CRKVA SV.

PETRA NA PRIKU OMI

Do prije nekoliko godina grad Omi bio je jedinstvena upa, ali zbog postupnog porasta stanovnitva uvjetovanog velikim priljevom vjernika iz Dalmatinske zagore, odlukom nadbiskupa Juria od 2. kolovoza 1999. godine podijeljen je u dvije upe, koje spaja i razdvaja Cetina. S lijeve strane rijeke u povijesnoj jezgri, ostala je matina upa sv. Mihovila, a s desne strane, na Priku, osnovana je nova upa sv. Petra apostola Priko-Omi, pripojena Poljikom dekanatu, ijim je upnikom imenovan don Ivan Deli. Ali ta upa nije samo mlada upa koja stjee svoje iskustvo i stvara tradiciju, budui da joj pripada i mjesto Zakuac, stara poljika upa, koja je Organskim dekretom austrijske vlade iz 1849. godine prikljuena upi sv. Mihovila u Omiu, a sada ostala jedna cjelina sa upom sv. Petra. To jedinstvo se oitovalo ve na samom poetku kada je nakon osnivanja upe posveene sv. Petru nebeskim suzatitnikom imenovan i sv. Leopold Bogdan Mandi, hrvatski svetac ija obitelj ima svoje korijene u Zakucu, selu nadomak Omia. upnom crkvom proglaena je starohrvatska crkva sv. Petra, a spada u bisere starohrvatskoga predromanikog graditeljstva. Uz sve to je prvorazredni spomenik kulture, crkva nije prikladna za bogosluje, jer za vrijeme obilnijih kia poplavi i crkva i njezin okoli, jer je izgradnjom okolnih zgrada sprijeen odvod nakupljenoj vodi. A da i nema tog problema, 50 etvornih metara te crkvice ne bi bilo dostatno za 2500 vjernika koji ive na teritoriju upe, od ega je veina u novoizgraenom naselju Omia, dok tek mali dio ivi u Zakucu. I dok Zakuac ima crkvu posveenu Maloj Gospi, temeljito obnovljenu prole godine, dotle ostali dio upe ivi bez pravoga bogotovnog prostora. Prvi opis ove male crkvice donosi Radi, zatim Buli, Karaman, Vasi te Dyggve i Ivekovi koji donose i nacrte rekonstrukcije. Crkva se prvi put spominje u ispravi kralja Slavca 1074. godine, zatim u doba kralja Zvonimira 1080.godine. Uz crkvu 1596. godine podignut je franjevaki samostan, koji se u kasnijim dokumentima ne spominje pa je vjerojatno brzo ukinut. 1674.godine omiki guverner Nikola Marinovi osniva uz crkvu franjevaki hospicij, koji je 1747. godine naputen. Splitski nadbiskup Pacifik Bizza 1750. godine je tu otvorio sjemenite za kolovanje sveenstva u crkvenim obredima na staroslavenskom jeziku. Nekoliko puta je posjetio .Priko u Omiu, da bi donio odluke u vezi s ureenjem sjemenita i crkve. Stara zgrada je proirena i pregraena 1860. godine, a sauvao se tek natpis nad dananjim glavnim vratima, koji spominje osnivanje sjemenita. Sjemenite je ukinuto 1879. godine, a kua je 1912. prodana tadanjoj poljikoj opini.

1 U kanonskim vizitacijama nadbiskupa Bizze 1754., nadbiskupa Dinaria 1761. godine spominje se tronost i zaputenost crkve. 1765.godine vikar stoljea temeljnije popravljena vjerojatno njegovom zaslugom. Barokni kameni oltar ukraen intarzijom crvenog i crnog mramora takoer potjee iz tog vremena. Taj oltar je tipian primjer kasnobaroknih oltara u Dalmaciji. Podanak oltara je jednostavan s uskim kamenim profilom, a u sredini je svetohranite. Menza oltara je zaobljena i prema dnu ua, ukraena po strani volutama, a u sredini medaljonom s dva prekriena kljua. Dva mramorna stupa s kapitelima nose arhitrav i prekinuti poluobli zabat. Oltar je podignut na dvije stepenice od utog mramora. Radi postavljanja oltara bila je iznutra pregraena stara apsida, koja je ponovnom pregradnjom crkve u prolom stoljeu do temelja poruena. Uz istoni zid nadograena je sakristija, pa su tom prilikom otvoreni i otvori u zadnjem dijelu dviju polukrunih nia uz oltar. Iz tog vremena su i ostale profilacije izraene u buci na luku oko oltara , te na slijepim arkadama u kupoli. Jednako je profiriran i veliki luk od jedne do druge ugaone lezene na proelju, zbog ega Buli i Karaman zakljuuju da je taj luk iz doba renesanse. Kasnija istraivanja su dokazala da je luk iz vremena gradnje crkve, a da mu je profilacija s konzolama izvedena u buci dodana kasnije. Na isti nain profilirane su i slijepe arkade na junoj i zapadnoj strani etverokutnog tambura. Pitanje apside ostalo je uvijek nerijeeno. Prvi je pokuao izvesti rekonstrukciju apside iril Ivekovi. On je izveo rekonstrukciju apside u polukrunom obliku s nutarnje i vanjske strane. Na vanjskom zidu rekonstruirao je u nacrtu tri slijepe arkade, a u unutranjosti s obje oltarne nie po jednu polukrunu niu. Prva istraivanja oko apside izvrio je Ejnar Dyggve uz pomo drutva Biha. Ispod plonika nove sakristije izveo je sondu oko jednog metra u sredini stare apside, te naao dio zida i dio groba naslonjenog uz vanjski zid apside. Doao je do zakljuka da crkva ima pravougaonu apsidu s okruglom oltarnom niom, iji je nutarnji diametar, prema nadreenom poloaju apside odgovarao udaljenosti izmeu nutarnjih pilastra. Prema tim nacrtima crkva sv. Petra imala je izvana pravougaonu apsidu s po jednom slijepom arkadom u sredini i sa strane prema ostalim slijepim arkadama na junom i sjevernom vanjskom zidu. Arkade na sjevernoj i junoj strani nemaju lezenu u uglu o koju bi se opirao luk slijepe arkade. U unutranjosti je prema rekonstrukciji apsida polukruna. Tomo uli razaslao je okrunicu poljikim upnicima u kojoj moli miledare za njen popravak. Crkva je krajem 18.

2 1961. godine Konzervatorski zavod za Dalmaciju je ponovno pristupio istraivanju stare apside ispod plonika nove sakristije. Na dubini od oko dvadeset centimetara naeni su temelji stare pravougaone apside, koja ima na sve tri strane po jednu slijepu arkadu od kojih je ona na istonom zidu ira. Slijepe arkade otkrivene su i na istonom zidu crkve s obje strane apside. Ove dvije slijepe arkade bile su djelomino poruene kod probijanja vrata s obje strane oltara za ulaz u novosagraenu sakristiju. Njihovi temelji naeni su pod plonikom, a zavretak s lukom pod novim zidom iznad vrata. Uz bazu arkade na istonom zidu apside naslonjen je grob obzidan s triju strana nepravilnim kamenom, u kojem je naeno vie kostura. Ispod oltara naena je polukruna apsida ralanjena u tri polukrune nie. Nad apsidom je kalota. Nivo cijele crkve danas je vii. Juna nia nije sruena, ali se nasuprot nje sauvala sjeverna do visine prelaza u kalotu. Desno i lijevo uz apsidu na mjestu gdje su bila probijena vrata za ulaz u novu sakristiju naeni su temelji dviju polukrunih nia, koji se tono poklapaju sa sauvanim niama nad vratima, a koja su bila otvorena prema novoj sakristiji. E. Dyggve iznosi u svojoj radnji da je stara apsida poruena u isto vrijeme kad je sagraen i oltar, koji on postavlja u XIX stoljeu zajedno s novom sakristijom. Ustanovljeno je prema tri naena sloja buke, da je oltar postavljen ranije i da je najdonji sloj buke vezan uz njega, a d a su dva druga sloja novija. Najgornji sloj buke potjee iz XIX stoljea, to se vidi po ukrasnim profilima i tukaturama karakteristinim za to razdoblje. Na temelju otkrivenih elemenata mogue je izvesti novu rekonstrukciju stare apside i vratiti ovom znaajnom spomeniku njegov prvobitni oblik. Godinama je zemlja pokrila zid u visini od osamdeset centimetara. Sondiranjem su otkrivene baze slijepih arkada i dio zida neke graevine naslonjene uz etvrtu i petu arkadu. Graevina je mlaa od crkve, ali je njena namjena zasada nepoznata. Uz prvu slijepu arkadu naen je grob s kosturom. Slika Madone s djetetom koja se nekada nalazila u crkvi, sada se uva u upnom uredu u Omiu. Slika je rad nepoznatog kasnobaroknog majstora mletake kole. Prema njenoj veliini i okviru slika nije raena za spomenuti oltar, ve je vjerojatno poklonjena ili kasnije donesena, budui da se u toj crkvi nikada nije odravao kult Gospe. Veliina slike je 34 49 cm. Slikana je na platnu, uokvirena u drveni pozlaeni okvir bogato ukraen volutama.

3 Slika; Dijete spava s rukama pod glavom, a nad njim je nagnuta majka sklopljenih ruku odjevena u zagasito crvenu haljinu i modri plat sa utim porubom. Oko glave joj je bijeli veo, a na glavi zlatna kruna ukraena crvenim i plavim kamenom. Dijete je zamotano u sivi pokriva, a noge su mu pokrivene smeom tkaninom s bijelim rubom. Gornji dio tijela mu je gol i pokriven prozirnim velom. Inkarnat koe je ruiast i svijetlo- sme s fino oblikovanim crtama lica. Pozadina slike je tamno- smea. Prema ovdje iznesenim rezultatima i Domanievim nacrtima crkva sv. Petra po obliku apside je jedinstven primjer u povijesti ranosredovjenog graditeljstva u Dalmaciji.