve one povlastice i mi losti, to ih ima lateranska bazilika. Vjerojatno je tada fra Martin putovao u Rim da dobije lateranski privilegij' kao i da izvri obavezu prema udovici Luciji. Znamo samo to, da je fra Martin dobio lateransku povlasticu pismom od nepoznatog dana mjeseca augusta 1478. U njem se kae, da je fra Martin kanonicima izrazio elju, da sagradi crkvu sv. Marije Magdalene, uz koju e boraviti braa treeg reda, pa da im je u tu svrhu poklonio zemljite kraj vratiju Possedraga, kako se to vidi iz javnog instrumenta. Oni mu daju dozvolu i ovlatenje da crkvu sagradi, a crkva e uvijek biti pod zatitom i povlasticama lateranske crkve i da e uivati sve milosti! i pogodnosti, koje imaju crkve podlone lateranskej crkvi po papinskim odobrenjima. 10 U tom je pismu ujedno dana licencija minoritima fra Ivanu iz Trsta i fra Jakovu iz Kopra (vjerojatno mjesnim konventualcima) da blagoslove kamen temeljac nove crkve, to je jasan dokaz, da se crkva sv. Marije Magdalene prije g. 1478. nije poela graditi." Vjerojatno je ipak bila nakon toga doskora gotova, a tada je valjda bio proiren i samostan. Nakon toga kao da su stvari tekle u najboljem redu. Fra Martin Novak bio je g. 1486. priisutan na provincijalnom kapitulu u Glavotoku (Krk), iii ondje su njegove zasluge bile toliko dobro ocijenjene, da su ga braa ak izabrala za starjeinu svoje provincije. 12 Ali pred treorecima stajale su jo teke borbe, koje mi danas iz krtih izvora ne emo moi rekonstruirati. Prije svega ne znamo, gdje je fra Martin proveo tri godine svojega provinoiijalata. Nije iskljueno, da je ostao u Kopru, gdje ga spominje jedan podatak iz biskupskog arhiva od 24. VIII. 1489., da ivi kao u eremitai; drugi ga podatak spominje 7. X. 1493. Istom prema treem podatku istog izvora od 15. IV. 1494. on vie nije na ivotu. 13 219

Borba, o kojoj je rije, u stvari je nastala u obliku spora s fratrima opseirvantima, koji su negdje tih godina doli u Kopar i nastanili se u neposrednoj blizini kue naih treoredaca, a za dvije redovnike obitelji bilo je tu pretijesno. Neposredni predmet spora bila je kua kraj crkve sv. Andrije - lite de domo posita prope ecclesiam S. Andree de Justinopoli - kako to veli na suvremeni dokumenat. 14 Koja je to kua bila? Da li ona, to ju je naim treorecima bio darovao de Spelatis g. 1467., ili druga u istom kraju, kojoj je bila vlasnik biskupska menza? Marsichev prijepis u biljeci od 24. V I I I . 1489. kae: Fran cesco de Spelatis odstupa biskupskoj menzi jednu svoju kuu s vrtom. Treorediac fra Martin iz Zadra ivi kao u nekoj eremitai; ondje bijae (tal. era, ali tko?) kraj crkve sv. Andrije u Kopru, koja dobra su gra niila s oratorijem i vrtom svete Marije Magdalene. A ta stilizacija nije jasna. Niti se razabira, koja je to kua i vrt, to ju je de Spelatis darovao biskupu, a niti tko is kime granii. Naldini govori takoer nejasno o situaciji, koja je nastala dolaskom opservanata u blizinu treoredaca. Po njemu, opservanti su g. 1492. dobili od An toni ja Almerigotta zemljite, koje je bilo stisnuto izmeu crkve sv. Andrije i izmeu jednoga biskupskoga vrta, to je prije vie godina bio odstupljen treo recima koji ondje borave uz crkvicu sv. Marije Magdalene. Zbog tjesnoe - veli dalje Naldini - biskup Bartolomeo Assenica isa svojim je kaptolom g. 1505. odstupio opservantima crkvu sv. Andrije s cimiteriijem, a treorece je prisilio da prepuste opservantima susjedni vrt, to su ga oni dotada posjedovali, i oni isu se povukli uz svoju crkvu sv. Marije Magdalene. 15 Na drugom mjestu kae o treorecima: Jedna kua bsikupiije i kaptola ,s vrtom i drugim manjim pripadnostima njima je sluila kao hospicij i mnogo prije nego su opservanti dobili od Alm erigotta oblinje zemljite. 16 Naldini dakle, koji veli da radi po izvorima biskupskog arhiva, ne zna za Spelatisov poklon treorecima od g. 1467. i 1468., nego uzima, da treoreci stanuju na posjedu, to su im ga (od stupili u svoje vrijeme biskup i kaptol. Meutim Naldini ili ne zna ili u svojoj sklonosti prema opiseirvantima preuuje druge injenice, o kojima moemo neto naslutiti iz naih izvora. Prije svega u Marsichevim se ispisima ita!: Ovaj samostan (t. j . sv. Marije Magdalene) bio je u julu 1492. napadnut od fra Tome i jo dva druga uz pomo ser Antonija Merigotta, da prisvoje crkvu i samo stan. Svaa je nastala, jer su minoriti opservanti podigli crkvu i samo stan ondje blizu crkve i samostana svete Marije Magdalene i tako su jedan drugomu pravili tetu. 17 Pred tim isti rukopis ima pod datumom 1493., ponedjeljak, 7. oktobra: Fra Stjepan iz Raba delegiran od gvar dijana Martina iz samostana sv. Marije Magdalene u Kopru, treeg' reda sv. Franje od pokore, podnosi biskupu papinsko pismo, neka naloi fra Toni iz Trista, minoritu opservantu, i drugim klericima i laicima, da ne uznemiruju gore reene (dakle treorece) gradei im is lea neku kuu. U nastavku ise tu kae, da*je 22. X . klerik Bartolo de Carli pozvao stranke, t. j , predstavnike obaju samostana, u biskupsku kance lariju. Trei podatak u Marsichevu ispisu pod datumom 1494., 15. IV. 220

utorak: Poto j e pred kratko vrijeme umro fra Martin iz Zadra, treoredac sv. Franje, kanonik Giovanni de Vanto trai u ime kaptola da se fra Stjepan iz Raba fra Ivan, drugovi pokojnoga, udalje od kue, vrta i cimiterija sv. Andrije u Kopru, to ih je on odavna uivao. Bez sumnje tse na ovaj zahtjev nadovezuje nedatirani suvremeni dokumenat, to ga publiciramo u poglavlju Archivalia (Arhiv provincijalaita br. 1), a to je koncept predstavke ili punktacija, to ih j e pred auditorom i vikarom (dakle pred biskupskim sudom) imao da iznese fra Stjepan iz Raba u korist svojega samostana. Ujedno napominjem, da fra Stjepan nastupa kao starjeina, dakle je dokumenat doista na pisan poslije fra Martinove smrti i podudara se s treim podatkom Marsicheva ispisa. U tom se dakle dokumentu kae, kako Stjepan pod nosi pred auditora i vikara zahtjev u ime svoje i svoje brae, da se priznaju daljnje toke u dokaz njegovih prava i da se o njima ispitaju svjedoci. T e su toke: 1. da je prije nekih 50 godina ser Franciscus de Spelatiis, sin Odorika Mleaoina, bio nastanjen u Kopru, gdje je imao mnogo kua i posjeda,- 2. da je de Spelatis posjedovao kuu s vrtom kraj crkve sv. Andrije, to mu ni s koje strane nije bilo ospo ravano; 3. (precrtana toka) da je g. 1455. iser Franciscus izruio tu kuu is vrtom gospodi Teodori, koja je tada boravila u eremitaii sv. Andrije, da ondje sa svojim drugaricama sagradi samostan; 4. (pre crtana toka) da je gospoda Teodora bila u posjedu tog vrta i kue 12 godina bez iijeg protivljenja; 5. (precrtana toka) da je po smrti gospode Teodore g. 1467. ostala ispranjena (nedovreno); 3. da je g 1467. er Franciscus predao kuu s vrtom pokojnom fra Martinu Za draninu po instrumentu od 26. februara iste godine. Fra Stjepan je u svojoj intervenciji imao uspjeha. To razabiramo osobito iz jednog dokumenta od 7. septembra 1494., koji. je sauvan u staroj kopiji (vjerojatno iz X V I . st.) u Koparskom arhivu fasc. 1237 f. 20. 18 Iz tog se dokumenta, t. j . instrumenta notara Ludovika de Mazucbis, razabira, da je napadaj na treorece bio takve naravi, da istu po> smrti fra Martina raznijeli sva dobra samostana te se fra Stjepan obratio ak na papu Aleksandra VI.. a ovaj je jednim breveoim ekskomunicirao sve one, koji dre ili skrivaju samostanska dobra. Taj je breve bio upuen krkom biskupu (moda zato to je koparski biskup Jakov Valaresso drao s protivnicima glagoljaa), a ovaj je subdelegirao krkog arhidakona Dominika, da ga izvri. Koparski je notar po slubenoj dunosti i po odobrenju biskupa Valaressa proitao ekskomunikaci ju u katedrali pred mnotvom naroda. Poto se nije nitko javio, notar j e ponovno itao breve u crkvi sv. Franje (konventualaca) 22. septembra. Notairov je potpis na instrumentu legalizirao koparski podestat i ka petan dne 2. decembra 1494, Ovaj uspjeh treba vjerojatno pripisati sretnoj okolnosti, da se u kri tinom momentu poslije smrti fra Martina naao u Kopru komesar ge nerala reda u Dalmaciji fra Gabrijel, koji j e tom zgodom izdao fra Stjepanu iz Raba vrlo zanimljivo svjedoanstvo datirano u Kopru dne 23. aprila 1494.19 Vrlo je vjerojatno, da je on osobno odnio u Rim fra 221

Stjepanovu albu na papu Aleksandra i osobno je preporuio. Osim toga i sam fra Stjepan morao je biti vrlo ugledan ovjek. Po svemu se ini, da je on identian s fra Stjepanom Beliem. Ivani o tom Beliu zna rei (str. 167.-169.), da je roen oko g. 1460. u Rabu, da je bio uen ovjek i tri puta starjeina dalmatinske provincije: 1507., 1513. i 1530., ali je on svaki put u izvorima spomenut kao pripadnik zadarskog samo stana. Ipak Ivani uzima, da je fra Stjepan, o kojem govori spomenuto fra Gabrijelovo svjedoanstvo izdano u Kopru 1494., identian sa za darskim fra Stjepanom. Beliem. T a j identitet moemo i mi prihvatiti to vie, to sve vijesti iz njegova koparskog boravka padaju u godine 1493.-1494. i ne kose se s drugim podacima, dakle je on negdje poslije 1494. pireao u zadarski samostan. No od svega za mau je kulturnu povijest najzanimljivije ono, to fra Gabrijel u spomenutom svjedo anstvu govori o fra Stjepanu, jer se ini, da se pod tim imenom krije jedan od naih anonimnih radenika na glagoljskoj knjizi. Iz toga do kumenta (koji je, kako se iz isprekidanog teksta razabira, loe sauvan) moe se razumjeti, da je fra Stjepan uvijek vodio pohvalan ivot i brinuo se za spaavanje dua, ali da on eli da se bavi knjigom, kako bi mogao biti jo korisniji; komesar fra Gabrijel veli, da se fra Stjepan svojim ivotom, vladanjem i slavenskim jezikom, kojim svaki dan slui misu, toliko odlikovao, da su ga s pravom njegovi starjeine proglasile posve sposobnim (za nastavnika); stoga mu on daje licenciju, da moe u svakom gradu, gdje to bude potrebno, slobodno predavati gramatiku i druge predmete iz teologije. Ujedno mu daje dozvolu, da smije uz odobrenje ordinarija sluiti u bilo kojoj kapeli. Iz tih se licencija moe zakljuiti, da se fra Stjepan ve tada spremao na put, za koji su mu bile one potrebne. Ivani nagaa, nije li moda Beli napisao Ljubljan ski glagoljski brevijar (Studijska bibl. br. 163 a/2). Stvar se pribliava vjerojatnosti time, to je. taj Brevijar doista pisan u drugoj polovici X V . st., to se ve od g. 1504. potvruje nalazite njegovo u Istri/- 0 a osobito time, to se u brevijaru nalaze franjevaki of i iji. 21 Jednako je Ivani nabacio, da bi Beli mogao biti autor vlastite slube isv. Franji, koja da se nalazi u Birozievu glagoljskom brevijaru iz g. 1561. No bu dui da je Broziev brevijar gotovo nepromijenjeno Baromievo izdanje iz g.' 1493., moramo stvar prebaciti na ovu godinu. Niita se pozitivno ne moe rei, ali redaktor Baroomieva brevijara odnosno njegova pred loka bio je vrlo vjerojatno neki franjevac, koji je poznavao zadarski kalendar. A to je mogao biti fra Stjepan Beli. Nesnosno susjedstvo s fratrima opservantiima i trvenja zbog tjesnoe zavrena su meusobnim sporazumom izmeu jednih i drugih fratara, samo je trajalo nekoliko godina, dok se taj sporazum ostvario i nai se treooreci konano odselili na drugo mjesto t. j . uz crkvu sv. Grgura. Bilo je to istom g. 1530. O tom imamo dovoljno dokumentacije. O tom najprije govori jedna kopija prokure pisana u Zadru 20. IV. 1524., kojom starjeina (minister generalis) dalmatinske provincije opunomo222

uje fra Petra Zadranina, gvardijana samioistana sv. Marije Magdalene u Kopru, i mletakog patricija Federika Gontareno, da s opservantima sv. Manije Aneoske u Kopru izvre zamjenu: treoreci odstupaju op servantima svoj samostan, a opservanti njima crkvu sv. Grgura sa svim, to k njoj pripada; crkva sv. Grgura je vlasnitvo redovnica sv. Kria u Veneciji, pa e treoreci, kad se izvri zamjena, od tih redovnica primiti u najam zemlje sv. Grgura. 2 2 Tonije o tom govori tekst spora zuma od 5. V. 1525., koji imamo takoer u mnogo mlaoj kopiji, i to u spisima procesa iz g. 1744., to su ga treoreci vodili s opservantima oko pitanja, tko je od njih duan da izvrava legat de Spelatisa iz g. 1467. 23 se kae: Opservanti odstupaju fra Petru iz Zadra i fra Beneiktu iz Zadra crkvu is cemeterijem sv. Grgura, koja se nalazi u Kopru u pre djelu Muselle, zajedno s dva vrta, koja su blizu tog cemeterija, i s osta lim, to k tomu pripada; za to e treoreci plaati redovnicama sv. Kria i Veneciji 4 dukata godinje. Treoreci odstupaju opservantima svoju sucu sa piO'krajnim dvoritem i crkvu sv. Marije Magdalene sa svim pra/ima i pripadnostima, osim oltarne pale i crkvenog zvona, to rezerviraju sa sebe. Ali stvari nisu ile tako brzo, jer je jo posto jao jedan faktor, s. to je biio prior crkve sv. Grgura. O tom govore dvije isprave iz g. 1526., sauvane u mlaoj kapiji. Prvom, pisanom u Veneciji 16. juna pred lotarom, postavlja gvardijan fra Petar Zadranin prokuratore, koji e sa sveenikom Prancesoom Zenarom, priorom crkve sv. Grgura, sklopiti sporazum o odstupanju te crkve. Drugim instrumentom, pisanim takoer i Veneciji 27. juna 1526., prior Zenaro iznajmljuje gvardijanu fra Petru la tri godine prionat sv. Grgura sa svim kuama, posjedima i pravima. Najamnina od 9 dukata za sve tri godine plaena je odmah. 24 Poto su stekle tri godine, sveenik Zenaro se odrekao priorata sv. Grgura u corist treoredaca samostana sv. Marije Magdalene, a ujedno kao pro curator redovnica sv. Kria iz Venecije pristaje, da se taj prioirat odi jeli od cjeline samostana sv. Kria. O tom svjedoi jedna isprava pisana i Piranu 3. juna 1529., a sauvana opet u mlaoj kopiji, koja sadrava i tom smislu stiliziranu izjavu Zenarova prokuratora fra Bernardina de senis.25 Time se postupak oko zamjene primakao kraju. U isto vrijeme nastala e i promjena gvardijana treoredaca. Fra Petar, ije ime nam je poznato o iz dviju isprava, jedne od 18. januara 1524. (ili 1525., ako je mleako datiranje), 28 a druge od 22. januara 1525. (ili 1526.)27 poslije se se ne spominje. Sada je na njegovu mjestu fra Benedikt Zadranin, mojega izvori spominju kao gvardijana g. 1528,, 1530., 1538., 1540., 1545. 1549. Njemu je palo u dio, da provede stvarnu zamjenu samostana, da ie preseli k crkvi sv. Grgura i da ondje udari siguran smjetaj svoje )rae sve do kraja. Prvi put saznajemo za ime fra Benedikta iz pisma starjeine provincije ra Filipa Zadranima od 15. oktobra 1528., u kojem ovlauje fra Beledikta Zadranina Creuatinich, dakle Hrvatinia, gvardijana sv. 223

Marije Magdalene, da uini to smatra najboljim u stvari zamjene za crkvu sv. Grgura kao i u stvari iznajmljivanja posjeda, zatim da moe on ili neko drugi umjesto njega ii u Rim radi obavljanja samostanskih poslova, meu kojima se izriito spominje: expedite mensam(?) SM loannis Lateranensisetexpedire biillas suneti Gregorii. T o je pisme ustvari bilo pisano glagoljicom, aili je do nas dolo u ovjerovljenom prijevodu na latinskom jeziku, to ga je izvrio koparski notar Germanus de Germanis autentico linguae selabonicae, a notarov je potpis ovje rovio koparski potestat 18. maja 1530. tvrdei takoer, da je dokumenat preveden de lingua selabonica.28 Iz ovoga moramo zakljuivati, da je koparski notar poznavao glagoljsko pismo, inae bi u ovakvom javnom spisu, koji e potvrditi potestat, i koje e se vjerojatno nosili u Rim. morao navesti osobu, koja mu je itala ili prevodila. Fra Benedikt Hrvatini doista je postupao na osnovi ovlatenja, to ga je dobio od svoga starjeine fra Fiilipa.29 Najprije je po tom ovla tenju postupio u iznajmljivanju samostanskih posjeda. O tom imamo potvrdu u jednom instrumentu koparske notarske kancelarije od 28. oktobra 1528., po kojem fra Benedikt kao prior ili gvalrdijan sv. Marije Magdalene izdaje u najam jedno zemljite u kooijanu (Canzan) Andrija Belgramonu. U tekstu tog instrumenta se izriito kae, da -gvardijan to ini i u suglasnosti sa svojom braom i samostanskim prokuratorima kao i po pismenoj ovlasti provincijala pisanoj in lingua Sclavonica.30 Veoma je vjerojatno, da je fra Benedikt na temelju onoga provincijalova ovla tenja putovao i u Rim u toku g. 1530. U Rimu je imao, kako bismo mogli zakljuiti iz teksta provincijalova pisma, i da uredi raune s kap tolom lateranske bazilike u smislu obaveza iz g. 1478. kao i da podnese molbu za odobrenje zamjene s opservantima. Stvarno je netko u Rimu dne 24. juna 1530. u ime jednih i drugih fratara napisao Svetoj stolici molbu, da se gore navedena zamjena odobri. Molba je bila sasvim krat kim putem rijeena. Nju je sam papinski pisar dopunio i na njoj para firao rjeenje. Papinski breve, kojim se zamjena medu fratrima doputa, datiran je ve 5. jula 1530. i donesen je bio u Kopar zajedno s originalom fratarske molbe. Doskora, i to 19. istog mjeseca, ve je bilo u Kopru izvreno uvoenje treoredaca u posjed crkve sv. Grgura. T o je izvreno na taj nain, da je gvardijan opservanata fra Krstofor Kranin u crkvi sv. Grgura blizu vrati ju sv. Martina predao biskupskom vikaru Dunatu de Spatairis molbu i breve od 5. jula. Nakon toga se zapisniki utvrdilo', kako je pred istim vikarom fra Krstofor i formalno uveo u posjed crkve sv. Grgura fra Benedikta Zadranina, gvardijana sv. Marije Magdalene, tako da ga je vodio do oltara, dao mu da otvara i zatvara crkvena vrata i da zvoni u crkveno zvono. O svem tomu dobro je sauvana dokumen tacija. Molba jednih i drugih fratara od 24. juna 1530. sauvana je u originalu zajedno .s konceptom rjeenja Tekst brevea od 5. jula 1530. sauvan je u kopiji kao i zapisnik o uvoenju treoredaca u posjed sv. Grgura. 3 1 224

Preseljenje treoredaca u kuu kod sv. Grgura bilo je time defini tivno izvreno. 32 Opservanti su se na podruju Bossedrage proirili i kasnije sagradili lijepu crkvu sv. Ane. Uspomena na treorece u ovom dijelu grada do nedavno se uvala u imenu ulice Galle S. Maria Maddalena. b) Kod svetoga Grgura (1530-1806)

Dok isu prije treoreci stanovali u sjeveroistonom kutu grada, sada su se preselili na suprotnu stranu, u sjeverozapadni kraj. Taj se predjel u starijim izvorima zove ili Muisella ili blizu vratiju isv. Martina, a nije rijedak i naziv Zubenaga, koji se tie istonijeg kraja od crkve sv. Gr gura. Po crkvi je i mala uska ulica, koja je prolazila kraj crkve i samo stana, dobila naziv Calletta S. Gregorio, koji se ouvao do naih dana. Ovdje su nai treoreci glagoljaa ostali sve do kraja ivei kao- nevelika redovnika obitelj, bez velikih potresa, sve do neprilika za vrijeme mle take redovnike reforme u drugoj polovici X V I I I . ist. i do napoleonskih ratova, koji su donijeli i ukinue njihova samostana g. 1806. Stoga i ne emo ovdje nastaviti s hronolokim nizanjem dogaaja u ivotu ovoga samostana, nego emo nevezano, koliko to doputaju izvori, dati u ne koliko crtica podataka: o samostanskoj zgradi i crkvi, redovnicima i njihovu ivotu, o ekonomskoj osnovici samostana, o glagoljanju i ko nano o likvidaciji samostana. Samostanska zgrada U izvorima o zamjeni za crkvu sv. Grgura ne spominje se izriito nikakva stambena kua. Ipak moramo pretpostaviti, da je nekakva kua postojala, kad su se treoreci g. 1530. onamo preselili. No ona je jamano bila malena. Stoga se kasnije dosta dograivalo. Prve arhivske podatke o graevnim poslovima imamo ipak istom iz g. 1604. Tada bihu ui njeni portigi okolo guterne na kolone kao i skale od daak na dvih gredah i dvoja vrata u refitoriji staroj (v. Archivalia fasc. 1240 f. 13v). No s obzirom na malenu svotu, koja se tu navodi kao izdatak za por tigi (trijem) t. j . 177 lira, moe se pretpostaviti, da su to bili zavrni radovi. Tada je dakle ova kua dobila vanjski izgled samostana s dvolitem i cisternom u sredini, a naokolo stupove s iremovima. Nije mi poznato, da li je u sklop samostana ula ona kua, to ju je fratrima ostavila g. 1631. gospoda Manziol, odnosno g. 1649. gospoa Gravise, ali vjerojatnije je, da je u sklop ula manja kua^ to ju je g. 1700> dao fratrima u vjeni najam Francesco Gravii (v, Archivalia fasc. 1252). To bi se moglo zakljuivati i iz rijei biskupa Naldinija, koji g. 1700. u svojoj Corografiji (str. 199.) govorei o doseljenju k svetom Grguru nastavlja: KelValbergo contiguo alia Chiesa fondossi allofa il convento, il quale colVaggiunta d'altre fabbriche vidne ingrandito, tiene
15 STARINE

225

ova un piccolo chiostro alia foggia antica, con dormitorio, con officine e con horti bastevoli al comodo ricetto di mediocre famiglia. I premda je tako po Naldiniiijevu miljenju g. 1700. samostan bio dovoljan za osrednju redovniku obitelj, ipak su glagoljai u X V I I I . st. zgradu ne samo popravljali i pregraivali, nego i dograivali, o em ima dosta govora u arhivskoj grai. Najprije su g. 1720. nakon parnice sa susjedom ogradili cimiiterij (v. Arch. fasc. 1245). G. 1723. dao im je komesar reda i vizitator odobrenje, da smiju iz ostavtine . fra Ivana Dobrilovia popraviti samostansku zgradu (v. Arch. fasc. 1253). Tada je izvren vei izdatak za graevni materijal u svrhu pregradnje kue i soba prema sjevernoj strani (fasc. 1253). Istodobno se skuplja novac za vee gradnje, G. 1727. su u tu svrhu sabrani novac, t. j . svotu od 114 cekina ( = 2508 lira), dali na dobitak koparskom speci jalu Antoniju Beati, koji se i dalje nekoliko godina spominje kao financijski povje renik fratara. Novac je potjecao iz ostavtine fra Bonaventura ebelje (64 cekina) i dara fra Lorenca Pakvinija, laika iz Verane (50 ). Dobitak iz toga novca za g. 1728. u iznosu od 177 lira potroio se za novonabavljene orgulje. G. 1729. nabavlja se mnogo materijala za gradnju, tako da se u raunu od 9. IV. iste godine troak za graevni materijal iskazuje sia 1864 lire. Ipak je stanje graevnog fonda u mjesecu junu 1729. pokazivalo svotu od 2703 lire (u em se raunalo i onih 114 cekina). Tom istom zgodom generalni komesar reda Bonagente daje odo brenje za popravak samostana (fasc. 1253), pa su fratri mogli pristupiti ugovaranju poslova s majstorima: zidarske poslove preuzima Bartol Stric, klesarske Giacomo Tofoletti, a pearske Zvane Calcagno. G. 1730. opet se kupuje materijal i radi se, pa u spisima nalazimo i procjene radova i raune. Fratri su nabavili toliko materijala, da su ga posui vali i prodavali. Posao se zavlai, pa majstor Tofoletti za svoj iklesarski posaio priavi s fratrima raun istom 28. X . 1733., a kovaki raun datiran je 20. IX. 1734. (v. fasc. 1253 i 1254). Nije jasno, to se sve tada radi, ali u spisima nailazimo i dalje na iskaze trokova i na prikupi janje sred stava za gradnje. Tako 17. III. 1734. fratri mole bratovtinu sv. Antuna opata, da im dodijeli pomo za. popravke samostana, koji su u toku. Bratovtina im je izglasala pripomo u iznosu od 30 dukata, to je odobrio i potestat (fasc. 1253 f. 76). Jedan iskaz trokova za gradnje, pisan negdje g. 1734. ili 1735., iznosi svotu, to je bila prikupljena bilo od redovnikih ostavtina (sfiogli) bilo od darova i .potroena, u ukupnom iznosu od 6193 lire. 33 No time sva svota nije potroena, jer je na stavci ostavtina jo ostalo nekih 8000 lira. Stoga g. 1736. poinje nova partija radova. U knjizi se graevinskih trokova 14. VI. 1736. kae, da se zapoeo preostali dio gradnje sa sjeverne strane od stepenica pa do crkve. Tu su se uredile etiri nove sobe i izvrili neki drugi popravci, o em opet svjedoe rauni iz g. 1736.-1737. (fasc. 1253). Nakon pauze od nekoliko godina poinju ponovno graevni radovi. G. 1744.-5. grade se zidovi oko vrta, koji su stajali 1552 lire. G. 1751.-2, prave ise stepenice sa eljeznom kolonadom za 794 lire (kova Paolo 226

Mizioii). Nisu prestali radovi ni g. 1755.-6. Najprije nalazimo g. 1755. por s Matijom Bonaciem iz Miilne na Bnau, koji je imao da dobavi tragove za vrata i prozore od bijelog dalmatinskog kamena, ali kvalieta nije odgovarala. Jedan specificirani kovaki raun datiran je 15. V. 1756. Dne 23. V. 1756. napravljen je ugovor izmeu gvardijana jaetana Giana li majstora Giacoma Schlappe da Friuli za gradnju samotanske kue od strane jugoistone. I ugovor i trokovi) uneseni su u njigu gradnje (fasc. 1254 A). Ipak je samostanska zgrada bila dosta skromna graevina. Ona je laime i danas na ivotu, premda u tronom istanju;. sa tsvojim starim rijemovima, pretvorena u privatne stanove.

rkva Nemamo podataka o tome, kakva je bila crkva sv. Grgura, kad su je eoreci preuzela, a niti o tom, jesu M i oni s vremenom izvrili na njoj akvih veih popravaka. Najstarija vijest, to je imam, jeste podatak jednom izdatku za malo zvono g. 1597. Dotad su jamano imali samo zvono, i to moda ono, to su u uvjetima za zamjenu g. 1525. aieljeli da ponesu iz crkve sv. Marije Magdalene. Dva zvona nala i se i g. 1806. pri) likvidaciji samostana (v. faisc. 1254 i Financijski 33). Biskup Naldini u Gorografiji (str. 199.) daje ovakvu sliku crkve i prijevodu): Ova crkva stoji kraj zidova vrati ju Zubenaga, okrenuta rema sjeveru, na mjestu poneto otvorenom i posve ravnom. Meu^ stalim crkvama prosjakih redovnika ova je po opsegu najmanja, ali ; sposobna za sedam oltara, od kojih je glavni postavljen u velikoj apeli na elu crkvene lae, ukraen lijepom slikom koja prikazuje avnog Grgura papu izmeu sv. Jeronima i sv. Franje; ako i nije inaeno ime autora, ali pokazuje njegovu vrsnou. Nad glavnim vra tna die sie kor po starinskom obiaju, gdje se recitira ofi ci j - kao i i svetom oltaru mise - na ilirskom jeziku. to se tie slike na glavnom oltaru, vjerojatno je ona nastala nakon iseljenja treoredaca u ovu crkvu, jer je prikazivala, pored sv. Grgura, sv. Jeronima, zatitnika Dalmacije i treoredske provincije, i sv. Franju, nivaa franjevaca. U pogledu . oltara, valjda je u Naldinijevo doba 1700. bilo doista 7 oltara, ali inventar od g. 1750. pisan glagoljicom sp. Archivalia, Arhiv provincijalata br. 10) opisuje 5 oltara: 1. sv. rgura, 34 2. blaene Gospe s krunom od srebra, 3. sv. Antuna s dvjema unama od srebra i s kustodijom za relikvije sv. Antuna, sv. Grgura w. Kria, 35 4. sv. valda (Osvalda) i 5. sv. Kria. 36 U tom se invenru nabraja potanko svaki predmet, koji je na oltarima, ali o slikama ne kazuje upravo nita. J a bih iz arhivskog vrela dodao jo, da se 1603. spominje troak za blagoslov (jamano novog) oltara, ali ne amo kojega (v. fasc. 1240); da je fra Bonaventura ebelja (umro 25.) nabavio za ivota piidu i kandelu od srebrar, ka sada (oko 1735.) 227

slui za oltar sv. Ovalda, ku mu ini doiti iz Bnetak ior konte Franke abini za L 420; da je fra Matij Vodari (umro 1733.) kupio za ivota tabemakol od mramora od kolu dri c dz Vicence, ki ga gusta i a strati za oltar (Svetoga Ovalda L 2000 ;37 i na kraju, da su se nakon ukinua samostana g. 1806. na tavanu Mairrardijevu nale i oltarne slike: sv. Grgura, Majke Boje, sv. Antuna od Padove i isv. Osvalda, a u podrumu etiri drvena oltara rastavljena za vatru (fasc. 1254 it Financ. 203). Koji su ostali pokretni predmeti bili po crkvi, koru i sakristiji crkve, popisano je u spomenutom inventaru od 1750., a od njih treba posebno spomenuti orgulje (organ furnid), koje su bile demontirane zajedno s ostalim pokretninama crkve i nale .se u dijelovima na tavanu kue Mainardi g. 1806, Te su orgulje potjecale jamano iz g. 1728., jer je tada u samostanskim knjigama zapisano, da je potroeno L 177 za organ ki kupismo (v. fasc. 1253 f. 19). Kakav je bio vanjski oblik crkve, nije nam poznato, a zvonik je bio - kako .se vidi na jednoj minijaturi grada Kopra iz sredine X V I I I . st. osrednje visok i otro iljat, s biforom romanskog oblika. 38 , Crkva je 2'avrila svoju funkciju g. 1806., kad je bilo u njoj demontirano 1 sve to je bilo pokretno: orgulje, oltari, slike, ispovjedaonice i t. d., a iz sakri stije takoer svi predmeti za bogosluje, kao to je crkveno ruho, crkveno posue i t. d. (v. faisc. 1254 i Financ. 203). Tom zgodom su i crkva ii samostanska zgrada po dekretu pripali dravnom fisku. Isprva je sluila za vojne potrebe, a kasnije je pretvorena u praonicu novosagraene oblinje velike kaznionice i konano poruena. 30 Ljudi i ekonomska podloga Za starije doba nije nam poznat broj redovnika u sv. Grguru. U X V I I I . st. kretao se njihov broj prije zabrane oblaenja oko 7-8 (na pr. g. 1710. sveenika 6, laik 1; g. 1712. sve. 5, klerik 1, laik 1; g. 1717. sve. 4, laik 1; g. 1726. sve. 6; g. 1731. sve. 6, klerik 1, novic 1, laik 1; g. 1768. sve. 6, klerik 1, laik 1), a poslije zabrane broj je pao, tako da su g. 1803. bila 3 sve. i 1 laik, a g. 1806. bila su tri sve.. 1 klerik i 1 laik. Samostanska obitelj odreivala se obino na provincijalnoj skuptini (kapitulu), a torn se zgodom postavljao i starjeina samostana (gvardijan, u starije vrijeme i prior) te njegov zamjenik (vikar). Kapituli provincije odravali su se redovito svake tri godine, i to najee na Kvarnerskim otocima, dok je u Kopru odran samo jedan, i to g. 1584. Bit e dobro iznijeti, makar i neto nepotpun niz koparskih gvardijana, koliko se moglo izvui iz arhivske grae: Martin Novak Zadranin 1467.-1494. (prije 15. IV.) Stjepan Rabljanin (Beli?) 1494. Antun ibenanin 1507. (10. IV.) 40 Petar Zadranin 1524.-1526. Benedikt Hrvatini Zadranin 1528., 1530., 1538., 1540., 1545., 1549. 228

Krsitofor Radovani 1594. Luka ibenanin 1606., 1609. Ambroz Miidohni 1619. Bernard Mihi 1649.-1652.(?) Anton Mihi 1653, Anton Bernabi Rabljanin 1661. Miel Grubel i 1669. Anton Fauro 1689. Bonaventura ebelja 1691. Ivan Sablji (Sablja-Spada) 1699. Ivan Doibrilovi 1701.-1702. Bernard Pavia Cresanin 1704. Matej Vodari 1710.-1712. Ivan Dobrilovi 1717. Ivan' Hrizositom Kerd 1717.-1718. Paval ai 1723.-1725. Ignacije ic (Sizzi) 1726., 1727. Paval ai 1728.-1731. Ivan rvari 1731.-1734. Paval ai 1734.-1736. Paval ai 1741.-1745. Paval Gai 1748.-1750. Andel Radi 1750. (31. V.) Matij Vodari 1750. (1. IX.) Juraj Tomi;1752. (19. III. se odrekao, ponovno 21. VI.) Ivan rvari 1752.-1754. Gaetan Ciani 1756., 1757. Daniel Dekole (De Colle) 1758. Gaetan Ciani 1768., 1769. (ve je mrtav 27. II.) imun Delemarna 1769. (1. 111.)-1770. (1. V.) kao president Vincenco Milohni 1770.-1773. Marko Rui 1789. (23. VI.) Gabrijel Valenti 1792. (19. V.) Lujo Moechini 1793. (7. IX.) Gabrijel Valenti 1806.

Fratri koparskog samostana regrutirali isu se isprva iz Zadra i sje verne Dalmacije kao svoje baze. Kasnije sve vie pridolaze ljudi sa kvarnerskih otoka (gdje je bilo 7 treoreskih samostana) i onda iz ijeverozapadne Istre (Viinaida-Kopar). Toliko se moe razabrati iz zvora. Izvan mletakih posjeda moe se potvrditi samo jedan koparski edovnik, i to Pavao ai iz Like. Njegovo ime sretamo najee u pisima X V I I I . stoljea, jer je on bio najmanje pet puta biran za gvarlijana u Kopru, i to izmeu g. 1723. i 1750. Bio bi jamano i vie, da lisu kasnije mletaki propisi strogo branili, da ovjek izvan mletakih sjeda bude starjeina samostana. Njegov boravak u Kopru morao se ;. 1768. posebno opravdavati u izvjetaju za mletake deputate (v. Archi229

valia, Arhiv provincijala ta br. 14). Odatle i iz drugih mjesta saznajemo, da je bio roen g. 1691. u Lici, 41 da je ve negdje od 1715. u koparskom samostanu, u kojemu je bio posinovljen: neko je vrijeme bio provincijalov povjerenik za Istru (1734.), pa provincijalov sekretar (17381-39.)42 i -si. Uope je bio dua koparskog samostana preko pedeset godina, vodio je samostanske knjige, osobito raune za vrijeme zidarskih radova na samostanskoj zgradi. Znao je talijanski i latinski, ali je knjige redovito vodio glagoljicom, a od njegove su ruke i spasi u obranu Bojeg Polja kod Viinade, zatim glagoljski tekstovi za neke liturgijske slube u fasc. 1253, a vjerojatno i mali glagoljski rjenik u fasc. 1257. Fratri su dosta! dugo, a eto katkada i itava ivota, ostajali u jednom samostanu. Tomu je razlog u prvom redu obiaj t. zv. posinovljen ja. Mladi ise naime kandidat prijavio kao sin odreenog samostana ve prije oblaenja, pa poto biii ga samostanska obitelj glasovanjem primila za svoga sina, provincijal bi izdavao dozvolu za oblaenje. Takvih provmcijalovih licencija pisanih glagoljicom imamo u provincijalnom arhivu itav sveanj, ali sam meu njima naao samo jednu koja se tie Kopra, a to je licencija od 23. VI. 1789. za Filipa Delemarna iz Vinjana, po reke biskupije (v. Archivalia br. 15). Poslije toga kandidat bi odlazio u novicijat (godinu kunje) i itava se ivota smatrao pripadnikom, onog samostana; gdje je bio posinovljen, ma da nije stalno u njem boravio. Otkad je postojao taj obiaj u provinciji, nije poznato, 43 ali on je bio tako slabo obdravan, da se na provincijalnom kapitulu u Martinici g. 1734. ak kae, da u stara vrimena u ovoi prav (in) ei ne bihu obikovana posinovlenie, pa se uz poziv na jedan dekret usvojen na kapitulu u Oisoru g. 1708. odreuje, da svaki fratar mora biti sin jednoga samo stana i da po njegovoj smrti njegova ostavtina (spolja spolia) ima pripasti onom samostanu. 44 Ostavtine bile su predmet fratarske sproprie (lat. expropria, u naim glagoljskim izvorima proprija). Tako se zvala izjava, koju su bili duni da dadu fratri prije smrti, a sadravala je neke vrste fratarsku oporuku ili bolje odreknue od svega, to su na svijetu posjedovali, kako bi mogli umrijeti kao potpuni siromasi u duhu sv. Franje. Poslije smrti spolj bi se pretvorio u novac, koji je iao u samostansku kasu, a tek malen dio u provinci jalovu. O tim se poljima i njihovu utroku vodila posebna evidencija. 45 Jedna naredba provin cijala Jurja Kavrania Gresanina od 23. IV. 1735. pisana glagoljicom nareuje: Zapovidarno svim naim fratrom pro fesom, da svi imaju initi ili ispisati nihovu spropriju virno i pravino pod karag svoe kusencie: zatvorenu sijilanu pridati ju svomu ocu gvardijanu i t. d.4C Jedan primjer postupka s fratarskom ostavtinom imamo u koparskom arhivu u sluaju fra Gaetana Giana, koji je umro poetkom: g\ 1769. kao gvardijan. On ie svoju spropriju napisao ve 10. I X . 1765., a otvorena je istom poslije njegove smrti, t. j . 28. II. 1769. T a d a je izvren popis itava njegova inventara, koji je procijenjen, unoven, odbiti su trokovi za pogreb ; a. provincijalu je od tog spol ja predano 16 lira (v. Archivalia fasc. 1253 B).
230

Poto fratri nisu ivjeli uvijek u samostanu svoga posinovljen ja, do lazilo je poslije njihove smrti i do sporova oko njihove ostavtine, osobito kad je ona bila malo vea. Takav je spor bio oko ostavtine fra Bernarda Pavije Cresanina, koji* je bio posinovljen u Porozini na Cresu, a ivio je i umro u Kopru (gdje je bio i gvardijan). Spor je zavren g. 1716. podjelom ostavtine izmeu koparskog i porozinskog samostana. 47 Tako je nastao spor i poslije smrti Matija Vodarica, koji je bio posinovljen u Martinici na Cresu, ali je starost i bolest proveo u Kopru, gdje je i umro 1733. Kako je njegova ostavtina bila bogata, spor je doao i do generala u Rimu, ali je na kraju rijeen sporazumom izmeu ob zainteresirana samostana pisanim glagoljicom u Martinici 10. maja 1734. (v. tekst u Archivalia, Arhiv provincijalata br. 8). 48 No sporovi zbog posinovljen ja nastajali su i na drugoj liniji. Katkada pojedinci, koji su bili od starjeine premjeteni u drugi samostan, nisu htjeli posluati pozivajui se na svoje posinovljen je. Zbog mijeanja mletakih vlasti u redovnike stvari dolazilo je do nesporazumaka, jer su katkada ljudi traili zatitu kod civilnih vlasti protiv svojih starjeina. Stoga su Pregadi 7. VI. 1729. donijeli jednu odluku, kojom daju starje inama slobodu, da smiju premjetati redovnike, ali samo unutar drave, a redovnici moraju da ih posluaju bez ikakvih isprika kao to je posinovljenje, a albe mogu da podnose istom nakon to posluaju. Kad je g. 1752. nastala neka afera oko Jurja Tomia, pa je na njegovo^ mjesto za gvardijana u Kopru postavljen Ivan rvari, ovaj je protestirao ak do samoga pape; a kad je bio premjeten na Prvi kraj ibenika^ alio se na mletaku vladu pozivajui se na svoje pasinovljenje, i ova mu je izala u susret i zahtijevala, da ga starjeina primi natrag (v. Arhiv provincij alata br. 12). Ekonomska podloga, na kojoj je samostan ivio, nije bila nimalo vrsta, tako da.se vei broj redovnika od gore navedenoga nije ni mogao u samostanu izdravati. O tom momentu nemamo dodue dovoljno izvor nih podataka, osobito za starija stoljea, pa emo se najvie morati oslo niti na izvjetaje, to su ih dali fratri g. 1768. i kasnije za mletake vlasti (v.'Arhiv provincijalata br. 14 i Arhiv municipija fasc. 1251), zatim na dokumente napisane prilikom likvidacije g. 1806. (v. Arhiv koparskog municipija fasc. 1254 i Financ. arhiv 203), djelomino na inventare iz g. 1750. (v. Arhiv provincijalata br. 10) i iz 1806. U izvje taju iz 1768. fratri o svojim prihodima kau najkraim rijeima: Od nekretnina imaju samo mali masliinjak od starine, t. j . od prije g. 1605.. zatim nekoliko malih livela optereenih obavezama vjenih misa; izdra vaju se samo tekim pronjama po Istri, na koje polaze sveenici pa i sam gvardijan; ali u posljednje vrijeme prihod od pronja ise nevjero jatno smanjio zbog sadanjih nevolja. I po inventaru od 1750. moe se razabrati, da je njihov prihod od pronja bio dosta velik. Odavle se naime vidi, kako je bila nazgranata njihova pronja groa ili vina. Omi imaju u tu svrhu postavljene svoje stanice, t. j . bave, o Vernaku, u Bortunigli, u Novoj vai, u Abitanti, u Daili, u Krnjelidi, u Kostajnici, na Bojem Polju i u Kateliru. N e znamo, kako su bile velike njihove 231

bave, ali u inventaru, koji je bio sastavljen 31. maja, imali su fratri u podrumu 6 baava punih vina, a to je za to godinje doba morala biti lijepa koliina. Od ostalih veih koliina oni tada imaju jedan put zapi sano 14 stara, a drugi put 92 starica penice, to je vjerojatno takoer naproeno. U izvjetaju iz posljednje etvrti X V I I I . st. (fasc. 1251) kau fratri, da su naprosili na godinu: penice istara 9 kvarte 1, rai stara 21/, jema star 1, pira star 1, ulja baril 1, svinjetine 74 (libre), vina barila 75; u novcu su dobili od milostinje u crkvi i po gradu 155 L. Nekretnine u okolici Kopra fratri su od poetka nasljeivali, kupovali, zamjenjivali i si., ali po obiaju oni su ih davali na t. zv. livel, a to je bio najam vjeni idi povremeni (livello perpetuo ili affrancabile), koji se je plaao u novcu. Katkada bi znali dobiti ili testamentarno naslije diti livel, kojim je ve bila optereena ili time postala optereena ne kretnina. Naravno da su fratri za te livele preuzimali obaveze, koje su se veinom sastojale od celebriranja misa. U nedatiranom izvjetaju (fasc. 1251) fratri izvjetavaju, da je njihov godinji prihod od obje vrste livela oko 815 L, a od maslinjaka u Tribnu 1 baril ulja. Komisija, koja je popisala njihovu imovinu 15. IV. 1806 , pronala je po knjigama, da fratri dobivaju od jedne i druge vrste livela na godinu L 897:6, a to odgovara prihodu od L 14.955 uloenih uz 6 % (v. fasc. 1254), Izvje taj likvidacijske komisije od 2. novembra 1806. utvrdio je isti godinji prihod od jedne nekretnine (maslinjak Triban), od vjenih i povremenih livela ukupno 922 L (milanske). 49 U tom je Ve odbijena pasiva od L 262, a to za 188 vjenih misa na godinu. U izvjetaju, to je u fasc. 1251., fratri su u obaveze (pasivu), to proistiu od primanja livela, ubrojili 182 mise na godinu. Osim toga na godinu im dolaze jo 123 obavezne mise, pa tek za one to preostanu u slobodne elane mogu fratri sebi lino unoviti i utroiti za odijevanje, jer samostan nema mogu nosti da redovnicima prui odjeu. Zanimljivo je, da se u istom izvje taju navode meu redovnim godinjim izdacima: provincijalu za ho norar 32 L, njegovom sekretaru 2, definitoru 5, bratu laiku 60 i slugi 72. Kakav je bio njihov standard ivota, moe da se ogleda u inventaru samostana od g. 1750. (Arhiv provincijalata br. 10) kao< i u izvjetajima iz 1806. U blagovaonici imaju stol od oraha, 4 vra od majolike, jedai pribor od eljeza. U sobama imaju 7 slamnjaa, 7 madraca (tramaca), 6 popluna (karpatura), 17 pari plahta, 10 stolnjaka, 76 ubrusa; njihovi kreveti isu se sastojali od dviju nogara, na kojima ,su bile daske, a na ovima slamnjaa i madraci, dvije plahte, jastuk i dva pokrivaa; u sobi je k tomu svaki imao po jedan stolac, klupicu i sanduk, u kojem je drao svoju odjeu i druge line stvari. U kuhinji su imali 44 tanjura od kositra i 38 od majolike. U konobi su imali 4 kamenice za ulje, 8 baava veih i nekoliko manjih, a naravno tu se nalo i 15 bisaga, s kojima su fratri ili u pronju. O njihovu odijevanju vrijedit e ono, to je ve reeno u opem po glavlju. A ovdje bismo mogli upozoriti na popis imovine oca Gaetana Giana (fasc. 1253) i na odlomak vizitacije iz g. 1717., gdje se kae, da 232

niki fratri gredu po gradu s kratkimi tabarii (kabanicama) a u briih. kalcetah (arapama), koj stvari ise ljudi rugaju (Arhiv provincijalata br. 6). Najmanje se u inventarima nalazi traga knjigama. Spominju se samo knjige, koje se nalaze u : unta latinska od reda (dakle franjevaki proprium), martireloi od reda talianski (dakle franjevaki martirologij), aveta stari (t. j . evangelistarij hrvatskolatkiiki); i u sakristiji: mi sali latinski veliki 3, misali za mertvih 2. misali ervacki veli i m a l i za mertvih (bez oznake broja). A to nije prvit put, da u inventarima starih ustanova ne nalazimo popisa knjiga. U stvari mije uope mogue zami sliti jedan samostan bez knjiga, kako god on bio malen ili siromaan. Ako i ne oekujemo bogzna kakvu literaturu, ali neminovno je bilo teolokih knjiga iz moralke, homiletike, hagiografije i t. d. Uostalom koparskom samostanu su pripale po onom sporazumu o d g . 1734. i isve knjige Matija Vodairia (Arhiv provinoijalata br. 8). Kao to se u inven taru zaboravilo na knjige, tako se zaboravilo i na slike na oltarima i po samostanu. Glagoljai Koparski treoreci bili su po jeziku najveim dijelom Hrvati iz sje verne Dalmacije, Kvarnerskih otoka i Istre. Meu njima se javlja tek po koje talijansko ime. Gotovo nema izvora ili autora, koji ne govori o naim gregoritima s atributom: Slavi, Illirici, di lingua slava i si. Naldini u Corografiji g. 1700. (str. 199.) veli o samostanu (u prijevodu): Njegovi redovnici, ako nisu Dalmatinci po roenju, moraju biti po jeziku, sluei se njime u ispovijedanju slavenskog puka, koji ili stanuje u gradu ili je rasut po okolici, a posebno dalmatinskih vojnika, koji ive u luci sluei na fustama, to su namijenjene uvanju Jadranskog mora. Slino govore mnogi izvori o njihovu jeziku i njihovoj ulozi u gradu Kopru. Osobito se to moe nai u svjedodbama, to su ih davale pojedine ustanove za vrijeme kampanje oko reforme redovnitva poslije g. 1767. Tako koparski biskup Carlo Camuzio izjavljuje 23. jula 1768. (u prijevodu): Slue svoju crkvu ilirskim jezikom, ispovijedaju sla venske stanovnike, koji su se doselili iz sela u grad, a osobito voinike ilirskog jezika i t. d.50 Slinu je izjavu dao i koparski potestat Matej Dandolo 19. VII. 1788.: da potovani ocii . reda uope nazvani glagolai (Gregoriti) korisno se brinu u duevnoj njegi onih Hrvata zbog staroslovenskog jezika, koji ti redovnici iskljuivo upotrebljavaju. 51 Jakov Manzini i Inocent Ga var do sudski odaslanici Kopra izjavljuju 18. VIII. i. g.: da P . P . O. O. III. reda sv. Franje osobito nazvani glagolai (Gregoriti) veoma se pohvalno i veoma revno brinu u duevnoj slubi toliko ovih koparskih Hrvata kano takoer onih narodne vojske... i uznika bolesnih u dravnim tamnicama; suvie veoma su potrebni i ko risni i kao duobrinici zbog starosloventine. 52 Sami fratri u podnesku g. 1768. (Arhiv provinc. 14) kau: vre slubu ilirskim jezikom; etvo233

rica od njih su gotovo stalno zaposleni kao ispovjednici vojske, sada dviju, a .sada triju kompanija galiota, kao duobrinici u zatvorima, u hoispitalkna, osuenicima i mnogobrojnim drugim ljudima ilirskog je zika, koji stanuju u samom gradu ili okolici... Neto ublaeno vele to fratri i u neto mlaem izvjetaju u fasc. 1251. God. 1754. koparski treoireci se ak obraaju mletakoj vladi za pomo s obrazloenjem, da se oni slue u bogoisluenju ilirskim jezikom i da je njihov red ondje osnovan dareljivou Serenissime i da je omilio gradu ... za potrebe njegovih ilirskih stanovnika i vojske. 53 Zbog njihova hrvatskog jezika oni se dakle smatraju potrebnima u gradu Kopru, a zbog toga ih i biskupi alju u seoske upe u duobriniku slubu, kad je nestaica drugih sveenika, koji znadu jezik_ slavenskog puanstva, Biskup Naldini to u vie navrata izriito veli u svojim izvje tajima Sv. stolici. Na pr. 1696. govorei o nestaici sveenstva za sla venska selo: Non semel necesse fnit emendicare religiosum a Tertio ordine S. Francis ci in urbe Sclavonico idiomate sacrum et divina recitante.Si Slino g. 1709.: et quandoque Regulrem aliquem, praesertim Tertii Ordinis Illyrica lingua hie per Istriam Divina Officia tum Missarum solemnia celebrantem,, non semel necesse fuit eis dem praef leere .55 Poimence se moe spomenuti na tom poslu na pr. fra Mikula Smilovi. koji je bio duobrinik u Krkavaima kod Kopra i ondje pisao glagoljicom, matice od g. 1675.-1690. 56 U matici krtenih u Marezigama kod Kopra napisao je glagoljicom fra Marko Rui (kasniji gvardijan u Kopru): Ja fra Marko Rui rodom iz Kastelira od juridiciona vizinackoga a staniem s(ve) toga Grgura u Kopru esam dosa ovde u Mareigo za ekonoma, kako me obliga prisvitii g(ospodi)n Karlo Kamucio biskup od Kopra a to na 17 feb(ra)ra Uta Go(spodino)va 1774 51 Ve i iz dosad citiranih izvora jasno izlazi, da su treoreci u Kopru celebrirali mise i recitirali oficij u koru crkvenoslavenskim jezikom glagoljski. Ipak u navesti jo koju potvrdu. N a pr. koparki bikup Petrus Moravia u izvjetaju Sv. stolici g. 1633. govorei o koparskim samostanima kae, da je jedan treeg reda, qui linguae lllyricae sunt58 Biskup Franc. eno u svojem izvjetaju g. 1661. govorei'takoer o sa mostanima veli za treorece: qui lingua Illirica sua exercent \officia.b9 P, Ireneo della Croce u djelu Historia antica, moderna, sacra e pro fana della citt di Trieste, Venezia 1698., govorei o slavenskom bogo sluju uope potvruje kao svjedok za Kopar: nella citt di Capodistria, ove li RR. PP. del Terzo Ordine di S. Francesco gni mattina a buon hora per comodit degli operaii delta campagna nella chiesa di S. Tomaso celebrano la santa messa in quell'idioma, come io stesso testimonio oculato posso attestare.60 To je ujedno potvrda, da nai glagoljai nisu glagoljali samo u svojoj crkvi isv. Grgura, nego i u crkvici sv. Tome, koja je bila na istoimenim gradskim vratima, i to svakoga dana ranoi ujutro za radnike. Koparski biskup Naldim se na vie mjesta svoje Gorografie (g. 1700.) oduevljava vizijom talijansko-slavenskog bratstva u crkvi koparskoj. 234

Goverei o tom, kako treoreci u svojoj crkvi recitiraju ofi ci j i mise ilirskim jezikom dodaje (str. 195.): Ako se u cijeloj Istri pa i u ovoj biskupiji upotrebljavaju latinski i ilirski jezik za potrebu dvaju naroda, talijanskog i ilirskog, to u njima borave, tim se vie pristoji, da se u njihovoj metropoli podiu pjesme Svevinjemu u jednom i drugom je ziku. N a drugom mjestu: Sretne li crkve koparske, koja u Bojoj slubi okuplja vjernike tako razliitih narodnosti. Kao to Talijani imaiju svoje sveenike, koji im dijele svete sakramente i slue misu na latin skom jeziku, a poduavaju ih na talijanskom, tako imaju i Slaveni duo brinike, koji im i propovijedi i mise i sakramente pruaju na slavenskom jeziku. 61 A Naldini je bio Talijan iz Padove, koji je pored toga upeo sve /slile da u Kopru osnuje sjemenite za odgoj slavenskog klera, to mu je g. 1710. i polo za rukom. U inventaru samostana iz g. 1750. spominju se misali ervacki veli i m.ali za mertvih (bez broja). 82 Sauvao se jedan glagoljski misal (izdanje Propagande g. 1706.) i glagoljski brevijar (izdanje Propagande g. 1688.), koji su bili vlasnitvo sv. Grgura. N a naleu naslovnog lista misala pisan je glagoljski zapis (ruka Pavla Gaica): Ka 26 Mae 1734. Ovo e Misal Mostira S(veto)ga Grgura u Kopru. Na kraju predasi ovi ja (str. 318.) od iste je ruke zapis: Prefaci ju S( veto) ga Fran(is)ka isi na kraju ovoga misala ispisanu. I doista na kraju, na posljednjem istom listu ista je ruka napisala tu prefaciju, koja poinje: Prefacie S(veto)ga oca Franiska. Gospodi sveti oe svemogui vini Boze. Ki astnoga ispovidnika slugu tvoga blaenoga Franziska tvojom Boze privisokom dobrotom, i milosiiom i t. d.63 Koparski su se treoreci sluili glagoljicom ne samo u crkvi, nego i u svagdanjem ivotu, u pisanju knjiga dnevne administracije i pouke. U poglavlju Archivalia dovoljno e bitii pokazano, kako su samostanski re gistri, rauni, pisma i svakojaki zapisi bili pisani glagoljskim pismom, premda se najvei dio njihove registratore izgubio. Ovdje u stoga upo zoriti na jo neke podatke i momente. Budui da su prvi treoreci u Kopru kao i njihove starije generacije uope dolazili iz podruja Zadra ii Kvarnerskog bazena, gdje je hrvatski glaigolizam bio u X V . st. u najljepem cvatu, prirodno je, da su oni i u Kopar donijeli glagoljicu. Ve je bilo govora o fra Stjepanu Rabljaninu (Beliu), koji je g. 1494. dobio svjedodbu od komesara reda fra Gabrijela kao dobar strunjak u slavenskom jeziku (glagoljanju). Da je Kopar dobivao od provincijala glagoljske dopise, o tom imamo potvrdu ve u prokuri provincijala fra Filipa Zadranina koparskom gvardijanu fra Benediktii od 15. oktobra 1528. (v. str. 246). U Kopru je pisao Regulu i obrednik treeg reda glagoljskim pismom fra Andrija ukovi vjero jatno g. 1529. Fragmeinat tog rukopisa od 6 listova nalazi ise danas u Berievoj zbirci u Lenjingradu. N a njem je zapis: 152[9] tu regulu spisahb e fratar Andria ukovib tretoga reda b(la)(e)noga Franziska stoei u s(ve)te M(ai)rie Mandalene u Kopru Justinopitli.ei Ovo je dakle bila onakva priruna knjiga za treoreee glagoljae, kakve ie pisao fra 235

imun Klimantovi g. 1509., 1512. i 1514. 65 i nekoliko decenija kasnije fra imun Glavi. 66 Tipian treoredski glagoljski prirunik, kakvi su mnogi kolali, po njihovim korovima, jeste i jedan liturgijski direktorij s dodacima novijih of iija, to ga je pisao u Kopru fra Dominik Zec 1752. Rukopis se danas nalazi u Arhivu Jugoslavenske akademije (sign. III a 13). Naslovna mu strana glasi: unta za govoriti oficii i misse od fratar tretoga reda svetoga oca naega Franciska, ispisana od mene fra Dumeniga Zeca, ovdi stoei pri svetomu Garguru u Kopru. Ovo godite 1752 na 16 decembra poimlem pisati, da Bog da zdravomu dospiti. Amen.67 Ovakvi prirunici bili su neophodni za recitiranje glagoljskog of iija i mise. N e raspolaemo podacima, iz kojih bi se razabirala vea kulturna aktivnoist i ekspanzivnost koparskih glagoljaa. Vjerojatno je ta aktivnost bila u skromnim granicama, ograniena uglavnom na samostansku as kezu i pasterizaciju medu niim drutvenim slojevima, pa nije kotirala u viim drutvenim i kulturnim manifestacijama grada. Tako su oni OiStali nevidljivi i u djelatnosti koparskog-biskupa Petra Pavla Vergerija (1536-1549), koji je preao na protestantizam, i posijao u Kopru sjeme, koje je urodilo eticom pristaa Reformacije, procesima i abjuracijama. Vjerojatno koparska inkvizicija nije imala s njima posla, jer bi time bila dola u pitanje i njihova egzistencija u Kopru. A koparski biskupi X V I . i XVII. s t , koji vie puta poduzimaju korake protiv glagoljanja u svojoj biskupiji, 68 nikad se ne okomljuju na glagoljanje koparskih treoredaca. Tomu je bio razlog djelomice u tom, to fratri nisu potpa dali pod jurisdikciju biskupa, nego svojega provincijala, te nisu imali parokijalne jurisdikcije. Ovoga asa ne moemo ocijeniti ni kolik je bio utjecaj koparskih glagoljaa na seoski kler po biskupiji. Biskupi se u toku kasnijih stoljea tue u izvjetajima Sv. stolici na nestaicu i na neukost seoskoga slavenskoga klera, koji do nekog vremena i glagolja, ali nikakvu djelatnost treoredaca meu njima ne spominju. I kad biskup Moravia g. 1637. zagovara, da se u Kopru osnuje sjemenite, koje bi sluilo osobito za potrebe Slavena, on gregorite izriito ne spominje, ali vjerojatno rauna na njihovu pomo; a moda su oni izradili za njegov kler jednu slavensku knjigu iz kazuistike, to ju je on bk> dao prirediti i poslao je Kongregaciji propagande, da se tampa. 69 Poznata je velika briga biskupa Naldinija (1686-1713) da u Kopru otvori sjemenite, koje bi posluilo osobito za odgoj slavenskoga sveenikog pomlatka, ali'nakon to je sjemenite proradilo (1710), ipak nemamo potvrde, da bi nai treoreci bili u njem nastavnici crkvenog jezika. Koparski biskup Carlo Camuzzi (Camuzio) (1756-1776), koji je kasnije ivio u Italiji kao titularni nadbiskup Tarsa odnosno patrijarh Antiohije. bez sumnje je u Kopru u dodiru s treorecima upoznao svu problematiku glagoljake crkve i - premda Talijan - nauio staroslavenski jezik i glagoljicu. Poto je nabavio od Mateja Sovica prijevod crkvenoslavenske gramatike Meletija Smotrickoga, dao ga je u Kopru prepisati. 70 Teko da bi u Kopru taj prijevod bio mogao prepisati netko drugi izvan treo236

redsike obitelji. Camuzzi je g. 1777. u jednoj predstavci predlagao Kon gregaciji propagande, kako da se priredi novo izdanje glagoljskoga bre vijara, On ak izraava miljenje, da bi se on sam mogao primiti tog posla, a trebao bi mu jedan pomonik, koji zna crkvenoslavenski. Taj bi mu naroito pomogao u prevoenju oficija novim svecima, koji su pri doli poslije g. 1767., jer je Matej Sovi preveo nove oficije iz latinskog brevijara tampanog te godine. 71 U pismenoj ostavtini koparskih treoredaca nalazi se medu ostalim i nekoliko novijih of iija prevedenih na crkvenoslavenski jezik umjerene ruske redakcije (Archivalia, faisc. 1253 f. 88-96). Kako e dalje biti reeno, ovi su tekstovi vjerojatno pisani g. 1772. od ruke starog treoreca Pa via aica. Tu je i jedan odlomak no vije miiise kao i jedan mali Vokabular od 376 rijei (fasc. 1257), koji sadrava takoer crkvenoslavenske rijei izvaene iz misalnoga. teksta. T o je bila dakle priprava za prevoenje liturgijskog teksta. Znajui za akciju biskupa Camuzija, koji je namjeravao da priredi novo izdanje glagoljskog brevijara i misala, namee se kao najloginiji zakljuak, da je Gamuzio bio u sporazumu s naim treorecima, i to ba jamano s Pavlom Gaiem, i da su ovi preostali tekstovi ostaci pripremljene grae za. nova izdanja. T a se Camuzijeva koparska inicijativa doskora raspr ila, emu jamano nije bio povod Camuzijeva odreka na koparskoj biskupskoj stolici g. 1776., jer je on na tom radio i dalje do g. 1779. Istom se tada neto dogodilo, to je izmijenilo Camuzijeve namjere. Gioi se, da je Kongregacija propagande odbila Camuzijeve, ponude iz 1777. o prireivanju glagoljskih liturgijskih knjiga kao i da tampa Soviev prijevod crkvenoslavenske gramatike M. Smotrickoga u Camuzijevoj redakciji. Stoga je Gamuzio g. 1780. odluio, da barunu igi Zoiisu, slovenskom knjievnom meceni, proda slavenske rukopise i knjige, to ih je on bio kupio od batinika pokojnog Matej a Sovica. 72 Rad na prireivanju glagoljskog brevijara preuzeli su drugi, i kad je on g. 1791. ugledao u Rimu svijetlo, u njem se' nisu nali oficiji, koji su bili pri pravljeni u Kopru. Likvidacija Ve je djelovanjem mletakog zakonodavstva u drugoj polovici X V I I I st. znatno opao utjecaj i blagostanje samostana, a broj redovnike obi telji pao je na sama tri lana. Kad je mirom u Bratislavi 1805. Napoleonovu imperiju pripala i mletaka Istra, a poetkom 1806. sjedinjena Kraljevinom "Italijom, na nju se protegnuo meu oistalim i crsko-kraIjevski dekret od 8. juna 1805. Po tom dekretu ukinuto je vie samo stana, meu kojima u Kopru: samostan dominikanaca, konventualaca, klarisa i augustinijanki kao i naih treoredaca. Procedura likvidacije se otprilike vidi iz izvora. U martu 1806. pri druena je Istra Kraljevini Italiji. Kratko vrijeme poslije toga treoreci isu ispraznili i samoistan i crkvu iznijevi iz njih sve to je bilo pokretno. Gvardijan Gabrijel Valenti s jo dva isveenika, jednim klerikom i 237

jednim laikom!, preselili su se s dijelom svojega inventara u hospital sv. Nazarija. Druge stvari pohranili su u kuu Giaooma Mainardija blizu sv. Grgura i u neki magazin konte Borisija. Komisiji, koja je zatim dola d;a po nalogu intendanta financija zapisniki konstatira njihovu itavu imovinu, fratri su izjavili, da su zbog naredbe morali napustiti u slobodi svoj samostan i crkvu, zatim su im pokazali sve svoje stvari, medu kojima i novac i odjeu i papire i namjetaj, i demontirane oltare pa i hranu. Komisija je ujedno iz samostanskih knjiga utvrdila sve izvore njihovih prihoda i /sumirala godinji prihod od livela u iznosu od 897 Lira. N a kraju je sva roba zapeaena, a fratrima je naloeno, da je uvaju netaknutu. Samo im< je ostavljeno, da se slue stvarima dnevne upotrebe te jelom i vinom. Zapisnik o tom sastavljen je 15. aprila 1806. Potpisali su ga, dvojica od strane komisije, a dvojica od strane fratara. Isp. fasc. 1254. Nije nam poznato, kako su se dugo jo fratri zadravali u Kopru ni kamo su se razili. Izvjetaj o imovini sv. Grgura zajedno s inventarom, to ga alje direktor istarskog demanija Gallo 2. novembra 1806. gene ralnom direktoru demanija, pokazuje, da su jo fratri u Kopru. Taj je izvjetaj precizniji, a iz samostanskih papira izvueni su tada i neto vei prihodi. Vjerojatno su istom nakon ovoga postupka fratri mogli da se raziu. O imovini brinula se kasnije likvidacijska komisija, a njen je zadatak preuzela nakon Napoleonove kapitulacije slina austrijska komisija. G. 1818. imovina je slino kao i ona drugih ukinutih samostana i bratovtina pala u vjerski fond. Isp. Archivalia: Financijski arhiv 203. to je poslije bilo s njihovom crkvom i samostanskom zgradom, ve je prije reeno.
III. ARCHIVALIA

Od arhiva samostana sv. Grgura do nas su doprli samo ostaci. Oni su danas u Koparskom arhivu u Kopru meu ostacima negdanjeg arhiva koparskog municipija i negdanjeg arhiva Financijskog inspektorata u Kopru, a neto se nalo u arhivu provincijalata treoredske provincije, koji je sada u samostanu sv. Ksavera u Zagrebu. To- je stvarno vrlo malo: u arhivu biveg municipija 23 mala fascikla oznaena i u Majerovu inventaru 1 kao i danas brojevima 1236 {a i b) do 1257; u arhivu Financijskog inspektorata sada su se nala samo 2 mala fascikla, koja su potekla iz samostana (br. 201 i 202), jer trei predmet (br. 203, a to je ovei sveanj spisa) sadrava materijal postupka s likvidacijskom masom od strane financijskih organa nakon ukidanja treoredskog sa mostana g. 1806; u arhivu provincijalata samo neto ratrkanih doku menata. Sve je to vie manje materi jal civilnih procesa, manje admini stracija i dokumentacija prava. Gdje su svrile glavne knjige samostan ske administracije, nije poznato. Njih moramo pretpostavljati ne samo pio analogiji s administrativnim knjigama drugih samostana ove glago238

1 jake provincije, nego i po tomu, to se one cesto spominju u sauvanim fasciklima kao izvori, iz kojih su pojedini dokumenti prepisani. Po tome znamo, da su svakako postojali: a) glavna blagajnika knjiga, u kojoj su se vodili prihodi i rashodi po mjesecima, i kojoj su bilancu obino braa na sastanku primala na znanje; b) dnevnik svakidanjeg detaljnoga izdavanja i primanja, koji je mogao da bude i jedinstven 's glavnom knjigom (u Fasc. 1248 f. 26 je ispis m libro giornale del convento, koji poinje g. 1596., a u Fasc. 1247 spominje se takoer kopija iz libro 2 giornale); c) kopijailna knjiga dokumenata o pravima samo stana moe se pretpostaviti, ma da se ona u dokumentima izravno* ne spornim je (ako se ne krije pod opim nazivom Quaterno), nego se citiraju samo pojedinani dokumenti; d) knjiga evidencije o Uvelima (najmo vima nekretnina) li njihovu uplaivanju spominje se ee (na pr. u Fasc. 1238 f. 6 i u Fasc. 1250 f. 7, a ovamo ide i jedan libri od Uveli stari s kartuni ernimi, koji se spominje u Fasc. 1248 f. 28 i 29, Fasc. 1252 i dr.), a ima njihovih ostataka! i u sauvanom materijalu (Fasc. 1256 i 1257); e) libar od depozita (blagajne) se posebno spominje (Fasc. 1253 f. 2v); f) knjiga potroaka za investicije vodila se takoer posebno (Libro delle spese della fabricau Fasc. 1254a). Tako su se posebno vodile razno vrsne druge administrativne evidencije, kao to je na pr. evidencija p r i hoda od milostinje za sv. Kri (Fasc. 1255), evidencija vjenih misa (legata), evidencija intencija i t. d. Isto tako moramo pretpostaviti po stojanje svakojakih prirunih i pounih rukopisa za potrebe crkve i kora (kao to se sauvao na pr. direktorij i unta fra Dominika Zeca pisan glagoljicom 1752.), molitvenika, oficija, legendarija, propovijedi, du hovne poezije i t. d. G. 1806. prilikom likvidacije komisija je nala u jednom sanduku carle e documenti delle rendite spettanti ai loto convento - i nita vie o rukopisima (isp. Fasc. 1254 B i Financ. 203). N a ravno da itav arhiv nije bio velik i da je potjecao preteno iz XVII. X V I I I . st., kako to moemo suditi i po sauvanom materijalu. Da li su postoj ali stariji propisi provincije o uvanju arhiva, ne znamo, ali g. 1734. bila je na kapitulu donesena odluka, koju je provincijal J u r a j Gavran u Kopru 15. X I . 1734. proglasio: da se ima uiniti arkimi po svih naih mostirih u mistu posoboinomu i leguru, kadi se ote konervati itrumeiti, pisma i memorie pristoee na stanie i uzdrzanie mostirov. Tolikaie da oci p. gvard(ia)ni po svih naih mostirih imaju initi katatik od svih zemal mostirskih i ostalih tabili i t. d.2 Arhiv koparskog municipija sauvao je samo djelomino treoredske papire, i to u odjeljku I X : Monasteri, Confraternite, Scuole, Fabbriceria. Kad je za vrijeme II. svjetskog rata koparski arhiv odnesen u Italiju, sluajno je ba ostavljen ovaj deveti odjeljak. Prof. Francesco Majer j e u svojem inventaru dao vrlo sumarne podatke i o treoredskorn mate rijalu, koji su i neto netoni, ali ipak se u pogledu njegova obujma bitno poklapaju s dananjim stanjem. N o u jednoj stvari je Majer bio vrlo pristran, a to je, da je posve zatajio, da se tu nalazilo i glagoljskih priloga. To nas navodi na misao, nije li netko unitio one knjige i spise, 239

koji su bili pisani samo glagoljskim pismom, a sauvao ono', to je ima. talijanski vanjski izgled. Arhiv samostana sv. Blaa (augustinijanke sv. Dominika, sv. Klare i drugih sauvan je kompletni ji. 3 Neto je od tog materijala bilo i propalo u arhivu Financijskog di spektorata. Financijske su vlasti nakon ukinua samostana vodile upra'v imovine biveg samostana pa su trebale i arhiv zbog starih obavez; Stoga su se u tom arhivu pronalazili pojedini spisi iz sv. Grgura, pisai i glagoljiskkn pismom. O tom je naprije svjedok prof. Vjekoslav Spini On je iz tog arhiva prepisao vie biljeaka, koje je najprije dao na up< trebu Luki Jeliu za njegovo djelo Fontes historici liturgiae glagolitc ronianae, Krk 1906. Tu se na pr. citiraju iz Financijskog arhiva pc Acta N. 2126: inventaria octo aliaeque adnotationes de iuribus et posse, sionibus conventus S. Gregorii iz g. 1713.-1739.. (Jeli X V I I I , 53d); zati: iz Acta N. 860 tu se citira jedno mjesto iz molbe treoredaca mletaki vladi za pomo g. 1754. (Jeli X V I I I . 73a): zatim se tu bez tonije oznal citira odlomak iz svjedodbe biskupa Gamuzija iz 1768. (Jeli X V I I 90b) kao i dokument pisan glagoljicom o podjeli legata fra Mate ja V( aria iz g. 1739. (Jeli X V I I I , 53a). Kasnije govori o tim spisima i sai Spini u svojim Crticama iz hrvatske knjievne kulture Istre, Z a g n 1926., 61.-62. gdje tvrdi, da je te spise vidio u Financijskom inspekt xatu oko g. 1884. Vjerojatno su iz tog inspektorata izale i one glagoljsl listine, koje su negda bile vlasnitvo Frana Frankovia (f 1924) profi ora uiteljske kole u Kopru prije I. svjetskoga rata. T e je listine im u ruci Vatroslav Jagi pa je tri od njih unio u svoju knjigu Glagolieskc pismo, Enciklopedija slavjanskoi filologu, vvp. 3, S. Petersburg 191 sa snimcima i tekstom (Tabla X X X V . - X X X V L , br. 73, 74 i 75 i tek str. 256. i 257.). Zatim je prof. Ivan Kotial publicirao jo etiri listir ii Vjesniku Staroslavenske akademije II, Krk 1914., 60.-64. Kotial meutim za Jagiev Archiv fr slav. Philologie bio priredio i onih seda: i jo dvije druge glagoljske listine iz sv. Grgura, ali ondje rfisu mog vie biti tampane. Kako su Kotialovi prijepisi dospjeli s Jagievo: ostavtinom u Sveuilinu biblioteku u Zagreb, odatle ih je prof. Niko' 'K dao tampati u Vjesniku kr. dr. arkiva u Zagrebu, G. VI, Zagrc 1934, 75.85. pod naslovom: Nekoliko glagoljskih listina iz nekada njega franjevakoga samostana sv. Grgura u Kopru. Prof. ic veli, c su izvornike po Frankovievoj smrti batinili njegovi nasljednici Drugi je glagoljsko-treoredski materijal iz Financijskog inspektorai oez sumnje propao, jer je njegov arhiv od Prvoga svjetskog rata r ovamo veoma osakaen, tako da su nestale itave skupine. T u su se 5. skupini, koja obuhvaa spise samostana, bratovtina i biskupske menz nala samo tri predmeta, koja se tiu naih glagoljaa, kako je ve sp< menuto. 4 U kasnijim spisima nalazimo, da se vie puta spominju ili prepisu" stare pergamene iz X V . - X V I . stoljea. To nam je dokaz, d a su one p< stojale i dugo se uvale dobro pohranjene, ali se nijedna od njih ni ii originalu do danas sauvala. Iz njihovih transumpta se vidi, da i 240

neke bile signirane rimskim brojevima, a neke pojedinim slovima abe cede (na pr. Berg@mina segnata no IV iz augusta g. 1478., Ber gamma segnata F od 22. I. 1525.). Jezik u archival! jama. koparskih glagoljaa - kako se vidi iz sauvatnog materijala kao i iz citata - bio je hrvatsko-glagoljski i talijanski, a za starije doba, kao i za crkvene stvari, latinski. Slika je jasna. Fratri su kao glagoljai svoje unutranje poslovanje, t. j . knjige svoje admi nistracije, redovito pisali glagoljicom, ali u svim pravnim poslovima, gdje je samostan dolazio u dodir s javnim vlastima, pisalose talijanski. N a javne isprave pisane talijanskim jezikom nai su glagoljai stavljali na naledu sadraj predmeta glagoljicom. A sada prelaziim na opisivanje sauvanih archivalija koparskog sa mostana. Pri tom poslu nastojat u iznijeti ili natuknuti sadrinu doku menata, ako je iole znatna, dok u dokumente, koji se mogu smatrati vanijima, a osobito glagoljske, donijeti u cjelini. Glagoljske u tektove to vjernije transliterirati hrvatkom latinicom. Pri tom e u kursivnom. slogu slovo kad slui za s biti reproducirano kurentnim , a isto tako e i ID biti uvijek reproducirano kurentnim ju. Slovo reproducira se kao e ili e ( ja) i kad slui za /. Poluglaisovi su re producirani irilicom. Ostali znaci, kakvi su i oni za jotaciju vokala ili za (mekanje konsonanata, tampani su otprilike kao u izvoru: znakom apostrofa, naglaska ili vodoravne crtice nad slovom. Kraene rijei pod titlom upotpunjene su u zaporkama ( ) ; izostavljene rijei i slova tam pani isu u zaporkama { ); izgubljeni dio teksta nalazi se u zaporkama [ ] . U arhivu provincij alate u Zagreb U arhivu provincije redovnikih franjevaca treoredaca u Zagrebu (samostan sv. Ksavera) nalazi se vrlo malo materijala, koji je na bilo koji nain potekao iz koparskog samostana ili se tie tog samostana. Kako j e taj arhiv u slabom redu, ovaj je materijal ondje ratrkan i bez posebnih oznaka; a moda e se ondje nai i jo koji izvor za koparski samostan. 5 O. Stjepan Ivani se ovim materijalom posluio, ali nedo voljno, a nije to esto ni rekao. Evo vanijeg materijala: 1. Koncept pisan suvremenom kursivnom goticom, vjerojatno iz kraja XV. st. (vodeni znak p a p k a je t. zv. kardinalski eir). Pisar je precrtao 3-, 4. i 5. toku, tako da je onda idua toka dobila broj 3. Datiranja nema. N a naledu dvolista napisan je ovaj regest: Capitula fratrum ordinis producta pro lite de domo posita prope ecclesiam S. Andree de Justinopoli. Sa strane glagoljicom: Od pravde. Tekst:
16 STARINE

241

J C.
Coram vobis R.do dno auditore et vicario constitutum prefatus dominus frater Stephanus suo ac fratrum suorum nomine nee non prior seu gubernator ecclesie ste Marie Magdalene de Justinopoli ac comparens omni vaiidiori efficaciori ac meliori modo quo de Iure potest et debet, sine turn derogatione pnvilegiorum suorum ac dicte eius ecclesie, que sacrosancte lateranensi ecclesie de urbe imediaie subiecta existit ut patet pubblicis privilegiis super subiectione et exemptione huiusmodi concessis et emanatis que intendil sibi esse salva et reservata quo ad ipsorum tenorem et continentiam cum facultate illa aciualiter in ludicio producendi si quatenus et quatenus ac quotiens ea producere valuerit et voluerit in termino sibi statuto facit exhibet et producii capitida infrascripta petens ilia tanquam vera et legitima admitti debere ac quod super eis recipiantur testes per ipsum dicto nomine producenti prestito eis actuali iuramento in. forma nee non omnia alia et singida probationis genera que facere intendit in presenti causa ad favorem iurium suorum et prefate ecclesie sue. Non se adstringens ad superfluam probationem sed ad neccessariam dumtaxqt pro victoria repportanda salvo iure addenda minuendi et corrigendi ac alia'capitula de novo faciendi si et quatenus opus erit neccessarium et opportunum predictis ac omnibus aiiis et singulis iuribus sibi ac dicte ecclesie sue quomodocumque et qualitercumque competentibus et competituris semper salvis et reservatis etc. salvis etc. Primo. Quod alias possunt esse anni 50 et plus fuit in rerum natura quondam Ser Franciscus de Spelatis quondam Ser Odorici civis Venetiarum et de anno Domini 1455 habitator in dicta civitate Justinopolitana in eadem et eius teritorio Habens multas domos et possessiones cum plenissimo jure quo ad directum et utile Dom,inii spectantes el pertinentes et ita est publicum, et notorium in dicta civitate. 2. Quod inter alias domos de jure et Propriette ipsius Ser Francisci predicti erat que dam domus pedelplana cum orto eidem coniigua situate penes ecclesiam S.ti Andree de dicta civitate et eidem ecclesie contigua infra hos confines scilicet ab uno latere dicta ecclesia Sancti Andree ab alio hortus tunc S,er Marci Dionisii ab alio hortus Benedicti de Antignano et ab alio domus et curia Ser loannis de Grisignana que quidem domus cum horto ut supra ad dictum Ser Franciscum pleno jure spectavit et pertinuit toto tempore eius vite per quod etiam tempus ipse idem Ser Franciscus publice et palam habitus ientus et repputatus fuii dominus ipsius domus et horti ab omnibus et singulis de dicta civitate ipsam etiam possidendo et in eadem exercendo omnes et singulos possessorios actus qui citra jus et notam veri et legitimi domini et 'possessore fieri et exerceri non possunt et ita est publicum et notorium. 3. Quod alias de anno Domini 1455 prefatus Ser Franciscus jure e\ titulo donationis inter vivos amore Dei dedit et concessit prefatam domum cum orto cuidam domine quondam Theodore hahitanti illo tem242

pore in asserto tunc heremitorio Sancti Andre e de pre dicta civitate pro se ac succeditricibus suis in dicto loco moram trahentibus ac Deo et beate Marie jugiter servientibus ad ipsam habendum tenendum, possidendum et monasterium fabricandum etc. cum reservatione juris patronatus etc. ut patet publico instrumentu superinde confecto de dicto anno Domini 1455 indictione tertia die 111 mensis Marcii per quondam, set Andream de Mazuchis notarium publicum etc. 4. Quod vigore dicte donationis pre fata quondam domina Theodora continuavit, et perseveravit in possessione domus et horti predicti per annos XII et plus vel alias prout liquidabilur pacifice et quiete absque alicuius molestia aut contraclicione aliqua et ita est publicum et noto rnim etc. 5. Quod post mortem dicte domine Theodore de anno Domini 1467 vacua remanente 3. Quod alias de anno Domini 1467 prefatus ser Franciscus dedit et concessit dictam domum cum horto cuidam quondam domino fratri Martino (de Jadra tertii ordinis fratrum minorum ac sociis suis cum qualitatibus et modis de quibus in dicto instrumenta confecto de dicto millesimo indictione 15 die 26 februarii sub signo et nomine Ser Marci Ingaldei publici notarii quod quo ad maiorem specificationem presentis capituli producit in ludicio. 2. Koncept pisian na dvolistu papira kursivnom goticom, i to vjerojatno izmeu g. 1503.1506. (isp. pogl. I. bilj. $). Ruka piisara je nepoznata, ali sadrava podnesak prokuratora treoredskog komesara fra Mateja Zadranina viceprotektoru reda u obranu od presezanja, dalmatinskog minoritskog vikara. Tekst: Ad docendum clreque demcmstrandum de nulla iure Vicarii fra trum minorum de observantia nuncupatorum provintie Dalmatie in hac causa Dalmatie iurisdiciionis ac de bono iure venerabilis viri fratris Mattei de Jadra fratris tertii ordinis beati Francisci de penitentia nun cupati ac in dicta provintia super fr aires et sorores dicti tertii ordinis Commissarii R.mi D.ni magistri Egidii Delfin Generalis ministri totius ordinis minorum partis sue dat ponit et facit positiones et articulos infrascriptos quibus petit ex adver so medio iuramento per verbum credit vel non credit responderi et si negabunt et opus fuerit probare se off er t et intendit petens se et partem suam prefatam ad probandum admitti ad superfluam tamen probationem nullathenus se adstrignens (!) de quo expresse protestatur. Imprimis quidem ponit et probare intendit quod a decern XX triginta quadraginta quinquaginta ac centum annis citra et ultra de cuius in contrarium memoria hominum non existit tarn fratres quam sorores tertii ordinis sancti Francisci de penitentia nuncupati maxime provintie Dalmatie fuerunt esseque consueverunt prout hodie sunt sub cura visi243

tatione et correctione generalis ministri ordinis minorum pro tempore exist entis fueruntque esse que consueverunt et supradicti gener ales ministri in possesione vel quasi iuris visitandi corrigendi dictos fratres et sorores dicti tertii ordinis dicte provintie. Et sie fuit et est verum. Item in casum et eventum in quem seu quos constaret predictum vicarium dicte provintie exeicuisse aliquam superioritatem in dictos fratres et sorores dicti tertii ordinis in eosdem casum et eventum ponit et probare intendit quod illam exercuerunt vigore certarum Hterarum in forma brevis ut pretendebant dictis vicario et fratribus de observantia nuneupatis concessarum ac per falsam subgestionem exortarum sub data die oetava januar 1480. Et sie sunt et est verum. Item pro verifications premissorum ponit et probare intendit quod exposito S.mo Domino nostro Domino Alexandro divina Providentia pape VI quod vigore dietarum premissarum litter arum apostolicarum predictus vicarius et fratres de observantia iurisdieiionem in dictos fratres et sorores tertii ordinis exercent prefatus dominus noster dietas Uteras revoeavit cassavit et anullavit per alias sue S. liter as in forma brevis sub data 24 julii 1499 palam et publice. Et sie fuit et est verum. Item ultra annullationem cassationem et revocationem dietarum literarum idem dominus noster voluit quod minister generalis ordinis minorum eosdem per se vel per alium dictos fratres tertii ordinis visitare et corigere habeat ac superior et pater prout semper fuit sit et esse debeat et tamquam talis unum ex fratribus dicti tertii ordinis dicte provintie loco sui commissarium deputet qui visitare et corrigere possii per litter as apostolicas facultatem dedit et concessit sub dicta data 1499 24 julii prout in ipsis litteris et contenta in eisdem que procurator predictus hie dat propositionibus et ariieulis suis quatenus tarnen pro se et parte sua et contra partem adver sam faciant et non alias aliter vel alio modo de quo protestatur probamus continetur. Et sie fuit et est verum. Item quod vigore dietarum litter arum apostolicarum. Reverendissimus pater Magister Egidius Delfini totius ordinis minorum generalis minister eins in dicta provincia prefatum venerabilem virum fratrem Matteuni de Jadra commissarium constituit fecit et deputavit cum potestate et auetoritate regendi gubernandi puniendi absolvendi tarn fratres quam sorores dicti tertii ordinis dicte provintie et alia faciendi que ipsemet jacere posset si in dicta proviniia presens esset prout in Uteris Sue P, R.rne de consilio totius capituli generalis plenius continetur sub data in civitate Interamnensi die XI octobris 1500. Et sie fuit et est verum. Item quod prefatus frater Matteus deputationem huiusmodi ratam et gratam habuit et habet literas que necessarias, et oportunas fieri fecit ei procuravit et sie fuit et est verum. Item quod dicto anno 1500 et die XI octobris generalis minister ordinis minorum vocabatur prout ad presens vocatur hoc nomine Magister Egidius Delfin de Ametia fueratque prout hodie est prefatus Magister Egidius in possesione vel quasi officii dicti generalatus paeifica et quieta 244

in comunione fidelium et alias abilis et idoneus ad dictum officium generalatus habendum et exercendum seque pro tali et ut talem fiabuit tenuit nominavit et reputavit fuitque ab aliis pro tali et ut talis habitus ientus nowinatus et reputatus palam et publice et sic fuit et est x*erumItem quod dictus frater Matteus ante tempus et tempore supra dicta videlicet anno IS00 die XI octobris fuit et erat promt hodie est habilis et idoneus ad dictum officium, cmmissariatus exercendum seque pro tali et ut talem habuit tenuit et reputavit fuitque ab aliis pro tali et ut talis habitus ientus nominatus et reputatus palam et publice et sic fuit et est verum. Item quod omnia et singula premissa fuerunt et sunt vera ac omnes et singule persone fuerunt et sunt tales quales bonitur et articidatur et sic fuit et est verum. Item quod premissis non obstantibus dictus Uicarius dicte provintie Dalmatie cui nullam iurisdictionem et superioritatem in dictos fratres\ et sorores dicti tertii ordinis conpetit neque idlum ius et iurisdictionem in predictos habet se op po suit et opponit ac fecit et facit quo minus prefatus frater Matteus officium sibi commissum exercere possit et valeat et quod deterius eundem fratrem Matteum inpedivit et inpedii quominus dictum oficium sibi comissum exercere possit et valeat eundem molestando et super eo inquietando. Quare cum predicta vera fuerint et sint petit procurator predictus per vos R.mum Dominum Vice protector em iudicem et commissarium prefatum vestramque pronumptiationem sive sententiam, pronumptiari de ... declarari litems apostolicas S.mi D. N. pape fratribus dicti tertii ordinis concessas [nee) non literals R.mi Generalis prefato fratri Matteo [direjetas fuisse et esse [canonjicas et canonica suosque debitos debuisse et debere... effectus... arumque vigore visitationem et corectionem dictorum fratrum et sororum dicti tertii ordinis spectare et pertin.ere ad generalem ministrum ordinis minorum* prefatumque fratrem Mat teum tamquam co?nmissarium a prefato generali in dicta provincia deputatum et in suo officio cmmissariatus remanere debere molestationesque perturbationes et ompedimenta per dictum vicarium eidem in dicto officio prestitas illatas et factas prestitaque illata et [facta] fuisse et esse temer arias illicitas indebitas et iniustas ac... presumptas et presumpta illasque et ilia predicto vicario, facere minimaliter d[ebu]isse neque licere de iure eidemque vicario super Ulis ac jurisdictione predicta perfectum silentium imponendum facere et per vos inponi eundemaue vicarium in expensis in huiusmodi causa coram vobis pro parte prefati
* Ovdje j e marginalni dodatak, koji se ne moe uklopiti n a ovo mjesto, nego j e ovo u konceptu jamano bila druga varijanta: prefatumque fratrem, Matteum verum Commissarium, super dictos fratres dicti iertii ordinis iudicandum facere et per ius iudicandi eisdemque fratrihus et sororibus dicti tertii ordinis dicte provintie ac. prefato fratri Matteo commissario et eorum superiori cogendps et compellendos facere ac per ius cogi et compelli denegationesque et i ecusationes dictorum fratrum et sororum ac molestationes perturbationes ei impedimenta per dictum vicarium prefato fratri Matteo prestitas.

245

fratris Mattel propterea factis comendandum facere et per vos comendari de faciendis omnibus expensis legitime prote statur et alias petit in premissis omnibus et singulis sibi nomine quo supra jus et Justitium favorabiliter ministrari vestrum benignum officium quatenus expediat humiliter inplorando. Et premiss a petit prote statur et declaratur tarn conjunctim quam divisim et omnibus melioribus modo via iuris et, forma quihus melius potest et debet. Salvo iure addendi etc. < Et protestationis. 3, Dvolist pisan gotikim kursivem, izvorni dokumenat. Fra Fdlip, irai. misitar treoredaca u Zadru, daje 15. oktobra 1528. ovlatenja kopar skom gvardijanu fra Benediktu Zadraninu Hrvatiniu. Njegov glagolj ski rukopis preveo je na latinski notar Germanus de Germanis, a lega lizirao ga koparski potestat 18. maja 1530. Tekst; XHS In nomine D.ni Amen anno quing.mo vig.mo octavo'die quinta decima octobris. Scribo .manu propria et do auctoritatem patri fratri Benedicto de ladra Crevatinich guardiano sanctq Marie madalene: do aucto ritatem ut faciat bonum et omnem provisionem ad utilitalem ordinis et \monasterii: et in cambium S.ti Gregorii: et ad locandum possessiones quod non sit contra ordinem et constitutionem et eundi Romam solus vel mittere socium suum et expedire mensam (?) S.ti loannis Lateranensis et expedire bidlas sancti Gregorii et omne bonum pro monasterio et pro bono comuni ut expediat meliori modo quo potest et do auctoritatem, ut instituat procuratorem generalem meiiorem et aptiorem ad tale officium. Ego frater Filiphus de Jadra minister tertii ordinis S.ti Francisci provintiq Dalmatie. [Notarski znaik] Ego Germanus q. D. Antonii de Germanis civis lustinopolis pub.cus. auct. Imperiali notarius et Iudex Ordinarius supra scriptum exemplum ex autentico lingue sclabonice fideliter extrasi et in fidem me subscripsi cum signo meo consueto in testamentum premissorum. [Druga ruka) Quoniam ob locorum distantiam sepissime de legalitate notariorum dubitari solet: idcircho Kos Petrus Griti pro ill.mo et ex.mo ducali Do. Venetiarum potestas et capitaneus lustinopolis fidem indubiam facimus et atestamur: qualiter D. Germanus Germanis civis lustinopolis qui hoc publicum exemplum extraxit de lingua sclabonica est publicus notarius bone opinionis et fame cuius scripturis publicis hie et ubique plena adhibetur fides in quorum fidem etc. Datum Justinofmli die 18 mensis masi 1530. 246

[Mali peat] Hyppolilus Grisonus co.is can.us man.to scripsi, [Na naledu kooservativniiim oblicima brzopisne glagoljice:] Kaiprie dah {ovi)ku ki [poidje u Cres 20 i 4 sodi za b[a]rku 2 libre stratismo do Rimfa] i kad v Rim pridosmo 6 libar kad poidoe z Rima 8 sodi. 4. List papira pisan umjerenim gotikim kursivom. To je molba treoredaca i opservanata u Kopru za zamjenu samostana, datirana u Rimu 24. juna 1530., i na njoj rjeenje papinske kancelarije. Papir je s gornje strane osakaen, p a se n a rubu jo vidi posljednji redak nestalog teksta pisana kancelarskom rukom: nullum valorem pro fratribus soneti Fran cisco U donjoj partiji papira vidljiva su dva niza od po 6 rupica, a u gornjoj jedan (zbog otkinutog dijela), to je vjerojatno od toga, to je s ovim papirom bio privren i papinski breve. Tekst ovog dokumenta uklopio isam u cjelokupni itekisit zapisnika o zamjeni samostana sv. Ma rije Magdalene li sv) Grgura u Koparskom arhivu fasc. 1237. 5. Kopija zadunice od 24. IV. 1689. Andrija Folich posuuje od gvar dijana Antonija Faura 100 Lira. 6. Odlomak zapisnika provincijalove vizitacije pisan glagoljskim pi smom. Upravo je tu nekoliko veih i manjih komada listova is vrlo manjkavim tekstovima vizitacija razliitih samostana rz g. 1717. i 1735. Pred odlomkom o Kopiru stoji godina 1707., ali ja sam je ispravio kao pisarsku omaku u 1717. Za to govori i ta injenica, da se u tekstu spo minje kao bivi vizitatoir (iji se postupak kritizira) provincijal Peci. Po Ivanicu, Franjo Pei je bio provincijal od g. 1714.-1717,., a njegov nasljednik je bio Ivan Ivkovi g. 1717.-1720. Prema tomu na se za pisnik mora tiicaiti prve Ivkovieve vizitacije od g. 1717. N a drugoj strani je vizitacija Dubaniice datirana 24. maja 1717. Evo teksta o Kopru: Dan 9 mae 1717. [Bi dozvan] prid nas laik fra Aleandro Avo^aro od famile, profes lit 9. [.... 7 sve koliki artikul da je dobro nastoeno i da ne zna kode ni skandala. Budui uinil kri svojom rukom bi odpmten. c-r Dan 10. [BJi dozvan o(ta)c fra Paval ai redovnik profes, let 9, stanija u ovomu mostiru lita dva. 247

Odgo(vori) na 11: Komunela se ne ini virnim nainom; navlastito otac g(va)rd(ija)n, za znamo da priimlju nike oferte ter ih ne dadu u komunelu. Odgo(vori) na 12: da otac m. p. pro(vincija)l Peci nisu inili treti viit kako bi se hotilo, nego prez niednoga razloga niti aminali ni ostale dunosti ispunili, nego samo viitali S. Sakrament i kantali misu i kvateran aldaii. Odgo(vori) na opinu da drugo nima]u a rei nego da niki fratri gredu po gradu s kratkimi tabarii, a u bilik kalcetah, ko] stvari se ljudi ruga]u. fra Paval ai polvrjivam kako zgora. Oca Lasica ne bi doma. Dan isti. Bi dozvan o(ta)c fra Vrane Depope redovnik pro fes lit 10, stanja u ovomu mostim i vikari lita 2. Odgo(vori) na 2 da oficii se ne govori odvie aro. Odgo(vori) na 11 da komunela se ne ini pravo od oca g(va)rd(ija)na. Odgo(vori) na 12 da o(ia)c m. p. prov(incija4 fra Frane Peci su uinili vizitu samo viitavi S. Sakramenat i aldaii kvateran prez umati drugo nite; ni drugo izvijevati. Odgo(vori) na opinu da drugo ne zna. fra Frane Depope potvrjuem kako gori. Dan 11. Bi dozvan o(ta)c p. g(va)rd(ija)n fra Ivan Dobrilovi. OdgO'(vori) da nimaju a drugo rei, nego da svi fratri uda puti poidu po gradu prez pitanja. [Odgovori] na 12: Otac prov(incija)l fra Frane Peci nisu inili pravi viit treti u ovom,u mostim. Ne htiehu ni misu kantali da e ne bih ih naputie. [ fra] Ivan Dobrilovi potverjuen kako zgora. 7. Glagoljicom pisana izjava fina Ivana Grvairia: Ka 10 aprila 1734 u Kopru. inim viru svim i svakomu ja zdolu pisani, kako hodei edan put s ocem P. fra Pavlom aiem u Alsamin u ko vrime bie g(va)rd(ija)n ovoga mostira S. Grgura isti P. o(ta)c ai, mi povida da mu je daval pinezi ior Antonio Beeti da uzme isti pinezi ako e poet fabrikati, a on mu je odgovoria da ne e jo da jih dade opet na dobitak. To govorenie je bilo na 3 aprila 1731 hodei u Alsamin . On isti dan bie doa^ Zakaria brat oca P. Korniena i znam da sam u ja od istoga oca P. aia da je dal on urdin kad je poal na kongr{eg)acion u Rab g(ospo)dinu ocu P. icu da dade iste pinezi istomu Bee tu. Toliko znam \ svidoim da e istina i zato inih ovu po kuencii. Ba fra Ivan arvari 248

8 Glagoljicom pisan sporazumi izmeu samostanske obitelji u Martinoici i one u Kopru od 10. maja 1734., kojim ise dijeli ostavtina fra Matija Vodarica, umrlog 11. jula 1733. (Ivani na str. 178. krivo veli, da je Vodari umre krajem 1734.) Pisar je sporazuma predstavnik" Kopra fra Pavao Gai, a potpisi su izvorni. Evo teksta: Ka 10 mae 1734 pri S(veto)mu Jerolimu u Martinici. Budui psal s ovoga svita po. otac m. p. fratar Matu Vodari lani na 11 ju\lee 1733 ki bie sin ovoga mostira, ma budui da istei ono a k stol u prov(inci)e u oficii graduati i retiral se u negovoi starosti u mostiru s(veto)ga Grgura u Kopru ki mostir je imal vas agravi(i) negova stanja u prov(inci)e, radi esa reeni mostir od Kopra imaju merit od agravie prietoga i svrhu ostali cirkutancii mnogi pritendi imati naimane polovicu spole negova. Dali za kivati pravdanja, tratne i ostale inkonvenience ke bi mogle okuriti, a k otomu videi naklonenje toliko od strane S(veto)ga Jerolima od Martinsice, koliko S(eto)ga Grgura od Kopra za uiniti mirni ajutamenat kako slidi. 1. Da mostiru S(eto)ga Jerolima od Martinsice izvan dila imaju ostati lib eri svi krediti ki se nahode na Creskomu ki ishode na sumu od L 1608, s otim patom da reeni mostir ima dati provincii ono a se pogode s provinciom kako e obidi. A k otomu da se ima dati istoi provincii posada od srebra ka kuha L 90 i brviel nov pozlaen. 2. Da mostiru od Kopra izvan dila ima ostati mostranca od srebra i jedan piviel bili stari raskidan, ka roba bi poslana od po. Vodarica u akretiju koparsku jur 7 lit i pol, i svi libri ki se nahode negovi kako u sproprii. 3. Da dva kredita u Kopru po. Vodarica ki su sada u pravdi, ako se ispravdaju, da se imaju razdiliti na pol; ako se izgube da ima toliko jedan koliko drugi mostir intrati u spize za platiti jednako. 4. Da ostale sve spole po. oca Vodarica toliko roba crikvena koliko ostala mobilie ima se razdiliti na pol sve pravino po timi \ reenimi mostiri. 5. A ostale krediti ili robe, blaga ivoga, ako bi se a nalo potle na Creskomu, u Loinju, u Kopru, u Bneci ili driigdi ima se razdiliti sve na pol. 6. Da ako bi se nalo kakova duga ili obligi od mis reenoga po. Vo darica, imaju obadva mostira jednako naplatiti svaki polovicu i tolikaie svaki jednako zasluiti mise. 7. Da mostir od Martinsice nie podloan platiti dug za mediine i medici ke su okurile u Kopru za po. Vodarica, ni laiku vetierii od Kopra ki e bil kontinuamente na slubi negovoi pokle je doal iz Bnetak u Kopar, ni ostale spize ke je stratil na po. Vodarica. A ono a e stra eno od negova pole za medeine u Vizunadi (!) i u Poreu, za negov pogreb, za mise ke je bil obligan rei i ostalo kako e u aventarifi, dd je dobro straeno. 249

8. Da kue he su u Bneci pp. Vodarica imaju se razdiliti na pol me ju mostirom s(veto)ga Grgura i s(veto)ga Jerolima. I tolikaie ima\ hiti podloan toliko jedan koliko drugi mostir svakoi pravdi i degracii ka bi se mogla prigoditi radi istei ku i po svaki drugai nain. Ka naizadnemu komponimentu ima mostir od Kopra dati i bonifikati mostim od Martinice u robi valute 50 L. E fra Arhan(jejl Drai potvarjivam kako zgora. E fra Anton Sui potverjivam kako zgora. E fra Mikel Mlacovi potvarjivan kako zgora. E fra Gabriel inti potvarjivan kako zgora. Ja fra Mate Vaenti potverjivam kako zgora. E fra Pavai ai siti S(veto)ga Grgura od Kopra na misto moe i ostalih sini reenoga mostira ki manka ju potvrjivam kako zgora. Fra Grgo Dobrilovi sin S(veto)ga Grgura od Kopra podtv\erjivan kako zgora. Fra Ivan Cervari g(va)rdi(ja)n $(veto>)ga Grgura od Kopra potvrjuje kako zgora. Fra Anton Livi sin reenoga zgor mostira potvardjujem kako zgora. Ova bi podpisana i potvrjena od oca m. p. prov(incija)la i komisarie jen(e)r(a)la. (Suhi peat) Fra Jure Gavran pro(v'mcija)l Fra Jerolim Brusi kom(isa)ri jen(e)r(a)l Fra Paval ai ekr(eta)rii 9. Fna Paval ai kao komesar provincijala rjeava albu fratara na Bojem Polju protiv fratra tipana Vrania dne 2. juna 1734, Fratar Paval ai 3 reda s(veto)ga oca Fran(is)ka redovskoga obsluzenie, u prov(inci)je od Istrie komiarii prov(incia)l i sluga. Budui nam prikazana instancie od fratar famile od Boziega Pole, da otac fra tipan Vrani jesu istirali i prieli od Pave Smolice teritorie od Motovuna za mis sto L 100 ke su celebrali svi redovnici iste famile svaki svoi parat za po. Stipu Smolicu negova oca, kako u negovu testa mentu, a da reeni otac Vrani ne e da naplate ostali redovnici za mhov parat za reene mise ke su celebrali, nego uzdre pri sebi kontra pravici, zato s kriposti]u ovih naih zapovidamo reenomu ocu fra ti panu Vraniu, da imaju pravino sadi fati svi redovnici ki su celebrali reene mise prvo nego se zdigne za stanje u ne gov mostir na Greki, a drugaie ne hotijui naplatiti, ima ostati negova roba od pole i krediti u sekvestru u mostim s(ve)te Marie na Boziemu Pol]u u rukah oca gvard(ija)na istoga mostira; i odvie naplatiti ostali dugi toliko fratrom 250

koliko ekularom. Drugaie privridivsi, ima podniti penu misec dom u prunu ili u kladi i ostali katigi u voli oca m. p. pmv(inria)la. Dano u naemu mostim s(veto)ga Grgura u Kopru na 2 juna 1734. Fra Paval ai kom(ea)rii prov(incia)l. (Suhi peat provincije) , (Na nialeu:) Ka 5 juna 1734. Bi intiman ovi mandat istomu ocu Vraniu. Ea fra imun Hari polvrjuem kako zgora. 10. Tri dvolista, na kojima je glagoljicom pisan dnventar .samostana i crkve sv. Grgura u Kopru, to ga Pavao Cai izruuje novom gvardi janu fra Anjelu Radiu 31. rmaja 1750. [Injventarii od robe mosiirske mobilie od crikve akretie mostira s(veto)ga Gergura u Kopru koju izruivam ja fra Paval ai gvardianu sadasnemu ocu p. fra Anjelu Radiu gvardianu uinenomu na kapitul (!) celebranomu na Dubanicu (!) pod provincials oca m. p. fra Jura Ga vrana celebranoga na 31 maie lita s(veto)ga 1750. S(ve)ta mati crikva

Oltar veliki s(veto)ga Gergura na komu e 1 par an(j)eli pozlaenih, tabemakul od mramora i u piida od srebra s paxnyimcinom od svile, krii od derva 1, kuini 2 od kuridora, tavuleia s Lavabom i van(j}eliem, kandeliri od latuna 8, parapeta 3 dva od ferane i 1 paunctc za fete, 1 er(l)eni i sagdani, lanpada od latuna i zvoni. Oltar blaene Gospe s krunom od srebra, krii od derva, anjeli, ta vuleia s Lavabom i s van(j)elem, kuini od kuridora, kandeliri pari 2 od latuna, zvoni, lampada od srebra i od latuna. Oltar s(vetojga Antona z dvimi krunami od srebra i s koltrinom od svile na strike, kutodie od derva u koi e relikvierii od srebra s relikviom s(veto)ga Antona i s(veto)ga Gergura i sfvetojga Kria ka~ tulu od late u koi su patente od isteih retikvii, krii od latuna, anjeli, tavuleia s Lavabom i s van(j)elem, kanderiri(!) 4, lampada od latuna 1, lampa od srebra 1, kuini od kuridora, par apeli 2, edan od ferandine za bflajgdan, drugi od platna svagdani, zvoni. Oltar s(veto)ga valda na komu e krii od der(v)a, kandeliri od latuna 2, a 4 od derva, lavolita(!) s Lavabom i s van{j)elem, kuini od platna, parapeti 2 blagdani od ferandine i svagdani od platna i edan erleni od damaka, lanpada od latuna i od srebra, zvoni. Oltar s(velo)ga Kria s koltrinom utom od svile 1, erlena 1, erna 1., paonaca 1, a e(d)na trikami, par an(j)eli} tavolete stare, kuini 251

stari, kandeliri od latuna 6, krii od derva. vai dnvenih 6, kusini od svi[le], rubi blagdani s platnom erlenim s m,erli visokimi, rubi svagdani. Ilampada od latuna l i od srebra 1, (z)voni, palme, bandire po crikvi 3, kvadri po crikvi veli i mali,1 zvonac sprid vrat od ekretie 1. Hor Organ furnid, zunta latinska od reda, martireloi od reda talianski, aveta stari(h). Pale od altari obiene u koru . . . zvonac u horu akritie Kri od srebra, lampad od srebra u sve >", otemorii s butom od srebra, kadUnik i naviel i s siliicom(f) od srebra . . . . ,1 iel od srebra svoi(m) kropilom, klui od tabernakula srebarni 1 Kalei srebarni . . . . . . . . . , 3 Kalei s pedistalom od latuna i svoimi patenami ki e u pre Zvana Manziola 1 ielet od latuna s kropilom Planita de samis de orona fioreti s vacolom i s bor(o)m od dukati 100 Planita od rakama na fiori s facolom od dukati 61 Planita na fiori od svile deivile8 s pasamanom od zlata s fa colom i z borom od libar . * . . . < . . . . . . . 581 Planita od damaka na fiori od zlata s facolom i bor som L . 221 Planita od ferandine nova na fiori s facolom i z borom . . . 1 Planita o(d) ferandine na fiori s facolom i z borom . . . . 1 Planita od kapiciole na fiori s facolom i z borom . . . . . . 1 Planita od ferandi(ne) bila nova . . . . . . . . . . 1 Planita od ferandine na strike nova . . , . 1 Planite lene(l) edna od tamine teta, druga na strike . . . . . 2 Planite paunace s facoli u sve 3 Planite erlene s facoli u sve facol 1 . 2 Planite cerne bole 2 s facoli bole i gore u sve . . . . . . . 4 Planita od ferandine na strike svakidane 2 a treta bila . . . Tonicele od svile na fiori stolom i manipulom par edan . . . 1 Pluvieli, edan na fiori za fete, drugi paunaci, a edan erni . 3 Veli za kalei diveri kolori . 19 Mone za kalei diveri kolori 5 Uel od damaka za epoicion na fiori . . . . , . 1 Facoli paunaci, stola nova kom (se) priezue, od svile . . . 1 Plamte cerlene nove s vacoli 2 5 /

Bienkari(a)

od ekretie

(Kamiji, edan o(d) renisa, a drugi od kambra z merli finimi i s pedanami cernimi inkolanimi za blagdani velik (i) . . . 2 Kamii, edan od renisa, drugi od kambra s pedanami cernimi za bla(gdani) 3 Kamii tanki prez pedan za blagdani . . . . . . . . . 3 Kami(i) debeli i tanki svagdani ostalih izvan gorinih . . . . 10 Maglavnici za blagdan tank (ih) .. . . . . . . . . . . 6 Kaglavnici svagdani u sve . . . . . . . . - . . . . 12 Cinguli urdinarii . . . . . . . . . . . - ..*. . 3 Cinguli s kamii boli i gori u sve 4 Korporttli boli i gorih u sve . 9 Animete za kalei blagdani . 5 Animete za kalei svagdani u sve . Facolti za anpolice u sve . . . . . . . . . . . . . 5 Porifikaturi za kale u sve . . . . . . .37 Kote bole i gore u sve . . . . . . . . . . . . . . . 4 Vesta popovska od skota 1 Rubi za oltari s cendalinami inkolani za blagdani u sve . . 8 Rubi za oltari svagdani u sve , , . . 16 Rubiti kratki, ovratavaje, u sve 7 Rubi stari tri veliki, a ototavae prez kria . 9 ugamani za ekretiju i za refetoriju, , . . . . . . . . 10 Merli veliki lakti incirka . . . , . , . . . . , , . . Asta z bandicom od kria, asta s kriem, za mertvih . . . . . 1 Ar mar od crikve 4 katule i kluanice kadi stoi'yu. planite i kamii 1 Armari od albeie kadi stoe kalei svoimi Mui . . . . . . 1 Kuhodie od albeie kadi stote relikvierii . . . . . . . . . 1 Armar visoki kadi stoie damaski, palme i ostala roba . . . . 1 Banak veliki kadi se apariva svoimi Mui*. . . . . . . . 1 kabeli za rei parparacion9 u sve . . . . . . . . . . 2 Kaa za bozi grob s kalinami i parapetom . Celotri pozlaeni par 1 Tabela od obligov vinih harvatska i talienska . . ' . . - . . . . 2 'Damaki za kapelu u sve kusi . . , . . . . . . . . . / 7 Kolone od damaka kremeina s franzom od zlata za veliki oltar i za sveti Anton, u sve pari . . . . Koltrina od svile kremiina s(vetojga Antona . . . . . . f J Kuini od ferandine za fete velike na fiori u sve pari . . . 1 Trapidi veliki i mali za fete velike u sve . . . . . . . Araci za trapedi od oltari u sve . . . . . . . . . . . Voeti za palme pozlaeni za veliki oltar . 5 Vai vei pozlaeni pari . 8 Vai vei i mani ostali u sve pari . : . . . . , . . . Vaeti inerzentadi za oltar sfvetojga Antona pari . . . . . 2 253

Relikuierii pozlaeni s(veto)ga Antona pari . Palme za veliki oltari za fete velike nove pari . . . . . . . Palme nove ostale u sve pari . . . . . . . . . . . . Palme nove za s( veto) ga Antona, para Palme stare za s(veto)ga Antona Tavela s Lavabom i vanjelem pozlaena za blagdani . . . . Misali latinski veliki 3: misali za mertvih Misali ervacki veli i mali za mertvih . . . . . . . . . eliza za otie i katida za otie, katrida od apona(f), pieti za anpidice 1, damaki ki slue u crikvu u sve kusi pet . . . . Voska u stalnici dupliri kandeloti u sve libric L Refitprii Stol od oriha cenakul, kvadn trih krali, zvonia Bukalete od maolike u sve . . . . , . . . , , . . Kandeliri od 2 i edan stari od uleni Merica za ide od late 2 fiaki od late za ide . [UJlenica od maiolike . , . . , = . = . , . . . . Posade urdinarie od eliza s ilicami od latuna, u sve . . . . Mobilie po mostim ' i gori, u sve . . . . . . . . . . karpatur od bonba-

/ 5

2 5 64

1 4 1 2 / 6

taramaci po mostim veliki 4, taratnaci boli trapuntin dobar 1, kavicali dobri, u sve Kavicali stari, kuini dobri i gori u sve . . Slamnice bole i gore u sve Karpatur cerleni 1, karpatur od svile ute 1, ina. bili 1, karpatur od indiene Karpaturi na pol vika 2, u sve karpaturi 5 Poniave cerlene 2, ponleve bile levantine 2 Poiiave bile i cerne od sukna, u sve . . . Koltrina na strike 1, bilac 1, pelii 1 Bienkarie

7 8 10 7 1

. . . . . . .

[Ldncjuni veliki pari 1, lancuni s merli pari . [Lanjcuni u sve pari s merli or dinari pari . . . . . . . . Lancuni u sve gorih i bolih u sve ini pari prez me(r)li . . hitimele pari 6, ugamani s merli novi Rubi za stol vei i mani 10, tavaioli od bombaina prez merli 3, a s merli 5, tavaioli ostali gori i boli u sve . . . . . . Katride velike od bulgara 2, katride male fodrane s damakom Katride od oriha -, kabeli 2,, inzenoatori od kruke erni - kabeli inzen{o)atorii od oriha 2, kritorii od albeie Tavolini od albeie 2, tavolin od kruke s remei 254

2 5 10 4 68

kabel po(hoinoga) Rokia od oriha na ki se klei s kaetami i s kluem lavolin od oriha 1, armar od kruke cerni katulami s klui u komu stole paramenti i kamizi blagdani . krine od trik klui od duba za depozit 1, skrin po(kojnoga) Rokia Kasun veliki deri 6 stari muke . . . . s Kurtelac ufadur od late zakovca zelezna Vile zelezne i caipun Kasun s trimi klui 1, kasete iroke 1, zercalo Kvadri vei i mani ki su u kamarah mostirskih i u crikvi . Spol po(kojnoga) Rokia. \Kuhina Pieti veliki i sridni od peltra 10, pieti od peltra mali od tavaiof J ini pieti velikih i malih u sve . Ceri od peltra 3, solenice 2, bacili za stol od peltra . Posade z manigi od kosti i lice od peltra, piruni . Pieti od maiolike veliki i mali 38, bukalet od maiolike Sii od rama 1, kacioli od rama 25 bacil od rama za prat pieti Pinte od rama 2, kotal od rama 1, tee od rama s pokrovom Lopii od brunca veli i mali . . . . . . . . . . Mortar od latuna i z petarolom 1, pirun od zeliza 1, lica Trepie od zeliza 1, trepedini od zeliza . Graele zelezne 2, elezo okolo ogn U kaveduni zelezni . Rakatas 1, paleta 1, molete 1, f>ol za ogan 1, razni . Fugera od rama za ekretiju 1, kaldalet od rama . Imbrik od rama 1, ielet od latuna 2, svie luerne u sve Persure Konoba Kamenice od uUe 4, bave nove ..., bave stare Bave puns u konobi 6, bave u konobi pune 6 i prazne 2 i karatel Kar oteli novi 1, badni veliki 2, badni mali 1 Barile u ke se goni vino pari 1, brente pari zadneni . . . . Kopania, sikira 1, motika 1, badil 2, ratel 1 . Kopane od kruha 2, daske 1, kongole 4, u Pas{j)oi vai 1 Brente razadnene pari . Bava 1 u Vernaku, bava 1 u Bortuniglu, bava 1 u Kovoi vai, bava 1 Abitanti, bava 1 u Daili, bava 1 pod ovu pronu od Bortunigle, esu bave u sve U Kernelidi bava 1, u Ko stanici bava 1, pod ovu pro{nu) jesu bave 2; na Boemu polu bava 1, u Kateliru bava 1, pod ovom pronom bave 4; kaupi za mekine 1, vrie bole i gore u sve 44 3

/7 / 7
?

[ 7 [ 7

7 7

3 2 ' 4

20 255

Bisag dobrih i gorih u sve pari [DJipiju saketia 2, brente zadnene pari [ Jin za muku eninu novi s kluem . Magazin

, , . . .

15 1 1

[Bi] izrueno ocu p. gv(a)rd(ija)nu novomu enice stara 14 mane kvartarol 2 Bi izrueno masture stari 1, segale 1 Bi izrueno ozinca slupanoga i fara stupanoga kvarte 2 i pol kvartarola Bi izrueno muke senine stari 2; bi izrueno sira Bi izrueno mersa sbalet i slanine u sve L Bi izrueno dcerke stari 2 i pol; bi izrueno ulie barile 2 i pol Bi izrueno prediva predna [Oz]inca pilana kvarta 1, pelte stara pol, lee kvarta 1 [ ]a stara pol Bi enice starici 92, bi egale stari 9 i edna kvarta i k[ 7.10 11.

5 105

Kopija ugovora od 9. IX. 1750., kojim koparski graanin Nicolo Martisea prodaje samostanu sv. Grgura, t. j . gvardijanu Maitiju Vodaricu, najamninu (^livellaria pensione) na neku zemlju. 12Spiis sa 12 numeriranih listova, kojemu je na omotu izraen sadraj: 1751. P. Pro Provincia Dalmatiae C. Contro P. Danielem de Colle ad reclamationem Professionis. To je proces, koji se vodi pred mletakim nuncijem. Prokurator sv. Grgura je fra Pavao' ai. De Colle je traio, d;a se proglasi nevaljalom njegova redovnika profesija uinjena nakon novicijata u Kopru, jer da samostan nije bio ovlaten da se u njem odrava novicijat, da je za vrijeme novicijata iao u pronju, da sa mostan ne moe hraniti 12 ljudi i t. d. , Uz taj su spis priloeni i drugi papiri. Jedan, nepotpisan i nedatiran, pod naslovom Informazione govori o sluaju gvardijana oca Pavla a^ ioa, koji je iz Like, a po mletakim zakonima ne bi smio biti gvardijan, jer nije rodom iz mletakih posjeda. - Drugi, datiran u Kopru 19. III. 1752., govori o sluaju odreknua oca Jurjia Tomia na gvardijanatu; po.: Copie tratte dali' Illirico nelV Idiomate Italiano de verba ad verbum delVinfrascritta licenza, e refuda del Guardianato di propria mano del Padre Giorgio Tomich. Trei sadri koncept pisma provin cijala fra Jurja Gavrana datiran Capodistria per Faresina 15 Agosto 1752., a adresiran Aleksandru Zenna, generalnom pirokuratoru u Rimu. 256

Ovo je pismo odgovor na prokuraitorovo pismo, u kojeni je bio priloen i memorijal oca Jurja Tomia sv. ocu papi Benediktu XIV., kojim je traio, da se lii gvardijanata u Kopru otac Ivan Grvard, jer da je na to mjesto izabran kao definitor, to da je inkopatibtilno. Gavran u s v o j e m odgovoru pretresa sluaj i prikazuje Tomia u najgorem svijetlu kao smutljivca i si. - etvrti je kopija pisma od 9. X I I 1752., to ga je uputilo mletaki Magistrate sopra monasteri koparsikoim potestatu i kapetanu Nikoli Bembu. Magistrat se poziva na propise, po kojima u samostanima imaju prava boraviti najprije oni, koji su u njima natu rali figlroli (poisinovljeni), zatim mletaki podanici, a tek na kraju stranci; a poto je na posljednjoj kongregaciji provincije bio otac Juraj Tomi premjeten na Prvi kod ibenika, premda je poisinovljen u koparskom samostanu, on se ima smatrati, da pripada koparskom samo stanu, i potestat neka poradi, da ga starjeina primi natrag, i da mu se dade prednost pred drugima, koji nisu sinovi toga samostana. - Prilo ena je i kopija odluke dei Pregadi od 7. VI. 1729., kojom se starje inama priznaje pravo, da smiju redovnike premjetati iz samoistana u samostan, ali samo unutar granica drave. 13. Dva pisma fra Anela Radia pisana u Kopru 27. aprila 1762. Prvo je upueno ocu Ignaciju icu u Glavotok (Krk) - kojemu alje palu za oltar - , a drugo je uputio svomu bratu Ivanu u Dubanicu. Evo- oba pisma: Mnogo p(otovani) o(e) i gos(podi)ne, gosp(odi)ne obsluzeni. Iz Kopra, na 27 aprila 1762. alen palu po barki ka doide zdvignuti oc(a) m(nogo) p(otovanog) kumiafie. Ma iju zdvignuh s mal voluntadu. Onde iju rekumandah ocu fra Ignaciyu Koteri da bi ju prokural uvati da iju ne decipa. A ne znam kako e pro'iti do tamo. Oni per.su ni stil remedieti kako je rekal i(nor) kanonik Bendata, za da nima koniciona od svetih. Da bi mu to rekal jedan profesor, da bi ga poslual, ma nega da ne e, da vidi da nima koniciona, onde san ga ostavil stat. Ne znam e nin biti ugodna ali ne. le san prokural a san rnogal od moje strane, a za tamo ne znam kako e doiti. Jesan rekal ocu fra Loreneu da in ree da celebrai]xx est mis nai moi intencion. Ako ih nisu celebrali neka ih celebra\\\ na veliki ol{t)Or, a reto pinezi te broiti kada doide k nim moi brat Ive kl stoi s materu. Te mil broiti l(iba)r 150, ma mu pien da ne uzm nego deve deset. Ma ko bude pitat sve sto i pedeset, daite mu ih. Ako pita 90, daite mu ih. 1 platno u en {je) zavita reena pala, daite ga momu bra(tu) Ivu, za u drugo ne imih u ni ju zavit da se ne decipa. A teler je obilat malo i pala od mere ku san imil. Oete ju napravit sami na va mod, za e se lagle stisnut nego razirit. I alen im istee mezure nazad ke
17 STARINE

257

san imil. Umri istei Zvane Manareta ki uini teler. Od telera su kusi 7, i ondi kadi su inkatrani inite ih inkolfatj. Jesu sinieni kako se ima]u nainit. V. o. m. p. Ostajem pozdravlai(u)i i ostali redovniki). Fra Anjel R[adi] slug[a pojnieni v. o. m. [Na drugoj strani naknadno pisano:] Poidoh u brod za staviti ju i tako poeku svi govoriti da se rizika decipati da e poiti demal, da je bole delati kasetu, da e bit segura. I poidoh k marangunu za udelati ju i mi pita L. 2 So. 15 i mi para uda i kupih dasku i avli i ju uinih sam istu kasetu i virujem da e biti segurie. Za dasku i z' avli ote rei jednu misu na mol intencion zac za dasku dah L. 1. 1 da san in priporuen u svetih molitvah, za ovamo e velika mortilitad od ludi i sua, ako bog ne pomore. Umri koludrica ona mlaie kkontani koloburizi(!) i druge tri u svete Care. Bih rad znati e nin biti ugodna ali ne i ko nim doide alvmnenti ali ne. Ote kunpatit da nisam in dal odgovor na nihov list budui da pasa ovuda o(la)c fra Lorenco Kenadi i ior kanonik Bendat(a), onde viru jem da su nin povidali kako je. I s ovim dospivan. [Na naleu adresa:] Al molto Re(veren)do Padre Sig(no)r Sig(no)r Pat(ro)n Col(enissi)mo II Padre Inazio Sizzi ex~Provinciale e definitor generale. M(onastero) di Capo Delia \ [Glagoljska nota ozgora:] Za oltar S. Ekova pazi Drago pozdravleni paniom. u Isukerstu ovdi.11 kon-

(sa) star on mater on i s ostalon

U Kopru na 27 aprila 1762 Kada bude imil potribu od onih pinez ki san ti obial, neka ti Ante da deset dukati i da ne ini drugo, neka ti ih da, a resto e poiti uzet u oca m. p. ica na Glavotoku. I ko ti Ante da deset dukat, ne uzmi u oca m. p. ica nego libar 90, ako ti sestra ne da, tako uzmi libar 150 u potovanoga ica, ma prokurai (i)h svadit od sestre pervo, zau ica su seguri, za esan ih ovamo broil za nega L 150. I Pave neka ti da lib(a)r 100, kako se e cbligal, a ini L 250. 1 ini s pameti'ya s pinezi i nemoi da te ki privari. Kada verne kavidal i kada primes pinezi, pii mi da si ih priel da znam kako ie. I molite boga za me, za ovamo ie velika mortilita od ludi svaki dan a iS ne u uzmankati za vas. Fra Anjel Radi brat rojeni 258

[Druga ruka:] Ka 26 mae 1762. Ja o(ta)c fra Martin Mari gvardi(ja)n bih aprazenti kadi o(la)c m~ p. ic bfioi Ivanu po. Mihovila Radiu sinu Radia za palu L 150. 14. Fascikul od 10 listova u sivom omotu. Sadri podnesak treoredsikog samostana u Kopru od 9. aprila 1768., koji je ustvari bio odgovor n a 7 toaka, to ih je od pojedinih samostana trai odbor Deputati estrardinari Aggiunti al Gollegio dei Dieci savi 9. januara 1767. (to< ustvari treba uzeti kao g. 1768., jer ise tu bez sumnje raunalo po mle takom poetku godine). Tih sedam toaka nabraja Ivani na str. 81. h: ovog podneska publkirat emo sve ono, to nije drugdje ve tampano. Naslov na omotu: 9. Documenli del Convento do S. Gregorio di Capodistria del 3 Ord.e di S. Fran.co della Prov.a di Dalmazia ed Istria, Giurisd.e ed entrola Citt diCapod.a dell' anno 1467. ' Naslov na f. 1: 1768. Kote del Con.to di S. Greg.odi Capodistria del 'Jerz'ordine di S. Fran.co. Tekst na f. 2 po. Adi 9 Aprile 1768. Capodistria. Kota infrascritta del Con.to di S. Gregorio di Capodistria di P. P~ del Terz'ordifie di S. Fran.co sopra li 7 Capitoli di publica Commissioner emanati li 9. Genaro 1767. per presentare agli Ecc.mi Deputati Estraordinari Agg.ti al Gollegio dei Dieci Savi in Rialto. I. Sopra U primo, U Padre Provinciale rassegnar le Costituzioni del ordine. II. Sopra U secondo Capitolo in questo Convento non si ritrovano li Decreti publici di ricevimento, di quali si dubita siano smariti forse per la inavertenza di antecessori, in mancanza di quali si rassegnano con tutta sincerit le seguenti copie estratte dalle Carte pergam,ene autentiche che si ritrovano nel Convento, come fu conseguito U prima Convento e permutato con li P. P. Osservanti ut sequitur. . Slijedit kopija poznate isprave od 26. februara 1467., tampana u Ivanica , 15 s ispravcima u naoj biljeci II, 3. Zatim slijedi kopija isprave od 12. septembra 1468., tampana u Ivanica II, 16 s ispravcima u naoj biljeci II, 4. Rjeenje Lateranskog kaptola od mjeseca augusta 1478., koje nakon toga slijedi, tampano je u Ivanica II, 22 u odlom cima. Njegov 4. redak ispravljam: Hine est quod cum, nuper per te Kobis humiliter ac devote narratum fuerit, quod zelo devotionis accensus tota mente desideras ad honorem, Ipudem et gloriam Omnipotentis Dei et Beatae Mariae Magdalenae i t. d. Ime vrati*ju ispravlja se u Possedraga. Redak 14. dopunjuje se: beneficiati nostri publici Imperiali auctoritate Kotarii, quae quidem ecclesia sic edificata perpetuo sit sup259

posita nostrae sacrosanclae Lalt.ae Ecclesiae, et postmodum humiliter per te Nobis supplicatum fuit, ut in dicta possessione dictam ecclesiam sub dicto vocabulo Beatae Mariae Magdalenae licentiam et auctoritalem edificandi concederemus et sub protectione eiusdem Latt.ae Ecclesiae ei privilegiorum ipsius susciperemus d t. d. Potpisi ovdje glase: Franciscui de Rubels de m.to Canonicorum Camerarii; Bernardinus de Sabell Canonicorum Camerarii de m.to. Nastavak na f. 5: 1530. Permuta di Conventi con li P. P. Osservanti. Essendo pervenuti doppo alquanti ant li P. P. Osservanti di S. Francesco in Capo dT stria, e stabiliti nelVistesso sito apresso li P. P. da Terz'or dine, si rese angusto ed incapace alia comoda sussitenza di due conventi. Le Monache di S. Grace in Venezia possedevano in Cape d'lstria la chiesa di S. Gregorio pr ovist a di cimiteria ed'aspicia; si mane giar ono gli osservanti per conseguire la libera cessione di que sto chiesa, la commutarono con quella di S. Maddalena de Terciarii; h osservanti rimasero possessori di tutta quella situazione, ed i Terciarii provisti della sudetta chiesa di S. Gregorio; e perche il contratto in niun tempo fosse ressindibile, il Sommo Pontefice Clemenfe VII. con sue Breve esibito sotto li 19. Lug.o 1530. ingiunse alia curia Episcopate d\ Capo d'Istria, riconosciutane la canonica sussistenza corroborarlo con suo Decreto; il che dal Vescovo Fran.co Biondi come delegato' Apostolico pienamente eseguito; il T erz' or dine inchiodo il passo apresso d\ S. Greg.o, ove attualmente persiste. Tenor suppXicationis et Brevis sequitur est talis. SM jedi prijepis pisma jednih i drugih fratara od 24. juna 1530. ( koji sa strane stoji marginalijia: 1530. Bergamma seg.ta n XIII) i pa pina brevea od 5. jula 1530. Izmeu Ivaniceva (II, 58) i ovoga prije pisa ima dosta razlika, ali isu oba loa. Vidi bolje itanje u Archivalia: Koparski arhiv fasc. 1237. / / / . Sopra U terzo Capitolo questo Con.to nan ha privilegi di alcunu notezza. IV Sopra il quarto Capitolo di Brevi, di Bolle. Seguita Copia det decreto d'Innocentio Papa XIII. sopra la reduzione di oblighi delle messe perpetue. T u je tekst odluke Inocencija X I I I . od 10. sept. 1723. o reduciranju vjenih misa. Zatim se na f. 7V nabraja pet reduciranil] misa u sv. Grguru. V. Sopra il quinto Capitolo, il Padre Provinciate rassegnard la note di conventi. VI. Sopra il 6. Capitolo, di foresti non vi e alcuno di stanza; bens, il Padre Paolo Chiachich nato nella Lica Austriaca delVanno 1691 e venuto di anni 12 e ritenuto da giovine nella Religione, dimorante nei stato Veneto anni 56, di stanza in questo convento anni 50 nelVeto cadente di anni 77 e figlio di questo convento, col oficio di Vicario pei descrivere i Libri giornali del convento medesimo. I t. d. 260

VII, Sopra U 7. Capitolo. Si ritrovano del presente di famiglia il R.ndo Padre Lettor Kazario Caetano Ciani Guardiano, il Padre Giorgio lomich, il Padre Francesco Purich, il sudetto Padre Paolo Chiachichr il Padre Zuanne Cociancich, il Padre Simon Dellemarne., fra Casso Ivancich ed il sudetto fra Carlo Sfara Laico, in tutti - n 8. Sono dunque procorsi 300 anni che dimorano li P. P. del Terz'or dine di S. Fran.co della Provincia di Dalmazia ed Istria nella Citt di Capo d'lstria sotto Augusto Dominio della Serenissima Republica di Venezia che officiano nella lingua lllirica; di quali sono impiegati quasi di continuo quatro confessori alle publiche milizie hora di due, hora di ire Companie delle galeote all' assistenza delle animl, alle prigioni, agli ospitali, agli giustiziati, ed altri innumerabili dimoranti nella Citt stessa, oltre li territoriali della stessa lingua lllirica, senz'alcun stabile, ne entrata, se non un picolo campetto di olivari di antica raggione, pervenuto al Convenlo prima della parte 1605,, e qualche livelleto, agravati di oblighi perpetui della Messa: sostentandosi con le uniche laboriose questue per la Provincia d'lstria dagli stessi sacerdoti, e dal medesimo superior locale, le cui questue sono diminuite ad un segno incredibile, provenienti dalle presenti callamit; e di tutte queste esposizioni ne pud servire in testimonianza della verit tutta la citt di Capo d'lstria. [Peat samostana: papinski lik s ti jarom i kriem, t. j . sv. Grgur; slijede originalni potpisi:] /o fra Gaetano Ciani del If er z'or dine di S. Fran.co Guardiano del Convento di S. Gregorio di Capod. rassegno con ossequiosa riverenza e obbedienza alle venerate Commissioni del Serenissimo Prencipe le sudette Note rilevate dai Volumi di questo Convento vere e reali con mio giuramento e a nome di tutta questa famiglia, e con sigillo del Convento medesimo. .. Fra Paolo Chiachich affermo quanto di sopra. Fra Giovanni Cociancich affermo quanto di sopra. Fra Simon Dellemarna affermo quanto di sopra. 15. U snopu g-lagoljicom pisanih licencija, to ih daje provincijal kleri cima, da se mogu obui u redovniki habit ili poloiti zavjete /(iz druge polovice X V I I I . st., t. j . otkad je doputeno oblaenje) samo je jedna, koja ise tie koparskog samostana. Izdao ju je provincijal Antun Jurani na Bojem Polju 3. juna 1789. Evo teksta: F(rata)r Anton Jurani Veenin, 3 reda S. oca Fran(is)ka re(do)vskoga obs(luze)nie, ] ener(a)l i u prov(in)cii Dalmacie i Istrie peterom pro{vincia)i i sluga. Kahodei se yurve priet po haiotacionu one famile mostira S. Gargura u Kopru i po doputenju oblasti provincialske diti imenom Filip, leiti261

ma poroda sin Martina Delemarna negove prave ene Ekove, od Vu nena, darave poreke, i razumi j u kako isti mladi est dobra talenta za tudieti i eli svim arcem za biti redovnik naega 3. reda S. Fran(is)ka u Dalmacii. S' kripoom dakle ovih naih doputamo licenciju P. ocu F. Marku Ruicu g(va)r(dija)nu reenoga naega mostira S. Grgura u Kopru, da mozi obui reenoga mladia u na ubit i kapu za akna po nainu kokose uzdarzi u naoi reguli novo tampanoi: a pokle obuen bude i providjen pristoinim nainom od dobra barviela, kakono od abita i otane ima biti poslan u mostir od novicieta S. Marie od. Giavotoka pod nastoenje onoga metra novic oca PJ F. Felica Bogovia, komu ga veoma priporuuemo i na kuiencu naslanemo. Dru(ga)ie &. Dana u ovomu naemu mostiru S. Marie na Boiemu Pol ju u vrime vizite, dan 23 1789. Fra Anton Jvurani min(ista)r prov(incija)l. 16. Prokura, to je pie talijanski notar Francesco de Lio u Osoru 19. maja 1792., kojom provincijal Fran Sui i gvardijan koparski Gabrijel Valenti s vikarom Franom Kocijainiem opunomouju oca Antuna Jura, da ih moe zastupati pred svakim forumom. U Arhive koparskog municipija Kako je ve reeno, u Arhivu koparskog municipij a, koji je danas sastavni dio Koparskog arhiva, nalaze se samo 23 mala fascikla arhiva ri ja samostana NSV. Grgura, i to zajedno !S bolje sauvanim arhivima drugih koparskih samostana, koji su bili takoer ukinuti g. 1806. N a tim se fasciklima nalazi numeracija, kakva je u Majerovu inventaru, ali etikete nose tampanu legendu: Biblioteca civica di Capodistria. N a etiketama je obino obiljeen predmet i granine godine dokumenata. Pored toga na veini fascikula vidljive su neke starije oznake, kojima se ne moe utvrditi pravog reda. Osnovno je, da se na 17 fascikula na lazi obiljeeno: 343 deirinventario, a samo na jednom (i to na fasc. 1250): 96 deirinventario (tek tu oznaku ima i fasc. 1258, koji se vie ne tie sv. Grgura). Vjerojatno je ta brojka postavljena pri inventiranju, kad je izvrena konfiskacija g. 1806. Neto je kasnije neki arhivar postavljao brojeve na etiketama u obliku romba, to ih nalazimo na 10 mjesta. Ti se brojevi kreu od br. 816. do 842.,'samo fasc. 1253 nosi vei birj 2142. Neto uvida u taj arhivariski posao unosi biljeka u fasc. 1243, gdje je neka ruka na jednom volanitu napisala: AI Mazzo LXVII clelVlnv.o 4 Li Colti 34 usque 42 non si rinvennero; a ispod toga olov kom: Li NN1 del nuovo inventario del quali non si rinvengono li Colti sudetti sono dal 824 nuovo usque 831. N a to je stavljena etiketa u obliku romba s brojem: 824 usque 831. T o znai, da tih osam ili devet 262

colti (sveanja) mije bilo pri inventivan ju, ali im je arhivar ipak dao nove brojeve. I doista na naim sauvanim fascikulima postoji najmanje sedam tih malih starih brojeva (4, 16, 19, 20, 32, 44, 48), ali onih od 34-42 doista nema, kao to nema ni onih u rombu od br. 824-831. Z a rana se dakle gubio materijal samostana sv. Grgura. Prelazimo na sadraj materijala redom po brojevima fascikula. jer bi prikaz po hronolokom redu ili po srodnosti predmeta iziskivao dvojaki i (kompliciran posao. Fase 1236/1 Ozari.: Bihlioteca civica di Capodistria, Conv. S. Gregorio Processetti. Na istarijoj etiketi u obliku romba br. 839. Na kairtonu u lijevom gor njem uglu: B 23, zatim: N 343 delV Inventario. Listova 37, i to 30 saitih, a 7 volantnih; neki su listovi oznaeni starijom numeracijom.
SADRAJ izraen je na omotu: R. R. P. P. Sancti Gregorii Justino polis G(ontra) D. lo. Jacob. Davanzo eiusdem Civitatis. Pezzi sei. Ustvari tu su spisi procesa samostana sv. Grgura protiv Zan. Jakova Davanza zbog livela od 12 L, to ih potrauje samostan na osnovi ostavtine Zvane Salvioni, a po sporazumu s redovnicama sv. Klare iz g, 1594, Isp. sline procese u faiac. 1238., 1243. i 1250. Dokumenti), od kojih su stariji u kopijama, idu u g. 1678.-1779. POJEDINOSTI: N a f. 1. nalazi se glagoljicom pisan zapis o stanju spora, to ga je, naravno, pisao samostanski pisar. Evo mu teksta:

Na 3 aguta 1735. Proceet od kavidala L 200 svrhu ki plaae Zan Ekomo Davanco, hi kaindal je od rajona lasida po. Zvane Salvioni a nam izruie koludrice s(ve)te Care, a to kontra heram reenoga Zan koma Davanca na 12 novem(h)ra 1735. Potle toliki strosii (!) od atih ohligae se Hora Antonie-, Otavie, Marieta here po. Zan Ekorna Davanca, Karlo Kombi mu Hore Paule sestra reenih Davanco i tolikaie ior Ekometo i Franko Gabieti brati i net jaci istih Davanci a sini po. ior Liigrecie sestra istih erii Davancii, za pla ati mostim svrhu reenoga kavidala na 28 mara L 12, a za Uveli dekori i spize, a e svega drugih L 210. I broie na konat L 66, a ostale L 344 da e platiti u termen 12 godit, a to svako lito na 28 mara, kako u pismu uinenomu od ior Franka Gavarda nodara na 12 novembra 1735, ko e u libru od itromentov na karti 41. Na f. 6: enidbeni ugovor izmeu Orsette, keri Bonetta Arrigonija, i Z. Giacoma Davanza od 25. V I I . 1678. N a f. 7: Popis miraza od 27. I X . 1678., to ga je gospoa Lukrecija dala G. Giacomu Davanzu prilikom enidbe njene keri Orsette. Svota pokretnog i nepokretnog miraza penje se na 5000 lira. Meu ostailim tu su i Saline per suma di L 1070. N a f. 8: Oporuka Lukreci je Arrigoni od 13. IX. 1691. 263

Fase-, 1236/2

Ozn. na staroj etiketi u obliku romba br, 841; u lijevom uglu br. 20, a u sredini: ^ 343 delV Inventario. Listova 30, od totga 10 voilantnih. SADRAJ obiljeen je na omotnom listu: Processetto della in Campel Pro. R. R. P. P. del Con.to di S. Greg.o Contro Dornenico Sauro detto Candia. Pezzi sette. Zatim slino glagoljicom: 1725 (i arapski 1725). Proceset s' Domenigom Sauro deto Kandie za L 16 So 16 Uvela za zemle ohligane in Kampel. Kandie. N a unutranjoj strani: Adi 14 Novembre 1724. Processeto contro Domenigo Sauro detto Candia per Capitale di L 280 e procorsi come seguir etc, sopra i luoghi nella Contrada di Campel. Dokumenti, koji se tiu tog procesa, iiidu od 24. aprila 1689.1771. Na talijanskom instrumentu od 28. febr. 1704., to ga je pisao notar Gasparo Corte, nalazi ise na naleu glagoljski regest: 1704 (arap ski broj). Pismo od Kandie ki plaa mostim L 16 So 16. To e ihroment prvi svrhu loga Uvela a drugi e u libru na karti 18. Fase 1237 Ozn.: Biblioteca civica. Prati menaicanti 1444-1724. 30 listova. SADRAJ: Dokumenti o pravima reda i samostana g, 1444.-1530.; spisi o posjedu Paderno u Gaunu g. 1704.-1724.
POJEDINOSTI: Dva tampana letka: a) Concessioni falte alli frati mendicanti di poler cer care in ogni luogo dove pi li . Godina i mjesto tampanja nije vidljivo, b) Privilegia Ordinum mendicantium quo ad petitionem elemosinarum. U dnu: Foroiivii et iterum Asissii, Apud Slephanum Leonardum 1677. F. 1-2: Bolla dt Sixto IV che li P. P. del Terz Ordine della Provincia di Dalmazia possino far provinciale della propria Religione. Slijedi tekst bule Decet Apostolicam Sedem od 15. novembra 1473. na latinskom jeziku, koja je poznata iz franjevakih bularija, a tampana je i u Ivan ica (II, 19-21), samo je kod njega ispao jedan redak na str. 19., i to iza 6. r. ozdola: Provincialibus Ministris dicti Ordinis Fratrum Minorum concessimus, ul Ministros Fratres et Sorrores Tertii Ordinis ubilibet... Kopija XVIII. st. F. 3-4: Takoer u kopiji X V I I I . st. tekst bule pape Eugenija IV., za koju kae marginalija: Anno 1444. Bolla di Eugenio IV. con la quale li P. P. delTerzo Ordine di Bossina e d' Ungaria sostituisse solto la Vicaria di Osservanti, ut in ea. Druga ruka: Ut in Archivio Bullarum Fra trum Tertii Ordinis S. Francisci pag. 205. Ova je dakle bula prepisana iz knjiBge F. Bordonija, Archivium Bulla>rum, Privilegiorum, inistrumentoirum et Decretorum Fratrum et Sororum Tertii Ordinis S. Francisci, Pairmae 1658., str. 205. Ivani se na ovu bulu nije osvrtao, a ne navode je ni drugi historiari franjevaca kod nais, premda je vrlo vana. Za nimljivo je porediti gotovo identian tekst ove bule u L. Wadinga,

264

Anoailes Minorum, T. X I , Ad Claras Aquas 1932., 527.-529. Ondje je onai datirana MCCGCXLIV, IV Kalemdais Februaru, anno XIV, a u njoj sie nalae, da se fratri treoreci < u Fuirlaniji imaju podvrgla vati vikaru i brai opservanata one provincije sv. Antuna. Analogno' se u ovoj buli podvrgavaju treoreci od pokore franjevakoj Bosanskoj vikariji i odreuju njihovi odnosi. Osim toga mala je razlika i u dati ranju, a vrlo je znaajna razlika u jednoj toki, koja se ini kao neka interpolacija, jer je u Wadinga nema, a to je pasus o bratovtinama bievalaca, koje ise zabranjuju. Budui da je Bordonijev Bnlarij kod nas nepristupaan, donosim ovdje itav tekst ove bule, koja je zanimljiva ne samo za povijest franjevaca nego i za pokret flagelaoaita u naim krajevima. Neke sam oite pisarske pogreke ispravio*. Exemplar. Eugenius IV. Fratres Bosnenses et Vngarenses Tertiarios sexus subijcit Vicario observantiae cum facultate recipiendi utriusque Conventus.

Exposcit dilectorum filiorum Vicarii et Vicariae Bosne Fratrum. iuxta morem Fratrum Minorum de observantia etc. Hine est, quod Kos pro Religionis augmento et non ad ipsorum Vicarii et Fratrum, vel aiterius pro eis Nobis super hoc oblalae petitionis instantiam, sed ex certa scientia, moderno, et qui pro tempore erunt Vicariis dictae, Provintiae, quod ipsi Vicarii per se, vel alium, seu alios, quern seu quos ipsi ad hoc pro tempore duxerint deputandum, vel deputandos, a quihuscumque utriusque sexus Christi fidelibus, in quibuscumque partibus, seu locis ad quos, vel ad quae dicta Vicaria extenditur pro tempore commorantihus, professionem per Fratres, et sorores Tertii ordinis S. Francisci de Penitentia nuncupali per felicis recordationis Kicolaum. Papam IV. praedecesorem nostrum approbati, emiti solitam, emilere volentibus recipere etc. eisque regulrem habitum per Fratres, et Sorores praedictos gestari solitum exhibere, et illas ex person-is dicti Tertii ordinis, quae nulla sufficienti desuper licentia suffulte in Hungariae partibus insimul habitantes aliqua loca pro earurn usu, et habitations receperunt, ab escomunicatione aliisque Senlentlis, Censuris, et poenis, .si quas propterea incurrerent, absolvere in forma Ecclesiae consueta, iniunciis, et iniungendis, eisque et quod iam recepta retinere, et aliis similiter praedicti sexus personis, quod duo, tria, et plura, ac tot alia Domos, et loca, quot ipsi(s) Vicarijs expediens videbitur, cum oratorijs, Dormitorijs, alijsque pro earum usu, et habitations necessariis officinis ubilibet in dicta Vi caria denuo constrtiere, seu iam constructa, vel sibi concessa recipere.. Confraternitates etiam, seu societates pietati(s) idoneas iuxta morum praesertim Italicum vulgariter Verberatorum seu Flagellatorum nuncupatas cum opportunis Constiiutionibus ordinre, et ordinatas, absque quorumvis Praelatorum Ecclesiasticorum, vel aiterius dignitatis contradictione quibus, ut in talibus desistere debeant, Apostolica auctoritate harum serie prohibemus, ac inter dicimus, in suis devotionibus, c pits operibus fovere. 265

Nee non Confessor, seu Confessores dicti ordinis Minorum de observantia, quem, seu quos utriusque sexus personae, quae professionem Tertii ordinis huiusmodi pro tempore emiserint, seu iliarum quaelibet pro tem pore duxerint, vel duxerit eligendum, seu eligendos earum Confessionibus diligenter auditis, Ulis omnibus in reservatis semel tantum, in non reservatis vero Sedi Apostolicae Casibus, quoties fuerit opportunum, debitam absolutionem impendere, et iniungere poenitentiam salutarem; ipsisque omnibus, Dioecesani loci, et proprii sacerdotis, cuius licentiam super hoc Paschali tempore dumtaxat dictae personae petere teneantur, licet earn non obiineant, super his licentia nullatenus requisita Eucharistiae Sacramentum ministrare, ac dictis personis, illarumque singulis, eis in sinceritate fidei, imitate S. R. E. ac devotione nostra, et sucessorum nostrorum Romanorum Pontificum Canonice intrantium peteniibus plenam remissionem in mortis articulo valeat, seu valeant cohcedere. Ita tamen, quod Confessor, seu Confessores huiusmodi de hijs, de quibus fuerit Satisf actio imponenda, earn dictis personis per eas, si supervixerint, vel heredes, seu sucessores suos, si tunc transierint, faciendam iniungant, quam dictae personae, aut haeredes, vel successores facere teneantur. Et ne (quod ab sit) dictae personae per huiusmodi concessionis blenanas 2ratiam hrncHz>^r>re^ rgrlrlfmtur nd. illicit in hosteyum covnmittenda, volumus quod si ipsae dicti lertij Ordinis personae ex confidentia remmissionis huiusmodi forsan committerent, quoad ilia, ipsa remmissio nullius sit roboris, vel momenti; quodque dictae personae per unum annum a tempore, quo concessionis huiusmodi notitiam habuerint, singulis sextis feriis, impedimento cessante legitimo, ieiunent. Et insuper quod Vicarii, et ab eis pro tempore deputati praedicti ad omnium personarum Animarum dictarum Tertii ordinis huiusmodi re gimen, et gubernationem praesidentes Visitatores, et alios officiales quoscumque prout ipsis Vicariis, ac deputatis pro ipsarum personarum Animarum salute opportunum fore videbitur, instituere, et de putar e, ac etiam illos, nullo iuris ordine observato, ad ipsorum nutum destituere, et removere liite, et Ubere valeant etc. indulgemus. Volumus autem, quod per quascumque litt eras Apostolicas Generali Ministro- dicti ordinis Minorum pro tempore existenti, seu aliis quoquomodo concessas, vel in posterum concedendas, praesentes litterae nidlatenus inteligantur revocate non obstantibus felicis recordationis de mentis V. et ceteris que. Kulli ergo etc. Datum Romae apud Stum Petrum anno etc. 1444. pridie Calendar Februarii anno XIV. idest 13 Januarii, Ordinis 224, Religionis 45. F. 5: Mlada kopija punomoi provincijala fra Antuna ibenanina gvardijanu fra Petru Zadraninu od 22. aprila 1524. itav tekst: In Christi nomine Amen. Anno eiusdem Kativitalis milLo quing.o vigesimo quarto, Ind.ne duodecima, die vero lovis vigesimo mensis Aprilis. Universis presens publicum Instrum.um lecturis paleat evidenter, qualiter R.dus P.r F.r Antonius Sibinicensis ad praesens tertii ord.is. 266

seu Religionis Fratrum et Monasterii Sancti Francisci Prov. ae Dalmdtiae Minister generalis, cum mei Notarii ac Testium infrascriptorum presentia constitutus exponens et dicens: Cum sit, quod confisus et iam sit expertus in prudentia Venerabilis Patris Fratris Petri de ladra ad praesens Guardiani Monasterij sanctae Mariae Magdalenas de Justinopoli, et Magnifici ac clarissimi Viri Domini Federici Contareno Pairitii Veneti circa onerantias Monasteriorum predictOrum: Idcirco praedictum Fatrem Fratrem Petrum ad praesens Guardianum praedictum, et Magnificum praedictum Contareno absentem uti praesentem, ambos in simut et quemlibet per se, ita quod unus ipsorum inceperit, alter prosequi valeat, et quod conditio occupantis non sit mlior prossequentis, dicti ordinis tertii ei Fratrum ac Monasteriorum, constituit ac deputavit Procuratores Generates, et Kuntios speciales specialiter et expresse ad faciendum quamdam permutationem siue compositionem, quam praedicti Fratres et ordo sive Religio 1 ertii ordinis praedicti facere intendunt cum venerabilibus Patribus Fratribus Observantiae Sancti Fran, ci Monasterii Sanctae Mariae de Angelis lustinopolitams; ipsi Fratres tertii ordinis in dando ipsis Fratribus observantiae praedictum suum Monasterium Sanctae Mariae Magdalenae, et ipsi Patres observantiae t... (sie) in dando ipsis Fratribus tertii ordinis Ecclesiam Sancti Gregorii cum, omnibus iuribus ipsi Ecclesiae pertinentibus, francham et expeditam, a Dominabus Monialibus Monasterii Sanctae Crucis ZJenetiarum: Nee non concordata, et facta Ubere instrumentum per nos rogatum, et celebratum in foro de veritate dicenda super Animas praedicti Ordinis Tertii iurandum, locoque sui unum et plures Procuratores substituere, et si opus fuerit superinde coram Rev.do D.no Legato Apostolico Uenetiis commoranti, aut Ill.mo Ducali Dominio Venetorum Aut ibidem coram quocumque Judice, officio et Magistratu comparere. Demum facta permutatione praedictae Ecclesiaie S. ti Gregorii Terras ipsius Ecclesiae ad livellum a Dominabus Monialibus aeeipiendum nomine praedicti tertii ordinis sive Religionis, et super ipso livello Instrum. um per nos rogatum et generaliter omnia circa praemissa necessaria et opportuna faciendi, prout facere posset ipse Pater Minister, aut tota praedicti ordinis Religio, aut Fratres, si personaliter interessent, pro quibus omnibus et singulis suprascriptis obseruandis ipse Pater Minister obligavit bona Monasteriorum praedicti sui ordinis praesentia et futura, ubique posita et existentia. Actum ladrate ad Cancellum mei Kotarii infracripti, praesentibus ibidem M.'ro Vito Drisniza, et M. ro Gregorio ... (sic) q. m Gregorii Cavalarii Cerdonibus habitis ladrae Testibus ad praemissa vocatis et rogatis. Ego Praesbiter Petrus de Pago Capellanus Castri ladrae Publicus Imperiali, ac specialis Communis ladrae luratus Notarius praemissis una cum praenominatis testibus interfui, atque rogatus hie et in fine me subscripsi cum signo et nomine mei solitis. Nos Bertucius Civranus pro Hl. mo Dominio Ducali Venetorum, ladrae suisque Agri Comes, universis et singulis praesentes inspecturis, 267

eis fidem facimus, qualiter suprascriptus Rev. dus Dominus Petrus, qui suprascripturn instrumentum Procurae Rogatum scripsit, fuit et publicus ac legalis Kotarius, et fidei luratae, et honae opinionis ac fa?na\e, cuius scriptis hie plena fides est adhibenda, et ubique adhibere potest; in quorum fidem etc. ladrae 22 Ap. lis 1524. Hyeronimus Bavagninus Com.is Canc.s. F. 6-7: Kopija isprave datirane u Veneciji 16. VI. 1526. Uenerandus Pater Frater Petrus de jadra Vardianus Conventus et Monasterii Sanctae Mariae Magdalenae de Justinopoli Ordinis Sancti Francisci Congregalionis Tertii Ordinis de Penitentia agens nomine dicti sui Conventus et Monasterii quia sperat consequi posse Ecclesiam Prioratus nuneupatam Sancti Gregorii de Justinopoli per resignationem infrascriptam faetam per D. Praesbiterum Franciscum Zenarum modernum Priorern dicti Prioratus - postavlja svoje proikuratore Fratrem Bernardinum Hispanum Ordinis S.. Francisci Regularis Observantiae Rornae in praesens Procuratorem Fratrum S. Francisci, et Fratrem Bernardinum de Senis Comissariurn totius Ordinis Supradicti, da oni urede modalitete odstupanja. Notar Christophorus Goloninus. F. 8: Ugovor datiiran u Veneciji 27. VI. 1526., kojim Franciscus Zenaro odstupa u najam gvardijanu fra Petru Zadraninu priorat sv. Grgura na tri godine. Venerandus Dominus Praesbiter Franciscus Zenam ... iure simplicis locationis pro tempore annorum trium tantum ... dedit, locavit et affitavit Venerando Patri Fratri Petro Vardiano Mona sterii S. Mariae Magdalenae de Justinipoli de penitentia ... suprascripturn Prioratum S. Gregorii de Justinopoli cum omnibus et singulis suis habitationibus, domibus, terrenis, iuribus, habentiis et pertinentiis> cum potestate introitus, domos et possessa pertinentes ad dictum Prioratum suo tempore locandi et affictuales et Collonos expellendi ...et hoc nominatim pro affictu et annua responsione Ducatorum trium auri in raiione librarum sex, soldorum quatuor pro Ducato, solvendorum per dictum, Dominum. Guardianum et Fratres singulis annis in hac Civitate Venetiarum ... Odmah potvruje isti Zenaro, da je primio 9 dukata za sve tri godine. Instrument je pisao notar Goloninus, a prepisao- Fran ciscus Vecelli. F. 9: Instranienat datiiran u Piranu 3. juna 1529. Fra Bernardinus de Senis kao prokurator priora Franoiska Zenara daje u njegovo ime izjavu, da se odrie priorata sv. Grgura u korist samostana sv. Marije Magdalene. Isto tako kao prokurator redovnica sv. Kria u Veneciji pri staje na odreknue i na to, da se priorat isv. Grgura odcijepi (dictum Prioratum tamquam membrum dicti monasterii dismembrari). F. 11-13: Kopija zapisnika o predaji crkve sv. Grgura t. j . o uvo enju u posjed treoredaca dne 19. jula 1530. zajedno s tekstom molbe i papinskog breve, U Ivanica je objavljen samo malen dliio toga zapis nika i tekst molbe jednih i drugih fratara Sv. stolici, ali oboje vrlo 268

netono. Stoga ovdje iznosim itav zapisnik, ali tekst molbe priopujem po originalu, koji se nalazi u Arhivu provincij alata u Zagrebu. In Christi nomine amen. Anno Domini millesimo quingentesimo trigesimo, Indiccione tertia, die decima nona mensis Iulii. Actum Justirwpoli in vicinia Portae Sancti Martini in ecclesia Soneti Gregorii, praesentibus D.no Joanne Gavardo, -D.no Francisco Brathio, ser Andrea Buranetto q.m Zanini civibus et habitatoribus fustinopolis testibus ad hoc vocatis et nogatis. Coram R.do D. Donato de Spatarii Vicario Generali in Diecesi Justinopolitana sede vucante comparuit R.dus Pater Prater Christophorus Oeglensis ad praesens Guardianus Conventus Sanctae Mariaie de Angelis istius Civitatis et exhibuit suae Reverentiae tamquam Ordinario Suplicationem et Breve Apostolicum tenoris inferius annotatum, instans servatis servandis executioni demandari, qua supplicatione et Breve lectis idem R.dus D.nus Vicarius ea quae decet reverentia admisit et acceptavit, ma?jdavitque executioni mitti debere, Tenor Suplicationis et Brevi sequitur est talis. Beatissime pater. Cum deuoti S. V. orator es prior et fratres tertie regule S.ti Francis ci de penitentia nuncupati ex apostolica vel ordinaria concessione unam sub S.te Marie Magdalene et etiam devoti oratores vestri custos et fratres ordinis minorum regularis observantie Justinopdtitanensis provincie Dalmatie unam aliam sub S'.ti Gregorii vocabidis et invocationibus ecclesias in civitate lustinopolitanensi constitutas ex concessione et donatione Abbatisse et monialium monasterii S.te Crucis Venetiarum obtineant et possideant: ac ecclesias ipsas propter eorum predictorum comoditatem ad invicem permutari sumopere desiderent* Supplicant igitur humiliter S. V. prefati oratores quantum eorum pio et hone sto voto huiusmodi in premissis paterno annuentes affectu ipsosque speciaiibus favoribus et gratiis prosequentes aliquibus probis viris in pariibus Ulis comorantibus ut ipsi vel duo aut unus eorum eisdem oratoribus ecclesias predictas que nullos fructus, redditus et proventus ecclesiasticos habent et mdlius valoris existunt ad invicem Ubere et liite permutandi ac sic permutatas tenendi et possidendi licentiam et facultatem apostolica auctoritate concedant et elargiantur aliaque in premissis necessaria el opportuna faciant et exequantur committere et mandare dignemini de gratia speciali. Kon ob stantibus constitutionibus et ordinibus apostolicis statutis dictarum ecclesiarum, etiam iuramento etc. roboratis ceterisque contrariis quibuscumque omnium hie de necessitate exprimendorurn pro sufficienter expressis habentes. [Droga, kancelarska ruka:] Concessum ut petitum in presentia D. N.. pape lo. Bap. Casertanus. Et per breve S. V. hac si videbitur supplicatione introclusa atento quod rtidli sunt fructus dictarum ecclesiarum et committat Ministro Generali predicti ordinis S.ti Francisci aut Vicario eiusdem ordinis provincie ubi ecclesie predicte existunt. Datum Rome apud Scm Petrum Octavo Kl lulii Anno septimo. Clemens PP VIP 269

Dilecti filii salutem apostolicam benedictionem. Mittimus vobis supplicationem praesentibus introdusam manu V enerabilis Fratris lustinopolitani episcopi cofifectam in presentia nostra sign'atam, volumusque et vobis comittimus ac mandamus ut vos vel alter vestrum vocatis vocandis ad illius executionem procedatis iuxta eius coiitinentiam et signaturam Datum Rome apud Sanctum Petrum sub anulo piscatoris die quinta Julii M. D. XXX Pontif. anno septimo. In Christi nomine amen. nno D.ni 15JO. Ind. 5 die 19 mensis Julii Jstinopoli in vicinia Portae S. Martini in ecclesia S. Gregorii praesen tibus D.no Joanne de Gavardoy D.no Francisco Brathio et ser Andrea Buranello q.m ser Zanini civibus et habitatoribus Jusiinopolis testibus vocatis et rogatis. Coram R.do in Christo Patre D. Donata de Spatariis, vicario generali in diocesi Justinopolitana sede vacanle comparuit R. P. Benedictus de Jadra ad praesens guardianus loci S. Mariae Magd. 3 Ordinis S. Francisci una cum D. Petro de Vertiis et D. Christophoro Sereno nobilibus Justinopolitanis procuratoribus dicti loci S. Mariae Magd, et petierunt R. Patrem D. Fratrem Christophorum Veglensem guardianum conventus S. Mariae de Angelis ipsum D. Fratrem Benedictum induci in tenutam et corporalem possessionem ecclesiae S. Gre gorii praedicti, qua instantia et requisitione audita idem R. D. Fr. Christophorus exequendo Breve apostolicum sibi emanatum, eundem D. Fratrem Benedictum induxit in tenutam et corporalem possessionem ecclesiae praedictae S. Gregorii ipsum ad altare maius inducendo, et sibi assignando tovaleUs altaris praedicti, nee non portas dietae ecclesiae claudendo et aperiendo, campanam pulsando cum omnibus aliis solemnitatibus in similibus necessariis. F. 1419: Spisi o sporu izmeu samostana sv. Grgura i Rristofora Vittoirija oko neke njegove gradnje kraj crkve. G. 1719. F. 20: Kopija dokumenta < o proglaenju ekskomumikacije protiv onih. koji su razgrabili imovinu poslije smrti fra Martina iz g. 1494.: In Christi nomine Amen. Anno Domini mMlesimo quadringentesimo nonagesimo quarto, Indictione XII. Die veto Dominicae septimo^ mensis .Septembris. Actum Justinopoli. Cum ego Kotarius infrascriptus fuissem requisitus et rogatus a Denerando religioso Fratre Stephano Arbense 1ertii ordinis Sancti Francisci nuncupati in praeseniiarum Guardiani sive Procuratoris ecclesiae Sanctae Mariae Magdalenae Justinopolitanae Dioecesis, ut publicare deberem quodam Instrumentum notificationis et excomunicationis factae per Sanctissimum Dominum Kostrum Patrem Alexandrum sextum in illos sive contra illos qui tenent et habent bona celata cuiuscumque materiei dictae ecclesiae Sanctae Mariae Magda lenae dimissa per quondam Fratrem Martinu'm olim Custodem praecessorem (?) dicti loci, ut in dicta Breve apparet, registrato in dicto Instru menta, ideo vigore Offitii Kotariatus cum licentia Rev.mi D.ni Jaobi Valaresso Dei gratia Episcopi Justinopolitani dignissimi legi et publicavi die Dominicae suprascriptae in ecclesia Cathedrali, populi astante multituine publica et alta voce, quod Breue . . . . est R,mo D.no Episcopo 270

Veglensi qui R.mus DMUS Episcopus subdelegavit hane causam R.do D.no Dominico q.m Mauri Archidiacono Ecclesiae Cathedralis Ueglae ut in dicto continetur instrumento, cum termino duodecim dierum de verho ad verbum prout lacet, cuius quidem instrumenti tenor incipit: Dominicus q.m Mauri, et finitur: Actum Ueglae anno Domini 1494, Indictione XI1. die XVI. men sis Augusti Pontificatus Sanctissimi in Christo Patris et Domini nostri D. Alexandri Divina Providentia Papae Sexti, anno secundo, quod instrumentum, et processum causae praediciae excomunicationis roboratum, et scriptum est per Praesbiterum Paulum canonicum Veglensem, publicum Imperiali auctoritate Kotarium et iudicem ordinarium, ut in ipso legitur i t . d. Poto je nabrojio svjedoke, veli, da je iste nedjelje itao breve u crkvi sv. Frane; a poto se nije nitko pojavio, da to prijavi ni vrati, itao je notar breve i u nedjelju 22. septembra pred svjedocima. Notar: Ego Ludovicus de Mazuchis Justinopolitanus publicus Imperiali auctoritate notarius rogatus a suprdscripto Fratre Stephano publicavi ut supra... Legalizaciju notara potpiisuje Kicolaus Contareno ... Potestas et Capitaneus Civitatis Justinopoli 2. X I I . 1494. F. 22-30: Spisi o samostanskom posjedu Paderno u Gaumi, kojii se daje u najam i procjenjuje. G. 1709.-1724. Spisi su pisani od notara na talij. jeziku, a na njima ise nailaze glagoljske biljeke. Tako' na f. 24: Ovo e stima od Paderne; . f. 25 v : Mandat za kimati misia u Paderni; na f. 27 v : Ka 15 decembra 1715. Ovo e pismo s Matiicem de BrnOrdi iz Gauna ki sadi nau zemlju u Paderni; na f. 28 v : Ka 2 aprila 1724. Ovo e pismo z Matiem de Brnardi za 7 lit za misto u Bademi (!) na Gaunu ko e mostirsko, ko bi nasajeno od istoga Matiica, a mo stir mu e platie a e nasadie i tako e libero mostirsko, nego mu se da na spolovinu od intrade a on ima tentati po zakonu od paiza. Fasc. 1238 (816; 343 deirinventario). Ozn.:' Biblioteca civica. SADRAJ: Spisi procesa ga koludrice sv. Klare jo stanu sv. Grgura. Spisi u S. Gregorio 1588-1778. Pezzi uno. 14 listova. s 'obitelju Sereni oko li vela od 12 lirai, to su g. 1594. po jednom sporazumu odstupile samo kopijama obuhvaaju g. 1579.-1778.

POJEDINOSTI: Tekst sporazuma-od 18. X . 1594. izmeu oba koparska samostana (sv. Klaru zastupa Ortensia Frangipana Abbadessa di esso Monasterio, a sv. Grgura fra Christo foro Rauanich dl presente Guardiano) nosi na naleu (f. 13) talijanski sadraj: P. P. di S. Gregorio. Processetto del livello Sereni di L. 12, a u dnu glagoljicom: Ovo e str omen (t) s koludricalmi svete Care. Na naleu sudske odluke od 18: III. 1716.,. da gospoa Riccarda Se reni ima platiti tri zaostala li vela, nalazi se jos jedan glagoljski zapis (regest) (f. 5): Ka 18 Marca 1716. Sentenca za Uveli dekori za tri lita kontra iori Ricardi Sereni a plaaju ior Pier Sereni za laid ka ostavi

271

po. Zvana alvioni, ke izruie mostim koludrice s(ve)te Care da plaaju reeni ereni na lito - L 12. N a f. 6 je prilog: Copia esiratta dal Libro del Convento di S. Gregorio sopra il quale si anotavano i livelli che tirava il Convento descritte nel Carattere Illirico a carte 4. T o je izvadak o plaanju obitelji Serem od g. 1559.-1757., ali prenesen na talijanski. Fase, 1239 ( 343 dell'Inventario) Ozn.: Biblioteca civica. Per RR. PP. di S. Gregorio contro Mattio Cociancich q.m Giacomo. Pezzi uno. 14 listova. SADRAJ: Spisi procesa protiv Mate ja Kocijania oko livela; obuhva aju u kopijama g. 1696.-1775., sve na talijanskom. Fase. 1240 (820; 343 dell'Inventario) Ozn.: Biblioteca civica. S. Gregorio 1545-1775. Diverse dite livellarie piu Testamenti ed anniversarii. Samo prvih 9 listova ima istaru folijaci ju, a posljednjih 6 su volamti razliitih veliina, koji su sluajno^ ovdje spremljeni. SADRAJ sveia izraen j e na unutarnjem naslovnom listu- Anno Domini 1734. Libro di Testamenti ed Istromenti d'oblighi delle Messe perpetue del Con.to di S. Gregorio di Capodistria. Tu su ispisi i popisi vjenih legata poevi od g. 15451721. N a volantima su vrlo razliiti ispisi iz XVIII. sit. do g. 1775. POJEDINOSTI: F. 1: Kopija notarskog instrumenta od 1. aprila 1545. (notar Nicolo Monzodio), po kojem udovica lsabela R.ia q.m M. Zuanne Barbo de Montona, koja je ve prije bila dala treorecima neke milo dare, zbog kojih <su je oni primili u bratovtinu i isvakog mjeseca slue misu za njenu duu, sada odreuje, da njeni batiniti uvijek daju samo stanu od njenog dijela solana jednu mjeru (mozo) soli. Samostan pred stavljaju: M. fra Benedeto Crovaiis Guariano et M. fra Bortolo Stupeich de Zara. F. 2: Legat Grgura Radanovia od 27. aprila 1606.: II R.do Pre Gre gorio Radanovich Piovano di Torre col suo testamento rogato dal Pre Marco Ospovich (nie Ostoyich) delTanno e giorno sudetto lascia al Convento delli RR. PP. di S. Gregorio di Capodistria una casa in detta citt posta in contra S. Piero, on obligo alii sudetti PP. di celebrare Messe dodeci ogni anno per I'anima sua. Slijedi legalizacija oporuke, po koparskom, poitestatu dne 17. jula 1606., a na naledu: Segue la nota in Illirico del sopradetto legato del Radanovich denotata nel libreto del Convento con cartoni negri a carte n 3 a tergo. Zatim glagljicoim: Mikel Travurin plaa na godie nam fratrom s(veto)ga Grgura L 24 a to mostiru gre fratri ki stoe u reeni mostir jesu obligani svako lito rei mis 12 za zdravie i za spasenie due dokle e iv, a po smrti li za 272

nega duu kako zgora a to za pre Grgura Radanovi ki ostavi reeni las za ivota i iako apari u strument ki e po nodaru strument m'ju pismi mostirski. Pisah ie fra Ambroz Milokni budui gv(a)rd(ija)n aprila na 16. 1619. . Gore spomenuti Travurin u kopiji instrumenta od 5. jula 1606., koji zatim dolazi, uzeo je u najam Radanovievu kuu u Kopru, ali se ovdje zove Michiel Tragurin, a predstavnik samostana je fra Lua da Sebemico. F. 3-4: Izvaci legata iz oporuka: 18. juna 1631. Lukrecija udovica Andrije Manziola - dio kue; Elena Gravise 19. maja 1649. - kuu; Nicolosia Virgeria 15. marta 1678. - dva livela. F. 5: In nomine Christi amen, 1678. li 5. aprile. Dolina sotto la giurisdizione di Santo Servolo, presenti li molto RR. di SS. ri Pre Gioanni Filipich et U Pre Giacomo Corsini ecc. da me testatore Pre Benedetto Fogarino Piovano di detta Pieve i t. d. ostavlja fratrima svoj vrt u Kopru, F. 6: Dana 8. januara 1692. Pre Zvanne Bidriga Piovano della Villa de Gani pie cedula testamentaria Zvanu Masisizziju, u kojem ovaj ostavlja svoj imutak fratrima., ako njegova neakinja Antonija ne bude htjela ivjeti s njegovom enom Bastianom. F. 6V: Isti Bidriga pie 11. decembra 1703. oporuku Bastiane Maislsizzie, koja ostavlja fratrima dvije zemlje, ako> naslijede imanje njena pok. mua, inae ostavlja sve upnoj crkvi istog sela. F. 7-9: Zapisi o drugim legatima iz g. 1697., 1706. i 1721, F. 10!: 'Tariffa sei per cento, Lire, Soldi e Picoli, Tu je pisar napisao redom, koliko se poveava kapital uloen uz 6 posto, i to poevi od: Capitale Li: L - 1 : 3 i t. d. F. 12 v : II sito del Contado di Vinodol. II Contado de Vinodol, ove sono 9 Castelli f donato due fratelli Frangipane oltre altri stati da Bella Re d'Ungaria per una segnalata vitoria ch'hebero sotto Grobnich contro Tartari, mentre Re stava in oratione nel Porto Craglieviza detto Porto de Re; ove quando venne nova della Vittoria, fondo di sua mano U princifoo d'una Chiesa alia Beatissima Vergine, detta doppoi Bella Chiesa, quale e in bocca del Porto di Bucari. - Li Castelli di detto Contado sono Grobnich, Buccari, Hreglin, Grisani, Drivenich, Zriquenizza, Brebier, Novi che sono sotto il Conte Zrini, et Ledenize occupate dal Imperatore. Li Uscochi hanno fatto nido in Buccari, Kreglin, Novi et Ledenize. Ruka, koja je ovu biljeku napisala, vjerojatno je ona ista, koja je pisala neke prijanje zapise u ovom fasciklu, a posebno legat iz g. 1721. Situacija u Vinodolu, kako je ovdje prikazana, odsrovaira prvoj polovici X V I I . st. " ' ~F. 13 v : Ovaj izvadak glagoljskim' slovima: U drugom kvaternu staromu. Julee 1603.
18 STARINE

273

Dah a stratismo za blagosloviti oltar za stvari ke bihu potribne, i a dasmo biskupu , L 63 So 12 Mara 1604. Bihu ucineni portigi okolo guterne na kolone i bi straeno okolo L 177 So 3 IsteH misec bihu uinene skale od daak na dvih gredah, i dvoe vrata u refitorii staroi, kadi bi straeno L 43 Mara 1597 bi kuplen mali zvon ki gusta . . . . .\ L 287 So 2 F.. 14-16: Prijepisi \m mletakog zakonodavstva o Uvelima i de privilegiis Regularnim i si. F. 17-18: Izvaci pasiva iz samostanskih knjiga rauna. Poe.: Adi 21 Giugno 1752. Credito del Gonvento sotto il guardianato del Padre Giorgio Tomich dun anno il quale resta debitor al Convento come dal Saldo 21 del sudetto Giugno di - L 303 :11. Slijede slini crediti za g. 1753., 1755., 1756. i 1758. F. 19-28: Maleni listii s raznolikim biljekama. N a f. 21-22: Dal Decreto della Pramatica del Re di Spagna della espulsione di Gesuiii dal suo Regno li 2. Aprile 1767. N a f. 23: Copia. Diario di Roma, o vane jx-Obtzie cio Cue avvene u,i piu inueressanue > va epezione del Sommo Pontefice Pio VI. in data 3. Giugno 1775. T u su;odredbe o fra trima, koji se hoe da sekulariziraju. N a f. 24-26 iz Diario di Roma mje seca augusta i septembra 1774. vijesti o sklapanju mira izmeu Rusije i Turske. Na f. 27 iz Diario di Roma primo Lug.o 1775., o rtvama kato likih misija u Tonkinu i o ratu izmeu Maroka i panjolske. N a T . 28 iz istog lista od 15. jula 1775. o udesnim ozdravljenjima na zagovor pape Klemienta XIV. Fasc. 1241 Ozn.: Biblioteca civica. Gonv. di S. Gregorio 1759. Listova 10. je u naslovu: Convento di S. Gregorio contro Andrea Sargas. Pezzi tre. T u su samo prilozi tog procesa, u kojem1 je opet predmet spor o najamnini iz g. 1759. Svi su prilozi na talijanskom jeziku.
SADRAJ

Fasc. 1242 Ozn.: Biblioteca civica. Brandolin. Listova 15. Conv. di S. Gregorio. Processo contro eredi

SADRAJ: Spisi procesa samostana protiv ifaisljednika Petra Brandolina oko najamnine za zemlju u predjelu Sv. Toime. Imena stranaka na pisana isu glagoljicom na. prednjem listu: Toni Cezaro Adamo e Mooli Tonio Adamo

274

Toni Cearo Adamo i Mooli Plaa isti (A)damo - L 8 Spisi su iz g. 1711.-1712. s kopijama ak iz 1540. POJEDINOSTI: F. 4: Copia tratta dal libretto illirico a carte 23. Mille seicento sessanta uno, vinti tre Giugno. Essendo gvardiano io fra Antonio Bernabich d'Arbe, per vicario fra Antonio Valentich i t. d. in questo tempo abbiamo livelato la nostra terra, la quale v e posta in S. Toma. F. 9: Kopija ugovora od 7. marta 1540., u kojem Antonius de Cubilizza prodaje fra Benedicto de Jadra Priori Monasterii S.ti Gregorii vinograd in Contrata S. Thomae. Za original se tu kae, da je in bergamina esi~ stente apresso li stessi R.di Padri. F. 10: Kopija isprave od 27. juna 1661., kojom gvardijan Antun Bernabi daje na vjeni livel neobraeno zemljite u Sv. Tome Nikoli Brandiolinu. Fasc. 1243 (823) O'zn.: Biblioteca civica, Conv. S. Gregorio. Processo 1594-1684, stova 23, od kojih prvih 16 imaju stariju fali jaci ju. Li

SADRAJ: Spliisi procesa, koji je obiljeen na omotu: Pro R. R. P. P. Sancti Gregorii Justinopolis Contra R. R. Moniales Scmctae Clarae eiusdem Civitatis. Livello Pianina. Pezzi quattro. Glagoljicom: Od ko~ tudric S. Care. Za livel Pienine. Radi se o sporu, koji je naistao oko ostavtine gospoe Zvane Salvioni (12 dukatai), o kojoj su fratri i kolu drice sv. Klare bili g. 1594. sklopili .sporazum. Ovdje je sporan livel obitelji Piianina slino kao u faisc. 1238 livel Sereni. Spisi idu od g. 1582. do 1684. POJEDINOSTI: N a prvom listu neki je arhivar napisao: Al Mazzo LXVII delTlnv.o 4. Li Coiti 34 usque 42 non si nnvennero. Ispod toga olovkom: Li KKl del nuovo inventario dei quali non si rinvengono li Colti sudetti sono dal N'J 824 nuovo usque 831. N a to je stavljena ram~ hoidna etiketa s barojem: 824 usque 831.

N a kraju je na jednom listu u gornjem dijelu napisano: Testamento della q.m Zuanna Salvioni, che beneficail Convento dl S. Gregorio de Ducatidodeci alVanno de L 6:4 registrato in Vicedominaria in Libro ottavo a carte 176. dico cento settanta sei. Nie glagoljskim pismom: 1724. fra Pdval Gai iz Like i Karbave bih to lito za gv(a)rd(ija)na pri S(veto)mu Grguru i zapisah ovi zgorini me morial. Zatim je tu jo samo jedan odlomak lista, na kojem se ita: Testament Zvane Salvioni Hiti Radovice, ali testamenta nema. 275

Fase. 1244 (343 deirinventairio) O m . : Biblioteca civica. S. Gregorio 1467-1744. 343 Listova 16. dell'Inventario..

SADRAJ je sadran u naslovu: Processetto dela decision d'una.Messa al mese perpetua nella Chiesa di S. Andrea in S. Anna di P. P. osser vanti, lassiata dal sig.r Fran.co de Spellati delVanno 1467. Pezzi uno. Ustvari ovdje se nalazi materijal za obranu treoredske teze u procesu s opiservantima g. 1741., a to isu umariji isprava kao i same kopije isprava, koji se tiu osnivanja treoredskog samoistana u Kopru i njihove zamjene s opservantima, dakle u okviru 1467.-1744.

F. 1-3: umariji i teze treoredaca: 1467. II Kobile Sig.r Fran.co de Spelatis q.m Odorico, con publico Jnstromento stipulato dal Sig.r Marco Ingaldeo Kodaro: li 26 Febraro 1467 da, vende e cede al Padre Martino de ara del Terzo Ordine di S. Fran.co ricevente et accettante nomine suo et suorum Fratrum Religiosorum dicti Ordinis et successorum suorum in perpetuum imam suam domum cum ortis et terreno contiguo ipsi domui, positam in civitate justinopolis in Porta Bussedraga versus Arsenatum apud ecclesiam S.ti Andreae etc et hoc ideo fecit dictus D.nus Fran.cus, quia dictus Fr. Martinus per se et fratres et successores sum qui de cetera cohabitabunt ibi, se obligat celebrandi facere omni septimana imam missam in ecclesia S.ti Andreae praedicta pro animaibus ipsius D.ni Fran.ci et antecessorum, et mortuorum suorum etc. 1478. Fonda sopra it medesimo stabile il predetto Padre Martino il primo domicilio d'hospizio nella citt di Capodistria per la sua Religione. E nell'anno 1478. otiene la Bolla della Chiesa Fatter ana per fabricare la sua chiesa sotto il vocabolo di S. Maria Maddalena; la quale edified o sopra il medesimo fondo, 6 pure sopra qiiello lassiato al medesimo Padre Martino e suoi siiccessori d'un orto della soror Lucia del Terzo Ordine di S. Fran.co Relita q.m loanni de Corhavia, e donato inter vivos dalla medesima amore Dei del 1474. con obligo al sudetto Padre Mar tino di celebrare le messe di S. Gregorio e di andare esso o mandate altra persona in luogo suo a visitare la Chiesa di S. Pietro e Paolo a Roma. 1525. DelVanno 1525 li P. P. del Terzo ordine fanno permuta con U P. P. osservanti del luogo di S. Maria Maddalena con restanti habenze e pertinenze per luogo o sia chiesa di S. Gregorio con cimiterio e due orti nella Contra di Mussella, qual chiesa >fu di raggione delle Monache di S. Croce de Venezia, aquistata per tal effetto da P. P. osservanti per conseguire la permuta per loro piii amplo comodo di restare soli nel sito del presente Convento di S. Anna, per esser angusto e incapace alia comoda sussistenza di due conventi, essendo venuti li P. P. osservanti doppo i Terziarii e fermatisi anco loro di domicilio appresso la sudetta Chiesa di S. Andrea.
POJEDINOSTI:

276

Kella sudetta permuta resta U peso sopra i Padri del Terzo Ordine per la chiesa di S. Gregorio di oorispondere alle sopradelte Monache di S. Croce de Venezia di Ducati 4 all'anno in perpetuo o d'ctssegnare alle medesime tanta rendita in Venezia. Olire pi che li sudetti P. P. del Terzo Ordine devono corrispondere la dovuta e consueta, pensione al Coleggio di S. Giovanni Latterano per la sudetta chiesa di S. Maria Maddalena. Ed al incontro li P. P. osservanti devon corrispondere ognanno in aiuto della pensione sudetta D. ti 4 mezo Ducato alii P. P. del Terzo Ordine per la sudetta soluzione delle prefate Monache di Ve nezia, Che li medesimi P. P. osservanti devono pagar per la sopradetta chiesa di S. Gregorio il cattedratico alia mensa Episcopale di Soldi 40 all'anno. I t. d. i t. d. F. 4: Tekst instrumenta od 26. februara 1467., uz koji veli.margina lija: Bergamina segnata I. Zatim tekst dokumenta od 12. septembra 1468., za koji veli marginailija: Bergamina segnata II. Dakle g. 1744. kao i g. 1768. (v. u pTOvincijalnom arhivu) postojali su originali ovih dvaju najstarijih dokumenata koparskih glagoljaa. Vidi njihov tekst u Ivanica II, 15-16. F. 5: Kopija zapisnika od 5. maja 1525. uinjena izmeu jednih i drugih fratara o zamjeni. Opservanti izjavljuju, da odstupaju: la chiesa col cemeterio di S. Gregorio situata nella cittd di Capodistria nelle vicinanze di Mussella con due orti contigui al medesimo cemeterio e col altre di lui ahentie e pertinentie, con iutli li posses si i t. d. Treoreci. odstupaju: la sua asa con la corte propinqua e la chiesa di S. Maria Maddalena con tutti li suoi ius, ahentie e pertinentie, eccettuata la palla dell'altare e la campana della detta chiesa, che s'hanno resservato per essi. I t . d. Fasc. 1245 (833; 343 dell'Inventario) Ozn.: Biblioteca civica. S. Gregorio 1548-1719, N a unutarnjem omoto su starije oznake, i to na etiketi bor. 833, a na kartonu 32 JVi? 343 delV Inventario. Listova 8'.
SADRAJ je izraen na unutarnjem omotu: R. R. P. P. di S. Gregorio - Christoff. Vittori. Pezzi sette. Ispod toga glagoljicom: 1720. Ovo e proceset s Kritoforom Vitorom ki se hotie poesati u kus naega cimitera. Izgubi pravdu pak se jutasmo; on ogradi negov vrtli, a mi zalvorismo i obzidasmo nas cimiter, i tako osta\smo u miru. Slino druga ruka: Ovo je proceset s inorom Kritoforom Vitoron od cimiter a. 1720, POJEDINOSTI: F. 1: Kopija instrumenta datirana u Kopru 8 marta 1548. scriptum per me lo. Mariam Constantinum, kojim D.a Ant.a relicta in primo voto lo. Zachariae Bonzanino et filia q. Francisci Cruppa de Justinopoli prodaje Gardinae Strigario ... hortum unum ... in Contrata Mu~ sellae; n granici je i cimiterij sv. Grgura.

277

F. 4: Kopija zapisnika o diobi obitelji della Volpeod 31. aprila 1576. Notar je Zuane del Tacco. F. 5: Zapisnik sastanka otaca sv. Grgura dne 16. jula 1720., na kojem se glasovanjem odobrava, dal se Christof oru Vittori odstupi komadi zemlje, / F . 8: Glagol jiski popis legata, to ih vra samostan. Tekst: 1697. Ovo su lai ki se imaju za sluit sako lito, kako se obligae nasi stari redovnici: 1. govori se za la ki dri Martin Sorgo sako lito mise . . . . 2 2. govori se za pokoinoga Tomaa Muelu mis . . . . . . 6 3. govori se za pokoinoga 1 eodoiea Gavarda mis 12 4. govori se za pokoinu Mikolou Verjeri ju mise . . . . . 12 5. govori se za kuu ka se dri nae crikve za enu mis . . . 72 - 6. govori se za pokoinoga Pier a Bonace iz Momnana mis . .. .. 5 7. govori se za pokoinoga Zorza Purgara mis est, a za negovu enu est, ini mis . . . . .12 8. govori se u svetoga Antona maloga mis 366, a e saki dan misa 1, a to Aleandru Gavardu; aplikiva se za ensku glavu. Ovo su laidi ki imaju za sluiti redovnici za mostir. Fasc. 1246 (843; 343 delFInventario) Ozn.: Biblioteca civica. S. Gregorio 1724-1745. N a staroj etiketi u obliku romba broj 834, zatim 343 delVInventario. Listova 32. SADRAJ je izraen na omoitu: Rendc Padre Guardiano di S. Greg.o Contro Mattio Chermazz q.m Zuanne di Maresego. 1724. Pezzi uno (ispravljeno crvenom olovkom u: 3). Zatim glagoljicom: Mareig: Zvane Krmac iz Mareziga. Slino se glagoljicom daje sadraj na f, 1: 1724. Zvane Krmac po. Zvana od Mareziga za kone koga ima platiti. Za koga mu bihu uzete braide sa zemlom u Mareigu. Ka bi dana na livel Bertocu i Kuzmi Cernac od Mareziga za L 150 kavidala, plaaju L 9 na lito. Iz priloga, koji idu do g. 1745., razabira se, da je Krmac uipiropaistio samostanskoga konja, i odatle proces. Fasc. 1247 (343 delFInventario) ' delV Inventario, ,

Ozn.: Biblioteca civica. S. Gregorio 1636-1743. 343 Listova 30. SADRAJ je izraen u naslovu: distria Contro Domenico e Mattio spisi procesa o jednom legatu na sa starijim prilozima u kopijama 278

Pro R. R. P.. P. di S. Greg.o di CapoFratelli Pechiarich da Pobeghi. T u f* teret obitelji Peari iz g. 1718.-1743, sve do g. 1633. N a f. 4. je popis sta-

vaka, koji se tiu predmeta, pod naslovom: Copia estratta dal libro 2 giornale del Convento di S. Gregorio di Capodistria a c. 10. Izvaci po inju mjeseca miarta 1633. do 1701. i 1736.-1737. Fasc. 1248 (343 deli'Inventario) Ozn.: Biblioteca civica. S. Gregorio 1528-1711. 343 deli'Inventa rio. Listova 74. SADRAJ izraen u naslovu: R. R. P. P. di S. Gregorio di Capodistria Contro S.r Kicolo del Bello q.m Ottavio, Nie glagoljicom: Nikoleto del Belo za Kancan. Spor je oko livela za posjed u Canzano kocjan. Dokumenti, poevi is onima u kopijama, idu od 28. oktobra 1528. (isp. Arhiv Financijskog inspektorata br. 202) pa do 1711. POJEDINOSTI: F. 26: Izvaci iz samostanskih knjiga o predmetu; po.: Copia tratta dal libro Giornale del Convento di San Gregorio di Capo distria che principia del 1596. descritto con letter eSlavoniche in Idioma lllyrico. 1598 Aprile. Ho dato a 12 huomini che hanno zappato la vigna in Canzan. 11. d. slino sve do g. 1629. F. 28: Izvaci na isti nain del libretto di cartoni negri, gdje su une seni liveli od g. 1653.-1676. F. 29: Izvaci iz istarih samostanskih glagoljskih knjiga, koji po.: Co pia tratta del libretto picciolo con cartoni negri a carte 7 descritto con litter e Slavoniche. 1545. Luglio. Ho rice puto per 10 livelli decor si da Sig.r Andrea Bergamoni per U prato di tre giornate di arrar in Canzan L 40. Izvaci idu do g. 1620. Fasc. 1249 (343 delllnventario) Ozn.: Biblioteca civica. S. Gregorio. Processetti. Tu su upravo dva mala sveia svaki sa spisima jednoga procesa. U oba je stara oznaka: 343 deli'Inventario, Prvi ima 6, a drugi 16 listova. SADRAJ prvoga sveia obiljeen je naslovom: 174. Pro RR. PP. del Convento di S. Gregorio di Capodistria Contro Zuanne "Turina della villa Verteneglio per la tenuta d'olivari. Spisi idu u g. 1730.-1733. Dru gom je sveiu naslov: Pro RR. PP. del Convento di S. Gregorio Contro Mocor Grisan della Villa de Canni. Spisi obuhvaaju g. 1708.-1754. Predmet su opet liveli. . . - , . , Fasc. 1250 (96 delllnventario) Ozn.: Biblioteka civica. S. Gregorio 1543-1778. Stara oznaka: 96 deli'Inventario. Lisitova 20. SADRAJ U naslovu: Carte Sereni concementi l'affare de RR. PP. di S. Gregorio. Ustvari tu su spisi oko poznatog spora izmeu naih gre279

gorita i redovnica sv. Klare zbog ostavtine gospode Zvane Salvioni. Dokumenti su u granicama g. 1543. (25. febr.) do 1794. Isp. fasc. 1238 i 1243. Ovdje je sporna najamnina obitelji Sereni.
POJEDINOSTI: N a f. 2 je kopija instrumenta od 2. X I . 1594., koji sa dri (sporazum izmeu treoredaca i klarisa (Ortensia Frangipani). Pre pisao ga je notar Francesco Vecelli sa pergamene. Meu izvacima iz knjiga jednoga i drugoga samostana nalazi se jedan na f. 7 pod naslovom: Copia estratta dal libro del Convento di S. Gre gorio sopra U quale si ttnotavano i livelli che tirava U Convento descritto nel Caratere lllirico a carte 4. Ta izvaci iz glagoljske knjige idu od g. 1595.-1757.

Fasc. 1251; Sveanj papira u 18 manjih sveia obiljeenih rimskim brojevima koji se /svi tiu samostana konventualaca sv. Franje u Kopru. Samostana sv. Grgura tie se samo jedan prilog u br. X I I . Tiaj dokumanat nije datiran, ali po njegovu naslovu i sadraju vidi se, da ide medu one izvjetaje, to su ih samostani morali davati po mletakom zakonodav stvu iz g. 1767. i 1768. Zbog dobre preglednosti itava stanja samostana, evo itava teksta: In pronta obbedienza ai Venerati Gomandi del Magistrato Eccelentissimo Provedori et Aggionto sopra monasteri, dal Guardiano attuale del Venerando Convento di S. Gregorio del 3. Ordine di S. Francesco nella Citta di Capodistria, nel presente foglio si espone quanto viene comandato:
RENDITE. ASPETTAKTI AL CONVENTO MEDESIMO COME SEGUONO

I. L'annual rendita del Convento, potendosi effettuare tutte le riscossioni, assende a L 815. "'''II. La rendita sudetta proviene tanto da capitali perpetui, che da affrancabili, come pure da un pezzo di terra di C(ampi) 2 circa situato nel territorio di questa citta nella contra detta 1riban, quale annualmente viene a rendere incirca Barille una oglio. III. Nulla ha d'agravi publici questo convento IV. Kiun reiigioso di questo convento ha cura d" onime, ne debito d'assistere agi'ospitali ed alle publiche milizie. Qualcheduno pero stimolato dal puro zelo di carit nei tempi passati non ha mancato, ne manca in presente alcuno di detti sacerdoti accorrere dovunque sono chiamati alVassistenza si agi'ospitali, publiche milizie, che ai careerati condannati alia morte. V. In questo Convento negli anni andati era solito dimorare almeno sei sacerdoti, un chierico ed un fratello laico, e nelVanno che furono per ovrana autotit sospese le vestiziono se ne ritrovano al n di 8. Al presente non sono che soli tre sacerdoti ed un fratello laico, quali ritragono 280

ii giornaliero loro sostentamento parte dalle rendite naturali e parte dalle questue: alcuni altri pero lo potrebbono, abbenche U prezzo del viveri sia di molto acresciuto. VI. Kon ha questo monastero dalla Sovrana Clemenza alcim provedimenio. VII. In questi ultimi tempi non segui la perdita di alcun capitale. VIII. In questo convento si ritragono le questue di formento, segala, orzo, pira, legumi, oglio, lana, galetta e qualche poco di porcina, cioe formento St.a 9 Q.te 1 misura Veneta; segala St.a 2xh; orzo St. 1; pira St. 1; oglio B.le 1 mis.a Ven.a; carne porzina 74: vino B.le 75. Si sono ritrovate a titolo di caritd nelle casselette del Santissimo Sacramento, del Crocefisso e di S. Antonio tanto per la citt, che per la chiesa L 155. IX. Nelle occasioni delle festivit e giorni solenni intervengono in buon numero li fedeli, sia ne'giorni di S. Gregorio, delle due Scoperte del SSmo Crocefisso, il primo d'agosto, il giorno della Sma Concezzione? di S. Antonio e tutle le domeniche prime dell'anno.
0BBLIGH1 ET AGGRAVI PRIVAJTI INFISSI AL C0NTR0SCR1TT0 CONVENT0

X. Per salari et onorari che annualmente si contribuiscono, assendono a L 176 c.a . . . . . . . . . L 176 Airill.mo e Rev.mo Mons.r Vescovo della citt . . . . L 2 Al M.to Rev.do Sig.r Pievano della Villa de Cam . . . 3 Al P.re Ministro Pro.le per suo onorario annue . . . 32 Al P.re Secretario Pro.le . 2 Al P.re Deffinitor Pro.le . . . . . . 5 Ad un fratello laico 60 Ad un famiglio del convento . .. . . . . . . , . 72 XL Gli obblighi tutti infissi alia sacrestia di questo convento consistono in Messe basse cento ottanta una, Messe cantate n una. Obblighi tutti, che sono fondati sopra capitali di livello attivi aspettanti al convento, sono in tutto n 182. Anniversari con Vesperi, Offizio et Essequie secondo la prescrizione della nostra Regola e Costituzioni n 5. Per frati morti della nostra Religione furono celebrate nel corso di un anno Messe n 56. Messe celebrate per confratelli procurator! e benefattori di questo convento n 62. XII.* II rimanente delle Messe aventizie ossiano manuali vengono celebrate dai Religiosi della famiglia in particolare, e le elemosine, che vengono contribuite, servono loro d'annuo vestiario, non avendo il convento modi di somministrare a detti Religiosi il vestiario medesimo. Fasc. 1252 (842; 343 deirinventaoo) Ozn.: Biblioteca civic. S. Gregorio 1631-1731. 19 343 dell'Inventario. Listova 15. Starije ozniaike: 842; 281

SADRAJ izraen na omiotu: 1738. Capodistria. Processetto di Testa menti, Instromenti e Stime della casa del Convento di R. R. P. P. del Convento di S. Gregorio lasciala dalle q. q. Sig.re Lugrezzia ed Elena Grawisi al medesimo Convento. Pezzi due. Dokumenti s kopijama idu u g . 1631.-1743.
POJEDINOSTI: F. 1: Copia. 1631. 28. Zugno. Punto del Testamento della q. S.ra Lugretia relitta del q. S.r Andrea Manziol scritto per mano de. Sig.r Fabrizio Tarsin pub.co Kdaro i t. d. T a j punto glasi: Item disse: Laiscio al Convento delli R. R. Padri di San Gregorio la mia portione di casa dove al presente habito, con Obligo di detti Padri di dire una messa alia settimana. N a f. l v j e Ponto del Testamento della Sig.ra Elena Gravise 1649. 19. Maggio, u kojem takoer ostavlja svoju kuu fratrima sv. Grgura. N a f. 3 ugovoir od 27. II. 1700,, kojim nobile Franceisco Gravisi daje fratrima na vjeni najam 'kuu neild Contra de Porta S. Martin, blizu crkve sv. Grgura. Na naleu glagoljicom: Ovo je pismo s gospodinom s Franiskom Grctvizin markezem za malu kuicu. N a kraju je ovaj glagoljski tekst, kojemu je original bio pisan negdje izmeu g. 1649. i 1652., jer je u to vrijeme bio mkiistar fra Ivan Valenti, koji se tu spominje:

Kopie iz libria od Uveli staroga s kartuni ernimi na karti 22. 1649 zujna na 7. Preminu po. Elena Graviza suseda naa i pusti nam kuu, ka se dri crikve nae polovicu pokoina Elena, a polovicu jne sestra pokoina Lugrecie, da fratri imaju govoriti svaku etimanu jednu misu za jne duu uvike. Pokoina Elena pusti mostim jne dil kue i s vrtlom s ovim patom, da ubit po jne smrti imaju fratri rei mis 300 u naol crikvi i svako lito na jne god jedan aniverarii najmane mis 20, a to uvike, i ne dae nam posesa od kue dokle ne dospismo tih 300 mis; i ulizosmo u poses na 18 fdee, a to bi pod gv(a)rd(ijn)stvom mene fra Brnar da Mihia. Bihu u to doba m(no)go po(tova)ni otac ministar fratar Ivan Valenti, po(tova)ni otac definitur fra Jerolim Vuinovi, po(tova)ni otac fra Luka Mezalin skritur, po(tova)ni otac fra Jurai Baci, po(tova)ni otac fra Ekov Maukat i otac fra Jurai Sladi i otac fra Rafael udeti ki pomogoe govoriti te mise prez ostalih redovnikovJ kih nahoeh na plau de fora vie, a kruh kupovah, jer bie lito skarso. I nemoite brao uzmankati ki budete stati ovdi govoriti ta aniverarii od tih 20 mis na 7 zuna, a to zar(ad)i jne eredi a su Gravii, za hote biti aoizani. 1 bog vas veseli. Na 22 jenara 1751. imenovanoga.

Kopieh ja fra Paval ai iz libreta zgor 282

Fase. 1253 (343 delFInventario) Ozn.: Biblioteca civica. Con. S. Gregorio 1525.-1768. Ispod starija: 343 delVInventario. Listova ukupno 96. Ali ovdje isu zapravo pomi jeana dva fascikla i dva predmeta. Drugi od njih ima na jednom listu staru etiketu u obliku romba is brojem 2142. Folijacija djelomina i ne jedinstvena. SADRAJ je takoer uglavnom dvojak: a) u prvom dijelu su preteno rauni i dokumenti o gradnjama, popravcima i drugim investicijama u zgrada, samostana sv. Grgura od g. 1723.-1756., pisani talijanski i hrvatsfco-glagoljiski, a to je izraeno i na omotnom kartonu: Larmo 1730. Carte, scritture, e conti delta fabrica del Convento di S. Gregorio di Capodistria; b) u drugoj polovici je vrlo raznovrstan materijal, koji je na onom listu to nosi br. 2.742, oznaen kao: Bolle, Decreti ecclesiastici e discipline, nonehe annotazioni de\ religiosi. Tu idu prilozi poevi od g. 1525. (u kopijama) sve do 1770., ali uope bez hronolokog reda, POJEDINOSTI: a) Zbog raznolikosti i ispremijeanoisti gradiva pribliit emo prikaz stvarnom i hronolokom redu. Najprije o gradnjama i dru gim obrtnikim radovima na samostanskoj zgradi: F. 1: Fra Giuseppe Maria Bonagente generalni komesar reda, daje 2. VI. 1723. odobrenje, da se iz ostavtine .(spolja) pok. oca Ivana Dobrtilovia potroi novac sa popravke samostana. F. 16-17 (s protivne strane): Adi 23. aprile 1723. Capo d'I stria. Qui si principia descriver le spese per li mater iali per U convento di S. Gre gorio di Capodistria per la asa e amare del convento verso la tarmontana. I t. d. F. 19 glagoljicoim: Ka 6 juna 1727. pri S. Grguru u Kopru. Piem notu ja fra Paval ai od pinezi mostira s(veto)ga Grgura u Kopru, ki su za fabriku od mostira kako slidi. Kaiprvo est od spol' po. oca fra Bonaventure ebel'e u zlatu cekini se s de set i etiri, dim 64. Odvie a darova mostiru fra Lorenco Pakvini laik od V er one cekini pedeset, dim 50, a ini svih cekini u zlatu 114, ini L 2508. Ki pinezi dan zgorini juna bihu dane ior Antonien Beeti speceelu, da moe nimi trafigati na util mostirski, kako se vidi u negovoi ricevuti dan i lito zgorine, od ke inim kopiju, kako slidi. Adi 6. giugno 1727. Capo d' Istria. Ho riceputo io sottoscrito dal Rever endo Padre Ignazio Sizi guardiano di S. Gregorio Cechini cento quatordeci e questi con Vautorit di trafficarli in qua(l)si sia negozio o rendergli quegV utili, che si ritraerano da medesimi senza pero debito di tenere alcun registro ne rendergli conto, ma in tutto in mia conscienza dico L 2508. Antonio Beatti speciale mano propria. 283

Miseca juna 1728 bi prieto od zgora reenoga sior Antonie Beeti do bitka i a bie odvie dobil niki groii na cekini svega esa L 177 So. 10 ki dobitak bi traten za organ ki kupismo. Ka 17 jenara 1729. Bi preeto od ior Antonie Beeti dobitka na zgorini pinezi L 224 So 12 Na 21 mara 1729 bi prieto od ior Zvana Fancaga za 30 daak po So 11 svaka . . . . . . . . . . L 16 So 12 Odvie prieto od katalda s(vetojga Antona abata za 94 daske po So 11 svaka . . . . *.. L 51 So 14 Ki svi zgorini pinezi toliko kavidal, dobitak i za daske nie zapisano na kvateran na prietie ni na datie. Ka 4 juna 1729. Prieh od ior Antonie Beeti od zgorini cekini 114 za tratiti za materieli za fabriku . . . . . . . . L 508 A od isteih ostae jo pri nemu L 2000 Ka 27 aguta 1729. 12 So 12 Prieh od Matie Cerigona za petsto kup . . . . . L 2 So 10 Prieh o dotor Inocenta Delbela za 5 daske . . . . L Ka 16 novembra 1729. 2 So 12 Prieh od dotor Inocenta Delbela za 100 kup . . . L 2 So 12 Prieh od Batita Koza za 100 kup . X Prieh od pre Ogniben iz emenarie za 2264 kup miler 58 So 17 po L 26 ini L So 5 Prieh od dotor Inocenta za 10 kup Ka 6 febrara 1730. Prieh od ior Antonie Beeti peciela od zgorini L 2000 L 750 Prieh od metra Marka Biziek za 24 daak uski po So 11 . . . " . L 13 So 4 Ka 24 mara 1730. Prieh od konta Nikole Burii za 50 daak ke mu posudismo ke gutahu svaka po So 11 i odvie za porta27 So 17 L duru iz porta So 7 ini . . . . . . . . Prieh od pre Ekoma Bulji od Monta za 22 brente 4 So 2 salbuma . . . . . . . . . . . . . . . L L 1675 So 12 ini svega prietie . . Ka 9. aprila 1729. F. 20: Kota a se trati za materieli za fabriku mostira s(veto)ga Grgura u Kopru, a nie zapisano jo na kvateran. Dah isti dan aprila za pet tisu devet sto i etrdeset l kup iz vaence, dim 5940 miler po L 24 So 10 ini , L 144 Dah mae 1729 ior Anibalu Verzi za dvi tisue i petsto tavel za pod, miler po L 18 ini L 45 284

Dah istomu Verzi za etiri sto i pedeset matuni od guterne Dah Toni ju Jerar du za 9 bracer kamenja po L 4 ini Dah ' 1729 paron Izepu Deroco iz Bue drage za 22 barke kamenja po L 4 ini . . . . . . . . Dah istoga \\ma za 350 daak iz Duvina po So 11 svaka ini . . . .. . . . . . . Dah ior Anibalu Verzi za 18 bracer salbuna iz guterne Dah reenomu ior nibalu za sedam sto matuni od guterne, jednu braceru kamenja i dva komika za pocali od guterne . . . . . . . . . . . . Dah otobra za 54 librice olova po So 8 ini . . . . Dah febrara 1730 za 109 dasku po So 11 i zenam ke ih donesoe iz porta . . . . . Dah za kartu aval za uiniti armaduru Dah istoga febrara u Trstu za batuni od zeliza za feriede od balkunad libric 456 librica po So 8, a sto tina po L 40, a podnosi . . . Dah za 8 mileri aval de palmento, miler po L 6 So 15 ini . . . . ' . Dah za 5 mileri aval tercaneli miler po L 10, ini . Dah enom za oniti reena zeliza i avli iz Bue drage u mostir Dah odvie za 100 aval temi . Dah metru Batiti Koz a razbie zid stari tri dni . . Dah u Trstu za 10 gred za modioni od tri paa i pol svaka po L 2 So 16 . Dah tregetu za nol za reene grede i za oniti ih is porta u mostir Dah za hmdarine za me i za metra Ekova Rici kad hodismo u Trst po reene grede . . . . . . . Dah paron Gregoriju Favretu iz Trsta za 34 morali po So 10, ini . . . . . . . ' Dah reenomu za 84 dekorenti po So 5 svaki, ini . . Dah istomu za 80 daak po So 11 svaka, ini . . . Dah zenami za oniti reeni materieli is porta u mostir Dah metru Marku Biiek marangunu za 6 daak od larea, za 2 karte aval i avle od cezene i za faturu za uiniti vrata od moslira, u sve . . . . . . . Dah mara 1730 paron Grguru Favretu iz Trsta za 10 gred za modioni od tri paa i pol po L 2 So 5 svaka Dah istomu za 4 gredice za traverami po L 1 So 10 Dah reenomu za 52 daske po So 11 svaka, ini . . . Dah zenami za oniti reeni materieli is porta u mostir

L L L L L L L L

8 36 88 192 So 10 68 20 21 So 16 56 So 16 So 15 182 So 54 50 So 19 1 So 12 1 So 10 28 , 2 So 8

L L. L

L L L L L L L L L

1 So 12 17 21 44 1 So

L L L L L

21 So

22 So 10 6 28 So 12 1 So 18 285

Dah aprila 1730 metru Ekovu Acerbonu kovau za 41 libricu zeliza za feriede a mankae za jednu balkonadu dopija po So 9, ini . . . . . . . . . . Dah za 41 aval od soldina . . . . .. . . . . .. Dah metru Luki iz Brola za 3 grede od tri pasa i pol za koni od lumidala po L 2 So 10 i za oniti ih u mostir . . Dah za 45 dekorenti paron Grguru Favretu iz Tarsta po So 5, ke uzesmo u Jerina . . . . .. . . . . Dah istomu paron Grguru za 80 dekorenti . . . . Dah reenomu za 11 traverami po L 1 So 4 svaki . Dah istomu paron Favretu za 22 grede od 4 paa i pol po L 4 svaka, ini . . Dah za oniti reeni traverami i dekorenti u mostir . Dah za jednu dasku od lareza metru Luki . . Dah metru Kanu Manareti za pol morala od lareza za talari veried od kuhine . . . . . . . . . . . Dah za kolu za balkonade.i vrata . Dah za 6 libric i pol olova za stakla od kuhine za 3 librice i etiri unce stakal i za kusi stakla za veriede od kuhine za 9 una stane, za 6 lakat fil de laton, za brukve, pegola pane, a sve kupi Kane Manareta . Dah mae 1730 paron Grguru Favretu iz Trsta za 144 dekorenti po So 5 . . . . Dah enom za oniti reeni dekorenti is por(t)a u mostir Dah za jednu kafu od kamika za kuhinju Dah za 7 brutvel z(a) ormar od kuhine i za kolu .za balkuni Dah Iepu Paetu za 8 hracer salhuna po L 3 So 10 . Dah dvirn i konem ki dognae reeni salbun is porta u mostir Dah ior Anibalu Verzi z 32 librice gvozdja i aval velikih starih za fabriku . . . . . . . . . . Dah febmra i mara 1730 metru Zvanu Kalkanju fornaaru za 3653 piere kote ordinarie, miler po L 17 . Dah istomu za 696 piere kote dopie velike, ke se plaaju duplo od ordinarii, a te, za tramezi od lumidala i za kamini od kuhine Dah reenomu za 3700 tavel za krov od mostira miler kako i piere kote po L 17, ini . Dah isteemu za 300 kvareli za napu od kuhine . . . Dah reenomu za 2566 kup, miler po L 34, ini ." . . Dah mae 1730 reenomu Ralkanju za 104 mozi epna, moz po L 1 So 17, ini

L L L L L L L L L L L

18 So 2 So

9 8

7 So 15 11 So 20 13 So 88 1 So 1 So 5 4 6 2

,1 1 So 13

L L L L h L L L L L L L X

12 So 36

So 18 10 2 So 28 3 9 So 10 62 So 23 So 3 6 3

62 So IS 2 So 11 86 So 14 192 So 8

L 1864 So 12 286

F. 22: Miseca \ 1729. Kota a se primle pinezi za fabriku i a se bude ostalo kako slidi. Prieh pinezi a bie od spol po. oca fra Bonaventure ebele, kako se vidi u aventariju cekini 64, ini . . Prieh pinezi a darova fra Lorenco Paskvini laik mo stim cekini 50, ini . . . . . . . . . . . Prie(h) mara od katalda s(veto)ga Antona abata za 94 daske po So 11 svaka, a te se prodae za bihu tanke i uske, za kupiti druge po istu inu . . . . . . . Prieh istoga miseca od ior Zvana Fancaga za 30 daak po So 12, ini Prieh aguta 1729 od Maiie Cerigona za petsto kup . . Prieh od dotor Inocenta Delbela za 5 daak po So 10 Prieh novembra 1729 od dotor Inocenta Delbela za 100' kup . . . Prieh od Batita Koc za 100 kup Prieh od pre Oniben iz semenarie biskupova za 2264 kup miler po L 26, ini Prieh od dotor Inocenta Delbela za 10 kup Prieh od mehr a Marka Biiek za 24 daske uske po So 11 . . . . . Prieh od konta Nikole buriza za 50 daak ke mu posudismo ke gustahu po jSo 11 svaka, i odvie za portaduru is porta So 17, ini . . . Prieh od pre Ekova Bid ju (!) iz Monta za 22 brente salbuna Prieh od metra Bortid Stric za 4 daske ke mu bihu posuene tukivati

L 1.408 L 1.100 L L L L L L L L L L L 51 So 14 16 So 15 12 So 12 2 So 10 2 So 12 2 So 12 58 So 17 So 5 13 So 4

27 So 17 4 So 2 So 2 8

L 2703 So 18 F. 17 v : Ka 22 mae 1730. Kota od daak ke se ^^. Bi Bi Bi Bi Bi Bi Bi Bi posueno posueno posueno posueno posueno posueno posueno posueno vratie. Zvaneli manuali metra Bortula Stric daske . . . : 4 metru Luki Skua marangunu daske dva ili . . . . 4 Materini Meniga ki stoi u kui Diganovoi daak . . . 8 Materini Meniga ki stoi u kui Diganovoi daak . . . 8 Batiti Koc daak 9 metru Bortulu uki daske . . . . . . . . . . 2 iori Beti Dieneli daak . . . 7 paron Pieru Gera daske 4, a lani jedna ali dvi, ke nie 287

Bi Bi Bi Bi

posueno posueno posueno posueno

Navarinu daak Kocieniem daak oni Anzuli kod dotor Vitora daske Hori Antonii Davanci daak . . . . . . . . . .

7 8 4 6

F. 23: Dne 24. novembra 1729. gvardijan fra Paolo Chiachich i zidar Bortolo Striz potpisuju ugovor o ruenju nekog zida i gradnji drugoga. Jezik talijanski. F. 24: Dne 28. decembra 1729. gvardijan ai i majstor Giacomo Tofoletti sklapaju ugovor za nabavu i obradbu kamenja potrebnog za vrata i prozore. Jezik talijanski. F. 25: Dne 30. decembra 1729. samostan i pear Zuane Calcagno ugovaraju pearske radove. Jezik talijanski. F. 26: Dne 12. januara 1730. samostan i Bar on Gre gorio Cher sich detto Tafretto delta citt di Trieste ugovaraju nabavu drvenine za gradnju. F. 9-10 (sa suprotne strane): Specificirani raun kovakih radova od 6. fefar. 1730. F. 2 (sa suprotne strane): Obraun Giacoima Toffolettija za kamen i posao oko balkona i pragova od 28. oktobra 1733. F. 11-12 (sa suprotne strane): Specificiran raun kovakih radova od 20. septembra 1734. F. 4-5 (sa suprotne strane): Kota extratta dal Libro ellafabric a del convento di S. Gregorio. Adi 14 Giugno 1736. Giovedi si principio U resto delta fabrica delta parte da tarmontana, dalle scale sino la chiesa da Mistro Bortollo Strizz, e qui seguiter la nota delte giornate di mistri, come segue. Slijedi specifikacija po ljudima i danima. F. 31: Adi 29 Genaro 1737. Nota delta spesa di materiali per it stabilimento delte 4 camare nove. Slijedi specifikacija trokova. F. 13: Adi 18. Maro 1737. Fu acordatm ta fatura di tramezi delte 4 earnere nove con mistro Zuane Bortolin marangon per D.ti 25 sono L 150 i t. d. F. 14: Adi 28. Maro 1737. Mistro Battista Cozz principio imbocar le camare nove i t. d. Si che importa ta fatura delte 4 camare nove da tar montana L 200 :14. F. 15v16: Adi 23. novembre 1737. Kota delta spesa di fatura un baleon con le veriade net coridor vechio da siroco inrnezo andio. F. 5-10: Adi 12. Febram 1745. Spesa nella fabrica del muro atorno dellorto del convenio. Ukupan potroak za gradnju zida iskazain je sa 1552 L. F. 1: Adi 5 Luglio 1751. Peso delte collonelle di ferro per le scale lavor ate dal mistro Paolo Pelizioi favro i t. d. fa in tutto di ferro lavorato libre n 365. F. 2: Iskazi trokova za stepenice. Najprije glagoljicom: 288

Ka 24 mar a 1751 u Kopru. Kota od tratne koju inim ja fra P aval ai za eliza i ostal z kolo nele od kal. Dah u butigi Bernardeli za 131 libricu eliza u batunih po So 8 librica, podnosi . . . . . . . . . . . L 52 So 8 Ka 2. aprila dah ocu def(initu)ru ervariu a uzee u par on Ekoma Jenco rigete od eliza libric 80 po So 10 . . . . . . . L 41 Dah za portaduru reenih eliz i metrom za bukdl vina So 18 Ka 10. juna dah par on Ekomu Jenco za 140 libric rigete od eliza po So 10 < . . . . . . .< . . . . L 70 Dah za 19 pomuti od derveta po So 8 svaki L 7 So 10 Ka 25. dah u butigi Bernardeli za rigetu largu za poziol od kole libric 30 po So 8 . . . . . . . . L 15 So 12 Dah metru Paulu Picioli (!) a uze rigete za 2 mezekolonele u par on EkomaJenca libric 19 i pol po So 10, podnosi . . . . .. . . . . . . . . t . . .... L ' 9 So 15 Dah istomu metru za uiniti od negova zeliza(!) 2 tenedura za skale, 1 piron za pomol od latuna i 12 arpieti L 3 Dah za 16 libric olova po So 9 za impiombati kolonele L 7 So 4 Dah metru Ekovu Tofoleti za uiniti bue i piombaii kolonele . . . . . . . . i . . . i . . . L 6 Dah za 1 dasku od oriha za pozil od kole . . . . . L 8 Dah za pol librice kole karavele . . . . . . - So 9 Dah za kolur od oriha za kolurati reeni poziol . . . . So 12 Dah metru Paulu Pelicioi kovau za fatum'.-'za libric 365 eliza za kolonele od kal po So 6 i podnosi . . L 114 So 12 Dah za 2 morali po So 15 svaki, tri,avli.veliki . . . L.. 3 So 8 9 . Dah za brutvele i kadenac i za balkun dupli kod kal L Dah pet karat avli od poda . . . . . . . *, . L 3 So 15 Dah za avli de eena . '. . . . L 1 So 4 Dah za 4 karte de mezoodi , . . . . . . . . L 1 So 12 Dah za 600 brokoncini . . . . . . , . . . . . So 16 Dah za 4 pomoli de oton . . . . . . . . . . L 16 Dah metru Antonien Pocioi marangunu za 23 urrtade i pol,po L 3 i pol na dan za lavuri okolo kal i lante od balkona . . . . . . . . - - . . . . . L 81 So 4 Ka 15 etembra dah za 18 pomoli oddrvazaprominiti prvi pomoli budui masa veliki . . . . . . . . L 6 So 12 Dah za kolu kardvelu za inkolati pomoli . . . So 9 Dah reenomu metru 'Toniku za dvi urnade i pol za dospiti reeni pomoli, inkolati i soldati i dospiti okolo kal . . . . . . . . . . . . . . . . . . ;. L 8 ini tratne
19 STARINE

469 289

Ka 27. etembra 1751. U vrime vizita drugoga oca M. P. prov(incia)la Gavrana u publikoi refitorii bihu ove zgorine spize protivene i balotane i zapisane na svoe mista u libar od depozita. F. 11-12: Iskazi trokova zai stepenice na talijanskom d 24. III. 1751. i 6. II. 1752. s ukupnim potrokom od 794 L ili dukata 132 L 2. F. 31: T u su priloena tri listia s prilozima iz g. 1755., iz kojih se razabira, da je Paron Mattio Bonacich dalla Brazza di Milna limiao da nabavi pragove za vrata i prozore od bijelog dalmatinskog kamena, ali po procjeni klesara Antonija Boiisera kvaliteta nije odgovarala. F. 13 (sa suprotne strane): Specificiran raun za kovake radove od 15. aprila 1756.
POJEDINOSTI b): Najprije smrt lektora i gvardijana ooa Gaetana Ciana. F. 51: Adi 10. 7-bre 1765. Spropria di me fra Gaetano Cian del 3~zo Ordine del Serafico Padre S. Fr.an.co renovata in atto di 2-da visita del M. R. Padre Ma.o Rosetti Commissario Generale, U popisu njegovih predmeta nalazi se v. im brevietrio latino et uno illirico con alquanti libretti. Taj je list bio vlastoruno potpisan, presavit i zapeaen; na poledmi mu je ovaj zapis glagoljicom: Ka 28 febrara 1769, bi otvorena ova sproprie prid svom familom. F. 52: Trokovnik u povodu Cianove smirti, pisan rukom fra Pavla aia glagoljicom: Ka 27 febrara 1769

pea od mortorie za po. letura Ciena

gva(rdia)na L L 4 So 1 So So So 6 15 3 So 10 16 12 12

Bi dano 3 ovikom koi ga nose u katelet i za svie ki gred(u) Za otvoriti greb Za kadelet(!) i kape Za frug od svi za kompanemenat . Za Hepa Deponie ki pomore nositi katelet . . . . . Dano ceroiku za veri visigante i sangvete . . . . . Dano specieru za medikamente, kako eu polici . . . . Dano mestru Zvanu uba a stavi nega na lot u Terstu ovoga febrara , Dana edna velada od pana stara ocu fra Frdni Kocienciu gva(rdia)nu od Citanove za L 12, edan krozat od platna stari za L 3 i tri para kalcet od bumbaka uzane za L 6, ini u sve . . . . . . . . . . . Dano za oprati! para i pol lancuni, .5 kosul, 1 sugaman, 3 para i pol otokalce, 3 barete od bumbaka . . . Dano ocu fra Frani Kocienciu gva(rdia)nu od Cita nove za mise celebrane 43 po ordinu po. oca letura Cieni lita 1768 . . . . . . . . . . . . . 290

L L L

L L L

21 2 43

Ka 10 etembra 1769 dah ocu m. p. pro(vincie)lu ]waniu za provenciju od spole po. oca lektura Cieni. . Bi izvajeno od zgorini bei tukani od spol a fita e duan po. lektor oltaru s(veto)ga Kria pod negovim gv(a)rdi(an)stuom . F. 54: ' . . . . . . . , . , . . ernoga . letura . . Kota,od stime od robe po. Tabor od skota . . . . . . . . . . . Tabor od kambeleto . . . Doniga duga od skota . . . . , . . . 7 onegin . Velada kolur pionbin . . . . , . . . Kamiole 2, bragese od iste robe i kos platna Kamizola stara od pana Bragese od koe 1 pal kalcuni F. 55: Ka 28 febrara 1769 pri s(veto)mu

16

42 So 12

L L T. L L L L L L

22 30 6 18 16 So 10 5 9 3 So 10

Grguru u Kopru.

Inventarii od spole po. oca lektura fra Gaetana Cieni ki bi gv(ardi)an ovoga mostira, koga bi otvorena kamara prid svom familom. slamnicaKo. 1, stramac - i kavacal Ko. 1 lancuni stari okarpani para koltre stara 1, nova 1, bumbazina 1, u sve . . . . . kalcete od fioreta ke biku razdilene aknu i laiku para facoli stari - Ko. 6, a novi Ko. 2, u sve kosule stare - Ko. 5, a nove Ko. 2, u sve sotone od pano stare veladini od platna 1, od rigadina - 1 cerni, u sve . . kalcuni duperani pari . . . . sotokalce dobre uzane pari . . . . otokalce stare pari . . . postoli novi par - 1, a stari par 1, u sve pari . . . . klobuk stari . . . . . . . . . . . . . . . tonigin stari tabar od skota stari - 1, od kambelota stari - 1, u sve . veledini od platna - 1, od rigadina - 1, cerni, u sve . . facoli od svile . . . . . . . . . . . . . veladini od platna bili stari - 2, od fustane - 1 u sve . platna za koulju lakat . . . . . . . . . . . brages od koe par - 1, od platna cerna par - 1,'U sve para . . . . . . . . . . . . . . . Bi barete od bumbaka . . . . . . . . . Bi barete od pana Bi Bi Bi Bi Bi Bi Bi Bi Bi Bi Bi Bi Bi Bi Bi Bi Bi Bi Bi Bi Ko. Ko. Ko. Ko. Ko. .Ko. Ko. Ko. Ko. Ko. Ko. Ko. Ko. Ko. Ko. Ko. Ko. 'Ko. 2 i pol 3 4 8 7 2 2 1 2 1 1 2 2 1 3 5

No. 2 Ko. 7 Ko. 2 291

Bi Bi Bi Bi Bi Bi Bi

boe od kanevete . . tace . . . . . ' barviel arvacki i latin stari oba . kudelete 1 od stane - 1 od rama, kanevete prazne - 1 od dvi boce, kasun - 1, kasela - 1, u sve . . bei u sve

. . -No, . . No. . . . . . . . . No. 2 u sve . No. 2 1 od edne boce, u sve No. 2 . . . . . . . . No. 2 L 33 So 10 . .''.'

. .

. .

. .

. .

F 55 v ' Na 22 aprila 1769 Prieto od oca p. fra imuna Delemarne za 2 koule po. oca Ciena (a iznad itoga ispravljeno:) vrati koule nazad, da nisu za n Prieto od oca p. fra Ivana Kociencica za 2 koule i za 5 lakat platna za koulu Prieto od fra Karla laika za 2 bare te nove i dvi stare od bumbaka Prieto na konat od oca Kociencica . . Prieto od oca fra Frane Puria za 2 facola od kolura, za 1 od bavele i za 1 beritu novu od pana . . . . Prieto od fra Karla Ivanica akna za ednu veladu staru od pana . . . . . Prieto od oca p. fra Pavla aia za edan par kalcuni duperanih . . . ." Prieto od oca Delemarne za edan par postoli novih . Prieto na kredit od oca Delemarne za ednu veladu od pana uzana kolur piombin po timi . . . . . . Prieto na kredit od oca Puria za 3 para kalcet od bumbaka plati o. Puri sve Prieto na kredit od oca fra Ivana Kociencica za ednu koulju staru . ... . . . . Prieto od oca Puria opet na kredit za 2 para sotokalce Prieto od oca fra Ivana Kociencica na kredit za 3 koule Prieto od fra Karla akna za obit na kredit . . bi plaen Prieto od laika za ednu katulu od tabaka . . . . Prieto od oca Puria za 2 kamiole i edan krozat bumbain, edan par brage od iste robe plati . . Depi\u za edan kamizolin isti Puri . . . . . . Depiju. o(ta)c Delemarna na kredit za 1 veladu od pana cerna . . . . . . Prieto na konat od oca Kociencica za zgorine ko(u)le 292

15

L L L L L L L L L

22 So 10 5 11 So 10 11 5 3 So 10 7 18 6

L L L L

6 2 17 30 So 10

L L L L

16 So 10 1 So 10 10 8

Prieto od akna Kruara za tonigin stari

. . . . hi plaeno Prieh od oca Kociencia gva(rdia)na od Citanove fra Frone za ednu veladu od pana staru i edan kroat stari od platna . . . . . .- . . . . . . . Prieh od istoga za 3 para kalcet bumbaim . . ." . Prieh od oca fra Ivana Kociencia na konat mis konte Mikule Buria celebrane aprila, mae, june, lue . . Prieh od akna fra Karla Ivanica za ednu veladu od, pana staru . '.. . bi plaena Prieh od konta Nikolo Burii za mise ke celebrase o(ta)c fra Ivan Kocienci za misec agut . . . . . . Priete od ior konte Nikolo Burii za mis 5 ke rekoe o(ta)c Kocienci za misec setembar 1769 . . . . Na 21. otobra od siore Verjinie Pole a noi bise po sudu po. o(ta)c lektor Cieni dva filipa u srebru i jedan kud rimski, ini

L L L L L L L

15 6 17 5 4 5 34

F. 57: Copia di Ducale scritta dal Ecc.so Cons.o di X-ci in data 26 Agosto 1755. all'I U.mo ed Ecc.mo 5'!V Pasquale Cicogna Podestd Capitanio di Capodistria, Regulira se postupak pri ukapanju mrtvaca u re dovnikim crkvama. F. 58: Hrvatski latinicom (rijetkost u" ovom arhivu): Kzi koi Prisvitli i Pripostovani Gospodin Karlo Karnucio i Apostolskoga Sidalischia milosti Biskup Koparski sebi i suomu Vikmiu Generalu sahragniua. Poto su nabrojeni ispovijedni sluajevi: Dano u Kopru iz Kuch Biskupouih 20 juna 1768. - Slijedi biskupovo ovlatenje fra Pavlu aicu, vikaru sv. Grgura, da moe odrijeiti neke od navedenih slua jeva; datum 11. augusta 1768, potpisan: D. Fran.co Denier Canc.r bi skupov. Oba pisma i potpis od jedne su ruke. F. 62-65: Grada, koja se tie treoredskog samostana na Bojem Polju kod Viinade u Istri. Dokumenti idu od najstarijeg datiranog u Viinadi mjeseca februara 1525, (kopija) do posljednjeg od 3. jula 1751. Tiu se spora izmeu samostana i opine Viinade oko upotrebe ume blizu samostana (g. 1525., 1608. i 1647.); zatim sluaja iz g. 1697., kad je feudalni gospodar Pietro Grimani aktom od 30. maja 1697. dao investituru za samostan na Bojem Polju franjevcima mmoritima, a oduzeo ga treorecima. Slijede i drugi prilozi, medu kojima nalog Enrica Dandola, potestata i kapetana od 3. VII. 1751., da nitko ne smije praviti tete samostanu n a Bojem Polju. Ti isu dokumenti ostali u arhivu koparskog (samostana vjerojatno iz onog vremena, kad ise fra Pavao Gai bavio viinadskim pitanjem kao provincijalov tajnik. Njegov spis o tom pitanju od 26. V. 1746. (Relazione della B. Vergine dei Campi e delle sue scuole) zajedno s nekim drugim rukopisima nalazi se u provinci jalnom arhivu u Zagrebu. (Isp. i Ivani 243, 245). 293

F. 67-71: Bule i dekreti, koji se tiu mletake reforme samostana g. 1767.-1768., i to: Kopija bule pape Klementa X I I I . od 1. oktobra 1768. na latinskom jeziku, kojom odreuje mletakom patrijarhu i bi skupima dranje u povodu dekreta mletakog senata o redovnicima; Breve pape Klementa X I I I . od 8. oktobra 1768, mletakoj v l a d i n a talij. jeziku, kojim apelira na nju zbog njena dekreta u stvari redovnika od 7. IX. 1768; talijanski tekst gore navedene papinske bule od i. X . 1768; odgovor mletake vlade papi od 19. X I . 1768. (uljudan, ali odluno ne gativan) u dva primjerka. Po jedna kopija papina pisma Mletakoj Re publici i odgovor Republike nalazi se i na f. 83-84. F. 81-82: Sommario del Decreto seguito in Pregadi li 2. Agosto 1770. sopra le due Religioni Dominicana e Carmelitana. Slijede u 15 toaka odredbe mletake vlade o redukciji redovnikog osoblja i samostana. F. 72: Pastirsko pismo koparskog biskupa Agostma Go. Bruti od 5. III. 1747., u kojem je glavni predmet svetkovanje blagdana; meu ostalim se veli: Vi esortiamo e nel Signore vi ammoniamo, che schivate del tutto i balli, li giuochi di carte, dadi, ozio, le crapule e ubbriachezze, dale quali derivano tante ojfese del Signore Dio, e che in quell'ora almeno che neue chiese si insegna la Dottrina Christiana e si celebrano li Divini uffici, vi asteniate anco dal giuoco della bulla, borelle e da spettacoli de bovi, comedie, ciarlatani et altre simili cose vane ... F. 73-75: Samostanska administracija, i to izvaci o posuenim svo tama od strane samostana g. 1754.-1766. i dr. F. 76-77: Zapisnik bratovtine sv. Antuna opata od 17. III. 1734., u kojem se citira molba fratara, da im se dodijeli pomo za nune po pravke 'samostana, koji su u toku, pa se zakljuuje jednokratna pomo od 30 dukata. Zakljuak odobrava i podestat 20. V. 1734. F. 78-79: Copia estratta dai Libri quaderni giornali di Saldi de superiori Visitatori delle administrationi di Guardiani locali del convento di S. Greg.o di Capo d'Istria principiando dalli 20 Maggio 1697 sino delli 13 Giugno 1758 nel cui mese ed anno subentro nel Guardianato U Padre Daniel de Colle. Tu je za svaki gvardijanat iskazana suma iz datka i primitka, a usto je posebno istaknuta svota utroena za samo stanske investicije. F. 80: Li 24 Maggio 1736. Kota estratta dalli Libri particoldri della Provinzia di Dalmazia di Generali e Commissarii Generali Pressidenti nei Capitoli della sudetta Provinzia di Dalmazia ed'lstria dopo la reduzione della medesima Provinzia sotto Ministro Generale dell'istesso mdine sotto U demente papa Vili. Slijedi popis predsjedavatelja po krajinskim kapitulima poevi od: 1601. 13. ottobre. II Padre M.ro Gio. Batt.a Provenzano M.ro Gen.le - pa do: 1756. II Padre Ignazio Sizz dalVisola di Veglia ju Com.o Gen.le. F. 85-86: Adi 7. Agosto 1769. Capo d'Istria. Kota di aggravi o spese quotidiane per quinquenio. T u je sumiran potroak samostana u po tronim artiklima od g. 1764.-1768., i to specificiramo za ito, ulje, vino i t. d. 294

F. 87: Glagoljicom pisani obraun fra Pa via aia, dok j e on za mjenjivao gvardijana Delemarna krajem g. 1769 po. g. 1770. Tekst: Ka 29 mar a 1770. konat Prieh ja fra Paval ai kako u kvaternu na prieti'ya miseca otobra 1769 dokle bi otac fra imun Dele marne president na kapilulu . . . . . . . . Odvie prieh jenara dokle bi istei otac president na proni od mersa . .

L L

10 6 So 16 So 78 "So 17 So 30 5 5 1 3

a ini svega prietie L A stratih reenoga otobra dokle hi na kapitulu reeni otac president . . . , . . ; . -. . . . . . L Opet zgora reenoga jenara 1770 stratih za mostir , L Odvie dah na 15 decembra 1769 po urdinu oca preidenta laiku za vetieri a ima imiti od mostim . L Ka 7 mara 1770 dah metru Zvanu Filipi deto Tra versa za timu od zidi i od zemle od vertla priko cimitera, a tima priko lani, ka mu ne bi plaena pod pasanim gv(a)rd(ian)stvom . . . . . . . . . L Dah isti put u posudu ocu preidentu L ini sve tratne A prietie , . . L L L

6 24 155 So 16 So 138 So 4 5 9

. . . . . .

Ostaju meni duni o(ta)c president Delemarne

Ka 16 mara 1770. prieh od ior Kikoleta Delbelo na ime ior Zan Batita Bienkoni reto z dva Uvela a ostaee duan . . . . . . . . . . . . . L Ostaju meni duan o(ta)c president Delemarne . . . L A pri meni avanciva od pole po. oca lektura Cieni . L Dakle ostaem duan ocu preidentu . -. . . . . . L Dah ior dotor Franku Krivelari ki ini etencieti Matu Jurjevia po. Grge iz Baredin na maitratu de konoli u Bneci za kapital od L 900 i za Uveli prokori filip 1 L Dakle ostae o(ta)c president Delemarne dati u sve . . L A pri meni avanciva od pole oca lektura Cieni . . L Tako imam dati fra Paval ai() ocu preidentu r, Delemarne Dakle ostaem e namiren od oca Delemarne i mostir za spol po. oca lektura Cieni budui sve zapisano na kvateran.

70 So 10 68 92 So 16 24 So 16 11 79 92 So 16 13 So 16

F. 88-96: Crkveno-liturgijski tekstovi na priloenim listovima manje veliine. Glavna isu tu tri teksta na crkvenoslavenskom jeziku ruske redakcije, predviena za brevijar i misal, a jedan na narodnom jeziku, dakle nije predvien za oficij. Potanje: 295

1. liistii sadrava satno poetak of iija, koji je potpuniji na 2. i 3. listiu. 2-3. listi: Nedele 4. julee. V denb osmini pris(veta)go Izbavi (te )le sugubb mensi vse v denb prazdnika osven vlaisae. Na' prvoi nonice tenie otb pisanie priteusago. Na- vtoroi nonice. Slovo s(veto)ga Bernarda Opata tenie 4. Priehomb b(o)e milostb tvo\u po sredi crikvi s(ve)tie tvoee. Vospriet siju blagodetb g(ospod)n'yu. David, vosprietb Simeonb i t. d. tenie 5. 1 svetb (:rekii:) uo ime svetitb i t. d. tenie 6. Behomb bo i mi esteistvo (narav) sini gneva no postigohomb blago detb i t. d. Na tretoi nonici tenie s(veta)go evangelie po Ivanne. tenie 7. V ono vreme ree Isusu Nikodem, Niedin vzide na nebo, nie snide s neba, sin loveeski, ize estb na nebu. I proae, Omilie s(veta)go Kirililila (!) Aleksandriskago kp 2 p. 50. Iekoe Moisii vozdvie zrni ju v pustim i t. d. tenie 8. Uedenie bo zmie trudeimb se edino bistb uteha vozdvienoi (:voznesenei:) zmie vizreti i t. d. Devete lekcije nema. Ovaj oficij je upravo vlastit u mletakoj crkvi, pa ga nalazimo na pr. u Breviiarium Romanum, Venetiis 1757, u doda cima, i. to kao Officium SS. Redemptoris ,s of iijima za itavu oktavu. Na oficij je predvien za nedjelju u osmini preisv. Izbavitelja, a u la tinskom ovaj tekst je predvien za etvrtak u osmini. Glagoljska unta treoreca Danijela Zeca iz g. 1752. (u Jug. akademiji) ima oficij poresv. Izbavitelja za III. nedjelju jula. tampam glagoljski bre vijari ne poznaju tog oficija. 4. list: Denb 11 fevruaria. Ub prazdnikb b(la)(e)nihb sedbmb osnovatelei rabovb b(laj(e)nie Marie Devi pro Klerg mirovni i Pravilni vsego vlotdiestvie Venetskago, sugubb. Na Veerni. An(tifon)b. Premudrostb sazda, eko na slavoslovie. Ps(ala)mb. Ree G(ospo)d sb proimi otb Nedele, i v mesto posle dne go Ps(alma): Hvalite g(ospo)da vsi ezici. Glavica kb Evreom gl. 13 7. Bratie, pominaite nastavniki vaa (!) ize gla(gola)e vamb slovo boie, ize vzirajue na skonanie itelstva, podraaite veru, Imnb. 296

J u i ^ velmi - come nel latino. Vr. Molite za ni sedmb b(la)(e)ni otci. Ot. Da dostoini. Kb Veliitb. An: SU suib muzie milosrdie i t. d. Molitva. Gospodi Isuse Hriste, ie vsegdanee pominanie. Gospodi Isuse Hriste ie vbsegdenu'y& pametb bolezni presvetie tvoee roditelnice prozb sedmihb b(la)enihb otecb i t. d. tenie 4. Tretonaidesetaga (!) hristienskago imene medu inimi floretinskihb vlastelb sedm behu dedovb kroviju, blagome presvetli i t. d. tenie 5. Tako sedmb blaeni muzi Ijubviju zavetomb obvezani vb tomde dorne kupno uedinisa se i t. d. tenie 6. [ ]dpeinimi rizami dopuajuu ese episkopu, vb ernie izmeneni i t. d. Posljednji redak: kolb da nebesnie svoee osnovatelnice sluefe, ihe - nastavak je valjda bio na izgubljenom listu. Ovaj oficij bii trebalo traiti u mletakom propriju. U glagoljakim tampanim brevijarima ne nalazi se. I u ovom tekstu se takoer vidi,, da pisar bira rijei, kao to se to radi pri prevoenju (isp. gore poetak molitve). 5. listi: Denb 18 setemvria. V prazdnikb s(veta)go loija ot Kupertina isp(>ovedni)ka ina mensihb s(veta)go Fran(is)ka konventualskihb, Missa. Pristupb Ekl(esiast) gl. 1 vr. 14 i 15. Ljubov boie estna premudrostb: ime bo evitb se videniem, vozlyubetb ju vo videnbi i vb poznanii veliestvi svoimi i t. d. Epistoia ko Korintomb 1. gl. 13. Bratie alte eziki loveeskimi., eko vb pedesetnuju po Epifanii na listu 54. \ t. d. Evangelie po Luce gl. 22. V ono vreme: ree Isusb Knezemb ereiskimb i Pariseom. Itko vb Nedelju 19 po Petikosti na listu 378. I t. d. Ovo je dakle tekst novouvedene mise, koji na pisar prevodi. Za po znati tekst upuuje na listove, koji odgovaraju u stvara numeraciji Levakovieva izdanja misala od g. 1631. 6, listi: Obevlenie uineno blaenoi Roi Marii erio karmelitani. Lita 1705 Svi se Isukrst astnoi Roi Marii erio karmelitani sb jednim velikim kriem na ramenu vas alostan i bolezniv, i gledajui ju sb oima milostivim ree joi: Vidi li herce koliko se je uinie ve ieji ovi kri, koi mi bi postavlen onda za grihe ljudske, budui uzresla oholie, ambicion i drugi prigrdni grisi. Ah hodi pomozi mi nositi ovu tekou. 297

Ka listu 120 - istumai joi obevlenie koe ona vidi. Vidila si herce na to su doli mostiri? Ka nain za biti shranilia, doli su kue dievalske. Redovnici ine se pridobiti i ine se primoi od mhovih neprieteli, sliaju vee nihovi glasi nego li moi. Ja ih zovem s regularni, sb ukloneniem od svita, teniem od svetih kn(i)g, sb posluhom, i oni mene ne posluaju.. , Jesi li vidila oni redovnici, kada stoe retirani, na prvo zazvanie dievlov, otvaraju nim vrata, ovo su oni koi stoe u kamarah s tilom, a s mileniem etaju po svitu, mislei sada od svita, sada mermora]ui protiva nairejenie upri]\xrov, sada o(d) dilovanie bratinskoga, inei se nlma tvard slatki Sram od reda. Drugi gredu u hr na vijenie, ustavleyuci ih dievli zabavleni u stvarah ispraznih u molitvah malo e- onizih, koi si vidila braniti se i odagnati pristuplenie dievalsko. Sada vidi herce^ kako sam zlo sluen od re dovnici. Ispod ovog- odlomka pisar je arabicom i talijanski raunao, koliko je godina prolo od g. 1705: 1772 170% anni no. 67 To nam raunanje otkriva ujedno godinu, kada je pisan ovaj odlomak., a moda i drugi tekstovi na ovim listiima. Tekst ove vizije razlikuje se od drugih po tomu, to je pisan narodnim, a ne crkvenim jezikom. 7. listi: Odlomak iz Ekleziastika pisan paralelno ozgora latinskim, a ozdola crkvenoslavenskim jezikom: Eccleiastici. Omnis iniuriae proximi ne memineris, et nihil agas in Eklesiastika. Vbsekoe nepravdi iskrnego ne pominai, i niesoe tvore operihus iniuriae i t. d. deleh dosadenie i t. d. 8. listi: Sadrava odlomak legende na talijanskom jeziku, koji je bez sumnje u vezi is itavim glagoljskim gradivom. Tekst poinje: Li 20 Luglio. Kel Martirologio Romano in questo giorno si lege: Kella Lusiiania Santa Fulgeforte Vergine e Martire, la quale per la jede Christiana e pudicizia combatendo i t. d. Sudei po rukopisu gotovo sviju listia, njihov je pisac bio fra Paval ai. Fasc. 1254 (343 deHTnventario) Pod ovim brojem nalaze se dva predmeta, i to: A) Duguljasta knjiica od 62 lista s legendom: 1730. Libro delta Fa brica del Con.to di S. Greg.o di Capod.a. E dell'anno 1756 K 343 dell' Inventario. 298

SADRAJ ise razabira iz prve strane: Adi 10. Genaro 1730 Capod.a. Lihro delle spese della Fabrica che si contribuisse alia mistranza che ocorer, come seguiter. Zapisivanje ide od g. 1730.-1756. Izdatke za radove na samostanu potvruju stranke koje primaju. Sve talijanski i uredno. Sprijeda je ugovor od 23 V. 1756. izmeu gvardijana Gaetana Ciana i mistro proto Giacomo Schlappe da Friuli per erigere la fabrica del medesimo convento da siroco levante.

B) Ozn.: Convento aprile 1806.

S. Gregorio.

Processo Verbale

soppressione,

15.

SADRAJ na unutranjem omotu: Processo Verbale riguardanie li sigili apposti sopra gli effetti del Convento dei RR. PP' di San Francesco del Terzo ordine di Capodistria, Dakle zapisnik o likvidaciji, t. j . popisi vanju i peaenju samostanske imovine gd 15. V. 1806. Poinje: U anno 1806 il giorno di Martedi 15 del mese di Aprile alle ore sette della matina. Koi Antonio Salveni Comissario Delegato alVeffetto sottoesposto con Decreto delVIntendente delle Finanze di Provincia relativo a Commissioni del Sigr Consigliere di stato Dauechi amministratore generale delle Finanze e Demanio degli Stati Veneti in data 3 corrente ci siamo trasferiti in compagnia del Sigr Francesco Innocente Gavardo nelVOs pitale di San Kazario di questa citta situato nella Contrada del Ponte, dove si e traslocata la Religiosa famiglia dei R. R. P. P> San Gregorio del Terzo Ordine di San Francesco per, in esecuzione agl'ordini datici, procedere alia posizione dei sigilli sopra li mobili, effetti, registri, titoli e carte del convento, ed essendovi giunti not abbiamo convocato in una stanza del detto Ospitale li Padre Gabriel Valentich guardiano del detto convento di S. Gregorio, Padre Serafino Mendis, Padre Luigi Moschini, II Chierico Fra Cresenzio Cociancich, ed II Laico professo Fra Antonio' Pinesick. Sono guesti li Religiosi tutti che compongono la sudetta Religiosa famiglia, che essendovisi resi, noi abbiamo lor data notizia dei nostri poteri, delVoggietto della nostra missione, avendoli interpellati in nome di Sua Maest Imperatore e Re di manifestarci tutti gli effetti mobili, mobilie, oro, argento, monete, ornamenti di chiesa, quadri, libri, titoli e carte e generalmente tutti gli effetti appartenenti alia loro comunita, d'indicarci i luochi dove si trovano e di accompagnarvici, al che prestandoci per ohbedienza agli ordini di Sua Maesta noi abbiamo proceduto all'operazione, che si e prescritta, come segue. Relativamente ad una tale commissione esposero il sunnominati Reli giosi, che stante aver dovuto lasciare in libert il loro convento e la chiesa di San Gregorio annessa al detto convento situati nella Contrada detta Musela hanno tutto cid ch'era d'appartenenza della chiesa e con vento sudetti trasportato parte neWOspitale di San Kazario di questa

299

citt,- ove aitualmente si trovano, parte nella asa d'abbiiazione di M.ro Giacomo Mainardi vidna alio stesso convento, e parte in una caneva ossia magazino delli Sigri Conti Borisi situato pure in questa citt nella Contrada chiamata del Porto. Preso adunque primieramente in esame tutto quello e quanto si trovavano avere nel pio Ospitale di San -Kazario sudetto nei luochi e stanze da essi abbitate si e ritrovato quanto segue: un letto per cadauno dei sunnominati Religiosi consistent^ in due cavaletti, in tavole, paglione, due stramaci, due lenzuoli, un cucino e due coperte, una sedia, un sabelotto ed una cassa egualmente per cadauno. Fatte -aprire dette casse vi esistevano, oltre il loro vestiario, in quella del Padre Gabriel Valentich guardiano, in monete qui correnti di rame Lire nove cento novanta di ragione queste di quella religiosa famiglia l - L 990. " Pi oltre Lire duecento cinquanta in simile valuta e queste disse essere il sudetto Padre quardiano di sua propriet - L 250. 11. d. Ukupno je naeno u fratarskim sanducima L 1870. Novac je ostavljen u sanducima, jer je iznosio svotu manju od 3000, kako je bilo reemo u primljenoj naredbi. Zatim se konstatira otvaranje drugih sanduka. U njima je naena crkvena srebrnima (16 komada), to je sve zapeaeno. Zapisnik dalje veli, da isu poli u kuu Giacoma Mainardi ja. Tu su se nale u jednom sanduku ca'rte e documenti o "prihodima njihova samostana. U zapisniku se zatim nabrajaju svi pojedinani prihodi, i to najprije iz t. zv. livelli perpetui, a zatim iz t.'zv. livelli affrancabili. Iz svih livela izaao je ukupan prihod od L 897 : 6 na godinu, a komi sija je utvrdila, da je to kao prihod na kapital od L 14.955 uloen uz 6%. Poto je jo iz knjiga konstatirano, da samostan jo posjeduje jedno zemljite s masliiinaima u predjelu Triban u veliini od dva dana rali, taj je sanduk zatvoren i zapeaen. Nadalje komisija je popisala crkvenu robu, to je bila u istoj kui u ormarima, a to miiisno ruho, plahte s oltara i si., i to je stavljeno natrag u ormare i zapeaeno. U kuhinji istoga Mainardija popisani su kuhinjski predmeti. N a tavanu su nali razliite stvari, meu kojima i oltarne pale: >sv. Grgura, Majke Boje od zaea, sv. Antuna od Padove, sv. Osvalda i osam starih slika. Tu su bile i ivene namirnice, i to 30 libara ulja, 30 stara ita, graha, 50 libara isvinjetine i jedan sir od 6 libara. U podrumu 6u inali bavu od 15 urna crnog vina. U dvorinim upama nali su se oltari u komadima. Poto su sve stvari bile zapeaene, predane su fratrima na obavezno u van je, a stvari dnevne upotrebe, jelo i vino, ostavljeno im je da ise njima slue. Zatim je komisija pola u magazin conte Borliisija. T u su popisali neke krupnije predmete: pirazne bave, isporvjedaionice, stare ormare i si. N a 300

dalje se konstatira, da su u zvoniku ostavljena dva zvona i da bi bilo dobro spremiti ih na sigurno mjesto. N a kraju su u zapisniku pojedinane izjave fratara, da je to, to* je popisano, sav njihov inventar i da drugoga nema. Fratrimia je stavljeno u dunost da uvaju predmete i peate na njiima i da ih predadu kadgoid se to od njih zatrai. N a kraju isu izvorni potpisi: Antonio Solveni Commissario Francesco lnne Gavardo Sind.o Dep.o Rg.o Fra Gabriel Valentich Guard.o del Con.to di S. Greg.o Fra Luigi Moschini Vic.o U p a d a u oi, da u popisu inventara nije spomenuta nijedna knjiga, to je siguran propust komiiisije. Fasc. 1255 Stare oznake nema, jer je sitari omot nestao, a nova je etiketa prili jepljena na staru u obliku romba. Listova 44.
SADRAJ: Registar primitaka i izdataka oltara isv. Kria u crkvi sv. Grgura g. 1748.-1755. POJEDINOSTI: F. 1: Naslov: S.m C.f 1748. DelVSantissimo Crocifisso di S. Gregorio. F. 1V-8V: Registriranje sakupljene milostinje za sv. Kri g. 1748.-1751. Sve glagoljicom. Z a primjer navodimo poetak:

Miseca mar a 1748. Nota a se nahodi s kaselicom po gradu proeci za s(ve)ti Ka 13 mara 1748. Bi izvaeno iz kaselice proeci po gradu - prosi zakon . . L - Na 20 mara prosi zakon, naie . . . . . . . . . . . . . . L Na-27 ' prosi zakon, naie . L N 3 aprila 1748. prosi zakon, naie . . . . . . . . . , . . . . .. L Na 18 aprila 1748. prosi zakon, naie . . . . . . . . , , . . . . L Na 24 aprila 1748 prosi laik, naie . . . L Na 26 aprila 1748. bi otvorena kaselica s(veto)ga Kria, bi naasto . . . . L U tretu nedilu po Vazmu na skuvertu od Kria bi naasto limozine po crikvi proeci s kaseleticu . L Na 2 mae 1748. prosi po gradu s kaselicu laik i naie . . . . . . . L

Kri. 4 4 4 So 10 3 So 17 3 So 18 3 2 So 14 2 So 16 2 So 12 301

Na 8 mae prosi akan, naie L 3 I t. A F. 9-17 v : Registriranje primitaka za ;sv. Kri g. 1756.-1775. na tali janskom jeziku, a na slian nain kao prije glagoljicom. N a suprotnoj .strani registra (naopako) biljeeni su uglavnom iizdaci za sv. Kri kao i revizije rauna od strane 'Starjeina. Poinje n a f. 2 glagoljicom: Miseca marta 1748. Dah mistru Batiti za Jiaselicu L 4 Ka 28 aprila na kovertu. Dah mistru Batiti Koc a ini koncier i brukve . . . . L 2 So 1 Dah kastaldu s(veto)ga Mik{u)le za konum od voska za kuvertu . . . . . . . . L 6 So 16 Na 19 julee. Dah za 6 kandaloti ke pezayu. libric osamnaist . . . . L 44 So 8 Na 15 aguta. Dah za 6 kanuncini za kandaloti L 2 So 10 Na 6 etembra. Dah za pol librice i edan kvartin uli ja . So 10 i be Na 25 etembra. Dah za tri librice ulija , . . . L 2 So 7 I t. d. N a f. 2V je ova bilanca: Na 16 1749 bi izbroeno pinezi od s(ve)ta Kria i bi avanza pokle ga moster guverna L 74 So 17. Bi aprezente o(ta)c Kavarloto i o(ta)c Dekole kad se zbroie. N a f. 3: Na 5 aprila 1750. U okaionu vizita jen(era)la uinena u mostiru s(veto)ga Grgura u Kopru od oca M. P. fra Petra Bolmarcia kom(esa)ria jen(e)r(a)la bi zdignut raun od limozine oltara s(vetojga Kria i bi prieio iste limozine od 13 mara 1748 do sada u sve - L 267 So 3, a traeno u isto vriihe L 141 So 18. Ostaje dakle u avancu oltar s(veto)ga Kria u to vrime L 125 So 5. Fr. Petar Bolmari kom(esa)ri jen(e)r(a)l. N a f. 3V biljeka: Na 13 mra 1752, Bi izmiren vosak, bi lib(ri)c 18 i pol. Od sada u napridak uze ior kanonik Korte inpen za nastoeti oltar s(veto)ga Kria, initi prositi po gradu svaku sridu, initi kuverte i mentinati i s ulem. N a f. 4. revizija i nalog: Na 22. novembra 1754. U prigodi ovoga naega vizita uinena ovomu naemu astnomu mostiru s(ve)toga Grgura u Kopru razvidismo svu tratn\xx i prietje od poetka ovoga libria ter do sada i naidosmo, da od 13 mara 1748 ter do sada bi traeno u sve . . . . L 234 So 12 a prieto u to isto vrime u sve . . . . . . . . . . L 401 So 17 Ostae dakle u avancu oltar . L 167 So 5 302

A budui ovo od oltara s(ve)toga Kriza ki se u ovoi istoi. crikvi nahoi, a ne budui lipo da ovi avanci izvan depozita nahode se, zato hoemo i zapovidamo P. ocu fra Ivanu Cervariu jur ef(initu)ru i g(va)r(dija)nu u koga se ovi isti pinezi nahode da to prvo zmaju ih postaviti u krinu od trih kljuev, a ondi toliko vaditi, koliko pridavati nima se drugaie nego s' povolenjem iste famile. U viri. Fr. Petar Bolm(a)r(i) prov(incija)l (Suhi peat provincije - sv. Jeronim) Ka 23 novembra 1754. Ovi dan bi broeno od P. Oca Cervaria istomu oltaru prid famelom L 167 : 5 s kimi namiri sve i bihu postavni u depozit. N a f. 5-9: Talijanskim jezikom izdaci za sv. Kri od 1756.-1775., i to obino per concier delValtar alia discoverta dva puta na godinu. Ove uneske prekida dva puta glagoljicom pisan pregled rauna od strane pro vincijala, i to: dne 29. maja 1758. s potpisom provincijala oca Antona Jurania i od 21. oktobra 1761. s potpisom provincijala fra Karla Ra dia. Dalje su listovi prazni. Fasc. 1256 (343 dell'Inventario) N a omotu od mekanog posivjelog kartona nalijepljena je novija eti keta na staru (u obliku romba) pa odnosni broj nije vidljiv, a nie: 343 dell'Inventario. Drugom rukom: Livellari diver si usque anno 1773. Duguljasti svei od 58 listova sloenih u dva kvaterna. Djelomino ima staru folijaciju. SADRAJ: Registar plaenih livela od g. 1761.-1773. Zapisi su neto pisani talijanski, a preteno glagoljicom. POJEDINOSTI: N a unutarnjoj strani omota: Kotta di livelU scossi sotto Vultimo mio guardianato. Jamano j e to pisao fra Gaetan Ciani. F. lv11: Zapisi o plaanju liivela na talijanskom jeziku poevi od g. 1761. do 4. marta 1771. Poetak: Giugno 1761. Mattio Bernardin da Gason q.m Gosparo. Adi 22 Gennaro 1764 Mattio Bernardin da Gason pago tre livelli ma~ turiti 27 Giugno 1761-1762-1763 - L 27. 11. d. F. 13-30 v : Evidencija livela i njihove uplate sreene na isto i gla goljskim pismom po ocu Pavlu ai u za g. 1761.-1772., i to zbog n e urednosti prijanjih rukovalaca. ai je na lijevoj strani biljenice pisao obaveze, a n a desnoj strani paralelno uplate livela, dok je u pri janjem bilo samo evidentiranje primanja. Evo prvi dio aieve evi dencije: Ka 26 februara 1772. Ove partide naprida notane pripisah e fra Paval ai na novu vaketu radi da su vee partide bile fdiene poradi konfuiona od zapisanie po. Oca lektura Cieni od Uveli ki nie kodil pod negovimi gvfajrdienstvi? 303

kako se vidi od zgora na negovih notah; tako sam sve prikrizie, kako se vidi na notah slideih. Kopie od tana Ciani. Matio de 1761. spade 1762. spade 1763. spade 1764. spade 1765. spade 1766. spade 1767. spade 1768. spade Ka 16 mara 1769. Uveli prokori pod gv(a)rd(ia)nstvom Bernardi livel . livel . livel livel livel livel . livel . livel . . po. Oca lektura Gae-

z Gazuna po. Gapara plaa na 4 juna L 9 . L 9 . . . . . . . . . . . . . L 9 L 9 L 9 L 9 . . . . . . . . . . . . . L 9 L 9 L 9 ini . . juna . L L L L 72 54 18 18 8 8 8 8 8 8 8 8 So So So So So So So So 4 4 4 4 4 4 4 4

Prieto na kunat Ostae duan .Ka 4 Dona L8 1761. 1762. 1763. 1764. 1765. 1766! 1767. 1768.

juna 1770 prieto kako kontra i osta naplaeno Ekovu Miuli iz Bue Dratge plaa na 27 So 4. spade livel spade livel . . . spade livel spade livel spade livel . . . . . . . . . . . . . spade livel spade livel spade livel

L .. L L L ' . L L L L L L L

Priete na kunat . Ostae du(na) Ekoma Miuli

ini . .

65 So 12 53 So 6 12 So 6

F. 14: Ka 22 jenara 1764. prieto od Matie de Bernardi na konat Uveli . . . . . . . . . . . . . . . 1767. na 16 febrara prieto od Matie de Bernardi na konat Uveli prokori . . . . . . . . . . . Ka 4 ]wia 1770. prieh od Antona sin Matee de Ber nardi na kunat Uveli prokor H. , . . . , 1762. 10 febr aro. Ricevute da Donna Giacoma Misulich per anno 1761. . . . . . . . . . . . . . 1763. na 15 febrara plati livel za lito 1762. . . . . 304

L L.L' L L L

27 27 54 18 8 So 8 So 4 4

1764. na 1766. na 1768. na 1768. na Uveli

16 16 20 30 . .

febrara plati livel za lito 1763. . , . . febrara plati livel za lito 1764. . . . . jenara dade na konat za lito 1765. i za 1766 novembra Vicenco tefe dade na konat . . , ., . . . . . Prieto na konat

L L L L L L

8 So 8 So 12 So 8 So 53 So 2

4 4 6 4 6

1770. na 23 febrara prieto od Vicenca tefe zeta po. Ekoma Miulia na konat . . . . . . . . . . . . Ka 19 \\xna Lorenco Zerbo iz Antinana plaa licel na ulike in KampelL 12 1761. spade livel . . . . . . . . . . . . . . 1762. spade livel . . , . . , . . 1763. spade livel ' . . . . . . 1764. spade livel . . . . . . . . . . . . . . 1765. spade livel ' . . . . . 1766. spade livel 1767. spade livel 1768. spade livel Priete na konat Ostae duan . . . . . . . . . . ini . . . . .

L L L L L L L L L L L L L

12 12 12 12 12 12 12 12 96 72 24 12 12

. . . . . . . . . .

1769. spade livel . . . . . . . . . . . . 1770. spade livel Ova 2 Uvela zgorini zapisani su na svoe mesta gv(a)rd(ia)ni koim su ispali. Ka 30 juna Kazario Albertini plaa livel na jedan vrtal kod Klare L 7. 1761. spade livel . . . . . . . . . . . . 1762. spade livel 1763. spade livel . . . . 1764. spade livel 1765. spade livel 1766. spade livel . . . . . . . . . . . 1767. spade livel 1768. spade livel . . .. . . . . .. . . .

pod s(vejte . . . . . L L L L L L L L L L I, L L 7 7 7 7 7 7 7 7 56 21 35 19 16 305

. . . . . .

ini Priete Ostae Prieto Ostae

20 STARINE

na konat duan . . . . . . . . . . . . . na konat kako kontra . . . . . . . . duan

F. 15: 1761. na 1762. na 1763. na 1764. na 1765. na 1766. na

19 21 23 10 10 10

juna priet livel od Lorenca erba , juna priet livel od erba . aguta priet livel od Lorenca erba . julee priet livel od erba . . . etembra bi priet livel aguta bi priet livel

. . .

. . .

L L L L L L L L

12 12 12 12 12 12 72 24

ini Na 14 decembra 1771. Lorenco erbo ostaese duan 2 Uvela za lito 1767. i za lito 1768. . . . . . . . Ke ostale u kontu od L. 100 ke ima dati Toni Biiek kako e H instrumentu ucinenomu zgorini dan. 1761. na 2 decembra priet livel . . . . . . . . 1764. na 4 novembra bi priet livel od Kazarie Albertini Istei put dade drugi livel ini

L L L L

7 7 7 21

Lavora zid od cimitera pod gv(a)rd(ian)stv\om oca letura Cieni i zaslui kako u ricevuti L 9 1769. prieto na konat L 10 1772. na 21 marta prieto od Kazarie Albertina (na) konat L 6 Ka 9 julee madona Antonie Jure plaa livel na 9 julee L 10 1761. spade livel L 10 1762. spade livel L 10 1763. spade livel L 10 1764. spade livel . . . . . . . . . . . ., . . L 10 1765. spade livel L 10 V'66. spade livel L 10 1767. spade livel L 10 1768. spade livel . . . . . . . . . . . . . . L 10 ini Priete na konat Ostae duna Ka 8 marca 1770. prieto od done Tonie Jure i osta plaeno : Ka 8 julee Zorzi Plaar za brati plaa livel . . Bihu naplaeni Uveli kako e ovde kontra zapisano lita 1765. 306 na . . . . do . . L L I L L 80 70 10 10 12

1765. 1766. 1767. 1768.

spade spade spade spade

livel livel livel livel .

. . . . . . .

. .

. .

. .

. .

. .

. .".

L L L L L

12 12 12 12 36'(sic!)

ini

Ka 25 marca 1770. Uinih raun Zorzi Plasar po ricevutah negova libreta pisane od po. letura Cieni gv(a)rd(ia)na pasanoga, komu ostaee duafn) Uvelih, ki ispadose pod negovim.. gv(a)rd(ia)nstvom za lita pas ana L 36 a sada dade na konat L 12, dakle ostae jos duan pod istim gv(a)rddan)stvora asve L 24 F. 16: ' ' . ' . 1762. na 30 aprila prieto od madone Antonie Jure za lito 1761. . . . L 10 1763. na 5 juna priel livel za lito 1762 L 10 1765. na 23 julee priet livel za lito 1763. i za 1764. . L 20 1766. na 8 agusta priet livel za lito 1765. . . . . . . L 10 1768. na 6 aprila priet livel plati za lito 1766. i 1767. . L 20 ini L 70

Na 8 marca 1770. prieto od done Tonie Jura . . . . L 10 1 os ta naplaeno. Na 1. setembra 1765. prieto od Zorzi Plasar L 12 za livel ki spade na 8 julee 1765., budui za drugi Uveli platte spali julee 1761., 1762., 1763., 1764., budui priel za oba Uvela napuno ald od svih Uveli prokor si do lita 1765. na 1 setembra. Na 25 mar a 1770. prieto od Plasar a na konat . . . L 12 Na 3 julee dona Marina po. Matia Bonaci z Puul plaa Uvela L 12 1761. spade livel . . . . . . . . . . . . . . L 12 1762. spade livel . . . \. . . . . L 12 1763. spade livel L 12 1764. spade livel . L 12 1765. spade livel L 12 1766. spade livel . . L 12 1767. spade livel . . . . . . . . . . . . . . . L 12 1768. spade livel . . . . . . . . . . . . . . L 12 Prieto na konat Ostae duna , . . .. . . Kontra pisane L 12 priete na 12 otohra na konat . Ostae jo duna pod ocem gv(a)rdianom Gani . . ini . . L L L L L 96 34 62 12 50 307

Ka 15 agusta Nikolo de Benedeti deto util plaa livel L 2 So 5, ki su spali od 15 agusta 1761. do 15 agusta 1768. Uveli 8 a podnose . . . . . Prieto na konat . . . . Ostae duan . . .

L L L

18 11 So

6 So 15

F. 17: 1766. na 26 jenara prieto od done Marine Bonace za dva Uvela ki su spali na 3 julee 1761. i 1762. . . . . 1767. na 10 otobra prieto od done Marine Bonace livel ki e spol na 3 julee 1763. ini

L L L

22 , 12 34 12

Ka 12 otobra 1769. prieto od Marine Bonace na konat od kontra pisani Uveli . L Briete od mene fra Pavla aia Ka 4 otobra 1770. bi prieto od done Marine Bonace za lito 1769. pod preidenstvom oca Delemarna i za Uto tekue 1770. pod gv(a)rd(ian)stvom oca fra Vienca Milohnia . . . L Zgorine prie otac Milohni. Ka 20 otobra 1771. priete od Marine Bonace. 1763. na 28 novembra prieti od Kikole de Benedeti deto util za lito 1761 i za lito 1762 . L 1767 na 17 novembra prieto od Kikolo de Benedeti za lito 1763, za lito 1764 i za lito 1765 tri Uveli . . . L ini Ka 16 novembra 1769 prieh na konat za Uveli prokor si za lita pasana . . 1772 na 6 febrara prieto od Kikole utila reto i os ta naplaeno Ka 24 agusta Antonio de Bernardi iz Gazuna plaa Uvela L 6. Od lita 1761 do lita 1768 ispada Uveli 8 podnosi . . . Bi prieto. na konat . Ostae duan . L L L

24

4 So 10 6 So 15 11 So 5

4 So 10 2 So 5

L L

48 24 24

Ka 19 febrara 1771 prieti od Antona de Bernardi iz Gauna Uvela 4 ispali pod gv(a)rd(ian)stvo po. oca lektura Cieni I osta naplaeno. Ka 5 agusta par on Bortolo Kerbava iz Bue drage ostae duan livel za lito 1768 . . .
308

25

Na 6 etembra. Gravie eredi po. ior Domeniga Cepola plaaju livel L 12. Ostaju dune za lito 1768 . . . . . . . . . Na 28 otobra Bieio Detradi plaa livel L 23 So 10, ma on plaa L 11 So 13, a Piero Savo drugo pol L 11 So 13. Dakle od lita 1761 do lita 1768 i spada 8 Uveli, podnose Priete na honat . . . . .". . . . . . . . Ostae duan za lito 1768 . F. 18: 1761. na 1762. na 1763. na 1765. na 12 plati za isto lito . 7 novembra plati za 9 otobra plati za isto 27 mae plati livel za
4

'12

L L L L L L L L L

90 So 10 79 So 9 11 S o 7 6 6 6 6 24 18

. '. .

. . . . . . . . . isto lito lito . . . . . . . lito 1764 ini

Na 4 juna 1770. prieh od Gas para de Bernardi, sina Antonova na konat Uveli . . . . . . <. . . . Faleno ovo pisanie, za drugdi ovi livel zapisan. Na 19 febrara 1771. prieh od Antona de Bernardi po. Antona od Gauna Uvela 4, a osta duan pod gv(a)r~ d(ia)nstvom po. lektura Cieni, i sta naplaeno pod istim gv(a)rd(ian)om . . . . . . . . . . . . Na 6 mae 1769. prieto od ior Markea Matee Gravizi na ime eredi epolo . . 1763. na 15 jenara priete od Biezie Detradi deto kampi za lito 1761. i za lito 1762 1765. na 20 aprila plati livel za lito 1763 1766. na 19 marca Biaio kampi plati 2 Uvela za lito 1764. i za lito 1765. . . . . . . . . . . . . 1768. na 10 aprila plati livel za lito 1766. . . . . . Osta duan livel za Uto 1764. 1769. na 19 febrara plati livel za lito 1767. . Prieto . .. . .. ". . . . . . . . . . . . . . .

L L L L L L L L L

24 12 22 So 14 11 So 7 22 So 14 11 So 7 11 So 7

79 So 10 11 So 7

1771. na 5 mae prieto od Biezie Detradi deto ampi zalito!768.. . . I osta sve naplaeno. Na 28 otobra Piero ao plaa livel L 12 So 3, a Bieio kampi ostalo pol kako zgora. Od lita 1761. do lita 1768. ispada Uveli 8, a ini . . . Prieto kako kontra . Ostae duan

L L L

97 60 So 15 36 So 12 309

U ricevuta Piera ao est priel po. letur Cieni od vise ovih not . . . Dakle ostae duan jedan livel za lito 1768. . . . . . Ka 11 novembra ior Kazario Eneli Tentor ostae duan za lito 1768. . Ka 11 novembra eredi po. Piera Der eto deto Kor adln plaaju na ito Uvela L 20; sada se zove Vrbanac. Ostaju duni za lito 1767. i za Uto 1768 Ka 11 novembra Ekomo de Zorzi ostae duan livel za lito 1768. Ka 2 novembra ior Zanbatita Bienkoni plaa Uvela L 150. Ka 3 novembra Zvane Kerin iz Karkava ostae duan za livel za lito 1768. .

F . 19 f

L I. L

24 So 12 So 2

9 3

L L

40 10

L L

12 60 So 15

Bi prieto od Piera ao za 5 Uveli . Ka 28 mar a bihu inkontrane ricevute Piero ao ki na plati svi Uveli do lita 1768.; i bihu prieti kako u ricevutah . . Ka 14 aprila 1771. prieh livel od Piera ao za lito 1769. i os ta naplaeno sve . . , Na 16(!) 1769. bi priet ovi livel od po. tetura Cieni kako mi pokaza negovu ricevutu istei Eneli. Ka 11 mar a 1770. prieto od Koradini Urbanac na konat Uveli kontra pisani . Ka 9 mar a 1771. prieh od Ekova de Zorzi kontra pi sani Uveli, i osta naplaeno Na 19 otobra 1769. bi naplaen od kontra pisanoga lior Zanbatita Bienkoni kontra pisani livel od L 150 i drugi od L 60 za Uto 1768., kako apari u ricevuti po. oca letur a Cieni, da e priel L 210 uinena na 10 j ehr ara 1769. Ka 24 etembra 1769. prieto od Lorenca Kerin po. Zvana od Karkava i osta naplaeno Na 25 novembra Matio sin po. Ekova Kociencia pla a livel na L 200 libar 12. Tako od lita 1761. do lita 1768. ima dati za osam Uveli Opet na 1 plaa na L 198 Uvela L 11 So 17. a to od lita 1762. do lita 1769. ki poimle na prvi jenara, a e 8 Uveli, ki podnose Ca ini obedvih Uveli u osam lit Bi prieto kako kontra . . Ostae duan u sve . 310

L L

24 So 12 So

9 3

1 . L

10 10

L L

12 56

L L L L

94 So 16 190 So 16 29 161 So 16

Na 11 novembra opital od s(veto)ga Kria is Punta plaa Uvela L 2 So 8. Ostac duan za lito 1767. i za lito 1768. . . . . . Na 2 decembra Tomao Karbonar plaa livel L22 So 17 od lita 1761. do lita 1768. ispada osam Uveli, ini . . Bi prieto kako kontra . : . . . . . . . . Ostae duan . . . . Na 14 juna 1770. uinih raun po ricevula(h)Tomaa Karbonar, i osta jo duan do 2 decembra pasanoga u sve . . . . . . . . . (Dodatak:) Ovo e sve fale no.

L L L L

4 So 16 182 So 16 108 74 So 16

35 So 17

F. 20: 1763. priet od Ekova Koiania na konat Uveli u beih i libre 4 So 19 za obrui i a nabie bave u sve . L 29 Na 4 mae 1769. prieh e fra Paval ai od ior konte Mark' Antonia del Tako providitura od opitala s(veto)ga Nazarie za 2 kontra pisana Uvela, i bi posve na plaeno . .L 4 So 16 1763. na 26 mae priete od Karbonata na konat . . . L 18 Na 16 febrara 1765. priete na konat . . . . . . L 36 Na 2 mae 1767. prieto na konat -. L 30 Na 24 julee 1767. prieto na konat . . L 24 Prieto u sve . . . . . . L 108 Na 14 ]mia 1770, naioh u recevuta(h) Karbonarovih, ke mu uini po. lek(to)r Cieni, gv(a)rd(ia)n, da e priel od istoga Karbonara lita 1762. na 24 febrara . . . . L 27 A opet lita 1762. . . . . . . . . . . . . . . L 4 So 17 Na 14 juna 1770. prieto od Tornaa Karbonara na konat Uveli prokorsi do 2 decembra 1769. . . . . . . L 29 So 6 Na 31 aprila 1771. prieto od Tomaa Karbonara . . . L 30 (Dodatak:) Faleno. F. 32-34: Primici Uvela na talijanskom jeziku od g. 1769.-1772. Po etak: Adi 4 di Maro 1769. Qui seguitar la nota di livelli soprascritti decor si sotto il guardianato del f Padre Letor Ciani, che si riscoterano. F. 34 v -37 prazni, F. 37 v -41: Glaigoljicoim zapisivanje Uvela kao i prije, vjerojatno ta koer aoieva ruka. Poetak: Na 17 julee 1770. Nota od Uveli ki izruite mostim otac fra imun Delemarna, ki nisu skojeni pod nihovim presidenstvom od prvi Mar a 1769. do prvi Mae 1770. F. 43-43 v : Opet talijanski zapisi Uvela za g. 1770.-1772. Poe.: Adi 12 Maggio 1770. Nota di livelli procorsi che si riscoterano soto U presidentato del Padre Simon Dellemarna. 311

F. 45-50: opet glagoljskim pismom, koji nije pisala aieva ruka, evidencija livela, i to s desne strane obaveze, a s Lijeve uplate. Poetak: Ovo je libar za koditi u Uvele ki su spali pod preidenstvom oca fra imuna Delemarna koje ni kodi od pervi mara 1769, do 30. aprila 1770. N a f. 45 v po.: Ka 15. Miseca Mara. Dona Diena de Karti ena po. Roka de Karli iz Kopra ima dati livel za lito 1770 - L 9. F. 51 v -52: Iskazi livela na talij. jeziku z a g . 1771.-1773. Poinje: Kota de livelli da scodersi sotto U Guardianato di F. Vincenzo Milohnich come segue. Dalje su jo neki manji zapisi iste prirode. Fasc. 1257 (342 dell'Inventario) Ozn.: Biblioteca civica. Starijom tintom u desnom uglu broj 4, a ispod: K 342 dell' Inventario. Duguljasti svei s ukupno 12 listova.
SADRAJ je dvojak, i to:

A) Iskaz o Uvelima samostana za g. 177A. N a omotu je legenda: Livelli usque anno 1774. Na f...1. poinje: Adi 6 Genaro 1774. Kota di Livelli procorsi che deve riscoter U di S. Gregorio nella cilta di Capodistria. Na f. 1V-5V uneseni su na verso-istrani stavci o obavezama poje dinaca u obliku livela (najamnine), a na recto strani potvrde o plaenim Uvelima. Sve na talijanskom jeziku. F. 6-8 su prazni. B) Malen laitmsko-crkvenoslavenski rjenik. Pisan je na 4 slina dugu ljasta lasta, koji su priiti iza 6. lista gornjeg sveia. Razlikuju se od njega i po papiru. Rjenik ima ukupno 376 rijei ili smtaktiriiih veza sloenih o priblinom alfabetskom redu latinskih rijei, koje su na prvom mjestu. Poslije slova V su rijei nanizane bez alfabetskog reda, ali pre teno su tu rijei, koje poinju slovom p. Izbor rijei nije openit, nego je strogo ogranien na neki liturgijski tekst. T o se moe to lake kon statirati, to su rijei reproducirane u omom obliku i katkada u onoj vezi, kako su ise naile u nekom tekstu (na pr. abluimur, crucifigendum, per virtutem i si.). Koji je to liturgijski tekst? Pojedine rijei! i fraze naao sam u obrascima liturgije na Veliki etvrtak i Veliki petak kao* ii u redu mise i u misnom kanonu. Sudei po rukopisu, rekao bih, da je i te rijei pisala ruka fra Pavla Gaica, kao i one liturgijske tekstove u fasc. 1253. Bila je to dakle priprava za prevoenje nekog liturgijskog teksta za novo izdanje ili kakav dodatak. Njegov crkvenoslavenski jezik odgovara suvre menom glagoljakom shvaanju knjievnog jezika, t. j . trsi se da reproiducira rusku redakciju. Pritom ima i pogreaka, od kojih e neke biti samo piiisarske, a neki sluajevi pokau ju da je pisaic namjerno upotrebio drugaiji oblik nego to je latinski, na pr.: casto - istimb, excubias bderiie, charitatem ljubvoju, offerentem, - prinose go, omnipotentiam - vsemogustviemb i dr. Ima primjera, da se rije ponovila, kao: cele brate isti, tractate - soverati, U nekim se latinskim rijeima piscu potkraio po koje glagoljsko slovo umjesto latinskoga, premda pisar vrlo dobro pie latinicom. 312

Evo teksta sa svima njegovim nastranostima:

Alapis: za lanitami amare: vozljubiti adest: pristoitB in ara: na erfcovniku ad officium: n a inB ardentis: goruago accedere: pristupiti altare: ertovniku quisisti: preobrelB esi aliquod: eter ago agnoscas: poznaei aufer: otimi aspicere: pozreti assumpta: poeta abluimur: omivam se ad altare: * ertovniku abundantiam: obilie Blasphemie: hulenie bonorum: blag bonus: blagii benetidionis (!): blagoslovenie bonis: blagogo beate.: blagoslovenB benigne: blagodatno, ublai bonorum: blagiliB Contineas: zaderi casto: istimB clementiam tuam: milosti tvoee concede mihi: podai mi confidens: derzaei celebrare: isti cenodoxie: taolovie carnis: pltaistvie confusi: posramieni cogitationibus milenbih custodia: streeniemB celesti rore: nebeskoju roso/ commotione: podvizanie ceteris: proimi contritione: sokrueniem castitate: istoto/u constitutus: posta vi celebrare: isti confiteor: ispoveda/w captivorum: suanB carneum: p(l)tenoe i conu(b)ium: brakB consolati: uteeni conscientia: svedeniemB consternatus: cdntremisco: trepeu non caute: ne prilenu creature: stvorenie cupio: ele ju curare: isceliti crucifigendum: i propetie cecus: slepii claritatis: esnoti contemplare: rasmatrati ccriidemnabitur: osudete Digneris: raii devotione: obetom decet: podobaetB dedisti: davil dubietatis: sumnenie discedant: otidutB dignatione: raeniemB dicens: glagole! digne: dostoine dignatus es: spodobB se esi difidentie: nepovanie doce me: naui me dulcedinem: slatkostB dona: darovanBi durissimum: estokii dispensationis: razdelenie devotione: SB obetom deficis: ezaei(?) deficere: oslabeti desperationes: bezupovanie defectus: mankania descendat: da snidetB dominantium: gospodue devotione: vBpetim ">

Ea reverentia: onimB blagogoveniemB expedit: une estB(!) extingue: ugasi excubias: bdenie eundem: temde pikom eorum: onihB , exinde: otnjudu efficiat: da stvoritB efficimur: sotvareemii efficiantur: sotvprete se deprehensus: postignenB emendare: popraviti efugatio: protiranie eficacia: ekostB eterne: veni^ Facere: sotvoriti facietis: tvorite feditatem: neistotu feceritis: sotvorite firmiter: tverdo fide: derzaemimB fortissime: velmi krepcimB fornicationis: bludodeenie fomitem: unetB fonte: istonikomB, k a feceris: sotvorii fontem: istonika flagelandum: bienie

313

G per gratiam: blagodtiju cum gaudio: s radosti/M gemitus: vozdihanie gaudium: radostb gustare: vbkusiti H charitatem: hane: seju per anc: simb hec: sie hec: sie bostes: vrazi honore: esti;^ habens: imal ljuhvoju ;

Irritum votum: suetanb obetb ima: ninae iunguatur: prikupeejutb se illud: onoe ineffabilem: neizrekomi/w istud: toe, tae indignum: nedostomago inteiigere: razumeti intret: da vnidetb immundis: neistih invidie: zavidosti immunditie: neistoti inefabiliter: neizglagolitelno idipsum: i toide infinitas: besislenihb inopiam: ubogarstvo infirmus: neduan imundus: neisti! illudendum: na poruganie in te: vb tebi insidiantes: zasedeee > satietate: sitosti/z/ intendo: vniml; Lavares nos: omilb bi nas loquatur: da glagoletb libera: izbavi laudis: hvalenie licet: premb da languentium: nedunihb lapideum: kamenoe lancea: kopiem latere: boka languore: bolesti Miserationis: jfedroti miseris: bedb medium: srednika mirabiliter: divno ad manducandum: na snedenie(!) magnum: velieju magnam: veliki e misterii: tainstvie misterip- tainstvi miseris: okaanie miseros: bednie

meritis: uteanbi mysterium; tainstvie, tainstvi;' misericordi^: milosrdie missarum: misnae mu(n)do corde: istim serdcemb muni me: zaiti me mortifica: umertvi mundo: neporonimb mundum, de imundo: isto, ot neistago memor: pominai misereris: miluei miserationibus: edrotahb multis- mnogih magnum: velie, velii militis: voina mirifica: d i v n o g maculatum: porono modula: maline(!) N u n q u a m : nikolie nam: zane nefandis: neglagimihb(!) nimia: zelnihb nisi: razve as& nimis: zelo noxiis: naustivihb negligentias: lenosti nequeo: ne mogu nobilis: plemenitae nullis: niedinimie Occubuit: usne oportet: trebuetb omnium: vseeskihb offerer vozdati omnipotens: vsemogi offerentem: prinosego(!) omnipotentiam: vsemogustviemb off eri: prinositi officia: ini oblationes: prinosi occulis: oesi hoc: sie Placet: ugodno estb peccatoribus: grenie per eumdem: t/wzde krovi/ per spiritum sanctum: duhomb svetimb per gratiam: blagodeti/ profunda: gluboka propter magnam: velikih radi pura mente: neporono/ misliju per manum: ruho ju posuisti: poloivii pia: milostivim pontifex: arhiere/w - i . persequuntur: progonei perpetuam: prisnosucnu/w

puram: istu/? puri tate: neporonosti/z/ pretium: ceno ju , presentia: pristoenie pietati: milosti propter; radi pre_sentie: pristoenie Quippe: v istinu quanta enim: elikimB bo quem: egoe quotiescumque: elikogodi krat queso: moiju quibus: imie quod: to quoniam: ponee quondam: inogda quotidie: vseki denB quoque: takode quatenus: eko da Repelle: oteni red emtio: iskuplenie reccuro- vBteu se redemisti: iskupili, esi recorHare: pomeni regeneratio: preporodenie revelata: razokrivenim rogo te: mol ju te rogamus te: prosimB te refrigerium: ohladenie refecti: nasiene ukreplene refrigerati: ohladene

sola dignatione: edinimB reeniemB strepitu: klopota sacnficandum: posveenii(!) santificatio: posveenie sacrosanctam: svetostotu_/z<(!) ' santificamur: posveaemB se summe divinitatis: vsealnago bozastva saporem: mah semper: prisno saiubris: spasitelnae sacramentum: svetbi sanands: celemii salutaris: spasitelnae sensuum: smislu Tantum: toliko de tanto: o_ tolicem tenere: derati tecta: pokrivena timore: strahom tractare: soverati tutela: zastupleniemB terror: uastB tanti: tolikago tenor: deralo tremore: trepetom testimonium: svedenie tribulationes: bedi tantam: toliku;'? * tractare: soverati tandem: togda tradetur: predanB budet Valeam: vozmogu velamine: ;< vanis: suetnih' verborum 1 3 : glagolnago vere: istinii in virtute: VB sili veritatem: istinu per virtutem: silo ju veraciter: istinito venerande: estnu; vereor: bo;M se voare: prizvati vota: obetovanie viscerum: blagoutrobie vacua: tale videlicet: v istini utero: utrobi unius: edinogo virtutes. sili victima: ertva de vulneribus: izb ezvi velatum: pokrivena Z alaphis cedimur: po lanitami colaphis: za lanitami cedimur: bieni esmi

Salve: zdravo satis: dosti saltern: pone summe: sve naelni sacrifficium: ertvu, ertva summe sacerdos: naalni sveenice sacerdos: sveenik semper: vsagda sen tire: utiti stimulos: osteni scio: vemB sonet: da utB sono: uta solemnie 12 : aenie sanctos: prebodobnie(!) scentiat(l): da uuetB suscipe illud: primi ju superbie: gordosti summis: vinimB sereno: vedrenimB salus: spasenie sanitas: zdravie sacramentum: t a m a satiati: nasiene sic: sice

315

conspuere: pljuvati proditor: predate! pro der et: predast dorsum; harbat, hrebte tergum: hrebet, plea instituisti: nastavilk esi intueri: pozreti iustificationibus: va opravdani! ilia: ono inuisibilis: nevidimo incompr esibilisque(!): nepostiimoee ignominiam passionis: sramotu muki Peccatorem: grncu pereat: pogibnetk profero: prinosu plebium: Ijudii pericula: pagubi peregrinorum: putestvuiht prosternimus: prostiraemo prestolantem: v o z d a ^ u

postulatio: proenie pietatis: milosti plenum: p i n t peto: prosu plenitudo: plnostB placide: ugodno participes: priastniki palatum: nebac potamur: napaemt> se participes: priestniki peregrinus: stranu/wci premuns(!): prevzimaei preciose: dragocenae profluens: plinuae penitet me: kaju se prelibatio: vbkuenie perfecta: svereno purgatio: oilenie placentium: ugodnihB pertractantes: tui

U arhivu Financijskog inspektorata . 201 Svei od 7 listova. Na etiketi u obliku romba stari broj 2136, a na naileu legenda: R. R. P, P. di S. Greg.o contro gli eredi Bertoch di livel di - L 5 : 10.
SADRAJ: proces protiv nasljednika Martina Slavca g. 1766. s kopi jama instrumenata od 1525. N a f. 1. su najporije ovi regesti starih isprava: 1525. Giounni detto Lucus de Bosena dona inter vivos al Padre Pietro Guard.no di S. Maria Maddalena di Bussedrag una vigna in contra di Pompian, sive Prate obli gata a decima alli Sig.ri Principali, et Anselmo Bratti, con pub.co instrumenta rogato dal sig.r Fran.co Gr is oni q.m Nicolo 22. Gen.o 1525. nella Bergamina esistente nel convento segnata F con obligo di messe Gregoriane e della Grazia. 1538. Donna Bartoiina relitta q.m D.no Geronimo Fini, dona al Re.ndo Padre Benedetto de ara Guard.no del convento di S. Gregorio un pezzo di baretto on olivari nella contra di Prade apresso li beni del medesimo convento, con obligo di messe di S. Gregorio e della Grazia stipulato dal S. Fran.co Gavardo q.m Sig.r Donato Kod.o li 3 8-bre 1538, esistente in Bergamina segnata I. 1556. 20. Aprile. II convento si afrainco del agravio della decima in Prade, con publico instromento 20. Aprile 1556. Kod.o Aurelio Vittori. 1669. II Padre Michiel Grubelich Guard..o del convento di S. Gre gorio da a livel perpetuo a Martin Slavaz della Villa di Bertochi li

316

mdetti campetti ridotto in uno per capitale' di L 105 di pagar annuo livello perpetuo di L 5 : 10 come dal instromento 15. Gen.o 1669. Nod.o Kicolo Bratti. II detto Martin Slavaz ha pagato sin del anno 1682., e nel medesimo anno ha cesso il campo sopradetto a Bastian Bertoch di sudetta Villa i t , d. Dalje je itav instrument od 15. I. 1669., osuda od strane potestata od 1. X I I . 1766., kojim se Katarina Bertoch osuuje da plaa zaostale livele .i trokove. Br. 202. -

Svei od 48 listova razliite veliine. Nedosljedno je provedena sta rija fali jaci ja. SADRAJ: zbirka instrumenata u predmetu sporova oko vlasnitva i iivela na zemljite u predjelu Ganzan odnosno Petrievac u Gaunu, i to u okviru g, 1524.-1760.
POJEDINOSTI: F. 1: Kopija testamenta od 18. januara 1524., koji ima na margini ovaj regest: Bergamena segnata M. Testamento del q.m Lua de Martha con obligo di due Messe perpetue. 1524. 18. Gen.o. Dokument je upravo transumiran u rjeenju potestata, kojim priznaje vrijednost testamentu, to ga je pisao fra Petar, gvardijan treoredaca. U rjeenju se kiae: Magnificus, et Clarissimus Dominus Joannes Minotus Potestas et Capitaneus lustinopolis sedens in Logia veteri com munis pro iure redendo . . . visa instantia et requisitione factis Suae Magnificeniiae per Reverendum Dominum Fratrem Petrum Guardianum Sanctde Mariae Magdalenae, narrans, qualiter superioribus diebus mortuus fuit Lucas de Martha, visaque in primi Cedula testamentaria scripta per eumdem Reverendum Dominum Fratrem Petrum tenoris infrascripti. In Christi nomine Amen, Anno millesimo quingentesimo vigesimo quarto, mensis lanuarii, die decimo octavo, lo Luca de Martha essendo amalato i t. d. e voglio esser sepelito a San Francesco et che la mia fraternit mi habbia a sepelir secondo Vusanza nostra i t. d. et in prima voglio che i frati di Santa Maria mi dica le Messe di San Gregorio quanto pi presto li pol, e doppo che io sia morto, che li me dica le Messe di Santa Maria et altretante per la mia muier Martha, et io Luca per que sto e per Vamor di Dio e con la volonta della mia muier lasso la vigna de Canzan con il terren appresso alli detti frati i t. d. N a kraju auitentika notara (Erianoiiscus Vecellius) od 16. septembra 1707,, koji je prepitsialo ab alia simili scripta in membrana a Domino Ioanne incentio de Hiarotis. F. 2: Kopijia instrumenta, kojemu je na margini ovaj regeist: 1528. 28. 8-bris. 11 Con.to da a livel al sig.r And.a Belgramoni per amiue L 4 il campo lassiato dal q.m Luca de Marta di tre giornate d'arrar. U instrumentu (u kojemu je valjda zbog neiitljivositi pisiar na vie mjesta stavio toke) kae se medu ostalim: Coram Sp.le D. Joanne de

317

Vida V. Dno Hon.do Com.s Justinopolis Venerabilis D. Prater Benedictus ordinis S.tae Marie Magdalenae Prior sive Guards loci Justi nopolis cum licentia Capituli sui ut . . . (sie!) et R.di D. Fr.is Filippi eius Ministri Provincialis ut de ipsa licentia constat in lingua Sclavonica i t . d. tradidit et ad perpetuum ac annuale livellum locavit D. Andreae Beigramono . . . unum campum phivinarum trium in circa posiio in agro Justinopolitano in contrata Canzani i t. d. Meu daljim ispravama o istom zemljitu iz X V I I . i X V I I I . st. po sebno jo spominjem: Na f. 6: Kopija instrumenta datirana u Kopru 7. maja 1726., po kojem fratri - zbog toga to Bernardo de Bernardi Balaban nije plaao livel - daju zemlju na livel Antoniju Gravisii. Tu e spominju ovli oci u samostanu : sv. Grgura: gvardijan Ignazio Sizi (ic), Francesco Deppope definitor, Paolo Ghiachieh, Gieronimo> Bellich, Nicolo Corniani, Antonio Ritossa. N a f. 7V instrument od 26. maja 1742., kojikn prakurator mairkeza Piera Gravisii ja ureduje pitanje livela u Gaunu s fratrima i najamnicima; fratri se tu spominju: Letor Gaetano Giani, Zuane Cervarich i Girclamo Cavalletto. Na f, 22 talij. tekst procjene zemljita bez datuma, a na naleu glagoljicom: Ovo je nmer od kunfini od Heme (!) od brajad ke uzehomo Brnardu de Brnardo deto Balaban. Fruti numero 13. N a f. 23 Lnstrumenat od 6. marta 171.8.," kojim gvardijan Gio. G-risostomo Chersich daje Bernardu de Bernardi Balabanu zemlju u Gaunu u najam na tri godine; na naleu glago ljicom: kril s Balabanom. - Na f. 27-30: instrumenat cd 27. augusta 1703., ikojim Bernardo de Bernardi iz Gauna zamjenjuje cijeli niz komada polja, ume, kue, staje i vonjake u predjelu Ceresiol u Ga unu s plemenitim markezom Antoniom Gravise. Notar je Franci scus Vecelli. N a kraju: Fedelmento estratto dal P.re Gio. Gr{sostomo Cher sich. Na naleu glagoljicom: Ovo e pismo od prmute Brnarda Bala bana z markeem Graviem dela Madoneta. Ovo po vrimenu moe izdr ati nau zemlju ku aprendismo od istoga Balabana. Moda je i to od Krieve ruke. Na naleu posljednjeg lista nalazi se mala kronika (rukopis fra Pavla Gaica), koja glasi: Nicolo Papa IV. fece la Regola de Terz ordine di S. Fran.co delVanno . . . . . . . , . . 1430, Leone Papa X. fece la Regola per Terzo prometano li tre vati soleni delVanno ordine per quelli che 1521.

Li Padri del Terzo ordine fabricano U convento nel Borgo di Zora Vanno . . . , 1454. Li Padri del Terz'ordine fabricano U convento a Capodistria d Bussedraga delVanno . . . . . . . 1468. Li Padri del Terz'ordine ordinano le Constituzioni per la Provincia Dalmata nel Capitolo celebrato S. Paolo di Scoglieto sotto ara delVanno . 1492. 318

Li Sig.ri Grimani Kobili enetiani fanno donatiuo delta chiesa ed hospitio delta Mad.a de Campi alii Padri del Terzo or dine delta Provincia di Dalmatia delVanno . . . . . ' ' . . . . . 1536.

Br. 203

Vei. (sveanj spisa, koji se tiu likvidacije i uprave likvidacijiskom masom samostanskog- imutka g. 1806.-1853. Na omotnom listu naslov: San Gregorio - Liqnidazione Vidacovich. POJEDINOSTI: Meu spisima iz g. 1806. najvaniji je izvjetaj, to ga iz Kopra 2. novembra 1806 alje Gallo, direktor istarskog demand ja (Direttore del Demanio d'Istria), generalnom direktoru demand ja. U po pratnom pismu veli, da alje materi jal triju likvidiranih samostana, t. j . sv. Grgura, sv. Franje konventualaca j konventualaca iz Muggie, ali ovdje se nalazi samo materijal sv. Grgura, i to iskaz financijskog' /stanja i inventar samostana. Iskaz ima naslov: Stato attivo, e Passivo delle Rendite, e Pesi del Convento de' PP. del 3. Ordine di San Fran cesco detti di S. Gregorio di Capodistria rilevato alV atto delta soppressione seguita at giorno 27. Giugno 1806. in forza del Decreto 1. e Reale del Giorno 8. giugno 1805. Detaljna tabela, koja slijedi, iskazuje prihod od L 1184 (milanske monete), teret L 262, a isti prihod L 922, Svi izvori prihoda podijeljeni su na tri kategorije, i to": 1. Fitti de' Beni e Gase in 2. Livelli attivi Contanti

3. Frutti de' Capiiali c Censi attivi dotmti da diver si. Pod br. 1 je samo prihod od 84 L, i to za maslinjak u predjelu T riban. Pod br. 2 je iskaz od 10 stavaka o plaanju vjenog liveila na nekretnine. Meu njima: Do Francesco de Gar li per Livello perpetuo assentato sopra ta asa posta in questa citt nella Contrada di Bossedraga per istromento de 12 Aprile 1594 rogato da Sig. Celio Sereni publico Kodaro. Paga li 15 Mag.o d'ognanno L 6 che sono L 4 (t, j . m i lanske). Dva su livela sopra un fondamento di saline . . . nella contrada di Semedella; jedan na mlin za masline (toirchio) u predjelu Braziiol po instrumentu od 17. novembra 1560.; jedan na jednu kuu u predjelu Porta S. Pietro u Kopru po instrumentu od 5. jula 1606.; jedan na zemljite u predjelu Semedella p o instrumentu od 18. oktobra 1594. Pod br. 3 nalaze se. u 42 stavka prikazane obveznice na odreene svote uz 6/o koje su vezane na odreene nekretnine, i to po instrumentima, koji su svi datirani u X V I I I . stoljeu. Nakon toga je rubrika Livelli passivi, pod kojom su samo dvije stavke: jedan livel upniku sela Dekani, a drugi biskupu za crkvu sv. Grgura (t. zv. katedratik). U rubrici Legati Passivi popisane su vjene obaveze u misama, i to ukupno 188 misa na godinu u vrijednosti od 258 lira (milanskih). 319

Inventar, boji ide uz ovaj izvjetaj nosi. naslov: Inventario e stima de Mobili appartenenti al Gonvento de Padri del 3.zo di S: Francesco detti Gregoritti di Capodistria, ritrovati negVinfrascritti Luoghi sotto que sto giorno Giugno 1806. in cui la sostanza del sudetto Gonvento fu avvocata al Demanio in esecuzione del Decreto Reale 8: Giugno 1805. U njem je Specificiran popis i ujedno procjena predmeta pod ovim podnaslovima: Kella casa di Margarita Mainardis presso la Chiesa di S. Gregorio; Kella Lisciera della sudetta Mainardis; Kella Camera; Kella Soffitta; In Cucina; Kella Ganeva Borisi; Kel Campanile di S. Gregorio (Le campane); Argentaria consegnata al Gassier Demaniaile. U inventaru istu popisani: ormari, sanduci, tkanine, osobito ruho i rublje iz sakristije. Meu ruhom ima 18 planeta, od kojih jedna protkana zlatom i srebrom, procijenjena na 100 L (milanskih), dok obine vri jede 6-20 L; slijede zavjese, svijenjaci, vosak i si. Na tavanu su cijevi od orgulja, 8 slika manje vrijednosti (8 L) i 3 oltarne pale jo manje vrijednosti (15 L). U podrumu su komadi etiriju oltara rastavljenih za vatru i druge starudije, dvije bave i tri bavice. Zvona u zvoniku procijenjena su na 500 L. Sveukupna vrijednost inventara iznosi 5.829 L. N a kraju su vlastoruno potpisani graani procjenjivai (obrtnici) i gvardijan fra Gabrijel Valenti. Ovamo ide i iskaz osoba u samostanu sv. Grgura na dan 27. juna 1806. T o su: 1. Valentich Gabrijel. 59 godina, roen u Viinadi 1747., obuen u Kopru 1766., zavjetovan u Zadru 1767., gvardijan; 2. Moschini Luigi, 40 godina, iz Verene, sveenik, obuen u Zadru: 3. Mendizza Serafin, 31 godina, iz Viinade, obuen u Kopru, zavjetovan u Glavoitoku, sveenik; 4. Gociancich Crescenzio, 25 godina, iz Viinade, obuen u Kopru, zavjetovan u Viinadi, klerik; 5. Pinesich Antonio, 42 godine, iz Viinade, obuen u Viinadi, zavjetovan u Glavotoku, laik. Najvei se dio spisa u ovom svenju tie likvidacijskog postupka, to ga g. 1818. provodi komesar likvidator Giovanni Vidacovich na temelju carske odluke o organizaciji istarske provincije od 27. decembra 1815. br. 17655. Poetak protokola o tom postupku nailazi se na jednom otrcanom listu, koji poinje: Protocollo di liquidazione della facolta del Gonvento di S. Gregorio di Capod'Istria nell'Istria ' Veneta avvocato in forza del Decreto Governativo del Regno a"Italia del 8. Giugno11805., il Giorno 27. Giugno delVanno 1806., le cui rendite correnti, non che gli arretrati scaduti sin tutto ottobre 1817. col mezzo della presente liquidazione preparativa la perfetta depurazione della. facolt medesima entraranno conforme alia primitiva destinazione di questa Corpo*razione nelVlmp. R. Fondo di Religione di Trieste, Capod'Istria il di 28. settembre 1818. Distrettuale distrettuale. di CapoDa parte

Presenti: Da parte delVImp. R. Commissariato distria - II p. Federico Fayenz {?) Commissario

320

w
%

Wl

v *''*/?*<,. * * V v / *

\c3ff7

Wtw

,^.^.

/ ;

s* ********

** s V

^ ^

' ? ^ a j )

Proceet protiv obitelji

Davanzo

od 3. agnta

1735.

i ^ 5 4
V

I f *-. NT ? * % * ^ * * ^ . ?*

S
v

'

* f\it *

9t

J;

Ne

%^*

^ ^

^2*

^ ^

Ne

.4'

3^L ^

/*, ^.*

%^fi.

Tabla legata (lai) iz g. 1697,

|f

-7 ^ * \ /

*"

~ ~

. ,.$ ? | * .

| *"? ^ >

iff

/-.

-7

t'

^ ^ *#/*-- -,. -^ ^ ^
y ^

> ^ ^ ! ,

L / O f t /

>

H ^ % ? 3 ' ^ ^ . ^ 4 ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ - - - - . . . . . . . -<-.

(A f f ^ f f^W^f

***"? ^**1^^ f ^ 1 1 ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ *
^ ^ ^ **- - - - - - - - - - ^

' / 1 ^ * 1 1 ^ (^ 1 # * / ^ l ^ t * * " * Y ^

Iskaz trokova

za zidarske

radove

od 9. IV.

1729.

<&%&*&&* \***(1<

X** ** m$A *,,$

*"*">% nZS g-

^ l ^

* ' 1#| fJ*#^f ? | ^ ^

Oficij V prazdnik' blaenih' sedmn' osnovatelei

0$* ^

^^

_ ,

*** ^ A d : ^ ^ i

- "^ *~**"

If "-Bo*" -

-S^

J *

* * . ' ' " * '

8S3*Hft

&*

.... 1,,,.,1).1^.111-

1111|111||1/1|,11111111|.11,1,||11111.

^ "

^*~^* p ^** , , ~ , * , *^^

IS # ^

1^4^ '

* * /

>**

*****

trteftf rt, ^

^^.

-^

- . . ^ / - , ^ -

_1

--!4

\3

^,

,*

-_Jl

\ * r ***** ^

%/

<Z? ft

,^--1-^^

4#

V \ , - - . a/S 4,f

Registar milostinje za sv. Kri g. 1749.

 - f,, 0. f. .

i Wr*
'J t i&4*i \

." . -

;V^^i;

*, ."*--

- -- //

l f

i-sC

Jg^&tf^'^

"V* .--

'S v

ri#v4**4h4^

Latinsko-hrvatsko

glagoljski

Vokabular

della Commissione per la depurazione Vidacovich Commissario liquidatore.

di fondi

politici S.

Giovanni

Ovdje se nalaze zapisnici i obveznice svakoga od dunika likvidacijskoj masi bivega samostana, kao i tabelarni pregledi po pojedinim rubrikama. Jedan dio tog materijala predstavlja stanje g. 1818., a drugi slinu reviziju izvrenu g. 1830. i ponovno g 1853. ' Listine obitelji del Bell (inv. br. 6b) Faiscikul od 81 lista s 13 malih priloga. Na omotnom listu: C - P. P. S. Greg.o per Canzan. Neki listovi imaju foliaciju, ali bez ikakva reda.
SADRAJ: dokumenti o sporu oko zemljita (hareda) u Ganzanu, koji se vodio g. 1711.-1712. Uz spiise iz ovih godina ovdje se nailaze kopije instrumenata iz X V I . i X V I I . stoljea poevi od g. 1546., 1547., 1549. i dr. POJEDINOSTI: Kopija instrumenta od 13. maja 1549. kojim R.dus frater D.nus Benedictus Guardianus Monasterii S.ti Gregorii de lustin. zajedno s drugim fratrima daje Franciscu Sereno u zamjenu vinograd u Ganzanu, a on njima staju U Kopru kod Porte nove. Piriloena su 4 listia kao potvrde o primitku livela, od kojih je najstariji pisari glago ljicom ovako:

Miseca mar a 1694 Miseca mara 1695. Misec (!) mir a (!) 1696 Miseca mara 1699 na dni 15 priehu Uveli za etiri leta za ovi milezini ki su stavni na ovi karti prieh po Uveli od Balabana Brnarda de Brdi (!) z Gazu (!) za ove leta ke u ovde zapisane lita 4 prieh Lr 52. Ja fra Ivanablic kako zgora. Ispod toga je piisiar Gavardo napisao talijanski: La presente ricevuta fatta dal Padre Z.ne Spada fii Guard.o di S. Greg.o serve solamente per anni quattro sotto la sua aministratione, milesimo e schiavo. N a drugom je listiu na talijanski prevedena Sabljieva potvrda, ali s posve krivim itanjem godina, t. j . 1584., 1586. i 1589., a Sabljievo ime dobilo je oblik Ioni Sabla. Slijede dvije potvrde potpisane od gvardijana Zvana Dobrilovicha, jedna od 13. marta 1701., a druga od 5. maja 1702. Na.prvoj je glago ljicom oznaeno: Gazon, a na drugoj: Deto Balaban. ' Podneskom Nikole del Bella od 21. januara 1711., kojim tui fratre da obrauju njegovu zemlju, poinje proces pred koparskim potestatom i time raznovrsni instrumenti i zapisnici, koji se tiu spora oko spome nutog zemljita u Ganzanu.
21 STARINE

321

BILJEKE I1 G. F. Tommasini, De'commentari storici-geografici della provincia dell'Istria, Archeografo Triestino, IV, Trieste 1837, 328. 2 0 tim pitanjima govore mnogi izvori. Za X V I . - X V I I I . st. vrlo su rjeite rela- i ije potestata i kapetana mletakom senatu publicirane u Atti e memorie della Societ Istriana di archeologia e storia patria, V I - V I I I i X I I I . Tommasini j e takoer vrlo dobar kao oevidac. On n a . p r . o jeziku graana Kopra veli: parlano italiano e tra i plebei e in uso lingua slava (str. 328.), a za puanstvo okolice kae: Usana la lingua slava (str. 334.). U svojoj relaciji g. 1589. veli mletaki potestat za okolicu grada izriito: per esser tutto quel territorio habitato da persone schiave et non da altri (Atti e memorie VI, 426). 3 Ivani je u drugom dijelu citirane knjige pod naslovom Prilozi (koji obuhvata 229 strana) publicirao mnogo dokumenata, koji se tiu povijesti franjevaca samo stanskog III. reda u naim krajevima. teta je. to ti- dokumenti nisu kritinije izdani: uzeti su esto iz nepouzdanih prijepisa, nije oznaen izvor, odakle su preuzeti, ma da je to ponajvie arhiv provincije ili kojega samostana, i usto je katkada nepouzdano itanje. On nije imao prilike posluiti se gradom iz koparskog arhiva, pa u ga n a vie mjesta moi ispraviti i dopuniti. 4 Gliavnija je literatura za opu povijest ovoga reda: Antonio de Sillis, Studia originem, provectum atque complementum Tertii ordinis de poenitentia S. Francisci conoernentia, Neapoli 1619; Francesco Bordoni, Archivum bullarum ... fratrum Tertii ordinis S. Francisci, Parmae, 1658; isti, Historia Tertii ordinis S. Francisci, Parmae 1658; Raniero Luconi, II Terzo ordine regolare di S. Francesco, Macerata 1935; Theodorus Badurina, Juridica approbatio Tertii ordinis Regularis S Francisci de paenitentia eiusque libertas per saecula, Romae 1953; L. Wading, Annales minorum, I - X V I I . Ad Claras Aquas 1931-1935 (3. izd.). Mnogo grade i manjih monografija moe se nai u asopisu: Analecta Tertii Ordinis Regularium S. Francisci, koji izlazi u Rimu od g. 1913. do danas. I u Ivanievoj knjizi nalazi se takoer pregled ope povijesti treega reda. 5 To vrijedi osobito za Italiju, dok na pr. u Holandiji i Belgiji zametak redov nikih treoredaca nastaje u obrtnikim bratovtinama (t. zv. begardi). 6 Isti Mrgani fundirao je i hospital sv. Jakova u Z a d r u g. 1460., kako se to kae u zapisniku Valierove apostolske vizitacije Zadra g. 1579. Rairenost eremita franjevakog treeg reda na teritoriju bosanske franjevake vikarije u prvoj polovici X V . stoljea potvrujem i tekstom bule pape Eugena IV. od 13. sijenja 1444., kojom se inae regulira odnos izmeu eremita i franjevaca opservanata. Budui da tekst te bule nisam naao u Ivanica, nego u spisima kopar skog samostana, donosim je ovdje per externum u Archivalia, fasc. 1237, premda j o j je tekst prepisivanjem neto iskvaren. 7 Pored Ivanica (str. 17, 82, 83 i dr.) vidi novija gledanja o postanju dalmatinsko-istarske provincije u knjizi Th. Badurine, Juridica approbatio Tertii Ordinis R e gularis S. Francisci de paenitentia eiusque libertas per saecula, Romae 1953, 29. Badurina zastupa miljenje, da se n e zna, kada su nai dalmatinski treoreci dobili privilegij da, polau prave redovnike zavjete i tako postanu pravi redovnici, ali veli, da - ako to nisu prije bili - postali su to s pripajanjem talijanskoj kongregaciji g. 1602. 8 Vidi o tom poglavlju u Ivanica str. 39.-40. On u Prilozima A pod br. X X X I I I donosi breve pape Aleksandra VI. d a t i r a n 23 Julii 1498 Pont. anno septimo, a ostalo prepriava po jednom dokumentu, za koji u bilj. 1. na str. 40. veli, da se nalazi u redoidravnikom arkivu. J a sam sreom taj dokumenat naao u treoredskom pro vincijalnom arhivu na Sv. Ksaveru u Zagrebu, pa ga u poglavlju Archivalia objelo danjujem pod br. 2. Dokumenat j e gotikim kursivom pisani koncept podneska treoredskog prokuratora viceprotektoru, ali je bez datuma i bez potpisa. No po podacima u samom tekstu dokumenat je pisan prvih godina X V I . stoljea, a najkasnije g. 1506., jer j e Egidije Delfin bio general reda od g. 1500. do 1506. (Isp. L. Wading, Annales

322

Minorum, X V , 214, A d Claras Aquas 1933). Treba napomenuti, da se u ovom doku mentu breve Aleksandra VI. datira 24. j u l a 1499. (a ne 23. jula 1498.). 9 T a j se obrednik uva u samostanu treoredaca n a Sv. Ksaveru u Zagrebu. Tekst konstitucija je tampao Ivani u Prilogu D br. 1. Isp. i I. Miletia, Hrv. glag. bibliografija, Zagreb 1911., 95. 10 Isp. Miletievu Bibliografiju str. 391. 11 Cum itaque, sicut accepimus, dilecti filii Provinciales et Fratres Tertii Ordinis S Francisci Provinciae Dalmatiae et Iustinopolitane nlli alteii Superiori obediant, sed dicti Fratres eorum Provinciali per vota secreta pro tempore electa tantumodo subsint, nee alium superior em agnoscant. Ivani u Prilozima str. 93 donosi cijelu bulu. Zanimljivo je, da se u njoj. treoredska provincija naziva dalmatinsko-kopairskom. 12 Ivani str. 144-146. 13 Iz teksta regule Nikole IV. u rukopisu fra imuna Klimantovia. Njihovo isposniko odijevanje i leanje upalo j e u oi i generalu reda Antoniju de Sillis g. 1608., koji kae o ivotu starih treoredaca: eos non habuisse interulas lineas, sed asperam et rudern tunicam super carnem nudam; nee in plumeis lectis cubasse, sed super nudam humum vel super tabulas aut struem lignorum i t. d. Et hodie tom laudabilis austeritas pei'severat adhuc apud Dalmatas nostri Ordinis Frastres, ut ipsemet ego in Vin~ tationibus generalibus fui expertus. (Ivani str. 78.). 14 ) Vidi tekst u Ivanica II, 155. 15 Ivani (179) mee kapitul, n a kojem se ta odluka stvorila, u lipanj 1704., a n a str. 253. u god. 1705. 16 Za fra Mate j a Bonjaka, koji je doista mlad doao iz Bosne, kae tekst molbe iz g* 1508.: che lha ristaurato dito ordene in Dalmazia, che quasi era mancato. (Ivan i II, 41.). 17 M. Japundi, Glagoljski brevijar iz g. 1465., Radovi Staroslav. instituta, k n j . II, Zagreb 1955., 187-191. 18 Isp. Ivani 119, 217 i II, 163. 19 Ivani 165 i II, 41-45. 20 Ivani II, 34, 54, 56 i dr. 21 Ivani II, 64-65. 22 Ivani II, 115. 23 Osim goleme literature iz mletake i crkvene povijesti o toj samostanskoj refor mi, isp. monografiju Vladimira Radonia, Die Klosfcerreform in Venedig (1767-1770),. ibenik 1935. 24 L, Pastor, Geschichte der Ppste, X V I , 337 i dr. 25 Vidi o tom posebno: P. apkun, De organisatione curae pastoralis franciscanorum apud Croatorum gentem, Bibliotheca theologica 5, ibenik 1940, 192-209. 26 Vidi njegovu biografiju u Ivanica 184-187 i dr. 27 Ivani j e dosta aljkav u datiranju. Tako je i u tom tekstu Juranieva izvjetaja bez sumnje krivo itao datum zabrane oblaenja 20 s.bre 1764 umjesto 20 . 1767. Jamano su ovom izvjetaju pripadale i dvije pohvalnice za treorece iz Cresa t Kopra, to ih je publicirao Ivani, II, 177-178. 28 Vidi opis i tekst u poglavlju Archivalia: U arhivu provincijalata. Spis odgovara na 7 kapitula, i to na traenje komisije od 9. januara 1768. (po mletakom brojenju 1767.). 29 essendo soli fra Regolctri, che conservano la Madre lingua, che officiano, e celebrano la S. Messa nella pura Madre lingua Illirica, osservando rigorosamente li precetti del linguagio Glagolitico, solo inteso dalle genti nazionali. Ivani II 179. 30 U giornaliero uso della officiatura slava che coerentemente al loro instituto l'hanno dal principio della loro fondazione esercitata e continuano esercitarla litteralmente con proffitto, speciahnente delle genti della campagna, che altre lingue. non possede, che la slava nativa. Ivani II, 179. 31 per la loro Illirica liturgia essendo tutti li popoli di quest isola Slavi... Ivani II, 180. - . ' . ' 32 nell'essercizio della dovuta officiattura Ecclesiastica in Iddioma Illirico litterale da essi unicamenle praticato ... Ivani II, 180.

323

33 Tekst u Ivanica II, 124..:0 glagoljanju tu se kae: Tutti guesti possegono, ab anliquitus la loro giornaliera Ecclesiastica officiatura nella vera madre lingua I Ul rica, o sia Slavonka Litter ale, soli et unii fra tutti gli altri Regolari della Dalmazia e dello Stato Veneto. I t. d. Isp. i str. 86. ' 34 si rassegna esser quell' Isola abitata da popolo delV lllirica Kazione che ne' bisogni dell'anima e de loro corpi, non altri. che detti Padri possono pienamente giovare, non tanto per esser iutti loro compatrioti e per cid per parlare e per scrivere nella lingua comune intieramente pratici, ma ancho per esser unii fra Regolari iutti, ... officiano la Chiesa nelV Ecclesiastica liturgia lllirica tutte le ore canoniche fra U giorno i t. d. essendo li abitanli i quelV Isola tutti illirici e praticano tutti gli esercizi della cattolica nostra Religione nella madre Lingua Slavona. Ivani II, 126127. 35 facendo uso specialmente delV Idioma lllirico loro naturale. Ivani II, 129. 36 continuando nelV antic o loro instituto dell' assistenza ai Parrochi. delT ospitalit verso i poveri, e della particolare coltura della lingua litterale illirica. Ivani II, 130. 37 , Ivani, str. 88. 38 i t a v tekst ove mletake odluke vidi u Ivanica! II, 131-4L35. Priznanje njihovu glagoljanju, glasi: che si riconosce ulile a quella Popolazione anche per l'uso della Lingua Illirica ossid Slava nella Ecclesiastica Liturgia e helle cdtre assistenze spirituali. 39 la particular protezione della Repubblica molto impegnata per la conservazione di quella lingua. Ivani II, 135. 40 Una clelle maggiori sue care e siata la Correzione e lo Stabilimento della lingua illirica, che tanto preme alia Veneta Repubblica i t. d. Ivani II, 136. 41 ob tuam summam in lingua lllirica Sclavonica, peritiam de Catholic a Religione quam maxime benemeritus es. Ivani II, 138.

II. Ivani. o. c. 235-237 i dr. Ivani svagdje krivo pie de Spalatis, ali je vi svim dokumentima, to su mi bili pri ruci, jasno Spelatis (mnogo rjee Spellatis). 3 Ivani, II, 15, donosi tekst ove isprave, koju je pisao notar Marcus Ingaldeus, ali nita ne kae o njenu nalazitu ili izvoru. Kopiju te isprave nalazimo u podnesku kcparskog gvardijana od 9. IV. 1768., koji se nalazi u Arhivu provincijala u Zagrebu (v. Archivalia:) kao i u spisima procesa od g. 1774. izmeu koparskih treoredaca i opservanata oko pitanja, tko je duan da vri onaj legat de Spelatisa o jednoj misi na tjedan (Koparski aprhiv br. 1244, a tu je i sumarij toga instrumenta). U jednom i u drugom sluaju prepisiva se,poziva n a pergamenu, koja se nalazi u samostanu: Bergamina segnata 1. Treba konstatirati, da se u ovim tekstovima legatar naziva Franciscus de Spelatis q.m domini Odorici; fra Martin prima nomine suo et suorum fra tnim religiosorum dicti ordinis el success- in perpeiuum; vrata' se zovu Porta Bussedraga. Tako treba ispraviti Ivanica. 4 Tekst ovog dokumenta v. u Ivanica II, 16, ali on ni tu ne citira izvora. Vjero jatno j e on i ovaj kao i prednji tekst uzeo ba iz navedenoga podneska* iz g. 1768., ali i tu valja neto ispraviti. Rijei: Hoc est exemplum i t. d., to su kod njega na kraju u zaporkama, treba da budu na poetku; ime donatora je Francisci de Spelati q. misser Dorigo; vrata se opet zoiVu Bussedraga; svjedok je maestro Perixon sartor in Venezia in Rio terreno. N a kraju je autentizacija od 6. malja 1501. s imenima triju notara. Kopija ovog dokumenta nalazi se i u Koparskom arhivu fasc. 1244, 5 poiche la Chiesa di Santa Maria Maddalena ivi rilrovasi eretta da i i eligiosi del 1'er z'or dine prima del mitte qattro cento sellanta. P.! Naldini, Corografia ecclesia stica, Venezia 1700, 197. 6 Li padri del Terz' ordine fabricno il Convent d'Capodistria a Bussedraga delV anno - 1468. Isp. Arhiv Financijskog inspektorata u Kopru br. 202. Nije mi jasno, kako je u noviju literaturu ula tvrdnja, da su se nai treoreci nastanili u Kopru g. 1440. Tako j e napisao Gedeone Pusterla. I rettori, di Egida Giustinopoli apodistria, Capodistria.1891., str. 23., da je osnovan samostan 1440 di s. Maria Maddalen
2 1

324

e poscia di s. Gregorio dei padri Terziciri Francescani di lingua slava. D. Venturini, Guida storica di Gapodistria, Capodistria 1906., veli na str. 40: 1 epoca del loro ingresso in citt, seguito intomo al 1440. essi occupavano una asa con orio pertinenti alia mensa vescovile. Ali isti autor i dolazak fratara opservanata mee u g". 1440 (str. 70.). N a koncu moglo bi se dopustiti, da je u Kopru bilo treoredaica poluredovnika i prije dolaska fra Martina. Za njega naime znamo, da je g. 1446. osnivao samo stan na Galevcu kraj Zadra. A Naldini i za dolazak treoredaca kao i opservanata veli, da se pisci slau u tvrdnji, da su jedni i drugi doli sopra il mille Cinquecento e venti (str. 193.). 7 Ovo o sluaju gospe Teodore saznajemo iz nedatiranog koncepta punktacija, to ih je poglavar treoredaca poslije fra Martinove smrti iznosio u parnici, o kojoj emo odmah govoriti. Tekst vidi u poglavlju Archivalia, u Arhivu provincijalata u Zagrebu. 8 un horto di ragione del Vescovato e del Capilolo concesso molt' nnni- prima a i 1 erziari ivi dimoranti (Naldini 194) i una asa del Vescovato e del Capitolo ori horto et altre minute attinenze a loro servl d'Hospitio (Naldini 197) - to su rijei, iz kojih bi se moglo razumjeti, da j e rije o onoj istoj kui i vrtu, to ih je, treorecima poklonio de Spelatis, a ne biskupija. 8a Ivani 205. 9 Vidi tekst u fasc. 1244 Koparskog arhiva. ,\ ,. 10 Glavne dijelove teksta toga dokumenta publicirao je Ivani (II, 22), ali i opet bez oznake izvora. Kopija itava dokumenta se nalazi u ve spomenutom podnesku koparskog samostana iz g. 1768. U njem se na margini nalazi opaska: Bergamina no IV, iz ega se m o r a zakljuiti, da je tada ta pergamena bila pohranjena u samo stanskom arhivu. Vidi Archivalia: Iz arhiva provinciialata br. 14. . 11 Psrema tomu rijei Naldmijeve, koje smo citirali u noti br. 5, morat e se ticati rreoredske nastambe, a ne crkve sv. Marije Magdalene. 12 Ivani 236. , -' . 13 Ovi podaci iz koparskog biskupskog arhiva potjeu iz jednog prijepisa rukopisa Angela Marsicha, koji j e nosio naslov: Estratti dai Libri originali devescovi di Capo distria. Ovi se prijepisi iz Marsicha sada nailaze u privatnim rukama u Kopru, dok mi nije poznato, gdje se moda nalazi Marsichev rukopis. Marsich je u drugoj polo vici prolog stoljea tampao prilian broj ispisa i regesta iz razlinih istarskih arhiva po razlinim istarskim talijanskim asopisima i novinama (isp. Bibliografia delle opere di don Antonio Marsich, Archeografo Triestino, NS., X X . g. 1894-1895., 456), od kojih mi neke nisu pristupane. Stoga i nisam mogao provjeriti, da li su citati, to u.ih ovdje navesti po spomenutom prijepisu, doista ve negdje publicirani. Ove mi je citate ljubazno odstupio kustos Koparskog arhiva prof. Mario Bratina. Podaci su ovih citata bez sumnje pouzdani, samio oni - istrgnuti iz svojih cjelina - gube n a jasnoi. Oni - pod glavom: Jacobi Valaressi Tom. IV. ab anno 1493-1503 - glase: 1493 lunedi 7 ottobre. Canon. Nicolo Dionisio., Berdnardino Sindici e Pietro de Aziis decano - Fra Stefano da Arbe delegate dal Guar dino Martino del Convento di S. Maria Maddalena in Capodistria del 3 Or dine di S. Francesco de Penitenzia presenta lettere papali al Vescovo perche imponga a Fra Tommaso da Trieste dei Minori Osservanti altri chierici e laici di non sturbare i sopradetti con fabbricare loro a ridosso certa asa. Li 221X. U chierico Bprtolo de Carli invita le par ti. S. Maria Maddalena era nella contra Bossedraga appresso S. Andrea e la strada, fu invaso questo convento nel luglio 1492 da Fra Tommaso e due altri compagni aiutati da Ser Antonio de Merigotto per appropriarsi del Convento e Chiesa. Lalitenacque perche i Minori Osservanti s'erano eretia chiesa e convento l prossimi alia Chiesa e Convento di S. Maria Maddalena e con cid recavansi del danno. 1489 - 24IVIII. - Francesco qm, Giovanni de Spalatis da Venezia cede alia mensa vescovile una sua casa ed orto. Fra Martino da Zar a terziario quasi in un-eremitaggio conduce suoi giorni: era Id presso la chiesa di S. Andrea in Capodistria quai beni confinavano coll'oratorio ed orto di S. Maria Maddalena. 1494 - 15IIV - martedi - Morto da qualche tempo Fra Martino da Zara terziario di S. Francesco, iL canonico Giovanni de Vanto domanda a nome del Capitolo Vallontanamento dalla casa, orto e cimitero di S. Andrea in Capodistria di Fra Stefano da Arbe e Fra Giovanni socii del defunto che qnesti godeva da lunghissimo tempo.

325

Vidi tekst u poglavlju Archivalia: u arhivu provincijalata u Zagrebu, br. 1. Naldini, o. c. 194-195. Slino veli i D. Venturini, Guida storica, str. 70. 16 Naldini, o. c. 197. 17 Vidi biljeku br. 13. 18 Vidi poglavlje Archivalia: Koparski arhiv fasc. 1237. 18 Vidi tekst u Ivanica II. 164, 20 I. Mileti, Hrv. glag. bibliografija, Zagreb 1910, 66. 21 1. Beri, Dvie slube rimskoga obreda za svetkovinu irila i Metoda, Zagreb 1870, str. 27. 22 Vidi tekst u poglavlju Archivalia: Koparski arhiv, fasc. 1237, f. 5. 23 Vidi Koparski arhiv, fasc. 1244. 24 Tekstovi su u Koparskom arhivu, fasc. 1237, f. 8. 25 Tekst u Koparskom arhivu fasc. 1237 f. 9. 26 Arhiv financ. insp. br. 202. 27 Arhiv financ. insp. br. 201. 28 T a j je spis u provincijalnom arhivu u Zagrebu. Vidi opis i tekst u Archivalia. 29 Fra Filip Zadranin bio je izabran starjeinom dalmatinsko-istarske provincije n a kapitulu u Glavotoku g. 1528. Ivani 252. 30 Tekst iz arhiva Financijskog inspektorata br. 202 vidi u Archivalia. 31 T a j dokumenat, koji sadrava originalnu molbu, vidi u poglavlju Archivalia: u arhivu provincijalata u Zagrebu br. 4. itav spis i zapisnik o predaji v. u fasc. 1237. Potrebno ih je per externum publicirati, jer je u Ivanica II, 58 iskvareno publicirano. 32 Naldini u Gorografia 198 stvar malko drugaije prikazuje. On kae: Ed accioche il con.trat.to (t. j . izmeu treoredaca i opservanata) in niun tempo fosse rescindibile, il Sommo Pontefice d e m e n t e Settimo con suo breve, esibito sotto il diecinove luglio del mille cinque cento trenta, ingiunse alia Curia Episcopale di Giustinopoli, riconosciutane la canonica susistenza, corroborarlo con suo Decreto; il che dal vescovo Francesco Biondi come delegato Apostolico, pienamente eseguito, il Terz' Ordine inchiod il passo appresso di san Gregorio, ove attualmente persiste. 33 itav je iskaz pisan glagoljicom, tampan u Vjesniku Dr. arhiva V, VI, Zagreb 1934, str. 83-84. 34 . Inventar od g. 1750. veli. da ima tabernakul od mramora, a Ivani, o. c. str. 237., veli: veliki mramorni sa takoer mramornim svetohranitem.- Ivani tu po greno navodi samo 4 oltara. 35 Ivani i za ovaj oltar veli, da je takoer mramorni*. 36 Z a ova dvai posljednja oltara veli Tvani, da su bila od pozlaenog drva. 37 Vidi Vjesnik Dr. arhiva V, VI, 83. 38 T a minijatura, koja je snimljena kao,detalj sa genealokog stabla koparske obi telji Grisoni, reproducirana je u lanku Alda Cherinija. Capodistria in una miniatura settecentesca, u listu Pagine Istriane, ser. III, g. II, br. 5, Trieste 1951. 39 G. Puste? la, I rettori di Egida Giustinopoli Capodistria, Capodistria 1891, str. 57. veli za crkvu: Ora e ridotta a lavatoio dell' i. r. ergastolo. A slino i Domenico Venturini u Guida storica di Capodistria, Capodistria 1906, str. 40. veli: Oggidi la chiesa di S. Gregorio e ridotta a lavatoio dell' I. R, asa di pena. Dakle je ^grada poruena poslije te godine. Velika zgrada ozloglaene kaznionice sruena je g. 1949. 40 Ivani II, 39. 41 Vjerojatno j e bio iz Pazarita. Zakljuujem to po tomu, to meu glagoljskim listovima zavjetovanja u Arhivu provincijalata u Zagrebu nalazim i jedan list, koji sadri izjavu fra Dominiga aiia od Like sela P a z a [ . . . ] cesarovine sin Ivana Gaica i njegove ene Jele datiran u Porozini n a Cresu 31. I. 1732. Oteeno mjesto bez sumnje treba itati Pazarite, pa je to vjerojatno i rodno mjesto naega Pavla, a Dominik mu je vjerojajtno bio blizak rod. U knjizi posinovljenih samostana u Glavotoku zaprimljeno je g. 1717. u posinovljenje odjednom devet ve zavjetovanih redovnika, a meu njima i otac fra Paval ai fratar profes godi ... (!) od cesarovine od Livna. No taj je stavak prekrien i na zapisniku nema meu potpisni cima aieva imena. 42 U arhivu provincijalata nalaze se i dva glagoljska dokumenta, to ih je pot pisao fra Paval ai ekr(etar)ii prov(incija)l, prvi datiran u mostim s(veto)ga Mi15

14

326

kule na Porozini 15. V. 1738., a drugi takoer ondje 16. V. 1739. ai j e bio onaj prokuratof, to j e bio g. 1735. poslan u Veneciju, s punomoima provincijalnog kapitola, d a prigovori konstitucijama od 1734. u pogledu propisa o vizitatorima provin cije, po kojima bi vizitator morao biti iz druge provincije. ai je postigao, da se zbog razlike u jeziku u njihovoj provinciji mogu slati i vizitatori njihove provincije. (Ivani 145). 48 Primjer posinovljenja imamo u sluaju fra Matija Vodarica iz Lubenica na Cresu, koji se g; 1673. posinovljuje u Martinici n a Cresu. Isp. Vjesnik Dr. arhiva VI, str. 77. 44 Vjesnik Dr. arhiva VI, str. 82. T a je odredba nastala bez sumnje na osnovi konstitucija od g. 1734., l. IV, gdje se kae, da je obiaj posinovljenja ve odavno uveden u redu. Tekst toga lana moe se meu ostalim vidjeti i li knjizi Pravilo Sa mostanskoga Treega Reda sv. Franje, Krk, Tiskara Kurykta 1901., str. 62. Ali i u knjizi posinovljenih samostana u Glavotoku, koji se poeo voditi ve g. 1717., kae se. da prije nije u provinciji Dalmacije i Istre bilo obiaja posinovljavanja, ali da ga sada uvode po nagovoru oca Antona Kaota od Vicence. generalova komesara na kapitulu, koji je odran 1708. n a Bijaru kod Osora. 45 Vjesnik Dr. arhiva VI, 83. 46 Original u arhivu provincijalaca u Zagrebu (sveanj glag. listina). 47 Vjesnik Dr. arhiva VI, 83. 48 Isp. i Vjesnik Dir. arhiva VI, 83. Tako isto se i g. 1739. dijeli jedan Vodariev legat izmeu Kopra i Martinice. 49 Mletaka lira prema milanskoj tada se raunala u razmjeru 1,20 : 1. 50 L. Jeli, Fontes historici liturgiae glagolito-romanae, Krk 1906, X V I I I , 90b (prema Spinievu ispisu iz Arhiva financ. inspektorata). 51 Ivani 148. N o on ne donosi tekst, nego samo odlomak prijevoda i veli, da se nalazi u redodravnom arkivu. J a ga nisam vidio. 52 Takoer u Ivanica 148. Ostavio sam njegov prijevod, samo sam Hovardo izmi jenio u Gavardo,- a mislim d a j e u originalu vjerojatno i Gregoriti, a ne glagolai. 53 Odlomak na talij. jeziku citira L. Jeli, Fontes X V I I I . 7 3 a iz koparskog Arhiva financ. inspektorata n. 860., i to po ispisu V j . Spinia54 Jeli, Fontes X V I I , 2 3 1 , as Jeli, Fontes X V I I I , 15. . 56 Isp. I. Kotial, Matice v Krkavah pri Kopru, Vjesnik Staroslav. akademije, II,. Krk 1914, 71; Glagoljica u Koparini, Naa sloga, X I , Trst 1880, br. 12. Gdje je sada ta matina knjiga? 57 Tekst u podlistku Nae sloge, X I , br. 12. i u Jelia, Fontes X V I I I . , i to po Spinievu ispisu. 58 Jeli, Fontes X V I I , 90. 59 Jeli, Fontes, X V I I , 169. 60 Citat po Jeliu, Fontes X V I I , 242. Isp. i B. Benussi, La liturgia slava rtell' Istria, Parenzo 1893., 114115., koji zna jedino za ovu potvrdu glagoljanja u Kopru. 61 che non solo Prediche, ma Ufici, Messe, Sagramenti, e quanio puo desiderarsi da unhuon Fedele, li sommnistrano in linguaggio Schiavo, loro proprio, e congenito. Kaldini, Corografia, 474. 62 U tom su inventaru spomenuti i latinski misali i to 3 velika i 2 mrtvaka. Iz toga se dade zakljuiti, da se u crkvi poneto sluilo i latinski. D a li su to bili v a n j ski sveenici ili su i neki fratri latinski sluili? S obzirom na poznati stav o ekskluzivnosti glagoljanja u treoireskoj provinciji, teko je dopustiti, da su i neki fratri bili latinai. 63 Misal i brevijar se sada nalaze u Arhivu J u g . akademije. Akademiji ih j e po klonio g. 1930. prof. Vjekoslav Spini, koji njima govori i u svojim Crticama iz hrvatske knjievne kulture Istre, Zagreb 1926., str. 61. U misalu j e n a str. 318 lati nicom ovaj napis: Ka Salvori u dan 19 7-bre 1829. Ovi Missal hi mi darovan od Gospodina D.n Antona Populina od Visinade, onda kada san ga sacramintal na ponti gnieghove smarti. Bog mu daj spasiti gniegovu Duu. Gia D.n Giossip Barancich Parroco od Salvore. - Po Spiniu, tim se misalom Barani sluio jo oko g. 1850.

327

u Umagu. Kasnije je bio u rukama profesora hrvatskog jezika u Kopru Franje Ravnika, a od njegovih batinika kupio ga je Spini i na prvom listu napisao: Kupio po Fr. Frankoviu od gosp. Magd. Blai 7li 84. 64 /. Mileti, Berieva zbirka glagoljskih rukopisa i tampanih knjiga u Lenjingradu, Radovi Starosl. instituta, II, Zagreb 1955.. str. 104. Godina ovog zapisa nije ustvari jasna, ali vjerojatno ima pravo Beri, kad u Radu Jug. akad. 59, str. 165, ita god. 1529.; svakako bilo je to prije g. 1530., j e r je datiranje jo u sv. Marije Magdalene. - Andrija ukovi je g. 1550. bio starjeina samostana sv. Marije na Bijaru pred Osorom (Ivani 234). 65 /. Mileti, Hrv. glag. bibliografija, str. 95. i 104.; isti, Berieva zbirka, Radovi II, 100-102." . . . . . . . . . 66 /. Mileti, Hrv. glag. bibliografija, str. 391. Glaviev prirunik bio j e neko vrijeme i u Kopru, jer je na listu 74 v napisan jedan zapis s nekoliko imena koparskog kraja: Kocijani, Krizman, Jakovi, avuci (Schiavuzzi), Furlan. 67 /. Mileti, Hrv. glag. bibliografija, str. 184. Vjerojatno j e od iste ruke jedan glagoljski rukopis unte, koji se danas nalazi u samostanu .franjevaca treoredaca u Krku. 68 N a pr. 3. X . 1594. nalae kardinal Girolamo Mattel koparskom biskupu Ingeneriju, da zabrani slavenskim sveenicima okolice upotrebu ilirskog jezika u celebriranju mise. Dne 16. X I . 1656. biskup Baltasar Gorniani nalae kuratu Kotabone da prestane sluiti misu na ilirskom jeziku. Isto to nalae idueg dana i upniku Krkava. Isp. A. Marsicli, Quando e come vennero gli Slavi in Istria, Archeografo Triestino, X I I I , Trieste 1887, 423, 428. 69 Elaboravi in volumen reducere omnes casus reservaios tum Jure Communi tum sacris Apostolicis Constitutionibus ac Conciliis et ad Sacram Congregationem de Pro paganda Fide transmisi, ut approbato, si placet, opere, Illyrica typis in lingua mandetur. Jeli X V I I , 103. U Jelia su citirani i drugi odlomci, koji se tiu problema slavenskog bogosluja u koparskoj biskupiji. 70 Mileti, Hrv. glag. bibliografija, 501. U pismu barunu igi Zoisu od 26. jula 1784. bivi koparski biskup kae, da je on prije vie godina dao u Kopru prepisati prijevod gramatike Smotrickoga i da se njime i sada jo slui. Pismo se nalazi u Narodnoj i univerzitetskoj knjinici u Ljubljani, Zoisova ostavtina MS 368 VII. Isp. i Fr. Kidri, Zoisova korespondenca 1808-1809, Ljubljana SAZU, 1939, 26. 71 / . Radoni, tamparije i kole rimske kurije u Italiji i junioslovenskim zemlja ma u X V I I veku, Beograd 1949., 80-82. 72 U nedatiranom pismu, koje j e indirektno bilo upueno, kako se ini g. 1780., Zoisu, Camuzio resignirano govori, da e mu odstupiti tampanu gramatiku Smotric koga od g. 1619. (kao i nekoliko drugih slavenskih rukopisa i knjiga), jer on nema vie namjere, da tampom izda njen prijevod. Evo njegovih rijei: Ma se ho da perdere occasione di farmi nome nella Republica Letteraria con l'edizione che meditavo di questa Grammatica con la sua interpretazione latino canto il testo Jllirico in tutti due li Caratteri Cirilliano cioe e Geronimiano, vorrei fare come li sol dati, che vedendo di non ,potere pi avanzarsi nella Milizia, la lasciano, e nel lasci aria si privano anche delle armi... Cosi non avendo pi io da tampare questa Gram matica, non abbisognano pi a me questi libri i t. d. Pismo je u Zoisovoj ostavtini u Ljubljani MS 368, VII.

III.
1 Fr. Majer, Inventario dell'antico Archivio Municipale di Capodistria, Capodistria 1909., 116-117. 2 Vjesnik kr. dr. arkiva VI, Zagreb 1934., 82. 3 Nepouzdano je, a djelomice i netono ono, to o arhivu koparskih glagoljaa pie Miroslav Pahor. Nekaiteira vpraanja primorske in slovensko-istrske historiogra fije, Istrski zgodovinski zbornik, I. Koper 1953., 147. On tu tvrdi: Tako se je zgodilo z arhivom slovenskih minoritov (!) iz samostana sv. Gregor ja v Kopru, ki je bil

328

odpeljan v Gorico leta 1806, ko je Napoleon ukinil nekatere koprske samostane i t. d., zatim: je bil (del arhiva) leta 1806 deponiran v gorikem semenisu, kjer se vedno obstoja, ce ga nio ltalijani unicili. 4 Ove podatke o arhivu Financijskog inspektorata dugujem dobroti sadanjeg kustosa Koparskog arhiva prof. Marija Bratine. On mi je ljubazno odgovorio i na mnoga druga moja pitanja i stavio mi na raspolaganje dijelove toga arhiv. Od njega sam saznao, da j e prof. Fr. Majer g. 1914. sredio gradivo ovog arhiva u sedam skupina. Od njih su prve dvije skupine, t. j . mletako doba (1450-1786) i prvo austrijsko vladanje (1799-1805) posve nestale, od tree skupine, t. j . francuskog vla danja (1806-1813) ostalo je samo nekoliko registara. 5 Letimino je glagoljske spise tog arhiva spomenuo I. Mileti u Hrv. glag. biblio grafiji, 405-406."Ja zahvaljujem starjeini provincije o. Ignaciju Maini, to mi je izaao ususret pri prouavanju tog arhiva. 0 Upravo palplatnom. 7 Broj nije vidljiv. 8 Bez sumnje prema tal. de Seviglia. 9 T. j . praeparatio, priprava za misu10 U ovom inventaru ima nerazmjerno mnogo grubih talijanizama. ali sam sma trao, da ovdje nije mjesto za utvrivanje njihove etimologije i znaenja. 11 Oltar sv. Jakova se tada doista podizao u samostanskoj crkvi u Glavotoku. Isp. Ivani, o. c , 220. 12 Glagoljicom nie. 13 Glagoljicom - rborum.

329

VASO BOGDANOV:

HRVATSKA IZ U GODINE ZAVJERI

REVOLUCIONARNA 1794 I UEE

PJESMA I SRBA

HRVATA

MARTINOVIEVIH

JAKOBINACA

UVOD Hrvatsku revolucionarnu pjesmu, kojom je godine 1794. bilo okieno Drvo Slobode u Zagrebu, spominju mnogi hrvatski pisci (Smiikias, ii, urmin, V. Deeli i dr.), ali sve dosad nije od te pjesme objav ljeno nita vie, nego to je to uinio Smiikias na 399. strani svoje Povijesti hrvatske II: Meu graanstvom pozdravljene isu ideje revolucije o slobodi, bratinstvu i jednak osli oduevljeno, to je gospodi brigu zadavalo. D a su med seljatvo dole, jamano bi nastao prevrat u isvih zemljah Franjkiih. Imademo pred sobom glas graanstva hrvat skoga (god. 1794.), gdje se revolucionarne ideje oito ispovijedaju. Plemstvu se baca blato u obraz, da nije na korist ni kralju, ni domo vini, ni bogu. Bojevima s Francuzima oni su krvoloci krivi. Mu ple mie hrani i odijeva, moste i ceste saim napravlja, sve on djela, sve on plaa, ako mu neostane nit rubaa. Za gospodu mora vojevati, svoju krv uhko prolijevati, ali gospoda na to ne paze, kada ga iva odiraju. Pomoi i pravice za njega neima. U saboru se gospoda isabiraju sve u svojem poslu, a suzami seljakirni se to plaa. Francez ne ratuje proti graaninu i seljaku, ve proti vam krvnikom, plemiem i popom, onim vrajim namjesnikom, koji su pod vidom pobonosti sebi natrpali tuste dohodke, bogatstvo i zemaljsko sve gospodstvo. to se o popih dalje govori, to prelazi granice pristojnosti. Kralja s kralji su svadili, od njih da su nastali najvei ratovi. Na glasnik zavruje, kazuju porijeklo svojim idejam: Ovako Francuz sam govori, zato no i dan se bori, da potere gospoimi i utvrdi sloboinu. Grofi, popi, plemeniti, da se mogu skoreniti, da broj Ijudeh bude dvojih, samo dobrih i zloestih. Ostali historiari i publicisti, govorei o toj pjesmi, uglavnom siu samo prepriavali ono, to je o njoj godine 1879. napisao Smiikias, citirajui iz nje samo ona mjesta, to ih je naveo Smiikias. A ta, kod 331

Smiiklasa objavljena mjesta ine samo jedan sasvim neznatan i slo bodno preprian dio stihova. Usprkos dugome i svestranom traganju nije se sve dosad mogao kod nas nigdje pronai cjelovit tekst pjesme, iako je Smiiklas iznio, da ga je imao pored sobom, a ii tvrdio, da se rukopis nalazi u Arhivu Jugo slavenske akademije. Postoje podaci, da je Pjesma bila godine 1794. veoma rasprostra njena, a ima i pouzdanih dokaza o tome, da je bila irena i izvan gra nica Hrvatske. injenica, da je tako potpuno iezla iz nalih arhiva i iz ostavitina i spisa suvremenika, moe se objasniti samo time, to su naikom procesa protiv ugarskih i hrvatskih jakobinaica, koji je zavrio upravo zvjerskim kaznama (sedmorica su godine 1795. pogubljena), da bi se sprijeili dalji progoni i provale uesnika, svi primjerci inkrimi nirane pjesme bili uniteni. Kada sam kao ef Jugoslavenske delegacije za realizaciju Mirovnog ugovora s Maarskom (Povraaj kulturnih dobara) godine 1948. sa svojim suradnicima radio u petanskim arhivima na iznalaenju hrvat skih i ostalih junasloveinskih arhivalija, moome zamjeniku, dru Ferdi Hauiptmannu, sveuilinom profesoru u Sarajevu, polo je zai rukom, da u ostavtini jednog od pogubljenih voa jakobinske zavjere, Josipa Hajnoczyja, nae potpuni egzemplar nae pjesme. 1 Pjesma u cijelosti glasi: P J E S M A , K O J A JE V I S J E L A NA D R V E T U U ZAGREBU 1. Zakajis sli bi Hrvati Prot Franczuzu vojiivati ki va'sz nigdar ni zbantuval kak vasz vszaki bu valuvai. 2. Kit je nit na Vassu Zsene vasse polye marhu vasse chizse szpalil kad navalil, ni odgonil ni oszkrunil.
;

SLOBODE

. .

3. Boiye sze sznimszlozsiti I po nich szkup vudriti ki sze proti sztave, szamo da vasz duzse dave. 4. Franczuz za vesz szvet vojuje Kavuk nyegov to valu je Brani muzse i purgare Szamo tere vsze hahare.
1 Kolega Hauptmann je tada pjesmu prepisao i njen tekst ovdje donosim n a osnovi njegova prijepisa, koji mi je, radi objavljivanja u ovoj radnji, ljubazno ustupio.

332

5. Vszem praviczu jednu daje, Plemensscsinu ne poznaje Ar sznio, veli, jednoga pokolenya cslovenszkoga. 6. Jeden Jeden Jedna Jedna bog je vszech sztvoritel Adam vszech rodiiel, Zemlya vsze nasz hrani pravda naj vsze brani.

T. Jednak osze vszi rodimo 1 po szmrti v zemli szpjmo Szamo krepost bog zvissuje Ova naj nasz razlucsuje. 8. Szpametnessi naj ravnaju, Priprosztessi naj slusaju. Groff je sztokrat velik bedak Plemenitass vecs kak sumak: 9. Pri Franczuzech je vam datsa ki vecs ima, on ves plac sa, Jednakosze vszaki szudi Muss, plemenit, dl Groff budi. 10. Vu spravisscse vszi hodiju, Praviczeszi vszi delaju,. Poglavare vszi zbira ju Domovina (!) vszi branu ju. 11. Zatrl Franczuz kanonike Je, vsze take duchovnike, ki szu szamo, zato bili, Da szu dobro jeli, pili. 12. Ni kaj obcsini hasznili Mnogem. kriviczi ucsinili Pucze, zsene kvarili ., Malo boga molili. 13. Malo biszkupi poszluju Prevecs vszigda goszpoduju Zato vsze je nim bpgacsztvo I Zemelyszko vsze goszpodsztvo. 14. Ui szte veli redovniki Krisztussevi namesztniki koga kralyevszivo z ovoga Ni je szveta la'zslivoga.

15. Ki ne imel gdebi glavu Bil naszlonil szvoju pravu. Anda Zemelszka pusztite, Tier Krisztussa prav slidite. 16. Wsem, do puss es a da szluzsijii Bogu swemu kok hocseju Da nam sze dopada szluzsba ku pobozsno daje druzsba. 17. Povecstemi szada lyudi! Jeli Franczuz tako bludi kak vam duhovniki kazsu kak v prodekach vecskrat lazsu. 18. He verujte, lyudi! toga da bi Franczuz tajal boga, Da pobozsne povszud kolye kak ti .ovcze ah vole. 19. Pregon vere prepoveda Szamo umoriti zapoveda ki szu domovinu zdali Ali zdaii pripravlyali 20. Da Szumlive v uzu mecse Toga lajat negdo necse Ali da ga nebi zdali kak ga drugi szu prodali. 21. ZJJszi moraju novcze dati ki szu v obcsini bogati Za branenje domovine l prediage szlobosscsine. 22. Ali vszem sze opet verne Kad se nazad mir poverne Szami takvi budu kvarni Ki szu bili nepokorni. 23. I mi k Lyuda Ne. za Josscse boju pomazsemo, (!), novcze, kruch dajemo branit domovinu menje szlobosscsinu.

24. Heg da popi goszpoduju Velikassi da kralyuju Da osztane joss muzs tuzsen, kak do szada bil je szuzsen.

25. Da i odszad muzs vsze hrani. Domovina (!) vlovlen brani, Da szam dela puta, moszta, AI nit ovo nije doszta. 26. Joss da Gozpon da vsze Goszpon mosztovinu placsa, . ide prez haracsa terhe muzs podnassa naj bu Harambassa.

27. Sztokrat zsuhko muzse placse, Kad po baleh goszpon szkacse z szvojom kurvom sze veszeli, kda muzs od tuge czvili. 28. Ovi szu vam kervavoga Zroki boja franczuzkoga: T\o jest haharov oholnoszt Ni pak vera, at pobozsnoszt. 29. Ouo delo obderzsati, Jezera nemariju dati. Koji vendar v gladnom letu, Ne szu dali kruha kmetu. 30. Od glada je kmet vumiraL Joss ga goszpon je udiral, Nid mu szada neoprosti, Da, kaj, daje, naomesti. 31. Ove gledecs bog krivicze, Mi na Zemli vecs pravicze, Zahman bil sem poszlal szina Veli, hodi gillotina. 32. Pervics raizsaj duhovnike, Me lazslive namesztnike, koji z recsmi me valuju, Z csinim pako zataju ju. 33. Takvi je szu duhavniki, Biskup z vszemi kanoniki, ki naveke sze gosztiju Vu dne, v nocsi Halberzwlf 34. Ni Da Za Kl szpametno velet mocsi sze kerv cslovecska tocsi, ovakve pani per de, sztalissa szvoje gerde.

igraju.

35. Kje ti gilloiina umori, k epulonu v pekel vucsi Kaj na veke sznim sztanuju, Ar ga verne (!) naszleduju. 36. Zatem recsi plemenitem, Z bogom dossla sem szerditem ki vam necse vecs oprosztiti, Keg vnsz hocse szkoreniti. 37. Kaj ti necsete szpoznati Da sza muzsi vassi brati, I da zmed njeh ima szvaki, ' z szvojmi vu vszem del jednaki. 38. Zato veli vszemogucsi, Prot kojega nije mocsi, Zahmanszu vsza, ka dajete, Obladani vi budete. 39. Ar z Franczuzoui ja vojujem, Muzsom v csinenje szplacsujem, Od Goszpoda vsze krivicze, prez razuma i pravicze. 40. Nazad hocsu dati muzsu, kaj je imal v paradizsu Kit Groszpona, nit je muzsa, kad sztvorila ruka bozsa Mnogi nai stariji historiari su slutili, a neki i kategoriki tvrdili, da je autor hrvatske pjesme bio povezan s jakobinskim pokretom Ignjata Martinovia, koiga su devedesetih godina X V I I I , stoljea openito sma trali vodom ne samo ugarskih, nego i hrvatskih jalkobinaca i slobodo umnih elemenata uope. 2 Tako je Smiiiklas jo 1879. pisao: Glasnik (pisac hrvatske revolucionarne pjesme, napom. V. B.) je na oevidno u savezu is opatom Ignjatom Martinoviem, koga je prije (god. 1790.) dvoir upotrebljavao, da buni seljake proti gospodi, Poslije toga nainio je opat tajno jakobinsko drutvo, dok mu ne uoe u trag. Medu Hrva tima bude dvoru najsumnjiviji biskup Vrhovac, da ise pod njegovim okriljem ire revolucionarne knjige i ideje medu puk ... 3 I urmin je 1903. pisao o autoru nae pjesme: Pisac ovakvih ideja bijae u svezi val jada s opatom Ignjatom Martinoviem, po podrijetlu Hrvatom ... 4
2 Kao vodu ne samo ugarskih nego i hrvatskih slobodoumnika smatrahu u Beu opata Ignjata Martinovia. (ii, Hrvatska povijest. Zagreb, 1913. Dio III, str. 115). 3 Smiiklas, Povijest Hrvatska, dio drugi od godine 1526-^-1848. Zagreb, 1879., str. 400. 4 uro urmin, Hrvatski preporod, Zagreb, 1903. Dio prvi, str. 9.

336

Ali nitko od njih, pa ni drugi nai historiari, koji su se bavili ovim problemom, nisu ,sve dosad iznijeli nikakvih dokaza o postojanju veze izmeu autora hrvatske pjesme i Martinovievih jakobinaca. Danas, meutim, mi raspolaemo s dovoljno konkretnih podataka, na osnovi kojih se sa sigurnou moe utvrditi, da je ta veza uistinu postojala i da je na pisac neosporno pripadao najuem krugu voda Martinovievih ugarsfco-hrvatskih jakobinaca. Zahvaljujui dranju Martinovievaca, koji (su do kraja uspjeli da sauvaju pred policijom i sudom sve svoje konkretne veze is drugovima u Hrvatskoj usprkos tome, to> su u zatvoru nekoliko puta sasluavani o naoj pjesmi i njezinu autoru i to je istrana vlast naroito insistirala, da to sazna, - ime autora ostalo je nepoznato. Ali okolnost, da su glavni vode jakobinske zavjere imali tu pjesmu i itali je i, naroito, injenica, da je jedini do danas sauvani njezin egzemplar naen u zaostaivtini jednog od najznaitnijih organi zatora revolucije u Ugarskoj, Josipa Hajnoczyja, koji je ak sam pri premao i prijevod nae pjesme na maarski, - nedvojbeno 'svjedoi ne samo o tome, da su i pjesma i njen autor bili veoma cijenjeni meu Mairtinovievim jakobincima, nego da je izmeu njih i hrvatskoga autora postojala i povjerljiva, uska suradnja. Ali i bez obzira na samu pjesmu u Martinovievu zavjeru bio je umijean znatan broj Hrvata i vojvoanskih Srba, mnogi od njih su zajedno s Martinoviem uhapeni pa i sueni na robiju, a jedan je od njih, Josip Kralj, zbog sudjelovanja u Martinovievu jakobinskom po kretu i ivot izgubio. Nadalje su trojica od petorice pogubljenih glavnih voa pokreta ili bili nai ljudi, ili im je njihova demokratsko-revolucionarna djelatnost bila najveim dijelom vezana za nae zemlje, za Hrvatsku i Vojvodinu, i za suradnju s Hrvatima i sa Srbima. Sam Martinovi je do kraja isticao svoju ilirsku narodnost, stavlja jui pri navoenju jezika, koje je znao, na prvo mjesto ilirski, kao svoj materinji jezik. Sva etvorica njegove brae ivjeli su i radili n a naem, hrvatskom ili vojvoanskom teritoriju, a on sam imao je velik broj prijatelja i suradnika meu Hrvatima i Srbima. Ivan Lackovi bio je porijeklom Hrvat, u posljednjem austro-turskom ratu borio se pod Dubicom i pod Beogradom, godine 1790. sudjelovao je u pokretu ugarskih i graniarskih hrvatsko^-srpskih oficira za neza visnost ugarsko-brvatske vojske od austrijske vrhovne komande. N a j blia rodbina slubuje mu n a naem teritoriju, a prema jednom Marti novievu iskazu itav krievaki kraj luduje za njim. Josip Hajnoczy, uz Martinovia glavni, najumniji i najsposobniji ideolog i voa pokreta, slubovao je prvo u Hrvatskoj, a zatim je. od 1786. do 1790. bio Josipov podupan Srijemske upanije; po vlastitom njegovu priznanju glavni poticaj za njegovu demokratsku revolucio narnu akciju dali su mu ivot i rad u sredini hrvatskoga i srpiskoga puka u Srijemu; pozitivne osobine tog naeg seljatva ulile su u njega vjeru u kmetstvo i do kraja mu davale sinajgu da se bori za njegovoi oslobo enje.
22 STARINE

337

N a smrt osueni zavjerenik Ante Szen, sestri Martinoviev, slubo vao je u Hrvatskoj i imao ondje glavne svoje veze i prijatelje. uveni maarski pjesnik Verseghy, koji je isto tako osuen kao Martinovievac na smrt, obraao se u svojim revolucionarnim stihovima i Maarima i Hrvatima, a jedna od glavnih toaka optube podignute protiv njegasastojala se u tome, to je komponirao hrvatske buntovnike pjesme, koje su se onda pjevale na njegovu ariju. N e piodlei dakle nikakvoj sumnji, da su voe ugarskih jakobinaa s Ignjiatom Martinovicem na elu bili u tijesnoj povezanosti is nosiocima slobodoumnih i demokratskih ideja u Hrvatskoj i da se i hrvatska revo lucionarna pjesma moe pravilno ocijeniti samo promatrana u tom jakobinsikom ambijentu, u kome je nastala. Temeljitije se upoznati s ideologijom i sa zavjerom Martinovievih jakobinaa prijeko je potrebno jo i zato, jer u dosadanjoj naoj histo riografiji nema o tom i za Hrvatsku toliko vanom pokretu nijedna jedina tona ocjena, a krivi sud maarskih, prema Martmoviu pri-' strano i neprijateljski raspoloenih graanskih historiara preuzeli su i glavni nai graanski povjesniari.

Poglavlje prvo

O IVOTU I R A D U G L A V N I H Z A V J E R E N I K A
' I

IGNJ.AT
' ' ' '

MARTINOVI
*

PREGLED IVOTA

Martiniovieva porodica je za vrijeme takozvane velike seobe Srba pod patrijarhom Arsenijem Garnojeviem prela iz Srbije i naselila se u Junoj Ugarskoj. Njegov otac Mati j a se kao austrijski oficir pokatoliio, a po njemu su i djeca postali katolici. Kao kapetan bio je penzio niran i otada je ivio u Peti, gdje mu se 20. jula 1755. rodio sin Ignjat. 5 Najstariji brat Martinoviev Ivan proveo je svoj ivot u Virovitikoj upaniji, gdje je kao kotarski predstojnik umro 1788. Drugi brat Vice istakao se kao oficir u sedmogodinjem ratu, ali ni on, poput oca, nije dostigao vii rang od kapetana. Brat Toma bio je sveenik u Srpskom Miletiu (Rac Mileti) u Vojvodini. Najmlai Marko bio j e kao glavni lijenik Bake upanije na dobrom glasu zbog svoje obrazovanosti i sposobnosti.
5 O Martinovievu ivotu i radu vidi podrobnije: Fraknoi Vilmos, Zavjera Martinovia i drugova, Peta, 1880. - i Martinoviev ivot od istoga pisca (Peta, 1921). Odatle su uzeti svi oni navodi u ovom poglavlju, kod kojih nije posebno oznaen izvor.

338

Ignjat je u djetinjstvu ostao bez oca, a majka ga je nakon odlino svrene nie gimnazije dala radi daljeg uenja franjevcima. Franjevci su izvanredno nadarenog djeaka rado primili. Tu su ga i zaredili. Svoje prve redovnike godine proveo je u franjevakom samostanu u Bau. (Redovniku zakletvu poloio je u aprilu 1773., kada mu je bilo sedamnaest godina.) Filozofiju (vie razrede gimnazije) svrio je u Baji. Prvi put se pobunio protiv crkve i redovnitva i pokuao da se oslo bodi samostana u svojoj devetnaestoj godini. Kada je ljeti godine 1774. izaslanik rimskog poglavara franjevakog reda doao u Baiju da pregleda samostan, Martinovi je pismeno za traio, da ga otpuste iz reda izjavivi, da je njegova redovnika zakletva bez vrijednosti, jer su ga primorali da je poloi. U jednom svom pismu iz godine 1792. Martinovi govori o tome, kako se poto je upoznao popovsku pokvarenost, raziao sa crkvom i bes krajno zavolio cara Josipa. Neto kasnije, god. 1795., u svojoj pismenoj obrani pred ugarskim kraljevskim sudom izjavio je u vezi s time: Kao dijete doveden je u red nezrelim shvaanjem, a ne to bi mu to bio poziv... Spoznao je svoju zabludu... posvetio se naunom istraivanju... zgadio se nad lijenou, prodrljivou, putenou, i nad svaama samostanskim ... 6 Franjevake starjeine nikako nisu htjeli da puste genijalnoga mla dia, koji je tako mnogo obeavao, da ostavi njihov red. Poglavar provincije, Ladislav Spaji, uinio je sve, da ga izmiri s njegovim zvanjem. Nakon toga je Martinovi na Budimskom sveuilitu svrio bogoslo viju. Talda je poistao profesorom filozofije i matematike za pitom.ce fra njevakoga reda. Svom svojom duom posvetio se svojoj dunosti. A njegovi uenici, s kojima se mnogo bavio i izvan kolskih zidina, posti zali su izvanredan napredak pod njegovim vodstvom. Ali ubrzo je ponovo doao u sukob sa svo'jim pretpostavljenima, zbog ega je premjeten u brodski samostan. God. 1781. dolazi u Osijek, da tampa svoje prvo djelo, prirunik filozofije. Tada se u njemu ponovo probudila enja, da se oslobodi okova samostanskoga ivota. U julu te godine dobiva poziv od ujaka, majora i brata potporunika, da doe k njima u Bukovinu za vojnog sveenika, gdje e moi kod vojne ininj eri je da predaje i matematiku. S velikom radou prihvaa poziv i bez odobrenja svojih pretpostavljenih naputa samostan'i odlazi u Buko vinu. Ali u Bukovini (u ernovicu) zadrat e se samo krae vrijeme. T u se upoznao s grofom Potockvm, to e na dalji ivotni razvoj Martinpvia izvriti presudan utjecaj. (U to vrijeme Martinovi je ve uz svoj materinji ilirski jezik i uz latinski i maarski, znao i njemaki,
6 Sama sobom namee se slinost izmeu Martinovia, tog naeg katolikog, i Dositeja, pravoslavnog svrzimantije i privrenika Josipa II. iz druge polovice osam naestoga stoljea, pa bi vrijedno bilo i s obzirom na te slinosti prouiti tu dvojicu naih istaknutih jozefinista, od kojih je prvi poginuo pripremajui demokratsku revo luciju u Ugarskoj i Hrvatskoj, a drugi sudjelovao u uspjenom provoenju te iste revolucije u Srbiji u doba Prvog srpskog ustanka.

339

engleski, francuski i talijanski.) Sam Martinovi. na svom sasluanju u bekom zatvoru od 29. jula 1794., pria o tome ovo: kao vojni sveenik upoznao sam se s grofom Adamom Potockym, koji je - kako sam saznao iz novina - kasnije postao jedan od voda poljske revolucije i njen mi nistar vanjskih poslova. Grof se ba tada spremao na put u inozemstvo i zamolio me je, da mu budem pratiocem; zbog toga sam nakon godine i pol napustio svoj poloaj vojnog sveenika i putovao s grofom u Be, odatle u vicarsku, Francusku, Holandiju, Belgiju i Njemaku. Po slije putovanja, koje je trajalo 13-14 mjeseci, stigli smo otprilike 1782. u Lavov ...7 Tom pirilikoim Martinovi je proputovao i Englesku i Rusiju, i zahva ljujui meunarodnim vezama poznatoga slobodnog mislioca i revolu cionara Potockoga on se u svim tim zemljama upoznao s. najnapred nijim uenjacima i politiarima. U Francuskoj se upoznao' s astrono mom Lalandeom., is prirodoslovcima Condorcetom i Guitondm de veauioim, koji e kasnije igrati u revoluciji znatnu ulogu... U Parizu su se zalanili u tajno drutvo iluminata, koje je imalo slobodnim zida rima slinu organizaciju i koje je isto tako stavilo sebi za cilj borbu protiv pozitivnih religija i protiv ustanova naslijeenih iz Srednjeg vijeka. U Engleskoj se povezao s Priestleyjem, koga je kasnije fran cuska narodna skuptina izabrala za poasnog graanina revolucionarne Francuske. Godine 1782. objavio je raspravu o prirodi duge i svjetlosne zrake, 8 i po miiljienju Fraiknoija vjerojatno zbog tog svog naunog rada bio izabran za lana Harlemske akademije. 9 Ljeti 1783. imenovao ga je car Josip II. profesorom prirodnih zna nosti u Lavovskoj akademiji. (U pomenutom sasluanju Martinovi kae o tome: Tu sam ubrzo zatim dobio katedru eksperimentalne fizike i matematike.) Znaajno je, da ga u ukazu o naimenovainju Josip zove veoma slavnim ocem franjevcem (der so sehr angerhmte Franciscaner-Pater). 10 Kad se malo vremena nakon toga (21. X . 1784.) Lavovska akademija pretvorila u sveuilite, Martinovi sa dvadesetidevet godina postaje dekanom filozofskog fakulteta. uveni Josipov predsjednik naukovnog odbora Van Swieten, predlaui Josipu II. mladoga Martinovia za dekana lavovskog filozofskog fakulteta u obrazloenju sivoga prijedloga navodi, kako se je mijenjajui misli sa Martinoviem osvjedoio, da je on meu svim profesorima najsposobniji da spozna povezanost razli itih struka i da nastavu usmjeri u opem cilju; zato preporuuje, iako
7 Sasluanje je u cijelosti objavljeno u knjizi Fraknoija. Martinoviev ivot, str. 245-246. 8 Dissertatio phisica de iride et halone ab Ignacio Dom. Martinovics, Ord. Min. Obs. S. Theol. ac AA. LL. et Philosophiae Doctore conscripta anno 1781. Leopoli, typis viduae Joseph! Piller. - Isporedi Fraknoi, Zavjera Martinovia i drugova, str. 38 i biljeka br. 3 n a istoj strani. 9 Isporedi n a istome mjestu, str. 38 i 39. 10 Isto, str. 40.

340

je car odluio da na elo svakoga fakulteta imenuje najstarijeg profe sora, da .se na filozofskom izuzetno na dvije godine postavi ' Ignjat Martinovi. Car je na to pristao. Na taj nain je dakle pri otvaranju lavovskoig sveuilita u listopadu 1784. Martinovi stajao na elu filo zofskog fakulteta. I slavu novog sveuilita prvi je pronio u inozemstvu svojom spravom nazvanom mikrometar, to ju je konstruirao u zajednici s lavovskim vladinim savjetnikoim Ertlom; ta sprava je omoguavala, da ise linija duga jedan palac, razdijeli na tri milijuna toaka; taj svoj izum prikazao je u svojoj studiji, tampanoj u Peti 1784. A naredne godine pronaao je nov metod za mjerenje visine atmosfere; taj svoj metod prikazao je berlinskoj Akademiji... zbog ega mu je slavni predsjednik Akademije Lagrange pismeno izrazio zahvalnost i odao mu priznanje. Uz to svoje (dekansko) zvanje i uz mnogobrojne poslove na svojoj redovnoj katedri on je jo i za to nalazio vremena, da ispuni kaoi za mjenik i katedru matematike. A u isto to vrijeme je svoj nauni trad nastavljao u sve veim omjerima. Bavio se i mehanikim i kemijskim eksperimentima, koji su dali nekoliko znaajnih rezultata. Izdaje itav niz naunih radova s novim otkriima. Konstruira nove strojeve, koji nailaze na veliko priznanje u inozemstvu, i na uspjenu primjenu u privredi (vralicu, stroj za rezanje duhana 11 i slino). Konstruirao je i neku vrstu aeroplana, i putao ga je u Lavovu u zrak. Dva puta s potpunim uspjehom, a jedamput je dolo do eksplo zije i stroj je izgorio. Radove mu objavljuju najugledniji evropski nauni asopisi. Biva biran za lana hesenske, minhenske, tokholmske, petroigradske. i drugih akademija. Potkraj osamdesetih godina poinje se baviti i pisanjem politikih stvari. Naroito udara na crkvu i samostane; a iznad svega na jezuite: koji siju otrov medu ljude. Jo tu u Lavovu on je otvoreno ispovi jedao materijalistiki pogled na svijet. Ve tada ga je jedan njegov kolega, profesoir historije na Lavovskom sveuilitu, Aurel Fessler, okarakterisao kao odlunog ateistu, koji se, famatiki dri krajnjih poli tikih shvaanja. U Lavovu je Martinovi s takvim svojim shvaanjima bio izloen, naroito poslije smrti cara Josipa, brojnim intrigama reakcionalrnih i klerikalnih elemenata, koji su u znatnom broju bili zastupani i meu sveuilinim profesorima. Kad se 1791. na Petanskom sveuilitu ispraznilo mjesto profesora fizike, Martinovi naputa Lavov i natjee se za ovu katedru. Ali ovdje je veina nastavnikog zbora bila sastavljena od fratara, popova i klerikalaca, - i oni su ga. premda je bio najkvalificiraniji, sruII Zanimljivo je, da je car Josip II., kada mu je prilikom njegova posjeta lavov skom sveuilitu u svibnju 1787. Martinovi pokazao prvi stroj u pogonu - izjavio, da ga ne moe uvesti u tvornice duhana, jer bi time mnotvo radnika izgubilo svoj kruh.

341

ili na izboru, - s ovim krajnjim obrazloenjem: Napokon kau i to pie Martinovi 28. I. 1791. iz Pete jednom svom prijatelju - da ne mogu biti dobar kranin, jer sam prije deset godina napustio svoj samo stanski red; i takav treba da bude, po njihovu miljenju, profesor fizike u apostolskoj dravi. O bijednih li ljudskih pameti, o mranih li dua! Poslije neuspjelog natjeaja Martinovi odlazi u Be, gdje postaje jedan od glavnih savjetnika i pomagaa prosvijeenog apsolutiste Leopolda II. u njegovoj borbi protiv reakcionarnog aintijosipovskog pokreta svjetovnih i crkvenih feudalaca u Ugarskoj. U novembru 1791. car Leo pold ga postavlja za dvorskog kemiara. Poslije Leopoldove smrti Mar tinovi pokuava da u antiklerikalnom i antifeudalnom pravcu utjee n a novog cara Franju, Leopoldova sina i nasljednika. Ali kad Franjo, zastraen Francuskom revolucijom, poinje, u savezu s feudalcima i sa predstavnicima katolike crkve, da vodi krajnje reakcionarnu vanjsku i unutranju politiku, Martinovi stupa u otru opoziciju protiv njega i organizira zavjeru u cilju podizanja ugarsko-hrvatske demokratske revolucije. Uhvaen 1794. biva suen na smrt i smaknut na Krvavoj Poljani kraj Pete 20. maja 1795. Prema popisima, to ih je sam, Martinovi sastavio, i na osnovi vla stitih traganja Fraknoi je pobiljeio ovih trideset Martinovievih djela: 1. Dissertatio de summis potestatibus et regimine ecclesiastioo' in ditionibus austriaciis introducendo. 1779. 2. Theoria aequiationum omnium graduum novis illustrata Formulis ac juxta principia sublimioris calculi finitorum deducta. Auctore P. Dominico Martinovics, Artium Liberalium, Philosophiae necnon SS. Theologiae doctore et Philosophiae ac Mathesis Professore ordinario, ordine minorum ofoservantiae provinciae S. Joannis a Gapistrano Superiorum facultate. Budae typis regiae Universitatis. Anno 1780. 3. Mathesis pura. Budae, 1780. 4. Dissertatio physica de iride et halone ab Ignatio1 Dominico Mar tinovics, - ordiniis. minioirum observantium, S. Theologiae ac Artium Li beralium et Philosophiae Doctore conscripta Anno 1781. Leopoli typis viduae Josephi Piller. 5. Systema universae Philosophiae. 1781. 6. La meilleure forme du gouvernement. 7. Dissertatio de correctione angulorum ad centrum statiomum. 1782. 8. Philosophische Schriften. 1783. 9. Dissertatio de harmonia naturali inter bonitaitern divinam et mala areata, ad celeberrimam Hollandiae Academiam Leidenisem tranismissa et nunc primum elucubrata ab Ignatio Doniinico Martinovics mi norum observantium, S. Theologiae et Artium Liberalium ac Philoso phiae doctore; eruditae Scientiarum Societatis Harlemensis membro bonorario. Anno 1783. Leopoli. 10. D'issentatiio de Micrametro. op-e cujus mras digitus geometricus dividitur in 2,985.984 puncta quinti ordinis. Ab Ignatio Martinovics, 342

Presbyter o Archidioecesis Leopoliensis, S. Theologiae et Artium Liberalium ac Philoisophiae Doctore etc. in regia ac celeberrima Scientiarum Universiitate Leopolensi Phyisiceo Professore publico ordinairio, conscripta 1784. Pesitini, apod I. M. Weingand et I. G. Koepf. 11. Ignatii Josephi Martinovics Disisertatio physica de altitudine aitmospherae ex observationibus astronimicis determinata et anno 1785. edita. Leopoli typis Pillerianis. 12. Abrege de la theorie des contribution's et des Finances. Paris, 1785. 13. Praelectiones Physicae Experimentalis. 14. Memoires philosophiques ou la nature devoilee Premiere partie. Londres, 1788. 15. Abhandlung ber Eintheilung der physischen Chemie. 16. ber die besonderen Eigenschaften des Zirkels. 17. Physiologische Bemerkungen ber den Menschen Ignaz Josephs Martinioivich k. k. Lehrers der Naturkunde und Mechanik auf der hohen Schule zu Lemberg der Ghur-Frst-Bayerischen, Hessen-Hombuirgiischen und knigl. Schwedischen Gelehrten Gesellschaften Mitglieds. SanctPetersburg, 1789. 18. Beitrge zur Naturlehre, Chemie und Naturgeschichte. 19. Testament politique de l'Empereur Joseph II, Roi des Romaineis. Vienne et chez les principaux libraires de . 1791. 20. Oratio funebris quam praesente cadavere perilluistris ac clarisskm domini Aloisii de Capuano Sac, Rom. Imp. equitis, artium libe ralium et philos. necnon saluberrimae medicinae Doctoris nuper Praxeos Clinicae Professoris publ. ord. nunc vero Caes. Reg. Scient. universitatis Leopolitane Rectoris magnifici Dixit post solemnes exequias ab . Episcapo isuffraganeo et Facult. Theolog. Directore in Eccl. Cath. decantatas Ign. Jos. De Martinovich, Artium Liberalium et philos. Doctor C. R. Phys. et median. Professor publ. ordin. Erud. dent. Elect. Bavar. Reg. Suecicae Acaid, Membrani, anno 1791. Leopoli. Typis Pillerianis. 21.Oratio a d P'roceres et Nobiles regni Hungariae 1790. idibus Aprtilis conscripta, Vindobonae suppresisa, nunc primum in lucem prodit. Typiis Parisinis Germania. 22. Analysis der menschlichen Begriffe, als Beitrag zur Antekantianischen Philosophie. 23. Oratio pro Leopoldo H ab Eungairis Praceribus et Nobilibus accusato. Germania, 1792. \ 24. Discuissio oratoiria in eos, qui in liibrorum censuram invehiratur. 25. Status regni Hungariae anno 1792. 26. Versuch einer Kriminlgesetzgebung. 27. Allgemeine Geschichte der Gesetzgebung. 28. Lettre a l'Empereuir Francois Roi de Hongrie le 7 Octobre 1'an premier de la Republique Frangaiise par le comte Gorani. 29. Lettre au Roi de Pologne. L'an deuxieme de la Republique Francaise. 30. Coilectio operum. 343

Neka od Martinovievih djela nisu .pronaena.- Fraknoi misli, da su moda ostala u rukopisu, pa se irila prepisivanjem. Tri djela, koja su sigurno njegova, nisu unesena u Martinovieve popise. Kod nekih knjiga izvanaustrijsko mjesto izdanja je vjerojatno oznaeno zato, da se pre vari austrijska cenzura. U svakom sluaju, ovaj popis od trideset knjiga nije potpun, tako da je potrebno dalje traganje za ostalim njegovim djelima, neunesenim u popis, i za onima, koja se nalaze u popisu, ali se u knjinicama, ni tam pana ni u rukopisu, dosad nisu pronala. 12 Osim tih trideset knjiga, koje isu unesene u popise ili je na drugi nain utvreno, da im je Martinovi autor, on je u 'svojoj obrani od 10. III. 1795. iznio, da je u strunim asopisima objavio oko pedeset rasprava sa podruja matematike, fizike i kemije, - od kojih su dosad po Frak noi ju pronaena samo ova etiri rada: ber das Knallgold (Grell: Chemiche Annalen. 1790. II. 212.), Versuche ber das Knallgold (Grell: Beitrge zu den Chemischen Annalen IV. 149), Salpeterartiges Bernsteinsalz (na istome mjestu 195), ber eine neue Luftpumpe um den vollkommen luftleeren Raum in chemischer Rcksicht anzuwenden. (Na istome mjestu IL 1791. III. 127.) Nas ovdje interesiraju prije svega politika djela Ignjata Martinovia, koja su i kod Hrvata i Srba prepisivana i prevoena, i koja su utjecala na hrvatske i srpske jakobince, a prije svega na ljude oko sa stavljaa hrvatske revolucionarne pjesme.
2 O MARTINOVIEVIM POLITIKIM DJELIMA PRIJE ZAVJERE

Glavne misli iz Memoires philosophiques

ou la nature devoilee

(1788.)

... ideju o bogu prokrijumarili su u svijest ljudi, a njeno kaisnije ukorjenjivan je pomogli su popovi i vlastodrci u svom interesu. Isto se tako ukorijenila u isvijesti ljudi i potpuno kriva i neosnovana ideja o postojanju due. koja zabluda je nastala tako, da su stari filozofi, ne znajui prirodne pojave objasniti na osnovi njih isamih, traili njihov uzrok izvan materije; tako je nalstao itav niz krivih shvaanja o razlici izmeu due i tijela, o besmrtnosti due, o ljudskoj slobodnoj volji i drugih zabluda. O Isusu Kristu, koji je bio dovoljno smion, da nastupi kao sin -boji - Martinovi pretpostavlja, da je mogao biti dobar patriota, koji je svoje sugraane htio osloboditi ispod jarma Rima i H e roda i sam preuzeti vlast. Dok su kasnije, poueni njegovom traginom sudbinom,, njegovi uenici nali za shodno propovijedati, da ni uitelj nije traio, te da ni oni ne trae vlast na ovome svijetu. 13
12 Za knjigu, navedenu pod brojem 19., Fraknoi smatra, da joj autorom moda nije Martinovi. Podrobnije podatke o navedenim Martinovievim djelima vidi kod Fraknoija, ivot, Dodatak I, str. 213-222. 13 Vidi Fraknoi, ivot Martinovia, str. 29-30.

344

Iz Martinovi eve broure Oratio ad proceres et nobiles Hungariae ... (1790)

Regni

Beka cenzura nije odobrila tampanje ove broure, pa je tek ljeti naredne 1791. godine objavljena u Njemakoj, Svaki narod, koji nije otrovan pokvarenoiu popova i tiranistvom vladara, vidi u slobodi glavni faktor sree. Krivo postupa narod, ako svoje prirodno pravo, da sam donosi za kone, prenese bilo na vladara, bilo na vie stalee, jer ovi zastupaju svoje, a ne ope interese drutva. Za ljude je sporedno, da li stenju pod jarmom monarhije ili aristo kracije; i jedan i dragi jaram treba sruiti, da bi trijumfirala sloboda. ... kao osnova za razlike u drutvu treba da bude nadarenost i za sluga, a ne porijeklo po roenju. Ne valja u monarhiji, to sin kraljev, koga je priroda stvorila moda za zemljoradnika, doe na prijesto, a da pripadnici vieg plemstva, koji bi u najboljem sluaju mogli postati dobri obrtnici, zauzmu najvie poloaje u dravi; dok graani, koji isu po roenju nieg porijekla, makakvim inae duhovnim sposobnostima ras polagali, provode svoj ivot u tami. O nesretno ovjeanstvo! Nemoj trp it i onu nepravdu, ije uklanjanje zavisi od tebe. Tirani, kojih se boji, nemoni su bez tebe... Razbij opake lance ropstva. Sagradi novi dravni poredak na temelju morala i prav de. Martinovi zatim u ovom svom djelu poziva narod, da oboava filadelfiijsku skuptinu (to jest one ideje, to ih je Amerika potvrdila ostavom, prihvaenim na narodnoj skuptini u Filadelfiji), neka se po kloni pred mudrou francuskoga naroda, i neka se podigne protiv onih, koji stoje na putu narodnoga osloboenja. Medu ovima u prvi red stavlja sveenstvo. Gotovo polovicu broure ine gnjevni ispadi i optube protiv papa i popova. Napokon zahtijeva konfiskaciju crkvenih dobara i uklanjanje iz kola pripadnika rasputenog jezuitskog reda. 34 Od osobitog je znaenja za karakter Fraknoijeva pisanja o Martinovicu ovaj njegov sud o toj Martinovievoj brouri: Na taj nain su veliki dogaaji isjevernoamerike i francuske revolucije, koji su preobra zili svijet, u Martinovievu spisu spali na sitne trikove, to mu ih je sugerirala njegova lina antipatija (str. 36). A sva ta negativna ocjena ove knjiice uslijedila je samo zato, jer ona sadrava napadaje na pape, popove i jezuite, i jer trai konfiskaciju crkvenog imetka! U Govoru u obranu Leopolda, tampanom na latinskom, a zatim i prevoenom na maarski (god. 1790), Martinovi ustaje protiv W e r boczyja, jer privilegije plemstva, to ih je on formulirao, srozavaju neplemike istaleze do poloaja plemikih robova. Brani Josipove reforme i nain njihova uvoenja u ivot, jer za njih nije bilo mogue ishoditi pristanak plemikoga sabora. Nadalje iznosi, da e reforme, to ih kani uvesti car Leopold, unaprijediti dobrobit domiovine, o emu svjedoe
14

Vidi isto, str. 34, 35, 36.

34S

mjere, to ih je uveo u Toscani. Zato upuuje poziv svima onima, koji nisu okueni jezuitskim shvaanjima da pomognu ovog prosvijeenog vladaoca pri ostvari van ju njegovih reformatorskih nastojanja. 15 U brouri Stanje ugarske drave u godini 1792, Martinovic iznosi ove glavne misli: ... drutvo se, isto tako kao i znanost, mora izgraditi na principima; ali ustav Ugarske, koji se sastoji od privilegija, ne za sniva se na principima, njemu nedostalju dva osnovna naela drutvenog ugovora: jednakost i sloboda graana ... cilj revolucija je ukidanje pri vilegija ... revolucije lijee drutvena zla ... Ugarsku ni jedan vladar nije vemai volio od cara Josipa; u cilju istrebljenja one kuge, koju pred stavlja teokracija (vladavina popova) i aristokracija nitko nije nastupio iako energino kao on; ali drava jo uvijek pati od te dvostruke bolesti, koju jo vie pogoravaju jezuiti i njihovi sljedbenici, koji ire neznanje, progone patriote i ljude od znanosti, na katedre visokih kola dovode neznalice, sa crkvenih propovjedaonica siju vjersku zatucanost. Vie sveenstvo i vie plemstvo provodi raskalaen ivot, gospoduju tiranski i samovoljno, siromano plemstvo i nie sveenstvo ne moe da zbaci sa sebe jaram neznanja, graani i seljaci pogibaju pod velikim teretima i jedva sebe mogu smatrati ljudima. Zbog toga su Ugri nesposobni za rjeavanje ozbiljnih zadataka, nateu se oko sitnica, u gajtanima ukra enom odijelu, i u dugakim brkovima nalaze svoj uitak, dre govore kruni kao da bi ova razumijevala budalatine bedaka ... Upravo zato., to Ugarsku mogu usreiti saimo sloboda i prosvijeenost, vie sveenstvo i vie plemstvo pokrenuli su poslije Josipove smrti sve, da Ugarska ponovo postane zemljom mraka i neznanja. Njegova nasljednika su prestraili slikanjem strahota krvavih pobuna... Nie sveenstvo, graani i kme tovi spremaju se na (sklapanje meusobnog saveza, jer isu iskusili, da sabor nita ne poduzima u njihovu korist, a vie prosvijeenih velikaa i plemia ve isu im se pridruili. Sloili su se u slijedeim naelima: sveenstvo treba iskljuiti iz uea u istalekom saboru i dz svih javnih zvanja; njegov imetak treba da konfiscira drava, koja e plaati svee nike svih vjeroispovijesti; ope terete (poreze) neka svatko podnosi raz mjerno prema svome imetku, bez obzira na klasne razlike... umjetnost, obrt i trgovinu treba unaprijediti, uspostaviti vjersku i nacionalnu ravno pravnost. Izraava nadu (Martinovic, na zavretku svoga spisa, naponi. V. B.), da e sin mudroga Leopolda i uenik plemenitoga Josipa te prin cipe dovesti do pobjede i da e osloboditi narod ispod jarma popovske vladavine. U daljem razvoju odnosa izmeu Martinovia i dvora ova Martinovieva knjiica odigrala je presudnu ulogu. im je izila iz tampe, Martinovic ju je poslao caru Franji uz popratno pismo, u kome je, ne otkrivajui ime pisca, naglasio, da broura nije uperena protiv vladara i njegove vlade, nego protiv viega sveenstva i viega plemstva, to dokazuje, da je puk Ugarske spreman suraivati sa kraljem nai uki danju klase velikaa i u konfiskaciji crkvene imovine.
15

Isporedi Fraknoi, ivot, str. 54.

346

Na dvoru, premda nisu znali, da je Martinovi pisac, ipak su se iz njegova popratna izvjetaja osvjedoili o tome, da on dijeli shvaanja iznesena u brouri. Pod takvim uvjetima nije vie bilo ni govora o tome, da Martinovi dobije bilo kakvo dravno zvanje. Kada je nakon toga doao u audijenciju, dvorski tajnik mu je u pred soblju za ekanje saopio, da je kralj izbrisao njegovo ime sa liste prijavljenih. Nacrt ustava i proglas o tome U mjesecu rujnu 1793. sastali su se Martinovi i Lackovi u Peti i sporazumjeli o nacrtu novoga ustava, U elji da pridobiju javnost za njegova naela, oni su, oekujui saziv sabora, izdali proglas, koji, izmeu ostaloiga, sadrava i ove znaajne misli (neke od njih su od golemog nacionalno-politikog znaenja, kakav jev na primjer, kon kretno izraeni plan o federativnom ureenju Ugarske): Ugarsku treba razdijeliti na toliko zemalja, koliko naroda ivi na njenu teritoriju; prva je u uem smislu uzeta Maarska, koja obuhvaa onaj teritorij drave, koji je naseljen Maarima: druga je Ilirija, koja obuhvaa Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju; trea je Slovatvo (Slavo nka) [Slovaka, naponi. V. B.], sastavljena od ovih upanija: Saros, Turc, Nyitra, Trencsen i rva; etvrta je Vlaka zemlja (Valachica), koja se sastoji od Banata i od jednog dijela Erdelja. Svaka ima svoj posebni sabor, gdje na svome jeziku raspravlja o svojim poslovima. T u se, nadalje, izmeu ostaloga iznosi, kako kralju Franji nedostaju vladarske sposobnosti, kako ga treba staviti pod tutorstvo, a njegovog ministra, bigotnog i pokvarenog grofa Colloreda treba sabor da ukloni ... Martinovi i Lackovi su prvobitni tekst proglasa, kada se je poka zalo, da kralj ne kani sazvati sabora, znatno proirili i mjesto saboru, uputili ga izravno narodu. Uz to je pobjedonosno prodiranje Francuza u okolici Rajne ujesen 1793. povealo smionost francuskih pristaa u Ugarskoj. Martinovi i Lackovi mogli su sada raunati, da e se ostvariti ona (francuska) obe anja, koja su uvjeravala, da e pruiti pomo za razbijanje ropskih la naca u svim dijelovima svijeta, na obalama Temze i Dunava, Gangesa i Misisipija. Zbog toga su odluili, da svoj nacrt ustava s preinaenim sadrajem iznesu izravno pred narod. Proglas, koji su, u tome cilju, sastavili, progovara u skladu sa promijenjenim prilikama u sasvim revo lucionarnom tonu. Prvi narod svijeta, francuski, - piu - vodi neumoljiv rat protiv kra ljeva, popova i aristokrata; njegova snaga, njegove vrline i naela izvojevat e pobjedu, koja e nakon nekoliko godina pretvoriti u ui vaoce blagodati slobode i jednakosti sve one narode;, koji u dosad poput stoke bili ugnjetavani! ... I nov nacrt ugarskoga ustava) sadrava u sebi garancije za buduu sreu i slavu naroda ... Nitko neka ne strahuje, jer 347

su tiraoi i popovi nemoni, kad narod ne dri s njima. Svaki narod, koji eli da bude slobodan i koji slono dri zajedno, bit e slobodan .... Od znaaja je i ova misao: alosna sudbina Poljske nas ui, da sloboda) moe svladati tiranstvo samo tako, ako i graani neplemii uivaju ustavna prava, jer je samo velika masa neplemia u stanju da obuzda tiranina. Oistali sadraj tog drugog proglasa o nacrtu ustava govori preteno o pravima pvjeka i graanina, to ih je proklamirala Francuska revolucija. 16 Vjerojatno ujesen 1793. tampana je, bez oznake mjesta i godine izdanja i autorova imena, jo jedna Martinovieva broura o slobodi tampe, s otrim napadajima na vie sveenstvo i na jezuite, cenzore i reakcionare uope, nagovjeujui revoluciju za dobro naroda, koja e sruiti vladavinu popova i aristokrata.

3 ORGANIZIRANJE ZAVJERE I MARTINOVIEV PLAN 0 PODIZANJU REVOLUCIJE

Martinovi je svoj plan o organiziranju tajnih drutava i o podizanju revolucije u Ugarskoj izloio na svom sasluanju od 13. VIII. 1794. Prilikom mojih putovanja po Ugarskoj upoznao sam se s raspoloenjem stalea i puka; saznao sam, da je preinaka patenta o toleranciji ( Josipa IL, napom. V. B.), to ga je izvrila dvorska kancelarija, izazvala kod protestanata ope glasno negodovanje; prosvijeeni strahuju, da e se vratiti stari mrak, a kolske katedre i ostala dravna zvanja ispuniti pojedincima jezuitskoga duha. Kmetovi, naroito na crkvenim posje dima, alili su se zbog pritiska, koji se svaljuje na njih. Nie sveenstvo s pravom je nezadovoljno zbog naina, na koji vie sveenstvo postupa s njim; osobito je dubok dojam izazvao postupak, koji je primijenjen protiv prevodioca knjige opata Milot-a. 17 Protuzakonito utjerivanje novane potpore i nareeno sakupljanje regruta, u em se vidjelo izigravanje zakona, izazvali su vrijenje u Ugarskoj. K tome je doao skupi rait, koji se vodi protiv Francuske, koji je stanovnitvu Ugarske mogao samo tetiti, a ne koristiti; zapostavljanje ugarskih oficira pri unapreivanju, zboig ega isu inili odgovornim Glairfait-a i druge nje make generale; strah, to se ruska vojska, koja okupira Poljsku, pribliuje ugarskim granicama; napokon je savez beke i ruske vlade, uperen protiv poljskog ustanka, naiao u Ugarskoj na nepovoljan prijem. Nabrajajui svoje motive, zaboravio salm jo na slijedee: graanstvo se po gradovima, naroito u Peti, alilo protiv toga, to im j e sadanja
Vidi isto, str. 92-94. Prevodilac Milot-a bio je sveenik i pjesnik Verseghy. koga su crkvene vlasti zbog toga progonile, - napomena V. B. 348
16 17

vlada dokinula one povlastice, koje im je car Leopold potvrdio. Ope je nezadovoljstvo jo i zbog toga, to se nije odralo u saboru dano obe anje o namjetenju Ugra u zvanjima ministarstva vanjskih podova i u rudarstvu. Sve je to ugarski narod dovelo do takvog osvjedoenja, da on s aim treba da izlijei bolesno stanje, da svojom, vlastitom snagom treba da reformira dravu. U tom cilju odlueno je, da se organiziraju dva tajna drutva, koja su bila pozvana, da pripreme javm> miljenje na revoluciju. U jedno, u drutvo reformatora, trebalo je primiti samo mali broj plemia i siromanijih magnata!. Drugo je dobilo naziv: Dru tvo Slobode i Jednakosti. Prvo drutvp je otpoelo svoje djelovanje na poetku ljeta prole godine (1793., nap om. V. B.) pod vodstvom urkovia, profesora financijskih znanosti, a drugo poetkom svibnja ove godine pod mojim rukovodstvom!. Poslije smrti pomenutaga profesora vodstvo u oba drutva preuzeo sam ja. Drutvo reformatora imalo je za cilj da Ugarsku pretvori u republiku, kojom bi se upravljalo dvjema komorama. Drugo drutvo bilo j e po zvano da pomae to nastojanje. Nadali smio ise, da emo za prvoi dru tvo moi pridobiti upanijske inovnike uz obeanje, da e moi za drati svoje plemstvo i da emo na taj nain lako moi da izalzovemo izbijanje revolucije. Svi lanovi drugoga drutva imali bi biti primljeni i u prvo drutvo, nasuprot tome lanovi drutva reformatora nisu smjeli nita znati o drutvu slobode i jednakosti... Drutva su bila tako orga nizirana, da za oba jedna i ista osoba bude sreditem, a lanovi su bili obavezni na najstroe uvanje tajne. Od kandidata za prijem u lan stvo zahtijevalo se, da se odlikuju dobrim karakterom i moralom i zdra vim ljudskim razumom; nadalje, da svaki od njih pridobije dva nova lana tako, da nijedan od njih ne sazna, tko je zalanio drugoga, to je imalo zia cilj, da se u sluaju da drutvo bude otkriveno, ne mogu posta viti dva svjedoka protiv primaoca; lanski kandidat se zakletvom obve zivao, da e i stavljanjem svoga ivota na kocku iriti uenje drutva; novome lanu, poslije poloene zakletve, ima onaj, koji ga prima, izdik tirati katekizam drutva, koji taj novi lan mora nauiti; primalac e ponititi svoj primjerak, da ne bi ostavio za sobom dokaza, koji bi se mogao protiv njega upotrebiti... lanovi su duni uzdravati se od opasnih politikih razgovora, moraju napustiti opasnu spisateljsku dje latnost; da se ne bi odali i navukli na sebe podozrivost vlade. lanovi moraju nastojati d a postanu popularni i da svojim moralnim dranjem pridobiju potovanje svojih sugraana ... Plan podizanja revolucije j e slijedei: broj lanova u oba drutva trebalo je da se popne na 200.000, a u njihovim redovima lako bi se mogli nai pojedinci, sposobni za voenje politikih i vojnikih poslova. Povrh toga moglo se je raunati na patriote iz graanskog i vojnikog stalea, kojih je revolucionarni pravac ope poznat. Takvi su izmeu ostalog: grof Forgacs Miklos, baron Oirczy Laszlo, grof Illeshazy Istvn, grof Festetich Gyrgy, grof Trk, Balogh Peter, Podmaniczky Jozsef, savjetnik namjesnikog vijea Vegh, zalai-ki podupan Spissiieh; od vojske: grof Fekete, generallajtnant baron Splenyi Gabor, generaillajt349

nant grof Benyovszky, vie tapskih i niih oficira, koji su svoja naela, ispoljavama u razliitim zgodama, prisvojili u slobodno-zidarskim loa ma. Poto ise na potreban nain pripremi javno mnijenje, revolucionarno nadahnuti stalei upanija Abauj, Szatmar i Zemplen e na skuptini pismeno sastaviti sve povrede, nanesene (ugarsko j)|dra vi - i zahtije vati - ne sluei se prijetnjama - dokinue dvorske kancelarije i saziv novog dravnog sabora. A poto se unaprijed moe predvidjeti, da e dvorska kancelarija te zahtjeve odbiti, odlueno je, da te tri upanije podignu ustanak, da naoruaju puk. da pozovu ostale upanije da im se pridrue, emu bi osigurala uspjeh suradnja tajnih drutava. Za to vrijeme bi graani po gradovima i seljaci malobrojnu vojsku ili pri vukli na svoju stranu ili bi je razjurili, a tvrave i (skladita zauzeli; etiri stotine najodlinijih lanova tajnih drutava bi se pak kao zastup nici drave sakupili u Peti i proglasili nezavisnu ugarsku republiku, ugarske ete bi pod prijetnjom konfiskacije imovine pozvali kui, a izmeu Pouna i oprona podigli bi stohiiljada naoruanih ljudi, u oko lici Pete dvadeset hiljada, izmeu Kae i Tokaja takoer dvadeset hiljada. Hrvatsku graniarsku vojsku poslali bi na granicu tajerske, sa Turcima, Poljacima i Francuzima sklopili bi savez: crkvena, komor ska i krunska dobra bi konfiscirali. Odmah bi privremeno uveli u ivot jedan ve unaprijed izraen ustav, koji garantira slobodu savjesti i slobodu tampe. ... Emigranti, koji bi bez odobrenja pobjegli iz drave, bili bi kanjeni gubitkom imovine ... Za ovaj plan sam u potpunoj nje govoj cjelini znao iskljuivo ja sam ...

'

KATEKIZAM TAJNOG DRUTVA UGARSKIH REFORMATORA

Martinovi je na sasluanju od 22. V I I I . 1794. tvrdio, da je pisac Katekizma ugarskih reformatora petanski profesor financijskih zna nosti uro urkovi, koji j e t a d a ve godinu dana bio mrtav. (Umro je ujesen 1793.) U svojim sasluanjima iz kolovoza 1794. Martinovi j e iskaaao, da je pokojni profesor urkovi bio i osnivaem^ plemikog tajnog drutva ugarskih reformatora, dok je i u ranijim i u kasnijim svojim sasluanjima za sebe priznao, da je on (Martinovi) osnovao, tajno Drutvo Slobode i Jednakosti i da je napisao Katekizam toga drutva. ini se, da Martinovi nije bio jedini autor Katekizma ugarskih refor matora ve i zato, to on sadrava neka mjesta, koja su u oitoj suprot nosti sa shvaanjima, koja su izraena u svim ostalim djelima i izja vama Martinovievim. Tako, na primjer, Katekizam reformatora ima veoma otrih napadaja i na linosti Josipa II. i Leopolda, a Martinoviev odnos prema toj dvojici prosvijeenih vladara bio je pozitivan. I u ovom Katekizmu odluno se osuuje voenje rata protiv Francuske^ ali se o tome, kao i o nekim drugim problemima pie s iskljuiv ple350

mikog stanovita, koje u ostalim Martinovievim djelima ne dolazi do izraaja. (Nadalje - kae se izmeu ostalog u prvoj glavi ovoga Kate kizma - Maari, koji ondje ratuju, iz Francuske donose kui demokrat ske ideje, koje e prouzrokovati propast plemstva.) I tu se, dakle, mo ralo raditi o tome, da Martinovi zatiti neke svoje ive drugove, prave pisce ovog Katekizma; - prebacivanje autorstva ma mrtvog Burkovia, koga vie nisu mogli ni da uhapse ni da progone ni da ta od njega saznadu o zavjeri moglo je imati samo takav cilj, a ne izvlaenje od odgovornosti samoga Martinovia, koji je ve bio priznao kao svoj onaj drugi Katekizam Slobode i Jednakosti, koji je imao daleko revolucio narniji i opasniji (sadraj. . Inae je glavno obiljeje ovoga Katekizma obrana interesa srednjega plemstva, koje se poziva u borbu protiv dinastije i monarhije, i protiv vieg, dvorskog plemstva. Katekizam reformatora ima trd poglavlja: 1. O ubitano] vladavini austrijske kue nad ugarskim narodom; 2. O ugarskoj politikoj reformi i 3. O ugarskom ustanku. Glavni je misli u prvom poglavlju su ove: Pod austrijskim ezlom snaga naroda, ugarska vojska nalazi se u rukama Nijemaca; ugarsko plemstvo je sasvim izgubilo svaku energi nost; za beskorisne titule prodaje bekoj vladi svoj patriotizam; za dralo je samo ime plemike slobode. Kako postupa austrijska vlada s ugarskom vojskom? - Nezahvalniki. Kao i ranije, tako i sada na elu ugarskih pukovnija stoje Nijemci i Talijani, oficirska mjesta oni zapremaju, ugarske oficire zapostavljaju. Zato radi sve to zloinaki dvor? - Jer se boji, da e se ugarska vojska osvetiti za zloine, izvrene nad ugarskim narodom. Kakvu korist moe oekivati ugarski narod od francuskog rata? Nikakvu... Da li je za trajanja toga rata nanesena povreda zakonima domovine? - J e s t . Odobravanje ratne pomoi i regruta uz mimoilaenje sabora znai izigravanje domovinskih zakona. Plan za izvrenje toga atentata skovali su primas, zemaljski sudac i kancelar. Kakvu kaznu zasluuju oni? - Smrtnu. Tko povredi zakon i tko pre vari itavu naciju, izdajica je i zasluuje smrtnu kaznu. Zato je Franjo poloio zakletvu na ugarske zakone? - Da bi kao krunisani kralj pogazio svoju zakletvu, vrijeao zakone domovine i da bi $ naom dravom postupao kao s kakvom bijednom kolonijom. to dakle treba Ugri da uine, da bi se oslobodili politike beznaaj nosti i austrijskog jarma? - Treba po primjeru Poljaka da organiziraju sveti ustanak, kraljevstvo da istrgnu iz Franj inih ruku i dal osnuju republiku, sa zakonima, koji e podjednako usreiti plemie i neplemie. Da li je ugarski narod duan austrijsku kuu priznati za svog zako nitog vladara? - Nije duan. Josip je naime kao opaki uzurpator pre kinuo nit nasljedstva. S Leopoldom narod nije sklopio sveani ugovor, nije ga proglasio za osnivaa novog vladarskog stabla. Prema tome njegov sin Franjo nije pravi nasljednik prijestoljal, pa sve kad bi to 351

i bio, on je svoje pravo zbog povrede zakona izgubio i postao uzurpa torom ugarskih prava i tiraninom naroda. Da li moe Ugarska sama za sebe postojati? - Moe, Devet miliona Ugra, koji ive na njenom najplodnijem zemljitu, moe se pravilnim organiziranjem (suprotstaviti i Turcima i Nijemcima. Da li se moe Franjo ostaviti na prijestolju, ako izjavi, da je gotov boraviti u dravi i upravljati ispravno? - N e ; jer se u kraljevska, obe anja ne moe pouzdati. Kraljevi gaze svoju rije, im im se prui prva povoljna! prilika, narod bestidno prevare, te ga, ako su dovoljno jaki, nemilosrdno podjarmljuju; njihov vladavinski sistem potie ih na samo voljno, tiransiko vladanje. Dojenad ne moe bez dadilje, djeci je po treban otac, siroadi tutor; kraljevi su potrebni samo glupim narodi ma ... Franjo u svojoj gluposti propovijeda lai drugih, nesposoban je za vladanje, zbog toga se mora drati pod stalnim skrbnitvom. Zato treba dakle pustiti da vlada, kada mu nedostaje mo rasuivanja, pa mu je potrebno stalno skrbnitvo? Drugo poglavlje O ugarskoj politikoj reformi sadrava izmeu ostalih ove glavne postavke: Na koji nain bi Ugri trebali da poprave svoj politiki poloaj i da se oslobode ispod jarma sramne beke vlade? - Tako, da prihvate na rodnom duhu skladniji, bolji oblik vladavine. U emu treba on da se sastoji? - Neka ugarski narod oduzme vrhovnu vlast iz kraljevih ruku i neka svoju domovinu proglasi slobodnom, neza visnom republikom. U em treba da se sastoji republikanski oblik' vladavine? - Budui da pod ugarskim narodom podrazumijevamo i narode razliitih nacional nosti, koji ive u zemljama prikljuenim Ugarskoj: svaka narodnost treba da sainjava posebnu zemlju, treba da ima poseban ustav i da stupi s ostalim narodnostima u prisni savez. Ugairska treba dakle da se pretvori u saveznu republiku (foederativa respublica), u kojoj svaka na rodnost neka upotrebljava vlastiti jezik, neka ivi po svojim obiajima i nefcal slobodno ispovijeda svoju vjeru. N a kom temelju treba da poiva savezna republika? - Svakom drutvu potrebna je vanjska i unutranja sigurnost. Prva otklanja otimaine i napadaje, koji prijete sa strane vanjskih sila, druga obuzdava unutra nje neprijatelje poretka. Prema vani ugarske zemlje treba dakle da nastupaju kao jedinstvena, nedjeljiva republika; a s obzirom na unu tranju bezbjednost sainjavaju saveznu republiku. Kako treba organizirati ugarsku republiku? - Ugri neka se podijele u dva razreda; prvi neka obuhvati u sebi vie i nie plemstvo, tako da medu njima ne bude vie razlike; drugi neka obuhvati neplemie, grad sko stanovnitvo i seljake ... Jedinstveni sabor neka se sastaje u Budimu ili u Peti i neka se sastoji iz dva doma: plemiikog i neplemikog. N a svakih etrnaest dana neka se naizmjenino bira za "predsjednika! ple miki i neplemiki zastupnik. Dva razreda neka zajedniki formiraju odbore, na primjer za raspravljanje poslova, koji se tiu opeg dobra, narodnog prosvjeivanja; u njima neka plemii i neplernii zauzmu 352

mjesta u jednakom broju ... Ustav prihvaa dvodomni isistem i ove prin cipe: izvrna vlast zavisi potpuno od zakonodavnog tijela; savezni na rodi u svojim zemaljskim, saborima upotrebljavaju svoj vlastiti jezik i duni su da se pri izradi svojih zemaljskih ustava prilagode opem dravnom ustavu; u vjerskom pogledu, u izricanju osjeaja i u pisanju vlada potpuna sloboda; trgovina se ne smije ograniavati; sudovanje je besplatno; vojska je uistinu narodna; znanostima i umjetnostima posve uje se odgovarajua briga. Kakva e biti razlika izmeu plemia i neplemia? - Samo plemii imaju neogranieno pravo vlasnitva. U kraljevskim gradovima, koji treba odsad da se nazivaju narodnim gradovima, i neplemii mogu stei i nepokretnog imetka; neplemii, koji stanuju po selima i trgovitima, postat e zakupnici plemikih posjeda, a zakupninu e plaati prema sklopljenim ugovorima gotovim novcem, plodovima ili radom. Za vla snike je naime svejedno, da li dobivaju svoj prihod u okvirima urbairskog ili zakupnikog sistema. Inae svaki plemi moe da upotrebljava svoj grb i moe da slui u konjici. to e plemii dobiti s reformom? - Mnogo. Plemii e se osloboditi triju tirana: kralja, magnata (visokog plemstva) i vieg sveemstvaf sje diniti e se u snaan savez s neplemiima, koji su se oslobodili ropstva i dobili zastupniko pravo u drugome domu; na taj nain postat e nepo bjedivi. Kakvu e trgovinu moi da vodi reformirana Ugarska? - Vanjsku i unutranju. Budui da su susjedni narodi u plodovima siromaniji nego Ugri, oni e radi pokria svojih potreba unositi novac u Ugarsku. Uz to Ugni mogu otvoriti luke na Rijeci i u Zemunu; u ugovoru, koji e sklopiti s Turcima, mogu sebi osigurati plovidbu od Zemuna do Crnoga Mora. Veoma prostrane ume Hrvatske i Slavonije mogu pruiti po godno drvo za brodove, koji e se izgraivati u Zemunu, a njihovim vlasnicima nagomilat e neizmjerna bogatstva. No da li nedostaju Ugarskoj novani fondovi, potrebni za takav pre obraaj? - Ugarska e ukidanjem beskorisnog kraljevskog dostojanstva raspolagati komorskim, krunskim i palatinskim dobrima, rudnicima,, pri hodima od soli, carina, lutrije i tridesetnica. Odatle i od crkvenih do bara moe se raunati na prihod od etrdeset miliona1 godinje. A budui da Ugarsku ne terete dravni dugovi, briljivim upravljanjem ti prihodi se mogu umnoiti i na taj nain biti dovoljni za plaanje vojske i inovnitva. Da li e biti potrebno plaanje poreza? - Ne e. Prihod je dovoljan za pokrie javnih potreba; osim u sluaju izuzetne hitne potrebe, kada e svatko u svom interesu plaati neznatan porez. Biskupi i ostali vii sveenici tvrde, da su i plemiki posjedi ugroeni, ako se njihova dobra konfisciraju u profane svrhe.. To nije istina. Plemii su pravi vlasnici svojih posjeda, njih su stekli darivanjem, n a slijeem, kupnjom, dakle pravnim putem. Narod, koji potuje pravo, nikad ne e svoju ruku staviti na njih. Suprotno tome stoji stvar s po sjedima sveenstva; kralj Stjepan je uz pristanak dravnih stalea,
2 3 STARINE

353

darivao viim sveenicima i redovnicima uivanje plodova sa crkvenih dobara, u cilju irenja kranstva. Gilj je postignut; vii sveenici, koji bijahu irili kranstvo, dosta su uivali ta dobra. Sadanji vii svee nici obogauju svoje prilenice, drolje i roake, Bogu slue samo rije ima, zanimaju ih samo svjetovni interesi, svoje prihode upotrebljavaju na podmiivanje. Narod s pravom moe od njih oduzeti zajedno s po sjedima prihode, koje oni loe upotrebljavaju. Ima li narod prava da dobra, namijenjena duhovnim ciljevima, upo trebi u profane svrhe? - Pravo vlasnitva nad tim (crkvenim) dobrima narod je uvijek zadravao sebi, te je samo uivanje plodova prepustio posredstvom kralja viim sveenicima. Uostalom, ublaiti siromatvo, pomagati oskudne duhovnike, dokinuti prasjaenje - moe se vema smatrati duhovnim ciljem, nego prihode upotreblja.vati na gozbe, na luksusan ivot, na bogaenje prilenica i drugog pokvarenog svijeta. Tree poglavlje, O ugarskom ustanku, glasi u cijelosti ovako: Kako mogu Ugri postii ostvarenje reforme? - U s t a n k o m , podignu tim protiv austrijskoga tiranstva, protiv vieg sveenstva i protiv mag nata (protiv vieg plemstva). " Kako treba ustanak organizirati? - im drutvo reformatora irenjem Katekizma postane dovoljno brojno i obrazovano, to jest im obuhvati u sebi uglednije plemie sviju upanija: treba u tajnosti pozvati neplemie, da se pridrue, i saopiti im Katekizam. Po dvije tri upanije zajedniki neka tampaju proglas, kojim se poziva na podizanje ustanka protiv austrijske dinastije, protiv magnata i protiv vieg sveenstva; zavretak proglasa treba sastaviti ovako: Graani, pograbite oruje! Zakunimo se, da emo prije rtvovati nae ivote, nego nau slobodu; radije emo umrijeti, nego da i dalje zavisimo od austrijske dinastije; radije emo primiti na .sebe najtea stradanja, nego to emo se odrei obrane integriteta ugarske drave! ta treba da uinimo s ugarskom ^vojskom? ete, koje se nalaze izvan granica drave, treba, uz prijetnju kazne, pozvati kui; one, koje borave kod kue treba da se zakunu na narodnu zastavu. Da li se lako moe pokrenuti takav ustanak? - Moe. Francuzi su naime izjavili, da e braniti svaki narod, koji goji prijateljstvo prema njima. Poljaci e drati s nama; Turci e se radovati slabljenju austrij ske dinastije; tajerska nestrpljivo oekuje, da stupi u savez s Ugarskom poto ova zbaci austrijski jaram. Zadatak se dakle sastoji samo u tome, da se nekoliko njemakih pukova primora na povlaenje iz nae drave. to e uiniti beka vlada, kada se to dogodi? - Zaboljet e je udarac. Kasno e spoznati propast, koja joj predstoji; Austrija e se vratiti u stanje ranijega nadv oj vodstva. eki narod takoe misli na to, da se odcijepi od intrigantske austrijske vlade, koja e na taj nain ispatati za svoje nagomilane opaine i za izvrene zloine. Plemiki i neplemiki graani domovine, pograbite oruje! Osvetite nevinu krv vae brae, prolivenu na njemakim ratitima! Organizirajte razuman oblik vladavine, da bi na kraju stoljea slobodan ustav usreio na narod. 354

KATEKIZAM LJUDI I GRAANA, TO GA JE NAPISAO FRANCUSKI GRAANIN DEMOCRITE LA MONTAGNE,- A SADA JE PREVEDEN NA MAARSKI
P R V I DIO

ovjeku

ta je to, to se zove ovjek? To je umna, razumna ivotinja. Kakvo znaenje imaju rijei um i razum? - One predstavljaju svoj stvo, na osnovi kog ovjek moe da umuje i da razmilja, da stvara sebi misli i sudove, na osnovi ega moe da se sjea prolih stvari i da rasu uje o buduima. Ima li u ovjeku osim uma jo i neto drugo? - Jest, ima, i to tijelo, koje je nadareno tjelesnim snagama, da bi s pomou njih pomoglo kre tanje i akcije uma i razuma. ta biva od ovjeka, ako ne slijedi putove uma? - ivotinja, koja po svom tjelesnom saistavu dodue ima lik ovjeka, ali koja iznutra nije nita drugo do jedno ivince. to dakle govori um i pamet ovjeku? - Odri sebe na ivotu, hrani sebe i uini sebe srenim. Kako moe ovjek da se odri, da se hrani i da postane sreao? S pomou rada, to jest posla, kojim zadovoljava svoje tjelesne i umne potrebe. Koje su te potrebe? - Snabdjeti sebe hranom, odijevati se. nabaviti stan, upotrebljavati svoje talente, poveavati ih i izotravati. Kojim sredstvima moe ovjek zadovoljiti svoje potrebe? - Svima onima, o kojima mu govori i na koje ga upuuje um, na primjer stje canje pokretnog i nepokiretnog imetka, trgovanje, svakidanji runi rad, zemljoradnja, nauna istraivanja, bavljenje obrtima i njihovo razvi janje. ta treba ovjek da ini, da bi mu um ukazao na naprijed nabrojena sredstva? - Treba da se trudi, da mu um ne oboli. Koje su bolesti uma? - Neznanje i slijepo vjerovanje. T e dvije 'bolesti raaju zablude, koje onda preavi u naviku zavladaju ljudskim srcem i napokon ga sasvim pretvore u pravo ivine. to treba dakle suprotstaviti neznanju i slijepom vjerovanju? - U e nje, odgajanje, iskustvo, i posljedice, koje proistjeu otuda, to jest pro svijeenost. U emu se dakle nalazi mo tih lijekova, s pomou kojih se ovjek moe uiniti srenim? Ni u em drugom, nego u ovome: Budi slobo dan, i neka ti um opravlja tvojom slobodom. 355

Moe li ovjek upotrebljavajui svoju slobodu "izazvati neprilike i smetnje? - Naravno da moe, i to ponajvie zbog nevaljalstva sebi sli nih ljudi. Ali to mogu najvema napasti ovjeku, da bi ga sprijeili u praktici ranju slobode? - Dvije stvari, to jest ivot i imetak. to je to imetak? - To je ono, to pripada iskljuivo samome ovjeku i nad im osim njega nema nitko drugi nikakvoga prava. To se naziva vlasnitvom, propcrietas. Koliko vrsta vlasnitva ima? - Dvije vrste, od kojih se jedno rada sa ovjekom, kakva je sposobnost razmiljanja, mogunost .slobodnog m i c a n j a istine i njena saopavan ja drugome ovjeku na bilo koji nain, drugo ise naziva steeno vlasnitvo, kakvo je slobodno1 stjecanje stoke, oranica, livada, kua, odijela, novca i ostaloga. Moe li tko medu ljudima imati prava da nekom drugom sebi slinom oduzme ivot i da ga u korienju slobode i u upotrebljavanju imetka spreava i ometa? - Prvo: nema takvog ovjeka ni takve ljudske vlasti, koji bi mogli sebi slinog ovjeka da kazne smru; jer ljudski ivot je dar prirode, dakle mu ga samo priroda jedina moe oduzeti. Drugo: budui da korienje slobode i raspolaganje ..imetkom proizlazi samo po sebi iz linog odravanja ovjeka, a ta elja za samoodranjem, koja je ulivena u nas i koja se nada s nama, predstavlja nae najnedunije, najsvetije i prirodno pravo, iz ega slijedi, da nijedan ovjek i nikakva ljudska vlast nema ni najmanje prava da napadne tu ovjeiju slobodu i to njegovo vlasnitvo. Tree: budui da svi ljudi pripadaju jednoj i istoj ivotinjskoj vrati, prirodno je da i u svojim pravima budu jednaki, pa je potrebno da radi ope svoje sree tu evo ju jednakost svi skupa odravaju.
D R U G I DIO

graaninu

to treba ovjek da ini, ako zli, prekrivi zakone prirode, napadnu na neiji ivot i slobodu? - T a d a ovjek treba da ih dovede do spo znaje svojih prava, to jest nasilnom tlaenju treba da suprotstavi silu. Ali ako jedan ovjek ne bi imao dovoljno snage da se takvom nasilju suprotstavi, to treba onda da uradi? - Onda je potrebno, da se svi oni, koji pate pod takvim nasiljem, zdrue u izvjesnu javnu zajednicu, i da tako formiraju ono udruenje, koje nazivarno graanskim drutvom. to moe biti svrha i cilj toga drutva? - Opa i posebna sigurnost; to jest sigurnost svakog pojedinog lana drutva ili takozvane individue. Kako se zovu lanovi graanskoga drutva? - Zovu se graani, sve druge titule i privilegije (kralj, herceg, baron, rnarkiz, plemi, pop i ostale) nepravedne su d opake, jer vreaju povezanost i jednakost dru tva. U emu se sastoji drutveno* utanaen je ili takozvani kontrakt? Sastoji se u ovoj formuli: Mi udrueni lanovi ovog graanskog drutva 356

hoemo svim svojim tjelesnim i umnim snagama da se suprotstavimo nasilnom tlaenju, hoemo da odrimo prirodne zakone, na ivot, nau slobodu, na imetak i nau jednakost. Kakva su sredstva, s pomou kojih se moe odrati to zdruen je, odnosno taj kontrakt? - To su zakoni, to ih pronalazi mudrost, a koje diktira iskrenost srca. to je dakle to, to se naziva zakonom? - T o je opa i najvia volja puka, kojoim nastoji da odri sigurnost drave. Da li je potrebno, da svi graani sudjeluju u donoenju takvih za kona? - Potrebno je, i to ili osobno ili preko svojih poslanika ili zastup nika, izabranih u upanijama. A zato? - Zato, to od prikladnosti zakona zavisi kako opa, tako i posebna osobna korist svakog pojedinca; zbog toga je potrebno, da svaki lan drutva sudjeluje u donoenju zakona, a poto su i inae ljudi jednaki, tako su slini i u svojiim prirodnim pravima; nitko se dakle n e moe od zakonodavstva iskljuiti bez povrede drutvenoga udruivanja. Postoji li neto, to bi moglo da ometa puk u tom donoenju zakona? - Ne postoji nita; jer su tjelesne i umne snage puka najvie, one mogu pobijediti sve unutranje i vanjske smetnje, koje idu za uvoenjem nereda, za tlaenjem ili potpunim ruenjem itave drave; tjelesne i umne snage zapravo ine najviu vlast i suverenost puka. Koja su obiljeja onog graanskog drutva, u kome se odrava dru tveno udruivanje, to jest kontrakt? - Ovo su njegova obiljeja: naime, sakupljanje korjenitih zakona, koji se nazivaju konstitucija (ustav) i koji uvaju ivot, slobodu, imetak i jednakost svakog pojedinog graa nina, a isto tako i svih njih skupa: vlada, to jest izvrna, upravna i sudska vlast. N a koji nain treba ustrojiti te razliite vlasti drutva? Ustav do nosi ili" sam puk ili njegovi zastupnici* izaslani u narodnu skuptinu^ kojima puk daje neogranienu vlast. Zakonodavno tijelo mora nepre stano bdjeti, da se zakoni donose u onom smislu, koji odreuje ustav; to zakonodavno tijelo je isto tako sastavljeno od pukih poislanikazastupnika. Napokon se vlada, odnosno upravna vlast uspostavlja zato, da bi mogla provoditi u djelo zakone, donesene sa strane zakonodavnoga tijela; ali ta upravna vlast uvijek se nalazi pod vlau zakonodavnoga tijela i od njega zavisi. Da li u suverenosti puka i u vladi treba da bude nekoga sistema i pri mjenjivanja vlasti? Treba. Suverenost puka ostvaruje se, prvo;, u prvotnim skuptinama (zborovima), to jest u manjim dijelovima puka, koji izabiru sebi svoje zastupnike i ustav, to ga oni donesu ili odobre, ili ga ne prihvate, te ga dadu drukije izraditi; drugo, na izbornim skup tinama, koje imenuju osobe, koje su sposobne za pojedina zvanja: tree: na opim narodnim skuptinama, kojima su podinjene one druge dvije vrste skuptina. Vlada ima onoliko ministara odnosno povjerenika, ko liko ima razliitih grana uprave. Pod njihovu vlast 'spadaju pojedine provincije, ija se uprava takoer dijeli na pojedine ogranke i savjete, 357

koji se opet dijele na pojedine odjeljke: na vojsku, na upravljanje dravnim prihodima, na kaznenu i sudsku vlaist, narodnu prosvjetu, trgo vinu, mornaricu i pomorstvo, obrte, znanosti i na sve ostale grane jav noga ivota, koje zahtijevaju opi nadzor i rukovodstvo isa strane suve rene narodne vlasti. , Postoje li kakve posebne razlike u graanskom e drutvu? - Izvjesna nadmonost pridaje se samo ornim lanovima drutva, koji se nalaze u zvanjima i slubama, jer su oni pozvani da uime zakona nareuju; zbog toga se moraju potivati svi oni, koji su opom voljom drutva izabrani na poloaje javne uprave. ime se mora odlikovati onaj graanin, koji eli da stupi u neko zvanje? - Mora biti potpun, razuman i nadaren ovjek, jer su sve te osobine neophodne. Jedan razuman, a praktian zlikovac isto je tako opasan zbog svog nevaljalistva, kao neko moralno savrena lice zbog svoje gluposti.
T R E I DIO

suzanjstrm

ta je suanj? - To je ovjek, ijia volja zavisi od vlasti njegova go spodara. Kako se pod despotskom vladavinom nazivaju nevoljnici? - Imenom kmetova ih izvrgavaju ruglu. U emu se sastoji despotska vladavina? - U nasilnom otimanju narod noga suvereniteta, u nezakonitoan upravljanju, to jest. kako kau, u uzurpaciji. Kako se moe od puka nezakonito preoteti to jest uzurpirati suvere nitet? - Tako, to jedan ili vie njih silom prigrabe sebi suverenitet graanskoga drutva; u prvom sluaju radi se o monarhiji, u drugome o aristokraciji. Kakva su obiljeja takvih vladavina? - I jedna i druga je tlailaka i tiranska. Kad jedan ovjek, koga zovu kralj ili car, ili pak nekoliko malobrojnih familija samovoljno despotski raspolau, zapovijedaju i igraju se sa ivotom, imetkom i sudbinom ogromne narodne zajednice. ta je prva bezgranino tetna i kriva strana tih vladavina? - Ta, da je puk jedini prinuen da radi za dobrobit kralja \ aristokracije, dok on sam stradava u neimatini, bijedi i siromatvu; Kako zloupotrebljavaju i izigravaju narod kraljevi i aristokrate u vrijeme rata? - Oni radi svoje vlastite koristi pokreu rat i zapovijedaju puku da marira protiv neprijatelja svojih gospodara; uz to se narod primorava da stvara i daje sve, to je potrebno za voenje rata: novaca, hrane, ratna sredstva i oruje. Kakav obiava biti kraj takvoga rata? - N e drukiji, nego taj, da se narod kao stoka u klaonici kolje, imetak mu se rasipa, takse i porezi se nagomilavaju, dugovi nezakonitih vladara, odnosno uzurpatora se pove358

avaju; a ti vlastodrci u tolikoj mjeri postaju moniji i tiraniskiji, u kolikoj puk zbog nabrojenih rtava biva slabiji i siromaniji. Da li pozivaju kmetove na savjetovanje onda, kada pomienute vlada vine ele da poveaju i povise porez? - Ne. Kmetovi; budui da su pravi robovi ovakvih vlada, ne smiju da pokau svoju volju i svoje namjere, te bivaju primorani da po samovolji svojih nezakonitih silnika, to jest uzurpatora daju i plaaju poreze, ma koliko oni bili veliki. Ima li kakve razlike izmeu naina, kojim se postupa s marvom i s nevoljnicima? - Ba nikakve; jer kao to gazda marvu, kad tegli plug, po svojoj volji goni, tako kraljevi i aristokrate po svojoj miloj volji upravljaju i gnjave svoje kmetove, to jest robove. Ali kraljevi i aristokrate pomau kmetove u onim nesrenim sluaje vima i vremenima, koja donose oskudicu^i glad? - Vlasnici marve isto ine sa svojom stokom, ali kako ovi, tako i oni, to jest kraljevi i aristo krate rade to samo zato, da bi ih mogli zadrati za budue poslove i vuu jarma, odakle e onda moi da izvlae koristi i bogatstvo i da ga umnoavaju.
ETVRTI DIO

O buni, odnosno

insurekciji

Da li je rob izgubio svoja prirodna prava? - Nije, nikako nije. Ljud ska prava ne mogu ni na koji nain ni propasti ni biti unitena. Sve dok neki ovjek ivi, on ima pravo da odri svoju slobodu* svoj ivot, svoj imetak d svoju jednakost. Kakvu vlast moe imati sila tiranina protiv ljudskih prava? - Tiranin moe dodue da uutka prirodna prava ovjeka, ali im ovaj nade zgodnu priliku da razbije ropske lance, on to smjesta mora uiniti s po mou bune. S t a j e to buna ili insurekcija?.. To je razvijanje narodne snage protiv vlastitih tirana. Ustanak je kraj ropstva i poetak slobode. Kako se stvara ustanak ili inisurekcija? - Nevoljnici, koji ne mogu vie da stenju pod jarmom ropstva, ire ili putem spisa ili putem savjeto vanja opi nain miljenja i zajednika shvaanja o prirodnim pravima ljudi; poslije toga meu nevoljnicima oni, koji su najvema daroviti, iznose i opisuju pred itavim narodom zloine kraljeva i aristokrata, i bune i diu narod govorei mu: Na oiruje, graani, zakunimo se, da emo ili slobodni ivjeti, ili umrijeti! to treba narod da radi u vrijeme ustanka? - Jedoi e biti duni da pograbe oruje; najamni vojnici pridruit e se svojim sugraanima i svojim blinjima; drugi e opet nabaviti sredstva i orua, koja su potrebna za podizanje ustanka. Potrebno je da puk odmah izabere svoje poslanike za narodnu skuptinu, koja e se bez odlaganja sastati, da 1 na pokon dokraji nasilniku vladavinu tirana i njihovih slugu i dvoirjana. 359

Ima li dovoljno uzroka za to, da u evropskim dravama i carstvima izbije ustanak? - Ima u mnogim raznim zemljama, izuzevi Francusku i neke dijelove vicarske, jer svim dravama Evrope upravljaju poje dine familije na svoju korist, a narod stenje pod jarmom feudalnog sistema, niti su mu osigurana prava na slobodu, na imetak, na jedna kost ni na linu sigurnost, budui da su jedino njegovo nasljedno vlas nitvo: siromatvo, prosjatvo, ponienost, podlonost i prezrenost. Da li je snaga naroda dovoljna da provede ustanak i da uspostavi slobodu? - U politici je neporeciv princip, da onaj narod, koji eli da bude slobodan, moe slobodan i postati; tiranin, koji je naputen od vla stitog naroda, povratit e se u svoje nitavilo, a cjelina naroda lako e ga tako oslabljenog svladati i smrviti. N a koji nain i kakvim sredstvima treba ustanak pripremiti i voditi? - Naporom i spajanjem tjelesnih i umnih snaga i moralnim savrenstvom. to treba onda uiniti s izdajicama domovine? - Sve njih treba onda radi sree i napretka naroda rtvovati i unititi. Kakvu vladavinu treba uvesti poslije ustanka? - Jednu jedinu vrstu vladavine: demokratsku republiku, jer samo ona osigurava ostvarenje ustanikog cilja, koji se sastoji u uspostavljanju prirodnih ovjeijih prava. Kakva razlika postoji za vrijeme ustanka izmeu prosvijeenog i ne prosvijeenog naroda? - Prvi e promijeniti nasilniku vladavinu i uspostaviti svoju slobodu bez krvoprolia; taj e cilj ostvariti i drugi, ali samo kroz ratovanje, kroz ubijistva i pogibije, kroz mete, to dodue moe spoetka izazvati veliki razdor i zbrku, ali e naposljetku i iz svega toga procvjetati sloboda i sreeno stanje. Tko su ti, koji ljudski rod tako tlae i ine tako neophodno potrebnim ustanak? - To su povlaene, privilegirane klase: kraljevi, plemstvo i popovi. Filozofija u njima gleda tri razliita bia, kojima se udara o vjeanstvo.
P E T I DIO

kralju

to je to kralj? - To je ovjek, koji s narodom i s narodnom imovinom raspolae po svojoj samovolji i na osnovi vlasti, koju je prigrabio, tvrdi, da slobodno moe prodavati i kupovati ljude, zamjenjivati drave, opratati krivcima,'a kanjavati one, koji se suprotstave njegovoj volji. Kakvo je porijeklo kraljevstva? - Svako drutvo je ispoetka bilo upravljano demokratskim oblikom vladavine: ali ubrzo se naao netko, koji je pretekao ostale u oholosti i u ratnom junatvu; taj je vodio narod u ratove, postao je pobjednikom i osvajaem novih zemalja; neznanje, koje je vladalo u ono doba, pretvorilo je takvog ovjeka u idol, pa se taiko dogodilo, da je narod svoju suverenu vlast predao njemu, to je on kasnije zloupotrebio, slobodne ljude uinio kmetovima i po cijenu bijede zaslijepljenog naroda dao sebe oboavati. 360

Ali kau, da kralj svoju vlast dobiva od Boga? - To nikako ne stoji. To je prevara, izmiljotina i obmana (impostura), koju su kraljevi u stoljeima mraka iskoriivali, da sebe uine strasnijima i da s pomou gnjeva izmiljenoga Boga poveaju svoju vlastitu mo. Ima li narod prava da kralja srui s prijestolja? - N e s a m o ' d a ima puno pravo da uniti kraljevstvo, nego je povrh toga i neophodno 1 po trebno, da narod to uini, ako eli slobodno da ivi i da nesmetano uiva svoja najsvetija prava. Ali ja smatram, da takvom inu treba pribjei samo onda, kada isu kraljevi zli i nevaljali, a ne kada s<u pravedni, mudri i dobri? N e samo onda, nego u svakoj prilici i u svakom sluaju. Kad su kraljevi zli, kra ljevstvo, koje im omoguuje da na hiljadu naina mue narod, postaje pravom opainom; kad su kraljevi dobri, onda sistem kraljevskog uprav ljanja, koji je i inae po svojoj prirodi lo i zao, preko ministara sipa na nae glave otrov kralj evan ja. U prvom sluaju narod stradava od kralja i njegova vladanja, u drugome ga mue ministri s pomou kra ljevskog sistema upravljanja. Kakve bi trebale da budu one osobine kraljeve, koje bi mu omoguile da usrei svoj narod? - Takav kralj bi morao imati vie paimeti i savr enstva, nego to ga ima itav narod zajedno, budui da svaki pojedini graanin oekuje svoju posebnu sreu od sposobnosti kraljeve. Da li je mogue takvog kralja negdje sresti, ili ga pronai bilo gdje na zemljinoj kugli? - Priroda nikad nije stvorila tako neizmjerno mu drog ili savrenog ovjeka; nemogue je dakle, da bi mogao na zemlji postojati ma i jedan jedini kralj, koji bi mogao usreiti cijeli narod. Svaki kralj ili je sam varalica, ili ga varaju njegovi dvorski ankolizi; negdje zlonamjerno kinji narod, a negdje ga maltretira zbog svoje gluposti. Mogu li se bar odrati ona dobra, kojima kraljevi ponekad pod firmom pravde nagrauju svoje podanike? - Nikako ne, jer kada jedan takav dobar kralj umre, sva ona dobra, to ih je on dao, nestaju zajedno s njim, a udljivost, samovolja i despotizam njegovih sljedbenika i n a sljednika opet sve mijenja. Sjeti se ove poslovice: Novus rex, nova lex - Nov kralj, nov zakonik. Kakva su sredstva, kojima kraljevi tlae i mue narod? - Ona su raz novrsna, ali evo najgiavnijih: oholost, pompa (sjaj), strahovito rasipanje, podmiivanje, elja za ratovanjem i osvajanjem, briga o vlastitim probicima, a ostavljanje naroda u neznanju i bijedi. U emu se sastoji oholost kraljeva? - U tome, da narod dre daleko od sebe; zatvaraju se u svoje dvorce i daleko se ualjuju d narodne rnase, koja ih uzdrava; daju audijencije s oholo naboranim elom, sred brojnih dvorskih ceremonija zapovijedaju onima, koji im se obraaju, da se klanjaju i da klee pred njima, i da nazivaju mil uu onu pravdu, koju su duni da daju narodu: svake vrste poniavan je i upotreba ovih izraza uz potpis: najpokorniji, najponizniji rob, kmet, vazal vaega (oholog, nesavrenog i glupog) Velianstva.361

 emu se sastoji kraljevska pompa? - Ona je beskrajno i neizrecivo skupa. Tko eli da se potpuno osvjedoi, neka pogleda jedamput kru nisanje cara ili ugarskoga kralja; enidbu jednog dauphina u vrijeme dok je Francuska jo bila ropska zemlja kmetova, prezirnu, grubo oholu dostojanstvenost jednog panjolskog kralja, velianje poljskog kralja i ceremonij okrunjivanja rimskoga pape s tri njegove krune, - onda e se (svatko uvjeriti, da je ta pompa strahovito skupa; a sve to plaa za jednica plodovima svoga krvavoga znoja, dok ona sama grca u bijedi samo zato, da bi se ljudima slabe pameti dokazalo, da su kraljevi via bia od ostaloga ljudskog roda. U emu se sastoji njihovo strahovito rasipnitvo? - Ni ono nema ni kraja ni konca niti se uope moe izmjeriti. Ogroman broj palaa, vrtova, lovita, tjelohranitelja, kojekakvih skupocjenih stvarica, sre brnog i zlatnog posuda, briljanata, dijamanata, gospode komornika, dvorskih dama, prilenica, kuplera i svodilja, kudravi ministri s gole mim perikama, koijai, sluge, konjuari, nadglednici dvorca, zabavljai, komedijanti, najamnici, pensionati, beskrajne armade svih njih i nji hovih trabanata, koji su uvijek spremni da slue tiranstvu i nasilju kra ljeva. N a sve njih i na stotine drugih rasipa se novac; a sve to ima za cilj da prevari i zaslijepi svijet. Kako stoji stvar s kraljevskim podmiivanjem? - Budui da se sud bina itavoga naroda nalazi u rukama kraljeva, oni njome raspolau despotski, po svojoj miloj volji. Podmiivanje je najkrupnija zloupo treba, koju kraljevi vre pljakanjem puka i itavoga naroda. Poslanici, koji nisu nita drugo do povlaeni pijuni, plaaju ogromne sume mi nistrima stranih dvorova, da bi ih podmitili. pijuni, uhode prodiru mnoge milijune; kraljevi plaaju potkazivae, poniavaju ljude, a ipak se pretvaraju, kao da vole savrenstvo i dobar moral. Naobraene, ali astoljubljem zaslijepljene ljude pirivezuju za sebe novcem, a glupane privlae triavim, smijenim titulama i tako kvare drutvo, demoraliu ga i ire razuzdanost. Kakve su posljedice kraljeve tenje za osvajanjem zemlje? Kraljevi otpoinju ratove zato, da bi pokorili ove zemlje, koje ih se nita ne tiu, nad kojima nemaju nikakvih prava, a kraj tih ratova je, da se blago drave profuka, mnogi krajevi opuste, gradovi propadnu, sela i njive unite, naposljetku jednom rijeju itavi narodi bivaju dovedeni na pro sjaki tap. Kako gospodare s blagom drave? - Lopovski, zloinaki; svi kraljevi su preko glave zadueni. Sve one takse, porezi, trgovaki monopoli, od kojih .nepravedno iskljuuju ostale ljude, - nisu dovoljni ni za plaanje kamata na dug. Svoje drsko raspikustvo prikrivaju platem razliitih taksa, koje izmiljaju rastroni ministri. U Engleskoj izdaci premauju godinje prihode sa sedamnaest milijuna funti sterlinga, u Austriji sa trideset milijuna forinti, i tako dalje. to dakle treba narod da uini, da bi izbjegao bankrot? - Ono, to je uradila Francuska, sruiti kraljevstvo, uspostaviti demokratsku republi362

, dobrim voenjem dravne ekonomije isplatiti dugove, a tiranina zajedno s njegovim ministrima kazniti. Zato kraljevi potpomau neznanje? - Zato, to im je njihovo vla danje isto zloinstvo, primorani su da ga obavijaju ornim oblacima neznanja. Znanosti, uenje, odgoj, prosvijeenost raspruju tamne oblake neznanja, raskrinkavaju zakrinkanu sliku, poboljavaju sudbinu naroda, a kraljevi ba zato mrze prosvijeenost i pakosno ustaju u obranu neznanja, - kako bi povrh svega toga nalazili veselja u tome, d a mogu ljude kanjavati zbog onih krivica, koje ljudi ne pozna ju^zbog neznanja, a kojim krivicama su jedini uzroci ba ti isti kraljevi svojim zabranama uenja, slobodnoga tiska, pisanja, govora, - i da bi po vjeali one ra zumne slobodne mislioce i one, koji govore u zatitu ljudskih prava. Kakve posljedice i kakav utjecaj moe imati ovakvo zlo ponaanje kraljeva na srce i n a obiaje naroda? - Veoma loe i opasne posljedice; jer poto se ljudi raaju u neznanju i u naivnosti, a uz to se od kralja nareenim odgojem krivo i glupo obrazuju, s vremenoim sve kraljevske xloe i mane i opaine upijaju u sebe i oponaaju ih, a plemstvo i boga tai majmuniu oholost, rasko, rasipnitvo kraljeva: na taj nain se podanici kvare, demoraliziraju, postaju podlaci i slugani, a zbog osiro maenja puka javljaju se onda mnogi lopovi i haramije, koji ooda ubijaju i plakaju ljude, a imetak mirnih graana postaje sasvim nesi guran. Regis ad exemiplum totus oompositus orbis: Kakav gospodar, takav sluga. Otkud dolazi to, da je u Francuskoj za vrijeme revolucije, to jest pro mjene vladavinskog sistema bilo tako mnogo zlikovakih izdajica domo vine? - Oblik i sistem monarhijske ugnjetake vladavine s jedne i na darenost francuskoga naroda s druge strane rasprostirali su veliku svjet lost meu pukom, to je u njem izazvalo tenju za; izvojevanjem slobode, ali u isti mah mnogi se meu Francuzima jo nisu izlijeili od one zarazne, priljepive bolesti stare vladavine, koja ih je pokvarila. Izreci dakle posljednju sentenciju o kraljevima? Dobar kralj je teak i suvian teret za dravu, koja cijedi narodu mozaik iz kostiju i ispija mu njegovu snagu, te ga dovodi do osiromaenja i prosjatva; zao kralj pak izvorom je svakog zlodjela, koje se u monarhiji dogodi.
ESTI DIO
/

plemstvu

to je to plemstvo? - To je takav stale, koji je izuzet od vrenja oba veza graanskoga drutva, i koji sebe smatra nekim viim biem, koje se nalazi iznad ukupnoga naroda. Sebe dri plemenitijim i uzvienijim od ostalih svojih sugraana. Iz istog razloga sav ostali narod naziva canailleom, prostakom, tatom i drugom, prljavom marvom. v Odakle vodi plemstvo svoje porijeklo? - Porijeklo plemstva slino je onom kraljeva; kada su prvi pobjedniki vitezi postali kraljevi, neki od 363

njihovih drugova bili su izuzeti od. obaveza ostaloga drutva i dobili razne povlastice, to jest privilegije. Kraljevi su na to rado pristali, da bi zajedno s njima mogli nezakonito vladati nad narodima tlaei ih, a poto su ljudi u stara vremena vjerovali, da se jedina istinska zasluga nalazi u tome, da netko u ratu ubija ljude na viteki nain, samo dobri ratnici mogli su postati plemii. U dananje dane moe postati plemiem bilo koji zelena, zakupac, trgovac, idov, prekupac, pijun, bogati pivovar i carski i kraljevski apostolski kupier. N a osnovi ega se moe plemstvo nazvati biem ovjeanstva? N a osnovi toga, to kraljevi sami ne mogu da izvruju sva ona zlodjela i prevare, to onda obavlja plemstvo tlaei i zlostavljajui ostali tako zvani narod kmetova. Kakvu vlast imaju plemii nad kmetovima? Plemstvo' smatra kme tove i njihova dobra kao svoje neotuivo vlasnitvo i esto ide tako daleko u podvlaivanju kmetova, da ak slobodno zapovijeda i igra se s njihovim ivotom. Eto, to je kratak, neslavan opis plemikog feudal nog sistema: Kakva su zlostavljanja, koja plemii vre na svojim kmetovima? Kmetovi su primorani, da napuste onaj rad, to ga vre za sebe i na svoju korist, da bi radili za plemie, kadgod to ovi posljednji samovoljno zaele. Ti isti kmetovi ne smiju ni pisnuti, kada im se poveaju razliite takse, dae i nameti; u nekim emljama ove nesretne rtve nemaju pcrava ni na to, da pred sudom podignu tubu protiv plemstva, te ini ne preostaje nita drugo, nego ili da pomru od gladi, ili da pobiju svoje tirane, da bi onda kao krivci i zloinci po zakonu bili objeeni. Kakav je odgoj plemstva? - Odgoj im je najgori i najbeasniji na svijetu. Plemstvo se dijeli u dva reda: jedno je vie. a drugo nie plemstvo; oni, koji se ubrajaju u vie, meu sobom se tika ju; ne govore ni o em drugom, nego o konjima, o ergelama, o stajama, o lovu, o sladokustvu, o zabavi i o kurvama, preziru nie plemstvo, a o svojim seljacima ne govore drukije, nego o kakvoj marvi ili o nasamarenim to varima. ene se, ali se gnuaju braka; kneginje, grofice i si. motaju se sa frizerima, ulacima, slugama, koijaima, pratiocima; a njihovi muevi opet naganjaju se s kurvama i glumicama. Nie plemstvo nema mogunosti da se tako razmee i epuri, pa mu ne preostaje nita drugo, nego da dskali svoju pakost na puku, tlaei ga i zlostavljajui; ali nie plemstvo bar nije takva neznalica i takav bedak, kao vie. Kakav je odnos izmeu kraljeva i plemstva? - Historiari su nam sve dosad prikazivali, kako su se kraljevi i plemstvo uvijek najkrvo lonije i najbjesomunije borili meu sobom; kad bi kraljevi izili kao pobjednici, degradirali bi plemie na kmetove; a kad bi plemstvo po bijedilo, onda bi kraljevi ili bili u-svojoj vlasti vema ogranieni, ili uniteni, te bi u ovom posljednjem sluaju puk pao pod novo tlaenje i zlostavljanje od takozvane aristokracije. T o je uistinu bila prava tra gedija za puk, jer se on negdje tukao za kralja, a negdje za plemstvo, ali uvijek za to, da on sam bude s nova i s nova tlaen i zlostavljan. 364

Uvjeti, koji su potrebni graaninu,

koji eli da izvojuje

slobodu

Prvi. Treba paziti na to, da li ima dovoljno umnih sposobnosti, da bi nauio ljudska pirava? Drugi. Da li ima dovoljno moralne snage? Trei. Da nije magnat (velika) bogat plemi, trgovac i da u svojoj vjeri ne bude bigotan. etvrti. Najvema ,se treba truditi, da se pridobiju svake vrste starje ina, kako u redovima vojske,4 tako i u redovima graanstva, a isto tako i upnike, predikaitofe, seoske biljenike, nemirne, nezadovoljne fratre i ostale, koji nisu zadovoljni; sa svojom sudbinom. Peti. Da se svatko obavee, da e zalaniti i pridobiti za stvar dva nova druga. esti. Graanina, koji treba da bude zalanjen, potrebno je prije primitka poznatim znakovima iskuati, da li moda nije ve primljen u drutvo? Svaki lan je duan odgovoriti uobiajenim znakom. Sedmi: Nitko ne smije da pita, od koga je primljen, a primljeni nije duan na to pitanje odgovoriti. Prije nego to se nekome saopi znak i hijeroglif tajnoga drutva, mora on dobro nauiti katekizam i doka zati, da ga dobro razumije i da je sposoban i drugome da ga objasni. Osmi. Poto ispuni sve te uvjete, moe mu se saopiti plan drutva, naime da se irenjem i rasprostiranjem ope zamisli toliko povea broj drutvenih lanova, da bi u odreeno vrijeme oni mogli zauzeti funkcije novoj vladi, koja e se osnovati. Deveti. Poslovi drutva neka se nikada ne saopavaju pismeno, nego samo usmeno, i to u etiri oka, kako se nitko ne bi kompromitirao. Deseti. Dva novo primljena lana nikad ne smiju znati, da ih je primio u drutvo jedan i isti majstor. Jedanaesti. Svaki primljeni lan duan je svome majstoru saopiti ime, upaniju i stale one dvojice lanova, koje je on ulanio. Dvanaesti. N a javnim mjestima nikada se ne smije govoriti o po slovima 'reformatorskog drutva. Ako lan tajnoga drutva primijeti na nekom javnom mjestu, da je neki ovjek blizak njegovom shvaanju, da takvome ovjeku znak, pa ako je taj ve primljen u drutvo, mora sa svoje strane pokazati, da je znak razumio. Trinaesti. Hrabrost, utnja, umne i tjelesne sposobnosti, skromnost i mudrost najbolje su osobine jednoga lana, na osnovi kojih moe postati vrijednim, da bude primljen u drutvo. Koristi, koje proizlaze iz obnove

Ruenje i unitenje despotizma i uzurpacije velikaa. Oduzimanjem mnogih imetaka pomoi siromanima. Jednakost prirodnog i ljudskog prava pred zakonima. Brzo i efikasno sudovanje. Sloboda govora, pisanja i miljenja, bez nanoenja tete drugome. Mirno i neuznemiirivano ivljenje. 365

Smanjenje poreza i ukidanje siromatva s pomou brisanja sadanjeg bezmjernog i nekorisnog oporezivanja. Poboljanje narodnoga prosvjeivanja. Iistrebljenje tajnoga uhodarstva i podmiivanja. Potivanje zasluga i morala. Sloboda ispovijedanja vjere/ tampe i miljenja. itavo drutvo mrzi despotsku, nasilniku vladavinu nad drugima, voli svoje blinje svake narodnosti, i hrabre ljude svih vjera. itavo drutvo potuje starost, sin ovi ju poslunost, asnost, hrabru i nepokolebljivu vrstinu karaktera, pomae sirotinju i saoisjea s njome. Zakletva pri stupanju u drutvo

J a N. N., zaklinjem se na svoju ast i na humano sirce, da u se saopenih mi uvjeta uistinu drati, da u naela slobode i jednakosti na sve mogue naine i svim svojim silama unapreivati i pomagati, i njima udovoljiti. 18 Za Martinovieva shvaanja o moralu i o socijalnim odnosima ka rakteristina je i njegova pismena obrana pred sudom, koja izmeu ostaloga sadri i ove Martinovieve poglede: Miljenje kraljevskog tuioca, koji lanove tajnih drutava s prezirom naziva skitnicama, (Martinovi) preputa ocjeni sudaca; sa svoje strane napominje, da je vrlina nezavisna od vanjskog sjaja, a nadarenost od poloaj a; vrijed nost pojedinca zavisi od njegove dokazane portvovnosti za ope dobro. to lanovi tajnih drutava kao pripadnici nieg drutvenog sloja ive u tekom stanju, to nije njihova krivica. Iskrenost i vrstinu tog Martinovieva osvjedoenja ini nesumnjivom okolnost, da Martinovi takvu izjavu daje feudalnom, kraljevskom sudu, kod kojega ovakvi drutveni antifeudalni Martino vicevi nazori mogu izazvati samo jo u veoj mjeri neraspoloenje i neprijateljstvo prema njemu. 6
IZ POLITIKOG TESTAMENTA,. PISANOG U S I J E N J U 179519 U ELIJI

Za Martinovieva shvaanja i za njegov pogled na svijet od znaenja je i njegov Politiki testament. On tu, obraajui se caru, izmeu ostalog pie: ...Potujem tvoje line osobine, jer ti strada od iste nevolje, kao i ja: vjeruje, da m ljudi, koji nose krinku potenja, uistinu poteni ...
I jedan i drugi Katekizam objavljeni su kod Fraknoija, ivot, str. 223-245. Oporuka je pisana na francuskom i nosi naslov: Testament politique du I. f. Martinovich, citoyen hongrou. (Isporedi Fraknoi, ivot, str. 179-181.) 366
18 19

Povjerimo pisanje naih biografija-buduoj historiografiji. Preda mnom stoji gubilite. Iako nosim lance, ja sam u mislima svojim slobodan, u savjesti miran; naprotiv moj vladar u svojoj; veoma prostranoj mo narhiji nema slobode; jer.mora da radi ono, sto popovi i njihovi za titnici zabiju ii glavu njegova kabinetskoga ministra. Pozornice svijeta! Uenjaci i dame, siromani i bogati! S potpunom postojanou u dui opratam se od vas. U trideset i devetoj mojoj godini smrt mi dokrajuje ivot.., Zvona, ije brujanje nikad nisam mogao da trpim, ne e vie vrijeati moje uho; muzici, koju sam volio, ne u se vie diviti. Uenjaci gube u meni druga ; siromasi svoj oslonac, dame, iju sam naklonost uivao, svog oboavatelja, generali vjetog taktiaria, slobodne drave isvoga zakonodavca, kraljevi dobroga savjet nika. Od moga unitenja imat <e koristi samo zloin. Zemljo! Ljubljena majko onih tijela, koja se nalaze pod mjesecem! Vraam ti stroj, koji radi u meni; on se vraa u materiju, iz koje je proiziao. Prije vremena sam se rodio u ovoj dravi; prije vremena moram biti uniten, da ne bih uznemirivao vladavinu miraka ... padam na koljena pred oltarom ovjeanstva, grlim svoju voljenu domovinu i elim, da njenu sreu oplodi moja krv. Pritiskujem na grudi svoje dru gove ui martirstvu, majku, brau, svu rodbinu... 20

II JOSIP HAJNCZY

- , " -

Sin asodskog (Aszod) evangelikog sveenika, po svretku pravnih studija postao je namjetenikom grofa Franje Szechenyija. Uz ostale poslove Ha jnoczy jey a dunost bila je i sreivanje Szechenyijeve knji nice, koja je bila uvena ne samo po svome bogatstvu u knjigama, nego i zbog toga, to je sadravala gotovo sva napredna i slobodoumna djela francuskih enciklopedista i ideologa Francuske revolucije. Mladi H a jnoczy se tu na izvoru upoznao s novim idejama. Kada je ljeti 1783. car Josip II. postavio grofa Szechenyija za za mjenika hrvatskog b a n a , - H a jnoczy je kao njegov tajnik proboravio s njim dvije godine u Hrvatskoj. Tom prilikom je, sakupljajui grau za svoje veliko djelo o historiji kmetstva u Ugarskoj i u Hrvatskoj, u Zagrebu prepisao zakljuke hrvatskog i slavonskog sabora, a iz arhiva porodice Drakovia ispisao preko stotinu srednjovjekovnih dokumenata i unio ih u svoju uvenu zbirku. 21 Na taj nain Ha jnoczy je prvi hiNije bez interesa, kako Frakni popraa taj Martinoviev testament: ta je zapravo bila namjera ovoga spisa, na koga je htio njime da utjee? To su pitanja, na koja ne moemo odgovoriti. Morao je znati, da neprikriveno propovijedanje mate rijalistikog shvaanja niti kod dvora, niti kod sudaca ne e napraviti povoljan dojam. Vjerojatno se i u ovom sluaju predao jedinoj ideji, koja ga je zgrabila. (Isto, str.
20

m.)
21

Isporedi Fraknoi, Zavjera...,

str. 102. 367

storiar, koji je tako vaan problem ugarsko-hrvatskoga kmetstva obra ivao na osnovu izvornih arhivskih podataka. Szechenyi je sredinom 1785. postavljen za povjerenika u jednom od deset dravnih okruga, to ih je Josip ustanovio. Hajnoczy ga je i tu pratio kao tajnik. Godine 1786. car Josip je imenovao Hajnoczyja za podupana sri jemske upanije. Do tako visokog poloaja u upanijiskoj administraciji mogli su ranije dolaziti iskljuivo plemii, pa Hajnoczy ide meu prve puane, kojima Josip povjerava tu funkciju usprkos odredbama feu dalnog ugarskog ustava. Kao podupan Hajnoczy je esto putovao po cijeloj svojoj upaniji i vrio iscrpna prouavanja sa ciljem, kako bi se moglo unaprijediti blagostanje i procvat teritorija, koji mu je bio povjeren na staranje. 22 Za sve to vrijeme odravao je veze i vodio ivu prepisku sa prijate ljima iz Hrvatske, medu ostalima i sa Kreliem. 23 Kada je smru Josipa II. ponovo uspostavljen feudalni ustav u Ugar skoj, Hajncczy je kao neplemi iskljuen iz dravne i upanijske slube, usprkos tome, to je openito bio smatran za jednog od n a j sposobnijih i najvrednijih dravnih funkcionera Joisipove ere. Od svoje srijemske upanije oprostio se 29. aprila 1790. govorom, u kome je izmeu ostaloga konstatirao, da su jo samo u Ugarskoj i u Pol jiskoj neplemii iskljueni od vrenja dravnih i javnih slubi. Zahvaljujui svom osmogodinjem slubovanju na vanim poloa jima dravne uprave prvo u Zagrebu, a zatim u Vukovaru, - Hajnoczy j e stekao dragocjeno politiko iskustvo; za sve to vrijemie on se inten zivno bavio i studiranjem politike historije i upoznavanjem s doma im i vanjskim ekonomskim i drutvenim problemima. Na osnovi toga on je postao jedan od najspremnijih i najboljih povjesniara i poli tikih pisaca Ugarske. Svoj publicistiki i nauni rad Hajnoczy je ot poeo jo u Vukovaru, a poslije otputanja iz slube preselio se u Petu, sa ciljem, da pisanjem naunih djela razvije djelatnost, koja bi po mogla mijenjanje ugarskoga ustava u slobodoumnom pravcu. u panijama, koje su se oduevljavale starim ugarskim ustavom, htio je da pokae sve njegove slabosti, nedostatke i protuslovlja. U toku godine 1791. i 1792. Hajnoczy je objavio na latinskom izmeu ostalog i ove veoma znaajne politike rasprave: Dissertatio politico publica de regiae potestatis in Hungaria limitibus (1791); De comitiis regni Hungariae deque organisation e eorundem dissertatio iuris publici Hungarici (1791); Extractus legum de statu ecclesiastico catholico in regno Hungariae latarum (1792); De diversis subsidiis publicis disser tatio (1792). Svojim radom stekao je u slobodoumnim krugovima veliko potovanje prema sebi. 24
..
22 23 24

Isto, str. 107, Isporedi isto, str. 107. Fraknoi, ivot..., str. 99.

368

Godine 1792. dobio je, na preporuku grofa Szechenyija, mjesto t a j nika dvorske komore u Peti. T u je radio u graevinskom odsjeku. Ne posredno prije nego to e istupiti u zavjeru i razviti aktivnost na orga niziranju demokratske revolucije u Ugarskoj, radio je na svom velikom djelu o pravnom i drutvenom poloaju neplemike klase (bio j e ve napisao est stotina stranica) i stajao je pred enidbom. Ali nije se kolebao da svoj sigurni i (mirni poloaj, svoju budunost, koja mu je obeavala sreu, stavi na kocku, kada mu se ukazala nada, da ostvari svoje ideale. 25 Postao je jedan od glavnih voa i ideologa jakobinsikoig zavjere nikog pokreta i direktor tajnog Martinovieva Drutva Jednakosti i Slobode. Od osobite je vanosti,- da se Hajnoczy jo godine 1778. zalagao za potpuno ukidanje kmetstva, i da je predlagao da se ono otpone ba u kraju, nastanjenom Srbima i Hrvatima. Za vrijeme, dok j e Banat bio odvojen od ostale Ugarske, novi naseljenici, premda su bili samo* ui vaoci svojih zemalja, ipak su ivjeli u razmjerno boljem pravnoim stanju, nego kmetovi podloni upanijama, zato je najgipfcija glava nae prosvijeenosti, Josip Hajnoczy, sada zahtijevao, da u tom kraju, koji je ponovo potpao pod ugarsku dravu, neplemiko stanovnitvo moe i dalje da zadri svoj dotadanji povoljniji poloaj. Godine 1778. on je preko Ugarske kancelarije predloio kraljici (Mariji Tereziji), da ukine kmetstvo u Banatu i na svima erarskim dobrima, to bi trebalo da bude uvod za sline propise na teritoriju itave drave. Predlagao je nadalje, da ise komorska dobra, koja e se prodavati, razdijele na manje posjede, jer sitne gazde stanuju na svojoj zemlji, bolje j e obra uju i zadovoljavanjem svojih potreba hrane obrtnike u okolici.2^ Juna 1785. Hajnoczy je u jednom svom pismu grofu Nikoli Forgachu ovako izloio svoje osnovne poglede: Ugarski ustav moe se popraviti samo s pomou sile. Ugarska drava ima etrdeset hiljada plemia i pet milijuna stanovnika neplemia. Prvi su zakonodavci, drugi robovi. Kako se moe oekivati, da e se prvi odrei svojih prava, za koja su osvjedoeni, da ih zakonito posjeduju. Plemstvo ne e nikada dobro voljno prihvatiti naelo, da je priroda plemia i seljaka podarila jednakim pravima, i da se ustav moe smatrati vrstim samo onda, ako uesnikom njegovih blagodati bude i seljak. Nadalje etrdeset tisua plemia zastupa u dravnom saboru otprilike pet stotina pojedinaca, od kojih na donoenje zakona stvarno' utjee jedva njih desetorica. A ni tih deset ljudi nema pred oima ope dobro. Ako dakle - pie Hajnoczy - po mome osvjedoenju ustav izaziva mrnju izmeu plemia i neplemia, te ako plemstvo nikada ne e htjeti da svoja, silom ugrabljena prava podijeli sa drugima: to sam ja
Isto, str. 100. : Szekf Gyula, Magyar Tor tenet. VI. ktet. A tizennyolcadik szdzad. Budapest. (Maarska historija. VI. svezak. Osamnaesto stoljee) str. 194-195.
26 25

24

STARINE

369

onda duan da uinim sve to mogu, da moji blinji stupe u posjed svojih nezastarivih prava. Na taj nain ja u biti prijatelj ovjeanstva, a da pritom rne prestanem da budem dobar rodoljub. Ali ako se to dvoje medu sobom ne moe da sloi, radije hou da budem prijatelj o vjeanstva, nego patriota. To je moj pogled na svijet. 27 Hajnoczyju se pripisuje i jedna nepotpisana broura, tampana 1790., koja sadrava i ovaj karakteristian govor na grobu Josipa II,: Na grobu Josipovu palo mi je na pamet, da kaem nekoliko istina narodu, koji je njega krivo upoznao. Samo je plemi, koji ima posjeda, spo soban za vrenje zvanja. Graanin, ak da je i sam Themis, ne moe dobiti upanijsku slubu. ak ni plemi bez posjeda ne moe se podii do viega stupnja. Neka pokopa svoje sposobnosti slubi nekoga bo gataa, ili pak - to je takoer teko - neka ih prikri je pod mantiju. Pa to da bude istinska sloboda? Josip je uistinu htio da nas uini slobod nima. Podizao je talente, gdjegod ih je naao. Sad samo za bogate po stoji svijet. Ostali, graani i siromani plemii, vie manje su robovi imunih aristokrata. 28 U svom, marta 1792. njemaki napisanom djelu Misli jednog ugar skog patriote o nekim stvarima, koje spadaju na sabor, 29 razvija ova svoja shvaanja: Najvei dio naroda, koji raspolae fizikom i moral nom snagom (a to su neplemii: graani, seljaci, vojnici) treba da osjeti koristi od zakona. - Pravo vlasnitva d pravo obnaanja zvanja treba proiriti i na neplemike klase. - Nitko se ne moe uhapsiti bez sudskog poziva. Tu plemiku povlasticu treba protegnuti na svakog stanovnika drave. - Vie sveenstvo ne treba dalje da bude poseban stale i ne treba da ima pravo glasa u saboru i na upanijskim skuptinama. 1. Jer tko se ne eni, taj nije tako privren domovini, kao drugi. 2. Jer interes jednog stalea ne moe biti ui suprotnosti sa cjelinom. A interes kato likog sveenstva sukobljava se s interesom polovice stanovnitva, 3. Jer zavisi od Rima, pa mu tako obaveze mogu doi u sukob- Sve vjero ispovijesti, a naroito pravoslavnu treba izjednaiti u pravima sa ka tolicima. Uee velikaa u saboru je (tetno, jer govore samo u svoje vlastito ime i uvijek nastoje da (od kralja) dobiju vee zvanje, pa zato nisu do voljno patrioti. Obian zastupnik uvijek moe slobodnije govoriti. Ugarska vojna komanda neka ne zavisi od bekog ratnog vijea. I vojni auditori (suci), i raunarci treba da budu po roenju Ugri. Vojska treba, izuzevi disciplinske 'stvari, da bude podlona graansfkom su dovanju.
Navedeno kod Frafcnoija, Zavjera..., str. 104-105. Politisch kirchliches Manch-Hermaeon. 1790. 'Navedeno kod Korode, A magyar felvgosods brevidriuma, str. <S2.) 29 Gedanken eines ungarischen Patrioten ber einige zum L a n d t a g gehrige Ge genstnde. Djelo je ostalo u rukopisu, a danas se uva u petanskom Nemzeti Muzeumu. - Iscrpan prikaz i glavne misli toga djela daje H . Marczali u svojoj studiji, objavljenoj u Budapesti Szemle. god. 1906. broj za februar, i u svojoj knjizi Az 1790/1-diki orszggyles, I, str. 74-83. - Hajnoczyjeve misli iznesene su ovdje na osnovi Marczalija.
28 27

370

Desetina i devetina su tetne za ekonomiku. One moralno kvare obje zainteresirane strane: seljaka navode na prikrivanje, zatajivanje, ze maljskog gospodina na nasilje i sumnjienje. Zato treba izraunati pro sjeni prihod od deset godina i novcem zauvijek otkupiti selite i kuu. - Svaki seljak je slobodan. Ako isplati svoj dug, moe slobodno otii. Slobodno raspolae svojom kuom i vinogradom. Ako se nagodi sa svojim zemaljskim gospodinom, posjeduje svoju zemlju s pravom vla snitva i u tom sluaju ne potpada vie pod vlast feudalca. Osloboenje plemstva od plaanja poreza bilo je opravdano samo dotle, dok se ono iskljuivo brinulo o vojnikoj obrani drave. Sada treba pristupiti ostvarenju velike ideje o opem podnoenju tereta, koju ideju je pokuala da uvede Marija Terezi ja. Suvini, konfiscirani imetak vieg sveenstva i vieg plemstva treba upotrebiti dijelom u kulturne, dijelom u vojne svrhe. Svi porezi, otkupljivanje insurekcije, kao i polaganje rauna 01 komor skim, potanskim prihodima te o prihodima od soli i od rudnika spadaju na sabor. Sekularizacija crkvenog imetka imala bi da plati najvei dio tro kova oko provoenja preobraaja. Z a nas su od osobite vanosti Hajnoczyjevi zahtjevi, koji se tiu po boljanja poloaja hrvatskog i srpskog naroda. Uz ve pomenuti za htjev o izjednaenju pravoslavnih u pravima sa katolicima, Hajnczy u ovom svom djelu trai: ravnopravno uee Srba u svima pravima s ostalim podanicima drave; time e se pridobiti njihovo nie sve enstvo i dvije treine graniara. - Treba uiniti kraj doivotnoj vojnoj obavezi. Vojna Granica treba da se prisa jedini ostaloj dravi. Susjedne dijelove Vojne Granice treba pripojiti Srijemu i Poegi. U drugim svojim ranije, prije zavjere napisanim djelima, Hajnczy izmeu ostaloga zastupa i ove glavne ideje: o potrebi krajnjeg ogra nienja kraljeve vlasti, iz ijih ruku potpuno izuzima ne samo zakono davnu,, nego d izvrnu vlast, tako da kralj nema vie prava ni sazivati ni rasputati sabor, te mu preostaje jo samo ulaganje veta; o potpunom iskljuenju sveenstva iz sabora i o konfiskaciji crkvenih dobara. H a j nczy ve tada poziva kmetove, da ne plaaju porez, koji oni sami nisu odobrili i izglasali i koji je svaljen na njih bez njihova pitanja. 30 Hajnczy kao najslavniji zadatak sabora istie izradu osnovnih dravnih zakona, u kojima bi vladale ove ideje: svatko moe svoje misli slobodno izraavati usmenom rijeju, pisanjem i putem tampe; svatko ima pravo da stekne nepokretan imetak i da vri sva zvanja; narod se
30 Veoma je znaajno za maarsku graansku historiografiju izmeu dva rata, d a jedan od najistaknutijih njenih predstavnika, Elemer Malyusz te Hajnoczyjeve ideje popraa ovim komentarom: Taj radikalizam uistinu ne nalazimo u elaboratima saborskih'odbora. Ali odgovornim dravnicima bilo bi nemogue ak i pomiljati na ovakve promjene. Nastojanja radikala nisu bila ostvariva na tadanjem razvojnoni stupnju drutva, ta ona su jo i danas (1926, napom V. B.), poto je minulo vie od jednog stoljea, jo uvijek nama tuda. (Malyusz Elemer, Sandor Lipot fherceg iratai 17901795. Peta 1926, str. 135-136).

371

upravlja prema svojoj vlastitoj volji te ima pravo sa svakim vladarom sklopiti ugovor; svi giradani podjednako sudjeluju u pogodnostima, to ih daje drava, i isto tako jednako snose njene terete. Proglaenje crkvenoga vlasnitva dravnom imovinom ... iskljuenje sveenstva iz graanskih zvanja ... brane stvari imaju potpasti u dje lokrug sudova ... 31 Na pitanje: koja je dravna vjera u Ugarskoj? Hajnoczy odgovara: nijedna. Vjera naime nije predmet drutvenoga ugovora. 32 Svatko moe slobodno da bira mjesto svoga stanovanja i svatko ima pravo da se useli u dravu i da se iseli iz nje. Osigurava se sloboda tampe i savjesti. ... U podnoenju dravnih tereta (poreza) isudjeluju svi u razmjeru prema svoj im prihodima ... Graani imaju pravo udru ivanja i zbor ovan ja. 33 Vana je i ova, ujesen 1794. u istrazi izraena Hajnoczyjeva misao: Plemstvo je spremnije da se pokloni pred .apsolutnom monarhijom, nego da neplemie uini sebi ravnima. 3 4 N a salluanju od 29. augusta 1794. Hajnoczy je pred bekom istra nom komisijom izmeu ostaloga izjavio i ovo: ... moje namjere su bile iste, nesebine, plemenite. Ponosim se time, to sam svoj rad posvetio najbrojnijoj i najkorisnijoj klasi ovjeanstva ... molim, da ne budu kanjeni oni, koje sam ja zaveo. 35 Hajnoczy je svoja djela, koja su po stavu, to se u njima zauzima, esto veoma slina, pa i istovetna is Martinovievim koncepcijama, tampao bez potpisa, a dravne vlasti su vodile strogu, ali bezuspjenu istragu, da pronau pisca. 36

III
IVAN L A C KO VIC

Posjedi porodice Lackovi nalazili su se na teritoriju Petanske i Tamike upanije, a lanovi porodice obnaali su via zvanja u objema upanijama. - Iz Martinovievih pisama znamo, da je Lackovi bio pridobio i jednoga svoga brata i Adama Szilya, glavnog blagajnika Torontalsike upanije. 37 Rat protiv Turaka, u kome je (1787) i njegova pukovnija sudje lovala, pruio mu je prilike, da se istakne i svojim taktikim sposobno stima i svojom neustraivom hrabrou. U bojevima vodenim oko Du-/
Frakni, ivot, str. 11. . Fraknoi, Zavjera, str. 117. 33 Koroda Miklos, A magyar felvilgosods breviriuma, 34 Fraknoi, Zavjera, str. 253. 35 Koroda Miklos, A magyar felvilgosods breviriuma. godine, str. 138. 36 Isporedi Fraknoi, ivot, str. 99 i Zavjera, str. 150. 37 Fraknoi, Zavjera..., str. 77.
32 31

str. 83. Budimpeta, bez oznake

372

bice obicno je on predvodio avangardu, a 25. aprila je njegov eskadron zarobio prvu tursku zastavu. Kada je carska voj'ska, poavi na opsje danje Beograda (1789), prela Savu, njemu su povjerili komandu nad prethodnicoim, a za vrijeme opsade najopasnije pozicije. U maju 1790. uputio je s drugim ugarskim oficirima iz Srbije molbu ugairsk-hrvaitiskom saboru, u kome se trai osnivanje nezavisne ugarskohrvatske vojske, Zbo<g toga je bio pozivan na odgovornost i progonjen, pa je napokon u oktobru 1790. podnio ostavku na oficirsku slubu. Tim povodom Lackovi je, premda i sam plemikog porijekla, strahovito zamrzio feudalni sabor i ugarsko plemstvo, jer ga je ono, izmirivi ise sa kraljem, ostavilo na cjedilu, ubrzo prestalo da se zalae za ostvarenje zahtjeva nezadovoljnih oficira i da ih uzima u obranu od progona centralne austrijske vlasti. Plemii su - piisao je Lackovi u novembru 1791. jednom svom prijatelju u Banat - krivi naoj nesrei. Ali ja u zderati s njih obrazinu .., 37a S Martinoviem je Lackovi drugovao u djetinjstvu, kada su se za jedno i kolovali. Znaajno je za Lackovia kao biveg oficira i ratnika, da je na ma arski preveo Trenkov spjev: Makedonski vitez. - koji izmeu .ostalih sadri i ove stihove:
ta moe bit gluplje neg za tuu slavu Kao vojnik dati sebe ubijati? Raskidati tijelo ? ratnome polju Izgubiti ivot u. vatri bojeva! Samo zato da mu Gazda nosi lovor I propau drugih da se kooperi?

U jednom pismu prijatelju Szilyu Lackovi razlae svoje shvaanje o ugarskome plemstvu: To bi trebalo uiniti i s ugarskim plemstvom, jer je ono uistinu pondus inutile terrae (nekoristan teret za zemlju), i odakle samo vodi porijeklo? - Kao otimai i provalnici pljakali su, razarali, robili, pustoili, arili i palili s onim razbojnicima i lupeima, koji su selei se iz tuih zemalja zbog gladi osvojili ovu emlju; uistinu lijepo porijeklo Ugarskoga Plemstva! I otuda eli ono da izvodi svu isvojiu slobodu i privilegije. - Ali bogme ne dajem ni deset godina vremena, da i tome nastane kraj, a nadmeni plemi ne e biti nita drugo, nego obian stanovnik drave i graanin. 38 Lackovi je napisao i dva satirina protucrkvena, antireligiozna spisa: Istjerivanje iz Kine redovnika drutva jezuita i Putnik, koji eli da se poui u kranskoj vjeri, u kojima se u Voltaireovu duhu izvrgavaju ruglii vjerske; dogme i crkvene ceremonije. Obje broure bile isu zaplije njene, jer se u njima tvrdi, da su vjerske tajne izmislili nitkovi, da bi cd lakovjernog naroda iskamdili novac i potovanje prema sebi.39 .
Isporedi isto, str. 88. Pismo je objavljeno kod Eckhardta, A francia forradalom gon, str. 52. 39 Isporedi Eckhardt, nav. djelo, str. 71-72.
38 37a

eszmei

Magyarorsz-

373

Tim povodom je nosilac klerikalne reakcije u Ugarskoj, fratar Alexovi prorekao, da e autoru tih spisa biti odrubljena glava. Kada je poslije nekoliko godina Laokoviu glava uistinu pala, Alexovic je sigurno sa zadovoljstvom mislio o tome, kakoi mu se ispunilo proro anstvo. 40 Dosljedan svojoj mrnji protiv plemstva, Lackovi je, - za razliku od mnogih drugih suvremenih ugarskih politikih pisaca, koji su gotovo po pravilu pisali latinski, - svoje propagandistike stvari pisao na narodnom maarskom jeziku, obraajui se tako izravno i na puk, koji nije znao latinskoga. Om je preveo na maarski i neke Martinovieve, na fran cuskom, njemakom ili latinskom pisane stvari, zaotravajui i poten cirajui njihov antifeudalni sadraj i dodajui im esto po nekoliko svojih vlastitih stranica. Plemia je - pie Lackovi - priroda isto tako stvorila za posao, za rad, za plug, za motiku, za kalup, a on nita ne ini za unaprei vanje opega dobra ili za podnoenje dravnih tereta, dok neplemi, ali koristan ovjek, obraduje svoje oranice, kosi livade, kultivira vrtove, vodi trgovinu, bavi se obrtom, odrava fabrike i manufakture na korist zajednice ... 41

IV FRANJO SZENTMARJAY

etvrti od pogubljenih direktora tajnog drutva Martmovievih jakobinaca bio je mladi Franjo Szentmarjav. Suprotnost Hajnoczyju, ue njaku puritanskog morala, bio je Szentmarjav Ferenc, koji je svojom veselom naravi, duhovitom konverzacijom, smionim nastupanjem i svojom antinovskoim ljepotom bio idolom petanske mladei, drutva pravnikih vjebenika i sudskih pristava. Bio je privatni tajnik potpred sjednika komore barona Orczv Jozsefa, koji svoju simpatiju, to ju je gojio prema Francuzima, nije krio ni na svom visokom poloaju i koga su u anonimnoj prijavi optuili dvoru, da u svom stanu uva sliku Filipa Qrleanskoga u maarskoj .sveanoj odori. - Szentmarjav je kod njega nauio francuski i s velikom ljubavi itao djela Moniesquieuia, Voltairea i Rousseaua; Rousseauov Gontrat Social htio je izdati u svom maarskom prijevodu; lanke iz Monateura 42 irio je u prijevodu, pjevao je Marseillaiseu; na javnim mjestima nazdravljao uspjesima Francuza i kleo one vladare i one vojske, koji su se borili protiv njih. 43
Vidi na istome mjestu, str. 72. Iz Lackovieve maarske prerade i nadopune Martino viceva Oratio ad proceres ... - Isporedi Koroda, navedeno djelo, str, 114. 42 Francuski list, koji izlazi u Parizu za vrijeme revolucije (napom. V. B.). 43 Fraknoi, ivot..., str. 100.
41 40

374

V PAVLE 6Z Po Kazinczyjevim rijeima, pogubljeni zavjerenik Pavle Oz bio je jedna od najboljih glava u dravi. U isvojoj pismenoj obrani razlagao je, kako su njegova politika na ela u saglasno'sti sa zakonima zdravoga razuma i s prirodnim pravom. U svom pismu Kazinczyju od 27. augusta 1793. z izraava svoje gnjuanje nad tradicionalnim maarskim historijskim pravom. Jav ljajui prijatelju, da e ga pozvati, da u Pataku predaje o zakonima, on pie: Moete dakle lako zamisliti, kakav uitak mora biti za jedno osjetljivo srce, da ui druge takvim zakonima, koji najbrojniji i n a j vredniji dio naroda liavaju gotovo svih graanskih prava. N a sasluanju 6z je jednom prilikom izmeu ostaloga izjavio i ovo: Ali ideje, u kojima je izraen duh stoljea, ne mogu se iskorijeniti na siljem ili strogim kaznama. ... Ako pogubite revolucionare, vi dajete pri mjer, to e ga potomstvo moi da upotrebi na taj nain ... da se nasilnim djelima srui onaj sistem, za ije ouvanje i jaanje se sada daju ovakvi primjeri strogosti. 44 VI JNOS BAGSNYI

U svojoj poemi O francuskim prornjenaima Bacsanyi je jo 1789. ispjevao ove stihove:

Karodi, drave! koji u kavezu Stenjete sred mutnih robovskih lanaca, Vi, koji svoj jaram eljezni dosada S vrata svog zbaciti johe ne mogoste, A i vi, iju krv zakon pravde trai Posveeni, moni krvnici kmetova, Hod'te! da sudbinu si unapr'jed vidite, Oi svoje s panjom u Pariz upritel

U pismu prijatelju oru Arankiju, Bacsanyi je godine 1793. pisao o stanju u Ugarskoj i o revoluciji: Ovdje jako paze n a ljude, koji misle n a francuski nain; pa i ljude, koji trijezno misile i govore, brzo nazivaju jakobincima... / Ja iz svega onoig, to vidim i to ujem da se zbiva, ne mogu da izvedem nita drugo, nego da je i u naoj domovini revolucija neiz bjena ... Bacsanyi, u svojoj pisanoj obrani povodom inkriminirane svoje pje sme Francuske promjene, iznosi izmeu ostalog i ovo: Istina je
44

Kouroda, navedeno djelo, str. 140.

375

nadalje, dal je primjer Francuza obilato davao prilike za pjevanje, pi sanje i razmiljanje; pjesnicima ne manje, nego govornicima, filoizoifima; teolozima, upravljaima i podanicima, narodima i vladarima; jednom rijeju svima onima, koji raspolaur razumom ne ive samo radi ras ploivanja, nego, kako to prilii ljudima, i razmiljaju. Ono, to se u Parizu dogaa i to se dogodilo, po svojoj prirodi nagoni cijelu zemlju na najveu panju; i ve je u shvaanju ljudi izazvalo ne manju revo luciju - a poglavito e je izazvati u budunosti (naroita ako se rat bude dugo otezao) ... kao osnivanje same kranske vjere...

vii . .
FRANJO VERSEGHY ,

"".;

Zavjerenik Verseghy bio je sveenik, koji je, godine 1790,, upozo ravao sabor, da se uva religiozne poplave i uope popovskoga stalea i njegovih praznovjernih izmiljotina, pjevajui protucrkvene i protu vjerske stihove, u ; kojima iznosi, kako najvea opasnoist prijeti domovini i njenom napretku od podmuklog irenja i lukavog rasprostrainjivanja religioznih ideja, 45 U svojoj poeziji Verseghy na jednome mjestu klie: Mudra prirodo, raaj tako umne Voltaire, pa ma bili i heretici, samo neka su takve pameti ...

Poglavlje drugo

OPTUBE PROTIV..MARTINOVIA Martinovi je doivio sudbinu svih pravih velikih revolucionara. Neprijatelji revolucije, svi jesni da ideje i ivot revolucionara djeluju nezaustavljivom snagom i privlanou na one,narode, u ijim zemljama ideali pravde i slobode, za koju su se pokretai revolucije borili i rtvovali, nisu jo ostvareni, - u nemogunosti da te ideje suzbiju, laaju se jednog drugog isredstva,; da, ocrnjujui nosioce revolucioiiatrnih pokreta* proglaujui ih nepotenima i neasnima, odbiju od njih i od revolucije i njenih ideala, mase, koje tee za njihovim ostvarenjem. Najomiljenija i; najee upotrebljavana formula sa strane reakcion r n i h i kontrarevolucionafnih elemenata u takvim sluajevima sastoji se u igosanju i onih najkrupnijih revolucionara kao nemoralnih, ne asnih plaenika, pijuna, neprijateljskih agenata, provokatora i pot : kazivaa.. -- -; ' ,.' ' ' .
45

Isporedi Eckhardt, navedeno djelo, str. 83.

376

Najugledniji predstavnici maarske graanske historiografije potkraj devetnaestoga stoljea i, naroito, izmeu dva rata, - kada su u polufeudalnoj Maarskoj neostvareni ideali demokratske revolucije Martinovievih jakobinaca jo uvijek bili ne samo aktuelni, nego kada je, pod pritiskom bijelog Horthyjeva terora puk Maarske vema teio za njihovim, ostvarenjem nego ikad ranije - bili su uprli sve sile, da ne birajui sredstva okaljaju organizatora i vou demokratske revolucije u Ugarskoj. Upravo je nevjerojatno, kako su bjesomuno nasrnuli na Martinovievu uspomenu i kako su bezobzirno vrili pokuaje, da u narodu iza zovu protiv njega mrnju, prezir i gnjuanje. Ali bez obzira na posljedice, - pie Fraknoi - Martinovievi tajni izvjetaji, njegova sasluanja, njegove predstavke i njegovi obrambeni spisi prikazuju njegovu linost u mranoj boji na stranicama historije i oduzimaju joj onaj sjaj, to g:a nesebine tenje i idealno oduevljenje bacaju na nesiretne pokrete. Martinovic se rukovodio sebinim interesima i njegov rad bio je inspiriran njima, etike principe je sasvim ravnoiduno odbacivao i itavu njegovu linost, njegov rad i njegovo moralno shvaanje moemo obiljeiti - nazivom engleskih kriminalista: moral insanity. 46 Po Mlyuszu Martinovic je sve odavao za rijska uloga bila je uloga policijskog agenta Z a Szekfuai Martinovic je pustolov, ija prelazi sve granice; on je plaeni pijun; niski.,48 : novac, a njegova histo i denuncijanta.i7 moralna nepouzdanost njegovi ciljevi sw bili

Shvaanje, da je Martinovic bio uhoda i da je iz sebinosti i pokvarenosti prokazao svoje drugove, preuzeli su od biskupa Fraknoi ja i nai graanski historiari urmin 49 i ii.50 Nas savremeni italac, koji je imao prilike da se iz vlastitog zapa anja uvjeri o laima, kojima se obasipaju istinski revolucionairi sa strane reakcije, koji j e doivio informbirovsku hajku na istinske nosioce socijalistike revolucije, koji su bili proglaavani za faistike plaenike i agente najgore, g"estapoyske policije, - prilino je imun za ovakvo pri kazivanje uloge revolucionara. Mi smo, osim toiga,. i u nedavnoj pro losti Hrvatske imali jedan takav drastian primjer. Kada beki dvor i austrijska vlada nisu mogli da suzbiju privlane ideje najuspjenijega j najutjecajnijeg borca za ujedinjenje junoslovenskih naroda putem revolucije, ruenjem Austr-Ugrske Monarhije, - oni su poduzeli sve
Fraknoi, ivot Martinovih, str. 211^212. Malyusz, navedeno djelo, str. 150 i 163-164*. 48 Szekfu, navedeno djelo, str. 407, 411. (Podcrtao V. B.) 49 Vidi umriin, Hrvatski preporod, I, str. 9. 50 Vidi ii, Nepoznate stranice iz.doba' biskupa Vrhovca. do 152 od 1. VI. do 4. VI. 1926.
47 46

, ' Novosti, brojevi 149

377

da likvidiraju Frana upila na taj nain, to su ga na Friedjungovu procesu pokuali uglaviti kao plaenoga agenta i pijuna austrijske policije! Najnepomirljiviji, najodluniji revolucionarni (pa zato i najprivlaniji i najopasniji) borac protiv Habsburga i protiv austro-ugarske vla davine nad Junim Slavenima, trebalo* je da se onemogui tako, da bude utvren kao pijun te iste Austrije. Isto stije i platio dvora j e tako i Martinovi, koji je svoju borbu protiv habsburke dina reakcionarne austrijske vladavine nad Ugarskom i Hrvatskom ivotom, trebao da bude kompromitiran kao tajni agent bekoga i plaena policijski konfident.

I nije sluajno, da Eckhardt povezuje Martinovia sa - Lenjinom, koga su kontrarevolucionari isto tako bili proglasili tajnim plaenikim agentom Njemake. Optuujui Martinovia i kao krvoloka, Eckhardt postavlja sebi ovo pitanje: kako postaje od filozofa, koji je senti mentalno tronut sudbinom ovjeanstva i bratstvom meu ljudima krvoloni tiranin kao Robespierre ili Lenjin? 5 1 Usprkos toj ve na prvi pogled jasnoj kontrarevolucionarnoj pristra nosti tih optubi, to ih maarski graanski historiari podiu protiv Martinovia, mi se moramo njima podrobnije pozabaviti prvo zato, to su se one punih ezdeset godina (od 1880. do 1941.) neprestano ponav ljale, a d a se - koliko je nama poznato - osim Kossaithova protesta protiv prve Fraknoijeve knjige iz godine 1880. - nitko jo nije a njima temeljito razraunao ni unutar same maarske historiografije; drugo zato, to se meu onima, koji podiu ovako teke optube protiv Marti novia nalaze ponajugledniji maarski graanski uenjaci, od kojih je jedan, Szekfii Gyula, doivio punu afirmaciju i poslije osloboenja u novoj Narodnoj Republici Maarskoj; 5 2 tree zato, to su tu 'toliko ponavljanu osudu Martinovievu od maarskih buroaskih povjesniara nekritiki i gotovo u cijelosti preuzeli i neki pnajrenomiraniji graanski pisci kod nas, meu njima i ii. I napokon zato, to se radi o naem ovjeku, istinskom revolucionaru, koji je s graansko reakcionarne strane oklevetan samo zato, to se predano, dosljedno i do kraja borio za pravednu stvar istinskog nacionalnog i socijalnog osloboenja svih naroda nekadanje Ugarske. Optube, sito su ih graanski historiari podizali protiv Martinovia, mogu se svrstati u tri glavne grupe: 1. da je, dok ise nalazio na slobodi, bio u tajnoj slubi dvora i plaeni konfident dvorske policije: 2. da je u zatvoru izdao itavu zavjeru i prokazao sve svoje zavjerenike dru gove i tako prouzrokovao njihovu smrt; 3. da je bio antinacionalan elemenat, zakleti neprijatelj i upropastitelj maarstva i Ugarske.
Eckhardt, nav. djelo, str. 21. Szekfa je N R Maarska nakon 1945. poslala kao svog ambasadora u Sovjetski Savez.
52 51

378

I
>-U T A J N O J SLUBI DVORA

Martinovi je - tvrdi Fraknoi - i ...za vrijeme vladavine kralja Franje iisto tako nastavio svoje sluenje kao lan tajne dvorske po licije.^ Malyusz u istom smislu optuuje Martinovia, koji ima veza na sve strane, pa dakle sa sigurnou ima pristupa d u najtajnija drutva, i koga njegova savjest uope ne spreava, da sve i oda - za novac.5i Od toig vremena (od 4. decembra 1792,, kada mu j e car Franjo uskratio audijenciju, napomena V. B.) - tvrdi dalje Malyusz *- uloga Martinovia je jo neprikriveni je uloga policijskog agenta i denun cijanta.55 Cijelo to drutvo (pijunsko drutvo Martinovia i Lackovia, napo mena V. B.) - pie Szekf - ostalo je smru Leopoldovom bez kruha, jer Franjo nije htio lino da se bavi policijskim stvarima, drao je ministra policije, grafa Peirgena, koji je neupotrebljive fantaste otpustio iz slube. Tako j e proao Lackovi; duhovitiji Martinovi preporuivao je .sebe z;a sve na svijetu, za kabinetskog tajnika, za savjetnika u kancelariji ili u komori, napokon je molio samo povienje svoje lavovske profesorske penzije, na to mu se Franjo smilovao, dao mu milostinju i naslov szaszvarskog opata, ali u stvari ga je degradirao na obinog policijskog agentu, koji je po nalogu ministra policije putovao po dravi i hladno krvno podnosio prijave o nepostojeim namjerama za odcijepljenjem i francuskim revolucionarnim simpatijama maarskih magnata, popova, konzervativaca i demokrata. 56 I Eckhardt tvrdi, da j e Martinovi tada jo (godine 1792., napomena V. B.) tajni agent kraljev. 57 A na urmin pie za Martinovia, da ga je dvor jo god. 1790. upotrebljavao ... i kao svoga uhodu. 58 Suradnja s vladarima prosvijeenim apsolutistima. kakvi su bili Josip II. i Leopold IL, bila je svagdje pozitivna, jer se nalazila na liniji progresa, jer je znaila savez kralja is pukom, u cilju provoenja antifeudailnih, antiklerikalnih reforama i preobraaja drutva i drave u naprednom pravcu. T o osnovno znaenje suradnje s prosvijeenim vladarima reforma torima, to se tako jasno manifestira u zemljama, u kojima siu vladar i stanovnitvo drave pripadali iisto j narodnosti, - bilo je kod nas zamu eno time, to je maarsko i hrvatsko plemstvo svoj otpor protiv kraFraknoi, ivot..., str. 5. (Podcrtao V. B.) Malyusz, navedemo djelo, str. 150. (Podcrtao V. B.) Isto, str. 163-164. (Podcrtao V. B.) > Szekfu, navedeno djelo, str. 407-408. (Podcrtao V. B.) 57 Eckhardt, navedeno djelo, str. 52. 58 urmin, navedeno djelo, I, str. 9.
54 55 5 6 53

j i

379

ijevih antifeudalnih i anticrkvenih reforama obavijalo u ruho, prikazujui, lano, taj svoj reakcionarni, feudalni, po klase naroda u sutini tetni otpor iskljuivo kao borbu za prava i nacionalnu slobodu protiv nasrtaja tuinskog, vladara. . , > .

nacionalno neplemike nacionalna njemakog

Radi se konkretno o Martinovievu odnosu prema trojici careva: Jo sipu. (1780-179,0), Leopoldu (1790-1792) i Franji (od 1792. do MairtmoH vieva pogubljenja 1795.). ,
:

.1

Da Martinovievo prijateljstvo prema Josipu i predano zalaganje za njegove reforme ak i poslije Josipove smrti - nije moglo biti mitantno za Martinovia, dovoljno je ovdje podsjetiti samo n a dva znaajna obiljeja Josipove politike, na njegov stav prema slobodi tampe i prema kmetstvu. Kritike, samo ako nisu podrugljive, ma koga pogaale, cd vladara drave do zadnjeg njenog stanovnika, naroito onda, ako pisac tampa svoje ime i time prima na sebe garanciju za istinitost stvari, - ne. mogu se zabraniti, jer svaki istinoljubivi ovjek treba da se raduje, ako tim putem sazna istinu. ' " ' ' ' , * *. J *.' '<, ^ o V i
1

(Iz Josipove
sm0

odredbe

o tampi,

1781)

Od poetka nae vladavine mi nae oinsko nastojanje i nau brigu obratili na to, da usreimo narode, koji se nalaze pod naom vladom, bez obzira na njihovu klasnu, vjersku i nacionalnu pripadnost. Glavno sredstvo za postizanje toga cilja jest unapreivanje industrije i zemljoradnje, to se moe oekivati samo onda,, ako.se prirodna lina sloboda, koju treba, i drava da priznaje, proiri i na kmetove, te ako im se osigura zakonito pravo vlasnitva. Zato 'nareujemo: 1., ukidanje onog kmetskog poloaja, koje povlai za sobom vjeno ropstvo i veza nost za zemlju. Svaki sei jak ima pravo slobodnog seljenja na osnovi prirodnoga prava i zato, to to zahtijeva ope dobro, zbog ega se obu stavlja svaka parnica, koja se odnosi na otkup linosti. 2. Svaki seljak moe slobodno sklapati brak, baviti se znanou, uiti zanat i slobodno ga voditi. 3. Ni seijalka ni njegovu djecu ne moe zemaljski gospodin siliti na vrenje unutranje (dvorske) slube.. 4, Seljak moe slobodno da proda ili da zaloi svoja pokretna i siteena dobra, samo to e se obaveze, koje su dotle na njima leale, prenijeti na novoga ylasnika. 5. Radi osiguranja svoga vlasnitva ne mogu se seljaci ni njihovi potomci ukloniti bez zakonite upanijske presude, tavie protiv volje ne mogu se ni premjestiti sa jednoga mjesta na drugo.. 6. U svemu drugome ostaje na snazi dosadanje pravilo, a upanijski odvjetnik je duan da brani seljake protiv svakog zuluma.
(J'osipovo
59

nareenje

od 22, augusta

"17S5)P

Koroda, nav. djelo, str. 59.

380

2 Ni suradnja s Leopol dom II. sama po sebi nije mogla znaiti za na predne, slobodoumne elemente neto, to bi bilo nespojivo s njihovim osvjedoenjem i s moralom. I po svojoj toskanskoj prolosti, i po svojim progresivnim, reformnim nastojanjima nakon dolaska na austrijski prijesto Leopold je sve do satnog kraja svoje vladavine (kada e zboig razvoja revolucije promijeniti svoju dotadanju orijentaciju prema Francuskoj) . pravom smatran istinskim nastavljaem 'prosvijeene antifeudalne Josipove politike. Drati s kraljem, prosvijeenim apsolutistom (kakav je, poslije Josipa bio i Leopold IL), pomagati njegovu politiku, uperenu protiv feudalaca. znailo je za graane i za neplemie osloboditi sebe od feudalnoga tlaenja, od vlasti plemike upanije i feudalnoga sistema uope. Kakav je smisao i kakav cilj je imalo to pristajanje uz kralja, lijepo< se vidi iz ovoga sluaja. Prilikom hapenja bravara Paitzkoffera, umijeanog u Martinovievu zavjeru, uzapen je kod njega tampani spis Verbindungsjormel. Taj spis, objavljen 1791., koji znai neku vrstu polaganja meu sobne zakletve potpisnika (potpisalo ga je dvadesetak petanskih nje makih graana) sadrava izmeu ostaloga i izjavu, da e se boriti za svoja graanska prava i povlastice, i da ne e nad sobom priznati dru goga gospodara osim kralja. (Er ist unser Herr und ausser Ihm er kennen wir keinen.) 60 Znaajna je injenica (koja jo vema ilustrira ve poimenutu nelo ginost, neargumentiranost i kontradiktornost njihovih pristranih napa daja n a Martinovia), da i Fraknoi i Malyusz, kada govore o Lpopoldu odvojeno, bez veze s Martinoviem, prikazuju njegovu vladavinu u po zitivnom svijetlu. Tako Fraknoi u prvoj svojoj knjizi daje ovu ocjenu o Leopoldovim politikim shvaanjima i nastojanjima: Leopold II. je dobrim dijelom imao odline osobine svoga brata bez njegovih mana. I on se oduevljavao- za dobro svojih naroda. I on j e stajao na visini svoga vremena. Priznavao se uenikom Montesquieua. A u jednom nje govu uvenom pismu nadvojvotkinji Mariji Kristini nalazimo najslo bodoumniji program novovjekog vladara, Smatram - tako je pisao - da izvrna vlast pripada kralju; zakono davstvo narodu i njegovim zaistupnicima ... Smatram, da se vladar ni neposredno ni posredno ne moe mijeati u sudovanje ... Smatram, da je vladar duan svake godine poloiti narodu potpune raune o financij skim poslovima; da nema prava nametnuti narodu nove poreze ili ma kakve terete; to jedino moe uiniti sam narod, poto vladar prikae ope potrebe i poto narodni zastupnici izvre kritiku vladarevih pri jedloga i nau ih za umjesne ... Smatram, da vladar treba za svaku pro mjenu sistema, za ustanovljenje svakog novog zakona, za odobrenje penzija i nagrada da dobije pristanak naroda; samo tako mogu nare enja dostii snagu zakona. Vojska se moe upotrebiti salmo za obranu
60

Eckhardt, nav. djelo, str. 160.

381

drave, a nikad za ugnjetavanje naroda. Ma 4 koga moe samo njegov nadleni sudac da uhapsi i moe ga osuditi samio uz pridravanje zako nitih forma, - a nikad na osnovi samovoljnog nareenja, pa ma ono dolazilo i od vladara. Napokon smatram, da je vladar duan da vlada u smislu zakona, 61 - ... Od sabora je traio samo toliko, da se ureenjem poreza olakaju tereti narodu; da se kmetovima osigura lina sloboda i slobodno raspolaganje imetkom; napokon, da se komorske slube i nia zvanja u administraciij otvore i za neplemie. 62 Konstatira vi, da je ugarski plemiki pokret iz godine 1790'. protiv centralne vladarske vlasti prosvijeenih apsolutista propao, onoga tre nutka, kada se je car Leopold nagodio s Pruskom, a ova ostavila ma arske plemike buntovnike na cjedilu, Malvusz pie: aliti to, sa stajalita nacionalnog razvoja, ne moemo, jer bi (taj plemiki pokret, naponi. V. B.) Ugarsku bio doveo na sudbinu Poljske. To bi znailo vladavinu jedne jedine klase, koja ne bi ostavljala mjesta za slobodan drutveni razvitak. Jer da o magnatima i kmetovima i ne govorimo, sa kojima se (taj pokret maarskog srednjeg plemstva, napom. V. B.) ne bi mogao nagoditi; nego samo vladati n a d njima, on nije davao ni graanstvu da doe do daha, iako razvoj te klase obrtnika i trgovaca nije ni na koji nain mogao znaiti opasnost za nj ... Makoliko da bi novi ustav znaio vladavinu najnacionalnije klase, omakoliko da je posjedniko srednje plemstvo' stajalo n a visini kulture svoga vre mena ... ba sa nacionalnog stajalita bi bio tetan novi sistem, jer bi okamenjivanjern vladavine plemstva unitio klice razvitka ... Ugarska je imala sreu, da joj je na elu stajao nasljedni kralj, te je tako iz bjegla sudbini Poljske. 63 Ako dakle Malvusz politiku Leopolda protiv ugarskih feudalaca i njegovu pobjedu nad njima ocjenjuje kao pozitivnu - kako i zato onda taj isti pisac onako otro osuuje Martinovia^ba i zbog toga, to je on (suraivao s Leopoldom i pomagao tu njegovu antifeudalnu politiku? Oito je, da je i u ovom sluaju negativan stav Mlyus'zov prema Martinoviu nelogian, pristran i proizvoljan. Kao jedan od glavnih svojih dokaza o tome, da je Martinovi bio tajni agent dvora 6 4 i da se nalazio u policijskoj slubi, Fraknoi navodi njegovu povezanost s Franjom Gotthardijem. Gotthardi je bio petanski ef policije cara Josipa II.; poslije Josipove smrti preselio se u Be i postao jedan od najbliih i najutjecajnijih suradnika cara Leopolda,
Fraknoi, Zavjera, str. 18-19. Isto, str. 19-20. Mlyusz, navedeno djelo, str. 24-25. 64 Kakvi su, uostalom, bili i neki nesumnjivo uglavljeni tajni agenti Leopoldovi, vidi se u sluaju Gabelhofera. Godine 1790. Petanska graanska omladina upuuje protestni dopis saboru i zahtijeva, oito u duhu Francuske revolucije, da se proglasi, da je svatko sposoban da obnaa dravnu slubu. T a j latinski pisani podnesak prevodi n a njemaki sam Gabelhofer, knjiniar sveuilita i tajni dvorski agent, on ga snab dijeva komentarima i izdaje putem tampe. Kad gradski suci Boraigos i Sarlay pokreu na zahtjev sabora istragu protiv pisaca
62 83 61

382

te je izmeu ostaloga imao zadatak, da vrbuje pristae i propagatore za Leopoldove napredne reforme u Ugarskoj i da bude jedan od njegovih glavnih infoirmatora i savjetnika u ugarskim stvarima. Optuujui Martinovia zbog prijateljevanja s Gotthardi j em, Fraknoi preuuje, da su s tim Gotthardijem u to isto vrijeme podravali veze i mnogi takvi Maafci, koji su po Fraknoi jevu sudu bili najvrednije i najpozitivnije historijske linosti. Utvrujui na osnovi arhivskih dokumenata injenicu, kako su i veoma ugledni ljudi iz Ugarske smatrali Gotthardi ja najbliim i n a j utjecajnijim ovjekom cara Leopolda i kako su mu se obraali razliitim molbama, traei njegovu intervenciju kod cara, Malyusz nastavlja: Time mu je rastao ugled i vanost njegove linosti, pa ako i pretpo stavimo., da je intervencije vrio nesebino - poklona nije primao ta i od plae je vrlo dobro ivio zajedno sa svojom porodicom ... Karakte ristino je, da je ak i Szechenyi molio njegovo posredovanje. Broj onih, koji su mu pisali, namnoio se. (Kanonik Rausch iz Pete, veliki biljenik Rudi iz Subotice, Ivan Clementis iz Beejai... Matija Protulepecz (sic) iz Hrvatske i dr. slali su njemu svoje izvjetaje). Ali sada su mu ve pisali i referirali mu o dogaajima u domovini i takvi pojedinci, koji nisu svoj posao vrili za novac i koji nisu u njemu gledali policijskog inovnika, nego osobu vladareva povjerenja. Nitko manji nego sam grof Josip Haller, za Josipa II. veliki upan - vladin povje renik, pisao je njemu izvjetaje, koji, kada je elio da postane potkancelair, nije propustio, da usvojim pismima iznese i svoje napore, injene u interesu dvora. Gotthardi je razoruao i pridobio za ciljeve dvora i najglasnije opozicionare. T a k o je on privukao na stranu prosvijeenog apsolutiste Leopolda izmeu ostalih i jednog od najotrijih antidinastiara iz godine 1790., petanskog podupana Szilya, - koji je, zahva ljujui Gotthardi ju, ve poetkom 1792. s uspjehom r a d i o n a ostvarenju Leopoldovih politikih nastojanja. Drugi petanski podupan, Dore Lackovi preklinjao ga je (Gott hardija, napom. V. B.) u pismu od 13. februara 1792., da uvjeri vladara, kako nije istina, da je on bilo kada s Podmaniczkym i Orczyjem ulzimao uea na tajnim sastancima. Ali Gotthardi je jo glasnije ljude (pripadnike opozicije, napom. V. B.) znao prikazati kao pripitomljene, nevine jaganjce. Gabora Ra,thonyija, kraljevskog odvjetnika suspendirao je Leoplod II. od slube jo potkraj godine 1790. zbog njegova dranja na saboru i zbog njetog podneska, sastavljenog u revolucionarnom duhu, Gabelhofer oajniki moli zatitu dvora u korist graanske omladine. (Eckhardt, nav. djelo, str. 160). Kasnije Gabelhofer se jedva mogao d a opere od sumnjienja sa strane vlasti, da j e i on sam revolucionar. (Isto.) I Malyusz je; n a osnovi arhivskih istraivanja, morao doi do zakljuka, d a su izvjetaji toga Gabelhofera, pa i jednog drugog Leopoldova agenta, Strohmayera, o tajnim drutvima (o vijeanjima slobodnih zidara) bili dosta neduni i nisu p o m i njali r a d onih... koji su se skupljali u posebnim, po dravu opasnim drutvima. (Malyusz, navedeno djelo, str. 150.)

383

govih estokih izjava, koje se uistinu ne mogu dovesti u saglasmost s nje govim inovnikim poloajem. Rthonyi se tada obratio Gotthardiju, molei ga, da posreduje kod vladara, da bi mu ovaj ponovo dao neko namjetanje... ' - . - . . , . . Pridobivanje tih ljudi znai sve same dokaze o Gotthardi j evo j vje tini. On je radio u skladu s Leopoldovim intencijama, a uspjeh nje gova rada jo mu je u veoj mjeri osiguravao kraljevu mdlost.65 Spoetka je Martinovi suraivao s Gotthardijem radi pomaganja onih Leopoldovih ideja i reforama, koje su za Ugarsku bile izvan svake sumnje progresivne i pozitivne. Poslije Leopoldove smrti Martinovi i Gotthairdi rade zajedniki na suzbijanju reakcionarnih utjecaja, koje crkva i feudalci vre na cara Franju, a kad je ta reakcionarna struja prevladala, oni se bore protiv nove dvorske politike i Franjina mrainjakog reima svima sredstvima: od sastavljanja i irenja letaka i broura protiv vlade i dinastije do organiziranja zavjere i pripremanja demokratskog ustanka u Ugarskoj i u Beu." Zbog takvog svog rada Gotthardi je uhapen iste noi kad i Marti novi i osuen od bekog civilnog suda na trideset godina robije. Veza s takvim nekadanjim Josipovim policajcem, koji je uistinu bio napredan i slobodouman, i koji je predano radio na ostvarenju de mokratske revolucije, - ne moe za Martinovia ni u kom sluaju biti kompromitantna, jer je dalji razvoj dogaaja jasno pokazao, da nije policajac podveo pod svoju slubu Martinovia, nego da je Martinovi pridobio i iskoristio Gotthardi ja za slubu stvari revolucije, to ga samo zato nije stalo glave, jer ga, za razliku od Martinovia, nije sudio feudalni ugarski sud, nego daleko blai graanski u Beu. Pomenuti maarski graanski historiari teko sumnjie i optuuju Martinovia i zbog toga, to je od kralja traio za sebe slubu. Od Josipa IL, a to je donekle trajalo i za Leopolda, pa i na poetku Franjine vladavine, - slobodoumni, napredni ljudi - intelektualci nisu mogli nigdje drugdje - u moru reakcije zemaljske - da nau smje taja, nego u slubi dvora, kao namjetenici centralnih, od kralja ovi snih ustanova i nadletava. Takoi je Hajnoczy postao Josipov podupan u Srijemu, a za Franje tajnikom dvorske komore, pjesnik i potonji za vjerenik Kazinczy Ferenc natjecao se za isto mjesto, a i s mnogim dru gima bio je to sluaj, - pa je onda deplasirano, kad Frakni (a i Szekf i Mlyusz) ba samo Martinovia napadaju zbog toga, to je traio* i primao od kralja slubu! Druige egzistencije za takve progresivne ljude nije bilo. Osim toga Martinovievo nastojanje, da u Leopoldovo doba, a i na poetku Franjine vladavine dobije kakvo vie mjesto u dravnom aparatu, imalo je za oilj da otkloni sumnju sa sebe, da se osigura i sebi omogui slobodnije kretanje i uspjeniji rad na ostvarivanju svojih politikih ciljeva.
65

Isporedi Mlyusz, navedeno djelo, str. 148, 149 i biljeka broj 2 n a str. 148

384

Sutina i pravi smisao Martinovieve suradnje s Leopoldom vidi se i iz nekih Martinovievih pismenih prijedloga caru. U jednoj nedatilanoj predstavci Leopoldu, pisanoj ujesen 1791., Martinovi, govorei o tome, kako se neka tajna drutva mogu: uiniti nekodljivim, savjetuje caru izmeu ostaloga i ovo: da ne poduzima nasilne mjere protiv tajnih drutava, jer takve mjere izazivaju upravo suprotno od onoga, to se eli postii; da kmetstvo oslobodi ispod vlasti i zavisnosti feudalaca; da ukine cehove; da izvri reformu dravnih ustanova. 66 U prvoj polovici sijenja podnio je caru Leoplodu jedan svoj nacrt o preobraaju Ugarske. Martinoviev plan j e bio, da pouzdani, vjeti ljudi pozovu potajno graane i kmetove irom drave, da podnesu kralju predstavke sa zahtjevom, da njihovi predstavnici dobiju mjesta u saboru i upanijskim skuptinama; te predstavke bi kralj iznio pred naredni sabor i osigurao im povoljno rjeenje; isti ti pouzdanici trebali su da navedu nie sveenstvo i siromanije upanijsko inovnitvo', da zahti jevaju za sebe bolju opskrbu, kako bi se kralju pruila prilika, da u stvari posjeda vieg sveenstva i upanijske uprave poduzme odgova rajue korake. 67 Iz komentara, kojima te Martinovieve prijedloge popraa Fraknoi, moe se nedvoumno utvrditi, da su njegove optube protiv Martinovia podizane sa stanovita protudemokratskog i oito reakcionarnog. Predloena forma, - pie u vezi s time Fraknoi - da se uzviena ideja narodnog predstavnitva ostvari organiziranjem jednog pokreta irom drave - svjedoi o prostakom nainu miljenja i o ogranienom umu. Neshvatljivo je, d a Martinovi iz svoje opsene lektire nije posudio neto dostojnije, to bi obeavalo vie uspjeha. Jo manje je shvatljivo, da je Leopold IL, taj (Martinoviev) plan ozbiljno uzeo, uinio ga svojim i izdao nareenja, da se Mairtinoviu traeni suradnici stave na raspola ganje... 6 8 U svojoj zadnjoj predstavci kralju Leopoldu od 30. I. 1792. Marti novi izjavljuje, kako njegov boravak u Ugarskoj nije vie potreban, otkako je sve illuminate pridobio na kraljevu stranu ... Ako dakle dobije mjesto1 dvorskog kemiara sa dvije do tri tisue plae, moi e da vri nauna putovanja i svake godine da objavi dvije-tri rasprave sa po druja kemije... U prvoj svojoj knjizi o Martinoviu, u kojoj teite svojih napa daja jo nije bio usredotoio na igosanje Martinovievih veza s dvoirom (tek u dragoj knjizi on e tome posvetiti itavo jedno poglavlje od preko pedeset stranica) Fraknoi je uglavnom tono iznio sutinu Mar tinovieve povezanosti s Leopoldom: Kralj Leopold je pokazivao osobitu ljubav prema prirodnim znanostima. U svojim slobodnim asovima i sam se bavio kemijskim eksperimentima. Tako mu je Martinovievo ime i
66 67 68

Isporedi Fraknoi, ivot, Isporedi Fraknoi, ivot, Isporedi isto, str. 56.

str. 46-47. str. 55.

25

STARINE

385

njegov knjievni rad bio odavno poznat. Svojom linom pojavom, svo jim samos vi jesnim dranjem zacijelo je uvrstio vladarskoga diletanta u dobrome miljenju o sebi. Kralj je bio uvjeren, da pred njim stoji veliki uenjak, ije znaenje petaniski profesori s uskim vidokrugom nisu u stanju da shvate, ili ne e da ga priznadu zbog sitniave zlobe. A poto je sebe prikazao 1 kao ovjeka, koga zbog'njegova slobodoumnoga pravca progoni jezuitska stranka, time je stekao nov povod za kraljevu zatitu. ... Kralj je elio da ga zadri kraj sebe. Imenovao ga je dvorskim kemiarem s titulom c. i k. savjetnika i s plaom od 2000 forinti (godinje, napomena V. B.). Njegove slubene dunosti su se, nesumnjivo, sastojale u tome, da je kralju pomagao pri njegovim kemijskim pokusima i da je uvao njegov laboratorij. Na taj nain mu se pruila prilika da esto i bez sustezanja dolazi u dodir s kraljem. Imao je privlaan naistup i raspolagao rijetkom vjeti nom u konverzaciji i, usprkos svoje samosvijesti, velikom sposobnou prilagoivanja. Ubrzo je osvojio kraljevo povjerenje. A ovaj se uvjerio da talentiranog i ambicioznog mladog sveenika, koga je izabrao sebi za druga u asovima zabavljanja, moe upotrebiti kao 'Sredstvo u svojim politikim nastojanjima. Kralj Leopold, da bi za politike reforme pridobio javno mnijenje i uinio ga zrelim, uzimao je sebi u slubu tajne zastupnike, ija je zadaa bila: iriti slobodoumne ideje putem tampe i u postojeim tajnim dru tvima vrbovati proselite kraljevim ciljevima. (Podcrtao V. B.)69 Ferenc-Kazincy pominje, kako je Leopold uinio ast Martinoviu povjerivi mu misiju, i to kakvu misiju! 70 Martinovi nije samo putem tampe nastojao da pripremi uspjeh tenjama kralja Leopolda. nego je to inio i linim dodirom. U slobodo umnim ugarskim krugovima je vie njih pridobio za slubu kralju. N a j znatniji bio je Ivan Lackovi. 71 ' Dranje voe bekih jakobinaca, sveuilinog profesora Andrije Riedla prema cara bilo je sasvim slino Martmovievu: i Riedl je molio cara. da ga postavi za tajnika kabineta (na to- je kompetirao i Mairtinovi), i njega su, zato to je priao krajnjoj demokratskoj struji, zaposta vljali, i njegove su savjete odbijali; i on je odravajui veze s Leopoldoim paralelno pisao stvari sasvim sline Martinovievim politikim spi sima, propagirajui ideje Francuske revolucije; i on se napokon, razoaran, sasvim odbio od dinastije i otpoeo svoje propagiranje ope, antihabsiburke revolucije. 72 U jednom svom nesriiotrerioim trenutku, prouavajui odnos Riedelov prema caru, Fraknodju se i u drugoj knjizi o Martinoviu (u kojoj naro ito osuuje .Mairtinovievu suradnju s dvorom). potkrala jedna sasvim.
69
70

Isporedi Fraknoi, Zavjera,

I s t o , str. 70.

str. 68, 69, 70.

' ' "

71 72

Isto, str. 77. Vidi Fraknoi, ivot

Marlinovia,

str. 95-96.

'

386

tona misao o Martinoviu, kojoj Fraknoi nije mogao odoljeti, jer je slinost Riedeiova u tom pogledu bila tako jaka. JNa 96. strani svoje knjige Fraknoi je o toj paraleli napisao i ovaj svoj sud: I on j e (Riedel, napom. V. B.), kao i Martinovi teio za tim, da svoga vladara navede na provoenje mirne revolucije. I uistinu to je osnovni smisao i jedino znaenje Martinovievih vejza s Leopoldom i Franjom, njegove tajne, konfidentske, pijunske slube dvoru. Ali biskup Fraknoi je na tu svoju jedinu istinitu, objektivnu, nepri stranu reenicu u karakterisanju Martinovia, - sasvim zaboravio, - i sve, to je na stotinama stranica prije i kasnije pisao o Martin ovi e vu po tenju, bilo je u suprotnosti s tom jednoreeninom. pa ipak nadmonom, objektivnom konstatacijom. 73 Sutinu i stvarnu istinu o Maortinovievoj tobonjoj neasnoj _agentskoj, tajnoj slubi dvoru, morao je da fiksira ak i Miyusz, utvrdivi na osnovi arhivskih dokumenata ovu nepobitnu injenicu-. Kad je (Mar tinovi) poetkom 1792, doao u Be, on je Petu ostavio s time, da vladairu ondje vie nije potreban, budui da je pridobivi sve iluminate na svoju stranu, ve sasvim obezoruzao kraljeve neprijatelje. 74 Odatle se vidi i Martinovieva misija u tajnim drutvima, i rezultati njegove pijunske slube dvoiru.75 N a jednom mjestu i ii pravilno utvruje vezu izmeu Martinovia i Leopolda: God. 1791. posije ga Leopold II. u Petu, da ondje iri slobodoumne ideje.76 (Podcrtao ii.)
3

Spoetka, Martinovi se i prema caru Franji, koji se odgajao n a Josip ovu dvoru, odnosio s povjerenjem 77 Sam Martinovi u jednoj predstavci Franji, gdje mu savjetuje da uvede itav niz demokratskih, antifeudalnih i anticrkvenih reformi, pie: sin mudroga Leopolda, uenik neumrloiga Josipa ispunit e te zahtjeve i oslobodit e puk ispod jarma teokracije. 78
73 U napomeni n a kraju knjige kae se, da je, zbog Fraknoijeve bolesti njegov rukopis priredio za tampu drugi (dr. Z. Oroszln), - moda mu je zato ova reenica izbjegla! 74 Miyusz, nav. djelo, str. 154. 75 U vezi s time veoma j e karakteristino za Mlyusza kao predstavnika onih m a arskih historiara, koji, neprijateljski nastrojeni i prema Martinoviu i prema ideali ma njegove borbe, iznose s jedne strane u svojim knjigama najtee optube protiv Martinovia, a s druge strane u tim istim vlastitim djelima objavljuju takve inje nice, koje nesumnjivo govore o neistinitosti podignutih optubi. Makoliko to bila udno, Mlyusza nita nije smetalo, da u drastinoj kontradikciji sa tom svojom vla stitom utvrenom injenicom, n a stranicama i prije i poslije nje nekoliko puta ponovi Fraknoijevu klevetu o Martinoviu. kao nemoralnom pijunskom plaeniku dvora. 76 ii, Povijest Hrvatska, III, str. 115. 77 Isporedi Fraknoi, Zavjera, str. 122. 78 Isporedi isto, str. 137.

387

Uvjeren, da e Franjo nastaviti Josipov i Leopoldov r a d na refor mama, Martinovi svoj nacrt o demokratskom preobraaju Ugarske, koji je bio Leopold prihvatio, neposredno poslije njegove smrti podnosi i caru Franji. Ali s dolaskom na prijesto kralja Franje I. sasvim se promijenila vladina politika, a slobodoumno st, koja se prije pripisivala u zasluge, sada j e p ostala grijeh. 70 Martinovi je otrinom svoga vida ubrzo morao uoiti onaj bitni preokret, iji su se znaci ve pokazivali. Pristae slobodoumnoga pravca u na dvoru sve vie potiskivani u pozadinu. Reakcionarni duh je osvajao teren. Svojim najmonijim osloncem smatrali su (reakcionari, naponi. V. B.) Golloreda. , Nade (Martinovieve, napom. V. B.), da e dobiti mjesto kabinetskog tajnika, propale su. Grof Golloredo je bio odluno protiv njega. Izjavio je, da su Josip i Leopold mogli namjetati demokrate; ali oni sad ve mogu postati opasni.80 Ve u proljee 1792. Franjina vlada zabranjuje Martinovieve' broure (Govor za Leopolda, Stanje ugarske drave) i konfiscira nekoliko pri mjeraka, ali koraci poduzeti, da se pronau autori, opet nisu doveli do rezultata. im je poeo Fran j in reim cenzurom da uguuje tampu i da progoni slobodoumne pisce, Martinovi je otro ustao protiv njega izmeu ostalog i svojom brourom protiv cenzure. 81 U svom pismu Lackoviu od 17. travnja 1792. Martinovi j e ovako pisao o Franjinu kabinetskorm ministru Colloredu, to je karakteristino i za Martinovievo miljenje o itavom Franjinu reimu, koji je ve sada poeo smatrati reakcionarnim: Taj starkelja je podmukao i ne znalica, slabe je pameti i nadmen, koga njegov bigotizam ini jo i kukavicom. On mrzi pristae cara Josipa i cara Leopolda. On je suge rirao svome Telemiachu (caru Franji) parolu: Fide et lege, 82 to znai da treba vladati s pomou vjerske zatucanosti i sudskih osuda. alosna budunost nas oekuje. Moramo da gledamo, kako jedan za drugim briu zakone, koje je car Josip II. poslije otrih borbi uveo u ivot... Mene smatraju neizbjenim zlom. Ministar zna, da sam upuen u tajne saveza, organiziranog protiv francuskog naroda; zato me tedi i hini prema meni simpatiju; boji se, da ne pobjegnem u Francusku i ne saopim ondje spletke, s pomou kojih ele francuski narod ponovo da okuju u ropske lance tiranstva. 83 Izmeu tog, tada ponajutjecajnijeg ministra i glavnog predstavnika Franjine dvorske politike na jednoj i Martinovia na drugoj strani
79 A <magyar jakobinusok emlekezete. Budapest 1919. str. 15. - Citirano kod Mlyusza, navedemo djelo, str. 80. 80 Isporedi Fraknoi, Zavjera, str. 139. 81 Discussio Oratoria in eos, qui in librorum cemuram invehuntur. (Isporedi Fraknoi, Zavjera..., str. 173 i biljeka br. 1 n a istoj strani.) 82 S vjerom i sa zakonom. 83 Pismo j e objavljeno kod Fraknoija, ivot, str. 63-64.

388

postojali isu - po svjedoenju samoga Fraknoija - ovakvi odnosi: Dok je Coillooredo bio jedan od najodlunijih propagatora rata, koji treba pokrenuti protiv Francuske, Martinovi je arko elio, da se odri evrop ski mir. Kada je na poticaj Gotthardija opet otpoeo pisanje svojih izvje taja, nastojao je da utjee u tome pravcu. Potkraj aprila, saznavi, da je na dvoru stranka mira u veini, javlja, da u krugovima iluminata slave i blagosivlju vladara. 8 4 U jednom svom pismu iz kolovoza 1792. Martinovi pie Lackoviu: Prijatelju, ostanite pTivrenikoin istine i ovjeanstva. Kraljevi, mini stri i popovi nikada ne nagrauju vrle ljude... Sadanjega kralja okru uju vjeti dvorjani i zasljepljuju ga, ali dogaaji, na ijem pragu stojimo, nauit e ih pameti, a nas dovesti do pobjede ,.. Kao svoj presudni dokaz o tome, da je Martinovi uistinu bio plaeni pijun dvora, Fraknoi iznosi, da je Martinovi upuivao carevima, Leopoldu i Franji (ili Fran j inom ministru Per genu) izvjetaje, koji su, po Fraknoi ju, imali koinfidenitsiki, potkazivaki, denuncijantski karakter. U potvrdu te svoje optube Fraiknoi se najprije poziva na to, da je Martinovi prilikom sasluavam ja sam priznao, kako je upuivao^ dvoru izvjetaje takve vrste. Martinovi je preko Gotthardija znao, da je za Leopolda bilo slua jeva, da su ljudi, to ih je on slao da za njega pridobivaju lanove tajnih drutava, pa su se radi toga i sami ulanjivali u njih, - imali pismena svjedoanstva, da im se zbog lanstva u tajnim drutvima i zbog sudjelovanja u njihovu radu ne moe a strane dravnih vlasti nita dogoditi. Tako je, na, pirim jer, barun Lezzeni iz Lavova dobio od cara Leopoldia augusta 1791. i najviu pismenu potvrdu, da ga zbog njegove tajne slube ne moe zadesiti nikakva neprilika. 85 U tekoj situaciji, u kojoj se naao nakon izvrene provale i hapenja. Martinovi je pokuao, na svom prvom sasluanju u bekom zatvoru 29. VIII. 1794. - pozivajui se na mrtvoga Leopolda, koji ga nije mogao demantirati, - da svoje i svojih zajednikih drugova sudjelovanje u t a j nim drutvima prikae kao takvu, nedunu, nekanjivu misiju, povjerenu mu od Leopolda, te da na taj nain spasi od progona i hapenja svoje drugove, a sebe da oslobodi zatvora. Jedini ivi ovjek na koga se je pozivao kao na svjedoka o postojanju takvog svog aranmana s Leopoldom, bio je Gotthardi, prijatelj i beki zavjereniki drug Martiiioviev, sa kojim se, jo prije hapenja mogao dogovoriti, da e se tako braniti. Naravno, da su sve te Martinovieve tvrdnje bile izmiljene u inte resu spaavanja zavjere i zavjerenika, pa takve njegove izjave uzimati kao dokaz njegove stvarne tajne slube dvoru, znai sasvim krivo, nehistorijsko zakljuivanje.
84 85

Isto, str. 64. Mlyusz, navedeno djelo, str. 149.

U prvoj knjizi takvo znaenje tog Martinovieva iskaza uviao j e i sam Fraknoi: Taj njegov iskaz., nesumnjivo je imao za cilj, da otkloni od sebe sumnju antidravne djelatnosti i da svoju vezu s tajnim dru tvima prikae kao posljedicu svojih slubenih dunosti. 86 A ipak -ga je kasnije optuivao i na osnovi takvih njegovih iskaza kao pijuna i denuncijanta. Tu je jo jedamput dola do izraaja kontra diktornost Fraknoijevih optubi protiv Martinovia, koja se drastino manifestira i u drugoj njegovoj knjizi, u kojoj ga kroz itavo jedno poglavlje (U tajnoj slubi dvora) najprije nekoliko puta napada kao> dvorskog konfidenta, a onda na strani 120. ponovo tvrdi, da su Martinovievi iskazi na sasluanju o njegovoj tajnoj slubi Leopoldu neistiniti. Ti iskazi imali su cilj, da sa njega (sa Martinovia) kao povjerljivo'g Leopoddova pouzdanika, otklone sumnju uea u revolu cionarnim planovima. Ali njegovo kazivanje, bez obzira na to, to* nije odgovaralo istini, upadljivo je nosilo na sebi biljeg nevjerojatnosti, - jer se niim ne moe dokazati na osnovi spisa, koji su ostali iza njega i iza Gotthardija. Tri i po godine nakon Leopoldove smrti na dvoru su se nuno nalazili mnogi, koji su znali, da Martinovi nije esto dolazio u dodir sa kraljem, da nije mogao doi u poloaj, da u Francusku pie pisma, koja bi mu Leopold diktirao ...<<87 A evo kako je izgledala ta tajna, agentska sluba potkazivaa i de nuncijanta, dounika Martinovia za vrijeme cara Franje. Iznosei, kako je Martinovi i poslije smrti Leopoldove nastavio cla alje konfidentske izvjetaje i njegovu nasljedniku Franji, Fraknoi dajui sadraj Martinovieve predstavke novome caru od 3, III. 1792. izmeu ostaloga iznosi i ovo: Vraajui se na svoja zapaanja, Martinovi tvrdi kako se demokratski ceh (pod kojim razumijeva drutvo ilurninata) veseli Leopoldovoj smrti, jer se nada, da njegov nasljednik ne e pokretati rat protiv Francuske; a da e naprotiv ostvariti veliki demokratski plan, koji je izraen za Leopoldova vladanja. 8 8 Sam Fraknoi nadalje ovako prikazuje sadraj nekih drugih glavnih Martinovievih konfidentskih izvjetaja cairu Franji, od kojih je jedan pisan 15. oujka 1792., a drugi (kao nastavak prvoiga) neaitiran, vjerojatno nekoliko dana kasnije: Ako Vae velianstvo hoe da ostvari plan vaega oca (pokojnog cara Leopolda, napomena V. B.), novi ustav e, zadovoljivi zahtjeve svih klasa u narodu, preobraziti Ugarsku u raj zemaljski. - U nadi, da e Franjo prihvatiti njegov (Martinoviev) plan. da pozove neplemike klase naroda neka podnesu svoje zahtjeve, Mar tinovi stavlja prijedlog i o tome, to treba dalje uiniti. Savjetovao je, da kralj poslije otvaranja kranidbenoga sabora sastavi jedan odbor od jedanaest lanova, koji e razmotriti zahtjeve neplemikih klaisa, te u njihovu duhu izraditi prijedlog; taj prijedlog neka sam kralj iznese pred
86 87 88

Fraknoi, Zavjera, str. 241'. Fraknoi, ivot..., str. 120. Fraknoi, ivot, str. 60.

390

sabor i neka ga pozove, da se u roku od dvaesetietiri sata izjasni, da li je voljan, da u redove dravnih stalea primi neplemike klase naroda i da novi ustav uvede u ivot, na koji bi onda1 kralj poloio zakletvu. Ako bi odgovor sabora bio negativan, onda bi poslanici kraljevskih gra dova i oni lanovi plemstva, koji podupiru kraljeve namjere, napustili sabor i konstituirali se kao kraljevska narodna skuptina, koju bi po dravala narodna garda;, obrazovana iz redova petanskih i budimskih graana. Taj drski nepromiljeni prijedlog, - pie Fraknoi o gornjoj Martinovievoj propoziciji - kome nedostaje svaka ozbiljnost, nisu ma dvoru uope udostojali panje. 89 Poto je car Franjo (ljutit na Martinovia, to mu je ovaj poslao i preporuio, solidariui se s njome, antifeudalnu, proemokratsku bro uru Stanje ugarske drave u godini 1792) odbio da ga primi u audijen ciju, Mairtinovi je na neko vrijeme sasvim bio obustavio slanje svojih savjeta dvoru, a onda je, preko Gotthardija, uputio jo svega nekoliko predstavki, u kojima i dalje dosljedno radi ne samo na spreavanju unutranje reakcionarne koalicije izmeu kralja te svjetovnih i crkvenih feudalaca, nego i na razbijanju saveza vanjskih kontrarevolucionarnih snaga uperenih protiv Francuske revolucije. N a unutranjem planu, on je servirao kralju, da je javno mnijenje osvjedoeno, da e doi do bune izmeu ostaloga i zato, jer kralj sve dosad nita nije uinio u korist nieg plemstva, graanstva i seljatva. U istoj predstavci izjavio je, da se u javnosti openito prijeti kralju ponavljanjem poljskoga sluaja, dal e se pobuniti osam upanija, ako kralj nastavi politiku u pravcu proteiranja reakcionarnih elemenata. 90 U predstavci od 7. lipnja 1793. pie izmeu ostaloga, da garantira svo jim ivotom, kako e ise dogoditi alosne stvari, ako kralj ne prestane da slui interesima vieg plemstva i krupnih feudalaca. 91 T a ista predstavka karakteristina je i s obzirom na novi Martinoviev pokuaj, da razbije savez vanjskih reakcionarnih sila tvrdnjom, kako Prai ele istupiti iz koalicije, i kako ve vode pregovore s Fran cuzima. 92 Naravno da poneka predstavka, sasvim rijetko dodue, sadrava i po neki kompliment iz politike; da bi mu se napredni, progresivni, de mokratski savjeti prihvatili sa strane kralja, Martinovi smatra potreb nim ponekad da naglasi, da1 j e on Franjin prijatelj, da j e zabrinut za dobrobit krune, da joj eli pobjedu i nad unutranjim i nad vanjskim neprijateljima. Ali isporednost i namjetenost ovakvih izjava je evi dentna, i one nemaju nikakve vanosti u tim predstavkama.
89
90 91 92

Isto, str. 63.

Preko Gotthardija upuena predstavka od 26. oujka 1793. - Isporedi isto, str. 78. Isporedi n a istome mjestu, str. 80. , Isporedi n a istome mjestu, str. 79.

391

Kad je ubrzo zatim Francuska objavila rat Austriji, Martinovi i u novoj situaciji pokuava na sve mogue naine da radi za svoju stvar, pa ak i davanjem krivih obavjetenja, i naopakih, za Austriju tetnih savjeta cairu Franji, koji bi, kad bi ih ovaj prihvatio, oito i znatno ko ristili Francuskoj; jedan od takvih Martinovievih savjeta bilo je i nje govo upozorenje, upueno caru, da na front protiv Francuza nipoto ne alje ugarsku vojsku, jer je ona nepouzdana. A to je znaiiloi navesti Franju da bez najbrojnije i najmonije (graniarske) vojske ratuje protiv Francuza i tako pretrpi siguran poraz. Ali paralelno is tim otpoinje i otru borbu protiv dinastije, cara Franje i njegove vlade, u kom pogledu je naroito znaajno njegovo (nepotpi sano) Otvoreno pismo caru, koje se mnogo italo, prevodilo i umnaalo po itavoj Ugarskoj. To pismo, u kome se naroito ustaje protiv rata na Francusku, zavrava ovim rijeima upuenim caru Ljubav tvojih na roda nije s tobom, sav svijet govori, da si nesposoban za vladanje, i da te okruuju pokvareni, zlonamjerni i glupi ljudi. 93 Slijedeu svoju predstavku (Konfidentski izvjetaj, kako bi rekao Fraknoi) uputio je Martinovi 16. kolovoza 1792-, Polazna toka mu je, da kad puk eli iz teke potlaen ost! da prijee u punu slobodu, veliki pritisak treba smanjiti, i da ne bi zahtijevao sve, treba mu dati neto. To neto Martinovi predlae ovim redosljedom: ... treba uspostaviti slobodu tampe, bogoslovije treba staviti pod nadzor vlade, dvorskog savjetnika Martini ja (koga je Martinovi smatrao sredstvom jezuita) treba ukloniti od upravljanja kolstvom, reformu Ugarske, za koju je izradio plan Leopold II. treba provesti, protufrancusku koaliciju treba raspustiti. 94 Nije neinteresantan ni Martinoviev pokuaj od 6. listopada 1792., kada u jednom -svom pismu ministru Colloiredu pokuava da zavadi nosioce reakcije meu sobom, tvrdei da su se jezuite udruili s iluminatima, da bi njega sruili sa ministarskog poloaja; upozoruje ga, da se uva popova, koji ga okruuju, pa ak i svoga ispovjednika ...95 Kada je ujesen 1792. kralj na upadljiv nain penzionirao- vie dvor skih savjetnika, koji isu ispovijedali demokratske poglede i bili lanovi tajnih drutava, - to je ukazivalo na to, da definitivno kida sa strujom, koja je slijedila tradicije cara Josipa i pourivala reforme, - Marti novi je u svojoj predstavci od 18. X . 1792. kralju Franji odluno pro testirao protiv otputanja tih nalprednih ljudi, piui mu izmeu ostalog i ovo: Krivi je postupak sred vanjskih zapletaja izazivati i unutranje nezadovoljstvo. Ja sad nisam nita (ich bin dermalen nichts); ali i uiz rtvovanje svoga zadovoljnog ivota u miru usuujem se izrei, da isu svi oni, koji su Vaem velianstvu savjetovali pokretanje rata protiv Francuske, a sad smiatraju, da je vrijeme za provoenje jednog velikog
93 94 95

Isporedi Fraknoi, ivot..., str. 67. Isporedi isto. str. 68, 69, 71. Isporedi isto; str. 71.

392

preobraaja (to jest za vraanje staroj 96 dvorskoj politici), sve sami pravi jakobinci, koji ele d a upropaste najdobrostivijeg vladara i nje govu cvatuu monarhiju. 9 7 Najvei broj inkriminiranih izvjetaja, koje Fraknoi pripisuje Marti noviu, pisan je Gotthardijevom rukom, bez oznake izvora ili s napo menom, da je u izvjetaju iznesene podatke dobio od nekog svog pri jatelja iz Ugarske. Vidjeli smo, da je Gotthardi imao mnoge prijatelje u Ugarskoj, koji isu ga obavjetavali, - pa se ve i zato ne moe sa sigurnou utvrditi, koji od tih, po Gotthardiju napisanih izvjetaja! pri pada Martinoviu. Ali ak ako se i pretpostavi, da su svi oni izvjetaji, za koje Fraknoi tvrdi da ih je Martinovi morao ili diktirati Gotthardiju, ili ih je ovaj prepisao sa pisama, to ih je dobivao od Martinovia, uistinu Martinovievi - ni onda nema meu njima ni jednoga, koji bi imao pijunski, denuncijantski karakter i koji bi po svoime sadraju mogao biti za Martinovia diifamantan. Oiti, nepobitni dokaz za to je injenica, da se ni jednoj jedinoj osobi ; ije se ime pominje u tim Martinovievim ili Martinoviu pripisivanim izvjetajima, nita nije dogodilo: nitko od njih nije bio ni pozvan na odgovornost, ni uhapen, ni na bilo koji drugi nain progonjen. Svi Martinovievi toboe konfidentski izvjetaji Franji ili su isklju ivo za tim, da ga ma i lukavstvom, prevarama, zastraivanjem navedu na nastavljanje reformatorske politike prosvijeenoga apsolutiste J o sipa II. i Leopolda. I Martinovievi izvjetaji o nezadovoljstvu, o ogorenosti, pa i o revolucionarnom raspoloenju ugarskoga stanovnitva nemaju karakter tonih obavjetenja o tvarnom stanju stvari i ne sadre konkretne, potkaizivake podatke, - nego se tu o javnom raspoloenju Ugarske govori tako, da bi to odbilo kralja od saveza i s unutranjom i vanjskom re akcijom, i potaklo ga na voenje prograanske, proseljake politike u antifeudailnom duhu, Isto je tako nesumnjivo, da se ti Martinovievi izvjetaji, koji su u stvari bili politiki savjeti jednog dosljednog demokrate, - nisu svidjeli Franji i njegovim ministrima, ba zato, jer su uistinu bili slobodoumnog, naprednog sadraja. Zbog tih svojih izvjetaja Martinovi j e pao u nemilost kod reakcionarno nastrojenog Franje i izazvao protiv sebe mrnju, neprijateljstvo i progone dvorskih ljudi. U jednoj predstavci ministra policije, upuenoj kralju poslije Martinovieva hapenja 24. VII. 1794. izriito se izjavljuje, da od vremena otkako je Franjina vladavina otvoreno pola novim, Josipu i Leopoldu suprotnim pravcem, Martinovieve predstavke nisu vie uzimane u obzir i da su njegovi izvjetaji odbijani. 98
96 97 98

reakcionarnoj, predjosipovskoj, napomena V. B. Predstavka je navedena kod Fraknoija, ivot, str. 74. Ispoiredi Fraknoi, ivot. str. 95.

393

U tom pogledu je od osobite vanosti, da je ef beke policije grof Saurau ui svojoj predstavci od 21. jula 1794. u kojoj predlae hapenje Martinovia i jo osmorice bekih jakobinaca uviao, kako su njegovi tajni izvjetaji bili lani i ili za tim da zalvedu dvor. Saurau o tome pie: tajni izvjetaji, to ih je ranije podnosio, takoer otkrivaju, da je upuen u domaa i inozemna tajna drutva; ako su ti njegovi povremeni izvjetaji toni, onda se on, kao lan inozemnih loa, u sadanjim prili kama ima shvatiti opasnim ovjekom; ako nasuprot tome Biadre lana obavjetenja, onda je on varalica, koji j e nastojao da vladu navede na stramputicu i na poduzimanje mjera, koje su protivne njenim cilje vima. 99 I Malyustz je, prouivi sva arhivska dokumenta, koja se tiu ovoga problema, morao izvesti ovaj zakljuak o znaenju Martinovievih izvje taja: Izvjetaji, to ih je (Martinovi, napom. V. B.) iz Pete slao o ondanjim tajnim drutvima, nemaju historijske vrijednosti. Ono-, to Martinovi u njima iznosi, saimo u veoma maloj mjeri odgovara istini, i ti izvjetaji bacaju svijetlo na duevni ivot njihova pisca, - to jest na to, kako on hotice obavija izvjesnom tamom tajanstvenosti ono, o emu pie, - a ne na okolnosti, koje opisuje. 100 Nije neinteresantno ni ovo Fraknoijevo otkrie i isvjedoansitvoi o tome, kako su ti Martinovicevi izvjetaji ve i na poetku F ran j ine vladavine, bili tretirani sa strane dvora i kakva im je bila sudbina: Ali u uzbudljive dane, koji su nastali za vrijeme kratkotrajne Leopoidove bolesti i poslije njegove smrti, nitko u dvoru nije mislio na Martinovia i na njegove izvjetaje, koji su kao neotvorena pisma leali medu spisima carskog kabineta, dok nakon stodvadesetiosam godina nije piscu ovih redaka palo u zadatak, da razbije na njima peate i da se upozna sa njihovim beznaajnim sadrajem. 101 Pa ipak, usprkos svim tim injenicama, Fraknoiju i Mlyuiszu nije smetalo, da ga ba i n a osnovi tih njegovih izvjetaja proglase najcrnjim i najpokvarenijim policijskim plaenikom i dvorskim pijunom. Poslije Leopoidove smrti Martinovieva tajna sluba dvoru imala je jo jedno osobito obiljeje. Z a vladavine cara Franje, koji je bio okruio sebe nesposobnim, ogranienim, nekulturnim reakcionarima i klerikalcima, -Martinovi, koji je imao i mnogo duha i smisla za humor, tjerao je upravo obijesnu sprdainu sa carem, s dvorom, i s bekim ministrima, a naroito s ministrom policije. Odnosei se superiorno prema svima njima, on ih j e smatrao najbedastijim i najlakovjernijim stvorenjima, i kadgod mu se pruila prilika, ion bi ih na najbezofozirniji nain nasamarivao, - a onda bi se u krugu svojih intimnih prijatelja zabavljao na raun gotovo nevjerojatne ogranienosti Franjine i njegovih najbliih suradnika, izvrgavajui ih ruglu.
99 100 101

Isporedi Fraknoi, Zavjera, str. 234. Malyusz, nav. djelo, str. 152. Frafanoi, ivot, str. 60.

394

Navest emo samo jedan primjer, da bi se vidjelo, u kolikoj je mjeri Martinovi vukao dvor za nos i s koliko ga je uitka i duhovitosti znao zavaravati i zavoditi na krivi trag. Kod Franje i njegove okolice nastala je velika! uzrujanoist i zabrinutost, kada su u oktobru 1793. proitali Martinovievu nepotpisanu, otro antihabsburku i antimonairhistiku brouru Otvoreno pismo caru, koje se naroito irilo po Ugarskoj. Odmah j e s najvieg mjesta izdamo strogo nareenje, da se pod svaku cijenu pronae i uhapsi pisaic te opasne antidravne knjige. U dogovoru sa svojim prijateljem Gotthardijem Mairtinovi je stvar udesio tako, da on sam ode u Petu, da otkrije autora Otvorenoga pisma. Po povratku Mar tinovi je pismeno izvijestio dvor, da je sluga nekog francuskog posla nika, koga je ovaj nakon svoga odlaska ostavio jo neko vrijeme u Budimu, irio primjerke pisma. 102 Dvor je, ini se po svemu, povje rovao u autorstvo izmiljenoga francuskoga poslanika, - a. Martinovi je mirno i nesmetano nastavio da pie i iri svoje protucarske i protivaustrijske spise. Kakve je omjere zauzimalo ovo zavitlavanje dvora 'sa Martinovieve strane i u kolikoj je mjeri bilo upadljivo, - vidi ise i po tome, to ga je ak i Fraknoi morao da primijeti i da konstatira u onoj istoj svojoj knjizi, u kojoj se svima silama upinje da dokae, kako je Martinovi tajni plaeni policijski agent dinastije! Govorei o Martinovievim izvje tajima dvoru, Fraknoi se na jednome mjestu zgraa nad Martino vicem, jer se ovaj lakomisleno pouzdavao u lako vjernost kralja i njegove okolice. 103 Sutinu svog odnosa prema Josipu, Leopoldu i Franji dao je sam Mar tinovi u svom Politikom Testamentu, pisanom pred pogubljenje, poto mu je smrtna osuda ve bila izreena. Tu Martinovi izmeu ostaloga iznosi i ovo: ... Calr Josip, ga je potovao, Leopold ga je nazivao prija teljem. .Leopold i on sporazumjeli su se u tome, da se odcijepe od lose koalicije, i da prihvate novi francuski ustav; da sklope savez sa Fran cuzima, sa Poljacima, sa Turcima, sa dvorovima u Stockholmu i u Ko penhagenu, i da na taj nain ugroze petrogradsku i berlinsku vladu. Skovali su plan o unutranjem preobraaiju monarhije na taj nain, da bi svaka zemlja dobila poseban ustav, povlastice plemstva bi se zadrale, samo to bi na mjesto kmetskog sistema stupio zakupniki, koji bi seljaka podigao u rang graanina i oslobodio ga samovoljnog tlaenja; sveenstvo bi izgubilo svoje posljede, od kojih bi stvorili nacionalni fond za osni vanje kola i za unapreivanje industrije ... Naalost poslije nagle smrti cara Leopolda stanje se promijenilo. Car Franjo je naslijedio mane . svoga oca i strica, a d a pritom nije ouvao njihove pozitivne tvorevine; popovska stranka pridobila je kabinetskog ministra, pod ijim utjecajem j e monarhija pretvorena u teokraciju (vladavinu popova); potene, e stite, sposobne ljude su progonili, kao jakobince su ih bacali u zatvor ...
102 103

Isporedi Fraknoi, ivot, str. 89-90. Isto, str. 72. (Podcrtao V. B.)

395

Od maarskih pisaca karakter i razvoj Martinovievih odnosa prema dvoru tono je uoio i istinito prikazao Miklos Koroda: On (Martinovi) je znao, da se poslije smrti reformatorski nastrojenog kralja Leopolda oko Franjine vlade gomila mrak, i da je nada u mirne promjene nestala. A i inae je sudbina vladarskih nastojanja za popravkom stanja - pro past. Z a narod takav popravak znai premalo, za privilegirane mnogo; pod teretom suprotnih interesa i tenja propada svako pitomo, blago nastojanje; samo odozdo, iz uzburkane dubine, koja tutnji, moe se osloboditi toliko netaknute snage, da bi se ostvario potpuni pre obraaj. Nema drugog metoda, jedino revolucija 104

II DRANJE U ZATVORU I U ISTRAZI Ve u naslovu XVI. poglavlja prve svoje knjige Fraknoi tvrdi kako Martinovi u zatvoru otkriva imena svojih ugarskih drugova. 105 A na str. 331. Fraknoi tu svoju optubu precizira ovako: Martinovi je naime nakon svoga uhapen ja opirno izloio kako organizaciju tajnih drutava, tako i imena isukrivaca. 106 U drugoj svojoj knjizi, o ivotu Ignjata Martinovia, Fraknoi pie: Istrana komisija je, kada je Martinovi na sasluanju od 13. VIII. otkrio organizaciju ugarskih tajnih drutava i imena njihovih direktora, nala za potrebno, da istragu proiri na Ugarsku i da odande dobavi autentine tekstove Katekizama i popis primljenih lanova. - Direk tori, ije je sasluanje otpoelo 25. VIII.; bili su nuno na cistu s time, da su njihovo uhapenje prouzrokovala Martinovieva priznanja. Zato ga nisu ni tedili. 107 Kad je otkriven beki pokret, pie Szekfii - tada je i Martinovi bio uhapen, na to je on sam otkrio cijelu maarsku zavjeru i otjerao u zatvor svoje drugove, te rtve njegova nemoralnog astohleplja.108 I Eckhardt tvrdi za Martinovia, da je on pred policijom nastojao da svakoga bez potrebe uvue optuujui ga u vezi sa zavjerom. 109 Policija isprva - pie Mlyusz - nije ni slutila, da se Martinovieva aktivnost prostirala i na Ugarsku. / da se je ponaao muki, mogao je spasiti svoje drugove od smrti i time otkloniti mnoge suze i aloisti. Ali Martinovi ne samo da je bezobzirno otkrio sve, a da time nije olakao svoju sudbinu, nego je svojim krivim optubama, svojim laima opasnost uinio jo veom, a strah vladara i njegove okolice jo temeljitijim. 1
Koroda Miklos, A magyar felvilgosods breviriuma.. str. 19, 20. tos Fraknoi, Zavjera ..... str. 236. Isto, str. 331. Fraknoi, ivot..., str. 127-128. (Podcrtao V. B.) Szekfii, navedeno djelo, str. 410. Eckhardt, navedeno djelo, str. 115. Mlyusz, navedeno djelo, str. 172. (Podcrtao V. B.)
104

106 107 108 109 110

396

Iznosei, kako je pailatin u svom pismu od 11. decembra 1794. otvo reno rekao: od priznanja'onih, koji su sada (u decembru 1794., naponi. V. B.) uhapeni, eli da dobije dokada protiv glavnih krivaca - Malyusz nadovezuje: Treba znati, da su ovi posljednji (glavni krivci u zavjeri, napom. V. B.) pred bekom istranom komisijom ve priznali i rekli sve, o emu isu znali. .Vae nakon toga nisu mogli priznavati, izuzevi Marti, koji je bio neiscrpljiv u otkrivanju sve novih i novih uasnih detalja.111 Sve te optube, povod ei ise uglavnom za Fraknoijem, ponavlja i ii: Iz istranih spisa vidi se, da je Martinovi dodue bio uen i bistar ovjek, ali bujne fantazije, veliki hvalia i iznimno plaljiv. Da se iz vue i da spase glavu, on je u istrazi gledao da to vie drugih pa i ne dunih ljudi uvue u stvar, sluei se kod toga i neistinom i svakim moguim domiljavanjem. 112 1
ISTRAGA PROTIV BEKIH ZAVJERENIKA

S obzirom na to, to predstavnici maarske graanske historiografije optuuju Martinovia kao ovjeka, koji je provalio sve zavjerenike, po trebno je prvo odvojeno raspraviti z'bivanje oko hapenja i tereenja bekih jakobinac, a zatim ispitati dogaaje, koji su u vezi is provalom ugarskih revolucionara. Najprije treba utvrditi, d a Martinovi nije kriv ni za jedno hapenje bekih zavjerenika. Dotle je beka policija drala pod paskom elemente ispunjene revo lucionarnim duhom. Uspjela je jednoga od njih, knjiara Degena, da uini svojim plaenikom, koji je sastavljao svoje izvjetaje zloupotre bljavajui i povjerenje jednog svog dobronamjernog druga. Degen je svoje izvjetaje o kretanju revolucionara u Beu i Ugarskoj i o njihovim vezaima s bekim istomiljenicima, slao poev od 4. lipnja 1794. Znaajno je, da je nakon tih Degenovih izvjetaja Grof Saurau, ef odjeljenja tajnoga redarstva u ministarstvu policije, u svojoj predstavci od 21. jula (1794.) smatrao, da je dolo vrijeme, kada treba revolucio narima zadati teak udarac i uiniti kraj njihovim smutnjama .... Pred lagao je, da treba narediti istovremeno hapenje i uzapenje spisa najopasnijih lanova zavjere. 113 Meu devetoricom najopasnijih revolucionara u habsburkom car stvu ef tajne policije Saurau imenovao je i Martinovica. U svojoj po rn enutoj predstavci od 21. srpnja Saurau iznosi o Martinoviu izmeu
Isto, str. 188. (Podcrtao V. B.) ii, Nepoznate stranice iz doba biskupa Vrhovca (Novosti, XX, broj 151 od 3. lipnja 1926. (Podcrtao V.B.) 113 Isporedi Fraknoi, ivot, str. 114.
111 112

397

ostaloga kako u Beu, tako i u Ugarskoj podrava veze s ljudima, koji pripadaju revolucionarnoj struji, meu ostalima sa zloglasnim Lackoviem, te ako postoji povezanost izmeu bekih i petanskih propa gatora, da je onda veza meu njima on (Martinovi). 114 Jo istoga dana, 21. srpnja, car Franjo izdao je Saurauu opunomoenje, da potrebne mjere poduzme bez oklijevanja. Dva dana kasnije, 23. srpnja nou uhapen je Martinovi i ostali, od Sauraua navedeni osumnjienici. Nekoliko dana kasnije uhapen je i Gotthardi. Iz svega toga jaisno proizlazi injenica, da Martinovi nije imao ni kakve veze sa hapenjem bilo kojeg pripadnika beke revolucionaime struje. Svi su oni bili od; ranije evidentirani i drani pod policijskom prismotrom, a najslavniji meu njima (njih osmorica) bili su uhapeni iste noi, kad i Martinovi. Vano je pritom, da su u Saurauovoj predstavci od 21. srpnja optu* eni gotovo isvi Martinovievi beki znanci, i da. je do njihovog hapenja dolo iskljuivo na osnovi te Saurauove optube. U svojoj poimenuitoj predstavci Saurau je pored Martinovia imenovao ovu osmoricu bekih .revolucionara: Riedela, Herbenstreita, Gilofszkoga (inovnik ministar stva vojske), Jelinea (privatni uitelj), Hankea (profesor), Hackela (trgo vac, knjiar), Jutza (advokat) i Jennea (inovnik). to se tie istrage, voene nad bekim uhapenim zavjerenicima, i tu se isto tako nedvoumno. na osnovi zapisnika, sastavljenih o Martmovievim sasluanjima, moe utvrditi, da on nije nijednoga od zatvorenika niim teretio1, nego da je naprotiv nastojao, da pod svaku cijenu negira i obesnai i njihova vlastita priznanja. Za sve vrijeme istrage Marti novi je dosljedno iao za tim, da svakome, o kome je bio sasluavan, pomodne, a iskazivao je o pojedinim optuenicima samo ono, to je po liciji ve bilo oito poznato', ili to je na osnovi sasluanja drugih ili na osnovi zaplijenjenih spisa ve bilo pred istranom komisijom nepobitno utvreno!. Nikakvom novom optuboim Martinovi nije teretio nikoga. Sve se to vidi iz ovih mjesta u zapisnicima o prvim Martinovievim bekim sasluanjima. N a pirvom sasluanju 29.VII. 1794. Martinovi je izmeu ostaloga izjavio i ovo: U to doba cesto vsiam ise u Beu sastajao s opatom Fittirigenoim, profesorom crkvene povijesti na lavovskom sveuilitu, koji mi je povjerljivo saopio, da je ovjek, mukarac si krinkom, koji je sudje lovao u mome primanju (u uniju) bio on, i izjavio mi je, da on tu usta novu smatra tetnom, ali misli, da se njeni principi mogu lako iriti u novinama i u knjigama; on je samo zato stupio u uniju, da bi protiv svojih neprijatelja zadobio pomo dvorskog vijenika Borna. N e znam da li se ta ustanova dalje irila u Beu. Ali toliko moigu rei, da je niti Fittingen, niti ja nismo irili. D a li Fittingen jo ivi, i gdje boravi, to ne znam,: jer je 1792. poslije smrti cara Leopolda, odavde
114

Isto, str. 114-115.

'

..";:

398

(iz Bea) otputovao. Otada sam uo, da je ve umro, a drugi tvrde, da ivi od isvoje penzije na Rijeci. Tiaij princip, da tereti samo mrtve, pa i njih - za svaki sluaj tako, da ih vie brani, nego to ih optuuje, Martinovi je u svojim prvim sasluanjima tako striktno provodio, da je ak i govorei o je zuitima operirao sa pokojnicima. Tako njegovo priznanje od 9. kolovoza 1794. sadrava i ovaj iskaz: Saznavi kako iz izvjetaja Gabelhof era, tako i iz obavjetenja, dobivenh u Peti, da je starjeina jezuitskog drutva prelat Mako, koji je prolog ljeta umro, vie puta sam ga posjetio ... N a sasluanju od 9. kolovoza 1794. govorei o tome, kako je zajedno s grofom Potoekym 1781. bio primljen u Parizu u tajno drutvo iluminata, Martinovi je, izmeu ostalog, o karakteru toga drutva iskazao i ovO': stiskom ruke obeali smo samo to, da emo bratsku ljubav i pro svijeenost, kao uenje iluminata, svagdje iriti. Iz zapisnika od 11. kolovoza 1794. na pitanje s kim je dolazio u Beu u dodir, iskazao je izmeu OiStaloga i ovo: Nedavno mi j e uinio neko liko posjeta iz kurtoazije Rosty, prelat iz Keszthelya, koji je radi lije enja svoje grudobolje doao u Be i koji mene odavno poznaje; ja sam mu uzvratio posjete; da li je jo tu, ne znam; kad je stigao, spomenuo je, da se sprema u Karlsbad. Predmet naega razgovora bila je njegova bolest. On je srednjega rasta, oko 35-36 godina, tamnoput. - Prije dvije godine upoznao sam e s jednim maarskim plemiem po imenu Bagynaijem, koji je s jednim drugim plemiem bio u parnici, u koju je bio umijean i moj brat, koji ivi u Peti. Veoma rijetko mi je dolazio, a tada bi se na razgovor kretao oko parnice. - Dvaput me je pohodio ma arski plemi po imenu Sndor, koji stanuje na Grabenu, u prvome katu Wetzlerove kue, s kojim tsam se upoznao u kavani; razgovarali smo o njegovim putovanjima i posjedima. - Prije tri-etiri nedjelie predstavio mi sie n a Grabenu kao zemljak neki Bacsanyi; poto smo se' vise puta sreli na ulici i na bedemu, uinio mi je nekoliko posjeta, to mu ja, meutim nisam uzvratio, nisam znao, gdje stanuje. Rekao mi je, da je bio namjeten kod komorskog ravnateljstva u Kai, ali su ga otpustili, jer je otprilike prije etiri godine ureivao jedan asopis, pa ga je zbog nekih toaka, sadranih u pojedinim lancima, prijavio jedan jezuita. U Be je doao zato, da od Njegovog velianstva zamoli pokretanje nove istrage. Samo o tome smo razgovarali.- - Nekoliko nedjelja prije moga hapenja predstarvio mi je na Grabenu naprijed pomenuti Bagynai jednoga gospodina, o kome sam kasnije uo, da se zove Jeline ... Jeline me nije posjeivao, ni ja njega; razgovarali smo o vijestima iz novina, svoje line poglede mi nije otkrivao, pa prema tome ne znam nita o njegovim shvaanjima. - S trgovcem Aniszom upoznao sam se nekoliko nedjelja prije moga hapenja, kada je on razgovarao is Hackelom, koji je istajao ispred njegove trgovine. Poto me je pozvao na ruak, dvaput sam ga pohodio; ponekad sam za vrijeme etnje zastao pred njegovom trgovinom, gdje se obino vie ljudi sakupljalo^ iz njihovih redova osim 399

Jeliinea i advokata Jutza nikoga nisam poznavao. Anisz je jedamput napomenuo, da e mnoga zastajkivala jo izazvati pozornost, n a to smo se ja i najvei dio prisutnih udaljili. Razgovor se redovito vodio o ne znatnim 'stvarima, ja nisam naroito ni pazio na ono, to se govori, ja sam ondje obiavao boraviti samo est-sedam minuta. Sa Jutzom sam u Matschakerhofu danomice ruavao, a u kavani u ulici Krntner pili smo kavu. Osim toga sretali smo.se'samo u Aniszoyoj trgovini i kod njegova stola. Razgovarali smo o neznatnim stvarima, kojih se i ne sjeam. U sasluanju od 29. VIII. veoma je karakteristino i ovo mjesto: S Jutzom sam se gotovo danomice sastajao u gostioni Matschakerhof i u kavani u ulici Krntner, ali o takvim stvarima (o revoluciji u Fran cuskoj i u Ugarskoj, napom. V. B.) na navedenim mjestima nije se moglo govoriti. Poto je on rado dolazio u dodir s Jelineom, Aniszom i drugim meni nepoznatim pojedincima, koji su javni demokrati, a prema Hackelovu kazivanju, imao je zbog svog slinog demokratskog shvaanja neprilika sa strane policije, mogao satm zakljuiti, da takoer spada u demokrate. Jutz nikad nije bio kod mene, ni ja kod njega. Jedamput smo zajedno ruali kod trgovca Anisza, ali ondje nije bilo govora o takvim stvarima. Da su ostali optuenici po pravilu prvi progovorili, i da se Martinovieva priznanja gotovo uvijek svode na to, da svako' tee njihovo priznanje ublai ili porekne i pobije, vidi se i iz zapisnika o Martinovievu sasluanju od 9. IX. 1794. Martinovi je tom prilikom izmeu ostaloga iskazao i ovo: Prema Jelineovu priznanju izlazi, kao da bi mu ja bio obeao, da u mu prije nego to proe est mjeseci iz Ugarske javiti udne stvari i da u mu pokazati i moje spise, koji se odnose na to. To mu ve ni zato nisam mogao obeati, jer takvih spisa nemam. Ali se stvarno sjeam na svoja obeanja, da u mu prije nego to otputujem, dati obavjetenja u pogledu ugarske revolucije, koja se je mogla oekivati. Uostalom mogue je, da sam priao Jelineu o udnim stvarima, koje e se za est mjeseci dogoditi u Ugarskoj: ali sam to uinio samo zato, jer je on, kao divlji demokrata takve novosti rado sluao. Jutzu sam zaista rekao, da bi se ugarski sabor, ako bi bio razvan, pretvorio u konvent; i sad sam toga miljenja. Zato elim, da se, prije nego to se narod ne otrgne od svojih zabluda, ne dri sabor. Ali mu nisam o svojim planovima priopio itakva bitna saopenja, na osnovi kojih bi on mogao zakljuiti, da se u Ugarskoj moe oekivati revo lucija. U vezi s bekim zavjerenicima od osobite je vanosti za stvaranje suda o Martinovievu karakteru njegovo dranje u zatvoru i na saslu anju prema dvojici svojih prijatelja, Hackelu i Gotthardiju. Nastojei, da pod svaku cijenu dokae svoju tvrdnju o Martinovievu moral insanity, Fraknoi je tu priliku iskoristio, da ga uglavi kao 400

istinsku moralmi nalkazu i pravo udovite od pokvarenosti, koje samo onako, bez potrebe i bez ikakva pitanja, - iz priroenog mu nevaljalstva farha vrat svojim najboljim prijateljima i dobroiniteljima, kojima duguje zahvalnost. U tom cilju Fraknoi je, zaslijepljen mrnjom protiv Martmovia, tako drastino, krivo i upravo naopako prikazao Martinovievo dranje prema Hackelu i Gotthardiju, da to njegovo krivotvorenje oitih injenica stoji bez primjera ak i u najreakcionamijoj graanskoj historiografija. Kao to je neumoljivom dosljednou - pie Fraknoi - oteavao po loaj svoga nekadanjega zatitnika, dobroeljatelja i vjernoga druga (Gotthardija, napomena V. B.), a da pritom nije mogao olakati svoj poloialj, - isto tako bezobzirno je postupio i prema isvom najveem potovaocu Hackelu, iju gostoljubivost j e esto ^uivao. 14. oktobra Martinovi je samo tako bez pitanja, iz vlastite inicijative izjavio, da je i pred Hackelom priznao autorstvo, Pisma upuenoga caru, i da je tatvie njemu diktiraoi egzemplar, pripremljen za Hajnoczyja, pri emu je Hackel veoma uivao u ispadima, koji su odgovarali njego vome ukusu. 115 Martinovi je ujedno iskoristio priliku, da i protiv Hackelove ene uperi osvetu dvora. 116 A zapisnici o Martinovievim sasluanjima, objavljeni u toj istoj Fraknoijevoj knjizi, demantiraju sve te optube u vezi s Hackelom. Kalda su ga na sasluanju prvi put pitali, odakle je dobio onu antidinastiku i antireimsku pjesmu, koju su prilikom premetaine nali u njegovu stanu i zaplijenili je, Martinovi je odgovorio, da ju je negdje naao. ini se, da mu je poslije toga morao netko dojaviti, kako je knjiar Hackel, koji je uhapen u isto vrijeme ;s njim, priznao, da mu je on dao inkriminiranu pjesmu, - ili su mu na ponovnoim sasluanju pre doili Hackelovo priznanje o tome. Martinovi tada mijenja svoj iskaz i sad toboe daje iskreno priznanje o toj stvari, ali na jedan nain, koji ne isamo da ne tereti, nego oito brani Haokela. U zapisniku o sasluanju od 9. kolovoza 1794. to mjesto glasi: Na pitanje, od koga sam dobio navedenu pjesmu, zaplijenjenu u mom stanu, o kojoj sam na poetku tvrdio, da sam je naao, iskreno priznajem, da mi ju je predao trgovac Hackel pod uvjetom, da je ne dajem dalje. Predaja pjesme dogodila se na ovaij nain: est sedam dana prije moga hapenja Hackel mi je doao u stan i ispriao, kako meu stanovnitvom kolaju razne satirine pjesme, pa je i naveo jednu pjesmu s prostakim sadrajem Budui da je on govorio o tome s velikim negodovanjem, zamolio sam ga, da mi nabavi kopiju pjesme, koju sam elio predati ministru poli cije grofu Pergenu, kad on stigne u Be, kao to sam mu i ranije pokazao vie tajnih izvjetaja. Nekoliko dana kasnije predao mi je Hackel pirepis pjesme, koji je on napravio, ne sjeam se, da li se to dogodilo u mom
115 116

Fraknoi, ivot, Isto, str. 143.

STARINE

str. 142.

, . . ' .

26

401

stanu ili na ulici, prilikom sluajnog susreta? Pjesmu sam smatrao glupom i sramnom, te sam kopiju stavio medu svoje knjige; ekao sam na povratak ministra policije, da mu je uruim, ali me je u tome spri jeilo moje hapenje. Odakle je Hackel nabavio pjesmu, to ne znam; on mi nije rekao, a ja ga nisam pitao ... N a narednom sasluanju, 11. kolovoza, Martinovi je o svojim dodi rima isa Hackelom izjavio: Razgovarali smo o najneutralnijim stvarima; on je naime nedosljedan ovjek i hrbljavac, s kojim se o ozbiljnom pred metu ne moe govoriti. O Francuskoj revoluciji i o njenim posljedicama nikada nije bilo pomena. Prole godine bili smo zajedno & Blumaueiroin pretplaeni na Moniteur, dotle, dok mu nije zabranjen ulazak u zemlju. Jedan dan kasnije, na sasluanju od 12. V I I I . 1794., saznavi vjero jatno u meuvremenu, da su kod Hackela nali i jedan njegov prijevod iz Paineove knjige revolucionarnoga sadraja Prosvijeeno stoljee, on je u vezi s tim izjavio, kako je nekoliko araka tog prijevoda odluio da spali, kad nastupi zima, kako ne bi skrenuo panju sluge palei vatru u proljee; - ali budui da ni dotle nije htio taj prijevod drati kod sebe u stanu, on je te arke stavio u zapeaeni kuverait na kome je na pisao: Parniki ispisi, koji se tiu moga brata. Sjeam se, da sam te arke, ne znam zato, zapeatio u dva omota! i u aprilu ih dao Hackelu na pohranu, rekavi mu, kako ne elim, da ti spisi dou u ruke moga neaka, koji tu stanuje. Otada je rukopis ostao kod Haickela, a da ja to u svojim izvjetajima nisam naveo. Inae se mogu zakleti na svoju ast, da je Hackel uistinu vjerovao, da omoti sadre pami'ke spise, te je prema tome u ovoj stvari potpuno nevin. N a sasluanju od 28. VIII. u vezi s Hackelom i Belijama Martino vi je izjavio ono, to je o svima njima bilo ope poznato, jeir su kao otvoreni, javni demokrati bili evidentirani i to su oni to sami o sebi prethodno bili priznali pred istranom komisijom: Mislim da su demo kratskog duha Hackel, Jeline, Jutz, Degen, uvar knjinice Strattmann, dvorski tajnik Ratschky, novinar Bartsch, trgovci Anisz i Jenni, i jo nekolicina, koje poznajem samo iz vienja ... Pritom treba imati u vidu injenicu, da u vrijeme Martinovieva hapenja biti demokratskoga duha nije uope bilo kanjivo, niti je bilo tko ak i u vezi sa zavjerenikim procesom bio kanjen ili na drugi nain progonjen samo zato, to je za njega bilo utvreno, da je demo kratskoga duha. e N a sasluanju od 29. VIII.: Iz Hackelovih izjava sam zakljuio, da je demokrata, ali da nije pristaa revolucionarnih naela, iako mi je uvijek radosno saopavao po nau dravu nepovoljne ratne vijesti; Hackel mi je takoer saopavao i kritike primjedbe Blumauerove o govorima, odranim u parikom nacionalnom komventu i o ondje done senim zakljucima, kao i o pogledima i o raspoloenju lanova konventa; priao mi je, kako Blumauer smatra Robespierrea lanim pat riotom i izdajicom; Strattmainn je suprotnog miljenja, a Hackel je usvajao as miljenje jednoga, as drugoga, jer on nema samostalnih 402

vlastitih misilii, nego ponavlja ono, to tu i tamo uje. J a sam mu iznio,, da je u Ugarskoj osnovano drutvo, koje radi na pripremanju revolucije;, detalje mu nisam navodio, ak se ne sjeam ni toga, da sata mu sebe bio predstavio kao osnivaa drutva; savjetovao mi je, da se ne mijeam u laj pothvat, jer u sebe pa i njega, svoga prijatelja, uvaliti u nesreu. A kad je Martinovi saznao, da je pronaeno Hackelovom rukom pisano Pismo upueno caru, - on na sasluanju od 14. X. 1794. i dalje pokuava da brani svoga prijatelja, koliko je to god mogue: kada sam priznao sebe za pisca Pisma upuenog caru elei da potedim Hackela, njegovu enu i dijete, nisam pomenuo, da s a m o tome i njega obavijestio. Prole godine, na Hajnoczyjev poziv, da mu poaljem to pismo, ja sam njegov sadraj izdiktirao Hackelu. Njemu su se svidjeli u tome pismu ispadi, koji odgovaraju njegovom ukusu, ali hitna diplo matska razlaganja ostala su bez utjecaja na njega... Hackela, koji je elio da vidi Peitu, pozvao sam onamo kratko vrijeme prije moga hape nja, obeavajui mu, da u ga ondje uputiti u tajne dvaju drutava, jer bih elio, da bi i om irio ta drutva. On je obeao, da e doi u Petu; za propagiranje drutava nije dao obeanje, ali nije ni protivreio. A onda je brzo skrenuo svoj iskaz sa Hackela na bapska brbljanja njegove nekulturne ene, koja je nazvala postupke vlade glupim, a za caricu da je rekla, kako je runai, ohola i bedasta. Martinovi je oito preao da govori o neodgovornim olajavanjima Hackelove zle ene na jedan neduan i gotovo aljiv nain, da bi izbjegao dalje sasluanje o daleko ozbiljnijim i odgovornijim stvarima* koje isu teretile njena mua. Da je Martinovi uispio da uvjeri policiju u neozbiljnost tih enskih traeva, vidi se i po tome, to< Hackelova ena nije bila ni hapena, ni osuivana, niti uope pozivana na odgovornosit. to se Goitthardija tie, veotrna je zanimljivo, da je Fraknoi s pomou njega pokuao dvostruko kompromitirati Martinovia: prvo je nastojao da ga ocrni zato, to je bio Gotthardiju prijatelj, 1 1 7 a sad eli a ga prikae neasnim ovjekom zbog- toga, to. mu je bio neprijatelj. I vezi s Gotthardijem Martinovi je uinio prilikom svojih saslu anja sve, da porekne ono, to je bitno i to bi moglo teretiti druge osobe. N a sasluanju od 20. I X . 1794. Martinovi je u vezi s time izmeu osta loga izjavio i ovo: Mogue je, da sam pred Gotthairdijem. kako on to izjavljuje, rekaoi, da sam na redigiranju broure [Pismo upueno caru, napom. V. B.) kao suradnik uestvoivao zajedno is vie dvorskih ljudi; to sam zato uinio, jer nisam, u njega potpuno vjerovao, pa sam na taj nain mislio sprijeiti prijavu. Istina je to, da sam pisac Pisma jedino ja sam. S generalom, Rollinom, - koga sam prema Gotthardijevom priznanju imenovao pred njim kao suradnika na brouri, - nikad nisam razgo varao, pa ga i n e poznajem. Poto sam uo, da je veoma prosvijeen' ovjek, moiguie je, da sam govorio Gotthardiju o njegovoj suradnji pri
117

Vidi u ovoj radnji poglavlje U tajnoj slubi dvora.

403

pisanju pisma. O tome, da je general Rollin lan vie tajnih drutava, ne znam, pa tako nisam o tome ni mogao govoriti pred Gotthalrdijem; naprotiv, sjeam se ome moje pretpostavke, da bi Rollin zbog slinosti imena mogao stajati u rodbinskoj vei sa poznatim francuskim mini strom Rolandom; ali kada sam proitao ime posljednjega, uvjerio sam se o svojoj zabludi. Mogue je, da sam ranije rekao tako neto Gotthardiju. Poriui tako sve, to bi moglo nakoditi drugima, Martinovi je iska zivao u vezi sa Gotthardijem samo ono, to se je osobno njega, Gotthardija ticalo, - koji je sam prethodno itav niz stvari priznao 01 svojim razgovorima sa Martmoviem, kojim razgovorima je znao prisustvovati i prikriveni agent provokator, policajac Lebenau, koji je prvi i optuio Gotthardi ja i bio glavni svjedok protiv njega. 118 Taj Lebenau je Mar tinovia i uhapsio. Martinovi je dakle i u vezi s Gotthardijem pobijao sve, osim onoga, to je sam Gotthardi priznao, ili to je bilo neopozivo utvreno iskazima drugih svjedoka. Nema sumnje da su i ti beki uhapenici prvi govorili o Martinoviu, jer on na poetku ni o kom od njih ne iznosi nikakvo tereenje. Tek kasnije, na pitanja, koja su mu postavljana na osnovi njihovih priznanja, on govori o njima, ali i tada on ih ne optuuje, nego ih do krajnjih mogunosti brani i izvlai. Najzanimljivije je, meutim, u svemu tome to, to sam Fraknoi zapleten iskonstruiranou i kontradiktornou svojih pristranih napa daja - u jednoj i istoj knjizi, opovrgava svoje teke optube protiv Martinovia zbog njegova toboe neasnog dranja prema Gotthardi ju i Hiackelu. Tako na strani 139. Fraknoi priznaje, da Martinovi, usprkos uvodnoj izjavi, danoj istranoj komisiji, da e sve rei, to zna o Gotithardiju, nije to svoje obeanje odrao, i da je tako jo jedamput prevario dvorske istrane vlasti. 119 Jo je oitije drastino samopobijanje Fraknijevo u vezi sa sluajem Hackel: Istrana komisija je - demantira Fraknoi samoga sebe - tom prili kom pozvala Mairtinovia, da pismeno podnese sve ono, to zna o lovim politikim pogledima, njegovu radu i njegovim vezama. Martino vi je iskoristio tu priliku i u svojoj predstavci iznio, da se Hackel zbog svoje nesposobnosti (Unfhigkeit) ne moe smatrati opasnim ovjekom, iako se prema vladi ne odnosi s naklonou. 120
Isporedi Fraknoi, ivot, str. 139, 140, 141, 142, 279, 281. Dvorska istrana komisija j e ponovo pozvala Martinovia da iznese sve, to zna o vladinom savjetniku Gotthardiju. 5. septembra (1794) Martinovi j e izjavio, d a se ustezao da udovolji tom pozivu s obzirom n a enu i dijete svoga prijatelja, ali d a e sada ... dati iskreno priznanje ... Poslije toga uvoda komisija je s pravom mogla pretpostaviti, da Gotthardijevo uee u bekoj ili ugarskoj zavjeri podlei tekoj odgovornosti. Ali prevarila se! Martinovicevi .iskazi o Gotthardiju bili su i ovaj put nepotpuni i djelomino nejasni. (Fraknoi, ivot, str. 139-140). 120 Fraknoi, ivot, str. 142-143.
119 118

404

2 PITANJE PROKAZIVANJA U&ARSKIH ZAVJERENIKA Dok je utvrivanje Martinovieve nedunosti u pitanju hapenja i te reenja bekih zavjerenika stvar jasna i jednostavna, (Martinovi je uhapen u isto vrijeme sa svima ostalim glavnim jakobincima, na osnovi prijave utvrenoga konfidenta Degena i predstavke efa tajne poli cije grofa Sauraua; injenice, iznesene u dokumentima objavljenim kod Fraknoija nedvoiumino dokazuju, da Martinovi nikoga od bekih za vjerenika nije odao niti prvi teretio) - raiavanje Mairtinovieva odnosa prema ugarskim zavjerenicima mnogo je tee i kompliciranije. Prvo zato, jer neke prividne okolnosti govore u prilog navedenih optu bi graanskih historiara; tu je prije svega injenica, da je Martinovi meu svim ugarskim zavjerenicima uhapen prvi (nou izmeu 23. i 24. jula), i da su etvorica njegovih najbliih suradnika (Hajnoczy, Lackovi, Szentmarjay i Sigray) uhieni tek poto je Martinovi ve dvade setak dana bio sasluavan u zatvoru. Ve na osnovi te jedne okolnosti mogla se prividno loginim (a u stvari povrnim) zakljuivanjem postaviti tvrdnja o Martmovievoj krivici za hapenje jakobinaca iz Ugarske. Stvar se oteava i komplicina jo i time, to su se dosad arhivski bavili prouavanjem Martinovieve zavjere samo takvi graanski historiari^ koji sie oito neprijateljski odnose prema Martinoviui (Fraknoi, Malyusz, Eckhardt), - a m i danas nismo u stanju da provjerimo ili preispitamo sve kod njih objavljene dokumente, jer su neki od njih propali u po znatom poaru bekih arhiva godine 1927., - a neki su naim nepristu pani. Kod preispitivanja negativnog suda o Martinoviu mi smo, dakle r prinueni, da se najveim dijelom sluimo onom arhivskom graom, koju su pomenuti pristrani pisci objavili u svojim zbirkama dokumenata i monografijama. Ne radi ,se samo o tome, to se, na primjer, kod autora glavne mono grafije o Martinoviu, kod Fraknoija mora pretpostaviti, da nije unio sva dokumenta o Martinoviu, nego je prvenstveno uzimao u obzir ona T koja su se njemu, sa stajalita njegove protumartinovievske teze inila bitnima i vanima. I bez obzira ma tu okolnost Fraknoijeva knjiga ima ba u onom svom dijelu, koji raspravlja o sasluanjima zavjerenika, dva znatna propusta. U Dodatku br. IV. (str. 245-282) svojoj knjizi o M a r tinovievu ivotu Fraknoi dodue donosi sve zapisnike o Martinovievim bekim sasluanjima, - ali ne objavljuje uz njih i pitanja, koja j e istrana komisija postavljala Martinoviu (osiim u svega dva-tri izu zetna sluaja). Bez navedenih pitanja ne zna se, da li Martinovi u sa sluanju pominje nekoga prvi i iz vlastite inicijative, ili tek na osnovi ve postojeeg tueg priznanja i predoenoga dokaznog materijala. Drugi teki propust sastoji se u tome, to Fraknoi ne objavljuje saslu405

sanja i priznanja ostalih optuenika, jer se iskljuivo iz njih moe utvr diti ne saimo, tko je koga prvi teretio, negoi i ta je tko o kome priznao. 121 Pa ipak istraivanje Martinovieve krivice preteno na osnovi doku mentarnog materi jala, to ga objavljuju njegovi tuioci, ima i jednu prednost. Oni su bez svake sumnje objavili ili uzeli u obzir sva doku menta, koja govore protiv Martinovia. tako da se sa sigurnou moe pretpostaviti, da meu arhivskim spisima (pa i onima, koji su u meu vremenu propali) nema vie niega, to bi ma u kom pogledu moglo teretiti vou jakobinskih zavjerenika. Sve to je jo postojalo, /ili to bi se naknadno moglo da/ objavi, ne moe sadravati novih dokaza protiv Martinovia, jer su i Fraknoi i, naroito, Malyusz, temeljito ispitali svu arhivsku gradu u vrijeme, dok jo ona nije bila djelomino unitena. N a taj nain pristupajui preispitivanju Martinovieve krivice u stvari odavanja zavjere i prokazivanja ugarskih zavjerenika, mi mo emo biti sigurni, da pred nama stoji sav optuni miaterijal. Prvo-treba ispitati osnovno i najvanije pitanje: tko j e izdao zavjeru i lanove tajnih jakobinskih drutava'u Ugarskoj? Pomenuti graanski pisci kategoriki i jednoduno tvrde, da je ne sumnjivi i iskljuivi izdajnik bio Martinovi. Treba dakle vidjeti, da li tu njihovu tvrdnju potvruju injenice sa drane u dokumentima, koje oni sami iznose. 122 Za rjeenje pitanja, da li je Martinovi prvi izdao zavjeru i prokazao glavne voe tajnog ugarskog jakobinskog drutva - odlune su ove injenice: 1. Predstavka efa tajne policije grofa Sauraua, u kojoj on tri dana prije Martinovieva hapenja (21. VII. 1794. - na osnovi te predstavke je Martinovi od 23, na 24. VII. i uhapen) prvi prokazuje Lackovia, jednoga od direktoira tajnoga zavjerenikoga drutva. T u Saurau izriito tvrdi, da Martinovi kako u Beu, tako i u Ugarskoj podrava veze s ljudima, koji pripadaju revolucionarnoj struji, medu ostalima sa zlo glasnim Lackoviem, pa je vjerojatno, ako postoji povezanost izmeu bekih i petanskih propaganda, da je onda veza medu njima on (Mar tinovi). 123 , T a Saurauova predstavka je od kardinalne vanosti, jer ona ne sumnjivo dokazuje, da je on prvi otkrio Martinovieve veze s revolu cionarnom strujom u Ugarskoj i sa jednim od glavnih zavjerenika Tackoviem, - jo prije nego to je Martinovi bio uhapen.
O znaenju i jednoga i drugoga propusta bit e govora u posebnoj radnji o kri tici maarske graanske historiografije. 122 Nae istraivanje e u znatnoj mjeri pomoi okolnost, to se meu pomenutim piscima nalaze i takvi graanski historiari - kakav je na primjer Malyusz - koji se prema publiciranju dokumenata odnose formalno korektno: odabrani dokument do nose tono i u cijelosti. Pa i sam Fraknoi, kad navodi ili prevodi neki dokument, on to ini formalistiki tono. 123 Te Saurauove optube protiv Martinovia i Lackovia navodi Frakn65, ivot, str. 115-116.
121

406

2. Postojanje ugarske zavjere, imena ugarskih zavjerenika i Martina-' vievu povezanost s njima prvi su prokazali dvorskoj istranoj komi siji general Barko (koji tada vri ulogu glavnog efa tajne dvorske policije u Budimu) i njegov konfddent, petaniski glumac Sehy. I po Fraknoiju jasno izlazi, da su istranoj komisiji prvo dole tube o ugarskim tajnim drutvima i njihovim uesnicima iz Pete, od gene rala Vince Barkoa i od jednog petanskog glumca, pa je tek poslije toga, sasluavan o tim tubama, Martinovi govorio o ugarskim stvarima. U meuvremenu - utvruje Fraknoi - stigli od generala Vince Barkoa, budimskog vojnog zapovjednika, izvjetaji, koji su Martinovia opisivali kao opasnog ovjeka, jer stoji u povjerljivim odnosima s nszadovoljnikim elementima, i predlagali, da bi najcjelishodnije bilo, drati ga u kufsteinskoj tvravi pod straom do kraja ivota. U isto vrijeme je istrana komisija saznala, da je jedan petanski glumac prijavio koimormku nadvojvode palatina organiziranje tajnoga drutva, koje iri svoja naela is pomou rukopisa sa naslovom Katekizam. 124 Palatin Leopold u svom pismu Franji od 14. augusta govori o izvje tajima generala , to ih je ovaj ve ranije bio po posebnom kuriru potslao kralju, a u kojima javlja, da su s Martmoviem u tije snoj vezi bili u Peti Szentmarjay, Lackovi i Abaffy.12i" Dvorska istrana komisija je, imajui te podatke, odluila, da e 13. augusta u toku sasluanja prinuditi. Matinovia na iskreno priznanje. Pritom su vane ove injenice: general Barko je svoje izvjetaje o Martinovievoj povezanosti s ugarskim zavjerenicima poslao 4. i 7. augusta! U to vrijeme primila je istrana komisija i prijave petanskoga glumca, koji je prvi prokazao postojanje tajnog drutva i nain njegova rada s pomou katekizama. I u Barkojevim izvjetajima i u glumevoj prijavi navedena su i imena petamskih nezadovoljnika, odnosno lanova tajnoga drutva. Tek poto je sve te podatke o Martinovievim vezama s potanskim zavjerenicima! bila primila od .obavjetajaca iz Pete i posto je raspo lagala isa svima tim konkretnim podacima, istrana komisija je poela sasluavati Martinovia o ugarskim stvarima. Dakle: ni postojanje tajnog drutva, ni katekizma, ni svoju povezanost s ugarskim zavjerenicima nije prvi otkrio ni pomenuo, Martinovi. 3. Neki ugarski zavjerenici, za ije uhienje graanski historiari okrivljuju iskljuivo Martinovia, - uhapeni su po liniji, koja nemla nikakve veze s Martmoviem i njegovim priznanjima. U ' t o m ; pogledu naroito je karakteristian sluaj uvenog maarskog jakobinskoig pje snika Janosa Biacsnyija. Kralj Franjo je u svom pismu palatinu od 11. augusta (1794) ... ovako pomenuo Bacsnyija, izdajui nareenje, da se on uhapsi: Nekog izvjesnog Baosnyija, koji j e pripadjao pohvatanoj bandi, htjeli smo
124 125

Fraknoi, ivot, str. 121. Isporedi Mlyusz, nav. djelo, spis broj 1,35 i biljeka broj 1 na strani 702.

407

ovdje uhapsiti, ali on je malo prije toga pobjegao, molim te, daj razvi djeti, da li ise on moda ne krije negdje kod vas i onda ga daj uhapsiti i ovamo dopremiti. Na to je palatin 14. augusta odgovorio caru Franji ovo: to se Bacsanyija tie, o kome si mi T i pisao, mogu o njemu toliko rei, da je bio kancelista u administraciji u Kai i da je zbog svog ravoig vladanja bio otputen, ako se sjea, ja earn jo u Laxenburgu imao ast da te upozorim, da je on jedan zao subjekt, koga je krajnje nuno staviti pod pasku. ... Kad samo saznam, gdje se nalazi, a to u ja ovdje s najveom opreznou istraiti, ne u propustiti, da ga uhapsim i otpravim u Be na adresu grofa Sauraua (efa policije, napomena V. B,). 126 Palatin Leopold vratio se iz Laxenburga u Budim 8. augusta popodne, i o tame je obavijestio svoga brata cara Franju svojim pismom od 9. augusta 179.4.127 Prema tome je morao cara upozoriti na Bacsanyija prije 8. VIII., jer je toga dana putovao. Franjo je pisao Leopoldu 11. VIII., kako Bacsanyija nisu uspjeli uhapsiti u Beu, to znai, da je prvo nareenje o hapenju Bacsanyija moralo biti izdamo bar nekoliko dana prije 11. VIII., jer je toga dana Franjo ve bio-obavijeten, da je policija Bacsanyija traila i da ga nije nala, jer je on malo prije toga pobjegao. N a to je 11. VIII. Franjo izdao i drugu zapovijed, upuenu palatinu u Ugarsku, o hapenju Bacsanyija. Tek u vezi s tim neuspjelim bekim pokuajem, da se uhlapsi Bacsanyi, Martinovi je 11. VIII. bio ispitivan o njemu i kao to smo ve vidjeli toga dana izjavio je ovo: Prije tri-etiri nedjelje predstavio mi se n a Grabenu kao zemljak neki Bacsanyi, poto smo se vie puta sreli na uHoi i na bedemu, uinio mi je nekoliko posjeta, to mu ja, meutim, nisam uzvratio, nisam znao, gdje stanuje. Rekao mi je. da je bio na mjeten kod komorskog ravnateljstva u Kai, ali su ga otpustili, jer je otprilike prije etiri godine ureivao jedan asopis, pa ga je zboig nekih toaka, sadranih u pojedinim lancima, prijavio jedan jezuita. U Be je doao zato, da od Njegova velianstva zamoli pokretanje nove istrage. Samo o tome smo raspravljali. U predstavci, upuenoj caru Franji 29. augusta, palatin o sluaju Bacsanyija pie: Napokon uhapenje Bacsanyija, koji se prema sigur nim glasovima jo uvijek nalazi u Beu, ini mi se utoliko nunije, jer je on vrlo poznat u cijeloj gornjoj Ugarskoj i ondje ima mnogo veza, pa bi se preko njega mogli dobiti najbolji iskazi. 128 (Gornja Ugarska je u to vrijeme jako interesirala vlasti, jer su odande dolazili uzastopni izvjetaji o rairenosti jakobinskog pokreta, - napomena V. B.) 11. septembra 1794. uputio je palatin o Bacsanyijevu hapenju po sebno pismo caru, u kome pie: Danas piem samo ovo par redaka, da izvijestim, da je zloglasni Bacsanyi ove noi uhapen i na poznat nain
126 127 128

Isporedi Mlyusz, nav. djelo, spis broj 135 i biljeku broj 1 na str. 703. Isporedi Mlyusz, spis broj 133. Mlyusz, navedeno; djelo, spis broj 143.

408

dopremljen u Be. On je ovamo bio doao iz njitramske upanije i na nagovor grofa Forgcha se prijavio kod mene i ujedno elio saznati, to predlei protiv njega. J a sam mu poruio, da danas doe k meni, kako ne bi u meuvremenu otputovao, a onda sam ga dao nou uhititi jer si mi Ti to jo na poetku zapovjedio, a i grof Salurau mi sigurno est puta pisao zbog njega, stoga ja moram vjerovati, da je njegovo uhapenje bilo nuno. 129 (Bacsanyi je naime, dok ga je traila policija boravio kod grofa Miklosa Forgcha, ^- napomena E. Mlyusza). injenice, sadrane u navedenim dokumentima, jasno dokazuju, da Martinovi nije imao nikakve veze s Bacsanyijevim hapenjem; prvo nareenje o njegovu uhienju i prvi pokuaj da se uhapsi u Beu usli jedili su na inicijativu kralja Franje i njegova brata palatina Leopolda - prije nego to je Martinovi uope izustio Bacsanvijevo1 ime; do hapenja u Peti dolo je na osnovi druge Frainjine zapovijedi, izdane direktno palatinu Leopoldu, i na osnovi esterostrukog traenja efa beke policije Sauraua. Ni u jednom jedinom dokumentu se Bacsanyijevo uhienje ne dovodi u vezu ;s Miartinoviem. Prema tome je saisvim pouzdano, da Martinovi nije prouzrokovao to hapenje. Usprkos svim tim bjelodanim injenicama! Fraknoi i u prvoj i u drugoj svojoj knjizi kategoriki tvrdi, da je jedini i iskljuivi uzrok Biacsanyijevu hapenju Martinovi. Martinovi je pie Fraknoi - u iskazu danom na sasluanju od 5. IX. iznio, a da ga nisu za to pitali, kako je malo vremena prije svoga hapenja, saopio svoje revolucionarne planove Jnosu Bacsnyiju y kome je u jednom od tajnih drutava ponudio i direktorski poloaj, ali poto nije imao pri ruci Katekizam, stvair je ostala nesvrena i samo mu je izdiktirao pristupna pravila. Na osnovi toga iskaza istrana komisija je smatrala potrebnim, da se saslua Bacsanyi i da se u tome cilju dopremi u Be. Zbog toga su ga 11. septembra po nareenju palaiina uhapsili i odveli 11 Be.130 Uz to Fraknoi istie, da je drugu svoju knjigu (koja sadrava spome nutu tvrdnju) pisao i na osnovi palatinskih spisa,131 dakle na osnovi onih istih dokumenata, koje smo i mi naveli, i koji nedvourrmo svjedoe, da Martinovi i njegova sasluanja ne stoje ni u kakvoj uzronoj vezi sa Bacsanyijevim hapenjem. Nauna solidnoist i objektivnost Fraknoijevih optubi protiv Martinovia dovoljno je jasna ve i ma osnovi tog jednog drastinog primjera. 4. U vrijeme, kada Martinovi na svojim sasluanjima nije pomenuo n i j e d n o g a ugarskoga zavjerenika, palatin je iz vlastite inicijative poeo da traga za njima u Ugarskoj. Kao to smo pomenuli, Martinovia je policija uhapsila zbog nje gova dranja u Beu, a da pritom nita nije slutila o njegovoj djelat129 Isto, spis broj 147. i3o F r a k n o i 2ivot, str. 144. 131 Isporedi isto, biljeka broj 1 n a str. 144.

409

nosti u Ugarskoj. Plalliatin je tada jo boravio u Laxenburgu i tek se dvije sedmice nakon Martinovieva hapenja vratio natrag u Budim. (Palatin je u Budim stigao uvee 8. VIII. 1794, - napomena V. B.) Tu je smjesta primijetio vanjske simptome po Martinoviu 1 organiziranog pokreta, podrugljive spise i buntovne letke, nervoznu Uiznemirenost, koja j e bila obuzela mnoge ljude i o tome obavijestio svoga brata (cara Franju, - napom. V. B.) U vezi s time, palatin je odmah n)a, svoju ruku pokrenuo traganje u Peti, da bi pohvatao sukrivce bekih uhapenika i podvrgao ih egzemplarnoj kazni. 132 Palatin Leopold pisao je 9. VIII. 1794. iz Budimia kralju Franji: ... Samo ini se, da ovdje i u Peti, a isto tako i u zemlji tinja neka vatra, o kojoj 'svjedoe paskvili, to ovdje izlaze svakoga dana, a onda i spiisii, koji se ire po zemlji... nastojat u, da prema mogunosti pro naem nemirne glave i da ih kaznim.139 S pomou vlastitih petanskih agenata, koje je ubacivao u tajna dru tva, palatin je uspio da bez ikakve veze s Martinovievim sasluanjima otkrije i pohapsi itav niz zavjerenika. 5. Prijave i izvjetaji o aktivnosti jakobinaca u Ugarskoj stizali su dvoru jo prije Martinovieva hapenja. Jo prije otkria zavjere, u julu (1794.), ulaniski major Avesani, koji je sluio u upaniji Zemplen, svojim izvjetajem je skrenuo panju ministra policije na tamonje prilike. Naroito na to, da se jedan izaslanik Kascziuskov kree po upa niji i da pojedini sveenici i plemii, osobito Pavle Szirmay, ispovijedaju jakobinske principe, a ovaj posljednji iri svoja, po sadraju opasna shvaanja ak i medu isvojim kmetovima. 134 U vezi s time vana je injenica, da je major Avesani posiliao svoj izvjetaj jo 18. jula 1794., dakle pet dana prije Martinovieva hapenja. 135 6, Oid presudne vanosti za otkrivanje ba i nekih glavnih zavjere nika bila su njihova pohvatana pisma. Najtee posljedice imalo je u tom pogledu Hjnoczyjevo pismo, upu eno Martinoviu, na osnovi koga su kao lanovi tajnoga drutva mogli biti utvreni i Hajnoczy i Sigray. Martinovi. je ak vjerovao, da je i on sam uhapen zbog toga, to j e to pismo< palo u ruke policiji, - o emu j e i pisalo Hajnoczyju 13. VIII. 1794. 136 Da je uhvaeno pismo moralo igrati vanu ulogu u provaljivanju zavjerenika, a naroito direktora, - dade se naslutiti i iz ovog mjesta u sasluanju od 22. VIII.: Poto se on (grof Sigray, napom. V. B.) odmah izjasnio gotovim d a stupi u redove lanova drutva, izdiktirao sam mu pravila; ujedno sam ga, radi preuzimanja katekizma na latin skom jeziku - budui da ja nisam imao ni jednoga primjerka - uputio Hajnoczyju, kome sam u toj stvari - tako mi se ini - i pismo napisao ...
132 Isporedi 133 Malyusz, 134 Malyuez, 135 Isporedi 136 Isporedi

Malyusz, nav. djelo, str. 174. spis broj 133. nav. djelo, str. 180. isto, spis broj 143, str. 721. Fraknoi, ivot, str. 120.

410

Kako mi je Hajnoczy 9. srpnja pisao na francuskom, iz njegova pisma potpisanog sa pseudonimom Limus, saznao sam, da je on predao Kate kizam Sigrayu, koga sam ja ve prilikom zalanjenja imenovao za di rektora drutva reformat ona. Sasvim odreeno pak govori se o tom Hajnoczyjevu uzapenom pismu u jednom Martinovievu memorandumu, napisanom u bekom zatvoru: ... prije nego to su mogli u tajna drutva da prime odgovarajui broj lanova, Hajnczyjevo njemu (Martmoviu) upueno pismo, koje je dospjelo u ruke beke policije, upoznalo je vladu s tim organizira njem. 137 U prilog injenici, da je zavjera otkrivena i na osnovi pohvatanih pisama govore i neka svjedoanstva suvremenika. Tako grof Adam Ori u svojim uspomenama tvrdi, da se zavjeri ulo u trag i da su zavjerenici pohapeni zato, to im je dopisivanje otvarano. 138 Iz tih, od 1.-6. navedenih injenica moe se nesumnjivo utvrditi, da Martinovi nije odao zavjeru ugarskih jakobinaca i da on nije prvi pomenuo ni jednoga od ugarskih zavjerenika, koji su pohapeni poslije njega. Od ugarskih uesnika u zavjeri kao prvi su uhieni ova petorica: Lackovi, Szentmarjay i Hajnoczy 16. VIII., nekoliko dalna kasnije Sigray, a 11. septembra Bacsanyi. Lackovia i Szentmarjayja prokazali su Barko i njegovi petanski agenti; Hajnoczy i Sigray otkriveni su na osnovi Hajnoczyjeva uhvaenog pisma; za Bacsanyijem je dvor izdao potjernicu prije Martinovievih sasluanja o ugarskim jakobincima. Organizaciju ugarskih zavjerenika izdao je agent provokator Sehy, koji je uspio da postane lanom tajnog drutva ugarskih jakobinaca. Od osobitog je znaenja, da je jedan od maarskih graanskih ue njaka (koji se inae s najmanje estine obara na Martinovia, i, usprkos svom ultra idealistikom shvaanju historije, uglavnom samo preko volje ponavlja Fraknoijeve protumartinovievske optube), Sandor Eckhardt, izvan svake sumnje utvrdio na osnovi arhivskih dokumenata, da je cijelu ugarsku zaivjeru prokazao petanski agent provokator Sehy. Tridesetgodinjii Ferenc Sehy - pie Eckhardt - glumac, rodom iz Arada, koga je sedamnaestogodinji Laszlo Erdelyi uveo u tajno dru tvo i koji je denuncirao itavu zavjeru, ovjek mrane, kanjive pro losti, pravo ime mu je Ferenc Kemeny. 139 Puna istinitost ove Eckhiardtove konstatacije potvrena je i sa slu bene strane: presuda, kojom se Sehy puta na slobodu, istie njegove agentpirovokatoirske zasluge, koje je stekao time, to je otkrio zavjeru. 140 Znaajno je za Eckhardta, da usprkos tome, to je uspio utvrditi injenicu, da je ugarsku zavjeru izdao Sehy, a ne Martinovi, - nigdje
137 Isporedi Fraknoi, ivot, str. 159. . 138 Isporedi Rod Oria. Uredio i uvod napisao Adam grof Ori Slaveticki, Zagreb, 1943, str. 74. 139 Eckhardt, navedeno djelo, str. 152. 140 Eckhardt, isto djelo, biljeka broj 3 na str. 152.

411

ni jednom rijeju ne pobija glavnu i dokazano neistinitu optubu Fraknoijevu, po kojoj je jedini i iskljuivi izdajnik ugarskih jakobi naca bio Martinovic. A Eckhardt dobro poznaje obje Fnaknoijeve knjige, jer se sedam puta pozivaj na njih. 141 Jo je karakteristini je, da druga dvojica maarskih protu jakobinskih graanskih historiara, Malyusz i Szekfii, koji su svoja djela tampali nakon Eckhairdtove knjige i obilato se ''koristili njome, 142 - poslije svega ne amo da u isuperlativima govore o Fraknoijevu radu, nego i dalje ponavljaju njegovu osnovnu tvrdnju o Martinoviu kao izdajici, ne pominjui nijednom rijeju, da je ta tvrdnja Eckhardtovim istraiva njima definitivno pobijena.

DALJA OTKRIVANJA ZAVJERENIKA

N a osnovi opsenog dokumentarnog materijala, koji su u potpunosti upotrebili ili objavili prema Martinoviu neprijateljski nastrojeni gra anski historiari, moe ise utvrditi, da Martinovi nije bio uzrokom ni daljim, novim otkrivanjima i hapenjima zavjerenika. Ni nakon navedenih hapenja, Martinovi nije prvi pomenuo ni odao nijednog lana tajnog drutva ugarskih jakobinaca; on je do kraja na svojim sasluanjima dosljedno ostajao kod svog prvotnog iskaza, da prema drutvenim pravilima on kao glavni voa zavjere nije smio pri mati nove lanove i da mu ni popis onih, koje u zalanili drugi, nije bio poznat. U daljem pronalaenju i hapenju zavjerenika igrale su odluujuu ulogu ove okolnosti: 1. rad i ponaianje zavjerenika u godinama, koje su prethodile otkrivanju zavjere; 2. pohvatana korespondencija i spisi.; uzapeni prilikom novih hapenja; 3. dalje traganje palatina i ;6- s pomou konfidenata i agentprovokatora; 4. iskazi novih uhapenika. 1. Gotovo svi voe i velik dio glavnih uesnika zavjere bili su po svojim govorima, spisima, po dranju i vezama dobro poznati kao javni i politiki radnici jo iz Josipova i Leopoldova vremena, a i iz prvih godina Franjine vladavine (godina 1792., a dobrim dijelom i 1793.), kada je jo uvijek vladala Ona relativna sloboda tampe i govora, koju je bio zaveo Josip II. Franjo je preao na otvorenu reakciju i otpoeo s progonima nosilaca slobodoumnih ideja tek potkraj godine 1793., i zavjerenici se tek tada s manje vie legailnog i otvorenog propagiranja demokratsko-revoruIsporediEckhardt, nav. djelo, str. 8 9, 53, 54, 96-98, 111, 115. 142 Malyusz se poziva na Eckhardta pet puta (isporedi njegovo navedeno djelo str. 15, 136, 154, 224 i 568), - a Szekf est puta (isporedi njegovu Maarsku povijest, sv. VI. str. 486, 487, 488, 489, 490 i svezak VII. str. 427), 412
141

cionairnih shvaanja povlae u ilegalnost i prelaze na podzemni rad i organiziranje tajnih zavjerenikih drutava. 143 Pjesnik Bacsnyi je od poetka (od 1789.) otvoreno pozdravljao Fraocuslku revoluciju u svojim tampanim stihovima kao urednik Magyar Mzeum-a, a poslije je zaplijenjene, otro antidinastike i antihabsburke pjesme iirio meu svojim prijateljima prepisujui ih rukom. Svojim otpisom od 23. decembra 1793. kralj Franjo ga je otpustio iz (slube, jer ne pokazuje znake popra vijanja i u svojim djelima iri takve poglede, koji se ne mogu trpjeti od ovjeka, koji se nalazi u kra ljevoj slubi. Tim istim otpisom kralj je zapovjedio, da se Bacsnyi stavi pod policijsku, prismotru. 144 Hajnoczy je bio evidentiran kao opasan antidravni elemenait jo od godine 1791. 14 Oko polovice septembra (1792, napoim. V. B.) stigao j e dvoru od jednog maarskog tajnog agenta izvjetaj o tome, da su u Peti uli u trag tajnim 'skuptinama i dogovorima (geheime Konventikeln und Klubs), na kojima sudjeluju i baffy, slobodoumni poslanik rva upa nije na posljednja dva sabora, i Laczkovics. Kralj j e naredio platinu, da ih stavi pod prismotru. Tek 3. prosinca (1792) javio je palatin nadvojvoda Sndor svome kra ljevskom bratu, da je klub, kome je, kako saznaje, jedan od voa Laczkonncs, istakao za svoj cilj osloboenje graanstva i kmetstva te j e on zbog toga pozvao generala Koburga, da motri nad njim kao nad umi rovi jenian oficirom. Franjo, odgovarajui mu u povjerljivom pismu, ovako pie o Laczkovicsu: Laczkovics je ovjek dostojan prezira; molio me je, da mu doznaim milostinju, koju mu je dodijelio moj otac, a jer mu molbu nisam ispunio, hoe da se osveti na meni. Jedna satira, napisana u obliku molitve, kojoj je on pisac, veoma je rasprostranjena u Peti. Sigurno je, da je taj ovjek za ivota moga oca radio da pobuni seljake protiv njega. Zato te molim, imaj ga na oku, i im bude imao dokaza u ruci, uhapsi ga. I sluaj Szweticisa (Sveti) je ve sazreo, isto tako kao i slu ajevi drugih, koji su mome ocu prividno sluili, a u stvari su ga sramno varali. 146 U kraljevoj rezoluciji od februara 1794 i u nareenju naorjesnikog vijea od 15. marta 1794 velikom upanu Petanske upanije trai se, da se Lackovi, koji je sumnjiv zbog prevoenja revolucionarnih bro ura, stavi pod pasiku.147
143 Kada su se u Ugarskoj, ispred progona reakcije koja je dola na vlast, propa gatori slobodoumnih ideja povukli u tamu zavjera: ba u to vrijeme (potkraj 1793) Francuska revolucija je dostigla vrhunac svoje moi. (Fraknoi, Zavjera, str. 198). 144 Isporedi Fraknoi, Zavjera, str. 165 i 168. 145 Isporedi Leopoldov izvjetaj o njemu, Malyusz, navedeno djelo, spis broj 45. 146 Isporedi Fraknoi, ivot, str. 84-85. 147 Ispocredi Fraknoi, Zavjera, str. 158-159.

413

U vezi sa Martinovievim Otvorenim pismom caru koje je od ljeta 1793 kolalo na francuskom, latinskom, maarskom i ilirskom (naem) jeziku, - Fraknoi iznosi: Beki ministar policije pak javljao je, da je na osnovi izvjetaja jednog svog pouzdanog ovjeka brouru sa fran cuskog na maarski preveo Szentmlarjay Ferenc, tajnik budimskog ko morskog potpredsjednika, a na ilirski i grki jezik Stratimirovi, grko istoni vladika; ujedno je naglasio, da se na osnovi brze rasprostranje nosti d povoljnog prijema, na koje je nailo to djelo, moe zakljuiti o tome, koliko su u Ugarskoj oteli maha stranarstvo i anarhija. 148 Ministar policije je naknadno jo izjavio, da je irakom vladiki Stratimiroviu dao pismo u rukopisu grof Mihly Sztray, te da se o Szentmarjay-u, koji podrava veze sa zlim i sumnjivim ljudima, i koji je pristaa francuskih ideja i mrzi Nijemce, moe pretpostaviti sudje lovanje u irenju otvorenog pisma. 149 17 decembra 1793 Szentmarjay je bio ve prijavljen najviim drav nim vlastima kao pisac toliko progonjenog Otvorenog pisma caru, a ubrzo naeni su njegovom rukom pisani prijevodi toga Pisma i dobi veno od njega priznanje. Ve od tog vremena i on je stavljen pod poli cijsku pasku. A jo iz ranijih vremena policija je drala Ferenca Szentmarjay-a u evidenciji, kao ovjeka, oko koga su se u Peti kao oko glavnog sre dita okupljali svi mladi privrenici Francuske revolucije. Tom krugu pripadali su sluai sveuilita, pravniki praktikanti, sudski biljenici, advokati, vaspitaii, privatni sekretari, inovnici niega ranga ... Szent marjay je, vidjeli smo, javno pjevao Marseljezu, na javnim mjestima nazdravljao Francuzima i proklinjao vladare i vojske, koje se bore protiv njih. 150 Kad su Dunavom sprovoili u Vac francuske , zarobljenike, Szent marjay im je sa svojim prijateljem Redeyjem izaao ususret, izljubio ih, dugo razgovaralo s njima i dobio od njih kokardu i dvije aissignate. Tu dobivenu francusku kokardu Szentmarjay je uvao kao svetinju i pokazivao je svojim posjetiocima samo pod uvjetom, ako je kleknuvi cjelivaju. 151 Nesretni sedamnaestgodinji uenik Erdelyi, preko koga se glumac Sehy uvukao u tajno drutvo zavjerenika i onda odaoi zavjeru, - bio je tereen time, to je kod njega naena jedna cedulja s ovim sadrajem: Na oruje, graani, za slobodu; zakunimo se smru!, a osim toga je podnesena protiv njega optuba, da je jedne noi, u pripitom stanju vikao na ulici prolaznicima: Non scitis, quod Rex sit huntzfut? (Zar ne znate, da je kralj nitkov?). - A zatim je dalje vikao Szentmarjay,
148 149 150 151

Isporedi Isporedi Isporedi Isporedi

Fraknoi, ivot, str. 88-89. isto. Fraknoi, Zavjera, str. 184. isto, str. 190-191.

414

Solarik, gdje ste? Hodite, graani, ivjela sloboda, - i da je jednog njemakog vojnika, koji je tuda prolazio, zgrabio za kaput i opsovao ga: Verfluchter Kerl (Prokleti nevaljalac). 152 Pia i poslije Martinovieva hapenja, dranje nekih glavnih ugarskih zavjerenika bilo je do te mjere smiono, da je preliazilo sve granice opreznosti. U tom pogledu je karakteristina Barkojeva prijava protiv Lackovia: Tada su mu (Lackoviu, napom. V. B.) proitali ^ mjesto iz izvjetajia generala Barko-a,, u kome stoji, da je Lackovi, poslije Martinovieva hapenja, izjavio: ubrzo emo vladare strijeljati kao ptice. Lackovi to nije poricao s punom odlunou; on je rekao:' ne sjeam se, da bih tako neito bio (rekao 153 Kada je, s jedne strane, otkrivena beka zavjera i s Belijama uhapen Martinovi, za koga se znalo da dolazi u Ugarsku i odrava ondje veze $ opozicionim elementima, i kada isu se u to isto vrijeme, s druge strane, u samoj Ugarskoj pojavili u velikom broju revolucionarni letai i spisi, - nita nije bilo prirodnije, nego da se prije svih drugih osum njie ba ti od ranije poznati, evidentirani pojedinci, to je dovelo do pootrenja paske nad njima i njihovom korespondencijom, - i u k r a j njoj liniji znatno pridonijelo i njihovu hapenju, 2. Poznato je, da se u drugoj polovici 18. stoljea, a naroito' potkraj toga vijeka u intelektualnim krugovima mnogo dopisivalo. Sam H a j noczy je tako u jednu knjigu obrauna uvodio sva pismia, koja je on pisao drugima i koja je od drugih dobijao. Samo u prvoj polovici godine, u kojoj su izvrena hapenja zavjerenika, dakle od poetka 1794. do dana svoga hapenja 16. VIII. te iste godine, Hajnoczy je svojim prijateljima otposlao stosesnaest pisama, a od njih primio ezdeset i jedno. A neka Hajnoczyjeva pisma, pisana istomiljenicima, dospijevala su preko tajnih agenata u kraljeve ruke jo od godine 1791. (Izvjeta Leopoldov bio je i slobodni zidar Strohmayer, petanski knjiar, koji mu je izmeu ostaloga .slao pisma, to ih je dobivao od Hajnoczyja, koji nije sumnjao u svog slofoonoizidarskog druga Strohmayera.) N e podlei nikakvoj sumnji, da je u vremenu od Martinovieva hapenja (23. na 24. juli), a naroito od 8. augusta, kada je palatin otpoeo svoje nezavisno traganje'za buntovnicima u Ugarskoj, - Hajnoczyjeva pota opet bila pod pirismotrom, pa je vjerojatno, da su tako pohvatana i druga Hajnoczy ju upuivana pisma sa strane njegovih istomiljenika. Da je i Lackovieva korespondencija ve izranije bila pod prismoitroim, vidi se po tome, to je u kraljeve ruke dospjelo ak i jedno) nje govo pismo, upueno Trenku jo 16. X . 1791. Vana je injenica, da su zavjerenici pisali jedni drugima o tome, da je Martinovi uhapen, ne znajui da su pod prismotrom. T a pisma su pohvatana, i nije iskljueno, da su i ona mogla pridonijeti hapenju nekih zaivjerenika, koji su se odali time, to toliko panje posveuju
152 153

Isporedi Eckhardt, nav. djelo, str. 157. Isporedi Frakiioi, Zavjera, str. 263.

415

padu Martinovievu. Tako je 7. V I I I 1794. Hajnoczyju javljao o Mar tinovievu hapenju jedan njegov nepotpisani prijatelj iz Bea, a Szentmarjayju pie o vijestima u vezi is hapenjem Kaizinczy 22. VIII. 1794. Utvreno je, na primjer, da je uhvaeno z-ovo pismo Kazinczyju od 21. augusta 1793. 154 Iz optunice se vidi, da su uhvaena i Kazinczyjeva pisma Hajno czyju. 155 Vana je okolnost, da su neka Martinovieva pisma bila pohvatana kod njegovih drugova (kod Hajnoczyja i Lackovia) prilikom njihova hapenja. Da su ise Martinoivieva pisma stvarno nala kod Hajnoczyja i kod Lackovia, vidi se po tome, to se i dlanas nalaze medu uizapenim spi sima, koji su ostali iza njihova pogubljenja. 156 3. Rad palatinovih i Barkojevih konfidenata trajao je dalje i dao krupne rezultate, prouzrokovavi brojna nova hapenja esto veoma znatnih zavjerenika. U is vom izvjetaju caru Franji od 24. augusta 1794. palatin Leopold iznosi: Prijavu, koju je Vaem velianstvu podnio neki Friberth jo u prolom mjesecu julu, kojoj je on od advokata Tomlaneka doznao, da su se u Peti odravali opasni sastanci ... predao je ugarski vicekancelair grofu dravnom sucu radi istrage i daljeg podnoenja izvjetaja. Po povratku u Budim, palatin je pozvao advokata . da mu on sam pismeno ponovi ono, to je preko Fribeirtha u julu saopio caru. U svom pismenom iskazu Tomanek je iznio, kako mu je otprilike prije dva mjeseca Aleksandar Solarik u jednoj kalvani povjerljivo saopio, da ise organizira jedno drutvo, koje ima da donose slobodu narodu Ugarske po poljskom primjeru; dalje mu je rekao, da e za kratko vrijeme broj zavjerenika porasti na deset tisua, i da mu je ba on, advokat Tomanek, veoma potreban, jer se u to drutvo, prema njegovim pravilima, mogu primati i seljaci, a poto Tomanek kao advokat za vrijeme sudskih ferija putuje okolo, to e on moi da postigne znatnog uspjeha pouavajui i ubjeujui seljake. Vie svjetlosti bacila su na ugarske uhapenike, koji isu sprovedeni u Be, priznanja, to su ih dva mladia dobrovoljno dala generalu Barko-u. Jedan je Andras Bikkesy, vjebenik kod namjesnikog vijea, gdje mu je otac bio savjetnikom. Bio je u povjerljivim vezama sa Szent i sada je imenovao sve one, koji su zalazili k njemu: tako advokataj Janosa GasKnera, inovnika u rnaimjesnikom vijeu Jozsefa Ujgyirgyi-a... koncipiijenta Paulovia, tajnika grofa Janosa Szaparya Pichlera, pravnika Hirgeista, advokata z a i parfumeristu Gaillarda. Dopisivao je (Szentmarjay) s grofom Mihalyem Sztarayjem, s Ignjatom Taniern... Ferencorn Szarkom ... Menyhertom Szulyovszkym koga je Szentmarjay veliao kao zdunog jak ob ina - s velikovaradm154 155 156

Isporedi Fraknoi, Zavjera, str. 342 i bljeska broj 1 na istoj strani. Isporedi Eckhardt, navedeno djelo, str. 155. Isporedi Fraknoi, Zavjera, str. V I - V I I .

416

skim profesorom prava Baludjanskkn, s rudarskim vjebenikom iz Selmecza Hringom ... Szentmarjay je Bikkesy-u ujedno u razgovoru izjavio, da su Martinovi, Lackovi, Hajnczy, Abaffy, Verseghy, Secanac, Kovai i drugi sve sami jakobinci. O*njega (Szentmarjay-a) j e saznao i to, da u stanu komorskog tajnika Seainca jedan klub dri svoje sastanke. 157 Vidjeli smo, da je 21. V I I I . palatin pisao iz Buima caru Franji, kako je naao potenog ovjeka, koga je ovlastio, da moe, ako je potrebno, da se zalani u drutvo, da bi odande davao poblia obavjetenja i otkrivao njegove lanove, od kojih meni neki ve poznati. 158 Palatin Leopold je iz vlastite inicijative i na osnovi razliitih potan skih prokazivaa vrio dalja hapenja; tako j e 11. decembra 1794. izvi jestio cara Franju iz Budima o novoj grupi koju je dao uhapsiti, a u kojoj su izmeu ostalih bili Abaffy Fesrenc, pjesnik Szentjobi Szabo Laszlo,, Verseghi Ferenc, Landerer, dva Rosty-a i drugi. 159 5. januara 1795. izvjetava palatin jo o jednoj grupi (njih esnaest na broju), koju je dao uhapsiti, meu kojima su bili Miklos Kazinczy, Franjo Sehi, Miklos Szila, Karlo' Smetanovi i Pavle Uza. 160 Sva ta otkri van ja i hapenja izvrena su bez ikakve uzrone veze s Martinovievim (sasluanjima i potpuno odvojeno^ od njih. U vezi s time postaje evidentna neistinitost jo jedne Szekfjeve optube protiv Martinovia. Iako je Szekf dobro poznavao naprijed pomenute dokumente, objavljene u MlyusKovoj knjizi, koju Szekf esto navodi, ipak ga to nije smetalo da i poslije toga tvrdi, kakoi je Martinovi kriv ak i za smrt pjesnika Szabo-a: ... pjesnik Szentjobi Szabo umro je u zatvora kao rtva svoje lude mladosti i mranih grijeha Martinovievih. 161 A kad se proulo, da je Martinovi uhapen i zavjera otkrivena, stale su pristizati i druge prijave sa razliitih strana, i od profesionalnih i neprofesionalnih konfidenata. Tako je Jedan budimski general pak, kod koga je stanovao Lackovi, podnio izvjetaj glavnom zapovjed niku, da je Martinovi davao p r e d n j i m izjave, koje su slavile francuski ustav, a psovale beku vladu, zbog ega mu je, jer ni ponovljene opo mene sa njegove strane nisu koristile, zabranio pristup u svoju kuu. 162 4. Dokumentarni materijal o Martinovievim sasluanjima u vezi s ugarskom zavjerom svjedoi o tome, da se Martinovi i prema ugar skim zavjerenicima drao isto onako kao i prema bekima, spaavajui i poriui sve, to se spasiti i negirati dalo, a priznavajui samo ono to
Bikkesyjeva izjava od 19. VIII. 1794. priloena je izvjetaju generala Barko-a. (Fraknoi, Zavjera, str. 280-281 i biljeka broj 1 na str. 281.) 158 Mlyusz, nav. djelo, spis broj 138. 159 Vidi u Malyuszovim dokumentima spis broj 157 i biljeku broj 1 na str. 760. 160 Vidi na istome mjestu spis broj 162 i bljesku broj 3 na str. 769. 161 Szekf, nav. djelo, str. 410. 162 Fraknoi, ivot, str. 193. - Isporedi i Fraknoi, Zavjera, str. 278. - U tim genera lovim izvjetajima, koji su datirani sa 24. i 27. VIII. 1794., tereti se i Szentmarjay i Lackovi i Hajnczy. ' ' 27 STARINE
157

417

je prethodno bilo ili pismenim dokazima ili iskazima drugih neopozivo utvreno. Kad je Martinovi saznao, da su prokazani, i uhapeni njegovi zavje reniki drugovi iz Ugarske i uvidio, da je stvar postala veoma ozbiljna. - on je onda svu odgovornost primio na sebe i zbog svih najglavnijih stvari krivicu iskljuivo sam preuzeo. N a sasluanju od 13. kolovoza 1794., poto je predsjednik istrane komisije prekinuo Martinovievo izlaganje i energino ga opomenuo, da o tajnim drutvima!, koja postoje u Ugarskoj, uini istinito prizna nje, jer da e mu inae predoiti dokaze, koji se nalaze u rukama istra ne komisije, - Martinovi je izjavio: Njegovo velianstvo, na na j dobrostivi ji vladar, ne e imati uzroka, da se poslije moje samrti boji bilo ega, jer sam ja prouzrokovao itavu onu nesreu, koja se je mogla dogoditi... Sad u dakle iznijeti moj plan, koji je imao za cilj dizanje revolucije u Ugarskoj. Dia bi svojem priznanju, kako je za sve kriv iskljuivo on sam, dao to veu vjerodostojnost, on kao prve motive i uzroke svoje akcije na vodi line povrede, koje mu je naroito poslije smrti cara Leopolda, nanosila dinastija, dvor i vlada. Nepravde i progoni, to ih je imao u to vrijeme da pretopi, bili su tako teki i okrutni, da za njega drugi izlaz nije postojao. Ali ono, to je mene potaklo na takav korak (na pripre manje irevolucije u cilju ruenja postojeeg dravnog i drutvenog ure enja Ugarske, naioom. V. B.), svakoga bi bilo navelo na slian postu pak. Franjo mu je obustavio plau dvorskoga kemiaira, koju mu je bio Leopold odredio, odbili su da mu dadu dravnu slubu, penziju su mu doznaili na poniavajui nain, preko tajne dvorske blagajne, to je trebalo da ga diskreditira u javnosti, prikazujui ga kao plaenika za prljave usluge dvoru. Tek nakon tih linih povreda, koje su njegovoj odluci, da radi na podizanju revolucije, davale iskljuivo obiljeje line inicijative, spe cifine, samo njegove, osobne uzroke, ne upliui u to najodgovornije pokretanje, iniciranje zavjere i ustanka nikoga drugoga, - Martinovi navodi i ope, objektivne razloge, koji su ga naveli na ovakav nain borbe. Zatim iznosi svoj plan o organiziranju tajnih drutava i o pri premanju revolucije. (Vidi prvo poglavlje ove radnje.) Taj svoj iskaz Martinovi zavrava ovim rijeima: Za ovaj plan sam u punoj nje govoj cijelosti znao iskljuivo ja sam; lanovi drutava i njihovi ravnatelji znali su samo toliko, da su stupili u drutva radi ostvarenja plana za jednu koncentriranu revoluciju:. N a sasluanju od 14. kolovoza! 1794. Martinovi je iskazao: U mje secu svibnju (1794.) otputovao sam u Petu da posjetim bolesnu majku, i tada sam sve pokuao, da saznam, dokle je stigao u stvaranju tajnoga drutva Durkovi, koji je umro ujesen prole godine (1793.); ali one osobe, za koje sam pretpostavljao, da su ve primljene, nisu mi uzvra ale tajne znake, koje sam im davao, pa tako ne znam, u kojim j e omje rima Durkovi razvijao svoju djelatnost u interesu drutva, 418

N a sasluanju od 22. V I I I . Martinovi je izmeu ostalog izjavio i ovo: Sva trojica (direktora: Hajnoczy, Szentmarjay i Lackovi, napom. V. B.) gajila su prema meni puno povjerenje, ali nisu bili voljni, da mi povremeno alju popis imena lanova, koji su imali biti primljeni, sto jei na .stanovitu, da za to lanovi ne e dati svoj pristanak; kasnije su ipak obeali etvrtgodinje slanje... To je bilo u svibnju, - a prvi rok sijanja lanskih imena bio' bi nakon etvrt godine, dakle u kolovoizu, - dok je Martinovi uhapen u srpnju, - dakle niti su oni imali vremena da popis poalju, niti je on bio u mogunosti, da ga primi. Szentmarjay-u sam, kada se je za to interesirao, rekai, da u Beu boravi mnogo demokratskih revolucionara, premda se ja u to nisam bio uvjerio. Uope sam mu tako govorio, kako bi on bio volio, da se situacija razvija, ali o tome, da je u Beu grad podijeljen na sekcije, nije bik> rijei. S obzirom na tu toku molim da budem suoen sa njim. Ne odgo vara istini Szentmarjay-jeva tvrdnja, kao da bih ja bio izjavio, da e te revolucionarne sekcije poslati svoje zastupnike u narodnu skuptinu, koja e biti sazvana sa strane cara radi regulisanja dravnih dugova; da je ve u vie sekcija veina glasova predana za mene i zfos Blumauera; a)a u ekoj i tajerskoj nestrpljivo oekuju izbijanje revolu cije; da se, i Ug?i moraju pobrinuti za svoj spas, jer e inae postati rtve ili anarhije ili ruske ili turske okupacije. Sve je to Szentmarjay izmislio. Nije mnogo truda trebalo, da ga pridobijem za stvar revolu cije, jer prije nego to se je poelo medu nama govoriti 01 organiziranju tajnoga drutva, on je ve govorio preda mnom, da e se on, ako u monarhiji za kratko vrijeme ne doe do promjene, iseliti iz svoje do movine i nastaniti u Francuskoj, i to zbog nepodnoljivog - pritiska, to ga trpimo, i zbog postojeeg ustava. se moe razumjeti, to1 je Szentmarjay u svojoj izmiljenoj prii upleo i Blumauera, jer ga: je poznavao iz njegovih knjievnih djela i jer sam ja u razgovoru pred njim tvrdio zaIrijega da je demokrata... ne odgovara meutim- istini njegova tvrdnja, da je tek onda bio voljan da stupi u drutvo, poto sam mu ja kroz vie dana govorio o tome, kako su u drutvo uli mnogi otmjeni lanovi namjesnikog vijea i dvorske komore. Ni pravila druiva nisu doputala, da ja sam primim vie od dva-tri lana... I u sasluanju od 30. VIII. 1794. on inzistira na tom svom osnovnom* negiranju: U smislu pravila i jednog i drugog drutva ja, osniva,, mogao sam primiti u lanstvo samo direktore... O sasluanju od 29. V I I I . postoje dva zapisnika, to, vjerojatno,, znai, da je toga dana bio dvaput ispitivan. U prvom sasluanju on je pored ostalih i za Blumauera priznao, da je jedan od glavnih demokrata u Beu, - a ve iz dragog sasluanja od istoga dana jasno proizlazi, da j e Blumauer bio istaknuti demokratski pisac, ija su politika shvaanja bila ope poznata po njegovim tampanim djelima. 163
163

Isporedi prvi i drugi zapisnik od 29. VIII. 1794., Fraknoi, ivot, str. 263 i 265.

419

O \ o d i bekih revolucionara Riedelu izjavio je na sasluanju od 29. VIII. slijedee: O haronu Riedelu znam samo toliko-, da je u Fi renci bio dvorski matematiar; godine 1784. bio je u Lavovu predloen za katedru vie matematike, ali om to nije prihvatio. Nikad ga nisam vidio,i ne znaim gdje sada boravi. Z a jednu od glavnih njegovih tendencija, to ih dosljedno provodi na sasluanjima, da ublai, porekne, opozove i u iskazima svojiih drugova sve, to bi tee moglo da tereti zavjerenike, znaajno je i njegovo sasluanje od 30. kolovoza 1794. U njemu Martinovi pobija tvrdnje Szentmarjay-a da bi mu on, Martinovi, ozbiljno bio govorio o direktnoj povezanosti ugarskoga pokreta sa Francuskom i o tome, da e Szentmarjay, kao njegov nasljednik uz pomo tajnih znakova dobiti od be kog trgovca Hackela i od marseljskog emigranta Pfisterera znatne sume novca, deponiranog kod njih sa strane francuske revolucionarne vlade; on je tada izjavio: Dva razloga su me navela na to, da na Szentmarjay-a napravim utisak slikajui mu fantastinim bojama onu ulogu, koja ga oekuje poslije moje smrti. Mislio isam, ako je on slab i tat ovjek, laskat e mu mogunost da poslije moje smrti stupi u vezu sa stranom silom i nasuprot tome, ako ga krasi dublja i mudra uviavnost, on e uvidjeti nemogunost toga, da bi francuski odbor spasa, jednom beznaajnom bekom trgovcu i jednom emigrantu stavio na raspolaiganje znatne sume novca za pomaganje ugarske revolucije, iz ega e izvesti zakljuak, da se ne bavim ozbiljno s osnivanjem dvaju drutava. Szentmarjay-eva tvrdnja, da sam pred njim govorio o svom dopisivanju, koje vodim s vise evropskih drava, nije istinita. Rekao sam mu samo toliko, da sam u prolosti izmjenjivao pisma s vise odlinih uenjaka Kjemake, francuske i Engleske ... To je osnovno znaenje i Martmovieva sasluanja od 1. rujna 1794., kada je, izmeu ostalog, iskazao i ovo: >>Szentmarjay-u sam saimo ope nito, bez navoenja imena, rekao, da sam stajao u dopisivanju s fran cuskim, engleskim i njemakim uenjacima. Szentmarjay je mogao izvesti zakljuak, da su, budui da ja imam veze s Francuskom, moda uslijedila doznaivanja novca Hackelu i Pfisterera za ciljeve ugarske revolucije. Ali je sigurno, da sam mu, poto sam ga uinio direktorom, samo iz navedenih razloga davao neistinita saopenja. Ako se pitanje tretira s teoretske strane, ne poriem, da u mom priznanju ima protivrjenosti... Uostalom mogu izjaviti, da sam mu (Szentmarjay-u, napom. V. B.) neistinite stvari priao veinoim radi zabave. A poto sam svoja kazivanja uvijek zavravao time, da se narod od jedanaest miliona, ako i ne dobijemo vanjske pomoi, moe osloniti i na svoju vlastitu snagu, on j e mogao uvidjeti, da se u moje kazivanje ne moe pouzdati. Kada sam mu ispriao' svoje, radi zabave izmiljene neistine, a on se intere sirao za limena trgovaca, kojima je odbor spasa povjerio predujmljiv:anje novca, ja sam zato poimenuo Hackela i Pfisterera, jer mi neka druga imena nisu pala na pamet. Ali moram izjaviti, da oni o itavoj stvari nita nisu znali. Pfisterera sam 1792. upoznao u Gotthardijevom
420

stanu i s njime sam. se sastao najvie pet-est puta. U prisustvu drugih razgovaralo se o francuskim dogaajima. Moram tvrditi, da je P'fisterer uvijek govorio besprikoirno. Ja sam pred Szentmarjay-em pomenuo samo njegovo ime, o njegovim osobinama nije bilo rijei. Szentmarjay-eva tvrdnja, da sam ja Pfisterera karakterizirao kao pretjeranca (enrage), ne odgovara. Izriito nisam o njemu govorio tako, ali poto sam mu saopio, da ga je tu odbor spasa odredio za preu jmljivan je novca - Szentmarjay je s pravom mogao izvesti zakljuak, da Pfisterer ne moe biti ovjek umjerenog shvaanja (modere); s moje strane bilo bi suvino, da ga nazivam ovjekom pretjeranih ideja. O onoj Szentmiarjay-evoj tvrdnji, da sam mu saopavao izvjetaje, dobivene iz vie evropskih gradova, mogu izjaviti; da su predmet naih razgovora bile vijesti iz novina o poljskom ustanku i o drugim slinim stvarima, n a koje smo i on i ja stavljali svoje primjedbe. To, da sam ja pred njim poiminjao politike izvjetaje, koji su mi stizali iz Solothurria, Baizela. Venecije i Carigrada, Szentmarjay je mogao samo sanjati; takve stvari mu ja nisam govorio ... Poto -sami ga ja, postavivi ga za direktora, tako rei uinio svojim zamjenikom, ispriao sam mu mnoge detalje o tada njim mojim planovima za ustanak, ije sam vodstvo elio povjeriti jed nom generalu. .Imenovao sam pred njim (pred Szentmarjay-em) podmarala grofa Benyovszky-a i pukovnika Kneevia, 164 koje sam m e u ugarskim generalima i tapskim oficirima drao najvjetijima. Nisam dvoumio o tome, da e kako oni, tako i ostali, kada budu pozvani, doi kui da brane -narodnu stvar. Prema Szenitmairjav-evoj tvrdnji izlazi, da bih ja bio spomenuo, da e Benyovszky i Kneevi sa svojom vojskom odmah na prvi znak doi u pomo ustanku, ali ja se ne sjeam, da bik ja to bio rekao; a ako sam ipak to kazao, u sto jako sumnjam, onda sam govorio neistinu, jer ja ta dva oficira uope ne poznajem, nisam nikad s njima razgovarao. , Na sasluanju od 2. rujna 1794.: Prema Szentmarjay-evom iskazu, ja sam pred njim Padocky-a prikazao kao uglednog" poljiskog 'revolu cionarnog-, vodu; ali on je to mogao samo da zakljui povodom mog" prianja, jer ja to nisam rekao, a nisam ni mogao rei, jer mi to nije poznato. . . Sa Francuskom sam potpuno prekinuo vezu otkad je izbio rat; da bih mogao otkloniti od sebe svaku sumnju, zahtijevam u toome pogledu n a j strou istragu. Meu detaljimia, to ih j e iznio Szentmarjay, sadrano je vie n e osnovanih tvrdnja, koje se osnivaju na njegovim kombinacijama... Glavni protektor Szentmarjay-ev je baron Orczy Laszlo, meu ije pri jatelje spadaju - koliko mi je poznato - Hajnoczy i Lackovi. Ostale s kojima je Szentmarjay dolazio u dodir, poznajem samo iz vienja, imena njihova ne znam; to, s kime se on dopisuje, nisam ga pitao, a on mi nije rekao, prema tome ne znam.
164 Prema nekim izvorima, Kneevi je tada bio major, a Benyovszky pukovnik (na pomena V. B.).

421

Zapisnik o sasluanju od 9. I X . 1794. sadri itav niz Mairtinovievih negiranja o stranim i o naim osumnjienim osobama, za koje ga je istrana komisija pitala: O brouri, kojoj je naslov: Beweis, dass Ungarn seit Ferdinand dem ersten von sterreich als eine Provinz behandelt wurde, ne znafm nita. O loama koje -postoje u donjoj Njemakoj, i o njihovim vezama, ne znam nita. O danskom Pagajen-u, koji da j e ' p r i j e izvjesnog vremena boravio / u Beu, ne znam nita. , Ni jednog lana iz porodice Jesenak ne poznajem. ovjeka iz Ugarske, koji se zove Burger, ne poznajem. Uenjaka Haukera ne poznajem. upnika Frika ne poznajem. Gradskog vijenika Prandstetter-a ne poznajem. 163 Kapetana Bileka i njegova brata ne poznajem ... O novosadskom profesoru Subanniju ne znam nita. Delivuk, koji je bio podupan u onome kraju, mogao bi o njemu dati pouzdanu infor maciju. Samo za grkokatolikog biskupa Bubanovia je iskazao, da je vatreni demokrata, - i za petanskoig profesora Kireil-a, da u filozofskim preda vanjima djeluje na uenike svojim demokratskim idejama. Ne treba, meutim, gubiti iz vida ve istaknutu injenicu, da tada, dvije godine poslije smrti prosvijeenog apsofutiste Leopolda i etiri godine poslije cara Josipa, - jo itav niz najuglednijih dostojanstvenika javno ispo vijeda svoju demokratsku nastrojenost, tako da biti ono, to se onda podrazumijevalo pod demokratom, nije jo predstavljalo predmet progona ili kanjivosti, - a biskup Vrhoivac,. odgovarajui na optube, podnesene protiv njega, - nije uope smatrao potrebnim, da porekne da j e demokrata, ili da se od te tvrdnje brani. Znaajno je, da Martinovi ni za tu dvojicu, osim openite fraze o demokiratizimu, nije nita stvarno priznavao, a svaku konkretnu poli tiku vezu s profesorom Kreilom, koga je poznavao, negirao je ovim rijeima: Sa petanskim profesorom Kreil-om sam se , ali zbog njegove beskarakternosti nisam imao povjerenja prema njemu. Martinovi je sve do zadnjeg asa nastojao da obrani svoje drugove, da ih prikae nedunima, da obesnai ili ublai optube i sumnjienja, koja su ih teretila. U tom pogledu bio je tako ustrajan, da je. obavijeten kaiko policija progoni Burkovievu porodicu, povukao, svega nekoliko dana pred smrt, 18. maja 1795., i iskaze, koji su teretili mrtvoga Durkovia, pri mivi tako na sebe i sve ono, ime je urkovi bio optuen. Martinovi
165 A taj Prandstetter bio je prevodilac nekih Martinovievih djela, Isporedi Fraknoi, ivot, str. 96. (Napomena V. B.)

422

tu izjavljuje, da od Durkovia nita nije primio, 166 te moli, da se nje govoj porodici ne nanosi nikakvo zlo. 167 Za pristran, neprijateljiski stav Fraknoi-a prema Martinoviu veoana je karakteristino, da Fraknoi ovu injenicu preuuje. A za Malyuszovo, ne manje pristrano dranje znaajno je, da 011 ovako uistinu nesebino, altruistino, humano i asno dranje Martinovievo u zatvoru pokuava da omalovai time, to je toboe ono bilo uzaludno. Uzalud je Martinovi, prije svoga pogubljenja, 18. maja, pribravi se, povukao svoje farbane iskaze o drutvu reformatora, on sad ve nije mogao da ralspri sumnju i tetan utjecaj svojih kleveta. BalatkiO'Vo osvjedoenje ostalo je nepokolebljivo: Jo nije sve otkri veno (22. maja). Sad ve nije vjerovao Martinoviu, kada je pak ovaj govorio istinu. 168 Tako je Malyusz jednu od najplemenitijih Martinovievih geistai, koji na bijelome hljebu, neposredno pred smrt, misli na druge, spaava druge, - iskoristio na to, da je poprati kamentarom, u kome ga sasvim neopravdano pokuava jo jedaimput da uglavi kao laca ii klevetnika. Fraknoi je 'svoj porazan sud o nemoralnosti i beskaraktemosti Ignjata Martinovia stvorio izmeu ostaloga i na osnovi onih Mairtmovievih predstarvki, koje je on upuivao iz bekoga zatvora vlastima. Tim Martinovievim memorandumima posvetio je Fraknoi itavo jedno poglavlje (peto) svoje knjige, pod naslovom Memorandumi Maortinovievi, sastavljeni u bekom istranom zatvoru. 169 U.stvari sadraj svih tih memoranduma, aik i u interpretaciji Fraknoija (koji je bez svake sumnje iz njih upotrebio sve, to moe Marti novia prikazati u negativnom svijetlu) svodi se na ove injenice: U prvoj predstavci Martinovi iznosi neke izmiljene planove Fran cuske o uspostavi evropske ravnotee putem stvaranja dviju novih repu blika u susjedstvu Francuske: Njemake i Grke. - U drugoj predsitavci izmeu ostaloga tvrdi, da je, na elo tajnih drutavai postavio takve, sa svoje nesposobnosti uvene pojedince, kakvi su Hajnoczv i Sigray, saimo zato, da ta drutva ne postignu nikakav ozbiljan i stvaran cilj. Nekoliko dana kasnije u jednom treem memorandumu, poto je ponovo prikazao politiku ruskog i pruskog dvora, Martinovi stavlja prijedlog, da austrijska monarhija stupi u savez sa Fraincuskotm i da u zamjenu za preputenu Belgiju dobije Bavarsku: i sa Turskom treba da sklopi sporazum u kome neka osigura sebi slobodnu plovidbu Du navom sve do Crnoga mora. Nudi se., da e, ako se moda otponu! pre govori sa Francuzima, pratiti carskog povjerenika u Pariz ma i samo kao pisar.
166 Kao to je iz ranijeg izlaganja poznato, Martinovi je prvotno izjavio, da je Katekizam reformatora primio od osnivaa drutva reformatora, pokojnog Durkovia koji je prije godinu dana umro. 167 Mlyusz, nav. djelo, str. 200 i biljeka broj 3 na istoj stranici. 168 Isto, str. 200. 169 Fraknoi, ivot, str. 148-164.

423

U memorandumu Nacrt evropske situacije od 1784.-1794. govori protiv papa i protiv Svetog tiranstva Vatikana, a zatim optuuje berlinski dvor, da eli Austriju, uvukavi je u rat protiv Francuza, da upropasti time, to e joj se isprazniti blagajne i to e joj izginuti vojska; pruski kralj je neprijatelj austrijske dinastije. Austrija se moe spasiti samo tako, ako 'sklopi isavez sa Francuskom i Danskom. U mirui faizvijanjem svojih zemalja moe dobiti vie, nego kada bi u Francuskoj osvojila tri provincije. Godinji prihodi Galicije, eke i Ugarske mogu se poveati za trinaest miliona. 170 Ukoliko se u tim predstavkama pominju neka imena opoziciomaira ili demokrata, ona se odnose samo na osobe, koje su bile ope poznate sa svoje politike djelatnosti (poljski revolucionari, koji su vadili javne, otvorene akcije, ili ugarski plemii, koji su bili uveni po svojim javnim govorima odravanim na posljednjem saboru). Ili govori openito, da su ugarska aristokracija, i aristokratski sinovi uope n raspoloeni prema dinastiji i tee za nezavisnou, to je ta aristokracija poslije Josipove smrti godinama javno ispoljavala u saborskim govorima, u tampi, u brourama i letaima. Kakvo je znaenje imalo Martinovievo pominjanje imena u predstav kama jasno se vidi iz jedne, dodue zlonamjerno stilizirane Fraknoijeve konstatacije, ija stilizacija ipak ne moe da prikri je utvrivanje jedne istinite injenice, koj'a je od goleme vanosti za karakter tih Mar tinovievih memoranduma. Ustvrdivi prvo, da jedan Martinoviev memorandum sadri i listu od 126 imena, d kojih se oko dvadeset odnosi na pojedince iz Ugarske, za koje je Mairtinovi znao da su antidinastiki nastrojeni ili da su pri padnici razliitih tajnih drutava 171 - Fraknoi pie: Panje je vrijedno, da od ovih ni jednog jedinog ovjeka nisu stavili pod optubu,, to je najkaraktenstiniji dokaz za laan i neosnovan klevetniki metod, to ga je Martinovi obiavao posvjedoiti pri sastavljanju takvih lista. (Podcrtao V. B.) T a Fraiknoijeva konstatacija sama za isebe u potpunosti pobija nje gove vlastite tvrdnje o tobonjem denuncijantskom, potkazivakom ka rakteru Martinovievih memoranduma. A to je biskupu Fraknoi ju
Isporedi isto, str. 160-161. Pri ,tom nikako ne treba gubiti iz vida prvo. da je itavo ugarsko i hrvatsko plemstvo, zbog antifeudalnih Josipovih reforama, bilo antidinastijski nastrojeno, i da je tu svoju nastrojenost neposredno poslije Josipove smrti esto izraavalo u n a j otvorenijoj formi, - i drugo, da su najugledniji dvorski ljudi i najvii dravni funfccioneri jo od vremena Marije Terezije pripadali tajnim drutvima, slobdnozidar skim loama, koje su sve do cara Franje uivale protektorat lanova dinastije i vla dara prosvijeenih apsolutista, - a, sam Franjo e tek kasnije poduzeti odlune mjere za likvidiranje slobodnoga zidarstva. Samo o takvoj tada jo nedunoj i neprogonjenoj pripadnosti slobdnozidarskim tajnim drutvima govori se u Martinovievu memorandumu, - ' a ne o lanstvu u j e d n o m od Martinovievih, zavjerenikih dru tava, - jer je on za sve vrijeme istrage dosljedno ostao kod svoje izjave, da on, kao vrhovni upravlja drutava, nije smio da se bavi primanjem lanova, a da je popis imao dobiti od direktora tek najesen, do kog vremena j e trebalo raditi n a sakupljanju lanova, a budui da je on uhapen ve u julu, - njemu o lanstvu nita nije poznato.
171 170

424

Martinovi kriv i zato, to nije odavao imena pravih revolucionara, nego je, mjesto njih, da onemogui uspjenu istragu i da j e zavede na krivi put, navodio takve osobe, koje su bile ope poznate sa svog toboe islobodoumnog, u sutini sasvim bezopasnog fraziranja, ili takve po jedince, koji nisu imali nikakve veze sa stvarnom jakobinskom akcijom i kojima se nikakva krivnja nije mogla dokazati, - ta injenica ne po tvruje tezu o Mairtinovievoj beskarakternasti, nego samo prikazuje u pravom svijetlu pristranost autora Fraknoija. U posebnom memorandumu Mairtinovi obiljeava ona sredstva, s pomou kojih bi se mogle otkloniti tetne posljedice tajnih drutava i dokinuti nezadovoljstvo, koje vlada u narodu... Predlae da prije svega treba obezbi jediti amnestiju lanovima tajnih drutava ve i zato, jer mnogi meu njima raspolau s brojnim stranakim privrenicima u dravi. Naroito istie trojicu direktora. Rodbinske veze Lackovieve proirene su na pet upanija; krievaki i kekemet-ski puk ga oboava; sam njegov otac mogao bi naoruati pet hiljada seljaka, braa su mu podupani u Potanskoj i Tamikoj upaniji; car Leopold ga je bio predobio za sebe, obeao mu je zvanje i opredijelio poasni honorar; ho norar je pod sadanjom vladom izgubio, a ni zvanje nije dobk>; sve kad bi i traio, vladar ne bi mogao da nae revnijeg zatitnika protiv aristokracije; i knjigu je napisao, u kojoj je sjajna branioi dvor. Ko morski savjetnik Hajnoczy, miljenik tajnoga [savjetnika grofa Ferenca Szechenyi-a, budui da je protestant, uiva veoma veliku obijubijenost meu svojini suvjamicima u Pounskoj, opronjskoj i Va upaniji. Bio je ljubimac cara Josipa i vrio slubu prvoga podupana u Srijem skoj upaniji, a sadanja vlada degradirala ga je na poloaj komorskog tajnika, Tajnik Szentmarjay je jedno tijelo i jedna dua s barunom Orczy-jem; otac mu zauzima odluujui poloaj u velikoj Zemplenskoj upaniji, gdje su francuske zarobljenike pozdravljali poklicima i vjeli i pozivali ih na obranu ugarske slobode; demokratski krugovi Abaujiske i Szatmarske upanije oboavaju ga, budimski i petaoski graani, izuzevi vijenike, vole ga bezgranino; u .srodstvu je s vie velikih patriota. Grof Jakab Sigray ima fideji-komis, otac mu je veliki upan i tajni savjetnik, u itavoj gornjoj Ugarskoj ima veliku stranku i ope je potovan; na polju dravnih znanosti stekao je lijepa znanja, bogat, je ovjek, vkoji stoji u rodbinskim vezama s obitelju Batthyany, pa ipak je bez uspjeha inio pokuaj, da dospije u dravnu kancelariju ili u kabinet, iako mu na to daju prava zakoni (ugarske) drave; prije godinu dana barun Spielmann ga je pustio tri dana da eka, prije nego to ga je primio. Bacsnyi, otputeni komorski inovnik, moe s onu stranu Dunava ubrojiti jedanaest upanija meu pristae svoje stranke, i nezamislivo je, koliko luduju za njim. Prije etiri godine je na pri jedlog dvorskog savjetnika Lnyi- lien slube bez istrage, zbog nekih lanaka, koji su uz odohirenje cenzure izili u njegovu asopisu ... budui da su belgijski pobunjenici dobili amnestiju, i lanovi ugarskih tajnih drutava mogu zahtijevati slian postupak. 425

Sredinom oktobra Martinovi je, poto su mu sve dotadanje pred stavke, upuene iz zatvora zajedno s otkriima, prijedlozima i prepo rukama ostale bez efekta - ponudio dravi svoje usluge kao konstruktor aeroplana, naoruanog topovima i bombama. Zatim slijede memorandumi, koje Martinovi podnosi, sa ciljem da se istraga skrene s ozbiljnog, unutranjeg, opasnog - na tajanstvene i toboe meunarodno vane spletke (intrige, pripremane akcije) u ino zemstvu, - da se istrane vlasti zavaraju time, - da im se obrati panja s unutranje zavjere i zavjerenika, - koji ne predstavljaju nikakvu opasnost, isporedeni s onim, to sve Austriju ugroava iz inozemstva. Martinovi je uz to u tim svojim predstavkama pokuao sve, - inei najraizliitije prijedloge, da prevari glupi dvor, kako bi ga pustio na slobodu (to bi, logino imalo za posljedicu i obustavljanje daljih pro gona svih ostalih zavjerenika, koji su bili daleko neznatniji i manje tereeni od njega) - i nudio se da izvri razne misije u korist austrijske drave - u inozemstvu. Ni u tim predstavkama nema dakle nieg, to bi Martinovia kao efa politikih optuenika, koji pred neprijateljiskoim istranom vlasti brani svoje pohapene drugove i sebe najrazliitijim, vie ili manje du hovitim domiljanjima - moglo moralno da kompromitira. U vezi s imenima ugarskih aristokrata, koja se pominju u tim. Martinovievim predstavkama ili u njegovim sasluanjima, treba istai jo ove injenice. Forgacsu i drugim opozicionim aristokratima - zbog kojih Fraknoi zajedno s Malyuszom i Szekfjem optuuje Martinovia, da ih je on izdao i prokazao - napredni revolucionarni pisci obraali su se poetkom 90-ih godina 18 stoljea otvorenim pismima i slavili ih u svojim tam panim djelima. Szechenyi-a, a zajedno s njim isto tako i grofove Franju Balau, Alajoa Batthyanyia, Janosa Fekete-a, Istvana Illeshzy-a, Mihlya Sztray-a, Jozisefa Trka; barune Podmanicky-a i Pronay-a; sa vjetnike Balogha, Bedekovia, Bethya, Bezeredya, Izdenczya, Latinovia, Pognya, Szulkovskija, podupane Marjassyja, Spiia, Szatmrya i Szillya - najradikalniji pisci prikazuju kao ljude sebi srodnoga duha. 172 Martinovi je jo ranije u tampanim svojim djelima (u Discussio oratoria, na primjer) imenovao te opozicionare ugarske, hvalei ih zbog njihova stava, - pa medu ostalima i S z t a r a y - a . m Povodei se za Fraknoijem i optuujui iza njega \ sam Martinovia, da je ovaj toboe odao istranim vlastima, kako u stanu Lrinca Orczy-a visi slika Filipa Orkanskoga, - Mlyusz, samo onako uzgred u biljeci ispod crte, i s oitom tendencijom, da potkrijepi Fraknoi j eve i svoje lane tvrdnje o Martinoviu kao potkazivau, dodaje: Iskaz (Martinoviev) o slici je istinit, u najmanju ruku je i general Barco jo 27. fe bruara 1793. prijavio (dvoru, napom. V. B.), da mu je Orczy u svom
172 173

Fraknoi, Zavjera, str. 10. Isporedi Eckhardt, nav. djelo, str. 38 i bljeska broj 2 na istoj stranici.

426

budimskom stanu lino pokazao tu sliku. Prema Barco-u isto takva .slika nalazila se i u posjedu baruna Podmaniczky-a i mlaega Berenyi-a. (Spisi cara Franje, f'ascikul 161, broj 37).174 U stvari, to je siamo jo jedan dokaz vie ne samo o potenom, nego i mudrom Martinovievu dranju na sasluanju, koji je, kad su mu o pojedinim osobama postavljali pitanja, govorio o njima samo ono, to je i dvoru i policiji i javnosti "uope ve bilo dobro poznato. Malyuszovo izlaganje, meutim, utvrujui na osnovi arhivskih doku menata injenino stanje o sluaju Filipove slike, - teite stvari po stavlja na to, da je Martinovievo tereenje Orczy-a bilo istinito,, po Orczy-a opasno i tetno, jer se njegova tvrdnja mogla provjeriti i utvrditi; time Malyusz eli da uglavi Martinovia kao pravog potkazi vaa, a da zamagli i prikrije bit stvari, injenicu, da Martinovi ni ovoga puta nije rekao nita, to ve ne bi bilo ope poznato, - s oitom tenden cijom, da govorei o znanom i bezopasnom, ne kae nita novo, ozbiljno i opasno. Da su politika shvaanja Abaffyjeva bila od ranije ope poznata, i da Martinovi o njemu nita drugo nije rekao, nego' to je i javnost i dravna vlast ve dobro znala, o tome daje posrednog dokaza i sam Fraknoi, kada na str. 112 isvoje druge knjige, govorei o Hajnoczyjevu sluaju, utvruje injenicu da je Ferenc Abaffy, poslanik upanije rva na posljednjem saboru, na govornici i u tampi jedan od voa reformne stranke. \ Z a Abaffy ja je inae na osnovi Hajnoczvjevih sasluanja utvreno ovo: Abaffy je dodue od Hajnoczyja preuzeo jedan Katekizalm, ali ga je sutradan vratio s time, da ne eli da se bavi sa tom stvari. 175 Malyusz je na osnovi arhivskih dokumenata utvrdio kako je Izdenczy, im je dola na tap et Martinovieva stvar, smjesta ugrabio priliku, da podnese optubu protiv vodeih ljudi na saboru 1790/91, protiv Zichyja, rmenyija i njihovih drugova 176 i da ih povee s Martinovievoim za vjerom. - Zbog toga je Martinovi i ispitivan o njima, ali ih on niim nije stvarno teretio niti ih priznao kao sukrivce u svojoj zavjeri. Da su mnogi, a esto i ponajglavniji zavjerenici (veinom pod te retom uhvaenog pismenog dokaznog materijala) nakon svoga hape nja izvrili itav niz tekih tereenja uope, a protiv Martinovia na pose, - vidi se ne samo iz dokumenata o istrazi, nego je tu injenicu u nekoliko mahova morao priznati ak i Fraknoi, koji sa Szekfiiom za sva hapenja i sva tereenja i stradanja zavjerenika okrivljuje samo i je- s dino Mairtinovia. lanovi istrane koimisije nisu mogli sumnjati u to, da ih Martinovi sistematski zavodi na krivi put. Priznania ostalih uhapenika isadrala su za njega teke kompromitaintne detalje. 177
'
174 175 176 177

Malyusz, Fraknoi, Malyusz, Fraknoi,

nav. djelo, str. 179 i bljeska broj 1. ivot, str. 112. nav. djelo, str. 184. Zavjera, str. 245.

427

Martmoviev poloaj su jo teim uinili Lackovievi iskazi,,koji su za njega sadrali najkomproimitantnije detalje. 178 Fraknoi nadalje tvrdi, da je Martinovi gubio duevnu snagu, po gotovo .onda, kada su stavi jedi pred njega priznanja njegovih uhapenih drugova.*79 Da su Martinoviu predoavana priznanja njegovih drugova, to je tono, ali nigdje se ne vidi iz zapisnika o Martinovievim sasluanjima, da bi om zbog toga bio gubio duevnu snagu. Martinovi je jo prije njihova hapenja uputio iz zatvora trojici svojih glavnih drugova (Hajnoczyju, Szentmar jayju i Lackoviu) pismo, u kome im izmeu osta loga sugerira, da mogu sve svaliti na njega, jer da je on gotov, da se za njih rtvuje. Jednome od njih bilo je pismo i urueno, ali su, ini se, za sadraj znala sva trojica, pa se njihovo dranje prema Martinoviu na sasluanjima uglavnom poklapalo s tom njegovom porukom, te se do brim dijelom njihovi iskazi, koji su teretili Martinovia, imaju svesti i na tu uputu Martinovievu, koji je od poetka bio uzeo organiziranje obrane u svoje ruke. Szentmarjayjeva sasluanja, o kojima e nie biti govora, sjajan su primjer, kako je Martinovi o stvarima i o ljudima govorio tek onda, kada su ih prethodno drugi prokazali i optuili - a i tada ih je, i to odlino i esto veoima uspjeno, branio! D a li su neki direktori u tolikoj mjeri teretili Mairtinovia i zato. jer ih je istraitelj uspio prevariti uvjerivi ih, da Martinovi toboe sve na njih svaljuje, pa su onda htjeli da mu se .svete gomilajui priznanja protiv njega kako to misli Fraknoi, - ili su njihova priznanja izazvana drugim uzrocima? Neki od njih spomenuli su nova imena pojedinih lanova, koje isu zalanili u tajna drutva, - a ovima nisu imali razio<ga da se svete. U njihovom davanju priznanja igrali su presudnu ulogu prije svega dokumenti, pismeni dokazi, uzapeni kod njih prilikom hapenja, a zatim stvarno pohvatana pisma, i ona, za koja su uhapenici mislili, da su pala aka policiji. Moda su nad ponekim od njih vrena i nasilna sasluanja ili dobi vena priznanja na prevaru. U svakom sluaju veoma je zanimljiva u tom pogledu jedna, na latin skom napisana Hajnoczvjeva ceduljica, namijenjena njegovu advokatu^ a koja je pala u ruke tuioca. Izvanredno j e karakteristian - pie Malyusz - na primjer Hajnoczyjev sluaj. On je svo'je priznanje uinio pismeno 26. augusta 1794., iskreno otkrivi sve. Motive svoje iskrenosti, zbog koje se kasnije pokajao1, iznio je 20. marta 1795. na onoj zguvanoj malenoj ceduljici, to ju je utisnuo u ruku svoga advokata Sandora Madacha, slobodnozidarskoga brata, koji ga je posjetio^ u zatvoru, - a koja ceduljica je dospjela u ruke dravnog tuioca.
178 179

Isto, str. 271. Isto, str. 266.

428

Tekst te ceduljice u cijelosti glasi: Neka napokon slui tvome znanju i znanju onih, kojima je stalo do toga, da je vladin savjetnik Schilling mene, a vjerujem i ostale, tako lijepo prevario, das sam ja nuno morao suditi, kako je kralj zadovoljan, to je centar nae propagande uniten, kako samo radi svoga .privatnoga znanja eli saznati lanove i kako treba unutar 2-3 nedjelje svi da budemo osloboeni. Otuda ono. moje iskreno i nerazborito priznanje. Nikad ne vjeruj Nijemcu!180 (Posljed nja reenica napisana je maarski, napom. V. B.) ^ Treba pritom imati u vidu i injenicu, da je to bio prvi vei politiki proces ove vrste u Ugarskoj, da su svi zavjerenici bili prvi put tada uhapeni i sasluavani, da nisu raspolagali nikakvim ni vlastitim ni tuim iskustvom s ovakvih istraga, '- i da je nanokom jedan tako mudar i nadaren uenjak, pisac i dravnik, kakav je bio Hajnoczy, mogao, na avi se po prvi put pred politikom policijom, da bude i nespretan i naivan i da se u jednom svom slabom trenutku dade prevariti od Regierungsrata Schillinga, koji je bio poznat kao neskrupulotzan i pre preden isljednik. I jedna i druga mogunost moe biti vjerojatna, tako da ova pitanja i dalje ostaju otvorena. Ali ak kad bi se i pretpostavilo, da je to H a j noczyjevo pismo napisano iskreno, a ne sa ciljem da zavara i zavede istrane i sudske vlasti, - i onda je izvan svaike sumnje, da on nije rekao sve, to je znao, niti da je prokazao sve svoje drugove i lanove tajnih drutava, - usprkos tome, to je u svojoj osjetljivosti osjeao grizu sa vjesti i za ona svoja minimalna priznanja, koja su se odnosila iskljuivo na Martinovia i na jo dvojicu-trojicu glavnih zavjerenika. Utvreno je, da su mnogi od onih, za koje se pouzdano zna, da su bili povezani s Hajnoczyjem, ostali neupleteni u istragu o zavjeri, da u vezi s njom nisu bili ni pomenuti, ni progonjeni. Jo jedan dokaz, da Hajnoczy nije sve iskazao, to je znao*, prua nam injenica, da je od svih svojih politikih spisa priznao autorstvo) samo jedne jedine svo'je knjige (o porezima, De subsidiis). 101 S druge strane ne podlei nikakvoj sumnji, da je i na ta minimalna priznanja Hajnoczy bio natjeran prije svega okolnou, da je kod njega prilikom hapenja pronaen ponajznatniji pismeni dokazni materijal, koji je sadrzarvao i neka imena zavjerenika i druga ozbiljna i neopoiziva tereenja. Car Franjo je u pismu od 21. augusta 1794., obavjetavajui ga o toku istrage i o spisima, uzapenim kod uhapenika, pilsao palatini!: Samo Hajnoczyjevi papiri sadre dosad zlodjela. 182 *
180 Pro tui denique et quorum interest notitia serviat, quod Regierungsrat Schilling me et credo etiam reliquos tarn pulchre circumvenerit, ut ego necessario iudicare debuerim, maiestatem contentam esse, quod centrum propagandae nostrae solutum sit, quod pro privata tantum sui notitia membra scire velit et qud citra 2-3 septimanas omnes liberandi simus. Hinc ilia sincera et imprudens mea fassio. Soha se hidj a nemetnek. (Isporedi Malyusz, str. 188, biljeka broj 2). 181 Isporedi Fraknoi, Zavjera, str. 256. 182 Isporedi Mlyusz, nav. djelo, str. 708.

429

Nadovezujui na taj svoj prvi izvjetaj, Franjo je pisao bratu palatinu Leopoldu 28. augusta 1794.: Von den Gefangenen beichtet nur Hainoczy. die anderen wollen nichts sagen, wie ich hoffe aber, so wird man sie auch dazubringen. .(Od uhapenika priznaje samo Hajnoczy, ostali ne e nita da govore, ali kako se ja nadam, to emo i njih navesti nai to.) 183 A da su za vrijeme istrage i suenja vrene i najpodlije prevare nad optuenim zavjerenicima, o tome svjedoi i Szentmarjayjev sluaj. Szentmalrjay je prilikom proglaenja kraljeva otpisa (kojim se potvruje smrtna kazna nad njim i njegovim drugovima) estoko napao kraljev skog tuioca: Vae gospodstvo me je prevarilo; obeali ste mi, da u spasiti svoj ivot time, ako iskreno priznam sve. J a u umrijeti, ali u saekati vae gospodstvo pred sudom, onoga, koji e se osvetiti nad krivokl etnikom! 184 Kako se vrila istraga, da li su zavjerenici u zatvoru i prilikom saslu anja bili mueni, - ne moe se sa sigurnou utvrditi, jer se izjave i protesti uhapenika u vezi s postupkom primjenjivanim prema njima ukoliko ih je bilo - nisu unosili u zapisnik, a preivjeli zavjerenici, poslije izlaska sa robije nisu o tome nikad progovorili ni rijei, jer su se prilikom, putanja na slobodu bili uz prijetnju najteih posljedica b vezali na apsolutnu utnju. Suvremenici su vjerovali, da je Martinovi od samoga poetka bio muen. Tako Kazinczy prije svog hapenja u pismu Szentmarjayju, od 22. kolovoza, javljajui mu da je Martinovi uhien saopava1 izmeu ostaloga i ovo: Govore i to, da su Martinovia torturom siasluali, silei ga na priznanje ne znam ega'... Car Franjo, nezadovoljan rezultatima prvotnih Martinovievih saslu anja, pie 21. VIII. 1794. (mjesec dana nakon njegova uhienja) bratu palatinu, kako je Martinovia na ponovnom sasluanju dao pritisnuti, pritegnuti (stringiren). 185 Da li je to znailo, da je bio izvrgnut torturi, nije jasno. U jednom svom izvjetaju od 23. septembra 1794. palatin predlae caru Franji, da se uhapenici u Beu, Szentmarjay i Bacsnyi podvrgnu ozbiljnom sasluavanju o vezama s gornjom. Ugarskom. 186 tai bi ovo ozbiljno sasluavanje, vreno nakon normalnih ispitivanja, imalo da znai, isto se tako ne moe pouzdano utvrditi. Jedno je sigurno: uhapenim zavjerenicima bile su za sve vrijeme istrage i suda tekim lancima okovane i noge i ruke. 187 Po Martmovievu dranju u istrazi, po zapisnicima sastavljenim o njegovim sasluanjima, s pouzdanjem se moe zakljuiti isamo to, da ga, ak i ako je bio podvrgnut torturi, muenja nisu skrhala, jer se nigdje
183 184 185 186 187

"

Mlyuez, Fraknoi, Iisporedi Isto, str. Isporedi

nav. djelo, str. 717. Zavjera, str. 378. Mlyuisz, nav. djelo, str. 708. 182-183. Frakni, Zavjera, str. 317.

430

ne vidi slomljen ovjek, koji ne vlada vie sobom i koji odaje sve to zna; on do kraja pazi na svaki svoj iskaz, da ne bi koga provalio ili odao to novo, zavarava isljednike, pria im stvari, koje nemaju nikakve veze s onim, to bi oni htjeli iz njega da izvuku ... Ali bez obzira na stepen strogosti, koji se primjenjivao nad uhapenicima, zavjerenici su uspjeli tajnim putem da uspostave vezu medu sobom, to im je u mnogome olakavalo obranu, jer su se prethodnim sporazumima omoguavali istovetni iskazi i saglasna negiranja ili zata jivanja injenica. Da isu zavjerenici slali jedni drugima pismene poruke, potvruju i ova dva sluaja. Solarika je teko kompromitiralo njegovo pismo (pisano u zatvoru, napom. V. B.), u kome poziva one, kojima je dao katekizme, da krivo svjedoe. 188 Vidjeli smo, da je uhvaena i pomenuta Hajnoczyjeva cedulja, utis nuta u ruku advokata, kad ga je ovaj pohodio u zatvoru. Postoje izvjesni podaci, na osnovi kojih bi se dalo zakljuiti, da je Martinovi morao i medu lanovima istrane komisije imati nekog svog pristau ili prijatelja, koji ga je potajno i na vrijeme obavjetavao o sadraju novo pronaenog i uzapenog materijala, o neosporivim corpus delictima, i o tome, to je u meuvremenu priznanjima drugih bilo ne opozivo dokazano1; zahvaljujui samo tome, mogao se Martinovi u daljim svojim sasluanjima uglavnom ograniavati iskljuivo na pri znanje onoga, to je istrana komisija ve bila nepobitno utvrdila. 189 Da je netko, tko se slobodno kretao i vjerojatno pripadao istranoj komisiji, obavjetavalo Martinovia u zatvoru i o zbivanjima u v a n j skom svijetu, vidi se i po tome, to je Martinovi, iako je uhapen 23. jula, saznao za p a d Robespierrea od 27. jula, i o tome govorio u jednoj svojoj predstavci. 190 Poloaj Ignjata Martinovia, koji je bio ne samo voda zavjere ugar skih jakobinaca, nego i glavni organizator njihove obrane pred polici jom i sudom, bio je u istrazi veoma teak. Braniti zavjereniku stvar, spaavati pohvatane i nepohvatane lanove tajnog jakobinskog drutva bilo je veoma oteano ve i time, to je istrana komisija raspolagala golemim pismenim dokaznim materi jal oni, itavim nizom knjiga, broura, letaka, uzapenih pisama, popisa imena i si. Zavjera je bila razgranata po itavoj Ugarskoj, pohapeni zavjere nici imali su brojne neotkrivene veze s ljudima na slobodi, neizvjesnost o tome, tko je a tko nije kompromitiran bogatom uzapenom korespon dencijom, injenica, da su svi zavjerenici bili ljudi potpuno neiskusni,' to se dranja pred politikom policijom tie, jer su svi sada po prvi put bili uhapeni - pod takvim okolnostima braniti zavjereniku stvar i spaIspoiredi Frakni, Zavjera, str. 352. Neke okolnosti govore za to, da se lan istrane komisije Pichelstein odnosios izvjesnom simpatijom prema Martinoviu. (Isporedi Frakni, Zavjera, str. 368). 190 Isporedi Frakni, ivot, str. 154.
189 188

431

savati optuene drugove nije bilo lako. Drati isve niti u svojini rukama, voditi o svemu brigu, paziti na svaije iskaze, uspjeno dirigirati obra nom tako sloenom i tekom - mogao je samo ovjek Martino viceve nadarenosti i njegove portvovnosti i predanosti stvari revolucije. Sasluanja je trebalo uskladiti s pronaenim pismenim dokumentima i obranu zavjerenika (uklanjanje krivice sa njih i prikazivanje zavjere nike akcije u to nedunijem i neopasnijem svijetlu) - trebalo je pro voditi tako, da sva ta nastajanja ne budu u direktnoj i otroj suprot nosti s uzapenim pismima i s ve danim priznanjima i utvrenim inje nicama, - jer bi inae obrana izgubila svaku uvjerljivost, vjerodostojnost i efikasnost. Osnovno nastojanje Martino vievo bilo je (poto iz postavljenih pi tanja, iz predoenih zapisnika ili drugim tajnim putem sazna, to je tko rekao): ne ii dalje, ne rei nita novo, govoriti samo o onome, to je sa strane drugih ve utvreno, - pa i to ublaujui, pobijajui, pomaui svojim priznanjima maksimalno pojedinim sauesnicima. Ili nairoko, u cilju zavaravanja, skretanja sa glavnog i konkretnog, u cilju krivog usmjeravanja istrage - priati o stvarima (veoma interesantnim i na prvi pogled strahovito tajanstvenim i vanim), koje nemaju veze s nje govim optuenim drugovima, koji su ve uhapeni, ni s onim suradni cima, koji su ostali na slobodi - iznositi dogaaje koji nemaju uope nikakve konkretne veze sa zavjerenikom organizacijom i s unutranjim, stvarnim pripremanjem ustanka, - nego odvode istranu komisiju daleko nekud u inozemstvo, u neke upravo savreno izmiljene vanjske veze, preko nekih tajanstvenih i veoma vanih inozemnih kurira, koji ne po stoje, i preko posredovanja nekih linosti, koje su mrtve. Kao sjajan primjer za to, slui njegov uspjeli pokuaj, da na saslu anju od 9. septembra 1794. - optuujui teko samo sebe i mrtvoga Forstera, - ispria priu o izmiljenom izaslaniku francuskog Odbora spasa, koji mu je dolazio u Be i donio poziv od revolucionarne francuske vlade, da podigne ustanak u Ugarskoj. T u priu nastavio je i na saslu anju 10. IX. Teretei tako i sve vie uvaljujui samo i isikljuivo> sebe i ponekog pokojnika, Martinovi je danima i danima priao istraite ljima takve fantastine i neistinite prie, koje je, zahvaljujui svojoj genijalnoj literarnoj nadarenosti uspijevao da uini vjerojatnima. Istrana komisija je sastavljala zapisnike o svim tim bajkama i pri davala im veliku vanost. Tako se dobivalo na vremenu, da se oni na slobodi mogu skloniti ili ponititi sve, to bi ih moglo teretiti, a oni u zatvoru da bi se pribrali i pripremili i, pitani o tim Martinovievim izmiljenim iskazima, bili upozoreni, kako Martinovi nita ne pria o njima i o stvari, o zavjeri i o ustanku, nego o sasvim drugim zgodama i osobama. Ponekad pokuavajui da sprijei dalje progone svojih jakobinskih drugova Martinovi pribjegava i otvorenim prijetnjama. Takoi u de cembru 1794. upozorava vladu, da ne vri dalja uhienja, jer su takva 432

hapenja prouzrokovala propast francuskoga kralja; u godinama koje prethode rev oluci ji, Bastilja je bila puna nezadovoljnika, to je pourilo izbijanje revolucije. 191 Da je Martinovi u istrazi uistinu branio svoje drugove, to je n a jed nome mjestu morao da prizna ak i takav njegov protivnik, kakav je Fraknoi, ustvrdivi u svojoj prvoj knjizi, da Martinovi svoje sukrivce brani, a nevine kompromitira. 192 Ti nevini, koije Fraknoi spoitava Martinoviu, bili siu ili mrtvi 1 9 3 (Durkovi, Frster, Fodor i dr.), - ili ih je Martinovi tako teretio, da se ni jednom jedinome od njih nije nita dogodilo. U vezi s time treba istai, da i po drugom Martmovievu glavnom napadau, po Mlyuszu, pominjanje razliitih osoba isa strane Martinovia u njegovim sasluanjima nije protiv njih navodilo nikakve kon kretne dokaze ni stvarne optube, - tako da palatin i poslije svih tih iskaza Martmovievih nije protiv imenovanih linosti mogao da po duzme nikakve energinije mjere zbog pomanjkanja dokumenata. 194 Od osobite je vanosti, ba zato to potjee od Fraknoija, i ova kon statacija: u prvoj svojoj knjizi on izmeu ostaloga mora da doe do zakljuka, kako Martinovi n a sasluanjima zavodi istranu komisiju na krivi put.195 I zavodi je s uspjehom. Negodujui nad Martinovievim nepotpunim, nejasnim, nestvarnim i izmiljenim iskazima, Fraknoi konstatira: Usprkos svemu tome, istranu komisiju su zado voljili ti iskaizi (Martinovievi); a ni pitanje inozemne novane pomoi nije smatrala potrebnim bolje da rasvijetli. 196 Napokon u vezi s Martinovievim dranjem u istrazi treba ponovo naglasiti, da je on od samoga poetka (kada je na sasluanju od 13. V I I I . prvi put meritorno sasluavan o ugarskoj zavjeri) svu glavnu krivicu primio na sebe. U pismima, to ih je uputio trojici direktora, on im izmeu ostaloga poruuje, da se oni mogu nadati amnestiji, a da je on sam (Martinovi) gotov da za sve njih rtvuje svoj ivot. 197 Z a sve vrijeme istrage, Martinovi je nastojao-, da se tog svog obe anja drugovima 4 dosljedno dri. U to, da je on glavni krivac, uspio j e Martinovi svojim iskazima da uvjeri i palatina Leopoldai, koji u svome memorandumu od 16. aprila 1795. pie, da je Martinovi, za koiga trai najstrou kaznu, zaveo sve ostale lanove zavjere. 398
Fraknoi, ivot, str. 175. Fraknoi, Zavjera, str. 266. 193 Ovo bezopasno tereenje mrtvih bili su od Martinovia preuzeli i drugi optueni zavjerenici, pa j e tako n a primjer Lackovi n a jednom sasluanju izjavio, d a j e Otvoreno pismo caru preveo n a maarski Janos Srkzy, koji se nedavno ustrijelio. (Isporedi Fraknoi, Zavjera, str. 264). 194 Isporedi Mlyusz, nav. djelo, str. 183-184. 195 Fraknoi, Zavjera, str. 266. 196 Isto, str. 275. 197 Isporedi Fraknoi, ivot, str. 127. 198 Malyusz, nav. djelo, spis broj 181.
192 191

STARINE

433

To e posvjedoiti i obrazloenje sudske presude, kojom se nad Martinoviem izrie smrtna kazna. Kraljevski sud je iz njegovih vlastitih priznanja znao, da je on bio glava zavjere, uperene protiv kralja i opeg diobra; da je protiv dinastije objavio pogrdne spise; da je na mjeravao krailjia liiti prijestolja, ustav sruiti, stanovnike drave dii na ustanak. Zbog toga ga je osudio na gubitak glave i imetka. 199 Optueni zavjerenici nisu stradali zato, jer ih je Martinovi izdao i teretio, ili zato, jer su Se Martinovi i oni slabo drali u istrazi, - nego zato, jer isu dva lana dinastije, car i kralj Franjo i njegov brat palatin Leopold, ve unaprijed bili odluili, da e im posmicati glave, bez obzira na rezultate istrage i suenja, tako da j e jo prije zavretka sud skog procesa i izreene presude njihova sudbina bila definitivno rije ena. Tvrdnje graanskih historiara dakle, da je Martinovi izdao svoje ugarske drugove (Fraknoi), da je iz sebinih, neasnih motiva bez obzirno otkrio sve i iz kukaviluka, da spaisii sebe, upropastio ostale zavjerenike (Malyusz), i da je on sam otkrio cijelu maarsku zavjeru i otjerao u zatvor .svoje drugove (Szekf) - izobliuju se kao klevete ak i na osnovi onog dokumentarnog materijala, to ga sami ti Martinovievi napadai objavljuju. , Sve te njihove optube protiv Martinovia predstavljaju drastian, i u historijskoj znanosti besprimjeran pokuaj moralnoga umorstva nad pogubljenim pokretaem demokratske revolucije, s oitim ciljem, da se sprijei onaj golemi utjecaj, to ga na kasnija pokoljenja neodoljivo vre svi veliki martiri, koji su sebe rtvovali za slobodu porobljenih na roda i potlaenih klasa.

Poglavlje

tree

SUENJE I KAZNE U svom Politikom testamentu, pisanom nekoliko mjeseci pred smrt, Martinovi konstatira, da su ga protiv zakona, kao bekog graanina, zato poslali ma suenje u Ugarsku, kako bi ga sa sigurnou osudili, jer se u Ugarskoj sudovi pokoravaju zapovijedima sveenika. Pokazalo se, da je Martinovi stvarno imao pravo. Feudalni klasni karakter i prvostepenog (kraljevska tabla) i apelacionog (Stol sedmo rice) suda u Ugarskoj, u m n o g o m e j e pridonio, da osude, izreene nad nosioicima antifeudalne, demokratske revolucije, budu upravo zvjerske i u otrom nerazmjeru prema osudama, kojima je austrijski sud kaznio beke jakobince.
199

Isp'Oredi Fraknoi, Zavjera,

str. 350-351.

434

Dok su od ugarskih zavjerenika sedmorica osuena na smrt i pogu bljena, dotle su beki zavjerenici, uglavnom na osnovi sline optube, kanjeni vremenskim kaznama, izuzevi jednog jedinog-, porunika H e benstreita, koga je kao oficira vojni sud osudio na smrt. Uloga tuioca u procesu protiv Martinovia i drugova bila je povje rena direktoru pravnih stvari, Nveki Nemeth Janosu, besavjesnoni, nemoralnom ovjeku, poznatom ucjenjivau i beskrupuloznom karije risti, koji je, da bi doao' do poloaja i novaca i da bi se dodvorio' dina stiji, vrio neuvene prijevare, nezakonitosti i nasilja nad zavjereni cima, ne ustruavajui se ak ni od toiga, da im od familija izmamljuje velike sume novaca. 200 Predsjednik kraljevske table rmenyi bio je ovjek velike obrazo vanosti i vanrednog talenta, ali inae prava ropska dua bez moralnog" i pravnog osjeaja, svaki je sistem sluioi do kraja ... Budui da su ga njegovi lini dumani tada oklevetali kao sumnjivca, upotrebio j e rmenyi zgodu, da zadobije povjerenje kralja Franje, te je mimoilazei svaku formalnost, to je trai zakon, postupao s optuenima nasilno* i nemilosrdno. 201 Prema optunici: Martinovi je glava zavjere, koja je imala za cilj, da podigne revoluciju u Ugarskoj ... Prezir prema kraljevskom dostojanstvu, mrnja prema plemstvu, a astohlepna elja za preobra ajem potakli su ga da organizira dva tajna drutva i da iri opake ideje, preuzete od Francuza ...<<202 Svrgnuvi redovniku mantiju nastojao je da okupi oskudne, zadu ene, skitnike nezadovoljne elemente u cilju ruenja postojeeg imo vinskog i pravnog poretka. U toku suenja izvren je itav niz nezakonitosti i nasilja protiv optuenih, naroito sa strane tuioca Nemetha. On je na sve naine spreava 10 branitelje da vre svoju dunost, dopustio im je da se svega jedamput vide sa svojim branjenicima. Advokati i branjenici mogli su meu sobom saoibraaiti samo pisimeno, a omo to su jedni drugima pisali u vezi s obrano'm, prolazilo je kroz ruke Nemethove, odakle su ta pisme na saopenja esto stizala okrnjena na svoje mjesto opredjeljenja. Tuilac je vrio i otvorenu presi ju nad advokatima. Tako je jednome od njih, Szabo-Saroiju rekao: Gospodine, vi se igrate svojom glavom,, ako ovako branite optuene. 203 Osnovne teze branitelja bile su: Stupanje u neko tajno drutvo jo ne znai uvredu velianstva. Kraljevski tuilac je duan, da na nain, koji iskljuuje svaku sum nju, dokae, da su optueni uistinu lanovi tajnih drutava; mora doka200 201 202 203

Isporedi Mlyusz, navedeno djelo, biljeka broj 2 na str. 761. ii, Hrvatska povijest, III, str. 116. Isporedi Fraknoi, ivot..., str. 183. Isporedi Fraknoi, Zavjera, str. 340-341.

435

zati: gdje, kada i pod kakvim okolnostima je organizirana zavjera. Ako to nije u stanju uiniti, ne moe podii ni optubu zbog- izdaje. Pisci katekizama ne mogu se optuiti zbog veleizdaje, a jo manje njihovi itaoci. Pozitivni zakoni ne ograniavaju p>ravo, da svatko moe slobodno da pie i napisano da ita; no ak ako bi i postojalo takvo ogranienje, oni, koji bi ga prekrili, mogu se najvie kazniti samo nov anom kaznom, kako to pokazuje primjer evropskih naroda. Kraljevski tuilac tvrdi, da katekizmi sadre francuske demokratske principe, koji stoje u suprotnosti s naim ustavom. Ali ta injenica nije dovoljna, da bi se utvrdio teki zloin; jer katekizmi ne sadravaju ni jednu takvu stavku, koju ve ranije nisu propagirala tampana i slo bodno pirodavana djela. Uz to treba imati u vidu, da je pod Josipom II. i u vrijeme sabora od 1790/91. vladala neograniena sloboda tampe; na osnovi toga ne izne nauje, tosu katekizmi, o kojima je rije, ireni. N e postoji zakon, koji zabranjuje irenje misli pismenim putem. Kraljevski tuilac tvrdi, da katekizmi ugroavaju dravnu bezbjednost. Jedva se moe zamisliti, kako> bi se to moglo dogoditi. Nitko jo nije uo, da su neki narod podigli na ustanak s pomou spisa. Svagdje, pa i u Francuskoj, bili su potrebni moni ljudi i mnogo novaJca. Tuilac bi dakle morao pokazati vojniku snagu ili saveznike, s pomou kojih bi se, na ruevinama dananjeg ustava, mogle dovesti do pobjede ideje katekizama. Sadraj katekizama je utopija. Optueni su siromani ljudi. Neshvatljivo je, kako se oni mogu optu ivati time, da su se spremali da podignu revoluciju. Jedan dio optuenika uhapen je na osnovi spisa, zaplijenjenih u nji hovim ormarima. Ma to sadravali ti spisi, dotle, dok lee u ormaru, imaju se smatrati kao misli, koje ovjek kasnije moe izmijeniti ili ih zaboraviti. Vlastita priznanja optuenih, ako nema drugih dokaza, nemaju u smislu ugarskih zakona dokazne snage. Napokon su optueni, kao plemeniti ljudi, bili ovlaeni iriti i izvan saboira one svoje ideje, koje imaju za cilj promjenu ustava. Ako su pogrijeili, treba im to objasniti, a ne optuiti ih zbog uvrede veli anstva. 204 Treba imati u vidu, da se ova obrana nije odnosila na sve optuene. .etvorica od njih Martmovi. Szentmarjay, Solarik i Verseghy odbili su da prime advokate te su sami sebe branili. 205 27. aprila 1795. donesena je osuda, koja je na osnovi Martmovievih vlastitih priznanja utvrdila, da je on glava zavjere uperene protiv kra ljeva dostojanstva i protiv ope bezbjednoisti, da je namjeravao kralja liiti prijestolja, ustav sruiti, stanovnitvo pobuniti i da je objavio spise, koji su pogrdni za kralja ...
205

204 ^ Zavjera, str. 343-345. Isporedi isto, str. 337.

436

Bilo je rasprostranjeno shvaanje, da su suci izrekli smrtne kazne zato, jer su ih povjerenici dvora uvjerili, da osude islue samo za zastra ivanje, a da e kralj obilato da se poslui svojim pravom pomilova nja. 206 Stol sedmorice bio je sastavljen ovako: predsjednik palatin, nadvoj voda Leopold Habsburki, brat kraljev. Broj sudaca 20: pet iz redova vieg sveenstva, sedam iz redova vieg plemstva i osam iz redova srednjeg plemstva. (Sveenici nisu sudjelovali u suenju kod parnica zbog uvrede velianstva.) Prema staroj praksi, Stol sedmorice je obiavao da potvrdi ili da ublai osude, koje je donio kraljevski sud, ali nikad ih nije pootravao. Ipak je nadvojvoda palatin uputio pitanje kralju, da li Stol sedmorice, odstupivi od <te prakse, moe poveati osude, i eventualne kazne n a robiju pretvoriti u smrtne osude? Kralj je na ovo pitanje odgovori' sa da. 207 Ve drugi dan nakon izreene presude prvostepenoga suda na sjednici Stola sedmorice od 28. aprila raspravljalo se o albi. Predsjedao je sam palatin! A ve sutradan donesena je odluka, kojom se potvruje osuda kraljevske table s tim pootrenjem, da Martinovi na stratitu ima d a gleda smaknue svoja etiri druga i da katekizmi, pravila o primanju i Pismo upueno caru imaju biti spaljeni na lomai. Isto tako brzo (na sjednici od 30. aprila i 2. maja) donesene su odluke i o potvrivanju smrtne kazne etvorici direktora. U vezi sa presudom Stola sedmorice naroito su karakteristine ove dvije injenice: u procesu zbog zavjere protiv dinastije, zainteresirana strana, lan dinastije, palaitin nadvojvoda Leopold Habsburki, bio j e ujedno i tuilac i sudac, i to, kao predsjedavajui, glavni faktor u dono enju osude; odluka je, pod presijom dinastije, donesena na brzinu, nijedan lan suda nije imao prilike da na miru, posebno prostudira spise, nego su ti golemi akti satima itani na zajednikoj sjednici, - i u roku od 24 sata sve je bilo gotovo. Kralj Franjo je sve prijedloge svoga brata, palatina Leopolda, u vezi s Martinovievim procesom, pa ak i one palatinove predstavke o smrt nim osudama i o odbijanju pomilovanja na smrt osuenih - u potpunosti prihvatio. Bez pretjerivanja moemo rei, da je u procesu i u stvarima povezanim s njim jedino i iskljuivo odluivala palatinova volja i nje govo shvaanje. 208 U svom memorandumu, upuenom kralju Franji iz Budima 16. aprila 1795., palatin Leopold je o amnestiji pisao ovo: Jedna amnestija moe po mome miljenju da ima mjesta samo za zavedene, zabludjele pre206 207 208

Isto, str. 359. Isto, str. 363. Malyusz, nav. djelo, str. 202.

437

stupnike, koji se kaju i koji sami priznaju svoju krivicu, ali prema zlo incima protiv drave ne moe se ni u kom sluaju odstupiti od strogosti i od zakonskih propisa, a da se pritom drava ne dovede u najveu opasnost. 209 U svorn pismu kralju Franji od 20. maja 1795. palatin ovako opisuje pogubljenje Martinovia i drugova: Danas ujutro izvrena je smrtna kazna nad petoricom kolovoa, koja je protekla sasvim u redu uz izvan rednu navalu publike, koja je pritom dala izraaja svome veselju zbog ovakve potpuno zasluene kazne. Naalost ti ljudi, a poglavito grof Sigray, nisu se drali skrueno, a posljednji je taivie u svojim posljed njim asovima izjavio, da ni u to ne vjeruje ...<<210 Svoj prijedlog Franji od 21. maja 1795., da se medu novom, na smrt osuenom trinaestoricom, ne pomiluju Solarik i z , - palatin je obraz loio ovako Obojica, Szolarczik i z , pokazuju takav stupanj zloe, da se ini potrebnim, da i oni poslue kao primjer za ugled drugima, kako se ne bi reklo, da su pogubljeni samo kolovoe ... Samo molim, u sluaju d a gore navedena dvojica treba da budu smaknuta, a isto tako i u vezi s ostalima, neka mi se brzo poalje uputa, kao to se to uinilo s rani jima, 2 1 1 kojom prilikom se ja nisam mogao dovoljno diviti brzini rje enja. 212 Car Franjo je odgovorio palatinu na taj njegov prijedlog 30. maja potvrujui smrtnu osudu Solarikovu i zovu izmeu ostaloga i ovo: Ja se potpuno slaem s tvojim miljenjem. Szolarczik i z su svakako najgori od svih ...<<213 U svom pismu kralju Franji od 27. maja 1795. palatin Leopold se protivi pomilovanju, odnosno smanjenju kazne i ovih osuenika: Sad moram po dunosti izvijestiti, da se po mome miljenju nevrijednima pomilovanja ine prije svih ostalih Tani (Ignjat), Lackovi (Ladislav) i Bacsanyi ,.. 214 Poslije izvrenih prvih smaknua, Haller je, 21. maja 1795., savje tovao palatinu da sad ve vie ne izvruje nova pogubljenja, poto ni prvih pet smrtnih osuda nisu mogle postii eljeni dobar utisak. N a to palatin nije nita odgovorio, nego ga je otpustio. 213
209 Palatinov Memorandum je u cijelosti objavljen u Malyuszovoj navedenoj zbirci dokumenata, spis broj 181. 210 Malyuszova navedena zbirka dokumenata, spis broj 190. 211 T u palatin misli na brzu potvrdu njegova prijedloga sa strane cara, d a se Martinovi i etvorica njegovih najbliih drugova (Hajnoczy, Lackovi, Szentmairjay i Sigray) ne pomiluju, nego da budu pogubljeni. (Napom. V. B.) 212 Navedena Malyuszova zbirka dokumenata, spis broj 191. 213 Isto, str. 867. 214 Isto, spis broj 195. 215 Malyusz, navedeno djelo str. 199. - Sam palatin je u jednom svom povjerljivom aktu napisao o tome ovo: Gr. Haller sagt, dass die Executionen nicht den erwn schten Effect hervorbringen. Darum sei er aus Diensteifer verpflichtet zu bemerken, dass, da schon einige hingerichtet worden, dies j a nicht mehr geschehe, worauf ihm nichts geantwortet worden, sondern er entlassen worden ist. (Navedeno n a istome mjestu, biljeka broj 3 n a str. 199.)

438

A svega desetak dana kasnije, 3. juna, dao je smaknuti dvojicu ponajnedunijih osuenika, studenta Slovaika Aleksandra Solarika i mla doga potanskoga advokata Pavla Oza. Iz palatinova pisma kralju Franji od 22. aprila 1795., u kome mu javlja o prvim smrtnim osudama, izreenim toga dana nad Martinoviem i Hajnoczyjem, vidi se, da je unaprijed, jo pri je" donesene pre sude, pailatin bio siguran, (oni su ve po njemu dakle bili osueni) da e i Sigray, i Szentmarjay 5 Lackovi biti, osueni na smrt, a unaprijed je odluio da budu osuena sva petorica na smrt zato, to se je nadao svojom zavrnutom pameu - da e ih tada, poslije izreene smrtne osude, dovesti do priznanja: ... nadam se, da e se ti ljudi, kad budu vidjeli, da im nema spasa, natjerati na priznanje. 2153 Palatin je u svom dopisu kralju Franji od 4. maja 1795. odluno traio, da se i prva petorica na smrt osuenih (Martinovi, Lackovi, Hajnoczy, Sigray i Szentmarjay) nikako ne pomiluju, i s obzirom n a to, to je u sadanjim okolnostima toliko potreban zastraujui primjer, a i zato, to su ta petorica dostigla krajnji stupanj zloe i nevjerstva. Pritom je veoma znaajno, da je palatin tog istog dana, 4. maja, kada je tek traio od kralja da potvrdi smrtnu osudu, ve unaprijed odluio, da imaju sa sigurnou da budu strijeljani, pa jo toga dana bio izvrio sve pripreme za njihovo smaknue. Molei kralja da izvr enje smaknua nad petoricom zavjerenika povjeri lino njemu, on mu n istom dopisu od 4. maja taj zahtjev obrazlae time to je on s vojnim zapovjednikom ve sve udesio, i poduzeo sve potrebne mjere za po gubljenje. 216 Kad su 23. II. 1795. sasluanja zavrena, ositaloi je 42 uhapena i optuena. 217 Od optuenih zavjerenika sedmorici je odsjeena glava na stratitu (20. V. 1795. Martinoviu, Szentmarjay ju, Hajnoczy ju, Lakoviu i Sigrayju, - a 3. VI. 1795. dvojici mladih pravnika z i Szolrcsiku) ; dvojica su izvrila samouibijstvo (na Josip Kralj i Fodorj, pjesnik Szentjobi Szabo umro je na robiji, dvadesietsedmorica osuena su na robiju: koji su godinama stradali po inozemnim tvravskim tamnica ma do pomilovanja; posljednji je, 1803., pomilovan pjesnik Verseghy. 218 -' Prema kazivanju Szirmaya iz godine 1809., Martinovi je prilikom crkvenoga arainjavanja stupao ponosito dignute glave, a na usnama mu je lebdio preziran osmijeh. Kazinczy je 1 811., n a osnovi onoga, to je o tome ranije uo, zabiljeio, kako je Martinovi popove, koji su
215 216 217 218

a Isporedi Malyusz, nav. djelo, spis broj 183, str. 853. Isporedi Malyusz, nav. djelo, str. 857 i bilj. broj 3 na istoj strani. Isporedi Fraknoi, Zavjera, str. 336. Isporedi Fraknoi, ivot..., str. 211.

439

pomagali biskupu pri ceremoniji, kad su pogrijeili u redoslijedu, upo zorio na pogreku. A kada ga je, rainjenog, biskup Konde predavao sucima, i pri tom izgovorio ove rijei: Predajem vam dakle ovoga o vjeka, koji je protiv domovine kovao zavjeru, - Martinovi mu je, uzviknuvi, upao u rije: Nije istina, ne protiv domovine, nego samo protiv kralja! 219 Jedan od zavjerenika, pjesnik Kazinczy, zabiljeio je u svom dnev niku, dal je Martinovi, kad mu je izreena smrtna osuda, rekao sucima: Hladnokrvno idem u smrt; zasluio sam kaznu od kralja, koga sam se spremao sruiti; ali ono, to nisam uinio ja, izvrit e se kasnije. Ali recite mi, suci, kako imate due da ubijete onog plemenitog Sigraya, koji nije sposoban ni za kakvo, ni dobro ni zlo djelo, koga sam ja za svoga pomonika izabrao samo zato, jer sam se morao uriti, i koga bih raz rijeio, im naem sposobnijeg. Z a r je on mogao toliko dla skrivi da mora umrijeti? - Postojale su i druge verzije ovoga govora. U isto vrijeme je vojno zapovjednitvo izvrilo izvanredne pripreme, kaio da se treba bojati pobune. N a dan izvrenja smrtne kazne u kasar nama su upregli konje ispred topova. Vojska, koja je bila snabdjevena otrim mecima, bila je postrojena u gusti zid od gardijske kasarne (g'dje su zavjerenici bili utamnieni)... pa sve do stratita ...<<220 Bacsnyi je raspoloenje jiakobinskih martira pred pogibijom obilje io ovim stihovima, to ih je, ugljenom, ispisao na zidu svoje elije:
L'jepo je za Okove nosit, Zgine li za Oplemenjivat domovinu trpjet', davno f za nju mr'jet. nju, svojim imenom pokoljenja e.221

Svome drugu na bijelome hljebu, Suljovskome, koji je u eliji blizu njegove zajedno s njim oekivao izvrenje smrtne kazne, - Kazinczy je, objanjavajui mu zato nije utuen, rekao: Kad treba da ginemo ginimo lijepo. 222 . Znaajan je i ovaj razgovor izmeu Kazinczy ja i vojnika, koji su ga uvali: ta si uinio, da su te doveli ovamo? - pitao ga je vojnik. Sav moj grijeh je - odgovorio je Kazinczy to' sam napisao neto i to nisam odao svoje drugove. Ta da si to uradio, bio bi nitkov ... I samo zato hoe da te ubiju'* pitao je vojnik, a onda je dodao: Ali doi e ve red i na vabu. 223
219 220 221 222 223

Isporedi Isto, str. Isto, str. Isto, str. Isto, str.

Frakni, Zavjera, 381. 366;. 387. 387.

str. 376, biljeka broj 1. I : , , ;

440

Hiajnoczy j e mirno sasluao itanje kobnog kraljeva otpisa (koji potvruje smrtnu osudu, napom. V. B.). Kada je sudac zavrio itanje: Mogu li otii? pitao je, i naiklonivi se vratio se u svoju eliju. T u je zatresao lancima, i glasno, da ga mogu uti drugovi, rekao: Bolje je umrijeti, nego ma i samo tri godine nositi ove okove. Njegov drug u zatvoru, pjesnik Kazinczy, zabiljeio je u svom dnev niku, kako otada Hajnoczyja vie ni na trenutak nije naputao onaj mir i ono vedro raspoloenje, koji su pratioci visokog- morala i istinske veliine. Iz tih posljednjih, dana zabiljeene su i ove Hajnoczyjeve rijei: Mi stradamo nevini, rtve smo vladajue stranke, i uistinu nije vrijedno ivjeti sred tako duboke pokvairenosti ljudi. 224 Na stratitu Hajnoczy je bio hrabar i potresno dostojanstven. Stupivi u etverokut spazio je jednog poznatog vojnika. Pozdravi mi zemljake - rekao mu je - i ispriaj im, kako sam umro. Neka ne vje ruju, da sam bio zloinac. Moje namjere bile su dobre i iste. Umirem kao rtva pravedne stvari. 225 Lackovi je na stratitu popa, koga su postavili kraj njega da ga ispovjedi, najurio ... divlje je umro, kao to je divlje i ivio taj vojnik revolucionar. 226 Solarik je, izmeu ostalog, izgubio glavu i zato, jer je palatin saznao y da je na zidu svoje elije ugljenom narisiao drvo slobode, kome j e stablo bio Martimovi, a grane su nosile imena uesnika u zavjeri; ma presijeca stablo na) dvoje, a ispod njega stoji ovo proroanstvo: Iz stabla e ljepe da procvate. 227 Solarik ;se na putu do gubilita prepirao s katolikim sveenikom. Izmeu ostaloga mu je rekao, da i on umire nevin, kao Krist. Sveenik ga je ukorio, to usporeuje sebe sa Kristom. Zaista - rekao je Solar ik osmjehujui se - mislim, da u postati novi Krist za moj narod; a moda e jednom od moje smrti imati vie koristi. Skoivi s kola, udario je petu o petu, i kao da ide na igranku, otplesao je na stratiite.228 N a gubilitu z se ovim rijeima obratio sakupljenom mnotvu: A sad, draga brao, ivite sretno! U ovom zadnjem trenutku moga ivota, kad stojim tako blizu smrti,.. - Tu su ga krvnici, koji mu nisu dali dalje da govori, prekinuli odvukavi ga na gubilite. 229 Sutradan ujutro na stratitu su cvale rue, to ih je posadila tajna raka.230
224 225 226 227 228 229 230

Isporedi Isto, str. Isporedi Isporedi Isporedi Isporedi Isporedi

Fraknoi, Zavjera..., str. 379. 384. Eckhardt, nav. djelo, str. 152. Fraknoi, Zavjera, str. 389. Fraknoi, Zavjera, str. 389-390. Eckhardt, nav. djelo, str. 156. Fraknoi, Zavjera, str. 386. .

: ; !

441

Jedva mjesec dana nakon izvrenih posljednjih smaknua u Peti, 10. jula 1795., palatin je u Laksenburgu prireivao rakete za vatromet, koji je trebao da uvelia dvorsku zabavu te veeri. Poto je uz blagoslov svoga brata, cara Franje, sedmorici zavjerenika na stratitu posmicao glave, a dvadesetsedmoricu poslao na robiju, palatin je zajednoi s dvo rom plivao u radosti nad tako uspjeno .svrenim poslom, pa je sve to trebalo proslaviti i s naroito bogatim palatmovim vatrometnim tokama. Ali dok je sa svojim momkom i lakajem u improviziranom labora toriju pripremao svoje pirotehnike proizvode, jedna nenadana eksplo zija izazvala je strahovito pustoenje: momak i lakaj ostali su na mjestu mrtvi, a palatina su izvukli iz ruevina onesvijeenog i svega u ranama od opekotina. Stanje nesretnog nadvojvode bilo je sasvim beznadno, tako da su svakog trenutka oekivali njegovu smrt. ... Uasne muke ubrzo su ga vratile k svijesti. elio je smrt i traio, da ga ubiju i da ga tako oslobode patnji... S pojedinih prstiju desne ruke odvajala se koa i otpadali nokti... Svaki djeli njegova popaljenoga tijela gorio je pa klenim bolovima ... Leei je jo jae osjeao rane i zato je posljednje svoje asove proveo stojei1... Nakon strahovite i jedva zamislive patnje od jednoga i pol dana 12. jula, nou izmeu dva i tri sata smirt ga je napokon spasila muka. 231
Poglavlje etvrto

UEE H R V A T A I SRBA U M A R T I N O V I E V U . JAKOBINSKOM P O K R E T U I

HRVATSKA U POSLJEDNJIM OSAMNAESTOG STOLJEA I NJEN DECENIJIMA UDIO U ZAVJERI

Graanska historiografija je podcjenjivala ulogu Hrvatske u to ponajivlje i ponajburnije vrijeme evrapske historije. Uee Hrvata u jozefmistikom pokretu; osamdiesetih godina osamnaestoga stoljea ne samo da nije ispitano, nego je i potpuno krivo svedeno uglavnom na su protstavljanje feudalne klase Josipovim reformama. Isto je tako sasvim nepiroueno ostalo i participiranje Hrvata u onom pokretu, koji je i na rode ii austrijskome carstvu obuhvatio u vezi sa Francuskom revolu cijom. U tom pogledu veoma je karakteristino pisanje Dure uormina, koji se specijalno bavio ralzdobljem od 1790. do 1830. kao uvodom u Ilirski pokret. ... Silna komeanja uz bojnu viku ni jesu za Hrvate na poetku X I X . vijeka bila ono, to su znaila za vee narode Evrope. Hrvatski narod nije znao, a nije val jada ni uo, za to su se borili Francezi, s kakvim
231

Mlyusz, navedeno djelo, str. 214-215.

442

su oni idejama zalazili u isvijet, i to su oni razumijevali pod bratimstvom, jednakou i slobodom. Polagano su ovi glasovi dolazili i do nas, ali se poprijeko nije znalo pravo njihovo znaenje. U najveem ratnom meteu nije u nas Hrvata bilo takvih ljudi, koji bi znali misliti o bu dunosti svoga naroda, koji bi bili spremni da preuzmu na sebe teinu voenja narodnoga, koji bi znali, to treba izvesti kao bilancu onih ra una, to su se imali poloiti u asu, kad prestane zveka bojnoga oruja. ...U Hrvatskoj, da i dopustimo onako slobodno miljenje u biskupa Vrbovca, kako su mu ga u tubama na dvor pripisivali, nije bilo ljudi, koji hi ga mogli pravo razumjeti i primiti njegove misli kao svoje... U nas nije bilo ljudi, koji bi mislili o reformama, koji bi htjeli, d a se poe naprijed; a to je sasvim opreno od onoga, to je bilo u Franceskoj, gdje su prvi mislioci podavali ideje za napredak. U nas je bilo sve go tovo isasvim drukije, a onda je i razumljivo: osim istraha, da se ne izgube privilegijli, nije moglo biti druge prave brige.2'52 N a drugome mjestu urmin ovako istie razliku izmeu stanja u Hrvatskoj i onoga u Ugarskoj: Sasvim je drukije bilo u Ugarskoj ... A bilo je tamo tako i zato, to je madarsko plemstvo sve vie spozna valo svoje dunosti spram naroda ...<<233 U javnom ivotu Hrvatske i Ugarske osamdesetih godina i poetkom devedesetih godina X V I I I stoljea ponajvanije mjesto su zauzimali ovi pokreti i problemi:'-1. slobodno zidarstvo; 2. ureivanje crkveno-vjerskih odnosa; 3. rad saborskih odbora, izabranih 1790/91, na reformiranju dravnog i drutvenog ureenja i 4. problem reorganizacije ugarske i graniarske vojske u pravcu nezavisnosti od austrijske glavne komande. Djelatnost predstavnika Hrvatske na svim tim podrujima ne samo da je bila vidna, nego i presudna. I u slobodnom zidarstvu, i u rjea vanju crkveno-vjerskih problema, i na planu drutveno politikih i vojnih reforama Hrvati su tada odigrali uistinu vodeu ulogu, i u po litikom ivotu feudalne Ugarske i Hrvatske zastupali najnaprednija, najprogresivnija shvaanja, i to esto s punim uspjehom. 1. Slobodno zidarstvo je u drugoj polovici 18 stoljea i, naroito, uoi Francuske revolucije, vrilo veoma velik utjecaj na razvoj javnog i politikog ivota i u austrijskome carstvu, i u razvi jenim evropskim zemljama. Vanost toga drutva, koje je obuhvatalo u svojim organiza cijama pripadnike najrazliitijih drutvenih slojeva, za nas je od naro ite vanosti ve i zato, jer su gotovo svi ugarsko-hrvatski reformatori osamdesetih i poetkom devedesetih godina, a isto tako i potonji revo lucionari, uesnici u zavjeri Martinovievih jakobinaca, bili nekadanji lanovi slobodnozidarskih loa. T e loe su tada, u nedostatku drugih slo bodoumnih politikih organizacija, imale uglavnom pozitivno i progre sivno znaenje, - naroito s obzirom na djelatnost pripadnika potlaene, graanske klase u njima.
232 233

urmin, nav. djelo, I. str. 1, 10, 11. urmin, nav. djelo, I. str. 15.

443

Od osobite je vanosti, da je ta toliko vana drutveno politika usta nova bila od svih ugarskih zemalja najrazvijenija u Hrvatskoj i da su na -itavom teritoriju Ugarske u njoj vodeu ulogu igrali Hrvati. Neo sporni tvorac takvih slobodnozidarskih organizacija ne samo u Hrvat skoj, nego i u iroj Ugarskoj i, u isporeenju sa slinim drutvima u inozemstvu, daleko najnapredniji i najslobodoumniji islofoodnozidarski ideolog bio je graniarski pukovnik grof Ivan Draskovic. Krajiki grof Ivan Draskovic je reorganizirao ugarske loe i htio je izvan prvobitnog cilja, dobroinstva i ovjekoljubive djelatnosti d a se bavi drutvenim, a preko njih i politikim zadacima. 234 To u sutini internacionalno drutvo, koje je obuhvatalo u sebi mnogo mistinih i praznovjernih elemenata, uinila je ugarskim takozvana Draskoviceva observantia, kako to pokazuju sauvani spisi. Zanimljivo je, da je ovaj izdanak slobodnozidarskog drutva izrastao ba na hrvatskoj zemlji. Pukovnik grof Ivan Draskovic, pod ijim su utjecajem stajale dijelom vojnike a dijeloim graanske loe: varadin ska, zagrebaka, glinska i krievaka, poto je uzalud nastojao da raiisti odnos ;s berlinskom velikom loom i sa bekim i prakim loama, - uje dinio je pomenute hrvatske loe i odvojio ih od inozemnih. Dao j e nov ustav slobodno zidarskom drutvu koje se nalazi pod ugarskom krunom, kako bi uinio kraj svakoj zavisnosti i podinjenosti prema vani, i tu ustanovu je snabdio pravilima, koja potpuno odiu nacionalnim du hom. 235 Draskovic je postao i velikim majstorom tih nacionalnih loa. Veoma je karakteristino ovo mjesto iz Drakovieva Ustava slobodno zidarskog drutva koje se nalazi pod ugarskom krunom: Neporeciva je istina, dai smo od prirode jednaki, da je nejednakost ljudska djelo prevara i astohleplja i da bogatstvo jednog malog dijela i bijeda i pro goni veine proizlazi otuda. Krivo je vjerovati, da se zakoni dovoljno brinu o slabima; tako misle samo neznalice ... Ali mi, koji bdijemo nad sreom velike veine, moemo biti na istu s time, da su ovi zakoni, bu dui su ih krojili silnici, sredstvo ugnjetavanja, i da su to opasniji, jer se javljaju kao svetinja. Pogledajmo -samo paljivo nao podlonike, koji plaaju dabine, pa emo vidjeti, da se gotovo rue pod svojim teretom. Ako steiknemo pravu sliku ove bijede, u srcu svakog potenog ovjeka probudit e se osjeanje gnuanja, pa se zato treba pobrinuti za takva sredstva, koja mogu to zlo da izlijee. 236 Aktuelnost, konkretnost Drakovieva ustava vidi se i po ovim pita njima, koja on postavlja- Dia li bi trgovina bila korisna, te ako bi bila, na koji nain i s kojim artiklima bi je trebalo ostvariti? ... Kako bi se mogao olakati poloaj kmetova? ... D a li je korisnije odranje posto jeeg (dravnog) ustava, ili je bolje promijeniti ga na osnovi prilika, koje su se izmijenile? 237
Koroda, nav. djelo, str. 18. , Marczali, nav. djelo, str. 280. 236 Objavljeno kod Marczalija, navedeno djelo, str. 281. - Isporedi i Koroda, nav. djelo, str. 102-103. 237 Isporedi Marczali, nav. djelo, str. 283.
235 234

444

Marczali istie ove bitne razlike izmeu opih naela i pravila ino zemnog slobodnozidarskog drutva na jednoj, i ustava Drakovieva drutva na drugoj strani: Ono poznaje samo kralja, ovo (Drakovievo) domovinu i njene zakone stavlja iznad kralja. Jo je vea razlika na drutvenome podruju. Ondje obavezna milostinja, ovdje priznavanje prirodne jednakosti ljudi... Znaajno je, da su Drakovieva nacionalna i drutvena shvaanja izazvala protiv njega ogorenje i neprijateljstvo ne samo u reakcionar nim krugovima izvan loa, nego i unutar same slobodnoizidarske organi zacije: Taj (Drakoviev) patriotski pravaic bode oi. Loe kosmopolitskoga pravca su petansku lou K velikodunosti (kojoj j e Draskovic namijenio najviu ulogu) proglaavale zbog njena pretjeranog pa triotizma! opasnom po dravu. A o Drakoviu su irili vijesti, da u Vojnoj Granici potpiruje bunu, za koji pothvat mu je, - to'je veoma karakteristino - jedan biskup dao 100.000 formata. 238 2. Vanost uloge, to su je odigrali Hrvati u rjeavanju vjerskih pro blema, vidi se po Vrhovevoj tadanjoj aktivnosti i njenoj efikasnosti. Kakvo je stanovite zauzimao' biskup Vrhovac u razdoblju od 1791 do 1793 i kakvu je mo imao u to vrijeme u dravnim i saborskim stva rima Ugarske, svjedoe ove injenice, to ih je Mlyusz na osnovi ar hivske grade utvrdio o radu saborskog odbora za vjerske poslove, iza branog na zajednikom, ugarsko-hrvatskom saboru 1790/91. Vjerski odbor radi pod predsjednitvoin primasa, i na taj nain mu veoma iz bliza prijeti opasnost, da e ako igdje, onda u njemu prevagnuti na mjesto jozefinizma upravo suprotan duh. Ali to se ipak nije dogodilo. N e zato, to primas i pojedini vjerski revni lanovi ne bi eljeli uspo stavljanje ukinutih samostanskih redova, k tome su eksjezuite - a bilo ih je mnogo, vie njih je sjedilo i na biskupskim stolcima - sve pokre nuli u tom cilju. Ali jozefinisti su ipak u veini. Hrvati pismeno daju uputu zagrebakom biskupu Vrbovcu, da nikada ne pristane na ponovno uspostavljanje (po Josipu ukinutih) samostanskih redova. Grof Hall er je priznao, da je donoenju takve odluke najvie pridonio sam zagre baki biskup-, - ali to ostaje u tajnosti, a refbrmni odbor odbacuje plan o uspostavi. T a k o onda nije udo, da je Vrhovac godine 1793 ve mogao referirati Zinzendorfu, da se ak i ovaj odbor (vjerski) najveim dijelom vratio na uredbe Josipa II. 239 3. U politikom ivotu, koji se odvijao unutar zajednikog plemikog ugarsko-hrvatskog sabora poetkom devedesetih godina X V I I I . stoljea zauzima prvo i glavno mjesto Josipov zagrebaki veliki upan, Hrvat Ni kola krlec. On se na prvo mjesto istakao ne samo svojom nadarenou i dravnikom spremnou i kulturom, nego i naprednou, progresivnou svoga stava u jednoj konzervativnoj, feudalnoj sredini. Evo kakva
Marczali, nav. djelo, str. 286-287. 239 Originalnu Zinzendorfovu zabiljeku na francuskom o razgovoru s Vrhovcem objavljuje Mlyusz, nav. djelo, str. 139, biljeka 3.
238

445

je bila uloga Nikole krlca u dravnom i politikom ivotu itave U g a r ske i Hrvatske, prema stranim, maarskim izvorima i ocjenama. Ali moderan duh - pie Mlyusz - nije doao do izraaja samo u vjerskim stvarima. I u mnogo materijalnijem pitanju pojedinci ispoIjavaju svoje jozefinistiko uvjerenje, tako u stvari ukidanja plemikog osloboenja od poreza, u pitanju, koje je zapravo izazvalo provalu ot pora privilegiranih klasa. U odboru za poreze stavljeno je na diskusiju vie nacrta, ali nijedan od predloenih nije primljen, dok vie njih uvi aju potrebu Josipova ureenja poireskog pitanja. Pa ako i ne mogu da zadobiju veinu, veliki nacionalni ekonomist, Nikola krlec ipak smatra, da bi se unutar kratkog vremena u Ugarskoj,uz izvjesne modi fikacije prema mjesnim prilikama i, ukoliko to bude mogue, nakon usklaivanja sa zakonima, mogao s uspjehom uvesti porezni sistem austrijskih nasljednih zemalja. 240 A to stanovite krlevo znailo je zalaganje za oporezivanje plemstva, jer je u austrijskim nasljednim zemljama ono bilo opoirezovano'. Ugledni maarski historiar, najbolji poznavalac posljednja dva de cenija X V I I I stoljea i, naroito, ugarsko hrvatskoga sabora od 1790/91,. Henrik Marczali, - smatra, da je Nikola krlec bio moda najvei po litiki talenat ne samo u Hrvatskoj, nego i u itavoj Ugarskoj. 2 4 1 O n je osim svog golemog ekonomskog znanja, ve i dotle dao brojnih do-f kaza o svome sveobuhvatnoim sagledavanju itavog dravnog i drutve nog poloaja. 242 Pozdravni govor, to ga je krlec odrao na skuptini zagrebake upa nije 15. aprila 1790. bio je veoma na glasu, pa je tampan ne samo u listu Magyar Kurir, nego i u budimskim latinskim novinama. Od osobite je vanosti krleva djelatnost na zajednikom ugarsko: hrvatskoim saboru od godine 1790/91. 24 Tu se prije svega istakao sa svojim nacrtom kraljevske diplome * (zavjernice) za koji Marczali tvrdi da se po svojoj dravnikoj mudrosti i po svojoj progresivnosti daleko uzdie iznad ostalih brojnih nacrta,; to su ih sastavili drugi lanovi sabora. Ostale nacrte pisali su politiari i fikali; a ovaj pravi dravnik. 244 krlev nacrt sadri ove glavne postavke: kralj priznaje, da je Ugar ska slobodna, drugome nepodloKnai drava, kojom se moe upravljati samo na osnovi njenog posebnog ustava i zakona. Ona isto tako ima svoju posebnu stajau i graniarsku vojsku. Kralj se ima zakleti, da e s Ugarskoim postupati kao samostalnom^ od austrijskih nasljednih zemalja nezavisnom dravom. Ne e dopustiti u ostalim nasljednim zemljama takvu tridesetniku carinu, koja tretira
' .

'

Malyusz, nav. djelo, str. 139. 241 Marczali, nav. djelo, I, str. 61. 242 Isto, II, str. 47. 243 Pnojectum diplomaticarum conditionum Lomnicza elaboratum. 244 Marczali, nav. djelo, II, str. 51.

240

per

Exe. D. Nicalam

Skerlecz

de

446

Ugarsku kao koloniju ili kao vlasnitvo' nasljednih zemalja. - Sada nji carinski sistem nije zakonito prihvaen. On ne doputa podizanje tvorrfica i manufaktura u Ugarskoj, a ni to, da one plodove, koji su po trebni nasljednim zemljama, izveze na svoju korist drugamo. Kralj e dakle pristati, da saborski odbor izradi takav sistem carina, koji ne e drati Ugarsku u potlaenosti. Kralj e u ugarskoj i graniarskoj vojsci postavljati samo domae sinove. 245 Ugarska stajaa i graniarska vojska polagat e zakletvu kralju i ugarskom narodu, a hrvatska graniarska vojska hrvatskome narodu. Ugarska i hrvatska vojska stoji pod komandom kapetanstva, koje e sabor uspostaviti i koje korespondira sa bekim ratnim savjetom, ali ne zavisi od njega. Ni plemi ni "graanin ne moe se bez zakonite presude kazniti ni oso bno ni noveanoi.246 Poto ga je podrobno prikazao, Henrik Marczali daje ovu znaajnu ocjenu krleva nacrta diplome: Pored punog priznanja i osiguranja samostalnosti Ugarske, tu se prvi put ozbiljno izvode konsekvencije dravne veze, koja je ustanovljena pragmatikom sankcijom ... Prvi uvjet te samostalnosti krlec vidi u ekonomskoj nezavisnosti. Koliko se on u tome razlikuje od ostalih svojih kolega. Stavljanje toga na prvo mjesto predstavlja uistinu modernu crtu ... krlec je jedini, koji trai osiguranje pravne jednakosti plemia i graana. On je ujedno i jedini, koji interes drave, interes domovine stavlja iznad stalekog (feudalnog) interesa. Jer dok svi ostali ele da osiguraju javna zvanja iskljuivo privilegi ranim staleima i povlaenim predstavnicima crkve, on ta zvanja na mjenjuje najvrednijima, onima, koji najbolje mogu da slue opem dobru ...<<247 krlec je svoj nacrt prikazao na okrunim konferencijama zastup nika plemikog sabora, ali ga svjetovni i crkveni feudalci nisu prihva tili. Jasno je - zaikljuuje Marczali - zato se taj prijedlog nacrta nije mogao svidjeti staleima. ak mu je i stil tako iasan, kratak, precizan, da su rodoljubi (plemiki, napomena V. B.), navikli na cifraste, zakua ste, teko razumljive fraze, sigurno smatrali njegova autora za revolu cionara. - Ali se ni dvorskoj stranci nije svidio ,.. 248 Znaajan je i onaj krlev nepotpisan spis, u kome razrauje pro gram rada u buduem saboru i gdje izmeu ostaloga zastupa i ove ideje: Slobodan ustav slobodnoga naroda zahtijeva javnost, zato dakle ne bi mogla postojati sloboda tampe? - Ustav je utoliko jai, ukoliko vei dio naroda osjea njegove blagodati te ima razloga da brani njegovo odranje. Zato se ne bi mogla neka ustavna prava protegnuti na slo bodne graane neplemie? Zato se ne bi mog^ao i seljacima polako otvoriti put ka slobodi, time bi se ojaalo i postalo sigurnijim plemstvo.
245 246 247 248

Koji su po narodnosti Maari, Hrvati ili Srbi. (Napomena V. B.), Isporedi Marczali, navedeno djelo, II, str. 50. Isto, str. 51-52. Isto, str. 52. . . . '

447

Prema plemikom saboru krlec je zauzimao krajnje negativno stano vite. Za budunost je naj glavni je ureenje sabora. Naa skuptina ne moe se nazvati saborom civiliziranog i prosvijeenog naroda, neg ona predstavlja samo neuko mnotvo brbljave svjetine. 249 Kao lan gornjeg doma ugarsko-hrvatskoga sabora krlec je jedini uz slobodoumnoga maarskoga grofa Josipa Telekija glasao za uvoe nje jednog demokratskijeg postupka u saborskom vijeanju. 250 Pritom treba naglasiti, da ni Vrhovac ni krlec nisu bili slobodo umnoga, naprednoga shvaanja samo zato i samo dotle, dok se to svi djelo onima gore, - vladarima prosvijeenim apsolutistima (Josipu II. i Leopoldu II.), - nego su svoja progresivna shvaanja zastupali iz vrstog vlastitog osvjedoenja, ak i onda, kada to vie nije carevima ilo u volju. I uope ni jedan ni drugi nisu bili ono, to se zove carski ljudi. ak je i prosvijeeni vladar Leopold biskupa Vrhovca smatrao pomalo sumnjivim. Biskup Vrhovac iz Zagreba u Hrvatskoj - glasi Leopoldova karakteristika - ima mnogo talenta, veoma je profinjen i istanan; ali je malo sumnjiv. A o krlcu je car iste godine 1791 pisao svome sinu, ugairskome palatinu, da je on ovjek nesmotren, nagao i veoma opasan. 251 Dravni savjetnik Frigyes Egert predlagao je godine 1792 na osnovi prijava, koje su stizale dvoru protiv Nijkole krlca, da se on stavi pod tajnu policijsku prismotru. 252 Napokon treba imati u vidu, da meu hrvatskim javnim i politikim radnicima krlec i Vrhovac poetkom devedesetih godina X V I I I stoljea nisu predstavljali najljeviju, najradikalniju struju. Konstatirajui, da uostalom ni svi Hrvati nisu bili jedinstveni, Marczali navodi jednu hrvatsku, na latinskom jeziku, napisanu pjesmu, 253 u kojoj se otro napa da imaarska feudalna klasa zbog njene oholosti, hegemonizma i ovinizma i zbog toga, to ne e da pristane na to, da i ona plaa dravni porez. U toj pjesmi se krlec i Vrhovac proglasu ju za izdajnike, jer surauju s takvim maarskim plemstvom. 254 4. Graniarske bune u toku osamnaestoga stoljea 255 i dranje naih graniarskih oficira i podoficira u protivaustrijskom pokretu ugarske i krajike vojske u godini 1790, 256 - svjedoe o tome, da je ta naa voj ska bila tada najogoreniji i najodluniji, pa i izriito prevratniki faktor u protivaustrijskoj borbi za nacionalnu i socijalnu slobodu.
Marczali, nav. djelo, II 330-331. Isporedi Marczali, nav. djelo, str. 19. Isporedi Malyusz, nav. djelo, spis broj 45. 252 Malyusz, nav. djelo, str. 640-641, biljeka broj 1. 253 Dalmatiae, Croatiae, Slavoniae trium sororum recursus ad novum Pro-Regem, ne suis priventur Goronis, proinde ac novo sponso Leopoldo ab Hungaris. 254 Isporedi Marczali, I, str. 378. 255 Isporedi Vjekoslav Klai, Crtice iz hrvatske prolosti, - i L j . Ivanan, Buna Varadinskog generalata i pograninih kmetova godine 1755. Zagreb, 1903. 256 Isporedi V. Bogdanov. Jakobinac Martinovi i nai graniari. Narodni list od 9. I. 1952.
250 251 249

448

Da je nezadovoljstvo i buntovno, raspoloen je trajalo u Vojnoj Gra nici i poslije godine 1790, i da je ono bilo samo jo i pojaano nepo srednim utjecajem Francuske revolucije, to nam, izmeu ostaloga pot vruju i ovi podaci i dokumenti. Ausitriski. kancelar grof Kaumic pisao je knezu Roj'su (13. decembra 1790.) da je, ustanak u Belgiji 1789. protiv austriske vlasti nastao po glavito uisied primera i potsticaja francuskih bundija. Da bi se ugu ila revolucija, poslate su u Belgiju s austriskom vojskom i jedinice iz Vojne Granice. Usled ogromnih gubitaka u austro-turskom ratu 17891791, u kojem je, koje od neprijatelja koje od tifusa, palo 23-24 hiljade graniara, bili su Srbi graniari zbog novog rata do krajnosti, nezado voljni. Revolucionarne ideje iz Francuske su to nezadovoljstvo jo vie pojaavale. U pismima kui pisali su, izmeu ostalog, kako su duevno klonuli i nisu taijili kako miluju francuska naela slobode. Ta pisma Srba graniara vojna cenzura je otvarala i slala Dvorskom ratnom isiavetu u Be, to je izmeu ostaloga imalo za po&ledicu da je naroitim cenzurnim odredbama Leopolda II. od 1791. i 1792. jo vie pojaano su zbijanje revolucionarnih ideja. 257 Car Leopold pisao je u sijenju 1792. sinu palatinu u Budim: ... om repand toujours en Hongrie, Transilvanie et surtout en Croatie des livres et ecrits pour y animer 1'esprit de revolte et de defiance vers le gouvernement, l'auteur de plusieurs doit etre un colonel pensionne la Motte, un s'appelle Ich bin nicht unruhig, un Oratio ad proceres regni Hungariae (Martino viceva broura.'), un autre Germanien in zweiten Jahre der Freyheit, un autre Vergleichung zwischen England und Un garn Regierungsform, plusieurs viennent de Vienne et on assure qu' on tche de suborner le militaire et surtout les Granitzer et qu' en Croacie il regne un tres mauvais esprit. (Sammelbnde. 97. svezak). Zatim ga je (car Leopold, sina ugarskoga palatina, napom. V. B.) takoer godine 1792. ponovo upozoravao ovako: Faites oeiller sur les livres, je scais qu' on fait traduire Bude le livre Kreutzug wider die Franken et cV autres semblables pieces francoises en hongrois et esclavon pour les repandre parmi le peuple et animer les paisans se soulever contre leuirs maitres, Vos sentires bien combien cela est danger eux. 258 Leopoldova konstatacija, da su se naroito u Hrvatskoj irili buntovni spisi, koji su iznad svega ili za tim, da pobune graniare, - od osobitog je znaenja za ocjenu prilika, koje vladaju u Hrvatskoj poetkom devedesetih go dina 18. stoljea. Jedan izvjetaj barona Mednynszkoga od 11. aprila 1795., upuen dvoru svjedoi o tome, kako su i vojnici, koji su se vraiali sa fronte francuske ili iz francuskog zarobljenitva, irili meu narodom, revo lucionarne ideje. Kada su jednog graniara, koji se Vratio kui, po257 Vidi Mita Kosti, Kekoliko idejnih odraza Francuske revolucije u naem dru tvu krajem 18 i poetkom 19 veka. Zbornik Matice Srpske; broj 3, Novi Sad 1952, str. 5. 258 Isporedi Malyusz, navedeno djelo, str. 85 v .-., : ' ;, : .;,,.,

29

STARINE

449

zdravili njegovi zemljaci sa gospodine kaplare, on je planuo: Eh, kakav gospodin, u Francuskoj n e m a gospode, nego samo graani, i ondje je sve neusporedivo bolje nego ovdje kod nae kue. 259 D a bi se upotpunila slika o podlozi, na kojoj se u Hrvatskoj potkraj 18. stoljea stvaraju politika raspoloenja i idejna strujanja, treba drati u vidu, da je sam Vrhovac imao bogatu biblioteku koja se odli kovala time, to je sadravala gotovo sva slobodoumna i revolucionarna francuska djela osamnaestoga stoljea, i to je uglavnom imala karakter javne knjinice. Pored nje i ugledni hrvatski plemii nabavljali su fran cuske knjige, 260 i te knjige su, osim' plemia koji su ih itali radi mode, bile pristupane i pripadnicima neplemikih drutvenih slojeva i sluile im s jedne strane za formiranje novog, uistinu naprednog, demokrat skog pogleda na svijet, a s druge strane poticale ih na razvijanje jedne takve aktivnosti, koja je imala za cilj da se hrvatska stvarnost na) ovaj ili onaj nain preobrazi u pravcu francuskoga primjera. Hrvatsko drutvo je dalkle i na osnovi stvarnog poloaja Hrvatske i po ranijoj slabodnozidiarskoj i jozefinistikoj progresivnoj djelatnosti svojih lanova, i po raspoloenju u vojsci, a i po mogunosti irenja slobodoumnih ideja - bilo pripremljeno i prijemivo ne samo za pri manje francuskih ideja, nego i za sudjelovanje u pokretima, koji su te ideje eljeli ostvariti u domovini. O hrvatskom ueu u profrancuskom pokretu Martinovievih ugar skih jakobinaca ne svjedoe samo brojni vanjski znaci, kakvi su se, n a primjer, manifestirali na pojedinim drutvenim priredbama. U Za grebu, na Fainik godine 1794. prilikom plesne zabave jedna maska je nosila nacrtanu giljotinu s ovim natpisom: Sudbina bogatih. Francuska republika. Francuska sloboda. 261 Daleko je znaajnije podizanje drveta slobode, koje je tada i u vanj skorni svijetu i, naroito, kod Martinovievih jakobinaca predstavljalo glavni simbol revolucije, pred kojim su reakcionarne dravne vlasti strepile. Sam Martinovi ga je, poto mu je izreena smrtna presuda, narisao na svoj Politiki testament, a zavjerenici su ga urezivali u zidove svojih elija ili ga ucrtavali u svoje posljednje listove, pisane pred smrt. Koliko je dinastija ozbiljno uzimala pojavu i upotrebu toga simbola, kazuje nam injenica, da je jedan od Martinovievih zavjerenika, koji je inae bio minimalno tereen zbog svoje politike djelatnosti na slo bodi, mladi Slovak Solarik, izgubio glavu ponajvie zato, jer je u za tvoru posvjedoio svoju nepopravljivu privrenost revoluciji i time, to je ugljenom nacrtao na zid to drvo slobode. O d osobite je vanosti, da je jedino drvo slobode, za koje se zna, u itavoj Ugarsikoj bilo stvarno podignuto samo u Zagrebu. Drvo slobode
259 Mednyanszkyjev izvjetaj objavljen j e kod Eckhardta, nav. djelo, str. 136 i biljeka broj 2 n a istoj strani 200 Isporedi Josip Matasovi. Iz galantnog stoljea. Zagreb, 1921. 261 Isporedi Fraknoi, Zavjera, str. 194.

450

su-'poznavali kod nas: novine i revolucionarni almanasi ve su vie puta objavili crte frigijskom kapom okrunjenog majskog drveta. Na trgu Zagreba su nepoznati poinitelji stvarno postavili jedno drvo slobode; vlasti sli ga se bojale kao giljotine. 262 Habsburzi, koji su i inae bili naroito osjetljivi prema Hrvatskoj zbog graniara, najotrije su i tom prilikom postupali prema manifestacijama profrancuskog rasooloenja na njenom teritoriju. Tako kada su n a Uskrs pronali u Zagrebu drvo slobode okieno jakobinskom kapom, nareuje (palatin, naponi. V. B.) ratnom vijeu, da u sporazumu s ugar skom kancelarijom nastoji ui u trag bundijama i krivcima!, vodenim francuskom simpatijom, kako bi strogim davanjem primjera smjesta uguili takve zle pojave. 263 Posebnu vanost dobilo je podizanje zagrebakog drveta slobode i zato, to je ono posluilo i za stvarnu revolucionarnu propagandu: kao to smo ve vidjeli, ono je bilo okieno hrvatskom buntovnom pjesmom, koja je ne samo zbog toga, nego i kao manifestacija jedne samostalne revolucionarne aktivnosti na toliko opasnom graniarskom terenu i, pre ma osvjedoenju vlasti, na jednoj iroj demokratskoj podlozi - postala jednim, od centralnih problema istrage, voene protiv Martinovievih jakofoinskih zavjerenika. Sam Martmovi sasluavan j e o njoj nekoliko puta, a ti njegovi iskazi,, davani u vezi s pjesmom, znaajni su i s obzirom na prikazivanje opeg stanja u Hrvatskoj. N a sasluanju od 2. I X . Martinovi je izmeu ostalog iskazao: Od broura (letaka) poznate su mi: na francuskom pisana Litterae ad Imperatorein, jedna hrvatska pjesma, koja je bila izvjesena na zagre bakom, drvetu slobode, Kriarski rat protiv Francuske, koje djelo je kako su meni rekli, tampano i prodavano u Peti. Vie ih ne poznajem. U sasluanju od 3. I X . : Hrvatsku revolucionarnu pjesmu dobio> sam u mjesecu svibnju ove godine (1794.) za vrijeme moga boravka u Peti od dvorskog tajnika Delivuka, da je proitam. Kako je on doao do nje, ne znam; meni to nije rekao. ini se, da ju je Delivuk irio, ja je na drugom mjestu nisam vidio. Uostalom kako o ovoj pjesmi, tako o raspo loenju, koje vlada u Hrvatskoj, moe dati dalje obavijesti Delivuk. U sasluanju od 5. IX.: O nezadovoljnim demokratama Hrvatske ne znam drugo, nego to sam ve drugom prilikom iznio. Pisac hrvatske pjesme nije mi poznat; moda ju je napisao Delivuk. U pogledu raspo loenja, koje vlada u Hrvatskoj, molim da se on saslua; prilikom naih sastanaka u Peti i u Beu pominjaomi je, da u Hrvatskoj ak ni seljaci ne gledaju rado na rat pokrenut protiv Francuske i da u korist poprav ljanja postojeeg stanja zahtijevaju dalekoseni preobraaj ... Kada mi
Isporedi Eckhardt, nav. djelo, str. 152. Palatinovo nareenje datirano je 1. maja 1794. djelo, str. 114.
263 262 l

Isporedi

Mlyusz, navedeno

451

j e Hajnoczy saopio, da je Szena 264 ve zalanio, ja sam ovome pred loio, d a dvojicu lanova, za koje se obavezao,, da e ih ulaniti, pribavi u Hrvatskoj, gdje ima veza i gdje emo tako moi i drutva da proi rimo. Szen mi na to nije dao odreeno obeanje. Da li je traio dopust, kako bi mogao otputovati u Hrvatsku, ne znam. U sasluanju od 10. IX.: to se Hrvatske tie, mislim da sam rekao Lackoviu, da se ondje nalazi vie tisua demokrata, koji bi se mogli primiti u tajna drutva. To sam zakljuio otuda, to su u Zagrebu na vodno podigli drvo slobode..Tonost moje pretpostavke potvruje uosta lom i moj sestri Szen, koji je nakon svog prijema u tajna drutva sa vjetovao Hajnoczy ju, da ode u Hrvatsku i da se ondje laiti irenja dru tava. Pojedini uhapeni zavjerenici su jo i gotovo godinu dana nakon njena javljanja bili sasluavani o naoj pjesmi. Tako su u januaru 1795. Matiji Rothweileru postavljena n a sasluanju svega tri glavna pitanja: kakav katekizam je dobio od Szena? Od koga je dobio Otvoreno pismo? ta zna o hrvatskim pjes?nama? Rothweiler je izjavio, da o svemu tome nita ne zna, 265 Da je inkriminirana pjesma bila unutar pokreta ugairsko-hrvaitskih jakobinaca originalna hrvatska tvorevina, a ne prijevod ili kompilacija nekog drugog maarskog ili stranog djela, o toone svjedoi injenica, da se je jedan od glavnih ideologa i voa jakobinske zavjere, Josip Hajnoczy, u ijim rukama je bila koncentrirana revolucionarna propa ganda na itavom terenu Ugarske i koji je dobro poznavao sline radove, -- spremao da tu nau pjesmu prevede, pa je prije svoga hapenja bio uinio sve potrebne pripreme za to. T u vainu injenicu posvjedoio je prije svega sam" Hajnoczy. Ispiti van o pjesmi on je na sasluanju izjavio: Hrvatsku pjesmu, koju su u Zagrebu nali objeenu na drvo slobode, dao mu je komorski tajnik Delivuk, uz iju pomo je na svoj primjerak zabiljeio latinski prijevod nekih nejasnih strofa. 266 Hajnoczy je za vrijeme svoga podupanskog slubovanja u Srijemu bio dobro nauio tokavski govor hrvatskoga ili srpskoga jezika, pa je, spremajui se da prevede pjesmu, minuciozno pobiljeio na latinskom sve one kajkavske rijei i izraze, koje nije razumio ili koji mu nisu bili potpuno jasni. (Delivuk, koji mu je pomagao pri pripremanju prijevoda, vjerojatno nije znao maarski, pa je zato Hajnoczyju nerazumljiva mjesta protumaio latinski, koji je u to vrijeme jo uvijek bio jezik ugarsko-hrvatskih politikih krugova.) Da se tu nije radilo samo o openitom razjanjavanju pojedinih mjesta, kako bi pjesmu Hajnoczy sam .mogao bolje razumjeti, nego^ o preciznom, minucioznom prevodilakom poslu, to potvruje kod Haj no264 265 266

Szen je sin Martinovieve sestre, napom. V. B. Isporedi Frakndi, Zavjera, str. 335. Isto, str. 256.

452

czyja pronaeni (i danas jedini) primjerak pjesme, u koji je on, prema pojedinim hrvatskim stihovima, vlastitom rukom upisao1 latinske i drage prijevode. 267 godini 1794., kada je jakobinski zavjereniki rad, neposredno pred otkrivanje zavjere, bio dostigao najvii stupanj agitatorske djelatnosti, takvi propagandni spisi irili su se i tampani i rukom prepisivani po itavoj Ugarskoj, pa i na teritoriju Hrvatske i Vojvodine. Uz ve pomenute Martinovieve broure i druge letke zanimljiva je i ova prokla macija od 27. juna 1794., koja je pisana u ime pukih i narodnih voa. (generala), a potpisana j e ovako: Geherales Districtuum Savi, Dravi, Tibisci, Danubii. U toj proklamaciji se pravo vlasnitva proglaava x-nepravedhom i zlom povlasticom, trai razdioba kraljeva, crkvenog i plemikog imetka meu puk i si.
1. Zakaj issli bi Horvati Prot Franczuzu vojuvati ki vasz nigdar ni zbantuval kak vasz vsaki bu valuval. 2. Nit je vasse chizse spalil Nit na polye kad navalil Vassu marhu ni odgonil Zsene vasse ni oszkrunil. 3. Bolye sze sznim szlozsiti I po nich szkup vudriti ki sze proti nyemu sztave szamo da vasz uzse dave 4. Franczuz za vesz szvet vojuje Navuk nyegov to valuje Brani muzse i purgare Szamo tere vszq hahare. 5. Vszem praviczu jednu daje, Plemensscsinu nepoznaje A r szmo, veli, jednoga pokolenya cslovenszkoga. 6. Jeden Jeden Jedna Jedna bog je vszech sztvoritel Adam vszech roditel, Zemlya vsze nasz: hrani pravda naj vszebrani. Quare turbauit velut vestrum quiuis recognouit. je i. e. geste slavicum - domus nee in campos vestros irruit. defloravit, corona privavit. melius esset bi est slau. byl bylo Et in illos omnes irruere

Qui
damit Sie Euch lnger drosseln integrum mundum doctrina illius hoc secum fert rusticos . tantum prosternit omnes tyrannos hoherokat Cunctis justitiam nobilitatem non recognoscit quia umu, inquit

fovet, nutrit

ut

7. Jednakosze vszi rodimo I po szmrti v zemli szpjmo Szamo krepost bog zvissuje Ova naj nasz razlucsuje 8. Szpametnessi naj ravnaju Priprosztessi naj slussaju, Groff je sztokrat velik bedak . Plemenitass vecs kak sumak.

virtutem lila ut nos distinguat Prudentiores ut dirigant , Simpliciiores ut illos audiant, stultus Nobilis plusquam stupidus.

i tako dalje, redom, nema ni j e d n e od etrdeset hrvatskih kitica bez manje ili vie prevedenih rijei ili tumaenja, naporedo dopisanih Hajnoczyjevim rukopisom.

453

Takvih i slinih prevratnikih spisa i pjesama bilo je u godini 1794. vie, i poslije Martinoviceva hapenja one su se po itavoj Ugarskoj skupljale i slale istranoj komisiji u Be. 268 Glavna organizaciona veza izmeu ugarskih i hrvatskih jakobinaca bio je Josip Kralj, komorski namjetenik u Slavoniji. Da je morao igrati znatnu ulogu u tajnom drutvu hrvatskih jakobi naca, svjedoi injenica, da je prije nego to bi ga poeli .sasluavati, izvrio samoubijstvo. rtvovavi sebe, on je prekinuo glavnu nit koja je vezivala ugarske jakobince sa hrvatskim, i tako spasio od progona i sauvao svoje zavje renike drugove u Hrvatskoj. Tog ponajznatnijeg hrvatskog uesnika u Martinovievoj jakobinskoj zavjeri hrvatski graanski historiari ne pominju ni jednom rijeju, iako su prvi konkretni podaci o njemu objavljeni u maarskoj historiografiji jo prije osamdesetak godina. Zbog velike vanosti njegove uloge u spreavanju otkrivanja organi zacije hrvatskih zavjerenika, mi emo ovdje iznijeti sve, to je dosad 0 njemu ustanovljeno na osnovi maarskih dokumenata i na osnovi istraivanja maarske historiograf i j'e. Nekoliko dana kasnije drugo samoubijstvo 269 izazvalo je jo veu senzaciju. Josip Kralj, inspektor komorskih dobara iz Slavonije bio je pozvan u Budim, pod izgovorom, d a podnese usmeni izvjetaj o prora unu. Ali kada je stigao u Petu, prijatelji su ga upozorili, da ga tereti suimnja zbog uea u jakobinskoj zavjeri. 4. februara u gostionici kod Sedam izbornih knezova se ustrijelio. Kraj njega nali su komad pa pira, s kratkom izjavom, iji zadnji reci glase: Slobodan sam ivio, pa radije kao slobodan umirem, nego da ma i jedan sat budem okovan u lance. Openito se vjerovalo, da je svojom smru mnoge spasio, koje je u Hrvatskoj i Slavoniji bio pridobio za tajna drutva.2 Pismo, koje je Kralj ostavio za sobom u cijelosti glasi: Ne zato to bih bio kriv, nego naprotiv, jer se vrlini postavljaju zamke, tako u umrijeti, da bih je (vrlinu) nepovrijedenu doveo u luku vjenosti. Znaj ipak, ti ma koji bio, koji si razlog moje smrti, tisuu maeva e je osve titi. N a taj nain e se oteti mojoj djeci Jdzefini i Eleonori otac, mojoj eni mu, dravi koristan graanin. Kraljevski fiskuse, molim te, budi prema njima ovjean i ostavi im onaj neznatni imetak (imanjce), koji sam skupio sluei vjerno kralju i domovini, i budi na oprezu," da se ne okalja nevinom krvlju. Slobodan sam ivio, pa. radije kao slobodan
Isporedi Fraknoi, Zavjeta, str. 228. 269 p r v 0 samoubijstvo meu zavjerenicima izvrio je u decembru 1794. Josip Fodor. (Napom. V, B.) 270 O Kraljevim vezama sa tajnim drutvom nita ne znamo. Na crteima, koji su objavljeni uz slubena izdanja iz istoga doba, a koji prikazuju razgranatost Martinovieve zavjere, jedna grana nosi Kraljevo ime, to ini nesumnjivim, da je uistinu bio uesnik zavjere. - O njegovom samoubijstvu govori i pruski poslanik u svom izvje taju od 14 februara. - (Fraknoi, Zavjera Martinovia i drugova, str. 325 i biljeka 1 na istoj strani.)
268

454

umirem, nego da ma i jedan sat budem okovan u lance. U Peti 3/4 ve ljae. Kralj. 271 Palatin Leopold Habsburki, koji je vodio istragu nad ugarsko-hrvatskiim jakobincima, pisao j e svome bratu caru Franji 5. februara 1795, iz Buidima: S prefektom Kraljem, koji je na najviu zapovijed pozvan ovamo, imao sam nqsrecu, da je on, - poto je ve bio stigao i bio na ruen, da predstanie dravnom tuiocu, da bi bio sasluan, o tokama optunice, koje su protiv njega podignute - samog sebe ustrijelio, to dokazuje, kako je protiv' njega opravdano iskrsla sumnja, da je i on jedan od zlih nevaljanaca, bila potpuno istinita. 272 Josip Kralj, - k o n s t a t i r a Malyusz - nadzornik dobra Kutjevske javne zaklade u Slavoniji, koji je, slutei da ga eka zatvor, po svom dolasku u Petu, prije nego to su ga uhapsili izvrio samoubijstvo. Njegovom smru prekinuto je slijeenje tragova zavjere (Martinovieve, napom. V. B.) u Hrvatskoj i u Slavoniji, 273 Smatrajui, da su tajna drutva bezuvjetno morala imati vie lanova, nego to je policijska i sudska istraga utvrdila, Malyusz jo na jednom mjestu ponovo upozoruje, da je samoubijstvom Kralja i Fodora one mogueno otkrivanje zavjerenikoga lanca do kraja. 274 r a g a glavna veza izmeu ugarskih i hrvatskih jakobmaca bio je nesumnjivo Delivuk. Ugarski zavjereniki drugovi nisu odali njegovu organizacionu povezanost s'jakobinskim tajnim drutvom, a i on se u istrazi po svemu sudei veoma dobro branio,* tako da se o stvarnoj nje govoj ulozi u Martinovievoj zavjeri malo to salznalo. Pouzdano se zna da je bio u veoma bliskim vezama_s dvojicom glav nih jakofoinskih voa, s Martinoviem i sa Hajnoczyjem. U jednoj predstavci s poetka 1792. Martinovi trai da se njegov prijatelj, penzionirani podupan Delivuk, postavi za velikog upana Bake upanije. T a j svoj zahtjev Martinovi je postavio caru Leopoldu kao jedan od svoja dva glavna preduvjeta, da bi se osigurao uspjeh radu na reformiranju Ugarske u naprednom> antifeudalnom pravcu. 273
271 Non quod reus sim, ast quia virtuti struuntur insidiae, ut hane incolumem ad poirtum aeternitatis tradcam, sic moriar! Grede tarnen, quicumque es causa mortis meae, mille gladiis hane ultum iri! Eripietur taliter prolibus meis Josephae et Eleonorae pater, uxori maritus, reipublicae utilis civis. Fisce Regiae. oro te, sis erga has homo, et relinque illis illam exiguam, quam Regi et Patriae serviendo fideliter, congregavi substantiam, et sis cautus sanguine justo te commaculari. Liber vixi, ac liber m o d praeeligo, quam vel hora in vinculis torpere. Pestini ZU februaru. Kraly. (Original Kraljeve poruke uva se u Dravnom arhivu u Peti. U cijelosti je objav ljena kod Fraknoia, Zavjera..., str. 325 i biljeka broj 1 n a istoj strani.) 272 Mit dem auf a. h. Befehl hieher gerufenen Praefekten Kraly habe ich das Unglck gehabt dass, nachdem er bereits angekommen ist und zum causarum director, um ber die gegen ihn vorgekommenen Klagpunkten verhrt zu werden, bestellt war, er sich selbst erschossen hat, welches zeiget, dass die gegen ihn gefasste gegrndete Vermuthung, dass er auch ein schlechter Kerl sei, ganz wahr gewesen ist. (Leopoldovo pismo j e u cijelosti objavljeno kod Malyusza, nav. djelo, spis broj 168, str. 775-777.) 273 Malyusz, nav. djelo. str. 776, biljeka broj 3. 274 Isporedi isto, str. 172. 275 Isporedi Fraknoi, ivot, str. 55. ' '

455

Na osnovi toga bi se dalo zakljuiti, da je poslije'Josipova pada, De livuk kao neplemi bio otputen s podupanskog poloaja poput Haj noczyj, pa je zatim, degradiran, zajedno sa njim. postavljen za nieg ko morskog inovnika. Ni o Delivuku nai graanski pisci, koji su se bavili zavjerom, ne donose nikakvih konkretnih podataka, a ime mu nije uneseno ni u Stanojevievu1 Narodnu enciklopediju Srba, Hrvata i Slovenaca, ni u Ujevievu Hrvatsku Enciklopediju. N a osnovi istranih spisa i drugih maarskih izvora o Delivukovoj ulozi ustanovljeni su jo ovi podaci: U jednom susretu s Martinoviem Delivuk mu je s velikom radou saopio pjesmu i pritom mu rekao: Videsne qul es dentur homines in Croatia! (Vidi li kakvih ljudi ima u Hrvatskoj!) 276 Delivuk je, osim hrvatske pjesme, irio meu svojim prijateljima i drugu revolucionarnu literaturu. 277 N a sasluanju Ha jnoczy je izjavio: Delivuka dobro poznaje; ali.'o hrvatskim prilikama nije razgovarao s njim, - to oito ne moe biti tono, jer je od Delivuka ne samo dobio hrvatsku pjesmo, nego ju je njegovom pomoi poeo i prevoditi, pa je nevjerojatno, da u vezi s time nisu razgovarali o stanju u Hrvatskoj. Oito je dakle negirao, da ne tereti Delivuka i da time ne da povoda otkrivanju ostalih hrvatskih zavjerenika. Takvo drugarsko dranje H a jnoczy j evo i uspjena obrana samoga Delivuka sprijeila je i na ovome punktu irenje provale zavjerenika; na Hrvatsku. U Budimu pozvali su na odgovornost dva Hrvata koncipijemta Delivuka i Bedekovia: ali njihovi iskazi ni u emu nisu potvrdili Martinoviceve optube. 278 Trei Hrvat, za koga je sa sigurnou utvreno^ da je odravao veze s Martinovievim jakobincima bio je Josipov zagrebaki biskup Maksimilijan Vrhovac. Da se o Vrbovcu tvrdilo, da je bio u savezu s Martinoviem, na to je kod nas jo 1879. upozorio Smiiklas. 279 ii je na osnovi krtih pre ostalih pisanih dokumenata utvrdio postojanje intimne veze meu njima. 280
Isporedi Fraknoi, Zavjera, str. 297. Isporedi Fraknoi, ivot, str. 270; i Eckhardt, nav. djelo, str. 111. Njihova sasluanja vrena izmeu 7 i 22 decembra, nalaze se u Dravnom arhivu u Peti. - Isporedi Fraknoi, Zavjera ..., str. 294 i biljeka broj 3 n a istoj strani. 279 Medju Hrvati bude dvoru najsumnjiviji biskup Vrhovac, da se pod njegovim okriljem ire revolucionarne knjige i ideje medj u puk. Gotovo stotinu optuba sasulo s- ha odlinog crkvenoga glavara, izmedju kojih je glavna bila, da je s Martinoviem u savezu, da su njegovi prijatelji u Zagrebu uinili sveanost tako zvanomu drvetu slobode' (arbor libertatis), da iri knjige o smrti Ljudevita XVI. (Smiiklas, nav. djelo, str. 400.) 280 ... Tek se iz nekih sporednih pisama vidi, da j e on (Vrhovac, napom. V. B.) zaista bio u intimnim vezama sa slobodnim zidarom opatom Martinoviem. (ii, navedeni lanak u Kovostima, etvrti nastavak).
277 278 276

456

Da je jo mnogo prije otkrivene zavjere bio u bliskim vezama s M a r tinovicem, to je posvjedoio i sam Vrhovac. U jednom svom iskazu on je priznao, da je prilikom svog trogodinjeg boravka u Beu posjeivao Martinovia dva-tri puta mjeseno. 281 Kada su poslije Josipove i Leopoldove smrti starjeine franjevakog reda pokuali sve, da Mairtinovia silom vrate u samostan, Vrhovac mu je zduno i znatno .pomogao, da se toga spasi. Godine 1794., poto je Martinovi ve bio uhapen i zavjera otkri vena, Vrhovevo ime se u vezi s njim prvi put spominje povodom jednog veoma zanimljivog i na prvi pogled zagonetnog incidenta, to su ga trojica uhapenih zavjerenikih voda (Hajnoczy, Lackovi i Szentmarjay), prilikom svog straarnog sprovoenja u Be, izazvali kod susreta s Vr hovcem. Obavjetavajui ga, da su oni u redu i bez svake buke do premljeni u Be, car Franjo je u pismu palatinu od 21. augusta 1794. taj incident prikazao ovako: Samo to su putem sreli zagrebakoga biskupa i uz mnoge psovke mu rekli, da je on nitkov, to je meutim sa strane prateeg oficira odmah obustavljeno. 282 Zato su ta trojica zavjerenika napali na Vrhovca, dal li zato da bi ga upozorili i sprijeili, da im ne prie prijateljski i time ^ sauvali od eventualnoga kompromitiranja i progona, . ili su se rukovodili drugim kojim razlogom, to se sa sigurnou ne moe utvrditi. Izvan isumnje je samo injenica, da su se oni iz ranije poznavali s Vrhovcem. Maarski graanski historiari Fraknoi i Szekfii ili !su prije svega za tim, da u vezi s Vrhovcem jo jedamput lano optue Martinovia kao denuncijanta, koji nije samo izdao sve maarske drugove, nego je eto prokazao i teko kompromitirao i svoga Jugoslavena Vrhovca. Od ma arskih historiara su uglavnom preuzeli tu optubu i nai pisci ii i urmin. U prvoj svojoj knjizi Fraknoi na dva mjesta iznosi, kakoi je Marti novi jo vema kompromitirao Vrhovca, njegova tajnika Vukaspvia, krievakog grkokatolikog biskupa Bubano vica, prisjednika banskog stola Petrovia, zagrebakog direktora naistave Marica i komoriskog t a j nika Delivuka. O njima je tvrdio, da znaju za njegove planove. Mar tinovi ga je (Vrhovca, na pom. V. B.) imenovao meu onima, koji znaju za njegove planove. I Bacsanvi je o njemu (o Vrhovcu,naponi. V. B.) dao takvu izjavu, koja se inila da potvruje tu optubu- I ba u to vri jeme stigle su tri prijave protiv njega (Vrhovca) u Be. 283 Po Szekfu, Martinovi je Vrhovca prokazao ak i kao lana svoga tajnog drutva- 284 . ... Meu drugim rtvama - pie ii - kojima je na taj nain (Mar tinovi) priredio tekih i tjeskobnih neugodnosti, jer se tada u Beu nije
281 282 288 284

Isporedi Isporedi, Fraknoi, Isporedi

Fraknoi, Zavjera, str. 295. < Maly.usz, nav. djelo, str. 708. Zavjera, str. 277, 290. Szekf, nav. djelo, str. 410

'

457

mnogo pitalo za istinu, kad se radilo o politikim procesima, bio je i zagrebaki tadanji biskup Maksimilijan Vrhovac. 285 I urmin optuuje Martinovia zbog Vrbovca i tvrdi, da je Martino vi izmeu ostaloga govorio o biskupu ... da je on irio knjige o smrti franceskoga kralja Ljudevita XVI., da je tiskao tajne spise, koje je onda potajno slao u Njemaku i u Petu ,.. 286 Stvar s 'Optubama, podignutim protiv Martinovia, da je on denun cirao Vrbovca, stoji ovako. Kad se proulo, d a jg Martinoivi uhapen, prvi su Vrbovca prijavili njegovi zagrebaki neprijatelji, advokat Briglevi, iz osvete, tampar Kotsche, iz prljavih konkurentskih razloga, i jo jedan anonimni de nuncijant, jamano sveenik, pa je tek onda na osnovi tih prijava, Martinovi podrobno sasluavan o njemu. Postojanje tih zagrebakih denuncijacija morali su utvrditi i ii i Fraknoi, samo to kod njih vremenski redoslijed nije dovoljno precizno fiksiran. Budui da su - pie ii - ba oko toga vremena (klada se je Marti novi ve nalazio u zatvoru, napom. V. B.) otputeni biskupov advokat Stjepan Briglevi, pa zagrebaki tampar Kotsche i jo jedan anonimni denuncijant (jamano sveenik) iz Zagreba', denuncirali Vrhovca kod" bekoga dvora, da stoji u intimnim odnosima s ve pomenutim grani arskim oficirom Siegfriedom Taufererom, koga je carska policija uhap sila jo u augustu 1794., jer je zasadio ono pomenuto drvo slobode, iskieno onom hrvatskom revolucionarnom pjesmom, nadalje da se u biskupovoj tampariji kriom tampaju buntovni spisi, traila je ugarska dvorska kancelarija da joj se dostave spisi Martinovievi o biskupu ,.. 287 O prijavama zagrebakih denuncijanata utvruje i Fraknoi ovo: Sumnjiili su ga, da u svojoj tiskari tampa tajne spise, koje potajno otprema u Petu i u Njemaku. Iznosili su, da u kaptolu izaziva svae; da se nalazi u bliskim vezama s barunoim Taufererom, koji je u Lju bljani i u Zagrebu podigao drvo slobode; da se ta vie veselio' tome. 288 Ispitivan nekoliko puta o Vrbovcu, Martinovi ga ni jednom prilikom nije optuio niim odreenim, konkretnim ili opasnim, a pogotovu ni kada nije o njemu tvrdio, da je lan jakobinskog tajnog drutva ili da je bio upuen u zavjeru. Iskazivao je, da je hrvatsku buntovnu pjesmu moda napisao Vrhovac ili netko od njegovih ljudi, a kada su ga pitali, da li on to pouzdano zna, Martinovi j'e kategoriki izjavio', da su to samo njegova domiljanja i kombinacije, da bi tako moglo biti, ali da on za to nema nikakvih dokaza. Drugom prilikom (na sasluanju od 17. decembra 1794.) priznao je, da je Vrhovac htio nabaviti sve knjige
285 286 287 288

ii, navedeni lanak u Kovostima, trei nastavak. Isporedi urmin, nav. djelo, I. str. 10. Isporedi ii, navedeni lanak u Kox>ostima. nastavak etvrti. Isporedi Fraknoi, Zavjera, str. 291.

458

revolucionarnoga pravca, 289 - a takve knjige je tada ve .-stvarno bio nabavio gotovo svaki iole obrazovaniji i ugledniji ugarski velika, jer je posljednjih decenija osamnaestoga stoljea to bilo pomodno i sve do godine 1794. nije predstavljalo predmet progona. Sasluavan o Vrhovevu opozicionarstvu prema austrijskoj vladi, Martinovi je izjavio: Zapravo svaki je U grin (Hungairuisi) - a to znai svaki Maar i svaki Hrvat, napomena V. B. - nepatriota spram beke vlade i zauzima protiv nje dumanski stav. 290 No Martinovi izjavio je jo i to, da nikad nije opazio nikakva ne prijateljskoga raspoloenja kod Vrhovca protiv monarhije, a njegove su albe vie uperene protiv vlade, negolj, protiv forme vladavine. 2 9 1 .Sve Martmovieve, za Vrhovca i ljude oko njega kompromitantne izjave svode se na ovu glavnu i konkretnu njegovu tvrdnju: Vrhovac i drugovi bili su pravi demokrati. N a ponovnom sasluavanju o Vrbovcu i o hrvatskim demokratama Martinovi se drao ovako: Prvim pitanjem je pozvan, da imenuje demokrate, s kojima je Vrhovac dolazio u dodir, i da ilznese, na osnovi ega smatra one, koje e navesti, demokratama? N a to je Martinovi dao ovaj osoiben odgovor: da je pod istaknutijim hrvatskim demokra tama podrazumijevao one, koji raspolau temeljitom znanstvenom obra zovano u ...<r292 Ne znajui za to, da je Martinovi svojoj optubi da su Vrhovac i drugovi demokrati dao ovakvo tumaenje, - i i je injenicu, da se Vrhovac nije pred vlastima branio od te optube, krivo protumaio, kao jednu prkosnu i smionu biskupovu gestu. 293 U stvari, protiv takve optube uistinu nije imao razloga braniti se niti je pobijati. Ako se dakile imaju u vidu ove tri injenice: 1. da su biskupa Vrhovca najprije optuili pomenuti zagrebaki potkazivai: 2. da je Martinovi tek nakon tih optubi - zbog njih, povodom njih i o njima - bio po drobno sasluavan o Vrbovcu; i 3. da u svojim iskazima nije iznio nita konkretnog i odreenog, nego da je u nekoliko navrata govorio u prilog Vrbovcu, - onda se vidi, da Martinovi ne samo da nije prokazao Vrbovca, nego da ga je, nasuprot optubi, podignutih protiv njega sa druge, zagrebake strane, veoma inteligentno i odluno uzeo u obranu, i to s uspjehom. ' To, prije svega, potvruju posljedice Martinovievih sasluanja o Vrbovcu. Kad je presluan je (Martinovievo) bilo gotovo, javio; je predsjednik suda Pavao Almassy palatinu nadvojvodi Leopoldu, da
289 290

Isporedi Fraknoi, ivot, str. 37-38 ' Isporedi ii, navedeni lanak u Novostima, nastavak etvrti.

291 Isto
292 293

Isporedi Fraknoi, Zavjera, str. 295-296. Konano treba i to podvui, da biskupu slui u velikoj mjeri na ast to, da nije (nijednom rijei pokuao da pobije iskaz Martinoviev, da je on bio nosilac demokratskih ideja u Hrvatskoj, a to je bez sumnje, kad omjerimo sve prilike, koje su 1794 do 1795 vladale na bekom dvoru, mnogo, pae veoma mnogo. (ii, nave deni lanak u Novostima, nastavale etvrti.)

459

Martinovi nije iznio nikkvih dokaza o Vrhovevoj krivnji, na to je palatin o toon izvijestio cara. Sada je tek car Franjo 26. I. 1795. rijeio, da se Vrhoveva stvar ima smatrati kao definitivno rijeena u njegovu korist. 294 U svom pismu cairu Franji od 18. decembra 1795, iz Budima palatin Leopold mu u vezi s Vrhovcem javlja: Martinovi je sasluano Vrhov-r cu, ali nije iznio nita tako pouzdano, da bi se biskup mogao, epati. 295 Dakle povodom navedenih zagrebakih prijava povedena je protiv Vrbovca i s t r a g a , - a na osnovi Martinovievih iskaza on je tih optubi osloboen. To su nepobitno utvrene injenice. A sve ostaj QI j e samo ili zlonamjerno napadanje na Martinovia s njemu neprijateljske strane graanskih pisaca, ili nedovoljno' poznavanje dokumentarnoga materi jala i nekritino povoenje- za maarskim povjesniarima, - sat strane nekih naih historiara. ii pretpostavlja, da je Vrhovac bio osloboen zato, to ga je moda uzeo u obranu Zinzendorf, lan dvorskoga vijea. Mi danas raspolaemo dokumentima, na osnovi kojih se jasno vidi, da je Zinzendorf, i to ne jedamput. uzimao u obranu Vrhovca. Ali to nije bilo odluno, jer je i ugarski kancelar i palatin Leopold rial osnovi Martinovievih iskaza stekao oisvjedoenje, da Vrhovac nije kriv, a car Franjo u itavom jakobinskoim procesu postupao je onako, kako mu je to brat ugarski-palatin referirao i predlagao. Inae Zinzendorfovo zalaganje za Vrhovca nije neinteresantno. J e damput ga je uzeo u obranu na sjednici dravnoga vijea protiv drav nog tuioca Nemetha, koji je ime Machovecz u jednom pismu proitao kao Vrhovaic i tako pokuao ovoga da optui. 296 Mnogo je karakteristini ja druga Zmzendorfova obrana Vrhovca. U vezi s predstavkoim ugarskoga kancelara kralju od 30. X. 1794., u kojoj trai, da' mu se poalju potpuni iskazi zavjerenika o Vrhovcu, kako bi mogao da odlui, to da poduzme u stvari Vrhovca, Zinzendorf je na sjednici dravnoga vijea izmeu ostaloga rekao: Nesrea biskupa Vrhovca jest u tome, to ga je imenovalo car Josip. To je u oima mnogih politiki grijeh. Also se poslije careve smrti moda dao navesti, da prigrli one ideje, koje su tada bile u modi, onda je ui nio ono, to je meu tadanjim ugarskim aristokratama bio prilino openit grijeh. Ali da bi se taj isti biskup pretvorio u demokratu, da bi jedan biskup, a naroito jedan ugarski biskup, koji ima velike prihode, mogao biti demokrata: to je teko- razumjeti i to se u najveoj mjeri mora smatrati nevjerojatnim. Kad bi Vrhovac bio neznalica, onda bi se jo moglo pretpostaviti da ga je zgrabila groznica za novim. Ali kau, da on ima obiaj da ita. Ako pak ita, onda ne moe biti demokrata;
294 Isporedi ii, navedeni lanak u Novostima, nastavak etvrti. 295 "Wegen den Bischof von Agram ist Martinovits vernommen worden, ist aber mit nichts so Zuverlssigen aufgetreten, dass man den Bischof zu Leibe kommen knne... (Pismo je objavljeno kod Malyusza, nav. djelo, spis broj 159, str. 762-763). 296 Isporedi Malyusz, spis broj 158 i biljeku broj 2 n a str, 761.

460

jer bi tada morao znati, da su francuski biskupi prije revolucije: bili velika gospoda, da su raspolagali prebogatim prihodima, i ivjeli vese lim ivotom; nasuprot tome, otkako su prijesto i oltar isprevrtani, ive u bijedi i oskudici. Z a r takva sudbina moe izgledati Vrhovcu zavidnom i poeljnoim? Ako ima zdrave pameti, zar moe suraivati na tome, da slina sudbina zadesi ugarske biskupe? To uistinu nije moigue; i ba zato je nevjerojatno. Ova obrana Zinzendorfova je veoma inteligentna, logina i za obian krug feudalaca, lanova dvorskoga vijea, i efikasna, uvjerljiva, jer se tono slae sa shvaanjem prosjenoga pripadnika te klase. Ali: ima i izuzetaka, a Josipov biskup, sudei po svemu to se o nje govu ivotu i radu znade, sasvim sigurno nije bio samo biskup, nego* i neto sasvim drugo, suprotno prosjenim feudalnim biskupima. Da je Mairtinoviceve iskaze o sebi i sam Vrhovac shvatio kao dobro namjerne i prijateljske, vidi se i po tome, to se, odgovarajui na njih i on sam prema Martinoviu odnosio do kraja prijatelj ski i sa tova njem, ne izrekavi i ne napisavi nigdje ni jednu rije protiv njega. Ako se ima u vidu, da su mu Martinovievi iskazi bili predoeni, jer je bio pozvan i na njih da odgovori, - onda takav, dosljedno prijateljski ton Vrhovevih izjava o Martinoviu, bez ikakvog traga neke ozlojeenosti, svjedoi o tome, da je i Vrhovac uviao, kako ga Martinovieve izjave zapravo uzimaju u obranu protiv optubi zagrebakih denunci janata. Znaajna je u vezi s time i Vrhoveva izjava o Martinoviu (koju je dao usprkos oito tendencioznom ispitivanju vlasti, koje su od Vrbovca eljele i oekivale, da tereti i jocrni Martinovia), da on nikad nije naao razloga, da se prema Martinoviu odnosi s nepovjerenjem.297 Naposljetku treba istai, da je ii, kada mu se pruila prilika, da sam proui bar jedan dio arhivskih spisa u vezi sa Martinovievom za vjerom, - u znatnoj mjeri ispravio svoju prvotnu, od Fraknoija pre uzetu osudu Martinovia. Ipak mu (Martinoviu) slui na ast, da nije izdao Vrbovca, iako mu je uinio velikih neprilika. Kad danas mirno i objektivno prouimo one Martinovieve i Vrhoveve izjave, valja da priznamo, da su njihove veze ipak bile mnoigo jae, negoli su to oni sami iskazali. 298 Meu Zagrepanima, koji su bili povezani s bekim i Martinovievim zavjerenicima, treba spomenuti i biveg krajikog oficira Taiuferera, poznatog jakobinca (o kome je bilo govora u vezi s podizanjem drveta slobode u Zagrebu), koga su vlasti uhapsile ve u augustu 1794. 299 Na osnovi maarskih izvora i literature moe se utvrditi, da su u vezi s Martinovicevirn jakobincima bili to osueni, to hapeni, sasluavani i na drugi nain progonjeni ili umijeani u zavjeru jo i ovi pojedinci: Kornelije Bujanovi, dobar sin loega oca, suen na dvije godine robije
297 298 299

Isporedi Fraknoi, ivot, str. 146-147. , . . ii, navedeni lanak u Novostima, nastavak etvrti. Isporedi ii, Hrvatska povijest, III, str. 114.

. ';;

461

(otac mu je bio poznati dvorski konfident Karlo Bujanovi); Bedekovi. Nikola Jankovi; Jaki, petanski trgovac papira; dvadesetgodinji Karlo Smetanovi, koga je Stol sedmorice osudio na smrt; Adam ernovi, tajnik namjesnikog vijea; student Mihalkovi; koncipijent Paiulovi. Ni o jednome od njih ne znamo zasad nita podrobnije, pa ak ni to, da li su neki medu njima bili samo porijeklom Hrvati ili Srbi, a tada ve moda pomaareni. Fraknoi k tome kategoriki tvrdi, da je Martinovi kompromitirao Vrhoveva tajnika Vukasovia, krievakog grkokatolikoig biskupa Bubanovia, prisjednika Banskog stola Petrovia, zagrebakog direktora nastave Marica ...300 U kolikoj su mjeri bili Hrvati ili Srbi profesori petanske akademije Durkovi i Markovi (koji) osnivaju italaki kabinet, gdje omladina ita nove broure i od svojih profesora dobiva odgovarajue obrazova nje 301 nije nam poznato. Z a Durkovia se zna samo toliko, da je bio tijesno povezan sa zavjerenicima. Od strane voa ugarskih jakobinaca, osim Martinovia i Hajnoczyja 302 s naim jakobincima su nesumnjivo bili tjenje povezani jo Szen, Verseghy i Bacsnyi. Antun Szen je bio sin Martinovieve roene sestre, dakle po majci Srbin. Od osobite je vanosti za nas zbog toga, jer se za vrijeme svoga slubovanja u Hrvatskoj povezao s mnogim naim ljudima, sa kojima je i kasnije podravao prijateljske veze. 308 Ante Szen bio je ranije na mjeten u zagrebakoj komorskoj administraturi, a prema optunici irio je katekizme (Martinovieve, naponi. V. B.) u Hrvatskoj. 304 Martinovi je, vidjeli ino, preporuivao lanu tajnog drutva Slo bode i jednakoisti, Szenu, koji je 1794. bio inovnik namjesnikog vijea u Peti, da dvojicu lanova, na ije pridobivanje se bio oba vezao, uzme iz 'redova svojih hrvatskih prijatelja. 3 0 5 Palatin Leopold 7. maja 1795. izvjetava cara Franju, da je der Reitoffizier der Stadthaltereibuchhalterei Szen osuen na smrt. Szen je bio osuen na smrt u mnogome i zato, jer u zatvoru nije htio da oda nikoga od svojih drugova i svojih veza u Hrvatskoj. Palatin nadvojvoda Leopold Habsburki i istrane i sudske vlasti odmjeravali su kaznu ne samo prema teini sudjelovanja pojedinca u zavjeri, nego i prema dranju u zatvoru. Ponosno, prkosno, vrsto dranje u zatvoru nekih zavjerenika ne samo da je utjecalo na donoenje naijtee kazne
Isporedi Fraknoi, Zavjera, str. 277; 290. Isporedi Eckhardt, nav. djelo, str. 156. .302 u v e z i s n j i m treba ovdje jo istai, da se medu spisima u Hajnoczyjevoj za plijenjenoj zaoistavtini nalazi i prijevod Marseljeze na slavonskom jeziku. (Ispo redi Eckhardt, navedeno djelo, str. 149).. 308 ii (u navedenom lanku u Novostima), nazivajui ga pogreno Szdk, tvrdi za njega, da j e medju Hrvatima imao mnogo znanaca. 304 Isporedi Malyusz, nav. djelo, biljeka broj 5 na str. 861. 305 Isporedi Fraknoi, ivot, str. 112.
301 300

462

protiv njih, nego u obrazloenju, kojim nadvojvoda odbija da ih pred loi na pomilovanje, navodi se kao glavni uzrok takvo njihovoi ponaanje. Jedan od uglednih zavjerenika, pjesnik Franjo Verseghv, ne samo da je u ovo vrijeme sam pisao revolucionarne pjesme, nego je takve od drugih autora i komponirao. Za njegov odnos prema Hrvatima veoma je znaajno, da je svoje revolucionarne, profrancuske stihove podjednako upuivao i Maarima i Hrvatima:
Protiv Francuza Vi* Maari, Hrvati, S krvavim orujem zato da idete?!

Verseghv je prvo osuen na smrt, a kaslnije mu je smrtna kazna pre tvorena u neogranienu robiju. Sudska presuda iznosi kalo oteavajuu okolnost protiv njega: kako harmoniziranje u muzikom taktu Marseijeze, tako tavie i komponiranje hrvatske popijevke, koja sadrava ... otrovne izraze. 309 Znaajno je, da su te Verseghvjeve kompozicije nakon izvrenja p o sljednjih smaknua 3. juna 1795. bile na stratitu spaljene na lomai. to se pjesnika Bacsnyija tie, na osnovi njegovih sasluanja moe se utvrditi, da je bio u vezi s Vrhovcem i da ga je u istrazi uzimao u obranu. Nasuprot svim brojnim optubama, koje su podizane protiv Vrbovca, on je, ispitivan o njemu, izjavio, da biskup Vrbovac radi na irenjiu prosvijeenosti.^ 07 A to se ni po kojim zakonima tada jo nije moglo progoniti. II
POVEZANOST SRBA SA ZAVJERENICIMA

I srpsko drutvo na teritoriju Ugarske bilo je u toku 18. stoljea do stiglo takav stupanj drutvenog i kulturno politikog razvoja, da su se i u njegovoj sredini poetkom devedesetih godina mogli da nau pri stae i suradnici u revolucionarnom pokretu ugarskih jakobinaca. Jo'zefmistiki pokret, od ijih su se demokratskih elemenata regruti rali glavni ugarsko-hrvatski jakobinci nakon uvoenja Franjine reakcicnairne vladavine, bio je kod Srba na elu s Dositejem Obradoviem i njegovim uenicima naroito razvijen. Brojna zanimljiva svjedoanstva o francuskom utjecaju na srpsko drutvo u Ugarskoj iznio je M. Koeti u svojoj radnji Prve pojave fran cuske kulture u srpskom drutvu,208 gdje su izmeu ostaloga saopeni i ovi podaci: Koliku je potrebu srpsko drutvo u Vojvodini krajem X V I I I
306 tarn cantionis Marsilensis ... ad tactus musicos reductio* nec non croaticae cjuoque cantilenae pestiferas ... expressiones continentes, ad metrum redactio. (Isporedi Fraknoi, Zavjera...., str. 219.) 307 Isporedi Fraknoi, ivot, str. 146. 308 Glasnik Istoriskog drutva u Novome Sdu knjiga II, god. 1929, str. 66 i 205.

463

i prvih godina X I X veka osealo za francuskosrpskoim gramatikom i renikomradi uenja francuskog jezika, pokazuje ponajbolje razmjerno vrlo veliki broj od 705 pretplatnika na Vujievu francusko-srpsku gra matiku, ija imena su na kraju knjige tampana. 309 U drugoj svojoj studiji o utjecaju francuske revolucije na srpsko civilno i graniarsko stanovnitvo, Nekoliko idejnih odraza francuske revolucije u naem drutvu krajem 18 i poetkom 19 veka,sl0 M. Kosti v nizu ostalih podataka pominje i jednu srpsku pjesmu iz godine 1793 o pogibiji Luja XVI, koja se nala zapisana meu starim knjigama na hartijama uglednog trgovca iz aka Gezovia. Bila ova savremena prigodna pesma o pogubljenju Luja X V I narodna 1 ili (moda pre) umetnikog porekla, originalna ili prevedena, to se zasada ne moe ustano viti, pretstavlja, svakako, neposredan odjek dogaaja francuske revolu cije meu Srbima, 311 Kosti tu na osnovi Zwitterovih radova 312 govori i o tome, kako je Narodno oajanje i krajnje nezadovoljstvo sa svojim stanjem u Mo narhiji posle Temivarskog sabora ivopisno izrazio u jednom anonimnom spisima francuskom jeziku neki Srbin iz Bea 1794 g. Taj spis se nalazi u dravnom arhivu na Ke d'Orseju u Parizu pod naslovom Razmi ljanja jednog graanina ilirskog koji boravi u Beu i koji bi eleo da obavesti svoje zemljake, a koji samo eka da ga pomognu francuski republikanci. 313 Zanimljiv je i sluaj temivarskog" vladike Petra Petrovi a. Ne moemo se Petroviu uditi to je on, kao pravoslavni episkop, dozvolio da se ta knjiga (Rasudeme o postah, god. 1787, - napomena V. B.) tampa, poto je i on sam u potaji bio pristalica volterijanskih protivcrkvenih ideja. U pismu ,grofu Kaunicu pisao je izmeu ostalog: verske istine iz kaitihizisa pomou filozofiie udaljio sam od sebe kao predra sude, tom nainu! miljenja ostati u verao do groba te povuen u sebe napredak razuma i filozofije pratiti i umreti kao filozof. U svojoj velikoj-biblioteci... imao je Petrovie u kompletu francusku veliku Enciklopediju, dela Voltera, Rusoa, Monteskijea, Marmontela, pojedina dela 'Alambera, Rejnala, Bela i drugih francuskih, engleskih, nemakih i ruskih progresivnih pisaca X V I I I veka. 314 Ima slubenih podataka o tome, da su se Martinovieva Oratio ad Proceres i druge njegove broure irile u prijevodu po naim "kraje vima, u Baranji, u Baji, u Temivaru, Segedinu i dr. 315
Isto, str. 72. Zbornik Matice Srpske. Serija drutvenih nauka 3. Novi Sad, 1952. Str. 5-20. Isto, str. 11. 312 Zwitter F., Memoire d'un Serbe de Vienne sur la situation des Serbes de la Hongrie. 4. fructidoir an. 2 . . - . Le monde slave. Paris, avril 1933, 1 2 4 - 1 2 6 . - i lanak: Zwitter F., Illyrisme et sentiment youg-oslave. Ibid., 39-72. 313 Isporedi Kostiev navedeni lanak u Zborniku Matice Srpske, str. 11. 314 Isporedi Kosti, navedeni lanak u Zborniku..., str. 16r 17. 315 Isporedi Fraknoi,. Zavjera, str. 155; 159.
310 311 309

464

U rujnu 1794 jedan siromaan plemi iz Bake (Ferdinand asar), je na upanijskoj skuptini izmeu ostaloga rekao: Mora doi do revo lucije u dravi., i nju ne e otpoeti seljaci, nego siromanije plemstvo; taida e prvi biti giljotmiran veliki upan. - Drugom prilikom je iz javio: Kraljevi su ubojice; siretnai je ona drava koja nema kralja. 316 I na srpskoj strani bio je povezan s jakobinskom akcijom jedan jozefmistiki episkop, mitropolit Stefan Stratimirovi. 317 On j e jo od kraja osamdesetih godina 18 stoljea stajao u intimnim prijateljskim i politikim vezama s glavnim predstavnikom jakobinaca na srpskoj strani, s Jakovom Seancem, preporuivao ga, esto mu pisao i, kada bi :se ovaj vraao iz Bea ili Pete, dozivao ga k sebi na povjerljivi, ustmeni razgovor. 318 Beki ministar policije, kao to je ve pomenuto, 24. X. 1793. javlja, kako je na osnovi izvjetaja jednog svog pouzdanog ovjeka saznao, da je Mairtinovievu brouru Otvoreno pismo caru preveo n a ilirski jezik Stratimirovi, grkoistoni vladika. U drugom svom dopunskom izvje taju isti ministar saopava, da je mekom vladiki Stratimiroviu dao pismo u rukopisu grof Mihaly S'ztray.319 Interesantno je, da j e Vrhovev branitelj Zinzendorf, koji j e ne sumnjivo bio najobrazovaniji i najslobodoumniji lan dravnoga vijea, u decembru 1793 n a sjednici toga vijea uzeo u obranu i vladiku Stratimirovia protiv tih optubi ministra policije. Znaajan je i ovaj podatak o Stratimiroviu neposredno- prije otkri vanja zavjere. U svom protestu od 7 juna 1794 mitropolitu Stratimi roviu, to je dozvolio da se na naem jeziku tampa knjiga nepoznatog piisca Rasudenie o postah (1787), u kojoj se otvoreno uisltaje protiv postova i protiv kaluera kao glavnih krivaca to se iri sujevjerje i neznanje u narodu, stari plaanski episkop Genadije Dimovi pro testu je izmeu ostalog protiv onih naih pisaca koji, ispunjeni duhom bekih inovernih kola, i nae obrjade kritiziraju kao Volter u Fran cuskoj. Stratimirovi se Dimoviu izvinio time to je dozvolu za tampanje te knjige dao temivarski episkop Petar Petrovi. I on je video* da je ta knjiga postom i obrjadotm crkovnim od asti ubitona, no ta da se sada radi, ve je tampana i rasprodana, a kad bi se kupila, veu senzaciju bi izazvala a i Petrovi bi neprilike imao. Tako je taj Dimoviev protest protiv irenja protivcrkvenih volterijanskih ideja meu Srbima ostao bez rezultata. 320
Isporedi Firaknoi, Zavjera, str. 392-393. Najbolje j e dosad pisao kod nas o Stratimiroviu Nikola Radoji, ali i o n u svojoj radnji Oko mitropolita Ste fona Str atimir ovita (Glasnik Istoriiskog drutva u Novom Sadu, knjiga X . str. 161-169) prikazujui glavnu literaturu istie, kako Stratimirovi jo uvijek nije dovoljno prouen, a naroito je ostala neistraena n j e gova politika aktivnost. 318 Vidi u daljem izlaganju o Seancu. 319 Isporedi Fraknoi, ivot -..., str. 88-89. 820 Isporedi Kosti, navedena radnja u Zborniku M. S., str. 16.
317 316

30

STARINE

465

Glavni uesnik sa srpske strane u zavjeri Martinovievih jakobinaca bio je neosporno Jakov Seanac. U svojoj, iskljuivo na osnovi arhivske grade pisanoj izvrsnoj knjizi o Velikokikindskom Ditriktu Vaa Staji je o Seanjcu izmeu ostalog utvrdio i ove injenice: Imamo beleku o tome da je Komorska admi nistracija dopisom od 9 oktobra 1780 izrekla nadu da e sudac Seanjac pravednije razdeliti iberland. Ve tada, dakle, nije Bugarski na elu Ditrikta, nego Seanjac. Meutim, 10 maja 1779, mitropolit Jovanovi Vidak pisao je Seanjcu u Be kao senatoru. Distrikt je 1 maja 1779 dobio putni list za etiri deputirta u Be, koji e onde traiti olakanje, valjda iporeskih restancija. Ko je sve iao u Be, ne znamo, ali Seanjac j e iao, i od biveg svog episkopa, sad mitropolita, traio je i dobio preporuku. Iz pisma mitropolitovih vidi se da je sa Seanjcem bio u prijateljstvu. Tako ga je 28 mjaja 1779 pozvao da, pri povratku iz Bea, svrati k njemu. Jegda ovaimo sniidete, mogli biste ot Pete lege kola nai ovamo na Novij Sad i tako i k meni doi, ustmeno o vsemu soobtiti. Kada i zato je Seanjac napustio slubu u Ditriktu, ne znamo. Znamo d a je 7. maja 1784 jo ditriktski birov. A godine 1792, 22. de cembra, kao sekretar Pridvorne ugarske koimoire dao je on magistratu Ditrikta obavetenje o nekoj svoti od 75 for. koju je asignirao kao sudac Ditrikta. Iste godine, 1792, kada je kasiran baron Papila kao lan Ilirske pri dvorne kancelarije, mitropolit Stratimirovi je n a njegovo mjesto pred loio Seanjca koji d a je kroz 18 godina slube stekao potrebna znanja. Ali je protiv Seanjca naveden njegov atestat protiv bakog episkopa Jovana Jovanovia koji je moda uivao zatitu u Beu. U tom atestatu koji je bio pisan srpski, a mi ga nali samo u latinskom prevodu, Seanjac je izjavio: Mogu pred svim. svetom javno i uvek ispovediti i rei da je baki episkop Jovan ili bolje rei opti nacionalni fratar (jer je poznat pod tim imenom.) potpuna luda, i da po svojoj pameti i ostalom ponaanju nije dostojan da pase opor prasica, a ne stado boje, i da je on nepri stojnim za svetu crkvu sredstvima, koja su protivna svim graanskim zakonima doao do slube koju vri; da ve 15 godina ima gonoreju, i ono dete, koje je poslednji put bilo s njim u Beu, priznao je pred popom Sekereem, a sem toga dokazuje to i lice deteta; d a je spomenuti opti niacionailni fratar za poslednieg boravka u Beu sramnu bolest dobio, to zna svako u Somboru, i kad ovaj atestat ne bi bio dovoljan, to emo ga pri prolazu kroz Budim vizitirati, i tako vie dokazati. Z a udo je samo, kako Bog svemogui, kad se gadni ovaj ovek usudio prineti mu rtvu, nije odmah kaznio ga; ali se nadam da e kazna, kasnije ali ee (spter aber hf tiger) uslediti; a da je on kuipler, mogu potvrditi svojim iskustvom. Jakov Seanjac 466

Dve godine posle Stratimirovieve preporuke, 1794, i Seanjac j e uhapen kao zaverenik u drutvu opata Martinovia. O tome je Stratimirovi izveten sa dve strane. Iz Temivafa pisao m u j e Pavel Cvetkovi: Za nesastlivi s Gospodinom sekretarom Seanjcem sluajj cjeloj naej naciji nepovolni, znam da i Vae Prevozhoditelstvo s negodovaniem razumjeli jesu. J a ot vsego srdca elim dia se opravda, i da n e bude ono istina, to se za nim govori. Koliko- je eleo opravdanje Seanjca, moe se suditi po tome, to je preporuivao sebe na mestoSeanjca. Iz Budima, Jovan .Pavlovi,. onaj to je Stratimiroviu preporuio i Lukijana, pisao je 24 decembra 1794 Stratimiroviu o Martmovievo zaveri, o derikventima koji su oko konca preedeg meseca iz Bea ovamo poslati. 10 decembra rz Budima i Pete i iz daljih krajeva d o vedeno je u zatvor oko 40 zaverenika meu koim, s moim sazaleniem i Seanjac nahodi se. / Seanjac se svakako opravdao, jer nije pogubljen, nego je 1813 umro u Turskoj Kanjii. Smrt mu je zabeleena u Davidovi-Fruievim: Kovinama, gde je tom prilikom reeno i to da je Seanjac roden 1748. Aleksije Vezili tampao j e uz svoju knjiicu Kratko napisanie ospokojnoj izni (Be, 1788; drugo izdanje Budim, 1814) i dodatak, u kome pod posebnim naslovom Opisanie njkotorih mirskih poglavitih muzej koi s' perom dobro voziti znaju, - pominje i Jakova Seanca.321 O Seanevoj aktivnosti na Temivarskom saboru godine 1790 M. Kositi nam daje ove podatke: U toku saborske debate o traenju p o sebne teritorije dolo je do otrog naelnog sukoba, sasvim klasne pri rode, izmeu poslanika plemia koji su pod vostvom Save Tekelije bili za martikulaciju Ugarskoj protiv zasebne teritorije i poslanika n a rodnjaka koji su pod vostvom Jakova Seanca, biveg birova i senatora Velikokikindskag ditrikta a sada sekretara Ugarskog namesnikog vea, bili protiv inartikulacije, za posebnu srpsku teritoriju, Banat. T a klasina suprotnost toliko se bila zaotrila da je stranka Seanca potakla pitanje i o suvinosti plemia zastupnika na narodnim saborima, pa - tavie - i o ukidanju plemstva, to je opet Savu Tekeliju izaizvalo da sie u svom poznatom govoru na saborskoj sednici od 28 augusta (9 sep tembra) 1790 u korist inartikulacije, izmeu ostalog, estoko okomi protiv toga zahteva Seanevih pristalica za jednakost stalea po pri mer u Francuzai. 322 N a osnovi sasluanja uapenih zavjerenika i ostalih istranih spisa moigu se o Seancu utvrditi ovi podaci. Seanac je sluio zajedno sa Szenoim (on je bio komorski tajnik, a Szen namjetenik komore), - u zatvoru se nalazio' od decembra 1794.323
R. Gruji, Posljednji potomak podvojvode Jovana Monasterlije u Rusiji krajem 18 veka. Glasnik Istoriskog drutva u Novom Sadu, knjiga III, str. 283. 322 M. Kosti, isto, str. 8. 828 Isporedi Fraknoi, Zavjera, str. 319. ; : l '
321

467

Prilikom jednog sasluanja na pitanje, s kim j e sve Martinovi podr avao veze, - Lackovi je imenovao. meu ostalima i savjetnika Latinovia i Seanca. 324 Bikkesy je 19. VIII. izjavio generalu Barkou da mu je Szentmarjay saopio, izmeu ostalih, i za Seanca da j e jakobinac, i kako u stanu Seanca jedan klub odrava svoje sastanke. 325 Hajnoczy je bio u bliskim prijateljskim odnosima sa Seaneem> ne samo poi tome, to su radili u istoj ustanovi kao namjetenici istoga ranga ( i jedan i drugi bili su tajnici komore), nego i kao drugovi, poli tiki istomiljenici. Izloivi na sasluanju svoja shvaanja o plemstvu, o seljatvu, o promjeni ustava, slobodi tampe i o preobraaju drutve nog i dravnog ureenja, Hajnoczy se u potvrdu tih svojih pogleda pozvao i na Seanca, kao na svjedoka, kome je sve to dobro poznato. 326 U kakvoj je mjeri Hajnoczy prikrivao nae ljude jasno se pokazalo ba i u sluaju Jakova Seanca. N a osnovi zapisnika o Hajnoczyjevim sasluanjima utvreno je u vezi.s time ovo: Szecsenacz, 327 sekretar namjesnikog vijea, kada je Hajnoczy poeo pred njim da govori o tajnim drutvima, uutkao ga je time, da je to sigurno ideja ludoga JVIartinovia, o emu on (Seanac), ne e nita da zna. 328 N a osnovi svega onoga, to se znade o Hajnoczy-u, ne podlei ni kakvoj sumnji, da je Seanac ve 1790 bio Hajnoczyjev istomiljenik i da je i godine 1794, ivei zajedno s njim kao inovnik iste ustanove u Peti i podravajui prijateljske veze, morao biti umijean u politiku aktivnost jakobinaca, - a Hajnoczyjeva tvrdnja - o tobonjoj izjavi Seanca o ludome Martinoviu, - izmiljena je samo zato, da bi se spasio i sauvao od progona jedan od drugova zavjerenika. Komorski tajnik Seanac je poslije kratkog istranog zatvora puten - ali je zbog svojih opasnih politikih principa izgubio slubu i bio izagnan iz glavnoga grada. 329 Sudei po svemu, i Seanac se izvrsno draoi u istrazi, tako da nije odao nikog od svojih istomiljenika meu Srbima. Zahvaljujui tome i drugarskoj obrani Hajnoczyjevoj, koji mu je bio glavna veza, Seanac je uspio da izbjegne teu kaznu, iako je njegovo uee u jakobinskoj zavjeri bilo izvan svake sumnje. to se tie Hajnoczyjevih veza sa Seancem, treba ovdje istai, da je u itavoj Hajnoczyjevoj politikoj djelatnosti zalaganje za jednakost i ravnopravnost srpskoga naroda u Ugarskoj zauzimalo jedno od prvih mjesta.
Isporedi isto, str. 262. Isporedi isto, str. 281. Isporedi isto, str. 254. 327 U zapisnicima o sasluanju njegovo ime j e pisano po maarskom Szecsenacz; u Stajievim dokumentima je Seanjac, a u ostalim izvorima Seanac. 328 Isporedi Fraknoi, ivot, str. 112. 329 Isporedi Fraknoi, Zavjera, str. 333.
325 326 324

468

Hajnoczy je na'maarskoj strani 80-tih i 90-tih godina X V I I I stoljea glavni i odluni, a ujedno i najefikasniji, najutjecajniji pobornik prava srpskoga naroda i hrvatskih i srpskih graniara. Ponajvie njegovim, veoma dobro argumentiranim, sugestivno pisanim politikim djelima uoi i za vrijeme sabora 1790/91 ima se zahvaliti, to je taj saboir donio zakon o izjednaenju pravoslavnih u graanskim pravima uz zadrzanje one slobode vjeroispovijesti, koju su dotad uivali na osnovi carskih privilegija. Zfna se da je Hajnozcv u oktobru 1790 deset dana boravio u T e mivaru u vezi sa Temivarskim saborom i sa zbivanjem poslije njega, kada su se donosile vane odluke o daljem poloaju srpskoga naroda u Ugarskoj. Te iste godine Hajnoczy je formulirao, zalaui se zduno za njih, graniarske slobodarske zahtjeve otprilike onako isto, kako su ih u svojim Narodnim zahtijevanjima hrvatski i srpski graniari postavili i bez uspjeha se za njih borili u revoluciji 1848/49.

Poglavlje peto

HISTORIJSKO

ZNAENJE

IGNJATA

MARTINOVIA

I JAKOBINSKOG I

POKRETA

.0 - J A K O B I N I M A K A O A N T I N A C I O N A L N I M ELEMENTIMA

Da odbiju maarski narod od Martinovievih ideja i od ugledanj-a na njegov primjer podizanja demokratske revolucije, graanski pisci prikazivali su vou ugarskih jakobinaca i njegov pokret kao izriito antinaciomalni 330 . Prvi je proglasio Martinovia protivnacionalnim ele mentom Fraknoi. 831 Martinovievi jakobinci su i za Szekf-a pristae jednog vie-mainje antinacionarnog radikalizma. 332 Najteu optubu protiv Martinovia kao glavnog i najveeg neprijatelja i upropastite! ja Ugarske i maaanstva podigao je Mlyusz. Govorei o velikom znaenju saborskih odbora u razdoblju od 1791-1794 i o izradi elaborata za reforme, koje su imale da preobraze Ugarsku i da od nje naprave modernu, naprednu dravu, Mlyusz pie:
330 Tom se prijevarom protunarodna, reakcionarna vladajua klasa esto slui da bi diskreditirala istinske revolucionarne pobornike narodnoga osloboenja; tako- je i kod nas graanska klasa, dok je bila na vlasti, pokuavala da prikae komunistiki pokret kao antinacionalni, nehrvatski i protuhrvatski, da bi ga izolirala od naroda. 331 Isporedi Fraknoi, ivot Martinoviev, str. 34 i dalje. 832 Szekf, navedeno djelo VI, str. 406.

469

Sve prepreke bile su uklonjene i svi znaci su pokazivali, da e rad uspjeti i da se reforma moe ostvariti. A onda je odjednom dolo* do katastrofalnog obrata. Nastaje velika i u svojim posljedicama sudbo nosna promjena. Pojavljuje se jedna avetinjska, crna, kapucinska pri lika, kao da je sam pakao poslao toga pokvarenog popa ateistu. Samo je neobuzdana fantazija, romantiarskih pisaca znala opisati njemu slino udovite, a on je postao ivom stvarnou, da upropasti sve, to je maarsko, da uniti svaku nadu maarskoga preporoda.^ Martinovievom inspiracijom stvorena je takva zavjera, iji je cilj tud shvaanju, tenjama maarskoga drutva,, i koja e, kompromitiravi maarstvo, sudbonosno promijeniti palatinovo miljenje ...<<334 Malyus'Z je tono uoio pravo znaenje Martinovieva pripremanja ustanka u Ugarskoj i bio na istu s time da bi ta demokratska 'revolu cija, ako uspije, morala u toj mnogonacionalnoj dravi, u kojoj su Maari potkraj 18. stoljea znaili neznatnu manjinu prema ostalom iiemaarskom. stanovnitvu zemlje: Hrvatima, Srbima, Slovacima, Ru munjima, Rusinima i dr. (omjer je tada bio jedna etvrtina Maara na trietvrtine Nema dara) - nuno dokrajiti maarsku hegemoniju, koja je bila odriva samo uz antidemofcratsku, feudalnu vladavinu plemstva (jer je maarsko plemstvo u Ugarskoj bilo daleko najbrojnije i n a j monije, tako da je u feudalno ureenoj dravi svu vlast dralo u svojim rukama). Uz to je Martinovi kao glavni cilj svoje revolucije istakao uspostavljanje federativne demokratske republike, u kojoj bi svaki po jedini narod Ugarske bio suveren i ravnopravan. Zbog toga je Mlyusz tako pretjeranim, zastraujuim crnim bojama crtao posljedice Martinovieve pobjede, koja bi toboe morala unititi ne samo postojeu ugarsku dravu, nego ak i 'maarsku naciju: Da j e Martinovieva zavjera postigla svoj cilj i odnijela pobjedu, to> bi znailo propast maarske drave, a i za maarsku rasu smrtni udarac. Ovaj sud ne izriemo mi, pa ni neki prestraeni (Suvremenici, nego jo prije izbijanja pokreta, ijeti 1792, jedan od Gotthardijevih povjerljivih dopisnika, knjiar Strohmayer. On naime javlja, da je putujui sepeskim krajem primijetio meu graanstvom nezadovoljstvo na visokom stupnju. On postavlja, samo isto teoretski, pitanje, da li je mogua u Ugarskoj revolucija? I na to pitanje, iako vidi, da se interesi nezado voljnih dijelova drutva razilaze, odgovara s odlunim da. A onda dodaje: ... Jao tada naoj sirotoj domovini! Potocima e tei krv, stalei i nacije bit e uniteni, gradovi i sela propasti, a dravu e nasta niti i uzeti pod svoju vlast ne bolji, nego divljiji dio naroda. Tada e Nijemci, Maari i plemii biti uniteni, a Raci (Srbi), Grci, Rumunji
i

Podcrtao V. B. - Nije bez znaaja, da se ak i Szekf (koji inae i saim smatra, d a j e jedino mogui, staleko-nacionalni razvoj maarstva omela Martinovieva za vjera) ograuje od te Malyuszove tvrdnje: Martinovi je - pie Szekf - kao udo vite ipak bio manja historijska linost, a da bi sam po sebi svojim nastupom unitio svaku n a d u maarskoga preporoda. (Szekf, navedeno djelo, str. 490.) S34 Malyusz, navedeno djelo str. 141.

333

470

i Slovaci e postati zakonodavci, te e Ugarska ili potpaisti pod jaram inozemstva, ili e tako lijepa i od prirode tako bogato nadarena Ugarsika pasti natrag u doba nekulturnoga divljatva. 335 N a ta Strohmayeirova izlaganja nadovezuje Malyusz ova svoja raz matranja o sudbini Ugarske u sluaju pobjede Marthiovieve revolucije: ... (Strohmayerove) jednostavne rijei potresnom snagom ukazuju na grozne posljedice... Potpuna anarhija koja bi nastupila, znaila bi pro past svega, to je dosad stoljetnim radom postalo nacionalno i ma arsko.'6^ Svoju osnovnu tezu o tome, da je jedino i iskljuivo Martinovi upropastio preporod maarskoga naroda, Malyusz postavlja ovako: i kralj Franjo i njegov brat. ugarski palatin Leopold, bili su napredni i slobodoumni, prema Maarima i napretku Ugarske prijateljski na strojeni, te su sve do Mairtinovieve pojave iskreno radili na (refor miranju ugarske drave u progresivnom pravcu. Ali otkrivanje Martinovieve zavjere izalzvalo je obrat u miljenju i dranju palatina i on se oidjednom, povlaei za sobom i svoga brata, zbog Martinovia od blagotvornog reformatora 1 i usreitelja Ugarske pretvara u zaetnika krajnje reakcije, koja e spreavati svaki dalji razvoj i progres Ugarske i Hrvatske kroiz puna naredna etiri decenija Franjine vladavine (1795-1835). 337 -Bez obzira na oito krivo, grubo idealistiko rezoniranje, koje tako krupan obrat u historiji Ugarske svodi na raspoloenje jednog jedinog ovjeka, palatina Leopolda, Malvuszova tvrdnja sadri i nekoliko sa svim konkretnih iskrivljavanja historijskih injenica. Po Mlyuszu je Martinoviev pokret izazvao reakciju Habsburga i bio njenim glavnim i jedinim uzrokom, - a u stvarnosti habsburka dinastija otpoinje svoju reakcionarnu vladavinu ve godine 1792, znatno prije Mairtinovieve zavjere, koja se. organizira u godini 1793. Sve radikalniji razvoj Francuske revolucije nagnao je jo i prosvi jeenoga apsolutistu Leopolda II da potkraj ivota promijeni svoju vanjsku-politiku u reakcionarnom, protufraincusikom pravcu. Njegov na sljednik Franjo od samoga poetka nalazi se u otrom sukobu s Fran cuskom i ubrzo otpoinje svoje kontrarevolucionarno ratovanje protiv nje. Takvoim svojem vanjsko-politikom stavu Franjo u potpunosti saobraava i svoju unutranju politiku, koja dobiva karakter najcrnje klerikalno-feudalne reakcije. Naj svima linijama uguuje se bezobzirno sve, to je napredno, demokratsko; i slobodoumno-.338
Isto, str. 170. Isto, str. 170-171. 337 Isporedi Malyusz, navedeno djelo, str. 173 i dalje. 338 I novine su pritegnuii. Poslije 1792 obustavili su list Ephemerides Budenses, uutkali Pavla Spiel enberga. U godini 1793 oduzeli su Szacsvaju Magyar Kurir.. i sad list najedamput poinje da n a p a d a Francuze i revoluciju. (Isporedi Eckhardt, navedeno djelo, str. 119.)
336 335

471

Ne podlei nikakvoj sumnji, da je Habsburka dinastija - prije ja vljanja i bez veze s Mairtinovievim jakobinskim pokretom - uvela otvorenu reakciju u strahu pred francuskim revolucionarnim zbivanjem. Tu oitu injenicu je, pored sveg svog netonog miljenja o nedunosti francuske dinastije, jasno uoio i ii.S39 I uzroci i vrijeme javljanja reakcije u austrijskome carstvu sasvim su nesumnjivi i jasni, a uvrenje i decenijsko' trajanje reakcionarne apsolutistike vladavine Habsburgovaca na teritoriju Ugarske i Hrvat ske bilo je omogueno dranjem ugarsko-hrvatske feudalne klase. Pred apsolutnom kraljevskom vlau ugarsko plemstvo je bilo kapi tuliralo jo za Leopolda II. Plemiki otpor protiv apsolutne dinastije bio je samo dotle otar i nepomirljiv, dok se je plemstvo pouzdavalo u vanjsku pomo Pruske, koja je bila u sukobu s tlabsburzima i zbog toga podravala unutranje njihove neprijatelje, ugarske feudalce. im se Leopold nagodio s Pruskom i oslanjajui se na itavu svoju vojnu silu okrenuo protiv opozicionog ugarskog plemstva, ono se, ostavi bez vanjske pruske pomoi, odmah pokorilo apsolutistikoj volji kralja. A to nekadanje borbeno i antidinastiko opoziciono plemstvo sasvim je prelo na kraljevu stranu u doba Franjino i postalo glavnim osloncem njegove reakcionarne vladavine zato, jer je on, nasuprot ranijim vla darima (prosvijeenim apsolutistima i antifeudalnim reformatorima Josipu II i Leopoldu II) pogodovao plemstvu svojom odlunom ultra konzervativnom, klerikalnom politikom, kojoj je glavni i jedini cilj bio istovetan s plemikim interesima: da se pod svaku cijenu ouva po stojei feudalni poredak. I dok je ugarsko-hrvatsko plemstvo ustajalo protiv Josipova (pa donekle i Leopoldova) apsolutizma zato, jer je on imao prosvijeeni, progresivni, antifeudalni karakter, dotle je to isto plemstvo ,s oduevljenjem pristalo uz Franjin konzervativno-klerikalni, reakcionarni, profeudalni apsolutizam, jer nasuprot Josipu II on nije htio nita da mijenja u poloaju drutvenih klasa, nego mu je bio cilj samo da kruto sauva sadanje stanje ...<<340 Krunidbeni sabor iz godine 1792 zavrio se s iskrenim oduevlje njem i zadovoljstvom stalea. Ope raspoloenje veoma dobro j e izrazio
Ali sve to krupniji dogaaji u Parizu, naroito septembarsko ubijanje otpornih katolikih sveenika (1791), koji ne htjedoe da poloe zakletvu n a novi ustav, onda proglaenje Republike (august 1792) i n a d a sve prijeka smrt nedunoga kralja Ludovika X V I (21. januar 1793), napunie uasom i stranom od jo do nedavno slavljenih demokratskih ideja sve dvorske, aristokratske i sveenike krugove u bivoj H a b s burkoj monarhiji... Sasvim je to prirodno, da je konzervativna reakcija ubrzo sla vila slavlje nad poruenim demokratskim liberalizmom iz vremena Marije Terezi j e i Josipa II. Najvie pak preplaio se sam mladi car Franjo II, sin i nasljednik Leopoldov. Pod utjecajem razliitih reakcionarnih i konzervativnih elemenata, car Franjo postao j e sada gorljivim i nepomirljivim dumanom svih naprednih i demokratskih ideja, smatrajui upravo linim protivnikom onoga, koji bi se njima zanosio. Eto, tako se opet podie na bekom dvoru, kao u vrijeme Leopolda I, duh feudalni i kleri kalni do pune prevlasti i zae hajka protiv svih slobodoumnih ljudi. (Ispocredi ii, navedeni lanak Novostima, nastavak trei). 340 Isporedi Malyusz, navedeno djelo, str. 212.
339

472

rmenyi: I one smo sada pridobili, koji su se na prolom saboru, izloeni mnogim potekoama, od nas odbijali. 341 Popularnost (Franjina) u Ugarskoj je i bila bezgranino velika u prvim godinama nje gova vladanja, i to ne samo u irim masama (plemikim, napom. V. B.), kod kojih takva simpatija i takva ljubav moe biti i bez dubljih inte lektualnih korijena, - nego i u krugu plemikih voda, koji su naime tada sluili u budimskim i petanskim dikasterijima. 842 Taj savez ugarske feudalne klase s Franjom, ta zduna plemika podrka njegovoj politici omoguila je uvoenje i odravanje Franjine etrdesetgodinje reakcionarno-apsolutistike vladavine. A kada je Martinovi sa svojim drugovima poveo organiziranu borbu protiv takve vladavine Habsburgovaca nad Ugarskom i nad Hrvatskom, pa je u cilju oslobaanja o austrijske vlasti njegov jakobinski pokret poeo da vri pripreme za podizanje ustanka, - dinastiji je u uguivanju tog jedinog 1 ozbiljnog protuhabsburkog i protuaustrijskog pokreta za slobodu Ugarske i opet ponwglai ugarska feudalna klasa. Veoma je znaajno, kakvo je dranje zauzelo plemstvo (i vie i srednje) - pa ak i ono najslobodoumnije i najnaprednije prema likvidiranju zavjere sa strane dinastije i prema progonima i zvjerskom pogubljenju Martinovia i drugova. Dravna vlast 343 svojim energi nim postupcima odjednom dolazi do prevage nad drutvom, i tu svoju prevagu uspijeva da uini trajnom. Staleko' (feudalno, napom. V. B.) drutvo se naime osjea slabim; propast, koja mu je sijevnula pred oima, kojom ga ugroava zavjera u sluaju svog konanog uspjeha, natjerala ga je da zadrhti. Crkva, krupni feudalci i obino plemstvo, uvidjevi da francuska revolucija za njih znai njihovo vlastito istrebljenje, postaju reakcionarni, okreu lea prosvijeenosti i idejama i parolama revolucije, pa izgubivi stare svoje ideale a nove jo ne naavi, rado se stavljaju 'pod zatitu dravne vlasti, koja je svojom budnou sve njih spasila od podzemnog rovarenja, to je prijetilo njihovome opstainku. Za promjenu raspoloenja tipian je primjer grofa Jozsefa Telekija, voe protestanata, koji vlada kulturom svoga vremena i jedan je od voa pokreta iz godine 1790, - a salda na javnoj skuptini Potanske upanije, u diskusiji o hapenjima (Martinovica i drugova, napom. V. B.), izjavljuje: Da je i moj sin meu njima, mirno u primiti, ako mu odrube glavu. Isto tako grof Miklos Forgcs - lini neprijatelj Habsbuirgai, koga njasuprot konzervativno-nacionalistikom Telekiju s pravom moemo smatrati predstavnikom prosvijeenih magnata i oprav dano ga nazvati galoimanotm, jer je sve racionalistike i revolucionarne francuske knjige dao sebi dopremiti, - sada (9 januara 1795) u,pismu
Mlyusz, nav. djelo str. 101. Isto, str. 102. 343 Dravna vlast n a d Ugarskom nalazi se u to doba potpuno u rukama Habsburke dinastije i centralnih bekih vlastodraca. (Napomena V. B.)
342 341

473

bratu naziva Martin ovievanastojanja ciglim perverznim makinacijaama. U krugu srednjega plemstva nastala je isto takva promjena, za to nam karakteristina svjedoanstva daju Antal Szirmay i Denes Domokos, Prvi je predstavnik obrazovanog srednjega plemstva; pred sjednik je eperjekog okrunog suda i on izrauje u saborskom odboru jzakonik o kaznenom postupku, U godinama reakcije zbog svog oacionalistikog osvjedoenja, koje je smatrano, opasnim, gubi slubu, i tako se uistinu ne moe optuiti, da je prema Beu bio dvorski raspoloen. Usprkos svemu tome on se s manje neprijateljskog osjeaja odnosi prema kralju, koji. ga je liio zvanja, nego prema revoluciji, koja mu je i fiziki i duevno tua. Napisavi historiju Martinovieve zavjere, on izvanredno tekim rijeima igoe itav pokret, tako da je Kazinczy smatrao potrebnim, da njegovu djelu doda ispravke u obliku komentara. Denes Domokos potjee iz jedne od najpiretjeranijih patriotskih poro dica. Njegov otac, Lajos Domokos, kao biharski poslanik korifej je Tiina kraja u pokretu od 1790, neumoljivi, zakleti neprijatelj kraljev ske vlasti, a jedan brat, koji je veliki biljenik Bekeke upanije, isti taj pokret propagira u oevu duhu. On sam ivio je na svojoj bagokoj pustari, bavei se ekonomijom, daleko od politike i uloge u javnome ivotu. Ali Martinovieva zavjera je i na njega djelovala s takvom elementarnom snagom, da istupa iz svoje pustinjake osami jenosti i, proet pokornou i poslunou prema kralju kao prema od Boga (odre enoj vioj vlasti, pie u obranu ugroenog drutvenog ureenja! polemikio djelo protiv jednakosti. Domokos pritom naglauje, kakoi njega ne alje kralj u borbu protiv tog prokletog uenja, koje rui drutvo i po redak, nego on sam iz vlastite pobude istupa protiv njega. Piui svoju knjigu protiv slobodoumnoga pisca Tome Paine-a, on se obara na njega ovim, za shvaanje veine maarskoga srednjega plemstva sve do go<dine 1848 karakteristinim rijeima: Ali Vi (Paine) hoete sa Vaom jednafeou da razruite i da unitite onu (feudalnu, napom. V. B.) vla davinu i onaj poredak, koje je sam Bog izriito uveo. 344 Opasnost od revolucije dovodi tako u isti tabor, u najuu povezanost one, koji su ranije kao neprijatelji stajali jedni prema drugima. Vodee privilegirane klase drutva dakle rado gledaju na energine mjere dravne vlasti. 345 A ponajugleniji maarski velikai i najvii ugarski dravni dosto janstvenici, Zichy, rmenyi i Hall er, pomogli su i direktno dinastiji, da likvidira Martinovia i njegove drugove, 346 da u krvi ugui njihov pokret za slobodu i demokraciju Ugarske, - i tako su otvorili put reakciji Habsburga i omoguili im, da nesmetano provode svoju ugnje taku apsolutistiku vladavinu.
Isporedi Malyusz, navedeno djelo, str. 224, 225, i biljeka broj 4 n a str. 225. Isto, str. 22(6. Oni (grofovi Zichy, rmenyi i Haller, napom. V. B) su se ... kod prolog- krup n o g dogaaja, u procesu (Martinovievu, napom. V. B.) tako drali, da j e njihovo "vladanje moglo izazvati i zadovoljstvo dvora ... (Malyusz, navedeno djelo, str. 218.)
845 346 344

474

... javno mnijenje 3 4 7 slagalo se j e s vladom, jednoglasno je osudilo zavjeru; i odobravalo njeno kanjavanje. 348 To stavljanje plemstva na stranu dinastije u bezobzirnom istreblji vanju jedinih istinskih pobornika slobode, taj savez feudalaca sa kra ljem Franjom i doba ugui van ja' Martmovieva jakobinskog pokreta i poslije toga dogaaja omoguili su kroz dugi niz decenija reakcio narnu, protivugarsku i protivhrvatsku vladavinu apsolutistike dinastije, koja je silom sprijeila normalan razvoj Ugarske i Hrvatske zahva ljujui prije svega onoj podrci, to je toj njenoj politici pruila feu dalna klasa. Taj program (palatina nadvojvode Habsburkog Leopolda, to ga je kao temelj svoje etrdesetgodinje reakcionarno-apsolutistike vladavine u cijelosti prihvatio' njegov brat, car Franjo1, napomena V. B.) ponovo je usporio, osudio na stagnaciju kroz decenije dalji tok maar skoga razvoja. Ali preivjelo feudalno drutvo dolo je do nove snage u onomi savezu, to ga je sad u smislu tog novog sistema sklopilo s njime apsolutistiko kraljevstvo'. Nitko ne ali za prosvijeenim patrio tima, a kralj Franjo die se u red popularnih vladara time, to uguuje svaku novu ideju, koja ugroava i feudalni poredak. Sabor od 1796 s burnim oduevljenjem izglasava trokove francuskoga rata - dodue na teret kmetova dotle jo nikad nevienu masu regruta i hrane: 50.000 regruta, 10.000 konja, 20.000 volova, dva milijuna 400.000- merova ita, gotovo etiri milijuna merova zobi ... Sabor je izglasao' i naj vei ratni porez, etiri milijuna 400.000 forinti do narednoga sabor skoga zasjedanja a za palatina je i opet izabrao nadvojvodu, Franjinog jedva dvadeset godina starog brata Josipa. Interesi dinastije i feudal noga sistema u tolikoj mjeri su se podudarali, da su pregledanje i ostva rivanje odborskih elaborata, koji su stajali u izvjesnoj bliskoj vezi s prokletim novim idejama, ostavili lijepo u miru za drugi put, i time se oboje (i dinastija i feudalci, naponi. V. B.) prepustili uivanju mira. A trajao je taj mir decenijima. 349 Kad maarska graanska historiografija zbog uvoenja i uvrenja Franjina reakcionarnog reima baca krivicu na Martinovia i njegove jakofoince, - onda ona prije svega oito zamjenjuje posljedicu s uzro kom. Jer je nesumnjivo utvreno, da je prvo dvor uveo reakcionarni feistem, a tek onda, kao njegova posljedica javlja se jakobinski pokret, organizira zavjera, priprema ustanak, da bi se taj sistem sruio i ostva rila slobodna Ugarska. Reakcionarna vladavina Habsburga bila je onaj uzrok, koji je izazvao pojavu jakobinaca, pa je prema tome sasvim apsurdna tvrdnja, da su ovi prouzrokovali dvorsku reakciju.
347

Tada je javno mnijenje znailo mnijenje vladajue feudalne klase, - napom. Isporedi Szekf navedeno djelo VI, str. 411. Szekf, navedeno djelo VI, str. 413-414.

V. B.
348 349

475

Prikazivati Martinoviev pokret iskljuivo odgovornim zbog zaosta losti Ugarske, u kojoj Franjin reim decenijima spreava, svaki ekonom ski, drutveni i kulturno politiki napredak i razvitak, - znai svi jesno svaljivati odgovornost ,s pravih krivaca, s feudalne klase (koja je stvarno omoguila takvo upropaivanje Ugarske pomaui i podravajui Franjinu politiku) na one lanove ugarskoga drutva, koji su se protiv dvor skog kontrarevolucionarno apsolutistikog porobljavanja ugarske dra ve jedini istinski i portvovno borili i u toj borbi i izginuli. Frarijina reakcija je, nema sumnje, uspjela zato, jer je kontrarevolucionarni savez dinastije i feudalaca unitio Martinovieve jakobince kao jedini svoj organizirani otpor i prepreku. Takvo dranje plemstva omo guilo je pobjedu apsolutistike dvorske reakcije, jer je godine 1790. to isto ugarsko-hrvatsko plemstvo skrilo svojim jedinstvenim suprot stavljanjem napredni, antifeudalni apsolutizam Josipa IL, dok ise je go dine 1795. Franjina apsolutistika vladavina mogla stabilizirati samo zato, to su je odobravali i podravali plemii, jer je bila profeudalna. Jedan od glavnih ciljeva Martinovieva pokreta bilo je stvaranje uistinu slobodne Ugarske izvojevanjem njene pune nezavisnosti od Austrije i Habsburke dinastije. Ali jer su jakobinci taj svoj cilj htjeli da postignu na jedino realan nain, angairanjem u borbi neplemike veine maarskoga naroda i potlaenih nemaarskih naroda Ugarske, - i jer su ili i za paralelnim socijalnim oslobaanjem kmetstva i ostva renjem ravnopravnosti svih ugarskih naroda, - slobodoljubivo, antidinastijsko, protivaustrijsko plemstvo ne samo da je izdalo takvu i jakobinsku borbu za slobodu i nezavisnost Ugarske, nego je odluno ustalo protiv nje na strani Austrije i dinastije. Isto je tako neopravdano optuivanje Martmovia i ugarskih jakobinaca zboig tobonje njihove antinacionalnosti i neprijateljstva! prema maarskom narodu. Prije svega, jakobinski pokret i, naroito, njegovi glavni voe (Martinovi, Hajnoczy, Lackovi i dr.) predano su se borili za dobro i slobodu najveeg, neplemikog dijela maarskoga naroda, pa su ve i na osnovi toga bili daleko nacionalniji i narodni ji od feuda laca, koji su, premda neznatna manjina u narodu, smatrali nacijom iskljuivo svoju privilegiranu plemiku klasu, proglasujuoi isvoje klasne interese kao ope nacionalne i igoui kao antinacionalne sve one, koji bi ustajali protiv njihove, za narod tetne i tlailake vladavine. Historiari bive maarske polufeudalne i polugraanske vladajue klase proglasili su upropastiteljima Ugarske ba one, koji su, okupljeni oko Martinovievih jakobinaca, potkraj 18. stoljea jedini nastojali da poloe vrste temelje ne samo zdravom razvoju ugarskog napretka i slo bode, nego i da na jedino mogu n a i n u federativno ureenoj dravnoj zajednici ravnopravnih naroda osiguraju i sam opstanak ugarske drave. Jer nema nikakve sumnje o tome, da bi ostvarenje federativne republike putem demokratske revolucije znailo jedini spas mnogonacionalne Ugarske, ijim narodima bi samo takav federativni demokratski poredak mogao obezbijediti ivot u slobodi i nesmetan nacionalni, kulturni i dru476

tveno-politiki razvitak. T o je bio jedini put, da i sam maarski narod pozivi slobodno, jer je sva kasnija protu jakobinska historija Ugarske drastinom jasnou dokazala istinitost Marksove teze, da narod, ija vladajua klasa ugnjetava druge narode, ni sam ne moe biti slobodan. II
FRANCUSKI IDEJNI UTJECAJ I I ORIGINALNOST U DJELIMA ZAVJERENIKA

'"
SAMOSTALNOST I U POLITICI

Sandor Eckhardt je u svojoj knjizi Ideje Francuske revolucije u Ugarskoj podrobno pokazao tijesnu idejnu povezanost izmeu ugarskohrvatskih jakobinaca i francuskih slobodoumnih pisaca iz osamnaestoga stoljea. 350
350 N a osnovi brojnih isporeivanja Eckhardt je doao do ovih konstatacija. Uistinu se itava ideologija Martinovieve zavjere moe nai u Contrat Social-u i u Declaration des droits de homme-u, koji se n a njemu (na Rousseau-ovu Drutvenom ugovoru, napom. V. B.) zasniva. To dokazuje i knjievna djelatnost pojedinih la nova drutva (Martinoviceva tajnog drutva, napom. V. B.). Szentmarjay... ne samo da prevodi Drutveni ugovor, nego ga i dijeli svojim prijateljima, tako na primjer Ignjatu Taniu, koji j e takoer sudjelovao zavjeri; Szentmarjay i u privatnom drutvu oduevljeno tumai uenje Montesquieu-a, Mably-a i Rousseau-a. Meu spi sima jednoga zavjerenika, S. Vrhovskog nalazimo izvode iz Drutvenog ugovora (Theses tirees du Contrat Social). I Hajnoczy u ime Drutvenoga ugovora napada pri vilegije plemstva. (Eckhardt, nav. djelo str. 48). Sva ta razmatranja (ugarsko-hrvatskih jakobinaca, napomena V. B.) -o slobodi upuuju direktno n a Rousseau-a, ija prva reenica glasi: L' homme est ne libre. (ovjek j e roen slobodan). Kada se Josip Kralj u gostionici Sieben Kurfrsten ubija, da bi se spasio ispred progona, ostavlja za sobom pismo, u kome pie, da se on rodio kao slobodan ovjek, pa kao slobodan hoe i da umre. (Isto. str. 46)-sS najveom dosljednou je Martinovi izgradio svoja politika shvaanja na Drutvenom ugovoru ... Ve njegov Govor upuen staleima (Oratio ad proceres 1790), to ga je Lackovi preveo i preradio, trai n a osnovi Drutvenoga ugovora, da se ukine staleko ureenje i da Ise dokraji svjetovna vlast popova. ... T u istu misao ponovo razvija i u svom Oratio pro Leopoldo II... Svaki graanski zakon, koji ne. proizlazi iz prirode Drutvenoga ugovora profanira sveto ime zakona, nepravedno podjarmljuje graane i r a a u drutvu bezbroj zloina, tp dovodi u sumnju kraljev ugled, njegov ivot izlae neprekidnim nemirima, a graane odbija od marljivosti, od korisnoga rada i od svake vrste pokoravanja. ... Martinovi sve snova i snova ponavlja, naglaava, istie, kako j e ugovor, na osnovi koga se zasniva graansko drutvo, svakome lanu drutva jednako dodijelio prava, da bi oni mogli uivati plo dove slobode i sigurnosti. Isto takve misli sadri Status regni Hungariae anno 1792. (Stanje ugarske drave u godini 1792), iji drugi paragraf n a p a d a ugarski ustav argumentima Drutvenoga ugo vora: Politiki ustav Ugarske skrpljen je od privilegija i imuniteta, prema tome nema nikakve vrste osnove i oito uope ne poznaje dva temelja Drutvenoga ugo vora - jednakost i slobodu graana. (Isto, str. 48-52). Na taj nain je Rousseau-ov Drutveni ugovor, ta biblija dogmatiara slobode i jednakosti Francuske revolucije i kod nas stvorila demokratsko revolucionarno raspo loenje, koje najradikalnije izjednauje sve. Nije dakle udo, to e osnovna politika misao Martino viceva Katekizma. Katekizma ljudi i graana, isto tako biti Contractus ... Drugi dio Katekizma u potpunosti, a trei

477

Eckhardt je isto tako utvrdio, da se pod jakim i neposrednim francu skim utjecajem Martinovi ralzvio u potpuno izgraenog, dosljednog i odlunog materijalistikoga pisca i da su i njegovi glavni suradnici itali i propagirali moderne francuske materijaliste. 351 Ali kraj svega tog jakog i oitog francuskog utjecaja, za karakter i za djelatnost Martinovievih zavjerenika nije bilo glavno i presudno to njihovo izvrsno poznavanje i sustavno propagiranje francuske misli. U ugarskom drutvu je i prije Martinovieva jakobinskog pokreta i izvan njegova kruga bilo brojnih galoimana, odlinih poznavalaca pa i siritelja modernih francuskih shvaanja. Ono to je Martinovia i drugove izdvajalo od mnotva ostalih, uglavnom pomodnih, teoretskih, knjikih pristaa Francuske revolucije, - bila je primjena francuskih revoluci onarnih ideja na ugarsko-hrvatsku stvarnost. Bitno* obiljeje glavnih zavjerenikih voda, a naroito Martinovia i Hajnczyja bilo je u tome, da ooi nisu samo prepisivali, prevodili, ematski prenosili naela Fran cuske revolucije, nego da su, potaknuti tom ideo'loigijom, mislili svojom, glavom o svojim vlastitim specifinim nacionalno-politikim i drutvei etvrti dio po svojoj temeljnoj misli znai obradu Drutvenoga ugovora u obliku, pitanja i odgovora. (Isto str. 52-53). Oit je utjecaj Montesquieu-a na Hajnczyja, naroito u njegovu djelu De Comitiis,. gdje se zalae za razdiobu zakonodavne, izvrne i sudske vlasti. Isto je tako utvren, i jak utjecaj Rousseau-a na neke Hajnoczvjeve koncepcije. (Isporedi isto, str. 25 i 36). Eckhardt je nadalje pokazao, kako j e Martinovi, piui svoj Katekizam, upotrebi i Volney-evu brouru: Loi naturelle oa le Catechisme du citoyen frangais. (Isporedi isto, str. 118). Glavni zavjerenici: Martinovi, Szentmarjay, z , Bacsanyi, esto citiraju Monte squieu-a i u svojim pisanim obranama pred sudom. (Isporedi isto, str. 28). 351 U ugarskoj literaturi postoji j e d a n izriito materijalistiki pisac: glava revo lucionarnog pokreta, Ignjat Martinovi ... on postojanje Boga nije mogao da prihvati ak ni u loginoj formi deizma. Njegovo, 1788. objavljeno djelo Memoires philosophique ou la Kature devoilee sasvim je u skladu s predrevolucionarnom francuskom materijalistikom literaturom, koja je bila daleko od svakoga idealizma. (Isto, str96-97). Martinovi je u svom materijalizmu bio tako dosljedan, da se spremao ak i protiv Kanta da napie knjigu, u ijem sauvanom nacrtu naslov jednog poglavlja, glasi: Die empirische Philosophie stellt unter allen dogmatischen Lehrstzen der Vernunft das Gebude des Atheismus als die wahrscheinliche Philosophie vor. (Na. istome mjestu). ... i Martinovievo djelo Katekizam ljudi i graana, ireno pod imenom francuskog graanina Democrite-a la Montagne-a polazi od osnovnih pojmova materijalizma. Ve je i ime grkog materijaliste Democrita simbolino na elu Katekizma. (Naziv La Montagne cilja na krajnje elemente konventa, na jakobince takozvane La Moniagne.) Filozofski uvod Katekizma, njegov prvi dio. izriito propagira materijalistike principe ... (Na istome mjestu). I Martinovicevi jakobinski drugovi naroito su pohlepno itali D ' Holbach-ov System de la Nature, koje djelo j e izilo pod pseudonimom Mirabeau ili Mirabaud, pa su ga tako u dalekim zemljama, kao i kod nas, uistinu pripisivali velikome revo lucionaru. (Isto, str. 92.) I u krugu Martinovievih zavjerenika bio j e prilino rairen nain miljenja m o dernih francuskih materijalista. (Isto, str. 94.) Kancelista barona Orczyja prijavio j e Szentmarjayja, jer potkapa vjeru objanja vajui svakome ateizam, naturalizam i Mirabeau-ov Systeme de la Kature. (Isto str. 92.)

478

nim prilikama i da su za tu posebnu ugarsko-hrvatsku stvarnost stvorili svoju samostalnu, originalnu revolucionarnu teoriju, s pomou koje se jedino mogla na tome terenu voditi konkretna i uspjena revolucionarna praksa i pokrenuti ustanika akcija. Ocjenjujui Hajnoczyjevu naprednu, slobodarsku i demokratsku dje latnost jo u godini 1790. i 1791., Marczali istie ovaj ponajvaniji m o menat njegove uloge u pokretu za preobraaj Ugarske: Kao kod svih. slinih historijskih pokreta, i ovdje je zanimljivo i vano: u kolikoj mjeri se ope ideje primjenjuju na specifine ugarske odnose? U kolikoj mjeri se ustanove, koje treba ostvariti na osnovi slobode, jednakosti, bratstva i narodne vladavine - modificiraju time, to bivaju nakalamljene na jedno stablo, koje se u historijskom pogledu posebno1 razvija? A poto je za primjenjivanje potrebno dvostruko poznavanje: i opih ideja, i prilika u domovini, - to je u prvome redu zanimljivo i vrijedno shvaanje onoga pojedinca, koji raspolae tim preduvjetom. Hajnoczy se odlikovao ba tim svojstvom. Njegova individualnost manifestira se u tome, to je on isto tako ovjek ideja kao i prakse. Prima u sebe i usvaja inozemnu obrazovanost, ali uz to neumorno istra uje domae stanje, naroito u pravnom i u drutvenom pogledu. A njegova potpuna dobronamjernost i otvorenost ohrabruju ga, da rezul tate svoje naobrazbe, svojih razmiljanja i istraivanja, bez ikakvog vanjskog obzira ... stavi na upotrebu svome narodu znanja i ravnan ja radi. 352 To bitno obiljeje, tu ponaj veu vanost historijske uloge Igrij a t a Martinovia i njegovih jakobinaca, koji medu svim ostalim pristaama francuskih ideja prvi u Ugarskoj i u Hrvatskoj- prelaze od slobodoumne, demokratske rijei na konkretno revolucionarno djelo, koji prvi pri mjenjuju ideale Francuske revolucije na ugarsko-hrvatsku stvarnost, uoili su i glavni Martinovievi neprijatelji medu maarskim graan skim historiarima, 353 ali mu ba taj njegov karakter gruboga ostvarivaa, koji teoretsko, apstraktno matanje i sanjarenje idealista pretvaira u krvavu stvarnost - nisu mogli oprostiti. 354 Bas zato, to nisu knjiki, ablonski pristajali uz francusko shvaanje i to im je glavni cilj bio da tu u Ugarskoj ostvare revoluciju, da po krenu, mobiliziraju unutranje ugarske ustanike snage, - oni su morali da izgrade svoje vlastite, nove, za Ugarsku prihvatljive i primjenljive revolucionarne principe, zasnovane na specifinim ugarskim klasnim i nacionalnim suprotnostima. Zbog toga su Martinovievi jakobinci - za
Marczali, navedeno djelo, I. str. 298, 299, 300. Prvi pokuaj, da se ostvare snovi pjesnika i planovi politiara, uinio je u Ugarskoj taj ovjek (Martinovi) ... (Frakni, ivot Martinoviev, str. 11.) 354 Utopija ostaje san, ako se nalazi u glavama ljudi meka srca, ali postaje ne strpljivim revolucionarnim raspoloenjem kod temperamentnih aktivistiki nastrojenih ljudi. Tako od matanja postaje krvava stvarnoist, a iza matanja i proricanja Bacsnyija, Verseghyja i Martinovia ve je tu revolucionarni in, ljudi pohlepno bdiju nad zbivanjem Francuske revolucije i eljeli bi njena iskustva da primijene na svoju zemlju. (Eckhardt, navedeno djelo, str. 20).
353 352

479

razliku d svih ostalih opozicionih elemenata, slobodnih mislilaca i teoretskih poklonika francuske misli, kod kojih je vladala prilina zbrka u pojmovima, 355 - imali jasan, precizan cilj i dosljedno radili na nje govoj realizaciji. Od samog poetka, sva politika aktivnost glavnih zavjerenika ila je dosljedno za ostvarenjem njihovog osnovnog cilja; za demokratskim preobraajem dravnog i drutvenog ureenja Ugarske i Hrvatske, Spoetka su, na osnovi Josipovih uistinu reformatorskih djela vjerovali, da e se takav preobraaj moi da pripremi s pomou prosvijeenih vla dara, Josipovih nasljednika, za koje su vjerovali da e dalje razvijati Josipove reforme. Ali kad su uvidjeli, da Franjo nema za to ni sklo nosti ni sposobnosti, poeli su se baviti milju, da narod sam pograbi inicijativu u svoje ruke. 356 Od toga vremena sva propagandistiko-organizaciona djelatnost Martinovievih jakobinaca usmjerena je u pravcu stvaranja) federativne ugarske republike provoenjem demokratske revolucije. 357 U vrijeme, kada Martinovi osniva zavjeru i vri pripreme za podi zanje ustanka, u Ugarskoj postoje ove klasne i nacionalne suprotnosti: prije svega sukob izmeu dviju glavnih klasa, feudalne, kojoj pripada neznatna manjina stanovnitva, i kmetske, koja obuhvaa golemu veinu naroda; sama feudalna klasa rasicijepana je nai dva osnovna dijela: na vie i srednje plemstvo; prvom pripadaju najkrupniji svjetovni i crkveni feudalci i ono uz svoje ogromne zemljine posjede dri najvie i n a j unosnije poloaje u dravnom aparatu, te je daleko bogatije i monije od srednjega plemstva, koje je potisnuto, neravnopravno i zbog toga isputtijeno neprijateljstvom i prema viem plemstvu i prema njegovu glavnom zatitniku, Habsburkoj dinastiji. Socijalna netrpeljivost izmeu srednjega i vieg, dvorskog plemstva sve se veima pretvara u nacionalni sukob izmeu maarstva (koje predstavljaju srednji plemii, jer su oni, ivei na svojim posjedima u Ugarskoj, zadrali svoj maarski karakter) i Austrije, koja je oliena u tuinskoj, ugnjetakoj, njemakoj dinastiji i u vladi odnaroenih, germaniziranih velikaa. Uz to se unutar Ugarske zaotrava i sukob izmeu maarske vladajue, hegemonistike feudalne klase nai jednoj i nemaarskih, veinom neplemikih seljakih naroda (Slovaka, Hrvata, Srba, Rumunja) na drugoj strani.
355 O kontradiktornom, smuenom, p a esto i naopakom shvaanju progresa isporedi, n a primjer, pisanje lista Magyar Kurir, koji je do 1793 bio napredan i redigiran u francuskome duhu: (vidi Eckhardt, navedeno djelo str. 108). - A ugarsko plemstvo je slobodu i narodna prava, izvojevana Francuskom revolucijom, - upotrebljavalo n a to, da dokae kako u Ugarskoj sva sloboda i sva prava imaju pripadati iskljuivo plemiima! 356 Fraknoi, ivot, str. 91. 357 Dosljednost te jakobinske aktivnosti bila j e tako oita, da ju je morao priznati i takav Martinoviev protivnik, kakav j e bio Fraknoi. Govorei o Martinovievu cilju on pie: Cilj, koji mu j e lebdio pred oima, bio je, da se Ugarska, po primjeru Francuske, preobrazi u republiku, koja j e podignuta n a bazi principa jednakosti. (Fraknoi, ivot, str. 98.)

480

U jednoj ekonomski i drutveno zaostaloj mnogo nacionalnoj zemlji (u kojoj nema razvijene graanske klase), kakva je potkraj osamnae stoga stoljea bila Ugarska u sklopu austrijskoga carstva, s uspjehom provesti demokratsku revoluciju, sruiti feudalnu monarhiju i ostvariti slobodnu federativnu republiku moglo se je samo tako, ako se pravilno iskoristi nacionalno pitanje, ako se uz postojee klasne suprotnosti u revolucionarnoj borbi angairaju i postojei nacionalni sukobi. Najprije treba s pomou opozicionog, antidvorskog srednjeg plemstva sruiti austrijsku monarhistiku vladavinu nad Ugarskom, a onda sa nezado voljnim, potlaenim nemaarskim narodima i sa neplemikom, kmet skom veinom M a a r a svrgnuti feudalni sistem i hegemonistiku vlada vinu maarskoga plemstva te tako ostvariti federativnu demokratsku republiku ravnopravnih naroda Ugarske. N a taj nain bi paralelno, isto vremeno bilo ostvareno i nacionalno i socijalno osloboenje ugarskih naroda i poloeni temelji njihovu ivotu u slobodi i jednakosti. U nedostatku, dakle, jedne razvijene, jake, napredne graanske klase, koja bi, po francuskome primjeru, mogla da bude nosiocem buroaSkodemokratske revolucije i da svojom vlastitom snagom srui feudalno dravno i drutveno ureenje, - Martinoviev pokret je jo uvijek monu i od apsolutistike monarhije podravanu vladavinu feudalne klase na stojao da ukloni tako, da dva neprijateljska tabora unutair feudalaca u meusobnoj borbi oslabe i unite sami sebe 358 i tuinsku austrijsku vlast nad Ugarskom; takvim odstranjenjem glavnih svojih neprijatelja (feuda laca i apsolutne austrijske kraljevske vlasti) mogla bi onda demokrat ska revolucija, noena antifeudalnim, potlaenim klasama naroda i pred voena jakobincima plebejskoga porijekla da izvojuje sigurnu i defi nitivno pobjedu. Drugog naina da se pod danim specifinim uvjetima nerazvijena Ugarska pokrene s mrtve toke svoje kolonijalne zaostalosti i potlae nosti - nije bilo. ekati na pokretanje revolucionarne borbe za nacio nalnu i socijalnu slobodu Ugarske, dok se ne. formira jaka i sposobna graanska klasa, bilo je iluzorno, jer su jakobinci, pravilno ocjenjujui postojeu stvarnost, bili n a istu, da bi dalja Franjina vladavina^ spre avajui normalan ekonomski razvitak, onemoguila javljanje takve na predne klase. Z a Ugarsku je pojava Fran j ine reakcije uistinu znaila sudbonosan historijski trenutak: ili e se odmah, bez odlaganja (koje bi neminovno dovelo do uvrenja reakcije), s postojeim drutvenim sila ma ukloniti ta ubitana habsburka feudalno-klerikalna vladavina i na rodima Ugarske omoguiti slobodan nacionalni, ekonomsko-dratveni i kulturno-politiki razvitak, - ili e feuailno-dinastijske reakcionarne sile ugarsku dravu baciti natrag u Srednji vijek i nasilu je zadrati u njemu za dugi niz narednih decenija.
338 Stara staleka organizacija bila je jo jaka, zato je prvo, trebalo nju razbiti i smrviti, izazvati rasulo drutva naruavanjem mira medu klasama ... Martinovi je dakle za razaranje izabrao ve postojee pukotine drutva i u njih postavio svoje mine, ije je djelovanje tono proraunao ... (Malyusz, nav. djelo, str. 166.)

31

STARINE

481

Veliina Martinovievih jakobinaca nije bila samo u tome, to su oni jasno i pravilno sagledali onu presudnu prekretnicu, na kojoj se je isticajeim historijskih okolnosti nala Ugarska potkraj osamnaestoga! sto ljea u procjepu izmeu demokratskoga progresa (po primjeru Francu ske revolucije) i feudalnoga natranjatva "(pod vlau Habsburke reakcije), - i to je kasniji razvoj dogaaja pokazao, da je njihova revo lucionarna koncepcija znaila jedini izlaz iz te teke situacije; daleko vrednija od tog njihova pravilnoga shvaanja bila je injenica, da su oni organiziranjem dvaju jakobinskih drutava poduzeli sve, da se ispravna revolucionarna teorija i ostvari, da se podizanjem ustanka pre tvori u djelo. Samostalnost i originalnost Martinovieva shvaanja i pothvata dola "je do svog punog izraaja u paralelnom osnivanju i stavljanju u pokret obje revolucionarne organizacije: i plemikoga Drutva reformatora i pukog, plebejskoig Drutva slobode i jednakosti, - kojima je bio nami jenjen zadatak realizirati nadasve originalni i dalekoseni revolucionarni plan jakobinaca. Prvo drutvo pireteno obuhvaa srednje plemstvo, koje je nezadovoljno s habsburkom austronjemakom vladavinom i njenim glavnim osloncem, viim plemstvom, te je pozvano da tu vladavinu ukloni. 359 Poto reformatori srue vlast Habsburga i krupnih feudalaca (u emu ih pomau i organizacije drugog, plebejskoga tajnog drutva) i poto tako feudalna klasa u meusobnoj borbi samu sebe oslabi i ostane bez zatite reakcionarne kraljevske sile, Drutvo slobode i jednakosti obara privremeno uspostavljenu vladavinu pobjednikoga srednjeg plemstva, ukida potpuno feudalni poredak i uspostavlja federativnu demokratsku republiku. 360
359 Zanimljivo je, da j e realnost tog zadatka Drutva reformatora uoio i Malyusz: Pod imenom Tajnog udruenja reformatora (Martinovi) je organizirao ono svoje drutvo, koje je imalo za cilj odcjepljenje Ugarske od Austrije i uspostavljanje demo kracije srednjega plemstva.. ...Taj plan mogao j e uvijek da rauna n a pomo sred njega plemstva, i to ne samo njegova pretjerano ovinistikog dijela. On j e znaio ostvarenje starih snova. Davanje oduka ogorenosti i gnjevu, osvetu za sva stvarna i umiljena presizanja bekoga dvora ... (Malyusz; navedeno djelo, str. 166-167.) 360 U jednom svom iskazu od 22 V I I I 1794 sam Martinovi kae: po mome planu Drutvo slobode i jednakosti bilo bi kasnije pozvano dai srui aristokraciju. (Isporedi Fraknoi, ivot, str. 260.) Koje j e od ova dva drutva bilo vanije i odlunije, da li ono plemikih refor matora ili plebejsko Drutvo slobode i jednakosti, i to j e bio konani cilj Martino vieva pokreta, - o tome govore ove injenice: lanovi drutva reformatora ne samo da nisu mogli biti i lanovima Drutva slobode i jednakosti, nego nisu smjeli nita znati o njegovu postojanju i ciljevima, - dok su naprotiv pripadnici antifeudalne, plebejske organizacije bili tono upueni u zadatke reformatorske organizacije, imali pravo da budu njenim lanovima i bili duni pomagati i kontrolirati izvrenje nje zinih zadataka. Piebejskom drutvu' je, nadalje, posveivana daleko vea panja, ono je imalo obuhvatiti i kmetove, i kao masovna i nadmona organizacija osigurati u kasnijem sukobu s plemstvom pobjedu demokratskoj revoluciji i ostvarenje krajnjeg cilja, ukidanje feudalizma.

482

Martinoviev genijalni metod - pie Koroda - znai za revolucionare trajnu kolu ... S dvije sile se treba boriti: is vladarem i sa staleima. N a j jednostavnije je, ako pokret iskoristi suprotnosti, koje medu njima po stoje. Plemstvo, udrueno u Drutvu reformatora neka ukloni dinastiju i neka proglasi ugarsku federativnu republiku. Zatim e fia ruevine monarhije navaliti graanstvo i kmetstvo, sruit e plemiku, aristo kratsku (republiku i preobrazili je u istinsku narodnu dravu, u slobodnu, demokratsku Ugarsku. Smiona kombinacija Katekizama nije uspjela,, sjajan plan pao je u ruke izdajica. 361 Glavni uzrok neuspjehu dobro smiljenoga Martinovieva plana stvar no je bio prijevremeno otkrivanje zavjere i postojanja i drugoga, plebejiskoga drutva, na osnovi egal je i opoziciono srednje plemstvo upo znalo pravi, konani, odluno antifeudalni karakter pokreta. I to naci onalno anti dinasti jsko plemstvo stalo je sada na stranu Austrije i dinastije i okrenulo se protiv jakobinskih zavjerenika, jer su ovi nepo sredno ugroavali njegovu feudalnu klasnu vladavinu. Demokratske sile Ugarske, okupljene i organizirane u Martinovievu pokretu, nisu mogle da izore tu zajedniku reakcionarnu navalu udruene cjelokupne feu dalne klase i dinastije; time je jakobinska zavjerenika akcija bila nemi novno osuena na propast.

III
O.REALNOSTI I RASPROSTRANJENOSTI POKRETA MARTINOVIEVA

Prvi su advokati jakobinskih zavjerenika u svojoj obrani pred sudom ustvrdili, da Martinoviev pokret nije imao nikakvo ozbiljnije politiko znaenje, nego da je bio neka vrsta bezopasnog, nedunog literarnog kluba, u kome se samo teoretski raspravlja o razliitim slobodoumnim i naprednim idejama. Neki graanski historiari su nekritiki preuzeli tu koliko dobronamjernu, toliko i oito tendencioznu i netonu ocjenu pokreta 362 i tako se s vremenom formirao sud o Martinovievim jakobinKoroda, navedeno djelo, str. 19-21. Tako Ferdo ii u svom lanku Biskup Vrhovac i Martinovieva urota (Vi jenac god. X X X V / 1 9 0 3 , broj 12, str. 393-395) izmeu ostaloga pie: Takovo jedno drutvo u kojem su ;se gajile ideje francuske revolucije, bilo j e ono, to je u povijesti poznato pod naslovom Martinovieve urote. Ali ta urota, sa sreditem u Peti, ma da je ila za politikim i drutvenim prevratom u Ugarskoj, ipak u bitnosti svojoj nije bila drugo, nego literarno, tako rei akademsko drutvo za proirenje ideja o slobodi, jednakosti, bratimstvu, obrazovanosti i suverenitetu pukom. I M. Kosti smatra da se krivica bekih i ugarskih jakobinaca stvarno sastojala samo u neoprezno j a v n o iskazanom oduevljenju za demokratske slobodarske ideje francuske revolucije o pravima ovjeka. (M. Kosti, navedeni lanak u Zborniku Matice Srpske, str. 14.)
362 361

483

cima kao o nerealnim, knjikim sanjarima i fantastima, koji nisu imali nikakve vanosti za stvarno politiko zbivanje u Ugarskoj niti su izvrili na nj bilo kakav utjecaj. Stvarnu rairenost Martinovieva pokreta veoma je teko utvrditi iz ovih razloga: 1. jer je to bio ilegalan, podzemni, tajni pokret; 2. jer su u istrazi glavni voe zavjerenika negirali svoje veze s pristaama, koji su ostali na slobodi; i 3. jer je i intimna korespondencija uesnika poikreta povodom provale i drastinih smrtnih kazni temeljito unitena. Pa ipak se na osnovi nekih slubenih izvjetaja i drugih posrednih svjedoenja moe sa sigurnou utvrditi, da se ni u kom sluaju nije radilo o djelatnosti nekog uskog literarnog, akademskog kluba. Prije svega Martinovicevi politiki spisi imali su veoma veliku privlanu mo za naprednu javnost Ugarske., i usprkos tome, to ih je veina bila za branjena, ireni su na najrazliitije naine: ekscerptiranjem, prepisiva njem, irenjem prijevoda u rukopisu, pa ak i tampanjem u novinama kalo zastraujui primjer naopakoga pisanja. Pod tom izlikom znao je objavljivati znatne dijelove Martinovievin 'broura budimski list na latinskom Ephemerides Budenses politicae et litterariae.363 0 rairenosti Mairtinovievih spisa svjedoe i policijski izvjetaji, upuivani Namjesnikom vijeu. 364 Rairenost Martinovievih Katekizama i ostalih revolucionarnih spisa moe se shvatiti, ako se ima u vidu, da je od godine 1789. svako djelo, koje se pojavilo o francuskoj revoluciji, ne samo bilo razgrabljeno u Ugarskoj, im se je pojavilo u javnoj ili tajnoj prodaji (za jedan sat znalo se prodati po stotinu primjeraka takvih knjiga, - svi egzemplari, koji su stigli iz inozemstva 365 ), nego se za dan dva javljali i rukopisni prijevodi takvih djela. 366 Francuska revolucija je u posljednjem dece niju 18. stoljea i kod nas bila u centru panje, kao, uostalom, i u dru gim zemljama Evrope. 1 bez obzira na Martinoviev pokret, poetak devedesetih godina 18. stoljea ide u politiki najivlja razdoblja ugarsko-hrvatske historije. Tako je utvreno, da broj politikih broura i spisa, koji su izili od 1790. do 1794. godine, prelazi tri stotine. 367 Francuski pokret se naroito bio rairio meu kolskom omladinom^ obuhvaajui esto i one najmlae. I u provinciji po kolama oduev ljavaju se za revoluciju: aci u P ataku itaju i prevode lanke francu skih novina, kliu republikanskoj misli i meusobno se oslovljavaju sa patrioti i republikanska brao. 368
Isporedi Eckhardt, nav. djelo, str. 109-110. Prema izvjetajima, koji su stizali namjesnikom vijeu, oba .Maortinovieva govora (Govor upuen staleima, Oratio ad proceres i Govor u obranu Leopolda, Oratio pro Leopoldo, - napomena V. B.) bila su rairena po itavoj ugarskoj dravi ... (Ixkhardt, navedeno djelo, str. 49.) ' 365 Isporedi Eckhardt, str. 116. 366 Isto, str. 113. ,.-, 367 Isporedi Fraknoi, Zavjera, str. 14. 368 Isporedi Eckhardt, str. 157.
364 863

484

U Varadu je jedan 14-godinji djeak, Laj os Jurika, donio kui iz kole jednu revolucionarnu pjesmu, koju prestravljen otac predaje poli ciji, a ova je alje kralju kao dokumenat propagiranja francuskih revo lucionarnih ideja. 369 Postoje podaci o rairenosti ustanike propagande i buntovnikoga raspoloenja i medu ugarskim, pukom. Neposredno prije, otkrivanja zavjere, ljeti 1794., u Miskolcu, gdje zbog slobodnog toenja pia vlada velika uznemirenost, dijele buntov nike cedulje. Na jednoj strani cedulje pisalo je Rebellio, a druga j e imala ovaj sadraj: Pobijmo gospodu Od kralja nema vie nita; nema vie ni kapi krvi Ima nas na tisue, oruja imamo Krieva i vjeala ima dosta 370
;

Septembra 1794. podnio je jedan plemi iz zemplenske upanije palatinu usmeni i pismeni izvjetaj o tome, kako u njegovoj upaniji mnoge ispunjava veseljem irenje francuskih i poljskih revolucionarnih ideja i kako prevratnici nastoje i puk da privuku na svoju stranu. Ope je poznato, da Pavle Szirmay lino ui svoje kmetove, da je svaki ovjek jednak i da je kraljevstvo i postojee dravno ureenje sasvim su vino. 371 Na osnovi nekih palatinovih izvjetaja caru iz marta 1795. vidi se, da se u Erdelju u t vri jeme sumnjalo u postojanje jednog pokreta neza dovoljnih plemia u duhu Martinovieva Drutva reformatora, koji je iao za unitenjem visokoga plemstva i njegovim izjednaenjem sa sred njim, za konfiskacijom crkvenog imetka, za stvaranjem samostalne na cionalne vojske, i si. Erdeljski guverner Banffi uporno je tvrdio, da su voe nezadovoljnika povezani s Martinovievcima, i da po njihovom sporazumu revoluci i a im a prvo da izbije u Erdelju, a tek zatim u Ugar skoj. 372 U vezi s raspTOstranjenou jakobinskoga pokreta ne moe se prijei ni preko injenice, da je Martinovi povjerljivo uvjeravao svoje prija telje, da u Beu, u Hrvatskoj, u tajerskoj (u Sloveniji)... rade slina tajna drutva. 373 Tako je jednom prilikom u povjerenju saopio Lackoviu, da tajno drutvo slobode i jednakosti ima najvie privrenika u Hrvat skoj. 374 Kasnije, u istrazi, i Martinovi i Lackovi negirali su ta svoja saopenja oito zato, da zatite od provale svoje pristae u tim zemljama. to se tie pitan jas da li su Martinovievi jakobinci bili realni politiari ili pjesniki sanjari i f a n t a s t e , - t u prije svega treba podsjetiti, da se ve
369 370 371 372 373 374

Isto, str. Isto, str. Isporedi Isto, str. Isporedi Isporedi

158. 161. Malyusz, nav. djelo, str. 181. 195 i str. 788-796. Fraknoi, ivot, str. 112-113. Fraknoi, Zavjeta, str. 264.

i ' :'

485

iz dosadanjeg izlaganja o znaenju dvije paralelne organizacije zavje renika mogao utvrditi nesumnjivo realistiki karakter njihova po kreta. 375 Z a procjenu realnosti Martinovieva pokreta od osobite je vanosti i okolnost, da su u doba organiziranja zavjere i vanjske i unutranje pri like bile povoljne za pripremanje i podizanje jednog protivaustrijskoga ustanka. S jedne strane ba u to vrijeme pada pobjedonosno napredo vanje francuske vojske, 370 a s druge poetkom devedesetih godina ak i ponajbolji, ponaj realniji poznavalac i ocjenjiva politikih prilika Ugarskoj, Nikola krlec, prikazuje unutranju situaciju revolucionar nom. U svom pismu Pszthoryju od 24. II. 1790. on izmeu ostaloga tvrdi: tako je veliko vrenje u narodu, da ako ga ne stiate sazivanjem sabora, sigurna je provala nasilne akcije. Za to imam pouzdanih poda taka. 377 Treba, nadalje, imati u vidu jo i ove dvije injenice, koje su i sia svoje strane poveavale realne mogunosti ustanikoga uspjeha: 1. u samoj Ugarskoj je zbog francuisko-austrijskoiga rata bilo veoma malo vojske; 2. poetkom devedesetih godina jasno se ispoljilo antiaustrijsko, antifeudalno, profrancusko raspoloenje graniarske vojske, a isto se tako pokazivalo i veliko nezadovoljstvo s Austrijom i kod brojnih ma arskih, po austrijskoj komandi zapostavljenih oficira i vojnih jedinica. Napokon nije beznaajan ni ovaj interesantan podatak. Godine 1794. i 1795. irile su se glasine, da je Martinovieva zavjera imala da izbije u sporazumu s onim francuskim zarobljenicima, koji su, njih 1500 na broju, uvani u petanskom Josephineumu. 378 Eckhardt, - iznosei kako je i sama pusta prisutnost zarobljenika djelovala uznemirujui na javno mnijenje, - smatra, da su te tvrdnje o savezu ugarskih jakobinaca i francuskih zarobljenika - bile samo prie. 379 Ipak, i na osnovi onog
375 Znaajno je, da realnost Martinovieva plana, da s pomou dva razliita drutva ostvari svoje revolucionarne ciljeve u Ugarskoj, priznaje i Malyusz, koji inae naj negativni je i najpristranije govori o Martinoviu: Naa (maarska, naponi. V. B.) historiografija je s rijetkom jednodunou ocijenila Martinovievu zavjeru tako, kao da je ona teila za nedunim, imaginarnim kulama u zraku, za takvim idejama, koje se ne mogu ostvariti. Nai historiari su naime ispitivali samo Katekizam ovjeka i graanina, koji sam po sebi uistinu moe da izazove prividnost jednog nevinog, teoretskog filozofsko-politikog djela. Karakteristino je, da i Fraknoi prvo razmatra katekizam drutva slobode i jednakosti, pa tek onda onaj drutva reformatora. Strogo nadovezivanje jednoga drutva na drugo i njihova planska smiljenost, a isto tako i okolnost, da je pred reformatorima moralo drugo drutvo ostati u dubokoj tajnosti, sve to nas je uvjerilo o tome, da se tu radi o jednom majstorski skovanom planu za razaraki rad.... Da Martinovi nije osnovao drutvo reformatora, nego da j e samo napisao Katekizam ovjeka i graanina, - samo tada bismo mogli smatrati njega i njegov pokret idealistikim fantastima. (Mlyusz, nav. djelo str. 171.) 376 Spreman na eventualnost, da e pobjedonosno napredovanje francuskih eta i izbijanje revolucije u Beu pozvati i ugarske demokrate u akciju, prihvatio se (Mar tinovi) da ih organizira. (Fraknoi, ivot, str. 98.) 377 Citirano kod Marczalija, nav. djelo I, str. 262. 378 Vidi Eckhardt, nav. djelo, str. 134. 379 Isto str. 134-135.

486

arhivskog materijala, to ga iznosi sam Eckhardt, mogao bi se stvoriti zakljuak, da mogunost takvog sporazumijevanja zavjerenika sa za robljenim Francuzima nije bila iskljuena. Z a budimskog vojnog kape lana Janosa Juhasza, koji je, vrei dunost njihova duobrinika, redo vito pohodio zarobljenike, - utvreno je. da je bio jedan od onih, koji su prepisivali Martinoviev Katekizam, 380 te je prema tome nesumnjivo morao biti povezan sa zavjerenicima, jer su se katekizmi davali na pre pisivanje samo povjerljivim, zavjeri odanim ili u tajno drutvo zalanjenim pojedincima. Malo je vjerojatno da vodstvo zavjerenika nije iskoristilo tog svog privrenika, koji je po slubenoj dunosti nenapadno, danomice opio sa Francuzima, da uspostavi s njima vezu. Znaajno je pritom, da je i pruski poslanik u Beu u istome smislu, prikazalo zavjereniki plan za podizanje ustanka, uz pomo zaroblje nih Francuza. 381 Da je i sama dravna vlast temeljito sumnjala u posto janje takvih veza, o tome svjedoi injenica, da su francuski zaroblje nici uklonjeni iz Pete, im je zavjera otkrivena. 382 Sve to, uz ranije iznesene injenice, u dovoljnoj mjeri pokazuje, da. se teza o nerealnosti, o fantastinosti Martinovieva pokreta i o neostva rivosti njegovih ciljeva - ne moe odrati. Ako se n a zavretku ovog izlaganja eli fiksirati ono, to je u M a r t i novievu pokretu bilo novo, originalno i realno, pa prema tome i n a j vema znaajno, onda iznad svega drugoga treba istai ova njegova, pozitivna obiljeja: 1. To je prvi, moderni naicionalno-politiki pokret u Ugarskoj i u. Hrvatskoj, koji je ne samo po svome sastavu i vodstvu bio izriito pukih narodski, 383 nego je i po svojoj teoriji i praksi imao pravi demokratski karakter. Martinovieva zavjera znai prvu samostalnu politiku orga nizaciju, koju je sam puk stvorio i nezavisno upiravljao njome u svom vlastitom interesu, - i u kojoj je obespravljena, potlaena klasa kmetova prvi put uvuena u aktivnu politiku i tretirana kao subjekt. Tu se po prvi put provodi naelo, po kome osloboenje potlaenoga radnog n a roda treba da bude djelo samoga naroda. Od samoga poetka teite itave politike glavnih zavjerenikih voa, Martinovia i, naroito, H a j noczy ja, 384 bilo je osloboenje kmetstva njegovim vlastitim organizira nim ueem u provoenju demokratske revolucije. 2. Martiinovi i Hajnoczy prvi su izgradili koncepciju o konfederaciji podunavskih naroda i u borbi za stvaranje federativne republike ravnoIsto, str. 134. Isto, str. 135 i biljeka broj 1 n a istoj strani. Isto, str. 135. 383 U cijelome pokretu sudjeluje sauno jedan jedini grof, mladi Sigray, kod koga j e mladenako oduevljenje za pravednu stvar napretka i slobode nadvladalo njegovu feudalnu klasnu pripadnost. 384 Hajnoczy je u svom pravom elementu onda, kada govori o seljaku. Njegovo podizanje, njegovo osloboenje glavni mu je ivotni cilj. (Marczali, navedeno djelo,, 1, str. 79.) ~ '
381 382 380

487

pravnih, slobodnih ugarskih naroda izgubili i svoje ivote. A svijetli primjer Josipa Hajnoczyja svjedoci o tome, da je i u maarskom na rodu, u maarskom puku uvijek bilo umnih, iskrenih i portvovnih po bornika nacionalne jednakosti i ravnopravnosti susjednih podunavskih naroda, nasuprot tlailakom hegemonizmu i megalomanskom ovinizmu izrabljivakih vladajuih klasa Maarske. 3. Voe ugarsko-hrvatskih jakobinaca su i prvi teoretiari i ostvarivai narodne vlasti i narodne drave. 335 To, to u svom pokuaju nisu uspjeli, nimalo ne umanjuje veliko znaenje toga njihova podviga. Svojom, dobro smiljenom, dosljednom i portvovnom borbom, da se revolucijom paralelno ostvari i vanjsko, nacionalno osloboenje od ausitnonjemake vladavine, i socijalno od vlastite izrabljivake vladaju e feudalne klase, Martinovievi jakobinci su pretee svih onih kasnijih, jedino ispravnih shvaanja i borbi za istovremeno i nacionalno i soci jalno osloboenje revolucionarnim putem, iji su poetni teoretiari kod nas bili socijalisti Svetozara Markovia, a konani 'realizatori no sioci nae Narodne revolucije. 386 I kao to je na radniki pokret od godine 1917. bio odgovor Velikoj Oktobarskoj Revoluciji i povezao nau zemlju s aktuelnim revolucionar nim zbivanjem u svijetu i s internacionalnom borbom radnike klase za socijalizam, tako je sto i dvadeset godina ranije, u prelomno doba Fran cuske revolucije, Martinoviev pokret znaio odgovor naih svijetlih umova Evropi i ljudskoj zajednici, 387 povezujui ugarske i nae zemlje s tada aktuelnom -demokratskom revolucijom u svijetu. Zbog tih svojih pozitivnih a dosad kod nas uglavnom neispitanih oso bina pokret ugarsko-hrvatskih jakobinaca i, naroito, djela njegovih glavnih voa, Ignjata Martinovia i Josipa Hajnoczyja, zasluuju da budu s nae strane temeljito prouena, a ona naj glavni ja (koja se jo uvijek dobrim dijelom nalaze u rukopisu) i izdana. Dok se taj posao ne svri, ne moe se dati ni potpuni prikaz ni definitivna ocjena Martinovieve zavjere, koja je od velikoga interesa za historiju revolucionarne teorije i prakse modernih nacionalnih i socijalnih pokreta. Zato i ova radnja treba prije svega da poslui kao poticaj za takvo svestrano, filo zofijsko, socioloko i historiografsko istraivanje Martinovievih i H a j noczyjevih spisa i njihove revolucionarne akcije.

385 On (Hajnoczy) je taj, koji j e u svoj.oj mati sagledao buduu narodnu dravu, koja poiva na slobodi i jednakosti. (Isto, str. 82-83.) 886 Isporedi V. Bogdanov, Historijska uloga drutvenih klasa u rjeavanju juno slavenskog nacionalnog pitanja. Rad Jugoslavenske akademije, knjiga 300'. Zagreb 1954, , ' . 887 Koroda, navedeno djelo str. 21.

488

Tehnika redakcija i grafika oprema

RADOSLAV N. ; HORVAT

Korekturu izvrio
D R . I. ILI

tampano u tiskari Izdavakog zavoda Jugoslavenske Strojni slog

S T J . D R O L C , F. GRUBEI, G. M. SUDEC i V j .

akademije
OBAD,

KABERNA

Prijelom
tampali D.

M.

GLOGOVEK
i S. RIBI

GALIACI

Uvezano u knjigovenici Izdavakog zavoda Jugoslavenske akademije