Sie sind auf Seite 1von 16

prijevodi

78

Theodor W. Adorno i Herbert Marcuse: prepiska o studentskome pokretu


s njemakog preveo

Alen Sueska

a ovu relativno kratku prepisku izmeu Theodora Adorna i Herberta Marcusea prvi smo put naili u inaici engleskoga prijevoda u asopisu New Left Review ( i /233, sijeanj veljaa 1999.), nakon ega smo se za ovaj prijevod potrudili doi do izvorne prepiske na njemakome jeziku (Wolfgang Kraushaar (ur.), Frankfurter Schule und Studentenbewegung, 2. svezak, Frankfurt am Main 1998., Rogner & Bernhard). Prepiska je zapoela nakon to su njemaki studenti zaposjeli Institut za drutvena istraivanja u Frankfurtu 7. sijenja 1969. godine, zbog ega je Adorno, s Habermasom i Friedeburgom, koji su tada ondje bili prisutni, pozvao policiju. Marcuse, koji je za razliku od Horkheimera i Adorna ostao u SAD-u, doznao je za taj dogaaj koji je tako postao povod poprilino ustroj raspravi i temeljnim nesuglasjima izmeu Marcusea i Adorna (na ijoj strani je bio i Horkheimer). Uzroci neslaganja, kao to se moe razabrati iz prepiske, postojali su i prije samoga dogaaja u Institutu, a proizlaze iz bitno razliitih filozofijsko-teorijskih pristupa shvaanju tada aktualnih politikih problema. Posljednje pismo u toj prepisci napisao je Adorno dok je boravio u vicarskim Alpama. Pismo je pretipkala njegova tajnica u Frankfurtu 6. kolovoza. Meutim, toga je dana Adorno umro od sranoga udara koji ga je pogodio nakon to se spustio s 3000 metara visokoga vrha (na koji se uspeo iarom unato lijenikim upozorenjima).

Prof. Dr. Theodor W. Adorno 6 Frankfurt am Main Kettenhofweg 123 14. veljae 1969.

Dragi Herberte, pisao sam ti 24. sijenja priloivi i slubeni poziv Instituta na engleskome jeziku upuen dekanu tvojega fakulteta. Budui da jo uvijek nisam dobio odgovor, bojim se da je pismo zbog kakve katastrofe, bilo prirodne, bilo drutvene zalutalo. Molim te da mi to prije odgovori kako bih ti poslao prijepise ako bude potrebno.

79

Adorno u razgovoru sa studentima nakon dolaska policije u zaposjedni Institut za drutvena istraivanja.

Inae, uinio sam jednu formalnu pogreku: poziv Instituta moe de jure stii samo od Friedeburga, Gunzerta i mene, a ne i od Habermasa iako je on ravnatelj Odjela za sociologiju, formalno nije ravnatelj Instituta, a to organizacijski mora jedno od drugoga biti odvojeno. Ne moram naglaavati da je Habermas u potpunosti suglasan s pozivom. Ovdje je ponovno grozno. Jedna je grupa sds -ovaca predvoena Krahlom1 zaposjela jednu prostoriju Instituta i nije se udaljila unato triput ponovljenu zahtjevu. Morali smo pozvati policiju koja je sve prisutne u prostoriji uhitila; situacija je neugodna, ali Friedeburg, Habermas i ja bili smo prisutni i mogli smo paziti da ne doe do uporabe fizikoga nasilja. Sada se razvila itava lamentacija oko toga iako je Krahl tu akciju organizirao samo kako bi zavrio u pritvoru i time frankfurtsku skupinu sds -ovaca koja se
nbund (Njemaki socijalistiki studentski savez) bio je politiki studentski savez Zapadne Njemake od 1946. do 1970. godine. Imao je znaajnu ulogu u studentskome pokretu 1960-ih godina. Hans-Jrgen Krahl bio je

1 sds Sozialistische Deutsche Studente-

jedan od aktivista njemakoga studentskog pokreta i Adornov student, kojega je Adorno, do toga incidenta, izrazito cijenio. Poginuo je u automobilskoj nesrei 1970. godine (to je bio jedan od glavnih povoda rasputanju sds-a te godine). op. prev.

prijevodi

theodor w. adorno, herbert marcuse

80

raspada jo jedanput odrao na okupu to mu je zasada i uspjelo. Stvari se u propagandi postavljaju sasvim naopako, kao da smo mi ti koji su posegnuli za represivnim sredstvima, a ne studenti koji su nam dovikivali da bismo trebali zaepiti i da nemamo to prijaviti. To je samo za tvoju orijentaciju, u sluaju da do tebe stignu kojekakve glasine i aroliki opisi situacije. Sa svojom knjigom usprkos svemu dobro napredujem; iako praktiki moram rei: naalost jer me dogaaji na neki meni samom jedva objanjiv nain ne diraju; nijedanput nisam osjeao strah na koji bih imao pravo. No, s druge strane intenzitet kojim radim pomalo me umara. Nadam se da u u preostalim tzv. praznicima dospjeti barem toliko daleko da e ono to preostane biti vie-manje tehnike naravi. Jo ti elim rei da Max takoer namjerava doi u vrijeme kada e biti ovdje. Zdravstveno je sve u redu, izuzevi kroninu neispavanost, a dosada smo zimu proveli bez hongkonke gripe koja je prije nekoliko dana ponovno poprimila zastraujue razmjere. Vama oboma s puno ljubavi (i od Gretel), tvoj stari Teddie

University of California, San Diego Department of Philosophy La Jolla, California 92037 5. travnja 1969.

Dragi Teddy, zaista mi teko pada pisati ovo pismo, ali je to neophodno i u svakome je sluaju bolje od prikrivanja divergencija izmeu nas. Od mojega posljednjeg pisma, situacija se za mene u potpunosti promijenila: prvi sam put proitao iscrpne izvjetaje o dogaajima u Frankfurtu i uo usmeni izvjetaj jednoga frankfurtskog studenta koji je bio tamo. Dakako da sam svjestan suigrake pristranosti, ali to to se rasvijetlilo ni u emu ne proturjei onomu to si mi ti napisao samo nadopunjava. Ukratko: kada bih prihvatio poziv Instituta, a da ne razgovaram i sa studentima, vjerujem da bih se poistovjetio s jednom pozicijom (ili bi me se s njom poistovjetilo) koju politiki ne dijelim. Brutalno: ako su alternative policija ili studenti ljevice, ja sam sa studentima, s jednom odluujuom iznimkom, naime, kada je ugroen moj ivot ili kada se nasiljem prijeti meni ili mojim prijateljima i kada je ta prijetnja ozbiljna. Zaposjedanja prostorija (izvan mojega stana) bez takve prijetnje nasiljem za mene nisu razlog da se zove policiju. Ja bih ih bio ostavio da tamo sjede i nekom drugom prepustio da zove policiju. Jo uvijek vjerujem da je naa stvar (koja nije samo naa)

prepiska o studentskome pokretu

ipak blia buntovnim studentima negoli policiji, to se meni ovdje u Kaliforniji (i ne samo u Kaliforniji) gotovo svakodnevno potvruje. Ja bih sm poduzeo disruption of business as usual ako je konflikt za to dovoljno ozbiljan. Dovoljno me dobro poznaje da zna da ja neposrednu preobrazbu teorije u praksu jednako tako emfatino odbacujem kao i ti. Ali vjerujem da postoje situacije, trenuci u kojima je teorija praksom pogurnuta dalje situacije i trenuci u kojima teorija koja se kloni prakse postaje sebi samoj nevjerna. Ne moemo iz svijeta ukloniti injenicu da smo mi na te studente utjecali (a pogotovo ne ti) ja sam zbog toga vrlo radostan i voljan sam se pomiriti s oeubojstvom, iako to katkad boli. A sredstva koja oni koriste kako bi preobrazili teoriju u praksu? Mi znamo (i oni znaju) da situacija nije revolucionarna, pa ni predrevolucionarna. Ali ista je ta situacija toliko uasna, zaguuje i poniava da bunt protiv nje primorava na bioloku, fizioloku reakciju: to se vie ne moe podnijeti, ovjek se gui i mora doi do zraka, a taj svjei zrak nije zrak lijevoga faizma (contradictio in adjecto!); to je zrak koji smo mi (barem ja) takoer jednom eljeli udisati i koji sasvim sigurno nikada nije zrak establimenta. Ja diskutiram sa studentima, prekorim ih kada su po mojemu sudu glupi i drugima igraju na ruku, ali vjerojatno ne bih protiv njihovih loih oruja posezao za jo loijim, runijim orujima. I zdvajao bih nad sobom (nad nama) kada bih bio (bismo bili) na strani svijeta koji podupire masovno ubojstvo u Vijetnamu ili o njemu uti te koji sve sfere, izuzevi svoju sferu ugnjetavake moi, pretvara u pakao. Natrag na osobno. Ne mogu doi u Frankfurt, osim ako takoer s njima ne prodiskutiram, posluam ih i kaem im to elim rei, a ako to ne ide bez masovnoga okupljanja, bez cirkusa to je za mene uasno, protiv moje volje i protiv moje fizike konstitucije, ali to nije razlog da raspravu izbjegnem. I can't help it, ali to je za mene (moda odve neposredna?) potvrda lojalnosti i zahvalnosti koje prema vama osjeam. I u svjetlu te lojalnosti elim dobiti tvoj odgovor. Za mene je alternativa: doi u Frankfurt i raspravljati sa studentima ili uope ne doi. Ako se tebi posljednje ini bolje to je perfectly alright with me, moda se moemo na ljeto nai negdje u vicarskoj i te stvari raistiti. Ako bi Max i Habermas mogli biti s nama, jo bolje. Ali stvari izmeu nas moramo raistiti. Srdano, tvoj Herbert

81

82

22. travnja 1969. - tzv. Busenaktion. Nekoliko studentica obnaivi grudi prekida Adornovo predavanje. Prof. Dr. Theodor W. Adorno 6 Frankfurt am Main Kettenhofweg 123 5. svibnja 1969.

Dragi Herberte, tvoje pismo od 5. travnja koje sam dobio tijekom svojih praznika u BadenBadenu izrazito me pogodilo i da budem iskren kao i ti zaboljelo. Koliko sam god svjestan da se nesuglasice izmeu nas mogu samo usmeno rijeiti, ne elim ti dotad dugovati odgovor. Prije svega, ne razumijem kako to da se za tebe u potpunosti promijenila situacija nakon jednoga razgovora koji, kao to mi to izriito govori, ni u emu nije proturjeio mojemu izvjetaju, jedva da je sadravao neto novo. Mislim da si me barem mogao obavijestiti o moebitnim odstupanjima u

prepiska o studentskome pokretu

izvjetaju i dati mi mogunost da o tome izrazim svoje miljenje. Uistinu mi se ini praktiki nemogue suditi o stvarima s udaljenosti vee od est tisua milja; ti si to uinio, a da me nisi ak ni sasluao. Ideja da se ne pria pred studentima i u javnosti svojedobno je dola od tebe. Ona se, dakako, poklopila s mojim namjerama. Uostalom, ja moram uzeti u obzir interese Instituta naega starog Instituta, Herberte a ti bi interesi kroz onaj cirkus, kao to mi moe vjerovati, bili neposredno ugroeni: rasprostranjena sklonost da nam se uskrate dotacije izrazito bi se pojaala. Zbog toga je bolje da, ako stvarno hoe raspravljati sa studentima u Frankfurtu, to uini u potpunosti na vlastitu odgovornost, a da u to ne ukljuuje Institut ili Odjel. Vjerujem da na temelju tvojega pisma smijem zakljuiti da razumije moju reakciju i da mi je nee zamjeriti. Policiju ne treba govorei argonom ApO-a 2 apstraktno demonizirati. Mogu ti jedino ponoviti da je ona sa studentima bila neusporedivo vie obazriva nego to su oni bili sa mnom: to se naprosto mora rei. Takoer sam drugoga miljenja to se tie toga kada treba zvati policiju. Nedavno mi je gospodin Cohn-Bendit u fakultetskoj raspravi rekao da bih imao pravo zvati policiju jedino kada bi me netko htio udariti ipkama; odgovorio sam da bi tada valjda bilo prekasno. Nijedna druga reakcija u sluaju zaposjedanja Instituta nije bila mogua. Budui da je Institut samostalna zaklada i nije pod zatitom Sveuilita, odgovornost za sve to bi se dogodilo bila bi pala na Friedeburga i mene. Studenti su imali namjeru umjesto Odjela modificirano zaposjesti Institut, kako su to tad nazivali; moe se zamisliti to bi se dalje bilo dogodilo s grafitima i slinim. Danas ne bih reagirao drugaije nego 31. sijenja. Zahtjev koji su mi studenti nedavno uputili: da izvrim javnu samokritiku, smatram istim staljinizmom. S business as usual to nema nikakve veze. Znam da smo po pitanju odnosa teorije i prakse relativno bliski, iako bismo ba o tome odnosu jednom zbilja morali prodiskutirati (upravo radim na tezama koje se time bave). Priznao bih ti da postoje trenuci u kojima je teorija praksom pogurnuta dalje, ali niti danas takva situacija prevladava, niti usamljeni i brutalni prakticizam, s kojim smo ovdje suoeni, s teorijom ima ikakve veze. 2 Auerparlamentarische Opposition (Izvanparlamentrana opozicija) razvila se uslijed neobine koalicije dvaju njemakih inae suprotstavljenih stranaka 1966. godine, spd-a i cdu-a (socijaldemokrati i kranski demokrati, do danas u pravilu dvije najjae njemake stranke). Ta je koalicija bila otrenjenje za njemako lijevo glasako tijelo, osobito za njemaki studentski pokret koji je tada bio u svojem formativnom periodu. spd i cdu imali su 95% mjesta u Bundestagu, a jedina opozicijska stranka bila je fdp (liberali desnoga centra) s 49 mjesta. ApO veinom su inili studenti i mladi, tvorei artikuliranu drutveno-politiku opoziciju marksistike provenijencije i zalaui se, izmeu ostaloga, za ciljeve poput demokratizacije i modernizacije visokokolskoga sustava, osudu nacistikih zloina koje je generacija njihovih roditelja potiskivala te borbu protiv Vijetnamskoga rata. Meu poznatijim su lanovima ApO-a, osim spomenutoga Krahla, Rudi Dutschke i Daniel CohnBendit. op. prev.

83

prijevodi

theodor w. adorno, herbert marcuse

84

Tvoj je najjai prigovor da je situacija toliko uasna da se mora pokuati iz nje iupati, ak i kada se raspoznaje objektivna nemogunost toga. Taj argument shvaam ozbiljno, ali ga smatram pogrenim. Mi, ti nita manje nego ja, svojedobno smo podnijeli jednu mnogo straniju situaciju onu ubojstva idova a da nismo pribjegli praksi; jednostavno zato jer nam je ona bila nedostupna. Smatram to stvarju samosvijesti da se bude naistu s vlastitom staloenou. Da budem otar: da ti zbog stvari u Vijetnamu ili Biafri jednostavno vie ne bi mogao ivjeti, a da se ne pridrui studentskim akcijama to ja drim samozavaravanjem. Reagira li se zbilja tako, moralo bi se protestirati ne samo protiv uasa napalm-bombi, nego takoer i protiv neizreciva muenja koje u kineskome stilu neprestance vri Vijetkong. Nema li se i to na umu, onda protest protiv Amerikanaca sadri neto ideologijsko. Upravo je na tu toku Max s punim pravom stavio veliku teinu. Upravo bih ja, koji sam u konanici odonuda (iz sad-a op. prev.) otiao, smio imati neko pravo na svoje miljenje. Prigovara Jrgenovu izrazu lijevi faizam da je contradictio in adjecto. Ali ti si ipak dijalektiar. Kao da takve kontradikcije ne postoje kao da se jedan pokret, snagom sebi imanentne antinomije, ne bi mogao pretvoriti u svoju suprotnost. Uope ne sumnjam da e se studentski pokret u svojem sadanjem obliku, i to uistinu neposredno, svesti upravo na tehnokratizaciju sveuilita koju navodno eli sprijeiti. Jednako mi se tako neupitnim ini da naini ponaanja poput onih koje sam imao prilike uoiti i ijih opisa u potedjeti i tebe i sebe uistinu sadre neto od onoga nepojmljivog nasilja koje je jedno pripadalo faizmu. Dakle, da na tvoje pitanje jednoznano odgovorim: ako u Frankfurt dolazi kako bi raspravljao sa studentima koji su se meni /nama svima pokazali kao proraunati nazadnjaci, mora to uiniti na svoju ruku, a ne pod naom egidom. Odluku eli li to ili ne eli, ne mogu ti oduzeti. Naravno da bi bilo lijepo kada bismo se mogli nai u vicarskoj s Maxom, ali nisam siguran hoe li se to ostvariti, pogotovo jer emo se u Baselu samo kratko zadrati. A to do ega je izmeu nas dolo ipak zahtijeva uistinu neograniene razgovore. Za njih bi Zermatt bio puno bolje mjesto, ija te manjkavost sjevernotalijanskih jezera dosada nikad nije zastraila. Inae sam poetkom rujna u Italiji, otprilike 8. i 9. sasvim sigurno u Veneciji. Srdano, tvoj Teddie

prepiska o studentskome pokretu


London 4. lipnja 1969.

85

Dragi Teddy, jo manje odgodivo nego ranije osjeam potrebu govoriti otvoreno. Ergo: Tvoje pismo ne prua ni najblai nagovjetaj razloga neprijateljstva studenata prema Institutu. Ti pie o interesima Instituta i to s emfatinom opomenom: naega starog Instituta, Herberte. Ne, Teddy. To u to su studenti provalili nije na stari Institut. Jednako dobro kao i ja zna koja je razlika izmeu rada Instituta tridesetih godina i njegova rada u sadanjoj Njemakoj. Kvalitativna razlika nije razlika koja potjee iz razvoja same teorije: dotacije koje sasvim usputno spominje jesu li one uistinu toliko usputne? Zna da smo sloni u neprihvaanju bilo kakve neposredne politizacije teorije. Ali naa (stara) teorija ima jedan unutarnji politiki sadraj, jednu unutarnju politiku dinamiku koja danas vie nego prije primorava k jednoj konkretnoj politikoj poziciji. To ne znai davati praktine savjete, kao to mi to u svojem intervjuu u Spiegelu 3 pripisuje. Ja to nikad nisam inio. Kao i ti, smatram neodgovornim s pisaega stola o akcijama savjetovati one koji su s punom svijeu spremni da im se udaraju glave za zajedniku stvar. Ali, po mojem sudu, to znai: da bi to jo uvijek bio na stari Institut, moramo danas drugaije pisati i djelovati nego tridesetih godina. ak i neoteena teorija nije imuna spram realnosti. Koliko je pogreno negirati razliku izmeu obiju (kao to to s pravom predbacuje studentima), toliko je pogreno drati se te razlike apstraktno, u ranijem obliku, kada se ona promijenila u zbilji koja obuhvaa (ili je otvorena) teoriji i praksi. Uistinu ne treba policiju apstraktno demonizirati. Naravno, i ja bih u odreenim situacijama zvao policiju. Nedavno sam u odnosu na sveuilite (i nigdje drugdje) to formulirao na sljedei nain: ako postoji stvarna prijetnja fizike ozljede osobama te unitenja materijala i ustanova koji slue obrazovnoj funkciji sveuilita. S druge strane, vjerujem da su zaposjedanje zgrada i prekidi predavanja, ponovno u odreenim situacijama, legitimni akti politikoga protesta; npr. na Sveuilitu u Kaliforniji nakon nepojmljivo brutalnoga razbijanja prosvjeda u svibnju u Berkeleyu. Moda najvanije: s obzirom na uasnu situaciju ne mogu u sebi otkriti tu vlastitu staloenost; ako je to samozavaravanje, mora da je ono ve toliko prodrlo u meso i u krv da vie nije hladno. Nije li barem jednako tako mogue da je upravo konstatacija staloenosti samozavaravanje i defense mechanism? Da se protiv pakla imperijalizma ne moe prosvjedovati, a da se u istome dahu ne optue oni koji se zdvajajui i svim sredstvima protiv njega bore, ini mi se nekako neljudski. Kao metodiki princip to odmah postaje ravnanje rauna i opratanje agresorima. 3 Keine Angst vor dem Elfenbeinturm, u: Der Spiegel, br. 19, 1969., str. 208.

86

Marcuse dri predavanje u dupkom punoj najveoj dvorani Freie Universitta u Berlinu.

O lijevome faizmu: svakako jo nisam zaboravio da postoje dijalektike kontradikcije, ali takoer nisam zaboravio da nisu sve kontradikcije dijalektike neke su jednostavno pogrene. (Autentina) Ljevica ne moe se snagom sebi imanentne antinomije pretvoriti u desnicu, a da presudno ne promijeni svoju drutvenu bazu i ciljeve. Nita u studentskome pokretu ne ukazuje na takvu promjenu. U uvodu svojega pojma staloenosti pie da smo mi svojevremeno takoer podnijeli ubojstvo idova, a da nismo pribjegli praksi jednostavno zato jer nam je ona bila nedostupna. Da, i upravo nam danas ona nije nedostupna. Razlika u situaciji jest razlika izmeu faizma i graanske demokracije. Ona nam takoer daje slobode i prava. Ali onoliko koliko graanska demokracija (na temelju svoje imanentne antinomije) spreava kvalitativnu promjenu, i to kroz sam parlamentarnodemokratski proces, postaje izvanparlamentarna opozicija, jedina forma pobijanja: civil disobedience, izravno djelovanje. I oblici toga djelovanja vie ne slijede tradicionalnu shemu. Mnogo toga u njemu ja osuujem jednako kao i ti, ali ja sam se s time pomirio i branim to djelovanje pred protivnikom jer su upravo obrana i odranje statusa quo te njegovih cijena po ljudski ivot mnogo straniji. U tome je vjerojatno najvee razilaenje izmeu nas. Priati o Kinezima na Rajni 4 sve dok na Rajni stoje Amerikanci, za mene je jednostavno nemogue.

prepiska o studentskome pokretu

Sve to sasvim sigurno zahtijeva neograniene razgovore. Zato je Zermatt za to najbolje mjesto, nije mi jasno. Mjesto koje je dostupnije svim sudionicima, ini mi se u sferi moguega. Mi smo od 16. kolovoza do 11. rujna u vicarskoj; od 4. srpnja do 14. kolovoza kod Madame Bravais-Turenne, 06 Cabris, Francuska. Srdano, tvoj Herbert

87

Prof. Dr. Theodor W. Adorno 6 Frankfurt am Main Kettenhofweg 123 19. lipnja 1969.

Dragi Herberte, hvala ti lijepa na obama tvojim pismima. Odgovaram ti onoliko dobro koliko mogu iako se nalazim u jednoj fazi ni u kojem sluaju psiholoki uzrokovanoj iznimne depresije koja mojoj sposobnosti izraavanja ba i ne pogoduje, stoga te prije svega molim za strpljenje, ak i ako ponavljam. Da stekne dojam o ovdanjoj atmosferi, podijelit u s tobom da je moje predavanje po drugi put prekinuto, ovoga puta ak i bez ikakva navodnog opravdanja. Pie da moje pismo ne daje nikakav nagovjetaj razloga neprijateljstva studenata prema Institutu. Takve razloge oni nisu dali do zaposjedanja, a ono je poduzeto s predumiljajem da emo mi biti prisiljeni zvati policiju. S obzirom na uspavani interes studenata za studentski pokret, bio je to jedini nain da se postigne neka vrsta solidariziranja. Krahl je to sasvim tono proraunao. Ti na naem mjestu ne bi mogao drugaije reagirati; sluaj koji si ti naveo: ako postoji stvarna prijetnja fizike ozljede osobama te unitenja materijala i ustanova koji slue obrazovnoj funkciji sveuilita bio je u naoj situaciji izravno prisutan. To to ti naziva neprijateljstvom spram Instituta lei jednostavno u tome da smo mi reagirali u skladu s provokacijom. Porie da je Institut na stari Institut. Jasno je da on ne moe biti identian s onim iz New Yorka. Tada je postojala mogunost da se u Institutu sakupi itav niz manje ili vie iroko obrazovanih znanstvenika, od kojih je veina due vremena radila zajedno; ovdje smo sve suradnike morali sami obrazovati. Javne su dotacije utjecale na smjer rada tako to smo
ropska kulturna dobra vie ne posjeduju znaenja pa bi zemlje treega svijeta mogle brzo proiriti svoj utjecaj. Zbog toga Horkheimer vidi Kineze uskoro na obali Rajne (u: Der

4 Rije je o Horkheimerovoj opasci da eu-

Spiegel, br. 12, 1969.). Sline opaske o prijetnji ute rase Horkheimer je dao u tekstu On the Concept of Freedom, Diogenes, br. 53, Pariz, 1966. op. prev.

prijevodi

theodor w. adorno, herbert marcuse

88

morali provoditi empirijska istraivanja; ali u konanici je Autoritet i porodica zavrena u emigraciji, a Autoritarna linost u potpunosti je ondje proizvedena. Mislim da se ne trebamo sramiti empirijskih stvari koje smo napravili, poput skupnoga istraivanja s pripadajuim metodolokim studijama, izdanja Student i politika koja je trenutano u pripremi te na listi glavnih njemakih izdanja ili velike studije npd-u. 5 U svim tim izdanjima nee nai ni najmanju poveznicu s financijerima. Ne bi smio ni Jrgenu (koji slubeno nije direktor Instituta, ali mu de facto u potpunosti pripada), ni meni prigovarati da smo u tim studijama napustili teorijske interese. () I izdavaka serija sadri itav niz teorijskih stvari, ne samo Maxov i moj zajedniki svezak, nego i knjigu o Marxu Alfreda Schmidta, knjigu o Comteu i Hegelu od ApO-ovca Negta te Bergmannov spis protiv Talcota Parsonsa. O mojim knjigama neu ni govoriti. Kada se predoe potekoe s kojima se Institut poput naega cijeloga svojeg ivota (i danas) morao boriti, mislim da su njegovi rezultati dostojni ovjeka. Prigovor da neto ili netko nije uinio ovo ili ono moe se ticati svega i svakoga te stoga gubi na stringentnosti. Sredinja toka naega neslaganja bila je jasna ve u Cransu. Ti smatra da praksa danas, u emfatinome smislu, nije nedostupna; ja mislim drugaije. Morao bih zanemariti sve to sam mislio i to znam o objektivnoj tendenciji kada bih htio vjerovati da studentski pokret u Njemakoj ima i najmanji izgled za drutveni uinak. Budui da on to nema, njegov je uinak upitan u dvostrukome smislu. Prvo, u smislu toga da on potpaljuje nesmanjeni faistiki potencijal u Njemakoj, a da za to ni najmanje ne mari; drugo, tako to u sebi samome stvara tendencije koje i tu se takoer smijemo razilaziti s faizmom neposredno konvergiraju. U tome pogledu simptomatinim smatram tehniku pozivanja na diskusiju samo kako bi se ona uinila nemoguom; barbarska neljudskost naina ponaanja koji je regresivan i koji jo k tomu regresiju zamjenjuje revolucijom; slijepi primat akcije; formalizam koji je indiferentan spram sadraja i oblika toga protiv ega se buni, naime nae teorije. Ovdje u Frankfurtu, a sigurno i u Berlinu, koristi se rije ordinarijus (redovni profesor op. prev.) sasvim slino ponizno, ali odozgo, kako bi se odbacilo ljude ili, kako se to ve kae, kako bi im se spustilo kao svojedobno rije idov iz usta nacista. Zbroj toga s ime sam ja sm upravo posljednja dva mjeseca bio konstantno konfrontiran ne smatram vie pukim aglomeratom povremenih pojava. Cjelina tvori jedan sindrom, da upotrijebim rije koja nas je nekad nasmijavala. Dijalektika, izmeu ostaloga, znai da ciljevi nisu indiferentni spram sredstava: ono to se tu dogaa detaljno pokazuje kako birokratsko pridravanje poslovnik, dunosti, brojnih gremija i sl. sadri upravo svojstva one tehnokratizacije kojoj se tu navodno suprotstavlja, a kojoj se mi uistinu suprotstavljamo. 5 Nationaldemokratische Partei Deutschlands (Nacionaldemokratska njemaka stranka) njemaka neonacistika stranka osnovana 1964. godine, koja postoji i danas iako je marginalno prisutna u njemakoj politici (od ujedinjenja nikada nije dobila vie od 1.5% glasova na dravnim izborima, dok je 5% minimum za predstavnike u Bundestagu).

prepiska o studentskome pokretu

Opasnost preobrazbe studentskoga pokreta u faizam ja shvaam mnogo ozbiljnije nego ti. Nakon to je u Frankfurtu izvikan izraelski ambasador, jamstvo da se to nije dogodilo zbog antisemitizma ili zbog unovaenja nekog izraelskog ApO-ovca nimalo ne pomae. Uope ne treba ekati Kineze na Rajni. Dovoljno je samo jedanput pogledati u manino uperene oi onih koji, po mogunosti pozivanjem na nas same, na nama iskaljuju svoj bijes. Teko mi je zamisliti da si ti tu vrstu desublimacije imao na umu iako mi zamjena devete simfonije jazzom i beatom, tim talogom kulturne industrije, nikad nije bila jasna. Ali time dolazim do sloja o kojemu trebamo razgovarati, a ne se dopisivati. Ne bi li se to moglo dogoditi u Zermattu? S obzirom na stanje u kojem se nalazim, a sam bog zna da ne pretjerujem, bilo bi za mene fiziki nepodnoljivo tijekom tih nekoliko tjedana, u kojima nastojim obnoviti snage, ii u vruinu, bilo u Italiju, bilo na podruje fena. Ne bi li nam kao voda trebao biti dovoljan sviev bunar (u Zermattu) s natpisom: Domine, conserva nos in pace? Mi smo, dakle, ovdje do 21. srpnja, zatim gore; molim te, javi se to prije. Srdano, tvoj Teddie

89

Herbert Marcuse chez Madame Bravais-Turenne 06 Cabris, Francuska 21. srpnja 1969.

Dragi Teddy, tvoje pismo od 19. lipnja stiglo je nakon naega povratka iz Italije. Sukob s Cohn-Benditom 6 zapravo me vrlo zabavio: ne samo zato to mi je uspjelo njegov govorni kor natjerati na utnju i odrati svoje predavanje do kraja po planu (novinski su izvjetaji netoni), nego i zato to je rasprava o tome incidentu s talijanskim studentima pokazala da su Cohn-Bendit i njegove metode u potpunosti izolirani od sredita studentskoga pokreta. Isto to ujem od svojih prijatelja u Berlinu. Time dolazim do toga to ti naziva sredinjom tokom naega neslaganja. Ja svakako vjerujem da studentski pokret ima izgleda za drutveni uinak. Pritom prvenstveno mislim na Sjedinjene Drave, ali i na
Marcusea optuivi ga da dri predavanje u burujskome obliku i u burujskome teatru. op. prev.

6 Daniel Cohn-Bendit tom je prilikom napao

prijevodi

theodor w. adorno, herbert marcuse

90

Francusku (moj je boravak u Parizu to ponovno potvrdio) i Junu Ameriku. Naravno, povodi koji su izazvali proces vrlo su razliiti, ali, nasuprot Habermasu, meni se ini da je isti cilj, unato svim razlikama, pokretaka snaga. A taj je cilj iz samoga korijena egzistencije protest koji izvire protiv kapitalizma, njegovih eksploatiranih nadniara u treem svijetu, njegove kulture, njegova morala. Naravno, ja nikada nisam tvrdio takvu besmislicu da je sm studentski pokret revolucionaran, ali on je danas najjai, moda jedini katalizator za unutarnje propadanje sustava dominacije. Kao takav katalizator studentski je pokret u Sjedinjenim Dravama zapravo ve imao drutveni uinak: u razvoju politike svijesti, u aktiviranju get, u radikalnome otuenju dotada integriranih slojeva sustava i, to je osobito vano, u mobiliziranju irega kruga javnosti protiv amerikoga imperijalizma (zbilja ne vidim razlog biti alergian spram uporabe toga pojma). To sve moda nije mnogo, ali u razvijenim industrijskim zemljama nema revolucionarne situacije i stupanj integracije upravo definira nove i vrlo neortodoksne forme radikalne oporbe. Kao to se gotovo uvijek dogaa, oni koji vladaju imaju ispravniju procjenu znaenja studentskoga pokreta nego to je ima on sm: u Sjedinjenim se Dravama represija protiv kola i sveuilita organizira po hitnome postupku gdje ne pomae kooptacija, pomae policija. Studentski je pokret danas u oajnoj potrazi za teorijom i praksom, za oblikom organizacije koji mogu odgovarati i proturjeiti kasnokapitalistikomu drutvu. On je rastrgan u sebi, proet provokatorima ili takvima koji objektivno zagovaraju ciljeve provokacije. Neke akcije iz Frankfurta ili Hamburga o kojima sam izvjeten smatram jednako toliko osude vrijednima kao i ti. Protiv parole destrukcije sveuilita dovoljno sam se javno borio kao protiv samoubilake akcije. Vjerujem da je upravo u toj situaciji naa zadaa pomoi pokretu, kako teorijski, tako i u obrani protiv represije i denuncijacije. Moje pitanje je li dananji Institut uistinu jo uvijek onaj stari nije se odnosilo na izdanja, nego na apstinenciju od zauzimanja politikoga stava. Jo jedanput: pojam posredovanja nisam ni u kojem sluaju potisnuo, ali postoje situacije u kojima se ono manifestira upravo u konkretnome. Prema njegovoj vlastitoj dinamici, velika, dapae, povijesna zadaa Instituta zahtijeva jasno zauzimanje stajalita protiv amerikoga imperijalizma i za oslobodilaku borbu u Vijetnamu i upravo se o Kinezima na Rajni ne moe govoriti sve dok je kapitalizam glavni eksploatator. Ve sam 1965. godine u Njemakoj sluao o identificiranju Instituta s amerikom politikom. No, sada k najneugodnijemu dijelu pisma. Sluajno sam u Spiegelu vidio da se i Max pridruio zboru mojih napadaa. Ja sam se do krajnosti trudio naa nesuglasja ne iznositi u javnost. Sada moram javno odgovoriti. ini mi se udnim da je Max u svojem napadu prisvojio u privatno vlasnitvo ideje koje su razraene u zajednikim diskusijama; da su te ideje u mene postale grublje i jednostavnije, rado prihvaam. Vjerujem da su to ogrubljivanje i pojednostavljenje jedva prepoznatljivu radikalnu supstanciju tih ideja uinile ponovno vidljivom. Dalje: Habermas iz (meni

prepiska o studentskome pokretu

neposlanoga) predgovora novomu izdanju radova iz tridesetih godina citira sljedeu reenicu: Razlika se tie odnosa prema nasilju koje u svojoj nemoi pogoduje protivniku. ini mi se da je za volju istine nuno otvoreno rei da je upitna demokracija unato svim manjkavostima jo uvijek bolja od diktature do koje bi njezin kolaps doveo. Zar Horkheimer tridesetih godina uistinu danas moe pisati toliko nedijalektiki, toliko neteorijski? Reenica se ponajprije ini samo kao formulacija opepoznate istine manjega zla. Ali, je li ona ak i to? Demokracija je izolirana, nepropusna spram svojega stvarnog sadraja: oblika dominacije kasnoga kapitalizma. Ta izolacija omoguuje da se potisne pitanje: bolja za koga? Za Vijetnam? Biafru? Porobljene ljude u Junoj Americi, u getima? Sustav je globalan i njegova je demokracija ta koja sa svim svojim manjkavostima provodi, plaa i naoruava kako neokolonijalizam, tako i neofaizam te spreava osloboenje. Dvostruka izolacija: neofaizam i ta demokracija nisu alternative: ta demokracija, kao kapitalistika, svojom inherentnom dinamikom vodi reimu nasilja? I zato bi morao njezin kolaps dovesti do diktature koja je jo gora od te postojee? Nije li upravo elja dananjih pokreta, naroito studentskoga, da takav razvoj stvari sprijei? I mora li se taj pokret unaprijed denuncirati kao nemono nasilje pri emu je prije svega i vie nego upitno moe li se uope o nasilju govoriti s dobrom savjeu kada se ono usporedi s nasiljem s kojim raspolau oni koji vladaju? to protivniku vie pogoduje: autoritativna garancija nemoi toga pokreta ili jaanje pokreta? Studenti vrlo dobro poznaju objektivne granice svojega protesta ne trebaju nas da bismo im ih mi razjasnili, ali moda nas trebaju kako bismo im pomogli prijei te granice. Nasilje, practitioners of violence na drugoj su strani, u protivnikome kampu, i trebali bi se uvati preuzimanja njegovih kategorija te koritenja tih kategorija za oznaivanje studentskoga pokreta. A diktatura nakon ruenja? Trebali bismo imati teorijske hrabrosti ne identificirati kategorije nasilja osloboenja s nasiljem represije. Koliko god da je uasno: vijetnamski seljak koji upuca zemljoposjednika koji ga je itavo stoljee muio i potlaivao ne ini isto kao zemljoposjednik koji upuca pobunjene robove. Tamo gdje parlamentarno-demokratske institucije jo uvijek djeluju u slubi prava na slobodu, a protiv ojaanja represije, svakako treba braniti, ali one ne propadaju zbog studentskih akcija, ve zbog akcija vladajue klase. U sad-u je zakonodavna vlast danas sredite sve intenzivnije represije, a nedavno Nixonovo zaposjedanje Vrhovnoga suda pokazuje smjer u kojem se politika kree. To su neke od stvari koje bismo morali raspraviti. Moda u tome jo i uspijemo. Uostalom, postoji izravni vlak od Zermatta do Pontresine (divni Glacier Express), a od Pontresine do Zermatta ista je udaljenost kao od Zermatta do Pontresine. Nadam se da u sresti Habermasa sredinom kolovoza u Zrichu. Mi smo ovdje do 14. kolovoza: svakodnevno plivanje u Sredozemlju i francuska kuhinja pomau duhovnoj i tjelesnoj rekuperaciji. Lijepi pozdravi vama oboma, Herbert

91

prijevodi

theodor w. adorno, herbert marcuse


Institut fr Sozialforschung Goethe-Universitt prof. dr. Th. W. Adorno 6000 Frankfurt a.M. 1 Seckenberg-Anlage 26 6. kolovoza 1969.

92

Dragi Herberte, na tvoje sam ti pismo odgovorio i telegramom. elim sprijeiti zlo. Bilo bi idiotski kada bi zbog te prie dolo do ozbiljnoga raskola izmeu tebe, s jedne strane, te Maxa i mene, s druge strane. Ne razumijem zato zbog te, po obiaju, grubo izopaene stvari nisi najprije kontaktirao Maxa da razjasnite injenice prije nego to si reagirao. Inae, elim ti rei da hajku na tebe i zabavu koju ona naim neprijateljima prua smatram odvratnom. To je samorazumljivo, ali upravo u ovome trenutku, to se mora rei. Mislim da bi morao tuiti g. Matthiasa, koliko god da sam inae nesklon sudskim tubama. Mene se uvuklo u jednako zakuhanu stvar u svezi s Benjamin-izdanjem, kako s desna (Hannah Arendt), tako i od aktivista ApO-a. Na tvoje pismo bez pisae maine mogu poteno odgovoriti tek iz Frankfurta. Posljednji sam koji bi podcjenjivao zasluge studentskoga pokreta: on je prekinuo mirni prijelaz u potpuno birokratizirani svijet, ali on je pomijean s trunkom ludila u kojem totalitarno prebiva teleologijski, i to uope ne samo kao reperkusija iako i to. Ja nisam mazohist kada je rije o teoriji. K tomu je njemaka situacija uistinu drugaija. Usput, prilikom nedavnoga ispita ponovno sam dobio dozu suzavca, to je s obzirom na moj konjunktivitis bilo poprilino tegobno. to se tie dananjega Instituta, on sasvim sigurno ne posjeduje veu dozu politike apstinencije nego to je to bilo u New Yorku. Oito si ne moe predoiti koliinu mrnje koja je usmjerena na Friedeburga, Habermasa i mene. Mogao bi o tome stei nekakav dojam itajui faz ( Frankfurter Allgemeine Zeitung op. prev.). Da krajnje pojednostavnim, uistinu sam sasvim drugoga miljenja kao svojedobno nasuprot Brechtu; ali u to ne mogu danas ulaziti. Herberte, zaista ne mogu doi u Zrich ili Pontresinu. Kao to sam ti objasnio u svojem prethodnom pismu, mora raunati s teko oteenim Teddiejem; Max e ti to potvrditi. Ti e do sredine kolovoza ve imati temeljito iscjeljenje iza sebe, i drago mi je zbog toga; ja jo neu. Mislim da je taj poprilino racionalizirani egoizam legitiman, a reenicu o jednakoj udaljenosti od Pontresine do Zermatta na sreu je mogue i obrnuti. Ovdje je, kao to zna, neometano i neizrecivo mnogo mirnije nego u Engadinu. Uostalom, mi smo ti doli tamo ususret. Zar ti je odonda toliko grozno ovdje? Nema sumnje oko toga da moramo razgovarati ili? Mislim da sam ti ve pisao da sam od 5. do 9. rujna u Veneciji (Hotel Regina); ovdje do 27. kolovoza. Topli pozdravi, i od Gretel Ingi, tvoj Teddie

prepiska o studentskome pokretu

O Danny-le-rougeu imao bih ti to priati: ali samo groteskno komine stvari. Mora da je to bila prekrasna ulina kavga s njim. A u Frankfurtu on jo uvijek spada pod humanije! Quel monde! Pretipkano prema rukopisu. Srdaan pozdrav, Hertha Georg, tajnitvo

93

Prosvjed njemakih studenata u Bonnu 1968., doekan s tada uobiajenom dozom policijskog nasilja.