You are on page 1of 63

MUSTAJ-BEG LIKI GREAT OLD MAN JUNAKE PJESME

Historijski prototipovi Najpoznatiji je, svakako, onaj o ijem zarobljavanju i oslobaanju pie elebi, a koji nosi prezime Hasumovi ili Kasumovi i koji je na poloaju bihakog kapetana bio od 1642. do 1676. godine. Vjerovatno je Hamdija Kreevljakovi prvi uoio postojanje jo jednog historijskog Mustaj-bega, ovaj put Hurakalovia, likog sandakbega i savremenika Hasumovieva, koji potpisuje ono uveno krajiniko pismo upueno harambai Petru Smiljaniu. Nije, meutim, Baagi prvi Mustaj-bega doveo u vezu sa porodicom Lipovaa, prije njega je to uradio i Kosta Hrmann, koji kazuje begovo prvo vojevanje i ustolienje na Udbini, ali to vie nije teren historiografije nego usmene predaje i epske pjesme. Hrmann, meutim, svjedoi da je u njegovo vrijeme u Ripu kod Bihaa bilo jo kua porodice Lipovaa, "pradjedovi ovih Lipovaa naselie se onamo iz Like, kad je Lika pod Austriju pala". Luka Marjanovi ide jo dalje u odmotavanju genealokog klupka Mustaj-bega Likog. Prema predaji, zabiljeenoj od pjevaa Beira Islamovia, Mustaj-beg je porijeklom od plemena Lipovaa iz Mostara, a "od istog su plemena sadanji kovai Lipovae u Ripu iznad Bia" Kralj Artur krajike epike Mustaj-beg je najvei autoritet Like i Krajine, graniar i zapovjednik koji stoluje na Udbini. - Beg ima i svoga nadaleko uvenog konja Goluba, janoki ban za begovo oslobaanje trai upravo njegova konja (B-XXIII-H). Rijetko ko drugi ima priliku i ast jahati Goluba, kao na primjer Vlahinji Alija u potjeri za Grgom Antuniem (Hadiomerspahi, Grga Antuni udara na Radu). Alija dobro pazi da ta ne bude begovu konju, jer bi time cijeloj Krajini bila salomljena krila Al' goluba nesmi naerati, Jer se boji Vlahinji Alija, Ubie mu begova goluba, Svoj e Lici oblomiti krila

- Meutim, Mustaj-beg nije junak koji svoje junatvo dokazuje u bojevima i mejdanima, kao Hrnjice i Tale, na primjer. Raid Duri o tome pie: Kao epski junak Lika Mustajbeg je najee opjevan na poetku i na kraju epskih pjesama, u komentiranoj ulozi sakupljanja junakog svijeta ispred dvora u Udbini. Mustajbeg je esto u oruanoj zatiti progonjenih Krajinika od hriana na osmansko-mletakoj granici. U direktnim sukobima Mustajbeg najee sudjeluje samo na poetku, da podee okraj. Potom se povlai na uzviicu odakle prati tok okraja, u cilju pravednog nagraivanja ratnika prema dokazanoj hrabrosti i sposobnosti. Budui da je kao junak uven, protivnik ga i na mejdan poziva, ali se Mustajbeg lino ne odziva ve umjesto njega, u pravilu, mejdan dijeli 'bedel' zamjenik, na kojega je, po nepisanom pravu, mogao imati svaki junak.1 Zanimljivo je, a to primjeuju i drugi, da Mustajbeg Liki dijeli mejdan u samo jednoj pjesmi Mustajbeg Liki dili mejdan sa primorskim banom iz zbirke Esada Hadiomerspahia. - On je autoritet koji predvodi, planira i odluuje, autoritet kojemu se vjeruje i kojega svi bespogovorno sluaju. Jednom je juriao na elu kolone da pomogne Ibri Durutagiu, ali su ga njegovi borci opomenuli da nije njegovo na elu juriati (B-LXH), on je samo vojskovoa i strateg koji sa distance posmatra borbe. Obino prvi juriaju bajraktari, ostali Liani pa tek onda Mustaj-beg. esto se pojavljuje sa svojom pratnjom u odsudnom trenutku da pomogne usamljenom junaku i preokree tok borbe. - Od njega se trai dozvola i za borbena dejstva i za svadbeni pohod. Ako se odlui za boj onda se pucanjem iz topa obavjetava cijela Krajina da izvri pripreme i doe na dogovoreno mjesto (pjesma B-XXVI-M, stihovi 735-738). Ili se daju neposredna nareenja sa istim ciljem: O Liani u begluk-mehani! Svaki hajte svome bilu dvoru, Spremajte se na odaku svome, Sedam da je brae u odaku, Svak osvani rano u subotu Pred Udbinom kod vode Crvaa. (A-XVII-M, st. 405-410)

- Od vitekih pravila vojevanja ne eli odstupiti ni kada je ivot u pitanju. Ne dozvoljava Mehi Dizdareviu da pritekne u pomo uliu, jer je to bio uliev
1

Duri, Junaci, str. 68.

mejdan sa Konjeviima (B-LXII-H), zabranjuje junacima da pljakaju Mostar zbog ega se Krajinici ljuti vraaju na Krajinu (B-LXXIV-H), ne dozvoljava Tali da posijee varalicu Kozli Alijagu, jer eli prvo svadbu obaviti (A-XX-M), ne pristaje da Mujo Hrnjica ide u potragu za njegovim bratom Mehmedom, jer ne eli izgubiti jo jednog junaka (B-XXVI-H), zabranjuje i drugima da se svete jer i "nevjerni mogu tribovati" (640), ili "Nek saznadu Kotarani / Nek se kanje s njima ne kumuju" (651652). - Kao "great old man" junake pjesme on ne srlja u borbu po svaku cijenu, ponaa se kao zapovjednik koji brine o svom i ivotima svojih boraca. - Mustaj-beg je junak poetka i kraja, sa njim pjesma poinje i zavrava, niko mu ne zamjera zbog toga, u krajikoj podjeli uloga to je njegova rola. - Mustaj-beg je tako privilegovani lan epske zajednice koji jedini ima pravo biti odsutan iz borbe i istovremeno biti informiran o rezultatima te borbe. Vidjeli smo na koji nain dolazi do informacija. Kao logina posljedica tih privilegija dolazi i pravo na pla. Oigledno je da beg svoje fiziko odsustvo iz dogaaja (borbe ili nekog drugog nadmetanja) nadomjeta emotivnim prisustvom. Mustaj-beg Liki je epski "junak koji plae", u pjesmi B-XXXIV-M (Liki Mustajbeg brani Udbinu) beg 'suze roni' ak sedam puta. On to ini i u brojnim drugim situacijama: kada vidi da jednoruki Kumalij Alaga mora izai na mejdan Sori Kapetanu (A-XXI-M), kada sazna od Ajke Bajagia da joj je brat u suanjstvu (A-XXIII-M), kada sazna za izdaju Huremage Kozlia (B-XXVII-M), plae za poginulim saborcima (B-XXXIII-M) itd. Ali zato ne puta nijedne suze za poginulim sinom Beirom, ve tjei i Radu da ne plae (B-XXXIV-M). - S druge strane, epski pjeva nam daje do znanja da za priu vie nije samo vano bojite ve i ono to se deava oko njega, on postaje svjestan da je bojite samo jedna lokacija u prostoru i da u boju ne uestvuju svi. Drugim rijeima, on postaje svjestan prostora u koji smjeta svoje likove, to je vaan pomak u razvoju epike. Od prvobitne radnje koja se zbiva samo u vremenu imamo tako sada radnju koja se zbiva i u vremenu i u prostoru.2 Smanjuje se razmak izmeu pripovjedakog i realnog vremena, prostor epske pjesme postaje blii, ispunjeniji i konkretniji.

U hrianskoj pesmi prostorna komponenta potpuno je podreena vremenskoj. Prostor je takorei obeleen sa malo taaka za prolaz radnje; on je zato apstraktniji i udaljeniji. Razmak izmeu pripovedakog i realnog vremena je vei; stoga se epsko zbivanje kree napred velikim koracima". Schmaus, Studije, str. 151.

MUJO HRNJICA ISKUSNI JUNAK Od historije do predaje - Gotovo svi istraivai koji se bave ovim pitanjem slau se u tome da se iza epskog imena Mujo Hrnjica krije povijesna linost Mustafe Turalovia i to je sve. Predaje o Muji Hrnjici - Naspram oskudne historijske ovjere stoji prilino bogata tradicija usmenoga pripovijedanja o ovome junaku, bilo u vidu epske poezije bilo u vidu predaje. Za predajom su, kada je u pitanju Mujo Hrnjica, posezali gotovo svi istraivai, osim Muvekita jo i Hrmann, pa Krauss, Marjanovi, Schmaus i drugi, manje ili vie mijenjajui osnovnu siejnu liniju. U Hrmannovoj verziji majka nagovara Muju da ode do Banja Luke i pribavi im jednu kravu kako bi se imali od ega prihranjivati. Sukob sa harambaom se, stoga, odigrava u gradu a ne na putu do grada, kako stoji u Muvekitovoj Historiji. Harambai je data uloga tlaitelja grada a Muji uloga spasioca. Kao to u poznatoj Sofokleovoj tragediji Edip ubija stranu neman Sfingu i time oslobaa stanovnike Tebe, tako i Mujo ubija harambau i oslobaa stanovnike Banje Luke. Motiv oslobaanja grada od neustraivog neprijatelja je, kao to vidimo, univerzalan motiv prisutan i u antikome mitu i u naoj usmenoj predaji, ime se potvruje teza Zlatana olakovia (ali i Parryja i Lorda) o vezi nae epike sa antikim mitom. Hrnjica u Sandaku - Mujo i Halil Hrnjica su najpopularniji junaci sandake epike. Tajna preuzimanja i dugog trajanja lei upravo u slinoj sudbini i slinom poloaju Sandaka i Krajine. Pjevai iz Sandaka i Crne Gore su jednostavno pripitomili neke krajike junake smjetajui ih u svoj ivotni prostor. Tako je Schmaus od Salje Ugljanina zabiljeio jednu zanimljivu predaju o Muji i Halilu, prema kojoj su ova dva znamenita junaka porijeklom iz Kolaina O Mujinim brkovima - Epski junak je ovjek bez mahane u svim dimenzijama, tjelesni izgled mora odgovarati njegovom moralnom savrenstvu. Meutim, prema predaji, znamo da je Mujo pustio brkove da bi prikrio tjelesnu mahanu rasjeenu gornju usnu! i to je

samo jedan u nizu detalja koji demistificiraju ovog epskog junaka i ovu epiku u cjelini. S jedne strane imamo uee nadnaravnih bia (vila) u sticanju nadljudske snage kao sasvim legitiman postupak hiperboliziranja stvarnosti i romantiarskog uzdizanja lika, a s druge strane, prizemnu motivaciju fizikog izgleda kao postupak demistifikacije stvarnosti i realistikog sputanja lika na tlo. - U predaji markiran kao realistiki (u aktuelnim itanjima bi se mogao nazvati i dekonstrukcijskim!) postupak se u epskoj pjesmi oekivano romantizira, dajui brkovima novu ulogu ulogu zastraivanja neprijatelja. Tako se od brkova koji prikrivaju nedostatak, u predaji, dolazi do brkova koji pojaavaju utisak o superiornosti junaka, u epskoj pjesmi, koristei se dobro znanim metodama hiperbolizacije. - Mujini brkovi padaju po pukama i zastraujue djeluju na Brinjanina Vuka, ili mu padaju po ramenima sve do puaka, ili se uz brkove dodaju i obrve pale do pola obraza, ili se Ante general jednostavno prepada Mujina izgleda, a, po svemu sudei, iako se to ne precizira, najvie Mujinih brkova. - Ako epsku predaju i epsku poeziju posmatramo kao cjelinu, na emu insistira Zlatan olakovi, onda emo u ovom detalju sa brkovima Muje Hrnjice uoiti motivacijsko pomicanje od postupka demistifikacije u predaji, preko hiperbolizacije, sve do postupka karakterizacije u epskoj pjesmi. Demistifikacija i karakterizacija su, kao to se ve zna, postupci realistike, a hiperbolizacija postupak romantiarske motivacije. Nije naodmet, u ovoj fazi rada, primijetiti prevagu realistike nad romantiarskom motivacijom. - Prevaga realistikog i ljudskog nad romantiarskim i nadnaravnim vidi se i u trenucima kada Mujo odbija da ide u borbu ili na mejdan. On nije junak poput brata Halila koji na svaki izazov odgovara pozitivno. Mujo ogu po mejdanu voda - Najvei junak mora imati najboljeg konja, ogo je najbri za sustii protivnika, ali i za pobijediti u obdulji. Mujin je ogo kraljevskoga porijekla, zadobio ga je u jednom pohodu po Taliji, a osim oge jo Malina i Kulaa, koje poklanja bratu Halilu i Budalini Tali.3 Ove podatke saznajemo iz pjesme Ropstvo Muja i Halila Hrnjice, a kazuje ih Mujina ljuba svojoj zaovi Ajki. Za Zlatana olakovia, koji je ujedno i zapisao pjesmu od Muratage Kurtagia, ovo je odlian primjer autoreferencijalnosti u
3

olakovi, Mrtva glava, Ropstvo Muja i Halila Hrnjice.

bonjakoj epici. Ljuba, zapravo, u obraanju Ajki, prepriava pjesmu ili predaju o tome kako je Mujo zadobio sva tri konja, pjesmu ili predaju koje su, kako tvrdi olakovi, "znali svi bolji pjevai i njihovi sluatelji".4 Mujo u enskom drutvu - Od svih junaka Mujo je najvie okruen enama: pored ve spominjanih vila planinkinja u njegovom ivotu znaajnu ulogu igraju majka, ljuba, sestra i posestrime. Ako su ga vile zadojile natprirodnom snagom i pomagale mu u najveim nevoljama, majka se javlja u ulozi uvarice ognjita i neprikosnovenog autoriteta, koji autoritet, u odsustvu oca, biva jo i vei. Zanimljivo je da su Mustaj-beg, Mujo i Halil te Budalina Tale junaci koji nemaju oca, a u pravilu imaju majku (izuzev Mustaj-bega). Za ovaj epski fakticitet postoji zbiljsko objanjenje: jednostavno, mukarci su rijetko mogli doivjeti duboku starost. - Kao uvarica ognjita majka opominje Muju da se konano eni i njoj ostarjeloj nae zamjenu: Ah, moj Mujo, moj roeni sine, Kako sam ti, vidi, ostarjela, Ostarjela i obnevidjela, Da ne mogu preko kue prei, Kamo l' u ti hizmet uiniti I studene vode donijeti, Ve se eni, moje dijete drago.5 - Hizmet uiniti ne znai samo sluiti nego i njegovati bolesnika, 6 u konkretnom sluaju to znai njegovati vrlo esto ranjenoga sina Muju. Upravo takvu sliku nalazimo u pjesmi Mejdandija Sirotan Alija, gdje Alija pod kulom zatie majku Hrnjiinu kako pere Mujine krvave haljine (puno tekne krvavi' haljina 7) a majka mu odgovara: Vav'jek e me u hizmetu nai, e ja perem krvave haljine Dok' j' u mene u ivotu Mujo8 Kao ona koja je dala ivot ovdje se otkriva mnogo vie kao ona koja uva ivot svoga sina. Krv obino simbolizira smrt tako da se in uklanjanja krvi razumijeva kao in
4 5

olakovi, Mrtva glava, str. 302. Hrmann, knjiga I, pjesma XXXVII enidba Muja Hrnjice, stihovi 6-12, str. 545. 6 Vidjeti u Jahievu kolskom rjeniku bosanskog jezika. 7 Nametak, Mejdandija Sirotan Alija, str. 123, stih 361. 8 Nametak, Mejdandija Sirotan Alija, str. 124, stihovi 372-374.

suprotstavljanja istoj. Istovremeno, krv moe da znai i ivot, jer dokle god majka pere krvave haljine dotle je njen Mujo iv. Slika Mujine majke koja vazda pere krvave haljine predstavlja metonimijsko saimanje cjelokupne bonjake epike, a cijela scena jednu od najljepih scena te iste epike. Slika, meutim, u sebi nosi jo i druge semantike potencijale, za eventualne psihoanalitike i gender pristupe. DOVDEEEEE!!! Tuzla 16. 12. 2008. - Mujina ljuba je Anelija, sestra Smiljani-serdara (B-XL-H), ili Vidosava, sestra vidovskog serdara (A-XXXVII-H), ili Ana, kerka senjskog bana (B-LIV-H). U sva tri sluaja radi se o djevojci "kaurkinji", zadobijenoj najvjerovatnije u jednome od pohoda preko granice, ali i djevojci koja mora biti visokog roda, kako i prilii Mujinom junatvu i ugledu s obje strane granice. S druge strane, njeno "kaursko" porijeklo daje mogunost usmenome pripovjedau da djelimino motivira i sam in izdaje (kopilica druge vjere bila). O njenome porijeklu detaljno govore uvodni stihovi pjesme Ropstvo Muja Hrnjice: - Sestra Ajka je pomagaica (uz majku uvaricu ognjita i ljubu odgajateljicu) brata-junaka, ona se brine da mu, pored majke i ljube, olaka rijetke dane kod kue. Ona bdi nad bratom dok spava i nema snage da ga budi, ve puta suze alosne koje padaju bratu na lice i bude ga. Suze su njene ovdje emotivan in, neverbalizirana emocija, mukli govor o bratovoj sudbini, nemirenje sa ivotnom sudbinom, neprihvatanje ivotnih injenica. One su njezin odgovor na neminovnost prolijevanja krvi, na sliku vazda kravih haljina, na vjeito izbivanje od kue. - Ajka je, meutim, spremna u odreenim situacijama potpuno zamijeniti brata u mejdanu, kao u pjesmi Ajka Hrnjiina Mustajbegov mejdandija. Naime, na Mustajbegov poziv da Mujo umjesto njega izae na mejdan izazivau Vladiki Jovanu, Ajka odlui da se odazove pozivu umjesto odsutnoga brata. Da bi to mogla izvesti mora se preobui u muko odijelo, jer niko ne smije znati da ensko izlazi na mejdan pored tolikih junaka na Krajini. Njeno preruavanje je dvostrukog karaktera, najprije pred dizdarom Osmanagom da bi od njega dobila odijelo a potom u dizdarevo odijelo da bi izala na mejdan. Ovdje se otvara itav niz aktuelnih pitanja vezanih za poziciju i ulogu ene u dominantno mukom okruenju, za osjeaj inferiornosti u patrijarhalnom drutvu i tenju da se taj osjeaj savlada ulaenjem u svijet mukaraca itd. Naa je namjera bila ukazati tek na njenu pomagaku ulogu u epskome okruenju.

- Krmarica, bila ona Mara, Pava, Luca, Janja ili Kosa, je Mujina pomagaica u savladavanju prepreka na protivnikoj teritoriji. Pomo krmarice se ogleda u davanju neophodnih obavjetajnih podataka o kretanju neprijatelja, u davanju savjeta za poduzimanje odgovarajuih aktivnosti, u praktinim prijedlozima o potrebi maskiranja, u skrivanju Muje ili Halila od neprijatelja, u pomaganju prilikom otmica djevojaka itd. Krmarica je uvijek djevojka iz suprotnog tabora, sa krmom na neprijateljskoj teritoriji, koja je u odreenom trenutku poeljela da se pobrati sa nekim od uvenih junaka (Mujo, Halil, Tale itd.). Njeno pobratimstvo je vrsto i nikada ne dolazi u pitanje, njena je privrenost snana do spremnosti da se napadne junak koji npr. jae pobratimovog konja. Ona je vana karika u postupku motiviranja junakovih postupaka, to je jo jedan korak ozbiljenja epskoga prostora. - Ima, meutim, i neto drugo veoma vano za lik krmarice. U naratolokoj shematizaciji radnje nju, naime, Alois Schmaus smatra najvanijom figurom sredine, zato to stoji izmeu dva neprijateljska tabora: Ona stoji izmeu dva tabora: ivi u hrianskoj okolini, a pomae svojim pobratimima Turcima. Niti ona tako to zahteva stereotipna uloga izaziva podozrenje hriana niti peva prosuuje njeno dvolino dranje po moralnim normama. Ona je etiki neutralna, jer bitna je samo njena posrednika funkcija. () Odana je svom turskom pobratimu, poznaje njegovog konja itd. pored glasnika ona je najee upotrebljavana stajaa figura, uveliko ablonizirana, ali zato kao stvorena da spoji suprotne strane i da razmrsi zamrenu stvar.9 Ona je tipini lik sa druge strane granice iji je zadatak da omogui junakov ulazak i bolje snalaenje u tuem okruenju.

Mujo kao slijepi guslar - itavoj lepezi razliitih formi ivota, ne uvijek samo epskih, u koje ga smjeta narodni pjeva, pridodajemo i jo jednu, ne ba primjerenu velikome epskome junaku. U pjesmi B-LVII-H Hrnjice u Skradinu Mujo odlazi u izvianje i penje se na visoko drvo. Kroz durbin od sedam kanata ugleda u Janoku gradu banovu sestru Anuu kako izlazi iz koija. U tome trenutku kao da se usmenopripovjedako tree lice stapa sa Mujinim prvim licem i obojica zajedno uivaju u raskoi Aninoga tijela i odjee: Iz koije ispade djevojka,
9

Schmaus, Studije, str. 144.

A kakva je, vesela joj majka! U struku je tanka, a visoka, A u licu bjela, a rumena, Oka crna, a solufa gusta, Slaa su joj od eera usta. Kako se je cura opravila, Ko da zenil ide manastiru. Na djevojci bjahu tri kavada. Jedan crven do zemljice crne, Drugi zelen do zelene trave, Trei maven, da se za njom mame. Na nogam joj gae od sasluka. Kake su joj gae od sasluka. Do pole je postavila vukom, A od pole vukom i baukom, Vijenac miem bijelijem, kud ih vee, da je ne pretee, da joj ukur ne odnese tjela. A kako je pristala djevojka. Ruke jedne, troje belenzuke I sve joj se do lakata tau. Ui jedne, a dvoje minue, Grlo jedno, a tri erdana, Jedan joj je od krmzi merdana, taj joj erdan grlo zalatio, bjelo grlo crveni merdani, to djevojku pogledati ljepo drugi joj je od drobna bisera, taj joj erdan zalatio dojke, bjeli biser, a bijele dojke, to djevojku pogledati ljepo. A trei joj od utih dukata, Pa ga nisko cura popuala, Na srjedi joj dukat funduklija.10 - Naime, on vie nije samo neustraivi junak nadnaravne snage, junak koji zastraujee izgleda makar samo zbog svojih brkova, niti je samo uvrijeeni mu i otac koji se surovo sveti za izdaju svoje ene, ve je i mukarac osjetljiv na ensku ljepotu, mukarac koji umije da uiva i u raskonoj odjei, i u bogatome nakitu ali i u lijepome tijelu. O tome nam na najbolji nain svjedoi njegova reakcija: Mili boe, fisne Madarice!. Do koje mjere je Mujo bio zaluen Aninom ljepotom pokazuje i injenica da je, dok je silazio sa drveta, pao na zemlju. Tako nam se ovaj neustraivi junak pokazuje ne samo kao neko ko ne umije rijeju ili gestom iskazati zadivljenost

10

Hrmann knjiga II, stihovi 114-148, str. 246-247.

enskom ljepotom, ve i kao sasvim slabo ljudsko bie koje se ne moe racionalno oduprijeti toj napasti. - Koliko god je slab na ensku ljepotu Mujo je vo vie osjetljiv na ensku nevjeru, pogotovo ako je u pitanju njegova ljuba. U odlinoj pjesmi Nevjera ljube Muja Hrnjice Mujo se prvi i jedini put suoava sa situacijom da mu ljuba otvoreno odbija vjernost: Serdar Mujo sa Kladue male, Svakog dana ja te potovala I sluala ta mi naredio, Alj te jutros posluati neu! Sedam godina su u braku ali vie odvojeno nego zajedno: Ti si, Mujo, vie po svijetu, Ostadoh te eljna za ivota. Sedam ljeta to nemam djeteta. Ali vodi ete planinama, Ali boja ini s kavurima, Ali nedje ide po svadbama. A za me nije tako ivovanje, Nijesam te ja tebe uzela A za tvoje opasno junatvo, no voljela bi s tobom ivljenja. A jo tamo ide pro granice, More negdje izgubiti glavu, Ja jadnica ostat udovica. Pro se, Mujo, tvoga etovanja11 - Gotovo nevjerovatno zvue rijei Mujine ljube, one pokazuju punu ravnopravnost u slobodu koju je ena uivala u to vrijeme. Njih kao da izgovara savremena osvijetena ena koja ne haje previe za junatvom svoga mua, kojoj je muevo izbivanje od kue neprihvatljivo. Njenim se rijeima u pjesmu naspram dominirajue uzvienoepske unosi jedna pragmatina enska perspektiva. Istovremeno, ove antiepski obojene rijei mogu da poslue kao kontraprimjer svim velikim feministikim priama o epskom kodu i patrijarhalnom primitivizmu sredine koja ih je iznjedrila. - in branoga izdajstva deava se za vrijeme Mujina etovanja, taj strani in on doivljava daleko od svoga ognjita u svome snu. Osjetio je neku slabost u nogama, ili mu se smrt priblii ili ga kakav kusur fata pa je malo prilegao a Talu zamolio da sa drutvom priuva strau. Poslije odreenog vremena Tale ga pokuava probuditi
11

olakovi, Mrtva glava, pjesma Nevjera ljube Muja Hrnjice, stihovi 28-54, str. 258.

plaei se da mu Mujo nije umro, da bi ga konano razbudio pucnjem iz puke. Mujo mu kazuje svoj san, kako je orao krsta doletio njegovoj kuli i ugrabio utvu zlatokrilu; - Posljedice velike izdaje su jo stranije, razmjere ponienja slua iz majinih usta: Nikad, Mujo, gore za ivota! Kamo srea, o moj sine Mujo, Da sam ula da ste poginuli, muko bili, muki izginuli!12 - postojao je jedan veliki razlog da, ipak, ivi a to je osveta. Zato odluuje da se maskira u grdnoga prosjaka, u slijepog guslara koji e guslama sebi zaraivati za ivot. - Prvo pred svojim Kladuanima mora provjeriti da li e ga poznati, pa kada se uvjeri da ga ne prepoznaju siguran je da smije i preko granice. Na granici ga harambaa pita da li zna pjesmu o Jovanovoj krai Mujine ljube. Dok ga vode na ardak Mujo misli da su ga prepoznali pa ga vode na pogubljenje. Zato se bori i savlada hajduke, a njima je to znak da se moda radi o nekome svecu nadljudske snage. Ipak, vrhunac svega je kada mora da opjeva uz gusle dogaaj koji ga je potpuno unitio nevjeru i izdajstvo svoje ljube. U zavrnim stihovima svoje pjesme on upuuje upozorenje svojim domainima da se uvaju Halilove otre sablje, Taline teke batine i amara Bojkovi Alije. Ironijskim tonom, koji njegovi sluaoci uope ne razumiju, Mujo anticipira najvjerovatniji zavretak ove pjesme zavretak osvetom u kojoj uestvuju pobrojani Krajinici. I postupak narativnoga nagovjetaja kao i postupak ironijskoga bojenja toga nagovjetaja su jo dvije novine u popisu dokaza epizacijske zrelosti bonjake epike. - Pjesma u pjesmi nije nikakva novina ali ni kao postupak nije previe koriten u bonjakoj epici, tavie, autoru ovih redova ovo je jedini poznati primjer. Tema Mujine pjesme je njegova sudbina, on pjeva o sebi a da to sluaoci ne mogu niti smiju da znaju. Interesantan je nain na koji nastaje ta pjesma: hajduci su uli za otmicu Mujine ljube, dogaaj ima svoju cijenu jer se radi o dva velika junaka otmiaru Jovanu i slavnome Muji Kladukome. Murataga Kurtagi, tvorac ove pjesme, time nam nedvosmisleno sugerira nain na koji nastaju sve epske pjesme, mora da se dogodi vaan dogaaj i da se nae dobar pjeva koji e taj dogaaj opjevati. To su
12

olakovi, navedeno djelo, ista pjesma, stihovi 561-564, str. 264.

zavrni koraci dozrijevanja jednoga pjesnitva koje postaje svjesno sebe, uzbudljiv trenutak samoposmatranja i samoprepoznavanja. HALIL HRNJICA MLADI JUNAK ILI DON UAN Halil u usmenoj predaji - Mujo ima i brata Halila, najvjerovatnije samo u predaji i epskoj pjesmi, malo je podataka koji dokumentiraju njegovo historijsko postojanje. Upravo zbog toga se usmenoknjievna znanost najmanje i bavila ovim likom, za razliku od erzeleza, Mustaj-bega Likog i Muje Hrnjice o Halilu ne postoji nijedan ozbiljniji rad. - Muvekit, u dobro poznatom miksu predaje i povijesti, spominje Halila kao uesnika u pobuni Krajinika iz 1637. godine: A Halil je sa ostalim krajinicima, doao u Banju Luku da protjeraju bosanskog defterdara Mahmud-efendiju. U borbi koja se vodila sa bosanskim valijom Vuom Mehmed-paom, ubijeni su Halil i Lianin Tale i sahranjeni u Banjoj Luci.13 Autor se zadovoljava tvrdnjom o Halilovoj i Talinoj sahrani u Banjoj Luci a da niim ne dokumentira tu tvrdnju, koju uzgred budi reeno, preuzimaju i ponavljaju jo Baagi, Hrmann i drugi. Za Halila se uglavnom moe rei da je nepovijesna linost sa jakim povijesnim backgroundom. Ako i nema dokaza da je uestvovao u spomenutoj pobuni onda se moe zakljuiti da je mogao uestvovati. Upravo na injenici mogueg a ne stvarnog uea u povijesnoj pobuni Krajinika ispjevana je pjesma Filip Madarin i Gojeni Halil, pjesma koja moda na najbolji nain ilustrira odnos knjievne i povijesne zbilje. Naime, epski pjeva samo polazi od pobune i dalje gradi svoju autonomnu priu o nezamjenjivosti krajikih junaka u Osmanskoj imperiji. Povijest mu ovdje zapravo treba da bi ukazao na pogrean potez i bezizlaznu situaciju sultana kada podigne ruku na buntovne Krajinike. U ovakvim situacijama epska pripovjedaka praksa "domislila" je, nije bitno da li na stvarnoj historijskoj podlozi ili ne, lik uprili-vezira, pravednika na carskome dvoru koji titi i brani interese svojih

13

Muvekit, str. 316.

Bosanaca i Krajinika, a, istovremeno, ne radi protiv carskih interesa. 14 Mujo kao potvreni uesnik pobune uva i nosi u sebi strah od katulfermanske pravde te zato odbija carev poziv za izlazak na mejdan Filipu Madarinu. Stoga se Halil javlja kao spasonosno rjeenje, kao povijesno nefiksiran i, samim time, straha osloboen junak, spreman da izae na mejdan neustraivom izazivau. Ako je istina da je Halil poginuo u spomenutoj pobuni, kako to Naima, Muvekit i njihovi sljedbenici tvrde, onda je nemogue da on bude glavnim junakom pjesme Filip Madarin i Gojeni Halil, ija radnja dolazi poslije njegove pobune. To to on ipak jest glavnim junakom spomenute pjesme pokazuje da narodni pjeva niti dovoljno pouzdano zna niti previe dri do historijske istine. Ako narodni pjeva ne dri do nje zato bismo se onda mi u naim interpretacijama hvatali za nju? Uostalom, ve smo navodili rijei Muratage Kurtagia da on jedino slijedi zahtjeve epske a ne historijske istine, da po njemu znati istoriju znai zapravo dobro poznavati prethodno opjevane junake i dogaaje te epske zakonitosti kojima oni podlijeu. Manjak historije biva nadoknaen bogatom predajom i brojnim epskim pjesmama o Halilu Hrnjici. Gotovo u svim predajama o Muji spominje se i mlai brat Halil, sa akcentom na objanjenju kako je stekao nadljudsku brzinu. U predaji Salje Ugljanina Halil ima susret sa istom vilom koja je Muju zadojila snagom: A brata Halila, kome je bilo sedam godina, poslao je da uva koze. Vila, to je nekad zadojila Muju, zadojila je tad i Halila, ali nije mu dala da pije koliko Muju to je bila dala, jer se sa Mujom pobratimila. Mujo ga je
14

Mustafa-paa uprili postao je god. 1691. veilikim vezirom no poto je god. 1692. izgubio bitku kod Slankamena u Srijemu, odanle se izgubio. Pripovijedaju, da se poslije pokazao pod imenom Jusufpaa uprili i da je ivio u Sarajevu u samoi i siromatvu. Sagradio je sebi kolibu u Hadi Isabegovoj mahali pokraj Miljacke, otprilike ondje, gdje sada lei Sim-Zade medresa. Poto je umro, ukopan je na Alifakovcu, gdje mu se turbe i sad znade. Osim Mustafa-pae bili su veliki veziri: uprili Mehmed-paa (hoda urpilija 1656. godine) i brat mu Husein-paa (1698.), zatim Fazil Ahmed-paa (1663. godine). uprilii, koji su u Bosnu na vezirstvo dolazili, jesu Ahmed Numan-paa, koji je bio prvi put 1713, a drugi put 1717. godine, i Ahmed sadulah-paa, koji je prvi put 1752, a drugi put 1766. bio vezirom u Bosni. Svi ovi veliki veziri i valije bosanske dobie ime uprilije ili uprilii otud, to vuku lozu iz varoi Kjpri, ili kako Bonjaci vele uprija u Anatoliji. Pripovijeda se, da je djed Mustafa-pae uprilia, imenom Hasan-aga, bio Arnaut, koji se iz nepoznatih uzroka iz Arnautluka preselio u Anatoliju. Husein-paa uprili u turskoj povijesti ima pridjev amida i to stoga, to je stric (amida) velikog vezira Fazil Ahmed-pae. Ovome pak nadjenue tursko ime Hatem ul uzera to znai konac vezirstva. Bio je tako zasluan ovjek i valjan upravitelj carstva otomanskog, da poslije njega nikog nisu smatrali da je sposoban vriti zvanje velikog vezira. Hrmann, knjiga I, str. 577-578.

sutradan poslao opet sa kozama da ih uva. Halil ih je pustio u planinu da pasu. Kad je hteo kui, iskoi jedan zec iz dbunja, i pomea se meu koze. Halil pomisli: koza se ojarila. I nije vie hteo da ga puta od koza. Nikako mu nije dao da pobegne. Jadni zec mogao je da skae ovamo onamo, nita mu nije pomoglo. I sreno ga je doveo sa kozama i uveo u ahar. Mujo ga pita: kako je uvao koze. Lepo sam ih uvao, ali ojari se jedna koza, a jare je pobesnelo i htelo u planinu. Jedva sam ga dognao; nee da stoji sa kozama. Mujo htede da vidi jare i nae u jednom uglu zeca gde se uurio gotovo mu u pukla, toliko se jadni zec umorio. To nije jare, to je zec to si dognao. Poto si dognao zeca, nisi vie za to da uva koze. Koze emo dati drugom. Ujutro dadu koze drugom. A oni skupe etu, otprilike trideset drugova. I Mujo je sagradio svoju kulu.15 Usmeni pripovjeda zna da ne mogu biti dva junaka iste snage, bez obzira to su bili miljenici iste vile. ak se i sama gorska vila vie stavlja na stranu Muje, jer se sa njim pobratimila, zbog ega Halilu daje manje mlijeka. Manjak snage kod Halila biva nadoknaen vikom brzine, to se dokazuje u anegdoti sa zecom i kozama. Ako ih je gorska vila odabrala iz mnotva drugih da ih obdari snagom i brzinom, to im je onda bio znak da se ne mogu baviti obinim poslovima kojima se bave mnogi drugi, oni su bili predodreeni za neto vie za etovanje. U epskoj kosmogoniji Muratage Kurtagia Halil spada u tzv. drugu generaciju junaka, kojoj je prethodila prva mnogo snanija generacija, kao to su Alija erzelez i Marko Kraljevi. tavie, po Kurtagiu, Halil je nasljednik velikog junaka erzeleza, o emu su se njih dvojica neposredno dogovorili prilikom susreta "na planini Hrsavi iza zemlje Francuske.16 Prema toj predaji "Mujo, Halil, Omer, Mustajbeg, Tale, Osman i ostale gazije spadaju u drugu generaciju heroja. Oni su poinili najvee poduhvate, premda bijahu manje snani i kratkovjeniji od prvija junaka. 17 Halil je za Kurtagia bio neka vrsta moralnog i vitekog uzora, savrenog umjetnika borbe kojemu je pokuavao parirati svojim guslarsko-pripovjedakim umijeem. Murataga ima odgovore na sva pitanja pa tako i na pitanje otkuda Halilu nadimak Gojeni. Nadimak mu dolazi od siromane majke koja ga je tekom mukom odgajala, tako da mu je od muke znala esto pjevati:

15 16

Schmaus, Gesammelte, str. 64. olakovi navodi kako ima zabiljeenu ovu Kurtagievu predaju o susretu Alije erzeleza i Halila Hrnjice. olakovi, Mrtva glava, str. 300. 17 olakovi, Mrtva glava, str. 300.

Nivi majka u najgore doba sina, U halu sam ga rodila, Halil mu ime postavila. Al' mu majka uz beiku peva: Hej, da Bog da, ako te odgajila majka, Da Bog da, da bide prvi od svija junaka, Siromahu svakom da si od pomoi, A zljikovcu svakom da si na biljegu! Da mi se zlikovca plait' nee, A sirotinju da spaava. Da Bog da, ako mi se aravija plaio, Da Bog da se majci ne podnjivio. Ako se aravija ne plaio, No svakad za siromahe glavu ulag'o, Da i Da bide junak nad junacima, Da Bog da te majka odgajila.18 Ime Halil dobio je po trenutku u kome se je rodio, a to je bilo vrijeme ljute nevolje i bijede koja je zadesila njegove roditelje.19 U ovoj svojevrsnoj uspavanci Halilova majka kazuje u vidu elje glavne osobine budueg junaka: da bude junak nad junacima i da pomae sirotinju. Kurtagi kao narodni pjeva iskazuje maksimalno povjerenje prema tradicionalnom epskom okruenju i odgojnom radu na stvaranju novih junaka. Na drugom mjestu, u pjesmi Smailagi Meho, Halila se esto naziva djetetom, to zapisivaa te izuzetne pjesme Friedricha Kraussa navodi da dadne sljedee objanjenje: "Halil se zove djetetom, jer ga je Mujo, stariji brat, od djetinjstva othranio".20 I u ovom objanjenju se akcenat stavlja na odgojni uticaj porodice u kojoj je Halil rastao. U ovom eljnom oblikovanju lika izostala je jedino izuzetna ljepota kojom e junak kasnije takoe biti obdaren.

Mladi junak Halil je predstavniki idealnog epskog junaka, on nosi u sebi najvrjednije epske osobine: mladost, brzinu, snagu, ratniko umijee, viteko ponaanje i ljepotu. Svi drugi imaju poneku mahanu, a on kao da je lien tih nedostataka i pomalo nestvaran, zbog ega djeluje isuvie epski. Narodni pjeva kao da je htio galeriji nedovrenih pridodati i jedan potpuno dovren lik epskog junaka u pravom smislu rijei. Dok
18 19

olakovi, Mrtva glava, str. 133. Hal nevolja, bijeda; - Prema kolskom rjeniku bosanskog jezika Devada Jahia. 20 Krauss, str. 134.

Mustaj-beg samo predvodi i sa distance posmatra borbe, dok Mujo prihvata borbu tek kada nema drugog izlaza, dotle se Halil u svakom trenutku ponaa epski svaki izazov prihvata bez kalkulacija i odaziva se svakom pozivu gdje se treba dokazati kao junak. On je uvijek u okraju i ne zna za strah, to u krajnjem sluaju i pristaje uz njegove godine. Stoga je i logino to Murataga Kurtagi ba u Halilu vidi pravog nasljednika Alije erzeleza. Kao idealni junak Halil je neka vrsta savrenog odraza u ogledalu, ono to narod kome pripada eli da vidi kao svoj stvarni odraz, on je direktni potomak Alije erzeleza, ali i stalni podsjetnik na zlatna vremena, na stoljea ekspanzije i blagostanja Osmanskoga carstva u vrijeme dekadencije istog. Veliki je nesrazmjer izmeu Halilove junake naravi i surove zbilje kada se nae pored lakrdijaa Budaline Tale. Sa jedne strane gotovo naivno djeluje jedan idealni junak naspram prepredenog aljivdije, a sa druge, kao da imamo likove iz razliitih vremena i svjetova. Budalina Tale eli da se naali sa svojim prijateljem i iz zasjede toboe izaziva Halila na dvoboj:

Kopilane, Hrnjii-Halile! Kud si oga zamuio svoga? iju li e kulu porobiti? iju li e ljubu zarobiti? Otvori mi toke na prsima, ao mi je toke pokvariti!21 U Halilovu svijetu ne postoji ala niti igra, sve je uvijek smrtno ozbiljno, rijei mogu znaiti samo ono to doslovno znae. Zato Halil bez dvoumljenja prihvata poziv na mejdan: Udri, more, gdje god tebi drago! Gdje god zgodi, zaboljet me nee.22 Kada otkrije da je bila u pitanju samo jo jedna Talina lakrdija ne pokazuje znake ljutnje. I Halil i Tale dio su istog svijeta, epskog, ali kao da nisu dio istog vremena. Taj sudar idealno-epskog i zbiljsko-epskog odigrava se i u odnosu Halila
21 22

Hrmann, knjiga II, pjesma B-XLII-H Halil i Janja Bunia bana, stihovi 463-468, str. 69. Hrmann, isto, stihovi 472-473, str. 69.

spram brata mu Muje. Tamo gdje Mujo pokazuje suzdranost i strah Halil bez oklijevanja prihvata izazov. Tako je bilo u sluaju carskog poziva da se ide na mejdan Filipu Madarinu kojega Mujo odbija (Filip Madarin i Gojeni Halil), tako je bilo i kod odluke da se ide u Skradin po lijepu Anu ( Hrnjice u Skradinu), pa kod namjere da Halil sam ide osloboditi Talu (Tale Lianin u suanjstvu), kod odluke da uestvuje u obdulji za ruku lijepe Ane (Krnjevi Alija). U pjesmi Hrnjica Halil i Mili Harambaa Mujo ne krije strah od Mili harambae, jer je jednom ve bio pobijeen od njega. Halila, meutim, ne plai ni Mujino loe iskustvo niti Mili harambaa i bez dvoumljenja trai ogu da sam poe na mejdan harambai. U pravilu, svako Mujino odbijanje propraeno je Halilovim traenjem Mujinoga konja, jer je ogo najbri konj na Krajini. Mujo u poetku obino odbija dati svoga konja, krila Krajine, obje ruke svoje, ali na Halilovo tvrdoglavo insistiranje mora popustiti, znade Mujo svoga brata Halila. U prepirkama koje obino nastaju oko oge Halil ljutito podsjea Muju da je ogo podjednako njegov koliko i Mujin, da su ga zajedniki blagom zadobili i da e ako treba svoju polovinu ubiti. Mujo ne samo da poputa u pogledu konja nego i sam esto nevoljko pristaje da ide sa Halilom. Scene ovakvih sukoba izmeu Halila i Muje su este i detaljno razraene. U pjesmi Krnjevi Alija Halil kao mlai brat silazi da vidi ko lupa halkom na vratima. Kad mu nepoznati gost na kapiji daje knjigu on ga upozorava na obiaj da se knjiga ne daje na vratima niti mlaemu kada je stariji brat kod kue. itajui knjigu Mujo glavom podmahuje i zubom potkripuje, na ta Halil na svoj nain reaguje: Otklen, Mujo, knjiga arovita? Je li, brate, od kakva mejdana? Evo, Mujo, debelije za te.23 Ne samo da je spreman pripomoi bratu u nevolji nego, ako treba, biti mu zamjena u mejdanu. Mujo objanjava kako je pogazio obeanje dato djevojci Ani iz Lehuta da e je izbaviti kad joj prsti za prstenja budu i lice za ljubljenja bude. Halilova prvobitna radoznalost sada prerasta u ljutnju na brata to mu je preutio mogunost izbavljenja djevojke iz Lehuta:
23

Nametak, Krnjevi Alija, stihovi 59-61, strana 18.

to ti meni isprije ne kae?! Ja bi' davno sa'o do Lehuta, Da bi rusu izgubio glavu, Ja tavnicu vlaku naselio. Vet daj meni tvojega ogina!24 Mujo gotovo po automatizmu odbija dati ogu, jer e mu konja osunjeti, obje odrezati ruke i Krajini krila oblomiti. Halilova ljutnja sada prerasta u nekontrolisani bijes iz kojega se izliva itava bujica tekih rijei: uje li me, buljubaa Mujo, Nije ti ga ena donijela, Moj Hrnjica, u ruhnom sadnuku! Ako nam je ost'o iza babe, I moja je u njem' polovina, Ako smo ga za blago kupili, I tako je moja polovina.25 Naravno, Mujo kao stariji brat poputa, jer dobro zna prijeku narav svoga brata i daje mu ogu. Ako bi, ipak, u drugoj situaciji Halil krenuo bez oge na svome malinu, Mujo bi se saalio i ponudio mu svoga konja ( Hrnjica Halil i Miliharambaa). U ovoj i slinim scenama dolazi do izraaja kontrastna narav njihovih karaktera, na ta je posebno ukazao i Alois Schmaus.26 U ve spominjanoj pjesmi Filip Madarin i Gojeni Halil Tale pokuava "pripitomiti" Halila i nagovoriti ga da se poslui lukavstvom u mejdanu sa Filipom Madarinom. U jednom trenutku on pristaje da obue na sebe poderanu Talinu odjeu i poslui se tzv. obrnutom psihologijom, te na taj nain iznenadi protivnika. Kada je zbog te odjee doivio uvrede od Stambolija ponovo odluuje navui svoje raskono junako odijelo i pokazati se u pravome svjetlu. On nije mogao biti ono to u stvari nije lakrdija ta je uloga rezervisana za Budalinu Talu. Ali ni Tale sigurno ne bi mogao biti carski mejdandija, makar zbog neugledne vanjtine, ta se ast zasluuje, u Stambolu ne mogu vaiti pravila koja vae u Krajini.

24 25

Nametak, Krnjevi Alija, stihovi 162-166, strana 21-22. Nametak, isto, stihovi 174-180, strana 22. 26 Poeci se naziru i u H 74 gde se u tu svrhu iskoriuje kontrast izmeu brae Hrnjica i to kao kontrast karaktera (poverljivost nepoverljivost) i kao kontrast radnje (Halil se, na brata, razboli i upravo time omoguuje odvoenje konja). Schmaus, Studije, str. 179

Na samome kraju pjesme, kada mu sultan nudi bogatu nagradu za uinjeno djelo, Halil odgovara: Nee nita, sultan-padiahu, Ve daj meni tvojega fermana, Da me niko opanjkat ne moe, Niti mene, niti moga brata.27 Ove bolno iskrene rijei na najbolji nain otkrivaju pravu historijsku pozadinu ove pjesme, ali i bonjake epike u cjelini. Njihova snaga je u izrazu jednoga stanja a ne u odrazu jednog ili vie dogaaja. One izraavaju svu teinu krajikog ivota, sve nesporazume sa Stambolom i sultanom i sve elje Krajinika da ih se ostavi na miru.

Vitez epske pjesme Kao savreni epski junak Halil dri do svoje odjee, oruja i konja. Ako je spreman svakome na mejdan izai onda je logino oekivati da pod sobom ima najboljeg krajikog konja Mujina ogu. Ali je isto tako logino za oekivati da na sebe oblai najraskoniju i najskupocjeniju odjeu, najraskonije i najubojitije oruje. Koliko do odjee i oruja dri vidi se u sceni odijevanja za polazak u oslobaanje Tale iz suanjstva.28 U posljednjim stihovima ovoga opisa narodni pjeva se poziva (referira!) na jednu drugu Halilovu borbu u jednoj drugoj pjesmi, nadaleko uveni mejdan sa Filipom Madarinom, to samo jo jednom potvruje olakovievu tezu o unutranjem jedinstvu bonjake epike, a to bi prema Schmausu i Braunu trebala biti jedna od pripremnih radnji u procesu nastanka epa. U toj drugoj pjesmi Filip Madarin i Gojeni Halil nalazi se sigurno jedan od najljepih opisa junakovih priprema za mejdan. Nepoznati narodni pjeva 29 je vrlo detaljno opisao opremanje konja, junakovo odijevanje i uzimanje ubojitog oruja, na ta je potroio cijelih 131 stih. Halil prvo silazi u podrum da timari svoga oga mlakom vodom i raki-safunom, poslije ega nabacuje na njega raskonu opremu:

27 28

Hrmann, Filip Madarin i Gojeni Halil, pjesma XXXIII, knjiga II, stihovi 1845-1848, str. 497. Hadiomerspahi, Tale Lianin u suanjstvu, stihovi 158-178, str. 190. 29 enana Buturovi nije uspjela doi do imena narodnog pjevaa koji je ispjevao ovu pjesmu Hrmannovu saradniku Mehmedu Kalabiu.

Udario rahta na ogata, Niz raht mu je sto i dvadest kita, svaka kita od suhoga zlata. Pa ga pokri puli-abaijom, abaija zlatom izvezena, na unkau bjehu mjesecovi, od suhoga nainjeni zlata, zauzda ga emom studenijem, na glavu mu remu udario, od suhoga ispletenu zlata. Iz reme su kite opruene, Zlatne kite niz obraza ogu, Na prsim mu Danica zvijezda, a na elu sjajna mjeseina, u mjesecu alem-kamenovi.30 Tako opremljenog izvodi ga na avliju da ga pokae begovima i agama na serdarevoj kuli: avlija se butun razasjala / od zineta, to je na ogatu. Ostavljajui ogata na avliji da mu se prisutni dive, penje se na ardak te od sestre Ajkune trai svoju bou sa haljinama. Oblai prvo gae i koulju, zatim damadana zlatna sa almaskamenovima, pa tri eerme zlatne sa zlatnim pucetima. Sa posebnom panjom pjeva opisuje crvene akire: Kako su mu crvene akire! Kuda vovi, tud gajtani zlatni, kroz kove mu opletene guje, sve su guje od suhoga zlata, na koljenim glave sastavile: kada kroi Mujagin Halile, zijevaju na koljenim guje; bi ti reko i bi se zakleo, da su guje na koljenim ive: terzija ih tako nainio.31 Poslije akira na red dolazi crvena dolama, ukraena zlatnim vezom sa jo jednim motivom guja koje oive kada se Halil kree. Odijevanje zavrava omotavanjem svilenoga pasa (bensilaha) i prelazi na oruanje. Bensilah je upravo zgodan detalj za pravljenje prijelaza sa odjee na oruje, jer za njega zadijeva puke od suhoga zlata sa dodatnim ukrasom od dva kamena draga, na dar dobijene od uprili-vezira. Na plea zlatne toke mee optoene almas-kamenom, posebno se istie puce pod grlom iz kojega pri nevolji ispija lozovinu pivo. Zatim uzima sablju dimiskiju, na glavu
30 31

Hrmann, knjiga I, pjesma Filip Madarin i Gojeni Halil, stihovi 836-850, str. 472. Hrmann, isto, stihovi 878-887, str. 473.

natie kalpak a na kalpak elenke sa zlatnim perima, zatim puku deferdara i na kraju koplje kostolomno. Narodni pjeva u silnoj elji za doaravanjem bljetavila junakove odjee i oruja posee za uobiajenim stilskim sredstvom hiperbolom. Kako drugaije objasniti silno zlato i silno oruje koje sa sobom uzima Halil? Da se sve ne bi svelo na mehaniko nabrajanje, u jedan dosadan opis odjevnih i ukrasnih predmeta, nepoznati pjeva je svoga junaka pratio do u njegovu sobu i uhvatio ga u trenutku odijevanja. Tako smo umjesto obinog (p)opisa stvari mogli pratiti in odijevanja, umjesto statike jednog stanja dinamiku jednog ina/radnje. Na jednom mjestu sretno su spojene prostorna i vremenska dimenzija, to je odlika samo vrhunskoga pripovijedanja. I ovo je jedan od dokaza izuzetne vrijednosti ove pjesme, na ta su ve ukazivali Jagi i enana Buturovi, ali i jo jedna potvrda epizacijske zrelosti bonjake epike. Vratimo se jo jednom Halilovoj odjei i oruju u pjesmi Tale Lianin u suanjstvu. Da bi razbio monotoniju nabrajanja odjevnih i ukrasnih predmeta usmeni pripovjeda ivo opisuje i rezbarije na kopama, demonstrirajui na malom prostoru umijee pripovijedanja. Zapravo se opisom izrezbarenih guja na kopama eli pokazati optimalan odnos dijelova spram cjeline i nain na koji se dolazi do zaokruene prie. Guje su izrezbarene u dijelovima na svakoj kopi ponaosob da bi na svim kopama zajedno davale cjelinu. Tako nam na mikroplanu usmeni pripovjeda daje do znanja da ima svijest i znanje o svome pripovijedanju kao o poslu u kome je jako vano znati mjesto i vrijednost pojedinanih dijelova i istovremeno imati jasnu predstavu cjeline savrena demonstracija osnovnog struturalistikog pouka i prije pojave strukturalizma o odnosu meu dijelovima i odnosu dijelova spram cjeline. Rezbarija se zavrava na posljednjim kopama na koljenima tako da u stanju mirovanja guje imaju sastavljene glave, a u hodu se rastavljaju i sastavljaju, kao da e napasti junaka. Jo jedna demonstracija, ovaj put filmske animacije, pokretnih slika, prije pojave filma. kolski primjer razbijanja statike jednog stanja (opisa) u dinamiku zbivanja tamo gdje zbivanja uope nema. Zapravo se na ovome primjeru pokazuje sva zrelost jednog pripovijedanja koje je postalo svjesno sebe i koje ima potrebu, makar na mikroplanu, kroz ovakve slikovite primjere posvjedoiti tu samosvijest. Tako bismo Schmausovu popisu kvaliteta koji svjedoe viu, epizacijsku, fazu razvoja bonjake epike, mogli dodati i ovaj.

Kao junak Halil uiva ugled i na protivnikoj strani. Kada Hrvat Luka saznaje da ga u mejdanu tjera Halil on se Bogu zahvaljuje to e ga takav junak pogubiti (Mejdandija Sirotan Alija). Halil, meutim, nije junak samo na bojitu, on upranjava i sve druge oblike vitekoga nadmetanja. Najee su to obdulje, konjske trke, u kojima se pobjedom dobija ruka banove kerke ili ruka zasunjene djevojke (djevojka na koiji). U Skradinu on se prvo utrkuje za ruku banove kerke Anice, a potom i za ruku robinje Zlate, njegove zarunice koja je ve dvanaestu godinu bila u suanjstvu (Hrnjice u Skradinu). Zadarski ban organizuje nekoliko vitekih takmienja u kojima uzima uee i Halil, jer je doao da vodi banovu sestru Jelicu. Najprije se nadmeu u gaanju jabuke na koplju a zatim u bacanju kamena s ramena. U obje igre Halil pobjeuje i potom uz pomo svojih Krajinika odvodi Jelicu sa sobom. Bonjaka epika jednostavno vrvi razliitim scenama vitekoga nadmetanja, tu su konjske utrke (obdulje), pjeake utrke, bacanje kamena s ramena, gaanje mete kopljem, hrvanje itd. Sjetimo se samo pjesme Trka na Tihovu, gdje se u 1159 stihova opijeva ova uvena utrka, u kojoj je Halil glavni obdulja sa krajike strane. Trka ima karakter legalnog nadmetanja, gdje se Krajinici ne moraju preoblaiti u tua kaurska odijela, ali i interancionalni karakter, gdje se individualni kvaliteti udruuju zaradi kolektivnog probitka, gdje je singularno rivalstvo ja ti potisnuto pluralnim mi oni. Zato Mujo autoritativno izlae taktiku prije utrke bratu Halilu da suspregne elju za linim nadmetanjem, da ne smije na cilj stii prije konja bega Mustajbega i bega estokrilovia i da strogo vodi rauna o kolektivnom interesu: O moj brate Gojean Halile, Dobro pazi, brate, u obdulji, Dobro pazi iroka dorata, Kada bude brate u obdulji, Ako vidi, Gojean Halile, Da ' utei vranka bedevija, Ti ne ali gjoge od kandije; Ako vidi, Gojean Halile, Da je bri golub od kobile, Ne progoni, brate, kraj goluba; Ako vidi, brate od matere, Da nemore golub Mustajbega, A da more vranac Alibegov, Ti proeraj vranca na Tihovo, Nedaj nama svoj irokoj Lici,

Nemoj begu obraz zapaliti. Ako l' vidi, Gojeni Halile, A da more golub Mustajbegov, Pa e prvi na koiju sii. Tad e za njim rigjan udariti, I rigjan se hitar prigodio, Ne moe mu golub odguliti. Pa moj brate Gojeni Halile, Da bi za njim vranac udario, Dobar vranac estokrilovia, Ne progoni, brate, ni gavrana, Makar bio iz Ungjurovine, Beg je, brate Gojean Halile, Re' e njemu mlade Ungjurlije, Vidi bega estokrilovia, Ta sili su atiod Udbine. Ti najzadnji sigji na Tihovo, Stoga nemoj vranca prolaziti, Neka sigje estokriloviu, A za naim begom Mustajbegom, Jere znadu like nabodice, Da je bri gjogat od goluba.32 Najvanije je da na konj stigne prvi na cilj, a kad je ve na neka to bude begov, neka se zna gdje je kome mjesto, a znaju like nabodice da je ogat bri od Mustaj-begova goluba.

Jedan kulturoloki ekskurs Jo je Matija Murko ustvrdio da epske pjesme nisu izraz historijske faktografije ve "odraz kulturnih prilika u prolosti" i da umjesto faktografske nude kulturno-historijsku istinu. To nadalje znai da nikada ne moemo staviti znak jednakosti izmeu epskih i historijskih dogaaja i linosti. Uostalom, epski se pjeva ni ne trudi da pamti i opijeva historijske dogaaje, on ni ne dri previe do njihove istinitosti, zanimljivi su mu samo onoliko koliko mu mogu posluiti u njegovoj kreaciji da to vjerodostojnije doaraju epsku istinu. Vidjeli smo da Murataga Kurtagi jedino dri do istorije opjevane u jednoj pjesmarici u iju vjerodostojnost se ne sumnja, jer ju je potvrdila posebna komisija. U skladu sa ovim shvatanjem, moemo sasvim pouzdano iz epske poezije rekonstruirati kulturnu klimu odreenog
32

Hadiomerspahi, Trka na Tihovu, stihovi 751-787, str. 343-344.

perioda, pa tako i iz pjesme Trka na Tihovu kulturu nadmetanja u konjskim trkama osmanskog doba. Dakle, konjske trke ili obdulje su najee organizirane da bi se osvojila ruka odreene djevojke, ili da bi se otkupila, a vrlo esto sa otkupom i za sebe osvojila, zasunjena djevojka. Za takve djevojke se obino kae da su stavljene na koiju. U ovoj pjesmi dvije zasunjene djevojke, dvije sestre Zlata i Fata, mole bana sigetskoga da ih stavi na koiju uzdajui se u brzinu unurskih konja. Ban prvo mora pitati bekoga esara za dozvolu pa tek onda prihvatiti prijedlog zasunjenih djevojaka i prihvatiti se organizacije obdulje. Djevojke piu knjigu svome ocu Osmanu Alajbegu a on obavjetava budimskog vezira i trai dozvolu za slanje konja na obdulju. Vezir zna da su najvei junaci i najbri konji na Krajini / Udbini i pie knjigu Mustaj-begu Likom sa pozivom na obdulju. Tek tada Mustaj-beg poziva svoje junake i vri pripreme za odlazak na tu utrku. Pripreme se sastoje u pravljenju naroitog rasporeda konja, najprije mee ate ogataste, / pa za njima ate alataste, / p' onda mee ate dorataste, / pa za njima vrane bez biljega.33 Meutim, obdulja nije samo natjecateljski in ve i jedinstvena prilika da se pokae sav sjaj i rasko odjee, konja i oruja pred protivnikom. Sa tom idejom beg svojim Udbinjanima savjetuje: Koji ima dobro odijelo, Nek' ga dadne boljemu junaku, Koji ima dobroga hajvana, Nek' ga dadne boljemu junaku.34 U takvom rasporedu, sa takvom opremom i konjima udbinjski junaci ujahuju u Budim izazivajui divljenje domaeg stanovnitva. Svi se dive Liki Mustaj-begu i Hrnjicama ali i smiju Talinoj poderanoj odjei i smijenome konju. Mustaj-beg Liki u pratnji Muje Hrnjice odsijeda kod budimskog vezira. Beg u dogovoru sa vezirom priprema vojnu pratnju a Mujo je zaduen za okupljanje i voenje takmiara. On predvodi svojih dvjesta konjanika do Sigeta gdje ima prvi susret sa ljutim protivnikom Antom generalom i njegovom vrankom bedevijom. Na koncu, no uoi utrke Mujo izlae ve spominjanu taktiku svojim saborcima i uesnicima utrke. Preostaje im samo jo da
33 34

Hadiomerspahi, Trka na Tihovu, stihovi 519-522, str. 336. Hadiomerspahi, Trka na Tihovu, stihovi 528-531, str. 337.

ujutro, pred samu utrku, prijave svoje konje, dajui po jednu utu madariju, to jo jednom pokazuje da su samo imuniji mogli sebi priutiti uee na obdulji. Iz ovog detaljnog prepriavanja pjesme koja pjeva o konjskoj utrci otkriva se jedan segment vojnikoga ivota u to doba, jedna bogata kultura vitekoga nadmetanja bez prolijevanja krvi. Radi se o tradiciji konjikih utrka njegovanoj sa obje strane granice. Imponira ureenost postupaka u takvim manifestacijama do u detalje, sve je nekako ceremonijalno i sveano, sve stvari imaju svoje odreeno mjesto kao to i svaki lik zna svoje mjesto u tadanjoj hijerarhiji. Zna se ko mora dati dozvolu banu za sazivanje obduljaa, kao to i Osman Alajbeg zna da o pozivu na obdulju mora upoznati prvo svoga vezira. Vezir daje dozvolu za pozivanje Krajinika, Mustaj-beg po protokolu mora prvo ii veziru u posjet na dogovor oko daljih postupaka i radnji. Nita nije preputeno sluaju niti hiru pojedinca. Taktika upustva, najprije Mustaj-begova pa potom i Mujina, jo jednom pokazuju koliko se i taktici pridavao znaaj. Briga za utrku i trkae ide sve do njihove odjee i konja koje e jahati, jer oni vie ne predstavljaju samo sebe.

Neke komparativne prednosti koje se daju lijepo iskoristiti Nije rijetkost da su nadmetanja dijelom velikih narodnih zabava, gdje se u razliitim igrama ukljuuju i djevojke. Takvo veselje prireuje janoki ban na kojemu uestvuje Halil sa svojim Krajinicima u pjesmi Mejdandija Sirotan Alija. U odluujuoj utrci Halil naivno nasjeda na prevare svojih protivnika, ali ipak uz pomo vila pobjeuje. Jo od ulaska u grad Janok Halil je zbog svoje ljepote bio predmetom panje mnogih djevojaka, posebno banove kerke Mitre: Kad go reda na Halila doe, Na nj Vlahinja okom namiguje, Na nju Halil i okom i brkom I bijelim pokripljuje zubom.35 Uz sve prethodno spomenute osobine Halil je sigurno bio najljepi junak bonjake epike. Za njegovu ljepotu se znalo i na protivnikoj strani. U sjajnoj
35

Nametak, Mejdandija Sirotan Alija, stihovi 580-583, str. 130.

zavrnici ove iste pjesme ban mu se duboko zahvaljuje za izvojevanu pobjedu nad zulumarom Lukom i ali to je kerku ve obeao drugom. Halil, meutim, zna ono to ban ne zna, da je Alija, kome je Mitra bila obeana, naao svoju zarunicu Mejru. Zato ironino i dvosmisleno odgovara banu: Deder, jadan, ne budali, bane! Daleko je dok ograne sunce, A jo dilje dok svatovi pou, Jo se ne zna ni ija je Mitra.36 Svoje osnovne prednosti, mladost i ljepotu, obilato koristi da bi se pokazao i kao uspjean osvaja enskih srdaca. Zato imamo udnu pojavu da Halil izbavlja iz suanjstva ili zadobija u pohodima preko granice veliki broj djevojaka, ali da ga, s druge strane, nikada ne moemo zatei u njegovu domu u porodinoj atmosferi sa svojom enom, kao to imamo scene Muje i njeg ove hanume. Niti Halil ima svoje djece. Tu se jednostavno radi o donuanskom odnosu prema djevojkama, koje su same eljele da ih on izbavlja iz suanjstva ili vodi svojoj kui. Na popisu osvojenih djevojaka su Zlata Bili (enidba Gojenog Halila), robinja Anelija (Hrnjii Omerica), Janja Buni (Halil i Janja Bunia bana), Rudanova Mejra (Gojeni Halil i deset hajduka), Rosanda sestra Milana esedije (Serdar-aga Mujo i Milan esedija), Anua kerka janokog bana ( Hrnjica Mujo u Janoku zarobljen), banova kerka Anica (Hrnjice u Skradinu), banova kerka Milica (Liani izbavljaju arca Mehmedagu), Jelica Smiljani (enidba Hrnjice Halila sa Jelom Smiljania), banova sestra Anica i Zlata Omerova ( enidba Hrnjice Halila sa dvije djevojke), robinja Mejra Brdari (enidba Hrnjice Halila i Primorca Ilije), Jefimija (Dizdarevi Mehi izbavlja Zibu Peti Alibega), sestra Krnjevi Alije Mejra (Krnjevi Alija), Mitra (Mejdandija Sirotan Alija). Kao to se vidi, za njegovu se ljepotu znalo i ulo mnogo vie preko granice te je stoga bivao predmetom udnje mnogih prekograninih djevojaka. Osim to su bile uvene po svojoj ljepoti poticale su iz jednako uglednih i vienijih porodica. Tamo gdje se on pojavi nastaje pometnja meu djevojkama. Kada ga ugledaju djevojke iz Bilia grada trae babu-sirbazicu (vraaru) da ga zaara kako bi to due lutao sokakom a one ga mogle to due gledati (enidba gojenog Halila). Paina
36

Nametak, Mejdandija Sirotan Alija, stihovi 903-906, str. 139.

kerka Zlata se razboli za njim i nagovara majku i oca da je odmah dadnu ako joj bude muterija. Jo jednom se Halil pokazuje kao nenadmaan vitez i ne odustaje od Zlate kada uje od oca da je pod mahanom, da je zatoenica odmetnika Ilije. Naprotiv, ba zato joj i jest muterija to je pod mahanom. Slijedi jedna lijepa ljubavna scena dosta neobina za epsku pjesmu. Ovaj Don uan bonjake epike spretno koristi Zlatinu blizinu i njen pokuaj da ga poasti erbetom: Obazre se Zlata iz budaka, Pa dohvati erbe iz dolafa, L'jevu ruku na prsa navali, A iz desne potkui matrafu. Nu nesretna brata Hrnjiina, Ne htje uzet matrafe u ruku, Ve djevojku za bijelu ruku. Privue je k sebi na koljena, A proli se erbe po minderu. Na nju l'jevu navalio ruku, Dok je sebi sjede na koljeno. A djevojka azgin se desila, Svu je butum rosa prihvatila. A nesree Mujova Halila, Jer jagluka za pasom ne ima, Da otruni rosu u djevojke, Ve joj stade rosu ispijati, Gubicama po jagodicama.37 Scena je erotski nabijena ivom prisutnou tjelesnoga dodira, neskrivenim poljupcima ali i skrivenom simbolikom u slici prolijevanja erbeta po minderu. Ne samo da djevojke uivaju u njegovoj ve je i on znao uivati u njihovoj ljepoti. Zapravo je njemu enska ljepota davala snagu u najteim trenucima, u odlunim mejdanima. U mejdanu sa banom zadarskim, 38 kada je bio pred porazom, Tale ga bodri ljepotom dviju djevojaka, Zlatije i Ruice. Halil samo jednim pogledom na lijepo Zlatijino lice dobija novu snagu i pravi preokret u borbi te konano pobjeuje bana. O toj izvanrednoj sceni pie i Raid Duri: U malaksalom Hrnjici u istom momentu srce zaigra, snaga ga obuzima: kao da je magijski napitak popio, on rui dotad nesavladiva grdosiju. Kako je starogrki junak Antej snagu iz zemlje, u dodiru s njom
37 38

Hrmann, enidba gojenog Halila, pjesma XXXVI, knjiga I, stihovi 238-255. Hrmann, Halil dijeli mejdan s banom od Zadarja, pjesma XLIX, knjiga II.

crpio, tako je i ovaj neobini Hrnjica, mladac na svoju ruku, ruio protivnike, pjan od zanosne ljepote djevojake i mladosti. To su vrhunski trenuci ove epske umjetnosti, koju je u pojedinim scenama po rafinmanu mogue porediti sa klasinim starogrkim epom.39 Maskiranje je zasigurno jedno od diferencijalnih obiljeja krajike epike, kao takvo ono je uslovljeno samim ivotom na granici, stalnom i nepresunom potrebom za prelaenjem granice, koje se opet prelaenje ne moe zamisliti bez maskiranja. Najee su to preoblaenja u kaursku i popovsku odjeu ili ak maskiranje u slijepog guslara. Halil se, meutim, zbog svoje izuzetne ljepote zna ponekad maskirati u ensko, to je jedinstven sluaj u epskoj poeziji. Krmarica Mara ga nagovara da na se obue ensku odorinu kako bi se mogao pribliiti neustraivome Mili harambai. 40 U toj odjei ljepi je od kakve Madarice. Mara mu objanjava kako preobuen u ensko mora promijeniti i hod, kriviti noge ko vlake gospoje i suzdrati svoje zube od mehkoga Aninoga tila. I pored upozorenja i opasnosti da bude otkriven on se ne moe suzdrati: A kad reda do Anue doe, Ne ljubi je k'o se cure ljube, Vet je kolje kano mrki vue.41 Kada je postojala opasnost da bude otkriven krmarica Mara ga vodi u odaju lijepe Rue, koja je ve bila zaljubljena u njega. Sada, meutim, Halil ima problem kako da dokae da nije ensko ve Halil za kojim ona neutjeno ezne. Tek poto ga je temeljito prepila uvjerila se u njegov stvarni spolni identitet. U drugoj pjesmi Halil sam ide u potjeru za Milanom esedijom koji mu je odveo sestru Ajkunu (Serdar-aga Mujo i Milan esedija). Krmarica Luca mu pomae tako to ga oblai u ensko odijelo, jer je ljepi od svake djevojke, i vodi ga kroz ariju kao sirotu seosku nevjestu koja nema ruha za udaje. Postojala je opasnost da ga Milan esedija prepozna ali ga je Luca nadmudrila i odvela maskiranoga Halila u kulu kod Milanove sestre Rosande. Poto je uspjeno savladao sve prepreke do Milanovih odaja u kuli mora postojati i plan za uspjeno povlaenje sa tue teritorije, mora postojati tzv. izlazna strategija. Za takvo to potrebna mu je pomo
39 40

Duri, Junaci, str. 80. Nametak, Hrnjica Halil i Mili Harambaa, str. 96-112. 41 Nametak, Hrnjica Halil i Mili Harambaa, stihovi 359-361, str. 106.

iznutra, nije dovoljna samo krmarica Luca. Ulogu pomagaa iznutra dobija Rosanda, sestra ljutog protivnika Milana esedije. Ona je zaljubljena u Halila odranije i vrlo dobro zna kako njen voljeni treba da izgleda. Ne samo da nije mogao ve Halil pred Rosandom nije imao ni potrebe da se skriva, jer se Rosanda iskreno stavlja na stranu njegovih pomagaica. Naravno, Hrnjica Halil ima i neke osobine koje ga ne ine drugaijim od, recimo, brata Muje. On vrlo esto u tekim trenucima ima pomo posestrima vila, naroito u vanim utrkama (Hrnjice u Skradinu, enidba Hrnjice Halila i Primorca Ilije, Dizdarevi Meho izbavlja Zibu Peti Alibega ) ili u samom mejdanu (enidba Gojenog Halila). Isto tako, kao junak koji esto pravi izlete preko granice, on ne moe bez pomoi ni posestrima krmarica: bez Lucine pomoi u pjesmi Serdar-aga Mujo i Milan esedija, bez pomoi Pave krmarice u pjesmi enidba Hrnjice Halila sa dvije djevojke, bez Marine pomoi u pjesmi Hrnjica Halil i Mili harambaa. Upeatljiv je opis Halilova susreta sa krmaricom Marom, on silan na jo silnijemu ogi nalazi Maru pred krmom, koja je iznijela srmali emliju / u emliju dupe namjestila. Halil ima sestru Ajku, brata ili bratia Omera, sestrie Arnaut-Osmana (Mujo Hrnjica pogubi imuna Brehulju) i Murat-bega (Serdar-aga Mujo i Milan esedija), daidu Kovainu Ramu (Halil dijeli mejda s banom od Zadarja). ak u ovoj istoj pjesmi i Budalinu Talu naziva svojim daidom: "Hou Tale, brate moje majke".

BUDALINA TALE JUNAKI PROBISVIJET

Nema ga u povijesti

Raid Duri, koji se najvie bavio potragom za povijesnom pozadinom ovog neobinog lika, doao je do zakljuka da su i Tale Lianin i Mali Rade povijesne linosti.42 Kao dokaz Talinoga postojanja u historiji Duri navodi usmeno svjedoenje/predaju izvjesnog Mesuda umiia: Na osnovu usmenog predanja svoga strica Ibrahima (koji je umro 1957. god.), Mesud umii Tvrdi da je Tale Lianin poginuo na Puinama, lokalitetu neposredno iznad Pobra, te da je ukopan pod damijom koju stariji Pobrani zovu i Talinom damijom. Ovo potvruju i sestre umiia Dehva i Mina i Nazif Baruija. Mustafa Donli (rod. 1904.) se sjea da je na lokalitetu Puine sve do 1920. godine bilo puno niana, visokih i do dva metra, pa pretpostavlja da je Talin grob prije na Puinama, nego ispod damije Osmanije.43 I Durievo svjedoenje i ova umiieva predaja uglavnom se oslanjaju na Muvekitov i Baagiev podatak o Talinoj pogibiji kod Banja Luke, kao i na postojanje izvjesne damije koja svoje ime nosi upravo po Tali, mada nikome nije jasno zato bi ba ta damija potvrivala Talino stvarno postojanje. Historiar Fejzo avki navodi da je Budalina Tale poginuo u Banjoj Luci, i da je pokopan uz damiju HadiOsmaniju na lokalitetu Pobre.44 Prema vrlo ivoj usmenoj tradiciji, prilikom kasnijeg proiirivanja ove damije zid je udario upravo preko Talova groba, a da se ipak ouva vidljiv spomen na Tala i njegov grob, napravie u plavoj boji sliku njegova prednjeg niana.45 Tako se sa prie o Tali i njegovoj povijesnoj utemeljenosti postupno prelo na priu o Talinoj damiji, koja je dobila ime po ovom junaku prije svega zbog slinosti u izgledu a ne po nekoj stvarnoj historijskoj vezi. Banjaluani su ovoj neobinoj kui-damiji dali Talino ime, jer je arhitektonski odudarala od ostalih damija u gradu, asocirajui vanjskim izgledom na izuzetnu prirodu epskog junaka Tale Budaline.46 Damija se nalazila na desnoj obali Vrbasa, nasuprot tvravi Kastel, i imala je u svome prizemlju prodavnicu i skladite. Poto je i ta dotrajala damija sruena pred poetak Drugog svjetskog rata Ostala je samo fotografija na osnovu koje svoju priu ispreda novinar Aleksandar Ravli u monografiji o Banjoj Luci.
42 43

Duri, Junaci, str. 153. Duri, Budalina Tale prema historijskim izvorima i usmenoj legendi , Putevi broj 5, Banjaluka, septembar-oktobar 1980, str. 170. 44 Duri, isto, str. 169. 45 Duri, isto, str. 169. 46 Duri, isto, str. 169.

Bez obzira to se i Budalina Tale navodi kao rtva krajike pobune iz 1637. godine jasno je da ovakvi likovi ne mogu imati svojih povijesnih prototipova, oni su jednostavno povijesni autsajderi. S druge strane, obian ivot i svakodnevna zbilja ne mogu bez njih tako da su oni njihovi insajderi. Pokazalo se, meutim, da ni bonjaka epika nije mogla bez ovakvog jednog lika. Manjak ili potpuni nedostatak povijesti po obiaju biva nadomjeten bogatom predajom, koju Luka Marjanovi sa svojim saradnicima biljei od pjevaa Beira Islamovia. Prema toj predaji Tale je bio raskalani sin bogatog oca Ibrahimbega iz Vranograa. Znao je oevo blago, ovce i koze kradomice prodavati preko medje u kaure. Otac ga radi toga stao karati i progoniti, a on ostavi kuu i predje u kaure k nekomu staromu popu i kae mu se, da je Simo iz Doljana. Kod popa je bio Tale 12 godina, dok je sve izuio. Onda htjede pop na njega sve svoje prepisati i dati mu nekakvu veliku knjigu, da se ne boji ni jednog uitelja (sveenika kranskoga) na zemlji; ali to ne htjede Tale, ve se kaza popu, da je turskoga zakona, ostavi ga i vrati se k ocu. Malo za tim uo za Talu Liki Mustajbeg, pa ga pozvao sebi u slubu, ali mu ne dade otac Ibrahimbeg. Ovoga ponudi Mustajbeg, da u njegovoj Lici izabere zemlje, gdje i koliko hoe. On traio i traio, dok je naao zgodno mjesto u dulibi (Dulibi) kod ukova (pod ukovom gorom?). Tu je Ibrahimbeg nainio kulu i prozvao to mjesto Vranogra po svojoj djedovini na bosanskoj Krajini.47 Predaja nam objanjava porijeklo Talinoga poznavanja kranske vjerske slube i poetak slubovanja kod Mustaj-bega Likog. Pria o Tali i njegovom ocu kao o veleposjednicima se ne uklapa u standardnu (espku) priu o Tali kao o beskuniku, pa se na ovo nadovezuje Marjanovi: Ako bi ovo i istinito bilo, Tale je svoju oevinu naskoro uputio i potroio, jer ga pjesme prikazuju ne dodue kao propalicu, ali svakako kao potrona i lakoumna junaka, u koga se ni carski dukati ugrijati ne mogu.48 Sa prie o Tali beskuniku i rasipniku Marjanovi prelazi na ono da je kod popa bio. Zahvaljujui tome znanju Tale se najee od svih junaka preoblai u kranskoga sveenika, mee na se brojanice, ita knjige rodanice (rodanike) i klapovnice (klakovnice). U tome mu obino pomae uskok Radovan njegov najbolji prijatelj i pobratim.

47 48

Marjanovi, str. 583-584. Isto, str. 584.

Za konja mu Kulaa Marjanovi kae da je bio sasvim dobar i pouzdan, a ne onakav kakvim ga pjesma Budalina Tale dolazi u Liku opijeva. Kula Talin, kakva je u ovoj pjesmi dobio svojim junatvom, nije bio nagav, ve dobar i pouzdan konj. Koji se je s Talom kao srastao. Jednom je Tale ostavio kulaa i uzao konja etvrtaka u boj, pa malo da nije na njem zaglavio. Ako se i spominje u nekim pjesmama kula kao manje vrijedan konj, to se ima pripisati nemarnosti i lakoumnosti Talinoj, koji nije drao ni do bolje opreme svoga konja ni do svoje.49 Ne samo da nije drao do svoje odjee nego je, moglo bi se rei, namjerno se tako oblaio. A oblaio se tako da je svakoga nagonio na smijeh i podrugivanje. Bio je lakrdija i aljivdija na iji su se raun svi alili, ali se i on smio naaliti na svaiji raun. esto je kao nagradu dobijao velike svote novca ali ih je brzo troio. Imao je kolibu od prua na Trnovcu, koju je nazivao svojom kulom. Svi su ga voljeli, a i on je svakomu bio dobar i spreman pomoi. Zanimljivu pjesmu-predaju o Talinom udnom odijevanju zabiljeio je Alois Schmaus u Gornjoj Tuzli. Prema toj predaji Tale je kao momak sa dvadeset godina bio toliko lijep momak da su ga djevojke gledanjem urekle. Tale je od uroka pao na zemlju, te itav dan leao izvan sebe. Da ga nebi ve snala takva nevolja, razrezao si gae na koljenima, da mu vire koljena, pa se tako nakaradio, da ga nikakva ve nije mogla urei.50 Predaja ima jako utemeljenje u brojnim pjesmama o Tali, budui da ga predstavljaju neblagonaklonim prema djevojkama, da je radije lijepu robinju mijenjao za mijeh vina i da ga nikad ne vidimo u drutvu lijepe djevojke ili vjerne ljube.

Odjea njegov zatitni znak Ve je iz ovog uvoda jasno da je Tale lik koji se ponaa i odijeva drugaije, da je neko ko odudara od okruenja. O tom okruenju ve je dovoljno reeno, njega ine najvei junaci Krajine i njega ini sam ivot na toj i takvoj Krajini. Budalina Tale ili Tale Lianin51 je u osnovi vedri junak koji unosi jednu novu crtu u bogatu lepezu
49 50

Isto, str. 584. Schmaus, Smailagi Meho, str. 132. 51 Raid Duri je pokuao pobrojati sva imena pod kojima se ovaj lik javlja: Budalina Tale, Tale Lianin, Tale od Oraaca, Oraki Tale, od Trnovca Tale, Tale Ibrahime, unjar Tale, Taloina itd. Duri, Junaci..., str. 147.

krajikih likova to je dimenzija humora i ale koji, osim osnovnog, imaju i jedan vii smisao u oblikovanju epskoga ivljenja na granici. Tale ne samo da je, prema Schmausovoj predaji, razrezao si gae na koljenima, nego su mu i kroz izme propanule pete, kroz dolamu lopatice virile a kroz kapu perin ispadao.52 Ili su mu akire od medvidovine, na glavi kalpak od jazavca a po pleima lisiine biju.53 Najljepi opis njegovoga osobenog naina odijevanja nalazimo u pjesmi enidba Kurtagi Nuhana: Na nemu su klanive akire, Kroz njiha mu propala kolina. Na nemu su izme do kolina, Obadve mu otpanule pete. Na pleima klanjiva dolama, Kroza nu mu lea proletila, a na glavi kapa kaltaina, niz nu mu visi pauina. E tako se opremio Tale.54 Nigdje se, meutim, ne navodi borba protiv djevojakog uroka kao motiv takvoga ponaanja. Svoje motive sm Tale iznosi u situacijama kada mu se prigovori zbog toga, kada u sveanim situacijama u kojima su se svi odjenuli na najbolji nain, on dolazi poderan i objanjava: Ako bude danku na udarcu / koga svuem da se preobuem, / ko me svue da se ne obue! Razlozi koje iznosi su isuvie materijalne prirode i znatno odudaraju od sveanog i uzvienog tona trenutka. Zna se Tale i naljutiti na prigovore zbog nakardna odijevanja. Kada ponosni Liani sveano ujahuju u Budim na ulice izlazi i staro i mlado da sejire Liku Mustaj-bega, Hrnjice i druge junake. U toj raskonoj povorci nalazi se i Tale, onaj goljo na hravome kulau, to Budimlije propraaju pogrdnim uzvicima. Tale im prkosno uzvraa prijetnjama i sa toljagom u ruci kree na njih. Zaustavlja ga Mujo a konano odvraa Mustaj-beg sa dva mijeha vina, ime ga ponovo odobrovoljuju. Budimlije se smiju njegovim postupcima a Tale ih dodatno zabavlja i pridobija. Time se naputa isto epski plan, pa se od negodovanja na neto to odudara od uzvienoepskog prelazi na narodsko-zabavljaki plan.
52 53

Hrmann, knjiga II, pjesma LXXV Ropstvo Kadune Ceri Ali-bega, stihovi 460-465, str. 591. Marjanovic, knjiga II (IV), pjesma XXXII Teferi gospoje Mustajbegovice, stihovi 270-272, str. 178. 54 Buturovi, Antologija, stihovi. 778-786, str. 469.

Osim po odjei Tale se razlikuje jo i po oruju, konju i kuli. I jedno, i drugo i tree odgovaraju odjei koju nosi. Za pasom obino nosi puku malu bez kremena i eljusti, ali koja, ipak, prevariti nee. Ili se radi o samici kuburi ukraenoj sa dvanaest trinjovih limova, ili puci oblukinji koja dere dvanest drama praha i etiri zrna na sindirih.55 Nerijetko uza se ima i palo (sablju), objeenu tako da mu se vue po zemlji, zbog ega su korice polomljene do pola a od pola palo mu je jezik pomolio. Meutim, i takva neizgledna sablja najdraa mu je od svih oruja i nikad se ne rastaje od nje. ta za njega ona znai vidi se iz nekoliko stihova pjesme Smailagi Meho. Glasnik Husein dolazi do Taline kule na Oracu i uje nekakav amor iz kule: S nekijem se Tale zavadio, Pa mu psuje i oca i majku.56 Krajnje oprezno Husein se primie kuli i vidi Talu kako otri svoga paloa na tocilu i obraa mu se: Moj tarihu na palou mome, evo ima neeljica dana, sve mi kae da krvavi Tale, a ni oklen ferjaije nejma, danas u te dobro naotriti, a sjutra na telala dati, za te uzet etiri dinara, pa popiti u crvenu vinu.57 Zapravo se Tale obraa izrezbarenome tarihu na sablji, u ijem sadraju najvjerovatnije stoje rijei podrke u borbi protiv neprijatelja, ali je on ljut upravo zbog toga to ve neko vrijeme nema nikakvog poziva (ferjaije) u boj, gdje moe doi do dobroga plijena. tavie, zbog veresije je prinuen paloa dati na telala, prodati, oduiti dug i ostatak popiti u crvenom vinu. Iako e se zbog istoga duga morati odrei jo i kulaa i obje puke (venedika), jedino mu ao paloa kakvoga vie nikad nee moi nabaviti.

55 56

Marjanovi, knjiga I, pjesma Gjuli bajraktar odvodi Jelu Konjevia, stihovi 876-877, str. 249. Kujundi, Narodna knjievnost Bonjaka, pjesma Ssmailagi Meho, str. 225. 57 Kujundi, isto, str. 226.

Uza se ponekad nosi i elikli nadak, vrstu sjekirice, ili/i drenovu batinu sa hiljadu klinaca. Drenova je batina Talino najubojitije oruje i niko od junaka u junoslavenskoj epskoj pjesmi ne vitla drenovom toljagom. (...) Upravo ga drenovaa ini prije okraja leernim, beskaharnim, gotovo bezbrinim, u boju samopouzdanim.58 Posebno mjesto zauzima njegov konj. Kula ili dorua kobila nema ni uzde ni ulara, ni sedla ni samara, obino u laganom kasu (dobar kula pokasuje) pase travu ili ditelinu, zbog ega mora da zastajkuje i kasni za druinom. Ako i ima neku opremu na sebi onda je to truhla samarica iz koje slama ispada. Narodni pjeva gotovo uvijek ima potrebu da ironino naglasi dobru opremu Talina kulaa, na konju mu golu kaltainu, po kaltaku kona kolanina, lipu kou na lipi narasloj. Igrom rijei lipa koa i lipa objanjava nam od kakve su koe izraeni kolani na njegovu kulau. Vrlo detaljan opis dorue kobile i njene opreme nalazi se u poznatoj pjesmi Budalina Tale dolazi u Liku, gdje je sedlo napravljeno od orahovine, kuskuni od maljikovine, kolani od kore lipove a dva kajasa dva prez koa lika. 59 I da bi ostao dosljedan sebi, Tale ni ne jae svoga kulaa kao ostali jahai, ne jae putem utrenikom, ve stazama kud niko ne prolazi, zatim obje noge prebacuje ili se ak naopako okree na svome kulau. Ovdje se moemo vratiti na pjesmu Filip Madarin i Gojeni Halil i nastavak prie o sjaju i raskoi Halilove opreme, oruja i konja. U nastavku prie junak je upravo Budalina Tale. Prije samog polaska Tale daje Halilu bou sa svojim haljinama da ih pred ulaskom u Stambol obue, jer su, kako kae Tale, ba pobolje negoli su tvoje. Moemo samo pretpostaviti kakve su trebale biti te haljine da bi bile bolje od Halilovih, ali, mi znamo, Taline su namjere drugaije. Halil se pred Stambolom ne malo udi looj odjei, ali je obeao da e je obui. Odjea se sastoji od: Najnapreda demadan obue, Demadan je od bijela sukna, Svakojakom ohom iskrpljen je; Na demadan obue eerme,
58 59

Duri, Junaci, str.156. Marjanovi, knjiga I, stihovi 32-36, str. 102.

Tri eerme od bijelog sukna, Svakojakom ohom iskrpljene. Pa Talove obue akire, akire su od bijela sukna, Kroz akire propala koljena. Pa obue bijelu dolamu, Dolama je od bijela sukna, Svakojakom ohom iskrpljena. Pa je Talov pojas opasao, Bijel pojas od bijela sukna. Pa je Talov silah opasao, Sve od njega visahu komadi.60 Poto je sa sebe skinuo svoju raskonu a obukao Talinu poderanu odjeu, morao je i sa oge skinuti svoju opremu i natjerati ga da hramlje u jednu nogu, da bi ugoaj bio potpun. Ovim inom Halil kao da se pomirio sa sudbinom i prihvatio ponuenu mu ulogu. U Stambolu doivljava sve sama ponienja, poev od arije i mjetana pa do sultana i njegovih vezira na dvoru. Niko nije mogao prihvatiti injenicu da je taj goljo u pocijepanoj odjei i sa hromim konjem, eljno oekivani carski mejdandija, koji e se suprotstaviti stranome odmetniku Filipu Madarinu. Poto zbog svog jadnog izgleda ni konak nije mogao nigdje dobiti i poto je no proveo na sokaku, prije svanua odluuje ponovo navui svoju odjeu. Raskonom opremom zasjenjuje Stambol, sve se kue bjehu razasjale od Halila i konja ogata, isti utisak ostavlja i na sultanovu dvoru. Kao to znamo dalje iz pjesme, poubijat e vezire izdajnike, otii i pobijediti Filipa na mejdanu i za nagradu zatraiti od sultana obeanje da e Krajinike ostaviti na miru. Indirektno bi ova pria trebala biti pria o Budalini Tali. Tale je elio prirediti jo jedan performans, s tim to je i Halil trebao odigrati svoju rolu u tom performansu. U jednom trenutku se uinilo kao da je Halil shvatio o emu se radi i kao da je prihvatio da igra ponuenu mu ulogu, bez obzira to njemu ta uloga ne odgovara. Navukao je Talinu poderanu odjeu i jo ogu prilagodio novonastaloj situaciji. Da je samo malo bio uporniji mogao je, i poslije doivljenih uvreda ba na raun odjee, izai Filipu na mejdan, pobijediti i slavodobitno se vratiti u Stambol pred sultana. Meutim, Halil Hrnjica nije mogao do kraja odigrati ulogu koja mu nije odgovarala, on nije nauio na taj nain izlaziti ni pred sultana ni pred protivnika. On je bio epski junak u najdoslovnijem smislu rijei, junak sposoban za najvea junatva i viteka
60

Hrmann, knjiga I, Filip Madarin i Gojeni Halil, stihovi 1061-1076, str. 477-478.

dokazivanja, ali ne i junak sposoban za igru. Ta uloga, ipak je bila namijenjena Budalini Tali. Na ovome primjeru se jako dobro vidi kako u takvoj epskoj kosmogoniji sve stvari moraju biti na svome mjestu, kako u njoj vlada savreni poredak, kako i najmanja promjena izaziva strane poremeaje. Savreno je jasno i neznanome epskome pjevau, koji je ispjevao ovu sjajnu pjesmu, i njegovom sluaocu kakva odjea ide uz Budalinu Talu a kakva uz Halila Hrnjicu, ovaj mali eksperiment je to jo jednom potvrdio.

Kula od jasenova prua Tale ima svoj odak, svoju kuu, na Trnovcu, Oracu ili Ibrinovcu, koju narodni pjeva esto, sa primjetnom dozom ironije, naziva kulom, jer svaki junak mora imati svoju kulu. Kua mu se sastoji od eter pruta aom pokrivena, to bi moglo da predstavlja etiri drvena nosaa i neto krova od ai, u kojemu na junak spava i uva kulaa. Na drugom mjestu se kae da mu je kula opletena jasenovim pruem, sa dvoja vrata na dvije strane kroz koja mu vjetar vatru potpiruje na ognjitu. Dvorite mu je ograeno neprikovanim proem a avlijska vrata samo prislonjena. Kada ga Mustaj-beg prima u svoju slubu i velikoduno nudi da mu sagradi kamenu kulu na Lici, Tale ne pristaje, jer on kule od kamena nee, na takvu se nauio nije, ve on hoe onakva kakvu je i imao. Tako su mu kulu nainili od hrastova kolja, opleli jasenovim pruem i sa bujadi pokrili, na Trnovcu gdje je i prije bila. U toj i takvoj kuli odvija se jo jedan Talin performans, radi se o kompaktnoj i vrlo sadrajnoj sceni u pjesmi enidba Hadagi-Mujage i VelagiAhmeta. Mustaj-beg povjerava Tali da uva Hadagi Mujagu od brae Kozlica, kojima je Mujaga pogubio brata Aliju zbog izdaje. Tale ga vodi svome odaku i kao pravi domain prireuje veliku gozbu i zabavu u njegovu ast. Epizoda je karakteristina po estoj izmjeni pripovjedakih pozicija, as se nevidljivi epski pripovjeda a pjesmu je ispjevao Beir Islamovi identificira sa zauenim Hadagiem, as se vraa svojoj svevideoj pripovjedakoj poziciji. Tale vodi Hadagia svome odaku, gdje ih doekuje mali Rade. Dvori, u

kojima ivi, ve su nam dobro poznati: Kula kua od liskova prua Talini dvori aom pokriveni Dvoja su mu vrata na kuaru Vihar pue, a vrati mu njie61 Ceremonija priprema za gozbu i zabavu viena je oima zauenog gosta Mujage Hadagia: Pa on Talu gleda u avliji Kako Tale uzvrnu rukave Pa on loi vatre po avliji ezdeset je i tri naloio. Sve se udi Hadagi Mujaga to onlike vatre loi Tale62 Mjetani (raja rekao bi narodni pjeva) iz okolnih mjesta dogone 126 ovaca, kolju ih na bai i stavljaju na ranjeve, po dvije ovce na jednu vatru. Mujaga se i dalje udi za koga se pripremaju tolike ovce, dok se ne pojave jedan za drugim etiri alaja (skupine): Vrhovac Alaga sa svojih trideset konjanika, Ale Ogroevi sa dvanaest konjanika, Rudo Salihaga takoe sa dvanaest i Mujo od Kladue sa trideset konjanika. Narodni pjeva naputa Mujagu i vraa se svojoj pouzdanoj svevideoj poziciji. Zadrali bismo se na toj izmjeni pripovjedakih/pjevakih pozicija, jer je izmjena u direktnoj funkciji doivljavanja Taline lakrdije. Pjeva ulazi u svijet svoga junaka Mujage Hadagia, u njegovu duu, ili ak u njegove oi, elei na taj nain neposredno prenijeti Mujagine utiske. Zato uope dolazi do izmjene pozicija? Mujaga je epski junak, ali ne iz Talina neposrednog okruenja. Junaci iz Talina neposrednog okruenja su Mustajbeg liki, Mujo i Halil Hrnjica, Mali Rade i oni dobro poznaju svoga saborca i lakrdijaa. Njima nisu udne Taline lakrdijake zgode, a Mujagi Hadagiu jesu. Zbog toga se i deava dotina selidba, pjevaeva u junaka ili junakova u pjevaa, jer sve zapravo i ini se udnim ako se gleda oima onoga ko dolazi sa strane.

61 62

Marjanovi, knjiga II (IV), enidba Hadagi-Mujage i Velagi-Ahmeta, stihovi 714-717, str. 74. Marjanovi, isto, stihovi 730-735, str. 75.

Vratimo se ponovo Talinoj igri/performansu, gledajui sada oima pjevaa, a ne vie junaka Mujage. Zabava se nastavlja cijelu no i svu no pie, sana nejmadoe, da bi ujutro, onako podnapiti, svi uzjahali konje i zapoeli udnu igru. Tale i dalje vlada situacijom i poziva svoje goste: Kuja mu bio i otac i majka Ko za Talom okrenuti ne e Pa u Talin odak ispucati!63 Igra se sastoji u tome da se ue na jedna vrata, puca iz kubure po kui, zatim izae na druga vrata. Svi se redaju, svi ulaze, pucaju i izlaze, strast uzavrela, razum pomuen. Na vrhuncu igre Rade uzima ugarak i eli zapaliti dvor, a Tale ga odvraa: Nemoj, Rade, Bogom pobratime Zar bi nae upalio dvore?64 Svi su se bili prepustili arima igre i ili bi do kraja da nije bilo Taline prisebnosti. A zapravo se radi o Talinoj potrebi za igrom i dubokoj svijesti da je to samo igra radi igre, zabava radi zabave. Samo Tale (i pjeva, naravno, to e se malo kasnije i pokazati) ima tu svijest, to znanje o pravoj prirodi igre, to se vidi iz poziva upuenog Radi, da se osvijesti, da se pribere i ne ini glupost sa paljenjem dvora. Samo Tale (i pjeva!) upotrebljava rije dvor za kuu od prua sa ironijskim odmakom, jer samo on ima ironijsko znanje jezika. Krajnje trezveno i razumno Tale objanjava Radi da im dvori jo mogu posluiti u slinim prilikama. Meutim, nije samo Tale trezven, na pjeva je jo trezveniji i razumniji. Ako je Tale znao kada e presjei igru i svima ohladiti pregrijane glave, pjeva ide jo i dalje, elei pokazati da je njegovo ja jo uvijek gazda u kui. On, naime, drastino prizemljuje cijelu stvar i svoje pregrijane sluaoce, svoj uzavreli publikum (svoje vatrene sluaoce, a i itaoce!) posipa hladnom vodom, na isti nain kao to je i Tale gasio vatru u glavi pobratima Rade. Evo tog zavrnog, hladnog, metaironijskog, vodopolivajueg komentara: Lako je Tali doekati bilo Begove dok je ispod kraja raje
63 64

Marjanovi, isto, stihovi 809-811, str. 77. Marjanovi, isto, stihovi 830-832, str. 77.

Jer e raja dati veerati.65 Kao da nam eli dati do znanja da je i junakov svijet dio njegovog svijeta, da je ipak on definitivni gazda u svojoj kui.

Njegova imena Tale je jedinstven, ako ne i jedini, lik sa vie imena. Opet kao da je neka igra u pitanju, kao da se on sam igrao sa svojim imenima. Prije svega, radi se o dvije vrste imena: topografska (Tale Lianin/e/, Tale od Oraca, Tale sa Trnovca) i karakteroloka imena (Budalina Tale). Prva se javljaju u malim nerazvijenim epizodama, gdje se Tale kao lik jo nije mogao razigrati i pokazati svoju lakrdijaku prirodu i gdje ga okruenje jo uvijek zna samo po mjestu odakle dolazi. Drugo, njegovo konano i krajnje individualizirano ime Budalina Tale kao da se samo od sebe namee i lagano potiskuje prethodna topografska imena u razvijenim lakrdijakim epizodama. Jasno je otkuda nadjevak Budalina, jasno je da je doao kao prirodan kalem na Talu onakvog kakav jest. Pojedini kritiari su se bavili etimologijom nomenskog dijela Tale. Raid Duri tvrdi da je ime Tale svojevrsni kalambur arapskog izvora, bonjaka kreacija nastala od Tahir ili Talat, sa znaenjem dopadljive, naoite osobe svijetloga lica, plavokosog lika. 66 Nasko Frndi tvrdi da je Tale hipokoristika tj. umanjenica od imena Talat, to na turskom oznaava ovjeka lijepa i svijetla lica.67 U tom odmotavanju etimolokog klupka on ide i dalje, pa ime naega junaka povezuje sa afganistanskim talibanima preko rijei taleba (jednina talib) to znai aci, studenti, po emu su se mladi ustanici u spomenutoj zemlji nazvali talibanima.68 Ne vidimo pretjerane koristi u ovom etimolokom odmotavanju Talinih imena, niim se ne moe potvrditi da je Tale zaista bio svijetla lica i plave kose.69 Jo nesuvislije djeluje dovoenje Tale u vezu sa talibanima, jer na junak nije
65 66

Marjanovi, isto, stihovi 809-811, str. 77. Duri, Junaci, str. 146. 67 Frndi, Bonjaki Terzit, str. 47.
68 69

Frndi, isto, str. 47.

O tome kakvo je lice i kakva je kosa bila u Tale ne govori se ni u kazivanju Beira Islamovia, donesenom u komentarima uz pjesmu Budalina Tale dolazi u Liku, prve Marjanovieve zbirke.

bio ni ak, ni student. Prije bi se njegovo znanje i njegova mudrost mogli objasniti epitetom "narodni". A to se tie samog imena i njega bi najbolje bilo razumijevati lakrdijaki, a ne etimoloki. Ako je Tale po svojoj prirodi lakrdija, onda mu je i ime takvo, jedno bez drugog ne ide. Svakako je nadimak Budalina zanimljiviji za analizu od topolokih imena. Vinja Rister u knjizi Lik u grotesknoj strukturi bavi se tipovima lakrdijaa i aljivdija u ruskom romanu XX stoljea. I nju zanima etimologija tih rijei (budala, lakrdija, aljivdija, na ruskome ) te posee za etimolokim rjenicima: Prema Dalju, je ovjek koji zarauje lakrdijanjem, alama, dosjetkama, ludorijama, zaduen je za alu i zabavu drugih; ut se obino pravi budalom () i lakrdija i zbija ale pod takvom krinkom. 70 Za rije (budala) nalazi sljedee objanjenje: To je esto ovjek vrlo uman, ali koji ini ono to nije doputeno, naruavajui obiaje, pristojnost, prihvaeno ponaanje, koji ogoljuje sebe ali i svijet od svih oficijelnih formi pokazujui i vlastitu golotinju i golotinju svijeta; on je onaj koji raskrinkava i onaj koji je raskrinkan istodobno, naruitelj je znakovnog sustava, ovjek koji se njime pogreno koristi.71 Ova objanjenja poprilino zadiru u samu sr naega lika. Tale jeste ovjek vrlo uman i esto ini ono to nije doputeno, npr. ale na raun junaka Muje i Halila Hrnjice, pa ak i na raun vrhovnog autoriteta Mustajbega Likog. Meutim, ono to je drugima zabranjeno, Tali je doputeno, bez obzira to time naruava obiaje, pristojnost i opeprihvaeno ponaanje. Ne moemo se saglasiti sa tvrdnjom da je on nekakav naruitelj znakovnog sustava, ovjek koji se njime pogreno koristi. Moda i jeste naruitelj znakovnog sustava, ali ne iz neznanja, ve iz znanja i duboke svijesti o svemu to ini. tavie, taj zatvoreni harmonini sistem epskog svijeta Tale svjesno naruava na nain koji vie vodi rauna o ugaanju svakodnevnim ivotnim zahtjevima, nego zahtjevima jednog preivjelog sistema ivljenja. U dijelu svoje knjige, koji je i nama bio posebno bio zanimljiv, Vinja Rister tvrdi da takvi junaci pripadaju svijetu antikulture. Drutvene norme oni naruavaju izgledom (kostimom!), ponaanjem, svjetonazorom. Funkcija im je, kao to je reeno, stvaranje zaudnosti, tovie, osporavanje
70 71

opeprihvaenih i u nekom drutvu

Rister, Lik u , str. 127. Rister, isto, str. 130.

priznatih moralnih, etikih, pravnih normi, cjelokupne kulturne tradicije (koju svaka zajednica u odreeno vrijeme shvaa kao prirodnu ureenost svijeta), ali ne i uspostavljanje novog sustava vrijednosti i normi. 72 ivot u svom izvornom obliku je neuhvatljiv, ali je podvodiv pod ono to cijelo vrijeme nazivamo igrom. Dakle, Talin odgovor nije novi sistem vrijednosti nego igra, a i igra je po svojoj prirodi neusustavljiva. Za germanistu Hansa Mayera takvi likovi su autsajderi. Autsajderi su osamljeni i netipini pojedinci, osobenjaci i udaci koji su kadri prekoraiti granicu. Postoje dvije vrste autsajderstva ili dvije vrste ljudi sposobnih prekoraiti granicu (engl. kovanica overreacher): intencionalni i egzistencijalni austajderi ili overreacheri. Intencionalni autsajderi svojom voljom biraju osobenjatvo kao stil ivljenja, a egzistencijalni su to postali roenjem ili Boijom voljom, prvi su anrovski blii komediji, a drugi tragediji. Na junak je zasigurno blii grupi intencionalnih autsajdera, jer sve to radi radi svojom voljom. Tale je nosilac istine pojedinanog iskustva i svakodnevnog ivljenja, a ne zajednike i ope, kolektivne i epske istine. On je rezultat izbora konkretne izdvojenosti, a ne ope uklopljenosti u kolektiv, on oznaava pobjedu individualnog nad kolektivnim, konkretnog i svakodnevnog nad apstraktnim i vanvremenskim. Ovdje se, meutim, postavlja pitanje granice, ta zapravo znai prekoraiti granicu? Da li Tale prekorauje granicu iznutra prema vani ( out) ili je prekorauje izvana prema unutar (in), da li izlazi ili ulazi? Odgovor nije jednoznaan i najblii je istini ako naeg junaka posmatramo kao nekoga ko povremeno izlazi i povremeno ulazi. On ne ostaje vjeito izvan epskog svijeta, vraa mu se i ponovo ulazi u njega, opet izlazi pa ulazi i sve tako. Tale je vjeiti putnik granice, u stalnom je prelaenju, tako da postaje bespredmetno nazivati ga samo autsajderom ili samo insajderom, jedino mu je zanimljivo stalno prelaziti granicu u oba smjera, stalno skretati panju na sebe svojim odijelom, orujem, konjem i ponaanjem, nigdje se ne uklapati, uvijek drugaije izgledati. Ali je najzanimljivije to da takav, izrazito individualan i osoben, onima unutar granica ne smeta, tavie, oni ga prihvataju i uivaju zajedno s njim u njegovoj igri, kao oni koji bi se i sami rado poigrali, ali ne umiju. Njihova je pozicija stoga tragina, svjesni su da su izgubili tu dragocjenu sposobnost igranja, pa im je
72

Rister, isto, str. 130.

jedino ostalo da uivaju u tuoj igri. Makar ta tua igra na momente ila do negacije njih i njihovih vrijednosti.

Ono po emu se razlikuje Po tome to stalno prelazi granicu dvaju svjetova granicu izmeu Bosne i Hrvatske, Osmanske i Austrougarske imperije, Orijenta i Zapada, islama i kranstva, izmeu bosansko-orijentalnog i mediteransko-renesansnog, epskog i neepskog svijeta Tale se dobrano razlikuje od dvorskih luda sa kojima ga esto usporeuju. Lude su puki zabavljai i osobe koje prelaze granicu u samo jednom smjeru, nikada ne mogu biti ono to jesu, uvijek moraju biti u ulozi zabavljaa, dok je Tali data sloboda i da zabavlja druge i da bude ozbiljan, da se igra sa svim i svaim ali i da se junaki dokazuje u ozbiljnim okrajima. Na ovim premisama mogue je potpunije razumijevanje lika Budaline Tale, razumijevanje njegovoga udnog odijevanja, ali i udnog odnosa prema drugim junacima, prije svega prema Mustaj-begu Likom i Hrnjicama. Prema svima on unosi svoje dobro znane elemente igre, na njihov raun se ali bez obzira to ni alu niti igru epski svijet ne poznaje. U osnovi, Tale prihvata autoritet koji Mustaj-beg ima, tavie, spreman ga je braniti od napada koji ga podrivaju. Vrlo ozbiljno zvui upozorenje upueno Cifri Omeragi da ne lae Likog Mustaj-bega, jer nije beg vaa prdaina. U istoj pjesmi on odbija da ide sa begom u Stambol pred cara, jednom je bio i vie nee. Ne pojanjavaju se razlozi njegovoga straha od cara i Stambola, moemo pretpostaviti da se radi o loem iskustvu i strahu da se ne ponovi. Upravo na ovom strahu i nepovjerenju prema carskoj pravdi Dervi Sui gradi lik Budaline Tale u poznatoj pripovijeci Kaimija. Poto su, ipak, otili pred cara u Stambol i poto je car Talu pohvalio i bogato nagradio a Mustaj-bega ukorio, Tale se po povratku na Liku ali na begov raun: O Liani, brao i druino: Vidite li naeg Mustaj-bega, Kako nam je bee osidio A od straha cara estitoga!73

73

Marjanovic, knjiga II (IV), pjesma XLIII, stihovi 1011-1014, str. 441.

Uzalud se beg brani da su sjedine od godina, dok ga Tale i dalje raskrinkava: Ne budali, Liki Mustaj-bee! I moja je glava pobilila, Ali nije od moga zemana, Ve od straha i boja junakog.74 Autoritativni beg se ne ljuti na Taline ale koje su bolno istinite, ve ih prihvata na isti nain kao to prihvata Talina junatva. ale na Mujin raun su jo ee, one pogaaju u samu sr epskog poimanja svijeta. Naime, Mujo kao vrhunski umjetnik borbe, kao najvei junak koji ne umije nita drugo raditi do junaki se boriti, konano, kao epski junak koji se uvijek ponaa epski, na meti je Taline otrice u najosjetljivijem trenutku u jeku same borbe. U takvom trenutku, kada su sva ovozemaljska pitanja svedena na biti ili ne biti, Tale poziva Muju upomo, kao da mu je ivot u pitanju. Mujo uri da pomogne svome drugu i saborcu i biva poprilino iznenaen kada vidi o emu se radi. A radi se o tome da je Tale doao do dobroga plijena u svilenom adoru, do urka velikoga, kalpaka i elenke te kahvenijeh suda i zaboravio na borbu. Mujo mu ne zamjera na takvoj ali i na posljednje Taline rijei da sa dobijenim plijenom moe biti poglavica, odgovara mu: Hoe, kenje, ko i jesi Tale!75 U drugoj situaciji Talino ispipavanje Mujina strpljenja je jo naglaenije a Mujina reakcija ponovo ista. Ponovo e Tale zakukati u jeku najee borbe i ponovo pozvati Muju upomo: Moj sestriu, buljugbaa Mujo, K meni, Mujo, pogiboh ti ludo.76 Opet e Mujo dojuriti da pomogne Tali: Moj daida od Oraca Tale, Jesi li se plaho izranio, Jesu l tebi rane dodijale?77
74 75

Marjanovi, isto, stihovi 1017-1020. Hrmann, knjiga I, pjesma XXIII Ropstvo Mustaj-bega i Vrsi bajraktar, stih 739, str. 327. 76 Hrmann, knjiga I, pjesma XXVII Mustaj-beg Liki porobio Zadar, stihovi 578-579, str. 400. 77 Hrmann, isto, stihovi 582-584, str. 400.

i doivjeti jo jednu prevaru, ovaj put jo eu: Njesam, Mujo, vjeru ti zadajem, Ve me digni na moga kulaa, Jer ne mogu, Mujo, uzjahati, Pasje vino plaho dalmatinsko, Pa je meni dodijalo, Mujo.78 Mujo smijehom a ne ljutnjom prihvata alu na svoj raun i jo pomae pijanome Tali da uzjae svojega kulaa. I nije bez razloga izabran ba on kao meta, jer se radi o najveem i najozbiljnijem junaku. Ali, ne ali se Tale samo sa Mustaj-begom i Mujom ni Halil nije bio poteen. Ve u sceni davanja savjeta i opreme za mejdan sa Filipom Madarinom kao da je Budalina Tale testirao njegov prag tolerancije. Poto se uvjerio da mu ne smeta njegova lakrdija priredio mu je novi veliki izazov, zasjeo je iza busije i izazvao ga na mejdan: Kopilane, Hrnjii-Halile! Kud si oga zamuio svoga? iju li e kulu porobiti? iju li e ljubu zarobiti? Otvori mi toke na prsima, ao mi je toke pokvariti!79 Halil poziv shvata ozbiljno, on ni ne sluti da bi to mogla biti neija ala, jer u njegovome svijetu takvo to ne postoji, za njega su stvari uvijek epski ozbiljne. On je klasian epski junak u svijetu u kojemu se vjeruje na rije, tu nema mjesta za alu niti igru, junakov iskaz uvijek je jedinstven i istinit. Nikome do pojave Tale nije na um padalo da se igra sa tako ozbiljnom stvari kao to je izazivanje na dvoboj. Tale Lianin je svjestan fikcionalnosti situacije zato to je izvan Halilovog svijeta. Za Talu epski svijet nije vie samo onaj kojem se treba nametnuti kao ravnopravan uesnik u dijalogu, za njega je to samo jedan mogui svijet, koji on jako dobro razumije i koji je "proitao" do kraja. Upravo ova "italaka" pozicija je povlatena pozicija iz koje se istovremeno stie uvid i u "proitani" mogui i u svoj
78 79

Hrmann, isto, stihovi 585-589, str. 400. Hrmann, knjiga II, pjesma XLII Halil i Janja Bunia, stihovi 463-468, str. 69.

"realno-bivstvujui" svijet. italac je "u prednosti pred knjievnim likovima jer potonji imaju uvid samo u svoj svijet, ali ne i u onaj itateljev". 80 Tale zna za oba svijeta, Halil zna samo za svoj. Halil razumije samo govor svoga svijeta, Tale razumije oba. Budalina Tale vie nije samo junak koji djela, ve i jedan mogui romaneskni lik koji, osim to djela, jo i misli. Po ovoj misleoj dimenziji sigurno je da nadilazi zadatost epskih djelatnika i ulazi u prostore karakterizacije lika primjerene modernome romanu.81 Specifian je Talin odnos prema Malom Radojici ili Radi, barem u onoj mjeri u kojoj je ovaj lik specifian sam za sebe. On je Talin pobratim i prijatelj sa kojim se bolje slae nego sa ostalim krajikim junacima. Zanimljivo je da, u meni dostupnim pjesmama, nema nijedne scene sukoba izmeu njih, niti je Rade bio predmetom lakrdija. Naprotiv, sa Radom on najee ide preko granice u oslobaanje nekog zarobljenog junaka i maskira se u popa ili popovskoga aka, gdje ga Rade, ako zatreba, moe pouiti popovskoj slubi. Njegovo povjerenje u Radojicu je beskrajno, ak i u situaciji kada mu drugi krajiki junaci ne vjeruju, Tale insistira da Rade i bez Mujina odobrenja ide u izvianje preko granice, jer on najbolje poznaje tamonji teren: Hoe, Mujo, ni pitat te nee! Rade staze u Komandi znade, Gdje nijesu popali soldati, Te e svesti pobre u Uzavlje.82 Kada se Rade vratio uspjeno obavljena zadatka Mujo odaje priznanje Tali i unapreuje ga za komandora. Mali je Rade desna ruka Tale Lianina u kojeg se uvijek moe pouzdati pie Raid Duri i dodaje to su dva pobratima, ije je povjerenje bilo trajno, ostalo vre nego izmeu junaka iste religije i zajednike drave.83

Detronizacija, demistifikacija parodija


80 81

Biti, Pojmovnik, str. 233. O emu je, izmeu ostalog pisao i Milivoj Solar u knjizi Ideja i pria. Dakle, pisao je o ontolokim pretpostavkama romana, u koje pretpostavke spada i lik. 82 Herman I, pjesma XXX Pokajanje Mustaj-bega Likog, stihovi 207-210, str. 424. 83 Duri, Junaci, str. 152.

Tale se ponaa lakrdijaki i u trenucima kada bi trebalo viteki, kada bi trebalo imati strpljenja i potovanja prema zarobljenom junaku. Time jo jedno pravilo epskoga ivota postaje predmetom njegova poigravanja. Zarobljenog junaka Grgu Antunia on dobija na poklon od Mustaj-bega i vodi ga sebi na Trnovac. Vee ga zajedno sa kulaom pa po triput na dan obilazi, eagijom timari kulaa, a toljagom Grgu Antunia.84 Na ponudu bana zadarskog za otkup on dobija tri tovara blaga za Grgu, da bi po preuzimanju zarobljenika ban uvidio da ga je Tale preao i poslao mu mrtvog Grgu. Jo drastiniji primjer parodijskoga podrivanja vitetva nalazimo u sceni nadmetanja Tale sa Smiljani Tadijom u uvenoj pjesmi Budalina Tale dolazi u Liku. Talina igra, jo jedan performans, zapoinje ve u dvoritu kule Smiljania, gdje on uiva u vinu i drutvu uskokih djevojaka. Ponaa se kao da je pijan i svi mu se smiju, on je glumac/igra u svome komadu/lakrdijanju a oni su njegova publika. Smiljani dozvoljava da Tale uzme njegovu sestru i povede je sa sobom, mislei da je i to dio igre. Niko ne zna gdje je granica, gdje zavrava igra a poinje zbilja, samo Tale zna ta ini. Kada Smiljani vidi da je vrag odnio alu, daje se u potjeru za bjeguncem. Brzo sustie bjegunca, jer ima boljeg konja, ali ga ne izaziva na mejdan kao to prilii pravim junacima, Ve ga desnom udario rukom Desnom rukom po obrazu livom Kako ga je lahko udario Iz zuba mu krvca poletila85 Na ovaj nejunaki potez se odluuje zato to naspram sebe ima tursku golotinju, a ne junaka za mejdana. Tale se je, meutim, uvrijedio na taj amar kao pravi junak, jer se ene pleskom udaraju, zato to je i bio, a mi to najbolje znamo, pravi junak. Uzvraa mu istom mjerom, pleskom na plesku, ali i kuburom samicom u srce ga oinuo i uzeo njegovu odjeu i konja. Svim tim neepskim postupcima prema epskim junacima Budalina Tale, zapravo, po ko zna koji put pokazuje elju za odstupanjem od ustaljenog, za razaranje ustaljenih formula i ablona alom i humorom.
84 85

Hadiomerspahi, pjesma Grga Antuni udara na Radu, strana 252. Marjanovi I, stihovi 357-360, str. 110.

Jo je zanimljivije posmatrati njegov odnos prema enama. ena je u bonjakoj epici prisutna kao lik i kao tema. Ve smo se dotakli nekih karakteristinih enskih likova kao to su majka i sestra Hrnjica, zatim nevjerna ljuba Muje Hrnjice, likovi brojnih kranskih djevojaka koje su bile predmetom i razlogom mnogih prekograninih pohoda Krajinika, likovi krmarica itd. ena, meutim, moe biti temom pjesme a da se i ne pojavljuje kao konkretan lik, to su najee pjesme sa temom otmice djevojke uvene po svojoj ljepoti. Zapravo se moe rei da su ovakve pjesme u krajikoj epici daleko najbrojnije, to je donekle i razumljivo. Viteki ideal sluenja enskoj ljepoti i rtvovanja za tu ljepotu u ovoj epici je modificiran u elju za dokazivanjem otimanjem nadaleko uvene ljepotice sa protivnike teritorije. Time su ove znane i neznane ljepotice postajale simbolima vjeite elje za nedostinim, ali i manje ili vie vidljivim pokretaima epske radnje. Talina destruktivna energija e posebno biti usmjerena na ovu romantiarskoepsku udnju za enom kao nedostinim idealom. Na to nas upuuje i spomenuta predaja o poderanoj odjei kao nainu borbe protiv djevojakog uroka. Stoga Tale nije optereen tim udnjom, kao svi normalni epski junaci, koji su premni i ivot dati u borbi za svoju izabranicu. Tale, meutim, nije spreman ginuti ni za kakvu ljepoticu, tavie, on proklinje ljepotu Muminove Zlate zbog koje se na mejdanu bore Halil i ban zadarski. I ne samo da je proklinje, ve gdje stigne Muminovu Zlatu, sve Zlatiju udara kandijom.86 Drugoj ljepotici istog imena ne dozvoljava ak ni da uzjae na njegova kulaa jer je Bogu jemin uinio da ga ensko uzjaiti nee.87 ta za njega predstavlja enska ljepota najbolje se vidi iz pjesme Ajka Bajagia izbavlja brau. Kao glavna junakinja Ajka smilja nain kako da oslobodi brau iz ropstva, tako to poziva sve svoje prosce, kojih je bilo 64, i Mustaj-begu otkriva svoje namjere. Sakupili su se svi Liani a meu njima i Budalina Tale. U poetku on podlijee magiji njezine ljepote, lice joj je ka i gruda sniga, podvoljina kano miseina te pripominje pobratimu Radi da se bez njega pobrine za pie. Jo vie se zagrijao kada je vidio Ajkine erdane, tri gerdana od utih cekina. Spreman je suprotstaviti se ak i Mustaj-begu, jer se plai da e ga kod Ajke nakuditi.
86 87

Herman II, pjesma XLIX Halil dijeli mejdan s banom od Zadarja, str. 153-154. Buturovi, Antologija, pjesma enidba Kurtagi Nuhana, str. 473.

Kad su vidjeli da se Tale ne ali i da ne odustaje, dosjete se ta bi mu ipak moglo biti drae od lijepe djevojke, pa ga alju seiz-bai da trai dva mijeha vina. Istog trenutka Tale zaboravlja na lijepu Ajku i uri da doe do vina: Kad ugleda punu miinicu, Tale mihu pade po grocu, Zapomaga Lianine Tale: K meni, Rade, ja izgubih glavu!88 Svi se njima Udvinjani smiju ta se radi od Tale i Rade i uivaju u njihovoj lakrdiji. Talino vrijeme je vrijeme poslije boja, kad se sumiraju rezultati boja i plijen dijeli i kada je najhorniji za lakrdiju. Vidjeli smo da on sve podreuje vinu i da enska ljepota ima onoliku vrijednost koliko se za nju vina moe uzeti. Poslije jednoga boja Tale je bio tuan, neko je zadobio kienu djevojku, neko momka savezata, neko krave i volove a on staru babetinu, nikakvu Vidu popadiju, babi ima ezdeset godina.89 Ljut je, svog kulaa dralom tue, a "katkad sfati staru babetinu". Baba ga moli da je ne tue i govori da e mu omiliti vie nego kakva sedmakinja (?). Preokret nastaje kada mu baba predlae da joj turi "ruku u njedarca". Iz njedara e Tale izvaditi stotinu dukata i promijeniti svoj odnos prema babi: Nemoj, babo, moje milovanje! Sad je Talu hora ufatila90 Pitaju ga junaci ta e mu babetina, neka je se otarasi, a on odgovara: Nosit u je na iroku Liku, nek mi tuka kod odaka uva i Bog znade da ih Tale nejma91 Ova mala epizoda sama za sebe predstavlja itavu jednu romansu. Romansa je "epsko-lirska narodna pesma, po karakteru vedra, esto humorna, sa iznenadnim preokretima u radnji i esto neoekivanim reenjem".92 Talina parodirajua energija ovdje je usmjerena u dva pravca. Jedan pravac je epska pjesma, koja na ovaj nain po
88 89

Marjanovic I, pjesma Ajka Bajagia izbavlja brau, stihovi 962-965, str. 508. Marjanovic I, pjesma XVII Glumevi Alija i berber-udovica, str. 378. 90 Isto, stihovi 1140-1141, str. 379. 91 Isto, stihovi 1148-1150, str. 379. 92 Renik knjievnih termina, str. 674.

prvi put "ugouje" jednu romansinu epizodu. Uzimanje ratnog plijena je stalni epski motiv, ostali junaci su zaplijenili ili blago ili mlade djevojke, kako im i prilii, a Tale nita od toga, ve babu, kako i njemu prilii. tavie, njegov plijen i njegova ljutnja zbog toga su negativno semantizirani spram okruenja do te mjere da jednostavno dovode u pitanje smisao egzistencije samog okruenja. Taj, rekli bismo, vulgarizirajue-negatorski stav spram epskog nije konstanta Talina ponaanja. On je takav samo na trenutak, kada iz njega progovara antiepski instalirana elja za stalnim sniavanjem i sputanjem ka materijalnom dolje, da bi opet u sljedeem trenutku i sam epski disao i epski se ponaao. Epska pjesma i evolutivno i genoloki prethodi romansi, i mnoge je druge anrove odnjihala u svome sinkretikom krilu. Meutim, ova romansa sa babom nije takav sinkretiki zametak iz kojega treba da se razvije novi anr. Naprotiv, ona je odgovor na ve postojeu jasno profiliranu romansu, ona je Talin drugi iskaz i odgovor na prvi iskaz o romansi kao takvoj. Nju Tale svjesno uvodi u epsku pjesmu sa odreenim ciljem. I to je onaj drugi pravac protezanja Taline anrorazarajue energije. Epizoda sa babom nije tek obina romansa, u njenim vedrim i humornim stihovima gotovo nametljivo "odjekuju dijaloki gornji tonovi", ona je metakreativna obrada poznate romanse elebija Mujo i njegova draga. U spomenutoj romansi Mujo se domilja kako e provjeriti ko mu je od bliskih i dragih osoba najblii i najprei. U ariji kupuje dva kangala zlata, stavlja ih u njedra i ide do sestre, majke i ljube molei ih da mu izvade ljutu guju iz njedara. Jedino e ljuba pristati da se "rtvuje" za spas svoga Muje i izvaditi, umjesto guje zlato. Talina romansa u svim svojim elementima prosto dekonstriura i parodijski razara navedeni predloak. Naspram Tale nije mlada ljuba, nego baba, na provjeri je on sam, a ne ona, na provjeri je jo i njegova ljubav prema novcu, a ne prema dragoj, on tura svoju ruku u babina njedra, a ne ona u njegova i, na kraju, to su uvehla njedra jedne babe, a ne neke djevojke. Zanimljivo je da baba aktivno sudjeluje u dijalogu sa Talom i sama svjesna svojih godina i svojih "vrijednosti", dok je Mujina draga tek objekt provjere. Romansa je nii anr od epske pjesme, njen svijet blii je svijetu svakodnevne zbilje. Po svom vedrom i humornom duhu gotovo da bi mogla stajati uz Talu kao njegovo prirodno okruenje. Meutim, Tale, a kroz njega i narodni pjeva,

ni nju nije htio ostaviti na miru i po strani, i sa njom se poigrao, kao sa svim to mu je dolo pod ruku.

Tale kao lakrdija Krajika je epika i postankom i temama vezana za granicu, ako je Krajina podruje uz granicu onda su nai junaci graniari. Za razliku od dananjih uvara granice nai epski graniari smiju prelaziti granicu, tavie to je i poeljno i izazovno. Njih, zapravo, taj in, in prelaenja granice, sutinski odreuje, daje smisao njihovoj egzistenciji. Nemogue je zamisliti krajiku epiku i krajike junake bez prelaenja granice i ulaska u tui i zabranjeni prostor. Bez tog prelaenja, krajike, i veeg dijela bonjake, epike ne bi ni bilo. Svaka granica, pa i ova, istovremeno spaja i razdvaja, obiljeava mjesto susreta ali i sukoba razdvojenih svjetova. Krajiki junaci granicu prelaze iz dva razloga otmica po ljepoti uvene djevojke (kaurkinje) i oslobaanje zarobljenog junaka. Za nesmetano prelaenje granice mora biti ispunjen jedan uslov ne smije biti primijeen, a da ne bi bio primijeen mora se maskirati. Maskiranje omoguuje graniaru da pree preko granice i zae u tui prostor, te da ostvari susret sa drugim, drugaijim, tuim. Za nae Krajinike tui prostor je prostor Dalmacije i prostor Unurovine (Ugarske), a onaj drugi, drugaiji i tui je kranin, Dalmatinac, Mediteranac, Maar. Nismo sluajno naeli temu granice i maskiranja u kontekstu obrade lika Budaline Tale, jer je upravo on taj lik koji najee ide preko i najvie se maskira. Ne samo da je nevjrjedniji u prelaenju granice nego mu je i maskiranje najmatovitije i najraznovrsnije. Talino maskiranje je slojevito, i moramo uzeti u obzir i njegovu svakodnevnu odjeu. Ne moemo njegov nain odijevanja doivljavati samo kao nemar ili neimatinu, ve i kao izraz posebne namjere u okviru jedne ire strategije. Namjera mu je bila da skrene panju na sebe a strategija da se poigra sa smrtno ozbiljnim okruenjem i pokae vedriju stranu ivota. Namjera da se posebnim nainom odijevanja skrene panja i izazove odreena reakcija (najee uenje i smijeh) je u osnovi namjera motivirana eljom za igrom, to je prvi signal jedne

skrivene potrebe za publikom. Nadalje, u isto epskim relacijama, elja mu je da ga se ne shvata ozbiljno, da protivnik pomisli da pred sobom ima tursku golotinju a ne protivnika dostojnog mejdana. Takvu situaciju imamo u pjesmi Budalina Tale dolazi u Liku. I djevojke i mukarci pred Smiljania Kulom ga prihvataju kao tursku golotinju koju treba nahraniti i napojiti i ijim se ludorijama od srca smiju. Tale vjeto koristi ulogu pijanice i magijsku mo igre te otima Anu i bjei na kulau, ostavljajui svoje posmatrae svoju publiku! opijene tim inom, ime stie odluujuu prednost. Vjetim kombinovanjem fiktivnog i stvarnog djelanja, uivljavanjem u ulogu pijanice, urnebesnom zabavom koju pravi na svoj raun u kombinaciji sa inom krae, on zbunjuje svoje posmatrae. Dugo se posmatrai nee moi vratiti u stvarnost i povjerovati da se zaista radi o pravoj krai, a ne o ludiranju pijane turske golotinje. Njegova svakodnevna odjea mogla je imati podjednakog efekta i kod svojih i kod tuih posmatraa samo u ovoj pjesmi, jer nas ona prvi put upoznaje sa likom Tale i lik Tale prvi put uvodi u epsku pjesmu i drutvo likih junaka. U njoj se odvija njegov prvi susret sa epskim, epskog sa njegovim i na prvi susret sa njegovim svijetom. Ovom provjerom i ulaskom u svijet epskih junaka on vie ne moe raunati sa time da ulazi tuu teritoriju bez dodatnog maskiranja, na popisu ima nove kostime, katansko odilo, odjeu popa duhovnika i odoru slijepog guslara. Vidjeli smo iz predaje koju je Luka Marjanovi zabiljeio od pjevaa Beira Islamovia, da se Tale odmetnuo od kue i proveo neko vrijeme kod popa, kod koga je nauio crkvenu slubu. To znanje e mu poslije dobro doi u prekograninim pohodima.93 U pjesmi Halil Hrnjii izbavlja Omer-bega i djecu mu 94 Halil se maskira u katansko a Tale i njegovih trideset drugova u kaluersko odijelo. Krmarica Luca, kao pomagaica iz protivnikog tabora, prepoznaje Talu, iako se u mrko ruho preobuko, na glavi mu kapa kamilavka. Prije dolaska u crkvu objanjava svojim pratiocima kako se treba krstiti i kako se ponaati u crkvi. Pred crkvom skida svoju kaluersku
93

U Vukovim pjesmama koje nije uvrstio u svoju zbirku pod rednim brojem 47 nalazi se pjesma Ilija Smiljani i Turci Udbinjani, koja se moe uzeti kao replika na pjesmu Budalina Tale dolaz u Liku . Svoju etu kupi Cmiljani Ilija, zatim trai junaka koji bi poao uhoditi udbinjske turke. Poto mu se niko ne javi, sam se preoblai u tursko odijelo i odlazi na Udbinu. Na Udbini kolo djevojaka, on se hvata do Hajkune, skida joj erdan ispod grla i kada ga prepoznaju bjei sa ukradenom djevojkom. 94 Hrmann II, pjesma L.

kapu kamilavku i krsti se, dijeli banu savjete iz evanelja itd. U pjesmi Nevjera plemena Kozlica,95 zato to mu je usfalilo vina Tale organizira pohod preko granice. Tu je on ponovo maskiran u popa, ovaj put u drutvu sa Radom, deava mu se da pogreno ata crkvenu knjigu a Rade ga ispravlja. udno je kada pjeva kae da se Budalina Tale preoblai u prosjako odijelo. Vjerovatno se radi o tome da je narodni pjeva smetnuo sa uma Talinu stalnu ulogu i pocijepano (prosjako) odijelo, ili kako bi Lord kazao na Homer je malko zadrijemao. U toj pjesmi Dizdarevi Meho izbavlja Zibu Peti Alibega 96 - ima jedna scena koja, generalno, obogauje scenario Talina maskiranja. Naime, Tale se odluuje maskirati i svoga kulaa, trai od krmarice Kose da mu donese troljetnu rakiju da njoma timari i boja svakojakih da njima ofarba svoga konja: On se primi boja kod gjogata; Sve udara boje na gjogata. Kolko Tale napravlja gjogata, Polu dana i cijelu nocu.97 Mujo se udi kako je Tale vjeto ofarbao konja i da ne zna da je ogo ne bi ga mogao poznati. Talino maskiranje uglavnom je u funkciji skrivanja pravog identiteta na tuoj teritoriji. Njegovo loe odijelo samo u poetku moglo mu je posluiti za istu svrhu, kasnije, i za druge. Meutim, on se zna preobui u tue odijelo iz iste potrebe za igrom, rekli bismo maskiranje radi maskiranja. Takav sluaj imamo kada sa mrtvog Jovana harambae skida odjeu i oblai na sebe, zatim sjeda u zlatnu stolicu da ga dvori etrdeset belija. A prispjelome Mustaj-begu se hvali kako sa zadobijenim plijenom, kad se vrati na Liku, moe biti poglavica. Jo je zanimljivija scena maskiranja u slijepog guslara kojeg Rade toboe voda po svijetu. Ovaj detalj je samo jo jedan dokaz autoreferentnih potencijala i visokih dometa bonjake epike. Istu scenu imali smo i u pjesmi Nevjera ljube Muja Hrnjice, gdje se Mujo maskira u slijepog guslara i gdje je scena razvijenija, stoga se neemo posebno zadravati na ovoj.
95 96

Marjanovic II (IV), pjesma XXVII. Hadiomerspahi. 97 Hadiomerspahi, Dizdarevi Meho izbavlja Zibu Peti Alibega, stihovi 1117-1120, str. 66.

Talino poigravanje sa okruenjem, prireivano s namjerom da se time pokae i vedrija strana ivota, zatim brojni primjeri maskiranja, imaju duboku vezu sa onim to se u najirem smislu rijei naziva zabavljakom sferom ivota, smjehovnom kulturom ili teatrom na ulici. Ovi vedri oblici ivota sa drutvene periferije, ova alternativna scena povijesti, nije niti samonikla niti uvezena pojava. Mi je moemo dovoditi u vezu sa neto razvijenijim oblicima smjehovne kulture u renesansnome primorju, koje je postalo sastavnim dijelom krajike epske pjesme, ali nigdje nemamo direktnih potrvda za to, ne nalazimo nikakvih slinih scena koje bi potvrdile vezu. S druge strane (granice), u bosanskoj unutranjosti postojala je ve duga tradicija zabave na ulici, prisutna jo od srednjeg vijeka, kao uostalom i u Evropi. Taj ulini teatar nastavio je da traje i sa dolaskom Osmanlija, o emu govore i dokumenti o gostovanjima glumake skupine bosanskog velikaa Pavlovia u Dubrovniku s poetka XVI stoljea. Vremenom je i takvo rudimentarno pozorite zabranjeno razlozima vjere, ali su razni drugi oblici zabave na ulici ili velikakim dvorovima, nastavili da traju. iroke narodne mase zabavljali su profesionalni zabavljai (pehlivani), gutai vatre, imitatori i ongleri, krotitelji zvijeri, hodai na tulama, igrai na konopcu, svirai i lakrdijai, koji su svojim vjetinama zabavljali svijet po mahalama, u ariji i po vaarima, pred hanovima i raznim konacima.98 Budalina Tale direktni je potomak ulinih zabavljaa, ljudi sa drutvene periferije i alternativne scene povijesti sa jedne strane, a sa druge, tipini krajiki izdanak u ijoj se linosti se istovremeno spajaju smrtno-ozbiljno krajiko junatvo i granicom uslovljena potreba za drugim. Uvijek se igra i teatar mogu dovesti u vezu jedno sa drugim, igra nije samo dio teatra, ve mu i prethodi, a pojam granice je u vezi sa oba prethodna pojma. Ve smo govorili o igri prelaenja granice i igri maskiranja. Ako Tale naroitim odijevanjem eli na sebe skrenuti panju, onda to vie nije obino preoblaenje ve maskiranje. Igra, granica i maskiranje su pojmovi koji ine i odreuju teatar. Od igre do pozorita kratak je put, i veoma esto se ova dva iskustva brkaju pie Pjetro Zanini i dodaje [...] U ovome smislu pozorite, shvaeno i kao fiziko i kao figurativno mesto, predstavlja granini prostor postavljen usred svega ostalog kao dijalektiki prostor, otvoren istovremeno i ka unutranjosti i ka spoljanjosti, prema realnom i prema
98

Imamovi, str. 205.

imaginarnom.99 Ka tome efektnom obratu sve vrijeme teim teatar kao granini prostor i granini prostor kao teatar. I granica i teatar su mjesta za istinsku komunikaciju, komunikaciju dvosmjernog ili dijalokog (Bahtin) tipa, to su mjesta velike koncentracije ljudi, a gdje su ljudi tu su i ideje, gdje su ljudi tu je i ivot, to su mjesta kroz koja se neko drutvo predstavlja i pria svoje prie, a predstavlja se upravo kroz ispriane prie, a kroz ispriane prie daje oblik i smisao svome identitetu. Stoga nije sluajno da je bonjaka epika ispjevala svoje najljepe i identitarno nainteresantnije prie upravo na granici, kroz taj ivi teatar pod vedrim nebom. Ono to Zanini kae dalje za teatar, da predstavlja granini prostor postavljen usred svega ostalog kao dijalektiki prostor, otvoren istovremeno i ka unutranjosti i ka spoljanjosti, prema realnom i prema imaginarnom, 100 moe se bez bojazni primijeniti i na naeg junaka Talu, koji zasigurno nosi u sebi tu dimenziju dijalektike otvorenosti i ka unutranjosti i ka spoljanjosti, i ka nebeskom gore ali i zemaljskom dolje.

99

100

Zanini, str. 130. Zanini, str. 130.

ALIJA ERZELEZ MITSKI JUNAK

Neizbjena predaja Alija erzelez hronoloki i razvojno prethodi znamenitom krajikom kvartetu (Mustaj-beg Liki, Mujo Hrnjica, Halil Hrnjica i Budalina Tale), ali ga obraujemo poslije njih zbog toga to on i nije pravi Krajinik, niti uz njega ide ona poznata sintagma liki nabodica. To to ga enana Buturovi naziva prvim bosanskomuslimanskim krajinikom temelji se na prvobitnom nazivu i statusu Bosne u sastavu Osmanske imperije Serhat ili Krajite. Bosna je i u 15/16. stoljeu, kada je ivio i djelao stvarni Alija erzelez, bila pograninom zemljom. U prvim stoljeima osmanske vlasti tek uspostavljeno Bosansko krajite sluilo je Imperiji za dalja osvajanja i prodore na zapad, a od 18. stoljea ono sve manje slui bilo kome osim sebi i svojoj nezavisnosti. Generalno posmatrano Alija erzelez je prvi bosanski Krajinik koji je radio na uspostavljanju novog krajita, on je zasluni ratnik i timarnik koji svoje zasluge stie u borbama za proirenje Imperije, a njegovi liki nasljednici iz 17. i 18. stoljea su ratnici koji svoje zasluge stiu u borbama za ouvanje bosanske nezavisnosti. Drugim rijeim, erzelez je ratnik i epski junak koji pomie/proiruje granice, a like nabodice su ratnici i junaci koji uvaju postojee granice. U ovome segmentu se namee potreba za razlikovanjem njihovih statusa i za suptilnijom upotrebom naziva krajinik i krajiki. Za erzeleza, stoga, ne moemo rei da je graniar, da je junak koji svoju sudbinu vee za granicu, da je junak koji neminovno mora prelaziti preko granice, da je junak kome je etovanje osvona forma epskoga ivljenja. On niti ne poznaje begovat kao plemiko-staleku organizaciju drutva koja ima potrebu za epsko-pograninim dokazivanjima i opijevanjima. On ne posjeduje ni tu dijalektiku otvorenost ka vanjskom i realnobivstvujuem, na jednoj strani, i ka unutranjem, irealnom i uzvienom, na drugoj strani. On je neustraivi snani junak koji svoju snagu crpi samo iz svoga tla i svoje vjere, dok like nabodice na odreeni nain ne mogu ni bez tuega tla ni bez tue vjere. On je junak koji skoro da i nema porodicu, niti ima ue ili ire drutvo, on uvijek radi sam.

Sauvan je relativno mali broj pjesama o ovome junaku, to se svakako moe dovesti u vezu sa injenicom da je ivio i ratovao u dalekome 15. i 16. stoljeu. U razliitim zbirkama sauvane su sljedee pjesme o Aliji erzelezu: erzelez Alija i Vuk Jajanin (Hrmann I-4), erzelez Alija (Hrmann I-8), Gerzelez Alija, carev mejdandija (Marjanovi I-1), erzelez Alija i Kraljevi Marko (Buturovi, Antologija-441),101 Katal-ferman na erzelez Aliju (olakovi, dvije verzije). To je ukupno est pjesama, ako uraunamo obje verzije iz olakovieve zbirke, i Kurtagievu i Meedovievu.102 Osim jedne objavljene Marjanovi spominje jo etiri neobjavljene pjesme o erzelezu: Mehmeda Kolakovia br. 45 /406 stihova), Beira Islamovia br. 30 (105 stihova), istoga pjevaa br. 48 (97 stihova) i od nepoznatog pjevaa (1367 stihova). Prema povijesnim izvorima ne zna se pouzdano niti odakle je, niti gdje i da li je uope imao stalno prebivalite, niti gdje je poginuo i gdje je sahranjen. Jedino u ta se moemo pouzdati je injenica da je stvarno postojao, sauvani podaci do kojih je dola enanan Buturovi ne daju nam mjesta za sumnju. Sa usmenom predajom stvar stoji malo drugaije, usmeni pripovjeda se potrudio da detaljno razradi i objasni sve kljune momente u njegovoj linosti. Prema toj predaji Alija je bio Husrev-begov sluga kojega su djeca zlostavljala. Jednoga dana zauje u umi djeiji glas, to tek roena beba plakala na vrelome suncu. Zakloni je granom i ode sjei drva. Nedugo zatim pojavi se lijepa ena u bijelome platu i zapita ga da li je on zaklonio dijete od sunca. Poto je sav uplaen priznao da jest ona mu obeava ispuniti jednu elju. Njegova elja je bila: Da budem jak i junak, da me niko savladati ne moe, i da mi je dobar konj.103 Vila ga zadoji svojim mlijekom i naredi da isproba svoju snagu na jednoj velikoj stijeni. Poto je mogao samo podignuti a ne i baciti, ona ga podoji jo jednom. A za konja mu ree: Kada doe prvi pazar, izai na at-mejdan, nai e jednu ugavu doratastu kobilu i pod njom doratasto malo drijebe. Kupi je poto-zato i uvaj maloga konja dok budne za jahanja.104
101 102

Pjesma je prvi put objavljena u Beharu br. 2 za 1901. godinu. Meedovievu verziju olakovi je preuzeo iz The Milman Parry Collection of Oral Literature. 103 Hrmann I, str. 580. 104 Hrmann I, str. 580.

Kada je doao dan pazara kupio je ugavu kobilu sa drijebetom. Kobila ubrzo ugine a drijebe prevede kod valije u talu. Za godinu dana je drijebe naraslo toliko kao da je imalo tri godine. Vremenom je gospodarov konj postajao mraviji a Alijin bivao sve deblji. Zato je doao jedne noi u talu da vidi o emu se radi. Imao je ta i vidjeti njegov konj je imao krila i jedno svoje krilo prebacio preko gazdinoga konja i tako ga pritiskao, od ega je bivao mraviji. Alija nikome nije htio govoriti o tome da je njegov konj imao krila. Svoje prvo junako iskuenje imao je u Besarabiji. Pritekao je upomo ranjenome Husrev-begu, rastrijebio neprijatelje oko njega i zamotao gazijinu ranjenu ruku. Nastavio je borbu, niko mu iv nije smio izai na mejdan, svi su sklanjali da dvoja kola mogu proi. Nakon to je neprijatelj bio poraen nestao je a da niko nije znao o kome se radi. Kada se gazija vratio kui ispriao je eni priu o neznanom junaku koji mu je pomogao. Izvadio je evrmu kojom mu je junak ruku zamotao a ena je prepoznala evrmu koju je dala na poklon Aliji. Gazija pozove Aliju i ree mu: Dragi Alija, koliko si godina kod mene sluio da ti platim, pa hajde od mene, jer ti nijesi vie za mene, niti sma ja dostojan da mi bude slugom.105 Od tada je zapoeo ivjeti sam u svojoj kui pod Sinanovom tekijom, po svijetu hodati i s glasovitim junacima mejdan dijeliti. Zanimljivo je kako narodni pripovjeda objanjava njegovo udno ime: Svoje prezime erzelez dobio je zbog junatva, jer ta rije znai borilac sa buzdovanom (erz-elez), biva buzdovandija.106 Hrmann nam donosi i predaju o erzelezovu pobratimstvu sa Kraljeviem Markom. Jednom je Kraljevi Marko sanjao san u kome mu posestrima vila dovodi Aliju da se pobrati s njim, jer je, kako ona kae, bolji junak od Marka. Kada se probudio poe u potragu za tim junakom i ovim pobratimom. Isti san je usnio i Alija, te i on krenuo u svijet da potrai Marka. Alija, meutim, ne uzjaha svoga konja, nego se preobue u derviko odijelo i poe u potragu bez konja. U putu se udrui sa jo dva dervia, koji mu kazae da su i oni usnuli isti san i da su i oni poli u potragu za istim junakom. Jedan se zvao Pora od Havale a drugi Torlak Alija iz Urumelije. Poslije nekog vremena naiu na naoruanog junaka na arenome konju. Dva dervia mu se
105 106

Hrmann I, str. 582. Hrmann I, str. 583.

sklone sa puta a trei ne htjedne. On potegne elini nadak na dervia a dervi mu ga otme, pa zatim i buzdohana. Marko sie sa svoga arca i predloi da popiju vina prije nego mejdan podijele. Mejdan je trajao punih osam sati, kad je Marko vidio da e biti poraen pozvao je vile posestrime, a one mu se sa osmijehom na usnama ne htjedoe pomoi. Poto je bio ve savladan on zatrai od dervia da mu kae svoje ime. Alija se konano otkriva, a i Marko njemu, te se tako pobrate, i ispune vilino proroanstvo iz sna. Hrmann jo pridodaje i podatak da je Alija erzelez bio carski mejdandija i vie puta izlazio umjesto cara na mejdan. Porijeklo nekih toponima se vezuje za erzeleza, a za nas je najvaniji onaj dio o porijeklu naziva planine Ozren: Kada je Alija preko planine Ozrena naiao, dorat mu je neto nazrio, a Alija mu je viknuo: Ozri, dorate! te kazuju da je od tada ostalo toj planini ime Ozren. 107 Predaja se dotie i nekih detalja opjevanih u pjesmi Alija erzelez i Vuk Jajanin, posebno detalja vezanih za smrt Alijine sestre. Hrmann, kao i njegov usmeni pripovjeda od kojega biljei ovu predaju, ima potrebu da na kraju ovjerodostoji ispripovijedano, tako to se poziva na ive ili skoro umrle svjedoke koji svjedoe postojanje buzdohanom probuene breze, ili postojanje turbeta u selu koje je po njemu dobilo ime Gerzovo (erzovo). Ubio ga je Vuk Jajanin tako to ga je zatekao na namazu, a poznato je da erzelez nikada nije prekidao namaz.

Meu likim nabodicama Postoje, meutim dvije pjesme koje daju neto drugaiju sliku o ovome junaku, to su pjesma Beirbegova enidba (preuzeta sa web stranice http://asi-dsl-statb-8.apk.net/cave/texts/6699p.html dana 13. 02. 2006.) i pjesma Gjerzelez Alija iz zbirke Mehmeda Delaludina Kurta Hrvatske narodne enske pjesme (muslimanske). Prva nam pjesma Aliju erzeleza dovodi u drutvo likih nabodica i tako mu namjenjuje ulogu pravog graniara i krajikog junaka. Po svemu sudei Alija je u ovoj pjesmi trebao biti glavnim junakom, ali se desilo isto ono to i sa pjesmom Budalina Tale dolazi u Liku, da je narodni pjeva preao sa glavnog na sporedan lik i pratio ga do kraja pjesme.
107

Hrmann I, str. 586.

Pjesma, dakle, poinje sa Alijom erzelezom, sa scenom buenja i ispijanja kahve. U startu imamo sliku kakvu smo i oekivali, sliku usamljenog junaka, u beara nema hizmeara, jer Alija nie nikog nema, samo sebe i svoga dorata. 108 Narodni pjeva Bajgori jo jednom potcrtava junakov individualizam (bearstvo) u beara nema hizmeara (stih br. 100), ime zapravo kontrastira njegovu usamljenost naspram kolektivizma Mustaj-begovih Liana, i ime se snano motivira erzelezova odluka da se pridrui Lianima. Svoju odluku erzelez nigdje ne kazuje, a da se radi o odluci saznajemo tek kada doe pred Mustaj-bega i saopti razlog svoga dolaska. Jo jednom se posvjedouje visoko umjetniko svojstvo ove epike da se in ne mora i imenovati, jer bi to sa aspekta literarne kracije bilo suvino. Prethodno uoena namjera za motivacijom postupaka na sljedeem primjeru biva potvrena kao pravilo a ne izuzetak. Naime, postojeoj slici mitskog junaka koji sa lahkoom na svome konju preskae Drinu pridodata je ova ironijska slika junaka koji iz izama vodu iscijedi, nakon to je sa konjem preplivao rijeku. Skretanje sa glavnog epskog toka i zalaenje u zbiljske detalje nije samo ironijsko kontrastiranje mitskome, ve i obol realnome motiviranju radnje. Meutim, ni slika mitskoga junaka nije u potpunosti izblijedjela, nju nam narodni pjeva plasira preko Mustaj-bega koji iz svoje mejhane posmatra dolazeeg junaka: Moj uliu ula te rodila jev vozdala jednog momka mlada 160 na doratu konju kosatome. Dobro jae pretila dorina. Dobar momak a dobar mu dorat; na prsima carevi nikani, more biti neko vod Stambola, 165 vod Stambola stojna carigrada. Da je soja turskoga sultana, nije udo momka pa ni konja; udo mi je dva zelena vuka, a koko je pa i pripitomijo, 170 va da vidu pa za njim vukovi, pa da skau sve na krilo momku.109

108 109

Beirbegova enidba, stihovi 16-18. Beirbegova enidba, stihovi 159-172.

Kljuni simboli te slike su carevi nikani, odlikovanja koja se dobijaju za najvee zasluge, i pripitomljeni vukovi, hrtovi, koji ga stalno prate. Ne rui se do temelja mitska predstava slavnoga junaka, tek djelimino, sa konjem koji vie ne preskae Drinu i sa izmama punim vode, dok se jednim dijelom i uva, sa carskim odlikovanjima i hrtovima. Na redu je susret dva junaka iz razliitih vremena, koji prema ponuenim povijesnim dokazima, nikada nisu mogli ivjeti i djelati zajedno. Dirljive su rijei Alije erzeleza kojima se predstavlja Mustaj-begu: Ja sam samac osto navrh kule, va ja, bee, nie nikog nemam - samo Boga i dorata moga pa sam za te uvo na Lijeci da si, bee, dobar za mlaega, pa se tebi doo pridvoriti, da mi kroji krpu i barjaka, da ja budem eti bajraktare.110 Iz ovih rijei se moe zakljuiti da je on vremenom ostao sam, da su ga svi ostavili ili izginuli, da iz njih izbija oaj i tuga usamljenika. Meutim, ove rijei mogu da znae i vie od toga, da ocrtavaju njegovu epsku samou, oaj i tugu junaka na kojega su svi zaboravili, o kojemu vie niko ne pjeva. One mogu da znae napor i elju kolektivnog uma za prevladavanjem zaborava, za uspostavljanje kontinuiteta epskog pamenja, bez kojeg nema epa. Mustaj-beg pokazuje da zna za tog slavnog junaka, za carevog gaziju, koji je carsku zemlju proirijo i eli mu odati veu poast od bajraktarske, jer za tebe je, sine, buljubatvo. Tako e se erzelez nai u slubi autoritativnog Mustaj-bega, u drutvu velikih junaka Muje i Halila Hrnjice te Budalastog Tale. Tako e oni zajedno i jai nego ikada poi u svatove Mustaj-begovu sinu Beir-begu i suprotstaviti se neprijateljskom junaku Baturi-banu. To to ih je doveo u isto vrijeme pokazuje koliko narodni pjeva dri do povijesti. U njegovoj svijesti ne postoji vie nikakav Grz Ilyas, niti spahiluci koje je posjedovao, niti mjesta u kojima je mogao ivjeti. On samo pamti njegov junaki lik, njegove junake zasluge koje su se proule sve do Stambola. Nismo sigurno, niti to bilo ko drugi moe dokazati, da li je taj historijski
110

Beirbegova enidba, stihovi 236-243.

prototip Grz Ilyas imao ba takvog konja i da li je uope imao dresirane vukove. Sigurno je da nije mogao imati konja koji moe preskoiti rijeku Drinu. Uostalom, ne samo da ne dri do povijesti, Halil Bajgori ne dri ni do geografije. ta, na koncu rei, za erzelezovo putovanje od Visokog, preko Sarajeva, Ustiprae, Viegrada, preko rijeke Drine, kroz umadiju, da bi se na kraju pojavio pred Mustaj-begom na Lici? Za razliku od tih nevanih stvari pjevau se uinilo mnogo vanijim iupati iz zaborava jednog velikog junaka, podjednako zaslunog i za Carevinu i za Domovinu. Bilo mu je vano, u vrijeme kada su se najvie pjevale krajike pjesme o krajikim junacima, zapjevati i o junaku iz drugog vremena i sa drugog prostora, o junaku koji se dokazivao u drugaijim borbama.

erzelez u enskoj pjesmi Druga pjesma Gjerzelez Alija, iz zbirke Mehmeda Delaludina Kurta, ve je djelimino odreena atributom enska, sakuplja ju je svrstao u grupu pjesama koje je nazvao enskim pjesmama. enska je po odsustvu akcije junaka i po prisustvu drugaije teme teme porodinih odnosa. Pjesma ima isti ili slian poetak Hasanaginici, samo to se u gori umjesto Hasan-age razbolio erzelez. Zapravo, po tome to se Alija razbolio a nije bio ranjen, kao Hasan-aga, pjesma i njen junak gube svaku vezu sa epskim do te mjere da erzeleza vie i ne doivljavamo kao junaka, ve kao tragian lik jedne hipotetine porodine tragedije. erzelez se razbolio u planini, ne lijee ga ni ljuba, ni majka niti sestrice, ve sivi soko, koji na ovaj nain vraa uslugu erzelezu to mu je mlade sokolove nekad ranije spasio. Alija ga moli za dodatnu uslugu, da mu odleti do kule ispod Sinanove tekije u Sarajevu i da vidi je li mu kula mahovinom obrasla, je li stara majka iva, jesu li se sestre poudale i je li mu se ljuba preudala. Sivi soko donosi vijest da mu kula nije zaputena, da mu majka i sestrice tuguju za njim i da mu se ljuba preudaje. Alija se preoblai u prosjaka, ide pred svatove i prosi, a ljuba ga bogato daruje za duu Alijinu a ne za zdravlje budueg mua Hasan-bega. Kada su stigli njenom novom domu on je moli za dozvolu da zapjeva i opijeva u pjesmi sve ono to mu se dogodilo do tog

trenutka. Pjesma u pjesmi mu slui da ispria svoju priu, da objasni razloge svoga odsustvovanja, da svojoj ljubi prui mogunost prepoznavanja i da, na kraju, kroz to prepoznavanje ispita njene reakcije. Sve se u toj njegovoj pjesmi ponavlja od rijei do rijei i sve je u njoj obuhvaeno do trenutka pjevanja. Na tom mjestu se odigrava kljuni zaokret ka srenom zavretku ljuba ga prepoznaje i raduje se njegovom povratku. Radnja koja je nagovjetavala tragediju dobija svoj nagli zaokret, to je tipino za romansu, i zavrava u happyendu.

Ako smo u prethodnoj pjesmi Beirbegova enidba imali Aliju erzeleza pomjerenog iz jednog vremena u drugo, ovdje ga imamo skroz izmjetenog iz vremena. Dok prethodna pjesma barem djelimino uva sjeanje na erzeleza junaka, ova nam nudi zaborav na njegovu junaku prolost. Romansa i balada i inae nisu optereene historijskim vremenom, njihove su teme i likovi uglavnom ahistorini. Od epskog junaka Alije erzeleza u romansi Gjerzelez Alija ostalo je samo ime i mjesto stanovanja kula mu se nalazi ispod Sinanove tekije u Sarajevu. Unato svemu i romansu doivljavamo kao pokuaj uvanja sjeanja na ovog junaka, kao i pokuaj uspostavljanja kontinuiteta.