STARINE

KNJIGA 48.

Z A G R E B

1 9

O D J E L ZA F I L O Z O F I J U

I DRUTVENE

NAUKE

Urednik akademik G R G A N O V A K

JUGOSLAVENSKA

AKADEMIJA

ZNANOSTI I UMJETNOSTI

SADRAJ

ANDRE JUTRONI
Gradnja Kavanjinove kue u Sutivanu na Brau
STJEPAN ANTOLJAK

Problematika najranijeg doseljenja i nastanjenja Slavena Hrvata u I s t r i .

KAMILO DOKAL

47

Srednjovjekovna naselja oko Dobre Kue

BOIDAR FlNKA

85

Novigradska madrikula skule Blaene divice Marije od svetoga luzarja iz 17. stoljea
VLADIMIR MOIN i MILAN RADEKA

169

irilski rukopisi u sjevernoj Dalmaciji

MIRICO DRAEN GRMEK

189

Rasprava Arnalda iz Villanove o crnoj magiji

WISSERT ADOLF

217

Pravila radnikog ceha u Varadinu

231

ANDRE JUTRONI
Andrija Stanii (1706-1778) i popis knjiga franjevake martinu od g. 1769
LOVRE K A T I

biblioteke u Su249

Povijesni podaci iz vizitacija trogirske biskupije u XVIII. stoljeu . . . .

BOGDAN KRIZMAN

274

Zapisnici sredinjeg odbora Narodnog vijea Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu

GRGA NOVAK

331

Nepoznati dokumenti za povijest Pukog prevrata na Hvaru 1510.1514. i za dalju borbu puana za ravnopravnost sa vlastelom u komuni Hvara .

387

NDRE

JUTRONI

GRADNJA KAVANJINOVE KUE U S U T I V A N U NA B R A U 1690-1705

Da je Jeroiim Kavanjin (1643-1711), pjesnik najdue velepjeeme n oj staroj dalmatinskoj knjievnosti, sagradio kuu na selu i u njoj iao svoje stihotvorevine, obavijesti 0 n a s J e svojim petim pjevanjem: Pristat u Split ne bi dosti Za to k mirnom pojdoh selu, Gdi sagradih u moj prosti Sebi i svoim kuu cielu Tu poairih to bieh dobi, Selo a I grieh vas ne pri do bi. (V. 94) Prednih piesac tu naukom Pustiv grade, obrah luge, I pod tiha Vitra hukom Kladah zainke ove duge, Ke blaene sred samoe Br se dospit ureda hoe. (V. 96) Bez bahorniec i lienika Tu mi narav zdravlje goji, Izvairniega nie bo lika Neg u miru kad duh stoji, Kad ko niima skrbi i tuge More poufat zdravi duge. (V. 98) U elinjiak, ki'e varh sela, Opet stupim, gdi gospodi Naid inima kraica pela, im roje se u slobodi Pak poslune, skladne i vie Gdi med nose za ulie. (V. 100)

Premda se ovo oito odnosi na selo, splitsko drutvo Mairjan prije Drugoga svjetskog rata dalo je uklesati nekoliko stihova iz prednjega citata u marjansku hriid u ravnoj liniji iznad stairog katel eta Capogrossa. Time se oito htjelo rei, da se ovi stihovi odnose na taj kasteiet Gapogrosso (danas Metro^i) i na splitsko brdo Mairjan, to nije tono, jer se odnosi na selo uti van (Sliv an), gdje je Kavanjin gradio kuu, podrum, dvorite i vrt poevi od studenoga 1690. g. Gradei u Sutivanu i boravei u njemu odakle mu je vjerojatno bila majka Mari je ta (ili Margairita) Boievi Nadali dolazio je u sukob s nekima u selu, pak i u oporuci, i u poruci batinicima, i uvelepjesni napada Sutivaajane: . . . Bra *e elja, A i s njegove hudobtine Vik bit ne e ... (VIII. Nadglasje) Dosti da su puk otoka, Pravo bi i njih ondi kl as ti, Hudobnioga kad su oka (VIII, 171) Ne biie, hrabren moj konjice Iz otoka, neg htij stati, EiF osve tej muisiice Ne mogu ti dodijati (VIII, 177) Hr veselo na grajane, A huli se na seljane (VIII, 179) A Pia sveta tuje Stivan Dobrom esti tu uivan. (XVI, 61) Ali vira dosti nie, Kad se haira i grabie. (XVI, 62) Splitskoega preko morca Mene u svem zdrava odni, Dli mi' e kua i Bra plodni (XXIX, 148) Unato tome svi pisci, koji su pisali o Kavanijinu, ini se nisu znali ili nisu bili nacistu, gdje je Kavanjin sagradio' kuu i gdje je u stiairiijim godi nama sastavljao svoju velepjesnu. Premda je njegova velepjesna u cijelosti tampana prvi put g. 1861. i drugi put g. 1913. u izdanju Jugo slavenske akademije znanosti i umjetnosti, te je o tome dosta pisano u toku posljednjih 20 godina, ipak se sve do dananjih dana vue netano naziramje o tobonjem Kavanjinovu kateletu na junom podnoju jama1.
1 Reklamirajui splitske ljetne igre, mjesne novine u Splitu Slobodna Dalmacija br. 3243 od 15. srpnja 1955. tampala je ovakvu obavijest: Prvi simfonijski koncerat u kateletu na Mejama. U okviru splitskih ljetnih priredaba, veeras u 9 sati u klaustru sredovjenog dvorca pjesnika Jerolima Kavanjina sada kasteiet Metrovi na Me jama, odrava se prvi ovogodinji simfonijski koncerat sa biranim programom. Kon certom e dirigirati Silvije Bombardeli, a na koncertu sudjeluje poznati pijanista Darko Luki iz Zagreba i splitska filharmonija, pojaana lanovima zagrebake i beo gradske filharmonije bz.

Meutim, s ovim kateletom pjesnik jerolim Kavanjin nije imao nika kve veze. Da ga pak nije sagradio, jasno je, kad se zna, da se Jerolim (Pasko) rodio u] Splitu g. 1643, a kasteiet je na splitskim Mejama sagradila porodica Capogrosso g. 1513., dakle davno prije1, doseljenja Kavanjinova oca Marka u Split. Ta je zbrka nastala vjerojatno odatle, to su se Kavanjinovi batinici, nakon udaje njegove keri Sabe (Jelisavete, Izabete, Iza bele) za Nikolu Capogrossa p. Bartula, naslijedivi pjesnikovo imanje, prozvali Capogrosso-Cavanjini. To je vjenanje izvreno u Sutivanu u novosagraenoj Kavanjin ovo ji kui 26. listopada 1709 2 . Ivan Kukuljevi Sakcinski u predgovoru Bogatstva1 i uibotva pisao 3 je g. 1861.: Pod svoju starost odrekne se (t. j . Jerolim Kavanjin Nap. A. J.) svojih prvanjiih asti, metne ma stvarnu svoje parbe, okrene lea gradu i gradskom ivotu, te se odputi na selo, u tiinu i u, lobodu kralj budui u svojoj hii", kakio, sami veli (Pjev. V. kit. 124). Meutim, Kukuljevi nije rekao, gdje se nalazi ta Kavanjinova hia. Ni Dujam Sreko Karaman g. 1893. ne spominje Kavamjinovu kuu u Sutivanu, aili pretpostavlja (rekbi"), dia je nakon povratka iz Vene cije ivio i1 na Brau 4 , i to na osnovu jedne deipee: Rekbi da je Jerko po tla nego se u donio vinu vrati ponajvie na Brau ivio, poto u depei g. 1693. mletako vijee uslijed Kavanjinove molbe, dozvoljava mu se, da pnii evoime povratku u Split, da se primi asti dravnog odvjetnika, moe i na dalje uivati privilegije brakog giradanina. Branko Vodnik5 u svojoj Povijesti hrvatske knjievnosti od g. 1913. veli: Svoje djelo, koje nazivlje velejesna", pis aw je u starosti, osta vivi jaivni ivot i povukavi se u zaselak izvan Splita. Gdje se nalaizio taj zaselak, Vodnik nije spomenuo. Tek Josip Aranza u predgovoru napisanom g. 1914., a u Akademijinu izdanju Povijesti vamelske od g. 1913. izriito spominje Sutivam6: ... ostavi kao okren dub u gori bez sinova er malahne vaze ih sebi ... kralj od nebi" (tri ditia VI. 153), napusti parnice, te sa svojom vri jednom domaicom i jedinicom Sabom poe k mirnom Sutivanu na Brau, gdje sagradi kuu, za koju pohari, to je nadom dobio (V. 94) ... Iz maU sutivanskoj matinoj knjizi vjenanih nalazi se ova vjenanica: Adi 26. otobre 1709. Furono congionti in S. M. per Verba de presenti I. R. S. M. B. L'Ill(ustrissi)mo Sig(no)re Nicolo Capogrosso con la Ill(ustrissi)ma Sig(no)ra Elisabeta Cauagnini da me curato D. Pietro Nadali con licenza dell' Ill'(ustrissi)mo Mons. Sig(no)r Vescovo come apar dalla medesima de 24 settembre con la dispensa delle prononcie in casa dell' IlI(ustrissi)mo Sig(no)re Dott. Gerolimo Caugnini alia presenza del Sig(no)re Steffano Nadali et Sig(no)r Gerolimo Petricio, et molti altri. 8 Jerolirh Kavanjin, Bogatstvo i ubotvo, Zagreb, 1861, ivot Jerolima Kavanjina, str. V. 4 Dujam Sreko Karaman, Kavanjin Jerko, >,Narod, br. 23, Split 28. oujka 1893. 5 Branko Vodnik: Povijest hrvatske knjievnosti I. dio, Izd. Matica Hrvatska Zagreb, 1913, str. 266. . 6 Jerolim Kavanjin, Poviest vanelska. Izd. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Stari pisci hrvatski, knj. 22. Zagreb, 1913. Predgovor napisao dr. Josip Aranza, str. IV.
2

loga Sutivana obraa se sada na pjesnik na sve strane, kao kasnije i Kai, mnogim prijateljima i vienijiim osobama, da mu poalju isprava i vijesti, jer odavi od poglavitioga cilja: hoe dia proiri svoj spjev na istorijsko'-paitriotiskoj podlozi,. - A nekoliko stranica 7 dalje nastavlja: Kako da ne1 nae odaziva u Kavanjina, koji poput samotnikia S. Andrije, naega Vetrana, budnim okom prati sve, to se dogaa u svijetu (opsje danje Bea, rat za nasljedstvo u panjolskoj, a nadasve pak pobjede Petra Velikog nad vedima), iako u samoi u malome Sutivanu na Brau. Meutim, i nakon toga, neki pisci jo uvijek ne znaju za Kavamjinovu kuu u Sutivanu ili ak pronalaze, da se odnosna kua nalazila u Splitu. Ivan Delalle8 u knjiici (1922?) pie: Tvoje zjene zirkaju radoznalo n.aioikolo< poljia i vide konta Jerolima Kavanjinai obuena u narodino, seljako ruho ... Zaboravivi Kupida i taine ovoga nesritnoga svita pobono je u kapelici dvorca sluao ranu jutarnju misu i na klupi pred raspelom itao psalmie Davidove ... Valovi morski pjevaju oko osa mljenoga dvorca turobnu pjesmu. U crkvici gori kandilo pred ikonom Nae Gospe od dobroga pastira. Ivo Rubi9 u izdanju Jadranske strae Split i okolica g. 1930. do vodi takoer ovaj Capogrossov kastelet u vezu s Jerolimom Kavanjinoni. Bacimo li pogled sa Marjama na sam splitski poluotok, na kojem se rasijae kue od Stobrea do podnoja Marjana, ne moemo' da: se nadi vimo ... doim dvorac Jeriolima Capoigrossio-Kavanjlina iz XVI. vijeka, Splianina vlastelina i sudije, koji je spjevao Bogatstvo i ubotvo sa 30 pjevanja sa 32.569 stihova, uzbuuje nam uspomenu minule slave naj plodnijeg starog hrvatskoig pjesnika iz XVIII. vijeka, a poslije njega raznih mletakih konta. Meutim, pjesnik Jerolim Kavanjin nije se nikada preivao Capog rosso-Kava njim. I u jednoj drugoj tadanjoj svojoj knjiici na njemakom jeziku Ru bi 10 dovodi Kavamjina na podnoje splitskog Marjana: ... die Burgruine des Jerolim Capogrosso-Kavanjin erinnert an den gleichnamigen Poeten des 16. Jahrh. und an mehrere venetianische Grafen dieses Geschlechtes. Vinko Lozovina11 ni g. 1936. ne zna za gradnju Kavanjinove kue u selu Sutivanu na otoku Brau, jer u svojoj knjizi Dalmacija u hrvatskoj knjievnosti veli: ivui u svom zaselku kod Splita, nakon svoje javne slube biskupskog odvjetnika i gradskog suca, taj vrlo ugledni i bogati plemi treba mu priznati oduio se, koliko je znao i umio, knjiev nim i prosvjetnim potrebama svojega naroda.
Jerolim Kavanjin, Poviest vanelska ib. str. XVI. Delalle-Girometta, Marjan I. dio. Ivo Delalle, Misli i pogledi sa Marjana, Split, (1922?) str. H2-14. 9 Ivo Rubi, Split i okolica. Biblioteka Jadranske strae sv. 6. Split, 1930, str. 33 i 34. 10 Ivo Rubi, Split und Umgebung. Bibliotek Jadoranska straa, Band 7, Split, 1930, ftr. 48. II Vinko Lozovina, Dalmacija u hrvatskoj knjievnosti. Izd. Matica Hrvatska, Za greb, 1936, str. 72.
8 7

10

Izbjeglo je i Lovri Katiu12 g. 1939. neto slino u jednom splitskom lokalnom listu: U crkvi je sv. Frane bio i grob Jeirolima Kavanjina, pje snika Bogatstva i ubotva, koje j>e ispjevao u zaselku Caipogrosso pod Marjaotiom u svojoj starosti. Pored spomenutih napisa bilo je i drugih o Kavanjinu prije Prvog i Drugog svjetskog rata. Ali, na primjer ni T. Mati, koji smatra, da je Kavanjin izraivao svoje djelo - prema veilepjesni V. 96. i 137., XIV. 65 i XI. 211 u vrijeme panjolskog nasljednog rata (17011713) i za vlade njemakog cara Josipa I. (1705-1711), kad je bio ve prejedrio ezdeset godina, 13 ne veli, gdje je pisao i gdje je sagradio kuu, a tako isto ni /. Scherzer g. 1899. Naime, Scherzer samo tvrdi, da je Kavanjin otiao iz Splita i na selu sebi sagradio kuu, te da sxi mu krvni neprijatelji bili Braani. 13 * Drugi su pak ba isticali injenicu, da je Jerolim Kavanjin oko g. 1700. sagradio kuu, odnosno dvorac ili ljetnikovac u Sutivanu na Brau, 14 kakio izlazi i iz Kaivanjinove velepjesne. O tome je pisano i poslije Drugog svjetskog rata. 15 Ali najbolji dokaz je njegova kua, koja (kasnije nadograena od potomaka Capogrosso-Cavagnini) jo postoji, i njegova pismena ostavtina, koja je bila prenesena iz Sirtivana u Muzej grada Splita u rujnu 1948. Nalkon toga je iro iin-ain bio u mogu nosti da objelodanili Kavanjiinovu oporuku i njegova uputstva batinicima 16 sa potrebnim predgovorom. U sauvanim Kavamjiinovim spisima govori se medu ostalim stvarima i o kui, koju je sagradio, kao i o dru gim momentima njegova ivljenja u Sutivanu. Na toj kui bila mu je
12 Lovre Kati, Splitski Panteon. Prigodom otkria spomenika dru Anti Trumbiu. Dom i svijet br. 2 od 26. studenoga 1939, Split, str. 2. 13 Mati Tomo, Jerolim Kavanjin o prilikama svoga vremena. Buliev zbornik Za greb, 1924, str. 613. 13 /. Scherzer, J. Kavanjin Bogatstvo i ubotvo, Nastavni vjesnik, Zagreb, 1899, str. 1. 14 Andre Jutroni, Pobune brakih puana za doba Mleana i Kavanjin, Novo; doba, br. 112, Split, 14. V. 1928. - Andre Jutroni, Naa primorska naselja: Sutivan, Jadran ska straa br. 6. Split, 1934, str. 234236. U lanku se uvukla nehotina grijeka, jer spominjui Kavanjinovu ker tampano je, da se ona u Sutivanu rodila g. 1709, a trebalo je da se tada vjenala. - iro iin-ain, Jerolim Kavanjin. Novo doba br. 202, Split, 29. V I I I . 1936; - Andre Jutroni, Splitski pjesnik J. Kavanjin na Brau (1641-1714), Novo doba, uskrsni broj, Split, 17. IV. 1938. (Poto je u naslovu nastala tamparska grijeka Novo doba je donijelo ispravak u br. 93 od 21. travnja 1938) Cvito Fiskovi, Tri ljetnikovca hrvatskih pjesnika, Hrvatska revija, br. 7-8, Zagreb, 1940; - iro iin-ain, Jerolim Kavanjin i njegova obitelj. P o dokumentima iz starog arhiva Stolne crkve sv. Duje u Splitu, Novo doba, uskrsni broj (70), Split, 24. III. 1940. 15 Andre Jutroni, Gdje je Jerolim Kavanjin ivio u starijim godinama, Hrvatsko kolo br. 5. Zagreb, 1952. str. 318-320, - Andre Jutroni, Sutivan i Kavanjin, Slo bodna Dalmacija br. 2605, Spliit 25. VI. 1953, - Dusko Kekemet. Kavanjinu u po sjete, Slobodna Dalmacija br. 2607, Split, 27. VI. 1953. 16 Oporuka Jerolima Kavanjina (u redakciji ire iin-aina). Izd. Muzeja grada Splita, br. 2., Split, 1951; - J. Kavanjin, Batinicima (u redakciji ire Ciin.aina). Izd. Muzeja grada Splita, br. 3., Split, 1952, str. 19-38.

11

sveano otkrivena spomen ploa 28. lipnja 1953. u sklopu proslave Aka demije ilirske. 17 * Sin Pavla Kavanjina (Cavagim, Gaballini) iz Castrazziona u Italiji (pre ma Kukuljieviu) Marko, pjesnikov otac, doselio se kao mlad tirgovac u Split oko g. 1600. S njim su bili i njegova braa ili roaci, to se moe konstatirati pomou splitskih matinih knjiga. 18 Osim toga u tim. su knjigama zabiljeena i Markova vambrana djeca Dinka (Dome) i Josip, koju je iimaio sa Magdalenom Krivoi, 19 kao i brana djeca, koju je imao sa svojom enom Marijetom (Margaritom) Boievi Nadali. To su: Josip Antun roen 11. veljae 1630., Perina Sabina ro. 22. listopada 1631. (umrla 1652), Ivan Frane ro. 11. rujna 1642. (oikuan, nasljednik oevih poslova), Pavao Jakov ro. 3. svibnja 1635. (umiro g. 1648.), Klara ro. 9. listopada 1636., Petar Aleksandra ro. 28. oujka 1638. (poginuo u boirbi s Turcima kod Splina 14. lipnja 1657.), 20 Jerolim ro. 4. veljae 1641. (umro iste g. 1641.), Jerolim-Pako ro. 10. svibnja 1643. (na pjesnik), imim ro. 3. oujka 1647. (umro g. 1699. kao tro girski biskup) i Dtmata ro. 30. srpnja 1651. (udarna za Franu Modra -Svaiganiai). Pjesnikov otac Marko vjenao se s Marijetom, kerkom Frane Boieviia Nadali 3. veljae 1629.21 > je 20. travnja 1660. u dobi od oko 80 godina, te je pokopan u crkvi sv. Frane. Pjesnikova majka umrla je
11 Napis na spomen-ploi na Kavanjinovoj kui u Sutivanu je citat iz njegove velepjesne (V. 80):

I estita nazvae me Nai puci kad mi ine Mladi bartan na zidine.

18 U prvoj splitskoj matinoj knjizi roenih, koja poinje od g. 1580, pa do g. 1631. spominju se kao kumovi: Josip Cauagini 22. sijenja 1615., 11. oujka 1615. i 20. oujka 1616., Marko Cauagini (mercante) 23. svibnja 1617. i zatim jo 13 puta. Oracijo Cavagini 25. studenoga 1619., Pavao Cauagini 7. listopada 1630. U drugoj splitskoj knjizi roenih spominju se Marko Cauagini (Cauagin, Cauagnini) 9 puta, Katarina, ena Pavla Cauagnini, 12. veljae 1633., Rade Cauagini 27. kolovoza 1634., Josip Cauagini 23. ve ljae 1642., Perua Cauagini 2. veljae 1647. U prvoj knjizi vjenanih od 1610., dalje spominje se kao svjedok Marko Cauagnini 28. veljae 1620. i 15. lipnja 1624. U drugoj knjizi umrlih od g. 1638. dalje od doseljenih Kavanjina su zabiljeeni: 19. listopada 1649. Rade Cauagnini od oko 70 godina, koji je pokopan u crkvi sv. Frane i 20. trav nja 1660. Marcho Cauagnine od oko 80 godina, koji je takoer pokopan u crkvi sv. Frane. 19 U prvoj splitskoj matinoj knjizi roenih, zabiljeeni su: 15. sijenja 1618. Domi nica fiola di S(igno)r Marco Cauagini procreata con Madalena fiola di Somin Criuosijeh, a 23. listopada 1622. Giuseppe fiol del S(igno)r Marco Cauagnini procreato con Madalena Criuossich. 20 Iz knjige umrlih (14. VI. 1657): Sig(no)r Pietro figliolo di Sign(no)r Marchi Cauagnini fu amazzato dalli Turchi ii qul haveva anni in c(irc)a 18 et fu sepolto a S. Fran(ces)co. 21 Iz prve knjige vjenanih (3. II. 1629): Si(igno)ra Marietta figliola del Sp(etabil) S(igno)r Fran(ces)co Nadali.

12

9. prosinca 1679., ali je zabiljeena kao Margarita (Marg. ta ) u 66. go dini ivota, pak je i ona u istoj crkvi pokopana. 22 Ako je tano, da joj je bilo 66 godina, kad je umrla, znailo bi, da se rodila oko g. 1613., a iz toga bi se moglo jo zakljuiti, da joj je g. 1629., kad se udala, bilo oko 16 godina. Na osnovu iste splitske knjige umirlih moe se uzeti, da &e Jenoliitaov otac rodio oko g. 1580. i da je imao 49 godina, kad se oe nio. Sve ako bi Marku i oduzeli koju godinu, a Marije ti (Miairgariti) do dali, svejedno bi oistala znatna razlika u godinama. Da u oznaivanju go dina ima u osmrtnicama knjiga umrlih netainoisti, vie puta sam se uvje rio, a i sama oznaka in circa pokaizuje nam, da ne moraimo1 traiti pot punu tanoist. Ta i u osmrtnici naeg pjesnika od 29. studenoga 1714. pie, da mvi je oko 74 godine, kad je pokopan u crkvi sv. Frane. Meu tim, on je tlaida imao 71 godinu, jer se rodio* g. 1643. Mairlijeta je od sipli'tsko-sutivanske obitelji Boievi-Nadali. 23 Kako njena imena nema meu splitskim krtenicima, iako najstarija splitska sauvana knjiga roenih poinje od g. 1570., imoira znaiti, da se nije rodila u Splitu. Stoga treba uzeti, la se rodila u Sutivamu, premda to ne moemo direktno dokazati, jer sutivanska knjiga roenih poinje tek od g. 1622., vjenanih poinje od g. 1694, a umrlih od g. 1776. Tek nakon udaje nalazimo njeno ime meu kumovima' u'splitskim knjigama roenih i meu svjedocima u knjigama vjenanih. Prema prvoj knjizi roenih Mairijeta (ena Marka Ca vagi ni) kumovala je prvi put 9. lipnja 1630. i zatim jo est puta. Pirema drugoj knjizi roenih (16311646) kumo vala je 20 puta. Godine 1638. (1. VI.) zapisana je bosainicotm kao Marineta Kavamjinova. Prema treoj knjizi roenih (1654-1678) kumovala je 15 puta u Splitu. 24 Braki Nadali-Boievii, 25 od koje je grane potekla Kavanjinova majka, doselili su u S-utivam iz Splita (Vale) i bili su primljeni u otoko
22 Iz knjige umrlih (9. XII. 1679): La Molt'IH(ust)re Sig(no)ra Marg(herit)a r(eliet)a q(uonda)m Marco Cauagnini. 23 U sntivanskim knjigama roenih upnik Ivan Pavi, koji vodi knjigu na hrvat skom jeziku od g. 1622. do oko g. 1636. (osim etiri krtenja g. 1623), prezime redo vito ispisuje kao Boievi. Njegov nasljednik Juraj Covglianeo (Koviljani), koji vodi knjigu na talijanskom jeziku (umro 24. XII. 1655. u Splitu i prevezen u Sutivan) ispisuje prezime kao Nadali, a kasnije upnik (Frane Pjeroti), koji se slui latinskim jezikom, pie De Natalibus. 24 Splitske matine knjige nalaze se sada u Arhivu grada Splita. 25 U staroj (prvoj, sauvanoj) knjizi roenih u Sutivanu (1622-1694) do g. 1679. (t. j . do Marijetine smrti) zabiljeeni su ovi krtenici porodice Boievi-Nadali: 7. ? 1623. Stjepan, sin Nadala Nadali, 10. XII. 1627., Lode ki Alviza Boievia i ene Mare, 25. IX. 1630., Perina, ki Alviza Boievia i ene Mare, 15. V. 1636., Kate, ki Alviza Boievia i ene Mare, 3. III. 1633. Albert, sin Alvizov i ene Mare, 15. V. 1645., Nadal, sin Augustina Nadalija i ene Nikolote, 1. XI. 1648., Katarina, ki Stje pana Nadalija i . Nikolote, 3. II. 1650., Petar, sin Stjepana Nadalija i ene Nikolote (kerke Petra Petritio), 11. III. 1652., Jerolim, sin Augustina Nadalija i ene Nikolote, 26. V. 1654., Bozo, sin Jerolima Nadalija i ene Viktorije, 5. X. 1655., Paula, ki g. Nadalija i ene Viktorije, 29. V. 1656., Stjepan, sin Agustina Nadalija i ene Nikolote, 25. V. 1658., Magdalena, ki Jerolima Nadalija, 25. II. 1660., Jerolima, ki p. Jerolima Nadalija i ene Viktorije, 26. XII. 1660., Jerolim Martin, sin Stjepana Nadalija i nje gove prijateljice Ane Biloborovi, 13. III. 1667., Bozo, sin Stjepana Nadalija i ene

13

plemiko vijee, ali su oito zadrali i splitsko graansko plemstvo. Po matinim knjigama Sutivana i Splita, moe se konstatirati, da su ili kumovali u Splitu i u Su ti van u. Premia stairoj sutivanskoj matici roenih Mairijetin otac Frane Boievi kumovalo je g. 1624. i 1634. (u Splitu kaio Nadali g. 1602), a njezin brat Petar pok. Fnane g. 1635. Jedan Na dali Petar iz tog vremena, t. j . bez napomene, iji je sin, spominje se kao kum u Sutivanu g. 1638, zatim g. 1677 i g. 1678, a kao Petar Boi ce vi 1626., 1630., 1631., 1632., i 1635., u Splitu kao Nadali 1619., 1632., 1633., i 1635. Prema biljeci pjesnikova brata Frane od g. 1679., barba im je bio pop Jerolim Nadali, a prema velepjesni ujak soprakomit birake galije imun: Boievia piesni hvale, Nieki 'e odviet Marulia Nenavijen u Bra Vale Posli 'e primljen u omom vicu, Frano, Pero, don Jeriea Biee vriedna toga dica. (VI, 132) A u rati od Kandije imun ujac moj snaeni Vojak brake bivi galije U svemu se opoteni, Sloi turske do tri fuste kodje Pulji vele puste. (VI, 134) Vale i Pero mlaji Oistaju Poljubije-ni bratuedi Vele, uzvien me'u bojnici a don Pero s redovnici. (VI. 135)
Margarite (Magdalene?) i 22. . 1674., Pelegrina, ki p. Stjepana Nadalija i ene Margarite (Magdalene?). U istom vremenskom razmaku su kumovali u Sutivanu: 10. XI. 1622., Vete Boievi (takoer jo 9 puta do g. 1635; umrla u Splitu 26. IX. 1656. kao Vete Nadali od oko 68 godina i pokopana u crkvi sv. Frane), 9. VII. 1622., Nadal Boievi, 4. VII. 1624., Frane Boievi (takoer g. 1634), 10. VIII. 1625., Alviz Boievi (jo 4 puta do g. 1634), 8. III. 1626., Petar Boievi (jo 4 puta do g. 1635), 5. VI. 1628., Mare Alvizova (takoer 1631 i 1632), 8. IX. 1631 Jerolim Boi evi, 25. IV. 1632., don Jerica Boievi, 1. VIII. 1635. Jere Nadalov, 1. IV. 1636., Jeri Nadalov, 1635., Viktorija Nadali (jo g. 1637, 1644, 1647, 1648 i 1663; umrla u Splitu 29. IX. 1658., od oko 70 g. i pokopana u crkvi sv. Marije de Tauvello), g. 1635., Petar Nadali p. Frane, g. 1638., Petar Nadali (jo 1677, 1678), g. 1638., Alviz Nadali, g. 1638., Petar Nadali p. Vale, g. 1639., pop Vale Nadali, 1644., Hanibal Nadali, 1648., Vienca Nadali, 1650., pop Jerolim Nadali (takoer 1656, 1659., 1660, umro u Splitu kao kanonik Natali od 79 godina 1. IX. 1663), g. 1652., Vienca Nadali, ena Jerolimova g. 1652., Katarina Nadali, g. 1652., imun Nadali (takoer g. 1659, 1661 i 1662), g. 1653., Ludovika, ki p. Alviza Nadalija, g. 1653., Stjepan Nadali (takoer g. 1654, 1659, 1664), god. 1656., Magdalena, ena Stjepana Nadalija, god. 1657., Ivan Nadali (Zanetto Nadali g. 1664), g. 1662., Marica Nadali, g. 1665., Katarina Nadali (iz Splita; takoer g. 1670, 1677 i 16781 i g. 1677., Vale Nadali. (Sutivanske matine knjige nalaze se u Dravnom arhivu u Zadru.)

14

Da je prema matinoj knjizi postojao jedan Petar, sin Frane, vidjeli smo prije. U velepjesni Kavanjin samo za Simuna veli d;a mu je ujak, znai majin brat. Iako pjesnikov brat Frane Kavanjim popa Jeirolima Nadiailija (vjerojatno don. Jericu) naziva barba, to moe znaiti isto to i ujak, ali se nazivom barba na Brau i u Splitu titulira ne samo ujak, ve i stric i tetak, ali esto i drugi mukarci iz rodbine. Na: osnovu citiranih Kavanjimovih stihova moralo bi se zakljuiti, da su Frane, Pe tar i don Jerica sinovi Vale (Valerija) Nadialiija t. j . Boievi a, ukoliko se uzme, da se u stihu bie vriedna toga dica odnosi na sinove. U tom sluaju pop Jeirolim Nadali barba ne bi bio' brat pjesnikove majke, a talko ni Petar ni Frane. I stvarno, u sutivainskoj matici roenih g. 1638. (devet godina poslije Mairijetiine udaje) nalazim kuma: Piero Nadali q(uonda)m S(igno)r Valeirio, a g. 1616. u splitskoj matici roenih g. 1616. Vitorijia, kerku p. Valle Nadali, to znai, da je Vale ve tada (g, 1616) bio mrtav. Iz toga slijedi, da pop Jerolim Nadali (Boievi) nije bio ujak (barba) Kavanjinu, ve njegovoj majci, ali su ga Jerolim Kava njin i njegova braa tako titulirali zbog vjerojatnih srdanih rodbinskih odnosa. Da pop Jerolim Nadali (don Jerica), koji je g. 1663. u 79. godini ivota, nije bio brat pjesnikove majke, ve najvjerojatnije ujak, moemo1 pretpostaviti i po godinama roenja. Pjesnikova majka Marijeta roena je oko g. 1613. a pop Jerolim se rodio oko g. 1584., znai 29 godina prije nje. Prema tome prvi spomenuti u stihu Frame je Marijetin otac i najstariji Valin sin, a njegova su braa Petar i najmlai na pop Jerolim (don Jerica), kojega spominje Kavanjin kao barbu. Pritome treba uzeti u obzir, da u Sutivanu nije kumovalo samo ovaj Jerolim, koji se pod tim imenom, (don Jerica i don Jerica Boievi) spominje u sutivanskoj knjizi roenih g. 1632., a g. 1645. kao pop Jerolim Nadali. Po stojao je tada jo jedan Jerolim, ali koji nije biio pop. Zabiljeen je,kao kum g. 1631. Jerolim 1 Boievi, g. 1635. Jere Nadalov, g. 1636. Jeri Nadalov, zatim g. 1639., 1646., g. 1647., g. 1651., g. 1652., g. 1659. i t. d-: Gerolimo Nadali. Godine 1658. (25. I.) spominje se krtenje Magdalene, keri Jeroiima Nadalija i njegove ene Viktorije. Ova Magdalena (ro, 1658.) imala je kasnije spoir s Kavanjinom zbog treeg dijela zemljita, u uti vanjskom predjelu Bun ti. Poto je u drugoj splitskoj knjizi umrlih zabiljeena smrt Kasandre, majke soprakoimite braike galije imun a Nadalija 30. kolovoza 1654., kada je imala oko 70 godina (pokopana na Poljudu), znai da je Kasandira i Marijetina majka. Imena Frane, Petar, Jerolim 26 i imun ne nalaze se meu krtenicima prve splitske matice roenih (15701631).
26 Jutroni Andre, Natpisi u Sutivanu (Bra) Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, sv. 50, Split 1932, str. 349. Natpis na proelju crkvice sv. Ivana u Suti vanu oito se odnosi na ovog splitskog kanonika Jeroiima Nadalija (don Jerica Boi evi, Molto Reverendo D. Gierolimo Nadali), koji je umro u Splitu g. 1663.:

HIERONIM* NATALIS CAN.S SPALATEN RECTORQ t D.IOA.BA.TE HAS AEDES COSTRVX ANO. DOM. I.D.C.L.V.

15

Osmi Valine grane Na dali-Bo ice vica iz Splita su doselile u Suiti van. u neodreeno doba i druge porodice istog prezimena, koje su bile pri mljene meu braku vlastelu. Tome se ne moramo udi ti, kad znamo, da na bivoj njihovoj kui u Sutivanu postoji sauvani kameni natpis, da ju je sagradio Jakov Natali g. 1505. 27 Osim toga to naim dokazuju i prve godine sutivaniske matice roenih od g. 1622. do g. 1639., kad se spominje vie Boievia i Nadalija. Kao kume nekoliko puta se spo minju Vete Boievi i Mare Alvizova, a g. 1639. Katarina Nadali, pak kumovi (poired ve spomenutih) Nadal Boievi, Alviz Boievi, Alviz Nadali, pop Vale (Valerij) Nadali i ve spomenuti Jerolim Boievi (g. 1631) i Jerolim Nadali (g. 1639) sa enom Vilktorijom. U Sutivanu su se rodili u tom vremenskom razdoblju: g. 1623. Stjepan sin Nadala (Boe) Nadalija i ene Mare, g. 1630. Perina, ki Alviza i ene Mare, te djeca Alviza Boievia i ene Mare: g. 1627. ki Lode, g. 1630. Perina, g. 1633. sin Albert i g. 1636. ki Kate. Nadal Nadali (t. j . Nadal Boievi) spominje se i u nekim tampanim dokumentima g. 1615. kao :>difensor della sp. comunit Braa, a g. 1637. kao mjesni sudac u Sutivanu, to je mogao biti samo kao Braanin i braki vlastelin. Tako isto i Aloysius Nadali (t. j . Alviz Boievi) s nekim drugim brakim plemiima agentes et defensores illius sp. communitatis. 28 Premda je majka pjesnika Jerolima Kavanjina imala u Sutivanu na Brau imunu rodbinu, ini se, da ona pjesnikovu ocu Marku nije doni jela u miraz nekretnina,, iako su Boievi-Nadali toga imali. Ova rod binska veza je i dovela u Sulivan Marka, koji je nabavilo* neto zemljita, a potom i Marko, 29 naroito poto je pop Jerolim Nadali, (don Jerica Boievi) njemu i brai oporuno ostavio1 svoju kuu. Kavainjinovi su rano poeli dolaziti u Manijetimo rodno mjest|o, te su biiljeeni prigodom kumovanja, na pr. za pjesmikovai ivota, prema dvjema prvim knjigama roenih u Sutivanu: Marko Cavagini g. 1648. i g. 1652., Frame Cavagnitii g. 1657., g. 1661., g. 1670., g. 1673., g. 1675., g. 1677. i g. 1679., Marijeta Cavagnini g. 1651. i g. 1677. i Ana 30 Cavagnini (prva pjesnikova
27 28

Jutroni

Andre,

Natpisi vi Sutivanu, ib., str. 349.

Monumenta historico-juridica Slavorum meridionalium. Vol. XI. Izd. Jugosla venske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1926., str. 290, 229 i 306. J. Kavanjin, Batinicima (u redakciji ire iin-aina), Izd. Muzeja grada Splita br. 3. Split, 1952. str. 33: Sull'Isola poi della Brazza ... Pi uolte hu imprecate per l'impacienza contro le ceneri di chi indusse mio padre far coll qualche aquisto, perche ancor io, ancora inesperto, non conoscendo bene il paese con la regola che c facile agiungner alle cose ritrouate inauedutam(en)te mi son fissato far ivi degl'altri aquisti ...
30 Ana (Marija) je prva pjesnikova ena iz Nereia (Braa) rod. Filipovi (Philipi) ki Ivana Nikole. Vjenanje je izvreno 30. srpnja 1676. u Nereiima: D(omi)num Hieronvmum filium D(omi)ni Marci Cauagnini Spalatensem, et D(on)am Anam filiam D(omi)ni Jo. Nicolai Philipi ego Simon Cerineus Archipresb. mutuo eorum consensu habito Domi matrim. o junxi. Tribus solitis Denuntiationibus premisis ceterisque, iuxta prescripta Sac. Trid. Concilij, servatis. Testibus ad hoc habitis D(omi)no Nicolao 29

16

ena) g. 1681. i g. 1682. i g. 1684., Perina 32 Cavaignini (druga pjesnikova ena) 1701., g. 1702., g. 1708., g. 1710., (ali li poslije pjesnikove smrti), Safoa (Elizabeta) Gaivagini g. 1704., g. 1709. (ali i poslije oeve smrti), te takoer udate pjesnikove sestre i keri i njihovi muevi: Ivan Alberti iz Splita (mu pjesnikove polusestre Dome) g. 1665., 1674., 1675. i g. 1676., Frame Modro 32 (mu pjesnikove sestre Dunatie) g. 1665. i g. 1690., Dunaita Modro g. 1670., g. 1673., g. 1674., 1675,, 1676., 1682., Margerita Canaetii (pjesnikova iki) g. 1699., g. 1704. i 1712., te njen mu (iz Za dra) g. 1712. Pjesnik Jerolim Kavanjin dolazio' je u Suitivan, naroito otkako* je poeo graditi kuu i nakon dovrene gradnje'. Prema naporneMicheli, et D(omi)no Joanni Alberti, ac D(omi)no Zanetto Nadali. Ova piva pjesnikova ena umrla je pri porodu u Splitu 26. travnja 1688, od oko 40 godina i pokopana je u crkvi sv. Frane 27. travnja skupa sa tek roenim sinom. S prvom enom imao je pjesnik ker Marijetu (Margaritu), koja se udala 12. sijenja 1699. S(igno)ra Marg(heri)ta figliola delPIll(ustrissi)mo S(igno)r Dr. Gerolimo Cauagini za kolunela Kanajeta: Ill(ustrissi)mo Sig(no)r Conte CoIl(onel)lo Antonio Canagieti. Ana je Kavanjinu rodila jo i tri sina: Marka 25. sijenja 1682., Matiju Jerolima 27. listopada 1686., koji su umrli u djetinjoj dobi, i Josipa, koji je umro odmah drugi dan nakon poroda 27. travnja 1688. (Josip) i majine smrti. 31 Poslije neto vie od godine dana iza smrti svoje "prve ene Ane, pjesnik se po drugi put eni 12. lipnja 1689., i uzima za enu Splianku Perinu Marchi, koja je umrla g. 1728. S njom je imao samo kerku Sabu (Elisabett), koja je roena 7. listo pada 1691., i krtena 7. travnja 1692. Elisabetta figliola dell'Ece(elentissi)mo Sig(no)r Dr. Girolamo Cavagnini, et della Sig(no),ra Perina sua consorte battezata prima in asa li 7 obre (16)81 prossimo decorso fu suplito alle Cerimonie da me D(o)n Doimo Cuppareo. Compari furono il Sig(no)r Pietro Maruli et la Sig(no)ra Cattarina r(eli)ta (j(onda)m Sig(no)r Girolamo Cindro. Elisabeta (Saba) se ndala kako je reeno g. 1709., u pjesnikovoj sutivanskoj kui za Nikolu Capogrossa p. Bartula. Njezin miv Nikola Capogrosso se rodio 20. travnja 1676. (majka Polonija), a umro 23. prosinca 1725., u Splitu te je pokopan u crkvi sv. Duje, a udovica Saba umrla je g. 9. oujka 1758., i takoer pokopana u Katedrali. Njihova su djeca (Capogrosso-Cavagnini): 1) Apolonija-EIizabeta roena 9. studenoga 1710., i umrla 10. prosinca 1725., te pokopana u crkvi sv. Duje. 2) Perina roena 29. svibnja 1713. (kumuje u Sutivanu 24. IX. 1724.). 3) Bartul roen 9. lipnja 1717. 4) Jerolim roen 13. svibnja 1720., vjenao 7. svibnja 1758. Elizabetu, ker Frane Muure, te umro 13. lipnja 1787. (pokopan u crkvi sv. Duje); njegova ena Elizabeta umrla je 21. sijenja 1792., pak je takoer pokopana u crkvi sv. Duje. 5) Jelena roena 1722., vjenana 11. V. 1743., za Ivana Dinka Bajamontija nobile di Parenzo, umrla 8. lipnja 1798., te pokopana u crkvi sv. Dominika. U braku Kavanjinova unuka dra. Jerolima Capogrosso-Kavanjina i Elizabete ro. Muura (Mussura) bilo je vie djece: 1) Nikola Duje Romuald roen 7. veljae 1760. 2) Frane Duje Vicko Toma rod. 20. prosinca 1760. i umro 1. veljae 1761. 3) Marija Elizabeta Perina rod. 5. sijenja 1762. 4) Elizabeta Marija Pelegrina ro. 27. travnja 1763. i umrla 12. oujka 1765. 5) Josip Frane Anastazij Duje roen 4. listopada 1764. umro 3. srpnja 1765. 6) Duje Justin Marij ro. 11. listopada 1765., 7) Dinka Magdalena ro. 10. svibnja 1767. i vjenana 4. svibnja 1803., za dra. Benaventuru Benardija, 8) Vicko Duje Petar Luka Pio ro. 21. listopada 1769, i vjenao 15. kolovoza 1795., Barbaru, kerku Ivana Marije Geremia. 8) Jelena Marija Margarita ro. 20, srpnja 1772, i vjenana 6. rujna 1894. s Petrom, sinom p. Ivana Lovre Albertija. 10) Marina Perina Antonija ro. 18. kolovoza 1773. i umrla 16. svibnja 1774.
32 F r a n e M o d r o - S v a g a n i r o d i o se u S p l i t u 1 6 3 8 . (18. V I I . ) . O t a c m u j e b i o p o m o r a c I v a n S v a g a n i , a m a j k a F r a n c e s k i n a . G o d i n e 1669. o e n i o se n a j m l a o m K a v a n j i n o v o m s e s t r o m D u n a t o m ( r o e n o m g. 1651.). U b r a k u su i m a l i e s t e r o d j e c e : F r a n c e s k i n u ( r o . 1 6 7 0 . ) , T e r e z u ( r o . o k o g. 1 6 7 1 . ) , M a r i j e t u ( r o . g / 1 6 7 2 . ) , I v a n a ( r o . g. 1 6 7 3 . ) , M a r k a ( r o . o k o g. 1 6 7 5 . u m r o g. 1 6 9 3 . u 18. g o d i n i ) i J o s i p a .

STARINE

17

nama u prvoj knjizi roenih pjesnik je kumovao: g. 1661., g. 1662. (Stje panu, sinu Kuzme Sinotikovia), g. 1663. (Jerolimu, sinu Frane Ivanovica), g. 1664. (Olimpiji, keri Jerolima Lm ami a), g. 1682. (Jurju, sinu Jeirolima Nie lica), g. 1684. (Jerolimu, sinu Ante Cvitanoia), g. 1894. (Antunu, sinu Nikole Ljubetia); prema napomenama iz druge knjige roenih g. 1695. (Dinki, keri Vale Zvania), g. 1696. (Lukreciji, keri Jerolima Soljania, i Dujmu, sinu Jerolima Petritija), g. 1697. (Mi hovilu sinu Jurja Petritio, i Jakovu, sinu Frane Luksia), g. 1700. (Bozi, sinu Boe Petritija), g. 1702. (Vinetici, keri Jerolima Petritija), g. 1704. (Anloniji keri i Anti sinu Amrelija B er g|a imate), g. 1705. (Bozi, sinu Vaile Zvania), g. 1707. (Ivanu, sinu Bernarda Sciipionija), g. 1708. (Jeleni, keri Davida Lukia), g. 1710, i g. 1712. (Mihovilu, sinu Jurja De ritica). * Kavamjinovi spisi, kaoi i njegovih nasljednika i druge rodbine, Ikoji su donesem iz Sut ivama u Muzej grada Splita rujnu 1948., ispunili su je dan ormar. Frane Kavainjin, stariji Jerolimov brat, vodei obiteljske poslove, u lipnju 1679. sastavio je iskaz porodinih nelkreliniina u Sutivamu. Spomi nje stojinu kuu s podrumom, dvoritem i vrtom: Gasa di Statio pepian, con port, di caneva, orto e coirtivo. U drugoj biljeci od 13. studenoiga 1663., veli za tu kuu (i vrt) da se nalazi iza loe, koja je na -utivanskoij obali. Ujedno ovdje veli i, na koji nain su braa Kavanjini doli do kue u Sutivanu. Naime njihov bairba pop Nadali (t. j . don Jerica) ostavio im je svojom oporukom. 33 Do ove njihove kue nailazila se kua, u kojoj je stanovao Obla in a, od koje su Kavanjim posjedovali dio, a jednu treinu kupili od Katarine Petricio g. 1673.: Casa di Statioi sotto loggia Orto etc. laisciataci per testamento de quondam signor Don Girolaimo Nadali, come per... del signor Giroilamo nostro Barba, la terza paarte di Casa, ove ista di Oblaicinai Contigua allai delta, comprato da mediisiiima Cattarma Petritia come per Instrumento ftto dal Signor Zanetto Nadali con licenza sotto li ... 1673 per giusta stima et ailro come in esso Instrumento. O ruenju spomenute stare kue u Sutivanu, osim podruma, dobivene od don Jerolima Nadalija, i gradnji nove kue, jo jednog podruma, ure enju vrta i dvorite, i podizanju ogradnog zida i sporu zbog zemljita na Bunti imamo vie dokumenata: 1. ugovor s majstorom Markom Vidoviem iz Korule muraro i Dinkom Battarom 3 4 od 18. studenoga 1690.,
83 U drugoj splitskoj knjizi umrlih (1638-1688) zabiljeena je smrt: Molto R(veren)do Don Gieronimo Natali od oko 79 godina. Pokopan je u crkvi sv. Duje: al Domo'i. 34 Ugovor majstora Marka Vidovia i Dinka Battare s Kavanjinom: Adi 18 Nov(embr)e 1690. Con la presente Scrittura privata ma come fosse publica tra il Signor Dottor Gerolimo Cavagnini et Mistro Marco Vidovich da Curzola muraro et Domenico Battara da ... tagliapietra. Convenero, il primo di essi sudetto dopo le feste di Pasqua prossimo venturo alla Brazza loco San Zuane per fabricare ad esso Signor Dottor una casa, dovendo essere pagato puntualmente esso Mistro Marco in ragione et in forma

18

2. ugovor s majstorom Andrijom Ruspini 35 u Splitu od 6. srpnja 1692., 3. ugovor s majstorom Josipom karpom 30 od g. 1695, 4. pisma majstora Andrije Ruspinija Jerolimiu Kavanjinu od 17. kolovoza 1700. iz Jelse, 29. koilovoiza 1700. iz Jelse, 3. studenoga 1700. takoer iiz Jelse, od 28. srpnja 1707. iz Sinja i 24. sijenja 1711. takoer iz Sinja s jednom pri znanicom, 5. pismo Frane Nadalija Jerolimu Kavanjinu 37 od 23. travnja
che e stato pagato dal Comun di ...; Et mistro Domenico dovendo venir a Quaresima un mese prima il detto mistro Marco per principiar il lavor bianco sopra la petrara di Bobovischio, quale dovr esserli pagato quanto sia pronto per esser posto in opera a ragione di soldi 19 il piede, anco soldi vinti, cioe il lavor delle finestre et porte che deve essere squadrate ..., oltre pero il lavor ... che occoresse, et li scalini de quali si convenir al tempo che vor farlo. Et occorendo -che anco il detto Mistro Domenico lavorasse di muraro sar pagato anche esso conforme lo ... Ii ... Havendo havuto Ii medesimi un cechino di capara per uno, sono cechini doi, et cosi le parti prometono di mantenero sotto ... de lori beni. Et per fermezza di tutto Ii testimonij si sottoscrivono. Io Moise Pessa fui presente quanto di sopra. Io Prospero Polonetij fui presente come sopra.
35 Ugovor sklopljen u Splitu izmeu Jerolima Kavanjina i majstora Andrije Ruspinija 6. srpnja 1692. Sastoji se od 2 lista (t. j . 4 stranice). Ispisane su tri stranice. For mata je 29,5 X 20,5 cm.: Luglio 1692. Presentato in ofitio del Signor Dottor Girolamo Cavagnini instando me ino data notitia al Signor Conte Gianco Marianovich. Copia tratta d'altra simile originale per Mistro Andrea Ruspini. Adi 5 Luglio 1692. In Spalato. Con la presente privata, ma come fosse publica Scrittura cosi ... le parti infrascritte si dichiara che volendo mistro Andrea Ruspini ridursi con fratello et compagni alia Brazza per ... la fabrica del Signor Dr. Gerolimo Cavagnini giusta la parola datali et il mandato intimatoli da questa Gius. o, sono ve nuti alli infrascritti patti, et conventioni da esser incrolabilmente da esse parti osservati, prometendo esso mistro Andrea de rato per mistro Antonio suo fratello, et altri compagni. Che mistro Andrea debba fare insieme col fratello tutte le fatture, cosi di muratore, come di marangone di tutta perfezione Iaudo da boni mistri, et cosi anco Ii compagni, et particolarmente le muraglie, soleri e tetti, et continuare fino alia perfettione della fabrica a conto della quale esso Signor Dottore il conto alia peruli(?) ut infra L(ibre) ... di questa moneta di Dalmazia et il rimanente li andara pagando secondo che andaranno facendo delle fatture, et al tempo della perfettione tutto il rimanente, che fatti li conti avanzassero, obligandosi li detti mistri, et mistro Andrea per loro di mantener le loro fatture medesime della sudetta perfetione. Che il Signor Dr. Cavagnini sia obligato di dare alli medesimi mistri, alia Brazza, casa per loro habitatione et condurii ivi sue spese et recondurli alia Citt dopo li prestati lavori. Che il medesimo sia obligato di soministrare tutti li materiali in mano di mistri, tanto quelli che spettano muratori, quanto quelli, che spettano a marangoni. Che sia particolarmente obligato di dare tutti lavori, da tagliapietra perfettionati da poner immediate in opera senza spesi delli sudetti mistri. Che sia obligato di pagare le mura che facessero li medesimi compresi li fori in ragion di L(ibre) otto il passo Veneto di piedi cinque di esser mesurate all'uso della arte. Che i coperti, o tetti sia obligato a ragione di L(ibre) sei il passo, et li soleri medesimamente a ragione di L(ire) sei et la carta che volesse dare alia mura di dentro in ragione di L(ibre) 2 il passo, il tutto deve esser fatto in forma laudabile, et il tetto di coppi in calzina, et fatto di tutto punto. Che le porte e fenestre, si dopie come squadrate o vazate cosi pi grande, come inferiori debba pagare ragione di L(ibre) 8 l'una eccetuate le porte maestre della

19

1700. iz Koirule, 6. pismo Mairika Scipiionija Jerolimu Kavanjinu od 12. srpnja 1700. iz Venecije s dva rauna, 7. knjiica trokova u vezi s ku om (ljetnikovcem, dvorcem) i s drugim biljekama pri raznim fazama gradnjie od 18. studenoga 1690. do g. 1705. i jednom naknadnom bilje kom od 18. oujka 1718., 8. nekoliko nezalijepljenih cedulja s raunima i drugim stvarima iz raznog vremena goidine 1698., 1700." i 1702. i 9. ne koliko' ceduljica formata 10 X 7.5 cm o Karvainjiniovim nasadima u Sutivaimii. Osim toga ima vie dokumenata o spoiru Jeroilima Kavanjina s Franom Mairijanoviem, njegovimi sinom Jankom i Magdalenom Naidali zbog treeg dijela zemljita n sutivanskoim predjelu Bunti poevi od g. 1681. Prema tome sve je ovo u vezi s Karvanjino'vim radovima u Sutivanu i na bliem zemljitu Bunti. Marijanovieva kua 'kalo i Kavanjinova kua s vrtovima i drugim zgradama nalaize se takoer u dijelu Sutivana, koji se naziva Bunta. Naime selo Sutivan e dijeli u etiri meusobno spo jena dijela: Porat, Luica, Spoizbandia i Bunta, koja zauzima sav istoni
asa et quelle del cortivo sopra questi convenirano secondo la fattura, che intendesse di fare, et eccetuate certe fenestrelle picole sopra quali pur conveniranno. Che mancando raateriali senza poter operare sia tenuto il Signor Cavagnini di pagare alii mistri le giornate che perdessero in ragion di L(ibre) sei per cadauno, et sia in loro arbitrio di tralassar l'opera, et veneri in Citt, senza obligo di ritornare, m quando partissero di comun concerto o dopo il mese, che sono dispensati fossero chiamati dalli signori Fedrigo Venier, Dottore Doimo Cuppareo, doppo sbrigati dalli lor impiegi debbano ritornare perfettionare la fabrica nel che le parti colgerano (empo oportuno, cmdo se medemi, come conveniranno, et dopo il mese occorendo con un compagno possa tornare alia Citt per qualche suo lavoro il detto mistro Andrea lasciando li altri. Che occorendo far giornate parte per reparare et agiustare le cose gi fatte, debba pagarle le giornate che faccessero in ragion di L(ibre) sei dico Libre 6. Che ogni altra fattura di scalle, 6 altro, che occoresse di fare nella fabrica non espressa nella presente sia stabilita fr di loro nel prezzo a misura ... e stato pagato daltri esso mistro Andrea et compagni, o come sar stimato esser giusto, et conveniente la tnto le parti fra di loro stabilirano, et promisero di mantenere con obligatione de loro beni in forma, et alia presenza delli infrascritti lestij che pur si sottoscrivono appresso le parti. Io Girolamo Cavagnini affermo e prometto quanto sopra. Io Andrea Ruspini affermo quanto sopra. Io Antonio Ruspini affermo quanto di sopra. Io Bortolo Zanchi fui presente quanto di sopra per testimonio e me sono sottoscritto per Giacomo, che a fatto la medesima Croce che afferma quanto sopra. Francesco Nadali nodaro publico ho copiato sottoscritto sigilato. (Drugom tintom) 6. Luglio 1692. Rifferi il C ... haver notificato in persona la sudetta scrittura al Signor Conte Gianco Marianovich, in ... et ad ...
36 Ugovor majstora Josipa karpe (koji je porijeklom iz Silbe) s pjesnikom Kavanjinom, skoro je neitljiv zbog izblijedjelosti. Spominju se kamene: planche, colonette, scalini i dr. Ugovor je vjerojatno iz g. 1695., jer na poleini ugovora pie: 8 sett(emb)re 1695. Mandai a m(ist)ro Iseppo altri ... p(er) mario di Gero(ni)mo Sogliancich giusta il suo ordine L(ibre) 20. Tu su takoer i neke druge Kavanjinove biljeke u vezi s izvravanjem ugovora. Format je 29,5 X 20 cm. Sastoji se od dva lista, t. j . etiri stranice, ali se listovi upotrebom poee odvajati, jer se po sredini raskidaju. Ugovor je ispisan samo na prvoj stranici. Potpisao ga je Kavanjin i majstor karpa: Io Mistro Iseppo Scarpa confermo quanto ... (nastavak je poderan). 37 Pismo Frane Nadalija upueno Jerolimu Kavanjinu iz Korule 24. travnja 1770. Formata je 28,5 X 20 cm, a glasi:

20

dio sela s vrtovima do lokaliteta Provornice, Plehinija, Kria i Mlina. Prema tome i s-va. zemljita oko suitivanske crkvice sv. Ivana. * Knjiica trokova o graidnji i s biljekama s tim u vezi labavo je saivena. Ispisana je na pregibamim polustraniicama. Lisitova ima 27, prema tome pregibanih polustinanica 108 formata 29 X 10 cm. Prvih 12 polustraraica nije ispisano, a tako isto ni posljednjih est. Osim toga, u njoj su na nekim stranicama nalijepljene etiri ispisane kartice o trokovima. Ovaj Kavanjinov trokovnik 38 poinje datumom od 18. studenoga 1690. na desetom numeriirainoim listu, pa do g. 1705. Poreid okova za tiu goIH(ustriss)imo S(igno)r mio, S(igno)r Col(endissi)mo. La scarsezza d'occasioni, che passano pur questa parte, mi fanno trouar apposta barca per condurre a S. Zuanne li suoi lauori, se non tutti almeno in parte. Inuio adunque con l'incontro di d(ett)a undeci colonette, essendosi gi giorni rotta una trasportandola da un loco all'altro. Dodeci pedate p(er) Ie dette colunette, cinque pedestali; la tola del Viscardi; et una pianca. II resto andaro sollecitando, che si fornisca. Veramente deuo dire esser gran intrighi questi m(istr)i, che non potrebbe cre dere quanti intreppi, e contrasti hebbi con loro. II S(igno)r Dr. Cuppareo e di ci causa, mentre si separaua li suoi lauori dali proprij sarebbe meglio seruito; ma hauendo conti con questi mistri, che tutti dicono auanzare da lui, non so come la sia. II Nolo per detti lauori e di L 52 : 2 cioe le collone L 2 l'una; Le pedate soldi sedici; Li piedestali L. 1, 10, La pianca L. 8 et la tola L. 6. Mi creda che meritano questi soldi, p(er)che quatro giorni continui si souo tratenuti al Scoglio p(er) l'imbarco, p(er) causa di catiuo tempo, non hanno potuto ritornare. Oltre la spesa delle pietr et nollo che deue anco soccomber al pagamento del datio, che mi parie sia doi p(er)cento; sc vora che io lo sodisfi commandi. Da V. S. UI(ustrissi)ma mi furono trasmessi p(er) d(ett)o effetto D(ucali) 12. Sei altri li deuo p(er) D(on) Zorzi, et uno mandatomi p(er) le stanghe; di questa sua esborsai alli mistri L 120 il resto lo tratengo p(er) quando occorer, et il taglio delle stanghe non essendo al p(re)sente buono, lo far fare a suo tempo. Alia fine resto sciolto ogni intreppo del Vidouich, il debito del quale essendo di L. 194 : 8, t u t t a ; trouaua intoppi di hauer alia riua di S(an) Zuanne lasciato suoi lauori, ne pretendeua bonificatione. Questo mo(signo)r Vescouo pi volte mi ha fatto ricercare il pagamento che N(ost)ro Mon(isgno)re requiscat li doueua, e mi pare L 90 in c(irc)a. M(ist)ro Marco sud(etto) e p(er) far girare con Vescovo quello deue hauere p(er) conto sud(ett)o, del resto mi andar contando, ino l'estintione, e conuiene ch'ella habbi pacienza, ne mancar di tutto portarli le notioni e mede(sima)m(en)te mi far fare la riceputa del Vescovo, e cosi ueder il fatto suo. Con il pi viuo cuore mi rallegro del Nipotino nato alia (S(igno)ra Germana, attestatomi ci dal S(igno)r Co(nte) suo Padre, sul passaggio che p(er) qui fecce. Iddio S(igno)re lo conservi sano p(er) consolatione sua e dei suoi congionti. Io qui son stuffo, mentre non posso ritrahere dalli utili di q(ues)ta benedeta Cane ... a l'alljmento, e li attesto p(er) quella affettuosa parentella, che corre tr Noi, che sin ad hora sarei casa, q(ua)ndo una sol cosa non mi tratenisse, p ( e r ) c h e sono in discapito. Ella non manchi comandarmi in ogni altra sua occorenza, p(er)che mi trouera. Di V. S. Ill(ustr)e deu(otissi)mo obb(edientissi)mo s(eruito)re Fran(cesc)o Nadali. Curzola di 24 ap(ri)le 1700.
38 Kavanjinov trokovnik i ugovore s majstorima Vidoviem i Ruspinijem prepisao je olovkom, poto je arhiv porodice Capogrosso - Cavagnini prenesen u Split (rujan 1948) - direktor Muzeja grada Splita Ciro iin-ain. Kasnije sam ove dokumente, kao i neke druge, koji su u vezi s Kavanjinom, dobio na upotrebu i prepisao, te sam krajem listopada i poetkom studenoga 1956. dobrotom ire iin-aina sve to pre gledao i uporedio. Ovim mu izraavam svoju zahvalnost.

dinu, na zadnjoj ispisanoj stranici, kao zavrnica, nalazi se namira Frane i Andrije Ruspinija od 30. oujka 1718., da su podmireni od Kavainjinova zeta Nikole Capogrossa: Adi 30 maro 1718. Furono falti li conti tra n.oi m(istr)o Andrea Ruspini mio Barba, e me Fran(ceis)co Ruspini con Ill(us'trissi)rno Sign(no)r Nicolo Capogroisso p(er) fatta a fabrica alia Brazza al q(uondaim) sig(no)r D:r. Kavaini e l'anno dal fitto salda tio et agiustati daicoirdo. Io Fran(ces)co Ruspini m(an)o :p(r!opri)a. Io Andrea Ruispini aferimo quanto di sopra. Znatan je dio listova u trokovniku u gornjem djelu izblijedio, vjero jatno' od vlage, taiko- da je mnogo toga postalo neitljivo. Trokovnik poinje invokacijom (kratice razreujem): In'no'me del Sign or Nostiro Jesu Hiristo ... e della B. V. Maria et mi ei Santi Proiteittori. Adi 18(?) Novembre 1690 ... mistro Marcoi Vidovich et mistro' Dbimenieo Batitara peir ... Braza come ... del giiorno1... li diedi ... per hom ... U mjesecu studenom Kavanjin sklapa prvi ugovor o > svojoj gradnji u Sutivainui na Brau s niajstoirom Markom Vidoviem iz Korule i istog mjeseca poinje pred gradnjama. Dne 19. srpnja 1691. p os tavi ja prvi ka men. U listopadu rui staru kuu. Zatim, ini sie, da je nastao krajem prosinca 1692. krai zimski zastoj, ali ve 16. oujka biljei nastavak gradnje. Poslije g. 1693. vri raznovrsne radove, ali je rad manje bujan. Radi oko kue, na putu, podrumu, a u listopadu 1697. pokriva novi po drum, sadi u vrtu i priprema radove na zemljitu Bunti, planira pelinjak, dlolaizi mu kamenje, kamenovi, ploe, zemlja crljenicai; u travnju 1698. rui kuu Belavia, gradi tezu i cisternu., ureuje dvorite; u listopadu 1698. rui zid sagraen u suho sa strame vrta Modro, stiim dla podigne zid na zalpadu od podrumskih dvorita, te izvodi vane druge radove, da u svibnju 1699. ponovo nastavi intenzivnijim radom. Osim toga, radi oko kue i maloig dvorita takozvane Podvornice. Radovi teku i idue! 1700. godine. U svibnju mu stiu iz Korule stup'ovi, podstavci i drugi izraeni kameni predmeti. Izraeni su u radnji majstora Marka Vidovia i dove zeni poto je po njih otiao Frane Nadali, koji o tome govori Kavanjinu u pismu iz Korule od 24. travnja 1700. spominjui laffettuoisa parentella. U toj godini 1700. raznovrstan rad se oko kue intenzivnije nastav ljao, a u manjim razmjerima i iduih godina. Posebno se moe zabilje iti u listopadu 1702. nel far i casoni, poner il tavolado e Xamtiie in Galeriiai, a u lipnju g. 1704. ienje temelja drugog zida u Buintif; gdje su takoer vreni neki radovi, kao i u dvoritu Podvornici. Godine 1705. radi jo samo majstor Aurelijo. Kako je postojalo nigdje nezabiljeeno miljenje, kao vjerojatnost, da su danas postojei stupovi u dvoritu suitivanske kue Capogrosisoi-Kavarijina, kao i oni pred kuom sa strane vrta i u samom vrtu, kasnije done seni od kasnijih lanova obitelji Capogirosso-Kavanjin, najbolje se to moe oprovri ba ovim Kavanjinovim biljekama, ugovorom s majstorom Josip oim karpom vjerojatno iz g. 1695. (nota ad 36) i spomenu tim 22

pi sin om Frame Nadali ja, (mota ad 37). To isto vrijedi i za druge izraene kamene predmeite i fragmente oko kue i u vrtu. Samoi za jedinog lijjepo izraenog kamenog lava i grb neke ivotinje- s rogovima, vjerojatno je lena, poznato je da su oko g. 1930. odnekud doneseni (iz Katela, Katel Ruiinac?) i uzidani u zid intimne imanje kune terase pred vrtom (peri vojem). Meutim, spomenuti grb ne pripada ni obitelji Caipogroeso ni obitelji Kavanjin, koja je u, grbu imala konja, a ne jelena. Kako je znatan diio Kavainjinova trokovnika ne itljiv, nije giai mogue donijeti u cijelosti. Dapae za znatan dio se ne moe nita rei, to ujedno smeta hronolokom redoslijedu. Stoga u ovdje ispisati samo nekoliko maTkantnijih podataka, ukioliko se moigu proitati, da se ktoimu vidi i nain Kavainjinova biljeenja, a ujedno i da se uoe ondanje cijene, premda je na nekima mjestima cijena potroka ostala neispisana: 27. Nouembre. Mandai al ... Paolini per pagamnto di ... alla Bua ... che siano pronti per questo Carneuale di lungheza di un pie de et altri pi di mezo Ultimo detto. Spesi in coppi Veneziano No. 1000 Feraveei No. 1350 10. Decembra. Item un ailtro idem di sassi ordiinaiti per mamoi del Signoir Paioliui . 21. Maro diedi a Mistro Vidouich portossi alia Brazza sulla petrarai di Bobovischiia per fair bianco' eon doi compagni u,n cechin . . Item Bubiza cento eomprade loro istana Mal. . . . 24. detto. Geroilimo Nisetich mi diisise hatueir dato oltre altra noiba baarille un di viiiio Maro et Aprile. Hebbero da Girolamo Niseltich in tain-ti comestibili da me bonificati . . Idem di altre barille di vino 10 Aprile datili da me alia Brazza sulla petrara No, 4. . 16 detto. Hebbero Spalato da me cento none altre a dietro alla; scrittuira sottoscriitto 16 detto (t. j . zugno). Mandati mistro Viscerdi rigadine biraizza tre e mezza Spesi in condutora della prima barca saissi a S. Zuanne per ricarclii i:n cortivo 16 detto. In caricar et condur alia marina in barca vari pezzi di lauor biiainco dali a corte dii Spalato . . . . Per molk' di detti mateiriali taiulole et a 1 tro a parom Simiom . Spesi per auamti in taiuole di Bucare No. 24 . . . . 24 Zugno. Mandati mistro Battara rigadine brazza . . Per mola da Poistiire a S. Zuiamne deilli matoni, tavoile, morali Spesi per auanti in calcina depositata a S. Zuanne 19 detto. Segue et incoimincio a escauair la: fomdamiemtai ho rn ini, 7 donne 6 .

L. 100 L. 100 L. 100 L. L. L. 50:- 26:10 10:-

L.13: L. L. L. 43:5 26 13

L. 238:10 L. L. 7:14 8:

L. 7 L. 7 L. 48 L. 7:14 L. 15 L. 36- L. 29:14 23

Spesi p e r u n a b a r c a di sab ion P e r t r e baircaidima d i t e r r a rossa! et scairico 19 detto 1691 Laus Deo. Si pose hoggi in nome del Signor Iddio et de miei Santi Protettori in Mafdedi di S. Antonio euro d'essi le prime pietre, et gettai al... mezzo ... 20 detto. Seguie l'escatvazrione dellai fondbmenita et il p o r t o di t e r r a a sassi dallai pyai(?) et f u r o n o homiini 6 d o n e 4 . Spesi neilla secondia. barcadai p a r o n S i m o n I n dioi ailtre baircadie di t e r r a moss a, detto. F e c i conto con m i s t r o M a r c o delle g i o r n a t e da lui sin h o r a f a t t e a s q u a d r a r et far rauro, et r e s t a s s i m o d a c c o r d o b a t t u t a la m e z a gioimarta im an d a r all a B r a z z a et altira meza in p i o n e et in questa 15 a c o n t o di che . . . F e c i c o n t o con mistro Marco Buhoitich delle g i o r n a t e ... d a lui sin horai fatte priincipiate a 25 z n g n o a m e z z o d i eit sono g i o r n a t e 9. H e b b e a conto o l t r e le ... q u i a S p a l a t o in ... wollt! Mistro D o m e n i c o B a t t a r a p r e t e n d e ... s q u a d r a t o t u t t a la prima; setitiimana, et t r a squadrar 1 et f a r b u s i et i n c a s t r i p r e ' t e n d a l u i fatt'o quieste. Io> n o trovo' dii q u e s t e s e t t e . H e b b e a conto Mandaii rper mistro Marco a m i s t r o M a t t e V i s c a r d i um oirechin d o r o o r d e n a t o m i , Costa dal Signor L u p o s i g n o l i . . 10 detto. L u n e d i e m a r t e d i t u t t i li 4 li m i s t r i squiadraromo le p i e t r a , sono giiornate otto Detto. Honiiini 4 p e r scoprir, et d is f a r la casa vecchia et dione 4, spesi 18 detto. M a n d a t i Mirich u n p a r di s c a r p e c o s t a n o . . P a g a r m a n ovale Mandiati a sua moiglie a Ciurzola, di suio> or d i n e e t con s u a l e t t e r a queeti ... 4 d'argentio Dalli 19 detto (t. j . oittobre) sino li 31 spesi nel disfair l a caisai fu del P ... lesco p or t a r vila la scaglia;, lai t e r r a ... eiscauar il ... et r o m p e r il sasso vivo p e r fon d a r e u n altra c a n t i n a contigua alia altra n o s t r a f d e signor N a d a l i . I n homiini 18 I n domne 122 . . I t e m i n aitni h o m i n i e dionine p e r mainoaili et p e r i m b a r c a r et p o r t a r la t e r r a rossa (Ovdje j e nalijepljena ceduljica iz g. 1691.) Viagigi ... mezzio faliti d a mistiro S i m o n Giiaxich ... Dalle pet r a r e viaggi t r e . Sald'aitoi 1 i n . . . la m e d e s i m a calcina et p ... la a ... et p o r t a r rouiiniazo ... fatta alia camtiina fu die Sign ori Naidali dalla p a r t e die eorti.no- Chiosich d a t i a Gerolimo! Nisetich . Spesi p e r dati a m i s t r o Z u a n e G a r s c o u i c h p e r doi ... et ... a p o r t a della c a n t i n a

L. L.

15: 10:

L. L. L.

1-9:16 15: 6:--

L.

50:

L.

10:

L. L.

30: 18:

L. 114:16 L. 6: L. 13 : - L. 34:16

L. 5 6 : L. 122 : L. 25:--

L. 1 0 3 : - -

L. 110: L. 36:

24

In un balcon sul frontispiizio da -otro . . . . Per 1'escalation, della magaiteriiia dii eaponera . . . . Adi 9 nouembre 1691 ... II det<to miistiro (t. j . Antonio Viscardi) mi aiecordai coll defrto* miistro. M. Antonio che a sue spese eit f-attic he mi rompa et piani a livello della porta il grebamo che essiste nellai cantinai, et... d'accordo per L. 150. et in fare Adi 17 Decembre (?): kiolatudacija s majstorom. Mari em uz prisustvo Boe Naidlaliija i Marka Moidra. 24 Nouembre ino li 16 Decembre a miisitro Iseppo Scarpa per sue giornatie fatte nellai fabrica della cantina 15 a ragion dii L. 4. coniprese le speise hau end o> battutoi le L. 10 hauute peir auanti per la 18. Decembre mawdai a Nicolo Vladiisauich per Niooilo Gliubeitich a conto dii sassi Feci nona scrittuira, di laiuor bianco con jmistro' Iseppo Soairpai di giorni passati, come in essa quesita si trouia in poteire di de tlo mis tro Iseppo. et li diedii subito a conto come uiene pacificatO' nella ... cecchini 4 ual a ragion di L. 27.10 . Gena.ro mandai a Znane Cizalo a conto di sassi per coniprair la pele d'una testa di manzio 16 detto ... Item conto il signer Marco Modno di mia ra gion e a Nicolo1 Vladisauich contra ... per miera tre sassi in obligO' di fa>rmi insieme con Zuanne Cizalo< . . . 26 febraro. Prestai a detto Znatne Cizailo a. contio di giornate promise farmi suillai fabrica 3 marzo. Hebbe il detto Iseppo Scarpa a conto del lauor bianco1 cechini doi come mamdatoli peir detto Tomiaso Criiffocai suo socero et altro consegnatoli hoggi da me, fa 11 maggio. Hebbe il sudetto M. Antonio Paulouich per sei porte di canava qui ebaircatie s u 1 1 a riva et .scalini: no. 18 con un fiioron per la banderol a tutto pezzi 43 et oltre il fiioiroin ipiedi 168 dii lauor pin saldo Hebbe il medesiniiO' per un ... ottangiolo' di doi scailini per auanti la porta, come quelloi ch'e alia porta! di S. Rocco d'accordo Adi 18 maggio sino li 25 spesi a parom, Simon Antomieuich per doi bare ate di sassi, una di sab ion, et una... lauor di Curzolla e tau eile . . . In ... del laiuior bianco di Curzola condusse da Spalato la bare a di signori cognati Mairchi. Spe so de Soltani et ailtre spese di bocca della mia peirnianenzai ai operarij Per nolo di una bareata di lauoir della petrara di Bobouischiie 24 maggio per sbaroo del lauor della peitrara suidietta oondotto et porto de sassi .

L. L.

10: 4:

L. L,

50: 20:

L. 110: L. L. L. L. 2: 56: 9:10 56:

L. 122: L. 30:

L.

L. L. L.

9:10 10: 4: 25

Item diede il detto Modro al Vladiisauich . . . . 25 detto dli'edi a Zuaine Ciizalo per saldo ... d[ sassi non haiuemdo auiuto che im ... clall sign or Modro baratatio per L. 27:10 et L. 27. in grosetti dico per saldo cosi daccordo con Vladisauich ... Cizallo 11 detto opra a disfar la casa vecchia portar via: il rouinazio e cernir li sassi. Hebbe clonne 11 Homini tre 12 detto ... donne 6 et homini doi Item li detti Morlacchi seguitaroino a squadrar et 16 detto. Item per scoprir il muiro da parte dell'orto ho mini 2 donne 2 17 detto. Item per agiustar la strada dietro la caneiua nousa, et tiirar la masiera con mie pietre aiinute da orti et easa fan Pescaiuar homini 2 done 2 Primo luglio. Hebe paron Antonio Zeistioc per meta 1224 tra tanole e quadrelli portatimi in doi volte d'Ancona d'ac cordo a ragion di scudi 5/ il miaro fa di questa . . Hebbe per auanti cecchini 4 et hoggi per saldar comprese lib re 400 di ... a ragion di L. 12 che pur mi porto L. 38:4 fa intuttio L. 150 battute L. 44 per ... resta per tauiole e quadirelli 5 detto. Sabilij scritituira con miistro Andrea Ruspini, et conipagni di continuarmi la fabric a con in quel la, et hebero a conto .... centoi... 60 6 Luglio. In cairico e discairico de pilastrli per camin (?) . Da 13 sino 20 in diue ... a mistr'o Iseppo per1 giiornatie 7 oltre> le spese 28. detto. Tornarono i mistri alia fabrica col altro manoual per quale mistro Antonio' hebbe L. 15: e ristiesso gioirno furono levati dallla Gallera Geneiralitiiiai per la fabrica del ponte di Saloina. 2. ottobre. Segue la fabrica. Spese per portar sassi per il cortilletto dell a parte deiriiortoi fu Oblacina et per sbratt air la maisieira avanti la can tin a homimi 3 in doi giornate, et donne 10 Adi 26 ottobre. Hebbe mistro Iseppo per saldi di giornate 10 seitite hoggi L. 30 le spese Pairon Simon Giiaxich fece baircade di sassi onde a cont'o di queste e delle prime bare ate- hebbe 28 detto pi hebbe il mistiro Piffairo per salflo di me giornate ... Ultimo detto. A miistro Iseppo Scarpa per saldo di giornate tre fatte sin hoggi oltre il prezzo della caziola. . . . 17 e 18 detto (t. j . novembre ?) Spesi in homini et donne per agiustar il circuito delPhorto medesimo in ordine
26

L.

10:

L. L. L. L. L. L. L. L. 13:4 7:10 12:4 25: 7:8 7:8

L. 106: L. 600: L. 5: L. 2 1 :

L. L. L. L, L-

16: 40:- 20: 1:10 6:10

alia fabrica 14 Decembra. Spesi nella seraduira t cadenazo per la porta del cortluo Adi 16 marzo 1693. Hoggi in nome di Dio et Santi Protektori si principio la continuazione della fabrica. 5 aprile. Hebbe miistiro Iseppo a con to di sue giornate . . Item mistiro Simon Giaxich a conto di vdagigi nel eondur sassi sabion coppi tauelli et altri material i . . . . Hebbe mis tro Andreia Riuspini 16 detto. Miistro Iseppo Scarpa hebbe a conto del lauor bianco In im homo scauar il fo'sso per le fondaamentai della imuira a tirarverso per la> scailai et doi donne a sbrat'tair et portar via la teirra 21 detto. Mandal et girai a mistro Andrea Ruspini a Spalato a conto di lanoiri real! 52 24 detto. Hebe mistro Iseppo Scarpa a conto del la u or . 25 detto. Hebbi in tre barcate non piene di ragione del detto cognato Modro dail detto Carsioiiich alia petrara ... no 29 detto. Mii'S'tlro Iseppo Scarpa hebe a conto del latior bianco reallii 2 4 maggio. Hebbe sign or Andrea Ruspini per maino del Sign or Gia di mlia r alone, come hoiggi mi confesso L Cinquecento et L 20 giratili da paron Valerio Zuanich per uin da lui hauuto Adi 20 maggio. Feci conto con miistro Iseppo Scarpa di sue gioirnaite fatte sin hoggi, et di tiuto il lanor bianco fatto sin hora da, lui fatitomi et li restai dlai dare L sessanta sei dicoi Adi 16 luglio 1691. Confesso io sottoscritto di auer riceuuto dal Ilustr'iissimo signor Dr. Chauiaini la meta delli soldi della sua fabrica fatta alia Braizza quale sonoi tra di me et Jacomo Pisenti in fede della ueri. Io Marco Antonio Ruspini et piu riceuo una ispada d'argento ... d'accordo ducati dieci d'argento ual Io sudetto Marco Antonio Ruspini et ... Riceuei indietro la sudetta spada 28. ottobre 1694. A Miistro Iseppo per giormate tre a metter le pianche siille striade Al medisimo per spesa di scala a pianche come in scrittura di hoggi . . 5 ottobre 1695. A dizalo per dioi giorinate 5 agosto 1696 sino li 13. Per fattura di sassi miero 1 e fatte in Sin in a e condotti alia mairina

L. L. L. L. L. L. L.

20:- 22:18:4 18:4 27:6 20:-4:4

L. 520: L. 4:11 L. L. 18:4

L. 510:

L.

66:--

L. L.

90:12 9:

L. 1 0 0 : - L. 4: L. 45: 27

Spesi in una b a r e a di p i a n c h e d a Solta p e r r i c o p r i r la can,tina noua, scairicar 24 settembre 1697. Primcipio Stefano' S i r o t c o u i c h a spiamatr e m i n a r ill grebamio nell'ai amama noma aittaccata alia, vecchi'a aquiistai, d a signoiri N a d a l i ^ segiuito lui et im altro h o m o sino li 11 o t t o b r e b a t t u t e le feste, fece g i o r n a t e 15 a L. 3 25 detto. Vene miistro D o m e n i c o B a t t a r a com. miistro Zuanme suio fratello a farmi i camtomi de tne p i e d e s t a l l i nel cortiuo del sudetite ... far ailtri pied est alii, e lauoirarli no 10 nel h o r t o , far altri lauori i m p i o m b a d u r e e m o d i o n i da serasimloca (?), e fecero' fra l'umo ino 13 o t t o b r e eseendiO a 8 d e t t o p a r t i t o miistro D'onienico p e r Macar'sca giioirmate in t u t t o n o . 25 a L. 7 fai P e r giioirnate 20 fatlte dia miistri; Zuaine Raidimilich (Raidmiidoivi?) eti Zuiane B u h o t i c h riicoipni (?) lai s u a d'etta eamtimai nouia m e t t e r li pinnteilli, far li luimimair'etti et r i t o c a r aimbe l e s u d e l t e caintine dali priimo o t t o b r e sino li 13 a L. 3 . fa * 11 e 12 ottobre miistno' Iseppo' Sciairipai fece q u e s t o doi a pon e r le p i a n c e da corto (?) nella v e n e z z a in cortivo et i camtomali 10 nell'oirtio 20 detto. Miistro Zuamne fratello del B a t t a r a fece alltre gioirn a t e 8V2 dali 13 sino li 19 d e t t o . . . . . . P e r ciircomdar dispomer et n e t t a r d e t t o or'to, ail che penso di riiduir in aipiiario, leuiar e netair la stirada d o u e h o r a e la venezza a t t a c a t a aillai caneuai gramde tra. hiomimi e domme . P e r p i a n t a r f a t t o r i g r a n a t i u n o figheri, et a l t r o h o m i n i doi . P e r n c t a r dove s a r a l'aipiiiario p e r l'aipi sino> il saisiso vivo, homimi doi A B u n t a ove p e n s o di far Brolo speei p e r ... impiantar mand o l a r i g o u e r n a l i e t t e n e r in conzo le u t e s i e r e del circuito P e r piaintiar le viti p e r poinenle ai p i e d e di, detiti mam dol ari com le b a r b e acci'O1 riescano Nell piamto di d e t t i B a r b a t i fatto p e r 1'ainno 1697 che compiluiti dial eignor E i n mezizio del Striaidon che vai a S. Zuamne somo' d i qua e la dii filii idi cibibi et a l t r e u u a . . . . . . . . Sipesi nel iimpiamto dli camne di doi annii, et nel farle scale a San Z u a n e et a l t r i ... in ... e d o n n e . . . . . . . Spesii nel iompiamtoi d e roisarii n e l . . . im ... r a c o g l i e r e e z a p a r la t e r r a h o m i n i 10 Nel iimpiiantar di naisliche dli doi amnii p e r m ... m a r a s c h e e cerase farle c a u a r e p o r t a r da N e r e s i i n doi v o l t e . . Nel iinipaiaiiitio: di susiperi e ... c a u a r l i da fosisa figheri m a n dolari mam cam ti e altro', far di cam air a Bosiglima, p o r t o et

L.

56:

L.

45:

L.

76:10

L.

60:

L. L,

6: 18:10

L. L. L.

40:4:4:

L. 1 0 0 : L. L. 80: 70:

L. L. L.

10: 20: 24:- -

28

altro Dalli 3 aprile ino 12. 1698. Speed nel disfair la asa Belauiich in masi era- et ridur ... per il horto ... li ... materiali et scavar fondamenti et principiar il fosso per l'aqua da abeuerar ... et orti, imboscar ... et sbarcar terra rossa homini no. 14 D'oinne empresa: la, serva mo. 28 12 maggio sino 18 detto. Spesi in mistro' Iseppo peir quiamto fece a comtinuair las fatariica; della teza . . . . A Samarich per giornate 4 agiiunto a fab nie ar la teza . A mistro> Zu a ne Zarcouich a room per e minar Li sassi diel La cisterna et altro, giornate 6 A Zizalo per giorni sei 21 sino 24 detto: A mistrio Iseppo giornate 4 . A miisitpo Zarcouiich gionnaitie 4 .squadro le pietre A Zizalo> man onal giorni 4 A bare a di Ganaglietto per doi viaggi di sassi da Stiniua ho mini... senza spesa . Alia, bare a del signo-r Mo dir o per terra rosea si domeua pa gar si viaiggi 5 . A Marghariite Zizalova a cauar lai terra rosea e portar . Dalli 25 sino 31 detto: A mistno Iseppo per giorniate 5 L. 15: A mistro Zarcouich per giornate 5 L. 15: A Samarich giornate 3 L. 6: Miistro Barcouich sin 29 detto avanza Adi 15 luglio 1698 sino 20: Spesi a net tar 1'altro contiuo di saissi e se agi i a oauata dia' muri, mas i ere e mine harnim- 3 (L. 6:) donne 28 (L. 28:) Sino 27 detto spesi in sassi miara 2V2 pagati a Vagliom di L. 40 ili miaro, fa . . . . . . . . . . A Gligio per condur dettii sassi, con vim et altro . . . Adi 29 spesi im portar detti sassi in cortiuo donne no. 24 Adi detto sino 14 agosto. Spesi in far camin, e la> naipa, cioe camin a > campana A miistro Zorzi per spese L. 20: A mistro Zorzi dalasso per fattura del detto camin altre piere eotte calcina, sa'bion. oollc ... L. A mistro' Zuane L. Ottobre 1698: Si principio in nome del Signor, B. V. Ma ria et miei Santi proteltori a disfar la masiera dalla parte delVorto de signori Modri, tirar il muro di ponente del cortiuo della delle canaue, et lauorar'omo sino Li 11 detio le maisere et altre donne giornate 12 Mistro' Zuiame Zarcouich squadro li sassi et cantoni, et fece altmi lauiori per detto bisogno, giorni 6 Zuane Zizalo a seauar la fondamenta giorni 2 . . . . A sbraittar la amama per contimuar le mine giorni 1 . .

L,

25:

L. L. L. L. L. L. L. L.

3528: 18: 8: 18: 15: 12: 12: 10:

L. L.

15: 1:4

L.

34:-

L. 100 L. 40 L. 24 L. 15:

L. L. L.

18 5 2:10 29

A la terra rosea Im e la mo gl i e gioirni 1 In pali di ginepro per circondan* il cortiuo dalle canane perche si a si euro- il polarne no. 80 13 detto sino li 18 inclusive. A mistro Iseppo che principi a fondar il sudetto muro da ponente per giornate 5 battutio il piouer A mistro Zuane Garscouich per giornate ... agiut prima et poi seguit a far li lam ori da tagliiapietra . . Coilomme di pergola per horto de primo' tradon no, 12 con le sue basi se ben una si ruppe nel imbarco ... costano a L. 14, col nolo a L Pied es talili do pitter (?) per... e ... di strada... no. 15 a L. 12, col nolo a L Scalinado auanti la porta del cortiuo, costa L. 90: nolo Un tauolin tiondo ainci orado con la sua base e pied est alio ... da C ... Viscardi padre del* quondam Marichio Comdotta da Spalaito, per far coime una loggia in volto auanti la porta del nos tro orto, colonne 2, meze colon e doi, basi doi, meze basi doi, capitielli doi, mezi capitelli doi, stimando in tutto Varij tocchelti di colonne di, pietra e di marmo vagliamo DiiierBiL pezzi di ... cantone e di piianchette . . . . Una pianca longa L. 14: Un modion grainde L. L4: Per nolo di dette pietre portale da Spalato 8 maggio. Spesi nel far ... et portair alia marina nel dilstretto di Castel Suzuraz doi leuti di -sa&si da venna a Cachuaz per Brazza 14 maggio. Per dali a Stefano Galich detto per capara d'mn mi aro di sassi da Salona ' 19 maggio hebbe paron Simon Giaxich per capara della condotta di sudetti sassi e per ailtro che occoresse per ... di mistro Andrea 20 detto per resto del dettio- miaro' di saisisi dla Salona lasciatoi al signor 28 detto spesi in 10 dorone per portair -sassi da Podinormiza pagiato a soldi 26 29 detto spesi per un miaro di sassi paigato a Nicolo Star ce uich, consignai ... a Gerich di sno or dime . . . . 31 detto. Contai a mistro Bortiolo Taigiliaipietra per conto di lauori fatti e da farsi Spesi in piombo dal figlio di mistro Gasparo libre 15 . Per nolo del contraiscritto lauor comdotto da Curzola coime nelPaneissa lettera De pin: per il scalinato contrasegnatio Dal 15 sino li 25 detto ... mistro Andrea e suoi gionani perche si ... per giormo giornate 15 30

L. L. L. L.

3:14

15:18:

L. L. L.

48:

L, L. L. L. L. L. L. L. L. L. T, L. L. L. L.

25: 10: 8:-12: 3: 30: 27: 13: 40:-40: 9: 53:2 50: 45:

A mistro Iseppo giornate 4 . . . . . . . . A Zizaila et ailtro homo' che posero le mine per giornate 10 Alia Zizaloua manoiuala Speei in 4 tauiole fkumane larghe Mistro Bortolo a squadrar pietre et altro giornate a li 24 e 25 ', . . 17 sino il primo nouembre: Alii giovani di mistro Andrea per giorni 4 oltre S. Simon, et tutti ... giornate no. 8 . A mistro Andrea 27 nouembre giornata una, poi parti . A mistro Bortolo per giornate 4 L. 12: A miistro- Iseippo per giornate 4 L. 12: A mistro Garscoiuich per giornate doi L. 6: A Zuane Cizalo per giorni 4. L. 4: Dalli 3 nouembre sino 11 esclusiuamente giornio di S. Mar tine che partirono i mistri: A mistro Iseppo per giornate 6 perche il primo giorno non lauorarono per la morte di Monsignor mio fratello, requiescat A mistro- Boirtolo et1 ailtiro giowaine di mistroi Andrea per giornate 9 . A mistroi Boirtolo Tailiapietra per giornaite 3, coniei nel libro di mistro Andrea, se pur lavoiro al pari di lorio il giouiane lasciato

L. L. L. L. L.

12:12: 5: 8: 6:

L. 24: L. 13:

L. L.

18: 27:

L.

15:

(Dalje ne u oznaivati cijenu, broj ena i mukaraca na radu, i speci jalnosti primjedba A. J.) Dalli 24 sino li 30 spominju se majstori: Iseppo, Boirtolo, sin majstora Andrije, mladi majstora Andrije i majstor Boirtolo tagliapietra. Dalli primo decembre sino li 6 spominju se: majistori Iseippo, sin maj stora Andirijie, BortoJo i Aurelio. Dalli 8 sino 13 che si tralascio il Lauoro. Spominju se majstoir Iseppo, mladi majstora Andrije, majstor Bor tola 1 maijstior Amreilio, te maj stor BortoJo tagliapietrai i Cizalo (per gioirnate tre). Spesi a, Trau in taiuole fiumame mo. 10, pi gramde e pi piccole, al signoir Giuira. Spesi a Spaiaitio in tauole fiumane varie, il soler della teza,, porte, fenestre et ailtire scancie (?) no. 10. Gerich zupano no. 900 ... A mistro Zarscoiuich per conto de pianche. Per la pila ... tolta dal Nisetich di sua raigiione. Per condur detto biancastro da Garguirina Luca. Per calcina tolta dial iSiiignor Modro. 13. decembre 1698. Feci conto con mistro Bortolo Ta>gjliiapietra. Detto: mi accordai col medeisimo a squadrar le pietre in buona forma 20. genaro (1699) spominje se mistro Bortolo Taliapietra 10 aprile: spominje se mistro Bortolo Dalli 30 maro sino li 13 aprile: spominju se mistro Iseppo i manoual< Cizalo. Spesi in 60 pali di ginepro peir Poduorniza. Aprile: isplatio majstora Bortola Tagliapietra u Splitu. Di Maggio.- mistro Bortolo radio 2 dana. Platio Cicalu. Takoer Cicalu
31

i Camagleifru per comdur il piiamcastrio. Cioalu i enama per cauar e comdur terra rossa. 25 maggio: Gaipito mis tro Andrea eon li suoi doi gioani mistiro Aurelio e miiistiro' Bomtoilo giouane alia fabric a... a saliziaif la corite. 27 detto: Mistro Andrea con doi ... a satlizair la tezia 29 e 30 detto: Si saildo iil toircolo e si perfeitiom la teza, et: si pose mano a trasportar il porton del cortino della asa. Mistro Andrea dicendo di liamorair assa. Primo giugno: A mistro Andrea nel tirar su la: chiiaive della porta occoirse l'aceidemte del male, a panti per Spalato' col figliio, res'taiua solo mistro Aurelio 6 detto: Miistroi Andrea ritoro col figlioi a .mezodi. Mistro Boirtolo' fece la porta della Poduorniza ... Mistro Bortolo Tagliapietra lavor intorno a modioni scalini 5, picoli 1, dasso della fenestra, volta di fora sopra il t sogar del pori one et altre bagatelle dia 26 siino 6 gjiugno. Primo giugno ino li 6 detto. Mistro Zuane Radmilicih e mistro Antonio Sitich lavor aromo attoirno il muro del coirlimettoi dii Poiduoirmiza. Spesi in detto lauaro condotto dalla Petrara. Spesi in manouali per la asa di slaitio e cortiuo a Poduorniza. Misitr'o Bortolo a auuito a conto di quest! sei gro m a t e a S. Zuiame. Spesi in teirazzo per le cisterne. 20 luglio. coniidusse miistro Michel Giomasza, lim doi bairche il lauor bianco ordern at oli. 27 luglio ino primo agosio (1699): majstor Bortolo Tagliaipietra' radi u novom p oid rum u (caneua). Agosto: A mistro Zuane Zarscouich per agiustar li ... della amama vecchia, impiombar. Per agiustar ... et lavorar lie oittio botti comprate da sigmori Modro. 18 febraro: mistro Iseppo Scarpa radi nel coirtiuo delle caneue. 10 detto. Feci acordo con sudetto mistro Bortolo a farmi, 110 piedi di corto di pianche sopra il muro della pergola et tauole longhe pi che sia possibile larghe quanito il mur'oi altre mezo pie uguale e ben falte. Primo maggio: Gaipito pante de lauor ordenato a Curzola condotto con la barca del signoir Francesco Nadali, e simo li 5 dettoi aitri lauori da Spalato brauamente. 15 maggio: Diedi a paron Simon Toniceuich per capara di condurmi sabion sassi da Stipansca. Doi barcate di sabion. Item una barcata di sassi de Stipansca sassi 500. Primo zugno: Per auanti a far sabion sassi da vemiai a Carchuaz, per carcar detti sassi, per condurli con doi leuti da Suzuraz. Per un miaro di siassi, da Salona. Per un miaro di sassi da tipan se a. 15 giugno. Condusse il paron Simon ailtra bajroata di sassi da Stipansca no. 400. Per speise ali i mariinari di piarom Simon et de Curziolaini et a!tri. Spesi im tauiole veneziane larghe e lomghe, come dalUrinigionta fattura del signor Abbatie Scipiomi. Per mile e tirenta quadiri per salizar le doi canaue. 32

Adi 14 giugno 1700. Si principio in Nome del Signor Dio, della B. V. Maria et de miei Santi Protettori, col mezo di mistro Andrea Ruspini e de suioi Giouani la continuatione di questa mia fabrica giusito cordo con una scrittura presso lui essistente essendo stato saldato delle fatture sin hora fatte, et hebbe sotto 23 aprile come a dietro carta 52 per conto delle fatture auenire L. 400: 2 e 3 luglio: Mistro Aurelio fece queiste doi a scardomar il muro della corte diella ... Mia. 10 detto. In altre domne 8 per pon'tar saissi da Osridack. 25 detto. Per nolo a tradur il deitto legname allla barda di paron Simon Giaxich. Per trasportar calcina prostata dal signor de Petritio. Per noli di condradetti materiali posti a carta 52 ... mandatimi da Venezia in diveirsi tempi e con diversj batini en ti dal moinsignor Abb ate don Marco Scipioni. 31 luglio: Per nolo a Canailetto da S. Pieftro a S. Zuane per li quiadrelli 1030, tauole da scura 20, morali d'albeo e d'are . .(?) 30, mezi morali 20. Per nolo delle prime tauole coniipraite (?) col ritratto dell'aceto a paron Scacoz da Trau. 8 agosto. Nota come s'aoordassimo a far la ecala di pietra ... 5 settembre. A misitro Andrea inaigliador per capara di detite rosette (t. j . tavolom di cippo per rosette al soffito della sc ail a). Per pietre 300 tolte alia petrara di raigion di Bertoldo. 1701. Spesi in ridur li lauori e pietre in cortiiuo presso il oast el lo del signor Marianouich. 5 aprile sino 9 detto (1701): Misitro Bortolo' per giorante quasi 5 fece a escaiuar il sasso sotto li Naramzeri nelil'orto. 24 detto. A miistrii Antonio Zele e Paiolin Asperti per giomaite ... fecer a poner le piannele, colonne, salizar et altre fatture. In marzo (1702): In giornate 6 fatte da mistro Andrea Curzolain Taliapietra. Tolta dal signor Girolamo Petritio calcina. Item di quelle della Chieaa. Prestai dal Girolamoi Nisetieh, mio gaistaldo trauii,. 4 e 5 maggio (giovedi uenerdi): Mistro Andrea col f'iglio lauorauano a giornata in'tomo alia seal a. 6 maggio: Prestai dal signor comte Gianco' una tanola venetiana* per far la refoailta. Restituita. 14 detto: Mistro Andrea fini la cornice in camara. Ottobre: Mistro Bortolo et mistro Aurelio fecero a mie sipese nel far i cassoni, poner il tauolado in Galeria, alzar il miuro soiprai la porta del nostro orto et altro. Pietre cotte 190 comprate da mistro Bortolo Bopreitich per il carnin. 1702: Spesi in call cima morta maindataimi dal signor Dr. Cuppareo. 1703. Spesi in una barca di calcina moza 17 de quali restituij al signor Girolamo Petritio 4. Spesi in tauole 800 dal signor Ba'ttista Monato. Mistro Aurelio d'agosto intocar e aigiiustar le doi cisterne nel cortiuc, del polarne, aplario e la goma awantii la porta del cortiuo.
3 STARINE

33

22 ottobre sin 28 detto: Spesi in cauar terra rossa. In condurla sulli miei caualli homiini 5. A disf an la masieira d!ei oirto Modro e tirar a niie sipeise il muro dritto in calcima dal camiton, f diella casiai quondaim signor Fabio Zuanich simo' al coirtiuo dell Casteletto d'essi Modno. Per escauar la fomdamenta e portar sassi girossi per la detta. Spesi ques'anno 1704. In sbrattar il cortiuo della asa a Poduorniza tra cernir li sassi e portar via parte dellla seaiglia. A tr homini a ti rar s la masiera di Podiu/oirniza. Spesi im pol vere da spario per cortiuo' a la canaua. In portar altri -saissi dalle massiere di S. Zuane. Nota: Si spese della cal ein a depositata passato nel cortiuo Modno per andar al orto. Spesi in cauair e portar quest a estate a. marina sassri dia^ven.a per fair i can ali sotteranei nel cortiuo delle caneue da far scoLair fori le lainatuire delle botti. Di giugno: Spesi per netar li fondamenti della nuuraca longa essisitente in Bunta press o S. Zuane ... Item per cauar alltre doti barche di terra rossa meza in cortiuo e meza a Bunta. Per altra terra rossa riposta per continuar il cortiuo di Poduorniza. Spesi per le vanese nel cor tiuo di Poduorniza. A scauar il fosso a Bunta per la calcina. Spesi nelli doi saperi della porta del cortiuo di Poduorniza e portar sassi. Ottobre e novembre 1704. Mistro Aureliio1 fece per comto di fitti alle giornate 14 nel medesimio coirtiiuo di Poduoirnica battemdo le feste e li gliorni d'inteiruitioin per la piouia. 21 nouembre. Mistro Andreia e mils tro Aureliio lauorarono in cortino della camaiuia nelli can ali soiteranei et a is bass air il salizo dellia prima c ana u a et far la noua porta della teza da toreolio. 27 detto: Mi acordaii com mistro A u r e u s d'acordoi in ragioin di lire cinquante al anno per fitto della mia casa a Poduorniza da lui habitata coll cortiuo, finiira. (?) doi ainini. 1705. Mistro Aurelioi fece in orto di ... a ... e terazar come sta la... della feriaidla sbasisar la vanesa dellla ... ill sbassar la porta nel ... quell a della caisa a ... ill muro1 ail... gilornaite 3V2 per auier p;iouuto> fa L. 10:10 I ... amianzo del fitto dell coirente aramo L.. :10. * U Kavamjiinovu trokovniku, u vezi s njegovom gradnjom u Sutivanu, spominju se razni majstori (mistri). Za neke se ne bi moglo sa sigur nou rei, koji su zanat vrili: da li zidarski, kamenarski i klesarski (karpa, Bortolol Tagliapietra, Ivan Battara i dr.) ili neki drugi, na pri mjer dirvoidjieilski. Spominju se neikaida u vezi s vrenjem nekog poslai, ali ee p r i isplaivanju. Stoga nije mogue tano za svakoga sa sigurnou utvrditi vrijeme rada na gradnji pored toga to su dijelovi trokovnika postali neitljivi na ureenju Kavanjinove kue, podrumai, dvorita, vrta^ ognadnih zidova, na zemljitu Bunti i nia manjoj kui s dvoritem nazvainoij Podvornica, uz due i krae> prekide od g. 1690. do g. 1705. To se moe na osnovu nepotpunog t. j . znaitinog dijeilia itljivog rukopisnog trokovnika donekle samo pokuati (prema vremenu kad se spominju): 34

Marko Vidovi iz Korule (stud. 1690, o, 1691, srp. 1691), Dinko Battara (stud. 1690, lip. 1691, srp. 1691, ruj. 1697), Marie (lip. 1691, kol. 1691, pros. 1691, ruj.-list. 1697). Viscardi (lip. 1691), Mate'] Viscardi (srp. 1691), Ante Viscardi (ruj. 1691), Marko Buhoti (srp. 1691), Ivan Baittara (ruj. i list. 1697), Ivan Buhoti (roj. 1691), Josip karpa (prema podacima iz Silbe a nastanjeni i oenjen u Donjiem Hunieu pros. 1691, o. 1692, list. 1692., trav. 1693, svib, 1693, srp. 1693, list. 1694, list. 1697, svib. 1698, list. 1698, stud. 1698, pros, 1698, ouj-trav. 1699, velj. J700, ruj. 1705), Andrija Ruspini (srp. 1692, trav. 1693, svib. 1693, svib. 1698, list. 1698, stud. 1698, svib. 1699, trav. 1700, lip. 1700, srp. 1700, m j . 1700, ve.lj. 1702, svib. 1702, stud. 1704, ruj. 1705), Bortolo (sin Andrijin, momak mistra Andrije stud. 1698, pros. 1698, svib. 1699, lip. 1699, velj. 1700, svib. 1702, list. 1702, stud. 1702), Aurelio (momalk mistra majstora Andrije - pros. 1698, svib. 1699, svib. 1700, lip. 1700, srp. 1700, list. 1702, koil. 1703, stud. 1704, List.-stud. 1704, 1705), Bor tolo (trav. 1699, kol. 1699, velj. 1700, lip, 1700, kol. 1700, ruj. 1700, trav. 1701), Bortolo Tagliapietra (svib. 1698, list. 1698, stud, 1698, pros. 1698, sij. 1699, lip. 1699, srip. 1699, srp. 1700, ruj. 1700, list.-stiud. 1704), Bortolo Bopreti (list. 1702), Antonio (brat majstora Andrije - srp. 1693, ruj. 1700, ruj. 1703), Antonio (lip. 1699, ruj. 1700), Ivan arkovi (Garscovich, Zarscovih, Zarcovich - kol. 1691, svib. 1698, srp. 1698, list. 1698, pros. 1698, kol. 1699), Piffaro (list. 1692), Ivan Radmili (ruj.-list. 1697, lip. 1699), Ivan Galamo (srp. 1698), Antonio Paolin '(kal. 1700, ruj. 1700), Paolin Asperti (ruj. 1700, trav. 1701), Antonio ele iz Splita (trav. 1701) Andrija Korulanin (Curzoilan velj. 1702), Antonio iti (lip. 1699), Valentin (kol. 1700, ruj. 1700), Grgo Spader (velj. 1702), Andrija intagliador (ruj. 1700), Faustin (traiv. 1693), Gasparo (svib. 1698), Mihovil Gionaza (dovezao izraeni kamen; srp. 1699). Radili su na Kaivanjinovu graidilitu ma prenoenju kaimenjiai, zemlje crljenice, pijeska, iskrcavanju, kopanju, pomaganju pri radu i dr. a ta koer u vrtu, Bunti i Po dvornici, mnogi Sutivanjani, ali se njihova imena rijetko* spominju. Najee je zabiljeen slamo1 broj, ena i miukacraca, koji su radili. Ipak su neka imena spomenuta i spominjainia: Nikolai Vladisavi (pros. 1691, sij, 1692, svib. 1693 kao> mistro), I vam Cicalo (sij. 1692, velj. 1692, list. 1698, stud. 1698, pros. 1698, trav. 1699, svib, 1699), Margarita Cicalovai (svib. 1698, list, 1698, lip. 1700), Saimari (svib. 1698), Ana Babi (srp. 1700), Marigalrita Val eri je va (srp. 1700), Stjepan Sirotkovi (ruj. i list. 1697), Belavie (srp. 1691, ouj. 1692), Luka Belavi i sin (travanj 1693), Ivan upan (srp. 1692) i Mande Antieva manoval (ouj. 1693, trav. 1693, svib. 1693). U vremenu gradnje i e time u vezi Kavainjin je zabiljeio' nekoliko ondanjih stanovnika Sutivana, Ikoji su mu pritom bili u neemu pri, iruci: Jeroilim Niieti (ouj.-trav. 1691, list. 1691, pros. 1698, vellj. 1702 i ouj. 1702 mio gtastaldo), sigtnoiri Nadali (list, 1691 i ruj. 1697), Bozo* Nadali (pros. 1691), Fiane Nadali (svib. 1700), Marko 4 Modro (pros. 1691, sij. 1692, traiv. 1698, list. 1693, svib. 1698), siginoxi Modro (koil. 1698), konte Janko. Mairijanovi (1701, svib. 1702), Jenollim Petricio (1703, svib. 1702),
35

Nikola Stairevi (svib. 1699), Nikola Ljubeti (pros. 1691) i Jerolim SoJjanii (ruj. 1691 i 1695). Kavanjin je zabiljeio i brake kamenolome Bobovia i Stinivu, ali i neka druga- mjesta, odakle mu je dolaziio> kame, kamemje i pijesak: Stipainska i Gngina Luka (Siuitivan), Krivanjia Lukai, Koirula, olta, Solin i Karkvac (Suurac). Za vapno na dva ili tri mjesta veli da mu je dove zeno iz olte. P r i prijevozu kamenja i drugog malt erijala spominje nekoliko poimoraica iiz rainih mjesta: imuna Jalkia (list. 1691, svib. 1693, svib. 1698, srp. 1700, neki put i kao mistno), imuina Anfonijeviai (svib. 1692), Antu estoka (srp. 1692), Kanaleta (svib. 1698, srp. 1700, lip. 1704), imuna Tonievia (svib. 1700), kakoca (srp. 1700). Jaki i Antonijevi su sa Braa, moda i Kanaleto, a estok iz Splita ili Trogira. 39 Meu nebrakim i nekvalificiranim manuelnim radnicima Kvanjin no tira 12. lipnjia 1692. Moirialke li detti Morlacchi seguitarono a squaidrar et ..., a u svibnju (25) 1693. veli: Feci, conto coai li Moirilacchi Bacrtulouich et hebbero d'accordioi iin solldi come segne ... Tuttoi L,. 84:16. Za neke naprijed spomenute Sutivainjame, odnosn stanoviniike Suitivana, znamo da nisu starijim porijiekloim sa Braa:: Vladisavii su porijeklom iz Poljica, premda u splitskoj1 matici roenih g. 1656. (17. VII.) nailazim krtenje Katarine, kerke harambae Jurja Vladisalia detto Gardan i njegove eme Lucije. Meutim ih je u, Kavanjinovioi dohai bilo u Sutivanu u znatno' veem broju 40 a kao Vlaiiervie nalazim ih u popi&u po'ljikih
39 Kanaleto je nadimak sutivanske obitelji Grubi, pak je to bilo vjerojatno i u Kavanjinovo doba. U sutivanskoj matici g. 1708. nalazim (11. XI..) krtenje Margarite. kerke Antuna, sina Jerolima Canaletta, i njegove ene Franke, g. 1710. (24. VI.) uz kumoranje Pavla Canaletta i g. 1712. krtenje (12. II) Jerolima sina Pavla Cana letta Jerolimova, ali se g. 1718. spominje (30. X.) Ivan Grubi alias Canaletto. Za pomorca Antuna estoka smatram da je iz Splita ili Trogira, jer je u XVII. stoljeu ivjela u Splitu obitelj estokovi. Tako sam na primjer onako letimice prepisao iz splitskih matinih knjiga ove estokovie (a na Brau tog prezimena nije bilo): u knjizi vjenanih 1642. g. (9. XI.) kao svjedok zabiljeen F r a n e estokovi (Xestocouich) iz Trogira, a g. 1675. udaja u Splitu (14. IX.) Lukrecije, kerke pomorca p. Ivana estokovia, za Francuza Matu J u r r e ; u knjizi umrlih su zabiljeeni: g. 1657. (27. VII.) Frane, sin pomorca Ivana estokovia od oko 11 godina (pokopan u sv. Dominiku), g. 1657. (27. VII.) Magdalena, sluavka kod kapetana Andrije estokovia, g. 1658. (24. I.) pomorac Bernard estokovi od oko 65 godina (pokopan u sv. Klari), g. 1676. (4. I.) Marija, ki p. majstora Petra estokovia, od oko 16 godina (pokopana u sv. Klari), g. 1683. (13. I.) Magdalena, ki p. pomorca P e t r a Zestovia, od oko 20 godina (pokopana u sv. Klari). 40 U sutivanskim maticama su zapisivani esto isti kao Vladislavii, Vuladislavii, Vuladisali, Vladievi, Vladisavii i Vladievi d(e)tto Gardan. U XVII. st. je bilo vie porodica. Prvi je zabiljeen kao kum g. 1664. Nikola Vladievi, ali bez napo mene, odakle je doselio. Isti je zabiljeen g. 1677. i g. 1682. kao Vladisavi. Osim toga: g. 1681. (23. VII.) krtenje Nikole, sina Lovre Vladisavia i ene Margarite, g. 1690., kumovanje Margarite, ene Nikole Vladislavia, g. 1696. i g. 1698. Margarite ene Nikole Vladievia, g. 1689. Margarite, ene Nikole Vladievia d(e)tto Gardan i t. d. Godine 1694. krtavao je pop Petar Vuladisali, ali kako nije znao pisati na talijan skom jeziku, krtenje je zapisao mjesto njega u matinu knjigu curato Matej Kovai iz Splita. Slino neujednaeno ispisivanje ovog prezimena pojavljuje se i kod drugih tadanjih lanova ove porodice. Danas se prezivaju Vladislavi.

36

plemia na Brau. 41 Saxnaxic je pokrteni musiiiman iz Livna u Bosni, to e moe lako utvrditi na osnovu matinih knjigia., jer je g. 1690. (6. VI) zabiljeeno u Sutivaimi krtenje Petra, silna Anite zvamog Samari, faitto chnistiaino preso* per schiavo quandio furomo prese Dvare i njegove ene Katarine. Udaja Katarine izvrena je u Splitu g. 1689. 42 Sirotkovii su porijeklom iz Poljica. Oko sredine XVII. stoljea bile su u Sutivanu tri porodice: Frane Sirotkovi i ena Dijana, Kuzma iro tko vic i ema Margarita,, Gango Siroitkovie i ena Anka. tipan je bio sin Kuzme. a rodio se g. 1661. (21. IX.). - Modri su doselili iz Splita i potjeu od splitske pomorske 4 3 obitelji vagania (Sfaganji), kojih su neki lanovi radili ili prevozili robu trgovca Marka Kaivanjiina. Meu prvim Modrima u suitiivanskoj matici roenih sretanio kumove: Franceslkinu, enu po morca Ivana Modra (g. 1646, 1648, 1650, 1651), Nikoliu, silna pomorca Ivana Moidra (g. 1648), pomorca Ivama Modra s napomenom iiz Splita (g. 1648), Katarinu, enu Nikole Modra (g. 1649), i t. d., a u Kavamjinovo dioba, pored zeta Frane i njegove ene Dunate t. j . Kavatajinove naj mlae sestre, jo Ivana Modra (g. 1665) i Marka Modra 44 (g. 1661. g. 1668. i kasnije). Mairka se Kavamjin sjetio i u oporuci per la buona compagnia, che mi fece in Villa. Meutim, nije jasno, gdje se (prema tlroikovniilku) g. 1703. nalazio u Sutivamu cortivo del caisteletto d'essi Moidro. Na nasljedstvu porodice Modra u Suitivamu, u vilasiiostii obitelji Crinfocaj, 45 koje se virt i mirina i damais nalaze u susjedstvu podruma, odnosno pree za ulje obitelji Capogrosso-Cavagnini, nema katila, a nema
41 A. Pavich-Pjauenthal. Prinosi povijesti Poljica, u Glasuiku Zemaljskog 1 muzeja., Sarajevo, 1903, str. 453455. Taj popis ih notira u bliem brakom selu Mircima. 42 U splitskoj treoj knjizi vjenanih zabiljeeno je vjenanje g. 1689. (11. IX.) Ante Samarich da Hlivno habitante alia Braza i Katarine figlia di q(uonda)m Tomaso Hilijich. Ante Samari je u Sutivanu dva puta bio svjedok pri vjenanjima g. 1700. i g. 1703. Njegova ki Margarita udala se u Sutivanu g. 1713. za Franu Ivanovia. Poslije smrti Kavanjinove g. 1719. u Sutivanu se krsti Ante, sin Petra Samaria njegove ene Ane, a u Splitu umire g. 1716. Ivan Samari (Samarzijch) od oko 40 go dina (pokopan u sv. Filipu). 43 iro iin-ain, Pomorci i njihove obitelji u Splitu u XVII st. Izd. Muzeja grada Splita sv. 4. 0 faganiima na str. 56-59. U splitskim matinim knjigama onoga doba nalazim brojne vaganie, faganjie i vaganjie, ali i Svaganie nazvane Modro. Meu prvim Modrima je zabiljeka krtenja od g. 1601. (3. VI.): Ivana, sina Frane vagania d(ett)o Modro i njegove ene Katarine roene Kati. 44 Marko Modro je imao u Sutivanu dvije vanbrane keri: 16. XII. 1671. rodila se Domenica figliuola non leg(iti)ma naturale di S(igno)r Marco Modro e di Madalena Bilovinovich sua arnica, i 6. II. 1633. Dorotea figliuola illeg(itima) nat(urale) di Sig(no)r Marco Modro e di Petronilla serva et sua arnica. Marco je roen u Splitu 1. V. 1639. (Kumovao mu je Frane Kavanjin.) Otac mu je pomorac Ivan Modro, a majka Franceskina. P r e m a tome je Marko brat Kavanjinova zeta Frane. 45 S Donatom Modro, koja se udala za Enrika Naimera (Nojmer, Najmer) i umrla u Sutivanu g. 1793. (kao Donata Modro Najmer od 62 godine) izumire sutivanska loza splitskih Modro vagania. Djeca su im bila: Frane (ro. 1766), Terezina (ro. oko g. 1765, udata g. 1785. za Matu Soljania, a umrla kao Matina udovica g. 1820.), Ana (udata za Andriju Crinfocaj 19. I. 1777. iz Donjega Humca i umrla u Sutivanu g. 1833.), Elizabeta (ro. 1768.), a vjerojatno i pop Josip Najmer Modro (koji je umro g. 1788. od oko 37 godina ivota). Dunata se jo g. 1750. spominje kao kuma prezimenom Modro-Naimer, a g. 1749. Henrik Najmer Modro. Prema tome sutivansko nasljedstvo

37

ni kule. (Jedna zgrada zvana kula nalazi se u produenju kue Crinfocarjiai). - Marjanovii su prebjegli iz Poljiica sedamdesetih godina, XVI. st. u Oimii i Split, a odaitle su doli na Bra, u Sutivan, gdje su nabavili i do bili zemljita, sagradili kuu i katil, 46 kojli spominje Kavanjin u svom trokovniku g. 1701. in riu? Li lavori e pietre im coirtivo> presiso il Casteilllo diell siignor Mariainovich. U Sutivanu su boravili povremeno. U sutivanskim matinim knjigama se spotrniinjie: kalo kum od g. 1650. i g. 1652. Sr. governator Gianeo Marianovieh (g. 1664. krste Margaritu, vanbranu keir sluaVka Ane lk-od governatoria Jainka M. i nepoznata oca), g. 1651. krtenje sina kapetana Frtane Mairijanovia (g. 1661. Matie'j vanbrani sin kapetana Frame Mairi'anija! i sluavke Maorgainite iz Splitai), kao kum g. 1665., g. 1667. i g. 1668. kolunel Frane Marijanovi (sin Jainkov) pak i dalje vie puta, 47 ali od g. 1674. s titulom konte. On je s Kavanjmom doao oko g. 1680. do otrog spora zbog dijela zemljita! Bunte u Suitivanu. Godine 1661. i 1670. spominje se kao kuma Jeroilima Mairijianoivi iz Splita. 48 Od g. 1690. u vie navrata kumuje Franin sin Jamko, (komte Janiko) Mariijanovi,49 a u prvoj; polovici XVIII. stoljea Jainkov sin JeroModro prelo je preko Dunate na Henrika Naimera i njegovu djecu, pak su spojili oba prezimena, a od njih na Soljanie i Crinfocaje. Andrija Crinfocaj postolar krajem XVIII. stoljea preselio se s porodicom na enino nasljedstvo Modro-Naimer susjed stvo obitelji Capogrosso-Cavagnini (na sutivanskoj qbali). 40 Andre Jutroni Mlinovi vjetrenjae, kule i katili na Brau. Slobodna Dalma cija br. 2918, Split, 29. VI. 1954. 47 Dne 13. listopada 1683. sastavio je oporuku kolunel Frane Marijanovi. Za kori snicu svih svojih dobara odredio je svoju suprugu Jerolimu, kerku pok. dra Korijolana Cippica, a kao batinika i nasljednika sina Janka il mio amatissimo figliouolo Signor Capetanio conte Gianeo. Poslije toga nije dugo ivio, jer je poginuo u borbi s Turcima kod Sinja. (Oporuka u prijepisu nalazi se meu Kavanjinovim spisima u Muzeja grada Splita.) 48 Oporuka Jerolime, udovice kolunela Frane Marijanovia, datirana je 11. trav nja 1704. Za generalnog batinika odredila je svog jedinca sina Janka unico e diletissimo figliuolo Co. Gianeo procreato col quondam Signor Co. Collonelo Francesco Marianovieh fu suo carissimo marito. Oporuku joj je sastavio Frane Nadali di veneta autorit nodaro publico. Umrla je u Splitu 7. veljae 1708. i pokopana u crkvi sv. Duje (Oporuka u prijepisu nalazi se meu Kavanjinovim spisima u Muzeju grada Splita). 49 Oporuka Janka Marijanovia, Franina sina, ima datum od 29. prosinca 1711. (Split) Giacente in letto gravato da indispositione nel corpo ma sano per gratia del Signor Iddio di mente ... itd. ... ordina che vestito come ha ordinato voce, serrato in una cassa e fatto portar subito in Chiesa di S. Maria vicina alia sua easa per esser poi trasportato come fu fatto del corpo del Signor Conte Francesco suo figlio, nel Duomo di questa Metropolitana dove si faranno l'esequie, con cose et altro nella maniera apunto che si pratic nel Funeral del d(ett)o Signor Co. Francesco, e p o i eepelito nella sepoltura de suoi Magiori, in detto Duoino. Za korisnicu svih svojih dobara odreuje svoju enu: Signora Cornelia figliuola del quondam Signor Gierolima Cindro Nobile di questa Citt, sua vita durante v'edovanza (S Kornelijom se vjenao g. 1686,). Za generalnog batinika je odredio svog sina Jerolima il mio amatissimo figliuolo Conte Gierolimo, ... Le mie figlie e sorelle del detto mio Heree, siano provedute di tutto competentemente al loro stato e conditione di asa... Spomenuti Jankov sin Frane umro je u Splitu 30. X. 1711. u 24 godini ivota, a Janko je umro takoer u Splitu 5. sijenja 1712. u dobi od oko 50 godina ivota. (Prijepis oporuke nalazi se medu Kavanjinovim spisima u Muzeju grada Splita.)

38

lim Marijaniovi dicto Jamko. 50 Godine 1738. nalaziim ga u popisu bratiima sutivamske bratovtine, a iste godine i g. 1758. je njen upan 51 . Poto je izumrla ova Marijanovieva muka grama poljikog roda Draoevia, smru komte Jeroilima Jarak a Manijanovia g. 1759., imainje je prelo na potomke enske loze. U Sutirvamu je najvei dio (kua, kasti!, zemljite, liveli) pripao obitelji Nonveiller, jer se g. 1721. (11. VI.) kapetan Federik Nonveiller oenio u Splitu Anom Marijanovi. Obitelj Nomveillleir je do nae agrairrae reforme primala godinju naplatu za live! od mnogih sutivamskih obitelji, jer su im nairoito u predjelu Bunte kue sagraene na zemljitu Marijanovia. iroki pak prolaz izmeu katela i bive stam bene kue Mairijamovia zaidrao1 je do. danas uspomenu n,ai nekadanje vlasnike, jer se naziva: Jankov dvor. Babici su dobjegli iz Slimena u toku Kandijskoga rata oko g. 1657. Od ostalih Sutivanjana, koje spomiiiraje Kavanjin TI svom trokovniku, dolaze u obzir: Ivan. i Margarita Cicalo, Belavii, Mainde Antieva, Jero lim Petricio, Nikola Starevi, Zvamii, Jeroilim Soljami i! Jerolim Nieti: Cicalo j& nadimak jedne grame Jutiromia. Tako je danas, a tako je bilo i u Kavanjimovo doba, jer pored brojnih Juitromiai u sutivanskim matinim knjigama pri krtemjiu od g, 1666. (4. VI.) zabiljeen je Jero lim, sin Petra Jutronia alias Cicalo i njegove ene Magdalene, a krtenja su djece istih roditelja zabiljeena g. 1659. (ki Katarima) i g. 1662. (sin Juraj) bez nadimka Cicalo. Spomenuti Ravanjiimov Cicalo t. j . I vam Jutroni alias Cicalo (i enai Margarita Cicallova) krsti g. 1690. kerku Magdallemu, ali g. 1690., kad knsti sina Nikolu i g. 1691. sina Juirja, nije zabiljeen s nadimkom Cicalo. Belavii se tek u poetku spominju u uti vam skim matinim knjigiamia. Jedno krtemjie je zabili jieeno' ve g. 1624. (Mande ki Grge Belavijia i njegove ene Stane), a drugo g. 1635. (sina Mihoja Belavinjia i njegove ene Kate). Mande Antieva je zabi ljeena u matici roenih, kad je g. 1692. (6. VIII.) dala krstiti svoju kerku Dinku: Domimica figlliola di Maddalenia Antichieva cuius Pater ignotus. Za Nietia Kavanjin veli da je njegov gastaldo, dakle upravitelj ili nadziratelj, a spominje ga i u svojoj oporuci 52 : cosi rimetto a Pier Gierolimo Nisetich mio gastaldo dalla Brazza tutto ci che mi restase p(er) amministratione di queli lauori del 1681, che manco il q(onda)m S(igno)r Fran(ces)co mio Fratello, non hauendomi mai reso un conto; ma uogliioi che sodisf i pero la partita, che resta aperta neil libro della Brazza a carta 222 e 223, che sempire dfese di pagaire, e miaii l'eiffettuo ... Jerolim Petritio je svjedoio na vjenanju Kavamjinove kerke< S<abe u Sutivamu; g. 1709. i bio. je Kavamjimn pri ruci n sporu s Mairjam ovicima u pogledu Bunte. Karvamjim se Petricijia sjea i u: svojoj oipoiruci53: Al
50 Dana 6. X. 1759. umro je u Splitu Nb. (Signo)r Co. Girolamo GiancO Mariariovich od oko 69 godina ivota i pokopan u crkvi sv. Duje. l Andre Jutroni, Bratovtine u Sutivanu, Novo doba, br. 106. Split, 6. V. 1935. 5 Izdanje Muzeja grada Splita sv. 2. (u redakciji Cire iin-aina): Oporuka Jerolima Kavanjina, Split, 1951, str. 15. ' 53 Oporuka, ibid, str. 14.

39

s(iigno)r Girolaimo Petricio q(uonida)m S(igno)r Girolaimo> mio et Amico lascio per amoirievolezza ill quadro della Madonna di rioairao, uma po&aita d'argento, ili mio Talbairo, et un de. mifei capelli. Zvani, Starevi i Soljani se tak malo spominju u Karvanjiinovu trokovniku, t. ji. u di jelu, Ikoji jie itljiv, ite se nema to vie rei, stim vie, to nisu radili niti im litjecali inat gradilite, a ni u sporu oko Bunte. to se tie pak ovih poiro'dicnih prezimena., upuujem na moj raid Naselja i porijeklo sta novnitva! na otoku Brau 54 . * * * Nezaplijenjene cedulje s raunima i drugim stvarima u vezi s Kavanjiiniovoim kuom nalaze se u istioim oniotu s glarvnlim ve citiranim Kavanjinovim trokovnikom. Ima ih pet. Prva formata 14.5X10 cm nabraja proizore i vrata: FinestPe e porte: camera d'abb as so de bora finestre No. 2., altria caimeina d'abbaisiso finestre P. No. 1., catnavin P. No. 1., camera di eoipra bassa P. N. 2., altea a salvairioba P. No. 2., lumciera (?), gramer P. No. 2., porte abbasso delle camere No. 1., canavin No. 1., cortiletto No. 1., le doi d'arese con feriare fatte prima, di sopra salvarobba No. 1.. grande portosele No. 1. Na poleici je biljeka: Dato a mistro Andrea per doi tavole Venetian prestat L ... Druga zaisebna cedulja formata 13.5 X9.5 cm sadrava raune pod datumom 13. oujka 1698.(?), a potpisan je Francesco Damiani. Trea cedulja formata 20,5X14 cm nosi natpis: Nota idi gioTHate corns egmiteimi, dal siignor Na dal Nadali per or dine di Mi sitno Marco. La mota delli mis tri alle fab ri che del Signoir Dot tor Cava gini. Na p oil e die i pie: Per nota fat ta. dai milstro Marsich e Domen ego. - etvrta cedulja na polupregibanom listu formata 30X10 cm sadrava razne raune iz g. 1700., 1701. i 1702.), kao per giustare la bottega a S. Michele No. 1. L. 6:; Braizza giionnaite fatte mistro Paolo in casa del detto siiignioir Cavagnini; Giiortnate dial 8. sett, a 19 deitto mistro Paolo, Miistro Valentin; diopo la miai pairtenza da Bol ha faitto sol ari. No. 3., et piu baleoni et porte grande e picolo No. 15; ... giornate d'Aurelio i t. d. i t. d. L'anno 1700. di 4 Luglio: Opere fatte nella fabrica del Signor Cavagnini alia Brazza nel fondare il muro del horto del signor Conto Gianco, giornate di mistro Aurelio, 28. detto mistro Paolin: per agiustar le gorne di tagliapietra ... 16 Luglio giornata di Bortolo et Aurelio ... Item salizare il forno sotto il Cupareo ... Peta ceduljica formata 13.5X9.5 cm ima naslov: Adi 19. Settembre 1700. ... a mistro Pavolin, a mistro Valentin, mio fratello Andrea i t. d. ... U vezi s Kjavianjitnovom gradnjom u Sutlivanu postoji poseban snop spisa, koji se odnose na Buntu i spor s Marijan ov i cima. (Nekoliko za sebnih ceduljica formata 10X7.5 cm iz g. 1696. i g. 1704., ali i drugih godina, govori o Kavanjinovim nasadima! ID Buniti;: Piamte dell horto di Bunta.) Spor s Marijanoviima, naroito kolunelom Franom, sadrava
54 Andre Jutroni, Naselja i porijeklo stanovnitva na otoku Brau, Izd. Jugoslaveska akademija znanosti i umjetnosti. Zbornik radova za narodni ivot i obiaje k n j . 34. Zagreb, 1950., str. 84 i str. 89.

40

v e i broji s p i s a . S p o r j e , iini se, p o e o g. 1680. S p i s i m a je prilklopljemo nekolik starijih dokumenata. Olsiim d u g o t r a j n o g spoira o k o t r e i n e z e m l j i t a u sutivainsikom p r e d j e l u Buniti, k o j i n i j e d o k r a j e n za Kaivanjilnova ivota, naistao je g. 1 6 9 2 . n o v i s p o r s J a n k o m M a r i j a n o v i e m zbog i s t o n o g zida i m e a n o g v r t n o g zida u SutAvamu, to o m e t a vodlu da o l u k o m oitjee, kaoi i zboig mazi iv am ja n a Marisjiamovievu zidu u Kavamjimovoj n a m j e r i , da p r i s l o n i k r o v . Zid je p o d i g a o k o l u n e l F r a n e M a r i j a n o v i , a u t o m t r o k u K a v a n j i n nije sudje lovao. B r a k i komite Ivam Krs'to BainoraziiJ 19. sviibmjia 1 6 9 2 . o d l u i o je p r o tiv Kavamjiiina. U j e d n o je nairedioi Kavainjiiinu, dal u rolku od 20 dama odisitrtamil eatv miininami materijiail sa zemljita Burnt e, koji: je b a c i o bez do>pusteinja, p o d prijtmjom globe od 20 d u k a t a . 5 5 P r o t i v o v a k v e o d l u k e p r e d a o j e Jaikov Siailamumi u Nereiiiima 16. l i s t o p a d a 1692. K a v a n j i n o v u a l b u i u k o l i k o se k o n t e J a n k o M a r i j a n o v i n e z a d o v o l j i , K a v a n j i n ga ciitsiir'a za p o n e d j eil j a k . 5 6 O i s t o j stvairi s a u v a n je i d r u g i d o k u m e n a t
55 Iz odluka brakog konta Gio. Battista Barozzi od 19. sijenja 1692. (prijepis Nadala Petricia Nad o. publ. so):... che dalla parte di esso signor Cavagini la muraglia da levante sij libera et assoluta di esso signor Marianovich ove tiene esso signor la propria Canava, come pure muraglia divisoria dell' horto Marianovich, et andito Cavagini sij pro indivisa d'esser per dimedia fabricate e rapresentandoli esso Conte Gianco, che contro il tenor di detta Instanza con nuovo muro, che va fabricando il Cavagini posti impedimenti alia gorna, che non possa scorer, e retrocedento ingorghi nella Canava dell'istante come pure sopra la muraglia fatta a proprie spese dal Mariano vich all quale doveva il Cavagini socomber ..., ci pretenda continuar ad alzar mura, et appoggiar il tetto per il nuovo edifitio divisato. II che essendo contro ogni ragione e giustitia, e contro il ..., Comandamo all off. le qualunque essersi sia questa Isola che d'ordine Nostro commetter debba alio stesso signor Dr. Cavagini, suoi fattori, murari, et a chiunque occoresse che debba distacar dalla muraglia, e gorne della Cavana, tanto di muro, quanto fosse bastante per lattor libero il corso all'aqua e puoner del tetto et anco, si facesse di bosigno per ponervi, come pure non debba fabricar sopra la sopradetta muraglia divisoria in cui non e concorso con la spesa per metta giusta propria (bligatione e per tal causa propria e speciale di esso Marianovich; in oltre a dover del termine di giorni vinti far portar fuori dal terreno Bunta tutto il minazzo fattosi gettare senza permisione, coll'occasione della sera fabrica in pena di ducati doicento d'esser applicati giuste le leggi in q. 56 Odgovor Jerolima Kavanjina od 20 ott. 1692. (Kavanjinov prijepis) Adi 16 ottobre 1692. Presentata da Giacomo Salamunovich a nome deU'Eccm." Sig. Dr. Gier. m o Cavagini con carte scritte tre in causa del Sig.r Co: Gianco Maria novich. II genio invidioso e contradicente del Sig. r Gianco Marianovich havendo impetrato da questa Giustitia soto li 19 maggio passato un mandato, che porta impedimenti alia fabrica gia fondata, et alzata sotto il di Lui occhio da me Dr. Gieronimo Cavagini. mi obligo prima alia contraditione, et hoggidi a vederne la decisione per poter perfecionare la fabrica medesima. Li patti contenuti nel instrumente 1634 non soho punto alteratti. Lasciandosi libera, et assoluta la muraglia da Ponente del Sig. r Mariano vich senza che in quella si sia fatto alcun lavoro. Et quanto al muro divisorio come il quondam sig. Collonello Padre del Adversario ha potuto convertire con sassi communi il resto.del detto nuovo in calzina, e terra rossa, cosi ho l'istessa liberta di fabricare, et alzare il detto muro ancor io magg. ne ancor purche in quello non fossi fori et paghi al sig. r Marianovich non...il mistro, et far calzina con terre di quella parte che volessi sopra fabricare, et che del suo quondam Padre fosse veramente fatto fare! Se a questi termini di Giustitia (?, Giust. a ) et di equit non si quieta rimovendosi volotariamente dal mandato s'intendara citt. o per lunedi con la presente al taglio

41

(u Muzeju grada Splita), a nalaizi se u snopu, u kojemu je govor o Kavanjinovoj gradnji u Sntivainu i o Bun ti. To1 je pismo brakog konta Bairozzija od 10. studenoga 1692. Sklon Kavanjinui niadlovezuje meu ostalim o odnosnom zidu: metre iil Marianovich quamdo1 fosse in tetnpo di chiamaire et non havene questo sotto l'occhio' primo di fabricate muiri intieri sopra il disegno gia faitto da Cavagini, che non a dovere di alt erare, non ha occasiome di laignairsi punito; contenidendosi esso Cavaiginii nel primo, et non intacando il muro della caneva Marianovich giusto il tenor del detto istrumento di pernru tati one, stipulato del 1634 et stahilendo la gorna non snil muro Marianovich ma sul proprio. 7 5
(Fesso mandato et al laudo dalla presente scritura et cosi per tutti li signori suseguenti di virtu di suffraggio Test. tio. Et perche esso sig. r Marianovich veda meglio quanto sia vano et inlegitimo il mandato et chiamar instirulto(?) se le presenta l'istruiriciito sudetto 1634, et la scritura superiore 1586. Et la Giustitia l'invita anco alia visione de! luoco consetioso tutto spese del socombente et ... salvis quibus ... 20 ottobre 1692 De mandato . . . II Signor Conte Janco Marianovich

Aff.
Ec'c. signor Dr. Gierolimo Cavagini al laudo della scritura di 16 corente, et il 20 ottobre 1692. Illustrissimo signor V. P. S. ha terminato ilico siam imbossolati tutti li signori Avocati et levato il boletino alia sorte, et quello sar levato resti obligato difender il signor Conte Marianovich. Concedendo il termine di far venir le carte da dove fossero. Desputando tal effeto il g. ro del sopraloco per li 4 del venturo no vembre sopra il quale dover aver tratata et spedita la carta. Furno fatti li boletini et toc in sorte al signor Nicole Dominis. Adi 29. ottobre 1692. Appelata la sudetta da signor Gierolimo Felippi a norae del signor Conte Gianco Marianovich avanti ... signor Proveditore Generale. 57 Pismo brakog konta Ivana Krste Barozzija od 10. studenoga 1692. glasi: Illu strissimo et Eccelentissimo Signore, Signore Colenissimo. Essendosi aggravato il signor ,Dr. Gieronimo Cavagini sul mandato di 19 Maggio impeer ... (?) al mio Tribunale del signor. Conte Gianco Marianovich ha fatto citare il medesimo sotto li 17. novembre per li 20 et ogni giorno suseguente virtute literarum, al taglio dello stesso, come impediente la prosecutione della su fabrica et la laudo della scrittura regolativa, che con la visione del luoco, et incontro delle carte autentiehe e disegno prodotti ho conosciuto esser coneepita in termini, non meno convenienti, e giusti che adeguati ala scritura di permutatione 1634 seguita fra loro Autori e fondamentale del detto ... Onde son venuto in oppenione, di tagliarlo, et di Iaudare la mentovata scritura regolativa con le cause e dechiarationi espresse nella mia sententia ...(?) sotto li 4 del corente giorno deputato, et dopo haver concesso al Marianovich termine de giorni 15, et provedutolo immediate l'avocato col mezo dell'inbosolatione; Havendomi per ci egli fatto portare un suffraggio di V. E. in data di primo corente, et questo di proroga di giorni 20, havendo compreso il strusio et per questo, et per l'interposta appelatione coll'...(?) di deputatione che maggiormente poi ho penetrato nel merito; mentre il Marianovich quando fosse in tempo di chiamare et non havesse questo sotto l'ochio primo di fabricare muri intieri sopra il disegno gi fatto da Cavagirii, che non e dovere di alterare, non ha occasione di lagnarsi p u n t o ; contendosi esso Cavagini ne primo, et non intacando il muro della caneva Marianovich giusto il tener del detto istrumento di permutatione, stipulato del 1634 et stabilendo la gorna non sul muro Marianovich ma sul proprio. Ho stimato bene di non ritardare li effetti di Giustitia in una causa di chiamar (?) che e ..., et pro d'un sudito imper ... servitio publico, et che haveva dal medesimo

42

Unato ovim rasprama i sporu o Buniti, zidovima i drugim odnosima, koji su poprimili i dosta teke vidove, naroitlo s Franom i Jankom Marijanoviem, Kaivanjim u svojioj velepjesni pohvalno pie o Mari janovi cima. Spominjui svoju prvu enu Anu Mariju ro. Filipovi-Defillipis iz Nereia u petom pjevanju velli, da je ona od svijetle kue Filipovi: Ka 'e od trupa Mariainovi, Koih plemstvo jo knez dri, Mudar Jamko, ki produi. (V. 142) On je sAnafk hrabra Frame, Ki se opiru pai od Bosne Pade u krilo od poljane Cetienske upe olkosne, Kad mnoinom nanj nar i ep i I v nie dnu mu glavu ode i ep i (V. 143) 0 Marijainoviima pjeva i dalje do> strofe 147. To svakako mora zna iti, dia su se u toku vremena njihovi susjedski meusobni odnosi u Sutivanu poboljali i da se Kavanjinov gnjev protiv nekog vlastelina kozjega braaa (pj. VII, 174 i 176), koji je predvodio skup smradnieh opanaka (pj. VIII. 174) protiv Kavanjina u Sutivanu, ne moe primi jeniti na Marijanovie. * Osim svoje stojne kue (dvorca, ljetnikovca), Kavanjim spominje u svom trokovniku jo i raidnije oko jedne manje kue s dvoiritem, za koju veli da jie u Podvornici. Ovu kuu je unajmljivao nekim svojim majsto rima. Meutim u itljivom dijelu Kavainjinova trokovnika nigdje ne na lazim spomena o tome, gdje se ova kua nalazila. Stoga je danas nemo gue odrediti, da; li se nalazila u blizini njegove kue ili podalje ili na periferiji sela. Danas lokaliteta pod tim imenom nema u Sutivanu. Po stoji, istina, jedan slian naziv: Provornica, a nalazi se u junoj peri feriji sela kod dananje mjesne atrnjie, ali. u okolici nema tako starih kua, to, razumije se, ne znai, da ih nije moglo biti. Poznate su mi sve kue, koje je posjedovala obitelj Capoigrosso-Kava.njin u Sutivanu. U neposrednoj' blizini Kavamjinove kue, preko ceste
Tribunale Generalitio un suffraggio anteriore non impugnato ne revocato col quale mi si commeteva per lo stesso motivo la celere spedicione d'ogni sua causa; Terminando pero il presente rescritto sopra il detto suffragio di proroga, che non essendo che un pretesto del Marianovich, et un artificio quando il sopradetto istrumento 163-1 con cui detto signore fondamento il precetto era fra li atti: sono sicuro non lo lasciara vivere per le dette raggioni et che in avantagio potr addure il Cavagini stesso che prima che termini la carica ha desiderato il fine della sua lite, del quale se il Maria novich si sente aggravate resta salva al Tribunal giustissimo di V. E. l'appelatione. Tanto con tutta riverenza humilio in ordine alia sudetta misa sentenza All'E. V.; metre col solito della mia riverenza la bacio divotamente le mani.

43

e trade je veliki podirum ove obitelji sa presama za uljie i vino. Is toni slijepomi obiteljskoan uliicom ulazi se u malo dvorite s kuom na sprat. Idui spomeniuitom cestom paralelno s Kiavamjiimovoim kuom i dijelom vrta prema istoku i jugu, die se i jeidna visoka kua na tri spraita, a u produenju prema jugu niska kua, u kojoj su obino spavali sezonski teaci s dalmatinskog kopna. Sve ove kue nisu danas vlasnitvo obitelji Capogirosso^Kavanjin. Osim toga obitelj je posjedovala i veu ruevnu kuu, zvanu Mostiir kod crkvice sv. Ivana s vrtom i manjim dvoritem, u se nailazila stara presa vino. Ruevinu jle pred oko 25 godina kuipiloi ondanje mjesno Sokolsko drutvo i poelo gradnjom doma g. 1934., ali nikada mije dovrilo. Malo podalje, prema jugu, jo je jedno dugako' dvorite s kuicom, kojai je sluila kao staja. Sve kue, O' kojima je bilo govora: Kavainjinova s dvoritem i veim vrtom (perivojem), Mair i jiamo viceva s dvoritem i vrtom, kao i sve napri jed sipomenule, koje su pripadale obitelji Capogrosso-Kavanjin, nalaze se u dijelu Sut ivama, koji se na'ziva Bunta. * Prema ve spomenutoj biljecii pjesnikova brata Frame, barba; don Jerolim (Jerica) Nadali je brai Kavanjin ostavio poslije smrti g. 1663. stojnu kuu s podrumom i 'dvoritem i vrtjomi. Ovu kuu je Jerolian Kavanjiin poruio i sagradio- novu po> svom ukusu. Visoko' prizemlje kue, ulaizii, dvorite, podrum, vrt i prolazi su oistalli do' danas. Kakav je bio krov ne moemo znati, jer su njegovi kasniji batiinici, kuu nadogradili, a Kavanjimova nacrta nema, ali mora da jie postojao, jer o njemu govori u spoiru s Jaukom Mari jamo vicem krajem XVII. stoljea;. U odmosnoj bi ljeci Frane Kavanjina veli se o naslijeenoj kui da se nalazi iza loe. Ni loe nema, jer je poruena g. 1879., ali nam se sauvao' crte od gra ditelja Mairka Juras a., koji je lou poruio i proirio' Kavanjimovo dvorite prema luci sagradivi ulazno dvorino stepenite. Dotada je postojao samo jedan ulaz u dvorite ea strane june ulice. S jedne i druge strane cvili vrata vide se otvori pukairtnica. Iznad vrata je natpis OSTIUM NO'N H OSTIUM, a do natpisa je visio kameni grb (konj), koji se sada nalazi u Muzeju grada Splita. Ruenjem loe, staro Kavanjinovo dvorite dobilo je pogled na liuku i novi ulaz. Prema prianju predratnih staraca biiie su zapravo dvije' spojene pri zemne kuice: velika ii mala loa. Mala je sluila opini kao tamnica, a u velikoj, naroito za nevremenai, ribari su krpili mree, a pomorci jedra. Do ruenja je dolo nakon predstavke Jerolima Capogrosso'-Kavanjina od 3. studenoga 1878. Traio je od sutiivanske opine, neka mu ustupi lou, da je moe poruiti, a u zamjenu je ponudio svoje zemljite u mjesnom predjelu Blatu, na kojemu dla opina' moe sagraditi svoju novu zgradu (to je kasnije ii uinilai), ktomu jio 1000 forinti u gotovu novcu. Obeao je prepustiti opini diio zemljita poruene loe, koji bude ostao izvan crte novog dvorinog zida pod uvjetom, da opinai na tom te renu ne e nita graditi; osim togai je izjavio', d a e ostaviti opini ka44

menje oid loe, koje. bude preostalo- nakon izgradnje dvoriniog zida, a takoer i sav materijal krova, vrata i prozora loe. 58 Premda; je veina sutivamskih opinskih vijenika prijedlog prihvatila, manji diioi se od luna usprotivio. Stoga se stvar ote gl a. Protivnici, su traili, da se nova opinska zgrada ne gradi u mjesnom predjelu Blatu, ve u luci, to je srtrvaimo' znailo na opinskom zemljitu!, gdje se jo nailaizila loa. Time bi se, izgradnjom neke opinske zgrade, potpunije zaprijeio obitelji Capogroeso-Kavainjim direktan izlaz u luku. Ali, nakon vie sjednica, do pisa i izjava., odobrenjem Zemaljskog odbora u Zadru br. 149 odi 24. oujka 1879. moglo se pristupiti ruenju loe i oivotvorenju prijedloga Jerolima Capoigroseo-Kavanjima. Smru njegova sina Jainka u Prvom svjetskom iratiu, ostale su njegove keri posljednje dvije iz ove porodice, i obje su se udale u Italiji.

58 Originalna predstavka Jerolima Capogrossa-Kavanjina iz g. 1878 glasi u cijelosti: Spettabile Consiglio Comunale in Luogo. Animato dal desiderio del meglio di questo paese, ed alio scopo di conciliare gl'interesi dell Comirae con qualche vantaggio che nella vista ne potrebbe ritrarre la casa d'abitazione del producente, propone il sottoscritto che Esso Spettabile Consiglio voglia cedergli la propriet dell'attuale Loggia Comunale e relativo fondo, che per la sporgenza informe e per l'architettura con cui e costruita non serva al paese che di disdaro e d'imgombro. II sottoscritto poi per tale cessione propone ad Esso Spettabile Consiglio la cessione al Comune dal di lui proprio fondo di fabbrica al Blatto dell'estesa di vretteni due circa, tenuto a colonia da Giovanni Ivanovi Jovo, fr confini da mezzogiorno piazza comunale Blato, da maistro Antonio Luki e fratelli Luki, da tramontane e levante Hvelli Manzoni e Luki-Marinkovi, pi fiorini mille (1000) in denaro. Si obbliga inoltre il sottoscritto di smartellare, a proprie spese, 1'attuale Loggia; di rilasciare al Comune, senza pretesa di propriet, da parte del fondo dell'attuale Loggia dal lato della riva fino alia rettilinea dell'attiguo magazzino del Sigr. Dr. Illich, nella quale direzione il sotto scritto si obbliga inoltre di erigere un muro a martellina alto cosi da accompagnare lo spigolo del muro da ostro, onde chiudere il proprio cortile, e nel mezzo del muro stesso di aprire un elegante portone che dia ingresso al cortile anzidetto con una gradinata a scalini e relativo pianerottolo, il tutto nella dimensione in larghezza al pi 2 metri e 65 centimetri a sporgenza del muro quanto eventualmente occorrera per l'ingresso al cortile, non mai per pi in fuori, verso il mare, dello spazio oecupato dalla scale attigue esterne del Sigr. Dr. Illich, il quale, di concerto col producente, si obbligherebbe, per sua parte, di unire il primo ramo delle scale del suo magazzino nella stessa direzione del secondo ramo. Oltre a cio si obliga il producente di rilasciare a disposizione del Comune, dopo che colle pietre della Loggia in discordo. avr eretto il muro rettilineo, come sopra, al magazziono Illiche, e che avr rialzato con poche pietre pure della loggia stessa, abide ridurre diritto, il proprio muro del cortile che verso 1'attuale Loggia guarda ad ostrc> di rilasciare al Comune, dicesi. tutte le rimanenti pietre. A disposizione del Comune resta anche tutto il resto del materiale di tetto, porte e finestre. Esso Spettabile Consiglio dovr poi rinunziare al diritto di fabbricare nello spazio (fondo) del attuale Loggia, che il producente lascierebbe a dispo sizione del Comune di fronte al muro rettilineo che il sottoscritto dovrebbe erigere come si disse, dalla parte di maistro. Si ripromette il sottoscritto che Esso Spettabile Consiglio vorr compenetrarsi dei vantaggi di tale permuta, che aggiunta alle proposte che, come si disse, sar per produrre il Sigr. Dr. Illich, percio che riguarda il primo ramo di scale esterne del suo magazzino, non v'he chi negare possa che sia d'interesse non indifferente e di abbelimento al nostro paese. S. Giovanni 3 Novembre 1878.

45

STJEPAN

ANTOLJAK

PROBLEMATIKA NAJRANIJEG DOSELJENJA I NASTANJENJA SLAVENA - HRVATA U ISTRI

i.

Za, prilino duge vladavine cara Justinijana I (527565) Slaveni, Langobairdi i Ava>ri gotovo neprestano nadiru i pustoe' bizantsko cairstvo, a napose Balkanski poluotok. Najuporniji meu ovima su Slaveni, koji su toikoni 6. i u prvim desetinama 7. stoljea uspjeli d'a se nasele i ustale na ovom poluotoku, pa 'talk i u Istri, koja je od, poetka II. polovice 6. stoljea bila u rukama Bizanta. 1 Sada*, kada je konano cijela Istra dola pod bizantinsku vlast, oma je isprva bila kako se to m o e zakljuiti iz suvremenih pisimenih izvora i upraivno-politiki 2 i crkveno ujedinjena s Venecijom. 3 U svjetovnoim pogledu upravljao je objema zemljama Bizaintinac s titu lom patoricijia,4 a u crkvenom zajedniki patrijarha. 5 Odlaskom Langobard 6 iz Panonije, koju su prepustili Avarima, i njihovim dolaskom u Italiju (568) prestaju d mirni dani za Istru. U nju su Langobardi '1 puta uspjeno upali po svoij prilici istom 589. goiine7 i odanle se uz ve liku novanu otkupninu i mirnu nagodbu vratili svojim kuama. 8 Taiko je Bizant i opet uspio povratiti i sauvati tu ugroenu pokrajinu. Upravo kada je ne samo u Raveni i Gradeu, ve i u Istri ponovo buk nula strana kuga, 9 sklapa novi langobarski kiralj Agiilulf mir s Avarima. 10 U Istri, prilino opustoenoj oid spomenute kuge, ujedno i: dalje traje crkveni raskol, 11 koji je papa Grgur I. uskoro uspio djelomino uklo niti, 12 a oid pomoi mu je bio i tamonji magister millitum13 Gulfair,14 koji 15 bi mogao biti germanskog porijekla. 16 U meuvremenu su se na veoj ili mainjoj/udalljenosti od istarskih gra nica dogodile vrlo znaajne i presudne; stvari. Franaki kralj Hildebert II. imenovao je o. 595. Tasila bavarskim voj vodom (rex). On je uskoro 17 s vojskom uao u pokrajinu Slavena (in Sclaborum provinciam), koje je svladao i onda se s velikim plijenom vratilo kui. 18 47

Taj nam mali podatak dokazuje, da su se Slaveni naselili u pokrajini, koja je bila na mei bavarske vojvodine, a koja je opet graniila i s langobiairidskom dravom. Teko je neto konkretno rei o toime, koliko je ona prostorno zahvatala. Da li je ta pokrajina bila pod Avarima? ini se, da jest, 19 a upravo ti Slaveni su i bili blizu mea gornje Istre. Po svoj prilici 596. 20 godine ponovo je 2000 Bavaraca napallo Slavene, kojima jte pritekao u pomo avarski kagian, i sve su ih onda pobili. 21 Uto je kagian, koji je vodio prilino, teki irat sa Francima u Tiringiji, poislaoi svoje poslanike u Milan kralju Agilulfu,, s kojim je sklopio i mir. 22 Tada je umro i ravenski egzairh Roman i naslijedio ga Kalinilk,23 koji je s Agilulfoin sklopio primirje. 24 Sada kralj Agilullf sklopi vjeni mir sa Francima. 25

2.

Usred takva relativno prilino mirnoig stanja u ovorni dijelu Evrope, ne zna se, koji je bio razlog, da su Slaveni kao jeidna vojna cjelima prvi put doli u sukob u onom kraju bizantinske drave, gdje je bio upravo navedeni egzarh Italije Kallinilk.26 No taj, ih je pobijedio' i papu Grgura I. neposredno izvijestio O' toj svojioj pobjedi, kojia je crkvenog poglavara uvelike obradovala!.27 Pitanje je samo, kada je to bilo. E. Diimmler mee to pismo u 598. godinu, 28 Ph. Jaiffe u prvom izdanju svojih regesta datira; to papino pi smo u listopad 598., 29 a u drugom izdanju (Leipzig 1883, izd. G. Watten bach), ak u svibanj 599. 30 C. Gilppola stavlja to pismo u rujan-stud. 598. 31 U svibanj 599. datira i Hartmamn, 32 a Kufkuljevi u listopad 598.. 33 a tako po Jaffe-u i Raki. 34 Bonussi se opredjeluje indirektno za svibanj 599., 35 F. Kos najodlunije za taj datum, 36 a P. Savini stavlja naprosto to pismo u 598. godinu. 37 I dok Raki kae, da se iz toga pisma ne mioe doiznati, gdje su Slaveni pobijeeni, 38 Hartmamn saimo pie, da je egzarh ratovao protiv njih u Istri. 39 Bonussi slavlja u proljee 599. tu provalu Slavena u Istru, koju je obranio sam ravenski egziarh Kalinilk i sa grko-istarskiimi etama, odba cio ih preko Alpa, citirajui Gohnia40 za taji podatak. 41 Taj: isti dogaaj stavlja Bonussi u 599. godinu i ponavlja, bez citiranja Cohna, i 1903. go dine, 42 a 1924. navodi, da je zbog toga bilo veliko veselje ne samo u Istri i Raiveni, ve i u Rimu. 43 B. Scbiaivuzzi ak pie, da u Avari i Slaveni 599. i 601 uli u Istru, 44 a Tamaro, citirajui Pavla akona, Dandola i Benussija (Nel medio evo, 16), kae, da su 598. Slaveni po zapovijedi Avara i u dogovoru s Lang oba riima preko Juliljskih Alpa navalili na Istru, vjernu Bizantu, pljakajui i palei, ali da ih je Kallinilk lino po razio i protjerao obranivi Istrane. Sjeanje na to, kae dalje citirajui De Franceschijia (L'Istriia, 77) , sauvano je u tradiciji istarskog naroda sve do damals o golemom pokolju Slavena na Uki. 45 Savini smatra vjero jatnim, da je ta bitka bila na Krasu ili na akvilejskom primiorju na izlazu 48

predela Frigide. 46 Gruber pie, da su uz vjerske prijepore zaprijetile onda Istri i ptfovale Slavena (Venda), koji su u to doba doprli sve do susjed nih alpskih krajieva (a to su bili dananji Slovenci). Oni su po prvi puta provalili u proljee 599., ali ih je sam Kalinik suzbio i otjerao natrag u Alpe, a papa mu je Grgur I. estitao (u svibnju g. 599) na toj pobjedi. 47 F. ii kae, da je Kalinik jo u proljee 599. obavijestio papu o pobjedaimia rimskih eta moda pod njegovim vodstvom n a | d Slavenima, jamano negidje u Istri, 48 a P. Paschini navoidli, da je ui svibnju 599. go dine papa estitao Kaliniku, to je pobijedio Slavene, koji su oito po kuali p rod riijet i u Sjevernu Istru, 49 M. Kos stavlja to takoer u svibanj iste godine. 50 N. ic pie, da su vijesti o Slavenima u Istri sauvane iz godina 599., 600., 611., 641., 642., 670. i t. d. Oni su tada u drutvu s Avarima pustoili mnoge zemlje, pa i Istru, koja je onda bila bizantin ska. Avari i Langobardi su ovamo provaljivali samo* da, plijene, ali, Sla veni su traili ne samo plijena negio i zemljita, stalnih sijela., pa se svaki put jedan dio njih ovdje nastanio. 51 L. Kiirac kae, da su prave i kobne bile provale Slavena u Istru ad godine 598. ili 599, do godine 611., u kojima naselijuju Istru, a paralelno i Dalmaciju, te 598., a po nekim piscima godine 599. prodiru Slaveni s velikom silom u: Istru. Ujedno vrlo neuvjerljivo pokuava konstruirati neke bitke u toj zemlji oko neke kule. Zatim ide tako daleko da pie, kako< su na Uki kod kula: Boljun, Belaj i Letaj Slaveini godine 599. smrvili carsku bizantinsku: vojsku r'avenskog egzarha, poruili do 40 kula po Istri i maem i ognjem sve uni tili.. Torni prilikom su pobijeeni mnogo uglednije tekoi ranjene i pale vojnike i legionare odvukli sa sobom prema zapadu i tu ih na kranski nain pokopali. U dokaiz toiga i da potvrdi tu narodnu predaju, Kirac donosi ak neka etiri nadgrobna spomenika, koji govore o legionarima, vojnicima i mladim ljudima, fantazirajui, kako su oni piokopani i da pae dri, da im je moda te spomenike postavilo i opat Martin, izaslanik pape Ivana IV. 52 B. Grafenaueir' u obliku hronoloke table donosi, da su Avari 597. napali Dalmaciju i 598./9. upali u Istru. 53 Rojni iznosi da su se, koliko je poznato, Slaveni u Istri pojavili prvi puta 599., ali ih je bizantinska vojska suizbila.54 U svojoj pak Zgodovini Gnafenauer kae, da su Slaveni, upravo kada je g. 598.-599. vladao mir na zapadnim avarskim granicama, upali u Istru i kroz istrska vrata (Vipavska do lina) ulaze u Italiju. Malo zatim ak pie, da su oni o. 599. i 600. na padali bizantinsku Istru. 55 U I. svesku Enciklopedija Jugoslavije pod naslovom Avari isti Grafenauer donosi, da ve 585. njima podre eni Slaveni stigli su do mea langobardske Italije i zauzeli prva langobardska uporita (Kranj, Meglarje). Avari su ponovo sklopili mir s Langobardima i (597) prodrli u Dalmaciju, 509. najprije u Istru, a potkraj godine u Trakiju. 56 M. Kos pak pie, da Slaveni od 509. napa daju bizantsku Istru. 57 Iz ovog letiminog pregleda o stavu nekih historiara, i poluhist ori cara u tom pitanju, teko je odrediti tonu goidinu prve provale Slavena na ovoj strani bizantskog carstva. Ujeidno je presmjielo tvrditi, da.su oni ba tada upali u samu Istru, gdje su bili i poraeni.
4 STARINE

49

Moje je miljenje, da se to dogodilo negdje na granici ili moda u gor njem predjelu Istre, ali nikalko ne u zapadnom dijelu te pokrajine, jer Slaveni jo nisu mogli da zauzimlju primorske gradove kao ni Langobardi ispoetka, kada su upali u Italiju. 58 Jo neto. Tu su vijest o porazu Sla vena dostavili papi stanovnici koparskog otoka (de Capritana insula). Njih je naime s toni obavijeu poslao onamo sam Kalinik, kome su oni u Ravenu doli. 59 Znai: da je bio tada napad Slavena u Istru ili u jedan njem dio, orada bi se iz tog papina pisma to jiasno oitovalo ba u vezi s navedenim Kopranima. Nadalje Kalinik je nad Slavenima* iznio pobjede, a ne samo pobjedu, i to u dijel ovinia, koje sam naprijed naveo, ili moda i u samoj gornjoj, Italiji, to ne bi bilo nikakvo udo, kada ve 600. go dine Slaveni prelaze preko Istre direktno iu tu zemni ju.

3.

Upravo kada su Slaveni 600. godine, moda ba u lipnju ili u samom srpnjiu, ugrozili Dalmaciju, istovremeno' su; poeli, preko Istre 6 0 prodirati u Italiju, 61 to je zabrinulo papu Grgura, koji se donedavna radovao nji hovu porazu. Iz vrlo vanog pilsniia pape: Grgura, upuenog salonitainskom biskupu Maksimu (srpanj 600), 62 u kome se nalazi navedena vijest o pro doru Slavena, opaa se, da su oni slomili svaku obranu Istre na njenim granicama, a i da su stali kroz nju prolaziti u samu Italiju,63 bez ikaikvili zapreka i otpora sa strane Bizanta. Ali ne zato i od strane Lamgobarda, preko kojih teritorija i ne idu, ve e dapae s njima i Avarima neto kasnije zajedniki upasti u tu cijelu pokrajinu. Prema tome nas jo zanima, odakle su oni doli, kuda prodiru i koji je to Histriae aditus. Slaveni ulaze iznad Rijeke u Istru, u koju se i da nas talko' ide, te su se onda ratrkaii po, njoj; i valjda stali prvi put dolaiziti do ispod njenih primorskih veinom utvrenih gradova, a. najvei dio Slavena iao je onom cestom do iznad Trsta i onda ulaizio u Italiju du primorskog dijela Venecija, koje su bile jo u vlasti Bizanta, t. j . ravenskog egzarha. Da su oni tuda ili i da su to bili uglavnom Slaveni iz. ne zavisnih prekodunavskih krajeva, 64 koji su istovremeno ponovo stali na dirati u Dalmaciju i kroz Istru u carsku Italiju, mora se zakljuiti ve iz te njlihove zajednike akcije na navedene tri zemlje! Da li su tu bili uklo pljeni i t. zv. Alpski Slaveni iz Norika, teko je, iako mije iskljueno, neto stvarno, rei. Takoer nita ne znamo O' tome, dokle su Slaveni uli u Italiju, i da li su opet protjerani ili su stali stalno onamo nadirati, tako er nam nije poznato. No svakako se je sada Bizant, koji je: neko vrijeme stao ivjeti u mirnim odnos ini a s Laingobardima, najedaimput naao na svom posjedu ugroen od poznatih mu upornih i prodornih protivnika Slavena. Unato tonne ne moe se zakljuiti iz onog paipina pisma, kaiko to tvrdi Gfrrer, da su Avaro 65 - Slaveni o. 600. g. osim Dalmacije 66 zapo sjeli i Istru, 67 to potpuno ispravno Benussi ne shvaa i pobija, navodei
50

da su omi osvojili tu pokrajinu 599., zovui u pomo i Hartmanna (o. c.,, 11), te ne bi bilo potrebno da je ponovo napadaju 602. i 611. godine. 68 Jedno je iz svega toga dakle jasnio, da su Slaveni probili obranu te po krajine i prelazili preko nje u Italiju, t. j . preko onog Histriae aditunia, 69 za koji se ne moe tono odrediti, ve saimo priblino nagaati, gdje je bio'.

4.

Upravo kada je Agilulfova kerka sa svojim suprugom bila uhvaena od vojske Kalinika i odvedena u Ravenu, taji kralj alje avarskom kaganu graditelje brodova, s kojima je ovaj osvojio* neki otok u Traciji. 70 601. 71 ili moda 602. g.72 Agilulf ak upuuje kaganu svoje poslanike, koji su s njime sklopili vjeni mir. Kada su se ti poslanici vratili kui, s njima je bio doao* i izaslanik avarskog kagana, koji je imao zadau, da poe u Galiju, gdje bi isporuio franakim kraljevima da sklope s Avarima, onakav mir, kakav su ovi sklopili i s Langobardima. U meuvremenu su Langobardi 73 s Avarima 74 i Slavenima 75 upali u ze mlju 76 Istrana, 77 kojih se biskup Firmin vratio u krilo katolike crkve i papi Grguru, 78 te sve po njoj popalili i opljakalli.79 Kuda su oni upali u Istru? Langobardi 80 po svoj prilici inicijatori tog napada uli su valjida u tu zemlju iznad Trsta 81 i onda su se razmili li po toj zemlji sami ili u drutvu svojih saveznika Avara i Slavena, koji su i opet uli u nju kuda i 600. godine. Kako je to bio; napad sa dvije ili tri strane na ovako malu zemlju, moe se zamisliti, dia su joj navedeni na rodi nanijeli velike tete. Koji su krajevi najvie tada straidali, moe se samo pretpostavljati, a ne poput Benussija izriito tvrditi. Nadalje Sla veni su provaljivali i u bizantinsku Dalniaeiju i jasno da je nisu cijelu unitili. Tom prilikom su se samo primorski gradovi sauvali. Analogno je bilo i u Istri. Ali vrsto stajati na gleditu, da ba nijedan grad u unutranjosti Istre nije tada pao u slavenske ili saveznike ruke, i su vie je smiono. Jedno je jasno da su Slaveni u tom drugom naletu na Istru kao i na Balkan stali polagano ali sigurno naseljavati pojedine krajeve te zemlje. Spomen na Avare ostao je i u istarskoj toponomastici, a to je mjesto Obru 82 ili danas Obrovo 83 ili Obrov, 84 koje se nalazi na glavnoj cesti Riijekaf-Materija-Trst. Na provale Slavena moda nas sjea i tzv. viam Sclavaim ili via Sclavenica ili viam Sclabhicam ili piaik Callis Sclavenica, koja se spominje u izvorima iz 1030., 85 1158., 86 1125., 87 i 1258. 88 godine. Prema tome postojala je samo jedna takozvana cesta, koja. je ila od Porea do Pazina, 89 a ne i jo druga oid Pule do Graia i Pina, kako to tvrdi Kandier, 90 a u tome ga slijepo slijedi i Kirae. 91 Na navedene provale i naseljenje Slavena podsjea nas moda jo je dan podatak. Naime u ispravi odi 1234., kako* to donosi De Framceschi,
51

spominje se nasuprot Brtonigle mioute Schiavo, 92 a drugim se navodom De Franceschija, da u listini iz iste godine pie Villa Sclavorum de Longera, naprosto ne moe posluiti, jer je netono proitan i tako: iznesen. 93 Svi ti izneseni podaci jasno pokazuju, da su Slaveni esto prodirali i krstarili navedenom cestom i po drugim predjeliima prema moru i dola zili do tamonjih gradova, koji su se ipak sauvali od njih poput onih mjesta u Dalmaciji.

5.

U meuvremenu se u Ravemi dogodila iznenadna izmjena na egzairkoj stolici. Kalinik jie naime smijenjen i na njegovo1 mjesto jie ponovo doao Smaragd (602). 94 Iste godine je zbog vojnike pobune ubijen i car Mauricije, kojiega nasliijiedi nesposobni, Folka (602610).95 Istom sada su se s AgiLuilfom pomirili Gaiodald, tridentinski vojvoda, kao i Gisulf, furlatnski vojvoda. 96 Tada je taj kralj u srpnju 602. 97 zbog otmice svoje keri napao Cremonu sa Slavenima, 98 koje mu je u nevolji poslao u pomo ka gan. Taj jie grad on tek u kolovozu osvojio i razorio. Na jednak nain osvojio je Mamtuu (13. IX.), a zaltim mu se predao grad Valdoria (Vulturina) i Brescello (Brexillo), iz koga su vojnici, poto su ga zapalili, po bjegli. Istom sada je Smaragd vratio kralju njegovu ker, zeta, djecu i sve stvari, te je u studenom 99 sklopljien meu njima mir do 1. IV. 605. godine. 100 o Old svega toga nas zanima, odakle su ti Slaveni doli i kuda su preli u sjevernu Italiju. Svakako su omi bili podanici Avara, a uputili su se u pomo Lang ob ar dim a i opet valjda preko ve poznate im ceste u Istri, kojom su i 600. godine ili, te su onda direktno preko langobardskog teritorija doli pod Cremonu. Jos jedno pitanje. Da li su tu bili i oni isti slavenski ratnici, koji su onako struno pustoili navedene godine Istru, ili su to ondje ve naseljeni Slaveni, kojima je sada bilo lako odavle ui u Italiju? Na to ne moemo odgovoriti neto stvarno, nego se samo i dalje domiljati. Ba 603. 101 godine papa Grgur1 je doivio' novi uspjeh u Istri, koja je kao crkva bila odcijepljena od njjiega,102 te je ak imala i svoga posebnoga biskupa, 103 u osobi Firmina, 104 transkog coeplscopusa, koji se odrekao svoga raskolnitva 105 i vratio u naruje prave majke crkve. No kada ga gradeki biskup Sever, glava raskolnika, nije uspio odvratiti, da to ne uini, nahukao je na bunu Trane protiv Firmina. U tako oajnom po loaju, u kome se nalazio navedeni biskuip, papa se pismeno obratio Smaragdu, 106 koji je tek zasjeo na egzarsku stolicu u Raveni, zamolivi ga da naredi onima, koji umjiesto njega uipravijalju u predjeliima Istre, 107 da obrane ovoga prelata od nasilja i da mu osiguraju mir. Ujedno ga je zamolio, da i on sada sa svoje strane lino pokae jo vie onu gorlji vost kao i neko, 108 te e pobijediti boje neprijatelje i povratiti u pri janje stanje taj otrgnuti dio crkve u onim predjelima. 109 52

U tuidtenom 606. godine 110 kralj AgiLulf je sklopio mir sa Smaragdom 111 na jednu godinu, primivi itoom prilikom 12000 solid a, a zaitim u travnju ili svibnju 607. 112 ponovo mir sa Bizantincima na tri, a onda opet' na jednu godinu. 113 Tih dana 114 je umro i patrijarha Sever i po dogovoru kralja Agilulfa i furlanskog vojvode Gisulfa na njegovo mjesto je doao opat Ivan za patrijarhu u Staroj Akvileji, a oid Bizamtinaca jie posveen u Gradeu 115 za crkvenog poglavara Kamdidijan. Ali kako taj umre, izabran je od bi skupa, koji su bili pod Bizantom, za patrijarhu u Gradeu Epifanije, 116 prijanji prvi notair. I od toga vremena bilai su dva patrijarha. 117 U tom novom crkvenom kaosu, prouzrokovanom od langohardskog kralja i nje gova vojvode stavili su se, iz politikih razloga, istarski biskupi u ono isto stanje kao i prije nekog vremena. Dosadanji naime sufragani akvi lejskog patrijarhe Ivana, tri istarska biskupa bili su neto prije izvueni od bizantinskih vojnika iz svojih crkava i silom uz pogrde dovedeni u Grade na posveenje novog biskupa Kandidijana, s kojim se nisu slagali u miljenju, jer su bili dotada odani svetoj vjeri. Zbog toga je sluaja patrijarha Ivan pisao Agilulfu i iznio mu itavu tu stvar. Ujedno ga je zamolio, da nastoji rairiti katoliku vjeru, te da sada, poslije smrti nesretnoga Kandidijana, sprijei, da ne doe ni do kakve druge neugodne posvete i da ondje narod vie ne podnosi muke. 118 Ali u toj stvari kralj Agilulf nije nita mogao uiniti u tom dijelu Istre, gdje je vladao preko svojih slubenika Smaragd.

6.

Kaia je Foku nasljediio car Heraklije (610-641), ne zna; se, zbog ega je kagian119 s golemim mnotvoim 120 upao u Venecije, 121 gdje' mu se hrabro opre fuirlamski vojvoda Gisulf122 s Lamgobardimai, s kojima je gotovo svima bio pobijen. Na to< se Gisuilfova enia Roimilda sa etiri sima (Taso, Kako, Radvald i Griimoaldi) i etiri keri, kao i sa; preostalim Lan gob a rdima zatvori u utvreni edad, a druge susjedne utvrene gradove (Kormin, Nimis, Osoppo, Rtin [Artegna], Ragogna, Gemona i Iplis) branili s,u takoer Langoibardi. 123 Ali Avari 124 su > cijeloj Fuinlaniji125 sve palili i pljakali, te konacnio opkolili edad. Njegai je sada Roniilda izruila kaganu, koji joj je toboe obeao enidbu. Kada je on uao u taj grad, dao je sve opljakati i zapaliti, a stanovnike odvesti n Panoniju, 126 gdje je pobio sve zrele mukarce, potedftvi satno ene i djecu. Romiildini sinovi 127 se bijegom spasie, ali ona je bila ubijena. 128 Kuda je' dakle taj donedavni Agilulfov saveznik, s kojim je sklopio vjeni mir, uao u ovu zemlju? 129 Kuda druguda ve valjda i opet onom nebranjenom avarsko -slavenskom cestom kroz Istru, 130 gdje mu Bizant nije mogao sprijeiti prolaz pneko nje. Ili ako nisu tada preli ovuda, onda su moda onim putem preko Norika, kojim i Langobardi (568), prvo stigavi u Veneciju, a zatim u edad. Da li su meu tom vojskom bili i Slaveni? Teko je
53

rei, ali nije nikako iskljuemo.131 Svakako je taj prodor Avara u Vene ciju i Furlaniju ojiaaoi i uvelike utvrdio naseljenje Slavena u Istri, koja je u svom veem dijelu bila preputena objema tim naroidima na milost i nemilost. Time je tada opet i slavensko useljavanje u tu zemlju bilo jo vie olakano, nesmetano i osigurano, jer su Avari ugrozili sada i langobardske i bizantinske posjede u Italiji, u kojoj jie car Heraklije i njegov egziarh morao pojaati vojsku. Uto su po> smrti Gisulfa preuzeli upravljanje furlanskom vojvodinom Taso i Kako. Oni su se u zgoidno> vrijerne 132 dokopali p'odiruja (predjela, pokrajine, zemlje) Slavena, 133 koji se zvao Zellia, 134 pa sve do mjesta, koje s e naziva Metlaria. 135 Otada, pa sve do vremena vojvode Ratchisa, 136 ti su Slaveni plaali danak 137 furlanskim vojvodama. 138 Ovdje ne u ulaziti u to, da li je taj predio Slavena, koji se zvao Zellia i prostirao se do mjesta Metlaria, bila Ziljska dolina, a ono mjesto dananji Windisch Matrey, 139 jer to n e ulazi direktno u samo moje pitanje doseljenja Slavena u Istom. N-o> svakako je jedno sigurno da su odsada tamonji Slaveni plaali danak tim furlanskim vojvodama, 140 koje je Gregorije, 141 bizantinski patricije^ na podmukli nain dao nama miti u mjesto' Oderzo 142 i ondje pobiti. 143 Sada je furlanskim vojvodom postao Gisulfov brat Grasulf,144 a Radvald i Grimoald nato kriom odoc beneventskom vojvodi, koji ih je lijepo primio i drao kao svoje si nove. 145 Tada je i Tasilo, bavarski vojvoda, umro i naslijedio ga je sin Gairibald, kojega su Slaveni porazili kod Lienza 146 i opustoili njegove granice. Ali im su Bavarci skupili ljude, oduzeli su neprijateljima plijen i potjerali ih sa svojih mea. 147

7.

U takvim prilikama kralj Agilulf sklapa sa bizantskim carem 148 mir prvo na jednu, a onda proiruje i za drugu godinu. Ujedno ponovo obnavlja primirje sa Francima. 149 U toj godini 150 su Slaveni pie Pavao akon poto su pobili vojnike, tako opljakali Istru, da je bilo vrijedno aljenja. 131 Taj trei upad Slavena u Istru opet dokazuje milost bizantskog car stva, koje nije moglo obraniti tu pokrajinu, iako je s Langobardima sklopilo^ mir i bilo na neko' vrijeme sigurno od napada sa njihove strane u taj dio svojih posjeda. Pitanje je i opet, odakle su ti Slaveni uli u Istru i dokle su prodrli. G. F. Tommasini (1595-1654), novigradski biskup, 152 u svojim Coammentari storico-geografici della Provincia dell'Istria 153 uz ostalo pie, da su u Istri prvi i najbrojniji od ostalih Schiaivoni,154 koje drugi nazi vaju Slavenima (Slavi), a koji potjeu iz Dalmacije ili Slavonije (Schiavonia), starog Ilirika (antico Ilirico). Oni su snani i sposobni za napore, ratrkani po svim. mjestima i dapae je sad,a slavenski jezik postao1 za jedniki, gotovo za svakoga, te stanovnici mnogih sela (villa) 155 ne znaju 54

ni govoriti talijanski. Oni su 966. godine silom uli 156 u tu pokrajinu i osobito unitili poreko podruje, zbog ega se u ispravi Rodoalda, 157 akvilejskog patrijarhe, izdanoj porekom biskupu, zovu opakim 158 Sla venima i okrutnim 159 barbarima. Oni su, pie dalje Toma sin i, moemo rei, veinom zemljoradnici i poljodjelci i zbog toga nastavaju u sel'ma 160 i na poljima. 161 Drugi, koji su nastavali u ovoj zemlji, nastavlja navedeni biskup, su oni iz Karnije ...162 Oni ive u veim selima 163 (villaggi) i katelima i poljskim imanjima, opasanim zidom, 164 i oni nisu tako stari stanovnici kao Schiavoni. 165 I Karnijcima, zvanim openito i Kairnijoiliima,166 pridruuju se mnogi Furlanci, 167 koji nisu da leko od njih. 168 I. de U a Croce simatra,, da treba istraiti kako su Slaveni uli u Dalmaciju i iz te pokrajine se proirili po Istri, Krasu, Korukoj i Kranjskoj, 169 te zakljuuje, citirajui Bioinda (Hist, lib. 8), Pavla a kona (De, gest. Langob. lib. 4, cap. 25), Dandola (Chron. Venet. n 5 lib. 6, cap. 1, num. 1), Baroniusa (Annal. eccl. tom. 8, ann. 600) i Ivana Luciusa (De Regn. Dalm. lib. I, cap. 8) o doseljenju Slavena i Istri, da je oko 600. g. jedan dio njih napustio Dalmaciju i doao da stanuje zajedno s domaim elementom u Kranjskoj, Korukoj i Istri. 170 Dakle Croce zna samo za Slavene u Istri i ne razlikuje ih kao Tommasini. I Schnleben pod 612. godinom donosi, da su Slaveni doli iz Bavarske u Istru, 171 a Franco!, citirajui navedenoga pisca, kae pogreno, da je on naveo, da su ovamo doli iz eke (Bohemia). 172 Kandier pie 1850., da je provala Slavena u nutarnju Istru bila 604. godine, da su je oplja kali i vojne posade pobili, 173 a 1851. donosi da su te iste g. 604. oni uli u tu zemlju sa strane Uke (Monte Maggioire), pobili posadu, opustoili nutranjost Istre, a Boljun i Pian su porueni. 174 Iste 1851. godine kae, da su Slaveni preli Uku, pobili posade i toliko pobili naroda u dolini Base, da se prialo, kako je ta dolina bila pokrita leevima i zauzeta od navedenog naroda. Malo zatim u istoj radnji ponavlja, da su g. 604. Sla veni uli preko Uke u Istru, pobili posade i zauzeli gospotiju Lupogilav (Maironfels), a i Boljun ili Finale je pao u njihove ruke. 1 7 5 Interesantno je, to kae uz ostalo za doseljenje Slavena u Istru inae prilino oprezni De Franceschi, koji im, priznaje postojanost u toj zemlji tek 804. godine. Malo zatim izjavljuje, dodue, da oni idu meu njene najstarije stanovnike, ali iiiadod'alje da ukoliko1 je njeimu poznato1, ne dostaju dosada historijski podaci, da se utvrdi doba njihova dolaska. 176 God. 1855. Kandier samo kae, da su Slaveni 604. upali u unutranjost Istre, koja je opljakana, a posade vojnika pobijene. Ujedno istie, da je to prva navala Slavena, te ima predaja, da je pao Boljun i da je dolina Rae bila posuta leevima. 177 No zato je 1875. isti pisac stvarno priznao, da se o istarskim Slavenima u posljednje doba mnogo pie, ali da su istra ivanja o njima, umjesto da dovedu dlo> svijetla istine, jo vie zamaglila i prouzrokovala uzbuenje. Stoga preporuuje, da onaj, tko se bavi po vijeu, saeka, dok se stiaju strasti i prevlada razum. No kako ivot nije dovoljno dug, ipak je potrebno, da se raspravlja o tome. Ali uza sve to, kao' dla je zaboravio, to je ve rekao, malo dalje pie u istoj svojoj
55

knjizi, da Slavena nije bilo od Rae do Timava ni u rimsko ni u bizant sko doba, da su oni tek od 1400. poeli u Istri postojiati, a iza 800. su se ve pojavljivali, vjerojatno iz Kairnije, te da se ne zna, da li su ovamo doli nasilnom provalom ili postepenim useljavanjeni. Unato i ovakvu zakljuivanju ponavlja malo dalje, da je potrebno prolost istarskih Sla vena osvijetliti pomou historijskih izvora, to se dosada nije inilo, a za sadanjost provesti prava istraivanja. 178 Gdje su se smjestili, pie Kandier u jednoj drugoj knjizi, iziloj 1876. godine, prvobitni Slaveni s ovu stranu Rae, teko je razvidjeti, jer su u XV. i XVI. stoljeu i ak kasnije meu te Slavene bili ubaeni drugi, takoi da se starima zameo svaki trag. 179 C. De Franceischi 1885. godine toliko se sada zaboravljai, kada pie, da povijest pokaizuje, da Istra nije bila nikada zauzeta od nekog slavenskog naroda ili da je takav njom vla dao. Ujedno, iako se slui Konstantin omi Porfiroge netom, tumaei taj izvoir na svoj nain, ak ustvruje, da Hrvati nisu preli granice Istre i da su se rairili saimO' do rijeke Tarsia (Rjeina), kojiu je taji pisac u zabuni zamijenio s Arsia, t e nadodajie, da su se istarski Slaveni nase lili ne silovitom provalom i osvojenjem, nego malo pomalo u razliitim vremenskim razdobljima. 180 A. Marsich, na osnovu Muratorija (Annali d'Italia), Liruttija (Notizie storiche del Friuli II, 324) i Manzana (o. c. I, 115), iznosi, da su g. 602. Slaveni, spustivi se iz Ilirika, napali Istru., koju su opljakali i popalili. Zatim opisuje po Kandlerovim radovima (CDI, L'Istria VI, 83, Indicazioni per riconoscere le cose storiche del Litorale, 12, Notizie storiche di Pola, 140), da su 604. provalili u unu tranjost te zemlje, koju su opljakali i pobili posade, nadodajui, kako postoji tradicija da je pao Boljun i da je dolina Rae ostala pokrila leevima, a u g. 615. stavlja po Kandleru (L'Istria VI, 28), da su Sla veni i Avari napredovali prema Italiji i zauzeli Kras. 181 M. Tamaro priznaje provale Slavena u Istru, ali im odrie, da su ondje ita zauzeli, 182 a Schiavuzzi govori o bici stanovnika Istre sa Slavenima na Uki, o emu zna i tradicija. 183 U svojoj posmrtno iziloj povijesti Trsta Kandier pie, dia su 604. Sla veni doli od Uke i uputili se prema Puli, ali; nisu prodrli preko doline gornje Rae, u kojoj su pobili posadie, koje su straile u onim tvravama, i toliko su. prolili krvi, da je ta dolina bila posuta leevimai. Sigurno su, kae dalje, doli od Alpa iz kraja, koji se poslije zvaoi Schiavonia, dodajui, da Slaveni vie nisu davali mira. 184 Gruber kae, da su provale Slovenaca u Istru bile vie prolazne, pa zato nisu dovele do trajnog zaposjednua napadnutih zemalja; no s vre menom su ti Slovenci stali opet pomalo prodirati u Istru i stalno se na stanjivati kao pastiri na prigiorjtu Julskih Alpa, ikoje je bilo* u vlasti Langobairda, plaajui im danak, odakle su se onda rairili u furlatnsku rav nicu i do mea bizantinske Istre. 185 Bemuissi kae u jednoj svojoj radnji, navodei za to u dokaz Pavla akona (c. IV, 42), da su se Slaveni 611., poto su opustoili tu pokra jinu, povukli natrag. 180 Nekoliko godina zatim isti pisac donosi, da se upad Slavena u Istru vrio' najvie na konzularnoj cesti, koja ide od Ri56

jeke preko Kastva, visova kod Lovrana preko i Caldiera 187 i du uskog klanca izmeu brda Letaja i Uke (Monte Maggiore). Citirajui De Franceschija (L'Istria. Note storiche, Pairenzo 1879, 76), pie dalje, da je kod Romana u Istri vladala tradicija, < > velikoj bici sa Slavemimai izmeu Le taja i Uke, iji su klanci bili pokriti leevima, te dodaje, da i u drugim istarskim mjestima poistoji spomen o tim neprijateljskim, navalama i raz ruenim gradovima. Ujedno kaie, da poslije g. 611. nemiai ni spomena o upadima Slavena i Avaria u Istru zahvaljujui bizantinskoji vojnoj orga nizaciji te pokrajine, t e da su. Istrani sami utvrdili prolaze, preko' kojih je neprijatelj provaljivao', uinivi od dei Caldieira snanu obrambenu liniju, i da je to izazvalo opadanje slavenske sile. 189 A Tamaro, sluei se Benuissijevom knjigom Nel medio evo (19) i stavljajui upad Slavena u g. 611., nadodaje, da se Slaveni vie otada m Istri nijesu) vidjeli i da je to bila zadnja njihova provala; to to se oni dugo vremena nisu bacili na nju, ima se zahvaliti voljnoj reorganizaciji bizantskog carstva. 190 Rojni stavlja tu navalu u istu godinu, napominjui, da su u VII. stoljeu Slaveni i dalje upadali u Istru i sukcesivno se naseljavali. Ulazili su sa dvije strane: sa sjevera Slovenci, koji su zauzeli sjeverni dio> poluotoka, i s istoka preko Kvarnera Hrvati, koji su; opet zauzeli zemlju izmeu Rae i mora u istom stoljeu. 191 Kiralc iznosi, to Kandier u svoje dvije knjige o Motovunu i Puli kae o istanskim Slaivendlma,192 odajui mu, pri znanje, to je naveo nekoliko istina oi njima uz neke povijesne pogre ke i predrasude. Ujedno iznosi, kako nije teko danas prepoznati istarske! Slavene prvoga naseljenja od onih drugoga, niti je onih prvih nestalo, te da e on jezikoslovnim usporeivanjem i drugim plemenskim osebujnostima ... prepoznati stare Slavene prvog naseljenja, nekadanju i sadanju: njihovu proirenost u Istri, te ih tako znati razlikovati, od onih drugih naseljenja. Pobijajui Kandjerai i; njegove nasljednike istarske povjesniare, koji za svoju krivu tezu oi istarskim Slavenima nisu mo gli d'a iznesu bilo kakav povijesni dokumenat,, Kirac razlikuje po> vre menu dva glavna naseljenja Istre Slavenima, i to prvo koncem estog i poetkom sedmog stoljea, a drugo tokom esnaeistog i sedamnaestog stoljea, to opirno' i razlae, iznosei ak, to o borbama Slavena, i Bizantinaca kae narodna predaja. 193 Bafaida navodi, da Avari sa, slavensko -antskim plemenima prelaze Savu i zauzimaju Dalmaciju i Istru o. 614., 194 ai Grafeinaiuer samo kae, da su g. 611. Slaveni upali u Istru i svu je opljakali,.195 Akoi sadla uporeirao najstariji izvor', t. j . Pavllai akona, ikoji govori o tom upadu Slavena 'u Istnu, s onim, o emu su pisali strani i nai histo riari i njima slini pisci, noit e me odmah, koliko> je u tome tonosti i istine. Nadialje je jasno ba iz onog izvora, da su se Slaveni rasprili posvuda i nezaustavljivo' po Istri, gdje su naravno i nemilice pljakali. Oni su uli u tu zemlju valjda iznad Rijeke, a zatim su ili preko via sclavonica do nekih istarskih primorskih gradova (napose Porea), ko jega su okolicu svu oplijenili, kao toi su to radili i u Dalmaciji. Da li su se u toj treoj navali vratili kui, izvor nam nita ne kae. Valjda su i oni poput Laugohardai, koji su u silovitom i pljakakom naletu uli u
57

Italiju, os taj ali u gorovitom i nizinskom predjelu Istre, irei se sve do ispred zidina utvrenih primorskih gradova, koji su im se uspjeno odu prli upravo onako kao i isto tako utvrena pojedina mjesta uz samu morsku obalu po Dalmaciji. Da li su s njima tada bili i Avari i da li su ti Slaveni priznavali i dalje njihovo vrhovnitvo? Vie je vjerojatno, da su bili njihovi podanici i da su s njima masovno i zajedniki ne samo u Istru, ve i u Dalmaciju snano i nezaustavljivo' provaljivali.

8.

Uto oko 612. godine Agilulf ponovo sklapa mir sa bizantinskim ca rem, 196 koji je valjdia tiime htio dobiti na vremenu, da moe to uspje nije provesti obranu svojih zemalja u neposrednoj blizini Lanigobanda, iji nam stav prema Slavenima u Istri u to doba ostaje potpuno nepo znat. Ali je zato dranje Langobardia preirma crkvenom raskolu bilo oito. Oni su ga naime u punoj mjeri podupirali, jer je o njima zarvisiain patri jarha ivio i dalje u Staroj Akvileji, a drugi, tienik Bizanta, n Gradeu. ak je, ini se, njihovom podrkom novi gradeki patrijarh he retik Fortumat 197 odnio sa sobom sve crkveno blago u zlatu, odjei i na kitu iz stolne crkve u Gradeu, kao i ono iz glavnih crkava u pokrajini Istri, pa i iz samostana, koji su pripadali gradekoj crkvi. Sa svim time pobjegao je u Lombardiju u grad Cormoins, koji je od Akvileje udaljen 15 milja. Zbog tog njiegova nevaljalstva i rasikolnitva mletaki i istarski biskupi i duhovnici graeke crkve pisali su papi Honoriju I. Na to je pismo odgovorio papa svima biskupima u Veneciji i Istri preko svoga akona Primogenijai,, koji je Fortunata naslijedio na gradekoj stolici, o mjerama, koje je poduzeo protiv biveg patrijarhia. 198 Ujedno je pisao i lanigobardskoim kralju oi Foirtuniatovim nedjelima, traei da on od njega zatrai, da vrati crkveno blago natrag. 199 Te iste godine 200 uspio je ipak Honorije dla sa crkvenim orujem svlada izmu u Istri i privue tu ze mlju u krilo rimske crkve. 201 Malo zatim je u blizini Istre buknuo rat izmeu Franaka i Slavena pod vodstvom kralja Saima (631), koji je Slavene jo 623. godine oslobodio Avara. 202 U toj borbi, na poziv franakog kralja Dagoberta, sudjelovali su i Langobardi. 203 Oni su ak pobijedili Slavene i veliki broj kao zaro bljenike odveli sa soboim.204 Svakako su Langobardi porazili one Slavene, koji su ivjeli u njihovoj neposrednoj blizini, a od kojih im je jedan dio ak plaao i danak. Dolaskom na prijestolje Rotarija, 205 za ije su vladavine gotovo u svim gradovima njegova kraljevstva bila dva biskupa (jedan katoliki, a drugi arijanski), 206 Langobardi su u to vrijeme vladali, kako to pie Dandolo, ipak ne moramo mnogo vjerovati, cijeilotm kopnenom Venecijom 207 izuzev Istru,, i tu zemlju su stali nazivati Langobardijom. 208 Primorski pak dio: Venecije, koji nije bio pod njima, zadrao je staro ime. 209 58

9.

Ako se moemo pouzdati barem djelomino' u navode Konstanlina Porfirogeneta, onda moemo i ustvrditi, da su za vladavine cara Heraklija Hrvati, 210 doavi iz svoje pradomovine, pobijedili Avaire,211 koje su istjerali iz Hrvatske 2 1 2 i smjestili se u toj. zemlji Avara:, u kojoj' i za carevauja toga pisca nastavaju. Kako se ta Hrvatska 213 prostirala od ri jeke Cetine pa sve uz primorje do girianiica Istre, 214 toi jest doi onih grada Labina, a takoer je i u gorskim krajevima donekle ulazila u tem at Istre, 2lD onda je razumljivo, da su Hrvati zauzeli vei dio Istre, izuzevi primorske gradove i okolicu, koji su zapravo sainjavali bizantinsku pokrajinu' Istru. 216 Sto kau o tom osvojenju kasniji pisci? Bonfinius pie samo, da, su Slaveni osvojili Istru i Dalmaciju, 217 ai Megiseir iznosi, da su se za Samove vladavine u Karantaniji 630. godine Avari i Slaveni iselili sami od sebe u Dalmaciju, Liburniju i Istru. 218 I. della Croce dri. da se oko 600. g. jedan dio Slavena iz Dalmacije, koju je napustio, naselio u Koruku, Kranjsku i Istru. Malo zatim do daje, da su nemirni Slaveni isto kao i Langobardi (o. 633.) nali gradove bez straa i primami!jieni zgodnom prilikom zavladali itavom Dalmaci jom i Istrom, a moe se rei, da je plijenom njihove okrutnosti i bijesa postao ;ii Trst, izvan kojega grada okolni seljaci do njegova (t. j . della Croceova) doba ne govore drugi jezik nego slavenski. 219 G. 1851. Kan dier pie, dla su Hrvati 820. goidine osvojili zemlju izmeu Rae i Cetine, t. j . Veliku Japidiju i Liburniju, te pretpostavlja, dla su pomijeavi se s Liburnima zauzeli ne saimo. latinski ager, nego takoer i istone strane Uke. Malio zatim 'kaie sauno, da su g. 820. Hrvati zauzeli zemlju izmeu Rae i Cetine, 221 a De Frauceschi iznosi, da su oni oko te iste godine do li db rijeke Tarsia (t. j . Fiumara Rjeinai), preko koje nisu rairili svoju dravu. 222 Marsich po Kamdleru (Indicazioni ... 16 i L'Istria VI, 28) izriito stavlja., da su Hrvati 820. napali zemlju izmeu Cetine i Rae i zauzeli podruje Labina.,223 a G. Kobler pie, da su 640. Hrvati i Srbi osvojili bizantsku Dalmaciju dio Rae. 224 Benussi isprva pie, da su se Hrvati, kada su doli o. 620. u Dalmaciju, naselili i u gorovitom dijelu Istre. Iza toga, iznosei miljenje nekih stranih historiara (Zeuiss, Diimmler) o rairenju Hrvata i Slovenaca po Istri, kaie, da slovenski pisci govore, da su Slovenci zauzeli Istru, a hrvatski pisci, da su Hrvati, to on smatra retorinim, i pokuava, i suvie nategnuvi tu stvar, pobiti i jedne i druge, ne citirajui ipak poimence, koji \\ to pisci. 225 I Tamaro kae, da je provala Slavena u Istru mogla biti o. 640, t. j . jedan decenij nakon zauzea Dalmacije. 226 Kirac tvrdi, kako je povijesna injenica, da su Hrvati, kad su naselili Dalmaciju, naselili istodobno ne samo Libur niju do Rae i breuljkastu Istru, ve i ostalu Istru preko Rae i preko breuljkaste Istre do njezinih zapadnih gradova, te zakljuuje, da su slavenska plemena za vrijeme provala u godinama 599. do 611., moda i prije, naselila Istru i da su Hrvati prodrli sa liburnijske strane, ne
59

mirno, ve s maem u ruci, poto, su unitili na Uki grku vojsku, i da su se u Istri stalno nastanili. 227 Na osnovu Konstantina Porfirogeneta jedino dakle znamo, dokle se u njegovo doba irila hrvatska drava: u Istri. Ali to ne znai, da tada ve Slaveni, odnosno Hrvati, nisu bili naseljeni u cijeloj toj pokrajini. Ujedlno moemo zaikljuitii, da u istarske krajeve novopridoli Hrvati svakako podvi as ti! i ondje ve prije njih naseljene Romane, Slavene i Avare, a tako je bilo i za carevanja Porfirogeneta. Jedino nije jasno, dokle sii se Hrvati rairili po Istri u 7. stoljeu, a za Slavene zalkljuujetm da su je poplavili svu osim pirimorskih gradova. Stioga, je razumljivo, to papa Ivan IV. (640-642), rodom Dalmatinac, alje opata Martina 228 sa mnogo novaca, da po itavoj Dalmaciji i Istri otkupi zarobljenike, koje su tamonji narodi 229 uhvatili. 230 Ujedino je u isto vrijeme dao prenijeti i moi nekolicine svetaca iz tih zemalja u Rim, gidjie je za njihov smjetaj sagradio crkvu. 231 Zamiimiljivo je znaiti, kada je to biloi, k u d a je prvo iao Martin, 232 koji su to bili zarobljenici i od koga su se otkupljivali i zato je papa dao i moi svetaca odnijeti u Rim,. To se po svoj prilici, kako toi pie Plaityna, dogodilo oidmiah po> Iva novu nastupu na papinsko prijestolje, t. j . poetkom 641. godine. 233 Opat Martin je prvo iao u Istru, a onda u Dalmaciju. Zarobljenici su bili ta monji uroenici (Istrios et Dalmatas), koje su drali u ropstvu Sla veni, 234 zvani u izvorima openitim nazivima (gentibus, barbariis, Hunnorum, 235 barbarum, paganorum), iz kojih se oito vidi, da su to oni, t. j . sada ve i Hrvati, pripadnici slavenske skupine u navedenim zemljama. Kako se iz izvora vidi, bile su u opasnosti moi svetaca, t. j . zapravo gradovi, 236 gdje su one bile po crkvama smjetene, da ih barbari (Sla veni, Hrvati) ne ugrabe, t. j . ne zauzmu. Stoga ih je papa i dao prenijeti u Rim, a meu njima i moi sv. Manira iz Poirea.207 Na koji su nain ti uroenici biili zarobljeni, moe se indirektno zakljuiti iz okolnosti, to su Slaveni 238 (t. j . neto kasnije i Hrvati), kada su ulazili u te krajeve, kao i svi barbari pljakali, pustoili i zarobljavali, na to su god naili, a da su bili jo pogani, 239 doznajemo izi ve navedenih Amalrihovih Vitae pontificum romanoruan. 240 Svakako ovaj podatak oi papinoj humanoj akciji u Istri i Dalmaciji potvruje, da su se Slaveni u tim krajevima ve ustalili 241 i da nisu bili vie tako' divlji, kada je meu njih mogao nesmetano doi papin izasla nik radi otkupa zarobljenika. Jo neto. Akoi se bez prigovora priznaje, da su Slaveni (t. j . sada pak i Hrvati) ve u to doba bili u Dalmaciji nazivani takoer navedenim openitim ilmenimas, onda slijedi analogni zakljuak, da su oni tada bili i u veem dijelu Istre, to se ne da niim vie pobiti.

60

10.

Upravo kada je u Rave ni stolovao egzarh Ieacius (62 5-643) , 242 koji je svome caru sauvao neoteen onaj dio Italije nezaposjednut od Langobara, 243 Slaveni su brodovima preli u lain gob ardsku vojvodinu Bene vent i utvrdili se nedaleko Siponta. Ali su ipak bili, kako to pie Pavao akon, poraeni i preostali bijahu prisiljeni na uzanalk (642). 244 Taj nam podatak jaisno govori, da su Slaveni, koji su sada vladali Dalmacijom i Istrom bez primorskih gradova., preli u bezuspjenu ofenzivu, da osvoje junu Italiju, kao to su prije nekoliko desetina godina to htjeli da uine sa sjevernom Italijom. Interesantno' je, to neki pisci iz 17. stoljea iz nose, da su u toj vojni sudjelovali i Istrani, 245 t. j . bez sumnje bi to bili Slaveni ili Hrvati. Meutim, taj podatak treba ipak odbaciti, jer nije ba ziran ni na jednom suvremenom Ali bar kasnijeni izvoru. Od toga vremena, zapravo od 611. godine, izvori ne navode vie nijed nu provalu Slavena ili ak Avara u Istru, ve samo u veim ili manjim razmacima u Furl ami ju. To je nepobitni znak, da je Istra kao i Dalmacija osim primorskih gradova sva u rukama Slavena, kojih su najistaknutiji suplemenici Hrvati stvorili dvije vrste dravne jezgre: jednu u dananjoj Dalmaciji sa svo jini zemaljskim podrujem, a drugu u prekosavskim kraljevima opet sa svojim, a ipak su bile obje na prijateljski nain meusobno povezane. Da je to takoi, govori nam indirektno Konstantin Porfirogenet, ukoliko mu moemo vjerovati, jer kasniji izvor kae, kako se od Hrvata, koji su doli u Dalmaciju, odijelio jedan dio i taj osvojio Ilirik i Panoniju, te da su i oni iimali samostalnog arhonta, koiga su slali radii prijateljstva airhontu Hrvatske. 246 Iz toga se podatka vidi, da su Hrvati iz Ilirika i Panonije stajali u prijateljskoui savezu s onima u matici, 247 t. j . dananjoj! Dalma ciji, koje su arhontu na preutan nain priznavali primat li Supremat. Oni Hrvati u Iliriji i Panoniji s ostalim tamonjim Slavenima u svojoj drarvmoj tvorevini odolijevali su uspjeno neprijateljiima. Tako su po mom miiljienju iiza svoga uspjenog osvojen ja gornjih krajeva odsada i vjeli u miru s Avarima 249 kroz dva stloljeai, jer da je bilo sukoba izmeu njih, javili bi naotn to izvori upravo onako, kakoi to piu o organi ziiir an im slavenskim navalama u VII. i VIII. stoljeu u Furlaniju, gdje se mijeaju tamonje prijestolne borbe sa ciljem, da je osvoje, kao i o njihovim mn'oigioi rjeim sukobima s Bavareikna. Jednoim rijeju, meu Hrvatima tih dvaju dravnih jezgra nije biloi nijedne druige drave, 249 ve su oni bili neprekinuto povezani od Panonije preko Ilirika do' Dalmacije, a tako jak savez podnosio je preutno zbog svoga interesa Bizant, sa kojim ive u miru Hrvati tokom nekoliko stoljea, ne ugroavajui vie nigdje dalje njegove posjede sve do dolaska Franaka na, obale Ja drana. Ujedno je Bizant takoer muke: proao prelko toga, to su Sla veni i Hrvati osvojili i drali u vlasti neke teritorije, jer su oni mjesto njega snanoi i vrsto branili od neprijatelja te krajeve, a time i indi rektno one zemlje, koje su caru jo ostale u vlasti. Prema tome sada su Slaveni i BrVati iz prekosavskih krajeva direktno graniili i s Lango61

bardima, protiv kojih ratuju radi daljeg proirenja svojih posjeda, a Hrvati iz Dalmacije dre u svojoj interesnoj sferi veliki dio Istre, gdje je ve prije nekog vremena uspjeno dovrena slavenska seoba. Naime Slaveni su tokom vremena doli sve do zidina istarskih primorskih gra dova, 250 pa je cijela ta okolina (oranice, panjaci, vinogradi) veinom bila u njihovim rulkadna.201 I takoi se izmeu jednih i drugih stvorilo preutno nepisano primirje, od koga su imale obje strane samo koristi. Iza toga u ove tada isto romanske gradove s vremenom malo* pomalo (kao gotovo istovremeno i u one dalmatinske gradve) infiltrira slavenski ivalj i tako proiruje i ondje jo snoljivije odnose s tamonjim romanskim stanovnitvom. Jo neto. Za mene je i suvie nategnuto i pomalo depla sirano zakljuivati na osnovu stanja naseljenosti i rasprostranjenosti Slovenaica i Hrvata 252 po pojedinim krajevima Istre u XIX. i XX. stioljeu, koje su jedni, a koje drugi zaposjeli kroz prva stoljea provala i onda njeg 'useljenja Slavena u Istru, 253 jer izvori znaju samo da su ovamo doli prvoi Slaveni, a onda i Hrvati, koji sn od Junih Slavena najranije doprlli do mora i ondje se stali dalje nezaiustavljivo proirivati. * Svijest an sam, da ovom mojom radnjom, 254 u kojoj ima i nekoliko hipoteza, nisam ni ja mogao kazati zadnju rije o najranijem doseljenju i naiseljenju naih predaka u Istru. No svakako u time ipak pridonijeti, da Se ve jedamput od strane naih naunih radnika i iz dirugih naunih podruja to temeljitije i sa puno ozbiljnosti i spreme pristupi kona nom rjeemjiu tog vrlo delikatnog pitanja, koje je od velike vanosti; za cijelu nau povijest. Napose napominjem, da e ovdje odigrati veliku v ako ne i odlunu ulogu, slavenska arheologija, kojoj se tek odnedavna kod nas posveuje dolina panja i raizumijevanje, a onda neto manje i toponomastika i drugi slini posredni izvori, jer pisani izvori sada su svi poznati i veinom proueni i obraeni.

B I L J E K E
1 Otkada je ona bizantska pokrajina, napisao sam u radnji Da li je Istra upravo 539. potpala pod Bizant, koja e izii u iduem broju Zbornika radova Vizantolokog instituta SAN. 2 M. L. Hartmann pretpostavlja da je jo uoi provale Langobarda u Italiju na gra nicama Venecija postojala vjerojatno istarsko-mletaka istona marka (Untersuchungen zur Geschichte der byzantinischen Verwaltung in Italien (540750), Leipzig 1889, 53). P. Kandier iznosi, da je sada postavljen vojvoda (duca) za spojene Veneciju i Istru, pod kojim je bio magister militum za itavu Istru (Le istorie di Trieste I, Archeografe Triestino (AT) III NS VIII, Trieste 1919, 90). M. Kostreni pie, da je Istra pod Bizantijom bila ureena kao tema, t. j . uprava je bila udeena na vojniku (Statuti istarskih gradova i otoka, Savremenih XIV, Zagreb 1919, 541), a D. Gruber kae, da je na poetku bizantskog vladanja u Istri bio na elu uprave i sudstva vojvoda (dux), a na elu vojne vlasti vojni metar (magister militum). Ali nakon dolaska Langobarda graanska okruja pretvaraju se u vojnika podruja (teme) i takva tema postade

62

koncem VI. stoljea Istra, kojoj je na elu bio vojni metar kao carski namjesnik, podvrgnut neposredno ravenskom egzarhu, sa sjeditem u Puli. ak dalje nadodaje, kako je poetkom VII. stoljea (negdje nakon estih provala Langobarda i Slavena sve do 611. godine) nastala vrlo prostrana krajina od Trsta do Trsata i Kvarnera, ko joj je na elu tribun kao i velikim gradovima te pokrajine, a trajala je sve do pre stanka bizantske vlasti u Istri (Povijest Istre, Zagreb 1924, 19, 20, 22, 23). J. Ferluga navodi, da nismo u stanju da Istri damo neki poseban oblik. Kada je vraena pod bizantsku vlast za vrijeme Justinijana I. (527-539), tanije 539., u poetku je, moda, jo postojala, pie dalje, podela izmeu civilne i vojne vlasti karakteristina za Dio klecijanovu i Konstantinovu upravu, ali, u svakom sluaju, ona je trajala vrlo kratko, jer se kroz elo vreme, dok je Istra u okviru vizantinskog carstva, spominje kao njen upravnik iskljuivo magister militum (Nie vojno-adrainistrativne jedinice tematskog ureenja, Zbornik radova Vizantolokog instituta SAN XXXVI/2, Beograd, 1953, 93). B. Grafenauer kae, da Istra sastavlja posebnu obrambeno-upravnu jedinicu bizantske samostalne drave, koja se nikada nije razvila u pravu bizantsku temu, samostalnu pokrajinu na elu sa strategom, ve se vojna i upravna vlast zdruila u istim rukama i na elu cijele Islre stoji do konca bizantske vladavine poseban magister militum, koga imenuje car (Zgodovina slovenskoga naroda I, Ljubljana 1954, 82). 3 G. 556. bizantska je vojska oduzela Francima uz dio Italije i tu pokrajinu (F. Kos, Gradivo za zgodovino Slovencev v srednjem veku I, Ljubljana 1902, 53). G. Vergottini tvrdi, da je Istra u bizantskom periodu sainjavala s Venecijom jednu provinciju, a nakon 568. pokrajina Istra obuhvaala je i preostatke Venecije (Per la revision; delle liste cronologiche per ITstria medievale, Atti e memorie della Societa istriana di archeologia e storia patria XLIX, Pola 1937, 56). 4 O razvoju te titule, povezane s onom magister militum, pie opirno M. L. Hart mann (Geschichte Italiens im Mittelalter I, Gotha 1897, 56, 66, 77, 99, 235, 258, 351, 352). 5 F. Kos, o. c. I, 54, 58-63. fi C. de Franceschi ak zna, da su s njima ili u Italiju: Gepidi, Svevi, Bugari, Sasi i Slaveni (L'Istria, Parenzo 1879, 73). Meutim Pavao akon pie samo, da je njihov kralj Alboin doveo mnogo drugih narodnosti, tako na pr. Gepide, Sarmate, Panonce, Noriane i t. d. (G. Vottich, Paolo iacono, studi, AT NS XXII (2, Trieste 1898 -1899, 31). 7 Mnogi pisci stavljaju ovaj pohod u razdoblje od 587.590. godine. 8 G. Vettich, o. c , 52. 9 G. Vettich, o. c , 62; F. Kos, o. c. I, 133 (o. 592.). U Ivana akona sa strane tek sta stavljena je 591. godina, a G. Monticolo u biljeci kae po Pavlu akonu, da je to bila 592. (Cronache Veneziane antichissime I, Roma 1890, 75). Dandolo je mee izmeu 584. i 602. godine (A. Danduli Chronica per extensum descripta aa. 46-1280., RIS f. 313, Bologna 1938, 87), a ostali pisci u 587. ili 591. godinu. 10 G. Vettich o. c , 62, 63. 11 Nazivan u 593., 596. i 599. godinama od pape Grgura I. Histricorum ... separatione ili Histricorum scismate ili errore Histricorum ili Histricorum scisma (F. Kos, o. c , I, 142, 147, 166). 12 F. Kos o. c. I, 142-144, 147, 163-170. 13 Za njega kae B. Benussi, upirui se na Kandlera (Codice diplomatico istriano (KCDI), 1804 g.), te pisma Grgura Velikog i na Hartmanna (Untersuchungen ..., 57), da je bio podreen ravenskom egzarhu i da je stolovao u Puli (L'Istria nell'epoca bizantina, Atti ... VII, Parenzo 1891, 421). Hartmann pie, da je magister militum Istre vojniki obuhvaao jo carsku obalu Venecije i Istre (Geschichte ... II 1/1, Gotha 1900, 128, 129). A. Tamaro pie, da je magister militum Tstre postao vrhovnim zapo vjednikom Venecije i Istre (La Venetie Julienne et la Dalmatie, I, Roma 1918, 134). Vergottini kae, da se magistri militum, koji su upravljali Istrom do kraja VI. sto ljea, imaju smatrati kao magistri militum Venecije i Istre. No krajem VI. stoljea izvreno je administrativno razdvojenje izmeu ostataka Venecije i Istre i tek odonda dalje magistri militum, upravljai Istre, imaju se smatrati kao vlast sa kompetencijom ogranienom na samu Istru (o. c , Atti ... XLIX, 56). Ferluga donosi, da je bio Istrin upravnik iskljuivo magister militum i navodi ih iz pisama pape Grgura dva (Vai-

63

lije i Gulfar), a iz akata rianskog placita etiri (Konstantin, Vasilije, Stevan, Mavrikije). Nadalje zakljuuje, da je taj razvoj shvatljiv, jer je u skladu s optom tenden cijom sve vee militarizacije carstva uopte i provincijske administracije posebno. Na jaanje autoriteta i na sve vee koncent risanje svih poslova, pa i civilnih, u rukama vojnog komandanta utjecao je i poloaj Istre, pogranine oblasti, u koju su stalno upadali varvari, Langobardi i Slaveni. Istra je bila do pada Ravenskog egzarhata pod injena Raveni, ali je poslije toga bila samostalna jedinica pod magistrom. Ujedno Ferluga smatra samo pretpostavkom Bennusija, koji (Nel medio evo ..., 29), oslanja jui se na Calisse^ (II governo dei Bizantini in Italia) smatra, da je pored vojnog ko mandanta, magistra militum, postojao civilni upravnik Istre, dux, jer dok se magister militum esto spominje, u izvorima ne postoji ni jedan jedini spomen duksa (o. c . Zbornik radova ..., XXXVI/2, 93). 14 F. Kos o. c. I, 169, 170. Regest mu je djelomino krivo preveden. 15 Hartmann smatra, da je on bio prvi magister militum u Istri, spomenut u izvo rima (Untersuchungen ... 152). Benussi (Nel medio evo, Parenzo 1897, 33, 86), Gruber (o. c , 12) i Ferluga (o. c , 93) krivo dre, da je bio i Bazilije isto to i Gulfar. Naime papa Grgur I. ovog prvog oslovljava s vestrae magnitudinis, a takav naslov imali su samo duces, t. j . zapovjednici pograninih trupa (usto su se naslovljavali i sa spectabiles), a magistri militum su se oslovljavali sa gloria vestra (M. L. Hartmann, Untersuchungen ..., 57). Tamaro navodi, da je o. 595. na elu Istre bio prema Jaffeu (Regesta pont. rom., 134, n. 1024) prvi poznati magister militum Carellus, a poslije njega su, koliko se zna prema Benussiju (Nel medio evo, 33): Bazilije, Mastalon i Gulfarius (o. c. I, 133). ls Ch. Diehl ga smatra Ostrogotom (tudes sur radministration bvzantine dans exarchat de Ravenne (568-751), Paris, 1888, 243, 244). 17 T. j . 595. ili 596. godine. I dok F. Raki sa sigurnou, na osnovu izvora, stavlja to u 595. godinu, t. j . kad je Tasilo postavljen za vojvodu (Documenta historiae croaticae periodum antiquam illustrantia, NSHSM VII, Zagrabiae 1887, 247), F. Kos kae, da je najvjerojatnije to bilo 595. (o. c. I. 144). 18 G. Vettich o. c , 63. 19 To se moe zakljuiti na osnovu onog podatka iz o. 596., kada su Bavarci napali Slavene (G. Vettich o. c , 55 i F. Kos o. c. I, 148). 20 Na osnovu datiranja smrti kralja Hildeberta (596.) Raki stavlja taj dogoaj u 596. godinu (o. c , 249). 21 G. Vettich o. c , 65 i F. Kos o. c. I, 148. 22 Svakako prije travnja 596. (Gl. za to potvrdu u vezi sa smru egzarha Romana: M. L. Hartmann, Untersuchungen..., 11). M. Palmerius pie: 595. Agilulphus cum Cacano Hunnorum rege pacem firmat, illam ipse per legatos e Pannonia postulante ... (Liber de temporibus RIS f. 42, t. XXVI, p. 1, Citt di Castello 1906, 60). I dok C. Sigonius mee to u 597. (Historiarum de regno Italiae libri quindecim, Venetiis 1574, 39), Grafenauer stavlja taj mir sa sigurnou u 596. godinu (Ustolievanje korokih vojvod in drava Karantanskih Slovencev, Ljubljana 1952, 431; Zgodovina ... I, 119). 23 R. Cossi mee njegov dolazak umjesto Smaragda u 597. ili 598. godinu (Le vicende politiche dell'Italia medioevale I, Padova 1938, 158). 24 596. ili 597. (gl. zato potvrdu: M. L. Hartmann, Untersuchungen ..., 11). Benussi stavlja zakljuenje toga mira u kraj 598. (Nel medio evo, 85). 25 G. Vettich o. c , 65, 66. 26 U pismu od listopada 598. godine zove ga papa Grgur I. Gallinice exarcho Ita liae (I. Kukuljevi-Sakcinski, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, Zagreb 1874, 30). 27 F . Kos o. c. I, 167. 28 Ueber die lteste Geschichte der Slawen in Dalmatien (549-928), Sitzungsbe richte der k. k. Akademie der Wissenschaften - Philosophisch-historische Classe 19 Bd, Wien 1856, 362. 29 U tom izdanju Jaffe mee pisma pape Grgura I. Kaliniku i stanovnicima kopar skog otoka (F. Kos o. c. I, 165, 166, 167, 168) u jedno pod listopad 589. (Regesta pontificum Romanoruin, Berolini 1851, 126, Br. 1165). 30 B. Benussi, Nel medio evo, l b .

64

31 Fonti per la storia della regione al tempo della dominazione langobarda (568 -744), Archivio Veneto XIX, Venezia 1880, 434. 32 Geschichte ... H / l , 114. 33 o. c. I, 30. 84 o. c , 255. 35 Nel me.dio evo, 16. 36 o. c. I, 167. 37 II golfo liburnico, Roma 1921, 31. 38 o. c , 255. 39 Untersuchungen ..., 11. 40 Die Stellung der byzantinischen Statthalter in Ober- und Mittelitalien, Berlin 1889 (naalost ovu knjigu nisam mogao nai ni u jednoj biblioteci). 41 Nel medio evo, 16. 42 Manuale di geografia dell'Istria, Parenzo 1903, 81. 4:5 L'Istria nei suoi due milenni di storia, Trieste 1924, 85. !4 Cenni storici sull'etnografia dell'Istria, Atti ... XVII, Parenzo 1901. 305. 45 o. c. I, 130. 4 o. c . 31. 47 o. c. 13. 48 Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb 1925, 226. 49 Storia del Friuli I, Udine 1934, 120. 50 K poroilom Pavla Diakona. o Slovencih, asopis za zgodovino in narodopisje 26 (1931). 51 Istra II, Zagreb 1937, 34. 52 Crtice iz istarske povijesti, Zagreb 1946, 30-32, 122-126. 53 Nekaj vpraanj iz dobe naseljevanja Junih Slovenov, Zgodovinski asopis IV, Ljubljana 1950, 86. 54 Historija naroda Jugoslavije I, Zagreb 1953, 218. 55 Zgodovina ... I, 119, 120. 56 Enciklopedija Jugoslavije I, Zagreb 1955, 252. 57 Zgodovina Slovencev, Ljubljana 1955, 48. 58 GI. za to potvrdu: G. Vettich, o. c , 31. 59 I. Kukuljevi-Sakcinski, o. c. I, 30. 60 Kirac razlikuje po dobi dva glavna naseljavanja Istre Slavenima; prvo koncem estog poetkom sedmog stoljea, a drugo tokom esnaestog i sedamnaestog stoljea. Zatim kae, da su Slaveni otvorili vrata Istre 598599, i da se sire po zemlji i dolaze 602., 604. i 611. Uope o tom naseljenju, koje on povezuje sa mnogim pukim pre dajama, govori vrlo neuvjerljivo i suvie rodoljubno (o. c. 28, 3246). Rojni prvo stav lja provalu Slavena u Gornju Italiju u 599. godinu (Istrie, apercu historique, Suak 1945, 6), a nekoliko godina kasnije samo pie, da je teko stei jasniju sliku o raspro stranjenosti Hrvata i Slovenaca u Istri u prvim stoljeima nakon njihova doseljenja (Historija naroda Jugoslavije I, 218). M. Kos isprva datira tu provalu u juli 600. i pie, da su Slaveni provalili preko sjevernog dijela bizantske Istre, koji je napadajuim Langobardima, Avarima i Slavenima bio najblii. Taj prolaz (aditus) on ubicira u rimskim cestama. One su preko nutarnjeg i transkog krasa, koji on uklapa u sje verni dio Istre, vodile u Furlaniju (K poroilom ...). G. 1953. M. Kos datira tu pro valu u bizantsku Istru u o. 600. godinu i nadodaje, da su zajedno s njima bili i Avari, i tomu je prvi sauvani spomen u pismu pape Grgura I. o Slavenima i njihovoj nazo nosti na sjevernom Jadranskom Primorju. Nadalje kae, da je dolaskom Slavena na gornji Jadran Istra ostala pod bizantskim politikim gospodstvom dobro ureena, s katelima na moru i unutranjosti, i posadama i romaniziranim stanovnitvom i mo gla se opirati monom slavenskom naseljavanju. Hrvatski Sloveni naselivi se oko Kvar nera i predjela Uke prodirali su u skromnom opsegu u unutranjost zemlje. Malo je vjerojatno, da upadom Slavena oko 600., ne bi slijedila njihova penetracija u unutra njost poluotoka, te kae jo, da su se u veem dijelu Istre u VII. i VIII. stoljeu mjesta, katela i tomu podreeni okoli, branili i obranili od slavenskog naseljavanja, a u Krasu i Posoju je to bilo drugaije (Slovensko Primorje in Istra, Beograd 1953, 40-43). Grafenauer isprva pie, da Alpski Slaveni o. 600. prodiru kroz istarski prolaz

STARINE

65

u gornju talijansku nizinu i da su naselili zalee Trsta, a gradske su naseobine roman ske (Historija naroda Jugoslavije I, 82), a zatim u svojoj Zgodovini opisuje, kako su o. 600. Slaveni uli kroz istrski dohod, t. j . kroz Vipavsku dolinu u Italiju. Nadalje kae da su Slaveni u Istri zaposjeli sjeverni dio do iarije i Buzeta. iarija je s Ukom gorom ostala nenaseljena, i ona je dijelila Alpske Slavene od slovenskih dose ljenika, koji su doli u Istru od o. 600. dalje morem i od Rijeke. Odavle su doli preci istarskih Hrvata. Alpski Sloveni su naselili zalee Trsta, a mjesta su ostala romanska (Zgodovina ... L 112, 113). 61 F. Kos (o. c. I, 171) i ii (o. c , 226) donose tekst toga pasusa ovako: ... quia per Histriae aditum iam ad Italiam intrare coeperunt ..., a F. Buli (S. Gregorio Magno papa nelle sue relazioni colla Dalmazia (a. 590604), Bullettino di archeologia e storia dalmata XXVII Supplemente, Spalato 1904, 16) i Benusi (Nel medio evo, 16) imaju: ... quia per Istriae aditum iam Italiam intrare coeperunt .... 02 F. Buli (o. c , Bullettino ... XXVII, 46, 47) donosi cijelo ovo pismo. 63 C. Baronius kae, da je 601. papa Grgur I. pisao sicilskim biskupima, da odra vaju litanije, kako ne bi ondje dolo do provale barbara, te dodaje isti Baronius, da su Slaveni poeli i Italiju i Siciliju ugroavati (Annales ecclesiastici VII, Venetiis 1710, 131). F. di Manzano iznosi, da 600. poinju Slaveni ... entrare in Italia, minacciano Salona, citt dell'Istria, il di cui vescovo era Massimo (Annali del Friuli I, Udine 1858, 123, 124). Rojni mee tu provalu ak u 599. godinu (Itrie ... 6), a Grafenauer u leto 600. (Ustolievanje ... 431). 64 Ba 600. godine sklopili su Avari i Bizantinci mirovni ugovor, po kome je utvr ena granica Dunav i doputeno je i jednoj i drugoj strani, da ide preko te rijeke, ako bi htjela napasti Slavene. Taj podatak dokazuje, da su tamonji Slaveni bili ne zavisni i od jednih i od drugih (F. Kos, o. c. I, 171). 65 Barada opisujui, kako je u konanoj Avariji slavenski ivalj bio ne samo najbroj niji, nego uz Avare politiki i vojniki najjai, kae, kako je potpuno razumljivo, da suvremeni pisci potpuno identificiraju Avare sa Slavenima. Tako papi Grguru I. javljaju, da je 599. ravenski egzarh Kalinik pobijedio Slavene, za godinu 600. Pavao akon pie, da su Langobardi cum Avaribus et Sclavis popalili Istru; iste godine tui se papa Grgur de Sclavorum gente, koji da ugroava Dalmaciju, g. 603. pomau Slaveni, koje je hagan poslao Langobardima, zauzeti Kremonu, g. 612. po Pavlu a konu Slaveni su popalili Istru, Izidor pak Seviljski pie, da su 614. Slaveni oduzeli Rimljanima Graeciam, a tom piscu Graecia znai Dalmacija, Sclavi znai Avari. Samo radi pitanja, o kome se radi, spominje Barada cara Konstantina Porfirogeneta, koji u gl. 29. opisujui zauzee Dalmacije izriito kae, kako Rimljani preko Dunava, dotino preko Save naoe nenaoruana slavenska plemena, koja se i Avari zovu, opet su Slaveni zvani i Avari, Slaveni ili Avari i t. d., a po gl. 29. uzimaju sad Slaveni, a sad Avari, te zakljuuje, da su u avarskom prodoru od Zakarpaa do Jadrana sudjelovala mnoga slavenska plemena, podlono savezna i slobodna, koja su sainjavala glavninu avarske vojske, te da suvremenici ne prave razliku izmeu Avara i Slavena (Hrvatska dijaspora i Avari, Starohrvatska Prosvjeta III/2, Zagreb 1952, 12). Meutim Grafenauer iznosi, da citati, koje Barada navodi u prilog tome dokazu, doka zuju protivno: da su oni tu razliku uoili. Kako bi Teofilakt mogao navoditi ak i broj jednih i drugih, a Pseudo-Fredegar njihov odnos u borbi, te kako bi izvori prilikom opisa niza napadaja spominjali i jedne i druge (B. Grafenauer, M. Barada, o. c , Histo rijski zbornik VI/1-4, Zagreb 1953, 82).
66 I Lucius pie, da su Slaveni tada samo napali i opljakali Istru, ali je nisu i za uzeli kao ni Dalmaciju. Iza toga opet kae, da su oni opljakali Istru 604., a 638. zauzeli gotovo cijelu Dalmaciju i da se iz pisama pape Grgura I. vidi, da je 605. Istra bila u rukama Grka, kako to opaa Carolus Sigonius (J. Lucius, De regno Dalmatiae et Croatiae libri sex, Francofurti 1666, 41, 54). 67 A. Gfrrer, Byzantinische Geschichten II, Graz 1873, 11, 16. 88 Nel medio evo, 16, 17. 69 R u t a r smatra, da se pod Istriae aditum ima razumjeti dananji Kras, koji je pripadao pod Istru, i Vipavska dolina, navodei, da je tako to razumio i Phil. Jac. Rechfeld, Wrdigung der Horvat'schen Urgeschichte der Slaven, Mitteilungen des Historischen Vereins fr Krain, 1846, pg. 47, nota 40 (S. Rutar, Kakno vanost imajo

66

Pavla Dijakqna knjige De gestis Langobardorum za starejo zgodovino Slovencev?, Letopis Matice Slovenske za leto 1885, Ljubljana 1885, 308). 70 Rutar stavlja u vezi s kaganom ovo u o. 600. (o. c , Letopis,... 309), F. Kos u o. 601 (o. c. I, 173), Tamaro u 601. (o. c. I, 131), a Paschini ak u o. 591., citirajui Pavla akona (Hist. Lang. IV) (o. c. I, 119). 71 Iz teksta Pavla akona s obzirom na unitenje Padove i smrt cara Mauricija (G. Vettich, o. c , 69, 70), mogla bi biti i ta godina. 72 Raki uz motivaciju stavlja ak 600. g. (o. c. 257, 258), a tako i Rutar (o. c , Letopis... 309), De Franceschi u 600. ili 601. (o. c. 76, 82), F. Kos u o. 602. (o.e. I, 178), J. Mal ak u 610., poto su Avari provalili u Furlaniju i Gisulfa napali (Probleme aus der Frhgeschichte der Slowenen, Ljubljana 1939, 21), M. Kos u 603. (Slovensko Primorje ..., 41), a Grafenauer u 602. (Ustolievanje ..., 431; Zgodovina ... I, 119). 73 Lucius kae, da je Alboin, ne vjerujui svojim vojvodama, od kojih su se onaj od Tridenta i Furlanije otvoreno odmetnuli, pozvao u pomo kao saveznike Avare i Sla vene. S njima je oteo mnoge bizantske gradove i poto je upokorio navedene vojvode, oplijenio je Istru (o. c , 40). J. L. Schnleben, citirajui Pavla akona, pie, da su Langobardi, Avari i Slaveni sklopili savez, ad Istriam oceupandam (Carniola anti que et nova, Labaci 1681, 332). De Franceschi navodi, da je razlog udruenja Langobarda s Avarima i Slavenima i za zajedniki prodor u Istru mrnja na Grke, s ko jima su imali neprestano ratove da opljakaju Istru, ali je nisu mogli osvojiti, jer su je snano branili i uvali njeni stanovnici (o. c , 76). 74 Interesantno je, to H. Megiser u svojoj knjizi, kojom se samo s oprezom moe sluiti, jer je pored ostalog on prilino pristran, u poglavlju pod naslovom Wie Cacannus der Tyrann mit seinen Hunnen und den Khrndten in das roemische Reich fllt kae, iako se taj pasus direktno ne odnosi na dvaj upad: ...Im Jahr des Herrn Christi 567. haben sich die Hunnen aufgemacht samst den Winden aus Khaerndten beyde streitbare und grausame Voelcher so hievor namentlich Histriam, Liburniam und Dalmatiam, mit Gewalt eingenommen vnd dieselben Land nach ihnen Sclaveniam, oder das Windische Land genannt ... (Annales Carinthiae, Leipzig 1612, 359). I. della Croce iznosi, da je 604., kako pie Lucius (De regno Dalm. lib. I, cap. 8), a po njemu i Schnleben (Annal. Carn. t. I, p. 3, ann. 604), kan s Avarima po drugi puta upao u Istru sjedinjen s Langobardima i Slavenima i sve popalio i opustoio. Zatim kae, da treba tu dodati: et hoc quidem saepius deinceps egerunt, te da je u toku 30 godina la zemlja bila ucvijeljena pet ili est puta kao nevina rtva neljudskog bijesa tih bar bara i isjeena i popaljena (Historia antica, e moderna, sacra, e profana della citt di Trieste, Venetia 1698, 562). Grafenauer iznosi, da su Avari 602. sklopili savez s Langobardima protiv Bizanla i 603. napali Italiju (u savezu s Langobardima) i Bal kanski poluotok (Nekaj vpraanj ..., Zgodovinski asopis IV, 86), a Barada, slijedei Rakoga kae, da za g. 600. Pavao akon pie da su Langobardi cum Avaribus et Sclavis popalili Istru (o. c . Starohrvatska prosvjeta /2 12), to pobija Grafenauer i datira sa 602. godinom (M. Barada, Hrvatska dijaspora i Avari, Historijski zbornik V I ( l - 4 , 76). 75 I della Croce napose citira uz Pavla akona i Bionda (Hist. lib. 8 ) , koji pie Li Schiavi confederati co' Franchi, Bavari, e Langobardi, passarono in Istria saceheggiandola insieme cogl'Hunni, te dodaje, da je ona zemlja stradala od poara i pljake i da je napose Trst pretrpio, preko koga su Langobardi, stanovnici Furlanije, morali prijei, da se sa Slavenima i Avarima ujedine u Istri, koja je bila poruena. Stoga on zakljuuje, da je dio Slavena, ostavivi Dalmaciju, doao da stanuje u Korukoj, Kranj skoj i Istri s tamonjim domaim ivljem (o. c , 555). Benussi kae za tu provalu, upirui se na one citate iz Pavla akona i Dandola, da su u Istri stradali ravnica i otvorena mjesta, a narod pobijen i zarobljen. Ali da zato nijedan primorski grad kao ni iz unutranjosti: Buzet, Pian, Motovun i Labin, nije pao u neprijateljske ruke, i da je Istra bila spaena (Nel medio evo, 17). I Gruber pie da su se Slaveni s Ava rima i Langobardima sloili i njihove ete osvanue negdje g. 602. opet u Istri, koju poharae i oplijenie (o. c , 13), a M. Kos samo kae, da su u prvim godinama VII. stoljea zdrueni Langobardi, Avari i Slaveni napali i plijenili bizantinsku Istru (O stareji slovenski kolonizaciji v Istri, Razprave I (Razred za zgodovino in drutvene vede), Ljubljana 1950, 59). Stoga je udnija konstatacija Grafenauera da Avari,

67

Alpski Slaveni i Langobardi u poetku (599-602) slono su navaljivali na Grke u Ita liji i Istri (Historija naroda Jugoslavije I, 88), kada znamo, da su Langobardi ratovali s njima samo u ovdje navedenom vremenskom razmaku! Isto tako je nerazumljivo zato I. Beuc iznosei, kako 599. godine pie papa Grgur I ravenskom egzarhu, da je saznao iz njegovih vijesti o pobjedama nad Slavenima, nadodaje, da tu se vjerojatno radi o prilici kad su Slaveni s Avarima i Langobardima osvajali bizantsku Istru. Jo je nevjerojatnija njegova tvrdnja, da Pavao akon spominje na nekoliko mjesta (podvukao S. A.) da su Slaveni prvih godina VII. stoljea napadali Istru zajedno s Avarima i Langobardima (Etniki odnosi u Istri u svijetlu povijesnih vrela, Arhivist I, Beograd 1954, 40), koju sam ovaj izvor od sebe automatski pobija. M. Kos ak 1955. kae, da je Istra u zadnjim godinama VI. i u prvim VII. stoljea cilj zajednike poli tike i vojne akcije zdruenih Avara, Slavena i Langobarda, protivnika Bizanta, te da u prvim godinama VII. stoljea napadaju Langobardi, Avari i Slaveni bizantsku Istru (Zgodovina ..., Ljubljana 1955, 48). 76 Lucius kae, da je to bilo 600. godine (o. c. 54), a G. Batt. Francol 601. (L'Istria riconosciuta, Trieste 1888, 193, 197). Schnleben upad ovih triju naroda u Istru stavlja isprva u 601., a onda, kao da je zaboravio na ovaj datum, u 598. godinu (o. c , 78, 332). I. della Croce mee taj dogaaj u 600. godinu (o. c , 555) Diimmler u 602. (o. c , Sitzungsberichte ...19, 364), a T. Luciani u 604. (Albena, Venezia 1879, 13), Manzano u 602. (o. c. I, 125), Diehl u 601. (o. c , 47), a Benussi u 602. (Nel medio evo, 17). F. Kos stavlja u o. 602., jer je Pavao akon te dogaaje umetnuo meu one, koji su se vrili te godine (o. c. I, 178), Tamaro u 602. (Italiani e Slavi nell'Adriatico, Roma J915, 40), M. Kos u prve godine VII. stoljea (K poroilom ...), Mal u 602. (o. c , 21), a tako i Benussi (L'Istria nei suoi..., 88). P . Skok iznosi, da se Slaveni pojavljuju u Istri g. 601., 611 i 700 dakle priblino u isto vrijeme (Dolazak Slavena na Mediteran, Pomorska biblioteka Jadranske strae I I / l , Split 1934, 137), t. j . , kada i u Dalmaciju, Rojni stavlja to u 602. bez navoda sa kime Slaveni u drutvu ulaze (Istrie ... 6), a tom godinom datira ovo i Grafenauer (Ustolievanje ..., 434, Zgodovina ... I, 119). 77 Benussi ima Istrorum fines (Nel medio evo, 17), F. Kos Istriorum fines (o.e., I, 179, a u novom prijepisu Dandola stoji Ystrorum fines (o. c. RIS f. 313, 87). 78 F . Kos, o. c. I. 174, 175. 79 G. Vettich, o. c , 68, 69 i samo djelomino od toga F . Kos (o. c. I, 173, 178, 179). U Vetticha stoji uastauere (o. c , 69), u Kosa vastavere (o. c. 1,179), a Benussi ima vastarunt (Nel medio evo 17), 80 De Franceschi kae, da iza Evinove ekspedicije 588. i pod kraljem Agilulfom o. 600. i 601. Istrani vie nisu bili od njih uznemirivani. Furlanski vojvode ivjeli su uvijek u miru s magistrima militum, koji su upravljali carskom Istrom (o. c , 82). 81 Zadaa tako zvanoga numerus tergestinus, koji donosi Benussi (Nel medio evo, 51 itd.), a onda i Tamaro, koji kae, da je njegova zadaa bila da brani istone.mee Italije protiv Slavena i Langobarda (La Venetie ... I, 135, 136) i suvie je pretjerana i dana mu vea vanost, nego to je bila stvarno. 82 Carta dell'Istria riveduta et aumentata dal regio ingegnere Gie. Antonio Capelario l'anno 1803. 83 R u t a r zove to mjesto Obrovo ili Gradie (Krains mittelalterliche Handelsbezie hungen zu den Stdten an den Adriatischen Ksten, Mittheilungen des Musealvereines fr Krain, III, Laibach 1890, 76, 77). O slinim imenima u Hrvatskoj gl. F . ii, o. c , 678-680. 84 Karta Slavenskoga primorja i Istre (Slovensko Primorje in Istra, Beograd 1953). M. Kos navodi Hauptmannovu (as 1923, 318) i Malovu radnju (as, 339) da se kod Hruice nalazi selo Obrv i da je to spomen na nekadanje Avare, te zakljuuje, da ga on nije nigdje naao u srednjovjekovnim izvorima, koji gotovo svako selite u onim krajevima spominju, pretpostavljajui, da je mogue to selo kasnijeg postanja i da po imenu nije u vezi s Avarima (0 stareji slovanski kolonizaciji v Istri, Razprave...
8 ...cenobio saneti arcangeli Michaelis, quod prope civitatem Polensem consistit... monasterium saneti martyris Cassiani situm, et fundatum infra muros civitatis Parentine ... ac cum omnibus finis, que sunt in contrata montis Petrosi. scilicet intra viam Sclavam (podvukao S. A.), per quam itur Pisinum castrum et viam per quam itur ad

68

castrum sancti Laurentii, que sunt fiscalia predicte ecclesie nostre ... (KCDI I - Pore, 7. VIII. 1030.). 86 ...in civitate Parentina in ecclesia s. Thomae Apostoli... de toto territorio dictae Ecclesiae Sancti Thomae ... Confines dicti territorii hi sunt: Ab Oriente Tremone Illustrissimae D. Elicae; a septentrionale est via qua vadit de Civitate Parentina Montonam; a meridiano est via Sclavonica quae vadit Pocianum ... (KCDI I - Pore, 20. XII. 1158.). 87 ... omnes terrae arratoriae et herbaticum et nemus a via sclavonica, quae vadit Pisinum, juxta Atignana, usque ad Lemum, et usque ad terminum D. Elichae, quod est juxta Ecclesiam S. Margaritae Castri S. Laurentii... (KCDI I Pore, 7. XL 1225.). 88 ... callem, quae vadit ad Rus Pisinum, et dicitur Callis Sclavonica ... unam Finitam in Stricaria ... apud dictam Finitam, et Viam Sclabonicam ... Finitam in Rompajago, apud Dormitorium E. Guarnerii de Bigulla, et viam Sclabonicam, et apud callem Carrariam... (KCDI II 1258). Kirac donosi, da su, kada su godine 1475. bile obnovljene stare mee izmeu porekog i motovunskog okruja, one po starijoj listini nosile imena: Slavenska cesta (Via sclabonica) itd. (o. c , 106), to nisam uspio provjeriti, da li je tako. 89 Skok pie, da je veoma znaajno, to se cesta, koja je vodila iz Pazina u Pore, zvala g. 1030., 1058. (ne te godine, ve 1158.: S. A.) via Sclavorum. To je takoer jedan od dokaza, kako je ve zarana bio intenzivno slaviziran centrum Istre (o. c , 140). Kirac ak kae, da je cesta iz Porea ila i u Pazin i u Sv. Lovre (o. c , 104), a Rojni donosi, da je ona iz Porea vodila prema sredim poluotoka i da se naziva 1030. via Sclava, a 1158 via Sclavorum (Historija naroda Jugoslavije I, 219), to ne odgovara potpuno tono, jer se ona 1158. naprosto zove via Sclavonica. 90 Kandier pie, da se u Srednjem vijeku jedna cesta, koja je ila od Pule, zvala strada schiavonica, a vodila je u ravnoj crti u Graie i Pian. Od Porea pak ila je tako isto cesta, koja se nazivala schiavonica. Zatim nadodaje, da su obje te ceste vodile prema Graiu i Pinu (Notizie storiche di Montona, Trieste 1875, 69). Meu tim ja ematram, da on ima krivo to se tie one ceste iz Pule, jer nijedna se u izvo rima tako ne naziva, a ona se iz Porea u ispravama ne samo u nekoliko navrata tako zove, ve je i tono oznaen njen smjer. Stoga mi se ini, da je Kandier naprosto izmijenio tu poreku- cestu u poreku i pulsku. 91 On kae, da su ceste, koje su vodile iz zapadnih gradova u nutarnju Istru, na zvane bile slavenskim cestama (Via sclava), te citira navedeni podatak iz Kandlera, krivo ga prevodei rijeima da su one dvije ceste vodile jedna u Pian, a druga u Graie (o. c , 104). 92 Minotto, Acta et diplomata e r. Tabulario Veneto, Venetiis MDCCCLXX De Franceschi, o. c , 123. 98 Naime u ispravi od 9. X. 1234. stoji de Vineis Sclauorum de Longera (KCDI I), a u onoj od 15. X. 1367. ... ac de quartasio vinearum Sclavorum de Longera ... (KCDI IV). De Franceschi poznaje samo onu prvu ispravu i krivo pie, citirajui Kandlerov Kodeks, Villa Sclavorum de Longera, navodei, da je ta blizu Trsta, te istie, kako ba taj naziv pokazuje pouzdano da ostala sela nisu bila zauzeta od Sla vena i da oni nastavaju u tom mjestu od nedavna (o. c , 354). To isto ponavlja, iako ne citira De Franceschija, i Benussi (LTstria nei suoi ..., 334). Meutim je oito, da je De Franceschi (i Benussi po njemu) hotimice ili nehotice krivo proitao i donio navedeni citat i time je sam tu svoju tvrdnju automatski u potpunosti obesnaio! 94 G. Vettich, o. c , 70. 95 F. ii, o. c , 230, 231. 98 G. Vettich, o. c , 70. 97 Sigonius mee to u 602. g. (Historiarum..., 43), Schnleben u 603. (o. c , 333) A. Linhart u 604. (Versuch einer Geschichte von Krain und den brigen sdlichen Slaven Oesterreichs II, Laibach 1788, 118), Gfrrer (o. c. II, 12) i De Franceschi u 603. (o. c , 76), R u t a r u 604. (Kakno vanost..., Letopis ..., 309), Hartmann u 603. (Geschichte ... H / 1 , 116), a tako i Bethmann (L. Bethmann u 0 . Holder - Egger, Langobardische Regesten, Neues Archiv I I I , Hannover 1878, 233), F . Kos od jula do novembra 603. (o. c. I, 180), Tamare u 603. ili 604. (La Venetie... I, 131), Lj. Hauptmann u 603. (Politische Umwlzungen unter den Slowenen vom Ende des sechsten Jahrhun-

69

derts bis zur Mitte des neunten, Mitteihmgen des Instituts fr oesterreichische Ge schichtsforschung XXXVI, Innsbruck 1915, 232), Mal ak u 612. (o. c , 21), M. Kos u 603. (O stareji... Razprave I, 59), a tako i Paschini (o. c , I, 120) i Barada (o. c , Starohrvatska prosvjeta III/2, 12). Meutim se iz teksta Pavla akona vidi, ako se pa ljivo pogleda, da je i to bilo 602. godine. 98 Beuc kae, kako Pavao akon poznaje ih kao dobre saveznike, koji su Langobardima pomogli da osvoje grad d e m o n u (o. c , Arhivist I, 39, 40). No to nikako iz samog izvora ne izlazi, jer ne mogu silom pokoreni podanici Avara, sa kojima su Langobardi samo saveznici, biti i sami ravnopravni saveznici onome, kome moraju po nalogu kagana prisilno ii u pomo! 99 Manzano mee to u 604. (o. c. I. 120), Raki stavlja to bez obrazloenja u 603. (o. c , 262), a Bethmann datira taj mir sa studenim 603. (o. c. Neues Archiv I I I , 233). H a r t m a n n na osnovu izvora stavlja u rujan 603. (Untersuchungen .... 12, 113; Ge schichte ... I I / l . 116), a F. Kos motivira, da je takoer te godine, jer se to moe uoiti iz c. 27. djela Pavla akona (o. c. I, 180). M. Kos datira sa 603. (K postanku sloven ske zapadne meje, Razprave V / \ I , Ljubljana 1930, 339; Zgodovima Slovencev, Lju bljana 1933, 31), a Grafenauer, citirajui F. Kosa (Gradivo), Pavla akona i M. Kosa (K poroilom ..., asopis za zgodovino 1931) kae, da su se Langobardi pomirili s Bi zantincima takoer te godine (Drava Karantanskih Slovencev, Koroki Zbornik, Lju bljana 1946, 89), to isto datira i u knjizi Ustolievanje ... (str. 434). M. Kos i u najnovijoj svojoj knjizi Zgodovina ... iz 1955. ostaje na starom gleditu to se tie datacije tog mira (o. c , 48). Meutim iz Pavla akona, i to ba iz onog c. 27., jasno se vidi, da je to bilo 602. godine (G. Vettich, o. c , 70). 100 F. Raki, o. c , 262, 263; F. Kos, o. c. I, 180, 181; G. Vettich, o. c , 70. Dandolo Q - tome kae ovako: ... De Ravena, expulso Galicino patricio, Smaragdus rediit. Tune Agilulfus, de Mediolano egressus, cum Solavis Cremonam cepit, et ad solum prostravit, pariterque et Manluam; castrum etiam Vulturiue eis traditum est. Post hec fedus renovatum est inter Romanos et Langobardos, restituita filia regis cum viro et filiis, que captivata detinebatur... (o. c , RIS f. 313, 87, 88). Zaudo on nita ne kae, da je kagan poslao Agilulfu u pomo Slavene! 101 Kandier stavlja taj dogaaj u 604. godinu (Fasti istriani che abbracciano anehe Trieste, LTstria V, No 1, Trieste 1850, str. 8). 102 ... redintegretur vestris temporibus quod in illis est partibus scissum corpus Ecclesiae ... (KCDI I - 603. g.). 10:! Po mome miljenju i Dalmacija je ve 591. imala takva biskupa dalmatiensi ili episeopus Dalmatiae u osobi Malha, ubijenog 594. (I. Kukuljevi Sakcinski, o. c , I, 6, 18), iako ii pokuava dokazati, da je ono Dalmatiae oito nastalo grijekom prepisivaa od Delminii ili Dalmanii, t. j . varoi Dalminija-Duvna (o. c , 228, 229), to mu ba potpuno ne polazi za rukom. 104 Za njega pie i I. della Croce, da je izabran za transkog biskupa 598. godine {o. c , 549), a M. Kos kae, da je mogue naslijedio transkog biskupa Severa i da se stavlja u oujak 602. i lipanj 603. (Opazke h hronoloki vrsti trakih kofov v srednjem veku, Ljubljana 1916 (Carnipla), 4, 5). 105 Kandier datira obraenje istarskih biskupa i Firmina u krilo katolike crkve sa 604. (Annali del Litorale con indicazioni di avvenimenti che giovano alia storia di questa provincia, Indicazioni per riconoscere le cose storiche del Litorale, Trieste 1885, 12), Gruber mee oreknue -Firmina u veljau 602., a u oujak 603. da ga je papa pismeno pohvalio (o. c., 13). 108 To pismo datira I. della Croce sa 603. godinom (o. c , 561), G. Negri sa 602. (Memorie storiche della citt e diocesi di Parenzo, Atti e memorie ... III, Parenzo 1887, 162), F. Kos potpuno ispravno stavlja u srpanj 603. (o. c. I, 179), a Gruber pie, da je papa pozvao u lipnju 603. Smaragda da^zatiti biskupa (o. c , 13). 107 ...qui in Histriae partibus locum vetrum agere Deo authore noscuntur... (KCDI I - 603.). 108 T. j . kada je trojicu istarskih biskupa prisilio da se pridrue ravenskom biskupu Ivanu, koji nije htio priznati valjanost triju, poglavlja kalcedonskog crkvenog sinoda (F. Kos, o. c. I, 116118), t. j . da se povrate u krilo katolike crkve. 109 I. della Croce, o. c., 588; KCDI I - 603. g.; F. Kos, o. c. I, 179, 180.

70

110 Manzano stavlja taj mir u 605. (o. c. I, 126), Bethmann u studeni iste godine (L. Bethmann u. O. Holder - Egger, o. c. Neues Archiv III, 234), a tako i Hartmann (Untersuchungen ..., 2, 13, 113), Paschini pak u 605, (o. c. I, 107), a tako i Grafenauer (Ustolievanje ..., 435). 111 On je egzarh ponovo od 603. godine (M. L. Hartmann., Untersuchungen..., 12). 112 Rubeis stavlja isto taj mir u 607. (J. F. B. M. Rubeis, Monumenta ecclesiae Aquilejensis, Argentinae 1740, 287, 288), a tako i Hartmann (Untersuchungen ..., 113), Grafenauer pak u 606. (Ustolievanje ...,' 435). 113 610.-611. g. (M. L. Hartmann, Untersuchungen ..., 113). 114 Rubeis mee to u 606. godinu (o. c , 288-290), F. Kos 607. (o. c , I, 181-183), a iz teksta Dandola ini se, da bi to bilo 610. (A. Danduli o. c , RIS f. 313, 89, 90). 115 Kandier mee osnutak toga patrijarhata u 605. godinu (Fasti istriaui, L'Istria V, no. 1, str. 8 i Annali ..., 12), a Diehl upirui se na citate iz Pavla akona, Chronicon patr. Grad. i Baroniusa, isto tako (o. c , 49). No Tamaro mee u razdoblje izmeu 607. i 610. (La Venetie ... I, 145), a Gruber u 607. (o. c , 13. 14). 116 Rubeis stavlja pogreno njegov izbor u 612. godinu (o. c , 295), F. Kos njegovo patrijarhovanje od 612.613., slijedei Rubeisa (o. c. I, 190), a tako i Gruber (o. c , 14). Ali za mene je jedino vano, to kae najstariji izvor o njemu, a to je ba Pavao akon. 117 G. Vettich, o. c , 72; F. Kos, o. c. I, 181, 184. ^ 8 G. Baronius, o. c. VII, 170 (on stavlja to pismo u 605. godinu); Rubeis,' o. c , 291, 416, 417; F . Kos, o. c. I, 184-186 (krae), koji datira to pismo sa o. 607. godinom. 119 Dandolo kae, da je kagan to uinio zbog toga, to su car Heraklije i Franci sklopili mir s Agilulfom (o. c , RIS f. 313, 91). No to je po Pavlu akonu bilo istom neto kasnije (G. Vettich, o. c , 79), a taj pasus iz ovoga pisca spojio je Dandolo s onim pred tim, koji govori o provali Avara. Megiser stavlja taj dogaaj u 605. i uz ostalo opisuje, kako je ... Dann es versamlet der Zeit Cacannus, der Hunnen (Avarer und Windischen Koenig) dabey sich one vnderlas die vngleubigen Windischen Khaerndter haben finden lassen ein gros und maechtig Heer und zog damit durch Illyrier in Italien durchstreifft Histrien und Friaul pluendert vnd verbrannt alle Staedt und Flecken die er antref .... Tada mu je doao ususret Gisulf, ali je bio poraen i ubijen (o. c , 376). M. Bauzer mee to u samu 600. godinu i kae, da je Gajanus Hunnicis ac Slavicis copiis instructus direpta Istria in Forumjulium ingressus cum Gisulfo duce forojuliensi signa contulit, et Gisulfum praelio victu cecidit ... (Historia rerum Noriarum et Foroiuliensium conscripta (1777), 73-prepis rukopisa u Sveuilinoj biblioteci u Ljubljani). 120 M. Kos pie, da je u tom mnotvu bilo i bez sumnje Avarima podreenih Sla vena (Zgodovina Slovencev, 3 1 ; Zgodovina ..., 1955, 48). 121 Linhart stavlja to u 611. (o. c. II, 121, 122), Rubeis ak u 615. (o. c , 293), Diimmler u 610. (o. c , Sitzungsberichte ... 19, 364), Manzano u 611 (o. c. I, 128131), De Franceschi u 610. ili 613. (o. c , 76), Rutar u 610. (Kakno vanost ..., Letopis ..., 310), a tako i Hauptmann (o. c , Mitteilungen ... XXXVI, 229, 259), Crivellucci ak u 603. (Dei primi duchi Langobardi al Friuli, Studi storici I, Pisa 1892, 5985 A. Dan duli o. c , RIS f. 313, 91), F . Kos u o. 610. (o. c., I, 186), M. Kos u o. 611. (K poroilom ...) ili u samu 611. (Zgodovina Slovencev, 31) ili ak u o. 610. (K postanku .... Razprave V/VI, 339), a Mal u 610. uz dodatak, upirui se na Pavla akona, koji Istru i Veneciju stavlja da sainjavaju jednu provinciju (Hist. Lang. IV, c. 37, II, c. 14), da se po tom izvoru vidi, kakav je pravac imala provala Avara (o. c , 21). Prireivai pak najnovijeg izdanja teksta Dandolove kronike stavili su to u 615./6. (A. Danduli o. c , RIS f. 313, 91). I Pa'schini mee to u 610. (o. c. I, 121), Grafenauer datira sa 611. godinom (Zgodovina ... I, 613), a M. Kos i 1955. ostaje u o. 611. godini (Zgo dovina ..., 48). 122 Sigonius (o. c , 51), G. F. Palladio (Historie dela provincia del Friuli, Udine 1660, 45, 46) i I. della Croce (o. c , 563) dre, da je to bilo 615. Ovaj pak zadnji ak pie, da je Gisulf onaj drugi Gisulf iz 568., iako iznosi miljenja nekih historiara o njegovim godinama vladanja i pita, da li mu je to bio sin (o. c , 563). J. W. Valvasor pie, da je 613. Gisulf, koji je vladao i dijelom Kranjske, poao u Koruku na Sla vene i zauzeo kraj oko Trajanberga, ali je 614. pao u borbi protiv Avara (Die Ehre

71

des Herzogthums Krain IV, Laibach-Nrnberg 1689, 243). Hartmann se slae sa Crivellucciom, da je to bilo 603. (Geschichte Italiens ... I I / l , 235), a Tamaro zove tog vojvodu Gisulf II i stavlja upad Avara u o. 611. (La Venetie ... I, 141), a Paschini da tira njegovu smrt sa 611. godinom (o. c. I, 121. 123 I Hartmann samo napominje, da bi sjeveroistona pogranina marka, kako se ini, bila furlanska, gdje je bio radi zatite julijskih i karnijskih Alpi utvren i posa dom opskrbljen castrum Julium (Geschichte Italiens ... I, Gotha 1897, 351), t. j . Cedad,. a M. Kos opirno iznosi, da su na zapadnoj granici furlanske ravnice Langobardi orga nizirali obrambeni limes, na kome se slavensko prodiranje i kolonizacija prema za padu u toku VII. i u prvoj polovici VIII. stoljea ustavila i zaustavila (K poroilom ...). Jo 1924. F. Schneider pie, da je u Furlaniji bio limes sastavljen od sistema castra i da je oko 630. ispunio svoju zadau protiv Avara, te da su Centinense astrum Ceneda i Civitas Tarvisana Treviso vezali granicu prema Noriku s tirolskim frontom (Die Entstehung von Burg und Landgemeinde in Italien, Abhandlungen zur mittleren und neueren Geschichte 68, Berlin 1924, 19). U jednoj drugoj radnja M. Kos umjetno stvara od pojedinih langobardskih castruma limes u zapadnom rubu Furlanije i kae, da je postojao od ovoga ruba izmeu Tagliamenta i mora na vojni nain organiziran langobardski meano-obrambeni limes sa sistemom castella, castra i clausa (clausura), a sredite mu je bio edad-Forum Julii sa duksom na elu (K postanku ..., Razprave ... V/VI, 343373). Tako neto slino pie o limesu, castra, castella i Foroiuliana civitas (od Pavla akona tako zvana) kao caput Venecie i P. S. Leicht (II Ducato friulano nel racconto di Paolo Diacono, Memorie storiche forogiuliesi XXV, Udine 1930, 113, 114). Paschini u tekstu svoje knjige (o. c. I, izmeu 32 i 33 str.) donosi na posebnom listu kartu pod naslovom Carta schematica della Venezia ed Istria, iz koje se vidi. da je od Akvileje do Zuglio (Carnicum Julium) ila rimska cesta, i evo kako:

Julium Carnicum

Iz karte, koja je narisana u radnji Grafenauera (Drava Karantanskih Slovencev_ Koroki zbornik, 94), ucrtan je i limes, koji su toboe imali Langobardi protiv napada sa sjevera. Prema smjetaju toga limesa uoavam, da je on zapravo bio uperen protiv Kranjske i Istre. To se isto ini i iz onog ucrtanog limesa u Historija naroda Jugo slavije (I, izmeu 136. i 137. strane) i Zgodovina ... (I, 115). Meutim se Grafenauer u knjizi Ustolievanje ... posebno pozabavio tim t. zv. langobardskim limesom, u iji on opstanak vjeruje (o. c , 47, 411, 427). I 1953. godine Milko Kos ostaje na svome gleditu, da se Slaveni nisu naselili zbog toga i u furlansku nizinu, jer je ondje bila na vojniki nain ureena granica, sastavljena od sistema utvrenih gradova, katela

72

i sutjeski sa sreditem u edadu. Ti su se kateli prostirali od Gornjeg Tagliamenta preko Humina (Gemona), edada, Kormina (Cormons) do mora kod Tria (Monfalcone). Pred tom obrambenom linijom u VII. i VIII. stoljeu zaustavio se val Slovenaca i do danas se odrala ta crta, kae Kos (Slovensko Primorje ..., 41). Grafenauer je 1954. iznio, da je mea u Furlaniji nastala u uskoj vezi s utvrdama, koje su organizi rali u g. 555.-568. Bizantinci na zapadnom rubu te zemlje. Budui da su i Langobardi, kada su doli u Furlaniju, pokazali, da zapravo ne vjeruju u svoj ugovor s Avarima, to su oni preuzeli bizantski limes na rubu te zemlje s utvrdama na crti Tri-Fara (Pri Gradiki)KrminedadGemona (Kumin)Venzone (Puja vas) uzdu cijeloga zapadnoga ruba furlanske ravnine. Sjedite tog obrambenog pojasa bilo je u edadu, koji Grafenauer ucrtan i donosi (Zgodovina ... I, 113, 160). G. 1955. M. Kos samo pie, da je od Snenika do Tilmenta o. 611. morala izdrati bizantsko-langobardska meja veliki pritisak napadajuih barbarov, te donosi upravo onakvu kartu kao i Grafe nauer s istim langohardskim limesom u Furlaniji (Zgodovina ..., 48, 75). Na osnovu svega toga moe se rei, da o tome limesu i njegovu postojanju ne znaju nita suvre meni i kasniji izvori, pa tako u prvom redu Prokopije i Pavao akon. Prema tome nije postojao ni bizantski ni ovaj isti pretvoreni u kasniji toboe langobardski limes, kako to tvrde navedeni historiari. Nadalje je jedan od dokaza, da bizantski limes nije postojao, i to, to su Langobardi, kada su iz Panonije upadali u Italiju, glatko i bez otpora uli u Furlaniju, a onda dalje preko nje, osvajajui redom razna mjesta i odmah uredivi svoju upravu u navedenoj pokrajini sa sreditem u edadu (G. Vettich, o. c , 22, 2 3 ; F. Kos, o. c. I, 69, 70). Nadalje, kakav je to bio langobardski obrambeni pojas, ako su ga Avari u prvom naletu probili i uspjeli iza njegovih lea po cijeloj Furlaniji pljakati? Ta oni su, a i Slaveni, i kasnije provaljivali i ulazili u tu zemlju. Dakle, jednom rijeju, sve su to samo pretpostavke, niim sigurnim ne dokazane, da je uistinu postojao neki limes u Furlaniji za doba Bizanta i Langobarda. 124 M. Kos stavlja u prvo desetljee VII. stoljea provalu avarsko-slavenske mase u furlansku ravninu, a u o. 610. napad avarskog kana na Gisulfa i mee Venecije (K postanku ..., Razprave ... V/VI, 339). 125 I. della Croce mee tu provalu u Furlaniju u 615. (o. c , 563), Manzano pie, da su Avari ili Huni upali 611. u tu zemlju iz Gorice (o. c. I, 121131), a Grafenauer u jednoj svojoj knjizi isprva pie, kako su Avari upali u Furlaniju o. 611., te malo zatim najbre te iste godine (Ustolievanje ..., 427, 435), a onda u drugoj knjizi, da je velika avarska provala u Furlansku Istru bila o. 611. (Historija naroda Jugoslavije I. 88). I konano stavlja u 611. da je bio prodor Avara i Slavena (on mee ovdje i Sla vene, o kojima na tom mjestu ne govori Pavao akon) u tu zemlju, gdje su pobili furlansku vojsku i zauzeli edad, sredite obrambene linije (Zgodovina ... I, 121). 12e Pannoniae in finibus ... (G. Vettich, o. c , 74). Dakle samo u Panoniji, a ne u Panonije ili ak i Norik! 127 Zaudo Schnleben taj opis o njihovu zarobljenju od Avara, kod kojih su neko vrijeme i bili, stavlja ak u 614. i 615. godinu (o. c , 338). 128 G. Vettich, o. c , 73-76. 129 .. Cacanus uere Bavarorum rex, per Pannoniam et Illyricum in Italiam irrumpens, Langobardum reges superat, ut paulum abfuerit, quin provinciam ipsam caperet, ita tarnen Forumiulii proditione Romildae eius amore captae diripuit, ut vix ipsius prvinciae cernerunt vestigia ... (Platynae Liber de vita Christi ac omnium pontificum, RIS f. 129, t. III, p. 1, Citt di Castello 1914, 100). ... Cacanus, Hunorum rexper Pannoniam atque Illiricum exercitu Italiam ingreditur et praefectos quosdam Langobardorum superat atque capit... (M. Palmerii o. c , RIS f. 42, t. XXVI, p. I, 61, 62-stavljena je 610. g., t. j . I I I . godina papinstva Bonifacija IV (608-615) i carevanja bizantskog cara Foke). 180 Kandier pie, da su Slaveni s Avarima 615. prodrli prema Italiji i zauzeli ze mlju sve do Soe te Kras (Epoche per li Slavi nell'Istria, L'Istria VI, No. 6., Trieste 1851, 28). C. Gregorutti donosi, da su Avari provalili u Furlaniju onom istom cestom od Tharsatico (kojom su vrili upade Maari u X., a u XV. stoljeu bosanski Turci) i proli su s. Giovanni di Duino (tivan), stanicu Fonte Timavi (L'antico Timavo e le vie Gemina e Postumia, AT NS XVI, Trieste 1890, 385), a Grafenauer pie samo, da su oni upali u Furlaniju i Istru o. 611. (Historija naroda Jugoslavije I, 88).

73

 Kako jo i u X. stoljeu Konstantin Porfirogenet zove Slavene Avarima, i Sla veni ili Avari (F. Raki, o. c , 265, 266), nije ba zato nikako iskljueno da su i ovi prvi sa njima bili upali u Furlaniju preko Istre. 132 Schnleben isprva stavlja to osvojenje u 614., a onda na drugom mjestu iste svoje knjige datira sa 613. godinom (o. c , 210, 337), a Manzano sa 612. (o. c. I, 132), F. Kos datira taj dogaaj sa o. 610. (o. c. I, 187), a M. Kos slaui se sa Hauptmn nern, mee tu okupaciju iza 623. (po nastupu Sama) i ispred o. 626. godine (K zgodovini kralja Sama in njegove dobe. asopis za slovenski jezik, knjievnost in zgodovino, VII, Ljubljana 1928, 197) ili od 623-626. (K poroilom ...). U knjizi Zgodovin a SIovencev (1933.) mee Kos to u o. 625., a Meglarje identificira s dananjim Podklotrom i kae, da je preko 100 godina gornja i srednja Ziljska dolina ostala u langobardskoj vlasti. U istoj knjizi na drugom mjestu pie, da su izmeu 623. i 626. Langobardi napali Karantance i zauzeli okraj Slovencev, ki se Zilja imenuje, do kraja, ki se mu pravi Meglarje, istiui, da je langobardski uspjeh bio malen. Pod okrajem Zilja do Meglarja naime nije mogue razumjeti pravu dolinu Zilje, nego gornju dolinu Bele i dolinu Ziljice. Slovensko puanstvo te pokrajine moralo je kroz sto godina plaati tribut furlanskiin vojvodama (o. c , 52, 134). Grafenaeur isprva pie, da su Langobardi uspjeli izmeu 623. i 626., kada jo Samova drava nije bila potpuno uvrena, za uzeti kraj Slovencev, ki se Zilja imenuje, do Meglarij (Kanalsko dolino in dolino ilice), te da je ta pokrajina oko 100 godina ostala pod njihovom vlau (Drava Karantanskih Slovencev, Koroki zbornik 95). Zatim u svojoj knjizi Ustolievanje ... stavlja to izmeu 623. i o. 626. godine (o. c , 428). Neto kasnije djelomino mijenja svoje miljenje o dataciji i kae, da su o. 625. Langobardi napali Karantaniju i oteli joj kraj Slavena, koji se Zilja naziva (Historija naroda Jugoslavije I, 137), a tako isto pie i M. Kos, napominjui, da je gornja i srednja Ziljska dolina ostala u njihovoj vlasti preko 100 godina (Zgodovina ..., Ljubljana 1955, 77). 133 Hartmaun smatra, da su Slaveni istono od Bavarske granice bili prisiljeni pla ati tribut Tasu i Kaku (Geschichte ... I I / I , 211). 1:1 "' F. Kos pie, da se u raznim rukopisima za ime ovog kraja nalaze i ovi oblici: Azellia, Agellia i Cagellia (o. c. I, 187-189), a u Muratorijevu izdanju Pavla akona ima jedan prijepis i Aglia (Pauli Diaconi de Gestis Langobardorum, L. A. Muratorius, Rerum Italicarum Scriptores I, Mediolani 1723, 467), a u novom izdanju Dandola nalazi se ak i naziv Delia (o. c , RIS f. 313, 92). 135 I za to mjesto donosi F. Kos iz istih rukopisa ove nazive: Medaria, Meclaria, Meeharia, Melaria i Neelaria (o. c. I, 189), a Dandolo u navedenom novom izdanju ima Meareia (o. c , RIS f. 313, 92). 13(i T. j . nekako do etvrtog decenija VIII. stoljea (F. Kos, o. c. I, 189). 13 ' Benussi pie, da su ga davali Langobardima do 744. godine (Nel medio evo, 20). 153 ... Mortuo ut diximus Gisulf duce foroiulensi. taso et cacco filii eius eundem ducatum regendum susciperunt. Hi suo tempore sclauorum regionem quae zellia apellatur usquie ad locum qui metlaria dieitur possiderunt. Unde usque ad tempora ratchis ducis idem sclaui pensionem foriulanis ducibus persoluerunt ... (G. Vcttich, o. c , 78). [T D?.ndola glasi taj dio ovako: ... Honorius, nacione campanus, sedit annis XII, men sibus XI, diebus XXVIII; cessavit episcopatus mensibus VII, diebus XIII ... Eodem tempore Tasso et Cacto foriuliani duces regionem Sclavorum, que Delia nuiicupatur, usque ad locum qui Meareia dieitur, possidebant ... (o. c , RIS f. 313, 92). A. Bonfinius, sluei se Pavlom akonom, iako ga ne citira, pria, kako su Taso i Kako osvojili ... Haec regio, quae hiis subdita fuerat Sclavorum parte que Azellia dieitur, ad Meclariam usque pretendebatur. Quare ad Ratchis usque tempora Sclavi, qui Dal matiam et Istriam inundarunt, Foroiulianorum uectigales fuere ... Sclavi (ut in primo libro retulimus) e regionibus trans Istrianis promanarunt, atque Istriam et Dalmatiam occuparunt, eamque se Sclavoniam dixere ... (Rerum Ungaricarum decades, Basileae 1543, 120). 1311 O tom pitanju postoji prilino velika literatura, koju donosi i uz svoje obrazlo enje F . Kos (o. c. I, 188, 189), i onda Benussi (Nel medio evo, 20). Zatim se posebno tim bavi opirno Rutar (o. c , Letopis ..., 311-316) i M. Kos (K Zgodovini kralja Sama ..., asopis ... VII, 196, 197), koji se djelomino opredjeljuje za poloaj toga pre-

74

djela, te konano Grafenauer (Ustolievanje..., 44-47, 428, 473), koji stavlja taj pre djel u Kanalsku dolinu i dolinu Ziljice (Historija ... I, 137). 140 Schnlehen, donosei po Pavlu akonu taj pasus o osvojenju Gisulfovih sinova ... Slavorum regionem, quae Azellia appellator ..., nadodaje i ovo: ... Haec igitur de causa deinceps Foroiulianos Duces etiam Carnioliae duces appellabimus, et coram ;-,erie per annos digeremus ... (o. c , 314, 315). 1U Palladio za njega kae da je uiine cara upravljao gradom Oderzom u trevisanskoj marki (o. c , 49). Rubeis donosi, da jedni tvrde, da je on bio ravenski egzarh i da se zato zove patricij, a po drugima se vidi (Milanski anonim u disertaciji Chorographica Italiae), da je on kao patricij, ali ne i egzarh, bio prafectus praesidio i da mu je bio podvrgnut i dio Venecije (o. c , 295, 296). 112 R. Cessi pie, da je Oderzo ostao u vlasti Bizanta sve do kraja Rotarija, a onda se raspao bizantski centar toga mjesta (Venezia ducalc I, Venezia 1940, 46). 113 Bauzer stavlja to umorstvo u 616. godinu (o. c., 74 a). 114 Ovoga Rubeis dri ocem onoga drugoga Gisulfa i da. je to onaj Grasulf, koji je uzalud pokuavao Bizantu oteli Istru (o. c , 295). Ne razumijem, zalo je taj podatak o dolasku Grasulfa na vojvodsku stolicu bez ikakva obrazloenja F. Kos stavio u o. 626. godinu (o. c. 1, 197), jer je on u Pavla akona naveden prije nove provale Slavena u Istru o. 611. godine! 145 G. Vettich, o. c , 78, 79. 14(i M. Kos mee to u o. 626.-629. godinu (Zgodovina ..., Ljubljana 1955, 78). G. Vettich, o. c , 79. 118 Benussi, citirajui prilino samovoljno taj tekst Pavla akona, kae, da su se iza 602. godine Langobardi odrekli plana, da zauzmu Istru, a napose poto su s carem sklopili mir (kojega ne datira). Otada su odnosi izmeu njih postali prijateljski i furlanske vojvode i upravljai Istre ivjeli su u miru u cijelom VII. stoljeu, jer se i Bi zant odrekao svoje agresivne politike (Nel medio evo, 17, 18, 25). No to su samo lijepe fraze Benussija, koji niim ne moe na izvorima bazirati te svoje izvode! Da pae iz salernitanske kronike doznaje se, da su Langobardi poetkom druge polovice VIII. stoljea orujem osvojili Istru (F. Kos, o. c , I, 270). 148 Benussi i ovdje na svoj nain prekrojava i donosi taj citat Pavla akona (Nel medio evo, 17). 150 Baronius zaudo tu provalu Slavena u Istru, opisanu od Pavla akona, povezuje sa pismom pape Grgura I., upuenom solinskom biskupu Maksimu od 600. godine. (o. c. VIII. Venetiis 1710, 117), a Valvasor mee to u oko 612. (o c. IV, 243). I. della Croce u 612. (o. c , 563), a Rubeis u 616. (o. c , 224). Schnleben kae, da je to bilo 604. (o. c , 335), a tako isto donosi, citirajui Luciusa, i Fraacol (o. c , 197). Kandier takoer pie, da su Slaveni 604. prodrli u Istru jednako kao neprijatelji Langobarda i Grka (KCDI I 778.), Dmmler, citirajui Pavla akona, stavlja taj upad u 611. ( o . e . , Sitzungsberichte... 19, 364), Manzano u 611. (o. c. I, 132), De Franceschi u GlO/ili 613. (o.e., 76). Raki (o. c , 264) i Diehl u 612. (o.e., 47). S. Dellagiacoma u 616. (Fortuuato di Trieste, Patriarca di Grao (803-825); AT NS III, Trieste 1872 -1875, 359), Rutar (o. c , Letopis ..., 316) i Benussi u 611. (Nel medio, evo, 18); Ma nuale ... Parenzo 2 1903, 8 1 ; L'Istria nei suoi..., 88), Schiavuzzi naprosto mee upad Slavena u 611., a onda malo zatim kae, da su Slaveni Vendi 700. godine upali u Istru i posvuda, gdje su prolazili, ruili i ubijali, te drei se obale dospjeli sve do Milja (o. c , Atti ... XVII, 305). F. Kos pie, da je to bilo isto 611., jer da Pavao akon malo nakon toga iznosi, tla je u oujku umro tridentinski biskup Sekund, a to se do godilo 612. godine (o. c. I, 189). Gruber donosi, da su napokon i 611. provalili ponovo sami Slovenci u Istru (o. c , 13), a Tamaro (La Venetie ... I, 40, 131) i M. Kos stav ljaju to u istu godinu, kada i navalu Avara u Furianiju (K poroilom ...: 0 stareji slovenski kolonizaciji ..., Razprave I, 59; Zgodovina ..., 31). U tu godinu meu to i Pasehini (o. c. I, 121) i Rojni (Istrie .... 6), Barada u 612. (Hrvatska dijaspora..., Staro hrvatska Prosvjeta H/2, 12), a Grafenauer isprva pie, upirui se na Pavla akona, da su oko 611. Slaveni napali Istru, a malo zatim kae, da su najbr 61.1. navalili u Furianiju i izropali Istru (Ustolievanje ..., 431, 435). U svojoj pak Zgodovini ... samo datira taj upad s tom istom godinom (o. c. I, 121). Tako isto datira i Beuc (o. c , 40), a M. Kos i 1955. ostaje na svojoj staroj dataciji i zakljuuje, da je nove

75

slavenske navale u Istru omoguila avarska vojska u Furlaniji i da oba ova upada stoje u vezi (Zgodovina ..., 48). 151 G. Vettich, o. c , 79. ... et eodem anno Sclavi, multis interfectis militibus T totam Ystriam depredati sunt... (A. Danduli o. c , RIS f. 313, 92). 152 G. Vassilich, Sui Rumeni delFIstria, AT NS XXIII, Trieste 1899-1900, 179. 153 Archeografo Triestino I \ , Trieste 1837. 154 Benussi pie, da je to u XV. glavi (Nel medio evo, 196), a Beuc prvo kae, da je u XL, a onda u XV. glavi (o. c , Arhivist I, 49, 50), to je tono. 155 Beuc to prevodi naseobina (o. c , 49). 156 Beuc pie zauzeli (o. c , 49). 157 Beuc ispravno napominje, da tu treba istai, da je zaista akvilejski patrijarh Rodoald u svojoj ispravi porekom biskupu, izdanoj 966. godine, citirao Hrvate kao zle Slavene, i to zbog toga, to su oni opustoili njegov rovinjski posjed. No patrijarh ne kae, da su to Hrvati uinili 966., nego neko (o. c , 49), t. j . ... nuper a nefandis Sclavis ac duri Barbaris destructu ... (KCDI I 20. I. 966.). 158 Beuc ima zli (o. c , 49). 159 Beuc pie opori (o. c , 49). 160 Beuc sada villa prevodi ak gradi (o. c , 49). 181 G. F. Tommasini, o. c , AT IV, 52. Ne ba potpuno od rijei do rijei po starom obiaju donosi ovaj pasus i Benussi, koji pie iza toga, da nije mogue, kako tvrdi Tommasini, da je slavenski narod u unutranjosti Istre vukao porijeklo od gusarstva Hrvata i Neretljana X. stoljea, dodajui, da je poznata injenica, da ni taj biskup ne pripisuje prisutnost Slavena u Istri u vremensko razdoblje ranije od 966. godine (La liturgia slava nell'Istria, Atti ... IX, Parenzo 1894, 196). 182 Beuc stavlja: (Slovenci) (o. c , 49), to Tommasini ne kae, ve samo: ... popoli ... sono quelli della Carnia ... (o. c , AT IV, 52). 163 Beuc pie: mjestima (o. c , 49). 164 Beuc prevodi terre murate sa obzidanim naseobinama (o. c , 49). 165 Beuc prevodi: Hrvati (o. c , 49). 166 Valvasoru se ini, da su ljudi u staroj Karniji (Alt-Carnia), t. j . Carnieli ili potomci starih Mleana ili jo sigurnije Galaana (Galatarum), koji su zaboravili svoj maternji jezik i navikli se na talijanski. No taj se iskvareni jezik, dodaje dalje, uve like razlikuje i od tadanjeg talijanskog i njemakog (o. c. I, 38). 167 Beuc to prevodi ovako: S ovim Karnijelima drue se mnogi Furlani, koji u svo joj domovini nisu daleko od Karnijela (o. c , 49). 168 G. F. Tommasini, o. c , AT IV, 53. Izvadak iz toga, ne ba potpuno toan, do nosi i Benussi (La liturgia ..., A t t i . . . IX, 206). 169 Valvasor pie, da su Slaveni iz Dalmacije za vladavine cara Mauricija o. 590. godine zauzeli Koruku i Kranjsku (o. c. IV, 242). 170 o. c , 552, 553, 555. Beuc pie, da se sve to nalazi na 552. strani (o. c , 50), to nije tono. 171 Zapravo taj pasus glasi: ... Slavos Baioart digressos in Istriam iterum procurisse, ubi caesis romanis praesidiis, omnia rapinis, caedibus et incendiis impleverunt... (o. c , 336). 172 o. c , 197. 178 Fasti ietriani, L'Istria V, o. 1, str. 8. 174 Epoche per li Slavi nell'Istria, L'Istria VI, No. 6, str. 28. 175 Dei popoli che abitarono l'Istria, L'Istria VI, No. 18, str. 77, No. 19, str. 83.. 17B Radi interesantnosti donosim u izvacima ovo njegovo miljenje: ... Che gli Slavi non sono, come vorrebbesi da alcuni i quali pi che consultare la storia e le condizioni nostre si lasciano sopraffare dalle allucinazioni d'uno spirito zelo di nazionalit, che non sono, dice, gl'originarii o almeno i pi antichi abitatori di questa provincia, e ormai posto fuor di dubbio da quanto Ella espose in questo giornale. Difatti non una iscrizione lapidaria ricorda nomi slavi durante la dominazione romana e bizantina e successivamente per parecchi secoli, non uno dei luoghi di quest'epoca ha slava l'etimologia quando all'opposto l'elemento romano, grece e celtico risaltano ovunque a tutta evidenza. Mentre nella Garniola e nella Dalmazia gi nel VII secolo si stabilirono Slavi, sloveni nella prima, croati nella seconda, in Istria appariscono appena nelF 804

76

e sono quelli che si menzionno nel placito di Carlomagno tenutosi nell' 804. nella Valle di Risano presso Capodistria ... Appena nell' 820 altri Croati avrebbero preso stanza fra la Cetina in Dalmazia e l'Arsa ... Eppure e certo che ino alia met del 15. secolo ell'Istria bassa non v'erano Slavi... Gli Slavi Croati, di cui ho parlato sinora, sono senza dubbio di annoverarsi tra i pi antichi della provincia; pero mancano sinora, a quanto io so, dati storici per fissare della loro venuta ... (C. de Franceschi, Slle varie popolazioni dell'Istria, L'Istria VII, No. 50, Trieste 1852, 226, 227). 177 Annali..., 12-604. g. 178 ... Grandi qfuestioni, o pi veramente con grande schiamazzo, si agitarono in questi ultimi anni sulli Slavi dell'Istria; e le indagini ben altro che avanzare a luce di verit, si annebbiarono sempre pi, e si alzarono ino a causa di agitazione. Per cui assai meglio sarebbe a chi t r a t t a storia, di attendere che calmate le effervescenze, la ragione riprenda impero, ma la vita non ci basta a tanto, ed e per necessit che se ne discorra ... Delli Slavi diremo brevemente che e nell'Istria propria tra PArsia ed il Timavo non ve ne furono al tempo romano, ne al tempo dei Bizantini... Ma e certo che li Slavi in Istria non cominciano a figurare che appena col 1400. Fra questo e 800, nel quale appariscono recati da Carlo Magno, per un periodo quindi di seicento anni, si ha certezza di Slavi, venuti, come tutto persuade a credere, dal Carnio, perche Sloveni, collocati nelle parti montane nel Triestino ... Non sappiamo se per invasione violenta, o se per successivo lento venire di singole persone ... Ma ripetiamo, le condizioni delli Slavi d'Istria hanno bisogno di venire chiarite, il che finora non fu fatto, ne potr farsi che coll'appoggio di documenti storici per lo passato, di sincere ricognizioni per lo presente ... (Notizie storiche di Montona, 66, 67, 70, 72). ' 179 ... ma il riconoscere ove fossero collocati li slavi primitivi di qua dell'Arsa, e difficile opera, perche a quelli slavi altri furono sovvrapposti nei secoli XV e XVI e perfino pi tardi, che degli antichi tolsero ogni traccia ... (Notizie storiche di Pola, Parenzo 1876, 101). 180 ... La storia ci dimostra ad evidenza che I'Istria mai venne occupata o dominata da qualche nazione slava. I Croati stabilitisi intorno al 620 nella Dalmazia, nello estendersi successivamente verso settentrionale non oltreppassarono i confini dell' Istria; il loro regno, giusta il Porfiregenito, arrivava sino alle catene del Montemaggiore; anzi sembrerebbe che giungesse soltanto sino al fiume Tarsia (l'odierna Fiumara) e che quindi la citt di S. Vito, oggidi Fiume, non v'avesse mai appartenuto. Qualche autore scrisse che i Croati s'estesero sino all'Arsia, ma fu errore di scambio col suddetto fiume Tarsia. Gli Slavi dell'Istria vi si stabilirono non gi per violenta invasione ed occupazione, bensi gradatamente in varie epoche ... (Studio critico sull'instrumento della pretesa preambulazione di confini del 5. Maggio 1325 ..., AT NS XI, Trieste 1885 (separat), str. 35.). 181 Quando e come vennero gli Slavi in Istria, AT NS XIII, Trieste 1887, 412. 182 ... LTstria fu dei langobardi soltanto dal 751 al 788, e gli sloveni vi fecero bensi delle incursioni, portandovi desolazione e morto nei territori da loro opercorsi, ma non la occuparono neppure parzialmente, ne mai si stabilirono in alcuna della citt e borgate ... (Le origini e le prime vicende dei Comuni istriani, AT NS XXIII, Trieste 1889-1900, 107). 183 o. c , A t t i . . . XVII, 305. 184 Le istorie di Trieste I, AT NS (III) VIII, 90. 185 o. c , 13. 186 LTstria nell'epoca bizantina, Atti ... VII, 420. 187 N. Manzuoli u svome djelu Descrizione della Provincia dell' Istria (Venezia 1611) pie, da Caldera zovu Hrvati Vercha, a Paesani M'onte Maggiore (Nuova descrizione d e l l ' I s t r i a di Nicolo Manzuoli. AT III, Trieste 1831, 169). Valvasor kae, da se Uka (Utschkaberg) talijanski zove Monte Maggiore, a bey den Histricis Mons Caldiera (o. c , I, 292). Linhart pie, da je M. Caldiera iznad Rijeke (o.e., I - geo grafska karta na kraju knjige), a Benussi zove ovo Caldera o Caldaro o catena del Monte Maggiore (Manuale di geografia dell' Istria, Trieste 1887, 34) sa vrhom Monte Maggiore od 1396 m (Manuale ..., Parenzo 2 1903, 20). 188 N a i m e ) e Franceschi na str. 76. i 77. ove svoje knjige pie, to se pria o upadima Slavena u Istru, a to je i on sam uo, te obiao neka mjesta, gdje su se

77

tobonje bitke vodile. Ujedno dodaje, da su se napori stranih Avara-Slavena, da prodru u srce Italije, razbili, kako se vidjelo iz naprijed navedenog (t.j. prianja o tim bojevima), na podnoju istone granice Julijskih Alpa, gdje su stajali na obrani langobardske vojvode Furlanije i Istrani sa svojim vlastitim snagama, kao i onima grko-romanskih posada. Njihovi esti upadi, koji su teili za pljakanjem, zavrava De Franceschi, nisu postigli trajno zauzimanje naih zemalja. 100 o. c. I, 131. 191 Istrie ...,7. 192 Kirac krivo citira, da se pasusi o Slavenima nalaze u Notizie storiche di Pola (L. Kirac, o. c, 26 bilj. 3., 28, bilj. 6.). Meutim oni su u Notizie storiche di Montona. 193 o. c, 26-34, 44-46. 194 o. c , Starohrvatska Prosvjeta IH/2, 11. 195 Zgodovina ... I, 121. 196 G. Vettich, o. c, 79. 197 Rubeis ga stavlja u 628. (o. c, 62-Appendix), F. Kos pred 18. II. 628. (o. c , I, 197), a Benussi u 625. godinu (Nel medio evo, 92). 198 F. Kos, o. c. I, 198-201.
199

A. Danduli, o. c , RIS f. 313, 93; KCDI I. 18. II. 628.

Tamaro to stavlja ak u prvu polovicu VII. stoljea (La Venetie ...I, 145). Rubeis, o. c , 299, 300, F. Kos, o. c. I, 202. 202 F. Kos, o. c. I, 205-207, 196, 197. 203 Lucius stavlja taj 1 poraz u 640. (o. c , 46), F. Kos u 631. (o. c. I, 204), a tako i Grafenauer (Zgodovina ...I. 134) i M. Kos (Zgodovina ..., Ljubljana 1955, 78). 204 F. Kos, o. c. I, 206, 207. 205 Q n j e v l a ( J a o ]6 godina i etiri mjeseca (G. Vettich, o. c, 82). Lucius stavlja njegov izbor u 638. (o. c, 41), Rubeis kae, da je kraljevao od 636. do 652. (o. c, 62 Appendix), Bethmann u 636.652. (L. Bethmann u. O. Helder Egger, o. c , Neues Archiv HI, 236), Hartmann na temelju nekih podataka i kombinacija datira od 636. do izmeu 29. X. 652. i. 22. III. 653. (Geschichte ... H/1, 275), Paschiui od 636. do 653. (o. c. I, 114), a L. Salvatorelli od 636. do 652. (LTtalia medioevale, Storia d'Italia III, Milano, 604). 200 G. Vettich, o. c , 80; Romualdi Salernitani Chronicon, RIS f. 166, t. VII, p. I, Bologna 1919, 125; A. Danduli o. c, RIS f. 313, 95; Platynae o. c , RIS f. 129, 107. J 8 D jyej m e , l i 0 evo, 18, 19 i slino: L'Istria nei suoi due milemii, 89. 207 I. della Croce stavlja, da je Rotari, kada je vidio, da je vojna snaga Romana u Italiji unitena i propala, zdruivi se sa Slavenima, Avarima i Gepidima, oteo o. 633. pokrajinu Veneciju sa Julijskim Alpama, koje su pripadale ravenskom egzarhatu (o. c , 504). 208 De Franceschi pie, da Pavao akon u svome djelu (lib. II, cap. VII) govorei o Rotariju o. 636. kae: Totam terrestrem Venetiam possidentem, excepta Histria, illam coeperunt voare Langobardiam (o. c , 74). Meutim, to ovaj pisac u navedenoj knjizi, a pogotovo ne i u navedenoj glavi, nigdje ne kae, ve samo Dandolo, kako se to vidi iz bilj. 209. ove moje radnje. 209 ... Ceterum Langobardi, hoc tempore, totam terestrem Veneciam posidentes, excepta Ystria, converse nomine, illam voare ceperunt Langobardiam. Maritima vero regio ab eorum iugo exempta, Venecie nomen antiquum retenuit, certis limitata coniinibus, a Grado videlicet usque ad Capudaggeris. De hoc Paulus Ystoriographus Langobardorum sic ait: Venecia enim, non solum in paucis insulis quas munc Venecias dicimus constat, sed eius terminus a Panonie finibus usque ad Addam fluvium protelatur, cuius Aquileie civitas capud extitit ... (A. Danduli o. c , RIS f. 313, 96). U tom novom izdanju stavljaju taj podatak njegovi prireivai u 638. do 642. godinu, a Negri u 636. (o. c, Atti ... III, 163), a Benussi u o. 636. (Nel medie evo, 17).
201 210 Ime Hrvat pojavljuje se prvi puta tek u ispravi kneza Trpimira od 4. III. 852. Inae papinske listine IX. stoljea zovu ih konstantno Sclavi (F. Raki, o. c , 3, 7, 11), t. j . Slaveni, a u ispravi kneza Muncimira od 28. IX. 892. opet se pojavljuje ime Hrvati (F. Raki, o. c , 15). I pisci VII.IX. stoljea uope ih nikada ne zovu tim imenom, ve se oni uvijek kriju pod imenom Sclavi. Tek ih prvi Georgije Hamartol,

209

78

Ijetopisac iz I. polovice X. stoljea, naziva Hrobatoi (F. Raki, o. c , 392, 394), t. j . Hrvati, a Konstantin Porfirogenet ih prvi otro lui od opeg naziva Slaveni (gl. F. Raki, o. c , 270, 291, 328, 338, 348, 360, 369-372, 387, 392, 398, 412, 413, 417). Uporedo s time i sinodski akti splitskog sabora iz X. stoljea i jedno papinsko pismo iz 928. godine, kao i neki arapski pisci iz toga stoljea takoer ih zovu Hrvatima (F. Raki, o. c , 187, 189, 190, 195, 196, 423). 211 Benussi stavlja to u o. 630. godinu (Manuale ..., Parenzo 1903, 81). 212 U doba cara Konstantina Porfirogeneta tako nazivane. 213 Kako Porfirogenet prikazuje granice hrvatske drave u svoje doba, to ne mora znaiti, da one u VII. i VIII. stoljeu nisu bile vee. Dolazak Franaka i polagano jaanje Venecije svakako su uinili, da su se te mee umanjile, i prema stanju, u kome su tada bile, onda ih je taj car i opisao. 214 Ginzel' pie, da je Istra bila podvrgnuta slavenskom knezu Porgi i pria, da su Istrani primili kranstvo za njegove vladavine (Ginzel, Geschichte der Slawenaposte! Cirill und Method, Wien 1861, 113, 29), ne prije VII. stoljea (B. Benussi, La liturgia slava ..., A t t i . . . IX, 178). 215 F. Raki, o. c , 272, 406. N. Tomai prevodi taj pasus ovako: Od Cetine pako rijeke zapoinje zemlja Hrvatska i protee se primorjem do mea istarskih, to jest do grada Labina. U gorama poneto i presee temat istarski ... (ivot i djela cara Konstantina VII Porfirogenita, Vjesnik kr. hrvatsko-slavonsko-almatinskoga zemalj skog arhiva /1. i 2, Zagreb 1918, 79), zaudo to ne komentirajui, kako je to prije stalno inio. Gruber kae, da su malo zatim (t. j . iza 611. nakon provale Slovenaca u letru) Hrvati, oslobodivi se avarskog jarma u staroj Dalmaciji, osnovali svoju dravu, kojoj je pripadala i istona Istra, jer Konstantin Porfirogenet veli, da se Hrvatska protezala prema moru sve do mea Istre (a ta je bila na rijeci Rai) ili do grada La bina, a prema gorama da se poneto protegla i preko istarske theme (a to je po svoj prilici kraj od Uke do Snijenika) (o. c , 13). 216 Tako je i Dalmacija bila skuena na primorske gradove i otoke i postala u IX. stoljeu tema (gl. o tom opirno : J. Ferluga, Vreme postanka Teme Dalmacije, Zbor nik Filozofskog fakulteta III, Beograd 1955, 53-67). 217 ...Sclavi ...e regionibus trans Istrianis promanarut, atque Istriam et Dalmatiam occuparunt, eamque se Sclavoniam dixere ... (o. c , 120). 218 ...die Hunnen und Winden in Dalmatia, Liburnia und Histria auch von sich selbst mit zu ziehen erboten ... (o. c , 386). 219 o. c , 555, 564, 565. 220 Dei popoli che abitarono l'Istria, L' Istria VI, No. 18, str. 78, No. 19, str. 83. 221 Albena, 16. 222 L'Istria, 89, 79. 223 o. c , AT NS XIII, 413. 224 Memorie per la storia della liburnica citt di Fiume III, Fiume 1896, 201. 225 Nel medio evo, 67. 153-166. 226 o. c. I, 137. 227 o. c , 43, 54. 228 A. Dabinovi smatra, .da je ta misija opata Martina imala neki uspjeh ve po tome to su Hrvati, po svoj prilici iza toga, krenuli u rat protiv Langobarda u Italiji (Hrvatska dravna i pravna povijest, Zagreb 1940, 48). 229 T. j . Slaveni. Naime tko bi drugi ondje ivio nego oni, koji su drali u svojim rukama, poto su zauzeli te krajeve, i zarobljenike. 230 Gruber donosi, kako je za tih provala (t. j . 602. i 611.) bilo zasunjeno mnogo krana po Istri (i Dalmaciji), te da ih je papa Ivan (640.-642.), rodom Dalmatinac, dao po svom poslaniku opatu Martinu otkupiti a podjedno i pokupiti moi mnogih svetaca (Venancija, Anastazija, Maura i dr.), koje je Martin donio u Rim, a papa ih pohranio u crkvi sv. Ivana Lateranskoga (o. c , 13). 231 F. Raki, o. c , 277; F. Kos, o. c. I, 213. Ipse Johannes cum thesauris eccle siae muha millia hominum per Istriam et Dalmatiam a captivitate et serrvitute paganorum redemit, et ad ecclesiae unitatem eos reduxit (Amalrici Vitae romanorum pontificum ed. Muratori t. I I I , f. 2, p. 589 F. Raki, o. c , 277). Johannes Quartus, natione Dalmatiae, seu Dalmaticus, ex patre Venantio Scholastico fuit natus, et post

79

dictum Severinum Papam in Romanum Pontificem fuit assumptus, et post Beatum Petrum Apostolum exstitit LXXV. Anno a Nativitate Domini DCXXXVI. secundum unam Chronicam, sed secundum aliam dicitur de DCXLI. Item quod ipse Johannes cum thesauris Ecclesiae multa milia hominum per Istriam et Dalmatiam captivitate et Servitute Paganorum redemit, et ad Ecclesiae unitatem eos reduxit, et cum suo ingenio subtili, et cautela maxima Corpora Sanctorum Anastasii et Vincentii Martyrum, ut quamplurimorum aliorum Sanctorum de Dalmatia et Istria regionibus supradictis perduci atque deportari fecit, et ex inde apud Urbem Romanam juxta Fontem Lateranensem in Oratorio Sancti Johannis Evangelistae cum summa devotione, et honore, presente Cleri et populi multitudine copiosa, solemniter hujusmodi Sanctorum corpora recondi fecit atque sepeliri ... (Vitae Romanorum Pontificum a sancto Petro usque ad Innocentium VIII auctoribus Amalrico Angerii, Frodoardo Remensi, Pandulpho Pisano, aliisque scriptorum, L. A. Muratori, o. c. I I I / 2 , Mediolani 1734, 58, 59). Eodem tempore Johannes summus pontifex apostolice sedis, cum esset Dalmatinus natione, audiens sue gentis miserabilem casum, ualde condoluit, missitque abatem quendam, Martinum nomine, cum multa pecunie quantitate pre redimendis captiuis (u cod. barb, dodano: sub annis domini DCXXV). Qui ueniens ad partes Dalmatie multos redemit captiuos a Sclauis, eosque ad parentes suos remisit. Iste Martinus ex apostolica iussione multorum sanctorum reliquiae accepit in partibus Dalmatie, et Ystrie (Cod. zagr.: Histriae, vat.: Istrie), et detulit eas Roman ad predictum papam Johannem... (Thomas Archidiaconus, Historia Salonitana, MSHSM 26, Scriptores III, Zagrabiae 1894, 29 - Ovaj podatak iz Tome donosi i Lucius, o. c , 42). Joannes Quartus, natione Dalmata, patre Venantio, pontificatum iniens statim mira pietate usus est. Ex reliquis enim thesauris, quos Isatius apud Lateranum reliquerat, captivos omnes, quos potuit, Istrios et Dalmatas a captivitate redemit... Ioannes autem ponti fex ne corpora Vicentii et Anastasii aliquando in manus barbarorum devenirent, ut Roman quam diligentissime ferrentnr curavit, ac iuxta Lateranensem in oratorio Beati Joannie Baptistae magna cum veneratione collocavit ... (Platynae o. c , RIS f. 129, l. III, p. I, 105, 106). ... Huic autem successit Iohannes natione Dalmata, ex patre Venantio scolastico, sedetque anno 1 mensibus VIII. Hie distractis thesauris ecclesie, multa milia hominum per Istriam et Dalmatiam a seruitute redemit, et hie sepultus est ad beatum Petrum apostolum ... (Romualdi o. c , RIS f. 166, t. VII, p : I, 125). ... Anno Christi VI C 36 Johannes quartus natione Dalmatie ex patre Venancio scolastico sedit annis 4, mensibus 9. Hie thesauris ecclesie distractis, multa milia hominum per Istriam et Dalmatiam a Servitute redemit. Sepultusque est in ecclesia beati Petri. Hie Anastaxii et Vincentii et aliorum martirum corpora de Dalmatia in Istria transferens iuxta fontem Lateranensem in oratorio sancti Johannis evangeliste recondidit... (Corpus Chronicorum Bononiensium - Cronaca A, RIS f. 65, t. XVIII, p. I, Citt di Gastello 1908, 329). ... al quale (t. j . iza smrti pape Hadrijana I.) successo Giovani quarto di Dalmacia. El quale del thesore della ghiexia mandoe per tuta Dalmacia e Ystria a recomperare gli presonieri li quali per tute quelle provincie. Et fece molte ghiexie in Roma ornate e doetade ... (Corpus ... Cronaca B, RIS f. 65, t. XVII, p. I, 331, 332). ... Hoc eodem anno Ioannes Papa, ubi sedisset annum unum menses novem et dies sex, ex hac vita migravit duodeeima die mensis Octobris. Haec ex Anastasio, qui et ipsa subdidit. Hie temporibus suis misit per omnem Dalmatiam seu Istriam multas peeunias per fidelissimum et sanetissimum Martinum abbatem propter redemptionem captivorum, qui depraedati erant genliles. Eteniiu Slavi, sive Sclavi, in illas regiones grassantes, magnam multitudinem captivorum abduxerunt, quos Joannes Papa redemit: qui eo liberior fuit in errogando Ecclesiae thesaurum, que haud piidin viderat cum in damnum Romanae ecclesiae fuisse ab Honorio congregatum ... Qui igitur in Dalmatiam pro redimendis captivis misit, e Dalmatia longe locupletiorem thesaurum est consecutus, nempe corpora sanctorum martyruin, quae Romam transferenda curavit... Dalje donosi onaj citat o prijenosu moi svetaca u Rim iz Anastasia Bibliothecariusa (C. Baronius, o.e. VIII, 307, 308).
232 O njegovoj djelatnosti, to se tie otkupa zarobljenika od Slavena i sakupljanja moi svetaca i u Dalmaciji i Istri, govori prilino opirno i I. della Croce (o. c , 565, 5*6).

80

233 Schnleben mee to u godinu 639. et initio 640. (o. c , 347). Manzano pie, da je 642. umro papa Ivan IV., koji je otkupljivao robove od Slavena u Istri i Dalma ciji preko opata Martina (o. c. I, 145). Raki stavlja taj otkup u 640.-642. (o. c , 277), F. Kos u 641. ili 642. (o. c. I, 212), A. Tamaro u 639. ili 641. (La Venetie ... I, 136, 137), ii u 641. (o. c , 283), tako i Rojni (Historija naroda Jugoslavije I, 218), a Beuc u o. 640. (o. c , 40). 234 Ovdje iskljuujem i Avare, jer su ve tada valjda i u ovim krajevima bili likvi dirani od Hrvata. 235 Tako ih krivo naziva Dandolo u vezi s otkupom zarobljenika u Istri i Dalmaciji (F. Kos, o. c. I, 213). 236 Po Kircu papa je dao prenijeti iz Istre u Rim ta tjelesa svetaca, da ih Slaveni ne bi obeastili, a i gradovi nisu bili vie od njih sigurni (o. c , 33, 34). 237 O tom problemu raspravlja opirno I. Dellahaye, Santi dell'Istria e Dalmazia, A t t i . . . XVI, Parenzo 1900, 360, 392, 404, 405 i F. Babudri, I vescovi di Parenzo e la loro cronologia, Atti ... XXV, Parenzo 1910, 177-184. 238 Ve i Baronius izriito pie, da su to Slaveni, koji su provalivi u Dalmaciju i Istru odveli veliko mnotvo zarobljenika (o. c. VIII, 308). ii smatra pod nazivom pogana Slavene (o. c , 283), a tako i Rojni (Historija naroda Jugoslavije I, 218). 238 Gfrrer kae, da je papa Ivan IV. uz otkup zarobljenika nastojao da, iako izvori o tome ne govore, pogane u Dalmaciji i Istri obrati na kransku vjeru (o. c. II, 18). 240 F. Raki, o. c:, 277. Ipak je malo nejasan podatak iz toga izvora, gdje se kae. da je papa otkupio zarobljenike od pogana (t. j . Slavena) i priveo ih crkvenom jedinstvu! 241 Po povijesnom dokumentu iz Anastazija Bibliothecariusa o akciji pape Ivana IV zakljuuje Kirac, da su Juni Slaveni nakon provala g. 598. do 611. stalno se naselili u Istri, gdje od njih papa otkupljuje zarobljenike. Iz toga slijedi, da ti Slaveni nisu bili iz Istre protjerani preko Alpa, zavrava Kirac, ve da su se u njoj stalno nase lili. Po tome pada, dakle tvrdnja onih istarskih povjesniara, da se Istra 'oslobodila' Slavena u svim navalama od 598. do 611. godine (o. c , 33, 34). Beuc pie: da su oko 640. godine Hrvati gospodarili u Istri veim dijelom podruja, sigurno je, jer se inae ne bi moglo protumaiti, od^koga je u to doba opat Martin otkupljivao zaro bljene Romane, a na drugom mjestu naprosto kae, da su se oni naselili u VII. sto ljeu u Istru (o. c , 41, 47). 242 V. Lazzarini na osnovu okrnjenog kamenog napisa, na kome se spominje Isacius kao ravenski egzarh, a ime nekog magistra militum je neitljivo, zakljuuje, da je tada Venecija i Istra s tim magistrom bila pod navedenim egzarhom (Uii'iscrizione torsellana del secolo VII, tti del Reale Istituto Veneto di scienze, lettere ed arti LXXIII, Venezia 1913, 396). 243 M. L. Hartmann, Untersuchungen ..., 14, 15. 244 G. Vettich, o. c. 81, 82. 245 I dok Palladio samo pie, da je Benevent bio opustoen dei Popoli della Dal mazia et Albania (o. c , 51), Schnleben stavlja tu ekspediciju u 637. godinu i nadodaje toboe na osnovu Pavla akona (L. 4, c. 46): Slavi nostri Dalmatae, ed hau dubie junctis viribus Istriani, navali expeditione suscepta' cum ingenti multitidine Sipontum advolant, et castris ante urbem locatis varias, in circuitu fossas excavant. Dalje pria, kako je vojvoda Ajo stradao u boju sa Slavenima, a Rodoald, koji je in Carso nauio njihov jezik, govorio im i pobijedio ih, te su Slavi in Dalmatiam et Istriam vnde venerunt mare iterum remetientibus (o. c , 345, 346). Francol, citirajui Schnlebena (str. 345) i Pavla akona (1. 4, c. 46) pie, kako su Slaveni iz Dalmacije s Istranima preli u Manfredoniju (o. c . 199, 200). Valvasor donosi, kako kamen di dalmatinische Sclaven (zu denen Zweifels ohn auch die Histerreicher gestossen) mit einer Flotte ploetzlich zu Siponto an ..., ali su bili poraeni i ... Die Sclaven (aber musfeten) mit einer langen und blutigen Nasen (sich wieder umsehen nach ihren Schiffen) um Dalmatien und Histerreich wieder zu erreichen ... (o. c. III, 151, 152). De Fran ceschi, koji stavlja to u 640. godinu, citira navedeni pasus iz Schnlebena i pobija ga kao pogrenu tvrdnju (o. c , 80). 246 F. Raki, o. c. 271. Zaudo to ii prevodi, da se od Hrvata, koji su doli u Dalmaciju, odijeli jedna est, pa osvoji Ilirik i Panoniju, a imaahu i oni samostalna

STARINE

81

arhonta, koji je s arhontom Hrvatske podravao prijateljskih veza (o. c , 277), a Grafenauer to prevodi: da se od Hrvata, koji su doli u Dalmaciju, odijelio jedan dioi zavladao Ilirikom i Panonijom, a i oni su imali samostalnog arhonta, koji je t a k o e r slao arhontu Hrvatske darove uime prijateljstva (Prilog kritici izvjetaja Konstantina Porfirogeneta o doseljenju Hrvata, Historijski zbornik V/l2, Zagreb 1952, 14). 247 Grafenauer pie, da su dalmatinski Slaveni okupljeni u nov slavenski plemenski savez pod vodstvom hrvatskog plemena, koje se doselilo zajedno s njima ili poslije njih, te da je Konstantin Porfirogenet u X. stoljeu sauvao narodnu tradiciju o plemenskom savezu dalmatinskih Slavena pod vodstvom Hrvata. (Historija naroda Jugoslavije I, 92, 93). Beuc unato tomu donosi, kako Hrvati na Balkanu nisu imali sree da iskoriste slabost Bizanta u VII. stoljeu, pa da bi se meu njima naao jedan vladar kao Klodvig franaki, koji bi radio na ujedinjenju hrvatskih podruja u jednu dravu, nadodajui, da su Hrvati u Istri ostali odijeljeni od svoje brae u Dalma ciji visokom planinom Ukom (o. c , 41). 248 Samo tako se moe protumaiti, da su oko 663. doli Avari, nekadanji stari saveznici Langobarda, iz svojih predjela preko slavenskog podruja s doputenjem Hrvata iz prekosavskih krajeva, na poziv langobardskog kralja Grimoalda u Furlaniju, gdje su likvidirali tamonjeg vojvodu Lupa (F. Kos, o. c. I, 217, 218). Naime da je taj kralj stajao u dobrim odnosima sa Slavenima, on bi svakako njih pozvao kao svoje najblie susjede, a ne Avare. Usto i bijeg Arnefrita, Lupova sina, u Karantaniju pokazuje, da nije vladalo prijateljstvo izmeu Langobarda i Slavena u onoj zemlji. 249 Avari su se bili, poto su ih Hrvati porazili, povukli u Donju Panoniju. Stoga je neshvatljivo, kako ii nastoji utvrditi, da su Avari gospodari June tajerske i Kranjske kroz itavo VII. i VIII. stoljee, t. j . do Karla Velikog, te da je neposredni saobraaj izmeu Hrvata i Karantanije nemogu. To mu dokazuju dva mjesta iz Pavla akona. Prvo (IV, 36, 37), gdje se govori, da je o. 610. upao avarski kagan u Vene ciju, i drugo o. 663., kako je Lupo poraen u Furlaniji od Avara (o. c. 300). Baraa iznosi, da se dijaspora Hrvata vee sa prodorom Avara iz Dobrude Zakarpaem do Saale, jednako i iz tih krajeva u Istonu eku, Moravsku, Panonsku nizinu, Alpe, Dinaride na Jadran, te da su Hrvati uklonili iz Dinarida avarsku vlast (o. c , 13, 14), to pobija Grafenauer (M. Barada, o. c , Historijski zbornik VI/1-4). Ujedno Grafe nauer pie, da je po smrti Samovoj propala politika povezanost slavenskih zemalja i Avari opet stoje na granici langobardske Furlanije, dokopavi se ponovo gornjeg Posavlja. Iza 664. Karantanija nije mogla biti podlona ni Avarima ni Langobardima, koji su ak 663. odstranili Lupa s avarskom pomoi (Zgodovina ... I, 136, 137). Meu tim i ii (onaj citat o upadu Avara o. 611. otpada mu sam od sebe, jer u to doba jo nisu Hrvati oslobodili one krajeve od Avara) i Grafenauer su ovo i suvie smjelo ustvrdili, jer jedan, i to zadnji upad Avara u Furlaniju protiv Lupa ne dokazuje odmah, da su Avari opet proirili svoju vlast do mea langobardske drave ili da su ondje ve otprije vladali. Time ne bi onda mogla postojati ni Karantanija sa svojim opsegom ili bi bila u to doba podvrgnuta pod Avare, to je upravo nonsens. Naime, samo da napomenem: da su Avari na granici Furlanije, onda kako bi 664. Arnefrit mogao prijei preko tobonjeg susjednog avarskog teritorija u Karantaniju, gdje je od tamonjih Slavena traio i dobio pomo? Oni ga sigurno ne bi pustili, ve bi ga u najmanju ruku zadrali. To indirektno dokazuje, da tu nema Avara, umjesto kojih. sada u Furlaniju juriaju njihovi susjedi pojaani i osnaeni Slaveni. 250 Beuc kae, da Hrvati nisu osvojili gradove, osim to su neke kao Plomin, Cissa i Vistro razorili, kao to nisu osvojili ni gradove u Dalmaciji, iako je tu bila glavnina njihove vojske (o. c , 41). 251 Beuc pie, da su Hrvati drali gradska zalea, t. j . onu zemlju, koja je bila vla dareva, carskih slubenika i izbjeglih veleposjednika. Na tim zemljama su Hrvati u toku VII. stoljea proivljavali u doticaju s bizantskim gradovima proces raspadanja svog rodovskog sustava, formirajui slobodne seoske opine i nastavljajui tako hrvat sko etniko podruje iz Dalmacije prema zapadu, zavrava Beuc (o. c. 41). 252 Benussi detaljno iznosi granicu izmeu Hrvata i Slovenaca, koja je u njegova doba ila od Dragonje i njenih izvora linijom preko iarije do Podgrada (La liturgia slava ..., A t t i . . . IX, 203). ic pak pie, da je teko izmeu Slovenaca i Hrvata crtom povui granicu, jer izrazita granica doista ne postoji. Barem jezikovna granica nije

82

crta, nego prilino irok pojas, u kome je oiti lagani prijelaz od slovenskog narjeja na narjeja hrvatska. Priblino je oznauje cijeli tok rijeke Dragonje od ua do izvora, pa odavle preko iarije meu Slavnikom i benicom kroz Velika Vrata do Podgrada i dalje do kranjske granice, tako da bi se sela uz crtu Krkavce, Kotabona, Truke, Soerga, Movraz, Rakitovi, Skandantina, Obrov, Podgrad, Studena Gora, Jelane, Malobrdce, Novokraina, Suak, abice i Podgraje mogla smatrati najjunijim slovenskim selima, a sela uz istu crtu Katel, Merie, Oskoru, Topolovac, Poljane, Raie, apjane, Rupa i Lisac najsjevernijim hrvatskim selima u Istri. Hrvatsko sta novnitvo ispod te crte poneto je mjeavina sa slovenskim (Istra II, Zagreb 1937, 53, 54). 253 Rojni samo pie, da je teko stei jasniju sliku o rasprostranjenosti Hrvata i Slovenaca u Istri u prvim stoljeima nakon njihova doseljenja. Oni se tamo, kae dalje, nisu istakli kao politika snaga, pa ih dokumenti malo i spominju. Najvjerojat nije, da su Hrvati u Istri ivjeli u najstarije vrijeme u jednako drutvenom i uprav nom ureenju kao i ostali Hrvati, to vie, to je istona strana istarskog poluotoka bila vjerojatno do druge polovine XI. stoljea sastavnim dijelom hrvatske drave ... (Historija naroda Jugoslavije I, 218, 222). Kirac, kome I. Erceg oito pretjeravajui pripisuje, da je njegova knjiga vjeran vodi za izuavanje prolosti Istre i da je don Luka poznavao golemi arhivski i arheoloki materijal, kojim se sluio kod pisanja svojih radnji (I. Erceg, Povodom naenog pisma don Luke Kirca historiaru Siiu, Rijeka revija IV/2, Rijeka 1955., 82, 83), ne samo da stoji odluno na gleditu o isto dobnom naseljenju Hrvata u Dalmaciji, Liburniji i Istri sve do njenih zapadnih gra dova, ve iznosi, kako istarski Hrvati imaju s onima Liburnije isti jezik, obiaje, na rodne pjesme i uope sve im je skupno i jednako, zakljuujui, da su istarski Hr vati nepretrgnuti etniki nastavak hrvatskoga naroda prema zapadu ve od doba nji hova naseljavanja u estom i sedmom vijeku, kao to su istarski Slovenci nepretrgnuti nastavak kranjskih i gorikih Slovenaca prema jugu (o. c , 43, 44). 234 Napominjem, da se za nju nisam mogao posluiti ipak svom poznatom mi lite raturom, jer mi mnoge knjige, radovi i asopisi unato najboljoj volji i svim n a s t o janjima - nisu bili dostupni.

83:

DR. KAMILO DOKAL

SREDNJOVJEKOVNA OKO DOBRE NASELJA KUE topografiji) (Prilog naoj srednjovjekovnoj God. 1412. osnovaio' je hrvatski plemi magister Benedikt Nelepi, koji se u ispravama pie Nelepecz, na svom posjedu zvanom Dobra Kua samostan pustinjacima sv. Paivlia prvog pustinjaka u ast sv. Ane, te ga je obdario posjedima. Sredite vlastelinstva bio je grad (castrum) Dobra Kua. Kako se vidi iz sauvanih isprava, graid Dobra Kua sagraen je u prvoji polovini 14. stoljea^, jer se prvi put spominje g. 1335. Sagraen je na osamljenom breuljku zapadnog obronka Papuka. Bio je sa svih strana okruen bre govima, tako da se mogao vidjeti samo iz neposredne blizine. Zato je bio izvrsno utoite i zaklonite svojim gospodarima. Kako pise prof. . Szabo, grad Dobra Kua pripadao je u Srednjem vijeku meu najvanije utvrde onog kraja, te se u ispravama esto spominje. Grad je u neku ruku bio sredite svega ivota u onom nekada vrlo ivom i bogatom kraju. Graid je biio isprva kraljevsko dobro. Kad je kralj* Ljudevit skr io pre mo starog Grgura^ siina Kurjaka iz Krbave, jiavljia se njegov sin Juraj kao katelan Dobre Kue. Kasnije je kralj dao Dobru Kuu plemiima Hrvatiniima u zamjenu za bosanski grad Greben. O god. 1368. sve dio 1470. su gospodari Dobre Kue plemii Nelepii, potomci Hrvatinovi. Jedan old ove , Benedikt Nelepi, osnovalo je g. 1412. pavlinski samostan sv. Ane. Dobra Kua nalazila se otprilike dva sata hoda, neto sjeveroistono od dananjeg Daruvara. Daruvara tada nije bilo, nego su na njegovu pod ruju u Srednjem vijeku bila tri naselja, koja odgovaraju trojakom dananjem Daruvaru: etvrtkovac s Toplicama, Podborje i Dimikovina. Dok je Diniikovinai pripadala plemiima Kastelaniima, etvrtkovac s Toplicama i Poidborje pripaldahu Nelepiimai. Nelepii podigoe u dru goj poli 15. stoiljea u Toplicama katel zvan Kwvar ili Kamengrad. Oko
85

g. 1476. dolazi Dobra Kua pod vilast peujskog biskupa Ernuta Hampo, gospodara grada urevca, a poslije god. 1480. doe grad u ruke Sekelja od Kevenda, dok ga g. 1542. ne osvojie Tuirci, koji ga upotrebia za pograninu tvravu sa etom od 30 vojnika. Poslije odlaska Turaka ostade gratd pust i razvaljen (. Szaboi, Sredovj. grad. str. 110). Benedikt Nelepi osnovao je samostan sv. Ane ne u samoj Dobroj Kui^ gdje je bila tvrava i gdje je izvan tvrave bilo sijelo stare upe sv. Ma rije, nego neto malo mal sjever, u dan,ainj!oj Donjoj Vrijeski kod Malih Bastaja. Samostan sv. Ane postojao je od 1412. sve dio provale Turaka. Samo stan jie za vrijeme svog postojanja bio u ivom saobraaju s okolnim plemiima], koji su ga darivali posjedima i koji su eljeli Miti pokopani u samostanskoj crkvi, pa s oblinjim upnicima i upravnim vlastima. Kao svi drugi samostalni uvali su i pavlini sv. Ane svoje isprave, naro ito darovnice, kupoprodajne ugovore i meane listove. U tirn se ispraivaimai zrcali ivot onoga kraja u 15. stoljeu. Tu su se sauvala imena mnogih naselja, koja su kasnije Turci unitili, pa im damals ni traga nema. Naa je> zadaa, da iz sauvauih isprava saberemo sva naselja;, koja se u njima spominju, pa da im prema sadraju isprava barem priblino odrdiimoi mjesto. Old arhiva Dobre Kue sauvao se jedan svezak, toi ga redovnici, pobjegavi za vremena pred Turcimiai, ponesoe sa sobom u Lepogjavu. Svezak ima 48 spisa, koji sa predspisima obuhvaaju vrijeme od 1275. do 1510. God. 1461. stradale su neke isprave ovog samostana u poaru, pa j e kralj Malija Kurvin na moilbu pavlina iz Dobre Kue izdaoi novu dona cija za zakladne poisjedie. to u 'arhivu nema isprava mlaih od g.lSlO., tome e biti razlog turske provale. Prema pavlinskim analistima spalie Turci samostan sv. Ane ve g. 1537., dakle iste godine, kada je pala i Poega. Tvrava Dobra Kua bila je teko ugroena ve 1539., dok je u turske neuke pala g, 1542. Iza pada Dobre Kue dooe na red drugi sla vonski [gradovi i sela. Nekoliko godina izal toga osvojie Turci cio' kraj izmeu Posavine i Poidravine. iteljstvo ili se razibjegllo ili je bilo. odve deno u roblje. Po gradovima nas elise se Turci, dok se u sela i meu gradove ismjestie brojni Vlasi iz Bosne. Zbog togal se prozva cio kraj' od Poege do Moslavine Parva Vailaehia ili Mala Vlaka. Vlasi ne pla ahu) Turcima desetine niti davahu robote, ve samo carski hara. Old samostana u Dobnoj, Kui nisu ostali ni tragovi. Ali se ipak sau vala samostanska gotika crkva sv. Ane u Donjoj Vrijeiski kraj Mailih Bastajia. God. 1755. dobie tu staru gotiku crkvu pravoslavni kalueri, koji sebi uz nju eagradie samoistan, koji postoji do danas. Kako su ti kraljevi billi dulje vremena pusti, stara su mjesna imena posve zaboravljena. Novo stanovnitvo, naseljeno: poneto u drugoj polo vici 16. st., pa u 17. st., a najvie u 18. st. doneslo je iz starog svog kraja nove mjesne nazive, koji nemaju nita zajednikoi sa sreidnjovjekovnom topografijom. Zato dobro dolaze isprave pavlinskog samostana sv. Ane u Dobroj Kui, da uam uskrise stara i zaboravljena imena. Mi smo u ovoj 86

radnji iz pavlinskih isprava iizvaidili sva imena naiseljai iz 14., 15. i po etka 16. stoljea, pa smo ih poredali alfabetskim redom i naveli, to se o njima iz pavlinskih isprava znade. Ubicirajui pojedina naselja htjeli smo se posluiti znanjem starih ljudi onoga kraja. Meu inima pitali smo za sva) naselja dugogodinjeg daruvarskog upnika g. Mijiu Ettimgera, koji jie is pok. . Sabom ve prije 40 godina prouavao i obilaizio sav dairuvairski kraj, a komu su 82 godine. Pitali snio g. Franju Lovremia, starca od 90 goidima, koji je bio dug upravitelj jednog dijela posjeda grofova Jainkovia (posjed kasnije kupio spahija Tkry). G. Dragutin Kleflin bio je talko dobar, pak je ui zemljinoknjinim knjigama pregle dao sve mape i izvadio imena uimai, rodina i njivai. Uspjeh istraitvatnja i ispitivanja bio je vrlo malen, jedva 5 % . Tako dolazimo dioi zakljuka,, da siu Turci za 150 godina svoje vladavine uspjeli zatrti svaki trag starim naseljima i njihovim imenima. Isprave samostana sv. A n e u Dob roji Kui nailaize se sada u ugairskoni dravnom arhivu pod brojevima) Dl. 55.157 do 35.774. A toam. njihov sadraj prikazao je Elemer Malyusz u radnji: A szlavoniai es horvtorszgi kzepkori plos kolostorok oklevelei az orszgos leveltrban (XIII. Dobrakutyai kolostor" u Vjesniku ugarskog dravnog arhiva Leveltri Kzlemenyek a m. kir. orszgos leveltar Folyoirata, Budapest 1929). Uz ovo vrelo sluili smio se ovom literaturom:

LITERATURA
1. Dr. Franjo Raki., Popis upa zagrebake biskupije 1334. i 1501. u Starinama Jugosl. Akademije IV, Zagreb 1872. 2. Dr. Tadija Smiiklas, Dvijestogodinjica osloboenja Slavonije, Zagreb 1891. 3. uro Szabo, Dobra Kua u Vjesniku hrv. arheol. drutva X, Zagreb 1908/9, str. 38-40. 4. Josip B'sendorfer, Crtice iz slavonske povijesti, Osijek 1910. 5. uro Szabo, Sredovjeni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 1920. 6. uro Szabo, Iz prolosti Daruvara i okolice u Narodnoj starini, Zagreb 1932, str. 79-98. 7. Dr. Josip Buturac. Popis upa zagrebake biskupije od god. 1334. u Kulturnopovjesnom Zborniku zagrebake nadbiskupije, Zagreb 1944, str. 409-454. 8. Stjepan Pavioi, Podrijetlo hrvatskih i srpskih naselja i govora u Slavoniji, Za greb 1953, Izdanje Jugosl. akademije, knj. 47.

*
Mi emo navoditi isprave kraticom: A. M. D. K, to znai Acta Monasterii Dobra Kucha i brojem isprave.

87

1. ACHYNA (AGHYNA) U ovoj dvojakoj transkripciji dolazi ovo naselje u 2 isprave: 1. Kaid se 4. lipnja 1379. dijelio/ posjed Luainec, utvrdilo se, da juni dio tog posjeda, 'koji je pripao Tonii iz Luancai, granii sa zemljama doiuinoirum de Aghyna (A. M. D. K. 3). 2. 20. lipnja 1416. presluani su magistri Sigismundus et Petrus de Achyma kao svjedoci i kao susjedi (c onime tane i) u parnici, to su je podigli sinovi Petra iz Luancai protiv sinova Tome iz Luanea. Odavde se vidi, da je Achyna isto to i Aghyna (A. M. D. K. 8). Achyna je dananji Voin, koji se u starim listovima pie i Atina. Voiin je bio grad i sredite velikog vlastelinstva. Voinsko je vlastelinstvo graniilo! s vlastelinstvom Saploncha ili Stiupainica. Opseg tog vlaste linstva nije tono* poznat, jer mu se nikad ne izbrajaju svai sela. G. 1418. spominje se 8 sela, a g. 1424. ve 33 sela. Vlasnici voinskog vlastelinstva bili su plemii V oinski odi plemena Aba. Dva su njihova imena, Sigismiuod i Petar, spomenuta u naoj ispravi. U vrijeme kralj a Sigismunda ustali su plemii Veinski protiv Sigismunda, zato> su izgubili svoje po sjede. G. 1403. pokloni kralj Sigismund dijelove ovog posjeda slavonskom, banu Ladislavu Fanchyju de Cordova (Grevac). Ali taj nije ipak uao u posjed dobivenog vlastelinstva, jer se kralj Sigismund izmirio s voinskiim gospodarima. Budui da Sigismund Voinski (onaj iz nae isprave) nije imao djece, sklopi g. 1410. ugovor e plemiima Korogyma O ! 'meusobnom nasljedstvu. Kada su Voinski izumrli, uvedeni su u taj posjed Gorjanski, koji ga g. 1435. dobiju kao trajnu donaciju (. Szabo, Sred. grad. str. 132. - J. Bsendorf er, Slav. povj. str. 90). Voin je u Srednjem vijeku bio' ne samo kaitel, nego, i sijelo stare upe, koja se spominje u popisu od 1334.: Item ecelesia saneti Nicolai de sub castro Othina (Dr. F. Raki, Popis upa str. 222). Voin je do danas sijelo upe Pohoda bi. Dj. Marije. God. 1929. brojila je voinska upa 956 katolika i 866 drugih itelja (Schem. Zagreb 1929. str. 197).

2. A L S O S O P L O N C Z A Alsosoploncza je Donja StupanicOi 0 njoj e biti govora kod naselja Soploncha Inferior. 3. A N T H O L O f C Z Naselje Antolovac dolazi samo u jednoj ispravi,, i to 5. svibnja 1441. kao posjed grofa Ivana de Prata iz Ilove. Gomes Johannes de Prata pravi toga dana oporuku u svom gradu Ilovi, pa ostavlja Ladislavu Torsu svoj dio na posjedu Antholowcz, i to dotle, dok ostavina njemu ne isplati 150 zi. for. (A. M. D. K. 15). 88

Prema J. Bsendorferu postojao je u Srednjem vijeku jedan Antolovac, i to kao posjed, ali taj je posjed pripadao katelu Slakovci, jugo istono od Vinkovaca (Slav. povj. str. 180). Taj Antolovac ne dolazi u obzir, jer je predaleko. Antolovac nae isprave nalazio se oko rijeke Ilove u kraju izmeu Dobre Kue i Stupanice. Danas mu nema ni traga. 4. B E D E Naselje Bede dolazi samo u jednoj ispravi, i to 31. kolovoza 1480. Laiurenciuis de Bede oznaen je kao> banski ovjek za uvoenje pavlina iz Dobre Kue u Gornji i Donji rnec (A. M. D. K. 36). Iz same isprave ne moemo tonije utvrditi poloaj naselja Bede. Bu dui da su se za uvoenje nekoga u dobiveni posjed odabirali ljudi iz blie ili dalje okolice, smijemo* drati, da se mjesto Bede moralo nalaziti u blizini Dobre Kue. Drugi su banski ljudi za isto uvoenje bili iz Vojkovca i sasme Dobre Kue. Prema tome ne smije ni Beide biti daleko. Moda se pod tim imenom krijie selo Beenik nedaleko Rae u krievakoj upaniji. Ako je moda Bede pogreno pisano mjesto Berdo, onda bi nastale druge kombinacije. U zemljinoJcnjinim knjigama dolazi Berdo kao rudina u okolici Dobre Kue. Isto tako Debelo Berdo. Rudina Berda nalazi se u okolici Podborja.

5. BELA
i

Naselje Bela dolazi samo jedamput u arhivu Dobre Kue, i to god. 1378. iza 31. kolovoza. Meu drugim upnicima provodi i Dionysius plebanus de Bela, dakle upnik iz Bele, istragu protiv uzurpatora kapele sv. Laidislava Kralja u Podborju, koji su napali suce istraitelje, jednog od njih ubili, a ostalima zaprijetili smru. Meu ovim potonjima bio je upnik Dionizije iz Bele. koji je sretno umakaoi (A. M. D. K. 2). Bela je sijelo stare rkt. upe, kaoi i sjedite glasovite benediktinske opatije. upa Bela nalazila se u arhiakonatu Sinche ili Svetaje, pa se spominje u popisu uipa od 1334.: Item ecclesia beate virginis de Bela (Dr. F. Raki, Popis upa str. 206), kaio i u popisu od 1501.: Fabiamus plebanus de Bela, capelilani duo (ibid.). Bela ili Bijela je dama filijala upe Daruvar, udaljena od matice 12 km preimai jugoistoku. God. 1929. brojila je 18 rkt. i 304 pravoslavna itelja. Ruevine stare goleme opatije poistojale su donedavna. Samostan s crkvom bio je okruen jakim kulama sa strijelnicaimai, a od okolnog zida, pred kojim je bio iskopan jarak, sauvalo se dosta tragova. Samostan je po stojao ve 1234., a sagradie ga lanovi! obitelji Tibold Zemche. Samo stan doe s vremenom u ruke svjetovnjaka, pa u tursku vlast, a poslije
89

izgona! Turaka ostade u rukama pravoslavnih, koiji isu tu u blizini sagradili manastir Pakru. Postoje opisi opatije iz g. 1782., gdje su i drevne slika nje na zidovima (. Szabo, Sred. grad. str. 112).

6. B E R S C H Y A N O W C Z Beirschyanowcz ili Berstyamotwcz, Brsljanovac, Brljanica, dolazi u 4 isprave arhiva Dobre Kue: 1. Feria IV. post festum sancti Ambrosii t. j . 12. prosinca 1442. bio jie grof Tulbert de Berschanowcz prisutan kao svjedok kod otvaranja oporuke svog pok. brata Ivana de Prata, koje jie otvaram je obavio* pavlin ski prioa* Petar iz Sv. Ane (A. M. D. K. 15). 2. G. 1452. baz oznake dama! obavjetava general paivlmiskog reda Stjepan grofa Tulberta de Bersamowcz alias de Pratai, sina pok. grofa Nikole d Prata, da jie iz zahvalnosti, to* j|e samostanu sv. Ane u Dobroj Kui -darovalo selo* Breamec, odredio molitve i svete mise za njegove pok. roditelje, kao i za brata Ivama de Prata (A. M. D. K 17). 3. Dana 29. listopada 1471. protestira prior Matej iz Sv. Ane pred azmanskim kaptolom protiv toga, da bi kralj Matija Korvin poklonio pavlinsko selo Luatnec Pavlu Grebemskoim, Nikoli, sirnu Tulberta de Berschanoiwcz ili Ivanu, sinu Gala iz Stuipamice (A. M. D. K. 31). 4. Dama 29. oujka 1500. poklanja Nikola, sin grofal TulbeTta de Berschyanowcz titulo novae donations samostanu sv. Ane u Dobroj Kui selo Breanec u virovitikoj! upaniji, koje mtu je ve g. 1441. osta vio grof Ivan de Praita, sa svim prihodimiia, i goirniconi od vinograda na posjedu Ilova, a pavlini neka iz vrniju molitve i slue svete mise, kako j g. 1452. odredio general retda (A. M. D. K. 43). Branovac ili Brsljanovac odgovara dananjoj Brljanici, neto sje verno od Kutine. Na geografskoj karti D. Csankyja nalazi se sjeverno od Kutine, a juno od Desnice (dananjeg Dinika). U mjestu Brljanovcu nalazio se u 14. stoljeu katel, koji je od kralja Ljudevita Velikoga do bio plemi Lacko, sin Vukoslava. Njegovi potomci dre katel g. 1380. kao plemii brljanovaki. God. 1394. uvedeni su u posjed, a protiv volje dosald'amjih gospodara, Pavao Pee si i Ivan Treutul iz Nevne, koji ga dre jo 1415. i 1417. Jednu treinu tog posjeda zadrali su ipak Lackovii, t. j . potomci Lackorvi. Posjieid Tremitula dobiju najprije ikaio zalog, a onda i kao kraljevsku donaciju Nikola i I vam die Prata, plemii talijanskog podrijetla, a poslije ovih Tulbert, sin Nikolin, po kome se porodica kon cem 15. st. zove Tulbertii (J. Bsendlorfer, Slav. povj. str. 79 . Szabo, Sred. grad. str. 106). Brsljanovac je bio i sijelo stare upe, koja se izriito spominje u popisu g. 1501.: Gregoirius plebamus in Berschyanowcz (Dr. F. Raki, Popis upa str. 125), a vjerojatno i u popisu od g. 1334.: Item ecclesia beati Mairtini (ibid.). U Brljanovcu se naime g. 1415. spominje crkva sv. Martina (J. Bsemdorfer, Slav. povj. str. 261, br. 29).
90

Danas je Brsljanica seloi, filijala upe Kanika Ivai. Gold. 1929. brojila je 247 rkt, 700 pravoslavnih i 400 protest, itelja1 (Sehern. Zagr. 1929. str. 103). Od stairoig kaitela raizabirai se na vrhu brijega: obzidani etvero kut, a pred njim. fundamenti okrugle kule (. Szabo', op. cit. str. 106).

7. B IA M C 0

Mjesto Biamco dolazi u ispravi od 31. kolovoza 1413. Toga se dana voidli parnica zbog kapele sv. Ladislava Kralja u Poidfborju. Kao tuitelji nastupaju magister Benedikt Nelepec kaio patron i upnik Dionizije iz Dobre Kue kao nadleni upnik. Meu, tueniima nalazi se na treem mjestu Lovroi, ein Tome de Biarnico Sveenik biskupijie zagre bake (A. M. D. K. 7). Sama ova isprava nije dovoljan izvor za ubikaciju mjesta Biamco. Mje sto pod tim imenom ne postoji danas u daruvarskom kraju. Moda je Bi amco isto to i Byanco, Byenik. Predij Bijenik spominje se ve 1232. (Fejer III. 2. 277.), a upa sv. Mihajla u Bijieniku dolazi ui popisu upa od 1334.: Item ecclesia saneti Mychaielis de Byenik preposituire Chasmenie (Dr. F. Raki, Popis upa istr. 224). Stari Bijienik oid-govara- dana njem Pobjeniku, filijali upe Vrtlinska, juino> od! azme (J. Bsendoirfer, Slav. povj. str. 261, btf. 37).

8. B O T H O C H Naselje Boitouch, Botovac, dolaizi u jednoj ispravi^ i to 20. lipnja 1416. Stjepan, sin Levkuia de Bothouch, i njegov ein Nikola: preslua vani su pred upanijskim, isudoim u Virovitici u parnici, to su jie sinovi Petra iz Luanca vadili protiv sinova Tome iz Luanca zboig batine, i to kao vicini prefate possessionis (A. M. D. K. 8). Naisieljie Botovac nije poznato ljudima dasruvarekog krajai, premai tome je pnopaloi u vrijeme Turaka. Budui da se Stjepan iz Botovca u ispravi naziva vicinus'possessionis Lusanch, to se Botovac morao nalaziti u susjedstvu posjeda Luanca, a taj se posjed, kako emio vidjeti kasnije, nalazio uz rijeku Ilovu u tadanjoj virovitikoj; upaniji. Time jie donekle ubiciran Botovac. 9. B R E Z C H Y E Naseljie Brestje ili Brese dolazi samo> u jednoj ispravi, i to 20. lipnja 1416. Toga je dana bio> Loirand de Brezchye pred upanijsikim sudbenim stolom u Virovitici presluavan u parnici, to su je sinovi Petra iz Luanca podigli protiv nezakonitih, a kasnije pozakoujenih sinova Tome iz Luanca zibog nasljedstva (A. M. D. K, 8). 91

Ima do danas mnogo sela na podruju Hrvatske i Slavonije s imenom Brestje (kod Krapinskih Toplica, kod Petrinje, kod Perjasice). Ima Brestjie i u upi Sesvete kod Zaigrebai, ali nijedno* mjesto- od nabrojenh ne" moe doi u obzir. Daruvarski itelji ne znaju za Breistje u svom krajni, preima tome je to selo propalo u vrijeme turskih provala. Meu tim iz same nae isprave se vidi, da je to selo* moralo biti u virovitikoj upaniji, u nekoj blizini posjeda Luancai, t. j . sjeverno od rijeke Ilove. Preima smjetaju toga sela meu ostalim selima, koja dolaze u istoj ispravi, izlazi, da bi nae Bree bilo u blizini sela Chremosmya, t. j . dananje Criemuine, neto jugozapadno od Virovitice.

10. B R E Z N I C Z A Mjesto Breznica dolaizi samo u jednoj ispravi, i to 5. svibnja 1441. Johannes plebanus beate virginis de Breznicza nabraja se meu drugima kao' svjedok kod sastava oporuke grofa Ivana de Prata u Ilovi (A. M. D. K. 15). Danas ima vie sela s imenom Breznica, na raizniim stranama: kod Pleterniee, kod Naica,, kod Voina, kod Huma, kod Levanjske varoi i t. d. Ali nijedna od ovih Breznica ne moe doi u obzir zbog udaljenosti. Naa se Breznica morala nalaziti u blizini Ilove, bila je sijelo' upe*, te je njezin upnik kao susjed prisustvovao sastavu, oporuke. Ta Breiznica danas ne postoji, pa daruvarski itelji ne znaju nita o njoj. Dakle je propala u vrijeme turskih provala. Budui da je Breznica. g. 1441. bila upa, postojala je ve otprije. Dr. J. Buturac nagaa, da bi se pod upom bi. Dj. Marije u Breiznici mo gla razumijevati ecclesia bealte virginis in possession filiorum Ysau, koja se u popisu od g. 1334. izbraja meu upama arhialkonata Zinche ili Svetaje. Ysai je bila ena, koja potjee od roda Tiboldovia. Potomci bana Tibolda posjedovali su gradove Since ili Svetaje i Bijelu Stijenu. Po mnijenju Dr. J. Butuirca nalazila se upa sv. Marije kod dananjeg Daruvarskog Brestovca (Zbornik st. 420 br. 23). Prema naoj ispravi bi to moglo odgovarati istini. Napominjemo, dia Stj. Pavii pozna jo jednu srednjovjekovnu Br'eznicu na vrelu potoka Breznice nedaleko dananje' Krivaje, zapadno: od Voina (Podr. hrv. i srp. naselja st. 189. i 320). Ta je Breznica jo blia Ilovi nego Daruvarski Brestovac, pa bi i ta dola u kombinaciju.

11. B R E Z Y A N G Z Naselje pod imenom Brezyancz, Brezancz, Bresyancz, Brezanecz, t. j . Breanec dolaizi ee u arhivu Dobre Kue:
92

1. Dana 5. svibnja 1441. ini grof Ivan de Prala u Ilovi oporuku, pa ostavlja Samostanu sv. Ane u Dobroj Kui villulam meani Brezyancz vocataim, et in pertinenciis possessionis me Iloiwa haibitam uz uvjet, da bude pokopan u samostanskoj] crkvi (A. M. D. K. 15). 2. Dama 17. travnja 1451. poklanja Ivan, sin vojvode de Marczaly, ve liki upan imeki, zaladski i virovitiki, samostanu sv. Ane u Dobroj Kui desetinu vina, blaga, plodova, pela, janjaca i drugih stvari, koje se obiavaju desetinati od kmetova u selu, Brezanecz (A. M. D. K. 16). 3. God. 1452. bez na,zna)ke dana1 javlja generali pavlinskog reda Stje pan grofu Tulbertu iz Brlj amove a, sinu. polk. Nikole de Pratai, da je iz zahvalnosti, to je i on dairovao samostanu sv. Ane selo Breisyamcz na posjedu Ilova, odredio odreene molitve i mfee (A. M. D. K. 17). 4. Dana 26. prosinca1 1464. daruje kralj Mati ja Korvin samostanu sv. Ane u Dobroj Kui titxilo novae doinatioiniis dijelove posjeda u selu Brezancz, budiui da su prije tri godine izgorjele samostanske isprave glede nekih posjeda (A. M. D. K. 19). 5. Dama 25. travnja 1465. potvruje oaizimamski kaptol, da je po nalogu kralja Matije Korvin a uveo pavline iz Dobre Kue u posjed nanovo da rovanih sela Brezancz i Potheryancz u virovitikoj upaniji (A. M. D. K. 20). 6. Dama 25. travnja 1465. prisustvuje Gal de Brezamcz uvoenju pavlina iz Dobre Kue u nanovo dairovane posjede, i to kao> susjed vinotgrada Zemthniihal (A. M. D. K. 20). 7. Dana 22. studenoga 1469. nalae azmnanski kanonik Miihael kao delegirani sudlaic svim okolnim upnicima, da: pozovu oficijalai Valenta i vilika Dominika, iz Ilove i neke druge, da u: roku od 9 dama; dadu samo stalnu sv. Ane zadovoljtinu zato, to su jednoig pavlinskog, kmeta, kad je slubemoi ulazio u kuu ilovskog upnik ai, na mrtvo istukli i oteli mu 28 foir., pa zbog drugih nasilja u selu Bresyancz. A alko dre, da je tuba neosnovana, neka dou pred duhovni sud u azmu da se oprav daju ( A . M . D . K . 25). 8. Dana 8. rujna 1472. oprata Nikola up or Moslavaki, novi upan virovitiki, samostanu sv. Ane u Dobnoj Kui svu desetinu u njiegoviim selima Luancu^ Breamcu (Brezyainecz), Peterjancu i Crncu, uiz uvjet, da redovnici dan iza Male Gospe slue zadunice za njegovu pok. rod binu ( A . M . D . K . 32). 9. Dama 29. oujka 1500. poklanja Nikolai, sin Turbelta iz Brljanovca, titulo novaie donationis samostanu sv. Ane u Dobroj Kui selo Brezyancz, koje mu je ve grof Ivan de Prat a g. 1441. poklonio, sa svim prihodima i gornicom od vinograda na poisjedu Ilova. A redovnici neka vre molitve i mise, koje je general reda god. 1452. odredio (A. M. D.K. 43). Sela Breanca danas nema, pa mu u narodu nije ostalo uspomene, ali iz navedenih se isprava vidi, da se neko nalazilo na posjedu I!ova gro fova! de Prat a i Tusrbeltovia uz rijeku Ilovu, nedaleko' od Dobre Kue.
93

12. B R U E N C Z E Mjesto Bruencze dolaizi samo u jedinoji ispravi airhiva Dobre Kue, i to u oporuci azmauiskog kanonika Mateja iz g. 1483. U svojoj oporuci priznajie kamonik Maitej, da duguje pola. forinte domino Lua plebano de Bruencze (A. M. D. K. 38). Mjesto Bruence posve je nepoznato daruvarskim iteljima, a nema ga u popisu mjesta kod V. Sabljara ni drugdje. Bruemczei nije bilo eaimo' obino, selo, nego je bilo i sijelo* stare upe, pa valja! gledati, to se iza tog imena krije. Po slinosti moglai bi se iza rijei Bruencze kriti rije Rueuicha, Rvenica. I doista na 13. mjestu arhiakomata Zincje ili Svetaje spominje se u popisu od 1334. ecclesia saneti Nicolai de Ruenicha (Dr. F. Raki, Popis upa str. 206). J. Bsandoirfer ne zna ubicirati ovu upu, pa stoji pred zagonetkom. Dr. J. Buturac nagaa, kao i mi, da je Bruencza isto to. i Rueinicza, pa kae: To je mjesto Rveinica. Nalazilo se istono1 od Lipovljana preima agliu. upama je crkva stajala moda na onom mjestu, gdje su g. 1702. leale ruevine crkve Subockoga gradai (Zbornik str. 419, br. 13). Da jie oporuitelj Matej stavio uz ime upnika titul njegove crkve,, bila bi istovetnost Brueincze i Rue niche sigurna, ovako je samo vjerojatna. Iz smjetaja Ruenice u popisu iz g. 1334. izlazi, da je Ruenica bila u bli zini Velike i Meuria. Prema tome Dr. J. Buturac dobro ubicira Rvenicu u blizinu ruevina starog Subockog grada, koji se nalazi u onom kraju. 13. BUCHYN Mjesto Buin dolazi samo u ispravi od 4. lipnja 1379. Franjo, sin Ladislava de Buchyn kao plemiki sudac virovitike upanije potvr uje s drugima, da su upanijski izaslanici: razdijelili selo Luianec u dva jednaka dijela,, oid kojih je sjeverni dio pripao Petru, a juni Tomi od Luanca (A. M. D. K. 3). Daruvarski itelji ne poznaju sela pod imenom Buin. J. Bsendorfer pozmaje srednjovjekovni posjed Bui, koji je p rip aid ao katelu Gerni. Po znaje Buje, koje je pripadalo Otoku, sve ovo u vlasti velikaia Gorjanskih (Slav. povj. str. 187). Ima i danas seoce Bu u upi Pakrac, a ^ stoji i upa Buje u poekoj upaniji. No sva ta mjesta ne moraju biti istoveitna s Buinom nae isprave. Budui da je Framjoi, sin Laidiislaiva de Buchyn, bio vii upanijski inovnik u Virovitici, mogao bi potjecaiti i iz udaljenijih krajeva, pa ga ne traiti na podruju Dobre Kue.

14. B U T H K A F E L D E Naselje Buthkafelde ili Butkovina dolazi samo u ispravi od 3. svibnja 1474. Katarina, udova Grgura alio nomine Henriha de Zeyanahrazthya,
94

ostavlja oporuno Nikoli, sinu Mairtina Zypsar de Buthkafeide, 100 zl. for. (A.M. D . K . 33). Madarska rije flde znai tlo, kraj, selo. Prema tome se Buthka felde moe prevesti sa Butkino selo ili Butkovina. Danas nema na pod ruju zagrebake biskupije, a ni na podruju Hrvatske i Slavonije sela s tim imemom. Postoji tek jedna Butkovina kraj Dubrovnika. U daruvar skom se kraju nije sauvao spomen na Butlkoivimi, J. Bosemidorfer pozna srednjovjekovno' naselje Botkaflde, to prevodi sa Butkovina. Govorei o katelu BerivoijSv. Ivan (Jalevac) veli, da je taj katel, koji je stajao u okolici dananje Kajgane, bio< posjed plemia Berivojt-Sv. Ivanskih i njihovih roaka, koji su po drugom jednom ima nju nosili predikat de Botkaflde ili Butkovime (Slav. povj. str. 78). Na drugom mjestu veli, da je podban Nikola poeki zbog umorstva, bio osuen na gubitak sveukupnog imanja, t. j . Butkovine, Palinoi-Sv. Petar i esmice (ibid. str. 81). Odatle zakljuujemo, da se Butkovina nalazila negdje olko dananjeg Palenika i Kajgane.

15. CHASM A azma kao sijelo arhiakona i kao sijelo kaptola dolazi esto u ispra vama arhiva Dobre Kue. Mi eniio dornest! sva mjesta o azimi, jer e i t o biti jedan dobar odlomak povijesti azmansko'g kaptola u Srednjem vijeku. 1. Dana 6. listopada 1412. osniva maigister Benedikt, filiuis Nelepech < pred azmamskim kaptolom eirecmitiima sv. Pavlai prvog pustinjaka samo stan na ast sv. Ane (A. M. D. K. 5). 2. Dama 6. listopada 1412. potvruje aizmanski kaptoli, da je po na logu kraljice Barbare od 16. listopada 1412. njegov punomonik presby ter Pavao uveo pavline iz Sv. Ane u posjed zakladnih sela (A. M. D. K. 6). 3. Dama 20. lipnja 1416. izvjetava aizmiamislki kaptol kralja Sigismunda o istrazi provedenoj u parnici, to su je sinovi Petra iz Luancai podigli protiv sinova Toimei iz Liuanca zbog nasljedstva (A. M. D. K. 8). 4. Dama 12. oujka 1430. nalae kralj Sigiistmund banu Hermann Celj skom i upanima, da s punomonicima azmanskog kaptola provedu istragu proti mavanskom banu Stjepanu Ilokom zbog posvoijemja po sjeda Zeyanahrazthya (A. M. D. K. 14). 5. Dana 5. svibnja 1462. zalae plemi Henrik de Zeyanahrazthya pred azmainiskim kaptol om 6 kmetskih selita u selu Petrovcu a liter Priretju (A. M. D. K. 18). 6. Dana 25. travnja 1465. potvruje azmaniski kaptol, da je po na logu "kralja Mati je Korvina uveo pavline Dobre Kue u posjed novodarovanih zemljita Doseiljevac i Mateorvac. Kaptolski izaslanik: bio je Matija (A.M. D . K . 20). 7. Dama 30. lipnja 1465. potvruje azmamski kaptol, da je po svom izaslaniku maigistru Stjepamu1, azrniamskolm skolastiku i rektoru oltara 95

sv. Junja!, uveo Kaitairinu, suprugu Henrik a de Zeyanahrazithya, u po sjed kurijie u istom mjestu, pa u posjed sela Seljanec, Priretje, Petro vac, Gjuirgaevac i Kapela, sve u krievakojj upaniji, i to na osnovu zajonog prava (A. M. D. K. 22). 8. Dana 19. rujna 1466. zalae Dominik, sin Benedikta Nelepia iz Dobre Kue pred azmanskiim kaptolom samostanu sv. Ane u Dobroj Kui livadu rnec, koja je u susjedstvu samostana, za 20 zl. for. (A. M. D. K. 23). 9. Dama 22. studenoga 1469. Michael de Iwanicz, arc inim liberailiuni magisteir, sacre theologie baccalaiureus ac prediieatoir ecclesie Chasmensis ureduje kao od biskupa Osvalda Thusa delegiram sudac protiv Valenta, oficijala iz Ilove i drugova zbog svetogrdnog napadaja na upnika iz Ilove (A. M . D . K . 25). 10. Dana 3. prosinca 1470. zalae Elizabeta aliter Ilikai, ki Ivana sina Petra iz Luanca, a supruga Ivana Galfyja de Soplonchamelliky pred azmanskim kaptolom pavKnskomu saJmiOistanu sv. Ane 2 kurije, 6 naseljeniji i 2 nenaseljena kmetska selita, sve za 150 zl. for. (A. M. D. K. 27). 11. Dana 3. prosinca 1470. daruje ista Elizabeta aliter Ilukai, budui da u starosti nema djece, a niti ih moe imati, pred aizmanskim kapto u lom samostanu sv. Ane u Dobroj Kui svojie imanje u Luancu, koje se sastoji od 2 kurije, 6 naseljenih i 2 nenaseljena kmetska selitai (A. M. D. K. 28). 12. Dana 2. travnja 1471. potvruje aizmanski kaptol, da je po na logu p alatima Matije Orsaga de Guth uveo pavline iz Dobre Kue u ^sjied Luanca u virovitikoj upaniji, to1 im ga. je darovala Elizabeta aliter Ilika, ki Ivana sina Petra iz Luanca. Kaptolski izaslanik bio je azmainski kanonik magister Malija (A. M. D. K. 28). 13. Dana 22. travnja 1471. vraa Matej, prioir samostana sv. Ane, pred azimamskim kaptolom Ivanu, sinu Gala de Soplomchatmiellyke, i njegiovoj supruzi posjed Luamec u virovitikoj upaniji izuzev jednu kuriju, dva nenaseljena kmetska selita: i jedan vinograd, ali uz uvjet, dia taj po sjed ne smijii opteretiti niti otuiti, a iza njihove smrti da pripada samo stanu (A. M . D . K . 30). 14. Dana 31. kolovoza 1480. potvruje azmamski kaptol, da je po na logu bana Ladislava od Egervara oid 13. lipnja, izdanog u azmi bez pri govora uveo pavline iz Dobre Kue u posjed Ivanai, sina Pavla iz Sv. Mihalja, u selima Gornji i Donji rnec (A. M. D. K. 36). 15. God. 1483. bez naiznake dana sastavljia Matej, kanonik azmainski, svoju oporuku. eli biti pokopan u crkvi sv. Duiha u azmi. Biskupu Osvaildu ostavlja srebrni vr. Crkvi sv. Duha; u azmi ostavlja! 10 zl. for. Prebendarima u azmi ostavlja 6 for. za mise. Svojoj majci ostavlja 12 foir. i 2 gunja, to e joj dati prebendairi Juraj Veliki i Benedikt. Svome nasljedniku ostavlja pokustvo svoje kue u azmi, pa 200 da saka, koje se nalaze apud Sanctani Crncem. Organistu, Juirju ostavlja svoj veliki superpelicej i t. d. Izvriteljem oporuke imenuje aiznianskog
96

kanonika i lektora Ivana, pa azmanske prebendare Jurja i Benedikt a (A. M . D . K . 38). 16. Dama 6. listopada 1496. p rep isuje azmanslki kaptol na molbu Gala, upnika iz etvrtkovca, isprave Davida Nelepia od 29. svibnja 1496. i 7. rujna 1470. (A. M. D. K. 26). 17. Dana 22. travnja 1506. predsjeda Matija iz Bedenice, kanonik azmaineki i locumtenens eeclesie Chasmensis duhovnomu suii, koji vodi istragu protiv Ivana Hresitiaka iz Pop ove a zbog pronevjerenja (A. M . D . K . 45). 18. Dana 23. travnja 1506. u istom predmetu zastupa pavline iz Dobre Kue azmamski kanonik magister Juraj, kao aidvoeatus monaisterii (A. M. D.K. 45). 19. Dana 31. srpnja 1509. Laurencius, airciiuni liberalium Doctor, Lector, Canonicuis et locumtenens ecclesie Chasmensis vodi sudovanje in foro spirit uali protiv Stjepiana, katelana iz Dobre Kue i njegovih drugova zbog svetogra, poinjena na groblju pavlinskog samostana s.v. Ane u Dobroj Kui (A. M. D. K. 46). Iz navedenih se isprava vidi, da je u azmi postojala zborni kaptol s crkvom sv. Duha. Uz kanonike je postojao poseban prebendarski zbor. Lektor azmamskog kaptola bio je i locumtenens aizmanski, t. j . zamje nik biskupa. On je potpisivao javne isprave, on je vodio siulove i istrage. Kaptol je na nalog kralja ili bana vodio* raizne istrage, uvodio u posjed, prepisivao stare listine. Oporuka kanonika Mateja dala nam je uvid u imuistveno1 stanje jednog azmanskog kianonika. azma je prastari posjed zagrebakih biskupa. Biskup Stjepan II. (1225-1245) sagradio je u Novoj azmi crkvu sv. Duha, osnovao pri njoj zborni kaptol sa 12 kanonika pripojivi aiznianskoj prepozituri predaj Bijenik, pa arhiakonat Zinche i Guesche. On je takoer sagradilo u a^ zini crkvu sv. Magdalene, do koje je snijestioi Dominikance (Dr. J. Buturac, Zbornik str. 24 i 444). Osim pomenutih crkava postojala je u azmi i upna crkva bi. Dj. Marije, koju spominje popis od 1334. na prvom mjestu u aizmanskom arhiakonatu: Primo ecclesia beate vinginis de Chasma (Dr. F. Raki, Popis upa str. 224). 16. CHASMAFEW Naselje Chasmafew dolazi samo u jednoj ispravi arhivai Dobre Kue, i to> 3. svibnja: 1474. U toj se ispravi spominju Augiustin de Chasmefew, kao i Dionysius Barla de eadem kao svjedoci kod sastava oporuke Ka tarine, udove iza Grgura alio nomine Henrik a de Zeyanahratzthya (A.M. D.K. 33). U arhivu pavlinskog samostana sv. Benedikta u Balkvi dolazi ovo ime ee, i to kao posjed. Iz nae se isprave vidi, da je Chasmefew bilo selo, jer je imalo ne tek panai, nego i drugih stanovnika. God. 1449. spominje
7 STARINE

97

se u bakvanskom arhivu Juraj Barla kao villicus de Chasmafew, da kle kao starjeina sela. Mi smo u bakvanskim spisima itali Chasmafew kao azma vrelo prema Gordowafew, t. j . Grevac vrelo ili prema Bliznafew, Blizna vrelo (J. Bsendorfer, Slav. povj. 66). Dr. Rudolf Horvat zove mjesto Chasmafew Gornja azma (Ivan Korvita istr. 39). azma vrelo ili Gor nja azma morala se nalaziti oko izvora rijeke esme, a esima' izvire na Bilogori jugozapadno od Virovitice, a neto istono od Cremuine, pa tee 'kraj Grevca, Narta i azme, te se juno od Moslavine slijeva u Lonju. 17. C H E R N E C Z Naselje rnec dolaizi u 4 isprave arhiva Dobre Kue: 1. Dana 25. travnja 1465. prisustvuje Ladislav, sin Pavla de Chernecz kao' susjed uvoenju pavlina iz Dobre Kue u poisjed dosada miirno uivanih, ali zbog izgorjelih isprava novodarovainih sela Doiseljevac i Matejevac (A. M. D. K.,20). 2. Dana 8. rujna 1472. oprata Nikola u p o r Moslavaki, novi upan virovitiki, samostanu sv. Ane u Dobnoji Kui svu desetinu old pavlinskih kmetova u Luancu, Brealncu, Peterjamcu i Crncu (Chernecz), s time, da samostan dan iza Male Gospe slui zadunice za piok. njegovu rod binu (A. M . D . K . 32). 3. Dana 17. srpnja 1479. prodaje Ivan, sin Paivla od Sv. Mihajla samo stalnu sv. Ane u Dobroj' Kui svoje dijelove' posjedai u Gornjem i Donjem Crncu virovitike upanije (Felsew et Also Cheirnecz) za 99 zl. for. (A. M.D. K. 35). 4. Dana 31. kolovoza 1480. potvruje aizmanski kaptol, da je po na logu bana Ladislava od Egervaira be prigovora uveoi pavline od Sv. Ane u dijelove posjeda u Gornjem i Donjem racu, kupljenih od Ivana, sina Pavla od Sv. Mihalja (A. M. D. K. 36). Iz ovih se isprava vidi, da je selo> rnec bilo u staroj virovitikoj upa niji, i to uz potok rnec, koji tee neto* sjevernije od Sv. Ane, pa utjee u Ilovu. Selo rnec moralo je biti na razmeu virovitike i krievake upanije, jer Ladislav iz Crnca kaoi susjed prisustvuje uvoenju pavlina u sela Doiseljevac i Matejevac, koja su bilai u krievakoj upaniji. Tog sela danas nema, pa ga daruvarski itelji ne poznaju. Istina, meu filijalama zagrebake nadbiskupije ima nekoliko sela pod imenom Crnac (upa Sisak, Bikupec, Dugoselo), ali ta sela ne dolaze u obzir, jer su predaleko. A i upa Crnac, koja je nastala g. 1789. odvojenjem od a avice, ne ulazi u obzir, makar je u virovitikoj upaniji, jer je pre daleko. Stij. Pavii pozna potok rnec s desne strane Stuipanice na tlu dana njih Bastaja (Podr. hrv. i srp. naselja str. 200). Tu je bez sumnje bilo i srednjovjekovno naselje. Potok rnec nazivaju danas Crnaja;.
98

18. C H E T E R T E K H E L Mjesto Cheteirtekhel dolazi u tri isprave: 1. Dana 3. kolovoza 1468. daruje Dominik, sin Benedikta; Nelepca ili Nelepia iz Dobre Kue, svojoj upnoj crkvi bi. Dj. Marije in oppido nostro Chetertekhel jedno kmetsko selite uz potok Toplicu kraj ve like ceste, koja vodi u samostan sv. Laidislava Kralja, a koje selite ima 12 lanaca zemlje i mlin na potoku Toplici, sve to kao misnu zakladu uz obvezu jedne svete mise tjedno za pokojnu rodbinu (A. M. D. K. 24). 2. Dana svibnja 1469. daruje David, sin Patvia Nelepca ili Nelepia iz Dobre Kue, svojoj upnoj crkvi bi. Dj. Marije in oppido nostro Cheterthelkhei in pertinenciis dictei possessioniis Diobrakiuchya habilto jedno kmetslko selite od 10 ueta zemlje (A. M. D. K. 26). 3. Dana 6. listopada 1469. prepisuje azmanski kaptol na molbu Gala, upnika de Chetertekhel isprave Davida Nelepca ili Nelepia od 29. svibnja 1469. i 1470. (A. M. D. K. 26). Iz navedenih se isprava vidi, da je Cheterthekhel ili etvrtkovac bio u 15. stoljeu grad (oppidum), koji je pripadao plemiima Nelepiima iz Dobre Kue, nadalje da je bio sijelo rkt. upe sv. Marije, i da nije bio daleko od Podfoorja, gidje se nalazio minoritski samostan s crkvom sv. Laidislava Kralja. Madarska rije hely na koncu znai uope mjesto. Prema tome bi Cheterthekhel znailo Mjesto etvrtak. I doista Stj. Paivii naziva srednjovjekovno naselje, k,ao i posjed Cheteirtekhel jednostavno etvr tak (Podr. hrv. i srp. naselja str. 200). J. Bsendorf er, a s njim i drugi nazivaju mjesto etvrtkovac. Mjesto nosi to, ime bez sumnje zbog toga, to su se ondje odravali sajmovi svaki etvrtak, kao to su se u Sreanima obdrzavali svake srijede. etvrtkovac je dio dananjeg Daruvara. Danas ine Daruvar t r i opine: Daruvar grad, Daruvar Gornji i Daruvar Donji. U Srednjem vijeku bila su na podruju 'dananjeg Daruvara takoer tri razliitai mjesta: Podboirje, sijelo stare benediktinske opatije sv. Jelene, a u blizini miinoritski samostan s crkvom sv. Ladislava; etvrkovac, koji se u naim ispra vama naziva oppidum i koji oid 1486. ima sajamska prava,, pa Dimi kovina, koja se g. 1489. takoer naziva oppidum. Grad Dimikovina leala je u okolici dananjeg Gornjeg Daruvara, gdje jo i danas ima uma Mikevina juno od Toplice. etvrtkovac bi po mnijenju domaih ljudi odgovarao dananjem Donjem Daruvaru. e tvrtkovac je morao biti ondje, gdje su danas Toplice. Mjesta naime Che tertekhel i Toplice (Hevyz) t a k o su nablizu, da ih jedna listina iz g. 1527. dri jednim mjestom (Chetertekhel alio nomine Hevyz). U Topli cama postoji g. 1476. katel zvan Kwvar ili Kamengrad. Dimikovina je bila u rukama plemia Kastelania od Sv. Duha, dok su etvrtkovac i Podlboirje bili u vlasti plemia Nelepia iz Dobre Kue (J. Bsendorfer, Slav. povj. str. 87). Kako smo vidjeli, etvrtkovac je bio i sijelo stare upe. U popisu od 1501. spominje se Galius plebanus in Cheterthekhel (Dr. F. Raki,
99

Popis upa str. 206). To je isti Gala iz naie isprave od 1496. U poipisu oid 1334. ne spominje se ta upa pod imenoui etvrtkovaic, ali se spomi nje ecclesia beate virginis de Thoplica (Dr. F. Raki, ibid.). Dr. J. Buturac miiiS'H, da je ta upa istovetna sa upnom crkvom bi. Dji. Marije u etvrtkovcu (Zbornik str. 421, br. 28). Iz odnosa Toplica prema etvrtkovcu vidi se, da je ovo mnijenje opravdano.

19. C H R E M O S N A Naselje Chremosna ili Cremonja dolazi samo u jednoj ispravi, i to 20. lipnja 1416. Toga su dana Gal7 sin Ivana, i Dimitrije, sin imun a De Chremosna, presluavani pred upanijskim sudbenim stolom u Vi rovitici u parnici sinova Petra iiz Luanca protiv nezakonitih, a kasnije pozalkonijenih sinova Tome iz Luamca (A. M. D. K. 8). Dr. D. Gsamky na svojioj geografskoj karti Donje Slavonije stavlja Cremoniju u jugozapadni kut staire virovitike upanije, neto sjeveroistono od Velikog Grevca (Gordowa). Odgovara dananjoj Cremuini, filijali upe Turnaica. Cremuina je g. 1866. brojila 16 kua sa 192 pravoslav na itelja (V. Sabljar str. 62), a g. 1929. broijila je 73 rkt. i 358 pravo slavnih itelja (Schem. Zaigr. 1929. str. 196).

20. C L A R A W E L G E Naselje Clarawelge, Klarin dol, dolazi samo u jednoj ispravi, i to 20. lipnja 1416. Toga je naime dana bio Galo, sin Ladiislava de Clarawelge. pred upanijskim sudbenim stolom u Virovitici presluavan u parnici, to su je sinovi Petra iz Luanca podigli protiv nezakonitih, a kasnije sinova Tome isz Luzanca zbog nasljedstva (A. M. D. K. 8). Madarska rije welge znai dol. Prema tome Clarawelge bio je Klarin dol, Iz same nae isprave ne da se tono odrediti poloaj tog mje sta. Budui da je Galo> iz Klanina dola bio presluavan u Virovitici, i to u parnici zbog Luanca, koji se nalazio1 na jugu stare virovitike upa nije, izilaizi, da se i Klarin dol morao nalaziti na podruju male virovi tike upanije. Prema smjetaju Gala u nizu ostalih svjedoka izlazilo bi, da Klarin dol nije bio daleko od Cremionje.

21. CL ET I (KLETI) Mjesto i upa Cleti ili Kleti dolaizi u dvije isprave: 1. God. 1378. iza 31. kolovoza bio. je meu svjedocima, koji su bili presluavani u istrazi protiv uzurpatora kapele ev. Laidislava u Podboirju,
100

i discretus et h o n e s t a vir Paulus, plebanu de Cleti. On je bio i kod sastava izvjetaja o ponienuitoj iistraizii in ecelesia beate virginis de Pukur (A. M. D. K 2). 2. Dana 22. studenoga 1469. poziva aznianski kanonik Mihael iz Ivatniai kaoi delegirani suidaic meu ostalim upnicima i Urbana, plebanium sancti Nicolai de Eleiti (oito mora biti Cleti), neka pozove oficijala Valenta i viliika Dominika iz Ilove, da dadu pavlinima iz Sv. Ane zado volje tamu zbog nasilja, poinjena nad jedinim pavlinskim kmetom, u Ilovi i zbog nasilja, poinjenih u Breancu. Ako se smatraju nevinimai, neka to dokau pred duhovnim sudom u azmi, inae e biti izopeni iz crkve ( A . D . M . K . 25). Kako vidimo iz ovih isprava, selo Kleti bilo je sijelo stare rkt. upe. Danas nema mjesta Kleti, p a se za nj ne zna ni u virovitikom ni u dairuvairskom kraju. Mjesto je neko bo sijelo upe sv. Nikole. upa Kleti ne nalaizi se jolte u popisu iz g. 1334., ali se nalaizi u popisu od 1501: Michael plebanus de Klethy (Dr. F. Raki, Popis upa str. 209). Gdje je bila ta upa, ne zna se. Postoji u staroj virovitikolj upaniji upa sv. Nikole uz Dravu, ali ta ne dolazi u obzir. J. Bsendorfer veli, da se upa Kleti spominje 1480. i 1501. u virovitikoj upaniji, te da je leala negdje na medi dananje bjelovarsko-krievake i virovitike u panije (Slav. povj. str. 268, br. 46). Dr. J. Butuirac pie: Spominje se u 15. st. vie puta s crkvom sv. Nikole. Gdje je ta upa bila, ne zna se (Zbornik str. 425, br. 15). Moda e pavlinski arhivi neto tonije odrediti poloaji ove upe. U arhivu samostana Bakve spomenut je g. 1479. upnik de Sancto Nicola de Cleti, koji je meu ostalim upnicima virovitikog kralja dobio na log, da iziopi nepokorne bakvanske itelje i njihove titnike. Budui da upnik sv. Nikole iz mjesta Kleti ureduje i u poslu samostana u Balkvi i u poslu samostana u Dobroj Kui, zualk je, da je mjesto bilo negdje u sredini izmeu Virovitice i Dairuvarai, moda u blizini Grubinog Polja, I doista se u popisu iz 1501. Kleti navode odmah ispred Groboisinca (Grubinog Polja). Stj. Pavii u svojoj karti naselja1 u Slavoniji oko' 1500. smjeta naiselje Kleti juno od Virovitice, juno od Lip ove, a sje verno od Orihovca. 22. CRAUARYNA Mjesto Crauarina, Krawarna, dakle Kravarina, dolazi u dvije isprave: 1. God. 1378. iza 31. kolovoza vodi se velika istraga protiv uzurpa tora kapele sv. Ladslava Kralja u Poidborju. Meu svjedocima kod te istrage, kao i kod javno^biljenikog iizvjetajai in ecelesia, beaite virginis de Pukur bio je i discretus vir et honestus Marcho de Crauiairyna (A. M . D . K . 2). 2. Feria IV. post festum s.-Ambrosii 1442. bio je Michael de Kra warna, notarius in premisisis kao slubeni svjedok kod otvaranja opo10L

ruke grofa Ivana de Praia, te je o tom i sastavilo slubeni spis (A. M. D . K . 15). Kako vidjesmo, Kravarinai je bila sijelo rkt. upe. Ta se upa istina ne spominje u popisu od 1334., ali se spominje u popisu od 1501.: Georgius plebanus in Krawaryna (Dr. F. Raki, Popis upa str. 206). Pre ma J. Bsendorferu spominje se selo Krauarna, Krawaryna g. 1351. i 1500., a lealo je meu Daruvarioim i Dobrom Kuom (Slav. povj. str. 264, br. 34). Dr, J. Buturac ubicira Kravarinu na svojoj geografskoj karti zagrebake nadbiskupije ne izmeu Daruvara^ i Dobre Kue, nego* vie na jug, t. j . jugoistono od Baidljevina. I doista i danas postoji u okolici Baidljevina potok Kravairina.

23. D E S N I C Z E Mjesto Desnicze, Desincze, Desnice dolazi samo u jednoj ispravi arhiva Dobre Kue, dok e esto doi u arhivu garikog samostana. U Dobroj Kui spominje se samo u jednoj ispravi, i to 31. kolovoza 1480. Andreas -Gapitan-de_ Desincze^ pojliban^i krievaki upan snabdijeva s Petrom Bokaijem iz Rasinje svojim peatom nafloigTsana Ladi"la"va ~od~ Ergervraza uvoenje pavlina iz Dobre Kue u Gornji i Donji (A. M. D . K . 36). Desnice odgovaraju dananjem Diniku, sjeverno od Brljainice. De snice su bile grad i katel u posjedu obitelji Capitan ili Kapitani. S po sjedom Desnica bilo je spojeno 20 sela. Od Desnica nose Kapitamii pri djev de Desnicze, Diniki. God,. 1465. spominju se dva mjesta toga imena, kojima odgovaraju i danas dva Dinilk a nablizu. Godi. 1482., da kle poslije nae isprave, dao je kralj Mafija. Korvin posjed Andrije Kapitania Ladislavu sinu Hermana Grebenslkog i njegovu posinlku Balta zaru Bacanu (J. Bsemdorfer, Slav. povj. str. 79). U popisiu upa od 1501. spominje se upa ondje: Plebanus de Desnyoza (Dr. F. Raki, Popis upa str. 225). Danas je Dinilk filijala upe Gairenica na istonom obronku Gari-gore brojei g. 1929. 627 rkt. i 444 ina itelja (Scheim. Zagr. 1929, str. 101).

24. D I M I C H K O U I N A Mjesto Dimikovina dolazi samo u jednoj ispravi, i to u ispravi iz god. 1378. iza 31. kolovoza. Toiga dana meu drugim upnicima provodi i Martin plebanus de Dimicbkouina istragu protiv uzurpatora kapele sv. Ladislava Kralja de Subbor na nalog old same Svete Stolice delegira nog suca, zagrebakog kanonika i betkimskog arhiaikona Mate ja. (A. M. D . K . 2).
102

Kako ve rekosmo kod etvrtkovca, Dimikovina je postojala na pod ruju dananjeg Daruvara, i to Gornjeg, gdje jo i danas postoji uma Mikeviina, juno od Toplica. Dimikovina je bila trgovite (oppidum), a pripadala je Kasfcelaniiimia iz Sv. Duha (J. Bsendorfer, Slav. povj. str. 87). God. 1378. bila je Dimikovina i sijelo upe. Ta se upa ne spominje u popisu od 1334., ali se spominje u popisu od 1501.: Georgius plebanus im Dimichkofeld (Dr. F. Raki, Popis upa str. 207). Prema J. Bseinidorf eru leala je Dimikovina zapadno oid dananjeg Daruvaira s june strane potoka Toplice! (Slav. povj. str. 265). Stj. Pavii u svojoj Karti naselja u Slavoniji oko 1500 smjeta D'imilkovmu jugozapadno od Podborjia (Podr. hrv. i srp. naselja). Dainals je Mikovixia naiziv zemlje u Ivanovu polju, 7 km zapadno od Daruvara.

25. D O B R A K U C H A
Dobraikueha, Dobrakwcha, Dobraikuchya^ Dobra Kua, centralno je mjesto u arhivu pavlinskog samostana sv. Ane. Zato nije udo, da e naj ee spominje. Mi emo* navesti sve isprave, koje govore o; Dobroj Kui kronolokim redom, pa emo tako dobiti cijelu povijest ovog mjestia i pavlinskog samostana. 1. God. 1275. daruje kraljica Elizabeta, koja je iza smrti svog mua Stjepana vladala umjesto malodobnog Ladislava i Andrije, Damasu i Tomi, sinovima Benia, jedno imanje uz rijeku Ilovu u virovitikoj u paniji, zvano Luianee, koji je posjed ve prije kraljica Marija, [majka kralja Stjepana, dala Beniima!, goispodiaraima Dobre Kue, u zamjenu za posjed Briznicu (A. M. D. K. 1 . - Cod. d. VI. doc. 129). 2. G. 1371. prepisuje peujski kaptol na molbu Petra iz Luanca gor nju ispravu (A. M. D. K. ad l ) . 3. G. 1378. iza 31. kolovoza. Petar, upnik iz Dobre Kue, javlja Sve toj Stolici, t. j . papi Urbanu VI., kako je kapela sv.. Ladislava Kralja u Podborju, koja inae pripada upnoj crkvi bi. Dj. Marije u Doibroj Kui, u poslednje vrijeme sa svojim selima i prihodima otjuena i oteta svojoj majci crkvi u Dobroj Kui (A. M. D. K. 2). 4. Dana 6. listopada 1412. izjavljuje Benedikt, sin Nelepca de Dobrakucha pred azmanskim kaptolom, da je na ast i slavu Boigu i preistoj Majci Mariji i cijelom dvoru nebeskom na svom posjedu Dobra Kua osnovao samostan za pustinjake reda sv. Pavla prvog pustinjaka, da je tomu samostanu sagradio crkvu i opremio je svim potreptinama (A. M . D . K . 5). 5. Dana 29. listopada 1412. potvruje azmanski kaptol, da je prema nalogu kraljice Barbaire od 16. listopada 1412. uveo pavline iz Sv. Ane u posjed treeg manjeg sela, koje lei izmeu sela Matheouch et Ferenchlaka, pa potoka Crnce i Stiupanica (Soploncza), a koje je selo
103

pavlinima naknadno darova Benedikt, filius Nelepech de Dobraikucha ( A . M . D . K . 6 ) . 6. Dama 31. kolovoza 1413. vodi sei pred duhovnim suditem! rasprava u sporu zbog kapele sv. Ladislava Kralja u Podborju. Kao tuitelji na stupaju; Diomizije, upnik de Dobra Kucha kao nadleni upnik, koji je tom kapelom! dosada upravljao, pa Benedikt Nelepec ili Nelepi iz Dobre Kue, koji se ovdje naziva miles (A. M. D. K. 7). 7. Dana 26. srpnja 1423. uzima papa Mairtin V. u zatitu Dominika., upnika crkve sv. Marije u Dobroj Kui, te priznaje kapelu sv. Ladislava u Podborju kao fililjalnu crkvu pomemiuite upe Dobra Kua i s njom kanonski spojene (A. M. D. K. 10). 8. Dama 5. svibnja 1441. ostavlja grof Ivan de Prata u svojoj oporuci,, pisanoj u Ilovi, samostanu sv. Ane u Dobroj Kui svoje malo selo Breamec s time, 'da buide pokopan in claiustro beatae Anne de Dobrakucha (A. M . D . K . 15). 9. Feria IV. post festum s. Ambrosii 1442. dao je azmaniski leiktor i loeuimtenens, od Petra priora samostana sv. Ane u Dobroj Kui otvoriti, oporuku pok. grofa Ivama de Prata (A. M. D. K. 15). 10. Dana 20. listopada 1444. daruje Nikola Iloki, vojvoda sedmogra ri sk! i batn mavamslki^ samostanu sv. Ane u Dobroj Kui kmetove u selu -Zemthpetier- koje^nu-je-darovao' ve-bamJVIatko-Talovae (.. K. 46}._ 11. Dama 17. travnja 1451. poklanja Ivam, vojvoda de Marczaly, upain imieki, zaladski i virovitiki, samostanu sv. Ane u Dobroj Kui svu desetinu od kmetova u selima Breianeu i Peterjancu (A. M. D. K.-16). 12. Dana 5. svibnja 1462. zalae Henrik de Zeyamahratethya pav linskom samostanu u Dobroj Kui 6 kmetskih selita u selu Petrovcu aliter Priretju za 100 for. (A. M. D. K. 18). 13. Dama 26. prosinca 1464. daruje kralj Matija Koirvin samostanu sv, Ane u Dobnoj Kui titulo novae donatiomis sve posjede, koje je eatmostam, dosada mirno uivao, ali su prije 3 godine u poaru izgorjeli spisi. kaju se tiu tih posjeda. To su Doselemcz, Matherwcz, Graberye u krievakoj upamijii, pa Bresamcz, Peitheryamcz u virovitikoj upaniji, nadalje vinogradi u Domjoj Stupanicii u Svetom Mihajju (A. M. D. K. 19). 14. Dama 25. travnja 1465. potvruje azmiamiski kaptol, da je prema nalogu kralja Matije Korvina od 4. oujka 1465. uveo pavline iz Dobre Kue u sve gore naipomenute posjede (A. M. D. K. 20). 15. Dama 19. rujna 1465. Dominicus et Ladislaus Nelepecz de Dobralkwchya prisustvuju kao susjedi uvoenju pavlina iz Dobre Kue u sve malo prije napomenute i nanovo danovame posjede (A. M.D. K. 20). 16. Dana 19. ruijma 1466. zalae Domimilk, sin Benedikta Nelepca de Dolbralkocza, pavlinskom samostanu u Dobroj Kui Livadu zvanu rnec, koja se nalazi u blizini samostana, u ime svoje i u ime Ladislava sina brata Pavla, za 20 zl. for. (A. M. D. K. 23). 17. Dama 3. kolovoza 1468. idaruje Dominicus filius Benedicti Nelepecz in castro nostro Dobrokwchya upnoj crkvi beatae Marie virginis in oppio mostro Cheteirtelkhel vocato fumdate jedno kmetsko selite, na ikome je prije stanovao Juiraj Belamovi sa svojim sinom Augustinoim
104

iz Podbrejia*, a koje se selite nalazi uz glavnu cestu, to voidi versus clauistrum saincti Ladislai Regis. uz uvjet, dlai upnik iz Dobre Kuei slui svaki tjedan jedinu misu za njegovu pok. rodbinu (A. M. D. K. 24). 18. Dama 29. svibnja 1469. poklanja David, sin Pavla Nelepca de Dobrakuchya in curia niositrai u sporazumu s braom. Ladisilavom i Nikoloim svojoj upnoj crikvi ecelesie notre parochiali in honorem beatiiissime virginis Marie in oppido nostro Chetertekhel in pertineinciis dcte possessio nie Dobralkuehya jedno kjnetsko1 selite sa 10 lanaca zemlje (A. M . D . K . 26). 19. Dama 7. rujna 1470. dairpje Nikola, sin Pavla Nelepca de Dobrakwohya u sporazuimu sa svojom braom Ladislavom i Davidom up noj crikvi hl. Dj. Marije de Chetertheikel 1 kmetsko seliteiod 18 lanaca zemlje, pa vinograd Kaljeak, sve na podruju posjeda Dobra Kua, i to kao misnu zakladu (A. M. D. K. 26). 20. Dama 2. travnja 1471. potvruje azmainski kaptol, da je po nalogu pallatdma Mihajla Orsaga od Guta uveo Matiju, priora samostana sv. Ane u Dobroj Kui, i njegove redovnike u posjed sela Luanec, to im ga je darovali Elizabeta aliter Ilika, ki Ivanai sina Petra de Losancz, a su pruga Ivana Galfyja de Soplonchamelleky (A. M. D. K. 28). 21. Dana 22. travnja 1471. vraa Mat ej, prior samostana sv. Ane u Dobroj Kui, Ivanu, slinu Galla de Soplonchamellike selo Luanec izu zev jednu kuriju, 2 nenaseljena selita, na kojima su prebivali Stjepan Koce! i Dioniz Horvat, i jedan vinograd uz uvjet, da taj posjed smije uivati, ali ga ne smije opteretiti ni otuiti, a poslije smrti da opet pri padne sve samostanu (A. M. D. K. 30). 22. Dana 29. listopada 1471. protestira Mat ej, prior samostana sv. Ane u Dobroj Kui, proitfiv toga, da bi kralj Maltija Korvin darovao selo Lu anec Pavlu Grebemskom, Nikoli sinu Turbelta iz Brljainovca ili Ivanu Galu iz okolice Stupainice (A. M. D. K. 31). 23. Dana 8. rujna 1472. poiklainja Nikola upor Moslavaki, vojvoda sedmiogradski i upan virovitiki, samostanu sv. Ane u Dobroj Kui svu desetinu (umiversas rerum decima, vinorum, bladorum, frugum, apuom et agnelilorum aliarumque rerum, decimari solitarum) od kmetova u se lima Luanec, Breanec, Peterjanec i rnec uz uvjet, da samostan dan iza Male Gospe slui zadunicu za njegovu pok. rodbinu (A. M. D. K. 32). 24. Dana 3. svibnja 1474. ostavlja Katarima, udova Grgura alio nomine Heinrika de Zeyanahrazthya oporuno samostanu sv. Ane u Dobroj Kui 200 zl. for. od svojih posjeda ^ Zeyamahrazithya, polovicu svog miraza, pa 41 prasca. Kod sastava oporuke bijahu prisutni Galo, prior iz samostana; sv. ^ i redovnik Stjepan iz istog samostana (A. M. D.K. 33). 25. Dama 28. veljae 1479. poklanja David de Dobraikwcha samo stanu sv. Ane u Dobroj Kui jednoi kmetsko selite, na kom je prebivao lapiciidai Benedikt*, nadalje dva vinograda Starjak i Pavlievac sa jed nom livadom, koja granii sa samostanskom livadom, sve to kao misnu
105

zakladu uz obvezu, da redovnici slue tjedno dvije svete mise za ispokoj due njegove i za due njegove rodbine (A. M. D. K. 34). 26. Dana 17. srpnja 1479. prodaje Ivan, sin Pavla de Zenthmihal samostalnu sv. Ane u, Dobroj! Kui svoje dijelove posjeda u Gornjem i Donjem Crncu za 90 zl. for., i to pred poekim kaptoloim (A. M. D.K. 35). 27. Dana 31. kolovoza 1480. oznaen je David de Dobrakuthya kao banski ovjek za uvoenje pavlina iz* Sv. Ane u Dobroj Kui u dijelove posjeda Ivana, sina Pavia de Zenthmihal u Gornjem i Donjem crncu. Poimenutiom uvoenju prisustvuju kao susjedi i Stjepan, porikulab de Dobrakuthya, i Fridirik Luicki de Dobrakuthya (A. M. D. K. 36). 28. Dana 22. rujna 1481. vodi upaniji virovitika na molbu Jurja, priora samostana sv. Ane u Dobroj Kui, istragu protiv Banka iz F odo ro vc a zbog toga, to je ulaizei zakonitoi u posjed Mihajla Orozaja posvo jio i onu polovicu sela Superior Cheruecz (valjda rnec), koja je pri padala samostanu sv. Ane (A. M. D. K. 37). 29. God. 1483. bez naznake dana sastavlja aizmanski kanonik Matej svoju oporuku, te ostavljai svomu nasljedniku prebendaru sv. Mihajla vinograd im promontorio Dobrakuthya Vapunenyak. Crkvi sv. Marga rete uTDo'broj Kui ostavlja svoj novi kale raoTlov~pasve pune i "pra zne lagve (A. M. D. K. 38). 30. Dod. 1483. ostavlja azmianiski kanonik Matej u svojoj oporuci Do miniku Nelepcu i njegovu bratu Nikoli sve posjede, koje ima od njih, osim mlina i livade, koja je uz samostan sv. Ane u Dobroj Kui. Pomenutu livadu ostavlja samostanu sv. Ane, kome je ve otprije bila zalo ena za 40 for. U istoj se opoiruci spominje Michael villicus de Dobrakucha (A.M. D.K. 38). 31. Dana 15. svibnja 1493. poklanja Stjepan, sin Ivana Mihaljevia iz Drakovca, samostanu sv. Ane u Dobroj Kui svoje predije u Mihaljevoj Gorici krievake upanije zajedno; s livadatma s obje .stranei potoka Hornenice, i to kao misnu zakladu uz uvjet, da redovnici slue tjedno jednu svetu misu za ispokoj due njegove i njegove rodbine (A. M. D. K. 40). 32. Dana 19. lipnja 1494. prepisuje Lovro, vojvoda Iloki i ban ma^anski, na molbu pavlina iz Dobre Kue u povlastikoim obliku ispravu bana Matka de Thoillowcz iz g. 1439. i ispravu svog oca Nikole Ilokog iz g. 1444., koje se tiu sela Pezyancz u blizini tvre Konto vac (A. M. D . K . 41). 33. Dana. 29. oujka 1500. poklanja Nikola, sin Tulberta iz Brljanovca, samostanu sv. Ane u Dobroj Kui titulo novae donationis selo Breamec u virovitikoj upaniji zajelno> sa svim prihodliimai i gornicom od vinograda na podruju posjeda Ilove, a redovnici neka obdravaju, to je odredio general reda g. 1452. (A. M, D. K. 43). 34. Dana 26. studenoga 1504. potvruju upnici: Dominik iz Donje Stupanice,, Pavao iz Gornje Stupanice i Franjo de sancta Margairetha, sastarvi se in sancta Margaretha, da je Michael, maigister cap eile beati 106

Francisci episcopi in Castro Soploncza conistructe bez prigovora uveo pavline u posjed neke kue i vinograda. Istom uvoenju prisustvovao je i Dimitrija Hrebakovi de Dobrakwcha (A. M. D. K. 44). 35. Dana 23. travnja 1506. poziva aizmanski kanonik Matej iz Bedenice, locumtenens ecclesie Chasmensis upnika sv. Margarete de Do brakwcha i upnika sv. Petra u Komtovcu, da provedu istragu protiv Ivana Hrestaka iz Popovca zbog pronevjerenja novca. Istraga se ima vo diti kraj crkve sv. Margarete u Dobroj Kui (A. M. D. K. 45). 36. Dana 31. srpnja 1509. poziva azimanskJi kanonik lektor i locumtens Lovro na molbu azmanskoig crkvenoig slinidilka i na molbu Mate ja, priora samostana sv. Ane u Dobroj Kui upnike i;z Gornje i Donje Stupanice, sv. Margarete u Dobroj; Kui, upnike iz Grolboinca, Pogane sv. Petra i Ilove, neka pozovu katelana Stjepana iz Dobre Kue i njegove drugove, da u roku od 9 dana dadu samostanu sv. Ane u Dobroj Kui zadovoljtinu zato, to su s kmetovima vojvode Lovre Ilokog iz Kontovca i sa seljacima iz Sv. Nikole u Kletima na dan sv. Ane na neprija teljski nain provalili na groblje i u kapelu pavlinskog samostana, te na valili na lugara Blaa iz Gornje Stupanice. Ako dire, da su nevini, neka se dou opravdati pre'd duhovni sud u azmi, inae e biti izopeni iz crkve (A. M. D. K. 46). 37. Dana 12. kolovoza 1509. javlja Ivan, plebainus de sanctia Margaretha u Dobroj Kui, da je udovoljio gornjem nalogu. Isto javljaju i ostali upnici (A. M. D. K. 47). 38. God. 1510. bez naiznake dana pravi Klara, udova Mihajla Aythosa, a sestra Franje Nelepechy in Dobrakwchya leei bolesna u Dobroj Kui opoiruku. Pokopana eli biti u samostanu sv. Ane u samostanu Fratrum Heremitarum in districtu Dobrakwchya. Svog sina Andriju i njegovu imovinu preporuuje vojvodi Lovri Ilokom, bratu svome Francisco Nelepechy de Dobrakwchya i Mihajlu Egeyu, bratu pok. sxipruga Mihajla Aythosyja. U svojoj oporuci ostavlja Klarai svom sinu Andriji svu pokretnu i nepokretnu imovinu. Samostanu sv. Ane ostavlja pokrivalo od crvenog atlasa za Ikazulu, bisere za hum er ale i jedan sag. Crkvi sv. Margarete ostavlja jedan saig i 1 for. Burzu o bisera ostavlja crkvi u etvrtkovcu pro conservatione venerabilis Sacramenti. A neke dragocjenosti ostavlja samostanu sv. Ladislaiva (A. M. D. K. 48). Navedene isprave daju nam preglednu povijest Dobre Kue i njenih gospodara Nelepia u 15. i 16. stoljeu. Govore nam o oisnutlku samo stana sv. Ane i njegovim dobrotvorima. Dok je u rimsko doba sredite onog kralja bio* dananju Daruvar s To plicama (Aquae Jassae), gdje se jo uvijek nalaze ostaci rimslke 'kulture u kamenu i u novcu, dotle je u Srednjem vijeku: sredite onog kraja Do bra Kua, mjesto otprilike dva sata malo sjeveroistono od dananjeg Da ruvara. Dobra Kua bila je utvreni grad (castrum) graen od kamena na osamljenoim breuljku, okruen sa sviju strana bregovima. Prvi put se spominje g. 1335. S graldom je bio spojen veliki posjed, koji je brojio
107

preko 60 sela. Taj je posjed bio sredinoom 13. stoljea u ruikaima Benia. Izurnirem te porodice pripao je kralju. God. 1368. podijeli kralj Ljude vit Veliki Dobru Kuu plemiu Hrvatinu u zamijenu za Grebengrad u Bosni. Hrvatinovi sinovi bijahu Grgur, Gojslav, Nikola i Nelepec ili Nelepi. Nelepiev sin Benedikt osnovao je g. 1412. samostan sv. Ane u Dobroj Kui (. Szabo, Sred. grad. 110). Oko tvrave Dobra Kua bilo je naselje Dobra Kua. To je naselje imalo upu sv. Marije. Pod upnu crkvu u Dobroj Kui pripadala je bo gata kapela sv. Ladiislava Kralja u Poborju. U naim se ispravama ta upa izriino spominje sa svojim upnicima od g. 1378. dalje. G. 1378. bio je upnikom u Dobroj, Kui Petar, sin Toniin, g. 1413. Dionizije iz Gradeca, 1423. Dominik. Zaudo ta se stara upa pod tim imenom ne spominje u popisu od 1334., a ni 1501., a oito je poistojala. Osim upe sv. Marije u naselju Dobra Kua postojala je u samoj tvr avi upna crkva sv. Margarete, koja dolazi u naim ispravama, a koja se spominje u popisu oid g. 1501.: Frainciscus sandte Margarethe de Dobii'k^cha (Dr. F. Rak i, Popis upa str. 206). Taj isti Frainciscus do lazi u naoj ispravi iz g. 1504. Potkraj 15. stoljea doe Dobra Kua u ruke plemia iz Sesveta, onda u ruke peujiskb'g biskupa Ernuta Hanipo, pa Sekeilja od Kevenda, dok je g. 1542. ne osvojive Turci. Danas je Dobra Kua filijala upe Dairuvar, te je g. 1929. brojila 4 rkt. i 129 pravoslavnih itelja. Znak, da je stari hrvatski ivalj ondje posve istrijebljen, i da su doli novi sitanovnici (Schem. Zagr. 1929, str. 45).

26. DO SELEN CZ Naselje Doselencz, koje se pie i Doselervvcz,, dolazi u tri ispraive: 1. Dana 26. prosinca 1464. daruje kralj, Matija Korvin samostanu sv. Ane u Dobroj Kui titiulo novae onationis posjede, koje je samostan ve dosada mirno uivao, ali su prije 3 godine izgorjele izvorne darov nice tih posjeda. Meu tim selima nalaze se Doselencz, Mathewez i Graborva u krievakoij upaniji, pa Bresancz i Petheryancz u viroviti koj'upaniji (A. M. D. K. 19). 2. Dana 25. travnja 1465. potvruje' aizmanski kaptol, da je po na logu kralja Matije Korvina uveo pavline iz Sv. Ane u posjed novodarovanih sela, meu kojima se nabraja i selo Doselewcz (A. M. D. K. 20). 3. Dana 25. travnja 1465. nabrajaju se susjedi sela Doselewcz et Matheyewez. i to Dominik i Laidielarv Nelepec iz Dobre Kue, Ivan Golovi iz okolice Stupanice, Antun iz Kopinca i Ladislav iiz Crnca (A. M. D. K. 20). To se naselje jedaimpufe pie Doselencz, ai drugi puta Doselewcz. Pre ma tome moe to naselje glasiti Doseljenci ili Doelevci. Koje je itanje
108

ispravno, u nedostatku drugih vrela ne znamo. Sudei po korijenu bilo bi ispravno Doseljene i1. ini se, da je selo Doiseljenci istovetno sa selom Ferenchlaka, jer dolazi u vezi s Matejevcem i Graberjem. A to su tri sela, koja je Benedikt Nelepi kod osnutka poklonio samostanu sv. Ane. Ferenchlaka dolazi samo u zakladnoj! ispravi, i nikada vie, a mjesto Ferenchlaka dolazi Doselencz. Bilo kako bilo, selo se nalaizilo u krievakoj upaniji, i to u blizini Dobre Kue i na posjedu Dobre Kue, budui da su mu i susjedi bili itelji iz Dobre Kue, Stupanice i Grnea.

27. D R A S K O W C Z

Naselje Drakovac ili Drakovci dolazi u 4 isprave: 1. Dana 25. travnja 1465. bijahu Andrija i Tomo. de Draskowcz pri sutni 'kat- susjedi pri uvoenju pavlina u selo Grafoerje, koje je selo kralj Matija Korvin iznova darovao samostanu sv. Ane, jer je zakladnica iz gorjela ( A . M . D . K. 20). 2. Dana 30. lipnja 1465. oznaen je Andrija de Draskowcz kao kra ljev ovjek za uvoenje Katarine, supruge Henrika de Zeyanahrazthya, u l-c&jed kurije i dijelova posjeda u nekim selima (A. M. D. K. 22). 3. Dana 3. svibnja 1474. prisustvuje Andrija de Draskowcz kao svje dok kod sastava oporuke plemkinje Katarine, udove iza Henrika. de Zeyanahrazthya (A. M. D. K. 33). 4. Dama 15. svibnja 1493. poklanja Stjepan, sin Ivana Mihaljevia de Draskowcz samostanu sv. Ane svoje predije u Mihailjevoj Gorici za jedno livadom s obje strane potoka Homanice uz uvjet, da redovnici slue tjedno jednu svetu misu za njegov pokojni rod (A. M. D. K. 40). Danas nema vie u daruvarskom kraju sela s imenom Drakovac ili Drakovci. Ima; jedan Drakovac ui upi Kostajnica, a jedian u upi Prel'Og u Meumurju, a to je predaleko. Iz naih: se isprava1 vidi, da. je selo Drakovac bilo u blizinii Graberja, a to je seloi bilo na posjedu Dobre Kue, blizu samostana sv. Ane.

28. D R E N O U C H Ime Drenovac dolazi u dvije isprave: 1. Dana 6. listopada 1412. izjavljuje Benedikt, filius Nelepech, pred aizmanskim kaptolom, da je n a svom posjedu Dobra Kuia pustinjacima sv. Pavla osnovao samostan sv. Ane, te mu dao tri sela. Obeava, da e samostanu nalsadiiti jedan novi vinograd na 100 rezaai, a dok toga ne uini, daje im na uivanje; vinograd Drenovac (Drenouch), koji lei u doibrokuanskom brijegu, a pripada njegovoj kuriju (A. M. D. K. 5). 109

2. Dana 29. listopada 1412. U opisu mea z alki aid ni h sela, to ih je Benedikt Nelepec poklonio samostanu sv. Ane u Dobroj Kui, dolazi ee fluvius Dremovech (A. M. D. K. 6). Kakoi vidimo, tu su dva predmeta. Jedno je vinograd Drenovac na dobrokuanskom brijegu, a drugo potok Drenovac, koji je presijecao po sjed Dobre Kue. Kako se razabira iz zemljitno-knjinih knjiga, postoji i danas rudina Drenovaic u Donjoj Vrijeski, gdlje je neko bio pavlinski samostan, a blizu Dobre Kue.

29. F E D O R O C Z Selo: Fedorovac dolazi samo u jednoj ispravi, i to 28. rujna 1481. Benko de Fodorocz ulazei zakonito u posjed Mihajla Orozaja prisvo jio je i onu polovicu sela Superior Oheruecz (jamano Superior Chernecz), koja je pripadala samostanu sv. Ane, zbog ega je tuen (A. M. D. K. 37). Danas nema sela Fedorovca u popisu zagrebake nadbiskupije, a nema ga ni drugdje na podruju Hrvatske i Slavonije. Znak je, da je selo u vrijeme turskihprovala propalo>^ P-remai-gornjoj ispraviFe'orovacjebiio u d obrok uamsk om kraju,, a svakako nedaleko, od pavlinskog posjeda u Crncu. Pavlini su naime imali svoje posjede u Gornjem i Donjem Crncu kraj rijeke Ilove. Danas se potok zove Crnaja.

30. F E L S E W S O P L O N C H A Felseiwsoiploncha je Gornja Stupanica. Soploncha Superior. Mi emo o njoj govoriti kod

31. FER EN CHL AK A Kako ve prije rekosmo, naselje Ferenchlalka dolazi siaimo u jednoj ispr'avi, i to 6. listopada 1412. Magister Benedikt Nelepec izjavija pred azmaamskini kaptolom, da je na svom posjedu Dobra Kua, i toi izmeu dva svoja sela Matheouch et Ferenchlaka osnovao samostan pusti njaka sv. Pavla u ast sv. Ane, te dla mu je poklonio oba spomenuta isela villas Matheouch et Ferenchlaka i jedno imalo sefo na posjedu Dfcbra Kua inter fluvios Chernecz et Soploncha (A. M. D. K. 5). Ferenchlaka ili Franjino selo bio je dakle zakladni posjed pavlin skog isaimositana sv. Ane. Nalazio se na vlastelinstvu Dobra Kua, a bio je u neposrednoj blizini, samog samostana.. Naziv Ferenchlaka dolaizi samo u navedenoj ispravi, kasnije u nabrajanju zakladnih sela dolazi mje sto imena Ferenchlaka naziv Doeelencz.
110

32. GAR A Mjesto Gara, danais Gorjan dolazi satmo u jednoj ispravi Dobre Kue, i to 31. srpnja 1480. Stjepan Hidegovi prisustvuje kao susjed uvoe nju pavlina iz Sv. Ane u Gornji rnec umjesto Joba de> Gara (A. M. D. K. 36). Gara je glasovito srednjovjekovno mjesto u staroj vukorvskoj upaniji, koje je pripadalo najmonijoj velikakoj obitelji vukovske upanije, a valjda i cijele Slavonije: Gorjanskima. Obitelj de Gara posjedovala je u Srednjem vijeku 10 tvrava, 11 gradova! tili trgovita i bezbroj sela. Glavno sjedite ove obitelji bijae Gora ili Gairai, danas selo Gorjan, sje verozapadno od akiova. God. 1269. poklonio je kralj Bela IV. Goru Ivanu upanu de genere Dorosma, a to je praotac loze Gorjanslkih, koja ju je posjedovala do polovice 15. st., kada je po enskoj loizi prela: na obitelj' Zay de Csmor. Obitelj Gorjanskih dijelila se u dvije grane: u palatinsku, koja prestaje s Jobom, i u granu Banica, koja je preivjela doba kralja Matije Korvina. Job de Gara spominje se u naoj ispravi iz g. 1480. Gorijamski su na ime skupili svu silu posjeda ne samo u vukovskoj upaniji, nego i u krievakoj, poekoj i baranjskoj. Na taj je nain Job de Gara bio susjed i pavlinima sv. Ane, pa je mjiesto Jobai prisustvovao uvoenju pavlina Stjepan Hidegovi. U tvravi Gara bila. je crkva sv. Pavla i crkva' sv. Margarete s doiminikanskim samostanom, koja se spominje ve g. 1348. (J. Bsendorfer, Slav. povj. str. 158 i 172).

33. G E R E C H Mjieisto Gerech, Gradec, dolazi: saimo u jednoj ispraivi, i to 4. lipnja 1379. Magister Mayus, sin Aleksanidira de Gerech, podupan virovi tiki, ovlaten od poekog i virovitikog upana Akusai, sina Stjepana, a unuka bana1 Mikca (Mykch) potvruje s drugima, da su izaslanici viro vitike upanije podijelili selo Lnanec na drva dijela, o kojih je sje verni pripadao Petru, a juni Tomi od Luanca; (A. M. D. K. 3). Grech, Gerech, Gerecz je naziv mnogih naselja u Hrvatskoj. Budui da se tlu1 radi o > jednom podupanu virovitike upanije, smijemo taj Ge rech smjestiti u dananji' Stari Gradec sjeverozapadno' od Virovitice. Taj je Gradec bio u Srednjem vijeku sijelo stare upe, koja se spomi nje i u popisu od 1334.: Item capellai beate virgimis de Grech, i u po pisu od 1501.: Mathias plebanus in Gerecz (Dr. F. Raki, Popis upa str. 208). Dr. J. Bu'tunac smjeta taj' stari Grech i Gerecz u dananji Stari Gradiac, sjeverozapadno odi Spii Bukovice (Zbornik str. 423, br. 19). Isto tako J. Bsendorfer (Slav. povj. str. 266, br. 17). U vrijeme turskog gospodstva propala je stara' upa, pak je obnovljena tek u najnovije vrijeme, i to g. 1919. kao lokalna kapelani ja, a g. 1921. kao samostalna upa (Schem. Zagr. 1929, str. 194).
111

34. G O R B O N O K F E W Naselje Gorbonokfew, Gorbonok vrelo ili Gornji Gorbonok dalazi samo u ispravi od 29. listopada 1412. Laidislav, sin Ositoje de Gorbonokfew bio je oznaen kao kraljev ovjek za uvoenje pavlina iz Dobre Kue u tree malo darovano zakladno selo Graberje izmeu potoka Crnca i Stuipanice (A. M. D. K. 6). Gorbonok je poznaito srednjovjekovno mjesto,, gdje su imali svoj samo stan najprije benediktinci, a onda franjevci. Zove se Gorbonok po potoku Gombonoku, hrvatski Grbrovnici, koji onuda tee prema Dravi. Goarbonokfeiw je morao biti na vrelu Grabrovnice i dioiiista na geografskoj karti Dr. D. Csankyja za Donju Slavoniju naznaen je Gorbonokfew blizu iz vara Grabrovnice, juno od epelovca, a sjeveroistono od dananjeg Bjelovara. 35. GR ABER YE Naselje Graberye, Graborya, Graberje, dolazi u nekoliko' isprava: 1. Dana 6. listopada 1412. kaie se u zakladnici Benedilkta Nelepiea, da je on novomu samoisitamu sv. Ane u Dobroj, Kiui poklonio dva sela Matheouch et Ferencjlaka, a onda se dodaje nec non terciam parvam villam suaui similiter in eaideni Dobna Kucha (A. M. D. K. 5). 2. Dana 29. listopada 1412. uvode se pavlini u posjed ovog malog; tre eg sela, uzputa inter fluvios Chernech et Soploncha (opet se ne kae ime). Sva tri sela zajedno imala su 18 kmetova (A. M. D. K . 6 ) . 3. Dana 26. prosinca 1464. daruje kralj Ma*ija Koarvin pavlinskom sa mostanu u Dobroj Kui titulo1 novae donationis njihove dosadanje po sjede, jer su prije 3 godine izgorjeli spiisi, koji. se tiu tih zakladnih po sjede: Matheouch, Doselewcz i Graborya, sve u krievakoj upaniji (A. M. D . K . 19). 4. Dana 25. travnja 1465. potvruje eazmnainski kaptoli, da je na nalog kralja Matije Korvina uveo pavline iz Dobre Kue u novoidarovane po sjede: Matheouch, Doselewcz i Graborya, sve u krievakoj upaniji (A.M. D . K . 20). Poloaj ovog sela: dovoljno je oznaen u navedenim ispravama. Naila zilo se na posjedu Dobra Kua u krievakoj upaniji izmeu potoka Crnca i Stupamice. Stj. Pavii poznaje selo Grabairje kod Broidai, selo* Grabairjei kod Kutjeva, selo Graberje kod Levanjske varoi, (Poidr. hrv. i srp. naselja str. 325), ali ta sela ovdje ne mogu doi u obzir, jer su predaleko.

36. G R A D E C H Naselje Gradec u ovom obliku dolaizi samo u jednoj ispravi, i to 31. kolovoza 1413. - Pred magistrom Jakovom de Canrpio, kao, od Svete
112

Stolice delegiranim sucem, vodi se parnica zbog uzurpacije 'kapele sv. Laidiislava Kralja u Podborjiu. Kao tuitelji nastupaju Dionizije, sin Fi lipa de Gradech, upnik sv. Marije u Dobroj Kui, koji je dosada upravljaio poimenutoim kapelom, pa Benedikt Nelepec miles kao pa tron. Meu optuenima su Metuzalem, sin Adama de Maitheucze, na dalje sinovi Lestazija de Lestalken i sveenik Lovro, sin Tome de Biamco (A. M. D. K. 7). Na podruju zagrebake biskupije bilo je tadai, a; irrna i danas vie mje sta s imenom Gradec (ko>d Krievaca, kod Virovitice, u upi Pleteirnica, u upi Jamnica, kod Karlovca, u upi Maja i t. d.). Budui da se radi o upniku sv. Marije u Dobroj Kui, koji je mogao biti rodom i iz posve udaljenih krajeva, dobivi sluajno' namjetenje u Dobroj Kui, ne mo emo iz same ove isprave ubicirati Gradec, rodno mjesto Dionizija, up nika u Dobroj Kui. 37. G R A D I S C H Y A Naselje Gradie u ovom obliku dolazi samo u. jednoj ispravi, i, to 12. oujka 1430. Literat Petar i njegova braa Grgur i Zvojtin, sinovi; Matije de Gradischya, tue mavanskog bana Stjepana Ilo'ikog, to je posvojio njihovu zemlju Okopinicu kraj ume Mokrice i to je prisvojio njihove posjede uz potok Mala Slupanica, koji pripadaju njihovu selu Zeyamahrazthya (A. M. D. K. 13). Nije oito, kako se ima itati ovo naselje Gradika ili Gradie. U Srednjem vijeku postojalo je selo Gradysthye u blizini katela Slakovci, koime je pripadalo. U poekom kraju je mjesto Gradyscha (Gradia, Gradystia, Gredyschya, Gradisthie<, Gregysthyei, oppidum Gradysthya), danais Gradika sjeveroistono od Poege. Opet je postojao1 u Srednjem vijeku grad Gradika s crkvotm sv. Nikole, danais Nova Gradika (J. Bsenidiorfer, Slav. povj. str. 110, 121, 162, 277, i t. d.). Sva ova mjesta su predaleko od zbivanja nae isprave. Iz nae se isprave vidi, da se sve na vedene osobe nalaze u upi Zeyanahraizthya, koja je bila; na granici stare krievake i virovitike upanije, a sjeverno od samostana sv. Ane. Prema tome bi i naselje Gradischya moralo biti negdje u tom kraju. Iz pavlinsko arhiva u Gariu doznajemo, da je uz veliku cestu, to ie vodila od garikog samostana prema tvravi Gari, bilo naselje Gradischya ali nomine Komoschynobrdo, quasi ad unum iactum lapidis a parte ipskis castrli Garygh (A. M.G. V. 71). Moda je to Gradie nae isprave. 38. GREBEN Naselje Greben spominje se u dvije isprave: 1. Dana 2. travnja 1471. Meu susjedima, koji su bili prisutni uvo enju pavlina iz Dobre Kue u posjed sela Luanec, nalazila se i majka Pavla de Greben (A.M. D. K. 29).
8 STARINE

113

1. Dana 29. listopada 1471. protestira Matej, prior samostana sv. Ane u Dobroj Kui pred azmamskim kaptoloim protiv togai, dai bi kralj Ma lija darovao selo Luamec bilo Pavlu de Gretben, bilo Nikoli sinu Turbellta iz Brljamovca, bilo Ivanu, sinu Gala iz okolice Stuipaniicei (A. M. D.K.31). Premai ovim ispravama naselje Greiben bilo je u susjedstvu sela Luanec u virovitikoj upaniji. Prema tome ne moe ovdje doi u obzir grad Greben kod Madareva. Na Greben bit e ilstovetan s mjeisfcom Grebena, sijelom stare upe. upa Grebena spominje se u popisu od 1501.: Ecclesia de Grebenna vacat (Dr. F. Raki, Popis upa str. 207). Dr. J. Butura!c dri, da bi to mogla biti Grabrovnica u istonom dijelu Bilo gore (Zbornik str. 425. br. 3). Isto naigaa i J. Bsendorfer: Eccleisia de Grebenna. Moda dananja Grabrovnica kraj renjevice (Slav. pov. str. 267, br. 33). 39. G R O B O S Y N N C Z Naselje Grobosyncz, Grubino Polje dolazi samo u jednoj ispravi, i to 31. srpnja 1509. aizimanski lektor i locuimtenens Lovroi nalaie meu inim upnicima i uipniku de Grobosyncz, da podove obroikuanskoig katelana i njegove ortake, da u roku od 9 dana dadu samostanu sv. Ane zadovoljtinu zato, to na dan sv. Ane neprijateljski provalili u gro blje i grobnu kapelu samostana sv. Ane. Ako> ne e dati zadovoljtine, neka ih izopi iz crkve (A. M. D. K. 46). Grobosyncz nae isprave odgovara dananjeim Grubinorn Polja, jugozaipadaioi od Virovitice, a sjeverozapadno od Dobre Kue. Grobosyncz bioi je u Srednjem vijeku znatno trgovite, a bo je u; posjedu vellikaa Ilokih (J. Bsendorfer, Slav. pov. str. 77). To* se mjesto u popisu: upa od 1501. navodi kao sijelo upe u a rhi ak on aitui Guesche: Michael piebanus de Grobosyncz (Dr. F. Raki, Popis upa str. 209). Moda je taj Mihael is to vet an sa upnikom nae isprave. Grubino Polje j,e i danas sijelo upe, koja je g. 1929, brojila 1300 rkt. i 787 inih itelja (Sehern. Zagr. 1929, str. 101). 40. GYWLA Mjesto Gywla dolazi samo u jednoj ispravi, i to god. 1510. bez naznaike dana:. Plemkinja Klara, udova Mihajla Aythosyjai, a sestra Franje Nelepia iz Dobre Kue, ostavlja ad Crucifixum in ecclesiam de Gywla jedan manntergij (A. M. D. K. 48). Prema ovoj ispravi postojalo je neiko> mjesto Gywla. U toni je mjestu bila cirkva, kojoj je Klara ostavila jedan runik za raspelo, Klara, je le ala bolesna u tvravi Dobra Kua kod svog brata Franje Nelepia. e ljela je biti pokopana u pavlinskoj crlkvi sv. Ane. Neto je ostavila samo stanu sv. Ane, neto samostanu sv. Ladislavai u Podborju, neto crkvi sv.
114

Marije u elvrtkovcu. Prema tome bi i crkva de Gywla imala biti ne gdje u blizini, utoliko vie, to sei radi o malomi dami. Da je bio vei dar, moglo bi se misliti, da je to neko mjesto u Ugar skoj, jer je Aythosy, za koga je Klara bila udata, bio u Ugarskoj, pa je Klara imala i .ondje svojih imanja. Pa u Ugarskoj se do danas nalazi grad Gyula, sjeveroistono od Segedina. Stari popisi ne daju uporita za ubikaciju Gjule u daruvarskom kraju. A zlo je, to Klara nije oznaila ti tu] crkve. Moda se pod Gywla ima raizuimijevaiti kasnije selo Gjulovac, Gjulaves, danas Mioikovievo, sje veroistono od Daruvara, gdje je crkva sagraena tek g. 1892., i to naj prije lokalna kapelamija, a od g. 1908. kao zasebna upa. upa Gjulaves brojila je g. 1929. 593 rkt. i 62 druga itelj a , (Sehern. Zagr. 1929. str. 46).

41. G Y W R G E S O W C Z

Naselje Gywrgesorvvcz, Gjurgjeevctc dolazi u dvije isprave: arhiva Do bre Kue. 1. Dama 11. svibnja 1465. zalae Henrik de Zeyainahrazthya svojoj supruzi Katarini svoju kuriju u selu Zeyanahrazthya, pa dio posjeda u selima Zelyancz, Pnichrelhye, Peitrowcz i Kapolna (A. M. D. K. 21). 2. Dana 30. lipnja 1465. potvruje eaizimanski kaptol, da je po nalogu banova Emerika Zapolje i Nikole Ilokog uveo Katarinu, suprugu Henrika ide Zeyanahrazthya, u posjed kurije u istom mjestu, kao i u dije love posjeda u selima Zelyancz, Priehrethye, Petrowcz, Gywrgesowcz i Capelna, i to na osnovu zalonog prava (A. M. D. K. 22). Iz ovih se isprava vidi, da su sva navedena sela, pa i urevac 'bila u bli'ziini mjesta i upe Zeyanahraizthyai, dalkle nai granici staire virovitike i krievake upanije-, a neto sjeverno od Dobre Kue. J. Bsendorfer ne poznaje ovoga sela. St. Pavii poznaje urenovac !koid Naica. U upi Vugrovac postoji selo urenovac, ali sve je to predaleko. Turci su unitili i upu Zeyanahraizthya, kaio i sva navedena sela u blizini.

42. HERWCZ Naselje Herwcz, Heme, dolazi samo u jedmoj ispravi, i to 31. kolovoza 1480. Gapar de prisustvuje kao banski ovjek uvoenju pavlina iz Dobre Kue u posjed Goirnjeg, Crnca (A. M. D. K. 36). Danas ne postoji selo Hemic, niti domai ljudi znaju za nj. Tog sela ne spominje J. Bsendorfer u svojoj Slavonskoj povijesti, a ni Stj. Pavi i u djelu Poidrijetloi hrvatskih i srpskih naselja i govora u Slavoniji. Stoga smo upueni na samu ispravu. Budiui da su se kao kraljevi ili ban ski ljudi za uvoenje u neiji posjed uzimali ljudi iz blizine, moraimo uzeti,, d a je i Hernie bio u diobrokuanskom kraju. Ostali banski ljudi 115

bili su iz Dobre Kue i Vojkovca, dakle iz blizine. Moralo je dakle i selo Heruc biti u kraju Dobre Kue, to vie, to se radi o Gornjem i Donjem Crncu, koji su leali potok rnec, koji se slijeva u Ilovu.

43. I L O V A

(ILOWAZENTHGYURGH)

Mjesto Ilova ili Ilova Sveti Juraj dolaizi eie u spisima Dobre Kue. 1. God. 1424. iza 17. lipnja pristupio je Filip, upnik die Ilowazenthgyuirgh osobno> pred diravnog suca Stjepana Kompolta; iz Nane u parnici sinova Petra iz Luamca i sinova Tome iz Luanca, pa }& izjavio, da su pred njim sklopili zakoniti brak Tomo iz Luanca 1 njegova dugo godinja prilenica i da su dotada njegovi neizakoniti sinovi bili ve od rasli (aid etaitem legitimaim provectois fiide occulata vidisise et realiter conspexisse) (A. M. D. K. 12). 2. Dana 5. svibnja 1441. sastavlja comes Joannes de Praita et domi nus de Ilowa in eadem possessiione Ilowa habita svoju oporuku (A. M. D . K . 15). 3. Dana 5. svibnja 1441. prisustvuje Johannes plebanus sancti Georgii in iprefata Ilovva kao svjedok kod s als tava oporuke grofa Ivana de Prat a (A.M. D . K . 15). 4. Dama 22. studenoga 1469. voi aizmamski kanonik Mihael iz Iva nia kao od biskupa Osvalda, Thiusai delegirani sudac parnicu protiv Va lentina, oficijala de Ilowa, protiv vilikai Dominika i .protiv triju dru gih svjetovnjaka de Ilowa zbog toiga, to su napali jednog pavlinskog kmeta iz Dobre Kue, kad je u slubenom poslu ulazio u kuu upnika iiz Ilove, tie ga na mrtvo ime isprebijali,, oteli mu 28 for, te poinili razna nasilja u pavlinskom selu Breancu (A. M. D. K. 25). 5. Dana 2. travnja 1471. prisustvuje Katarina uime svog sina Nikole, sina Turbelta de Ilowa, uvoenju pavlina u posjed, sela Luamec, to ga je samostanu darovala Elizabeta ili Iliika. iz Luanca (A. M. D. K. 29). 6. Dana 26. studenoga 1504. prisustvuje Benedikt, prebendar de Ilowazenthgerg kao svjedok uvoenju pavlina iz Dobre Kue u posjed nekih kua i vinograda (A. M. D. K. 44). 7. Dana 31. srpnja 1509. nalae aznianski lektor i locurntenens Lovro meu drugini upnicima i upniku de Ilowa, neka pozove dobrokuanskog katelana Stjepana i njegove ortake iz Kontiovca, da u roku od 9 dana dadu samostanu isv. Ane zadovoljtinu zato, to su na blagdan sv. Ane razbojniki provalili na groblje i u kapelu pavlinekoig 'Samostana. Ako ne e, neka ih izopi iz crkve (A. M. D. K. 46). Ime Ilova dolaizi u ispravama kao naziv rijeke, zatim kao posjed, koji je pripadao grofu Ivanu de Prata i njegovim nasljednicima, kao selo i kaio. sjedite upe. Ta se upa spominje u popisu od g. 1334.: Item ecclesia sancti Georgii de Ilowa, kao i u popisu od 1501.: Thomas ple banus de Ilowa (Dr. F. Rakj, Popis upa str. 207 i 208). Kako samo
116

ime kae, upa je leala uz Ilovu. Dr. J. Buturac kae: Ova se upa spominje u ispravama g. 1337., 1399., 1424., 1464. ini se, da je leala negdje uz gornju Ilovu (Zbornik str. 422, br. 5). Na svojoj geografskoj karti zagrebake biskupije u 14. st. ubicira on Sv. urd u sredini izmeu Zdenaca i Stupanice, juno od rijeke Ilove. J. Bbsendorfer dri, da je upa leala negdje oiko vrelita rijeke Ilove (Slav. povj. str. 266, br. 4).

44. I Z D E N C H

INFERIOR'

Naselje I zdench Inferior ili Donji Zdenci spominje se samoi u jednoj ispravi Dobre Kue, i to god. 1378. iza 31. kolovoza. Nieolaius nis prebendarius Zagrabienisis et rector ecclesie beate virginis in Izdencli Inferior bio> je izaislan od Mati je, arhiakona bekinskog i kanomka za grebakog, kalo' od Svete Stolice delegiranog suca, da uz pomo okolnoig sveenstva izvidi., zato su Petar sveenik zagrebake biskupije, literat Adam sin Ivanov, Fabijan i Emeriik sinovi Pavlovi, Ladislav Kokos-, pa Juraj, Jakov, Petar i Nikola sinovi Stjepanovi, nadalje Tibold Desejev, Ivan Tiboldov i jo neki zaposjeli kapelu sv. Ladislava u Podborju, te prisvojili njezine posjede. Kada je spomenuti Nikolai iz Donjih Zdenaca sa dva upnika iz okolice iao na istragu, navaliie uzurpatori na istrane suce, Nikolu iz Donjih Zdenaca ubie, pa mu otee isprave, koje je imao kod sebe, a koje se ticahu prava upne crkve u Dobroj1 Kui na kapelu sv. Ladislava (A. M. D. K. 2). Izdench Inferior ili Zdench Inferior je sijelo stare upe, koja se spo minje u popisu od 1334.: Primo ecclesia beate virginis de Zdench Inferiori, dok se u popisu od 1501. kae: Blasius omnium Sanctorum de Zdench (Dr. F. Raki, Popis upa stir. 207). Zdenci postoje do danas. Jo jednu ispravu o Donjim Zdencima vidi pod nazivom Zdenez.

45. I Z D E N C H S U P E R I O R Naselje Izdench Superior ili Gornji Zdenci dolazi samo u jednoj ispravi arhiva Dobre Kue, i to g. 1378. iza 31. kolovoza. Meu dru gim upnicima provodi i Stjepan plebanus de Superior Izdench istragu protiv uzurpatora kapele sv. Ladislava u Podborju, kao gore (A. M. D . K . 2). Gornji Zdenci su sijelo stare upe, koja se spominje u popisu od 1334.: Item ecclesia beate virgiinis d e Zdench siuperior, kao i n popisu od 1501.: Nicolaus plebanus de Superiori Zdench, vicearchidiaconus, capellamii duo Andrea's et Michael (Dr. F. Raki, Popis upa str. 207). Nekada su bili Gornji i Donji Zdenci. Danas su Veliki i Mali Zdenci. Zdenci su zapravo jedno vrlo veliko selo, sjeverno od potoka Ilove, koje se protee neprestano od Grubinog Polja do ceste, koja vodi u Herce117

govae. Sjeveroistoni dio Zdenaca zove ee danas Mali Zdenci, dok se ju gozapadni dio zove Veliki Zdenci. Mali Zdenci isu filijala upe Grubino Polje, te su g. 1929. brojili 380 rkt. i 255 inih itelja. Veliki Zdenci su danas filijala upe Hercegovac, t e su g. 1929. brojili 1120 rkt. 417 inih itelja (Sehern,. Zagr. 1929, str. 101 is.). Dr. J. Buturac dri, da su dananji Veliki Zdenci Izdeneh Inferior, a Mali Zdenci Izdeneh superior (Zbornik str. 422, br. 1 i 2). Gornji Zdenci bili su Srednjem vijeku forum et caistrum. God. 1306. ispominje se u, istoj okolici via de ecclesia sameti regis Stephani versus forum et castrum Izdeneh. Ta crkva sv. Stjepana bila je u dana njem Hercegovcu. Tvrava je imala g. 1501. kapelu s posebnim upra^viteljeim (J. Bsendorfer, Slav. povj. stir. 265, br. 2).

46. J A G O U C H Naselje Jagouch, Jagoch, Jagovac, dolazi u dvije isprave: 1. Dana 20. lipnja 1416. vodi se u Virovitici preid upanijom rasprava u parnici izmeu sinova Petra iz Luanca protiv nezakonitih, a kasnije pozakonjenih sinova Tome iz Luancai. U toj su raspravi meu inima preisluiaini: Nikola, Majo i Bori, sinovi Levkua de Jagoch, nadalje Gallo de Jagouch i Grgur sin Ivanina de Jagouch (A. M. D.'K. 8). 2. God. 1423. iza 10. sirpmja oznaen je Tomo, sin Nikole de Jagoch < kao kraljev ovjek za uvoenje sinova Petra iz Luanca u dio sinova Tome iz Luanca (A. M. D. K. 11). Danas nema sela pod imenom Jagovac na podruju Hrvatske i Slavo nije. iteljima Daruvara je ovoi selo potpuno nepoznato. J. Bsenidorfer ga ne spominje u svojoj Slavonskoj povijesti. Prema tome je selo u doba turskih provala propalo. Zato snio upueni sanio na nae isprave. Iz njih se, vidi, da je Jagovac morao biti na dohvatu Luamca, koji su kasnije dobili pavlini iz Sv. Ane. Morao je biti negdjie sjeverno1 oid Sv. Ane, moda na jugu staire virovitike upanije, jer su pomenuti itelji iz Jaigovca presluavani u Virovitici. U selu Ilovi kod Kutine ima vie obitelji imenom Jagut, starosje dioci. Moda ima ovo ime kakvu vezu s mjestom Jagouch.

47. J A R N Y A U ovom obliku dolaizi mjesto u 2 isprave, a > Jarnyamelleky u 1 ispravi. 1. Dana 10. kolovoza 1409. bioi je Ivan, sin Vida de Jairnyai, plemiki sudac virovitike upanije (iudex nobilium Comitatus de Vereuche). Kao takav je uredovao u sporu gospodara Luancai i Ilove zbog mea (A. M. D . K . 4 ) .
118

2. God. 1424. iza 17. lipnja oznaen je Pavao de Jarnya kao kraljev ovjek za uvoenje sinova Petra iz Luanca u dio Tome iz Luanca ( A . M . D . K . 12). 3. Dama 20. lipnja 1415. vodi se pred upanijskim sudoim u Virovitici rasprava u sporu Aztmeu sinova Petra iz Luianca i nezakonitih, a kasnije pozakonjenih sinova Tome iz Luanca. Tu su meu inima presluani Stje pan sin Vida, Stjepan sin drugoga Vida\, Ivan sin Jurja, pai Ivan sin Vida, svi de Jarnyamelleky (A. M. D. K. 8). Mjesto Jarnija ne nalazi se danas na podruju Hrvatske i Slavonije. To je mjesto daruvarskim iteljima potpuno nepoznato. J. Bsendorfer ga ne spominje u Svojoj Slavonskoj povijesiti meu srednjovjekovnim mjestima. Prema tome je propalo! u vrijeme turskih provala, p a smo upu eni saimo1 na nae isprave. Budui da su ljudi iz Jairnije billi presluani u parnici zbog selai Luamca u virovitikoj upaniji, koje je selo kaisnije pripadalo pavlinskom samostanu u Dobroj Kui, morala je stara Jarnija biti nedaleko od Lu anca u virovitikoj upaniji, a moda na jugu male virovitike upanije, to vie, to je Vid iz J armije bio plemiki sudac virovitike upanije.

48. J U T H A

Naselje Jutha dolazi samo u jednoj ispravi, i to g. 1424. iza 17. lipnja Nakon dugog sudovanja presudio je i sama kralj Sigismunid, da nezako niti sinovi Tome iz Luainca nemaju pravo na nasljedstvo, pa da se dio Tome iz Luanca ima predati sinovima Petra iz Luanca. Michael de Jutha je meu ostalima oznaen kaoi kraljev ovjek za uvoenje sinova Petra iz Luianca u dio njihova strica pok. Tome iz Luanca (A. M. D . K . 12). Dainas nema na podruju Hrvatske i Slavonije mjesta s imenom Juta. J. Bsendorfer 1 ga ne spominje meu naseljima Slavonije u; Srednjem vi jeku. iteljima daruvarskog kraja je to ime nepoznato. Zato smo upu eni samo na naiu ispravu. to smo rekli za Jaigovac i Jarniju, vrijedi i za Jutu. Budui da su se kraljevi ljudi za uvoenje u neki posjed uzi mali iz blie ili dalje okolice, morala je i Juta biti u nekoj blizini Lu anca, dakle u virovitikoj upaniji, negdje na jugu prema Ilovi.

49. K A M A R Y A

U obliku Kamarya dolazi ovo naselje u 2 isprave, a u obliku Kamaryafew u 1 ispravi: 1. Dana 25. travnja 1465. oznaen je Danch de Kamarya kao kra ljev ovjek za uvoenje pavlina iz Dobre Kue u sve dotada mirno ui-'' vane, a sada zbog izgorjelih isprava nanovoi darovane zemlje (A. M. D.K. 20). 119

2. Dana 30. lipnja 1465. prisustvuje Georgius de Kamarya kao su sjed uvoenju Katarine, supruge Henrika de Zeyanahrazthya u po sjed tamonje kurije i nekih sela: Seljanee, Priretje, Petrovac, ureevac i Kapela (A. M. D. K. 22). 3. God. 1378. iza 31. kolovoza prisustvuje Aleksandar, sin Matije de Kamaryaifew, sveenik zagrebake biskupije i cesarski javni biljenik, na istrazi protiv uzurpatora kaipele sv. Ladislava u Podborju, te in eccleisia beate virginis de Pukur zajedno s javnim biljenikom Nikolom, sveenikom ostrogonske biskupije potpisuje javnobiljeniku ispravci (A. M . D . K. 2). Selo Kamari ja je sijeloi stare upe, koja se spominje u popisu od 1501.: Thomas plebanus in Kamaria, Paulus capellanus eiusdem (Dr. F. Raki, Popis upa str. 224). Selo Kamarya esto se spominje u ispra vama 15. stoljea. upna crkva je posveena sv. Martinu. Mjesto je le alo na istonoim obronku Gari gore meu dvjema Gairenicama (J. B sendorf eir, Slav. povj. str. 261, br. 41). Kamaryafew je mjesto u gornjem tijeku potoka Kamarya. Od mjesta Kamarya valja razlikovati mjesto Kamarcha ili Kamarcza, t. j . Komarnicu, glavno mjesto komarnikog arhiakonata uz potok Komarnicu. Ta ovdje ne dolazi u obzir, ve zbog udaljenosti.

50. K A N Y N C H Naselje Kamynch, Kaninci, dolazi samo u jednoj ispravi, i to 20. lip nja 1416. Ivan, filius Tors de Kamynch, bio je toga dana preslua van pred upanijskim sudbenim stolom u Virovitici kao nobilis comprovinciallis u parnici sinova Petra iz Luiamca protiv sinova Tome iz Luanca radi nasljedstva (A. M. D. K. 8). Danas nema sela pod imenom Kaninci na podruju Hrvatske i Slavo nije. Za to selo ne znaju itelji daruvarskog kraja. J. Bsendorfer ga ne spominje meu slavonskim selima Srednjega vijeka. Zato smo za ubika>ciju toig sela upueni samo na nau ispravu. Budui da je Ivan sin Torsa de Kamynch kao nobilis comprovincialiis bio presluavan u sporu zbog nasljedstva u Luancu, a Luanac se nalazio na jugu virovitike upanije, na dohvatu pavlina iz; Dobre Kue, koji su ga g. 1470. dobili na dar, znak je, da se i selo Kaminci nailazilo u virovitikoj upaniji, i to na jugu.

51. K A P O L N A Naselje Kapolna, Capolna, t. j . Kapela dolazi u dvije isprave arhiva Dobre Kue: 1. Dana 11. svibnja 1465. zalae Henrik de Zeyanahraizthya pred banovima Emerikom Zapoljoni i Nikolom Ilokim svojoj supruzi Kata120

rini kuriju u selu Zeyanahrazthya i dijelove posjeda; u selima Zelyancz, Prichrethya, Petrowcz, Gwrgesowcz et Kapolna, jer je od nje primio u gotovini 200 zl. for. i raznih dragociijeinosti u vrijednosti od preiko 500 zl. four. (A. M. D. K. 21). 2. Dana 30. lipnja 1465. potvruje azmanski kaptol, dla je Katarinu, uveo u posjed kurije u selu Zeyanalhrazthya i u dijelove posjeda u napo menutim selimai, gidje se navodi i Capolna. Neko je bilo, a i danas ima na podruju zagrebake bislkupije mnogo naselja pod imenom Kapela,, i upa i filijala. Ali iz nae se isprave vidi, da se ovdje radi o jednom malom selu Kapela u okolini upe Zeyanahriazthya, koja se nalazila na mei virovitike i stare krievake upa nije blizu izvora esme.

52. K A W R A N O I C Z Selo; Kavranovac ili Kavranovci dolazi samo u jednoj ispravi, i to 25. travnja 1465. Nicolaus Kawran de Kawranowcz oznaen je kao kra ljev ovjelk za uvoenje pavlina iz Dobre Kue u posjed: svih oonda mirno uiivamih, ali zbog izgorjelih isprava sada od kralja- Matije Korvina iznova darovanih eel a (A. M. D. K. 20). Sela pod tim imenom nema danas na podruju Hrvatske i Slavonije osim sela Kavrani u upi Zavrije. Daruvarskim iteljima, nije poznato selo toga imena. J. Bsendorfer ne sipominje ovog sela meu selima, Sred1nijeg vijeka u Slavoniji. Zato smo upueni samo na nau ispravu. Budui da su se za kraljevske i banske izaslanike oznaivali ljiudi iz blie ili da,ljie olkolice, a ovdje se raidi o zakladnim posjedima samostana sv. Ane u Dobroj Kui, izlazi, da je Kavramovac bio na nekom dohvatu Dobre Kue. Moda se naselje Kawranowcz ima itati Gavranovac. Kaiko kau, ima takvih mjesnih imena vie oko* Poege. Prema tome bi i prezime izasla nika bilo Gavran. Ali priimjeujemo, da se dosada sauvalo i prezime Kavram. U Zaigrebu ima vie obitelji s prezinienom Kavran.

53. K E R E Z T H U R Naselje Kerezthur, Kri, dolazi samo u jednoj ispravi arhiva Dobre Kue, i to dana 29. listoipaidai 1412. Ivan i Stjepan Dur de Kerezthur i Woyk de Kerezthur prisustvuju kao kraljevi ljudi uvoenju pavlina iz Dobre Kue u posjed zakladnih sela novoosnovanoig samostana sv. Ane u Dobroj Kui (A. M. D. K. 6).' Ova je isprava vana, jer i u svojoj kratkoi baca svijetlo na jedno mjesto u okolici dananjeg Daruvara. To je Kerezthur ili Sveti Kri. Ovo se mjesto prema. J. Bosendorferu raznoliko pie, kao Woyk-Kerezthur, Woyko'wcz-Keirezt'hur, Gorazda-Kerezthur, Gorazdincz-Kerezthuir,
121

Gorazdinci, Sveti Kri i Vojk-Sveti Kri. To je bio posjed plemena Vojk ve prije tatarske provale. Ta se obitelj vrlo razigram ala>, takoi da je u 15. stoljeu brojila ove linije: Vojkovci, Vojk-Keresturi (Vojkovii), Keresturi (Svetokriki), Dur, Dwrowcz (Durovci), Gorazdi, Bojniki, a vjero jatno i Pezjedolci, Beljevci i Sutinovci (Slav. povj. str. 88). Kereizthuir se nalazio sjeveroistono od Meenice, a jugozapadno od dananjeg Daruvara. To je mjesto bilo sijelo stare upe, koja se /spomi nje u popisu od 1334.: Item ecclesia sancte crucis de Woykowichi, kao i u popisu od 1501.: loannes sancte Gruciis in Woykowcz (Dr. F. Raki, Popiis upa str. 206 i 207). Gj. Szabo misli, dai se ova upa nalazila kod dananjeg Hrastovca i, Uljanika, gdje su. g. 1702. postojale ruevine ne kadanje crkve (Dr. J. Buturac, Zbornik str. 420, br. 18). udnim sluajem spominje naa isprava i Duria i Vojka iz Kerestura, pa tako' poitkrepljuije Bsendorferove izvode.

51, K E R T H O W C Z Naselje Krtovac liili Krtovci dolazi u dvije isprave: 1. Dana 25. travnja 1465. prisustvuje Petar de Kerthowcz kaoi su sjed uvoenjiu pavlinia iz. Dobre Kue u posjed sela Peterjanec, koje je selo kralj Malija iznova darovao' sam ostanu, jer je izvorna darovnica u poaru, propala (A. M. D. K. 20). 2. Dana 2. travnja 1471. oznaen je Blai Horvat de Kerthowcz kao kraljev ovjek za uvoenje pavlina iz Dobre Kue u posjed sela Luanec, to im ga je darovala plemkinja Elizabeta ili Ilika, ki Ivana, a unuka Petra iz Luanca (A. M. D. K. 29). Sela pod imenom Krtovac ili Krtovci nema danas na podruju Hrvat ske i Slavonije. J. Bsendorfer ga ne navodi meu slavonskim selima Srednjega vijeka. Zato smo za ubikaciju tog sela upueni na nae isprave. Budui da je Petar iz Krt ove a bio susjed selu Peterjanec, to ga je samostanui darovao ban Maitko Talovac, a to se selo nailazilo u blizini Kontovaca, dananjeg Katinca nedaleko od Miokovieva, to <se i Krtovac morao nalaziti u onom kraju, negdje istono od Dobre Kue, a u blizini S tup am ice. 55. K L E T H Y Ovo se mjesto, sij-elo upe sv. Nikole, pie i Cleti, pa je pod tim ime nom ve obraeno. 56. K I S T A P A L O C Z Kistaipalooz illi Mali Topolovac dolazi samo' ui jedno ji ispravi, i to 21. travnja 1498. - Ivan de Kistapalocz sa enom Anastazijom i kerkoan Jelenom poklanjaju samostanu sv. Ane u Dobroj Kui svoje nenaseljeno
122

selo Pogana uz primjedbu, da ga potomci od samostana ne mogu dobiti, osim ako mu plate 20 zl. for. (A. M. D. K. 42). U istoj se ispravi spomi nje i plemiki sudac Mihael de Nagytapalocz. Ima vie sela u zagrebakoj nadbiskupiji pod imenom Topolovac: Zrin ski Topolovac je zasebna upa sjeverno od Kapele kraj Bjelovara. Jedan Topolovac nalazi se u upi Preloicai, jedan u upi Lovreina, jedan u upi Jamnica Pisarovi niska,. Nijedan od ovih ne dolazi u obzir zbog udaljenosti. U obzir dolazi jedan srednjovjekovni Topolovac, koji Dr. D. Csanki na svojoj geograf skoj karti Slavonijie smjesta na jugozapadu virovitike upanije, juno od Ceremonje. Kako su druga vea sela onoga kraja bila dvojaka: Ve liki i Mali Zdenci, Veliki i Mali Grevac tako je i Topolovac morao imati dvije oznake: Veliki i Mali. Samo taj je Topolovac moigao imati, imanje u Pogani, gdje je bila upa sv. Petra, a koja se upa nalazila na dohvatu samostana sv. Ane. 57. K O N T H O W C Z Naselje Kontovci d'olazi u vie isprava: 1. Dana 31. kolovoza 1480. prisustvuje Martin, vojvoda (starjeina) de Konthowcz uime hercega Lovre Ilokoig kao susjed uvoenju pav lina iz Dobre Kue u Gornji i Donji Grnec (A. M. D. K. 36). 2. Dana 19. lipnja 1494. prepisuje Lovro Iloki, ban maivanski, na molbu pavlina iz Dobre Ktte u povlastikom obliku ispravu bana Maitka Talovca iz g. 1439., kao i ispravu svog oca Nikole Ilokog iz g. 1441., koje se tiu sela Pezyancz (zapravo Peteryancz) u blizini njegove tvr ave Konthowcz (A. M. D. K. 41). 3. Dana 26. studenoga 1504. prisustvuju Ivan i Stanko de Kon thowcz kao svjedoci uvoenju pavlina iz Dobre Kue neka selita i vinograde. Isto i villicus de Konthowcz (A. M. D. K. 44). 4. Dama 23. travnja 1506. poziva Matija, azmanski kanonik i locumtenens, kao sudac pro foro spirituali upnika sv. Margarete u Dobroj Kui i upnika crkve sv. Petra de Konthowcz, da u Dobroj Kui pro vedu: istragu protiv Ivana Hreetaka zbog pronevjeren ja. novaca (A. M. D.K.45). 5. Dana 31. srpnja 1509. nalae Lovro, azmanski lektor i locumtenens upnicima iz Gornje i Donje Soiplonce (Stupanice), sv. Margarete, Groboinca, Pogane i Ilove, neka pozovu Stjepana, katelana iz Dobre Kue, njegove ortake Stjepana, sina Ladislava Radoja de Konthowcz, i Tomu Bahtia, sina Nikole de Konthowcz, da u roku od 9 dana dadu zadovoljtinu zato, toi su na blagdan sv. Ane razbojniki provalili na groblje i u kapelu satmostaina sv. Ane, te napali Blaa Silvana iz Donje Soplonce (A. M. D, K. 46). 6. Dana 12. kolovoizai 1509. javljaju pomenuti upnici azmanskomu lektoru Lowi, da su n njegov nalog pozvali dobrokuanskoig katelana Stjepana, kao i njegove ortake Stjepana sina Ladislava de Konthowcz 123

i Tomu Bahtia sina Nikole de Konthowcz, da dadu zadovoljtinu ili neka se dou opravdati pred 'duhovni sud u azmu. Inae e biti izope ni iz crkve (A. M. D. K. 47). Iz ovih se isprava vidi, da je naselje Konthowcz bilo tvrava, koja je pripadala velikaima Ilokim, da su u toj tvravi bili vlastelinski na mjetenici, nadalje da je to mjesto bilo sijelo upe sv. Petra, i konano da se nailazilo u blizini samostana Dobre Kue, im su inovnici iz. Kontovaca kao susjedi prisustvovali uvoenju pavlina u sela Gornji i Donji rnec. J. Bsendorfer pie, da su Kontovci bili sijelo' velikog vlastelinstva, fco je je pripadalo vojvodama Ilokim, a lealo je u okolici, Stupanice, Dobre Kue i Voina. U Kontovcima! je koncem 15. i poetkom 16. sto ljea postojao katel. On dri, da su Kontovci bili ondje., gdje je dianas selo Katinac, t. j . neto jugozapadno od Gjulavesi ili Miokovieva (Slav. povj. str. 91). Iz naih se isprava vidi, da je g. 1506. bila u Kontovcima upa sv. Pe tra. Ta se upa ne spominje u starim popisima, osim alko se Kontovaca tie Plebania de Zenth-Peter vacat u popisu od 1501. (Dr. F. Raki, Popis upa str. 208), to je vjerojatno.

58. K O P A C H O W C Z Naselje Kopachowcz ili Kopaevac dolazi samo u jednoj ispravi, ir to 20. lipnja 1416. Laidislav i Andrija, filii Towka de Kopachewcz su toga dama presluavani pred upanijskim sudbenim stolom u. Viroviitici u parnici sinova Petra iz Luanca protiv nezakonitih sinova Tome iz Luanca (A. M . D . K . 8). Kopaevac je u Srednjem vijeku bio sijelo upe, koja1 se spominje u popisu od g, 1501.: Petrus plebanus de Kopachewcz (Dr. F. Raki, Popis upa str. 207). Dr. J. Buturac nagaa, da bi taj srednjovjekovni Kopaevac bila moda dananja Kovaica, zapadno od Velikog Grevca (Zbornik, str. 425, br. 4). J. Bsendorfer napominje upu u Kopaevcu iz popisa od 1501., pa: kae danas Kopaevac (Slav. povj. str. 267, br. 34), ali ne kae, gdje se taj Kopaevac nalazi. Iz nae isprave razabi ramo samo to, da je Kopaevac bio na jugu stare virovitike upanije.

59. K O P Y N C Z Naselje Kopyncz, Gopyncz, Kopinci, dolazi u 4 isprave: 1. Dana 25. travnja 1465. oznaen jie Ilija de Kopyncz kao kraljev ovjek za uvoenje pavlina iz Dobre Kue u posjed svih doomda mirno uivamih zakladnih sela, kojima su darovnice prije tri godine izgorjele, pa ih je kralj Malija Korvin na molbu pavlina iznova darovao (A. M. D. K. 20). 124

2. Dana 25. traivnja 1465. istom zgodom prisustvuje poimenutom uvo enju Antun de Koipyncz, i to kao susjed za selo Graberje (A. M. D. K. 20). 3. Dana 30. lipnja 1465. prisustvuje isti Antun de Kopyncz kao su sjed uvoenju Katarine, supruge Henrika de Zeyanahrazthya, u posjed kurije u istom mjestu, i u posjed nekih sela na osnovu zalonog prava (A. M . D . K . 22). 4. Dana 31. kolovoiza 1480. prisustvu je Antun de Copyncz kao su sjed uvoenju pavlina iz Dobre Kue u Gornji, i Donji rnec (A. M. D.K. 36). Danas nema sela Kopinci meu filijalama1 zagrebake nadbiskupije, a ni na podruju Hrvatske i Slavonije. Kopamica;, upa Kupinec, Kupinovac kod Ve'l. Trojstva i t. d. ne dolaze u obzir zbog udaljenosti. J. Bsendoirfer ne spominje ovo mjesto meu selima, Srednjega vijeka. Meu tim nae isprave dovoljno oznauju poloaj toga sela. Budui da su ljudi iz Kopinca biili susjedi posjedima pavlinskog samostana u Dobroj Kui, naroito Graberja izimeu potoka Crnca i Stupaniee, pa Gornjeg i Do njeg Crnca, oito' je, da su Kopinci bili negdje u toni kraju, prema upi Zeyainabrazthya. Stj. Parvii pozna selo Kap ine i, ali to se selo nalazi kod Podravske Slatine, pa ne moe doi u obzir (Podr. hrv. i srp. naselja str. 176 i 181).

60. K U C H E T I N C H Selo' Kuchetincz, Kwthethyncz, Kuetinac, dolazi u tri isprave arhiva Dobre Kue. 1. Dama 20. lipnja 1416. bijahu Frank filing Johanniis et Petrus filiu Kuchen de Kuchetinch pred upanijskim sudbenim stolom u. Virovitici presluani u parnici sinova Petra iz Luanca protiv nezakonitih sinova Tome iz Luanca zbog nasljedstva (A. M. D. K. 8). 2. Dana 25. travnja 1465. 'bijae Georgius Magnus de Kwthethyncz prisutan kao susjed sela Petrijan.ee uvoenju pavlina iz Dobre Kue u posjed svih dotada mirno uivanih sela, kojima su zakladnice prije tri godine u poaru izgorjele, pa su pavlini u kralja Matije izmolili novu darovnicu (A. M. D. K. 20). 3. Dana 2. travnja 1471. oznaen je Georgius Magnus de Kwchetinez kao kraljev ovjek za uvoenje pavlina iz Dobre Kue u posjed sela Luanec, to ga je plemkinjai Elizaibeta ili I liska darovala' saimostanu sv. Ane (A. M . D . K . 29). iteljima Daruvara nije poznato selo Kuetinac. Toga sela nema da nas na podruju Hrvatske i Slavonije. J. Bsenclorfer ga ne spominje u svojoj slavonskoj povijesti. Meutim smjetaj Kuetinca dovoljno je oznaen u naim ispravama. Ljudi iz Kuetinca ureduju u poslu sela Lu anec i Petrijanec, i to kao susjedi. Luanec je bio na jugu virovitike
125

upanije, a Petrijanec u blizini Kontovaca, danas Katinca. Prema tome i Kuetinac je morao biti negdje istono od Dobre Kue prema dana njem Katincu. 61. LA CHINA Mjesto Lachyna dolazi samo u jedinoj ispravi, i toi 20. lipnja 1416. Ivan sin Franje de Lachyna bio je toga dana presluan pred upanij skim sudbenim stolom u Virovitici u parnici, to su je sinovi Petra iz Luanca vodili protiv nezakonitih sinova! Tome iz Luanca zbog nasljed stva (A. M. D. K. 8). Tu stojiimo) pred zagonetkom. Na istoj: raspravi u Virovitici bili su pre sluani magister Petar i Sigiismund de Achyna. To je glasoviti velika Sigismund iz Voina, koji je g. 1410. sklopio s Koirogyma ugovor o meusobnoim nasljedstvu i s kojim je kasnije izumrla obitelj Voinskih. Odmah iza njega navodi se u naioj ispravi Johannes filius Francisci de Lachyna. Postoji mogunost, da je Lachyna varijanta ili pisarska pogreka mjesto Achyna, Voin. Ali to je samo nagaanje, jer bi prema kurijalnom stilu Srednjega vijeka tu moralo stajati de eadem. Danas nema Lachine na podruju Hrvatske i Slavonije. Ako Lachyna nije isto, to i Achyna, Aghina, Atina, t. j . Voin, onda jie neko neistallo mjesto na domaku Luanca u virovitikoj upaniji.

62. L A D I S I N C H Selo Ladiinac ili Ladiinei dolazi samo u jednoj ispravi, i to 29. listo pada 1412. Toga dama prisustvuje literat Antun de Ladiisimch kao kra ljev ovjek uvoenju pavlina iz Dobre Kue u tree malo darovano selo, koje je lealo izmeu selai Matheoueh i Ferenchlalka na posjedu Do bre Kue, a koje se kasnije naziva Graberje (A. M. D. K. 6). Sela Ladiinac ili slino nema danas meu filijalama zagrebake nad biskupije, a ni na podruju Hrvatske i Slavonije, dakle je propalo u vri jeme turskih provala. Iz nae se isprave vidi, da je t o selo> nekako na domaku posjeda Dobre Kue, im je literat Antun bio odreen, da kao kraljev ovjek prisustvuje uvoenju pavlina ovog samostana sv. Ane u selo, darovano' samostanu na posjedu Dobra Kua.

63. L E S T A K E N Naselje Les taken dolaizi samo u jednoj ispravi, i to 31. kolovoza 1413. - Taj se dan vodi pred papinskim sucima rasprava zbog, uzurpacije ka pele sv. Ladislava u Podborju. Tuitelji su Dionizije, uipnilk sv. Marije
126

iz Dobre Kue, kao nadleni upnik, koji je kapelom dotada upravljao, i Benedikt Nelepi, vlasnik posjeda Dobre Kue kao patron. Meu tue nima je na prvom mjestu Metuzalem, sin Adaima iz Matejevca, a na dru gom mjestu sinovi Lestazija de Lestaken (A. M. D. K. 7). Danas postoji selo Lestakovec u upi Jalabet koci Varadina, ali to ne dolazi u obzir zbog udaljenosti. Inae nema sela s tim imenom na pod ruju zagrebake biskupije, a ni na podruju Hrvatske i Slavonije. Stj. Pavii pozna prezirne Letak, kaio i selo Letakdoi u blizini Caglina, koji se nalazi uz Londu (Podr. hrv. i srp. naselja str. 234). Iz nae se isprave vidi, da je Lestaken morao biti u neposrednoj bli zini Podborja, odnosno dananjeg Daruvara, kao to je bio blizu i Matejevaic. Okolni su se plemii polakomili za posjedima kapele sv. Ladislava u Podborju, a Podborje je dio Daruvara.

64. L E Z K O U C H Selo Lezkouch, Lessekouch, Leskovac, dolazi u tri isprave: 1. Dana 4. lipnja 1379. potvruje meu inima i Dominik, sin Kuzme de Lessekouch, da su izaslanici virovitike upanije razdijelili selo Luanec u dva jednaka dijela, od kojih je> sjeverni pripadao' Petru, a juni Toimi iz Luanca (A. M. D. K. 3). 2. Dana 10. kolovoza 1409. bio je Mihael, sin Dominika de Lezkouch plemiki sudac virovitike upanije, pa kao takav ureuje u sporu zbog mea izmeu posjeda Luanca i Ilove. (A. M. D. K. 4). 3. Dana 20. lipnja 1416. su Valent i ernel, sinovi Mihajla de Lez kouch, pred upanijskim sudbenim stolom u Virovitici presluani u par nici sinova Petra protiv nezakonitih, a kasnije pozakonjenih sinova To me iz Luanca (A. M. D. K, 8). Danas ima vie sela n zagrebakoj nadbiskupiji s imenom Leskovac: tako upa Leskovac kod Karlovca, selo Leskovac u upi Stupnilk kod Zagreba, selo Leskovec u upi trigova, Leskovec u upi Svibovec, ali ova mjesta ne mogu doi u obzir, jer su predailekoi. J. Bsendorfer poizna dva srednjovjekovna Leskovca u vukovslkoj upi: Lezkouch kod Hermamgrada i Leskowach u posjedu Gorjanskih, ali i to je predaleko 1 . Pre ma igornjim ispravama morao je na Leskova biti na podruju virovitike upanije, jer su ljudi iz Leskovca slubenici virovitike upanije i jer ureduju u parnici zbog Luanca, koji se nalazio u virovitikoj upaniji, i to na jugu, jer su Luanec kasnije dobili pavlini iz Dobre Kue.

65. L W K A C H O W C Z Naselje Lukaevac dolazi samo u jednoji ispravi, i to 25. travnja 1465. - Grgur Terek de Lwkaichowcz bijae prisutan kao susjed kod uvoe nja pavlina u posjed sela Peterjanec (A. M. D. K. 20).
127

Danas postoje dva Lukaevca: jedan je plemiko selo u upi Gornja Rijeka, a drugi je marof kod sela Tuhovca blizu Varadina. Meutim su oba Lukaevca predaleko. itelji Daruvara ne znaju za selo ovoga imena. - Iz nae se isprave vidi, da je ovaj Lukaevaic bio u susjedstvu sa selom Peterjancem, a ovo je selo darovao samostanu sv. Ane ban Matko Talovac, tada gospodar Kontovaca od svog konto vakog posjeda. Prema tome se Lulkaevac morao nalaziti tamo. U opisu posjeda istog samostana, koji su se nalazili na vlastelinstvu Dobre Kue (Mat ej e vac, Ferenchlaka i Graber je), spominje se uz potok Drenovac i fundus Lukachhele, t. j . Lukaevac (A. M. D. K. 6). To' bi moglo biti u vezi s naim Lukaevceim. Taj fundus spominje i J. B sendorf er (Slav. povj. str. 66).

66. L f S A N C H Selo Lwsanch, Lusanch, Lossanch, Loeancz, Luanec, dolaizi vrlo esto u arhivu Dobre Kue, i to od poetka do kraja postojanja samostana. 1. God. 1275. daruje Elizabeta, majka kralja Laislava i vojvode Andrije, D aim as i i Toimi, sinovima plemia Benia, jedno imanje uz Ilovu u virovitikoj upaniji, zvano Lusanch. > je imanje ve prije dala kraljica Marija kralja Stjepana Beni cima, tada gospodarima Dobre Kue u zamjenu za posjed Bryznicha, s vinogradima i svim pripadnostima (Cod. -ctipl. VI, doc. 129 i 144). 2. God. 1371. prepisuje peujski kaptol na molbu Petra, sina Ivana de Lusanch gornju ispravu (A. M. D. K. ad 1). 3. Dana 4. lipnja 1379. dijeli se posjed Luanec. Petar i Toano, sinovi Albusa de Lussanch zamolie upaniju u Virovitici, da bi meu njih podijelila posjed Lussanch. upanija je izaslala podupana Tomu, sina magistra Petraa de Mindssench i magistra Franju, literata i proto notara, pa jednog plemikog suca virovitike upanije u Luanec. Ti raizdijelie posjeti na dva jednaka dijela: sjeverni bi pripao' Petru, a juni Tomi. Ak.o bi koji od brae naknadno pronaao svoj dio> 'manjim, ima pravom u roku od 4 godine uzeti mjernika i dobiti onoliko, koliko nedo staje. Tko bi prekrio nagodbu, ima platiti globu od 10 maraka den ara. (A. M. D . K . 3). 4. Dana 10. kolovoza 1409. mole Tomo, .sin Ivana de Lossanch, pa Ivan i Tomo, sinovi Petra de eadem, upaniju u Virovitici, da rijei sporno pitanje izmeu njih kao vlasnika posjeda Luanca i gospoe Treutul iz Nevne kao vlasnika posjeda Ilova. Istrani su suci pronali, da sporno zemljite pripada Luancu, pa su Treutuli vratili to zemljite, a Luanani bili nanovo uvedeni u posjed (A. M. D. K. 4). 5. Dana 20. lipnja 1415. vodila se velika parnica zbog Luanca. Pe tar, sin Albusa imao je dva zakonita sina Ivana i Tomu, a njegov brat Tomo ivio je u nezakonitom odnoaju s jednom udatom enom, pa je u prilenitvu s njom imao etiri vanbrana sina: Antuna, Grgura,
128

Andriju i Klementa. Kad su ti sinovi poodrasli i postali punoljetni, sklo pio je Tomo crkveni brak sa svojom prilemcom, koja je smru prvog mua postala slobo'dna. Sada je Tomo htio svojoj poizaikonjenoji djeci ostaviti oevinu, t. j . juni dio posjeda1 Luanee. Tome se oprijee Ivan i Tomo, sinovi Petra iz Luanca. Oni podigoe parnicu, koja je potresla svu virovitiku upaniju i doprla do satmog kralja Sigismunda. Virovi tika upanija provela je iatraigu. Parnica se vodila dugo. Dravni sudac, a onda i sam kralj Sigismund stadoe na stranu tuitelja, pa im dosudie Toraim dio Luanca. I tuitelji svi po azmanskoan kaptolu uvedeni u po sjed strieva dijela Luanca (A. M. D. K. 8). 6. Dana 15. oujka 1425. nalae kralj Sigismund virovitikom upanu, podupanu i plemikim sucima, da Ivana, sina Petra de Lossanch, koga je 'inzeo u svoju posebnu zatitu, obrane protiv napadaa, a osobito pro tiv Tome, sina Ivana de Lossanch (A.M. D. K. 9). 7. God. 1423. iza 10. srpnja. Nezakoniti sinovi Tome iz Luanca Antun, Andrija., Grgur i Klement, dre jo uvijek u posjedu dio Luanca, koji im je elio ostaviti otac Tomo, a koji su prema presudi sudova, imali iuxta consuetudinem regni dobiti Ivan i Tomo, sinovi Petra. Tomini sinovi uloi -e albu na kraljevski dvor. Budui da nisu osobno pristupili pred dravnog suca, to je kralj Sigismund odredio, da se isti pozovu pred posebni sud na osminu sv. Jakova (A. M. D. K. 11). 8. God. 1424. iza 17. lipnja. Valentin de Palay, odvjetnik sinova Petra de Lysanch, pristupio je pred dravnog suca Stjepana iz Nane, te mu predoio ispravu azmanskoig kaptola od. 20. lipnja 1416. o obi teljskim prilikama Tome iz Luanca. Dravni sudac dosudio je nasljed stvo Tomimo'g dijela Luanca sinovima Petra de Lusanch, pa odredio poekom kaptolu, da ih uvede u posjed (A. M. D. K. 12). 9. Dana 21. srpnja 1424. javlja poeki kaptol kralju Sigismundu, da je njegov izaslanik u prisustvu kraljevskog izaslanika Nikole Borotve iz Orbovca uveo sinove Petra de Lwsanch u dio njihova strica Tome, jer je dokazano, da su njegovi sinovi bili nezakoniti, a kada su bili pozakonjeni, bili su ve odrasli. Time je ovo teko pravno pitanje bilo ko nano rijeeno (A. M. D. K. 13). 10. Dana 5. svibnja 1441. prisustvuje Benko de Lwsanch kao svje dok kod sastava oporuke grofa Ivana de Prata u Ilovi (A. M. D. K. 15). 11. Dana 25. travnja 1465. bijahu Dimitr'ija i Ivan de Losanch kao susjedi sela Breanec prisutni uvoenju pavlina iz Dobre Kue u po sjede, koje su dosada mirno uivali, ali su im prije 3 godine izgorjele isprave, pa im je kralj Matija Korvin te posjede iznova darovalo (A. M. D. K. 20). 12. Dana 3. prosinca 1470. zalae Elizabeta aliter Ilika, ki Ivana, sina Petra de Losanch, a supruga Ivana Galfyja de So.plonchamelleky, samostanu sv. Ane svoje dvije kurije, pa est napuenih i dva nenapuena kmetsika selita u Luaucu virovitike upanije, sve za 150 zl. for. (A. M. D. K. 27).
9 STARINE

129

13. Dana 3. prosinca 1470. daruje ista Elizabeta ili Ilika, budui da nema djece, a zbog starosti ne moe im se ni nadati, pavlmskoimu saomostanu sv. Ane u Dobroj Kui svoje selo Losanch u virovitikoj upa niji, koje se sastoji od dvije kurije, 6 napuenih, i dva nenapuena seli ta (A. M. D.K. 28). 14?. Dana 2. travnja 1471. potvruje aizmanski kaptol, da je pavline iz Dobre Kue bez prigovora uveo u posjed sela Losancz u virovitikoj upaniji, koje im je poklonila plemkinja Elizabeta ili Ilika (A. M. D . K . 29). 15. Dana 22. travnja 1471. vraa Matej, prior samostana sv. Ane u Dobroj Kui Ivanu, sinu Gala de Soplonchamelleky, selo Losancz izuzev jednu kurijui, dva napuena selita i jedan vinograd, na dosmrtno uivanje, ali uz uvjet, da taj posjed ne smiju otuivati niti opteretiti, a poslije njegove smrti i smrti njegove supruigie Ilike da ima sve ito> pri pasti samostanu (A. M. D. K. 30). 16. Dana 8. rujna 1472. oprata Nikola upor Moslavaki, upan virotiki, samostanu sv. Ane svu desetinu od kmetova u selima Luanec, Breainec, Peterjanec i rnec s time, da redovnici slue dan iza Male Gospe zadunice za njegovu pok. rodbinu (A. M. D. K. 32). J. Bsendorf er pozna u Srednjem vijeku dva Luameai: jedan u naikoim, a drugi u akovakoim kraju (Slav. povj. str. 113, 203), ali ti ne dolaze u obzir. Poloaj' naeg Luanca dosta je jasno opisan u naim ispravama. On se nalazio u virovitikoj upaniji uz potok Ilovu, a bio je na dohvatu samostanu sv. Ane u Dobroj Kui.

67. L Y S I C H Y N C Z Naselje Lisiinac ili Lisiinci dolazi samo u jednoj ispravi, i to 25. travnja 1465. Ivan de Lysichyncz oznaen je kao kraljev ovjek za uvoenje pavlina iz Dobre Kue u sve dotada mirno uivane, ali zbog izgorjelih isprava od kralja Matije Korvina iznova darovane posjede (A. M. D. K. 20). Danas nema sela Li si ine a u daruvarskom kraju. Meu selima zaigrebaike nadbiskupije postoje sela slinoig imena, kao Lisiina u upi Stenjevac, Lisiine nedaleko od Voina. Lisiine kod Voina mogle bi doi u oibzir. One se nalaze 8 km sjeverozapadno od Voina, pa su dostai blizu podruju Dobre Kue. Lisiine su g. 1929. brojile 39 rkt. i 726 pravo slavnih itelja (Sehern. Zagr. 1929, str. 197). Meutim postoji do danas uima izmeu Siraia i Daruvara pod imenom Lisiine. Moda; je ta uma u kakvoj vezi sa starim Lisiimceim.

68. M A C H A R O Mjesto Macharo dolazi sarmo u jednoj ispravi, i to u ispravi od 10. ko lovoza 1409. Toga dana ureduje virovitika upanija u sporu izmeu
130

vlasnika sela Luanca i Treutula iz Nevne, tada vlasnika Ilove, zbog ne kog spornog zemljita. upanija je izaislala svoje ljude, da izvide stvar. Ti su utvrdili, da sporno zemljite pripada posjedu Luanec. U oznaci upanije napominje se na prvom mjestu Gregorius de Macharo comes. Dalje se nabrajaju plemiki suci: Mihael iz Leskovca, Fabijan iz Povinac i I vam iz Jar ni je (A. M. D. K. 4). Danas nema na podruju Hrvatske i Slavonije, a ni na podruju Ugar ske mjesta s imenom Macharo. Selo Maara (tal. Mazzara) postoji kraj Zadra! u Dalmaciji. J. Bsendorfer ne poznaje upana Grgura de Ma charo, kao ni mjesto Macharo. Budui da se tu radi o jednom virovi tikom upanu, koji je mogao' biti i ugarski velika, kao to su bili i drugi neki virovitiki upani (de Mairczaly, de Monyorokerek, de Lyndva i t. d.), ne moramo to mjesto traiti u Hrvatskoj, a najmanje na podruju Dobre Kue.

69. MARKOUCH Selo Markovac dolazi saimo u ispravi od 20. lipnja 1416. Bla, sin Ivana ,e Marikouch bio je meu mnogim drugima presluam pred u panijskim sudbenim stolom u Virovitici u parnici sinova Petra iz Lu anca protiv nezakonitih sinova Tome iz Luanca zbog nasljedstva (A. M. D.K.8). J. Bsendorfer navodi vie srednjovjekovnih sela s imenom Markovac: jedan je bio u baranjskoj, drugi u vukovskoj, trei u poekoj upaniji, dapae u vukovsikoj upaniji bila su etiri Markovca. I danas ima u za grebakoj nadbiskupiji vie Markovaca, kao u upi Veliko Trojstvo, Cirkvena, kod Kalnika. Ali sva ta sela su predaleko od Luanca. Meutim u daruvarslkotm kraju ima do danas jedno selo Markovac, 6 i pol km daleko od Daruvara na jugoistok. G. 1929. brojilo, je 7 nkt. i 456 pravoslavnih itelja. Selo je filijala upe Daruvar. To bi moglo doi u obzir. 70. M A R T I N O U C H Seloi Martinovac spominje se samo u ispravi od 20. lipnja 1416. Be nedikt, sin Ivana de Mairtinouch bio' je toga dana pred upanijskim sudbenim stolom u Virovitici presluan u parnici sinova Petra iz Lu anca protiv nezakonitih sinova Tome iz Luanca zbog nasljedstva (A. M. D . K . 8 ) . Selo Martinovac nije poznato daruvarskim iteljima. J. Bsendorfer ne navodi toig sela meu srednjovjekovnim selima u Slavoniji. Sela sa slinim imenom (Martinac, Mairtinci, Martini, Martinkovec, Mairtinovo selo i t. d.) ima i dlanas dosta,, ali sva su selai udaljena, pa ne dolaze u obzir. Zato smo upueni samo na nau ispravu. Budui da je Benedikt iz
131

Mairtinovca presluavan u Virovitici u parnici zbog Luanca, koji se na lazio u virovitikoj upaniji uz Ilovu, morao je i Martinovac biti u viro vitikoj upaniji, a ne odve daleko od Luanca. Prema grupiranju svje doka u samoj ispravi, morao je Martinovac biti u kraju oko starog Topolovca, koji se na geografskoj karti Slavonije od Dr. D. Csankyja nalazi u jugozapadnom kutu virovitike upanije, danas Topolovica u upi Grubino Polje.

71. M A T H E O U C H Selo> Matheouch, Matheyewcz, Matejevac, dolazi u nekoliko isprava. 1. Dana 6. listopada 1412. izjavljuje Benedikt filkis Nelepech pred azmanskim kaptolom, da je na svojem poisjedu Dobra Kua, i to izmeu svoja dva sela Matheouch et Ferenchlaka, utpula prope fluvium Chernech osnovao samostan sv. Ane pro Heremitis orinis sancti Pauli primi Heremite. Nadalje izjavljuje, da je tomu samostanu poklonio sela Maitheouvch et Ferenchlaka, to se nalaze na njegovu posjedu Dobra Kua ( A . M . D . K. 5). 2. Dana 26. prosinca 1464. daruje kralji Mati]a Korvin pavlinskom samostanu ev. Ane titulo novae donationis meu inim i selo Mathewez u krievakoj upaniji, i to zato, to su izvorne povelje, koje se tiu za kladnih posjeda izgorjele (A. M. D. K. 19). 3. Dana 25, travnja 1465. potvruje azmanski kaptol, da je po na logu kralja Matije Korvin a uveo pavline iz Dobre Kue u posjed novodarovanih sela Doselewcz, Mathewez i Graborye u krievakoj, pa Brezancz i Potheryancz u virovitikoj upaniji (A. M. D; K. 20). Kad se u istoj ispravi nabrajaju prisutni svjedoci, onda se to selo pie Ma theyewcz. Iz ove se isprave tono vidi poloaj sela Matejevac. Ono se nalazilo' u krievakoj upaniji, na posjedu Dobra Kua, i to odmah kraj ; samo stana sv. Ane, od kojega do danas postoji gotska; kapela u Donjoj Vrijeeki kod Bastaja.

72. M A Y K O U C H Selo Majkovac dolazi vie isprava: 1. Dana 20. lipnja 1416. bili su Ivan, sin Petra de Maykouch, i Pavao, sin Nikole Maykouch, pred upanijskim sudbenim stolom u Vi rovitici presluavani u parnici sinova Petra iz Luanca protiv nezako nitih sinova Tome iz Luanca zbog nasljedstva (A. M. D. K. 8). 2. God. 1423. iza 10. srpnja oznaen je Pavao de Maykoch kao kra ljev ovjek za parnicu sinova Petra iz Luanca protiv sinova Tome iz Luanca zbog nasljedstva (A. M. D. K. 11).
132

3. Dana 5. svibnja 1441. prisustvuje Petar de Maykowcz kao svje dok kod sastava oporuke grofa Ivana de Prata (A. M. D. K. 15). 4. Dana 2. travnja 1471. oznaen j Juraj de Maykowcz kao kra ljev ovjek za uvoenje pavlina iz Dobre Kue u posjed Luanec u viro vitikoj upaniji, to im ga je poklonila pleinkinja Elizabeta ili Ilika ( A . M . D . K . 29). 5. Dana 22. rujna 1481. vodi Matej de Maykovcz s plemikim su cima virovitike upanije istragu protiv Benika iz Fodorovca zbog srnetanja posjeda (A. M. D. K. 37). Iz navedenih se isprava vidi, da su u Majkovcu prebivali oliniji ple mii, koji su u dvijie zgode oid kraljia oznaeni kao' izaslanici u vanim poslovima. Jedan je prisustvovao' sastavu oporuke grofu Ivanu de Prata u Ilovi. Jedan opet kao plernenita virovitike upanije provodi s plemikim sa ima istragu u vanoj stvari. J. Bsendorfer poznaje jednu srednjovjekovnu tvravu Maykowcz, ali je smjeta blizu Save i Struga (Slav. povj. str. 84). Tamo ubicira Majkovac i Dr. D. Csanky na svojoj geografskoj karti Donje Slavonije, ali to je predaleko 1 od radnje u naim ispravama. S istoig razloga ne dolazi u obzir Majkovec u upi Brckovljan. Stj. Pavii pozna srednjovjekovno selo Majkovac kod Virovitice (Podr. hrv. i srp. naselja 175, 179, 184). To bi selo moglo odgovarati naemu Majkovcu.

73. M E G C H E Z E M Y E Naselje Megchezemye dolazi samo u jednoj ispravi, i to 30. lipnja 1465. Elizabetai, udova Barlma de Megcbezemye, prisustvuje kao su sjed uvoenju Katarine, supruge Henrilka de Zeyanahrazthya, u po sjed sela Zelyancz, Prichretye, Petrowcz i Kapolna (A. M. D. K. 22). Sela imenom Megchezemye, Mekazemlja, nema danas, a ne navodi ga J. Bsendorfer meu slavonskim selima Srednjega vijeka. U Srednjem se vijeku spominje potok Meenica, koji utjee u Toplicu, danas Gavlovica (Bsendorfer, Slav. povj. str. 82, Stj. Pavii, Podr. hrv. i srp. naselja str. 197.). Moda je nae mjesto u vezi s tim potokom. Meutim se iz same isprave vidi, da je to selo* moralo biti na dohvatu upe Zeyanahrazthya, koja se nalazila negdje na mei krievake i virovitike upanije, i to na jugu.

74. M E L L E S O W C Z Selo Melesevac spominje se samo u jednoj ispravi, i to 25. travnja 1465. Ivan, sin Andrije de Mellesowcz oznaen je kao kraljev o vjek za, uvoenje pavlina iz Dobre Kue u posjed zakladnih sela, to su
133

ih pavlini dotada mirno uivali, ali su im prije tri godine zakladnice iz gorjele, pa im je kralj Matija ta sela iznova darovao (A. M. D. K. 20). Daruvarskim iteljima je selo Meleevac potpuno nepoznato. Sela pod tim imenom nema danas na podruju Hrvatske i Slavonije, pa smo zato upueni samo> na nau ispravu. Budui da je Ivan iz Meleevca bio odre en kao kraljev ovjek za uvoenje pavlina u njihova zakladna sela, a ta isu se nalazila na posjedu Dobra Kua, moramo zakljuiti, da je Mele evac bio u nekoj blizini dananje Dobre Kue ili preima Garenici ili prema mei virovitike upanije. Nije iskljiuenoi, da Meleevcu odgovara selo Milaevac, sjeveroistono od azme. To je selo filijala> azme, od koje je udaljeno 3 km. God, 1929. brojilo je 315 rkt. i 42 pravosl. itelja (Schemi. Zagr. 1929, str. 95).

75. M E N D Z E N T H Naselje Mendzenth, Mendscenth, Svisveti, Sesvete, dolazi u dvije isprave: 1. Dama 29. listopada 1412. oznaen je Ivan Vrdug de Mendzenth kao kraljev ovjek za uvoenje pavlina iz Dobre Kue u tree malo selo izmeu sela Matejevac i Franjino selo (Ferenchlaka) na posjedu Dobra* Kua, to im ga je poklonio osniva samostana Benedikt Nelepec ili Nelepi (A. M. D. K. 6). 2. Dama 20. lipnja 1416. bio je Ivam, sin Jalkova de Mendscenth, pred upanijskim sudbenim stolom u Virovitici presluavan u parnici sinova Petra iz Luanca protiv nezakonitih sinova Tome iz Luanea (A.M.D.K.8). Samo ime Mendlzenth kae, da je mjesto bilo sijelo upe, gdje je crkva bila posveena Sviim Svetima. I danas ima vie upa e imenom Sesvete, kao Sesvete kod Zagreba, Sesvete Poeike, Sesvete Podravske, nadalje seloi Sesvete u upi Sv. ur Ludbrelki, selo Sesvete kod Vojakovca. Nae selo Mendzenth bilo je svakako u virovitikoj upaniji i ne od vie daleko od Dobre Kue. U Srednjem vijeku bile su u virovitikoj upaniji dvije upe pod ime nom Mendzemth ili Sesvete, obje u arhialkonatu Gvee. Jedna u nepo srednoj blizini same Virovitice, koja se spominje u potpisu od 1334.: Item ecclesia omnium sanctorum (Dr. F . Raki, Popis upa str. 208). Za tu upu kae Dr. J. Buturac: Spominje se u listinama g. 1379., 1416., 1474., 1485., pa u popisu upa g. 1501. upa je leala kod Virovitice (Zbornik str. 423, br. 13). Ta se upa vrlo esto spominje u arhivu samo stana sv. Benedikta u Bakvi. No u arhiakonartu Gvee spominje se u popisu od 1334. jo jedna upa Svih Svetih, i to pod br. 30: Item ecclesia omnium sanctorum (Dr. F. Raki, ibid.). Za tu upu, koja se spominje i u popisu 1501., kae Dr. J. Buturac: Ova upa stoji i 1501., ali ne znamo, gdje je le134

ala. Moda je ovo Gornja Blizna s crkvom Sviju Svetih, koja se spomi nje g. 1529. (Zbornik str. 424, br. 30). Koja od ovih dviju upa odgovara Sesvetaima naih ispravai, ne mo emo odluiti, jer su se obje nalazile u virovitikoj upaniji, a otprilike su jednako udaljene od Dobre Kue.

76. M E T H E U C Z E Naselje Metheueze, Matejevac, dolazi samo u jednoj ispravi, i to 11. kolovoza 1413. Toga se dana vodi parnica pred papinskim sucima zbog uzurpacije kapele sv. Laidislavai u Podborju. Meu tuenima je na prvom mjestu Metuzalem, sin Adama de Metheueze (A. M. D. K. 7). Ovo mjesto u ovoim obliku ne dolazi drugdje. Mjestoi je bilo u blizini Podborja, danas Daruvara. Drimo-, da je Metheueze isto- to i Matheouch, Matejevac, o kome smo govorili na svom (mjestu, jer i on je bio u blizini dananjeg Daruvara. 77. M I C H K O V I N A Ovo mjesto dolazi samo u jednoj ispravi, i to 31. kolovoza 1378. Meu svjedocima kod istrage zbog uzurpacije kapele sv. Ladislava Kra lja u Podborju, kao i kod sastava jarvno-biljenikoig izvjetaja u crkvi sv. Marije de Puikur bio je prisutan i diiscretus vir et honestus Martinus de Michkovina (A. M. D. K. 2). Mikovina je istovetna s Dirnikovinam, o kojoj je ve bio govor. Dimikovina je pripadala'obitelji Kastelaini, a bila jie g. 1489. oppidum. Nalazila se u okolici dananjeg Daruvara. Danas ima naziv zemlje Mi kovina u Ivanovu polju 7 km zapadno od Daruvara.

78. M I H A L H E L E Naselje Mihalhele ili Mihaljevac dolazi samo u jednoj ispravi, i to 29. listopada 1412., gdje se opisuju mee zakladnih posjeda samostana sv. Ane u Dobroj Kui. U tom se opisu spominju villa Mihalhele, i to blizu tvrave Dobra Kua: via magna, per quam transitur de Castro Dobrokucha in villarm Mihalhele (A. M. D. K. 6). U istom opisu mea spominje se i predij Mihallaka, to se takoer moe prevesti sa Mihaljevac. Znak, da je u blizini bio neki plemi Mihael, po kom se prozvalo selo i predij. Ili to ime potjee od koje crkve ili kapele sv. Mihaela. Svakako se Mihaljevac nalaizio u blizini tvrave Dobra Kua, i to uz veliku cestu, koja jie vodila od Dobre Kue.
135

79. M Y H A L Y E W A G O R I C Z A Mihaljeva Gorica dolazi samo u jednoj ispravi, i to 15. svibnja 1493, - Stjepan filius Myhalyewich de Draskowcz poklanja samostanu sv. Ane u Dobroj kui svoje predije u Mihaljcvoj Gorici (Myhalyewagoricza) krievake upanije s livadama na obje strane potoka Homanice kao misnu zakladu (A. M. D. K. 40). Ovo e mjesto biti u vezi s Mihalhele. ini se, da se po plemiu MihaIjeviu prozvalo i selo i preij i vinogradski brijeg, Mihaljeva Gorica nailazila se prema ispravi u krievakoj upaniji, i to blizu samostana sv. Ane, nedaleko od potoka Homanice.

80. M Y K W L I N T Naselje Mykwlint, Mikulint, dolazi samo u jednoj ispravi, i to 26. stu denoga 1504. Toga dana prisustvuje Tosmo Varjai de Mykwlint kao' svjedok kod uvoenja pavlina iz Dobre Kue u posjed nekih sela i vinoigrada (A. M. D. K. 44). iteljima Daruvara je selo Mikulint potpuno nepoznato. Sela pod tim imenom nema na podruju Hrvatske i Slavonije. J. Bsendorfer ga ne spominje meu slavonskim selima Srednjega vijeka. Zato smo upueni samo na nau ispravu. Seloi Mikulint se moralo nalaziti u blizini Dobre Kue, i to prema Stupanici i Katincu, jer su drugi svjedoci bili iz Stupanice, Dobre Kue i Kontovaca (Katinac).

81. MONO ZLO Mjesto Momozlo dolazi u vezi s velikaima uporima Moslavakim, i to u ispravi od 8. rujna 1472. Nikola upor de Monozlo, vojvoda sedmoigradski i upan virovitiki, otputa samostanu sv. Ane u Dobroj Kui svu desetinu od njihovih kmetova: universas decimas vinorum, bladorum, frugum, apura et agnellornm, aliarumque rerum decimari solitarum uz uvjet, da redovnici dan iza Male Gospe slue zadunice za> nje govu pok. rodbinu (A. M. D. K. 32). Monozlo ili Moslavina bijae trgovite na jugozapad no ni obronku Mo slavake gore. Ovo je mjesto gnijezdo1 obitelji upor, koja je vodila zna menitu ulogu za vrijeme Matije Korvina. up ori su imali u Moslavini koncem 15. stoljea svoj grad ili katel. Posjed Moslavakih obuhvatao je 24 sela. Posjedi te obitelji protezali su se na sjeveru do azme, a na jugu do Lonje (J. Bsendorfer, Slav. povj. str. 78). Moslavina je sijelo stare upe, koja se spominje u popisu od g. 1334: Item, ecclesia saneti Thome de Monozlou, kao i u popisu od 1501.: Georgius plebanus de Monozlo, Martinus capellanus eiusdem, Biasius gracianus, magister hospitalis (Dr. F. Raki, Popis upa str. 225). Iz ovog se vidi, da je Moslavina bila vr!o> ugledno mjesto.
136

82. 0 R B 0 U C H Naselje Orbouch ili Vrbovac dolazi u drvije isprave, i to vazda u vezi s imenom Borotva: 1. God. 1424. iza 17. lipnja 1424. oiznaen je magister Nicolaus ^ rotwa de Orbouch kao kraljev ovjek za uvoenje sinova Petra iz Luanca u dio njegova brata Tome iz Luanca (A. M. D. K. 12). 2. Dana 21. srpnja 1424. javlja poeki kaptol kralju Sigismundu, da je njegov izaslanik presbyter Lovro u prisutnosti kraljevskog izaslanika magistra Nikole Borothwa de Orbouch uveo sinove Petra iz Luanca u dio njihova strica Tome iz Luanca (A. M. D. K. 13). Neko je bilo a i danais imai vie mjesta na podruju zagrebake bisku pije s imenom Vrbovac (Urfoocz, Orbouch). To je prije svega arhiakonat Urboc ili Vrbovac, koji nosi ime od nekadanjeg grada Vrbovca, kome se razvaline nalaze kod Klenovca i Tabora. Nadalje je Vrbovac trgovite i upa u krievakoij upaniji kraj Graideca. Ima jedan Vrbovac upi Samobor. Ti ne dolaze u obzir zbog; udaljenosti. Ali ima jo jedan Vrbovac PodlboTiski, koji je tek 2,8 km udaljen od dananjeg Daruvara prema istoku. Taj je Vrbovac g. 1929. brojio 1654 rkt. i 15 inih itelja (Sehern. Zaigr. 1929, str. 147). Taj bi Vrbovac po svojoj blizini doao1 u obzir. J. Bsendorfer pie, da jie jedan dio> vlastelinstva Vrbovec u raikovakom kraju pripadao niim plemiima Britviima (Borotthwa) od Trstenice ili Vrbovca. (Slav. povj. str. 69). Pitanje jie, da li je Bsendorfer ispravno shvatio Vrbovac. Plemii Britvici od Trstenice potjeu iz Voarice kod Rajia. Ako su Trstenica i Vrbovac isto, onda to nije Vrbovac kod Krievaca, jer je predaleko, nego Vrbovac kod Daruvara ili Vrbova kod Starog Petrova sela. Trstenica je sijelo stare upe Sviju Svetih u arhiakonatu Svetac je (Dr. J. Buturac, Zbornik str. 19, for. 7).

83. O R E H O U C H Naselje Orehovac dolazi u vie isprava: 1. Dana 20. lipnja 1416. bili su Andrija, sin Pavla, i Filip, sin Ivama de Orehouch presluavani pred upanijskim sudbenim stolom u Viro vitici u parnici sinova Petra iz Luanca protiv nezakonitih sinova Tome iz Luanca zbog nasljedstva (A. M. D. K. 8). 2. Dana 2. travnja 1471. bio je Nikola., sin Petra de Orehoucz kao susjed prisutan kod uvoenja pavlina iz Dobre Kue u selo Luanee, koje im je poklonila Elizabeta ili Ilika iz Luancai u virovitikoij upaniji (A. M. D.K. 29). 3. Dana 2. travnja 1471. oiznaen je Nikola de Orehouch kao kra ljev ovjek za uvoenje pavlina iz Dobre Kue u posjed sela Luanca u virovitikoj upaniji (A. M. D. K. 29).
137

4. Dana 22. rujna 1481. ureduje Nikola de Orehouch kao judex nob ilium virovitike upanije zboig smetanja posjeda protiv Benka iz Fodo.ro.vca (A. M. D. K. 37). 5. Dana 22. rujna 1481. utvrdili su izaslanici virovitike upanije, da je Benko iz Fodorovea ulazei zakonito u posjed Mihajla Oizoraja posvo jio i onu polovicu sela Superior Oheruecz, koja je pripadala pavlinima (A. M. D. K. 37). Nu ovdje je Oheruecz oita pogreka mjesto Chernecz. Danas ima vie sela s imenom Orehovac. Tako. Sv. Petar Orehovac plemiko selo u krievakoj upaniji, Orehovac u upi Radoboj, Orehovec u upi Remetinec. Sva su ta mjesta udaljena od dogaaja naih isprava. Orehovec naih isprava mora da je bio u virovitikoj upaniji. Talkav je jedan Orehovac postojao. U popisu upa od 1501. spominje se upa Orehovac u airhiakonatu Gvee: Petrus plebanus de Orehowcz (Dr. F. Raki, Popis upa str. 208). Dr. J. Buturac navodei tu upu kae kod Virovitice (Zbornik str. 425, br. 11). J. Bsendorfer veli, da se taj Orehouoz esto spomi nje u spisima od konca 13. st. sve do 1491. Veli, da je selo lealo ne gdje kod Virovitice i u staroj virovitikoj upaniji. Moralo j e biti negdje na jugu, jer se Nikola iz Or eh ove a navodi kao susjed selu Luancu, to ga dobie pavlini iz Dobre Kue.

84. P A L A Y Naselje Palaj dolazi u dvije isprave arhiva Dobre Kue: 1. Dana 20. lipnja 1416. bio jie Ivan, sin Nikole de Paiaiy, pred u panijskim sudbenim stolom u Virovitici presluavan u parnici sinova Pe tra iz Luanca protiv sinova Tome iz Luanca zbog nasljedstva (A. M. D.K.8). 2. God. 1424. iza 17. lipnja pristupio je Valentin de Palay kao od vjetnik tuitelja pred dravnog suca Stjiepana Kompolta iz Name (A. M. D . K . 13). Selo Pallay nije poznato dananjim iteljima Daruvarai. Sela pod tim imenom nema na podruju Hrvatske i Slavonije:, dakle je iproipailo u vri jeme turskih provala. Zato smo upueni na nae isprave. Dolk bi odvjet nik Valentin de Palay miogaio biti i od drugdje, dotle Ivan de Palay mora biti iz virovitike upanije, jer je presluavan u Virovitici kao po znavalac prilika u Luancu virovitike upanije. Sa slinim imenom dolaze dva sela: Palanani, danas filijala upe a zma 1 sat daleko od azme na zapad, i Palina, danas Palemk u upi Tomaica, ali ova su dva mjesta bila u Srednjem vijeku na podruju krievaike upanije, a ne virovitike, pa zatO' n e dolaze u obizir.

138

85. PALESO WCZ Selo Paleevac ili Paleevci dolaizi u dvije isprave: 1. Dana 25. travnja 1465. prisustvuje Mihael de Pailesowcz kao su sjed uvoenju pavlina iz Dobre Kue u selo Petheryancz, budui da je to selo zbog izgoirjeilih isprava oid kralja Maitije Korvina bilo iznova darovano samostanu sv. Ane (A. M. D. K. 20). 2. Dana 2. travnja 1471. oznaen je Mihael de Paleeewcz kao kra ljev ovjek za uvoenje pavlina iz Dobre Kue u selo Luanec u virovi tikoj upaniji (A. M. D. K. 29). Danas nema sela pod imenom Paleevac na podruju Hrvatske i Sla vonije. iteljima Daruvara to ime nije poznato. Prema tome je nestalo u vrijeme turskog gospodstva. Meutim je poloaj sela dosta tono ozna en u naima ispravama. Paleevac je morao biti blizu Luamca u virovi tikoj upaniji, i blizu Petrijanca, koje je selo bam Matko Tailovac, tada goisipoidair kon lovakog posjeda, poklonio pavlinima u Dobroj Kui. Kontovci su tada bili dio voinskog veleposjeda. S tog razloga drimo, da selo Paleevac nije dananji Palenik kod Garenice, ma da je korijen imena isti. 86. PAULO WCZ Selo Pavlovac ili Pavlovcl dolazi u nekoliko isprava: 1. Dana 25. travnja 1465. bio je Stjepan de Paulowcz prisutan kod uvoenja pavlina u dosada mirno uivana, a sada zbog izgorjelih isprava iznova dairovana zakladna sela, i to kao susjed za Graberje (A. M. D.K. 20). 2. Dana 30. lipnja 1465. bijahu Stjepan i Benedikt de Paulowcz oznaeni kao1 kraljevi ljudi za uvoenje Katarine, supruge Hemrika de Zeyanahrazthya, u posjed kurije i nekih sela (A. M. D. K. 22). 3. Dana 30. lipnja 1465. prisustvuju Dora, udova Ivana Zether de Paulowcz, i Petar de Paulowcz uvoenju Katarine u posjed kurije i nekih sela, i to> kao susjedi sela Zeyanahrazthya (A. M. D. K. 22). 4. Dana 3. svibnja 1474. prisustvuju Andrija iz Drakovca i Bendo de Paulowcz kod sastava oporuke Katarine, udove Grgura alio nomine Hen rika de Zeyanahraizthya (A. M. D. K. 33). Danas ima u zagrebakoj nadbiskupiji mnogo sela s imenom Pavlovac ili Pavlovci. Tako u upi Zabok, Pregrada, Gradec, Vrbovae, kenderovci i Matievi. Ali ta sela ne mogu doi u obzir zbog udaljenosti. Ima jedan Pavlovac u upi Veliki Grevac, nedaleko od Zdenaca. Ali drimo, da ni taj Pavlovac ne dolaizi u obzir, ma da nije daleko> od Dobre Kue. Na je Pavlovac bio jo blie samostanu, i to zato, to je bio susjed Graberju, koje je bilo izmeu potoka crnca i Stupanice, a posve blizu Dobre Kue na vlastelinstvu Dobra Kua. Odatle izlazi, da je i selo Zeyanahrazthya bilo vrlo nadomak samostanu sv. Ane, jer su isti ljudi iz Pavlovca susjedi i Graberju i selu Zeyanahrazthya.
139

87. P E K R E C Z Mjesto P e k r e c z dolaizi samo u j e d n o j i s p r a v i , i to 6. travnja: 1439. B a n M a t k o Talovac d a r u j e s a m o s t a n u sv. A n e u D o b r o j K u i selo' Pe zyancz (zapravo P e t r i a n c z ) zajedno 1 sa s v i m k m e t o v i m a i p r i h o d i m a . Da rovnica j e p i s a n a in P e k r e c z . Uzeto iz p r e p i s a od g. 1494. (A. M. D. K. 4 6 ) . J. B s e n d o r f e r izbraja m e u s l a v o n s k i m g r a d o v i m a Srednjega vijeka P e k r e c ili P e k e r c u dolini rijeke P a k r e , koji o d g o v a r a d a n a n j e m Pa kracu. G r a d P e k r e c sa itavim v l a s t e l i n s t v o m d r a l i su u 15. stoljeu ( 1 4 2 1 . , 1476., 1586., 1587.) I v a n o v c i , d o t i n o p r i o r v r a n s k i (Slav. p o v j . str. 8 6 ) . Preima Stj. Paviiu su likovi P e k r e c i P e k e r c k a j k a v s k e izvedenice od starog i m e n a . P o n j e m u t a i m e n a i z n a u j u P a k r u , najprije kao rijeku, o n d a staru upu, k a s n i j e kotair, a n a p o s l j e t k u i naselje. Iza T u r a k a dobiva to naselje tokavski oblik P a k r a c . Onaj k r a k rijeke, koji se p r i j e T u r a k a zvao' P e k e r , a koji izvire d u b o k o u P a p u k u , te o d o n u d tee p o r e d Bijele i Sirca dalje na z a p a d , zove se od v r e m e n a T u r a k a P a k r a ( P o d r . hrv. i s r p . naselja str. 1 9 9 ) . Od P e k r e c a, oid nosno P a k r a c a valja r a z l i k o v a t i P u k u r , Pekeirizerdahel, dananje S r e a n e , o emu e b i t i govora d o s k o r a .

88. P E R N E Z Naselje Pernec dolazi samo u j e d n o j ispravi, i to iza 17. l i p n j a 1424. Toga je d a n a P a v a o de P e r n e z o z n a e n k a o k r a l j e v ovjek za u v o e n j e sinova P e t r a iz Luanca u dio njihova s t r i c a Toime iz L u a n c a (A. M. D . K.JL2). iteljiima D a r u v a r a nije p o z n a t o selo p o d iimenoni P e r n e z . T a k v a sela n e m a danas na p o d r u j u H r v a t s k e i Slavonije. D a k l e je p r o p a l o u vrijeme t u r s k o g gospodstva. P e r n a k o d Topuiskog ne dolaizi u obzir, j e r je p r e d a l e k o . Zato smo u p u e n i saimo n a n a u i s p r a v u . B u d u i da je P a v a o de P e r n e z o z n a e n k a o k r a l j e v ovjek za uvo enje u posjed sela L u a n e c u v i r o v i t i k o j u p a n i j i , k o j i je k a s n i j e p r i p a o p a v l i n s k o m u samostanu u Dobroj; K u i u s t a r o j k r i e v a k o j upaniji, m o r a da je i Pernez bio u n e k o j blizini L u a n c a i D o b r e K u e , t. j . ili na jugu virovitike upanije ili u blizini, u k r i e v a k o j upaniji. Drugi, su k r a l j e v i ljudi bili iz Vrbovca, J a r n i j e i J u t e .

89. P E T E R Y A N C Z Selo P e t e r y a n c z , P o t h e r y a n c z , P e z y a n c z , d a k l e Peter janec, dolazi u vie isprava: 1. Dama 6. travnja 1439. p o k l a n j a b a n M a t k o Talovac s a m o s t a n u s v . A n e u D o b r o j K u i selo P e z y a n c z , k o j e p r i p a d a njegovu posjedu-

140

Zenthpeter. Uzeto iz prijepisa g. 1494. (A. M. D. K. 41). To se selo u drugim ispravama zove Peteryancz, pak je prema tome Pezyancz kri vo pisanje ili krivo itanje. 2. Dana 17. traivnja 1451. poklanja Ivan, sin vojvode de Marczaly, upan imeki, zaladsiki i virovitiki^ samostanu sv. Ane desetinu, od vina, plodova, pela, janjaca i t. d. od kmetova u selima Breanec i Peter yancz (A. M. D. K. 16). 3. Dana 26. studenoga 1464. daruje kralj Matija Korvin samostanu sv. Ane u Dobroj Kui zakladna sela, koja su pavlini dosada mirno ui vali, ali su prije tri godine izgorjele zakladnice, pa su pavlini izmolili novu donaciju. Meu tim selima spominje se i selo Peteryancz (A. M. D. K. 19). 4. Dana 25. travnja 1465. potvruje azmanski kaptol, da je po nalloigu kralja Matije uveo pavline iz Dobre Kue u posjed novodarovanih sela, meu kojima se spominje i Potheryancz (A. M. D. K. 20). 5. Dana 8. rujna 1472. poklanja Nikola upor, upan virovitiki, samostanu sv. Ane u Dobroj Kui svu desetinu od kmetova u selima Lwsancz, Brezyancz, Peteryancz i Chernecz s time, da redovnici slue dan iza Male Gospe svetu misu za njegovu pok. rodbinu (A. M. D. K. 32). 6. Dama 19. lipnja 1494. prepisuje Lovro Iloki, ban mavanski, na molbu pavlina u povlastikom obliku ispravu bana Matka Talovca, pa ispravu svog oca Nikole Ilokog, koje se tiu sela Pezyancz (zapravo Peteryancz) u blizini njegove tvrave castrum Konthowcz (A. M. D. K. 41). Danas postoje dvije upe pod slinim imenom: upa Peteranec kod Drnja i upa Petrijanec kod Varadina. Te ne ulaze u obzir zbog udalje nosti. Tako smo upueni na nae isprave. Iz njih se vidi, da je selo' Peterijanec pripadalo posjedu Zenthpeter, koji se nalazio' na podruju kontovakoig vlastelinstva (danas1 Katinac). Posjed bana Matka Talovca na koratovakom vlastelinstvu zvao se Zenthpeter jamano od kapele ili od upe crkve sv. Petra, koja je bila ili u Konto'vcima ili u blizini. Moda je to upa Pogana Zenthepeter, o kojoj e biti govora doskora.

90. P E T R O U C H Naselje Petrouch, Petrowcz, Petrovac, -dolazi u vie isprava: 1. Dana 20. lipnja 1416. bili su pred upanijskim sudbenim stolom u Virovitici presluani Bla sin Baltazara i Ivan sin Gapara de Petrouchx u parnici sinova Petra iz Luanca protiv nezakonitih sinova Tome iz Luanca zbog nasljedstva (A. M. D. K. 8). 2. Dana 5. svibnja 1462. zalae Henrik de Zeyanahrazthya samostanu sv. Ane u Dobroj Kui pred aziman-skim kaptolom 6 kmetskih selita u selu Petrowcz, koje se inae zvalo Prychrethye za 100 for. (A. M. D. K. 18).
141

3. Dana 11. svibnja 1465. zalae Henrik de Zeyanhrazthya svojoj supruzi Katarini kuriju u Zeyanahrazthya i dijelove posjeda u nekim selima, meu njima i u selu Petrowcz (A. M. D. K. 21). 4. Dana 30. lipnja 1465. potvruje azmanski kaptol, da je po nalogu bana uveo Katarinu u posjed kurije u Zeyanahrazthya i u dijelove posjeda u nekim selima, kao Zelyanecz, Prychrethye, Petrowcz ... na osnovu zalonog prava (A. M. D. K. 22). Neko je bilo, a i danas ima dosta sela s imenom Petrovac, Petrovce Petrovcii i slino. Ali ta sela ne moigu ui u obzir zboig udaljenosti. Meu tim je poloaj naeg Petrovca dovoljno' oznaen u naim ispravama. Taj Petrovac nije bio daleko od Luanca na jugu virovitike upanije, a bio je sastavni dio plemikog posjeda Henrika de Zeyanahrazthya, u sijelu upe, o kojoj e biti govora kasnije. Ta se upa nalazila u arhiakonatu Gvee, nege u istonom dijelu Bilo-goire, dakle neto sjevernije od samostalna sv. Ane. Petrovac je morao biti na dohvatu samostana, jer inae ne bi imao interesa za posjed u Petrovcu. Jedna isprava veli za Petrovac, da se aliter zove Priretje, a druga razlikuje Petrovac i Priretje. Ta su dva sela morala biti u blizini, kao da su sainjavala jedno selo.

91. P O B R E S Y A Naselje Pobreje dolazi samo u jednoj ispravi, i to 3. srpnja 1468. Toga dana dariva Dominik, sin Bemedikta Nelepca ili Nelepia iz Dobre Kue upnoj crkvi sv. Marije u Geivrtkoveu jeidno kmetsko selite, na kom je neko prebivao Juraj Belanovi sa svojim sinom Augustmom de Pobresye, uz potok Toiplicu, koje selite ima 12 lanaca zemlje i mlinite na rijeci Toiplici, a nalazi se na vlastelinstvu Dobra Kua, sve kao misnu zakladu (A. M. D. K. 24). Poloaij sela Pobrejai, koje je danas daruvarskim, iteljima nepoznato, dovoljno j e oznaen u naoj ispravi. Nalazio se na vlastelinstvu Dobra Kua. Bio je blizu etvrtkovca, koji je dio dananjeg Daruvara. I nalaizio se uz potok Top lie u, koji tee kroz Daruvar.

92. P O G A N A Naselje Pogana i Pogana-Zenthpeter dolaizi u 5 isprava arhiva Dobra Kua: 1. Dana 22. studenoga 1469. poiziva kanonik Mihajlo kao delegirani sudac meu ostalim upnicima i upnika Martina de Pogana-Zenthpe ter, da opomene oficijala Valentina i vilika Dominika iz Ilove, pa jo tri svjetovnjaka, da u roku od 9 dana dadu samostanu sv. Ane u Dobroj Kui zadovoljtinu zbog nasilja nad pavlinskim kmetom, koga su na
142

upnom dvoru u Ilovi napali, izbili i orobili uzevi mu 28 zl. for. Ako se osjeaju nevinima, neka se osobno dou opravdati pred duhovni sud u azmu, inae e biti izopeni iz crkve (A. M. D. K. 25). 2. God. 1483. bez naznake dana priznaje azmansiki kanonik Matej u svojoj oporuci, da duguje ad ecclesiam Zenthpeter de Pogana 5 zl. for. (A. M. D. K. 28). 3. Dana 21. travnja 1498. poklanja Ivan iz Malog Topolovca sa svojom enom Anastazijom i kerkom Jelenom samostanu sv. Ane u Dobroj Kui jedno svoje nenaseljeno kmetska selite zvalo' Pogana s time, da ga potomci moigu dobiti samo ako samostanu plate 20 zl. for. (A. M. D. K. 42). 4. Dana 31. srpnja 1509. poziva azmamski kanonik i locumtenens Lovro meu ostalim upnicima i upnika de Pogana-Zenthpefer, neka pozove katelana iz Dobre Kue i njegove ortake, da u roku oid 9 dana dadu zadovoljtinu zatoi, to su na dan sv. Ane razbojniki provalili na groblje i u kapelu pavlinskoga samostana. Ako ne e, neka ih izopi (A. M. D. K. 46). 5. Dana 12. kolovoza 1509. javlja Andrija, upnik de Pogana-Zenthpeter, aizmanskoimu lociimtenensu, da je udovoljio njegovu pozivu (A. M. D. K. 46). Iz naih se ispraiva vidi, da je u 15. stoljeu postojalo u dananjem daruvainskom kraju selo zvano Pogana, koje je bilo sijelo upe sv. Petra. Selo se moralo nalaiziti u blizini Dobre Kue. Drugi su upnici bili iz Ilove, iz Gornje i Donje Stupanice i iz upe Kleti. U popisu upa iz g. 1501. spominje se odmah iza Ilove iupa sv. Petra: Plebanuis de Zenth peter (Dr. F. Raki, Popis upa str. 208). Iz gornjih razloga drimo, da je ta Pogana. Dr. J. Buturac pozna upu Pogana-Zenthpeter iz naih isprava, pa je ubicira kod Daruvara (Zbornik str. 421). Stij. Pavii smjeta sela Pogan na svojoj' Karti naselja u Slavoniji oka 1500. (Poidr. hrv. i srp. naselja) izmeu etvntkovca i Bele. Meutim postoji do danas spomen na upu sv. Petra u Pogani, a to je uma zvana Pogani vrh i Petrov vrh istono od Daruvara.

93. P O P O f C Z Mjesto Popovao ili Popovci dolazi samo u jednoj ispravi, i to 23. trav nja 1506. Ivan Hrcstalk de Popowoz bio je tuen, da je pronevjerio onih 7 zl. for., to su mu ih prosile godine predali pavlinski kmetovi, da ih urui banu Petru, te da je pronevjerio dva zlatna prstena vrijedna 6 zl. for., to mu ih uruie pavlini za jednog zlatara. On se branio, da od kmetova nije primio 7 nego samo 5 for. i 80 solida. Te su mu novce na putu ukrali pastiri. Prsteni nisu predani njemu nego prioru Ivanu. U tom predmetu vode okolni upnici istragu na nalog azmanskog lektora i locumtenensa (A. M. D. K. 45).
143

Istragu su vodili upnik sv. Margarete u Dobroj Kui i upnik sv. Petra iz Kont ovaca. Neko je bilo, a i danas ima mnogo sela s imenom. Popovac i Popovci. Meutim je poloaj naeg Popovca dosta oznaen u gornjoj ispravi. Taj je Popovac bio u blizini Dobre Kue i u blizini Kont ovaca (.danas Kali na), istono od samostana sv. Ane.

94. P O S E G A Mjesto Poega dolazi u tri isprave, svaki put u vezi s poekim kapto lom. 1. God. 1424. iza 17. lipnja provodi dvorski sudac Stjepan Koinpolt iz Nane pairnicu izmeu sinova Petra iz Luanca protiv nezakonitih sinova Tome iz Luanca, pa dosuuje nasljedstvo sinovima Petra i nalae kaptolu u Poegi, da ih uvede u posjed (A. M. D. K. 12). 2. Dana 21. srpnja 1424. javlja poeki kaptol kralju Sigismundu, da je na nalog dravnog suca Stjepana Koimpolta oid Nane njegov izaslanik presbyter Lovro, rektor oltara sv. Kria, s kraljevskim izaslanikom ma gistrom Nikolom Borotva de Orbouch, uveo sinove Petra iz Luanca u dio njihova pok. strica (A. M. D. K. 13). 3. Dana 17. srpnja 1479. prodaje Ivan^ sin Pavla de Zenthmihal pred poekim kaptolom samostanu sv. Ane u Dobroj Kui svoje dije love posjeda u Gornjem i Donjem Crncu za 90 zl. for. (A. M. D. K. 35). J. Bsendorfer razlikuje u Srednjem vijeku grad Poegu o Posega -Zenthpeter. Poega dolazi u ispravama kao Posagarwar (1330), civitas Posegawar (1369, 1429, 1444, 1506), oppidum Posegawar (1443, 1445, 1500), civitas Posegawar, sedes ludi ci ari a c omit at us de Posega (1445, 1451, 1464, 1466). Poega je dakle bila grad, mjesto carine, sijelo upa nije. Tu se g. 1466. spominje crkva sv. Pavla, a i franjevaki samostan. - PosegavZentkpeter je sijelo upe sv. Petra, koja se spominje ve g. 1250, i sijelo kaptola. G. 1478. spominje se Canonicum de Posega-Zenthpeter, 1488. prepositus s. Petri de Posega. To je dananji Kaptol kraj Poege (Slav. povj. 148, 276). Srijemski biskup Ivan sagradio- je u Kaptolu novu upnu crkvu u ast sv. Petru i Pavlu. G. 1929. brojilo je mjesto Kaptol 1235 rkt, te 20 inih itelja (Schein. Zagr. 1929, str. 38). U 15. stoljeu pripadala je i Poega i Kaptol u crkvenom pogledni, pod peujsku biskupiju, a pod arhiakonat poeki.

95. P O U S I N C H Naselje Povinac ili Povsinci dolazi u 4 isprave: 1. Dana 10. kolovoza 1409. ureduje Fabijan, sin Farkaa: de Pousinch kao plemiki sudac virovitike upanije u sporu izmeu posjeda Luanca i Ilove (A. M. D. K. 4).
144

2. Dana 20. lipnja 1416. su Nikola sin Oraa, Fabijan sin Farkaa, Stjepan sin Benedikt a i Nikola sin Ivana, svi de Pousinch pred sudbe nim stolom upanije virovitike presluavani u parnici sinova Petra iz Luanca protiv nezakonitih sinova Tome iz Luanca zbog nasljedstva, i to kao nobiles comprovinciales (A. M. D. K. 8). 3. God. 1423. iza 10. srpnja oznaeni su Nikola sin Ivana i Stjepan sin Benediikta de Posynch kao kraljevski ljudi u sporu izmeu sinova Petra iz Luanca i sinova Tome iz Luanca zboig nasljedstva (A. M. D. K. 11). 4. Dana 25. travnja 1465. bio je Fabijan de Powsyncz prisutan kod uvoenja pavlina iz Dobre Kue u posjede, koje su oni dosada mirno uivali, ali su im darovnice prije tri godine izgorjele, pa su u kralja Matije izmolili novu donaciju, i to kao susjed selu Breancu (A. M. D.K. 20). Danas nema sela pod iimenom Povinac ili Povinci na podruju Hrvat ske i Slavonije. Selo Plavinci nalazi se u upi Novigrad Podravski, pa je predaleko. J. Bsendorfer poznaje plemie Povsie u Srednjem vijeku. Jedni su bili u Topolovcu-Sv. uru (danas Tomaica), a drugi u Toplica-Sv. uru (Slav. povj. str. 78.). Oba su sela na dohvatu samo stana sv. Ane. Iz naih se isprava vidli, da je Pousinch bio blizu, starog posjeda Ilove, jer je Fabijan iz Povinaca oznaen kao susjed selu Bre ancu, a to je bilo na posjedu Ilova.

96. P R I C H R E T Y E Selo Priretje dolazi u dvije isprave: 1. Dana 11. svibnja 1465. zalae Henrik de Zeyanahrazthya svojoj supruzi Katarini kuriju u Zeyanahrazthya i dijelove posjeda u selima Zelyancz, Prichrethye, Petrowcz, Gwrgaisowcz et Kapolna (A.M. D.K. 21). 2.. Dana 30. lipnja 1465. potvruje azmanski kaptol, da je pomenutu Katarinu po nalogu banovu uveo u posjed kurije u Zeyanahrazthya i u dijelove posjeda u selima Zelyancz, Prichrethye, Petrowcz, Gyurgasowcz et Capolna na osnovu zalonog prava (A. M. D. K. 22). Ima jo jedna isprava od 5. svibnja 1462., gdje je Priretje istovetno s Petrovcem (Petrowcz aliter Prichretye), o emu je bilo govora kod Petrovca (A. M. D. K. 18). Dananjim iteljima Daruvara nije poznato seloi Priretje. Sela s tim imenom nema na podruju Hrvatske i Slavonije. Dakle je propalo u vrijeme tursfcoig gospodstva. Iz naih se isprava vidi, da je to selo bilo u blizini mjesta i upe Zeyanahraizthya, uz Petrovac, a to e biti ne to sjeverozapadno od samostana sv. Ane, jamano uz rijelku Ilovu, koja mjestimice ini movare i retove.
10 STARINE

145

97. P U K U R Mjesto Pukur dolazi samo u jednoj ispravi, i to 31. kolovoza 1378. In ecclesia be ate virginis de Pukur izdaje se isprava javnog biljenika, da su upnici Dionizije iz Bele, Nikola de Pukur, Mati ja de genere Vovk, Stjepan iz Gornjih Zdenaca i Martin iz Dimiikovine proveli istragu zbog posvojenja kapele sv. Ladislavai Kralja u Podborju i ubistva istranih sudaca (A. M. D. K. 2). Iz isprave se vidi, da je u mjestu Pukur bila upa sv. Marije, te da je g. 1378. ondje bio upnikom Nikola. U popisu; upa iz g. 1334. spominje se: Item ecclesia beate Virginis de Pukur, a u popisu od 1501.: Plebanus de Pekerzerdahel (Dr. F. Raiki, Popis upa str. 206). J. Bsendorfer kae, da se mjesto Pukur u 14. i 15. st. pie Peker.^ Peker-Vasarhely, Peker-Szerdahely, te da tomu mjestu odgovaraju da nas Sreani, jugozapadno od Daruvara, na potoku Peker, danas Bijela (Slav. povj. str. 264. br. 29). S njim se slaie Dr. J. Buturac piui: Pu kur i Peker nije Pakrac ni dananja rijeka Pakra, nego> srednjovjekovna rijeka Pakra, a dananja Bijela. upa odgovara danainjim Sreanima koid Badljevine (Zbornik str, 421, br. 31).

98. RACHA Naselje Racha, Raca, dolazi samo u jednoj ispravi, i to 22. studenoga 1469. Stjepan, sin Nikole de Racha sastavlja kao javni biljenik ispravu u parnici duhovnog suida protiv oficijala Valentina i vilika Do minika iz Ilove zbog nasilja (A. M. D. K. 25). Raca je uglednije mjesto, jugoistono, od dananjeg Bjelovara. U Sred njem vijeku bila je Raca trgovite, koje je kralj Sigismund prije g. 1396. zaloio banu Mikcu Prodaviu za 8.000 for. Iza njegove smrti batinila je Racu s pripadnim vlastelinstvom njegova udovica Ursula Bebek, a po njoj drugi mu Poljak Jug Meecie i njegovi sinovi Jan i Mos ti . G. 1406. dobili su to vlastelinstvo i kao kraljevski dar. Dok je Ursula bila jo udovica, kralj je jedan dio vlastelinstva poklonio drugima. Poto je Jugov sin Jan umro bez potomka, dobio je g. 1453. od kralja polovinu grada i vlastelinstva Ivan Hunjad kao kraljevski dar. No ve g. 1457. dola je Raca u posjed velikaima Ilokim, koji je imaju jo i 1500. Raansko! vlastelinstvo protezalo se na jug do Caizme i Stare Ploice, a na jugoistok do Grevca. Raca se u ispravama spominje ve g. 1245. (Bsendorfer, Slav. povj. S'tr. 76). Raca je bila i sijelo stare upe, koja se spominje u popisu od g. 1334.: Item ecclesia sancti Nicolai de Radcha, pa u popisu oid 1501.: Johan nes plebanus in Radchva Mathias et Andreas ibidem (Dr. F. Raki, Popis upa str. 207). Zagr. Schem, navodi, da je upa u Raci osnovana g. 1312. od templara, malo prije ukinua reda (Schem. Zagr. 1929, str. 135), no to nije sigurno.
146

Danas imade Nova Raca, koja je sijelo upe, 688 rkt. i 19 inih itelja, dok Stara Raca kao njezina filijala broji 527 rkt. i 8 inih itelja. Sada je upna crkva u Novoj Raci posveena bi. Dj. Mariji (Schem. Zagr. 1929, str. 135). 99. R A Z Y N A K E R E Z T H U R Mjesto' Razynakerezthur ili Rasinja dolazi samo u jednoj ispravi, i to u vezi s podbanom Petrom Bokajem. Dne 31. kolovoza 1480. snabdijeva Petar Bockaj de Raizynakerezthur kao> krieva'ki upan i podban svo jim peatom nalog Ladislava od Egervara, bana Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, za uvoenje pavlina iz Dobre; Kue u Gornji i Donji rnec (A.M. D . K . 36). Kako' vidimo, mjesto Rasinja dolo1 je samo* sluajno u ispravu Dobre Kue. Rasjnja je bila ponajprije sijelo jednoig oveeg vlastelinstva u krievakoj upaniji, koje je pripadalo Opojiima i Bokajima. Bokaji su koncem vladavine kralja Marije Korvina imali u Rasinji tvravu (J. B sen dorfer, Slav. povj. str. 71). Usto je Rasinja bila sijelo stare upe, koja se spominje > u popisu od 1334.: Item ecelesia sancte crucis de Razina, kao i u popisu od 1501.: Ladislaus plebanus in Razynye, Stephanus capellanus eiusdem. Cle mens rector capelle beate virigims ibideim. Mathias socius eiusdem. Martinus similiter eiusdem, capeillami Bochkay, Georigiuis rector ailtaris sancte Katherine, Gallus capellanus Nicolai Bochkay (Dr. F. Raki, Popis upa str. 213). Budui da je crkva posveena sv. Kriu, zove se Rasinja Razynakerezthur i Stara je upa propala, a nova je pod istim titulom podignuta g. 1790. God. 1929. brojila je Rasinja u koprivnikoom crkvenom kotaru kao mjesto 1462 rkt. i 11 ostalih itelja (Schem. Zagr. 1929, str. 93).

100. ROHOUCHA Mjesto Rohoucha ili Orahovica dolazi samo u jednoj ispravi, i to 29.. listopada 1412. Toga se dana opisuju mee novodarovanih sela samostanu sv. Ane u Dobroj Kui, to ga je te godine osnovao Benedikt Nelepec. U tom se opisu spominje possessio nobilium de Rohoucha, videlicet Ogrunouch. Potoik Ilova dijeli posjed plemia orehova'kih od posjeda samostana sv. Ane (A. M. D. K. 6). Rohoucha ili Raholez, Orahovica, bila je vanoi mjesto stare krievake upanije i sijelo velikog vlastelinstva, koje je pripadalo plemiima hovakim, koji su bili roaci plemiima Ilokim. Rohoucha je g. 1471. oppiduim, trgovite. Orahovica je bila i sijelo stare upe, koja se spo minje g. 1404., a bila je posveena sv. Katarini. Pripadala je pod peujisku biskupiju, a poeki arhiakonat (J. Bsendorfer, Slav. povj. str. 276, br. 35).
147

101. SAGAUICZA Mjesto agavica ili agavica dolazi samo u. jednoj ispravi, i to 31. ko lovoza 1378. Meu svjedocima kod istrage radi posvojenja kapele sv. Ladislava u Pbdborju i radi ubivstva sudskih istraitelja nabraja se i Ju raj de Sagauicha kao discretus vir et honestus (A. M. D. K. 2). Mjesta pod tim imenom nema na podruju Hrvatske i Slavonije. J. Bbsendorfer ga ne spominje meu slavonskim selima Srednjega vijeka. ite ljima dananjeg Daruvara ime agavica ili agavica nije poznato. Ima jedno selo pod imenom agovina u upi Gornji Bogievci, i jo jedna agovina u upi Cernik, ali ta su sela predaleko od zbivanja nae isprave. Naa agovina ili agovina morala je biti u neposrednoj blizini PodboTJa., t. j . negdje na podruju dananjeg Daruvara ili u blizini.

102. S E L C H E Naselje Selce dolazi samo u jednoj ispravi, i to 20. lipnja 1416. Ni kola, sin Jakova de Selche i Emerik, sin Ivana de Selche bili su taj dan presluani pred upanijskim sudbenim stolom u Virovitici u parnici sinova Petra iz Luanca protiv nezakonitih sinova Tome iz Luanca zbog nasljedstva, i to kao nobile comprovincial es (A. M. D. K. 8). Neko je bilo, a i danas ima vie sela s imenom Selce i Selci: tako' u Vinodolu, u upi Hrneti, u upi Stojdraga, u upi Nadkriovljan, ali nijedno' od ovih sela ne moe doi u obzir zbog udaljenosti. Selce nae isprave moralo je biti u virovitikoj upaniji, jer su napomenuti preslu avani u Virovitici kao nobile comprovincial es. U obzir moe doi samo jedno Selce, koje je u Srednjem vijeku postojalo u virovitikoj u paniji, a to je Selce zapadno od akova (J. Bsendorfer, Slav. povj. str. 276, br. 38). To je Selce bilo tada sijelo upe poekog arhialkonata. Meutim ini se, da je i ovo Selce neto predaleko od Luanca.

103. S O P L O N C H A Naselje Soploncha, Soploncza, Sopplonczai, Saploncha, danas Stupanica, dolazi esto u ispravama arhiva Dobre Kue, i to u etiri razna oblika: Soploncha bez dodatka., Soplonczamellyke, Felsewsopploncza ili Soploncha Superior i Alsosopploncza ili Soploncha Inferior. Mi emo navesti isprave za svako od ovih naselja.

148

I.

Soploncha

Bez ikakva dodaitka dolazi Soploncha u ovim ispravama: 1. Dana 25. travnja 1465. prisustvuju; Mihajlo i Marko prediales de Sopploncza uvoenju pavlina iz Dobre Kue kao susjedi veeg vino grada (A. M. D . K . 20). 2. Dana 12. lipnja 1487. poklanjaju Nikola Banffy de Lyndiwa i nje gov brat Jakov samostanu sv. Ane u Dobroj Kui svu desetinu od vino grada in promontorio Soploncza i drugdje s time, da redovnici slue svake godine 40 svetih misa za njihovu rodbinu (A. M. D. K. 39). 3. Dana 26. studenoga 1504. posvjedocuju oblinji upnici, da je Mi chael magister c apeli e beati Fraincisci episcopi in castro- Soploncza constructe bez prigovora1 uveo pavline iz Dobre Kue u posjed nekih kua i vinograda (A. M. D. K. 44). 4. Dana 26. studenoga 1504. prisustvuje meu drugima i Tomo Phafhrilenowych graanin de Soploncha kao svjedok kod uvoenja pav lina za Dobre Kue u posjed nekih kua i vinograda (A. M. D. K. 44). Iz ovih se isprava vidi, da je Soploncha, Stupanica, bila posjed, na selje i grad. Prof. . Szabo dri, da je grad (castrum) Soploncha neto stariji od Dobre Kue. Kako se iz podora starog grada Stupanice vidi, grad je graen na otvorenom mjestu, tako da se odasvud vidi. Grad Soploncha bio je vazda u zavadi s gradom Dobra Kua (Vjesn. arh. dr. X, str. 33. s.). Povijest grada Soplonche dosta je burna. Za Karla Roberta bio je to posjed plemena Tiboid, i to Pavla sina Mihajlova. Kada je ovaj Pavao radi bune u okolici savskoj bio kanjen zatvorom, zap os jedne tvravu njegov brat Nikola, koji je grad predao kralju. Krallj Ljudevit Veliki podijeli Soplonchu Petru Poharou, upanu upanije abaujvarske. U toj porodici ostaje do g. 1408. Kad je ta porodica izumrla, dobiva Stupanicu kraljica Barbara. God. 1424. zaloi kralj Sigismund Stupanicu grofu Jurju Bazziniju za 10.500 for. G. 1429. dobi Stupanicu kao trajnu donaciju Nikola Gorjanski. Gorjansiki dri grad do smrti Jobove. G. 1481. ima taj grad grof Nikola Banffy iz Donje Lendave s bratom Jakovom. Njegovi nasljednici dre Soplonchu s vlastelinstvom cioi 15. vijelk. Vlastelinstvo Stupanica bilo' je veliko, te je graniilo' s posjedima Orahovakih, Voinskih i Trentula Levanjskih, i s posjedima opatije Bijela Stijena (. Szabo, Sred. grad. str. 109). Staroj Saplonchi odgovaraju dananje ruevine Stupanica u sjevero zapadnom kraju bive poeke upanije, sjeveroistonoi od Daruvara. Vlastelinstvu Soploncha pripadala su dva trgovita i mnogo sela. G. 1430. brojilo je vlastelinstvo 62 sela, 1481. 58, a g. 1491. samo 45 sela (J. B sendorf er, Slav. povj. str. 89). U tvravi Saploncha bila je kapela sv. Franje Biskupa.
149

IL

Sopplonczamellyke

Naselje Sopllonezaniellyke ili mjesto iz okolice ili kraj Soplonche do lazi ee: 1. Dana 25. travnja 1465. prisustvuje Ivan Golovi s bratom de Sopplomczaimellyke uvoenju pavlina iz Dobre Kue u posjed zakladnih sela, koja su pavlini dotada mirno uivali, ali su prije tri godine u po aru izgorjele izvorne darovnice, pa su si pavlini izmolili novu kraljev sku, donaciju, i to kao susjed (A. M. D. K. 20). 2. Dana 3. prosinca 1470. zalae Elizabeta aliter Ili'ka, ki Ivana sina Petra iz Luanca, a supruga Ivana Galffyja de Soplonchamelliky, pav linskom samostanu sv. Ane u Dobroj Kui dvije kurije, pa est napue nih i dva nenapuena kmetska selita u Luancu za 150 for. (A. M. D . K . 27). 3. Dana 2. travnja 1471. prisustvuje Ivan sin Gala de Sopploncza melleki uvoenju pavlina u posjed sela Luanec, i to kao susjed (A. D. D . K . 29). 4. Dana 2. travnja 1471. prisustvuje Ivan, sin Gala, de Soplonchamelleki kao susjed uvoenju pavlina u posjed sela Luanec, to im ga je poklonila plemkinja Elizabeta (A. M. D. K. 29). U istoj ispravi ozna en je Gapar de Soplonczanielleike kao kraljev ovjek za uvoenje pavlina u selo Luanec. 5. Dama 22. travnja 1471. vraa Matej, prior samostana sv. Ane u Do broj Kui, Ivanu, sinu Gala de Soplonczaimellyke, selo Luanec u viro vitikoj upaniji na doivotno uivanje izuzev jednu kuriju i dva nena puena kmetska selita, na kojima prebivahu Stjepan Kocel i Dioniz Horvat, uz uvjet, da taj posjed ne smije otuiti ni opteretiti, a poslije smrti njegove i njegove supruge da sve ima opet pripasti samostanu sv. Ane (A.M. D.K. 30). 6. Dana 29. listopada 1471. protestuje Matej, prior samostana sv. Ane, protiv toga, da bi kralj Matija Korvin darovao selo Luanec Pavlu de Greben, Nikoli sinu Turbelta de Berschanowcz ili Ivanu Galu de Soplonczamelleki (A. M. D. K. 31). Iz ovih se isprava vidi, da je Soplonczamelleki neko naselje uz ri jeku Soplonchu. Mad. rije melleki znai juxta, kraj, uz, u okolici, a dolazi redovito uz ime rijeke. Na pr. Konzkaimelleki znai iuxta Konzka. Mjesto Soplonczamelleki bilo je sijeloi zasebne upe. U popisu naime upa od 1334. dolazi: Item ecclesia beate virginis prope fluvium Sa ploncha, i to za razliku od posebne upe, koja se spominje brzo iza toga: Item ecclesia beate virginis de Soploncha (Dr. F. Raki, Popis upa str. 206). J. Rsendorfer pie, da se u 15. st. esto spominje posjed Saplonczamelleke (1441, 1465, 1471) kao posjed niih plemia, koji je leao u okolici Zdenaca. Tu da je bilo sijelo upe prope fluvium Sa ploncha. Lealo je na donjem toku dananje Ilove, koja se prije zvala Saploncha (Slav. povj. str. 263, br. 15). - Dr. J. Buturaic pie kod ove upe slino: Rijeka Saploncha je Ilova. Crkva bi. Dj. Marije, koja se
150

g. 1334. spominje uz rijeku Saploncha, nije bila u mjestu Stup amci ve z rijeku Ilovu, negdje kod dananjeg Marinog sela u upi Gaj (Zbornik str. 420, br. 15). I Stj. Pavii pie, da je Stupanica dananja rijeka Ilova (Podr. hrv. i srp. naselja str. 196). / / / . Felsewsopploncza (Sapploncza Superior)

Felsewsopploncza je Gornja Stupanica. Ovo mjesto dolazi u vie isprava: I 1. Dana 26. prosinca 1464. daruje kralj Malija Korvin pavlinskom sa mostanu sv. Ane titulo novae donationis sve posjede, koje je samostan dotada mirno uivao, ali od kojih su isprave prije tri godine izgorjele, meu inim i vinograd u Felsewsopploncza i Zenthmihalu krievacke upanije (A. M. D. K. 19). 2. Dana 22. 'Studenoga 1469. poziva azmanski kanonik Mihael kao delegirani sudac meu inima i plebanum Fabianum de Superioiri Sap ploncza, neka pozove oficijala Valentina i vilika Dominikai sa jo tro jicom iz Ilove, da u roku od 9 dana dadu pavlinskomu samostanu sv. Ane zadovoljtinu zbog nasilja nad pavlinskim kmetom, koga su na up nom dvoru u Ilovi napali, izranili i orobili otevi mu 28 zl. for. Ako se osjeaju nevinima, neka se dou opravdati pred duhovni sud u azmi, inae e biti izopeni iz crkve (A. M. D. K. 25). 3. Dana 26. studenoga 1504. potvruje meu drugim upnicima i Pavao, upnik de Superiori Soploncza, da je Mihael maigister cap eile beati Francici Episcopi in astro Soploncza bez prigovora uveo. pavline u posjed nekih sela i vinograda. Meu drugim upnicima spomenut je zasebno i Dominik, upnik de Inferiori Soploncza (A. M. D. K. 44). 4. Dana 31. srpnja 1509. nalae azmanski lektor i locunitenens Lovro meu ostalima i upniku de Superiori Soploncza, da pozove katelana Stjepana iz Dobre Kue i njegove ortake, da u roku od 9 dana dadu samostanu sv. Ane zadovoljtinu zbog svetogrdnog napadaja na njihovo groblje i kapelu. Posebice je takav nalog dobio i upnik de Inferiori Soploncza (A. M. D. K . 4 6 ) . 5. Dana 12. kolovoza 1509. javlja Pavao, plebanus de Superiori So ploncza, da je izvrio nalog aznianskog lektora (A. M. D. K. 47). Iz ovih se isprava vidi, da je postojailai Gornja Stupanica kao* zasebno mjesto i kao sijelo zasebne upe. teta, to se u ispravama ne navodi titul te upne crkve, ve samo ime upnika. Drimo, da je titiil bio sveti Mihael. To zakljuujemo iiz popisa g. 1334., gdje se kae: Item, ecclesia beate virginis de Soploncha -s.an.cti Michaelis de eadem. Prvo e biti Donja Stupanica, a drugo Gornja. Da je Donja Stupanica bila sijelo upe sv. Marije, dokazat emo u iduem poglavlju. Preostaje za Gornju Stuipanicu sv. Mihael. U popisu od 1501. razlikuje se Domimcus ple banus de Inferiori Soploncha i Simon alter capellainus de Superiori Soploncha (Dr. F. Raki, Popis upa str. 206).
151

Ovo pitanje rjeava dobro J. Bsendorf er ovako: Kada se nabrajaju sela saiplonakog vlastelinstva, ne spominje se uope Saploncha. Mjesto toga spominju se uvijek dva mjesta na elu tim selima!: Marijamci i Sveti Mihalj. Ova dva trgovita nisu drugo nego Donja i Gornja Saploncza. U jednom je trgovitu bila crkva bi. Dj. Marije, a u drugom crkva sv. Mihaela. Donja Stupanica zvala se Marijanci (ili madarski Bogodasszonyfalwa), a Gornja Sveti Mihalj (Zenthmihal ili Zemthmihalyfalwa). Oba trgovita morala su biti negdje u okolici tvrave Stupanice, u dolini dananje Rijeke, gdje su dainas Bastaji, Korijenani, Potoaini, Katinci i dr. (Slav. povj. str. 89 i 264, br. 25). IV. Alsosoploncza (Soploncha Inferior)

Mjesto Donja Stupanica dolazi u ovim ispravama: 1. Dama 3. svibnja 1441. prisustvuje Stephanus plebanus be ate virginis de Inferiori Soploncza kao, svjedok kod sastava oporuke grofa Ivama de Prata ( A . M . D . K . 15). 2. Dana 22. studenoga 1469. nalae aizmanski kanonik Mihael kao delegirani sudac meu drugima i upniku Andriji de Inferiori Sapplomcza, neka pozove oficijala Valentina i vilika Dominika iz Ilove i jo neke, da u roku od 9 dana dadu samostanu sv. Ane zadovoljtinu zbog nasilja nad pavlinskim kmetom i zbog nasilja u selu Breanou. Ako se osjeaju nevinima, neka Se dou lino opravdati pred duhovni sud u azmi, inae e biti izopeni iz crkve (A. M. D. K. 25). 3. Dana 26. studenoga 1504. potvruje Dominik, upnik de Alsosoplomcza s drugim upnicima, da su na nalog azimanskoig lektora i locumtenensa Lovre uveli pavline iz Dobre Kue u posjed nekih kmetskih selita i vinograda (A. M. D. K. 44). 4. Dana 26. studenoiga 1504. prisustvuje Stjepan, rector schole de Alsosoploncza, uvoenju pavlina iz Dobre Kue u posjed nekih kmet skih selita i vinograda (A. M. D. K. 44). Tom prigodom prisustvuje uvoenju i nobilis Georgius prediali' de Alsosoploncza kao svjedok. 5. Dana 31. studenoga 1509. nalae azmamski lektor i locumtemens Lovro meu inima i upniku de Inferiori Soploncza, neka pozove Stjepana, katelana iz Dobre Kue i jo neke, da u roku od 9 dana dadu samostamu sv. Ane zadovoljtiniu zbog svetogrdne provale u pavlinsko groblje i kapelu. Ako ne e, neka ih izopi (A. M. D. K. 46). 6. Dama 12. kolovoza 1509. javlja Dominik, upnik de Inferiori So ploncza, da je udovljio nalogu azmanskog lektora Lovre (A. M. D. K. 47). 7. Dana 12. kolovoza 1509. pozvani su Benedikt, iudex de Alsosoplomcza i njegov sin Bla u azmu kao svjedoci svetogrdne provale na pavlinsko groblje (A. M. D. K. 47). Iz ovih se isprava vidi, da je Donja Stupanica bila zasebno naselje imajui svoje itelje, svoga suca, svoga rektora kole, svoje predijalce i svog upnika. G. 1441. bio je upnikom Stjepan, a od 1504. do 1509. Dominik.
152

upa u Donjoj Stupanici je stara-, jer se spominje u popisu od g. 1334.: Item eccleisia beate virginis de Soploncza, a i u popisu od 1501.: Dominicus plebanus de Inferiori Soploneha, habet capellanuni (Dr. F. Ra oki, Popis upa str. 206). To je isti Dominik, koga spominju nae isprave. Od j . Bsendorf era S m o saznali, da se Donja Stupanica zvala Mari jana zbog crkve ev. Marije za razliku od Gornje Stupanice, koja se zvala Zenthnrihal. 104. S T H E R P T H O f C Z Selo Serptovac ili Serptovci dolazi samo u jednoj ispravi, i to 25. travnja 1465. Toga su dana Martin i Dioniz de Stherpthowcz prisutni pri uvoenju pavlina iz Dobre Kue u novoidarovane posjede, i to kao susjedi sela Grabesrje (A. M. D. K. 20). Daruvarskim iteljima nij poznato selo s imenom Serptovac. Toga sela nema na podruju Hrvatske i Slovenije, prema toane je propalo u vrijeme turskog gospodstva. No> iz nae se isprave vidi poloaj tog sela. Budui da su ljudi iz erptovca bili susjedi Graberju, znak je, da je to selo moralo biti u velikoj blizini samostana sv. Ane na posjedu Dobra Kua, jeir se selo Graberje nalazilo' na posjedu Dobra Kua izmeu po toka Crnca i Stupanice.

105. SUB BOR Mjesto Subbor ili Podborje dolaizi u vie isprava arhiva Dobre Kue: 1. God. 1378. iza 31. kolovoza vodio se veliki spor o kapeli sv. Ladislava Kralja de Subbor. Petar, sin Tomin, kao rektor crkve bi. Dj. Ma rije u Dobroj Kui prijavilo je Svetoj Stolici: qualiter quedaim eapella in honorem sancti Ladisai Regis de Subbor cum villis suis et redditibus, quae alias ad dictam ecclesiam beate virginis de Dobra'kuchai pertinebat, et per rectorem eiusdem ecelesie regebatur, alienata fuiseet, et disiuncta a matrice ecclesia beate virginis prenotate (A. M. D. K. 2). 2. God. 1378. iza 31. kolovoza. Istragom se utvrdilo, da su literat Adam i njegova braa Falbijan i Emerik i drugi neki roaci detentores rerum et bonorum sepefate ecclesie de Subbor na poticanje Petra, sina Iva nova, i Petra, sina Herkonova presbyteroriim dicte capelle, napali istrano povjerenstvo, koje je bilo izaslano od delegiranog suca zagre bakog kanonika i bekinskog arhiakona Matije, te su upnika Nikolu iz Donjih Zdenaca ubili, a drugima zaprijetili smru (A. M. D. K. 7). 3. Dana 31. kolovoiza 1413. vodi se parnica zboig kapele ev. Ladiislava Kralja de Subbor pred papinskim sucima. Kao'tuitelji nastupaju Dionizije iz Dobre Kue kao nadleni upnik, i Benedikt Nelepec kao patron (A. M. D. K. 7).
153

4. Dana 26. srpnja 1423. uzima papa Martin V. u zatitu Dominika, upnika crkve sv. Marije u Dobroj Kui, te dosuuje, da kapela sv. Ladi slava de Subbor ima i dalje pripadati upnoj crkvi u Dobroj Kui kao njena filijainai crkva: ei eiusdem filialis ecclesia et eidem canonice unita (A. M. D. K. 10). 5. .God. 1510. ostavlja Klara, sestra Franje Neleipia, a udova Mihajla Aythosa neto zlatnine ad claustrum sancti Laidislai (A. M. D. K. 48). Iz ovih se isprava vidi, da je u mjestu Subbor ili Podborje postojala crkva sv. Laidiislava Kralja, koja je u II. polovini 14. stoljea kao f ili jalna pripadala upnoj crkvi sv. Marije u Dobroj, Kui. Imala je obilne posjede, pa su se za njima pojagmiJi okolni sveenicii i svjetovnjaci. G. 1378. imala je kapela dva svoja sveenika: Petra Ivanova i Petra Herkonova. U popisu od g. 1334. nabraja se meu upnim crkvama: Item ecclesia santi Ladislai de Podbor (Dr, F. Raki, Popis upa str. 207). Nema sumnje, da se tu radi o istoj crkvi. Iz naih se ispirava razabira, da u II. polovini 14. stoljea crkva sv. Ladislava nije vie bila upna, nego fili jalna, a pripadala je upnoj crkvi u Dobroj Kui. Prema J. Bsendorferu i Dr. J. Buturcu Podborje je dio dananjeg Daruvara. Dananji Daruvar ine tri dijela:: Daruvar grad, Daruvar Donji i Daruvar Gornji. Daruvar grad je stari etvrtkovac s Toplicama (Hevyz). Tu je u 15. st. stajao katel, koji se zvao Rwvar ili Kamengrad. Kraj etvrtkovca stajalo je Podborje s kapelom sv. Ladislava Kralja, danas Daruvar1 Donji, dok je Dimikovina dananji Daruvar Gornji (J, Bsen dorf er, Slav. povj. str. 87). U Po'dboirju se neko nalaizila benediktinska opatija sv. Jelene, koje naslov nose do danas neki crkveni dostojanstvenici zagrebake nadbisku pije. U grobnici nekadanje opatije pokopan je Ladislav Grebenski, ugar ski potpalatin, koji je umro 1489., kako pokazuje naeni nadgrobni natpis s njegovim grbom (E. Laezowski, Hrv. povj. grad. I, 43; Iv. Kukuljevi, Natpisi str. 33). God. 1460. i 1472. spominje se u Podborju minoritski samostan s cr kvom sv. Ladislava1 (J. Bsendorf er, Slav. povj. str.264). Taj se samostan spominje i u naoj ispravi iz g. 1510. Prema tome je nekadanja kapela sv. Ladislava pripala u 15. st. franjevakom samostanu, to tvrdi i Dr. J. Buturac (Zbornik str. 421, br. 34). Domai itelji dre, da je na brdu, gdje je bila kapela sv. Ladislava, danas vinograd, koji se zove Gradina u kuitu.

106. T H A P A L O U C H Naselje Thapaloch, Tapalocz, Topolovac dolazi u vie isprava: 1. Dana 20. lipnja 1416. bili su Pavao, sin Andrije, i brat mu Emerik de Thapalouch presluani pred sudbenim stolom virovitike upanije u parnici sinova Petra iz Luanc protiv nezakonitih sinova Tome iz Luanca zbog nasljedstva (A. M. D. K. 8).
154

2. God. 1423. iza 10. srpnja oznaen je Juraj, sin Nikole de Thapa louch kao kraljev ovjek u sporu izmeu sinova Petra i Tome iz Luanca (A. M. D. K. 11). 3. Dama 5. svibnja 1441. ostavlja grof Ivan de Prata u Ilovi oporuno literatu Mihajlu de Thapalouch dio ume zvane Weyh, quam ab eo minus iuste occupavi, sine taimen vinea mea (A. M. D. K. 15). 4. Dana 5. svibnja 1441. prisustvuje literat Mihael de Thapalouch kao svjedok pri sastavu oporuke grofa Ivana de Prata (A. M. D. K. 15). 5. Dama 25. travnja 1465. bio je Petar de Thapalouch prisutan pri uvoenju pavlina iz Dobre Kue u posjede, koje im je kralj Matija Korvin zbog izgorjelih isprava nanovo darovao, i to kao susjed sela Breanca (A. M. D. K. 20). 6. Dana 2. travnja 1471. prisustvuje Petar, sin Benedikta de Thapolowcz kao svjedok pri uvoenju pavlina u selo Luanec virovitike u panije, to im ga je poklonila plerrikinja Elizabeta ili Ilika iz Luanca. Isto i literat Ivan, sin Mihajla de Thapolowcz (A. M. D. K. 29). 7. Dana 22. rujna 1481. vode Nikola i Ivan, sinovi literata Mihajla de Tapalocz, plemenitai virovitike upanije, istragu protiv Benka iz Fodorovca zbog smetanja pavlinskog posjeda (A. M. D. K. 37). U Srednjem vijeku bilo je vise naselja s imenom Topolovac, a i danas ih ima. Taiko Topolovac kod Streze, Topolovac koci Gradita u Slavoniji, Topolovac u upi Lovreina, u upi Jamnica i drugdje. Na je Topolovac, kako isprave kazuju, bio u staroj virovitikoj upaniji, u blizini pavlin skog sela Breanca. Nalazio se u jugozapadnom dijelu upanije uz potok Grevicu. Tamo ga, neto juno od Crernonje, ubicira Dr. D. Gsattiky na svojoj geografskoj karti Donje Slavonije u Srednjem vijeku. Postojao je Veliki i Mali Topolovac (Vidi Kistapalocz).

107. T H E K O W C Z Naselje Tekovac ili Tekovci dolazi samo u jednoj ispravi, i to 25. travnja 1465. Johannes Thekowecz de Thekowcy. oznaen je kao kraljev ovjek za uvoenje pavlina iz Dobre Kue u posjed svih dotada mirno Uiivanih, a isada zbog izgorjelih isprava od kralja Matije Korvina iznova darovanih imanja (A. M. D. K. 20). Danas nema na podruju Hrvatske i Slavonije sela s imenom Tekovac. iteljima Daruvara je to selo nepoznato. J. Bsendorfer poznaje u Sred njem vijeku samo selo Tekenovac, danas pustara Tekenovac sjeverno od Budanovaca u srijemskoj upaniji. Selo je dakle u vrijeme Turaka pro palo. Zato smo upueni samo na nau ispravu. Budui da se g. 1465. radilo oi uvoenju pavlina u zakladne posjede, a ti su se nalazili oko Dobre Kue, neto u virovitikoj, a neto u krievakoj upaniji, mora da je i selo Tekovac bilo u veoj ili manjoj blizini samostana sv. Ane. * 155

108. T H I S T H A H R A Z T Y A Ovo se mjesto spominje samo u jednoj ispravi, i to 28. travnja 1465. Nicolaus Zelesdy de Thisthahraztihya prisustvuje uvoenju pavlina iz Dobre Kue u sela, to su ih oni dosada mirno uivali, ali su im izvorne isprave u poaru izgorjele, pa su izraolili novu kraljevsku donaciju, i to kao susjed sela Breanca (A. M. D. K. 20). Zanimljiv je naziv ovoga naselja. U kraju oko s aim ost ana sv. Ane posto jalo je u Srednjem vijeku mjesto i upa Zeyanahrazthya, koja se u popisu od 1501. zove Zelanahrastye, dakle u naem izgovoru Zelenohrae. Ovdje imamo slinu tvorevinu Thisthahrazthya, to bi analogno imalo znaiti Cistohrae. Sluajno madarska rije tiszta znai ist, dok se rije thistha moe i u hrvatskom itati ista. Danas nema sela sa slinim imenom na podruju Hrvatske i Slavonije. U Dalmaciji ima vie sela pod imenom ista, kod Splita i kod Zadra. Sadanjim iteljima Daruvara je ovo ime potpuno' nepoznato. Selo' je dakle nestalo u tursko doba. Meutim se iz nae isprave vidi, da je to selo bilo u susjedstvu sela Breanca, a > Breanec se nalazio na srednjovjekovnom posjedu Ilova, koji je bio u vlasti grofa Ivana de Prata i njegovih nasljed nika Turbeltovia, potok Ilovu.

109. T H O L L O W C Z Mjesto Thollowcz, Tolovac, dolazi vazda u vezi s banom Matkom Talovcem. Tako u ispravi od 6. travnja 1439. Manko de Thollowcz, ban Dalmacije, Hrvatske i Slavonije poklanja samostanu sv. Ane u Dobroj Kui selo Pezyancz (zapravo Petri janec), koje je pripadalo njegovu po sjedu Zenthpeter (A. M. D. K. 46). Matko, sin Ivana, starinom je iz Korule, a poslije graanin dubro vaki. Otac mu je pao u nesretnoj bitci, kod Nikopolja g. 1396. Talovce je upoznao kralj Sigismund u Dubrovniku, pa ih je poveo> sa sobom u Hrvatsku. Tu je kralj dao Talovcima imanje Talovac u Podravini (Thallowcz, Thollowcz), po kojem se i prozvae. Ve g. 1430. bio je Matkoi katelan grada Kovina, a doskora je dobio grad Srebrenik u Bosni. G. 1433. bioi je uipraivitelj upranjene biskupije zaigrebake u svjetovnim stvarima. enidbom s kerkom Petra eha od Leve stekao je posjede u Slavoniji, a kasnije je dobio grad Gjurgjevac. G. 1434. bio je upravitelj prioirata vranskog, a g. 1435. ban itave Slavonije. G. 1440. darovao je mavanski ban Laidislav Gorjanski Matku Talovcu i njegovoj eni Margareti eh Levanjskoj svoj dio u Voinu zajedno s velikim tornjem u tom gradu. Tako se Matko Talovac pribliio samostanu sv. Ane u Dobroj Kui i poklonio mu selo Petrijanec, koje je pripadalo pod kontova'koi vlastelinstvo. Matko Talovac boravio je rado u Gjurgjevcu, gdje koncem g. 1444. ili poetkom 1445. i umro (Em. Laszowski, Znam. Hrv. str. 201).
156

E. Laszowski dri, da je Thollowcz dananja Topolovica u Podravini. Mi drimo, da dananja Topolovica odgovara srednjovjekovnom mjestu Thapalouch, a za Thollowcz drimo, da je jedno mjesto u okolici Viro vitice. U arhivu samostana sv. Benedikta u Bakvi dolazi 8 puta mjesto Tholowcz, Thalowcz, Thallocz. upnik iz tog Tolovca imao je veliko uee u bakvanskom procesu, pa je morao biti u blizine Bakve, odno sno u blizini Virovitice. 110. V E L I K E Naselje Velike dolazi samo u jednoj ispravi, i to god. 1378. iza 31. ko lovoza. Medu svjedocima kod istrage protiv uzurpatorai kapele sv. Ladislava Kralja u Podborju, pa kod sastava javno-biljenikog izvjetaja u upi Pukur bio je meu drugima prisutan i discretus vir et honestus Stjepan de Velike (A. M. D. K. 2). J. Bsendorfer nabraja meu katelima (caistrum) stare poeke upa nije Veliku, i to ba u pluralskom obliku: Castrum Welilke, Velyke, koji se spominje u ispravama 1435., 1449., 1453., 1455., 1470. i 1488. (Slav. povj. str. 125). Ali on navodi i druigi katel Veliku u ikrievakoj upaniji, koji se zove Kraljeva Velika, a nalazi se juno od Kutine. Kraljeva Velika bila je sijelo velikog vlastelinstva, koje je obuhvatalo ove viliikate: pakraki, Rogoznu, Benedikt, Zador, ibenik, vililkat po savski i vilikat velianstveni (Ibid. str. 82). Budui da je Stjepan de Velike prisustvovao sastavu javn o-bilje* nikoig izvjetaja u crkvi de Pukur (Sreanima), vjerojatno se pod na im mjestom Velike razumijeva Kraljeva Velika, jer je blie Pukuru, nego Velike u poekoj upaniji. Kraljeva Velika bila je ui Srednjem vi jeku sijelo upe, koja se sipominje u popisu od g. 1334.: Item ecclesia saneti Michaelis de Velika (Dr. F. Raki, Popis upa str. 206).

111. VOLONLYA Naselje Volonlya ili vjerojatno Voloulya, Volavlje, dolazi samo u jed noj ispravi, i to> 22. rujna 1481. - Marcus de Volonlya et Nicolaus Wzdarich de eadam pleotnenitasi virovitike upanije, s plemikim su cima voide istragu protiv Benka iz Fodorovca zbog smetanja pavlinskog posjeda (A. M. D. K. 37). Drimo, da se radi o pogreci pisanja ili itanja. U istoj se ispravi na lazi oita pogreka Superior Oheruecz mjesto Superior Chernecz, pa bi i Volonlya mogla biti pogreka mjesto Voloulya, Volavlje. Jedno Volavlje postoji dodue i danas u upi Petrovina, ali to ne moe doi u obzir zbog udaljenosti. Iz same se isprave vidi, da je mjesto mo ralo biti negdje u staroj virovitikoij upaniji, jer su pomenuti Marko i Nikola Uzdari bili plemenitai virovitike upanije, valjda negdje na
157

jugu, jer se radi o smetanju posjeda pavlinskog posjeda sv. Ane u Do broj Kui. Meutim postoji jo jedna isprava., gdje se to mjesto ispravno pie Wolowlya. To je isprava oid 25. travnja 1465. Marko de Wolowlya bijae prisutan kod uvoenja pavlina iz Dobre Kue u novodarovane za kladne posjede, i to kao susjed za selo Breanec Budui da se selo Bre anec nalazilo na posjedu Ilova uz rijeku Ilovu, moralo se negdje ondje u blizini nalaziti i selo' Volavlje.

112. VOYK Ovo se iime spominje samo u jednoj ispravi, i toi god. 1378. iza 31. ko lovoza. Mathias de genere Voyk, upnik, provodi meu drugima na poziv zagrebakoga kanonika i bekinskog arhiakona Matije istragu protiv uzurpatora kapele sv. Ladislava u Podborju (A. M. D. K. 22). Prema J. Bsendorferu posjedovalo je pleme Vojk ve prije tatarskih provala mjesto i tvravu (castrum) Sveti Kri, jugozapadno od dananjeg Daruvara. To se mjesto pie Kerestur ili Voyk Keresztur, Sveti Kri ili Vojk-Sveti Kri, Vojkovci (Slav. povj. str. 88). Nema sumnje, da je upnik Mati ja bio odavde. U popisu upa iz g. 1334. spominje se: Item ecclesia sancte crucis de Woykowichi, a u popisu od 1501.: Plebanus sancte crucis in Woykowcz (Dr. F. Raki, Popis upa str. 206. i 207).

113. VYDOWCZ Naselje Vydowcz, Vidovac ili Viovci, dolazi samo u ispravi od 25. travnja 1465. Benedikt i Tomo Farrago de Vydowcz bili su prisutni kod uvoenja pavlina u posjede, koje je samostan sv. Ane dosada mirno posjedovao, ali su izgorjele izvorne isprave, pa su pavlini izmolili od kra lja Matije Korvina novu donaciju, i to kao susjedi sela Petheryancz (A. M. D. K. 20). I neko je bilo i sada ima vise sela pot iimenoim Vidovac i Vidovci, kao na pr. u upi Poega, u iupi aikovac, kraj Varadina i t. d., ali ta sela ne dolaze u obzir zbog udaljenosti. Iz nae se isprave vidi, da se Wydowcz nalazio u susjedstvu Peterjanca, to ga je Matko Talovac od svog komtovakoig posjeda poklonio pavlinskom samostanu sv. Ane, dakle istono od Dobre Kue, negdje ui blizini Kontovaca (danasKatinac). 114. W A Y K O W C Z Mjesto Waykowcz, u ovom obliku dolazi samo u ispravi od 31. kolo voza 1480. - Grgur de Waykowcz naznaen je kao banski ovjek za
158

uvoenje pavlina iz Dobre Kue u dijelove posjeda Ivana, sina Pavla iz Sv. Mihalja, u Gornjem i Donjem Crncu (A. M. D. K. 36). Mjesto Vojikoivac je istovetno s mjestom Voyk-Keresztur i Woykowcz -Keresztur, t. j . glavnim mjestom i sijelom tvrave, kao i upe Sveti Kri ili - Sveti Kri ili Vojkovci, o emu smo ve govorili kod imena Voyk. 115. W E R E U C H E Mjesto Wereuche, Werocze, Verocze, Virovitica, dolazi ee u arhivu Dobre Kue. Mi emo navesti te isprave ne radi ubikacije, nego jer se iz njih moe nadopuniti povijest Virovitice. 1. Dana 4. lipnja 1379. pri diobi sela Luanec meu brau Petra i Toimu iz Luanca ureduje upanija u Virovitici. upanom je bio magi star Akus filiuis Stephani filil Mykch comdaim bani, comes de Posaga et de eadem Wereuche. Podupan je Thomas filius Petrach de Mendssenth. Protonotar: literat Franjo, sin Ladislava iz Buina. Plemiki suci: isti Franjo, pa Dominik, sin Kozme iz Leskovca (A. M. D. K. 3). 2. Dama 10. kolovoza 1409. ureduje upanija u Virovitici u sporu iz meu vlasnika posjeda Luanca i vlasnika posjeda Ilova zbog mea, u pan virovitiki bio je Greigorius de Macharo, a plemiki suci: Fabijan, sin Fairkaa iz Povinaca, i Ivan, sin Vida iz Jamije (A. M. D. K. 4). 3. Dana 20. lipnja 1416. vodi upanijski sud u Virovitici parnicu iz meu sinova Petra iz Luanca i nezakonitih sinova Tome iz Luanca: zbog nasljedstva. upanom je bio Nicolaus de Warda comes Comitatus de Wereuche (A. M. D. K. 8). 4. Dana 5. svibnjia 1441. prisustvuje plemi Pavao iudex nob ilium de Werocze kao svjedok kod sastava oporuke grofa Ivana de Prata u Ilovi ( A . M . D . K . 15). . 5. Damai 8. studenoga 1472. poklanja Nikola upor de Monozlo, voj voda sedmogradski i upan virovitiki, samostanu sv. Ane u Dobroj Kui svu desetinu od vina, blaga, pela, i svih stvari, koje se obiavaju desetinaiti., uz uvjet, da redovnici slue dan iza Male Gospe svetu misu za njegovu pok. rodbinu. Podjedno zabramjuje svojim dikatorinia, da utjeruju desetinu od kmetova u pavlinskim selima Luanec, Breanec, Petri jamec i Grnec (A. M. D. K. 32). 6. Dana 22. rujna ureduje Nikola Banffy de Lyndwai comes ac indi ces nobiliuim Comitatus de Verocze u tubi samostana sv. Ane u Do broj Kui protiv Nikole iz Orehovca zboig smetan ja posjeda (A. M. D.K.37). 7. Dana 12. lipnja 1487. poklanjaju Nikola Banffy de Lyndwa, upan virovitiki i brat njegov Jakov samostanu sv. Ane svu desetinu od vino grada u Stupainici uz uvjet, da redovnici slue svake godine 40 svetih misa, koje se tono oznaiuju, meu ostalima i za njihove pok. roditelje Stjepana i Elizabetu. Isprava je pisana in Castro nostro Werewche ( A . M . D . K . 39).
159

8. Dana 21. travnja 1498. Ambrosius castellanus castri Verocze et* vicecomes, ac Thomas de Gorieza et Michael de Nagytapaloez, indices nobilium Comitatus de Verocze potvruju, da je Ivan iz Malog Topolovca pred njima poklonio samostanu sv. Ane u Dobroj Kui selo Po gana (A. M. D. K. 42). Virovitica je vano srednjovjekovno mjesto, koje se spominje od, 13. stoljea dalje. God. 1234. podijelio je slavonski herceg Koloman dolja cima grada Virovitice velike slobotine. U Virovitici borave ee ugar ski vladari. Tu je kralj Bela IV. 26. studenoga 1242. izdao glasovitu po velju gradu Zagrebu,. Dana 16. oujka 1279. boravi u Virovitici kralj Ladislav Kumanac. Virovitica je bila i sijelo uaipnije, koja se prozvala po gradu Virovi tici. Virovitiki vlastelini bili su zajedno i upani. Kao takvi se po J. Bseindorferu spominju Marczali, Nikola Iloki, Henrik Tomas, Ivan Edderbach, upori Moslavaki, pa Banffy od Lendave. Vlastelinu viro vitikom pripada sva desetima, pae i kumovina cijele upanije. Pripa dati virovitikoj upaniji znailo je potpasti pod vlast virovitikog, vla stelina, te mu davati desetinu i kunovinu (Slav. povj. 98. s.). Pavlini iz Dobre Kue znali su sebi izraditi, da su im virovitiki u pani poklanjali desetinu, ali vazda uz neku obvezu svetih misa.

116. WYLAK Mjesto Wylak, Ujlak Ilok, dolazi u ispravama vaizda u vezi s porodi com ilokih velikaa. 1. Dana 20. listopada 1444. poklanja Nikola de Wylak, vojvoda sed,moigradski i ban mavanski, samostanu sv. Ane u Dobroj Kui kme tove u selu Zenthpeter, koje im, je poklonio' ve ban Matko de TholW c z (A. M. D. K. 46). 2. Dana 11. svibnja 1465. zalae Henrik de Zeyanahrazthya pred Enierikom de Zapolya, gubernatoiromi Bosne, Dalmacije i Hrvatske, i pred Nikolom de Wylak banom Slavonije, supruzi svojoj Katarini kuriju u selu Zeyanaihrazthya vrijednu 300 for., pa dijelove posjeda u nekim selima (A. M. D. K. 25). 3. Dana 19. lipnja 1494. prepisuje Lovro dux de Wylak, ban ma vanski, na molbu pavlina iz Dobre Kue ispravu bana Matka Talovca od g. 1439., pa ispravu svoga oca Nikole de Wylak iz g. 1441., koje se tiu sela Pezyancz (zapravo Petrijanec A. M. D. K. 41). Ilok je glasovito srednjovjekovno mjesto, trgovite, grad, tvrava i si jelo raznih crkvenih redova. Oppidum Vylak se spominje g. 1438., civitais Wylak 1454. i 1482., castrum Wylalk 1406., 1473., 1492. i 1497. Tu je bio franjevaki samostan, koji se spominje ve 1343., sa mostan pustinjaka sv. Augustina de vale Hebron, koji se spominje s crkvom sv. Ane g. 1438. Tu je bila upna crkva sv. Petra i Pavla, crkva
160
1

sv. Jelene i bolnica s kapelom sv. Ladislava. U Iloku je g. 1456. umro Ivan Kapistran, koji je sahranjen u crkvi bi. Dj. Marije. Ilok je davni posjed velikaa Ilokih, kojima je praotac palatin Ni kola Koint. Nalazio* se u upaniji vulkovskoj, a u crkvenom pogledu pri padao pod Peuh, i to pod morovi'ki arhiakonat (J. Bsendorfer, Slav, povj. 173, 282; - . Szabo, Sred. grad. str. 149). Danas broji Ilok neto preko 3000 rkt. itelja, a upom upravljaju franjevci tamonjeg samostana (Schem. Diac. 1915).

117. ZAP OLYA Ovo mjesta dolazi samo u vezi s Emerikom Zapoljom, gubernatorom Bosne i slavonskim banom. Dama 11. svibnja 1465. Emericus de Zapolya, reignorum Bozne gubernator ac Dalmacie, Croacieque, et Nicolaus de Wylalk regni Sclavonic bami ureduju u jednom pravnom inu, gdje Henrik de Zeyanahrazthya zalae svojoj supruzi Katarini svoju kuriju u Zeyanahrazthya, vrijednu 300 for., i dijelove posjeda u nekim selima (A. M . D . K . 21). Mjesto Zapolje nalazilo se u Srednjem vijeku jugozapadno od Poege, a zapadno od Vrbove. To je mjesto gnijezdo obitelji Zapoljskih, koja se uzdigla na kraljevski prijestol i koja je u vrijeme kralja Ladislava Kumainca sagradila katel kod Tisovca. Historikog mjesta Zapolje nema vie, tek mu se sauvala uspomena u jednoj rudini kod Godinjaka, istono od Nove Gradike (J. Bsendorfer, Slav. povj. str. 120). Zapolje je u staro doba bilo i upa. U papinskim pol. spisima spomi nje se sacerdos de Zaipula 13321337. G. 1396. spominje se ondje crkva sv. Nikole de Zapolia quinqeecclesiensis diocesis (Ibid. str. 156, 277).

118. ZDENCZ O ovom. smo naselju ve govorili kod mjesta I zdencz. Ovdje emo do dati jo neke podatke o tom mjestu iz oporuke azmainskog kanonika Mateja iz g, 1483. Taj, je aizmansiki kanonik imao u Zdencima, i to u Donjim Zdencima svoje imanje. On spominje u oporuci svoju gospodaricu coca, quae est in Zdencz, svoje blago (scrophas in Zdencz), svoje patrone in Zdencz. Svoju krinju, quae est in Zdencz ostavlja gospoi Afri. Plebano de Zdencz ostavljia dvije olovne zdjele. U Zdencima ima vie dunika: koar Temo duguje mu 1 for., isto toliko kroja Stjepan civis de eadem Zdencz, pa Izak de eadem. Za svoje kmetove in Zdencz platio je kraljevsku pristojbu od 5 for. 1 40 solid a. Kod sastava oporuke prisustvuju:: Ivan, capellanus de Inferior! Zdencz, Martin., scholasticus de pre diet a Zdencz, nadalje sudac Izak,
11 STARINE

161

trgovac Valentin, kroja Stjepan, sartor de prefatai Zdencz, Benedikt i Lov*, c apel lani mei de preidicta Zdencz. Meu izvriteljima1 oporuke imenovan je i Ivan, plebanus de Also zd.encz, t. j upnik iz Donjih Zdenaca (A. M. D. K. 38). Budui da su posljednje napomenute osobe sve iz Donjih Zdenaca, drimo, da se svi ovi navodi tiu Donjih Zdenaca, o kojima je bio govor na svom mjestu pod Izdencz Inferior.

119. Z E L Y A N C Z Naselje Zelyancz, Seljanec, dolazi u dvije isprave: 1. Dana 11. svibnja 1465. zalae Henrik de Zeyanahrazthya pred dravnom vlau svojoj supruzi Katarini kuriju u Zeyanahrazthya i dijelove posjeda u selima: Zelyancz, Prichrethye, Petrowcz, Gwrgesowcz et Kaipolna (A. M. D. K. 21). 2. Dana 30. lipnja 1465. izvjeuje azmanski kaptol, da je po nalogu slavonskih banova uveo plemkinju Katarinu u posjed kurije u Zeyana hrazthya, pa u dijelove posjeda u selima Zelancz, Prichrethye, Gywrgasowcz et Capolna, sve u krievakoj, upaniji (A. M. D. K. 22). Nije oevidno, kako valja itati Zelyanc, da li Zeljanec ili Seljanec. Sela Zeljanec nema na podruju Hrvatske i Slavonije, dok postoje brojna mjesta istog ili slinog oblika:, kao Seljanec, Selna, Selnica Selnik. Jedan Seljanec nalazi se u upi Sv. Petar Orehovac, a drugi u; upi Bela u Za gorju. No> ta su mjesta predaleko od radnje nae isprave. Na Zelyancz kao i ostala navedena sela nalazila su se u staroj krievakoj upaniji, i to u blizini upe Zeyanahrazthya, neto sjeverno od Dobre Kue.

120. Z E N T H G Y U R G H
Naselje Zenthgyurgh, Sveti Juraj, dolazi samo u jednoji ispravi, i to> 29. listopada 1412. Nikola, filius Bakathor de Zenthgyurgh, oznaen je kao kraljev ovjek za uvoenje pavlina iz Dobre Kue u poisjed zaklad nih sela izmeu potoka Sop lonce i crnca (A. M. D. K. 6). Ostali kraljevi ljudi za pomenuto uvoenje bili su oznaeni iz Gornje Graibrovnice, Svih Svetih, Vojkovaca. Svakako ni ovaj Sveti Juraj ne bi smio biti odve daleko od Dobre Kue, na kojem su posjedu pavlini do bili svoja prva imanja Mateijevac, Ferenchlaka i Grafoerje izmeu potoka S opi once i Ilove. Zentihgyurgh ne moe biti drugi nego Sveti Juraj Ilovski. To je sijelo stare upe, koja se spominje u popisu od g. 1334.: Item ecclesia sancti Georgii de Ilowa, a i u popisu od 1501.: Thomas plebanus de Ilowa (Dr. Raki, Popis upa str. 207, 208). - Dr. J. Buturac dri, da se taj
162

Sveti Juraj nalazio uz gornju Ilovu (Zbornik, str. 422, br. 5). - J. Bsemdorfer dri, da se ta upa nalazila negdje oko vrelita rijeke Ilove (Slav. povj. str. 266, br. 4).

121. Z E N T H K Y R A L
Naselje Zenthkyral, Sveti Kralj, dolazi u dvije isprave: 1. Dana 20. lipnja 1416. bio je Ivan Bailog de Zenthkyral pred u panijskim sudbenim stolom, u Virovitici presluan kao nobilis comproviincialis u parnici sinova Petra iz Luanca protiv nezakonitih sinova Tome iz Luanca zbog nasljedstva (A. M. D. K. 8). 2. Dana 3. svibnja 1474. prisustvuje Mihajlo' plebanus de Zenthkiral kaoi svjedok kod sastava oporuke Katarine udove pok. Grgura alio no mine Henrik a de Zeyanahrazthya (A. M. D. K. 33). Pitanje je, da li je Zenthkyral prve isprave istovetan sa Zenthkiralom iz druge isprave. Drugi Zenthkiral je bio sjedite upe, jer se navodi upnik Mihael. Budui da je taj upnik prisustvovao kod sastava opo ruke Katarine, udove Henrika iz Zeyainahrazthya, drimo da je taj Zenthkiral upa, koja se spominje u popisu iz g. 1334. u blizini Zdenaca: Item ecclesia sancti Regis Stephani ibidem prope (naime u blizini Zdench Inferior et Superior) (Dr. F. Raki, Popis upa str. 207). J. Bsendorf er dri, da taj Sveti Kralj odgovara dananjem Herce govcu kraj Zdenaca. On spominje, da se ve g. 1306. u jednoj ispravi spominje via de ecclesia sancti Regis Stephaini versus forum et castruim. Izdench (Slav. povj. str. 265, br. 2). Budui da je taj Sveti Kralj naj blii upi Zeyanahraizthya, drimo, da je to Zenthkiral nae druge isprave. Zenthikyrail prve isprave mogao bi biti i dananji Luka kod Virovi tice, jer je Ivan Balog kao nobilis comprovincialis bio iz stare virovi tike upanije (J. Bsendorfer, Slav. povj. str. 268, br. 45).

122. Z E N T H M I H A L Naselje Zenthmihail, Sveti Mihalf, dolazi u tri isprave: 1. Dana 26. prosinca 1464. daruje kralj Matija pavlinskom samostanu sv. Ane u Dobroj Kui sve posjede, koje su pavlini dosada mirno ui vali, a meu njima i vinograd u selu Zenthmihal u krievakoj upa niji ( A . M . D . K . 19). 2. Dana 17. srpnja' 1479. prodaje Ivan sin Pavla de Zenthmihal sa sinom literatom Valentom samostanu sv. Ane u Dobroj Kui pred poe kim kaptolom dijelove svojih posjeda u Goirinijem i Donjem Crncu (Felsew et Also'chernecz) za 90 zl. for. (A. M. D. K. 35). 3. Dana 31. kolovoza 1480. potvruje: azmanski kaptol, da je po na logu Ladislava iz Egervara bez prigovora uveo pavline iz Dobre Kue
163

u dijelove posjeda u Gornjem i Donjem Crncu, kupljene od Ivana, sina Pavla de Zeiithmihal i njegova sina literata Vailenta (A. M. D. K. 36). Budui da su glavni posjedi samostana sv. Ane bili izmeu Ilove i Stupamice, treba Sveti Mihalj traiti u onom kraju. Mi drimo, da se tu radi o selu Sveli Mihalj, koje odgovara Gornjoj Stupanici. Kako reko smo, meu selima vlastelinstva Saplomcza spominju se uvijek na prvom mjestu dva mjesta1: Marijanci i Sveti Mihalj. Marijanci su Donja Stupanica, gdje je bila crkva bi. Dj. Marije, dok je Sveti Mihalj Gornja Stupanica, gdje je bila crkva sv. Mihailj-a (J. Bs end or fer, Slav. povj. str. 89). Mi smo o Stupanici Gornjoj govorili na svom mjestu kod Saplomcha.

123. Z E N T H P E T E R Naselje Zenthpeter, Sveti Petar, dolazi u dvije isprave: 1. Dama 6. travnja 1439. poklanja bain Matko Talovac samostanu sv. Ane u Dobroj Kui selo Pezyancz (zapravo Petriata.cz), koje pripada njegovu posjedu zvanom Zenthpeter. Uzeto iz isprave g. 1494. (A. M. D.K.46). 2. Dama 19. lipnja 1494. poklanja Nikola Iloki, ban mavanski i voj voda sedmogradski, samostanu sv. Ane u Dobroj Kui kmetove u selu Zenthpeter, koje im je poklonio ve ban Matko Talovac (A. M. D.K.46). Drimo, da je taj Zenthpeter nekadanji Kontoiwcz, damas Katinci. U susjedstvu Stupanice, Voina i Dobre Kue lealo je jedno manje vla stelinstvo velikaa Ilokih, koje se zvalo kontovako po tvravi Kontowcz, gidje ije koncem 15. i poetkom 16. stoljea stajao katel (castrum). To je vlastelinstvo jedno vrijeme pripadalo Matku Talovcu. U Kontovcu je u to vrijeme postojala upa sv. Petra. To vidimo iz isprave od 23. travnja 1506., gdje azmanski locumtemems poziva upnika crkve sv. Margarete u Dobroj Kui i upnika crkve sv. Petra de Konthowcz, da u Dobroj Kui provedu istragu protiv Ivama Hrestaka zbog pronevje ren ja novaca (A. M. D. K. 45). Ta se upa ne spominje u popisu od 1334., ali se spominje u popisu od 1501. Plebania de Zenth Peter vacait (Dr. F. Raki, Popis upa str. 208). Ta se upa nabraja u tom popisu odmah iza upe u Ilovi. Ostaje otvoreno pitanje, nije li Sveti Petar u Kontovcima istovetan sa Poganai-Zemthepeter, koji je isto bio u onom kraju.

124. Z E Y A N A H R A Z T H Y A Naselje Zeyanahrazthya, Zelenohrae, dolazi ee u ispravama arhiva Dobre Kue. 1. Dana 12. oujka 1430. diu literat Petar i njegova braa Grgur i Zvojtin de Zeyainahrazthya, pa Henrik i Nikola iz Gradia pred kra164

ljem Siglsimundom tubu protiv mavanskog bana Stjepana Ilokog, sto je posvojio njihovo zemljite zvano O'k-opinica kraj ume Mokrice, kao i dijelove njihova posjeda, koji pripadaju selu Zeyanahrazthya, a nalaze se kraj Male Stupamice (Kyssoploncza). Kralj nalae banu Hermanu Celjskom, upanima, podupanima i plemikim sucima, da mavanskom banu oduzmu posvojene zemlje i vrate ih tuiteljima (A. M. D. K. 14). 2. Dana 5. svibnja 1462. zalae Henrik de Zeyanahrazthya samo stanu sv. Ane u Dobroj Kui est kmetskih selita u selu Petrovcu aliter Priretju za 100 zl. for. (A. M. D. K. 18). 3. Dana 11. svibnja 1465. zalae Henrik de Zeyanahrazthya pred banovima Emerikom Zapoljom i Nikolom Ilokim svojoj supruzi Katarini svoju kuriju u selu Zeyanahrazthya, vrijednu 300 zl. for., i dijelove posjeda u selima Zelyancz, Prichrethye, Petrowcz, Gwrgesowcz et Capolna zato, to je donijela u brak veliko bogatstvo, t. j . 200 zl. for. u gotovu, 4 srebrena pehara, svaki vrijedan 4 grivne srebra, collarium u vrijednosti od 500 zl. for., svu silu bisera, jedan pozlaeni srebrni pojas vrijedan 5 zl. for., mnogo odijela od grimiza, besa, kouh i t. d. Nje zinim novcem dignuto je gospodarstvo, a mnogo je potroeno i za nje gova lijenika. Tko bi htio ui u gore napomenute zaloene posjede, morao bi Katarini vratiti miraz i dati 300 zl. for. (A. M. D. K. 21). 4. Dana 30. lipnja 1465. potvruje azimanski kaptol, da. je prema nalogu banova Emeriika Zapolje i Nikole Ilokog uveo Katarinu, suprugu Henrika de Zeyainahra,zthya u posjed kurije u istom mjestu i u posjed nekih sela, sve u krievakoj upaniji (A. M. D. K. 22). 5. Dana 3. veljae 1474. sastavlja Katarina, udova Grgura alio1 nomine Henrika de Zeyanahrazthya oporuku. Samostanu sv. Ane ostavlja de bonis poissessionairiis in Zeyanahrazthya 200 zl. for. Polovicu svog mi raza ostavlja samostanu sv. Ane, a polovicu crkvi bi. Dj. Marije in Zeyanahrazthya, da kupi misal i druge potrebne stvari. Nadalje ostavlja samostanu sv. Ane 41 prasca, te jednu crnu togu. Ecclesie parochiali beate virginis in predicta Zeyainahraizthya ostavlja jedan mali kri, i jedan neposveeni kale, to ga ima njezin posinatk Ladislav Hermanov. Izvriteljem oporuke' imenuje egregium dominum Ladislauim, filiuim meum aidoptivum (A. M. D. K. 33). 6. Dana 3. oujka prisustvu;je Greigoiriuis plebanus de Zeyanahraizthya kao svjedok kod sastava oporuke pomenute Katarine (A. M. D. K. 33). Iz ovih se isprava vidi, da je mjesto' Zeyanahraizthyai bila u krieva koj upaniji kraj Maile Stupanice i da je bilo sjedite niih plemia i sijelo upe hl. Dj. Marije. U popisu upa od 1334. nenia jo ove upe, ali se ona navodi u popisu od 1501.: Mathias pleibamus de Zelenahrastye (Dr. F. Raki, Popis up a str. 208). J. Bsendorf eir navodi neke stare isprave o tom mjestu: tako 1446. i 1465. Zeyanaihrazthya, 1478. Zeianahrazthya, te veli, da se to mjesto spominje uvijek na mei stare virovitike i krievake upanije (Slav. povj. str. 267, br. 35). Dr. J. Buturac veli, da se to mjesto nalazilo u istonom kraju Bilo gore (Zbornik str. 425, br. 5).
16S

Plemii iz Zelenog hraia .morali su biti netO' ugledniji, kada je Kata rina posinila Ladislava, sina Hermana; Grebenskog. To je bila ugledna linost svoga vremena, jer je bio podbam i krize valkli upan, a kasnije i potpalatin ugarski. On dolazi ee u topografskoj radnji o Bakvi, jer je samostanu sv. Benedikta u Bakvi poklonio svoj posjed Ivelovac u krievakoj upaniji. Danas nema sela pod imenom Zelenohrae. Sela s nazivom Hrastje ili Hrae ima na raznim stranama: tako u upi Jastr.ebarsko, u upi Mahino, Sv. Ivan, Odra. iteljima dananjeg Daruvara je ovo selo pot puno nepoznato, a to znai, da je propalo u vrijeme turskih provala.

125. Z L O B O C H I N A Naselje Zlobochina, Sloboina, dolazi samo u jednoj ispravi, i to' u oporuci azmamskog kanonika Matejia iz god. 1483., gdje izjavljuje, da mu kmet Folnogi de Zlobochina duguje 1 for. (A. M. D. K. 38). Drimo, da ne emo pogrijeiti, ako , da Zloboehina odgovara Sloboini sjeverno od dananjeg Palenika, Ta se Sloboina zvala, i Latkovina po> Ladislavu L tikovi u, koji je tamonje vlastelinstvo g. 1428. zaloilo, Pakrakima. God. 1430. stekli su pravo> na Sloboinu Nelepii iz Dobre Kue. God. 1468. dobio je vlastelinstvo' kraljevskom donacijom Ladislav Hermanov Grebenski. U Sloboini je postojao katel zvan Moigoir (J. Bsendorfer, Slav. povj. stir. 80). Kako je azmanski kamonilk Matej iatnao u Zdencima svoje gospodar stvo, a Sloboina nije daleko od Zdenaca, lako je mogao kmet Fol nogi biti iz te Sloboine. U popisu upa od 1334, spominje se ecclesia beati Johannis de Zobochchina, koja se spominje i g. 1364. (C. d. XIII, 364), 1432., 1442. pod imenom Lathkovichyna (Dr. J. Buturac, Zbornik str. 446, br. 28). Ima jo jedna Sloboina u koniarnikoni arhiakonatu, ali ta je pre daleko, pa ne dolazi u obzir.

126. Z Y N T H A Mjesto Zyntha dolazi samo u jednoj ispravi, i to god. 1378. iza 31. kolovoza. Nikola, zagrebaki prebendair i rektor crkve sv. Matije iz Donjih Zdenaca, bio je odreen za istranog suca u predmetu uzurpacije kapele sv. Ladislava u . On je poveo istragu u samom Podborju, a sa sobom je meu inima poveo i Blaa, podarhiaikona de Zyntha. Kad je istraga obavljena, i kad su se suci vraali, navalie na njih uzur patori, te samog Nikolu ubie otevi mu isprave, koje su se ticale kapele sv. Ladislava. Podarhiaikona Blaa izranie, ubie mu konja, a bili bi ubili i njega, da nije pobjegao (A. M. D. K. 2).
166

Zyntha ne moe biti drugo nego Zynche ili Svetaje, glavno mjesto cijeloig arhiakonata. U popisu od 1334. oznaeno je glavno mjesto* arhiaik ornata: Ecclesia sancti Mychaelis prope castrum Thyboldi (Dr. F. Raki, Popis upa str. 206). TiboldiOvi unuci ili Tiboldovii su plemii, koji su imali veliko vlastelinstvo zapadno od Psunja. Njihovo sijelo bijae castrum. de Fe yerkw ili Bijela Stijena. To> je dananja Bijela Stijena na putu od Lipika prema Okuanima. U popisu od 1501. navedena je ista crkva sv. Mihaela ovako: Georgius sancti Michaelis in Zynchesew (Dr. F. Raki, Popis upa, ibid.). Dr. J. Buturac dri, da je Zynchesew drugo ime za Feyerkw ili Bijelu Stijenu, i to da je sredite plemia Tiboldovia (Zbornik str. br. 1). Popis od g. 1501. razlikuje u Sin u ili Svetaju dvije crkve: Petrus sancti Martini in Zynche i Georgius sancti Michaelis in Zynchesew. Dir. J. Buturac dri, da sv. Martinu odgovara ecclesia sancti Martini de Dicenoua. To da je dananji Borovac u upi Raji (Zbornik str. 419, br. 9). Naia isprava naalost ne ulijeva u ovo pitanje' vie svijetla. Budui da je upnik Bla bio podarhiakon de Zyntha, drimo, da se tu radi o glavnoj crkvi arhiakonaita, t. j . o > samom Svetaju, dakle Bijeloj Stijeni.

167

BOIDAR

FlNKA

NOVIGRADSKA BLAENE DIVICE LUZARJA

MADRIKULA MARIJE 17. OD IZ

SKULE SVETOGA

STOLJEA studija)

(Onomastiko-jezina

I.

Boravei ljeti 1956. god. nekoliko dana u Novigradu radi prikupljanja obalne toponomastike i mjesne onomastike, zainteresirao sam se, ima li u Novigradu i kaikav etariji rukopis sa slinim podacima, na temelju kojega bi se mogle praviti paralele prema sadanjem stanju i donositi potrebni zakljuci o porijeklu, migracijama i sadanjem sastavu stanov nitva. Tako mi je dopao ruku odlomak oveeg, ali nestalog kodeksa iz 17. st., pisanog novigradskim govorom, koji sadrava pravila jedne marijanske skule (bratovtine) s popisom bratima. Taj rukopis nije regi striran meu rukopisnim kodeksima iz Novigrada, koje je prvi opisao Boko Desnica pod naslovom Glagolske matice parohijske crkve sv. Marije u Novigradu pod Velebitom, 1 gdje je uzeo u obzir i latinike matice. Jednako tako1 taj odlomak nije u popisu rukopisnih kodeksa iz Novigrada,, to ih je, zajedno sa glagoljskim i latinikim kodeksima iz ostalih mjesta zadarske nadbiskupije, priopio D. V. Cvitanovi. 2 Bit e lome razlog, to se rukopis nije sauvao, u upnom uredu, nego je pri vatno vlasnitvo Novigraanina Mije Anzulovia. Pisac je rukopisa vjerojatno mjesni upnik Novigraanin. God. 1681. spominje se u Popisu svih obrednih crkovnih obiaja i povijesti upe Novigrada upnik don Vincenco Ivi iz Novigrada, a god. 1687. don Luka Vlatkovi, takoer Novigraamin. Kako je statut (madrikuia) bra tovtine pisan god. 1686., oito je, da je nastao za upnik ovan ja jednoga od dvojice spomenutih Novigraana. Zato je taj rukopis vaan i kao dokumenat o novigradskom govoru u 17. stoljeu, i to mnogo vaniji od
1 Prilozi za knjievnost, jezik, istoriju i folklor, knjiga VI, sveska 2, str. 207211, Beograd 1926. 2 D. V. Cvitanovi, Popis glagoljskih kodekasa u zadarskoj nadbiskupiji, Starine JAZU knjiga 42. i 43.

169

matinih knjiga, jer ne donosi sama suhoparne podatke, nego i tekst statuta, koji je pisan ivim narodnim jezikom. (Vidi u II. dijelu.) Rukopis je paginiran. Poinje etvrtom stranom. Tu je i poetak teksta s oznakom mjesta i godine, sa zazivom i naslovom V Novom gradu miseca aprila No. 3, godie naega spasenja 1686. V jime Isu sovo i Blaene priiste divice Marije od svetoga luzarja. Tekst statuta (madrikule) zauzima 4. i 5. stranu. Na 6. strani nalazi se u dva stupca popis brat ima. Poslije 6. strane odmah dolazi 43. strana. Ona je vjerojatno, bila ostala prazna, pa je druga ruka na njoj napravila tri zapisa, prvi 1718., drugi 1719., a trei 1729. god. o poslovima skule, ali je itava ta strana prekriena istom rukom, pa je valjada tekst prene sen na mjesto, gdje kronoloki pripada, ali se taj dio> nije sauvao. Na str. 44. nailazi se nekoliko kraih zapisa od 1709. god. s podacima o slubi za preminule. Da je bilo vie listova, vidi se i po tome, to je u zabiljesci od 1718. god. pri kraju i ovo: A salda bi uinjen konat J urin u i Nikoli, kako emo vidjeti na karti 62. Na omotu je vlasnik napisao naziv ruko pisa Madrikula skule Blaene Divice Marije od Svetoga Luzarja. To je dakle! statut bratovtine ili skule, koja je bila neka vrsta posmrtnog dru tva za svoje lanove, kao to je to. bio obiaj posvuda po Dalmaciji. U statutu se precizno odreuju prava i dunosti braitima: i itave skule, kao i kazne, pene, za one bratime, koji se ne bi pridravali odredaba statuta. Kazne se obino predviaju u novanom davanju (cekinima), a najtea je kaizna iskljuenje iz skule. Najosnovnijia je dunost svakog bralima da prisustvuje poigrebu drugog braitima, da se za nj moli i pali mu s\ijeu. Za onoga, koji ne doe na pogreb, a mogao je doi, statut izriito kae, budi (mu) pod smrti grih. Zanimljivo je napomenuti, da se statutom, odreuje i najvei broj la nova bratovtine. Jose mi braa uinismo i odluismo meju sobom, da se ne moe pisati vee od ezdeset brae, nego kada koji premine, da se moe onda doi pisati na ono misto. Upisnina je iznosila 6 cekina. I koji se doe pisati iznova, da ima platiti Z 6. Podatak je o broju brae zanimljiv zboig toga, to. se u priloienoim popisu statuta nalazi ak 71 brat. Ispred imena sedaimnaestorice nalaizi se vie ili manje stiliziran latinski kri. Otuda treba zakljuiti, da je bratovtina bila osnovana prije 1686. god., t. j . prije pisanja njena statuta, a da je u asu pisanja statuta bilo ve sedamnaest preminulih braitima. Prema tome je broj bratima u to vrijeme iznosio manje od 60 (54), to je u skladu s odred bom statuta o broju braitima. Razlika xt stilizaciji krieva vjerojatno se tie socijalne i staleke razlike premimulilh bratima. Osobito su kieno stilizirani krievi uz imena Marka Zurkovia i Ivice Buljata. Pogled na historiju svakoiga od njih vjerojatno bi potvrdio: ovu pretpostavku. I ovdje e se svaki bratim oznaiti kriiem ispred imena, koje je i u rukopisu oznaeno kriiem. Ona prezimena, koja i danas postoje u No vigradu iili oblinjim mjestima Paljuvu i; Pridrazi, to. sa Novigradom ine Novigradsku opinu, oznaiit e se zvjezdicama u zagradama s ozna kom, iz kojega su mjesta, i s dananjim likom i akcentom.
170

Popisu bratima prethodi napomena A sada poimlju braa od [h]ove skule zdola upisana. Skula Blaene Divice Marije od Svetoga Luzarja (prvi stupac) Mede Blakovi (*Blakovic Novigrad) Miho Mandi tipan Budijevi, Moro Martin Pavlovi, Vuka Anton Mandi Pere Babii (*Babi Novi grad, Paljuv) Grgo Klapamovi (*Klapan Novigrad, K lap an - Pri draga i Paljuv) Jerko Sailinovi Mijo Miljikovi Jivago (?) J ivi (*Ivic Novigrad;) Nikola Jergenovi (*Jergan Pri draga) Tome Jakovi Miho Budijevi Petar ulinovi (*ulina Pridraiga) Jadre Babii (*Babi Pridraiga) Milin Sailinovi Marko Zurkovi (*Zrk, Zrci Novigrad) Ivan Ungar ovi Ivica Buljat (Bljat Pridraiga) Pave B rat ovi Toma Buljat (*Biiljiat Pridraigai) Si.rn.un Guci (?) G rubi a' Mile ti Anton Buileti Martin ulinovi (*ulina Pridraiga) Luka Blakovi (*Blaikovi Novigrad;) Mate: Mileti Petar Jadaroili (drugi stupac) f Jure Mandi Nikola ulinovi (*ulina Pridraiga) Jadre Gueti (?) Pave Tomii f Luka Buleti (Buzleti?) Jurin Bradi (*Bradi Novigrad) f Viko Sinovi (*Sinovi Novigrad) (nije itljivo) Ivan Ivi (*Ivi Novigrad) Jadre Bratovi (Bratovi Novigrad, Paljuv) Jadre Ivi (*Ivi Novigrad) Ilija Bratovi (*Bratovi Novigrad, Paljuv) Ivan Ba.ni (*Bani No vi.gr ad) Sime Juvanovi Jive Badari (*BadarI Novigrad, Paljuv) ime Anzulovi (*Anzulovi Novigrad, Pridraiga) Mijo Otri (*Otric Novigrad, Pridraga) Luka Mandi Jure Ba.ni (* Novigrad) Mijo Budijevi ... Naramci (*Narani Novigrad, Narani Pridraiga) Jure Badari (*Bada.ri Novigrad; Paljuv) Nikola Gnjatovi (*Gnjatovi Pailj'iiv) Mate Bari Luka Budijevi Mijo' ovi (*ori Novigrad)
171

"j* f f

f f f f f

f "f

Nikola Buljat (*Bljat Pri drag a) Ive Siinui (*Sinovi Novigrad) Link a Zurkovi (*Zrk Novigrad) f Miho Jui f Jure ulinovi (*ulina Pri draga)

Anton Budijevi Lovre Buterin (*Buterin Novigrad, Paljiuv) Pava (f.?) Baini (* Novigrad) Miho Radojevi (*Radoevi Novigrad) Miko Klapanovi (*Klapan Novigrad, Kl kp an Pridraga, Paljuv) Ivan ovi (*ori Novigrad) Mijo> Bai Matij Kaini Jivan Juci (Jui?) Martin Blakovi (*Blakovi Novigrad) Anton Gale

Oid prezimena iz popisa nisu se do danas sauvala, u spomenutim mje stima: Bai, Bari, Budijevi, Buleti (Buzleti?), Gale, Guci (Gui?), Gueti, Jadairoli, Jakovi, Juci (Jui?), Juvanovi, Mandi, Milleti, Miljikovi, Pavlovi, Salinovi, Tomii, Ungarovi. Neka su se prezimena sauvala u izmijenjenom liku ili barem u takvu liku, koji podsjea na prezime u popisu. Donosei, ih ovdje, na prvo mjesto stav ljam podatak iz popisa, a na drugo, kako je danas: Babii Babi, o vi ori, ulinovi ulina, Jergenovi Jergn, Jivii Ivi, Klapanovi Klapn, Radojevi Raidoevi, Sinui Sinovi. Osim prezimena, koja su ve u spomenutom popisu, na podruju Novi gradske opine nalaze se jo i ova prezimena: a) u Novigradu: Barba, Btr, Bartlovic, Blal, Bri, arija, Denona, Gorian, Gvrdil, Kravida, Kaltelai, Kneevi, Maroja, Mikecin, Milankovi, Patrovi, Uri, Vlatkovi i uni. Ima i nekoliko porodica (Badek, Beretin, Dobrota, Ekinja, Tebaldi, u pukom izgovoru: Tipldi), koje su se doselile u novije vrijeme, pa ih i ne dre za prave Novigrada ne. b) u Paljuvu: Baraba (oko pola sela), Nekic, Pedi, Portda, Rami. c) u Pridrazi: Babic, Btr, Berber, Gospi, Grubi, Gsr, Kokic^ Kmbrija,, Pedii, Perica, Senki, Viduka, Zupi, Zekn. I podaci iz popisa i podaci o dananjim prezimenima upuuju na isti zakljuak, da; je osobito stanovnitvo Novigrada i Paljuva, a dobrim di jelom i stanovnitvo Pridrage, vie manje iste provenijencije. To je jasno otuda, to je poznato, da je Paljiuv i nastao od novigradskih iseljenika. Tamo su najprije Novigraani imali samo stanove, a onda su se kasnije,
172

osobito' p r i diobama, neki tame stalno* nastanili. Slinih je migracija, iako manje, bilo i u Pridragu. Danas Paljuv imai oko 700 stanovnika, Pridraiga oko 2000, a Novigrad oko 1000, iako je ve u 14. stoljeu imao oko 1400 stanovnika. 3 U toku vremena dolo je izmeu ta tri mjesta i do diferencijacije u govoru. Ipak Paljuv jo uvijek uva dosta slinosti s novigradskim govorom, dok je u Pri drai prevladaoi bukoviki go vorni tip. Prema tradiciji u Novigradu su najstarije porodice Otri, Sinovi i Vlaitkovi. O nekima oid njih, to su se istakli u bojevima s Turcima za Kandijiskoga rata (1644^-1669) i za Bekoga rata (1683-1699), pjeva i Kai Mioi. 4 On poimence spominje Tomu Sinovia, Luku Otrica i Ivicu Bandairia (Badaria). Osim njih spominje i Klanca od No voga (str. 480). U Novigradu danas vie nema tog a prezimena. Kl an ci su se iz Novigrada iselili u Posedarje, gdje ih i danas ima. Ostatak toga prezimena u Novigradu uva se danas jo u nazivu kuice Klanua, koja je danas vlasnitvo Grge Otrica, a i nalaizi se iza: njegove ikue. Podatak o bojevima Novigraana s Turcima zabiljeen je i u Knjizi godova novigradske upne crkve. Tu se jednom popu Vlatkoviu spomi nje god 12. veljae uz napomenu, da je poginuo u borbama na Otresu kod Kistanja. S njime je poginulo i mnogo drugih Novigraana. I taj se podatak potvruje iz Kaieva Razgovora ugodnog (str. 485., 487. i d., izdanje 1942.), gdje se govori 01 Otresu kao o starom razbojitu. Prema porijeklu novigradska se prezimena mogu podijeliti na etiri osnovne skupine, i to> ovako-. 1. najstarija prezimena i prezimena, koja ne idu u koju od ostalih skupina. 2. budvanslka prezimena 3. mletaka prezimena 4. najnovija prezimena Ova -p oid jela, dakako, slui samo' kao sistem, a ne kaoi statistiko na voenje prezimena, jer je na temelju samih prezimena, bez drugih poma gala, nemogue tono odrediti provenijenciju za svako* od njih. Zato> e se uz svaku skupinu navesti tek nekoliko sigurnih primjera, da poslue samo kaio ilustracija. Prvoj skupini pripada najvei broj prezimena, meu kojima: osobito stara novigradska prezimena: Otri, Sinovi i Vlaitkovi. U drugoj su skupini karakteristina prezimena Patrovi i Anzulovi. Treoj skupini valja pribrojiti prezimena: Buterin, Denona, Gvardiol, Kara vi da i jo neka. etvrtoj skupini pripadaju recentna prezimena!, kao to su Badek, Beretin, Dobrota, Elkinja i dr. Najzanimljivije je pitanje porijekla preizimena u 2. i 3. skupini, koja su osim toga dosta brojna i s mnogo predstavnika, pa bi se moglo miUspor. B. Desnica, c. d. A. Kai Mioi, Razgovor ugodni naroda slovinskoga, Mleci 1759, str. 251. ili Stari pisci hrvatski, knjiga 27, str. 482, izd. 1942.
4 3

173

sliti, da, su njihovi nosioci mogli izmijeniti novigradski etniki sastav i novigradsku govornu strukturu. Moe se odmah kazati, da se to ni jedim ni drugo nije dogodilo, a nije se dogodilo zbog specifinih prilika, u kojima je ivio Novigrad u toku minulih stoljea. Otkad je Novigrad doao1 u mletake ruke, u njemu se stalno nailazila mletaka vojna posada. Novigrad se odrao i onda, kad $. Turci zauzeli 6va oblinja mjesta, doprli ak i do Nina i zalijetali se na otoke i posto su 1527. god. zauzeli utvreni Obrovac. Novigrad se mogao^ odrati za hvaljujui u prvom redu svojoj jakoj tvravi na brdu iz nadi grada. Novi grad je dakle izdrao turske navale, kao to je davno prije toga (god. 1387), kad je u njemu prior vranski Iva/n od Paline uvaoi zatoenu kraljicu Mariju, izdrao navale kopnene vojske i opsadu mletakog bro dovlja i predao se tek onda, kad se vie nije mogao' braniti zboig nesta ice hrane. I tako, dok su turske ete pregazile Bukovicu i Ravne Ko tare, Novigrad je ostao izvan Turske i izvan utjecaja, to su dolazili od turskih zemalja. Tako je Novigrad ostao sauvan i od priliva novih etni kih slojeva s istoka, sa turskih posjeda,, koji su inae bitno' izmijenili etniki sastav i govor stanovnika starosjedilaca u Bukovici i Ravnim Kotarima. Zahvaljujui toj okolnosti Novigraani su do danas sauvali izvornu fizionomiju starenika prvobitnog stanovnika sjeverne Dalma cije iz vremena prije turske najezde, to ujedno* objanjuje i fenomen, ,bodulske' oaze na kopnu i to na isto ,vlakom kopnu'. 5 Snaan utje caj novotokavskog govora na novigradski govor novija je pojava, koja sve vie prodire osobito u nae vrijeme. (Vidi drugi dio.) Da ni novigradska prezimena iz 2. i 3. skupine nisu mogla izmijeniti novigradski etniki sastav i novigradsku govornu strukturu, razumije se otuda, to ni njihovi nosioci nisu doli u Novigrad u vrijeme stalnih mi gracija stanovnitva, nego su uglavnom posljedica dugotrajnog stacioniramja mletake vojne posade u Novigradiu. Mletakih vojnika bilo je i iz naih krajeva,, koji su bili pod mletakom vlau. Meu njima bili su i Anzulovii i Patrovii iz Budve. Neki su se od njih poenili i ostali u Novigradu. Tako su nastali novigradski Patrovii i Anzulovii. Na slian su nain nastala i mletaka prezimeina. 6 Prema tome ne moe se na temelju prezimena govoriti ni o kakvoj roimamizaciji Novigrada od Mleana, a isto tako ni o jaem utjecaju Budvanaca na novigradski go vor, jer su stranci ulaizili u Novigrad povremeno i kao pojedinci, a u brojne su se obitelji s mnogo lanova razvili kao Novigraami. Podaci o tim prezimenima u novigradskoj Madirikuli skule blaene divice Marije od svetoga luzarja samo potvruju, da su ta prezimena u Novigradu dosta stara, jer su u popisu brati ma nosioci tih prezimena pravi Novi graani.
Ispor. B. Desnica, c. d. str. 207.5 O Gvardiolima pie B. Desnica (c. d. str. 215, biljeka 1.) ovo: 1686 spominje se u maticama Marko Valdeoro iz Bnetak (Mletaka), malo po tom nalazimo to isto ime u obliku Vardeorp, zatim Vardeolo a najzad 1692 Gvardeoli. Kroz samih 6 godina Valdeoro se pretvorio u Gvardeoli, dananji novigradski Gvardijoli, koji i ne sanjaju, da su poreklom ,iz Bnetak'.
6 5

174

II.

0 stairinakom karakteru Novigraana, osim prezimena, svjedoi i sam novigradski govor. On j i do danas Sauvao mnoge starije dijalekatske crte, osobito -u akcentu, 7 kojih nemaju oblinji govori. 8 Kalkav je otpri like bio u 17. stoljeu, pokazuje tekst Madrikule skulle blaene divice Marije od svetoga luzarja, koji se ovdje u cijelosti donosi u suvremenoj transkripciji. 9 O fonetskim, morfolokim, sintaktikim i leksikim osobi nama toga teksta govori se u jezinom komentaru. Time se eli pokazati, da je novigradski govor, bolje nego ijedan drugi govor na kopnenom di jelu sjeverne Dalmacije, sauvao starije dijalekatske osobine, 10 pa se po njemu saznaje i to, kakav je mogao biti govor prvobitnog stanovnika sjeverne Dalmacije iz vremena prije turske najezde. U tome je veliko znaenje novigradskog govora zai nau dijalektologiju i historiju jezika, moda vee nego znaenje ijednog drugog mjesnog govora na neka danjem akavskom teritoriju kopnenog dijela sjeverne Dalmacije.

TEKST

RUKOPISA

(Str. 1., pag. 4.) V Novomu gradu rniseca aprila 3, godi e naega spasenja 1686. (tisua esto osamdeset i esto) V jime Isusovo i blaene priiste divice Marije od svetoga luzarja. Kada mi braa skupine aliti skule priiste divice od svetoga Luzarija biomo' nadahnuti Duhom svetim za sluiti onoj [homoj] pri,istoj divici Mariji od svetoga luzarja, koju skulu zapoesmo mi braa zdola upisana i uinismo obljubu i kapitule i pene zdola upisane. Naj parvo da ivemo u strahu gospodina Boga i priiste i slavne di vice Marije odvitnice nae od -svetoga luzarja.
7 Poznato je, da se akcenat sporije mijenja nego bilo koja druga govorna crta. Osvrui se na tu injenicu u svom radu Osobine suvremene rapske akcentuacije (Zbornik Instituta za historijske nauke u Zadru, Zadar 1955, str. 165.) dr. M. Hraste utvruje: Akcenat je najkonzervativniji elemenat u jeziku, koji se vrlo teko mijenja. 8 Kakav je otprilike dananji novigradski govor, moe se vidjeti iz mog Izvjetaja o prikupljanju narodnih pomorskih naziva i izraza na obalnom podruju od Zadra do Obrovca (Ljetopis JAZU knj. 62), gdje se donose i akcentirani primjeri novigradskog govora. Jo je vie takvih primjera iz Novigrada u mom drugom radu Obalna topo nomastika u sjevernoj zadarskoj regiji, Radovi Instituta JAZU u Zadru, knjiga IV. Zagreb 1957. 9 Madrikula je pisana talijanskom ortografijom, kako se tada openito pisalo po Dalmaciji, ako se pisalo latinikim slovima. Za ilustraciju navest u samo nekoliko primjera s prve sauvane strane rukopisa (pag. 4): Issusovo, brachia, alliti, gimamo, gime, i. t. d. 10 Ispor. Lj. Matrovi, Ninski govor, Radovi JAZU u Zadru, 2, 87-139, 1955; M. Hraste, O govoru Zadra i okolice, Zbornik o Zadru (u rukopisu) i moje radove, spo menute u 8. biljeci.

175

I mi braa da Jim amo nositi jedan drugomu Ijubavu bratinsku i ast i potenje1, kako. nam zap ovi da gospodin Bog i pri ista i slavna, divica Marija od svetoga luzarja. I da smo obligaini moliti Boga i blaenu divicu Mariju jedan za drugoga i za ivih i za martvih. I da jimamo gledati i uvati korist i slavu blaene divice od svetoga luzarja. Naj parvo kada dojde god blaene divice od svetoga luzarja, da jimamo initi 'kantaiti jednu misu na oltaru blaene divice od svetoga luzarja za brau i sestre ivih, a sjutra dan talkojer za: brau i sestre martvih, I da jimamo govoriti sveti luizarij kad godi budemo, moi, i koji ga bude govoirija dobiva proenje od svoji griohva, zato smo mi braa izvadili proenje od, svetoga oca Pape. I d.a. jirnamo mi braa jimati nae svie i g oriti jih na svaku Gospoju i mlade nedilje i u ostale svece princip ale i nad raartvom braom i sestrami. I ako ne bi mlaiji aliti gastalad razilija svie na ova vrimena i na ove [hove] svetkovine, da jima platiti Z [cekina] 6 brez svake gracije alitj milosra, za neka se spominje. Joe alko bi brat brata obsovao [obsovabo] nepodobno ali udri ja na tegu, da jima platiti brez svalkoga milosara dumplira 2. Svaki da; bude od Z 10. Joe kada budu braca na jizbini aliti za stolom na braini, aliti na komu skupu, koji bi brat obsovaja brata ali udrija, ali ako smutnju u i nija, da jimaju sva braa skoiti toga katigati brez svakoga inilosa.ra. Da sve plati, to se bude onda potroilo., za neka svaki unapridak u lju bavi ive i u miru. (Str. 2., peg. 5.) I ovo [hovo] mi braa zdola upisana jesmo, se svi' kuntentali ovoj obljubi i katizi (S) zigora upisanoj. I alko ne bi ovo' jisto koji brat obsluivaja, da ga jimaju braa katigati, kako naj: bolje budu znali, i da ga jimaju, oti.ra.ti od sebe i izvaditi od ove skule, za neka, ni zloesta i nevirna i smuitljiva brata u skupu. A kada primine brat aliti sestra budui koji od ove [s]kule, da ima gast aid poi pitati u svalkoga brata i sestre soldina 2 i da se jimaju za te jiste jaspre govoriti toliko misa malih za onoga [honogai] duu, koji bude priminua od ovoga svita. Ako ne bi gastalad poao [poalio] pitati ovo jisto, kako zgora govori, da jima platiti Z 4. A kada pokupi, da jima dati svomu prokairaturu, a prokaratur da jima diali uput redovnikom, da slave za martvoiga duu. A oni brat, koji ne bi dao (daho) ta dva soldina, da ga jima gastalad opovidati aliti jimenovati na skupu, di budu sva braa, neka je srani takoga brata meju braom. I da se nima ni za njegovu duu davati, kada primine. Joe ako koji brat, kada napovidu p rok ara turi, da se jima doi na teg, da jima platiti Z 6, ako ne bi otija doi. A koji ne bi bija doma, kada se zapovidi, da plati to ide teaku. Joe mi braa uinismo i od lui smo meju sobom, da se ne moe pisati vee od ezdeset brae', nego kada koji primine, da se moe onda doi pisati na ono miisto. I koji se doe pisati iznova, da jima platiti Z 6. A sada p oi ml ju braai od koj [mj. ove] skule svaki po jimenu.
176

Joe mi sva braa obijubismo, da jimadu nai prokaraturi vazda darati etiri dunplira i nae svie o<d skule, kako je razlog. A kada brat od skule nae primine, da jimaji (jimaju) mu gorili vazda tako etiri dunplira i sve svie bratinske na pogrebu svakoga brata od nae skule. A svaki brat od nae skule budui znao ali ti po komu uo, da je na brat koji kodi od nae skule priminuo, budi svaki obligan doi na pogreb svoga brata od skule B. D. S. luzarja, van da bi bio [biho] zadran od ve lika posla Bojega aliti gospodskoga. I koji ne doe, a mogao je doi, budi pod smartni grih. Zato smo obligani svakoga pomoi sprovoditi, a navlastito svoju brau od skule, ako oemo dobiti milost pri B. D. od S. Juzarja (sic). (Str. 3., pag. 6.) V Novomu gradu na 23 [dvadesetitri] miseca aprila godie naega spasenja 1686. [tisua esto osamdeset i esto]. A sada poimlju braa od ove [hove] skule zdola upisana. Skula blaene divice Marije od svetoga luzarja. (Slijedi popis bratima u 2 stupca. Vidi I. dio.)

JEZINI

KOMENTAR

Fonetske osobine

Madrikula je pisana talijanskom ortografijom, i to esto neujedna eno, pa se javlja nekoliko problema ve i pri saomom itanju, odnosno transkripciji teksta. Postavlja se na pr., izmeu ostalih, i pitanje, da li su se rijei s poetnim prednjim vokalom izgovarale s prejotacijom ili bez nje, da li i s jednom i drugom mogunou. U rukopisu ima i pri mjera s,a ji (jime, jimamo, jizbma, jih, jisto, jimenovati i t. d., pisano, dakako, sve sa g, na pr. gime), ali ima i primjera bez j (Isusovo, izva diti, ima). Sudei i po broju prejotirainih primjera i po tome, koji su primjeri prejotirani, prejotacija. je u 17. stoljeu u Novigradu bila iva govorna osobina, ali se po svoj prilici ve tada poela remetiti njena dosljednost (jima.: ima). to nije prejotirano i, ime Isus, upravo prisvojni pridjev od tog imena Isusovo, to treba pripisati estom sluanju i ita nju tog imena u crkvi i crkvenim obrednim knjigama bez prejotacije, a u glagola izvaditi prefiks je iz upravo primarni prijedlog. Kako u da nanjem novigradskom govorni redovno nema prejotacije, valja zaklju iti, da je to recentna pojava, kojiu su izvrili najnoviji utjecaji sa strane. Posebno je zanimljiv i izgovor i transkripcija glasa h. U rukopisu se nalaize i primjeri, gdje je glas h po pravilu (nadahnuti, duhom, u strahu, martvib, ivih, jih, grih), i primjeri, gdje je h izostavljeno (biomo < bihomio, od svoji), i primjeri, gdje je h ili a) na krivom mjestu (griohvai<C grihova) ili je b) suvino (hove, hovo, honoj, obsovaho, poabo,
12 STARINE

177

dabo). Znai, da nije postojao pravi osjeaj za glas h, to svakako treba pripisati utjecajima sa strane. Ali se ni tada kao ni danas glas h u Novi gradu- nije mijenjao glasom v, to je osobina oblinjih novijih tokavskih govora. Tako na pr. kolji u pose dar akoj luci Posed arc i nazivaju Sveti duv, a Novigrad ami Sveti duh. Za pitanje izgovora i transkipcije vano je i razlikovanje glasova i (na pr. priista, zapoesmo, uinismo, initi, skoiti, zloesta, uo^ poimlju, ali: braa, svia, moi, budui, vee, oemo, pa primjeri sa kao: skupina, proenje, joe, braina). U dananjem je novigrad skom govoru narueno razlikovanje ta dva; gllasa kao1 i u oblinjim govo rima, ali jo uvijek ne u tolikoj mjeri, da se ne bi nikako razlikovali. Ovdje ih biljeim znakovima i. (Ivi, Culina, Bani). Ipak ih obian Novi graanin najee ne razlikuje, nego ih uje kao jedan glas i u pi smu biljei znakom . Prema tome je i slabo razlikovanje ili uope ne razlikovanje glasova i takoer recentna pojava, to takoer potvr uje, da je jai utjecaj oblinjih govora na novigradski govor novija pojava, koja se osobito iri u nae vrijeme. Iznijete probleme dopunjuje i problem izgovora odnosno transkripcije sonatnoga r (r). U primjerima je redovno refleks ar (naj parvo, martvi, milosare, darati, smartni). Prema tome bi konstantna upotreba ar za r bila jo jedan dokaz o starinakom (akavskom) karakteru novigrad skoga govora., jer je i refleks ar za r jedna od sigurnih oznaka akavskog dijalekta, ali je ipak pitanje, da li se grafija ar tako i izgovarala. U dananjem je novigradskom govoru redovno r (kao i u oblinjim govo rima), pa treba uzeti ili da se starije ar pod utjecajem oblinjih govora pro'metnulo u. r, ili da je air samo grafija za r, koje se i u vrijeme pisa nja rukopisa izgovaralo kao jedan glas. Izmeu tih dviju mogunosti treba se priklonuti miljenju, da je stariji izgovor bio po svoj prilici ar, to osobito potvruju petrefakti, kao to su Tarsina, Pardeka'licai, u ko jima se i do danas zadralo* ar. Prema tome je izgovor sonanta r kao1 jed noga glasa novija pojava u novigradskom govoru, kojoj poetak treba traiti) ba negdje u 17. stoljeu. No najvanija je osobina meu oznakama starine, odnosno akavske baze novigradskog govora, to se u rukopisu jo dobro uva glas j na mjestu tokavskoga (i mlaegai akavskoga) (takojer, mlaji, Gospoja, mejiu), iako ima i novijih (dojde) i najnovijih (ie, doe) osobina, od nosno utjecaja sa strane. Danas je pak u Novigradu potpuno prevladao glais , koji i fizioloki potpuno odigovara tokavskom (af rikati), a razlikujie se od akavskog (slivenog) . Od starijih fonetskih osobina mogu se jo spomenuti disimilacija luizar- <C ruzar-, poimljiu: poinju, zatim ikavski refleks jata (divica, priiista, odvitnica, zapovidai, svia, nedilja, razdilija, otirati, nevirna i t. d.), kako je i danas u novigradskom govoru. Ipak se za jat u naj starije vrijeme osim ikavskog refleksa i mora pretpostaviti i ekavski refles e, na to upuuje sauvan petrefakt Pesk, kako se zove dio obale u novigradskoj luci. Iz te injenice moe se takoer izvesti zakljuak.
178

da je novigradski govor s obzirom na refleks jata pripadao u sjevero zapadni akavski tip, toi jo u veoj mjeri potvruju akcenatske osobine. Posebno' valja neto rei i o konzonantslkom skupu u nekim rijeima (skupina', proenje, jo e, braina). Taj skup poznaju i tokavci ikavci (aikavci), ali da je on u Novigradu akavske provenijencije, to potvruje grafija u rukopisu za glas , koji se i u toj grupi, kao i inae, razlikuje od grafije za znalk (Vidi gore!). Razlikovanje u grafiji do'kaz je o razlikovanju i u izgovoru toga glasai u 17. stoljeu, dok je danas, pod utjecajem oblinjih tokavskih govora, takvo razlikovanje narueno. Preima tome je starije (akavsko), a (upravoi ) je mlae (to kavsko) . Meu fonetskim osobinama mora se govoriti i o glasu 1, odnosno o njegovoj zamjeni s drugim glasovima na kraju rijei (sloga). No kako se taj glas, upravo koji njegov refleks, nalazi u rukopisu samo na kraju participa perfekta aktivnog, kao njegova morfoloka oznaka, to> je ujedno i morfoloko pitanje, pa taj problem ima dakle i fonetsku i morfoloku vrijednost. U fonetskom je smislu nestajanje ili promjena krajnjega glasa 1 novija pojava, a u morfolokom je smislu zamjena toga glasa u part, perf. akt. glasom o tokavska osobina. U rukopisu nema nijednog primjera s glasom 1, a meu njegovim se refleksima opaa kolebanje izmeu o (obsova[h]o, poa[h]o, da[h]o, znao. uo, bi[h]o, priminuo, mogao), a (priminua dva puta) i ja (govorija, razdilija, udrija, obsovaja, uinija, obsluzivaja, otija, bija), to potvruje, da u vrijeme pisanja rukopisa jo nije bio izgraen sistem tih promjena. To osobito' potvruje dubleta.ob-s-ovao i obsovaja. Razliiti refleksi upuuju na zakljuak, da se taj proces jo uvijek vrio u vrijeme pisanja rukopisa, a dananji oblici na a (ja) potvruju, da se on konano zavrio kompromisnom tokavsko-akavskom solucijom. 11 to se danas u Novigradu mogu uti i oblici na o, to je najnoviji, ponovni utjecaj tokavskoga dijalekta (i knjievnog jezika), koji se u nae vrijeme iz poznatih razloga vri na sve nae neknjievne dijalekt e. U tokavskom zaokruen ju i djelomino potoikavljenom novi gradskom govoru taj je utjecaj jiai i proces bri nego u govoorima, koji su vie po strani, vie izolirani!.

Napomene

morfologiji

U morfolokom pogledu jezik rukopisa ne pokazuje osobitih forma, koje bi po emu bile tipine upravo za taj govor, to ipalk ne znai, da se i na temelju morfologije ne daju izvesti neki zakljuci. Upada u oi tono razgraniena upotreba perfekta i aorista (vidi u tekstu!), prema tome i uvanje aorista, gdje god mu je po> znaenju mjesto. Aorist je oblik, koji su prvotno imali svi nai dijalekti, dakle i tokav ski i akavski. On se u Novigradu ipak mora ubrojiti u akavske osobine,
11

Usporedi, to je o tome reeno u odjeljku o morfologiji.

179

i ne moe se uzeti kao tokavska inovacija, jer se njegovo' gubljenje 12 upravo podudara sa jaim utjecajem tokavskoga dijalekta na novigrad ski govor. Prema tome je i potpuno 1 uvanje aorista jo u 17. stoljeu i njeigovo postepeno1 gubljenje vrlo> vano za kronologizaciju promjena u novigradskom govoru. Otuda, meutim, ne izlazi, da oblinji tokavski govori nikako ne poznaju aorist. uo sam ga u svim oblinjim primor skim mjestima (Posedairju, Vinjercu, Starigrau i t. d.), a za ninski je govor Lj. Matrovi 13 utvrdio: Aorist se uje katkada, i to u 1. i 3. 1. eg. te u 1. i 3. 1. pl. ... naiesnio, posikoe, raizbignie se... Aorist je dakle kao posebna morfoloka kategorijai u nestajanju i u tokavskim govorima i n govorima s akavskom, bazom na tom podruju, kao to je nekad bio zajednika osobina i jednog i drugog dijalekta. Znaajno je, da se u rukopisu sauvaio i oblik 3. 1. sg. imperativa od glagola biti, koji u tom kao i u drugom licu sig. glasi budi (budi svaki obligan, budi pod smartni grih). Tog oblika danas nikako nema u novi gradskom govoru, a ne moe se na temelju dva primjera sa sigurnou tvrditi niti da je u 17. stoljeu bio iva govorna osobina, ali se svakako inercijom jo uvijek drao i bio poznat piscu Madrikule. U svakom slu aju i taj je oblik, poput aorista, nasljee iz vee starine, a ona; je sva kako bila akavska. Nekom vrstom inovacije u glagolskim oblicima moe se jedino smatrati oblik jimadu (uz jimaju) za 3. 1. pl. prezenta glagola jimati (imati). No kako se takvi oblici javljaju paralelno' i u nekim drugim, i alkavskim i tokavskim govorima, 14 ne mora se pod svaku cijenu ni taj oblik tuma iti utjecajeni sa strane (utjecajem -oblinjih tokavskih govora), nego to moe biti i u Novigradu amaloka tvorba prema glagolima s takvim zavretkom (budu, vidu mj. vide, radu, mj. rade), pogotovu to se oba oblika slau i akcenatski (imaju i imd). Obje Su paralele (imaju i im adu) poznate i dananjem novigradskom govoru. I u ARj. se utvruje po analogiji prema glaigolu dati u nelkijim oblicima moe se metnuti d meu osnovu i nastavak. Zanimljivo je napomenuti, da su i po ARj. najstariji takvi primjeri (Radni) iz 17. st. Kao to je reeno u odjeljku o fonetici, umjesto starijega 1 (> 1) u rukopisu je morfoloka oznaka participa perfekta aiktivnog nastavak -o, a i -ja, dok je u dananjem novigradskom govoru samo -a ili -ja uz re zerve, koje su takoer taimo spomenute. Nastavak je a (ja) uope karak teristian u participu perfekta: aktivnog na itavom prijelaznom alkaveko-tokavskom podruju. U Ninu ga je zabiljeio Lj. Matrovi, koji ga pripisuje akavskim osobinama. On kae: ... govori se ... uj a san i ujo san. Bit e, da je ujo nastalo' utjecajem kole u novije vrijeme, gdje je i tokavski oblik uo analogno prema akavskom uja, dobio konsonant
12 Aorist se danas u novigradskom govoru uje obino jo samo u stalnim izria jima: ree mi, u li?, ja doo i si. 13 14

Lj. Matrovi, c. d. str. 110. Obje su mogunosti doputene i u knjievnom jeziku.

180

j. 15 Tako je po M. Hrastu u pairticipu perfekt a aktivnog i na iovu i dalje prema zapadu ... nastavak ja kod svih glagolskih osnova osim onih, koje se svruju na suglasnik ili na samoglasnik a. 16 Slino potvruje za Katela i A. Beli, koji kae, da je i katelanski dijalekat razvio ja u participu kod svih glagolskih osnova sem onih koje se zavravaju suglasnikom ili vokalom a, pa zakljuuje: Iz ovoga se vidi vrlo vana osobina ovih govora: da su oni, ne remetei svoje osnovne akavske sisteme, poeli je razvijati u duhu tokavskome. 17 To u punoj mjeri vrijedi i za novigradski govor. Ali, kao to pokaizuj-e ninski govor, mogu je i obrnut utjecaj, t. j . da tokaviziran akavski dijalekat pone utjecati na tokavski, pa tako nastaje akaviziran tokavski dijalekat. Otuda polutokavski i poluakavski govori, koji su tako karakteristini za itavo obalno podruje sjeverne Dalmacije, koje je zbog toga u jezi nom pogledu konglomerat najrazliitijih osobina i utjecaja. 18 Od imenskih oblika jedino je arnim!jiv stariji oblik I. pl. f. sestrami (nad sestrami), to je bez sumnje kontinuacija starijega stanja, pa bi i to bio dokaz vie u prilog akavskom karakteru novigradskog govora. Ostatak: je starine i upotreba kosih padea (genitiva) neodreenog oblika pridjeva (neka ni zloesta i nevirna i sniutljiva brata u skupu), koji se u dananjem novigradskom govoru upotrebljava samo u nomi nativu i redovno samo u predikatnoj slubi. U atributivnoj se slubi upotrebljavaju kosi padei odreenog oblika.

Iz

sintakse

U sintaksi je prema tekstu Madrikule mnogo tee utvrditi posebnosti novigradskoga govora nego i u. akcentu a iji, i u fonetici, i u morfologiji, jer takav tekst, kao to ree prof. J. Hamm o tekstu loinjskih, notarskih knjiga, prirodno 1 ima u sebi neto, to je knjiko i to se u obinu go voru rijetko ili nikada nije upotrebljavalo. 19 Bilo bi, razumije se, korisno obraditi sintaksu naih starijih rukopisa na irem planvi, no dok se to ne uini, bit e dragocjene napomene i o pojedinanim rukopisima, koje e moi posluiti i k a predradnje za eventualno sintetsko' djelo. Meu takve predradnje ide i citirani raid prof. J. Hamma. Vrijednost mu je osobito u tome, to je u njemu sa svom panjom obraena i sintaksa, ime je ispunjena jedna praznina u prouavanju jezika naih javnih, ponajvie notairslkih i slinih spisa nekoliko minulih stoljea. Povezujui
Lj. Matrovi, c. . str. 93. Dr. M. Hraste, Osobine govora otoka olte ... i susjedne obale, Rad JAZU 272. str. 151. 17 A. Beli, O akavskoj osnovnoj akcentuaciji, Glas SAN 168, str. 33, Beograd 1935. 18 Zato je razumljiva sve vea panja, koja se u posljednje vrijeme poklanja tim govorima. Usporedi ve citirane Hrasteove radove, pa Matroviev rad, a i moja na stojanja oko tih govora. 19 Uspor. Susaki govor u prolosti, Hrvatski dijalektoloki zbornik, knjiga 1, str. 39, Zagreb 1956.
16 15

181

svoje napomene o sintaksi u tekstu novigradske Maidrikule skule blaene divice Mairije od svetoga luzarjai iz 17. etoljieai s onim, to je prof. J. Hamm rekao o sintaksi loinjskih notarskih spisa iz 16. i: 17. stoljea, elim upozoriti i na njihove dodirne toke, po kojima, vie ili manje direktno, upuuju na istu pisatrsku maniru, odnosno na isti stilski uzor, to je za nae primorske krajeve svakako bila Mletaka kancelarija. Za taj uzor karakteristina je ve i sama formula dotacije (V Novomu gradu miiseca aprila godie naega spasenja 1686) i in-v okai je (V jime Isusovo i blaene priiste divice Marije od svetoga luzarja), koja dolazi po tra diciji i u Madrikuli, iako tamo nije bila obavezna. (Marikula, naime, nema karakter javnog spisa.) Meu osobitostima, koje dolaze i u loinjskim notarskini spisima (uspor. c. d. str. 42), vrijedno je spomenuti vrlo estu upotrebu pri jedloga od s genitivom (skula blaene divice Marije od svetoga luzarja - vie puta, proenje od svoji griiova, braa od ove skule, kad brat od skule nae priimine) i za s infinitivom (za sluiti). Ovamo ide i upotreba za + neka, gdje za pojaava znaenje idue rijei neka i ima funkciju zakljunog veznika (za neka se spominje, za neka svaki unapridak u ljubavi ive, za neka ni zloesta i nevirna i smutljiva brata u skupu). Iz kongruecije valja spomenuti upotrebu genitivnog oblika pridjeva za akuzativ i u pluralu (za brau i sestre ivih ... za brau i sestre mrtvih, pa i samo: za ivih i za .martvih), zatim upotrebu prirodnog (mukog) roida u predikatu uz imenicu braai (mi braa ... jesmo se svi kuntentali, da ga jiimaju braa katigati, kako najbolje budu znali, zato smo mi braa izvadili proenje) i dopunu u dativu uz glagol kuntentati se (jesmo se svi kuntentali ovoj obljubi i katizi). Kao i u loinjskim notarskini spisima, 20 predikat je uvijek u onom gramatikom broju, u kojem je i imenica na koju se odnosi, bez obzira na druge rijei u reenici (da se jimaju za te jiste jaspre govoriti toliko misa malih). Slaganje je izmeu loinjskih notarskih spisa i novigradske Maidrikule i u upotrebi zamjenikog pridjeva isti (idem), kojim se jae istie pret hodna zamjenica (ako ne bi ovo jisto koji brat obsluivaja, da se jimaju za te jiste jaspre govoriti toliko' misa malih, ako ne bi gastald poao pitati ovo jisto). 21 Na j tipini je su ipak u sintaksi novigradske Maidrikule sveze prezenta glagola imati (jimati) i infinitiva drugih glagola. U tim vezama glagol imati ima funkciju osobitog pomonog glagola, kojim se izrie moranje, nunost izvrenja one radnje, koja se sadri u infinitivu, pa, dakle, najee zamjenjuje glagole: morati, valjati, trebati (da jimamo nositi jedan drugomu ljubavu. da jimamo gledati i uvati korist..., da jimamo initi kantati jednu misu, da jimamo govoriti sveti luzarij, dia jima gastald poi pitati ... sol dina 2, da se jimaju za te iste jaspre govoriti toliko misa malih, da jima platiti, da jima dati, da ga jima gastald
20 21

Uspor. c. d. str. 40. Uspor. i to je o tome reeno u ARj. s. v. isti 1, pod b.

182

opovidati, da se mirna ni za njegovu duu davati, da se jimai doi, i t. d.). Nema sumnje, da je veina "gornjih sveza uglavnom rezultat pisarske stilske manire, u kojima se osjea doza patetike i pompoznosti. Zato se i ne moe rei, koliko su se takve fraze upotrebljavale u razgovornom novi gradskom govoru, ali da je sveza prezentskih oblika glagola imati i infinitiva kojeg glagola, postala iva govorna novigradska osobina, to potvruje dananji novigradski govor, u kojemu su sveze kao: rek san mu, da mi ima platiti kamate sasvim obine. Ovdje se jo moe dodati i sveza glagola initi i infinitiva kojeg drugog glagola (da jimamo initi kantari jednu misu), koja je takoer poznata dananjiem novigradskom govoru. Pisarskoj se maniri u nekim primjerima (kancelarijski, knjiki stil!) mora pripisati i osobito slaganje rijei i struktura same reenice, koja praktiki i ne dolazi u govornom jeziku (mi braa zdola upisana, pene zdola upisane, jesmo se svi kuntentaili ovoj obljubi zgora upisanoj, ako ne bi gastald poao pitati ovo jisto, kako [se] zgora govori; kada primine brat aliti sestra budui koji od ove skule, svaki brat od nae skule budui znao aliti po komu uo). U ovom kratkom osvrtu na sintaksu teksta Madrikule spomenute su, razumije se, samo one osobine, koje su tipine za taj tekst i ikoje po emu odudaraju od standardnih norma (osobito u kongruenciji) u knji evnom jeziku. Analiziravi tako osobitosti iz sintakse, treba zakljuiti, da je ipak i sintaksa vrlo vana za odreivanje ne samo jezika Madrikule, nego i novigradskoga govora w 17. stoljeu, jer i ona daje odgovor na nekoliko znaajnih pitanja o novigradskom govoru toga vremena. To se osobito tie kronoio'gizacije nekih osobina, zatim razlikovanja govornih osobina od osobina pisarskog stila, za koji se utvruju uzori (notarski spisi) i utjecaji (mletaiki), a usporedbom se moe saznati i njihov kvantitativan odnos. To> sve ini napomene iz sintakse vrlo potrebnima, jer je oito, da bi bez njih slika o novigradskom govoru bila nepotpuna.

Napomene

rjeniku

I u rjeniku emo osim preteno i izrazito- novigradskih osobina nai i primjera, osobito' to> se tie terminologije, koji se javljaju: u veini naih notarskih i statutarnih zapisa, a ako su stranoga porijekla, ponaj vie su preuzeti, koliko-toliko gramatiki ponaeni, iz opeg mletakog kodeksa 22 (madrikula, skula, luzarij, kapitul, pena, obligan, -a, kantati, principal, gracija, dumplir dunplir, katiga, katigaiti, ikumtentati,
22 Uspor. J. Hamm, c. d. str. 39. i Rudolf Strohal, Glagolska notarska knjiga vrl>uikog notara Ivana Staia, Zagreb 1911. U toj se knjizi uz notarske spise i popratne registre i napomene donosi i Rjenik tuih i manje poznatih rijei, koji omoguuje uvid u terminologiju i frazeologiju naeg obiajnog prava, sadranog u tim spisima. Rjenik sadri i vei dio terminoloko-frazeolokih potvrda, koje dolaze i u Madrikuli.

183

soldin, cekin, prokaratur). Od stranih rijei dolaize jo jaspra i gastalad. Jaspra, je u nas prilino poznata rije, porijeklom je grka (gr. da^pov), a primili smo je turskim posredstvom. Prvotno* joj je znaenje malen, sitan novac, a onda i novac uope. Uspor. o njoj vie u ARj. s. v. aspra i jaspra. Gastalad je manje poznata rije. ARj. je donosi u liku kastaldo (kaistalad, katal). Po Du Camgeu23 gastalad je longobardska (germanska) rije latinskog porijekla, lat. gastaldus ili castaldus. Upotrebljavala! se za nadstojnika imanja, gradskog, poglavara, administratora i sline i nove. K nama je vjerojatno dola mletakim posredstvoim. Iz teksta se Madrikule razabira, da i tamo oznauje ovjeka s nekim inom u bra tovtini. Radi lakeg izgovora umetalo se i nepostojamoi a (gastalad), ali i'ma potvrda i za gast aid. Druge su rijei u Madriiku'li sve nae (ako se izuzme lat. rije misa, koja se upotrebljava zai odreeni' liturgijski obred u svim jezicima). Neke su od njih, kao to je ve reeno, zajednika terminoloka svojina veine naih notarskih i statutarnih zapisa (skupina, jizbima, braina, napovidati, opo viati, jimenovati, unapridak), pa, osim donekle u fonetici, nisu tipine ak ni za jezik Madrikule, a jo manje za novigradski govorni jezik (u kojemu se vjerojatno nisu ni kada ni upotrebljavale), a druge su (na pr. teg, obljuba, ljubava, uput, brez, vee ( = ve), joe, vazda, to (odnos.), zato (uzr.), taki, ovi (m. sg.), biloi svojim oblikom, bilo fonetskim osobinama (vidi u poglavlju o fonetici), bilo znaenjem ili upotrebom karakteristine upravo za novi gradski govor i ine osnovni leksiki fond Madrikule. Kako se neke od tih rijei (na pr. to, zato), ne nailaze u akavskim govorima, a tipine su za tokavske govore, moglo bi se misliti, da upravo leksiki razlozi najrjeitije govore, osobito zbog upotrebe uipitno-odnosne zamjenice to, da novigradiski govor treba uvrstiti u tokavski dijalekat. Istina, ne moe se ni u leksiku osporiti tokavska prinova u novigradskoni govoru, ali rijei kao teg, obljuba, ljubava, uput, brez, vee, joe, vazda misu nipoto u Novigradu tokavske. Danas je u Novigradu rije teg potpuno: zaboravljena, ne uje se ni uput, ljubava ima samo u liku ljiubav, brez u liku bez, vee u liku ve, joe u liku jo, a vazda se osjea kao arhaizaim. Arhaizmi su i taki, ovi. Obinije je takov, ovaj. 24 Ako je dakle to u novigradskom leksiku pod utjecajem okolnih tokavskih govora, onda su to svakako novije, suvre mene rijiei (i njihovi likovi). Iz injenice, meutim, da u novigradskoj Madrikuli ima i takvih rijiei, koje su dananjem novigradskom govoru
23 Domino Du Cange (Carolo Dufresne), Glossarium mediae et infimae latinitatis, Parisiis 1844. 24 Prema tumaenju u ARj. s. v. oni, takvi su likovi nainjeni prema sloenim pridjevima, na pr. novi, stari. Kod rijei se ovi kae, da se taj lik nalazi u pisaca dubrovakih (samo tako), u dalmatinskih tokavskih XVIII vijeka (samo tako), u sla vonskih XVIII i XIX vijeka i pored ov, u svijeh starijih akavaca poevi od Bernardina. Otuda izlazi, da su takvi likovi zajedniki i tokavskom i akavskom govoru, pa dakle ni te likove ne moramo u Novigradu smatrati tokavskom inovacijom. To uostalom pobija i sama injenica, to se mjesto njih danas upotrebljavaju likovi takav, ovaj.

184

ili sasvim nepoznate ili su arhaine, izlaizi, da je novigradski govor jo u 17. stoljeu u dobroj mjeri uvao' starinu i u svoim osnovnom, leksi kom fondu, a on je po porijeklu i po upotrebi bio akavski.

Neto o novigradskoj

akcentuaciji

Na ovom u mjestu, umjesto drugih primjera, 25 uzeti u razmatranje dananji, akcemat nekih rijei i oblika iz teksta Madrikule! Imajui, na ime, na umu. da je akcemat najkonzervativniji elemenat u jeziku, koji se vrlo teko mijenja (Uspor. 7. biljeku), mogaoi sam i na temelju da nanjeg novigradskog govora utvrditi, da je novigrau'sfka! akcentuacija jo dobrim dijeloim arhaina, to kao conditio sine quai non dokazuje, da je u 17. st. mogla biti samo jo vie arhaina. Istina, dananji novigrad ski govor poznaj osim starijih (", i ~) i novije tokavske (novotokaveke) akcente (" i ' ) , dakle ukupno 1 pet razliitih akcemata, koji se fizioloki slau s poznatim opisima tih akcenata s drugih podruja, ali ako se danas jo uvijek primjeri kao sluiti, koji, obljuba, u strahu, nedilja, priista, divica, dvitnica nositi, kako (da spomenem sasmo nekoliko rijei uzetih iz teksta rukopisa) uju i s akcentom sluiti, koji, obljuba, ustrh, nedlljia, priista, divica, odvitnica, nositi, kako, onda se sa sigur nou moe rei, da je tako bilo i u 17. stoljeu. Doda li se tome i u vanje t. zv. akavskog aikuta (~), ikoji je u Novigradu dosta est, onda zaista ne moe biti sumnje o arhainosti novigradske akcentuacije. Ka kva je ta akcentuacija u pojediwostimai, najbolje e se vidjeti iz prikaza aikcenatskog sistema novigradskoga govora, koji sam, da bih ostao u okvi rima radnje, sastavio samo na temelju primjela iz rukopisa. Pa i odatle sam uzeo samo ome primjere, koji se potvruju u dananjem razgovor nom novigradskom govoru. Akcenatski primjeri26

A. Primjeri, u kojima dolazi novi (akavski) akut {"). 1. Novi akut nastao metatonijom, poslije gubitka krajnjega w : grih (g. grih), prokaratr (g. prokaratur), cekin (g. cekina), dumplir (g. dumplir), teak (g. teaka), ezdeset, osamdeset.
25 U svojim dosadanjim radovima sa novigradskog podruja obraivao sam na rodne pomorske nazive i izraze i obalnu toponomastiku. 26 U odreivanju akcenatskih tipova i tumaenju akcenatskih osobina najvie sam se sluio radnjom prof. S. Ivia, Prilog za slavenski akcenat, Rad JAZU 187, str. 133-208, Zagreb 1911., a za komparaciju novigradske akcentuacije s akcentuacijom drugih akavskih govora dobro mi je posluila radnja prof. A. Belia, 0 akavskoj osnovnoj akcentuaciji, Glas SAN 168, str. 1-39, Beograd 1935., zatim ve spomenuti radovi prof. M. Hraste i Lj. Matrovia (uspor. biljeku 10) i posebno radnja prof. Hraste, Osobine govora otoka olte, iova, Drvenika i susjedne obale, Rad JAZU 272, str. 123-156, Zagreb 1948. elio bih da se na ovome mjestu zahvalim sveuilinom asistentu Bulcs Lszlo za dragocjene ispravke i sugestije.

185

. a) Metatonijsiki novi akut u pridjeva: mladi, ivih, svetoga, svetim, esti. U 'toime se novigradska akcentuacija ne slae sa sjeverozapadnom ak., a slae se sa jugoistonoim akavskom atkcentuacijom. b) Metatonijski novi akut u prezentu: dobiva, plti 5 nim, primine, dojid, zapovld. c) Metatonijski novi akut u participu pasivnom: upisan, upisana. 3. Novi akut u nastavcima razliita porijekla: analoki, stezanjem tipa aa >> a, oksitoniki: sestre (i sestrom), ove, , odsvojih, vriimem, svomu, svoga. 4. Novi akut u otvorenom slogu po izgubu krajinjeg suglasnika: ive, ni (analoki). 5. Novi akut nastao naknadnim duljenjem po sjeverno akavskom tipu a) staroga akuta (poto' se on prethodno poikratio) i b) mlaega akuta na kratkom slogu zatvorenom somantima j , 1, lj, n, nj, r (v) gospo din (g. gospodinai) jedan, zastolom, gastld (gastalad), redovnikom (d. pl.), vn, nj-(najprvo). 6. Novi akuit u razliitim sluajevima, ponajvie analoke prirode: mi (uspor. ja), spasenje (: spaen), joe (arh.), onda, cekina (g. pl.) B. Primjeri, u kojima dolazi cirkumfleks (~). 1. Primjeri s prototonikim praslavenskini cirkumfleksom: duu (ak. sg.; n. dua), sram, svita (g. sig.) duhom (i. sg.), est. 2. Naknadni cirkumfleks na nekadanjim kratkim silazno intoniranim slogovima: ast (i ast; usporedi poznatu formulu: u lm oca Isina iduha svetoga), god, dn (dies). 3. Novi cirkuimfleks u stranim rijeima prema stranoj allccentuaciji: luzarjia (g. sg.), katizi (d. sg.), kapitul, papa, gracija. 4. Metatonijski novi cirkumfleks nastao duljenjem starog (pokrade nog) akuta: misa (g. pl.: n. sg. misa), slavna, milosare, virna (nevirna). 5. Novi cirkumfleks nastao stezanjem akcenta tipa a > . koji, koj, komu, ovo, to, ov (n. pl. neutrum), oni (n. sg.), ove (n. pl.). C. Neki primjeri s kratko silaznim akcentom ("). 1. Aikuitski akcenat * na kratkom slogu nastao metatonijskim premjetanjem: nadahnuti (part, pas.), blaena (adj.), svetkovina. 2. Oksitoniki akcenat " nastao pokraivanjem zadnjeg otvorenog sloga: jednu (ak. sg.) 3. Akcenat " kao rezultat prvotnog skakanja s metatonijotn: oblign, obligni, zadran. 4. Primjeri kao pena, jspra, skla, ponaaju se kao prvotno akutirani (bezpene, bezjaspre, iz skule), uisp. divicai, nositi, pri ista i dir. D. Primjeri s nenaglaenom duljinom (~) 1. Primjeri s prednaglasnim duljinama: blaena, sluiti, ivemo, u strahu, svie, dumplir, pitati i dr. Ovamo bi ili i primjeri *zgor, *zdl (danas zgr, zdol), u kojima -&e mora pretpostaviti duljenje vo kala prije ispadanja krajnjega vokala. Taj je vokal svakako^ morao biti
186

naglaen, jer se samo tako moe razumjeti dananji akcenat (~). Drugo je, dakako, pitanje, otlkuda taj naglasak. Mora se misliti na analogiju, uspor. na pr. *vera. 2. Primjeri sa zanaglasnim duljinama: c) u linim glagolskim nastav cima: jimmoi, zapovid, djde, -, -emo, dobiva, spominje, plati, primine, govori, pokpi, nim, zapovid, -i, ide, poimlju i dr., b) u na stavcima odreenih pridjeva i pridjevskih rijei: u Novomu, blaene (g. sg.), svetoga, svakoga, drugomu, brtinski, za ivih i za mrtvih i dr., c) u gen. i instr. a-dekl.: divice, Marije, skle, braom i dr., d) u g. pl. imenica: giriv, mis, e) na nekadanjem ci rk um fleik tiranom slogu, alko se sa njega pomaikao akcenat, i u; slogovima; s poloajnim duljenjem: i ast, nevirna (g. sg. m.), f) u primjerima s metatonijom kao nadahnuti, zadran, (), oblign(); uispor. toku C, pod 1 i 3. Posebno je analoka duzina u primjeru kao od sebe, a u primjerima kaiO' togi, toliko, vzd, vee krije se nekakva deiktika estica. Po ana logiji jie duina i u 3. 1. sg. glagola biti: bude. Sve akcenatske osobine dovode doi istog zakljuka, da je novigradski govor u osnovi sauvao stariju akcentuaeiju, koja se oigleda i u kvali tetu i u mjestu akcenta i duine. Iako je takvu akcentuaeiju prvotno, po znavao i tokavski i akavski dijalekat, ipak se novigradski govor akcenatski mora uvrstiti u akavski dijalekat. Na to upuuju slaganja s akcentuacijom drugih akavskih govora (i sjeverozapadnih i jugoistonih), od kojih je potpuno odijeljen, a odudaranja od akcentuacije tokavskih go vora, koji ga potpuno okruuju. Istina, ti govori djeluju sve jae asimilatorno: na novigradski govor, koji se positepeno stoka vizira, ali paralelno uvanje starijeg mjesta akcenta uz novije, pomaknute, tokavske akcente, uvanjie prednaglasne duine i, osobito, akavskog alkut^ svjedoi, da taj proces nije ni priblino gotov, iako se moe oekivati, da e se ubudue bre odvijati nego ranije. Prema tome je i novigradska alkcentuacija do kaz, da doljaci i utjecaji sa strane nisu znatnije izmijenili novigradsku govornu strukturvi, kao to je to sluaj u oblinjim mjesnim govorima. A to se razumije samo otuda, to je Novigrad vjekovima ivio izoliran, i to su stranci ulazili u Novigrad povremeno 1 i kaoi pojedinci. To je, na pokon, i glavni razloig, to> su Novigraani i do danas sauvali izvornu fizionomiju starenika prvobitnog stanovnika sjeverne Dalmacije iz vre mena prije turske najezde. To ujedno objanjuje i fenomen ,bodulske' oaze na kopnu i to> na isito ,vlakom kopnu'.

187

DR. V L A D I M I R M O I N i M I L A N R A D E K A

IRILSKI RUKOPISI U SJEVERNOJ

DALMACIJI

irilski spomenici, koji se nalaze u bibliotekama srpskih manastira i u parohijskim crkvama sjeverne Dalmacije, nisu jo dosada bili sistemat ski opisivani, ni inventirani, dok je na pojedine rukopise velike vrijed nosti (kao to je na pr. bugarski Prolog iz 1346. g. u manastiru Krki) vie puta bila skrenuta panja. U toku posljednjeg rata i u borbama za osloboenje neki su manastiri bili razoreni, pojedini spomenici su ne stali, a neto je nakon osloboenja bilo preneseno u druge zbirke. U toku posljednjih godina prof. Milan Radeka preduizeo je zadatak oko si stematskog inventiranja svih irilskih rukopisa sauvanih na ovom teri toriju, dok su rukopisi u zbirci manastira Krke bili posebno prouavani od dr. V. Moina, napose u vezi s prikupljanjem filigranoloeke grae za zbirku rlistorijiskoig instituta Jugoslavenske akademije. Imajui na umu posebnu vanost, da se podaci o svim tim spomenicima objave na jednom mjestu, sloili smo se, da to> uinimo u ovom naem zajednikom pri logu, u kojem I. dio sadri krai opis irilskih rukopisa manastira Krke, izraen zajedniiki, a II. dio pregled ostalih spomenika izraen od M. Rad eke. I. Rukopisi manastira Krke
(dr. V. Moin i M. Radeka)

Manastir Krka na istoimenoj rijeci, prema tradiciji, podignut je u sredini XIV. stoljea, kad ga je sagradila Duanova sestra kneginja Je lena ena Mladena ubia. Iz 1402. g. postoji podatak, da je crkva dogiraena. Odonda je manastir igrao znaajnu ulogu u ivotu pravoslav189

nog stanovnitva sjeverne Dalmacije. (Vidi: Boko Strika, Dalmatinski manastiri, Zagreb 1930, str. 95115; Vladimir Petkovi, Pregled crkve nih spomenika; kroz povesnicu srpskog naroda, izd. SAN, Beograd 1950, str. 155156). Stara zbirka rukopisa bila je u toku posljednjih godina popunjena spomenicima, koji su preneseni ovamo iz manastira Krupe i nekih drugih mjesta. Pojedini podaci o manastirskim rukopisima bili su objavljeni u Srpsko-dialmatinskom Almanahu, 1836, str. 105, 1837. g., str. 122; zatim u Srpsko-dalmatinskom magazinu, 1863, str. 169-170 i 1864., str. 174, gdje su citirani i pojedini zapisi; napokon u lanku iV. van Wijka Rukopisni paterik manastira Krke u Magazinu Sje verne Dalmacije, 1934, str. 108-110. Veina rukopisa sada nosi po nekoliko starih inventarnih brojeva' iz bivih kataloga. Novo inventiranje zbirke izvrio je M. Raideka. U idu em pregledu sprijeda je stavljen sadanji inventarni broj; u zagradama iza njega stare signature. Pri diatiranju rukopisa, posebno se sluilo vodenim znakovima, i to: znakovi iz rukopisa XIV. stoljea citirani su prema djelu dr. V. Moin et S. Tralji, Filigranes des XIII e et XIV e ss., Zagreb 1957 (citiramo: MT); znakovi iz kasnijeg razdoblja uglavnom premai priruniku C. Briquet, Les Filigranes, Geneve 1907. (2. izd. Leipzig 1921) i prema novim djelima u seriji Monumenta chartae historiam illustrantia (t. I-V, Hilversum, 19501956, ed. E. J. Labarre) i Albumu V. Nikolajeva, Vodjanie znaki Otomainskoj imperii, t. I., izd. Bolgarskaja akademija nauk, Sofija 1954. 1 Pod ovim brojem stavljeno je fototipsko izdanje Mirosavljeva evanelja. 2 etveroevandelje popa Vukosava: vidi opis u: katalogu rukopisa iz Mokrog Poljia, odakle je rukopis sada prenesen u manastir Krku. 3 (262/81) etveroevandelje XVI. vijeka. Papir 19,5 X 28,7. 266 listova (37 kvaternai). Pismo po 21 redak. Rukopis je itav u lijepom povezu. Postoji samo jedna zastavica ispred Matejevai evanelja, i to samo skicirana, ali nije izraena. Zapis iz 1706. g., da je rukopis pripa dalo Krki. Vodeni znakovi: kardinalski eir i sidro u krugu iz XVI. v.; kod uveza kruna sa zvijezdom i polumjesecom i tri polumjeseca s kontramarkom VG - iz XVIII. vijeka. Zapis o obnovi rukopisa: Radivoj Radovi za duu ocu svomu Iliji4 (264/62) Paterik bugarski 1346. g. iz Hilandara. Papir 19,5 X 28; 287 listova (36 kvaterna, u posljednjoj je 7 listova). Ustavno pismo po 27 redova. Inicijali neobizantski u bojama i drugi skromniji, crveni, s kuglicama usred stabala. Uvezano u kou. Uvez kasniji, renesansnog tipa sa tri koncentrina okvira i sa dva romba u sredini. Prema upozo renju prof. Raideke, ornament, koji ispunjava meuprostor u drugom okviru, analogan je onome, koji nailazimo na uvezu rulkopisnog Oiktoiha 1536. g. iz Gomiirja (Muzej Srba u Hrvatskoj, 17 b). Vodeni znakovi: kruka sa dva lista (MX 4288), kare i strijela.
190

f. 1: Povesti s(ve)tih starec kako po'dobajet s v'secern Vsaniem hez^mVvie iskati. Blagoslovi oe. Ree avva Antonie: jakoe ribi zamoudaQe na sue oumiraQt, tako i mnisi ... Zapisi: f. 224, pri kraju 29. kvaterme imerek Visariona (rukopi som XVII. v.). Pisa e se_ si a kniga -reikomii paterik (zatim je itav red brisan) ... v lavre beispl'tnago airhistratiga Mihaila, naisootomu arhimandritu ki:r Ni ko dimu, pri h(ri)stoljubivoin i blagorodnom c(a)ri Joanne Aleksandre oib'dr'etomu bl'garskoe c(a)rstvo i gr''skoe, v leto' 6854, endikt 14. (indikt se slae s godinom 1346). Na prednjim koricama zapis XVII. v.: Da se zna sia kniga monaisitira Vilendara s(ve)tie gori Atona i dae e igumenu Visarionu u s(sve)te Troice za cekin 800 (?: izgleda kao omega) i da e ima plati er'monahu Serafionu. Crvenim: Paterik Sp(a)snii. Na zadnjem listu zapis krki iz 1726. g. Lit.: Srp. daim. Almanah 1837. g., str. 107; N. van Wijk, Rukopisni paterik manastira Krie (Magazin Sjeverne Dalmacije, uredio Vladan Desnica,, 1934, str. 108-110). 5 (282/64) Zbornik slova, oko 1370, g. Papir; 20 X 28,5; 41 kvaterna (prva dodana mjesto (izgubljene, u XVII. vijeku). Lijepo pismo po 25 redova. Raka recenzija. Rukopis je lijepO' uvezan. Bakarne zaloge. Vrlo je zanimljiv zbog velikog broja vodenih znakova, koji svi idu u isto doba: luk sa strijelom MT 364 i 401, vo MT 1319, krugovi MT 1860, 1874-5, 1957-8, 2127-9, 2167, konj MT 2443-4, kare 2586-7, medvjed MT 6772, kruka MT 4374, 4410-11, jednorog MT 5833, trozub MT 7211; na do danim listovima sprijeda sidro u krugu s trolistom odozgo. Pri uvezi vanju jedan je blok iz sredine rukopisa bio prebaen na kraj, jer spoetka ide prvih pet slova, zatim slova od 9. do 18., a na kraju slova 6. do 8. Sadraj: 1. dodatak sprijeda muenije sv. velikoimuenika Artemijiai; 2. Muenije sv. vrnu. Dimitrija; 3. Grigorija arhiep. solunskago besjeda o sv ... Dimitriji; 4. Sv. Tarasija arhiepiskopa slovo o predstavlenii Bogorodice; 5. itie i podvizi prepod. Stefana Novago, 28. nov.; 6. Sv. Vasilija Velikog besjeda o lihoimstve; 7. Sv. Vaisilijia Ve likog slovo na Rodestvo' Hristovoi; 8. Sv. Jovana Zlatoustog slovo na Bogojavljenje; 9. Sv. Julijana Tarsijskog slovo o sv. Krteniji; 10. Sv. Vasilija Velikog pohvala muenikom; 11. Sv. Jovana Zlatoustog na Blagovetenije; 12. Sv. Jovana Zlatoustog, pohvala sv. Petru i Pavlu; 13. Slova sv. Jovana Damaskina na Uspenije presv. Bogorodice; 14. Slova sv. Grigorija arhiep. solunskog na Uspeniije; 15. Slovo i prepod. ocu Teodosiju opteg itija naalniku, 11. januara; 16. Slovo o sv. Anastasiju; 17. Sv. Jovana Damaskina o ie v vere usopih. Zapis na listu 6: Pisavago lova ta'ha monaha pomenite oci svetii. Donji zapis iz Krke 1706. g.
191

6 (272/93) Sledovani psaltir, XVII. vijek. Papir 18 X 25,3. Tri po sebna rukopisa zajedno uvezana. 155 listova. A) Sluba akatisitu presvete Bogorodice - 3 kvaterne, pismo po 23 reda; B) Psaltir s pjesmama 12 kvatenna, pismo po 25 redova:; C) Odlomak iz. asoslova i posledovanje svetagoi prietenija 4. do 7. kvateirne, pismo po 23 reda. Kitnjasti crveni inicijali. Lijepi uvez. Vodeni znakovi: tri polumjeseca, kontrsmairke ZZ, GB. Zapis jerodiakona Fisariona (!) iz 1733. g., da je te godine prihodi vseblaeni patriairh kir Simeon po Bosniii ... Zapiis arhimandrita Nilkan-ora Raijovia od 14. febr. 1752. Zapis jeromonaha Joaniia Kiranina iz 1755. g. 7 (364/86) Sledovani psaltir, kraj XV. poetak XVI. vijeka. Papir 13 X 18,5. 55 kvaiterna. Pismo po 23 reda. Lijepi inicijali. Rukopis je itav, u uvezu. Iza psaltiira dolazi pashalija, nedeljni okitoih (pismo po 29 redova) i druge slube. Vodeni znakovi: sidro u velikom krugu sa tro listom gore, malo sidro, kruna aa zvijezdom; u pashaliji: tri polumjeseca iz XVII. v. Zapis iz; 1864. g., da je rukopis donio u manastir arhimandrit Amvrosije Kolundi. 8 (362/117) Sledovani psaltir, XVII. vijek. Papir 8,5 X 14,5. 503 lista. Pismo po 20 redova. Uvezan. Vodeni znak fragmenti polumjeseca. Na praznom f. 388 b zapis rasodera Atanasija iz 1686. g. o kupu knjige. Od iste ruke mnogo biljeaka uz tekst sve do f. 149. Na kraju zapis gor njeg Kolundia, da je knjiga bila njegovog djeda po majci Todora eelja, paroha u Bjelini. Na f. 483 L potpis Jakova eelja iz 1810. g. Na f. 498 a,) u opirnijem tekstu spominje se manastir Rakovac u Frukoj gori. 9 (362/159) Sledovani psaltir, XVI.-XVII. vijek. Papir 8,5 X 13,5. Priblino iste veliine kao i prethodni broj. Pismo po 20 i 21 redak. Uvezan. Vodeni znak: kruna sa zvijezdom, sidro u dvostrukom potezu. Zapis kasniji iz 1756. g. na posljednjoj strani. Napomena: jedan psaltir XVII. v. spomenut je u Srp. dalm. Alma nahu 1837. g., str. 123. 10 (279) Triod Lazarevac, sredina XVI. vijeka. Papir 20,5 X 30,5. 43 kvateirne i 8 volantnih listova. Bez kraja (prekida se na kraju Hvalitnih stiihira u nedjelju svih svetih). Pismoi po 30 i po 26 redova. Inici jali slova u raznim bojama, smjelo, a nevjesto izvedeni. Na kvaterni 41,1. 7 b lik svetiitelja otisnut e drvoireza. Rukopis je ispao iz uveza i tek se slabo dri prednju dasku. Vodeni znakovi: sidro u krugu sa zvijezdom i inicijalima I A, IZ i IT (slino u Vlaistarevoj sintagni iz 1557. g., Cetinje 56). 11 (280/76) Sluabni minej za septembar iz 1601. g. Papir 20,5 X 31; 24 kvaterne ili 192 lista. Rukopis je itav. Poluustav po 27 redova. Srpska recenzija. Uvezan u crnu kou. Vodeni znak sidro u krugu sa trolistom i kontramarkom CC.
192

Na posl. listu zapisi: Da se zna kada se prevede voda, v leto 7108 i cr'kov se polcri v leto 7109, i s'vr'ie se minej v to jezde leto (1601.) U drugjom zapisu monahinja Mandalina kae, da je otkupila ovaj mi nej i priloila ga hramu sv. Nikole. Na prvom listu pri dnu: 1706 g., isto kao kod ilnv. br. 3. Lit.: Srp. dalm. Magazin 1863. g,, str. 170. 12 Biljanski sluabni minej za oktobar, XVII. vijek. Papir 20 X 30; 26 'kvaterna. PSsmo po 24 reda. Knjiga, je itava, ali je vrlo trona: ispala je iz korica, koje su izjedene crvotoinona. Ornamemat na koricama -koncentriki okviri s kriem ,u srednjem prostoru. Vodeni znak: kruna sa zvijezdom i polumjesecom (dvije varijante). Rukopis je donesen iz sela Biijane. 13 (283/78) Sluabni minej za novembar, XV. vijek. Papir, 21,7 X X 29; 29 kvaterna (u posljednjoj 4 lista). Pismo po 28 redaka. Rukopis je itav. Lijep' uvezan. Vodeni znakovi: ikare i vaga iz XV. vijeka. Zapis pri dnu prvih listi kae, da je rukopis 1706. g. pripadao mana stiru Krki. Drugih zapiisa nema. i Rukopis je sada u manastiru Krupi (u zamjenu za br. 20). 14 (284/79) Sluabni minej za novembar iz 1603. g. Papir 20 X 30,8; 32 kvaterne (u posljednjoj sveii 12 listova) ili 157 listova. Pismo po 26 redova. Na naslovnom listu ornamenat, kao da je ista ruka kao i u imv. br. 21 i 22. Uvezan u crnu kou. Vodeni znakovi: sidro u krugu sa trolistom i kontramark om FZ?, iroka kruna; na zadnjem listu kruna u krugu s polumjesecom odozgo. Zapis na 1. 137: Sapisa se sia kniga v letje 7111. ispisa sie grenu i man'ii v inoceh iier'monah Georgie (dalje tajnopis) is Tare. Prema kasnijem zapisu jeromonah Makarije (Krneta), kapelan u Dr niu 27. V. 1774. g. sa Nikodimom Kneeviem ispisa numere meseca, isto kao u inv. br. 22. Na posljednjih 10 listova: Ie v svetih oca naego Tarasija arhiepi skopa Kon'stantina grada slovo o presvetoj vladiici naej Bogorodici jegda privedena bist v cr'kov Gospodnju. V'sesvet'lo i preslavnoe nastoeteje tr'astvo i prazdnikoljub'ce t'eplo ljubov k pohvaljeniju podvizajute ... Lit: Srp. dalm. Almanah 1837. g., str. 123. i Magazin 1863. g., str. 170. 15 (282) Sluabni minej za januar, XVI. vijek. Papir, 241 list. Kvaterne teku jasno do 29, a predzadnji list ima 30. Svega 243 lista! Lijepo pismo u dva stupca po 20 redova. Zastavica u crveno-plavo-zelenom koloritu. Uvez crna koa bez donje korice. Posljednjih 13 listova su volantni. Tekst se prekida na slubi 30 januara. Vodeni znakovi: vo lovska glava sa zmijom okoi motke, krin iz XVI. v. Prema kasnijem zapisu rukopis je 1706. g. pripadao manastiru Krki. Lit: Srp. dalm. Magazin 1863. g., str. 169.
13 STARINE

193

16 (289/70) Sluabni mine'j za februar iz 1598. g. Papir 20,5X31,5. 18 kvaterna (u posljednjoj, 4 lista). Lijepoi pismo po 27 redova. Na po etku kvadratna zastavica neobizantskog stila. Rukopis je itav, uvezan. Zapis na zadnjem, listu 18. kvateme: Smirenog jerotmonaha Isaija v poidkriilie planine Korena na ree Tjehotine v hrame svetago arhijereja i udotvorca Hristova Nikolaje. Pisa se sia knigia1 v leto 7106 pri igumenu Evstratiji jeromonahu. Postoji i kasniju zapis iz 1775. g.: Od kada je ova kniga pisata ima 175 leta. Sad tee 1775. Vodeni znak: sidro u krugu sa etverolistom i kontramarkom AQ? Na zadnjem uveznom listu: Pisa Partenie Pkrajac. Lit: Srp. dalm. Magazin, 1863. g., str. 169. 17 (277/71) Sluahni minej za mart, XVII. vijek. Papir 20,5X30,5. 16 kvaterna i jo 10 listova. Pismo po 26 redova. Rukopis je itav, lijepo uvezan u tamnu kou. Vodeni znakovi: sidro u krugu s trolistom i kontramarkama AI, FA i ZZ; kruna sa kontramarkom FZ. Izvorni zapis nedatirani Gavrila Troianinai, koji je inae poznat po zapisima od 1633. do 1651. (Stojanovi, 1249, 1361, 1425, 1436, 1447, 1448, 1466, 1469). Pisa manij v m(ona)sje(h) Gavril Troiamin. Na prvom listu zapis Josifa, jeromonaha, da je priloio ovu knjigu 1740. g.; zapis iz 1796. g. (18. III. i 3. IV.) o velikom snijegu i ledu. Na posljednjem listu, da je knjiga pripadala manastiru presvete Bogorodice, a na zadnjim koricama;, da: je knjiga main astir a Kr'ke. Lit: Srp. dalim. Magazin, 1863. g., str. 169. 18 (276/72 Sluabni minej za april, XVII. vijek. Papir, 20,5 X 30,5. 17 kvaterna (u posljednjoj svesci 14 listova). Piismo' po 27 redova. Ruko pis je itav u lijepom uvezu. Vodeni znakovi: sidro u krugu sa etvero listom i s kontramairkama AI, AZ ?, TZ. Zapisi kasniji: na zadnjem, listu iz god. 7174 (1666) da je rukopis bio u hramu sv. Nikole!; drugi nedatirani zapis: kupi Mireta Mil'kovi u Otilovia i priloi hramu sv. Nikole. Lit.: Srp. dalm. Magazin, 1863, g., str. 169. 19 (290/73) Sluabni minej za maj, druga etvrt XIV. vijeka. Papir 20,5X28. 19 kvaterna (u posljednjoj samo 2 lista). Bugarske recenzije, pisnio1 po 28 redaka. Rukopis je u lijepom novom uvezu, koji imitira stari, dobro je restauriiran, kope kotane; itav je, samo je prvi list dodan u XVII. vijeku. Vodeni znakovi: zmaj MT 1044-5 i kljuevi MT 2704-5 iz navedenog doba. Sprijeda po> dnu lista fragmenti zapisa;: molitvami Maksimiania, s ... povelenijem... Na dodanom listu sprijeda dugi zapis tajnoipisom: Siju knigu poveza prdon' diijak ote' lova (?) sin protopope Petra svetomu Prjaobrjaeniju. Na zadnjim koricama: Siju knjigu priloi, Vukman Ivanovi, da za nju 3 dukata, Boig da ga prosti. Lit.: Srp. dailm. Magazin, 1863. g., str. 170.
194

20 Krupski (150) sluabni minej za juni, XVII. vijek. Papir, 21 kvaterna (u posljednjoj je bilo 12 listova, sada 10). Pismo po 23 reda. Izgubljena su samo dva lista na kraju kraj 9. pjesme kanona 30. juna. Zastavica balkanskog tipa od pletenih krugova. Vodeni znak: kruna s kontramarkom AC na istom polullistu. Zapis kasniji iz Krupe. Rukopis donesen iz manastira Krupe. 21 f 267/74) Sluabni minej za juli, XVI. vijek. Papir 2 0 X 2 8 . 18 kvaterni i 3 lista, pa dva novija. Poluustav u dva stupca po 27 redova. Zastavica s pletenim krstovima. Lijepi uvez. Na prednjim koricama nalijepljeno pismo (ustav), a na stranjim koricama prilijepljen drvo rez sv. Nikole n boji, sa zapisom prezvit. Nikole mojeju rukoju v svetije Bogorodice v mesto rekomo Skakavac kod mesta Pljeval'. Vodeni znakovi: kardinalski eir i vaga u kartuu. Izvorni zapis na zadnjem listu: Ispisa prezviter Nikola i priloi sv. Troici kod mesta Pljevailj. Na posebnom listu: Numerisao Vaeilii Vujaisinovi pri kapelane Makairiii Krnjete i Nikodimu Kneeviu 27. maja 1774.; veza inv. br. 14, 22. Lit.: Srp. dalm. Magazin, 1863. g., str. 170. 22 (278/75) Sluabni minej za august, kraj XVI.-XVII. vijek. Papir 20,30X30,2. 23 kvaterne (posljednja sa 10 listova), svega 189 listova. Pismo po 26 redova. itav lijepo uvezan u crnu kou. Ornament v. inv. br. 14. Vodeni znakovi: sidro u krugu s kontramarkama FA, FZ i MZ; kruna s kontramarkama FZ; na prvom listu uveza - iroka kruna. Zapisi: predzadnji list: ig man. sv. Trojice blizu mjesta Pljevalja. Troiani s'borno dadosmo u manastir Krku 7208 (t. j . 1700. g.). Mlai zapisi: Makarija Krnete i Nikodima Kneevia iz 1774. g. (veza inv. br. 14 i 21), pa na 1. uvez. listu zapis o snijegu 1783. g. koji u mjesecu augustu, pomete blago p o planini. 23 (268/77) Sluabni minej za august, sredina XVI. vijeka. Papir 20 X 28,5. 30 kvaterna i 3 lista. Pismo po 26 redaka. itav, lijepo uvezan u smeecrvenkastu kou. Vodeni znakovi: kardinalski eir, sidro u krugu s petolistom i kontramarkom A, vaga u krugu sa zvijezdom. Zapisi: na 1. listu S'vr'i se maia 28 d'n v letio 7-tisu!n0i 50 ... (vjero jatno jo jedna brojka;, koja se ne moe razabrati; prema tome rukopis je iz 1542. illi iduih godina). Kasniji zapis iz 7106. g. (1598) da je utonuo sin Petar na velikom Dumaju. Zapis taj n opi som: Devet, pet, osam sat, etiri, sedamdeset, sto (to jest Teodor) zalud. (ispod toga slova brojane vrajiednosti: 900, 80 i 50). Lit.: Srp. dalm. Alm., 1837. g., str. 123; Srp. dalm. Magazin, 1863. g., str. 170. i 24 (127/325) Trebnik, XVII. vijek. Papir 9,3 X 14. 168 listova. Pismo po 19 i s drugim brojem redova. Vodeni znak: kruna sa zvijezdomi i polumjesecom. Prvi listovi su kasnije dodani. Sadraj uglavnom redovan trebniki.
195

Zapis na prednjim koricama: o vlasnitvu knjige iz 1635. molitavnik popa Antonia Gavria selo ... Na zadnjim koricama: kniga popa Nikole Buroevia u main. Gomionici (bos. Krajina) i obnovi ju greni i mni ra)b Simeon v' ljeto 1634. 25 (127/168) Trebnik, druga etvrt XIV. vijeka. Papir 13,5 X 20. 166 listova. Pismo po 21 redak. Lijepi ukrasi. Srpska recenzija. Uvez naknad ni, koni zaponci. Poetak prve kvaterne nedostaje (in postrienja u monatvo, in razluenije dui i dr.). Poinje sa slubom na vodoosveenije (ishodit s krsti i t. d.); od po. XV. kvaterne - sluba sv. Nikoli 6. decembra; po. XVIII. kvateirne stihovi izabrani iz psaltira, in naid kolijivom. Vodeni znakovi: zvono MT 2807 i stiilizirami cvijet MT 3972 iz 1330-1340. g. Zapisi: Na 1. 67b: Bog da prostit' trudivagose, A m n ; na 1. 86b isto kao naprijed i: Gospod'da pomene povelevago sije napisati, tako umjeh pisati; na 1. 120b: tui i piui prostite grjenago Romana... Skrvee i pouei. Bogu na slavu i s(ve)tomu Nikolaju, Aamin', amin,' amain'. Na 1. 138: Bog da prosti trudiivihse (?), Amin'. 26 (285/82) Tipik crkovnago posljedovanija sv. Save Jerusalimskog, XVI. vijek. Papir 21,5X32,5. 24 kvaterne i 1 list. Pismo poluustav po 23 reda. Rukopis je itav, uvezan u kou. Vodeni znakovi: ukrtene stre lice sa zvijezdom i sidlro u krugu sa zvijezdom. Zapisa nema. Lit.: Srp. dalm. Almanah, 1837. g., str. 123: neuko pisan. 27 133 Ljestvica, XVI. vijek. slovo postnieskoje otca Joanna igumena ie v Sinai gore mnihom ... Papir 14,7 X 21, 198 listova. Pismo po 25 redova. Bugarska ili ruska recenzija!. Od prve kvateirne ima samo 3 lista; ostalo je sauvano. Uvezano. Vodeni znakovi: kula, volovska glava sa zmijom oko motke i volovska glava s petolistom na: motki i trokutom dolje, sve iz XVI. vijeka. Zapis na prednjim koricama govori da je knjiga krka: potpis Grigor. Pokrajac, parok drniki. Zapis na zadnjem listu (nejasan), kao da je ruski: siju knigu dal knz Mihailo Ivanovi ... do manastira ... Lit.: Srp. dalm. Almanah 1837. g., str. 123: vrlo stara. 28 399 itije i izn' ie vo svetih oca naega Savvi arhiepiskopa serbskogo udotvorca, prepisano 1752. g. u manastiru Kuvediinu. Paipir 16,7 X21,5. 142 ispisana lista. Pismo po 18 redaka. Rusko-srpska recenzija. Po.: Molju uho vi prepodobstvo vae otci blaennii ... Dodatak tekstu: kratko slovie: ljubavi soini Evgenij jeromonah 1759. januar 4 v' Skraitinu. Zapis na zadnjim koricama 29. V. 1800., da je proitao siu kniicu svu obi d'hovnik m. Rrke Mak. K m e t a . 29 269 Liturgijski zbornik XVIII. vijeka. Papir 14,5 X 20. 230 listova (do 168 ubiljeeni listovi, a dalje stranice. Tako ide do 241 stranice, pa ustvari ima 230 listova teksta po 26, 27, 28, 31, 32, 42, 45 redaka). Tekst csl., sitni kurziv. Uvez karton.
196

Sadraj: A) Sluha sv. Lazara novago samodrca serbslkago 15. VI., B) Sluba prepod. Onofriju 12. juna, C) Vaskreni oktoih, D) Skraeni posni triod, E) Skraeni pentikostar. U uvezu bilo je i neto drugo, ali je iskinuto. 30 122 Skazanije za Aleksandra cara kako pree mnogo zemlju i poklonisja Savaotu Bogu v' Jerslim', XVIII. vijek. Papir 11,5 X 15,7; 111 ispisanih listova. Pismo po 21-23 reda, rus.-slovensko. Uvezano. Dosta upotrebljavano. Vod. znak: tri polumjeseca. 31 323a Sluabnik (Zlatoustova liturgija) iz 1767. g. Papir 13,5X19,3. Pismo po 24 reda. Crkvenoslovenski tekst (od 22 1. 12 i 1/2 ispisanih). Zapis na 1. 13a: Ispisa jeromonah Dorotej Vazmul ot Cerita na dar ue niku djakonu Gerasimu Zuguru Svjatomavriotskomu... U Veneciji... za ej). Grigoria Facea, 9. XII. 1766. 32 323 b Zlatoustova liturgija iz 1808. g. Papir 12,5 X 18,5. 22 ispi sana lista. Pismo po 18 redova. Crkvenoslovenski tekst. Zapis na 1. 22 a: Spisah' siiu kniicu aiz' mnogo -greni j raib' b'ij Spiridon Simi uroenec' kosovskij, bivij togda diak' pri visoko Prestnejemu gdinu ocu, i blagodetelju arhimandritu Savvatii Vasiljeviu ljeta gdnja 1808 go. Popa Sirnica spominje Dosiitej Obraidovi, ivot i prakljuenija,. Beo grad, 1892, SKZ 8, str. 21, 22, 61. 33 323 c Zlatoustova liturgija iz 1809. g. Papir 14,5 X 20. 18 listova. Pismo po 20 redova. Ispisa Spiridon Simi 1809. g. 34 (276) Zbornik, XVII. v., neuvezan, bez kraja. Papir 10 X 14,5. Ima 127 listi. Tekst srpskoslovenski. Sadraj: posljedovanje sedmice., vaskrsna evanelja i svjetilni, posledovanije s'brania vseletnago i od po etka Velikog posta do prepolovenija Pashi. Poetna zastavica kru govi u prepletu nacrtana, a neobojena. Naknadne oznake sadraja uvrh stranica. U Sinaksaru: 14. jan. sv. Sava; 13. febr. sv. Simeon Mirotoivi; pod 15. juna nema kneza Lazara. Vodeni znakovi: sidro u krugu i kruna. 35 323 d Zlatoustova liturgija s inom blagoslova koljiva, XVIII. v. Papir 9 X 15. 79 ispisanih listova. Pismo blijedo, po 15-19 redaka. Uvez oteen. Potpis popa Save Bjedova. Zapis Mihaila Bjedova spomi nje Nikolu Bjedova iz Mokrog Polja. 36 Posledovanije veernje i jutrenje iz 1809. g. Papir 12,5 X 18 26 ispisanih listova. Pismo po 19 i 20 redaka. Pisao je Spiridon Simi u Krki 1809. g. Zapis na 26. listu: Spisah' siu kniicu ' grenij Spiridon' Simi' uroenec' kosovskij bivij pri visoko pretsjejemu gdinu Arhimandritu Sarvvatij oibe itelnoiga m(o)nastirja s(ve)to arhanigelsikija obiiteli Kerki^ ljeto 1809. 37 Tolkovanije deset zapovedi Boija, po. XVIII. v. Papir 13,5 X 20. 76 ispisanih listova. Pismo po 23 reda. Iza tolkovanija dolaze od 1. 15 pouenija na praznike; o ljubavi k Bogu i blinjemu; stepeni srodstva. Rukopis je uvezan. Iz (knjiga Spirildona Aleksijevia.
197

38 Tolkovanije deset zapovjedi i zrcalo bogoslovija, XVIII. v. Papir 13,5 X 21. Pismo po 26, 27 i 31 redak i dr. Iza toliko vani ja (111.) dolaze voprosi i otvjeti polezni i razlini, goda 1821, te pouenija slavenoserbskago naroda (o praznicima, biblijskoj i crkvenoj povijesti, o ljubavi i milostinji), stepeni srodstva i, konano, zrcalo bogoslovija (izreke svetih otaca i pustinjaka: Paladija, Pimena, Pahomija, Serafiona, Slel'ana i dr.). Zapisa ima obilno iz 1779, 1780, 1786 i dr. Potpisi: Simeona iz 1821. g. i Mitrofana Stoisavljevia (oni su iz Otiia), te Nikodima Grujia, jeromonaha Krke od 12. dec. 1787. g. Rukopis je u crno uvezan. 39 Tolkovanije evanelja, XIX. v. Papir 18 X 22. 18 listi, crkveno slavenski kurzivni tekst po 2628 redaka. Sveska Joana Price, nepot puna. 40 Epitom skazanija svestenago hrama, iz 1770. g. Papir 13,5 X 20. 40 listova. Pismo po 23 reda. Prepisa se Stefanom Markoviem 1770. (O Stefanu Markoviu vidi jo u I I . dijelu pod Dragovi i Krupa), 41 317 Molitvi na vsu sedmicu. Tvorenije svetago otca naego Kirila mniha Turovskoga, XVII. v. Papir 12,5 X 18,3. Pismo po> 19-20 redova. Kieni inicijali. Rukopis je uvezan. U sadraju molitve od nedelje po jutrenji do subote po jutrenji, iza ega je dodana sluba na Vaznesenije Gospodnje (rkp. XIX. v.). Vodeni znakovi: tri polumjeseca, sidro u krugu za zvijezdom. Kasniji zapis iz m. Krke iz 1765. g. 42 Trebnik, XVIII. v. Bez poetka i bez kraja. Papir 14,5 X 20. Pismo na 28 1. po 2231 reda. Rusko-srp. recenzija. Neuvezano. Poinje apostolom Filipisiem, za. 241, zatim u jektenije navode se carica Anna Ioamnovna, cesairevna Jelisaveta Petrovna i princesa Anna. Zatim su razne slube kao o isitreblenii jeresej, od naesitveniija varvar, o osvobodenii pod igom raboti agarjainiskija sutih, o bezvedrii, na umnoenije Ijubve, o vrazeh nemavideih, o v temniicah i zatoenu sutih i dr. svega 15 sluba. 43 Sinaksar sa akatisnikom XVI. v. Papir 6,5 X 8,5, 23 kvaiterne. Pismo po 14 redova, razne ruke. Kasniji zapis iz 1742. g. 44 (333/22) Trebnik XIX. vijeka. Papir 14 X 19,5. Csl. kurziv na 147 ispisanih listova; uvezano u crnu kou. U sadraju blagodarstvenoje molenije, razliiti inovi; pashalija i molitve. 45 (408) Kanon pokajannij, molitve sobrannija od svetago Jefrema (pla), XVIII. v. Papir 9,5 X 15, 49 listova, pismo po 14, 15, 17, 18, 19, 21 i 23 reda; vie od polovice istih, izgleda nedovreno. Uvezano; koa i zlaitoirez. Na kraju pashalne tablice. 46 Trebnik iz 1786. g. Papir 9,5 X 15. Pismo po 16 redova: tri ruko pisa: prvi ide do 1. 41a po 16 redaka, od 41b drugi (krupniji) po 15 redaka na 12 listova, trei (sitan) po 23 reda na 13 listova, svega 56 listova i jo dosta praznih.
198

Znaajan zapis .na 1. .veznom listu, da je pisao arhim. Nikanor Bogunovi, a darovano o. Joaniiu Ilicu pod vlastiu rezpubliki Venecijanskija 1. IX. 1786. g.. Ima jo i potpis: pop Simi, i datum Miranje 7. V. 1837. g. 47 (333) Zbornik 1757. g. Papir 15 X 21,5. 48 listova. Pismo po 17 re dova i dr. Lijepo pisano. U sadraju: a) Posledovanije molebna za boljatago'; b) Nauk ili uemije naalnojie deteta v kratce jazilkom prostim, pravoslavnago izpovedianija. Na I. 45: Katihizis v kratee ... Kirilom ivkovieem jieroim. hilandiar. v Veneeii 1757. S pisah az greni Dimitrij Medi uenik gj. Kirila ivkovia u Skradinu 1757. c) Pjesm' svetomu Spiridonu. Donji zapis (od 1. 630): Erm(ona)ha Nikodima zovoma na domu Kneevi ... m. Krcje i kupi ju ot diaka Dmitra Medica u Skradinu u koli i dado za nu srti (?) petice. I koi e ukrade ili sakrie d bude prokljat. 26. III. 1762. Na 1. 20: Pisano v' Skradinje gradje 1757. 11. IX. (ovo se odnosi na prvi dio). Na zadnjim koricama zapis iz m. Krike 1785. 48 (548/116) Djela sv. Dimitrija Rostovskog, 1719. g. Papir 16 X X 20,8. Pismo s raznim brojem redova, veinom po 26. 57 listova. Sadraji: 1. Blagodarstvennoe strastej Hristovih voisporminanije, sv. Dimitrijia Rostovskog 1702. g.; 2. Poklonemije Gospodu, sv. Dimitrija Ro stovskog; 3. Razsudenije bo. priaenija; 4. Razmilenie so soboleznovaniem serdenim; 5. Razmilenie na pla na pogrebenie; 6. Ukaz o tenii Evangelia; 7. Ispovedanie grjehov ... (od Kalista Ksantopula); 8. Molitva po ispovedanii... k presvjatej Bogorodice; 9. Smirennij Dimi trij Rostovskij, poslanie k jereom. Zapis na 1. uvez. l a : Sij iz isla knig" jerm(onaha) Savtie Keranina bivago kapelana u Zadru 1790. Pri dnu 1. 58 a datum pisanja: i 1 1 . jula 1779. g. 49 (273) udesa presvetija Bogorodici v raznaja vremena i v mjesteh razlinih bivaja, XVIII. v. Papir 14 X 19,5. 69 ispisanih listova i 61 prazan. Piismo sitan kursiv ipo< 26, 30, 31 i 42 reda. U kartonu. Sadraj: 70 udesa. Na 1. listu ispred teksta biljeka Nikole Crnog u Zadru 1759. g. o lje kovitim vodama kod Nia i evelije. 50 (369) Akatisnik i dr. iz 1797. g. Papir 14 X 19,5. 15 kvaterna. Pismo po 21 redak. Dva rukopisa. A) Akatisnik - 12 kvaterna (u po sljednjoj 1 list), na kraju Spisa se 4. juna 1597. g.; B) Molitvi rez vsu nedelju ... tvorenie Kiirila pismo po 30 redova, 4 kvaterne (od 4. sveske 4 lista). Vodeni znak: sidro u krugu sa trolistom i kontramarkom AA. Na kraju drugog rukopisa od iste ruke kao i kod prvog zapisa od 4. VI. 1597. g.: duhovnika Joanikija. Lit. Srp. dalm. Almanah, 1837. g., str. 122. 51 (374) Akatist presvetoj Bogorodici i dr. Papir 9,5 X 15,2. 108 listova. Rusko-srp. rukopis. Pismo po 20 redova i dr. Uvezan. U sadr199

aju: Bogorodini Akatist; sladajemu Isusu Hristu; Pashalne tablice; Tajni cerkovnija; Sedam grehov smertnih i molitve. Zapisi 1745. i 19. IV. 1784. g. Potpisi Savaitie Lonara i dr. 52 (397) Sluba saboru arhistratiga Mihaila 8. novembra iz 1815. g. Papir 14 X 18,8. 10 listova. Pismo poi 19 redova. U kartonu. Zapis iz navedene godine. Zapis na 5. listu. Prepisa svoe runo ja David Simi uroenec Kosov ski], bivij diiak pri ocu Savvaitij Vasiljeviu bivem parohu u Varou Derniu na 1783. Na zadnjoj strani: Libar m. Krke 1815. VII. 18. 53 (288/80) Poueni ja izbrani ja vlako-moldavske redakcije, XVI. v. Papir 18 X 30,5. 350 listova. Sveske po 10 i po 12 listova. Pismo po 30 redova. Naslov: Pouenija iz'bran'nai ot svetaigo euangelia i ot mno gih boestveuih pisanu ... v vsakuju n edel ju ... preloena e s greeskago jaizika na ruskija knigi v leto 6915, indikta 15. Poinje poueni u nedjelju mitam i f ari ej a, zatim evaneoska pouenija', pa vi dinim praizinicima. Prekida; se na 24?. juna. Sprijeda je dodanoi pouenijei na Pokrov Bogorodice \. oktobra. Od uveza je izgubljena donja daska, ali je koa ouvana. Vodeni znak: vepar u tri vairijiante. Zapis na prvim listovima (3. do 9.) pri dnu lista govoiri, da je knjigu kupio Jaicko Proskja gromadi goloveckoj; knjigu naziva Evamgelie ui te! jnoe; dao je Pokrovu matere Boije u selu Golovku kod grada Lavova, za velikoga kralja igmundai Augusta; za episkopa Arsenija; dalje jo proklinje tko bi knjigu uzeo, i datira sa 1556. g. Na 1. 14. vidi se, da je knjiga bila; man. Goniirja, pa posuena man. Krupi (I. 18) doi braitiniske volje. Na 80a datum 6. VI. 1756. Potpisan pop Stefan Konar. Grki zapisi od 1601., 1612., 1643., 1673. g. i 1768. g. Lit. Srp. dalm. Almanah, 1837. g., str. 122. 54 (409) Zbornik XVIII. vijeka. Papir 9,7 X 16,7. Pismo, po 22 reda i dr. U kairtonu. Sadraj: evanelje od Mate ja zaiailo XIV i XV; asketska pouenija; molitve o jezice, o lai i dr. Biljeke o > izdacima u levima. 55 (410) Zbornik, XVIII v. Papir 13,5 X 19. Svega 38 listi. Pismo sa raznim brojem redaka (1723). Rukopis nemarno pisan. Uvez kar ton. A) Zapovedi Boii i crkovnie i inih ... slovesa kir Joakima patriarha moskovskago ... 7191 leto (1783), na 6 listi, b) pisano okrenuto, od stranje strane knjige - Sinaksar sa zapisima iz 1781-1788 g. na 16 listi, c) Kanon molabn ko G(ospod)u i Bogu naemu Isusu H(rist)u pojaemij po vsa dni Kirila Vilosopa verenie na inae na svoej dusi umil(enna) pjesane ..., na 8 1. Zatim 1 strana dijetnih savjeta, pa 2 strane molitava i jo 1 str. Sinaksara. Zapisi: 1838 Petrove crkve, potpisi Nikole Ljubovia i Alekse Konara, a na uvez. 1. ija kniga Todora Rastovica. - Vod. znak: ptiica na tri polukruga, kontramarka FF. 56 (374) Razna skazanija i dr., XVIII v. Papir 9,5 X 15,5 listova 83. Uvez karton. Razni rukopisi. Prvo (1. l b - 8 a ) razna Skazanija (kakva e biti godina, kakvi ljudi znamenja i predskazivanja). Glavni rukopis 200

(L 9a-15a): Motivi jegda kogo velmi glavoju bolit. Zatim (1. 16a-81b) razne biljeke iz raznih sela izmeu 1765. i 1807. g. Konano (1. 82a 83b): Ljekarija od tota. Zapis na 1. uvez. 1. a) o magistru Pavlu i kolama u Metku i Vilicu 175(?). Knjiga je kupljena u Metku od Ljubojevia. Kasnije potpis (1. 25a) Jakov Macura, paroh.

Pomenici (imena ivih i umrlih za spominjanje na bogosluenju) 57 Pomenik, 19,5 X 28,5 s litograf. ilustracijama. Izdan za ruskog patrijarha Adrijana, konac XVII v. Ispisano samo oko 60 listi (iz dal matinskih sela 17561828), sve ostalo (veina) prazno. Uvez koa. 58 Pomenik, 19 X 29,5 s litograf. ukrasima i ilustracijama. Izdaa za cara Petra Velikog. Dozvola skupljanja priloga obnovljena 31. I. 1713. g. igumanu Gerasimu za man. Krku. Upisi (sami Rusi) od 1705. do 1716. g. 59 Pomenik, 20,5 X 28, uvez pergamena. Upisi (1779-1804) dolaze na 41 strani, inae veina prazno. Okviri za upise imena obojeni rukom. Vodeni znak: kruna s polumjesecom. 60 (413) Pomenik man. Krke, .21 X 27,5. Ispunjeno 20 listi, ostalo prazno. Vod. znak: tri polumjeseca. Zapisi 17981806 g. Uvez koa, proarana bojama. 61 Pomenik bratije man. Krke, 19 X 24. Pisao u Kri 1877. g. Mi ro n Petranovi, jeromonah savinski. 13 ispisanih listi obine sveske u kartonu. Spominju se krki arhimandriti: Nikanor Rajevi, Nikanor Bogunovi, Savatije Vasiljevi, Josif Kneevi, Gerasim Omikus, Atanasije urli, Jerotej Kovaevi i Serafim Kalik, i igumani: Joanikije. Nikanor, Vikentije, Nikifor, Spiridon, Mojsej, Arsenij, Pahomij, Lukijan (Kundaica) i Kornilije (Pavasovi). 62 Knjiga prihoda, 15,5 X 33,5 iz 1754-1819 g. na 27 listi. Na 5. 1. odnatrag spisak 18 manastirskih knjiga iz 1756. g. Vod. znak: po tri velika polumjeseca. Uvez koa. Potpis Savatija Vasiljevia 7. XI. 1801. g. 63 Grka rkp. knjiga, 16 X 24. Zapisi i biljeke 16611712 g. iz ibenika. Vod. znak (na 6 listi papira) ptiica. Sve ostalo (28 1.) perga mena. Uvez koa i okov.

Udbenici 64 65 66

klirikalne

kole, XIX. vijeika.

Dogmatika 1, 2, 3 1859/60, 4. Dogmatika 4. Bogoslovlje moralno i pastirsko v8. 201

67 Polemika 90.91 (talijanski), 8 68 Polemika 1104 str. neuvez. vF. 69 Rettorica- E. Giardini II, Spir. Knesevich 1820. 8. 70 (333, 158, 132) Psaltir s posledovanjem, mijeana knjiga ruko pisna i tampana. Uvez sa pletenim kopama. Sastavni dijelovi: A) tamp. Psaltir 1519. g. do 44 kvaterne; B) Srp. rukopisni Oktoih XVI. v. (samo glas 1.). Svega 118 1. poluustava po 20 redaka. Vodeni znak; sidro u krugu s trolistom. Tu se nalazi jo i kanon 6. gl., pa tri molitve nad oskvrnjenim; C) Iz Psaltira, tamp. 152731, kvaterne 39. 44.: paraklisi, akatist, Paska, Slovo Jov. Zlato usta, ukaz ljetom. Tekst 2223 retka. D) Ustavni rukopis iz aloslova po 19 redaka, 4 kvaterne. Tropairi, asovi, poveerje. Vodeni znak sidro u krugu s trolistom. Zapis na listu 4b i 5a 26. kvaterne Nikodiimia Rajo vica., arhimandrita man. sv. Arhang. (Krka) 11. IX. 1770. g.

II. Pregled irilskih rukopisa u sjevernoj Dalmaciji osim man. Krke.

(M. N. Radeka) Ovdje se nije ulazilo u puni opis rukopisa, ve su uglavnome navedeni podaci potrebni za prepoznavanje (identificiranje) spomenika. Budui da se kod veine zbiraka radi o nekolicini rukopisa, koji ne maju posebne inventarne brojeve, smatrali smo> za zgodnije, da u daljiem popisu nastavimo redne brojeve zajednikog redoslijeda, dok posebne signature u pojedinim sluajevima, gdje postoje, navodimo ispred na slova masnim slogom. Ako nije posebno istaknuto' crkvena; opina (CO), parohijski dom, lino vlasnitvo knjiga se nalazi u mjesnoj pravoslavnoj crkvi, odnosno manastiru. Kratice esto ponavljianih izraza: srp. slov. srpskoslavenski tekst; cei. crkvenoslavenski tekst; rikp. rukopis; Q quaternion (uvezni tabak, sveska od 4 dvolista, t. j . 16 stranica).

Biliani

Gornji

1. Protokol cirkularni, (F), naat administratorom jerejem Petrom Oluiem ljeta 1845. mjeseca avgusta,. Sadrava prijepise episkopskih okrunica. 2. Inventar, (F) nepokretnog imanja filijalne crkve Rodestva Pre svete Bogorodice u Biliamima', ustrojem 1879. g. 202

Biljane 3. Minej za oktobar XVI, v. Papir 20,5X30,5. Rukopis se sada uva u zbirci man. Krke, vidi br. 12 inventara. 4. Psaltir s posljedovanjem XVI. v. 40. Mijeana knjiga:: A) Csl. psaltir ruske tampe XVIIL v., list 2159; B) Rkp. srp. slov.; poluustav blijed; nepotpun 4 Q, 25 lista po 19 redaka. Vodeni znak kruna sa zvijezdom i polunij;esecom. C) Pashalija na 8 listova po 28 redaka, bit e iz psaltir a 1494. g.: izobretenoe Gospodinomi urem Grnojeviem. D) Opet rkp. kao pod B) 18 Q po> 19 redaka sa istim vodenim znakom. Knjiga je oteena vlagom. Biskupija 5. Ljetopis parohijski, m F , voen doi str. 9. 6. Anagraf I, m F ; zapoet 1817. g. Potvrde: Kiril Cvjietkovi 1820., Venedikt Kraljevi 1821. i Josif Rajai 1831. g. 7. Anagraf II, m F ; zapoet 1838. g. Uvodim tekst talijanski. Potvrde episkoga Stefam-a (Kneevia) iz 1855. i 1863. g. 8. Knjiga okrunica, m F ; poinje s 1842. g.

Bratiskovci , 9. etveroevanelje XVI. v. 21,5X30,5 Srp. slov. tekst. Rkp. na 247 listova, po 25 redaka ustavnog pisma. Vodeni znakovi: volovska glava s motkom i krstom, sidro u dvostrukom potezu u krugu (dvije varijante vee i manje), kardinalski eir, vaga u krugu, velika estokraka zvijezda nepravilna. Na uvezu stiliziran krst i velika irilska slova MLRB. Zapisi: 1) Teovil iz man. Dragovia 1772. g.; 2) iz Bratikovaica 1774. i 1789. g. Umetnuto je jedno pismo latinicom Stefatna Krisca iz 1823. g. Ornamentika: 1) zastavica ispred Matejeva evanelja si. kod Sv. Radojia, Stare srpske minijature, Beograd 1950., str. 50 (zastavica na poetku Jovanova evanelja u Beenovskom rukopisu) i tabl. XXXIXb; 2) Zastavica ispred Markova evanelja slino k o d Rad'ojiia str. 24 F i 48 (Vladislav Gramatik, rkp. JAZU III a 47), pa posljednja tabla u boji; 3) Zastavica ispred Lukina evanelja i ispred Skazania cf. V. Mo>in, irilski rukopisi Jugoslavenske akademije, II, Zgb. 1952, str. 52 (Drajkov apostol); 4) Zastavica ispred Jovanova evainelja, cf. Radoji str. 49 (Hopovsko evanelje na poetku Mairkai) i tabla XXXVII. 10. Irmologij XVII. vijeka. 11,5 X 19,5; 80 listova srp. slov. polukurziva po 19, 20, 27 i 28 redaka. Vodeni znak: sidro dvostrukog poteza u krugu. Na koricama iznutra biljeke o prilozima za due pokojnika, kao i neto grkih obrednih tekstova. 203

Knjiga neobina po tekstu i nainu izvedenih inicijalnih slova i ukrasa (vidi snimke). Tekst na mnogo mjesta razliven i upijen u papir. Boje kao poaale, tamnei mutne, mrtve. 11. Psaltir s posljedovanjem, tamp. Jerolim Zagurovi u Veneciji 1569/70. g. (7071). Mijeana knjiga sa mnogo umetaka. Odmah na po etku 6 rukopisnih listova, a i kasnije dolaze rkp. umeci. Zatim ima umetak od 6 listova tampanog teksta Molitvoslova Bozi dara Vuk ovi a, Venecija 1547. (tekst po 20 redaka u lijepim raznovrsnim ukrasnim okvirima). Konano knjiga je i krpana ostricima iz srp. tamp. Pentikostara (Tomina nedjelja). Vodeni znak: vaga u krugu i lat. H. Zapisi: 1) Na uveznom listu l b loza od 9 Dobrota, svetenika iz Bratikovaca od XVIII do XX. vijeka: Miisail, Jovan, Dimitnije, Andrija, Dam jam, Bogdan, Uro i Ratko. 2) Na uveznom listu 2 zapis od 6. aprila 1825. g., da je knjiga popa lie Knicke; stariji, od 6. aprila 1782. g. ta kniga gusta cekina 6. Zatim Siju knigu kupi Radota i dade popu Dragilugi (?) za svoju duu. Neto molitvenih tekstova na grkom. Na kraju neki tekstovi ljekarue: Od bolesti glave (kako neit pre lazi od Adama i Eve avolu, po moru, pijesku, pjeni, kraju, travi, rosi, suncu i vjetru, da ga razvije), od krvi tekue (formula slovima azbuke), slovesa od besna ovjeka s mag. formulom ator, ovdje ispremetanom. 12. Psaltir s posljedovanjem, tamp. Jerolim Zagurovi u Veneciji 1569/70. g. (duplikat gornjeg) s rkp. umetkom od 10 listova po 19 redaka. Dosad navedene knjige bratikovake nalaze se u svetemikom domu porodice Dobrota, a idue u mjesnoj crkvi: 13. Znamenia ot pisanij bozestvennih javlenna soglasujuaja, XVIIJ. vijek, 8: knjiga o drugom dolasku Hnistovu. Csl. kurzivni tekst na 142 sa jo 12 listova, po 19 redaka. Jedan zapis govori izmeu ostaloga i da je episkopu Sofroniju (bit e Kutovali) plaeno 10 dukata (kraj XVIII. v.). Posebno: potpis Simeona Manojlovia od 15. avgusta 1796. g. 14. Sluabnik, tamp. u Moskvi 1760. g. m8. Sprijeda i na kraju knjige nadopune u csl. ustavnom rkp.

Manastir

Dragovi

(Inventar je u izradi, pa inv. brojevi jo nisu signirani) 15. Minej za maj, XVI. v. 21,5 X 32. 153 lista, srp. slov. rkp. ustav po 26 redaka. Vod. znakovi: volovska glava s moitikom i knstom i jedno stavna vaga u krugu. Zapisi: 1) Opiran kurzivni zapis rukom mnogogrenog rasodera Grigorija kazuje, da je knjiga za proigumana jeromonaha Vaisilijia pisana u man. Studenici 1531. ,g. (v. snimak). 2) Dva zapisa iz man. Dragovia. 204

U vezi o v o m k n j i g o m v. Srp. dalm. A l m a n a h 1839, str. 135, pa Petrovia Gerasima, P o v i j e s t . . . o m a n . Dragoviu, Z a d a r 1859, str. 14. 16. Minej za juni, XVI. v. 20 X 30. 130 listi srp. slov. t e k s t a , sitnog u s t a v a p o 26 r e d a k a , i jo 10 listova p o 27 r e d a k a . V o d e n i z n a k o v i : sidro u k r u g u sa zvijezdom odozgo i k r u n a sa zvijezdom i p o l u m j e s e c o m . Bez zapisa. Moe b i t i da je pair gornjeg m i n ej a. U t e k s t u p o d 15. j u n a dolazi samo p r o r o k Arnos, a n e m a k n e z a Lazara ( V i d o v d a n ) . T e k s t t e e samo do 26. juina. I ovdje v. A l m a n a h 1839., s t r . 135 i k o d P e t r a n o v i a str. 14. 17. Oktoih XVI. vijeka. 1 0 X 1 4 , 5 . S r p . slov. r k p . , u s t a v n i t e k s t na 2 1 4 listova p o 31 i 21 r e d a k . K a s n i j e p o l u s t a v n i r k p . d o d a c i : pashalija n a 5 listova, p a n e k i t r o p a r i i k o n d a c i na 20 listova p o 13 r e d o v a . V o d e n i znalk: k r u n a a zvijezdom i p o l u m j e s e c o m . Z a p i s i : 1) jeroomonaha J e r e m i j e | z m a n a s t i r a itomislia iz 1649. g.; 2) iz V r l i k e 1818. g. i 3) iz m a n . D r a g o v i a 1819. g. V. A l m a n a h 1837., str. 123 i k o d Petramovia str. 1 3 . 18. Psaltir s posljedovanjem XVI. v. 1 4 X 2 1 . R a z n i r k p . n a 475 listova: A) P s a l m i . S r p . slov. u s t a v p o 20 r e d a k a . V o d e n i z n a k o v i : k r u n a sa zvijezdom i poilumjesecoim, p a sidro d v o s t r u k o g p o t e z a u k r u g u e tro listom odozgo. Z a p i s i : 1) iz m a n . K r u p e 1 7 6 1 . g.; 2) iz m a n . Dragovia iz 1804. g. B) P s a l m i : gust u s t a v n a 193 lista p o 20 r e d a k a . C) Akatiisti: r i j e d a k u s t a v n a 117 listova -po 20 r e d a k a . D) Velika v e e r n j a s u b o t e i dr.: r k p . k a o k o d B ) . N a k r a j u malgijska f o r m u l a A T O R (jedna n e p r a v i l n a , a j e d n a gotovo p r a v i l n a ) od b e s n a , p a jo 3 lista Pashalije. N a z a d n j e m u v e z n o m listu zapis B o k a iz Vlakog P o l j a oi dolasku vladike u upu. Datiranje ne jasno. 19. Trebnik XVI. vijeka. 1 0 X 1 5 , 5 . S r p . slov. u s t a v n i t e k s t n a 243 lista p o 1819 r e d a k a ; u s t v a r i e t i r i r a z n a n a i n a pisanja. V o d e n i z n a k : k r u n a sa zvijezdom i p o l u m j e s e c o m . U k r a s i samo n a c r t a n i , nisu izra eni b o j a m a . Nejaisan ziapiis ispod t e k s t a , iz itomiljia. V. A l m a n a h 1 8 3 7 . g. str. 123 i koid Peit r a n o vica str. 1 3 . 2 0 . 215. Trebnik XVII. vijeka, 9 X 1 4 . S r p . slov. t e k s t n a 101 listu, sitan p o l u u s t a v iste r u k e p o 20, 22 i 23 r e t k a . V o d e n i z n a k o v i : k r u n a sa zvijezdom i p o l u m j e s e c o m i tri polumjeseca. Zapis iz 1 6 8 3 . g.: siju k n i g u o t k u p i H r e l j a za svoju d u u u B u d i m u aka Vukadina kui... 2 1 . Dopolnitelni trebnik XVIII. vijeka. 1 3 , 5 X 1 8 . 35 listova slov. k u r z i v a p o 24 r e t k a . Zapis o d i m e n z i j a m a P i v s k e c r k v e (Zdvora 54:84 s t o p e ) . Na posljednjem listu magijska; f o r m u l a ATOR. srp.

205

22. Dopolnitelni trebnik XVIII. vijeka. 10X15,5. 56 listova csl. poluustav po 21 redak. Ispred glavnog teksta tumaenja dva znamenja. Zatim razne molitve za 45 sluajeva. Posebno na 11 strana krupnog ustava po 21 redak nekolika punta liikari'ja za 42 sluaja bolesti i sredstava protiv nametnika. Zapisi: 1) 10. sept. 1856. g. iz man. Dragovia; 2) 10. maja 1865. g. iz man. Praskvice u predjelu kotorskom Patrovi; 3) 1866/67. g. Nikanora Sinobada, administratora parohije; 4) 1868. g. iz man. Krupe, i jo neke biljeke. 23. Slube srpskim svecima, 1740. g. 31X21,5. Minia soderaaja v sebje slubi njekoim serbskim (s(ve)tim, rukopisnim hudioeistvom v Bogiom sohranjaemoim ancjei Petrovaraidinskom 1740, za carja Kairola estago, Episkopa Visariona Pavlovia bakago .. Ilia Stoikovi s(ve)enik hrama s(ve)tago velikomuenika Georgija (znai: u Novom Sadu) pri dom je ep i skopskom .... Csl. kurziv na 36 listova po 42 retka. Sadraj: slube 1. sv. Atanasiju Aleksandrijskom (opa crkvena) i Mak simu despotu srpskom 18. januara; 2. Despotie! Angelini 30. jula; 3. De spotu Stefanu Novom 9. oktobra i 4. Despotu Jovanu Novom 10. decem bra dakle samo svetiteljima srpskim Brankoviima u Srijemu na pri jelazu XV. u XVI. vijek. 24. udesa Bogorodice, XVIII. vijeka. 13 X 19,5. Csl. kuirzivni tekst. 178 strana po 28 redaka, sa 6 uvodnih strana. Rkp. je doveden dio 31. uda. Uvez kao pergamem. 25. udesa Bogorodice, XVIII. vijeka, 19,5 X 28. Csl. kurziv na 159 Listova. Uvez: koa sa zlato rezom. Prepisao Stefan Markovi iz Hung ariji, maigisiter u Vnlici 28. juna 1771. g. O istom vidi i Mokro Polije J main. Krika. 26. Slova i razno, XVIII. v. 14 X 20,5 Csl. kurziv na 163 lista po 26 redaka. Sadrava pored slova jo i Epitom (opis hrama i liturgije), neke molitve za nemone i uda sv. Nikole. Prepisao mnogogreni rab Stefan Markovi, magister u Vrlici 1. juna 1773. g. isti kao goire. Potpis jeromonaha Moijseja Milovia, postirinika man. Dragovia 14. februaira 1803. g. 27. Tolkovanie Dekaloga s dodacima, XVIII. vijek. 13,5 X 19. Meka bijela sveska s dva kurzivna csl. teksta.. Pored glavnog teksta dolaze jo ovi dodaci: malaja ast katihizisa, du hovne pjesme Hristu, Bogorodici, jedna propovijed Jovana Rajia, uiteljai u Sremisikim Karlovcima na Boi 1759. g. i dir. (J. Raji je poznati srpski historiar i crkveni pisac XVIII. vijeka). Potpisi: 1. Spiridon Aleksijevi, Skradin 1794. g. (pisac katihizisa, tampanog u Veneciji 1811. g., pa je moda i ovo tolkovanije sastavljao); 2. Mitroifan Hilaindarac 1798. g. 28. itufa ot sarandara, XIX. vijek. 14 X 19. Meka bijela sveska s biljekaima o uplatama sairandana (pomeni po pokojnike za 6 nedjelja).
206

Zapis Omikosa, paroha iz ibenika 1812. g. 29. Molitvoslov: plava sveska s molitvama za iscjeljenje bolnoga, za pele i za druge prilike. Pisac Antonij Ranii, klirik II. g. 14. avgusta 1875. g. 30. Evanelje, XVI-XVH v. - Papir 24,5 X 37. Svega sauvan 241 1. u 25 kvinterna (nedostaje tri lista). Tekst srp. slov. po 24 retka na 34 cm, krupan ustav, slova od 6 mm, samo po 2526 slova na redak od 18 cm. Ispred teksta svakog evanelja zastavica: isprepleteni krugovi dvostrukih kontura, kod Mt. puno polje u omjeru 3 : 5 krugova, kod ostalih Evanelja zastavica izvedena samo okvirno (omjer 4 : 9 , 5 : 8 , 3 : 8). Na stranici ispred naslovnog lista svakog ev. izveden lik evane liste. Nedostaje Matej. Slike neobojene, samo sivo osjenene. (V. slino kod Sv. Radojia, Stare srpske minijature, Bgd 1950, tabla XLVIII i XLIX. Cetinj. evan. 1613. g.) Na kraju knjige Skazanie o redu itanja evan., po 2526 redaka. Vodeni znak: arbalet u krugu, spolja trolist. Naknadno uvezano. Na koi ugaoni ukrasi utisnuti. U sredini vinjeta: dva svetitelja dre model hrama. Zapis samo na prvom listu noviji, skaredni! V. kod Petranovia, str. 14. 31. Molebnija molitvi, sveska 8, XIX. v. Uvez crna glatka koa s utisnutim ruskim krstom spolja. Naslovni zapis: ija kniica Molebnija molitvi vo vremja nudi mene mnogogrjeinago r(a)ba B(o)ija Jereia Petra Petranovia ibenianina ljeta g(ospo)dnja 1866. Csl. ustavni tekst po 1518 redaka sadri, to kazuje i posebno Oglavlenie, 14 molitvoslovlja ili blagoslova za razne prilike: neku nemo, pomor stoke, sjetvu i si., sve na 48 1. Ima i potpis: Ranii, Kopar (Capodistria, bio sigurno tamo kao kaznioniki svetenik) 1815. g. 32. Sveska s podacima o manastirskim nastojateljima i bratstvu, na 26 listi, papir 30 X 20. Do 1. 8 rkp. povijest man. Dragovia (veza knjiga Gerasima Petranovia, tampana u Zadru 1859. g. kod brae Battara). Na 1. 9 nastojatelji, a na 1026 bratstvo. 33. Razne pouke i biljeke, sveska u 8. Pouke Minijata, Kedrina i dr. Kao da je ova sveska bila krupska? 34. Razne biljeke o spominjanju mrtvih i dr. Sveska u 16. Uvez karton. Jeromonaha Stefana urovia. 35. Sveanj udbenika klirieke kole (jo nesreen). Pripadao Luk i Milkoviu, u to doba klirikii IV. g!od:ine, a 1855. g. administratoru paro hije drnike. Veina svezaka potiu iz god. 18391850, ali ima i iz 1835, 1855 i jedna iz 1867. Pojedine sveske nose imena uenika Isaije Tor bice, Ilije Grubora, Luke Milkovia i Petra Pavasovia, a jedna grka gramatika iz 1855. g. Jovana Kovaevia. Ovdje se nalaze: Prolegomena o bogosloviji uope, 1 sveska. I, II i III teaj, 5 svezaka. 207 Nauka hristijanska,

Katihizis, kratki i II, 2 sveske. Dogmatika, I, II, III (u jednoj knjizi), jeromonah Lukijan Milkovi. Moralka, I i II, 3 sveske. Metafizika, 2 sveske. Logika, III, 3 sveske. Psihologija, 2 sveske. Antropologija, 1 sveska. Istorija, I i II, 3 sveske i sveska o crkvenom raskolu. Ikonomija, 2 sveske. Ermenevtika, 1 sveska. Tolkovanie evangelija, 1 sveska. Tropi, 1 sveska. Ritorika, I i II, 5 svezaka. , Aritmetika, 1 sveska. Fizika, 1 sveska. Grka gramatika, Jovan Kovaevi 1855, te sveska o glagolima. Slavenska gramatika, 3 sveske. Katihetika, metodika i crkveno pravo, u jednoj svesci. Logika, I i II, fizika, astronomija, metafizika, antropologija i psiholo gija, sve zajedno uvezano. Moralka i pastirsko bogoslovlje, zajedno uvezano . Polemika, isagogika i egzegetika: litograf. arci cjelina. Srhski razgovori (srp.itaL), 1867, Stefan Panic, akon i uitelj, u tvrdom uvezu. Jo 20 fragmenata raznih udbenika.

Knin 36. Krivini zakonik, 4. Rkp. na 156 strana csl. kurzivnog teksta. Tekst csl., XIX. v. Nalazi se u parohijskom domu.

Kninsko

Polje

37. Sabornik XV.-XVI. vijeka, F . Mijeana, knjiga,: A) 27 Q srp. slov. ustava, s ukraenim inicijalima; B) Blijed ustav (tekst tee od ja nuara) ; C) Sitniji teiksit na dva stupca (tee od februara); D) Tekst kao kod B). U toku teksta imai kasnijih umetaka. Vodeni znakovi: vaga i kardinalski eir. Vaan vei zapis iz vremena seobe Arisenija III. Crnojevia, 1690. g. 38. Psaltir s posljeovanjem, XVIII. vijeka, u 12. Ruska tampana knjiga mijeana s csl. rlkp. na 19 listova po 22 retka. 39. Sluba sv. velikomuenika Georgija, 23. aprila, XIX. vijeka. 4. 16 listova csl. teksta po 23 retka. 208

jf

%#
* *"

* 'V

SI. 1. Bratikovci.

etveroevandelje,

uvez.

S/. 2. Bratikovci. etveroevandelje vodeni znak.

XVI.

v.,

\ ^

&4 '

!*iU

f /'./"'KV
** .*4 jmuf*!, vV 5 *

fa . X ^ * * - % 5

i
j-SS *

' o e #*^*|||

>o

oa

\^rY

*p*
'8
o a

Ol

i L .. i ftrniiiiiM

-,

^:.7^

. *1

4gf

^**

Er

! > 3 *^ 2 ^*
r

* Jfl,

*<'" , ' 2*-*

p* ; * 2*

S 3 fe

*:>~ J2lt^ E s ? s\H

i .1

'S *J

C Q

, i s * *

"""*

*-M

.^

* * %

jT

XT

'

" ^ i *.

if i

-1? 4 M * 1 i ' w n H ^ j j , ; < W * I J U

1!

IIIF W i l l i

?lri*^

VJ at . v
Sl. 7. Bratikovci. etveroevanelje XVI. v. S/. 8. Bratikovci. Irmologij XVII. v.

rtfWM |W4 vi*

f4$ftm*

(fa

r 4 * ."""f*"* *"#& **#6"4 cftara Aut**ffllf

ttfff

SI. 9. Bratikovci.

Irmologij

XVII.

v.

S?. 10. Bratikovci.

Irmologij

XVII.

v.

iItpiAA ili';
^^1?||^| 1-1.- t*.*s *.*>*.

1,-4 4 } 0 !

#3

CTH/W f t l f l W f *f**f $18 4? " *#'*

<f.
/ i . Bratikovci. Irmologij XVII.

'41

,^
A. r't-

v. '. Man. Dragovi. Mine] za XVI. v.: zapis iz 1531. < ? .


X W ^ Y K ^ ^W^V

^
1
S/. . Man. Dragovi. Iz Mineja za maj.

?^^^

<

SI. 14 i 15. Man. Dragovi. Iz Trebnika

XVI.

v.

- ?48&
.** ;;<r:

I
'^^. ,-*'. ^

:-

5>$

"a -
i

a. o o,

'a. a

>o

f*

ne **

*** *** -m

+ 3 -4 a i :?
*e

**"

* *

t! 9

* i-

0)

2. tf- t
>o

w*
**

i
S

-
*S>

>o

<
r ,

1
^

< * >

J
1

Prepisao u ibeniku 26. novembra 1809. g. Teodor ua. Darovao istog dana Jovo Devi. 40. Ljetopis parohije kninskopoljske. F. Doveden do. lista 8 b. Za poeo poip Bozo NWakovic 1891. g. U ovom ljetopisu spominje se kletno kolo kao dokaz nevinosti osumnjienoga. Sve ove knjige bile su kod pairoha Ljubomira Vrseljai (sada ivi kao penzioner u Zadru). Kolarina 41. Sluebnik XIX. vijeka. 8. Dva lista csl. ustavnog rkp. (listovi 144 i 145): poetak liturgije preeosveemiih asnih dahova iz Velikog posta. Kosovo 42. Cirkularni protokol, omF. Otvoren poetkom XIX. viljekai.

Manastir Krka: vidi I. dio. Manastir Krupa

(Zbirka je inventirana 1956. g.)

43. 1/149. Minej za malj, XVI. vijek. 21 X 31. Srp. slov. poluustavmi tekst na dva stupca, 115 listova po 30 redaka. Vod. znak: sidro dvo strukog poteza u krugu sa zvijezdom odozgo. Na kraju, zapis pisara smjernog jeroakona Tome (vidi kopiju). 44. 2/150. Minej za juni, XVI. vijek. Sada je u man. Rrki: v. br. 20. Mjesto ovoga sada je manastiru Krupi predan minej za novembar iz m. Krke br. 13 (283/78). 45. 3. Minej za novembar, XVI. vijek. Samoi 6 listova srp. slov. rkp. ustava po 28 redaka (za dane 3., 810. i 13. novembra). Vodeni znak: sidro u krugu sa zvijezdom odozgo. 46. 4/47. Apostol XVI. vijeka. 20,5 X 31. Srp. slov. tekst, 208 li stova po 24 retka poluustava. Vodeni znak: sidro u krugu sa zvijezdom. Zapis o obnovi ove knjige iz 1630. g. pri igumenu Aitamasiju. Drugi izblijedjeli zapis o pripadnosti knjige man. Krupi. Jo nekoliko nejasnih zapisa. Pod inv. br. 5 i 6 nalaze se tampane knjige XVI. v. 47. 7. Trebnik, XVII. ili XVIII. vijeka. 10 X 14. 70 listova csl. tek sta. Sadraj redovan trebniki. Tee do priesti bolnoga. U uvezu 5 malih latinskih oistrialka sitnog rkp. crnog i crvenog. 48. 8/209. Damaskin XVII. vijeka. 15,5 X 22. 457 listova gustog i sitnog csl. polukurziva po' 26 redaka. Tekst bez ukrasa. Vodeni znak:
14 STARINE

209

tri polumjeseca. Sadraj: propovijedi Jovana Damaskinai ipodijiakoma i Studita. Zapisi u man. Krupi iz 1623, 1748. i (glavni) od 23. jula 1780. g;., pa iz ibenika 1813. g. Ugaoni ukras na uvezu isti je kao i na nekim knjigama iz manastira Gomirja (sada u Muzeju Srba u Zagrebu). 49. 10/215. Pravila sv. Apostola, 7 Vaselenskih i 9 pomjesnih sa bora. U 4, 57 Listovai csl. kuirziva po 24, 26 i 29 redaka. Najvei dio teksta (oko 2/) nedostaje. Vodeni znakovi: ukrteni kljuevi i prsten iz XV. vijeka. Knjiga kao da je ruska. Zaipis iz 1766. g. Josif Doenovi, kaluer. 50. 11. a) Vozraenije na paskvil Lutera nareeni Molotok na knigu Kamen vjeri, kotori molotok pokazalsja bit volskovij, jako voisk oit lica ognja sire ot slave Boija i amija istini iziesnuvij, b) Ljuteranskij paskvil na knjigu Kamen vjeri. 176 listova ruskog kurziva po 30 redaka. Vodeni znak: grb u vijugavom ukrasu sa krunom i s figunom unutra; na drugoj strani kontraimairka EAMR poljski znak XVIII. vijeka. Po lemika ide redom: najprije paskvil, pa vozraenije. Talijanski potpisi Jovana Novakoviai i Jovana Sinobaida iz Knina,, 1779. g. 51. 12. Novaja skrialj i dr. XVIII. vijek. 4 Noviji csl. kurzivni tekst 202 lista: o hramu i bogosluenju. 52. 13. Slova propovjedatelji: ima samo od 4454 lista. Pisao magister Stefan Markovi, Vrlika, 19. aprila 1772. g. Interesantan je njegov veliki kurzivni ukrasni S. O ovom Mairkoviiu veza: man. Dragpvi i man* Krka. Zapisi iz 1797. i 1835. 53. 15, itula XVIII. vijeka, m F . Najprije patrijarsi peski, pa krupljanski jeromonaisi; zatim itavi spiskovi selai dalmatinskih, likih i kordunskih. Vie zapisa izmeu 1746, 1759. i 1804. g. U uvezu upotrebi je ni tampani sirbuljski ostrici iz nekog molitvoislova po 21 redak. 54. 16. Pomenik, mF. Sadraj: Sinodik (litografiran), pomemi patri jarha, ruskih careva i dvora, bralije Krupe i ostali zapisi do 59. lista. (Gospi i Medak 1795/6; 1. 48-59 ruski prilonici). Priloig: Na 2 lista diploma, koju je pisaoi Isaija' Omikoe, kao dokaz, da je ovaj pomenik sluio1 Gerasim u Zeliu za skupljanje milostinje u Rusiji koid drugog putovanja. Datumi 20. juna i 11. avgusta 1786. g.; potvrde u Veneciji 11. jula i 29. avgustai 1786. g. (up6ireiditi: Gerasim Zeli, itije I, Beograd 1897. Srp. knj. zadr. 36, str. 156 i d.) Posebno i-diploma na grkom, izdana od Teodosija 9. VIII. 1786. 55. 14. Knjiga prilonika XIX. vijeka, 8. Spiskovi po selima i pre zimenima. Zapis jeromonaha Gavrila Opaia iz 1805. g. 56. 210 17. Sveska biljeaka, u koi. XVIII. v.

57. 18. 2 sveske biljeaka, u koi. U prvoj molitve; u drugoj cirkulari iz 1810-1858. g. 58. 19. Sveska biljeaka, u pergameni. 59. 20. Protokol roenih, 1818.-1834. 4. 60. 21. Protokol umrlih, 1818.-1834. 4. 61. 276. Sveske o prihodima man. Krupe iz 1853-1921. g. s bilje kama. 62. 22. Dnevnik prihoda i rashoda man. Krupe, 1895.-1919. g. 40 strani. Vidio episkop Nikodim, (Mila). 63. 23. Ljetopis man. Krupe, XIX. vijek. Obini arci, samo. od 6-16. Udbenici klirikalne kole po novim inventarnim brojevima redovno

u 4.
64. 245. Osmotrenie predmetov klir. koli 1842/1843. 65. 246. Antropologia III (dvije sveske), 1844. 66. 247. Fizika II, 1844/5. I. Omi. 67. 248. Logika II, 1844/5. 68. 249. Metafizika I, 1845/6. I. Olui. 69. 250. Dogmatika /, Dogmatika I za III klas 1845/6, Dogmatika I I I i Doigmaftiika u 8 (4 sveske). 70. 251. O sv. Duhu. 71. 252. Moralka. 72. 253. Liturgika. 73. 254. Ermenevtika. 74. 255. Kratkoe izjasnenie Staroga i Novoga Zavjeta, 8. 75. 256. Biblijski rjenik, 8. 76. 257. Metodika II. 77. 258. Omilitika. 78. 259. Ritorika, 1843/4 i 1844/5 (2 sveske). 79. 260. Vstuplenie v crkovnoe pravo (nepotpuno). I. Olui. 80. 261. Slavenska gramatika (2 sveske). 81. 262. Crkvena istorija I, 1845/6. I. Olui; Istorijai crikve (frag menti) . 82. 263. Ikonomija, 1843/4, s doidacima. 83. 264. Sveia tekstova za pojanje. 84. 265. Razne biljeke i fragmenti iz lekcija. 85. 266. Vstuplenie v nauku hristiansku. 86. 267. Nauka hristianska I, s dodacima, 1855. 87. 268. Dogmatika za prvi teaj, Jaikov Ilijaevi, pa Dogmatika 1856. 88. 269. Moralka I I , Jakov Ilijaevi, 1858, pa Moralka za V. klasu, 1857/8. J. I. 89. 270. Metodika I, 1857/8. Jakov Ilijaevi. 90. 271. Ritorika, 1856. 211

91. 272. Osobita primjeanija o dunostima svetenika, ja! evi. 92. 273. Razliita primjeanija. Jakov Ilijaevi. Rukopisni 93. 94. 95. udbenici srpske kole Jovana Bovana u

Jakov Ili

ibeniku:

277. Gramatika za IV. razred, 1860 (21 list). 279. islenica (10 strana). 280. Udbenik talijanskog jezika (64 strane). Mokro Polje

96. etveroevandelje popa Vukosava, kraj XIII. po. XIV. vijeka. 20 X 28. Srp. slov. ustavni tekst na 155 listova (139 pergaimena i 16 pa pira) po 26 redaka (izuzetno po 25 ili 27), u dva stupca (samo posljed njih 10 strana papirnog umetka punih). Vodeni znalkovi papirnatog umetka: polumjesec i zvijezda u krugu iz poetka XVI. vijeka i drugi nejasan znak* koji nalii na veliki krug. Na uvezu stiliziran krst i velika irilska slova NP. Zapils na elu knjige latinski: Liber evangeliorum in Sclavonico se. Nicolai Pelynewych (ovo u tri retka na lijevom stupcu; opirniji na stavak ovog zapisa na desnom stupcu, u najmanje 4 retka, gotovo pot puno' uniten). Na istoj str ami jo nekoliko> starih irilskih biljeaka o prilozima za due pokojnika. Drugi zapis n a drugom liisitu: Paniteleiimoai Mihailovi, uitelj u Mo* krom Polju 1800. g.. Poslije teksta Glave evanelja po Marku zapis grenog popa Vu kosava, nedatiran; prema rukopisu iz druge pol. XIV. v. Ovaj je kodeks konzerviran 1955. g. u Beogradu trokom SAN. u vat e se u biblioteci manastira Krke pod inv. br. 2. Snimljen u JAZU. 97. Evanelje XVI. vijeka. 22 X 30,5. Srp. slov. tekst. Samo 12 Q. (74 lista) krupnog ustava po 23 retka. Fragment siadrava tekst evan elja od naiala 19. po Marku doi naala 76. po Lulki. Vodeni znak: sidro u krugu. Talijanski zapisi o vlasnitvu knjige: Mokro Poglie 1816; Kninsko poglie 1826. g. 98. Triod cvjetni, XVIII. vijeka. F. Csl. tekst, 138 listova. Ispred glavnog teksta po 4 (kasnija) lista pouenija za Boi i Uskrs. Glavni je tekst po sadraju fragment Lazarevca od 6. nedjelje Velikog posta do Velike subote i dalje. Zapisa mnogo i s iraznih strana: s Koirduna, Like i Dalmacije iz XVIII. vijeka, p a 1834. i 1837. g. 99. Psaltir u 8. Csl. tekst ruske tampe s rukopisnim dopunama po 19 redaka. Zapis popa Andrije Bjedova i jo neto nejasnih zapisa. 100. Protokol umrlih u 4. Podaci idu od 1816. do 1855. g. 212

Skradin 101. Tripesnec (Triodi), bar. 32. 20 X 26. 256 listova csl. poluustava po 30 reda ka. Vodeni znak kare. Zapisi iz ibenika 1744., 1745. i 1758. g. Knjigp jie otkuipila baba Ru ica za dluiu oca Vukosavai i matere Stanice. 102. Mine} za decembar XVII. ili XVIII. vijeka u 8. Csl. rkp.

Split 103. Molitvoslov polulkurziva. 1547. g. tamp., e umetnutih 6 listova po* 22 retka

Strmica 104. Cirkularni protokol, XIX. vijeka. Svega desetalk okrunica. Pot pis episkopa Josifa Rajaia. ibenik 105. 140/1. Psaltir s posljeovanjem, XVII. vijek. 14 X 20,5. Srp. slov. tekst, sitni poluustav na 465 listova po 22-29 redaka sa 30 do 40 slova poi retku. Voideni znakovi: kruna sa zvijezdom i polumjesecom (dvije varijanlte: velika i mala), vaga u krugu s trolistom odozgo i tri polumjeseca. Ukrasi su raeni i zlaitom. 106. 78 M. Trebnik XVI. vijeka. 10 X 14,5. Srp. slov. tekst, sauvan od 47. do 222. lista, poluustav po 20 redaka. Vodeni znaik velilka kruna s-ai zvijezdom i konitrasmairkoin ID. Uz tekst svetaki likovi u bojama, oimiamenti) i inicijali. Manuskripti 107 Pod ovim naslovom, na str. 142-153 inventara biblioteke iben ske srp. prav. CO, navode se pod 85 rednih brojeva razni rkp. velik dio na talijanskom jeziku, dok bi od iril. ovdje ulazili slijedei, mahom XIX. v.: 43 Zemljopis, rkp. udb. gimn. Suiev (veza 55 i 60). 44 Katihizis (u stvari kratka svetena istorija u dijalogu), 6 tabaka

u 4.
48 2 lista tolkovanija Dekaloga (III. zapov.), 4. 51 Vstupanje u slavensku gramatiku, 19 tabaka kurziva u 4, sa crve nom ornamentikom. 213

52 Slova. Neuvez. dio sveske u F, svega 13 1. Sadraj: Promisao Boja. 54 Katihizis, 1865. g. Obina zelena sveska u 8. Rkp. udb. za III i IV r. gimn. ibenske. 55 Nauka hristijanska. Neuvezana sveska u 8, Milutina Suica, u. II. r. gimn. u Zadru 1868 g. 57 Dvije obine plave sveske (po inventaru treba da ih je 5) o crkva ma Boke Kotorske, sa ispisima podataka i tekstovima zapisa, 4. Mate rijal za istoriju. Slino pod 85. 59 Ustavi kolski, 4, zelena sveska s ornamentima na uvezu. 60 Svetena istorija, gornjega uia. 61 Katihizis, III (dogmatika: o Bogu Sinu), crna sveska 8. 79 Pjesme o Boiu. 85 Istorijske pribeleke (slino 57). Jo ima iril. rkp. tekstova pod inv. br. 11, 30, 42, 45, 46, 47, 49, 50. 58, 59, 63, 65, 67, 68, 77, 82, 83 i 84. Meu M zalutao i jedan stariji ustavom pisani list (zaklinjanja).

Zadar
108 Molitvoslov, XVIII. v. 8. Uvez koa sa cvjetovima. Sadraj: molitva jutrenja, pred objedom, pred san i pred dobrim djelom. Csl. ustavni rkp. po 1516 red. na 15 ispisanih listi, dalje mnogo istih. Bi ljeke: pomenici, mjesjacoslov. Zapisi i potpisi: Skradin 1783, Zadar 1789 rab Boji Toma. Dalje ima biljeaka sve do 1885 g. Potkraj kata log (sadraj) iz 1786. g. 109 Cvjetosobranije ..., v 8, XVIII v. Uvez koa, podloga izjedena. Lijep kurziv na tankom, bijelom papiru na pagin. 169 listi. Vie ruko pisa ruske ruke. Prvi, do 100 1., vrlo paljivo raen, po 25 red. Opiran naslov: Cvjetosobranije... Ilije prezvitera. Drugi rkp. (1. 101-136) sa svim obian kurziv po 23 retka: Svitok soborni na Prohora jeromonaha. Trei: o inocjeh. 110 Simeona novog bogoslova glave (155), XVIII v. Papir 21 X 17. Uvez koa, kao nov. Csl. tekst po 19 red. Glave idu do 70 1. Ruski kur ziv. Dalje ide istog Simeona Alfavit, pa Cetverostiije (72b), od istog misli o svijetu (74a) i konano o bezmolviji (76b-84b). Bez zapisa. Poetna zastavica samo perom nacrtana. Sve kao novo, neupotrebljavano. 111 Smirenoga Nikite (Studita) razno, XVIII v. Papir 21 X 17. Knjiga spolja slina gornjoj. Ruski kurziv na 163 oznaena lista. Po etno je Pervaja djejatelnih glavizn sotnica, po 19 redaka na 47 listi. Dalje do 99. 1. Vtoraja jestestvenih glavizn sotnica: o oienii uma. Tretija sotnica (o ljubavi i savrenom ivotu) ide do 154 1. Dalje od
214

istog o mislenom raju, i ino. Papir isti kao gore. Zastavice neobine: veliki' cvjetovi ivih boja i slobodnog stila. 112 Vasilija Velikog razno o postu. Debela (8,5 cm), neuvezana knjiga u 8, 86 tabaka. Ruski kurziv. Papir veinom zelenkast, konac XVIII. v. Kao da je od raznih ruku, po 19, 20, 21, 19 redaka. Sadraj: o postu, vjeri, sudu Boijem, pokajanju, 55 glava prostranog ustava, pa 313 glava kao pitanja i odgovori, te epitimije (kazne). Konano be sjeda o jee vnemli sebje ... 113 Zitije avi Joana Skolastika, igumana gore sinajske, XVII v. Pa pir zelenkast, 4. Listi ispisanih 233. Ovo je itije napisao Danil, monah Raitski. Dalje ima o Jovanovoj Ljestvici, pa sama Ljestvica u 30 slova sa zavrnom uputom u 14 toaka, kakav treba da bude pastir. Ruski kurziv po 24 retka. Uvez koa. 114 Ljeebnik, XVIII v., 8. Uvez areni karton, lea koa. 279 oznaenih listi. Ruski rkp. po 23 retka. Iz oglavenija na 10 str. vidi se sadraj: 218 sluajeva praktinih savjeta za kuu i zdravlje, iz raznih peatnih knig ... ispisano. Knjiga kao nova. Dosad navedeni zadairski rukopisi nalaze se u crkvi sv. Ilije n a koiru. Po svoj prilici su iz biblioteke bive bogoslovije. Iz iste biblioteike bilo je neto knjiga A u biblioiteci Paravija. Od tih su Talijani odnijeli ove rukopise: Inv. 28226 Man. 734 XVIII. v. Preghiere e riti pag. 18-367. luv. 28236 Man. 744 XVIII. v. Itika Ieropolitika pag. 4-159. Inv. 28336 Man. 844 XVIII. v. Pouenia pag. 3-176. Inv. 28241 Man. 749 XIX. v. Filoisofia morale pag. 98. Ovdje se ne navode tampane knjige, koje su odnijeli Talijani. Po datke o tome ima Nauna biblioteka. U Naunoj biblioteci u Zadru nalaizi ee: 113. etveroevanelje rusko, pisano 1592. g. 32. Knjiga je pisana u Moskvi upravo raskono. Zastavice, ukrasi i naslovni tekstovi raeni u bojama i zlatom. Ispred zastavica uvezani su svileni zatitni listovi. Tekst zavrnog zapilsa na zadnjim koiricaima, kojir spominje, da je knjiga pisana 1592 g., nalazi se Srp. dalm. Magazinu 1864. g., str. 174, gdje se vidi, da je ovaj prekrasni pnimjeirak bio nekad u knjinici epi skopa dalmatiinekoig Stefan a Kneevia.

215

MIRKO

DRAEN

GRMEK

Iz Odjela za historiju Instituta za medicinska istraivanja

medicine JAZU u Zagrebu

RASPRAVA

ARNALDA O CRNOJ

IZ

VILLANOVE

MAGIJI

Snaan karakter, pun unutranjih protivurjeja, ali hrabar u traenju istine, Arnaldo iz Villamove (ov, 1240-1311) bio je jedan od rijetkih ue njaka XIII. stoljea., koji je donekle prelazio okvire slkolastikoig, forma lizma. Taj katalonski lijenik, teolog, alkemiar i polihistor, profesor medicine u Montpellieru, lijenik triju papa i politiki savjetnik aragomskih kraljeva, bio je pretea i duhovni srodnik Paracelza. ivio je nemirno, lutalaki, pa je upravo simboliki i umro na putu, na moru pred einovekom lukom. Naipiisao je preko 80 razliitih medicinskih, religioznih, alkemijskih i astirolokih djela. Od medicinskih se djela istiu Breviasrium practicae. Parabolae medicationis i Introductionum medicinalium speculum, opi kompendiji medicine, u kojiima Arnaldlo na prilino originalan nain opisuje i klasificira bolesti i iznosi svojia terapijska iskustva. Vrijedne su njegove rasprave o lijenikoj de ontologiji, linoj higijeni, (napose higijeni starakog doba), profesionalnim bolestima, oftalmologiji, far makologiji i toksikologiji. Uveo je u terapiju alkoholne iscrpim e droga. Bavio se ailkemijom i bio> je jedan od prvih zapadnjakih, uenjaka, koji je alkemijska iskustva iskoristilo u lijenike svrhe. Vjeirski i aistroloki spisi Arn ali do vi puni su mistikih zanosa, proro anstava, originalnih shvaanja i aintikleriikalnih ispada. Osjeao* se kat kad vie pozvan za teologa nego za lijenika. Razumljivo je stoga, da je bio optuen i progonjen zboig heireize i bavljenja magijom (Pariz 1299, Valencija 1305), ali spasila ga je lijenika vjetina, kojom je pomogao bolesnom papi Bonifaiciju VIII. Njegovim politikim i teolokim nepri jateljima uspjelo' je izraditi, da j inkvizitor u Tarragoni posthumno god. 1317. osudio neka njegova djela. Arnaildio, odgojen od dominikanaca i proet nazorima i sujevjerjima svojeg doba, vjerovao je u crnu magiju, aranje i utjecaj demona na 217

ljude. 0 tonne se moe nai mnogo primjera u njegovim djelima. Prema novijim istraivanjima ini se, meutim, da su veinom apokrifne, pod metnute, rasprave o maginoj, medicini, kolje su tradicionalno povezane e Arn aldoivini imenom; tako u prvom redu djelo Remedia contra maleficia. Arnaldov stav prema magiji pokazuje najbolje njegova rasprava o toj temi, sastavljena potkraj XIII. stoljea u obliku pisma biskupu u Valenciji. Arnaldo navodi samo poetno: slovoi imena valencijskog biskupa, na iju je elju sastavio svoj traktat.. Finke je utvrdio, da je to najvjero jatnije bio Jasperto de Botonaeh, biskup u Valenciji od 1276. do 1288. Kad je, dakle, boravio oko god. 1280. u, Valenciji kao Jaspertov gost, Arnalldoi je raizgovarao s njime, izmeu; ostaloga, i o problemu, da li o vjek, moe prisiliti demone, da mu se pokoravaju. Neki su, naime, iredovnici tvrdili, da mogu razliitim postupcima podvri svojoj vlasti demone, istjerivati ih iz opsjednutih ljudi i prisiliti da daju odgovore na razli ita pitanja. Valencijski je biskup htioi da1 uje Arnaldovo miljenje o tim navodima, a kako je ueni putnik upravo imao slobodnog vremena, jer mu oluja nije dozvolila da nastavi svoje putovanje, sastavio je po sebnu raspravu, u kojoj je potanko i skolaistiki pedamtnoi razloio ne mogunost, fiktivnost crne magije, t. j . stvarnog podvrgavanja demona Ijudiskoj volji. Arnaldo smatra, da je veina tobonjih aranja samo uobraavanje, utvara. Kod pojedinih se magikih postupaka demoni vie igraju s ljudima, nego to im se stvarno podvrgavaju. Demoni mogu ko diti ovjeka, pa to i ine po svojoj volji, ali nije mogue, da ih mi pri silimo na pojedine postupke. U otroj suprotnosti prema tada uobia jenim nazorima, Arnaldo u tolikoj mjeri kritizira mogunost egzorcizama i crne magije, da ak zakljuuje, da ljudi, koji tvrdio vjeruju u nju, ne moigu biti duevno zdravi, nego su bolesnici, melankoliari. Uza svu logiku suptilnost upadljive su za moderna itaoca izvjesne nekonzekventnosti, pa aik i kontradikcije, u Arnaldovim izvodima i shvaa njima. Te su psiholoke i logike proltivtine paradigmatic ne ne samo za faustiku linost Arnaldovu nego* i uope za duhovni stav njegova vre mena. Budui da Arnaldova rasprava o nigromanciji nije ula u tampana izdanja njegovih djela, ostala je diugo vremena slabo' poznata. Potpuni tekst objavio je tek god. 1912. njemaki historiar medicine Paul Diep gen, jedan od najboljih poznavalaca Arnaldova ivota i rada. On je po pratio Arnaldov tekst izvrnim komentaroni i kulturno-historijskom ana lizom. Doista je upravo to. kratko Arn all d ovo djelo od kljune vanosti za razumije van je njegovih nazora. Diepgenova edicija (Archiv fr Kulturgeschichte, 1912, 1 385403) oslanja se na tri rukopisa Nacionalne biblioteke u Parizu: I. Cod. tat. Par. 6971, IL Cod. lent. Par. 7337 i III. Cod. tat. Par. 17847. Prema paleoigrafskim kriterijima potjeu rukopisi I i II iz XV. stoljea, a rukopis III iz krajia XIV. ili poetka XV. stoljea. Najstariji je rukopis III, a najmlai I I . Po Diepgenovu miljenju najpouzdaniji je tekst rukopisa I.
218

U Metropolitanskoj knjinici u Zagrebu nalazi se jedan rukopis ArnaLdova traktata o crnoj magiji!, koji je stariji i pouzdaniji od sva tri parika rukopisa. Diepgenorvu edicijiu Arnaldove rasprave u njemakom asopisu iz god. 1912. danas je teko nabaviti, a kako zagrebaki ruko pis sadrava vane varijante, smatram, da j:e korisna ponovo objaviti cijeli Arnaldov tekst, i to oslanjajui se u prvom redu na zagrebaki kodeks. Taj zagrebaki kodeks (Cod. lat. Zagrebiensis MR 154) sastoji se od 83 lista pergamene, veliine 310 X 230 mm, uvezanih u; koni uvez iz XVII. stoljea i ispisanih lijepim gotikim kurzivom (t. zv. lilttera bononiensis). Po paleografskim znacima rukopis potjee iz prve polovine XIV. stoljea. Glavni sadraj kodeksa je Ermengaudov prijevod Avicenina djela Cantica s komentarom Averoesa (fol. 172v). Dodana su to me kratka Arnaldova djela De cymbalis Ecclesiae (fol. 73r81v) i Epistola ad episcopum valentinum de reprobatione nigromantiae fictionis (fol. 81 v -83 v ). Tek zaigrebaki rukopis prua nam u svojiem incipit i eksplicit potpuni naslov Arnaldova traktata. Prema Cod. lat. Par. 6974 nazvao je Diepgen to djelo: De improbatione maleficiorum, no naslov u zagrebakom ruko pisu je potpuniji i vie odgovara Arnaidovoj zamisli djela. Za svoju ediciju Arnaldova teksta sluio sam se, dakle, u prvom redu zagrebakim .rukopisom, ali sam to kritiki dopuinioi Diepgemovim izda njem. Zagrebaki sam rukopis oznaio slovom A, a parike rukopise (kod Diepgen a I-III) slovima B-D. Tekst A maijsrodniji je tekstu D, pa mi se ini, da oba potjeu od jednog arhetipa. Najvie je iskvaren tekst C. Prije neigio to preeni na iznoenje samog teksta, eliioi bih da se ukratko osvrnem na historijati zaigrebakoig kodeksa MR 154. Zagrebaki kanonik Janko Barle prvi je obratio panju na taj kodeks, i to u svojoj raspravi O zdravsilvu staroga Zagreba (1902). On nije opaizio, da se u kodeksu nalazi i Arnaldova epistola. Toi je prvi spomenuo tek A. Markov u svojem katalogu metropolitanskih rijetkosti; (1944). Lijepu i opirnu raspravu o metropolitainskim medicinskim rukopisima! objavio je' u istom zboirniku, u kojem je tampan katalog Markova, zagrebaki historiar medicine Lujo Thaller. Kao ilustraciju te svoje rasprave donosi Thaller upravo i faksimil elkisplicita Arnaldova pisma o nigromaniciji, ali u tek stu veli, da ne zna, o kojem se to Arnaldovu djelu raidi, i da li je ono inae poznatO'. Prema) starosni invent arui zagrebakog; kaptola (iz poetka XV. stoIjeai), koji je objavio Ivan Tkali, moemo sigurno utvrditi, da se kodeks MR 154 ve u Srednjiem vijeku nalazio u Zagrebu. Meutim, on nije nastao ovdje, nego* ji donesen iz june Francuske. Nije se po trebno ovom prilikom potanje zadravati na prikazu veza izmeu Za greba i june Francuske u orao vrijeme, jer su to ba na materijalu srednjovjekovnih kodeksa ve lijepo prikazaili D. Kniewald, F. Fancev, L. Thaller, K. Baili, V. Putanec i diruigi. Upadljiva je slinost duktusa
219

pisma u naem koidiekisu i u kodeksu] MR 163 iste biblioteke. Cod. tat. Zagrebiensis MR 163 je sveani Pontificate Romanum; za nais je napose vano>, da se na fol. 123 r nailazi ova biljeka: Ego Alfutius magistri Badei de Eugubio monachus soneti Viti hunc librum scripsi. Scriptum in Am nione pontificatus damini Benedicti papae XII-mi anno sexto in domo uenerabilis viri et domini Jacobi de Placentia episcopi cenadiensis. Na osnovu toga smatrani, da je i Amaldov traktat o nigromaneiji pre pisao redovnik Alfutiuis ili neki pripadnik iste skriptoirske kole u Avignomu oko god. 1340. na narudbu biskupa i lijenika Jakoba iz Piacenze. Taj Jacobus de Placenitia bijae zanimljiva linost: studirao' je medicinu u Boiloigni, gdje jie hm 1319. optuen, da je zbog anatomskog interesa sudjelovao u krai jedne leine; postao je zatim lijenik ugarsko-hrvatskog kralja Karla Roberta (od oko> 1332), pa biskup od Csanada. Pratio je kralja na njegovu putu u ju ira Italiju; otiao je valjda u diplomat skoj misiji do pape u Avignon, a 1343. postao jie biskupom zagreba kim. Na tom je poloaju bioi sve do svoje smrti, koja ga je zadesila kune godine 1348. Jakob jie iz jiuine Francuske donio u Zagreb niz vrijednih liturgijskih i medicinskih rukopisa. Njegov izbor medicinskih rukopisa, koje je ponio sa sobom u Zagreb najvjerojatnije u namjeri, da ovdje osnuje medicinsku kolu, pokazuje izrazit utjecaj montpellierskoig sveuilita. Ovi podlaci potvruju miljenje, da je teiksit zagrebakoig rukopisa Arnaldova traktata u velikoj mjeri autentian, jer je to prijepis, koji je po svojieni postanku i prostorno ,i vremenski blizak Arnaldovu ivotu. U navedenom inventaru predmeta, ikoji su. u XV. stoljeu pripadali zagrebakom kaptolu, spominje se jo i Arnaildov .prijevod Avieenina djela De m&dicinis cordialibus (De viribus cordis). Upravo jedan pasus u traktatu* o crnoj magiji neosporno potvruje, da je Arnaldio dobro poznavao' arapski jezik. Spomenuti zagrebaki rukopis prijevoda Avi eenina kardiolokog djela nije se, naalost, sauvao. Vjerojatno je taj rukopis takoer potjecalo iz june Francuske. Usput se moe navesti, da se od stranih prijepisa Arnaldovih djela u bibliotekama u Jugoslaviji nalazi jo jedan: naime, ikako je zabiljeio Millko Kos, u biskupskoj biblioteci u Mariboru sauvam je rukopis iz oko god. 1320. znaimenita Arnaldova higijenskog spisa Regimen sanitatis ad inclitum dominum regem Aragonie. Igrom sluaja doao je u tom kode ksu traktat heretika Arnalda upravo izmeu pravovjernih spisa Bernarda die Claiirvaux i Tome Akvinca.

220

ARNALDUS DE VILLANOVA: EPISTOLA DE REPROBATIONE NIGROMANTIAE FICTIONIS (DE IMPROBATIONE MALEFICIORUM) A. Cod. lat. Zagrebiensis MR 154, f. 81 v -83v ; B. Cod. lat. Parisiensis 6971, f. 65r-69'; C. Cod. lat. Par. 7337, f. 110-114; D. Cod. lat. Par. 17847, f. 53^-56"-.

Incipit epistola magistri Arnaldi de villa nova de reprobacioine nigromaiicie ficcionis. 1 Reverentissimo patri et non ficte bonitatis exemplo domino suo I., 2 dei provisiome presuli vailentino, magister Arualldus de vitla nova, servs 3 eiusdem huatmilis et fidieliis, devotum reveireineie munuis eit debiturn servituitis. Iudiiciis desideriii vestri colleetis muper, magnifice ipateir, ex iocundo collioquio, quod a vobiis Valeneie pridie recoloi suiscepisse mitto paniter et ad delicias vestri rationabilAs atudii et ad foimacem iterum vestri examinis 4 rationes, quas rogatu quorundam dilectorum ex viris religises seripsii nuperime, cum maris imperium stimulo formi danitis hoirroris me custodire 5 sua li tora coegisset contra curiiositatem eorum, qui aliter quam vir tute diviniitue per gratiam immediate concessa garriunt asserendo se halbere potenciam demones conipellendii, et proicuil dubio, si licitum. sit cuiquam significandiis rebus proprios adaptare sermones, non curio sitas nee opinio, sed vesania pociuis imenebitur ap pell ari. Vobis ergo, mi pater et domirie, iam ineumbit uit lima foreiioris ac diligencioiniis inidagiiniis vere nee non statera iudicii clarioris, que levissimo exstiterunt studio per me scriptae nunc ad equales rationis mensuras et pondera reducaintur, habenites, si placet, fragilitatem meam in defectibus excusatam. Dicenti ergo, quod potest coigere malignum sipiritum ad daindumi responisa, vel aliqua persequendioi, obviaitur' ration abil iter in huinc modum: quia homo coigens aut hoc faicit virtute propria, aut faicit hoc virtuite aliena, sicut virtute rei alicuius, qua utitur. Vir tute autean propria non vide tur, quia ilia ault est corporis taintum, aut anime, aut coiniuncti. Set non virtute corporis lluid poltest, quia nulla virtue substancAe corporalis naituraliter inprimiit in eubsitanciam incorpoream, cum inter ea non sit proporcio, quemadmodum inter agens et paciens naituraliter debet esse. Item nee virtuite anime similiter illiid faeere valehit, quomiam aniima naturaliter non habet hoc, nisi quia aut anima aut quia intellectualis substancia est. 6 Non autem hoc habet, quia aniima non secundum hoc substancia est coniuncta corpori poteniti exercicio 7 actus vite, ut actus et perfectio eius. Planum est autem, quod naturaliter nulla substancia, quam vis etiaim incorporea sit, dum tarnen
1 Incipit libellus de improbatione maleficiorum editus per venerabilem magistrum Arnoldum de villa nova B; Incipit ... om. C, D. 2 Jasberto?; domino suo Io. B; om. C; scilicet D. ' 3 om. B, C, D. 4 6 cbristi animis C. Item ... substancia est om. A. 5 7 nam A. exercere B, C, D.

221

comiuincta sit corpori, est altioris virtutis inconpoirea non coniuncta: vel separata. Similiteir etiaim non potent virtute anime fieri, prout est iintellectiva substancia, quia anima naturialiter non est substancia 8 intellectiva gradus alcioriis, quam ilia sit, quod patet etiani ecx eo, quot sita tim. est t actum, 0 scilicet, quia corpori est coniuncta. Cum ergo non sit respectu illius intellectiiva graidus superioiriis virtutiem potenciorem demone non habebit, auit ergo eriit equalis, aut minor sive debilioir. Sed nullia ist arum cogere potest cum nee vincene poissit, ergo habetur propositum. Item patet, quod non virtute coniuncti potest hoc fieri, et illud dupliciter: primo, si quidem, quia ex unione anime cum corpore nulla virtus suscitatuir aut manat in viventi corpore nobiliior, auit etiani forcior poitencijs anime, ymmo ipse potencie anime principium sunt omnium actionum, que in viventi corpore exercentur, et omnes virtutes corporis, sicut conplexio et qualitates conplexionales, ymmo pocius ipsa organa, que partes sunt corporis, instrumenta'liter serviunt potencije anime et sine ilia nullius acciomis vite poissunt esse principium. Sequi tur ergo, quod, si ex unione ipsorum non resultat virtus forcior supradictis, scilicet virtutiibus extremioruim, et ille non possuut in coaccioneui, 10 ut patuit, multo minus ergo hoc valebit. Secundo etiam patet hoc, quia, si ratione coniuncti inest virtus alicui homini, qua possit cogere malignum spiritum, tunc oimnis homo posset in hane operacionem, quod patet omnibus esse falsum. Si autem dicatur, quod coaccio fit virtute rei alicuius, tunc dicemus, quod reis ilia., aut substancia erit, aut accidens. Substancia. vero* coirpoire vel incoirporea necessario concedetur. Non erit autem corpoirea, quia, sicut dictum est, corporeum incorporeum 1 1 naturaliter inprimere nequiit. Presertim ilia substancia corporea aut erit substancia corporis simplicis, aut comixti, -si simplicis, 12 aiut elementaris, item a lit celestis. Substancia vero elementi non potest inprimere, nisi aut ratione virtutis proprie elementorum, aut eius, quam habent communem 13 elementa cum celo. Virtutes autem proprie elementorum sunt: calidum, humidum. frigidum et siceuom, gravitas et levitas. 14 Manifestum est autem, quod iste virtutes non inprimunt, nisi in corpoirea, et nulli istarum virtutum subicitur naturaliter substancia separata. Illud autem, quod commune noscitur elementis et celesti corpori, est pervietas 15 seu transparencia, que unquam potencia est passiva, susceptiva luminis. Planum est autem, quod potencia passiva non inprimit in alterum, ymmo suscipit vel disponit ad suscipiendum ab altero. Proptereai, si pervietas inpriniit in spiritum, tunc onmis substainciia16 licet secundum plus et minus haberet potenciam spiritum coigendi, cum omnis homo particeps sit pervietatis secundum plus et minus in oculiis17 et in spiritibus corpoirailibus, quod etiiam nemo dubitait esse falsum.
8 9 10 11 12

scientia B. factum B, C, D. inchoacionem B, C, D. corporeum in incorporeum B, D. aut conmixti, si simplicis om. B, C.

13 14 15 18 17

actionem B, C. raritas C. parvitas C. homo, set B, D; om. C. ocultis C, D,

222

Item de corporibus celestibus dicere similiter licet, quia non inprimunt, nisi in 18 virtut coramuni vel propria, eit de nulla etiam iistarum rit verum, quia quelilbeit corporalis potesitas19 ea de luce, que ,nis est omnibus celestibus corporibus, patet hoc non esse verum, quia lux corporalis non inprimit, nisi in id, quod radius lucis directius vel reflexus tangit secundum line racionem. 20 Manifestum eist autem, quod incorporeum tactui nullo modo subiciitur, ergo non recipiet inpresaionem a luce, cum lux inprimilt per contactum. Item si luce coguntiuir prdicti spiritus, tunc maiori luce maigis deberent utique cogi. 21 Ergo tem pore, quo magis lucens magis illuminat locum, in quo est ille, qui talibus vacalt, merito delbereit forcius cogi et ibidem forcius coaccionis exeirceri, ymmo nullo modo darent responsum in tenebriis, et sic in meridie sem per deberent tali a peragi et in locis maxime luminosiis. Contrarium tamen afudivimuis ab huiiuis deilirantibus 22 scilicet, quod uit pluiriniuni suae delusion es 23 exercent in crepuiscuilis vespertinis, aut eitiam matuitinis, aut locis etiiam magis tenebroisis, et tunc item etiam responsa recipiunit raro auitem in meriidiie celebrare fatentur suarum ficmenta coaccionum. Nee obviiat, quod in libro de fantasmatibus scribitur scilicet, demones de dliversiis teritorije deputari, ut quosdam ess orientales proprium habentes principem sive regem eodeim, quo' modo se halbere in diversis 24 plagiis. Different enim ex hoc orientales secundum suam inter se diversiitatem25 in gradilbus, proporcionaliter in aurora et prima parte 2 6 dii'ei obedire magistro similique modo m eri di on ail es in meridie, 27 occidentales auitem circa occasuni usque ad fin em crepusculi vespertini, ceteris autem partibus 28 noctis proportion ad it er boreales. Ex quo videtur aliquihus saltern de meridiioinalibus, quod virtutie lucis solaris in ilia parte diet obedire coganitur. Huiuisniodius autem opinionis error potest multipliciter declarari et primo per dicta et tradita eorurn tie huius ali nacionis auctorum. Dicunt enim supradictis horis deputatos demones in is reign are et summa bertte gauder ad sua officia ex re end a,29 que, inquaim, officia varia 30 et diversa dicuntur esse in libro prenoitaito. Planum est autem, quod libertate gaudere contradicit ei, quod est per violenciam obedire. Adhuc etiam, si virtutes lucis solaris in ilia hora conpelleirentur 31 frustr'a docerent supradicti magistri, ymniio maiiuis32 stulti carmina veil exorsismos in illo' tempore dicere et multas alias observanciais exercere. Preterea nos in lingua arabum 3 3 legisse recolimus totain nigroimancie fatui18
19 29 21 22 23 24 25

om. B, C, D.
propter A, C; potest D. potenciam A. effectum haberi A. demonibus D. damnatiiones A. ceteris B, C, D. Haberent ex hoc orientales inter se diversitates B, C.

26 27 28 29 30 31 82 33

hora B. media A. temporibus B. om. B. una! A. appellarentur B; expellerentur C. primo veriu8 B, D; ideo non C. alium A.

223

tati doctrinam, quam dicunt rationabilius traditam et in libris centri et circuimferencie contmentium, 34 nee uisquaim audivimuis35 anctoreni illud affiirmare vel etiani die ere, quod virtute lucis in menidlie spiritus conpellantur, quamvis ipsum auctoireim sciamus eodem errore fuisse detentum, quo ceteros hiuiuis dicemus inferius detineri. Frteterea auiteni ailiter paitet supradieta opinio' esse vana, quam si virture lucis die alt aliquis Spiritus coigi, aut erigo emit virtute lucis, quideim lux et nunquam tunc in tenebris posset coigi,36 cuius tarnen cointrarlum diicunit, aliquid 37 virtute lucis, quia solaris est, et tunc in media nocte, maxinne in caverinis et subtenraineiis locis mm fieret, illud, cuius contrariu'm docent, et ostendemus paulo post argumentum 38 esse falsum. Aut tercio dicent idem fieri virtute lucis, quia meridiana, vel ab hor diei, vel a parte celi in qua est sol, vel ailiquod corpus lucenis. De hora; vero fatuum erit omnino dicer e cum substaincia incorporea temp ori 39 vel par tubus- eiuis ullo< modo sit subieeta. Quod vero nee die parte celi sit etiam opiinaindum, oetendunt, que dicta sunt et que etiam iam subsequent \ Item similiter de virtute propria supracelestium corporum patebit aliter noin esse verum, quam supra die tum est, que tarnen est opinio plurimiorum, scilicet quod virtute propria saturni, aut iovis, aut alicuiius alterius stelle demones arceantiur. 40 Hoc einim patet dietam 41 idienn, que sump ta fuit a conside raci one vir'tutis 42 substancie corporalis. Aliter videretuir esse absurdum, quoniam cogens spiritum 43 virtute stellar! aut facit hoc inperando stellis, aut eligendo tempus inpressionis stellarum. Primuim autem absolute falsum est, quoniam terrena nulla substantia- naturaliter inperat stellis, quamquam aliqui philosophorum 44 dixerunt: animam humanam quiolibeit' imperare nature eleimenitorum. Preterea si ali quis imperaret stellis, tunc mediocres 45 et perfectiores, 46 et rationabilius viventes mag is deb e rent imp erare, alii vero minus. Nos autem videmuis, quod tales invocation es exercentes sordidioris vite sunt aliijs. Secundum vem patet esse falsum 47 ex hoc, quod si eltigiemdio vel observandio horais inpressionis stellarum in piritu ailiquis procuirat spiiritus cogi, tunc periciores in ast-rils utpote in numeris 48 et motibuis plain et arum ceterairumque stellarum magli in hoc possent, aliij vero minus. Nos autem scimus, quod millus sapientium dedit ad hue doctrinam coigendi spirituis isto modo vel alio, etiam, quaimquam alij gentiles, quorum scrip tura perlegimiuis, de invocatiione spiituuim magnani fecerunit mencionem. Sciimus etiam, quod talia exercentes ut plurimum ydyote sunt et, quod peius eist, tailium delusioinuim ferentes 49 vetule sunt magistri.
34 88 36 37 38 39 40 41

contineri B, D; continetur C. vidimus B; invenimus C, D. aut ergoi erit... posset cogi om. B, C, D aut A. aliiteir A. om. B, C, D. spiritus compellanturi B, C, D. per supradictam rationem B, C.

42 48 44 45 46 47 48 49

om. A. agens ipsum B. philosophanciumj A. mundiores B, C, D. om. B, C, D. esse falsum om. B, C, D. naturi A, D. om. B, C.

224

De substancia uteim coaimixtorum corporum, sive mineralium, sive vegetabilium, sive etiam animalium, manifestum est ex predictis, quia non habent supradictam virtuteim naturaliter. Omnia etiam ista prout alia sunt ab nomine viliora, sunt natiurailiter et inferioiris gradus, quam subsitiamoie intelligentes, de quibus ridiculum est dicere, quod inprimant in iiMais. Item mon videtur illud fieri virtute substamcie incorpoiree, quoniam intelligencia 00 separata linperans demoni non videtur esse nisi deus. Ei veiro nichil inperait nee ipse dait potentaitem hornini 51 inperandi demoni, nisi per gratiam. Hij auitem, quibus talem concediit graitiam, saneti viri sunt, preidicta vero< exercentes peccatoreis uequisshnus eist. Quod, si quis dicat se ar'cere diemoneom virtute alicuius demonis potentioriis, hoc viderebiitur eque stultum dictum sicut et superiora, quoniaim tunc queritur, qualiter ille potencior demon ob edit vel favet ei, quia si dicat, quod propter coactionem, nedibit quod prius. Iami ergo pat et, quod virtiute alicuiuis substamcie ailterius homo non potest naturaliter engere demonem. Quod autem non virtute aeeidentiis possit fieri iiiatiuraliter, hoc videtur esse manifestum ex hij, que dicta sunt, quoniam, si substancia non inperat suhstanciie, ulio modo aeeidens imperabit, quod non habet esse, niisi a substancia vel in substancia. Dicunt enim quidaim, quoid virtute figurarum, quas vocaint caracteres 52 et virtute vocuim, quas voicant coniuneciones 53 vel coniuria 54 conpelluntur. Set manifestum est, quia figure non habent virtutem: actiivam, maxime artificial es, et si haberent, vel hoc haberent a substancia in qua fiunt, vel ab efficiente, vel a celo. Set nullum istorum, <ut ositensum. est superius, habet hainc virtutem, ergo nee figura, quia nichil dat illud, aid quoid non habet potenciam. Similiter 55 voces hominis non habent virtutem naturaliteir, nisi vel ab aere, vel ab organi in quibuis foirmantur, vel ab anima. Set nullum istorum habet hane viirtiutem, que nobiliora gunt eis, ergo nee eis naituraliter inherunt. Sic erigoi ex supradictis concluditur, quod demiones coaeti naituraliter per homines non obediunt eis. Nee obviat eis, si quis dicant, quoid si per naturam voeibus aut rebus non insit huius virtus, conceditur nichiloiminuis eis ex speciail'i dono ab agente supra naturam, deo videlicet, qui opifex nature scitur esse, quemadmodum in sacramentis ecclesie res et voces ultra nature terminos ab 56 eiodem actiore per gratiaim specialem supponimus optinere virtutem aidmirabilie effdeaeie longiusque stupende plus multo quam supradiicta sit virtus. Nos enim firmiter concedimuis, quemadimodum doctrina veritatis credere persuadet, quod deus ultra convenient em concessum nature
50 51 52 53 54 55 56

substancia B, C, D. potenciam huiusmodi B. karactas A; catheractas C. coniuraciones B; et virtute ... coniuneciones om. C, D. convicia C. set B, C, D. vel ab B, C, D.
STARINE

15

225

eursum 37 solum .rebus, set etiam virtuitium efficaciam prestat vocibus, quantum Veritas misterialium actuum et donorum sacramentaliuin gratuita sailus nobisque 58 necessaria 59 postulat, quorum nichil in hijs nephamdis 60 sollicitudiniibus aliquis same mentis catholicus dlicet esse. Si ergo aliquis tali um stultorum, qui per gratiam sibi cone es sam a sumpmio largitore non valet coacciomem huius exercere, dicat se fuisse expertum, quod demon respomsa non dat, nisi compellatur fortibus exorcismis, in quibus videlicet sunt verba altii misterij 0 1 et voces significaintes res terroris et violente compuilsionis significaciiomes inpoTtamtes, quod te.sta.tur ipse demon comquerens se afligi et graviter cruciari, dicemus, quod ficciomes sunt et astucie calidissiimi demomis, cum enim intemdat ad contimuam decepciomem humani generis, quemadmodium doc et sacra fides., ingemiatur, ipsum in errorem precipiitare 62 per omnem moidum. Unde est, quod fingit se talibus conpelli, ut precipitare stabilis ei fides adhibeatur ab honnine ad hoc, ut talia frequenter exerceat. Habet emim demon hoc intentum, nam, cum homo talibus vacat, a recto 63 tramite deviat mamifeste tamquaim ille, qui sui creatoris potenciamx et ommem bomitatem contempniit. Similiter quod dicunt vir tute pueri 6 4 vir gi mis aut .sanguinis an im alium, aut par tubus mortuorum, au't virtute vegetalbili consecrati in folio vel iradiice, aut etiam fumo rei alicuius airomatice sen fetemtis, ant virtute irei alicuius naturalis, aut confeseiome facta in nuditate corporis, aut virtute patibuli suspemsorum, aut virtute quadrivij, aut domuis ruinse et deserte, aut cuiuislibet rei alterius artificiailis se fuisse expertos, quod demomes arceantur. Ddcendum, quod turpisisima cecitate falluntur, quoniam omnium taliuin fabricator est ipse demon, et in sugestiome eit instigacione ipsius inventa sunt omnia talia et etiam in scripturam redaeta per- seduetos 65 et simplices homines. Cum emim omnium naturalium Co gnition sit, naturaliter 66 naturales hominuan, inclinaciomes et disposiciones attendens excitat 67 umum, quamquem ad exercendum ilium modum imvocaciomis, per quem apeior est perire subito, aut ad quem aid minus prompeioirem habet inelinaciomem, ut ipsum repuitet efficacem, aut habiliorem ad exercendum frequenter. Et inter omnes modos principalius intemdat quiibus68 sacrificia et immolaciones et universaliter placaciones et libamina 69 fiunt ei, qui cum ad hos inducere nequit, ad illos saltem
7 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69

ultra nature cursum omnem D; vult omnem nature cursura , C. ubique B, C, D. om. B, C, D. ne falsitas B, C. ministerii B, C, D. om. B, C, D. vaeet a proprio B. om B, C. seduetores B. om. B, C, D. a exendens exitat A. intendet quibus B; intendit ad illud, in quibus C; intendit ad illos quibus D. om. B, C, D.

226

instimulat quibus deviatuir musanda, quorum omnium morum varietatem innumeram studet tauter invenire ut simplices et debiles advertere nequeant eiiuis fraudes. Unde bestial eis homines ad placaciones exercendas induciit. Potentes aut placacionum execraciones cognoscerei decipit exorciismis, qui vim expulsivaim70 habere videntur, vel rebus exorcizatis, nominibus significantibus res mire virtiutis et excellentis, vel rebus, quas dicunt exodxisari et comsecrari simul quales dicunt esse annullos salamonis et figure, quas dicunt in eins ciconia 71 et scripturis alijs contineri, que omnia procul dubio sophismata sunt latencia valde quam plurimis ad decipiendum coignicionem humanaim ita scilicet, ut advertere nequeant turpitudinem fraudis et erroris nephandissimi laiboramtum.72 Univeirsois tamen hiijs cum ddligencia .sollicitudinibuis intendentes 7 3 eo usque videlicet, ut de ipsis credant 74 artificial em ac raciouaibilem esse scientaam et suis etiam conentur saitisfacere desideriljs operando', uno solum 75 comniiuni velatmine possumus excusare dlcemteis1, quoniam pro certo corporaliter egiri sunt, licet pluribus sit occultum. Eteninn isensibile nocumentuni 76 non cadi't in aliqua accione corporis animati sine morbi maliicia. Morbus autem, per quern actus rationis et intellectus in homine sine febre at furia leditur manifeste, melancolia noniinatuir, u t tradit perici medcorum. Ergo aliqua asserentes suis estimacioniibus et sue credlulitatiils opinione, verum tamen alliter, quam capiat intellectus aut persuaderat clare rationis aculeus 77 Veritas probat 78 esse non sine melancolie vicio, vel innato, vel aecidenitaliiter acquisito. Set, quod late at nentibus, eos ni el an colic os aliquailiter esse, pramum 79 est, quod nee sine manifesta 80 causa timere videntur nee audiuntur, secundum commune iudicium hominum intermiscere sermones, que melancolicis ut plurimum insunt. Si quis tamen doctrinam legeirit Galieni de ocultiis speciebus melancolie, non sine vitio estimacionlis inveniet huius homines, seiet etiam similiter huius organoruni vitium 81 conmutari, quemadmodum etiam in tractatu 8 2 de amoire inordinato, 83 quem scripslimus in medicina fecimus notabilem mencionem.
70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83

expulsivam vel propulsivam B. ciitonia A. laberimum A; labeatur C. attendentes B, C. crederat A. solo A. documentum A. intellectus B, D. potest B, C. parum B, C, D. melanc'olica D. maliciam A. intellectum est B, C. De amore heroico; cf. Arnaldi Opera, ed. Murchius, Lugduni 1504, fol. 255 r .

227

Iaim eirgio r a t i o diet a r e v i d e t u r , q u o d s u p r a d i c t i s hominibuis talis estimaicio nion sit ad t i m o r i s 8 4 v i c i u m , quaim 8 5 n a t u r e p o c i u s inpuitamda, et sic, q u a n t u m hoc t o l l e r a t , mereintuir 6 6 q u i o d a m m o d o e x c u s a r i . S u p r a d i c t a m aiuitem s c i e n t i a m 8 7 scientes esse v e r a m premisisals 88 r a t i o n e s scriipeim u s c o n t r a v u l g a r e s loquenteis, quais disputaindo i n p u g n a r e v i t a m u s , n e l u b r i c i s p e d i b u s infirm cogniicionis occuirrat l a p s u s g r a v i o r nostroirum d i c t o r u m occasione. 8 9 E x p l i c i t epiistola m a g i s t r i A r n a l d i d e villa n o v a ad episcopuim vailent i n u m de r e p r o b a c i o n e nigronnancie ficcionis. 9 0

LITERATURA Bali K., Les anciens manuscrits de la Bibliotheque metropolitaine de Zagreb, Studia mediaevalia R. J. Martin, Bruges 1948, 437. Barle J., O zdravstvu staroga Zagreba, Zagreb 1902. Diepgen P., Arnaldus de Villanova De improbatione nialeficiorum, Archiv fr Kulturgeschichte, 9/1912, 385-403. Diepgen P., Arnald von Villanova als Politiker und Laientheologe, Berlin-Leipzig 1909. Diepgen P., Studien zu Arnald von Villanova, Sudhoffs Archiv, 3/1910, 115-130, 188-196, 369-396; 5/1912, 88-120. Fancev F., Kulturao-literarmi rad u Zagrebu za prvih pet vijekova njegove histo rije, Katalog kult.-hist, izlobe grada Zagreba, Zagreb 1925. 11-28. Finke H., Aus den Tagen Bonifaz VIII, Mnster i. W. 1902. Grmek M. D., Les manuscrits medicaux de moyen-ge Zagreb, X l l e m e Congres Iut. d'Histoire des Sciences, Amsterdam 1950. Grmek M. D., Jedan srednjovjekovni proces radi anatomske sekcije ukradene le ine, Medicinar, 4/1950, 354-360. Haureau ]. B., Histoire litteraire de la France, 1881, XXVIII, 26-126 i 487-490. Ivanan Lj., Metropolitanska knjinica u Zagrebu, Nar. starina, 4/1925, sv. 10, 191-193. Knieivald D., Zagrebaki liturgijski kodeksi XI.-XV. stolj., Croatia Sacra, 10/1940, 1-128. Knie-wald D., Najstariji inventari zagrebake katedrale. Starine, knj. 43, Zagreb 1951, 49-81. Kos M., Srednjeveki rokopisi v Sloveniji, Ljubljana 1931. Lalande E., Arnauld de Villeneuve, sa vie et ses oeuvres, These de Paris, 1896. Markov A., Metropolitanska knjinica, Katalog metropolitanskih riedkosti, Zbor nik zagrebake nadbiskupije, Zagreb 1944, 493550. mori A, D. quantum B, C, D. 86 ad hoc merentur celant, merentur A. 87 sentenciam B, C, D. 88 predictas B, C. 89 oceurat labendi mollicies dictis nostris B. 90 Et sic est finis libelli de improbacione nialeficiorum Explicit D.
85 84

B; Et sic est finis C;

228

Mayer C. F., Das Zeitalter der Mnchs- und Priestermedizin in Ungarn, Kyklos. 3/1930, 354-394. Menedez Pelayo M., Arnaldo de Vilanova, Madrid 1879. Menedez Pelayo M., Historia de los heterodoxos espanoles, Madrid 1917, I I I , 179-225. Paniagua J. A Arn au de Vilanova, Madrid! 1956. Putanec V., Rukopisni zbornik MR 92 zagrebake Metropolitane, Rad JAZU, knj, 304, 1955, 63-79. Sarton G., Introduction to the History of Science, Baltimore 1953, /2, 893-900. Thaller L., Sredovjeni medicinski rukopisi zagrebake stolne crkve, Zbornik zagre bake nadbiskupije, Zagreb 1944, 573-596. Thorndike L., History of Magic and Experimental Science, New York 1923, II, 841-861. Tkali I., Dva inventara prvostolne crkve zagrebake iz XIV. i XV. vieka, Sta rine, knj. 13, Zagreb 1881, 119-149. Verrier R.} Etudes sur Arnaud de Villeneuve, Leiden 1947. Wickersheimer E., Dictionnaire biographique des medecins en France au Moyen Age, Paris 1936, I, 45-49.

229'

WISSERT ADOLF

PRAVILA R A D N I K O G CEHA U V A R A D I N U

Lib er regime Hungariae u budimpetanskom dravnom arhivu ima u svome 34. svesku, a na stranama 42539 potvrdu pravila ceha varadin skih ranarnika, koja je izdao god. 1724. Karlo VI. Ta je konfirmacija nama zato vrednija, to se izgubio ne samo njen prijepis, koji su nai majstori god. 1724. ponijeli sa sobom iz Bea u Varadin, ve su nestala i ranija pravila varadiinsikojga ceha brijaa, ranarnika i kupeljnika iz god. 1557. i 1561. Sluajno sauvao se izvornik i uzor tih pravila: Trans vmptum confirmationis statut orum et ordinis chyruirgorum, barbitionsorum et balneatorum civiitiaitis Posonienisis.1 Mi emo taj prijevod njemaki sastavljenih pounskih pravila ovdje zvati Pounski statut. Iz njega saznajemo, da su se god. 1540. sastali tamoinji majstori, sastavili pravila svoga budueg ceha, a gradonaelnik njihov je ova pregledao, popravio^ i potvrdio. Osnivai ceha, bijahu Leopoldus Sericauda, 2 Sebar stianus Wympissinger, Vrbanus Regius (Knig!), Leiopoldus Marolt, Mi chael Dystleir, za kojegia iz jedne isprave varadinskogia gradskoga arhiva znamo, da je rodom iz Niimberga, Conradms Stand i jedini Madar meu njima Emericus . Ovi njemaki majstori osnovali su god. 1540. u Pounu, tadainjem glavnom gradu Ugarske, prvi ceh te vrste u itavoj dravi. U preteno madarskim gradovima cehovi nastali su mnogo ka snije - Nytra god. 1583., Debrecin 1584. 3 U Varadinu ukazala se po1 Vidi Spomenica Varadinskoga Muzeja 1925.1935. str. 60-72. Spomenica izala je u" zadnji as pred sveanost, pa nije bilo ni vremena ni prilike ni za korekturu, nekmoli za reviziju. 2 Latinizirano i pritom skraeno prezime Seidenschwanz (seri) cea (cauda), a to je naziv za jednu pticu, nau kugaru. Kao prezime znali bi ga nadjenuti u ono doba kojemu idovu. 3 Vamosy u svojim prinosima k povijesti lijenitva u Pounu (Szzadok 1901.). Ovaj podatak zahvaljuje pisac prof. Miri Ilijani.

231

treba ovakva ceha ve god. 1557. Osnivai ne bijahu Nijemci, ve do mai, jer kada su njihovi izaslanici doli u Pouin i upoznali tamonji ceh, zamole pounskoiga naelnika, da im dade pravila toga udruenja prevesti s njemakoga na latinski. Varadin bilo je sredinom 16. vijeka najvaniji grad kontinentalne Hrvatske. Njega su u Beu odredili za centralniui tlvravu jednoga sistema fortifikacija, koje su imale na hrvat skom tlu braniti austrijske zemlje od najezde Turaka. Ve su zapoeli preinakom sredovjenih utvrda oko sredinjega dijela grada, a doskora e pregraditi Celjski burg u jaku renesansku tvravu. U gradu ima sva sila vojnika i stranih obrtnika, Varadin je skoro potom sijeloi generala, zapovjednika slavonske granice. Mi imamo zapravo jedan jedini dokaz, da je ve god. 1557. postojao varadinski ceh brijaa, rainarnika i kupeljnika, a to je vei od peata na ovdje reprioduiranoiji ispravi iz 18. stoljea. Natpis njegov glasi: HAUBT LAD SIGIL IN WARASDIN 1557. U sredini prikazan je sv. Sebastijan, kako je privezan o> jedno sHablo, izranjen Strelicama!. Ceh na peatu bezimen imao je, da to, u toi doba ve i svoju ladicu i cehovska pravila, kojia je potvrdio grad ski sudac ili na elnik, jer ih ne nalazimo u Liber regiuis Hungariae. God. 1709. doao je varadinskom naelniku cehae magister chyrurgoruni i zatrailo od njega, da zabrani rad u gradu nekom fuaru, pozivajui se nai litterae privilegiales ... emanatae ... anno 1561. sub sig'l;o civitatis varas>dinensis barbitonsoriani, chyrurigicam et bal ne at or earn professionem et artem continenites. Prema tomu dobio jie na ceh ve god. 1561. nova pravila, potvrdio ih je naelnik gradskim peatom. Tu valja na neto upozoriti. Pounski statut stavlja, nabrajajiuii majstore, na prvo mjesto chyrurge, a u Varadinu su god. 1561., a, bez sumnje i 1557., brijai na prvoim mjestu. To odgovara naim prilikama. Gradski zapisnik iz god. 1587.89. spominje petnaest brijaa, a zaudo nijiednog ranarniika, no to je tek sluajno', jer ve u zapisniku iz god. 1454.64. nalazimo uz brijae (palbir) i ranarnike (artzli i. e. /Wund/arzt) i kupeljnike (bader, pader, balnalor). Budui da se god. 1709. govori samo o rainairnicima, jer tek u njihovo ime moe govoriti cehae magister chyrurgorum, a brijaima i kupeljinicimai nema vise spomena, moraloi je doi u godinama 1561. do 1709. u cehu do velikih promjena. Mi ih do due ne moemo pratiti, ali konani njihov rezultat upoznajemo ipak iz Karlove konfirimacije. Nju valja iispoirediti s Pouinskim statutom. Da olalkaimio ovu isporedibu, umetnuli snio u na prijepis Karlove konfirmacije redne brojeve pred pojedine lanke. Prije svega treba upozo riti, da je Konfirmaicija izostavila ne samo predgovor i uvod Statuta:, ve i njegov zakljuak. Iz nije samie ne bismo nioigli saznati, odakle potjeu ta pravila, a niti tonije 'odrediti vrijeme njihova postanka. Jedno je si gurno ona po svojem sadraju ne moe potjecali iz 18. vijeka, ve po tjee iz ranijega vremena. Statut nam u svom predgovoru pripovijeda, da su god. 1557. doli k pounskomu gradonaelniku izaslanici varadin skih majstora, zamolili ga, da im dade prevesti pravila pounskoga ceha. 232

tio naelnik i uini. Sada dolazi uvod u sam Statut god. 1540. doli su osnivale! ceha k svome naelniku, dali mu na prijegled pravilai, koja. su sami sastavili, naieilinik ih pregleda, popravi i; potvrdi. Statut je vjerski indiferentan. Istom u l. 61 ima nekoliko vjerskih propisa. Tomu je oito razlog, to je Statut nastao u doba, kada je reformaicija stala ve nadirati u Ugarsku, pa su se zbog toga uklanjali od svega, to. se religije tie. Karlova konfirmacijia ima nasuprot na elu pravila l. 1. njega u Statutu uope nema koji, je krcat izrazito kato likim propisima. Odreuje se, da lanovi ceha moraju prisustvovati procesijama, napose tijeloivskoj, cum vexilloi, quod suoi tempore erecturi sunt. Kada je statutu dodan ovaj lanak? Nema nikakve sumnje, na ceh imao je god. 1724. ve odavno svoju zastavu. Tijelovska pro cesija ula je u obiaj ve sredinom 14. vijeka, a u 16. vijeku, kada se razmahala borba izmeu p rotes tan a ta, i katolika, sluila je ovima kaoi najjaa manifestacija protiv novotara. God. 1557. osniva se na ceh, a nau zemlju naputa Ivan Ungnad, gorljiv protestant, dotad vlasnik varatdinskoga bunga, a u vjeitu sporu s gradom. Nisu li njemu i nje govu sinu Kristoforu za inat majistori eljeli umetnuti u svoja pravila onalj prononsirano katoliki lanak, stavili ga njima na elo? Da tlo uz mognu provesti, odluie god. 1561. obnoviti svoja cehovska pravila. Ceh je tada bio posve mlad, pa nije udo>, da jo nije imao svovje zastave. Svi ostali lanci (br. 265) dolaze u Statutu i Konfirmaciji istim re dom, svrstani u skupine s doslovno istim natpisima. Trideset devet njih posve su jednaki, nekoliko imadu pokoji drugi izraz ili koju stilistiku razliku, ali su i ti po svom smislu jedni te isti. Jae su preinaili za pravo samo tri lanka. Petnaesti odreuje druge takse za izvjesna ki rurka zahvatanja. Dvadesetesti veli u Statutu, da svaki naunik, bio on ikoje god dobi, mora provesti u nauku tri godine. Varadinci dometnue nijedan majstor ne smije primiti u nauk mladia, dok ovaj jo nije dorastao ad capiendatm airtem et professionm., a nakon tri godine uspjenoi dovrena naukovanja ima mu izdati svjedodbu, potvrditi je svojim i cehovskim peatom. Najjae izmijenie lanak 20. Statut veli, obudovi ti majstor ili majstorica:, do volje im je ostati in statu, vidui/tatis dokle hoe, ali moraju svaki i svaka ivjeti pristojnoi, udoredno i estito, inae kaznit e ih i magistrat i sam ceh. Varadinci su liberal niji. Majstora uope ne spominju, a za majstoricu, udovicu, samo vele, da je ceh ima uvijek opskrbiti dobrim pomonikom. God. 1724. dodala, je Karlova konfirmacija tek jedan jedini lanaik stiarim cehovskim pravilima ta su majstori tada zadrali dobrim, dije lom samo iz pijeteta., kao to se i dalje slue starim cehovskim peatom - a ipak je taj novi l. 66. stvorio neto posve novo, stuboikom promije nio i samu bit ceha. Taj lanak veli: - iidem quinque (magistri) arte et professione sua ... civitati sufficienter prospicere valent, ut vita eorundem comite plu.res ejiusmodi magistros et contubernales in suam cehani recipere non teneantur. Uvodi se neto novo, numerus clausus majstora. Nastaje jedna privilegirana manjina na tetu svih ostalih pri233

padtnika toga zanata, a i same zajednice graana. To je siguran znak, da je dioba propadanja cehova i n Varadinu ve u punom jeku. Pet maj stora, koji se sami nazivaju: artis chyrurgicae magistri in 1. et r. civitate Varasdinensi degentes, svojataju najeidiniom i brijaiki i kupeljiniiki zanat, jer l. 66. odreuje: Ut nemo alter extra praefatami ceham comstitus ... apud praefatam civitatem, in terreno ejusdem jurisdictioni sub je eto sive chyrur gicam, aeque barhitoinisoream sive balnea tore am artem et professionem ... exercere aiideat et praesumat. Kolike li. raz like i u tome izmeu Pouinsikioga statuta i Karlove konfirmacije! Statut, a po njemu i stara pravila varadinskoga ceha iz god. 1557. i 1561. obavezujiu podjednaiko ranarnike, brijae i kupeljnike, da imadu pruati prvu pomo ranjenicima, viati rame, lijeiti bolesne, zadaju im dunost imati uvijek na zalihi sav potrebni alat, masti, meleme, ulja i 1ke, koje svaiki oid njih mora znati pripremati (l. 2, 3, 28, 31). Sigurno je doskora dolo do prepiraika meu tim majstorima. Nakon mnogih sporova, polo je ranarnicima zia rukom istisnuti svoje suparnike' iz ceha, doepati se Karlovom konfirmacijom prava, da mogu u svojim oficinama i brijati i iati. Kupanje je tijekom 18. vijeka i onako sve vema izlazilo iz obiaja. No ti ranarnici dobivaju jo jedno vano pravo ako koji od njih vie ne moe ili ne e raditi, smijie svoje mjesto u cehu i pravo< na rad (locum et jus) prodati, ustupiti ili darovati bilo kojemu iskusnom ranarmiku. Sada je ceh uistinu svojina one petorice. No nisu se ni time zadovoljili. God. 1735. tui Adam Maidl Andriju Milera, Henrika Holczaya i Filipa Kirnera Boievi i Kvas su valjda ve umrli, ne posluivi se svojim pravom, ustupiti locum et jus komu drugomu da ga ni na opetovane molbe ne e primiti u ceh, premda u njemu ima, mje sta. 4 Tueni majstori brane se, da Maidila nisu htjeli primiti, jer je selm et hunezt (Schelm und Hundsfott). Magistrat ini naloi, da ga imadu uzeti u ceh. Ti nai majstori tumaili su onaj vital eorundem comite na svoj nain, u svoju korist dok ijedan od nais ivi, ne tirebai nikog novog primiti u ceh. Intencija dvorske kancelarije bijae, dato, druga: trebalo je osigurati gradiu, kakav je Varadin u to doba bio, gdje je od poetka 18. vijeika biioi uvijek barem poi jedan doktor medicine, sveer pet rainarnika. Ranarnici prisvojili su sebi god. 1724. negdanji zajedniki ceh barbitonsora, chyrurga i balneatora, a ve god. 1709, u njemu gospodare, jer u njihovo ime govori cehae magister chyrurigorum. Nije udo, da god. 1719. idu s nekim drugim zanatlijama i brijai u Be, da im tamo odobre pravila njihova ceha. Omi su se konano odvojili od negdanjega zajednikog udruenja. No s vremenom se pogorao-i poloaj naih ranarnika. Oni bijahu zanatlije, proveli su kod nekog majstora tf,i godine u nauku, poli bi onda drugamo', u frernit, radili bi neko vrijieme kao pomonici, konano poloili majstorski ispit, kako siu to propisivala ce hovska pravila. Na iz susjedne Austrije stali su i k nama dolaziti sve ee neki novi ranarnici, ispitani kirurzi. Ako je jo n 16. vijeku koji
4

Arhiv graa Varadina god. 1735. br. 905.

234

ranarnik htio otvoriti svoju ofioinu u Beu, mora je prije' toga: poloiti ispit pred ijednom komisijom beke univerze, morao je biti: von der Fakultt examinirt und approbirit. Prije no toi su ispitanom kandidatu uruili diplomu, morao je prisei, da se ne e uputati u lijeenje unu tarnjih bolesti, da ne e bolesnima: propisivati lijekove bez znanja i pri vole kojeg doktora medicine. 5 Takvi ispitani kirurzi poeli su i k nama dolaziti. Sukobi s naim ranaimicima bili eu neminovni. Vlasti idu; sve vema na ruku kirurzima. Konano odredi god. 1770. van Swietenov Normativum sanitatis, da u itavoj dravi smiju raditi samo ispitani kirurzi. U Varadinu imamo ih ve i prije. Reproducirana potvrda naeg kupeljnika i ranarnika Antuna Snetia obraa se svima (majstorima), kojih se to tie, napose naim ispitanim kirurzima ( an alle und jede respective, absonderlich aber an unsere EXAMINIRTE UND APROBIRTE HERRN CHYRURGEN). Potvrda dodue nije datirana, ali iz Matice krteniih saznajemo, da je Antun Miler, sin poznatog nam. Andrije Milera, ro en 13. IX. 1720., ,a u Matici umrlih itamo: Antonius Szneich, chyrurguis domestiicus, obiit 19. I. 1747. Oko god. 1740. ima Varadin ve vie ispitanih kirurga. Podruje njihova rada proiruje se postepeno!. Okrunica Naimjesnikog Vijea u Buimu od 13. jula 1824. veli, da je predmet ispita kirurga na univerzi: ars chyrurgica, obstetr'icia et veterinaria. 6 Elenchus actorum varadinskog gradskog arhiva ima u god. 1824. biljeku: Contra lueim pecoream efficax remedium medicis et chyrurgiis communicatur (br. 4), a neto dalje: Chyrurgis obductiones cadaverum ex officio incunibunit (br. 1824). Ve god. 1823. odreuju: Garnes emaclandae chyrurgicae viisitandae (br. 1447). To ve davno nisu oni naii stari ranarnici, zanatlije, ve zdravstveni organi u slubi drave i komuna, 'koji su, nakon propisanih studija, poloili ispit na univerzi. No jo uvijek ima starih ranarnika, zanatlija, a i mnogi od brijaa tvrdokorno ostaje kod prava, koja su brijaima davala negdanja, cehov ska pravila, oni i dalje putaju krv, vade zube, viaju rane, u manjim mjestima jedini su Ijekari. Mnogo vie zauuje injenica, da su jo po etkom 19. vijeka gdjekoji ispitani kirurzi u Varadinu pozivali su se na Karlovu konfirmaciju u svojim oficinamai brijali i iali. U taj kaos je spomenuta okrunica Naimjesnikog Vijea god. 1824. pokuala unijeti malo reda. Ona zamjera ispitanim kirurzima, tio jo uvijek iaju i briju. Kirurg ne moe u isti mah biti i brija. Kirurgom postaje samo onaj, koji je nakon propisanih studija, na univerzi poloio ispit. Brija pako je zanatlija. Kirurzi i brijai ne mogu biti u nekom zajednikom cehu, tovie, kirurzima je svaikai cehovska' organizacija bezuvjietno! suvina. Tomu nasuprot je dobro', ako> se brijai udruuju u cehove, oni neka primaju djeake u nauk, dre u svojim oficinama po monike, neka ih nadgledaju i to bolje upute u rad, jer su dobro uvje5 de Rosas: Kurzgefasste Geschichte der Wiener Hochschulen und der medizini schen Fakultt insbesondere. Wien 1844. str. 204. Ovaj podatak zahvaljuje pisac Insti tutu za povijest medicine bekoga sveuilita.

235

bani brijai uvijek i posvuda potrebni zanatlije, no oblasti e budno paziti, da se brijai ne bi uputali u poslove, koji ih ne i diu, napose ne u vianje rana i lijeenje bolesnika. Ta odredba ostala je kod nas na papiru. Jo decenijima su brijiai u manjim mjestima ujedno i ranannici i Ijekari, kriom rade i u giradiovima. . Varadin se odmah odazvao okrunici. EJenchus aotoruim pro anno 1824. ima biljeku: Bairbitonisores noti duplom a risati a curando. arcendi. Odatle nazabiramo, da su i kod nas ispitani kirurzi billi nijedno brijai, bairbitionisores diplomati sati, Magistrati predlae nadalje: Barbi tons ores et obstetric es ad ununi coetuim summandli et privileigio donandi comitatui intimatiuan. Magistrat predlae .upaniji, da brijae i primalje skupi u jedan ceh i da ovome izda pravila. God. 1824. prestao j postojati negdanji varadinski ceh brijaa, ranarini'ka i kupeljnika, osnovan jo tamio god. 1557. Prema fotokopiji glasi Karlova1 konfirmacija n Liiber regius Hungariae ovako: Confirmatio articulorum cehalium pro artis chyrurgicae magistris Varasdinensibus, ad demissam ciuitatis Varasdinensis recommendationem d e m e n t e r resolut a. Nos Carolus VI. et c. memoriae commedamus et c , quod fideles nostri, pruidentes ac circumspecti Andreas Mileir, cehae magister, nec non Joannes Philippus Kirner, Joannes Bosichevich, item alter Joannes Kuaz et Henricus Holczay, artis chyrurgicae magistri in libera regiaque civitate nostra Varasdinensi degentes et commorantes, penes demissam fidelium aeque nostrorum prudentum ac circumspectorum iudicis, totiusque magist rait us praedictae civitatis nostrae Varaisdimensiis reconimendiationeui exhibuerint et praesentaiverint nobis ceirtos qiiosdaim cehales articulos in simplici paipyro latino idliomate conscriptos, ac p-ro bono inter eosdeni seirvando ordine concinatos tenoris infrascripti, supplicamdo Maestati nostrae debita cum instantia humillime, quatenus Nos eosdem articiculos, omniaque et singula in eisdem contenta,, ratos, gratos et aceepta habentes, litterisque n ost ris privilegialibus ins eri et inscribi facientes, authoritate nostra caesareo regia benigne acceptare, approbare, roborare et ratificare ac pro praefatis arris chyruirgicae magistris Varaisdinensifous, ipeoramque posteris et suecessoribus vniversis perpetuo valituros grariose confirmaire dlignareimiiir. Quorum quidem articuloiruim tenor sequitur in hunc modum: 1. Siquidem ante omnia dei omnipotentis et coelitum gloria et honor cum summa diligentia et zelo proimovendi et eo fine omnes huananae vitae ac jus instituendi et abinde benedictio et felices successns sperandi sint, propteireaque inter honesias artes pietas erga deuim, moruni proibitas et oT'do initiroduci consvevitur, quod ipsum incorpoirati cehae et contubernio supranoniinati magistri chyrurgi aeque barbitonsores et balneastores in libera et regia civitate Varasdlinensii veiut ejusdem cehae institutores
236

aissequ'ii et exequi 8atagn;ts, coel'i reiginam, glorios am nerape dei genetricem, virginem Mariam in coelum assumptam, pro patrona et protectrice sui eligerunt et ad ejus annualem festivitatem debita cum devotione in ecclesia parochiaii celebrare, atque offertorium perager semet et suecesisores devoverunt, ideo omnes et singuli magistri et socy atque tyrones huic piae devotioni interesse sunt obligati, qui veiro sine; eufficientii ration emanserint, magistri quidem in diuabus libris, socy vero una libra cera mulctentur. Deinde in solemni sacratissiimi corporis Christi et ailys publieis processiionibuis juxta ritum et dlispoisiitioineni siamcitae matris eccleisia celebrairi e-o litis, praefati /magistri eidem cehae incorporati, eorundemque socy et tyrones personaliter et cum id'ebita devotione eit zelo interese ac cum vexilloi, quod suo tem pore enrecturi sunt, hujuismoidi sacra processioniis adJomare et condecoriari teneamtur. Qui aut em ab hoc sacro opere sponte et sine rationabili causa semet absentaverint, mulctaim in priori puncto expressani incurramt. Statut um porro sit, ut in a dem quoque sacra die novi cehae magistri ac reliquoiruin concoimitantium negotiorum aid instar reliquarum bene ordinatairum ceh arum pa cifice et mo rig era te eil eti oi et oindinatio, ac subinsertorum articulorum ad debitam eorundem observantiam pu blica fiat perlectio. Tenor ar ti ulo rum primi oitfdinis: 2. Primus articulus. Ex quo Celebris ars chyrurgica ad hominum utilitatem et comimoiduim creaita t inventa, medioque ejuisdeni vulneratis, aegrotis et defectuosis, si intelligentia, singulari diligentia et cncordia ehyrurgorum in quadam communitate legitime in msu deducta fuerit, in neceissitatibus evidenter aiuxiliari potest, teneanituir chyrurgi aeque barblitomisores et balneatores, quii imipostierium isianaitiones vulnerum isiiscipient et in usu haibebuint, in bona, frateirna cncordia vivere et alter alterum, praesertiim intelligentiiores et magis expert os in et extra eorum congregatiionem in honore habere, cum patientibus su aegroitis, qui illis obveniiunt, sumimam mteiligentiam ac possibileTn diligentiam adhibere, ut defectuosis, naturae et defectibus convenientia et legitima medicamenta exhibeamituir, atque per oinitm iniscitiaan, negligentiaim seu inidiligentiiam aut discoir'diiaan nemo pericllitetur, sd uique< quantum humanuni et possibile, sub veni atur, quemadmoidum ibi ispis in necesisitiaitibuis fieri opt a rent, deque o coram deo et aegroto possum t res poind er. 3. SecundnTs articuluis. Quilibet chyrurgus, aeque barbi tons or et balneator teneatur omnibus rebus chyrurgiae accomodis, videlicet emplastris, vngventibus, oleis, pulveribus, instrumentis et alys necessarys ad am peirtinenlibus, sibi provider et inislrtuctus esse,, ut omni tempore, necessitate requirenite, vulneratis et defectuosis cum i 1 liis subvenire queat. ne autem propter ejusmodi rerum necessariarum ad chyrurgiam aceomodairum defectum aegroiti et defeetuosi abreivientur, teneantuir singula quarta parte anni superiinde inter se diligentem inquisiitionemi habere. 4. Teritius airticuiluis. Si in due vel n o d e alicui chyrmrgo, aeque barbitotmsori vel balneatori vulneratus aut alia ration laesmis veniret aut ad237

duceretur, tenoantur ispi eundem tatim iudicio indicare, nullumque sub gravi poena reticere. 5. Quartus articulus. Quod si contingeret, ut eorum alicui vulneratus offerretur, ipseque inter se seintiret, curam illiius suae scientAae et mtelligentiae perdifficilem esse, teneatur extunc e senatoribuis et magis pertum unum aut alteram chyrurgum, aeque balneatorem vel barbitonsorem aut, si defectus aegroti tantius esset, ommes insimul, si fieri potest, ad se convocare, defectum dilligentem perspicere faciat et qua ratione conimodissime subveinire queat, comsiultet, ne aegroitus improvise et ob medicamentorum defectuosam administrationem in contemptum chyrurgorum et utrliusque artificy pejus habeat aut perdatur, qui autem id facere negligeiret et tauter inobedientem se praestaret, ut aegroto per ipsum seien tem quodpiam ineomtmoidium et damnum contingeret, is secundum Cognitionen! sui excessus et a magistratu et deinde a confraternitate seu ceha puiniendius slit. 6= Q-mimtiis articmluis. Si patterns manifest aim indiligenitiam et iniscitianm sui medici in cura et administratione medicamentorum sentiret, ex qua majores infirmitates et damina ipsa evenire quirent, et ipse medicus aliorutm chyruirgoirum consiilys non uteretiur, nee informari se sin ere vellit, ita ut aegrotus eundem deserere cogeretur, atque alium chyrurgum quaerere, ipsi liberum hoc et concessum sit, praevie tamen aegrotuis, antequaim ailteriujs curam assumat, primum suum medicum secundum deliberationem artificum pro sua habita cura et labore contentare teneatur, neque alter medicus quisque eundem aegrotum in curam suam suscipiat, et qui medicus hunc articulum non observaret, teneatur in ladulam florenum unum diepiomere. 7. Sextus airticuluis. Nullius chyrurigorum, aeque1 balneatoirum, neque bairbitoinsorum alter! SILOS patientes seducat, neque ailterum ex invidia, inimititia in sua medicina erga aegrotum diiffamet, prostituat aut quocunque modo calumnietur, quin potius, si alter ab altero pro consilio requisituis fuerit, eund em pro; sua experieintia in formet, et si uinius ailteruim coram aegroto calutminiairetuir, aiut pro consilio requisitus, id denegairet, ab airtificibus pumiatiur duobuis floreuiis in eorum ladulam deponenidis. 8. Septimus articulus. Ex quo saepe et multotieis eo-ntingjit, quoid patienteis in cura suis medi eis-, cum ipsis nociiva prohibemt aiut ad eorum sanitatem utilia praecipiunt, inobedientes se praestant, contrarysqvie utantur atque sic per suam inordinatam diietam sibi iipisis aegxitudimeim augeaint eit per hoc claiudi et defectuosi efficiamtur, ac tandem nioriantur, in tali asu medici de ysdem omni modo excusati sint et nihilominus praestitae curae et lauoris promeritam mercedem habeant et contententur. Et si etiam aegrotus laetaliter vulneratus, ita ut ipse auxilio chyrurgorum conservari nequiret et moreretur, attamen medico sua medi cina, cura et labor secundum cognitionem artificum fideliter persoivatur. 238

9. Octavus articulus. Quod si alienigena aut extraneus accurrens medicu vel alius absque magistrat us et artificuim scitu et consensu chyrurgiam et quoscunque cotripoiris delectus susciperei eit curare niteretur, illi praxis inhibeatur et insuper puniatur, ac penitus eyciatur, atque famuli seu servitores utriusque artiificy hie Varasdini sub amissione artificy nulli eoruni serviamt, nisi allicui ad suam petiti on em a magistratu jus civitatis indultum semet cum civitate comportaret, ut aly cives, ac veluti airtificio conveniens ab ipsa confrateirniitate seu ceha admitteretur. 10. Nonius articulus. Si quis chyrurgorum, aeque barbiitionsonmi vel blneatorum aliquem notum patientem ligaret, et pro plenaria sanatione et solutione sui lab oris et curae non plus circiter unum floirenum vel minus, promereretur, primum liigamen non pettat, sed post plenariam sanationem, tarn levis defectus, omnem suam curam et laborem in unam suniimam computet et seirvitoires isusos, quoad ipsorum partem (si diligentes fueirunt) eo convenientius tractet, sed ab ignoto patient e potest quilibet secundum rationeim defectus pro sua cura et lahore primi liigaminis meritam mercedem postulare et aeeipere, sicut in sequentibus articulis prima ligamina et eorum Solutionen! concernentibus continetur. Sequuntur articuli aliquot prima ligamina nonnullorum prineipaliorum defectuum et quid secundum veterem et novam consvetudinem de uno quoque eorundem defectuum primo ligamine ordinandum et dandum sit. 11. Primus articuilus. De vulnere capitis per cailvariam usque ad pelliculam, quae dura mater vocatur, si ililud cum diligentia obiligatum fuerit, pro primo* liganiine hujusmodi vulneris solvantur quatuor solidi, minus vel plus, pro ratione defectus, sed de vulnere capitis, quod est citra con fraction em ossis, prout profundum veil non, in locis periculosis, quilibet medicus potest secundum conscienitiani suam postulare pro ratione defectus ac suae curae et lab oris praestitoiruan. meircedem. 12. Secundus articulus. De vulneribus faciei atque omnibus alys, quae figere opus est, quod si pure et munde figantur et obligantur, potest pro qualibet fixura postulari unus denarius. 13. Tertius articulus. De puinetiwris corporis, si letales essent, aut alioquiin in locis periculoisis propter amissionem membrorum, claudicationeim vel ene rvati onem, si diligenter obliigantuir, potest pro tali punctura vel vulnere primli liigaiminis privilegialiter peti et accipi unus florenus, phis vel minus, secundum defectum, et u t quisque meretur. 14. Quartus articulus. Pro uno ictui pixidis, qui in periculoisis locis factus est, si diligenter obligatus fuerit, poitest de eo primo liigaimine postulari et accipi florenus unus, minus vel plus, prout cura et labor est. 15. Quintus articulus. Pro superiori brachiorum fractura, penitus in duas partes divisai, si diligenter obligator, de eo pro primo ligamine unum florenum, quod si levior fractura cum vulnere est, possunt de eo postulari grossi quindecim, minus vel plus, pro ratione defectus. Pro
239

inferiori brachiorum fractuira, penitus in duas partes divi a, si diligenter obligatuir, die eo sex denary bun galici, sin vero1 est levior fractura, non penitus diivisa cum vulnere, de eo primi Hgaimiinis pro modo et ration defectiuls sit merces. 16. S ext us articulus. Pro superior i ossium fractura, penitus in duas partes divisa, si diligenter obligatur, potest de eo peti et accipi unus florenus, sin vero Ievioir, non ipenituis devisa fractuira cum vulnere, de eo duodecim denary, minus vel plus, pro cura et labore. 17. Septimus anticuilus. Pro inferiori ossium fractura um us florenus, si levior fractura cum vulnere, secundum rationern defectus et laboris. 18. Octavus articulus. Pro vulneribus vent ris, prout ea sunt vel magna vel parva, profunda vel non, mort alia viel non, quilibet medious pro* sua conscientia et ut curam et laborem cum patiente habuit, postulet et accipiat, attamen ne quis agigravetur et plus aequo aestimetur. 19. Nonus articulus. Siquiidem omnipotens hujusmoidi casum aliquem alicm pauperi, opibuis carenti immit teret, teneantur omnes chyrurgi, aeque barbitonsores et bailneatores hie ex christian a charitate eidem sua arte, cura et labore seorsim vel singuli omnes auxilio et consolatione subvenire, ac non minorem diligentiam, ac si convenientem mercedem ab ipso expect a rent, quoad p ris ti nam sanitatem res ti tu ant, adhibere, ad quod faciendum ipsi se ultro obtiulerunt, p r o quo etiam ab omnipotente mercedem recipient. Qui me die us in hoc in obedient em se exhiberet, teneatur confraternitati in ladulam deponere denarios viginti quinque, et nihilominus sub graviori adhuc poena miseriim ad suam Sanittern, quantum ipsi possibile, aldjuvare. Sequuntur aliquod artiiculi, quofmodo se magistri chyrurgi, aeque barbitonsores et balneatores ratione suorum servitorum, aeque quotmodo se ailiemigenia malgister vel socius et servitor, viduus vel vidua, magistri films vel fill a, qui inter eos matriimonium contrail ere vel magisteria ex er cere velilent, gereue debeant. 20. Primus articulus. Dum ex statuto divino quispiam miagister obiret, reliictae ejusidem liberum sit officii! am seu tons'trinam ten ere, et de socio seu mechanico, qui ndern, panem lucrairl adrjuvet, ceha providere teneatur. Quod si autem eadem vidua ad secumda Vota tramsiret et ejiusdem artiis magistro nubere veil et, talis modi maigiister ad! faiciendas magistery proba obligatur, ad praestandum vero solitum prandium et deponendam ad oassam taxam in mediietate concuirrat, si vero talis vidua alicui alteri et non ejus dem cehae artifici nuberet, extunc sequatur statum et condition em. imariti sui. (21) Seeundus arliculus. Si alienigena maigiister, socius veil servitor hie viiduam, aliquam magistraim auit magistri fiiiiam diuceret, is simili modo ad convivium magisteriale dandum et in medietate taxae deponendae obligetur et praeterea debet proba magistery facere. 240

(22) Tertius aorti cuius. Si alienigena magister, qui antea nimquam hie magisteriuim exercuisset, liuc veniret, ac cum niagistratus scitu et consensu resideret, is convivium magistery persolvat, proba magistery facial, ad dandani cassae pecuniaim obligatus sit. (23) Quartus articulus. Si ob periculosas pestis vel aliorum contagiosorum morborum (quos divina Providentia avertere dignetur) circurnstantias nemo alienarum personarum in civitatem hanc intromitteretur, chyrurgi, aeque barbitonsores et balneatores communibus impensis, cura et lab ore officinam in suburbys instituere sint obligati, quae servitoribus et omnibus necessarys requisitis ad providendum sit instructa. Si denique in temporibus tranquillis aliquis m agist er eorum artificiorum magistrali permissioine et cehae hujus voluntate in suburbys officinam instrueret, victum suum in ea queritans, tunc eidem maigistro, qui in temiponibus tranquiillis suain officinam in suburbys hatrait, etiaim in intranquilliis temporibus absque magistratus et artificum impedimento ultro soli habere lilberam sit. (24) Quintus articulus. Et ex quo hie frequentiores diaetae et mindinae eel eh ran tur, si tunc extranei socy et servi Hungari vel Germani aut Croatae hue venirent, et inter magistros quipiam servo opus haberet, huic eatenuis provide at uir, si denique ins up er plures socy vel servi euperesisent, ill] inter eos secundum coinsvetudinem distribuantur. Si vero aliquis, jam aliunde sufficienter provisus, in odium alteriius eidem cedere nollet, praecipue attactis temporibus ant alioquin unus alteri suos servos contra hunc ordineim clanculuin averteiret ant ocultas, insvetas consvetudiines induceret, is in laduilam teneatur quatuor libras cerae. (25) Sextuis articulus. Nuilli sociorum vel servitorum hie inter ipsos magisterium exerceire penmiittatur, nisi post exituim suae disciplinae annoruim, quatuor annos in peregrinatione consumat et necessariam experientiani habe at eit produeat sui legittimi partus ac absolutionis annorum suae disciplinae sufficient] a document a. (26) Septimus articulus. Nullus magistrorum ali quem discipulum t am diu, quousque aptus et idoneus sit ad capiendam artem vel professiomem, suscipiat eundemque ad minimum infra tres annos libertre valeat, et si discipulus suae disciplinae legitimos annos absolvit, teneatur discipulus suo magistro medium annum adhuc erga conveniens salarium servire, magister vero ejus tenetur et obligator ilium pro artificy consvetuidine et ordiine expedire, viidelicet, ut ille habeat literals disciplinae suae a communitate bairhitonsorum aeque balneatoruim ac chyru rigor um extradamdas ac cehali sigillo vel in defectu ejusdem die torum magistrorum roboratas, tunc demum discipulus suo nomine et quod recte vel legitime didicerit, in confraternitatis librum pro memoria inseratur, pro quo dabit duas libras cerae ad ladulam. His instructus, magi ster teneatur eidem dare instrumenta, utpote novaculas et ferra ad incidendas vemas et effringendos dent es et similia, atque honesta veistimenta, videlicet, unam tumicam, caligas et toracem de panno, cujus quatuor ulnae uno flor eno emantur.
16 STARINE

241

Sequituir, quomiodo inter eoe in dan do miagistery convivio, probiis magistery faciendis eit pecunia ladulae imponenida observanduim. (27) Primus artiicuhis. Si aliquis inter magistros pro exercemdai sua professione aiggregari et incorporari vult, omnibus chyrargis, aeque barbi tonsoribus et balneal oribus atque socys et servitoribus pramdium dare cum. quaituior ferculis teneatuir et obligetur et praeterea in ladulaim confraterniitatiis deponat duos florenos hungiairicailes in auro. (28) Secundus articulus. Talis novuis magister debet secundum deliberationem artificum et eorum consilium proba magistery facere, eas in eorum praesentia praeparare et coquere. (29) Tertius articulus. Priusquaim initiandus magister convivium magistery de deri t et duos florenos bungairicales in auro in laidulaan depoeiueirit, ale insuper sibi ordinatas et injunctas maigistery proba perfecerit, nequaquam illi concessum sit pelves exponere aut alicui servire. (30) Quartuis articuilus. Eit si contingeret, ut iniitiandus maigister1 in decoctiome et praepamtione sibi injuinctairum probarum erraret, eas distrueret vel adureret, eas nimis duras aut leves conficeret, tunc idem magister sibi injunctas magistery proba secundiario in ispalio uninis mensis renovare eit perficere teneaitur et interea ipelves extrapendere ant servitores tenere eidem prohibitum est. Et si secundario et tertio in praeparetione earum magistery probanim non subsistet, illi denegatum sit et nequaquam eomcedalur suum artifichiom hie exercere, omineque juis artificy prohibitum sit, neque in eorum constitutum arteficy ordinem et confraternilatem aanplius incorporetur neque assumatur, donee ipse ejusniodi magiistery proba secundum artem cornpetenter praepanare sciait. Sequitur ordo barbitonsorum erga eorum servitores et servitorum erga magistros. (31) Primus articulus. Debet quilibet ma glister barbi tons or unum sodium tenere, qui omnibus necessary imstruimentis, ut deceit, videlicet., ferranientis ad incidenidas venas, eff ringen dos dentes, barbitonsurae, liga tur ae et alys ad haec pertinentibus instruct us sit, atque sciait necessaria ad magistery et swam utilitatean, cui singulis seiptimanis pro salario det quaidiragiintaduos denarios. De phleboitomia,, quam ipse mann sua perficit, habeat quartum denarium. De primo ligamine, superius dicto, dimidiam partem, si personaliter interfuerit, atque si aliquis omnino omnibus mediicaimentiis secundum, mandatum sui magistri cum illis diligentiaim habuerit, de floreno uno solklmm, si ant em socius aliquis hujusmodi instrumentis praedictis careret, de ysque sibi proviclere negligeret, quin suum salarium inutiliter bibendo, ludendo vel aliter dilapidaret, teneatur pro poena in ladulam dare nnam lib ram cerae. (32) Secundus articulus. Alien! medio socio sive juveni, qui instrumentis mediocriter instructus est et in officina barbitonsurae utcmique vailet, singulis septimanis dentur oeto crucigeri et de bibailibus, quae in 242

officina obveniunt, cum alys socys habeat aequalem partem. De pecunia ligationum, si diligems fuerit, debeant sibi caeteri socy dare quartum denarium. Si autem inexperitus eit indoctus est, pro ration sailairium habeat et cum reliquis socys particeps sit in divisione, prout magistro visum, fuerit. Humgaroirum magistrorum barbitonsoruim ordo> enga. et cum illorum servitoribus. (33) Item mos Hungairoruim miagistroruim erga et cum suis servitoribus est et esse debet, quod socy per septiimainani de barbitonsura, quam suis proprys manibus peragumt, quidquid de ea provenerit, tertius numerus et de medicamentis, quae ipsimet perficiunt, quartus numerus pertineat. Ordo balneatorum magistros. erga servitores suos et servitoruin erga

(34) Primus awticulus. Quilibet magister provisus sit experto et bono tonsore, qui omnibus necessarys et competentibus instrumentis, videlicet, ad tondendutm, Ugandaim, derates effringemdos et phlebotomiam, denique ad suum artificmm requisitis instructus sit, illis tempore necessitatis cum intelligentia et dexteritate ad magistri et sui ipsiius honorem et uitilitatem uti sciat, cui per septimanam det pro salario quadraginta duos denairioe, de phlebotootnia, quam ipse peraigit, quartum numum, de dentiurai effractione dimidiiam partem, de primo ligaimine, si ipse; praesens est, dimidiatm partem, atque alias de omnibus reliquis medicamerati in to to de f lor eno ununi solidum, qui vero barbitonsor supradictis instrumentis non esset instructus, is sub ipoena superius in banbitonsorum oirdine dicta, quam primum ea acquirendi operam det, neque sala riuim suum bibendo, ludendo inutiliter dilapidet. (35) Secundus articulus. Simili imodo phlebotomistae, supradictis inStrumen tis quam opt ime instructo, per septimanaim pro salario det quadraginta duos denarios et habeat cum tonsoribus in omnibus accidentalibus aequalem partem. (36) Tertius articulus. Medio servitori veil juveni per septimanam pro salario octo crucigeri, nee plus, si auteim aidhuc inexpertus esset, potest illi, prout promereri seit, solvi. (37) Quartus articulws. Famulo bainei, alias mediastino vocato, si is Ln portatione lignorum, calefactione et alys suis competentibus laboribus diligens est, per septimanam pro salario dentur quadraginta duo denary, ipseque penes alios servitores bibalis aequalem partem peircipiat. (38) Quintus articuiius. Faimulo caldary, si in omnibus sibi pertinentibus laboribus, videlicet, aqua haurienda, caldario calefaciendo, lignis secandis, lodys (!) fundendis et hujusmodi alys diligens et invigilans est, per septimanam dentur pro salario quadraginta dam denary, ac de una 243

solio fundendo unus , oimniaque bib ali a, qua sibi obveniunt, sua soilius sint. (39) Sextos articuilus. Ambubaijaie sen feminae servitrices, quae ministramdoi, fricando, lixivium faciemdo, capitibus lavandis et in alys sibi convenientibus laboribus diligentes sunt, per septimanam pro salario habeamt septem crucigeros, quae autem ad hujiusmoidii labores nan admodfuim apta est, illi secundum laborem suum merceis solvatur et in bibalibus, quae in balneo obveniunt, ipsa cum. alys servitoribus partem habe ait. (40) Septimus airticulus. Omnes domestic! balneatoruim, servitores sint vel servitrices in sudario laborantes, teneantur et oibligeintur magistro opem suam ferre, videlicet, ligna dieponere, fornacem praeparare, limum seu ar gill am ad eum ordinaire. Qui vel quae in hoc in obedient em se praeberet, puniatur duobuis libris cerae in ladulam. (41) Octavus articuilus. Si magister aliquis bail neat or nullum famailum balnei haberet, teneantiur caeteri servitores inter se fornacem balnei caiefaceire, similiter, si magister aliquis nullum capsarium haberet, tenean tur servitores inter se pro circulis ire, eosdemque cum summa diligentia exscindere et praeparare atque etiam scaphia seu labra ligare. (42) Nonuis articuculus. Quilibet servitor, sit tomsoir vel phlebotomista et quotidie duos fasciculos cwlmorum coimplicaire pro pileolis apponendis teneaitur et oblige tur. (43) Decimals articuliis. Omnes socy et servitores in stubis barbitonsorum et bailneis, Germani, Hungari et Croaitae, si magister nullum discipulum vel mediium servum haberet, teneantur pelves, cantharos, caipitis lavandi se dem, li g and i instrumenta omneque id, quod ad quotidianum usoim chyrurgorum, aeque barbitonsorum et balnei pertinet, etiam officinas puras et mundas servare. Qui in hoc inobediens aut negligens esset, debet secundum Cognitionen! ejus culpa a(b artificibus pomiri. Sequuntur aliquot articulii, quomoclo socy et servitores in chyruirgorum, aeque barbitonsoruni et bailneatorum d'oimos (!) se ge rere debeant. (44) Priimius articulus. Si allen ige na socins, servitor vel med ins socius vel meidius servitor hue veniret et ad aliquem magistram diiverteret, la borem querens, tunc ipostridie destinatus confraternitatis servitor apud omnes magistros pro eo lalboirem inqulrat, et eijusmodi servitor labores et servitia n actus, tene a tor et obligetur post pere ep ti on em secundae septiimanae pecuniae inter confraternitateim se inscribi face re, tunc seniores socy et servitores eos, qui novit er advenerunt, de omnibus hie conistitutis honesloiriim artificioriiim ordinibus diligenter in form em t, ut omnis le vitas et protervitais vite tur, sub poena unius librae cerae. (45) Secumdus articulus. Quilibet socius vel servitor in omnibus his, quae apud aegrotos exequenda committuntur, obedienter absque omni contradictione quam fidelissime et diligentissime se gerere teneantur sub poena unius librae cerae. 244

(46) Teirtius arfticulus. Quicunque eocims vel servitor, si inter magistro's aut alios socios et Servitores diissenisiones "et discordiias commoveret aut hincinde apud aeginotois vel in tabernis aut alys locis garrulaindo eosdem obloqueretur, alb ipsis airtificibus absque gratia omni puniatur in dualbus libris cerae. (47) Quairtus anticulus. NulLus isocius aut servitor absque veniai sui magistri tempore noclurno' extra doimum magistri dorlmiat, sub poena: amissionis sui hebdomadalis salary, neque ullus vel minimis blasphemys aut alys indeeentibus, tutfpibus, non ferrendis, inhonestis rebus, diicto vel facto circa mensam veil alias erga familiam auit alienas uitatur, neque noctiurno tempore inhonestais, levas mulieres claim vel aiperte> in magistri euii -doimim due at auit domum patefaciat aut in alys inconveniemtibus locis condescend at. Qui autem hoc faeeret, pro ratione sui excessus vel d emeriti omni graitia exclusa puniatur, et ei servitor absque venia et permissione sui magistri adi quem competentem diiem pro feste feriairet, in ima libra cerae puniatur. (48) Quin tue articulus. Si aliquiis servitor aliquid ad magistrum siuim pertinens sibi clanculum detineret, sive in domo vel extra aut occulte aliquos aegrotos ligaret, emplastra vel medicaimina clam peeunys daret aut alioquin magistru suo aut soeys alienairet vel subtraheret, absque gratia omni in artificio puniatur secundum demerituni ejus et si profugeret, lit eri s persequenduis est. (49) Sextus articulus. Quilibet huius artificy servitor teneatur magistro suo ad crirtuom terminum, hoc est medium ahnum, inservire atque in hoc tempore/ absque legitimis causis non discedere sub amissione sui artificy, si autem sufficient es causae extaremit, debeat suo magistro servicy sui finem quatuord.ec.im diebus ante, simili modo etam si an agister suum servitoireni amovere vellet, quatuioirdecim diebus ante eideui significare obligatur, ut tarn magister sibi de servitore, quam servitor de magistro providere possint. Et qui illoirum haec non faceret, pumieindius est in tribus liibris cerae. (50) Septimus articulus. Si servitor aliquas suum promissuui temp us wnpleret et magistro suo servitia aid praedictum tem pus renunciaret, illi magister suum promeritum salarium non detineret, et si ligamina partim vel totailiter vel non, expedita seu absoluta aut alioquiin incerta. debita ration e medic am entorum in suis servieys comfeeta restareint, et servitor ejusmodi debita petere et exigere debeat. Si idem ita non exaetis debitis discederet vel aid aliuim magistrum hue veniret, sive magister po6tea contentetur sive nom, nion valeat aimplius quid' a magistro' petere, atque talia dubia debita illius praecise in aliuim nom devolvantur. (51) Octavus articulus. Nullus soicioruim vel servitoruxn inter alios socios et servitores insolentiam, concitationem vel sedititionem per quam aly ante legitimuim temp us aid migrainduim moverentur, c aus are et commovere praesumat, neque magistro ailicui'socium vel servitoreni temerarie et in odium ad migrandum concitare licitum sit, et qui in hoc delinquent, secundum suum demeritum in artificio puniatur atque ut inhonestus Uteris persequiendus.
245

(52) Nomus articulus. Si necessitas exigeret artifices convocare, quicunque maigister, socius aut servitor hora duodecima diei non comparuerit aut tanquaim inobediens absque sufficient! causa se absentaverit, pro poena teneatur unam libram cerae. (53) Decimus articulus. Si socy aiut seirvitores artificioiruni inter se, in vel extra suorum maigistrorum doom-os, in tabernis vel alibi ultra sexaginta dienairios luideirent et alter1 alterumi indecentibus verbis affice rent aut blasphemaret, capillis se mutuo traherent aut percuterent, primum a magistratu juxta qualitatem eorum delicti, dein a confraternitaite puniantur in tribus libris cerae vel etiam majoiri veil minori, poena secundum rationem facti. (54) Undecimus articulus. Si aliquis servitor balnei ex temeritate' vel levitate quadaim ad femiinam aliquam non propriam in solium balnei sederet aut ailioquin minus honesta verba proferret, puniatur in duobus Iiibris cerae1, si autem unicum solum peidem aid eum imposueriit, puniatur in u n a libra cerae et si manuim teoierarie absque necessitate introimitteret, gesticulandi causa, puniatur pro dimidia libra cerae. (55) Duodecimus articulus. Quicunque servitor balnei nudus in baneoilo ultra stilicidiium doimuis exiret, puniaitur in quarta parte librae cerae. (56) Decimus tertius articulus. Quicunque nxagister vel socius et servitor in artificiorum congregatione et conventu cum gladio comparuerit, teneatur dimidliaim libram cerae, et si aliquis maigister, socius vel servitor in congregatione tunic am solum ex collo habet pendentem eit manus non exereret per mamieas aut tunicam haberet ante apertam vel vero pileum non deponeret, puniatur in quarta parte librae cerae. (57) Decimus quartus articulus. Quiicunque magister vel socius seu servitor hos et alios jam contra praescriptos airticulos excedentes scienter reticeret et non indicaret, pro poena teneatur duas libra cerae. (58) Decimus quintus articulus. Quicunque socius vel servitor in artificum congregatione aliquid agendum habet et importuno ac ruetaeo modo coram ipsis manu mensam percuteret, teneatur unami quartam partem librae cerae. (59) Decimus sextus articulus. Si miagister, socius alterum in eonwn congregatione mendacy anguereit et ex levitate ignominiose alloqueretur, vituperaret aut bilasphemaret, is pro. poena teneatur u nam libram cerae. (60) Decimus Septimus articulus. Quiicunque socius vel servitor cum gladio in magistri sui stubam ingredi'tur aut ailioquin introfert, puniatur quarta pairte librae cerae. (61) Decimus octavus airticululs. Si continigeret, quod magistri alicui vel magistrae servitor vel serviitrix seu alia persona, quae eorum confraterniitaitii incorporata esset, ex permissione oimnipotentis mortem obiret, quilibet debet, si illi denunctiialum fueritt, ad omnia, videlicet, sepulturam peragendam, offertorium et ad ea pertinemtia se volentem et obedlientem praestare. Qui veno absque singulari causa ab his se absentairet, puniatur in una libra cerae. Si deuique saicrificium missae tempore anga246

riae aut ailioquin celebrandum, per homestuni artificium ordinaretur, quicunque tunc magister vel socy ad priimum offertorium non coimparer e t aut per allium suaim oblatiomeni non mitterert aut si aliquis s in templo' inideceaiter et giarrulose gereret vel aperta tunica e collo pendente aid offeirtorium accederet, pro singulo excessu puniatur in quart a parte librae cerae. Vltimus articulus-. Qui, se euiperfluiitate viini iin vel extra magistri sui doimum in tantum obraeret, ut s(it) v(enia verba) e vomer cogeretur, pro media libra cerae puniatur. Noitandum, quid et quantum quilibet maigister, socy, servitores et reliqua familia in confratemitatem imponere et pro inscript i o n dare teneatur. (62) Primus articuiluis. Quilibet magister princiipio pro inscriptione det sex crucigeros et singulis septimianis in laidulam deponere teneatur unuim crucigerum. (63) Secundus articulus. Quilibet socius vel servitor in barbitonsorum aeque balneatorum stubis, qui integrum salarium septimanae habet, videlicet, quadraginta duos denarios, tenealtur pro inscriptione dare et tres crucigeros et singulis septimanis in ladulam deponere duos denarios. (64) Tertius articulus. Mediastini vel medy servitores et juvenes ac similes, qui non hafoent integrum salairium .seiptimianae, teneantur pro inscriptione dare sex denarioe et singulis septimanis in ladlulaim deponere unum denarium. (65) Quartus articulus. Si tanidem unus ex familia poena et permissione omnipoteintis citra isui ipsius perdition m. in aegritudLniem incideret et pecunys eareret, de pecunia a laidulai confraternitatiis pro sua necessitate illii auxiiium et comimoidatio' fiat. Si ille tandem ex gratia dei suaan sanitaitem iterum recuperaveriit, is cui ex ladula comsmadatio' facta est, hinc non discedat, donee pecuniaim sibi in sua aegritudine mutatarn, confratermtati iterum deposuenit eit persolverit. Sin v e m hoc facere wollet et cilaim absque venia honestorum artificum et confraterriiitatis diseedieret, ille liter-is ubicunque prosequendus et tanquam inhoinesto artificium suum interdicendiuim taimdiiu, donee ipse huiju'smoidii debitum hie coram airtificibus et confratemitate peirsolvat. Si autem talis., aegritudine praeventus, mortem obiret, is a confratemitate honeste terrae mandetur, per hoc confraternitas Xrietianaim charitatem op era tur. Si quid pecuniae illi in sua aegritudine ex ladula confr'aterniit.atis coimimoidatum est, id confraternitati ex rebus, veistimentis suis, inst rumen tie et alys suis relictis iterum solvatur, residuum, siquid supermanseirit, ejus coignatis. aut cui ordinaverit, tradiatur. (66) Postremus articulus. Ut nemo alter extra praefataim ceham consttitutus et eidem non immatriculiatus vel vaigabundus, estoi in arte pexitus, multo minus non peiritus apud praefatam civitateim, in terreno ejusdem juris diet i oni subjiecto., sive ehyrurgicam, aeque barbitonsoreaim sive bailneatoreiam artem et prof ess ionem sub poena amissionis kistru247

mentoruxn chyrungiico-rum, prae maniitbus et poitestate talis practicantis rep'eiriendorum, exercere audeat t prae&umia't, talismodique neforis reperiemduis practicans cum assistentia magistratuali eapiatur, arrestatur et, nisi pro sui perrmansione accordaverit, amoveaitur. Et quoniaim praerecensiti meinoratae cehae quiiinque contubeirnales magistri iin coimpariationem praesentium priivilegialium literarum necessarias ex proprys medys facerent expensas et aliunde ydem quinque arte sua et professione mentioinatae civitaiti sufficienter prospicere valeamt, ut vita eorundem coimite plures ejus modi magist roe et contub males in euam e eh aim recipere non teneantur, et si quis horum quinque uilterius artem suaim exercere vel non p os sit vel non v eilet, tali in caisu locum et jus suurn a It eri cuiicunque qualificiatae tarnen et in tall arte peritae personae cedere, vendere vel donare pro placito siuo possit ac val eat. Nos itaque hujusmiodi humilima antelatorum artis chyrurgicae magistroruim Vairiaisdiniensium supplicatione, prouit et antelati magistratus Varasdinemsis demissa recoinimendatione, nostrae modo quo supra facta majestati, regia benignitate exaudita, elementer et admissa, cum et alias etiaim nihil magis in votis habemus, quam ut inter populos re gi mini nostro divinitus concreiditos et consequenter etiaim mechanicos prae primi cultus divinus ac tandem bonus ordo et disciplina vitaeque probit as et honestas promoveatur stabiliaturque, praeinisertos ipso rum ceh ales articulos praesentibus uteris nostras pTiivilegialibus insertoS' et inscriptos, quoaid oinnes eorundem contlinentias et clausulas ratos, gratos et aceepta h ah en t es, benigne app rob a vim us, roboravinius et ratificavimus, ac pro antelatis chyriirgicae artis magistris Vairaisdinensibus ipsorumque posteris et succesoribus vniuersis perpetuo validituros gratiose confirm s vimus inxmo' acceptamus, approbamus, robo>ranius, ratificamiiis et confirmaimus, salvo jure alieno. H a m m nostrarum secreto sigillo nostro, quo ut rex Hungariae utimuir, imp ende nti communitarum vigoire et testiimonio' lit er arum. Datum per mianus fidelis nostri, nobis sincere dilecti reveremdi spectabilisque ac magnifici comitis Ladisli Adami Erddy Momyerokerek et per antelaitum regnum nostrum Hnngiariae aulae nostrae vicecancellary in archiducali civitate nostra Vienna, Austriae, die 25. mensis febrary, anno domini 1724.

248

ANDRE JUTRONI
I POPIS A N D R I J A S T A N I I (1706-1778) KNJIGA FRANJEVAKE BIBLIOTEKE U SUMARTINU OD G. 1769.

I. O Andriji (Jurju) Staniiu iz Sumartina na Brau mije nigdje pisano potanje, ve samo sporadino u nekim lancima1 i knjigama: tipam Zlatovi je napisao g. 1888. u svojoj knjizi Franovci drave Presv. Odkupitelja da koliko je Andrija Kai Mioi zasluan za ute meljenje i gradnju samostana u Sumartiinu, da je toliko i Andrija Stanii za dovrenje i ureenje iste zgrade. Rodi se u istom mjestu Sv. Martinu, u Zaoistrogu izui nie nauke, u Makarskoj obue franjevake haljine i dovri nauke. Postane uiteljem mudroljubljai i; bogoslovlja, gvairijanom, diefimturom i dravnikom ... Zatim nastavlja: Iza navr ene vlasti truidnog dr'avnitva po~starost prie u samostan svoje ota dbine, gdje po njegovom, nastojanju mjetanin mu ot. Antun Novakovi produlji Kaievu zgradu za 14 airina i nadogradi potrebite spreme, a ot. Stanii sobe i hodnike. Govorei daljie Zlatovi veli za Andriju Stamiia da je bio aem i potovan od svoje brae, da je zasluio potovanje i naklonost mnogobrojnih tovatelja, koji mu dijelom pokazae u svakoj prigodi, osobito gospoda Grubiii i Ivievii u Makarskoj. Didolii i Antunovii i dnugi na Brau. U treem prilogu iste knjige Knjievni rad redovnika dr. presv. Odkupitelja Knjige tiskom peatane Zlatovi je zabiljeio 2 po Neriniju (na I., 71), da je Stanii na naiem jeziku napisao Put kria i tampao u Mlecima g. 1757. Mate Ostoji u knjiici Fra Andrija Dorotic i njegova pjesma govo rei g. 1895. o Dorotiu 3 spominje i Staniia: Fra Andrija Doroti, trei meu etvero brae, rodi se 17. oujka 1760. u Sumartimu na Brau od imune i ugledne obitelji. mu ime bijae Maitej. Stariji mu brat Pako' umre ve zarana up nikom u I gramima, oko gospodarstva i trgovine nastojae Ivan, a najmlai mu Josip bijae valjan pomorski kapetan. Fra Andriju, jo malena, zavoli njegov ujac ot. Andrija Stani i, uen, uzoran i zasluan redovnik, koji pomljivo i marljivo opisa: do lazak puka u Sumartin, bjeei pred turskom potjeroim god. 1646. Uze
249

ga pod svoje okrilje, i kod njega izui dijete poetne nauke. Budne pa meti i u knjigu zaljubljena, ujac ga zatim posla u Makarski samostan, da ui retoriku i latinski jezik. Odatle, oko g. 1770., obukav na se re dovnike haljine, poe u Kriki manastir na godinu dana kunje (novi cijata), gdje iz poasti i harinosti izmijeni krsno ime ujevtim imenom, te se prozva Andrijoim. Ivan K. Ostoji u lanku Fra Gaforo> i fra Andrija g. 1932. tampao je pismo' Gab-re Puratia od 31. sijenja 1895. upravljeno Mati Ostojiu 4 kad mu je ovaj poslao na pregled svoju knjiicu Fra Andrija Doroti i njegova pjesma. Kako je Mate Ostoji hvalio u toj knjiici Puratia, Purati je odnosne pasuse brisao i predloio Mati Ostojiu, neka radije hvali Staniia: ... umetnuvi pohvalu onom Staniiu, ujcu naega fra Andrije (t. j . Dorotia op. A. J.), kojega ste jur spomenuli. Stanii je ostavio veoma lipu uspomenu u naoj redovnikoj povisti. Osim njego vih umnih vrsnoa i moralnih kriposti, njegovim je nastojanjem pro slavljena manastirska zgrada, Kaiem zasnovana u Sumartinu, pa i ovde u Makarskoj nadograen vei i bolji dio manastira. Karilo Eterovi 5 g. 1922. u lanku i zatim- u posebnom otisku Fra Andrija Kai Mioi pie: Fra Andrija Stanii (ro. 1706) drug Kaiev. On je samo godinu dana poslije Kaia u istom samostanu u Zaostrogu bio obuen, u ibeniku na uiteljskoj koli naslijedio je Milo vana, a inae peznat je kao toan i vjeran opaa. I ovaj Stanii, tri dana poslije negoli je umro Milovan,, biljei ma zapisniku u Sumartinu, da je Kaiu bilo oko* 58 godina. Zatim dalje 6 nastavlja: Za vrijeme svog atvai u Zaostrogu od 1716. do 1721. Kai je bio u drutvu mnogih mladia ..., a sva je prilika, da je Kai koje vrijeme ve ovdje ivio s Jurjem (fra Andrijom) Staniiem, jer je Stanii po dobi dvije godine, a po. koli jednu saniu godinu mlai. Na str. 20 7 pie: General reda poveljom 10. jula 1745. imenuje o. Andriju Staniia uiteljem bogo slovlja za ibenik, nalmjesto o. A. Mioiai, netom ovaj postigne j ubilaciju, a u noti ad 2 na str. 25 Eterovi veli, (da je o dolasku franjevaca i izbjeglica i osnivanju Sumartina napisao kroniku na talijanskom jeziku Andrija Stanii oko god. 1760. Juraj Boitkovi, 8 koji je pisao oi bosanskim vikarima i provincijalima od 1339. do g. 1735, govori i o provincijali u Andriji Staniiu: Na skuptini u Visovcu 27. V. 1731. izabran je za lektora filozofije u Sinju fr. Andrija Stanii. Na zboru u Duvnu 24. VIII. 1732. izabran je za provincijalnog lektora u Sinju. Na skuptini u Brodu 17. IX. 1734. iza bran je za lektora moralne teologije i uitelja gramatike u Sinju. Ante Crnica u knjizi o splitskoj Gospi od zdravlja 9 govori o> Andriji Staniiu u 18. poglavlju pod naslovom Tkaonica: redovnike robe. Naime, u pojedinim franjevakim provincijama postojale su takve tka onice, pa se to nekoliko puta pokuavalo osnovati i u, samostanu Gospe od zdravlja u Splitu. Prvi pokuaj bio je za provincijala o. Andrije Staniia iz Sumartina na Brau. Broj redovnika pominoao se i raznoli250

kost odijela bila je znatna, pae nije se moglo ni dobiti dovoljno robe za sve. Za bolje upoznavanje Stani ieva gledanja vrijedno je istaknuti inje nicu, da je on prvi franjevaki provincijal, kojli je pisao svoje okrunice i hrvatskim jezikom:. Takve su tri. Do njega su pisaine samo talijanskim jezikom, pak i on je znao tako pisati. ini se, da je znatnim dijelom i njegovom zaslugoan donesen zakljuak na sastanku u Sinju oid 17. srpnja 1749., 10 da mladi franjevci moraju uiti ilirski. Sto> se tie pisanja, u tom, se zakljuku nareuje: Ondiniamo per taint oi alii P P Maestri, che istruiseono i loro discepoli a scriver anco< neiridioima stessio..., oitom je, da se pritomu mislilo n a pisanje bosanicom, kojom je i znatan dio stare sumar'tinske matice ispisan iizmeu g. 1665 i g. 1753. * Prema svjedodbi, koju je izdao sumartinski upnik Vickovi 20. stu denoga 1722. (Theca II, for. 1. samostanskog Arhiva), Andrija Stanici je roen u Sumartinu na Brau 4. oujka 1706. Svjedodba je napisana latinskim jezikom. Meutim u staroj sumartinskoj knjizi krtenih nije tih dana zabiljeen nijedan Stanii. Ali, kako znamo da je Stainiiu fratarsko ime Andrija, a krsno Juraj, lako se moe konstatirati, da je u matici 11 zabiljeen kao dan krtenja 24. oujka 1706. (str. 50 matice roenih) pak je, prema tome, u svjedodbi, koju je izdao g. 1722. sumartinski upnik imun Vickovi, pogreno zabiljeen dan roenja. Vickovi je vjerojatno, slu ajno mjesto 24. napisao 4. Nehotino mu je mogao1 ispasti broj 2 ispred broja 4. Kako su se najee, osim u izvanrednim prigodama, djeca krtavala istog dana (ili tek koji dan po roenju, to je onda nazna eno), moramo smatrati da se Stanii rodio 24. oujka. Staniieva krtenica u matici, kao i mnoge druge u to doba, ispisana je bosanicom osim datuma, a transkribirana glasi: Adi 24. Martij 1706. Krsti jia fra Marko Rupi Juru sina Ivana Staniia i njegove prave ene Jerke. Komu bi kum Mijo Marlii (Maigilii?op. A. J.) primenkom Bere. Kao franjevac Stanii je vrioi razne dunosti (lektor, nastavnik, definitur, gvardijan, provincijali i dir.). Zaivrivi dunost provincijala povu kao se u rodni Sumartin gdje je umro 24. listopada 1778. u dobi od 72 godine poslije due bolesti. Osmrtnicu u mjesnoj knjizi umrlih ispisao je Filip ovi (kolji je umro u Sumartiinu od kuge g. 1784.). * Na strani 11 u popisu saimostamskoig arhiva zabiljeen je stari inventar knjige sumartinskog franjevakog samostana iz godine 1769. u skupini Codices pod signaturomi 17 uz primjedbu: Staro kazalo biblioteke na Sumartinu iz godine 1769. od o. Andrije Staniia sa poznijim dodacima. Pisano tai. jezikom. Format 23 X 17. Stranica 198. Uvezano u pergamenu.
251

Dugi natpis na prvoj strani dotinog arhivskog popisa ima u cijelosti ovaj saidraj:
ARHIV FRANJ. SAMOSTANA U SUMARTINU NA BRACU

Sadraj arhiva razdijeljen je u ove kategorije: tampe (knjige', broure tampane) Codices (knjige, knjiice rukoim pisane) Zapisnici sv. misa (liste) koje mu drago vrste Rauni ekonomije samostanske, upske, crkvene i slino Teke poredane rimskim brojevima;: Theca I, Theca II. i t. d. U tekania su Listine, spomenici, karte poredane 1 po hromoiogiji. Svaki spomenik u tek i ima rimski broj teke i arapski broj reda u tek i. Svakoj se potom Listini, dokumentu zna njegovo^ mjesto i mora da odgovara brioju ovoga kazala (indeksa, kataloga). Ovaj su arhiv -urediti kako su bolje mogli g. 1930. za uskrsnih praznika i 20. VIII. - 2. IX. 1930. o. fra Karlo Eterovi i klerici, fra Nikola Gabri i fra Roko Tomi (ovaj posljednji samo o Uskrsu). Prema ovom dugakom naslovu sa sadrajem, popis arhivalija dijeli se u pet skupina: tampe, Codices, Zapisnici o misama, Rauni i Teke I, II, III. Popis je pisan na obinom papiru za raune. Sve stranice su numerirane. Arhivaliiije prve skupine, l. j . tampe12 biljeene su od rednog broja 1 do broja 12 na numeriranim stranicama 3. i 4. Stranice 5, 6, 7 i 8 nedostaju ili ih nije ni bilo, jer nema nikakva znaka, na osnovu kojeg bi smio mogli zakljuiti da su istrgnute. Od stranice 9 do stranice 13 jesu arhivalije druge skupine Codices1* od rednog broja 1 do br. 25. Ovamo pripadaju i stare sumartinske matine knjige, koje imaju 48 stranica od g. 1665. do g. 1786., a pod rednim brojeim 25. Rauni ekonomije14 obuhvataju u popisu arhivalija od stranice 23 do 28 poevi od g. 1730. uz redne brojeve od 1 do 22. Od stranice 33 poinje peta skupina u popisu arhivalija do kraja (str. 42). To su dokumenti triju teka. Theca I15 sadrava arhivalije rednih brojeva od 1 do 94, ali se neki brojevi ponavljaju: , 3b, , 4a, 4b, 4c, 4d, 83a i 83b. Na stranici 43 poinje Theca H1G pak do str. 50 istog popisa s rednim brojevima od 1 do 86. Na stranicama od 51 do 64 jesu arhivalije Theca III17 e rednim brojevima od 1 do 154. Prema tome znai, da je u ovo>m popisu registrirano ukupno 457 arhivalijia prema rednim brojevima. Prazne su numerirane stranice po pisa 14, 15, 16, 23, 24, 25, 29, 30, 31 i 32. Teke su uvezane. Tako su na primjer spisi teke III uvezani u dvije omane knjige; jedna sadrava spise od rednog broja 1 do broja 43, a
252

druga (o< Dorotiu, Jovanoviu i Giiiu) od rednog broja 44 do kraja. Kako su u vremenskom raz dobiju od Andrije D orotic a do Ante Gilia pa do dananjih dana dolazili, odlazili i stanovali li drugi fratri u Sumairtiinu, a ivot je tekao i zbijali ise dogaaji, pristizali su raznoliki spisi, bilo u vezi sa crkvom, samostanom, fratrima ili samostanskim dobrima, bilo od privatnika, crkvenih, civilnih ili drugih vlasti i ustanova, po trebno je bilo i ito srediti. To je nedavnoi i uiinjeno. Tako su g. 1956. nastale jo tri teke: Theca IV, Theca V i Theca VI, ali ove nisu uvezane u knjigu, a nije ni potrebno. * Govorei o Sumartinu (na otoku Brau), o postanku sela i o osni vanju hospicija i franjevakog samostana S. Zlatovi 18 se poziva na Andriju Staniia. Po njemu, Sumartin ili Vrhbra nastao je od prebjeglica iz Makarskog primorja na Bra u poetku Kandijskoga rata. Na osnovu dotinog Stani ieva rukopisa., a po Zla tovi u, izlazi, da su u onoj opoj bjeamiiji pred Turcima franjevci pograbili to imogoe poni jeti iz makarske crkve i samostana, pak pobjegli na mletako zemljite, u konkretnom sluaju ma otok Bra. Nakrcae svoj brod na Mandrau i prevezoe na Vrh Braa. Jedian dio puka ne htjede ih ostaviti i s fra trima se smjestie u pustonu uvalu. U istonom dijelu Braa, kraj, se rastvaira i more zalazi dugakim zatonom do pod Selca. Pored uvale sputa se rt Kopito, a izmeu njega i Sita manja uvala pravi luku, pri kojoj su se smjestili novi naseljenici iz Priimonjia. Sav taj zaton izmeu rta Radonje i Jame bijae pustoan i divljaan, obrastao grmljem i umom, i nije se moglo' znati, da je tik01- u njem prebivao, osim koga pobonoga pustinjaka, kao to se moe nagovijestiti po< ruevinama mal a k e crkvice davno razruene. U tom se mjestu franovci s pukom nasta nie i budui da je bio dan sv. Martina, kada su god. 1646. u tu luku prispjeli, novo mjesto nazvae Sv. Martin. Obnovie i pokrie crkvicu, te obavljahu u njoj vjersku slubu. Izigraiie siromianu kuu, pa i seljaci, koji su se s njima doselili, poee uz malu luku Kopito gradiiti kue i kriti ledine. Meutim, ini se, da je u predjelu dananjeg Sum art in a moglo biti stanovnika i prije franjevaca. ak se neko vrijeme smatralo1, da: je tu bio curtis kneza Mislava 19 (835-845), gdje je sklopljen mir s mletakim dudom Trandenikom g. 839. S tim u vezi bila je postavljena i spomen ploa u uvali Radonje g. 1939. 20 Danas se ve sa sigurnou moe utvr diti, da se taj curtis nalazio u poljikom Sv. Martinu. 21 Meutim, da taj curtis nije mogao biti na Brau nego u dalmatinskoim primorju, moe se utvrditi ve iz samog teksta mletake kronike Ivana akona, 22 koji donosi Fr. Raki. 23 U vizi taci ji Augustima Valierija 24 od g. 1579. dakle prije dolaska novog stanovnitva u gornjohumanskoij upi spominje se crkva sv. Martina, koja treba da se nalazi negdje na istoku otoka: Ecclesia S:ti Nicolai, s:ti Martini et S:ti Spiritus omnino nude. Neto dalje pod Ordinata veli: S:ti Nicolai in capite Insulae s:ti Martini, S:ti Spiritus repa253

rentur, vel diruantur penitus, et figatur in area ilia Crux, ut in Concilia Tridentino. Kako je Sumartin pripadao: upi Gornjega Humca sve do g. 1703., 25 a nigdje na istoku Braa nema druge stare (ni novije) crkve ili crkvice sv. Martina, znai, da su; novi doseljenici g, 1645. (ili g. 1646) naili ba na ruievnu crkvicu, kiojiu spominjei V alier o i koja je bila posveena sv. Martinu. To se vjerojatno g. 1646. jo moglo konstatirati ili inae zrnati. Prema tomu otpala bi legenda, da su fratri zato, to su doli na dan sv. Martina^, posvetili crkvu tom svecu, pak se zato tako i selo nazvalo tim imenom. U stvari selo se na naem jeziku esto spo minjalo pod imenom Vrh Bra, a na talijanskom San Martino. Da je stara ruevna crkvica bila posveena sv. Martinu, potvruje i franjevac Juraj Boitkovi, koji je na osnovu sumartinskih arhivalija i drugih do kumenata napisao lanak g. 1938. Naselje i osnovanje Sumartina na Vrh Braa 1645. On je naao u sumartinskom arhivu spis, iz kojeg ci tira: Del 1645 quando il Turco mosse se lue armi contro la Rep(ubli)ca Veneta nel Regno di Candia le s(ud(e)tte 60 famiglie per isfugire il fu rore Barbaro si partirono con loro Pastore Religioso nostro, e con alcuiii altri religiosi dallo Stato ottoman o < ove ahiltavano, e si rifugiarono nella sumentovata valle Stato Veneziamo ... Zatim dodaje: Kada su doli fra njevci s narodom u Sumartin, nali su pusto i na polovinu poruenu kapelicu, sagraenu u bizantinskom stilu, sv. Martina, koju su oni obno vili i popravili iz temelja, te osnovali novu upu sv. Martina na dian 11. studenoga 1646 ...26 Za dokaz Boiitkovi se poziva na sumartinski arhiv: Theca I. Isprava 4 capella alia Greca ... chiamata San Martino. Da su pak netO' prije dolaska franjevaca oibjeigla1 etvorica: u ovu uvalu, obja vio sam jo g. 1928. na osnovu dokumenta, koji mi je bio prepisao ondanji suomartinslki franjevac Ante Grli. 27 U toni dokumentu se nalaze popisane porodice, kioje su prve prele na Bra: Martin Rude, skoro istodobno s njim stie Ivan Majstorlija, koji ostavi svoju kuu, koju je siaim sazidao, franjevcu o. P. Kumbatu. Ivan je umro prije Kandijskog rata, a za njim i Kumbat, Martin Stipi iz Makra kod Makarske; Juraj Solo iz Igrana. Queste 4 faimiigliiei furonio quaili venero prima ad abitare nella detta Ponta. Za ostalo se Grli u svom pismu od 17. sijenja! 1927. poziva na Andriju Staniia: God. 1758. ivio je u ovom samostanu P. O. Fr. Andrija Stanii. On se zanimao i pretraio sve mogue podatke, po kojima bi tono mogao zakljuiti (kalko isti pie) kada i kako su ovamo doli franjevci sa svojim pukom i kada i kako ustanovili ovdje stalno prebivalite. Ovako pie: Zaistalno se moe drati, da su franjevci kao voe svojih upljana bjeali ispod turskoga gospodstva jo od god. 1389, a god. 1645. prebjeglo je iz Kadiluka Imotskoga vie obitelji i nastanile se na otoke Bra, Hvar (Leine), Korulu (Curzola) i Vis. Na Bra ih je predvodio o. Fr. Petar Cumbat (Kumbat) bivi gvardijan u samostanu Makarskom. Sustavili su se u iivali Sitno. Ovdi su naili pusto, zaraslu gorom i umom, posrijedi iste jednu zidinu, koja je iz gledala kao crkvica fatta a la Greca. Ovu su na brzu ruku popravili i priredili za slubu Boju, zatim se dali na ureenje svojih siromanih
254

stanova, kako se dalo i moglo bolje. Zatim, Gili nastavlja: Da <su doli god. 1645. (na dan kako predaja povijeda sv. Martina 11. studenoga i mjesto naizvali Sv. Martin ili Smnartin), moe sluiti pismo dairovtine, sastavljene oid javnoig biljenika datirano 20. februara 1692., ikojom se svojevoljnio> dariva, franjevcima! sve pokretno i nepokretno, to se odnosi na crkvu i samostan, neopozvano za vi jeke u ime svoje i buduih po koljenja. U istom pismu darovnice kae se: Dali'anno 1646. sono stati benigmamente graziati dalla munificenza Publica. To je pismo prekriano od svih mjesnih starjeina, kao i kunih, na broju 30, a potpisano od mnogo* svjedoka, a Zuanne Ribarevich na dostavlja: Ho scritto io Zuanne Ribarevich per ordine del Giudice, non essendo altri, et in nostra radunanza hanno fatto le croci con le proprie mani, zatim: Noi Vincenzo Semitecolo per la Serenis(sim)a Rep(ublica) di Venezia Provod(itor)e. Prema izloenom znai, da su prvi bjegunci (nuovi abitanti, t. j . novi stanovnici ili kako su ih ondanji Braani nazivali: dogoni) doselili u predjel dananjeg Sumairtina g. 1645. Stoga treba smatrati da je selo tada i osnovano. Kako se, osim, g. 1645. uzimai i g. 1646. kao godina doseljenja, vjerojatno je tada g. 1646. dlobjegao drugi vei broj: s fra trima. (tampani franjevaki ematizam oznauje stvarno, da su fra njevci s izbjeglicama doselili g. 1646.) Da je to bilo 11. studenoga, moe se uzeti samo kao vjerojatnost. Sve ak;o to i pretpostavimo, ne mislim, da je mjesto po tom datumu dobilo ime Suraartin, stim vie, to su Sumartinjani, kao i drugi Braani, najee naizivali ovo selo drugim hrvat skim nazivom: Vrhbra, a tek na stranom jeziku S. Martino. Ne mogu uzeti kao tanu ni drugu tvrdnju (sve ako i pretpostavimo, da se dose ljenje dogodilo ba na dan sv. Martina 11. XL), da su naenu ruevinu staru crkvicu fata a la Greca, tek fratri kao prvi posvetili sv. Marti mi. Smatram za dotinu crkvicu (premda se g. 1645. ili g. 1646. nalazila u loem, stanju, ali ipalk izgledala kao crkvicai) da je bila i otprije posve ena sv. Martinu. Fratri su posvetu obnovili, pak se novo selo po staroj crkvici, tada saimo obnovljenoj, nazivalo' (n ispravama;, koje su mglavniom bile u vezi sa saimostamoim, fratrima i crkvom) San Martino pored domaeg naiziva Vrhbra, te je tako po tome nastao dananji naziv Surnartin. Da nova naselja mogu dobiti ime po staroj crkvici, imamo primjer Sutivana na Brau (a vjerojatno i Supetra). Premda postoji starija crkvica sv. Ivana u istonoj periferiji Sutivana, ipak se moe primijetiti, da ova mije stara toliko, koliko selo, koje ima svoj zaetak iz kraja XV. v., kad se u jedinom dokumentu porodice Ivanovi spominje i crkva sv. Ivana. 28 Prema Valieru 29 seljaci su gradili crkvu sv. Ivana g. 1579. Meutim je poznat i jedan dokumenat iz g. 1205., 30 a na njoj je natpis iz g 1655., 31 kad je bila restaurirana. Budui da se svojevremeno znalo samo za nat pis, a moda i za Vailierov podaitalk, mije se moglo pretpostaviti, da je selo dobilo ime po toj mladoj crkvici, pak je Vickoi Prodi g. 1662. pret postavljao, da su uti van i Supetar dobili imena po gusarskim brodo vima, jer da su ta naselja osnovali gusari. 32 Meutim g. 1934. otkriveni
255

su temelji stare crkve sv. Ivana u Sutivanu i na tim temeljima je djelo mino sagraena postojea crkvica. Stoga je jasno, da je staira crkva dala ime lokalitetu (Stivano u ispravama), na kojemu je nastao Sutivan, ali koji se naziva jo i Stivan. Abrami ju je datirao u VI. sto ljee. 33 Na temeljima ove stare crkve sagraena je u XVI. st. crkvica i restaurirana u XVIII. st., pak i danas postoji. Slino pretpostavljam, da se zbilo i na poloaju Sumartina, t. j . da je selo Sumartin dobilo ime po prethodnoj staroj crkvici sv. Martina. Meu starim dokumentima' u sauno tanskoni arhivu nalazi se i jedan ugovor iz 1691. Original na naem jeziku, vjerojatno bosanicom napi san, izgubio se, a sauvao se samo talijanski potvreni prijevod i prije pis od 20. oujka 1700. Premda govori o osnivanju sela g. 1645. i o crkvi sv. Martina, nigdje ne spominje, da se to doseljenje dogodilo 11. stu denoga, pak da su staru ruevnu crkvicu fratri obnovili i zato posvetili sv. Martinu. Ugovor je potpisalo 29 nepismenih seoskih kunih starje ina samo 46 godina poslije prvih doseljenika, kad su mogli biti jo na ivotii i neki od prvih novih stanovnika bjegunaca, koji su se mogli svega sjeati. Da je posveenje crkvice i doseljenje izvreno na dan sv. Martina i da su samo zato crkvu fratri posvetili katolikoim sv. Martinu, bili bi vjerujem takvi momenti ovdje registrirani. A to nije uinjeno. Spomenuti ugovor od g. 1691. (zapravo talijanski prijepis) nalazi se u samostanskom arhivu Theca I pod rednim brojem 4, i od rijei do rijei glasi:
Adi 20. Maro 1700. Presentata dal M. R. f. Mattio Giuranouich de Minori oss(ervatori) instand. Copia tralta d'altra simile in Idioma Illirio tradotta nell'Italiano col mezzo di Toma Paulouich pub(li)co interprete, esistente in quest'offitio. Adi 27. Aprile 1691.

Noi altri habitanti moui da S. Martin di I(siol)a Brazza essendo in pri ma Guerra incominciato qua uenire, anno del Signore 1645, ha principato co'i n(ost)ri Religiosi qua habitar in questo logo, che n' ha dato il Ser(enissi)mo Principe, essendo stato deserto, Seine, e Boschi, done hauemo incominci fabricar Case e con i Religiosi la Chiesa, e da quella uolta tutti aumentandosi noi un pocho alia uolta, s'ha fatto in Chiesa Altari, e sepolture da noi e Religiosi come se anco in Cimiterio, essendo nostra alqnanto pretense :me in Chiesia, ch'i Religiosi non uoleuano in ess a metter cos a ale una, ne in ess a offitiar, e noi desiderando, che la Chiesa si offitia come per i nostri altri antichi monaisterij, et in Chiesa che si aumentia i adobi del la Chiesa acci che i nostri defonti habbiano benefficij spirituali pi uolentieri assistono alia Chiesa, et aurescano in essa, et offitiano come nella sua propria Chiesa e perpetua ioiro habitatione, e che ool tempo anche lil Conuento se possibile' sar d'i fabricar, se uoranno li Padri di Macarsca (podcrtano je umetnuto u ispravi op. A. J.). Per cio nella nostra radunanza, e sboro tutti uni forme hauemo fatto e determinato, dato e donato la nostra pretenssione 256

cLella G hies a per noi, e per i nostiri figli, e nos tri dop po di noi imperpetuo, et in eterno haueimo dato e donato alii nostri Religiosi dii S. Fran cesco M. Oss. della Prou(inci)a di Primorie 6 Bosna, pregando tutti che per di Dio, che siano in essa attendono con le cose spirituali e con gli offittij adesso, promettemo, che quello che poderemo l'aggiutaremo: mai non ah am don aire mo, ne' i Religiosi, ne' la Chiesa. E dii pi _desideremo, e uolemo, che conie habbiamoi sin hora hau uto relet(iio)ne, che noi sempre elegemo nella P'rou(inci) a. un Reliigioso per nostro Capelano, e quello che la noscieimza desidierar, e che la Profvincia ne lo conceda, come ha fatto in sino adesso, e leuandolo il Prouinciale, per qualche bisogno, 6 per qualche off(iti)o, e se noi non fosse di genio che ne dia un'altro come hauemo detto quello che la nostra coscienza bramar, e dessiderar per pastor dell'an ime nostre. Di pi desiideiniamo!, e uolemo che ne sia Altar di S. Ant(oni)o a no stra dispositione sempre e clone uolemo tenir la fradelamza e col tempo, se possibi'le sar fabricar la capela, e far le nostre cose da Confrati. E per questo tuitt'insieme si sottoscriueimio, e femo una croce con le nostre mani proprie, acio che sia stabilito per sempre, per noi, e per quei che restanno. doippo di noi. Noi sottoscr.iti primo. MI Zorzi Doroteo giudice (kri. Kri je talko^ der niacrtan iza svakog imena zbog nepismenosti), Harambassa Mattio Ancich, Ant(oni)o Battoisich, Mattioi Deucich, Mattio Antulouich, Mi chiel Sercich, Steffano Antiulouich, Mattio Solo, Giacomo Borouaz, Lua Zuzicich, Zuianne Gona, Zorzi Stanicich, Grisan Ghilich, Michiel Biroeseuich, Michiel Anicich, Mattio Battos, Zorzi Benseuich, Mattio Martinceuieh, Simon Zarcouich, Nicolo Taliossich, Gregorio' Zurich, Marco Vlacnich, Zorzi Terzia, Zuanne Borouaz, Marco Sussissich, Michiel Stazich, Pietro Mandich, Nicolo Solo. Ho scritto ms. Zuiamne Ribareuich ainticaim(ente) d(ett)o Dolistouich da Bast, e d'halbitation nel sud(ett)o loco per ordine del Giudice, e degli altri fratelli, non eissendio fra noi altri Nostro pub(li)co ho scritto con la mi a. propria mano, et ne 11 a nostra radunanza han no fatto la croce, con le proprie mani, no sapendo scrliuere. Sia laudato Iddio e la Madona benedetta, e S. Francesco San Martin nostro protetore e deffensor. Francesco Filiberti () dii Macarsca ha cop(ia)to d'altra simile esistente ... off(iti)o' suid(ett)o sottoscrito 1 et sigilato. Ispod teksta je ispisana potvrda Marina Molin: pr la Sereniissima Republica di Veneria Prou(ediit)r di Macarsca e sua Giuri&itione Macarsca li 22 mairzo 1700. Slijedi potpis Molirj.a, koji je snabdjeven peatom. Meu potpisanima je u Juraj Stanii, sigurno' blii prethodnik na ega Andrije (Juirja) Staniia. Naime i njegovi su preci dohjegli na Bra iz Makarskog primorja (Bast), te su notirani u starim matinim knjigama kao: Stanii dicti are (g. 1665), Stanii dictus are (g. 1667) i Stanii alias ari (g. 1673). Stoga pripadaju meu novo stanovni tvo Braa dobjeglo za Kandijskoga rata.
37 STARINE

257

Danas tog prezimena nema u Sumartinu, Postoji slino, prezime Stan i, ali su Stanii doselili tek u prvoj polovici XIX. stoljea s otoka Hvara (Plame), pak su biLjeeni u sumartinskim miaticama kao: Cari -Stani (g. 1820), Stani-Plamusi (g. 1829, g. 1837) i Stani-Plame (g. 1838).

II. S T A N I I E V P O P I S K N J I G A IZ G O D I N E 1769 U S U M A R T I N U Na prednjojj korici Staniieva kataloga knjiga iz g. 1769., koji se spo minje u popisu arhivalija sumartinskog saimioistana u skupini Codices poid rednim brojem 17, pie spolija novijim rukopisom: Staro kazalo bi blioteke Sumartin 1769 od o. Andr. Staniia. Ispod tog natpisa je ne itljiv peat, a do njega pie: Arhiv Codex 17. Na stranjoj: strani, tako er spol ja, j,e stariji naslov ispisan talijanskim jezik om: Notizia dei libri di S. Martin in Brazza. Na prvoj numeriranoj stranici (a sve su stranice numerirane!) pie: Kazalo (index) biblioteke franj. samostana. Sastavljeno 1769 od o. An drije Staniia (vidi str. 185) sa nekoliko poznijih dodataka. Ima str. 198, od kojih je velika veina nepopunjena. Odnosna biljeka na str. 185, na koiju se poziva gornji citat glasi: Tutti i Lihri annotati im Sto libretto col medesimo carattere Krilich, e del P. Prov(incia)le Stanicich a riserva di dieci o otto piccioli. Sono stati provisti, e concessi dal Pad. Andrea Stanicich attual Provinciale al Con vent di S. Martino Braiziza come al Convento affatto Scarso dei Libri ad uso di quei Studiosi religiosi, che dimorano, e stavanno di famiglia nel Conv(en)to Stesso Maro 1769. Cosi e Io. Frat'And(re)a Stanicich Mro P r o v i n c i a t e . Rukopis te biljeke, kao i potpis, isti su ili posve slini kao i rukopis u katalogu (kazalu) knjiga spomenute biblioteke iz g. 1769. Knjige su u kataloigu (kazalu) popisane ailfahetskim redom, a izmeu jednog ii drugog poetnog slova po nekoliko je praznih stranica, oito radi toga da se ostavi prostora za knjige, koije se buidu nahavljale. Uz ime piisca i naslov pojedine knjige nemaju potanjeg opisa (nema na pri mjer ni godine tampanja). Preniida su knjige ispisane redom jedna: ispod druge, donosim ovdje iz tog popisa knjigu jednu do druge, a odvajam ih crticom. Popis poinje slovoim A na stranici 7. Agricoltura, duplicaita ... B-ll-123. - Allocutio Benedicti XIV. P P. halbita in Comits Generaliibuis 1. Amico Medico ben in Gasa. Tom. 1 - Anacletti Reifenstuel, Theoloigia moralis.. Toni 1 A 38 - Ancich, Porta eli. Vrata Nebeska Tom. 1 A: 49 - Antonio Foresti Mappamondo istorico Tom. XIV - Annuale Gvidi. Tom. 1 - Annus Apostolicus La selve. Tom II A. 40-111-212. - Ardelio, Dizionario Italiano, Latino, Illirico Tom. 1 duplicato ... A-45. B-121 - Aristotelis dicta Notabilia Tom. 1 A.
258

4 Avvertimenti di S. Carlo Boromeo per li Confessori. Tom. 1 Dru gim mastilom: A jo Fedele per I'acquisto dell a perfezionei Tom. 1 e B. 157 Na poleici (str. 6) druga ruka je naknadno nadodala: Fr. Ivan Anicio, t. j . Ani 26. I I . Na talis Alexander 56.-66 I, III Anonimus 84 I, IV - Gabriel Antoine 31 II, II - Anonimus 53 II, II - Anonimus 101 II, IV - Anonimus 110 II, V - Anonimus 121 II. V. Na str. 1516 popisane su knjige poetnim slovom B: Babich, Drughi dio Zvita razlika mirisa Duhovnoga. Badrich, Pravi nagin za dovesti Dusse Virni na xivot viggni Balestrieri Pratica di ajutare a ben morire Tom. 1 Banovaz, Predike od Doissastja Iskarsfcvova Tom. 1 Barino Quaresimale del Marcello Ferdinandi Tom. 1 Banovaz, Skazanje i probuigegne Bogogliuhstva pram Issusu, Marii i S. Jozipu. Bellarmino, Dotrina Cristiana. Benemerenze de'Frati Min: Oss. di S. Francesco della (Prov(inc)ia del SS. Redentore. Biblia Sacra duplicata. Biblioteca Lucii Ferraris Tom. VIII Volumina IV Bonaccich, Dotrina Cristiana illirica Bossuet, Discorso sopra la Storia Universale Tom. 1 Bovio, Teatro morale Doigmatico-istoricoi Dotrinale, e Predicabiie Tom:. II Bovio, Teatro Morale Domenicale Festivo Tom. II Boyvin, Theologia Scolastica Toniu II Broeardus a S. Nicolao Profesio Fidei Catholiice' Tom. III Busenibauni Medullai, Theologia Moralis- Tom. Ispod linije je dodano naknadno drugom rukom: Bovio Giov. Battista, Teatro morale domeni cale festivo 12, I, I. Bovio Giov. Battista, Teatro dogmatico storico 3 = V. I, I Barberiini fra Bonaventura, Prediche dette nel palazzo apostol. 5 = 7, I, I Gaetano Maria da Berigamo, L'uomo apoistolico istruito nella sua vocagion 8. I, I. Bernardo da Bologna, Lezioni sopra la regola dei fratti minori 9. I. I R. P. Joseph Bainer Apparatus Eruditionis ad Jurisprudentiam 67 I-III Fra Luigi Maria Benetelli 52 II, II - Ardelio della Bella 70-71 II, III - Babianus Blaskovic 78 II, III. Na stranicama od 23 do 26 popisane su knjige s poetnim slovom C: Caccia, Nauk kanstjansiki. - Calepinuis Calderini triplicaituis. - Calino Traittenimento istorico deirantico Testamento Tom. 1 Eijusdem Tratteniniento Istorico, Teologico, e Scritturale Tom. 1 Ejusdem Trattenimentoi Istorico sopra igli at ti degli Apostoli. Tom. I - Calmet Sopra Vam piri, oi Re divi vi d'Ungheria Ejusdem Breivis Chronoloigia; Tom. I Campadelli Disc or si Sacri sopra le Domeniche Tom. 1 Ejusdem Discoinsi sopra varie Feste, Divozioni Tom. 1 Caiprarola Traittenimenti famigliari tra Filipeno, e Fidilio circa l'uso al Sindaco Apostolico dell' ordinoi Seraficoi. Caipuccino Ritirato'. Esercizi Spiritual!. Cattaneo Lezioni Sacre, ed esercizdo delila buona morte. Tom. I I I Voluimi II - Catechisimus Romanus. Catechisnio a Parochi, Fiiliucci duplicato Catechismo airAltare. Vanni Tom. III - Ejugdemi Ristrettoi del meid(esi)ino Catechiismo. Catechismo per li Fanciulii Tom. 1 Catailogo de verbi latini del P. Eraman Casus Consuetis Octavii Marie Tom. 1 Ceremoniale B. Framcisci Marie a Bonomia Ceremoniale Jankovich a Valcovariino pro Alma Prov(inc)ia Bosne Angentine - Chiave d'oro della Grammatica Cronollogia Seraphica Historico Legalis Tom. 1 - Circulus avreuis Ceremoniar, et Rituuni. - Collectio Bemedictionum. Collec259

tio definitionum Theologie Moralis. Combattimento valoroso de Fratelli Ivanovich, duplicato. Compendio della Storia Sacra del Rati Tom. 1 Concilium Tridentinum Concordanti Bibliorum Sacrorum. Con stitutione Societatis Jesu. Constitutiones, et Statuta Generaliai Seraphici Ordinis Tom. 1 Costitutioni, et Regole per li Ritiri del Serafico ondine - Constitutiones, et Epistole Benedict i XIV ^ ad Universale Jubileum. - Confessione Generale, e particolare del P. Vladmirovich. Crasset Considerazioni Cristiane Tom. I U I Cristiano istruito, Paolo Sequeri Tom. 1 diiplic. - Gritica contra P. Pithanophilum De pecunie deposito apuid Syndicum. Croniche dell'oirdine Serafico Tom. 1 Cle ricati Joannis Erotemata Ecclisastica. Clericati Joan: Decisiones Miscelane - Clericati Joan, Decisiones de Sacnificio Misse, et vener: Euchari stie Sacramento. Clericati Joan: Decis: de Sacram.: Matrimonii, et Penitentie. Clericati Joan: Desis: de Sacramemtis in Genere, de Sacramentalibus; de Baptismo, Confirmatione, abque Extrema unctione. Clericato Gio, Le Spighe, Annotazioni erudite. Tomi tre. Croiset Vite de Santi. Tomi tre. Commentarii in Statuta. Gen. lia Kerc'khov Cento ragionamenti sopra la Passione di Cristo del Pad. Fran(ces)co Panigarola. Componimenti Poetici di Giovanni Pinali. Vjerojatno druga ruika dodala je: Candidatus Abbreviatur juris Prudentie, hoc est juris Canonici R. P. Viti Pichier, pare prior, et posterior. Tomi due Na poledici (str. 26) druga ruka je naknadno popisala: Angeo dalla Costa, Za kon Czairkovni 19-20, I, I - Stanistaug Melchior da Cerreto 68-71, I, III - Ambrosino Calepinus 85 I, IV Joanes Cleiricati 25-30, II. II Gio vanni Battle Caniipadelli 43 II, II. Fulgentius Culminiaiti 50. II. II Cal Ambrogio Cattaneo 55-56 II, III - Cesare Calino 77, II, III, 57. II, III - Giovani Chiericato 59-60, II. III. - B. Andrea Caccioli 34 II. IV - Giovanni Croisset 107-108 II, IV. - P. Marcelino da Civezza 1-5, III, I. Na str. 3132 su popisatie knjige pod slovom D: Decisiones Regulres, et Canonice Tom. 1 - Diatriba P. Pithanophili. Diatriba P . Jeremie de Padua. Dichiarazione letterale degFInni Dicta notabilia Arisitotelis Tom. 1 - Diiego Stella, Dispreggio del Mondo duplicato Dieigo Nisseno, Prediche sopra le Domeniche. Tom. II Diez, Concines quadruplices Tomo secondo Diotallevi Trattenimenti Spirituali Tom. III - Diocesano istruito, Giovanni Fontana Tom. 1 Direttorio della Confes. Generale. P. Leonardo dal Porto Mavrizio Tom. 1 - Discorsi famigliari del Vanni Tom. II - Divotione del Angelo Custode. - Divoto di Maria Vergiine Segneri. - Dictionarium Ulyricum. Michaglia. Dizionario Italiaino, Latino, Illirico del P. Ardegillo duplicato1. - Diziionairio' Poetico ed Istorico del Rozzi. Dolci de Illyrie lingue Vetustate Toim. 1 duiplic. - Ejusdem Monumenta historica Prou(inc)ie Ragusine ord. S. Francisci - Dogmi Politici del Card. Mazzarino Tom. 1 - Dotrina di Christo Tom. 1 Dotrina Cristiana Illirica del Bonaccich. - Dotrina Cristiana del Bellarmino. - Dotrina Cristiana del Donadoni. - Dotrina Cristiana Illirica del Caccia. Vjerojatno drugom rukom: Dizionario spirituale di S.
260

Fran(ces)co di Sales. Tom. 2 Drugom rukom je dodano naknadno: Marko Dobreti 30. I. I. - Giuseppe Donzeli 75. I. IV Antonio Diana 130. II, V. Na stranici 39 nalazi se poipis knjiga pod slovom E.: Eleganze Toscane, e Latine Tom. 1. Elloquenza Popolare del Muratori. Epistole et Vangelj Tom. 1 - Epitome Moralis P. Frasconi Tom. 1 - Esereizj epirituali di Capuccino Ritirato. ESOIJTO Frigio Favole. Examen clericorum Rotarii Tom. 1 Exencitia Spiritualia Illirica. Knexevich Expositio litteralis in Reguilam S. Francisci Marchantius Toni. 1 Nak nadno dodano drugom rukom: Benjamin Elbel. 110. II, I Thoma Ex. Charmes 11-17 II, I. Na stranici 47 popisane su knjige pod slovom P.: Favole di Esopo. Felix Potestas Examen ecclesiasticum Tom. 1. triplicatus. Feraris Bibriotheca canonica, juridica. Tom. VIII. Volum. IV. Ejusdem additiones, et isupl erneut a aid Bibliothecam Tom. 1 Filippovich, Pripoyidagne Nauka karstjanskoga Tom. I I I primus duplicatus. Filippovich Spiegazione Illirica de Precetti della Reg;ola Seirafica. Filiucci Cateehismo a' Parrochi duplicate Filailete Adiaforo' Lettere Toim. 1 duplicate-. Flores Legum Tom. 1 Fontana Diocesano istruito Tom. 1 Fraterna Cariit del P. Gaetano da Bergamo capuccino Tom. 1 Naknadno je do dano drugom rukom: Jerolim Filipovi 27.-29. I, I De Lamet Framgeu 41 I, II Lucii Ferraris 4447 I, II Remigio Fiorentino 25. II. II Antonio Foresti 79-85, II, III - Antonio Foresti 86-92, II, III - Claudio Fleiiri 111-113, II, V - Fulvio Fontana 131, II, V - Angelo Maria da S. Filipo 133 II, V. Na stranici 55 popisane su knjige pod slovom G: Gaetamo Maria daBergamo Capuccino, L'huomo Apostolico al Confessionario Tom. 1 duplicato. Ejusde>m, L'huomo Apostolico al Pulpito. Tom. 1 Ejusdem, Umilt di cuore Tom. 1 Ejusdem Fraterna arka Tom. 1 Galenus de Compoisitione Medicaementor. Tom. 1 Gambard Missionario Parochiale, Volum, 1 Gaventus in Rubricas Miss alls,' et Breviarii Romani Tom. II - Geographie Glumerii Tom 1 - Granimatica Migliarini. Grani matica Emmanuells. Alvari duplicata. Grammatica di D. Tiberio de Lua detta chiave d'oro. Grubissich de Origine Alphabeti Sclavonic! gilagolitici. Na poleici (str. 56) naknadno je dodano: Bartolomeus Gavamti 33-34, I, I I - Jano Grutero 82-83, I, IV - Petrus Maria Gazzaniza 32-40 ^ II - Frances. Maria Gasparro 47-48, II, II - Girolamo ed Atanasio 96 I I , IV - Ivan Giorgi, 117 II, V - Joannes Garmogliesi 118 II, V - Antonius Genuensis 14-20, III, I - Odoardo del Giudice 21-26 II, I. Na stranici 63 je popis pod slovom H: Hortus Paistorum Jacobi Marehantii Tonn. 1 Drugom rukom je naknadno dodano: Cardinalis Hugo 86, I, IV - Vincentii Hondry 50 = 53, III - Joanri. Bapt. Horvath 27 = 31. III, I. Na stranici 71 je popis pod slovom I: Jamkovich a Valcovarino PrompUiarhim Commissar-Li Visitatoris duplic. Ejiusdem Ceremoniale pro
261

Alma Prov(inc)ia Bosne Argentine. - Imitazione de Ges Cristo. Tom. 1 - Indulgentia Portiuncuile Tom. 1 Inferno aperto al Cristiano per non entrar vi. Tom. 1 - Istoria universale di Bossuet Tom. 1 - Nalknadno je uneseno drugim rukopisom: Joseph Jankovic 115, II, IL Na stranici 79 pobiljeene su knjige pod slovom K: Kadcich Theologia moralis Illirica Tom. 1 Knexevich, Pisme Duhovne razlike Tom. 1 Ejusidem, Osmina Redovnika Tom. 1 Vjerojatno drugom rukom: Kerckhove Coimnentarii in Statuta Ge!n(era)lia oirdinis S. Francisci. Naknadno dodano: Ivan Kampadelli 44 II, II. Na strani 87 pobiljeeno je pod slovom L: Lamet, Dictionarium Casuum Conssiientie Tom. I, Vol. 1 - La Croix Theologia moralis Tom. III volumen 1 La Selve Annus Apostolicum Tom. II L'Ajo Fedele per i'acquisto della perfezione Tom. 1 Leggendario de'Santi Tom. 1 Leonardo di Porto Mavrizio Direttorio della Confeissione Gen(era)le Tom. 1 Letteire a Filalete Adiaforo Tom. 1 duplic. - Lettere del Visdomini Tom. 1 - Lirica Parafrasi de'Cantici del Bravi Tom. 1 Limen Grammaticiim Fagei. L'huomo Apostolico al Confessionario di fra Gaetano Marie da Bergamo capuccino Tom. 1 duplicatus. L'Uomo Apo stolico al Pulpi to. Ejuisdem Tom. 1 Na poleici (str. 88) naknadno dodano drugom rulkocm: Claudino., La-Croix 49 I, II - D. Alphomsi Liguori 87-89. I, IV - Fr. Zachairia Laseive 74-75, I I , III - Liiigi Antonio Locatelli 93 II, IV - Flaiininio Letera 129 II, V - D. D. Archiepiscopi Lugalunenisis 613. III, I. Str. 95 odnosi se na slovo M.: Macarsca tampa al Taglio R. R. P. P. Minori Osservanti. Macarsca per Monsignor Vescovo Mappamondo istorico del P. Foresti Tom. XIV Marchantius Hortus Pastorom Tom.l Marchantius Expositio in Regulam Sancti Francisci Tom. 1 Massime quatro di Cristiana Filosofia. Mazzarino, Dogmi Politici Tom. 1 Medicina pratica Tom. 1 Meditazioni per ciascun giorno del mese. Menochii, Commentarii totius Sacre Scripture Tom. II Medicamentorum Coimpositio Galeni Tom. I Michaglia Dictonariuim Illiricum. Miossich Elementa Perypatethica Tom. I - Mistica Theologia del Tempesti Tom. III - Mistica Cetra del Rossi Tom. I - Molitva od Pameti, oliti Promiljanje. - Monachio Settimana Santa. Tom. 1 Morte disarmata del P. Manni. - Muratori Pregi deH'eloquenza Popolare. - Na po leici (str. 96) naknadno je dodamo drugom rukom: Jacobus Marchantius 35 I, II - Joannis Stephani Menochii 36-37 I, II - Ludovicus Antonius Muratorius 49 II, II - Joannes Mabilon 58 II, III - Monsignor Massilon 64-69 II, III - Augustinus Mattheneci 72 II, III - Marcelinus Molkenbuhr 73 II, III - Homori Marentini 114 II, V - Leon Abbas Matinae 120 II, V - Michele Musco 134. II, V. Na stranici 103 je popis pod slovom N.: Natalis Alexandri Precepta, et Regule ad Predicaitoires Tom.. 1 Nauk novoiga Ispovidniika. Nisseno Prediche sopra le Domeniehe Tom. II Novena di S. Francesco d'Asisisi. Novene di S. Pasquale Paylon. Illirica una, I talim a altra.
262

Na stranici 111 je popis pod slovom 0: Ocehievia Epitome Vetustatum Prov(inc)ie Bosniensis Octaviuis Maria Casus Conscientie Tom. 1 Onorio di Bologna Panegirici, ed Orazioni Sagre Tom. 1 Orazio di Pairma Rifleissioni sopra la genesi Tomo Terzo. - Vjerojatnoi drugom rukom: Offieialis Curie Ecclesiastice P. Aug. Mattheucci. Ortografia moderna ad uso di tutte le scu oil e dTtalia. - Naknadno dodano drugom rukom: Filip od Ochievije 31 I. I. Na stranici 119120 slijedi pod slovom P: Panegirici del P. Vodova Tom. I - Panegirici del P. Onorio di Bologna Tom I - Parrocho all* Altre di Malatesta Ganeffi. Parroco istruito Opera del Segnen Tom. I Pithanophilus Diatriba. Pokripglienje umiruchi Terzich triplic. Pontas Dictionarium casuum conscientie Tom. I l l Porta Celi P. Anicius Illirico Idi ornate - Practica Exorcistarum Polidori Patavini Tom. I Pratica di ajutar a ben mo-rire del Balestrieri Tom. I Praito Fiorito Parte prima - Prediche del P. Diego Nisseno Tom. I I - Prediche Ullriche del P. Girolamo di Rama Tom. I l l primo duplicate Prediche Miscelanee per 1'Avvento Tom. I Prediche Illiriche del P. Banovaz. Privilegia Regularium Tom. I Professio Fidei Catholice Brocardia S. Nicolao Tom. I l l Processio que fit in Ecclesia SS. Sepulcri Jerosolimis. Processio que fit in montanis Judee. Processio ad Presepe D(om;i)ni Bethleem. - Psalterium Illiricum Tom. I Psalterium B. M. Virginis. - Pungatorie Otvoreno duplic. Proptuarium Comis. Visit. Gaincovich. - Vjerojatno drugom rukom: Put nebeski. Antuna Jozipa Knezovichia. Pisme Duhovne oeza Petra Knezovichia. Naknadno drugom rukom nneseno: Joannes Pontas 3840 I, II - Giovanni Pinali 54. II, II. Na stranici 127 je popis pod slovom Q: Quaresimale Tornlelli. Tom. I Quaresimale del Segneri Tom. I Quaresimale, e Panegirici del Vedova Tom. I Quaresimale del P. Angel oni ari a da S. Filippo Tom. I. Na stranici 135 je slovo R: Rappreeentaizione della Passione di Christo del Cofalone di Roma. Regia Parnassi - Regole, e costituzioni per li Ritiri deirOrdine Serafico. - Regula, et Testamentum S. Francisci. Reiffenisluel Theologia moralis Tom. I - Repertorium morale Octavii Marie a S. Joseph. Tom. II Rhetorica manuscripta: Fris Paschalis Stainicich. Rifleissioni sopra la Genesi del P. Oratio da Parma Tomo terzo. Ritiramento piritu ale d'un giorno per ciaschedun imese. Rotarims Examen Clericorum. Tom. 1 Rossi Misitica Cetra Tom. 1 Rozzi Dizionario Poetico et istorico Tom. 1 Rvelio Medico De Natura Stirphim Tom. 1 Vjerojatno drugom rukom: Regolare del D. Michele Muschio. Naknadno dodano drugom rukom: Carlo Costanzo Rabbi 2122 I. I Anacletus Reifenstuel 76-80, I, IV - Pneofili Rainaudi 90-92, I, IV Francesco Maria Rini 121. II, V. Na stranici 143 je slovo S: Saltjer Slovinski Tom. 1 - Segneri Cristiano istruito Tom. 1. duplicato. Ejuisdem Quaresimale Tom. 1 Ejusdem Parroco istrulio Tom. 1 Ejusdem Divoto di Maria Vergine. Settimana Santa del Monach Tom. 1 - Specchio che non inganna Tom. 1.
263

- Scotus in IV Sententiarum Tom. 1 Sporer Theologia moralis cum supplementis Tom. I l l Volum. II Statuta Generalia Seraphici ordinis Tom. 1 Statuta Terre Sancte P. Lugagnani Sylva Ceremoniartim. Symphonia Sac re Lectionis Tora. 1 Vjerojatno drugom rukom: Sino nimi del Carlo Costanzo Rabbi. Saette di Gionata di F. Luigi M Benetelli. - Na poledici (str. 144) naknadno je dodano drugom rukom: Sub Michael Angelo de Sambuca 32 I, II - R. P. Patrizii Sporer 42-43 I, II - Fr. Joannes da Silveira 72 I, III - Pompei Sacci 74 I, IV - An dre are Sipaignii 41-42. II, II - S. Francesco di Sales 45-46, II, II - Fr. Diego Stella 95, II, IV - Paolo Segneri 97-100. II, IV. Na str. 151 je pod slovom T: Tempesti Mistica Theologia Tom. II Terzich Pokripglienjie uomirucliih, duiplic. Thesavrus Sacrorum Rituum comentaria Gavanti, et Merati in Ruibricais Missalis, et Breviarii Romani Tom,. II Tromba Sonora Tom. 1 Tornielli Quaresimale Tom. 1 Trattenimento Istorico, Teologico e scritturale del Caline Tom. 1 - Naknadno dodano drugom rukom: Petrus Joseph Tricaletius 10-18, I, I. - Nicolo Turlot 23-25, I, I - Honorari Tornelij 18-24 II, I - S. Teresa 61-62, II, III Ferdinando Tetama. Na str. 159 je pod slovom V: Vanni Catechismo all'Altaire, ovvero discorsi Famiigliari. Tom. III Ejusdem II ristretto del Catechismo Tom. I Vedova Quaresimale, e Panegirici Tom. I Via Franciscana Vite eterne. Vita di S. Franceeco del Barezzo Barejgzi Tom. 1 Vita di S. Pietro Regolato Breve compendio. Vite de Santi Padri Tom. 1 dupli cate - Vite di Santi Tom. 1 - Vite de' Santi descritte dal Fiamma Tom. 1 Vlaidmirovich Metodo per la Confessione generale, e particolare. Vocabularium Ecclesiasticum. - Umilta di cuore del P. Gaetano da Ber gamo capuccino Tom. 1. Vrata nebeska Anicich Tom. 1 Naknadno do dano drugom rukom na poledici (str. 160): Thome Villis 51 II, II Andria Vitaglich 119 II, V - Luigi Vedova 132. II, V. Pod slovom X na stranici 167 nije nita popisano. Tako isto ni na stranici 175 pod slovo Y. Na stranici 183 je slovo Z: Zorigich, Osmima diTlovagnia Duhovnoga, Triplicatu. Drugom rukom: Fr. H, Kratko ukazagnie Vila, darxava i vladaigna ovoga svita Naknadno uneseno drugom rukom: Ferdinando Zucconi 102-106. II, IV. Iz prednjeg popisa se vidi, da je biblioteka samostana u Sumartinu bila uistinu nepotpuna i da se g. 1769. sastojala uglavnom -od religioznih knjiga, to nikako nije moglo biti dovoljno za izobrazbu franjevaca, koji su tada bili skoro jedini pismeni u ovom kraju doseljenika. Ako se ktomu uzme u obzir, da su neki spisi vie puta popisani, onda pogotovu popis najbolje svjedoi o nedovoljnom broju knjiga. Svakako je intere santno', da nema ni ve tampanih knjiga na naem jeziku. Od brakih pisaca zastupan je samo Bonai, a nije na primjer Ivan Ivanisevic (16081665) koji je tampao g. 1642 Kitu cvitja razlilkova, premda je bio izabrani opat u nekoliko kilometara udaljenim Povljima. Sto je najudnije, nema ni Kaievih knjiga na naem, jeziku, premida je ivio
264

u Sumartinu i gradio samostan, pa ni Staniieva Put kria (Mleci, 1757), koji spominje Z'latovi po Norinu, pa ni mnogih drugih franje vakih pisaca, koje takoer spominje Zlatkovi, 34 premda su uglavnom religioznog karaktera. * Pod istim brojem (Cod. 17) u arhivu su jo dva rukopisa. Jedan se sastoji od 4 stranice, ali je ispisana amo prva stranica i treina tree stranice. Format stranica jie 32 X 22,5 cm. Godina nije oznaena. Naslov je na talijanskom jeziku: Modo p(er) formar coll'ordine una Libraria. Sastav je na latinskom jeziku. U dnu stranice pie talijanskim j&zikom: Volta, e troverai La dispoisizione dei libri. Drugi rukopis je na obinom liniranom papiru formata 29,5 X 21 cm. Sastoji se od 8 stranica, od kojih su samo prve etiri potpuno ispisane, a peta skoro do polovice. Na svakoj stranici je oko 31 ispisan redak. U svakom retku je zabiljeena po jedna knjiga: naslov, ime pisca i oznaka u biblioteci. Godina nije naznaena, ali je svakako ovaj popis knjiga noviji, vjerojatno iz XIX. stoljea. Knjige su na naem jeziku ispi sane sadanjiom naom grafijom, i to: Zakon Czarkovni sloen i uprav ljen od Angela dalla Bella, Blago nauka karstianskoga Nikole Tiirlota, Porta Celli et vita eterna = Vrata nebeska i ivot vinji fra Ivana Anicio, t. j . Ania, Pripovidanj nauka Karstjanskog Jerolima Fi'lipovia, Kratko skupljenje udoredne ili moralne bogoslovice Marka Doibretia, Govo renja Ivana Kampadela, Salt jer Slovinski od D. Ivanai Gjoirgija i Istumaenja Pisnih Davidovih od Andria Vitaglich. Tome bi se mogli dodati jo rjenici i slino: Dizioniario Italiano-Latino-Ilirico Ardelia deilla Bella, De Illyricae lingue vetustate et amplitudine od Joannesa Garmogliesija i Dictionarium septem linguarum od Ambrosiusa Calepinusa. Jasno je, da je sadanja biblioteka kudikamo bogatija od Staniieva popisa iz g. 1769. Nalaizi se u posebnoj sobi na prvom katu sumartinskog samostana. Ni u toku Prvog svjetskog rata ni u toku Drugog svjetskog rata nije stradala ni biblioteka ni arhiv.

III. A R H I V A L I J E U VEZI SA S T A N I I E M U SUMARTINSKOM ARHIVU Osim Staniieva Kazala biblioteke u sumartinskom arhivu ima i drugih pisanih predmeta u vezi s Andrijom (Jurjem) Staniiem. U skupini Codices pod rednim brojem 13 nalaze se: Razne i javne biljeke o. fra Andrije Staniia. Pisano bosanicom i latinicom, hrvatsikim i talijanskim jezikom. Format 20 X 16 cm. Stranica 510. 35 Pod rednim brojem 14: Boine pjesme. 36 Pisano hrvatskim jezikom. Pisac Andrija
265

Stanii. Format 20 X 15 cm. Strana 24. Broirano. U skupini Theca I pod rednim for. 51: Avertimento. Biljeke starca o. A. Staniia i nacrt za izgradnju zahoda. - Pod br. 53: Frane Ivankovi iz Karlofoaga pie Andriji Stainiiu g. 1761., da mu poalje greide i dr. Pod br. 55: Klement Grufoii pie iz Makarske u svibnju 1765. (Staniiu?); - Pod rednim br. 83a: Sintetian pregled sviju samostana, njihova utemeljenja, posjeda, osoblja i t. d., to je prikazao 22. oujka 1768. provincijal Andrija Stanii mletakom Senatu. U skupini Theca II pod rednim br. 19: Oporuka Mate Staniia p. Ivana pred; viceikuratom f. Franom Kriliem u Sumartinu 25. -sijenja 1755. Prijepis. U skupini Theca III pod rednim brojem 1: upnik Sumartina dne 20. rujna 1722. svjedoi, da je Andrija Stanii roen u Sumartinu od oca Ivana i majke Jerolime 4. oujka 1706. Potpis upnikov. Vlastoruno potvruje makarski biskup Niko Brarakovi. Izvornik. Pod brojem 2: Provincijali fra Andrija iz Kutjara 3. listopada 1722. aljie Andriju Staniia i o>. Lovru Baranovia ti provinciju Marche, da ue filoizofiju. Izvornik; Pod br. 3: svjedodba gener. lektora u Anconi od 30. travnja 1727., da je kod njih dvije 'godine uioi teologiju F. Andrija Stanii. Izvornik; Pod br. 4: Episcopus Anximanus svjedoi, da je Andrija Stanii kod njega primio' red dijakonata 18- rujna 1728. Izvornik; Pod red. br. 5a: Tro girski biskup Ante Kadi doputa Staniiu 28. veljae 1730., da moe exercere curam animarum u selima Zagorje, Nevestu, Sitno, Sratog i Visoka do 1. sijenja 1371. Pod br. 5b: Produenje ovlasti ispovijedanja. - Pod br. 6a: Provincijal Joannes de Straxomano imenuje Staniia 28. svibnja 1731. lektorom artium u Sinju. Pod! 6b: Splitski nadbiskup Kadi daje Staniiu 6. sijenja 1734. ovlast ispovijedanja. Pod br. 8: Generalni lektoiri Makarske svjedoe 14. veljae 1729., da je Stanii kod njih s uspjehom uio godinu i 9 mjeseci. Pod br. 9: Provincijal Bononije doputa 10. svibnja 1729. Staniiu, koji je kod njih neko vrijeme boravio, da se povrati u svoju bosansku provinciju. Pod br. 10: Hvarski biskup dispensira Staniia 9. lipnja 1729. super defectus aetatis za presbiterijat. Pod br. 11: Na Hvaru je Stanii reden za sveenika 11. lipnja 1729. - Pod br. 12: Provincijal O. Ante Markovi oglas uje Staniia sposobnim da nauava teologiju 18. listopada 1734. poto je tri godine nauavao filozofiju, Pod br. 13: Stanii je 18. lipnja 1735. imenovan za gvardijana u makarskom samostanu. Pod br. 14: Potvruje se Stanii 5. lipnja 1736. za gvardijana. Pod br. 15: Makarski biskup daje Staniiu 10. srpnja 1736. ovlast ispovijedanja. - Pod br. 16: Na kongregaciji u Kninu 8. lipnja 1737. Stanii potvren aa gvardijana u Makarskoj. - Pod for. 17: Makarski biskup produljuje Staniiu 16. sijenja 1740. ovlast ispovijedanja. Pod br. 18: Provinci jal Lekui imenuje Staniia 22. veljae 1740. agentom procuratorom kod vlade u Veneciji za etiri primorska manastira Zaostrog, Zivogoe, Bra (Sumairtin) i Makarsku. Kao drug mu se pridaje f. Ante M. Semiteculo. Pod br. 19: Splitski biskup A. Kadi daje Staniiu 6. stu denoga 1744. ovlast ispovijedavanja. Pod br. 20: General reda Ara266

coeli imenuje Staniia 10. srpnja 1745. generalnim lektorom u ibeniku mjesto f. Andrije Mioia. Pod br. 21: Provincijal imenuje Staniia za propovjednika u korizmi.-u Jelsi 26. sijenja 1746. Hvarski biskup potvruje 16, veljae 1746. General reda namjerava Staniiu ostaviti lektorat (23. VII. 1746). Hvarski biskup Beci daje Staniiu 21. lipnja 1750., a f. Joakim 1764. trajnu ovlast ispovijedanja. Posvjedoenje lek ture u ibeniku od 26. studenoga 1747., da su studenti spremni. Posvje doenje sudaca na natjeaju za lektort u Zaostrogu 25. sijenja 1757. (Meu sucima je i Kai). Pod br. 22: Splitski nadbiskup Bizza hvali 24. oujka 1749. Staniievo propovijedanje u katedrali (u adventu) i daje mu ovlast ispovijedanja. Hvarski biskup pohvaljuje Staniia 28. VJII. 1748. zboig pratnje u viziti 1744. Provincijal imenuje Staniia 25. srpnja 1751. gvardijanom u Makarskoj. Potvrda 1752. Isti provincijal Filipovi doputa Staniiu 28. srpnja 1753., da za neke poslove poe u Veneciju i za druga mu imenuje 0 . Silvestra Pavlinu. Pod br. 26: Informaizione contra il Memoiriale presentati... contro i'l P. Girolamo di Rama, P. Despot i P. Stanii. Spis je dijelom pisan Staniievom rukom prije g. 1756. Pod br. 28: Miscellamia Staniia iz raznih go dina, a ponajvie 1753, 1754, i 1755. Pod br. 29: Miscellania Staniia.. Dosta na hrvatskom jeziku. Njegovi abbozzi iz g. 1756. Pri dniu str. 16 pisano bosanicom. Pod br. 30: Mise eM an La Staniia Ponajvie iz g. 1756. Smotak imiai 38 stranica. Na str. 30. abbozzo spominje sva tampana djela Filiipovia, Kneevia i Kaia. Na str. 3637 ispit savje sti hrvatskom jeziku. Poid br. 31: Miscellania Staniia od oko g. 1755. Smotak ima 16 strana. Dosta na hrvatskom jeziku. Pod br. 32: MiisceiMania Staniia. Smotak sa 16 strana. Pod br. 33: Razni spisi Staniia. Veinom u vezi s kapitulom u Hvaru na kojemu je Stanii predsjedavao 30. svibnja 1765. Ima 34 strane. ' Pod br. 34: Miscellania Staniia iz g. 1757, 1759, 1763, 1766 i 1767. Smotak sadrava 32 strane. - Pod br. 35: Miscellania iz ostavtine Staniieve. Smotak sadrava 18 strana. Pod br. 36: Miscellania: Staniia. Smotak od 14 strana. - Pod br. 37: O. J. Raiman pie Staniiu 2. studenoiga 1768. iz Oseva bosanicom (neto i talijanski). Bosanicom takoer i iz Zadra 15. stu denoga 1768. Pod br. 38: Radman pie Staniiu iz Mlletaka 24. sijenja 1769. bosanicom i tallijiamski. - Pod br. 39: Tree Radmanovo pismo Staniiu iz Venecije 20. veljae 1769. latinicom i bosanicom. * Iz iznesenih podataka jo se vidi, da su u razliito doba u skom manastiru djelovala tri poznata kulturna radnika roena stoljeu, koji su imali ime Andrija: Andrija Kaii Mioi 37 Andrija Stanii iz umarima i njegov neak i tienik Andrija takoer iz Sumartina na Brau. sumartinu XVIII. iz Brista, Doroti* 8

267

BILJEKE
1 S. Zlatovi, Franovci drave Presv. Odkupitelja i hrvatski put u Dalmaciji, Za greb, 1888, str. 279. (Zlatovi i neki drugi ondanji pisci franjevaku provinciju nazi vaju drava ili redodrava, pak prema tome provincijala dravnikom). 2 Zlatovi, ib., str. 474. 3 M. Ostoji, Fra Andrija Doroti i njegova pjesma, Split, 1895, str. 5. 4 K. Ostoji, Fra Gabro i Fra Andrija, u Jadranskoj vili V./12, Omi, 1932, str. 180. 5 K. Eterovi, Fra Andrija Kai Mioi, Dubrovnik, 1922, str, 8. 8 Eterovi, ib., str. 11. 7 Eterovi, ib., str. 20 i str. 25 u noti ad 2. 8 J. Boitkovi, Kritiki ispit popisa bosanskih vikara i provincijala (1339-1735). Separat (iz Franjevakog vjesnika), Beograd, 1935, str. 143. 144 i 145. 9 A. Crnica, Naa Gospa od Zdravlja i njezina slava, ibemik, 1939, str. 433. 10 Osma toka kongresnih zakljuaka u Sinju od 17. srpnja 1749. u okrunici Ivana Vuia glasi: L'esser noi Illirizi e ritrovarvisi molti che nell'Idioma nostro materno scriver non sanno, e un inconveniente pur troppo masiccio. Ordiniamo per tanto alli P. P. Maestri, che istruiscono i loro discepoli a scriver anco nell'Idioma stesso, ed alli Chierici li quali non son sotto la disciplina loro, che affatichinsi ad imparare poi che dassi notizia di ziascuno, che li putti non seranno vestiti, ed i Chierici annessi all'ordinationi, se non faranno costare con una fede de' P. P. Discreti, d'aver essi imparato lo scriver medesimo ... Potpisnika je devet, ali je na prvom mjestu potpis: f. Andrea Stanicich diffre. (K. Eterovi, Fra Andrija Kai Mioi, ib., str. 13. nota ad 2.) 11 Sauvane stare matine knjige Sumartina poinju od g. 1665. etiri su uvezane skupa u tvrde korice (formata 31 X 21 cm) i svaka je posebno po listovima numerirana od 1 dalje. Pored toga postoji i novija numeracija ispisana olovkom na stranicama. U taj broj su zahvaene takoer i umetnute na 3 do 4 mjesta: potvrde biskupa Ante Becia i Petra Ribolija i generalnog vikara Politea. Stranice su od bijelog papira. Na vanjskim koricama je ovaj noviji natpis Sa sadrajem:

I. Matice roenih (od 1181 strane) od 29. etembra 1665. do 1. novembra 1785 knjiga II (druga) II. Matice krizmanih (od 182198 strana) od 15. marta 1725. do 30. juna 1776. knjiga I (prva) III. Matice vjenanih (od 231-291) strana) od godine 1691. do 13. novembra 1785. knjiga I (prva) IV. Liber mortuorum (od 297-448 strane), ali ne kao matica, nego to se nedjeljno navjeivalo s oltara puku. Na nutarnjoj je strani (tamni papir) etverouglasti peat s natpisom: Arhiv Franjev. Samostana Sumariin. Perom je napisano: Cod. 25. Na prvoj stranici pie bosan icom o sumartinskom upniku imunu Vickoviu iz Podaca. Datum je 17. novembra 1720. Nie je kraa biljeka, takoer bosanicom, da je 15. oktobra 1764. doao za kurata u Sumartin Pavao Peri iz ivogoa. Na suprotnoj stranici na novijem na lijepljenom papiru transkribirani su prednji podaci dananjom naom latinicom. Nije oznaeno, koje je lice izvrilo transkripciju. Druga, trea i etvrta stranica su prazne. Na petoj stranici je invokacija: U ime Boga svemoguega i njegovih svetih. Zatim poinje biljeenje krstenih. Prvo krtenje je izvreno g. 1665. a glubi: /V 1665. e tembra na 29. Ja fra Petar Kumbat karstih Katu ker Petra Ma/konjia iz Vardula ? njegove prave ene Barbare. Bi kuma Lucija Ribarevi, u svetom Martinu na Vrh Braa. I. Na istoj stranici su jo etiri krtenja iz g. 1666. Sve ispisano bosanicom.

268

Do zakljuno str. 50 (na kojoj je krtenica Jurja Andrije Stauiia), tj. do g. 1706. zabiljeeno je bosanicom ukupno 279 krtenja. Do str. 54 zabiljeeno je do g. 1709. bosanicom daljih 37 krtenja, ali na str. 55. iste g. 1709. i g. 1710. prvih je 5 krte nica napisano latinskim jezikom, a na str. 61 godine 1753. su 3 na latinskom jeziku i 2 bosanicom. U nastavku do str. 89 opet su sve krtenice ispisane bosanicom, a tek na str. 90 (godine 1730.) dvije su na latinskom jeziku. I opet do str. 102 sve je ispisano bosanicom; na str. 103 godine 1740. jedna na latinskom, a 4 bosanicom; na str. 104 (g. 1740) jedna je latinskim jezikom, 4 bosanicom (g. 1711); na str. 105 jedna na latinskom (g. 1742) i 4 bosanicom (g. 1741 i g. 1742); do str. 108 opet su sve ispisane bosanicom; na str. 109 jedna je latinska (g. 1744) i 4 bosanicom; na str. 111 (g. 1745) po dvije latinskim jezikom (f. Matheus Covgliau) i bosanicom; dalje na str. 4 dvije latinski (g. 1746); na str. 120 takoer (g. 1749) 2 latinski, a na str. 121 (g. 1749) samo 1 latinskim jezikom. Od str. 124 (g. 1753) pa do str. 178 (g. 1776) sve su krtenice ispisane latinski, ali je na istoj stranici u nastavku krte nica iz g. 1785. Time se zavrava matica roenih. Znai, da je izmeu g. 1777. do zakljuno g. 1784. nastao prekid, vjerojatno u vezi s kugom od g. 1784. Idue su stranice 180, 181 i 182 prazne, a na str. 183 s natpisom Libellum Confirmationis poinju popisi krizmanih do str. 198 poevi od g. 1725. Sve je ispisano na latinskom jeziku. Od str. 231 poinju biljeke o vjenanjima (g. 1691) do str. 291 (g. 1785). Prve su vjenanice ispisane bosanicom. Od g. 1696. do g. 1704 ispisane su latinskim jezi kom. Na str. 240 i 241 po etiri vjenanice napisane su bosanicom (g. 1705. i 1706.), a na str. 242 pet je latinskih (g. 1707 = 1, g. 1709 =. 2, g. 1710 = 1 i g. 1711 = 1). Na str. 243 i 244 vjenanice su takoer na latinskom jeziku. Na str. 245 pet ih je ispisano bosanicom (g. 1713), a na str. 246 dvije bosanicom (g. 1714) i jedna latin ska (g. 1716). Do* str. 253 (g. 1736) sve su na latinskom, a na str. 254 etiri su napi sane bosanicom (g. 1744 i g. 1745) i na str. 255 (g. 1749) 2 bosanicom i 2 latinski (g. 1751), ali nema vjenanja od g. 1736. do g. 1744. Od str. 256 (g. 1753) pak dalje do str. 291 sve su vjenanice na latinskom jeziku. Na str. 281 dvije su vjenanice iz g. 1776. i zatim jedna iz g. 1785. Takoer su dvije na str. 282 i jedna na str. 291 iz g. 1785. (Stranice 283 do290 umetnute su u vezi s vikarom Politeoni.) Prema tome i kod vjenanica je prekid od g. 1777. do g. 1784^, koje je godine harala kuga. Stra nice 292 do 296 su prazne. Posljednji opseniji dio stare sumartinske knjige ima naslov Liber Mortuorum (str. 297). Nisu zapisani umrli kao u drugim brakim knjigama, pak prema tome nije obina knjiga umrlih. Prve su zabiljeke od g. 1691. i pisane su bosanicom do oko g. 1751. Bosanicom (koja je mnogo kasnije transkribirana latinicom na nalijepljenom papiru) objanjen je ovaj izuzetan postupak ovako: Ja fra imun Ribarevi ovo drugi dio ovizih knjigah biliin. Ovo je dio di se imaju biliiti, koji pohode s ovoga svita, zato je obiaj da svaki redovnik svake nedilje ima prigledati, je li ono osam dana komu ishodnji dan i navistiti u nedilju, da se ima za onu duu boga moliti, da bi opet i ona za nas prid licem boga svemoguega molila. Dajem na znanje svakomu potovanom redovniku koji ovdi budu, da bi imali pomlju kada ko umre, neka ga piu istoga miseca, koga e umro, zato sam pod svaki misec metnuo karata; osam 8. amo u napridak i nadoda karte njihof misec upisao, zato je ovako lanje nai, nego da se sve sebice pie. Tako sam ja poeo pisati, zato vario priporuujem i molim da ko vam bog dao dobrom smartju umrit a onamo ivot vinji uivati. Prema tome, to i nije knjiga umrlih, ve knjiga slina knjizi o skonji danima, t. j . o ishodnjim danima. Takve knjige su bile (v. Andre Jutroni, Bosansko-hercegovako poreklo nekih Braana, Zbornik radova Etnografskog instituta Srpske akademije nauka knj. 2., Beograd, 1951, str. 37 nota ad 2.) kao neki kalendar umrlih dotine upe. U njoj su ubiljeeni svi oni koji su umrli u upi, pa iako nisu bili upljani, kao i upljani, koji su umrli izvan crkvene upe. Nedjeljom preko bogosluja (mise) sve enik proita iz te knjige imena svih mrtvih, kojima u toku idue nedjelje (sedmice) pada ishodnji dan, to jest godinjica smrti. Uz ime pokojnika oznaen je dan, mjesec i godina smrti, te se njegovo ime ovako ita obino oko 100 godina. Knjiga nema zvanian karakter i ne uiva fidem publicam.

269

Takva je uglavnom ova knjiga, umrlih. 12 tampane su iz g. 1681-1746, 1748, 1753, 1757, 1769, oko 1776. (red. br. 3. Per D. Antonio Ivanissevich. Skup povlastica i sudakih naredba. Format 27.5 X 19.5 cm., strana 66), 1784, oko 1795. (Venetiis), 1804. (red. b. 9: ara. Lettera pastorale del M. R. P. F. Andrea Dorotich, strana 42), 1799. (Venetiis), 1794. (Venetiis) i 1773. (red. br. 12: Pisctole i evangelja priko svegga godiscta. Format 28 X 21. U Mlecih, str. 270.) 13 U grupi Codices pod rednim brojem 22 zabiljeeno je: Od starih novaca Jedan traktat Pisano hrvatskim jezikom. Format 1 6 X 1 0 . Pod rednim brojem 23: Broirani rukopis na 150 stranica formata 19.5 X 14. Razni sastavci. Najinteresantniji je putopis na talijanskom jeziku Nobil memoria della visita del P r e M. R(everen)do Paolo di Rovigno Com.o in Provincia di Bosna Argentea del 1640 (Tiskano bez ostalih sastava u Starinama Jugoslavenske akademije znan. i umj. knj. XXII., Zagreb, 1890, str. 1-38). Taj putopis pod tim rednim brojem u Arhivu obuhvaa od stranice 17 do 92. Od str. 1-15 je bula Benedikta XIII iz g. 1725. Od str. 94 do 120 je Storia della fllirica nazione Dalmata di Mariano Lecusich ex Lucio Traguriensi, od str. 107 do 120 je jedan nastavak Inquisizione Veneta. Zatim su od str. 123 do str. 148 razna pisma kongregacije biskupima Bosne o odnosu prema fratrima - Pod rednim brojem 24: Broirani rukopis fratra Jakova Pletikosia o Svetoj zemlji, u kojoj je ivio. Pisano je hrvatskim jezikom (latinicom) o povijesti svetita i o obiajima. Format 23 X 17.5 cm. 14 Pod rednim brojem 1: od g. 1730 do g. 1745. (Rauni ekonomije) sve je skoro ' ispisano bosanicom Pod rednim brojem 2: od g. 1745. do g. 1754. je vrijeme za gvardijanstva Andrije Kaia Mioia. Pisano sve skoro bosanicom. Format 37.5 X 14, strana 140. 15 Pod rednim brojem 4b (Theca I) iz g. 1696. Martinevii predaju kapelicu sv. Roka na punti Jezera (koju su njihovi stari sazidali) franjevcima u Sumartinu - Pod rednim brojem 4c: Datum 20. veljae 1692. govori se o dolasku na Vrh Braa 1645. i o crkvici sv. Martina. O. P. Kumbatu. Nedostaje krajnji dio Pod red. br. 8 dne 5. sijenja 1692. Bat. Barezzi (Nereia) obznanjuje gvardijana hospicia u Sumartinu B. Juranovia, da proveditur doputa Jurinoviu izdavanja dopusta prijevoza za lae i daje mu naputke, kako e pritom postupiti - Pod red. broj 10 od 1. oujka 1693: Anzolo Barbaro javlja gvardijanu, da ne priputa brodove, koji dolaze iz sumnjivih istonih krajeva (Izvornik) - Pod red. brojem 25: Pogodba sa slikarom Dujmom Sparsiellijem iz Venecije o izradi Put kria do augusta g. 1727 Pod red. br. 36: Okrunica nekolicine primorskih fratara (Nikoli, Vukovi, Budali, Pavao Kai -Resi) protiv pristranosti starijeina. (Prijepis. Prije g. 1725). - P o d red. br. 54: Izvje taj o sumartinskom samostanu i upi (postanak, razvitak i tadanje stanje) prigodom polaska agenata za Rim, da dobiju dispensu dobara (14. VI. 1764) Pod red. br. 57: Izvjetaj od 9. oujka 1768. za Veneciju o sumartinskom samostanu: da li ima povla stica, imanja, parohiju, crkava i t. d. Pismo P. Dominika. Naputak odboru na kapitulu, odnos s Rimom, sa strancima i t. d. - Pod red. br, 68: Javnim oglasom od 23. kolo voza 1774. vlada stavlja na drabu neke kuice, maslinike i dr. hospicija sv. Martina, jer da su postignute protiv zakonskih propisa. (Izvornik) Pod red. br. 72: Neki Sumartinjani (Ivan Doroti i dr.) prisvajaju iskljuivo vlasnitvo nad crkvom g. 1784. (Prijepis) - Pod red. br. 73: Spisi, koji se odnose na kugu u Sumartinu od g. 1784. (Izvornici. Neki su dokumenti objelodanjeni u zadarskoj Smotri dalmatinskoj br. 41 od 22. V. 1897 i br. 42 od 26. V. 1897) - Pod red. br. 78: Povijesne biljeke o samo stanu, crkvi, upi u Sumartinu i o crkvici sv. Nikole. Biljeka Andrije Kaia Mioia mlaeg Pod red. br. 83 b : Sintetian, osobni i ekonomski pregled sumartinskog samostana iz poetka XIX. vijeka Pod red. br. 93: Nacrt zvonika prota Ante tambuka u Vrboskoj od 19. oujka 1831 Pod red. br. 94: Proglascegne narodu dalma tinskomu od Andrije Dorotia (Dva tiskana primjerka).
16 Pod red. br. 20 (Theca I I ) : Sumartinski samostan doputa 14. lipnja 1763. sindiku, da zamijeni samostanski vrt zvan Bostan (s kamenolomom i stablima) za zemljite brae Ivana i Mate olovia zvano Gornji vrtal kod kuhinje (Izvornik) Pod red br. 32. Gvardijan Vicko Marinkovi tui Antu i Jurja Stambuka, jer bez dozvole vade

270

kamen u samostanskom kamenolomu Smreva prodol Pod red. br. 37. Zabiljeke od 3. studenoga 1784. o onome to je nestalo iz samostanskog kamenoloma 1< Pod red. br. 45: Ugovor od 5. lipnja 1803. izmeu samostana i brae Ante i Jurja Stambuka, kojim im se doputa vaenje kamena na samostanskom zemljitu Smreva prodol pod Lozu - Pod red. br. 48: dne 23. travnja 1803. Antun tambuk i sinovi obe avaju, da ne e unapredak dirati u samostansko vlasnitvo vadei kamen u Ratac nad Smarevi prodol. - Pod red. br. 50: Opomena od 29. rujna 1812. brai Jurju i P e t r u Stambuku p. Mate i Jurju tambuku p. Andrije, da ne smiju vaditi kamen u samostanskom kamenolomu u Ratac na Smareva Prodol, jer da e inae odgovarati za sve tete - Pod red. br. 66 od 30. listopada 1859: Testamenat i legat Ivana Novakovia.
17 Od rednog su broja (Theca III) 44 do 76 spisi iz ostavtine Andrije Dorotia Od red. su broja 77 do 133 spisi iz ostavtine Vinka Janovia Od rednog su broja 134 do kraja (br. 154) spisi iz' ostavtine Ante Gilia. 18 S. Zlatovi, ib., str. 86-87 i odgovarajua nota ad 1. 10 Vjekoslav Klai, Hist, zemljovid Hrvatske ii Hist, atlas br. 2. 20 Spomen-ploa je uklonjena s tim vie, to ne postoji historijska vjerodostojnost. 21 Ferdo ii, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb., 1925, str. 328 i u noti ad 22; - Jaka Ravli, Makarska i njeno Primorje, Split, 1934, str. 64; Grga Novak, Prolost Dalmacije, I., Zagreb, 1944, str. 96; - Grga Novak, Slaveni i Venecija, str. 25; Diimmler i onda Kretschmayer (Geschieh, v. Ven., 93) drali su, da se saneti Martini curtis nalazio na otoku Cresu. 22 A. (839). Iste namque (Petrus dux) tercio sui ducatus anno Sclaveniam bellicosis navibus expugnatum adivit. Sed ubi ad locum, qui vocatur saneti Martini curtis perveniret, pacem cum illorum principe Muisclavo nomine firmaviit. Deinde pertransiens ad Narentanas, cum Drosaico Marianorum iudice similiter fedus instituit, licet minime valeret; et sic postmodum ad Veneciam reversus est. (Joh. D i a c , Chnon. venet et Monticolo u Croniche veneziane antichissime I. str. 113). 23 F. Raki, Documenta Historiae Chroaticae periodum antiquam illustrantia. Mo numenta speetantia historiam Slavorum Meridionalium Vol. VII. Jugosl. akademije znanosti i umjet., Zagreb, 1877, str. 335336. 24 Apostolska viz'itacija otoka Braa g. 1579, u Croatia sacra, br. 5. Objelodanio Andre Jutroni, Zagreb, 1933, str. 85. 25 Juraj Boitkovi, Naselje i osnivanje Sumartiua na Vrh Braa 1645, Jadranski dnevnik, br. 5, Split, god. V. od 7. I. 1938. Naime*, 8. svibnja 1703. franjevci su ulo ili albu na mletakog duda traei, da se ukine dekret od 19. listopada 1693., prema kojemu su Sumartinjani morali plaati desetinu svom upniku u Gornjem Humcu, kojemu je pripadala zaputena kapelica sv. Martina. 26 27

/ . Boitkovi,

Naselje ..., ibid., Jadranski dnevnik, br. 4, Split od 6. I. 1938.

Andre Jutroni, Naseljavanje Poljiana i drugih Dinaraca na Bra, Glasnik Geografskog drutva, sv. 24, Beograd, 1928, str 147.
28 Andre Jutroni, Natpisi u Sutivanu (Bra), u Vjesniku za arheologiju i histo riju dalmatinsku, sv. 50, Split, 1932. str. 349. Crkvica sv. Ivana spominje se u jednoj parnici 1477-1499. god., koje se malo kasniji prijepis danas uva kod obitelji Ivanovi-uvi kao cicum circa ecclesiam Saneti Joanis de Stiuono. Za njenu starost svjedoe i lezene na vanjskoj junoj strani, a na sjevernoj strani vide se na otkopa nim temeljima. 29 Apostolska vizitacija otoka Braa g. 1579. Objelodanio Andre Jutroni u Cro atia sacra, br. 5. Zagreb, 1933, str. 71. 30 Codex Dipl., Vol. I I I . list 48. Izd. Jugoslavenska akademija znanosti i umjet nosti, Zagreb, 1905, str. 54; - Andre Jutroni, Naa primorska naselja. Sutivan, u Jadranskoj strai, br. 6., Split, 1934, str. 234-236. 31

Andre Jutroni,

Natpisi, ib., str. 349.

271

32 A. Jutroni, Vicko Prodi i njegova Cronica dell'isola della Brazza, u Stari nama Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, knj. 45., Zagreb, 1955, str. 366. i str. 381 nota ad 136. 33 Sergio Bettini i Giuseppe Fiocco, Arte italiana e arte croata, u knjizi Italia e Croazia. Izd. Reale Accadcmia d Italia, Roma, 1942., str. 242, prema M. Abramiu na IV. Internacionalnom kongresu kranske arheologije u Rimu 1938. 34 S. Zlatovi, Franovci, ib., str. 469475. Prilog trei. Knjievni rad redovnika presv. Otkupitelja. Knjige tiskom peatane. Prema tome u sumartinskoj biblioteci nije bilo ni ovih knjiga franjevakih autora, koje su tampane prije g. 1769: Tome Babica Prima gramaticae intitutio (Venezia 1717 i 1745) i Nauk kranski (Mleci 1701), Stjepana Badria Ukazanje istine meu crkvom istonom i zapadnom (Mleci, 1745), Josipa Banovca Razgovori duhovni (Mleci, 1713), Iskazanje sabora grkih i latinskih (Jakin, 1763), Ispitivanje svrhu svetih redov (Jakin.. 1764), Ubojstvo due razliite (Jakin, 1765), Blagoslov polja (Jakin, 1767), Via crucis -' Put kria (Jakin, 1768), a moda i Propovidanje korizmeno (Mleci, 1763), jer u Kazalu pie P. Bano vac, Prediche illiriche, Jerolima Filipovia (U Kazalu drugom rukom pie samo Jerolim Filipovi 2729, I, I ) , Skup pisnih bogoljubnih (Mleci. 1759), Put kria (Budim, 1730), Pripovidanje (Mleci, 1 = 1750, 11 = 1759, 111 = 1765), Filipa Grabovca Historija naroda ilirikoga ili arvackoga (Mleci, 1745) i Cvit razgovora naroda ilirikoga ili arvackoga (Mleci, 1749), Petra Kneevia: ivoti etiriju svetaca (Mleci, 1759), Muka gosp. na. Isukrsta (Mleci, 1766), Pisma udoredna (Mleci, 1766) i Nauk mladoga misnika (Mleci, 1767), Ante Lukia Bogoljubna razmiljanja otajstva ovianstva sv. Bernardina (prijevod, Mleci, 1730), Frane Matica Jezgra istomaenja stvari potrebnih za sahraniti se (Mleci, 1762), Bernardina Pavlovia Pripravljanje za do stojno rei svetu misu (Mleci, 1742) i Pokripljenje umiruih (Mleci, 1747), Frane Radmana ivot sv. Jurja muenika (Mleci, 1762), Lovre ilovia Pisma od pakla (Mleci, 1727), Slovnica hrvatsko-latinska (Mleci, 1713) i Nauk kranski (po Nariniju I, 69), Luke Vladmirovica, (to je. bio mnogostruk pisac), Nain pravi kako krani imadu Boga moliti (Mleci, 1763), Slavodobite kransko (Mleci, 1765), Priprava za svetu misu (Mleci, 1765), Varie sed summae necesarie benedict (Mleci, 1766), Metodi di esaminare la coscienza (Mleci, 1765) i dr. Lodvika Vojkovia Via crucis P u t kria (hrv. i tal., Venecija, 1765) i Medilazioni per ciascum giorno del mese (Vene cija, 1765), Mate Zorii, Aritmetika hrvatska (Jakin, 1766). Osim toga i knjige nepo znatih franjevakih autora: Purgatorije otvoreno (Mleci, 1760), Nain za dilovati put kria (Mleci, 1757), Nauk mladoga misnika (Petra Kneevia?. Mleci, 1767), Uprav ljanje jednog misnika k Bogu (Mleci, 1768) i Stazica duhovna k Bogu (Mleci, 1768). 35 Ve i sam navedeni broj stranica pokazuje, da je to omaan fascikl, zapravo opsena ukoriena knjiga s brojnim i raznolikim Staniievim sastavima i biljekama razliitog formata i sadraja (Ima na primjer i recepata). 36 Ta rukopisna knjiica u dobrom je stanju. Sadirava boine pjesme na naem jeziku (kao i o sv. Ivanu i sv. Stjepanu) itljivo napisane, koje se jo pjevaju u kato likim crkvama. Ipak, ini se, da u ovoj knjiici pojedine pjesme imaju i takvih strofa, koje se danas vie ne pjevaju. 37 U prizemnom hodniku sumartinskog samostana nalazi se na zidu spomen-ploa s ovim natpisom: OTCU ANDRIJI KA1U KOJI SAMOSTAN OVAJ ZASNOVA KAMENJE NA VLASTITIH RAMENIH NOSE MUU SLAVNOMU PJESNIKU NEUMRLOMU NARODA LJUBIMCU POSLIE CXVIII GODiINA NEGO PREMINU RTVOM KRANSKE LJUBAVI HARNO POTOMSTVO P.

272

38 Na nadgrobnoj ploi pred upnom crkvom u Sumartinu postavljen je Andriji Dorotiu (1760-1837) g. 1898 ovaj natpis:

OVA PLOA POKRIVA UMRLE OSTATKE GLASOVITOG M. P. GOSPODINA ANDRIJE DOROTIA K O J I DAROVITOM ZAKLADOM NA KORIST CRKVE UBOGIH RODNOG MJESTA ZASLUI UZ ASTNO IME HARNOST OVAJ SKROMNI SPOMEN IZA 61 GODINE NJEGOVE SMRTI POVJERENICI ZAKLADE 1898

18

STARINE

LOVRE

KATI

POVIJESNI IZ VIZITACIJA U XVIII.

PODACI BISKUPIJE

TROGIRSKE STOLJEU

Biskupske vizitacije vrlo su plodan izvor za poznavanje prilika onoga doba, kad su obavljene. Njihova vrijednost raste prema uenosti i daru opaanja onoga, koji vodi biljeke pojedine vizitacije, a naravno jo vie prema tome, koliko samoga biskupa zanimaju injenice svjetovne naravi, da nam on sauva podatke o graevinama, ivotnim, udorednim, ekonom skim i socijalnim prilikama, riznicama crkava i slinim pojavama. Tro girski biskup Didak Manola (17551766) obiao je svoju biskupiju dva puta. Na tome putovanju kroz dijecezu pratio ga je uz ostale i vodio za pisnik njegov kancelar i kasniji kanonik Marko Peroevi. I biskup Ma nola i njegov kancelar bili su vrlo ueni ljudi i u svom poslu savjesni, pa zato su njihovi zapisnici bogato vrelo podataka o selima trogirskoga kotara u osamnaestom stoljeu. Nadarenost Didaka Manole istakla se ve u kolskim klupama, pa je i u ivotu vrio asne odgovorne i vane slube. U splitskom kaptolu bio je generalni vikar triju splitskih nadbiskupa zaredom: Laghija, Kadia i Bizze. Trogirski biskup postao je 12. svibnja 1755, i odmah se dao na posao, da obie svoju biskupiju i sredi u njoj prilike, koje su bile vrlo alosne poslije stogodinjeg robovanja Turcima i nekoliko de cenija oslobodilakih ratova. Vrijedno je istaknuti, da i Manola pripada u broj onih crkvenih dosto janstvenika XVIII. stoljea, koji su irili hrvatski jezik u crkvi. Sto su u Splitu radili Cosmi, Cupili i Kadi, to je on radio u Trogiru. On je naredio, da se u trogirskoj katedrali pjevaju lekcije hrvatskim jezikom, da puk moe lake razumjeti, to se pjeva, ime je postao tvrd svjedok, da je taj grad i poslije tristagodinje mletake dominacije ostao hrvat ski kako je bio i za tatarske najezde, kad je Kadanov parlamentarac morao Trogirane nagovarati hrvatskim jezikom, da napuste maarskoga kralja Belu. Jo je znaajnija ta Manolina naredba, kad se uzme u obzir, 274

da su ga za to molili sami kanonici. 1 Kao to Cupilli po svojoj biskupiji, tako i Manola marljivo biljei, gdje god nae upotrebu hrvatskoga jezika u crkvi. Po tim njegovim biljekama doznajemo, da su se u trogirskim crkvama i u gradu i po selima epistole i evanelja pjevala hrvatski, jer u crkvenoj imovini zabiljeeni su aveti, t. j . knjige, u kojim su se ta itanja nalazila na hrvatskom jeziku, a i druge molitve. Manola je upisao, da se u gradskoj crkvi sv. Sebastijana (odmah do katedrale) na laze ica toga sveca, koja se pjevaju puku hrvatskim jezikom. (Celebratur in hac ecclesia semel in anno in die festi sancti Sebastiani, ipsoque die canitur missa cum Vita ejusdem sancti illyrico idiomate.) Farlati hvali uenost Manole i Peroevia priznajui, da je od njih dobivao obilno gradiva i razjanjenja za povijest trogirske biskupije. Dok je Manola za prve vizitacije bio jo posve zdrav, za druge je ve bio nemoan, jer je obolio od nefrite, kojoj je bolesti i podlegao poet kom 1766. godine.

VIZITACIJE Prethodnik Manolin Fonda, roen u Istri, podnio je godine 1746. izvjetaj Rimu o prilikama u trogirskoj biskupiji, u kojem se tui na mali broj upnika, zbog ega je zaostao narod u Zagorju, gdje su sela ratr kana, crkve daleko, pa jedva da u pojedinom selu jednom u mjesecu upnik vidi svoje upljane. Manola je doao u Trogir u studenome 1755., a ve 25. traynja 1756. javlja upnicima, da e doskora obii sve upe u Zagorju i Primorju i upozorava, koje e mu podatke morati svaki dati: broj crkava, posebne sveanosti u upama, bratovtine, razni obiaji, javni grenici, kamatnici, sulonici, psovai, zloinci, rastavljeni od ene i t. d. Prva vizitacija trajala je od 2. svibnja 1756. do 3. lipnja 1757., druga pak od 26. studenoga 1759. do 17. lipnja 1761., naravno uz vee ili manje prekide. Biljeke obiju vizitacija pomnjivo je izradio Marko Peroevi otroumno uoivi mnoge injenice o stanju crkava i sela, sau vavi nam imena majstora, koji su gradili crkve, zapisavi mnoge intere santne obiaje vane za folklor, ekonomske i socijalne prilike, nain putovanja po besputnim krajevima Zagorja i mnogota drugo, to e se tijekom rasprave spomenuti. Prva je vizitacija vanija, a u drugoj se zapisniar vie puta poziva na prvu, pa za etiri godine i nije se moglo mnogo promijeniti. Peroevi je biljeio gotovo svaku sitnicu, a njegov je rukopis upravo kaligrafski, uredan i jasan. Biljeke, koje je na selima pravio, on je kasnije u Tro giru razradio i upisao u omanu knjigu, u kojoj nema gotovo nijednog ispravka. On je pratio po biskupiji i prethodnike Manoline, pa sam u ovoj radnji upotrebio zapisnike njegove sa dviju vizitacija biskupa, a
1

Farlati IV, str. 447-448.

275

kasnije splitskoga nadbiskupa Kadia, kojega Peroevi pie Kai. Tako su popunjene biljeke Manolinih vizitacija. Manolin kodeks nije numeriran, broji u I. vizitaciji 256 ispisanih li stova i 32 prazna. Ti su prazni listovi po svoj prilici bili rezervirani za opis portala katedrale. 2 Na svakoj je strani sa strane napisano ime sela, o kojem je govor, to mnogo olakava snalaenje u tekstu. U drugoj je vizitaciji ispisan 121 list, a praznih je 20. Skupa dakle u itavoj knjizi ima 377 ispisanih i 52 prazna lista. Duina je svakoga lista 28,5 cm, irina 20,5 cm, a Peroevi je ostavio na kraju 5,5 cm pra znine, ispisao 15 cm. Kodeks je vezan u kartonske korice. Papir prve vizitacije ima na istome' arku dva vodena znaka, na jednom listu su ini cijali F. V. s krunom nad slovima, a na drugom je listu papina tijara nad dvjema kljuevima. Jednaki vodeni znak nalazi se na nekoliko listova II. vizitacije, a drugi imaju vodeni znak s inicijalima F. C. u krugu, koji se zavrava nekom vrstom krune. itave su vizitacije preglomazne, da se pretampaju, pa sam iz njih izvadio samo ono, to moe imati povijesnu vrijednost, izostavivi lo kalne crkvene prilike i slubena ispitivanja privatne naravi. Vano je, to Peroevi u svakoj upi zavodi broj kua i stanovnika i to za svako selo napose, pa se po tome dade pratiti kretanje puanstva odonda do danas. Uz te statistike podatke on je utvrdio i udaljenost izmeu raznih sela u satovima hoda. Ovako bi izgledala ta tablica: Od Od Od Od Od Od Od Od Od Od Od Od Od Od Od Od Od Od Od Od Od
2

Bristivice do Blizne po prilici 1 sat hoda. Blizne do Niskoga 1 i 1U sata. Niskoga do Vinovca 1 i XU sata. Ljubitovice do Lepenice 1 sat. Lepenice do Vrsna 1 i V2 sata. Suhog dola do Mravnice 2 i V2 sata. Visoke do Nevesta 1 sat. Nevesta do Sitnoga 1 i V2 sata. Visoke do Sratoga 1 i V'2 sata. Sratoga do Sitnoga 2 sata. vrljeva do Vinova 1 i 3/4 sata. vrljeva do Kladnjica 2 i V2 sata. vrljeva do Divoevia 3 sata. Radunia do Ogorja 1 sat. Radunia do Braevia 1 sat. Radunia do Crivaca 1 i V2 sata. Radunia do Postinja 1 sat. Radunia do Ramljana 1 sat. Brtanova do Niskoga 3/4 sata. Brtanova do Dugobaba 1 i V2 sata. Leevice do Koruaca 1 sat.
Opis trogirske katedrale iz XVIII. stoljea, Split 1940, str. 11.

Fiskovi,

276

Od Od Od Od

Koruaca Prgometa Prgometa Prgometa

do do do do

Vuevice 1 i 1/i sata. Labina 3A sata. Radoia 1 i XU sata. Prapatnice 1 i lU sata.

Dragocjeni su podaci, to ih je Peroevi u drugoj vizitaciji donio, t. j . nacrti pojedinih sela, naznaivi reljef tla, i to ne samo shematiki, ve realno. Po tome vidimo poloaj susjedstava, crkava, putova, oblik raz nih graevina, da li crkva ima apside, rozetu, prozore i koliko vrata, da li su kue potleuice, kojima se krov tie tla i da li su imale kat. Serdareva kua u Bristivici odskae od ostalih po ovim selima. U II. Kaievoj vizitaciji Peroevi donosi dva grba i tlocrt dviju tvrava.

BOSILJINA U ovoj radnji bit e govora samo o seoskim upama, pa zato mimoila zim gradske crkve i samostane. Prvo selo, koje je Manola posjetio, bila je Bosiljina ili Marina. Bosiljina je poluotok izmeu sela Marine i rogoznike uvale. Istoni dio toga poluotoka negda je pripadao Splitu i u XIV. stoljeu vodila se par nica izmeu Splita i Trogira pred mletakim sudom zbog posjeda BosiIjine, koju su Spliani izgubili ne uspjevi dokazati svoje pravo, premda su na sud donijeli falsifikat tobonje Zvonimirove darovnice od 16. travnja 1078. Kad su Turci stali napadati na okolicu Trogira, onda je trogirski biskup Marcel godine 1495. dobio doputenje od mletake vlade, da sagradi u Bosiljini katel kod crkve sv. Marine, i tako po toj crkvi selo je dobilo novo ime Marina. Ovaj je katel sve do ukinua trogirske biskupije (1828) pripadao biskupu. Seljaci iz Bosiljine poslali su 12. lipnja 1756. u Trogir lau sa est vesala, kojom se biskup Manola dovezao u selo, gdje su ga doekali salvama iz puaka i zvonjavom zvona. Iskrcavi se na obali blagoslovio je puk i poao u biskupski katel, gdje je ostao do poetka crkvenih funkcija. Kod vizitacije vidjelo se, da je upa bila dobro ureena. Obitelji je bilo 90, a stanovnika 732. U crkvi je opazio mramorni tabernakul sa srebrnim kljuem, tabernakul je napravio majstor Petar Cavalieri. U istoj upskoj crkvi neobian je oblik oltara sv. Jakova: oltarna ploa lei na dva kamena, koji stre iz zida. Pred oltarnom menzom je konati antipendij. Danas je vrlo rijedak takav oblik antipendija, ali u ono doba bilo ih je dosta i po seoskim crkvama, kako emo vidjeti u ovim vizitacijama. Slian je tome i oltar Sv. kria jednako na dva kamena koji stre i s konatim antipendijem, pa oltar Bezgrijenoga zaea. U crkvi je bilo est pozlaenih vaza za cvijee. T. zv. Pax, limena ploa s utisnutim kriem ili jaganjcem, bio je od srebrnoga lima. Tako 277

je bilo od srebra i jedno kandilo, a dva kalea od srebra bila su oba pozlaena. Ne bismo oekivali u ovoj crkvi biskupskoga sela upotrebu hrvatskoga jezika, a ipak je zabiljeeno, da ona ima tri aveta. Svileni pluvijal s velom bio je kupljen za 35 zlatnih cekina godine 1748. (ex pense numorum aureorum 35). Srebrn je bio i kadionik zajedno sa lai com za tamjan, kao i kropionica za blagoslovljenu vodu i kropilo (aspersorium). Lijep je i broj kazula, naime sedam. Manola je opazio, da se u crkvi pokapaju mrtvaci i da se osjea zadah iz grobova, pa je naredio, da se ima ukinuti ta praksa. Po izvjetaju upnikovu u selu je bilo osam crkava: sv. Katarine u Svincu, kapela sv. Jakova u Spilji, sv. Marije na Dridu, sv. Marije u Gustirni, a druge se ne spominju po imenu. Jedna pojava, koja se susree po svima selima, nije izostala ni u Ma rini, naime da upravitelji bratovtina i crkava ne e da daju raun o svojoj upravi, na to se redovito tue upnici. Seljaci iz Marine, kao biskupski kmetovi, bili su duni na dan sv. Ivana Trogirskoga sudjelovati u procesiji u gradu. U Bosiljini je uz upnika ivio i jedan pop glagolja, Petar Zii i bio je izgledna ivota. U samome katelu bila je crkva sv. Ivana Krstitelja, a u njoj kale i patena (plitica) od srebra. U toj crkvi bio je i krteni zdenac, a drala su se i sv. ulja za krtenje! i bolesnike. Crkva sv. Marine bila je poploana, a njezin oltar napravio je ve spomenuti Petar Cavalieri. Tako je bilo za prve vizitacije, za druge, koju je Manola obavio 1760. godine, nadopunili su se podaci o upi, selu i crkvama. To je bilo 9. svibnja 1760. kad je 9 krepkih mladia doplovilo iz Ma rine u Trogir laom, koja je imala biskupa i njegovu pratnju odvesti u selo. Laa je bila okiena zelenilom i krma joj natkrita, da biskup bude zatien od sunanog ara. U pratnji su bili svi kanonici osim arciakona, kancelar Peroevi, tri prosta sveenika, dva klerika i sluga. Poslije dva sata vonje po tihom moru prispjeli su u Marinu, gdje ih je doekao upnik s malo puka. U katelu je upnik izvijestio biskupa o stanju upe. U njoj ima 90 obitelji sa 765 stanovnika. Prihodi upnikovi daju se u naravi kao i po ostalim selima, pa se moe po njima zakljuiti, kakvi su bili dohoci u seljaka u ono doba. Kad blagosilja blago, skupi do dvije kvarte bajama i jedna ili dvoja kola drva, od ega XU bajama daje zvonaru. Na veliki petak kod klanjanja kriu daju mu koji solad ili jaje, pa skupi oko 2 lire vrijednosti, a jaja, koja dobije, daje sakristanu katedrale u Trogiru, kad doe po sv. ulje. U petak poslije Uzaaa dobiva po jedan sir od svake kue, svega vrijednosti 2 cekina. Suvie svaka kua duna mu je dati 4 kvartarola jema i 2 penice. Pripada mu jedna od triju svijea trojnice (lumen Christi). Za Boi dobiva hljebac kruha ili 4 solda po kui, a za vjenanje objed, rubac od rijekog platna (tela fiumana), 1 piece i 2 hljeba kruha od nevjeste. Za Uskrs prima neto od onoga, to donose na blagoslov, t. j . kruh, jaja, sir. Kod sprovoda mrtvaca 278

dobiva jednu svijeu od 1 solda vrijednosti i */ solda, a jednaku, svijeu prima i kod krtenja. upnik ima i uz svoje duhovnike, dunosti obavezu, da na Uskrs po gosti sve kune starjeine od onoga, to dobije pri blagoslovu i k tome popiju mu dva sia vina. Ovakvim nainom plaanja upnik je bio privezan uz 'selo, i kad je bila dobra ljetina selu, bilo je i njemu bolje. Kako je bilo u Marini, tako je i po ostalim selima ne samo trogirske okolice nego itave srednje Dalmacije, naravno prema vrstama plodina. U upi je bilo 10 crkava i osam bratovtina, od kojih je samo ona presv. Sakramenta imala matrikulu (madre regola-pravila). Ova se upa sastoji od primorskih i zagorskih dijelova, to se opaa i U crkvenim ceremonijama. Tako priest bolesnicima u selu na moru nosi se pod nebnicom uz fenjer i etiri svijee, a| u polju, dalje od sela prema brdu, u piksidi na prsima jaui na konju i bez svijee. Za prosnih dana op hodi se ne obavljaju, jer svijet je u polju na poslu. upska je crkva svoena (in concamerato extructa), a veliki je oltar pozlaen i podignut je za biskupa Ivana Cuppareo (Kuparia, koji je postao biskup 1684. godine, pa je njegov grb utisnut na oltaru). U ono doba crkva bijae dovoljno velika, ali za Manole ve je bila uska, jer se umnoilo puanstvo zbog provala turskih u trogirsku okolicu, koje sii bile uzrok, da je svijet prelazio u primorje. Na taj se nain dosta Zagoraca naselilo i u Marini, jer je imala katel za sklonite u asu po gibelji. Sa strana oltara su dvije pozlaene slike na drvu. Jedna pri kazuje sv. Ivana Krstitelja, a druga sv. Lovrinca. Valjda su to bile slike sa zlatnom pozadinom. Od osam bratovtina jedna je glavna i ona upravlja drugima i njihovom imovinom. Ta velika bratovtina odredila je, da veliki drveni oltar zamijeni novim mramornim i ve je sklopila pogodbu s majstorom Petrom Cavalierijem, da e on to djelo izvriti za sto dukata zlatnih, i ve mu je isplatila 70 dukata za nabavu mramora. Ve prije oltara on je bio napravio tabernakul od mramora za stari drveni oltar. Na oltaru upske crkve u Marini i danas se nalazi taj taber nakul od arenog mramora u uobiajenom obliku hrama sa etiri stu pica i kupolicom u obliku barokne lukovice. Po Fiskoviu je Cavalieri osrednji majstor. 3 Vizitator je opazio, da se mrtvaci pokapaju 24 sata poslije smrti. Matice roenih, vjenanih i umrlih datiraju od 1755. godine. Dajui obavijesti udorednom stanju sela upnik kae, da Santo (Svetin) Frani dajui novac u zajam trai za svaki cekin godinju ka matu od 20 lira, pa ga je biskup pozvao preda se i ukorio, a Frani je obeao, da ne e ubudue davati novac na kamatu. U selu vlada mir, jedino Mate i P e t a r Peresa ne ive u ljubavi. Nastavljajui pregled upe biskup je naao, da se za razne svetkovine pjevaju ica svetaca, i da su ispravna. Naravno, ta su ica morala biti
3 Fiskovi, Ignacij Macanovi i njegov krug (Prilozi povijesti umjetnosti u Dal maciji, 9, str: 255).

279

pisana hrvatskim jezikom, inae ne bi se ni pjevala na selu, pa i komu? Osim upske crkve Manola je pohodio i podrune, najprije oratorij sv. Ivana Krstitelja, u kojem se krste djeca, dakle je krstionica odijeljena od upske crkve. Bio je i u udaljenoj Gustirni, starom selu, koje se u dokumentima spominje u XIV. stoljeu, pa je pohodio crkvu BI. Dj. Marije. Ta poluzagorska crkva bila je presvoena, ali se svod slomio, premda je bio napravljen tek pred est godina. Crkva je; vlana. Oko nje je lijepo uokolo obzidano groblje. Kako su i danas puni ljubavi prema svojim mrtvima tamonji seljaci, svjedoi injenica, da je to groblje i danas ograeno i pomnjivo uvano, premda se odavna ve ne pokapaju mrtvi u njemu ve kod upske crkve u Marini. Biskup je vidio vie gro bova s ploama, za koje kae da su mnoge dobro izraene i kae, da bi se mogle upotrebiti za oltarske menze. Nadalje biljei, da su na mnogim ploama likovi, po kojima sudi, da su to rimski grobovi. Tu se vara, jer ti grobovi pripadaju vrsti steaka s obinim ornamentima, osim to neki imaju isklesana primitivna poprsja. 4 Ti su steci imali i postolja, to Manola biljei ovim rijeima: Sub primi lapidibus alii sunt et sub ipsis tumbae. Ni u to doba nitko se nije sjeao, da se itko na tom mjestu pokapao, ali tu je u starije vrijeme bilo selo, koje je za najezde turske opustjelo i jo svi se vidjele ruevine kua. Danas se ponovno na istom mjestu podiglo naselje. Crkva sv. Katarine u Svincu prije je bila upska i bila je posveena., to vizitator zakljuuje po krievima posvete utisnutima uokolo po zido vima. Ima samo jedan oltar s dobro izraenom slikom, a sa strane evan elja u zidu je bila udubina, koju je ve Kai uoio pri II. vizitaciji. Na toj udubini tragovi su vrataca, pa se moe zakljuiti, da je sluila kao tabernakul, to prije, to je pred njom i u doba Manole gorjelo kan dilo i to je bila upska. Zanimljiva je crkvica sv. Jakova. To je zapravo spilja duboka i oki ena stalaktitima multum ornatum jocis eformatis ob instilationem sen pluvia guttarum intus fluente. To su igre prirode, kako ih zove vizi tator. Vrlo je vana crkva sv. Marije na Dridu, brdu pri kraju Marinske uvale u Bosiljini. S toga mjesta prenesena je slika Gospina godine 1500. u franjevaki samostan na Ciovu, pa je taj samostan po slici dobio ime Drid. Crkva je u doba Manolino izgledala duguljasta. Posred crkve po stavljen je zid, koji je dijeli na dva dijela, jedan od zida do izlaza, a drugi od zida do oltara. Onaj dio crkve, u kojem je oltar, presvoen je svodom i krov je pokrit ploama, a od zida prema glavnim vratima nema svoda i pokrit je krov ciglama. Jasno je, da je stara crkva bila produena na takav nain, da zid proelja nije bio diran, ve je ostao na svome mjestu. Vizitator pie, da su pokrajna vrata blizu oltara, a ne po sredini zida, druga su na proelju, a trea na onom unutranjem zidu. To sve kazuje, da su ona pokrajna vrata na zidu stare crkve, a
4 Kati, str. 164).

Steci u Imotskoj Krajini

(Starohrvatska

prosvjeta, serija III, sv. .

280

ona na u n u t r a n j e m zidu bila s a negda ulazna, prije nego se c r k v a p r o duila. Uz o l t a r je b i s k u p vidio n e k o l i k o k r u n a od s r e b r n o g lima. Obavivi p o h o d u M a r i n i b i s k u p se Manola vratio u, grad T r o g i r , da n a s t a v i vizitaciju g r a d s k i h c r k a v a . D n e 24. kolovoza 1756. p o h o d i o je

SEGET P r e v e z a o se l a o m do k u e T r o g i r a n i n a Rosignolija ( p u k ih zove Sla vic), j e r je u p s k a k u a bila p r e v e m a l e n a , da bi se mogla u njoj smje stiti sva p r a t n j a . O d a t l e se z a p u t i o c r k v i BI. D j . Marije u K o n a v i n a m a , koja je smjetena na p o p u t a izmeu T r o g i r a i Segeta, a taj se zvao i K a t e l R o t u n d o ( C a s t r u m R o t u n d u m ) . C r k v a je bila beneficij t r o g i r s k o g k a p t o l a , a t i t u l a r je P o r o e n j e BI. Djevice ili Mala Gospa. K a d se smje stio b i s k u p , o d m a h se dao obavijestiti o stanju crkve i sela. u p n i k Kajet a n Sasso izvjeuje o n e r e d i m a p r i u p r a v l j a n j u c r k v e n o m i m o v i n o m . Njom u p r a v l j a j u u p a n i b r a t o v t i n e Duai od istilita i ne daju n i k o m e r a u n a , ve g r a b e d o b r a c r k v e . P u k m r m l j a zbog toga, ali u z a l u d , j e r selo n e bira u p a n e , ve p r e t h o d n i k i m e n u j e svoga n a s l j e d n i k a , pa j e d a n d r u g o m e p o k r i v a j u p o g r e k e . U selu su 683 s t a n o v n i k a . M o r a l n o stanje nije najbolje. L u k a L i v a k o v i ivi u sulonitvu, a Vicko Vii i M a r k o Boji ne ive sa svojim e n a m a niti se b r i n u za njih. Seljaci psuju, k a d se opiju. Dvije e n e p r i m a j u u svako d o b a , pa i n o u , t k o god p r i s t u p i u njihovu k u u , ali se n e m o e nita zlo rei, p r e m d a selo i zbog toga negoduje. V e je K a i 1726. godine zabiljeio, da Segeani g a l a m e u c r k v e n o j o g r a d i , a na to se i u p n i k Sasso potuio Manoli, to j e k a r a k teristino, j e r su i d a n a s o n i p o z n a t i p o svojoj galami. K a i u su bili kazali, da se u Segetu svaka djevojka prije vjenanja u m a k n e . U crkvi je b i s k u p M a n o l a opazio, da je t a b e r n a k u l star, neist i ne dolian, i n a e j e c r k v a bila d o b r o opskrbljena r u h o m . N a d v r a t i m a c r k v e n i m postavljen je n a t p i s , koji k a e , da su t r o g i r s k i plemii svojim n o v c e m i p o b o n i m nastojanjem vjernika godine 1582. rairili tu c r k v u . TRAGURIENSIUM PATRITII ORDINIS SOCIETAS ) (?) HANG DEIPARE VIRGINJS ERE PROPRIO PLAQUE FIDELIUM IMPENSA ANNO SALUTIS AMPLIOREM REDIGERE CURAVIT MDLXXXII C r k v a je d o b r o p o p l o a n a , ali u njoj ima n e k o l i k o grobova, to nije bilo p r i j a t n o b i s k u p u . U s a m o m e selu jo je bila j e d n a crkva, koju je sagradio m a j s t o r (lapicida) A n t u n Cicindela sa svoja dva sina K u z m o m i I g n a c i j e m . F i s k o v i zna za F r a n u i Ignacija Cicindelu, a po o v o m e bila su jo t r i lana toga r o d a zidari. 281

Biskup Manola tvrdi, da je vidio molbu za gradnju crkve u selu pot pisanu od harambae, upana i sudaca sela od 26. travnja 1747. i ponov ljenu 12. oujka 1748., pa konano izjavu od 8. travnja 1748., kojom harambaa Ivan Livakovi, reeni Mede, i druina obeavaju, da e uvijek drati za upsku crkvu onu u Konavinama, a ne onu, koju ele sagraditi u selu. Temeljni kamen postavljen je 3. oujka 1750., a kod ove vizitacije 1757. jo nije bio u crkvi podignut nijedan oltar, ali je ipak imala devet kazula i srebrn kadionik. Posve je naravno, da je ta crkva u selu postala vremenom upska, a ona u Konavinama ostala samo grobina, kako je i danas. Za druge Manoline vizitacije ta crkva u selu ima ve 9 srebrnih kruna, 2 slike na drvu, ukraene s drugih pet srebrnih kruna. Uz< crkvu je tada bio i zvonik, za koji biskup kae da je ljepi od svih, koliko ih ima po selima osim onoga u Lukiu, ali u njemu nema zvona ve samo jedno malo. Sluba se poela obavljati u toj crkvi godine 1758., poto je bila pokrita i poploana. U toj drugoj Manolinoj vizitaciji zabiljeeno je, da se na oltaru crkve u Konavinama na lazi na Gospinu oltaru grka (bizantska) slika vrlo lijepa i glasovita zbog mnogih udesa, to svjedoe mnogi zavjetni darovi od srebra. Dvije druge slike u istoj crkvi tako su pokrite zavjetnim darovima, da se ne moe vidjeti, koje svece prikazuju, a dri se, da su to slike sv. Josipa i sv. Ivana Evang. udno je, da nije spomenuto u toj crkvi Ras pee iz XIV. stoljea, naslikano na daski, koje se nalo u njoj i restau riralo se godine 1924.1925. Valjda je kasnije dospjelo u tu crkvu. 5 udoredne mane, zabiljeene u I. vizitaciji, redaju se i u II. uz nove sluajeve sulonitva. Tako se Vicko Tomas odaleio od svoje ene, pred mnogo godina, a od Luke Lozi pobjegla je ena Antica, dok Luka Liva kovi reeni Karlov, brat harambain, ivi u sulonitvu s Lucijom Mavrak.

DRVENIK

Prva vizitacija ove upe. obavljena je 28. kolovoza 1756. i obiluje dobrim brojem podataka. Iz Segeta se bio Manola vratio u Trogir, kamo mu je upnik poslao lau, kojom je biskup otplovio zajedno s pratnjom i kroz jedan sat pristao na otok. Manola je prenoio u upskoj kui, a pratnja u kui Jakova Dujmovia. Sutradan je najprije upnik referirao o stanju upe. Crkva je opskr bljena svim potreptinama. U upi ima 1400 stanovnika, i to na pet mjesta. Puk obitava u selu Drveniku, u Grabulama, na kopnu u Vinitu ili u luci zvanoj Amagdale (Bademi) i na Ploi. U svim tim mjestima sve dunosti obavlja sam upnik i jedva moe svuda doprijeti, pa je stoga biskup kuao nagovoriti harambau i seljane, da prime jo jednoga kapelana, ali su se oni oduprli tome, jer bi im bio velik teret uzdravati dva sveenika. Kod pohoda upske crkve sv. Jurja opaeno je, da je bila
3

Vjesnik za a. i . d. godina 47.-48. (1924-25), tabla 1.

282

vie puta dograivana i proirivana. Peroevi biljei, da je Drvenik bio naseljen poslije godine 1500., kad su seljani Orihovice ne mogui pod nositi este navale Turaka, koji su ih u ropstvo vukli, ostavili staro selo i preli na ovaj otok, prije poznat samo po svojim panjacima. Tako preplovivi uski kanal naselili su se tu, kamo Turci nisu mogli dopri jeti, pa su sauvali svoju slobodu i imanje, a mletaka vlada dala im je zemljite. Vizitator izvodi ime hrvatsko otoka iz injenice, to je otok bio pokrit umom i drveem, potom i panjacima. Godine 1521. Aleksandar Giorgio, ondanji trogirski rektor, na molbu drvenikoga upnika, a ujedno kanonika stolne crkve, da pomogne siro manim naseljenicima, 28. rujna 1521. dodijelio je svakome od njih i njihovim nasljednicima po est vretena zemlje, da nasade lozu i plodne voke uz uvjet, da daju opinskoj blagajni samo esti dio ita i groa, a od drugih podavanja da su slobodni. Godine 1639. nadstojnici javnih daa i suci, odreeni za prodaju jav nih dobara po odluci mletakog senata od 27. studenoga 1637., prodali su otok Drvenik sa svim pripadnostima za uvijek Ivanu Krstitelju Soppe, Ivanu Lantani, Jakovu Califfi i Jeronimu Borgo za svotu od 6000 mle takih dukata, zadravi ipak pravo, da trogirski rektor imenuje upnika i da se na otoku ne smije podii nikakva zgrada nego samo za zaklonite seljacima) i stoci, i pravo sjee drva za gradnju dravnih brodova. Pravo imenovanja upnika bilo je jo ivo u doba ove Manoline vizitacije. Drvenik je u doba Manolino bio posve ogoljen, bez ume i gajeva i krevit, ali su marljivi seljaci nasadili mnogo voaka izmeu kamenja, da je upravo pun otok plodnih stabala. Na otoku nema ive vode, ali ni tetnih ivotinja. Ipak su mnogi o svom troku napravili atrnje za vodu kinicu., Klima je vrlo blaga. Drvenani, im dospiju do mladosti, ene se, pa nije udo, to su u doba vizitacije bile na otoku 174 obitelji sa 1200 stanovnika, a kad su se naselili, bilo je svega 26 obitelji. upska crkva bila je sva posvoena, i to imala je tri svoda, tri krova i troja vrata, dakle morala je imati i tri lae. Srednja laa bila je osta tak stare crkve, koja je zbog prirasta puanstva kasnije proirena godine 1724.1725., kad je podignuta sjeverna laa, i 1729., kad je dobila i junu lau. Za taj posao potroeno je 8000 lira skupljenih u selu. Manola kae, da i tako proirena crkva nema dovoljno mjesta za puanstvo, emu je kriva tvrdoglavost upljana, koji su svakako htjeli, da stari svod ostane netaknut, dok im je ondanji biskup Cupilli svjetovao, da uz staru crkvu tako dograde novu, da stara vri funkciju prezbiterija i sakristije. Godine 1730.1731. sagraen je zvonik iza crkve, a dotada su visjela zvona na proelju na tri stupa iznad vrata, t. j . crkva je imala zvonik na preslicu. Godine 1752. produena je srednja laa i podig nuta je sakristija sa sjeverne strane. Krteni zdenac nalazi se na ulazu u crkvu sa strane epistole, natkrit je piramidom, ist je i dobro uvan. Jednako sv. ulja dre se u istim srebrnim posudicama, koje se opet nalaze u veoj posudi, a ta se pohranjuje pod piramidon krtenoga zdenca, pa se nema ta zamjeriti. 283

U crkvi je pet oltara od satnog mramora i imaju po dva stupa, a ve liki oltar ima etiri stupa od arenoga mramora i podignut je godine 1752. U upi je bilo 10 bratovtina. Osim upske crkve bile su u Drveniku, zapravo u drvenikoj upi* jo i ove: sv. Nikole, sv. Mihovila Arhanela, sv. Ivana Trogirskoga na Ploi (Promontorium Diomedis), sv. Marije u Orihovici i sv. Antuna Padovanskoga na kopnu. Osim upnika su u Drveniku ivjela jo tri sveenika, izmeu kojih je bio Don Jakov Dujmovi, koji je upravljao ovom upom 38 godina i sagradio kuu, pa i tada je marljivo pomagao upniku. Rodom je bio sa Braa. Crkva sv. Nikole nalazi se na breuljku, koji se die nad dvjema uva lama (Mala luka i Vela luka), kamo se esto zaklanjaju brodovi pred olujom. Crkva je sagraena 1715. godine, apsida je presvoena, tie ka menom pokrilo, krov je ploast, a na crkvi je zvonik sa zvonom. Pred kamenim oltarom je antipendij od islikana drveta, a na oltaru je slika sv. Nikole na drvetu takoer. Remeta uva i redi crkvu, kojoj su vrata uvijek otvorena i kandilo se uie svake svetkovine. Oito je crkva za vjetno mjesto mornara. Crkva sv. Mihovila Arhanela glasovita je i od davnih vremena, a stoji na otoku istoga imena, koji je pripadao benediktinskoj opatiji sv. Ivana u Trogiru. Negda je bila upska crkva na tome otoku, koja je imala svoje suce i upane (gastaldiones), a upnika je imenovao trogirski bi skup. Godine 1613. bio je upnik Don Marin Cigolinus, koji je te godine 30. oujka predao upu u ruke Don Jurja Tinea, kanonika primancira i generalnog vikara biskupa Andreuccia, a ovaj vikar postavio je svoga zamjenika (substitutus fuit) sveenika Ivana Geoni. Crkvu su sagradili ili seljaci ili gospodar otoka benediktinski opat za slubu seljacima, koji su obraivali njegove zemlje na otoku. Kad je bio ukinut benediktinski samostan, zaputena je crkva i naputeno selo, seljaci se preselili na Drvenik, odakle jo obrauju zemlje onoga otoka, a crkva pripada upi Drvenika. Starost crkve svjedoe otvori na zidu crkve i dio utvrde prikljuene crkvi, to su negda bili obrana protiv morskih gusara. Dakle i ova je crkva kao i ona u Vrbovskoj bila ujedno i tvrava, kao jo nekoliko ih po Dalmaciji. Dvaput na godinu, na dan sv. Mihovila 29. rujna, i na dan Prikazanja sv. Mihovila (na brdu Gargano) 8. svibnja, ako ga ne zapri jei zlo vrijeme, dolazi tamo upnik, da obavi slubu. Na oltaru nema slike, ve je tu mali kameni kip sv. Mihovila. Uz crkvenu ogradu (coemeterio adnexum) jo se vidjela zgrada ve ruevna, a to je bila ili be nediktinska ili upnikova kua. Oko nje su gomile i tragovi poruenih domova. Crkva ima svoju bratovtinu, ali se ta ne brine za nju. Vrata postoje, ali se ne zakljuavaju, jer mornari esto ulaze u crkvu, no mogli bi ui i kroz prozore. Osim upnika mise u toj crkvi i drugi sveenici, kape lani brodova iz bliih i udaljenih krajeva, kad se kod ovog otoka usidre. Oni na buki zida zabiljee svoje ime i vrijeme, kad su tu misili, i tako 284

ostavljaju spomen svoga boravka. Jednako zapisuju svoja imena i mor nari i gospodari brodova. Crkva je presvoena, a tvrava uza nju izdaleka priinja se kao zvonik. Crkva sv. Ivana na Ploi. Ta je, kako kae Manola, uz Promontorium Diomedis, koji rt puk zove Ploa, podignuta, da sauva uspomenu na mjesto, gdje je sv. Ivan Trogirski udom pomogao ibenanima, kad im je nastradao brod (nakrcan bavama punim vina) i po valovima suhih nogu doao do obale. Crkvu su podigli godine 1332. i 1333. na svoj tro ak trogirski plemii Ciprijan Buboli i Maroje Dobre Matejev, a zidali su je Dragoj, murarius iz Omia, Dujam Vojslavi, Stipe Plixia (Pliija) i klesar (lapicida) Viktik Veselokui (Vesselochuxius), kako se moe vidjeti u javnoj ispravi, kojom su sklopili pogodbu, da e crkva biti sazidana do Uskrsa idue godine. Crkva je presvoena i ima kameni luk u obliku kria pod samim svodom i malu apsidu (cum sua parva capella). iroka je 6 lakata, duga 10, a visoka od temelja do svoda 5 lakata. Pokrita je ploom, iznutra i izvana je obukana i obijeljena. Ima samo jedan prozor, i to uvis produen (in altitudinem per longum protracta fenestula dakle gotiki slog). Crkva nije pravilno orijentirana, jer su joj vrata prema istoku, a apsida prema zapadu-jugu. Biskup to opravdava time, to na Ploi, koja se produila u more, jako duva juni vjetar, pa valovi polijevaju, crkvu, i da ne prodiru u crkvu, trebalo ju je onako okrenuti. Manola donosi u izvatku pogodbu o graenju crkve. Pogoeno je, da klesarima ona dva plemia Ciprijan i Maroje imaju isplatiti za itavu gradnju uime plae za trud 50 malih mletakih lira u tri maha, 16 lira, 13 solada i 4 dinara na poetku graenja, isto toliko kad bude sav zid uokolo gotov, a po sljednju jednaku svotu, kad bude gotova itava crkva, t. j . zidovi, svod i bijeljenje s unutranje i s vanjske strane. Materijal potreban moraju dovesti na mjesto gradnje naruitelji. Osim oltarne menze nema nikakva uresa, jer se rijetkokad u toj crkvi misi, t. j . kad pobonost seljaka Rogoznice ili ribara zatrai, to ovi ine u vrijeme ribolova na srdele. U tome sluaju sve, to je potrebno za misu, donosi se iz sela ili iz grada, jer crkva nema nikakvih potreptina. Crkva BI. Dj. Marije u Orihovici vrlo je stara i, bila je takoer vlasni tvo opatije sv. Ivana, pa je sazidana posred posjeda opatije. I ona ima svod i trostruk kamen luk, kako je bio prije obiaj da se grade crkve. To je Peroevi jednako zapisao ve za II. Kaieve vizitacije. Pred olta rom je drvena reetka od jednoga do drugoga zida s vratima u sredini, koja se zakljuavaju tako da, i kad je otvorena crkva, laici ne mogu pristupiti k oltaru. To je jedinstven primjer staroga septuma - pregrade pred oltarom koji je ovdje izgraen u drvu mjesto kamenu, ali je ovdje utvrena funkcija toga crkvenog namjetaja, da sveenici i oltar budu odijeljeni od svjetovnjaka. Ima i zvonik sa zvonom, koje je godine 1708. prelito, budui da se staro razbilo. U crkvi je mnogo grobova s nadgrobnim ploama. Za menzu jednoga pokrajnog oltara, koji se sruio, bila je upotrebljena jedna poganska stela s natpisom:
285

D. M. DRO. SUS CA. LI. NI CON. SER VE BE. NE ME REN TI PO SV VIT To se ima itati: Drosus Calini conserve bene merenti posu(u)it. Drusus Kalini suropkinji dobro zaslunoj postavi. Grko ensko ime Kalina u dativu napisano je fonetski, kako se u svoje doba izgovaralo Calini mjesto Calinae. Za II. Kaieve vizitacije Peroevi je takoer zabiljeio ovaj natpis i dodao, da ga nitko nije znao proitati ni protumaiti. Biskup ga je Kai ovako itao: Probus Suspicius Carus Marco Nipoti Consobrino Severo bene merenti posuit. Izvan crkve uz glavna vrata uzidana je druga menza, ali nitko se ne sjea, da se na njoj igda misilo. Vizitator pie, da se na njoj govorila misa u staro doba, kad bi nagrnulo mnogo svijeta. Na toj menzi lei polupana kamenica za blagoslovljenu vodu i kameni grb s mitrom mjesto krune. U grbu je po srijedi zvijezda i dva cvijeta u vrhu iznad grba na uglovima okvira s obje strane mitre. Slian se grb nalazi na zidu biskup ske palae u Trogiru. U II. vizitaciji Kaievoj Peroevi je nacrtao taj grb. U crkvenoj zgradi sa sjeverne strane postoje zidovi ruevne kue graene klakom na jedan kat (in solario), a to je zapravo kua sa sunanikom, balaturom, u kojoj se na prvi kat uzlazi preko vanjskih stepe nica. Kau, da je ta kua pripadala redovnicima sv. Benedikta, koji su tu obitavali. U istoj ogradi nalazila su se tri bunara vrlo dobre vode, od kojih su dva zatrpana zemljom i vide im se samo kamene krune, vere, trei pak iza crkvene apside sauvan je i pun vode. U toj crkvi upnik Drvenika dvaput misi, na: dan sv. Marka i pri bla goslovu polja na uskrsni utorak. Negda je ovdje bilo selo i opaaju se tragovi kua, ali stanovnici uznemirivani estim provalama Turaka promijenili su sjedite i poslije 1500. godine preselili se na otok Drvenik, a ovo je negda bila njihova upska crkva. No premda je to bila upska crkva, ipak ti seljaci nisu imali svoga vlastitog upnika, ve je upnik sela Marine bio njihov duobrinik i do lazio je k toj crkvi u odreene dane te dijelio sakramente i sprovodio mrtve, kao to se vidi u aktima biskupske kurije. Crkva sv. Antuna Padovanskoga u Viniu. Ovu je crkvu nedaleko od obale morske dao sagraditi na svoj troak Tadija Paanin iz Drvenika zajedno sa svoja etiri sina: Ivanom, Matejem, Antunom i Tomom. Grad nja je zapoeta 22. sijenja 1727. Gradio je Ivan Krstitelj Pisenti iz Bergama. Za itavu gradnju potroeno je 2500 lira. Ivan Paanin Tadijin
286

izvrio je sve klesarske radove, premda nije bio profesionalni klesar (quamvis numquam lapicida fuerit). Napravio je vrata, lijeb oko crkve (coronae circum ecclesiam), oltarsku menzu, stepenice i kamenicu za blagoslovljenu vodu. Peroevi u II. Kaievoj vizitaciji pie, da je pogo ena grada za 250 reala i to 22. sijenja 1726. godine. U crkvi je oltar sa slikom sv. Antuna s desne strane, a sv. Ignacija Lojole s lijeve, za koju je platio Paanin 130 lira, 28. listopada 1727. U samoj crkvi je na pravljena atrnja dva koraka duboka a dva iroka za vodu kinicu. Vrata nisu najljepa (aliquantulum deturpata), a klju dri Paanin. Doputenje, da se gradi crkva, dao je biskup Kai. Isprva se opirao, ali nije mogao odoljeti neprestanim molbama Paanina i konano je po pustio uz uvjet, da se ili Paanin ili bratovtina sv. Antuna pobrinu za sve, to je potrebno crkvi. U II. Kaievoj vizitaciji nairoko je opisan san mladoga Paanina, koji ga je potakao, da gradi crkvu. Dvaput se misi u toj crkvi, na dan Gospe od milosti i na dan sv. Igna cija. Na sv. Antuna upnik je duan misiti u upskoj crkvi, pa Paanin dovede posebnoga sveenika za misu, da zadovolji svojoj pobonosti. Crkva je prema svemu ovome vrlo interesantna. Zabiljeen nam je jedan majstor (Pisenti), doznajemo za jednoga samouka klesara (Paanina Ivana), neobina je pojava bunar u crkvi, jer takav se nalazi samo jo u trogirskoj katedrali kod glavnoga oltara na strani epistole. Posve je neobino, to je crkva posveena uz sv. Antuna i sv. Ignaciju Lojoli. U II. naime vizitaciji Kaievoj tako se nalazi zabiljeeno, da je posve ena ovim dvjema svecima. Druga vizitacija Manolina obavljena je 14. svibnja 1760. Ceremonijal doeka izvren je vrlo sveano. Tada je biskup naao, da su Drvenani ve pripravili kamen za rairenje upske crkve. Na tom doeku posipali su biskupa cvijeem, prostirali su ilime do crkve i pjevali su ritualne pjesme, antifone i psalme, a da puk bolje razumije (ad totius populi intelligentiam) upnik je zapjevao hrvatski Te Deum laudamus (parochus intonuit illyrico idiomate) i itav je himan ispjevao. Zapisniar je zabiljeio pri drugoj vizitaciji, da u Drveniku ima 173 obitelji i 1092 stanovnika, da mrtve pokapaju 12 sati poslije smrti, a u naglim slua jevima smrti 24 sata poslije preminua, do groba ih prate bratimi sa svijeama i nose ih u mrtvakoj krinji. Biskup je naredio, da remeta smije sluiti pri oltaru u obinom odijelu ve u crkvenom. Jo je zapisniar dopunio, da se za crkvu sv. Ivana na Ploi staraju seljani Raie. Bratovtina sv. Ruarija ima matrikulu i doputenje, da se utvrdi, koje joj je dao general dominikanskoga reda Gelasini god. 1639. Bratovtina sv. Sakramenta dobila je potpuno oprotenje za sva vre mena od pape Klementa X. 9. sijenja 1672. Kad je biskup ispitivao o udorednom stanju u upi doznao je, da Kata Salatina ve etiri godine ne ivi s muem, a kad ju je nagovarao, da se pomiri s muem, ona je izjavila, da voli umrijeti nego s muem zajedno ivjeti. 287

VISITATIO

MONTANA

Zagorske

upe

Biskup Manola, ve od 60 godina starac i slaba zdravlja, ipak je pod uzeo teak i naporan put po ratrkanim i udaljenim selima u Zagorju, kuda je morao preko planina i neprohodnih staza jahati, a i pjeke pro laziti. Velika je bila i potekoa, kako da se smjesti on i pratnja u kukav nim kuama, a ponegdje i u pojatama primitivnih seljaka. Pohod zagor skih upa zapoeoi je s Prgotnetotn. Nareeno je upniku toga sela, neka poalje u Trogir 20 konja za biskupovu pratnju i prtljagu. I na ovome putu pratio je biskupa njegov kancelar Marko Peroevi. U Prgometu su prenoili u upskoj kui i sutradan zapoeli vizitaciju. upska crkva sv. Stjepana Prvomuenika bila je u novije doba proirena, ali loe, pa biskup kae, da je nagrena (deturpata). Apsida je malena i niska, nema zvonika, te zvono visi o dvjema gredama pred vratima crkve. Biskup je ukorio crkovinare, to kod proirenja crkve nisu povje rili taj posao kojejn dobrom majstoru, ve nekom Ivanu Avijanu, koji po gradu gradi samo kuice, te je zadnji meu majstorima. Inventar crkve nije ba oskudan, u crkvi je naao srebrn kale, 3 kazule, konati antipenij i avet (interprete). upskom crkvom slue se dva sela: Suhi dol i Prgomet, pa bi neki seljani htjeli pripasti Prgometu. Zato je priao pred biskupa Jure Maljkovi i izjavio: Mi pripadamo upniku Suhog dola, makar da stanujemo u Prgometu, a elimo da se ubrojimo u prgometsku upu. U upi su bile dvije bratovtine, jedna se sastojala od plemena Bakovia iz Suhog dola, a druga od seljaka Trilokava i Prgometa. Obje bra tovtine zajedniki pomau crkvu. upnik ima matice krtenih iz godine 1755., a vjenanih i mrtvih iz 1751. U upi su bile tri crkve: sv. Stjepana u Prgometu, sv. Silvestra u La binu i sv. Jurja u Radoiu. U Trilokvama ima 16 kua, ali nemaju crkve. Statistiki su podaci ovi: Trilokve Prgomet Labin Radoi Svega 16 16 57 43 obitelji, obitelji, obitelji, obitelji, 134 173 445 342 stanovnika stanovnika stanovnika stanovnika

132 obitelji, 1094 stanovnika

upnik je izvijestio biskupa o pravoslavnima u selu Radoiu: U Radoiu ima 27 pravoslavnih obitelji, ali nemaju crkve niti u selu svoga paroha, jer njihov paroh slui itav teritorij sela Broanca, Dicma, Muca, Siana i preko Cetine. Za Kaieve vizitacije stoji zabiljeeno, da su pred 10 godina dakle 17.16. poeli graditi crkvu, ali je nisu dovrili. Imaju svog igumana u Dragoviu. Dolaze u katoliku crkvu, ali uvijek stoje uzgor i ne klee.
288

N a p r o t i v u p n i k P r g o m e t a kae u svom daljem izvjetaju p r o t i v n o : Oni iz Radoia dolaze nedjeljom u k a t o l i k u c r k v u na m i s u i k l e e zajedno s d r u g i m v j e r n i c i m a , ali blagoslovljenu v o d u ne uzimaju. e n a m a n e do putaju da i d u u k a t o l i k u c r k v u , pa ako koja djevojka slua misu u n a o j crkvi, t e k o je p r e k o r e njezini u k u a n i . uo je t a k o e r od n e k o j i h , da im njihov p a r o h p r i j e t i , da e svakoga a n a t e m i s a t i , koji se p r e k r i i n a o m blagoslovljenom v o d o m . I p a k oni se slue n a i m u p n i k o m za blagoslov polja, p l o d o v a i blaga i za uklanjanje crvi, ali ih n e moe n i k a k o n a g o v o r i t i , da se ispovjede (kod naega u p n i k a ) na asu s m r t i . P r o l e je g o d i n e j e d a n od obitelji K r i v i alias Strievi p o a o u Ka tela i tu i z n e n a d a obolio, pa je zatraio sveenika za ispovijed. K a d je to d o u o Mihovio k a r i i n , n i k a k o nije dao da se ispovijedi k o d katoli koga sveenika i t a k o je u m r o bez ispovijedi. kariin ga je p o s t a v i o na k o n j a i odveo 1 ga k svojima u Vuje polje, gdje je p o k o p a n . O k o prologa Boia b i s k u p je p r i m i o u c r k v u P a v i c u Strievi, s k o j o m se oenio L u k a ikov, alias B r k l j a a . K a d joj je majka teko oboljela, ona je pola k njoj u p o h o d e i pitala o p r o t e n j e , ali bolesnica joj o d g o v o r i , da bi joj r a d o oprostila, da je o d r e k a v i se svoje vjere primila t u r s k u , ali jer je p r i m i l a r i m s k u , n i k a k o joj n e e oprostiti. Uostalom p r a v o s l a v n i n e zadaju n i k a k v e p o t e k o e , osim to je m u n o gledati, da na nae b l a g d a n e o b r a u j u polja. Poslije toga u p n i k je n a s t a v i o svoj izvjetaj o p r i l i k a m a u upi. Velikih m a n a n e m a , samo io Cvita, ki Mate P a p i a , n e ivi sa svojim m u e m T o m o m T o p i e i n iz K o r u a c a ve m n o g o godina. O n ju je otje r a o i n e e da j e p r i m i . T e godine su k a k o P r g o m e t , t a k o i ostala sela p r i m i l a od t r o g i r s k e k a t e d r a l e za k r t e n j e v o d u blagoslovljenu na Veliku s u b o t u , d o k su do t a d a upnici k r s t i l i v o d o m , k o j u su sami svake nedjelje blagoslivljali. T a k o je bilo za p r v e vizitacije, koju m o e m o p o p u n i t i z a p i s n i k o m d r u g e p o svima selima i p r i m o r s k i m i zagorskim, a koju je obavio M a n o l a 22. svibnja 1 7 6 1 . u P r g o m e t u , k a d a je izvijestio fra A n d r i j a Baja, da su za c r k v u nabavili svilenu k a z u l u p r o t k a n u s r e b r o m za 5 c e k i n a , ali nije bila posve n o v a . U njegovoj upi n e m a u m a k n u a djevojaka, ima n e k o j i h obiaja, koji se ine p r a z n o v j e r n i ...: 1. K a d c r k n e k o n j , o d r e u m u glavu i stave na k o l a c , pa z a t a k n u k o l a c uz k u u ili v r t , p a vjeruju, da se tim odvraa zlo od k u e i da n e e ve c r k a v a t i ivotinje. 2. Mlada nevjesta p r v e n o i r a n o u r a n i na vodu, r a n o z a t o , da, joj n e r e k u , da je lijena, a i z a t o , da je n e vide. Na b u n a r u o s t a v i j a b u k u i n e t o sitna n o v c a . T k o n a e tu j a b u k u , estitaju m u , j e r ga d r e s r e t n i m zbog toga. 3. Na B a d n j a k i V e l i k i e t v r t a k daju soli blagu, i a k o se n e n a e u k u i , p o d s v a k u cijenu h o e da je n a b a v e . u p n i k se n a d a l j e t u i , da u o g r a d i c r k v e n o j slobodno p u e , a n e m a j u i p o t o v a n j a o s o b i t o g p r e m a u p n i k u i p r e d njim pue i s p u k o m ulaze
19 STARINE 289

u upnikov stan. U Prgometu na glavne svetkovine kod crkve se qpijaju i potuku i izrane, a ponegda se dogodi i ubojstvo. U selu se nau i t. zv. banditi, koji su otjerani iz sela, ali uza svu dudevu zabranu stanuju u selu, kumuju na krtenju, dapae su i crkovinari. upnik doslovno kae: Ja se ne mijeam u tu stvar, ali ne znam, smijem li mrtve pratiti u crkvu i dati im crkveni pokop. Josip Ui nije doveo u oinsku, kuu svoju enu Jelenu Munii, jer, kad bi je doveo, bio bi ubijen. Biskup ga je pozvao k sebi, ali mjesto njega doao mu je brat Mate, kojega je biskup ukorio, to ve toliko mjeseci nije dovedena Jelena, u kuu, pa m u je prijetio crkvenim ka znama, ako je to prije ne dovede. On je odgovorio: Imam dobre i pra vedne razloge, zato je ne mogu osobno dovesti, jer ona hoe da silom doe u nau kuu protiv volje svih nas. Ipak se obvezujem, da u u nedjelju, 31. ovoga mjeseca svibnja poslati u Ljubitovicu svoju enu Pericu i sina Marka, da je dovedu. Ve bi dosada ona bila u naoj kui, da je bila opskrbljena svojim ruhom, koje se trai u naem kraju, da ga donesu mlade nevjeste. Nato je brat Jelenin obeao, da e dati sve po obiaju i jo jednu preobuku povrh toga (una muta di drappi di piu).

LABIN

Crkvu u Labinu pohodio je biskup 9. svibnja 1757. i naao, da je ruevna, svete se slike na oltaru jedva poznaju, menza oltara je u loem stanju, a crkva nema ni potrebnih stvari, ali ipak ima uz misal i avet. U selu ima manjih lupetina, pa e ukrasti ovcu ili kozu, ali ne e konja ni vola. Zagorac (il Morlacco) u srdbi je poput ivine (una bestia) i lako udari u psost. Meu njima isticao se Marko Vanjeka, ali je pri javljen dravnoj vlasti i baen u gvoa.

RADOI

U crkvi sv. Jurja u tome selu bile su samo dvije kazule: bijela i crna,, i jedan misal, ali i avet. Seljaci su se hvalili, da ive izmeu sebe u miru, pa i pravoslavnima. Biskupa su izvijestili, da u selu ima 50 kua katolikih i 27 pravoslavnih. Pravoslavni, muko i ensko, u svetacne dane pohaaju katoliku crkvu. Katolicima nije pravo, to nekoji pravo slavni rade na katoliki Boi, ali i katolici rade na njihove blagdane bez zamjere. Osim tih 27 obitelji jo ih ima u Vuevici 7 obitelji, u Brtanovu 2, a jedna sama u Pometenom brdu (prema Sinju). Protivno od gore izloenoga seljak Pavao Lonar tvrdi, da samo muki pravo slavni, a ne enske, dolaze u katoliku crkvu. 290

LEEVICA Po kii je otiao biskup u Leevicu, gdje ga je na mejau doekao upnik fra Andrija Beti zajedno s harambaom Jeronimom Despotoviem, koji je poveo sa sobom i svoju oruanu etu s razvijenim barja kom. Jednako je i leeviki harambaa Antun Bilu dopratio biskupa iz Radoia do leevike granice. Nato su Leevani ispalili puke na pozdrav i izmarirali pred biskupom put svoga sela. Stanje je upe ovakvo: Crkva je nova i dobro opskrbljena svim potrebnim i ima zavjetnih darova, a na slikama Gospe i sv. Martina srebrne krune. Na zvoniku je jedno zvono. U prijanja vremena bili su u crkvi grobovi, ali ih sada nema, jer im je to bilo zamjereno za posljednje vizitacije. Slika na ol taru, premda nova, ve je oteena i neista. Oltar nema antipendija. upa ima vie sela, i to su: Leevica Koruce Vuevica Sva upa s s s 33 obitelji i 259 stanovnika 41 obitelji i 254 stanovnika 54 obitelji i 96 stanovnika

s 128 obitelji i 609 stanovnika

Matice postoje od godine 1755. Popis obitelji i ' crkvene imovine dri uredno. Crkve su: u Leevici sv. Martina, u Korucima sv. Duha, a u Vuevici sv. Antuna. U jednoj je crkvi krteni zdenac, aa upnik dobiva vodu za krtenje iz katedrale, dok je do lani i on kao i ostali sam blagosiljao svake ne djelje. U upi nema neprijateljstva, psosti ni sulonistva. Kad je misa u Vuevici, nitko je ne dolazi sluati ni iz Leevice ni iz Koruaca, dok pak Vueviani dolazej na misu u Koruce, ali ne u Leevicu. Tome nije razlog kakva svaa, ve udaljenost od jednoga do drugoga sela, od Lee vice do Koruaca su 4 milje, a od Leevice do Vuevice gotovo osam. Martin Ljuti nastanjen pod sinjskom tvravom i Toma Topi iz Koruaca ne ive sa svojim enama.

VUEVICA Teak je bio put do toga sela, pa je mjesto biskupa poao iz Leevice dekan Marislavi, da obavi vizitaciju onamonje crkve. To je zapravo kapela, koju su sagradile obitelji Boljat. Nema zvona, pa pozivlju vjer nike u crkvu rogom napravljenim od hrastove kore.
291

KORUCE Iz toga sela doveo je harambaa Ivan Male u Leevicu konje i 20 goljaka za pratnju biskupa do Koruaca. Biskup je uzjahao na konja, a leeviki harambaa Despotovi je jahao pred njim. Putem je biskup pregledao kapelu sv. Duha, koja je prije bila manja i sagraena od onih, koji su stanovali pod Klisom, a poslije su je proirili. Zvonika nema. pa zvono visi o stablu.

BRSTANOVO Iz Koruaca otpratio je biskupa u Brtanovo harambaa Jeronim De spotovi s dvadeset oruanika i s razvitim barjakom. Blizu granice ovih sela susreli su harambau Ivana Malea s trideset oruanih ljudi i s raz vijenim barjakom zajedno s fra Pavlom Mariem. Kad su prispjeli na granicu, oba su harambae trgli svoje handare i poredali ete na po zdrav, Despotovi je primio od biskupa blagoslov i vratio se u svoje selo, a Male dao ispaliti puke i otpratio biskupa u Brtanovo. Putem su Maleevi oruanici pomnjivo uvali biskupa. (Kasnije e se vidjeti, da su luda kruili hajduci.) U selu je Manola primio izvjetaj, o upi. upu Brtanovo sainjavaju tri sela: Brtanovo s 42 obitelji i 260 stanovnika Dugobabe s 11 obitelji i 96 stanovnika Nisko s 24 obitelji i 222 stanovnika U Brtanovu je crkva Velike Gospe, u Niskom sv. Ivana Krstitelja, trea je preko Mosea sv. Mihovila, kamo upnik ide misiti na dan toga sveca, premda je crkva razruena. No otkada su Mu dobila od mletake vlade vlastela Cambio iz Splita, poremetili su se stari obiaji. Prije su u crkvi sv. Mihovila crkovinari Brtanova kupili milostinju za crkvu, pridonosili su i ostali gortaci, seljaci toga sela obraivali su zemlje oko crkve sv. Mihovila, ali otkada su Cambio (po puku zvani Kambelovii) dobili gospodstvo nad lim zemljama, prva im je bila briga da zabrane Brtanovcima obraivati te zemlje, pa otjeravi ih postavili su nove teake i ne daju nikakvo: pravo upniku Brtanova na tu crkvu. Tako je samovoljom Cambija crkva otrgnuta od svoje upe, upniku ne dopu taju u njoj misiti niti na dan sv. Mihovila. upska je kua smjetena pod Moseem okruena mnogim stablima oraha, bajama i ipcima. up nik dri matice i popis obitelji. Uz kuu je kapelica za dnevne crkvene potrebe. upljani ive meu sobom u miru, nema nikakve sablazni. Pravoslavne su dvije obitelji s 15 dua. Njihovi muki dou katkada u katoliku crkvu, a enske nigda. U katolikom groblju pokopani su neki, i to jedan, koji je preao na katoliku vjeru, dva, koja su se na smrti ispovjedila u katolikoga upnika i troje djece. Inae ik sprovodi njihov paroh, kad prigodimice doe.
292

Doslovno izvjeuje upnik o svojim prihodima: upnikov prihod gastoji sc od obinih doprinosa, koji se pod imenom milostinje (sub titulo el^mosinej godinje po obiteljima i osobama daju upniku. Crkva se nalazi u nizini (na polju) i prije je bila posveena sv. Jurju, a sada Velikoj Gospi. Oltar je vrlo lijep za one strane i slika je pod staklom i zavjesom. Sa strane slike vise na crvenoj ohi zavjetni darovi. Proirena je i u njoj ima osam grobova obitelji: Males, Vrvilo, Soli, Bari, ii, Jureti, Poli Vuii i Preri. Ima tri kazule, jedan avet i etiri otiraa (vulgo mahrarae) i ostale potreptine. Kad je biskup prispio nadomak Cambijeve kue, sa crkve ga je sv. Mihovila pozdravilo zvono. Doavi do same kue opoinuo je u hladu stabala. Kua je bila otvorena, ali nije naao u njoj nikoga od gospodara, ve neke seljake ene i sluge. To mu je bilo novo i neuveno, pa nije znao je li to uinjeno naumice ili je puki sluaj. Pratilac i zapisniar Manolin Marko Peroevi istie, da je on na ovim zagorskim vizitacijama pratio biskupe Vidovia, Kaia, Caccia i Fonda, i svi su osim Vidovia na povratku iz Zagorja bili primani sa itavom pratnjom od Jakova Cambija i pogoeni veerom te prospavavi u toj kui jutrom odlazili u Brtanovo. Manola je poslije odmora pohodio crkvu sv. Mihovila i naao, da je ista. Sve crkvene potreptine (utensilia) bile su izloene, da ih biskup vidi. Dnevnik biljei, da je crkva sagraena na starim temeljima. Pred 48 godina, 1709., splitski nadbiskup Cupilli u boljem je stanju naao tu crkvu. Stari zidovi, zaista ruevni, jo su postojali, oltar je bio pod svodom i do njega dva kamena stupa, od oltara se sauvala baza, a pred vratima bila su na zemlji etiri duguljasta kapitela, jedan s natpisom, koji je spominjao sv. Mihovila." Bez sumnje su ti kapiteli nastradali pri gradnji nove crkve, a teta, jer se po njima moglo saznati vrijeme, kad je nastala stara crkva, koja je bila gotikog stila. Nova crkva blago slovljena od trogirskoga kanonika Lovra Passeti imala je zvonik i zvono. Oltar je drven i bojadisan, da je imitiran mramor. U crkvi je kamenica za blagoslovljenu vodu. Crkva je bez apside, a oko nje groblje. Crkva nema kapelana niti je podlona i jednom upniku, premda je prije pri padala upi Brtanovo i upnik je vrio slubu u poruenoj crkvi, oso bito na dan sv. Mihovila. Otkada su je preuzeli Cambiji u njoj se misi, kad se nade Ikoji Cambio' u kui i k tomu sinci se, da je tuda na pjro*lasku koji sveenik. Uz crkvu se nalazi kua Cambija, ali i mnoge kmet ske, koje posluuje upnik splitske nadbiskupije (s Muca). Biskup Ma nola praen od harambae Malea s razvijenim barjakom odjahao je u Postinje. U susret mu je iziao upnik Ogorja fra Andrija Babaja s tri harambae i stotinu oruanika, koji e mu biti tjelesna' straa s trima razvijenim barjacima. Harambaa Male postavio je u red svoje oruanike, trgnuo je handar i na njegovu zapovijed zapucali su na pozdrav, poklekli, primili blagoslov od biskupa, zamotali barjake i krenuli svojoj
u

Visitatio generalis arehiepiseopi Cupilli die 14. I. 1709. list 20 r.

293

kui. Nato su ogorski harambae poredali svoje ljude i zapovjednike odjele i s trgnutim maevima posjeli konje. Kad je Male otiao, ogorski su se harambae sa svojim ljudima pognuli na pozdrav biskupu, zatim za pucali salve, spustili handare i zavitlavi barjake prvi se uputili na elu povorke. Muko je polje iroka dolina zatvorena s juga Moseem planinom, a sa sjevera Bidniem. Ova su brda odjeknula od silne pucnjave. Tri ha rambae uturivi handare u korice, pustivi uzde potjerae konje u galop. Bio je lijep prizor gledati, kako po onoj ravnici uporedo lete, kad li iznenada sve obuze uas, jer se jednome jahau potrgao potpreg sedla, te je zajedno sa sedlom pao s konja. Meutim se odmah ustavio konj unesreenoga konjanika, a i druga dva, i palome se nije nita zlo dogodilo. Interesantno je, kako Peroevi, dobar latinista, stvara latinsko -grke rijei za hrvatske rijei. Handar on nazivlje accinace, to do lazi od grke rijei akynakes, a to je naziv za perzijski krivasti ma, posve slian handaru. Sedlo prevodi ephippios po grkom izrazu epi hyppo, ono to je na konju. U II. Kaievoj vizitaciji Peroevi filologizira tvrdei, da se selo Postinje ima zapravo pisati Podstinje, jer se nalazi pod nekom stranom liticom. Poslije te neugodne zgode pro duili su naprijed u Postinje i stigli do crkve toga sela. Bila je sagra ena u dolini, u polju od crnogorskih zidara i ve je bila ruevna, pa su je Postinjani poruili i sagradili drugu, veu, dvadeset koraka dalje od prvanje pod samim brdom. Nema zvonika ni zvona, pa se i tu kao i u Vuevici slue dugim rogom, da zovu vjernike u crkvu. U dnevniku je zabiljeeno, da je to jedina crkva u tom kraju, koja nema zvona i u kojoj se jo odrao obiaj, da se mjesto zvona slue rogom, a takav je obiaj bio u svim gorskim upama sve do godine 1720. Crkva je zaista sagra ena 1739., ali koja korist od nje, kad su i nju gradili (zbog tednje) Crnogorci, pa tek 18 godina, poto je dovrena, ve je ruevna, jer je raspukla na mnogo mjestal i prijeti, da e pasti, ako je ne poprave pravi majstori, a bolje bi bilo, da: su ve pri gradnji pozvali gradske majstore. Prva crkva bila je posveena Gospi od anela (u tekstu stoji: lv. Id. Aug. 2. VIII.), ali kako je istoga dana veliko protenje u Sinju, da se ne umanji broj hodoasnika u Sinju, novu su posvetili Gospi od snijega (Idus Aug. 5. VIII.). I tu je oltar drven s imitacijom mramora bojadisan. Slika na oltaru nema nikakve umjetnike vrijednosti, a; antipendij je od islikanog platna (tela depicta). Crkva ima ritual, misal i avet. Nije osobito srebro triju kruna oko svetakih glava na slikama (argentum non est perfectum). Nema zvonca kod oltara, ni kandila, ni svije njaka. Biskup i ovdje kao i po drugim upama nareuje, da se nabave nosila za mrtvace, jer ih nose privezane za dvije duge motke. Prema izvjetaju upnika Ogorje ima pet crkava i pet sela: Ogorje, Braevi alias Zlopolje, Crivac, Ramljane i Postinje, a ova sela imaju i druge zaseoke, koji nemaju crkve. U itavoj upi ima 232 obitelji i 1828 dua.
294

Ogorje Zlopolje Crivac Ramljane Postinje >vega

ima ima ima ima ima

60 62 60 31 19

obitelji, obitelji, obitelji, obitelj, obitelji,

477 505 420 278 147

dua dua dua dua dua

i m a 232 obitelji, 1827 dua

U d r u g o j vizitaciji ta je t a b l a bolje r a z r a e n a o v a k o :

Ogorje Raduni Braevi Mileine Pribude Crivac Ramljane Postinje

Svega

ima ima ima ima ima ima ima ima

obitelji obitelji obitelji obitelji obitelji obitelji obitelji obitelji

45, 13, 44, 15, 13, 57, 33, 22,

stanovnika stanovnika stanovnika stanovnika stanovnika stanovnika stanovnika stanovnika

381 100 308 110 95 392 280 157

1823

ima obitelji 242, s t a n o v n i k a

Matice p o t j e u iz g o d i n e 1755., a v o d u za k r t e n j e d o b i v a u p a iz k a t e d r a l e k a o i d r u g d j e . C r k v o m u p r a v l j a j u c r k o v i n a r i , a za p o t r e b n e t r o k o v e s t a r a j u se b r a t i m i . P r e m d a je upa velika, i p a k u njoj se n e uva euharistija n i t i se obavljaju e u h a r i s t i k i o p h o d i , j e r n e m a j u svijea n i t i k a n d i l a za p r a t n j u . U R a m l j a n i m a b r a t o v t i n a za svakoga p r e m i n u loga b r a t i m a daje izrei t r i d e s e t misa. Za u z d r a v a n j e u p n i k a o b i n i su d o p r i n o s i , koji se s m a t r a j u milosti n j o m ( R e d i t u s p a r r o c h i a l e s c o n s i s t u n t in solitis c o n t r i b u t i o n i b u s titulo eleemosyne_ p e r families collectis.) Siromasi ne daju nita. u p n i k od s a k u p l j e n e r e d o v i n e (lukna) m o r a d a t i sinjskom samo s t a n u : 1. 16 k v a r a t a p e n i c e , 2. 20 janjaca od j e d n e g o d i n e , 3 . sira 100 librica = 40 o k a = 50 k g , 4. v u n e 100 librica, 5. masla 40 librica = 16 oka = 20 k g , 6. pilia 3 0 - 4 0 , 7. jaja 100 do 200 ili 3 0 0 . U Ogorju j e u d o r e e v r l o loe, k a k o izvjeuje u p n i k . L u k a P r o k a p a ivi u sulonitvu, jer m u je u t e k l a ena p r e d 16 go dina, p a nije m o g a o d o z n a t i , j e li iva ili m r t v a i zato se; n e m o e vjen ati. I L u k i D u i u u t e k l a j e ena. I m a dosta svaa i n e p r i j a t e l j s t v a , osobito i z m e u n e k i h obitelji, koje p o i m e n c e spominje, k o j e n i k a k o nije m o g a o izmiriti. P s o v a i su n e m i l i u s v a k o m selu, i to vie u p n i k p r o povijeda p r o t i v psosti, t o su gori. K a d u p n i k ili k a p e l a n m i s e d a l e k o od k u e , ne d o b i v a j u objed od u p l j a n a , p a u p n i k m o l i b i s k u p a , n e k a ih prisili n a d a v a n j e objeda, j e r u takvim! sluajevima t e k u v e e r d o u k u i , pa n i t u n e n a u v e e r e , j e r n e m a j u sluge. T u i se n a d a l j e , da seljaci ulaze u c r k v u s lulama i p u k a m a . ( P e r o e v i to l a t i n s k i o v a k o k a e : cum parvis v a p o r a r i i s vulgo 295

p i p p e et catapultis.) Seljak Grgo J u k i d o p u n j u j e izvjetaje u p n i k a i d r u g i h seljaka o v a k o : Matija Miloti n e ivi sa svojom e n o m . Ona se nalazi u D r n i u , a ne zna se, t k o je od njih dvoje k r i v . L u k a D u k i otje r a o je svoju enu, i ona ivi u Splitu. L u k a i b r a t m u D u j a m t u k u svoga oca I v a n a i p o z n a t i su psovai. L u a K o l j a n i n uduila je svoje dijete, koje je rodila s P e t r o m P r a l j a . 0 t o m e je obavijetena g r a a n s k a vlast, ali okrivljena nije bila k a n j e n a . Crkva sv. Jurja duguljasta je oblika, p o p l o a n a po tlu i p o k r i l a plo a m a . V r a t a su n a t k r i t a i pod tim k r o v o m postavljen je oltar, da se na n j e m u misi, k a d je velik b r o j n a r o d a k o d c r k v e , te n e m a dovoljno mjesta u crkvi. Crkva je t a m n a i vlana, ali ima zvonik i z v o n o . Gospin oltar n e m a slike, a sv. A n t e ima sliku, ali je izblijedjela. T a j je oltar p o d i g a o A n t e B u r m a z . Na g l a v n o m o l t a r u a n t i p e n d i j je k o n a t , islikan i p o s r e b r e n . Na o l t a r u su o j e d n o j gvozdenoj ipci objeene s r e b r n e figure konja, a to su zavjetni d a r o v i . O k o svetakih glava na slikama 4 su k r u n e od s r e b r n o g lima. U c r k v i je j e d a n s r e b r n kri u o b l i k u t. zv. P a x , koji ljube vjernici p r e k o mise, zatim j e d n a s r e b r n a k a d i o n i c a i dva r u n i k a , m a h r a m e ( s u d a r u m o n t a n i ) . T a k o velika upa nije imala k r t e n o g a zdenca. Seljak P a v a o Buli prijavljuje b i s k u p u : A n t e B u r m a z (valjda onaj, koji je p o d i g a o oltar sv. Anti) n e dolazi u c r k v u , jer je p r o g l a e n bandito od vlasti, dakle p r o g n a n i k , ali n i t k o ga n e p r o g o n i , pa k a k o m i r n o ivi i r a d i kod svoje k u e i u polju, m o g a o bi dolaziti i u c r k v u .

R A M 1- J A N E U t o m e selu bilo je m n o g o o g r o m n o g k a m e n j a na starim grobovima., da p o j e d i n i k a m e n ne bi moglo nositi p e d e s e t ljudi, no u doba M a n o l i n o n i t k o se nije k o p a o u te g r o b o v e , v e u p r o s t u zemlju, a nad zaeljem se postavljao d r v e n kri. Crkva je zaista -malena, ali ograda oko nje u r e d n a je i kamenom, zidana. U zidu je n a p r a v l j e n o osam sjedala za ispov j e d a o n i c e na dan sv. Ivana K r s t i t e l j a , k a d n a g r n e m n o g o n a r o d a na p r o t e n i t e . Oko o g r a d e pomnjivo je i z r a v n a n a zemlja, da se lake obav ljaju procesije. C r k o v i n a r i vrlo p o t e n o u p r a v l j a j u c r k v e n o m i m o v i n o m , to se n e moe rei o d r u g i m crkvama., u toj upi. Crkva je d o b r o op s k r b l j e n a svime p o t r e b n i m , ima s r e b r n kale, k a d i o n i c u , k a k v e n e m a n i j e d n a crkva u onom k r a j u . Nije zaista s r e b r n a , aii je uinjena po na inu, k a k v a je ona u k a t e d r a l i . Uz misal ima i avet. Na ulazu u c r k v u k a m e n i c a je za blagoslovljenu v o d u , a ni te n e m a nijedna: crkva u onom kraju. K a d su seljani molili b i s k u p a , da im d o p u s t i rairiti c r k v u , on im je u d o v o l j i o , ali uz uvjet, da taj p o s a o n e p o v j e r e c r n o g o r s k i m z i d a r i m a . N a r e d i o je t a k o e r , da p o s t a v e na dva p r o z o r a stakla, za o b r a n u od slu e n i . K a d je Manola u I I . vizitaciji posjetio R a m l j a n e , naao j e , da j e c r k v a p r o i r e n a i nije imao nita z a m j e r i t i . 296

ZLOPOL.TE I L I BRAEVI Tamo je pristupio biskup 16. svibnja 1757. Crkva je u tome selu bila drvena godine 1720., a u doba Manolino.ve kamena i lijepo poploana. Nije imala krtenoga zdenca niti zvonika, pa je zvono visjelo na stablu. Tamna je, jer nema prozora na pokrajnim zidovima. Uz misal naao je u njoj i avet, 12 srebrnih prstenova (zavjetni darovi) i est mahrama. Dok je biskup Manola bio u ZIopolju, uhvatio je upnik Babaja zgodnu prigodu, da izvijesti biskupa o nekim loim obiajima u svojoj upi. On je rekao: Moram kao upnik iznijeti neke nepriline injenice, koje se zbivaju u mojoj upi ponajvie pri svadbenim sveanostima, da bi biskup postupao svojim ugledom i tako se ispravile tolike zloe, to ja nisam mogao postii. 1. Najprije protiv odredaba mladii, budui vjerenici, daju ocu bu due vjerenice dar, tko 5, tko 6 ili 7 cekina. Ako vjerenica nema oca, taj se dar daje brai njezinoj ili drugim starijima, a otac, brat ili drugi stariji vjerenice u vrijeme zaruka odvraaju darovima. Tu bez sumnje Babaja spominje stari obiaj kupovanja ene. 2. Kada niladai pristane, da nekoga uzme za vjerenika i primi zaruke, odmah one noi spava s onim, koji joj je dao prsten, bio to otac ili brat buduega mua. Sve je to bez sablazni ili kakve sumnje ukuana, koji bi se pae sablaznili, kad ne bi spavala s buduim djeverom ili svekrom. 3. Kad mlada ide u crkvu na vjenanje, dovodi je djever ispod kaba nice, a nema li njezin vjerenik brata, onda je vodi koji roak u crkvu, a tako i iz crkve kui. U kui za itavo vrijeme pirovanja stoji pod kabanicom s djeverom ili roakom, pa i jede pod istom kabanicom. 4. Kad mlada prispije kui vjerenika, deset ili petnaest koraka ispred kue predaju joj malo dijete, koje ona miluje i nosi do kunih vrata, pa sputajui ga na zemlju daje mu kakav dar. 5. Kad dou do kue, onda mlada s konja ili, ako idu pjeke, sa zemlje baca preko kue jabuku ili dunju, a s druge strane mukarci i ene paze i ekaju te se trkom natjeu, tko e ugrabiti jabuku ili dunju (prema godinjem doba). 6. Kad vjerenica prispije na kuni prag ili ispred vrata, daju joj u ruke reeto s nekoliko zrna ita, i ona ga proreeta tri etiri puta pa ga vrati onome, tko joj ga je dao. 7. Poslije te ceremonije s reetom klekne, poljubi kuni prag i onda ude unutra. 8. Uavi; u kuu mlada okrene sve lopie, koje su oko ognjita, zatim otie u koji ugao kue, gdje joj ukuani razveu vrpcu, kojom su joj povezane vlasi, odbace je i postave novu. 9. Prvi dan, kad prispije kui vjerenikovoj, malo se vidi vani, jer stoji povuena u kui s djeverom. 10. Prvu no poslije vjenanja mlada spava s muem.
297

11. Prije nego poe spavati, pretrae joj pomnjivo sve dijelove odi jela, koje ima na sebi, da na tome ne bi bio kakav uzao, pa ako ga nau, odmah ga razrijee, jer vjeruju i vrsto dre, da su to ari i dok je tu uzao, da se mladi ne mogu zdruiti u enidbi. 12. Do vjerenikova kreveta mladu dovede kum i zatvaraju ih u sobu, pa kad mlada lijee, svi oko sobe ili kue stanu vikati i pjevati i tako pjevaju sve do zore. 13. Drugu ili treu no, ne imajui mlada slobodu da spava s djeve rom, spava s ocem vjerenikovim. Kad pak bude na slobodi t. j . kad odu svatovi, nekoliko noi spava s djeverom, a ako ima vie djeverova, spava s najmlaim, a ne s drugima. Kad spava s djeverom, bude nedo putenih doticaja, koliko hoe, a ako se sluajno djever zbog kreposti uzdri od tih nedoputenih doticaja, onda je to znak, da joj ne e dobro nego zlo. Ako djever nema razbora, lako doe meu njima do tjelesnih veza. 15. Ako nevjesta ne spava s djeverom, u kui su svae i omraze i nema nigda mira. Vjerenik ne pokazuje nikakve ljubomore, to njegov brat spava s njegovom enom. 16. Kad proe prva no i ustanu vjerenici i svatovi, ujutro izlazi iz kue nevjesta sa svojim djeverom, da svatovima polijeva vodu, da operu ruke. Nevjesta lijeva, a djever prua runik. Svi se peru i svaki baca u vodu kakav srebrn ili bakreni novac, kako tko moe. 17. Dok jutrom svatovi peru ruke, mnogi, da ne reem svi, maaju se nevjeste za prsi ili za sramotne dijelove tijela, a to ine slobodno u prisutnosti vjerenika, koji ne pokazuje nikakvo negodovanje. Zaista, koliko moe, nastoji izbjei svaki takav doticaj. 18. Pir traje etiri dana i svaki dan daje se voda za pranje ruku i ponavljaju se nepoteni doticaji. 19. Pretposljednji dan pira nevjesta dijeli darove svatovima. 20. Kad svri pir, otada do 15, 20 ili najvie 30 dana roditelji i drugi nevjestini ukuani dolaze joj u pohode, i ponavlja se veselje, a vjerenik spava s majkom svoje ene, dok nevjesta sa svojim bratom ili stricem. 21. Prvoga blagdana poslije vjenanja mlau dovodi u crkvu djever ili blii roak pod kabanicom. U crkvi skida kabanicu, a po svretku mise djever se postavi s nevjestom do crkvenih vrata drei je pokritu kabanicom i pokazuje joj svoje roake i svojtu, kojima se nevjesta du boko klanja i s njima se ljubi. 22. Dok se ona klanja i ljubi, djever skida kabanicu, pa kad svri ljubljenje, ponovo je pokrije. 23. Kad svri sve to, onda je vodi pod kabanicom kui i tada se zavr ava ta ceremonija s kabanicom. 24. Pod ovom kabanicom dogaaju se bezbrojni nedoputeni doticaji, pa je to predigra i kojega drugog nepotenog djela, koje se poslije kod mnogih u svoje vrijeme otkrije.
298

25. Za svadbe redovito piju bez mjere i opijaju se. Na bocama su zna kovi, do kojih piju, i natjeravaju te, da pije do njih, ili idi od stola. 26. Brat mlade predaje je u ruke bratu vjerenika, a ovaj je duan dati kakav dar onome prvome. 27. Kad s mladom krenu od njezine oinske kue i udalje se za jedan puani hitac, vjerenik se vrati natrag k nevjestinoj kui, gdje poljubi njezinu majku i daruje ju. 28. Vei dio ovih pokvarenosti kuao sam ukinuti, kad sam otkrio njihovu zlou, koja se poinja, osobito onaj obiaj s kabanicom, ali mi nije u svemu uspio pokuaj, jer oni hoe da rade onako, kako su inili i njihovi prei, i sve ine, kako rekoh, bez ikakve zamjere. 29. Kako je obiaj ovdje u mojoj upi u Ogorju, tako je i u itavom Zagorju. S ovim se slae i opaanje biskupa Kaia o loem moralu u onom kraju. On je zabiljeio godine 1730., da je u Ramljanima djevojka Ivka Piplica rodila sina s Ivanom Baiem, koji je potom nije htio vjenati, pa se ona obratila biskupu, neka ga on osudi, ali Kai je i Ivku i Ivana uputio, da izaberu tri starca, pa da im oni sude. Ona tri puka suca osudili su, da Bai nije ju duan vjenati, jer je on tvrdio, da joj nije obeao enidbu, ali joj mora dati za miraz est starica ita i 120 lira, a dijete e drati jednu godinu Ivka i poslije toga predati ga Ivanu. Ivka se meutim odrekla etiriju starica ita, zadravi samo dva, ali uz uvjet, da dijete zauvijek njoj ostane. Da je ne prevare, ona je pola k biskupu i traila, da se pogodba stavi u pismo, to je i uinio biskupov kancelar Peroevi 6. lipnja 1730. Kaiu su pripovijedali, cla su u Vrbi na kraju Mukoga polja u stu denom 1724. na izdaju ubijena tri trgovca, koji su se vraali iz Splita u Liku, i baeni u duboku jamu, odakle su ih seljaci izvadili i blizu jame pokopali. Jednako su mu pripovijedali, da hajduci Toma Bakovi sa svojim sinom Mijom i tipan Kokan doekuju na putu i odvode stoku, a enu Dujma Markotia premlatili su tapovima i opljakali. Ova tri hajduka dola su uveer da govore s biskupom, u selo Raduni. Kad je upnik vidio Tomu i drugove, rekao je, toboe u ali, da bi ga trebalo vezati, pa je zbog toga Toma stao psovati upnika pitajui ga, zato bi ga trebalo vezati i to je on njemu i drugima zlo uinio. Dok je on tako vikaoi i psovao prijetei upniku, da e ga zapaliti za jedno s kuom, uo se klopot konja, koji su se trkom pribliavali up skoj kui. Toma pomisli, da je izdan i da dolaze vojnici, da ga uhvate, pokua opaliti puku na upnika i brzo se sakri u visokom itu. Sutra dan, dok je Kaiev supohodnik Ivan Kalebota misio u crkvi Gospe od anela, a biskup molio asoslov, ula su se tri puana hica i vika: Ni ija vjero! Oni, koji su doli u crkvu, pripovijedali su, da je ono Toma Bakovi pucao na Pavla Ozakovia, koji je i sam malo kasnije doao i nosei malu puku pod lijevim pazuhom kazivao, da ga je na putu susreo Toma Bakovi i pozvao ga, da s njim govori o nekom poslu, ali je Ozakovi nemajui maa ni velike puke poao dalje ne hajui za
299

Bakovia, nato su Bakovi i njegova druina opalili na nj puke, a i on na njih svoju malu i pobjegao k crkvi. Taj Ozakovi bio je neko vrijeme u Bakovievoj hajdukoj eti, a poslije odbjegao i dobivi od generala Zavorea 10 vojnika gonio Bako via puna tri mjeseca, da ga ili uhvati ili ubije. Zato ga je Bakovi Itotio ubiti i zaprijetio je, da e; se osvetiti svima, koji su to kod vlasti protiv njega iskazali, a on dobro zna, i koji su to i to su svjedoili. Bakovi se kroz gustu umu pribliio crkvi i elio govoriti s biskupom. Biskup Kai doao je na ugovoreno mjesto s trima pratiocima, a Ba kovi s druinom bacio se na zemlju i ljubio biskupu noge i ruke izjav ljujui, da se eli ispovjediti. Kai je traio od njega, da obea, da se ne e nikome osvetiti, a onda tek moe biti govora o ispovijedi. To je bilo teko hajduku, ali je ipak obeao, da e se sa upnikom pomiriti, nalo je biskup, pozvao upnika, i Bakovi se s njime izljubio. Biskup je nastavio razgovarati se s hajducima, nastojei ih pripraviti na ispovijed, a oni uvijek u strahu i bojei se svakoga uma lista i neprestano se oba zirui uokolo i ne doputajui, da im se itko priblii, obeali su, da e se sastati s biskupom u Brtanovu. Hajdutvo dakle, i svaa bile su ukorijenjene u Ogorju ve godinama, pa je Manoia naredio fra Marijanu Suriu, da odri propovijed o slozi i ljubavi, to je on uinio tako lijepo, da su svi plakali pa i sam propo vjednik, te su usdisali i ljubili se. Uz ostale mane bilo je i grubog praznovjerja. imun Svalina 17. svib nja 1757. doao je pred biskupa Manolu i rekao: Moja ki od 13 ili 14 godina boluje od padavice, koja je napada est, osam pa i deset puta na dan. Gledajui njezine muke sve sam pokuao, da joj naem lijeka i napokon sam se namjerio na neku Luciju iz Zavoglava, ibenske bisku pije, a njezino prezime ne znam, pa se ona ponudila, da e mi dijete izlijeiti. Rekla je, da treba nai djevojku, koja se sama objesila, pa izvaditi iz zemlje njezinu glavu, na tjemenu je ostrugati, zatim uzeti paunove neisti, pa sve to satrti u sitan prah i mrkati kao duhan, i to e izlijeiti bolesnicu. Rekla je, da je to poznat lijek protiv padavice i da je zabiljeen u odobrenim knjigama. Objeena djevojka ne smije imati vie od 20 godina, a to je mlada, to je bolje. Djever te Lucije kazao mi je, da on zna za jednu takvu djevojku, a ja sam mu obeao cekin, ako donese njezinu glavu i ako lijek bude uspjean. Ovo sam pripovjedio sveeniku; Stjepanu Mcdvidoviu i upniku Neoria pitajui ih za savjet. Oni su mi rekli,. da emo ja i dijete biti osueni, ako to uinim, nato sam ja reenom Ivanu rekao, da mi ne nosi glavu djevojke. Na upit, je li drao, da je to praznovjerje, odgovorio je, da isprva nije drao, da je praznovjerje, ve lijek, a kasnije poeo sumnjati, ali ga je Lucija uvjeravala, da onako pie u knjigama. Ipak nije bio miran, pa je zato sve saopio upniku Neoria, a evo i biskupu. Poslije Zlopolja je biskup pohodio selo

300

CRIVAC Crkva sv. Marka sagraena je godine 1721., a gradili su je Crnogorci loe. U sredini je mjesta i izloena buri, koja tu estoko duva, jer je mjesto pod planinom Svilajom. Mala crkva bila je u poetku bez zvo nika i zvono je bilo godine 1748. postavljeno na grede, koje su podignute poput vjeala. U doba Manoline vizitacije bila je ve proirena i imala je zvonik. Premda je tek nedavno proirena, ipak prijeti pogibao, da e se sruiti, jer je popucala na sve strane. I ovdje kao i na drugim mje stima krivi Manola Crnogorce, koji su joj postavili slabe temelje i bez ikakva pravila. Pokrita je ploom, a bura je odnijela podmaz, pa kia probija kroz krov. Inae je naao u njoj srebrn kale, avet i osam sudaria montana vulgo mahrame. Moral nije osobit, i upnik se tui, da se dogaaju mnoga oskvrnua djevojaka, a uzrok je tome, to je blizu vojniki kvartir, pa i siromatvo puka. esto se nadu izloena mrtva tjelesa djece u procijepima brda, i ne moe se pronai, tko ih izlae. upnik je nastojao, da barambae nadu krivce i dojave ih, ali uzalud. Djevojke sakrivaju trudnou kabani com, pa se prave bolesne i konano porode u umi te puste umrijeti dijete. Uzaludan je sav njegov trud, prijekor i vika. Iz Crivaca se biskup pourio upnikovoj kui, jer je prijetila kia. Kad su bili na domaku kue, upnik Babaja pustio je konju uzde i uda rio u galop, a za njim i fratar Mlinari, koji je poslije nekoliko koraka pao s konja i desna mu noga ostala zapletena u stremenu. Konj uplaen udarao je stranjim nogama i vukao jahaa. Nitko nije smio potei za konjem, da se jae ne uplai, i svima se kosa najeila od straha. Sre om se fratru sapona sandale odapela i sandala ostala u stremenu, fratar se oslobodio konja bez veih povreda. Biskup ga je ukorio, to se utr kuje, kad ne zna jahati, i zabranio mu da dalje jae. Kako je padala velika kia 18. svibnja 1757., biskup je ostao u upskoj kui. Ta se kua nalazi usred upe, a sastoji se od tri drvene sobe, koje su zaredom spojene i u duinu pruene jedna za drugom i slamom pokri vene. etvrta je sluila za kuhinju, a peta je bila pivnica. Oko kue sve uokolo iroko je dvorite ograeno kamenim zidom. Dvorite je puno plemenitih voaka: treanja, oraha i ljiva. Na dvoritu su dvoja vrata, t. j . juna i zapadna i povie gornjeg praga svakih vrata postavljena su po tri velika drvena kria. Mjesto je prijatno u ljetno i proljetno doba, a zimi je hladno, jer lei odmah pod visokom planinom Svilajom. Na sjevernoj strani u samoj ogradi sazidana je nova upska kua od kamena i vapna. Duga je 34 stope, iroka izvana 16 uz odgovarajuu visinu. Kad bude dovrena, imat e s obje strane ulaza dvije sobe u prizemlju, a na katu, kako se svidi upniku, koji bude u njoj stanovao. Gradnju je zapoeo/ (uzevi ipak majstore iz Crne Gore) godine 1747. fra Marko Marinovi lector jubilatus (doktor) i negdanji upnik. U kui stanuje upnik sa svojim pomonikom, pa su tu primili biskupa i njegovu pratnju. Biskupu su napravili spavaonicu u zapadnom uglu, zagradivi je vrlo istim ponjavama. Kua dobro brani dvorite od sjevernih vje301

trova. U dvoritu je kapelica graena crvenicom zemljom i ve je ruevna. Tako je bilo za I. Manolinei vizitacije, a za II. ponovno je opisan taj upski dom, koji je tada bio popravljen i bolje ureen. upnik fra Petar Luetic napravio je dvije sobe, predsoblje i blagovaonicu, pa je uredio i prvi kat. U sobama su zidovi obijeljeni. S prizemlja vode stube na kat. Grede pod tavanom donesene su iz turske zemlje. Uz kuu je bila prostrana kuhinja. U ivcu kamena izdubena je atrnja i u njoj je cista i bistra voda. Sve je to: lijepo i skladno kao u gradu i sve je uinio \ u l e t i u tri godine na svoj troak, ne pitajui pomoi ni u puka ni u svoga samostana. Ovo sam iznio,, da se vidi, kako jedan napredan i mar ljiv ovjek i u najzaputenijem kraju i u natrano doba znao je stvoriti udoban stan, dok su drugi ivjeli primitivnim ivotom. Poslije opisa kue upnik Babaja iznosi po trei put sluajeve iz mo ralnoga stanja svoje upe. Klara, ki pok. Dujma Karan Muslina iz Ogorja pred dvije i po godine vjenala se s Jakovom Bijukom, takoer iz Ogorja. ivjela je s muem tri mjeseca, a onda joj je mu umro, a ona ostala i dalje u Bijukovoj kui u dobi od 25 godina, prikladna, da je takve nije bilo u itavom Ogorju. Zanijela je sa svojim djeverom i porodila djevojicu, koja je u etvrtom mjesecu umrla. upnik je nastojao, da je oslobodi grene pri gode i odveo ju je iz Bijukove kue, a puki suci, arbitri, dosudili su joj osim miraza jo jednu kravu i etiri komada sitne stoke. Ona je se nastanila u kui, gdje su joj udate dvije sestre za dva brata, Stjepana i Jakova Manenica. Premda je kua daleko od Bijukove dvije milje, ipak se lako nau na pai. Da je uda, naao joj je dvije partije, ali nije bila zadovoljna, jer je traila, da joj vjerenik bude lijep i bogat. Napokon ju je poslao k njezinu bratu Iliji blizu Zelova. Poslije toga pristupila je biskupu Lucija, ki Stjepana Koljanina iz Braevia i rekla: Izmeu nesretnih djevojaka, koje se nalaze u ovoj upi, mislim, da sam ja na prvom mjestu. Izgubila sam svoje djevianstvo, i ast mi je odnio Petar, sin Luke Pralije iz moga sela, s kojim sam rodila jedno dijete, koje sam, nadovezujui grijeh na grijeh, uduila. Ako mi je oteo moj djevianski vijenac, pravica zahtijeva, da mi vrati moju ast time, da me vjena, to smjerno molim, da bude obvezan od biskupa. Pozvan Petar Pralija doao je i nije zanijekao, da joj je dignuo djevianstvo, ali je nijekao, da je usmrtio dijete. Dok je on to nijekao, otkrila se druga injenica, da je Petar imao odnose i s majkom Lucije. Zbog toga je ot pravljena Lucija i nije usliana, a Petru je nareeno, da joj dade za miraz 3 ovce i 10 lakata sukna. Potom je dola Cvita, ki Mate osia iz Crivaca i izloila: Prole sam godine zatrudnjela s Bartulom Didoviem, mojim susje dom, i porodila dijete, koje je krteno odletjelo u nebo. On me nije htio vjenati, kako mi je prije obeavao, i da se oslobodi te dunosti^ pobjegao je i upisao se u vojsku, u konjanike. Videi njegovu prijevaru i zlou, obratila sam se na najveu vlast u Provinciji iznijevi obje inje302

nice i bila sam usliana. Generalni providur dao ga je izbrisati iz broja vojnika i kaznio ga je sa est mjeseci tamnice. Poslije izdrane kazne vratio se kui, ali slaba zdravlja, opametio se i sad je spreman da me vjena, pa smjerno molim biskupsko gospodstvo, da dopusti, da me vjena. Biskup je dopustio, da ih upnik vjena, ukoliko je istina, to je Cvita kazala, te im je otpustio sve tri napovijedi. Iz ogorskih sela Manola je preao preko Mosea 19. svibnja 1757. u

VRLJEVO Uz visoko brdo teko je bilo jahati. Navrh brda je hrast zvan Babin dub. Peroevi je zabiljeio, da ga je on vie puta vidio i da je toliko jak taj dub, da ga jedva mogu obuhvatiti tri ovjeka, a vidi se izdaleka, tamo iz sela Bristivice. Kau, da je star vie stotina godina. Biskupu je doao ususret harambaa vrljeva Mate Bogi i barjaktar Josip ilovi sa 36 vojnika, od kojih je 12 jahalo na konjima, a ostali su ili pjeke. Harambaa ih je poredao i onda trgnutim maem zapovjedio, da po kleknu, to su oni i uinili, a barjaktar prignuo barjak na poast. Nato su Ogorjani ispalili puke, primili blagoslov i vratili se kui, a jednako su i oni iz vrljeva ispalili salve i uputili se s biskupom u svoje selo. Na putu je Manola pohodio malu crkvu sv. Marka u Vinovu. Opazio je, da je groblje otvoreno i da po njem pasu ivotinje. Crkva ima zvonik, zvono i avet. Naredio je, da nabave nosila za prijenos mrtvaca. upa imaj etiri sela: vrljevo sa crkvom Imena Isusova, Kladnjice sa crkvom sv. Filipa i Jakova, Vinovo i Divoevi, koji polaze crkvu u Kladnjicama. Statistiki su podaci ovi: vrljevo Kladnjice Vinovo Divoevi Skupa 33 28 19 22 obitelji, obitelji, obitelji, obitelji, 252 291 190 182 stanovnika stanovnik stanovnika stanovnika

102 obitelji, 915 stanovnika

Matice upske datiraju iz 1755. godine. Nijedna od spomenutih crkava nije proglaena upskom. Crkva u vrljevu podignuta je na irokoj ravnici, pokrita crijepom i ima zvonik i zvono. Kad je Kai godine 1726. obavio vizitaciju u vrljevu, crkva je bila drvena i vie je naliila na spilju nego na crkvu, a seljaci su se ispriavali, da ne mogu graditi novu zbog neimatine. Za II. vizitacije 1730. zabiljeio je, da su zapoeli gradnjom i ve podigli zidove za IV2 lakta* Majstori su bili Josip i Domenik Scotti iz Katela. Za sam rad pogodili su, da im se da 100 reala. 303

U ono surovo doba Kai je u vrljevu naao jednoga starca stogodinjaka, koji je bio duboko duhovan ovjek, koji je s potpunim mi rom i zadovoljstvom oekivao smrt. U isto doba dole su k biskupu dvije ene dva bijesna psa, koje su jedna drugu okrivljivale, da je jedna izjela dijete drugoj i da joj je kriva, to ve 15 godina nema djece. Biskup je obje istjerao iz crkve. Seljaci su Kaia molili, neka prokune neke nepoznate lupee, koji s njima jedu i piju, a nou kradu. Iz vrljeva preao je Manola u selo

VISOKU Predvodio je na putu harambaa Bogi s barjaktarom Siloviem na elu, a vojnici su ili pjeke. ilovi je iz Kladnjica, odakle potjeu trogirski ilovi-Slade. Poslije tekoga puta, kad su bili nadomak Klad njica, zapucae puke na pozdrav i javi se zvono, koje je zvonilo, sve dok nijesu prispjeli do crkve. U -Kladnjicama bila je crkva sagraena 1740., ali ju je otetio grom, pa su sagradili novu, koja je vea od svih u tome kraju i lijepo je ureena. Ima sve potrebne stvari i avet. U selu je na stanjen ciganin Mijo Hujuk, koji ne vri kranske dunosti. U Divoeviima je vidio biskup tri kue kamenom i klakom graene i ploom pokrite, pa kad to istie, znai, da su takve kue bile rijetkost. Na mei sela Visoke doekao je Manolu dekan fra Marijan Suri s tri harambae, 20 konjanika i 60 pjeaka. Na doeku poredali su se konjanici s jedne, a pjeaci s druge strane i ispalili salve. Oni iz vrljeva kleknuli su, prignuli barjak i primivi blagoslov vratili su se kui. Nato su Visoani poredani dva po dva za harambaama, koji su ih s trgnutim handarima predvodili, krenuli u Visoku. Pjeaci su marirali s jedne, a konjanici jahali s druge strane, a barjaktari su prignuli barjake, bub njari udarali u bubnjeve, vojnici palili puke, a sa crkve je zvono zvonilo i tako sve dok biskup nije uao u upsku crkvu. upa Visoka sastoji se od etiri sela: Visoke, Sratoga, Silnoga i Nevesta, a njoj pripadaju jo Utore i Cere, koje su bez crkve i pribrajaju se Nevestu. itava upa ima 152 obitelji i 1262 stanovnika, i te: Selo Selo Selo Selo Selo Nevest Visoka Sratog Sitno Cera 58 16 40 30 8 obitelji, obitelji, obitelji, obitelji, obitelji, 482 64 324 268 124 stanovnika stanovnika stanovnika stanovnika stanovnika

Svega

152 obitelji, 1262 stanovnika

Selo Visoka nalazi se u sredini upe i tu je upska kua. U Sitnom je jedna crkva za dvije upe, i to razliitih biskupija, za Sitno trogirske, 304

za Mirilovi ibenske biskupije. Oba upnika mise na istom oltaru, ali svaki ima svoje posebne knjige, ruho i svijee. Crkvu od davnina vizitira trogirski biskup, a ibenski ne dolazi osobno, ve alje svoja dva sveenika u tu svrhu. upnik Sitnoga, zapravo Visoke, ree misu, epistolu i evanelje hrvatski i propovijed, navijeta s oltara svetkovine i ostale potrebne stvari, a ibenski sveenik ree samo tihu misu i nita drugo. Prinosi ili milostinja za upnika isti su kao i po ostalim selima, ali ne prinose svi seljani., (Contributiones seu eJeniosyn parochiales sunt e^dem prout in aliis parochiis, sed ab omnibus non contribuuntur.) Ni u jednoj od etiri crkve te upe nema krtenoga zdenca, a krsti se prostom vodom blagoslovljenom u crkvi. Biskup je doznao, da ima nekoliko kamatnika u upi, koji kupuju zemlje ispod prave cijene i daju na izor volove za veu cijenu, negoli se obino unajmljuju, ali upnik ne zna kazati, kakva je pogodba izmeu stranaka. Crkovinari u Visokoj tako slabo upravljaju crkvenom imovi nom, da je Manola zaprijetio, da e ih predati crkvenoj vlasti. Crkva ima srebrn kale s pa tenom, srebrnu piksidu, zvono i avet. Posebno istie dnevnik vizitacije, da crkovinar Jozo Bonjak zna pisati.

NEVEST Groblje u Nevestu prostrano je i ravno s mnogo nadgrobnog kamenja, koje je lijepo ekiem i dlijetom izraeno. Kamenje je amo tamo po groblju ratrkano, a kako je debelo, moglo bi sluiti za menzu i podnoje oltara. Crkva ima zvonik i zvono, srebrn kale s patenom i piksidu svu od srebra, avet i osamnaest srebrnih zavjetnih darova, tri krune od srebrnog lima i nekoliko mahrama. Harambaa je Mijo Zelalija, a crko vinar Pavao Zelalija. Danas su Zelalije u Trogiru toliko domai, da su uli i u narodnu aljivu pjesmu kao starinom Trogirani. Potom se opisuje upska kua u Visokoj. Sagraena je kamenom i klakom na jedan kat, a gradnja je trajala od mjeseca lipnja 1745. do mjeseca listopada .1746. Troak je snosio samostan, a selo dalo samo 70 lira i podvoz za materijal. Duga je 12 lakata, 15 iroka iznutra. Pokrita je. U kui su dvije sobice i po sredini predsoblje. U prizemlju s istone strane hambar je za ito, a sa zapadne konoba za vino. Potroeno je za nju 3000 lira ili 100 reala. Uz kuu izvana je prislonjena kuhinja, za koju je potroeno 400 lira. Osobito je znaajno, da je u kuhinji sagra ena i kruna pe, koju si malo gdje mogao nai do pred 30 godina u dalmatinskoj Zagori, gdje se kruh pekao pod pekom. U toj pei moglo se pei samo toliko kruha, koliko je bilo potrebno upniku. U vrtlu pred kuom rastu samo kruke. Vrlo je] udobna ta kua za zagorske up nike, a zasluuje, da se spomene ime naprednoga upnika, koji je uredio tako udoban stan; zvao se fra Mijo Stipahovi. On je sruio staru kuu, koju je sagradio negda fra Andrija Vukbvi crvenicorn zemljom, ne vapnom. Iz Visoke spremio se Manol i pratnja za put u
20 STARINE

305

S U H I DOL Harambae Zelalija i Sunara (ti su danas isti Trogirani!) doveli su 20 konja i povorka se uputila, a pred svima je jahao Zelalija s barjak tarom i sa etom od 10 konjanika i 20 oruanih pjeaka. Na putu je biskup pohodio crkvu u Sratogu posveenu sv. Nikoli, koja je vrlo dobro zidana i crijepom pokrita, poploana je etvorastim ploama, ima zvonik i zvono. Crkovinari dobro njom upravljaju, pa su kupili godine 1752. velik srebrn kri za procesije zajedno s kopljem i barjakom, na kojem je slika sv. Nikole s jedne strane, a Gospina s druge. Crkva ima srebrn kale s patenom i avet. Na proelju je i tu oltar uza zid.

SITNO U Sitnom je biskup opazio, da grade novu crkvu i vidio je u crkvenoj zgradi ve spremljene male prozore, pa je zabranio, da postave tako male prozore a k tome je naredio, da pozovu dobre majstore, a ne Crno gorce, koji su ve zapoeli rad. U dnevniku je zabiljeeno, da se Sitno prije zvalo Zaplanje. Na granici Suhog dola doekali su ga dva haram bae s dva barjaka sela Mravnice i Suhog dola sa 12 konjanika i 20 pje aka uz obligatnu pucnjavu puaka. upnik je izvijestio, da su u njegovoj upi sela Mravnica, Donji Suhi dol, Gornji Suhi dol, dio Trolokava i dio Prgometa. Ima svega 119 obi telji s 490 stanovnika, i to ovako porazdijeljenih: Mravnica Ui i Balovi Donji SD Radii Donji SD Bakovii Gornji SD Bakovii Trolokve Prgomet Bakovii Svega 14 15 15 20 29 14 12 obitelji, obitelji, obitelji, obitelji, obitelji, obitelji, obitelji, 106 125 137 154 192 147 79 stanovnika stanovnika stanovnika stanovnika stanovnika stanovnika stanovnika

119 obitelji. 940 stanovnika

Od svih 119 obitelji upnik prima lukno (hir, redovina, original kae: consuetas ele^mosynas recipit). Ni u jednoj od spomenutih crkava nema krtenoga zdenca, ali u toj: upi, jedinoj od svih zagorskih prate mrtvaca svijeama na pokop. Matice su iz godine 1755. Harambae Suhog dola i Trolokava izjavljuju, da u njihovim selima ljudi ive u meusobnom miru, a za Mravnicu harambaa Ljubii kae, da u njoj nema zlih ljudi. Kad upnik doe u koje selo, bilo radi mise ili radi bolesnika, seljani ga poaste objedom. upska kua u Suhom dolu podignuta je od fra Ilije Baia, tadanjega upnika. Zidovi nisu
306

vapnom zalijepljeni, a pokrita je ploom. Nije popoena daskama, ve nabitom zemljom. Ima samo jednu sobu s vratima, na kojima je kljua nica, jedan prozor visok od zemlje malo vie od lakta. Vrlo prostrano dvorite sa svih strana je zidom ograeno i ima dva vrtla i dva stabla kruaka. Kreui u Lepenicu Manola je pohodio crkvu sv. Antuna u

MRAVNICI

koja je selo ibenskoga kotara, ali trogirske biskupije. Crkva je malena^ da moe u nju stati jedva 20 osoba. Nije.tie poploano, ve je dobro utrta zemlja. Ime selu potjee od hrvatske rijei mrav (ab illyrico no mine Formice nomen accepit). Blizu crkve, naime, bilo je jedno stablo tako krcato mravima, da su preli i u crkvu, pa su i ona i oltar bili puni tih kukaca, da se jedva mogla misa govoriti. Kad su posjekli stablo, i crkva se oslobodila mravi. Kako je crkva malena, tako su maleni zvonik i zvono i kale. Seljaci su spremili vapno za novu crkvu, ali zbog ne davnih nesretnih vremena nisu mogli nita uiniti.

LEPENICA

U Lepenici je biskupa primio u svoju kuu Nikola Mardei, a pratnja se nastanila u; tri druge kue, jer nije bilo upske kue ti selu. I za Kaieve vizitacije 1726. godine upnik je izvijestio biskupa ovako: Nemam posebne kue, ve stanujem sad u jednoj sad u drugoj kod seljaka i s oltara najavim, kod koga u biti. U selu je imao Ivan Mari veliku kuu i elio je primiti biskupa, ali su se tome oprli crkovinari, jer je Mari bio u parnici sa seljanima. Od Mravnice do Lepenice pratio je Manolu harambaa Kesi, a na gra nici ga je doekao harambaa Kneevi s barjakom i oruanom etom. Taj put je bio strm i teak, pa su, na pogibeljnijim mjestima dva pjeaka podravala biskupa, da ne padne, jer se ve uhvatila no, a on je bio umoran. upa se protee preko est milja, od Prapatnice do Vrsna. (U starije doba Lepenica se zvala Poluje, a Vrsno Vrsnica. 7 ) Zapravo ova se upa zove Ljubitovica ili Prapatnica, jer je Prapatnica njezino prvo selo do lazei od grada, a u Ljubitovici je upska kua, i u njoj stanuje upnik. Oko etiri su mjeseca, to je tu upnik Antun Czernin, po narodnosti Nijemac iz Kostajnice, reden od Mihovila Pataia, nadbiskupa Kaloe za subakona, a od Ladislava Vestarini-Kin, sremskog biskupa za presbitera. upa ima pet sela, od kojih dva, Podboraj i Vrsno, potpadaju
7

Stoi don Krsto, Sela ibenskog kotara, ibenik 1941, str. 80, 81.

307

pod providura ibenskoga. U Podborju je bio biskup Kai pustio popu glagoljau trogirske biskupije Antunu Guklinu, da za svoju porabu sa gradi kapelu, koju je po njegovoj smrti njegov brat upotrebio u gospo darske svrhe. itava upa brojila je 123 obitelji i 977 stanovnika. Po selima su zabiljeene samo obitelji, ne stanovnici, ali popreno je svaka kua imala 8 lanova, pa bi po tome ovakvi bili statistiki podaci: Prapatnica Ljubitovica Lepenica Podboraj Vrsno Skupa 41 35 15 21 11 obitelj, obitelji, obitelji, obitelj, obitelji, 328 280 120 168 88 stanovnika stanovnika stanovnika stanovnika stanovnika

123 obitelji, 984 stanovnika

itava je upa u jednoj dolini. Ni u jednoj crkvi nema zdenca krtenja ni obrednika, pa se upnik slui knjigom Collectio benedictionum, koju mu je pozajmio upnik Bristivice. Posebnih grobova nema, ve se kopaju u samu zemlju mrtvaci, koje donose privezane na dvije motke. Matice su iz god. 1754.-55. Crkva je u Lepenici posveena sv. Grguru, a sagraena je 1730. go dine, crijepom je pokrita i kamenom poploana. Ima zvonik i zvono, avet i srebrn krii na oltaru, 14 kruna od srebrnog lima i tri pozla ene. Ima dapae i uskrsnu svijeu na eljeznom tronocu. INarod ivi u miru. Godine 1726. biskup Kai bio je naao tu crkvu sv. Grgura potpuno sruenu i narod nesloan s obzirom na mjesto, gdje e gra diti novu crkvu. Ipak kroz etiri godine sagradili su i uredili crkvu, ostavivi od stare samo apsidu. Sto se tie udorea zamjera se, to ima nekih, koji dre mnoge zemlje za malu svotu pozajmljenoga novca. Dne 29. svibnja zabiljeio je Peroevi: Kako je juer biskup jahao iz Suhog dola u Mrvnicu, pa odatle u Lepenicu protiv jakog vjetra, to se tako jako prehladio, da mu nisi mogao uti glas na korak udaljenosti. U Vrsnu je zabiljeeno, da crkva ima srebrn kale malen, ali lijep.

LJUBITOVICA U tome selu crkva sv. Katarine vie je kapelica nego crkva, a sagra ena je pred 30 godina i seljaci se slabo brinu, da novu podignu. Vrata su iroka, koliko itavo proelje. Oltarska slika izraena je na platnu, ali je indecentna i teatralna, jer je svetica slina glumici i ispraznoj plesaici. Crkva nema zvona ni kalea, a za slubu donose kale iz crkve sv. Tome u Prapatnici. Misal je star, no imajvi avet. Ivan Munizi mnogo nastoji oko gradnje nove crkve, ali je skupio samo 300 lira. Se ljaci su zapalili klainu za vapno i potroili su za to 1000 konja drva. 308

PRAPATNICA Crkva sv. Tome bila je prije upska, a upa se prostirala od Radoia do Vrsna. Tamna je i vlana te zaudara vlagom, ali je tvrdo graena i crijepom pokrita i kamenom poploana, pa ima i zvonik i zvono. Kau,, da je pod jednom velikom ploom pred kakvih 40 godina pokopan up nik Ivan Turidija. Po svjedoanstvu seljaka taj je grob bio u staroj crkvi i kad su otjerani Turci, nali su u crkvi jamu i na nju postavili plou. Kasnije je u tu jamu pokopan Turidija. Slika sv. Tome na oltaru iezla je zbog vlage, pa su je nadomjestili Gospinom slikom, koja je okruena krunama od pozlaenog srebrnog lima. Oko Gospine glave objeen je erdan od 12 srebrnih solada. Osim toga nalaze se u crkvi 3 srebrne krune od lima, tri pozlaena i 7 srebrnih zavjetnih darova. Trea slika Gospina okiena je srebrnom krunom i dvjema manjima, a ima i 15 zavjetnih darova.

BRISTIVICA U tome je selu biskup doekan od dvaju harambaa s tri barjaka uz pucnjavu puaka i smjestio se u bratskoj kui, koja je bila vapnom gra ena i ploom pokrita. Bristivici pripada Blizna, a u Blizni je Mitlo i Vinovac. Bristivica ima 64 obitelji i 441 stanovnika Blizna ima 75 obitelji i 563 stanovnika upa ima matice, a vodu za krtenje dobiva upnik iz trogirske kate drale. Bratska kua, u kojoj se nastanio biskup, udaljena je od crkve za hitac kamena, visoka je 4 lakta, 24 duga i 8 iroka, ima samo jedan prozor s istone strane, a ostalo svijetlo prima s vrata. Pod joj je dobro zbijena zemlja, a ne daske ni ploe. Na zapadnoj strani, koja zaprema treinu kunoga prostora su vrata s kljuanicom. Tu je pod od dasaka. Biskup je spavao u toj sobi i krevet su mu ogradili plahtama. upska kua sagraena je u Bristivici i duga je iznutra 9 lakata, iroka 6, a sagradio ju je ondanji upnik fra Pavao Grabovac bez vapna i samo prizemno. Kasnije je upnik fra Nikola anko uz staru kuu dozidao novu klakom graenu, tako da je jedna polovica kue graena klakom, a polovica bez klaka. Pokrita je ploama i ima kamene stepenice izvana, a takoer i kuhinju u prizemlju, pa i staju. Daleko je od crkve jednu milju. upa se prostire u duljinu, pa koliko je od Trogira do Bristivice, toliko je od Bristivice do Vinovca, krajnjega sela te upe. Od Bristivice do Blizne ravan je put, od Blizne do Mitla i Vinovca kamenit i krevit. Seljaci u Vinovcu ive kao u tmini, jer ne vide upnika, nego kad kojega umiruega krijepi sakramentima. Za preanjega upnika mnogi su umrli bez sakramenata, a za sadanjega samo etvoro, a to zato, to ima 7 sati hoda do upnika i od upnika do bolesnika, pa je prekasno u nenadnim sluajevima.
309

Trebalo bi podijeliti tu veliku upu, jer i svjetovna je vlast podije ljena. Jedan je harambaa za Bristivicu i Prapatnicu, a jedan za Bliznu, Mitlo i Vinovac. Ve su za posljednje vizitacije ova tri sela traila po sebnu upu i obvezala se, da e podii u Mitlu upsku kuu. Govorei o prilikama u upi upnik istie, da nema umaknua djevo jaka. Mrtvaci se zista nose na dvije motke, ali ih prate u sprovodu sa svijeama u rukama. Na ispovijed ne puta neke hajduke i javne lupee (grassatores et publici fures), jer ne e da se ostave pljake. Kamatnika nema osim onih, koji primaju u zalog zemlju pod pogodbama, koje nisu moralne. Seljaci ne psuju, ali kad se opiju, udare u rijei: Pasja viro, nijedna viro i t. d. Dva brata Pletkovia ne ive u ljubavi zbog diobe imovine, pa ih zbog toga ne e da ispovijeda. U Bristivici prokapljuje krov na crkvi, koja je k tome i malena, no ipak ima zvonik i zvono, avet i srebrnih zavjetnih darova.

BLIZNA Seljaci Blizne zamolili su biskupa, da posjeti sela Bliznu, Mitlo i Vino vac, da se uvjeri, kako su daleko od upske kue i da je za to potrebno ustanoviti novu upu, pa je biskup udovoljio njihovoj elji. U Bliznoj je naao, da je groblje ograeno kamenim, zidom, na kojem su etvora vrata, a na zapadnoj strani stara crkva i sedam koraka od nje zapoeta nova. Stara je vlana, jer je u dolini, a sada dre u njoj materijal za gradnju nove. Podnoje oltara je jo na svome mjestu. Nova e biti duga zajedno s apsidom 30 lakata, a iroka 10. Ve pred 12 godina poeli su s gradnjom, ali dovrena je samo apsida. Ima dvoja vrata, jedna na pro elju i druga s june strane, a ta na proelju su upravo krasna za one krajeve. Kad se crkva dovri, ne e joj biti ravne u itavom Zagorju. Po svemu je slina crkvi sv. Jakova u Ciovu. Polovicu apside i jedan korak zida radili su crnogorski majstori, ali po nacrtu i pod nadzorom pok. Ivana Krst. Nutrizio, a upravljao je i ravnao radom Ivan Kalebota, ondanji trogirski generalni vikar, a tadanji biskup ibenski. Ostali dio gradnje nastavio! je pok. Ivan Raguseo alias Macanovi, a poslije njegove smrti Ignacij Macanovi, prvi meu graditeljima. On bratime izigrava i otee radnju, a za same radove primio je 70 zlatnih dukata. Osim sitnog pije'ska (prine) sav je materijal spremljen i ne treba nita, nego da stavi ruke na posao. Za gradnju ove crkve prinose sela Blizna, Vino vac i Mitlo, jer su svi u jednoj bratovtini, ali za proelje, koje je od klesanog kamena, preuzeo je sav troak na se Mihovil Pletkovi, kojega su seljani postavili za upravitelja, pa on eli podii i zvonik slian onomu crkve BI. Dj. Marije od Karmela u Trogiru. Toga Pletkovia hvali i Kai u svojoj II. vizitaciji, da je crkvi u Bliznoj pribavio kale, ruho i sve drugo potrebno za misu.

310

MITLO Odatle je Manola odjahao u Mitlo, gdje je crkva sv. Mihovila, pa i za nju se osobito brine Mihovil Pletkovi. Crkva je sagraena na kame nitom breuljku, opkoljena s tri strane velikim kamenjem. Sva je presvoena i moe u nju stati oko 100 eljadi, ali, jer nema ni jednoga pokrajnoga prozora, vlana je. Sagraena je godine 1404. Kai u vizitaciji godine 1726. kae, da je ruevna i da je oltarska slika do sredine razdrta. Manola kae, da je na zidu s june strane blizu vrata uzidana ploa, na kojoj pie: Hoc opus ... MCCCCIV. Drugo Manola nije mogao proitati. Meutim na fotografiji, koju je snimio namjetenik konzerva torskoga ureda u Splitu prof. Davor Domani i itao taj natpis, dade se ovo deifrirati: Hoc opus Stoislavus ... MCCCCVI. Prema tome crkvu je sagradio dosada nepoznati majstor Stojislav, dakle na hrvatski gra ditelj godine 1406. Manola tvrdi, da je to jedina crkva u Zagorju, kojoj se moe sa sigurnou odrediti doba postanka. udna je ta konstatacija, kad je u istoj njegovoj vizitaciji zabiljeeno nekoliko godina, kad svi se pojedine crkve gradile. Za crkvu u Mitlu dalje kae Manola, da je bila upska i posveena. upska je bila, jer ima zidnu udubinu (theca-ponara) sa strane evanelja, a uraena je u obliku ormara sa stupiima i malim lukovima nad njima. Taj zidni ormari ima umjetniki izraena i bojadisana vrataca. U, toj se ponari po ondanjim starim obiajima drala euharistija, kako se slino moe vidjeti u trogirskoj katedrali i opatskoj crkvi. To isto konstatira Kai i nadovezuje (1730), da je Mitlo moralo negda biti odlino naselje, sudei po crkvi i po grobovima u njoj. Na strani epistole druga je udubina manja za uvanje sv. ulja. 0 posveti crkve svjedoe po zidu uokolo postavljeni krievi u krugovima. udi se Manola, to njegovi predasnici nisu osobito dolazili k toj up skoj i posveenoj crkvi, pa dri, da su to naumice sprijeili upnici, da se ne opazi, kako je upa preve prostrana, pa bi je trebalo razdijeliti. 1 njega su kuali nagovoriti, da ne ide onamo upnik i ostali fratri, ali im nije polo za rukom, jer su ga crkovinari i seoski starjeine vrue molili, da pohodi onu crkvu. Sa sjeverne strane crkvene ograde vidi se jedna zgrada naslonjena na zid crkve, a zid joj je vapnom graen. Zgrada je duga 4 lakta, a iroka 3, a na njoj je luk od klesana kamena. Djelo je zapoeto, a nedovreno i valjda je imalo sluiti za vei broj puka, kad doe u velike svetkovine, a ne moe sav nai mjesta u crkvi. Crkva je poploana etvrtastim ka menjem i ima zvonik uza se, star je i od groma oteen ili od vremena poruen. Nad ruevnim zvonikom postavljen je luk i u njemu zvono. Po breuljkastom groblju mnogo je velikih nadgrobnih kamenova, dli jetom izraenih s plemenskim grbovima na njima, ali ni na jednom nema datuma. to su Manoli grbovi, to su oito bili steci s raznim uresima, polumjesecom i si. Iznosi potom Manola, da Mitlo meai s biskupskim posjedom u Ma rini (Bosiljini) i da je vjena slava Marinjanima, to su se oprli Turcima i ne dali im da porue crkvu u Mitlu. Zaista pravo je rekao Manola, jer
311

su Marinjani tako i nama sauvali jedan spomenik hrvatske sredovjene kulture i ime jednoga hrvatskog graditelja. Uokolo vidio je mnogo ko liba, to su kuice siromanih seljaka. Na zapadu prostire se dolina pretrgnuta breuljcima i gajevima, a na junoj strani te doline poinju brda Marine. Na zapadnoj strani vidio je biskup selo Vinovac, koji je zaista toliko udaljen, koliko su mu kazivali crkovinari i seoske starjeine, pa se uvjerio, da s pravom trae posebnu upu i da je pravedna bila njihova molba, da on osobno doe amo i uvjeri se o udaljenosti toga mjesta od upske kue. Odredio je, da e pomoi tome narodu u njegovim potre bama. Napokon naglauje, da crkva u Mitlu ima zvono u zvoniku i ave,t. Vrativi se u Bristivicu blagoslovio je u crkvi kale, koji je kupio Josip Brzak kao izvritelj oporuke svoje majke, koja je umrla 8. rujna 1755. Kaleu je bila samo aa od srebra i patena, a kupljen je za pet i po zlatnih cekina. Iz Bristivice uputio se biskup prema Trogiru. Na elu povorke jahao je serdar udina s harambaom Brzakom s orua nom etom i razvijenim barjacima. (I ovdje je vrijedno opaziti, kako to prezime udina, isto hrvatsko i seljako, u XIX. se stoljeu u Splitu smatralo vie gospodskim i daleko od naega nacionalnoga ivota. Po znat je javni biljenik Jakov udina, koji je na talijanskom jeziku na pisao vie povijesnih eseja o naim mjestima.) Biskupa su pratili do sela Smokvice i tu primivi blagoslov starjeine se vratili svojim ku ama, a oruana eta pratila ga sve do Trogira. Dospjevi do crkve sv. Vida (na brdu Vlake povie Segeta) biskup je sjahao s konja, da pregleda tu crkvu, ali je bila zatvorena i klju nije bio kod oblinjih seljaka, pa je pjeke nastavio put u, dolinu sv. Danijela (starohrvatska crkvica Sudanet) uz veliki trud i znojan po itavom tijelu. Pred samu veer stigao je u Trogir.

II. Tako je svrila prva vizitacija biskupa Didaka Manole. Drugu je obavio godine 1760. Iz dnevnika te druge ve sam unio dosada neke biljeke radi lakega pregleda, a sad u donijeti pohode onih upa, koje nijesu opisane u I. vizitaciji. Biskup se poeo spremati na taj put 6. srpnja 1760. Najprije htio je pohoditi Donja Katela, koja su pripadala trogirskoj biskupiji, a u kojima se mnogo zla ukorijenilo. Biskup tvrdi, da je tu mladost krenula stamputicom, osobito grijeei protiv este zapovijedi Dekaloga, pa je zbog toga odluio poslati u ta sela prije sebe isusovce, da obave misije od 16. srpnja do 26. istoga mjeseca, a on e poeti vizitaciju 27. srpnja. Dne 26. srpnja dovezao se po moru u Katel Luki, gdje ga je doekao upnik Luka aleti, pa je odsio u kui kneza Antuna Milesi. Pri vizitaciji naao je Manola, da je na glavnom oltaru mramorni tabernakul, ali loe izrade. Na krtenom zdencu vidio je srebrnu posudu
312

za polijevanje krtenika i druge tri srebrne posudice za sv. ulja, a te tri su postavljene na srebrnom pladnju. Na oltaru Gospe od Ruzarija est je srebrnih svijenjaka, od kojih je etiri darovao pok. Jeronim Giradini, a dva su nabavili bratimi. U crkvi nalazi se drveni relikvijar s moima svetih Konstancija, Viktora i Liberala. Oltar BI. Dj. Marije od milosra grko je djelo (opus graecum), valjda misli na samu sliku bizantskoga stila. Prema slici goji se osobita pobonost, pa je sva uokolo puna sre brnih zavjetnih darova i kruna. Slika je Gospina obloena svilenom odje om, pa je biskup cijenio, da bi bilo bolje prekriti sliku srebrom, jer toliki zavjetni darovi oko nje i onako je samo nagruju. Zamjerio je, to na oltaru sv. Roka enske slike nisu najprikladnije (non bene olent). Ostensorij je vrlo dobro uvan, a tako i piksida, pa je vidio i jednu srebrnu pozlaenu piksidu, u kojoj se nosi priest bolesnicima. Crkva je sagraena 1530., a dali su je graditi braa Jeronim i Nikola Vitturi, kako svjedoi natpis na njoj. Krov je u vrlo dobrom stanju, zvonik ima dva zvona. U crkvi je osam kandila. Grdna greda od zida do zida pred velikim oltarom nagruje crkvu i oduzima svijetlo. Na toj su gredi postavljene etiri slike na dasci: 1. predstavlja Krista u molitvi u vrtu Getsemani, 2. bievanje Kristovo, 3. Krist okrunjen trnovim vijen cem, 4. Krist osuen na smrt. Izmeu tih slika postavljeno je Raspee naslikano na dasci, to slui za peto otajstvo krunice. Povie tih slika, koje su postavljene u jednakom razmaku od jednoga do drugoga zida, opazio je veliku sliku na dasci s raznim drugim malima, koje ne rese ve nagruju crkvu, jer su nikakve vrijednosti. Na zidu je visjela nova slika sv. Roka, koju je darovao vojvoda (dux) Simun Micheli Vitturi, jer od mnogo godina namjerava sagraditi izvan sela crkvu tome svecu u polju, gdje je u staro doba bila crkva posveena sv. Roku. Pod crkve nije uredan i ima na njemu mnogo rupa. Inae je crkva svime dobro opskr bljena, ima dva dobro pozlaena kalea, misal ureen srebrnim kopama, a kupljen je za pet dukata. Spremno je platno zlatom protkano za novu kazulu, jer e staru, kojoj je podloga tamna, prodati, budui da se ne svia puku, pa e napraviti novu s jasnijom podlogom. U selu je sedam bratovtina, 120 obitelji i 800 stanovnika. upnik za redovinu dobiva 1 galetu vina od svake obitelji. Djecu pouava nauk kranski ujutro preko mise, jer poslije idu s blagom na pau. upske matice potjeuj od godine 1757. Biskup je zamjerio, to zvonar (remeta) slui kod oltara u obinom odijelu, a ne u crkvenom ruhu. Tu je zamjerku on uinio i u drugim; primorskim mjestima, dok u zagorskim nije mu ta pojava smetala. O udoreu dobio je ove obavijesti: Neka djevojka Milainova slui u Katel Novome, a dolazi noiti u ovo selo i spava u kui Ane Vuletinove, koja je sama u kui. Dolazi kat kada i po danu, ali tajno. To upada u oi puku, koji sumnja na zlo vla danje meu njima. Pozvana Ana Vuletinova obeala je, da je ne e ve primati u kuu, no izjavila je, da nita zlo nema meu njima. Kai godine 1726. zabiljeio je, da je bila zagriena mrnja izmeu Antice Bilikove i Ante Hreljina, koji je ubio Antiinu ker i Antica
313

ne e nikako da mu oprosti. Uzaludan je bio Kaiev trud i svi razlozi, jer je nije mogao nikako nagovoriti, da oprosti ubojici, koji je pak pri znao svoj zloin i pokajao se. upnik aletovi izvijestio je Manolu, da se u njegovoj upi osobito svetkuje Tusti etvrtak (to je etvrtak pred poklade) kao zavjet sv. Po krovitelju, kad je prestala kuga. Od svih bratovtina samo ona sv. Antuna ima svoju matrikulu. O crkvama u upi ovo je zabiljeeno: Sv. Ivan Biran} nalazi se na brdu daleko od sela. To je prosta nadarhina (beneficum simplex), a patronatsko pravo (biranja nadarbenika) imaju sva etiri donjokatelanska sela. Za doba Manoline vizitacije drao je nadarbinu upnik aleti. On je popravio zidove i krov crkve, poplo ao ju je i napravio sjedala uokolo, crkvenu ogradu obzidao, kupio tri srebrne krune, sliku sv. Ivana i drven pozlaeni oltar. Na dan sv. Ivana, 24. lipnja, mora se pobrinuti, da est sveenika reku u crkvi po jednu misu, a upravitelj crkve nagradi svakoga sveenika s pet lira i objedom. Vrlo je zanimljiva dunost rektora ove crkve, to ima platiti objed svima seljacima Katel Staroga i Katel Lukia, za to potroi 180 lira, a taj objed zovu didisina. Nadarbenik od svojih prihoda duan je platiti i dudu 120 lira, pa kad sve to podmiri, ostane mu 40 dukata. Crkva sv. Lovre nalazi se u polju daleko od sela dvije milje u mjestu Ostrogu. Nova je slika na oltaru, koji je ureen dvjema mramornim stu povima i s pet srebrnih limenih kruna. Manola samo to donosi o crkvi sv. Lovre, dok je Kai godine 1726. zabiljeio, da su bratimi sve spre mili, da proire staru crkvu, koja je sagraena na breujlju, na kojem je negda bilo selo i velika ograda, od ega svega jedva se vide tragovi, a odatle odnosi se kamenje za novu crkvicu. Oko stare crkve bilo je mnogo grobova, a tada (1726) vidio se jo samo jedan.

KATEL

STARI

upnik ovoga sela Ivan Ivaka izvijestio je, da ima matice od godine 1747., da su u upi etiri crkve: upska, sv. Josipa kod Cippicove kue, sv. Nikole, koja je nadarbina arciprezbitera, i sv. Jurja. Od bratovtina etiri imaju matrikulu, a pet ih nema. Mrtvace nose na pokop na dasci i prate ih sa svijeama kao i u gradu, a pokopaju ih 12 sati poslije smrti. U crkvi kod velikoga oltara bila je u zidu udubina islikana, to je sluila za pohranu sv. ulja, ali su je poruili, pa su na tome mjestu napravili niu za kip Gospe od Ruarija. (Manola se po svoj prilici vara i ona je udubina radije bila za pohranu euharistije, to prije, to je bila islikana.) Kip Gospin nabavili su godine 1759. Stanovnika u selu ima 730. udoredno stanje nije ba osobito. Kamatnika zaista nema, ali ima drugih mana. Tako Ivan Cippico, okru ni kapetan ivi u sulonitvu. Stari i mladi psuju, obiavaju rei hrvat ski: pasja viro, pasja paro, . . . ti duu, oca, mater i u grebu.
314

Ivania Pervan nije pristupila na sakramente o Uskrsu, a kau, da je loega vladanja i potenja. Spomenuti kapetan Cippico rastavljen je od ene i dri sa sobom Margaritu, enu Frane Pervana. Matija iz Sitnoga, sluavka Lovre Bilua, rastavljena je od mua, i kau, da je s mnogima u grijehu. U selu ima pokoje grko sujevjerje, na pr. na dan Boia bacaju kruh u bunar. Zupnikovim nastojanjem zabacilo se dosta tih obiaja. U selu je Matua, Miina, zvana od svakoga Bahornica. Ona se- potuila biskupu protiv Dobrice, ene Lovre Bilua. Toj Matui mnogi vjeruju^ a mnogi je gle daju krivim okom zbog njezinih glupih rijei, koje umee u molitve, da dobije kakvu dobit. To pripovijeda Lovre Bilu i mnogi drugi. Katarina, ki Jurja Jamarina, ivjela je u nepotenju s Ivanom Bartuliinim, oenjenim ovjekom i ove je godine porodila ker. Ivan se sada nalazi u Italiji, a on ve ne daje povoda sablazni. Mnogo je eljadi prijavilo upniku, da Kata, ena Petra Jakoveva, pouava djevojke, kako e arima omiljeti mladiima. Biskup je pozvao k sebi te i druge okrivljene, da ih poui i opomene, pa je pritom doznao i druge stvari. Tako je saznao za Matiju, sluavku Lovre Bilua, da ju je njezin mu otjerao, jer nije htjela primati u kuu njegove krae. Katarina Jamarin je zanijela s Ivanom Bartuliinim i poetkom prole korizme rodila je, dijete je bilo izloeno u Trogiru na kruni bunara, gdje se poje ivotinje, u gradu je umrlo i pokopano. Bartuliin je otiao u Italiju i nije joj nita dao, ve je obeao, da e svoju enu, otrovati i nju uzeti za enu. Ta Katarina ivi u krajnjoj bijedi s bolesnim ocem i sta rom majkom. Obeala je, da e unaprijed ivjeti kranski. Kata Celanova estoko ukorena od biskupa, to prua djevojkama otrove, tvrdokorno je nijekala, da ona nije pouavala djevojke u tro vanju, i ako joj se to dokae, neka je slobodno saegu na trgu. Ona je jo kazala, da njezina svekrva Jakovica Jakoveva vri neke molitve za razne bolesti. Prizvana ta Jakovica priznala je, da ona moli protiv bolesti oiju i daje trave za lijeenje iiasa. Biskup joj je to zabranio, i ako se ne pokori, dat e je u ruke pravde. Matija Miina priznala je, da moli protiv erysipele. Manola joj je nare dio, neka pred njim izmoli te molitve, pa kad je pronaao, da su besmi slene i njoj je zaprijetio, da e je predati pravdi, da je kazni, ako se ne ostavi toga posla. Obeala je, da e se pokoriti, ali je nadodala, da i Nedjeljka Bartuliina moli iste molitve i za istu bolest, pa je i njoj tako er zabranjeno. Ta je Nedjeljka vrila i zanat babice. Mnogo legata batinici ne vre, kako su njihovi stari oporuili. Crkva je velika i prostrana, sagraena god. 1714., kako se ita na ploi postavljenoj nad glavnim vratima D. O. M. Ad honorem Dei, Deipareque Virginis ac Dei Prejcursoris nos villici Castri Veteris propriis snmplibus ac laboribus structuram huius ecclesie
315

sub procuratoribus Georgio Ivassov Vicentio Bilus et Nicoiao Biliscov Preside Parocho Vincentio Scivanovich construximus anno Domini MDCCXIV. Na zvoniku su dva zvona. Krstionica je u dobru stanju. Veliki je oltar od mramora i lijep, ali slika na njemu ne odgovara velicanstvenosti mramora. Biskup je naredio, da se nabavi nova slika, koja e odgovarati ljepoti oltara, na kojem je izvrstan tabernakul. Druga etiri oltara imaju sve potrebno, ali ne odgovaraju ljepoti glavnoga oltara i veliini crkve. Tri relikvijarija su dobro uvana i zakljuana. Crkva ima posebnu ispovjedaonicu i sakristiju, to u ovim vizitacijama nijedna ruje zabiljeena. Kip Djevice Marije uinjen od drva postavljen je na lijepo prijestolje, dijelom je pozlaen, a dijelom bojadisan plavom bojom t. zv. lapis lazuli. Na glavi Djevice srebrna je kruna. Za kip i nakite sre brne i svilene potroili su u Mlecima 40 zlatnih cekina. Kapelica, u kojoj uvaju kip, premda je sagraena od dobrog majstora, ipak je vlana, i propast e pozlata i boja, svila e sagnjiti i kip e izgubiti svoju ljepotu, ako se ne ukloni! vlaga. Krov je otvorena tavanica, jer se iznutra vide erepovi na gredama. Prozori su okrugli, staklom zatvoreni u pravilnoj udaljenosti jedan od drugoga, pa crkva prima dovoljno svijetla. Sve po trebno za slubu crkva ima u izobilju. O drugim crkvama Manola nije nita osobito zabiljeio, ali neto poda taka nalazi se u Kaievoj prvoj vizitaciji godine 1726. Tako je on zapi sao, da je na podnoju brda zvanog Biranj bila crkvica sv. Jurja u u njaru i oko nje mnogo grobova s velikim kamenjem. Tu je bilo selo, ali pred dva stoljea, oko 1527., opustilo je zbog kuge, a koji su preivjeli, preselili su se u katel na moru. U doba Kaievo, kako on tvrdi, jedva su se i ruevine sela poznavale. Kod Sv. Nikole od Pomorja, nadarbine arciprezbitera, takoer je bilo selo. (Ostaci sela jesu danas steci, koji se nalaze oko te karakteristine crkve, koja se uzima kao prototip staro hrvatskih najstarijih crkava.) 8 Crkvu sv. Josipa sagradio je Lelij Cippico 1690. Crkvu sv. Ivana: na brdu Biranj, koja je nadarbina svih etiriju donjih Katela, Kai je naao gotovo u ruevinama, jer je bila stara i gromom oteena, poslije smrti posljednjega nadarbenika Hrelje (1718) nadarbina je bila prazna. Meutim, kako smo ve vidjeli, u doba Manolino popravio ju je novi nadarbenik Caleti.

KATEL

NOVI

U Katel Novom bio je upnik Petar Harambain od 33 godine, koji s>e tuio na neke sveenike u svojoj upi, na pr. Jure Hrelja ml., od 30 godina, igra' na javnim mjestima karte za zabavu. Don Alojzij Casotti od 75 godina dri tri-etiri psa, koji za njim i u crkvu dolaze, zbog ega puk mrmlja, a to je isto posvjedoio i harambaa sela. Upitan Harambain,
8

Dyggve, History of salonitan Christianity, Oslo 1951., Fig. VI, 25, 26, 34.

316

kakvi su upnici Lukia i Staroga, kazao je, da on rijetko zalazi u ta sela, ve vie* ide u tafili, gdje je uo, da je njihov upnik Don Marko Hrelja letiast (volubile), ne ivi onako, kako bi morao ivjeti jedan sveti pastir, jer se razgovara s osobama svakoga stalea bez obzira na svoj poloaj. Kad ga je zapitao biskup, razgovara li se sa enama, odgovorio je: To nisam uo. Dakle bijedni don Marko bi je kriv to je bio demokrata! U Katel Novome bilo je 140 obitelji i 856 stanovnika. Sav prihod iznosi upniku oko 60 reala, a nema nikakve redovine ni u itu ni u vinu. Matice su od 1755. godine. O udorednom stanju upnik izvjeuje, da u selu nema kamatnika, a u upi ivi Damjan Rudi, koji se ne ispovijeda, jer ivi u mrnji pro tiv svoga brata Jakova, psova je i bestijalan, tei tue nemilo svoju enu, pa ju je bio otjerao od ktie i ivjela je vani dvadesetak dana. Sulohika nema. upa ima tri crkve: upsku, sv. Roka i Stomoriju. Ima trinaest bratovtina, od kojih samo dvije nose za sveanost posebno crkveno ruho, a nijedna nema matrikule. I u Novome nose mrtvace na dasci i prate ih sa svijeama, a pokapaju ih 12 sati, a katkada 24 sata poslije smrti. Vodu za krtenje upnik dobiva iz katedrale. Biskup je u propovijedi kazao, da se veseli, to je crkva u Novome lijepa i uredna, ali takve bi morale biti i due, pa ipak duevna neistoa vlada u ta etiri katelanska sela, osobito Novome, pa ta neistoa zadaje bol mnogim roditeljima i djevojkama, koje prevare i naputaju. Kod vizitacije crkve zabiljeeno je, da je velianstvena. Kad se katel utemeljio, bila je malena, pa je proirena godine 1566., kako se ita na ploi postavljenoj na junim vratima:
Ovo nadoagne Templa bi naj pri od Bratchie od Blaxene Gospe postavglien u vrim'e potovanoga zuppana Simuna Vurchichia i sdaz gnegovih Vigulina Descovichi'a i Lovrina Catalinichia MDLVI

No i ta crkva postala je uska i trebalo ju je proiriti. Seljani su pritom ima dvije stvari na umu, prvo da stari crkveni svod ostane netaknut, drugo da njihova upska crkva veliinom i ljepotom bude prva meu svima upskim crkvama, u biskupiji. Utvrdivi to i pozvavi iskusne gra ditelje dne 21. studenoga 1721. zapoee iriti crkvu ne dirajui u staru osim apside, mjesto koje postavie na istonoj strani dvije kapele zajedno s kapelom za veliki oltar i sakristijom iza oltara. Ove nove kapele presvodili su, a krovni dio, takoer presvoen, podigli su uvis, tako da je crkva zaista velianstvena i ima oblik kria iznutra i izvana, te je dovoljna da primi sav puk ove upe. Rad na ovom proirenju trajao je etiri godine. Dvor oko> crkve ozidan je kamenom i poploan, u atriju crkve sa strane evanelja jest krstionica, a sa strane je epistole odlian zvonik sa etiri zvona. Crkva ima pet vrata. Kako je, za te krajeve, u, svojoj arhitekturi velianstvena, tako je i velianstveno i sjajno ureena. Ima sedam oltara,
317

a na svakome po dva mramorna stupa, a oltar sv. Antuna u jednoj od novih kapela na junoj strani, ima etiri mramorna stupa. Oltar sv. Fabijana i Sebastijana jo nije dovren. Veliki oltar ne odgovara ljepoti nove kapele, dok je u staroj apsidi prije proirenja crkva stojao dobro. Na oltarima su svijenjaci, posude, cvijee, i velike svijee, svaka od 6 librica. Pred oltarima gori svijetlo u kandilima, a osobito je veliko ono pred velikim oltarom, koje visi sa stropa, pa ni u gradskim crkvama nema slina. U sakristiji su ormari za pohranu svih potreptina. Veliko je mno tvo svega, to treba za slubu na velike i obine svetkovine. Posebne su spreme za uvanje srebrnog posua. Crkva je ista, a oltari su jedan prema drugom tako postavljeni, da nema nikakva nesklada. Na velikom oltaru su srebrni svijenjaci nedavno nabavljeni. Seljani su spremni da nabave organ i povjerili su sveeniku Nakiu, da ga napravi. (Vidit in dispositione esse villicos providere Organum, iliusque opus Reverendo Abbati Nachich Professori commendasse.) Glasoviti majstor orgulja Petar (u svijetu Pavao) Naki, rodom iz Knina, prije franjevac, pa kasnije svjetovni sveenik, bio je meu prvim majstorima svoga vremena i po Dalmaciji ima dosta njegovih orgulja, ali danas u Katel Novom ne na laze se Nakieve. Ova upa je godine 1850,1854. kupila stare orgulje trogirske katedrale, koje je napravio neki fra Urbin godine 1485., a i te je ustupila Anti Zanfretti, kad je 1906. nabavila nove. 9 Ne moe se, dakle, ponositi, da je imao djelo slavnoga Nakia u svojoj crkvi. U II. vizitaciji biskupa Kaia godine 1730. njegov kancelar Marko Peroevi spominje lijepe oltare u ovoj crkvi. Oltar sv. Antuna ima etiri stupa izraena u samome selu godine 1728., a potroeno je za nj 450 reala, koji su troak namirili bratimi sv. Antuna. U doba te Kaieve vizitacije izraivao se oltar sv. Kria na strani evanelja. Rad je pogoen za 300 reala. Oltar Gospe Stomorije takoer se tada namjetao, ali jo nije bio dogotovljen (na junom zidu crkve). Menza toga oltara, antipendij i pradela 8 (ploa pod nogama) dobavljeni su iz Mletaka, a majstori, koji su u to vrijemei radili u toj crkvi, namjestili su oltar sa mramornim stu povima. Za taj rad i drugo, to je trebalo napraviti na oltaru, potroili su bratimi 300 reala. Mramor za izradu tih oltara, Sv. Antuna, Sv. Kria i Gospe Stomorije kupljen je u seljaka solinskih za 6 cekina, a oni su ga nali u Solinu pod zemljom, kad su obraivali tie i izvadili ga. Od toga mramora kupljena za est cekina moglo se napraviti jo 10 oltara, pa su zaista napravili i kamenicu, koja je uz vrata u kapeli sv. Kria. I to je lijep prilog poznavanju, kako se mramor solinskih poruenih palaa raznosio^ na sve strane. Dnevnik II. vizitacije Manoline biljei, to je kupljeno za crkvu poslije prve vizitacije, a to su: veliki srebrni kadionik za 22 cekina, 3 predonice (tabele) od srebra za veliki oltar, srebrna kruna za sliku Gospe od Loreta za 5 Filipa,
0 Buli, Orgulje glasovitih umjetnika po crkvama u Dalmaciji, Zagreb 1918, (oti sak iz Sv. Cecilije str. 6).

318

veliko zvono za 120 cekina, stupici kameni vie velikih vrata i krstionica za 200 lira, pozlata pokaznice (ostensorija) za 3 Filipa, dva srebrna svijenjaka za oltar Sv. Kria za 32 cekina, za druge nabavke nije ubiljeena cijena. Potom je biskup Manola pozvao preda se neke, da ih opomene zbog njihova vladanja. Sveenika Jurja Hrelju estoko je ukorio, to daje lo primjer kockajui se javno. Sveenika Alviza Casotti ukorio je, to ga prate psi i kada idei u crkvu, a on se jo njima dii, i zabranio mu je, da ne smije na ulicu voditi sa sobom pse. Kuao je nagovoriti Damjana Rudia, da se popravi i pomiri s bratom i enom, ali on je ostao tvrdokoran, i zato mu je zabranio, da pristupa na sakramente, dok se ne opameti. Ivania, ki Ivana Dobriai zatrudnjela je s Bartulom, sinom Luke Poparia, alias Vidov. Pozvan Bartul izjavio je, da ju je voljan vjenati, samo ako njegov otac pristane na to. Pozvan je i otac, ali nikakvim raz lozima nije se dao skloniti, da dopusti sinu da uzme za enu Ivaniu. Biskup, da se pokrije sramota djevojke, koje pogreka jo nije bila javna, dopustio je, da se vjenaju u kui djevojke otpustivi sve tri napovjedi, ali se prije htio uvjeriti o slobodnom stanju oboje njih. Ki Frane i Nedjeljke Studin, alias Raic, provodi nepoten ivot s Franom sinom gubernatora (nii asnik) Ivana Cige. Vie je puta bila opomenuta od upnika, ali nije se pokorila, pa je zato biskup naredio upniku, da na sakramente ne priputa ni nju, ni oca joj, ni majku, zato to primaju Cigu u svoju kuu. Odmah zatim pristupio je Frane Stude i priznao grijeh svoje! keri, no krivi za to svoju enu, koja joj je pri ruci. Izjavio je, da je odredio otjerati ker iz kue, da ne vidi njezine nepo doptine (efrenationes). Nedjeljka udova pok. Antuna Hrelje, alias Viculinova, kojoj je mua ubio Simun Certin pozvana od biskupa, da oprosti ubojici, drage je volje primila njegove oinske nagovore i oprostila mu.

KATEL

TAFILI

U Stafiliu jei biskup najprije ispitivao upnika o prilikama upe, a taj je izjavio, da su u upi osim njega jo tri sveenika, koji uzorno ive. Selo broji 717 stanovnika i 127 obitelji. Svakoga mjeseca dre se po tri pro cesije, dakle na godinu 36, a 40 misa o svecima zajedno sa iima svetih pjeva se preko godine. upnik je duan namijeniti misu za puk na Boi i na dan glavosjeka sv. Ivana Krstitelja, matice krtenih poinju 1758., vjenanih 1730., mrtvih 1731. Kamatnika u selu nema, ali se slabo vre legati i oporuke. Ivania Maletina iz Katel Papalia oporuila je jednu zidinu (muracca), da se proda i da se utjerana svota dade za mise. Zidina je bila procijenjena od prota Ignacija Macanovia za lira 300, ali braa Ceresato zaposjeli su je i nije prodana. U upi je pet crkava: upska, sv. Onofrija, sv. Jurja u e319

stinju, sv. Marije od Stomorije i sv. Luke. Devet je bratovtina. Posebnih svetkovina nemaju osim Tustoga etvrtka. Meu pukom nema neprijatelj stva. Glavni oltar crkve posjeduje 15 komada zemlje i seljani kau, da se moe od toga dobiti 36 barila ulja, kad je dobra godina. Kad bi seljani bili sloni, mogli bi tim prihodom i doprinosima, koje daju bratovtinama, za jednu godinu sagraditi crkvu. Od deset bratovtina samo dvije imaju bratimsko ruho, a tri imaju matrikule. Mrtvace nose na dasci i prate ih sa svijeama, a pokapaju ih 1415 sati poslije smrti. Kod pregleda crkve vklio je biskup Gospinu sliku zatvorenu u malom pozlaenom okviru, slavnu zbog estih udesa. Negdanji biskup trogirski Pax Joranus osta vio je zapisano u svojim govorima, da ju je iz Poljske donio Ivan Staphileo god. 15 . . , dakle nekako prije godine 1528. 10 Oko, okvira slike bezbrojni su srebrni i zlatni zavjetni darovi. Oltar je obilno ureen i ima srebrnih vaza, cvijea, svijenjaka i svijea. Crkva ima srebrn kri za sveane dane i srebrno kandilo i mnotvo uresa. Osim glavnoga oltara ima jo est drugih po tri sa svake strane. Svi su oltari drveni osim sv. Jvana Krstitelja, ali su svi dobro opskrbljeni i ureeni. Crkva je tijesna i seljani je misle proiriti. Ve 1754. postavili su temelje za proirenje. Rairit e je toliko, da e biti duga 60 stopa i 30 iroka. Posao polako napreduje, i za 7 godina zid se podigao samo do vrata. Velika vrata prema zamisli arhitekta Ignacija Macanovia zaista su velianstvena za selo, a i dvoja pokrajna odgovaraju veliini crkve. Za crkvu sv. Jurja u estinju, koja je propala, osim apside, koja je svoena, seljaci su izjavili, da su je voljni popraviti, ako kaptol prido nese 15 reala, jer ona pripada kaptolu. I Novljani su se ponudili, da e je popraviti, ali oni zbog asii ne primaju njihovu ponudu. Biskup Kai godine 1726. govori nekim crkvama u Velom polju, koje je Manola samo spomenuo ili ih se uope nije dotakao. Tako kae za, crkvu. sv. Onofrija, da je na strmenitoni breuljku, a na tom mjestu, da je bilo negda veliko selo i da su tu stanovali benediktinci. Prije se bratovtina sv. Onofrija dobro brinula za crkvu i oltar, ali otkad je podignut oltar sv. Onofrija u crkvi u tafiliu, zapustili su crkvu u polju. Za crkvu sv. Marte kae, da ima dohodak godinji oko 140 dukata. Zbog te nadarbine bilo je mnogo parnica i pred crkvenom i pred svjetov nom vlau. Kai je naredio, da se za crkvu sv. Marte nabavi hrvatski avet.
*

U dnevnicima ovih vizitacija ima obilje zabiljeenih injenica, koje nam pomau, da stvorimo sliku ivotnih prilika, koje su posljedica tur ske stogodinje najezde i dominacije: zaostalost ekonomska, kulturna i
10 Ivan Staphilaeo, rodom Trogiranin, bio je meu prvim pravnicima svoga vremena i lan vrhovnog crkvenog suda u RimuRote. Napisao je djelo De gratiis expecta tions. Godine 1512. papa Julij II. imenovao ga je ibenskim biskupom, ali on jedva da je i vidio svoju biskupiju, jer je vjeno putovao po Evropi kao papin delegat. Umro je u Rimu 1528., pa je slika u tafiliu, ako ju je on donio iz Poljske, prije toga vremena. Farlati IV, str. 475.

320

moralna. Punih etrdeset godina poslije Poarevakog mira jo u tome kraju nije bilo nastupilo mirno i sigurno vrijeme, jer su ratovi ostavili za sobom hajdutvo. Biskupe Kaia i Manolu, dok obilaze planinske i brdske upe, prate oruani konjanici i pjeaci s harambaama na elu. Da to nije prosta poasna straa, ve uistinu tjelesna, pokazuje inje nica, da te ete prate ih samo po Zagorskim krajevima, a ne po primor skim, gdje bi parade bile sjajnije. No ceremonije, koje se razvijaju pri doeku, ipak su jedan primitivni primjer obiaja i galantnosti onoga vremena. Biskupa jedni prate do granice drugoga sela, gdje ga drugi doekuju uz razvijene barjake i izmjenine salve iz puaka. Harambae postroje ete, trgaju handare, poklone se, a barjaktari priklone barjake, pa jednako ine i oni, koji su ga dopratili do granice i ispalivi puke vraaju se svojim kuama primivi blagoslov i smotavi zastave. Taj se ceremonijal najbolje razvio u Brtanovu i Postinju, gdje dnevnik istie, da su brda odjeknula od pucnjave puaka. Da parada bude sveanija i odlinija, harambae su se utrkivali na konjima niz Muko polje. U Viso koj su i bubnjari udarali u bubnjeve. Poasna eta obino je brojila 20 ljudi, ali negdje i do 100. Nasuprot ovim poastima dnevnik biljei, da je biskup Kai i po najveem sunanom aru odmaglio iz Leevice u Radoi, jer su ga u Leevici pijani seljaci psovali. Podaci o prilikama i pojavama u raznim selima interesantni su, ^ i dovoljno obilni oni, koji se tiu graditeljstva. Lijep je broj majstora, koji se spominju u ovim vizitacijama. Ti su: Cavalieri, Cicindela, Viktik Veselokui, Dragoj murarius, Dujam Vojslavi iz Omia, Stipe Pliija, Pisenti, Avian, neki Vojslav iz XV. stoljea i osobito Macanovii. Kako biljei vizitacija Manolina, Cavalieri je u Marini napravio tabernakul na velikom oltaru, no kako je oltar bio drven, to su Marinjani odredili zamijeniti ga mramornim, pa su taj posao povjerili Petru Cava lieri, s kojim su sklopili pogodbu, da e taj posao izvesti za 100 dukata. Fiskovi kae, da je Petar bio kipar i proelnik grupe oltarista, a da je bio rodom Mleanin i da je imao radionicu u Trogiru, gdje je izra ivao oltare i da je umro u tome gradu 28. svibnja 1766. godine. 11 Frano Cicindela je sa svoja dva sina gradio crkvu u Segetu u samome katelu, a to je dananja upska crkva. O njemu je Fiskovi naao, da je radio s Ignacijem Macanoviem na utvrdama u Sinju i Kninu i na crkvi u tafiliu. 12 Crkvu sv. Ivana na Ploi gradili su murarii Dragoj iz Omia, Dujam Vojslavi i Stipe Pliija (Plixia) i klesar (lapicida) Viktik Veselokui. Andreis u svojoj Povijesti Trogira ne spominje imena utemeljitelja crkve, a jo manje majstora, kao godinu sagraenja naznauje 1324., dok Manola kae, da je tek 25. studenoga 1332. bila sklopljena pogodba izmeu donatora i majstora. 13
Fiskovi, Ignacije Macanovi i t. d. str. 255256. Ibidem str. 247 i 219. 13 Andreis, Storia della citt di Trau publicata per cura di dim Marco Peroevi, Split 1908, str. 330.
12 n

2 1 STARINE

321

Ivan Pisenti iz Bergaraa u Italiji gradio je crkvu sv. Antuna Padovan skog u Viniu po narudbi Tadije Paanina i njegovih etiriju sinova. Interesantan je sluaj, da je jedan od tih sinova, Ivan, premda nije bio profesionalni klesar, ipak izvrio sve klesarske radnje u toj crkvi sam svojom rukom. Napravio je oltar, stepenice i kamenicu za blagoslov ljenu vodu. Najbolji su majstori bili Macanovii. Fiskovi je u svojoj studiji o njima osvijetlio njihov rad u srednjoj Dalmaciji. Tome treba nadodati podatke o njihovu radu u zagorskim selima, iz Manolinih vizitacija. U Bliznoj je Ivan Macanovi zapoeo graditi lijepu i veliku crkvu, a na stavio ju je njegov sin Ignacij, no za 12 godina nije dovrena nego samo apsida. (Zapoeta je 1745.). Ignacij je zatezao gradnju, premda je bio primio 70 dukata zlatnih, pa su stoga negodovali seljani. Biskup Manola tvrdi, da je Ignacij Macanovi prvi medu majstorima. U Stafiliu su Macanovii radili na gradnji crkve dvadesetak godina. Vizitacija biljei, da su glavna vrata, za koja je napravio nacrt Ignacij Macanovi, velianstvena, a i dvoja pokrajna da odgovaraju veliini crkve. Ovo jei napisano 1754., a temeljni kamen postavljen je 1753. Ka menje za vrata klesao je Vicko Macanovi, a Ignacij se susree na toj gradnji sve do zavretka crkve godine 1773., naravno uz razne prekide. 14 Uz ove dobre i poznate majstore radili su po Zagorju i loiji. Zbog majstora Ivana Avijana, koji je proirio crkvu u Prgometu, biskup Ma nola prekorio je upravu crkve, to su povjerili taj posao najzadnjem medu majstorima, koji zna graditi samo kuice u gradu, pa je njegovim radom crkva nagrena (deturpata). Jo su gori crnogorski majstori, koji su mnogo radili u trogirskom Zagorju, a po Manolinu uvjerenju su neznalice, kojih se rad rui za dva deset godina. Tako su gradili crkvu u Postinju godine 1739., a ve poslije 18 godina na mnogo mjesta je raspukla i prijeti, da e se sruiti. Manola zamjera, to te majstore uzimaju radi tednje, a ja bih rekao, da su, tako radili zbog neimatine. U Ramljanima pitali su seljaci dopu tenje, da mogu proiriti staru crkvu, pa je Manola udovoljio njihovoj molbi, ali uz uvjet, da ne uzmu crnogorske zidare. I u Crivacu su Crno gorci gradili crkvu sv. Marka godine 1727., a ve 1757. popucala je na sve strane i skoro e pasti. I upsku kuu su oni poeli graditi u Raduiu, ali je nisu nastavili, jer je Manola opazio, da su prozori neugledni, pa je naredio, da se oduzme rad Crnogorcima i povjeri vjetim maj storima. I u Bliznoj bili su poeli crkvu Crnogorci i sazidali polovicu apside i neto zida (1745), ali ostali dio nastavio je Raguseo alias Macanovi, a poslije njegove smrti Ignacij Macanovi. U vrljevu su gradili crkvu braa Scotti iz Katela. Manola kae: Izgleda da nisu bili loi ti graditelji. Za doba Kaia u Leevici radili su poljiki majstori. Uz crkvu rijetko nalazimo, da je dograen zvonik,
14

Fiskovi,

Ignacije Macanovi i t. d. str. 244.

322

ta jedva su imali odakle da izgrade i crkvu. Zvona vise na stablima ili na gredama. Namjetaj i druge potreptine po crkvama po zagorskim selima su upravo jadni. Ipak se nalaze posvuda krune oko svetakih glava ui njene od srebrnog lima. U Segetu je kadionik od srebra, a kalei su svuda od srebra, barem aa. U Lepenici je malen srebrn kale, ali je umjetniki izraen. U Ljubitovici ima crkva 28 srebrnih zavjetnih da rova, a oko Gospine slike erdan od 12 srebrnih solada i nekoliko kruna od srebrnog lima. Obilje je srebra u katelanskim crkvama, osobito u Novome, gdje se nalo vie velikih srebrnih svijenjaka, dapae je crkva imala i posebnu spremnicu za pohranu srebrnih predmeta. U Lukiu je osam srebrnih kandila, misal srebrom okovan i kazula od zlatnog brokata. U Stafiliu su bili bez broja zlatni i srebrni zavjetni darovi oko glasovite Gospine slike, srebrn veliki kri za ophode, srebrno kan dilo i srebrne vaze. U zagorskom selu Nevestu nabrojeno je 18 zavjetnih darova od srebra, zatim sve od srebra: tri krune, kale, patena i piksida. Biskupsko selo Marina takoer je imalo obilno srebrnih predmeta. Od crkvenoga namjetaja treba istai zidne udubine, u kojima se negda pohranjivala euharistija, pa su te udubine ujedno dobar svjedok za sta rost crkve. Takve su; zabiljeene u crkvama u Marini, Orihovici i Mitlu. Jedini organ, i to tek naruen, spominje se u Katel Novome. Naruili su ga u glasovitoga majstora Nakia. Posebna krstionica, odijeljena od upske crkve, nalazi se jedino u Ma rini. Na mnogim mjestima oko crkve bili su steci, koje je vizitator smatrao rimskim grobovima. U Niskom je bio jedan s lijepim grbom. Steci u ovim krajevima mogu biti od svretka XIV. stoljea do dolaska Turaka. Tako se nalaze u Gustirni, a odatle su se stanovnici bili iselili zbog najezde turske godine 1500. Steci su takoer dobar svjedok sta rine sela i crkava. Crkve su imale zvonike, ako su ih uope imale, vei nom na preslicu. U Primorju su zvonici u obliku turnja u Segetu, Luiu i Drveniku. U Vuevici i Postinju nemaju ni zvona, pa zovu vjernike u crkvu tru bei u rog, a tako je bilo openito po Zagorju do 1720. godine. Samo u primorskim selima nau se po dva zvona na crkvama, inae jedno posvuda. Antipendij se nalazi gotovo pred svakim oltarom, veinom su od koe, koji su danas posve rijetki. U Katel Novom bila su etiri zvona u zvoniku! Stara crkva sv. Mihovila Arhanela na istoimenom otoku sluila je mornarima za zavjetnu crkvu, pa su na njezinim zidovima, na buki, kao u kakvome albumu, zapisivali svoja imena na uspomenu svoga boravka u njoj. Neimatina i zaostalost odrazuje se i u obiaju, da nose na pokop svoje mrtve ne u nosilima ve na dvjema debelim granama ili motkama. U primorskim selima pokapali su mrtvace 12 sati poslije smrti, a u nenadnim sluajevima poslije 24 sata. Po crkvenim propisima voda za krtenje blagosilja se u svakoj upi u Veliku subotu, a' u trogirskoj biskupiji po selima nisu drali taj obiaj, 323

ve su krstili ili vodom, koju su obinim blagoslovom posveivali svake nedjelje, ili su vodu dobivali iz katedrale. Sve crkve, dapae svaki oltar, imale su svoju bratovtinu, ali te bra tovtine nisu imalei znaenje gradskih bratovtina, koje su bile i crkvena i socijalna ustanova za obranu puana protiv plemia. Seoske bratov tine jedino su se brinule za namjetaj i potreptine, svojih crkava ili oltara, no rijetko su gdje njihovi upravitelji drali u redu raune, a jo rjee su imale matrikulu. Osim toga one su spremale pokop svojih la nova. Osobito je za nas vano pitanje upotrebe hrvatskoga jezika u crkvi. Luka Jeli u svojim Fontes liturgiae veteroslovenicae zabiljeio je sve upe, u kojima se upotrebljavao hrvatski jezik, za to mu je sluio kao dokaz i sam avet, ako se gdje u kojoj crkvi nalazio. Njegov popis moe se dopuniti imenima sela, koja se spominju u ovim vizitacijama da su imala u crkvi avet. Tako su zabiljeene ove crkve: Sv. Martin u Tro giru, Sv. Sebastijan takoer u tome gradu, u Bosiljini, biskupskom feudu, ima crkva 3 aveta, zatim crkve u selima: Brtanovo, Radoi, Ogorje, Postinje, Ramljane, Zlopolje, Crivac, Kladnjice, Vinovo, Sitno (istie se, da tu upnik pjeva evanelje i epistolu hrvatski), Sratog, Visoka, Bristivica, Ljubitovica, Mitlo, Lepenica. Zabiljeeni su i neki popovi glago ljai: u Marini je ivio glagolja don Petar ii, u Blizni uklinovi, a u Katel Starome klerik glagolja Nikola Pakovi. U Drveniku je upnik pri doeku biskupa sveano zapjevao hrvatski Tedeum, da ga itav puk razumije. U II. vizitaciji Manola nareuje, da katedrala sv. Ivana na bavi avet. Po selima se ne nalazi vrednijih slika po oltarima, jedino se istie Gospa u Katel tafiliu i u Konavinama u Segetu. Crkve su mnogo stradale od Turaka, ali su se seljaci negdje oduprli Turcima, na pr. u Mitlu. upnici su drali matice krtenih, vjenanih i umrlih, a te veinom potjeu iz godine 1755. Jadan je bio komfort u upnikovim stanovima. U Suhom dolu upska je kua graena usuho, pod joj je prosta nabita zemlja i ima samo jednu sobu, a naglauje se kao neka rijetkost, da ta soba ima kljuanicu! Na toj itavoj kui samo je jedan prozor, a koliko je visoka, vidi se po tome, to joj je onaj prozor visoko od zemlje neto vie od jednoga lakta, dakle ok 70 cm! Veliko dvorite oko nje 140 X 80 koraka nije bilo zasaeno nego samo dvjema vokama. U Bristivici je takoer bila kua usuho zidana. U Raduniu je upska kua od drva i slamom pokrita. Ponegdje ni nema upske kue, pa se upnik seli od seljaka do seljaka, da se zakloni i nahrani, javljajui s oltara, u koga e se nastaniti. Ako su tako loe bile stambene prilike za upnike, kakve su tek bile seljake. Vremenom su se prilike zaista poboljale, pa nalazimo, da u Nevestu kua upnikova ima jedan kat i nekoliko soba. U zagorju su upnici gotovo samo franjevci, a u primorskim selima svjetovni sveenici. Neki 324

su toliko neuki, da se i seljaci tue, da im je upnik vrlo maloga znanja i propovijeda, kako zna i moe. Osobit je pojav upnik u Ljubitovici, Nijemac iz eke Czernin, koji se tamo doselio iz Kostajnice, a bio je reden u sveeniku slubu u Ugarskoj i u Srijemu. Bit e bio koji voj niki kapelan, kojega su ondanje mutne prilike i zgode donijele u ove dalmatinske krajeve. Vizitacije su zabiljeile i nekoliko dragocjenih podataka o migraciji puanstva, koju su prouzrokovale turske provale i kune bolesti. Drve nik do godine 1500. nije imao nijednoga stanovnika, ve je bio dobra ispaa s mnogo gajeva, a kad su Turci poharali okolicu Bosiljine, onda su stanovnici s kopna prebjegli na taj otok, da spase ivot i imetak. Jednako je opustjela i Gustima, jer su se stanovnici pred Turcima spu stili k moru. Oko starih katelanskih crkava na liniji dalje od mora po prilici od Sv. Jurjai u Putalju do Sv. Marte u Bihaima nizala su se sela, i to naselja na okup, a ne ratrkani stanovi, kako je negda pisao Barada. 15 Da su zaista tuda bila zbijena naselja, izriito istiu vizitacije, osobito Kaieve, koji biljei, da se uz crkve osim grobova nalaze i rue vine sela. Ta su se sela bila smjestila uz izvore i potoke voda. Danas se ne opaa na nekim mjestima ni traga grobovima, a pogotovu kuama, pa su nam ove vizitacije jedini pismeni svjedok, gdje su bila stara naselja. Za turske najezde pretrpjela je i homogenost staroga puanstva, pa i o toj pojavi nalazimo podataka u dnevnicima vizitacija. Vrlo je interesantna biljeka o didiima u Katel Lukiu. Otrog nad Katel Lukiem bio je prijeporno zemljite izmeu Splita, Trogira i hrvatskih didia, starosjedilakih plemenitih rodova, koji su se dugo otimali u Splitu i Trogiru branei svoju bainu, no podlegli su naprednijim gradovima, Splitu u oruanom sukobu, a Trogiru u sudbe nim parnicama. Neki su se didii preselili u Trogir i tu su zadrali patronatssko pravo nad crkvom sv. Ivana od Birja. Po izumru patrona trogirskih prelo je patronatsko pravo na seljane donjokatelanskih sela: Lukia, Staroga, Novoga i tafilia. Ta injenica govori za to, da su ova sela imala neku vezu sa didiima, napokon i glavna svetkovina u Starome jest Glavosjek sv. Ivana Krstitelja, kako je i crkva na Birnju posveena tome blagdanu, a u Novome ve po naim vizitacijama ta se svetkovina broji meu prve u upi. Za Manole nadarbenik crkve sv Ivana od Birnja duan je dati objed na dan Roenja sv. Ivana Krstitelja svima seljanima Lukia i Staroga, i taj se objed po tradiciji, po puku (vulgo) zove didiina. U toj rijei nalazi se veza te crkve na brdu Birnju sa didiima XIII. stoljea, koji su utemeljili i crkvu i nadarbinu, pa je vrlo vjerojatno, da ime Biranj potjee zaista od ina biranja po glavice plemenskoga u starijim vremenima, ne ulazei u raspravu, kakva je i kolika bila kompetencija toga poglavice. Sama rije Biranj dolazi od
15 Barada, O naem obiaju biranja kralja (Starohrvatska prosvjeta N. S. br. 4, str. 197-209).

325

glagola birati, a nastala je dodatkom formanta -j kao i u rijei Ivanj dan, Banj dolac (u kliskom polju), Banja Luka Banova livada. Nije bez znaenja, da se ta rije i naziv kroz vjekove uiuvala u vezi Biranj Didiina, od XIII. do druge polovice XVIII. stoljea. Da je neispravno povezivati Biranjj sa obiajem biranja t. zv. seljakoga kralja, Barada je dokazao u spomenutoj raspravi. Osobita je pojava onoga doba vraanje, koje susreemo i u zagorskim i u primorskim selima. Kai je godine 1730. zabiljeio, da su u Sitnome dole dvije ene molei, da im biskup blagoslovi dvoje djece. Kanonik Kalebota meutim opazio je, da je na ruhu svakoga djeteta priiveno neto vuje dlake protiv uroka. Jednako je za iste vizitacije dola neka Matija Zolojevai iz Niskoga i tuila se, da je mori savjest, to je posluala savjet babe Ivanice Leskorov iz Ogorja, kako e omiljeti djeveru Grguru, t. j . neka uzme djeverovu koulju i urinira kroz rukav. Ona je tako ui nila, i djever jojj je bio dobar est mjeseci, a sedmi je umro, pa se boji, da mu je ona prouzrokovala smrt, i trai, da pravda kazni babu Matiju Zolojevu. U Niskome je Kata Despotovi iz Koruaca davala napitak svojoj ne akinji, neka dade piti, kojega momka hoe za mua ili neka mu baci pred noge, pa ako on pree preko toga," zavoljet e je. U Kladnjici Ivka, ena Simuna Roglia, po naputku babe Ljute s Radoia sklopila je ruke, da se vrhovi prstiju tiu, pa je kroz prste gledala svekra i govo rila: Petre, kako su mi drage moje ruke, oi, srce, neka i ja budem tebi draga! mislila je tako omiljeti svekru, ali mjesto toga postigla je mrnju u kui, pa trai, da bude kanjena ona baba. U vizitaciji govor je i o jednom pukom lijeniku, Ivanu Topo. Za njega su Kaiu pripo vijedali godine 1726., da ivi u Trolokvama i da izvrsno lijei rane i druge bolesti kupujui lijekove u ljekarni, ali upotrebljava i razne trave prema vrsti rana i bolesti, on puta krv, i nitko nije umro od rana, koga je on izlijeio. Topo ne zna ni itati ni pisati, a nauio je lijeiti od nekog Kuana u Bristivici, a taj Kuan od nekoga turskoga lijenika, dok je bio u turskoj zemlji, jer je roen u Hercegovini. Meutim Topo pomnjivo krije svoje lijekove. Zovu ga u razne krajeve osobito za rane zadane maem ili pukom. Moralno stanje nije bilo na visini, dapae nalaze se jezivi sluajevi rodoskvrnosti, koje se ni ne stide. Lupetina, kamatnjatvo, pa i hajdutvo nisu! rijetke pojave. Sve su to posljedice nemilih vremena, kad je kraa ili ubojstvo ponegdje nuno se smatralo i junatvom, ako je poi njeno nad vjekovnim neprijateljem Turinom. Vrlo je korisno i interesantno, to je Peroevi na kraju svojih zapisaka kod druge Manoline vizitacije prikljuio i svoje crtee pojedinih sela, gdje su seoske kue prikazane kao kakvi atori, jer im se strehe tiu zemlje.

326

STATISTIKI

PODACI

Jedna je odlika ovih vizitacija, da biljee za svako selo, koliko^ broji obitelji i koliko stanovnika pojedino selo. Time su nam pruile mogu nost da izraunamo proporciju porasta puanstva za itav onaj kraj i za pojedino selo. Budui da su razna sela promijenila granice, pa bi bilo nemogue po dananjim granicama prikazati taj porast puanstva, cije nio sam, da je najbolje posluiti se podacima o broju puanstva iz godine 1910., jer je taj popis stanovnitva izvren po poreznim opi nama, kojih granice odgovaraju onima iz godine 1757., pa se tako jasno vidi kretanje puanstva za 150 godina. Donosim po statistici iz 1910. samo broj stanovnitva, a po vizitacijama i broj obitelji.

NOVAC I M J E R E Za bolje razumijevanje teksta potrebno je donijeti vrijednost nekih mletakih mjera, po kojima se raunalo u doba ovih vizitacija. Dalmatinska lira, dukat i real nisu bili realni novci, ve samo za rau nanje. Dalmatinska lira odnosila se prema mletakoj kao 12 : 5. Dalmatinski dukat vrijedio je 6 lira i 4 solida. 10 dalmatinskih lira = 1 dalmatinski real. Tako se raunalo u Dalmaciji, ali izvan Dalmacije na pr. u Veneciji relacija dalmatinskoga novca prema mletakome bila je jo nia, pa su dalmatinske 4 Lire = 1 mletakoj. Zlatni cekini vrijedili su svuda po dravi jednako. Od godine 1739. pa do pada Venecije vrijedio je 1 cekin = 22 mle take lire. Dukat je u XVIII. stoljeu vrijedio 4,37 franaka zlatnih prije Prvoga svjetskoga rata. 1 mletaka Lira = 0,5228 zl. franaka. 1 mletaka Lira = 12 solida, a 1 solid = 0,0261 zl. fr. 1 mletaki solid = 12 denara, a 1 denar = 0,0022 zl. franaka. Vrijednost franka i ovdje razumijeva se prema njegovoj vrijednosti prije Prvoga svjetskog rata. Prema gornjem 1 Lira = 12 solida = 240 denara.

uplje

mjere

Trogirska kvarta = 76,93 litre, 1 variak = 9,61 litre, 1 oka = 1,40 lit., 1 mletaki stari = 16 kvartariola = 73,20 lit. Mletako barilo u Trogiru = 64,32 lit. = 96 kvartoa ili 24 boce, 1 boca = 2,68 lit., 1 kvarto = 0,67 lit. 327

Popis
Ime

stanovnitva 1757.-1760. obitelji Stanovnitva Broj stanov nitva 1910.

Marina Seget . . Drvenik . Radoi . Labin Leevica Koruce . Vucvica Pugobabe Nisko . Ogorje . Zlopolje . Crivae Ramljane Pustinje . Radunie Mileine Pribude . vrljevo . . . .

90

. .

. .

Kladnjice Vinovo Divoevi Nevest Visoka Sratog Sitno . . . . Cera . . . . Suhi dola: . Prgomet Prapatnica . Ljubitovica Lepenica Podboraj Bristivica Blizna Luki (Katel) Katel Stari Katel tafili

43 57 33 41 14 11 24 45 44 57 33 22 13 15 13 33 28 19 22 58 16 40 30 8 64 12 41 55 15 21 64 75 120

127

765 683 1400 342 445 259 254 96 96 222 381 308 292 280 157 100 110 95 252 291 190 182 482 664 324 268 124 483 79 328 280 120 168 441 563 800 730 717

1385 1509 2013 938 694 902 496 442 254 393 1179 578 592 533 501 215 355 354 405 1876 347 252 304 344 687 322 200 1043 238 391 600 145 784 563 481 1169 1065 820

328

Povrinske

mjere

Trogirsko vreteno (vrit) = 773,28 m 2 . Padovanski kanap (campo padovano) ' = 3655 m2. Mletaka stopa = 0,347736 m. Mletaki korak (passo) = 1,73 m. Mletaki lakat = 0,638721 m. (Po knjigama: Dr. Grga Novak, Split u svjetskom prometu, Split 1923, str. 147-149. Stanko Oani, Poljonrivreda Dalmacije u prolosti, Split 1955, str. 106-115).

RfiSUM Zapisnici biskupskih vizitacija plodno su vrelo podataka o prilikama vremena i mjesta, kada i gdje se obavljaju. Prilike u dalmatinskim zagorskim selima poslije odlaska Turaka u XVIII. stoljeu osobito su zanimljive za svakoga, tko hoe da upozna uzroke kulturne, ekonomske i druge zaostalosti dalmatinskoga Zagorja. Autor je u Starinama Jug. akad. z. i u. opisao podruje rijeke Cetine u XVIII. stoljeu po vizitacijama splitskoga nadbiskupa Cupilli, a ovdje nastavlja svoje istraivanje na podruju bive trogirske biskupije na temelju vizitacija biskupa Kaia i Manole. Biskup Manola i njegov pratilac i kancelar Marko Peroevi, koji su i Farlatiju pomagali kod obraivanja trogirske biskupije, ostavili su nam vanih vijesti i poda taka kod dviju Manolinih vizitacija godine 1757. i 1760. Poslije ratova za osloboenje Dalmacije od Turaka jo je toliko bio nesiguran ivot u zagorskim krajevima, da su biskupa od sela do sela pratile oruane ete. Biskupi u dapae dolazili na dogovore s hajducima nastojei, da ih odvrate od njihovih zlodjela. Vrijedne su ove biljeke i za upoznavanje majstora, koji su gradili po Zagorju i Primorju crkve, a bio ih je lijep broj. Uz staroga hrvatskog majstora Stojslava iz 1406. godine, susreemo poznate Macanovie, pa Vojslavia, Veselokuia, Dragoja Pliiju i dr., ali nailazimo i na bez imene i vrlo loe graditelje iz Crne Gore, koji nisu imali nikakve vje tine. Siromatvo onoga vremena bilo je uzrok, da su ove jeftine majstore uzimali za gradnju crkava u selima iza planina. Manoline vizitacije sauvale su nam vanu injenicu za poznavanje upotrebe hrvatskoga jezika u crkvi. Tako u inventaru trogirske katedrale nalazi sei i jedan staroslavenski misal, Manola nareuje, da katedrala na bavi i avet, t. j . knjigu, u kojoj se sadravaju epistole, evanelja i molitve pisane hrvatskim jezikom, a to se sve italo u crkvi. Ti aveti nalaze se po svim seoskim crkvama.
329

Manola je oko crkava vidio mnogo steaka, (kameni monoliti nad grobovima), inae lijepo izraenih, koji dokazuju blagostanje dalmatin skoga Zagorja prije dolaska Turaka. Ti su naime steci iz doba XIV. XVI. stoljea. Naprotiv injenica, da odmah po odlasku Turaka u dru goj polovici XVIII. stoljea crkve nisu imale ni zvona, ve se openito pozivalo vjernike u crkvu trubljenjem u rogove, svjedok je, kako su stogodinja dominacija turska i ratovi opustoili zemlju. Naprotiv primorje i otoci, koji nisu bili na dohvatu pljakanju, za drali su bolji ivot, to se vidi i po inventaru crkava, gdje se nalazi mnogo srebra u riznicama, a crkve su bile graene od dobrih maistora i bile su lijepe. Vizitacije su nam sauvale i vijesti o negdanjim staro hrvatskim naseljima u primorju, ali dalje od mora, gdje su se negda nalazila sela, da se sauvaju od gusara. Tamo su ostali tragovi tih sela i stara groblja oko crkava.

330

BOGDAN

KRIZMAN

ZAPISNICI NARODNOG

SREDINJEG

ODBORA HRVATA I

VIJEA SLOVENACA, SRBA U ZAGREBU

U nepotpunom arhivu Narodnog vijea Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu (Spisi Narodnog vijea SHS u Dravnom arhivu u Zagrebu) nalazi se, izmeu ostaloga, sauvan sveanj originala zapisnika sredinjeg odbora Narodnog vijea SHS u Zagrebu. Svi nose na kouljici te kui broj i ve po tim brojevima moemo zakljuiti, da su nepotpuni. Ostali su sauvani do danas ovi brojevi: broj 1 (original poslovnika sredinjeg odbora, s ispravkama tintom); broj 2 (ovjerovljeni primjerak pravilnika Narodnog vijea SHS u Zagrebu od 6. X. 1918.); broj 13 (!) (zapisnik sjednice od 28. X. 1918. s prilozima); broj 14 (zapisnik od 29. X. 1918. s prilozima); broj 15 (zapisnik od 30. X. 1918.); broj 16 (zakljuci sjednice od 3. XI. 1918. s prilozima); broj 17 (zapisnik od 8. XI. 1918.); broj 18 (zapisnik sjednice od 11. XI. 1918.); broj 19 (zapisnik od 14. XI. 1918.); broj 20 (zapisnik od 20. XI. 1918. s prilo zima); broj 21 (zapisnik od! 23. XI. 1918. s prilozima); broj 22 (zapisnik od 24. XI. 1918. s prilogom); broj 23 (zapisnik od 25. XI. 1918. s prilo zima); broj 24 (zakljuak sjednice Narodne vlade za Sloveniju'od 7. XL 1918.); broj 25 (original dopisa Stranke prava od 27. X. 1918.); broj 26 (zapisnik'od 3. XII. 1918. s prilozima); broj 27 (zapisnik od 5. XII. 1918. s prilozima); broj 28 (zapisnik od 12. XII. 1918.). Gotovo svi zapisnici nose potpise potpredsjednika Svetozara Pribievia i dra. Ante Pavelia, a pisani su mainom. Pored njih, sveanj sadrava popis lanova sredinjeg odbora i rukom pisani koncept zapi snika sjednice sredinjeg odbora od 26. X. 1918. (na prilog, broj 3). Valja, na kraju, napomenuti, da se nai prilozi pod 1 i 2 vie ne nalaze u Spisima Narodnog vijea SHS. Njih sam prije nekoliko go>dina dobio u prijepisu od pokojnog akademika Milana Marjanovia s na pomenom, da ih je on osobno pripremajui grau za nenapisanu knjigu o postanku) Jugoslavije prepisao u Dravnom arhivu u Zagrebu. Prema tome bilo je do sada nemogue isporediti ih s originalima.
331

Aar. vijee Zagreb Tek. br. 3. Br. Urud. zap. 8. ZAPISNICI

1. 5., 6., 8. X. 1 9 1 8 .

Vijeanje 5. i 6. listopada 1918. o osnutku Narodnog vijea S. H. S. u Zagrebu. Sjednicu otvara dr. A. Paveli. Dr. Koroec predlae za predsjeda telja A. Pavelia. Jednoglasno izabran. Paveli naglauje, da se ovime dovezuje na vijeanja 2. i 3. oujka 1918. 1 i najavlja pristup nacionalnoj koncentraciji: Srpske narodne ra dikalne stranke, Hrvatske puke seljake stranke, Socijalno-demokratske stranke Hrvatske i Slavonije i grupe oko Malih novina. 2
A) Srpska radikalna stranka daje izjavu: U ime Srpske narodne radikalne stranke izjavljuje predsjednitvo iste stranke, da pristupa organizaciji Narodnog vea Slovenaca, Hrvata i Srba sa seditem n Zagrebu na naelima jedinstva troimenoga naroda i samoodreenja u smislu zagrebakog pro grama od 3. oujka 1918., a za izaslanike svoje imenuje dra. arka Miladinovia iz Rume, Vladu Savia iz Kamenice, Milana Nedeljkovia, profesora iz Karlovaca. U Karlovcima 29. septembra 1918. Tajnik: prof. M. Nedeljkovi, predsednik dr. ore Krasojevi. B) U skladu s programom Hrvatske puke seljake stranke od 22. prosinca 190-1 . 3 a temeljem posebnoga zakljuka glavnog odbora HPSS od 25. kolovoza 1918.,4 ast
1 Na sastanku hrvatskih, srpskih i slovenakih politiara (iz Hrvatske i Slavonije, Bosne i Hercegovine, Dalmacije, Istre, i Meimurja), odranom u Zagrebu 2. i 3. I I I . 1918., bila je donesena rezolucija, u kojoj uesnici konferencije istiu potrebu koncentracije svih stranaka i grupa, koje trae narodnu nezavisnost i na demokrat skim temeljima ureenu dravu Slovenaca, Hrvata i Srba, stojei na stanovitu na rodnog jedinstva i oslanjajui se o naelo narodnog samoodreenja. Sastanku ni'>u prisustvovali predstavnici Hrvatsko-srpske koalicije Vidi: Ferdo ii, Dokumenti o postanku kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1914-1919, Zagreb, str. 125-126. 2 Grupa oko dra. Ivana Lorkovia i dra. Dure Surmina, bivih koalicionaa, kojoj je dr. Ivan Deman stavio na raspolaganje, nakon njihova razlaza s vodstvom koali cije (Svetozarom Pribieviem), list Male novine. Zato se i ta grupa tako zove. 3 U programu Hrvatske puke seljake stranke, objavljenom pod naslovom Sto hoe Hrvatska puka seljaka stranka stoji, izmeu ostaloga, ovo: HPSS udesit e svoj rad prema ovim injenicama i nazorima: 1. Hrvati su od starine imali te i danas imadu posebnu svoju dravu. 2. Hrvati i Srbi jedan su narod, pa se ve zato moraju sporazumjeti i u politi kom radu, naroito ondje, gdje ivu zajedno. 3. Slovenci i Hrvati jedni su drugima tako blizu, te su zapravo i oni s Hrvatima jedan narod, koji ima slono raditi za zajedniku budunost. 4. Svi su juni Slaveni jedna narodna i gospodarska cjelina, te ini Hrvati drimo Srbiju, Crnu Goru i Bugarsku svojim narodnim dravama. 5. Na napredak u prosvjeti i osloboenje od gospodarske zavisnosti ne dade se ni zamisliti bez politike slobode zapadnih Slovjena, naroito eha i Poljaka. 6. Slavenstvo vrijedi u svijetu najvie s Rusijom i radi Rusije. (Dr. Antun Radi, Sabrana djela, VII, Zagreb 1936, str. 18). 4 U smislu sviju osnovnih programnih naela o hrvatskoj pukoj, o jugoslaven skoj i slavenskoj narodnoj politici prihvaa . . . . naelo potpunoga narodnoga samo odreenja te pristaje uz jugoslavensko ujedinjenje i uz eko-poljsko-jugoslavenski savez. (Zaplijenjeno 10 redaka). (Dom, 29. VIII. 1918.).

332

mi je obavijestiti Vas, da Hrvatska puka seljaka stranka prihvaa sve zakljuke na rodnoga sastanka od 2. i 3. oujka 1918. kao osnov skupne narodne organizacije sve ukupnoga jedinstvenoga naega naroda S. H. S. u svrhu, da se stvori Narodno vijee kao vrhovni predstavnik svega naega naroda Slovenaca, Hrvata i Srba. U Zagrebu, dne 5. listopada 1918. Stjepan Radi predsjednik H. P. S. S. Vinko Lovrehovi potpredsjednik.

C) ast nam je saopiti Vam, da je tzv. skupina oko Malih novina usvojila za kljuak da usvaja potpuno zakljuak zagrebakoga sastanka od 2. i 3. oujka o. g. u pitanju narodnog ujedinjenja Slovenaca, Hrvata i Srba. U Zagrebu, dne 4. listopada 1918. Dr. Lorkovi, Dr. urmin. D) Zagreb, dne 4. listopada 1918. Glavni odbor Socijalno-demokratske stranke Hrvatske i Slavonije izjavljuje, da je stranka uvijek stojala i stoji u nacionalnom pi tanju na stanovitu, koje je izraeno u zagrebakoj rezoluciji od 3. oujka o. g. Potpisani izaslanik ovoga glavnog odbora sudjelovat e na sastanku dne 5. o. mj. Iih u informativne svrhe, jer e se glede pristupa Narodnom Vijeu konano zakljuiti na konferenciji jugoslavenskih soc. stranaka, koja e biti dne 6. o. mj., pa e glavni odbor odnosni zakljuak priopiti predsjednitvu Narodnog vijea. Glavni odbor So cijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije: Svetozar Deli, Vitomir Kora, V. Bukeg.

Dr. Srgjan Budisavljevi izlae historiju rada oko Narodnog vijea. Dr. Lorkovi referira o zadai i svrsi Narodnog vijea. Vijeanje poelo u V2 11, zavrava se u V2 1 poslije podne. Nastavak u V2 4 poslije podne. V. Kora predlae, da se provede debata o referatu dra. Lorkovia. Nakon veoma opsene debate predlae dr. Mato Drinkovi slijedee pri jedloge: (1) Sakupljeni, da utemeljimo Narodno vijee S. H. S." sloni smo u misli i u radu za oivotvorenje potpuno samostalne, suverene i neza visne slobodne drave svoga naroda S. H. S. na cijelom neprekinutom etnikom teritoriju toga naroda. U tu sTrhu ve danas se zalaemo, da ni kao pojedine osobe, ni kao pojedine stranke, ni kao pojedine pokrajine, ni kao pojedine parlamen tarne korporacije, neemo stupiti u nikakve obvezatne dogovore s ni kakvim faktorima izvan naega naroda, nego izjavljujemo, da emo, im se Narodno vijee" konstituira, skupno raditi prema uputama i zaklju cima Narodnog vijea S. H. S. i delegacije od Narodnog vijea za to opunomoene. (2) Odabire se odbor od 7 lica, koji e odmah jo danas ili najdalje sutra stupiti u dogovore sa Hrvatsko-srpskom koalicijom u svrhu da pod gornjim uslovima stupi i ova u Narodno vijee S. H. S.5
5 Vodstvo se Hrvatsko-srpske koalicije dugo vremena odnosilo hladno, gotovo ne prijateljski prema nastojanjima pojedinaca i grupa, da se ostvari nacionalna kon centracija i u Zagrebu osnuje Narodno vijee. Ona je tek 8. X. 1918. javno izjavila, da priznaje potrebu, da se u dananje vrijeme osnuje Narodno vijee i da stoga povjerava posebnom odboru svojih lanova, da u tu svrhu stupe u pregovore s dru gim strankama i da o daljnjem toku izvijeste saborski klub njenih zastupnika. U taj su odbor bili izabrani saborski zastupnici: dr. Edo Lukini, dr. Duan Popovi, Sveto zar Pribievi, dr. Ivan Ribar i Veeslav Wilder. Vidi: ii, spom. djelo, str. 170.

333

O ovim se prijedlozima debatira. Nakon toga stavljeni se na glaso vanje i jednoglasno prihvaeni. U odbor su birani jednoglasno: dr. Laginja, dr. Koroec, dr. Sunari, dr. Petrii, dr. Drinkovi, dr. Budisavljevi, Kora. Zavretak vijeanja u 7 sati naveer. Nastavak vijeanja dne 6. listopada 1918. u 10 sati pr. p. Dr. Drinkovi, ita izvjetaj odbora, koji je pregovarao s koalicijom (pod E ) : Cijeli je odbor poao odmah nakon izbora da pregovara. Prema telefonskoj obznani, u saborskoj predsjednikoj sobi su se nali od strane koalicije g. Hreljanovi, Vilder i Pribievi. Gosp. Koroec je kratko izloio svrhu odborova dolaska. Gosp. Hreljanovi je izrazio shodnost zajednikog djelovanja, jer da je to postulat sadanjih asova. Gosp. Drinkovi je na to proitao prijedloge i predao ih u prijepisu gosp. Pribieviu. Gosp. Pribievi je naglasio ozbiljnost politikog po loaja te istaknuo, kako nijedna stranka ne moe u dananjim prili kama sama da predstavlja naroda i na sebe preuzimlje odgovornost; kako on misli, da se Hrvatsko-srpska koalicija u principu slae s pri jedlogom, da sve stranke narodne zajedniki rade; da se oni nadaju naj boljemu, ali ve radi same* stvari - a i radi formalnih razloga ne mogu dati obvezatnih odgovora uime koalicije, prije nego to ona zakljui. Ona e to uiniti u najkraem roku. Gosp. Petrii opaa, da se sa strane ve sudjelujuih stranaka uzela u obzir mogunost pristupa koalicije u Narodno vijee i zato do odgo vora njezinoga da bi mjesta njezinih delegata ostala nepopunjena, me utim da bi se rad nastavio. Gosp. Pribievi veli, da e oni ve sutra (nedjelja) brzojaviti svojim zastupnicima, a utorak ili najdulje srijedu, da e vijeati, te zakljuke odmah odboru saopiti, tako da bi se eventu alno moglo odmah pristupiti pregovorima. Gospoda mogu, meutim, da nastave sa svojim radom. Gosp. Laginja izjavljuje, da se sve te for malnosti dadu lako urediti. Na to je potpuno sporazumno po svim pri sutnima prihvaeno slijedee: 1) Hrvatsko-srpska koalicija e imati sjednicu svojih zastupnika uto rak ili srijedu, da vijea, uz ostale vane stvari, vrhu predanog joj pri jedloga. 2) U srijedu ili najdalje etvrtak pristupit e se zajednikom dogovoru ili eventualno predati odgovor. 3) Radi slabih prometnih pri lika i prema zakljuku sakupljeni e nastaviti vijeanje, pretresti sta tut, odabrati odbornike. 4) Dok koalicija ne preda odgovora, ne e se odbor konstituirati, nego se moe imenovati privremeni poslovoa, koji e voditi poslove, dok se ne pristupi zajednikom konstituiranju to e se odmah uiniti, im koalicija pristupi. 5) Ako koalicija ne pristupi koje mnijenje nijedan prisutni ne dijeli sudjelujui e se konstitu irati odmah nakon odgovora koalicije. 6) Dotada sve, to se uredi, ostaje provizorno i pro foro interno. U novinama ne dolazi zasada nita drugo nego openiti komunikej, u kojemu se, prema prijedlogu Laginje, ima javiti, da se raspravlja, a da e se konane zakljuke javiti. 7) Dr. Koroec jo nadodaje, da u sluaju da koalicija ne pristupi Narod nom vijeu ipak bi bilo poeljno da odnoaji meu strankama i nje zinim organima ostaju prijateljski. Opaa se, da su ovaj sporazum svi 334

slono prihvatili kao obvezatan za sve prisutne i sudjelujue stranke. Dr. M. Drinkovi, M. Laginja, dr. Petrii, dr. Budisavljevi, V. Kora, dr. Koroec. Referat se, nakon nekih razjanjenja, bez debate prima jednoglasno. Dr. Angjelinovi ita pravilnik i referira o njemu. Pravilnik nakon ge neralne debate bi primljen kao podloga za specijalnu debatu. U speci jalnoj debati prihvaene su prva, druga i trea toka pravilnika. Za rjeavanje nekih spornih pitanja izabran je pododbor, u kom su dr. Drinkovi, dr. Angjelinovi, dr. Kukovec i dr. Smodej. Sjednica se za kljuuje u 1 sat poslije podne. Nastavak sjednice u 4 sata poslije podne. Pododbor za pravilnik daje svoj referat. Nakon odue debate svih sedam toaka pravilnika prihva eno je prema priloenom pravilniku pod F. 6 Gosp. Kristan izjavljuje, da su Jugoslavenska socijaldemokratska stranka i Socijal-demokratska stranka u Hrvatskoj i Slavoniji zakljuile, na konferenciji dne 6. listo pada o. g. prije podne, pristupiti u Narodno vijee S. H. S. i da on taj pristup uime obiju socijalistikih organizacija (Ljubljana i Zagreb) najav ljuje. Predsjedatelj pozdravlja pristup i priopuje brzojavni pozdrav ekoga Svaza (pod g), koji glasi:
Prag, 5. listopada 1918. Dr. Anti Paveliu, Zagreb. Sjeamo se Vas, Srba, Hrvata i Slovenaca, danas povodom velikog slavlja vaega, kada polaete tvrd temelj velikoj Jugoslaviji utemeljenjem zajednikog Narodnog vijea. Radujemo se vaem jedinstvu, te smo svijesni, da u naem boju za ehoslovaku dravu vi stojite uz bok nama, tako kako emo mi s vama izvojtiti vau dravu. Za eki Svaz" Predsjednik Stanjek. 7

Prihvaeni pozdrav esima i Poljacima glasi:

Zagreb, 6. listopada 1918. ekom Svazu", Prag. Zastupnici slonoga i jedinstvenoga naroda Slovenaca, Hrvata i Srba, sabrani pri osnutku Narodnog vijea u Zagrebu, alju bratskom eho-slovakom narodu iskrene pozdrave, te obnavljaju u historikom momentu, kad se rjeava sudbina naih naroda, zavjet neslomive solidarnosti; nepokolebive vjernosti u zajednikoj borbi za slobodu i dravnu samostalnost naih naroda. Predsjedatelj dr. Paveli. Zagreb, 6. listopada 1918. Zastupnici Glombinski, Wito Tetmajer, Krakov. 8 Za stupnici jedinstvenog naroda Slovenaca, Hrvata i Srba, osnivaju Narodno vijee, na svojoj sjednici obdravanoj dana 5. i 6. listopada, bratskim se osjeajima sjeaju u zajednikoj borbi bratskog poljskog naroda, s kojim e nas slona borba za narodnu i dravnu samostalnost dovesti do pobjede. Predsjedatelj dr. Paveli.

Predsjedatelj Paveli predlae, da se temeljem prihvaenog pravilnika pristupi izboru lanova Narodnog vijea. Slovenija (Kranjska, tajerska, Koruka, Gorica i Trst) predlae sli jedeu gospodu:
Taj pravilnik je odtampan kod iia, spom. djelo, str. 174-176. Frantiek Stanek bio je 1918. god. zastupnik u bekom Reichsratu. 8 Vincent Vito, Vladimir Tetmajer r Stanislav Glombinski bili su, takoer, la novi Reichsrata.
7 6

335

Dr. Anton Koroec, dr. Lovre Poganik, dr. Ivan Benkovi, Bogomil Remec, dr. Izidor Cankar, dr. Andrej Kalan, dr. Josip Jeri i Fran Smo (Koruka) za Vseslovensku puku stranku; dr. Kukovec Vjekoslav, Ivan Hribar, dr. Vladimir Ravnikar, dr. Albert Kramer za Jugoslavensku demokratsku stranku; dr. Ivan Marija ok za Slovensko polit, drutvo Edinost u Trstu. Jedno mjesto, koje se rezervira Jug. soc. dem. stranci, bit e popunjeno (na prijedlog g. Kristana). Istra. Izaslanik dr. Gjuro ervar javlja, da su od Polit, drutva za Hrvate i Slovence u: Istri delegirani: dr. Gjuro ervar, Josip Grai i dr. Sime Kureli. Dalmacija delegira dra. Matu Drinkovia, dra. Gaju Bulata, dra. Ivu Krstelja, dra. Prvislava Grisogona i rezervira se naknadno delegirati jo trojicu, jer Dalmaciji pripada 7 odaslanika (Narodna organizacija za Dalmaciju). Bosna i Hercegovina. Zasada (sa pravom promjene) izabire slijedeu gg.: Vojislav Sola, dr. Jozo Sunari, fra Ljubomir Gali, dr. Milan Jojki, dr. Luka abraji, epan Grgji, Vjekoslav Jelavi, dr. Sava Ljubibrati, a ostalu desetoricu rezervira se naknadno predloiti. Hrvatska-Slavonija s Rijekom. Mjesta (27), koja pripadaju Hrvatskoj i Slavoniji (Rijeci pripada napose 1 mjesto), imaju se popuniti. Izbor ostaje perfektan, ako odgovor Hrvatsko-srpske koalicije bude negativan, t. j . ako ona izjavi, da ne pristupa Narodnom vijeu. Ako pristupi, ima se razmjer u sporazumu s njima restringirati i proporcionalno razdije liti. Birani su: dr. A. Paveli, dr. ivko Petrii, Cezar Akai, dr. B. Angjelinovi, dr. Nikica Winterhalter, dr. Svetozar Rittig, Ch. egvi, dr. Lavoslav Hanek za Starevievu stranku prava; Stjepan Radi, Dra gutin Kovaevi, Toma Jalabeti z Hrv. puku seljaku stranku; Vilim Bukeg, Vitomir Kora za Socijalno-demokratsku stranku; dr. arko Miladinovi, prof. Milan Nedeljkovi za Srpsku narodnu radikalnu stranku; dr. Srgjan Budisavljevi za grupu oko Glasa S. H. S.; dr. Ivan Lorkovi za grupu oko Malih novina; dr. Janko imrak za grupu oko > : Novina. Rijeka. Kao odaslanik Rijeke priznaje se dr. Rikard Lenac. Meumurje. Kao odaslanik Meumurja priznaje se dr. I. Novak. Baka, Banat, Baranja, kao i ostala jugozapadna Ugarska birat e naknadno svoje odaslanike. Tako isto birat e se naknadno odaslanici Hrvatskog sabora, Bosanskog sabora i Jugoslavenskog kluba u Beu. Na to je od Sredinjeg odbora u skupnoj sjednici Narodnog vijea u suglasju sa zastupanim organizacijama, strankama i grupama jedno glasno biran slijedei Sredinji odbor: Za Sloveniju: dr. A. Koroec (zamjenik dr. Ivan Benkovi), dr. Lovro Poganik (prof. Bogomil Remec), dr. Izidor Cankar (dr. Josip Jeri), za S. P. S.; Ivan Hribar (dr. Vjekoslav Kukovec), dr. Albert Kramer (dr. Slavko Frnazari) za J. D. S.; dr. I. M. ok (dr. Josip Wilfan) za Edinost. Izaslanik (i zamjenik) J. S. D. S. delegirat e se naknadno. Predlau, da zamjenici odaslanika budu imali pravo biti zamjenicima
336

lanova Sredinjeg odbora. Preputa se Sredinjem odboru, dotino poslovnom odboru, da odredi. Istra. Najavljuje se, da e naknadno predloiti odaslanika i zamje nika. Dalmacija. Izabrani dr. M. Drinkovi; a sporazumno s Narodnom organizacijom izabrat e se ostala dvojica izaslanika i 3 zamjenika. Bosna i Hercegovina. Biraju se uz iste uvjete, kao to su izabrani izaslanici Narodnog vijea gg.: Vojislav Sola, dr. Jozo Sunari, fra Ljubo Gali, dr. Milan) Jojki, dr. Luka abraji, epan Grgji (Vjekoslav Jelavi). Ostalih pet zamjenika izabrat e se naknadno. Hrvatska i Slavonija. Odbornici se biraju uz istu pretpostavku i uvjete kao gore. Izabrani su: dr. A. Paveli, dr. ivko Petrii, Cezar Akai, dr. B. G. Angjelinovi (Ivan Peri), prof. Cherubin egvi, dr. Svetozar Rittig (dr. Nikola Winterhalter) za S. S. P.; Stjepan Radi, Dragutin Kovaevi, Juraj Valei, Martin Crnei za H. P. S. S.; Vilim Bukeg, Vitomir Kora (Svetozar Deli) za S. D. S.; dr. arko Miladinovi (prof. Milan Nedeljkovi) za S. N. R. S.; dr. Srgjan Budisavljevi (dr. Hinko Krizman) za grupu Glas SHS; dr. Ivan Lorkovi (dr. Gjuro Surmin) za grupu Malih novina; dr. Janko imrak za grupu Novine. Medumurje. Bira se g. dr. Ivan Novak. U sluaju, da ne pristupi koa licija, njegov izbor postaje perfektan, kao i kod izabranih lanova za Hrvatsku i Slavoniju. U sluaju da pristupi, radi opeg razmjera, odluit e se, hoe li Medumurje biti posebno zastupano i po ovom odaslaniku. Radi toga, to svi lanovi Sredinjeg odbora nijesu izabrani i radi toga, to se oekuje odgovor Hrvatsko-srpske koalicije, Sredinji odbor se ne konstituira. Bira se poslovni odbor, koji e voditi poslove pred sjednitva do konstituiranja Sredinjeg odbora. U poslovni odbor birana su slijedea gospoda: dr. A. Paveli, dr. S. Budisavljevi, dr. I. Lorkovi, St. Radi, V. Kora, dr. J. imrak, dr. M. Drinkovi i dr. . Petrii. Predsjedatelj A. Paveli predlae, da za onu eventualnost, da koali cija Narodnom vijeu ne pristupi, bude ovlaten poslovni odbor da proglasi predsjednitvo Narodnog vijea i Sredinjeg Odbora. Jed noglasno se prihvaa taj prijedlog i za tu eventualnost slono se prihvaa slijedea* kandidaciona listina: Predsjednici: dr. M. Laginja (izaslanik Jugoslavenskog kluba), dr. A. Koroec i Vojislav Sola. Potpredsjednici: dr. A. Paveli, dr. Ivo Krstelj i trei, koji e se naknadno sporazumno odrediti. U istom smislu predlae se i tajniki bureau: Tajnici: Glavni tajnik dr. Ivan Lorkovi, dr. Mate Drinkovi, dr. Srgjan Budisavljevi, dr. B. G. Angjelinovi, dr. Janko imrak u Za grebu. Eventualno birat e se jo dva tajnika iz Ljubljane i jedan iz Sarajeva. Na prijedlog V. Bukega preputa se Sredinjem odboru, da on u svom djelokrugu tu stvar uredi. Bira se redakcioni odbor, koji e sastaviti kmunike i brzojavne pozdrave esima i Poljacima: dr. M. Drinkovi, dr. Budisavljevi, dr. Angjelinovi i dr. Kramer.
2 2 STARINE

337

Voenje pregovora s koalicijom povjerava se prvi dan izabranom odboru ad hoc. Zakljuak u 8 sati na veer. Zagreb, 6. list. 1918.

Sjednica odbora za

pregovaranje

Prisutni s jedne strane: dr. Budisavljevi dr. Drinkovi V. Kora . Petrii Simrak, za Koroca 9 sa strane koalicije: dr. dr. Sv. V. Ribar D. Popovi Pribievi Vikler 10

Poto je u naelnim pitanjima postignut potpuni sporazum prihvatom i nadopunom proitanog prijedloga od 8. X. i pravilnika Narodnog vi jea, prelazi se na raspravu o broju delegata u Narodnom vijeu i u Sredinji odbor. Pristaje se glede Banovine, da u Narodnom vijeu Hrvatsko-srpskoj koaliciji pripadaju 12 mandata Starevievoj stranci prava 6 Socijaldemokratskoj 2 Seljakoj 2 Srpskoj radikalnoj 2 kovinama: Glasu 1 mandat Novinama 1 Malim novinama 1 U sredinji odbor: Koaliciji 5 Seljakoj, Socijal-demokratskoj, srpskoj radikalnoj po . . 1 Grupama gore imenovanih novina po 1 mjesto Glede predsjednitva se ustanovljuje, da e u najkraem roku biti sazvan Sredinji odbor, koji ima da bira predsjednitvo. Odreuje se predloiti poslovnom odboru, da sazove sjednicu Sredinjeg odbora za 17. o. mj. U toj sjednici e se odrediti sve potrebito, te se ustanovljuje dnevni red: (1) biranje predsjednitva; (2) akcija, koja se ima preduzeti. Do toga doba bi vodio potrebite posle poslovni odbor, koji se ima jo dopuniti s 23 lana od Hrvatsko-srpske koalicije. Prihvaa se komunike.
9 10

Nedostajali EU, prema tome, dr. M. Laginja, dr. J. Sunari i dr. A. Koroerr. Prema tome, nedostajao je peti lan odbora: E. Lukini.

338

Izjavu pristajanja uz zagrebaku rezoluciju od marta 1918. i da ne e istupati u javnom ivotu i ikakve izjave davati bez prethodnog odo brenja Narodnog vijea S. H. S. dali su: dr. Halidbeg Hrasnica, dr. Mehmedbeg Spaho, Riza Rizaefendi, dr. Mehmed Zeevi, dr. Mustafa Demili, Hifzi Mufti, lan Ulema Medlisa.
2.

Sjednica

poslovnog

odbora N. V.

I. Prva sjednica 15. listopada 1918. Prisutni: Petrii, Barac, Lorko vi, Pribievi, Drinkovi, Radi, Paveli, Kora, imrak, Vilder. II. Druga sjednica 16. listopada 1918. Prisutni: Paveli, Barac, Kora, Vilder, Petrii, Lorkovi, Drinkovi, Simrak. Na sjednicama su stvoreni ovi prijedlozi za Sredinji odbor: to se tie konstitucije Sredinjeg odbora iskrsla su tri miljenja. Prvo: da se izaberu tri predsjednika Slovenac, Srbin, Hrvat. Proti tome se naglasilo, da ni prema vani niti prema unutra ne bi dobro djelovala ova rascjepkanost po plemenima, koja bi se mogla tumaiti, da je uperena protiv narodnog; jedinstva, za koje se svi upravo u ovaj as borimo. Drugo se miljenje sastojalo u tome, da se nae jedan sposoban i agilan mu, koji bi itavu akciju preuzeo u svoje ruke i bio uglavnom odgo voran za itavu nau politiku. Protiv tome miljenju se istaknulo, da mi danas na Jugu naprosto takvoga ovjeka nemamo. Radi toga je Drinko vi predloio tree miljenje, prema kojemu bi se imao oznaiti direkto rij od sedam i v.ie osoba, od kojih bi veina mogla stanovati u Za grebu. 11 Za unutarnji rad sredinjeg odbora predloena su posebna tajnitva. Svakom, tajnitvu e na elu stajati ^edan lan direktorija iL uope koji iaii Sred. odbora, koji bi oko sebe okupio strunjake svoga resort a i bio odgovoran direktoriju za itav svoj rad. Zasada se pomiljalo na ova tajnitva: 1. Tajnitvo za narodnu zatitu; 2. Tajnitvo za nar. gospodarstvo; i financije; 3. Tajnitvo za rjeavanje agrarnog pitanja;
11 U saopenju, objavljenom u Zagrebu 19. X. 1918., navodi se, da se Sredinji odbor Narodnog vijea SHS sastao 17., 18. i 19. listopada u Zagrebu i da je na tom sastanku izabrao predsjednitvo: predsjednik dr. Anton Koroec; potpredsjednici: dr. Ante Paveli i Svetozar Pribievi; tajnici: dr. Srgjan Budisavljevi, dr. Mate Drin kovi i dr. Ivan Lorkovi. U saopenju se, dalje, kae, da je sredinji odbor izdao i objavu, u kojoj zauzima stav, kako da se rijei nae narodno pitanje; da je, pored toga, prihvatio i slijedee prijedloge: a) u pogledu rada u saborima; b) da se pribave propusnice za vicarsku lanovima Sredinjeg odbora; c) da se Sredinji odbor pro glasi u permanenciji; d) da se poalju brzojavni pozdravi Narodnom vijeu ehoSlovaka i Poljaka. Vidi: ii, spom. djelo, str. 181.

339

4. 5. 6. 7.

Tajnitvo za radnike organizacije; Tajnitvo za potu, brzojav i eljeznice; Tajnitvo za ustav Drave S. H. S.; Tajnitvo za propagiranje ideje Narodnog vijea u irokim masama naroda, kao i u inteligenciji.

Kooptiranje. Poslovni odbor je zakljuio, da se iz veoma vanih raz loga imadu kooptirati dr. Barac, dr. Matko Laginja i V. Kora. 0 tome se stavlja prijedlog Sredinjem odboru na raspravljanje. Rad Sredinjeg odbora. Duga je bila debata u poslovnom odboru o tome, to bi imalo Narodno vijee u ovome asu poduzeti. Uglavnom su izbila dva miljenja na povrinu. Jedni su predlagali, da se u Hrvat skome saboru, u koji bi uli predstavnici Bosne i Hercegovine, Dalma cije, Istre i slovenakih zemalja, izda jedna proklamacija na jugoslaven ski narod, u kojoj bi se naglasila naela sadanje nae narodne politike. To bi imalo probuditi iza sna iroke mase narodne i utrti put itavome naemu radu. Drugo je miljenje bilo u tome, da iz dananje sjednice Sredinjega odbora izae jedan manifest, u kojem e se to isto progla siti. Ovo se utvrivalo time, to smol mi jo sada nepripravni za ine, to ne bi mogli vlast preuzeti: u svoje ruke, budui da nemamo sile, koja bi je mogla zatititi prema tome bi itava stvar izgledala kao kakova de monstracija nedostojna jakosti naega naroda i ozbiljnosti ovoga asa. Nai narodni protivnici naprosto bi rastjerali Sabor, narod bi izgubio povjerenje u ozbiljnost voa, a pred vanjskim bi se svijetom komenti ralo, da narod od sedam miljuna jo nije sposoban za slobodu i samo stalnost. Osim toga se akcentuiralo, da bi se u samom Saboru pojavili elementi, koji bi pomutili jednodunu volju narodnih poslanika i sluili naim narodnim neprijateljima kao putokaz, kojim imadu poi. Na koncu se poslovni odbor sloio da stavi Sredinjem odboru ovaj prijedlog na raspravljanje: Sredinji odbor mora izdati to prije proklamaciju na narod, u kojoj e biti itavome; narodu jasno i bistro oznaena naela narodne politike. Istaknut e se narodno jedinstvo itavog naeg naroda i rjeenje njegova problema ne parcijalno, nego u svojoj cjelokupnosti. Zatim e se istak nuti suverena jugoslavenska drava, osnovana na narodnom samoopre djeljenju. 12 Nakon toga imade se -akcija upraviti prema razvitku dogaaja i prema momentanoj politikoj situaciji. Tako e Sredinji odbor zakljuiti,
12 To je bilo uinjeno deklaracijom Narodnog vijea Slovenaca, Hrvata i Srba od 19. listopada 1918. U njoj se trai, izmeu ostaloga, ujedinjenje cjelokupnog naeg naroda Slovenaca, Hrvata i Srba na itavom njegovom etnografskom teritoriju, bez obzira na pokrajinske ili dravne granice, u kojima danas ive, u jednu jedinstvenu, p o t p u n o suverenu dravu. Deklaracija otklanja manifest cara Karla od 16. X. 1918., a takoer i svaki drugi budui prijedlog, koji bi iao za tim, da se nae narodno pitanje rijei djelomino i da mu se oduzme njegov meunarodni znaaj. Vidi: ii, spom. djelo, str. 179-181.

340

imade li se sazvati sabor, kakvo e on stanovite zauzeti u sadanje doba? i t. d. U Zagrebu, dne 17. listopada 1918. dr. A. Paveli dr. J. imrak, izvjestitelj

3. Tek. br. 11. Br. urudb. zap. 84

Zapisnik Sredinjeg

odbora Narodnog vijea od 26. listopada

1918.

1. Tihomiru Ostoiu valja odgovoriti, da mislimo na njih, kao i na se, pa da treba da; se sami dogovore i urede meu se, te da dou u dogo vor s Narodnim vijeem. 2. Naelniku Ljubljane imade se odgovoriti, da gg. Pribievi i Pa veli ne mogu u utorak u Ljubljanu radi Sabora, a to se tie eljezni kog spoja o tome misli Narodno vijee. 3. Izvjetajj g. Hreljanovia radi vojnika na Rijeci. 13 Ne spadaju pod kompetenciju vojn. zapovjednitva u Zagrebu. Eskortirani su u Pulu. Narodno vijee da se obrati brzojavno dvorskoj kancelariji za inter venciju. 4. Izvjetaj o dogoajima u Poegi i Varadinu. 14 Izlazi carski mani fest na trupe, da se umire, jer da e brzo biti sklopljen mir. Isto tako manifest na Jugoslavene., 5. Frankovci podupiru deserterstvo. Junim Slavenima daje se pravo samoodreenja, a dotle/ da ostaje kao poslovoa kralj. Izvjetaj se prima do znanja sa zahvalom. 6. Hreljanovi, dr. Lukini i Barac predlau, da ban iz vlastite ini cijative intervenira radi Jelaievaca. Dr. Petrii predlae, da se di rektno obratimo na kralja. Narodno vijee zakljuuje, da se Narodno vijee obrati banu, da zatiti te ljude, koji su radili iz patriotskih motiva. 7. Dr. Lorkovi podnosi izvjetaj o svojim utiscima iz Bea. Rasprav ljao s esima o Wilsonovoj noti, 15 te se sloili, da se prieka odgovor
13 U Rijeci su se 23. X. 1918. pobunili Jelaievci (puk br. 79), razoruali ta monje maarske Honvede i redare, zauzeli vladine zgrade i iupali tranice. Ta je vijest izazvala u maarskom parlamentu buru, tako da je sjednica morala biti prekinuta. 14 U noi 25/26. X. 1918. dolo je do pljake idovskih trgovina u Slavonskoj Po egi. Bila je zapaljena i tamonja kasarna, a u svemu tome su predvodili pobunjeni austro-ugarski vojnici iz Orahovice (Dalmatinci iz logora 23. tzv. .>Landwehrinfanterieregiment-e). 15 To je zapravo lina nota dravnog sekretara Roberta Lansinga od 18. X. 1918. r kojom Lansing odgovara na notu austro-ugarskog zajednikog ministra vanjskih po slova od 4. X. U odgovoru stoji, da Predsjednik Wilson vie ne moe priznati auto nomiju ehoslovaka i Jugoslavena kao bazu za budui mir, nego je prisiljen traitida ti narodi, a ne on, b u d u suci o tome, kakve e akcije austro-ugarskih upravljaa zadovoljiti tenje i shvaanja tih naroda. Vidi: ii, spom. djelo, str. 179.

341

na nju, a prije toga da se jo jednom sastanu oboji delegati. Radi vajcarske govorilo se: (1) da se stvori relacija izmeu Narodnog vijea i Jugoslavenskog odbora. Odluilo se, da se da izraza da Jugoslavenski odbor ima prava govoriti uime naeg naroda u vezi s Narodnim vijeem. 8. Dr. Prebeg preko dra. Pavelia ponudio sporazum svoje stranke 16 s Narodnim vijeem i pripravnost da uu u Narodno vijee. Dr. Paveli stavio kao uslov, da se imaju potpuno staviti na stanovite Narodnog vijea od 19. okt. o. g.17 Dr. Pele je protiv toga, jer bi se to moglo tumaiti kao nepotrebna predusretljivost prema frankovcima. Sv. Pribievi misli, da, je bezuvjetno nuno, da se nae stanovite primi bezuslovno. To podupire dr. Drinkovi. 9. Dr. Laginja ovom prilikom predlae, da se sa strane Narodnog vijea autoritativno protumai ili promijeni izraz jedinstvena drava, porabljen u objavi narodu od 19. o. mj., u smjeru s kojim je Narodno vijee, kako se iz prijanjih rasprava vidi, jednodunog nazora, da se jedinstvenost budue nae drave ima razumijevati u odnoaju prama inozemstvu, doim se o itavoj unutarnjoj uredbi ima odluivati tek kasnije prigodom konstituiranja iste drave. Tu korekturu izraza pred lagatelj dri potrebnom, da se predupredi kojekakvim agitacijama, kao da toboe predstoji pogibelj za jedno, drugo ili tree nae pleme. 10. Dr. Lorkovi nastavlja: 2) Da se ne stupa u pregovore s Lammaschom. 18 Trai se prvo primirje. Nai bi uslovi bili: a) kapitulacija potpuna; b) naa vlada sa potpunom eksekutivom: c) teritorij s narod nim granicama; d) aprovizacija neopskrbljenih krajeva i nabava siro vina; e) da se ustanovi nain demobilizacije; f) okupacija spornih pre djela. Poslije da se sa antantom\ raspravi pitanje valute i dravnog duga. uje se, da su se esi izjavili, pripravnim preuzeti 22 milijarde duga, ali u tom dosad nema jasnih nazora. Slovenci traili, da se Trst prikljui naoj dravi. Ne uspije li to, bolje bi bilo da pripane Italiji, nego da bude corpus separatum, u kome bi tui uticaji dolazili do po nas nezgodnog izraaja, dok bi Italija garantovala za manjinu neka prava. Nijemci e se obratiti Narodnom vijeu za sporazum, ali Slovenci trae, da se s njima ne pregovara, dok ne priznaju prava Slovencima na izvjesne slovenske krajeve (Maribor, Ptuj). esi u Pragu i Brnu preu zeli aprovizaciju u svoje ruke, a poslije i sve centrale. 11. Pribievi javlja, da ga ban poziva. Narodno vijee tom prilikom zakljuuje, dai se ima opozvati banova naredba, kojom se za pivovarsku industriju dodjeljuje 60 vagona jema, jer je ugroena naa prehrana.
iste stranke prava odnosno frankovaca. Izraeno u deklaraciji od 19. X. 1918. Vidi biljeku 12. 18 Car Karlo bio je povjerio: dru. Heinrichu Lammaschu, bekom sveuilinom pro fesoru i poznatom pacifisti, da, pored dra. Giinthera, povede pregovore s predstav nicima raznih stranaka. Kasnije mu je povjerio i mandat za sastav nove vlade (au strijske).
17 16

342

12. Rikard Katalini-Jeretov eli doi ovamo i staviti se na raspola ganje Narodnom vijeu (javlja graditelj Stefan). Zakljueno i potpisano. Sv. Pribievi Predsjednitvo N. V. S. H. S. dr. A. Paveli 19

4.

Zapisnik Sredinjeg odbora N. V. S. H. S. od 27. listopada 1918. U 11 s. prije podne: Laginja, Pribievi, Duan Popovi, Alaupovi, Tresi -Pavii, Vilder, orovi, Angjelinovi, Drinkovi, Krstelj, Bukeg, Lorkovi, ok, Pele, imrak. Doen javlja, da eljezniki inovnici kane napustiti svoja mjesta radi nemira. ita se dopis stranke prava na pred sjednitvo, u kojem javlja, da stoji bezuvjetno uz objavu Narodnog vi jea od 19. list. 1918. 20 Tresi-Pavii istie, da se u ovom sveanom momentu imade raunati sa svom narodnom snagom, pa da treba tu stvar ozbiljno pretresti. Teki su grijesi te stranke. Prihvaen je pri jedlog Bukega, da se o ovome predmetu raspravlja na sutranjoj sjed nici. Hreljanovi izvjeuje, da je na pruzi Zagreb Brod opljakano 150 vagona. Pota u Zagrebu je u opasnosti i direktor pote trai pomo od ugarskog ministrai trgovine. Manifest kraljev da bi imao naskoro izai. Kantina u Orahovici razvaljena. Straa se pridruila boljevicima. Hughes telefonska kola odstranit e se za kratko vrijeme iz zgrade realne gimnazije u Zagrebu. asnicima i vojnicima, koji su bili kod manifestacija, ne e se nita dogoditi. Progonit e se samo pljakanje i razvaljivanje. Popovi dri, da se sa vojnikom upravom mora postii brzi spora zum. A. Tresi preporua, da se to prije organizira narodna vojska, kako bi se s jedne strane zaprijeilo boljevitvo, a s druge omoguio nlaz Ententinim etama u nae zemlje. Drinkovi izvjeuje, da vojska u prilinoj mjeri ostavlja kasarnu, i to pod orujem. Nered odatle dolazi, to su dvije vlade u zemlji. Sva vlast, ima da predje na Narodno vijee, i to se imade dosljedno provesti. Dr. Angjelinovi stavlja tri konkretna prijedloga: (1) da se iz vojni kih spremita dobavi oruje za Narodno vijee; (2) da se naorua za utorak akademska garda za ouvanje mira i reda prigodom manifestacione sjednice Hrvatskog sabora; 3) da se hrvatski i srpski sokoli organizuju i naoruaju u istu svrhu. Sva su tri prijedloga prihvaena. S. Pribievi dr. A. Paveli

19 Taj se zapisnik (br. 3) razlikuje od ostalih. Dok su ostali pisani na maini, taj je rukom napisan i nije potpisan. 20

Vidi dalje zapisnik sjednice od 28. X. 1918.

343

Broj 143/Pers.

sred. ZAPISNIK

sjednice

Sredinjeg

odbora Narodnog

vijea

S. H. S. od 28. listopada

1918.

Prisutni: dr. Paveli, Pribievi, dr. imrak, dr. Manojlovi, V. Spini, dr. Angjelinovi, dr. orovi, Peri, egvi, dr. Tresi-Pavii, dr. Winterhalter, dr. Novak, Petean, dr. Petrii, Doen, dr. Pele, ervar, dr. Duan Popovi, D. Kovaevi, Stjepan Radi, Hrvoj, Kora, Bukeg, dr. Alaupovi, dr. Krstelj, Nikoli, Gjalski, dr. Lorkovi, dr. Kramer, dr. Budisavljevi, dr. Laginja, dr. Barac, dr. urmin, dr. Drinkovi, HreIjanovi, Akai, Magdi dr. Krizman, Muaevi, Benkovic, Deli, dr. Poljak. Predsjedatelj: dr. Paveli stavlja na dnevni red pitanje sjednice sjutranjega sabora od 29. listopada 1918. Dva su stanovita: 1. Diktatorsku vlast imade u svoje ruke preuzeti Narodno vijee, 2. da se polako bez diranja u krunska prava stvore iroki preduvjeti za rad Narodnoga vijea. Svetozar Pribievi e podnijeti preni prijedlog u saboru. Stjepan Radi dri, da je prvi akt Hrvatskog sabora da se banska Hrvatska proglasi suverenom dravom i sastavnim dijelom drave S. H. S. Hrvatski sabor ukida sve ugovore i nagodbe stvorene s faktorima izvan naega naroda. Mora da bude potpuna likvidacija s monarhijom i dinastijom. Sve ratne naredbe i stege politikoga ivota ima du da pre stanu. Oko banske Hrvatske ima se okupiti sve podruje, kojim sada moemo upravljati. Nijedna vojska ni prijateljska srpska, franceska, engleska, amerikanska ni neprijateljska ne smije ui u nae podruje. Trai, da se u Saboru dade izjava o hrvatskom shvaanju pitanja jedin stvenosti. Predlae, gledom na vojsku, ovaj preni prijedlog: Preni prijedlog Stjepana Radia i drugova o vojnicima t. zv. zelenoga kadera i o onima, koji su prekoraili svoj dopust, podnesen u saborskoj sjednici 29. listopada 1918. Hrvatski dravni sabor zakljuuje: 1. Svi vojnici t. zv. zelenoga kadra na teritoriju banske Hrvatske, rjeavaju se svoje vojnike prisege, te se pozivlju, da se prema svojoj ovjejoj i narodnoj dunosti odmah povrate svojim kuama, ili inae na svoj redoviti posao, da svojim potenim radom i oni pripomognu urediti najprije nau slobodnu dravu Hrvatsku, a zatim zajedniku ne zavisnu dravu svih Hrvata, Srba i Slovenaca. Nikakova vojna ni graanska oblast ne smije tih vojnika smetati u njihovu povratku, niti u njihovu miru i potenu radu. Svi vojnici, koji su kod svoje kue, a prekoraili su svoj vojni dopust, ili su bez iije dozvole doli kui, takoer se rjeavaju svoje vojnike prisege i pozivaju, da svoj mirni i poteni rad nastave i da u svim mje344

stima, gdje je to mogue, stupe u one ete za narodnu zatitu, to ih osnivaju pojedini mjesni odbori Narodnoga vijea. Niti tih vojnika ne smije nijedna vojna ni graanska oblast nikada i niim smetati i uzne mirivati u njihovu miru, u potenu ivotu i radu. U Zagrebu dana 28. listopada 1918. 21 Bukeg istie, da dvije vlade u Hrvatskoj ne mogu biti. On nije za jaki prelom, jer bi izvjesni faktori jo mogli da nas dovedu do ravoga sukoba. Sabor ima prenijeti eksekutivnu vlast na Narodno vijee. Dr. Petrii istie: Mi smo na sudbonosnom raskru. Prva je stvar da imademo vojsku. U zemlji se javljaju primjeri boljevizma i anarhije. Ovo nae vijee ima biti poetak revolucije, ali u dogovoru sa vladom. Vojsku treba rijeiti zakletve. Predlaem; i . Prelom odnoaja s Ugar skom i Austrijom; 2. da se u sporazumu s dananjom vladom preuzme diktatorska vlast; 3. da Narodno vijee preuzme vlast nad etama na teritoriju Hrvatske; 4. dopust i amnestija za sve vojnike, koji su van fronte i kadera. Deli javlja, da smo pred katastrofom prometa. Dr. Budisavljevi moli, da se raspravlja redom. Dr. Tresi trai vie odvanosti. Trebamo energinu vladu, koju treba odmah da stvorimo, ali da se ne dira u krunska prava. Dr. Paveli opominje, da se gubi iz vida kompetencija Hrvatskoga sabora. Hrvatski sabor moe prekinuti nagodbu, jer je to ua stvar Hrvatske, i jer je sam Hrvatski sabor i primio. On trai, da se preda kompetencija Narodnom vijeu evolutivno. Ima mnogo pitanja, koja treba rijeiti tek sporazumu s Bosnom, Hercegovinom, Dalmacijom, Istrom. Mi hoemo da imademo u ruci vojsku i aprovizaciju, a za oba su pitanja u izgledu brze odluke. Dr. Pele trai vie diplomacije s nae strane. On nije za to, da Hrvat ski sabor svoju kompetenciju prenese na Narodno vijee, jer bi to zna ilo njegov prestanak. On je samo za to, da se odgovornost vlade pre pusti kompetenciji Narodnoga vijea. Dr. Barac stavlja pitanje, da li se dovoljno distingvira odnos Hrvat skoga sabora i ostalih naih sabora, kada se radi o tako vanoj odluci. Hrvatski sabor moe se izjaviti za slobodnu dravu. Stavlja u tom pogledu ovaj prijedlog: Sabor kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, vrei svoje drevno i danas svima narodima priznato pravo potpunoga samoodreenja, pret hodno i u prvi mah zakljuuje: 1. Razreenje odnosa s Ugarskom i Austrijom za Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju, razumijevajui i Rijeku, i proglasuje ih potpuno slobodnom dravom; 2. Sabor poziva bana, da preuzme u svoje ruke sve funkcije dravne uprave u potpunom opsegu;
21

Original tog prijedloga, pisan Radievom rukom, priloen je zapisniku.

345

3. Sabor odobrava objavu Narodnog vijea od 19. o mj. i priznaje ga komunikacionim, kontrolnim i idejnim organom za sve dojakonje jugo slavenske zemlje monarkije. Narodno vijee zastupa u sporazumu sa Jugoslavenskim odborom sve te zemlje prema inostranstvu; Sabor kao predstavnik Hrvatske, Slavonije i Dalmacije proglauje ovu dravu sa stavnim dijelom budue suverene drave S. H. S.; o ustrojstvu ove drave ima odluiti budua konstituanta kvalificiranom veinom, koja isklju uje majoriziranje bilo kojega plemena. 22 Kora uzima rije u debati i dri, da hrvatska vlada ostaje za Hrvat sku, a Narodno vijee za svu Jugoslaviju. Treba da se organizuje mate rijalna sila, da odri red. Moemo li mi to? Treba raditi radikalno. Dr. Duan Popovi izvjetava: Nema dravne vlasti, trai jo noas narodnu vladu. Vojska se stavlja pod vlast Narodnoga vijea. Sjednica se prekida na neko vrijeme. U nastavljenoj sjednici ita se dopis stranke prava, koji glasi:
Poslovni odbor Stranke prava stvorio je na svojoj sjednici obravanoj u Zagrebu tlne 26. X. 1918. uz sudjelovanje narodnoga zastupnika g. Stjepana Zagorca slijedee

ZAKLJUKE : 1. U ovim sudbonosnim asovima, gdje narodi sami imadu da odlue o svojoj sud bini, Stranka prava u svrhu ouvanja interesa hrvatskoga naroda i u svrhu jedinstvene manifestacije narodne volje, te radi koncentracije svih narodnih sila stupa u Na rodno vijee Slovenaca, Hrvata i Srba, pristaje bezuvjetno na stanovite Narodnoga vijea izneseno u objavi od 18. X. 1918. (tako u originalu; treba da stoji 19. X. 1918.) le priznaje pravilnik viea obvezatnim za svoje lanove, te je ovlastila narodne za stupnike gg. dr. Vladimira Prebega i Stjepana Zagorca, da taj zakljuak Narodnom vieu dojave. 2. Ujedno prima do znanja, da se je narodni zastupnik dr. Aleksander Horvat po vukao iz politikoga ivota, a oekuje to takoer i od u ovaj as iz Zagreba odsut noga narodnoga zastupnika dra. Ive F r a n k a , doim je ustanovio, da dr. Vladimir Sachs nije lan stranke. Slavnomu Narodnomu vieu vi Zagrebu astimo se ove zakljuke staviti do znanja. Uime poslovnog odbora Stranke prava; dr. Vladimir Prebeg, Stjepan Zagorac,.22a U Zagrebu, dne 27. listopada 1918.

Gospodin Pejaevi javlja, da ne moe doi radi prometnih prilika. Teodor i Marko! Pejaevi stupaju u Narodno vijee. Radi predlae, da se bez odvlake stvori zakljuak o pristupu Stranke prava u Narodno vi jee analogno kao i za grupu u Osijeku dra. Pinterovia. Dr. Duan Popovi javlja dolazak vrhovnih vojnih zapovjednika u Zagrebu generala Snjaria i Mihaljevia. 23
U prilogu zapisnika. Meu zapisnicima nalazi se original te izjave Stranke prava. (Tek. br. 25; Br. urudb. zap. 139) 23 Pjeadijski general Luka njari bio je u Zagrebu pred svretak rata komandant XIII. korpusa, dok je podmaral Mihovil Mihaljevi bio zapovjednik domobranstva.
22a 22

346

Hreljanovi ita izjavu vojnike oblasti, koja e biti sutra proglaena zajednikoj vojsci i domobranstvu. 24 Radi veli: Zakonski poredak je samo za unutarnji red, treba razja sniti sve potanko, ne dirajui u ovaj as u temelj, da je vojska kraljeva. U dvoranu ulaze zapovjednici vojnog zapovjednitva i izjavljuju, da su vezani na zakletvu kralju. Odnoaji trae, da se1 osigura mir i poredak u zemlji. Mi hoemo, da se u tom pravcu pokoravamo Narodnom vijeu u svim pitanjima, koja tu sigurnost tite. Na prijedlog dra. Drinkovia povlae se vojniki zapovjednici sa predsjednitvom na posebnu kon ferenciju, da se dogovore, koliko se prisega moe dovesti u sklad sa Narodnim vijeem, i da formuliraju svoj proglas za vojsku. Nastavlja se debata o primanju Stranke prava u Narodno vijee. Radi predlae, da se stranka primi, jer je ve zakljueno, da se primaju oni, koji bezuvjetno stoje na stanovitu Narodnoga vijea. Dr. Angjelinovi utvruje, da nije to; zakljueno, nego im je samo jav ljeno, da je prvi preduvjet uope bio pristajanje uz objavu Narodnoga vijea. Kad se to prihvati, onda e se istom raspravljati, pod kakovim e se uvjetima primati. Zastupnik Hrvoj trai, da se Stranka prava primi u Narodno vijee. Pojedinci su radili rastvorno, ali je meu njima estitih i valjanih ljudi. Dr. Pele: Ovo je tako velik as, da treba sve zaboraviti. Treha imati pred oima dvoje: Da li primanje ove gospode die njihov ugled toliko, da bi mogli tim vie koditi, drugo, ili bi moda mislili ljudi, da mi ne emo da se uje potpuna hrvatska rije. Prema izjavi Stranke prava njihova je politika potpuno skrahala. Neprimanje bi moglo koditi. Predlae, da se bez ikakove motivacije primi njihov pristup. Dr. Novak konstatuje, da je raspoloenje u narodu takovo, koje se protivi njihovom pristupu. Stranka je davala placet zloinima sviju svojih voa. afar i Kovaevi su potkapali ugled Narodnoga vijea. Predlae, da se javi Stranci prava: neka vodstvo raspusti stranku, a la novi neka ili pristupe kojoj stranci ili neka se organizuju na bazi Narod noga vijea. Kora konstatira: Odluno je jedno pitanje, koliko mogu biti pristu pom ove stranke ugroeni nai ideali. S njima kao sa strankom ne mo emo razgovarati. Stranka ne daje garancija. Ne osuujemo lanove nego stranku. Zato imadu raspustiti stranku, a pojedinci mogu da se prikljue kojoj stranci. Dr. Tresi-Pavii: Narod je bio zaveden od svojih voa. Stranku ne moemo pobijati, voama bi trebalo suditi. Danas je drugo doba. Mo ramo prikazati itavomu svijetu, da smo jedinstveni. Bilo bi pravedno, da se vrsi odmazda, ali nije sada za to vrijeme. Neka im se porui:
24 U konanoj redakciji te izjave stoji, izmeu ostaloga, i to, da e se tog istog dana (29. X. 1918) obrazovati vlada, koja e uvati mir, red i zakoniti poredak u zemlji i da joj se stoga stavljaju na raspolaganje cjelokupne oruane snage. Vidi: ii, spom. djelo, str. 210

347

Poto su istupili iz stranke dr. Frank i dr. Horvat, neka stupe u Starevievu stranku prava. Cezar Akai istie, ako se Stranka prava proglasi sjutra ne znam kojom strankom, ostat e isti. Imadu sa sobom puno naroda. Odbijati se ne smiju. Bukeg naglauje, radi se o narodnoj stvari. Najloginije je, da se trai eleminiranje onih, koji su bili spiritus agens te ogavne politike. Dr. Laginja: Proti Frankovaca izneseni su mnogi razlozi i mnoge krivnje, a tako isto i protiv itave stranke. U ovome momentu ne smije nas voditi nijedna druga misao, nego misao jedinstvenosti programa. Omjerena su oba momenta, da se stranka prava primi u Narodno vijee ili da se ne primi. Jai je momenat, da se primi. Voe te stranke osra motile su na ponos i nae hrvatstvo, a bolji dio te eljadi nije kriv, jer je pod sjajnim izlikama bio zaveden. Voe zadnjih dana sigurno su uvi djeli, da im je sve propalo. Sada se obraaju. Narodno vijee mora se zadovoljiti u ovom velikom momentu sa njihovom kapitulacijom. Dr. Simrak istie, da su, frankovci proveli kapitulaciju samo radi toga, jer su svojom austrijskom i maarskom politikom izgubili sve pristae. Korupcija nije prodrla samo u pojedince, nego je prela gotovo na sve lanove stranke. Stavlja prijedlog, da se Stranka prava ni kao takova ni kao pojedinci ne moe primiti u Narodno vijee. Dr. Krstelj: Istie, da je pitanje jednostavno. Ako je stranka prava uinila ovaj korak iz uvjerenja, onda se moe primiti; ako je to uinila od nevolje, onda ih ne moemo primiti, jer bi nam okuili zrak. Pred lae raspust stranke i potpunu likvidaciju. Dr. Alaupovi se protivi odluno primanju stranke u narodne redove. Neka saviju sramotni barjak. Zato da se nai redovi kaljaju crnim obra zima. Dr. Petrii se protivi primanju, jer bi Frankovci doli u nae drutvo, da opet rade protiv nas. Iz opreznosti ih ne smijemo primiti. Na to se prelo na glasovanje, kod kojega je osam glasova palo, da se Stranka pravai primi u Narodno vijee kao stranka, a svi ostali, da se ne primi. Na to se prekida debata. Dolaze vojni zapovjednici i ita se njihova izjava, kojom se bezuvjetno pokoravaju vladi Narodnoga vijea S. H. S. Da se to manifestira, sutra e pred saborsku zgradu izii satnije 53. domobranske pukovnije s mu zikom. General njari eli, da sve ovo sretno izae. Pokazali smo, da smo narod kulturan i dostojan slobode, pa taki moramo i ostati. Dr. Paveli naglauje, da se izjava vojnika imade sjutra proitati u Saboru, a onda oglasiti narodu. Prekida se sjednica! u osam i pol sati, a nastavlja u deset sati. Nastavak sjednice u 10 sati naveer. Zastupnik Pribievi dri, da bi sutranji Sabor imao prihvatiti ove prijedloge: 348

1. imaju se prekinuti dravno-pravni odnoaji s Ugarskom i Austrijom. 2. Hrvatski sabor imade prenijeti sve svoje agende na Narodno vijee, 3. Jugoslavenske zemlje, koje su danas ujedinjene pod vladom Narod noga vijea, imadu se smatrati sastavnim dijelom budue suverene dr ave S. H. S. 4. Hrvatski sabor stavlja sve svoje prostorije Narodnom vijeu S. H. S. na raspolaganje. Nakon toga je govorio zastupnik Hreljanovi o ratnoj floti i predloio je, da se radio-telegrafie u Paris i druge centrume ententinih vlasti, da drava S. H. S. preuzima ratnu mornaricu u Puli, Kotoru i ibeniku. Zatim se mora opozvati sva vojska iz teritorija drave S. H. S. sa fran cuskoga ratita. S ratnom mornaricom imade se zaposjesti Trst, Rijeka, a s kopnenom vojskom svi vaniji mostovi i eljeznice. Dr. Popovi istie, da je vano pitanje zeleni kader. Treba sastaviti proglas, u kojem, e se naglasiti, da su oni odsada vojnici drave S. H. S. Koji se vrati kui, ne e mu se nita dogoditi. Dr. Laginja istie, da se pri sastavu egzekutive uvaju historijska prava autoriteta naroda i banska ast. Vlada bi se imala konstituirati ovako: Ban i lanovi dananje vlade imadu se kooptirati u Narodno vijee. Odjelni predstojnici neka se zovu ministri, a osim toga neka se osnuje ministarstvo trgovine, prometa, prehrane, financija i zemaljske obrane i ministarstvo vanjskih poslova. Mornarima u Puli imade se javiti, da je osnovana narodna vlada. Tamo se imadu izaslati delegati Narodnoga vijea. Dr. Tresi-Pavii: Nuno je, da se odmah konstituira vlada, koja bi ovako izgledala: ministarski predsjednik, ministar financija, narodne obrane, prehrane, vanjskih poslova. Stjepan Radi: Ono, to mi imamo odrediti, spada samo na bansku Hrvatsku. Ban ostaje, i on je odgovoran samo Hrvatskom saboru i Na rodnome vijeu. Banova se vlast proiruje i na vladi se kreiraju nova mjesta iz Narod noga vijea. Nakon toga je jo govorio dr. Peles, dr. Barac, dr. ervar, dr. Drinkovi, Svetozar Pribievi, dr. Lukini, dr. Poljak, dr. Petrii. Svetozar Pribievi istie, da nijesmo dorasli zadai. Danas je potre bito, da se centralna vlast s diktatorskom moi preda sasvim Narodnome vijeu. Dvije vrhovne vlasti: banska i vlast Narodnoga vijea ne mogu zajedniki postojati. Narodno vijee mora preuzeti itavu vlast u svoje ruke. Nakon toga je jednoglasno prihvaen prijedlog: Do konanoga sa stava vlade imade kao vlada Narodnoga vijea fungirati njegovo pred sjednitvo. Nakon toga su uzti u pretres preni prijedlozi, koji se imadu pod nijeti sutranjoj sjednici Hrvatskoga sabora. Prvi preni prijedlog za stupnika Svetozara Pribievia i drugova glasi:
349

I.

Predlae se visokom Saboru da zakljui: Hrvatski dravni sabor na temelju potpunoga prava narodnoga samoodreenja, koje je danas ve priznato od svih zaraenih vlasti, stvara ovaj zakljuak: Svi dosadanji dravno-pravni odnoaji i veze izmeu kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije s jedne strane, te kraljevine Ugarske i carevine Austrijske s druge strane razreavaju se. Ukida se dakle i nitetnim proglauje napose Hrvatsko-ugarska na godba (zakonski lanak I. god. 1868.), a isto se tako ukidaju i nitetnim proglauju svi kasniji njeni dopunjci ili revizije tako, da od danas Dal macija, Hrvatska i Slavonija ne ima s kraljevinom Ugarskom ni pravno, ni faktino nikakovih zajednikih dravnih poslova. Dalmacija, Hrvatska, Slavonija s Rijekom proglauje se posve neza visnom dravom prema Ugarskoj i Austriji, te prema modernom naelu narodnosti, a na temelju narodnoga jedinstva Slovenaca, Hrvata i Srba pristupa u zajedniku narodnu suverenu dravu Slovenaca, Hrvata i Srba na cijelom etnografskom podruju toga naroda, bez obzira na koje teritorijalne i dravne granice, u kojima narod Slovenaca, Hrvata i Srba danas ivi. Sveopa narodna ustavotvorna skuptina svega ujedinje noga naroda Slovenaca, Hrvata i Srba odluit e sa unaprijed odreenom kvalificiranom veinom, koja potpunoma zatiuje od svakoga majoriziranja, konano, kako u formi vladavine, tako i u unutranjem drav nom ustrojstvu nae drave, utemeljene na potpunoj ravnopravnosti Slovenaca, Hrvata i Srba. U Zagrebu, 29. listopada 1918. 25

Preni prijedlog

zastupnika

dra. Pavelia

drugova.

Predlae se visokom saboru, da zakljui: Sabor kao predstavnik kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije sma tra objavu Narodnoga vijea od 19. o. mj. za sebe obvezatno, te izjavljuje, tla priznaje Narodnome vijeu Slovenaca, Hrvata i Srba, vrhovnu vlast. U Zagrebu, 29. listopada 1918.2?i Sjednica se zakljuuje dne 29. listopada 1918. u 5 sati u jutro. Sv. Pribievi dr. Paveli

25 26

U prilogu zapisnika. Takoer u prilogu.

350

6. Broj 84/sre.

Sjednica od 29. listopada

1918.

Predsjednik: dr. Paveli. Dr. Novak predlae, da g. A. Schlegel 27 moe prisustvovati sjednicama Narodnog vijea. Poto su glede toga mnijenja podijeljena, predsjednik taj prijedlog odgaa. Dr. Drinkovi izvjeuje, da ratno ministarstvo na telegram, da se mornaricu ima povui (predati?) Narodnom vijeu odgovara, da u mor narici ima osim Slovenaca, Hrvata i eha i drugih narodnosti, pa da prema tome ne moe Nar. vijee vindicirati cijelu flotu. Dr. Budisavljevi je za to, da najodlunije ostanemo kod svoga za kljuka. Ima se obrazloiti na zahtjev. Kora dri, da je potrebno, da se stupi u pregovore sa svim morna rima, i ima im se obrazloiti, da se ne radi o niem drugom, ve da se mornarica povjeri naim mornarima, a ostali inonarodni mogu se povra titi kui. Flota ima se izruiti buduim gospodarima Jadrana. Dr. ok dri, da bi trebalo ii u Polu po jedan Hrvat, Slovenac i eh. Akai preporua, da izaslanici obzirno postupaju radi toga, jer su mornari raznonarodni. Dr. Benkovi dri, da bi svakako trebalo nastojati, da se mornarica ne razdijeli. Laginja je protiv toga, da se alju delegati, ve treba, da se poalje pismena nota. Trebalo bi povjeriti dru. Tresiu, da se u tom pogledu stavi u sporazum s talijanskom vladom. Dr. Maurani izvjeuje, da je upravo sada primio telefonsku vijest, da je suaki odbor Nar. vijea preuzeo vlast (poticajnu) na Rijeci, a guverner je otputovao. Zakljuujel se, da u Polu idu kao delegati: Bukeg, ok, Tresi. ita se brzojavka, koja bi se imala otpremiti francuskoj vladi, u kojoj bi joj se imalo javiti, da je Nar. vijee preuzelo vlast u svoje ruke, i da se ne nalazi u ratu s ententom. Preputa se prezidiju. Glede toga Tresi da stupi u dodir s talijanskom vladom predlae Pribievi, da se pregovori o tome prepuste Jugoslavenskom odboru. Sastav brzojavke na predsjednitvo ratne mornarice povjerava se Drinkoviu i Bukegu. Paveli javlja, da se u Brodu oko 15.100 Maara ne pokorava izdanoj zapovijedi Vrhovne komande. Predlae, da vojna komanda odredi po sebni vlak za Brod. Dr. Kramer postaje tajnik Nar. vijea, a Nar. svetu stavlja do znanja s primjedbom, da u tom pogledu ima on pravo, da konano odlui. Pribievi javlja, da je sporazumno s banom odlueno, da on proglasi prijeki sud u ovim upanijama: srijemskoj, virovitikoj, bjelovarskoj i poekoj. Proglauje se amnestija svih politikih uapenika.
27 Antun (Tonika) Schlegel bio je proelnik Novinskog odsjeka Narodnog vijea SHS u Zagrebu.

351

Pribievi izvjeuje, da je prezidijum sporazumno sa banom uime INarodnog vijea: povjerit e se Banu, Badaju i Rojcu, a u najkrae vrijeme imenovat e se povjerenik Narodnog vijea za resorte, koji su dosad bili zajedniki. Kora je predloio, da se ratni zarobljenici proglase zaposlenim slo bodnim, radnicima, da se digne ratno podavanje u tvornicama (Militerizovanja) i da se viredi sekcija za socijalnu skrb, koja bi preuzela nadzor nad provedbom socijalne politike. Dr. Petrii predlae, da se na elu odsjeka vojnike obrane povjeri jednom generalu. Dr. Tresi dri, da vlast nad vojskom treba da ostane civilnom povje reniku, pa da si on imenuje jednog generala (Plivelia) kao predstojnika tog odjela. Kora predlae, da se upravi brzojavka na lanove Narodnog vijea u Bosni, da preuzmu vladu. Pribievi izvjeuje, da ovi sutra dolaze u Zagreb. Radi podnosi rezervatni nalog, na sve oblasti. Prima se prijedlog Hreljanovia, da se uspostavi radio-telegrafska stanica. 28 Prima se telegram za Kriegsministerium po stilizaciji Bukegovoj pod l. 29 Predsjednik zakljuuje sjednicu. Sv. Pribievi dr. Paveli

7. Broj 84/Pres. sred. ZAPISNIK

sjednice Sredinjeg

odbora Narodnog vijea S. H. S. od dana 30. listopada 1918.

U 6 sati poinje sjednica. Prisutni: Pribievi, Petean, Hribar, dr. Barac, dr. Laginja, dr. orovi, dr. Alaupovi, Stjepan Kora (!), dr. Alaupovi, Stjepan Radi, Vitomir Kora, dr. Pele, dr. Marti, dr. Win terhalter, dr. Benkovi, dr. Lorkovi, Valerijan Pribievi, Etinger, dr.
28 Novinski odsjek primao je meunarodne vijesti preko Radio Gria. Apa raturu te stanice instalirali su prvih dana vladavine Narodnog vijea SHS, i to naj veim dijelom, ini se, zaslugom pomorskog porunika Dobide, Slovenca, koji je apa raturu prenio u Zagreb s nekog austrijskog ratnog broda. R a d i o s t a n i c a bila je insta lirana u zgradi enskog liceja, u prostorijama bive kavane na Strossmayerovu eta litu. 20 Taj je brzojav glasio ovako: Kriegsministerium Marinesektion, Be. Na broj 6474 odgovaramo: ostajemo pri zahtjevu, da mornarica predje u vlasnitvo drave Slovenaca, Hrvata i Srba, jer je obala etniki naa. Ne elimo da pripadne Italiji. aljemo odmah delegate u Polu, da stupe u pregovore sa mornarima i izaslanicima drugih naroda. Za Narodno vijee Drinkovi. (Spisi Narodnog vijea SHS)

Medakovi, dr. imrak, dr. Ravnikar, dr. Kramer, dr. ervar, dr. Novak, dr. Paveli, grof Kulmer, dr. Drinkovi, dr. Manojlovi. Pribievi izjavljuje, da ola iz Sarajeva javlja, da oni tamo ekaju na odluku Narodnoga vijea, da preuzmu vladu. Stjepan Radi nije zadovoljan s nainom, kako je sastavljena vlada. Trai veu kontrolu javnosti o naem radu. Ne slae se s proglasom dra. Drinkovia o mobilizaciji. 30 Dr. Laginja izjavljuje, da se sredinjoj vladi imade bezuvjetno poko ravati svaki dio nae drave S. H. S. Bosanska vlada moe biti samo po vjerenitvo sredinje vlade. Posebne vlade ne smiju postojati. Predlae, da se u tom smislu stvori zakljuak. Dr. Paveli javlja, da je general Schwartz 31 umirovljen, a uprava orunitva da je predana pukovniku Mizleru. 32 Kora se slae s time, traei da centralna vlada imenuje vladu u Bosni. Ivan Hribar eli, da se kao s Bosnom imade postupati i sa Slovenijom. Slovenci e u Narodnome svetu predloiti svoje kandidate za vladu, a sredinja e ih vlada imati potvrditi. Dr. Alaupovi trai, da se general Sarkoti 33 potpuno pokori vladi Narodnog vijea u Bosni. Na to je stvoren ovaj zakljuak: Predsjednitvo vlade Narodnoga vijea S. H. S. u Zagrebu imade se staviti u dodir sa Narodnim svetom u Sloveniji i Narodnim vijeem u Sarajevu glede imenovanja vlade u Ljubljani, dotino u Sarajevu. Sredinji odbor zakljuuje, da u tim vladama budu zastupam pred stavnici svih stranaka, koje su udruene u Narodnom vijeu. Dalje je zakljueno, da Narodni Svet u Ljubljani i Narodno vijee u Sarajevu glede osoba, koje imadu ui u vladu, imade predsjednitvu vlade Na rodnog vijea S. H. S. u Zagrebu staviti prijedloge, o kojima e pred sjednitvo stvoriti zakljuke.
I.

Prijedlozi

Stjepana

Radia

Sredinji odbor Narodnog vijea S. H. S. zakljuuje, da se iz Hrvatske i Slavonije ne smije izvaati nikakav ive bez dozvole vlade Narodnog vijea. (Prima se jednoglasno ovaj prijedlog.)
30 To je poziv na mobilizaciju povjerenika za narodnu odbranu dra. Mate Drin kovia od 2. XI. 1918. Vidi: ii, spom. djelo, str. 219. 31 To je Ivan pl. Schwarz, general, zapovjednik stoera Kr. ug.-hrv.-slav. orunikog zapovjednitva. 32 Milanu Mizleru, orunikom pukovniku. 33 Stjepan barun Sarkoti, general-pukovnik, zemaljski poglavar Bosne i Hercego vine i zapovijedajui general u Bosni, Hercegovini i Dalmaciji. Sarkoti je 1. XI. 1918. u Sarajevu predao civilnu vlast predstavnicima tamonjeg Narodnog vijea.

2 3 STARINE

353

II.

Prijedlog dra. Poljaka i Stjepana Radia radi dozvole peenja

rakije.

Sredinji odbor Narodnog vijea S. H. S. zakljuuje, da se lanovi Sredinjeg odbora Radi i Poljak stave u sporazum s povjerenikom Na rodnog vijea S. H. S. za financije gospodinom Braumom glede dozvole o saenju duhana, peenju rakije i poreza na vino. Pribievi izvjeuje, da je vojni zapovjednik njari, koji se nije drao obaveze, dane vladi Narodnoga vijea S. H. S., zamijenjen s gene ralom Pliveliem, a Mihaljevi da je imenovan operativnim zapovjedni kom. 34 Da se osigura zemlja, povest e se opa mobilizacija. Ovaj izvje taj se prima do znanja, a ujedno se odobrava nain obrazovanja vlade za Hrvatsku, Slavoniju, Dalmaciju i Istru na elu sa banom kao ministar skim predsjednikom. 35 Zakljueno je, da se na lae izvjese hrvatske zastave. Legitimacije, koje izdaje kancelarija Narodnoga vijea S. H. S., imadu pravo putovanja u ua ratna podruja. Prijedlog ratnoga ministarstva, da se poalju iz sredine Narodnoga vijea S. H. S. organi u ratno ministarstvo radi prehrane zajednike vojske odbijen je. Ako je vojnika komanda izdala odredbu, da se civilne osobe imadu podvri vojnikim sudovima, to zakljuuje Sredinji odbor, da se takova odredba smjesta ukine. Nadalje je zakljueno, da se na pozdrav ministarskoga predsjednika maarske republike M. Krolyija 36 odgovori sa eljom, da mlada maar ska drava napreduje u slobodi i samostalnosti. Svima je graanima u dravi S. H. S. zajamena potpuna sigurnost, pa se od Krolyija imade zatraiti, da se nai ljudi zatite u Maarskoj. Nadalje je zakljueno, da se ureenje samostalne drave S. H. S. do javi svima dravama, dakako Maarskoj i Austriji. Dravno openje imade se voditi na francuskom jeziku. Budui da je general Kvess 37 izdao proglas, da e ustrijeliti svakoga, koji se ogrijei o vojsku, odgovoreno mu je telegrafski, da je sam on lino odgovoran za svaki nasilni in na vojnicima drave S. H. S. Sv. Pribievi dr. Paveli

34 Na njarievo je mjesto doao general Ante Pliveli, kasnije adjutant kralja Aleksandra. 35 Sastav te vlade: ii, spom. djelo, str. 212. 36 Grof Mihajlo Karolyi, predsjednik maarskog Narodnog vijea u Budimpeti, uputio je 30. X. 1918. Jugoslavenskom Narodnom vijeu u Zagrebu ^ pozdravni brzo jav, na koji je Predsjednitvo Narodnog vijea odgovorilo sutradan (31. X.). 37 Maral Herman Kvess von Kvesshaza bio je pred slom 1918. god. zapovjednik udruenih njemako-austro-ugarskih snaga na Balkanu.

354

8. Broj lllPrs. 1918. Pr. ZAKLJUCI

sjednice Sredinjega

odbora Narodnoga vijea S. H. S. od 3. studena 1918.

I.

Prima se u cijelosti nota drave S. H. S. upravljena na ententine vlasti. 38 II. Uzima se do znanja i odobrenja imenovanje autonomnih vlasti u Slo veniji i Bosni. 39
III.

Konstatira se, da je dr. Ivo Krstelj imenovan povjerenikom za Dal maciju kao lan Sredinje vlade u Zagrebu. Ujedno je zakljueno, da se imadu zatraiti razjanjenja gledajui na Dalmatinsku vladu. 40 IV. Glede pisanja tampe zakljueno je, da se novinarski ured Narodnoga vijea stavi u dodir s predsjednitvom Narodnoga vijea.
V.

Primljeni su prijedlozi Alaupovi orovi, koji glase: Predlaemo: 1. Predsjedniku Sjedinjenih Drava Wilsonu, osloboditelju malih i po tlaenih naroda i poborniku naela narodnoga samoodreenja, da se poalje uime predsjednitva N. V. pozdrav, zahvalnost, i da uzme dravu S. H. S. u svoju monu moralnu zatitu; 2. da se pozdravi prilikom oslo boenja Beograda bratska srpska vlada kao predstavnica kraljevine Srbije, ,koja je svojom snagom istrgla otadbinu iz tuih aka, s kojom emo uskoro zajedno dijeliti vedriju i svjetliju budunost; 3. da se u svim prilikama, gdje dolazi do izraaja drava S. H. S., odsele viju zajed nike zastave S. H. S. kao simbol naega jedinstva.
38 Vidi tekst te note: B. Krizman, Narodno vijee Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu i talijanska okupacija na Jadranu 1918. godine. Anali Jadranskog instituta JAZU, svez. I, str. 8889. ii je u Dokumentima nije odtampao. 39 Sastav tih vlada: ii, spom. djelo, str. 217, odnosno 218. 40 Dalmatinci su obrazovali svoju vladu na elu s drom. Jerkom Machiedo na svoju ruku.

355

VI.

Ima se odaslati Wilsonu pozdrav Narodnoga vijea S. H. S.41 Isto se tako ima pozdraviti osloboena kraljevina Srbija.
VII.

Autonomne zakone Hrvatske - Slavonije Dalmacije i Istre moe ukidati samo Narodno vijee. Dotinu odredbu mora potpisati vlada Narodnog vijea, a ban kontrasignirati. Sv. Pribievi
Prilozi:
Za umirenje naroda u banskoj Hrvatskoj i za sreenje naih unutranjih prilika stavljam ovaj predlog: 1. Narodno vijee neka odmah izda po prilici ovaj proglas: Hrvati i Srbi, seljaci i radnici! Narodno vijee S. H. S. priznaje posebno seljako pravo na zemlje, na slobodnu gospodarsku upravu, na temeljitu gospodarsku i openitu kolsku naobrazbu i na p o t p u n u drutvenu jednakost s ostalim staleima. Zato e Narodno vijee i samo i putem hrvatskoga dravnoga sabora u najkrae vrijeme izdati sve potrebne odredbe i stvoriti sve potrebne zakone, da se ukine kmetstvo i polukmetstvo, gdje postoji, i da se seljatvu pribavi zemlja, gdje god je treba za dostojni ljudski ivot. Napose e Narodno vijee putem hrvatskoga dravnoga sabora takozvane dravne ume u ban skoj Hrvatskoj spojiti s takozvanim imovinskim umama, te ih proglasiti narodnom imovinom i onda za te ume stvoriti takav zakon, po kojem e sam narod uistinu o tim umama odluivati i sve na temelju naprednoga umskoga gospodarstva i po ko jem e se seljatvu bez obzira na Krajinike i Nekrajinike osigurati drvarija i paarija. Istodobno e Narodno vijee i samo i putem hrvatskoga sabora dananju poli tiku zapravo policajnu upravu posvema preurediti u upravu gospodarsku i kolsku, a ujedno e cijelo uredovanje udesiti po prilici tako, kako je to u Sjevernoj Ameri koj slobodnoj Republici, da na ovjek na svakom koraku vidi, da smo i pred zako nom i meu sobom u drutvu uistinu svi jednaki i ravnopravni i da pravo na posebno potovanje imadu samo roditelji pred djecom, starci pred mlaima, uitelji pred ue nicima i svi inovnici i slubenici, raunajui ovamo i sve vjerske slubenike, u izvrivanju svoje slube. Osim toga naravskoga i zakonitoga autoriteta ne priznajemo nikomu nikakova prava na nekakvo gospodstvo i na nekakvu viu vlast. Narodno vijee potpunoma priznaje i posebno radniko pravo na dravnu skrb i zatitu, te e u najskorije vrijeme i samo i putem hrvatskoga dravnoga sabora stvo riti zakone i izdati naredbe za potpuno provedenje radnikoga prava, a sve to na temelju iskustva najdemokratskijih i najslobodnijih drava evropskih i amerikanskih. ivjelo seljako i radniko pravo u banskoj Hrvatskoj i u svoj ostaloj ujedinjenoj i slobodnoj dravi Slovenaca, Hrvata i Srba! 2. Tko god od lanova Sredinjega odbora Narodnog vijea, a eventualno i izmeu lanova plenuma imade u kojem kotaru ili kraju narodno povjerenje, neka odmah uime Narodnog vijea poe u taj kotar, dotino u taj kraj, da na temelju netom prihvaenog proglasa narod potpuno umiri. To se ima uiniti ve teajem budueg tjedna, te svatko o svom uspjehu ima izvijestiti najkasnije utorak dne 12. stude noga 1918. 3. Hrvatski dravni sabor imade od toga dana redovno zasjedati, da se pokae potpuna naa ustavna unutranja sreenost i da se narodu ulije vjera u istinsku slo bodu i pravicu, to e nova vlada doi pod javnu kontrolu narodnog zastupstva. U Zagrebu, dne 3. studenoga 1918. Stjepan Radi 41 Tekst tog pozdrava: ii, str. 227.

dr. Paveli

356

Agrarni

zakljuak

Narode Slovenaca, Hrvata i Srba! ' Narodno vijee jedinstvenoga naroda Slovenaca, Hrvata i Srba, preuzevi jedno dunim narodnim povjerenjem u ovim sudbonosnim asovima svu vrhovnu izvrnu vlast uime naroda u svoje ruke, proeto je dubokom eljom i smatra jednom od prvih svojih dunosti, da to prije dostojno naplati teke krvne rtve i druge ratne tegobe napaenom seljatvu i radnitvu, uope svim siromanijim dijelovima svoga ljublje noga naroda. Narodni ljudi, koji povjerenjem naroda sastavljaju Narodno vijee, bili su odvaj kada proeti uvjerenjem, da svaki lan naega naroda imade po naelima potpune demokracije jednako pravo na pristojan ivot, dakle na ratarski svijet na zemlju, a industrijsko radnitvo na proizvodna industrijska sredstva. Samo ropski odnoaji, u kojima nas je dosele sputavala biva tuinska, feudalna i nedemokratska drava, krivi su tome, da nae narodne demokratske politike stranke nisu mogle toga svoga uvjerenja ve prije provesti protiv krute tuinske sile. No im su okovi ropstva popucali, te pristupismo slobodno ureenju nae potpuno suverene drave Slovenaca, Hrvata i Srba, Narodno vijee je ve u prvoj svojoj objavi narodu proglasilo dana 19. listopada 1918., da naa drava imade biti ureena na naelima politike i ekonomske demokracije, uz dokidanje svih socijalnih i ekonom skih nepravda i nejednakosti. Ovu je objavu Narodnog vijea i Sabor kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije jednoglasnim zakljukom velianstvene svoje sjednice dana 29. listopada 1918. po stavio za temelj slobodnoj demokratskoj dravi Slovenaca, Hrvata i Srba. Na naem je narodu sada samom, da branei svom duom i svom snagom svojom slobodu, dostojanstvo i sigurnost svoje nove suverene drave, osigura sebi i sve plo dove demokratskog njena ureenja po naelu potpune drutvene ravnopravnosti. Narodno vijee SHS eli ve sada pruiti narodu jamstva, da e se potpunoma izravnati dosadanje socijalne nejednakosti, te da e se u prvom redu vojnike i nji hove obitelji, te uope radnike, seljake (ratare), teake, koji nemaju ili nikakove zemlje ili je imadu nerazmjerno malo, pravedno i razmjerno opskrbljivati sa zemlji tem u smislu agrarne narodne politike. Da se provedba ove reforme odmah osigura, a u redu i brzinom, koja je iole mo gua, izvri, izrie, nareuje i proglauje zato Narodno vijee SHS na temelju za kljuka Sabora kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije od 29. listopada 1918. krepou ovlasti, povjerene mu od naroda i sabora, kao vrhovna izvrna vlast u zemlji ovoj Dekret o zapljeni i ponaroenju dravnih, crkvenih i vlastelinskih te dobara ratnih bogataa za Hrvatsku i Slavoniju dobara

Narodno vijee SHS zapljenjuje na podruju Hrvatske i Slavonije sa dananjim danom, te u ime naroda preuzima u posjed: 1. sva imanja, dravna i crkvena (svih vjeroispovijesti), kao i sva imanja tzv. mrtve ruke uope, bez obzira na zemljinu povrinu; 2. zemljinu povrinu svih imanja privatnih, fizikih i pravnih osoba, te poduzea, bez obzira na to, tko im je vlasnik, da li pojedinac ili vie njih, ukoliko ta povrina nadilazi 200 kat. jutara; 3. sva imanja privatnih osoba ili poduzea, koja su steena za vrijeme rata iz ratnih dobitaka, bez obzira na povrinu posjeda. Pod ovu zapljenu potpada na takvim imanjima takoer sav pokretni i nepokretni inventar (zgrade, strojevi, orue, zalihe stoke i hrane). im nastane opi mir i poredak u naoj domovini, koji e Narodnom vijeu omo guiti, da preuzme takova imanja u nesmetani vlastiti posjed, pristupit e Narodno

357

vijee razdiobi tih dobara prema gornjim naelima meu ratarski i teaki narod, koji nema uope ili barem nema razmjerno dosta zemlje, a bude se obavezao zemlju sam obraivati. Dotle duni su dosadanji posjednici takovih dobara upravljati njima marom valjana i estita gospodara, a pod nadzorom organa Narodnog vijea. Prema tme od dana svestranoga proglaenja ovoga dekreta dosadanji posjednici (vlasnici) ovakovih imanja nemaju vie nikakova prava otuivati, kako imanje samo, tako niti po ovom dekretu zaplijenjeni n e p o k r e t n i i pokretni inventar, bez privole na to ovlatenih organa Narodnog vijea. P r o t i ove odredbe uinjeni pravni poslovi nemaju nikakve pravne valjanosti. Da se ove odredbe uzmognu provesti pravedno i podjednako po itavoj zemlji, te da se sprijee nepotrebne zabune, ovlateno je na provedbu ovoga dekreta satno sredinje Narodno vijee SHS u Zagrebu, kojemu je sveukupni narod povjerio svu eksekutivnu vlast u zemlji. U tu svrhu ustraja Narodno vijee SHS u Zagrebu naroito povjerenstvo (Narod no povjerenstvo za preuzee i razdiobu zaplijenjenih zemljinih dobara), koje e po svojim organima, to bre bude mogue, pristupiti izvrenju ovoga dekreta, drei se pobliih ustanova, koje e zakljuiti za Hrvatsku i Slavoniju Sabor kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, kao i pobliih odredaba Narodnoga vijea. Samo po ovom povjerenstvu ovlatenim organima imade se svako bezuslovno poko ravati kod provedbe odredaba ovoga dekreta a najstroe se zabranjuje upletanje kojoj mu drago drugoj osobi u eksekutivne ine, koji su s ovime u svezi. Tko god se ogrijei o bilo koju ustanovu ovoga dekreta, kaznit e se u interesu opeg narodnog dobra i blagostanja najstroom kaznom a izim toga gubi pravo da bude dionikom blagodati ovoga dekreta. U Zagrebu, dne (2.) studenog 1918.

Iz sjednice Sredinjeg odbora Narodnoga dne 3. studenoga 1918.

vijea

Povodom rasula bive Austro-ugarske vojske dogodile se i u naim nekim kraje vima kanjive neurednosti protiv vlasnitva imetka. Neki razlog tim izgredima moe da je i nezadovoljstvo puanstva s onima, koji su imuniji. Narodno vijee poziva svekoliko puanstvo na red, pogotovu najstroe osuuje svakoga, koji bi sebi protivu zakona na svoju ruku prisvajao tue. Ali Narodno vijee izjavljuje ponovo, to je ve reklo u Saopenju 19. listopada o. g., da e drava S. H. S. biti ureena na demo kratskom naelu, to u sebi sadrava dokidanje svih socijalnih i ekonomskih ne pravda i nejednakosti. Prema tomu e se, im. nastupi vrijeme normalnoga razvitka, svakako ve u samom ustavu zajamiti i zakonom provesti razgraivanje (razdioba) velikoga zemljinog posjeda tako, da se poljodjelskom puanstvu, u prvom redu onom, koje se rtvuje za izgradnju nae narodne demokratske drave S. H. S., osiguraju osnovi za pravedan njegov ekonomski razvoj. Radnikoj pak klasi zajamuje Narodno vijee, da.e njegov odnoaj prema poslodavcu urediti tako, te se radnik bude mogao posvetiti duevnoj kulturi, a svakako da bude mogao uz p o t p u n u naknadu svoga rada uestvovati i na istom dobitku svoga poslodavca. Uope svim slojevima puanstva drave S. H. S. ob vezuje se Narodno vijee sazdati takove drutvene i gospodarske zakone, te e u svakom pogledu biti tereti i pogodnosti dravljana pravedno i podjednako razdijeljeni. dr. Barac

358

I. Prijedlog Laginjin

Za eventualno podjeljenje meu seljane i radnike, koji ne imadu dostatno ili ba nita zemlje, zabranjuje se svako odsvajanje (prodaja bilo i sudbena, prisilna za mjena, darivanje) i optereivanje vlastelinskih, crkvenih, manastirskih zemalja u Hrvatskoj i Slavoniji, ukoliko su ovi vei od 100 hektara, i ukoliko to ne bi vlada dozvolila u pojedinom sluaju uz prethodnu privolu veine svih punoljetnih stanov nika kotara, u kojemu lei nekretnina, za koju odsvojenje ili sudbena draba ili opte reenje ... II. Podupire prijedlog dra. Petriia. Zagreb, 3. studena 1918. dr. Laginja

prihvaeni

Prijedlozi V. Koraca na sjednici Sredinjega odbora 4. XI. 18.

I. Poziva se predsjednitvo N. V. da pozove ententine ete u pomo, koje bi odbranile na teritorij od vojske bive A. U., to se u krajnjoj dezorganizaciji po vraa s bojita robei i palei mirno puanstvo. II. Poziva se predsjednito N. V., da pravo izdavanja svih odredaba o pacifikaciji zemlje prenese iskljuivo na graansku vlast, pa da se saopi vojnom povjereniku, da oruanu pomo dade samo na poziv civilne vlasti, i da ta vojna asistencija ureduje iskljuivo po odredbama graanske vlasti i ne poduzima nita po vlastitoj uviavnosti i na vlastitu odgovornost.

9. Broj: 88/Pres. sred.

Sjednica Sredinjega odbora Narodnoga vijea SHS dana 8. studena 1918.

Prisutni:

Profesor Remec, dr. Lorkovi, dr. Paveli, dr. orovi, Hrvoj, Petrii, dr. Winterhalter, dr. Poljak, dr. Staji, dr. Vukoti, profesor Spini, dr. ervar, Veeslav Wilder, dr. Duan Popovi, Vitomir Kora, dr. Srkulj, Svetozar Pribievi, dr. Pele, Stjepan Radi, dr. Cankar, dr. imrak. Izvjetaj predsjednitva o dosadanjem radu prima se> do znanja. Zakljuuje se, da se prijedlog Stjepana Radia o kompetenciji Narod nog vijea i o* sazivu hrvatskoga sabora prenese na drugu sjednicu odbora N. V. SHS. Prima se prijedlog dra. Duana Popovia, da predsjednitvo N. V. stupi u diplomatski dodir s antantom, kako moe i kako nae za naj prikladnije. Sv. Pribievi dr. Paveli 359

10. Broj: 89/Pres. sred.

Sjednica Sredinjega odbora Narodnoga dana 11. studenoga 1918.

vijea

ita se dopis predsjednitva odbora Narodnoga vijea Volosko-Opatija, u kojem se moli Sredinji odbor u Zagrebu, da raspravlja samo o aktuelnim pitanjima. 42 ita se dopis izaslanika Narodnoga vijea SHS s otoka Krfa. Delegati potanko izvjeuju svoje djelovanje i nadaju se najboljemu rjeenju na ega nacionalnog problema. ita se nota dra. Antuna Tresia-Paviia i drugova upravljena na ententine vlasti uime drave SHS. 43 Ovi izvjetaji primaju se do znanja s dometkom Ivana Hribara, da se delegatima Narodnoga vijea SHS na Krfu izrazi potpuno priznanje. Radi jednog upita konstatira se, da se akcija delegata Narodnoga vi jea SHS na Krfu nikako ne protivi akciji dra. Trumbia i drugova u ententinim zemljama, budui da obje akcije paralelno i sporazumno teku.

Debata o potanskim

markama.

Na upit Ivana Hribara o, zajednikim markama za dravu SHS razvila se debata, u kojoj na prvom mjestu uzima rije povjerenik za potu i brzojav Cezar Akai i izvjeuje Sredinji odbor., da se on u pitanju potanskih maraka obratio na Narodno vijee u Sloveniji i na organi zaciju u Dalmaciji. Zasada je pota hrvatsko-slavonsko-dalmatinska. Stare marke pretamplirane ostaju do konca ove godine. Na koncu debate prihvaen je ovaj prijedlog: Nove marke imadu no siti napis: Pota SHS. Debata i monarhinoj

o republikanskoj

formi

drave

s. . s.
Prvi uzima rije dr. Fran Barac. On predlae, da se pitanje o republi kanskoj i monarhinoj formi drave S. H. S. imade skinuti s dnevnoga
42 Ve iz samih zapisnika sjednica Sredinjeg odbora proizlazi, da su lanovi od bora esto raspravljali nevana pitanja. 43 Tresi-Pavii je sa Krfa dostavio predsjedniku srpske vlade N. Paiu i dru. Trumbiu u Pariz tekst odgovora delegacije Narodnog vijea na pomorske klauzule ugovora o miru, koje je delegatima bio saopio francuski admiral Gauchet. Srpsko poslanstvo u Parizu dostavilo je Trumbiu prednje pismo od 8. XI. 1918. (Trumbievi spisi u Arhivu Jugoslavenskog odbora, Arhiv Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu).

360

reda u Sredinjem odboru. Uope je pitanje, da li smo mi zreli za repu bliku. Radi nemira, koji su se pojavili na mnogim stranama u naoj zemlji, moglo bi doi ovjeku na um, da mi trebamo jaku ruku, dikta turu. Izvan toga imade u naim krajevima mnogo analfabeta, koji jo nisu dozreli za republiku. Nadalje u manifestu smo mimoili sva deli katna pitanja, a meu inim i ovo pitanje, budui da kao Jugoslaveni bive Austro-Ugarske monarhije ne moemo sami rjeavati ovakove teke probleme. Svojim rjeenjem stvorili bi mi jedan prejudic. Zasada jo ne znamo ni teritorija nae drave, jer to ovisi o kompromisu, koji e se stvoriti na mirovnom kongresu. Treba izraditi kuu, onda istom urediti unutranje ureenje. Karagjorgjevieva dinastija stekla je veli kih zasluga za cjelokupni na narod S. H. S., borei se kroz pune etiri godine za njegovu slobodu i samostalnost. Mi uope nemamo mandata da rjeavamo ovo pitanje, jer ono spada pred forum itavoga jugoslavenskoga naroda od Soe do Soluna. Sva kako Ententa eli da imadei na jugu jednu jaku dravu, koja e se moi postaviti kao obrambeni zid protiv njemakih presezanja. Sve je oYisno o naemu narodnome jedinstvu, koje je temeljni princip itave nae politike. Javna i privatna rasprava o monarkikoj i republikanskoj formi drave SHS ne moe se interdicirati, ali kod toga se mora upotrebiti takova taktika, koja ne e dirati u naela narodnoga jedinstva. Nakon dra. Barca govorili su jo o istom predmetu Hribar, dr. Pele, Vitomir Kora, dr. Duan Popovi, dr. Cankar, dr. Staji i dr. Matko Laginja. Na koncu je prihvaen prijedlog dra. Lorkovia, koji glasi: Predsjed nitvo Narodnoga vijea S. H. S. imade da stupi u to ui kontakt sa dobro organiziranom novinarskom sekcijom, koja e u naem novinstvu djelovati u tom pravcu, da se iz nae javnosti odstrani rastrovana atmofera, koja je uperena protiv narodnog jedinstva Slovenaca, Hrvata i Srba. Nadalje je o istoj stvari na prijedlog dra. Ante Pavelia prihvaena ova rezolucija: Rasprava o monarkikoj i republikanskoj formi drave S. H. S. imade se nastaviti na sjednici Sredinjeg odbora u etvrtak dana 14. studenoga. Ujedno je prihvaen prijedlog, da se imadu proistiti pitanja naelne naravi, koja dijele pojedine grupe u Narodnome vijeu i ispitati, da li se te razlike tiu temeljnih principa, na kojima je sazdano Narodno vijee. Izvjetaj financi jalno ga odsjeka.

Dr. Ivan Lorkovi, proelnik financijalnoga1 odsjeka, izvjeuje o sjed nici financijalnih strunjaka. Prihvaen je prijedlog dra. Koroca o izaslanju financijalnih strunjaka u vicarsku, da se u svim financijalnim pitanjima stave u dodir s ententinim vlastima.
361

Na sjednici financijalnog odsjeka zakljueno je, da se s Austro-ugarskom bankom imade i nadalje sauvati kontinuitet tako dugo, dok ne dou nai delegati iz vicarske i dok se prema njihovim informacijama ne stvori u financijalnom pitanju druga situacija. Ovo je izvjee primljeno do znanja i prijedlozi su jednoglasno pri hvaeni. Nadalje je dr. Ivan Lorkovi predloio, da se osnuje za sve nae zemlje bive Austro-Ugarske monarhije sredinji organ, koji bi imao vrhovni nadzor1 nad svim financijama zemalja S. EL S. To bi bio zajedni ki ministar za financije. Predsjednitvo Narodnoga vijea SHS imade o tom stvoriti zakljuak. Ovaj je prijedlog jednoglasno prihvaen. Ovom prigodom prihvaeni su i ovi prijedlozi: 1. lanovi Narodnoga vijea mogu prisustvovati strunim sjednicama pojedinih odsjeka, da se o svim pitanjima potanko informiraju; 2. U vicarsku se imadu izaslati ne samo bankovni, nego i gospodar ski strunjaci.

Zakljuci

o pravilniku

sjednica Sredinjega

odbora

Kao zamjenici lanova Sredinjega odbora primaju se dr. Vladimir Gorovi za Bosnu:. Svetozar Deli za Socijalno-demokratsku stranku Hrvatske i Slavonije; dr. Petar Rogulja za grupu oko Novina. Nadalje je priznat kao zamjenik za Jugoslavene iz Ugarske Ante Beli, budui da obojica delegata i obojica zamjenika lanova Sredi njeg odbora za Ugarsku moraju otputovati iz Zagreba radi organizaci onog rada meu narodom. Dalje je zakljueno, da sjednicama sredinjega odbora smiju prisu stvovati: 1. povjerenici svih narodnih vlada drave SHS; 2. narodni zastupnici stranaka, koje su ule u Narodno vijee. To vrijedi za sve sabore uz dozvolu Sredinjega odbora. Isto tako imadu pravo prisustvovati sjednicama i zamjenici lanova Sredinjega odbora bez prava glasa. U tom smislu imade se ispraviti pravilnik za sjednice Sredinjega odbora. Zakljuak pod tokom 2. imade se saopiti svim narodnim zastupni cima. Sv. Pribievi dr. Paveli

362

JI. Broj 128 Sred. 1918. Pres. ZAPISNIK

sjednice Sredinjega odbora Narodnoga vijea S. H. S. od 14. studenoga 1918. Odnosa} pokrajinskih narodnih vlada prema Narodnoga vijea S. H. S. u Zagrebu vladi

ita se dopis vlade Narodnoga vijea S. H. S. u Dalmaciji o odnoaju dalmatinske narodne vlade prema vladi Narodnoga vijea u Zagrebu. 0 ovome predmetu uzeli su rije dr. Paveli, dr. Kramer, dr. ervar, Ivo de Grisogono, dr. Duan Pele, Radi Stjepan i Vitomir Kora. Konano je stvoren ovaj zakljuak: Predsjednitvo vlade Narodnoga vijea S. H. S. u Zagrebu mora to prije stupiti u dodir sa srpskom vladom u Beogradu glede obrazovanja zajednike vlade za itavu suve renu dravu S. H. S. Medu zajednike poslove spadat e: pitanje eljeznica, vojske, finan cija i vanjskih poslova. Prije negoli se zapone ovom akcijom, mora se saekati obavijest od Jugoslavenskoga odbora u inozemstvu.

Odbori Narodnoga

vijea S. H. S. i oblasti

Predsjednitvo Narodnoga vijea S. H. S. trai ovlatenje, da se na odbore Narodnoga vijea u pokrajini upravi jedan poziv, u kojem e se jasno oznaiti njihova kompetencija. Odbori se smatraju samo kao mo ralne organizacije i nemaju prava vriti nikakove egzekutive, da ne dou tako u sukob s autonomnim oblastima. Nakon debate, u kojoj je sudjelovao Vitomir Kora, ban Antun Mihalovich i dr. Cervar, prihvaen je ovaj prijedlog: to prije imadu se provesti izbori u opinama i gradovima na temelju opeg prava glasa, a nakon toga imadu se ukinuti odbori Narodnoga vijea. to se tie Istre, to se priznaje legalni postupak odbora Narodnoga vijea u pojedinim mjestima, koji su sami skinuli upravne organe i na njihovo mjesto postavili povjerljive osobe.

Izvjetaj

povjerenika

za zemaljsku

obranu dra.

Drinkovia

Maral Boroevi je izjavio preko svoga poslanika, majora Cvitkovia, da se pokorava Narodnom vijeu S. H. S. On ujedno moli, da se smije stalno nastaniti u Zagrebu. Vlada Narodnoga vijea S. H. S. mu je odgo363

v orila, da se u ovoj stvari is lom onda moe s njime pregovarati, kada bude proieno pitanje njegova postupka prema vladi u Sloveniji, koju je on htio uapsiti i u tom smislu dao nalog svome generalu Wurmsu. 44 Nadalje izvjeuje dr. Drinkovi o akciji srpskoga pukovnika vabia gledajui- na obranu Ljubljane i okolice od talijanske okupacije. 45 Opirno izvjeuje o organizaciji vojske i proglaenju mobilizacije. Vitomir Kora primjeuje, da proglasi povjerenitva za zemaljsku obranu dolaze iznebuha. Trebalo bi provesti najprije potenu demobili zaciju, a onda istom patriotske ljude pozvali na obranu domovine. Ako se pone strijeljati, poveat e se samo darmar. Sa silom se ne moe nita uiniti. Austrijske se metode moraju izbaciti. Ako e se ovako dalje raditi, onda e ugied Narodnoga vijea S. H. S. rapidno padati. Na poziv ne e se nitko odazvati. Ako se silom ljudi dovedu u vojarne, onda im se ne moe u ruke dati oruje, jer e s njime pobjei kui. Konano se prihvaa izvjetaj povjerenika za zemaljsku obranu s do datkom, da se sve vanije stvari, koje se tiu obrane zemlje, imadu iznijeti pred Sredinji odbor. Odlueno je, da se jednim ukazom ratnoga ministarstva otpuste iz vojske svi inovnici, koji su potrebiti u upravi zemlje. Izvjetaj povjerenika za zemaljsku obranu o generalu Sarkotiu pri mljen je do znanja. Sarkotiu je dan jednomjeseni dopust, i on moe otputovati u Be, a odande se vratiti na svoje imanjei u Slavoniju i onda nastaniti u Zagrebu do svretka pregovora o miru. 40 Na koncu sjednice primjeuje Vitomir Kora, da se na eksponirana vojnika mjesta postavljaju ljudi staroga reima i staroga duha. Oni se s javnoga poprita imadu povui ili iz vlastite inicijative ili moraju biti naprosto otputeni, jer ugroavaju javni red i poredak. Uope se u ovome pogledu moraju nae prilike konsolidirati.
44 Meu Telefonsko-telegrafskim obavijestima (Spisi Narodnog vijea SHS) na lazi se slijedei Izvjetaj predsjednitvu Narodnog vijea SHS: (Silna stvar, koja se imade odmah rijeiti i telefonskim putem preko kancelarije saopiti rjeenje u Ljubljanu). Urednik Slovenskoga naroda iz Ljubljane javlja u ime gospodina dra. Trillera ovo: Maral Boroevi je zapovjedio, da se imade narodna slovenska vlada uapsiti. Hoe, da si prisvoji diktaturu. Njegov namjesnik general Wurms, kojemu je bila ova zapo vijed izdata, kratio se to izvriti. Narodno vijee u Ljubljani dozvolilo je generalu Wurmsu cenzurirati telefonski i brzojavni saobraaj sa Boroeviem i sa etama, koje mariraju u Kranjsku. Narodno je vijee uloilo energini protest, u kojem je nagla eno, da je slovenska vlada suverena vlada drave SHS pod internacionalnom zati tom. Sve se ovo javilo dru. Ribaru u Trst, da obavijesti talijanskog komandanta u Trstu sa pronjom, da to objavi Ententi. Prosimo silno Narodno vijee u Zagrebu da intervenira kod Entente, budui da mi u Ljubljani ne imamo s njom nikakove sveze. Molimo vojniku pomo, jer inae ne moemo uzdrati reda. Vlada je ugro ena. (Telefon Ljubljana 34) 45 Potpukovnik Stevan vabi, kao bivi anstro-ugarski ratni zarobljenik, prikupivi na brzu ruku neto bivih ratnih zarobljenika (Srba), odluno se suprotstavio Talijanima kod Vrhnike i zaustavio talijanski manevar da- uu u Ljubljanu i dalje. 46 Sarkotiu su u Sarajevu dali propusnicu, ali je bio uhapen u Slavonskom Brodu i dopraen pod straom u Zagreb. Ovdje je bio dran u zatvoru, a zatim puten da slobodno otputuje u Be.

364

Predsjednitvo izjavljuje, da je gledom na imenovanja asnika na via mjesta stupilo u dodir s ratnim ministarstvom. Sv. Pribievi dr. Paveli

12. Broj 144/Pres. sred. ZAPISNIK

sjednice

Sredinjeg

odbora od 20. studenoga

1918.

Dr. Paveli predlae, da se o prijedlogu dalmatinske vlade otvori rasprava u subotu na sjednici Sredinjega odbora u 4 sata. poslije podne. Prijedlog se prihvaa. Predsjednitvo daje izvjetaj o unutarnjem i vanjskom poloaju drave S. H. S., a osobito o akciji Talijana na naem teritoriju. Izvjetaj pred sjednitva prima se do znanja.

Prijedlog

Stjepana

Radia i dra. ivka

Bertia

Vlada Narodnoga vijea S. II. S. imade poslati jednog delegata, koji e se staviti u dodir sa predsjednikom eke republike drom. Masarykom i ocrtati mu itav poloaj u dravi S. H. S., osobito gledom na okupaciju Talijana, da se zauzme kod ententinih vlasti, a osobito kod predsjednika Sjedinjenih Drava Wilsona za slobodu drave S. H. S. Isti delegat ima se staviti u dodir s poljskom vladom u Varavi. Uz delegata Narodnoga vijea neka se poalje u eku i zastupnik Stjepan Radi. (Prijedlog se prihvaa.) Prijedlog o pozivu dra. Koroca i dra. iz inozemstva u Zagreb Trumbia

Prihvaa se prijedlog predsjednitva, da se brzojavnim putem pozovu iz inostranstva delegati Narodnoga vijea S. H. S. dr. Koroec i dr. Trumbi u Zagreb, da Narodno vijee informiraju o vanjskom poloaju drave S. H. S. Ako ne mogu doi sami, imadu poslati svoje delegate. (Brzojav otposlan u 6 sati poslije podne u, Genevu i Pariz na ruke Jugo slavenskog odbora.) 4 7 Prigodom ovog prijedloga istie zastupnik Svetozar Pribievi ovo: U objavi Narodnoga vijea od 19. listopada 1918. je kazano, da se uine to prije odluni koraci. Slabost je itave situacije u tom, to se dosada
17 U tom brzojavu pozivaju se gospoda dr. Koroec i dr. Trumbi, da odmah dou u Zagreb ili da poalju svoje delegate, u protivnom neka poalju telegrafski izvje taj. (Spisi Narodnog vijea)

365

nijesmo stavili u ui dodir sa kraljevinom Srbijom i kraljevinom Crnom Gorom. Nai izaslanici u inostranstvu ne imadu prava sklapati na svoje ruke obvezatne ugovore s ententinim vlastima uime Narodnoga vijea S. H. S u Zagrebu. Oni se imadu samo informirati o izvanjem poloaju. Dr. orovi javlja, da je dobio iz Bosne brzojavku, u kojoj javlja vlada Narodnoga vijea S. H. S. iz Sarajeva, da se u potpunom opsegu pridru uje prijedlogu dalmatinske vlade, koji se imade na sjednici Sredinjega odbora u subotu uzeti kao podloga za specijalnu debatu. Na to se ita izvjetaj izaslanika vlade Narodnoga vijea S. H. S. u Zagrebu na Krfu. (Vidi prilog.) 48 Izvjetaj se prima do znanja, a dele gatima se na njihovu patriotskom radu izrie posebna zahvala i priznanje. Prijedlozi Svetozara I. Budui da smo mi prigodom preuzimanja ratne mornarice u Puli, ibeniku i Kotoru pristali na to, da e drava SHS naknadno uiniti obraun gledom na mornaricu i na mornarike ureaje sa drugim na rodima bive Austro-Ugarske monarkije, a budui da su Talijani mnogo toga zaplijenili i poeli s demontiranjem ratnih brodova, to vlada Na rodnoga vijea S. H. S. mora traiti, da itavi materijal ratne mornarice i mornarikih ureaja ostane netaknut ili da Talijani vrate ono, to su ugrabili. II. Talijani su izdali zapovijed, da se iz Pule udalje svi oni pripadnici drave S. H. S., koji nemaju nepokretnina. Osim toga otimaju privatnu imovinu. Protiv ovoga postupanja talijanske vlade i talijanske vrhovne vojnike komande imade se uloiti protest kod ententinih vlasti. Delia

III.

Drava S. H. S. je poslala hrane u krajeve, koje su okupirali Talijani, na tamonje centralne aprovizacije. Talijanska vojnika komanda rekvi rirala je tu hranu i besplatno je izruuje stanovnitvu, a nee da je preda aprovizacionim centralama. To ini talijansko vojno zapovjedni tvo iz agitacionih razloga, da stanovnitvo glasuje za Italiju. Aprovizacija otoka iz Dalmacije gotovo je potpuno zaprijeena. Stanje je zdvojno. Odreeni kvantum hrane za mjesec kolovoz jo danas nijesu primili. Vlada Narodnoga vijea u Zagrebu S. H. S. imade izraditi, da se
Taj izvjetaj odtampan u lanku: B. Krizman, Neto o sudbini austro-ugarske ratne mornarice 1918. godine, Rijeka Revija, god. I I I , 1954. br. 3-4.
ls

366

 ' ivene namirnice poslane u Istru predadu tamonjim aprovizacionim centralama i da se preko Rijeke za Dalmaciju nesmetano,, alju puan stvu (Prijedlog jednoglasno prihvaen).

Prijedlog

AkaiBukeg.

Ententinim vlastima imade predsjednitvo vlade Narodnoga vijea S. H. S. u Zagrebu upraviti prosvjed protiv napredovanja Talijana u Hrvatskom Primorju, a osobito protiv prekoraenja demarkacione linije, koja je oznaena u ugovoru o primirju izmeu generala Webera i tali janske Vrhovne komande. U protestu treba naglasiti, da Talijani dolaze amo kao interesirana vlast, pa zato drava S. H. S. moli ententine vlasti, da u predjele, koji se prema ugovoru o primirju imadu okupirati, po alje ete francuske, engleske, amerike i srpske. U istom protestu imadu se upozoriti ententine vlasti na nezakonite rekvizicije Talijana u okupiranom podruju. 49 Prijedlog o Meumurju

Gledom na prilike u Meumurju prihvaen je ovaj prijedlog dra. Ivana N. Novaka, dra. Frana Barca i dra. Kramera. S obzirom na to, to maarska krvoprolia u Meumurju jo nisu prestala, tovie upravo sada zapoelo je s potpunom evakuacijom poje dinih sela i prisilnim vojaenjem, s obzirom na to, to se pod vidom kontribucija otimlje tamonjem narodu sve, do esa se doe, predlaemo, da se Narodno vijee smjesta obrati na vrhovnog zapovjednika ententinih eta na Balkanu s molbom, da ententine ete zaposjednu barem onaj dio naeg narodnog teritorija u bivoj Ugarskoj, koji se protee od Drave do Rabe na sjever i od bive austrijske granice do Krke. 5 0 O ovome prijedlogu povela se opirnija debata. Dr. Novak istie, da je u Meumurju povjeano 180 ljudi. Budui da nije bilo redovite vojske, to je na molbu puanstva iz Meumurja major Tomaevi poao sa nekoliko oboruanih ljudi iz Varadina, da obrani Nedjelie od Ma ara, koji su na njega navalili s mainskim pukama. 51 Iz Zagreba nije od vojnike oblasti pruena nikakova pomo. Dananja situacija u Me umurju je takova, da su Maari proglasili prijeki sud i da vjeaju sva koga, koji se izjavlja protiv integriteta ugarske drave. Osim toga je
Tekst te note, otposlane 23. XI., u mojoj ve citiranoj raspravi, str. To je Predsjednitvo Narodnog vijea SHS uinilo notom, upuenom d'Espereyu 23. XI. 1918. 51 Tu je akciju poduzeo major Ivan Tomaevi 12. XI. 1918. u dogovoru naelnikom drom. Perom Magdiem u asu, kada je iz Varadina otputovala delegacija mjesnog odbora Narodnog vijea SHS, da se s Predsjednitvom o akciji. Tomaevia su Maari bacili natrag preko Drave.
50 49

100-101. Franchet s grado u Zagreb dogovori

367

mnogim selima nametnut visoki hara. Svi oni, koji su se izjavili za dravu S. H. S. bit e naprosto strijeljani. Povjerenik za zemaljsku obranu dr. Drinkovi odvraa, da je danas u Meumurju mir. Od velikoga upana Franje Kulmera da je on primio vijesti, koje nas imadu umiriti. S vojnikom akcijom u Meumurju u veemu stilu nije se moglo zapoeti, jer nemamo vojske, a s druge strane su imale velike maarske vojske prijei kroz Meumurje na e ljeznici Pragerhofakovac. Kada bi mi poduprijeli ustanak u Meu murju, onda bi maarske ete unitile Meumurje. Prijedlog dra. Novaka je primljen s ogromnom veinom glasova. Vitomir Kora istie pogreke, koje su uinjene gledom na mobili zaciju vojske. Sve se radi po staroj austrijskoj abloni. Ponajprije je trebalo provesti temeljito demobilizaciju, a onda se istom imalo zapo eti sa mobilizacijom. Imade se izdati stroga uputa vojnikim oblastima, da se ne mijeaju u socijalno-politika pitanja. Deli iznosi jedan sluaj, koji se dogodio na Rijeci. Tamonji veliki tvorniari i industrijalci izjavili su, da se radnitvo na Rijeci imade umi rivati dotle, dok na Rijeci ne bude dostatno jaka posada, koja e ih znati drati u zaptu. 0 tome se imade provesti stroga istraga. Stjepan Radi kae, da su vojniki povjerenici postrijeljali stotinu ljudi, a mnoge i ispod 20 godina. I o tome se imade provesti stroga istraga. Prijedlog dra. Borca i drugova.

Poto je naem odjeljenju za narodnu obranu vrlo teko samom i sa svojim sredstvima organizirati narodnu vojsku, koju je potrebno stvo riti u najkraem vremenu pogledom na talijansku oruanu akciju protiv nas, predlaemo: Da predsjednitvo Narodnog vijea pozove bratsku vladu Srbije, da nas pomogne u tome, putem jedne naroite vojne misije, koju e sta viti na raspoloenje naem povjereniku za narodnu obranu. 52 Uz ovu misiju trebalo bi u istu svrhu zatraiti nau brau dobrovoljce, koji se nalaze u srpskoj vojsci u jugoslavenskim legijama. Ovoj novokreiranoj vojsci trebalo bi odmah dati i novu odoru i nove znakove, da se dokine posljednji znak austrijantine. U Zagrebu 20. studenoga 1918. dr. Fran Barac, dr. Vladimir orovi, dr. I. N. Novak, V. Wilder, dr. Angjelinovi, dr. imrak Janko, dr. ok, dr. Budisavljevi, Ivo de Grisogono, dr. Kramer, Vitomir Kora. Prijedlog je prihvaen jednoglasno.
^2 U Zagrebu je ve tada boravio generaltabni potpukovnik Duan T. Simovi kao delegat srpske Vrhovne komande. Kasnije je pridola Srpska vojna misija na elu s pukovnikom Milanom Pribieviem.

368

Prijedlog

o pritubama

puanstva.

Sredinji odbor zakljuuje, da se imade u pojedine kotareve i poje dina vea mjesta izaslati posebne komisije, u kojima e biti i izaslanici Narodnoga vijea S. H. S. Ove e komisije uredovati ne u kotarskim oblastima niti u opinskim uredima, nego na privatnom mjestu, da uju sve pritube puanstva, to se tie upravei zemlje za vrijeme rata i aprovizacionih organa. Sv. Pribievi dr. Paveli

Zakljuuje se, da komandant mornarice u Kotoru 53 imade sa svim po astima predati podmornicu francuske mornarice Madame Curie, koju je u kotorskoj luci zarobila biva Austro-Ugarska monarhija.

Prilozi: Z E M A L J S K A B r . 289/Pred, ex. 1 9 1 8 . S p l i t , 16. n o v e m b r a NARODNOM VIJEU SHS Z A G R E B P r i o p u j e m o V a m k o m p r o m i s n i p r i j e d l o g za p r i v r e m e n o j e d i n s t v e n o ureenje d r a v e S H S s m o l b o m , da ga u z m e t e o d m a h u p r e t r e s , t e da t o p r i j e u i n i t e b r z i i o d l u n i k o r a k u p r a v c u d r a v n o g u j e d i n j e n j a n a e g a n a r o d a , k a k o bi se, d o k j e j o jna v r i j e m e , o d v r a t i l e t e t n e p o s l j e d i c e d a n a n j e r a z d v o j e n o s t i . Sa b r a t s k i m ZEMALJSKA dr. Krstelj osjeajima DALMACIJU dr. Josip Smodlaka . 1918. N. V. VLADA ZA D A L M A C I J U

VLADA ZA

U prilogu tog dopisa Zemaljske vlade nalazi se prijedlog Zemaljske vlade za Dalmaciju u pogledu privremenog jedinstvenog ureenja drave Srba, Hrvata i Slovenaca. Pored toga, meu prilozima tog zapisnika sjednice nalaze se originalni primjerci prijedloga o Meimurju i prijedloga o srpskoj vojnoj misiji dra. F. Barca i drugova.
r,s K o m a n d a n t m o r n a r i c e u K o t o r u bio j e u to v r i j e m e k o n t r a a d m i r a l A r t u r neili-Obradi.

Cati-

2 4 STARINE

369

13. Broj 149/Pred. Sred. ZAPISNIK

sjednice Sredinjega

odbora Nar. vijea u Zagrebu 1918.

od 23. XI.

Sjednica Sredinjeg odbora N. vijea od 23. XI. u 5 sati po podne. Predsjedatelj Svetozar Pribievi pozdravlja prisutne i upozoruje na kaotino stanje u naim zemljama. Do ureenja poloaja imade to prije doi, jer emo inae imati u zemlji nered. Prisutni na sjednici: dr. Edo Lukini, Veeslav Wilder, dr. Duan Popovi, Svetozar Pri bievi, dr. Duan Pele, dr. ivkp Berti, dr. Ante Paveli, dr. ivko Petrii, Cezar Akai, dr. Nikola Winterhalter, Stjepan Radi, Drag. Kovaevi, dr. arko Miladinovi, Vilim Bukeg, dr. Srgjan Budisavljevi, dr. Gjuro urmin, dr. Janko imrak, dr. Pero Rogulja, dr. Ivan Novak, dr. Mato Drinkovi, dr. Ivo Krstelj, Ivo de Grisogono, dr. Jozo Sunari, Vojislav Sola, Sepan Grdji, dr. Savo Ljubibrati, dr. Luka abraji, Proto Duan Kecmanovi, dr. Vlado orovi, dr. Tugomir Alaupovi, Hamid Svrzo, Djuro Damonja, dr. Lovro Poganik, dr. Izidor Cankar, Bogomil Remec, dr. Albert Kramer, dr. Vjekoslav Kukovec, Kristan, dr. Ivan ok, dr. Hribar, dr. Bozo Vukoti, dr. Josip Smodlaka, dr. Tresi-Pavii, dr. Fran Barac, dr. Stjepan Srkulj, Vitomir Kora, Svetozar Deli, Danilo Dimovi, Fra. Ljubomir Gali. Konstatirano je, da u svemu imade 25 pravih lanova Sredinjeg odbora i osam zamjenika sa pravom glasa. Prema tomu je nazona veina, koja moe stvarati pravovaljane zakljuke. Nato zakljuuje Sredinji odbor, da se kooptiraju za Bosnu dr. Halidbeg Hrasnica i dr. Hamid Svrzo, za Trst dr. Ribar. Predsjedatelj izvjeuje o naim izaslanicima u inostranstvu. Danas se nalaze u Parizu. U enevi je postignut sporazum Jugosla venskoga odbora sa srpskom vladom, da se osnuje zajednika vlada. Srpski ministar dr. Nini poziva Narodno vijee SHS uime srpske vlade, da zajednikim sporazumom obrazuje vladu. Na to se itaju razni prijedlozi (Gledaj priloge). 54 Dr. Lukini obrazlae svoj prijedlog i drugova. Dalje se ovako nee izdrati, jer je situacija prekarna. Moramo to prije stupiti u savez sa Srbijom i Crnom Gorom. To je rjeenje samo provizorno, a konano' rjeenje nalazi se u rukama konstituante.
54 U prilogu zapisnika nalaze se: Nacrt privremenoga ureenja za zajedniku saveznu dravu Slovenaca, Hrvata i Srba Stj. Radia, Predlog za ujedinjenje sa Srbijom dra. Angjelinovia i drugova, prijedlozi dra. A. Tresi-Paviia, zajedniki prijedlog dra. Cankara, B. Remeca i dra. Pogaenika, te prijedlog V. Bukega, A. Kristana i drugova. Svi ti prijedlozi, pored prijedloga dra. Lukiiiia i drugova, nalaze s.e u iievim Dokumentima str. 270272.

370

Iza toga objanjuje svoj prijedlog dr. Angjelinovi, Stj. Radi, dr. Cankar, koji naglauje, da se Slovenci ne boje majoriziranje Srba. Slo venci osnivaju svu svoju snagu na svojim organizacijama. Samo demo kratska misao je na temelj. Glavno je, da budemo slobodni i zadovoljni. Dr. TresiPavii, razlagajui svoj prijedlog, istie, da treba brzo raditi. Majoriziranje nee biti. Vlada e biti izabrana prema broju sta novnitva Slovenaca, Hrvata i Srba. Ne delegati, nego itav Sredinji odbor imade otputovati u Beograd, da se stavi u dodir sa srpskom vla dom o obrazovanju zajednike vlade za sve zemlje. Vilim Bukeg obrazlae prijedlog jugoslavenske socijalne demokracije i trai jaku ruku. Podruje SHS nije drava. Naa snaga ne nalazi se u deklaracijama, u historijskim formulama, nego u fizikim silama. Mi traimo ujedinjenje sa svim zemljama uz garancije, da svatko radi po svojoj slobodnoj savjesti. Hrvoj istie: On je protiv svih prijedloga, koji idu za tim, da se obrazuje zajednika vlada. Toga ne trai niti unutranji, niti na izvanji poloaj. Gledom na unutranji poloaj izjavljuje, da je potpun mir i red i da situacija biva svakim danom ljepa, a gledom na izvanji poloaj nagla uje, da zajednika vlada ne e na nj nimalo uplivati, jer Talijani se ne e povui iz okupacionog podruja, niti e ententa napreac priznati nove drave. On ima subjektivni utisak, da prodiranje Talijana krije u sebi stano vitu zakulisnu politiku. Dr. Kukovec: Zajednika vlada mora se stvoriti u interesu naih oku piranih krajeva i u interesu slovenske tajerske i Kranjske. Neprijatelj je pred vratima i vreba na nae narodne zemlje. Jugoslavenska ideja, koja ivi kroz vjekove u srcima itavoga naeg naroda, mora danas zadobiti praktino izvrenje. Oni, koji su sposobni, dobit e hegemoniju u svoje ruke. U sadanjem kritinom momentu moramo govoriti samo o svojemu spasu, a ne o sitniavim interesima pojedinih plemena i o politici fraza. Danas je istinita poslovica Hanibal ante portas, i zato treba preno uzeti u ruke kormilo. Na to je govorio uime jugoslavenske soc. demokracije Kristan. On je iz principa protiv monarhije, a za republiku. Davno smo oekivali kao ozebli sunca ujedinjenje svih naih jugoslavenskih zemalja, a sada, kada smo se oslobodili od njemakoga i maarskoga iga, bojimo se ono izvr iti, to smo davno eljeli. Radiev prijedlog predstavlja krajnji separatizam. Prijedlog dra. TresiaPaviia prima uuture krfski pakt, koji se ne moe itav prihva titi. Angjelinoviev prijedlog ne moe se prihvatiti, jer odgaa itavu stvar. Narodno vijee treba reorganizirati, da bude u njemu zastupan istinski poloaj, kao to su to uinili esi. 50.000 dua mora izasla ti po jednoga delegata. Srbi moraju po tom razmjeru imati iz kraljevine 90 delegata, a Crna Gora razmjeran broj. Mjesto Regenta neka se postavi direktorij. Sarajevo ne moe da bude prestolnica nove drave, jer je nezgodno po svom geografskom poloaju. Konstituante se mora raspisati jedan mjesec iza poetka mirovnih konferencija. Ako konstituanta za371

kljui monarhiju, neka bude monarhija, ako zakljui republiku, neka bude republika. Danas itav svijet gleda na nas. Dajmo mu primjer sloge. Mi hoemo veliku Jugoslaviju, mi emo je i stvoriti. Dr. arko Miladinovi, lan Srpske radikalne stranke, polemizira protiv izvoda poslanika Hrvoja. Ako se s hrvatske strane bude ovako govorilo, onda e njegova stranka traiti prikljuak Srijema, Bake, Banata Srbiji. Velia djela srpske vojske. Dr. Ribar: Mi se ne bojimo srpskoga naroda, nego se bojimo Nije maca i Talijana. Narod trai ujedinjenje. Moramo imati krov nad sobom, jer smo danas res nullius, a taj krov nad glavom jest zajednika naa vlada. Proglaenje drave S. H. S. suverenom dravom u Zagrebu dana 29. X. 1918. nazvao je talijanski komandant u Puli carnevalle ritardato. To je za njega jedna komina opereta. Talijani nas naprosto ne priznavaju. Nato se sjednica prekida. U dvoranu ulazi francuski general Tranie,,">u kojega pozdravlja uime Sredinjeg odbora dr. A. TresiPavii i g. Radi. Nastavak sjednice 24. XI. 1918. u 10 i po sati prije podne. Prisutni isti. Dr. Ribar nastavlja svoj jueranji govor i naglauje, da moramo biti za monarhiju, jer smo nezreli za republiku. Ne trebamo se bojati srpske hegemonije. Slavi srpsku vojsku i srpsko junatvo, koje se pokazalo pred itavim svijetom. Dr. Paveli govori o poetku organizacije Narodnoga vijea. Brza akcija bez sporazuma s Jugoslavenskim odborom nije potrebita, jer to ne trai niti unutarnji, niti izvanji politiki poloaj. Ni unutarnji, ni vanjski poloaj ne smije izvaati na nas teror, da mi ovakove akcije preko noi zapoimamo. Svakako se moramo staviti u sporazum sa na im izaslanicima u inostranstvu. Govornik kritizira govor g. . Miladinovia, koji se stavio u opreku sa temeljnim stanovitem, na kojem je sagraeno Narodno vijee SHS. Danas su mnogi od njih, koji su prije tjerali oportunistiku politiku, postali grlati. On prosvjeduje uime svoje stranke protiv ovakova rjeenja unutarnjega odnoaja i izjavljuje, da e u tom smislu povui konsekvencije. Dr. Duan Pele govori o neslozi u naim redovima i pobija separa tizam. Dr. Kramer izvjeuje o napretku Talijana prema Ljubljani. Oni kane zauzeti itavu Sloveniju i tajersku. Talijani javno govore i piu u svojim listovima, da ne e biti samo jedna, nego vie jugoslavenskih drava. Karlo Habsburki jo se nije prestao nadati, da e dobiti ove zemlje u svoje ruke. Najboljim je svjedoanstvom zato jueranja urota protiv Narodnog vijea. 56 Na to uzima rije dr. imrak i govori o narodnom jedinstvu, o monar hiji i republici, o federalizmu i centralizmu, o hegemoniji i o zajednikoj
Francuski general Tranie nalazio se u Zagrebu na proputovanju u Rijeku. Bivi austrijski general A. Lipoak bio je uhapen uoi sjednice Sredinjeg odbora.
56 55

372

vladi. Temelj nae narodne politike i aksiom naeg politikog rada jest narodno jedinstvo. Istona i zapadna kultura je uvela nacionalni separa tizam u nae inteligentne krugove. Taj je posao kasnije nastavila nje maka i maarska politika sa svojim principom: Divide et impera. Na narod je, meutim, ostao jedinstven i on danas eli jaku jedin stvenu dravu. Disonancu su unesle u nae narodne redove pojedine stranke, koje izdiu vie svoje stranake interese negoli narodne. Zato jedna grupa u nas poreuje dananje nae asove s ovim asovima, kad smo g. 1102. i 1868. sklapali nagodbe sa Maarima. Zato druga grupa na usta g. . Miladinovia izrie gronje, koje su dijametralno oprene narodnom jedinstvu. Mi smo za potpuno narodno jedinstvo, a ne samo kooperaciju Hrvata, Slovenaca i Srba. Mi moramo konano pobijediti i stvoriti na Jugu kroz dvije, tri generacije doista jedinstveni narod. Pitanje monarhije i republike je samo formalne naravi. Glavno je pitanje, kakova e biti unutarnja izgradnja te drave. Potpuna sloboda imade da vlada; narod sam mora stvarati zakone i sankcionirati, a kralj nije nita drugo nego nasljedni predsjednik republike. Unutarnja srika drave mora biti izgraena na demokratskim temeljima. Glavno je za nas pitanje agrarno, pitanje kolonizacije, pitanje banaka. Na narod mora uvidjeti, da radimo, a ne da politiziramo. Jedino ovakovim putem pobit e se ideje boljevicizma. Idealizam-teorija bez hljeba je ovjek bez trbuha sa samom glavom. U narodu treba stvarati organizacije, gospodarske, socijalne i kulturne. to se tie federalizma i centralizma, to smo mi svi za federalizam, samo to je drugo' pitanje, kakav treba da prihvatimo federalizam. Fede ralizam nacionalni sa dravnim granicama apsolutno je nemogu i moe dovesti do graanskoga rata izmeu naih jugoslavenskih plemena. Naj bolje je unutarnje ureenje ono, koje je pokojni dr. Krek zasnovao i koje bi se rjeenje moglo nazvati ekonomsko-kulturni federalizam. Mi moramo da imademo jaku centralnu zajedniku vladu. To trai od nas unutranji poloaj. Danas je u nas potpuni darmar. Mi ne mo emo rijeiti ni jednoga pitanja, koje malo dublje zasijeca u na nacio nalni ivot bez zajednike centralne vlade. Bez te vlade ne moemo ni pomiljati na rjeenje agrarnoga pitanja, financijalnoga pitanja, pitanja obrane i prehrane. ini se, da je dananja vlada Narodnoga vijea samo zato tu, da daje mjesene plae birokratima i paragrafaima, dok je to mogue. Dr. Barac brani Jugoslavenski klub od prigovora. Na to uzima rije dr. Smodlaka i prikazuje u potankim crtama na unutranji i izvanji poloaj, koji nuno trai, da se to prije organizuje zajednika vlada za sve nae zemlje i da se nai krajevi pripoje Srbiji i Crnoj Gori u jednu jedinstvenu dravu. Svoje delegate u inozemstvu ne smijemo desavuirati. Sve to mi zakljuimo, na to e oni rado pristati, jer je to njihova ideja. Na koncu se prihvaa prijedlog: Imade se izabrati odbor od 7 lica, kojemu e se predati svi prijedlozi, da on izradi zajedniki prijedlog, 373

o kojemu e se glasati tajno u Sredinjem odboru. U taj odbor su iza brani dr. Paveli, Svetozar Pribievi, dr. Cankar, dr. Smodlaka, Vilim Bukeg, Hamid Svrzo, dr. Drinkovi. Sv. Pribievi dr. Paveli

Prilog: PREDSJEDNITVO NARODNOG VIJEA SHS Pres. br. 19 Ker je potrebno, da se osnuje skupen vladni organ za skupne interese Slovencev, Hrvatov in Srbov in ker je mogoe tak organ sestaviti le po medsebojnem dogovoru obeh vrhovnih oblasti na tem teritoriju, predlagajo lani VLS: Narodno Vee naj izvoli pooblaence Slovencev, Hrvatov in Srbov, ki se bodo, izkljuivi monost majoriziranje, dogovarjali glede skupne vlade s pooblaenci srbkega naroda iz kraljevine Srbije. dr. Poganik Izidor Cankar Bogumil Remec

14. Broj 152/Pres sred. ZAPISNIK

sjednice sredinjeg odbora Narodnoga vijea S. II. S. od 24. studenoga 1918. Sjednica se otvara u 7 i 3A sati naveer. Predsjedatelj Svetozar Pribi evi otvara sjednicu i na prvom mjestu se ita prijedlog odbora od 7 lica (vidi prilog). 57 Prvi uzima rije Radi, koji mnogo emu prigovara prijedlogu i za kljuuje, da mora pobijediti misao prave demokracije, a ne misao soeijalistiko-buroaske oligarhije, koja danas imade u Narodnom vijeu prevlast. 58 Dr. Duan Popovi: Svaki legimistiki princip dravnoga prava razara narodno jedinstvo. Dravno-pravne teorije slovenake, hrvatske, srpske drave protive se nacionalnome principu i zajedno ne mogu opstojati. Jedan princip nuno unitava drugi. Mi poznamo samo jedan naciona lizam, a dravno-pravne teorije puki su imperijalizam. Strani svijet nije ustao za naa dravna prava, nego za slobodne Jugoslavene i jugoslaven ske drave. Legitimistike teorije dovaaju na narod do rastvorbe, one se protive narodnom jedinstvu. Pod svakim legitimitetom sakriva se
Vidi: ii, spom. djelo, str. 274-276. Radi je taj govor (djelomino zaplijenjen) objavio kasnije u posebnoj brouri pod naslovom: Gospodska politika bez naroda i proti narodu (Zagreb 1920). U brouri Put k seljakoj republici (Zagreb 1923) izaao je u cijelosti.
58 57

374

separatizam. Amerike su drave samo-upravne naravi, a vicarska se ne moe dovesti kao protuargumenat, jer su u vicarskoj razne narod nosti. vedska i Norveka ne protivi se ovomu, jer su se one razile samo zato, to su uvidjele, da su razno-narodne. Federacija je nemogua. Ovaj korak, to ga danas inimo, morali smo ve odavna uiniti. Austrija nas je inficirala svojom ideologijom. Govornik slavi junatvo srpske vojske i njihovu samozataju i heroizam kroz itavo vrijeme rata. Prosti srpski vojnik imade iroku ideju narodnoga jedinstva. Dr. Poganik izjavljuje uime svoje stranke, da prihvaa potpuno do neseni prijedlog. Dananja nam ura veli, da moemo ivjeti samo u jednoj slobodnoj i samostalnoj dravi. Na je itavi narod od Soe do Soluna o tomu duboko uvjeren. U ime socijalnih demokrata izjavljuje Bukeg, da se ne slae s onom tokom naputka, koja govori o regentstvu drave S. H. S., jpr se time stvara neki prejudic za monarkijsku buduu uredbu drave. U ostalim tokama prihvaa prijedlog i priloeni naputak. Dr. Petrii se pridruuje Bukegu gledom na pitanje regentstva, a ostali dio naputka prihvaa uime svoje stranke s veseljem. Dr. Drinkovi: Tumai poblie naputak dat delegatima i dokazuje, da se Hrvatima ilo dalje na ruku, negoli to doputa nacionalni princip. Hrvatska Slavonija Dalmacija sa Bosnom i Istrom nastupaju ovdje kao samostalna jedinica prema zemljama kraljevine Srbije i Crne Gore. Jugoslavenske zemlje bive Austro-ugarske monarhije posve su koordi nirane u pregovorima sa kraljevinom Srbijom i kraljevinom Crnom Gorom. Autonomija Hrvatske, Slavonije i Dalmacije ne samo da nije unitena, nego je kudikamo proirena. Mi ne osnivamo ni Velike Srbije ni Velike Hrvatske ni Velike Slovenije, nego veliku, jaku i monu Jugo slavensku Dravu. Moramo ipak konano priznati, da je Srpska kralje vina izila u ovome ratu pobjednicom, a mi da smo pobijeeni. Razum i potenje nalae od svakoga patriota, da u ovim velikim momentima istupi za narodno dravno jedinstvo. Dr. ivko Berti: Razumije potpuno ideologiju Stjepana Radia i nje govu borbu za hrvatsko dravno pravo i Hrvatski sabor. Sa kraljevinom Hrvatskom, Slavonijom i Dalmacijom imade se postupati kao sa samo stalnom jedinicom, koja ulazi u jugoslavensku dravu. I on je za to, da se sazove Hrvatski sabor i da ratificira dananji zakljuak Sredinjega odbora. To e, istina, biti samo formalnost, ali je potrebito, da se ta formalnost uini. Hrvoj uzima rije i polemizira sa drom. Popoviem. Ortodoksni dravopravci shvaaju hrvatsko dravno pravo ovako: Stari i nerazorljivi zahtjev hrvatskoga naroda, da ivi u svojoj suverenoj i samostalnoj dravi. Nasuprot si stoje dva neprijatelja: pristae federacije i centrali zacije. Njemaki je narod ujedinjen pomou federacije. Dr. arko Miladinovi uime Narodne srpske radikalne stranke pri hvaa potpuno prijedlog.
375

Dr. Barac: to se tie Hrvatskoga sabora dri, da je zastupan u Na rodnom vijeu, dok bi srpska skuptina mogla izabrati svoje delegate. Dr. Smodlaka misli, da se naprama kraljevini Srbiji postupalo kao i prema Hrvatskoj. Sto se tie bana, on je dosada bio biran po tuem vladaru, dok bi za provizorna vladanja bio imenovan po jednom doma em vladaru na prijedlog Sabora kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dal macije. Provizorna vlada ne e biti odobrena tako dugo, dok je ne odobri Hrvatski sabor. Na koncu sjednice prihvaa se prijedlog sedmorice lanova i priloeni naputak u cijelosti sa dopunjkom dra. Budisavljevia, da se delegatima prikljui kao delegat dr. imrak. 59 Sv. Pribievi dr. Paveli

15. Broj: 160/Pres. sred. ZAPISNIK

sjednice Sredinjeg odbora Narodnog vijea S. H. S. od 25. studenoga 1918. u 11 sati prije podne Predsjedatelj Svetozar Pribievi javlja, da je ekoslovaka repu blika imenovala kod vlade Narodnoga vijea S. H. S. u Zagrebu svojim delegatom Emila imeka. lanovi Sredinjeg odbora pristaju i pred sjednik pozdravlja zastupnika bratskoga ekoslovakoga naroda. Profesor Vjekoslav Stefanini bira se u predsjednitvo vlade Narod noga vijea S. H. S. kao tajnik za Dalmaciju. Nadalje moli predsjednitvo ovlatenje, da se zastupnik Hrvoj pozove kao delegat za put u Beograd. Prima se. Dalje stavlja predsjednitvo prijedlog o ureenju financija (Vidi prilog). ola predlae, da se ovaj financijalni prijedlog preda jednom odboru strunjaka.; Dr. TresiPavii je protiv svakoga prijedloga osim onoga, koji ide za tim, da se imadu u prvom redu sasluati beogradski financijski kru govi. U Srbiju sa delegacijom mogu poi i financijalni strunjaci. Dr. Kukovec: Nama ne smije biti geslo, da se mi ne razumijemo u financijalna pitanja, jer je naa dunost, da se u njih uputimo. Interesi banaka i interesi nae narodne ekonomije nijesu identini. Ententa mora organizovati nae financijske prilike. Pitanje potanskih tedionica je
Prema zagrebakom Obzoru od 26. XT. 1918. bili su ti zakljuci primljeni s jednim glasom protiv (St. Radi). imrak je bio predloen na Radievo mjesto.
59

376

u u s k o m savezu sa p i t a n j e m financija. O svemu se m o r a m o sa Beogra d o m d o g o v o r i t i , a p r i j e toga itav m a t e r i j a l p r o s t u d i r a t i . Beli: T r e b a se staviti u d o d i r sa esima, jer su n a e financijalne p r i l i k e sline f i n a n c i j a l n i m p r i l i k a m a u ekoj. I n f o r m a c i j e o dana njemu stanju financija bive A u s t r o - U g a r s k e m o n a r h i j e m o g u dati n a j iscrpivije esi. Cezar Akai: U vicarsku smo poslali svoje p o v j e r e n i k e r a d i u r e enja financijskih p i t a n j a . M e u t i m , dok oni ne d o u , t r e b a s t v o r i t i n e k i p r o v i z o r i j sa a u s t r o - u g a r s k o m b a n k o m i sauvati s njom k o n t i n u itet. U nas v l a d a p o t p u n o p o m a n j k a n j e b a n k n o t a , j e r su o n e p o l o e n e u b e k i m , p e t a n s k i m i p r a k i m b a n k a m a . P r o v i z o r i j ima t a k o d u g o ostati, d o k se' n e p o s t i g n e s p o r a z u m sa s r p s k o m v l a d o m u B e o g r a d u . D r . D u a n P e l e : K o d provizorija, koji bi se i m a o u d e s i t i sa austro u g a r s k o m b a n k o m , t r e b a paziti, da se n e svali na nas svo zlo stanje te b a n k e . B u d u i da nije bilo r e f e r e n t a , to se sjednica odgodila na poslije p o d n e .

NASTAVAK SJEDNICE u 6 sati p o p o d n e P r i j e d n e v n o g a r e d a p r i h v a a se prijedlog Ive d e G r i s o g o n o , da se protiv talijanske brutalnosti u okupiranim jugoslavenskim krajevima i m a d e p o v e s t i iva akcija u t a m p i i inozemstvu. U t u s v r h u sastat e se sjutra o d b o r , koji e se sastojati od p r e d s t a v n i k a iz o k u p i r a n i h k r a jeva, koji e s a b r a t i itav m a t e r i j a l , i vijeati, k a k o b i se m o g l a naj uspjenije u n o v i n s t v u p o v e s t i akcija p r o t i v talijanske o k u p a c i o n e vlasti.

Rasprava

financijama

F . B r a u m : 6 0 U nas je n a s t a l a nestaica novaca, jer seljak dri, r a d i n e s i g u r n o s t i poloaja, n o v a c k o d k u e . Koliina n o v c a , k o j a se d a n a s nalazi u z e m a l j s k i m b l a g a j n a m a , n e dostaje da se p o k r i j u d r a v n e po t r e b e . O ovoj p o t e k o i u n a e m n a r o d n o m g o s p o d a r s t v u r a s p r a v l j a o je u vie n a v r a t a f i n a n c i j a l n i odsjek p o d p r e d s j e d a n j e m d r a . L o r k o v i a . Vijeanja su se m o r a l a p r e k i n u t i r a d i odlaska d r a . L o r k o v i a i d r u g o v a u vicarsku. A u s t r o - u g a r s k a b a n k a poslala je svoga d e l e g a t a , sa kojim je u t a n a e n u g o v o r , p r e m a k o j e m u bi m i J u n i Slaveni bive A u s t r o -Ugarske m o n a r k i j e izaslali u r a v n a t e l j s t v o b a n k e u B e u svoga povje r e n i k a . U Z a g r e b u bi se i m a l a s t v o r i t i n e k e vrste c e n t r a l a za nae zemlje i osnovati ravnateljstvo.
60

Franjo Braum bio je povjerenik za financije.

377

Austro-ugarska banka je izdala nedavno nove banknote na maarskom i njemakom jeziku, koje nijesu mogle biti u nas proglaene kao zako nito plateno sredstvo. Mi moramo imati stari novac i samo emo stare banknote priznati kao plaevno sredstvo. U istom smislu su i esi na inili utanaenje s austro-ugarskom bankom. Novanim se zavodima novana situacija malo pomalo popravlja, jer su ljudi opet poeli ulagati novac. U dravnim blagajnama nije se stanje popravilo, jer narod ne e plaati poreza, emu su krivi mnogo hukai. Nae e se financijalno stanje time popraviti, to e se koncem mje seca studenoga obustaviti ratne potpore svima onim enama, kojih su se muevi iz vojske kui povratili. Dri, da bi bilo zgodno, kada bi mi uzeli kontokorentni zajam kod naih domaih banaka. On je u tom smislu sa proelnicima zagreba kih novanih zavoda razgovarao i dobio je dojam, da toj stvari ne stoje na putu velike potekoe. Meutim, zakljukom Sredinjega odbora Narodnoga vijea S. H. S. u Zagrebu od 24. studenoga 1918., kojim se financije proglauju zajed nikim poslom itave ujedinjene drave S. H. S., situacija se iz temelja promijenila. Mi danas ne smijemo nikako prejudicirati buduem staja litu zajednikog ministra za financije. Kontrakt o konto-korentnom zajmu sa domaim bankama ili s austro-ugarskom bankom nema trajne vrijednosti, nego e samo tako dugo trajati, dok ne bude to trajnoga u Beogradu uinjeno. Dr. Kukovec: U Sloveniji su iste prilike, kao> to i u naim zemljama. Bolje bi bilo, da se to vie ugibamo austro-ugarskoj banci, jer je napro sto ne trebamo. Sredinji odbor zakljuuje, da se delegatima, koji imadu poi u Beo grad gledom na pregovore o stvaranju zajednike vlade, imadu pridru iti strunjaci u gospodarskim i financijalnim pitanjima. Isto se tako uzima do znanja prijedlog predsjednitva, da Drava S. H. S. nikako ne sudjeluje kod razdiobe ili kod demobilizacije ratnoga materijala bive Austro-Ugarske monarhije, da ne bi morali participi rati kod plaanja dugova, koji je uinjen uime toga materijala. Vitomir Kora primjeuje nakon itanja izvjetaja dra. Lorkovia o financijalnom pitanju: Mi smo zemlja dunika, a esi su zemlja vje rovnika, bankira, industrijalaca.. I stoga ne moemo ii s njima uporedo u financijalnom pitanju. Financijalno pitanje ne smije se uope proma trati jednostrano, sa gledita interesa banaka, nego sa gledita interesa narodnoga gospodarstva. Interesi banaka i interes naroda u tom pogledu nije identian. Na princip mora da bude, da valutu Austro-ugarske banke to vie devalviramo, a izvoz franaka i dinara strogo zabranimo. Svoje dugove moramo plaati banknotama Austro-ugarske monarhije. Konano je prihvaen prijedlog, da povjerenik za financije provi zorno moe sklopiti konto-korentni zajam s domaim novanim zavo dima ili s Austro-ugarskom bankom u sluaju pomanjkanja novca. 378

Agrarno

pitanje

Vitomir Kora iznaa prijedlog Socijalno-demokratske stranke o rje enju agrarnoga problema. Mir je samo prividan. Mi sjedimo na pepelu, pod kojim se nalazi spret. Narod se jo nije razoarao, ali kad se razo ara, onda se vie ne e dati umiriti. Potrebito je, da to prije podu zmemo korake za socijalne i gospodarske reforme. Dr. Poljak spominje, da je on ve prije o tom iznio prijedlog, koji se dijelom zlo, razumio, a dijelom zabacio. Dr. Petrii kae, da se o tom pitanju marljivo raspravlja u naem gospodarskom povjerenitvu. Problem je teak i opsean. U dananje vrijeme ratne su prilike samo poveale njegovu kompliciranost. Stvar se ne smije napreac rijeiti, nego istom nakon dugoga promiljanja i nakon temeljitih priprava. Dr. irnrak: Agrarno pitanje ili pitanje feudalnih velikih dobara crkvenih i svjetskih, stoji u najuem savezu s pitanjem kolonizacije. U naim zemljama ive stotine hiljada proletaraca, koji bi si rado sa znojem svoga lica zasluili koricu hljeba, ali ne mogu, jer nemaju zemljita. Prva je briga naa, da izradimo za sve nae jugoslavenske zemlje dobar plan za kolonizaciju. U tu svrhu treba osnovati i jedan novani zavod, koji ne e biti kapitalistiki ureen. Dr. Drinkovi: Gledom na rjeenje agrarnoga pitanja on je odmah nakon objave od 19. listopada 1918. podnio predsjednitvu praktine prijedloge, koje ih je primilo do znanja i obealo, da e se o njima to prije otvoriti rasprava. Prema tomu nikako ne stoji, kao da se predsjed nitvo dosada uope nije bavilo ovim problemom. Naprotiv, ono je shvatilo svu teinu i vanost agrarnoga pitanja i da dosada nije nita 11 tom pogledu inilo, nije krivo samo predsjednitvo ni Narodno vijee, nego posve drugi razlozi. Meutim kod rjeenja agrarnoga problema ne imadu se u raun uzeti samo feudalna dobra, nego i dobra, koja su ratni bogatai stekli za vrijeme rata. Ovdje je pravni titul vlasnitva gotovo nikakav. Dr. Drinkovi nadalje istie, da je ve davno stavio prijedlog, da se svi naslovi unite, koji ne proizlaze iz zvanja. Nakon govora Bukega i Djure Damonje bira se odbor etvorice, koji e donijeti o rjeenju agrarnoga pitanja prijedlog o sastavu povje renstva za to pitanje. U odbor se biraju dr. Petrii, dr. Poljak, Kora i dr. Barac. Dr. Angjelinovi stavlja na predsjednitvo Narodnoga vijea dva upita. Prvi upit glasi: Kakove e korake poduzeti Sredinji odbor Narodnoga vijea protiv gospodina dra. arka Miladinovia radi njegova prijedloga o pripojenju Srijema Srbiji, koji se protivi temeljnim principima narod nog jedinstva.
379

Drugi upit glasi: Kakove e korake poduzeti Sredinji odbor Narod noga vijea protiv Stjepana Radia radi njegova harangirajuega govora na skuptini od 25. studenoga 1918. 61 Zakljueno je, da se imade i jedna i druga stvar potanko ispitati i rezultat} iznijeti! na sutranjoj sjednici. dr. Angjelinovi, dr. Vladimir orovi, Wilder, dr. Kramer, dr. imrak stavljaju prijedlog o novinarskoj cenzuri radi pisanja Malih novina. 0 prijedlogu e' se raspravljati u sjednici od 26. ovoga mjeseca.

Prilozi: SLOVENSKO TAJNITVO NARODNOG VIJEA Narodni svet v Ljubljani Dr. poroa: Lorkovi

20.IXI. 1918. Dr. Brezigar

da u banko na Dunaju dogovorili sledei dogovor: 1. Vse pravice a. u. banke preidejo na drave na bivem a. u. teritoriju. 2. Centralno zastopstvo ima svoje zastopstvo v svaki dravi. 3. Posamezne drave nominiraju urednike v svrho kontrole. 4. Razdeli se Bankcentrala na filiale, v svaki posamezni dravi po 1. V resnici bodo to samostojne banke. 5. Zveza s centralno banko. (NB. Kako se pa to strinje s centralizanjo pri nas s srpsko centralno banko?). 6. Meseno izda a. u. banka za 750 milijonov bankovcev, ki se razdela na posa mezne drave po postotku prebivatelstva. 7. e jedna drava ne digne celega njoj pripadajoega kontingenta, joj mora ta centrala vpisati v dobro. 8. Dolobe veljajo za nazaj do 1. XI. 1918. Vsi izdatki, ki jib bo banka napravila do tega dne za kterokoli dravo, se joj uraunajo. Filijale spadajo pod iskljuno kontrolo drav, v kteri se nahajajo. Drave samostojno disponirajo. Isto velja za ekspoziture in menjahiice.

SLOVENSKO TAJNITVO NARODNOG VIJEA Dr. Brezigarjevo poroilo v Dunaju, telef. 21. XI. 1918. iz Ljubljane.

V a. u. banki Nemci predlagali naj vsaka drava imenuje svoje zastopnike v komi sijo za dravne dolgove. Otklonjeno. Postavljeno naelo, da se izplaa plaa vsem urednikom in asnikom, ki so na teritoriju bive Austrije, e 1. XII. 1918. gotovo, ali tui e 1. I. 1919. ni gotovo. Glede izdajanja bankovcev, izplaevanja kuponov dravnih papirjili in drugih tekoih finannih zadev se postavi v bivem skupnem finannem ministarstvu Komisija, v ktero posije vsaka drava jednog zastupnika i 1 2 zamjenika. Sve druge drave, esi, Poljaci i Maari imenovali su ve svaka svoje zastupnike, jedino mi jo nemamo zastupnika.
61 St. Radi je, prema zagrebakom Obzoru od 26. XI. 1918., na toj Skuptini govorio o izabranoj delegaciji, koja odlazi u Beograd, i o zakljuku Sredinjeg odbora o naputku. Upitao je prisutne, bi li poao u Beograd kao opozicionalac i rekao, da se ne boji Beograana i Srbijanaca, nego ove domae nesree^. Skuptina se izjasnila protiv toga, da Radi putuje u Beograd.

380

Dr. Brezigar i dr. Lorkovi izjavie, da e ovu stvar javiti Narodnom vijeu u Zagrebu. Komisija e ovih dana poeti svojim radom. Ako N. V. primi prijedlog, da se imenuju nai financijalni zastupnici, predlae dr. Brezigar slijedee: 1. Biveg minist, tajnika Elera u Beu (da je dobar Jugoslaven?). 2. Dvorskog savjetnika v bivem zajedn. financ. min. Corovi (Cerovi)-a in 3. dra. Tomaia v biv. fin. min. Ta likv. komisija imala bi urediti sva aktiva i pasiva a. u. banke. Prihodna seja likv. komisije naj bi bila e v sredo. II. Razven te Liquidierungskommission postoji u Beu jo stalna Gesandtenkonfe renz na kteri so zastopani Nemci, ehi, Poljaki, Maari, Rusini samo mi ne. Dr. Brezigar savjetuje N. V., da se izaalje za srijedu na ovu sjednicu Ges. Konf. takoer jedan naroiti izaslanik N. V., koji bi se najprvo imao zglasiti kod ekog poslanika Tusara, od kojega; bi dobio upute. Stvar je urna. III. Stanovite eha protiv potpune likvidacije u ovaj as. esi zahtijevaju podiobu itavog materijala in natura detto i ratnog materijala. Na pr. Palau bekog nimittarstva unutarnjih posala, koju su esi ve zaposjeli. IV. Brez. ide sa financ. komisijom u vicu danas ili sutra. Prema rezultatu dogovora sa tajnikom i lanom poslovodstva Austro-ugarske banke Morgenthallerom iz Bea predlae se odrediti: 1. Do daljnje odredbe moe Austro-ugarska banka nesmetano poslovati na pod ruju drave SHS uz dravni nadzor i u granicama odreenim po postojeim zako nima i propisima. 2. Banka imade sve nuno poduzeti, da se uzdri redoviti tok poslovanja, a naro ito dovoljno dotirati svoje filijale na podruju drave SHS. 3. Odredbe, kojima je bankovna imovina zaplijenjena i stavljena pod zabranu, a naroito odnosne odredbe povjerenika za zemaljsku obranu imadu se staviti izvan kreposti. 4. U svrhu jedinstvenog provoenja ovih odredaba, koje se tiu banke, ustanov ljuje se, da se te odredbe imadu provaati po povjereniku za financije. Imade se zatraiti od banke: 5. Da pristane na to, da se, dok traje ovaj odnoaj, u poslovnu upravu banke dele gira sa strane drave SHS jedan povjerenik i zamjenik povjerenika. 6. Da u Zagrebu kreira forum, koji e za ovo prelazno vrijeme na naem podruju zastupati ravnateljstvo banke. 7. Da zagrebaka podrunica banke imade dobiti narav sredita za filijale u dravi SHS. 8. Da se zemunska podrunica odmah reaktivira na podruju drave SHS. 9. Banka ne smije svoje podrunice na podruju drave SHS. dotirati s novim banknim notama po 200 i 25 k r u n a , dok se glede toga ne postigne sporazum. 10. Obzirom na to, to su konti postojale c. i kr. uprave, c. kr. uprave i kr. ug. uprave preli u upravu uredu drave Deutsch-sterreich i u upravu Ugarske drave, kao i obzirom na to, to od tih konta otpada jedan dio na dananje podruje drave SHS, predlae se, da se povedu pregovori, da se taj dio konta prenese na dravnu upravu SHS. Do svretka tih pregovora imala bi A. U. banka otvoriti dravnoj upravi SHS konto kod podrunice u Zagrebu, kojeg bi se visina dogovorno ustanovila.

PREDSJEDNITVU NARODNOG VIJEA SHS Predlaemo, da se odmah pone s provedbom: I. Likvidacija svih feudalnih odnosa, koji jo postoje u jugoslavenskim zemljama, a u prvom redu bezodvlano ukidanje kmetstva, kao i bilo kojih inih podavanja, koje izvire ili bi izviralo iz feudalnog odnoaja.

381

II. Odsvojnu zabranu za sve veleposjede iznad 100 jutara s unatranom moi od 19. listopada 1918., i to na itavom teritoriju SHS, tako da se nitetnim proglase svi privatno-pravni ugovori ili faktine posjedovne promjene. Svo zemljite stavljeno pod odsvojnu zabranu proglauje se opom narodnom imovinom, pa e se izdavati samo nasljedni zakup iskljuivo onima, koji e ga sami obraivati. Naprotiv sve ume, u neprekinutim velikim kompleksima, nee se dijelili, ve e ostati pod opom narod nom upravom, a njihov dohodak troit e se u ope narodne svrhe. I I I . Imaju se smjesta poduzeti sve shodne mjere, da se osigura obraivanje sveg zemljita stavljenog pod odsvojnu zabranu, kako bi se osigurao narod na u buduoj godini od gladi i stradanja, a ujedno osigurao viak potreban za izvoz u svrhu za mjene za drugu robu. IV. Izrada naela za provedbu ovoga svega, kao eventualno i samu provedbu ima se povjeriti posebnom povjerenitvu, u kojem bi bili zastupani svi interesi, t. j . dravna vlada, producenti, konzumenti, a naroito organizacije radnika. U Zagrebu, 23. studena 1918. Vilim Bukeg Svetozar Deli Vitomir Kora Anton Kristan

Meu prilozima nalazi se prijepis prijedloga dra. Poljaka i drugova o agrarnim reformama. (Vidi ii, spom. dj. 256257). U njemu su nabrojeni povjerenici za Hrvatsku i Slavoniju.
Broj 90/Pres. sred. PREHODNI GOSPODARSKI URAD SHS V LJUBLJANI 1. Za dobo, dokler se ne dovede vsa v javnem interesu leea produkcija v nor malen miroven obrat, osnuje se Prehodni gospodarski urad v Ljubljani. 2. Ta urad prevzeme v svrho demobilizacije a) vse dosadanje vojake obrate v svojo posest, e so bili preje last drave, druge pa pod svoje nadzorstvo, odnosno obratovanje. b) Nadzorstvo nad vsemi do sedaj po vojnodajatvenom zakonu za vezanimi obrati z dispozicijsko pravico nad produkti. c) Dispozicijsko pravico z vsemi produkti, ki so v nujnem javnem interesu, izuzemi ivila, ali ki se sploh ne pridelujejo v obmoju Narodne vlade SHS v Ljubljani. d) Stvarno demobilizacijo iz sadanje vojske. 3. Vrhovno vodstvo prevzame povjerenik za javna dela in obrt ing. V. Remec. 4. Kot posvetujoi organi vrhovnega vodstva Prehodnega gospodarskega urada bodo poklicani zastopnici industricev, obrtnikov, trgovcev in delavcev. Sklep skupne seje N. Vlade SHS v Ljubljani z dne 7. XI. 1918. ing. V. Remec 6 2

16. Broj 178/Pr. sred.

Izvjetaj sjednice Sredinjeg odbora 3. XII. 1918. Predsjedava dr. Anton Koroec, zapisnik vodi dr. V. orovi. Potpukovnik Kvaternik i potpukovnik M. Petrovi referiu o raspolo enju u vojski povodom proklamacije regentstva i jedinstvene drave.
Taj se prilog zapisnicima nalazi posebno pod brojem: tek. br. 24; broj urudb. zap. 90.
62

382

M. Pribievi i dr. Winterhalter predlau, da se ta stvar prepusti vojnom ministarstvu, kao i itavo pitanje reorganizacije vojske. Taj se predlog prima. Dr. Koroec izvjetava o svom djelovanju na strani. Prima se na znanje, te se na prijedlog dra. Srgjana Budisavljevia jednoglasno za kljuuje, da mu se priznanje unese u zapisnik. Veeslav Wilder izvjetava o pregovorima Sredinjeg odbora u Beo gradu i o prijedlogu adrese i Regentovu! odgovoru. Taj se izvjetaj prima na znanje. A. Michalovich dr. orovi

17.

Iz sjednice delegata Narodnoga

vijea

A. Delegati Narodnoga vijea u svojoj sjednici od 3. o mj. 63 zaklju ili su slijedee: Za itavi neprekinuti teritorij jedinstvene drave Hrvata, Slovenaca i Srba imade se postaviti zajedniko ministarstvo za sve grane dravne uprave. Na istoj sjednici delegata Narodnoga vijea primljen je ovaj komunike: Prema zakljuku Sredinjega odbora Narodnoga vijea od 24. novem bra o. g. posebno je odaslanstvo Narodnoga vijea juer I. decembra u 8 sati na veer u sveanoj adresi na Prestolonaslednika Aleksandra proklamiralo ujedinjenje cjelokupnoga naroda S. H. S. u jedinstvenu jugoslavensku dravu pod vladavinom Kralja Petra odnosno Prestolo naslednika Aleksandra kao Regenta. U novoj dravi imade se odmah organizovati ministarstvo za sve grane javne uprave i sastaviti zajed niko narodno predstavnitvo kao provizorna legislativa, koja ostaje na okupu sve do konstituante, do saziva koje ostaju i dananje zemaljske vlade, u koliko pojedini resorti ne prelaze u jedinstvenu kompetenciju. Prestolonaslednik je preuzeo u svom sveanom prestolnom odgovoru regentsvo i obrazovae jedinstvenu vladu. Ovim aktom prestala je fun kcija Narodnoga vijea kao vrhovne suverene vlasti drave S. H. S. na teritoriju bive Austro-ugarske monarhije. Sa konstituiranjem ministar stva prestae i njegove administrativne funkcije, koje e sve dotle vo diti predsednitvo Narodnoga vijea u sporazumu sa srpskom vladom. Sa danom 1. decembra tvori itavi na narod slovenako-hrvatsko-srpski jedinstvenu dravu pod regencijom Njegova Kraljevskoga \isoanstva Prestolonaslednika Aleksandra. dr. Paveli
03

Sv. Pribievi

T. j . u Beogradu, 3. XII. 1918.

383

B. Delegacija Sredinjega odbora Narodnoga vijea zakljuila je na svojoj sjednici od 3. decembra u Beogradu ovo: 1. Imade se osnovati kasaciono vrhovno sudite za Sloveniju, Istru i Dalmaciju u Ljubljani. 2. Dravna zajednika vlada imade se obi'azovati prije sastava drav noga vijea. Ona e sazvati Dravno vijee najkasnije za mjesec dana. 3. Dravni tajnici, koji bi imali biti posrednici izmeu centralne vlade (ministarstva) i autonomnih vlada, ne e se osnivati, jer su nepotrebiti. dr. Paveli Sv. Pribievi

C. Delegacija Sredinjega odbora Narodnoga vijea zakljuila je na svojoj sjednici dana 3. decembra, slijedei zakljuak: U resortima, ije agende provaaju autonomne vlasti, u sluaju konflikta meu autonom nom vlau i resortnim ministrom odluuje Ministarsko vijee uz odgo vornost prema Dravnom vijeu. U pitanju autonomne kompetencije izdaje resortni ministar samo ope upute i vri generalnu kontrolu, a ekzekutivu u svakom sluaju vri autonomna vlast kao zadnja upravna instanca. Imade se urediti centralno upravno sudite, koje imade pravo pre ispitati i dokinuti sve odluke autonomnih vlasti. dr. Paveli Sv. Pribievi

18.

Sredinji odbor Narodnoga vijea S. H. S. kao delegacija u Beogradu prihvatio je dana 5. decembra ovaj zakljuak: jer je pitanje, je li delega cija kompetentna posvema suplirati Narodno vijee, jer se dosada zaklju ivalo samo putem sporazuma, a ne po majoritetnom principu, pred laem prije prelaza u specijalnu debatu ovaj prijedlog: Delegacija zakljuuje, da je ona u svim pitanjima dravne organiza cije, prema napucima Narodnoga vijea, koje interpretirati je delegacija sama ovlatena, opunomoena stvarati obvezatne zakljuke po parla mentarnom naelu majoriteta. Dosadanji zakljuci delegacije ne mogu se promijeniti. Sv. Pribievi dr. Koroec

384

19. B r o j : 179/Pres. sred. IZVJETAJ U Zagrebu, 6. prosinca 1918.

sjednice Sredinjega odbora Narodnoga vijea S. H. S. od 5. prosinca 1918. Predsjedava ban A. Mihalovich. Zapisnik vodi dr. V. Corovi. Dr. Angjelinovi referie o vojnikim nemirima u gradu proizvedenim od odjela 53. i 25. pukovnije. 64 Njegov izvjetaj prima se do znanja, te mu se sa potpunim povjerenjem odobravaju sve poduzete mjere. V. Bukeg predlae, da se obustave sve parade u varoi i sve mani festacije i otpuste svi nepotrebni asnici. Prijedlog se prima. Dr. Duan Popovi povodom tih dogaaja daje pregled sve situacije i predlae, da se pri povratku naih delegata odmah uzme u pretres itavo narodno pitanje i temeljita reorganizacija vojske. Prima se. Dr. Srgjan Budisavljevi predlae: a) da se uvede preventivna cenzura, u pogledu ovih dogaaja, da se izda komunikej, prema kome se obavezno imaju sastaviti novinski iz vjetaji. b) da se odmah jo ove noi povede istraga svih zatvorenika. c) da se stavimo preko vojne komande u vezu s ostalim komandama u zemlji. Prima se. Milan Roje: tui se na samovoljno odaleivanje srednjokolskih aka povodom svih zadnjih dogaaja, inicirano pozivom sveuilitaraca. Trai remeduru od Narodnog vijea. Prima se, da dr. S. Budisavljevi i dr. G. Angjelinovi saope acima sveuilita, da tim savjetima smetaju obuku i prelaze svoju kompe tenciju. M. Pribievi saopava, da je njemu i gospodinu Kvaterniku od Sre dinjega odbora iz Beograda naloeno strogo odravanje reda i mira i da se lino ine odgovornim za to. Odreuje, da se komandantom imenuje gospodin potpukovnik Antonijevi, 65 koji e raditi sporazumno s gospodinom drom. Angjelinoviem. Za red u ostaloj zemlji brinut e se on s povjerenikom za unutranje poslove. Odobrava se. Dr. Winterhalter izvjetava, da su sve ete 25. i 53. pukovnije razo ruane i kasernirane i da e se povodom dogaaja povesti najstroa istraga na osnovu uredovanja prijekog suda. Prima se do znanja. A. Mihalovich dr. V. orovi

<i4 U Zagrebu je 5. XII. 1918. na tadanjem Jelaievu trgu dolo do krvavog su koba izmeu jednog dijela vojnika zagrebakog garnizona (53. i 25. puka) i odjela Narodne strae. Dolo je do pukaranja: 13 mrtvih i 17 ranjenih (prema obavjete njima Srpske vojne misije). J Artiljerski potpukovnik Milisav Antonijevi, dotadanji pomonik delegata Vrhovne komande D. Simovia.

2 5 STARINE

385

20. Pres. br. 218 Ex. 1919. ZAPISNIK

sjednice Sredinjega odbora Narodnoga od dana 12. XII. 1918.

vijea

Na sjednici predsjedava gospodin ban Mihalovi, a zapisnik vodi dr. Milo Marti. Kao prva toka dnevnog reda dolazi na raspravljanje prijedlog demo biliziranih asnika, da im se kao otpremnina i odteta te sredstvo za povratak u prijanje stanje, koje su imali u javnom ivotu prije prevrata, doznai svakome po K 10.000. U debati uestvuju zamjenik povjerenika za narodnu obranu dr. Win terhalter, povjerenik za socijalnu skrb Bukeg, potpukovnik Kvaternik, povjerenik za financije Braum, te povjerenik za socijalnu skrb stavlja ovaj prijedlog: da se ima odbaciti prijedlog onakav, kakav je bio podnesen od odbora mobiliziranih asnika za naelnu i generalnu otpravninu i odtetu demobilizovanim asnicima. Naprotiv, da se na teret vojnog erara ne samo za demobilizovane asnike, nego i za sve druge dobrovoljce na podruju S. H. S. bive monarhije ima individualno prosuivati svaki sluaj pod nesen na rjeenje, da li se on ima uvaiti, i na koji nain ima mu se omoguiti povratak u stanje prije rata, i namjetaj, bilo kakvom otpravninom, bilo brigom za postignue namjetaja, bilo udjeljenjem potrebite stipendije, i t. d., a naravno da uz to svaki pojedinac ima da opravda nemogunost provaanja kako inae tog svog zahtjeva; da se u tu svrhu ima obrazovati kod povjerenika za socijalnu skrb jedno mjeovito povje renstvo, sastavljeno u razmjeru odreenom prema njegovoj uviavnosti. Predlog je bio poduprt od svih uesnika u debati. Stavljen na glasanje bio je jednoglasno prihvaen. Kao druga taka dnevnoga reda raspravlja se o snienju vojnike mazde od 5. kruna. Iza debate i poduljeg izvjetaja potpukovnika Kvaternika stvar se upuuje na rjeenje samom Predsjednitvu Narodnoga vijea, da u zgodno vijeme nakon odpusta nepotrebitog broja vojske, u tom pogledu rijei za onu vojsku, koju e biti potreba zadrati, a svakako mazdu snizi i obzirom na obrazovanje nove zajednike vojske istu koliko mo gue izjednai. A. Mihalovich Vod. zapisnika dr. Marti

386

GRGA

NOVAK

NEPOZNATI PUKOG

DOKUMENTI NA BORBU SA HVARA

ZA

POVIJEST 15 1 0 . - 1 5 1 4 . ZA U KOMUNI

PREVRATA

HVARU

I ZA D A L J U RAVNOPRAVNOST

PUANA

VLASTELOM

U svojoj knjizi Puki prevrat na Hvaru, 1510.1514. koja je izala u Splitu u sijenju 1918. godine, iznio sam ovaj bez sumnje naj znaajniji puki ustanak u prolosti naega naroda, kada su stanovnici puani komune Hvara, t. j . obaju otoka Hvara i Visa, ustali u borbi za politiku i socijalnu ravnopravnost sa vlastelom svoje komune i za ekonomski boljitak. U tome je i bit ovog ustanka, koji je svrio pre uzimanjem vlasti od strane puana, ali na posljetku njihovim porazom, kad se umijeala i drava, tadanja pomorska velesila Venecija. Bilo je mnogo ustanaka seljaka protiv feudalne gospode, ali vrlo rijetko se u ovo doba ustajalo za ravnopravnost, i postavilo u prvi red dostojanstvo puanina prema vlastelinu. Poslije etiri godine vrlo otre borbe puani su bili svladani od mnogo t premonije sile, Venecije: 20 pukih voa dade providur armade Vienco Capello objesiti na lantinu svoje glavne galije, estorici dade on odsjei ruku i izvaditi jedno oko, etvorici izvaditi jedno oko, dvojicu progna i;Z republike. To su bili oni voe, koje mu je uspjelo dobilii u ruke, ali ih je bilo mnogo, koji su uspjeli pobjei s otoka i sklonuti se na susjednom kopnu, u Krajinu, koja je u to vrijeme pripadala Turskoj. Za taj svoj rad upotrebio sam, pored publiciranih dokumenata, doku mente iz arhiva biblioteke kaptola stolne crkve u Hvaru. Kako je, kad je spomenuta moja knjiga tampana, jo uvijek izmeu Austro-Ugarske mo narhije i Italije rat trajao, n i j e m i bilo mogue iskoristiti mletake arhive. Kad sam to poslije rata uinio, nisam mogao nai nita vie od onoga, to mi je bilo ve poznato, a to bi se odnosilo na sam puki prevrat na Hvaru. Uzaludno je bilo i moje traganje u Dravnom arhivu u Zadru, izmeu dva rata, u vie navrata. Meutim samo oko 200 koraka udaljeni od toga arhiva nalazili su se spisi o procesu protiv Matije Ivania u Biblioteci gimnazije u Zadru. Na takvo neto nitko nije mogao ni pomi sliti. Meutim ta je biblioteka sasvim izgorjela za vrijeme bombardi387

ranja Zadra, god. 1941.-1944. Kada sam god. 1948. radio na restituciji naeg arhivskog i bibliotekarskog materijala, koji je bio odnesen u Italiju, pregledajui sve, to se na tu materiju odnosilo, naiao sam u Guida archeologica di ara, koju je napisao G. Sabalich, i tampao u Zadru god. 1897. kao vou po Zadru, da se u Biblioteci gimnazije u .Zadru nalaze i manuskripti Hvara, koji se napose odnose na proces Matija Ivania, koji je bio optuen, to je uznemirio javni mir.1, Pre kasno sam za to saznao. Biblioteka je, navodno, cijela izgorjela. Iznosim to ovdje, da upozorim napose kolege u Italiji, da bi, ako bi im kojim sluajem doli do ruku ti za nas vrlo dragocjeni dokumenti, njih dostavili nekom od naih arhiva, u prvome redu onome u Hvaru, odakle je sigurno njih pozajmio za svoju upotrebu prof. Jakov Bogli, koji je bio bibliotekar upravo te biblioteke, i kojemu su trebali za pi sanje povijesti Hvara. U dravnom arhivu u Veneciji (Frari) naao sam meutim nekoliko vrlo vanih dokumenata, koji se odnose na glavnog vou Pukog pre vrata na Hvaru, Matija Ivania, i to na njegovo djelovanje poslije svla danoga ustanka, zatim na dalju borbu puana za ravnopravnost sa vla stelom i onda one, koji se odnose na drugog jednog pukog vou u toj borbi, Matijeva sina Ivana Ivania, i Matijeva unuka Mark'Antuna Ivania. Ti dokumenti, koje ovdje publiciram, pokazuju, da ni Matij Ivani, ni njegovi drugovi, kojima je zajedno s njim uspjelo izbjei sa Hvara, a ni ostali hvarski puani, nisu ni poslije svog poraza god. 1514. odu stali od borbe i da su je nastavili odluno i muevno dalje. U svojoj knjizi Hvar, Beograd 1924, iznio sam dalji tok borbe, prema tada meni poznatim dokumentima. 2 Dokumenti, koje ovdje izno sim, treba da popune sliku, koju sam tada iznio, i osvijetle je novim svi jetlom, koje tadanje borce za ravnopravnost jo jae istie. Napose treba istaknuti, da se je mnogo puta krivo prikazivao Matijev sin Ivan Ivani i pripisivalo mu se, da je on onaj Ivaneo, koji je postao hvarski plemi, pa se i itavom pukom pokretu na Hvaru pridavalo sasvim krivo znaenje, kao da je on nastao samo iz linih ambicija porodice Ivani, a kad je Ivan Ivani postao plemi, da se time ona zadovoljila, i pokret se smirio. Tono je, da su svi voe, pa i Matij traili ravnopravnost, i prijem u vijee i da im je to bio prvi cilj borbe, ali oni nisu traili plemstvo, nego sudjelovanje puana u Velikom vijeu.

I.

16. oktobra god. 1514. objeeno je dvadeset voa pukog prevrata na Hvaru. Kad je o tom primila mletaka vlada izvjetaje i od provi1 2

G. Sabalich, Guida archeologica di ara, Zadar 1897, str. G. Novak, Hvar, Beograd 1924, str. 114-138.

388

dura armade Capeila i hvarskog kneza Vincentija Donata i hvarskog katelana Vincentija Malipiera, nije bila nipoto naroito zadovoljna postupkom providura armade. Tada je vijee desetorice donijelo za kljuak, da se odmah javi i providuru armade i hvarskom knezu, da, ako im uspije dobiti u ruke samog Matija Ivania, neka ga odmah dadu obje siti, ali da svi ostali, koje su osudili bilo Sebastian Justinian, bilo providur armade imaju biti pomilovani. One pak, koji su bili voe, treba poslati u Veneciju. Kad se ovi, koji su se tada nalazili u Krajini, vrate, neka od njih trae zakletvu vjernosti i neka ih opomenu, da treba da se okane svake pobune. U protivnom sluaju oni e biti smatrani pobunje nicima, a njihova e imanja biti zaplijenjena. Povratnicima neka se po vrate posjedi i kue. To je i javljeno knezu i providuru Hvara i provi duru armade dukalom od 28. oktobra 1514. (dokumenat br. 1.) Malo dana poslije toga izdao je Leonardo Lauredano, tadanji mle taki dud, novu dukalu 8. novembra 1514. Dud je uvjeren, da je ve proglaena spomenuta amnestija, ali, kako je u svom pismu od 23. oktobra providur armade, koji se tada nalazio kod Korule javljao, da je on dao pogubiti jo osmoricu, dud hitno upozorava, da to nije bila naa namjera, a ni namjera spomenutog vijea, t. j . vijea desetorice. Zbog toga ponovo pie, da svi Hvarani, koji su bili osueni ili pro glaeni osuenima bilo od strane providura armade, bilo od strane ple menitog mua Sebastijana Justiniana, budu osloboeni. To treba po novo proglasiti i pozvati ih sve, da se kuama svojim vrate, a onda ih opomenuti. Ako uhvate Matija Ivania, neka ga objese. Sto se pak tie ostalih sedam glavnih, ako mu uspije dobiti u svoje ruke bilo kojeg od njih, neka ga poalje u Veneciju k vladi. Dud se zatim osvre na hvarske plemie, koji da su postali bahati, i to uvelike. To bi moglo dovesti do novih nereda. Da se tome doskoi, neka pozove k sebi ple mie i neka im kae, da e biti strogo kanjeni, ako se toga ne okane. To to plemii trae kojekakve restitucije, neka on izvri tako, da im se vrate posjedi i kue, a za ostalo neka se uvijek obrati vijeu deseto rice u Veneciji, koje e o tom donijeti svoje rjeenje, (br. 2) Hvarski knez Vincentije Donado oglasio je i na Hvaru i dao da se javi u Krajinu (Makarsko primorje) rjeenje vijea desetorice o amne stiji, o emu je izvjestio duda 4. februara 1515. (br. 3) Meutim je petnaest onih Hvarana, koji su izbjegli u Tursku (Krajinu) uhvaeno od Turaka, koji su ih onda prodali kao robove. Bilo ih je, koji su po etiri puta bili tako prodani, a neki svrili ak u Skoplju. Mostar ski kadija je poduzeo korake, da se ti Hvarani vrate, ali to ide teko,, i bit e potrebno da se pie baylu (mletakom poslaniku) u Carigrad, kako to trai hvarski knez i providur Donado u svom dopisu od 22. fe bruara 1515. (br. 4) Matij Ivani, koji se tada nalazio u Krajini, bio je stalno u opasnosti, ne samo od strane nekog mletakog podanika, koji bi ga uhvatio, i koji bi za to dobio veliku nagradu, nego i od strane turskih podanika, koji su isto tako mogli primiti ucjenu, koja je udarena na njegovu glavu. On se toga uvao, ali nije nipoto mislio da se okani borbe, koju je na
389

Hvaru zapoeo. Matij Ivani je ne samo preko svojih sumiljenika drao hvarske puane uza se i za svoje namjere, nego je i sam u maju 1515. godine doplovio na jednoj svojoj oruanoj lai do Suurja na skranjem istonom rtu Hvara, i tu je kako je izvijestio knez i providur Viktor Diedo 27. maja 1515. imao namjeru da podigne neki nov ustanak. Kad je to Diedo saznao poslao je protiv Matija nekoliko dobro nao ruanih laa, koje su krenule da ga uhvate i pole su za njim sve do ua Neretve, kamo se on zaklonio. Na samom otoku Hvaru zaveo je Diedo otar reim i kanjavao sve one, koji bi se bilo kako po njegovu miljenju ogrijeili. On je zaveo takav teror, da se niko nije usudio ni no da nosi, ali se ivjelo u miru. Meutim se Matij Ivani i dalje zadravao u uu Neretve, moda s namjerom da ponovo naini kakav podvig zbog privrenosti, koju jo uvijek ima na ovom otoku, (br. 5) 24. juna sastala se puka skuptina (uniuersita del populo), da izabere svoga blagajnika (eamerlengo), koji e zajedno s onim plemi kim voditi nadzor nad administacijom novca, koji je pripadao hvarskoj komunalnoj blagajni, (br. 6) Bilo je to prvi put, kad je, puk Hvara, na osnovu privilegija, koji mu je dalo Vijee desetorice 27. oktobra 1514., u oitoj elji da ublai isuvie veliku strogost, koju je prema puku Venecija pokazala, birao svoga blagajnika (camerarius, camarlengo). Od tada unaprijed hvarsku e blagajnu voditi dva blagajnika, od kojih e jednoga birati Veliko vijee, a drugoga puka skuptina. Ovaj drugi ima biti puanin, a obadvojica meusobno ravnopravni. 1 Ovu je priliku iskoristio Viktor Diedo i na toj skuptini odrao pua nima govor, u kojem im je kazao, kako su se ravo vladali i kako su ivjeli s plemiima u zavadi ve toliko godina, i pozivao ih na pomirenje. Isto je tako on pozivao i plemie da se s puanima izmire. I puani su i plemii prema Diedovom izvjetaju plakali od uzbuenja. I jedni su i drugi zakljuili, da e se izmiriti. Taj dan izmirenja bit e na dan sv. Stjepana,, zatitnika, hvarske komune, t. j . 2. augusta. Meutim je ve nastajao nov podmukli uzrok razdora. Plemii su htjeli, da puki kamerlengo nema nikakve plae, dok su s druge strane puani traili, da njihov kamerlengo treba da ima istu plau kao i ple miki, t. j . dva dukata mjeseno. Rjeenje o tome preputao je knez Diedo Vijeu desetorice, (br. 5) I! doista 2. augusta sastala se u hvarskoj katedrali zajednika skuptina plemia i puka. Tu je otpjevana sveana misa, a zatim odran jedan govor, u kojemu su se poticale obe strane na slogu i mir. Poslije toga poeli su se meusobno cjelivati i govorili su jedni drugima, kako meu sobno prataju sve uvrede i zla, koja su jedni drugima nainili. Obe ae nadalje da e u miru ivjeti. Oduevljenje je bilo prema izvjetaju Dieda od 3. augusta toliko, da je neki plemi Bali pozvao k sebi jednog puanina, koji mu je za vrijeme prevrata ubio sina, oprostio mu
1

Monumenta Hist.Jur. Slav. Mer., ed. Ljufoi, Zagreb str. 450, 451.

390

i posinio ga mjesto poginulog sina. Tom se prilikom jo njih dvanaesto rica pred knezom izmirilo. Izvjetavajui o svemu tome, savjetuje Diedo svoju vladu, da, ako hoe da bude mira i na otoku Hvaru i u Dalmaciji, neka ne dopusti da se govori bilo kako o onoj osmorici osuenih od providura armade. (br. 6) U to se Matij Ivani vratio u Krajinu, stalno drei u napetosti mle take upravljae u Hvaru. Knez i providur Viktor Diedo pie, bole stan, mletakoj vladi, istiui, kako je iz otoka Hvara nainio od pilje samostan, ali se boji dopustiti moliteljima da pou u Neretvu, da tamo dobave drva za gradnju laa. (br. 7) Iz Krajine zalijetao se Matij sa svojom laom i laama na Hvar. Tako je 20. septembra u pola noi doplovio na jednoj svojoj lai u neku uvalu kraj Vrboske, i tu dao odrijeiti jednu oveu lau, od oko 500 stara, punu vina, koje je pripadalo njegovu bratu Nikoli i drugima iz Vrboske, i poveo je onda u Krajinu. Diedo je na to poslao u Krajinu hvarsku galiju i mnogo naoruanih laa. Ove su pronale odvedenu lau, i topovskim metcima je potopile. Da namiri trokove, koje je u toj ekspediciji imao,.molio je Diedo vladu, da mu dopusti da ih podmiri iz imovine Matija Ivania, (br. 8 i 9) Nasljednik Diedov Zaharija Valaresso htio je povezati dobre odnose sa susjednim Turcima, pa je otro istupao1 protiv onih, koji su oteivali turske podanike. On je tako dvojicu od njih dao objesiti, a jednoga, nekog Martina, koji je bio zet Bartula Polovinia, uz veliku pompu po gubiti. Zaharija Valaresso dao je napraviti na trgu u Hvaru visoku tri binu, i na njoj pred brojnim promatraima dao odsjei Martinu glavu. Iza toga dao ga je raetvoriti, pojedine dijelove njegova tijela poslao u razna mjesta otoka. (br. 10) Ovi, koji su oteivali Turke, dolazili su i na otok Hvar, a knez Valaresso kae, da ih je tako kaznio, da se svako uva oteivati podanike gospodina Turina. Sudei po njegovim pismima Valaresso je doista vrsto pritisnuo i zastraio Hvarane. Ali, uza sve to bojao se, da se 2. augusta 1519. ne dogodi neki nered na Hvaru. Da to sprijei, zamoli on soprakomita Barbariga, da doe u hvarsku luku sa svojom galijom. Pored toga zatra io je Valaresso od providura armade i kapetana bastarda, da poalju u septembru bar jednu galiju u hvarske vode, da osiguraju ovo mjesto i plemie, da oni mogu da pou po otoku i poberu svoju jematvu. (br. 11) I doista je knez i providur Valaresso imao ega da se boji. Matij Ivani je tada preao u Pugliju, u Italiju. Tamo je doplovio neki Hva ranin! zajedno sa bratom Matijevim na lai, koja je bila dijelom njegova, dijelom brata Matijeva, a dijelom Matijeva. Kad su tamo prispjeli, Matij im je lau oduzeo. Brat Matijin ostao je s Matijom na lai. Kad se ovaj Hvaranin vratio, prijavio je sluaj knezu Valaressu, koji mu ree, da bi ga trebalo zbog toga objesiti. Pored toga pozvao je knez enu Matijevu, kojoj je zaprijetio, da ako ne bude uinila, da se laa vrati na Hvar, da e ju prognati zajedno sa njezinim sinom. Ona mu je poruila po svom
391

bratu, da e se laa vratiti, ali da je otplovila u Ravenu ili u Ankonu. A tako su i drugi govorili. Bojazan, da Matij Ivani doista ne doe za sajam sv. Stjepana, toliko je zahvatila bila plemie, da su bili odluili, da podu iz Hvara. U vezi s tim Valaresso; 16. jula 1519. hitno trai galiju, koja e biti u hvarskim vodama ne samo za dan 1. i 2. augusta, nego stalno, (br. 12) Velik je strah bio zahvatio hvarske plemie, koji su neprestano sali jetali kneza i providura Valaressa i uvjeravali ga, da se posvuda govori i u gradu i po otoku, da e onaj zlokobni Matij Ivani i drugi njegovi pristae, koji su prognam, doi na otok za ovaj sajam svetog Stjepana. Oni su molili Valaressa, da pie providuru armade. Ovaj ih je uvjera vao, da e on ve njih zatititi i da ne trebaju da se boje. Upozoravao ih je i na sluaj s onim, koji je bio prognan, i vratio se na otok, a onda pogubljen i raetvoren. Onoga sam smjesta dao raetvoriti, da unesem jo vie strah i trepet u grad i otok i da dadem priliku i Matiju Ivaniu i njegovim drugovima, da ne misle doi na otok, kao i za to, da dadem primjer cijelom otoku, da e, ako se pojave, biti javno u loi pogubljeni. Zato sam dao raetvoriti spomenutog. Isplatio sam 1000 lira ucjene onima koji su ga uhvatili i meni ga predali, i dao sam da se javno pro glasi hrvatskim jezikom, da u svaki put, kad ubiju ili uhvate kojeg prognanoga, ja njima odmah dati ucjenu. Da sprijei bjeanje plemia iz grada od straha pred Ivaniem, izdade Valaresso proglas, da se u roku od tri dana imaju njemu prijaviti svi oni, koji su posljednja tri mjeseca razgovarali s nekim od prognanih ili su od njih primili neko pismo. Ti su imali knezu kazati, to su razgo varali. |Oni,(koji to uine, bit e osloboeni svake kazne, a ako se ne prikau i budu od drugih prijavljeni, bit e relegirani u Veneciju na deset godina,, gdje e se svakog dana prijavljivati za to odreenoj vlasti pod prijetnjom globe od 5 dukata svaki put, kad to ne bi uinili. Oni,, koji ih prijave, dobit e nagradu od 50 lira, i njihova e se imena drati tajnim. Istovremeno dade on proglasiti, da od tada pa dalje nijedan mle taki podanik ne smije imati veze ni s jednim prognanikom, ni primati ga u kuu, ni u svoju lau pod prijetnjom da e biti jednako kanjen i da e mu biti spaljena laa i kue. Podjedno naredi Valaresso kavaljeru kaporalu i admiralu, da imaju drati stalnu strau od po 5 ljudi^ koji e pod prijetnjom, da budu objeeni, biti uvijek oruani i spremni. Taj je proglas dao objaviti u raznim mjestima otoka Hvara i Visa, gdje su odmah doli, da se prijave mnogi, koji su bili kod Matija Ivania u Besti-ji, gdje je on stalno boravio ili u Markama. Oni su pripovijedali, kako Matij Ivani trai, da plemii porade, da se on moe nesmetano vratiti na Hvar, a] ako to ne uine, da e on doi i sve njih pobiti. Knez je pisao soprakomitu Barbarigu u Zadar i Tagiapieri, koji se nalazio sa svojom laom u Dubrovniku, gdje mu se galija popravljala, da dou bar za koji dan sa svojom galijom, da se plemii primire, (br. 13) Proao je i dan i sajam svetog Stjepana, a Matij Ivani nije doplovio iz Italije, a ni njegovi pristae nisu digli nikakav ustanak ove godine (1519), pa je Valaresso sav zadovoljan to saopavao vladi u Veneciju.
392

U takvim prilikama on je izvijestio i soprakomita Barbariga, da ga, kako se nada, za sada ne treba i da sa svojom galijom moe poi u Krf. Ali on je istovremeno pisao i providuru i kapetanu bastarda, da u septembru poalju svakako u hvarske vode barem jednu galiju, ne toliko da osi guraju ovaj otok, koliko one lae, koje dolaze i odlaze u Pugliu sa itom, (br. 14) Poslije ovoga nisam naao vie traga djelovanju Matija Ivania. Sva kako je od interesa konstatirati, da je punih pet godina 1514.1519. po slije sloma velikog prevrata na Hvaru, Matij Ivani nastavio svojim djelovanjem, najprije iz Krajine, kamo se najprije bio sklonio, a onda iz Italije, gdje ga 1519. nalazimo u ivoj vezi i sa bratom Nikolom, a i sa drugim Hvaranima, pa i sa svojom enom, koja je na Hvaru sa sinom Ivanom ivjela.

II. Izmeu plemia i puana je na oko vladao mir. Bilo je i onih, koji su se doista primirili, ali bilo ih je jo uvijek nepomirljivih, s jedne strane bahatih plemia, s druge onih puana, koji su u sebi sauvali borbeni duh, koji se onako ispoljio godina 1510.1514. Da je to doista bilo tako, pokazuje nam oito dogaaj, koji se dogodio u julu godine 1528. Tada su se u kneevoj kancelariji porjekali Alvi Griffico i njegov brat sa puaninom Dumpavloviem, Alvi Griffico je pri tome oamario Franju Dumpavlovia. Nezadovoljni kneevom opo menom, sukobie se protivnici jedne noi u 11 sati i tu je dolo do krvavog oruanog sukoba, posred koga bio je Alvi smrtno ranjen. Ta danji knez i providur Petar Quirino, koji je upravo zavravao rok svoje slube, pie vladi u Veneciju, opisujui joj ovaj sluaj i zdvojno je upo zorava, da omogui knezu da energino postupi, ovlaujui ga da nemirnim elementima zaplijeni dobra i progna ih iz grada. (br. 15) Hvar je meutim napredovao, dizale se lijepe zgrade, popravljala i poljepavala obala, luka je bila puna velikih brodova, knjievnost je cvjetala, i zaboravili se dani prevrata, njegovih krvavih uinaka i tra ginog zavretka. Ali su se od vremena do vremena javljali sukobi izmeu plemia i puana, koji nisu bili vie onakve prirode kao prije, pogotovo ne onako dalekoseni. Tu se radilo o tome, tko e biti admi ral luke, koje e plaene slube imati plemii (br. 16, 17), o izboru i pravima blagajnika, koliko pukog toliko plemikog, to je utvreno dukalama, koje je vlada izdala poslije uguenog prevrata 1514. godine. Naroito su mnogo puani drali do ovog privilegija, koji ih je barem u upravljanju komunalnim novcem potpuno inio ravnopravnima s ple miima. Prema toj dukali, kojom je dud Leonardo Lauredano saopa vao hvarskom knezu Vincentiju Donatu, da je Vijee desetorice doni jelo zakljuak, dana 27. oktobra 1514., da, kao to je dosada bio biran jedan plemi onoga grada (Hvara), da marljivo uva i administrira ko393

munalne prihode, neka isto tako i u isto vrijeme puk izabere drugog blagajnika izmeu puana. Neka se novci tih prihoda poloe u jednu krinju, koja e se drati u onoj kancelariji. Ta e krinja imati tri kljua, od kojih e jedan drati kod sebe onaj na rektor, drugi blagaj nik (camerarius) puki, koji e se birati, kako je gore reeno, a trei plemiki blagajnik. Plemiki blagajnik mora i obvezan je da dri knjigu i redovito vodi i poseban popis pobiranja i izdavanja spomenutog novca, a s druge strane neka puki blagajnik dri pregled i prijepis istei knjige i popisa, da ispravno i tono tee administracija toga novca, i da se uvijek moe vidjeti, kako se troi novac komune ... (br. 16) Hvarski je knez bio stvorio tri nove dunosti, na koje su postavljeni plemii, koji suj imali svaki po 1 dukat na mjesec i povisio plau lukom admiralu, koji je bio puanin za 1 dukat mjeseno. Vijee umoljenih je jo god. 1501. (br. 17) postavilo dva luka admirala: Nikolu Kiskia i njegova sina Ivana s plaom od est dukata mjeseno, zbog njihova hrabrog dranja prilikom gubitka Modona, svakome po 3 dukata s time, da, ako jedan od njih umre, drugi ga naslijedi. Meutim, kad je umro Ivan Kiski, tadanji je knez postavio jednog plemia sa est dukata mjesene plae. (br. 18) Ali novi knez i providur 1 Aleksandar Baduarije nije htio da se te plae isplauju smatrajui ih nepravilno podijeljenim, (br. 19) Ma koliko ove stvari interesirale pojedine plemie, odnosno puane, nisu one dirale u bitne njihove privilegije i nisu izazivale jai otpor i vee nezadovoljstvo. Mnogo je vie smetalo plemie, to se knez Dani jel Trono mijeao u sazivanje njihova vijea i htio da se prilikom saziva sjednica Velikog vijea oznai u pozivima pojedinano, to e se na vijeu raspravljati. Plemii su se tome opirali, i Danijel Trono se obra tio vladi u Veneciju s upitom, kako da u toj stvari postupi. Svojom dukalom od 20. oktobra 1546. javljao mu je dud Franjo Donato, da je to stvar njegova i da on treba da nae naina da dozna od predsjeda vajuih, to e se na pojedinim sjednicama vijea raspravljati, i neka se inae dri obiaja, (br. 20) Hvarski plemii nisu uope plaali nikakav porez ni davali nikakva podavanja; sve je padalo na lea puana. Oni su to vie drali mnoge zemlje, koje su pripadale komuni, na livel, t. j . na godinji najam, za koji su plaali neku sitnicu, ili nita, Dogaalo se meutim, da je pone kad opinska blagajna bila oigledno oteena, i puka skuptina usta jala na obranu te blagajne, (br. 21)

III. Mletaka je vlada i dalje, kad su ve bili daleko dogoaji 1510.1514. godine, budno pazila, da se ne bi pojavili na Hvaru znakovi, koji bi ukazivali na neku novu oluju. Kad je tako mletako vijee desetorice godine 1552. doznalo, da neki tamonji pokuavaju neke novotarije
394

protiv mirnog i spokojnog ivljenja, uputilo je odmah 14. jula 1552. g., pismo hvarskom knezu i providuru, u kojemu mu nareuje, da po zove k sebi Ivana, sina pokojnog Matija Ivania, Botolomeja Silovia, Matiju Zivkovia i oca Petra Sisia. Njima e on u ime vijea desetorice kazati, da, ukoliko im je stalo do milosti nae, odustanu od toga da podjaruju ili pokuavaju bilo kakve novotarije, ili koje bi mogle nani jeti bilo kakvu smetnju miru onih naih najvjernijih plemia i naega puka. Istovremeno nareivalo je vijee desetorice knezu i providuru, da uini, to moe, da nijedan: od spomenutih ne bude izabran za prokuratora ili sindika. (br. 22) Ovako se prvi put na politikom obzorju hvarske komune javlja sin Matija Ivania, Ivan Ivani, kao nasljednik ideja svoga oca, zajedno s nekim drugim puanima. Ali ga mletaka uprava na Hvaru odmah budno prati i vrsto je rijeena da njegovo djelovanje sprijei. Ivan Ivani i drugovi znajui dobro namjere mletake vlade, povukoe se neko vrijeme, ali nisu odustali od svojih ideja obrane pukih interesa, a puk ih je stalno slijedio i priznavao svojim voama. Razmirice izmeu puana i plemia nisu mogle biti utiane ovakvim mjerama. Ivan Ivani, i kad nije bio prokurator nije mirovao, i budno je pratio sve toi su plemii htjeli initi na tetu puana. to se zapravo dogaalo u hvarskoj komuni godine 1553. da svi i ple mii i puani poslali svoje poslanike, odnosno opunomoenike u Vene ciju, da pred vladu iznesu svoje tekoe i razmirice, nije nam poznato, l a a , u septembru godine 1553. prispjeli su u Veneciju poslanici ple mikog Velikog vijea Hvara Hortenzije Bertuevi i Silvestar Leporino, kao i zastupnici puka Katarin de Magnis i Petar Ubertino, hvarski kanonik, koji se tada nalazio u Veneciji. Puki su se poslanici najvie tuili, to im knez nije doputao da sazivaju svoju kongregaciju, na kojojf e izabrati svoje poslanike, koji e poi vladi u Veneciju, da tamo iznesu svoje pritube. Ali, kako te puke poslanike nije izabrala puka kongregacija, nije ih vlada htjela sasluati ni bilo to u tom pogledu rjeavati. Ona im je samo preporuila, i plemiima i puanima, da ive u miru jedni s drugima. Javljajui to hvarskome knezu, vlada mu je nareivala, da kadgod od njega zatrae puki prokuratori, da im odobri da sazovu svoju kongregaciju, on im mora to dopustiti bez ikakve iznimke i bez potekoa, (br. 23) U sluaju, da bi knez smatrao, da ne bi trebalo dopustiti puanima da sazovu svoju kongregaciju, trebao je on to saopiti vladi i tono prikazati uzroke zbog kojih on nije dozvolio da se puka skuptina sazove, (br. 23) Nesuglasice izmeu puana i plemia javljale su se i dalje, sad u jaem a sad u slabijem obliku. Ni hvarski knezovi i providuri nisu uvijek bili skloni da udovolje njihovim traenjima. Tako je godine 1556. dolo do nesuglasica zbog prodaje vina. Kad su i plemii i puani htjeli izabrati poslanike, koji e poi k vladi u Veneciju, nije im knez i providur Da nijel Tron to dopustio. I jedni i drugi su se na to obratili drugim putem vladi, koja je 23. novembra dukalom Franje Donata, naredila knezu i
395

providuru, da im dozvoli da poalju svoje poslanike, ali u to manjem broju. Meutim vlada je pozivala kneza i providura, da joj saopi to e oni iznijeti i to e traiti, (br. 24) Na molbu pukih prokuratora sazvao je knez i providur Jerolim Quirino puku kongregu za 2. februara 1572. Koji su bili uzroci, koje su protiv sastajanja i odravanja te kongrege imali puki voe Ivan Ivani i njegovi ui drugovi Antun Baldi, Pakvalin Cviti i Stjepan Stipin, nije nam poznato. Ova su posljednja trojica pola na trg u Hvaru, gdje se skupljao narod na puku skuptinu ^kongregu), i govorili su narodu, da prokuratori puka hoe da neto uine, to bi bilo njemu na tetu. Oni su glasno i bez bojazni govorili, da ne treba drati kongregu. Narod ih je posluao i raziao se. Na to je knez na molbu prokuratora odgodio sjednicu za sutradan, 3. februara, ali se ni toga dana nije nitkoodazvao i skuptina nije mogla biti odrana. I tako pie knez i providur kako spomenuti nisu izostali da javno ine ovakva zla djela, tako nije ni Ivan Ivani prestajao da potajno ini ista djela odgovarajui i ovoga i onoga, da se ne sakupi spomenuti narod, potaknut na to od nekih svojih vlastitih i posebnih namjera, postavljajui i druge svoje uobia jene i stare pobunjenike metode. Knez je na to dao sa stepenica tandarca opomenuti ovu etvoricu, ali su oni i dalje ustrajali. Zbog toga ih je knez i providur osudio, i to: Ivana Ivania, da ne moe vie uope prisustvovati pukim skupti nama, da ne moe imati nikakve dunosti, i ne moe da pristupi nika kvom magistratu ni sudu, ni javno ni tajno. Pored toga njega se pro ganja iz grada Hvara na godinu dana, a ako bi to prekrio, onaj koji ga prijavi dobit e 400 lira malih, a on e se ponovo prognati. Antun Baldi, Pakvalin Cviti i Stjepan Stipin prognani su iz grada i juris dikcije na pet godina. Akol to prekre i vrate se, onaj, koji ih tui, dobit e 300 libara malih, Antun i Stjepan biti e baeni na jednu galiju, da voze 18 mjeseci okovani u gvoe, a Pakvalin, koji nije bio sposoban da vozi, bit e baen u tamnicu u podrumu kule. (br. 25) Ovu je svoju presudu knez Jerolim Quirino dao objaviti 7. februara 1572. Nema sumnje, da je ona i izvrena, i da godinu dana nije Ivan Ivani ni dolazio u Hvar. Kad je godina minula, Ivan Ivani nije mogao jo uvijek vriti bilo kakovu dunost, jer je bio osuen, da takve duno sti ne moe vriti. Meutim on ipak nije mirovao, i on je i dalje smatran voom poka. Koje su namjere bile jae aktivnosti hvarskih pukih voa, a napose Ivana Ivania godine 1573., nije nam poznato, ali znamo, da se on upravo tada uvelike zamjerio hvarskom knezu Jerolimu Tiepolu, koji 1. no vembra 1573. izvjetava vladu o pogibelji, u kojoj se nalazi sada ovaj grad, da jednoga dana u njemu doe do graanskoga rata, kako je to bilo godine 1511., kada su se meu sobom sasjekli plemii i puk. Sukob je izmeu plemia i puana! nastao zbog jurisdikcije u upravljanju hvar skom komunalnom blagajnom. Puani su htjeli svakako da budu ravno pravni bar u tome plemiima, a kad su im ovi to spreavali, a ini se da ih je Pknez pri tome pomagao, oni su poeli da se jae povezuju, da
396

odravaju potajne, pa i none sastanke u privatnim kuama, spremajui se na neki jai istup. Hvarski knez i providur Jerolim Tiepolo kae, da su oni u narodu stekli veliko povjerenje i da ih svi slijede. Oni kao prokuratori puka ubiru dobrovoljne prinose, pa ak i daju po selima javne oglase, u svoje ime, bez ikakva knezova znanja. Kad ih knez poziva k sebi, ili kad oni od svoje volje idu k njemu, dolaze uvijek u velikom broju, i protiv njih se ne bi moglo nita poduzeti bez skandala i velike galame. Knez ih je kako on pie nekoliko puta opominjao i pozi vao, da ive u miru, ali uzalud. U ovom pismu kae knez i providur, da je njihov glavni voa Ivan Ivani, sin Matija Ivania, koji je bio glava i auktor svih smetnja i vidi se, da ovaj njegov sin nasljeuje ovu oin sku zlobu, pa ako se ovaj ravi korijen ne iupa iz ovoga mjesta, dat e jednoga dana najgore plodove. Tiepolo zaklinje vladu, da Ivana Ivania odvede iz Hvara, i to to prije. (br. 26) Hvarski plemii kojima je dodijala kontrola puana zakljuie u svom vijeu, da se odriu svoje komunalne blagajne, i da ju preputaju drav noj vlasti. To je uvelike uzbudilo voe puka, i Ivan Ivani i Petar Zuleti, koji su se, kako je oito, bili vratili u Hvar, dooe knezu i podnijee mu pismenu molbu, u kojoj su traili, da sazove u ovaj grad cio narod, jer oni ne pristaju na ovakvo odricanje i hoe da, poalju dudu poslan stvo, koje e se tome oprijeti. Kad im to knez nije dopustio izjavlju jui, da e ekati, to e o tom odluiti vlada u Veneciji, pooe oni k generalnom providuru, molei ga za dozvolu te skuptine. Ovaj im je dozvolio skuptinu, ali s time, da na njoj ne smiju prisustvovati Ivan Ivani i Petar Zuleti. to vie generalni providur zadra ovu dvojicu, i naredi im, da pou s njime. (br. 30) Jerolim Tiepolo bio je sretan, njegova su nastojanja i njegovi prijed lozi nali odaziv kod generalnog prpvidura. Izvjetavajui o tom Gla vare vijea desetorice, 12. decembra 1573. kae Tiepolo, da mu se ini, da mu je skinut s lea jedan teak teret, i zaklinje to vijee, da ne dozvoli povratak u Hvar onoj dvojici, koje je generalni providur zadr ao kod sebe. (br. 27) Kad su se ostali prokuratori puka vratili u Hvar, bez Ivana Ivania i Petra Zuletia, koje je generalni providur zadrao na svojoj galiji, zatraie oni od kneza i providura saziv puke kongrege, za dan 27. de cembra 1573. Svrha im je bila da izaberu poslanike, koji e poi u Vene ciju da brane svoje privilegije i da se opru da drava oduzme blagajnu komuni i predade dravnoj administraciji. Knez i kapetan Jerolim Tiepolo im odgovori 21. decembra, da on nje htio dozvoliti sasta nak puke skuptine, jer je ona htjela raspravljati o predaji komu nalne blagajne, pa je smatrao da je potrebno da saeka. Sada, kada su oni doli s pismom generalnog kapetana mora, on moe dozvoliti im saziv narodne skuptine, ali je potrebno da mu poimence navedu o emu e raspravljati. I ako je knez i providur to vrlo dobro znao i ako je primio nareenje da puanima dozvoli skuptinu, on je na ovaj nain htio sauvati svoj ugled i svoj lini autoritet, (br. 28)
397

Ali puani nisu poputali, i nikako nisu htjeli dati pismeno ono, o em e raspravljati, (br. 29) Voa puana bio je sada prokurator Gabrijel Padvari. On i jedan sin Ivana Ivania nastojali su pored ostaloga da se vrate Ivan Ivani i Petar Zuleti. Prisiljen od takvog otpora, a osiguravi se sa dvije galije u luci, dopusti knez i providur skuptinu, na kojoj da mogu raspravljati, togod hoe. Izvjetavajui o ovome, 27. decembra 1573. istie Tiepolo, kako je svakako potrebno, da ne budu u Hvaru ni na Hvaru prisutni spomenuta dvojica Ivan Ivani i Petar Zuleti. Opasan je jo Gabrijel Padvari i sin Ivanov MarkAntun Ivani. Ukoliko bude vidio, da on neto ravo namjerava, on e ga uputiti u Veneciju. Tiepolo zaklinje Vijee deseto rice bojom ljubavlju, da ne dopusti, da se ona dvojica vrate, jer da on ne moe paziti na sve mahinacije, jer su svi ovi potajno ujedinjeni i jedne iste volje. Pored toga smatra knez i providur da treba gradu Hvaru oduzeti upravljanje komunalnom blagajnom, koje su se odrekli plemii u prvom redu zbog toga, da u miru ive, (br. 30) Poslije ovoga mi ne nalazimo u arhivima nita vie o Ivanu Ivaniu. Gdje je on svrio, da li u kojoj mletakoj tamnici, ili na galiji, ne znamo, barem za sada. U ovo je doba Ivan Ivani, ezdeset godina poslije sloma pukog prevrata god. 1510.1514. imao oko 70 godina, jo uvijek u borbi, uvijek nesalomljiv, kao to mu je bio i otac, sve do svoje smrti.

DOKUMENTI 1. Dud Leonardo Lauredano saopava 28. oktobra 1514. knezu i providuru Hvara Vinencu Donatu zakljuak Vijea Desetorice o Matiju Ivaniu. Leonardus Lauredanus Dei gratia Dux Vene darum. Nobilibus et sapientibus viri Vincentio Donato de suo mandato Comiti Lesinae, Vincentio Capello Prouissori Classis nee non sopracomitis ab eo dimissis ad expeditionem rerum Lesinae fidelibus dilectis salutem et dillecctionis affectum. Habbiamo receputo le lettere di uoi Proueditor et di uoi Conte, le ultime delle qul sono de di 17 del presente che ne naranno tutto il seguito. Sin quello zorno, dilche non ui dicemo altre, perche de praeteritis non est consiliandum, ma ue significamo hauere il Consilio Nostro de X con la zonta delliberato et commettemoui, che se hauer pottrete nelle forze vostre quel Malhio luanich Capo et authore d' ogni male quello facciate appichar per le canne della gola si che el mori, praeterea sapiati che tutti quelli haueti mandati a tuor in Craina et similiter tutti et cadauni banditi condennati ouer proclamati si per ei nobel huomo Sebastian Justinian et caualier come per uoi pro ueditor dell'armata ex benignitate et dementia nostra absoluemo et
398

absoluti esser uolemo, et per authorita del detto Consilio statuimo con questa pero dechiaration che se in quelli hauiti mandati a tior in Craina el ne sera alcuno dei capi et auctori delli inconuenienti seguiti si nel primo come nel secondo caso, ultra Mathio Iuanich da esser appicato, ut supra quello volemo debbiati mandarne de qui alle preson nostre. Voi adonque, conte fariti de li a Liesina publicamente proclamar la absolution preditta reuocando tutti a asa ali qul dariti solemne giuramento de fedelta et che quieta et pacificamente uiueranno, del che etiam li fariti seuere admonitioni per cessation dei scandali nel aduegnir azonzendoli come terminatione, che se, i, commetteranno piu alcuna cosa scandalosa, i, se hauranno per rebelli et i loro beni saranno confiscali. Demum ac commettemo che a tutti restituiti et faciati restituir le pos session et case sue et de tutta questa execution ne dareti auiso. Triplicata. Datum in Nostro Ducali Palatio die 28 octobris indictione 3 1514 A tergo: Nobilibus et sapientibus Viris Vincentio Donato Comiti Vincentio Capello prouisori Classis et sopracomitis ab eo dimissis ad expeditionem rerum Lesinae. Aperiantur et| exequantur per eos ad quos prius pervenerint. Recepte. Die 6. nouembris et aperte per Magnificum Dominum Comitem Lesinae. 1

2. Dud Leonardo Lauredano objanjava hvarskom knezu i providuru Vinencu Donatu, 8. novembra 1514. kako treba da se provodi djelomina amnestija hvarskih pobunjenika. Leonardus Lauredanus Dei Gratia Dux Venetiariim etc. Nobili et sapienti viro Vincentio Donato comiti Lesinae fideli, dilecto salutem et dilectionis affectum. Ve scrivessimo le ultime nostre con el Gonsilio Nostro di X con la zonta a di 28 de mese preterito diretiue non solum a Voi, ma etiam al proueditor delF Armata et ai sopracomiti triplicate ad cautellam, perche non manchi che a tutti uoi sii nota la delliberation nostra, et del ditto Consilio. Siamo certi a questo giorno Fhauerete recepute et exeguite, con diligentia facendo proclamar ad notitiam de tutti, accio che li absoluti se ne possino ritornar a casa, ma perche dapoi habbiamo receputo una lettera dal proueditor dell' armata de di 23 del preterito appresso Curzola che ne significa hauer receputo le prece d e n t nostre de X et in essequution di quelle ultra iustitiati per quanti haueua fatto proclamar. Altri otto delli piu peruersi, il che non era nostra intentione ne del ditto Consilio qual ne haueua notitiai delli justiziati quando forno scritte le ditte lettere de X. Habbiamo delliberato rescriuerui immediate et repplicarui la delliberatione et mente nostra esse che tutti lesignani condennati ouer proclamati si per el proueditor
1 Archivio di Stato (Frari) u Veneciji: Capi del Consiglio di X = Lettere di rettori ed altre cariche.

399

dell' Armata come per el nobel huomo Sebastian Iustinian et siano absolti, et cusi iterum fariti proclamar reuocando tutti a casa et reuocati admonirli a uiuer pacicamente et dandoli zuramento de fedelta con le altre circunstantie a uoi imposte ecceptuando con quelli otto piu peruersi proclamati col ordine del proueditor delFArmata dei qualli die rasoneuolmente esser quell' Mathio luanich el principal precessor stacapo et authore d'ogni male et se quello pottesti hauer nelle mano, lo fariti appicar per le cane della gola, delli altri ueramente sette, possando hauer alcunoi de loro, lo mandareti de qui alia presentia nostra, si come ue imponessimo per le precedente, et perche ne hauete scritto in forma et medesimo ne scriue el proueditor che quelli Nobili se hanno molto elleuati in grande insolentia, dal che dubbitamo non procedi alcuno altro disordene li facciate tale admonilione che intendino certissimauiente douer esser seuerissime castigati se, i, non se portaranno quieta *;t pacificamente et quanto partien ad alcuni che pretendono esser restaurati dei danni che, i, dicono hauer hauuti dei qual siano fatte alcune sententie per il nobil huomo Sebastian Iustinian al RA ue commandemo che non dobbiate circa tal restauri exequir ne riceuer cosa alcuna senza delliberation del Consiglio Nostro di X con la Zonta, ma solum farete restituir a cadauno le sue possession et case, si come per altre ui impo nessimo. Demum ui mandemo con questa certa deliberatione fatta in esso Consilio circa de quelli capitoli che ultimamente furno fatti et conclusi tra i Nobili et populari de li supra altri capitoli faremo etiam la delliberatione nostra et ue la notificaremo da esser per uoi esseguida con la debita dilligentia interim attenderete alia conseruation di quella terra in quiete et tranquilita dandomi d' hora in hora auiso d' ogni successo. Datum in nostro ducali palatio die 8 nouembris indictione 3, 1514.

3. Dopis hvarskog kneza i providura Vinenca Donata dudu dd. 4. februara 1515. o izbjeglim Hvaranima u Tursku Serenissime Princeps et Domine Excellentissime! Dapoi le mie forno de 5. et 18. del passato a loro noua ho da di ualore a Vostra Serenita solum che per liberatione de li banditi per il Magnifico Proueditor de F Armata ho replicate piu mie in Crayna et mandati homini a procurar la liberatione de queli a quali retornati che saranno daro solenne juramento huxta Fordina tione et commandamento de Vo stra Eccellenza. Et questo dico ultra li otto, quali per essere restati banditi, per terminationem del'F Eccellentissimo Conseio de X. non se deuono qui admettere. Quanto seguira Vostra Sublimita sera aduisata. Ulterius li scripsi de la retention di quel scelerato Turcho Cara Mustafa, qual era stato pubblico ladro con fusta di mal afare, et per dire li significai il tuto. Per presentes prego Vostra Serenita mi voglia scriuere
400

!a intention sua che cusi immediatamente exeguiro, conie son obligato da fare. Alle Serenita Vostra Eccellentissima humiliter mi racomando. Lesinae I III. februarij 1515. Vicentius Donatus Comes Lesinae 1 4. Dopis kneza i providura Hvara Vinenca Donata dudu dd. 22. februara 1515. o amnestiranim Hvaranima. Serenissime Princeps et Domine Excellentissime. Scrissi li passati zorni di hauer mandato in Crayna, et in questa parte di Terraferma della Turchia, con mie lettere a solicitare et procurare con solecitudine la recuperatione et redeniptione de quelli lesignani quali erano remasti absoluti per gratia delFExcellentissimo Consilio di X. AI presente sapera Vostra Serenita; che sono ritornati questi tal da nie con lettere del Chadi de Mostar patente da Constantinopoli per quale ricerca la verit della cossa, rachiedendo la relaxation de presoni qual sono stati quattro uolte reuenduti, et reduti fina in Schopia, et tal patente sono spetialiter fate contro li infracripti come capi, et principali azenditori (?) et venditori di detti lesignani XV in numero, di quali sono comprati con denari 4 da essi capi quali non prestano debita obedientia a esso Chadi mandato da Constantinopoli. Et con questo essi nontij sono sta expediti. Ne altro se pol per questa via operare, se non scrivere al Magnifico Baylo a Con stantinopoli et procurare per questo prezzo la liberatione de dicti, o come meglio parer a Vostra Serenita di fare, alia gratia della qual humilmente mi racomando. Ex Lesina die XXII. februarij 1515. Li prendelosi principali Haidin Chielaich Murat Vusdieuich Vuucth (?) Ruhrich Foris: 22. febr. 1514. R. Liesna in materia Liesnanorum qui fuerunt in Crayna ... Serenissimo Principe et Domino Excellentissimo Domino Lauredano 1
1 Archivio di St'ato (Frari) Capi del Consiglio di X. - Lettere di rettori ed altre cariche' Non dirette ai Capi di X' 1 U Archivio di Stato u Veneciji (Frari) Capi del Consiglio di X. - Lettere di rettori ed di altre cariche. Non dirette ai Capi ei X'

Vincentius Donatus Comes Lesinae

2 6 STARINE

401

5. Hvarski knez i providur Viktor Diedo obavjetava 25. juna 1515. duda o dolaska Matija Ivania u Suuraj na Hvaru. Serenissime Princeps et Domine Excellentissime. Nee non Excellentissimi Domini. A di 27 mazo superiore scripsi alia Subblimita Vostra che bauendo per relatione, che Mathio Juanich principal capo dela seditione qui seguita, et per zo bandito de terre et logi de Vostre Excel lentie era con una barcha armata venuto al Capo de questa insula, con animo di fare qualche noua sulleuatione, subito con quella mazor secreteza mi fu possibile, senza tumulto armar barche ben in ordine, et fecili dare lo incalzo, fina alia fiumara di Narenta, doue se ne fuzite, con che io era con ogni mezo per solicitar di hauerlo nella mano, per tranquilita et pace de questa Insula. Et che per hauere principiato a castigar aleuni et introduto tal terrore, che non era aleuno hauesse animo di portare pur uno coltello, ma uiueua se in pace. Unde li nobili quasi tutti erano repatriati come in quelle. Per queste sapera le Excellentie Vostre che'l ditto scelerato de Mathio ancher se troua in dicta fiumara, con animo forsi di fare qualche altro manchamento per il fauore che omnino Fha in questa Insula, al che stago molto aduertido, et tengo ogni vigilante mezo di fare che non li reusa aleun suo desegno, anci che ogni suo conato et forzo1 sia irrito et vano, et forsi che"! incapera ne le mie mano, come desidero per ben de tutti. Questa uniuersita del populo heri si congrego, et fece elletione del suo camerlengo, qul in conformita con quello di Nobili habi a tenir il scontro del administrazione de li denari de questa camera, unde mi parse loco et tempo congruo essendo coadunati in gran numero a farli intendere F errore suo di esser stati za tanti anni in differentia et diuisione con li Nobili, contra officio di ueri Christiani conclusi con conveniente parole, che li commossi a piangere, li exortai a voierse paeificare, et remetter le inzurie. II che saria di grandissimo contento, et ad piacer de Vostre Excellentie. Quali contenti di far pace et remissione de l'offese reponon in me tutte le loro differenlie dil' che parlai etiam alli Nobili li quali per tenereza mossi a lachryme. Laudando questa conclusione abrazorno in pace similiter contestando de remettere ogni offensione, et retornare alia pristina amicitia, che tra loro era. Et cusi essi dil Populo determinorno ii zorno dil fare de questa santa pace alia feta di San Stefano Protomartire, che uien alli doi di auosto proximo, doue diceno volere che si celebri una messa solenne, et che intervegni zuramento super heucaristiam, et il baso di forma perpetua et inuiolabile pace tra loro, alia qual cossa totis viribus per honor de Vostre Excellentie mi afatichero. Et perche nella ditta elletione dil Camerlengo dil Populo e fatta in execution della parte presa nel Excellentissimo Conseio di X con la zonta de XXVII octob. preterito, qual parte diffinisse cheF se habia ellezer esso Camerlengo dil Populo, ne mention aleuna fu di salario che habbia d hauer, unde li Nobili conformandosi con dita parte non pretendono esso ellecto habi ad 402

Lauer salario alcuno, et quelli dil Populo tieno il contrario volendo 1 habi ci..i ducati al mese come hanno li Nobili. Sopra di la qul cosa diffinita ut supra per excellentissimum Consilium Decern non ho volesto impedirmi, fin a che non interodi il volere de Vostre Excellentie. Azo adonque non habi a nascere tal differentia, la qul io non voria veder, ne che per queeto el si venisse a fastidir Vostra Serenita con spese de questa pouera Insula, qul per queste sedition e reduta a debili termini,, prego Vostra Excellentia voglia cerca questo dechiarire et auisarmi quato e di sua mente, azo che possi perseuerare in tenire questa insula in quiete, et pace, come e volere e mente di quelle, alia gratia di la qual humilmente mi recomando. Ex Lesina die XXV Junij 1515. Victor Diedus Comes et Prouisor Lesinae6. Hvarski knez i providur Viktor Diedo izvjetava mletaku vladu 5. augusta 1515. o pukoj skuptini u Hvaru, na kojoj se birao puki kamerlengo. Serenissime Princeps et Domine Excellentissime necnon excellentissimi domini. Le Excellentie Vostre per mie de XXV di luio preterito forno aduisate di la conclusione di tutti questi cusi nobili, come popularL nemine discrepante, di volerse paclficar insieme, et che contentauano reponer in me tutte le loro dif(erentie fra quale vedea esser quella circa el salario dil Camerlengo diu populo ellecto iuxta termiiiationem Excellentissimi Consilij Xm. Sopra il che credo Vostre Excellentie habbino termina fin hora; le presente sono a significarli qualiter heri che fu il zorno della fiera per lu festivita de San Stefano confalon de questa sua citta: In nomine Individuae Trinitatis. Nella chiesia cathedrale congregati generalmente tutti, et Nobili et Populari dopo il canto d'una solenne messa et inuocatione dil Spirito Sancto. Et dapoi una predicatione, a disponere li animi et modo de questi a volere remettere ogni odio, tuti mossi da innefabile tenerezza, non senza lachryme, osculo pacis interueniente inter eos, se abrazorno. Remettendo con humanissime, dolce, et affettuose parole Funo al altro ogni inzuria, et offensione, et promettendomi de piu non si offender uerbo nee facto, et inter reliquos uno di Nobili per nome ser Balci in quel feruore di contrazer de la pace, chiamo a se uno che in queste sulleuazione hauea amazato il suo proprio fiolo, et perdonandoli lo acceto in loco del figliolo morto. Tutti doi abbrazandosi, et teneramente pianzendo, fo etiam in quel instante, a contemplazione mia celebrata pace tra forsi XII priuate persone. Per il che forno fate diuerse demostratione di alegrezza mediante la galia Sopracomito il Magnifico Domino Victor di Garzoni, qual con quella beniesimo in ordine a contemplatione mia se uolse trouare qui per segurta respeto alia moltitudine, qual sol parturire confusion, et per repu405

tatione dela cosa. Adonque azo tal pace (qul non senza faticha et afano ho reduta a questi termini) si conserui et non sia frustatoria come altre uolte fu, anci dir si possi che sia reintegratiom de amor. Non restero reuerentemente recordare a Vostre Excellentie quello che mi par necessario in questa materia a perpetual quiete non solum di Leina, ma di tutta Dalmatia, che Vostre Excellentie habino a comandare a me et successori, che l'non s'habi a permettere che si fazi mention alguna de quelli otto, che per termination del Clarissimo Proueditor de l'armada, et de Vostre Excellentie sono restati banditi, per la sulleuation qui seguita, ma che ia imposta silentio de quelli, o come meglio parera a Vostre Excellentie sapientissime, u t dirci possit quod justitia et pax ipsae se osculantur. Io qui per il potere mio faro che con essa pace concori pari passu la justitia arnica de quella puniendo ogniuno, hara animo contrauenire a tal sancta deliberatione, azo se uiui in amore come e di mente de Vostra Excellentia alia gratia della quale humilmente me racomando. Lesinae die III Augusti 1515. Victor Diedus Comes et prouisor Lesinae 7. Hvarski knez i providur izvjetava 26. februara 1516. god. mletaku vladu o prilikama na Hvaru. Serenissime princeps et*excellentissime domine domine, nee non excellentissimi domini. A di 4 del presente con quella reuerentia como se conuien receui letere de vostre excellentie de di 19 decenbrio, a le qual fin a hora non ne ho dato; la debita risposta. Pero che dieno esser scrite de mia mano si come vostre signorie me inpone sento non medioremente male et hora che son alquanto miorato ad laudem onipotenti mi sforzaro far el debito mio pregando uostre signorie che di la tardita et mal conposta litera mi abi per excusacion, per le quel le me scriue, che esendo conparso ser Piero Diedo dauanti uostre signorie recredendoli di poter mandar in Nerent vno suo nontio per tagiar legnami per far far certo suo nauilio de qui cometendomi lasi diti suoi nontii andar a tasar diti legnami non auendo alcuna cosa per contrario si tel benefitio da le cosse publice, come per altri respeti. Quando ueramente alcuna cossa auese in contrario debi supra sieder e dar noticia a le si gnorie uostre, al che riuerentemente rispondo, che, come per altre mie scrite a uostre signorie, continue mi o sforzato et sforzo mantenir il pacifico et quieto uiuer di questa insula ed o la reduta a honor de uostre signorie di vna speloncha vno monasterio di obseruantia et ad laudem onipotenti. In mio tenpo m'e la ne minima cossa eseguita non hobstante che quel selerato de Matio Iuanich, capo de ogni male, sia in quela parte de Craina, e quanta faticha che io ho sie da lui guardarmi al che mi o sforzato et forzo pro iuribus noslris la praticha in Craina diuedare et questi che uoleno far far ditoi nauilio piu i uolte mi a recie404

sto licentia senpre li o tenuti con uarie parole e tanto piu i quanto quelo dieno far dito nauilio et andar in Nerenta, e vno di li soi intrinsici inmo quelo che in caxa sua f u fata la conjuratione ben nota a uostre excellentie. Unde per obviar a qualche inconveniente potese hocorer ho deuadato e son per deuedar perche per uostra signoria mi fia comeso el contrario a le qual comandamenti senpre gienibus flesis son per hobedir a la gratia di le signorie uostre humiliter me ricomando. Leine die 26 februaru 1516.

Viktor Diedo, knez i providur Hvara, pise, mletakoj vladi 25. septembra 1516. kako je Matij Ivani doplovio u neku uvalu kraj Vrboske i odveo sobom jednu lau. Serenisime Princeps, et Domini Excellentissimi. Post humilen comendatjlonem, si come Vostra Serenita sa, za piu mesi quel scelerato prin cipal capo de la seditione qui seguita detto Mathio Juanich bandito de terra e logi de Vostra Celsitudine cum tale a che se redusse in Crayna loco propinquo a questa insula, donde menazaua per il fauore, che omnino ha da questi insulani de venire a perpetrare qualche nouo danno, o altro male, ad il che vigilmente mi ho opposo con ogni possibilita, et li passati zorni haui mezzo tiorli una sua barcha longa, per qual non mi sparagnai dexbursar el denero dil valor de quella, pero che no de quelli Craynesi diceua esser sua et hauerla comprata. Ulterius intendera vostra celsitudine che venere proximo XXra0 del instante esso Mathio in una barcheta haue animo cerca a meza note tragetarsi in questo territorio ad una valle d& Verbosca per mezo Crayna distante da questa terra meglia 14 et iui dismontar et desligar uno nauilio de stara cerca 500 cargo di vini de rason de Nicolo suo fradello et di altri de essa villa de Verbosca, et quello nel silentio de la note condure fora de essa valle alia riuera de Crayna. Cosa da me con summo despiacer intesa, de qual iudico esso Nicolo esser conscio. Unde non volendo aliquo modo patir tanta iniuria del romper dil porto, ma deuedar oportunamente a tanto mal principio, immediate armata la fusta et molte barche mandai a veder de rehauer esso nauilio, per qual modo si pole. Doue intendendo il non se poteua cusi de facili rehauer senza exponere li nostri a mani festo periculo, vista che il dito sedutore za se afatichaua de discargar li vini et robe, feci per honor de vostra serenita esso nauilio bombardare el demum getare a fondi con esso cargo, a zo che tolte li fussen il potere et alle de far nel auenire simili latrocinii. E perche, principe illustrissimo, sono occorse spese in questa expeditione, a quale per iustitia die sotozazer quelui che e causa del danno et anche non dieno perder quelli hauemo li soi vini sul dicto nauilio. Pero cusi parendo a vostra celsitudine (di che ne aspetero resposta) io son per fare che de li beni de esso Mathio il tuto sia satisfato. Dil che nascerano boni effeti primo
405

sera dum optimo exempio a questa insula et tuta Dalmatia, se anichilerano le force del dicto rebello de vostra serenita, et deinde quelli subdite de vostra excellentia, a quali e sta robato il suo serano conseruati indemni et quelli se hanno adopera resterano apremiati el una altra uolta in simel urgentie harano causa de portarsi et simelmente che vigorosamente. Gratie excellentiarum vestrarum me humiliter comendo. Leine die XXV septembris 1516. Victor Diedus comes et provisor Leine. 9. Hvarski knez i providur Viktor Diedo obavjetava 18. novembra duda, kako je dao napasti lau, koju je Matij Ivani bio odveo u Krajinu. 1516.

Serenissime Princeps, et domine excellentissime. Post humilem commendationem etc. Nee non excellentissimi Domini. Scrissi a Vostre excellentie adi 25 septembre supior lettere dil tenor subsequente: Serenis sime! Si come vostra Serenita sa za piu mesi quel scelerato principal capo de la seditione qui seguita detto Mattio Ivanich bandito de terre, et logi de Vostra Serenita con talea si redussd in Crayna loco propinquo a questa insula, donde menazaua, per il fauore, che omnino l'ha da questi insulani, de venire e perpetrare qualche nouo danno, o altro male, ad il the vigilanter mi ho opposto con ogni possibilita. Et li passati zorni haui mezzo tiorli una sua barcha longa, per quale non mi sparagnai de exbursare il denaro del valor de quella, peroche uno de quelli Crayneri diceua essere sua et hauerla comprata. Ulterius intendera Vostra celsi tudine, che venere proximo del instante esso Mathio in una barchetta hauo animo cerca a mezza notte tragetarsi in questo territorio, ad una valle de Verbosca per mezo Crayna distante da questa terra meglia XIIII et iui dismontar, et desligar uno nauillio de stara circa 500 cargo di vini de rason de Nicolo suo fratello, et di altri de esso villa de Verbosca, et quello nel silenzio della notte, condure fora de essa valle, alia riviera de Crayna cosa da me con summo despiacere intesa, de qual giudico! esso Nicolo esser consio, unde non volendo aliquo modo patir tanta iniuria del romper del porto, ma deuedare oportunamente a tanto mal prineipio, immediate armata la fust et molte barche mandai a veder di rehauer esso nauilio per qual modo si pole. Et intendendo el non si poteua cusi de facili rehauere, senza exponere li nostri a manifesto periculo; visto che il dicto sedutore za se afaticaua da discargar li vini et robe feci per honor de Vostra celsitudine esso nauilio bombardare et demum getare a fundi con esso cargo, azo che tolto li fusse il potere et alle de far nel auenire simili latrozinij. Et perche Principe illustrissimo sono occorse spese in questa materia et expeditione, a quale per lustizia die sotozazere quel in che e causa del danno et anche dieno perder quelle special persone che haueano li soi vini sul dicto nauilio; pero cusi parendo a Vostra celsitudine di che ne asperato ris406

posta, io son per fare che de li, beni de esso Mathio, il tutto sia satisfato di che nascerano boni effetti. Primo sera d'un optimo exempio a questa insula, se anichilerano le forze del dicto rebello de Vostra Serenita, et deinde quelli subditi de Vostra Serenita, a quali e sta robato il suo saranno conseruati indemni, et quelli si hano adopera resterano apremiati, et un altra uolta in simel urgentie havrano causa de portarsi et fidelmente et uigorosamente. Questo Excellentisimi Domini e quanto za li scripsi il che hora li ho uolesto replicare per che quottidianemente son solicitato et importunato da li ditti si hanno adopera, et da quelli hanno perso il suo, quali expectano esser refatti. Pregando exinde Vostre Signorie se voglino degnare darmi resposta di quanto in questo, o di mente et volere de quello, il che sera immediate da me exeguito, Gratie excellentiarumi vestrarum me humiliter comendo. Lesinae die XVIII Nouembris 1516. Victor Diedus Comes et Provisor Lesinae 10. Izvjetaj hvarskog kneza i providura Zaharije Valaressa od 12. jula 1519., u kom opisuje kako je dao odsjei glavu jednom Hvaraninu. Excelentissimi domini. A 5 de auosto passado insieme con el magnifico prouededor de armada vnitamente scriuessemo reuerenter a le excellentie vostre, che in executuion de questo le ne hauea commesso, haueuemo fatto apichar dui de quelli che haueuano fatti danni a i sudditi del signor Turcho, perche non hauendo possuto hauer nelle man altri 5 sudditi de vosstre excellentie insieme con Versaicho de Schardona c fatta pero prima per noi ogni possibile experientia. Quelli haueuemo banditi de terre et logi de vostre excellentie. I quali da poi reddutti in Crayna non restauano continuamente de dannizar questa isola. Heri veramente mi fo presentato vno de essi malfattori preso per 5 de questa isola, quali virilmente hanno combatuto con il ditto, et vno de essi 5 ferito dal ditto. El nome del qual preso e Martin, zenero de Bartul Polouinich, al qual hozi juxta la sua condemnason sopra vno soler emi nente sopra la piaza ho fatto tagliar la testa et da poi squartar in quatro quartti, i qual ho mandati a poner in diuersi logi per isola al incontro de la Crayna ad esempio de altri et a zo che ogniun se abstinisca a far danni' a i sudditi del signor Turcho, come e el voler de vostra excellentia e per piu confirmatione de tat volere de la excellentia vostra. I ditti 5 che hanno preso el ditto e conduto me nelle force ho fatti venir publice in loza immediate et fattoli contar lire 1000 de marcelli per ditta tglia si che spiero in lo auenir facano scampar la voglia a li banditi de acostar si a questa isola. Et de tal nostra execution et del dar de ditta taglia mi ha parso al proposito immediate dar ne auiso al signor 407

Musta bassa de la Bossina et ad altri cireonuiani representanti lo illustre signor Turcho accio i sapino et intendino la justicia se fa verso quelli che offendeno i sudditi loro, non sparagnando el danaro, la qul cosa bo fatto considerando cusi esser el voler de le excellencie vostre, a la grazia de le qul reuerenter me recomando. Lesin'e. die XHjulii 1519. Zacharias Valaressus comes et prouior Leine^ 11. Izvjetaj hvarskog kneza Zaharije Valaressa od 3. augusta 1519., kako je zatraio da bar jedna galija bude u hvarskoj luci. Serenissimo principe et excellentissimi domini. Le ultime mi forno de 22 del pasado, per le qul li fixi intender le provixion per mi fate per asegurar nobeli, e per auanti li scrisi auer scrito a ara al magnifico sopracomito Barbarigo che inmediate auese a uenir de qui, el qual in uero merita grandissima laude, perche subito riceuuda tal mia se leuo da Zara e se ne viene de qui facendo perho el tuto con solita sua prudencia. El qual arivo de qui a di 3 del pasado e perche li manchaua oto homieni a finir d'intersar se, perche li f alidi alguni che levo a Vegia, fexe far le proclame de qui; e non se trovando de qui, salvo che uno homo, delibero mandar el suo comito a Spalato e Sibenicho, el qual eri ritorno con homeni tre solamente ed e stato fin a Laurana ed e stado in questi zorni dodexe, che stato qui eso magnifico soprachomito la fiera de questo locho in paxe e quieto universal, el qual tempo era quelo che questi nobeli se dubitauano. E intendandp da eso magnifico sopracomito auer danari per Corfu e per Farmada sperando nel nostro signor Idio non auer de bexogno del dito per auer fato schampar la nogia ai tristi da costarsi a questa ixola, ho deliberado lasar partir el dito magnifico sopracomito. Et o scrito al magnifico prouededor de 1'armada e al magnifico capitano de le bastarde pregando sue magnificencie che sto setenbre uogi mandar vna galia ahnen in queste aque si per asegurar questo luogo e nobeli, che posino andar! per l'ixola a far le sue vendeme, perche a tal tenpo seria el pericolo, se pericolo algun fose, che non lo credo, perche ben i tristi puolno e ano uisto la iusticia per mi fata. In mexi diexe nuoue son in questo regimento, ma ezian per amor de le f uste da la Valone, che se dixe esser a Durazo, e che sertisimamente sono per ritornar soto i monti, si che hognuno se dubita andar in Pugia per formenti. lo scrisi al magnifico sopracomito Tajapitra, qual era a Raguxi, per quanto mi fo dito, che auese a uenir de qui zudego auanti el zonzer de tal mia a Raguxi, era partido, perche per piu uie ho intexo esser sta a Budoa e chel'era scorso uerso Leuante, la qual cosa mi rendo certisimo non si a, ma che in quele aque l'aspeti quest'altra galia masime sapendo con zerteza le fuste tre esser a Durazo: se altro per zornata seguira houer intendero che degno sia de relation de la excellentia uestra inmediate 408

li daro auixo a la grazia de la qual reuerenter me ricomando. Ex Leina die III augusti 1519.' Zacharia Uallaresso conte e prouedidor de Liesena. 12. ^ ' , ' " ' , Knez i providur Hvara Zaharija 16. jula 1519. kako se govori U to je vrijeme ' Valaresso izvjetava mletaku vladu da e Malija Ivani doi na Hvar. Mati ja bio u Italiji.

Excellentissimi domini. In quest'hora, che son hore diexe, ho ricevude sue letere de 5 del instante e in quela incluxa la copia dela letera da Rauena, per la qual reuerenter li risponde, che anchor de qui za alguni zorni tal cossa e diuulgata, e come per mie de 12 del instante li scrisi, che esendo sta prexo 1 de queli che hora ano insieme con el magnifico prouedidor in execusion di mandati de nostre excellentie bandizasti, inmediate lo fixi squartar e diti publice in loza la tagia de lire mile a queli lo prexeno per meter teror in la tera facendoli publice in tender che simelmente daria le tagie a cui prendese houer amazase cadauno bandito de questa ixola, si in tenpp mio come del magnifico prpvededor Capelo facando meter li quarti del dito decapitado in diuersi luogi deFixola e de tal execusion scrisi per tuti questi contorni e precipue al magnifico bailo ha Costantinopoli per la mia de Raguxi de domino Jacobo de Zuliano facando hogni zorni quele altre prouixion, che per le force mie poteua, e perche el principio de tal mouesta he protesto intendera le excellentie uostre. El par che in tenpo del magnifico miser Sabastian Justignan el fo tolto e menado de li 1 nauilio, nel qual Matio luanich ne aueua parte e parte so fradelo, e 1 altro. Qui in Liesena fo uenduda la parte de dito Matio al dito Lexegnan, el qual Lexegnan insie me con dito fradelo de Matio sono andati in Pugia, doue sta dito Matio ed e retornato dito Lexegnan de qui e comparse daunti de mi dicendo, che Matio luanich li aueua tolto el nauilio de li in Pugia per forza, e che io preuede a questo. A la qual sua preposta li fixi vno grandissimo rebufo dicendo li che'l meriteria lo fose in qualpra apicho per la gola per auer menato dito nauilio de li ne le man de dito Matio con altre parole ben al prepoxito e masime che'l me dise che'l fradelo de dito Matio era restato su di nauilio con eso Matio. E inmediate mandai a chiarn.ar la mogier del dito Matio facando li intender che s'ela non hoperaua talmente che'l nauilio fose de qui conduto, la manderia ramenga con el fiol. E mia hopinion era che retornando el fradelo de Matio de qui mandar la de li ha hobediencia de uostre excellencie per esenpio d'altri. La qual mogier de Matio per el suo fradelo me fexe intender che'l nauilio seria retornado, ma che'l era andato a Rauena houer in Anchona e cusi se sentiua per piu bande. AI prexente veramente mi a parso in quest'ora espedir I a barcha con letere a li magnifici retori de Zara, che vogi e debi eomete? al manifico sopracomito Barbarigo in nome de uostre excellen cie, che inmediate stabi a trasferirse de qui ho interzado ho no per asecurar tal cossa e masime che'l se deuulgaua pur che questi nobeli era
409

per leuarsi de la tera per tal dubito e precipue per la fiera de San Ste fano, che sera a primo d'auosto, perche dise, che a tal tenpo peruenir de qui el soradito Matio, el qual, magnifico sopracomito, venendo lo faro restar de qui segondo el bixogno non restando ne di ne note a hen de questi sui fidelisimi e ha honor de uostre excellencie, e perche eri scrisi a la illustrissima signoria del zonzer de qui di merchadanti de le galie d'Alesandria, e che dal scriuan de dite galie aueua abudo, che la galia Tagiapiera anchor lei veniua ha uolta per respeto de le fuste e per scontrarsi con dita galia Barbariga, se la venira se al prepoxito, ma non credo venira, perche dito scriuan me dise che esa galia aueua dado la cassa al Moro fin a la tera de Durazo e che! tal fuste erano ritornate a la Valona, ma, excellentissimi domini, reuerenter li dicho che per hogni bon respeto ahnen una galia sera necesarissimo stagi de continue in queste bande. Senpre pero riportando mi al suo sapientisimo judicio io de primo ne faro restar almen de qui e per zornata continuamente per mie de sucesi le excellencie uostre sera auixade e tanto se fara quanto le comandera e se uedero la cosi perseueri in qualche pericolo mandero de li la mogier de dicto Matio Iuanich et el suo fiol azio habi cauxa d'astenirse el dito Matio dal mal voler suo. Delle excellentie uostre reue renter me recomando. Ex Lesina die XVI julii 1519. Zaccaria Vallaresso conte et proueditor de Liesna. A tergo. 16. julii 1519. recepte 22. Liesine. Excellentissimis capitaneis, Excellentissimis consilii decern dominis collendissimis. 13. Zaharija Valaresso, knez i providur Hvara izvjetava vladu u Veneciji, 1519 g., kako prijeti pogibelj da e Ivani doi u Hvar i kako se plemii boje. Pozvao je one, koji su bili u kakvom bilo doticaju, usmenom ili pismenom sa izbjeglicama, da mu se prijave. Serenissime princeps et excellentissimi domini. Ha 16. deFinstante fo le ultime mie in resposta de vostra di magnifica signoria de 5 dito. Al prexente reuerenter li dino to che come con dita mia li scrisi che esendomi sta fato intender per questi nobeli che fama publicha per la tera e ixola che quel tristo de Matio Iuanich ed altri sui seguenti banditi erano per uenir sul ixola per questa fiera nostra de san Stefano, de la qual sua uenuta grandemente se dubitauano pregando mi douese scriuer al magnifico prouededor de Farmada, qual era fama ueniua a Gataro, che auese a uenir de qui per tal cauxa, a li qual fixi conueniente risposta e che'l non achadara per tal cossa eso magnifico prouededor venise de qui ma che io faria tal demostration e prouixion, che i resteriano satisfati e securi. Ancor che certisimo fose niente seria perche se tal tristo auese el muodo de uenir e uenir potese, non ge lo mandaria a dir auanti, ma che niente di meno non resteria de far le debite prouixion per satisfacion e segurta de tuti loro e che esendo sta prexo qui so Fixola vno
410

de queli, che hora vno ano insieme con el magnifico misser Sabastian Moro, dignissimo prouededor de Farmada, bandizasemo de tere e luogi de nostra signoria in execucion di mandati de uostre excellencie. Quelo inmediate fixi squartar per meter teror e spauento in la terra ed ixola per piu spauento et per dar cauxa si a Matio Iuanich e compagni de non se pensar de uenir suFixola, come per dar cauxa ha tuta Tixola venendo d'amazarli publice in loza facando squartar el soradito. Contai lire mile per la tagia del stradito a queli lo prexe facendo publice dir in schiauo ad alta voxe che senpre che amacerano houer prenderano cadauno bandito io li daro simelmente inmediate la tagia, la qul cossa fo, ut supra, de spavento a queli che aueuano qualche mal pensier ed e gradissima satisfacion e contento a queli che desiderano el ben e pace universal. E perche el resonaua pur che alguni de questi nobeli per tal dubito era per leuarsi de la terra, la qul cossa se fose seguita, aria meso in fuga lo resto e dado anemo a li banditi de uenir. Deliberai far far vna proclama, che tuti queli che za mexi tre ano parlado con algun, houer abudo letere da queli, houer che abi inteligencia con aleuno de si, in termene de zorni tre douese venir a manifestar se facando mi intender con uerita quelo che fra hesi era comunichato. II che facendo foseno asolti d'ogni pena, che per tal cauxa auer potese, e che altramente non se uenendo a palentar che chi queli acuxase auese lire a 50 inmediate di danari de questa comunita, e fose tenuti secreti; e che tali che non aueseno manifestado si foseno relegati in la cita de ueniexia per ani 10 con hobligancia de aprexentarsi hogni zorno a le excelencie uostre houer a locho per quele deputado li soto pena de ducati a 5 per uolta e che de cetero algun sudito non posi ne debi auer comercio con alcun bandito, ne> queli acetar in caxa, ne suo nauilii soto le pene, ut supra, e d'eser li bruxado ei nauilio e chaxe, e da poi publice comisi al caualier caporal e armiragio, che auese a far cerneda de a 5 valentomini per vno, a li quali auese a comandar li che soto pena de la forcha doueseno star preparadi con le sue arme per exequir quanto per me li fose comeso per modo, che per grazia del nostro signor Idio si nobeli, come populari e tuti altri che desiderano el ben uiuer, sono restati tanto contenti e satisfati quanto dir se po benedicendo el zorno ed ora che io vini in questo regimento dicendo ad alta voce, che, se talmente fose stahoperando in tempo del desturbo, mai seguiua quelo seguite. Ed aposta inmediate mandai, che tal proclama fose stata in diuersi luogi per Tixola e a Lissa, doue inmediate sono uenuti a palentarsi molti che erano stati a parlamento con dito Matio Iuanich si a Biestie, doue e la sua abitacion, come in la Marcha; le qul tute depoxicion sono in proceso sopra de cio formato la sustancia del qual in conformita he che lui de si de raxon de repatriar se sforza de far intender a questi nobeli che vogi far che'l retorni sul'Ixola prometendoli de mai esser contra de loro, e che se i non el farano ritornar, el uegnera amazarli tuti per fin a queli serano nel uentre, de lor mogier. Le qual cosse chi le uolesse far e auesse el muodo de farle non lo diria ne lo faria intender, si che come a diti nobeli ho fato intender non he da dubitarsi, perche el tuto lui fa per meterli
411

teror; he perho, excellentissimi domini, io debo restar ne restero de far le debite prouixion per: segurta de questi suditi a me comesi. Ed o scrito al magnifico sopracomito Barbarigo, qual se aueua a Zara e cusi al Tagiapiera, qual.staua a Raguxi, per quanto me sta referito, doue el fa conzar li spironi de la sua galia, che slabino a transferase de qui per conuenienti respeti vno di qual almen sta per far restar in queste aque per qualche zorno per contento e satisfacion de questi nobeli ed altri suditi, quali erano spauentadi; hac ezian per far remuouer qualche mal uoler de chui 1'auese ed ezian hasegurar tuti nauilii, che sono per andar in Pugia per formenti si per Dalmacia come per Venecia, perche hognum teme ander in Pugia dicendo che le fuste erano per tornar inmediate schargato che le auese a la Ualona la preda per loro fata 14. Knez i providur Hvara Zaharija Valaresso izvjetava 9. augusta 1519. vladu u Veneciji kako je blagdan sv. Stjepana proao mirno. Serenissime princeps et excellentissimi domini. Le ultime mie fo de 3 del instante, per le qual reuerenter li dinotai del partir de qui del magnifico sopracomito Barbarigo, qual era stato qui zorni dodexe, nel qual tenpo era sta fat la fiera in questo luogo in pace universal e perche el predito magnifico sopracomito me aueua fato intender auer danari per Corfu e per Farmada e precipue per le galie ultimamente armade segondo la parte. II.che intexo per mi me ha parso lasan andar sua magnificentia de longo a Corfu sperando de prexenti non esser de bexogno de: sua magnificentia. M ben ho scrito si al magnifico prouededor come al capitano dele bastarde, che per sto mexe de setembre che xe el tendo de le vendeme, al qual tenpo questi nobeli sono diuixi per Tixola e seria tenpo, che cui auese uolonta de far mal, megio potria, che in tenpo de l'ano sue magnificentie uogi mandar de qui almen vna galia non tanto per asegurar questa ixola, quanto li nauili, che vano e vieno de Pugia con formenti perche se dixeua le fuste de la Valona tre esser a Durazo e desen per ritornar soto i mnti zertissimamente, ma fin a hora non, sono venule, ma per piu uie se intende esser a Durazo si, che tuli stano con spauento de la galia Tajapiera. Come per dite ultime mie li scrisi se parti da Raguxi auanti auese le mie liiere si, che de qui non he venuta zudego Fabi aspetado in quele bande de li. El soradito magnifico copracomito Barbarigo, come scrise a le excellentie vostre, e che con lui el scorera a Corfu, nel qual luogo almen credo Fabi ha trouar el magnifico capitano de le bastarde, el qual mi rende certissimo, mandera de qui almen vna galia, la qual sera in grandisimo beneficio e segurta de questo luogo e del seguito per zornata. Le excellentie uostre per mie ne sera auixate, a la grazia de le qual reuerenter nie ricomando. Date in Lesena a di 9 auosto 1519. Zacharia Vallaresso conte e prouededor de Liesena
412

15.

Petar Quirino, knez i providur Hvara pie vladi u Veneciji 6. jula 1528. o jednom krvavom sukobu izmeu nekih plemia i puana u Hvaru. Clarissimi tamquam patres obseruandissimi. Poi io mi atrouo al gaberno de questa citta della Illustrissima Signoria, mi ho forciato toto posse meo juxta la mente di tenir in. pace et quieto viuer questi fidelissimi subditi si nobelli cum li ppulari come li populari cum li nobelli, sforciatome per ogni via di far il debito mio. Hora riel finir del regimento mio e corso in questa citta uno caso molto despiaceuolle et degno de significatione a Vostre Excellentissime Signorie. Pensando et dubitando che se lo aiuto cum la gratia di quella non mi socore che l'habia ad esser molto piu male et disturbo in questa Citta. Perche li odij grandissimi et maliuolenti sono tra loro videlicet nobelli et nobelli ac populari, unde uno gran foco apozato: A di venere tertio instantis atrouandosi nella Cancellaria uno Aloyse Griphico et Griphico suo fratello per esser pro curator, dicto Aluise da una parte contraria a Francesco Dumpaulouich populre fecero insieme parolle molto injuriose et dicto Grifico li in Cancellaria dete uno schiafo al dicto Francesco sopra la faza, poi pranso vene a dolersi a me et li feci intender douerse dar la sua querella, che, io ordinarie procedaria cum justitia. Contra il dicto Griphico reo. Ad hora de la audientia formandose tutor il processo dicti fratelli di Griphici mi uenero dauanti. Li rebuffai cum onueniente parolle al viuer im pace et quiete et pretermeter queste cose scandalose. La sere hora XXIIj incirca par che Griphici se tronae in piaza verso la chiesia Catedrale subsonse el detto Francesco Dumpaulouich popular cum ie arme enudate se asalilirno et si deteno ambidui due ferite per uno. La voce peruenne ad Aluyse, qual era in casa che l'era sta morto il fratello, corse cum lui al rumor et esendo la piaza tutta sotosopra prese le arme per dui fratelli di Viali parte contraria di Griphici et Paladini: per esser Fran cesco Paladin nobille barba di Griphici tutti cum arme furno adoso. Ad Aluise caduto in terra et li dettero due ferite una sopra la facia atrauerso il naso crudelissima, Pal tra sopra la rechia sinistra et creteno hauerlo finito di questa vita. Io veramente sentito il rumore veni im piaza et feci quelle prouision necessarie per sedar tal furia. Ma mei comandamenti senza autorita di Vostre Signorie poco sono stimati per non hauer ministri per far retenir tal deliriquenti et temerarij. II mio Caualier solo cum quattro offitiali facti per il consiglio de questi nobilli, che tremano a far una exequuxion. Li soldati de Castello mancho che mancho. Non content! li Viali di tal mala operatione loro, uno serenissimo prete li ha bastato l'animo ai mio dispetto la matina seguente pasezar per piaza. Perho Signori mei Excellentissimi io afermo Vostre Signorie che se cum la sua dolce et abundata aqua non sia smorzato tal foco apozato, che io veda questo populo far contra li nobelli de le sue solite criidelissime vendette, ne securo me teniro nel palazzo mio, per esser sta offesso dicto Francesco Dumpaulovich et del schiafo et ferite
413

et amato dal populo, et che la prouision di vestre excellentissime signorie in tal materia di tanta importantia siano preste, perche periculum in mora. Considerando li pessimi anemi, odij et rancori da l'una et l'aitra parte, lo recordar e debito mio, et il proueder ala suma Sapientia di quella in concedermi liberta di poter poner penne alle dicte parti di confiscation di beni et banniti e terris et locis cusi come per antea fu concesso al tempo del'altro disturbo: Accio mediante tal penne habino (aria) ,di uiuer pacifice et quiete: Interim vado formando el mio processo contra li dilinquenti et rej et judico potius sia caso pensato che a alius: a le qul humilissime me racomando. Datum Lesine die sexta Julij 1528. Petrus Quirino Comes et Prouisor Lesine

16. Dukala Leonarda Lauredana kojom saopava Vinencu Donatu, hvar skom knezu i providuru kako je vijee X-rice rijeilo, da i puani biraju svoga blagajnika (camerarija). In loco Lesinae 10. octobris 1531. Leonardus Lauredanus Dei gratia dux Venetiarum etc. Nobilibus et sapientibus viris Vincentio Donato de suo mandato comiti Lesine et successoribus suis fidelibus dilectis salutem et dilectionis affectum. Significamus vobis quod die 27 mensis octobris proximi preteriti captafuit pars in nostro consilio X cum addictione tenoris infrascripti vide licet quod auctoritate huius consiiij captum et statutum sit quod finito presenti regimine Lesine sicuti hactenus electus fuit unus camerarius ex nobilibus illius Ciuitatis pro introitibus comunitatis diligenter asseruandis et administrandis, ita quoque pariter et eodem tempore elligatur per populum unus alius camerarius ex popularibus et pecunie eiusmodi introituum reponantur in unam capsam tenendam in ilia cancellaria cum tribus clauibus, quarum unam teneat apud se ille rector noster, aliam camerarius popularis elligendus ut supra, terciam vero camerarius nobi lium, et debeat et obligatus sit camerarius nobilium tenere librum et scripturam ordinariam et distinctam exactionis et dispensationis dictarum pecuniarum, aliter vero camerarius popularium teneat in conformitate scontrum eiusdem libri et scripturae, ut recte et integre procedat administratio ipsarum pecuniarum, semperque videri possit: que quidem pecuniae comunitatis, de quibus supra, distribuantur in solutionibus rectorum et aliorum officialium in fabricis castellj, reparatione murorum, molis et aliis oportunitatibus occurentibus juxta consultum hactenus continuatum seruatur, super abundantibus vero ex dictis pecuniis ab occurentiis antedictis, si fuerit controuersia, quidnam de ipso supera b u n d a n t sit agendum, hoc relinquatur et pertineat dispositionj et deci sion]
414

17. Dukala Augustina Barbadica od 9. marta 1501., kojim se postavljaju za admirale hvarske luke zbog njihovih zasluga Nikola Kiski i njegov sin. In loco Lesinae 10. octobris 1531. Augustinus Barbadico Dei gratia dux Venetiarum etc. Nobilibus et sapientibus viris Francisco de Molino de suo mandato Comiti Lesinae et successoribus suis fidelibus dilectis salutem et dilectionis affectum. Significamus vobis quod in nostro Consilio Rogatorum heri inter cetera captum fuit capitulum unius partis infrascriptum videlicet ceterum: Al fidel nostro Nicolo Chischic quale domeno el fusse comitto delle suprascripta gallia lesignana, et hauesse cum se uno suo figliolo se portorno virilmente et ambo fatti captiuj se recatorno per ducati 70 et hanno perso tutta la sua faculta si ha similiter dato per auttorita di questo Conseglio tutto quello el dir hauer dello sue represure et siano constitutj tutti do Armiraglj de quel porto nostro de Liesina cum stipendio de ducati tre al mexe per uno da esser pagati da quella nostra Camera cum condiction che morendo l'uno de esse Paltro succiedi. Item siano imperpetuo immuni et exempti dalle angarie personal solite farsi per i citadini de Liesina accio che alli altri siano exemplo de bon meritar. Quare vobis efficacissime mandamus cum suprascripto Consilio Nostro Rogatorum, ut suprascriptam partem et contenta in ea, quatum ad uos attinet, obseruare obseruarique faciatis ab omnibus inuiolabiliter debeatis facientes has nostras ad successorum memoriam registrari et registratas presentanti restituj. Datum in nostro Ducali palatio die VIIIJ martis Indictione III J M. 1). primo

18. Izvjetaj sindika u Dalmaciji Angjela Maripetra i Andrije Barbarica dd 29. oktobra 1571. o nepravilnostima prilikom postavljanja admirala hvarske luke. Clarissimi Domini Excellentissimi. Essendo peruenuti a questa citta di Leina in Syndacato, sono comparsi auanti de Noi li Interuenienti per nome di questo populo proponendo et grauandosi, che per il consiglio di nobili con interuento del magnifico ser Marco Manolesso alhora conte in questo loco fu sta fatto noui offitij et noui salarij con spesa deli dinari publici di questo loco che redonda a danno alia vniuersita preditta, che sono li infrascipti: videlicet: uno defensor de li parscineri con ducato uno al mese: uno bolador del pan con ducato uno al mese; et uno aduogador con uno ducato ogni tre mesi; et al Armiraglio del Porto che haueua Lire 20 al anno, ha reduto in ducato uno al mese
415

mostraadomi esser contra li ordini di quel Illustrissimo consilio di X sotto li 27 octobrio 1514. Se han preterea dogliuto che essendo uaccato Fofficio de uno altro Armiraglio del Porto per la morte del quondam Zuan Chischich: qual fue creado per lo Ecellentissimo Consilio di pregadi con salario de ducati 72 al anno per suoi benemeriti, sia sta fatto in loco suo messen Nicolo de Nicolinis nobile, per esso magnifico messer Marco Manolesso, et confirmato per simplice littere del Excellentissimo collegio. Allegando esser offitio superfluo, et al incontro habiando al dito li interuenienti di questa; spetabile comunita, per il che cognoscemo euidentemente che difiniendo queste materie li animi de qualenque dele parte non se acquetariano, anzi poteua nascer disturbo, et qualche sulleuatione, come altre fiate, e, accoschato, ne ha parso expediente con parole acquietarli, con darne aduiso a uostre excellentie. Le quale sapientissime faranno circa cio quello prouisione gli pareranno al proposito per esser cosa di importantia. Praeterea essendo sta messo caporale in Castello per esso Domino Marco Manolesso uno Piero Perin in loco de uno Piero de Stefano: quale e abuso, et non fatto secondo li ordini perhoche si fano per li Rettori de qui et se confirmano per lo Illustrissimo Consiglio di X. Non ha ctiam parso di questo in conf ormita del messer Alexandro Baduario corite et Proueditor de qui, qual scriue a Vostre Excellentie de tutte queste materie a quelle darne notitia acio lo deliberano quanto gli pare. Alia quale se racomandemo. Lesinae die XXIX octobris M. D. XXXJ. Angelus Maripetrus Syndici Dalmatiae Andreas Barbadicus 19. Aleksandar Baduarije, knez i providur Hvara izvjetava mletaku vladu 10. oktobra 1531. o postupku prilikom imenovanja admirala hvarske luke. Ciarissimi et Exellentissimi Domini, debito mio e: in quello cose che concerneno causa de disturbo et nouita daruj subito notizia alle Eccellentissime Signorie Vostre accio che quello con la sua solita sapientia prouedano come i par: per lettere di Vostre Signorie con addiction de 19 nouembris 1514 al tempo dellij disturbij de questo suo loco ordinorno il modo della dispensation et guberno del denaro dj questa Camera ut in ipsis litteris la copia delle qual mando a Vostre Signorie: par che di nouo il magnifico mio precessor habia adiunto tre officij allj nobilj che sono di spesa a questa Camera ducati quatro al mese et adiunto al armiraglio del porto che e popular ducato uno al mese li quali officij niai non sono moliti essere et non senza qualche risentimento di questi populari: Insuper per lo Eccellentissimo Conseglio de Pregati fu fatto Armiraglio di
416

questa terra el quondam signor Nicolo Chischich et suo figliolo Joanne con ducati sei al mese de salario et mancando Funo deuesse nel altro per sui meriti per atrouarsi alia perdita de modon come per lettere ducal cum senatu de di 9 marzo 1501 la copia delle qual mando a Vostre Signorie: Et essendo mancato signor Joannes "Chischic ultimo sua magnificenza conte ha fatto uno nobile de qui con ditto salario de ducati sei al mese qual par confirmato per lettere semplice del Excellentissimo Collegio et io che vedo in lui non esser seruata la forma della ellection fu fatta in 1 altro et vedendo la deliberation con la reseruation del soprabundamento del denaro de questa Camera alio Illustrissimo dominio dubitandomi di non fallir non ho uoluto far pagamento ad alcuno de que st! officij noui se prima del tutto non dia particular noticia a Vostre Signorie acio che quelle delle cose sue tlisponino come Ij piace et tan to quanto me commeteranno per me reuerenter serra exeguito pregandole se degnino dai*mi resposta sopra di questo per esser cosa di non poca importantia: Haueria expedite ditte mie piu presto ma ho uoluto superseder expectando la venuta delli magnifici Sindici qvialj etiam scriuono a Vostre Excellentissime Signorie in questa materia.' Alia grazia delle quale mi reccomando. Datum Lesinae die X octobris 1531 Alexander Baduarius Comes et prouisor Leine 20. Dud Franesko Donato nareuje 20. oktobra 1546. hvarskom knezu i providuru Danijelu Tronu, da mora potivati privilegija Hvara. Franciscus Donato Dei gratia Dux Venetiarum etc. Nobilibus et sapientibus- viris Danieli Trono de suo mandato Comiti et Prouisori Lesinae et successoribus suis fidelibus dilectis salutem et dilectionis affectum. Hauemo molto ben inteso le vostre lettere per le quali ne scriuete uoi essere sempre stato prontissimo a dare il consiglio a quelli fidelissimi nostri de li della qual cosa hauemo hauuto soramo piacere, et per cio ui laudamo et commendamo molto, et vollemo che anco nell' auenire dobbiate far il medesimo, perche la mente nostra e che alli predetti fideli nostri siano osseruati li statuti, et priulegij loro, come e giusto, tuttauia ademo, che uoi sapiate dalli presidenti di eso consilio quello che si hauera a trattare nelli detti consegli perche essendo uoi conte et Proueditore nostro de li e ben conueniente et debbiate saper il tutto si per dignita et beneffitio del stato nostro, come etiam per pace et tranquillita delli predetti del consilio quanto ueramente appartien a mandar pollizze per li nobili per il territorio, cio e se mandar se debbano con quella clausula per far le cose neccessarie o pur si debba dichiarir a cosa per cosa, vi dicemo la mente nostra esser che per ogni modo in questo li sia osseruato il consueto, et quello che sotto tiitti' li precessori vostri li e stato sempre osseruato, perche fermamente uollemo che alli
2 7 STARINE

417

detti fideli nostri non sia innouata cosa alcuna, ma che siano conseruati nelle loro cosuetudini inuiolabilmente, vi conoscemo prudente, pero semo certi che in questa cosa ui diportarete di modo che non haueremo piu causa di scriuerui in tal matteria. Has autem lectas et registratas presentanti restituite. pro presentibus L 1416 Datum in Nostro Ducali palatio die 20 octobris indictione quinta 1546. A tergo: Nobilibus et sapientibus viris Daniel Trono comiti et Prouisori Lesinae1 et successoribus suis Recepte Die 14 nouembris 1546 21. Knez i providur Hvara Danijel Trono izvjetava vladu u Veneciji 29. maja 1547. p jednom sporu u pogledu Uvela. Excellentissimi Domini obseruandissimi In execution d'una parte presa nel Excellentissimo consilio di Pregadi per el precessor mio furono tagliate molte alienation et liuellation di stabili fatte di beni] et a preiuditio di questa comunita, et perche erano scorse molte intrade, che uirtute pristini doueuano uenir in questa camera fu posta parte nel Consilio di nobili di douersi uenir alia esaction di tal intrade scorse, la qual parte non fu presa, onde questi populari per beneficio de essa camera deputorono per la congregation loro dui li quali comparsi dauanti esso mio precessor fecero sententiar Nicolo Paladin et frateJIo, come heredi del Francesco Paladin in ducati 250 per parte delle intrade scorse deli beni che lui haueua tenuto a liuello, li qual danari venero in questa camera, et furono spesi in diuerse occorentie di questal citta. I nobili predetti sentendosi offesi et grauati che li populari hauessero fatta questa executione vennero de li in contraditorio con ditti populari dauanti vostre excellentissime Signorie, le qual col excellentissimo consilio et zonta deliberarono che ogni atto fatto per la congregation predetta fusse nullo, rimanendo perho ferma la execution predetta dechiarando perho che questo non fussi a pregiuditio de ditti heredi di proseguir l'apponendo loro sopraditta sententia, come Vostre Excellentissime Signorie potranno ueder per la copia de essa deliberation qui inclusa. II qual Nicolo andato dauanti li magnifici auditori nostri ha impetrato lettere di retrattation domandando che io li facci dar li ditti ducati 250, alle qual lettere io non prestai obedientia se per hauer in contrario la deliberation di Vostre Signorie Excellentissime, se per non hauer questa camera la comodita del danaro, et questo consilio di nobili creo uno ambassador per reuocation di tal lettere, ma par che auditis partibus essi magnifici auditori hanno uoluto commettermi che in pena de ducati 200 io debba retrattar come potranno ueder per le copie che gli mando. Io non ho possuto far di meno che farlo: far creditor ne li libri di questa camera, et gli ho promesso, che quandocumque sara la commodita (Per che in uero Excel418

lentissimi Signori questa camera et per el mal gouerno che usano quelli che hanno il cargo, et per le gran spese che sono occorse in diuersei loro ambassarie al presente e molto indebilita) fargli dar li suoi danari. Ma considerando io l'auttorita et suprema dignita del magistrato di Vostre Excellentissim Signorie mi son alquanto marauegliato che essi Magnifici Auditori habbeno uoluto ordinr quel che de directo e contrario alia deliberation di quelle, et non ho possuto far di meno che reuerentemente significargli questo e predetto, accio che quelli facino queila deli beration che gli par, che Io, come debbo, son prontissimo ad ubbidire. Alle qul humilmente mi raccomando. Lesine 29 maij 1547. Daniel Trono Comes et prouisor Lesinae

22. Glavari Vijea X-orice nareuju 14. juna 1552. g. hvarskom knezu i providuru da pozove k sebi Ivana sina pok. Matije Ivania i drugove i da ih otro opomene, da ne bune puk. Comiti et Proueditori Lesinae et successoribus suis Riceuendo noi summo dispiacere ogni fiata, che per qualche occasione uenghi rennouata la memoria delli disturbi gia seguiti in queila nostra citta et isola fra quelli fidelissimi nostri, non pottemoi hora che e uenuto a notitia tentarsi per alcuni de li certe nouita contra il pacifico et quieto uiuer scriuerui le presenti se non con sommo dispiacere, come quelli che sopra ogni altra cosa hauemo a cuore il pacifico et quieto stato delle citta et populli nostri, et pero con li capi del consilio nostro di X. ui commettemo che chiamati a uoi Zuane del quondam Matthio Iuanich, Bortholomeo Silouich, Matthio Zifcouich et pre Piero Sisich dobbiati con queila forma di parole che ricerca 1'importanza di tanta matteria, intimarli in nome nostro che per quanto hanno a caro la gratia nostra desistano di tentar o di f omentar alcune cose noue, o che possino apportar alcun disturbo alia quiete di quelli fidellissimi nobili et popullo nostro, imperoche quando altramente faccesseno non pottesseno se non prouederli di modo che cadauno conoscesse quanto le loro operationi mi fossero dispiaceuoli et che essi fosseno per cio essempio alii altri, et caso che uoi intendesti che li sopradetti ouero altri operasseno alcuna cosa contra questa intentione et uolunta nostra, il che con ogni diligentia procurarete de intendere ne darete immediate auiso delli nomi et ope ration loro alii capi delPantedetto Consilio, accio che li si possa fare la debita prouisione, uolendo restar di dirui che pensamo che in questo caso sarebbe rimedio salutare quando che destramente operaste che alcuno delli sopradetti nominati non fusse procuratore o sindico; di quel fidellissim popullo nostro, et quando anco hauesti alcuna cosa; a riccordarci in queeto proposito non mancarete di darmi particolar auiso per 419

l e t t e r e u o s t r e faccando r e g i s t r a r m e m o r i a delli successori uostri. D. Angelus D a n d o l o D. Aloijsius de Ripa . M a r i n u s de Cabalis eques Die X I I I J J u n i j 1552

le p r e s e n t i in quella

cancelleria a

C a p i t a n e i Illustrissimi Consilii X

23.
Dud Marko Antonio Trivisano saopava hvarskom knezu Vinencu Auri ju (Orio), 21. septembra 1553., da nije htio sasluati hvarske puine poslanike, jer nisu propisno bili izabrani, i nareuje mu, da treba da dozvoli puku sastanak njegove skuptine, kad to zatrae puki prokuratori. ]17 E x e m p l u m ex p u b l i c o

M a r c u s A n t o n i u s T r i u i s a n o D e i gratia D u x V e n e t i a r u m etc. Nobilibus et s a p i e n t i b u s viris V i n c e n t i o A u r i o de suo m a n d a t e comiti et p r o u i s o r i L e s i n a e et successoribus suis fidelibus, dilectis s a l u t e m et dile< tionis a f f e c t u m . Sono stati u d i t i in c o n t r a d i t o r i o dalli sauij del Colleggio No s t r o li fidelj nostri Ortensio B e r t u c c i o et Siluestro L e p o r i n o Ambascia tori jdi Nobili di quella citta d ' u n a p a r t e , et dali' altra il fidel n o s t r o C a t h a r i n de Magistris insieme col R e u e r e n d o p r e P i e r o U b e r t i n o canon i c o di Leina al p r e s e n t e c o m o r a n t e in q.uesta citta n o s t r a , tolto da d e t t o C a t h a r i n o p e r c o m p r o m e s s o c o m p a r e n t i p e r n o m e di quel fidelissimo p o p u l l o n o s t r o circa. a l c u n i . g r a n a m i , delli quali ess.o p o p u l l o si r i s e n t e , et massime circa quello che d i c o n o u o i n o n gli h a u e r u o l l u t o c o n c i e d e r che1 possino c o n u o c a r la loro c o n g r e g a t i o n e p e r far .suoi. amba s c i a t o r i p e r r n a n d a r alia p r e s e n t i a della Signoria N o s t r a ad e s p o n e r li loro g r a u a m i , et p e r c h e il p r e d e t t o C a t h a r i n o n o n e stato c r e a t o n e m a n d a t o d e qui con quei debiti m o d i che d i s p o n g o n o le leggi et o r d e n i in n o s t r i a m b a s c i a t o r i et n o n t i j , li qualli p e r le soe c o m u n i t a sono m a n d a t i alia Signoria N o s t r a , n o n ci e p a r s o a d m e t t e r alcuno delli g r a u a m i del p o p u l l o predetto,. ma h a u e m o l i c e n t i a t o a m b e esse p a r t i , .che h a b b i a n o a r i t t o r n a r de li h a u e n d o l j p r i m a e s o r t a t i et a d m o n i t e a u i u e r in p a c e et con b u o n a u n i o n e si. c o m e g r a n d e m e n t e d e s i d e r a m o p e r beneffitio e t c o m m o d o loro di che h a u e m o u o l l u t o d a r u e n e notitia colle p r e s e n t i , c o m e t t e n d o u i che s e m p r e che dalli p r o c u r a t o r i di q u e l fidelissimo p o p u l l o sarete richiesto d a r g l i la soa c o n g r e g a t i o n e , s i . p e r c r e a r e in quella suoi a m b a s c i a t o r i p e r n i a n d a r alia p r e s e n t i a n o s t r a come p e r o g n i et q u a l o n q u e occorentia soa d o b b i a t e p r o n t a m e n t e et senza a l c u n a e c c e t t i o n e o difficulta, concedergliela, o s s e r u a n d o et facendo da c a d a u n o o s s e r u a r li priuilegij et concessione tli a m b e esse p a r t i , h a n n o in d i u e r s i t e m p i o t t e n u t o dalla Signoria N o s t r a , m a q u a n d o che p e r q u a l c h e coniseniente r i s p e t t o n o n ui paresse d a r g l i la d e l t a c o n g r e g a t i o n e u o l l e m o

420

che per lettere uos|re ne debbiate dechiarir la causa per la qul glie P hauerete negata. Has autem lectas presentanti restituite. Datum in nostro Ducali palatio die XXJ septembris indictione XII 1553 Presentibus L 392 A tergo: Nobilibus et sapientibus viris Vincentio Aurio comiti et prouisori Lesinae et successoribus. Receptum die XI octobris 1553.

24. Dukala Franje Donata knezu i providuru Hvara Danijelu Tronu 3d 23. novembra 1556, kojom nareuje, da knez treba da dozvoli i plemiimi i puanima da poalju svoje poslanike k vladi u Veneciju. Exemplum ex publico Franciscus Donato Dei gratia Dux Venetiarum etc. Nobili et sapienti viro Danieli Trono de suo mandato comiti et prouisori Lesinae fideli dilecto salutem et dilectionis affectum. Dalle vostre del 14 del instante hauemo uedduto quanto che ne hauete copiosamente auisato in matteria della difficulta che uertisse tra quelli cittadini del popullo per causa del uender li uini loro et il desiderio dell'uno e dell'altro di mandar suoi nontij, a noi per questo rispetto et la causa che ui intertenuto a non gli dar il consiglio con aspettar ordine nostro circa cio, onde ui dicemo, che, sicome questa loro differentia ne aporta non poco dispiacere per esser cosa contraria al dessiderio nostro, che e di ueder sempre tra li fidellissimi nostri quel amor, et quella unione che si conuiene, cosi ne pare che non se li possa per il douer negar la missione de qui de ditti suoi nontij, per il mezo di qualli si puol anco sperar di ueder sopra queste controuersie, pero uolendo loro mandar uollemo che promettiate che lo possano fare aduertendole pero, et comettendoli espressamente che non mandino al piu che dui per parte et in questo insisterete di modo che non mandino maggior numero con affirmarli che se faranno altrimenti, farannoi cosa che ne sarra di dispiacere, et contra il bisogno suo, et ui aricordamo, se ben sapemo che lo fareste per Pordinario a risponder secondo la dispositione delle leggi et del' oppinione vostra con giuramento et sottoscritta di man propria alii capitoli che uoranno presentarj alia Signoria Nostra. Datum in Nostro Ducali palatio Die 23 nouembris indictione quinta 1556 A tergo: Nobili et sapienti viro Daniel Trono comiti et capitanio Lesinae.
421

25. Presuda hvarskog kneza i providura Hvara Jerolima Quirina, kojom osuuje Ivana Ivania i drugove, proglaena 7. februara 1572. g. Exemplum sumptum libro sententiarum criminalium in arengo D. Hieronimum Quirinum olim dignissimum comitem et prouisorem Lesinae sub die 7 februarij publicatum In Christi nomine amen. Zuanne Iuanich, Antonio Baldi, Pasqualin Cuitich, et Steffano Stipin de Liesina, contra li qualli per noi et offitio nostro de criminali processo fu et e per inquisitione contra di loro formata per causa, che essendo uenuto a nostra notitia per relatione de diuerse persone fede degne ueridiche et non suspette, che essendo stata deputata de magistralo no stro ad instantia delli procuratori di questo popullo la congregatione di esso popullo per il secondo giorno del presente mese di febraro pen prouedere ad alcune occorentie neccessarie in conformita di quanto era stato preso nel consilio di questi nobili, sono stati cosi temerarij et insolentj li sopradetti, che hanno hauuto ardimento contro la forma del pacifico et quieto uiuer di questa citt, et in uilipendio del magistralo nostro, et etiam contra la dispositione delle parti del Eccelentissimo Consilio di X li sopradetti Antonio, Pasqualin et Steffano andar pubblicamente in piazza di questa citt, oue era ridotta la maggior parte del popullo per far la detta congregatione, et malignamente persuader al detto popullo che la operatione delli Procuratori del popullo tendeua a manifesto giuditio uniuersale, cridando di piu ad alta uoe non ande alia congregation, non bisogna far la congregatione, ponendo discensione, scandalo et manifesta diuisione nel ditto popullo con summo pericolol di tutta questa citt, et in modo operorono che non fu possibile che alcuno di esso popullo uolesse uenir alia detta congregatione, la qualle essendo stata per noi prorogata ad instanza delli detti procuratori per il giorno sequente che furono li 3 del ditto mese di febbraro per la persuasione, et quasi uiolentia delli predetti non fu congregate ne anco el ditto giorno a pubblico maleffitio della pouerta, et cosi come li sopradetti non hanno mancato publicamente di far queste male ope ration^ cosi Zuanne Iuanich predetto non ha cessato occultamente far Tistessa operatione disuadendo et questo et quel altro, perche non si congregasse per tai effetto el ditto popullo, spinto da alcuni suoi proprii e particolari disegni ponendoui delle altre sue solite et antiche seditioni, operando cadauno di loro in tutto contra il Nostro Signore Dio, carita del prossimo e benefitio della propria patria sua, li qualli tutti quattro et cadauno di loro essendo stato per ordine nostro proclamati alii) gradi di standardo sono rimasti absenti perseuerando nella loro contumatia fino la hora presente, pero accioche li detti et cadauno di loro non possi gloriarsi di questa oro temerita peccando piutosto in misericordia che in seuerita. 422

II sopradetto Zuanne Iuanich condanemo che non possi in alcun tempo intrauenir alia cogregatione di questo popullo ne hauer per alcun modo ne in alcun tempo sotto qualsiuoglia color forma o ingegno alcun carico pubblico ne interuenir con alcuno deputato o senza, ad alcuna sorte di negotio pubblico che si trattasse cosi dauanti questo regimento, come dauanti qualsiuoglia altro tribunale, o magistrato ne altro lucco priuato, o in pubblico o in secreto quomodocunque et qualitercunque, et che oltra di ci el resti bandito da questa citt solamente per anno uno continuo, et se in alcun tempo contrafara in alcuna parte della presente nostra condanatione, habbia chi questo accusara, delli beni suoi se ne saranno, se non delli danari di questa camara lire quatrocento di picoli e lui ritorni al bando, il qual habbia alhora a principiare et questo tanto uolte quante el contrafara. Antonio ueramente Baldi, Pasqualin Ciuitich, et Steffano Stipin sijno banditi da questa citt et giurisditione per anni cinque continui et rompendo li confini et essendo presi habbia chi quelli prendera et presentara nelle forze della giustitia lire trecento de picoli delli suoi beni se ne saranno se non delli danari di questa camera, e loro Antonio e Stef fano siijno conrinati, a uogar in una gallia; di condanati per mesi 18 con li ferri alii piedi, et Pasqualin essendo inhabile alia gallea sij confinato mesi sei continui in fondi del tuore et poi rittornino al bando et hoc totiens quotiens, et cosi in questi scritti sententialmente pronunciamo et professimo. Publicati sub die 7 febbruarij 1572 in pubblico et generali arengo.

26. Knez i providur Hvara Jerolim Tiepolo trai 1. novembra 1573. od glavara Vijea X-orice, da odvedu to prije iz Hvara Ivana Ivania, koji smuuje narod. IHustrissimi et excellentissimi Signori Capi Douendo io come rappresentante in questa citt il Serenissimo dominio nostro, inuigilar alia conseruatione di questa citt, et al quieto stato di questi populi iuxta la mente del eccelentissimo consiglio di X, son tenuto per seruitio di Sua Serenita et per debito mio aduertirne le Sig norie Vostre Eccellentissime del pericolo, nel quake hora si ritroua questa citt, a diuenire un giorno a guerra ciuile, come si fece anno 1511 quado si tagliorno tra loro a pezzi nobili e popullo; et pare a me che e cosi vicino questo accidente, che se presto questo non le viene proueduto della summa authorita di Vostre Signorie Eccellentisisme, ne succiedera una miserabile strage, di questi, et cio tutto auiene, perche sendo occorse alcune differentie tra nobili e popullo, d'intorno alia giurisditione che hanno in questa camara la quale e in questo luoco una gran pietra di scandalo. Alcuni pochi commossi da estrema ambitione, 423

facandosi capi nel popullo, si fauno licito, inganando questo, et quel altro, popullare, dellj piu potenti, et fauoriti dal vulgo, et escitando in loro il catiuo spirito, indurli a tentar alcune cose, da loro imaginate, a scandalo euidente, et ad inquiete di tutta questa citt, et sono tra loro talmente uniti, che si veggono serapre insieme, ambiendo a modo de congiurati, il fauore di molti. Con li quallj mezzi, si hanno acquistato nel popullo molto credito, et uno miserabilissiino seguito di cadauno, et oltre di cio di notte secretamente si uanno coadunando in diuerse case di particolari, machinando serapre male, come dagl'effetli scandalosi ogni giorno si comprende, et imponendosi norae di procuratori del popullo, si fanno licito far collette di danari nel popullo, per cose imaginate senza alcuna licenza del suo rettore, a maleffitio di poueri, non contribuendo essi cosa alcuna, et etiam fare, che importa molto piu publici proclami, nelle ville a nome loro, senza alcuna saputa di questo regimento, sopra di che ho formato diligente processo, et quando auiene, che venghino a me, o chiamati, o voluntariamente, uengono sempre coadunati, ne contra di loro si potrebbe fare alcuna essequtione senza scandalo, e tumulto grande; ne hauendo io fatto alcun profitto col essortarli, et amonirli molte uolte a douer uiuer quietamente, son state neecessitato rappresentar a Vostre Signorie Eccellentissime questo effetto tutto, commandato per lettere delli Eccellentissimi Signori Capi de X 1552 14 zugno, con le quali se impone a questo regimento, che sopra di cio si douesse star1 molto aduertiti, et trouandosi aleuno, che si uolese far capo del popullo, darne subbito auiso delli nomi et operationi loro, sicome hora faccio riuerentemente dicendole, che quando si leuasse di questo luoco uno di loro, che e capo principale, et origine d'ogni cattiua imaginatione, si uiuerebbe quietamente, non hauendo gl' altri il solito appoggio, et quest' e Zuanne Iuanich, il quai<& essendo huomo di seguito per questi medesimi effetti Seditiosi, fu a sospetto, alli Eccellentissimi Signori Capi de X. fino del 1552 14 de Zugno, li quali scrissero nel proposito suo, et degli altri suoi coaderenti lettere del qui occluso tenore, et e figliuolo questo Zuane Iuanich di quel Matthio Iuanich capo et authore di tutti li disturbi seguiti in quest isola predetto 1511, quando si tagliorno a pezzi, come appare nelle qui occluse delliberationi del Eccellentissimo Consiglio di X, per le quali fu delliberato, che uenendo nelle fortie, fusse appicato per la golla, et si uedde, che questo suo figliolo ua hereditando questa malignita paterna, come appare nella qui occlusa sententia del clarissimo preccessor mio, la quale fu a me remessa dal Eccellentissimo Generale fin quando uolse passar il leuante Fanno passato, et se questa mala radice non si leuera da queste luoco, produrra un giorno certo frutti pessimi, e molto perniciosi, et di gi questa citt per la gran discordia et disunione, si rittroua in gran motto, essendo tutta commossa, et alterata dalle ditte differentie loro, immaginate da questo tristo, et sono per cio destinati ambasciatori a Sua Serenit cosi de nobili come del popullo. lo sopra questi moiiimenti non ho uoluto formar alcun processo, per non dar oceasione di qualche innouatione pericolosa, ma ho uolluto darue di cio riuerente auise a Vostre Eccel424

lenze, le quali suplico, che le uogliano per sernitio di Dio et di Sua Serenit, leuando il detto Zuane de qui, quanto prima, proccedere a qualche inconueniente, che potrebbe succedere molto gagliardo et, in buona gratia di Vostre Signorie Eccelentissime riuerentnmente mi raccomando. Da Liesina adi primo di Nouembre 1573 II deuotissimo di Vostre Eccellenzc Geronimo Tiepolo Conte et Proueditore 27. Jerolim Tiepolo, knez i providur Hvara izvjeuje glavare Vijea X-orice 12. decembra 1573. kako je odahnuo otkad je odveden iz Hvara Ivan Ivani. Illustrissimi et Eccellentissimi Signori Capi Mi pare che sia debbito mio dir a Vostre Eccellenze quello che succiede in questa citt dopo la partita di questi seditiosi capi del popullo Zuanne luanich, et Piero Zuletich che furono mandati leuare da questo luoco d' ordene del Eccellentisimo capitanio generale, et cio e che non se sente da alcuno dir piu parola veruna, ne meno s'intendono machinationi ne alcuno disturbo, come s'intendeua quando li detti erano qui presenti, et certo mi pare di hauermi ripostato che mi sia stato deposto un graue peso dalle spalle, di che ho uolluto dar a Vostre Eccellenze particolar auiso, supplicandole de gratia, che le non vogliono permettere, che un altra uolta sia inffettata questa citt dal morbo che potrebbe un giorno estirpare questo pouero luoco, et in buona gratia di Vostre Signorie Eccellentissime riuerentemente mi raccomando. Da Liesina alii 12 dicembre 1573 Gerolimo Tiepolo Conte et Proueditor

28. Jerolim Tiepolo, knez i providur Hvara saopava hvarskom pukom prokuratoru Gabrijelu Pardvariu i njegovim drugovima prokuratorima, da e im dozvoliti saziv kongrege, ali da treba da mu oznae potanko o emu e raspravljati. Noi Gieronimo Tiepolo conte et proueditor di Liesina Essendo Noi stati ricercati da Gabriel Parduarich procurator di que sto popullo a permettere che in questa citt si potesse conuocar il popollo per li 27 del mese presente per mandare a Venetia ambasciatori per diffensione come asserisce delli priuilegij et della camera, la qual e di gi fatta del Excellentissimo Dominio nostro, in uista della renon425

tia di questa spettabile comunit delli 23 nouembre passato et non sapendo noi la causa particolare di questa asserta missione di ambasciatori, per non ci lor hauer uolluto mai dechiarire, ancora che io habbiamo ricercato instantemente e priuatamente e publicamente et uolendo noi al tutto come rappresentante in questa citt la Illustrissima Signoria Nostra a saper cosa per cosa tutte le cause particolarmente che ui inducono a far questa conuocatione iuxta la delliberatione di Sua Serenita di 20 ottobre 1546. et 3 aprille 1547; notificamo a uoi Gabriel predetto et cosi alli procuratori di questo popullo che cosi come noi non habbiamo in alcun tempo negato che possiate conuocar a Vostre beneplacito la sudetta congregatione, fuori che quando la ricercaste in occasione che questa camara fu renonciata al Serenissimo Dominio, nel qual cosa non ne parse, concederla per non pregiudicar alle rason di sua Serenita, si come scriuessimo al Eccellentissimo Senato cosi hora, che ci hauete presentato le lettere del Eccellentissimo Capitano generale di VIJ del mese presente, sta in arbitrio nostro la conuocatione predetta, dummodo pero si specificate particolarmente tutte le cause che ui muoueno, a cogregarsi insieme a cosa per cosa, essendo neccessario che lo sapiamo cosi per dignita publica come etiam per poterne informar il Excellentissimo Dominio di quanto ci parera esser neccessario et opor tuno, et che ui dicemo in essequution delli ordeni di Sua Serenita et del ditto Eccellentissimo Gapitanio generale da mar. Die 21 decembris 1573 Refferi Messer Matheo caualier del clarissimo Signor Conte et Proueditor hauer intimato la soprascritta scittura a mistro Piero Staijch et mistro Zuane Dubrauich mistro Gabriel Parduarich et ser Vincenzo Hiercanich procuratori del popullo.

29. Jerolim Tiepolo, knez i providur Hvara izvjetava glavara Vijea X-orice, da je on bio saopio prokuratorima puka, da e im dozvoliti saziv kongrege, ali da su oni odbili da je sazovu, jer oekuju odgovor iz Venecije, na svoje pritube. Illustrissimi et Eccellentissimi Signori Capi Nelle qui alligate littere mie significai a Vostre Eccellentie come io ero rissoluto conciedere che questi procuratori del popullo potessero far conuocare la loro congregatione, assicurato della presentia di queste due gallee, ancora che per gratia del nostro Signor Dio non ui sia alcuno pericolo di scandalo, et cosi in questa mattina ho fatto publicamente intendere alli suddetti procuratori con parolle molto amoreuoli e dolci, che douendo far conuocar la detta loro congregatione quando uogliano, proponendo in essa, quello che li piacera, perche ero contentissimo satisfarli, aggiongedoli essere mio infinite dessiderio, di uedder sopiti
426

tutti questi loro dispiacere, alia qualle mia notificatione, essi risposero, che hauendo! di gia mandate rappresentare a Sua Serenita la differentia che tra me uertiua e loro in questa occasione della detta conuocatione della congregatione, che per hora non intendeuano congregarsi, ma aspettare Fordine da Venetia, et hauendoli io piu uolte repplicato con satisfattione di molti la medessima mia prontezza, non hanno uolluto partirsi dalla opinione loro, il che ho uolluto dihotar a Vostre Signorie Eccellentissime supplicandole riuerentemente a operare che nel Eccellentissimo Colleggio non mi fusse comandato cosa che fusse contra intentione di Vostre Eccellentie perche io esseguiro tutto quello che da esse mi sarra commandato senza alcuna dilatione di tempo, e in buona gratia di Vostre Excellentie riuerentemente mi raccomando. Da Liesina alii 23 decembre 1573 Gieronimo Tiepolo Conte et Proueditor 30. Jerolim Tiepolo, knez i providur Hvara izvjetava 23. decembra 1573. g. glavare Vijea X-orice o nekim hvarskim puanima i iznosi svoje miljenje, da treba svakako oduzeti gradu Hvaru upravljanje komunalnom blagajnom. Illustrissimi et Eccellentissimi Signori Capi Scrissi a Vostre Signorie Eccellentissime come subbito, che fu fatta per li nobili la renontia di questa camera al Serenissimo Dominio Nostro, mi erano comparsi inantj Zuanne Iuanich et Piero Zuletich dimrnandando in scrittura la conuocatione in questa citt di tutto il popullo, perche non consentendo essi a tale renontia, uolleuano mandar suoi nontij a Sua Serenita per contradire. La qualle loro instantia non uollendo io admettere, antiuedendo il pericolo, che poteua succedere nella coadunatione in questa citt delli detti popollj, per F alteratione che uedeuo degl' animi, essendo massime i detti capi persone di tanto seguito, i licentiai con dirli, che io non uoleuo detta coadunatione senza ordine di Sua Serenita, per non le far qualche pregiuditio in occasione di questa renontia: li qualli hauendo delliberatoi in tutti li modi per far la predetta coadunatione, comparsero inanti F Eccellentissimo generale con F instantia medesima, conferendosi a Sua Ecellenza personalmente con tutti li altri procuratori del popullo li qualli essendo stati da lei uditi, ottenero, che si pottessero coadunare, ma senza la presentia delli sudetti Zuannei Iuanich et Piero Zuletich, alli qualli senza che potessero tornar a Liesina (fece intender) che lo douessero seguitare; dopo la partita delli qualli capi, et procuratori certo mi parse rittrouarmi nella maggior quiete del mondo, perche con tutto che si comprendeua qualche mala uolonta, non di meno con li mezi, che ho tenuto di persone quiete, et amoreuolj, pareua che il tutto si uenisse ammorzando et allora chia427

ramente aparse quanto importaua la presentia et la continua instigatione di seditiosi: onde significaj a Vostre Eccellenze, con le mie lettere de 12, corae questo luoco si rittrouaua per gratia di Nostro Signor Dio quieto, ne piu s' intendeua alcuna murmuratione, ma subito tornati da Zara li altri procuratori con ordine del Eccellentissimo generale di potersi coadunare, et fatti uenire in questa citt li procuratori di queste ville delF isola, mi hanno ricercato la detta coadunatione, dicendo che essi uoleuano diffender li loro priuilegij, la camara, et etiam li sudetti Zuanne luanich, et Piero Zuletich intertenuti dal Eccellentissimo generale; io admirato di questa noua, et insolita assistentia delli procuratori delle ville, dubitando di qualche disordine, finsi essere pronto esseguire ordine di sua Eccellenza, che si potessero conocare, ma poi metter tempo di mezzo, aspettando pur d' hr hora qualche ordine da Vostre Eccellenze (li dissi) che mi douessero dar in scrittura particolarmente tutte le cause, che li moueuanol a congregarsi insieme iusta la deliberatione del Eccellentissimo Senato, et altri ordini di Sua Serenita, a loro da me notificati, et contenuti nelli qui occlusi fogli, perche essendo io qui rappresentante il Eccllentissimo Dominio uoleua, che al tutto mi specificassero le dette cause inanti la conuocatione del ditto popullo, ad effetto che potesse dar a Sua Serenita, come era ordinato dalle leggi, quelle informationi sopra le loro dimande che fussero state neccessarie, et oportune, ma loro, non so da che mossi, non hanno uoluto in alcun modo uenire alia dechiaratione suddetta, et io per dimostrare agl' altri, che la coadunatione predetta del popullo consisteua in arbitrio de loro procuratori uolsi publicamente intimarli una scrittura del qui occluso tenore, della qualli scrittura parse, che li deti procuratori delle ville rimanessero molto satisfatti, et con tutto cio Gabriel Parduarich, uno delli procuratori, caminando per le vestigie delli altri forse contra i'intentione di qualche altro suo collega, insiste in non uoller dechiarire le ditte cause, anci accompagnatosi con uno figliolo di Zuanne luanich sopradetto dissegna per solleuation del ditto Zuanne, et Piero Zuletich, che tutto popullo predetto prenda la diffesa delli detti a spesa di que ste pouere gentj, li qualli pare che acconsentano al tulto, in modo sono persuasi, et si ueddeno dipendere dalli sopradetti Zuane, et Piero Zule tich, li qualli sono huomini di lingua, et principali teste del detto po pullo, et essendo questo negotio del termene suddetto, e comparsa hieri in questo porto la gallea del magnifico Signor Marc'Antonio Venier sopracomito inuiatami con molta diligentia dal Glarissimo Capitanio in Colfo, con ordine del Eccellentissimo capitanio general, affine che di essa gallea et cosi di quella da Liesina me ne ualesse accorendomi alcun bisogno per sedattione di qualche tumulto, (con ricercarmi appertamente) che essendosi qualche maggior bisogno glielo faccesse intendere, perche uollendo, sarebbe uenuto in aiuto, ma io che per gratia del Signore m' attrouo le cose in bonissimo stato, et che non ueddo che ui sia pericolo di alcuna inouatione, assicurato dalla presentia delle dette due gallee mi son rissoluto al tutto permetterli, che si possino conocare, et proponer nella ditta congregatione tutto quello che uorranno, perche 428

con questa promissione, et col mezo che tengo di persone amoreuolj, spero dar a questi populli una compita satisfatione, et in tanto che si presentino a sua Serenita, et che se li dia Fespeditione, le cose andaranno migliorando di giorno in giorno, perche, come ho detto, importa infinitainente essere absenti li sopradetti due capi, pare che sopradetto Gabriel Parduarich sollecittato dal detto figliolo di Zuanne luanich, nominato Marc'Antonio uadi ancora lui col detto Marc'Antonio excitando gl'animi di questo, et quel altro, et intendo che in casa sua di notte si fa a coadunatione delli detti procurators et altri; se uedero in iui continuare qualche catiua operatione non manchero con buona cu stodia inuiarlo a Vostre Signorie Eccellentissime, le qualli supplico per de Dio a non uolier permettere il rittorno a quello luoco delli suddetti capi, perche sarebbe cosa molto pericolosa, non patendo io intendere particolarmente tutte le machinationi, per essere tutti questi uniti secret], et di uno medesimo uollere, ne in questa occasione restero di aricordar riuerentemente all' Eccellenze Vostre che la principal quiete di questa citt consiste in leuargli dalle mano il rnaneggio di questa camera, la qualle hanno uoluto renontiare questi nobili principalmente per uiuer quieti, et con buonissima gratia del Serenissimo Doniinio, perche reiuossa questa occasione, si estingueranno tutte le cause de contention!, non hauendo essi tra loro piu aicun affare, e in buona gratia di Vostre Eccellenze riuerentemente mi raccomando. Da Liesina alii 23 Dicembre 1573 Conte et Proueditor Gieronimo Tiepolo

429