ODREIVANJE SPOLA

1.2. Odreivanje spola na kotanom materijalu......................................................................3 1.2.1. Seksualni indikatori na skeletu odraslih osoba ...........................................................3 1.2.2. Porijeklo skeletnog seksualnog dimorfizma ...............................................................4 1.2.3. Morfoloka i morfometrijska metoda .........................................................................5 1.2.4. Odreivanje spola kod djece........................................................................................6 1.2.5. Odreivanje spola kod odraslih...................................................................................6 1.2.5.1. Odreivanje spola prema kostima karlice......................................................6 1.2.5.2. Odreivanje spola na osnovu lobanje............................................................8 1.2.5.3. Odreivanje spola na osnovu dugih kostiju...................................................9 1.2.5.3.1. Odreivanje spola na osnovu humerusa i femura..........................9

1.2. Odreivanje spola na kotanom materijalu 1.2.1. Seksualni indikatori na skeletu odraslih osoba

Razlika u grai skeleta izmeu mukaraca i ena poinje se razvijati jo prije roenja, nastavlja se poveavati tokom djetinjstva i adolescencije, a u skladu s tim poveava se i preciznost odreivanja spola na kosturu (1). Seksualni dimorfizam predstavlja opi fenomen gdje muki i enski oblik organizma pokazuje izrazite morfoloke karakteristike ili svojstva (5). Oituje se u tome da su kosti mukaraca vee i robusnije u odnosu na kosti ena, to je u direktnoj vezi sa openito veom muskularnom masom kod mukaraca. Potrebno je istai i to da je enska karlica kao jedna od odlika seksualnog dimorfizma, prilagoena procesu raanja (6) u odnosu na muku karlicu koja je konstruisana samo za potporu i lokomociju (7). 1.2.2. Porijeklo skeletnog seksualnog dimorfizma Porijeklo spolnih razlika u skeletu lei u hormonalnim razlikama izmeu mukaraca i ena. Spol svake individue nastaje u spolnim hromozomima u momentu oplodnje, ene imaju dva X hromozoma, a mukarci X i Y. U zavisnosti od spolnih hromozoma, kod fetusa se razvijaju jajnici ili testisi. Testisi lue hormone koji potiu razvoj tjelesnih oznaka koje karakteriu mukarce. Testosteron je hormon koji je uveliko odgovoran za razvoj mukih fizikih osobina, stoga je seksualni dimorfizam kod sisara u korelaciji sa aktivnou ovog hormona kod mukaraca u razvoju, a svakako da se uticaj testosterona oituje i na drugim tkivima u organizmu (6). Eksperimenti koji su ukljuivali kastraciju i aplikaciju hormona kod mieva (8,9) i ovaca (10) ukazali su da su za razvoj karakteristika muke karlice potrebni muki polni hormoni. U odsustvu ovih hormona, kosti karlice su imale uglavnom enske karakteristike, tako da estrogeni hormoni nisu potrebni za razvoj karakteristika enske karlice, osim to utiu na morfologiju pubine kosti (6).

1.2.3. Morfoloka i morfometrijska metoda Generalano govorei, postoje dvije metode koje se najee koriste u sudskoj antropologiji, a to su morfoloka i morfometrijska metoda kojima se odreuju karakteristike kotanih ostataka. U biti, morfometrijska metoda, tj. antropometrija predstavlja sistematino prouavanje ljudskih mjera koje se porede sa meunarodno dogovorenim i standardiziranim linearnim i kutnim dimenzijama (4,11). U zavisnosti od regije ljudskog tijela, tehnika uzimanja mjera moe nositi i razliito ime, npr. cefalometrija, kraniometrija, odontometrija, osteometrija itd. Morfoloka metoda, odnosno, antroposkopija je mnogo kompleksnija metoda i zahtijeva godine iskustva u procjeni odstupanja u osobinama pojedinih populacija (4). Smatra se da je odreivanje spola jedna od najlakih i najpouzdanijih komponenti u formiranju biolokog profila ukoliko su esencijalni dijelovi skeleta dostupni i u dobrom stanju (12). Za odreivanje spola na osnovu skeleta najee se koriste kosti zdjelice i lobanje, mada i mjerenje promjera glava humerusa i femura omoguava veoma pouzdano odreivanje spola (12,13). Forenziar moe koristiti veoma jednostavne metode bazirane na procjenjivanju razliitih parametara na kostima (14), poput veliine zdjelice, gornjeg velikog sjednog ureza, aurikularne plohe, preaurikularnog ureza, acetabuluma i preponske kosti (1), zatim oblika glabele, veliine mastoidnog nastavka, oblika orbita, frontalog profila, oblika okcipitalnog izboenja (13) te duine i robusnosti dugih kostiju (4). Spol se odreuje na osnovu razlika u obliku i veliini tih morfolokih obiljeja. Odreivanje spola pomou morfolokih znaajki moe biti dosta subjektivno i ovisi o iskustvu osobe koja obavlja procjenu spola. Zato se vizuelne metode smatraju dosta nepouzdanim, ako ih primjenjuje neiskusna osoba (13). Morfometrijski postupci temeljeni na mjerenjima precizni su i mogu se koristiti za odreivanje spola. Diskriminantna analiza skeletnih mjerenja je pouzdan postupak, jer prevladava probleme karakteristine za metode na osnovu subjektivne procjene. Takav nain analize vrijednosti dobivenih mjerenjima na kostima skeleta, sve je ei izbor u postupku utvrivanja spola. Analiza diskriminantnih funkcija jako je pogodna za tu namjenu, jer se primarno koristi za rasporeivanje pojedinaca u dvije skupine (mukarci i ene) ili vie jedinstveno definiranih populacija. Da bi se stvorilo neko diskriminantno pravilo za smjetanje pojedinca u jednu od nekoliko moguih kategorija, istraiva mora imati nasumice odabran uzorak koji e sadravati

pojedince iz svih moguih klasifikacijskih skupina. Diskriminantna analiza omoguuje odreivanje pravila za klasifikaciju ostalih eksperimentalnih jedinica tj. pojedinaca u neku od klasifikacijskih skupina (13). 1.2.4. Odreivanje spola kod djece Poto spolne razlike na skeletu koji je u razvoju nisu tako uoljive prije puberteta, ipak je utvreno da se razlike u obliku donjeg oboda simfize na mandibuli poinju uoavati sa izbijanjem centralnih sjekutia u dobi od sedmog mjeseca do 4-5 godine. enska mandibula ima obao oblik sa postepenim prelazom od lateralnog tijela prema simfizi, dok muka pokazuje iznenadni otar prelaz sa angularnim oblikom tijela (4). Jo jedan parametar koji se moe koristiti za odreivanje spola na novoroenim i neonatalnim kosturima jeste uzdignutost aurikularne plohe na stranjem dijelu ilijane kosti karlice, gdje djevojice imaju izdignutu aurikularnu plohu iznad povrine ilijane kosti itavim svojim rubom (pouzdanost u odreivanju spola je 75%), dok djeaci imaju aurikularnu plohu koja je u istoj razini sa povrinom ilijane kosti (pouzdanost je 92%) (1,4). 1.2.5. Odreivanje spola kod odraslih 1.2.5.1. Odreivanje spola prema kostima karlice Kada je karlini obru dobro ouvan, spol se moe odrediti sa tanou od gotovo 100% (1). Subpubini ugao, formiran spajanjem dvije preponske kosti u simfizu, predstavlja najlake uoljivu morfoloku oznaku na karlinom obruu (4). Kod mukaraca, ovaj ugao je uzak, u obliku slova V i manji od 90, dok je kod ena iri, u obliku slova U i vei od 90 te je tako i vei izlaz karlice. Druga osobina koja se moe iskoristiti za procjenu spola ukljuuje ulaz u malu karlicu koja kod mukaraca ima oblik srca, dok, kod ena, on je vie ovalan ili okrugao. to se tie krsne kosti, ona je kod ena kraa i ira, vie je zakrivljena u donjem dijelu, a kost je u cjelosti usmjerena vie prema nazad nego muka krsna kost, koja je dua, ua i podjednako zakrivljena itavom duinom (4,5) (Slika 2).

Slika 2. Spolne razlike karlinog obrua. LIJEVO - muka karlica, DESNO - enska karlica

Razlike izmeu samih karlinih kostiju kod mukaraca i ena lako su uoljive, a to su potvrdila i mnoga istraivanja (15,16,17). Razlike se oituju u: 1. Veliini. Karlina kost ene je ira nego kod mukarca. 2. Gornji veliki sjedni urez, koji se nalazi na mjestu spajanja ilijane i sjedalne kosti, kod ena je irok i obino zatvara ugao od oko 60, dok ja kod mukaraca urez mnogo ui i zatvara ugao od oko 30. 3. Aurikularna zglobna ploha, koja se nalazi na stranjem dijelu ilijane kosti i koja ini zglob sa krsnom kosti, kod mukaraca je mnogo vea i pljosnatija nego kod ena.

4. Preaurikularni sulkus, koji se nalazi izmeu aurikularne zglobne plohe i velikog sjednog ureza, gotovo iskljuivo se pojavljuje kod ena. 5. Acetabulum je vei kod mukaraca nego kod ena. 6. Preponska kost je dua kod ena nego kod mukaraca, te je s tim u vezi i subpubini ugao iri kod ena. Na ishipubinom ramusu, ventralni greben je prisutan samo kod ena, subpubini konkavitet je kod njih takoe izraen, a medijalni rub ishiopubinog ramusa irok je i pljosnat kod mukaraca (1) (Slika 3).

Slika 3. LIJEVO - ishiopubini ramus ene (a - prisutan ventralni greben, b - irok subpubini ugao, c - uzak ishiopubini ramus); DESNO - ishiopubini ramus mukarca (a - odsustvo ventralnog grebena, b - irok ishiopubini ramus)

1.2.5.2. Odreivanje spola na osnovu lobanje Procjena spola na osnovu morfolokih razlika u grai lobanje izmeu mukaraca i ena manje je pouzdana u odnosu na procjenu spola na osnovu razlika u karlinim kostima. Kada je karlina kost slabo ouvana ili fragmentirana, lobanja se moe iskoristiti za odreivanje spola (1). Dio lobanje koji pokazuje najvei stepen seksualnog dimorfizma je mandibula (4). Mandibula mukarca je vea i robusnija od enske mandibule sa irim ascendentnim ramusom, a ugao mandibule kod ena je uglavnom tup, a kod mukaraca je uglavnom pravi (1). Ostale razlike na lobanji su: lobanja mukarca je vea sa izraenim miinim hvatitima, posebno u nuhalnom 6

podruju, sa veim mastoidnim nastavcima (Slika 4). elo mukarca je zakoeno, manje zaobljeno sa jako izraenim supraorbitalnim lukovima, dok je elo kod ena okomitije, zaobljenije sa manje izraenim supraorbitalnim lukovima. Orbite kod ena su relativno vee, okruglije sa otrim rubovima, dok su orbite kod mukaraca etvrtaste, nie i relativno manje (1,4).

Slika 4. Odrasla lobanja, lijevo - ene, desno - mukarca. Glabela (1), mastoidni nastavak (2), nuhalna izboina (3)

1.2.5.3. Odreivanje spola na osnovu dugih kostiju Posebna pogodnost upotrebe dugih kostiju u odreivanju spola ogleda se u lakom odreivanju mjera, boljeg ouvanja tih kostiju itd. (18). Slino kao i na lobanji, osnovna spolna razlika je u tome da mukarci imaju due, robusnije i ire kosti, s jae izraenim miinim

hvatitima (1). Na dugim kostima je otkriveno da su epifizealna mjerenja bolji indikatori spola, nego duina ili dimenzije dijafize. Takoe se pokazalo da metriki, seksualni dimorfizam na dugim kostima se lake utvrdi nego na lobanji i zahtijeva upotrebu nekoliko dimenzija (4). 1.2.5.3.1. Odreivanje spola na osnovu humerusa i femura Za nadlaktinu kost (humerus), Olivier je (1969.) za modernu francusku populaciju izraunao da pripada eni ako je maksimalna duina kosti manja od 280 mm, ako je vertikalni promjer glave humerusa ispod 43 mm i ako je transferzalni promjer glave humerusa ispod 40 mm. Humerus pripada mukarcu ako je maksimalna duina
Slika 5. Proksimalni dio humerusa. LIJEVO - muki, DESNO - enski Stewart je (1979.)

kosti vea od 330 mm, ako je vertikalni promjer glave humerusa vei od 48 mm i ako je transferzalni promjer glave vei od 44 mm (19). za bjelaku, sjevernoameriku populaciju izraunao da humerus

pripada eni ako je vertikalni promjer glave manji od 43 mm, a mukarcu ako je vei od 47 mm (20). Mall i saradnici (2001.) su pokazali da je meu 9 varijabli na dugim kostima ruke, vertikalni promjer glave humerusa dozvoljava najbolje razlikovanje u spolu sa tanou od 90,41% (21).

Za bedrenu kost (femur), Stewart je (1979.) na uzorku sjevernoamerike, bjelake populacije, s poetka XX vijeka, izraunao da femur pripada eni ako je promjer glave femura manji od 42,5 mm, femur najvjerovatnije pripada eni ako je promjer od 42,5 do 43,5 mm, femur vjerovatno pripada mukarcu ako je
Slika 6. Proksimalni dio femura. LIJEVO - muki, DESNO - enski.

promjer od 46,5 do 47,5 mm i femur sigurno pripada

vvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvmukarcu ako ima promjer glave vei od 47,5 mm (20). Za modernu evropsku populaciju Olivier (1969.) je odredio da femur pripada eni ako je bikondilarna duina manja od 390 mm, ako je vertikalni promjer glave, sa hrskavicom, ispod 43,5 mm i ako je bikondilarna irina manja od 74 mm. Femur pripada mukarcu ako je bikondilarna duina vea od 460 mm, ako je vertikalni promjer glave, s hrskavicom, iznad 44,5

mm i ako je bikondilarna irina iznad 76 mm (19). laus i saradnici (2003.) su izraunali vrijednosti za savremenu hrvatsku populaciju na osnovu uzorka od 195 femura koji su pripadali rtvama Domovinskog rata. Granina vrijednost za najvei promjer glave femura iznosi 45,4 mm, te tako femuri sa veim vrijednostima pripadaju mukarcima, a sa manjim enama. Tanost ove varijable iznosi 94,4 %. Za bikondilarnu irinu na distalnom femuru granina vrijednost iznosi 80,9 mm, femuri sa veim vrijednostima pripadaju mukarcima, a oni sa niim, pripadaju enama. Tanost varijable je 91,3% (22). Trancho i saradnici koristili su 132 femura odrasle panske populacije. Oni su dokazali da od 5 varijabli epifize femura, vertikalni promjer glave femura odreuje spol sa tanou od 91,23%, transferzalni promjer sa tanou od 93,86%. Granina vrijednost za vertikalni promjer iznosi 44,13 mm, a za transferzalni promjer glave femura ona iznosi 43,47 mm (23).

2.2. Metod 1. Metode mjerenja maksimalnih promjera glava humerusa (nadlaktine kosti) i femura (butne kosti) Mjerenja su obavljena direktno na opranim i osuenim kostima, sa digitalnim ublerom (Slika 7), a sve vrijednosti su izraene do stotog dijela milimetra.

Slika 7. Digitalni ubler

Mjerenje promjera glave humerusa vreno je tako da se ruicama digitalnog ublera obuhvati maksimalna duina promjera (24) (Slika 8).

10

Slika 8. Mjerenje promjera glave humerusa digitalnim ublerom

Mjerenje promjera glave femura vreno je tako da se ruice digitalnog ublera postave na glavu femura i orijentiu paralelno sa uzdunom osovinom vrata, izbjegavajui ivice zglobne povrine glave. ubler se rotira s jedne na drugu stranu dok se ne dobije maksimalni promjer (24) (Slika 9).

Slika 9. Mjerenje promjera glave femura digitalnim ublerom

6. P R E G L E D L I T E R A T U R E :
1. Zeevi D i suradnici. Sudska medicina i deontologija. 4. obnovljeno i dopunjeno izdanje. vvZagreb: Medicinska naklada, 2004:189-198. 2. McQuoid-Mason DJ, Dada MA. Introduction to Medico-legal Practice. Durban: vvButterworths, 2001: 341-343. 3. http://bs.wikipedia.org/wiki/Masovna_grobnica ; pristupljeno 02.05.2008. 4. Sigel J, Knupfer G, Saukko P. Encyclopedia of Forensic Sciences, Three- Volume Set, 1-3. 1 edition. Hardbound: Academic Press, 2000: 252-284.

11

5. Sexual dimorphism < URL: http://en.wikipedia.org/wiki/Sexual_dimorphism bb(pristupljeno 17.04.2008.). 6. Mays S. The Archeology of Human Bones. London and New York: Routledge, 1998: 33-vv42. 7. Iscan MY, Loth SR. The Scope of Forenic Anthropology. In: Eckert WG (ed.), vvIntroduction to Forensic Sciences (2nd edition). New York: CRC press, 1997: 361-362. 8. Crelin EH. The dvelopment of the bony pelvis and its changes during pregnancy and vv vvparturition. Transaction of the N.Y. Academy of Sciences 1969; 31:1049-1058. 9. Uesugi Y et al. Effects of sex steroids on the development of sexual dimorphism in mouse vvinnominate bone. The Anatomical Record 1992; 234: 541- 548. 10. Gardner WA, Pfeiffer CA. Influence of estrogens and androgens on the skeletal system. vvvPhysiological Reviews 1943; 23: 139- 165. 11.vAntropometrija < URL: yyyhttp://people.uncw.edu/albertm/courses.htm#ANT %20211:%20Fundamentals%20of%vvv20Forensic%20Anthropology (pristupljeno 18.04.2008.). 12. Odreivanje spola < URL: aaahttp://www.ispub.com/ostia/index.php? xmlFilePath=journals/ijfs/vol2n1/forensic.xml ffff(pristupljeno 27.04.2008.). 13. Vodanovi M, Dumani J, Demo , Miheli D. Odreivanje spola na temelju vvvdiskriminantne analize mandibula iz dva hrvatska arheoloka nalazita. Acta Stomatol vvvCroat 2006; 40(3): 263-77. 14. Asala SA. Sex determination from the head of the femur of South African whites and vvvblacks. Forensic Sci Int 2001;117(1-2):15-22. 15. Phenice TW. A newly developed visual method of sexing the os pubis. Am J Phys vvvAnthropol 1969; 30: 297-301. 16. Krogman WM, Iscan YM. The Human Skeleton in Forensic Medicine (2nd edition). vvvSpringfield, Illinois, U.S.A. Charles C. Thomas Pub Ltd, 1986. 17. Sutherland LD, Suchey JM. Use of ventral arc in pubis sex determination. J Forensic vvvSci 1991; 36: 501-511. 18. Sakaue K. Sexual determination of long bones in recent Japanese. Anthropological vvvscience 2004; 112: 75- 81. 19. Olivier G. Practical Anthropology. Springfield, Illinois, USA: Charles C. Thomas Pub vvvLtd, 1969.

12

20. Stewart TD. Essentials of Forensic Anthropology. Springfield, Illinois, USA : Charles vvvC Thomas Pub Ltd, 1979. 21. Mall G, Hubig M, Buttner A, Kuznik J, Penning R, Graw M. Sex determination and vvvestimation of stature from the long bones of the arm. Forensic Sci Int 2001; 117: 23-30. 22. laus M, Strinovi D, kavi J, Petroveki V. Discriminant function sexing of vvvfagmentary and complete femora: standards for contemporary Croatia. J Forensic Sci vvv2003; 48 (3): 50912. 23. Trancho GJ, Robledo B, Lopez-Bueis I, Sanchez JA. Sexual determination of the femur vvvusing discriminant functions. Analysis of a Spanish population of known sex and age. J vvvForensic Sci 1997; 42(2):181-185. 24. Moore-Jansen PH, Ousley SD, Janty RL. Data collection procedures for forensic vvvskeletal material. Report of investigations no. 48, The University of Tennessee, vvvKnoxville, 1994. 25. Dittrick J, Suchey JM. Sex determination of prehistoric central California skeletal vvvremains using discriminant analysis of the femur and humerus. Am J Phys Anthropol v1986; 70 (3): 3-9.

13