Pozitivizam i kritika pozitivizma (pisac) Pozitivizam, u irem smislu, filozofski je pravac koji smatra kako se sva prouavanja trebaju

iskljuivo zasnivati na injenicama koje se mogu provjeriti u praksi, iskljuuje mogunosti prouavanja metafizikih pojava te odbacuje stvaranje i objanjavanje hipoteza. Utemeljitelj pozitivizma je August Comte, 19.stoljee. -metodologija prirodnih znanosti promjenjiva na sociologiji Pozitivizam u nauci knjievnosti predstavlja uvjerenje da se smisao jednog knjievnog djela moe utvrditi prije svega na temelju prouavanja sadraja knjievnog djela, tj. onoga to je u njemu reeno kao i poznavanja injenica iz autorovog ivota, psihologiju autora te vremena u kojem je nastalo knjievno djelo. potitivizam pokuava drutvene nauke poistovjetiti sa prirodnim naukama gdje se knjievna djela radije objanjavaju kao neka vrsta prirodnih pojava, a ne duhovnih tvorevina. -kljuni pojam: objektivno mjerenje, opaanje -Sainte Beuve uvjeren je da knjievne rasprave mogu postii stupanj znanstvene egzaktnosti Hippolyte Taine: revolucionarno djelo: Uvod u povijest engleske knjievnosti, 19. st. -izdvaja tri determinante na osnovu kojih se moe razumjeti djelo: rasa, sredina i trenutak -rasa-one posebnosti jezika u kojem je djelo nastalo -sredina o zemljopisnom okruenju -trenutak prihvaeni utjecaj stanje je duha i obiaja koje u povoljnom vremenu dovodi do umjetnine -Poroci i vrline su kao poroci i kiseline -pisac je uspjean kad izraava svoje vrijeme, kada dri ogledalo vremena, te kada podie ideal svoga drutva -autorovi likovi postaju uzori koje drugi oponaaju -biografizam: iscrpan rad na prouavanju biografije pojedinog knjievnog autora -historizam: prouavanje knjievnih djela kao spomenika vremena u kojem su nastala (njihovo tumaenje u okvirima historijskih istraivanja o uslovima u kojima su nastala). -psihologizam: detaljno prouavanje psihologije pojedinog autora kako bi se razumjela njegova knjievna djela

Zeitgeist (duh vremena) pojam je kojeg je u knjievnost uveo Wilhelm Dilthey koji se svojim uenjem suprotstavlja pozitivistikom metodu prouavanja povijesti knjievnosti zasnovane na objanjavanju uzroka nastanka knjievnih djela. On smatra da se knjievnost treba prouavati kao izraz duhovne situacije pojedine epohe.