Marquis de Sade: Filozofija U Budoaru

Markiz de Sade, Donatien Alphonse Francois
(1740.-1814.)
scan i obrada: krista
http://www.crowarez.org/index.php http://www.bosnaunited.net/index.php Kada Simone de Beauvoir svoj lanak o de Sadeu naslovljuje Hoemo li spaliti de Sadea?, njezino nam se pitanje ini na prvi pogled upravljeno samo malograanskoj umaloj svijesti pojedinaca koji su se, udobno smjeteni u svoje skuene duhove, do danas uspjeli ouvati kao relikti, skupa sa svojom iskljuivom logikom svrstavanja svega postojeeg u zakuaste "ladice". No, sam pokuaj da odgovorimo na nj vodi nas mnogo dalje. Jedan od razloga zato se esto preuuje ili zanemaruje njegov utjecaj, dok se mnogi u okviru veoma raznolikih drutvenih praksi na njega pozivaju, jest i pria o njegovom ivotu. Roen je 2. srpnja 1740. g. u Parizu. Jedna od njegovih slavnih pretkinja je i Petrarcina Laura, koja se 1325. g. udala za Paula de Sadea. Obrazovanje je stekao kod benediktinaca i isusovaca. Borio se u ratu protiv Pruske, i iz vojske je otputen sa inom satnika u konjikoj pukovniji u Burgundiji. Navodno je bio
zaruen s dvjema djevojkama, ali se na oev nagovor vjenao s kerkom predsjednika Poreznog odbora u Parizu, Renee-Pelagie de Montreuil, koja mu je ostala vjerna skoro do kraja ivota. Ve nekoliko mjeseci nakon vjenanja osuen je zbog prijestupa u javnoj kui. U Parizu ima ljubavnicu, plesaicu Beauvoisin, koju lano predstavlja kao suprugu u La Costi, njegovom omiljenom posjedu u Provansi. Zbog zlostavljanja nezaposlene tkalje Rose Keller (ibanja, rezanja i prelivanja rana crvenim i bijelim voskom) zatoen je nekoliko mjeseci. Iako je imenovan konjikim pukovnikom, ne odaje se zvanju vojnika, ve zavodi eninu sestru, Anne-Prospere de Montreuil. Sljedee je godine utamnien zbog skandala u Marseilleu, gdje pet mladih prostitutki optuuje njega i njegovog slugu Latoura za heteroseksualnu sodomiju, trovanje panjolskom muhom ili anisovim sjemenom, te za niz drugih opaina. Nakon simbolinog pogubljenja i spaljivanja u Aixu, te bijega na svoje imanje u La Costi, na kojem mnoge sluge uvlai u orgije, luta po Italiji godinu dana pod imenom grof de Mazana. Na povratku ga uhiuje pariki inspektor Marais, koji ga ve dulje vrijeme prati. Kralj ga nagovara da zatrai pomilovanje pod izlikom ludila, no de Sade odbija, i eka suenje. Vrhovni sud ga kanjava samo za razuzdanost (oprata mu trovanje u Marseilleu), novanom kaznom i zabranom dolaska u Marseille na tri godine. Upuen je u Vincennes, gdje ga oekuje novo suenje, bjei i vraa se u La Coste; tek ga sljedee godine Marais uhiuje i zatvara u eliju broj est u Vincennesu, iz koje e biti puten tek nakon revolucije. U eliji broj est poinje njegova paklena odmazda drutvu, njegov novi ivot - jedini dovoljno podatan da mu prui svu nasladu prekoraivanja svih granica - ivot pisca, "apsolutnog pisca" (Barney Rosset). Da bi mu se unutar prljave i mrane elije
uskovitlala mata i odrala napetost ula, on mora preuveliati svoje iskaze, poveati jaz izmeu zbilje i mate, "glumiti gnjev", kako kae Ihab Hassan, on mora preuzeti visoki retoriki stil, i osporavati sve vaee zakone obraajui se Prirodi i Razumu. Opsjednutost pojedinostima, kao i njihovo beskrajno umnoavanje, odraavaju njegovo stanje, njegova ga "aritmetika oaja" (Hassan) tjera da iscrpi sve mogunosti, da u nedogled razmjeta likove u trenucima naslade, da na neki nain ostvari svemo, i postane Bog u svom zatvorenom svijetu. Klaustracija pogoduje otkupljivanju vremena - do 1790. g. opus mu zauzima petnaest oktavo svezaka, od kojih je do nas stigla otprilike etvrtina. Nakon Francuske revolucije je osloboen. ena mu se povlai u samostan, a on anonimno objavljuje Justine 1791., i, iste godine, doivljava uspjeh s komadom Grof Oxtiern. Nakon nekog vremena postaje predsjednik Section des Piques (jedne od neformalnih skupina revolucionarne Francuske), agitira, dijeli politike pamflete i odbija osuivati zatvorenike. Ponovno ga zatvaraju, i za razdoblja Terora, i nakon njega. Na kraju zavrava u bolnici za umobolne u Charentonu, gdje mu se pridruuje dugogodinja ljubavnica, gospoa Quesnet, koja se izdaje za njegovu ker. Ondje pie i reira dramske komade u kojima glume itelji grada. I sam Napoleon smatra ga opasnim. Donatien Alphonse Francois umire 2. prosinca 1814. g. od plune opstrukcije. Iako je u svojoj "Posljednjoj volji i testamentu" jasno izrazio elju da ga sahrane bez vjerskog obreda u jarku, na njegovom imanju u Malaisonu, pokopan je kao katolik na groblju Saint-Maurice. Danas se, naalost, njegovo ime, unato pozamanom opusu, esto vezuje samo uz seksualnu devijaciju koja je po njemu
nazvana krajem 19. stoljea. U okvirima prosvjetiteljstva, kozmogonije knjievnosti 18. st., Sadea treba promatrati kao knjievnika i mislioca-"filozofa". Naprotiv, Masoch, po kome je dobila ime upravo dijametralno suprotna sklonost, mazohizam, odmah je po izdavanju svoje Venere poeo nevjerojatan uspjeh, djelo je prevedeno na dvadesetak jezika, dok je danas tek knjievni kuriozitet i spada u trivijalnu produkciju sumnjive estetske vrijednosti. Filozofija u budoaru jedno je od dva njegova dijaloka djela (sedam dijaloga) koje istovremeno nije namijenjeno izvoenju na sceni. Izdano je 1795. g. kao "posthumno djelo autora Justine","posthumno" iz slinih razloga kao i Chateaubriandovi memoari. Dijaloka forma nastavlja tradiciju slinih djela iz 17.st., koja simuliraju svakodnevnu konverzaciju u kruoku, kao i tradiciju dijaloga i drugih antikih banketa, gdje raspravljanje o idejama prate tjelesni uici. "estit ovjek" (l'honnete homme) iz 17. stoljea evoluira u libertinca, koji nije samo razbludnik, ve i slobodoumnik, agnostik, ateist, ovjek koji ima svoju "filozofiju". Opsjednutost seksualnou, i to onom promiskuitetnom, takoer je u duhu vremena (Montesquieu, Volaire, Diderot, Laclos). Sade, dakle, i formom i idejno-filozofskom podlogom djela potuje konvencije anra. Dijalozi prate fiziko, moralno i filozofsko obrazovanje mlade libertinke Eugenie (15 godina.). Djelo svjesno ili nesvjesno ukazuje i na jaz izmeu privatnog obrazovanja (aristokratskog), i onog javnog jo Rousseau uvia koliko je teka zadaa obrazovanje pojedinca istovremeno i kao ovjeka i kao graanina (Emile). I u ovom Sadeovom djelu ogleda se njegov san o svemoi
- uitelji su libertinci, slobodoumnici i razbludnici, koji uivaju u svim prednostima koje im daje njihova plemenita krv. Djeju naivnost zamijenit e cinizam zrelosti; optimistinost prosvjetiteljstva nasljeuje potpuno i sveobuhvatno razoaranje. Sade, kao i enciklopedisti, kritizira lane vrline (aristokratsku ast, udoree u pogledu seksualnosti...) i kranstvo (jedinu religiju koju jo moe prihvatiti jest poganstvo). Mata mu doputa da izvue vlastiti zakljuak prema kojem smrt Boga nuno vodi okrutnosti, a zloin postaje nuan kao jedina sloboda koju ovjek moe u prirodi ostvariti. Artikulaciju njegove vizije prirode i koncepcije ovjeka omoguuje mu ideja energije. Na temelju njegove makijavelistike slike prirode, kao i relativnosti obiaja (jedna od sve eih tema u 18. st.) zakljuuje da razaranje slui stvaranju (Bouffon), i da cilj prirode nije nastavljanje vrste, ve seksualni ivot koji utjelovljuje potragu za uitkom. Pravi moral, prema Sadeu, ne mari za moral. Vrlina u njega ponovno pronalazi svoj etimoloki smisao individualne snage, muevnog potvrivanja sebe kao pojedinca. U ime svog prava na apsolutnu slobodu on opisuje, klasificira i pojanjava seksualne devijacije i interiorizira razmiljanja o seksualnosti koja su jednaka od pamtivijeka; ipak, on pronalazi i veze izmeu seksa i ljudskog ponaanja koje jo nisu zamijeene (brani partikularnost ukusa - npr. pravo na homoseksualno opredjeljenje ena), i utvruje nerazdvojnu povezanost uitka i boli. Promiui apsolutno pravo na uitak, Sade promovira promiljenu ljudsku okrutnost. U pismu supruzi on priznaje da mu sjeanja pomau da prebrodi zatoenitvo. Taj zamiljeni svijet zamjenjuje cikliko vrijeme, vrijeme postaje otvoreno, diktira ga samo svjesna i osvijetena elja, koja se umnogome razlikuje od snatrenja
preputenog samome sebi. Volja da se uiva u zloinu sazrijeva u zatvoru (u kojem je proveo gotovo tri desetljea) i ona ukljuuje ne samo uivanje, ve i neminovno bogohulno proklamiranje toga zloina. Sade zahtijeva denunciranje onoga to zakonodavac namee - Lacan ga stavlja uz rame Kantu. Samo korak ovdje dijeli fiziko od moralnog. Maniru Bildungsromana (Eugenina inicijacija i njezin povratak prirodi) prekida pamflet umetnut u peti dijalog Francuzi, jo jedan napor ako elite biti republikanci. Plaidoyer, koji zauzima oko etvrtinu djela, nastao je kasnije (spominje se Robespierre) i evocira raspravu o novom zakonodavstvu za vrijeme revolucije. Ona poziva graane da prestanu progoniti i tzv. zloine protiv Boga (ateizam, svetogre, huljenje) i one protiv ljudi (klevetu, krau, prostituciju, preljub, rodoskvnue, silovanje, sodomiju) i one protiv samih sebe (samoubojstvo), jer je osnovno naelo libertinca njegov vlastiti uitak. U brouri Sade promovira novi kazneni zakon koji bi trebao voditi brigu o zakonima prirode. U okviru pamfleta gradacija opisanih zloina je iskljuivo pravnika. Njegov je interes za zakone znaajan, ali i objanjiv psihijatrije (koja ga je, pored psihoanalize kao knjievno-teoretskog pristupa, konsakrirala) jo nema, znanost je relativno nerazvijena, i u pravnikom je svijetu angairano mnogo ljudi. Inverzija vrijednosti o kojoj je rije ipak pretpostavlja zadravanje norme, kako bi transgresija tih normi i dalje jamila uitak. Ma koliko Sade prezirao ene i njihovu utrobu, ovaj pamflet istovremeno proklamira i njihovu slobodu (jednako pravo ene, kao i mukarca, da uiva u svim dijelovima svoga tijela, kao i s pripadnicima obaju spolova, jer je i priroda sama i enska i muka, pa niti jedan lik u Filozofiji u budoaru nije iskljuivo heteroseksualan) i njihovu potinjenost eljama svih mukaraca.
Nedvosmisleno tumaenje nije mogue - radi li se o slobodarskoj utopiji ili o parodiji neuinkovitih zakona za vrijeme revolucije? Sve je doputeno, ovjek se mora povoditi samo za vlastitim eljama. Za Sadea ne postoji Drugi - on je solipsist - tijekom itave knjige taj se Drugi naziva objet - u smislu "objekta", predmeta koji ivi samo da bi pruio nasladu onome "ja". Zbog toga zloin ne postoji. Zloin pretpostavlja postojanje onoga Drugoga. Kako je svaki ovjek sam, njemu patnja Drugoga ne moe predstavljati nita, ako nije izvor naslade. "Konano, de Sadeov svijet jest zatvor svijesti. U tamnici Jastva nestaje moi Poroka i Vrline, ivotnosti Prirode. U trenutku orgazma sadeovsko Jastvo oajniki tei tome da postane neto drugo. A ipak ne moe; na kraju, utamniuje svijet i sebe sama. Kao despot, u svojoj tamnici, Jastvo ne podnosi zadovoljstva u dragih. Ono zadaje bol da bi upilo druge u svoje jedinstveno postojanje." Eugenin povratak Prirodi potinjen je samo Sadeovoj premisi da je priroda zla i da, ravnajui se prema njoj, moramo initi zla. Kao ni Rousseau, ni Sade ne vidi prijepora izmeu Prirode i vlastite prirode, ve izmeu vlastite prirode i lanih drutvenih naela. Inicijacija nevinog bia nije in, ve proces koji iziskuje i tjelesni i duevni angaman. Kao i svaka poduka, poinje s jednostavnim, da bi zavrila na najneobinijem - od sodomije do koprolagnije i sifilisa razvidna je ideja gradacije (i u tematici i u jeziku), koju prati i postupno poveavanje mukih spolovila ukljuenih u poduku. Smijeno veliki udovi pri kraju knjige imaju zadatak naglasiti paroksizam delirija i estine. Obilje, koje je prema Stevenu Marcusu jedna od openitih odlika pornografije, obilje sjemena, bezbroj orgazama koji su ravni smrti i ponovnom
raanju, odraz su duhovnog naprezanja, volje da dosanja i otjelovi vlastitu logiku. Sadeov "irealizam" ili "nadrealizam" ukazuje na jednu od osnovnih osobina njegovoga pisma. U tradiciji filozofske prie, on naglaava ideoloki sadraj nautrb i vjerojatnosti i mogunosti individualiziranja psihologije likova. Njegov je stil neodreen, u smislu da svi likovi (osim sluge Augustina) progovaraju istim jezikom, nema onoga kolorita koji je ve Moliere doveo do savrenstva. Sadeovski je dijalog zapravo monolog mukarca-zatoenika koji mata. Sadeov strah od monotonije je opravdan - ve i zbog pristupa, koji i ovu knjigu pretvara u neku vrst moralno-filozofske rasprave. Kumuliranje, ponavljanje i variranje grozota podsjea pomalo na Voltaireovog Candidea, i ostavlja i pomalo parodini, groteskni dojam. Sve vrvi od stenjanja, dahtanja, psovki, vulgarizama i blasfemije, likovi zazivaju i Boga i vraga, jer im je to jo jedan izvor uitka. Njegov svijet ipak nije moralno neutralan. Iako zauzima stav ovjeka koji ivi onkraj dobra i zla, koji eli stvoriti apsolutni moralni vakuum, maniheizam (parnjaci Dobro/Zlo, Vrlina/Porok) ostaje prisutan u njegovoj prozi, jer se uitak, kao plod negiranja apsoluta, ne moe ostvariti ako ne postoje zakoni koje treba prekriti, svetinje koje treba pogaziti. Ipak, retoriki se ton raspravljanja zadrava i u trenucima opijenosti uitkom, u meteu pohote likovi oslovljavaju jedni druge s "Vi", pa su svi ti uzdasi i svo to primijenjeno pouavanje izrazito knjievni, pomalo kao nadopisani u tekst. I sam Sade dolazi do zakljuka da je pravi uitak, pravi skandal u mati, u rijei, u jeziku, a ne u samome inu. Seksualno uzbuenje potiu ar i estina. Seksualnost je "stvar mozga" - ako
se raspiri mata, fiziko se mijenja u moralno. Mata je motiv svega, ona je vrhunac uitka. Njegovi su vatreni susreti knjiki - njegovo je svetogre danas vie simbolino, jer je iskljuivo u slikama - reenice mu se zagrijavaju prema slici. Opisi su "izvanjski", animirani iskljuivo pogledom (nema ni okusa ni mirisa), jer je Sade zapravo sam. Mnogo je skandalozniji film 120 dana Sodome P. P. Pasolinija, ali ovdje neemo ulaziti u raspravu o razlikama izmeu slikovnog i pojmovnog, izmeu slike i rijei. Sadeovi opisi nisu znanstveni, vie su nalik skici (u pogledu dojmljivosti), ne evoluiraju i nemaju "svoju" priu osim obilnih "ah, ah" i "oh, oh". Upravo zbog toga vie je smijean no konzervativan stav nekih koji se i danas sablanjavaju nad ovakvom literaturom. Meutim, mnogo puta spominjana Sadeova jednolinost rezultat je krivoga itanja, bavljenja motivom, a ne jezikom. Svjesno odvajanje od oponaanja zbilje (mimesis) usmjerava nau panju prema namjernom izazivanju utrtih puteva i zacrtanih granica govora. Pria o njegovom ivotu zavodi nas, skloni smo ga jednostavno proglasiti realistinim piscem, no, on je romanopisac. U pronicljivom eseju Idee sur les romans (1800.) on nam jasno izlae svoju teoriju pripovjedne proze. On odbija pisati romane prema vladajuoj sentimentalnoj retorici i trai da se ovjekova priroda shvati u svoj svojoj vieznanosti. Pomou moi onih uroenih, ivotinjskih nagona, on pokuava ljubav osloboditi vlastite predmetnosti i pretvoriti je u neogranienu slobodu. On je zatoenik, ali kae: "Ja sam slobodan". Vidljiva Sadeova elja za sistematizacijom, katalogiziranje i slobodna igra mate zauzdani su zakonima fikcionalnosti. Seksualnost koja obuhvaa sve od pubertetske polucije i onanije do zloina moe biti shvaena i kao simbol kaznenog prava
Ancien Regimea i svih njegovih kulturnih zasada (pedofilija kao drutveno prihvatljiva seksualna praksa, sodomija kao smrtni grijeh koji je za sobom povlaio smrtnu kaznu). Zapitajmo se - zato Sadeovo djelo vie sablanjava na moral no izvjesni puritanizam? Upravo zbog njegove volje za zlom. On, prije Baudelairea, nalazi najveu ar upravo u svijesti da ini zlo. On inzistira da je gotovo uvijek prava sr uitka zapravo zlo. Zlo mu omoguuje oslobaanje. Sadeova je originalnost i u tome to u seksualnim devijacijama otkriva toksikomanijakalnu tenju uzbuenju (Yvon Belaval). Roland Barthes ukazuje na razliku izmeu sadeovskog i dananjeg erotizma. Ona se ne artikulira ovisno o prisutnosti, odnosno odsutnosti zloina u njemu. Dananji je erotizam, po Barthesu, sugestivan i metaforian, dok je onaj sadeovski potvrdan i kombinatorski. U Sadea on ostaje vezan uz raspravljanje, "filozofiranje", uz potrebu usustavljivanja novoga ljubavnoga koda, novoga jezika, "jezika" inova. isto knjievno ustrojstvo djela ustupak je njegovom pokuaju bijega iz "tamnice svijesti"; rijei su melem koji omoguuje otjecanje "boanstvenoga nektara". Devijacija je vie pitanje drutva no same tjelesnosti. Sam orgazam ima manju teinu od opijenosti zanosom. Drutvo nas seksualizira prema vlastitim normama i brani seksualnosti status prirodnog fenomena. Osporavanje zakona tako postaje neiscrpan izvor za igru mate, jer oni ionako ne uspijevaju obuhvatiti pojedinca kao zasebnu osobnost. Okrutnost je, po njemu, samo ovjekova energija koju civilizacija nije uspjela iskvariti, pa je prema tome ona vrlina, a ne grijeh. Jo jedan njegov doprinos povijesti ideja jest da on slavi prirodnu okrutnost, ali je protiv svake politike i vjerske okrutnosti (npr. protivi se smrtnoj kazni).
Sade, za razliku od Rousseaua, iskljuuje identifikaciju putem samilosti, jer prvotno stanje po njemu nije prestraenost ve rat i razaranje.
Zbog ega je Sade i danas zanimljiv? Po emu je moderan? Njegova djela postavljaju jedno izuzetno moderno pitanje pitanje jezika. Paradoks izmeu Sadeova stvarnoga poloaja, samotnog truljenja u smradnoj tamnici i njegove neukrotive mate na neki ga nain prinuuju da posegne za jezikom, kako bi se zavarao, kako bi ovaj dokinuo njegovu amu, ali, varajui drugoga, taj jezik obmanjuje sam sebe. Stil mu se pretvara u gomilanje jednadbi, neumorno umnoavanje varijanti, ponavljanje istoga a opet razliitoga, stil mu se pretvara u matematiku, da bi opasno zaao i u sam besmisao. Ako je dijalog zapravo monolog jedne svijesti, ako se jezik pretvara u neku vrstu anti-jezika koji obmanjuje, ako ak ni forma djela (filozofski dijalog) ne moe vladati tematikom, onda se Sadeovo djelo pribliava "anti-literaturi"(Hassan). Djelo ostaje samo, na vjetrometini, kao izdvojeno iz povijesti, kao izvan vremena i mjesta, ne potujui ni naelo vjerojatnosti, bliskosti istini (vraisemblance), ni naelo primjerenosti (bienseance), suoeno samo s vlastitim jezikom. "On bi isto tako mogao biti prvi koji e oslikati modernu svijest unutar njezine praznine.(...) Istinski duh sadovskog jastva prijapsko je i neprestano negiranje. To ga na kraju dovodi do negiranja sebe prizivanjem praznine koja moe progutati ak i vlastitu nemo. De Sadeova svijest, uzdignuta na najviu razinu, jest anti-svijest, kao to je njeno djelo anti-literatura. Duh i jezik uhvaeni u mrnji, trae olakanje od vlastitih oblika u utnji, razmjernoj s okrutnou vizija."
Vjeni zatoenik, materijalist, ateist, "filozof, reformator i utopist, markiz deSade primjer je osvjedoenoga libertinca - i slobodoumnika-agnostika i razbludnika.
Iako je proglaavan udovitem i luakom, on ipak nastavlja tradiciju barem tri generacije francuskih libertinaca iz 17. st. Danas de Sade posvjedouje vlastitu istinu i, iako solipsist, zalaui se za kulturni i vjerski relativizam, paradoksalno, pouava nas snoljivosti prema Drugome. Kao jedan od primjera metafizike pobune, prethodnik je mnogih velikana - Darwina, Freuda, Nietzschea, u neku ruku ak i Bakunjina. Imao je golem utjecaj na romantiku dekadenciju, a istovremeno ga svojataju i nadrealisti. U jednom smislu on pretskazuje anti-literaturu. Danas nas njegova ostavtina podsjea na Thanatos, koji je uvijek nalije Erosa. "Libertinac jesam, ali nisam ni ubojica ni zloinac." (pismo supruzi) Maja Zorica
LITERATURA:
Povijest svjetske knjievnosti, knjiga III (Francuska knjievnost), uredila Gabrijela Vidan, Mladost, Zagreb 1982.; (17. stoljee, Od heroja do "estitog ovjeka ", Jere Tarle; 18. stoljee, Vrijeme krize savjesti, traganja i novog duha, Gabrijela Vidan); La Philosophie dans le boudoir, Marquis de Sade, predgovor: Yvon Belaval, Gallimard 1976; Komadanje Orfeja, Ihab Hassan, Nakladni zavod Globus, Zagreb 1992.
Majka e keri naloiti itanje ovoga tiva.
LIBERTINCIMA
Razbludnici svih uzrasta i spolova, jedino vama darujem ovo djelo: napajajte se njegovim naelima, ona podupiru vae strasti, a te strasti, kojima vas hladni i plitki udorednici plae, samo su sredstva u rukama prirode da bi ovjek dosegao nazore koje ona o njemu ima; oslukujte samo te divne strasti; jedino vas njihov glas moe dovesti do sree. Pohotnice, neka vam sladostrasna Saint-Ange bude uzor; prezrite kao i ona sve to se protivi boanskim zakonima ulne naslade koji su je sapinjali itavoga ivota. Djevojke predugo sputavane besmislenim i opasnim okovima izmiljene vrline i gnusne vjere, povedite se za vatrenom Eugenie; unitite, pogazite hitro kao i ona sva smijena pravila koja su vam u glavu utuvili slaboumni roditelji. A vi, mili razvratnici, koji od mladosti nemate drugih konica do vlastitih elja i drugih zakona do svojih hirova, neka vam bezoni Dolmance bude primjer; zastranite koliko i on, ako, poput njega, elite proputovati svim cvjetnim stazama koje vam pripravlja putenost; uvjerite se u njegovoj koli da samo irei podruje vlastitih sklonosti i elja, samo rtvujui doista sve pohoti, nesretna jedinka po imenu ovjek, i protiv svoje volje baena u ovaj kukavni svijet, moe uspjeti posijati koju ruu na trnju ivota.
Prvi dijalog
GOSPOA DE SAINT-ANGE, VITEZ DE MIRVEL
GOSPOA DE SAINT-ANGE:
Dobar dan, brate. No, to je s gospodinom Dolmanceom? Doi e tono u etiri sata, a mi veeramo tek u sedam; imat emo, kao to vidi, pregrt vremena za brbljanje.
VITEZ:
Zna li, brate, da se pomalo kajem i zbog radoznalosti i zbog svih besramnih nakana koje sam za danas skovala? Zaista, prijatelju, ti si odve popustljiv prema meni; to bih ja trebala biti razboritija, to mi se vie prokleta glava uzbuuje i tone u razuzdanost: ti mi sve prata, a to me samo kvari...S dvadeset i est godina trebala bih ve biti bogobojazna, a ja sam jo uvijek najrasputenija meu enama ...Ne moe se ni zamisliti, prijatelju, ono to ja smiljam, ono to bih htjela raditi. Mislila sam, ako se budem zadrala na zadovoljavanju sa enama, da u se urazumiti;...da moje elje, usredotoene na vlastiti spol, nee vie stremiti vaemu; varljivih li tlapnji, prijatelju; naslada koju sam si eljela uskratiti samo mi je jo ee obuzela duh, i uvidjeh da, kada je netko, poput mene, roen za raskalaenost, zalud mu je i pomiljati da bi se mogao zauzdati i sebi nametnuti okove: pomamne udnje ubrzo bi ih skrile. Napokon, mili moj, ja sam prevrtljivi stvor; volim sve, rugam se svemu, elim sjediniti sve ukuse; ali, priznaj, brate, nije li moja elja da
upoznam onog neobinog Dolmancea koji u ivotu, kae, nije vidio enu onako kako to obiaj nalae, i koji, u naelu skotoloac, ne samo da oboava svoj spol, ve se naemu podaje iskljuivo pod posebnim uvjetom da mu se prue omiljene ari na koje je naviknuo s mukarcima, nije li ova nastranost sasvim ba meni nalik? Vidi, brate, evo koja je moja neobina elja: elim biti Ganimed ovom novom Jupiteru, elim uivati u njegovim eljama i njegovoj razularenosti, elim biti rtva njegovih zabluda - dosad, ti to zna, dragi, na taj sam se nain podavala samo tebi, da bih ti ugodila, i pokojem od mojih slugu, koji, plaeni da bi me na taj nain obradili, pristajahu na to iskljuivo iz koristi; danas, to vie nije ni ugaanje niti hir, ve me sama sklonost navodi na to...Meu postupcima kojima sam se pokoravala i onima kojima u se tek podvrgnuti zbog te neobine strasti, vidim neobjanjivu razliku, i elim je upoznati. Opii mi tog tvog Dolmancea, molim te, tako da ga imam u glavi prije no to ga ugledam kako stie; jer, ti zna da ga poznajem samo zato to sam ga neki dan susrela u kui, u kojoj sam s njim provela tek nekoliko trenutaka.
VITEZ: Dolmance
je, sestro, upravo navrio trideset i est godina; visok je, vrlo lijepo izgleda, doista krasnoga lica, veoma vatrenog i otroumnog pogleda, ali mu se neto pomalo okrutno i zlobno, i protiv volje, ocrtava u licu; ima najljepe zube na svijetu, malo njeniji stas i dranje, nedvojbeno iz navike da tako esto preuzima naoko ensko ponaanje; besprijekorno je otmjen, ima lijep glas, sposoban je, i nadasve je po naravi veoma mudar i slobodouman. se da ne vjeruje u Boga.
GOSPOA DE SAINT-ANGE: Nadam
VITEZ:
Oh, ma to to govori! Ta on je najslavniji bezbonik, najrazvratniji ovjek...Oh! Doista je to najsavrenija i najpotpunija pokvarenost, najopakiji i najprokletiji ovjek koji moe postojati na svijetu.
Kako li me sve to raspaljuje! Zaludjet e me taj ovjek. A njegove sklonosti, brate? Zna ih; skotoloke slasti podjednako su mu drage i kada ih vri i kada ih trpi; u uivanju voli samo mukarce, i, ako kadto ipak pristane iskuati enu, to ini jedino pod uvjetom da su one dovoljno popustljive da s njim promijene spol. Priao sam mu o tebi, uputio sam ga u tvoje namjere; on ih prihvaa i podsjea te sa svoje strane na uvjete pogodbe. Upozoravam te, sestro, da e te sasvim glatko odbiti, ako ga namjerava uvui u neto drugo: "Ono u to se pristajem upustiti s vaom sestrom je", kako on to kae, "izvjesna razuzdanost...izvjesna obijest kojima se ovjek moe okaljati tek rijetko i uz mnoge mjere sigurnosti." Okaljati se!... mjere sigurnosti!... Oboavam jezik tih ljubaznih mukaraca! I mi ene imamo, isto tako, meu sobom, takvih iskljuivih rijei koje, kao ove, dokazuju duboki uas koji nas obuzima zbog svega to se ne dri usvojenih obreda...Eh, pa reci mi, dragi, da li te imao? S tvojim divnim licem i s tvojih dvadeset godina, moe se, vjerujem, oarati takav ovjek! Neu ti kriti svoje ludorije s njim - odve si otroumna da bi ih osuivala. U sutini ja volim ene, i tim se neobinim sklonostima odajem samo kada me kakav ljupki ovjek na to privoli. Tada nema niega na to ne bih pristao. Nimalo nisam
VITEZ:
VITEZ:
sklon onoj smijenoj nadutosti zbog koje su nai mladi vjetropiri uvjereni da na takve prijedloge valja odgovoriti udarcima tapom; vlada li ovjek vlastitim eljama? Treba aliti one koji imaju neobine sklonosti, ali nikada ih vrijeati: njihova je pogreka, pogreka prirode; nisu oni, nita vie od nas, odluili doi na ovaj svijet s razliitim sklonostima; ni nas se, isto tako, nije pitalo hoemo li se roditi krivonogi ili dobro graeni. Uostalom, zar vam neki ovjek govori neto neugodno ako iskae elju da s vama uiva? Ne, zacijelo ne; pa on vam laska; zato onda na to odgovarati psovkama ili pogrdama? Jedino glupani mogu tako razmiljati; nikada razuman ovjek nee o tome zboriti drukije od mene, ali, nevolja je u tome da je svijet napuen prostim i plitkim budalama koje misle da ih vrijeate, priznate li im da ih smatrate zamamnima i podatnima za nasladu, i, koji sebi utvaraju, zato to su ih ene iskvarile, a one su uvijek ljubomorne na sve ono to im izgleda kao napad na njihova prava, da su Don Quijotti onih svakidanjih prava, te surovo postupaju sa svima onima koji ne priznaju da su ona opeuvaena i sveobuhvatna.
Ah! Prijatelju moj, poljubi me! Ne bi mi bio brat kada bi drukije mislio; ali, malo pojedinosti, preklinjem te, i o fizikom izgledu tog ovjeka i o vaem zabavljanju. Jedan od mojih prijatelja rekao mu je kakvim sam velianstvenim udom obdaren, kao to i sama zna; naveo je markiza de V...da me pozove s njim na veeru. Kada sam ve bio ondje, trebalo je svakako pokazati to imam; inilo se da je isprva znatielja bila jedini povod; no, vrlo lijepa guzica koju mi je okrenuo, kao i njegovo preklinjanje da ga posjedujem,
VITEZ:
ubrzo su mi dokazali da je u ovom provjeravanju sudjelovala iskljuivo elja. Upozorih Dolmancea na sve potekoe pothvata; nita ga nije zastrailo. "Iskuava me ovan odolijevam i njegovom udarnom kljunu, ni on me nee dokrajiti", ree mi, "a vi ak neete poeti slavu da ste najstraniji mukarac koji je nabio guzicu koju vam nudim!" Markiz je bio ondje; sokolio nas je dirajui, pipkajui, ljubei sve to smo obojica iznosili na vidjelo. Pokaem se...elim barem nekakav uvod: "Nemojte oekivati nikakvu pripremu, dobro se uvajte toga!" ree mi markiz. "Oduzeli biste polovicu uzbuenja to ga Dolmance od vas oekuje; on eli da ga se rasijee...on eli da ga se razdere." -"Bit e zadovoljen!" odvratili, slijepo ponirui u bezdan...I moda misli, sestro, da sam se mnogo namuio?...Ni govora; kurac mi je, premda ogroman, nestao a da nisam to ni slutio, i dotaknuo sam mu dno utrobe, a inilo se da ga lupe nije ni osjetio. Postupao sam s Dolmanceom prijateljski; prekomjerna slast koju je okusio, njegovo koprcanje, zamamne rijei, sve je to ubrzo i mene uzbudilo, i orosio sam ga. Tek to sam ga izvukao, Dolmance mi, okrenuvi se prema meni, razbaruen i zajapuren poput kakve bakantice, ree: "Vidi li u koje si me stanje doveo, dragi vitee?" pokazujui mi suh i uzjogunjen kurac, vrlo dugaak i barem est palaca irok; "Hajde, preklinjem te, o ljubavi moja!, udostoji se, budi ena nakon to si mi bio ljubavnik, da mogu rei da sam u tvome boanskom naruju okusio svu nasladu sklonosti koju tako silno ljubim." Kako mi ni jedno ni drugo nije teko padalo, pristao sam; a markiz me, poto je preda mnom skinuo hlae, stade preklinjati da pristanem jo malo biti mukarac s njim, dok sam njegovom prijatelju ena; obradio sam ga kao i
Dolmancea, koji mi je, vraajui mi stostruko ono nabijanje kojim sam atro onoga treega, ubrzo duboko u guzicu ispustio onu arobnu tekuinu kojom sam i ja, gotovo istovremeno, natopio guzicu markiza de V...
Mora da si najvie uivao, brate, onako izmeu dvojice; kau da je to bajno. Sasvim sigurno je to, anele moj, najbolje mjesto; ali, ma to se o tome prialo, sve su to nastranosti koje nikada neu pretpostaviti nasladi openja sa enama.
VITEZ:
Dakle, ljubavi moja draga, da bih danas nagradila tvoju tankoutnu susretljivost, podat u tvome aru jednu nevinu djevojku, ljepu i od samoga Amora. molim? Uz Dolmancea...poziva k sebi enu?
VITEZ: Kako
GOSPOA DE SAINT-ANGE: Rije
je o odgoju; to je djevojica koju sam prole jeseni upoznala u samostanu, dok mi je mu bio u toplicama. Ondje nismo mogle nita, nismo smjele nita uiniti, odvie je oiju u nas zurilo, ali, obeale smo jedna drugoj da emo se sastati im to bude mogue; opsjednuta jedino tom eljom, upoznala sam njezinu obitelj, samo zato da bih je ispunila. Otac joj je razbludnik... kojega sam oarala. Napokon ljepotica dolazi, iekujem je; provest emo dva dana zajedno...dva prekrasna dana; najvei dio toga vremena upotrijebit u da bih odgojila ovu mladu osobu. Dolmance i ja emo u tu lijepu glavicu usaditi sva naela najrazuzdanije raskalaenosti, raspalit emo je naim arom, napojiti naom filozofijom, pobuditi u njoj sve nae elje, i, kako elim malo primjene dodati samim naelima, kako elim da se, dok se raspravlja, sve zorno prikazuje, tebi sam, brate, spremila etvu
Kiterine mirte, a Dolmanceu etvu Sodominih rua. Uivat u u isti mah dvostruko - u zadovoljstvu da se i sama naslaujem tim kanjivim slastima, i u uitku to je pouavam, to budim elju za njima u ljupkom nevinacu koje mamim u nae mree. Dakle, vitee, nije li ova nakana dostojna moje mate?
VITEZ:
Samo ju je ona i mogla smisliti; boanstvena je, sestro, i obeajem ti da u savreno odigrati bajnu ulogu koju si mi namijenila. Ah!, vragolanko, kako li e se samo naslaivati odgajanjem toga djeteta! Kakve li slasti za tebe - da je iskvari, da u tom mladom srcu ugui svaku klicu vrline i vjere koju su joj udahnule njezine uiteljice! Doista, to je odve razvratno i za mene.
Sasvim je sigurno da nita neu tedjeti da bih je izopaila, da bih omalovaila i suzbila sva lana moralna naela kojima su je ve mogli zaludjeti; elim je, u dva dana obuke, uiniti isto toliko prokletom... bezbonom...raskalaenom kao to sam ja. Upozori Dolmancea, uputi ga im doe, da bi otrov njegovoga razvrata, pronosei se tim mladim srcem s otrovom koji u ja sama ubrizgati, zaas uspio iskorijeniti svaku klicu vrline, koja bi u njemu bez nas mogla niknuti. Nemogue bi bilo nai prikladnijega ovjeka: bezbonost, bogohuljenje, svirepa neovjenost, razvtranost i slobodoumlje izviru iz Dolmanceovih ustiju, kao nekada tajnovito pomazanje s usana glasovitoga nadbiskupa iz Cambraija; to je najvei zavodnik, najpokvareniji, najopasniji ovjek...Ah, draga moja prijateljice, neka tvoja uenica dolino odgovori na uiteljevu briljivost, i jamim ti da e se naskoro upropastiti.
VITEZ:
S njenim sklonostima, za takvo to joj sigurno nee trebati mnogo vremena... Ali, reci mi, draga sestro, zar se nimalo ne boji roditelja? Ako djevojka, kada se vrati kui, pone brbljati?
VITEZ:
Nita se ti ne boj, zavela sam joj oca...moj je. Trebam li ti napokon i to priznati? Podala sam mu se da bi zatvorio oi; on ne zna to namjeravam, ali, nikada se nee usuditi, nee ni pokuati temeljitije prouiti ili prozreti moje nakane...Moj je, imam ga. Tvoje je ponaanje uasno, kao i sredstva koja koristi! Kadra si sve uiniti. Takvo ono mora biti, da bi bilo
VITEZ:
pouzdano.
VITEZ: No,
reci mi, molim te, kakva je ta mlada osoba?
Zovu je Eugenie, ki je nekog Mistivala, jednog od najbogatijih zakupaca poreza glavnoga grada, starog oko trideset i est godina; majka ima najvie trideset i dvije, a djevojka petnaest. Mistival je onoliko razvratan koliko mu je ena pobona. to se Eugenie tie, uzalud bih ti je, prijatelju moj, pokuavala oslikati - ona je uvelike iznad onoga to mogu moji kistovi; neka ti bude dovoljno da bude uvjeren da niti ti niti ja nismo nikada vidjeli nita tako prekrasno na svijetu. Ali barem mi je skiciraj, ako je ve ne moe opisati, da otprilike znam s kim imam posla, i da bolje zamislim idola kojem u prinijeti rtvu.
VITEZ:
Pa dobro, prijatelju, kestenjastu kosu jedva da joj moe uhvatiti, sputa se do ispod stranjice; put joj je blistavo bijela, nos pomalo orlovski, oi crne poput ebanovine i neopisivo vatrene!...Oh, prijatelju, nemogue je odoljeti tim oima...Ne moe ni zamisliti sve gluposti na koje su me nagnale...Da samo vidi lijepe obrve koje ih krase...prikladne vjee koje ih obrubljuju!...Ustaca su joj siuna, zubi divni, i sve to tako izuzetno svjee!...Jedna od njenih ljepota jest i otmjenost u nainu na koji joj lijepa glava lei na ramenima, uzvieno dranje kada je okrene...Eugenie je visoka za svoju dob; dali bi joj sedamnaest godina; stas joj je uzor otmjenosti i finoe, vrat prekrasan...i one dvije doista najljepe dojke!...Jedva da ti mogu ispuniti aku, ali tako slatke...tako svjee...tako bijele!...Dvadeset puta gubila sam glavu ljubei ih! A da si tek vidio kako se samo raspalila od mojih milovanja...Kako su mi samo ona dva njena krupna oka oslikavala stanje njene due!...Ja, prijatelju moj, ne znam kakvo je ono ostalo. Ah, ako o tome treba suditi prema onome to mi je poznato, nikada Olimp nije imao boanstvo koje bi joj bilo ravno...Ali, ujem je...Ostavi nas; izii kroz vrt, da je ne bi susreo, i nemoj kasniti na sastanak.
VITEZ:
Slika koju si mi upravo opisala jami ti da u biti toan...Oh, boe! Izai...Rastati se u stanju u kojem sam!...Zbogom...jedan poljubac...jedan jedini poljubac, sestro, da se zadovoljim barem dotada. (Ona ga poljubi, kroz hlae mu dodirne kurac, i mladi naglo i uurbano izlazi.)
Drugi dijalog
GOSPOA DE SAINT-ANGE, EUGENIE
Eh! Dobar dan, ljepotice moja; oekivala sam te s nestrpljenjem koje ti veoma lako nasluuje, ako mi ita iz srca. Krasotice moja mila, pomislila sam da nikada neu stii, toliko sam nestrpljivo i gorljivo iekivala da to prije budem u tvome naruju; sat vremena prije polaska strepila sam da se sve ne promijeni; moja se majka bezuvjetno protivila ovom prekrasnom izletu; tvrdila je da nije primjereno da djevojka moje dobi ide sama; ali, otac se prema njoj tako loe ponio prekjuer, toliko ju je zlostavljao, da je samo jedan njegov pogled ponitio sve njene rijei, natjerao gospou de Mistival da se ponovno povue i zamukne; napokon je pristala na ono to mi je otac dopustio, i dotrala sam. Daju mi dva dana; prekosutra me tvoja koija i jedna od tvojih sluavki moraju vratiti kui.
EUGENIE: Oh!
GOSPOA DE SAINT-ANGE: Kako
je samo to razdoblje kratko, mili moj anele! Jedva da u ti u tako malo vremena moi izraziti sve ono to u meni budi...Uostalom, moramo razgovarati; zar ne zna da te za ovoga susreta moram uputiti u najskrivenije Venerine tajne? Hoemo li u dva dana imati dovoljno vremena za to?
EUGENIE:
Ah! Ako ne nauim sve, ostat u...Ovdje sam dola da bih se obrazovala, i neu otii dok sve ne budem znalaki poznavala. ljubei je: Oh, ljubavi draga, to emo sve jedna drugoj raditi i izgovoriti! Ali, zbilja, ba mi pade na pamet, hoe li ruati, kraljice moja? Moe se dogoditi da obuka potraje. Ne osjeam, draga prijateljice, potrebu ni za im osim da tebe sluam; ruali smo milju odavde; sada do osam sati uveer neu osjetiti ni najmanju elju za jelom.
GOSPOA DE SAINT-ANGE,
EUGENIE:
GOSPOA DE SAINT-ANGE: Prijeimo
onda u moj budoar, ondje e nam biti ugodnije; ve sam obavijestila sluinad; budi uvjerena da nas se nee usuditi prekidati. (One, obgrlivi jedna drugu, prelaze u budoar.)
Trei dijalog
Prizor se odvija u prekrasnom budoaru.
GOSPOA DE SAINT-ANGE, EUGENIE, DOLMANCE
EUGENIE,
veoma iznenaena to u sobi vidi ovjeka kojega nije oekivala: Oh, Boe! Draga prijateljice, ovo je izdaja!
jednako iznenaena: Kojim ste dobrom ovdje, gospodine? Trebali ste doi tek u etiri sata, ini mi se?
DOLMANCE:
ovjek uvijek pohita najvie to moe u susret srei da vas vidi, gospoo; susreo sam gospodina vaega brata; on je naslutio koliko je moja prisutnost nuna obuci koju vi morate pruiti gospoici; znao je da e ovdje biti kola u kojoj e se odravati predavanja; kriomice me je uveo, ne pomiljajui pritom da ete mu vi to zamjeriti, a to se njega tie, kako zna da e njegovo zorno prikazivanje biti potrebno tek nakon naelnog tumaenja i raspravljanja, on e se pojaviti kasnije. Dolmance, zaista, ovo je podvala,
neslana ala...
EUGENIE:
No, nisi me prevarila, draga moja prijateljice; sve je to tvoje djelo...Trebalo me se barem upitati za savjet...Eto, sada se strahovito stidim, a to e jamano omesti sve nae nakane.
Uvjeravam te, Eugenie, da je zamisao o ovome iznenaenju ba svojstvena, i to iskljuivo, mome bratu; ali, neka te to ne plai: Dolmance, kojega znam kao veoma prijaznog ovjeka, i kao upravo onoliko mudrog slobodoumnika koliko nam je to potrebno u tvojoj naobrazbi, moe biti samo veoma koristan naim nakanama; to se tie njegove uviavnosti, jamim ti za njega koliko i za sebe. Prigrli, dakle, draga, svjetskoga ovjeka iz visokoga drutva koji te najbolje moe odgojiti, i voditi ivotnim putem sree i uitaka kojim zajedno elimo proputovati. rumenei: Oh! Zbog toga ipak nisam nita manje zbunjena... Ma hajde, lijepa Eugenie, raskomotite se, neka vam ne bude neugodno...Stidljivost je zastarjela vrlina koje se vi, s tolikim draima, morate znati potpuno osloboditi. pristojnost...
EUGENIE,
DOLMANCE:
EUGENIE: Ali DOLMANCE:
Jo jedan prastari obiaj, do kojega se danas zaista malo dri. On se toliko protivi prirodi! (Dolmance zgrabi Eugenie, stisne je u naruju i ljubi.)
EUGENIE,
branei se: Ta prestanite, gospodine!...Doista imate veoma malo obzira prema meni!
Eugenie, vjeruj mi, prekinimo obje izigravati prividnu kreposnost s ovim krasnim ovjekom; ni ja ga ne poznajem nita vie od tebe: gledaj kako mu se podajem! (Ona ga pohotno ljubi u usta.) Ugledaj se na me.
EUGENIE:
Oh, rado; tko bi mi bio bolji primjer od vas? (Ona se podaje Dolmanceu, koji je revno gorljivo jezikom ljubi.) Ljupki i prekrasni stvore!
DOLMANCE: Ah!
ljubei je isto tako: Ta misli li, lupeice mala, da ja neu doi na red? (Ovdje Dolmance, drei ih obje u naruju, punih etvrt sata ljubi obje jezikom, a one ljube jedna drugu i njega.) Ah, eto uvoda u nastavu koji me opija milinom! Gospe moje, hoete li mi povjerovati? Neobino je toplo raskomotimo se, neizmjerno emo ugodnije avrljati.
DOLMANCE:
GOSPOA DE SAINT-ANGE: Slaem
se; obucimo ove tanke halje od gaze: one e skriti samo one nae ari koje treba prikriti elji. mila moja, navodite me na kojeta!... pomaui joj da se svue: Na sasvim
EUGENIE: Doista,
smijene stvari, zar ne?

EUGENIE:
U najmanju ruku zaista vrlo nepristojne...Eh! Kako li me samo cjeliva! li grudi!...tek procvale rue.
GOSPOA DE SAINT-ANGE: Lijepih DOLMANCE,
paljivo promatra Eugenine dojke, ne dotiui ih: A one obeavaju i druge drai...neizmjerno vie dostojne tovanja. od ovih?
GOSPOA DE SAINT-ANGE: Vrednije DOLMANCE:
Oh!, da, asti mi! (Dok ovo govori, Dolmance hini da okree Eugenie kako bi je promotrio s lea.) ne, ne, preklinjem vas.
EUGENIE: Oh!,
Ne, Dolmance...Ne elim da vi jo vidite...predmet koji nad vama ima odve veliku mo, da bi vi, kada vam je jednom u glavi, mogli trezveno razmiljati. Nas
treba pouiti, uputite nas, a mirte koje elite ubrati splesti e vam potom vijenac.
DOLMANCE:
Neka bude! Ali, da bismo sve zorno prikazali, da bismo ovome divnome djetetu dali prve satove iz raskalaenosti, svakako barem vi, gospoo, trebate biti susretljivi i podati mi se.
U dobar as!...No, evo, potpuno sam naga - raspravljajte o mome tijelu koliko god elite! Ah, krasnoga li tijela!...To je sama Venera koju su uljepale Gracije!
DOLMANCE:
EUGENIE:
Oh, draga prijateljice, kojih li ari! Dopusti mi da ih slobodno razgledam, da ih obaspem cjelovima. (Ljubi je.) Kakve li sjajne priprave raspoloenja! Malo manje ara, lijepa Eugenie; zasada od vas traim samo da budete paljivi.
DOLMANCE:
EUGENIE:
Hajdemo, sluam, sluam...Ali, kad je ona tako lijepa...tako punana, tako svjea!...Ah! Kako je samo draesna moja otmjena prijateljica, zar ne, gospodine? Ona je zacijelo zaista lijepa...savreno lijepa; ali, uvjeren sam da ni vi za njom ni u emu ne zaostajete...Hajdemo, posluajte me, lijepa mala uenice, ili strahujte da ne bih, ne budete li posluni, na vama primijenio obilje prava koja mi daje naslov vaega uitelja. da, da, Dolmance, preputam vam je; treba je valjano izgrditi, ako ne bude posluna.
DOLMANCE:
GOSPOA DE SAINT-ANGE: Oh,
DOLMANCE: Lako
bi se moglo dogoditi da se ne zadrim samo na
opomenama.
EUGENIE: Oh!
Blagi boe! Plaite me...A to biste onda poduzeli,
gospodine?
DOLMANCE,
mucajui i ljubei Eugenie u usta: Kaznio bih vas...ukorio, i ova bi lijepa mala guza zaista mogla odgovarati za pogreke koje uini glava. (On je tue po stranjici kroz halju od gaze u koju je sada odjevena Eugenie.) Da, odobravam plan, ali ne i ostalo. Zaponimo obuku, ili e ovo malo vremena to imamo na raspolaganju za uivanje u Eugenie proletjeti u pripremama, a sama se nastava nee ni odrati.
DOLMANCE:
(Dodiruje na tijelu gospoe de Saint-Ange sve dijelove koje zorno prikazuje.) Poinjem. Neu uope govoriti o ovim jedrim loptama mesa - znate koliko i ja, Eugenie, da ih nazivaju podjednako njedra, prsa, grudi, dojke, sise; njihova je uloga od velikoga znaaja u nasladi; ljubavnik ih ima pred oima dok uiva; on ih miluje, pipka, nekima su one ak i sijelo uivanja; oni ud smjeste izmeu dva Venerina brijega, ena ih zbije i stie taj ud, tako da nakon nekoliko kretnji neki mukarci uspijevaju ovdje proliti onaj divan melem ivota, ije istjecanje ini svu sreu razbludnika...Ali, zar ne bi bilo ba zgodno, gospoo, da se sada naoj kolarki poneto rastumai o ovome udu, o kojem bi trebalo neprestano raspravljati? ja tako mislim.
GOSPOA DE SAINT-ANGE: I DOLMANCE:
Pa dobro, gospoo, ispruit u se na ovom kanapeu; vi ete se smjestiti kraj mene, vi ete se uhvatiti one stvari, i
sami protumaiti njena svojstva naem mladome aku. (Dolmance se smjesti, a gospoa de Saint-Ange pojanjava.)
Ovo Venerino ezlo koje ima pred oima, Eugenie, prvi je pokreta uivanja u ljubavi - zovu ga u prvom redu ud; nema dijela na ljudskome tijelu u koji se ne uvlai. Uvijek posluno sljedei strasti onoga koji ga pokree, as se smjesti ovdje (dodiruje Eugeninu piku) - to je njegov uobiajeni put...onaj koji se ponajvie koristi, ali on nije i najprijatniji; tragajui za otajstvenijim hramom, razbludnik esto ovdje (ona sebi rairi stranjicu i pokae rupicu na guzici) trai nasladu - vratit emo se na ovaj uitak, najslai od svih; usta, grudi, pazuh esto su u, isto tako, oltari na kojima gori njegov tamjan; i napokon, ma koje od svih tih mjesta on najvie volio, vidjet ete kako, nakon nekoliko pokreta, izbacuje bijelu i ljepljivu tekuinu, od ijeg istjecanja mukarac utone u dovoljno estoku mahnitost, da mu ona pribavlja najslae uitke kojima se u ivotu moe ponadati. kako bih samo eljela vidjeti kako tee ta tekuina.
EUGENIE: Oh,
To bi se moglo i samo obinim nadraivanjem rukom - vidi li kako se samo uzbuuje dok ga nateem! Ovi se pokreti nazivaju polucija, a razbludnikim rjenikom ova se radnja zove drkanje. Oh, draga moja prijateljice, dopusti mi da malo drkam ovaj lijepi ud.
EUGENIE:
DOLMANCE:
Ne mogu se suzdrati! Pustimo je, gospoo: od ove mi se prostodunosti strahovito die.
Protivim se ovom uzbuivanju. Dolmance, budite razboriti; otjecanje ovoga sjemena e vam, smanjujui ivahnost vaih ivotinjskih sklonosti, stiati ar tumaenja.
EUGENIE, pipkajui
Dolmanceova jaja: Oh!, kako sam samo ljuta, dobra moja prijateljice, zato to se opire mojim eljama!...A ove kuglice, koja im je namjena, i kako se zovu?
Struni izraz za njih su monje...jaja su izraz koji se primjenjuje u ovome umijeu. U ovim se kuglicama nalazi sabiralite onog plodonosnog sjemena o kojem sam ti upravo govorila, i njegovo izbacivanje u ensku maternicu stvara ljudsku vrstu; ali, malo emo se oslanjati na ove pojedinosti, Eugenie, koje vie zadiru u medicinu no u razuzdanost. Lijepa se djevojka treba posvetiti samo jebanju, a nikako i nikada raanju. Samo emo ovla prijei preko svega to se tie jednolinog i prostog ustroja razmnoavanja, da bismo se poglavito posvetili samo raskalaenoj pohoti, koja po svojoj prirodi nikako nije sklona nastavljanju vrste. draga moja prijateljice, kada ovaj ogromni ud, koji jedva da mi stane u ruku, prodre, kao to me ti uvjerava, u tako majunu rupicu kao to je ova na tvojoj stranjici, to mora da enu doista jako boli.
EUGENIE: Ali,
GOSPOA DE SAINT-ANGE: Bilo
da se on umee sprijeda ili straga, kada ena jo na to nije naviknula, ona uvijek osjea bol. Prirodi je po volji bilo da nas do sree dovede samo putem patnji; ali, kada jednom pobijedimo bol, nita nam vie ne moe pruiti vei uitak od toga, a naslada koju osjeamo kada nam se ovaj ud uvue u guzicu neprijeporno je poeljnija od
svake koju nam prua njegovo umetanje sprijeda. Koje sve opasnosti, uostalom, ena tada ne izbjegava! Manja je pogibao po zdravlje; a vie nikakva u pogledu trudnoe. Neu se sada vie zadravati na ovoj sladostrasti; na e zajedniki uitelj, Eugenie, to ubrzo podrobno razloiti, i pridruujui primjenu naelnim postavkama, uvjerit e te, nadam se, mila, da je to jedini od svih uitaka putene naslade koji mora pretpostavljati ostalima.
DOLMANCE:
Pourite sa vaim izlaganjem, gospoo, preklinjem vas, ne mogu se vie suzdravati; svrit u i protiv volje, pa ovaj strani ud, sveden ni na to, nee vie moi posluiti vaoj obuci. Kako molim? On e splasnuti, draga moja, ako izgubi ovo sjeme o kojem govori?...Oh, dopusti mi da mu to uinim, da vidim kakav e postati...A osim toga, toliko bih uivala da vidim kako to tee!
EUGENIE:
Ne, ne, Dolmance, ustanite; sjetite se da je to cijena vaega rada, i da vam ovaj uitak mogu pruiti tek nakon to ga zasluite.
DOLMANCE: Dobro;
ali, da bismo bolje uvjerili Eugenie u sve ono to emo joj iznijeti o uivanju, zar bi nas imalo omelo da je vi preda mnom recimo drakate?
Nedvojbeno ne bi, i to u i uiniti utoliko radije to e ova bludna zgoda samo pripomoi naoj nastavi. Smjesti se na kanape, mila. O, Boe! Prekrasnog li gnjezdaca! Ali emu sva ta zrcala?
EUGENIE:
Zato da bi, ponavljajui poloaje u tisuu razliitih smjerova, u beskraj umnoavala iste ove uitke u oima onih koji se njima naslauju na ovome otomanu. Nijedan dio nijednog ni drugog tijela na taj nain ne moe biti skriven: sve treba biti izloeno pogledu - koliko ima skupina okupljenih oko onih koje ljubav povezuje, toliko i nasljedovatelja njihovih uitaka, isto toliko divnih slika, kojima se njihova pohota opija i koji ubrzo i nju samu upotpunjuju. li je samo divan ovaj izum! sami svucite rtvu.
EUGENIE: Kako
GOSPOA DE SAINT-ANGE: Dolmance, DOLMANCE:
To nee biti teko, budui da se samo treba skinuti ova koprena, da bi se razaznale, obnaene, najganutljivije ari. (Svue je, i odmah mu se pogled sputa na stranjicu.) Vidjet u je, dakle, tu boanstvenu i milu guzu za kojom udim s tolikim arom!...Bogamu! Kakve li punanosti i svjeine, kolike li raskoi i otmjenosti!...Nikada ne vidjeh ljepu! lupeu! Kako samo ve tvoje prve pohvale dokazuju tvoje elje i sklonosti! Ali, moe li uope na svijetu postojati ita to je ravno ovome?...Gdje bi to ljubav imala boanstvenije oltare?...Eugenie...Plemenita Eugenie, daj da obaspem ovu guzu najslaim milovanjima! (Pipka je i ushieno ljubi.)
GOSPOA DE SAINT-ANGE: Ah,
DOLMANCE:
Prestanite, razvratnie!...Zaboravljate da Eugenie pripada samo meni, ona je jedina nagrada za obuku koju od vas oekuje; ona e postati vaa nagrada tek kada je dobije. Obuzdajte ar, ili u se naljutiti.
DOLMANCE:
Ah, vragolanko! To ljubomora iz tebe progovara...No dobro, podajte mi vau: obasut u je istim izrazima dubokoga tovanja. (Podie haljinu gospoe de Saint-Ange i miluje joj stranjicu.) Ah, kako je divna, anele moj...kako je prekrasna! Daj da ih usporedim...da im se divim jednoj pored druge - to je Ganimed pored Venere! (Obasipa ih obje poljupcima.) Ne biste li mogle, gospoo, kako bi mi uvijek pred oima bio arobni prizor tolike ljepote, obgrliti jedna drugu, i tako neprestano mome pogledu pruati ove draesne guze koje ludo oboavam? Prekrasno!...Eto, jeste li zadovoljni?...(One obgrle jedna drugu, tako da su im guzice nasuprot Dolmanceu.)
DE SAINT-ANGE:
GOSPOA
DOLMANCE:
Ne bi moglo biti bolje: eto, tono to sam traio, a sada vrckajte tim lijepim guzicama svom estinom pohote; neka se sputaju i diu u ritmu; neka slijede utiske na koje ih potie elja...Dobro, dobro, to je izvrsno!... Ah, draga, kako samo uivam!...Kako se zove ovo to radimo?
EUGENIE:
GOSPOA
DE SAINT-ANGE: Drakanje, draga samozadovoljavanje; ali, sluaj, promijenimo poloaj; dobro promotri moju piku... tako se zove Venerin hram. Pomno pregledaj ovo skrovite koje mi ruka skriva: malo u ga rastvoriti. Ovo uzvienje kojim je ovjenano, kao to vidi, zove se brijeg: sa etrnaest ili petnaest godina, kada djevojka dobije mjesenicu, on obino obraste dlaicama. Ovaj jeziac koji se nalazi ispod zove se draica. Ovdje lei sva osjetljivost ene; to je arite moje osjetljivosti; ne biste mi mogli ni
zagolicati taj dio, a da se ne obeznanim od naslade... Pokuaj...Ah, vragolanko mala! Kako si se samo bacila na to!... Reklo bi se da si samo to radila itavoga ivota!... Stani!... Stani!... Ne, kaem ti, ne elim se podati!... Ah, zaustavite me, Dolmance!...Pod arobnim prstiima ove krasne djevojke spremna sam izgubiti glavu!
DOLMANCE:
Pa dobro, da biste ohladili glavu, ako je to mogue, mijenjajui misli, vi drakajte nju; suzdrite se, a neka samo ona svriTako, da!...u tom poloaju; na taj nain e se njezina lijepa guza nai pod mojim akama; lagano u je jednim prstom nadraivatiPodajte se, Eugenie; prepustite sva ula nasladi; neka ona bude jedini bog u vaem ivotu; jedino njoj treba djevojka sve rtvovati, i nita u njenim oima ne smije biti tako sveto kao uivanje. Ah, barem nita nije tako ugodno, osjeam toIzvan sebe samNe znam vie ni to govorim, ni to inim...Kakva mi je samo omama obuzela ula!
EUGENIE:
DOLMANCE:
Kako samo mala nevaljalica svrava!mar joj se toliko stee da e mi otkinuti prstKako bi bilo prekrasno naguziti je u ovom trenutku! (Die se i prinosi kurac rupici djevojine guzice.)
GOSPOA
DE SAINT-ANGE: Jo samo trenutak strpljenja. Posvetimo se samo obrazovanju ove drage djevojke!...Tako je slatko odgajati je.
DOLMANCE:
No dobro. Vidi, Eugenie, nakon duljeg ili kraeg nadraivanja, sjemene lijezde nabreknu i na kraju ispuste tekuinu ijim izluivanjem ena utone u najslai ushit. To se zove svravanje. Kada se tvojoj dobroj prijateljici bude
prohtjelo, pokazat u ti na koliko se odluniji i neodoljiviji nain ta ista radnja odvija kod mukaraca.
Priekaj, Eugenie, sada u te nauiti novome nainu kako enu moe navesti da utone u krajnju sladostrast. Dobro rairi bedraDolmance, vidite li da vam, ovako kako sam je namjestila, ostaje njena guza! Liite joj je dok joj ja liem piku, i dovedimo je tako do vrhunca tri ili etiri puta za redom, ako je to mogue. Venerin breuljak ti je krasan, Eugenie. Kako samo volim ljubiti ovo prvo malo paperje!Draica, koju sada bolje vidim, ti nije jo razvijena, ali je vrlo osjetljivaKako se vepolji!...Pusti me da ti rairim stegna!...Ah, ti si doista sigurno djevica!...Reci mi to osjea kad ti se nai jezici ujedanput uvuku u obje rupice. (Liu je.) draga, prekrasno je, ovaj je out nemogue opisati! Bilo bi mi zaista teko rei koji me jezik vie izluuje. ovom poloaju vam je moj kurac doista na dohvat ruke, gospoo; udostojite se, molim vas, drkajte mi ga dok ja siem ovu boanstvenu guzicu. Zarinite jezik dublje, gospoo, nemojte joj samo dudlati draicu; zabijte joj taj pohotni jezik do maternice - to je najbolji nain da se ubrza izbacivanje njenog soka. ukoivi se: Ah, ne mogu vie, na umoru sam! Ne naputajte me, prijatelji, istoga se trenutka mogu onesvijestiti!...(Ona svrava izmeu svoja dva uitelja.) No, draga moja, kako se osjea od zadovoljstva koje smo ti pruili?
EUGENIE: Ah,
DOLMANCE: U
EUGENIE,
EUGENIE: Mrtva
sam, slomljena...satrvena!...Sada mi rastumaite, molim vas, dvije rijei koje ste izgovorili a koje ne razumijem; najprije, to znai maternica?
GOSPOA DE SAINT-ANGE: To
je neka vrst posude nalik na bocu i iji grli obgrli muki ud; ona prima enin sok kapanjem iz lijezdi, a mukarev izbacivanjem sjemena, koje emo ti pokazati; od mijeanja ovih tekuina raa se zametak, koji stvara naizmjence djeake ili djevojice.
EUGENIE:
Ah, razumijem; ovo mi objanjenje u isto vrijeme tumai i rije sjeme koju isprva nisam dobro shvatila. A da li je spajanje sokova neophodno za stvaranje zametka?
Sigurno, premda je ipak dokazano da taj zametak svoje postojanje duguje iskljuivo mukarevom sjemenu; uza sve to, ako se samo ono izbaci, i ne pomijea sa enskim sokom, ipak nee uspjeti; ali, sok koji mi, ene, dajemo samo je tvar koja se prerauje, neka vrst pripreme; on ne stvara, on samo pomae pri stvaranju, a da mu pritom nije uzrok. Vie suvremenih prirodoslovaca tvrdi ak i da je beskoristan; iz toga su moralisti, uvijek voeni otkriima prirodoslovaca, s prilinom vjerojatnou zakljuili da u tom sluaju dijete stvoreno od oeve krvi duguje ljubav iskljuivo njemu. Ova tvrdnja nije nevjerojatna, i, iako sam ena, ne bih je se usudila pobijati. srcu nalazim dokaze za ovo to mi govori, mila, jer, oca ludo volim, a osjeam da mrzim majku.
EUGENIE: U
DOLMANCE: Ta
osobita ljubav nije nimalo neobina - i ja sam isto tako mislio; jo se nisam utjeio zbog oeve smrti, a kada sam izgubio majku, nisam znao to bih od radosti...Od srca sam je
mrzio. Bez bojazni prihvatite iste osjeaje, Eugenie: oni su prirodni. Kako smo stvoreni samo krvlju svojih otaca, zaista nita ne dugujemo naim majkama; one su, uostalom, samo pristale na in, dok ga je otac potaknuo; otac je dakle prieljkivao nae roenje, dok je majka samo na njega pristala. Kakve li razlike u osjeajima!
Jo tisuu razloga ide ti u prilog, Eugenie. Ako na svijetu postoji majka koja mora biti omraena, to je svakako tvoja! Zajedljiva, angrizava, praznovjerna bogomoljka,i tako nesnosno prijetvorno kreposna, kladila bih se da ta svetica nije uinila nijedan krivi korak u ivotuAh, draga, kako samo mrzim estite ene!...Ali, vratit emo se na to.
DOLMANCE:
Ne bi li sada bilo nuno da Eugenie, koju u ja voditi, naui uzvratiti ono to ste joj upravo pruili, i da vas preda mnom nadrauje?
GOSPOA DE SAINT-ANGE: Pristajem
na to, vjerujem da je to ak i korisno, a vi ete nedvojbeno htjeti za to vrijeme i meni gledati guzicu, Dolmance? Moete li sumnjati, gospoo, u zadovoljstvo s kojim u joj iskazati najslae tovanje?
DOLMANCE:
pokazujui mu stranjicu: No, mislite li da sam se ovako dobro namjestila?
DOLMANCE: Divno!
Ovako vam najbolje mogu pruiti iste usluge od kojih se Eugenie tako dobro osjeala. Namjestite se sada, ludice mala, dobro se uglavite meu nogama vae prijateljice, i krasnim joj jezikom uzvratite briljive slasti koje vam je
maloprije pruila. to? Pa u ovom u poloaju moi posjedovati obje guzice; prekrasno u pipkati Eugeninu, dok siem guzu njezine lijepe prijateljice. EtodobroVidite kako nam je samo lijepo zajedno.
izvan sebe od slasti: Umirem, bogami!...Dolmance, kako volim dirati tvoj lijepi kurac dok svravam!...eljela bih da me natopi sjemenom!...Drakajte me!...Siite me, boga vam vaega!...Ah, kako volim biti kurva, kada ovako sokovi trcaju iz mene!...Gotovo je, ne mogu vie!...Satrli ste me oboje!...Mislim da u itavom ivotu nisam toliko uivala. Kako sam sretna to sam ja tome povod! Ali, draga prijateljice, jedna rije, jedna ti se rije upravo ponovno omakla, a ja je ne razumijem. to podrazumijeva pod izrazom kurva? Oprosti, ali, zna, ovdje sam da bih uila.
EUGENIE:
Tako nazivaju, prelijepa moja, one javne rtve mukoga razvrata, koje su se uvijek spremne podati ili zbog svoje udi ili iz koristi; sretna i asna stvorenja koja javno mnijenje igoe, a sladostrast ovjenava, i koja, mnogo neophodnija drutvu od prividno kreposnih bogomoljki, imaju hrabrosti, da bi tome drutvu sluile, rtvovati ono uvaavanje koje im se ovo drutvo nepravedno usuuje uskratiti. ivjele one koje ovaj naziv uzdie u njihovim oima! To su uistinu ljubazne ene, jedini zbilja istinski filozofi! to se mene tie, draga, ja ve dvanaest godina radim na tome da zasluim taj naslov, i uvjeravam te da mi ni na kraj pameti nije da se uvrijedim kada me tako nazovu, daleko od toga, to me zabavlja. tovie: volim da me tako zovu kad me jebu; ta mi pogrdna rije raspaljuje matu.
EUGENIE:
Oh, mila moja, to razumijem; ne bih se ni ja ljutila da me tako oslove, a jo manje kada bih zasluila taj naziv; ali, zar se vrlina ne protivi takvom loem vladanju, i, zar je ne vrijeamo ovakvim ponaanjem?
DOLMANCE:
Ah, odrekni se vrlina, Eugenie! Postoji li i jedna jedina rtva koju moemo prinijeti tim lanim boanstvima, a koja vrijedi ma i trenutka naslade koju osjeamo kada se o njih ogrijeimo? Ma hajde, vrlina je samo tlapnja, i njeno se velianje sastoji samo od neprestanog rtvovanja i nebrojenih pobuna protiv sklonosti na koje nas nagoni vlastita narav. Moe li takvo ponaanje biti prirodno? Savjetuje li priroda ono to je vrijea? Nemoj da te zavaraju ene za koje uje da ih nazivaju kreposnima. One ne slue, ako ba hoe, istima strastima kao i mi, ve imaju druge, i esto su te mnogo vie dostojne preziraTo je slavohlepnost, to je oholost, to je osobna korist, esto jo i sama hladnoa udi koja im nita ne savjetuje. Dugujemo li mi neto takvim biima, pitam vas? Nisu li se ona povodila iskljuivo za osjeajem samoljublja? Zar je onda bolje, razboritije ili umjesnije robovati sebinosti no strastima? to se mene tie, mislim da jedno zaista vrijedi koliko i drugo; i onaj tko slua samo ovaj posljednji, drugi glas, nedvojbeno je mnogo vie u pravu, budui da je jedino taj glas, glas prirode, dok je onaj drugi samo glas gluposti i predrasuda. Jedna jedina kap sjemena koje ikne iz ovoga uda, Eugenie, draa mi je od najuzvienijih djela vrline koju prezirem. da je mir ponovno pomalo zavladao tijekom ovih tumaenja, ene su ponovno odjevene u duge haljine od gaze i napola opruene na kanapeu, a Dolmance je pokraj njih
EUGENIE (Budui
u velikom naslonjau.): Ali, postoji vie vrsta vrlina; to mislite, na primjer, o pobonosti?
DOLMANCE:
to moe predstavljati ta vrlina onome koji ne vjeruje u vjeru? I tko moe vjerovati u vjeru? Da vidimo: razmislimo trezveno i s redom, Eugenie - ne nazivate li vjerom pogodbu koja vezuje ovjeka s njegovim Stvoriteljem, i koja ga obvezuje da mu oboavanjem svjedoi zahvalnost koju osjea zato to mu je taj uzvieni tvorac podario ivot? bismo to mogli tonije odrediti.
EUGENIE: Ne DOLMANCE:
No dobro! Ako je dokazano da ovjek duguje svoje postojanje samo nezaustavljivim namjerama prirode; ako je potvreno da je on sam, budui da je jednako star koliko i sama kugla zemaljska, poput hrasta, lava, ili minerala koji se nalaze u njenoj utrobi, samo tvorevina koju iziskuje samo postojanje te kugle, i da ne duguje vlastito postojanje nikome; ako je osvjedoeno da je taj Bog, koga glupani smatraju jedinim tvorcem i stvoriteljem svega onoga to vidimo, tek nec plus ultra ljudskoga razuma, samo utvara stvorena u trenutku kada taj razum ne vidi vie nita, da bi mu potpomogla u njegovom djelovanju; ako je dokazano da je postojanje toga Boga nemogue, i da priroda, uvijek djelatna, uvijek u pokretu, od sebe same dobija ono to budalama godi da joj nezaslueno podaju; ako je izvjesno da bi, pod pretpostavkom da to tromo bie i postoji, ono zacijelo bilo najsmjenije od svih bia, jer je bilo korisno samo jedan jedini dan, i jer u tom sluaju ve milijunima stoljea ami u neradu vrijednom prezira; pa i pod pretpostavkom da postoji kao to nam to vjere opisuju, to bi zasigurno bilo najgnusnije od svih bia, budui da doputa zlo na zemlji, dok bi ga njegova
svemo mogla sprijeiti; ako je, rekoh ve, sve to dokazano, kao to to neosporno i jest, mislite li onda, Eugenie, da bi pobonost, koja bi vezivala ovjeka s tim maloumnim, nesposobnim, surovim i prezira dostojnim Stvoriteljem, bila zaista neophodna vrlina?
EUGENIE,
gospoi de Saint-Ange: to? Ljupka prijateljice, zar je postojanje Boga doista tek puka tlapnja? I nedvojbeno jedna od onih koje su
najvie vrijedne prezira.

DOLMANCE:
Trebalo bi izgubiti zdrav razum da bi se u njega vjerovalo. Plod straha jednih i slabosti drugih, ova je grozna prikaza, Eugenie, izlina ustroju zemlje; ona bi mu zacijelo kodila, budui da se njena volja, koja bi trebala biti pravedna, nikada ne bi mogla sroditi i pomiriti s nepravdama koje su sama sutina prirodnih zakona; jer, on bi stalno trebao teiti dobru, dok priroda dobro mora eljeti samo kao naknadu za zlo koje je u slubi njenih zakona; budui da bi on uvijek trebao djelovati, a priroda bi se, kojoj je jedan od zakona upravo to neprestano djelovanje, mogla samo s njim nadmetati i stalno mu se suprotstavljati. Ali, odvratit e neki na to, Bog i priroda su jedna te ista stvar. Nije li to besmislica? Stvorena stvar ne moe biti jednaka biu koje stvara: da li je mogue da sat bude urar? No dobro, nastavit e oni, priroda nije nita, Bog je sve. Jo jedna glupost! Nuno postoje dvije stvari u svemiru: pokretna sila koja stvara i stvorena jedinka. No kakav je taj stvoritelj koji sve pokree? To je jedina nejasnoa koju treba rijeiti; to je jedino pitanje na koje treba odgovoriti.
Ako tvar djeluje, i ako se kree u spojevima koji su nama nepoznati, ako je kretanje sutinski svojstveno tvari, ako jedino ona sama, ukratko, moe -razmjerno svojoj energiji stvarati, proizvoditi, sauvati, odrati, uskladiti u neizmjernim irinama prostora sva nebeska tijela, iji nas izgled iznenauje i ije nam jednolino, nepromjenjivo kretanje ulijeva potovanje i divljenje, zato bi onda bilo potrebno traiti kakvoga pokretaa koji bi bio razliit od svega toga, i koji ne bi ondje spadao, budui da se ova djelatna sposobnost nalazi u biti same prirode, koja i nije nita drugo doli tvar u djelovanju? Hoe li vaa oboavana obogotvorena tlapnja neto rasvijetliti? Kladim se da to ne mogu dokazati. Pretpostavivi da se varam u pogledu unutarnjih svojstava tvari, barem pred sobom imam samo jednu potekou. to vi radite nudei mi vaega Boga? Vi mi dajete jo jednu potekou vie. I kako mislite da prihvatim, kao uzrok onoga to ne shvaam, neto to razumijem jo manje? Hou li pomou kranskih dogmi ispitatipredstaviti sebi vaega stranoga Boga? Pogledajmo malo kako mi ga ona opisuje... to vidim u Bogu ove sramotne vjeroispovijesti, ako ne nedosljedno i svirepo bie, koje danas svijet stvara, da bi se sutra pokajalo to ga je stvorilo? to vidim u njemu, osim slaboga bia koje nikada ne moe nagnati ovjeka da se usmjeri prema njegovom nahoenju? Ovaj stvor, premda proiziao iz njega, njime gospodari; on ga moe uvrijediti i time zasluiti vjene muke! Kakvo li je slabano bie takav Bog! Kako molim? Mogao je stvoriti sve to vidimo, a nemogue mu je oblikovati ovjeka po svojoj volji? Ali, odgovorit ete mi na to - da ga je on takvim stvorio, ovjek ne bi bio zasluan ni za to. Kakvog li prostakluka! A ima li
uope potrebe da ovjek bude dostojan svoga Boga? Da ga je stvorio posve dobroga, on nikada ne bi mogao initi zlo, i tek od tog trenutka bi to djelo bilo dostojno jednoga Boga. Prepustiti ovjeku izbor znai iskuavati ga. No Bog je, samo njemu svojstvenim neizmjernim uroenim sveznanjem, dobro znao to e se iz toga izroditi. Samim tim on, dakle, s uitkom upropatava stvorenje koje je sam sazdao. Kojeg li uasnog Boga! Kakvog li udovita! Koji bi to zlikovac bio dostojniji nae mrnje i nae neumoljive osvete? Meutim, on, nezadovoljan jednim tako uzvienim poslom, utapa ovjeka da bi ga preobratio; on ga pri, on ga proklinje. Nita od svega toga nee ovjeka promijeniti. Jedno bie monije od tog gadnog Boga, Vrag, koji uvijek uva svoju mo, i koji je uvijek u mogunosti prkositi svome tvorcu, neprestano uspijeva svojom zavodljivou izopaiti stado koje je Vjeni sebi namijenio. Nita ne moe pobijediti utjecaj koji ovaj demon ima nad nama. to onda sebi utvara, po vaem miljenju, ovaj grozni Bog kojega vi propovijedate? On ima samo jednog sina, sina jedinca, kojeg je dobio u nekoj vezi; jer, kao to ovjek obljubljuje enu, on je htio da i njegov Bog isto tako opi; on s neba izdvaja taj potovani dio samoga sebe. Moda si umiljate da e se ovo uzvieno stvorenje ukazati na nebeskim tracima, usred povorke anela, na oigled itavoga svijetaNi govora - zaet u utrobi jedne idovske bludnice, usred obora za svinje navijeta se Bog koji dolazi spasiti zemlju! Eto dostojanstvenog podrijetla koje mu pripisuju! Ali, hoe li nam njegovo asno poslanstvo togod nadoknaditi? Promotrimo na trenutak ovu linost. to govori? to radi? Koje to uzvieno poslanstvo dobijamo mi od njega? Koju e tajnu prokazati? Koju e nam dogmu odrediti? U kojim e napokon djelima zablistati njegova veliina?
Najprije vidim neznano djetinjstvo, nekoliko usluga, nedvojbeno vrlo razvratnih, koje je ovaj deran pruio sveenicima jeruzalemskoga hrama; potom nestaje na petnaest godina, tijekom kojih e se lopua zatrovati svim buncanjem egipatske kole koje pak napokon opet prenosi u Judeju. Tek to se ondje ponovno pojavio, njegovo ga ludilo poinje nagoniti da govori da je sin Boji, ravan svome ocu; ovom savezu on pridruuje jo jednu utvaru koju zove Duh Sveti, i te tri osobe, kako nas on u to uvjerava, ine tek jedno jedino bie! to ova smijena tajna vie zapanjuje razum, tim vie hulja jami da je ona vrijedna prihvaanja a da se pogibli izvrgavaju svi koji je zanijeu. Budala nas uvjerava da se, premda bog, otjelovio u utrobi ljudskog djeteta, da bi nas sve spasio; i da e silna i sjajna uda koja e izvoditi, a kojima e ljudi posvjedoiti, uskoro itav svijet uvjeriti u sve to! Na jednoj veeri pijanaca, naime, podlac, prema onome to kau, pretvara vodu u vino; u pustinji on nahrani nekoliko objeenjaka skrivenim zalihama koje su pripravili njegovi sljedbenici; jedan od njegovih drugova pravi se mrtav, a naa ga varalica uskrsava; poe potom na goru, i ondje, samo pred dvojicom ili trojicom prijatelja, izigrava opsjenara trikovima, kojih bi se zastidio i najloiji maioniar naega doba. Osim toga, zaneseno i ushieno proklinjui sve one koji u njega ne vjeruju, nitkov obeaje nebesa svim ludama koje ga sluaju. Ne pie nita, zbog neukosti; govori vrlo malo, zbog prigluposti; ini jo manje, iz nemoi, i, zamorivi na kraju sudske inovnike, koji su izgubili strpljenje zbog njegovih buntovnikih govora, iako veoma rijetkih, hvastavcu napokon uspije da ga razapnu na kri, nakon to je uvjerio olo koji ga slijedi da e, svaki puta kada ga zazovu, on sii meu njih da
bi ih nahranio svojim tijelom. Mue ga, on to doputa. Gospodin njegov tata, taj uzvieni Bog, za kojega se drzne rei da od njega potjee, ne prua mu ni najmanju pomo, i eto, tako s nitkovom postupaju kao s posljednjom lopuom, a sam je bio vie no dostojan da im bude voa. Njegovi se slugani okupljaju: "Eto, propast emo", kau, "i sve e nae nade nestati ako se n spasimo kakvim sjajnim potezom. Opijmo strau koja uva Isusa; ukradimo njegovo tijelo, razglasimo da je uskrsnuo - takav je postupak pouzdan; uspijemo li uvjeriti ljude u tu prijevaru, poduprijet e nau novu vjeru, i ona e se proiriti; oarat e cijeli svijetPotrudimo se!" Oni podvale ljudima, i uspiju ih zavarati. Kolikom je broju prepredenih lopua odvanost nadomjestila zasluge! Tijelo je ugrabljeno; glupani, ene i djeca se dive i oglaavaju udo, kolikogod vie mogu, a uza sve to, u tom gradu, gdje su se tako velika udesa upravo odigrala, u tom gradu obojenom krvlju jednoga Boga, nitko ne eli vjerovati u tog Boga; ondje se ne izvodi niti jedno jedino preobraenje. ak tovie: dogaaj je toliko nedostojan da bude prenesen potomstvu, da ga niti jedan povjesniar ne spominje. Samo uenici ovoga varalice misle izvui korist iz prevare, ali ne odmah. Jo jednu veoma bitnu napomenu treba uvaiti -oni putaju da protekne vie godina prije no to se poslue svojom prijevarom nad prijevarama; napokon na njoj podiu klimavo zdanje svog odvratnog uenja. Svaka promjena ljudima godi. Kako su bili zamoreni samovoljom careva, prevrat je postao neizbjean. Oni sluaju ove podlace, i njihov je napredak veoma brz - takva je povijest svih zabluda. Ubrzo su Venerine
i Marsove rtvenike zamijenili Isusovim i Marijinim oltarima; objavljuje se ivot tog varalice; taj neukusni roman nalazi lakovjernike koje uspijeva zavarati; u usta mu stavljaju stotinu stvari na koje nikada nije ni pomislio; neki od njegovih smijenih i neumjesnih govora odmah postaju osnova njegova morala, i kako se ta novina propovijedala siromasima, milosre postaje prva vrlina ovoga uenja. Uvode se udni obredi po imenu svetotajstva, od kojih je najstraniji i najodurniji onaj po kojem sveenik, ogrezao u zloinima, ipak ima mo da, posredstvom snage nekoliko arobnih rijei, prizove Boga u komadiu kruha. Ne sumnjajmo u jedno: od samoga zaetka, ova bi bezvrijedna vjeroispovijed bila nepovratno unitena, da su protiv nje upotrijebili samo oruje prezira koje zasluuje; ali, pokuali su s progonima: ona se rairila; ovakav je ishod bio neminovan. ak i da je jo danas pokuamo izvrgnuti ruglu, ona bi podlegla. Vjeti Voltaire nije nikada posezao za drugim orujem, a on je, od svih pisaca, onaj koji se moe pohvaliti da je pridobio najvie pristaa. Ukratko, Eugenie, to je pria o Bogu i vjeri; uvidite kakav sud ove bajke zasluuju, i odluite to mislite o njima.
EUGENIE:
Nije mi se teko opredijeliti; prezirem sve to odvratno buncanje, i sam taj Bog, do kojeg sam drala samo jo iz slabosti ili neznanja, za mene je sada samo predmet zgraanja.
GOSPOA DE SAINT-ANGE: Zakuni
mi se da na njega nee vie ni pomisliti, da se nikada vie nee njime baviti, da ga nee zazivati ni u jednom trenutku svoga ivota, i da mu se nee vratiti dok si iva.
EUGENIE,
hitajui na grudi gospoe de Saint-Ange: Ah, priseem ti u tvome naruju! Nije li mi lako uvidjeti da ti to zahtijeva za moje dobro, i da ne eli da mi takve uspomene ikada naruavaju spokoj? bih mogla imati drugih razloga?
GOSPOA DE SAINT-ANGE: Zar EUGENIE: Ali,
Dolmance, ini mi se da nas je ralanjivanje vrlina dovelo do ispitivanja vjera? Vratimo se na to. Zar u ovoj vjeri, ma koliko ona smijena bila, ne bi mogle postojati neke vrline koje ona propisuje, a ije bi gajenje moglo pridonijeti naoj srei?
DOLMANCE:
No, dobro. Ispitajmo to. Da li bi nevinost, Eugenie, bila ona vrlina koju vam oi poriu, premda ste likom u cjelini upravo njena utjelovljena slika? Hoete li potovati obvezu da se borite protiv svih prirodnih pobuda? Hoete li ih sve rtvovati tatoj, lanoj i smijenoj asti da nikada niste imali niti jednu slabost? Budite pravedni, i odgovorite, lijepa prijateljice: vjerujete li da ete u toj besmislenoj i opasnoj istoi due nai sve uitke koje vam pruaju opreni poroci? asti mi, ne elim je ni najmanje; ne osjeam u sebi ni najmanje nagnue za djevianstvom, ve naprotiv, najveu sklonost prema suprotnom poroku; ali, Dolmance, zar milosre i dobroinstvo ne bi mogli usreiti neke tankoutne due?
EUGENIE: Ne,
DOLMANCE:
Neka su samo daleko od nas, Eugenie, vrline koje jedino stvaraju nezahvalnike! Ali, osim toga, draesna prijateljice, ne obmanjuj se - i dobroinstvo je mnogo prije porok koji proizlazi iz oholosti no istinska vrlina due; u pomo blinjemu se pritekne iz razmetljivosti, a nikada iskljuivo s namjerom da se uini dobro djelo; ljudi se jako ljute kada se ne oglasi na sva usta da su udijelili milostinju. Ne umiljaj si niti
da takvo djelo ima tako dobre posljedice kao to se misli, Eugenie - ja sam ga smatram najveom od svih podvala; ono navikava siromaha na pomo koja mu unitava upornost; kada oekuje vae milosre, on vie ne radi, i postaje, im ono izostane, ili tat ili ubojica. ujem sa svih strana da se trae naini kako obustaviti prosjaenje, a za to se vrijeme ini sve to se moe da se ono proiri. elite li da nemate muha u sobi? Ne prosipajte u njoj eer, da biste ih privukli. elite li da nema ubogara u Francuskoj? Ne udjeljujte milostinju, a nadasve ukinite sirotita. Osoba roena u neimatini, kada uvidi da je liena tih opasnih prihoda, upotrijebit e svu svoju hrabrost i sve sosobnosti koje je dobila od prirode, da se izvue iz stanja u kojem je roena; nee vam vie dodijavati. Razorite, sruite bez ikakve milosti ova mrska sirotita, u kojima bezono krijete plodove razvrata siromaha, one jezive vlane i prljave rupe, koje svakoga dana u drutvo bljuju odvratno mnotvo novih stvorova, koji polau nade samo u va novanik. Pitam vas, emu tako brino uvamo takve osobe? Strahujemo li da e Francuska opustjeti? Ah, ne plaimo se toga nikada! Jedna od prvih mana ove vlasti je zaista odve mnogobrojno puanstvo, i pae, ti suvini ni izdaleka nisu dravno blago. Ova prekobrojna bia su kao granje biljke nametnice koja ivi iskljuivo nautrb stabla, i napokon ga zanavijek iznuri. Prisjetite se da svaki puta kada, ma u kojoj vlasti, stanovnitvo premauje sredstva za opstanak, takva vlada slabi. Pomno promotrite Francusku, i vidjet ete da vam ona odaje upravo takve prilike. to iz toga proizlazi? To vidimo. Kinez, mudriji od nas, dobro pazi da ne bi dopustio da njime tako zagospodari suvie mnogobrojno puanstvo. Nema
utoita za sramotne plodove razularenosti - ogavne se posljedice razvrata naputaju kao i ishod probavljanja. Nema prihvatilita za uboge: za njih se u Kini ne zna. Ondje svi rade - ondje su svi sretni; nita ne kvari odlunost siromaha, i svatko ondje moe, poput Nerona, rei: Quid est pauper?
EUGENIE,
gospoi de Saint-Ange: Draga prijateljice, moj otac misli kao i gospodin - za ivota nije uinio ni jedno jedino dobro djelo. Ne prestaje karati majku zbog svota koje troi u takve svrhe. Bila je lan Majinske udruge, Filantropskog drutva, ne znam samo kojega udruenja nije bila lan; on ju je primorao da sve to napusti, uvjeravajui je da e joj novanu potporu svesti na najskromniju svotu, ako se usudi opet upasti u sline budalatine.
Nema niega smijenijeg i u isto vrijeme opasnijeg, Eugenie, od svih tih udruga - njima, besplatnim kolama i sirotitima dugujemo groznu zbrku u kojoj smo sada. Nikada nemoj udijeliti milostinju, mila, preklinjem te.
EUGENIE:
Nita se ne boj; ve odavno otac od mene iziskuje to isto, i dobrotvorstvo me odve malo mami da bih, to se toga tie, prekrila njegove nalogepobude moga srca i tvoje elje. Ne dijelimo onaj djeli osjeajnosti koji smo dobili od prirode; ako je proirimo i podijelimo, unitit emo je. to se mene tiu tue muke! Ta nisu li mi moje vlastite dovoljne, a da bih se jo alostio zbog nevolja koje su mi strane! Neka arite ove outljivosti zauvijek raspiruje samo naa uivanja! Budimo osjetljivi na sve ono to im godi, a savreno neumoljivi prema svemu ostalome. Iz ovog stava proizlazi neka vrst surovosti, koja ponekad ima u sebi izvjesnih drai.
DOLMANCE:
Ne moemo uvijek initi zlo. Lieni naslade koju nam ono prua, nadoknadimo to uzbuenje barem onom sitnom, draesnom i sablanjivom zlobom da nikada ne inimo dobro.
EUGENIE: Ah!
Boe! Kako me vaa predavanja raspaljuju! Mislim da bi me sada prije ubili no to bi me privoljeli da uinim kakvo dobro djelo.
A ako se ukae prilika za kakvo loe djelo, bi li ih bila isto tako spremna poiniti?
EUGENIE:
uti, zavodnice; na to u odgovoriti tek kada zavri s pouavanjem. ini mi se, prema svemu to mi govorite, Dolmance, da na zemlji nita nije tako nevano kao injenica inimo li ovdje dobro ili zlo; jedino se nae sklonosti, naa ud moraju potivati, zar ne?
DOLMANCE:
Ne sumnjajte u to, Eugenie; iskljuivo prostorno ogranieni pojmovi daju nam rijei kojima oznaavamo porok i vrlinu. Nema djela, ma koliko vi pretpostavljali da je ono osebujno, koje je uistinu zloin; nema djela koje se doista moe nazvati kreposnim. Sve ovisi o naim obiajima i podneblju u kojem ivimo; ono to je ovdje zloin esto je vrlina nekih stotinu milja dalje, a vrline bi na drugoj Zemljinoj polutki, obrnuto, doista mogle za nas biti zloini. Nema strahote koja nije bila uzdizana u nebesa, ni vrline koja nije bila kanjavana. Iz ovih isto zemljopisnih razlika proizlazi onaj nehaj prema tovanju ili preziru drugih ljudi, jer su to smijeni i isprazni osjeaji iznad kojih se moramo izdii, ak dotle da bez bojazni vie volimo da nas preziru, ako nam djela koja izazivaju taj prezir donose imalo slasti.
EUGENIE: Ali,
ipak mi se ini da moraju postojati radnje dovoljno opasne, dovoljno same po sebi loe, da bi openito bile smatrane zloinima, i kanjavane kao takve s kraja na kraj svijeta?
Nijedna, ljubavi moja, nijedna to nije, ak ni silovanje ni rodoskvrnue, ak ni umorstvo ni oceubojstvo. Zar su negdje mogli opravdati te strahote?
EUGENIE: to?
DOLMANCE: One
se ondje tuju, nagrauju, smatraju izvanrednim djelima, dok se drugdje na ovjenost, iskrenost, dobroinstvo, nevinost, ukratko, na sve nae vrline, gleda kao na grozote. Molim vas da mi sve to razjasnite; zahtijevam da mi ukratko izloite svaki od ovih zloina, i pritom vas molim da zaponete najprije s pojanjavanjem vlastitoga miljenja o raskalaenosti u djevojaka, a potom o preljubu kod ena.
EUGENIE:
GOSPOA
DE SAINT-ANGE: Posluaj me onda, Eugenie. Besmisleno je rei da djevojka, im izie iz majine utrobe, mora samim tim, od toga trenutka, postati rtva volje svojih roditelja, i da to mora ostati do svoga posljednjeg daha. U stoljeu u kojemu su ovjekova veliina i potivanje ljudskih prava upravo tako pomno produbljeni i njegovani, djevojke se ne moraju i dalje smatrati robovima obitelji, kada je neupitno dokazano da su ovlatenja tih obitelji nad njima savreno nestvarna. Oslukujmo to nam priroda nalae o jednoj tako zanimljivoj temi, i neka nam zakoni ivotinjskoga svijeta, mnogo blii prirodi, poslue na trenutak kao primjer. Da li u njih roditeljske dunosti traju dulje od zadovoljavanja prvih tjelesnih potreba? Nemaju li plodovi uivanja mujaka i enke
svu svoju slobodu, sva svoja prava? Da li ih, od trenutka kada mogu hodati i sami se hraniti, njihovi roditelji uope vie poznaju? I vjeruju li oni da ita duguju onima koji su im podali ivot? Zasigurno ne. Kojim su pravom onda ljudska djeca prisiljena imati druge dunosti? I tko utemeljuje te dunosti, ako ne gramzivost ili slavoljublje otaca? Dakle, pitam vas je li pravedno da se djevojka koja poinje osjeati i razmiljati pokorava takvom zauzdavanju. Nije li, dakle, iskljuivo predrasuda ta koja produljuje ove okove? I postoji li ita smjenije no vidjeti djevojku od petnaest ili esnaest godina, koju mue udnje koje je prinuena svladati, kako eka, u mukama gorima od onih paklenih, da se roditeljima prohtije da, nakon to su joj unesreili mladost, jo i njezinu zrelost rtvuju svojoj himbenoj pohlepi, i zdrue je, i protiv volje, sa suprugom koji, ili nema nita zbog ega bi bio ljubljen, ili ima sve zbog ega bi trebao biti omraen? Ah, ne, ne, Eugenie, takve e se veze ubrzo ponititi; mladu djevojku, nakon osnovnog obrazovanja, dakle, im stupi u zrelu dob, treba izvui iz roditeljske kue, i treba joj prepustiti da sama, s petnaest godina, odlui postati ono to eli. Hoe li se odati porocima? Eh, pa zar je to vano? Nisu li usluge koje prua mlada djevojka, pristajui na to da usrei sve one koji joj se obrate, beskrajno vanije od onih koje ona, osamivi se, prua svome suprugu?; Sudbina ene jest da bude poput kuje, poput vuice: ona mora pripadati svima koji je ele. Okovati ene besmislenom vezom samotnikoga braka znai oigledno i ljuto se ogrijeiti o opredjeljenje koje im priroda namee. Nadajmo se da emo otvoriti oi, i da, jamei slobodu svim pojedincima, neemo zaboraviti na usud nesretnih djevojaka; ali, ako su dovoljno vrijedne saaljevanja da bi se na njih
zaboravilo, neka i one same, postavljajui se iznad obiaja i predrasuda, odvano pogaze sramne okove, s kojima ih kane porobiti; one e tako ubrzo svladati obiaje i javno mnijenje; ovjek e, kada postane mudriji, zato to e biti slobodniji, osjetiti kakva bi nepravda bila prezirati one koje tako postupaju, i da podlijeganje prirodnim nagonima, smatramo zloinom u uznikih naroda, vie to ne moe biti kod slobodnoga naroda. Poi, dakle, od opravdanosti ovih naela, Eugenie, i razbij okove, ma po koju cijenu; prezri lane prigovore tupoglave majke, kojoj s pravom duguje samo mrnju i prezir. Ako te otac razbludnik poeli, u dobar as - neka se naslauje s tobom, ali pod uvjetom da te ne ukrouje; skri jaram ako te eli potiniti; vie je djevojaka tako postupilo s ocem. Jebi se, ukratko, jebi se - zato si roena; nemoj imati granica u uivanju, osim onih koje ti nameu vlastita snaga ili volja; nemoj initi nikakve iznimke ni u pogledu mjesta, vremena, ili osoba; svako doba, svako mjesto, svi ljudi moraju sluiti tvojoj pohoti; suzdravanje je neodriva vrlina zbog koje nas priroda, kojoj su time pogaena prava, odmah kanjava s tisuu nesrea. Dok god su zakoni ovakvi kakvi su jo i danas, posluimo se nekim koprenama; javno mnijenje nas na to prisiljava; ali, nadoknadimo sebi kriom, u tiini, sve to moramo initi zbog nesmiljene nevinosti koju smo prinueni glumiti u javnosti. Neka mlada djevojka nastoji sebi nai dobru prijateljicu koja joj, slobodna, ugledna i rado viena u drutvu, moe potajno omoguiti da uiva; neka se potrudi, ako nema takvu prijateljicu, zavesti uhode kojima je okruena; neka ih
preklinje da je podvedu, obeajui im sav novac koji e pritom izvui iz njene prodaje, pa e ili te uhode same, ili ene koje e pronai, a koje se nazivaju svodnice, ubrzo ispuniti djevojina oekivanja; neka ona tada baci prainu u oi svima koji je okruuju, brai, roacima, prijateljima, roditeljima; neka se poda svima, ako je to potrebno da bi prikrila vlastito ponaanje; neka ak, ako se to zahtijeva, rtvuje svoje elje i sklonosti; pustolovina koja joj se nije svidjela, i kojoj se podala samo iz prepredenosti, ubrzo e je dovesti u prijatniji poloaj, i eto, bit e uvedena u drutvo, putena u promet. Ali, neka se vie ne vraa predrasudama svoga djetinjstva; neka pogazi sve - prijetnje, opomene, dunosti, vrline, vjeru, savjete; neka odbaci i uporno prezire sve to je samo nastoji nanovo podjarniti, sve to je, ukratko, eli odvratiti od bluda. Ona proricanja nesree koja vrebaju na putu razuzdanosti samo su ludorije naih roditelja; svugdje ima trnja, ali nad njim se, na putu poroka, nalaze rue; samo na glibovitim stazama vrline priroda nikada ne stvara rue. Jedina opasnost koje se treba pribojavati na ovom pravom putu jest miljenje drugih ljudi; ali, koja se to razumna djevojka, uz malo promiljanja, nee uzdii iznad tog prezira vrijednog miljenja? Zadovoljstvo koje prua ugled, Eugenie, iskljuivo je duevno zadovoljstvo, i, kao takvo, odgovara samo izvjesnim duhovima; naslada koju prua jebanje po volji je svima, i te zavodljive ari brzo nadoknauju sva stradanja zbog onog uzaludnog prezira kojeg je teko izbjei kada prkosimo javnome mnijenju, ali kojem su se mnoge pametne ene toliko narugale da i iz toga izvlae jo jedan uitak vie. Jebi se, Eugenie, jebi se, dakle, mili moj anele; tvoje je tijelo
tvoje, samo tvoje; samo ti sama na itavome svijetu ima pravo u njemu uivati i podati se onome tko ti je po volji. Iskoristi najsretnije doba u ivotu - odve su kratke ove sretne godine naega uivanja! Ako smo bili dovoljno sretni da se tada nauivamo, prekrasne e nas uspomene tjeiti i razgaljivati jo i u starosti. A ako smo ih protratili?...Gorko aljenje i strahovita grinja nas savjesti razdiru i pridruuju se patnjama koje donosi starost, da suzama i trnjem jo opasaju kobno primicanje lijesa... Mui li te moda ona budalatina o besmrtnosti? No dobro, draga, jebanjem e ostati ljudima u sjeanju. Brzo su zaboravili Lukrecije, dok su Teodore i Mesaline neizostavni dio najslaih i najeih razgovora u ivotu. Kako onda, Eugenie, ne voljeti vie opredjeljenje koje nam, krasei nas cvijeem na ovome svijetu, jo i ulijeva nadu u velianje i oboavanje i s onu stranu groba? Kako, kaem, ne pretpostavljati ovo opredjeljenje onome koje nam, navodei nas da blesavo ivotarimo na zemlji, nakon smrti obeaje samo prezir i zaborav?
EUGENIE,
gospoi de Saint-Ange: Ah, ljubavi draga, kako mi samo ove zavodljive rijei raspaljuju mozak i oaravaju duu! Teko je opisati u kakvom sam stanju...A reci mi, bi li me mogla upoznati s nekom od tih ena(smetena) koja e me prodavati, ako joj to kaem? Dok ne stekne vie iskustva, to je iskljuivo moj posao, Eugenie; osloni se na mene, ja u se pobrinuti za to, a osim toga, i za sve mjere sigurnosti koje u poduzeti da bih prikrila sva tvoja zastranjivanja: moj brat i
ovaj pouzdani prijatelj koji te pouava bit e prvi kojima elim da se poda; poslije emo nai druge. Ne brini se, draga prijateljice - navest u te da leti iz naslade u nasladu, uronit u te u more uitaka, obasut u te slastima, anele, utait u ti e za njima!
EUGENIE,
hitajui u naruje gospoe de Saint-Ange: Oh, draga, oboavam te; dobro - nikada nee imati posluniju uenicu od mene; ali, ini mi se da si mi u naim ranijim razgovorima nagovijestila kako je teko da se mlada osoba oda bludu, a da to poslije suprug za kojega mora poi ne zamijeti? To je istina, draga, ali postoje tajne koje ispravljaju svu tetu i spaavaju ast. Obeajem ti da u ti ih povjeriti, a onda, makar bila bludna kao Antoinetta, pobrinut u se da te uinim nevinom kao na dan kada si dola na svijet.
EUGENIE:
Divna si! Hajde, dosta je, nastavi s pouavanjem. No, pouri se onda, naui me kako se treba ponaati ena u braku.
Ma u kojem se poloaju ena nalazi, draga, bila ona djevojka, supruga, ili udovica, ona uvijek mora imati samo jedan cilj, jednu brigu, jednu elju, a to je da se jebe od jutra do veeri -priroda ju je stvorila jedino u tu svrhu; ali ako, da bi ispunila ovu nakanu, od nje zahtijevam da pogazi sve predrasude svoga djetinjstva, ako joj odreujem najizriitije ogluivanje o naloge svoje obitelji, najgrublji prezir za sve roditeljske savjete, sloit e se, Eugenie, s mojim savjetom da, od svih uzdi koje treba rastrgati, ona zaista najprije poniti brane okove.
Promotri paljivo, naime, Eugenie, mladu djevojku koja tek to je izila iz roditeljske kue, ili iz kolskoga zavoda, koja ne zna nita, i nema nikakvoga iskustva, a koja je prinuena naglo prijei u naruje ovjeku kojega nikada nije vidjela, primorana zakleti se na oltaru tome ovjeku na poslunost, na vjernost, tim nepravedniju to joj je esto u dubini due najvea elja da prekri njemu dano obeanje. Postoji li na svijetu, Eugenie, groznija kob od ove? Meutim, eto, ipak se obvezala, sklopila je brak, sviao joj se mu ili ne, postupao li on s njom njeno ili je runo i opako zlostavljao; njezina ast ovisi o tim zakletvama - ona je osramoena, ako ih pogazi; ona treba ili propasti ili ivotariti podnosei jaram, pa makar zbog toga i svisnula od boli. Ah, ne, Eugenie, ne, nismo zbog toga roene; ti su besmisleni zakoni ljudsko djelo, i mi im se ne moramo podrediti. A moe li i sam razvod ispuniti naa oekivanja? Nedvojbeno ne moe. Tko nam jami da emo u kasnijim vezama pouzdanije pronai sreu koja nam je umakla u prethodnima? Nadoknadimo, dakle, sebi potajno sve napore zbog prisilnih okova u tako besmislenim vezama, sasvim uvjerene u to da ova vrst nae razuzdanosti, ma do kolike je obijesne pretjeranosti mi mogle dovesti, nipoto ne vrijea prirodu, ve je samo iskreno i smjerno tovanje koje joj iskazujemo; podlei eljama koje nam je ona sama udahnula znai pokoravati se njenim zakonima; uvrijedili bismo je samo ako bismo joj se opirali. Preljub, na koji ljudi gledaju kao na zloin, i koji su se drznuli kao takvoga kanjavati oduzimajui nam ivot, preljub je, Eugenie, dakle, samo potvrda prava na prirodnost, koje nam muiave elje ovih silnika nikada ne bi smjele oduzeti. Ali, nije li strano, kau nam supruzi, ostaviti nas da volimo kao nau vlastitu djecu, i da kao takve ljubimo plodove vae
raskalaenosti? To je Rousseauova zamjerka; to je, priznajem, i jedini prigovor u kojem prividno ima malo istine i kojim se moe suzbijati preljub. Eh, pa nije li neobino lako podati se razvratu bez bojazni od trudnoe? Nije li jo i lake unititi je, ako nas iz nesmotrenosti ipak snae? Ali, budui da emo se vratiti na ovu temu, raspravimo sada samo sutinu pitanja: uvidjet emo da je razlog, ma koliko se isprva inio prividno ispravan, ipak doista neosnovan. U prvome redu, dok god spavam s muem, i dok god mu sjeme klizi duboko u moju maternicu, ak i da se viam s desetoricom istovremeno kad i s njim, ipak mu nikada nita nee moi dokazati da dijete koje e se roditi zaista ne pripada njemu; ono moe biti njegovo, kao to i ne mora, a u sluaju da je to neizvjesno, on se nikada ne moe niti ne smije (budui da je sudjelovao u stvaranju toga bia) libiti priznati njegovo postojanje. im mu to stvorenje moe pripadati, ono mu i pripada, i svaki mukarac koji bi se unesreio zloslutnim sumnjama po tom pitanju, bio bi jednako jadan ak i da mu je ena vestalka, zato to je nemogue jamiti za enu, i zato to ona koja je bila razborita deset godina moe to jednoga dana prestati biti. Dakle, ako je taj suprug sumnjiav, on e to biti u svakom sluaju - on, dakle, nikada nee biti siguran da je dijete koje ljubi zbilja njegovo. A ako on u svakom sluaju moe nagaati, onda nema razloga da kadto i ne potvrdimo njegove sumnje - to se tie njegovog duevnog spokoja ili jada, to ne bi igralo nikakvu ulogu; dakle, sasvim bi isto bilo i da to jest tako. I eto, dakle, on je, pretpostavljam, u savrenoj zabludi; miluje plod enine rasputenosti: gdje je zloin u tome? Nisu li naa dobra zajednika? U tom sluaju, kakvo zlo inim dovodei u brak dijete koje mora dobiti dio tih dobara?
Ono e dobiti moj dio; nita nee ukrasti mome njenome suprugu; smatram da onaj dio u kojem e ono uivati uzimam od svoga miraza; prema tome, ni to dijete, ni ja ne oduzimamo nita mome muu. Kojim bi pravom, ako bi to dijete bilo njegovo, ono dobilo dio mojih dobara? Ne bi li to bilo zbog toga to sam mu ja podala ivot? Pa dobro, ono e uivati u tome dijelu iz tog istog razloga, iako je roeno kao plod prisne veze. Dugujem tome djetetu dio svojih bogatstava zato to mi ono pripada. to mi moete predbaciti? Ono u njemu uiva. -Ali, vi varate svoga mua; ova je dvolinost uasna. - Ne, to je odmazda, to je sve; ja sam prva bila prevarena okovima na koje me je prinudio: osveujem se zbog toga; ima li ieg jednostavnijeg od toga? -Ali, posrijedi je istinska uvreda koja se nanosi asti vaega mua. - Kakva li je to tek predrasuda! Moja se razuzdanost ne tie moga mua ni na koji nain; moje su pogreke moje vlastite. Ova je tobonja sramota vrijedila prije stotinu godina; danas su se ljudi osvijestili i rijeili ove tlapnje, i moj mu nije nita vie ponien mojim razvratom, no to bih ja mogla biti njegovim. Mogla bih se jebati sa itavom zemljom, a da ga to nimalo ne povrijedi! Ovo navodno krenje prava, dakle, samo je puka izmiljotina, koja je usto i neodriva. Od dviju mogunosti, jedna je tona: ili mi je mu ljubomorni grubijan, ili je tankoutna dua; po prvoj pretpostavci, najbolje to mogu uiniti jest osvetiti mu se zbog njegovoga ponaanja; prema drugoj, ne bih mu mogla zadati bol; budui da uivam, on e, ako je estit, zbog toga biti sretan: nema profinjenoga ovjeka koji ne uiva u prizoru sree osobe koju oboava. - Ali, da ga volite, da li biste eljeli da on uini to isto? - Ah, jao si ga eni koja samo i pomisli biti
ljubomorna na mua! Neka se zadovolji onime to joj daje, ako ga voli; ali, neka ga ne pokuava na to primoravati; ne samo da nee u tome uspjeti, ve e ga ubrzo navesti i da je zbog toga zamrzi. Ako sam razumna, dakle, nikada se neu alostiti zbog mueva razvrata. Neka radi to isto i sa mnom, i u braku e vladati mir. Samimo: Ma kakve bile posljedice preljuba, pa makar se zbog njega u kuu uvedu ak i djeca koja ne pripadaju suprugu, im su ona enina, ona imaju izvjesna nepobitna prava na dio enina miraza; ako je suprug obrazovan, treba na njih gledati kao na djecu koju je ena rodila u prvome braku; ako ne zna nita, ne moe ni biti nesretan, jer ne moemo patiti zbog muka za koje ne znamo; ako preljub nema takvih posljedica, i ako mu za njega ne zna, niti jedan pravnik ne bi u tom sluaju mogao dokazati da bi to mogao biti zloin; preljub je samim tim od toga trenutka muu samo jedan savreno nevaan in prema kojem je ravnoduan, jer za njega ne zna, a savreno dobar za enu, jer u njemu uiva; ako mu otkrije preljub, onda preljub vie nije nikakvo zlo, budui da on to nije bio ni as prije, a on ne moe promijeniti vlastitu prirodu; sada postoji samo jedno zlo, a to je muevo otkrie preljuba; no, ova pogreka samo je njegova - ona se ni u kojem pogledu ne moe ticati ene. Oni koji su nekada kanjavali preljub bili su, prema tome, krvnici, silnici, ljubomorni ljudi, koji su, dovodei sve u vezu sa sobom, nepravedno sebi utvarali da je dostatno uvrijediti ih, pa da bi bio poinjen zloin, kao da bi se osobna uvreda ikada trebala smatrati zloinom, i kao da bi se opravdano moglo nazvati zloinom djelo koje, ne samo da se ne ogrjeuje ni o prirodu ni o drutvo, ve oigledno slui i jednome i drugome.
Meutim, postoje sluajevi u kojima preljub, lako dokaziv, postaje nezgodniji po enu, a da pritom zbog toga ipak nije nita vie zloin; takav je, na primjer, sluaj kada je suprug impotentan ili kada je sklon eljama koje su oprene onima veine ljudi. Budui da ona uiva, a njezin mu ne uiva nikada, onda nedvojbeno njezina razuzdanost postaje upadljivija; ali, treba li se ona zbog toga ustruavati ili suzdravati? Ne, nipoto. Jedino ega se mora uvati jest da ne pravi djecu ili da pobaci, ako je ove mjere sigurnosti ipak prevare. Ako je zbog muevih protuprirodnih sklonosti ona primorana sebi nadoknaditi to to je on zapostavlja, ona najprije bez zazora treba zadovoljiti njegove elje, ma kakve one bile; treba mu potom objasniti da takve usluge doista zasluuju stanoviti obzir; treba onda zatraiti potpunu slobodu na temelju onoga to ona podaje. Tada mu ili odbija ili pristaje na to; ako pristane, kao to je to uinio moj, po volji se odajemo bludu, udvostruujui briljivost i popustljivost prema njegovim hirovima; odbije li, onda navlaimo jo deblje i neprozirnije koprene, i mirno se jebemo u njihovoj sjeni. A ako je impotentan? - Rastajemo se, ali, u svakom sluaju mu se podajemo; jebemo se u svakom sluaju, ljubavi draga, jer smo roene da bismo se jebale, zato to jebanjem izvravamo prirodne zakone, i zato to je svaki ljudski zakon koji se protivi prirodnim zakonima dostojan samo prezira. Veoma je lakovjerna ena koju tako besmisleni okovi kao to su brani spreavaju da se prepusti vlastitim sklonostima, koja se boji ili trudnoe ili da ne uvrijedi supruga, ili jo neosnovanijih mrlja na svome ugledu! Upravo si vidjela, Eugenie, da, upravo si osjetila kako je ona obmanuta, kako ona podlo rtvuje i vlastitu sreu i sve ivotne slasti najsmjenijim predrasudama. Ah, neka se jebe, neka se nekanjeno jebe! Hoe li joj malo
lane slave i ono malo ispraznih vjerskih nada nadoknaditi njene rtve? Ne, nee, i vrlina, i porok, sve se u lijesu stapa. Da li opinstvo, nakon nekoliko godina, vie uzdie jedne no to osuuje druge? A ne, jo jedanput, to nije tono! A jadnica, koja je proivjela svoje dane bez uivanja, izdahne, naalost, bez ikakve naknade.
EUGENIE:
-Kako me samo uvjerava, anele moj! Kako samo svladava moje predrasude! Kako samo razara sva lana naela koja mi je majka usadila! Ah, eljela bih da sam ve sutra udana, da taj as primijenim tvoje mudre izreke. Kako li su samo zavodljive, kako li su samo istinite, i kako ih samo volim! Samo me jedna stvar uznemiruje, draga prijateljice, u svemu onome to si upravo izrekla, a kako to ne razumijem, preklinjem te da mi pojasni. Tvoj mu, tvrdi, uiva u nasladi, ali tako da se istovremeno ne izlae opasnosti da zane dijete. to ti onda radi, molim te? Mu mi je ve bio star kada sam se udala za nj. Ve prve brane noi povjerio mi je svoje elje, uvjeravajui me da me, sa svoje strane, nikada nee ometati u mojima. Zaklela sam mu se da u ga sluati, i otada oboje ivimo u najdivnijoj slobodi. Njegova je elja da mu ga siem, ali, eto, on tome dodaje jo ijednu vrlo osebujnu dopunu: dok mu, nagnuta nad njim, i sa stranjicom tik iznad njegovoga lica, revno isisavam sjeme iz jaja, trebam mu se posrati u usta!...On to proguta!... jedne doista neobine elje!
EUGENIE: Eto
DOLMANCE: Nijedna
se ne moe odrediti kao takva, draga; sve su one prirodne; prirodi je po volji bilo da, kad je stvarala ljude,
njihove ukuse, kao i njihova lica, stvori razliitima, i ne smijemo se nita vie uditi raznolikosti koje je utisnula u nae crte lica, no raznovrsnostima koje je uklopila u nae sklonosti. elja o kojoj vam je upravo govorila vaa prijateljica je upravo posljednji modni krik; bezbroj je mukaraca, i to poglavito onih koji su ve zali u izvjesne godine, tome udnovato odan; biste li vi to odbili, Eugenie, kada bi netko od vas to zatraio?
EUGENIE,
rumenei: Prema naelima koja mi se ovdje usauju, zar ita mogu odbiti? Molim samo da mi oprostite zbog mog iznenaenja; ovo je prvi puta da ujem za sve ove vrste pohotnoga razvrata: najprije ih trebam shvatiti; ali, od rjeavanja naelnog pitanja do izvravanja samoga ina, mislim da moji uitelji moraju biti sigurni da e, s moje strane, nastati uvijek samo ono odmicanje koje oni sami budu zahtijevali. Bilo kako bilo, draga moja, ti si, dakle, zadobila slobodu tako to si pristala na ovaj ustupak?
I to najpotpuniju, Eugenie. Sa svoje strane, radila sam sve to mi se prohtjelo, on se tome nije protivio, ali nikada nisam imala ljubavnika: odve sam voljela uitak da bih to uinila. Teko eni koja se vee! Samo je jedan ljubavnik dovoljan da bi se ena upropastila, dok deset razuzdanih pustolovina, koje se ponavljaju iz dana u dan, ako ona to eli, ieznu kao u nonoj tiini im svre. Bila sam bogata: plaala sam mladie koji su me jebali a da me nisu poznavali; bila sam okruena ljupkim slugama, koji su bili uvjereni u to da e sa mnom kuati najslae uitke budu li uviajni, a i jednako tako sigurni da e biti otputeni, ako izuste i jednu jedinu rije. Ne
moe ni zamisliti, dragi anele, bujicu slasti u koju sam na taj nain utonula. Eto, takvo bih vladanje uvijek preporuila svim enama koje bi me htjele nasljedovati. Ve sam dvanaest godina udana, posjedovalo me je moda vie od deset ili dvanaest tisua osoba...a u mome drutvu vjeruju da sam potena ena! Neka druga bi imala ljubavnike, i ve bi s drugim propala.
EUGENIE:
Ova je mudra izreka najsigurnija; nju u doista sasvim smjerno i usvojiti; trebam se udati, kao i ti, za bogatoga ovjeka, a nadasve za matovitog ovjeka...Ali, draga, zar tvoj mu, tako strogo vezan iskljuivo za svoje sklonosti, nije nikada od tebe zahtijevao neto drugo?
Nikada, ve dvanaest godina, nije pogazio zadanu rije, niti jednog jedinog dana, izuzevi dane kada imam mjesenicu. Tada me jedna vrlo lijepa djevojka, koju je htio da uzmem u slubu, zamjenjuje, i stvari se razvijaju da ne mogu bolje. Ali, on se nedvojbeno ne zadrava na tome; druge osobe izvana pridonose raznovrsnosti njegovih uitaka?
EUGENIE:
DOLMANCE:
Ne sumnjajte u to, Eugenie; gospoin mu jedan je od najveih slobodoumnika svoga stoljea; on troi vie od stotinu tisua kuda godinje na besramne sklonosti koje vam je vaa prijateljica maloas opisala. Da vam pravo kaem, slutim da je tako; ali, to me se tie njegov razvrat, budui da mnotvo njegovih razuzdanih pustolovina opravdava i skriva moje? Nastavimo, preklinjem te, s pojedinostima izlaganja naina na koji se mlada osoba, udata ili ne, moe sauvati od
EUGENIE:
trudnoe, jer, priznajem ti da me ova zebnja jako uznemiruje, bilo sa suprugom za kojega trebam poi, bilo na mom ivotnom putu raskalaenosti; upravo si mi odala jedan od naina, govorei mi o sklonostima tvoga supruga; ali, taj nain uivanja, koji moe biti vrlo ugodan mukarcu, ini mi se da nije toliko prijatan eni, a ja elim da mi pria o onim uicima koji su osloboeni pogibli kojih se bojim.
GOSPOA DE SAINT-ANGE: Djevojka
se nikada ne izlae opasnosti da dobije dijete, pod uvjetom da ne doputa da joj ga stave u piku. Neka briljivo izbjegava ovaj nain uivanja; neka umjesto toga ponudi bez razlike ruku, usta, grudi ili mar. Uivanje na ovaj posljednji nain zadovoljit e je i omamiti nasladom, ak i mnogo vie no ikoje drugo; ovim drugim nainima ona e biti ta koja e ga pruati.
Zapoinjemo s prvim od ovih naina, hou rei s rukom, kao to si to upravo maloas vidjela, Eugenie; pomiemo ruku, kao kad sisamo prijateljev ud; nakon nekoliko pokreta ikne sjeme; mukarac vas za to vrijeme ljubi i miluje, i tom tekuinom polijeva onaj dio vaega tijela koji mu se najvie svia. elite li da vam ga stave meu grudi? - Ispruite se na postelji, stavite muki ud izmeu dojki, steite ga, i nakon nekoliko pokreta mukarac e svriti i orositi vam grudi, a ponekad i lice. Ovaj, od svih moguih naina uivanja, prua najmanje naslade, i moe odgovarati samo enama ija su prsa, zbog naviknutosti na ovakvu vrst usluga, ve stekla dovoljno gipkosti da stiu muki ud zbijajui se uz njega. Podavanje uitka ustima neizmjerno je prijatnije, kako mukarcu, tako eni. Najbolji nain da se u tome uiva jest da se ena isprui naopako, u suprotnom smjeru, na tijelu svoga
jebaa: on vam stavi kitu u usta, a, kako mu je glava meu vaim stegnima, vraa vam ono to mu inite, ili uvlaei vam jezik u picu ili nadraujui vam draicu; kada uivamo u ovom poloaju, trebamo jedan drugome zgrabiti stranjicu i uzajamno si drakati rupicu na guzici, jer je ova dopunska radnja uvijek nuna dopuna nasladi. Vatreni i matoviti ljubavnici tada gutaju sjeme koje im se isputa u usta, i silno se naslauju razbludnim uitkom to jedan drugome u utrobu unose ovu dragocjenu tekuinu, kojoj zlurado uskrauju njenu uobiajenu namjenu.
DOLMANCE: Ovaj
je nain uivanja divan, Eugenie; preporuujem vam da ga koristite. Zaista ima pregrt ari u tome to ete tako pogaziti prava na razmnoavanje i na taj nain osujetiti ono to budale nazivaju prirodnim zakonima. Bedra, kadikad i pazusi, slue isto tako kao utoita mukome udu, i pruaju mu zaklon, gdje on moe ispustiti sjeme bez opasnosti od trudnoe. Neke ene uvlae spuve u nutarnjost vagine, a ove, upijajui sjeme, spreavaju da sjeme dopre do suda koji slui rasploivanju; druge prinuuju jebae da se poslue vreicom od venecijanske koe, koja se obino zove kondom, u koji sjeme istjee bez pogibli da dostigne cilj; ali, od svih ovih naina uivanja, nedvojbeno je najugodniji onaj koji ostaje pri uivanju u guzicu. Dolmance, preputam vam da ga vi rastumaite. Tko moe bolje od vas opisati sklonost za koju biste dali ivot, da ga u njenu obranu zahtijevaju?
DOLMANCE:
Priznajem svoju slabost. Nema, slaem se, na svijetu uivanja koje je poeljnije od ovoga; oboavam ga kod
jednog i kod drugog spola; ali, djeaka mi guzica, moram priznati, prua vie naslade od stranjice kakve djevojice. Pederima nazivaju one koji se odaju ovoj strasti; Ali, kada se ovjek odlui biti peder, Eugenie, treba to biti potpuno. Jebati ene zguza znai biti peder samo napola: priroda nalae da ovu elju mukarac zadovolji s mukarcem; ona je, u ovoj sklonosti, u nama probudila elju napose za mukarcima. Besmisleno je rei da joj ova strast nanosi ikakvu ljagu. Je li to uope mogue, kad nas ona na nju navodi? Moe li ona nalagati ono to je poniava? Ne, Eugenie, ne moe; sluimo joj jednako dobro tako kao i na druge naine, a moda jo i svetije. Razmnoavanje je samo ustupak s njene strane, odraz njene snoljivosti i popustljivosti. Kako bi ona mogla propisati kao zakon djelo koje je liava njene svemoi, budui da je rasploivanje samo nastavak njenih prvotnih nakana, i budui da bi nove tvorevine, iznova sazdane njenom rukom, kad bi naa vrsta bila potpuno unitena, ponovno postale iskonske namjere, ije bi stvaranje bilo mnogo laskavije po njenu gordost i mo?
Znate li, Dolmance, da pomou ovoga sustava idete dotle da dokazujete kako bi potpuno istrebljenje ljudske rase bila samo usluga uinjena prirodi? u to sumnja, gospoo?
DOLMANCE: Tko
Oh, milosrdno nebo! Ratovi, kuge, glad, umorstva i sve grozote bile bi samo neophodne sluajne nesree prirodnih zakona, a ovjek, koji stvara ili trpi ove posljedice, ne bi onda bio nita vie zloinac u prvom sluaju no to bi bio rtva u drugome?
DOLMANCE:
On je nesumnjivo rtva, kada se svija pod udarcima nesree, ali nikada nije zloinac. Vratit emo se na sve ovo; razloimo, u meuvremenu, radi lijepe Eugenie, uivanje u sodomiji, koje je sada tema naega razgovora. Najuobiajeniji poloaj za enu u ovome uivanju jest da legne potrbuke na ivicu postelje, dobro raepljenih guzova, s glavom sputenom to je mogue nie. Pohotnik, nakon to se na trenutak zabavio pogledom na lijepu guzicu koja mu se nudi, poto ju je potapao, ispipao, kadikad ak i iibao, itipkao, izgrizao, ustima navlai slatku rupicu koju e rasturiti, i pripravi umetanje uda krajikom jezika; on isto tako ovlai i svoju alatku pljuvakom ili melemom i polako je prinese rupi koju eli rasturiti; jednom rukom vodi spravu, a drugom razmie obline kojima e se naslaivati; im osjeti da mu ud prodire, treba ga revno gurati, dobro se uvajui da ne uzmakne; kadto, ako je nova i mlada, enu tada boli; ali, bez ikakvoga obzira prema bolovima koji e se ubrzo pretvoriti u uivanje, jeba mora ustro gurati, postupno pojaavati nabijanje i dopirati sve dublje, dok najzad ne dosegne cilj, odnosno, dok se dlake njegove sprave ne trljaju o rubove mara onoga kojega guzi. Neka onda hitro nastavi put, sve je trnje potrgano; ostale su samo rue. Da bi dovrio preobrazbu onih ostataka boli koje jo osjea onaj drugi u nasladi, ako je u pitanju mladi djeak, neka mu uhvati kurac i drka ga; ako je to djevojka, neka joj draka draicu; ovo nadraivanje e im, valovima uitka koje izaziva, izvanredno stisnuti mar, i udvostruiti uitke onoga koji jebe, i on e, ushien i uznesen milinom, ubrzo trcnuti duboko u guzicu kojom se naslauje obilno i gusto sjeme, koje je plod tako bludnih pojedinosti.
Ima i onih koji ne ele da onaj kojega se jebe uiva; to emo ubrzo pojasniti.
Dopustite da na trenutak ja, sa svoje strane, budem uenica i da vas priupitam, Dolmance, kakva treba biti guza onoga kojega se jebe, da bi upotpunila uivanje onoga koji guzi?
DOLMANCE:
Okrugla i popunjena, sasvim sigurno; neophodno je da onaj koga se jebe ima neodoljivu potrebu za sranjem, tako da se vrh jebaevog kurca, dotiui govno, u njega zarine i ondje toplije i meke smjesti ono sjeme koje ga uzbuuje i raspaljuje. bih se da onaj kojega se guzi u
GOSPOA DE SAINT-ANGE: Bojala
tome manje uiva.

DOLMANCE: To
je zabluda! Ovo je uivanje takvo da mu nita ne moe nauditi, i onaj koji mu slui, kada ga okusi, uznesen je na sedmo nebo. Nijedno uivanje nije ravno ovome, nijedno ne moe tako potpuno zadovoljiti obje osobe koje mu se odaju, i teko da e se oni koji su ga okusili vratiti neemu drugome. To je, Eugenie, najbolji nain da se uiva s mukarcem, a da se ne izlae trudnoi; jer, naslaujete se, budite u to potpuno sigurni, ne samo kada mukarcu podmetnete guzicu, kao to sam vam to upravo objasnio, ve i kada mu ga siete, drkate, itd., i upoznao sam razuzdane ene koje su esto vie bile oarane ovim radnjama no stvarnim snoajima. Mata je alac uivanja; u uicima ove vrste, ona ravna svime, ona je pokreta svega; no uostalom, ne uivamo li putem nje? Zar od nje ne dolaze najsablanjivije slasti?
Pretpostavimo da je tako; ali neka se Eugenie pritom pripazi; mata nam slui samo kada nam je duh potpuno osloboen predrasuda: jedna jedina predrasuda dovoljna je da rashladi matu. Ovaj je muiavi dio naega duha tako raskalaen da ga nita ne moe zauzdati; najvei uspjeh mate, i njene najuzvienije slasti sastoje se u kidanju svih uzdi koje joj se suprotstavljaju; uobrazilja je neprijatelj reda i pravila, idolopoklonik raspojasanosti i svega onoga to ima svojstva zloina; eto otkuda dolazi neobian odgovor matovite ene koja se hladno jebala s muem: - emu tolika hladnoa? upita je on.
- Eh, uistinu, odvrati mu ovaj osebujni stvor, zbog toga to je ovo to mi radite posve obino.
EUGENIE:
Ludo volim ovaj odgovor...Ah, draga, kako samo silno elim upoznati sve te boanstvene zanose neobuzdane mate! Kako sam im samo sklona! Ti ne moe zamisliti, otkako smo zajedno...tek od tog trenutka, ne, ne, mila moja krasotice, ti ne bi mogla ni pojmiti sve pohotne misli kojima mi se duh zanosi...Oh, kako sam sada dokuila zlo!...Kako ga samo moje srce prieljkuje!
GOSPOA DE SAINT-ANGE: Neka
te zvjerstva, strahote, najgnusniji zloini vie ne zaprepauju, Eugenie; ono najprljavije, najbesramnije i najzabranjenije to postoji je ono to najvie uzbuuje glavu...i to nas navodi da uvijek najslasnije svrimo. U kolike mora da ste se nevjerojatne nastranosti oboje dosad upustili! Kako bih eljela saznati pojedinosti ovih zastranjenja!
EUGENIE:
DOLMANCE, ljubei
i pipkajui djevojku: Lijepa Eugenie, sto puta bih vie volio vidjeti kako vi doivljavate sve ono to bih elio raditi, no priati vam to sam sve radio. znam da li bi bilo ba tako dobro za mene da na sve pristanem.
EUGENIE: Ne
GOSPOA DE SAINT-ANGE: Ne EUGENIE:
bih ti to savjetovala, Eugenie.
No dobro, opratam Dolmanceu i potedjet u ga prisjeanja pojedinosti; ali ti, ljubavnice moja, reci mi, preklinjem te, to si najneobinije uinila u ivotu. Jednom sam se sama jebala s petnaestoricom; jebali su me devedeset puta u dvadeset i etiri sata, kako sprijeda, tako i straga.
EUGENIE:
To je samo razulareni blud; muan posao, dokazivanje izdrljivosti: kladim se da si inila i osebujnije stvari. sam u javnoj kui.
GOSPOA DE SAINT-ANGE: Bila EUGENIE: to DOLMANCE:
ta rije znai?
Tako nazivamo kue u kojima, za dogovorenu cijenu, svaki mukarac nalazi krasne mlade djevojke, sve potpuno spremne da zadovolje njegove strasti. ti si se ondje podavala, draga?
EUGENIE: I
Da, bila sam tamo kao bludnica, i zadovoljavala sam itavih tjedan dana elje vie pohotnika; ondje sam vidjela i veoma udnovate sklonosti; voena istim naelima slobodoumlja, kao i slavna carica Teodora, Justinijanova ena, hvatala sam mukarce i fakala se po
uglovima ulica...na javnim etnicama, a zaraeni novac sam prokockala.

EUGENIE:
Mila moja, dobro te poznajem, otila si ti jo mnogo to uope mogue?
dalje.
GOSPOA DE SAINT-ANGE: Je li EUGENIE: Oh,
jest, mogue je, i evo kako ja to shvaam: nisi li mi rekla da nam najdivnija duevna uzbuenja donosi mata? rekla sam.
GOSPOA DE SAINT-ANGE: Da, EUGENIE:
E pa, putajui mati na volju, dajui joj slobodu da prijee i posljednje granice koje bi joj htjeli propisati vjera, dolinost, ovjenost, vrlina, ukratko sve nae navodne dunosti, nije li istina da bi njena zastranjivanja bila silna?
GOSPOA DE SAINT-ANGE: Nedvojbeno. EUGENIE:
No, nee li nas ona vie raspaljivati upravo zbog neizmjernosti njenih nastranosti? nije tonije od toga.
GOSPOA DE SAINT-ANGE: Nita EUGENIE: Ako
je tako, onda, to emo mi vie htjeti biti uzbueni, to emo se vie eljeti silovito uzbuditi, i vie e trebati dati maha mati i upregnuti je da bludi do najnezamislivijih stvari; nae e se uivanje poboljati, razmjerno putu kojega nam je prevalio duh, i... Eugenie: Divna si!
DOLMANCE, ljubei
Koliko li je samo napredovala ova vragolanka u tako malo vremena! Ali, zna li, ljupka moja, da se daleko moe dotjerati putem koji nam opisuje?
EUGENIE:
Tako ja to uistinu i shvaam, i budui da si ne odreujem nikakve konice, vidi dokle pretpostavljam da se moe otii.
DE SAINT-ANGE:
GOSPOA
Do zloina, najprljavijih i najstranijih zloina.
prokletnice,
do
EUGENIE,
tihim i isprekidanim glasom: Ali, ti kae da oni ne postoje...a osim toga, to inimo samo zato da bismo si raspalili duh: sam in ne izvravamo. tako slatko izvriti ono to smo zamislili.
DOLMANCE: Ipak je EUGENIE, crvenei:
Dakle, provodimo u djelo...Ne biste me valjda htjeli uvjeriti, dragi moji uitelji, da nikada niste uinili ono to ste zamislili? mi se dogaalo da to i uinim.
GOSPOA DE SAINT-ANGE: Kadto EUGENIE: No,
tu smo. li pameti!
DOLMANCE: Kakve EUGENIE,
nastavljajui: Pitam te to si zamislila, i to si uinila nakon to si to zamislila.
zamuckujui: Eugenie, jednoga dana ispriat u ti svoj ivot. Nastavimo s naim pouavanjem...jer e me navesti da kaem stvari...
GOSPOA DE SAINT-ANGE, EUGENIE:
Dosta, pusti, vidim da me ne voli dovoljno da bi mi toliko otvorila duu; priekat u jo onoliko koliko mi odredi; vratimo se ponovno pojedinostima. Reci mi, draga, kojega si to sretnoga smrtnika odabrala za uitelja u prvim ljubavnim iskustvima?
Svoga brata - oboavao me je od djetinjstva; od nae najranije mladosti esto smo se zabavljali a da nismo otili do kraja; obeala sam mu da u mu se podati im se udam; odrala sam obeanje; sreom, mu mi nije nita otetio: brat je ubrao sve. I dalje se u to uputamo i nastavljamo s tom pustolovinom, a da se ne susteemo, ni on ni ja; oboje, pak, svatko sa svoje strane, tonemo u najboanstvenije raskalaene nepodoptine; posluimo ak i uzajamno jedan drugome: ja mu pribavljam ene, a on me upoznaje s mukarcima. Krasnoga li dogovora! Ali, zar rodoskvrnue nije zloin?
EUGENIE:
DOLMANCE:
Zar bismo mogli smatrati zloinom najslae veze u prirodi, one koje nam ona propisuje i ponajvie preporuuje! Promislite na trenutak, Eugenie: kako se ljudska vrsta, nakon velikih nesrea koje je pretrpjela zemaljska kugla, mogla uope drukije razmnoavati ako ne rodoskvrnuem? Ne nalazimo li za to primjer, ak i dokaze, u knjigama koje kranstvo potuje? Zar su se Adamova i Noina obitelj mogle drukije odrati? Prouite pomno, pabirite po obiajima cijeloga svijeta: svugdje ete vidjeti da je rodoskvrnue odobreno, da se na njega gleda kao na mudri zakon koji je stvoren da bi uvrstio obiteljske veze. Ako se, jednom rijeju, ljubav raa iz slinosti, koja moe biti savrenija od one izmeu brata i sestre, ili izmeu oca i keri? Krivo protumaena politika, izazvana zebnjom da izvjesne obitelji ne postanu odve mone, zabranjuje rodoskvrnue u naem nainu ivota; ali, ne zavaravajmo se toliko da prirodnim zakonom smatramo ono to je nametnuto iskljuivo iz koristi ili slavoljublja; ispitajmo naa srca - uvijek na njega upuujem
nae sitniave moraliste; zapitajmo ovaj sveti organ, i uvidjet emo da nita nije tako tankoutno kao tjelesno sjedinjavanje obitelji; prestanimo se zavaravati o osjeajima brata prema sestri, oca prema keri. Zalud ih i jedan i drugi taje pod koprenom naravne njenosti: najea ljubav jedini je osjeaj koji ih raspaljuje, jedini koji im je priroda usadila u srca. Udvostruimo, utrostruimo, dakle, ova predivna rodoskvrnua, ne prezajui ni pred im i znajmo da, to nam predmet naih elja vie pripada, to emo se s vie ara njime naslaivati. Jedan od mojih prijatelja uobiajio je ivjeti s kerkom koju ima vlastitom majkom; nema ni osam dana kako je razdjeviio trinaestogodinjeg djeaka, koji je plod njegovog openja s tom djevojkom; za nekoliko godina taj e se isti mladi oeniti vlastitom majkom - to eli moj prijatelj; on im kroji sudbinu prema ovim planovima, i on namjerava, to znam, jo uivati u plodovima koji e se roditi iz tog braka; mlad je, i moe se tome nadati. Vidite, ljupka Eugenie, kojom bi se koliinom rodoskvrnua i zloina okaljao ovaj estiti prijatelj, da ima imalo istine u predrasudi koja nas navodi da takve veze poimamo kao bolest. Napokon, u svim tim stvarima osobno uvijek polazim od jednoga naela: da priroda zabranjuje uivanje u skotolotvu, u rodoskvrnuu, u oskvrnjenju, itd., zar bi doputala da u tome nalazimo toliku nasladu? Nemogue je da ona moe podnositi ono to je istinski vrijea.
EUGENIE:
Oh, boanstveni moji uitelji, zaista uviam da, prema vaim naelima, postoji veoma malo zloina na zemlji, i da se nesmetano moemo prepustiti svim naim eljama, ma koliko se one mogle initi udnovate glupanima koji, vrijeajui se i uznemirujui se zbog svega, drutvene ustanove blesavo
smatraju boanskim zakonima prirode. Ali ipak, prijatelji moji, ne priznajete li barem da postoje odreena sasvim odvratna djela koja su doista zloini, premda nam ih priroda nalae? Slaem se s vama da nas ta priroda, koliko osebujna u svojim tvorevinama, toliko i raznovrsna u sklonostima koje nam ulijeva, ponekad dovodi do svireposti; ali ako, preputajui se ovoj izopaenosti, podlegnemo poticajima te udne prirode toliko da, pretpostavljam, pokuamo ubiti nae blinje, sigurno ete se sloiti sa mnom, barem se tome nadam, da bi takvo djelo bilo zloin?
DOLMANCE:
Pae, Eugenie, ni izdaleka se ne moemo sloiti s vama. Budui da je razaranje jedan od prvih zakona prirode, nita od onoga to rui ne bi moglo biti zloin. Kako bi djelo koje tako dobro slui prirodi nju ikada moglo povrijediti? To razaranje, kojim se ovjek junaci, uostalom, samo je puka varka; umorstvo nije unitavanje; onaj koji ga poini samo izmjenjuje oblike, jer prirodi vraa tvari kojima se njena vjeta ruka odmah poslui da bi nagradila druga bia; dakle, budui da stvaranje moe biti samo uitak onome koji mu se odaje, ubojica onda prirodi pripravlja uitak; on joj pribavlja grau koju ona smjesta upotrebljava, i djelo koje su budale tako ludo osuivale postaje samo zasluga u oima te sveobuhvatne posrednice. Naa se sujeta dosjetila nametnuti ubojstvo kao zloin. Vjerujui da smo prva bia u svemiru, glupo smo izmislili da bi svaka povreda koju bi pretrpjelo ovo uzvieno stvorenje neminovno morala biti silni zloin; povjerovali smo u to da bi priroda propala, kad bi se naa izvanredna vrsta na ovoj zemaljskoj kugli zatrla, dok bi potpuno unitenje te vrste, vraajui prirodi stvaralaku sposobnost koju nam ona ustupa, njoj ponovno podalo snagu koju joj otimamo naim
razmnoavanjem; ali, kakve li nedosljednosti, Eugenie! to? Zar astoljubivi vladar moe po vlastitom nahoenju i bez ikakve zadrke unititi neprijatelje koji tete njegovim uzvienim nakanama...zar svirepi, samovoljni, proizvoljni i oholi zakoni, isto tako, mogu u svakome stoljeu ubiti milijune osoba...a mi, slabi i jadni pojedinci, ne moemo jedno jedino bie rtvovati naoj osveti ili hiru? Ima li iega tako neovjenog, tako smijeno udnoga, i ne moramo li se, pod koprenom najskrivenije tajne, poteno osvetiti za ovu budalatinu?
EUGENIE:
Zacijelo...Oh, kako li je vaa pouka zavodljiva, i kako je odobravam!...Ali, recite mi, Dolmance, doista mirne due, jeste li katkad zadovoljili to nagnue? Ne silite me da vam otkrijem svoje omake: njihov broj i vrsta bi me nagnali da pocrvenim. Priznat u vam ih moda jednoga dana. ma zakona, zlikovac se njime esto sluio da zadovolji svoje strasti. bih barem mogao sebi prigovoriti samo to!
DOLMANCE:
GOSPOA DE SAINT-ANGE: Vodei
DOLMANCE: Kad
objesivi mu se o vrat: Boanstveni ovjee!...Oboavam vas!...Koliko treba imati duha i sranosti da bismo, poput vas, okusili sve uitke! Jedino je veleumnom ovjeku namijenjena ast da rastrga sve okove neznanja i gluposti. Poljubite me, bajni ste! iskreni, Eugenie, zar nikada niste prieljkivali
DOLMANCE: Budite
neiju smrt?
EUGENIE:
Oh! Jesam, jesam, i svakoga dana mi je pred oima jedan ogavni stvor koji bih ve odavno eljela vidjeti u grobu. da u pogoditi tko je to.
GOSPOA DE SAINT-ANGE: Kladim se EUGENIE: Na
koga sumnja? tvoju majku.
GOSPOA DE SAINT-ANGE: Na EUGENIE:
Ah, pusti me da ti na grudima sakrijem koliko sam pocrvenjela!
DOLMANCE:
Pohotni stvore! Sada te ja sa svoje strane elim obasuti milovanjima koja ti trebaju biti nagrada za odlunost srca i prekrasnog duha. (Dolmance je ljubi po itavom tijelu, i lagano je lupka po stranjici; die mu se; gospoa de Saint-Ange mu zgrabi kurac i drka mu ga; njegove ruke s vremena na vrijeme zalutaju i do stranjice gospoe de Saint-Ange, koja mu je pohotno podmee; nakon to je pomalo doao k sebi, Dolmance nastavlja.) Ali, zato ne bismo ostvarili tu divnu zamisao? Eugenie, ja sam svoju majku mrzila isto koliko i ti mrzi svoju, i nisam oklijevala. su mi sredstva. radije odvanost.
EUGENIE: Nedostajala
GOSPOA DE SAINT-ANGE: Reci EUGENIE: Naalost! DOLMANCE: Ali
Jo tako mlada!
sada, Eugenie, to biste uinili? mi sredstva i vidjet ete!
EUGENIE: Sve...Dajte
DOLMANCE:
Dobit ete ih, Eugenie, to vam obeajem; ali, postavljam jedan uvjet.
EUGENIE:
Koji? Ili radije, koji to uvjet ja nisam spremna prihvatiti? Doi, lupeice, doi mi u naruje: ne mogu vie izdrati; tvoja milo vidna stranjica treba biti nagrada za poklon koji ti obeajem, jedan zloin treba se platiti drugim! Doi!...Ili bolje, priskoite obje ugasiti potocima sjemena boanski plam koji nas raspaljuje!
DOLMANCE:
Molim vas, uspostavimo malo reda u ovim orgijama, on je nuan ak i usred pomame i beaa. Nita lake od toga: glavni je cilj, ini mi se, da svrim, podajui ovoj miloj djevojici najvei mogui uitak. Stavit u joj kurac u guzicu, dok ete je vi, ovako pognutu u vaem naruju, drakati najbolje to moete; prema poloaju koji vam odreujem, ona e vam to moi vratiti: pojebat ete jedna drugu. Poto zajaem ovo dijete i proetam ga malo po njenoj guzi, promijenit emo prizor. Guzit u vas, gospoo; Eugenie e biti iznad vas, i dok vam glava bude meu njenim nogama, ona e mi dati da joj siem draicu: tako u je navesti da i po drugi puta svri. Potom u se ponovno prebaciti u njezin mar; vi ete mi pruiti guzicu umjesto pike koju mi je ona prethodno dala, to jest, vi ete joj smjestiti glavu meu vae noge, kao to e ona to prethodno uiniti; ja u vama sisati rupicu na guzi, kao to u njoj prethodno sisati picu, vi ete svriti, ja isto, dok u joj rukom, grlei lijepo majuno
DOLMANCE:
tijelo ove ljupke novakinje, trljati draicu, kako bih je nagnao da se isto tako ponovno obeznani od naslade.
GOSPOA DE SAINT-ANGE: Dobro,
dragi moj Dolmance, ali, neto
e vam nedostajati.
DOLMANCE: Kurac
u guzici? U pravu ste, gospoo.
Okanimo se toga zasada i neka sve proe bez toga ovoga jutra; imat emo ga veeras: moj e nam brat doi pomoi, i nae e uivanje biti potpuno. Latimo se posla. elio bih da mi ga Eugenie na trenutak malo drka. (Ona to i ini.) Da, tako...malo bre, srce moje...Uvijek drite dobro otkriven ovaj rumeni glavi, nikada ga nemojte ponovno prekrivati...to vie nateete ilu, tim se vie on ukruuje...Nikada ne treba do kraja navlaiti kurac koji drkate...Dobro!...Sami tako pripremite ud koji e vas nabiti...Vidite li kako se die? Dajte mi jezik, nevaljalice mala!...Poloite stranjicu na moju desnu ruku, dok vam lijevom rukom drakam draicu. Eugenie, eli li ga navesti da okusi jo vei uitak?
DOLMANCE:
EUGENIE: Svakako...sve
u uiniti da mu ga pruim. dobro, uzmi mu onda kurac u usta i
GOSPOA DE SAINT-ANGE: Pa
malo ga sisaj.
EUGENIE to
ini: Je li ovako?
DOLMANCE:
Ah, prekrasnih li ustiju! Kakva toplina!...Kao najljepa guzica!...Pohotne i lukave ene, nikada ne uskraujte
ovu nasladu vaim ljubavnicima - njome ete ih zauvijek prikovati uz vas...Ah, bogamu!...Bog te jeb'o!...
GOSPOA DE SAINT-ANGE: Kako DOLMANCE:
samo huli boga, prijatelju!
Dajte mi guzicu, gospoo...Da, dajte mi je, da je ljubim dok mi ga sie, i ne udite se nimalo huljenju: jedan od najveih uitaka mi je da psujem Boga kad mi se die. ini mi se da mi se duh tada, u tisuu puta veem zanosu, mnogo vie gnua ove odvratne varke i prezire je; htio bih pronai nain ili da ga bolje ruim, ili da ga vie uvrijedim; a kada me moja prokleta promiljanja dovedu do uvjerenja o nitavnosti toga gadnoga predmeta moje mrnje, srdim se i elio bih smjesta ponovno stvoriti utvaru, kako bi mi se jarost barem mogla na to sruiti. Ugledajte se na me, ljupka eno, i vidjet ete kako e vam se od takvoga govora neizostavno jo vie raspaliti ula. Ali, pobogu!...Vidim da se, ma koliko uivao, svakako trebam izvui iz ovih boanstvenih ustiju...Inae u ispustiti sjeme!...Hajde, Eugenie, namjestite se; namjestimo se kako sam vam opisao, i utonimo sve troje u najsladostrasniji zanos. (Namjetaju se.) Kako se samo bojim, dragi, da e vam napori biti uzaludni! Nerazmjer je odve velik.
EUGENIE:
DOLMANCE:
Ja njime svakoga dana guzim i mlae; jo juer sam ovim kurcem oduzeo nevinost sedmogodinjem djeaku za manje od tri minute...Naprijed, Eugenie, hrabro!... razdirete me! Imajte obzira, Dolmance; sjetite se da
EUGENIE: Ah,
ja za nju odgovaram.
DOLMANCE:
Dobro je nadraujte, gospoo, manje e osjeati bol; uostalom, sada je ve sve gotovo - eto, nabio sam ga sve do dlaka. Oh, boe! Ovo nije lako...Pogledaj kako mi znoj oblijeva elo, dragi prijatelju...Ah, boe, nikada nisam osjetila tako ljutu bol!...
EUGENIE:
Eto, napola si razdjeviena, mila, stupila si u red ena; uistinu se takva slava moe kupiti s malo muke; uostalom, zar te moji prsti nimalo ne smiruju?
EUGENIE: Kako
bih uope mogla podnositi ovu patnju bez njih?... Mazi me, anele moj...Osjeam kako se neprimjetno bol pretvara u uivanje... Utjerajte mi ga!... Navalite!... Dolmance... Umirem!... Ah! Bog te jeb'o! Bogamu! Boe presveti! Promijenimo poloaj, ne mogu se suzdrati...Vau stranjicu, gospoo, preklinjem vas, i odmah se namjestite kako sam vam rekao. (Namjetaju se, i Dolmance nastavlja.) Ovdje je lake...Kako mi samo kurac prodire!...Ali, ova lijepa guza ipak nije nimalo manje prekrasna, gospodo!... se dobro ovako namjestila, Dolmance?
DOLMANCE:
EUGENIE: Jesam li DOLMANCE:
Prekrasno! Ova krasna nevina pikica mi se divno nudi. Ja sam grenik, prijestupnik, ja to znam; ovakve ari nisu stvorene za moje oi; ali, elja da dadnem ovome djetetu prve satove iz sladostraa jaa je od svake druge prosudbe. elim da joj potee sok...elim je iznuriti, ako je to mogue...(Lie je.)
EUGENIE:
Ah! Sluujete me, dotukli ste me silnim uivanjem, ne mogu vie izdrati!... to se mene tie, poinjem!...Ah! Jebi me!...Jebi me!...Dolmance, svravam!... ja, mila moja...Ah, Boe moj, kako me sie!... onda, kurvo mala!...Psuj!...
EUGENIE: I
GOSPOA DE SAINT-ANGE: Psuj EUGENIE: Dobro, DOLMANCE:
bogamu! Svravam...u najslaem sam zanosu!...
Na mjesto!...Namjesti se, Eugenie!...Prevarit e me sve ove izmjene ruke. (Eugenie se premjeta.) Ah, dobro! Eto me ponovno na starom mjestu...Pokaite mi rupicu na stranjici, gospoo, da je do mile volje izlickam...Kako samo volim ljubiti guzicu koju sam upravo pojebao!...Ah, nagnajte me da vam je dobro poliem, dok sjeme sruujem duboko u guzu vae prijateljice...Da li biste vjerovali, gospoo? Ovoga puta sam ga sunuo bez muke!...Ah! Do vraga! Do vraga! Ne moete zamisliti kako mi ga stee, kako ga samo stie!...Bog te jeb'o, kako uivam!...Ah! Gotovo je, ne mogu vie izdrati...moj sjeme kulja...i, mrtav sam!... I mene je dotukao, draga moja mila prijateljice, kunem
EUGENIE:
ti se...
avolice! Kako e se samo brzo naviknuti na jebanje zguza!
DOLMANCE: Poznajem
mnotvo mladih djevojaka njenoga uzrasta koje nita na svijetu ne bi moglo navesti da drugaije uivaju; samo prvi put je teko; ena koja je makar samo okusila ovaj
nain uivanja vie ne eli nita drugo...Oh, boe! Klonuo sam; pustite me da odahnem, barem na trenutak.
GOSPOA DE SAINT-ANGE: Eto
kakvi .su ti mukarci, draga moja jedva da nas i pogledaju kada su im udnje zadovoljene; ova ih iznemoglost vodi gubljenju volje za bilo to i gaenju, a onda ubrzo i dalje - preziru. hladno: Ah, kakve li uvrede, boanska ljepotice! (Obje ih grli.) Vi ste obje stvorene samo za slijepo tovanje, ma u kakvom se stanju ovjek nalazio.
DOLMANCE,
GOSPOA DE SAINT-ANGE: Uostalom,
utjei se, moja Eugenie; ako su oni stekli pravo da nas zanemare kad se zadovolje, nemamo li mi isto tako pravo prezirati ih, kada nas na to prinuuje njihovo vladanje? Ako je Tiberije na Kapriju rtvovao osobe im su mu utaile strasti, Zingua, afrika kraljica, je isto tako svoje ljubavnike prinosila kao rtve. Do takvog obijesnog nasilja, iako savreno jednostavnog i meni nedvojbeno vrlo poznatog, ipak nikada ne bi smjelo doi meu nama: "Vrana vrani oiju ne vadi", kae poslovica, i ma kako otrcana bila, tona je. Nikada nemojte strahovati da u vam na bilo koji nain uiniti naao, prijateljice moje: moda u vas navesti da inite mnogo zla, ali vam nikada neu nanijeti zlo. Oh, ne, ne, draga moja, usuujem se jamiti za njega: nikada Dolmance nee zloupotrijebiti prava koja mu podajemo nad nama; vjerujem da je estiti razvratnik: takvo je potenje najbolje; ali, vratimo naega uitelja njegovim naelima, i prisjetimo se, usrdno vas molim, velikoga plana koji nas je uzbudio, prije no to se smirimo.
DOLMANCE:
EUGENIE:
to? Nestako jedna, jo na to misli! Pomislila sam da je u pitanju samo uzbuenost tvoga napaljenoga duha.
EUGENIE: To
je najiskrenija pobuda moga srca, i bit u zadovoljna tek poto izvrim ovaj zloin. Oh! Dobro, dobro, smiluj joj se:
pomisli da ti je ona majka.

EUGENIE: Divnoga DOLMANCE:
li naslova - i to mi je neto!
Ona ima pravo; je li ta majka mislila na Eugenie donosei je na svijet? Objeenjakinja se jebala zato to je u tome uivala, ali joj uistinu ni na kraj pameti nije bilo imati ker. Neka u tom pogledu postupi kako hoe; ostavimo joj punu slobodu i zadovoljimo se time to emo joj jamiti da nikada nee snositi krivicu ni za kakvo zlo, ma kakvu nasilnu nepodoptinu poini. je se, mrzim je, tisuu razloga opravdava moju mrnju; moram joj oduzeti ivot, ma po koju cijenu!
EUGENIE: Gnuam
DOLMANCE: No
dobro - budui da si tako nepokolebljivo odluna, bit e zadovoljena, Eugenie, kunem ti se; ali, dopusti mi da ti dam nekoliko savjeta koji su ti prijeko potrebni prije no to bilo to sprovede u djelo. Nemoj da ti se ikada omakne da nekome ispovijedi svoju tajnu, draga, i nadasve, djeluj sama: nita nije opasnije od pomagaa; uvijek se uvajmo upravo onih za koje vjerujemo da su nam najprivreniji. Treba, govorio je Machiavelli, ili nikada nemati suuesnika, ili ih se otarasiti im su nam posluili. To nije sve: himbenost je neminovna, Eugenie, za planove koje ti kuje. Priblii se rtvi vie no ikada prije no to je ubije; pretvaraj se ili da je ali ili
da je tjei; ulaguj joj se, podijeli s njom njene jade, zakuni joj se da je oboava; uini jo i vie, uvjeri je u to: u takvim sluajevima s dvolinou se nikada ne moe otii odve daleko. Neron je milovao Agripinu na amcu s kojim je trebala potonuti: povedi se za tim primjerom, iskoristi svu svoju podlost, svaku prijetvornu obmanu koju ti duh moe priapnuti. Ako je la enama neophodna u svakoj prilici, jo im je i potrebnija kada ele nekoga obmanuti.
EUGENIE:
Ove u savjete zapamtiti i svakako ih provesti u djelo; ali, produbimo, molim vas, prouimo jo malo ovo pretvaranje to ga savjetujete enama; mislite li, dakle, da je takvo dranje sasvim neophodno u drutvu?
DOLMANCE:
Nema sumnje; ne znam ni za koje drugo koje bi u ivotu bilo neophodnije; jedna potvrena istina dokazat e vam neprijepornost takva ponaanja - svi se njime slue; prema tome, pitam vas, kako iskrena osoba i ne bi uvijek propala u drutvu licemjera! Dakle, ako je istina, kao to se tvrdi, da su vrline ipak na neki nain korisne i potrebne u uglaenom graanskom ivotu, kako mislite da onaj koji nije obdaren ni voljom, ni snagom, ni sposobnou za bilo koju vrlinu, a to se dogaa mnogim ljudima, kako oekujete, kaem, da takvo bie ne bude neophodno primorano da hini, kako bi, kad ono doe na red, i ono dobilo djeli sree koji mu takmaci otimaju? I u biti, zar je doista sigurno da je vrlina ta koja je zbilja neophodna ovjeku u drutvu, ili prije samo njen privid? Ne sumnjajmo u to da mu samo privid dostaje: on ima sve to mu treba ako je prividno kreposan. Budui da u drutvu ljude jedva da i dotaknemo, nije li im to dovoljno da nam pokau samo svoju vanjtinu? Osim toga, budimo duboko uvjereni u to da je kreposan nain ivota koristan samo onome koji
uistinu vrline posjeduje: drugi od toga imaju tako malo da, pod uvjetom da se onaj koji mora ivjeti s nama samo ini kreposnim, postaje savreno svejedno je li on to zaista ili nije. Pretvaranje je, uostalom, gotovo uvijek pouzdano sredstvo za uspjeh; prijetvoran ovjek neminovno dobija neku vrst prednosti pred onim s kim opi ili s kim je u vezi: zasljepljujui ga lanom vanjtinom, on ga uvjerava; samim tim on i uspijeva. Ako uvidim da su me prevarili, okrivljujem samo sebe, a onome koji me je obmanuo bit e tim lake to se ja iz oholosti neu aliti; njegov e utjecaj na mene uvijek biti oito izraen; on e biti u pravu kad u ja biti u krivu; on e napredovati, a ja neu biti nita; on e se obogatiti a ja u se upropastiti; napokon, uvijek iznad mene, on e uskoro za sebe pridobiti javno mnijenje; kada jednom do toga doe, ma koliko ga ja uzalud optuivao, drugi me nee vie ni sluati. Odajmo se, prema tome, smjelo i neprestano, najveoj dvolinosti; gledajmo na nju kao na klju svih draesti, sve obljubljenosti, sveg ugleda i svih bogatstava, i po volji ublaimo onaj mali jad to smo ljude nasamarili sonim uitkom to smo prepredene lopue.
Eto, ovo je, mislim, neizmjerno vie no to se treba rei po tom pitanju. Poto se Eugenie uvjerila, ona mora biti umirena i ohrabrena: ona e djelovati kada bude htjela. Mislim da sada treba nastaviti raspravu o razliitim ljudskim hirovima u razvratu; to podruje mora da je neizmjerno, prijeimo ga; upravo smo nau uenicu uputili u neke tajne vine primjene naela, no, nemojmo zanemariti ni teoriju.
DOLMANCE:
Razuzdane pojedinosti o mukim strastima nisu podesne, gospoo, posluiti kao poticaj pouavanju mlade djevojke kojoj, nadasve kao Eugenie, nije cilj da postane bludnica; ona e se udati, i uz tu pretpostavku, moemo se kladiti deset prema jedan da njen mu nee imati takve elje; ako se to ipak dogodi, lako je snai se i vladati na odgovarajui nain: mnogo blagosti, njenosti i ljubaznosti s njim; s druge strane, mnogo hinjenja i potajnog nadoknaivanja: ovo malo rijei kazuje sve. Ako vaa Eugenie ipak eli da se malo pretresu i ralane sklonosti i elje mukaraca u njihovoj razuzdanosti, svest emo ih na tri, da bismo ih ukratko promotrili: sodomija, naslaivanje svetogrem i sklonost prema okrutnosti. Prva je strast danas operairena; dodat emo nekoliko misli onome to smo ve tome kazali. Ona se dijeli na dvije vrste djelatnu i trpnu: ovjek koji jebe zguza, bilo djeaka, bilo enu, vri aktivno skotolotvo; pasivan je kada njega jebu. esto se dovodi u pitanje koji je od ta dva naina sladostrasniji; zacijelo je to onaj trpni, jer najedanput uivamo i sprijeda i straga; tako je slatko promijeniti spol, tako slasno oponaati kurvu, podavati se mukarcu koji se s nama ophodi kao sa enom, nazivati ga svojim ljubavnikom, priznati da ste mu ljubavnica! Ah, prijateljice moje, koje li slasti! Ali, Eugenie, ograniimo se ovdje na nekoliko podrobnijih savjeta, koji se iskljuivo odnose na ene koje se, pretvarajui se u mukarce, ele, po uzoru na nas, naslaivati tim prekrasnim uitkom. Upravo sam vas upoznao s takvim pobudama, Eugenie, a dovoljno sam vidio da bih bio uvjeren da ete jednoga dana u tom podruju mnogo napredovati. Bodrim vas da tim putem poete kao jednim od najizvrsnijih koji postoje
na otoku Kitera, savreno siguran da ete posluati ovaj savjet. Ograniit u se na dva ili tri upozorenja, bitna svakoj osobi koja je odluila upoznati samo ovu vrstu uivanja, ili one njima sline. Najprije pazite da vam uvijek trljaju draicu kada vas jebu zguza: nita se tako dobro ne slae poput ovih dvaju uitaka; izbjegavajte bide ili trljanje rubljem kada su vas netom na taj nain pojebali: dobro je da rupa bude uvijek otvorena; od toga se raaju udnje, golicanje koje odmah gasi svaku brigu o istoi; ne moe se uope zamisliti koliko se time produljuje uzbuenje. Dakle, kada se na ovaj nain budete zabavljali, Eugenie, izbjegavajte kiseline: one nadrauju i potiu stvaranje uljeva, a prodiranje uda time postaje bolno; ne dajte da vam vie mukaraca jedan za drugim svre u guzicu: to je mijeanje sjemena, iako sladostrasno za matu, esto opasno po zdravlje; uvijek izbacite van svaku izluevinu im ih jedan od njih ispusti.
EUGENIE: Ali,
da oni trcnu sjeme sprijeda, ne bi li to bio zloin?
GOSPOA DE SAINT-ANGE: Ta
nemoj misliti, sirota ludice, da ima i najmanjeg zla u bilo kojoj vrsti podavanja, ako uspije skrenuti muko sjeme s glavnoga puta, zato to razmnoavanje nipoto nije svrha prirode: ono je samo ustupak s njene strane; kada se njime ne koristimo, mnogo bolje ostvarujemo njene namjere. Eugenie, budi zakleti neprijatelj tog odvratnog nastavljanja vrste, i neprestano s toga puta, ak i u braku, skrei tu podmuklu tekuinu ije razvijanje slui samo tome da nam pokvari stas, da u nama ugasi poudu, da nas nagrdi, potari i poremeti nam zdravlje; navedi mua da se navikne na to da mu sjeme propada; ponudi mu sve puteve koji mogu udaljiti mukarca od hrama; reci mu da mrzi djecu, da ga
preklinje da ti ih nikada ne napravi. Budi oprezna po tom pitanju, draga, jer, priznajem ti to, toliko se grozim razmnoavanja da bih ti prestala biti prijateljica u trenutku kada bi zatrudnjela. Ako se ipak dogodi to zlo, a da ti tome nisi nimalo kriva, obavijesti me u prvih sedam ili osam tjedana, i pomoi u ti, sasvim njeno i polako, da se toga rijei. Ne boj se nimalo edomorstva; ovaj je zloin izmiljen; mi smo uvijek gospodarice onoga to nosimo u utrobi, i, unitavajui ovu vrstu tvari, ne inimo nita vie zla no to bi inile istei se od onoga drugoga lijekovima, kada osjetimo potrebu za tim.
EUGENIE: Ali
ako je dijete roeno?
ak i ako je dolo na svijet, mi emo uvijek imati najvie prava da ga ubijemo. Nema na zemlji prava koje je izvjesnije od prava majke nad svojom djecom. Nema naroda koji nije priznao tu istinu: ona je utemeljena na zdravom razumu, na naelu.
DOLMANCE:
To je pravo u prirodi...ono je neosporno. Nastranost sustava zasnovanog na oboavanju boga bila je izvor svih tih velikih zabluda. Budale koje su vjerovale u Boga bile su uvjerene da ljudi duguju svoje postojanje samo njemu, i da ga, im je zametak zreo, neka mala dua, proizala od Boga, odmah oivljuje; ti su glupani, pretpostavljam, zacijelo morali smatrati smrtnim zloinom unitavanje tog stvorenjca, jer, prema njihovom uvjerenju, ono vie nije pripadalo ljudima. Bilo je to Boje djelo; ono je pripadalo Bogu: zar se moglo uope njime raspolagati a da se ne poini zloin? Ali, otkako je zublja filozofije odagnala sve te lai, otkako je tlapnja o bogu prezrena, otkako smo, upueniji u zakone i tajne fizike, razvili
naelo raanja, i otkako takav tjelesni ustroj ne pokazuje nita to bi bilo udnovatije od razvitka zrnca ita, poeli smo se pozivati na prirodu zbog ljudske zablude. irei djelokrug naih prava, najzad smo priznali da smo savreno slobodni da povratimo ono to smo prije ili nevoljko ili sluajno dali, i da je nemogue od ma kojeg pojedinca zahtijevati da postane otac ili majka ako on to ne eli; shvatili smo da pitanje hoe li biti jedan stvor vie ili manje na zemlji, uostalom, i nije od tako velikog znaaja, i da smo, jednom rijeju, postali isto toliko pouzdano gospodari tog komada mesa, ma koliko iv on bio, kao i vlasnici noktiju koje iamo na prstima, izraslina mesa koje uklanjamo iz tijela, ili posljedica probave koje izbacujemo iz utrobe, zato to ijedno i drugo potjee od nas, jer nam i jedno i drugo pripada, i stoga to smo mi bezuvjetni posjednici onoga to izvire iz nas. Izlaui vam, Eugenie, prilino neznatnu vanost ina umorstva na zemlji, morali ste uvidjeti od kako maloga znaaja mora isto tako biti sve to se smatra edomorstvom, ak i kada je poinjeno nad stvorenjem koje je ve stasalo; suvino je vraati se tome: izvrsnost vaega duha nadodaje sve to je neophodno mojim dokazima. itanje povijesti obiaja svih naroda na zemlji, pokazujui vam da je ovakav obiaj opeprisutan, do kraja e vas uvjeriti da bi samo slaboumnici pripisali zlo tom vrlo beznaajnom inu.
EUGENIE,
najprije Dolmanceu: Ne mogu vam rei koliko ste me uvjerili. (Obraajui se potom gospoi de Saint-Ange.) Ali, reci mi, draga moja, jesi li se katkad posluila lijekom koji mi nudi da bi unitila zametak u sebi?
Dva puta, i uvijek s najveim uspjehom; no moram ti priznati da sam ga iskuala samo u
prvo vrijeme; meutim, dvije su mi poznanice upotrijebile taj isti lijek oko polovine bremenitosti, i uvjeravale su me da im je to takoer uspjelo. Raunaj, dakle, na mene u takvoj zgodi, draga, ali, savjetujem ti da se nikada ne stavi u poloaj da ti to zatreba: to je najsigurnije. Vratimo se sada opet pojanjavanju bludnih pojedinosti koje smo obeali ovoj djevojci. Nastavite, Dolmance, stigli smo do elje za bogohuljenjem.
DOLMANCE:
Pretpostavljam da je Eugenie odve razoarana vjerskim zabludama da u dui ne bi bila uvjerena da sve to se tie ruganja predmetima koji pobuuju milosre u budala ne moe imati nikakvu vrst posljedica. Ovakve sklonosti povlae tako malo posljedica da u sutini mogu raspaliti samo vrlo mlade glave, kojima svako kidanje konica postaje uitak; to je neka vrst male kazne koja raspiruje matu, i koja nedvojbeno moe biti na trenutak zanimljiva; ali, ove slasti, ini mi se, postaju neukusne i dosadne, kada se ovjek ima vremena obrazovati i uvjeriti u nitavnost predmeta iji su idoli, koje mi ismijavamo, samo krljava predodba. Oskvrnjivanje moi, slika svetaca, hostije, raspela, sve to u oima filozofa mora biti jednako umanjivanju vrijednosti kakvog poganskog kipa. Kada smo jednom izloili te odurne trice preziru, treba ih zaboraviti, i ne baviti se vie njima; od svega toga dobro je zadrati samo huljenje, i to ne zbog toga to bi ono bilo stvarnije, jer, od trenutka kada vie nema Boga, emu vrijeati njegovo ime? Ve stoga to je u opijenosti uitkom najhitnije izgovarati krupne ili proste rijei, i to huljenje zaista raspiruje matu. Nita se tu ne treba potedjeti; te rijei treba uresiti najveom raskoi izriaja; one trebaju sablanjavati to je mogue vie; jer, veoma je slatko
sablanjavati - u njoj sujeta izvojeva malu pobjedu koju nikako ne treba prezreti; priznajem vam, gospe moje, to je jedna od mojih tajnih naslada: malo je duevnih uitaka koji snanije djeluju na moju matu. Iskuajte ga, Eugenie, i vidjet ete to e se iz toga izroditi. Osobito se razmeite strahovitom bezbonou kada se naete s osobama vae dobi koje jo ame u tmini praznovjerja; rastrubite i na sve strane uznosite razvrat i razuzdanost; hinite da ste djevojka, i dopustite im da vam vide grudi; ako s njima odlazite na tajna mjesta, besramno zadignite suknju; dajte da vam, dok se tako prenemaete, vide najskrivenije dijelove tijela; zahtijevajte da i oni uine isto; zavedite ih, ukorite ih, ukaite im koliko su smijene njihove predrasude; navedite ih na ono to se zove zlo; psujte s njima poput mukarca; ako su one mlae od vas, uzmite ih na silu, zabavljajte se s njima i iskvarite ih, bilo primjerima, bilo savjetima, bilo, ukratko, svime onime za to mislite da ih najvie moe izopaiti; budite isto tako neobino slobodni s mukarcima; pred njima istiite bezbonost i bezonost: nikako se nemojte prestraiti slobodnog vladanja koje e si oni dopustiti, i potajno im podajte sve to ih moe zabaviti a da vam to pritom ne okrnji ugled ili da vas izvrgne pogibli; dopustite im da vas pipkaju, drkajte im kurac, dajte im da oni vas drakaju; idite ak i dotle da im podate guzicu; ali, kako nestvarna enska ast dri do prvih iskustava u uivanju sprijeda, budite izbirljiviji u tim stvarima; kad se jednom udate, uzmite sluge, nipoto ljubavnika, ili platite nekolicinu pouzdanih ljudi: od tog trenutka sve je pokriveno; nema vie povrede vaega ugleda, nema okaljavanja, usavrili ste
umijee i pronali nain da inite sve to vam se prohtije, a da drugi u vas nikada ne mogu posumnjati. Nastavimo: Uivanje u surovosti trea je sklonost koju smo obeali razloiti. Ova je vrst uivanja danas veoma svakidanja pojava meu mukarcima, a evo razloga kojima se slue da bi se opravdali. Mi se elimo uzbuditi, kau, to je cilj svakog mukarca koji se odaje putenoj nasladi, i to najsnanijim sredstvima. Polazei s tog gledita, nije rije o tome da saznamo hoe li se nai postupci svidjeti ili nee osobi kojom se sluimo, ve je rije samo o tome da sve svoje ivce potresemo najeim moguim udarom; dakle, budui da nas bol mnogo jae pogaa no uitak, neosporno e udari koji se u nama raaju zbog boli nanesene drugima u nama znatno jasnije i silnije zatreperiti, jae odjeknuti, da e se silovitije pronositi ivotinjski nagoni koji, upereni prema donjim dijelovima samim kretanjem unazad, nazadovanjem koje im je tada bitno, odmah raspaljuju organe naslade i pobuuju ih na uivanje. Djelovanje je uitka kod ena uvijek varljivo; uostalom, vrlo e teko ruan ili star mukarac u njima pobuditi nasladu. Uspijevaju li oni ipak u tome? Oni su slabi, uivanje je mnogo slabije, a uzbuenje nije krepko. Treba se onda odluiti za bol, iji uinak ne moe obmanuti i iji su treptaji snaniji. Ali, mukarcima zaluenima tom strau prigovara se da time nanose bol blinjemu; da li je milosrdno initi naao drugima radi vlastitoga uitka? Nitkovi vam na to odgovaraju da su oni, budui da su navikli u inu uivanja sebe uvaavati kao najviega, a druge nimalo ne cijeniti, uvjereni da je posve jednostavno, prema prirodnim porivima, odluiti se za ono to osjeaju, a ne za ono to oni uope ne
osjeaju. to nas se tiu, drznu se rei, bolovi nanijeti blinjemu? Zar ih mi osjeamo? Ne; naprotiv, upravo smo dokazali da njihovo raanje u nama izaziva prekrasno uzbuenje. U ime ega bismo, dakle, imali obzira prema pojedincu do kojega nam nimalo nije stalo? Zbog ega bismo ga potedjeli boli koja nas nikada nee kotati ni suze, kada je izvjesno da e se iz te boli roditi vrlo veliki uitak za nas? Zar smo ikada osjetili ma i jedan jedini prirodni nagon koji bi nam savjetovao da vie volimo druge no sebe, i, ne postoji li na svijetu svatko za sebe? Vi nam govorite o nestvarnom glasu te prirode, koji nam kae da ne inimo drugima ono to ne bismo htjeli da se nama uini; ali taj besmisleni savjet uvijek nam je dolazio samo od ljudi, i to od slabia. Snaan se ovjek nikada nee usuditi govoriti takvim jezikom. Prvi krani, koje su svakodnevno proganjali zbog njihovog glupavog sustava, bili su oni koji su dovikivali svakome tko je elio takvo to uti: "Nemojte nas spaljivati, nemojte nam guliti kou! Priroda kae da ne treba drugima initi ono to ne bismo htjeli da nama bude uinjeno." Tupoglavi slabii! Kako bi nas samo priroda, koja nam uvijek savjetuje da se naslaujemo, koja nam nikada ne ulijeva druge pobude i zanose, mogla trenutak kasnije, s neuvenom nedosljednou, uvjeravati da se ipak ne trebamo pokuavati naslaivati ako to moe boljeti druge? Ah, vjerujmo u to, vjerujmo u to, Eugenie, priroda, majka sviju nas, uvijek nam govori samo o nama; nita nije tako sebino kao njen glas, i ono to u njemu najjasnije prepoznajemo nepromjenjiv je i sveti savjet koji nam daje da uivamo, a nautrb koga, to nije vano. Ali, drugi se, kau vam na to, mogu osvetiti...U dobar as! - u pravu e biti samo najjai. No
dobro, eto prvotnog stanja vjeitih ratova i razaranja, za koje nas je njena ruka stvorila, i koje je njoj jedino probitano. Eto, draga moja Eugenie, kako razmiljaju ti ljudi, a ja tome nadodajem, iz svog iskustva i naobrazbe, da surovost nipoto nije porok, ve prvo uvstvo koje u nas usauje priroda. Dijete lomi zveku, grize dojiljinu dojku, davi pticu, mnogo prije no to zae u zrelost. Svirepost je usaena ivotinjama, kod kojih se, kao to sam vam, mislim, ve rekao, prirodni zakoni iitavaju mnogo snanije no u nas; ona je kod divljaka mnogo blia prirodi no kod uglaenog ovjeka: bilo bi, dakle, besmisleno tvrditi da je ona posljedica izopaenosti. Ponavljam, taj je sustav laan. Okrutnost je prirodna; svi se raamo s odreenom koliinom surovosti koju samo odgoj preinauje; ali odgoj nije u duhu prirode, on kodi svetim utjecajima prirode koliko i obraivanje zemlje drveu. Usporedite u svojim vonjacima stablo preputeno na brigu prirodi s onim o kojemu se skrbi vaa vjetina primoravajui ga na poslunost, i vidjet ete koje je ljepe, osjetit ete koje e vam dati bolje plodove. Okrutnost nije nita drugo doli ovjekova snaga koju civilizacija jo nije pokvarila: ona je, dakle, vrlina, a ne porok. Ukinite zakone, kanjavanje, obiaje, i surovost vie nee imati opasnih posljedica, budui da nikada nee djelovati tako da je se nee odmah moi na isti nain suzbiti; ona je opasna u prosvijeenom svijetu, jer povrijeenom biu gotovo uvijek nedostaje ili snage ili sredstava da odgovori na uvredu; ali, u primitivnom svijetu, ako svirepost pogaa snanoga, on e na nju odgovoriti, a ako pogaa slaboga, ona ne ini ni najmanju tetu, jer ranjava bie koje prema prirodnim zakonima uzmie pred jaim.
Neemo razlagati svirepost u putenim uicima meu mukarcima; otprilike vidite, Eugenie, kojim razliitim pretjerivanjima vodi, i vaa e vam vatrena mata pomoi da lako shvatite kako kod tvrde i stoike due ova razuzdanost ne smije" imati granica. Neron, Tiberije, Heliogabal rtvovali su djecu da bi im se digao; maral de Retz, Charolais, Condeov ujak, takoer su poinili strahote iz razularenosti: prvi je na ispitivanju priznao da je najmoniju sladostrast osjetio kada su njegov vjerouitelj i on dosuivali strana muenja maloj djeci obaju spolova. Pronali su sedam ili osam stotina rtvovanih u jednom od njegovih dvoraca u Bretagni. Sve je to pojmljivo, upravo sam vam to dokazao. Naa graa, organi, optjecaj tekuina, mo ivotinjskih nagona, to su tjelesni uzroci koji stvaraju, u isto vrijeme, ili tituse ili nerone, ili mesaline ili svete chantale; ne treba se nita vie diiti vrlinom no to se treba kajati zbog poroka, nita vie kriviti prirodu to nas je stvorila dobrima no to nas je donijela na svijet kao zlikovce; ona je djelovala prema svojim nazorima, nakanama i potrebama - potinimo se. Ovdje u, dakle, razmotriti samo okrutnost ena, koja je u njih uvijek mnogo ivlja no u mukaraca, a tome je uvelike povod pretjerana osjetljivost njihovih organa. Openito razlikujemo dvije vrste svireposti: ona koja se raa iz gluposti, i koja, kako nikada nije smiljena, niti ikada razloena, poistovjeuje tako roenu jedinku s divljom zvijeri: takva surovost ne prua nikakvu nasladu, jer onaj tko joj je sklon nije kadar ni za im ni tragati ni teiti; grubost takvoga bia rijetko je opasna - uvijek se lako od nje zatititi; druga vrsta okrutnosti, plod krajnje osjetljivosti organa, poznata je samo neobino profinjenim biima, i neumjerenosti u koje ih
surovost vodi samo izotravaju njihovu tankoutnost; ova se istananost duha, koja zbog svoje pretjerane finoe odve brzo otupi, uvijek koristi svim izvorima okrutnosti da bi se iznova probudila. Kako malo ljudi shvaa ove razlike!...Kako ih malo ljudi osjea! One ipak postoje, one su nedvojbene. Dakle, upravo ova druga vrsta svireposti najee pogaa ene. Dobro ih prouite: vidjet ete da ih je pretjerana osjetljivost ondje dovela; vidjet ete da ih prevelika ivahnost mate i snaga duha ine prokletima i krvolonima; zato su sve one draesne; zato nema niti jedne od njih za kojom se ne okreu kada se upusti u nesmiljenu surovost; naalost, krutost ili, bolje reeno, besmislenost naih obiaja ostavlja malo hrane njihovoj okrutnosti; one su primorane pritajiti se, pretvarati, skrivati svoju sklonost javnim dobrotvorstvom koje mrze iz dna due; samo pod najneprozirnijim velom, uz najvee mjere sigurnosti, i uz pomo nekoliko pouzdanih prijateljica, one se mogu odati svojim sklonostima; a, kako ima mnogo ena ove vrste, ima ih, prema tome, i mnogo nesretnih. elite li ih upoznati? Najavite im kakav okrutni prizor, prizor dvoboja, poara, boja, gladijatorskih borbi - vidjet ete kako e pohrliti; ali, tih prigoda nema dovoljno da bi napojile svoju jarost - one se suzdravaju i pate. Bacimo pogled na ovu vrst ena. Zingua, angolska kraljica, najokrutnija meu enama, rtvovala je ljubavnike im bi je obljubili; esto je nareivala da se ratnici bore pred njenim oima i ona bi postajala pobjednikova nagrada; da bi ugodila svojoj krvolonoj dui, zabavljala se osuujui sve ene koje su zatrudnjele prije tridesete godine na drobljenje u stupi". Zoe, ena jednog kineskog cara, nalazila je najvei uitak u tome da gleda smaknua zloinaca; ona je, kada nije bilo pogubljenja, nareivala da se ubijaju robovi dok se jebe s
muem, i usklaivala zanos svoga svravanja s okrutnou muka koje su podnosili ti jadnici. Ona je, usavravajui vrste muenja koje je nametala svojim rtvama, izmislila onaj glasoviti uplji bronani stup koji su usijavali poto bi unutra zatvorili osuenika. Teodora, ena Justinijanova, zabavljala se gledajui kako ukopljuju mukarce; Mesalina se samozadovoljavala dok su pred njom iznurivali mukarce masturbacijom. Florianke su poveavale ud supruzima stavljajui im malene kukce na glavi, zbog ega su ovi trpjeli uasne bolove; za izvoenje toga zahvata one su ih vezivale i vie ih se okupljalo oko jednog mukarca da bi ga sigurnije svladale. im su spazile panjolce, one same su drale svoje supruge dok su ih ti neovjeni Europljani ubijali. La Voisin i La Brinvilliers trovale su iskljuivo iz iste naslade da poine zloin. Povijest nam, jednom rijeju, pribavlja tisue i tisue osebujnih znaajki enske svireposti, i zbog prirodnog nagnua koje one osjeaju u ovim uzbuenjima, elio bih da se priviknu upotrebljavati bi, kojim okrutni mukarci umiruju svoju surovost. Neke se od njih njime i slue, to znam, ali on jo uvijek, meu pripadnicama toga spola, nije u uporabi onoliko koliko bih ja elio. Posredstvom tog oduka koji je dan enskome divljatvu, drutvo bi postalo bolje; jer, budui da ne mogu biti zle na taj nain, one su zle na neki drugi, i, irei tako svoj otrov u drutvu, one dovode do oajanja i supruge i obitelji. Odbijanje da se uini dobro djelo, kada se za njega ukae prilika, uskraivanje pomoi bijednicima u nevolji, doista, ako hoete, raspiruju tu krvolonost koja jednostavno privlai neke ene, ali, to je slabo i esto zaista mnogo manje od potrebe koju one imaju da ine jo i gore. Nesumnjivo postoje i drugi naini pomou kojih bi ena, istodobno osjetljiva i okrutna, mogla smiriti svoje pomamne strasti, ali, oni su opasni, Eugenie, i nikada se ne bih odvaio
savjetovati ti ih...Oh, boe! Ta to vam je, mili anele?...Gospoo, u kakvom je to stanju vaa uenica?!...
EUGENIE,
drakajui samu sebe: Ah, bogamu! Vi ste mi zavrtili glavom...To je posljedica vaih jebenih rijei!...
DOLMANCE:
U pomo, gospoo, pritecite u pomo!...Zar emo, dakle, dopustiti da ovo lijepo dijete svri a da mu ne pomognemo? Oh, to bi bilo nepravedno! (Uzimajui je u naruje.) Divni stvore, nikada ne vidjeh takvu osjetljivost kao to je tvoja, nikada tako prekrasan duh!... Postarajte se o njoj sprijeda, gospoo; ja u jezikom dodirivati lijepu rupicu na njenoj guzi, i lagano je lupkati po stranjici; ona u naim rukama na taj nain mora svriti barem sedam ili osam puta. smuena: Ah! Do vraga! To nee biti teko!
DOLMANCE:
EUGENIE, sva
DOLMANCE: U
ovom poloaju, gospe moje, primjeujem da biste mi ga naizmjence mogle sisati; kada biste me na taj nain osokolile, sa mnogo bih vie odlunosti pristupio zadovoljavanju nae ljupke uenice. Mila moja, otimam ti ast da siem ovaj lijepi kurac. (Uzima ga.) Ah! Kakve li naslade!...Kakve li sladostrasne topline!...Ali, Eugenie, hoete li se dobro ponijeti u odlunom trenutku?
EUGENIE:
DOLMANCE:
Progutat e...progutat e, odgovaram za nju; a uostalom ako iz djetinjarije...napokon, iz ma kojeg drugog razloga...ona zapostavi dunosti koje joj ovdje namee pohota...
DOLMANCE,
veoma napaljen: Neu joj oprostiti, gospoo, neu joj oprostiti!...Primjereno u je kazniti...Kunem vam se da u je izbievati... Iibati do krvi!... Ah! Bogamu! Svravam... Sjeme mi iklja!... Progutaj!... Progutaj, Eugenie, neka se ni kap ne izgubi!...A vi, gospoo, pobrinite mi se za guzicu nudi vam se...Zar ne vidite, dakle, kako mi zijeva jebena guzica?...Ta zar ne vidite kako zove vae prste?...Boga vam vaega! Opija me i preplavljuje pomamni zanos...Nabijate mi cijelu aku!...Ah! Umirimo se malo, da se oporavimo, ne mogu vie...ova bajna djevojka mi ga je sisala kao aneo...
EUGENIE:
Mili, ljubljeni uitelju, nisam izgubila ni kap. Poljubi me, mila ljubavi, tvoje sjeme sada mi je duboko u utrobi. Prekrasna je...i kako je samo mala vragolanka svravala!...
DOLMANCE:
Potpuno je preplavljena!...Oh! Boe! to to ujem?...Netko kuca - tko nas to moe tako uznemiravati?...To je moj brat...Nesmotrenjak!... draga, to je izdaja!
EUGENIE: Ali, DOLMANCE:
Neuvena, zar ne? Nita se ne bojte, Eugenie, trudimo se iskljuivo da biste vi bili zadovoljni.
GOSPOA DE SAINT-ANGE: Ah!
Ubrzo emo je u to uvjeriti! Prii, brate, i podsmijehni se ovoj djevojici koja se skriva da je ti ne bi vidio.
etvrti dijalog
GOSPOA DE SAINT-ANGE, EUGENIE, DOLMANCE, VITEZ DE MIRVEL
VITEZ:
Ne strahujte nimalo, i ne bojte se za moju uviavnost, kunem vam se, lijepa Eugenie - znam uvati tajnu; eto moje sestre i mog prijatelja, oni vam oboje mogu jamiti za mene.
DOLMANCE:
Znam samo jednu stvar koja najedanput moe okonati ovaj smijeni i ukoeni obred. Sluaj, vitee, mi odgajamo ovu krasnu djevojku, uimo je svemu to treba znati gospoica njenog uzrasta, a da bismo je bolje poduili, uvijek dodajemo malo primjene poelima. Treba joj slika kurca koji svrava; tu smo stali: hoe li nam ti to pokazati?
VITEZ:
Taj je prijedlog zaista odve laskav da bih ga odbio, i gospoiine drai vrlo e brzo usmjeriti ovu pouku prema eljenom ishodu. No dobro, hajdemo onda; odmah na posao!
EUGENIE:
Oh, doista, to je stvarno previe, pretjerali ste; toliko zloupotrebljavate moju mladost...Ali to e gospodin misliti o meni? Da ste draesna djevojka, Eugenie...najdivnije stvorenje koje sam u ivotu vidio. (Ljubi je i ruke mu blude po njenim arima.) Oh! Boe! Kakvih li krepkih i ljupkih grudi!...Kakvih li arobnih draesti!
VITEZ:
DOLMANCE:
Manje prie, vitee, a vie djela. Usmjeravat u radnju, to je moje pravo; cilj ovoga prizora je da se Eugenie pokae kako je ureeno izbacivanje sjemena; ali, kako ona teko da moe hladnokrvno promatrati takvu pojavu, smjestit emo se svi etvero sasvim blizu i nasuprot jedno drugome. Vi ete drakati vau prijateljicu, gospoo; ja u se pobrinuti za viteza. Kada je rije o svravanju, mukarac se neizmjerno bolje u to razumije no ena. Kako zna to njemu odgovara, zna i to treba initi drugima...Hajdemo, smjestimo se. (Namjetaju se.) Zar nismo suvie blizu jedno
drugome?
DOLMANCE, epavi
ve viteza: Ne bismo mogli biti odve blizu, gospoo; dokazi muevnosti vaega brata trebaju natopiti grudi i lice vae prijateljice; on joj treba svriti, ono kako se kae, u brk. Budui da ja ravnam trcaljkom, usmjerit u mlazove tako da je potpuno obliju. Za to vrijeme pomno je nadraujte po svim putenim dijelovima tijela. Eugenie, pustite mati na volju, neka vam slobodno odluta do najraskalaenijih nastranosti; pomislite da ete vidjeti kako se pred vaim oima odvijaju najljepe tajne razuzdanosti; pogazite svako ustruavanje: srameljivost nikada nije bila vrlina. Da je priroda htjela da skrivamo neke dijelove tijela, sama bi se za to pobrinula; ali, ona nas je stvorila nage; ona, dakle, eli da budemo goli, i svaki protivni postupak bezuvjetno vrijea njene zakone. Djeca, koja jo nemaju nikakvu predodbu o ulnoj nasladi, i prema tome, ni o potrebi da se ona raspiruje ednou, pokazuju sve to imaju. Kadto se susree jo i osebujnije vladanje: ima zemalja u kojima je uobiajena stidljivost koju odaje odijevanje, a da nema ednosti u
obiajima. Na Otaitiju djevojke su obuene, a suknje zadiu im to od njih zatraite.

Kod Dolmancea volim to on ne gubi vrijeme; pria, a vidite li kako se samo uposlio, kako zadovoljno promatra divnu guzicu moga brata, kako pohotno drka lijepi mladiev kurac...Hajdemo, Eugenie, bacimo se na posao! Eto, diglo se crijevo trcaljke; uskoro e nas preplaviti.
EUGENIE:
Ah, draga moja prijateljice, kakvog li gorostasnog uda!...Jedva da ga mogu obujmiti!...Oh! Moj boe! Jesu li svi tako golemi? Znate, Eugenie, da je moj mnogo manji; takve su sprave pogibeljne za mladu djevojku; znate da vas ovaj ne bi bezbolno nabio. gospoa de Saint-Ange ve nadrauje: Ah! Sve bih ih izazvala, samo da uivam u njima!...
DOLMANCE:
EUGENIE, koju
DOLMANCE:
I imali biste pravo: djevojka se nikada ne smije preplaiti takve stvari; priroda se prilagodi, i bujice uitaka kojima vas obasipa vam ubrzo nadoknauju male bolove koji im prethode. Vidio sam djevojke jo i mlae od vas kako podnose jo krupnije kureve. Odvanou i strpljivou prevladavaju se i najvee prepreke. Ludost je misliti da mladu djevojku treba razdjeviiti, ako je ikako mogue, samo vrlo malim kurcem. Miljenja sam, naprotiv, da se djevica mora podati najkrupnijoj spravi na koju moe naii, kako bi je, poto se tetive djevinjaka prethodno iskidaju, bre moglo obuzeti uzbuenje naslade. Istina je da e joj, kad se jednom navikne na takav nain uivanja, biti mnogo tee vratiti se osrednjem; ali, ako je bogata, mlada i lijepa, ona e takvih nai
koliko god joj srce bude htjelo. Neka se takvih i dri; ako joj se ponudi kakav manji, a ona ga ipak poeli? - neka ga onda stavi u guzicu.
GOSPOA DE SAINT-ANGE: Svakako,
a da bi bila jo sretnija, neka se poslui i jednim i drugim najedanput; neka razbludni pokreti kojima e uzbuivati onoga koji je jebe sprijeda poslue da raspale pomamu onoga koji joj ga nabija u guzicu, i neka, natopljena sjemenom obojice, ginui od zadovoljstva, i ona ikne svoje.
DOLMANCE: (Treba
primijetiti da se izbacivanja sjemena odvijaju neprekidno uporedo s razgovorom.) ini mi se da bi u prizoru koji vi prireujete, gospoo, trebalo jo dva ili tri kurca vie; zar ne bi ena namjetena onako kao ste upravo opisali mogla imati jedan kurac u ustima i po jedan u svakoj ruci? Mogla bi ih imati pod pazusima i u kosi, morala bi ih imati trideset oko sebe, ako je to mogue; u takvim bi trenucima trebalo da ona oko sebe dodiruje, lakomo prodire same kureve, i da je svi oni natope u istom trenutku kada i ona sama svrava. Ah, Dolmance, ma kakva vi kurva bili, kladim se da se ne moete usporediti sa mnom u tim prekrasnim pohotnim bojevima...inila sam sve to je u takvoj vrsti uivanja mogue.
EUGENIE,
koju njezina prijateljica i dalje nadrauje, kao to i Dolmance to isto ini vitezu: Ah!...Mila moja...Izluuje me!...Kako molim? Mogla bih se podati...tolikim mukarcima!...Ah! Kakvih li slasti!...Kako me samo dira, draga prijateljice!...Ti si boginja uivanja glavom!...A kako samo raste ovaj lijepi kurac!...Kako mu je ovaj velianstveni glavi nabreknuo i postaje rumen!...
DOLMANCE: Rasplet VITEZ:
je veoma blizu.
Eugenie...sestro moja...priite blie...Ah! Kakvih li boanstvenih grudi!...Kakvih li slatkih i oblih bedara!...Svravajte!...Svravajte obje, moje e vam se sjeme pridruiti!...Kulja!...Ah! Bogamu!...(Dolmance, u prijelomnom trenutku ove pomame, usmjerava mlazove sjemena svoga prijatelja na obje ene, i to uglavnom na Eugenie, koja je ve sva preplavljena.) Kakvog li lijepog prizora!...Kako li je samo plemenit i velianstven!...Eto, sva sam oroena, posve prekrivena...ak mi je uletjelo i u oi!... Priekaj, mila moja, pusti me da pokupim te dragocjene bisere; njima u ti trljati draicu, da bih te bre nagnala da svri.
EUGENIE:
EUGENIE:
Ah, da, draga, ah, da: ideja ti je izvrsna...Uini to i svrit u ti u naruju. Boanstveno dijete, poljubi me tisuu puta!...Pusti me da ti siem jezik...da udiem tvoj sladostrasni dah raspaljen groznicom uivanja!...Ah! Do vraga! I ja svravam!...Brate, dokraji me, preklinjem te!... vitee...da, nadraujte sestru.
DOLMANCE: Da, VITEZ: Radije DOLMANCE:
bih je jebao: opet mi se digao.
Pa dobro, onda joj ga turnite, a meni dajte guzicu: jebat u vas za vrijeme ovog sladostrasnog rodoskvrnua. Eugenie e, oboruana ovim umjetnim udom, mene nabijati zguza. Kako joj je sueno da jednoga dana igra sve razliite
uloge u bludu, ona se treba izvjetiti, u obuci koju joj ovdje dajemo, da ih sve podjednako dobro izvrava.
EUGENIE,
nakaradno se nakinurivi umjetnim udom: Oh, rado! Nikada neu zakazati, kada je rije o razvratnosti: ona je sada moj jedini bog, jedino pravilo moga vladanja, jedini temelj svih mojih postupaka. (Nabija zguza Dolmancea.) Je li ovako, dragi moj uitelju?...Radim li ovo dobro?...
DOLMANCE:
Divno!...Zaista, mala me vragolanka nabija zguza kao mukarac!...Dobro! ini mi se da smo svi etvero savreno sjedinjeni - sada treba samo izdrati do kraja. umirem, vitee!...Nemogue mi je priviknuti se na prekrasno nabijanje tvoga krasnoga kurca!... Bogamu! Koliko mi samo uitka prua ova ljupka guzica!...Ah! Do vraga! Do vraga! Svrimo svi etvero najedanput!...Boga vam vaega! Na umoru sam! Izdiem! Svravam!...Ah, u ivotu nisam sladostrasnije svrio! Jesi li iknuo sjeme, vitee? pogledaj ovu piku, kako sam je podmazao. prijatelju, to nemam i ja isto toliko u guzici! se, umirem.
DOLMANCE:
VITEZ: Eto,
DOLMANCE: Ah,
GOSPOA DE SAINT-ANGE: Odmorimo DOLMANCE,
ljubei Eugenie: Ova draesna djevojka me je bogovski pojebala. sam u tome uivala.
EUGENIE: Doista DOLMANCE:
U svakoj se razuzdanosti uiva kad ste razbludnik, a najbolje to ena moe uiniti jest da ih umnogostruuje ak i izvan granica mogueg.
Poloila sam pet stotina zlatnika kod biljenika za osobu koja bi me nauila strasti koju jo ne poznajem, i koja mi moe uroniti ula u slast u kojoj dosad jo nisam uivala.
DOLMANCE:
(Ovdje su sugovornici ve ponovno dotjerani i samo avrljaju.) Ova je zamisao neobina, i prihvatit u je, ali sumnjam, gospoo, da ova osebujna elja za kojom udite nalikuje siunim zadovoljstvima koja ste upravo okusili. molim?
GOSPOA DE SAINT-ANGE: Kako DOLMANCE:
Zato to, asti mi, ne znam nita dosadnije od uivanja u piki, i kada ste ve jednom, gospoo, kao vi, okusili zadovoljstvo koje prua uivanje u guzici, ne shvaam kako se onda moete vraati drugima.
GOSPOA DE SAINT-ANGE: To
su stare navike. Kada mislite poput mene, onda elite da vas jebu svugdje i, ma koji vam dio tijela sprava probije, sretni ste to je ba ondje osjeate. Ipak, zaista dijelim vae miljenje, i ovdje potvrujem svim pohotnim enama da e naslada koju e osjetiti u jebanju zguza uvijek umnoge nadilaziti onu koju e osjetiti kada to ine sprijeda. Neka se u tom pogledu oslone na Europljanku koja je to najvie inila i na jedan i na drugi nain: jamim im da je to jednostavno neusporedivo, i da e se vrlo teko vratiti na uivanje sprijeda kada iskuaju ono straga.
VITEZ:
Ne mislim ba posve isto. Podajem se svemu to od mene trae, ali, sam sam u ena uistinu sklon samo onome oltaru koji je priroda odredila da im se ondje odaje poast. No dobro, pa to je onda guzica! Nikada priroda, dragi moj vitee, ako pomno ispita njene zakone, nije ukazala
DOLMANCE:
na neke druge oltare za nae duboko tovane, osim rupice na stranjici; ona ostalo doputa, ali ovo nalae. Ah! Bogamu! Da joj nije bila namjera da se jebemo u guzicu, zar bi ona ba tako lijepo uskladila njen otvor s naim udima? Nije li to okace okruglo kao i oni? Koje to bie dovoljno zavaeno sa zdravim razumom moe pomisliti da je priroda mogla stvoriti jajoliku rupu za okrugle ude? Njene se namjere itaju u toj nakaznosti; ona nam time jasno ukazuje da se odvie opetovano prinoenje rtve u tome dijelu, umnogostruujui razmnoavanje koje nam ona samo doputa, njoj zacijelo ne bi dopadalo. Ali, nastavimo s izobrazbom. Eugenie je upravo potpuno lagodno promatrala uzvienu tajnu svravanja; sada bih elio da naui usmjeravati mlazove sjemena.
GOSPOA DE SAINT-ANGE: Kako ste sada obojica iscrpljeni, znai da joj slijedi mnogo tegobna truda. DOLMANCE:
Slaem se - upravo stoga bih i elio da u vaoj kui ili na ladanju moemo imati kakvog vrlo snanoga mladia, koji bi nam posluio kao lutka, i na kojem bismo mogli zorno pouavati. ono to vam treba.
GOSPOA DE SAINT-ANGE: Imam upravo DOLMANCE: Nije
li to sluajno onaj mladi vrtlar, prekrasnoga lica, od oko osamnaest ili dvadeset godina, kojeg sam maloas vidio kako radi u vaemu povrtnjaku? Da, tono, upravo Augustin. Ud mu je trinaest paleva dug, a osam i pol irok! blagi boe! Kakvog li udovita!...I to svrava?... kao bujica!...Potrait u ga.
GOSPOA DE SAINT-ANGE: Augustin? DOLMANCE: Ah,
Peti dijalog
DOLMANCE, VITEZ, AUGUSTIN, EUGENIE, GOSPOA DE SAINT-ANGE GOSPOA DE SAINT-ANGE,
dovodei Augustina: Evo ovjeka o kojem sam vam govorila. Hajdemo, prijatelji, zabavljajmo se; to bi ivot bio bez zabave?...Prii, beno!...Oh! Kojeg li glupana!...Vjerujete li da ve est mjeseci nastojim uljuditi ovu svinju, i da ne mogu s njim izii na kraj? gospojo, vi ipak ponekad onako kaete da sad i ne izgledam tol'ko loe, a kad treba ugar obraditi, opet ga uvijek meni dadete.
AUGUSTIN: Bogme,
DOLMANCE:
Ah! Kako milo!...Kako ljupko!...Ovaj dragi prijatelj je iskren koliko i neposredan. (Pokazujui Eugenie.) Augustin, evo jedne neobraene livade s cvijeem; bi li nju malo prokrio? Ah! Trista mu lopata! Gospodine, tako dobar komad nije za me stvoren. gospoice.
AUGUSTIN:
DOLMANCE: Hajdemo, EUGENIE, crvenei: DOLMANCE:
Oh, boe! Kako se sramim!
Udaljite od sebe tu malodunost; budui da nas na sva naa djela, a osobito na ona razuzdana, pobuuje priroda, nema djela, ma koje vrste ono bilo, kojega bismo se morali postidjeti. Hajdemo, Eugenie, udarite u najrazvratniji
kurvarluk s ovim mladiem; pomislite da, svaki puta kada djevojka izaziva, drai mladia, ona poklanja milodar prirodi, da va spol najbolje slui prirodi kada se odaje bludu s naim spolom, da ste, ukratko, roene da bi vas se jebalo, i da ona koja se opire toj namjeri prirode ne zasluuje ivjeti. Sami spustite hlae ovome mladiu, sve do donjeg dijela ovih lijepih bedara, smotajte mu koulju ispod prsluka, neka vam prednjica...i zadnjica, koja mu je, usput budi reeno, zaista krasna, budu na raspolaganju...Jednom rukom sada epajte ovu obilatu komadinu mesa koja e vas ubrzo, ve vidim, zastraiti svojim oblikom, a drugom vrludajte po guzovima, i golicajte mu i drakajte otvor na guzici...Da, tako...(Da bi pokazao Eugenie u emu je stvar, on sam sokratski umuje i sve zorno predouje na Augustinu.) Otkrijte potpuno taj crveni glavi; nikada ga nemojte nanovo prekrivati kada ga nadraujete; drite ga otkrivenog...nategnite ilu tako da gotovo pukne...Dobro! Vidite li ve kako djeluju moji savjeti?...A ti, dijete moje, preklinjem te, nemoj i dalje stajati tako skrtenih ruku; zar ih nema, dakle, ime uposliti?...Proetaj ih po tim lijepim grudima, po tim krasnim guzovima...
AUGUSTIN:
Gospon, a ne bi li mog'o poljubit ovu gospoj'cu koja me tol'ko uzbuuje? Pa, poljubi je, glupane, ljubi je koliko te volja; pa zar ne ljubi i mene kada spavam s tobom?
AUGUSTIN:
Ah! Sto mu gromova! Kak' su joj samo lijepa usta!...Kak' vam je to friko!...K'o da mi je nos u ruama iz naega vrta! (Pokazujui kako mu se digao kurac.) I je l' vi', gospon, nu ta mi sotim radi!
EUGENIE: Oh, DOLMANCE:
boe! Kako samo raste!...
Neka vam pokreti sada postanu pravilniji, snaniji...Ustupite mi mjesto na trenutak, i dobro gledajte kako ja to radim. (Drka Augustinu.) Vidite li kako su ovi pokreti vri a opet u isto vrijeme i gipkiji?...Eto, hajde, nastavite, i nadasve nemojte opet prekrivati glavi...Dobro! Evo ga u svoj svojoj snazi, u punome sjaju; promotrimo sada je li zaista vei od vitezovog. Ne sumnjajte u to; dobro vidite da ga ne mogu obuhvatiti.
EUGENIE:
DOLMANCE
mjeri: Da, u pravu ste: trinaest palaca dug, a osam i pol irok. Nikada nisam vidio vei. Eto, to se zove velianstven kurac. I vi se njime sluite, gospoo? Redovito, svake noi kada sam ovdje na ladanju.
DOLMANCE: Ali,
jebete se u guzicu, nadam se? ee no u piku.
GOSPOA DE SAINT-ANGE: Malo DOLMANCE:
Ah! Bogamu! Kakve li raskalaenosti!...E pa, asti mi, ne znam da li bih uspio to izdrati.
Nemojte se pretvarati da ste uski, Dolmance; ui e u vau guzicu kao i moju. To emo tek vidjeti; polaem nadu da e mi Augustin uiniti ast iknuti malo sjemena u stranjicu; ja u mu to vratiti; ali, nastavimo s obukom...Hajdemo, Eugenie, guja e sada izbljuvati otrov: pripremite se; uperite pogled u glavi ovog divnoga uda; i kada, kao znak da e ubrzo izbaciti
DOLMANCE:
sjeme, vidite da otie, da se oblijeva najljepim grimiznim tonom, neka vam tada pokreti zadobiju svu snagu za koju su sposobni; neka vam se prsti koji drakaju mar zarinu to dublje mogu; tada se potpuno podajte tom razbludniku koji se s vama zabavlja; potraite mu usta, da ga sisate; neka vam ari lete, da tako kaem, ispred njegovih ruku...On svrava, Eugenie, evo trenutka vae pobjede.
AUGUSTIN:
Oh! Joj! Joj! Gospoj'ce, gotov sam!...Ne mogu vie!...Hajte samo jae, kumim vas...Ah! Bogami! Vie ni' ne vidim!... pojaajte, Eugenie! Nemojte ga tedjeti, u zanosu je...Ah, kakvog li obilja sjemena!...S kojom li se snagom vinula!...Vidite tragove prvoga mlaza: odletjelo je na vie od deset stopa...Boga vam vaega! Soba je puna sjemena!...Nikada nisam vidio da netko ovako svri; a kaete, gospoo, da vas je jebao noas? U devet ili deset navrata, mislim: ve odavno vie ne brojimo.
DOLMANCE: Pojaavajte,
VITEZ: Lijepa
Eugenie, potpuno ste obliveni.
EUGENIE: eljela
bih biti preplavljena. (Dolmanceu.) No, uitelju, jesi li zadovoljan? Vrlo dobro za poetak; ali, ima jo nekoliko pojedinosti koje ste zanemarili. Priekajmo: one mogu biti samo plod iskustva; to se mene tie, priznajem,veoma sam zadovoljna svojom Eugenie; ona navijeta najizvrsnije sposobnosti, i mislim da joj sada moramo omoguiti da uiva u jednom
DOLMANCE:
drugom prizoru. Pokaimo joj to izaziva kurac kada se nae u guzici. Dolmance, ponudit u vam svoju; bit u u bratovom naruju: on e me jebati u piku, vi u guzicu, a Eugenie e vam pripraviti kurac, staviti ga meni u guzicu, odreivati sve njegove pokrete, i prouavati ih, da bi se upoznala i srodila s tim postupkom kojem emo je potom podvri pomou ogromnog kurca ovoga herkulesa.
DOLMANCE:
Polaem sve svoje nade u to, i silovito nabijanje estitoga Augustina uskoro e pred naim oima razdrti ovo krasno dupence. Odobravam ono to predlaete, gospoo, meutim, ako elite da vas dobro obradim, dopustite mi da postavim jedan uvjet: neka me Augustin, kojeg u u tili as s dva pokreta rukom navesti da mu se opet digne, tuca zguza dok ja vas nabijam straga. se slaem s tim rasporedom; s njime ja dobijam, a i za moju uenicu bit e to dvije izvrsne pouke umjesto jedne.
GOSPOA DE SAINT-ANGE: Potpuno
DOLMANCE,
dohvativi Augustina: Doi, golema momino, da te oivim...Kako li je samo lijep!...Poljubi me, dragi prijatelju...Jo si sav mokar od sjemena, a ja od tebe traim jo...Ah! Bogamu! Trebam mu nadraivati guzicu, dok mu ga drkam!...
VITEZ: Prii,
sestro; da bih podupro Dolmanceove i tvoje namjere, ispruit u se na ovoj postelji; ti e mi lei u naruje, a njemu e okrenuti svoje lijepe guzove i razmaknuti ih to je mogue vie...Da, tako: sada moemo poeti.
DOLMANCE:
Ne ba uistinu: priekajte me; najprije ti zguza trebam nataknuti sestru, budui da mi je to Augustin natuknuo;
potom u vas spojiti: moji vas prsti moraju vezivati. Nemojmo se ogrijeiti ni o jedno naelo: pomislimo na to da nas uenica promatra, i da smo joj duni pruiti uzoran i toan primjer. Eugenie, doite, drkajte mi ga, dok se ne pobrinem za ogromnu spravu ovog neposlunog podanika; pomozite mi da mi kurac ostane dignut, lagano njime lupkajte po vaim guzovima, ovla ga provlaite izmeu njih...(Ona to ini.)
EUGENIE: Je DOLMANCE:
li ovako dobro?
Jo uvijek su vam pokreti odvie slabi, suvie mlitavi; mnogo jae steite kurac koji drkate, Eugenie; ako je masturbacija prijatna samo zato to stie vie no sam snoaj, onda se ruka koja u tome sudjeluje treba suziti i postati neizmjerno tjenja spravi koju obrauje od bilo kojeg drugog mjesta na tijelu...Ve je bolje! Tako je ve bolje!...Raepite malo vie stranjicu, tako da mi pri svakom pokretu glavi dodirne rupicu na guzici...Da, tako!...Vitee, nadrauj u meuvremenu sestru: tvoji smo za koji trenutak...Ah! Dobro! Eto, mom se momku digao...Hajdemo, pripremite se, gospoo; otvorite tu velianstvenu guzicu mome razvratnom aru; vodi alac, Eugenie; tvoja ga ruka treba dovesti na rupu, ona ga treba namjestiti tako da moe prodrijeti; im bude unutra, zgrabit e Augustinov i njime e meni ispuniti utrobu; to su dunosti novakinje, i iz svega toga moe poneto nauiti; eto, zbog toga te navodim da to ini.
GOSPOA DE SAINT-ANGE: Jesam
li ti dobro namjestila stranjicu, Dolmance? Ah, anele moj, kad bi samo znao koliko te elim, koliko ve dugo prieljkujem da me zguza nabije peder! elje e vam biti usliane, gospoo; ali, izdrite jo malo, da se na trenutak zaustavim do nogu idola - elim ga
DOLMANCE:
slaviti prije no to prodrem duboko u njegovo svetite...Kakve li boanstvene guzice!...Dajte da je poljubim!...Da je poliem tisuu puta!...Gle, evo ti ga na, taj kurac kojeg silno eli!...Osjea li ga, nevaljalice? Reci, reci; osjea li kako prodire?...
nabij mi ga sve do maternice!...O, slatka slasti, kako li je silna dakle tvoja mo! To je guzica kakvu jo u ivotu nisam jebao; dostojna je samog Ganimeda! Hajdemo, Eugenie, pobrinite se da me Augustin odmah natakne. Evo ga, dovodim vam ga. (Augustinu.) Gle, lijepi anele, vidi li rupu koju mora provrtjeti?
DOLMANCE:
EUGENIE:
AUGUSTIN:
Dobro je vidimo...Nego! Ama tu ba ima mjesta!...Lake u ga, valaj, tu turnuti nego vama, gospoj'ce; ama, poljub'te me malo, da mi bolje unie. zagrlivi ga: Oh! Koliko god bude htio, tako si neposredan!...No, pa gurni ga!...Kako mu je samo glavi odmah utonuo!...Ah, ini mi se da e uskoro i ostatak...
EUGENIE,
DOLMANCE:
Guraj, prijatelju, utjeraj mi ga...Rasturi me ako treba...Gle, pogledaj mi guzicu kako se podaje...Ah! Bogamu! Kojeg li buzdovana!...Nikada me takav nije nabio...Koliko je jo paleva vani, Eugenie? dva!
EUGENIE: Jedva DOLMANCE:
Znai da mi je jedanaest u guzici!...Kakve li slasti!...Satro me je, ne mogu vie!...Hajdemo, vitee, jesi li spreman?...
VITEZ: Popipaj, DOLMANCE:
pa reci to misli.
Doite, djeco moja, da vas spojim...da najbolje to mogu sudjelujem u ovom boanskom rodoskvrnuu. (Uvlai vitezov kurac u piku njegove sestre.)
Ah, prijatelji moji, eto, jebete me s obje strane...Bogamu! Kojeg li boanskog uitka!...Ne, na svijetu mu nema premca...Ah! Do vraga! Kako samo alim enu koja ga nije okusila!...Nabijaj mi ga, Dolmance, suni mi ga...prisili me silovitou tvojih pokreta da se dokraja nabijem na bratov ma, a ti, Eugenie, promatraj; doi, pogledaj me ogrezlu u poroku; doi, na mom primjeru naui zanosno kuati porok, polako se njime slasno sladiti...Vidi, ljubavi moja, vidi to sve najedanput inim: sablazan, zavoenje, lo primjer, rodoskvrnue, preljub, sodomiju!...O Luciferu! Iskljuivi i jedini boe moje due, navedi me na jo neto novo, ponudi mome srcu nova zastranjivanja, i vidjet e kako li u u njima ogreznuti!
DOLMANCE:
Pohotni stvore! Kako samo izaziva da mi prokulja sjeme, kako me rijeima i silnom vrelinom tvoje guzice pouruje da te orosim!...Sve me to odmah tjera da svrim...Eugenie, osokoli mog jebaa; stisni mu slabine, pouri ga, rairi mu malo guzove; sada vlada umjetnou raspirivanja kolebljivih udnji...im se samo priblii, kurac to me jebe sve je odluniji, sve silniji...Osjeam to, pokreti su mu ivlji...avolice, tebi trebam prepustiti ono to sam elio da pripadne samo mojoj guzici...Vitee, zanosi se, osjeam to...Priekaj me!...Priekaj nas!...O, prijatelji, samo da zajedno svrimo - to je jedina srea u ivotu!...
Ah! Bogamu! Bogamu! Svrite kad hoete...Ja ne mogu vie izdrati!...Briga me za jebenog boga!...Blagi boe, lupeu jedan pederski! Svravam!...Natopite me, prijatelji...orosite vau kurvu...sunite mlazove pjenuavog sjemena duboko u njenu usplamtjelu duu: ona postoji samo zato da bi ih upila u se!...Joj! Joj! Naprijed! Bogamu!...Bogamu!...Kakve li nevjerojatno razuzdane naslade!...Umirem!...Eugenie, daj da te poljubim, da te izloem, da prodrem tvoj sok, dok putam svoj!...(Augustin, Dolmance i vitez uglas uzdiu; iz bojazni da ne budemo jednolini ne navodimo izraze koji si, u takvim trenucima, svi nalikuju.)
DOLMANCE:
Eto, ovo je jedno od boljih uivanja koje sam doivio. (Pokazujui Augustina.) Onaj lupe me je napunio sjemenom!...Ali, doista sam vam dobro uzvratio, gospoo!... Ah, ne spominjite mi to; sva sam
natopljena.
EUGENIE:
Ja to ne mogu rei! (Bacajui se vilasto u naruje prijateljici.) Kae da si poinila mnoge grijehe, draga; to se mene tie, i mene radi, Bogu hvala, niti jedan jedini! Ah! Ako dugo budem jela svoj kruh samo ovako opajajui se dimom, nee mi se ni pokvariti eludac, niti u se ba previe zasititi. prasnuvi u smijeh: udnog li
stvorenja!
DOLMANCE:
Ljupka je!...Doite ovamo, djevojice, da vas izbiujem. (Pljesne je po guzici.) Poljubite me, uskoro ete i vi doi na red.
Odsada se treba baviti samo njome, brate; paljivo je promotri, ona je tvoj plijen; istrai tu draesnu nevinost, ubrzo e ti pripasti. Oh! Ali, ne sprijeda - to bi me suvie boljelo; straga moete koliko god elite, kao to mi je to as prije inio Dolmance. li i prekrasne djevojke! Ona vas trai upravo ono to tek uz mnogo muke iskamite od drugih!
EUGENIE:
GOSPOA DE SAINT-ANGE: Bezazlene
EUGENIE:
Oh! Ipak me malo pee savjest; jer, niste me nimalo razuvjerili po pitanju gromornog zloina o kojem sam oduvijek sluala da nastaje kada se to ini, a osobito kada to rade mukarci izmeu sebe, kao maloas Dolmance Augustinu. No, hajde, da vidimo, gospodine, kako vaa filozofija objanjava ovu vrstu prijestupa. To je uasno, zar ne?
DOLMANCE:
Ponite s tim, Eugenie, da nita nije strano u razvratu, zato to na sve na to nas navodi razuzdanost, pobuuje u nama isto tako i priroda; najosebujnija, najneobinija djela, ona za koja se ini da najoiglednije sablanjuju i kre sve zakone, sve ljudske ustanove (jer, to se neba tie, o tome ne govorim), e pa, Eugenie, ak ni ta nisu nimalo strana, i nema nijednog meu njima koje se ne moe nai u prirodi; izvjesno je da je ono o kojem vi govorite, lijepa Eugenie, isto tako i tema neobine bajke na koju nailazimo u bljutavom i jednolinom romanu kao to je Sveto pismo, dosadnom sastavu koji je skrpio neuki idov, tijekom zatoenitva u Babilonu; ali, netono je, i potpuno nevjerojatno, da je te gradove, ili tonije, te palanke, unitila
vatra da bi ih kaznila zbog zastranjivanja; budui da su leale na grotlima nekoliko negdanjih vulkana, Sodoma i Gomora su stradale kao i oni talijanski gradovi koje je progutala lava iz Vezuva; eto, u tome je itavo udo, a ipak, polazei od toga sasvim jednostavnoga dogaaja surovo je izmiljeno muenje vatrom svih onih jadnika koji su se, u jednom dijelu Europe, odavali toj prirodnoj elji.
EUGENIE: Oh! DOLMANCE:
Prirodnoj?...
Da, prirodnoj, tvrdim to; priroda nema dva glasa, od kojih bi se jedan svaki dan bavio time da osuuje ono na to nas drugi pobuuje, i potpuno je sigurno da u mukaraca zaluenih tom strau samo onaj drugi glas potie dojmove koji ih na to upuuju. Oni koji ele igosati ili osuditi ovu sklonost tvrde da ona kodi puanstvu. Kako su samo blesave te budale koje uvijek u glavi imaju samo taj pojam stanovnitva i brigu o njegovome irenju, i koji u svemu to se od toga udaljuje uvijek vide samo zloin! Zar je, dakle, zbilja dokazano da je prirodi toliko potrebno ljudstvo, kao to bi nas oni u to htjeli uvjeriti? Zar je zaista izvjesno da je mi vrijeamo svaki puta kada se udaljimo od tog glupog razmnoavanja? Ispitajmo na trenutak malo podrobnije njeno djelovanje i njene zakone, da bismo se razuvjerili. Da priroda samo stvara, a da nikada ne razara, mogao bih, kao i oni dosadni sofisti, jo i povjerovati da bi onome tko samo stvara najuzvieniji od svih inova bio neprestani rad na stvaranju, i prema tome, sloio bih se s njima da bi odbijanje stvaranja neminovno bio zloin. Ali, ne dokazuje li i najpovrniji pogled na njeno djelovanje da je razaranje isto toliko nuno njenim namjerama koliko i stvaranje?; da se ova dva postupka udruuju i ak tako prisno sljubljuju, da postaje nemogue da
jedan djeluje bez drugoga?; da se nita ne bi raalo, niti bi se ita preporodilo bez razaranja? Razaranje je, prema tome, jedan od prirodnih zakona kao i stvaranje. Prihvatimo li ovo naelo, kako onda mogu uvrijediti tu prirodu odbijajui stvarati? Ako pretpostavimo da u takvoj radnji ima zla, to bi zlo nedvojbeno bilo neizmjerno manje od zla koje postoji u razaranju, a ono se ipak nalazi u njenim zakonima, kao to sam to upravo dokazao. Ako, dakle, sjedne strane prihvatim sklonost prema propadanju koju mi priroda daje, a ako, s druge strane, uoim da joj je ona neophodna i da se ja, podajui joj se, samo s njom slaem, gdje bi onda u tome bio zloin, pitam vas? Ali, prigovaraju vam opet blesani i pristalice puanstva, to je potpuno istoznano, ovo plodotvorno sjeme moe biti poloeno u utrobu iskljuivo zbog jedne svrhe, a to je razmnoavanje: grijeh je odvratiti je s toga puta. Ponajprije, upravo sam dokazao da nije tako, budui da se to propadanje ne moe izjednaiti ak niti s razaranjem, a unitavanje, mnogo vanije od takvoga gubitka, samo po sebi nije zloin. Drugo, netono je da priroda eli da ova sjemenosna tekuina bude bezuvjetno i potpuno namijenjena stvaranju; da je to tako, ne samo da ona ne bi doputala da ono otjee i u svim ostalim sluajevima, kako nam to iskustvo dokazuje, budui da ga isputamo i kada i gdje elimo; osim toga, ona bi se protivila i da se to luenje sjemena javlja izvan snoaja, kao to se deava i u snovima i prilikom prisjeanja na slatke uspomene; da je priroda tako krta u pogledu tako dragocjene tekuine, ona bi doputala da ova klizne uvijek samo u sud kojemu je svrha razmnoavanje; ona zacijelo ne bi htjela da se ona slast kojom nas tada nagrauje moe osjetiti i onda kada se udaljimo od pravoga puta i zatajimo u tovanju
pravih oltara; jer ne bi bilo razumno pretpostaviti da je ona suglasna nama pruiti uitak ak i u trenutku kada je obasipamo uvredama. Odimo i dalje - ako su ene stvorene samo za raanje, to bi pouzdano tako bilo, da je to stvaranje tako prirodi milo, da li bi se deavalo da, u mnogo duljem ivotnom vijeku ene, ipak ima samo nekih sedam godina, kad se sve ostalo oduzme, kad je ona kadra podati ivot blinjem? to? Priroda udi za razmnoavanjem; sve to ne tei tome cilju vrijea je, a na stotinu godina ivota, spol stvoren za raanje to moe initi samo tijekom sedam godina! Priroda eli samo rasploivanje, a sjeme koje podaje ovjeku da bi posluilo tom razmnoavanju iklja i gubi se onoliko koliko se ovjeku prohtije! On potpuno jednako uiva gubei to sjeme kao i kada ga korisno upotrijebi, i nikada ne osjeti ni najmanju potekou!... Prestanimo, prijatelji moji, prestanimo vjerovati u takve besmislice: od njih zadrhti zdravi razum. Ah, daleko od toga da vrijeaju prirodu, naprotiv, budimo vrsto uvjereni da joj i mukarac i ena sa sklonou prema vlastitome spolu slue, odbijajui uporno odnoaj iz kojega nastaje samo njoj mrsko potomstvo. Ovo razmnoavanje, nemojmo se zavaravati, nikada nije bilo jedan od njenih zakona, ve najvie tek ustupak s njene strane, to sam vam ve rekao. Eh! Ta zar je njoj vano hoe li ljudska loza zamrijeti ili biti zatrta na Zemlji? Ona se ruga naoj gordosti koja nas uvjerava da e sve skonati da se ta nesrea desi! Ali, priroda to ne bi ak ni primijetila. Utvaramo li sebi da ve nema naroda koji su nestali? Buffon ih nabraja nekoliko, a priroda, nijema pred tako dragocjenim gubitkom, ak to i ne uvida. Da se itava vrsta uniti, niti bi zrak zbog toga bio manje ist, niti zvijezde
manje sjajne, niti kretanje svemira manje tono. Meutim, koliko je slaboumnosti trebalo da se povjeruje da je naa vrsta toliko korisna svijetu da bi onaj tko ne bi radio na tome da je iri ili tko bi to irenje vrste naruio, neminovno postao zloinac! Prestanimo se toliko zasljepljivati, i neka nam primjer naroda razumnijih od nas poslui da nas uvjeri u kakvoj smo zabludi. Nema ni jednog jedinog zakutka na kugli zemaljskoj gdje taj tobonji zloin sodomije nije imao hramove i poklonike. Grci, koji su to, da tako kaemo, pretvorili u vrlinu, podigli su u slavu skotolotva kip pod imenom Venere Kalipuke; Rim je poslao da se potrae zakoni u Ateni, i iz nje donio ovu boansku sklonost. Kako li e se ona samo razviti i proiriti u doba careva! Zatiena rimskim orlovima, ona se iri s jednog kraja zemlje na drugi; padom carstva, ona se utjee papinskoj kruni, pratilac je umjetnosti u Italiju i do nas dolazi s prosvijeenou. Otkrijemo li neku novu polutku, ondje emo naii na sodomiju. Cook baca sidro u novom svijetu: ona ondje ve vlada. Da su nam baloni bili na Mjesecu, i ondje bi je nali. Divna sklonosti, djetetu prirode i uivanja, mora biti svugdje gdje su ljudi, i gdje god da te upoznaju, podignut e ti oltare! O, prijatelji moji, postoji li uope ludost ravna onoj po kojoj mukarac mora biti nakaza dostojna toga da izgubi ivot zato to se u svome uivanju radije odluuje za rupicu na guzici no za piku, zato to mu je mladi, s kojim uiva dvostruko, i kao ljubavnik i kao ljubavnica, drai od djevojke, koja mu obeaje samo jednu nasladu! On e, dakle, biti prokletnik, izrod, zato to je htio preuzeti ulogu spola koji nije njegov! Eh, pa zato ga je priroda stvorila takvog da na taj nain moe uivati?
Promotrimo njegovu tjelesnu grau; opazit ete u njega ogromne razlike u usporedbi s mukarcima koji po naravi nemaju ovu sklonost; guzovi su mu bjelji, obliji; niti jedna jedina dlaica ne zakriljuje oltar uitka, ija e nutrina, prekrivena finijom, utilnijom i podatnijom koicom, biti sigurno iste vrste kao i unutranjost enske rodnice; ud toga mukarca, opet razliita od naravi drugih, bit e blaa, popustljivija; u njega ete nai gotovo sve enske vrline i poroke; nai ete ak i njihovu Slabost; svi e imati enske strasti i vie enskih crta. Da li je onda mogue da bi se priroda, nakon to ih je tako izjednaila sa enama, mogla rasrditi zato to imaju enske sklonosti? Nije li razvidno da je ova skupina mukaraca razliita od one druge i da ih je priroda takvima stvorila da bi smanjila razmnoavanje, ije bi odve veliko irenje njoj neminovno kodilo?... Ah, draga moja Eugenie, da samo znate kako se samo divno uiva kada nam golemi kurac ispuni stranjicu; kada se, nabijen do jaja, on tamo estoko batrga; kada se, izvuen do samoga glavia, ponovno u nju zabije sve do dlaka! Ne, ne, na itavome svijetu nema uivanja ravnoga ovome: to je uitak filozofa, junaka, bio bi to i uitak bogova, da sudionici tog boanskog uivanja nisu sami po sebi jedini bogovi koje moramo oboavati na zemlji!
EUGENIE, ozarena
i veoma uzbuena: Oh, prijatelji moji, neka me netko nabije zguza!... Gledajte, evo vam moja stranjica... Nudim vam je!...Jebite me, svravam!... (Izgovarajui ove rijei pada u naruje gospoi de Saint-Ange, koja je stee, grli i nudi zadignute djevojine guzove Dolmanceu.)
GOSPOA DE SAINT-ANGE: Boanstveni
uitelju, hoete li odoljeti ovom prijedlogu? Zar vas ova divna stranjica ne mami? Vidite li kako zijeva, i kako se rastvara? Molim vas da mi oprostite, lijepa Eugenie; ako se slaete s time, neu ja biti taj koji e se pobrinuti da ugasi ar koji sam raspalio. Drago dijete, u mojim oima vam je velika greka to to ste ena. Uistinu sam pokazao dobru volju i pristao zaboraviti svako preduvjerenje da bih pobrao one prve plodove; dopustite da se na tome zaustavim; vitez e na se preuzeti taj posao. Njegova sestra, oboruana ovim umjetnim udom, nabijat e brata u guzicu najjae to moe, a u isto vrijeme pruit e svoju lijepu stranjicu Augustinu, koji e je guziti, dok u ja, za to vrijeme, njega jebati; jer, ne krijem vam, guzica ovoga lijepoga mladia me vabi ve sat vremena, i bezuvjetno mu elim vratiti ono to mi je uinio.
DOLMANCE:
EUGENIE:
Prihvaam promjenu; ali, doista, Dolmance, iskrenost vaega priznanja ne umanjuje njegovu neuljudnost.
DOLMANCE:
Tisuu puta oprostite, gospoice; ali, mi pederi ponosimo se iskrenou i tonou svojih naela. ipak se ugled iskrenosti ne pripisuje onima koji su, kao i vi, naviknuti ljude posjedovati samo straga.
GOSPOA DE SAINT-ANGE: Pa
DOLMANCE:
Pomalo izdajnik, pa pomalo laljiv, mislite? No dobro, gospoo, dokazao sam vam da je takva narav neophodna u drutvu. Budui da smo osueni ivjeti s ljudima kojima je od najpreeg interesa da se skriju od naih pogleda, da nam zataje poroke, da bi nam pokazali samo vrline kojima se nikada nisu mogli pohvaliti, mi bismo se izloili najveoj
opasnosti da prema njima iskaemo samo iskrenost; jer jasno je da bismo im onda time dali sve prednosti pred nama koje nam oni uskrauju, i prevara bi bila oita. Prijetvornost i licemjerstvo su potrebe koje nam je usadilo drutvo: podlegnimo im. Dopustite mi da vam na trenutak sebe ponudim kao primjer, gospoo: u drutvu zacijelo nema pokvarenijeg bia; e pa, moji suvremenici u tom pogledu grijee; zapitajte ih to misle o meni, i svi e vam rei da sam estit ovjek, dok uistinu nema zloina kojim sebi nisam pribavio najmilije slasti!
neete me valjda uvjeravati da ste
poinili grozote.
DOLMANCE:
Grozote...Doista, gospoo, poinio sam strahotna
zvjerstva.
No dobro, da, vi ste poput onoga koji je svome ispovjedniku govorio: "Pojedinosti su izline, gospodine; osim ubojstva i krae, moete biti sigurni da sam sve uinio!" Da, gospoo, rei u to isto, gotovo isto - s malom Razbludnie, sebi ste dopustili...?
DOLMANCE:
razlikom.
GOSPOA DE SAINT-ANGE: to? DOLMANCE:
Sve, gospoo, sve; zar ovjek sebi moe neto uskratiti s mojom naravi i mojim naelima? Ah! Jebimo se! Jebimo se!...Ne mogu se vie zadravati samo na rijeima; vratit emo se na to, Dolmance; ali, da bismo vaim ispovijedima pridali vie vjerodostojnosti, elim ih sluati iskljuivo kada mi je glava
bistra. Kada vam je ukruen, volite govoriti strahote, i moda biste nam ovdje prikazali kao istinite razuzdane opsjene vae raspaljene mate. (Namjetaju se.)
DOLMANCE:
Priekaj, vitee, priekaj: ja u ga staviti; ali, prije toga mi lijepa Eugenie treba dopustiti, neka mi zbog toga oprosti, da je biujem, kako bih je zagrijao. (iba je.)
EUGENIE:
Jamim vam da je ovaj obred bio suvian...Recite, Dolmance, da on zadovoljava vau pohotu; ali, zapoinjui s njim, nemojte se praviti, molim vas, da ita inite mene radi.
DOLMANCE, biujui
je i dalje: Ah! Zaas ete me hvaliti i diviti mi se!...Vi ne poznajete mo ovakvoga uvoda...Hajdemo, hajdemo, vragolanko, bit ete iibani! Oh! Boe! Kako se samo bacio na posao! Kako me biuje!...Guzovi mi bride!...Ali, to me zaista boli!...
EUGENIE:
Osvetit u te, draga; vratit u mu to. (Ona biuje Dolmancea.)
DOLMANCE: Oh,
od sveg srca; molim Eugenie samo jednu uslugu, a to je da pristane da je biujem onoliko snano koliko i sam elim biti iiban; vidite kako se, eto, pokoravam prirodnom zakonu; ali, priekajte, namjestimo se: neka se Eugenie popne vama na kria, gospoo; objesit e vam se o vrat, kao kada majke nose djecu na leima; tako u imati dvije guzice pod rukom; obje u ih istodobno dobro istimariti; vitez i Augustin e mi to vratiti, udarajui obojica istovremeno mene po guzovima...Da, tako je...Ah! Tu smo!...Koje li slasti!
GOSPOA DE SAINT-ANGE: Nemojte
tedjeti ovu malu nevaljalicu, preklinjem vas, i kako od vas ne traim nimalo milosti, ne elim ni da vi prema njoj budete milostivi. Joj! Jao! Zaista mislim da mi ide krv.
EUGENIE: Joj!
Uljepat e ti stranjicu bojei je...Hrabro, anele moj, hrabro; prisjeti se da se do uivanja uvijek dolazi preko patnji. ne mogu vie.
EUGENIE: Doista DOLMANCE
prekida na trenutak da bi promotrio svoje djelo; potom nastavlja: Jo ezdesetak, Eugenie; da, da, jo ezdeset po svakome guzu!...Oh! Vragolanke! Kako ete se sada samo naslaivati jebanjem! (Poloaj se rastura.)
promatrajui Eugenine guzove: Ah! Jadna mala, stranjica joj je sva krvava!...Prokletnie, kako samo uiva tako cjelivajui tragove svoje svireposti! Da, ja to ne skrivam, i moji bi cjelovi bili i strastveniji da su tragovi nesmiljeniji. vi ste udovite! se s tim!
DOLMANCE, drkajui:
EUGENIE: Ah,
DOLMANCE: Slaem VITEZ: Barem je
iskren! vitee, nategni je zguza.
DOLMANCE: Hajdemo, VITEZ: Drite EUGENIE:
joj kukove, i s tri uboda u je nataknuti.
Oh! Boe! Va je vei od Dolmanceovog!...Vitee, vi me razdirete!...Potedite me, preklinjem vas!...
VITEZ:
Nemogue, moj anele. Moram dosegnuti cilj...Pomislite da sam pred oima svoga uitelja - trebam biti dostojan njegovih pouka. Prodro je do kraja!...Nevjerojatno volim vidjeti kureve dlake kako se trljaju o stijenke mara...Hajdemo, gospoo, zguza nabijte brata...Eno Augustinovog kurca, sasvim spremnog da vam ue, a ja, ja vam jamim da neu tedjeti vaega jebaa...Ah! Dobro! ini mi se da je niz gotov; sada mislimo samo na to da svrimo. Ama pogledajte ovu lupeicu, kako se
DOLMANCE:
samo praaka.
EUGENIE:
Jesam li ja tome kriva? Ginem od uitka!...Ono bievanje...ovaj ogromni kurac...i ovaj divni vitez, koji me jo sve to vrijeme i draka!...Mila moja, ah, draga, ne mogu vie!... Predajem se, svravam!...
GOSPOA DE SAINT-ANGE: Bogamu! DOLMANCE:
Malo sklada, prijatelji moji; dajte mi samo dvije minute, brzo u vas stii, i svi emo zajedno svriti.
VITEZ:
Prekasno! Sjeme mi curi u guzicu lijepe Eugenie...Umirem!...Ah! Vraje ime boje! Koje li naslade!... ja, prijatelji moji...I ja idem za vama...I mene sjeme zasljepljuje... mene!...A tek mene!... Kojeg li prizora!...Onaj lupe mi je
DOLMANCE: I
AUGUSTIN: A tek
napunio guzicu!...
VITEZ: Na
bide, gospoe, na bide!
Ne, ja uistinu volim to, volim osjetiti sjeme u guzici - kada mi jednom ue, nikada ga ne isputam. ne mogu vie...Recite mi sada, prijatelji, mora li ena uvijek prihvatiti da bude ovako pojebana, kada joj se to ponudi?
EUGENIE: Doista
Uvijek, mila moja, uvijek; ona mora uiniti ak i vie - kako je ovaj nain jebanja prekrasan, ona mora zahtijevati od onih kojima se slui upravo to; ali, ako ona ovisi o onome s kim se zabavlja, ako se nada da e od njega izmamiti pokroviteljstvo, poklone ili naklonost, neka se naroito istakne, neka ga navede da je progoni; nema mukarca koji se odlikuje tom sklonou koji se u tom sluaju nee upropastiti sa enom dovoljno lukavom da mu tu nasladu uskrauje samo zato da bi ga to vie raspalila; ona e time od njega izvui sve to eli, ako doista umije dati ono to se od nje trai ba i samo kada treba. No dobro, aneliu, jesi li se preobratila? Jesi li prestala skotolotvo smatrati zloinom?
DOLMANCE:
EUGENIE:
A kada bi ono to i bilo, to me se to tie? Niste li mi dokazali da zloin i ne postoji? Sada je u mojim oima doista malo djela koja su zloinaka. Nema zloina ni u emu, mila djevojko, ba ni u emu na svijetu: nema li i najstranije djelo stranu prema kojoj nam je ono zgodno i korisno? u to sumnja?
DOLMANCE:
EUGENIE: Tko
DOLMANCE:
E, pa, od toga trenutka ono prestaje biti zloin; jer, da bi ono to slui jednome, a kodi drugome bilo zloin, trebalo bi dokazati da je oteeno bie prirodi dragocjenije od bia kojemu je ono dobro posluilo: no, budui da su svi pojedinci jednaki u oima prirode, ova je osobita sklonost prema jednome nemogua; dakle, prirodi je savreno svejedno to kakvo djelo slui jednome, a istovremeno kodi drugome. ako djelo kodi velikoj veini osoba, a nama donosi tek doista neznatnu koliinu uivanja, ne bi li tada bilo strano odati mu se? Ni najmanje, jer se nikako ne moe usporediti ono to drugi osjeaju s onim to mi utimo; najvea koliina tue boli za nas sigurno mora biti nitavna, a i najpovrnije uzbuenje kojim nas golica uitak pogaa nas; dakle, moramo, ma po koju cijenu, davati prednost tom neznatnom uzbuenju kojim se naslaujemo pred onim neizmjernim brojem nesrea koje su snale onoga drugoga, a koje nas ne mogu pogoditi. Ali, ako se, naprotiv, dogodi, da nam osebujnost naih organa ili neobina graa uine ugodnima bolove blinjega, kao to se to esto deava - tko onda sumnja da neprijeporno ne bismo trebali onu tuu bol koja nas zabavlja pretpostavljati izostajanju toga bola koje bi za nas postalo odricanje? Izvor svih naih zabluda u moralu dolazi od smijenoga prihvaanja one bratske veze koju su izmislili krani u stoljeu njihove nesree i tjeskobe. Primorani da moljakaju tuu samilost, lukavo su utvrdili da su svi braa. Kako, uz tu pretpostavku, odbiti pritei u pomo? Ali, nemogue je prihvatiti to uenje. Ne raamo li se svi osamljeni? Kaem jo i vie - svi neprijatelji jedni drugima, svi u vjeitom uzajamnom ratu? No,
EUGENIE: Ali
DOLMANCE:
pitam vas - da li bi to doista bilo tako pod pretpostavkom da su vrline koje zahtijeva ta tobonja bratska veza zbilja prirodne? Kad bi ih glas prirode ulijevao ljudima, oni bi ih osjeali od roenja. Otada bi samilost, dobroinstvo i ovjenost bile prirodne vrline, kojima bi se bilo nemogue i oduprijeti, i one bi ono prvotno stanje divljatva i neprosvijeenosti u ovjeku uinile potpuno oprenome onome kako ga mi vidimo.
EUGENIE:
Ali, ako priroda, kao to kaete, stvara ljude osamljenima, koji su svi neovisni jedan o drugome, sloit ete se sa mnom barem u tome da su njihove potrebe, zbliavajui ih, neminovno morale uspostaviti neke veze meu njima; otuda krvne veze, roene iz njihovog uzajamnog srodstva, ljubavne veze, prijateljske veze, veze iz zahvalnosti; potovat ete barem te, nadam se?
DOLMANCE:
U stvari, ne vie no ostale; ali hajde, razloimo ih: bacimo letimian pogled na svaku ponaosob, Eugenie. Hoete li tvrditi, na primjer, da potreba da se oenim, da produljim lozu, ili da uredim imanje mora uspostaviti neraskidive ili svete veze s osobom za koju se veem? Ne bi li bilo besmisleno, pitam vas, tvrditi takvo to? Dok god traje in snoaja, nedvojbeno mogu imati potrebu za osobom koja u njemu sudjeluje; ali, im je ovjek zadovoljen, to ostaje, molim vas, izmeu nje i mene? I koja e to stvarna obveza vezivati za nju ili za mene posljedice toga snoaja? Ove posljednje veze bile su plod straha to su ga osjeali roditelji da u starosti ne bi bili naputeni, a sebinom i koristoljubivom brigom za nas u naem djetinjstvu obdaruju nas samo zato da bi potom zasluili istu panju u njihovoj poznoj dobi. Prestanimo se zavaravati svime time: mi nita ne dugujemo
svojim roditeljima...ni najmanju stvar, Eugenie, i kako su mnogo manje radili za nas, a mnogo vie za sebe, doputeno nam je mrziti ih, i ak ih se i rijeiti, ako nas njihovi postupci ljute; moramo ih voljeti samo ako oni s nama lijepo postupaju, a i u tom sluaju ta ljubav ne smije biti jaa od one koju bismo osjeali prema drugim prijateljima, zato to prava steena raanjem, darivanjem ivota nekome nita ne utvruju, nita ne utemeljuju, i zbog toga to, ako ih podrobno, razumno i promiljeno ispitamo, u njima emo sigurno nai samo razloge da osjeamo mrnju prema onima koji su nam, mislei samo na svoj vlastiti uitak, esto podali samo kukavno ili opasno postojanje. Vi mi govorite o ljubavnim vezama, Eugenie; da ih barem nikada ne upoznate! Ah, neka se takvo uvstvo, zbog sree koju vam prieljkujem, nikada ne priblii vaemu srcu! to je ljubav? ini mi se da je moemo smatrati iskljuivo posljedicom uinka osobina kakvog lijepog predmeta na nas; to nas djelovanje ushiuje; ono nas raspaljuje; ako posjedujemo taj predmet, zadovoljni smo; ako nam ga je nemogue posjedovati, oajavamo. Ali, koja je osnova toga osjeaja?...udnja. Koje su posljedice toga osjeaja?...Ludilo. Drimo se, dakle, pobude, i uvajmo se posljedica. Pobuda je posjedovanje samoga predmeta - no dobro, nastojmo u tome uspjeti, ali razborito; naslaujmo se njime im ga dobijemo; u protivnom, utjeimo se: tisuu drugih slinih predmeta, i esto mnogo boljih, utjeit e nas ako smo onaj izgubili; svi mukarci i sve ene nalikuju jedni drugima: nema ljubavi koja odolijeva djelovanju zdravoga promiljanja. Oh! Kakva li je prevara ono oduevljenje koje nas, zaokupljajui nas posve uinkom ula, dovodi u takvo stanje da vie ne vidimo, i da od
toga trenutka postojimo jo samo putem tog ludo oboavanog predmeta! Ta zar je to ivot? Nije li doista bolje radije se svjesno liiti svih ivotnih slasti? Nije li to htjeti ostati u ljutoj groznici koja nas potpuno obuzima i prodire, a da nam ne ostavlja drugu sreu osim nadulnih uitaka, tako nalik djelovanju ludila? Kad bi zauvijek morali voljeti taj divni predmet, i kad bi bilo izvjesno da ga nikada ne smijemo napustiti, to bi opet nesumnjivo bila jo jedna nastranost, ali barem oprostiva. Dogaa li se to? Imamo li mnogo primjera onih vjenih veza koje nikada nisu opovrgnute? Nekoliko mjeseci uivanja, nakon to ubrzo ponovno vrate predmet na svoje pravo mjesto, nagnaju nas da se zastidimo zbog tamjana koji smo palili na njegovim oltarima, i esto dolazimo i do toga da ne moemo ak ni pojmiti da nas je mogao toliko zavesti. O, pohotne djevojke, ta podajte nam vaa tijela dok moete! Jebite se, zabavljajte se, to je ono najhitnije; ali, pomno bjeite od ljubavi. Samo je njena vanjtina dobra, govorio je prirodoslovac Buffon, i nije samo o tome valjano sudio kao pravi filozof. Ponavljam vam, zabavljajte se; ali, nikako nemojte voljeti; nemojte se nita vie brinuti o tome da budete voljeni: ne treba se iznurivati jadikovkama, uzdasima, potajnim znaajnim pogledima, ljubavnim pisamcima; treba se jebati, imati sve vie jebaa i esto ih mijenjati, treba se osobito snano oduprijeti tome da vas ma i jedan od njih pokua sputati i zadobiti za se, zato to bi svrha ove stalne ljubavi bila da vas sprijei da se podate kome drugome vezujui vas za sebe, surova sebinost koja bi uskoro postala kobna po vae uivanje. ene nisu stvorene za jednog jedinog mukarca: priroda ih je stvorila za sve. Sluajui iskljuivo taj
sveti glas, neka se podaju bez razlike svima koji ih ele. Uvijek bludnice, a nikada ljubavnice, budu li bjeale od ljubavi, a oboavale uitak, na ivotnom e putu onda nailaziti samo na rue; tada e i one nas nemilice obasipati samo cvijeem! Upitajte, Eugenie, upitajte ljupku enu koja je pristala preuzeti na se va odgoj, koliko treba mariti za mukarca nakon to smo se s njim nauivali. (Dovoljno tiho da ga Augustin ne bi uo.) Upitajte je bi li uinila i korak da zadri ovoga Augustina koji joj danas pribavlja nasladu. Pod pretpostavkom da joj ga netko eli oduzeti, ona bi uzela koga drugoga, ne bi vie ni mislila na ovoga, a ubrzo sita i toga novoga, ona bi ga sama rtvovala za dva mjeseca, ako bi se iz te rtve mogli izroditi novi uici.
GOSPOA DE SAINT-ANGE: Neka
moja mila Eugenie bude duboko uvjerena da joj Dolmance ovdje tumai moje srce, kao i srce svih drugih ena, kao da smo mu otvorili i njegove najskrivenije zakutke. Posljednji dio moga ralanjivanja odnosi se, dakle, na prijateljske veze i veze utemeljene na zahvalnosti. Potujmo prve, slaem se s tim, dok god su nam korisne; uvajmo prijatelje dok god nam slue; zaboravimo ih im vie od njih nita ne moemo izvui; ljude treba voljeti uvijek samo sebe radi; voljeti ih radi njih samih samo je obmanjivanje; nikada prirodi nije bila namjera da ljudima ulijeva druge pobude, druge osjeaje osim onih koji im neemu trebaju posluiti; nita nije samoivo kao priroda; budimo onda i mi sebini, ako elimo ispunjavati njene zakone. to se tie zahvalnosti, Eugenie, ta je veza nedvojbeno najslabija od svih. Da li nas, dakle, ljudi zaduuju zbog nas samih? Ne vjerujmo u to, draga moja; oni to ine iz
DOLMANCE:
razmetljivosti, iz oholosti. Ta nije li, prema tome, poniavajue tako postati igraka tueg samoljublja? Nije li ovjek jo i vie ponien kada je neiji dunik, kada nekome mora biti zahvalan? Nita ovjeku ne pada tee od usluge koju mu netko uini. Nema sredine: treba je ili vratiti ili zbog nje biti ponien. Gorde due pate pod bremenom usluge: ona ih tako silno optereuje da je jedini osjeaj koji iskaljuju prema dobroinitelju mrnja. Koje su, dakle, sada, prema vaem miljenju, veze koje mogu nadomjestiti osamljenost u kojoj nas je priroda stvorila? Koje su to veze koje trebaju uspostaviti odnose meu ljudima? U ime ega bismo ih voljeli, ljubili, i pretpostavljali nama samima? Kojim pravom bismo im pritekli u pomo i ublaili njihovu nesreu? Gdje e sada u naim duama biti kolijevka vaih lijepih i beskorisnih vrlina dobroinstva, ovjenosti, milosra, naznaenih u besmislenom zakoniku nekih glupavih vjeroispovijedi, koje su, budui da su ih propovijedali prevaranti ili prosjaci, nuno morale savjetovati ono to bi ih moglo podrati ili podnositi? No, Eugenie, smatrate li jo neto svetim meu ljudima? Moete li zamisliti jo koji razlog da se i dalje uvijek radije odluujete za njih no za nas?
EUGENIE:
Ova mi pouka, iju istinitost u srcu nasluujem i prije no to ste je izrekli, odve godi da bi mi je duh odbacio.
Ona je prirodna, Eugenie: ve i samo odobravanje s kojim je prima to potvruje; tek si izila iz njene utrobe, pa kako bi ono to osjea moglo biti plod pokvarenosti? Ali ako su sve zablude koje vi obasipate hvalom prirodne, zato im se zakoni protive?
EUGENIE:
DOLMANCE:
Zato to zakoni nisu stvoreni za pojedinca, ve za drutvo u cjelini, to ih dovodi u vjeno protuslovlje i neslaganje s osobnim interesom, jer je osobni interes uvijek u sukobu s opim dobrom. Ali, zakoni su, premda dobri za drutvo, vrlo loi za osobu koja to drutvo ini; jer, u ime toga to ga jedanput brane ili tite, oni ga tijekom tri etvrtine ivota ometaju i sputavaju; stoga ih mudar ovjek sav proet prezirom prema njima podnosi, kao to trpi i zmije i otrovnice, koje, iako mogu raniti ili Otrovati, ipak kadto poslue u lijenikom zvanju; on e se uvati zakona kao i tih otrovnih ivotinja; sklonit e se od njih pomou sigurnosnih mjera i tajni, to je sve doista lako kada je ovjek mudar i oprezan. Ako vam elja da poinite neke zloine raspali duu, Eugenie, budite duboko uvjereni da ete ih nesmetano poiniti, s vaom prijateljicom i sa mnom. Jedna mi elja ve razgaljuje srce! te to hir uzbuuje, Eugenie?
EUGENIE: Ah!
GOSPOA DE SAINT-ANGE: Koji
Povjeri nam ga.

EUGENIE, sva
smuena: eljela bih rtvu. spola?
GOSPOA DE SAINT-ANGE: A kojega EUGENIE: Moga! DOLMANCE:
No dobro, gospoo, jeste li zadovoljni vaom uenicom? Da li dovoljno brzo napreduje?
EUGENIE,
kao gore: Jednu rtvu, draga, jednu rtvu!...Oh! Boe! To bi me usreilo najvie na svijetu!... bi joj inila?
GOSPOA DE SAINT-ANGE: A to
EUGENIE:
Sve!...Sve!...Sve to bi od nje moglo uiniti najjadnije od svih stvorenja. Oh! Mila moja, draga moja, smiluj mi se, ne mogu vie!...
DOLMANCE:
Bogamu! Koje li mate!...Doi, Eugenie, predivna si...Doi da te poljubim tisuu puta! (Ponovno je uzima u naruje.) Evo, gospoo, to kaete na ovo, pogledajte ovu razvratnicu kako samo svrava iz glave, a da je uope i ne dodirujemo...Bezuvjetno je jo jedanput moram pojebati zguza! li zatim dobiti ono to traim? hoe, ludice!...Hoe, to ti jamimo!
EUGENIE: Hou
DOLMANCE: Da, EUGENIE: Oh,
prijatelju, evo vam moje guzice!...Radite s njom to god hoete!
DOLMANCE:
Priekajte da nas rasporedim na malo razvratniji nain za ovo uivanje. (Sve se izvrava onako kako Dolmance naznauje.) Augustine, isprui se na rub ove postelje; neka ti Eugenie legne u naruje; dok je ja budem nabijao zguza, trljat u joj draicu krasnim glaviem Augustinova kurca, koji e, da bi pritedio sjeme, voditi brigu o tome da ne svri; dragi vitez koji, sluajui nas, sasvim lagano drka, a da nije prozborio ni rijei, pristat e na to da se isprui Eugenie na ramenima, i tako okrene svoju lijepu stranjicu da je mogu ljubiti - ja u mu ga odozdo drkati; to znai da u, sa svojom spravom u jednoj guzici, svakom rukom natezati jedan kurac; a vi, gospoo, nakon to sam vam bio mu, elim da i vi budete moj; navucite najvei od svih vaih umjetnih udova! (Gospoa de Saint-Ange otvara krinjicu koja ih je prepuna, i na junak bira najstranijega.) Dobro! Ovaj je, kako kae broj, etrnaest
paleva dug, a deset irok; privrstite ovo oko bokova, gospoo, i sada me silovito nabijte.
Dolmance, vi ste doista ludi, osakatit
u vas s tim.
DOLMANCE:
Niega se ne bojte; zabijte ga, prodrite do kraja, anele moj: guzit u vau dragu Eugenie tek kada mi va ogromni ud bude mnogo dublje u guzici!...Uao je! Utjerali ste ga, bogamu!...Ah! Zbog tebe sam u sedmom nebu!...Nemoj imati milosti, ljepotice moja!...Ja u te zguza nabiti bez pripreme, da se odmah izjasnim...Ah! Bogamu! Krasne li stranjice!... Prijatelju, razdire me...Barem pripremi put.
EUGENIE: Oh!
DOLMANCE: Da
zna da u zbilja dobro pripaziti da to ne uinim: s tim glupim znakovima panje izgubimo polovinu naslade. Misli na naa naela, Eugenie; ja radim za sebe: u jednome si trenutku, kao sada, rtva, lijepi moj anele, a ubrzo e ti biti ona koja progoni...Ah! Bogamu! Ulazi!... e me!...
EUGENIE: Dotui DOLMANCE:
Oh! Boga vam vaega! Bog te jeb'o! Nabio sam ga do kraja!... Ah! Sada mi radi to god hoe, turnuo si mi ga...sada samo uivam!...
EUGENIE:
DOLMANCE:
Kako volim trljati ovu golemu kurinu o djeviinu draicu!...Ti, vitee, lijepo mi namjesti guzicu...Da li ti ga dobro drkam, razvratnie?...A vi, gospoo, jebite me, jebite vau kurvu...da, drolja sam i to elim biti...Eugenie, svri,
anele moj, da, svri!...Augustin me i protiv volje napunio sjemenom...Evo i vitezova, a i moje im se pridruuje...Ne mogu se vie suzdravati...Eugenie, mrdni stranjicom, neka mi tvoj mar gnjei kitu: duboko u utrobu sunut u ti vrelo sjeme koje isparava...Ah! Boe, jebeni pederu! Umirem! (On se izvlai; svi se razmjetaju.) Pogledajte, gospoo, evo, vaa je mala razvratnica opet puna sjemena; otvor pikice joj je natopljen; drakajte je, snano joj trljajte draicu svu vlanu od sjemena: to je jedna od najugodnijih stvari to se mogu uiniti.
EUGENIE,
treperei od uzbuenja: Oh! Mila, koliki e mi uitak pruiti!...Ah! Ljubavi draga, sva gorim od pohote! (Namjetaju se u novi poloaj.)
DOLMANCE:
Vitee, kako si ti taj koji e razdjeviiti ovo lijepo dijete, pridrui se sestri i pomozi joj da navedete ovo dijete da se u tvome naruju obeznani, a sam se namjesti tako da meni isturi stranjicu: jebat u te dok e Augustin mene guziti. (Svi se namjetaju .) li da sam se dobro namjestio?
VITEZ: Misli DOLMANCE:
Digni malo guzicu, ljubavi; tako, dobro...bez pripreme, vitee... Bogme, kako hoe; zar mogu uope osjetiti ita drugo osim zadovoljstva u naruju ove predivne djevojke? (Ljubi je i draka, lagano i polako joj turajui prst u piku, dok joj gospoa de Saint-Ange golica draicu.) to se mene tie, dragi moj, budi uvjeren da ja mnogo vie uivam s tobom, no maloprije s Eugenie: velika je
VITEZ:
DOLMANCE:
razlika izmeu mladieve guzice i djevojine!...Ta turni mi ga, Augustine! Koliko muke da se konano odlui! Zato toliko oklijeva?
AUGUSTIN:
Ma! Gospo'n, je l' vi znate da sam tek trcn'o, i to skroz blizu one stvari ove mile grlice, a vi bi da se to o'ma' digne na vau guz'cu, koja stvarno i nije ba emu, da, zbilja nije tako l'jepa!
DOLMANCE:
Glupan! Ali, emu kukati? Eto, to ti je priroda: svatko propovijeda svoga sveca. Hajdemo, hajdemo, ipak ga utjeraj, istinoljubivi Augustine; a kad stekne malo vie iskustva, rei e mi nije li guzica zaista bolja od pike...Eugenie, ta vrati vitezu ono to on tebi radi; brine se samo o sebi: ima pravo, razvratnice; ali, u interesu ti je zbog tvoga uivanja, dobro mu ga drkaj, budui da e on pobrati prve plodove. No, drkam mu ga, ljubim ga, gubim glavu...Joj! Jao! Jao! Prijatelji moji, ne mogu vie!...Smilujte mi se, pogledajte u kakvom sam stanju...Umirem...Svravam!...Bogamu! Izvan sebe sam!...
EUGENIE:
DOLMANCE:
to se mene tie, bit u poten! Htio sam se samo ponovno malo zagrijati u ovoj lijepoj guzici; za gospou de Saint-Ange uvam sjeme koje se u njoj raspalilo: nita me ne zabavlja tako kao kad u jednoj guzici ponem radnju koju elim dovriti u drugoj. No dobro, vitee, eto, doista si se dobro zagrijao, vidim da si raspoloen...Hoemo li joj oduzeti nevinost?
EUGENIE:
Oh, boe, ne, ne elim da mi on to uini, svisnula bih od toga; va je manji, Dolmance: preklinjem vas, neka zbog tog ina budem samo va dunik!
DOLMANCE:
To nije mogue, anele moj; nikada u ivotu nisam jebao nekoga u piku, i dopustit ete mi da ne ponem u mojim godinama. Vai prvenci pripadaju vitezu; jedino on je ovdje dostojan da ubere prve plodove: ne otimajmo mu njegova prava. netko odbije oduzeti nevinost...tako krepkoj, tako krasnoj djevojci kao to je ona, jer ne moete rei da moja Eugenie nije najljepa djevojka u Parizu, oh, gospodine!...Doista, gospodine, eto, to se zove malo previe se pridravati svojih naela!
GOSPOA DE SAINT-ANGE: Da
DOLMANCE:
Ne onoliko koliko bih trebao, gospoo, jer grad je uistinu dupkom pun moje subrae koja vas sigurno ne bi jebala zguza...A ja, ja sam to uinio, i ja u to opet uiniti; to, dakle, nipoto ne znai, kao to me sumnjiite, uznositi moje vlastito opredjeljenje do slijepe zagrienosti.
Pa hajdemo, vitee! Ali, potedi je; pogledaj kako je majuan rukavac u koji e se nasaditi: ima li ikakvoga razmjera izmeu tvojega uda i njene rodnice? Oh! Umrijet u od toga, to je neminovno...Ali arka elja da se pojebem tjera me da se na sve odvaim, i da se niega ne bojim...Hajde, natakni me, dragi, preputam ti se.
EUGENIE:
VITEZ,
podatno drei ukrueni kurac koji mu ispunjava cijelu aku: Da, do vraga! Treba on prodrijeti...Sestro, Dolmance, drite joj svatko po jednu nogu...Ah! Bogamu! Kojeg li
pothvata!...Da, da, pa makar njime bila raspolovljena, rastrgana, ona mora, boga vam vaega, to doivjeti!
EUGENIE: Polako,
lagano, ne mogu vie izdrati... (Ona vie; suze joj teku niz obraze...) U pomo, dobra moja prijateljice... (Otima se.) Ne, ne elim da ue!...Ako nastavite, vritat u da me ubijate!... Urlaj koliko god hoe, vile malo, kaem ti da treba ui, pa makar ti zbog toga tisuu puta krepala! li divljatva!
VITEZ:
EUGENIE: Kojega DOLMANCE:
Ah! Do vraga! Zar je ovjek profinjen kad mu se
digne?
VITEZ:
Drite je; utjerao sam ga!...Nasadio sam je, bogamu!...Do vraga! Eto vraje nevinosti...Pogledajte samo kako joj ide krv!
EUGENIE:
Hajde, tigre!...Hajde, rastrgaj me ako hoe, sada me vie nije briga!...Poljubi me, krvnice, poljubi me, oboavam te!...Ah! Nita vie ne boli kada je unutra: sve su boli zaboravljene...Teko djevojkama koje se preplae ovakvoga nasrtaja!...Koliko bi samo silnoga uivanja sebi uskratile zbog sasvim malo muke!...Navali! Turni mi ga! Vitee, svravam!...Sjemenom pokropi rane koje si mi nanio...Ta utjeraj mi ga duboko u maternicu...Ah! Bol ustupa mjesto uivanju...Svaki as u se onesvijestiti...! (Vitez svrava; dok je on jebao, Dolmance mu je drakao guzicu i jaja, a gospoa de Saint-Ange je Eugenie trljala draicu. Razmjetaju se.) da bi Augustin odmah trebao pojebati malu nevaljalicu, dok su putevi otvoreni.
DOLMANCE: Smatram
EUGENIE:
Augustin!... Toliki kurac!... Ah! Odmah!... Dok jo krvarim!... Ta hoete li me ubiti? Draga ljubavi, poljubi me...alim te...ali, presuda je izreena; ona je neopoziva, srce moje treba joj se podvrgnuti. Eto me! Vrtlar je spreman; im treba nataknit' ovu djevojku, doa bi, bogami, vala iz Rima pje'ce.
AUGUSTIN: Ah!
VITEZ,
uhvativi ogromni Augustinov kurac: Gle, Eugenie, pogledaj kako se ukrutio. Kako li je doista dostojan da me zamijeni!
EUGENIE:
Ah! Blagi boe, koje li presude!...Oh! Vi me hoete ubiti, to je jasno!.. epavi Eugenie: O, ma ne, gospoj'ce - odotog jo ni'ko nije umra.
AUGUSTIN,
DOLMANCE:
Trenutak, sinko, trenutak: meni treba isturiti guzicu, dok je ti jebe...Da, tako, pribliite se, gospoo de Saint-Ange: obeao sam vam da u vas naguziti, odrat u rije; ali, namjestite se tako da, dok vas jebem, mogu bievati Eugenie. Neka vitez za to vrijeme biuje mene. (Svi se rasporeuju.) Ah! Do vraga! Ubija me!...Ta polako, beno golema!...Ah! Lupe! Zabio mi ga je!...Eto, unutra je, glupan!...Zarinuo ga je do kraja!...Umirem!...Oh! Dolmance, kako me samo udarate!...Doista me palite s obje strane; stranjica mi se sva ari. nemilice je biujui: Dobit e...Dobit e, nevaljalice mala!...Od toga e samo slae svriti. Kako je
EUGENIE:
DOLMANCE,
samo nadraujete, Saint-Ange...Mora da taj okretni prst doista ublaava bol koju joj nanosimo Augustin i ja!...Ali, mar vam se stee...Vidim, gospoo, da emo zajedno svriti...Ah! Kako li je samo boanstveno biti ovako izmeu brata i sestre!
GOSPOA DE SAINT-ANGE
Dolmanceu: Jebi me, zvijezdo moja, jebi!...Mislim da nikada nisam toliko uivala!
VITEZ:
Dolmance, premjestimo se; ustro prijei iz guzice moje sestre u Eugeninu, da je upozna s uivanjem koje kua kada se nae meu dvojicom, a ja u zguza nataknuti sestru, koja e za to vrijeme tebi po stranjici vratiti udarce ibom kojima si upravo raskrvavio Eugenine guzove. izvravajui: Prihvaam...Pogledaj, prijatelju, moe li itko hitrije promijeniti mjesto od mene?
DOLMANCE,
EUGENIE:
to? Obojica u meni? Blagi boe!...Ne znam vie koga da sluam; doista mi je dovrh glave bilo i onoga klipana!...Ah! Koliko e me samo soka kotati ovo dvostruko uivanje!...Ve tee. Bez ovog putenog luenja sokova, mislim da bih ve bila mrtva...to? Draga, ti me oponaa?...Oh! Kako samo psuje, vragolanka!...Dolmance, svri...svri, ljubavi moja...ovaj me golemi prostak svu natopio: sunuo mi ga je duboko u utrobu...Ah! Jebai moji, to? Obojica najedanput, bogamu!...Prijatelji, eto vam i moj sok: pridruuje se vaemu...Satrta sam...(Svatko se povlai na svoje mjesto.) No dobro! Mila, jesi li zadovoljna svojom uenicom?...Jesam li sada dovoljno kurva?...Ali, doveli ste me u takvo stanje...u takvo pomamno uzbuenje...Oh, da, kunem se da bih bila kadra, u pijanstvu u kojem sam, da treba, otii dotle da se pojebem nasred ulice!...
DOLMANCE: Kako EUGENIE: Mrzim DOLMANCE: Zar EUGENIE:
li je samo lijepa ovako!
vas, odbili ste me!...
sam mogao ii protiv vlastitih uvjerenja?
Dobro, opratam vam, i moram potivati naela koja vode nastranostima. Kako ih ja ne bih usvojila, ja, koja sada elim ivjeti samo u zloinu? Sjednimo i brbljajmo malo; ne mogu vie. Nastavite s obukom, Dolmance, i recite mi neto to e me utjeiti zbog razuzdanosti kojoj sam se, eto, odala; utrnite u meni grinju savjesti; osokolite me.
To je tono; malo teorije treba uslijediti nakon primjene naela; to je pravi nain da se stvori savrena uenica. dobro! O emu, Eugenie, elite da vam priamo?
DOLMANCE: No
EUGENIE: eljela
bih znati da li su obiaji doista neophodni jednoj upravi, i da li njihov utjecaj ima izvjesnu teinu za duh naroda.
DOLMANCE:
Ah! Doista! Jutros na polasku kupio sam -u Palai jednakosti knjiicu koja, ako je vjerovati naslovu, nuno mora odgovoriti na vae pitanje...Tek to je izila iz tiska.
GOSPOA DE SAINT-ANGE: Da
vidimo. (ita.) Francuzi, jo jedan napor ako elite biti republikanci. Eto, rijei mi, neobinog naslova - obeava; vitee, ti koji ima lijep glas, proitaj nam to.
DOLMANCE:
Ili se varam, ili e ova knjiica savreno odgovoriti na Eugenino pitanje.
EUGENIE: Sigurno!
Izii, Augustine: ovo nije za tebe; ali, nemoj se udaljavati; pozvonit emo im bude potrebno da se ponovno pojavi.
VITEZ: Poinjem.
Francuzi, jo jedan napor ako elite biti republikanci.
Vjera
Dolazim ponuditi velike ideje: sasluat ete ih, o njima ete promisliti; ako vam sve i ne budu po volji, od njih e ostati barem pokoja, i u neemu u pridonijeti irenju znanja, i bit u time zadovoljan. Ja nimalo ne krijem da mi je teko kad vidim kako tromo i polagano nastojimo stii do cilja; s nemirom u dui nasluujem da smo na putu da ga jo jedanput promaimo. Vjeruju li ljudi da e taj cilj biti ostvaren ako donesu zakone? Nemojmo si to utvarati. to bismo uinili sa zakonima bez vjere? Potrebna nam je vjeroispovijed, i to vjeroispovijed skrojena prema udi republikanca, odnosno da ne pokazuje nikakvu sklonost prema tome da bi ikada mogla ponovno preuzeti bogotovlje iz Rima. U stoljeu u kojem smo tako uvjereni da se vjera treba oslanjati na moral, a ne moral na vjeru, treba nam vjera koja je u skladu s obiajima, koja bi bila kao njihov daljnji razvitak, kao njihova nuna posljedica, i koja bi mogla, uzvisujui duu, neprestano je odravati na visini one dragocjene slobode, od koje ova danas sebi stvara svojeg jedinog idola. No, pitam vas, moemo li pretpostaviti da vjera jednoga Titova roba, da vjeroispovijed jednoga prostog judejskog lakrdijaa moe odgovarati slobodnom i
ratnikom narodu koji se upravo preporaa? Ne, zemljaci moji, ne moe, vi u to ne vjerujete. Ako bi, kojom nesreom po nju, Francuska opet utonula u tminu kranstva, s jedne strane oholost, silnitvo i samovolja sveenika, poroci koji se uvijek ponovno raaju u tom pokvarenom oporu, a s druge strane prostakluk, uskogrudnost, plitkost dogmi i tajni te nedostojne i izmiljene vjere, otupljujui ponositost i smionost republikanske due, ubrzo bi je ponovno doveli pod jaram koji je svojom snagom upravo skrila. Ne zaboravimo da je ova djetinjasta vjera bila jedno od najboljih oruja u rukama naih silnika: jedna od njenih prvih dogmi je vratiti caru carevo; ali, mi smo svrgli cara s prijestolja i ne elimo mu vie nita vratiti. Francuzi, uzalud biste sebi umiljali da duh sveenstva koje je poloilo prisegu nije vie duh nezaprisegnutoga sveenstva; postoje staleki poroci od kojih se nikada ne odvikavamo. Prije no to bi prolo deset godina, pomou kranske vjere, njenog praznovjerja i njenih predrasuda, vai bi sveenici, i uz prisegu, i usprkos svome siromatvu, ponovno nad duama povratili mo koju su bili ugrabili; oni bi vas ponovno vezali za kraljeve, zato to se kraljevska vlast uvijek oslanjala na sveeniku, i vae bi se republikansko zdanje sruilo, jer nije imalo temelja. O, vi koji imate kosu u ruci, zadajte posljednji udarac stablu praznovjerja; nemojte se zadovoljiti time to ete mu samo potkresati granje: posve iskorijenite biljku ije je djelovanje tako zarazno; budite duboko uvjereni da se va sustav slobode i jednakosti odve otvoreno protivi sveenicima Kristovih oltara da bi se ikada naao ma i jedan jedini koji bi ga dobronamjerno i iskreno prihvatio ili koji ga
ne bi htio poljuljati, ako bi uspio ponovno zadobiti neku mo nad duama. Koji to sveenik, usporeujui poloaj na koji smo ga upravo sveli s onim u kojem je nekada uivao, ne bi uinio sve to o njemu ovisi da ponovno zadobije i povjerenje i ugled koje su mu oduzeli? I koliko bi slabih i malodunih bia uskoro ponovno postalo robovima tog slavohlepnika obrijanoga tjemena! Zato ne pomislite da bi se neprilike koje su postojale mogle opet nanovo izroditi? Zar u poecima kranske Crkve sveenici nisu bili ono to su i danas? Vidite dokle su dogurali - meutim, tko ih je dotle doveo? Nisu li im to omoguila sredstva koja im je pribavila vjera? Dakle, ako vi tu vjeru bezuvjetno ne zabranite, oni koji je propovijedaju, kako i dalje imaju uvijek ona ista sredstva, ubrzo e ostvariti isti cilj. Unitite, dakle, zauvijek sve to jednoga dana moe razoriti vae djelo. Pomislite da vam je dunost i ujedno pitanje vae estitosti, budui da je plod vaih nastojanja namijenjen samo vaim unucima, da im ne ostavite ni klicu pogibeljnih zametaka koji bi ih mogli ponovno uroniti u mete iz kojeg se s tolikom mukom izvlaimo. Ve se nae predrasude raspruju, ve se narod odrie katolikih besmislica; ve je ukinuo hramove, poruio idole, vjenanje je sada prihvaeno kao iskljuivo graanski in; unitene ispovjedaonice slue javnom sastajanju graana; takozvani vjernici, napustivi apostolsku gozbu, preputaju mievima bogove od brana. Francuzi, nemojte se nipoto zaustavljati: itava Europa, ve s rukom na povezu koji joj zatravljuje oi, od vas oekuje napor kojim ete joj ga strgnuti sa ela. Pohitajte: ne ostavljajte vremena Rimu svetome, koji se na sve strane batrga da bi uguio vau mo, da moda sauva jo
pokojeg pristau. Nemilice ga udarajte po gordoj i ve drhtavoj glavi, i neka, prije no to prou dva mjeseca, stablo slobode, zakrilivi ruevine stolice svetoga Petra, teinom svog pobjedonosnog granja pokrije sve te prezira vrijedne kranske idole, bezono podignute na pepelu i Katona i Brata. Francuzi, ponavljam vam to, Europa od vas oekuje da se u isto vrijeme oslobodite i ezla i kadionice. Pomislite da vam je nemogue osloboditi je od kraljevske samovolje a da je ne nagnate da u isto vrijeme rastrga okove vjerskog praznovjerja: kraljevska mo odve je prisnim vezama zdruena sa sveenikom da vi, ostavljajui da i dalje postoji ma i jedna od te dvije, ne biste uskoro ponovno potpali pod onu vlast koju ste propustili ukinuti. Republikanac ne smije padati na koljena ni pred kakvim izmiljenim biem, ni pred kakvom podlom varalicom; njegovi jedini bogovi sada trebaju biti sranosti sloboda. Rim je nestao im se u njemu poelo propovijedati kranstvo, a Francuska je propala ako se ono u njoj i dalje bude duboko tovalo. Paljivo promotrimo besmislene dogme, strane tajne, nakaradne obrede, neodriv moral ove gnjusne vjeroispovijesti, i vidjet emo moe li ona odgovarati jednoj republici. Vjerujete li doista iskreno u to da bih dopustio da mnome gospodari miljenje ovjeka kojega bih vidio pod nogama tupoglavog Isusovog sveenika? Ne, sigurno ne bih! Takav e ovjek, uvijek podmukao, zbog same podlosti svojih nazora, uvijek drati do grozota bivega poretka; im se mogao potiniti glupostima jedne tako plitke vjeroispovijesti kao to je ona koju smo mi tako ludo prihvatili, on mi vie ne moe ni nametati zakone ni prenositi mi znanje; od tog
trenutka u njemu vidim jo samo roba predrasuda i praznovjerja. Da bismo se uvjerili u ovu istinu, bacimo pogled na nekolicinu pojedinaca koji ostaju privreni besmislenom bogotovlju naih otaca; vidjet emo da su svi oni ljuti neprijatelji sadanjega sustava, vidjet emo da broj tih osoba u potpunosti odgovara i obuhvaa sve pripadnike onoga stalea monarhista i aristokrata, koji je s pravom tako prezren. Neka rob kakvoga okrunjenoga razbojnika, ako eli, padne do nogu kakvoga idola od tijesta, takav predmet je i stvoren za njegovu duu od kala; onaj tko moe sluiti kraljevima mora oboavati bogove! Ali mi, Francuzi, ali mi, sunarodnjaci moji, mi, zar da jo skrueno gmiemo i kinjimo se s uzdama koje su tolikog prezira vrijedne? Radije tisuu puta umrijeti nego da im se ponovno potinimo! Kad ve vjerujemo da nam je neko bogotovlje nuno, povedimo se za rimskim obredima: bojevi, strasti, junaci, eto, to su bili predmeti dostojni njihovog tovanja. Takvi su kumiri zanosili duu, oduevljavali je; inili su i vie od toga: ulijevali su joj vrline tovanoga bia. Minervin poklonik htio je biti razborit. Odvanost je bila u srcu onoga kojega se moglo vidjeti niice pred Marsom. Niti jedan jedini bog tih velikih ljudi nije bio bez moi i odlunosti; svi su prenosili ar koji ih je i same raspaljivao u duu onoga tko ih je oboavao; a, kako su gajili nadu da e se i njima samima jednoga dana ljudi klanjati, teili su postati barem onoliko veliki koliko i onaj tko im je bio uzor. Ali to, naprotiv, nalazimo meu tatim kranskim bogovima? to vam nudi, pitam vas, ova budalasta vjera? Zar blesavi prevarant iz Nazareta izaziva u vama zainjanje nekih velikih ideja? Zar
njegova prljava i gadna majka, bestidna Marija, pobuuje u vama neke vrline? I nalazite li meu svecima kojima je ureen njegov raj kakav uzor veliine, junatva ili vrlina? Doista je istina da ova glupa vjera ni u emu ne daje povoda zainjanju velikih ideja, da niti jedan umjetnik ne moe upotrijebiti njene odlike na spomenicima koje podie; ak i u samome Rimu, veina ukrasa ili ornamenata na papinskoj palai nalaze uzor u poganstvu, i dok god bude svijeta, samo e ono raspaljivati ar u velikih ljudi. Hoemo li u istome teizmu nai vie poticaja za uzvienost i polet? Zar bi usvajanje varke, koja bi podala naoj dui onaj stupanj moi i upornosti koji je neophodan republikanskim vrlinama, moglo navesti ovjeka da ih voli ili primjenjuje? Nemojmo se zavaravati; otresli smo se te utvare, i ateizam je sada jedini sustav svih ljudi koji znaju rasuivati. to smo se vie prosvjetljivali, jasnije smo osjeali, kako je kretanje sutinsko svojstvo tvari, da je pokretna sila koja je nuna da bi to pokrenula postala varavo, prividno bie i da je, budui da sve to postoji mora po svojoj naravi biti u pokretu, pokreta suvian; osjeali smo da je taj nestvarni bog, kojega su mudro izmislili prvi zakonodavci, u njihovim rukama bio samo jo jedno sredstvo vie koje nas je trebalo podjarmiti, i da su, zadravajui iskljuivo za sebe pravo da navedu ovu prikazu da progovori, oni nju zaista mogli nagnati da kae samo ono to bi potvrdilo smijene zakone pomou kojih su nas namjeravali ukrotiti. Likurg, Numa, Mojsije, Isus Krist, Muhamed, svi su ti veliki lupei, svi su ti veliki silnici naih misli znali spojiti boanstva koja su izmiljali sa svojim neizmjernim slavoljubljem, i, sigurni da e narode pridobiti s odobrenjem tih bogova, uvijek su se, kao to znamo, starali ili da ih za savjet pitaju samo ba kada treba, ili da im pripisuju samo one odgovore za koje su mislili da im mogu posluiti.
Prezrimo, dakle, danas jednakom mjerom i tatoga boga kojeg su propovijedale varalice, i sve vjerske otroumne prepredenosti koje proizlaze iz njegovog smijenog prihvaanja; s tom zvekom ne moemo vie zabavljati slobodne ljude. Neka ope dokidanje vjeroispovijedi ue, dakle, meu naela koja mi irimo po itavoj Europi. Nemojmo se zadovoljiti time da unitimo ezla; zauvijek u prah pretvorimo sve idole: uvijek je samo jedan korak dijelio praznovjerje od rojalizma. Nedvojbeno uistinu treba tako biti, budui da je jedna od prvih toaka pri krunjenju kraljeva oduvijek bilo odravanje vladajue vjeroispovijedi, kao jedne od politikih osnovica koje su morale najbolje podrati njihov prijesto. Ali, im je to prijestolje srueno, im je ono, nasreu, zauvijek oboreno, nemojmo se vie nimalo bojati da isto tako iskorijenimo i ono to mu je bilo oslonac. Da, graani, vjera je nespojiva sa sustavom u kojem vlada sloboda; vi ste to osjetili. Nikada se slobodan ovjek nee pokloniti pred kranskim bogovima; nikada kranske dogme, obredi, tajne niti moral nee odgovarati republikancu. Jo jedan napor; budui da radite na tome da unitite sve predrasude, nemojte niti jednu ostaviti na ivotu, jer, ve je i jedna jedina dovoljna da ih sve povrati. Koliko tek trebamo biti duboko uvjereni u njihov povratak, ako je ona koju ste ostavili na ivotu sigurno kolijevka svih drugih! Prestanimo vjerovati da vjera moe biti korisna ovjeku. Imajmo dobre zakone, pa emo moi i bez vjere. Ali, narodu je potrebna vjera, uvjeravaju nas; ona ga zabavlja, ona ga obuzdava. To je dobro! Ta dajte nam onu koja odgovara slobodnim ljudima. Vratite nam poganske bogove. Rado emo oboavati Jupitera, Herkula ili Atenu; ali, vie ne elimo basnoslovnog tvorca
svemira koji se sam po sebi kree; ne elimo vie bestjelesnog boga a koji ipak sve ispunjava svojom neizmjernou, svemoguega boga a koji nikada ne izvrava ono to eli, savreno dobro bie a koje stvara sve same nezadovoljnike, bie koje je prijatelj reda a pod ijom je vlau sve poremeeno. Ne, vie ne elimo boga koji ometa prirodu, koji je otac pomutnje, koji pokree ovjeka u trenutku kada se taj ovjek odaje strahotama; takav nas bog tjera da zadrhtimo od gnjeva, i mi ga zauvijek predajemo zaboravu, odakle ga je bestidni Robespierre htio izvui. Francuzi, ovu bezvrijednu prikazu zamijenimo uznositim idolima koji su Rim uinili gospodarem svemira; sa svim kranskim idolima postupimo kao to smo se ponijeli prema kumirima naih kraljeva. Na postolja koja su nekada nosila silnike vratili smo znamenje slobode; isto tako podignimo nanovo likove velikana na postolja onih besramnih propalica koje je oboavalo kranstvo. Prestanimo strahovati zbog djelovanja ateizma na nae selo; nisu li seljaci osjetili nunost unitavanja katolikoga bogotovlja, tako protuslovnoga istinskim naelima slobode? Nisu li bez uasa, kao i bez boli, gledali kako se obaraju njihovi oltari i upni dvori? Ah, vjerujte da e se isto tako odrei i svoga smijenoga boga. Kipovi Marsa, Minerve i Slobode bit e postavljeni na najistaknutijim mjestima u njihovim nastambama; svake e se godine ondje slaviti godinja svetkovina; graanski e vijenac tada biti dodijeljen graaninu koji najvie i najbolje bude sluio domovini. Na ulazu u duboku umu, Venera, Himenej i Amor, podignuti u hramu u prirodi, primat e izraze smjernoga tovanja ljubavnika; ondje e rukom Gracija ljepota okruniti vjernost. Nee biti potrebno samo voljeti da bi netko
bio dostojan toga vijenca, trebat e zasluiti da vas netko voli: junatvo, darovitost, ovjenost, uzvienost due, postojano domoljublje, eto, to e biti odlike koje e ljubavnik biti prinuen prinijeti do nogu svoje drage, i one e doista vrijediti koliko i naslovi steeni roenjem ili bogatstvom, koje je glupa oholost nekada zahtijevala. Barem e se neke vrline razviti iz ovih obreda, dok se iz vjeroispovijedi koju smo iz slabosti ispovijedali raaju samo zloini. Ova e se vjeroispovijed sroditi sa slobodom kojoj sluimo; ona e je oivjeti, podravati, raspaljivati, dok je teizam po svojoj biti i prirodi najsmrtniji neprijatelj slobode kojoj sluimo. Da li je unitavanje poganskih idola u doba Kasnoga rimskoga carstva stajalo ma i jedne jedine kapi krvi? Revolucija koju je pripremila glupost nanovo porobljenog naroda provedena je bez i najmanjeg otpora. Kako se moemo bojati da djelo filozofije bude tee izvedivo od djela vladareve samovolje? Jedino jo sveenici do nogu svoga nestvarnoga boga osvajaju onaj narod kojega se vi toliko bojite prosvijetliti; udaljite ih od njega i koprena e sama po sebi pasti. Vjerujte da e se taj narod, mnogo razumniji no to mislite, osloboen okova silnikoga ugnjetavanja, ubrzo osloboditi i okova praznovjerja. Vi ga se bojite ako nije na taj nain zauzdan - koje li ludosti! Ah, graani, vjerujte da e se onaj kojega stvarni i opipljivi ma zakona nimalo ne zaustavlja jo tee zaustaviti iz straha od paklenih muka, za koje ne mari jo od djetinjstva. Va je teizam, jednom rijeju, izazvao mnoga nedjela, ali nikada niti jedno jedino nije sprijeio. Ako je istina da strasti zasljepljuju, ako nam one pred oi uzdiu oblak koji nam zataji opasnosti kojima su one okruene, kako moemo pretpostaviti da pogibli, koje su daleko od nas, kao to su to kazne koje prorie va bog, mogu odagnati taj oblak koji ne moe rasplinuti ni
sam ma zakona koji uvijek visi nad strastima? Ako je, dakle, dokazano da taj nadomjestak za obuzdavanje kojega je nametnula ideja o bogu postaje izlian, ako je potvreno da je opasan zbog svojih drugih uinaka, pitam u koju svrhu moe on onda posluiti, i na koje se razloge moemo osloniti da bismo mu produljili postojanje. Zar ete mi rei da jo nismo dovoljno zreli da nau revoluciju uvrstimo jo i na tako oevidan nain? Ah, sugraani moji, put koji smo prevalili od 1789. bio je na sasvim drukiji nain teak od onoga kojega jo moramo prijei, i, za ovo to vam ja predlaem, moramo mnogo manje utjecati na javno mnijenje no to smo ga ve muili i u svim smjerovima navlaili jo od doba pada Bastille. Vjerujmo da e narod, koji je bio dovoljno razuman i smion da jednog bezonog vladara s vrhunca uzvienosti dovede na stratite, koji je za ovo malo godina znao pobijediti tolike predrasude, i rastrgati toliko smijenih uzdi, biti isto tako dovoljno i mudar i odvaan da za dobrobit narodne stvari i za napredak republike, rtvuje jednu jo mnogo varljiviju utvaru no to je to mogla biti prikaza kakvoga kralja. Francuzi, vi ete zadati prve udarce - vaa e prosvijeenost uiniti ostalo; ali, ivo i brzo radite na tome; neka taj posao postane jedna od vaih najvanijih briga; neka se nadasve temelji na onome istinski sutinskom moralu, toliko zapostavljenom u vjerskom obrazovanju. Zamijenite gluposti koje se tiu oboavanja Boga, a kojima ste zamarali mlade organe svoje djece, izvrsnim drutvenim naelima; umjesto da napamet ue nitave molitve, koje e zaboraviti i time se jo i diiti im navre esnaest godina, neka ih poue koje su njihove dunosti u drutvu; nauite ih da vole vrline o kojima neko jedva da ste im i govorili, a koje su, i bez vaih vjerskih bajki dovoljne za osobnu sreu svakoga od njih;
navedite ih da osjete da se ta srea sastoji u tome da se drugi usree onoliko koliko i mi sami elimo biti sretni. Ako ove istine postavite na kranskim varkama, kao to ste to neko ludo inili, im vai uenici uvide nitavnost tih osnova, sruit e to zdanje, i postati zlikovci samo zato to e vjerovati da im vjera koju su oborili zabranjuje da to budu. Navodei ih da, naprotiv, osjete potrebitost vrline jedino stoga to od toga ovisi njihova vlastita srea, oni e biti estiti ljudi iz sebinosti, a ovaj zakon koji vodi sve ljude uvijek e biti najsigurniji od svih. Neka se, dakle, s najveom pomnjom klonimo uplitanja ma i jedne vjerske gatke u ovoj openarodnoj izobrazbi. Nikada nemojmo gubiti iz vida da elimo stvoriti slobodne ljude, a ne proste oboavatelje kakvoga boga. Neka kakav iskreni slobodni mislilac ui ove nove uenike neshvatljivim divotama prirode; neka im dokae da poznavanje boga, esto veoma opasno po ljude, nikada nije sluilo njihovoj srei, i da nee biti sretniji prihvaajui kao uzrok onoga to ne shvaaju neto to e jo manje moi dokuiti; da je mnogo manje bitno razumjeti prirodu no u njoj uivati i potivati njene zakone; da su ti zakoni toliko mudri koliko i jednostavni; da su oni upisani u srcima svih ljudi, i da treba samo upitati srce da bi se prozreli porivi. Ako oni pak ele da im po svaku cijenu govorite o stvoritelju, odgovorite im da, budui da su stvari oduvijek bile ono to jesu, i kako nikada nisu imale poetak i nikada ne moraju imati kraja, ovjeku je beskorisno koliko i nemogue da se uzmogne vratiti kakvome zamiljenome poetku koji ne bi nita pojasnio niti bi iemu vodio. Recite im da je ljudima nemogue da imaju stvarnu predodbu o biu koje ne djeluje ni na jedno od naih osjetila. Sve su nae misli predodbe ideja o predmetima koji su na nas ostavili jak dojam; to nam moe predstavljati ideja o
Bogu, koja je oigledno bespredmetna? Nije li jedna takva ideja, dodat ete im, isto toliko nemogua koliko i posljedica bez uzroka? Nije li predodba bez primjera samo pusta tlapnja? Neki teolozi, nastavit ete, tvrde da je ideja o Bogu priroena, i da je ljudi stiu jo u majinoj utrobi. Ali, to je la, dodat ete; svako je naelo sud, svaka je prosudba posljedica iskustva, a iskustvo se stie samo putem ula; iz toga proizlazi da se vjerska naela oito ne odnose ni na to i da nipoto nisu uroena. Kako su, nastavit ete, mogli razumna bia uvjeriti u to da je ono to im je najtee dokuiti ujedno njima i najhitnije? Zato to su ih jako prestraili; zato to uplaen ovjek prestaje razumno rasuivati; zato to su im savjetovali da se nadasve uvaju vlastitoga razuma, i zato to, kada je pamet pomuena, vjerujemo u sve i nita ne ispitujemo. Neznanje i strah, rei ete im jo, eto, to su dvije osnove svake vjere. Neizvjesnost u kojoj se ovjek nalazi u odnosu prema svome Bogu upravo je razlog zbog kojega e ovaj prigrliti svoju vjeru. ovjek se boji u tmini, kako u stvarnoj, tjelesnoj, tako i u duhovnoj; strah u njemu postaje uobiajen i prometne se u potrebu -mislio bi da mu neto nedostaje kada se vie ne bi imao emu nadati ili neega se bojati. Vratite se potom na pojanjavanje zbog ega nam je potreban i koristan moral - dajte im o toj velikoj temi mnogo vie primjera no predavanja, mnogo vie dokaza no knjiga i pretvorit ete ih u dobre graane; stvorit ete dobre ratnike, dobre oeve, dobre supruge; od njih ete nainiti ljude utoliko privrenije slobodi svoje zemlje to oni vie nee moi sebi predoiti nikakvu predodbu o ropstvu, niti e im ikakav vjerski strah moi jo pomutiti duh. Tada e istinsko domoljublje buknuti u svim duama; ono e u njima vladati
svom svojom snagom i istoom, jer e za njih postati jedino i osnovno uvstvo, i jer mu nikakva strana misao nee oslabiti mo; onda je va novi narataj siguran, i vae e djelo, koje e on uvrstiti, postati zakon cijeloga svijeta. Ali ako se, iz straha ili maloduja, ovi savjeti ne posluaju, ako se na ivotu ostave temelji zdanja za koje smo vjerovali da smo ga razorili, to e se dogoditi? Nanovo emo na tim temeljima graditi, i na njih postaviti iste orijae, s nesmiljenom razlikom to e ovoga puta oni biti uvreni s takvom snagom da ih ni va narataj ni oni koji e nakon njega uslijediti nee uspjeti oboriti. Ne sumnjajmo u to da su vjeroispovijedi kolijevke vladareve samovolje; prvi od svih silnika bio je sveenik; prvi rimski kralj i car, Numa i August, pridruuju se i jedan i drugi sveenstvu; Konstantin i Clovis bili su prije sveenici no vladari; Heliogabal bio je sveenik Sunca. Oduvijek, tijekom stoljea, postojala je izmeu vladareva silnitva i vjere takva srodnost, da je vie no dokazano da, razarajui jedno, podrivamo drugo, iz jednostavnog razloga to e ono prvo uvijek sluiti kao zaklon drugome. Uza sve to, ja ipak ne predlaem ni pokolje ni izgnanstva; sve ove strahote odve su daleko od moje due da bih se, ma i samo na trenutak, usudio takvo to zamisliti. Ne, nikako nemojte ljude ubijati ni izgnati - ove grozote su zvjerstva koja su poinili kraljevi ili zlikovci koji su se na njih ugledali; postupajui kao oni, nikako neete primorati ljude da se zgraaju nad onima koji su te strahote inili. Upotrijebimo silu samo protiv idola; samo izrugivanje dovoljno je onima koji im slue: Julijanov sarkazam vie je nakodio kranskoj vjeri no sva Neronova muenja. Da, unitimo zauvijek svaku predodbu o Bogu, a od njegovih
sveenika nainimo vojnike; neki to ve i jesu; neka se dre tog, za republikanca, tako plemenitog zvanja, ali, neka nam vie ne govore ni o svome nestvarnom biu, ni o svojoj bajoslovnoj vjeri, koji su jedino predmeti naega prezira. Osudimo da bude izvrgnut ruglu, ismijan, i izblaen na svim raskrima najveih francuskih gradova, prvi od onih blagoslovljenih varalica koji nam jo doe govoriti ili o Bogu ili o vjeri; doivotna robija bit e kazna onome koji dvaput poini istu pogreku. Neka najpogrdnije bogohuljenje i najbezbonija djela budu potom u potpunosti odobrena, kako bismo iz srca i pamenja ljudi potpuno iskorijenili one strane igrake naega djetinjstva; neka se raspie natjeaj za djelo koje e biti najpodobnije da napokon prosvijetli Europljane u jednoj tako vanoj stvari, i neka pozamana nagrada, koju e dodijeliti puk, bude priznanje onome koji, poto sve izrekne i sve dokae o tom predmetu, svojim sunarodnjacima ostavi samo kosu da pokose sve te aveti i iskreno srce da ih mrze. U est rnjeseci sve e biti svreno - va e sramotni Bog biti uniten; i sve to a da neemo prestati biti pravedni, i ljubomorni na tui ugled, a da se neemo prestati bojati maa zakona i biti estiti ljudi, zato to emo osjetiti da istinskoga prijatelja domovine nikako ne smiju voditi tlapnje, kao to vode kraljevske robove; da, ukratko, niti isprazna nada u bolji svijet niti strah od veih zala od onih koje nam je poslala priroda, ne smiju voditi republikanca, kome je jedini vodi vrlina, a jedina konica grinja savjesti.
Obiaji
Nakon to sam dokazao da teizam nikako ne odgovara republikanskoj vlasti, ini mi se da je potrebno dokazati da joj nita vie ne odgovaraju ni francuski obiaji. Ovaj je zglavak tim bitniji stoga to e upravo obiaji posluiti kao povod uvoenju zakona koje emo obznaniti. Francuzi, i odve ste prosvijeeni a da ne biste osjetili da e nova vlada iziskivati i nove obiaje; nemogue je da se graanin slobodne drave ponaa kao rob kralja samodrca; jer razlike u njihovih interesima, dunostima i meusobnim odnosima bitno odreuju sasvim drukiji nain ponaanja u drutvu; mnotvo siunih zabluda i neznatnih drutvenih prijestupa, smatranih veoma bitnima pod vladavinom kraljeva, koji su morali zahtijevati utoliko vie to su imali vie potrebe nametati uzde, da bi ih podanici tovali ili da bi ovima bili nepristupani, ovdje e postati bezvrijedni; druga nedjela, poznata kao kraljoubojstvo ili svetogre, pod vladom koja vie ne zna ni za kraljeve ni za vjeru, moraju se isto tako ponititi u republikanskoj dravi. Priznavajui slobodu savjesti i slobodu tiska, promislite, graani, da se doista skoro mora priznati i sloboda djelovanja, i, izuzev onoga to izravno udara na temelje vlade, da vam preostaje sasvim malo zloina koje treba kanjavati, jer, u biti, vrlo je malo zloinakih djela u drutvu ije su osnove sloboda i jednakost, i zato to, kada se stvari dobro odmjere i promotre, zloin je uistinu samo ono to zakon osuuje; jer, kako nam priroda jednako nalae i vrline i poroke, zbog naega ustroja, ili promatrano jo vie filozofski, na temelju potrebe koju ona ima za jednim ili za drugim, ono
na to nas ona navodi postalo bi vrlo sumnjivo i nepouzdano mjerilo, koje ne bi tono moglo odrediti to je dobro a to loe. Ali, da bih bolje izloio svoje misli o tako sutinskome predmetu, razvrstat emo razliita djela u ljudskome ivotu koja su se dosad obino smatrala zloinima, i potom emo ih odmjeriti i usporediti s istinskim dunostima jednoga republikanca. Oduvijek su ljudske dunosti promatrane u ovim trima razliitim odnosima: 1.One koje mu prema Najviem biu; savjest i lakovjernost nameu
2. One koje je obvezan ispuniti sa svojom braom; 3. Najzad one koje se tiu samo njega. Duboko uvjerenje koje moramo gajiti da se nikakav bog nije upleo u nae stvaranje i da smo, budui da smo stvorenja nuna prirodi, kao i biljke i ivotinje, mi ovdje zato to je nemogue da ne budemo tu, ova duboka sigurnost, kao to vidimo, nesumnjivo najedanput unitava prvi dio ovih dunosti, hou rei one za koje smo krivo mislili da smo odgovorni boanstvu; s njima nestaju svi vjerski zloini, svi oni poznati pod nejasnim i neodreenim imenima bezakonja, svetogra, bogohuljenja, bezbonitva, itd., svi oni, jednom rijeju, koje Atena toliko nepravedno kanjava u Alkibijadu, a Francuska u nesretnoj La Barre. Ako u drutvu postoji neto nastrano, to je svakako vidjeti ljude, koji svoga boga poznaju i znaju to on moe zahtijevati samo putem svojih skuenih predodbi, kako ipak ele odreivati narav onoga to zadovoljava ili to ljuti ovu smijenu utvaru njihove mate. Ne
bih, dakle, nikako htio da se ograniimo na to da bez razlike dopustimo sve vjeroispovijedi; elio bih da smo slobodni rugati se svim vjerama ili sve ih ismijavati; da ljudi, okupljeni u bilo kojem hramu da bi, kao i obino, po volji zazivali Vjenoga, budu vieni poput glumaca u kazalitu, ijoj se glumi svatko smije smijati. Ako vjeroispovijedi ne doivljavate na taj nain, one e ponovno zadobiti ozbiljnost koja ih ini vanima, ubrzo e tititi miljenja, i zaas se nee vie vjere osporavati, ve e se ljudi opet ponovno za njih boriti; jednakost, koju e unititi pretpostavljanje ili pokroviteljstvo prueno jednoj od njih ubrzo e nestati iz vlasti, a iz ponovno uspostavljene teokracije uskoro e nanovo izniknuti. aristokracija. Ne bih, dakle, mogao previe puta to ponoviti: odrecite se bogova, Francuzi, ukinite ih, ako ne elite da vas njihova kobna mo ubrzo ponovno uroni u sve strahote silnitva; ali, jedino ete ih unititi izvrgavajui ih ruglu; sve opasnosti koje oni za sobom povlae odmah e u velikom mnotvu nanovo izbiti, unesete li u to srdbu ili pridate li tome znaaja. Nikako nemojte ruiti njihove idole gnjevni pretvorite ih u prah i pepeo u igri, a nazor e podlei sam od sebe. Eto, nadam se da sam rekao dovoljno, da bih dokazao da protiv vjerskih zloina ne treba proglasiti nikakav zakon, zato to onaj tko vrijea varavu tlapnju ne vrijea nita, i zato to bi bilo krajnje nedosljedno kanjavati one koji vrijeaju ili preziru bogotovlje iju vam prednost pred drugima nita razvidno ne dokazuje; to bi nuno znailo pristati uz jednu stranu i, prema tome, utjecati na vagu jednakosti, koja je prvi zakon vae nove vlasti.
Prijeimo na druge ovjekove dunosti, one koje ga veu s blinjima; ova je vrsta nedvojbeno najrairenija. Kranski moral, odve nejasan kad je rije o ovjekovim odnosima prema blinjima, poiva na temeljima koji su tako dupkom puni nadrifilozofskih naklapanja, da nam ih je nemogue prihvatiti, zato to, kada hoete graditi naela, trebate se dobro uvati da im za osnovu ne postavite sofizme. Taj nam besmisleni moral kae da volimo blinjega svoga kao samoga sebe. Nita sigurno ne bi bilo uzvienije, da je mogue da ono to je neistinito ikada moe imati znaajke ljepote. Ne treba voljeti blinjega svoga kao samoga sebe, budui da se to protivi svim prirodnim zakonima, a samo nas njen glas treba voditi u svim djelima u naem ivotu; radi se samo o tome da treba voljeti blinje kao brau, kao prijatelje koje nam priroda daje, i s kojima u republikanskoj dravi moramo ivjeti tim bolje to e nestanak udaljenosti nuno ljude tjenje povezati. Neka nam ovjenost, bratstvo i dobroinstvo, prema tome, odreuju nae uzajamne dunosti, i ispunjavajmo ih jednostavno pojedinano onim stupnjem moi koji nam je za to dala priroda, a da ne kudimo, i nadasve, ne kanjavamo one koji, zato to su hladniji ili svojevoljniji, u tim ipak tako dirljivim vezama ne osjeaju svu dra koju drugi u njima nalaze; jer, sloit emo se u tome, bilo bi oito besmisleno htjeti propisati opevaee zakone; taj bi postupak bio isto toliko smijean koliko i vladanje generala u vojsci koji bi htio da mu svi vojnici budu odjeveni u odoru nainjenu po istoj mjeri; strana je nepravda zahtijevati da se ljudi nejednakih naravi pokoravaju jednakim zakonima: ono to odgovara jednome, nikako ne odgovara drugome.
Slaem se da ne moemo nainiti onoliko zakona koliko ima ljudi; ali, zakoni mogu biti tako blagi i malobrojni, da im se svi ljudi, ma kakve udi bili, lako mogu potiniti. Jo bih zahtijevao da ti malobrojni zakoni budu takvi da se mogu lako prilagoditi svim naravima; otroumnost onoga tko bi njima ravnao oitovala bi se u tome da udari jae ili slabije, s obzirom na pojedinca kojega bi trebalo pogoditi. Dokazano je da postoji vrlina koju odreeni ljudi ne mogu primjenjivati, kao to postoji i lijek koji ne odgovara izvjesnoj udi. Dakle, kolika bi tek silna nepravda bila da nameete zakon onome kojemu je nemogue pokoriti mu se! Ne bi li nepravda koju biste time poinili bila jednaka onoj za koju biste bili okrivljeni kada biste htjeli prinuditi slijepca da raspoznaje boje? Iz onih prvih naela proizlazi, osjeamo to, nunost da zakoni budu blagi, i osobito da se zauvijek poniti zvjerstvo smrtne kazne, zato to je zakon koji udara na ovjekov ivot nesnosan, nepravedan i neprihvatljiv. To ne znai, kao to u to ubrzo kazati, da nema bezbroj sluajeva u kojima ljudi, a da ne vrijeaju prirodu (i to u dokazati), od ove zajednike majke nisu dobili punu slobodu da nasrnu jedni na druge, ali, nemogue je da zakon dobije istu povlasticu, jer zakon, koji je sam po sebi ozbiljan i ravnoduan, ne moe podlei strastima koje u ovjeka mogu opravdati okrutni in umorstva; priroda utjee na ovjeka, i to tako da moe druge navesti da mu oproste takvo djelo, a zakonu, naprotiv, kako je uvijek u opreci s prirodom, i kako od nje nita ne dobij a, ne moe biti odobreno da si dopusti ista zastranjivanja - budui da nema iste pobude, nemogue je da ima ista prava. Eto, to su neke uene i fine razlike koje mnogim ljudima izmiu, zato to veoma malo ljudi razmilja; ali, njih e prihvatiti obrazovani
ljudi kojima ih upuujem, i one e, nadam se, utjecati na nove zakone koje nam pripremaju. Drugi razlog zbog kojega moramo ukinuti smrtnu kaznu jest taj da ona nikada nije suzbila zloin, budui da se zloini svakoga dana poine do nogu samoga stratita. Ukratko, moramo ukinuti ovu kaznu, zato to doista nema gore raunice od one prema kojoj e se ubiti ovjeka zato to je ovaj ubio drugoga, budui da iz tog postupka oito proizlazi da umjesto jednoga ovjeka manje, najedanput imamo dvojicu manje, a samo krvnicima ili budalama takva raunica moe biti bliska. Ukratko, ma to bilo, nedjela koja moemo poiniti prema naoj brai svode se na etiri glavna: klevetu, krau, prijestupe koji, uzrokovani pokvarenou i razvratnou, mogu neugodno pogoditi druge, i umorstvo. Jesu li sva ova djela, koja su u monarhistikoj vlasti smatrali bitnima, tako ozbiljna i u republikanskoj dravi? To je ono to emo istraiti uz pomo zublje filozofije, jer, jedino se pod njenom lui treba poduzeti takvo propitivanje. Nemojte me optuivati da uvodim pogubne novine; nemojte kazati da postoji opasnost u tome da se, kao to e to moda uiniti ovi spisi, ublai grinja savjesti u duama zlotvora; da je najvee zlo u tome to e blagost mojega morala pojaati sklonost tih istih zlikovaca prema zloinu: ovdje izriito tvrdim da nemam niti jedan od tih izopaenih nazora; izlaem ideje koje su se od doba moje zrelosti poistovjetile s mojim nazorima, a kojima se bestidna samovolja silnika stoljeima suprotstavljala. Tim gore onima koje su velike ideje iskvarile, tim gore onima koji mogu pojmiti samo zlo u filozofskim sudovima, i koje sve moe izopaiti! Tko zna bi li se oni moda pokvarili i itajui Seneku i Charrona? Njima ja i ne govorim - obraam se samo
ljudima sposobnima da me shvate, a oni e me itati bez opasnosti. Priznajem s krajnjom iskrenou da nikada nisam mislio da je kleveta zlo, a naroito ne u vladi kao to je naa, u kojoj svi ljudi, povezaniji i blii jedni drugima, oito imaju i vie koristi od toga da se dobro poznaju. Od ove dvije mogunosti uvijek je jedna: ili se kleveta odnosi na zbilja pokvarenog ovjeka, ili se obara na kreposno bie. Sloit emo se da u prvom sluaju biva gotovo svejedno hoe li se malo vie ogovarati ovjeka koji je poznat po tome da je poinio mnoga zla; moda e ak tada zlo koje ne postoji rasvijetliti ono koje je uinjeno, pa e se, eto, na taj nain zlotvora bolje upoznati. Ako u Hanoveru vlada, pretpostavljam, opasna bolest, ali i ako se ne izlaem drugoj pogibelji u tom surovom podneblju, osim onoj da me spopadne groznica, da li bih mogao zamjeriti ovjeku koji bi mi, da bi me sprijeio da tamo odem, rekao da ondje ljudi umiru im stignu? Ne, nesumnjivo ne; jer, plaei me velikim zlom, sprijeio me je da iskusim ono malo. Ako se, naprotiv, kleveta odnosi na kreposna ovjeka? Neka se on zbog toga ne uznemirava: neka se pokae kakav je i sav e otrov klevetnika ubrzo ponovno pasti na ovoga. Kleveta je, za takve ljude, samo neka vrst proiavajueg iskuavanja iz kojeg e njihova vrlina izii samo jo blistavija. Ima u tome ak i koristi za sveukupno mnotvo vrlina u republici; jer, taj e kreposan i tankoutan ovjek, potaknut nepravdom koju je upravo iskusio, nastojati raditi jo bolje; on e htjeti svladati klevetu od koje je vjerovao da je siguran, i njegova e lijepa djela zadobiti samo jo vie moi. Time e, u prvom sluaju,
klevetnik izazvati prilino dobre posljedice, uveliavajui poroke opasnoga ovjeka; u drugome, izazvat e izvrsne, primoravajui vrlinu da nam se itava pokae. No, pitam vas sada, u kojem pogledu vam se klevetnik moe uiniti takvim da ga se treba bojati, osobito u vladi u kojoj je tako bitno poznavati nevaljalce i jaati mo dobrih? Dobro se, dakle, uvajmo izricanja bilo kakve kazne protiv klevete; gledajmo na nju dvojako - kao na svjetiljku koja rasvjetljava zlo i kao na podstrek, i, u svakom sluaju, kao na neto vrlo korisno. Zakonodavac, ije sve ideje moraju biti velike kao i djelo na koje je prionuo, ne smije nikada prouavati uinak prijestupa koji pogaa samo pojedinano; on mora promatrati njegovo sveukupno djelovanje na narod; i kada na taj nain bude ispitao posljedice koje proizlaze iz klevete, kladim se da u njoj nee nai nita kanjivo; nee se usuditi uklopiti ni trunku pravice u zakon koji bi je kanjavao; naprotiv, on postaje najpravedniji i najpoteniji ovjek ako je podupire ili nagrauje. Kraa je drugi moralni prijestup koji smo naumili promotriti. Ako malo pogledamo antiku, vidjet emo da se kraa doputala i nagraivala u svim grkim republikama; Sparta ili Lakedemon ju je otvoreno podupirala; neki drugi narodi su na nju gledali kao na ratniku vrlinu; sigurno je da ona podrava sranost, snagu, vjetinu, jednom rijeju, sve one vrline koje su korisne republikanskoj vladi, pa prema tome i naoj. Drznut u se priupitati, sada nepristrano, da li je kraa, ija je posljedica izjednaavanje bogatstava, veliko zlo u vladi iji je cilj jednakost? Ne, nesumnjivo nije; jer, ako s jedne strane ona
podrava jednakost, s druge strane ona utjee na to da se pomnije uva vlastito dobro. Postojao je narod koji nije kanjavao tata, ve onoga koji je dopustio da ga okradu, da bi ga se nauilo da se brine o svojoj imovini. Ovo nas navodi na daljnja promiljanja. Boe sauvaj da bih ovdje htio napasti ili unititi prisegu o potivanju imovine, koju je upravo poloio narod; ali, hoe li mi dopustiti da izreknem nekoliko misli o nepravednosti ove prisege? Koji je smisao zakletve koju polau svi pripadnici jednoga naroda? Nije li to odravanje savrene jednakosti meu graanima, njihovo podjednako podreivanje zakonu koji titi svaije vlasnitvo? No, pitam vas sada, da li je doista pravedan zakon koji nalae onome koji nema nita da potuje onoga koji ima sve. Koja su poela drutvenog ugovora? Ne sastoji li se on u tome da se ustupi malo vlastite slobode i svojine da bi se osiguralo i odralo ono to uva oboje? Svi su zakoni postavljeni na ovim temeljima; oni su povodi za kanjavanje odreeno onome tko zloupotrebljava svoju slobodu. Oni isto tako ovlauju i namete; graanin ne prosvjeduje kada od njega zahtijevamo plaanje nameta, jer zna da mu se, uz pomo onoga to daje, uva ono to mu preostaje; ali, jo jedanput, kojim bi se pravom onaj koji nema nita vezao dogovorom koji titi samo onoga koji ima sve? Ako pravedno postupate kada svojom prisegom uvate imovinu bogatoga, niste li nepravedni kada ovu prisegu zahtijevate i od privrenika staroga sustava koji nema nita? Kakvu korist ima ovaj od vae prisege? I zato hoete da on obea stvar koja je povoljna jedino onome koji se svojim bogatstvom toliko od njega razlikuje? Sigurno ne postoji nita nepravednije od toga - prisega mora imati jednaki uinak na
sve pojedince koji je polau; nemogue je da ona moe obvezivati onoga tko nema nikakve koristi od toga da se ona odri, zato to to onda ne bi vie bila pogodba slobodnoga naroda: bila bi oruje jakoga nad slabim, protiv kojega bi se ovaj morao neprestano buniti; no, to je upravo ono to se dogaa u prisegi o potivanju vlasnitva koje upravo narod zahtijeva; samo bogata njome obvezuje ubogara, samo bogata ima koristi od prisege koju siromah tako nesmotreno polae, jer ne vidi da se, pomou ove prisege, koja je od njega izmamljena zbog njegove dobronamjernosti, obvezuje initi ono to se njemu ne moe uiniti. Uvjereni, kao to i morate biti, u ovu surovu nejednakost, nemojte, dakle, uveavati vau nepravinost kanjavajui onoga tko nema nita, zato to se drznuo ukrasti neto onome tko ima sve - vaa mu nepravedna prisega na to vie no ikada daje pravo. Prinuujui ga na krivokletstvo tom zakletvom koja je za njega besmislena, vi opravdavate sve zloine u koje e ga to lano prisezanje odvesti; vie, dakle, nemate pravo kanjavati ono emu ste bili uzrok. Neu o tome vie nita rei, da bih ukazao na to kolika je uasna svirepost kanjavati kradljivce. Povedite se za razboritim zakonom naroda o kojem sam vam upravo govorio; kanjavajte ovjeka koji je bio dovoljno nemaran da dopusti da ga okradu, ali ne izriite nikakvu kaznu onome koji krade; pomislite da mu vaa prisega odobrava to djelo i da on, odajui se krai, samo slijedi prvu i najmudriju prirodnu pobudu, a to je ona prema kojoj on po svaku cijenu uva vlastiti ivot. Prijestupi koje moramo prouiti u ovoj drugoj vrsti ovjekovih dunosti prema blinjima sastoje se u djelima na koje ovjeka moe navesti razuzdanost, meu kojima se
posebno istiu, kao djela koja silovitije napadaju ono to svatko duguje drugima, prostitucija, preljub, rodoskvrnue, silovanje i sodomija. Sigurno je da doista ne smijemo ni na trenutak posumnjati u to da sve to se naziva moralnim zloinima, odnosno, sva djela ove vrste koja smo upravo naveli, nisu savreno nebitna i nezanimljiva u vlasti, ija se jedina dunost zasniva na tome da ouva, na bilo koji nain, oblik koji je bitan za njeno zadravanje - eto, to je jedini moral republikanske vlade. No, budui da mu se uvijek protive silnici koji ga okruuju, ne bismo mogli razumno pomisliti da njihov nazadnjaki nain vladanja moe biti udoredan; jer, njihov e se moral ouvati samo ratom, a nita nije manje moralno od rata. Sada pitam kako emo uspjeti dokazati da je u dravi koja je neudoredna po svojim obvezama bitno da pojedinci budu udoredni. Otii u jo i dalje: dobro je da oni to nisu. Grki zakonodavci su savreno osjetili neophodnost potrebe da se ljudi u drutvu iskvare, kako bi, budui da njihova duevna razuzdanost utjee na ono sveope duhovno propadanje koje je korisno samome ustrojstvu, iz toga proizala pobuna, uvijek neophodna vlasti, koja, savreno sretna kao i republikanska vlada, nuno mora izazivati mrnju i ljubomoru svega to je okruuje. Pobuna, mislili su ovi mudri zakonodavci, nikako nije udoredno stanje; meutim, ona mora biti trajno stanje u jednoj republici; bilo bi, dakle, besmisleno koliko i opasno zahtijevati da oni koji moraju odravati vjenu uzdrmanost drutvenog ustrojstva neudoreem sami budu vrlo udoredna bia, zato to je ovjekovo udoree stanje mira i spokoja, dok je njegovo neudoree stanje vjeitoga nemira koje ga pribliava neizbjenoj pobuni, i u takvome stanju republikanac treba uvijek drati vladu iji je dio. Krenimo sada na pojedinosti i
ponimo s razlaganjem stidljivosti, te malodune pobude koja je protuslovna neistim sklonostima. Da je prirodi namjera bila da ovjek bude srameljiv, ona ga sigurno ne bi stvorila nagog; mnogi su narodi, civilizacijom manje iskvareni od nas, goli i zbog toga ne osjeaju nikakav sram; ne treba sumnjati da je odijevanje kao obiaj imalo kao jedinu osnovu surovo hladno podneblje i ensko gizdavo kaiperstvo; one su osjetile da e ubrzo izgubiti svaki uinak udnje, ako ih svlaenjem odjee budu otklanjale, umjesto da ih izazivaju; one su shvatile, budui da ih priroda, uostalom, nije stvorila bez mana, da e si mnogo bolje osigurati sve naine da se nekome svide skrivajui te mane dotjerivanjem i uresima; tako stidljivost, naprotiv, nipoto nije bila vrlina, ve je, dakle, postala samo jedna od prvih posljedica pokvarenosti, samo jedan od prvih naina enskoga oijukanja. Likurg i Solon su, duboko uvjereni u to da posljedice besramnosti odravaju graanina u neudoreu koje je bitno za zakone republikanske vlasti, obvezivali djevojke da se nage pokazuju u kazalitu. Rim se ubrzo poveo za tim primjerom: na svetkovini u ast Flore plesali su goli; najvei se dio poganskih misterija tako slavio; nagost je kod nekih naroda ak postala vrlinom. Ma kako bilo, iz besramnosti se raaju bludna i pohotna nagnua; ono to proizlazi iz ovih sklonosti ini takozvane zloine koje ralanjujemo i ija je prva posljedica prostitucija. Sada kada smo promijenili miljenje o svemu tome i otrijeznili se od mnotva vjerskih zabluda koje su nas sputavale i kada, blii prirodi zbog mnotva predrasuda koje smo upravo unitili, mi sada sluamo samo njen glas, duboko uvjereni da, ako u neemu i ima zloina, prije bi bilo da ga ima u odolijevanju sklonostima koje nam ona ulijeva no u borbi protiv njih, uvjereni u to da, kako je blud jedna od posljedica tih sklonosti,
mnogo manje treba gasiti tu strast u nama, a mnogo vie urediti naine da se ona nesmetano zadovolji. Moramo, dakle, nastojati uvesti red u ovo podruje, da se u njemu uspostavi sva neophodna sigurnost da bi se graanin, kojega nuda pribliava predmetima poude, mogao s njima odati svemu to mu njegove strasti nalau, a da ga nikada nita ne sapinje, jer u ovjeku nema strasti kojoj je, vie no ovoj, potrebna najpotpunija sloboda. Razliita mjesta, zdrava, prostrana, ista, pristojno namjetena i sigurna u svakom pogledu bit e podignuta po gradovima; Ondje e se hirovima razbludnika, koji e ondje dolaziti traiti nasladu, nuditi svi spolovi, svi uzrasti, sva stvorenja; najpotpunija e poslunost biti pravilo ponuenih osoba, a i najneznatnije odbijanje svojevoljno e odmah kazniti onaj tko ga je okusio. Jo ovo moram pojasniti i procijeniti prema republikanskim obiajima; obeao sam svugdje istu logiku, i odrat u rije. Ako, kao to sam upravo maloas rekao, nijednoj strasti nije, vie no ovoj, potrebna najpotpunija sloboda, nijedna, nedvojbeno, nije toliko samovoljna; tada ovjek voli zapovijedati, voli da ga sluaju, da bude okruen robovima koji su primorani njega zadovoljavati; no, svaki puta kada ovjeku ne dadnete tajni nain da iskali onu koliinu silnitva koju mu je priroda duboko u srce usadila, on e se nanovo baciti na osobe koje ga okruuju, da bi zadovoljio vlastitu samovolju, i naruavat e vlast. Dopustite, ako elite izbjei ovu opasnost, da se u njemu slobodno raspiruju i razvijaju sve te nasilnike elje koje ga, i protiv njegove volje, neprestano more; zadovoljan zato to je mogao izvriti i zadovoljiti svoju malenu neogranienu i neopozivu vlast usred harema ikoglana ili sultanija koje mu vaa briga i njegov novac podreuju, on
e izii zadovoljen i bez ikakve elje da remeti vlast koja mu tako rado osigurava sve naine da zadovolji svoju poudu. Ako, naprotiv, postupite drukije, i nametnete tim objektima javne pohote, smijene okove koje su neko izmislili vladin zulum i putenost naih Sardanapala: ovjek e, ubrzo ogoren na vau vladu i zavidei vam na silnitvu kojega sami provodite, zbaciti jaram koji ste mu nametnuli i, sit vaega naina na koji njime upravljate, promijenit e ga kao to je to upravo uinio. Pogledajte kako su grki zakonodavci, duboko uvjereni u ove ideje, pristupali razularenosti u Sparti, u Ateni; oni su graanina opijali razvratom, ni na kraj pameti im nije bilo da mu ga zabrane; nijedna vrsta putenosti nije mu bila zabranjena, i Sokrat, kojega je proroanstvo proglasilo najmudrijim filozofom na zemlji, prelazei bez razlike iz Aspazijina naruja u Alkibijadovo, nije zbog toga bio nita manje dika Grke. Otii u i dalje, i ma koliko moje ideje bile oprene naim sadanjim obiajima, i kako je moj cilj da dokaem da se moramo pouriti s mijenjanjem tih obiaja ako elimo sauvati prihvaenu vladu, pokuat u vas uvjeriti u to da, kada se ene koje su poznate kao estite odaju bludu, to nije nimalo opasnije od toga kada to isto ine mukarci, i da ne samo da ih moramo navesti da se pridrue bludnim radnjama koje se vre u kuama koje uvodim, ve ak mi za njih moramo podizati takve kue, gdje bi se njihovi hirovi i potrebe njihove udi, koja je zaista na mnogo drukiji nain vatrena od nae, mogli isto tako zadovoljiti svim spolovima. Ponajprije, kojim pravom tvrdite da ene moraju biti iskljuene iz slijepoga pokoravanja koje im priroda nalae kada su u pitanju muki hirovi? A zatim, kojim ih pak opet pravom mislite
ukrotiti i primorati na suzdravanje, koje je neodrivo njihovoj vanjtini a sasvim suvino njihovoj asti? Zasebice u obraditi jedno i drugo pitanje. Izvjesno je da se u prirodnom stanju ene raaju sklone vulgarnoj ljubavi, odnosno, da uivaju u prednostima drugih ivotinjskih enki i da beziznimno pripadaju, kao i one, svim mujacima; takvi su nedvojbeno bili i prvi prirodni zakoni i jedini oblici prvih okupljanja koje su ljudi stvorili. Koristoljublje, sebinosti ljubav su pokvarili ove prvotne, tako jednostavne i prirodne nazore; vjerovalo se da e se netko obogatiti ako uzme enu, i s njom i imanje njezine obitelji; eto, prva dva osjeaja na koja sam upravo ukazao su zadovoljena; jo ee su tu enu otimali, i time se obvezali; tako je na djelu ve i drugi razlog i, u svakom sluaju, eto nepravde. Nikada in posjedovanja ne moe biti izvren na slobodnom biu; jednako je nepravedno iskljuivo posjedovati enu kao i posjedovati robove; svi su ljudi roeni slobodni, svi imaju jednaka prava: nemojmo nikada izgubiti iz vida ova naela; prema tome, nikada, dakle, ne moe biti dato zakonito pravo jednome spolu da samo za sebe prisvoji onaj drugi, i nikada jedan spol ili jedan stale ne moe samovlasno posjedovati drugi. ak ni ena, zbog proienosti prirodnih zakona, ne moe kao razlog odbijanja onoga tko je eli, navesti ljubav koju osjea za drugoga, zato to taj razlog time postaje povod iskljuivosti, i zato to se niti jedan mukarac ne moe iskljuiti iz posjedovanja ene, od trenutka od kada je jasno da ona doista pripada svim mukarcima. Posjedovati se
moe samo nekretnina ili ivotinja; nikada se in posjedovanja ne moe ostvariti nad pojedincem koji nam nalikuje, i sve veze koje mogu vezivati enu s mukarcem, ma koje vrste vi pretpostavljali da one jesu, nepravedne su koliko i nestvarne. Ako je, dakle, neprijeporno da smo od prirode dobili pravo da svoje elje bez razlike izraavamo svim enama, isto je tako neosporno da imamo pravo da je primoramo da se potini naim eljama, ali ne iskljuivo naim, proturjeio bih samome sebi, ve samo privremeno. Neosporno je da imamo pravo uvesti zakone koji je prisiljavaju da se podlegne aru onoga tko je eli; budui da je ak i nasilje jedna od posljedica ovoga prava, i njega po zakonu moemo upotrijebiti. Eh, pa nije li priroda dokazala da imamo to pravo, udijelivi nam snagu potrebnu da ih potinimo naim eljama? Zalud e se ene pozivati, u svoju obranu, na stidljivost ili na privrenost drugim mukarcima; ovi varavi naini obrane su nitavi; gore smo vidjeli koliko je srameljivost patvoreno i nenaravno uvstvo vrijedno prezira. Ljubav, koju moemo nazvati duevnim ludilom, nema nita vie osnova da opravda njihovu ustrajnu vjernost; zadovoljavajui samo dvoje pojedinaca, voljeno bie i ono koje voli, ljubav ne moe posluiti srei ostalih. ene su nam dane za sreu svih nas, a ne za neku sebinu i povlatenu sreu. Svi mukarci, prema tome, imaju jednako pravo uivati u svim enama; dakle, nema mukarca koji, prema prirodnim zakonima, moe nametnuti svoje jedinstveno i osobno pravo nad kakvom enom. Zakon koji bi ene obvezivao da se odaju bludu, koliko god mi to eljeli, u javnim kuama o kojima je maloprije bila rije, i koji bi ih na to primorao ako se one tome protive, koji bi ih kaznio ako one to ne izvre, je, dakle,
najpravedniji zakon, protiv kojega se ne moe iznijeti niti jedan opravdan ili pravedan razlog. Mukarac koji bi htio uivati u bilo kojoj eni ili djevojci mogao bi je, dakle, ako su zakoni koje ste donijeli pravedni, pozvati da se nau u jednoj od onih kua o kojima sam govorio; a ondje, pod zatitom matrona tog Venerinog hrama, ona e mu se podati da bi zadovoljila, ponizno, koliko i pokorno, sve hirove koje on bude htio sebi s njom dopustiti, ma koliko nastrani ili neuobiajeni oni mogli biti, jer nema hira koji u prirodi ne postoji, nema hira kojega priroda ne priznaje. Ovdje bi sada trebalo samo utvrditi uzrast; no, tvrdim da se to ne moe a da se ne nasre na slobodu onoga tko se zaeli nasladiti djevojkom nekoga uzrasta. Onaj tko ima pravo pojesti plod sa stabla zacijelo ga moe ubrati zrelog ili zelenog, slijedei poticaje vlastitoga ukusa. Ali, prigovori: ete mi, postoji doba kada mukarevi postupci doista kode djevojinu zdravlju. Ovakvo je razmiljanje sasvim bezvrijedno; im mi dajete pravo da raspolaem uivanjem, to je pravo neovisno od posljedica koje e izazvati uivanje; od toga trenutka postaje svejedno da li je to uivanje korisno i ugodno ili tetno osobi koja mu se mora podrediti. Nisam li ve dokazao da se po zakonu ena, u tu svrhu, s pravom moe prisiliti, i da se, im pobuuje elju za putenim uivanjem, ona mora podvri tome uivanju, ne obazirui se na svako sebino uvstvo? Isto tako je i kada je u pitanju njezino zdravlje. im obzir koji povlai ovakva prosudbu unitava ili umanjuje uitak onoga tko je eli, i tko je ima pravo prisvojiti, ovo obzirno razmatranje uzrasta postaje nitavo, zato to ovdje nikako nije rije o tome to moe osjeati osoba, koju su i priroda i zakon osudili da trenutano
udovoljava tuim eljama; u ovome propitivanju rije je iskljuivo o onome to odgovara onome tko eli. Ponovno emo uspostaviti ravnoteu. Da, ponovno emo je uspostaviti, mi to nesumnjivo moramo uiniti; one ene koje smo maloprije tako okrutno podjarmili, mi im to neosporno moramo nadoknaditi, a to e biti i odgovor na drugo pitanje koje sam kanio obraditi. Ako prihvaamo, kao to smo to Upravo i uinili, da se sve ene moraju pokoriti naim eljama, zacijelo im moemo dopustiti da one isto tako obilno zadovolje i sve svoje elje; nai zakoni moraju u tu svrhu poticati njihovu vatrenu narav, i besmisleno je da je olienje njihove asti i vrline bila neprirodna vrstina kojom se one odupiru sklonostima koje su dobile u mnogo veoj mjeri no mi; ova nepravinost naih obiaja tim je oitija i grdnija to mi u isto vrijeme pristajemo na to da ih silnim zavoenjem uinimo slabima, a da ih potom kanjavamo zato to podlijeu svim naporima koje smo uloili da bismo izazvali njihovu propast. Sva besmislenost naih obiaja oituje se, ini mi se, u ovoj nepravednoj strahoti, i ve samo ovo izlaganje moralo bi nam ukazati na to da ih je doista potrebno zamijeniti manje izopaenim obiajima. Kaem, dakle, da e se ene, budui da su dobile mnogo silovitije sklonosti prema bludu od nas, moi njima odati koliko god to budu htjele, potpuno slobodne od svih branih veza, svih lanih predrasuda o srameljivosti, povraene u potpunosti u prirodno stanje; elim da im zakoni dopuste da se podaju onolikom broju mukaraca koliko im se prohtije; elim da im bude doputeno uivanje u svim spolovima i svim dijelovima njihova tijela, kao i mukarcima; i, uz poseban uvjet da se podjednako podaju svima onima koji to poele, one trebaju
imati slobodu da isto tako uivaju u svima onima koje smatraju dostojnima da ih zadovolje.
Koje opasnosti prijete, pitam vas, od ove razuzdane slobode? Djeca koja nee imati oeve? Eh! Zar je to vano u jednoj republici, u kojoj svi pojedinci ne smiju imati druge majke osim domovine, u kojoj su svi koji se raaju djeca domovine? Ah! Koliko li e je samo vie voljeti oni koji e, kako nikada nisu upoznali nikoga doli nje, od roenja znati da samo od nje trebaju oekivati sve! Nemojte misliti da stvarate dobre republikance dok god budete u obiteljima izdvajali djecu koja moraju pripadati iskljuivo republici. Dajui samo nekim pojedincima koliinu ljubavi koju oni moraju razdijeliti na svu svoju brau, oni neminovno prihvaaju esto opasne predrasude tih osoba; njihova miljenja i njihove ideje se osamljuju, izdvajaju od ostalih, i sve vrline jednoga dravnika njima postaju sasvim nemogue. Povjeravajui napokon svoje srce u potpunosti onima koji su ih stvorili, oni vie u njemu ne nalaze nikakvu ljubav za onu koja ih mora othraniti, predstaviti, otkriti, istaknuti i proslaviti, kao da ova druga dobra djela nisu vanija od prvih! Ako je doista krajnje pogubno prepustiti djecu da se tako u obiteljima hrane interesima esto veoma razliitim od onih koje ima domovina, onda je od najvee koristi da ih se odvoji od obitelji; nisu li oni od njih prirodnim putem odvojeni putem postupaka koje ja predlaem, budui da se, s potpunim razaranjem svih branih veza, kao plodovi uivanja ena sada raaju samo djeca kojima je poznavanje oeva bezuvjetno zabranjeno, a uz to, ona vie ne bi pripadala samo jednoj obitelji, ve bi, kao to to i mora biti, bila jedino djeca domovine?
Postojat e, dakle, kue namijenjene enskoj raskalaenosti i, poput kua za mukarce, bit e pod vladinom zatitom; ondje e im se nuditi sve osobe jednoga i dragoga spola koje bi mogle poeljeti, a, to vie budu pohaale te kue, to e ih se vie tovati. Nema niega tako neovjenog i tako smijenoga kao to je vezivanje enske asti i vrline s otporom kojim se one suprotstavljaju eljama koje su dobile od prirode, a te udnje neprestano raspaljuju one koji ih tako svirepo osuuju. Jo u ranoj mladosti, djevojka, kako nita vie nee morati uvati za brak (sasvim dokinut razboritim zakonima koje prieljkujem), osloboena oinskih veza, uzdignuta iznad predrasuda koje su neko sputavale njen spol, moi e se, dakle, odati svemu to joj bude nalagala njena narav u kuama ustanovljenima upravo tim povodom; ondje e je primiti sa tovanjem, obilno zadovoljiti i, kada se vrati u drutvo, ona e moi isto tako javno govoriti o uicima koje je okusila kao to se danas govori o kakvom balu ili etnji. Ljupki spolu, bit ete slobodne; uivat ete kao i mukarci u svim nasladama koje vam priroda namee kao dunost; neete se suzdravati ni od jednoga. Mora li, dakle, najboanstveniji dio ovjeanstva trpjeti okove koje mu namee onaj dragi dio? Ah, rastrgnite ih, priroda to eli; nemojte imati dragih konica osim onih koje vam nalau vae sklonosti, dragih zakona osim iskljuivo vlastitih elja, dragoga morala doli onog prirodnog; nemojte vie dugo otezati i venuti u tim svirepim predrasudama koje su nagrivale vae ari i sputavale boanske zanose vaih srdaca; slobodne ste kao i mi, i ivotni put u kojem ete dati maha Venerinim bitkama otvoren vam je kao i nama; nemojte vie strahovati zbog besmislenih prijekora; cjepidlaenje i praznovjerje su uniteni; neete vie crveniti zbog svojih ljupkih zastranjivanja; bit ete ovjenane mirtama i ruama, a
tovanje emo vam sada iskazivati samo zbog toga to ste sebi dopustile da vam se nastranosti razmau to je mogue vie. Ono to je upravo reeno nesumnjivo bi nas trebalo potedjeti razmatranja preljuba; ipak, bacimo pogled i na to, ma koliko beznaajan on bio prema zakonima koje uvodim. Kako li je samo bilo smijeno smatrati ga zloinom u naim negdanjim ustanovama! Ako je ita u drutvu bilo besmisleno, sigurno su to bile doivotne brane veze; trebalo je samo, ini mi se, promotriti ili osjetiti svu tegobnost tih veza, da bi se prestalo gledati kao na zloin na djelo koje je te veze olakavalo; budui da je priroda, kao to smo to maloprije rekli, obdarila ene vatrenijom udi i jaom osjetljivou no to je uinila s pripadnicima drugoga spola, za njih je nedvojbeno jaram vjenoga braka bio tei. Njene ene raspaljene vatrom ljubavi, nadoknadite to sebi sada bez bojazni; uvjerite se da ne moe biti nikakvog zla u tome da slijedite prirodne porive, da vas ona nije stvorila samo za jednog mukarca, ve zato da biste se bez razlike dopadale svima. Neka vas niti jedna konica ne zaustavi. Ugledajte se na grke republikance; nikada zakonodavci koji su im dali zakone nisu pomislili da od brakolomstva uine zloin, i gotovo su svi odobravali ensku raspojasanost. Thomas Moore u svojoj Utopiji dokazuje da je enama korisno odati se razvratu, a ideje ovoga velikoga ovjeka nisu uvijek bile samo puste sanje. Kod Tatara, to se ena vie odavala bludu, to su je vie tovali; ona je javno oko vrata nosila znakove svoga razvrata, i nimalo se nisu cijenile one koje njima nisu bile ureene. U Peguu same obitelji podaju svoje ene ili kerke strancima koji ondje prolaze - tada ih iznajmljuju na dan, kao konje i
kola! Napokon, ni svesci knjiga ne bi bili dovoljni da se dokae da pohota nikada nije bila smatrana zloinom ni kod jednog razumnog naroda na zemlji. Svi filozofi dobro znaju da samo kranskim varalicama dugujemo to to su poudu pretvorili u zloin. Sveenici su doista imali svoj razlog kada su nam zabranjivali blud - ova opomena, kojom su za sebe zadravali poznavanje tih tajnih grijeha i njihov oprost, davala im je nevjerojatnu mo nad enama i otvarala put nemorala iji domaaj nije imao nikakvih granica. Znamo kako su se njome okoristili, i kako bi je jo zloupotrebljavali da nisu bespovratno izgubili ugled. Da li je rodoskvrnue opasnije? Nedvojbeno nije; ono iri obiteljske veze i, prema tome, osnauje ljubav graana za domovinu; rodoskvrnue nam nalau prvi prirodni zakoni, mi to osjeamo, i uivanje u osobama koje nam pripadaju oduvijek nam se inilo slasnijim. Prve ustanove podupiru rodoskvrnue; na njega nailazimo u samim poecima drutava; on je blagoslivljan u svim vjerama; svi su mu zakoni bili skloni, prijeemo li svijet, svugdje emo zatei rodoskvrnue kao ustaljeni in. Crnci s Obale Papra i iz Rio-Gabona navode na blud svoje ene s vlastitom djecom; najstariji sin, u Judinom kraljevstvu, mora se oeniti enom svoga oca; ileanski narodi bez razlike spavaju sa svojim sestrama i kerkama, a esto se ene najedanput i majkom i kerkom. Usudio bih se tvrditi, ukratko, da bi rodoskvrnue moralo biti zakon svake vladavine ija je osnovica bratstvo. Kako li su samo razumni ljudi mogli biti toliko ludi da vjeruju u besmislenu tvrdnju da bi puteno uivanje s majkom, sestrom ili kerkom ikada moglo postati zloin! Nije li, pitam vas, uasna predrasuda smatrati da ovjek ini zloin ako u
vlastitoj ulnoj nasladi vie cijeni onu osobu kojoj je po prirodnom osjeaju blii? To bi bilo isto kao da kaemo da nam je zabranjeno odve voljeti osobe za koje nam priroda nalae da najvie volimo, i da, to nam ona daje vie sklonosti prema kakvoj osobi, tim nam vie u isti mah odreuje da se od nje udaljimo! Ove su proturjenosti besmislene - samo narodi zaglupljeni praznovjerjem mogu u njih vjerovati ili ih prihvatiti. Kako zajednica ena koje uvodim neminovno povlai za sobom i rodosvrnue, preostaje malo za rei o tom tobonjem prijestupu ija je nitavost i suvie dokazana da bismo vie nairoko o njemu govorili; prijei emo na silovanje, koje na prvi pogled izgleda, od svih raskalaenih nastranosti, kao ono ija je teta najosnovanija, zbog uvrede za koju se ini da nanosi drugome. Ipak je izvjesno da silovanje, tako rijetko i teko dokazivo djelo, nanosi manje tete blinjemu no kraa, budui da ova zadire u imovinu, dok se silovanje zadovoljava time da je samo oteti. to biste, uostalom, mogli prigovoriti silovatelju da vam on odgovori da je, u biti, zlo koje je poinio zaista neznatno, budui da je on samo malo ranije doveo osobu koju je zloupotrijebio u stanje u koje bi ga ubrzo doveli brak ili ljubav? Ali, nije li skotolotvo, ovaj navodni zloin koji je privukao nebeski oganj na gradove koji su mu se odali, strano duevno zastranjivanje koje se ne bi moglo pretjerano kazniti? Nedvojbeno je nama veoma bolno to svojim precima moramo predbacivati sudski odreena umorstva koja su se, u tom pogledu, drznuli sebi dopustiti. Da li je mogue biti toliko neovjean, i odvaiti se na smrt osuditi jadnika iji je jedini zloin u tome da nema iste sklonosti kao i vi? ovjek zadrhti kada pomisli da nema jo ni etrdeset godina da je
besmislenost zakonodavaca jo bila na tom stupnju. Utjeite se, graani; takve se besmislice nee vie dogaati - mudrost vaih zakonodavaca vam to jami. Kako je danas ova slabost nekolicine ljudi sasvim rasvijetljena, doista osjeamo da jedna takva greka ne moe biti zloin, i da priroda nije mogla pridavati ovoj tekuini koja kola naim tijelom tako veliki znaaj da bi bjesnjela zbog puta na koji po volji elimo usmjeriti ovu tekuinu. Koji je jedini zloin koji u tome moe postojati? Pouzdano zloina nema u tome da se smjestimo u neko mjesto, osim ako se ne eli kazati da si svi dijelovi tijela nipoto ne nalikuju, i da ima istih i prljavih; ali, kako je nemogue tvrditi takve besmislice, jedini tobonji prijestup mogao bi se ovdje osnivati na gubitku sjemena. No, pitam, da li je vjerojatno da je ovo sjeme tako dragocjeno prirodi da je nemogue izgubiti ga, a da se ne poini zloin? Da je to tako, da li bi ona svakodnevno izazivala takve gubitke? I ne znai li to da ih ona odobrava, ako ih doputa u snovima, i u putenoj nasladi bremenite ene? Da li je mogue zamisliti da bi nam priroda dala mogunost da poinimo zloin koji bi je vrijeao? Da li je mogue da ona pristane na to da ljudi ponite njene elje i time postanu snaniji od nje? Neuveno je u koji ponor besmislica srljamo kada u rasuivanju napustimo pomo lui razuma! Budimo, dakle, duboko uvjereni da je isto tako jednostavno uivati u eni na jedan nain kao i na drugi, da je potpuno svejedno uivamo li u djevojci ili mladiu, i da je, im je utvreno da u nama mogu postojati samo one sklonosti koje smo dobili od prirode, Ona suvie mudra i dosljedna da bi nam usadila one sklonosti koje bi je ikada mogle vrijeati.
Sklonost sodomiji posljedica je tjelesnoga sklopa, i mi ni u emu ne doprinosimo tome sklopu. Djeca od najranijeg djetinjstva najavljuju ovu sklonost, i nikada se po tom pitanju nee popraviti. Kadto je skotolotvo plod zasienosti; ali, ak i u tom sluaju, zar je ono zbog toga manje prirodno? U svakom pogledu, ono je djelo prirode, i, u svakom sluaju, ono na to nas ona navodi ljudi moraju potivati. Ako bi se, kakvim tonim popisivanjem i procjenom, dokazalo da ta sklonost neizmjerno vie uzbuuje od drugih, da su uici koji iz nje proizlaze mnogo ei, i da su zbog toga njeni privrenici tisuu puta brojniji no njeni neprijatelji, ne bi li tada bilo mogue zakljuiti da ovaj porok nipoto ne vrijea prirodu, ve slui njenim nazorima, i da ona mnogo manje dri do potomstva no to mi u to tako ludo vjerujemo? Dakle, ako i naas obiemo svijet, koliko li emo samo naroda vidjeti da preziru ene! Ima ih koji se enama slue iskljuivo za to da bi dobili dijete koje ih treba zamijeniti. Obiaj mukaraca da ive zajedno u republikama, uvijek e ondje ovaj porok initi eim, ali on jamano nije pogibeljan. Da li bi ga grki zakonodavci uveli u svoju republiku da su ga smatrali takvim? Naprotiv, oni su ga smatrali neophodnim ratnikom narodu. Plutarh nam ushieno govori o bojni ljubavnika i voljenih; oni sami su dugo branili grku slobodu. Ovaj je porok vladao u zajednici brae po oruju; on ju je uvrstio; najvei ljudi su mu bili skloni. Pokazalo se da je itava Amerika, kada su je otkrili, bila nastanjena ljudima s tom sklonou. U Luizijani, kod stanovnika Illinoisa, Indijanci su se, odjeveni kao ene, odavali bludu poput milosnica. Crnci iz Benguella javno uzdravaju mukarce; gotovo svi alirski haremi danas su
nastanjeni samo mladim djeacima. U Tebi se nisu zadovoljavali time da doputaju ljubav prema djeacima, ve su je nareivali; filozof iz Keroneja propisao ju je da bi ublaio obiaje mladih. Znamo u kojoj je mjeri takva ljubav zavladala u Rimu - ondje su postojala javna mjesta, gdje su se mladi djeaci odavali bludu u enskoj odjei, a djevojice u mukoj. Marcijal, Katul, Tibul, Horacije i Vergilije pisali su mukarcima, kao i ljubavnicama, a napokon u Plutarha itamo da ene ne smiju ni na koji nain imati udjela u ljubavi meu mukarcima. Amasijanci s otoka Krete neko su otimali mlade djeake uz najneobinije obrede. Kada bi zavoljeli jednoga od njih, to bi javili roditeljima na dan kada ga je otmiar htio ukrasti; mladi se malo opirao ako mu se ljubavnik nije dopadao; u protivnom, odlazio bi s njim, i zavodnik bi ga vraao obitelji im se njime posluio; jer, u ovoj strasti, kao i u strasti prema enama, uvijek nam je toga dovrh glave, i previe, im smo se dovoljno zasitili. Strabon nam kae da su na tom istom otoku hareme popunjavali samo djeacima javno su ih navodili na blud. elimo li nabrojiti jo jednog, posljednjeg uglednika, da bismo dokazali koliko je ovaj porok koristan u republici? Posluajmo peripatetiara Jeronima. Ljubav prema djeacima se, kae nam on, proirila po itavoj Grkoj, jer je davala sranost i snagu, i zato to je posluila da se otjeraju silnici; urote su se kovale meu ljubavnicima, i radije su podnosili muenje no to bi otkrili suuesnike; domoljublje je tako sve rtvovalo za procvat drave; ljudi su bili sigurni da ove veze uvruju republiku, estoko su udarali na ene, i vezivanje za takva stvorenja bila je slabost koju je zadralo silnitvo.
Pederastija je oduvijek bila porok ratnikih naroda. Cezar nam kazuje da su joj Gali bili neobino predani. Ratovi koji su morali obraniti republike, razdvajajui oba spola, proirili su taj porok, a kada su uvidjeli da su mu posljedice tako korisne za dravu, i vjera ga je ubrzo posvetila. Znamo da su Rimljani posvetili ljubav prema Jupiteru i Ganimedu. Sextus Empiricus nas uvjerava da je ovakav ukus kod Perzijanaea bio propisan. Najzad su ljubomorne i prezrene ene ponudile muevima da im prue iste usluge koje su ovi dobij ali od djeaka; nekolicina ih je pokuala, i vratila se starim navadama, budui da su smatrali da takva opsjena nije mogua. Turci, veoma skloni ovoj izopaenosti koju je Muhamed posvetio u svome Kuranu, ipak tvrde da vrlo mlada djevica moe dosta dobro zamijeniti djeaka, i rijetko njihove djeve postaju ene prije no to prou ovu kunju. Siksto Peti i Sanchez doputali su ovu razularenost; ovaj posljednji je ak i poduzeo sve da dokae da je ona korisna razmnoavanju, i da je dijete zaeto nakon ovakvog izleta zbog njega postajalo neizmjerno bolje graeno. Napokon su ene sebi to meusobno nadoknadile. Ova sklonost nedvojbeno ne izaziva vee potekoe od nekih drugih, zato to iz nje proizlazi samo odbijanje raanja, i zato to su sredstva onih koji su skloni irenju puanstva dovoljno snana da im protivnici nikada ne mogu natetiti. Grci su isto tako ovu ensku zabludjelost podupirali dravnim razlozima. Budui da su same sebi dostajale, iz toga je proizalo da je njihov dodir s mukarcima bio rjei, te tako one nimalo nisu tetile poslovima u republici. Lukijan nam kazuje koliko je uznapredovala ova razuzdana, velika sloboda, a nije bez interesa to to je vidimo i kod Sapfo.
Ukratko, nema nikakve opasnosti u svim ovim strastima ak i da odu i dalje, da odu tako daleko, da ljudi toliko zastrane da miluju nakaze i ivotinje, kao to nas ui primjer mnogih naroda, ne bi u svim tim nepristojnim ludorijama bilo ni najmanje potekoe, zato to iskvarenost obiaja i udorea, esto vrlo korisna vladi, ne bi joj ni u kom pogledu mogla nauditi, i, od naih zakonodavaca moramo oekivati dovoljno mudrosti i opreza, da bismo bili doista sigurni u to da oni nee iriti niti jedan zakon da bi suzbili ove jade koji, kako u potpunosti ovise o tjelesnom ustrojstvu, nikada ne bi mogli vie okriviti onoga tko im je sklon no pojedinca kojega je priroda stvorila nakaznog. Preostaje nam jo samo promotriti umorstvo iz druge grupe ovjekovih prijestupa prema blinjima, a potom emo prijei na njegove dunosti prema sebi samome. Od svih ozljeda koje ovjek moe nanijeti blinjemu, umorstvo je neprijeporno najsvirepija od svih, budui da mu oduzima jedino dobro koje je dobio od prirode, jedino dobro koje se nepovratno gubi. Ipak se ovdje postavlja vie pitanja, i ne obazirui se na nepravdu koju umorstvo nanosi onome tko postane rtva. 1.Da li je ovo djelo doista zloin, ako se u obzir uzmu iskljuivo prirodni zakoni? 2.Da li je ono zloin prema politikim zakonima? 3. Da li ono nanosi tetu drutvu? 4. Kako se na njega treba gledati u republikanskom ureenju? 5.Napokon, mora li se umorstvo kanjavati umorstvom?
Razmotrit emo zasebno svako od ovih pitanja - predmet je dovoljno bitan da nam se dopusti da se na njemu zaustavimo; moda e smatrati da su nae ideje previe smjele, pomalo i uvredljive: pa to nas se to tie? Nismo li stekli pravo da sve kaemo? Izloimo ljudima velike istine - oni ih od nas oekuju; vrijeme je da nestane zabluda, njen povez oko oiju treba spasti pokraj onoga kojim su nas zasljepljivali kraljevi. Da li je umorstvo zloin u oima prirode? To je prvo pitanje koje se postavlja. Ovdje emo nesumnjivo uvrijediti ovjeju oholost, stavljajui ga nie, u razinu svih drugih prirodnih tvorevina, ali filozof ne gaji sitnu ljudsku tatinu; uvijek revan u potrazi za istinom, on e pod glupim predrasudama samoljublja prozreti istinu, dosegnuti je i u nju proniknuti, razvijati je i odvano je pokazati iznenaenoj zemlji. to je ovjek, i koja je razlika izmeu njega i ostalog raslinja, izmeu njega i svih ostalih ivotinja u prirodi? Sigurno nikakva. Sluajno postavljen na ovoj zemaljskoj kugli, kao i one, roenje kao i one; on se razmnoava, raste i smanjuje kao i one; kao i one, zalazi u starost, i kao i one, nestaje u nitavim nakon roka koji priroda odreuje svakoj ivotinjskoj vrsti, prema grai njihovih organa. Ako su usporedbe tako tone da promatrakom oku filozofa postaje sasvim nemogue zamijetiti ikakvu razlinost meu njima, bit e, dakle, onda isto toliko loe ubiti ivotinju, kao i ovjeka, ili jednako neznatno i jedno i drugo, te e se samo u predrasudama koje gaji naa gordost naii na neku razliku; ali, naalost, nita nije besmisleno kao predrasude proizale iz
sujete. Ipak, uhvatimo se ovog pitanja. Morate se sloiti da je jednako ubiti ovjeka ili ivotinju; ali, nije li unitavanje svake ivotinje koja ivi zaista loe, kao to su u to vjerovali pitagorejci i kao to jo u to vjeruju ljudi na obalama Gangesa? Prije no to na ovo odgovorimo, podsjetimo najprije itatelje da pitanje promatramo samo u odnosu na prirodu; potom emo ga razmotriti u odnosu na ljude.
Dakle, pitam, koliko prirodi mogu vrijediti pojedinci koji je ne kotaju ni najmanje muke ni najmanje brige. Radnik svoje djelo cijeni samo u odnosu na rad koji je u njega uloio, samo prema vremenu koje je utroio da ga stvori. No, kota li ovjek prirodu? I pod pretpostavkom da je kota, kota li je vie od majmuna ili slona? Otii u i dalje: koje prirodne tvari stvaraju ivot? Od ega se sastoje bia koja dolaze na svijet? Ne potjeu li tri elementa koja ih tvore od prvobitnog unitavanja drugih tijela? Da su sve jedinke vjene, ne bi li prirodi bilo nemogue da od njih stvara nove? Ako je vjeitost bia u prirodi nemogua, unitavanje bia postaje, dakle, jedan od njenih zakona. Ali, ako joj je unitavanje tako korisno da ona doista bez njega ne moe, i ako ona ne moe stvarati a da ne crpi iz onog unitenog mnotva koje joj priprema smrt, od tog trenutka pojam unitenja koji mi vezujemo za smrt nee, dakle, vie biti stvaran; nee se vie tvrditi da postoji unitavanje; ono to nazivamo krajem ivotinje koja ivi nee vie biti stvarni kraj, ve samo jednostavno pretvaranje jednog u drugo, ija je osnova vjeito kretanje, istinska bit tvari, koju svi moderni filozofi prihvaaju kao jedan od njenih prvih zakona. Smrt je, dakle, prema ovim neoborivim naelima, samo promjena oblika, neprimjetan prijelaz iz jednoga
postojanja u drugo, i eto, to metempsihozom, seljenjem due.
je
Pitagora
nazivao
Kada se jednom ove istine prihvate, pitam se hoe li se ikada vie moi tvrditi da je unitavanje zloin. ak i hotimice zadravajui svoje besmislene predrasude, hoete li se drznuti kazati mi da je promjena unitavanje? Nedvojbeno neete; jer bi za to trebalo dokazati postojanje trenutka nedjelovanja u tvari, trenutka mirovanja. No, nikada neete otkriti takav trenutak. Male se ivotinje stvaraju u trenutku kada velika ispusti posljednji dah, a ivot ivotinjica samo je jedna od nunih posljedica, odreenih trenutnim snom velike. Hoete li se sada usuditi kazati da se jedna prirodi vie svia od druge? Trebalo bi za to dokazati neto nemogue: da je dugaak ili kvadratni oblik korisniji i prirodi prijatniji od izduenog ili trokutasta; trebalo bi dokazati da je, s obzirom na uzviene namjere prirode, lijenina koja se goji u neradu i nehajnosti korisnija od konja, ije su usluge toliko bitne, ili od vola, ije je tijelo toliko dragocjeno da nema dijela koji se ne upotrebljava; trebalo bi rei da je otrovnica potrebnija od vjernoga psa. No, kako su svi ovi sustavi miljenja neodrivi, treba, dakle, u potpunosti pristati na to da se prihvati naa nemo da unitimo prirodna djela, kako jedino to inimo odajui se unitavanju, samo je izmjena u oblicima, ali ova izmjena ne moe ugasiti ivot, i u tom sluaju, dokazati da moe biti ikakvoga zloina u tobonjem unitenju nekoga stvorenja, ma kojeg uzrasta, ma kojega spola, ma koje vrste vi pretpostavljali da ono jest, premauje ljudske snage. Voeni jo i dalje nizom posljedica, koje se raaju sve jedne iz dragih, trebat e napokon priznati da djelo koje vi poinite nipoto ne teti prirodi, mijenjajui oblike njenih razliitih tvorevina, ve
da joj je korisno, budui da je tim inom opskrbljujete prvom tvari, graom za njeno ponovno stvaranje, a taj bi posao bio za nju neizvediv, da vi ne unitavate. Eh, dopustite joj da stvara, kau vam. Zacijelo je treba pustiti, ali ovjek slijedi prirodne nagone kada se odaje ubojstvu; priroda mu to savjetuje, i ovjek koji unitava blinjega je prirodi isto to i kuga ili glad, sve njih podjednako alje njena ruka, koja se slui svim moguim sredstvima da bi to prije dobila onu prvu tvar od unitavanja, savreno neophodnu njenim djelima. Udostojimo se na trenutak sebi prosvijetliti duu svetom zubljom filozofije: koji bi nas to dragi glas, doli glas prirode nadahnuo na osobne mrnje, osvete, ratove, jednom rijeju, na sve one pobude koje vode neprestanim umorstvima? A ako nam ih ona savjetuje, ona ih, dakle, treba. Kako onda moemo, prema tome, pretpostavljati da smo krivi u njenim oima, kad samo slijedimo njene nazore? Ali eto o tome i vie no to bi bilo potrebno da se svaki obrazovani itatelj uvjeri u to da je nemogue da se umorstvom ikada ljuto ogrijeimo o prirodu. Da li je umorstvo zloin u politici? Usudimo se, naprotiv, priznati da je ono, naalost, samo jedno od najveih pokretaa politike. Nije li silnim umorstvima Rim postao gospodarem svijeta? Nije li zbog umorstava Francuska danas slobodna? Suvino je ovdje upozoriti da govorimo samo o umorstvima koja je prouzrokovao rat, a ne o grozotama koje su poinili smutljivci i oni koji unose rasulo; ovih, nad kojima se javno mnijenje zgraa, se treba samo prisjetiti, da bi se uvijek izazvalo sveope gnuanje i negodovanje. Kojoj je ljudskoj znanosti potrebnije da se odri umorstvom no onoj koja tei
samo prevari, kojoj je cilj iskljuivo jaanje jednog naroda nautrb drugoga? Zar su ratovi, jedini plodovi ove neovjene politike, ita drugo doli sredstva pomou kojih ona napreduje, kojima se jaa, i na koje se oslanja? I to je rat, ako ne znanost o unitavanju? Neobina ovjekova zaslijepljenost, koja javno ui umijee ubijanja, koja nagrauje onoga kojemu to najbolje polazi za rukom, a kanjava onoga tko se iz osobnog razloga oslobodio neprijatelja! Nije li vrijeme da odustanemo od tako okrutnih zabluda? Napokon, da li je umorstvo zloin protiv drutva? Tko ga je ikada mogao zaeti, ako je razborito rasuivao? Ah, zar je vano ovome brojnom drutvu da ima jednog lana vie ili manje? Hoe li se njegovi zakoni, obiaji i navike time pokvariti? Da li je ikada smrt jednoga pojedinca utjecala na sveukupnu svjetinu? I nakon gubitka najvee bitke, ma to kaem, nakon unitavanja polovice svijeta, pa ako hoemo i cijeloga svijeta, da li bi onaj malen broj bia koji bi mogao preivjeti osjetio i najmanje stvarno naruavanje duhovnog zdravlja ili ikakav duhovni preobraaj? aliboe! Naalost, ne bi. Ni itava priroda ne bi zbog toga osjetila nita vie, a glupa ovjekova oholost, koja vjeruje da je sve stvoreno za njega, bila bi vrlo iznenaena nakon potpunoga unitenja ljudske vrste, kada bi vidjela da se u prirodi nita ne mijenja i da se zbog toga kretanje zvijezda nije ak niti usporilo. Nastavimo. Kako se treba gledati na ubojstvo u ratnikoj i republikanskoj dravi? Zacijelo bi najvea opasnost bila da se ovo djelo ili nae u nemilosti, ili da ga se kanjava. Ponositost republikanca zahtijeva malo surovosti; ako omeka i izgubi snagu, ubrzo e
ga podjarmiti. Ovdje se pojavljuje vrlo neobina misao, ali, kako je istinita unato smjelosti, ja u je izrei. Narod koji se poinje ustrojavati kao republika odrat e se samo vrlinama, zato to uvijek treba poeti s manjim da bi se dolo do veeg; ali ve stari i iskvareni narod koji e hrabro zbaciti jaram svoje monarhistike vlasti da bi prihvatio republikansku, odrat e se samo mnotvom zloina; jer, taj narod ve ivi u zloinu, i ako eli prijei iz zloina u vrlinu, odnosno iz jednog stanja u kojem vlada nasilje u drugo, mirno stanje, podlei e tromoj mlitavosti, iz koje e ubrzo proizii njegova sigurna propast. to bi se dogodilo sa stablom koje biste presadili iz plodnog tla u pjeskovitu i suhu ravnicu? Sve su duhovne predodbe toliko podreene prirodnoj fizici, da nas usporedbe koje nam prua ratarstvo nikada nee prevariti u moralu. Uroenici, koji su najneovisniji meu ljudima, najblii prirodi, svakodnevno se nekanjeno odaju ubojstvu. U Sparti, Lakedemonu, odlazilo se u lov na robove helote kao to se u Francuskoj love jarebice. Najslobodniji narodi su oni koji ga najvie prigrle. Na Mindanau, onoga tko eli poiniti umorstvo uzvisuju do poloaja junaka - odmah ga odlikuju turbanom; kod Karaguosa treba ubiti sedmoricu da bi se zasluila ast da se na glavi ponese takav ures; stanovnici Bornea vjeruju da e ih svi oni koje ubiju dvoriti kada umru; panjolski su se bogomoljci ak zavjetovali svetome Jakovu Galicijskom da e dnevno ubiti dvanaest Amerikanaca; u kraljevini Tangut izabire se krupan i snaan mladi kojemu je, odreenih dana u godini, doputeno pobiti sve na to naie. Zar je postojao narod koji je bio vie od idova sklon umorstvu? Vidimo ga u svim oblicima, i na svakoj stranici njihove povijesti.
Kineski car i mandarini poduzimaju povremeno mjere da bi pobunili narod, kako bi zbog tih operacija dobili pravo da poine strahoviti pokolj. Ako se ovaj mlitav i mekuan narod oslobodi jarma silnika, on e ih, sa svoje strane, s mnogo vie prava pogubiti, i umorstvo e, uvijek prihvaeno, uvijek neophodno, samo promijeniti rtve; bilo je srea za jedne, a postat e blaenstvo za druge. Bezbroj naroda doputa javna umorstva - potpuno su doputena u enovi, Veneciji, Napulju i itavoj Albaniji; u Kaaou, na rijeci San Domingo, ubojice e, u poznatoj i odobrenoj odjei, po vaoj zapovijedi i pred vaim oima zaklati osobu koju im pokaete; Indijanci uzimaju opijum da bi se osokolili i poinili umorstvo; nasrnuvi potom na ulicu, oni iskasape sve ivo; engleski putnici su na ovo ludilo naili i u Bataviji. Koji je narod u isti mah bio vei i svirepiji od Rimljana, i koji je narod due zadrao sjaj i slobodu? Gladijatorske borbe su poticale njihovu sranost; postali su ratniki narod iz navade da olako ubijaju, i da se time jo i zabavljaju. Svaki dan je dvanaest ili petnaest stotina rtava ispunjavalo amfiteatarsko borilite, i ondje su se ene, jo okrutnije od mukaraca, usuivale zahtijevati da ljudi, umirui, lijepo i dostojanstveno izdiu, i da se jo i prikazuju u smrtnom ropcu. Rimljani su od toga preli na uitak promatranja patuljaka dok se meusobno kolju; i kada je kransko bogotovlje, okuivi zemlju, poelo uvjeravati ljude da je loe meusobno se ubijati, silnici su odmah porobili taj narod, a junaci svijeta postali su ubrzo njegove igrake.
Napokon, svugdje se s razlogom vjerovalo da je ubojica, odnosno ovjek koji toliko priguuje svoju osjetljivost da ubija svoga blinjega i izaziva javnu ili osobnu osvetu, svugdje se, kaem, vjerovalo da takav ovjek moe biti samo vrlo opasan, i, prema tome, veoma dragocjen u ratnikom ili republikanskom ureenju. Obiemo li narode koji su se, jo nesmiljeniji, zadovoljavali iskljuivo rtvovanjem djece, i to vrlo esto vlastite, vidjet emo da su ova djela, ope prihvaena, kadikad ak i zakon. Mnoga divlja plemena ubijaju vlastitu djecu im se rode. Majke, na obalama rijeke Orinoka, uvjerene da im se keri raaju samo zato da bi bile nesretne, budui da im je sudbina da postanu supruge divljaka toga kraja, koji nisu podnosili ene, ubijale su ih im bi se rodile. Na Trapobanu i u kraljevini Sopit, svu su nakaznu djecu ubijali sami roditelji. Madagaskarske ene su divljim zvijerima izlagale onu djecu koja su se raala odreenih dana u tjednu. U grkim republikama pomno su pregledavali svu djecu koja su dolazila na svijet, i ako su smatrali da nisu graena tako da jednoga dana mogu braniti republiku, odmah su ih ubijali - oni nisu smatrali da je bitno podizati bogato opremljene kue kako bi se ouvao ovaj prosti i beznaajni olo, izmet ljudske prirode. Do premjetanja sjedita carstva, svi Rimljani koji nisu htjeli hraniti svoju djecu, bacili su ih na smetlite. Negdanji zakonodavci nisu se nimalo libili bezobzirno djecu poslati u smrt, i nikada niti jedan njihov zakonik nije sprijeio ostvarivanje prava za koja je otac oduvijek vjerovao da ima nad svojom obitelji. Aristotel je savjetovao pobaaj; ovi antiki republikanci, revni i ispunjeni arkim zanosom kada je u pitanju domovina, nisu poznavali ono saaljenje prema pojedincu, na koje se nailazi kod modernih naroda.
Manje se voljelo vlastitu djecu, ali se vie voljelo domovinu. U svim kineskim gradovima svakoga se jutra zatie nevjerojatno mnotvo naputene djece po ulicama; u praskozorje ih odnose u dvokolici, i bacaju u jarak; esto i same babice oslobaaju majke djece, guei odmah plod u kotlovima kipue vode ili bacajui ih u rijeku. U Pekingu ih stavljaju u male trane koare koje se putaju kanalima; svakoga dana se ovi kanali iste, i slavni putnik Duhalde procjenjuje da se dnevno, u svakoj potrazi, ukloni vie od trideset tisua djece. Ne moemo zanijekati da postaviti neku branu puanstvu u republikanskom ureenju nije izuzetno neophodno i krajnje lukavo i politiki korisno; iz sasvim suprotnih razloga to treba poticati u monarhiji; u monarhiji zacijelo trebaju ljude, budui da se bogatstvo silnika procjenjuje samo prema broju njihovih robova; ali, u republikanskom ureenju, ne sumnjajmo u to, mnogobrojno ljudstvo je stvarni porok. Ipak ga ne treba ubiti da bi se smanjilo, kao to su to govorili nai moderni decemviri - samo mu se ne smije ostaviti mogunost da se proiri izvan granica koje mu odreuje njegovo blagostanje. Pazite se da se narod iji je svaki pripadnik nezavisan previe ne umnogostruuje i budite sigurni da su pobune uvijek samo posljedice odve brojnoga stanovnitva. Ako, radi raskonog sjaja drave, vi svojim ratnicima dajete pravo da ubijaju ljude, radi ouvanja te iste drave dopustite isto tako svakome pojedincu da, koliko god ga je volja, budui da on to moe initi a da ne vrijea prirodu, koristi pravo da se oslobodi djece koju ne moe othraniti ili od kojih vlast ne moe izvui nikakvu pomo; dajte im isto tako pravo da se, na vlastitu odgovornost, otarase svih neprijatelja koji im mogu nauditi, zato to e posljedica svih tih djela, sasvim nitavih samih po sebi, biti da e vam se
stanovnitvo zadrati u umjerenom broju, i nikada dovoljno brojno da bi remetilo vau vlast. Prepustite monarhistima neka govore da je drava velika samo s obzirom na svoje mnogobrojno stanovnitvo - ta e drava uvijek biti siromana ako stanovnitvo prekorai svoja sredstva za ivot, a uvijek e cvjetati ako je budu zadrali u pravim granicama, da moe trgovati svojim vikom. Ne potkresavate li stablo kada ima odve granja? I, ne kreete li granice da biste sauvali deblo? Svaki sustav koji se udaljuje od ovih naela je ludost, a takva e nas zabluda uskoro dovesti do potpunog ruenja zdanja koje s toliko muke upravo podigosmo. Ali, ne treba ubijati zrelog ovjeka da bi se smanjilo stanovnitvo - nepravedno je skratiti ivot potpuno uoblienom pojedincu; no nije nepravedno, kaem, sprijeiti da se rodi bie koje e jamano biti svijetu beskorisno. Ljudska vrsta mora jo od kolijevke biti proiena; ono za to predviate da drutvu nikada nee koristiti treba odbiti od grudi; eto, to su jedini razboriti naini da se smanji stanovnitvo ije je preveliko irenje, kao to smo to upravo dokazali, najopasnija od svih zlouporaba. Vrijeme je da konano zakljuimo. Treba li umorstvo kanjavati umorstvom? Nedvojbeno ne. Nemojmo nikada ubojici nametati drugu kaznu doli one koju moe navui na se osvetom prijatelja ili obitelji onoga kojega je ubio. Pomilovat u vas, govorio je Louis XV. Charolaisu, koji je upravo ubio ovjeka da bi se zabavio, ali i onoga koji e vas ubiti. Sve su osnove zakona protiv ubojica u ovoj uzvienoj izreci. Jednom rijeju, umorstvo je strahota, ali strahota esto neophodna, a nikada zloin, za koju je bitno da se dozvoli u republikanskoj dravi. Pokazao sam da za to cijeli svijet daje
primjer; ali, treba li ga se smatrati djelom koje bi trebalo kanjavati smru? Oni koji e razrijeiti tu nedoumicu morat e prethodno odgovoriti na pitanje: da li je umorstvo zloin ili nije? Ako ono to nije, zato stvarati zakone koji ga kanjavaju? A ako jest, kojom neovjenom i glupom nedosljednou biste ga kanjavali istim zloinom? Preostaje nam da neto kaemo o ovjekovim dunostima prema samome sebi. Kako filozof prihvaa ove dunosti samo ukoliko one pridonose njegovom uitku ili ouvanju toga uivanja, doista je izlino savjetovati mu izvravanje tih dunosti, a jo beskorismje nametati mu kaznu ako u tome podbaci. Jedini prijestup ove vrste koji ovjek moe poiniti je samoubojstvo. Ovdje se nipoto neu zadravati dokazujui glupost ljudi koji ovo djelo proglaavaju zloinom - one koji bi jo mogli u to posumnjati upuujem na slavno Rousseauovo pismo. Gotovo su sva negdanja ureenja samoubojstvo odobravala politikom i vjerom. Atenjani su u Areopagu iznosili razloge koji bi ih navodili da se ubiju: potom bi se proboli noem. Sve su grke republike doputale samoubojstvo; ono je ulazilo u plan zakonodavaca; ubijali su se javno, i od smrti stvarali sveani prizor. Rimska je republika promicala samoubojstvo - tako je glasovita odanost domovini bila samo samoubojstvo. Kada su Gali zauzeli Rim, najslavniji su senatori rtvovali svoje ivote; preuzimajui taj isti duh, prihvaamo i iste vrline. Jedan se vojnik ubio, za vojne '92., od tuge to ne moe poi za drugovima u borbu kod Jemmapesa. Kako smo neprestance postavljeni tako da budemo dorasli ovim ponosnim republikancima, ubrzo emo nadmaiti i njihove vrline: ureenje ini ovjeka. Tako
dugotrajna naviknutost na vladarsku samovolju potpuno nam je istroila odvanost; izopaila nam je obiaje - preporaamo se; uskoro emo vidjeti za koja je uzviena djela sposoban francuski duh, ud, kada je slobodan; podrimo, po cijenu vlastitih imutaka i ivota, ovu slobodu koja nas ve stoji toliko rtava; nemojmo aliti ni za jednom od njih ako nas vodi do cilja; svi su se oni dragovoljno rtvovali; nemojmo dozvoliti da njihova krv bude prolivena zalud; ve ujedinjenje...treba nam jedinstva, ili emo izgubiti plod svih naih muka; iskuajmo izvrsne zakone na pobjedama koje smo upravo izvojevali; nai prvi zakonodavci, kako su jo uvijek bili robovi samodrca kojeg smo napokon svrgnuli, dali su nam tek zakone dostojne toga silnika, koje su jo i hvalili; popravimo njihovo djelo, pomislimo da emo napokon raditi za republikance i filozofe; neka nai zakoni budu blagi kao i narod koji moraju voditi. Nudei ovdje, kao to sam to upravo uinio, da se mnotvo djela na koja su nai preci, zavedeni lanom vjerom, gledali kao na zloine, smatra nitavima i da se na njih ljudi samo nehajno osvru, time na posao svodim doista na nita. Proglasimo malo zakona, ali neka oni budu dobri. Ne treba umnoavati konice: rije je samo o tome da ona koju upotrebljavamo bude neunitiva. Neka zakoni koje donosimo imaju za cilj iskljuivo spokoj graanina, njegovu sreu i slavu republike. Ali, nakon to ste potjerali neprijatelja s vae zemlje, Francuzi, ne bih htio da vas revnost u irenju vaih naela odvue dalje; samo maem i ognjem moi ete ih prenijeti i na kraj svijeta. Prije no to ostvarite ove odluke, prisjetite se kukavnog uspjeha kriarskih ratova. Kada neprijatelj bude s druge strane Rajne, vjerujte mi, uvajte
svoje granice i ostanite kod kue; potiite trgovinu, povratite snagu radionicama i otvorite im nova trita; potaknite ponovni procvat umjetnosti, potpomaite razvoj poljodjelstva, tako neophodnog vlasti kao to je vaa, i iji duh mora biti takav da moe svima pruiti, a da ne treba nikoga; pustite neka se europska prijestolja sama srue - va e ih primjer i vae blagostanje ubrzo oboriti, a da se vi u to neete trebati umijeati. Budete li nepobjedivi u unutranjosti i uzor svim narodima zbog svoje policije i dobrih zakona, nee biti vlasti na svijetu koja se nee truditi nasljedovati va primjer, nijedne koja savez s vama nee smatrati au; ali ako, zbog isprazne, tate slave da odete daleko s primjenjivanjem vaih naela, zanemarite brigu o vlastitoj srei, ona e se tek usnula samovolja nanovo pojaviti, unutranje e vas nesuglasice razdirati, iscrpit ete dravne prihode i kupovinu, i sve to da biste se ponovno vratili ljubljenju okova koje e vam nametnuti silnici koji e vas za vaega izbivanja svladati. Sve to elite moe se uiniti a da ne naputate ognjita; neka drugi narodi vide da ste sretni, i pohitat e prema srei istim putem koji ste im vi utrli.
EUGENIE,
Dolmanceu: Eto, to se zove vrlo mudar spis, i, barem u pogledu mnogo stvari, toliko u skladu s vaim naelima, da bih bila u napasti povjerovati da ste ga vi napisali.
DOLMANCE:
Sasvim sigurno se slaem s jednim dijelom ovih misli, i moja besjeda, koja vam to dokazuje, pretvara ak i itanje ovoga spisa u ponavljanje...
EUGENIE,
prekinuvi ga: Nisam to zamijetila; ne moe se previe govoriti pametne stvari; ipak, smatram da su neka od tih naela pomalo opasna.
DOLMANCE:
U drutvu su opasne samo samilost i milosre; dobrota je uvijek samo slabost, i estiti su ljudi uvijek prinueni zbog nje se pokajati, upravo uslijed nezahvalnosti i bezonosti slabih. Neka dobar promatra pokua procijeniti kojim se sve opasnostima izlaemo kada je u pitanju samilost, i neka ih usporedi s onima koje proizlaze iz postojane vrstoe, i vidjet e da prve prevladavaju. Ali, idemo predaleko, Eugenie; samimo, za vau obuku, sve na jedan jedini savjet koji moemo izvui iz svega to je reeno: ne sluajte nikada svoje srce, dijete moje; to je najpogreniji vodi koji nam je priroda dala; vrlo pomno ga zatvorite pred himbenim glasovima nesree; mnogo je bolje odbiti onoga tko bi zaista bio stvoren da vas zanima, no izloiti se pogibli da se dadnete zlikovcu, smutljivcu i spletkarou: prvo ima doista neznatne posljedice, a drugo vas moe uvui u najvee neprilike. mi, preklinjem vas, da iz temelja ispravim, i ako mogu, ponitim Dolmanceova naela. Ah, kako bi samo ona bila razliita, surovi ovjee, da si lien ovoga neizmjernoga bogatstva u kojemu neprestano nalazi naina da zadovolji svoje strasti, i da nekoliko godina mora ginuti u onoj munoj nesrei zbog koje se tvoj okrutni duh usuuje nanositi nepravdu jadnicima! Ma i letimino ih pogledaj pogledom punim saaljenja, i nemoj u sebi toliko utrnuti duu da postane bespovratno neosjetljiva za ganutljive vapaje oskudice! Kada ti se tijelo, trudno jedino od slasti, malaksalo odmara na posteljama od paperja, pogledaj njihovo, iznemoglo od rada
VITEZ: Dopustite
od kojeg ti ivi, kako oni jedva da prikupe malo sijena da se zatite od hladne zemlje, na kojoj, poput ivotinja, imaju samo hladnu ravan da se na njoj isprue; baci pogled na njih, kada si okruen sonim jelima kojima ti dvadeset Comisovih uenika svakodnevno budi putenost, dok se ovi nesretnici s kurjacima u umi bore za gorki korijen iz usahnula tla; kada igre, drai i smijeh u tvoju razvratnu postelju dovedu najuzbudljivije osobe iz Kiterina hrama, pogledaj onoga bijednika ispruenog kraj svoje nujne i kukavne supruge, koji je zadovoljan uicima koje ubire usred suza, i ak i ne nasluuje da drugi postoje; pogledaj ga kada sebi nita ne uskrauje, kada pliva u obilju; pogledaj ga, kaem ti, kako mu ak uporno nedostaju osnovne ivotne potrebe; baci pogled na njegovu neutjenu obitelj; pogledaj kako mu se uzdrhtala supruga s ljubavlju razdire izmeu brige koju duguje muu, koji kraj nje kopni, i brige koju joj priroda nalae za izdanke njene ljubavi, a liena je mogunosti da ispuni ijednu od ovih tako svetih dunosti za svoju osjeajnu duu; sasluaj je a da ne uzdrhti, ako moe, dok ona od tebe trai onaj suviak koji joj tvoja svirepost odbija! Divljae, ta nisu li to ljudi kao i ti? I ako ti nalikuju, zato ti mora uivati kada oni ginu? Eugenie, Eugenie, nemojte nikada u dui uguiti sveti glas prirode - ona e vas i protiv vae volje odvesti dobroinstvu, kada njen glas odijelite od ara strasti koji je zaokuplja i upropatava. Napustimo vjerska naela, pristajem na to; ali, nemojmo naputati vrline koje nam ulijeva tankoutnost; samo primjenjujui te vrline okusit emo najslau i najdivniju duevnu nasladu. Sva e zabludjelost i sva ludovanja vaega duha biti iskupljeni jednim dobrim djelom; ono e u vama ugasiti grinju savjesti koju e izazvati
vae loe vladanje, i stvarajui duboko u vaoj svijesti sveto utoite, u koje ete se kadto povui, i nai utjehu zbog zastranjivanja u koja su vas odvukle vae zablude. Sestro moja, mlad sam, libertinac sam, razbludnik i slobodoumnik, bogohulnik, sposoban za svaku duevnu razularenost, ali, ostaje mi srce, ono je isto, i njime se, prijatelji moji, tjeim zbog svih nastranosti koje idu uz moje godine.
DOLMANCE: Da,
vitee, mladi ste, to dokazujete svojim govorom; nemate iskustva; priekat u dok sazrijete; tada, dragi moj, neete vie tako lijepo govoriti o ljudima, jer ete ih upoznati. Njihova mi je nezahvalnost isuila srce, njihova je podmukla himbenost unitila u meni te kobne vrline za koje sam moda bio roen kao i vi. No, ako poroci jednih u drugima ine ove vrline opasnima, ta ne znai li to da inimo uslugu mladei ako ih rano kod njih uguimo? Zato mi pria o grinji savjesti, prijatelju? Moe li ona postojati u dui onoga tko ne vidi zloina ni u emu? Neka je vaa naela ugue, ako se bojite da e vas njen alac podbadati: zar biste se mogli pokajati zbog djela u iju biste beznaajnost bili duboko uvjereni? im biste vjerovali da ni u emu nema zla, zbog kojeg biste se zla mogli pokajati?
VITEZ: Grinja
savjesti ne proizlazi iz duha, ona je iskljuivo plod srca, i sofizmi nastali u glavi nikada nisu utiali duevni nemir.
DOLMANCE:
Ali srce obmanjuje, jer je ono uvijek samo izraz pogrenog proraunavani a duha; neka vam duh sazrije, i srce e se ubrzo pokoriti; uvijek kada elimo rasuivati, zavedu nas lane odluke; ne znam to je srce; tim imenom nazivam samo duhovne slabosti. Jedna jedina buktinja svijetli u meni; kada sam zdrav, jedar i odluan, nikada me ne zavede na krivi put;
budem li star, sumoran ili maloduan, ona me obmanjuje; tada kaem da sam osjetljiv, a u biti samo slab i srameljiv. Jo jednom, Eugenie, neka vas ova himbena osjeajnost ne prevari; ona je samo slabost due, budite uvjereni u to; plaemo samo kada se bojimo, i eto, zato su kraljevi silnici. Odbacite, proklinjite, dakle, podmukle vitezove savjete; kazujui vam da otvorite srce svim izmiljenim mukama nesree, on vam namjerava sloiti cijeli skup muka koje bi vas, iako nisu vae, ubrzo uzalud razdirale. Ah, vjerujte, Eugenie, vjerujte da uici koji se raaju iz beutnosti doista vrijede koliko i oni koje vam prua osjeajnost; ona umije samo na jedan nain pogoditi srce, dok ga bezosjeajnost golica i drai sa svih strana. Ukratko, mogu li se, dakle, doputeni uici usporediti s onima koji mnogo zanimljivijim i sablanjivijim arima pridruuju one neprocjenjive uitke, koji proizlaze iz kidanja drutvenih konica i dokidanja svih zakona?
EUGENIE:
Moe likovati, Dolmance, svladao si ga, pobijedio si! Vitezova besjeda samo mi je dotaknula duu, a tvoja je oarava, zanosi i pridobiva! Ah, vjerujte mi, vitee, obratite se radije strastima no vrlinama kada elite u neto uvjeriti enu. Da, prijatelju, dobro me jebi, ali nemoj nam drati prodiku - nee nas preobratiti, a mogao bi poremetiti pouku kojom elimo napojiti duu i duh ove ljupke djevojke. Oh, ne, nee! Vae je djelo gotovo; ono to glupani nazivaju pokvarenou sada je u meni dovoljno usaeno da nema nikakve nade za povratak, i vaa su mi se naela odve dobro uvrijeila u srcu, da bi ih vitezovi sofizmi ikada mogli unititi.
GOSPOA DE SAINT-ANGE, vitezu:
EUGENIE: Poremetiti?
DOLMANCE:
Ona ima pravo, ne govorimo vie o tome, vitee; ne biste bili u pravu, a mi kod vas elimo vidjeti samo dolino ponaanje.
VITEZ:
No dobro, neka bude; ovdje smo zbog sasvim razliitog cilja, znam to, no to je onaj kojega sam htio postii; idimo ravno prema tome cilju, suglasan sam s tim; uvat u svoju pouku za one koji e ga, manje zaneseni od vas, vie biti kadri posluati. Da, brate, da, da, podaj nam ovdje samo svoje sjeme; opratamo ti tvoj moral, ali, potedi nas pouke; ona je odve krotka za razvratnike nae vrste. se bojim, Dolmance, da ova okrutnost, koju vi sa arom obasipate hvalom, ne utjee pomalo na vae uivanje; mislila sam da sam to ve napomenula, grubi ste i okrutni kada uivate; i ja bih sigurno mogla osjetiti izvjesne sklonosti prema tome poroku. Recite mi, molim vas, da biste mi razjasnili moje vlastite predodbe o svemu tome, kako gledate na osobu koja vam slui za uivanje.
EUGENIE: Doista
DOLMANCE: Kao
na potpuno beznaajnu, draga moja; dijeli li ona moje uivanje ili ne, osjea li zadovoljstvo ili ne, ravnodunost ili ak i bol, samo da sam ja sretan, a ostalo mi je sasvim svejedno. je i bolje da ta osoba osjea bol, zar ne?
EUGENIE: ak DOLMANCE:
Sigurno je to mnogo bolje; ve sam vam to rekao: snaniji odjek u nama tada mnogo jae i bre upuuje ivotinjske nagone u onome smjeru koji im je potreban da bi se razbuktala sladostrast. Otvorite hareme u Africi, Aziji i vaoj junoj Europi, i pogledajte da li vlasnici ovih uvenih
harema mnogo haju za to da li e, kada im se digne, pruiti uitak pojedincima kojima se slue; oni zapovijedaju, i njih se slua; oni uivaju, i njima se ne usuuju odgovoriti; ako su zadovoljeni, ovi drugi se udaljuju. Meu njima ima i onih koji bi kaznili kao nepotivanje, kao drskost da se s njima podijeli uivanje. Ahemski kralj nemilosrdno nareuje da se odrubi glava eni koja se usudi toliko zaboraviti u njegovome prisustvu i uivati, a vrlo esto on joj je sam odrubljuje. Ovoga silnika, jednog od najneobinijih u Aziji, uvaju iskljuivo ene; on im zapovjedi daje uvijek samo znakovima; najsvirepija smrt je kazna onima koji ga ne posluaju, a muenja uvijek ili izvrava on sam ili se izvravaju pred njegovim oima. Sve je ovo, draga Eugenie, potpuno utemeljeno na naelima koja sam vam ve izloio. to elimo kada uivamo? Da se sve to nas okruuje bavi iskljuivo nama, da misli samo na nas, da se skrbi samo o nama. Ako osobe koje nam slue uivaju, sasvim sigurno bit e mnogo obuzetije sobom no nama, i nae je uivanje, prema tome, pokvareno. Nema ovjeka koji ne eli biti silnik kada mu se digne - izgleda da on manje uiva ako se ini da se i drugi naslauju koliko i on. On bi, iz sujete, veoma prirodne pobude u tome trenutku, htio biti jedini na svijetu kadar doivjeti ono to osjea; pomisao da vidi drugoga kako uiva kao i on vraa ga nekoj vrsti jednakosti koja teti nezamislivim draima koje tada izaziva samovolja. Netono je, uostalom, da se uiva u tome da drugima pruimo zadovoljstvo; to onda znai sluiti drugima, a ovjek kome se digao daleko je od elje da bude drugima koristan. inei zlo, naprotiv, on osjea svu milinu koju kua jaka osoba kada se slui vlastitom snagom; on tada vlada, on je silnik, on je tlaitelj. A kakve li razlike za samoljublje! Nemojmo misliti da e on u tom sluaju utjeti.
in uivanja je strast koja, slaem se, sebi podreuje sve ostale, ali koja ih istovremeno i zdruuje. Ova elja za vladanjem u tome je trenutku tako jaka u prirodi da je prepoznajemo ak i kod ivotinja. Pogledajte da li one koje ive u ropstvu raaju kao one koje su slobodne. Mujak jednogrbe deve ide i dalje: on se ne razmnoava, ako misli da nije sam. Pokuajte ga iznenaditi, i, prema tome, pokazati mu gospodara, on e pobjei i odmah se odvojiti od enke. Da namjera prirode nije bila da mukarac ima ovu nadmo, ona ne bi bia koja mu je u tom trenutku namijenila stvorila slabijima od njega. Ova nemo na koju je priroda osudila ene neosporno dokazuje da joj je namjera da mukarac, koji tada vie no ikada uiva u svojoj moi, tu mo ostvaruje svom estinom, ako mu je po volji, pa ak i muenjima, ako to eli. Da li bi zanos naslade bio svojevrsno pomamno bjesnilo da nije namjera ove majke ljudskoga roda da ponaanje u snoaju bude isto kao i u srdbi? Koji to dobro graeni mukarac, jednom rijeju, mukarac obdaren vrstom spravom, ne bi poelio, na ovaj ili na onaj nain, tada zlostavljati objekt svoga uivanja? Dobro znam da e bezbroj glupana, koji nikada nee nastojati razumjeti svoje uzbuenje, krivo shvatiti sustave koje uspostavljam; ali, to se mene tiu te budale? Ja njima i ne govorim. Plitke i blesave oboavatelje ena ostavljam do nogu njihove obijesne Dulineje da ekaju uzdah koji e ih usreiti, i, kako su na tako prostaki nain robovi spola kojim bi morali vladati, preputam im proste ari noenja okova kojima bi trebali, prema pravu koje im priroda daje, satirati druge. Neka te ivotinje ivotare u prostatvu koje ih sramoti - uzalud bismo ih opominjali. Ali, neka ne ocrnjuju ono to ne mogu razumjeti, i neka se uvjere da e oni koji svoja naela u tim stvarima ele temeljiti samo na zanosima krepke due i
nesputane mate, kao to to mi inimo, vi i ja, gospoo, uvijek biti jedini koji zasluuju da ih se poslua, jedini pozvani da im propisuju zakone i daju savjete!... Do vraga! Digao mi se!...Pozovite Augustina, molim vas. (Zvone; on ulazi.) Neuveno je kako me divna guzica ovoga lijepoga mladia zaokuplja otkako govorim! ini se kao da su se sve moje misli nehotice odnosile na njega...Pokai mi to remek-djelo, Augustine...da ga cjelivam i milujem etvrt sata! Doi, lijepa ljubavi, doi, da se u tvojoj krasnoj guzici pokaem dostojnim ara kojim me Sodoma pali. On ima najljepu guzicu...najbjeliju! Htio bih da mu za to vrijeme Eugenie na koljenima sisa kurac! U tom poloaju, izloit e stranjicu vitezu koji e je, nabiti straga, a gospoa de Saint-Ange e, zajaivi Augustinu na lea, meni pruiti guzicu da je ljubim; naoruana snopom iba, ona bi, da se malo sagne, ini mi se, ponajbolje mogla bievati viteza, a njega bi ovaj poticajni obred obvezivao da ne tedi nau uenicu. (Svi se namjetaju.) Da, tako; sve je savreno, prijatelji moji! Zaista mi je zadovoljstvo nalagati vam da svojim tijelima stvarate raznovrsne prizore; nema umjetnika na svijetu koji bi ih mogao izvesti kao vi!...Ovaj lupe ima tako usku guzicu!...Jedva mu ga mogu turnuti...Hoete li mi dopustiti, gospoo, da grizem i tipam vau lijepu put dok jebem?
GOSPOA
Do mile volje, prijatelju; ali, upozoravam te da je moja osveta spremna; kunem ti se da u ti, na svako zlostavljanje, prdnuti u usta.
DE
SAINT-ANGE:
DOLMANCE: Ah,
bogamu! Kakve li prijetnje!...Znai, tjera me da te uvrijedim, draga moja. (Grize je.) Da vidimo hoe li
odrati rije! (Ona mu prdne u usta.) Ah! Do vraga! Divno! Prekrasno!...(On je udara, a ona mu smjesta jo jedanput prdne u usta.) Oh! Pa to je boanstveno, anele moj! Sauvaj mi nekoliko prdaca za trenutak najpomamnijeg zanosa...i budi sigurna da u te tada poastiti svom svirepou...svom grubou...Do vraga!...Ne mogu vie...Svravam!...(Ujeda je, udara, a i ona neprestano prdi.) Vidi li samo kako te gostim, lupeice!...Kako samo tobom ovladavam...Jo ova...i ova...i neka posljednja uvreda bude nanesena samome idolu kome sam prinio rtvu! (Grize joj rupicu na guzici; razmjetaju se.) A vi ostali, to ste uinili, prijatelji?
EUGENIE,
izbacujui sjeme koje ima u guzici i u ustima: Avaj! Uitelju moj...Vidite li kako su me samo vai uenici udesili! I stranjica i usta su mi prepune sjemena, sa svih strana iz mene li je samo sjeme! Priekajte, elim da mi u usta vratite sjeme koje vam je vitez iknuo u guzicu. se: Kakve li nastranosti!
DOLMANCE, ivo:
EUGENIE, namjetajui DOLMANCE:
Ah! Nita nije tako dobro kao sjeme koje izlazi duboko iz kakve lijepe stranjice!...To je jelo dostojno bogova, (On guta.) Pogledajte koliko ga cijenim. (Prelazei na Augustinovu guzicu koju ljubi.) Zamolit u vas, gospe, da mi dozvolite da na trenutak odem u susjednu sobu s ovim mladiem. ne moete li ovdje raditi s njim sve
GOSPOA DE SAINT-ANGE: Ta
to vam se svia?
DOLMANCE,
tiho i tajanstveno: Ne mogu; postoje izvjesne stvari koje bezuvjetno zahtijevaju da se zastru koprenom. Bogme! Barem nas uputite o emu se radi. Ne putam ga da izae dok nam ne
EUGENIE: Ah!
kae.
DOLMANCE: elite
to znati?
EUGENIE: Neosporno! DOLMANCE,
odvlaei Augustina: No dobro, gospe, idem...ali, to se doista ne moe izrei.
Zar na svijetu postoji neasno djelo koje mi nismo dostojni uti i izvriti?
VITEZ:
Evo, posluajte, sestro, rei u vam. (Tiho govori objema enama.) zazorom: Imate pravo, to je strano. Oh! Slutila sam da je to posrijedi.
EUGENIE, sa
GOSPOA DE SAINT-ANGE: DOLMANCE: Vidite
da sam vam trebao preutjeti ovu elju; sada shvaate da ovjek treba biti sam i u sjeni da bi se odao takvim sramotnim djelima.
EUGENIE: elite
li da idem s vama? Drkat u vam ga, dok se vi zabavljate s Augustinom. ne, to je pitanje asti i ono se mora odigrati medu mukarcima: ena bi nas samo ometala...Za as smo ponovno ovdje, gospe. (Izlazi odvlaei Augustina.)
DOLMANCE: Ne,
esti dijalog
GOSPOA DE SAINT-ANGE, EUGENIE, VITEZ
Zaista je, brate, tvoj prijatelj jako
raskalaen.
VITEZ:
Dakle, nisam te prevario kada sam ti ga prikazao kao takvoga.
EUGENIE:
Uvjerena sam da mu na svijetu nema ravnoga...Oh! Krasotice mila, on je bajan! Viajmo ga esto, molim te.
Netko kuca...Tko bi to mogao biti? Zabranila sam da ikoga putaju da nas ometa...Bit e da je vrlo hitno...Vidi tko je, vitee, molim te.
VITEZ:
Lafleur donosi pismo; veoma se brzo povukao, rekavi da se sjea zapovijedi koje ste mu dali, ali da mu se ovo uinilo vanim koliko i hitnim. Ah, ah! to li je ovo?...Ono je od
vaega oca, Eugenie!

EUGENIE: Moga
oca!...Ah! Propale smo!...
Proitajmo ga prije no to se obeshrabrimo. (Ona ita.) Da li biste povjerovali, lijepa moja gospo, da moja nesnosna supruga, uznemirena odlaskom moje kerke k vama, smjesta kree po nju ? Ona sebi utvara
kojeta...a, pod pretpostavkom ak i da jest tako, uistinu bi to bilo samo posve uobiajeno. Molim vas da je strogo kaznite za tu bezonost; juer sam je kaznio zbog jedne sline - pouka joj nije bila dovoljna. Dobro je, dakle, nasamarite, molim vas da mi uinite tu ljubav, i vjerujte da, ma koliko vi silno pretjerali u tome, neu se aliti...Ve me odavno ta bludnica nepodnoljivo titi...Da, doista...Razumijete li me? to god uinite, bit e dobro - to je sve to vam mogu rei. Ona e stii odmah nakon moga pisma; dakle, budite oprezni. Zbogom; elio bih biti s vama, prijatelji. Vratite mi Eugenie samo dobro pouenu, molim vas. Pristajem vam prepustiti prvu etvu, ali ipak budite uvjereni da ete malo raditi i za mene. No dobro! Eugenie, vidi da nema ba mnogo razloga za strah? Treba priznati da je ta enica vrlo bezobrazna.
EUGENIE:
Kurva!...Ah, draga, budui da nam moj tata daje tu slobodu i ostavlja odrijeene ruke, treba, preklinjem te, primiti tu hulju kao to i zasluuje. me, srce moje. Kako sam samo zadovoljna kad te vidim u takvom raspoloenju!...Hajde, smiri se; jamim ti da je neemo tedjeti. Htjela si rtvu, Eugenie? Evo ti jedna koju ti istovremeno daju i priroda i sudbina. emo u njoj, draga moja, kunem ti se da emo se
GOSPOA DE SAINT-ANGE: Poljubi
EUGENIE: Uivat
naslaivati!
Ah! Kako sam nestrpljiva da vidim kako e Dolmance primiti ovu vijest!
DOLMANCE, vraajui
se s Augustinom: Najljepe mogue, gospo; nisam bio tako daleko od vas da vas ne bih uo; znam sve...Gospoa de Mistival stie da ne bi mogla bolje, u pravi
as...Vi ste zaista odluni, nadam se, da ispunite elje njezinoga mua?
EUGENIE,
Dolmanceu: Ispuniti ih?...I nadmaiti ih, dragi!...Ah! Neka se zemlja poda mnom otvori ako vidite da poputam, ma kakve bile strahote na koje ete osuditi tu vucibatinu!...Dragi prijatelju, preuzmi na se brigu da sve to vodi, molim te. Prepustite sve vaoj prijateljici i meni; a vi ostali, samo sluajte, to je sve to od vas traimo...Ah! Drskog li stvora! Nikada nisam vidio nita slino!...
DOLMANCE:
To je krajnje neumjesno!...No dobro, hoemo li se pridii i malo pristojnije namjestiti da bismo je primili? Naprotiv; nita je, od ulaska, ne smije sprijeiti da bude sigurna na koji nain primoravamo njezinu ker da provodi vrijeme. Budimo svi to je mogue razgolieniji. ujem neki glas; to je ona. Hajdemo, Eugenie, samo hrabro! Prisjeti se dobro naih naela...Ah! Bogamu! Prekrasnog li prizora!...
DOLMANCE:
Sedmi i posljednji dijalog
GOSPOA DE SAINT-ANGE, EUGENIE, VITEZ, AUGUSTIN, DOLMANCE, GOSPOA DE MISTIVAL GOSPOA DE MISTIVAL, gospoi
de Saint-Ange: Molim vas da mi oprostite, gospoo, to dolazim bez prethodne najave; ali, kau da mi je ovdje ker, a kako njezin uzrast jo ne doputa da putuje sama, molim vas, gospoo, da mi je date i da mi ne zamjerite na ovom postupku.
Takav je postupak krajnje neuljudan, gospoo; reklo bi se, kada bi vas ovjek uo, da vam je ker u loim rukama. Bogme, ako treba suditi prema stanju u kojem je zatiem, nju, vas i vau druinu, gospoo, mislim da ne grijeim mnogo ako smatram da je vrlo loe to je ovdje.
GOSPOA DE MISTIVAL:
DOLMANCE:
Ovo je doista drski poetak, gospoo, i ne poznavajui tono koliko prisna veza postoji izmeu gospoe de Saint-Ange i vas, ne krijem vam da bih, na njezinom mjestu, ve naredio da vas izbace kroz prozor. to vi nazivate izbacivanjem kroz prozor? ujte, gospodine, enu kao to sam ja se ne izbacuje kroz prozor! Ne znam tko ste, ali prema vaim rijeima i stanju u kojem ste, lako je prosuditi kakvo vam je vladanje. Eugenie, slijedite me! gospoo, ali ne mogu imati tu ast.
GOSPOA DE MISTIVAL:
EUGENIE: Oprostite,
GOSPOA DE MISTIVAL: to? DOLMANCE:
Moja ki mi se protivi!
Ona vam se ak izriito ne pokorava, kao to vidite, gospoo. Vjerujte mi, nemojte to trpjeti. Hoete li da poaljem po ibe, da kaznimo ovo neposluno dijete? bih se bojala, ako ih donesu, da ne poslue prije za gospodu no za mene! li stvora!
EUGENIE: Doista
GOSPOA DE MISTIVAL: Bezonog DOLMANCE,
pribliavajui se gospoi de Mistival: Polako, srce, ovdje bez pogrda; svi titimo Eugenie, i mogli biste poaliti zbog naprasitosti prema njoj.
GOSPOA DE MISTIVAL:
to? Ker me ne slua, a ja joj ne mogu pokazati koja prava imam nad njom!
DOLMANCE:
A koja su to prava, molim vas, gospoo? Uobraavate li da su ona zakonita? Kada vam je gosp. de Mistival, ili netko drugi, trcnuo u rodnicu kapljice sjemena iz kojih se razvila Eugenie, jeste li je tada imali u vidu? Niste, zar ne? Dakle, kako biste vi to htjeli da vam ona danas bude zahvalna zato to ste svravali dok su vam jebali tu vau prostaku piku? Kazat u vam, gospoo, da nita nije varavije od uvstava oca ili majke prema djeci, i od uvstava djece prema roditeljima. Takvi osjeaji ne poivaju ni na emu, niti se iime mogu utemeljiti, oni se ovdje primjenjuju, a ondje su omraeni, budui da ima zemalja u kojima roditelji ubijaju svoju djecu, i drugih u kojima djeca kolju one koji su im podarili ivot. Da je pobuda uzajamne ljubavi prirodna, snaga krvi vie ne bi bila nestvarna, i roditelji bi, a da se nisu niti
vidjeli niti meusobno upoznali, raspoznavali, oboavali svoje potomke, i obrnuto, ovi bi, i na najveem skupu, prepoznali svoje nepoznate oeve, poletjeli im u naruje i strastveno ih ljubili. A to vidimo umjesto svega toga? Uzajamnu i okorjelu mrnju; djecu koja ak ni prije zrelosti nikada nisu mogla podnijeti vlastite oeve; oeve koji udaljuju djecu od sebe zato to ih nikada nisu mogli trpjeti u blizini! Ove su tobonje pobude, dakle, prividne i besmislene; samo ih je koristoljublje izmislilo, obiaj propisao, navika podrala, ali, priroda nam ih nikada nije utisnula u srca. Pogledajte da li ih ivotinje poznaju; nedvojbeno ne; pa ipak se uvijek treba njima obratiti i upitati ih za savjet kada se eli upoznati priroda. O, oevi! Budite, dakle, doista mirni, bez brige za takozvane nepravde na koje vas strasti ili interesi navode da nanosite ovim biima, koja su za vas bezvrijedna, kojima je ivot dalo nekoliko kapi vaega sjemena; vi im nita ne dugujete, na svijetu ste sebe radi, a ne radi njih; bili biste doista ludi da se ustruavate, bavite se samo sobom - morate ivjeti samo za sebe; a vi, djeco, mnogo slobodnija, ako se to jo moe, i neovisnija o onoj djejoj samilosti ija je osnova suta tlapnja, uvjerite se isto tako da niti vi nita ne dugujete osobama ija vas je krv donijela na svijet. Ni saaljenje, ni zahvalnost, ni ljubav, nijedan od ovih osjeaja oni nisu zasluili; oni koji su vam dali ivot nemaju nikakvo pravo od vas to zahtijevati; oni su radili samo za sebe, neka se snau; ali, najvea od svih prevara bila bi da se za njih starate ili da im priteknete u pomo, jer im ni jedno ni drugo ni u kom pogledu ne dugujete; nita vam od toga zakon ne propisuje kao obvezu, i, ako ste sluajno pomislili prozreti ustroj i djelovanje ovakvih pobuda, bilo
potaknuti obiajima, bilo zaneseni udoreem vlastite naravi, uguite bez grinje savjesti ta besmislena uvstva...prostorno ograniena uvstva, plodove naina ivota u nekom podneblju koji priroda osuuje i koji je razum oduvijek nijekao!
GOSPOA DE MISTIVAL: Zar
tako? A to to sam se skrbila za nju, a
to to sam je odgojila?...
DOLMANCE: Oh,
to se skrbi tie, ona je uvijek samo plod obiaja ili oholosti; budui da ste za nju uinili samo ono to propisuju obiaji zemlje u kojoj ivite, Eugenie vam zacijelo nita ne duguje. to se tie odgoja, mora da je bio veoma lo, jer smo ovdje prinueni iz osnova preraditi sva naela koja ste joj usadili; nema ni jednog jedinog koje dri do njezine sree, ni jednog jedinog koje nije besmisleno ili nestvarno. Govorili ste joj o Bogu, kao da on postoji; o vrlini, kao da je ona potrebna; o vjeri, kao da su svi vjerski obradi ita drugo doli posljedica obmanjivanja od strane jaega ili gluposti slabijega; o Isusu Kristu, kao da je taj nitkov bio ita drugo doli podlac i zlikovac! Rekli ste joj da je jebanje grijeh, dok je jebanje najdivnija radnja u kojoj u ivotu moemo uivati; htjeli ste je odgojiti u duhu vladajuih obiaja, kao da srea mlade djevojke nije u razvratu i neudorednosti, kao da najsretnija od svih ena ne mora neosporno biti ona koja se najvie valjala u kalu, smeu, sramoti i razuzdanosti, ona koja najvie prkosi svim predrasudama i koja najmanje mari za ugled! Ah, progledajte, uvidite svoju pogreku, gospoo! Vi nita niste uinili za svoju ker, vi prema njoj niste ispunili nikakvu obvezu koju priroda nalae - Eugenie vam, dakle, duguje samo mrnju.
GOSPOA DE MISTIVAL:
Blagi boe! Moja je Eugenie izgubljena, propala, to je jasno...Eugenie, draga moja Eugenie, pouj posljednji put preklinjanje one koja ti je dala ivot; ovo vie nisu zapovijedi, dijete moje, to su molbe; naalost je i vie no istina da si ti ovdje sa udovitima; oslobodi se ove opasne drube, i poi za mnom, molim te to na koljenima! (Baca se na koljena.) Ah, pa dobro! Eto srcedrapateljnog prizora sa cmizdrenjem!...Hajdemo, Eugenie, raznjeite se! polunaga, kao to se moramo prisjetiti: Evo, gledajte, majice, prinosim vam svoju stranjicu...eto, sigurno vam je u visini ustiju; ljubite je, srce moje, iajte je, to je sve to Eugenie moe uiniti za vas...Prisjeti se, Dolmance, da u se uvijek pokazati dostojnom da ti budem uenica.
DOLMANCE:
EUGENIE,
GOSPOA DE MISTIVAL,
s uasom odgurnuvi Eugenie: Ah! Izrode! Odlazi, zauvijek te se odriem, nisi mi vie ker!
EUGENIE:
Dodajte tome i vau kletvu, predraga majko, ako hoete, da biste stvar uinili dirljivijom, i vidjet ete da sam uvijek podjednako hladnokrvna prema tome.
DOLMANCE:
Oh, polako, polako, gospodo; ovdje je izreena uvreda; upravo ste pred naim oima malo odve osorno odbacili Eugenie; rekao sam vam da je ona pod naom zatitom; treba vas kazniti zbog ovog zloina; budite dobri i svucite se do gola, da bismo vas kaznili onako kako i zasluuje vaa surovost. se svuem!...
GOSPOA DE MISTIVAL: Da
DOLMANCE:
Augustine, budi gospoi sobarica, budui da se opire. (Augustin se grubo laa posla; ona se brani.)
GOSPOA DE MISTIVAL,
gospoi de Saint-Ange: Oh! Boe! Gdje sam? Ali, gospoo, ta promislite to doputate da mi kod vas rade? Ta mislite li da se neu aliti zbog ovakvog postupanja sa mnom? veoma izvjesno da ete to moi.
GOSPOA DE SAINT-ANGE: Nije GOSPOA DE MISTIVAL:
Oh! Vinji Boe! Dakle, ubit e me
ovdje!
DOLMANCE: Zato
ne?
GOSPOA DE SAINT-ANGE: Trenutak,
gospodo. Prije no to vaem pogledu izloim tijelo ove ljupke ljepotice, bilo bi dobro da vas upozorim na stanje u kojem ete ga nai. Eugenie mi je upravo sve priapnula: juer ju je mu poteno izudarao, zbog nekih malih obiteljskih grekica...i Eugenie me uvjerava da ete vidjeti da joj je stranjica poput raznobojnoga tafta. je gospoa de Mistival naga: Ah, bogme! - nita nije tonije od toga. Mislim da nikada nisam vidio tijelo izmrcvarenije od ovoga...Kako? Sto mu muka! Pa ona ima koliko sprijeda toliko i straga!...Pa ipak je to vrlo lijepa guzica. (Ljubi je i pipka.) Pustite me, pustite me, ili u zvati u pomo!
DOLMANCE, im
GOSPOA DE MISTIVAL:
GOSPOA DE SAINT-ANGE, pribliivi
joj se i zgrabivi je za ruku: Sluaj, kurvo! Napokon u te uputiti o emu je rije!...Ti si za nas rtva koju alje osobno tvoj mu; treba podnositi svoj usud; nita te od njeg ne moe zatititi...Kakav e on biti? O
tome ne znam nita! Moda e biti objeena, pogubljena na kotau, raetverena, muena klijetima, iva spaljena; izbor tvoga muenja ovisi o tvojoj keri; ona e ti presuditi. Ali, patit e, bludnice! Oh, da, ubit emo te tek poto prethodno podnese svu silu muka. to se tie tvog vritanja i zapomaganja, upozoravam te, bit e uzaludno - u ovoj bi se sobici mogao zaklati vol a da se mukanje ne bi ulo. Tvoji konji i posluga su ve otili. Jo jedanput, ljepotice moja, tvoj nas mu ovlauje za ono to inimo, a korak koji si poduzela samo je zamka postavljena tvojoj glupoj lakovjernosti, i u koju je, to vidi i sama, nemogue bilo bolje upasti.
DOLMANCE: Nadam se EUGENIE: Toliko DOLMANCE,
da je sada gospoa savreno umirena.
je uputiti, to zacijelo znai imati obzira!
i dalje joj pipkajui stranjicu i udarajui je po njoj: Zaista se vidi, gospoo, da u gospoi de Saint-Ange imate revnu i prisnu prijateljicu...Gdje sada pronai toliko iskrenu prijateljicu? Koliko tek otvoreno ona zbori!...Eugenie, doite, namjestite svoju stranjicu pored majine...da usporedim vae dvije stranjice. (Eugenie poslua.) Bogme, tvoja je lijepa, draga; ali, zbilja, ni majina jo nije loa...Trebam se na trenutak zabaviti jebanjem i jedne i druge...Augustine, drite gospou. Blagi boe! Kakve li uvrede!
GOSPOA DE MISTIVAL: Ah! DOLMANCE,
nastavljajui i poinjui majku jebati zguza: Eh, nipoto, to je posve prirodno, posve obino...Evo, jedva da ste ga i osjetili!...Ah! Kako se samo vidi da vam se mu esto sluio ovim putem! Na tebi je red, Eugenie...Kakve li
razlike!...Aha, tu smo, zadovoljan sam; htio sam ih samo pomilovati, da bih se ugrijao...Sada malo reda. Prvo, gospoe, vi, Saint-Ange i vi, Eugenie, budite dobre i naoruajte se umjetnim udovima, da biste naizmjence ovu potovanu gospu to je mogue strasnije ubadali u piku ili u guzicu. Vitez, Augustin i ja, radei naim vlastitim udovima, tono i nepogreivo emo vas zamjenjivati. Ja u zapoeti, i kao to i vi to sigurno mislite, njena e guzica jo jednom primiti izraze mog smjernog tovanja. Za vrijeme uivanja, svatko e biti ovlaten da je osudi na onu muku koja mu bude po volji, pazei na to da se postupno prelazi na sve strahovitije muenje, da ne bi najedanput crknula...Augustine, utjei me, molim te, nabijaj me zguza, zbog obveze to ga ja, pak, zguza moram turnuti ovoj staroj kravetini. Eugenie, daj mi da ti cjelivam tvoju lijepu stranjicu, dok tvoju majku jebem u guzicu, a vi, gospoo, pribliite svoju, da je pipkam...da je sokratski obradim...Kad se jebe guzica, treba ovjek biti okruen guzicama.
EUGENIE:
to e uiniti, prijatelju, to e uiniti ovoj djevojuri? Na to e je osuditi dok isputa sjeme?
DOLMANCE,
biujui i dalje: Na najprirodniju stvar na svijetu: iupat u joj dlake i tipanjem joj izranjavati i nainiti modrice po stegnima. dok je ovaj tako zlostavlja: Ah! udovite jedno! Zlikovce! Osakatit e me!...Blagi boe!...
GOSPOA DE MISTIVAL,
DOLMANCE:
Nemoj ga zazivati, draga - ogluit e se na tvoj zov, kao to se ogluuje na molbe svih ljudi; nikada se to mono nebo nije uplitalo u guzicu.
GOSPOA DE MISTIVAL: Ah! DOLMANCE:
Kako me samo muite!
Kako li su nevjerojatni uinci nastranosti ljudskoga duha!...Ti pati, draga moja, ti plaes, a ja svravam...Ah! Prokletnice! Droljo, jebena droljo! Zadavio bih te, kad taj uitak ne bih htio prepustiti drugima. Na tebi je red, Saint-Ange. (Gospoa de Saint-Ange je umjetnim udom jebe i straga i sprijeda; nekoliko puta je udara akom; potom je zamjenjuje vitez; on se isto tako poslui i jednim i drugim putem, i dijeli joj zaunice dok svrava. Potom dolazi Augustin; on radi to isto i na kraju je nekoliko puta vrkne i kvrcne po nosu. Dolmance je, za vrijeme ovih razliitih nasrtaja, svojom spravom obiao guzice svih sudionika, nadraujui ih i izazivajui rijeima.) Hajdemo, lijepa Eugenie, pojebite svoju majku; najprije u piku!
EUGENIE:
Doite, lijepa majice, doite, da vam budem mu. Malo je vei od onoga u vaega supruga, zar ne, draga moja? Nije vano, ui e...Ah, vriti, majko, zapomae kada te ker jebe!...A ti, Dolmance, ti me guzi!...Dakle, sada sam, evo, istovremeno i rodoskvrniteljica, i preljubnica, i sodomistica, i sve to za djevojku koja je tek danas izgubila nevinost uope nije loe!...Kojeg li napretka, prijatelji!...Kojom brzinom putujem trnovitim putem poroka!...Oh! Ja sam propala djevojka!...Mislim da svrava, slatka mati?...Dolmance, pogledaj joj oi!...Zar nije izvjesno da svrava?...Ah, kurvo! Nauit u te da bude rasputenica!...Na, vucibatino! Dri!...(Stee je za vrat i mrcvari.) Ah! Jebi me, Dolmance...Jebi me, slatki prijatelju, na umoru sam!...(Svravajui, Eugenie udara deset-dvanaest puta akom majku po grudima i slabinama.)
GOSPOA DE MISTIVAL, gubei
svijest. Smilujte mi se, preklinjem vas...Pozlit e mi...Onesvijesti: u se...(Gospoa de Saint-Ange joj eli pomoi; Dolmance se protivi tome.)
DOLMANCE:
Eh! A ne, ne, ostavite je onesvijetenu -nema niega tako pohotnog kao pogled na onesvijetenu enu; bievat emo je da bismo je povratili svijesti...Eugenie, doite se ispruiti na rtvino tijelo...Ovdje u provjeriti da li ste vrsti. Vitee, jebite je na grudima njezine klonule majke, a ona neka objema rukama drka Augustinu i meni. Vi, Saint-Ange, drakajte je dok je jebemo. Uistinu, Dolmance, ono na to nas nagonite je uasno; to znai najedanput se ljuto ogrijeiti o prirodu, nebo i najsvetije zakone ovjenosti.
VITEZ:
DOLMANCE:
Nita me ne zabavlja poput ozbiljnog i postojanog poleta vrline u viteza. Gdje, k vragu, vidi on, u svemu to inimo, i najmanje vrijeanje prirode, neba i ovjenosti? Prijatelju moj, razvratnicima je priroda podarila naela koja ovi samo primjenjuju. Ve sam ti tisuu puta rekao da nam priroda, koja, radi savrenog odravanja zakona vlastite ravnotee, as treba poroke a as vrline, naizmjence udahnjuje pobudu koja joj je potrebna; mi, dakle, ne inimo nikakvo zlo odajui se tim pobudama, ma koje vrste one bile. to se tie neba, dragi moj vitee, prestani se, dakle, molim te, bojati njegovoga utjecaja - jedan jedini pokreta djeluje u svemiru, a taj je pokreta priroda. Ljudi su razliito tumaili uda, ili, bolje reeno, vidljivo djelovanje ove majke ljudskoga roda, uzvisujui ga kao boja djela u tisuu oblika, jedno neobinije od drugog; podlaci ili spletkari, zloupotrebljavajui
lakovjernost blinjih proirili su svoja smijena buncanja - i eto to vitez naziva nebom, eto to se boji uvrijediti!...Zakoni ovjenosti, dodaje on, pogaeni su budalatinama koje si mi doputamo! Upamti, dakle, jednom zauvijek, lakovjerni i maloduni ovjee, da je ono to glupani nazivaju ovjenou samo slabost roena iz straha i samoljublja; da je ova prividna vrlina, koja zavodi samo slabie, nepoznata onima iju ud oblikuju stoicizam, odvanost i filozofija. Djeluj, dakle, vitee, djeluj onda i ne prezaj ni od ega; i da u prah pretvorimo ovu pokvarenjakinju, u tome jo uvijek ne bi bilo ni trunke zloina. ovjeku je nemogue poiniti zloin. Priroda je, usaujui mu neodoljivu elju za zloinima, umjela mudro od njega udaljiti djela koja bi mogla poremetiti njene zakone. Naprijed, kreni, i budi siguran, prijatelju, da je sve ostalo sasvim doputeno i da ona nije bila toliko besmislena da bi nam dala mo da moemo naruiti ili pokvariti njeno djelovanje. Da nam, kao slijepom oruu svojih misli, naloi da zapalimo svemir, jedini bi zloin bio da se tome protivimo, i svi zloinci na zemlji samo su izvritelji njenih hirova...Hajdemo, Eugenie, namjestite se...Ali, to vidim!...Ona blijedi!...
EUGENIE,
ispruivi se na majci: Ja, da blijedim! Bogamu! Vidjet ete, dobro ete vidjeti da to nije istina! (Namjetaju se; gospoa de Mistival je jo uvijek onesvijetena. Kada je vitez svrio, skupina se, razmjeta.)
DOLMANCE:
to? Kurva se jo nije osvijestila! ibe! Dajte mi ibe!...Augustine, brzo mi uberi rukovet trnja u vrtu. (U meuvremenu je pljuska i vrijea.) Oh, vjere mi, bojim se da je mrtva - nita ne pomae.
EUGENIE,
zlovoljno: Mrtva! Mrtva! to? Trebala bih ovoga ljeta nositi crninu, ja, koja sam si dala saiti tako lijepe haljine! prasnuvi u smijeh: Ah! Kakvo malo
udovite!...
DOLMANCE, uzimajui
trnje od Augustina, koji ulazi: Vidjet emo djelovanje ovoga posljednjega lijeka. Eugenie, iajte mi ga dok radim na tome da vam povratim majku, a neka me Augustin tue onoliko koliko u i ja nju udarati. Ne bih se nimalo ljutio, vitee, da te vidim kako zguza jebe sestru namjestit e se tako da ti za to vrijeme ja mogu ljubiti stranjicu. Posluajmo, budui da nema naina da uvjerimo ovoga zlikovca da je sve na to nas tjera doista strano. (Namjetaju se; dok biuju gospou de Mistival, ona se osvijeuje.) No dobro! Vidite li uinak mojega lijeka? Lijepo sam vam rekao da je siguran.
VITEZ:
DOLMANCE:
GOSPOA DE MISTIVAL,
otvarajui oi: Oh! Boe! Zato me vraaju iz dubine groba? emu me vraati ivotnim strahotama?
DOLMANCE,
i dalje ibajui: Eh, doista, majice, pa zato to sve jo nije reeno. Zar ne trebate uti presudu?...Zar se ona ne treba i izvriti?...Hajdemo, okupimo se oko rtve, neka klekne usred kruga i neka drui poslua to emo joj najaviti. Ponite, gospoo de Saint-Ange. Sljedee se osude proglaavaju dok sudionici jo uvijek nastavljaju s onim to su dosad inili.
GOSPOA DE SAINT-ANGE: Osuujem je VITEZ:
da bude objeena.
Izrezana, kao kod Kineza, na dvadeset i etiri tisue komadia. Evo, ja je razrjeujem kazne kad bude iva isprebijana.
AUGUSTIN:
EUGENIE:
Moja e lijepa mamica biti nadjevena sumpornim fitiljima, a ja u se pobrinuti da ih veoma pomno i polako zapalim. (Ovdje se razmjetaju.)
DOLMANCE,
hladnokrvno: No dobro, prijatelji, u svojstvu vaega uitelja ublaavam presudu; ali razlika izmeu moje i vaih presuda jest u tome to su vae osude samo uinak zajedljivoga podrugivanja, dok e se moja izvriti. Imam slugu oboruanog moda jednim od najljepih udova u prirodi, ali on, naalost, iri zarazu i izjeda ga jedan od najstranijih sifilisa koji su na svijetu vieni. Naredit u mu da se uspne: on e izbaciti svoj otrov u oba prirodna kanala ove drage i ljupke gospoe, tako da, dok god traje utjecaj ove surove bolesti, kurva pamti da ne ometa ker kad se jebe. (Svi pljeu; pozivaju slugu da se popne. Dolmance sluzi.) Lapierre, pojebite onu enu; ona je neobino zdrava; to vas uivanje moe izlijeiti: lijek je izvanredan, nema mu ravnoga. pred svima, gospodine? li nam se pokazati kurac?
LAPIERRE: Zar
DOLMANCE: Boji LAPIERRE:
Ne, vjere mi, jer je vrlo lijep...Hajdemo, gospoo, budite dobri, i, molim vas, budite mirni. Blagi boe! Koje li uasne osude!
GOSPOA DE MISTIVAL: Oh!
EUGENIE:
To je bolje nego umrijeti, mama; barem u ovoga ljeta nositi svoje lijepe haljine!
DOLMANCE:
Zabavimo se za to vrijeme; predloio bih da se svi uzajamno biujemo: gospoa de Saint-Ange e tui Lapierrea, da bi ga on odluno sjurio u piku gospoi de Mistival; ja u udarati gospou de Saint-Ange, Augustin e mene, Eugenie Augustina, a nju e svojski bievati vitez. (Svi se namjetaju. Kada ju je Lapierre pojebao u piku, gospodar mu nareuje da je jebe u guzicu, i on to ini. Kada je sve svreno, Dolmance kae:) Pa dobro! Izii, Lapierre. Dri, evo ti deset zlatnika. Oh! Bogme, evo irenja zaraze i cijepljenja kakvo Tronchin u ivotu nije uinio! Mislim da je sada vrlo bitno da otrov koji kola u gospoinim ilama ne moe ispariti; prema tome, Eugenie vam pomno treba zaiti piku i guzicu, da bi vam otrovni sok, gui i manje podloan hlapljenju, bre isuio kosti. Izvrsno! Hajdemo, hajdemo, dajte iglu i konac!...Rairite bedra, mama, da vas zaijem, da mi vie ne podate ni brae ni sestara. (Gospoa de Saint-Ange daje Eugenie veliku iglu u koju je udjenut debeli crveni votani konac; Eugenie ije.) Boe! Kakve li boli!
EUGENIE:
GOSPOA DE MISTIVAL: Oh! DOLMANCE, smijui
se kao luak: Bogme, ideja je izvrsna; slui ti na ast, draga; nikada se toga ne bih dosjetio.
EUGENIE,
povremeno bockajui pikine usne, unutranjost, a katkada trbuh i Venerin brijeg: Nije to nita, mama; samo iskuavam iglu. e je svu raskrvariti!
VITEZ: Kurvica DOLMANCE,
kojemu za to vrijeme gospoa de Saint--Ange drka: Ah! Bogamu! Kako mi se samo od ove nastranosti die! Eugenie, napravite to vie bodova, da bolje dri.
EUGENIE:
Napravit u vie od dvjesto, ako treba...Vitee, drakajte me dok radim.
VITEZ,
posluavi: Nikada jo nije viena tako nevaljala djevojica! vrlo uzbuena: Bez uvreda, vitee, ili u vas ubosti! Zadovoljite se time da me mazite kako treba. Malo guzicu, anele moj, molim te; ta zar ima samo jednu ruku? Ne vidim vie nita, sve u potpuno krivo prositi...Gledajte! Vidite gdje mi je igla zabludjela...do stegna, do dojki...Ah! Do vraga! Kojeg li uitka!...
EUGENIE,
GOSPOA DE MISTIVAL: Razdire
me, prokletnice!...Kako se samo crvenim to sam ti podarila ivot! umiri se, majice! Eto, gotovo je.
EUGENIE: Hajde, DOLMANCE,
istrgnuvi se s dignutim kurcem iz ruku gospoe de Saint-Ange: Eugenie, ustupi mi guzicu, to je moj dio. Previe si nadraen, Dolmance, izmuit e je.
DOLMANCE:
Zar je to vano? Nemamo li za to pismeno odobrenje? (Polegne je na trbuh, uzima iglu i poinje joj iti rupicu na guzici.) kao vrag: Oh! Jao! Joj!...
GOSPOA DE MISTIVAL, kriei DOLMANCE,
zabadajui joj iglu vrlo duboko u meso: Ama umukni, kurvo! Ili u ti stranjicu pretvoriti u kau...Eugenie, drkaj mi ga!... Hou, ali pod uvjetom da je jae bodete, jer, priznat ete da je doista odve tedite. (Drka mu ga.) Ta uijte dobro tu veliku stranjicu,
EUGENIE:
meni za ljubav!
DOLMANCE:
Strpite se, polako, uskoro u je isprebadati kao govei repnjak; zaboravlja moje savjete, Eugenie, previe mi ga natee i koicom prekriva glavi! to mi bolovi ove lupeice toliko raspaljuju matu da ne znam to inim.
EUGENIE: Zato
DOLMANCE:
Boga vam vaega vrajega! Poinjem gubiti glavu. Saint-Ange, neka te Augustin preda mnom nategne zguza, molim te, dok ti ga brat sune u piku, i nadasve, elim vidjeti guzice - taj e me prizor dokrajiti. (Proiva stranjicu, dok se svi namjetaju onako kako je zatraio.) Na! Dri, draga mama, jo ovaj ubod, i jo ovaj!...(Bode je na vie od dvadeset mjesta.) Ah, oprostite, gospodine! Tisuu puta oprostite! Dotui ete me!...
GOSPOA DE MISTIVAL:
DOLMANCE, izluen
uivanjem: To bih i htio...Odavno mi ve nije bio tako krut; ne bi ovjek vjerovao, nakon tolikoga svravanja.
namjetajui se u zatraeni poloaj: Jesmo li se dobro namjestili, Dolmance? Neka se Augustin pomakne malo udesno; ne vidim dobro guzicu; neka se nagne, elim vidjeti rupicu. Do vraga! Evo, lupeica je raskrvarena!
DOLMANCE:
EUGENIE: Ah! DOLMANCE:
Pa to, u tome nema zla. Hajdemo, vi ostali, jeste li spremni? to se mene tie, za trenutak u melemom ivota zaliti rane koje sam maloprije nainio. Da, da, srce moje, svravam...do cilja
emo stii kad i ti.

DOLMANCE,
koji je zavrio s proivanjem, neprestano sve vie i vie bode rtvu u stranjicu dok svrava: Ah! Boga vam vaega i miloga Svetoga Trojstva! Tee mi sjeme...Gubi se, propada, pobogu!...Eugenie, ta usmjeri ga na stranjicu koju muim...Ah! Do vraga! Do vraga! Gotovo je...Ne mogu vie!...Zato nakon tako vatrenih strasti mora uslijediti iznurenost?
DE SAINT-ANGE:
GOSPOA
Jebi me! Jebi me, brate, svravam!...(Augustinu) Ta pokreni se, glupane! Pa zar ne zna da mi ga, kada svravam, treba najdublje zarinuti u guzicu?...Ah! Prokleto ime boje! Kako je samo slatko kad te tako dvojica jebu! (Razdvajaju se.)
DOLMANCE: Sve
je reeno. (Gospoi de Mistival.) Kurvo! Sada se moe ponovno obui i otii kad god poeli. Znaj da nas je tvoj mu ovlastio za sve to smo uinili. To smo ti ve rekli, ti nisi u to povjerovala - proitaj dokaz. (Pokazuje joj pismo.) Neka te ovaj primjer podsjeti da ti je ker dovoljno stara da moe initi to hoe; da se ona voli jebati, da je roena za jebanje, i da je, ako se ti sama ne eli jebati, najjednostavnije da njoj to dopusti. Izai; vitez e te vratiti. Pozdravi druinu, kurvo! Klekni pred kerkom, i zatrai od nje oprost zbog svog odvratnog ponaanja prema njoj...Vi, Eugenie, priijte dvije dobre pljuske gospoi majci, i im bude na pragu, pomozite joj da ga prijee snanim udarcima nogom u guzicu. (Sve se izvrava.) Zbogom, vitee; nemoj na putu jebati gospou, prisjeti se da je zaivena, i da ima sifilis. (Kada su izili.) to se nas tie, prijatelji, hajdemo k stolu, a onda svi etvero u istu postelju. Eto, bio je ovo dobar dan! Nikada ne jedem bolje, niti ikada spokojnije spavam no kada sam se tijekom dana dovoljno okaljao onime to glupani nazivaju zloinima.
scan i obrada: krista
http://www.crowarez.org/index.php http://www.bosnaunited.net/index.php

Marquis de Sade: Filozofija U Budoaru

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Originaltitel

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Marquis de Sade: Filozofija U Budoaru

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

Markiz de Sade, Donatien Alphonse Francois

Majka e keri naloiti itanje ovoga tiva.

GOSPOA DE SAINT-ANGE, VITEZ DE MIRVEL

GOSPOA DE SAINT-ANGE: Nadam

GOSPOA DE SAINT-ANGE: Rije

reci mi, molim te, kakva je ta mlada osoba?

GOSPOA DE SAINT-ANGE, EUGENIE

GOSPOA DE SAINT-ANGE: Kako

GOSPOA DE SAINT-ANGE: Prijeimo

GOSPOA DE SAINT-ANGE, EUGENIE, DOLMANCE

EUGENIE: Ali DOLMANCE:

GOSPOA DE SAINT-ANGE: Slaem

smijene stvari, zar ne?

GOSPOA DE SAINT-ANGE: Lijepih DOLMANCE,

GOSPOA DE SAINT-ANGE: Vrednije DOLMANCE:

GOSPOA DE SAINT-ANGE: Oh,

bi se moglo dogoditi da se ne zadrim samo na

Blagi boe! Plaite me...A to biste onda poduzeli,

GOSPOA DE SAINT-ANGE: I DOLMANCE:

Ne mogu se suzdrati! Pustimo je, gospoo: od ove mi se prostodunosti strahovito die.

GOSPOA DE SAINT-ANGE: Bilo

GOSPOA DE SAINT-ANGE: Dolmance, DOLMANCE:

GOSPOA DE SAINT-ANGE: Ah,

GOSPOA DE SAINT-ANGE: Pristajem

pokazujui mu stranjicu: No, mislite li da sam se ovako dobro namjestila?

najvie vrijedne prezira.

GOSPOA DE SAINT-ANGE: Zakuni

GOSPOA DE SAINT-ANGE: Zar EUGENIE: Ali,

GOSPOA DE SAINT-ANGE: Bojala

tome manje uiva.

GOSPOA DE SAINT-ANGE: Neka

GOSPOA DE SAINT-ANGE: Ne EUGENIE:

bih ti to savjetovala, Eugenie.

GOSPOA DE SAINT-ANGE: Bila EUGENIE: to DOLMANCE:

uglovima ulica...na javnim etnicama, a zaraeni novac sam prokockala.

Mila moja, dobro te poznajem, otila si ti jo mnogo to uope mogue?

GOSPOA DE SAINT-ANGE: Da, EUGENIE:

GOSPOA DE SAINT-ANGE: Nedvojbeno. EUGENIE:

GOSPOA DE SAINT-ANGE: Nita EUGENIE: Ako

Do zloina, najprljavijih i najstranijih zloina.

DOLMANCE: Ipak je EUGENIE, crvenei:

GOSPOA DE SAINT-ANGE: Kadto EUGENIE: No,

DOLMANCE: Kakve EUGENIE,

nastavljajui: Pitam te to si zamislila, i to si uinila nakon to si to zamislila.

GOSPOA DE SAINT-ANGE: Vodei

GOSPOA DE SAINT-ANGE: Kladim se EUGENIE: Na

koga sumnja? tvoju majku.

GOSPOA DE SAINT-ANGE: Na EUGENIE:

Ah, pusti me da ti na grudima sakrijem koliko sam pocrvenjela!

GOSPOA DE SAINT-ANGE: Reci EUGENIE: Naalost! DOLMANCE: Ali

sada, Eugenie, to biste uinili? mi sredstva i vidjet ete!

dragi moj Dolmance, ali, neto

u guzici? U pravu ste, gospoo.

u uiniti da mu ga pruim. dobro, uzmi mu onda kurac u usta i

samo huli boga, prijatelju!

EUGENIE: Jesam li DOLMANCE:

GOSPOA DE SAINT-ANGE: Psuj EUGENIE: Dobro, DOLMANCE:

bogamu! Svravam...u najslaem sam zanosu!...

avolice! Kako e se samo brzo naviknuti na jebanje zguza!

GOSPOA DE SAINT-ANGE: Uostalom,

pomisli da ti je ona majka.

da oni trcnu sjeme sprijeda, ne bi li to bio zloin?

ako je dijete roeno?