SLOVO, sv. 56-57 (2006-07), 627-644, Zagreb 2008.

UDK: 9213/14 JURAJ IZ SLAV.

LOUIS LEGER1 (1843. 1923.) I JURAJ IZ TOURSA (1355./60. 1416.)

Antonija ZARADIJA KI, Zagreb U dananjim paleoslavistikim, posebice glagoljakim znanstvenim i kulturnim krugovima, ime Jurja iz Slavonije dobro je poznato. Isto tako je poznato da se o njegovu ivotu prije odlaska u Francusku ne zna nita. Juraj je u francuskoj kulturi ostavio zapaen trag, te je njegova pojavnost ula u francusku srednjovjekovnu knjievnu antologiju (ANJEK, TENEK, T. TENEK 2006). Knjievna Jurjeva ostavtina bila je viestruko privlana francuskim istraivaima, ne samo zato to je pisana latinskim i francuskim jezikom, ve i zato to je Georges bio ak Parikoga sveuilita koje upravo u njegovo vrijeme2 postaje u pravom smislu studia generalia srednjovjekovnog kranstva uivajui iznimnu reputaciju kao papinska ustanova, koja s obzirom na obuku i podjeljivanje akademskih naslova uiva vei autoritet od svih drugih na kranskom Zapadu (TUILIER 1986: 75). Nakon zavrenih studija Juraj denitivno ostaje u Francuskoj ne samo kao intelektualac i prvorazredan duhovni pisac, ve i kao teolog i sveenik sa zasluenom titulom kanonika penitencijara u gradu Toursu u koji je doao najvjerojatnije odobrenim benecijem koji je traio od protupape Benedikta XIII. (1394.-1423.). Traeni benecij nije morao biti u kraju, odnosno zemlji iz koje je bio kandidat koji ga je traio pa se tako Juraj i naao u Toursu (TUILIER 1988: 117-118), u jednom od najveih kranskih sredita svoga vremena, to mu je moralo biti na ast. Razlog tomu nai emo u iduem poglavlju. Od sv. Martina do kanonika Jurja Na ivotnome putu glagoljaa Jurja koji dolazi iz sredine u kojoj dominira kult sv. Jeronima pojavljuje se iznimno iva tradicija sv. Martina (316.-397.), galskoga apostola, ija je ivotna evangelizacijska misija najtjesnije vezana za podruje
1

Zahvaljujem gospoi Evelyne Maury, voditeljici arhiva knjinice Collge de France u Parizu koja mi je s osobitim zadovoljstvom dala na uvid sve dostupne podatke i sauvani materijal iz ostavtine prof. Louisa Legera, koji se nalazi u Collge de France. Uz Pariko sveuilite isti status ima Bolonjsko sveuilite (TUILIER 1986: 74-76).

627

A. ZARADIJA KI, Louis Leger (1843. 1923.) i Juraj iz Toursa ...

SLOVO 56-57 (2006-07)

dananje francuske pokrajine Touraine i grad Tours gdje su kult i tradicija sv. Martina bili na vrhuncu popularnosti u 14. i 15. stoljeu. U istom, dakle, gradu u kojemu je sv. Martin, Kristov borac i galski apostol, osnovao redovniku zajednicu Marmoutier i u kojemu je stolovao kao biskup (371.-397.) cijelo jedno tisuljee prije Jurja, naao je svoje mjesto rada glagolja Georges dEsclavonie. Vie od tisuu godina, tijekom vladavina Merovinga, Karolinga i Kapetovia, Tours je bio primarno galsko, odnosno francusko hodoasniko odredite peregrinatio gallicana. U vrijeme kanonika Jurja, Tours je po svojoj vanosti bio ravan Rimu. U Tours se dolazilo na grob sv. Martina, odnosilo boice blagoslovljena ulja (ZARADIJA KI 2004: 56), ali i udisala europska kultura.

Grob sv. Martina u kripti bazilike sv. Martina u Toursu

Zbog vjerske i kulturne vanosti obiljeene likom i djelom sv. Martina, srednjovjekovni se Tours razvio u jedan od najpoznatijih kaligrafskih i iluminatorskih sredita u kojemu su se stoljeima odgajali budui skriptori, minijaturisti i iluminatori, stvaratelji srednjovjekovne europske pismenosti i umjetnosti (GASNAULT 1997: 73-86). Zato je Juraj, magister in artibus et in theologia morao biti iznimno poaen dolaskom u Tours u ijoj je prvostolnici bio canonicus ecclesiae et poenitentiarius huius ecclesiae. Juraj se denitivno smjestio u Toursu nakon to je kao canonicus ecclesiae Altissiodorensis neko vrijeme boravio u Auxerreu (ANJEK, TANDARI 1984: 3), gradu u Burgundiji ija je starija povijest takoer vezana uz kult sv. Martina. Naime, u Auxerre su poetkom 872. godine vjernici prenijeli moi sv. Martina kako bi ih zatitili pred invazijom Normana (DESSERTENNE 2007: 47-48). Moi su vraene
628

A. ZARADIJA KI, Louis Leger (1843. 1923.) i Juraj iz Toursa ...

SLOVO 56-57 (2006-07)

u Tours 13. prosinca iste godine, to se jo i danas obiljeava kao blagdan Rversion de Saint Martin3. Latinsko-francusko-hrvatska jezina simbioza Jurjevi jezici komunikacije bili su latinski i francuski na kojima oblikuje svoje literarne izriaje u sredini u kojoj je odluio ivjeti i raditi do kraja ivota, u kojoj je naao zajednitvo misli koje povezuje hrvatske i francuske teologe (TUILIER 1986: 88) na razmeu 14. i 15. stoljea. O popularnosti i znaaju Jurjeva knjievnoga stvaralatva svjedoi u vie navrata tiskano njegovo djelo Le chteau de Virginit (Dvorac djevianstva), ija je latinska uena varijanta Liber de tuenda Virginis consecratae sanctimonia, dok starofrancuska, puki intonirana inaica glasi: Le chasteau de verginite4 (TENEK 2006: 26).5 Djelo je nastalo 1411. godine, a njegova tri tiskana izdanja i danas su iznimno cijenjena meu bibliolima. Njih je spominjao ve glasoviti francuski erudit Louis Morri6 u povijesnom rjeniku Le Grand Dictionnaire Historique ou le Mlange curieux de lHistoire sacre et profane. Manje su poznati i jo neistraeni Jurjevi rukopisi iz knjinice u Toursu koji se uvaju pod signaturom MS 79, MS 95 i MS 552. Sva su tri rukopisa pisana latinskim jezikom, a samo MS 95 ima glagoljski dodatak koji je od otkria izazivao pozornost. Rukopis je po svoj prilici nastao u pokrajini Touraine s obzirom na njegov poetak koji glasi: De ecclesia Turonensi. Dugo se nalazio u biblioteci katedrale sv. Gatiena prije nego je dospio u gradsku knjinicu. Zbornik obasee 131 papirni list veliine 22,5 x 14,5 cm, sastoji se od dva dijela uvezana u jedan tom gdje su stranice od 79-99 jako izblijedjele. Prvi dio rukopisa sadri Commentarii in Psalmos, opsean komentar epistole sv. Jeronima o varijantama u Psaltiru u Septuaginti, koji poinje: Incipit epistola sancti Jeronimi presbyteri ad Somniam et Fretelam de hiis que in psalterio de LXX interpretum editione corrupta sunt (COLLON 1900: 61).7 Drugi dio sadri propovijedi ili materijale za propovijedi, nakon ega slijedi rasprava o Svetom pismu s naglaskom na Ivanovo evanelje. Cijeli je rukopis pisan istananom gotikom
3

Postoji nekoliko blagdana tijekom cijele godine vezanih za kult i tradiciju sv. Martina u Tourainei koji se i danas slave (ZARADIJA KI 2004: 56). Dvorac djevianstva je sa srednjofrancuskoga na hrvatski jezik preveo i priredio Stanko Tenek 2005. godine, o 650. obljetnici Jurjeva roenja, 594. obljetnici nastanka djela i 500. obljetnici prvotiska na francuskom jeziku (ANJEK, TENEK, T. TENEK 2006: 33-137). Prvo je francuski prijevod tiskan u 16. stoljeu u Parizu i to 1505. kod Antoinea Vrarda (na temelju rukopisa br. 107 iz Sveuiline knjinice u kotskom gradu Aberdeenu koji sadri latinsku i francusku verziju rukopisa), zatim kod Jeana Trepperela 1506. godine ija se dva primjerka nalaze u Bibliothque Nationale, a potom kod Simon Vostrea oko 1510. godine. Posljednja je edicija naslovljena La vierge sacre. Jedan prijepis ove verzije pronaen je u knjinici kardinala Richelieua koja je oporuno ostavljena parikomu sveuilitu Sorbonne. Rukopis se danas nalazi u Bibliothque Nationale pod signaturom ms. fr. 24788. Recentnije zanimanje za djelo tourskoga kanonika pokazala je Jelle Bouzereau u svojoj disertaciji iz 1994. godine koja obrauje kontemplativni Jurjev ivot na temelju njegova djela Le chasteau de virginite (BOUZEREAU 2000: 21-27). To je djelo Louisa Morria (1643.-1680.) prva vana enciklopedija i slavna prethodnica svih buduih francuskih enciklopedija. Djelo je poelo izlaziti 1671. godine i doivjelo je 29 izdanja, od kojih se posljednje iz 1759. smatra najboljim (http://www. corpusetampois.com/che-16-moreri-simonguichard.html). Cf. Patrologia latina t. XXII, col. 837-897.

629

A. ZARADIJA KI, Louis Leger (1843. 1923.) i Juraj iz Toursa ...

SLOVO 56-57 (2006-07)

kurzivom zapadnoeuropskoga tipa 15. stoljea (116 stranica). Pisan je preko cijele stranice crnom i crvenom tintom, podijeljen u etiri vea poglavlja, s vrlo skromnim i jednostavnim iluminacijama. Mnoge stranice obiluju biljekama sa svih strana, a izmeu redaka su esta objanjenja i komentari, posebice kada je rije o Jeronimovim propovijedima i njegovu ivotopisu. Na temelju marginalija i razliite tinte kojom su biljeke pisane, moe se zakljuiti da su dodavane kroz due razdoblje.8

Autograf Jurja iz Toursa, rukopis MS 95, str. 75

Ono to je posebno zanimljivo kako za francuske medieviste, tako i za paleoslaviste dio je zbornika s glagoljskim pismenima i hrvatski jezik Jurjeva vremena zapisan u Francuskoj. Bez obzira koliko se zanimljivim inio, slavenskomu se tekstu dugo nije poklanjala osobita pozornost. Razlog tomu valja traiti u nedovoljnu poznavanju vrlo kompleksne junoslavenske kulturoloke i povijesne zbilje u francuskim knjievnim krugovima. Ona se pokazala glavnom konicom dubljih znanstvenih pristupa tomu drugomu, glagoljakomu, Jurjevu izriaju. Meutim, injenica da su kanonikovi rukopisi evidentirani ve u najranijim katalozima,9 ime je Jurjeva knjievna i kulturna nazonost relativno rano priopena iroj znanstvenoj medievistikoj javnosti
8

Posebno zahvaljujem Mlle Michle Prevost, konzervatorici odsjeka za rukopise (Service du fond ancien) u Bibliothque Municipale u Toursu na pomoi, suradnji i zanimanju koje je iskazala tijekom moga boravka u Toursu i rada u Knjinici. Rukopis je evidentiran pod signaturom Ms. 95 (ranije 227), a nalazi se u DORANGE 1875: 41; COLLON 1900: 61-64.

630

A. ZARADIJA KI, Louis Leger (1843. 1923.) i Juraj iz Toursa ...

SLOVO 56-57 (2006-07)

(DELISLE 1868: 608-609), samo je najava istraivakomu zanimanju za Jurja u budunosti. I doista, u vremenima razbuktalih raznorodnih znanstvenih interesa 19. stoljea na zapadu Europe, koja su bila posebice snano usmjerena k razotkrivanju slavenskoga drutvenoga i kulturolokoga fenomena, budi se interes za Jurja iz Toursa, koji zauzima bez sumnje iznimno mjesto u francuskom knjievnom naslijeu. Zato nije udo to se Louis Leger (1843.1923.), francuski povjesniar, jezikoslovac, a prije svega slavist poeo intenzivnije zanimati za kanonika iz Toursa, odazvavi se tako ve davno upuenu pozivu bibliotekara knjinice u Toursu, A. Dorangea, za istraivanje nekih slavenskih glosa u rukopisima koji se nalaze u knjinici u Toursu.10 Pojavnost Louisa Legera na francuskoj paleoslavistikoj sceni nije jedinstvena, ako znamo da je interes za glagoljicu kao ksenografski alfabet (MARTI 1991: 139-164) postojao ve nekoliko stoljea ranije11 u visoko kulturnim europskim sredinama kao to su Francuska i Italija (HERCIGONJA 2004: 11-56). Legerov paleoslavistiki interes je samo slijed onih istraivakih iskuenja na koja su se odazivali najmjerodavniji znalci uputajui se u malo znana, a esto potpuno nepoznata jezikoslovna podruja, no shvaena kao bitna za sveukupnost europskih kulturolokih spoznaja. Zahvaljujui tako Postelu, Vigenreu, Morriu, vanim znanstvenim prethodnicima jedinstvene kritike paleoslavistike sinteze u Diderotovoj enciklopediji iz 1751. godine: Encyclopdie ou Dictionnaire raisonn des sciences, des arts et des mtiers, zanimanja Louisa Legera za paleoslavistiku problematiku logian su nastavak bogate francuske humanistike tradicije. Legerove znanstvene spoznaje produbljuju dotadanja znanja, a nova otkria iroko otvaraju vrata buduoj glasovitoj francuskoj slavistikoj koli. Louis Leger o glagoljau Jurju Louis Leger bio je prvi kompetentni francuski slavist koji se posvetio glagoljskim zapisima kanonika Jurja. U vremenu intenzivnijega razotkrivanja slavenskih lolokih interesa, posebice meu stranim jezikoslovcima, u Francuskoj je ini se jedino Louis Leger bio pozvan da neto vie kae o Jurju iz Toursa, odnosno Georgesu dEsclavonie pod kojim je imenom na glagolja uao u francusku knjievnost. Slavistika znanja toga francuskoga intelektualca, rodom iz Toulousea, nisu se samo vezivala uz suvremenu slavensku problematiku. Odabrani studij polonistike te naslovi njegovih dviju doktorskih disertacija obranjenih 1868. godine: na povijesnu temu La Conversion des Slaves au christianisme i jezikoslovnu La Chronique du moine Nestor, jasno pokazuju znanstvene interese toga erudita koji je osim engleskoga, njemakoga,
10

Tijekom svoga rada na Jurjevim glosama Louis Leger se sluio njihovim opisom u katalogu rukopisa iz 1900. godine (COLLON 1900). 11 Meu prvim europskim humanistima koji su se zanimali za glagoljicu uvrstivi ju u znanstvenu temu svoga istraivanja je Guillaume Postel (1510.-1581.), osebujni francuski intelektualac poznat po djelu Linguarum Duodecim Characteribus Differentium Alphabetum Introcuctio iz 1538. Iz istoga vremena je Blaise de Vigenre (1523.-1596.) koji na francuskom jeziku prireuje 1573. godine prijevod knjige Jana Huberta de Fulstina Chronica sive historiae polonicae, Les chroniques et Annales de Poloigne, Paris, u kojoj pod nazivom Lalphabet Slavon ancien preuzima Postelovu tablicu glagoljske azbuke (HERCIGONJA 2004: 32, 34).

631

A. ZARADIJA KI, Louis Leger (1843. 1923.) i Juraj iz Toursa ...

SLOVO 56-57 (2006-07)

talijanskoga i panjolskoga jezika, izvrsno govorio poljski, eki, ruski, a potom i hrvatski,12 srpski13 i bugarski. Ishodita njegova poznavanja slavenske jezine, povijesne i kulturoloke problematike valja traiti ne samo u teorijskom i praktinom zanimanju za slavenstvo, ve u mnogim poduim znanstvenim putovanjima kroz sve slavenske zemlje. Boravak u junim slavenskim krajevima (posebice u Hrvatskoj) tijekom 1867. i 1882. godine Legeru je zasigurno pomogao da shvati (mnogima i danas neshvatljivu) nacionalnu, jezinu i kulturoloku raznolikost tih krajeva o emu je s odgovornou mogao pisati tek u zreloj znanstvenoj fazi.14 Premda se Leger jo u svojim studentskim danima zanimao za slavensko srednjovjekovlje, taj ga interes nije napustio ni kasnije o emu svjedoi njegovo arko zanimanje za slavenskoga katedralnoga kanonika iz Toursa u potrazi za kojim obilazi ne samo francuske gradove uz koje je vezan boravak i ivot kanonika Jurja (Paris, Auxerre, Tours) ve istrauje i one rukopise koji se nalaze u Beu i Londonu, a u kojima otkriva zanimljive podrobnosti iz Jurjevih studentskih dana, a posebice iz posljednjih dana ivota, to ga dodatno fascinira. Ono to je iskljuivo legerovski jest njegovo naglaeno divljenje kanonikovu odnosu prema rodnoj grudi o emu s emocijama primjeuje dok nabraja Jurjeve rukopise, posebice kada je rije o rukopisu MS 95: Nekoliko listova sadri biljeke koje za slavenskoga itatelja imaju posebno znaenje i koje zasluuju da budu tiskane zasebno kao faksimil. One potvruju poliglotsko obrazovanje autora te da usprkos dugu boravku u toj Francuskoj u kojoj je bio naturaliziran i gdje je umro, on nimalo nije zaboravio jezik na kojem je prvi put molio. Biljeke nam pokazuju da je na tom jeziku poznavao oba sveta alfabeta, irilicu i glagoljicu. Ovaj detalj zasluuje da se istakne. (LEGER 1909: 146).15 Suoeno ve ranije s problematikom slavensko-francuske dvonacionalnosti na intelektualnoj i psiholokoj razini i to preko poljskih doseljenika (HRABOV 1996: 33) u Francuskoj nakon 1863. godine,16 to se Legerovo iskustvo budi u pokuaju razumijevanja srednjovjekovnoga Slavena u Francuskoj i njegovih u poetku zatomljivanih domoljubnih osjeaja koje kasnije iskazuje na najoriginalniji i
12

Njegovo zanimanje za hrvatske prostore i ljude potvruju Legerove veze s Bogiiem i Jagiem (ZARADIJA KI 2007: 281300). Iz pisama upuenih Jagiu u razdoblju od 1874.-1908. razvidno je Legerovo poznavanje hrvatskoga i srpskoga jezika, ali i njihovo mijeanje. Tako se u pismu od 22. oujka 1892. Leger jedini put potpisuje s Fala Vam lepa. Legerova poznanstva i veze s hrvatskim slavistima rezultirali su i prvim francuskim enciklopedijskim natuknicama, ponajprije o Vatroslavu Jagiu, a potom i o Baltazaru Bogiiu (u Larousse mensuel illustr, br. 17, str. 271, Paris 1908, mjesenom enciklopedijskom sveiu za mjesec srpanj). 13 U knjinici Collge de France u Parizu pod signaturom A I fol.18 uva se Legerovo predavanje pod naslovom La Bataille de Kosovo et la chute de lempire serbe, odrano 24. studenoga 1916. godine u Acadmie des Inscriptions et Belles Lettres. 14 Legerova djela koja se izravno tiu hrvatske povijesti i kulture su: Lvangliaire slavon de Reims dit Texte du Sacre, ReimsPrague 1899; La Mythologie Slave, Paris 1901; Georges dEsclavonie, chanoine pnitencier de la cathdrale de Tours. Revue des Bibliothques 19 (1909); Serbes, Croates et Bulgares. tudes historiques, politiques et littraires. Paris 1913; Liquidation de lAutriche-Hongrie, Paris 1915; Les luttes sculaires des Germaines et des Slaves, Paris 1916; Le Panslavenisme et lintrt franais, Paris 1917; Histoire de lAutriche-Hongrie depuis les origines jusquen 1918, Paris 1920; Les Anciennes civilisations slaves, Paris 1921. 15 Odlomci iz lanka Georges dEsclavonie (1909) citirani su u slobodnom prijevodu A. Zaradije Ki. 16 Rije je o neuspjelom ustanku u Poljskoj 1863./64. godine pod vodstvom Jaroslawa Dbrowskog protiv ruske vlasti, nakon kojega u Francusku pristie znatan broj poljskih doseljenika.

632

A. ZARADIJA KI, Louis Leger (1843. 1923.) i Juraj iz Toursa ...

SLOVO 56-57 (2006-07)

najtrajniji nain pismom i jezikom. Poetak glagoljskoga dodatka Jurjeva rukopisa poinje glagoljskom azbukom na str. 75v koja je analogno grkomu i hebrejskomu alfabetu objanjena latinicom, kao i molitve koje slijede. Oito zadivljen pisarevim duktusom Leger je smatrao neophodnim da o njemu podrobnije progovori irem auditoriju strunjaka, to je i uinio na Kongresu arheologa 1874. godine u Kijevu, gdje je predoio kopije 75. i 76. stranice rukopisa MS 95 koje mu je poslao bibliotekar Dorange. Jedna od njih bi se prema njegovu zapisu trebala i danas nalaziti u rukopisnoj kolekciji Kijevskoga sveuilita, dok je drugu kopiju Leger zadrao. Ljepota i preciznost izrade neobinih glagoljskih slova naslovljenih Istud alphabetum est chrawaticum, na fol. 75v, odraz su brine i znalake pisareve ruke koja nije mogla ostati nezapaenom. Pisarska je vjetina posebno izraena neto nie i na fol. 76rv kad slijede molitve Oe na, Zdravo Marijo i Vjerovanje17 (ANJEK, TANDARI 1984: 19), koje Juraj ispisuje na svom materinskom jeziku i glagoljskim pismom,18 ali i latininim kojim je, kako pretpostavlja Leger, htio zadovoljiti znatielju nekolicine francuske brae koji su si eljeli barem donekle stvoriti ideju o tom slavenskom jeziku tako rijetko znanu na Zapadu. Ono to mi se ini da potvruje ovu pretpostavku tekstovi su koje nalazimo na sljedeim stranicama (LEGER 1909: 146). Valja, meutim, primijetiti da se uporaba latinskoga pisma kao sredstva razumijevanja glagoljskoga teksta ne bi trebala objanjavati odvie emocionalno. Naime, ve od fol. 72 Juraj razmatra problematiku transkripcije na primjerima prvoga psalma i ve spomenutih triju molitvi, ali na grkom i na hebrejskom jeziku. One su in ydiomate hebraico i in ydiomate greco transkribirane latininim pismom. Jasno je dakle da se na najpoznatijim tekstovnim primjerima htjela pokazati problematika pisama. Zato je Juraj vrlo precizno prikazao tablicu latinskoga, grkoga i hebrejskoga alfabeta s njihovim brojevnim vrijednostima grafema i nazivljem iji izgovor uvijek pojanjava latininim pismom. Rije je dakle o tumaenju triju biblijskih pisama i preglednom prikazu njihovih podudarnosti i razliitosti. Svoje slavensko podrijetlo i znanje primarnoga kolovanja Juraj primjenjuje u ovoj lingvistikoj diskusiji objanjavajui sve jo jednom na hrvatskom jeziku i glagoljskom pismu. Slavenski je dodatak samo upotpunio kanonikova jezina razmatranja istiui njegovo dodatno znanje koje je u francuskom okruju bilo posebno zanimljivo. Uz rub fol. 71r naknadno je neki student Paval paralelno dopisao irilini alfabet i uz njega grki kako bi se uoile razlike, odnosno slinosti dvaju pisama. Pri dnu stoji irilina biljeka: to pisa paval dk is kr()ba(ve) pa kako umil.

17

18

Tekst Vjerovanja Nicejskog i Vjerovanja Apostolskog zaprema fol. 76rv-77r i zakljuuje se popisom naziva glagoljskih slova ispisanim glagoljicom bez ikakvih dodatnih objanjenja. Ovaj Jurjev ispis ne treba razumjeti kao jedinstven budui da na prethodnim stranicama iste molitve pie na grkom i hebrejskom (pie i hebrejskim pismom) u latininoj transkripciji te na latinskom (Credo in Deum).

633

A. ZARADIJA KI, Louis Leger (1843. 1923.) i Juraj iz Toursa ...

SLOVO 56-57 (2006-07)

Glagoljski alfabet i molitve, fol. 75v-77r: Oena, Zdravo Marijo, Vjerovanje

634

A. ZARADIJA KI, Louis Leger (1843. 1923.) i Juraj iz Toursa ...

SLOVO 56-57 (2006-07)

Latinini, grki i hebrejski alfabeti uz dodatak irilinoga (fol. 70v-71r)

Glagoljske biljeke Nakon studije o pismima slijedi nekoliko kraih biljeaka19 meu kojima su zanimljive one glagoljske. Pri dnu fol. 77r Juraj je nanizao glagoljska kurzivna slova koja primjenjuje odmah, bez transkripcije, u kratkoj molitvi za oprotenje grijeha na fol. 77v koja glasi: Poklonenie Pom(i)l(en)e b(o)e po velici m(i)l(o)sti tvoei i po mnogim edrotam tvoim oisti vsa bezakoni mo nai pae omii me ot bezakoni moego i ot grihov moih oisti me ko bezako(ni)e moe az znaju i grh moi protivn mne e(st?) vinu

19

Latinska biljeka kojom se zakljuuje fol. 77r odnosi se na popis hrvatskih i dalmatinskih biskupija gdje se glagoljalo s naznakom da je hrvatski biskup bio prvi koji je misio i na latinskom i na hrvatskom: Istria, eadem patria, Chrawati. Primus episcopus Chrawacie, qui scit utrumque ydioma, tam latinum quam chrawaticum, et celebrat missam in altero istorum ydiomatum quocumque sibi placet. Episcopus de Kerbavia (uz to su dvije napomene: Krbavski, a malo dalje de ista diocesi Coplice); Episcopus Knynski; Episcopus Krxki; quasi Archiepiscopus Episcopus Split; Episcopus Troguier; Episcopus Schivenik; Archiepiscopus Zadrski; Episcopus Nenski; Episcopus Rabski; Episcopus Osorski; Episcopus Senski (s pojanjenjem od Sen, de Sen). I dodaje se: Pauel dyac z Krbave Dlgouschanyn plemeniti Routchanyn Crisanits Drasetin sin (LEGER 1909: 147; KOS 1924: 387-388).

635

A. ZARADIJA KI, Louis Leger (1843. 1923.) i Juraj iz Toursa ...

SLOVO 56-57 (2006-07)

Biljeka na fol. 77v

Uz desni rub fol.78v jo su itljivi latinicom napisani nazivi dana u tjednu i mjeseci u godini, dok je pri dnu iste stranice glagoljskom kurzivom napisano: Poklonene i pozdravene knezu jurju kako momu gospodinu plemenitomu dam ti viditi da sam zdrav boju m(i)lostju i s(ve)te marie gospoe

Biljeka na fol. 78v

irokim lingvistikim znanjem i viestrukom pisarskom vjetinom kanonik Juraj nam je predoio ne samo svoje znanje steeno visokim obrazovanjem ve i ono primarno, glagoljako koje je donio iz rodnoga mu kraja. U tuini se ono u danom trenutku pokazalo neobinim i egzotinim, vrijednim da se na njega i njegovu ljepotu skrene pozornost. Jurjevi pedantni zapisi molitava i knjikom kurzivom sauvane marginalije nose poruku kaligrafske razvijenosti i pismenosti slavenskoga juga te njezine uporabne vrijednosti u liturgiji i svakodnevici. Kroz koncepciju svojih razmatranja Juraj je htio naglasiti jednakopravni znaaj slavenske graje uz ve predoenu grku, hebrejsku i latinsku, istiui tako svoje poliglotsko znanje, ali i ono hrvatskih glagoljaa intelektualaca (ANJEK, TANDARI 1984: 7) o kojima se u njegovoj sredini vrlo malo znalo. Svojim iskrenim divljenjem 400 godina poslije, Leger spontano otkriva francuskomu intelektualnomu miljeu neotkriveno kulturno bogatstvo europskoga

636

A. ZARADIJA KI, Louis Leger (1843. 1923.) i Juraj iz Toursa ...

SLOVO 56-57 (2006-07)

hrvatskoga prostora.20 Valja primijetiti da Leger ne naziva to podruje hrvatskim. Naprotiv, katkad se ini kao da pokuava izbjei pojmove poput hrvatsko pismo ili hrvatski jezik.21 U objanjenjima u kojima eli pojasniti francuskim znalcima slavenske specinosti, Leger ne rabi Jurjeva objanjenja koja explicite istiu njegovu hrvatsku pripadnost, ve ih pokuava poopiti, pa tako: 1) hrvatski alfabet: Istud alphabetum est chrawaticum (istaknula A. Z. K.) Leger jednostavno naziva alphabet glagolitique, a 2) hrvatski jezik, tj. hrvatsku redakciju crkvenoslavenskoga jezika Leger nespretno naziva slavon glagolitique (LEGER 1909: 147) umjesto slavon croate, to je inae vrlo jasno u Jurjevu obrazloenju na latinskom: Primus episcopus Chrawacie qui scit utrumque ydioma, tam latinum quam chrawaticum (istaknula A. Z. K.), et celebrat missam in altero istorum ydiomatum quocumque sibi placet. Na temelju obilja podrobnosti i znanja koje nam otkriva Leger u svojoj studiji o kanoniku Georgesu, ali i u mnogim drugima, spomenuta je uopavanja teko objasniti. Moemo samo pretpostaviti da su ona mogla biti rezultat ustaljenih pojmova njegove sredine, a moda i nain izraavanja novoga opredjeljenja koje je sadrano u Legerovu izrazitom panslavenskom politikom zanosu koje je Legera ponijelo na poetku 20. stoljea te ga i dosta brzo odnijelo u zaborav (HRABOV 1996: 33-38).22 Juraj i njegova tradicija Drugi trenutak u Jurjevoj pisanoj ostavtini koji se posebno dojmio Legera je duboko potivanje tradicije koja mu je usaena ve u temeljnoj naobrazbi, a koja je razvidna iz nekrologa koji je Leger istraivao u Londonu. Naime, u londonski British Museum je nepoznatim putem dospjelo nekoliko rukopisa iz Toursa, a njih je otkrio francuski arheolog i povjesniar, opat Jean-Jacques Bourrass.23 Pod signaturom ms. add. No. 11, 443 uva se Knjiga umrlih stolne crkve iz Toursa u kojoj se spominje njezin kanonik Juraj na dan 5. svibnja 1416. godine kada je umro: obiit recolendae memoriae magister Georgius Henrici de Rahyn presbyter de Sclavonia Aquileiensis dioecesis, magister in artibus et in theologia, canonicus et poenitentiarius hujus
20

Pod pojmom Juni Slaveni Leger misli na Hrvate to je jasno iz njegove korespondencije s Jagiem (nalazi se u NSB pod sign. R 4610b). U pismu iz 1899. godine Leger pie Jagiu o listovima neke knjige na kojima je popis dun certain nombre de noms Sud Slave (istaknula A. Z. K.) predlaui mu da ih objavi ako ga zanimaju ili neka ih poalje Akademiji dAgram qui pourra le faire paratre dans les Starine. 21 Pojam hrvatski Leger dobro poznaje to je razvidno u dva sluaja: kada s latinskoga prevodi Jurjevu reenicu Istria eadem patria Chrawat (On eli rei da misli da je Istra, kada je rije o jeziku, slavenska zemlja kao Hrvatska.) i kada objanjava naziv pokrajine Corbavia za koju kae da je une rgion de la Croatie (LEGER 1909: 147). 22 Usprkos prolaznosti i neodrivosti sveslavenske ideje i Legerovih aktivnosti u tom smislu, nedvojben je njegov doprinos u paleoslavistici. U tom kontekstu i osvjetljavanje lika Georgesa dEsclavonie ima primarno znaenje u okviru francuskih i hrvatskih knjievnih i kulturolokih medievistikih istraivanja koja su otvorila putove mnogim kasnijim istraivaima to je razvidno i u ovom radu. 23 Opat Jean-Jacques Bourrass, porijeklom iz pokrajine Touraine, kao arheolog i povjesniar zanimao se sredinom 19. stoljea za sakralnu srednjovjekovnu arheologiju, posebice svoga zaviaja te je u tom kontekstu boravio u Londonu gdje je pronaao rukopise iz Toursa. Bourrass je osobito poznat po monumentalnim djelima: Archologie chrtienne, ou prcis de lhistoire des monuments religieux du moyen ge i Dictionnaire darchologie sacre.

637

A. ZARADIJA KI, Louis Leger (1843. 1923.) i Juraj iz Toursa ...

SLOVO 56-57 (2006-07)

ecclesiae, qui multos libros manu propria ad usum dictae ecclesiae scripsit et notavit in cantu; et in ultima sua voluntate reliquit residuum bonorum suorum mobilium ecclesiae prefatae, executione sua completa, pro faciendo anniversarium suum solenne anno quolibet in crastino sancti Hieronymi : Cuius anima requiescat in gaudium. Sjeanje na venerabilis viri Georgii Henrici de Rayn ponovljeno je i na dan 1. listopada iste godine (LEGER 1909: 149-150). Ono to je Legera posebno iznenadilo je to to je kanonik odredio da se njegova godinja misa slavi dan nakon blagdana sv. Jeronima.24 Dobro upuen u slavenske tradicije i tovanje svetaca, Leger objanjava vanost sv. Jeronima za June Slavene, kako on naziva Hrvate. Jer, sv. Jeronima, roena u Stridonu, Slaveni iz Dalmacije smatrahu svojim zemljakom i patronom, a jedna poznata i vrlo rairena tradicija meu Junim Slavenima pripisivae mu izum glagoljice.25 Za bogobojazna kanonika sv. Jeronim bijae nacionalni simbol, njegov zemljak, te zato smatrae vanim da stavi pod njegovu zatitu molitve koje e mu upuivati sveenstvo stolne crkve u Toursu (LEGER 1909: 150). Ovim tumaenjem Leger objanjava svoju znatielju kada kae: Iz dva prethodna rukopisa istiem poseban detalj koji smatram iznimno zanimljivim. Iako je u srcu bio vrlo francuski orijentiran i snano odan svojoj stolnoj crkvi kojoj je ostavio sav pokretni imetak, Georges dEsclavonie, koji je sa zadovoljstvom spominjao uz svoje ime i ime svoga kraja te rodnoga mjesta, smatra vanim sjetiti se, ak i u trenutku smrti, sakralnih tradicija koje su zibale njegovu mladost. (Leger 1909: 150). Duhovna veza izmeu Jurja i sv. Jeronima razvidna je ponajprije u rukopisu ms. 95, a posebice u Jurjevu djelu Le chteau de virginit ije je polazite utemeljeno na uenju sv. Jeronima (ali i drugih crkvenih otaca) te na Psalmu 45, 11-1226 koji se nalazi i u poslanici sv. Jeronima Ad Eustochium (OURY 1967: 239). Odnos prema tradiciji rodnoga kraja nije za Legera bio nita novo, jer se sa slinim sluajevima jo kao student susretao i ranije, posebice u kontaktima s poljskom imigracijom u Francuskoj. ini se ipak da je slavenski osjeaj domoljublja Leger smatrao ne samo vanim ve i posebno snanim, naroito kada je ostvarivan na kulturolokoj razini u tuini, kao to je to primjer kanonika iz Toursa. Iskazivanje tradicije kroz jezik i knjievnost jedinstven je oblik modeliranja osobnosti intelektualca koji dolazi do izraaja upravo izvan domovine. Legerov stav prema
24

Blagdan sv. Jeronima je 30. rujna. Da su kanonici potovali elju svoga kolege jasno govori drugi zapis u Knjizi mrtvih datiran 1. listopada: Anniversarium bonae memoriae venerabilis viri Georgii Henrici de Rayn .. et cujus anima requiescat in pace. (LEGER 1909: 150). 25 I dok Diderotova Enciklopedija (Paris 1751) jasno utemeljuje svoj komentar slavenskoga pisma, uz natuknicu o starim pismima, na jeronimskoj teoriji nastanka glagoljskoga pisma (Les unes se servent des caractres illyriques ou dalmates invents par saint Jerme; les autres, des caractres serviens invents par saint Cyrille. Cf. HERCIGONJA 2004: 53) koja je od 13. do sredine 19. stoljea zauzimala vodee mjesto meu obrazovanim, ali i vladajuim drutvenim europskim krugovima (DAMJANOVI 2002: 124-130), razvidno je da ju je Leger ve davno odbacio smatrajui ju samo junjakom tradicijom. Njegovi komentari nisu samo utemeljeni na suvremenim teorijskim razmatranjima o postanku glagoljice ve i na ope prihvaenoj novoj terminologiji, poput alphabet glagolitique (LEGER 1909: 146), to potvruje Legerovo dobro poznavanje aktualnih paleoslavistikih gibanja. 26 Sluaj, keri, pogledaj, prisluhni: zaboravi svoj narod i dom oca svog! Zaeli li kralj ljepotu tvoju smjerno se pokloni njemu jer je on gospodar tvoj Ps 45,11-12.

638

A. ZARADIJA KI, Louis Leger (1843. 1923.) i Juraj iz Toursa ...

SLOVO 56-57 (2006-07)

njegovanju materinske kulture u novoj sredini uz isticanje steenoga, mogue je iitavati u njegovim posljednjim radovima. Oni donekle istiu politiko stajalite Francuza Legera prema panslavizmu, koji je Leger podravao ne sagledavajui mogue posljedice i opasnosti. Naalost, nema razraenih Legerovih studija koje bi podrobnije odraavale francusku koncepciju panslavizma. Leger je novu ideju nastojao razumjeti u skladu s opim francuskim politikim interesima, meu kojima bi panslavizam bio jedan od uzornih modela u izgradnji odnosa izmeu Rusije i Europe onoga doba (HRABOV 1996: 33-38). Georges de Rain? Zanimanje Louisa Legera za parikoga studenta nije moglo biti iscrpljeno a da se ne otvori pitanje Jurjeva mjesta roenja. Legerove napomene o mjestu roenja glagoljaa Jurja bile su kontradiktorne27 (uz napomenu da u etrnaestom stoljeu nije postojala nikakva razlika izmeu Slovenaca i njihovih susjeda Hrvata. Ima dakle razloga vjerovati da je na kanonik ivio nekoliko godina u nekoj hrvatskoj dijecezi u kojoj je glagoljako bogosluje bilo u uporabi; LEGER 1909: 150). Je li samo nekoliko godina boravka u nekoj glagoljakoj dijecezi, kako biljei Leger, bilo dovoljno da glagoljatvo bude dio Jurjeve tradicije kojoj se on tako zduno vraa pod kraj ivota? Treba li se uzeti u razmatranje i Legerova napomena da je moda Juraj ponajprije studirao na mladom Prakom sveuilitu koje je zasigurno privlailo June Slavene? (LEGER 1909: 151). Ovim, jo uvijek nejasnim pitanjem sranije e se pozabaviti Milko Kos28 dvadesetih godina 20. stoljea. Premda je njegova studija o kanoniku iz Toursa ponajprije paleoslavistike naravi, Kosova ubikacija mjesta Jurjeva roenja prihvaa Legerovu natuknicu da bi pod nazivom Rain valjalo prihvatiti dananje naselje Breice. Usprkos znanju da je do konca 14. stoljea bilo vie naziva lokaliteta s imenom Rain, Kos ne navodi niti jedno29 ve samo smatra da se po veliini ni jedno mjesto nije moglo mjeriti s Breicama pa zato zakljuuje da je bil na Jurij iz Slovenije doma v ali vsaj blizu Breic. (KOS 1924: 383), to je prije njega prvi spomenuo i Vinko Premuda (PREMUDA 1912: 40). Sva kasnija istraivanja kojih i nije bilo u obilju, nisu se poblie doticala toponimske problematike, te se do danas zadralo potvreno Legerovo miljenje da je kanonik Juraj roen u najjunijem tajerskom mjestu koje bi moglo odgovarati dananjim Breicama (KALER 1968), a ije se latinsko srednjovjekovno ime spominje kao civitas Rain.30
27

Kada Leger objanjava vezu sv. Jeronima i Jurja iz Toursa istiui pritom znaaj Jurjeva tradicionalizma, namee se zakljuak da je kanonik zasigurno bio iz slavenskih mediteranskih krajeva, odnosno iz Dalmacije, ili moda Istre na koju se Juraj posebno osvre u svojim glosama (LEGER 1909: 150). Na istoj stranici Leger objanjava i termin de Rayna odnosno de Rain koji je vezan uz Jurjevo ime te ga smjeta u tajersku, oslanjajui se pritom na Brockhausov leksikon (LEGER 1909: 150). 28 Milko Kos (1892.-1971.) glasoviti je slovenski povjesniar i autor velikoga broja povijesnih studija od kojih se mnoge odnose na srednjovjekovne teme. Najvee mu je djelo Zgodovina Slovencev. 29 Tek usputnim toponimskim pregledom napomenimo lokalitete Breg, Bregi, Bregana, Bregania, Bregovljana, Bregina, Bregovac, Bregovi itd. 30 Latinski naziv civitas Rain objanjava se preko germanizma Rain = mea, granica, obala rijenoga korita; rainen = ograniiti.

639

A. ZARADIJA KI, Louis Leger (1843. 1923.) i Juraj iz Toursa ...

SLOVO 56-57 (2006-07)

Onomastiku problematiku koja se otvara uz ime kanonika Jurja mogue je promatrati u kontekstu nacionalnoga odreenja koje je, kako nam se ini, poelo zauzimati vano mjesto u svijesti mladoga parikoga studenta koji tim problemom zasigurno nije bio optereen prije nego to je stigao u Pariz. Budui da se iz administrativno-organizacijskih razloga (TOULOUSE 1939; TUILIER 1981: 727), tijekom studija u Parizu Juraj vodio kao strani student i to u skupini anglogermanskih studenata (TUILIER 1988: 117), njegova je slavenska pripadnost bila apsolutno zanijekana. Mogue je pretpostaviti da je upravo taj moment utjecao na potrebu kasnijega apostroranja svoje slavenske pripadnosti (tada rijetke meu intelektualcima), tim vie jer je u nekoliko navrata Juraj imao vanu ulogu u nekim anglo-germanskim studentskim izaslanstvima Parikoga sveuilita (LEGER 1909: 152). Osim toga, kako se podrijetlo esto odreivalo mjestom, njegov civitas Rain zvuao je vrlo germanski to je takoer moglo utjecati na kasniju Jurjevu osobnu potrebu za izraavanjem slavenske pripadnosti. To je osobito razvidno u sauvanim zapisima iz njegove zrele dobi od kada i datiraju glagoljske glose. Naziv Georgius de Rain spominje se u nekoliko rukopisa i to ponajprije dok je Juraj bio student ili netom poslije zavrena studija: rukopis ms. 337 sadri potpis iz 1387. godine G. de Rayn; jedno pismo iz 1389. godine potpisano s Georgius de Rain;31 rukopis ms. 357 spominje magistro Georgio de Rayn; rukopis ms. 362 ima ex libris s imenom Georgii de Rayn Aquilegensis diocesis; u rukopisu ms. 444 spominje se knjiga napisana per magistrum Georgium de Rain;32 u rukopisu ms. 469 nalazi se potpis neaka Ulriha iz 1398. godine nepos magistri Georgii (de Rayn). Istih godina Juraj se tek u dva dokumenta pojavljuje i pod imenom Georgius de Sorbona u kojima se inae strogo istie njegova germanska pripadnost.33 U dokumentu iz 1401. godine razvidno je da je smatran izrazito elokventnom, naoitom i snalaljivom osobom germanske kolonije, te kao Georgius de Sorbona odlazi bavarskoj kraljici traiti pomo za izgradnju neke kole (LEGER 1909: 152). Najstariji pak zapis imena Georgius de Sclavonia sauvan je u prilozima Chartularium Universitatis Parisiensis iz 1388. godine kada se Juraj tek pojavljuje na sveuilitu, zatim ponovo 1391. godine u rukopisu ms. 79, magistri Georgii de Sclavonia i 1404. godine u rukopisu ms. 39, per manum Georgii de Sclavonia. Razvidno je dakle da je tijekom boravka u Parizu budui kanonik bio poznatiji kao Georgius de Rain. Ovom imenu valja dodati i posljednja dva spomena njegova imena koji se nalaze u knjizi mrtvih tourske prvostolnice za godinu 1416., magister Georgius Henrici de Rayn presbyter de Sclavonia Aquileiensis dioecesis34 (LEGER 1909: 149-150).
31

Pismo je upueno jednom starjeini iz Bea, a danas se uva u Austrijskoj nacionalnoj knjinici u Beu (NB) pod signaturom lat.4 384, fol. 269. 32 Ovi rukopisi pripadaju vremenu izmeu 1394.-1400. godine. 33 Rije je o dokumentu iz 1392. godine prema kojem je zaduen da se brine o trima zgradama koje pripadaju studentima germanske nacionalnosti. 34 Jedino u ovim dvama posljednjim zapisima doznajemo i ime Jurjeva oca.

640

A. ZARADIJA KI, Louis Leger (1843. 1923.) i Juraj iz Toursa ...

SLOVO 56-57 (2006-07)

Na temelju navedenih napomena, a u kontekstu uvijek aktualne slavenske nacionalne problematike, namee se misao da isticanje slavenske pripadnosti, de Sclavonia, u danom trenutku moda i nije bilo najbolje rjeenje za mladoga i perspektivnoga studenta Jurja. Tako je mogue razumjeti da se zbog administrativnih, a moda i privilegijskih ili promidbenih razloga, Juraj ee zapisuje kao de Rain. Toponimski pojam Rain bi moda prije odgovarao nekomu neodreenomu germaniziranomu nazivu, koji se u vremenu dok je Juraj bio student pokazalo korisnije to potvruju ve spomenute biografske natuknice. Razmiljanje za kraj Danas je ime kanonika iz Toursa u hrvatskoj medievistikoj literaturi poznatije kao Juraj iz Slavonije, to na prvi pogled stvara konfuziju s aktualnom hrvatskom regijom Slavonijom s kojom Juraj ne bi imao nikakve veze (TENEK 2006: 23-24). Njegove veze s Krbavom, isticanje imena hrvatskoga, istud alphabetum est chrawaticum, te Istre kao dijela Hrvatske, Istriae eadem patria Chrawati, vie upuuju na njegovo hrvatsko podrijetlo kao iri pojam, to je zacijelo bilo nedovoljno poznato u Francuskoj njegova vremena. Na temelju glagoljskoga teksta i istoga transkribiranoga latinicom, razvidna je Jurjeva pripadnost hrvatskoj redakciji crkvenoslavenskoga jezinoga korpusa, odnosno vrsno poznavanje crkvenoslavenskoga jezika i ivoga pukoga narjeja ija je interferencija tipina za hrvatsku redakciju. Jurjev narodni akavski govor koji je u osnovi slavenskih glosa s ikavsko-ekavskim reeksom jata (MALI 2002: 522), smjeta njegovo primarno glagoljako obrazovanje na akavskom podruju, gdje je glagoljaka djelatnost bila najivlja (MALI 2002: 539), a to bi najvjerojatnije bio istarski glagoljaki areal koji je pripadao akvilejskoj patrijariji. Rjei sjevernoakavski morfoloki idiomi (MALI 2002: 524) daju naslutiti kajkavske jezine elemente koje inae susreemo u srednjovjekovnoj kontinentalnoj glagoljakoj Istri. Jezik je individualna slika ovjeka i njegove sredine koji nepogreivo govori o njegovu ishoditu i prvotnomu obrazovnomu sloju. Zato je podrobno znanje o jeziku Jurjevih slavenskih glosa najvanije za pokuaj utvrivanja njegove regionalne pripadnosti. Jezik glosa usmjerava nae razmiljanje o pievu porijeklu. Romanizirano pak pievo ime, Georges dEsclavonie, koje je ostalo do danas, naglaava srednjovjekovni naziv prostora s kojega dolazi Juraj, tj. na kojem ive Slaveni. Francuski toponim Esclavonie35 stariji je oblik naziva za zemlju Junih Slavena koja je ostala poznatija pod imenom Illyricum, posebice aktualiziranim u 19. stoljeu. Mislimo, dakle, da bi naemu Jurju u dananjim nacionalnim i europeiziranim
35

U Dictionnaire de la langue du 19 et du 20 sicle pojam Esclavon objanjava primjerom: Le monde des esclavons ou Slaves na to se nadovezuju primjeri: provan. esclau, esp. esclavo, port. escravo, tal. schiavo, lat. md. sclavus, slavus = slave. O etimolokoj kompleksnosti pojma Slaven v. SKOK III, 281-283.

641

A. ZARADIJA KI, Louis Leger (1843. 1923.) i Juraj iz Toursa ...

SLOVO 56-57 (2006-07)

okolnostima bolje odgovarao apelativ Juraj iz Toursa iz kojega bi bila razvidna njegova prvotna slavenska, a potom i hrvatska postojbina, a zatim i njegovo konano odredite boravka, stvaralatva i poivalita. LITERATURA BOUZEREAU, J. 2000. La vie contemplative daprs Le Chasteau de Virginit de Georges dEsclavonie. Croatica Christiana Periodica 24: 21-27. BRUNET, J-Ch. 1860. Manuel du libraire et de lamateur de livres. (reprint izdanja 1999) Paris: Deschamps. COLLON, G. 1900. Catalogue gnral des Manuscrits des bibliothques publiques de France. Dpartements tome XXXVII. Paris: Plon-Nourrit. DAMJANOVI, S. 2002. Slovo iskona. Zagreb: Matica hrvatska. DELISLE, L. 1868. Notes sur quelques manuscrits de la Bibliothque de Tours. Bibliothque de lcole des Chartes 29: 608-609. DESSERTENNE, A. 2007. La Bourgogne de Saint Martin. Yens, Divonne-les-Bains: Cebdita. DICTIONNAIRE. Dictionnaire de la langue du 19 et du 20 sicle. Paris: Klincksieck. DORANGE, A. 1875. Catalogue descriptif et raisonn des manuscrits de la Bibliothque de Tours. Tours: Jules Bousserez. GASNAULT, P. 1997. Le scriptorium de Saint-Martin de Tours lpoque carolingienne. Mmoires de la Socit Archologique de Touraine (XVIe centenaire de la mort de Saint Martin) 62: 73-86. HERCIGONJA, E. 2004. Na temeljima hrvatske knjievne kulture. Zagreb: Matica hrvatska. HRABOV, L. 1996. Louis Leger slavol. Acta Universitatis Palackianae Olomucensis, Facultas Philosophica, Historica 27: 33-38. KOS, M. 1924. Slovanski teksti v kodeksu 95 mestne biblioteke v Toursu. Slavia 3: 370-391. LEGER, L. 1909. Georges dEsclavonie, chanoine pnitencier de la cathdrale de Tours. Revue des Bibliothques 19: 145-153. MALI, D. 2002. Na izvorima hrvatskoga jezika. Zagreb: Matica hrvatska. MARTI, R. 1991. Slavische Alphabete in nicht-slavischen Handschriften. KiriloMetodievski studii 8: 139-164. MORRI, L. 1759. Le grand Dictionnaire Historique ou le Mlange curieux de lHistoire sacre et profane. Paris. OURY, G. 1967. Georges dEsclavonie. Dictionnaire de spiritualit. t. IV. Paris: 238240. PREMUDA, V. 1912. O Slovencu Jurju, kanoniku penitencijaru stolne crkve tourske u XIV. vijeku. Vjesnik Staroslavenske akademije u Krku: 40-43.
642

A. ZARADIJA KI, Louis Leger (1843. 1923.) i Juraj iz Toursa ...

SLOVO 56-57 (2006-07)

SKOK, P. 1973. Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, t. III. Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. ANJEK, F.; TANDARI, J. 1984. Juraj iz Slavonije (oko 1355/60-1416.) profesor Sorbonne i pisac, kanonik i penitencijar stolne crkve u Toursu. Croatica Christiana Periodica 13: 1-23. ANJEK, F.; TENEK, S.; TENEK, T. Z. (ur.). 2006. Juraj Slovinac : Dvorac Djevianstva (1411.). Zagreb: Kranska sadanjost. KALER, S. 1968. Breice. Ljubljana. TENEK, S. 2006. Duhovni uitelj, knjievnik i rodoljub. anjek, F.; Tenek, S.; Tenek, T. Z. (ur.): 23-32. TOULOUSE, M. 1939. La nation anglaise-allemande de lUniversit de Paris des origines la n du XVe sicle. Paris: Druckort. TUILIER, A. 1981. La nation romano-byzantine de studium generale et les origines des nations dans les universits mdivales. Bulletin philologique et historique du Comit des Travaux historiques et scientiques. Paris: 7-27. TUILIER, A. 1986. Hrvati i parika intelektualna sredina u 14. i 15. stoljeu. Croatica Christiana Periodica 17: 74-91. TUILIER, A. 1988. Les Croates et lUniversit de Paris au Moyen-ge. Annales de lInstitut franais de Zagreb 4/I: 109-147. ZARADIJA KI, A. 2004. Sveti Martin. Kult sveca i njegova tradicija u Hrvatskoj. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku. ZARADIJA KI, A. 2007. Francuske veze Vatroslava Jagia (Pisma L. Legera V. Jagiu). Matrovi, T. (ur.). Zbornik o Vatroslavu Jagiu knjievnom povjesniaru, kritiaru i lologu, knjiga I. Zagreb: Hrvatski studiji Sveuilita u Zagrebu, 281-300.

Saetak ivei i stvarajui u raskoraku izmeu dvaju razliitih kulturnih i tradicijskih svjetova kojima je pripadao, slavenskoga i francuskoga, kanonik katedrale sv. Gatiena u Toursu, u hrvatskoj srednjovjekovnoj knjievnosti poznatiji pod imenom Juraj iz Slavonije, svoje je znanje iz rodnoga mu kraju pokuao knjiki predoiti onima koji su ga okruivali. Koliko njegova knjievna ostavtina odraava osjeaje prema dalekoj slavenskoj domaji u stranom romanskom okruenju i to u jednom od najfrekventnijih kranskih sredita Jurjeva vremena, ini se da je dosta dugo intrigiralo Louisa Legera. Francuski erudit iz 19. stoljea posvetio je Georgesu dEsclavonie minucioznu pionirsku studiju kroz koju pokuava iitati domoljublje srednjovjekovnoga intelektualca, kao vrhunski osjeaj pripadnosti.
643

A. ZARADIJA KI, Louis Leger (1843. 1923.) i Juraj iz Toursa ...

SLOVO 56-57 (2006-07)

Klju n e r ijei: Juraj iz Slavonije, sv. Martin, Tours, francuska knjievnost, slavenske glose, glagolja, Louis Leger

Rsum
LOUIS LEGER (1843 1923) ET JURAJ DE TOURS (1355/601416)

Appartenant deux mondes de culture et de tradition diffrentes, lun franais, lautre slave, le chanoine de la cathdrale de st. Gatien de Tours, connu dans la littrature mdivale croate comme Juraj (Georges) dEsclavonie (Slavonie), vivait et travaillait ainsi partag entre ces deux univers. Grce ses livres, il faisait connatre sa terre natale tous ceux qui lentouraient. Son hritage littraire qui rete ses motions lgard de sa lointaine patrie slave alors quil se trouve dans un milieu roman tranger particulirement frquent au temps de Juraj, a relativement longtemps intrigu Louis Lger. Cet rudit franais du 19 sicle a consacr Georges dEsclavonie une tude studieuse et pionnire travers laquelle il a essay de comprendre le patriotisme, comme summum de lmotion dappartenance, dun intellectuel du Moyen Age. M ots cl s: Georges dEsclavonie, saint Martin, Tours, littrature franaise, gloses slave, glagolitisme, Louis Lger Izvorni znanstveni lanak Autor: Antonija Zaradija Ki Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb

644