Univerzitet u Istonom Sarajevu Pedagoki fakultet, Bijeljina Studijski program: Predkolsko obrazovanje Predmet: Pokretne igre i stvaralatvo

Tema: Igra kao vaspitno sredstvo

Seminarski rad

Student: Mirjana Jovi Bijeljina, 2013.godine

Mentor: Prof.dr Dragan Martinovi

SADRAJ
1. Uvod...........................................................................................................3

2. Glavni dio.................................................................................................. 4

3. Zato prouavamo djeiju igru...................................................................4 4. Znacaj igre za razvoj djeije linosti.........................................................5

5. Igra u vaspitanju.........................................................................................6 6. Pozitivne osobine vaspitanja igrom...7 7. Zakljuak....9 8. Literatura..10

UVOD
U detinjstvu je najjae vaspitno sredstvo igra. Pomou igre dete stie ivotna iskustva, obogauje se novim saznanjima, jer u igri eksperimentie, gradi, razvija fantaziju i stvaralake sposobnosti. Pomou igre izgrauje svoje poglede na drutvene odnose, jer mora voditi rauna o drugima. Igrom ojaava zdravlje, jer se najee igra na otvorenom prostoru, na suncu i vazduhu. Pokazuje svoje sklonosti i oseaje, svoj temperament i crte karaktera. Nizom poznatih igara dete veba svoja ula (pipanje, sluh, vid). Oseaj za ritam razvija se igrom u kojoj udara dlanovima po taktu,marira-njem,itd.Vid i merenje oka veba kroz igru kao to je igra loptom, bacanje ili gaanje u cilj, a mnoge igre slue za vebanje organa za kretanje (murke, igre konja, utrkivanje, skakanje i sl.). Vrijednost igre u vaspitanju se ogleda u tome to ona poinje u ranom djetinstvu i ne prestaje tokom itavog ivota. Mada je ponekad jasna, prihvatljiva i jednostavna u sebi krije neiscrpne mogunosti za vaspitno djelovanje, ispoljavanje i uenje drutvenog ponaanja. Rezultat koji se igrom postiu zavise od sposobnosti vaspitaa da sagleda sposobnosti djeteta i uoi njegov razvojni nivo - psihiku zrelost. Vaspita je tu da pomogne djeci da ostvare uspjeh u igri i da ih stalno motivie.

GLAVNI DIO

Zato prouavamo djeiju igru Dijete predkolskog uzrasta najvie slobodnog vremena provodi u igri, u kojoj dolazi do izraaja njegova aktivnost, intelektualni razvoj, njegovi motivi, procjenjivanje vrijednosti, osjeajno doivljavanje, line osobine itd. Zbog toga je djeija aktivnost u igri jedan od najprirodnijih puteva koji nam na poseban nain otkriva dinaminu strukturu i dejstvovanje djeije linosti. Izmeu djeije igre i rada nema otre granice. U igri dijete razvija razne sposobnosti i stie radne navike, pa se prihvata sve teih zadataka. Tako sa igre dijete postepeno prelazi na razne oblike aktivnosti koje ubrajamo u njegove radne zadatke. U njoj se izraavaju: radoznalost, osjetljivost, saznanja i fizika aktivnost te potreba za saradnjom i drutvom. U igri dijete predstavlja, zamilja, konstruie, prerauje i raslanjava svoja iskustva te na taj nain sopstvenom aktivnou dolazi do saznanja o sebi o drugim ljudima i predmetima koji slue za igru. Putem igre dijete poinje da komunicira sa svojom sredinom i osvaja drutvene oblike ponaanja stiui u isto vrijeme predstavu o sebi i o svome odnosu prema drugima. Dijete u igri saznaje da mu je potreban drug, ui se da sarauje sa drugima to ima izvanredno veliki uticaj na socijalizaciju i drutveno moralni razvoj predkolskog djeteta. U igri dijete slobodno bira i donosi odluku, a to utie na razvijanje samostalnosti i odreenog odnosa prema preuzetoj aktivnosti.

Znaaj igre za razvoj djeije linosti Svoja prva iskustva o predmetima dijete stie time to ih hvata rukom, posmatra, premjeta i slae. Na osnovu pokreta sopstvenog tijela, koji dolaze do izraaja u igri raznim predmetima, i funkcija drugih ula dijete stie iskustvo o prostoru. Tako se pomou aktivnosti u igri ui da razlikuje vee od manjeg due od kraeg itd. Iskustva koje dijete konkretno stie aktivnou u igri neophodan su uslov za uspjeno uporedivanje i zakljuivanje. Uz to dijete razvija sposobnost opaanja, shvatanja prostornih odnosa i zakljuivanja. U igri aktivnost djeteta predkolskog uzrasta najvie dolazi do izraaja. Po svom sadraju i obliku, igra je privlana i podstie djeiju aktivnost koja je pored dispozicija i stvarnih mogunosti za razvoj koje prua okolina znaajan faktor koji omoguava da dijete razvije do kraja svoje potencijalne mogunosti za duevni razvoj. Tek na taj nain moe se shvatiti nezamjenljiva uloga djeije igre u predkolskom uzrastu za cjelokupni razvoj djeije linosti. Dijete se potpuno unosi u igru, radi intenzivno i istrajno, raduje se svojim tvorevinama u stvaralakoj igri, zadovoljno je njima a i drugi mu odaju priznanje zbog uspjeha. Time se poveava djeije samopouzdanje i uvruju motivi za dalje uee u igri. U igri kao i u radnim zadacima dijete se sukobljajva sa raznim tekoama i smetnjama mada ih na svoj nain savlauje. esto se radi o snalaenju u novim situacijama gdje nije dovoljna samo mehanika primjena iskustva, nego je dijete prinueno da trai nove puteve. U takvim sluajevima dolazi do izraaja inteligencija djeteta. U grupnim igrama razvijaju se i socijalna osjeanja kao to su npr: simpatija medu ljudima, naklonost, obazrivost, solidarnost, portvovanost i sl. Kroz igru dijete upoznaje druga sa kojim se igra, postie uspjehe zajedno sa njim zajedniki se raduju. U igri dijete se navikava da se savlauje a takode se ui da potuje i cijeni druge lanove grupe kao i da se potinjava u korist kolektiva. Na taj nain

dijete se osposobljava za socijalni ivot, bez koga se ne moe zamisliti savremeno drutvo. Igra u vaspitanju Za uvoenje igre u vaspitanju najzasluniji je Frebel, koji je igru postavio za okosnicu itavog svog vaspitnog postupka kome je cilj bio samo razvoj uz osloboenje djeijih unutranjih snaga. Igra se zasniva na interesu koji izaziva napor, zbog ega se odbacuju prigovori onih koji smatraju da igra slui za to da se napor izbjegne i zamijeni zabavom. Ne postoji problem o tome da se dijete prepusti da radi ta hoe, nego da se postigne to hoe da radi. Ovim idejama kao i naglaavanjem spontanih interesa, potovanja potreba djeteta i njegove line aktivnosti, pokret aktivne kole je postavio temelje savremene koncepcije vaspitanja igrom. Igra je uvijek povezana sa djeijim potrebama i predstavlja njihovo specifino zadovoljenje. Zahvaljujui visokoj motivaciji i aktivnoj ulozi djece u njima, igre mobiliu i usmjeravaju djeiju panju na predvienu aktivnost, uei ih da savlauju ono to im je dosadno ili neprijatno. Stabilnost djeije panje u igri moe se objasniti injenicom da ona zadovoljava njihov (afekt - aktivnosti), svojom dinamikom, emocionalnom obojenou, mogunostima za samoorganizaciju i akcijom koju sadri. Cilj prihvaen u igri podrazumijeva potinjavanje djeteta odreenim pravilima i disciplini igre, ali ono ne djeluje restriktivno ve stimulativno i oslobaajue. Mnoge su igre s pravilima narodne igre koje prelaze s pokoljenja na pokoljenje. Svaki narod ima svoje igre koje odraavaju osobine njegovog rada, naina ivota i ideologije pa uvode dijete u kulturu njegovog naroda. U narodnim igrama ima mnogo ritma, humora, radnja je zanimljiva, tekst je lagan i umjetniki. Uloga vaspitaa u toku igre velikim dijelom zavisi od uzrasta i iskustva djece. Djeca rado ponavljaju poznate igre, meutim ako se u njih ne unose nikakve izmjene djeja motivacija opada, a time i intenzitet

kretanja kao i vaspitno-obrazovni uinak igre. Potrebno je znaajno unoenje novina. Uvoenjem novina u igru, posebno se mijenja odnos prema vaspitau koji u jednostavnijim varijantama igra glavnu ulogu i uvodi novine u igru, da bi je kasnije prepustio djeci i podsticao da sama smiljaju, razmatraju, predlau i ispoljavaju nove varijante igara ime se razvija njihovo stvaralatvo i niz drugih vrijednih linih osobina.

Pozitivne osobine vaspitanja igrom U igri, uenju i radu stvaraju se povoljni uslovi za poetno formiranje osobina kao to su: disciplinarnost svrsishodnost samokontrola inicijativnost istinitost potenje skromnost, i sl. Zato se vaspitanje tih osobina treba u djejem vrtiu pokloniti veliku panju. Da bi dijete moglo postii cilj bez kolebanja, mora se kod njega odgojiti odlunost. Suprotno tome, nesigurnost kod male djeceizlazi iz neznanja, slabe volje, iz sumnje da se taj cilj moe postii. Zadatak vaspitaa je da vaspitanjem kroz igru djeluje na djecu tako da se oslobaaju nesigurosti, da ih pohvaljuju za odlina djela u igri, zanimanju i svakodnevnom ivotu. Od karakternih osobina u djejem vrtiu se prvenstveno razvija smjelost. Ona je osnovica za razvoj najvieg oblika izraavanja ovjekovog karaktera hrabrosti. Radosno i aktivno dijete manifestuje smjelost ne

samo u igrama ve i u svakodnevnom ivotu. Strah je suprotna osobina smjelosti. Zbog toga treba ve u djejem vrtiu pratiti djeji strah i spreavati da kod djece ne doe. Takoe, kroz igru, djecu treba uiti da govori istinu bez obzira na posledice. Tako e se kod njih osjeati navika da govore istinu. Ponekad je kod djece javlja svjesno la i pretvaranje. Te negativne osobine dijete poprima i brzo oponaa. Zato se protiv njih treba boriti od samog poetka objanjavanjem, pouavanjem, i primjerima. Ponekad dijete zbog svoje snane mate posjeduje lane pritube, ali zato kod pojave lai treba paljivo ustanoviti njene uzroke i otklanjati je iz djejih postupaka. Potenje kod djece treba prvenstveno vaspitati na osnovu primjera kroz igru. ivot u djejem vrtiu prua dovoljno prilike za ispunjavanje raznih dunosti, naroito u igrama u kojma djeca moraju poteno da se pridravaju pravila. Takoe i skromnost treba razvijati kod djece ve od prvih dana. Ako vaspitaica na to ne obrati panju, moe lako da se desi da dijete postane umiljeno i hvalisavo. Vaspitaica treba da vaspitno djeluje na dijete, ako je i sama skromna i ako ne pohvaljuje djecu za uspjehe koji nijesu zahtijevali mnogo marljivosti djeteta i na rezultatima stvarnog napora.

ZAKLJUAK
Tenja svakog, pa i najmanjeg djeteta, je da se ukljui u sve ivotne tokove i da u njima aktivno uestvuje. Da bi ostvarilo tu svoju tenju potrebne su mu odreene psihofizike sposobnosti koje ono treba da razvije. To se najlake prihvata i ostvaruje preko njegovog svijeta svijeta igre. Igra je glavni preduslov za sazrijevanje djeteta i predstavlja osnovno sredstvo pomou koga dijete dolazi do ostvarenja odreenih ciljeva. Zbog toga se igra ne moe zamijeniti niti bilo ime nadoknaditi u razvoju i vaspitanju djeteta. Ona je prva kola mladog ljudskog bia koje se priprema za ivot. To je vjeba za ula, um i tijelo. Ona je sloboda mate i motorike. Svojom strukturom i realizacijom igra oslobaa nagone a takoe podraava ivot i aktivnost odraslih, pa prema tome nije sama sebi cilj. Jednom rijeju, ona je mogunost da se dijete ispolji u onome to ono donosi svojom genetikom. To je istovremeno podraavanje ivota i sam ivot.

LITERATURA
1. Kamenov, E.,: Metodika vaspotno obrazovnog rada za predkolsku djecu, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd 2. Kamenov, E.,: Intelektualno vaspitanje kroz igru, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd 3. Mati, R.,: Igre i aktivnosti djece, Nova prosveta, Beograd 1990.