dr. sc.

Zlatko Renduli

TITO U DJELIMA INOZEMNIH POVJESNIARA

kolovoz 2010.

Nakladnik Ivo Dubravi Urednik Ivo Dubravi Korektor Mladen Paver Tisak Grafocentar, Zagreb ISBN 978-953-56286-0-6 CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 739940 ISBN 978-953-56286-0-6

SADRAJ
Str. 7 PREDGOVOR ................................................................................................. 9 UVOD .............................................................................................................. SAZNANJA UPRAVE SOE O BORBAMA U 13 BIVOJ JUGOSLAVIJI 1942. i 1943. GODINE ........................................... 19 TEHERANSKA KONFERENCIJA I NJEZINO ZNAENJE ........................ 24 CHURCHILL - MACLEAN - TITO ............................................................... SAVEZNIKA VOJNA POMO NOVJ, ALI BEZ 37 POLITIKIH USTUPAKA ............................................................................. 57 INFORMBIRO I HISTORIJSKO NE STALJINU .......................................... VOJNA POMO V. BRITANIJE I SAD 76 N. HRUOV I PROCES DESTALJINIZACIJE ........................................... 83 SFRJ, TITO I MAARSKI DOGAAJI 1956. .............................................. 86 POKRET NESVRSTANOSTI I NJEGOVA ULOGA U SVIJETU ................ EKA KRIZA 1968. - BRENJEV I DOKTRINA 93 OGRANIENOG SUVERENITETA .............................................................. TITOVA SMRT - POGREB - OCJENA TITOVOG DJELA 102 OD POZNATIH LINOSTI SVIJETA ............................................................ ODAKLE DRASTINE RAZLIKE U OCJENI TITA 108 OD INOZEMNIH I DOMAIH ANALITIARA .......................................... TITOVE OSOBNE POGREKE I ONE KOJE MU 124 SE MOGU UVIJEK PO VOLJI PRIPISATI ...................................................

Predugo zadravanje u osvojnim Uicama ...................................................... 124 Sprjeavanje lijevog ekstremizma u Crnoj Gori .............................................. 124 Postupci prema talijanskoj vojsci poslije kapitulacije Italije ........................... 125 Egzekucije u Beogradu i Srbiji poslije osloboenja ........................................ 127 Mitologija oko Bleiburga i Krinog puta i pripisivanje krivice za tu tragediju Titu ........................................................... 132 enevska konvencija o zatiti rtava rata ........................................................ 132 Goli otok i neovjeni postupci prema pristalicama Informbiroa ................... 135

UVODNO SLOVO
U svojvrsnoj hiperprodukciji anti-titovskih tekstova i knjiga, otkria koja to nisu, svjedoanstava kojima nedostaje i trunka vjerodostojnosti, tekst Zlatka Rendulia itatelj e doivjeti kao toliko potreban korektiv, kao vraanje onome to bi pri istraivanju povijesnih kako linosti tako i dogoaja moralo biti osnovno i nezaobilazno, naime - istini, odnosno u najmanju ruku utemeljenim ocjenama i analizama, zasnovanim na injenicama i argumentima. Sve to - istina, injenice i argumenti, upravo zastraujue nedostaju iz djela novokomponiranih povjesniara i publicista koji su sami sebi namijenili ulogu kroniara povijesnih zbivanja. Kao to i sam naglaava, Renduli se opredijelio za to da posegne u prvome redu za stranim izvorima, dakle za ocjenama, procjenama i izjavama onih koji prema Josipu Brozu Titu niti su imali, niti su mogli imati neki snetimentalni ili emotivni odnos, bilo pozitivan, bilo negativan. Takav pristup daje njegovome tkstu dodatnu vrijednost. Ono, meitim, to mu daje upravo jedinstveuu vrijednost jest injenica da ga je napisao ovjek koji nije povjesniar, ali koji se zna sluiti povijesnim izvorima i - nadasve - ovjek koji je i sam sudjelovao , kao akter ili kao svjedok, u mnogim dogaajima u kojima je Tito bio glavni protagonist. Ta kombinacija doivljenoga i proivljenoga i ocjena protagonista i svjedoka povijesnih zbivanja, ali i njihovih kroniara obeava da e itatelj koji uzme u ruke Renduliev tekst dobiti objektivnu, zaokruenu sliku, mkar samo u grubim potezima, jednog ovjeka i vremena u kojem je ivio, ali kojega je svojim djelovanjem i formirao, ovjeka i vremena koji su - kako je to primjetio u tekstu esto citirani Sir Fitzroy Maclean - nerazdvojni. Rendulia su na pisanje o svijetu i Titu, o Titu u oima svijeta, naveli, tonije bi bilo rei: natjerali razno-razni povjesniari koji u neoustakojneoetnikoj suradnji, to neodoljivo podsjea na suradnju originalnih usta i etnika u Drugome svjetskom ratu u borbi protiv Tita i njegovih boraca, ele posthumno dotui i denitivno diskreditirati vojskovou, politiara i dravnika koji je uivao potovanje cijelog svijeta, ukljuujui one koji se s njime gotovo ni u emu nisu slagali. Renduli, u elji da bude do kraja objektivan i poten - kako prema prolosti, tako i prema suvremenim itateljima, osobito onima mladima - ne mali dio teksta posveuje i Titovim promaajima kojih je nesumnjivo bilo.Ali, 5

analizira i jedan od primjera istraivakih i otkrivakih djela o Titu, knjigu koja se - divnoga li uda - pojavila i u Srbiji, i u Hrvatskoj, naravno po vrlo pristupanoj cijeni, daleko ispod one trine. Titovi suvremenici u tome e dijelu teksta nai utjehu, jer je - eto - netko argmentirano rekao ono to oni i onako znaju. No, mladi itatelji - a to je iznimno vano - ljudi koji su godinama izvrgnuti pranju mozgova od strane povijesnih revizionista, moi e sami procijeniti tko je tko, i to je to, moi e - jednom rijeju - stvari postaviti na njihoo mjesto. Upravo se nedavno susjedna Maarska priduila nizu zapadnoevropskih zemalja u kojima se negiranje holokausta tretira kao djelo za koje se izrie zatvorska kazna. Vremenski podudarilo se to gotovo u dan s objavljivanjem u Hrvatskoj fotomonograje o ivotu u NDH u kojoj se mnanje-vie preuuje ono to je bila esencija te tzv. drave , a to je njezin zloinaki karakter. Podudarilo se i s naveliliko reklamiranim romanom o poslijeratnim atentatima na ustakog poglavnika Antu Pavelia, kao i s objavljivanjem feljtona o ovjeku koji je dugi niz godina odsjedio u amerikim zatvorima zbog dijela klasinoga terorizma, a za kojega se u tom tekstu u naslovu postavlja dilema je li bio terorist ili revolucionar, dok ga se u samome tekstu tvrdo denira kao borca za hrvatsku slobodu. Sve je to moglo irasti na tlu dugogodinjeg difamiranja i Tita, i Narodnooslobodilakog pokreta, te odbacivanja apsolutno svega po emu je Tito bio poznat i cijenjen u svijetu, a od ega bi poneto moglo biti od koristi i dananjoj neovisnoj hrvatskoj davni, da je u vrhu njezine politike - osim donedavnog predsjednika Republike - bilo ikaoga tko je to htio ili mogao shvatiti. Zlatko Renduli potrudio se, hladno znanstveno, a samo u rijetkim reenicama i emotivno, pribliiti zainteresiranome itatelju sliku Tita i njegovoga vremena, ne skrivajui pozitivno i ne bjeei od negativnoga, ali smjetajui i jedno i drugo u povijesni kontekst. Jer, nikoga se ne moe ni shvatiti, ni ocijeniti ako se zanemare okolnosti u kojima je ivio i djelovao. To, svakako, vrijedi i za Josipa Broza Tita koji je bio - objektivna povijest e to, ako ne na ovim naim prostorima a ono sigurno u svijetu, nedvojbeno potvrditi najprije jedan od najuspjenijih voa pokreta otpora u Drugome svjetskom ratu, a potom jedan od najznaajnijih dravnika druge polovice 20.stoljea na meunarodnoj sceni. Zagreb, 12.oujka 2010. Tomislav Jaki novinar i bivi savjetnik predsjednika Republike Hrvatske

PREDGOVOR
Svjedoci smo intenzivne revizije povijesnih dogaaja iz vremena II. svjetskog rata s ciljem da se potpuno pomuti istina o razlici izmeu onih koji su sprovodili smiljeno i planirano ubijanje radi otimanja tueg i nametanja nekog novog poretka i onih koji su morali ubijati radi vlastite obrane i oslobaanja svojega, bez otimanja tueg. U svemu tome posebnu ulogu ima minorizacija i negacija uloge Tita u II. svjetskom ratu i vremenu iza toga. S poetkom od niega, to je izgledalo kao utopijski juri na nebo, Tito je najzasluniji za stvaranje oruanih snaga koje e ve koncem 1943. godine biti primljene u okrilje snane Antihitlerovske koalicije. kolski programi iz tog dijela povijesti II. svjetskog rata su nepotpuni i sve ovo ili ne postoji u njima ili je jako iskrivljeno. Stanje u tom pogledu u Hrvatskoj je ipak neto bolje nego u nekim drugim dravama nastalim nakon raspada SFRJ. Naravno da u dananje vrijeme ozbiljnih ekonomskih tekoa, poljuljanih moralnih vrijednosti, uz velike brige za mogunost zaposlenja, mnogi mladi ljudi ne obraaju pozornost na poluistine koje im se stalno imputiraju u kolama. Ipak i u ovakvim tekim prilikama nai e se i oni koji bez obzira na sve trae i tee istini. Zapravo, za to im nee trebati mnogo vremena jer e biti dovoljno da dou do podataka to o tome piu renomirani svjetski povjesniari, ali i politiari iz vremena II. svjetskog rata. Vrlo brzo e se uvjeriti da svi oni daju neku odmjerenu ukupnu pozitivnu ocjenu o Titu i njegovoj epohi. Ekstremno negativne i totalno neuravnoteene ocjene mogu se nai samo kod domaih kvazipovjesniara i politiara. Naravno da mladi ljudi eljni istine ne vjeruju domaim povjesniarima i politiarima bez obzira s koje strane se postavljaju u ocjenama Titovog razdoblja. Nakon svih ekstremnih ispada u tom pogledu ne vjeruje se ak ni struno priznatim domaim povjesniarima. Zbog toga u opisu dogaaja navedenih u ovom rukopisu koriste se podaci koji postoje u inozemnim arhivama. Takoer i ocjene tko se na ovim prostorima stvarno borio protiv okupatora, a tko je suraivao s njim, uzete su iz stranih

izvora, a zakljuak o tome dao je sam W. Churchill. Jednom rijei, sve je bazirano na dokumentaciji koja postoji u arhivama V. Britanije, SAD i biveg SSSR-a. Samo tamo gdje to nije bilo mogue koriste se domai podaci koji se mogu lako provjeriti. Naravno da su zbog tenje za punom istinom navedeni i podaci koji se odnose na negativna zbivanja za vrijeme Titovog razdoblja. Jednom rijeju, u ovom rukopisu dani su glavni podaci na osnovu kojih su priznati inozemni povjesniari ocijenili Tita kao svjetsku povjesnu linost svoga vremena. Naravno da je ta ocjena dobijena na osnovu objektivnog ponderiranja svih vanih Titovih vojnih i politikih poteza da bi se konano dobila neka ukupna srednja vrijednost za ocjenu te linosti. Kod daleko najveeg broja svjetski priznatih povjesniara ta ocjena je pozitivna.

UVOD
Gdje prestaje mogunost matematikog kvantitativnog objanjenja, tamo se zavrava znanost, a poinje podruje praznih rijei Galileo Galilei Ta misao izreena od Galilea jo 1630-ih godina predstavljala je pravo probijanje srednjevjekovnog mraka na podruju ponajprije prirodnomatematikih znanosti. Postepeno se je ta vrsta znanosti rijeila mistika, arlatana, varalica i ignoranata u svojim radovima, jer kvalitativno matematiko objanjenje tu postaje vrhovni sudac, bez priziva, u sukobu gledita. Naravno postoje i druge grane znanosti, kao to je povijest ili drutvene znanosti gdje takav pristup nije mogu u cjelosti, ali ipak danas se i tu trai dokazivanje na osnovu preciznih dokaza u opisu odreene povijesne epohe. Svakako da je tu mogua destrukcija povijesne zbilje odreene epohe od povjesniara revizionista ili obinih arlatana, pa do samozvanih amatera neurotinih linosti. Ipak i tu postoji velika razlika izmeu povjesniara, koji se bave primjerice prouavanjem staroegipatske civilizacije i onih koji se bave prouavanjem drugog svjetskog rata, posebno onog dijela koji se odnosi na zbivanja na teritoriji bive Kraljevine Jugoslavije. Nikada neki povjesniar nee unositi svoje emotivne porive u sukobe dinastija u starom Egiptu jer je tu potreban vrlo mukotrpan i ozbiljan struni rad kod traenja dokaza za opis tih zbivanja. Svaka netonost i nestruni rad tu se brzo otkriju. Sasvim je drugaije s ocjenom dogaaja u drugom svjetskom ratu to za neke i nije neka povijest, nego dogaaji tijekom njihovog ivota. Tu na scenu stupaju povjesniari revizionisti, obini diletanti te esto i neurotine linosti. Oni predoavaju tu povijesnu zbilju sistemom istraivanja s lanim vrijednostima za ponderivanje odreenih dogaaja. Ponderivanje u ekonomici 9

i statistici je odreivanje odgovarajue vanosti pojedinih veliina prigodom izraunavanja srednje vrijednosti. Mnoenjem svake veliine faktorom njene vanosti (ponderom) dobija se ponderirana aritmetika sredina. Povjesniari revizionisti uveliavaju dogaaje koji idu u prilog njihovim tezama po vanosti s faktorom od 10 do 100, a ono to ne odgovara njihovoj tezi umanjuju s tim veliinama ili ih jednostavno briu kao nepostojee. Na taj nain oni mogu prikazati povijesnu zbilju na potpuno iskrivljen nain, a da to neupuenom ovjeku izgleda kao pravo povijesno istraivanje. Poto nema nijedne povijesne linosti, niti pokreta koji su tijekom svojih aktivnosti radili samo idealno pravilne poteze, a ne i pogreke, to se njihova prava ocjena moe potpuno iskriviti s lanim ponderom tih dogaaja. Osnova za uspjeh u tome je da mladi ljudi kojima je to namijenjeno budu potpuno neupueni tijekom svoga kolovanja u taj tijek dogaaja drugog svjetskog rata. I stvarno ako bi se provjerili programi srednjih kola u svim dravama nastalim poslije raspada SFRJ, vidjelo bi se da je tu praktino sve vie ili manje normalno u pogledu predmeta, kao to je matematika, zika itd., pa ak i povijest starog Egipta, a da je sve potpuno degradirano u pogledu dogaaja za vrijeme II. svjetskog rata u naim krajevima. Tu je razina tih programa slina onoj koja se koristi kod prilagoenih kurseva za retardiranu djecu. Suoeni smo s injenicom da je u tijeku intenzivna revizija i negacija dogaaja drugog svjetskog rata. Cilj je da se lano prikau i oklevetaju borci protiv faizma - tog zla, koje sprovodi najveu strahovladu ba na ovim prostorima. Takoer, na udaru su i borci protiv Hitlerovog nacizma, tog najveeg zla u novijoj povijesti ovjeanstva. Tu se posebno minorizira i negira uloga Tita u toj borbi. Praktino ni iz ega stvorena je nakon dvije godine borbi, bez ikakve pomoi sa strane, vojna sila koja je primljena kao takva u okrilje velike Antihitlerovske koalicije. Ona tu dobija zasluenu vojnu pomo. Naravno da su potrebne ogromne bravure tih falsikatora povijesne zbilje da se sve to minorizira, te lano prikae ono emu svi renomirani strani strunjaci daju pozitivnu ocjenu. Jasno je da ti falsikatori dogaaja II svjetskog rata i ne postiu neke vee uspjehe, u svakom sluaju ne u Hrvatskoj. I pored svega toga oni su svakako uspjeli u kolskim programima netono prikazivati ili jednostavno negirati znaenje oslobodilake borbe. Svakako postoji potreba da se u tim programima neto ispravi, a u Hrvatskoj 10

je o tome dao najjasniju ocjenu predsjednik Stjepan Mesi. Evo nekoliko njegovih karakteristinih zapaanja: injenice su poznate i jasne. Zna se tko je bio na kojoj strani, tko se za to borio, tko je ubijao u ime osvajanja tuega, a tko je bi prisiljen ubijati u ime obrane i osloboenja svojega. Onom tko to ne zna moramo pomoi da sazna i naui, a to uenje poinje ve u kolskim klupama.A onome tko o toj prolosti svjesno lae moramo onemoguiti te lai pozitivnim zakonskim propisima, ba kao to to rade brojne demokratske europske zemlje. Znati povijest, poznavati prolost nije i ne smije biti u funkciji stvaranja bilo kakvih podjela. Poznata je i slijedea predsjednikova misao: Slaem se s onima koji kau kako je vrijeme da napokon prestanemo voditi bitke II. svjetskog rata. Slaem se s onima koji smatraju kako prolost treba prepustiti povjesniarima, a oduzeti politiarima, kako se s njima ne bi sluili u manipuliranju javnou. No sve to uz jedan uvjet: da se, naime prethodno utvdi istina, odnosno da se potvrdi istina. Ovo je stvarno jasno i u odmjerenom tonu izraen stav prema krivotvoriteljima povijesti II. svjetskog rata i potrebi da mladi ljudi stvarno uju pravu istinu o tome i da ona ue u kolske udbenike. Pod istinom predsjednik nije mislio samo na ono to ele istaknuti antifaisti, kao odgovor na lai krajnje desnice nego punu istinu. To se moe vidjeti iz slijedeeg dijela njegovog izlaganja. Neprihvatljivo je danas bilo kakvo minoriziranje vanosti i uloge antifaistike borbe u Hrvatskoj na osnovi injenice da su na elu te borbe bili komunisti. Jednako je neprihvatljivo dovoditi u pitanje ideju i ideale antifaista zbog toga to su se i na strani pobjednika - u emu Hrvatska nije jedini sluaj dogodile stvari koje se nisu smjele dogoditi. Ono to zasluuje osudu, treba osuditi - to sam rekao ne jednom. Prema tome ovdje je izraena potreba za punom istinom, a ne samo za istinom kako ju vidi neka od strana u tom sukobu. Tito spada svakako u linosti II.svjetskog rata i vremena iza toga, o kojoj je izneeno mnogo kontroverznih ocjena upravo od domaih kvazipovjesniara, ali ne i od renomiranih stranih povjesniara. Kako je on vana linost, u prouavanju njegove epohe oito postoji potreba da se iznesu stvarni podaci 11

na osnovu kojih je on ocijenjen od neutralnih stranih povjesniara. U ovom naem konfuznom vremenu uz nastupanje recesije i nezaposlenosti, kada su poljuljane sve moralne vrijednosti ne treba ipak odustati od iznoenja na vidjelo istine o kojoj je upravo bilo rijei. Da bi ta istina bila prihvatljiva za razoarane mlade ljude, site raznih gluposti, potrebno je iznositi injenice, dokaze i opise iz vremena II. svjetskog rata, kako su zabiljeeni u slubenim dokumentima saveznikih snaga, a ne oslanjati se na ocjene naih analitiara, ak i kada su one korektne. Isto tako treba iznositi injenice o raskidu sa Staljinom, zatim o pokretu nesvrstanih s podacima o veliini tog pokreta. Jednom rijei, treba koristiti sve one injenice na osnovu kojih su priznati inozemni povjesniari procijenili Tita kao svjetsku povijesnu linost. Preciznije, za razvoj dogaaja II. svjetskog rata u Europi, svjetske povijesne linosti su velika trojica (Roosevelt, Staljin, Churchill), zatim De Gaulle i Tito. Redoslijed iza toga je razliit, ali za prvu petoricu, kada je rije o dogaajima u Europi postoji suglasnost od 90 posto povjesniara, koji su kao takvi priznati u svijetu.

12

SAZNANJA UPRAVE SOE O BORBAMA U BIVOJ JUGOSLAVIJI 1942. i 1943. GODINE

SOE (Special Operations Executive - britanska Uprava za specijalne operacije) je tijekom II. svjetskog rata precizno prikupljala, analizirala i klasicirala sve vojno- obavjetajne podatke na teritorijima zauzetim od Nijemaca i Talijana. U Kairu je posebni odjel SOE obavljao taj posao za teritorij bive Kraljevine Jugoslavije. Postojalo je vie izvora za dobijanje tih podataka putem dobro uhodane britanske obavjetajne slube. Tu treba spomenuti i injenicu da je V. Britanija ve na samom poetku II.svjetskog rata imala u rukama enigmu - njemaki stroj za ifriranje radioporuka, koji su britanski komandosi skinuli s jedne oteene njemake podmornice prije njezinog potonua sa svom posadom. Nijemci za tu sudbinu enigme nisu znali za cijelo vrijeme II.svjetskog rata.. Nakon detaljnog prouavanja enigme, sve radio poruke njemake vojske mogle su se deifrirati da bi se sve to skupilo i klasiciralo u SOE. Kada su se razvile vee borbe u bivoj Jugoslaviji posebno u 1943. godini prisluna sluba SOE je esto otkrila da njemaki zapovjednici hitno trae pomo, jer su opkoljeni od banditskih snaga, koji nadiru u velikom broju. Pomou goniometrije mogle su se odrediti i lokacije tih borbi, koje su bile na mjestima gdje nije nikada bilo etnikih snaga za koje su u 1941. godini u V. Britaniji i SAD smatrali da su one glavni nositelji svih borbi protiv okupatorskih snaga u Jugoslaviji. Tim putem u SOE se moglo doi do stvarnih podataka o tim borbama iz vie izvora. Prve izvjetaje o borbama u Jugoslaviji izbjeglika kraljevska vlada u Londonu primila je ve u kolovozu 1941. godine. General Duan Simovi je pozvao radiom narode u Jugoslaviji da se suzdre od preuranjenih akcija, jer su Nijemci odgovorili masovnim represalijama, masovnim ubijanjem civilatalaca. Ve u rujnu 1941. godine britanska obavjetajna sluba je uspostavila neposrednu radio- vezu sa stoerom Drae Mihajlovia. Izbjeglika vlada u Londonu je nakon toga dobijala redovne informacije iz zemlje iz stoera D. Mihajlovia i slala mu svoje poruke. Prva vojna misija s Bliskog Istoka stigla je kod D. Mihajlovia ve krajem listopada. U poruci izbjeglike vlade iz Londona istie se da njegovi odredi 13

trebaju biti glavna forma otpora pa se trai da se svi drugi borbeni odredi otpora ukljue pod njegovo zapovjednitvo. Tijekom rujna i listopada 1941. godine dolo je do borbene suradnje Narodnooslobodilakog pokreta - NOP i etnika protiv okupatora, jednostavnije reeno izmeu etnika i partizana. Ta suradnja bila je najaktivnija u zapadnoj Srbiji i umadiji. etnici 2. studenog osvajaju Uice, ali su se brzo povukli odande, a partizani su ostali u gradu. Ohrabren porukom iz Londona da se s njim slae i britanska vlada, D. Mihajlovi odmah trai od partizana da se stave pod njegovo zapovjednitvo. etnici su napali partizane i jedan broj zarobljenih partizana predali Nijemcima, koji su ih odmah strijeljali. Predsjednik izbjeglike vlade u Londonu je 13. studenoga 1941. godine izjavio da je D. Mihajlovi postavljen za zapovjednika svih jugoslavenskih borbenih snaga u domovini. Ipak partizanske snage su se poslije iznenadnog napada ponovo prikupile i prele u protunapad. Brzo su potisnule etnike na Ravnu Goru i zapoele ih opkoljavati. Tada je na traenje D. Mihajlovia poela uurbana akcija jugoslavenske vlade u izbjeglitvu, koja je od britanske i sovjetske vlade traila posrednitvo, radi obustavljanja partizanskog napada na etnike. Britanska vlada je to podrala i urgirala kod sovjetske vlade, ali ona nije prihvatila taj zahtjev u formi kako je postavljen. Naime, nisu htjeli pokazati kako oni mogu direktno utjecati na partizanske jedinice, kao da su pod njihovim zapovjednitvom. Izgovarali su se da se ne ele mijeati u unutranje probleme u drugim dravama, ali su ipak preko Radio Moskve pozvali etnike i partizane na suradnju i kod toga su spomenuli D. Mihajlovia, kao vou pokreta otpora. Nakon toga partizani obustavljaju napad na Ravnu Goru i obnavljaju pregovore s etnicima. Sporazum izmeu partizana i etnika je potpisan 20. studenog 1941. godine i etnici se odriu zahtjeva da se partizanske jedinice ukljue u njihove formacije i prihvaaju prijedlog za borbu protiv okupatora. Mihajlovi je odmah radio-porukom javio u London da je uspio obustaviti bratoubilaku borbu i da ulae napore da sve snage usmjeri protiv Nijemaca. Izbjeglika vlada je odmah s time upoznala britansku vladu, koja je izrazila zadovoljstvo i obeala pomo i podrku D. Mihajloviu. Kralj Petar II.je 7. prosinca 1941. godine promaknuo Mihajlovia u brigadnog, a 19. sjenja 1942. godine u divizijskog generala, a vlada u Londonu je 22. 14

sijenja 1942. godine proglasila etnike D. Mihajlovia Jugoslavenskom vojskom u otadbini. Iza toga dolazi do promjena u kraljevskoj izbjeglikoj vladi i D. Mihajlovi je u sijenju 1942. godine postavljen za ministra vojske, mornarice i zrakoplovstva u toj vladi. Nakon toga D. Mihajlovi postupno odreuje i svoju strategiju u borbi s okupacijskim snagama. To je defenzivna borba protiv okupacijskih snaga, radi ouvanja bioloke supstance srpskog naroda uz strategiju ekanja. Treba saekati dok Saveznici ne slome sile osovine, pa onda se dignuti na ustanak i preuzeti vlast u svoje ruke. S druge strane jedine aktivne borbene akcije treba sprovoditi protiv partizana, koji prerastaju u Narodnooslobodilaku vojsku Jugoslavije - NOVJ. Prema Mihajlovievoj strategiji treba sprijeiti svaku akciju protiv Nijemaca i stav je: tko napada Nijemce, taj pomae partizane. Taj stav D. Mihajlovi opravdava velikim represalijama Nijemaca nad civilnim stanovnitvom zbog ubijenih njemakih vojnika. S druge strane D. Mihajlovi se ne protivi suradnji njegovih etnikih vojvoda u Crnoj Gori i Hrvatskoj u Kninu, Dalmaciji i drugdje s Talijanima.. etnici tu primaju od Talijana pomo u novcu, hrani i naoruanju.Negdje je to bila otvorena, negdje poluprikrivena suradnja, ali nije trebalo dugo vremena britanskoj obavjetajnoj slubi da o tome prikupi sve relevantne dokaze. Britanska obavjetajna sluba tijekom 1941. godine nije uspjela otkriti strategiju D. Mihajlovia Njezine vojne misije trudile su se u to vrijeme uspostaviti vezu sa stoerom D. Mihajlovia i nai naina da mu se dostavi neka pomo u oruju. Naravno da to nije bilo lako u 1942. godini, zbog velike udaljenosti koju su morali prijei transportni avioni da padobranima dostave tu pomo. Kapetan D. T. Hunston, koji je sa svojom ekipom stigao podmornicom do Crnogorskog primorja, s ciljem da prikupi podatke o borbama u bivoj Jugoslaviji, predstavljao je prvu britansku vojnu misiju kod etnika. U 1942. godini britanskoj obavjetajnoj slubi postaje jasno da u bivoj Jugoslaviji postoje dvije grupacije koje se bore protiv Nijemaca i Talijana. Prvi su partizani koji prerastaju u NOVJ, a drugi etnici D. Mihajlovia, a postaje jasno da se oni bore i izmeu sebe. Za NOVJ nisu mogli nai nikakve tragove suradnje s Nijemcima i Talijanima, a za etnike su ubrzo uvidjeli da u Srbiji postoji stagnira borba protiv okupatora, a u drugim krajevima i prikrivena ili otvorena suradnja s okupatorskom vojskom. U 1943. godini lanovi britanske vojne misije bili su s opkoljenim divizijama NOVJ u velikoj bitci na Neretvi gdje su neki poginuli, a neki ranjeni. Mogli su se direktno uvjeriti kako se etnici bore na strani Nijemaca protiv jedinica NOVJ. Naravno da je o tome detaljne podatke dobila i SOE i britanska vlada. 15

U dananje vrijeme, uz ogromno i primitivno iskrivljavanje tog dijela povjesti II.svjetskog rata od nekih domaih povjesniara, nema nikakvog smisla uope uzimati za ozbiljno miljenje domaih povjesniara u tome. Mladi ljudi - ako se uope interesiraju za te dogaaje - ne vjeruju nikome, pa ak ni objektivnim domaim povjesniarima. Ipak oni koji ele uti objektivnu povijesnu zbilju moraju vjerovati injenicama koje su potvrene od britanske obavjetajne slube, SOE, kao i britanske i amerike vlade. Zbog toga e se u daljem tekstu koristiti uglavnom potvrde tih dogaaja od stranih vojnih promatraa Velike Britanije u periodu 1942. i 1943. godine do Teheranske konferencije Velike trojice na samom kraju 1943. godine. Kako je V. Britanija uspostavila svoje vojne misije kod D. Mihajlovia, ali ubrzo i kod Tita, tj. Vrhovnog stoera NOVJ, tu uskoro postoje i vojni izaslanici SAD i SSSR-a. Kod Drae Mihajlovia je zatim postojala saveznika vojna misija na elu s brigadirom Armstrongom na elu. Povjesniar Bill Deakin, asnik u SOE, izravno je iz Kaira povuen da bi se padobranom spustio u glavni stoer kod Tita. On se ubrzo naao zajedno s Titom u velikoj bitci na Neretvi i bio je ranjen od iste avionske bombe kada i Tito. On je potpuni poznavalac bitke na Neretvi, kao i suradnje njemakih snaga s etnicima u opkoljavanju divizija NOVJ. Dugo se zadrao kao lan vojne misije pri Vrhovnom stoeru NOVJ i sakupljao podatke za SOE o tome tko se stvarno i s kakvim snagama bori protiv Talijana i Nijemaca u bivoj Jugoslaviji u vremenu prije Teheranske konferencije. Njegova svjedoenja su bila vrlo vana za britansku vladu, a i za samog Churchilla na toj Konferenciji, a i poslije tog razdoblja Konano je u Vrhovni tab NOVJ i direktno kod Tita krajem ljeta 1943. godine stigao brigadir Fitzroy Maclean, koji e postati ubrzo ef britanske, a zatim i Saveznike vojne misije kod Tita. Tu e se on zadrati do kraja II.svjetskog rata i njegova svjedoenja, kao ovjeka od povjerenja samog W. Churchilla, su od najveeg znaenja. Za sada bit e iznesena njegova zapaanja do kraja 1943. godine, tj. do odravanja Teheranske konferencije da se vidi ta su zapadni saveznici znali o borbama u bivoj Jugoslaviji prije tog sastanka Velike trojice. Brigadir Fitzroy Maclean je sve te dogaaje u ulozi efa Saveznike vojne misije u Jugoslaviji opisao u knjizi Eastern Approaches. Poto su tu navedene i neke odluke britanske vlade i samog Churchilla, knjigu su prije izdanja pregledali Winston Churchill, a i drugi visoki funkcioneri i sudionici ratarata, koji se tu spominju. Zbog toga nema bolje dokumentacije o borbama u bivoj Kraljevini Jugoslaviji od opisa u toj knjizi. 16

Brigadir Fitzroy Maclean je sa svojom ekipom strunjaka padobranom sputen u okolici Mrkonji grada u Bosni. Doekao ga je Vladimir Velebit i odmah odveo u Vrhovni stoer NOVJ, gdje je imao direktne razgovore s Titom. Svrha njegove misije bila je organizirati vojnu i drugu pomo jedinicama NOVJ nakon to su britanske i amerike jedinice poele s borbama u Italiji. O tome e biti jo rijei u daljem tekstu. Brigadir F. Maclean je odmah poslije prvih razgovora o vojnoj pomoi pokuao uspostaviti vezu s trojicom britanska asnika, koji su padobranima sputeni poetkom ljeta 1943. godine u razne jedinice NOVJ. Njihova zapaanja koja jo nisu bila registrirana, bila su vrlo vana za Macleanov izvjetaj koga je podnosio direktno Churchillu. Prvi od njih bio je ve spomenuti Bill Deakin, povjesniar s diplomom Oxforda, koji je bio tu u blizini Vrhovnog stoera NOVJ. Druga dva bili su mnogo dalje. To je Antony Hunter, profesionalni asnik koji je bio u Hrvatskoj i upoznat s tamonjim stanjem. Jo dalje, u Sloveniji, nalazio se je major Jones, veteran prvog svjetskog rata. U Srbiji je takoerr postojala vojna misija koja je mogla dati podatke o vojnim aktivnostima etnika Drae Mihajlovia. Najvaniji su bili podaci koje je iznio Bill Deakin, ranjen od iste bombe kao i Tito za vrijeme bitke na Neretvi koju su u NOVJ nazivali etvrtom ofenzivom. Kao sudionik on je mogao opisati veliinu tih borbi protiv nadmonih njemakih i talijanskih snaga i njihovih saveznika. Maclean pie u svojoj knjizi: Mi smo pitali Deakina ta misli o borbenim kvalitetima NOVJ. On je bio pun pohvala o njima. Govorio je o skoro neogranienoj izdrljivosti partizana u borbi. to se tie njihove vojne uinkovitosti, neprestani a bezuspjeni napori neprijatelja da ih uniti dovoljno su je dokazivali. Mi smo nastavili razgovor o etnicima i o sumnjama u njihovu kolaboraciju s neprijateljem i saznali da, nakon njegovog iskustva u Crnoj Gori i Bosni, Deakin ni malo ne sumnja da je ta kolaboracija postojala. Tu su se etnici borili na istoj strani s Nijemcima i Talijanima protiv partizana, a zaplijenjeni dokumenti pokazuju da je postojala veza izmeu njihovih komandi. Maclean je preko Deakina dobio na uvid i neku zaplijenjenu dokumentaciju na osnovu koje je mogao sastaviti svoj izvjetaj. S Hunterom i Jonesom koji su bili u Hrvatskoj i Sloveniji veza je uspostavljena kasnije, ali je i od njih dobijen iscrpan izvjetaj. Maclean je imao podatke da su se i tamo vodile velike borbe s Talijanima i Nijemcima. SOE je o tim borbama znala putem radio-prislukivanja njemakih poruka. Slali su ih zapovjednici jedinica koje bi iznenadno napale velike partizanske snage. Tu je prvo SOE doznala da Nijemci vode velike borbe sa snagama koje su oni oznaavali kao bandite, na 17

podrujima gdje nikada nije bilo ni spomena o etnicima. No Maclean je doznao da u Hrvatskoj samo u Kninu postoji vea grupacija etnika popa ujia, koji tamo ive unutar talijanskog garnizona i primaju od Talijana pomo u novcu i oruju. U ostalim dijelovima Hrvatske etnici nisu uspjeli ostvariti neke svoje postrojbe. Britanska vojna misija je postojala i kod D. Mihajlovia, pa je vojna pomo padobranima dostavljana etnicima znatno prije nego partizanima. Glavni stoer Srednjeg Istoka (G. H. Q. Middle East) je traio da se rui eljeznika pruga Beograd- Solun, kao vana linija snabdjevanja njemakog Afrikog korpusa, koji je zadavao teke muke Britancima u 1942. godini. Ipak G. H. Q Middle East bio je vrlo razoaran kada nikakvih ozbiljnih diverzija na toj pruzi nije bilo u 1942. i 1943. godini, a ak ni kasnije. Bilo je jasno da etnici izbjegavaju borbe s Nijemcima, a znalo se da oruje dobijeno od Britanaca koriste u borbama protiv NOVJ. D. Mihajlovi se je za kolaboraciju etnika s Talijanima i Nijemcima izgovarao na svoje neposlune zapovjednike. Ipak on sam nikada nije zapoinjao neke borbe protiv Nijemaca u 1942., a pogotovo ne u 1943. godini. Prema tome Maclean je imao dovoljno materijala o tome tko se stvarno bori u bivoj Jugoslaviji i protiv koga. On je o tome direktno izvjetavao W. Churchilla, a takoer i SOE i G. H. Q. Middle East. Britanski obavjetajci su u svojim izvjetajima partizane skraeno nazivali NLAY (National Liberation Army of Yugoslavija) ili NOVJ. Ovaj dulji naziv ili kratica je samo u slubenoj dokumentaciji. Zbog toga je tako i na nekoliko mjesta koriten izraz Partizani (s velikim P), to se je odnosilo na NLAY.

18

TEHERANSKA KONFERENCIJA I NJEZINO ZNAENJE

To je Saveznika konferencija odrana u Teheranu od 28. studenog do 1. prosinca 1943. godine, na kojoj su sudjelovali F.D. Roosevelt, J. Staljin i W. Churchill. Cilj konferencije bio je postii koordinaciju planova Antihitlerovske koalicije za unitenje oruane sile Njemake nakon kapitulacije Italije. Prioritet je dobilo europsko ratite, pa je odlueno da otvaranje druge fronte zapone desantom u zapadnoj Francuskoj svibnja 1944. godine. Priblino u isto vrijeme Crvena armija treba poduzeti veliku ofenzivu na Istonoj fronti. Pored ostalih pitanja, odlueno je da se znatno pojaa pomo Narodnooslobodilakoj vojsci u Jugoslaviji u oruju, hrani, opremi i u prebacivanju ranjenika u Italiju. Na toj konferenciji je prvi puta i SAD prihvatio Narodnooslobodilaku vojsku Jugoslavije kao punopravnu vojnu silu u sustavu Antihitlerovske koalicije. V. Britanija i SSSR su ve prije toga bili detaljno upoznati s veliinom borbe koju je vodila NOVJ protiv Njemake i Italije od 1941. godine. Naziv Narodnooslobodilaka vojska Jugoslavije NOVJ (NLAY - National Liberation Army of Yugoslavia) je slubeno prihvaen od saveznika, jer je postojala i Jugoslavenska vojska u otadbini s D. Mihajlovie na elu. Ipak njih su u SOE i drugdje vodili pod nazivom etnici. Potrebno je ujednaiti i terminologiju koja se kod nas esto koristi nepravilno. To ne mora izazivati problem u domaoj uporabi, ali nije dopustivo kod navoenja povijesnih dokumenata. Zapadni saveznici rije faizam koristili su samo za Mussolinijevu, Francovu ili slinu tvorevinu a ne i za Hitlerov nacizam, koji je smatran najveim zlom novog vijeka. Prema tome nije nikada postojala Antifaistika koalicija, nego samo Antihitlerovska koalicija (SAD, V. Britanija, SSSR). Poto je kod nas izvorni faizam u Istri, Dalmaciji, Sloveniji, kao i Abesiniji po svojim zloinima esto bio ravan nacizmu, to mi za domau uporabu moemo faizam zamijeniti s nacizmom, ali to nije dopustivo kada se govori o II. svjetskom ratu u cjelini, a ne samo na naim prostorima. Zato je to vano? Zato jer su se pojavili nadripovjesniari u spektru od obinih arlatana, pa do profesionalaca u destrukciji povijesne zbilje II. svjetskog rata. Oni mogu te terminoloke nejasnoe prikazati kao da zapravo dananji antifaisti lano prikazuju povijest, a ne oni. 19

Iz prijanjeg izlaganja vidi se da je Churchill i znao najvie o borbama u bivoj Jugoslaviji, a on je bio i najvie zainteresiran da to vie sazna o voama NOVJ. Razlog tome je injenica da je on prije Teheranske konferencije predlagao da se s drugom frontom zapone na mekanom trbuhu Europe. To bi znailo iskrcavanje u Grkoj s napredovanjem prema Beu i Budimpeti. To nije prihvaeno ni od Staljina niti od Roosevelta, a niti od vojnih strunjaka SAD i V. Britanije. Naime, postojao je strah da bi to omoguilo sovjetskim snagama da se probiju u Njemaku i dalje na zapad prije nego tamo stignu trupe SAD i V. Britanije. Ipak Churchill je i dalje do kraja rata smatrao da treba to vie pomoi one snage u bivoj Jugoslaviji koje se stvarno bore beskompromisno i s velikim rtvama protiv Nijemaca. Konano Churchillu su do detalja bile poznate velike bitke na Neretvi i Sutjesci, gdje je od iste bombe ranjen Tito i Deaken povjesniar, asnik SOE, a poginuo je ef tadanje britanske vojne misije kapetan V. F. Stuart. Britanskoj obavjetajnoj slubi nije bilo teko doi i do originalnih izjava njemakih generala koji su vodili bitke na Neretvi i Sutjesci. General Alexander Loehr je nakon zavrene bitke izjavio, da na Neretvi nije zatekao ni plijen, niti zarobljenike, ni mrtve. Kod toga je dao ocjenu: Visoko zapovjednitvo partizana bilo je dobro i elastino, a borbena vrijednost trupa dijelom vrlo dobra, a dijelom izvanredna. Njemaki general-major Rudolf Luetters, zapovjednik snaga u operaciji Schwartz, u svome izvjetaju navodi: Tijek borbi je pokazao da su komunistike snage pod Titovom komandom odlino organizirane, vjeto voene i da raspolau s borbenim moralom koji izaziva uenje. Predsjednik F. Roosevelt nije se u toj mjeri interesirao za borbe u bivoj Jugoslaviji kao Churchill, jer je bio preokupiran operacijama amerike vojske u Europi i protiv Japana. Ipak i on je neto mogao doznati od svoje obavjetajne slube. Naime, u ekipi Macleana koja je sputena padobranima u blizini Vrhovnog stoera NOVJ, bio je i major Linn Farish, iskusan inenjerac i specijalist za gradnju improviziranih aerodroma. On je bio prvo dragovoljac u britanskoj vojsci kada je poeo rat. Kada su SAD ule u rat, on nosi ponovno ameriku uniformu (US Enginner Corps). Zbog toga misija koju je vodio Maclean nije vie bila britanska, nego Saveznika vojna misija kod Vrhovnog stoera NOVJ. Prva dunost koju je imao Farish bilo je osposobljavanje aerodroma u Glamou da bi tu mogli slijetati savezniki transportni avioni. I pored svih tih poslova on je bio ameriki obavjetajac,dobro upoznat to se dogaa u borbama u bivoj Jugoslaviji. O tome je pisao izvetaje amerikom generalu Billu 20

Donovanu efu OSS, strategijske obavjetajne slube.. U svom izvjetaju, koji je bio poznat i predsjedniku F. Rooseveltu, Farish na osnovu osobnog promatranja i uvida na terenu pie da je partizanski pokret od daleko veeg vojnog i politikog znaaja, no to se to obino misli. Naveo je da partizani, kojih ima vie od 180 000, dre pod kontrolom veliki dio Jugoslavije i da bi ih bilo i vie, kada bi im se dostavilo oruje i podrka. Za Drau Mihajlovia je napisao da se bavi samim sobom i da se etnike snage u Bosni bore na strani Nijemaca i Talijana. Prema tome i predsjednik Roosevelt bio je upoznat iz svojih izvora tko se stvarno bori u bivoj Jugoslaviji i na ijoj strani. to se tie Staljina on je bio dobro upoznat sa situacijom, ali nije volio da se suvie uplie u voenje borbi NOVJ, barem ne do vremena Teheranske konferencije. Najvie podataka o borbama u bivoj Jugoslaviji dala je ekipa koju je predvodio F. Maclean. On je o tome napisao u svojoj knjizi slijedee: Moja misija je bila vojna. Bilo mi je reeno da je politika tu od sekundarnog znaaja, to znai da treba vidjeti tko se bori protiv Nijemaca. Partizani, bez obzira to bi mogla biti njihova politika, bore se protiv Nijemaca i to vrlo ekasno, dok etnici, bez obzira to njihovi motivi mogu izgledati dobro, velikim dijelom se uope ne bore ili se bore na strani Nijemaca protiv svojih zemljaka. Gledano kao vojna sila, partizani su daleko brojniji, bolje organizirani, bolje disciplinirani i bolje voeni od etnika. Na osnovu ovih izvjetaja o neaktivnosti D. Mihajlovia da barem negdje pokae neko borbeno djelovanje protiv Nijemaca, Churchill e se odluiti da mu se ukine vojna pomo koja im je padobranima sputana. Na to se nije odluio bez daljih dokaza o etnikoj neaktivnosti protiv okupatora, a jasno je imao dokaza o borbama etnika u Bosni protiv partizana. O tome brigadir F. Maclean konano donosi zakljuak kako je D. Mihajlovi do poetka 1944. godine primio daleko vie pomoi u oruju od partizana, a da ono nigdje nije ozbiljno koriteno protiv Nijemaca. U svojoj knjizi on pie: Ukratko njegov (Mihajloviev) doprinos stvari Saveznika bio je do sada sasvim malen ili nikakav, a neke akcije koje su izvedene bile su djelo malog broja britanskih asnika dodatih naoj vojnoj misiji kod etnikih snaga. U takvim okolnostima bilo je predloeno da se Mihajloviu prui posljednja prilika. Njemu je upuen zahtjev putem nae vojne misije u njegovom glavnom stoeru da se digne u zrak neki most na pruzi Beograd 21

Solun, koji je od strateke vanosti za nas. Ako on ne moe izvriti niti jednu takvu operaciju do odreenog roka, tada e naa vojna misija biti povuena i snabdijevanje etnika iz zraka bit e prekinuto. To je svakako bio dovoljno korektan zahtjev. Kada se je Maclean sa svojom ekipom spustio padobranom u Bosni da stupi u vezu s Titom, neto prije njega britanski brigadir Armstrong sa svojom ekipom dolazi kao nova britanska misija u glavni stoer D. Mihajlovia. Cijela 1943. godina, niti poetak 1944., nisu bili dovoljni da etnici izvedu akciju koju su Britanci traili. Zbog toga se Churchill odluuje za prekid pomoi D. Mihajloviu, a kasnije i za povlaenje britanske vojne misije iz njegovog stoera. W. Churchill je o tome u parlamentu rekao slijedee: Razlog zato smo mi prestali pomagati Mihajlovia orujem i naom podrkom je oito jednostavan. On se uope nije borio protiv neprijatelja, a neki njemu potinjeni suraivali su s neprijateljem. Churchill sebi ne bi dozvolio da tako neto iznosi u parlamentu (House of Commons), a da nije imao sve dokaze za to. Nikada poslije povjesniari nisu osporavali tu njegovu odluku. Zato se sve ovo iznosi s toliko detalja? U grubom iskrivljavanju povijesne zbilje u Srbiji se javljaju povjesniari koji tvrde da je Staljin na Teheranskoj konferenciji, zbog neotvaranja druge fronte u 1943. godini, prisilio Churchilla da se odrekne Drae Mihajlovia, da mu ne daje vie vojnu pomo premda se je on dosljedno borio protiv Nijemaca. U tome se ide toliko daleko da se etnici D. Mihajlovia proglaavaju za prve antifaistike borce u Europi, a Drai Mihajloviu je dignut spomenik na Ravnoj Gori. Titu i partizanima u Srbiji praktino se zatire svaki trag i sistematski se polako iz kolskih knjiga izbacuje taj dio povijesti drugog svjetskog rata. Ovakva destrukcija povijesti II.svjetskog rata mogua je zato jer se s time poelo ve 1990. tih godina, tako da mladi ljudi pojma nemaju o dogaajima koji su upravo opisani, a zasnivaju se strogo na saveznikim dokumentima. Teheranska konferencija odrana je na samom kraju 1943. godine. nakon kapitulacije Italije, kada su zapadni Saveznici izbacili Nijemce iz Afrike i bili ve na jugu Italije. Imali su tada oko 800 000 talijanskih i njemakih 22

zarobljenika. Bilo je jasno dogovarano o drugoj fronti u Francuskoj i nikakve nejasnoe oko toga vie nisu postojale. Osim toga Churchill, najdosljedniji borac protiv nacizma, nije bio tip koga bi se moglo ucjeniti da se odrekne nekoga, tko se stvarno isto tako bori protiv nacizma. Na toj konferenciji nije postignuta suglasnost o buduim granicama Poljske, nekim sovjetskim teritorijalnim zahtjevima, poslijeratnom ureenju Njemake itd. Staljin je bio usmjeren na ta pitanja, a nije mu bilo ni na kraj pameti da se zalae neto posebno za Tita, pored ovih tekih navedenih zahtjeva. Prema tome sva ta, esto primitivna destrukcija povjesnih injenica, koja se vodi radi izbacivanja Tita iz povijesti II. svjetskog rata prolazi zato, to mladi ljudi nisu u kolama ba nita ozbiljno ulo o tome. Inae znaju da im se serviraju mnoge lai, pa nisu ba mnogo ni zainteresirani za to. Kad ta kampanja krene nee tako lako stati, pa se pojavljuju i prijedlozi za rehabilitaciju M. Nedia, to bi bio jedinstven sluaj rehabilitacije kvislikog elnika u Europi.

23

CHURCHILL - MACLEAN - TITO

Od svih velikih povijesnih linosti II. svjetskog rata, W. Churchill je meu prvima shvatio ogromnu opasnost koja prijeti ovjeanstvu od Hitlerovog nacizma. Sve njegove zasluge u tom pogledu nepotrebno je ovdje opisivati, jer su dobro poznate. U mnogim borbama koje je V. Britanija vodila protiv Italije i Njemake Churchill je shvatio da treba u svijetu pomagati svaku vojnu silu koja se stvarno bori protiv Nijemaca i Talijana. On je i predlagao da se druga fronta zapone prodorom iz Grke na sjever prema Austriji i Srednjoj Europi, ali to nije prihvaeno. Kod toga on je imao na umu da se na Balkanu svima koji se stvarno bore protiv Nijemaca prui puna pomo, da mogu vezivati svojom borbom to vei broj njemakih snaga i tako olakati borbu saveznikim snagama. Konana prilika za ostvarenje te ideje dolazi do punog izraaja kada su se amerike i britanske snage iskrcale na jugu Italije i sporim tempom nakon kapitulacije te drave krenule polagano naprijed. Iskusne njemake trupe pokazale su se kao mnogo tei protivnik nego se je to pretpostavljalo. Premda je Churchillova ideja o napadu na meki trbuh Europe, preko Grke propao, on je mnogo raunao na grki pokret otpora, ali je brzo uvidio da tu moe dobiti samo vrlo ogranieno vezivanje njemakih borbenih snaga. S druge strane od SOE stizali su neki podaci da se u bivoj Jugoslaviji vode teke borbe izmeu partizanskih snaga i Nijemaca i Talijana. Ubrzo postaje jasno da su etnici D. Mihajlovia ili potpuno pasivni, a da neki ak surauju s okupatorom u borbi protiv partizana. Kao to je ve objanjeno SOE je znala mnoge pdatke o tome, ali su znali da partizane predvode komunisti. Da li su sve te partizanske snage pod jednim zapovjednitvom, kao i njihove komunistike voe, u SOE nisu znali. Ipak Deakin je ve polovinom 1943. godine potvrdio jedinstveno zapovjednitvo partizana. U SOE je bilo mnogo ljudi koji su se protivili suradnji s komunistima, jer su mislili da se oni bore direktno za interese SSSR-a. Naravno Deakin je brzo uvidio da u partizanima ima mnogo ljudi koji se tu bore protiv faizma, kako su oni nazivali sve zlo koje je dolazilo od Mussolinija i Hitlera. Oni su jednostavno bili prisiljeni da se bore i ubijaju da sami ne bi bili ubijeni. Komunistima su se prikljuili, jer su jedino oni imali organizaciju sposobnu da se bori u ilegalnim uvjetima, kao i da organiziraju beskompromisnu partizansku borbu. Churchill je znao da se vode vrlo velike borbe i da to prelazi granice obinog 24

gerilskog ratovanja. Znao je da su komunisti samo voe, a da su u veini tu borci protiv faizma, a mnogi nisu ni imali drugog izbora. On nije znao tko je stvarni voa i je li to jedinstven pokret s kojim se moe pregovarati o suradnji u toj borbi protiv Nijemaca. S druge strane, Churchill je uvidio ogromnu korist za Saveznike koji se bore u Italiji ako se netko drugi preko Jadrana vrlo uspjeno bori protiv Nijemaca i vee na desetine njihovih divizija u toj borbi. Njemu je bilo jasno da tim borcima treba pruiti pomo u oruju i ratnom materijalu da bi jo uspjenije vezivali Nijemce. Churchill je takoer dobio podatke da D. Mihajlovi, na koga su mnogo raunali, ne moe ak izvriti niti neku ozbiljnu diverziju na pruzi BeogradSolun, a da oruje koje mu je dostavljeno padobranima njegove vojvode koriste samo protiv partizana i to esto zajedno s Talijanima i Nijemcima. injneica da su partizani ili bolje reeno NOVJ pod utjecajem komunista bilo je za Churchilla politiko pitanje, koje je u ovom momentu od drugorazredne vanosti. S druge strane to to je D. Mihajlovi zapovjednik Jugoslavenske vojske u otadbini bilo je takoer politiko pitanje, koje bi imalo veliki znaaj da se njegovi etnici stvarno bore protiv Nijemaca, ali injenice pokazuju da to oni ne ine. Kao energian ovjek, najodgovorniji u V. Britaniji za voenje rata, Churchill se opredjeljuje za onu vojnu grupaciju koja se stvarno bori protiv Nijemaca. Dengsiaoping je lansirao svoju maksimu da nije vano da li je maka crna ili bijela, nego je vano da lovi mieve. Churchill je tu misao upotrijebio kod rjeenja ovog vojnog pitanja. Prethodno se je uvjerio da D. Mihajlovi i njegovi etnici oito nisu ta maka koja lovi mieve. Bz obzira na to to je dobijao izvjetaje od SOE o situaciji u bivoj Jugoslaviji, Churchill je odredio da ef britanske vojne misije kod Tita bude Fitzoy Maclean, kao ovjek njegovog osobnog povjerenja. Maclean je prije Teheranske konferencije vie puta boravio kod Vrhovnog stoera NOVJ i putovao je po mnogim krajevima, tako da je vrlo mnogo podataka mogao predoiti Churchillu. Nekoliko dana nakon Teheranske konferencije, Churchill i predsjednik F. Roosevelt boravili su u Kairu, a Maclean je stigao iz Bosne u Bari, a zatim u Aleksandriju i Kairo. O tome Maclean u svojoj knjizi pie: Prva stvar sada bila je da vidim premijera. Mi smo ga nali smjetenog u vili blizu piramida. 25

Bio je u krevetu kada smo stigli i puio je cigaru, a nosio je kuni ogrta. On je odmah zapoeo s nekim anegdotama s Teheranske konferencije i o susretu sa Staljinom. To je izgleda bio uspjeh, napomenuo je. Nakon toga pitao me je da li ja nosim kilt (suknja, dio kotske uniforme koju je nosio slubeno Maclean), kada skaem padobranom iz aviona. Posle te neformalne ale mi smo krenuli u generalnu diskusiju o stiuaciji u Jugoslaviji. Churchill je upravo naveo sve spomenute zakljuke o neaktivnosti D. Mihajlovia, kao i kolaboraciju njegovih zapovjednika s neprijateljem. Takoer je napomenuo da e britanska vojna misija kod D. Mihajlovia biti povuena, ako se to tako nastavi i da e vojna pomo biti ukinuta. Maclean dalje u knjizi o tom razgovoru pie: Ja sam sada Mr. Churchillu predoio i drugi dio gledanja na to pitanje to sam ve prije napisao u svome izvjetaju, tj. da e partizani ako ih pomognemo ili ne pomognemo svakako biti odluujui faktor u Jugoslaviji poslije rata. Takoer i da su Tito i drugi voe njegovog pokreta komunisti i da e sistem koji e uspostaviti sigurno biti na sovjetskoj liniji i vrlo vjerojatno vrsto orijentiran prema SSSR-u. Odgovor premijera razrijeio je moje sumnje. Namjeravate li vi, pitao je, nainiti u Jugoslaviji svoj dom poslije rata?. Ne, gospodine, odgovorio sam. Niti ja to ne kanim, rekao je on. I poto je to tako, to manje vi i ja vodimo brigu o tome kakvu formu vladavine e oni uspostaviti, to bolje. Na njima je da odlue o tome. Ono to nas interesira nas je - koji od njih nanosi veu tetu (gubitke) Nijemcima. Odavde se jasno vidi da je Churchill morao prelomiti dileme oko etnika i partizana. Rat je bio jo daleko od zavretka, a radi smanjenja gubitaka britanskih vojnika treba pomoi onu stranu koja vezuje njemake snage i unitava ih. Kao vrlo iskusnom politiaru njemu je bilo jasno da e takve snage kojima raspolae Tito sigurno imati utjecaj na politiki ivot u novoj Jugoslaviji.Osim toga, Churchill je znao da e sovjetske snage uskoro stii na granice Balkana i nee biti dobro za zapadne saveznike ako oni prije toga ne prue vojnu pomo NOVJ. Maclean je to sve dobro znao, ali se htio uvjeriti razmilja li tako i njegov gazda . 26

Inae Maclean je kao ef saveznike vojne misije vrlo mnogo uradio da se vojna i druga pomo NOVJ to prije ostvari. U tom smislu on je ve prije kraja 1943. godine u razgovorima s Titom dao vrlo korisne prijedloge, koji su odmah prihvaeni. Poto su svi uvidjeli da je pomo samo bacanjem padobranima prilino ograniena, odlueno je da se pomorskim putem ostvari mnogo vei promet u tom smislu. Takoer NOVJ nije mogla vie dugo odrati obalu, Split je pao u ruke Nijemaca, a uskoro zatim i otoci Hvar i Bra. Odlueno je da se Vis brani uporno - do posljednjeg metka. Na Visu je ve koncem 1943. godine bila jedinica britanske PZO (protuzrane obrane) s topovima i reektorima. Brodovi su ve tada poeli dopremati ratni materijal iz Italije, a uskoro poinje i gradnja aerodroma na kojem e neto kasnije biti i odjeljenje britanskih lovaca. Poto su stvoreni povoljni uvjeti za reguliranje konkretnih pitanja vojne suradnje odreeno je izaslanstvo Vrhovnog stoera NOVJ, koje se trebalo avionom prebaciti u Italiju. Na elu izaslanstva bio je Ivo Lola Ribar, a zamjenik Miloje Milojevi. S njima su se u Italiju trebala prebaciti u Italiju i tri britanska asnika. Vojno izaslanstvo je odreeno u listopadu 1943. godine i trebalo je poletjeti s glamokog aerodroma avionom Do-17, ija posada je iz domobranstva prebjegla s njime na partizanski teritorij. No njemaki laki avion unitio je na zemlji Do - 17 prilikom ukrcavanja delegacije. Tom prilikom je poginuo Lola Ribar i lanovi britanske vojne misije Donald Knight i Robin Whetherly, a ranjeni su Miloje Milojevi i ostala dva lana britanske misije, koji su sretno proli samo s ogrebotinama. Tu je bio i Bill Deakin, povjesniar s Oxforda, asnik analitiar SOE. Ta nesrea se dogodila izrazito zbog loe organizacije leta. Autor ovih redaka bio je u prvoj skupini pilota i mehaniara koja je upuena u Italiju. Proli smo kroz Glamoko i Livanjsko polje gdje su bili aerodromi NOVJ. Avion Do-17 preletio je s livanjskog na glamoki aerodrom i ne gasei motore tamo je za pet minuta trebao ukrcati izaslanstvo s Lolom Ribarom na elu i odmah poletjeti za Italiju. Zbog nepridravanja predvienog plana, motor aviona je due vrijeme radio na zemlji i ekao da se delegacija ukrca. Upravo za vrijeme ukrcavanja naletio je iz smjera Banja Luke njemaki izvidniki avion Henschel, bacio dvije male bombe i zatim osuo vatru po svima iz strojnice svoga izviaa.

27

Razgovarao sam nedugo iza toga s oevicima dogaaja, jer su se svi preostali lanovi baze u Glamou s nama sastali na obali u blizini Podgore, pa smo se kasnije prebacili na Vis i u Italiju. Prema toj rekonstrukciji Do-17 je sletio i zarulao na mjestu gdje se trebalo ukrcati izaslanstvo. Umjesto pet minuta ukrcavanje je trajalo znatno due, a jedan od britanskih putnika vratio se nazad, jer je zaboravio svoju torbicu. Kada se napokon i on prikljuio skupini. pojavio se je Henschel. Treba spomenuti da taj avion ima brzinu za nekih 120 km/h manju od Do-17 pa ga je mogao unititi samo na zemlji. Da je Do - 17 bio u to vrijeme u zraku kako je bilo predvieno, Henschel mu se ne bi mogao ni pribliiti. Treba spomenuti da baza nije imala blizu mjesta ukrcavanja niti jednu strojnicu s protuzranim postoljem. Time je omogueno Henschelu da nakon odbacivanja bombi njegov strijelac sa zadnjeg sjedita gaa Do - 17 i sve ljude koji su leali oko njega kao glinene golubove. Da je postojala samo jedna strojnica sa protuzranim postoljem i izvia koji bi stalno pazio na moguu pojavu neprijateljskog aviona, takva nesrea se ne bi mogla dogoditi barem ne s tako drastinim ishodom. Kada se analizira sve to ukrcavanje, koje je trebalo trajati samo pet minuta, do nesree ne bi dolo da su se svi pridravali predvienog plana. Prema tome glavni uzrok te tragedije je apsolutno loa organizacija aerodromske slube i nedisciplina delegacije prilikom ukrcavanja u avion. Da je neki dounik postojao unutar redova aerodromske slube, Henschel bi se pojavio u 08.00 kada je jedino po planu mogao na zemlji unititi Do - 17, ali delegacija je zakasnila, tako da su samo produeno vrijeme ukrcavanja i potpuno loa organizacija aerodromske slube zasluni za Henschelov uspjeh. Henschelu je trebalo najmanje 22 minuta od Banja Luke do Glamokog polja. Vrlo je vjerojatno postojao neprijateljski izvia s radio- postajom na okolnom brdu, koji je izvjetavao Banja Luku o dolasku Do-17 s Livanjskog polja. Njemaka prisluna radio-sluba je pratila radioporuke koje je slala britanska vojna delegacija. Premda ih Nijemci nisu mogli deifrirati, oni su znali da su to britanske poruke. Goniometriranjem su ustanovili da se taj radio- odailja iz okoline Jajca premjestio na Glamoko polje, gdje je bio partizanski aerodrom. O tom su se dogaaju irile razne prie, meu kojima veina nisu nita drugo nego prvorazredne besmislice. Postojala je verzija koja nije bila strana nekim slabo obrazovanim ljudima iz OZNE-e ( partizanske kontraobavjetajne slube). Prema toj verziji britanski Intelligence service se je ubacio meu partizane i Nijemcima odavao nae poloaje kako bi natetio partizanima. To 28

bi znailo da su radio-odailjaima upravljali oni koji su sami bili napadnuti, pa neki i poginuli. Drugim rijeima, oni su sami organizirali svoju smrt da tako nanesu tetu partizanima. Jednako je besmislena i teza da je Tito organizirao smrt Lole Ribara, jer mu je on zbog svoje popularnosti postao opasnim rivalom. Ta se je verzija nakon 1991. godine esto spominjala i u Srbiji i u Hrvatskoj, no za nju nema nikakvog injeninog utemeljenja. U to vrijeme Ivo Lola Ribar bio je na rang - listi vostva Oslobodilakog pokreta iza Kardelja, Rankovia, ujovia, ilasa itd. Lola je esto putovao po partizanskoj teritoriji od Slovenije, pa do Bosne sam s nekoliko domaih pratilaca s tog teritorija. Zar ne bi bilo mnogo lake inscenirati njegovu smrt u ovakvim uvjetima, nego u skupini s lanovima britanske delegacije? Ovo su prvo lansirali novinari utog tiska, koji i ive od ovakvih izmiljotina, ali to ponekad koriste i povjesniari specijalisti za destrukciju povijesne istine, a pretendiraju da budu priznati povjesniari. Ve 3. prosinca 1943. godine izvreno je prebacivanje drugog izaslanstva NOVJ na elu s Vladimirom Velebitom. Ovaj puta taj let je organizirao F. Maclean s amerikim transportnim zrakoplovom DC-3 Dakota u pratnji s pola skvadrona amerikih lovaca velikog radiusa Lightning. Bilo je oito da se ne eli nita vie prepustiti sluaju. S Velebitom je bio i Bill Deakin, a na nosilima je unesen u zrakoplov Miloje Milojevi, koji je trebao biti hitno operiran - iz njega jo nisu bili izvaeni geleri od bombe, baene na Do - 17. S njime je bio Vlado Dedijer, teko ranjen u glavu. I on se morao taoer hitno podvrgnuti operaciji. Delegacija s V. Velebitom e odmah poeti raditi na protokolima o vojnoj pomoi, a to se upravo poklopilo i s Teheranskom konferencijom i zakljucima da se ta pomo ubrza. F. Maclean je mnogo pomogao da se ta vojna pomo u 1944. godini ostvari i on dalje ostaje ef Saveznike vojne misije do kraja II svjetskog rata. Nekako u vrijeme odravanja Teheranske konferencije sluajno ili namjerno odrava se Drugo zasjedanje AVNOJA u Jajcu 29. studenog 1943. godine. AVNOJ kao najvie politiko predstavnitvo Narodnooslobodilakog pokreta Jugoslavije bio je osnovan u Bihau 26. studenog 1942. godine uz prisustvo 54 delegata iz cijele Jugoslavije. 29

Na drugom zasjedanju u Jajcu prisustvuju 142 vijenika i tu su donesene vane odluke. Kao prva je stvaranje Nacionalnog Komiteta Osloboenja Jugoslavije, koji postaje organ vlasti za vrijeme trajanja rata, tako da mu je mandat ogranien na vrijeme dok traje rat. To je zapravo bila ratna vlada Narodnooslobodilakog pokreta, a pitanje konanog ureenja zemlje ostaje za rjeenje izborima po zavretku rata. Na prijedlog Slovenije Tito je proglaen za marala, a doneeno je jo niz odluka na primjer vraanje Jugoslaviji njezinih otuenih teritorija - Istre, Zadra i otoka.. Autor ovih redaka stigao je s veom skupinom pilota i mehaniara u Jajce upravo po zavretku II. zasjedanja AVNOJA. Bili smo na putu za prvu zrakoplovnu bazu NOVJ u Livnu da bi se odande kasnije prebacili na Vis i u Italiju. U brijanici u Jajcu, gdje sam uao s dva Slovenca, upravo se iao neki visoki ovjek, a ekao ga je jedan britanski asnik. Kako sam bio u pilotskoj bundici, ovaj na ianju odmah se je poeo zanimati za nas. Jedan od naih Slovenaca odgovorio mu je na njemakom kako su to bundice iz starog jugoslavenskog zrakoplovstva i tako se razvezao dui prijateljski razgovor. Tek sam kasnije saznao da je onaj vii bio glavom i bradom brigadir Fitzroy Maclean, a onaj drugi wing-commander John Selby, koji e biti glavni organizator naeg kolovanja u Benghaziju / Libija, za formiranje naa dva skvadrona u sustavu RAF-a. Prema tome Saveznika vojna misija je vrlo paljivo pratila i politiko znaenje AVNOJA. Naime, W. Churchill je vrlo dobro znao u 1943. godini tko se i s kakvim snagama bori protiv Nijemaca i Talijana. Znao je da su komunisti na elu borbe NOVJ, znao je neto o Titu primarno od britanske vojne misije prije Macleana. Ipak on nije zao da li NOVJ ima jedinstveno zapovjednitvo i moe li se s njima u tom smislu pregovarati. Saveznici (SAD, V. Britanija i SSSR) su na svim svojim sastancima isticali da se nee priznati nikakve nove drave koje su uspostavljene Hitlerovim osvajanjem u Europi. Kod toga oni su smatrali da e narodi moi u tim dravama potvrditi izborima formu vladavine koju ele. U tom smislu njima je odgovaralo da AVNOJ zastupa jedinstvenu Jugoslaviju, koja je razbijena Hitlerovim osvajanjem. Takoer, postalo je jasno da i vojno zapovjednitvo s Titom na elu odrava jedinstvenu kontrolu svojih jedinica. Nisu postojale vie nikakve sumnje da NOVJ eli uspostaviti dravu koja bi bila neka 30

kopija sovjetske drave. Premda prema izvjetaju Macleana takva opasnost bi postojala ako Zapadni saveznici ne bi vojno pomagali NOVJ, koji se beskompromisno bori protiv Nijemaca, a pomagali bi etnike, koji se s tim orujem bore protiv NOVJ ili jednostavno ekaju da saveznici pobijede Nijemce pa e onda oni preuzeti vlast. Poto e se Crvena armija uskoro probiti do Balkana, u tom sluaju bi se NOVJ i Tito potpuno okrenuli prema njima. Maclean je do kraja rata mnogo putovao po itavoj teritoriji bive Jugoslavije koju su drali ne samo vee jedinice NOVJ, nego i manji partizanski odredi. U povratku esto je morao ii preko otoka na Jadranu s nekim brodom britanske ratne mornarice. Nakon to su Nijemci osvojili Peljeac i Korulu, morao se vratiti preko Visa, koji je bio vrsto u rukama NOVJ-a ve krajem 1943. godine. Maclean je prvi pogledom na zemljovid shvatio vanost Visa, pa o tome pie: Koliko smo vie smo govorili o tom problemu i koliko vie smo studirali mapu, bilo je jasno da neka stalna baza moe biti samo Vis. Odluio sam poi tamo i prouiti problem zajedno s Velebitom, koji je poao samnom. Zatim su pregledavali otok s jednim asnikom R.A.F.-a, koji se je oduevio kada su doli do centralne doline. On je poeo ispitivati tu dolinu sa svih strana i doao do zakljuka da se ona moe pretvoriti u prvoklasni pomoni aerodrom. Na Visu je iza toga izgraen aerodrom s kojeg su mogli uzlijetati lovaki i transportni avioni. Lovaki avioni su na taj nain znatno poveali svoj akcioni radius, jer nisu morali prelijetati cijeli Jadran na svom putu do cilja. Takoer i bombarderi, koji su se teko oteeni vraali u Italiju. mogli su se prisilno spustiti tamo vrlo esto i na trbuh, ali su ipak posade spaene. Zakljueno je da su na Visu potrebne barem dvije brigade koje e braniti Vis od mogueg njemakog desanta pored sadanjih snaga. Partizani (kako pie Maclean) odmah su dali jednu, a drugu su trebali nai Britanci, ali to nije bilo lako postii. Konano je Macklean, uz obilaenje Glavnog stoera na Srednjem istoku, isposlovao da se na Vis poalje pola brigade komandosa s njihovom desantnom opremom. To je bila odlina ideja, jer su nai odmah dali drugu polovinu i s britanskim komandosima se iskrcali na obalu i napadali njemake garnizone. To je bila odlina priprema za konano oslobaanje Korule, Peljeca i iskrcavanje na obalu u 1944. godini. Poslije zasjedanja AVNOJA i dolaska naih ranjenika u Italiju poeli su se ameriki i britanski novinari interesirati za te velike borbe u bivoj Jugoslaviji. 31

Do tog vremena veliali su se u SAD tobonji uspjesi Drae Mihajlovia, ali su vojni dopisnici u Italiji brzo doznali da tu neto nije u redu. Tako je na primjer Associated Press ve 4. prosinca 1943. godine objavio lanak da partizani stvarno vode teke borbe, dok etnici kojih nema vie od 30 000 ekaju ili otvoreno surauju s okupatorom. Odmah iza toga ugledni New York Times je pisao da su partizani oformili jugoslavensku vladu, a 9. prosinca 1943. godine donio je lanak o AVNOJ-u, kao privremenoj vladi marala Tita u Jugoslaviji. Izgleda da se je II. zasjedanje AVNOJA dobro poklopilo s Teheranskom konferencijom, sluajno ili namjerno, to nije bitno, ali tada su svi novinari ratni izvjetai mogli doznati tko stvarno vodi teke borbe protiv Nijemaca na teritoriju bive Kraljevine Jugoslavije. Brigadir Maclean je kod svojih estih dolaska u Vrhovni stoer NOVJ na povratku imao dugaak put do jadranskih otoka, pa je to koristio da se osobno upozna sa stvarima koje su ga interesirale. Jednom prilikom kada se je zadrao u Livnu na povratku prema Dalmaciji, sa svojim pratiocima se je hranio u partizanskoj menzi. Tu je sreo jednog italijanskog pukovnika, koji je pripadao brigadi Garibaldi, stvorenoj poslije kapitulacije Italije na partizanskoj teritoriji. Pukovnik je bio vrlo zadovoljan da moe s nekim razgovarati na svom jeziku koji je Maclean kao nekadanji diplomata takoer dosta dobro poznavao. Pukovnik se alio kako njegov general oekuje neki avion s kojim e se vratiti konano u Italiju,a da mu je dosta ratovanja za bilo koga i da jedva eka da se vrati kui. Za partizane je rekao da su bili strahovito teak neprijatelj i da su to pravi boljevici, kako ih je on vidio. Zatim sam ga pitao za etnike generala Mihajlovia, pie Maclean u svojoj knjizi: Kod toga lice mu se ozarilo. Kazao je da, premda su obini vojnici nekada bili nedisciplinirani i pravili esto ispade, on je etnike voe vidio kao civilizirane ljude s kojima se moe suraivati. Zapravo jedan od najljepih domjenka koga se on sjea od poetka rata odigrao se upravo u stoeru njegovog generala, da bi se proslavilo odlikovanje Karaorevom Zvijezdom popa ujia, jednog od glavnih Mihajlovievih zapovjednika u Dalmaciji. Ono to je bilo najvie zabavno u tome, dodao je on, da je to visoko odlikovanje bilo dodeljeno ujiu za izuzetno hrabro dranje prema neprijatelju (gallantry in the face of the enemy), a tu je on osobno pijanevao u neprijateljskom Vojnom stoeru. To je pukovnik prokomentarirao uz nacionalni ponos da je to bio dogaaj koji se je mogao dogoditi samo na Balkanu.

32

Znao je Maclean i mnogo vie od toga o toj suradnji s etnicima, jer su sve te pijanke etnika s talijanskim i ustakim asnicima snimljene s malim pijunskim fotoaparatima, a snimljeni su i popisi po kojima su etnici primali plau, oruje i hranu od Talijana, a kasnije od Nijemaca. Autor ovih redaka imao je prilike da vidi takav mali fotoaparat, koji su donijeli britanski asnici u Glavni stoer NOV Hrvatske. Naravno da nije bilo teko prodrijeti obavjetajcima u Knin da snime pijanke uz peenu janjetinu koje je prireivao pop uji talijanskim, njemakim i ustakim asnicima za vezu. Tu se nije ni mnogo skrivalo u Kninu, ali je mnogo tee bilo snimiti popise o primanju plaa, oruja i namirnica za etnike i samog popa ujia. Ipak to je mnogo vie interesiralo Mr. Churchilla od slika pijanih neprijateljskih visokih asnika s popom ujiem. U stvari Mr. Churchill imao je sve te materijale pri ruci. kad je u parlamentu objavio prekid pomoi etnicima D. Mihajlovia. Potrebno je jo spomenuti da je talijanska vojska zauzela Knin 15. travnja 1941. godine i da su u njemu bili samo Talijani i zatim Nijemci, premda je formalno pripadao NDH. Ustaka vlast u njemu nikada nije uspostavljena. Prema tome pop Momilo uji je formirao etniki pokret u rajonu Knina uz direktnu pomo Talijana. U Knin su dolazili ustaki asnici za vezu i esto sudjelovali u pijankama koje je prireivao pop uji i slikali se svi zajedno u veselom raspoloenju. D. Mihajlovi je znao za suradnju etnikih zapovjednika u Crnoj Gori, Dalmaciji i Kninskoj krajini i odobravao je to, ali nije pretpostavljao da e se sve to tako javno odvijati. Kad je na njegov prijedlog pop uji odlikovan za viteku borbu protiv neprijatelja, oni su pretpostavljali da je pop uji negdje vodio borbu i protiv ustaa No on se dogovarao s njima i s Talijanima, a kasnije i Nijemcima, a borio se samo protiv partizana. Vlada u Londonu, koja je odlikovala ujia, bila je upozorena na to od V. Britanije, tako da nije vie odlikovala etnike vojvode, koji su otvoreno suraivali s Talijanima i Nijemcima pa se i slikali s njima. S nastupajuim proljeem 1944. godine Britanci su znatno poveali pomo partizanima. Velika livada u blizini Drvara bila je nae glavno mjesto za sputanje te pomoi padobranima, pie Maclean. U blizini je bio Bosanski Petrovac, s Glavnim stoerom 5.korpusa NOVJ, odakle se ta pomo dalje distribuirala na konjima i seljakim kolima. Maclean se je pobrinuo da bude dovoljno britanskih asnika ili doasnika kod organiziranja signala na zemlji i odravanju radio - veze s avionima da bi pomo bila precizno dostavljena. Tito je esto direktno sudjelovao u razgovorima s Macleanom kako da se najuinkovitije ta pomo dostavlja. 33

Jedno vrijeme Vrhovni stoer NOVJ s Titom na elu bio je u Drvaru i smatralo se da je tu potpuno siguran. Lokalni prilazi Drvaru bili su dobro branjeni, na sjeveru 5.korpus (Slavko Rodi) i 1. korpus (Koa Popovi), kod Mokrih Nogu u samoj blizini doline za sputanje tereta padobranima. Maclean je znao da Nijemci izvianjem iz zraka prate to sputanje vojne pomoi padobranima, a znao je da su oni mogli da skupiti snage i pokuati da likvidiraju Vrhovni stoer s Titom na elu. Tito je vjerovao da Nijemci ne mogu kopnenim putem brzo ni s velikim snagama prodrijeti do Drvara. Ipak, ovakav raspored je vezivao dva korpusa - i to vrlo sposobna - za odreeni teritorij, a oni su mogli mnogo vie uraditi da su imali veu slobodu manevriranja.. Maclean je od britanske obavjetajne slube poeo dobijati podatke da Nijemci vre neke pripreme za napad na Vrhovni stoer NOVJ i Tita. Ti podaci su stizali iz nekoliko izvora, a njemaki izvidniki avioni su stalno prelijetali podruje oko Drvara. Iz njihova pravocrtnog leta vidjelo se da obavljaju detaljno aero - foto izvianje. Mnogo ozbiljniji izvjetaji stizali su od R.A.F.-a (britanskog ratnog zrakoplovstva), iji su izvidniki avioni snimili velik broj jedrilica za transport trupa na aerodromima oko Zagreba i jo negdje drugdje. Iz zarobljenih njemakih dokumenata, ali najvie iz deifriranih njemakih radio poruka, moglo se je saznati mnogo vie o tome. Postojalo je nekoliko njemakih planova da se zarobi ili ubije Tito, njegov stoer, ali i Maclean osobno. Jedan takav pothvat trebali su izvesti komandosi, koji govore hrvatski ili srpski jezik, lanovi zloglasne jedinice SS Brandenburg, preobueni u partizane. Druga kombinacija sadrala je brzi napad jedne skijake skupine iz njemake 1.brdske divizije. Navodei izvjetaje o svemu tome, Maclean u svojoj knjizi pie: Ja sam bio zainteresiran da itam instrukcije za moje uhienje. Oni su napisali u svojim instrukcijama da ja trebam biti poslat poslije zarobljavanja, iz divizije u korpus, a zatim u armijski glavni stoer iz kojeg sam specijalnim avionom trebao biti dovezen u Njemaku zbog daljnjeg ispitivanja uz pomo sredstava, koja nisu bila specicirana. Maclean je o svemu tome odmah obavijestio Tita, koji je razmiljao o tome, ali su neki njegovi savjetnici smatrali da se Drvar i neposredni okoli moe pretvoriti u teko osvojivu tvravu. Tito je pitao Macleana ta on misli o tome i da li se moe snabdijeti Drvar s dovoljno mina. Maclean je rekao da to nije problem, kao i da e se upravo isporuiti brdski i topovi koji se mogu prenositi i rastavljeni na konjima. 34

Maclean je izrazio svoje miljenje da je najvea snaga partizana u njihovoj mobilnosti i da e se s dva korpusa, vezana samo za odreen teritorij, smanjiti njihova udarna snaga. Pored toga Maclean je predlagao da Vis bude u budunosti neosvojiva tvrava to je i Tito prihvatio. Na Visu je ve bila 1.dalmatinska brigada, a Britanci jo nisu skupili svoje komandose. Tito je cijenio miljenje Macleana, ali je imao i svoje planove. Maclean se je iskreno zalagao za pomo partizanima, jer se uvjerio da oni tu vojnu pomo odlino koriste. Glavni britanski stoer traio je da se srui pruga i vijadukti u Sloveniji, koja predstavlja vezu s Trstom i to je odlino uraeno. Padobranom sputeni britanski diverzanti i slovenska brigada, koja je na kratko zauzela podruje s vijaduktima, odlino su obavili taj posao. Takoer je i veoma uvana pruga Zagreb-Beograd stalno bila prekidana. . U 1944. hodini Maclean se sa svojom ekipom spustio padobranom u Srbiju, kada su se sovjetske trupe pribliile granici Srbije. Tu je ostao do oslobaanja Beograda. Britanske vojne misije prije toga, a zatim ni Maclean, nisu uspjeli nagovoriti Drau Mihajlovia da etnici rue prugu Beograd - Solun. Ovaj odnos Churchill-Maclean-Tito paljivo analiziraju svi inozemni vojni povjesniari, jer se iz njega moe zakljuiti Churchillova politika prema podruju bive Kraljevine Jugoslavije nakon njezinog raspada. Churchill je svakako elio pomoi vladi u izbjeglitvu u Londonu, ali to sve nije nita vrijedilo kada se etnici D. Mihajlovia nigdje nisu borili protiv okupatora, a neki njegovi vojvode i otvoreno suraivali s okupatorom i borili se protiv partizana. Poto je Maclean bio direktno odgovoran Churchillu, on je do najsitnijih detalja poznavao situaciju u bivoj Jugoslaviji i procijenio da bi nepomaganje partizanima znailo njihovo direktno preputanje u naruje Staljinu, kad njegove trupe dou na granicu bive Jugoslavije. Zbog toga je Churchill ve od poetka razmiljao o nekoj podjeli utjecaja na novu Jugoslaviju sa Staljinom. U tom smislu vojna pomo NOVJ od Zapadnih saveznika trebala je biti u ratnom zrakoplovstvu, mornarici, lakom naoruanju, brdskom topnitvu, kao i u lakim tenkovima i kamionima. S druge strane SSSR e dati pomo u tekom topnitvu, tenkovima i opremi za kopnenu vojsku spremnu za ratovanje u ravnici. Prva pomo od Zapadnih saveznika dostavljana je dugo padobranima iz transportnih zrakoplova, a tek kasnije brodovima. S druge strane, SSSR e kasnije moi dostaviti NOVJ kopnenim putem teko naoruanje. 35

To je bilo i potpuno logino, jer konano oslobaanje poelo je od morske obale, pa sve do Trsta i Crne Gore. Churchill je smatrao da e moi odrati i utjecaj na prilike u bivoj Jugoslaviji i poslije istjerivanja okupatora 50 : 50 sa Staljinom. Churchill je preko Macleana i u direktnim razgovorima u Italiji prouavao linost Tita, kao neospornog voe Oslobodilakog pokreta u Jugoslaviji, a takoer i glavnu linost za stvaranje AVNOJ-ske Jugoslavije. On je stekao vrsti utisak da je Tito sa svojim suradnicima spreman na beskompromisnu borbu protiv faizma i nacizma, ali da e zato i poslije rata teiti neovisnosti u donoenju politikih odluka. U tom smislu nije postojala opasnost da e se on po zavretku rata jednostavno staviti pod okrilje Staljina.

36

SAVEZNIKA VOJNA POMO NOVJ - ALI BEZ POLITIKIH USTUPAKA

U toj intenzivnoj reviziji povijesti II. svjetskog rata morala je doi na red i saveznika vojna pomo NOVJ za vrijeme rata. Naravno da su detalji o veliini te pomoi uglavnom minorizirani ili praktino izbaeni iz udbenika povijesti. Netko bi se pitao koja je svrha toga. Svrha je u tome to se kroz veliinu saveznike pomoi moe vidjeti i veliina borbenih jedinica u tom ratu koje su imale i svoju avijaciju, tenkovske brigade i mornaricu pored jake kopnene vojske. Nitko ne bi dao takvu vojnu pomo, kada bi ta vojska imala strategiju ekanja, da za njih Saveznici dobiju rat protiv Nijemaca, a oni e poslije uspostaviti svoju vlast nad narodima bive Kraljevine Jugoslavije. Kao to je spomenuto, poslije pogibije Ive Lole Ribara 3. prosinca 1943. upuena je druga delegacija NOVJ u Italiju na elu s general-majorom Velebitom. Delegacija je primljena od najviih vojnih zapovjednika na Srednjem istoku. Na prvom sastanku raspravljano je o snabdijevanju NOVJ pomorskim putem, kao i povratku jugoslavenskih trgovakih brodova koje su poslije travanjskog rata 1941. zaplijenili Italijani. Na drugom sastanku raspravljalo se o pomoi NOVJ u tenkovima i komandosima, primarno zbog njihove desantne opreme. Prema britanskim zapisima s Air-Marshalom Sholto Douglasom je dogovoreno: a) Da se zahtjevi za zrakoplovnom pomoi (direktna pomo napadom lovako - bombarderskih aviona i pomo baena padobranima) alju iz Titovog taba u R.A.F. (Royal Air Force). Sva politika pitanja ako su u vezi sa zrakoplovstvom moraju se slati u HQ (Headquarters) Glavni stoer R.A.F. - HE (Middle East). b) Glavni zapovjednik zranih snaga obeao je NOVJ punu pomo iz zraka za njihove ofenzivne akcije. c) Za oformljenje zranih snaga NOVJ, zapovjednik zranih snaga e podnositi prijedloge V. M. Tedderu, zapovjedniku Sredozemnog saveznikog zrakoplovstva ( MAAF - Mediterranean Allied Air 37

Force) za stvaranje zrakoplovne baze i kole u Italji, te isporuiti 12 aviona tipa Hurricane. d) Problem snabdijevanja zranim putem 1) Treba A. V. M. Tedderu predlagati svakog tjedna dnevne letove, ali nije vjerovatno da e ostvarenje biti uvijek mogue zbog potekoa da se dobije zatita lovakih aviona. 2) Zapovjednik zranih snaga se sloio da udovolji molbi za dobijanje 40 italijanskih transportnih aviona za prijevoz materijala. e) Meteoroloke stanice. U NOVJ su se sloili da osnuju deset meteorolokih stanica s vlastitim osobljem. Zapovijednik zranih snaga je pristao da ih snabdije potrebnim instrumentima. Komandant e narediti naelniku meteoroloke slube da izradi odgovarajui plan. Traenje za dvanaest aviona tipa Hurricane spominju se u izvjetaju pukovnika Milentija Popovia, lana Vojne misije NOVJ, pri Saveznikom zapovjednitvu za srednji istok. To je u dijelu izvjetaja sa sastanka lanova ove misije s general- pukovnikom Douglasom, zapovjednikom britanskog zrakoplovstva na Srednjem istoku. Ovo je na dokument koji se tako navodi i dalje u literaturi. Vidi se da smo mi traili eskadrilu aviona Hurricane, a to je 12 aviona, dok britanski squadron ima 16 aviona. Takoer, i naziv generalpukovnik Douglas - kako je zabiljeeno u navedenom dokumentu - umjesto Air-Marshal Sholto Douglas je neprihvatljivo svojevoljno prekrtavanje inova u R. A. F. na na nain. To se esto ponavlja i u dananje vrijeme to nije korektno, jer ostavlja mogunost krivotvoriteljima povijesti da dokazuju kako mi baratamo s lanim dokumentima i nazivima. U dokumentima sa sastanka 15. prosinca 1943. godine nalaze se prvi izvori o formiranju jedne zrakoplovne baze i kole u Italiji, kao i isporuka navedenih 12 lovaca-bombadera Hurricane. Poslije su se ti pregovori nastavili oko kolovanja pilota i tenkista, kao i o mnogim drugim pitanjima, to je naa strana smatrala jednostavnim pitanjima, a u stvarnosti pokazalo se je da su vrlo zamrena. Treba jo skrenuti panju i na oznaavanje nae vojne organizacije u tim dokumentima. Kod nas je postojao naziv Vrhovni 38

stoer NOV i POJ (Narodno Oslobodilaka Vojska i Partizanski Odredi Jugoslavije), dok se u britanskim dokumentima spominje da je pomo u oruju dostavljena partizanima, to je u poetku i bilo sasvim tono, jer su oni u poetku bacali padobranima pomo ba partizanskim postrojbama, pa su zadrali taj jednostavan naziv. Nakon Teheranske konferencije partizani su su ve bili priznati kao vojna sila Saveznika, imali su divizije i korpuse. Kad su se uhodali ti pojmovi, ustalio se naziv NOVJ (Narodno oslobodilaka vojska Jugoslavije), ili NLAY (National Liberation Army of Yugoslavia). Autor ovog rukopisa bio je u prvoj skupini avijatiara, koja je nakon tekog puta kroz Bosnu stigla na Vis. S naim starim brodom i naom posadom grupa je prevezena u Bari gdje je stigla 7. Isijenja 1944. godine i iskrcala se tamo u 17.30 sati. Kasnije je stigao velik broj avijatiara, koji su smjeteni u gradiu Carovigno. Tu smo dobili vojne legitimacije s podacima na naem i engleskom jeziku. Na prvoj strani je stajalo veliko NOVJ i NLAY, s objanjenjem tog naslova na drugoj stranici. Bili smo tretirani kao savezniki vojnici. Tek kada smo primljeni u R. A. F. u Africi dobili smo iskaznice R. A. F. za kretanje po cijelom Srednjem istoku. Mnogo je bilo zabuna kod pregovora o kolovanju pilota, kao i oznaavanju aviona koji su nam dodijeljeni. Tenkisti su se kolovali samo na naem jeziku, po zavrenoj obuci prebaeni su na Vis, gdje su tenkovi dobili nae oznake i kada su se kasnije iskrcali na jadransku obalu bili su pripojeni naim borbenim snagama. Zrakoplovci su ulaskom u R. A. F. radio-vezu morali odravati na engleskom jeziku i naa dva skvadrona ulaze u Balkan Air Force. Naravno da nai pregovarai nisu odmah razumjeli da je to vezano s odreenom procedurom, posebno i zato to smo mi traili i postigli da nai avioni imaju i nae oznake, tako da unutar krugova koje ima R. A. F. bila crvena zvezda, kao i da zakletvu polaemo samo Vrhovnog stoeru NOVJ, a da primamo plau R. A. F. po ekvivalentu s inovima R. A. F - a. Britanci su shvatili te nae frustracije, tako da je SOE (Special Operations Executive - Uprava za specijalne operacije) otro podrala miljenje da je vano poneto poi u susret Titu koji iskreno, iako pogreno, smatra da je ta stvar probni kamen britanskih dobrih namjera. Osim toga, Partizani smatraju da e saznanje, da se kod Saveznika obuava njihovo zrakoplovno osoblje, na Partizane moralno djelovati, tako da e ih ohrabriti u borbi protiv Nijemaca. (ovdje je rije Partizani koritena umjesto NLAY). 39

No na ostalim podrujima britanska vojna, a posebno humanitarna pomo, ostvarivala se mnogo lake i mnogo bre. Tako su ve na poetku 1944. godine u Italiji postojale etiri bolnice NOVJ, od toga dvije vee u mjestima Gravina i Modugno. Teki ranjenici otpremljeni su na Maltu. Ove u Italiji imali su nae bolniare, italijanske kirurge i po nekog talijanskog lijenika, koji je preao na stranu partizana jo u Dalmaciji. Bolnica na Malti bila je potpuno britanska, odlino ekipirana s britanskim lijenicima i bolniarkama i dobro snabdjevena s lijekovima. Naravno, tu su bila i odjeljenja za rehabilitaciju ranjenika. Maclean pie u svojoj knjizi o naporima transportne avijacije R. A. F - a u spasavanju naih ranjenika. Na jednom mjestu u Crnoj Gori bilo je koncentrirano blizu 1 000 ranjenika u samoj blizini improviziranog aerodroma. U jednom danu s trideset grupnih letova aviona DC-3 svi do jednog su evakuirani u Italiju pred nosom neprijatelja. Poslije kapitulacije Italije, tek nakon nekog vremena njemake jedinice zauzimaju iroka podruja Dalmacije. Kod toga su nastajali i veliki zbjegovi ena, djece i staraca, kako u primorskom pojasu, tako i na otocima. Ve poetkom 1944. godine ene, djeca i starci su iz tih zbjegova prebaeni u Italiju gdje su prihvaeni u privremeno formirane baze. Oko 30 000 tih izbjeglica prebaeno je u El Shatt na Sinaju. Tu su uz britansku pomo i zalaganjem naih ljudi proradile kuhinje, kole i improvizirane ambulante, cijeli grad atora u velikom pustinjskom zbjegu. Ta pomo Saveznika nekad je potcjenjivana, jer se nije mogla odmah organizirati redovna sanitetska sluba pa je u poetku bilo umiranja tek roene djece. Ipak sve se to vremenom popravilo, zbjeg je imao dovoljno hrane, vode i ostalih sredstava za ivot. Odmah po zavretku rata svi su vraeni u svoja mjesta. Zbrinjavanje blizu 30 000 ljudi bila je velika humanitarna pomo Hrvatskoj od zapadnih Saveznika, najvie od V. Britanije. Za dobijanje vojne pomoi u veoj mjeri bilo je vano dalje utvrivanje otoka Visa. Kako je spomenuto, ve krajem 1943. godine tu je britansko topnitvo PZO s reektorima sposobno da odbije napade njemakih tuka, koje u drugim krajevima pod kontrolom snaga NOVJ postiu jo uvijek veliki uspjeh. Zatim je na Visu izgraen aerodrom koji koriste primarno lovci, lovci-bombarderi i transportni avioni, kao to je DC - 3 Douglas. Takoer teko oteeni bombarderi kada se vraaju nakon svojih misija u Italiju 40

sputaju se esto na trbuh na aerodrom na Visu, gdje su njihove ranjene posade zbrinute. Vis postaje glavna baza i za snabdjevanje NOVJ morskim putem. Ovamo normalno dolaze brodovi iz Italije, pa se tu tereti prebacuju na velike ribarske brodove, pretvorene u ratnu mornaricu NOVJ i prebacuju negdje u podruju Podgore na kopno. Premda su Nijemci uspjeli osvojiti Bra, Hvar, Peljeac i Korulu, to ne znai da tamo ne djeluju i partizanske postrojbe. Na Visu je otvorena kola za topnitvo. Tu se odvijala obuka najvie na amerikom brdskom topu od 75 mm Pack Howitzer, koji se rastavljen mogao prenositi na mulama ili konjima. Poslije obuke avionima su haubice, mule i posade s municijom prebacivane na improvizirane aerodrome pod kontrolom NOVJ. Svo vrijeme britanska ratna mornarica je potpuno dominirala do sredine Jadrana, ali nije rado prilazila naoj obali, jer su Nijemci jo uvijek imali moderne avione u Mostaru i na nekim drugim aerodromima. Sve je to karakteristino za nekoliko prvih mjeseci 1944. godine. Nakon toga uloga Visa naglo raste i odande e nae jedinice konano krenuti u invaziju na Korulu, Peljeac i Kopno uz pomo britanskih desantnih brodova. Prije toga britanski komandosi zajedno s naim borcima iskrcavali su se na mnogim mjestima, napadali njemake bunkere i manje garnizone, dovodili dosta zarobljenika, koji su svi smjeteni na Bievu kraj Visa. Konano moe se sumirati sva pomo koja je dobijena od zapadnih Saveznika, primarno od V. Britanije u 1944. godini. Ve je spomenuta humanitarna pomo sa zbjegom u El-Shattu i velika pomo za NOVJ u prijevozu za Itailju, kao i zbrinjavanje velikog broja ranjenika NOVJ. Oni su bili teko optereenje za jedinice NOVJ, opkoljene od veih njemakih snaga. Kolone ranjenika smanjivale su pokretljivost jedinica NOVJ, to je bilo njihovo najjae oruje u borbi s jakim neprijateljskim snagama. O vojnoj pomoi koja je dodijeljena NOVJ u 1944. godini Maclean iznosi slijedee podatke: vie od 100 000 puaka, 50 000 runih strojnica, 1 380 minobacaa, 324 000 municije za minobacae, 636 000 runih bombi, preko 97 500 000 municije za puke i strojnice, 700 radio stanica, 175 000 uniformi (najvie battle-dress tip) i 260 000 pari vojnikih cipela. Ovdje je spomenuta samo vojna pomo u lakom naoruanju. Od topnitva je 41

ovdje spomenut Pack Howitzer, koji je dodjeljivan NOVJ avionima, a itave topnike jedinice su formirane u pripremama invazije na kopno. Mnogo sloenije bilo je osnivanje skvadrona ratnog zrakoplovstva i tenkovske brigade NOVJ. Skupina pilota i mehaniara koja je stigla u Italiju smjetena je u gradiu Carovigno i nakon dueg zadravanja prebaena brodom u Aleksandriju, a odande u Benghazi. Na pustinskom aerodromu Benina blizu Benghazija formirana je posebna jedinica za obuku pilota i mehaniara. Tu su svakog dana stizali sa svih strana novi dragovoljci. Uz one iz Kraljevskog jugoslavenskog zrakoplovstva i Slovenci roeni u Istri, koji su bili u talijanskom zrakoplovstvu pa zarobljeni od Britanaca u borbama u Africi, imali su pravo poslije Teheranske konferencije prijaviti se u nae zrakoplovstvo. Takoer i osoblje iz amerikog zrakoplovstva (USAF), porijeklom iz naih krajeva, imalo je isto pravo. Zbog toga se skupilo pilota i ostalog osoblja vie od dva skvadrona. koji su odmah odobreni od V. Britanije. Nakon izvrene potpune preobuke na borbene avione formirani su 352Y squadron R.A.F.-a lovaki s avionima Spitre VC i lovako-bombarderski 351Y squadron R. A. F. s avionima Hurricane Mk IV RP (Rocket Projectile). Te rakete zrak - zemlja bile su najbolje oruje za napad na brodove, kao i na njemake kolone u povlaenju, ali i u svim drugim preciznim napadima na ciljeve na zemlji. Oba squadrona ulaze u Balkan Air Force i djeluju prvo s aerodroma Canine (Kana) u Italiji, a zatim s Visa i kabrnje kraj Zadra. Od poetka druge polovine 1944. godine, pa do kraja rata oba squadrona su u intenzivnim borbama protiv ciljeva na zemlji, jer se Nijemci i piloti NDH piloti nisu vie uputali u lovake borbe u zraku protiv saveznikih aviona. Oni su napadali samo transportne avione i po koji zaostao oteeni bombarder, a od velikih zranih armada bombardera, praenih lovcima, bjeali su odmah im bi ih ugledali. Trebalo je formirati i trei squadron, ali do toga ne dolazi pa se ta grupa prikljuuje velikoj skupini koja iz Jugoslavije kree na kolovanje u SSSR preko Egipta, Palestine, Sirije i Iraka, preko Teherana i Kaspijskog mora. Pored britanskog otezanja za formiranje treeg squadrona, bilo je tu i nae krivice, jer smo traili da dobijemo najnoviji britanski Hawker Typhoon lovac42

bombarder, koji je bio predvien za potporu invazijskih snaga u Normandiji. Osim toga, taj avion kao novi tip bio je teak za odravanje, ali i za letenje tako da su nai zahtjevi bili potpuno nerealni. S obukom i formiranjem tenkovske brigade sve je bilo mnogo jednostavnije. Prva tenkovska brigada formirana je 16.srpnja .1944. godine, u Gravini (Gravina di Puglia) od slualaca tenkovske kole NOVJ i jugoslavenskih interniraca u Italiji - uglavnom iz Hrvatske, Slovenije i Crne Gore. Brigada je imala 4 tenkovska bataljona svaki s po dvije ete, naoruana britanskim tenkovima Stuart, dvije ete oklopnih automobila, inenjerijski bataljon i protutenkovsku bateriju. U svom sastavu imala je oko 800 ljudi i oko 100 tenkova i oklopnih automobila. Obuka je poela u Italiji, a zavrena u Sjevernoj Africi. U kolovozu 1944. godine brigada je prebaena na Vis i Bra i 8. listopada ulazi u sastav 26 divizije NOVJ. O pomoi u topnitvu ve je dosta toga reeno. Treba dodati da je saveznika pomo omoguila da 4.armija ima u transkoj operaciji motoriziranu artiljerijsku brigadu od 6 diviziona. Slutnje brigadira Macleana da Nijemci spremaju neku veu zrano- desantnu operaciju i da bi to mogao biti i napad na Vrhovni stoer su se obistinile. Premda su i obavjetajni podaci dobijeni iz jedinica NOVJ na to ukazivali, u Vrhovnom stoeru nisu oekivali mogunost zranog desanta, nego eventualnu ofenzivnu akciju njemake kopnene vojske. Zrani desant na Drvar, uz koji se nalazio Vrhovni stoer i Tito, izvren je 25. svibnja 1944. godine. Desant nije uspio - zarobljena je samo Titova uniforma u krojanici u Drvaru, a Nijemci su skupo platili taj napad. Ipak i pored svih opasnosti Tito i cijeli politiki vrh uspjeno su se izvukli iz peine u Drvaru i sa sovjetskim avionom, koji je Titu stavljen na raspolaganje, on se s pratnjom i suradnicima prebacuje s improviziranog aerodroma u Kuprekom polju u Bari. Nakon toga doneena je odluka da se Vrhovni stoer NOVJ s Titom na elu i politiki vrh prebace na Vis, to mu je ve prije toga predlagao Maclean. Vis je u to vrijeme bio potpuno ureen, s aerodromom i potpuno organiziranom obranom. Tito je stigao na Vis s britanskim razaraem 7. lipnja, upravo u vrijeme kada su se u Francuskoj vodile estoke borbe poslije otvaranja druge fronte - operacije Overlord. Operacije NOVJ u Jugoslaviji tada se naglo poveavaju pa je njima bilo lake upravljati sa sigurnog mjesta kao to je bio 43

Vis, nego iz nekog osvojenog gradia u Jugoslaviji. Osim toga, tu se je mogla i bolje koordinirati saveznika vojna pomo, kao i rjeavati politike odnose s kraljevskom vladom u izbjeglitvu. U meuvremenu sovjetske trupe u svojim velikim ofanzivama konano su se potpuno pribliile jugoslavenskoj granici. Na Visu Tito tada donosi odluku da ide u Moskvu i to sovjetskim avionom, koji mu je ve prije toga stavljen na raspolaganje. Da bi se izbjegla bilo kakva mogua diverzija na njegov avion, taj odlazak je pripreman u najveoj trajnosti, tako da ni Britanci nisu bili obavjeteni o tome. Vrlo je vjerojatno da je Tito donio odluku da putuje u Moskvu nakon povratka iz Caserte, gdje je bio na sastanku s Churchillom i generalom Wilsonom. O tome svjedoi i jedna depea upuena 15. rujna 1944. godine Edvardu Kardelju u kojoj Tito pie: U vezi s mojim skorim odlaskom odavde bilo bi potrebno da ti im prije doe ... Maclean je tada bio ve u Srbiji i, kako pie u svojoj knjizi, polovinom rujna primio je osobno poruku od generala Wilsona. Tu se javlja da je Tito misteriozno nestao s Visa i da se odmah vratim da bi ga pronaao. Takoer i Churchill je poslao teleks gdje uvrijeeno pita o tom nestanku TIta s Visa. Maclean je kroz neko vrijeme doao u vezu s Titom nakon njegovog povratka gdje mu on javlja da nema nikakvih promjena u odnosima sa Saveznicima i da e se uskoro sresti s njime. Let je dran u najveoj tajnosti, jer su to prilike zahtijevale, a tajnost se odnosila i na nae i britanske posade na Visu. Na Visu su tada pored britanske PZO s topovima i reektorima postojali i lovaki avioni - prvo britanski, a poslije nai. Let je izvren sovjetskim transportnim avionom DC-3, koji je Tito imao na raspolaganju pa je bio ve spreman pred no 18. rujna 1941. za ukrcavanje. Ipak uzlijetanje je izvreno iza ponoi tj. 19. rujna i to u tajnosti bez upaljenih pozicionih svjetala. Avion je poslije uzlijetanja na visini od 300 m zahvaen zasljepljujuim mlazom reektora pa se odmah spustio na manju visinu i krenuo prema moru, zauzevi prvo kurs prema Bariju. Kroz neko vrijeme, stalno s ugaenim svjetlima. poinje s penjanjem i preletom linije fronte s kursom prema Krajovi u Rumuniji. U ranim jutarnjim satima 14. rujna avion s Titom sletio je u Turn-Severinu, gdje su ve bile sovjetske trupe. Odande je automobilom prebaen u Krajovu. Nakon kratkog zadravanja, iz Krajove je 21. rujna odletio za Moskvu. Tito je u Moskvi imao sastanke sa Staljinom, visokim funkcionerima sovjetske vlade i vrhovnog zapovjednitva Crvene armije. Sutina je bila u 44

tome da se Jugoslavija ne moe smatrati jednostavno kao okupirana teritorija, nego da tu postoji oslobodilaki pokret s ciljevima izraenim na II zasjedanju Avnoja i da taj pokret ima svoju vojsku, koja je ve oslobodila veliki dio teritorija. Crvena armija je pri dolasku na jugoslavensku granicu zatraila od Nacionalnog komiteta osloboenja Jugoslavije i Vrhovnog stoera NOVJ da dozvole sovjetskim trupama pravo ulaska na jugoslavensku teritoriju. U to vrijeme NOVJ je imala 16 korpusa s ukupno 59 divizija, 21 samostalnu brigadu i 140 partizanskih odreda. Ipak tih snaga nije bilo dovoljno na tom pravcu gdje su se sovjetske trupe spremale za napad. Osim toga, nae divizije su radi pokretljivosti imale manji broj ljudi, slabije naoruanih od sovjetskih i bez dovoljno topnitva i tekog naoruanja. Nakon razgovora u Moskvi postignuti su veoma precizni dogovori o koordinaciji djelovanja NOVJ i Crvene armije. Staljin je odobrio vojnu pomo, tako da je sklopljen dogovor o isporuci naoruanja za 12 pjeadijskih, dvije zrakoplovne divizije i jedne tenkovske brigade, kao i o kolovanju kadrova u sovjetskim vojnim kolama. Jedino slubeno priopenje o ovim sedmodnevnim razgovorima u Moskvi dala je Telgrafska Agencija Sovjetskog Saveza - TASS 28. rujna 1944. godine:Prije nekoliko dana sovjetska Vrhovna komanda je zatraila od Nacionalnog komiteta osloboenja Jugoslavije i Vrhovnog taba Oslobodilake vojske Jugoslavije da dozvole sovjetskim trupama pravo ulaska na jugoslavenski teritorij da bi na taj nain nastavile borbu protiv njemakih i maarskih trupa. Sovjetska komanda se obvezuje da e napustiti Jugoslaviju po zavretku vojnih operacija. Nacionalni komitet osloboenja i Vrhovni tab Narodnooslobodilake vojske Jugoslavije prihvatili su ovaj zahtjev...Sovjetska komanda prihvatila je zahtjev jugoslavenskih vlasti da civilna uprava ostane pod jurisdikcijom Nacionalnog komiteta osloboenja Jugoslavije u oblasti jugoslavenskih teritorija gdje e biti privremeno sovjetske trupe. Ovo priopenje TASS je vrlo vano za povjesniare. Tito je uspio dobiti veliku vojnu pomo od SSSR-a - da sovjetske trupe uu u Jugoslaviju, daju kljuni doprinos oslobaanju Beograda i proboju Srijemske fronte i da zatim napuste Jugoslaviju. Bez sovjetskih trupa ostvarenje tih zadataka bilo bi nemogue i zahtijevalo bi ogromne gubitke koji i onako na Srijemskoj fronti nisu bili mali. 45

U Ratnom zrakoplovstvu NOVJ formira se sada 42 zrakoplovna divizija s 421, 422 i 425. pukom, 42. samostalna eta za vezu i 42. pokretna aeroplanska radionica s jurinim avionima IL-2, dvosjedom UIL-2 i avionima za vezu Po2. Formirana je i 11. lovaka divizija koja se je sastojala od 111, 112 i 113 lovakog puka s avionima Jak-1 i nekoliko Jak-3 i Jak-7, kao i Po-2 za vezu. Druga tenkovska brigada formirana je 8.oujka.1945., kod Tule u SSSR-u. Imala je tri tenkovska bataljona s tenkovima T-34, prateu tehniku i protuavionsku etu i sanitetski vod. U Jugoslaviju je upuena 26. oujka, a na Srijemskoj fronti kod Tovarnika je 7. travnja ula u sastav 1.armije JA. Stigla je u vrijeme priprema proboja Srijemske fronte 12 do 14 travnja. Brigada se nalazila na pravcu glavnog udara 1. armije. Poto je ovdje rije o dokumentima, vojna terminologija je ostala originalna kakva je bila u njima. Tada se je u hrvatskom jeziku koristila rije tab, a ne stoer i komanda, a ne zapovjednitvo, puk a ne pukovnija itd. Sve je to nuno da ne doe do zabune kod analize povijesne dokumentacije. Kao to se vidi, vojna pomo V. Britanije, SAD i SSSR-a bila je mnogo vea nego to se to obino misli. Podcjenjivanje, minimiziranje i neistine oko te pomoi najee rezultiraju neznanjem mladih ljudi, koji o tome poslije 1990.-tih godina nisu skoro nita uli u kolama ili su uli u sustavno iskrivljenom obliku. U borbi za istinu o NOVJ mora se spomenuti da je potcjenjivanje te pomoi postojalo i za vrijeme Titovog ivota, premda on sam nije nikada neto negativno rekao o tome. Mnogi ljudi na rukovodeim poloajima skloni su favorizirati ratna zbivanja primarno u svojoj republici, pa je svatko iz Istre znao za 1.tenkovsku brigadu koja se je probila do Rijeke i Trsta, a nije znao za 2 tenkovsku brigadu i o njenim borbama na Srijemskoj fronti. Naravno za nekoga iz Vojvodine stvari su obrnute. Ipak to je neki povijesni lokalpatriotizam bez zle namjere. Do sustavnog iskrivljavanja povijesne zbilje dolazi iza 1990-tih godina. Ipak mnogo interesantnije za ozbiljne vojne povjesniare je nain kako je Tito uspio dobiti tu veliku vojnu i drugu pomo, bez nekih ustupaka u dravnom suverenitetu Avnojske Jugoslavije. U vrijeme kada je Tito odletio s Visa u Moskvu, upravo je poelo oslobaanje otoka od strane naih snaga s Visa. Tako je 8. rujna osloboen Bra, 14. rujna Korula, Peljeac 15. rujna. V. 46

Britanija je pomagala iskrcavanje naih jedinica na jadransku obalu, oni su predlagali da i njihove trupe sudjeluju u oslobaanju Splita i jadranske obale. Svakako bez britanskih transportnih brodova bilo bi nemogue prebaciti na jadransku obalu 1.. tenkovsku brigadu i artiljerijsku brigadu i svu njihovu opremu, rezerve goriva i streljiva. To se sigurno nije moglo prevesti s ribarskim brodiima. Tito se zahvalio na svoj toj pomoi, ali je uspio u tome da se britanske snage koje su bile u Italiji ne iskrcaju na naoj obali. Neke ve iskrcane snage koje su pratile transportne brodov vraene su nazad, pa su snage NOVJ morale svojim ribarskim i drugim brodovima prebacivati jedinice s otoka na obalu i onda nastaviti radi njihovog snabdijevanja. Svaki analitiar e zapaziti da su Churchill i general Wilson s ljutnjom i indignacijom primili vijest o iznenadnom odlasku Tita u Moskvu. Oni su oekivali da e se Tito sada staviti pod potpunu kontrolu Staljina i SSSR-a, kad je dobio svu tu pomo a odbio zapadnim saveznicima iskrcavanje na jadransku obalu. Tek neto kasnije svi e uvidjeti da je Tito igrao sasvim drugu igru od one koje su se bojali Churchill i Wilson, a i cijeli britanski Glavni stoer za Srednji Istok. Time to se britanske trupe nisu iskrcale u Jugoslaviji postignute su dvije stvari. Prvo, od Staljina mogla se je zatraiti velika vojna pomo i direktna pomo za oslobaanje Beograda, kao i pomo u probijanju Srijemske fronte, a da sovjetske trupe iza toga napuste Jugoslaviju. Svuda drugdje gdje su sovjetske trupe osvojile teren, tu su i dugo ostajale. U stvari Staljinu bi bolje odgovarao ira fronta i trajno zadravanje na tom podruju, svuds sjeverno od Save. Nae snage nakon iskrcavanja su ve postojeim divizijama na kopnu krenule obalom i konano dole do Rijeke oslobodile cijelu Istru, a zatim na uenje i protivljenje Britanaca i Trst. U sluaju iskrcavanja i britanskih trupa, one bi trajno ostale u Trstu ali i u Istri, koja je prije rata pripadala Italiji, Pitanje je koliko bi se na mirovnim pregovorima moglo postii i bi li Istra u tom sluaju uope pripala Jugoslaviji. Zauzimanje Trsta izvedeno je i onako kao pregovaraki adut, kojeg se moemo i odrei, ali ne i Istre. Jednom rijei da su se zapadni saveznici iskrcali na jadransku obalu i zajedno s nama napredovali obalom Istre, ni otoci Cres, Loinj i Lastovo nikada ne bi pripada Hrvatskoj, a Slovensko primorje Sloveniji. U isto vrijeme Crvena 47

armija ostala bi trajno u Vojvodini i dijelu Slavonije. Avnojska Jugoslavija bila bi podijeljena 50 : 50 po utjecaju - V. Britanije i SSSR-a, upravo tako kako su se kasnije dogovarali Churchill i Staljin. Svaki ozbiljan povjesniar i vojni analitiar dolazi do takvog zakljuka, jer jednostavno se ne moe vidjeti druga alternativa. U potvrdu ovome treba spomenuti jo jednom koliko je Titov iznenadan put u Moskvu s indignacijom primljen i od Churchilla, koji je i sam bio u Moskvi u listopadu 1944. godine, tj. upravo nakon Titovog boravka tamo. Churchill je u Moskvi sa Staljinom vodio razgovore o budunosti Europe i poslao je 12 listopada 1944., H. Hoppkinsu osobnom Rooseveltovom sekretaru slijedeu poruku o tim razgovorima: Ovdje je sve zadovoljavaju osim situacije na Balkanu, koja je alosno zapetljana. Poto je ivio na Visu tri-etiri mjeseca, Tito se je odjednom izgubio ne ostavivi nikakvu adresu, ali je zadrao straare oko svoje peine, kako bi izgledalo da je jo tu. Tada se uputio u Moskvu gdje je vodio razgovore i g. Molotov je juer priznao g. Edenu tu injenicu. To neodmjereno ponaanje, Rusi pripisuju Titovoj nepovjerljivosti povezanoj s njegovim seljakim odgojem i kau da nama to nisu rekli iz obzira prema njegovoj elji za tajnou. Staljin i Churchill se nekako u to vrijeme pokuavaju sporazumjevati o podjeli utjecajnih sfera u Europi i o poznatoj 50 : 50 podjeli utjecaja u buduoj Jugoslaviji. Nepunu godinu dana kasnije u lipnju 1945. na konferenciji u Postdamu, pri razgovoru o 50:50 podjeli, Staljin i Churchill se uzajamno ale na Tita. Svjedoanstvo o tome moe se nai u 10. poglavlju este sveske Churchillovih memoara, gdje pie: Zatim sam govorio o tekoama u Jugoslaviji, gdje nemamo nikakvih konkretnih ambicija, ali o kojoj postoji sporazum 50 : 50. Sad je to 99 : 1, na tetu Britanije. Staljin je uzvratio da srazmjer iznosi 90 posto britanskih interesa, 10 posto jugoslavenskih i nula posto ruskih. Sovjetska vlada esto ne zna to Tito namjerava da ini. Za svakog ozbiljnog povijesnog analitiara Tito je - sa svojim seljakim ili neseljakim odgojem - uspio ovu 50 : 50 podjelu izmeu dva giganta II svjetskog rata prevede na 100 posto vlastitog utjecaja unutar granica Avnojske Jugoslavije. Tito je znao da e svojim tajnim odlaskom u SSSR izazvati veliku uzbunu kod zapadnih saveznika, ail nije imao nikakvog drugog izbora u tome. Jedino na taj nain mogao je rijeiti budui tijek dogaaja u korist neovisnog poloaja 48

Avnojske Jugoslavije, to e budui dogaaji stvarno potvrditi. Zbog toga je 10. listopada 1944. uputio poruku Peku Dapeviu, zapovjedniku Prve armijske grupe, kod koga su se tada nalazili F. Maclean i C. Huntington iz Amerike vojne misije, da im prenese slijedee: Moj odlazak s Visa bio je diktiran vojnim i dravnim potrebama. S obzirom na dosadanje iskustvo s raznim pokuajima Nijemaca, moj put se morao drati u tajnosti. Prema tome nema nikakve promjene u odnosima izmeu nas i naih saveznika. udi me zato se onda ine razne primjedbe i komentari kod saveznikih krugova. Mi smo nezavisna drava i ja kao predsjednik Nacionalnog komiteta i vrhovni zapovjednik nisam nikome izvan nae zemlje odgovoran za svoje postupke i rad koji je u interesu naih naroda. Gospoda efovi Engleske i Amerike vojne misije mogli su sve tekue poslove svravati s mojim zamjenicima u Vrhovnom tabu i Nacionalnom komitetu. Za nekoliko dana, im budem u mogunosti, ja u ih primiti i rado razgovarati s Macleanom i efom amerike misije. Molim izruite moj pozdrav brigadiru Macleanu i g. pukovniku Huntingtonu. U stvari jedino je Maclean ve onda shvatio da Tito nije nikakav obian bivi inovnik Kominterne, koji eli to prije Avnojsku Jugoslaviju staviti pod okrilje Staljina, ali i bilo kog drugog. Uglavnom svi povjesni i vojni analitiari priznaju da je bila potrebna velika vjetina primiti tu obilnu vojnu pomo od obje strane i zadrati 100 posto vlastiti utjecaj na politiki razvoj Avnojske Jugoslavije, pored naelno dogovorene podjele 50 : 50 od strane dva kljuna igraa iz kluba Velike trojice. Potrebno je jo jednom naglasiti da svi priznati inozemni vojni povjesniari II. svjetskog rata upravo taj potez Tita da primi svu tu vojnu pomo, a da konano ostane 100% na utjecaj na poslije ratni razvoj Avnojske Jugoslavije, smatraju pravim majstorskim potezom. Mnogi strani povjesniari, ak i oni koji nemaju neke simpatije prema Titu, smatraju to poetkom njegovih politikih poteza u igri za ili protiv jedne ili druge velike sile, da bi konano dobio pomo i podrku od obiju. Kod toga on zadrava poziciju da upravlja svojim unutarnjim poslovima bez ikakvog vanjskog nadzora. Ta politika strategija nastavit e se u slijedeih 35 godina, uglavnom uspjeno za Tita. to se tie povjesniara u dravama nastalim raspadom SFRJ, tu su falsikati 49

probili sve okvire u drutvenim znanostima, a posebno u povijesti perioda od poetka II svjetskog rata, pa sve do 1990-tih godina. Naravno da ima i ozbiljnih ljudi meu tim povjesniarima, ali njihov glas se jednostavno ne uje u poplavi krivotvoritelja povijesne istine i u naznaenom vremenu. Stanje u Hrvatskoj je ipak neto bolje nego na primjer u Srbiji, primarno stoga to ak i ljudi s patolokom mrnjom prema Titovoj eri znaju da Istra, kao i otoci Cres, Loinj i Lastovo i Slovensko primorje ne bi nikada bili vraeni Hrvatskoj i Sloveniji da nije bilo tih Titovih stratekih poteza jo za vrijeme II. svjetskog rata. Konano moe se rei da intenzivno esto groteskno iskrivljavanje povijesti NOVJ iz razdoblja II. svjetskog rata dolazi tek iza 1990. tih godina. U tom smislu je i minimiziranje i iskrivljavanje veliine vojne pomoi koja je primljena od Saveznika. Netko bi mogao postaviti pitanje koja je uope svrha tog minimiziranja vojne pomoi koju je primila NOVJ. Svrha je da nove generacije uope nemaju pojma o veliini NOVJ za vrijeme II. svjetskog rata, jer svakako takva pomo ne bi mogla biti pruena skupini komunistikih agitatora, koji su mogli organizirati samo male partizanske odrede. U tom minimiziranju uloge brojne veliine NOVJ mogu se zapaziti tri osnovna prilaza: etniko-nostalgini, ustako-nostalgini i neonacistiki. Uz takve postoje i samostalni esto po argumentaciji paparaco-tipovi samozvanih povjesniara i novinara utog tiska. Vrijedna pomena su prva tri prilaza, jer tu pored obinih ignoranata ima autora s poznavanjem povijesti, ali i s razraenim sustavom njezinog lanog prikaza. Taj lani povijesni prikaz ima svoj sustav koji je u osnovi isti za sva tri prilaza. Spominju se oni povijesni dogaaji i konkretni potezi Tita, koji idu u prilog njihovoj tezi pa se njihova vrijednost (ponder) mnoi s faktorima od 10 do 100, a uope se ne spominje ono to im ne ide u prilog, bez obzira koliki ponder bi neki objektivni povjesniar takvom dogaaju ili potezu dao. Na taj nain moe se prikazati povijesna zbilja kako god to netko eli. Naravno, uvjet za uspjeh u tome je da mladi ljudi kojima je to namjenjeno nita od toga nisu uli za vrijeme svoga kolovanja. to je u stvari osnova kod etnikonostalginog prilaza? Zastupaju tezu da su etnici prvi antifaistiki borci na teritoriju bive Kraljevine Jugoslavije, a partizani su se pojavili kasnije kao komunistiki agitatori. Saveznika pomo je etnicima obustavljena zbog pritiska Staljina na Churchilla i pruena je partizanima, koji su to koristili za borbu protiv pravih boraca za slobodu i demokraciju - etnika. Nikada od 1990. godine u udbenicima povijesti u 50

Srbiji nije napisano da je britanski Glavni stoer za Srednji Istok uputio vie puta traenje D. Mihajloviu da se izvri ruenje pruge Beograd-Solun, koja je bila vrlo vana za snabdijevanje Rommelovih snaga u Africi, koje su teke muke zadavale britanskim snagama. Padobranom su sputani specijalisti s eksplozivom koji se prikljuuju britanskoj vojnoj misiji kod D. Mihajlovia ali sve je bilo uzalud. Ta pruga nije ruena sve do druge polovine 1944. godine. S druge strane, ve u 1942. godini izvrene su diverzije na pruzi Zagreb - Beograd, a u ljeto 1943. godine dva puta je zauzet Lekenik na toj pruzi uz veliko razaranje pruge i te eljeznike postaje. U Sloveniji su padobranom u ljeto 1943. godine sputeni britanski komandosi s eksplozivom za ruenje jako uvane pruge za Trst. Slovenska brigada je u tekoj borbi na kratko vrijeme zauzela vane vijadukte na toj pruzi i britanski komandosi su postavili eksploziv, tako da je ta vana pruga prekinuta od 1943. do kraja rata. Glavni stoer za Srednji istok (HQME) posebno se zahvalio Glavnom stoeru NOVSlovenije za tu akciju. Takoer vijadukt na pruzi Zagreb-Rijeka sruen je ve 1942. godine, tako da je ta pruga radila samo od Zagreba do Karlovca i to do 1944. godine. Prema tome, jedino se nije mogla ruiti pruga BeogradSolun i to upravo na podruju koje je bilo pod kontrolom D. Mihajlovia i jedinica kvilinga Nedia. . Pouzdano se zna da je postojao dogovor izmeu D. Mihajlovia i Nedia, a preko njega s Nijemcima, da se ta pruga ne dira. Sve se to moe nai u ratnim arhivima V. Britanije. Poto se nita od toga ne nalazi u udbenicima povijesti, kako bi se odrala pria o D. Mihajloviu kao rtvi dogovora Staljin - Churchill, a o Nediu kao ocu nacije koji je sve svoje zloine poinio samo radi ouvanja ivota srpskog naroda, mora se i minorizirati saveznika pomo NOVJ. Jasno je da ovoliku pomo ne bi mogla primati skupina komunistikih agitatora, koji su se borili samo za interese SSSR-a. injenica da je Tito primio tu pomo od Churchilla i Staljina, a da kod toga nije dao nikakvih politikih ustupaka, te da su trupe SSSR-a napustile Jugoslaviju nakon proboja Srijemske fronte nigdje se ne spominje. S druge strane, da je Tito imao sklonosti prema lijepim enama i luksuznom ivotu ima daleko veu vrijednost, kao negativni ponder u toj ocjeni njegove linosti od povjesniara paparaco tipa.Jo znatno vee besmislice postoje u optubi Tita da je iskoristio Srijemsku frontu kao smiljeno stratite srpske mladei jer je ona sva bila odana monarhiji i pravoslavlju, pa se htjelo smanjiti njen broj. U stvari najbolje je 51

iznijeti to o tome piu zastupnici te ideje. Publicist Vlada Arsi povodom godinjice proboja Srijemske fronte u jednom beogradskom listu pie: Srijemska fronta e u seanju srpskog naroda ostati kao veliko, suludo, a moda i smiljeno stratite srpske mladosti i dalje ostaje pitanje da li je skrivena komunistika namera, uz konani obraun s Nijemcima bila i satiranje srpske porodice odane patrijarhalnoj, monarhistikoj i pravoslavnoj porodici. Gospodin Arsi bio je nekada lan KPJ, a sada pie za nove mentore. Od mnogih takvih lanaka uzet je ovaj kao primjer jednog relativno pristojnog naina izraavanja neistinitih ocjena o Srijemskoj fronti u vrijeme prave poplave grubih neistina i totalno nepoznavanje te materije. Mnogi kvazipovjesniari sami sebe unapreuju u strunjake za vojnu strategiju i ulaze u tu materiju s besmislenim ocjenama te vojne operacije s ciljem da prikau kako je Tito namjerno slao srpsku omladinu slabo naoruanu da u to veem broju izgine.. Takoer, neupuen ovjek se uvjerava da su na Srijemskoj fronti bili samo srpski mladii. Konano ti novopeeni stratezi zakljuuju da se sve to moglo mnogo bolje rijeiti tako to bi samo Saveznici ratovali na Srijemskoj fronti i poslije sve to predati jugoslavenskoj kraljevskoj vladi u Londonu. Da bi se sve to moglo razmotriti uz ozbiljan pristup, treba prvo navesti neke injenice. Srijemska fronta je formirana nakon osloboenja Beograda, poslije niza tekih borbi 1.armije JA i 1.Proleterskog korpusa protiv njemakog 34. armijskog korpusa, koji je tu titio povlaenje njemake grupe armija E s Balkana. Njemake snage imale su oko 320 000 vojnika, veterana s dovoljno topnitva, spremnih za pozicionu obranu. Nisu imali dovoljno tek tenkovskih i zrakoplovnih jedinica. Prema tome, Srijemska fronta nije bila opcija koja se mogla birati. To je bila namenuta injenica privremenoj vladi Avnojske Jugoslavije. U tom smislu i proboj Srijemske fronte bila je nametnuta nunost, koja jednostavno nije imala alternativu. Samozvani stratezi-amateri smatraju da se proboj Srijemske fronte od strane naih snaga uz pomo Crvene armije mogao u potpunosti izbjei kao danas neki projekt ako nije ekonomski isplativ. Prema njihovim idejama to su trebale u potpunosti izvriti snage saveznika, a poslije tu teritoriju predati kraljevskoj vladi u Londonu. Toj nerealnosti dodaje se i jedna krupna la da su u proboju Srijemske fronte sudjelovali i giinuli samo mladii unovaeni 52

u Beogradu i umadiji, te da je to namjerno tako uraeno da pogine to vie srpske mladei, odane kralju i monarhiji. Konano treba navesti injenice u vezi s tim.. Proboj Srijemske fronte zapoeo je od 12 - 14. travnja 1945., radi ega je JA angairala 12 divizija (1, 2 i 6 liku proletersku diviziju, 5 i 11 krajiku 17. istonobosanska, 21 i 22. srpsku, 16 i 36 vojvoansku, 42 i 48 makedonsku), zatim tu sudjeluju jedinice Crvene armije, bugarske vojske, sovjetska dunavska rijena otila i nekoliko samostalnih bataljona na bokovima udarnih skupina, kao na primjer jedan bataljon talijanskih partizana dragovoljaca. Naroito su bile ve iskusne i proverene u tekim borbama 1, 2 i 6 lika divizija, a s njima je iz umberka dola dugakim borbenim putem kroz Bosnu i 13.proleterska brigada Rade Konar. Pored toga tu je ve spomenuta 2. tenkovska brigada i jedna jurina i jedna lovaka zrakoplovna divizija, koje su zbilja mnogo znaile kod proboja Srijemske fronte. Na najtee jurie prilikom proboja slane su upravo najiskusnije borbene jedinice, kao 6. lika i druge. Iz svega ovoga moe se vidjeti da je upravo prljava la kako je kod proboja Srijemske fronte ginula samo srpska omladina. Takoer je la da su iz Beograda i umadije uglavnom nasilno unovaeni novaci bili osnova za proboj Srijemske fronte. Najvei broj novih srpskih jedinica inili su dragovoljci, o emu jo postoje svjedoenja ivih ljudi. Jo apsurdnije od tih lai su nevjerojatne kombinacije tih priuenih stratega. Ideja da je proboj Srijemske fronte u cjelosti zajedno sa zavretkom ratnih operacija trebalo prepustiti Saveznicima zbilja je apsurdna. Jedini Saveznici koji su tu postojali bila je Crvena armija i bugarska vojska. Zapadni saveznici su bili upravo u to vrijeme angairani u najteim svojim borbama u Normandiji i zatim u proboju u Njemaku. Prema toj kombinatorici Crvena armija zajedno s bugarskom vojskom, nakon to bi sami oslobodili te krajeve, jednostavno bi otili odande i predali bi ih izbjeglikoj vladi u Londonu, koja nije imala nikakvih borbenih jedinica u Jugoslaviji. Gdje je postojao sluaj da je Crvena Armija samostalno osvojila neko podruje, pa da nije tamo i ostala najmanje do konanih mirovnih pregovora? Na to priueni stratezi odgovaraju da je postojao dogovor izmeu Churchilla i Staljina 50:50. Prema tom dogovoru samo bi se zamjenile trupe koje bi ostale da okupiraju osvojeno zemljite. Naime, sovjetske trupe u Vojvodini i Srbiji bi zamijenile amerike i britanske trupe, i Crvena armija bi 53

trebala ostati u Rijeci, Istri, Trstu i Sloveniji, gdje nikada nije ni bila. S druge strane, amerike i britanske trupe bi dole u Srbiju i Vojvodinu da ouvaju te krajeve za patrijarhalno, pravoslavno monarhistike tradicije. Naravno da autori ovakve totalne iracionalne kombinatorike napadaju Tita, kao glavnog krivca da se ovakva kombinatorika nije mogla ostvariti i zbog toga na svaki nain ele ocrniti njega kao linost. Pripisuju mu negativne osobine kao da nije tedio svoje ljude, da je mrzio Srbe, da je svoju vojsku smatrao za potroni materijal itd. Napisano je o tome mnogo pameta, ali ipak niti jedan od takvih autora ne bi se mogao pojaviti na meunarodnom skupu povjesniara ili vojnih analitiara, a da njegov rad bude ocijenjen kao ozbiljan. Naravno da u Srbiji ima i razumnih mladih ljudi, europski orijentiranih, ali u tekim vremenima zbog ekonomske krize, kriminala i korupcije i situacije na Kosovu, oni jednostavno poputaju krajnjoj desnici u pogledu totalne destrukcije povijesne istine o Titu i razdoblju u kojem je on ivio. Upravo u Srbiji dolazi do izbacivanja iz povijesnih udbenika Titovog imena, kao i borbenog puta NOVJ u II. svjetskom ratu.. Kod toga se intenzivno radi na reviziji oslobodilakog rata u Jugoslaviji. S druge strane, mnogi politiari intenzivno rade na rehabilitaciji Nedia opravdavajui sve njegove zloine, kao ustupak nacistikoj Njemakoj da bi se sauvala sr srpskog naroda. Povijesno je poznato da je Nedi bio pravi pristalica nacistikih ideja i da je od svih kvislinga u Europi sprovodio na najsuroviji nain nacistike ideje. Nedieva rehabilitacija bila bi jedinstveni sluaj u Europi. Naime, niti jedna europska drava, koja je bila okupirana od nacistike Njemake, nije pokuala rehabilitirati svoje kvislinge - od kojih je veina poinila mnogo manje zloine od Nedia u sluenju Njemakoj. S druge strane, iz povijesnih udbenika izbacuje se sve o Titu, pa i ono to priznaju svi poznati povjesniari u svijetu, kao to su njegovi pregovori s Churchillom i Staljinom i dobijanje vojne pomoi bez politikih ustupaka, od obojice. Naravno s ulaskom Srbije u Europsku zajednicu mnoge stvari tu e morati da dou na svoje mjesto. Potrebno je jo spomenuti djelovanje kvazipovjesniara iz redova ustakih nostalgiara i neonacista. Pod neonacistima se ne misli na njihove huligane, koji s obrijanim glavama i u crnim konim jaknama vre ulina nasilja, nego na organiziciju koja postoji u Njemakoj, ali tamo ima malo mogunosti za djelovanje. Mnogo je vea njihova djelatnost u siromanim zemljama u 54

tranziciji. Zajednika im je crta minoriziranje ustakih i nacistikih zloina, holokausta i genocida. Prema njima, tih zloina nije bilo niti u Njemakoj, niti u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. Prema tim idejama u NDH nije bilo nikakvih zloina prema Srbima i idovima, sve dok se nisu pojavili komunisti sa svojim partizanskim odredima i otada su postojale dvije strane, ustae i partizani, koje su jednako poinile zloine . Takve ne zanima istina iz njemakih dokumenata da su mnogi ustaki zloini poinjeni jo prije napada na SSSR i pojave prvih partizanskih odreda. Ne moe se rei da ustaki nostalgiari, kao i neonacisti, imaju neki ozbiljni politiki utjecaj u Hrvatskoj, ali su s desno orijentiranim partijama uspjeli unijeti pravi kaos u kolske programe u Hrvatskoj. Mladi ljudi nemaju pojma kako su denirani ratni zloini za vrijeme drugog svjetskog rata, kako su od Saveznika denirane paravojne zloinake vojne formacije, to je konano saeto u Nrnberkom statutu. Zbog toga se iz kolskih programa ne moe vidjeti da se ustaka vojnica, kao i trupe Himlerove policije i SS trupe pridodane Himleru za odravanje konclogora i sprovoenje zloina u njima, ne smatraju vojnim jedinicama, nego zloinakim oruanim formacijama i enevska konvencija se ne odnosi na njih. S druge strane, one SS jedinice koje su stavljane pod zapovjednitvo Werhmachta (njemake vojske) smatraju se u punom smislu njemakom vojskom na koju se odnosi enevska konvencija. Kada bi u Hrvatskoj postojali isti antinacistiki zakoni kao u Njemakoj, svatko bi mogao biti sudski kanjen ako bi ustaku vojnicu nazvao dijelom hrvatske domovinske vojske za vrijeme NDH. Mlai ljudi o tome ne ue nita u koli, a ustaki nostalgiari to koriste jer ovdje nema zakonske regulative kao na primjer u Njemakoj. Zato ustaki nostalgiari i neonacisti ine sve da minimiziraju savezniku pomo NOVJ? Primarno zato jer ne ele da se vidi kolika je bila veliina te vojske. Premda su mnogi njemaki zapovjednici pisali u svojim memoarima o borbama s tom vojskom, ona se uvijek naziva samo partizanima. Tako ispada da su partizani imali 352Y i 351Y skvadron R. A. F.-a u Balkanskim zranim snagama i jednu lovaku i jednu jurinu diviziju s avionima Jak-7 i IL-2, svaku s po tri puka. K tome i dvije tenkovske brigade, jednu s britanskim tenkovima Stuart, a 55

drugu s glasovitim sovjetskim T-34, zatim ratnu mornaricu itd. Sve se to minorizira da mlae generacije to manje znaju o oslobodilakom ratu u kome je antifaizam prihvaen primarno kao ljudsko, a ne samo partijsko opredjeljenje. U Hrvatskoj postoji jo jedna posebna stavka za ocjenu NOVJ i Tita osobno, a to je Bleiburg. Bleiburg je stavljen u centar svih zbivanja u II. svjetskom ratu i sve se prema ustakim nostalgiarima treba procjenivati prema injenici da je bilo pogubljenja bez sudskih presuda nakon Bleiburga. O tome e biti jo rijei kada e se govoriti o negativnim pojavama Titove ere. Za sada treba rei da se je to isto dogodilo u Francuskoj koja je bila drava poraena u ratu, ali je imala jasne zakone za svoje oruane snage. Desniari u Francuskoj tvrdili su da je na kraju rata bez suenja likvidirano 105.000 kolaboracionista. De Gaulle je u svom govoru spomenuo 10.842 pogubljenja bez sudske presude, pri emu je rekao: Ta je brojka bolna, ali je ograniena s obzirom na to koliko su groznih zloina oni (kolaboracionisti) poinili i kakve su njihove posljedice. Kasnije procjene potvrdile su brojku od najmanje oko 50.000 pogubljenih bez sudske presude. Ipak treba rei da su zloini francuskih kolaboracionista bili djeja igra prema ustakim zloinima. Na kraju treba spomenuti da je stanje u Hrvatskoj u pogledu traenja istine o Titovoj ulozi u II. svjetskom ratu i uope o njegovoj eri daleko objektivnije, nego u mnogim drugim dravama nastalim nakon raspada SFRJ. Tu je vrlo vana uloga predsjednika Mesia, koji je ta pitanja postavio na jasne temelje. Tu svi znaju da bez Tita Istra, Zadar i otoci nikada ne bi bili vraeni Hrvatskoj.

56

INFORMBIRO I POVIJESNO NE STALJINU

Kominterna tj. Komunistika internacionala (KI) vue svoje korijene od 1919. godine, a postojala je sve do svibnja 1943. godine, kada formalno prestaje s radom. Osnovana kao rukovodei centar meunarodnog komunistikog radnikog pokreta ona je postupno potpuno dola pod Staljinov nadzor i utjecaj. Ve prije svog ukidanja 1943. godine izgubila je na utjecaju kao rukovodei centar radnikog pokreta, a glavni udar je pretrpjela sporazumom Hitler-Staljin (Ribbentrop - Molotov) 1939. godine. Kominform - tj. Informacioni biro nekih komunistikih i radnikih partija je stvoren kao konsultativno tijelo za razmjenu miljenja izmeu komunistikih partija poslije II. svjetskog rata. Stvaranju Kominforma pristupilo se je na inicijativu CK SKP (b) u jesen 1947. godine. Informaciono savjetovanje na kome je ustanovljen Kominform odrano je u Poljskoj krajem rujna 1947. Na njemu su pored SSSR-a, Jugoslavije i istonoeuropskih zemalja sudjelovali i predstavnici komunstikih partija Francuske i Italije Zakljueno je da Kominform ima stalno sjedite u Beogradu i da je tu redakcija njegovog lista. Za vrsti mir, za narodnu demokraciju. Denirani su i zadaci Informbiroa - organiziranje razmjene iskustva izmeu partija i u sluaju potrebe koordinacija njihove djelatnosti na osnovu uzajamne suglasnosti. Svakome tko je poznavao prilike u SSSR-u bilo je jasno da je Informbiro neka zamjena za Kominternu u kojem e SSSR tj. Staljin imati glavnu rije. Ipak se smatralo da e sada SSSR s velikim ugledom poslije pobjede u II. svjetskom ratu imati samo ulogu prvoga meu jednakima, a ne da e se sve to pretvoriti u orue Staljinove hegemonistike politike prema partijama koje su se odluile na socijalistiko ureenje u svojim dravama. Jugoslavija s Titom na elu svakako se je zalagala za ravnopravne odnose unutar Kominforma i da to bude primarno konsultativno tijelo, kako je i denirano. Naravno da Staljin to nije mogao prihvatiti. Dana 1. lipnja1948. u listu Kominforma objavljen je uvodni lanak bez potpisa u kojem se otro napada jedna partija (ne kae se koja) i tu se citiraju rijei upravo Staljina: Partija koja skriva istinu od naroda, partija koja se boji 57

svjetlosti i kritike - nije partija, ve klika varalica osuena na propast. Upravo s tim lankom javno je zapoeta kampanja SSSR-a i Staljina protiv FNRJ i Tita. Kampanja je odmah pokazala da ima za cilj svrgavanje Tita i cijelog CK KPJ, koji je i dalje bio uz Tita osim nekoliko kolebljivih lanova. Spor koji je izbio poetkom 1948. godine, vodio se prvo na prikriven nain da bi se uskoro pretvorio u otvoreni napad CK SKP (b) i Staljina koji je bio u pozadini svega toga protiv CK KP Jugoslavije s Titom na elu. U razmjeni meusobnih pismenih poruka napadnuto je elnitvo KPJ zbog revizionizma i nacionalizma, skretanja s puta izgradnje socijalizma i rukovodee uloge radnike klase, zbog izroavanja Jugoslavije u obinu buroasku republiku, rasplinjavanja KPJ u Narodnoj fronti i zbog ideja o oportunistikoj teoriji mirnog urastanja kapitalistikih elemenata u socijalizam. CK Jugoslavije je dao odgovor na ta pisma, kojim predlae da predstavnici CK SKP dou u Beograd i tu u dijalogu dviju strana rijee nesuglasice i sporove, pa da se zatim odri sjednica Informbiroa. Staljin koji je u sjeni stajao iza svega i vukao konce nije se sloio, nego je traio da predstavnici Jugoslavije dou na sjednicu IB u Bukuretu. Bila je ve skrojena optuba protiv CK Jugoslavije i Tita i predstavnici drugih partija su primili instrukcije da napadnu nau delegaciju. Zasjedanje Kominforma bilo je predvieno u drugoj polovini lipnja 1948. godine, bez obzira na to prihvaa li jugoslavenska delegacija taj termin ili ne. Centralni komitet KPJ je 20. lipnja uputio tom zasjedanju pismo u kojem predlae da predstavnici CK SKP/b/ dou u Beograd i tu u dijalogu dviju strana rijee nesuglasice i sporove, pa da se tek iza toga odri sjednica Informbiroa. U pismu se iznosi prigovor da je nekritino prihvaena optuba protiv Jugoslavije da je bez traenja ikakvih obavjetenja od nas radi razjanjenja tog problema ve doneena osuda. Informbiro tada donosi rezoluciju: O stanju u Komunistikoj partiji Jugoslavije, to je javno objavljeno kod nas na radiju 28. lipnja. Staljin, kao i cijeli istoni i zapadni svijet bili su uvjereni da e ta bomba sruiti Tita i sve njegove pristalice u Jugoslaviji. U stvari cijeli svijet je tada smatrao da je potreban samo pokret malim prstom Staljina i Tito e biti sruen. Nitko na Zapadu nije dao Titu u toj borbi Davida i Golijata niti jedan procent anse da se odri, a sve istono- europske zemlje pod kontrolom SSSR bile su ve instruirane da otro napadaju Tita i itavo elnitvo u Jugoslaviji, koje se nije htjelo odrei Tita. 58

U tom pismu optuuje se naa delegacija i zbog nedolaska na savjetovanje u Bukuretu. To je protumaeno kao krenje bitnog naela (koje u stvari nikada nije ni postojalo) da svaka partija polae raune pred Informacionim biroom. Treba naglasiti da ni u kakvom prihvaenom statutu IB-a to naelo nije postojalo, nego je tada ad hoc izmiljeno - za potrebe trenutka. Jasno je da Tito poznavajui Staljina nije iao osobno na taj sastanak, niti je ila naa delegacija na optueniku klupu pripremljenu na slian nain kako se radilo na poznatim Staljinovim monstruoznim procesima. Tito nije na optube Staljina odgovarao kontraoptubama, nego su svuda u odgovorima na te optube samo iznoeni argumenti o njihovoj neosnovanosti. U svome odgovoru na prvo pismo, CK KPJ 17.svibnja 1948. godine ponavlja svoj stalni prijedlog da CK KP Sovjetskog Saveza poalje svoje predstavnike u Jugoslaviju pa da se prvo razjasne sporna pitanja, a tek nakon toga da se ide na sastanak sa svih devet partija-lanica Kominforma. Time je jasno naglaavalo da je Kominform po svome statutu primarno savjetodavno tijelo, kakvo je stvarno i bilo. To je naravno jo vie razbjesnilo Staljinove ljude, ve jasno zaduene za ruenje Tita. Oni sada nastupaju sa sve teim, ali sa sve slabije argumentiranim napadima, to im je bila velika poetna pogreka koju su stalno ponavljali. Na Petom kongresu KPJ od 21-28. srpnja 1948. godine, Tito kao generalni sekretar ocijenio je rezoluciju Kominforma kao poziv na graanski rat u naoj zemlji. Govorio je o neistinitim optubama u rezoluciji IB-a i klevetnikoj kampanji, ali nigdje nije napadao Staljina, niti imenom njegove ljude. Poto je KPJ ostala jedinstvena i uz Tita, to je bilo suprotno od oekivanja, a Tito nije sruen malim prstom Staljina, snano su intenzivirani napadi na cijelu KPJ i Jugoslaviju kao dravu. U drugoj polovici studenog 1949. godine odrano je Savjetovanje Kominforma u Maarskoj. Referate su podnijeli M. Suslov - O ratnoj opasnosti, P. Togliatti O zadacima kompartija i G. Georgiu-Dej - Jugoslavenska kompartija u vlasti ubojica i pijuna. Na osnovu referata usvojena je nova rezolucija Kominforma protiv KPJ i FNRJ, koja zavrava rijeima: Informacioni biro komunistikih i radnikih partija zbog toga smatra da je borba protiv Titove klike - najmiljenih pijuna i ubojica - internacionalna dunost svih komunistikih i radnikih partija. U stvari cilj te rezolucije bilo je opravdanje ogromnog politikog ekonomskog i vojnog pritiska na FNRJ, koji su bili u punom jeku i s kojima 59

pokualo slomiti otpor Jugoslavije. estoko je napadnuta i Jugoslavenska armija odmah iza poziva na pobunu iza prve rezolucije IB. Poto se u JA za rezoluciju IB izjasnio vrlo mali broj u odnosu od oekivanog, to je i sama JA estoko napadnuta i oklevetana. iri se pria da je Gestapo u francuskim logorima gdje su bili po naputanju panjolske smjeteni dragovoljci iz tog rata, vrbovao mnoge od njih. Oni poslije 1941. godine postaju zapravo osnivai NOVJ. Ovdje se odmah moe zapaziti da su se u IB-u na pritisak samog Staljina vratili na stare metode apsurdnih optubi u montiranim procesima po uzoru na 1938. godinu. Staljin je stvarno u velikoj mjeri bio opsjednut teorijom zavjere. Tako su mnogi sovjetski piloti, proslavljeni u panjolskom graanskom ratu, po povratku u SSSR predlagali neke promjene u organizaciji ratnog zrakoplovstva SSSR-a. Te promjene bile su zbilja potrebne, jer se je pred kraj tog rata pojavio njemaki lovac Me-109, koji je bio nadmoan u odnosu na sovjetski I-16. Takoer mnogi sovjetski lovci nisu imali ni radiostanice. Predlagai tih nunih promjena proglaeni su za njemake pijune, zaduene za irenje nepovjerenja u sovjetsko ratno zrakoplovstvo. Neki su osueni na dugotrajne kazne, a neki i pogubljeni. Napad IB-a na JNA s takvim slinim apsurdnim optubama bila je kardinalna pogreka glavnih elnika koji su vodili Kominform, ali i samog Staljina. Primjeniti iste metode lanih i apsurdnih optube iz 1938. godine na mnoge generale JA, koji su sudjelovali u panjolskom graanskom ratu, da su bili zavrbovani od Gestapoa, a poslije vodili uspjene operacije u II. svjetskom ratu, ba protiv Nijemaca je stvarno vrhunac apsurda, koji je brzo uvidio cijeli svijet. Prema tome inovnici u IB-u, koji su pod pritiskom stvarali takve lane optube, upravo su sami ruili ugled SSSR-a i samog Staljina, koji je steen tijekom II. svjetskog rata. U tim optubama, skrojenim u velikoj urbi bez dovoljno podataka, optueno je nekoliko jugoslavenskih generala i politiara da su zavrbovani od Gestapoa, koji uope nisu bili u graanskom ratu u paniji. To je kod nas odmah objavljeno i to je bio na veliki adut protiv IB-ovih optubi. Ipak moe se primjetiti da naa strana nije odgovarala ni s kakvim protuoptubama, nego su samo iznoeni argumenti i injenice koje su dokazale apsurdnost njihovih optubi. To je bio najbolji nain da IB-ovi inovnici sami sebi srue ugled, ali je time i ruen ugled SSSR-a i Staljina. Poto je poziv na pobunu u Jugoslaviji propao, IB se u borbi protiv KPJ, 60

Tita i cijele FNRJ oslanja na vanjske snage. Borba protiv Titove klike proglaava se sada za dunost svih radnikih i komunistikih partija u svijetu, a primarno onih koje su u Kominformu. Treba se podsjetiti da su tu pored istonoevrposkih zemalja i KP Italije i Francuske. U kampanji protiv Titove klike i Jugoslavije koriste se novi montirani sudski procesi u Maarskoj, ehoslovakoj i Bugarskoj. Ti procesi su imali dvojaku svrhu: prvo da se ocrni Titova klika, koja je htjela u tim zemljama navodno uspostaviti svoj diktat, a drugo da se svim zemljama pod kontrolom SSSR-a da na znanje da e njihovi elnici proi isto tako kao osueni na spomenutim procesima, ako krenu prema nekom vlastitom putu u izgradnji socijalizma u svojoj zemlji. Na procesu u Budimpeti Laszlu Rajku, lanu Politbiroa CK KP Maarske i drugima, optuena je Jugoslavija naravno i Titova klika da je pripremala prevrat i ruenje dravnog poretka u Maarskoj. Tu je naravno spomenuto da je u organiziranju JA imao udjela i Gestapo preko jugoslavenskih panjolskih dragovoljaca, koji su doli u Jugoslaviju 1941. iz francuskih koncentracionih logora. Taj proces je posluio kao uzorak slinim montiranim procesima primjerice T. Kostovu u Bugarskoj i R. Slanskom u ehoslovakoj. Svuda je u tim procesima Jugoslavija i Titova klika optuivana za namjeru da eli pretvoriti istonoeuropske zemlje u kolonije SAD i V. Britanije. Ove apsurdne optube, potpuno sline onima na monstre procesima iz 1938. godine, pretvorit e se u najgori autogol koji sam sebi zabija nepromijenjeni i birokratirani staljinizam. Upravo najbolji potez Tita u toj igri bila je suzdranost da on rui ugled Staljina, nego je to prepustio njima samima u njihovom neobuzdanom zaletu u ruenju Titove klike. Komunistike partije Francuske i Italije bile su meu najjaim partijama u svojim zemljama. A Rajkov proces u Maarskoj bio je razoran udarac za njih. Nikakva amerika antiljeviarska propaganda nije imala tako razorni efekt na lanstvo u navedenim partijama kao izmiljene optube na Rajkovom procesu, voenom po uzoru na Viinskijeve montirane procese iz 1938. godine. Jedan od istaknutih elnika KP Italije Palmiro Togliatti sudjelovao je na drugom savjetovanju IB-a protiv Tita i Jugoslavije. On kasnije postaje veliki kritiar staljinizma i njegovih metoda, pa izjavljuje da su oni borbu protiv Tita prihvatili samo zato jer su se plaili preuranjenog ruenja ugleda Staljina, koji je on ponovo stekao u II. svjetskom ratu. U stvari taj ugled sruen je primarno od inovnika u Informbirou i to zbog staljinistikog utjecaja.

61

U godinama 1950, 1951. i 1953. godine list Za vrsti mir i narodnu demokraciju bio je praktino sve to je ostalo od Informbiroa. List nastavlja sa sve veim napadima, ali praktino bez ikakvog uinka. Poslije smrti Staljina u oujku 1953. godine objavljena su samo jo dva lanka u tom listu. U kolovozu 1953. godine Vrhovni sovjet SSSR najavljuje normalizaciju odnosa s Jugoslavijom. Dana 17. travnja 1956. godine izlazi posljedni broj tog lista koji najavljuje da je Informbiro bio korisna ustanova u svom vremenu, ali da sada vie njegov rad u novim uvjetima nije potreban. Interesantno je razmotriti kakvi su bili odgovori Tita i cijele KP Jugoslavije na sve te napade. Kako e se kasnije vidjeti, oni su voeni taktikom za koju se zna da ju je primarno odreivao sam Tito. U odgovorima sve do pred sam kraj toga spora nije se mnogo spominjao Staljin, kao ni Vrhovni Sovjet ili CK SKP/b/, nego primarno samo Informbiro. Bilo je lako injenicama odgovarati na njegove lakomislene optube. Napadi na staljinizam bili su samo indirektni - isticanjem upravo njihovih besmislenih optubi. U tom sukobu primjenjena je taktika koja se koristi u starim japanskim borilakim vjetinama. Naime, potrebno je samo izmaknuti protivniku ogromne snage, da on padne nakon promaenog udarca i slupa se od vlastitog zaleta. Svaki ozbiljni analitiar odmah e zapaziti da su u procesima Rajku u Maarskoj i slinima u Bugarskoj i ehoslovakoj cijele ekipe lanova CK KP tih drava strijeljane, a da na suenju nekim istaknutim pristalicama IB-a u Jugoslaviji nikada nije izreena niti jedna smrtna kazna. Takoer, nikada nisu lanovi CK KP SSSR-a nazivani bandom najmljenih ubojica i pijuna ili slino. Prema tome, s jugoslavenske strane kampanje je voena tako da se jasno vidi da je krivac za sve to - Informbiro u rukama Staljina. Zbog toga nije ni udno da je kratko vrijeme nakon Staljinove smrti upravo Vrhovni sovjet SSSR-a najavio poetak normalizacije odnosa s Jugoslavijom. S jugoslavenske strane je oprezno ocijenjeno ak i rasputanje Kominforma kao organizacije. Samo je list Borba u lanku od 19. travnja 1956. godine napisala: Oigledno se ne moemo sloiti s formulacijama o pozitivnoj ulozi i pozitivnoj ocjeni koju su formulirale partije - uesnice Informbiroa u odluci o obustavljanju djelatnosti Informacionog biroa. Nae iskustvo pokazuje da je taj organ od poetka bio iskoritavan u nepravilnoj politici prema Jugoslaviji, to se formalno odrazilo i u donoenju obiju rezolucija Informacionog biroa protiv Jugoslavije. Ovo je vrlo oprezna i vrlo blaga osuda Informacionog biroa bez ikakve osude CK KP SSSR-a. Naravno pored toga je uzgredno i dodano da je kao propagandni instrument za sprovoenje Staljinove vanjske 62

politike Informbiro nanio ozbiljnu tetu cjelokupnom meunarodnom radnikom pokretu. Ovo je bilo savreno tono i jasno svakome. Ve na prvi pogled postalo je jasno da je Tito sa svojom ekipom odnio pobjedu u tom sukobu sa Staljinom, premda je na poetku sukoba skoro cijeli svijet smatrao da su Titove anse od 1 : 99 u korist Staljina. Ponovile su se one iste situacije kao za vrijeme bitke na Neretvi i Sutjesci, kada su njemaki zapovjednici smatrali da je Tito sa svojim divizijama potpuno opkoljen i da nema nikakvih ansi da se izvue iz obrua. Ipak on se je izvukao iz obrua i to vrlo dobro. Ipak taj jasni uspjeh u sukobu sa Staljinom veoma je pomutila primjena brutalnog umjesto dobro promiljenog obrauna s pristalicama IB-a. Jasno je da je kod toga stradao jedan broj nevinih ljudi, to se nije trebalo ni smjelo dogoditi. Bilo je jasno da je meu pristalicama IB-a bilo i onih koji su imali zadatak izazvati graanski rat u Jugoslaviji i da ih nije odmah bilo lako raspoznati od onih, koji su zbog neznanja upali u to. Bilo bi potpuno normalno da se pristalice IB-a izoliraju, ali je bilo glupo da se prema svima u tom izoliranom stanju izvode represivne i poniavajue mjere. Njima se nije postizalo ba nita, osim to su se sticali novi neprijatelji. Za to najveu odgovornost snosi Rankovi, koji je bio veliki protivnik staljinista, ali uz puno prihvaanje njihovih metoda u obraunu s politikim protivnicima. Sve to predstavlja jednu teku ljagu Titove ere, koja se onda pripisuje i njemu premda je on osobno imao najmanje veze s time. To nisu nikada bile njegove metode prije svega zato to su neuinkovite, glupe i kontraproduktivne, a nanosile su veliku tetu ugledu cijele zemlje. Zbog svega toga potrebno je ovaj sukob Staljin - Tito, koji je do sada promatran iz ptije perspektive, spustiti na zemlju i gledati kako su ga doivljavali ljudi tog vremena. Za veliki broj ljudi rezolucija Informbiroa dola je kao veliko iznenaenje, a mnogi nisu mogli vjerovati da je Staljin umijean u te napade na KPJ i Tita. Za vojna lica to iznenaenje je bilo razliito. Konkretno pisac ovih redaka je bio za vrijeme II. svjetskog rata u SSSR-u, gdje je bio pilot u novoj zrakoplovnoj pukovniji jurinih aviona IL-2 Sturmovik. U Jugoslaviji to postaje 554 jurini puk, a bio sam komesar I eskadrile, kapetan u tom puku. 63

Po zavretku rata s politike funkcije na moje traenje premjeten sam u pokusni centar za ispitivanje aviona u letu, gdje sam bio probni pilot, jer sam pilotsku kolu zavrio jo u Kraljevini Jugoslaviji a bio u R. A. F. - u u Africi te konano u sovjetskoj Pilotskoj koli i vojnom uilitu u Groznom jo za vrijeme rata. Poto sam prije odlaska u partizane zavrio etiri semestra Strojarskog fakulteta u Zagrebu, dobio sam stipendiju da zavrim Mainski fakultet/aeronautiki odsjek u Beogradu. Diplomirao sam na sam dan objavljivanja Rezolucije IB. Na Mainskom fakultetu je tih dana sve vrvilo kao u konici. Poto je ta rezolucija bila otvoreni poziv na ruenje Tita i cijelog elnitva Jugoslavije, mnogi su bili zbunjeni. Kljuni razlog za to, a u to su mnogi neupueni i povjerovali, bio je neodlazak nae delegacije na sjednicu u Bukuretu. Tamo je navodno naa delegacija mogla opravdati naa stajalita - ako nije bilo nikakve krivnje na naoj strani. Naravno, to je bio samo mamac za neupuene ljude od kojih su mnogi nasjeli, postali informbirovovci kako smo to tada nazivali. Na dugoj sjednici na Tehnikom fakultetu poelo je ak preovladavati gledite da je naa delegacija ipak trebala ii u Bukuret. Tamo bi, razmiljalo se naglas, pred bratskim partijama lako odbacila sve optube protiv nas. U posljednjem trenutku dr. Dragia Ivanovi uspio je preokrenuti tu situaciju. Poslije je postao dekan Fakulteta i isticao se u otrim suprotstavljanjem informbiroovcima. Ipak su se s takvih sjednica, kakvih je bilo u cijeloj zemlji, jo uvijek slali brzojavi Staljinu. Izraavalo se povjerenje u njegovu mudrost da e pravedno rijeiti taj spor. Kult Staljinove linosti i kod nas je stvarno postojao. On je normalno podravan kao neka partijska linija, a u vojsci su ga odravali osobito asnici u politikoj slubi. Mnogi su smatrali da je to sastavni dio borbe protiv kapitalizma, koju je vodila ujedinjena radnika klasa svijeta. to se mene osobno tie, ni u jednom trenutku nisam nasjedao na oskule o tome kako je trebalo ii u Bukuret, kao ni na one o Staljinovoj pravednosti. Poznavao sam dobro prilike u SSSR-u, jer sam tu jo za vrijeme rata proveo osam mjeseci. Poslije, kad je sovjetska Armija u Zapovjednitvu zrakoplovstva imala svoje instruktore koji su esto obilazili i nae jedinice, imao sam neku vrstu malog sukoba s njima. Bilo je to 1946. godine, kada sam bio pokusni pilot u Centru za ispitivanje aviona, ali i s ve zavrenih est semesara Mainskog fakulteta pomagao na raznim prepravkama u Glavnoj aeroplanskoj radionici u Zemunu. Radili smo na prepravki najbreg lovca Jak-9P u prodornog izviaa. Tako smo u njega ugradili britansku fotokameru 64

s njemakim trofejnim ureajima za daljinsko upravljanje, jer je to bio avion jednosjed. Trebalo je kod toga promijeniti poloaj akumulatora i nekih agregata, da bi teite aviona ostalo nepromjenjeno nakon ugradnje te velike fotokamere. Upravo sam radio na tome i mjerio poloaj teita aviona, kada je naiao ruski savjetnik, ali istog ina kao i ja, i zgranuo se ta mi to radimo: Kako smijete raditi takve promjene bez odobrenja biroa konstruktora Jakovljeva? Odgovorio sam da poloaj teita koji odreujem ostaje isti,pa prema tome nema promjene statike stabilnosti aviona. Tu se je razvila diskusija gdje je on spomenuo da njihovi prijatelji u maarskom, bugarskom i rumunjskom ratnom zrakoplovstvu ni ne pomiljaju da rade takve stvari bez dozvole. Na to sam ja eksplodirao i rekao da je izviaka Wintem kamera bolja od njihove, koje imamo na avionu Petljakov... Poslije smo izgladili taj spor uz aiu ljivovice i aja, jer kave jo nije bilo, ali sam dobro znao da e me on cinkariti kod svojih pretpostavljenih. Imali smo jo slinih sporova i to najvie oko plana Ratnog zrakoplovstva da gradimo cijelu gamu aviona za osnovno i prelazno kolovanje vojnih pilota. Oni su bili protiv toga, savjetovali su energino da uope ne obnavljamo zrakoplovnu industriju, jer oni imaju dovoljno aviona za kolovanje. Kod toga je dolazilo i do otrijih polemika. Smatrao sam da e me sigurno cinkariti i da u moda jednog dana i nadrljati zbog toga. Ipak, nita od toga se nije dogodilo. Kada je u jesen 1946. godine poletio na prvi osnovni kolski avion Aero-2 s britanskim motorom, na aerodrom je doao osobno general Mijalko Todorovi, kao izaslanik Tita. Pozdravio je sve prisutne od konstruktora do radnika i pilota i estitao nam. Tom prilikom rekao je da postoji odluka Vlade o obnovi zrakoplovne industrije i da u budue gradimo sve kategorije aviona, koje moemo uspjeno projektirati u zemlji. Tada mi je laknulo, bilo mi je jasno da iza naih ambicija o obnovi rada zrakoplovne industrije stoji sam Tito. Bilo mi je takoer jasno da je ovaj na sitni sukob sa sovjetskim savjetnicima samo vrh ledenog brijega i da mnogo toga postoji jo ispod povrine vode, to mi sitne ribe neznamo. Sve mi je to pomoglo da uope nisam bio mnogo zauen kada je dolo do pisma IB-a s otvorenim napadom na Tita i CK KPJ. Ipak mnogi drugi asnici na mnogo viim poloajima nisu bili u prilici da im te stvari budu jasne pa su bili ne malo iznenaeni kad je u rezoluciji IB-a bezobzirno napadnut Tito i JNA. Jednostavno nisu mogli dokuiti ta bi mogao biti stvarni razlog tome. Kao tipian primjer za to mogao bi uzeti 65

zabiljeke o tome mog budueg efa generala Staneta Potoara, koji je bio naelnik Generaltaba JNA zadnjih godina Titovog ivota. U stvari ,on je bio jedini Slovenac na tom poloaju i to ba na insistiranje samog Tita. U vrijeme najave rezolucije IB-a bio je zapovjednik jedinica JA u tzv. Zoni B u blizini Trsta. Bio je vrlo iznenaen kad je doznao za tu rezoluciju iz lokalnih novina. Kod njega je na godinjem odmoru kao gost boravio general Danilo Leki, zapovjednik Zagrebake vojne oblasti i bio isto tako jako iznenaen tim dogaajem. Pitao je Staneta to se to dogaa, to je bio jasan znak da ni zapovjednici na najviim poloajima nisu o tome bili slubeno upoznati prije, nego je to na radiju objavljeno. Stane Potoar u svojoj knjizi pie da je brzo iza toga shvatio kako je razlog tome nae protivljenje Staljinovom diktatu i da e to postati prvi udarac ideolokodogmatskoj politici staljinizma. Ipak mnogi u poetku to nisu shvatili, a bilo je i onih koji su smatrali da je po srijedi Staljinov diktat, dodue pogrijean, ali da se zbog jedinstva meunarodnog radnikog pokreta jo ne smijemo suprostavljati autoritetu Staljina. Zbog toga se je odreen broj starih i novih lanova KP izjasnio za rezoluciju IB. Ukupni broj osuenih i poslatih na jadranske otoke Goli otok i Sv. Grgur iznosi 16 312., kako je navedeno u knjizi administrativno kanjenih. Meu njima bilo je 12 sudionika Oktobarske revolucije, 36 boraca i panjolskog graanskog rata, 268 predratnih lanova KP, 1 673 nosioca spomenice 1941., 2 300 asnika, doasnika i vojnih slubenika JA. 1 618 pripadnika organa ministarstva unutranjih poslova, 28 saveznih i republikih ministara, 99 pomonika ministara, te 36 saveznih poslanika. U 5.armiji, pie Stane Potoar, nije bilo nijednog pristalice IB-a na poloaju zapovjednika pukovnije, divizije ili u komandi armije. Ipak bilo ih je vie meu politiarima i partijskim kadrovima na elu s Vladom. Dapeviem, organizacijskim sekretarom KP u JA. Bili su neki i u armijskom vrhu, zakljuno s nekadanjim naelnikom generaltaba Arsom Jovanoviem, koji je poginuo pri pokuaju bjeanja preko granice. Za opu predstavu moe se rei da je vojska tada imala oko 150 000 ljudi i da je meu njima bilo samo 2% asnika, koji su se izjasnili za IB.

66

Takoer moe se zapaziti da je procentualno najmanji broj ljudi koji se je izjasnio za IB bio u Sloveniji, zatim u Hrvatskoj, a najvie u Crnoj Gori. U cijeloj Sloveniji bilo je samo oko pet stotina ljudi koji su se izjasnili za rezoluciju IB. U ratnom zrakoplovstvu general Pero Popivoda, naelnik stoera RZ i PZO pobjegao je s lakim avionom dvokrilcem u Rumunjsku. Skupina asnika iz zapovjednitva transportne pukovnije s pukovnikom Supekom na elu takoer je prebjegla u Rumunjsku s lakim transportnim zrakoplovom Se2. Pero Popivoda bio je doasnik u zrakoplovstvu Kraljevine Jugoslavije. Letio je samo na lakim avionima kao poetnik, a stekao je visoke inove u partizanskom ratovanju u Crnoj Gori. Dodijeljen u ratno zrakoplovstvo osjeao se nesigurno na svom visokom poloaju za koji nije imao nikakve kvalikacije. Svi njegovi pomonici bili su kolovani asnici iz Kraljevskog zrakoplovstva, a neki su pobjegli iz njemakog zarobljenitva i sudjelovali su u borbama zrakoplovstva na Srijemskoj fronti. Pukovnik Supek je prebjegao iz njemakog zrakoplovstva, gdje je bio dragovoljac, na stranu Rusa pa je kao i drugi prebjezi due vrijeme bio na ispitivanju u NKVD. I zapovjednik moje 554 pukovnije jurinih aviona IL-2, pukovnik Mirko epanovi, nije u SSSR-u bio sposoban zavriti obuku na IL-2. turmovik. Kao i Popivoda bio je doasnik u zrakoplovstvu Kraljevine Jugoslavije, a in pukovnika stekao je u ratu u Crnoj Gori. Osjeao se nesigurno i izjasnio se za IB te pokuao prebjei u Albaniju, ali je kod toga ubijen na granici. To se navodi zato, jer u ratnom zrakoplovstvu nije se niti jedan dobro kolovan asnik pilot ili tehnike slube izjasnio za rezoluciju IB-a. Od nas su samo tri aviona prebjegla u Maarsku i Rumunjsku, ali je skoro cijela eskadrila rumunjskih i maarskih lakih aviona prebjegla nama. Kako bi se svi mogli uvjeriti u to, osam prebjeglih zrakoplova s oznakama istonih zemalja bilo je izloeno na civilnom dijelu zemunskog aerodroma pokraj tadanje zgrade JAT-a. Svi putnici dok su ekali na svoj let, mogli su ih pogledati. Ipak oku javnosti nisu bili izloeni svi prebjegli zrakoplovi. U razdoblju 19521953. na nau stranu prebjegli su i lovci s mlaznim motorom Jak-23 i MiG-15. Jak-23 bio je jedan od prvih sovjetskih lovaca s mlaznim motorom, a MiG-15 je tada uz ameriki lovac F-86 Sabre najmoderniji mlazni lovac sa strelastim krilom u svijetu. Bilo je to doba uoi zavretka rata u Koreji gdje je MiG-15 imao veliku ulogu, a Amerikanci jo nisu imali u rukama taj lovac u letnom stanju. Avion Jak-23 bio je potpuno neoteen, a MiG-15 je kod slijetanja izvan aerodroma otetio jednu nogu podvozja i mali dio krila. U najveoj 67

tajnosti popravljen je MiG-15, a potom su oba zrakoplova u naoj ustanovi ispitivana u letu. Ja sam upravo u to vrijeme bio na postiplomskim studijama u SAD, a ispitivanja u letu vodio je moj zamjenik. Za cijelo vrijeme aktivne slube nisam o tome smio javno voditi diskusije, a isto tako i ameriki asnici s kojima se raspravljalo o ponaanju aviona MiG-15 i F-86 u Korejskom ratu. Naravno, novinari su tek kasnije opirno pisali o tome. Sve se ovo navodi zato da se vidi kako nae oruane snage, naroito one tehniki obrazovanije, uope nisu bile pod utjecajem pristalica IB-a. To je bilo protivno od oekivanja u stoeru IB-a gdje se je smatralo da e se sigurno izjasniti barem oni koji su bili na kolovanju u SSSR-u prije 1948. godine. Upravo nita ozbiljno od toga se nije dogodilo. Samo jedan vrlo mali broj asnika koji su za vrijeme objavljivanja rezolucije IB-a bili na kolovanju u SSSR-u ostao je tamo i stupio kasnije u njihove oruane snage. Kao to se vidi, za rezoluciju IB-a izjasnili su se neki stari kadrovi koji su smatrali da se zbog jedinstva meunarodnog radnikog pokreta mora odrati autoritet Staljina pod svaku cijenu. Tu je bilo primjerice 12 sudionika Oktobarske revolucije, kao i 28 saveznih i republikih ministara i 99 pomonika ministra, a od brojnog stanja armije od oko 150 000 samo je 2 300 asnika, doasnika i vojnih slubenika osueno zbog IB-a. Navedena cifra od 16 312 odnosi se na one koji su sueni po IB-u i poslani na Goli Otok i Sv. Grgur, a bilo je i onih koji su bili due vrijeme pod istragom i zatim puteni. Postoje podaci da se je ukupno oko 55 tisua izjasnilo za rezoluciju IB-a. to je bio relativno mali broj da bi se mogla dignuti pobuna protiv CK KPJ i Tita. Poto je propala nada da bi se unutar JA mogle nai snage za pobunu, pojaan je pritisak izvana. U to vrijeme bilo je oko osam hiljada graninih incidenata i prijetila je i opasnost da negdje, s ljudima ubaenim izvana, ne zapone graanski rat. Tada bi se tu formirale takozvane zdrave snage koje bi zatraile bratsku pomo od SSSR-a. Da to nije bila samo neka naa pretpostavka, moe posvjedoiti injenicaq da je u Rumunjskoj u okolici Temivara bilo stacionirano 12 sovjetskih divizija pod zapovjednitvom marala Malinovskog. Oni su trebali umarirati u Jugoslaviju, tek kada bi zdrave snage bar negdje digle glavu i pozvale ih. Staljin je i pored svoje sklonosti za grube postupke bio po prirodi lukav i oprezan. On nije htio otvoreno napasti Jugoslaviju, niti su mu odgovarale zdrave snage koje bi se formirale negdje u 68

crnogorskim brdima. Nadao se da e nai neke ljude iz vrhova KPJ, koji bi formirale zdrave snage u Vojvodini ili Sloveniji i tu bi tih 12 divizija dolo u pomo za jedan dan. Kasnije kada su se iza Staljinove smrti normalizirali odnosi izmeu Jugoslavije i SSSR-a, Nikita Hruov je o svemu tome informirao Tita, a i maral Malinovski bio je nekoliko puta u kurtoaznoj posjeti naim oruanim snagama, pa je otvoreno priao o tome. Ipak ni 20 godina iza toga nisu se davale javne izjave o tome s nae strane. Prema tome vidi se da je onaj dio sukoba s Informbiroom, gdje su protumjere voene najvie od Tita, bio odlino voen. To bi se moglo nazvati nazvati inteligentnim, promiljenim i svijetlim dijelom sukoba s Informbiroom, zapravo sa Staljinom. Ipak postojao je i mrani dio u naem odgovoru na napade Informbiroa. Tu su ve spomenuti naovjeni i poniavajui postupci prema zatvorenicima na Golom otoku i Sv. Grguru, o kojima se je doznala puna istina tek kada je potpuno zavren taj sukob s IB-om. To maltretiranje zatvorenika sprovodilo se je uz smiljeno poniavanje ljudi obino po metodama iz vremena carske Rusije. Kada bi dolazili novi zatvoreni na te otoke, morali bi prolaziti kroz palir starih zatoenika, koji bi ih pri tome tukli i na njih pljuvali. Kako je spomenuto, Rankovi je taj koji je najodgovorniji za te glupe i sramotne postupke prema zatvorenicima i to je jedan od najveih promaaja u njegovoj karijeri. On je kasnije smijenjen s poloaja zbog drugih grijehova, ali i ovaj je doprinjeo njegovom padu. Neki od njegovih pomonika koji su htjeli organizirati neku preobrazbu zatvorenika na tim otocima, smislili su sustav u kojem bi stari zatvorenici koji su navodno preobraeni - preuzeli brigu da preobrate i mlae zatvorenike. Rezultat toga je bio da su najgore bitange meu zatvorenicima i patoloki tipovi preuzeli vostvo u tom glupom poniavanju pridolih zatvorenika. Utvreno je da su vie od 90 posto cijelog tog maltretiranja zatvorenika predvodili sami zatvorenici, a manje od 10 posto profesionalni uvari na otoku. Meu pridolim zatvorenicima bilo je i onih koji su samo prisustvovali nekim sastancima gdje se je izjanjavalo u korist IB-a, a da nisu kod toga sami nita ni progovorili. Njih su na sasluanju organizatori sastanka takoer uvlaili kao glavne krivce, tako da je kod toga strdalao mnogo nevinih ljudi. Ipak sve bi to prolo mnogo bolje da su bili samo izolirani, bez ikakvog maltretiranja i poniavanja.

69

Zbog svega toga poslije IB-a dolo se je do uvjerenja da na tim otocima nije bio nitko kriv i da su tamo bili svi samo nevini ljudi. Takvo uvjerenje prevladava i danas. Premda za te besmislene postupke snosi glavnu odgovornost Rankovi i njegovi ljudi, dio sramote se prenosi na Tita iako on sam nije imao nikakve veze s time. Neki od lanova CK KPJ smatrali su da bismo i mi trebali uvesti smrtnu kaznu za najtee sluajeve u vezi s IB-om, kao to je bilo spremanje atentata na Tita i trovanje hranom lanova CK. To sreom nije nikada prihvaeno. Moj ef Potoar, a esto s njime i ja, boravili smo u lovu u Karaorevu gdje je bio s nama i Stane Dolanc, Herljevi i drugi, koji su mnogo vie znali o tim dogaajima od drugih. Od njih se nije moglo ni u najboljem rasploenju doznati o tim dogaajima, ali bilo je jasno da je Tito najzasluniji da smrtna kazna i suenja slina Rajkovom procesu kod nas se nisu primjenili Za ove glupe postupke na Golom Otoku nismo mogli saznati tko je glavni krivac, ali sigurno se zna da Tito nije mnogo znao o tome, jer je bio jako optereen drugom brigom. Pored toga to maltretiranje i nije postizavalo nikakvu svrhu, O njemu se u prvo vrijeme izvan Golog Otoka nije ni znalo, pa se time i nije moglo nikoga zastraiti. Mnogi neprijateljski raspoloeni publicisti prema Titu piu svata o njegovim politikim potezima, ali se ipak slau s time da je bravar bio sklon lukavim potezima, ali ne i glupim bez svrhe. Goli Otok nije bio jedina tamna mrlja u naoj obrani od napada Informbiroa. Da bismo u tom sukobu pokazali da nismo burujski nacionalisti, koji skreemo k obinoj burujskoj dravi - kako je stajalo u optubi - jugoslavensko elnitvo je poelo s kampanjom masovne kolektivizacije poljoprivrede. Sve je to u poetku izgledalo sasvim normalno, ali se ubrzo pretvorilo u svoju suprotnost. Kako odziv ipak nije bio velik, seljake su u zadruge tjerali silom, a onima koji su se tome opirali seoski aktivisti bi na osnovi prisilnog otkupa oistili tavan. Seljaci su katkad ak morali kupovati ito, da bi mogli namiriti prisilni otkup. Poto su se tome pridruile nerodne godine zbog sue, nezadovoljstvo meu seljacima je bilo veliko. Negdje je bilo ak i na granici pobune. Mogao sam se i sam u to uvjeriti. Na slubi sam bio na aerodromu Batajnici i mnogi moji piloti su stanovali u poetku u Staroj Pazovi ili Batajnici. Oni su donosili prie o velikom nezadovljstvu seljaka u Srijemu, koji je u ratu bio listom za partizane. Kada sam bio u Jaski na kratkom godinjem dopustu, pitao sam oca i prijatelje kako su sada seljaci u Okiu i Purgariji, gdje mi se kao partizanu nikada nije dogodilo da ne dobijem dobru hranu, Prisilni 70

razrezni otkup uinio ih je naim protivnicima. Seljaci su bili ogoreni. I tu se nerazumno provodila Staljinova teorija o bogatim seljacima, takozvanim kulacima, kao neprijateljima socijalizma. Od njih se prisilnim otkupom sve oduzimalo. Teko me se dojmilo da mnogi seljaci u tom kraju, koji su za vrijeme rata bili masovno na strani partizana, sada postaju nai protivnici. Da bi se opovrglo prigovore Informbiroa kako skreemo prema buroaskoj dravi pojaana je i borba protiv vjere. To je trebalo biti samo na nekim ideolokim i politikim stavovima, ali su neki primitivni seoski aktivisti to sprovodili u praksi na svoj nain- U Srijemu, a i drugdje bilo je sluajeva da su ti aktivisti vukli popove za bradu, a bilo je i nekoliko sluajeva da su neki jahali popove tj. morali su ih nositi na leima. To je bilo dodue energino sprijeavano, ali i jedan takav sluaj donio nam je ogromne tete. Opet u Jaski na kratkom odmoru doznao sam od oca, koji je bio advokat, da upravo zastupa tubu nekog sveenika koga su seoski aktivisti nou napali i navodno pokuali ubiti, ali su ga samo lake ranili. To je uistinu bilo previe. Sve ono to smo ovdje u partizanima postigli pazei da ne povrijedimo osjeaje vjernika, izbjegavajui borbe u blizini Crkve, zabranjujui i najmanji ispad prema sveenicima - sada je palo u vodu. Sada bilo tko moe rei da smo i mi u partizanima maltretirali popove i ruili crkve. a mladi ljudi e u to povjerovati. Postalo mi je jasno, da je kampanja masovne kolektivizacije donijela veliko zlo. Za te prisilne otkupe nije se moglo nai dovoljno potenog starog kadra, nego su meu komunistike aktiviste ule obine seoske bitange. Oni su se istakli time to su razrezani otkup namirili i od bogatih i od obinih seljaka. A u isto vrijeme proulo se da ti isti aktivisti svoje svinje organizirano skrivaju u umi i unosno prodaju. Svuda se poelo osjeati pomanjkanje hrane, a da zlo bude vee tome su se pridruile nerodne godine zbog velike sue. Konano ovakvim pogledom na sukob izmeu Informbiroa i KPJ ili tonije Staljina protiv Tita pogledom iz ptije, ali i iz potpuno prizemne perspektive, moe se zakljuiti slijedee: Kod osnivanja Informacionog biroa, SSSR i sve socijalistike zemlje, kao i Jugoslavija, sloili su se da je to konsultativno tijelo za razmjenu miljenja izmeu komunistikih i radnikih partija, lanica te organizacije. Kod toga odmah postoje jasno da CK KP SSSR-a sa Staljinom na elu smatra da je to samo naziv, a CK KPJ je s Titom na elu smatrao da je konsultativna uloga Informbiroa njegova sutinska vrijednost nakon ukidanja Kominterne. U istonoeuropskim zemljma nije postojala niti jedna vlada niti komunistika partija koja nije bila direktno pod kontrolom SSSR-a, jer se niti jedna od tih zemalja nije u II. svjetskom ratu oslobodila primarno vlastitim 71

snagama sa svojom vojskom, ali i uz pomo Saveznika. Informbiro su prihvatile i KP Francuske i Italije, i sigurno bi im odgovarala bolje njegova stvarno konsultativna uloga, nego direktno upravljaka uloga u meunarodnom radnikom pokretu. Ipak nitko se u CK KP tih zemalja ukljuujui i takve kao to je bio Togliatti - nije usudio suprostaviti autoritetu Staljina, jer su smatrali da ak i kada grijei, suvie je rano da se osporava. Tito je bio od svih tih politiara jedini koji je za vrijeme II. svjetskog rata vodio direktno pregovore s Churchillom i Staljinom o vojnim operacijama za oslobaanje svoje zemlje. Jasno da Staljin nije mogao trpjeti takvog ovjeka, koji e jasno zastupati ravnopravnost u radu tog Informacionog biroa i preko svoga aparata je htio da ga ukloni, kao i onaj dio CK KPJ, koji je bio uz Tita. U dananje vrijeme za opis sukoba dviju strana koje imaju razliite interese esto se primjenjuje jedna matematika disciplina, nazvana teorijom igara. Teorija igara se moe primjeniti za sukob dviju armija, kao i za borbu protuzrane obrane i zranih snaga, ali isto tako i za sukob dva ekonomska sustava itd. Najvie se koristi oblik sukoba s dva igraa nulte sume. Takav sukob znai da ukupan gubitak jedne strane znai isti takav ukupan dobitak druge strane. Tipian primjer za takvu teoriju je sukob Rima i Kartage gdje je konani ishod dobitka za Rim bilo potpuno ak i ziko unitenje Kartage. Potezi u igri nazivaju se strategija (premda to nema veze s vojnom strategijom. ). U borbi protiv Tita i KPJ Staljinova ekipa u Informbirou smatrala je da moe primijeniti igru dva igraa nulte sume. Tito je trebao biti uklonjen na neki nain, a lanovima CK KPJ sudilo bi se po modelu Rajkovog procesa u Maarskoj. Time bi se u Jugoslaviji stvorila ekipa u vladi i partiji, slina onoj u Maarskoj nakon Rajkovog procesa. Bila bi to ista igra nulte sume, s ukupnim dobitkom za Staljina. Tito i CK KPJ odgovorili su na takvu strategiju Staljinove strane vrlo oprezno i proraunato, s ciljem da razbiju strategiju protivnika koristei samo njegove pogrene poteze. Nije se ilo s lanim optubama i isticanjem Staljinovih grijehova u velikim istkama. Na taj nain cijeli svijet mogao se uvjeriti na ijoj strani je istina. Mnogi politiari ne vole niti razumiju objanjenja nekog sukoba pomou 72

teorije igara. Ipak u ocjeni sukoba Staljin-Tito, ak i neprijateljski raspoloeni vojni povjesniari prema Titu priznaju da je to primjer kako se ak i u vrlo tekoj situaciji moe hrabrou i vjetinom iskoristiti iznenadna prilika kao osnovica za izgradnju uspjene pozicije u svijetu. ta je bila ta iznenadna prilika ? Bila je to prvo velika potpora naroda Titu u tom sukobu. Ni orograja zemlje s brdskim lancima juno pod Save nije ila u prilog Malinovskom da tu doe sa svojim tenkovskim divizijama na poziv nekih zdravih snaga. Pa i neka kritina masa zdravih snaga nije se mogla stvoriti. S druge strane Staljin se nije smio upustiti u neki dugotrajni vojni sukob na planinskom terenu. Kada se sve to sabere - to je ta iznenadna ansa, koja je iskoritena za izgradnju pozicije u svijetu. Polako cijeli svijet je uvidio da se Tito moe odrati. Razbijena je trgovaka blokada Jugoslavije od strane SSSR-a i istonoeuropskih zemalja. Uspostavljene su veze sa zapadnim saveznicima iz II. svjetskog rata i to je ta nova pozicija Jugoslavije s Titom u svijetu, koja e se znatno poboljati s nastupajuim vremenom. Bila bi to stvarno velika pobjeda da nije pomraena izuzetno brutalnim i prije svega glupim postupcima prema pristalicama Staljinove politike Informbiroa. Poto je brutalnim postupcima bio izloen i jedan broj nedunih ljudi, danas prevladava gledite da uope nije bilo i pravih krivaca meu osuenim po IB-u. Nitko ne spominje da je u periodu od 1948. do 1953. godine bilo oko 7 800 incidenata na granici Jugoslavije, od kojih 142 oruana u kojima su poginuli mnogi nai vojnici, uvari granica. Nitko od kritiara uope niti zna ili ne eli znati da je maral Malinovski sa svojim tenkovskim divizijama bio dugo u blizini Temivara. Prema tome, meu osuenim po IB-u bilo je i dosta onih koji su nam spremali poredak kakav je vladao u Maarskoj iza Rajkovog procesa. Ipak sve to ne moe opravdati crnu mrlju koja ostaje zbog Golog otoka, za to je Tito najmanje kriv, ali zbog svog poloaja mora odgovarati i za to. U svijetu ima vrlo malo ozbiljnih povjesniara koji sukob Staljin-Tito ne ocjenjuju kao prvi iskorak u borbi protiv dogmatskog i hegemonistikog staljinizma i to od lijevih snaga. Takoer svi smatraju da je taj sukob imao veliki odjek na europsku ljevicu, a i na Sovjetski savez to e izbiti na vidjelo odmah poslije Staljinove smrti. Negativne ocjene na tetu Tita u tom sukobu postaje uglavnom od prepotentnih 73

domaih kvazipovjesniara u dravama nastalim raspadom SFRJ. U Hrvatskoj u tom pogledu stanje i nije tako loe. Tu nije bilo mnogo informbirovaca, a odnos prema seljacima bio je ispravljen im su uspostavljene veze sa zapadnom Europom i SAD. U Hrvatskoj jo ima ustakih nostalgiara i ekstremne desnice, koji tvrde kako su pod rmom IB-a uhapeni mnogi hrvatski rodoljubi nacionalisti, koji su se borili za hrvatsku dravu, to je obina besmislica. Pored toga, oni Bleiburg postavljaju kao centar svjetskog zbivanja i da je Tito odgovoran za to, pa prema tome sve to je uradio prije ili poslije toga je bespredmetno. Ipak veina pravih povjesniara slae se s miljenjem koje imaju o tome i zapadnoeuropski povjesniari. Mnogo je interesantniji veliki broj raznih lanaka o tome u Srbiji s varijacijom od obinih ignoranata, pa sve do raznih publicista koji toboe imaju neke posebne informacije o tome. Kao tipian primjer mogao bi se uzeti lanak objavljen u Veernjim novostima od 15. lipnja 2008. godine, u rubrici Istorijska itanka, od Markovia. U lanku se spominje da se navrilo upravo est decenija od kako je Informbiro pozvao jugoslavenske komuniste da svrgnu svoje rukovodstvo. Bez pravog objanjenja geneze tog sukoba autor zakljuuje da su jugoslavenski komunisti bili poznati po fantastinim idejama s ambicijama da ire socijalistiku revoluciju po zapadnoj Europi ambicioznije je od samih Sovjeta. Markovi smatra da je u tome bio jedan od uzroka sukoba s Informbiroom. Jasno je da se ovakve teze mogu lansirati u sredini gdje mladi ljudi u kolama nisu uili nita o tim dogaajima, ali to jednostavno nije tono. Tada je kod nas postojalo gledite da se socijalizam moe ostvarivati na primjer u Francuskoj ili Italiji samo sa snagama iz tih zemalja, a nikako nekim direktivama iz jednog centra, kao to je nekada bila Kominterna, a zamjena je trebao biti Informbiro. Komunistike partije Italije i Francuske bile su najjae partije u tim zemljama odmah poslije II. svjetskog rata, ali ne dovoljno da samostalno formiraju vlade. Nikada niti jednim inom KP Jugoslavije nije pokazala pretenzije da se mijea u poslove KP Italije ili Francuske. Markovi dalje u prilog svojoj tezi navodi da je jo 1945. godine Tito bio ljut na Sovjete, to mu nisu dali da Amerikancima otme Trst. Tito je vie puta nakon rijeenja Transkog pitanja u svome krugu izjavio da je Trst zauzet jer se pruila prilika za to, ali da je on bio samo pregovaraki adut da se stvarno moe zadrati Istra i Slovensko primirje. U svakom sluaju Trst nije zauzet radi nekog irenja socijalizma na Zapad. Lako se moe zapaziti izrazita 74

prepotentnost u pisanju i ovakvih samozvanih analitiara, koji smatraju da je sve to bilo vrlo jednostavno u toj igri (po teoriji igara) koju je vodio Tito protiv dva igraa kategorije Churchilla i Staljina da bi mi mogli zadrati Istru i Slovensko primorje. Markovi zatim pie: U panici od mogueg sovjetskog napada pokrenut je izuzetno brutalan obraun sa simpatizerima Sovjeta. U stvari tu je Markovi donekle u pravu, jer je obraun sa simpatizerima - kao i onima koji su direktno pozivali na graanski rat - bio brutalan umjesto da bude do kraja promiljen i da oni budu u prvom redu izolirani, da istraga temeljno razdvoji one koji su jednostavno upali u to kao simpatizeri od onih koji su stvarno spremali graanski rat. Jednostavno nije tono da je postojala panika osim u nekim vrlo rijetkim sluajevima, nego se je pripremala odluna obrana juno od Save pa do Jadranske obale. Besmislica u brutalnom postupku protiv IB-ovaca bila je u tome to se on sprovodio na Golom Otoku, kada su ve bili izolirani i to potpuno neselektivno u traenju pravih krivaca. To je najvea pogreka jugoslavenskog elnitva, a za nju, to treba rei po stoti put, snosi osnovnu odgovornost Rankovi i krug njegovih ljudi. Stane Potoar, moj ef zadnjih sedam godina aktivne slube u Generaltabu, trudio se da dozna vie detalja o tim brutalnim postupcima na Golom Otoku, koji su nam kao dravi nanijeli ogromnu sramotu. Bio je esto u lovu s Titom i poslije iz razgovora je stekao utisak da Tito nije bio upoznat s tim sramotnim dogaajima i sigurno ih ne bi odobravao. Maral Malinovski, koji je esto dolazio u kurtoaznu posjetu kod nas, uope nije skrivao neto to se tie Informbiroa jer je ve prije toga Hruov o svemu tome obavijestio Tita. Postoje i druge pretjerane konstatacije Predraga Markovia u tom lanku, ali on ipak zakljuuje da je sukob s IB-om pouan primjer kako se smjelo moe iskoristiti iznenadna ansa, kako se ako treba i pomou improvizacija gradi uspjena pozicija u svijetu. Ovo je Markovi jednostavno posudio od poznatih inozemnih povjesniara - samo je dodao izraz improvizacija. Tito je vrlo promiljeno gradio svoj izlaz iz obrua Informbiroa i postigao uspjenu poziciju u svijetu u slijedeih 35 godina. Da li je improvizacija pravi izraz za neto to traje preko 35 godina ?

75

VOJNA POMO V. BRITANIJE I SAD - N. HRUOV I PROCES DESTALJINIZACIJE

Kada je poziv na pobunu, upuen Rezolucijom IB-a jo tijekom 1948. godine i kasnije, doivio neuspjeh, za borbu protiv KPJ s Titom na elu mobiliziraju se sve vanjske snage. Ta borba pretvara se u borbu protiv Jugoslavije, kao zemlje u cjelini. Jedna za drugom istonoeuropske zemjje sa SSSR-om na elu otkazuju sve postojee ugovorne obveze od kulturnih konvencija do ekonomskih sporazuma, pa konano dolazi do ekonomske blokade zemlje. Svi planovi daljnjeg ekonomskog razvoja Jugoslavije bili su bazirani najvie na trgovini s istonoeuropskim zemljama.Zbog trgovake blokade tih zemalja proizvodnja u mnogim naimtvornicama je stala uslijed pomanjkanja repromaterijala. Takoer i oruane snage bile su orijentirane na borbenu tehniku iz SSSR-a i nekih drugih istonoeuropskih zemalja. Blokada je onemoguila nabavke rezervnih dijelova,pa da se jedan dio borbene tehnike nije mogao normalno odravati. To je imalo posebno negativne posljedice na ratno zrakoplovstvo, gdje su mnogi planovi modernizacije bili povezani suradnjom sa Sovjetskim Savezom i neto s ehoslovakom. Sve je manje bilo rezervnih dijelova, benzina, borbenih sredstava, pa prema tome i ispravnih aviona. Ve koncem 1948. godine donoene su odluke o izgradnji vojne industrije, kao i poroizvodnje kolskih prelaznih, pa i nekih borbenih lovakih aviona, ali s klipnim motorom. U serijskoj proizvodnji bio je osnovni kolski avion Aero-2, a uskoro e poeti i proizvodnja aviona za prelaznu obuku 212 i 213. Na Zapadu smo mogli kupovati samo one avionske motore, koji su stavljeni na civilnu listu proizvoda iil neke klipne motore s ratnih vikova. Poduzeti su ogromni napori da se bar do neke mjere odri borbena spremnost ratnog zrakoplovstva. Upravo u tom vremenu blokade dolazi u svijetu do velikih promjena kod borbenih aviona. Lovaki avioni s klipnim motorom i propelerom zamjenjuju se s mlaznim motorima. Sve zemlje oko nas poele su s uvoenjem mlaznih lovaca. Istonoeuropske zemlje imale su prvo lovce Jak-23, a zatim i odlian lovac sa strelastim krilom MiG-15. Oba tipa smo dobro poznavali, jer su prebjegli k nama. Talijani su imali lovce najprije britanske, a zatim amerike proizvodnje. Jednom rijei, u tom periodu poetka hladnog rata i pogoranja odnosa Istoka i Zapada dolazi do ubrzanog prenaoruanja, a mi smo zbog blokade u tom pogledu bili u velikom zaostatku. 76

Poetkom pedesetih godina vlada FNRJ obratila se vladama SAD i Velike Britanije za nabavu izvjesne koliine suvremene ratne tehnike za JNA. Pored ostale ratne tehnike ve 1951/1952. godine, jedan dio borbenih jedinica ratnog zrakoplovstva prenaoruan je s borbenim avionima prvo s klipnim motorima. Bili su to britanski Mosquito i ameriki F-47 Thunderbold. U ratnom zrakoplovstvu se poinje s intenzivnom obukom. Imali smo dovoljno iskusnih pilota koji su s lakoom preobueni na mlazne borbene avione. Bilo je to vrijeme kada su SAD vodile rat u Koreji, a odnosi izmeu supersila su se poeli zaotravati. Ipak u tim uvjetima dobijamo od 1953. godine ameriki lovac F-86 Sabre, lovac-bombarder F- 84G i kolski mlazni avion za preobuku T-33 ili njegovu verziju TV-2. Bilo je to vrijeme intenzivnog preobuavanja u ratnom zrakoplovstvu s velikim brojem kurseva u SAD i Zapadnoj Njemakoj, kako pilota tako i tehnikog sustava od mehaniara do inenjera. Navedeni tipovi aviona bili su tada meu najmodernijima u svijetu. Naoruanje je stiglo i za kopnenu vojsku, pa da se moe rei da su oruane snage FNRJ stvarno bile u stanju pruiti otpor bilo kakvoj invaziji. Naravno, sovjetskim tenkovskim divizijama otpor se ne bi mogao pruati u Vojvodini i Slavoniji, ali oni ne bi imali nikakve anse u predjelu od Save do Jadranske obale. Radi poboljanja obrane balkanskog regiona formiran je Balkanski savez, kao tajni savez izmeu Grke, Jugoslavije i Turske. Zakljuen je na Bledu 9. kolovoza 1954. godine na dvadeset godina. Njemu je prethodio Ugovor o prijateljstvu i suradnji, potpisan u Ankari 28. veljae 1953. godine. To je bio regionalni savez malih zemalja u kojemu ne sudjeluje niti jedna velika sila, a imao je isto defenzivni karakter. Iako nije formalno nikada otkazan ni od jedne zemlje potpisnice, taj savez je postupno odumirao zbog promijenjene politike situacije u ovom dijelu svijeta. Naime, poslije Staljinove smrti dolazi upravo na inicijativu SSSR-a do poboljanja odnosa sa SFRJ, a s druge strane Grka i Turska pristupaju NATO paktu, ali su njihovi meusobni odnosi bili vrlo napeti. Jednostavno taj savez se je ugasio, ali su odnosi SFRJ i obiju drava s druge strane ostali vrlo dobri i nadalje. To je svakako doprinosilo miru u regiji Balkana. Vanjska politika SFRJ bila je u to vrijeme vrlo uspjena, a u njoj se je upravo osjeao najvie Titov utjecaj. Uz najbolje odnose sa zapadnim saveznicima i Grkom i Turskom, dolazi do poboljanja odnosa i sa SSSR-om. Ipak jedno vrijeme odnosi sa SAD i V. Britanijom bili su za kratko vrijeme pogorani, 77

zbog Transke krize. Mirovnim ugovorom s Italijom od 10. veljae 1947. goidne potvrena je podjela na zone A i B i slobodni teritorij Trsta. (STT, Territorio Libero di Trieste). Saveznika vojna uprava u zoni A tolerirala je stalne povrede odredaba Mirovnog ugovora i Statuta STT koje su inicirali talijanski inovnici zaposleni u saveznikoj upravi u Trstu. Kako je poelo zaotravanje hladnoratovskih odnosa SAD i SSSR-a, pojaan je pritisak na Jugoslaviju. Na Zapadu su smatrali da e situacija s Kominformom biti pravi moment da Jugoslavija popusti pred pritiskom Italije po transkom pitanju. Zapoele su vojne demonstracije Italije da silom anektira zonu A, ali je na to pruen energian odgovor rasporedom trupa JA. SAD i V. Britanija zabrinule su se da bi moglo doi do sukoba u kome bi Italija loe prola, pa su stali na stranu Italije ali u cilju da sprijee taj sukob. Pokuaj Italije da silom okupira zonu A bio je voen loim proraunom da zbog pritiska SSSR-a na granice Jugoslavije ona nema dovoljno snaga koje bi koncentrirala prema Zoni A. No upravo energinim istupanjem Tita jasno se pokazalo da je JNA spremna i vojno se oduprijeti svakom krenju sporazuma, premda je u tekoj situaciji zbog vojnog pritiska SSSR-a. Vlada FNRJ je prihvatila Londonski sporazum od 5.listopada 1954. godine, kojim se ukida vojna uprava u STT. Jugoslaviji je prikljuena zona B i manji dio zone A, a Italiji vei dio zone A i grad Trst. Bio je to maksimum koji se je mogao postii, ali je vrlo vano da je on postignut u tekim okolnostima kada je Jugoslavija bila u isto vrijeme pod pritiskom SSSR-a a kratko vrijeme i Zapadnih saveznika, koji su joj upravo pomogli da se prilino dobro naorua. Nakon Londonskog sporazuma opet se obnavljaju dobri odnosi sa SAD i V. Britanijom, a u SSSR-u se utiava posustali Informbiro. U SSSR-u dolazi do znatnih promjena poslije Staljinove smrti. U rujnu 1953. godine Nikita Hruov izabran je za prvog sekretara CK KP Sovjetskog Saveza. U svojstvu lana Prezidiuma Vrhovnog sovjeta i efa sovjetske vladine delegacije N. Hruov je u lipnju 1955. godine posjetio Jugoslaviju. Tada je potpisana Beogradska deklaracijau kojoj je osuena Staljinova politika prema FNRJ a sve njegove optube su proglaene neosnovanim. Zatim je proklamirano naelo nemijeanja, potovanja suvereniteta i ravnopravnosti meu dravama. Preciziran je i niz mjera radi likvidacije nenormalnih odnosa izmeu SSSR-a i FNRJ. Bio je to uvod u normalizaciju odnosa izmeu dvije zemlje. Hruov je s Titom u Moskvi 1956. godine potpisao i deklaraciju o odnosima 78

SKJ i KPSS. Na XX Kongresu KP Sovjetskog Saveza u veljai 1956. godine Hriov je podvrgnuo kritici Staljinovu politiku kulta njegove linosti. Tu je energinom osudom gaenja zakonitosti, osudom dogmatizma i gaenja najosnovnijih normi partijske demokracije, otvorio put procesu destaljinizacije u Sovjetskom Savezu. Hruov je zapoeo i neke reforme u SSSR-u u tenji da se pobolja standard radnih ljudi. Vodio je dosta burnu vanjsku politiku i stekao i dosta neprijatelja u CK KPSS. Odlukom plenuma CK KPSS smijenjen je 15. listopada 1964 sa svih partijskih funkcija, kao i s poloaja predsjednika Savjeta ministara SSSR-a. U tom dugakom periodu od 1948. do 1964. godine FNRJ (kasnije SFRJ) uspostavlja normalne odnose sa SSSR-om uz dobre odnose sa SAD-om i V. Britanijom. Vojna industrija koja je razvijana intenzivno od 1948. godine poela je s proizvodnjom domaeg naoruanja za kopnenu vojsku, ali se tenkovi kupuju u SSSR-u. U serijskoj proizvodnji su avioni za osnovnu i prelaznu obuku. Od 1957. godine poinje rad na kolsko-borbenom avionu Galeb II. Nastavit e se s radom i na borbenim avionima s mlaznim motorima kupljenim u V. Britaniji. Pored domaeg naoruanja ono se kupuje u SSSR-u, kao i na Zapadu. Kao to je spomenuto, rad Balkanskog saveza ugasio se sam od sebe kada Turska i Grka postaju lanice NATO, a SFRJ nije eljela ulaziti ni u kakve vojne saveze. Konano ezdesetih godina Jugoslavija prestaje s primanjem vojne pomoi sa Zapada i organizira vlastitu vojnu industriju, no i pored svog naoruanja i vojne opreme kupuje ih u SSSR-u i na Zapadu. Nikita Hruov je nudio SFRJ povratak u zajednicu istonoeuropskih zemalja, ali to nije prihvaeno u interesu,. Ve poetkom 1960-tih godina Jugoslavija kupuje od SSSR-a vrlo moderni nadzvuni lovac MiG-21 F-13. U to vrijeme on se ubrajao meu vrhunske lovake avione i u lokalnim ratovima pokazao se bolje od svog amerikog protivnika F-104 Starghter. Tada je ratno zrakoplovstvo Jugoslavije jedino u Europi imalo mlazne borbene avione amerike i sovjetske proizvodnje, uz domau proizvodnju kolskih i borbenih aviona s britanskim mlaznim motorima. Iskustva s maarskom pobunom u jesen 1954 i njenog guenja vojnom silom Sovjetske armije jo vie su uvrstili opredjeljenje SFRJ za pokret nesvrstavanja prema bilo kojoj od supersila ili njihovih vojnih paktova, NATO 79

i Varavskog ugovora. Zbog toga se SFRJ opredjeluje za Pokret nesvrstanih, iji poeci se naziru u misijama Tita po zemljama Azije i Afrike od 1953. godine. Moemo se staviti u ulogu jednog kompetentng inozemnog povjesniara i vidjeti kako bi on ocjenio ulogu Tita u vojno-politikim dogaajima u periodu od polovine 1948. do 1964. godine. To je period od Rezolucije IB-a pa do pada Hruova, s kojim i prestaje nada u neke ozbiljnije reforme u SSSR-u. Svakom povjesniaru je jasno da je rezolucijom IB-a 1948. godine CK KPJ s Titom na elu trebao biti uklonjen da bi Informacioni biro mogao biti upravljaki, a ne konsultativni organ u rukama Staljina. Drugim rijeima, ukinuta Kominterna bila bi zamjenjena s Informacionim biroom. Tito je bio jedini vojni i politiki lider u zemljama Istone Europe, koji je za vrijeme II. svjetskog rata vodio direktne pregovore sa Staljinom i Churchillom. Bilo je jasno da je on jedini mogao postaviti pitanje da Informacioni biro bude stvarno ono to je po njegovom statutu predvieno - konsultativni organ. Prema miljenju politiara na Zapadu i Istoku Titove anse da preivi taj sukob, u 1948. godini bile su jednake nuli. Kako je vrijeme prolazilo, poloaj Tita bio je sve bolji premda su se napadi IB-a bili sve bezobzirniji i sve jai. Kada je FNRJ pedesetih godina zatraila vojnu pomo od V. Britanije i SAD brzo ju je dobila. Zapad je imao i dobre svoje razloge da tu pomo prui. U sluaju da Tito bude uklonjen i FNRJ postane obian satelit SSSR-a, sovjetska armija bila bi na granici Italije, a ratna mornarica SSSR-a u Jadranskom moru. SFRJ se je pridravala svih preuzetih meunarodnih obveza, ali je bila spremna i za zatitu svojih legitimnih interesa. U Balkanskom savezu, koji je imao izrazito defenzivni karakter, ona je odravala dobre veze s Grkom i Turskom, ali se taj savez ugasio ulaskom tih dviju zemalja u NATO. I kada je dolo do Transke krize, V. Britanija i SAD su uvidjele da nasuprot talijanskoj vojsci, spremnoj na neke provokacije, sada stoji armija iju su modernizaciju upravo oni pomogli i da nema anse za rjeavanje tog spora na tetu Jugoslavije. Svaki povjesniar e zapaziti da je Tito i u najteoj situaciji uspio iskoristiti ansu da rijei stvar u svoju korist. Da nije bilo te upornosti, nikada Istra i Slovensko primorje ne bi pripali Jugoslaviji. I to je najvanije, SFRJ s Titom na elu nakon rijeenja Transke krize opet ima najbolje veze 80

sa Zapadom. Nikita Hruov nakon Beogradskog i Moskovskog sporazuma nudi veliko poboljanje odnosa izmeu SSSR-a i SFRJ. To se prihvaa, ali bez ikakvog ulaska SFRJ u blok zemalja Istone Europe. Ve u to vrijeme Tito putuje u Aziju i Afriku i formira se pokret nesvrstanosti. SFRJ uz zadravanje odlinih odnosa sa Zapadom od kojeg dobija povoljne kredite, kao i sa SSSR-om, ne priklanja se niti jednom bloku sila, nego ostaje nesvrstana i pomae u formiranju pokreta nesvrstanosti. Nakon pada Hruova u SSSR-u opet dolazi do jaanja birokratskog reima, ali ovaj puta znatno blaeg od Staljinovog. S druge strane, taj birokratski sustav nije bio sklon nikakvim ozbiljnim reformama. SFRJ s Titom na elu odrava sada sa SSSR-om, kao i sa SAD-om, dobre odnose balansirane ekvidistance, bez ikakvog pribliavanja bilo kojoj strani. Kod toga nesvrstanost u odnosu na supersile ostaje trajno opredjelenje Titove politike. Naravno da bi sve to u svojoj analizi morao uzeti u obzir svaki ozbiljan vojnopolitiki analitiar i povjesniar. Kao mnogi, mogao bi zakljuiti slijedee. Sukob s Moskvom, tj. sa Staljinom Titu je nametnut i on nije imao nikakve druge mogunosti nego da se brani od izmiljenih optubi. U situaciji gdje mu cijeli svijet u poetku ne daje nikakvu ansu za opstanak, on postepeno uvruje svoj poloaj i taj sukob pretvara u smjeli raskid sa staljinizmom i isto takvim SSSR-om. To mu omoguuje da izmeu dvije supersile stvori jedan prostor za svoju zemlju i sebe. Pri tome on zapoinje igru (shodno teoriji igara) u kojoj e due od trideset godina igrati za ili protiv jedne ili druge supersile, ali pri tome ne prekidati odnose ni s jednom, nego da dobijati pomo i podrku od jedne i druge. Pri tome on suvereno upravlja svojim unutarnjim poslovima bez ikakvih ustupaka ili vanjskog nadzora. To nisu neki originalni zakljuci, na slian nain izraavaju se mnogi strani povjesniari i politiari. To je preovlaajua ocjena Tita svuda gdje povjesniari moraju s ozbiljnou i s dokaznim materijalom ocjenivati navedeni vremenski interval. Jednom rijei, Tito je od ozbiljnih povjesniara priznat kao povijesna linost, koja je kao dravnik postizao odline rezultate 81

u kompliciranoj vrsti igre (po teoriji igara) s tri igraa. Tu on kao najslabiji igra protiv dva gorostasa, Churchilla i Staljina, a poslije SAD i SSSR-a. Staljin ga je potcijenio pa je protiv njega zaigrao igru dva igraa nulte sume, u kojoj je Tito trebao nestati sa scene, ali je samson tu igru izgubio.

82

SFRJ, TITO I MAARSKI DOGAAJI 1956.

Sovjetske snage, s neto bugarskih snaga, ve u jesen 1944. godine ulaze u Maarsku i tu vode teke borbe. U prosincu 1944. godine u osloboenom Debrecinu osnovani su Privremeni parlament i Privremena maarska vlada Nacionalne fronte nezavisnosti. Ta vlada bila je sastavljena od veeg broja stranaka - Socijaldemokratske, Komunistike, Nacionalne seljake, Graanske i Nezavisne stranke malih gazda. Konano oslobaanje Maarske od nacistikih snaga je dovreno 4.travnja 1945. godine, Pariskim mirom Maarska ostaje opet u istim granicama, kao prije II. sjetskog rata. Privremena vlada izdaje ukaz o provoenju agrarne reforme. U studenome 1945. godine obavljeni su prvi izbori na kojima apsolutnu veinu dobija Nezavisna stranka malih gazda, s 56 posto glasova. Komunistika i Socijaldemokratska partija dobijaju 17%. Nacionalna seljaka stranka, Stranka malih gazda dobija najvanija mjesta u vladi, ali se ta vlada sastavljena od heterogenih stranaka nije mogla odrati. Dolazi do novih izbora u kojima Komunistika partija dobija 20 posto glasova i osniva s ostalim partijama 1949. Maarsku narodnu frontu nezavisnosti. Dolazi i do ujedinjenja Komunistike i Socijaldemokratske partije. U to vrijeme, dolazi do jaanja staljinistikog utjecaja u Maarskoj, poinju poznati sudski procesi poput Rajkovog procesa gdje je sav bijes birokratskog staljinizma usredotoen protiv lanova Partije za koje se sumnjalo da ele izgradnju socijalizma na nain koji odgovara domaim uvjetima, a ne prema diktatu iz SSSR-a. Kao to je ve spomenuto na tim procesima sve te izmiljene optube bile su usmjerene protiv KP Jugoslavije i Tita, koji se navodno otvoreno mijeaju u rad maarske vlade, s tenjom da se tu uspostavi kapitalistiki poredak. Treba spomenuti da je Komunistika i Socijaldemokratska partija bila u tekom poloaju u Maarskoj. U zemlji koja je u potpunosti osloboena od Crvene armije, gdje partije nisu dole na vlast vlastitom borbom protiv okupatora, nego direktno uz pomo SSSR-a. Zapravo dolazi do progona starih lanova Partije, naroito boraca iz rata u panjolskoj, jer su svi oni sumnjivi po vezama s KPJ. U tim progonima 83

posebno se istie generalni sekretar partije, a jedno vrijeme i predsjednik vlade Matyas Rkosi (Maa Rakoi). On predvodi kruti staljinizam i namjetene sudske procese po uzoru na 1938. godinu. Poslije Staljinove smrti u Maarskoj dolazi do osude krutog staljinizma, Rakoi je smijenjen i protjeran iz Maarske. Ostatak ivota proveo je u internaciji u Kazahstanu, ali teta koju je on nanio idejama socijalizma u Maarskoj je nepopravljiva. Poslije smjene Rakoija izvrena je reorganizacija dravne vlasti. Nova vlada zalae se za naputanje prisilne kolektivizacije na selu i prisilnog otkupa poljoprivrednih proizvoda, kao i za poboljanje ivotnog standarda svih graana. Najavljena je i amnestija za sve krivo osuene na montiranim procesima. Naravno to je bio trend koji je krenuo iza Staljinove smrti, ali za mnoge bilo je ve kasno. Naime, poslije odlaska Rakoija Imre Nagy (Imre Na) preuzima njegov poloaj, ali je pod pritiskom staljinista 1955. godine morao odstupiti s njega. Nezadovoljstvo u Maarskoj je i nakon odlaska Rakoija bilo veliko, doseglo je neku kritinu toku 23. listopada 1956. godine. Tada izbijaju u Budimpeti velike demonstracije koje se ubrzo pretvaraju u oruanu pobunu. Pod pritiskom dogaaja Imre Nagy opet postaje premijer i sastavlja koalicionu vladu. Treba odmah napomenuti da je Imre Nagy stari maarski revolucionar, koji kao lan KP Maarske od 1918. godine poslije pada Maarske Sovjetske Republike razvija revolucionarnu aktivnost, a jedno vrijeme ivi i u SSSR-u. Upravo takve staljinisti nisu podnosili. Kao predsjednik vlade u srpnju 1953. godine najavio je u Parlamentu politiku destaljinizaciju u Maarskoj. Bilo je to u skladu s politikom Hruova, ali za mnoge u SSSR-u suvie rano. U meuvremenu pobunu protiv staljinistikih zlouporaba iskoritavaju desniari i dolazi do nasilja u Budimpeti. Sovjetske trupe koje su se bile povukle iz Budimpete 27. listopada sada ponovo nastupaju prema gradu i Nagyova vlada objavljuje da naputa Varavski pakt i objavljuje neutralnost zemlje uz traenje zatite UN. Bili su to brzopleti potezi, a najveu krivicu za to snose desniari koji su zapoeli te nerede, razbijanja, pa i hapenja i maltretiranja ljudi kako su gdje stigli. Nasuprot Nagyu J. Kdr formira 4. studenog. 1956. godine Revolucionarnu radniko-seljaku vladu i trai, po osnovi Varavskog pakta, intervenciju SSSR-a. Sovjetske trupe brzo su prodrle u Budimpetu i za nekoliko dana borbi pobuna je skrena, a velik broj izbjeglica naputa zemlju preko Jugoslavije i Austrije. 84

Nagy se sa lanovima svoje vlade sklonio u ambasadu Jugoslavije, koja je bila pod pravom opsadom. . Nakon dugih pregovora Nagy i ostali dobijaju pismeno jamstvo o amnestiji i vraaju se kuama. No Nagy je uhapen, a Kadarova vlada odbila je svaku ingerenciju UN. Jugoslavija je primila veliki broj izbjeglica i oni su tu bili zbrinuti dok nisu preko raznih organizacija dobili smjetaj u nekim zemljama Zapadne Europe i u SAD. U 1958. godini voe pobune s Nagyem na elu izvedeni su na sud i osueni na smrt. Jugoslavenska vlada i Tito osobno aktivno su pokuavali ublaiti ovakve teke posljedice tih dogaaja, a smrtna kazna za Nagya smatrana je kao nepopravljiva teta za razvoj socijalizma u svijetu. Ocijenjeno je da je osnova za pobunu potekla od Rkoijevih staljinistikih metoda s lanim suenjima poput Rajkovog procesa i da je to iskoristila desnica koju Nagy nije mogao obuzdati. Njegovi daljni postupci bili su zbrzani i nerazumni, jer mu UN nikako nije mogla pomoi. Osim toga, Maarska je zemlja gdje se sovjetske tenkovske divizije teko mogu zaustaviti i nije u tom pogledu slina Jugoslaviji. Ipak smrtna kazna za Nagya i pored njegovih nepromiljenih poteza bila je neopravdana, Vlada SFRJ i Tito su to osudili. Izgleda da N. Hruov nije mogao djelovati protiv tog suenja, jer su njegovi protivnici ve zauzeli vrste pozicije u CK KP Sovjetskog Saveza i vladi. Ta opozicija e ga konano 15.listopada 1964.skinuti sa svih partijskih i dravnih funkcija. Kako se vidi, Hruov nije smijenjen odmah nakon maarskih dogaaja, ali je tvrdolinijaka opozicija stalno rasla dok konano nije smijenjen. Nakon maarskih dogaaja odnosi SSSR-a i SFRJ s Titom na elu jedno vrijeme su zahladnjeli, ali nisu prekinuti ili jako poremeeni. Trgovaki odnosi se ak i produbljuju. Ipak Tito sada zastupa politiku ekvidistance prema jednoj i drugoj supersili uz odravanje dobrih odnosa s obje uz dobijanje kredita ili trgovakih povlastica od obiju. S druge strane, politika nesvrstavanja postaje temeljni kamen vanjske politike SFRJ. Tito osobno mnogo radi na formiranju te politike i ve je u to vrijeme pokret nesvrstanosti u svijetu uveliko formiran, upravo uz veliko zalaganje Tita.

85

POKRET NESVRSTANOSTI I NJEGOVA ULOGA U SVIJETU

Stanje nakon II. svjetskog rata karakteristino je po naglom formiranju dviju vojnih supersila, SAD i SSSR. Ubrzo se formiraju i vojno-politiki savezi kojima su one na elu, Atlantski pakt i Varavski ugovor. Te dvije vojne supersile zajedno sa svojim vojno-politikim savezima ine takozvani bipolarni vojno- politiki sustav i to tako jasno izraen, kakav nije postojao od punskih ratova izmeu Rima i Kartage. U to vrijeme nagli razvoj raketa s nuklearnim bojnim glavama dovodi konano do stanja da svaka supersila moe napasti drugu na svakoj toki njezinog dravnog podruja. U toj utakmici supersile i njihovi vojni savezi snano zbijaju svoje redove i trae od svakoga tko eli suraivati s njima da ue i u njihov blok, a svaka supersila onu drugu smatra imperijom zla. Taj je izraz slubeno uveo u opticaj tek ameriki predsjednik Reagan, no supersile su jedna o drugoj zauzimale stajalite to ga odraava Reaganova kovanica ve davno prije toga. Ideja da dulje svrstavanje uz supersile i njihove vojne saveze ne vodi niemu, poela je poprimati sve konkretnije politike obrise naprosto kao neka vrsta loginog rjeenja za izlazak iz slijepe ulice nuklearne konfrontacije supersila. Sve vei broj zemalja, velikim dijelom nerazvijenih, jednostavno nije pristajao prihvatiti takvo svrstavanje uz blokove. Na primjer Indija, veliinom cijeli potkontinent, teko bi se mogla svrstati uz neku od supersila, a da to ne izazove veliki poremeaj u svijetu. Moglo bi se slikovito rei da je ideja o nesvrstavanju uz supersile za mnoge zemlje jednostavno visila u zraku pa ju je trebalo samo spustiti na zemlju. Drugim rijeima trebalo je pronai nain da se veliki broj zemalja koje prihvaaju takav nain razmiljanja objedine u pokretu koji e ve i svojim imenom odraavati njihovu politiku lozoju. Tako se i rodio pokret nesvrstanosti. Ipak interesantno je vidjeti kako je sve to poelo. Tito je pomno pratio ta kretanja i na svojim putovanjima po zemljama Azije i Afrike 1953/54. godine, zatim 1955., pa 1958./59. godine. Dobro je ispitao i sondirao teren, upoznao se je s kljunim ljudima koji su tu sudjelovali. Zajedno s Nehruom, Naserom, Sukarnom i Nkrumahom pokree akciju u tom smislu za osnivanje Pokreta nesvrstanosti.

86

U sklopu meunarodnih skupova koji armiraju aktivnu koegzistenciju uz promicanje ideje nesvrstavanja, znaajno mjesto ima Bandunka konferencija odrana u travnju 1955. godine u Indoneziji. Tu su predstavnici 29 azijskih i afrikih zemalja usvojili Deklaraciju o unapreenju svjetskog mira i suradnje. Sa svim spomenutim ljudima, kljunim za formiranje pokreta nesvrstanosti, Tito je bio u stalnom dodiru. Zajedno s Nehruom, Naserom i Sukarnom Tito je inicijator sazivanja Konferencije nesvrstanih zemalja u Beogradu 1961. godine. Tu sudjeluje 25 zemalja Afrike i Azije, koje naglaavaju svoju nesvrstanost (neangairanost) i vanblokovski poloaj. Jasno je naglaeno da nesvrstane zemlje ne tee stvaranju nekog treeg bloka sila, nego da se ele armirati u svijetu kao faktor mira i sporazumjevanja, zalaui se prije svega za mirnu koegzistenciju i za pravo svakog naroda na samostalan ivot, protiv kolonijalizma i neokolonijalizma. U Deklaraciji i Apelu za mir konferencija je uputila posebna pisma predsjedniku SAD, J. Kennedyu i premijeru SSSR, N. Hruovu. Mnogi politiari na Zapadu i Istoku nali su se pogoeni time, jer su smatrali - posebno oni u SSSR-u - da se te siromane zemlje trebaju prikljuiti njima u borbi protiv neokolonijalizma. Na Zapadu su smatrali da je pokret nesvrstanosti pretenziozno postavljen i da je Tito skupio svu tu sirotinju, koja jednostavno ni sama ne zna ta hoe. Oni vie skloni sumnjama smatrali su da Tito, kao bivi agent Kominterne, skuplja svu tu sirotinju da bi onda u dogovoru s Hruovim sve to predao SSSR-u. Ali i na Istoku ima sumnjiavih, koji smatraju da Tito radi u interesu Zapada, kako bi odvojio te prirodne saveznike od SSSR-a. Ovi na Zapadu nee dugo izdrati u svojim kombinacijama. Ali kada se mnogo kasnije i Kuba prikljui tom procesu, na Istoku e smatrati Tita glavnom preprekom da pokret nesvrstanosti ne bude prirodni saveznik SSSR-a u borbi protiv neokolonijalizma. Tu su bili u pravu, jer je Tito kao jedan od glavnih elnika u pokretu nesvrstanosti do kraja svog ivota zastupao tezu o ekvidistanci prema SAD-u i SSSR-u i njihovim blokovima. Konferencije Pokreta nesvrstanosti, na kojima je Tito imao veliku ulogu, mogu se navesti slijedeim redom: Beogradska konferencija 1961.; Kairska konferencija 1964; Lusaka - Zambija 1970; Havana - Kuba 1979. Pokret nesvrstanosti je stalno jaao u vrijeme Titovog ivota. Kada je u listopadu 1964. godine odrana Druga konferencija nesvrstanih, na njoj je sudjelovalo 47 drava, to je u odnosu na Beogradsku konferenciju s 25 drava sudionica veliki napredak. Oni koji su nakon Beogradske konferencije 87

proricali da e se uskoro sve to raspasti shvatili su da e na raspad morati priekati. Naime, pokret nesvrstanosti bio je u stalnom porastu po broju svojih lanova. Kako je vrijeme odmicalo, nakon Kairske konferencije Tito postaje neosporni lider nesvrstanog pokreta. To nije bio rezultat nikakvog rivalstva meu spomenutim liderima. Povjesniari esto postavljaju pitanje kako je to Tito, praktino bez ijednog glasa protiv, postao neosporno priznati voa nesvrstanog svijeta. Nije bitno to to nije nigdje bilo de jure proklamirano. U praksi je to de facto bilo prihvaeno. A bilo je u tome pokretu jo jakih linosti, kao Indira Ghandi i neki drugi, ali ipak prva linost nesvrstanih postao je Tito. Nehru, Tito i Naser bili su glavni osnivai tog pokreta. Sukarno je bio na Beogradskoj konferenciji, ali je bio zaokupljen prilikama u svojoj zemlji Slino je bilo i s Nkrumahom, koji se potpuno slagao sa svim idejama o nesvrstanosti koje je trebalo armirati na Beogradskoj konferenciji. Kada je rije o naelima nesvrstanosti nije bilo nikakve ozbiljne razlike izmeu Nehrua i Tita, a Naser je bio inicijator i graditelj vanblokovske politike i nesvrstanosti pa je Druga konferencija nesvrstanih odrana u Kairu 1964. godine. Egipat je 1967. godine pretrpio teak poraz u ratu s Izraelom, a Naser je umro 1970. godine. Nehru je diplomirao u Cambridgeu i vrhunski je indijski politiar i intelektualac, bliski suradnik Gandhija. On postaje u privremenoj vladi Indije 1947. ministar- predsjednik i ministar vanjskih poslova Indije, kao britanskog dominiona, a od 1950. Republike Indije. Jedan je od inicijatora azijsko-afrike konferencije u Bandungu 1955. godine, a 1955. i 1956. bio je u prijateljskoj posjeti Jugoslaviji. Umro je 1964. godine. Kao vrhunski politiar on je dobro znao da se pokret nesvrstanosti ne smije graditi kao privjesak indijske politike, velike drave koja je tek roena. Zbog toga se i nisu konferencije nesvrstanih drava drale u Indiji, nego uvijek u manjim dravama, da ne bi bilo sumnje kako Indija gradi trei blok i eli postati velikom vojnom silom. Naravno, Titu je pomoglo i to to je nadivio ljude, kao to su bili Nehru, Naser i Sukarno, od kojih je Nehru bio svjetska intelektualna veliina. Takoer mu je ilo na ruku da je bio iz jedne relativno male zemlje a i dokazao se u politikoj borbi protiv velikih. Sukob sa Staljinom bio je neosporan dokaz za to. Napokon Titu je pomoglo i to to je umio prepoznati trenutak i zgrabiti priliku da jednu ideju, koja je visila u zraku nad golemim prostranstvom zemaljske kugle, institucionalizira na temeljima krajnje jednostavnih i razumljivih naela. To, da je on umio prepoznati trenutak kada treba zgrabiti priliku i povui odreene poteze za postizanje odreenog cilja, priznaju mu 88

prijateljski i neprijateljski raspoloeni povjesniari i politiari. Ovi drugi to priznaju uz manje ili vie zlobe, da je on znao vjeto iskoristiti iznenadnu ansu kako se, ako treba i pomou improvizacija, brzo gradi uspjena pozicija u svijetu. Ipak za Pokret nesvrstanosti ne bi se moglo rei da je to samo neka uspjena improvizacija, premda je zbog njega Tito u svijetu poznatiji nego po sukobu sa Staljinom. Svi ozbiljni politiari i povjesniari priznaju da je Pokret nesvrstanosti bio ozbiljan doprinos smanjenju opasnosti od nuklearnog sukoba. Poveati tu opasnost nikako nije mogao. I na kraju krajeva, treba razmisliti to je mogla biti alternativa tome Pokretu, naravno u tada postojeem svijetu. Svrstavanje uz velike blokove sila samo bi povealo napetost meu supersilama. Konano treba vidjeti kako se je to Tito odluio da upravo preko Pokreta nesvrstanosti ojaa poloaj Jugoslavije u vrijeme kada je bila u vrlo nezgodnom sendviu izmeu dviju supersila. Jo jednom treba sumirati ono to je ve reeno. Poslije bezobzirnog napada IB-a s kojim je Tito trebao biti ziki uniten, a SFRJ vraena u staljinistiki tabor, Tito je tiho, postupno, uz samo obrambene poteze uspio dobiti prvo od Zapada naoruanje, tako da napad na SFRJ vie nije imao izgleda na uspjeh. Upravo kada je SFRJ bila ve dobro naoruana izbija Transka kriza u kojoj se vidjelo da Zapad ipak eli Italiji vratiti ne samo Trst, to je i bilo predvieno, nego i cijelu zonu A, a moda i vei dio Istre. Tito je mogao uvidjeti da vre povezivanje sa Zapadom nema smisla. Trebalo je izgladiti te nesporazume sa Zapadom uz dalje dobijanje ekonomske pomoi, ali uz izgraeni nesvrstani poloaj za SFRJ izmeu supersila. Slino je bilo i s Hruovljevim pribliavanjem Jugoslaviji uz nuenje ravnopravnog poloaja i uz velike trgovake povlastice. Maarski dogaaji sve su to sruili, jer se uvidjelo da u SSSR-u i dalje postoje snage koje nisu za Staljinove metode, ali smatraju da sve drave unutar sovjetskog bloka ne mogu raunati na svoj neovisan put razvoja. To e kasnije biti i oblikovano u Brenjevljevoj doktrini ogranienog suvereniteta drava, koje se svrstavaju unutar sovjetskog bloka. U tom nezgodnom poloaju SFRJ, u sendviu izmeu supersila, vlada SFRJ i Tito jasno uviaju da je potrebna ekvidistanca u politici prema supersilama, ali uz najbolje mogue ekonomske i trgovake odnose s jednom i drugom.. Nesvrstani poloaj Jugoslavije umnogome je pomogao njezinoj sigurnosti.. Sada su se od jedne i druge supersile mogle povremeno traiti ekonomske povlastice, pa ak i pomo, da nas ne bi mogla ugroavati ona 89

druga. U svakom sluaju SSSR-u se je moglo predoiti da za njih ne bi bilo povoljno da NATO snage dou na granice Maarske i Rumunije. A SAD-u se je moglo predoiti da za njih i NATO ne bi bilo zgodno da Sovjetska armija bude stacionirana na granici Italije, a njezina ota u lukama Jadranskog mora. Zbog toga neki povoljni ekonomski aranmani ili pomo SFRJ dobro doe da se takve opasnosti izbjegnu. U stvari vrsti poloaj Jugoslavije u pokretu nesvrstanosti s ekvidistancom izmeu supersila i njezinih blokova bio je osnovica na kojoj je Tito sa svojim suradnicima mogao odravati (prema teoriji igara) svoju igru u odnosu na obje supersile. Pri tome je uspio osigurati mali prostor za SFRJ i sebe kao nedodirljive, vodei igru za ili protiv jedne ili druge supersile uz podrku ili pomo s obje strane. Bitno je i to da je zadrao mogunost upravljanja svojim unutarnjim poslovima bez ikakvog vanjskog nadzora. Nije to bio nikakav trenutni potez koritenja neke iskrsle anse, nego trajno izgraena doktrina koja je potrajala preko trideset godina. Isto tako i pokret nesvrstanosti nije bio za Tita samo neka trenutna ansa koju e on povoljno iskoristiti za neke svoje poteze. On je iskreno vjerovao da taj pokret nesvrstanosti zbilja doprinosi smanjenju napetosti meu nuklearnim supersilama. Kada je postao nakon smrti ostalih lidera neformalni voa tog pokreta, do kraja ivota se je zalagao za ideju da Pokret moe opstati i normalno vriti svoju ulogu ako odrava strogu ekvidistancu izmeu supersila. Tu je pred kraj svoga ivota doao u sukob s novom strujom u tom pokretu, koja je smatrala da je pokret nesvrstanosti samo drugi ealon SSSR-a u njegovoj borbi protiv neokolonijalizma. Te ideje potjeu iz Latinske Amerike, no nema nikakvog dokaza da se i Fidel Kastro zalagao za njih. Ipak mladim i nadobudnim revolucionarnim lavovima u Junoj Americi se je inilo kao prava osnova za borbu protiv neokolonijalizma. Oni su jasno vidjeli da je Tito jedina prava brana koju treba ukloniti ako se eli provesti takvo preusmjeravanje nesvrstanih zemalja. U vrijeme priprema za Konferenciju nesvrstanih u Havani 1979. godine, Tito je ve bio naruenog zdravlja. Prije odlaska u Havanu stigla su upozorenja da se na njega sprema atentat, ak su i Amerikanci dali potvrde o tome, a za atentat je postojao jasan, upravo spomenut motiv.. Kada je to predoeno Titu on je upravo ivnuo i krenuo u Havanu. Tu je uspio s ostalim lanicama Pokreta odrati strogu ekvidistancu izmeu supersila. Ona je do Titove smrti, pa i iza toga, striktno potovana. Renomirani inozemni povjesniari i politiari uglavnom imaju pozitivno 90

odmjereno gledite o Titu i njegovoj ulozi u pokretu nesvrstanosti, a i u njegovoj politici sa supersilama. Svi se slau, bez obzira na simpatije ili antipatije prema Titu, da je sve to ipak bio bar neki pozitivni doprinos u smanjenju napetosti meu supersilama i njihovim blokovima. Negativna ocjena Titovog djelovanja u pokretu nesvrstanosti moe se oekivati samo od domaih kvazipovjesniara u dravama nastalim raspadom SFRJ. Tu se oni javljaju u rasponu od brutalne i prepotentne ignorancije bez ikakvog ozbiljnog poznavanja problema tog pokreta, pa do onih koji se slue lanim ponderom za ocjene pojedinih dogaaja da bi dobili neku ocjenu koja odgovara njihovim gleditima. I jedni i drugi temelje plasman svojih ideja na totalnom nepoznavanju te materije kod mladih ljudi, koji o tome nisu nita ozbiljno uli tijekom svoga kolovanja. Naravno da se o tome ne moe nai gotovo nita ozbiljno u kolskim programima, koji postoje od 1990.-tih godina. Stanje u Hrvatskoj u tom pogledu nije gore, nego u drugim okolnim dravama. Tu postoje jo uvijek politiari starije generacije od kojih su neki protivnici Titove politike u generalnom smislu, ali ak i oni priznaju da je Titovo djelovanje u pokretu nesvrstanosti bilo pozitivno. Osim toga, tako ga ocjenjuje najvei broj poznatih politiara u svijetu, pa ispada malo priglupo kada se javi neki samozvani povjesniar koji smatra kako su svi ti ljudi kratke pameti, ali kad bi im on rekao svoje, svi bi oni morali povui svoje izjave o Titu. Interesantno je vidjeti kako je Titova uloga u pokretu nesvrstanosti ocjenjena od standardnih neprijateljski raspoloenih kritiara Titove politike. etniki nostalgiari negiraju ulogu TIta u pokretu nesvrstanosti u rasponu od prepotentne ignorancije, pa do malo pronjenijeg tipa, gdje se dokazuje kako su ti odnosi s nesvrstanim bili isti ekonomski gubitak za Jugoslaviju. U stvari dobro je poznato i ima za to obilje dokaza da su ti odnosi rezultirali pozitivnim ekonomskim rezultatima, naroito u industriji naoruanja. Mnoga poduzea te vrste u Srbiji su vrlo dobro zaraivala. Ustaki nostalgiari uope ne spominju pokret nesvrstanosti kao neko dostignue, bez obzira to o tome govori cijeli svijet. Oni kao ishodite svog koordinatnog sustava za deniranje svjetskih dogaaja stavljaju Bleiburg. Poto je prema njihovoj ocjeni Tito kriv za Bleiburg, sve to je uradio prije ili 91

poslije toga je loe i nije vrijedno pomena. Miljenja svih svjetskih politiara o Titovoj ulozi u pokretu nesvrstanosti za njih ne znai nita. poto su oni po svojoj pameti iznad svega toga. Naravno da ima i vrlo ozbiljnih vojnih i politikih povjesniara, kako u Hrvatskoj, tako i u drugim okolnim dravama. Ipak male su anse da se uje njihov glas u tom prodoru neonacizma i ekstremne desnice na politiku scenu.

92

EKA KRIZA 1968 - BRENJEV I DOKTRINA OGRANIENOG SUVERENITETA

Po zavretku II. svjetskog rata odnosi izmeu Jugoslavije i ehoslovake bili su vrlo dobri. Nijemci su tijekom rata proizvodili u ehoslovakoj oruje, pa je tu ostala odlina vojna industrija. Tako su na primjer motori za serijsku proizvodnju osnovnog kolskog aviona Aero-2 nabavljani u ehoslovakoj. Prihvaajui Rezoluciju Informbiroa ehoslovaka se 1948. godine ukljuuje u intenzivnu kampanju protiv Jugoslavije, poslije ega je raskinula kulturne, trgovinske i sve ostale odnose s njom. U ehoslovakoj se takoer insceniraju lani politiki procesi, jer su se staljinisti plaili da i oni ne krenu samostalnim putem, kao to se to dogodilo u Jugoslaviji. Procesi se vode protiv najistaknutijih partijskih i dravnih funkcionera. Sudi se sekretaru KP ehoslovake, R. Slanskom (Rudolf Slnsk) zatim V. Klementisu (Vladimir Clementis) G. Husaku (Gustv Husk) i drugima i oni su 1952. godine osueni na teke vremenske kazne ili na smrt. U 1953. godini umire K. Gotvald i za prvog sekretara ehoslovake KP izabran A. Novotni (Antonin Novotny). Poslije XX kongresa KP Sovjetskog saveza 1956. godine, nakon Hruovljevog referata o Staljinovom kultu linosti, dolazi i u ehoslovakoj do deomkratizacije drutvenog i politikog ivota. U ehoslovakoj je osuen kult linosti koji su sprovodili staljinisti i izvrena je revizija nekih sudskih politikih procesa iz vremena od 1949. do 1954. godine. Rehabilitirani su G. Husak, kao i mnogi drugi, a R. Slanski i V. Klementis su posmrtno rehabilitirani. Jednom rijei Hruovljeva destaljinizacija naila je na pravi odjek u ehoslovakoj. Promjenom ustava od 1960. godine ehoslovaka je proglaena socijalistikom republikom. Od 1967. godine na snagu stupa sprovoenje privredne reforme gdje su jasno proglaeni principi ekonomskog privreivanja. Sav ta nova kretanja u raskidu s potpuno krutim i birokratskim metodama u kulturnom i gospodarskom ivotu dobijaju veliki polet ve poetkom 1968. godine. U sijenju te godine A. Novotni je osloboen dunosti prvog sekretara KP ehoslovake, a u oujku je podnio ostavku i na poloaj predsjednika Republike. Za novog predsjednika Republike izabran je L. Svoboda, a za 93

prvog sekratara KP Aleksander Dubek. U travnju je naimenovana nova vlada i poinje se s akcionim programom Komunistike partije ehoslovake. Taj akcioni plan sadri potpuno demokratsko reformiranje Partije, a zatim se poinje s procesom prave demokracije i deetatizacije drutveno-politikog sustava. Sve to vodi Dubek u elji da se birokratizirani put u socijalizam zamjeni socijalizmom s ljudskim licem. Novine su poele izlaziti s kritinim lancima ne samo protiv Zapada, nego i protiv korupcije u vlastitoj zemlji. Jednom rijei Dupek je elio sprovesti pravu demokratizaciju partijskog sustava, a ne da se svaka vijest mora interpretirati onako kako je to napisano u Izvjestiji u SSSR-u. Kazalita su opet postala interesantna i praktino je ukinuta cenzura. Naravno, da su se tu ubacili odmah desniari, ali Dubek nije imao namjeru da se s njima obraunava policijom, nego polemikom. Jednom rijei politiki ivot je ivnuo i to bez ruenja socijalistikog ureenja, nego upravo njegovim unapreenjem na demokratski nain. Sve se to moglo nazvati Prakim proljeem. Naravno da je to nailo na veliko protivljenje u SSSR-u i Brenjev je traio od Dubeka da poduzme administrativne mjere protiv, kako je on to nazivao, desnog skretanja. Dubek nije niti mogao niti elio da tu poduzme neke policijske mjere, jer nikakva kontrarevolucija u ehoslovakoj nije postojala. Brenjev je takoer znao da nikakva kontrarevolucija ne ugroava ehoslovaku, ali se je plaio da se Prako proljee ne proiri na ostale zemlje Varavskog ugovora, posebno na Poljsku u kojoj su se ve osjeale tendencije za promjenama. Taj novi kurs, nazvan Prakim proljeem, nasilno je prekinut ulaskom u ehoslovaku oruanih snaga lanica Varavskog ugovora 20/21 kolovoza 1968. godine. - Bugarske, DR Njemake, Maarske, Poljske i SSSR-a, dakle svih lanova VU osim Rumunjske. Slubeno objanjenje za taj ulazak trupa bila je ocjena lanica VU da su u ehoslovakoj ugroeni osnovi socijalizma, da postoji opasnost od kontrarevolucije i napada izvana. Prema tome, potrebna je hitna pomo bratskom ekom i slovakom narodu u borbi protiv kontrarevolucionarnih snaga. Po zavrenoj intervenciji odran je u Moskvi 25. - 26. kolovoza sastanak partijsko -dravnih delegacija SSSR-a i ehoslovake. Na sastanku je odlueno da se sprovede to bra normalizacija situacije u ehoslovakoj (kako su to oni denirali) i da se trupe saveznikih zemalja, koje su privremeno stupile na 94

teritoriju ehoslovake, nee mijeati u njezine unutarnje stvari i da e njihovo povlaenje ovisiti od napretka normalizacije situacije u ehoslovakoj. Sporazumom od 16. listopada iste godine vlade SSSR i ehoslovake suglasile su se da e jedinice Sovjetske armije ostati u ehoslovakoj na neodreeno vrijeme. Poslije intervencije SSSR-a i veine lanica VU u kolovozu 1968. godine dolazi do velikih promjena u ehoslovakoj. premda po grubim metodama to nije bilo nita slino Maarskim dogaajima od 1956. godine. Dubek je podnio ostavku, nije bio uhapen, ali je ostao bez svih funkcija. Za prvog sekretara KP izabran je Gustav Husak. Izvrene su promjene u cjelokupnom politikom ivotu ehoslovake, jer dolazi do smjenjivanja funkcionera u cjelokupnom dravnom, privrednom i partijskom aparatu uz veliko ienje partijskog lanstva. Te promjene na prvi pogled nisu izgledale drastino, jer skoro nitko nije bio uhapen ili izveden pred sud, ali u stvari bile su drastine. Na primjer upraviteljica kazalita u Pragu, vrlo poznata u umjetnikom svijetu ostaje u svojoj ustanovi, ali na novom mjestu kao istaica. Tako je bilo s mnogim direktorima i strunim ljudima u urednitvu mnogih novina, kao i u drugim javnim ustanovama. Bez obzira to nije bilo drastinih hapenja, kao u Maarskoj 1956. godine, ovaj udarac ljudima koji nisu htjeli ruiti socijalizam, nego mu dati samo demokratski oblik pogodniji za domae prilike, bio je opet teak udarac za razvoj socijalizma baziranog na demokratskim principima. Nanesena teta nije se vie nikada mogla popraviti i pratit e SSSR-do njegovog raspada. Vlada SFRJ i Tito osobno otro su osudili intervenciju i ulaz trupa u ehoslovaku od strane SSSR-a i zemalja VU. Osudila je to ak i Rumunjska, kao jedina zemlja lanica VU, koja se nije pridruila toj intervenciji. Tito je vie puta ponavljao da je time nanijeta nepopravljena teta ideji socijalizma u svijetu. Brenjev svakako nije bio sklon staljinistikim metodama, ali je bio i vrlo oprezan i morao je u pogledu ehoslovake popustiti radikalnim snagama u SSSR-u. Naime, obavjetajne slube, a i mnogi drugi u SFRJ, bili su dobro upoznati sa stanjem u SSSR-u. Tamo su za vrijeme Brenjeva postojale 95

dvije struje. Jedna koja je smatrala da treba zapoeti s nekim drutvenim reformama, a druga radikalna da bi svaka ozbiljna reforma znaila raspad SSSR-a. Ta radikalna struja je smatrala da je glavni krivac za Maarske i eke dogaaje SFRJ i sam Tito i to smo mi onda dobro znali. Jugoslavenska obavjetajna sluba nije mnogo znala o tome gdje su u svakom momentu smjetene sovjetske rakete s nuklearnim bojnim glavama, ali je dobro znala tko ta ruje ispod ita u SSSR-u. Sam Brenjev nije predstavljao neku opasnost da bi se on mogao odluiti na napad na SFRJ. Ipak on je vjeto igrao izmeu te dvije struje, ne prikljuujui se niti jednoj. Ipak on je ve bio bolestan ovjek i postojala je opasnost da ona radikalna struja stupi na scenu u momentu njegove smrti ili da ju ak i malo pospjei. Tada bi postojala realna opasnost od napada na Jugoslaviju. Brenjev je inae vodio uspjenu vanjsku politiku u pogledu smanjenja opasnosti od izbijanja nuklearnog sukoba sa SAD-om. Koncem 1969. godine poinje pregovore sa SAD-om o ogranienju stratekog nuklearnog oruja, koji se kasnije zavravaju ugovorom SALT I. U Moskvi ga potpisuju Brenjev i Nixon 1972. godine. (SALT I - Strategic Armament Limitation Treaty - Ugovor o ogranienju stratekog oruja I). Ti pregovori o ogranienju stratekog nuklearnog oruja i dalje se nastavljaju i 1979. godine Leonid Brenjev za SSSR i Jimmy Carter za SAD potpisuju ugovor SALT II. Kao to se vidi, Brenjev je bio mnogo okupiran politikom smanjenja opasnosti od nuklearnog rata koja je tada predstavljala ogromnu opasnost za cijelo ovjeanstvo. to se tie unutranje politike u SSSR-u i odnosa prema VU, Brenjev je poznavajui inerciju i konzervativne snage partijskog aparata u SSSR-u smatrao da tu ne treba nita mijenjati, a da treba izbjegavati staljinistike metode s lanim suenjima. On se je na primjer odmah sloio sa sporazumom da jedinice sovjetske armije na neodreeno vrijeme ostanu u ehoslovakoj. Poslije kada je minula svaka opasnost od neke tobonje kontrarevolucije u ehoslovakoj, formirana je vrlo snana operativno-manevarska skupina od nekoliko tenkovskih divizija, kao i cijelog prateeg ealona pokretnih sredstava PZO, borbenih vozila pjeatva i svih prateih vozila za snabdjevanje i odravanje. Ta operativno-manevarska skupina iznad Blatnog jezera u Maarskoj oito tu nije bila tamo samo radi ehoslovake. Kada je potpuno prola opasnost od nekog novog Prakog proljea mnoge 96

sovjetske jedinice su povuene. Brenjev radi na poputanju napetosti, ali ipak ne dira operativno-manevarsku skupinu, nego je ostavlja na svome mjestu. Naravno da je to bila direktna potencijalna opasnost i za SFRJ, jer se ta grupacija mogla probiti kroz sjeverni dio SFRJ, pa dolinom Morave i Vardara do Soluna i nikakva tadanja nuklearna sila u svijetu ne bi je u tome mogla sprijeiti. Ipak to je bio povijesni invazioni pravac, koji su koristili jo Huni i Avari, kao i slavenska plemena na njihovom repu. Drugi invazivni pravac je Varadin-Zagreb- Karlovac - Rijeka, koji su koristili Mongoli, potomci Dingis Kana. Ipak, do nekih 30 km junije od Karlovca prema Rijeci, nitko taj putujui cirkus s tenkovima ne bi mogao zaustaviti, ali dalje od toga u koloni po jedan ta operativno-manevarska skupina gubi svoju borbenu vrijednost i moe biti zaustavljena. Jo gore po njih bilo bi da su se nakon prijelaza Save uputili prema Sarajevu, a odande prema Splitu ili Mostaru, pa prema jadranskoj obali. Tu bi sigurno upali u teki dugotrajni sukob, bez izgleda na pobjedu. Iz procjene da nadmoni agresor na svakom mjestu moe probiti prvu branu obrane u borbi s naom operativnom armijom, ali da ga je potrebno odmah doekati organizirano. To je bilo mogue jedino ako se oruane snage sastoje od dvije komponente - operativne armije i teritorijalne obrane. eka kriza je kod nas inicirala ideju da se taj koncept konano u potpunosti sprovede u djelo. I prije toga su postojale ideje o teritorijalnoj obrani (TO), ali tako da bi se organizirale partizanske jedinice. To vie ne bi bilo rijeenje nakon pojave spomenute operativno- manevarske skupine u Maarskoj. Brenjev je sa svojim suradnicima radio sve da doe do poputanja zategnutih odnosa izmeu SSSR-a i SFRJ i da se dalje proiruju dobri kulturni i trgovinski odnosi, ali operativno-manevarsku skupinu je i dalje odravao na svome mjestu. U SFRJ vlada, CK KPJ i osobno Tito nakon to su otro osudili vojnu intervenciju u ehoslovakoj, poduzimaju mjere za obranu od mogue sovjetske intervencije protiv SFRJ. Kako je ve spomenuto nije bio u pitanju Brenjev, nego radikalna struja u SSSR-u koja je smatrala da Jugoslavija predstavlja opasnost sa svojim naglaenim stavom o moguoj uspjenoj izgradnji socijalizma u svakoj zemlji jedino uz puno potovanje njezinog suvereniteta. Svaka pomo od drugih bratskih zemalja moe biti samo konsultativnog karaktera, uz naglaeno dobre ekonomske odnose, ali sve to na principu pune meusobne ravnopravnosti. U SSSR-u se smatralo da takav stav moe biti samo deklarativan, a da se podrazumjeva samo po sebi da SSSR ima vodeu ulogu meu socijalistikim zemljama i da on moe intervenirati u nekoj bratskoj zemlji ako su tu ugroene osnove socijalizma i 97

ako postoji opasnost od kontrarevolucije. To e poslije dovesti do tzv. doktrine ogranienog suvereniteta, po kojoj se socijalistike zemlje odriu dijela svoga suvereniteta u cilju zajednike borbe pred opasnou od kontrarevolucije i ugroavanja socijalizma u svojoj zemlji. Upravo tu je pukla stvar, jer Tito je postigao veliki uspjeh u nesvrstanim zemljama s idejom da svaka zemlja u tom pokretu ne gubi nita od svoga suvereniteta time to je lanica tog pokreta. Takoer, unutranje ureenje te zemlje ostaje izrazita stvar te zemlje. Ideja o ogranienom suverenitetu zemalja koje grade socijalizam, koju je prihvatio Brenjev, bila je upravo pogubna za dalje irenje socijalizma u Europi i svijetu. U svakom sluaju Jugoslavija je nakon ehoslovakih dogaaja i proklamiranja ideje o ogranienom suverenitetu socijalistikih zemalja temeljito preispitala svoj sustav obrane. Poto je to iroka tema, najbolje je posluiti se podacima u tome kako ih iznosi naelnik Generaltaba JNA (neprevedeni naziv) Stane Potoar, koji je obavljao tu dunost u posljednih osam godina Titovog ivota. Naime, ti stavovi su poznati i lako se mogu provjeriti. Ovdje se navodi samo saetak iz njegove knjige. Kada se je ve poelo razmiljati o moguem smanjenju JNA, dolazi do eke krize 1968.godine a u Panoniji se je pojavila mona sovjetska vojna formacija. Bilo je oito da ehoslovaka nije iskljuivi cilj njenog pozicioniranja ovdje.U takvom poloaju dravno-politiko vodstvo SFRJ poinje drugaije gledati na organizaciju i razvoj vojske. U 1948. godini bili smo prisiljeni izvlaiti velike vojne postrojbe sa zapadnih granica i premjetati ih prema istoku. U 1953. godini (Transka kriza) vraamo ih opet na zapadne granice. U 1956. godini prebacujemo ih opet prema Maarskoj i istonim granicama, da bi 1968. opasnost od mogue intervencije SSSR-a i zemalja VU postala realnost. Potoar dalje detaljno opisuje stvaranje TO kao druge komponente OS. Bilo je mnogo diskusija o tome i general Gonjak, koji se nije slagao s mnogim stavkama oko toga, odlazi u mirovinu. Konano vicarska i vedska, kao neutralne zemlje u Europi, imaju pored operativne armije teritorijalnu obranu. Jugoslavija je kao nesvrstana zemlja u Europi takoer prihvatila taj oblik vojne organizacije. Njezin odlian geografski poloaj s brdovitim terenom 98

juno od Save do Jadranskog mora omoguuje stvarno veliku uinkovitost obrane zemlje s takvom vojnom organizacijom. Moe se takoer rei da smo opasnost od mogue intervencije SSSR-a protiv nas u poetku suvie ozbiljno shvatili. Poueni primjerom Informbiroa bojali smo se prekida svih trgovinskih odnosa od strane SSSR-a i zemalja VU. Ipak praktino nita od toga se nije dogodilo, Isporuke naruene borbene tehnike stizale su redovno. To se je odnosilo primarno na sovjetske tenkove i na novi tip lovca MiG-21. Ipak bilo je i vrlo napetih, pa ak i smijenih situacija oko oekivanja mogueg napada iz Maarske. U Subotici nismo raspolagali nekim veim snagama za protivoklopnu borbu. Nastala je prava uzbuna kada se je velika eljeznika kompozicija s natovarenim tenkovima kretala prema naoj granici iz Maarske. Netko je proglasio da tenkovska brigada kree prema nama. Nastala je pometnja i male snage na naoj granici s runim raketnim sredstvima doekuju i zaustavljaju kompoziciju koja se normalno kree. Nakon pregovora s pratiocima transporta ispostavilo se da je to isporuka tenkova za nas i upravo Rusi ele da ih isporue na vrijeme prema ugovoru. I stvarno Rusi su se trudili da nam na vrijeme isporue sve naoruanje koje smo kupili, pridravajui se ugovornih obveza. Bilo je oito da ne ele ponavljati nita slino onome iz vremena Informbiroa. Kako je ve spomenuto, pisac ovih redaka bio je sedam godina s Potoarom u Generaltabu JNA na dunosti materijalnog planiranja. To je znailo pored ostalog i planiranje i razvoj novog naoruanja putem licence ili putem domaeg razvoja. I pored toga to su Rusi potovali ugovorne obveze u isporukama, nije im se vjerovalo. Sam Tito je forsirao da se osigura alternativa u nabavi naoruanja na Zapadu. Bio sam odreen da vodim skupinu strunjaka za naoruanje najprije u Francusku, a zatim u vedsku. Rezultati su bili brzo vidljivi. Nova raketna topovnjaa, po naem prjektu i izradi, bila je opremljena najmodernijim vedskim (Bofors) topom za ciljeve na moru i u zraku, sa vedskom elektronikom opremom i radarom otpornim na smetnje, kao i infracrvenim ureajem za gaanje ciljeva u radarskoj tiini. Takoer proizvodimo po licenci francuski helikopter Gazelle, a samostalnim razvojem ostvarujemo njegovu verziju za protutenkovsku borbu. Osim toga, uvodimo nove radare zapadnoeuropskog tipa. U novim projektima vojne elektronike oslanjamo se na Zapad, koji je u tom pogledu ispred SSSR-a. Takoer je odlueno je da, u sluaju promjene stava supersila prema nama, imamo oslonac na nabavu vrlo sosticiranog naoruanja od vedske i Francuske, 99

koje nisu lanice velikih vojnih saveza. Jednom rijei, pored uvoenja Teritorijalne obrane kao druge komponente u oruanim snagama SFRJ, ide se i na modernizaciju u naoruanju. Tako na primjer primjenom novih elektronikih komponenata na sovjetskim protivtenkovskim i protivzranim raketama znatno je poveana njihova pouzdanost. Bilo je vidljivo da je tadanja SFRJ bila spemna pokazati da se svaka vojna intervencija protiv nje jednostavno nikom ne bi isplatila. S druge strane, Tito sa svojom ekipom odrava izrazito korektne odnose prema jendoj i drugoj supersili. Time je otvorena mogunost da se vodi ve vie puta spomenuta igra tri igraa (po teritoriji igara) s dvije supersile i to as s jednom i as s drugom, uz uvjeravanje obje da je upravo za njih i detant u svijetu najbolje da SFRJ zadri svoj nesvrstani poloaj. Kod toga nas SAD i Zapad pomau povoljnim zajmovima, a sa SSSR-om se vodi povoljna trgovina gdje mi za robu koju ne bi mogli drugdje prodati dobijamo benzin, naoruanje, sirovinu itd. Pri svemu tome nikada se nije odstupilo od kritike doktrine ogranienog suvereniteta, kao tetne za irenje socijalizma u svijetu, ali samo kao naeg gledita, bez agresivnog stava prema SSSR-u. Takoer, jasno se naglaavalo da naa nesvrstanost znai odravanje ekvidistance izmeu dviju supersila, te da je to najbolje za obje supersile. Brenjevljeva era ostala je karakteristina po tome to on nije bio sklon nikakvim promjenama u partijskom i dravnom aparatu. To je bio veliki promaaj, jer je to bilo vrijeme kada se je moralo poeti postepeno s doziranim promjenama. Poslije Brenjevljeve ere usvojena je praksa da se za prvog sekretara KPSS bira ovjek veoma dugog staa i velikog ugleda u sovjetskoj partijskoj hijerarhiji. To je bio elnik koji je proao zenit svojih mogunosti i nije bio u stanju hvatati se u kotac s bilo kakvim promjenama okotalog aparata vlasti. Zbog toga i nije moglo doi do znaajnih promjena u birokratskom aparatu vlasti, a time ni u privredi zemlje. Pored toga bila je javna tajna da je sustav teko optereen korupcijom, koja se jako razbuktala upravo u Brenjevljevoj eri. To se moe smatrati razlogom da su ak i najuticajniji konzervativci u KPSS, kao to su bili Ligaov, ebrikov, pa i sam Gromiko, donijeli odluku da na partijskom plenumu u martu 1985. godine podre izbor mlaeg, obrazovanog 100

i sposobnog ovjeka, kao to je bio Gorbaov, umjesto ve ostarjelog Griina. Tada se je vjerovalo da e Gorbaov odmah pokrenuti reformu, a isto tako i ekonomiju zemlje. Ipak dogaaji su pokazali da je sve dolo suvie kasno i da nikome u SSSR-u nije bilo jasno koje bi to sve reforme morao odmah sprovesti Gorbaov u svome vremenu, pored vrlo jasnog rada na sporazumijevanju sa SAD-om oko smanjenja nuklearnog oruja u emu je imao uspjeha.

101

TITOVA SMRT - POGREB - OCJENA TITOVOG IVOTNOG DJELA OD POZNATIH LINOSTI SVIJETA
Tito nije esto pobolijevao, pa kad se pojavila vijest da mora ii na operaciju svi su vjerovali da e on i to prebroditi. Kao to se je izvlaio iz mnogih tekih situacija u ivotu, vjerovalo se da e mu to uspjeti i ovog puta. No ovog puta bilo je sve drugaije. Tito je umro. Sandro Pertini je tom prilikom rekao. Pobijedio je u svim bitkama u kojima je sudjelovao. Izgubio je samo posljednju - onu protiv smrti. Postali smo svjesni da je ovdje kod nas zavrena jedna epoha. Sprovod u Beogradu potvrdio je i onima koji su ga cijenili i potovali, kao i onima na suprotnoj strani, da je Titov ugled u svijetu bio neosporno velik. Njegovo zauzimanje za mir u svijetu i za ravnopravnost drava i naroda uz armaciju nesvrstanog pokreta i pravedno odluivanje u UN-u cijenio je mnogo vei broj dravnika nego to smo mi to sami znali, odnosno pretpostavljali. Mnogi od njih bili su itekako optereeni meusobnim antagonizmima i neslaganjima, no kada je u pitanju bio Tito i njegov ivotni put, njihove su se ocjene slagale. Tadanji svijet, kao uostalom i sadanji, bio je pun sukoba i rivalstva ali ipak na Titovom sprovodu zajedno su se nali mnogi suparnici i meusobno sukobljeni i nesukobljeni predstavnici gotovo svih zemalja svijeta. Za sve njih (od kojih su neki letjeli ak i dvadeset sati da bi stigli ovamo), trebalo je osigurati ne samo smjetaj i posebnu prehranu, nego i specijalni tretman u pogledu sigurnosti. Tu je moglo doi do eljenih i vrlo neeljenih susreta, jer je tu bilo kraljeva, politiara, dravnika, voa pobunjenikih pokreta od kojih su mnogi jedan drugome radili o glavi. Jednom rijei bilo je mnogo onih iz cijelog svijeta od kojih su mnogi meusobno bili krvno posvaani, ali su ipak nali za uputno da dou na taj pogreb i da odaju posljednju poast Titu. Naravno da je bilo i mnogo onih koji nikome nisu radili o glavi, kao na primjer norveki kralj Olaf V i vedski kralj Karl Gustav XVI, koji nisu bili poklonici blokovske politike. Pisac ovih redaka bio je u pratnji nekih visokih linosti. Bio je prisutan kako su se kod ulaza u lift svoga hotela skoro zaglavili norveki kralj Olaf V i Jaser Arafat, predsjednik izvrnog vijea PLO, koji je u ono vrijeme bio proglaen za teroristu i spadao meu vrhunski ucjenjene glave u svijetu. Sve se je to zavrilo uljudnim klanjanjem i izvinjavanjem Jasera Arafata, ali i ve ostarjelog kralja Olafa V. Svakako neki 102

objektivan promatra bi zapazio da je Norveka jedna vrhunska demokratska zemlja, s najviim standardima o potovanju ljudskih prava i s vrhunskom socijalnom skrbi o svojim graanima, a za Jasera Arafata se zna da je poslije teio realnom rjeenju palestinskog pitanja. Postavlja se sada pitanje to je to bilo uzrokom da su na Titov pogreb doli norveki i vedski kralj, kao i Jaser Arafat, ali i neki drugi. Iz Maroka je dola slubena delegacija na elu s predsjednikom parlamenta De ul Sidiem, kao i kompletna delegacija Fronta POLISARIO s generalnim sekretarom i predsjednikom vojnog vijea Muhemed Abdel Azisom na elu, a u to vrijeme trajao je pravi rat izmeu vojske Maroka i pokreta POLISARIO. Jesu li svi ti ljudi doli zbog nekog interesa na taj pogreb?. Oito to ne bi bio pravi odgovor. Doli su zato jer je Tito stvarno imao ozbiljan ugled u svijetu i njegovo zalaganje za mir i poputanje blokovske napetosti bilo je shvaeno kao stvarni doprinos miru. to se tie nesvrstanih zemalja one su sve redom dole na taj pogreb, kao i oni koji se inae nisu meusobno mnogo volili. Tako je sirijsku delegaciju predvodio predsjednik Republike Hafez el Asad, a iraku delegaciju opet predsjednik Republike Saddam Hussein. Oni su bili meusobno neprijateljski raspoloeni, ali su smatrali za potrebno da Titu odaju posljednju poast, jer su o njemu imali vrlo slino miljenje. Hafez el Asad je prilikom Titove smrti izjavio: Spoznali smo u njemu dravnika koji je u sebi objedinjavao mudrost i odgovornost i nepokolebivu principijelnost u donoenju odluka. Saddam Hussein dao je potpuno slinu izjavu i kada je prolazio pored odra ostao je dva puta due od predvienog vremena i morali su ga nekoliko puta upozoriti na predvieno vrijeme zadravanja kod odra. Ipak to su predstavnici nesvrstanih zemalja, koji su prihvatili Tita kao vou nesvrstanog pokreta u vremenu prije njegove smrti. Ali to se ne bi na primjer moglo rei za Saveznu Republiku Njemaku, koja je u to vrijeme pripadala zapadnoj alijansi, a postojala je i Demokratska Republika Njemaka, koja je bila lan Varavskog ugovora. U delegaciji SR Njemake na tom pogrebu bio je predsjednik Republike Karl Carstens, savezni kancelar Helmut Schmidt i ministar vanjskih poslova Hans Dietrich Genscher. Pored te dravne delegacije pogrebu su prisustvovali Willy Brandt, tada predsjednik Socijalistike internacionale i jo neke poznate linosti iz politikog ivota SR Njemake. Ipak nije bitno bilo samo njihovo prisustvo, nego i njihove izjave povodom Titove smrti. Helmut Schmidt je izjavio: Malo je onih koji se cijeli svoj ivot uspjevaju tako beskompromisno i bespotedno prema samom sebi staviti u slubu vlastitog naroda i svjetske zajednice. Willy Brandt: Tito je 103

dao peat cijelom poslijeratnom razdoblju i stekao je simpatije cijelog svijeta. ovjenastvo je izgubilo hrabrog borca za mir, velikana naeg doba. Postojao je jo jedan znameniti Nijemac, koji se je za vrijeme II. svjetskog rata borio protiv Tita, a poslije je bio poznati svjetski politiar Kurt Waldheim, koji je izjavio: Bio je istinski heroj i njegovim odlaskom otila je i posljednja od velikih linosti naeg doba ... Voa u najboljem smislu te rijei, on je ostavio veoma pozitivan peat u povijesti ovog vremena. Konano i Jimmy Carter, predsjednik SAD, koji osobno nije bio u amerikoj delegaciji na pogrebu u Beogradu izjavio je: Smru Josipa Broza Tita izgubili smo posljednjeg velikog vou drugog svjetskog rata i jednog od najhrabrijih dravnika poslijeratnog razdoblja, koji je svijetu donio mnogo novoga. Poznati ameriki politiar Averel Harriman je izjavio: Tito je posljednji od velikana, posljednji od velikih voa. Njegova hrabrost i njegov duh nastavit e ivjeti. Ovdje su navedene najvie izjave zapadnih dravnika, jer je upravo njihovo miljenje o Titu najinteresantnije. Miljenje nesvrstanih je bilo po prirodi stvari vrlo povoljno o Titu, a izjave elnika SSSR-a i VU bile su uobiajeno kurtoazne i predvidive. Interesantna su i gledita arapskih zemalja od kojih neke nisu bile posebno vezane za pokret nesvrstanosti, kao to je bio na primjer kralj Husein: Zbog borbe i nepopustljivosti pred nepravdom, odanosti naelima u koje je vjerovao i podrke obespravljenima u svijetu, njegova smrt duboko pogaa sve narode. Konano moe se rei da je sahrani Tita prisustvovalo ukupno 209 delegacija iz 128 zemalja; 123 dravne delegacije, 68 delegacija politikih stranaka, 4 delegacije oslobodilakih pokreta, 9 delegacija meunarodnih organizacija i est ostalih delegacija. efovi dravnih delegacija bili su: 38 efova drava, 5 prineva, 7 potpredsjednika republika, 6 efova nacionalnih parlamenata, 10 predsjednika vlada, 3 potpredsjednika vlada, 12 ministara vanjskih poslova, 20 lanova vlada i 2 dravna funkcionera. Meu svim delegacijama koje su prole pored odra predsjednika Tita nali su se okupljeni etiri suverena kralja, est prineva i kraljevskih obitelji, 31 predsjednik republike, 10 potpredsjednika republike, 11 predsjednika nacionalnih parlamenata, 22 premijera, 12 zamjenika predsjednika vlade, 47 ministara vanjskih poslova i vei broj lanova vlade. Zaista impozantna cifra 104

najviih predstavnika tadanjeg svijeta. Rijetko je koji politiar ili kralj iz srednje Europe u novijoj povijesti imao takav pogreb. Postavlja se odmah pitanje zato su sve te okrunjene i neokrunjene glave, s vrlo razliitim meusobnim svjetonazorom, dole na taj pogreb. Jesu li to radili zbog neke koristi ili dobiti? Zato su se svi oni tu nali, a zna se da ih nitko na to nije mogao prisiljavati? Logian je odgovor da su smatrali za uputno oprostiti se od ovjeka za kojeg su smatrali da se borio za ope dobro u svome vremenu. Veina povjesniara u svijetu slae se da postoje tri stvari po kojima se je Tito provukao kroz uska vrata svjetske povjesti. Prvo, zbog svojeg naina voenja rata protiv sila Osovine. Stvorio je oruanu silu ni iz ega, preko partizanskih odreda do oruanih snaga koje su bile priznati lan Antihitlerovske koalicije. Drugo, zbog ruenja mita o Staljinovoj svemoi i nepogreivosti. Tree, zbog uloge to ju je imao u pokretu nesvrstanosti - od sudjelovanja u njegovom osnivanju do preuzimanja pozicije priznatog voe tog pokreta. Za svako od navedenih djela Tito je zasluio da ue u svjetsku povijest. Napokon mora se spomenuti, to je Tito znaio za narode bive Jugoslavije. Tu je Titova osoba povezana sa stvaranjem AVNOJ-ske Jugoslavije, koju Tito naravno nije sam stvarao, ali je nedvosmisleno bio kljuna linost u tom procesu. Sam rat je ubrzo iznio na vidjelo da postoje dvije mogue varijante za Jugoslaviju, koja se trebala uspostaviti nakon poraza Hitlera. Jedna je mogunost bila obnavljanje Kraljevine Jugoslavije s etnicima Drae Mihajlovia, kao okosnicom njenih oruanih snaga, a druga je varijanta bila uspostavljanje federativne Jugoslavije, zasnovane na naelima AVNOJ-a. Svakom odraslom ovjeku s podruja bive Jugoslavije bilo je jasno da je unitaristika Jugoslavija samo drugi termin za proirenu Srbiju. Takoer se znalo to bi to znailo za pojedine narode u takvoj Jugoslaviji. Hrvati bi kao narod bili okrivljeni za ustake zloine i ta ideja se i danas provlai kod krajnje desno orijentiranih stranaka u Srbiji. Makedonci bi opet bili Juni Srbi, njihov jezik zabranjen u kolama i javnim ustanovama, a muslimani bi po starom etnikom obiaju, kao ostaci Turaka bili zaklani gdje god bi se za to pruila prilika. 105

Prema tome u danim uvjetima AVNOJ je bio jedino mogue rjeenje za narode koji su ivjeli na podruju bive Kraljevine Jugoslavije, kao ravnopravna zajednica svih naroda koji tu ive. Tito je nesumljivo zasluan to je AVNOJska Jugoslavija postojala gotovo pola stoljea i to se odlino uklopila kao neovisna izmeu dvije supersile. Glavno je to da je avnojska formula osigurala mir na naim prostorima u trajanju od 45 godina. Osim toga, ekonomski rast, zapoljavanje i ivotni standard bili su u najveem dijelu tog razdoblja u porastu. Mi nismo morali proi ona teka vremena kakva su iskusili Maari i esi. Uivali smo neke slobode o kojima istonoeuropske zemlje nisu mogle ni sanjati. Putovali smo slobodno po cijelom svijetu. Ako se nekome nije sviao na politiki sustav, mogao je otii iz zemlje, zaposliti se u inozemstvu, sa zaraenim novcem vratiti se natrag i sazidati kuu. U istonoeuropskim zemljama je sve to bilo nezamislivo. Mnogi dananji politiari i povjesniari rado analiziraju pitanje oko stvaranja avnojske Jugoslavije. Jedno tipino miljenje o tome iznio je nekadanji ambasador u Srbiji, William Montgomery u nekom listu jo 2007. godine, gdje kae: Izuzetnim tajmingom, hrabrou i vjetinom Josip Broz Tito stvorio je jedan umjetni svijet u jednoj umjetnoj zemlji zvanoj Jugoslavija. Interesantno zapaanje, ali nije dovoljno precizno, niti tono. Naime, postojala je Kraljevina Jugoslavija razbijena od Nijemaca. Ipak saveznici su se obvezali da nee priznati nikakve nove dravne tvorevine stvorene od Hitlera u Europi. Prema tome Tito se je pridravao toga i stvorena je Avnojska Jugoslavija umesto Kraljevine Jugoslavije. Ipak ne bi se moglo rei da je neto to je trajalo oko 40 godina i poslije se raspalo tono po avnojskim granicama, umjetna tvorevina. Hoe li na primjer ovakva Europska zajednica trajati oko 40 godina, veliko je pitanje. Dalje ambasador Montgomery nastavlja: Njegov smjeli raskid s Moskvom 1948. godine omoguio mu je da izmeu dvije supersile uree specijalnu niu za sebe i svoju zemlju. Due od tri decenije mogao je igrati za ili protiv jedne ili druge, dobijajui pomo i podrku obiju i upravljajui svojim unutranjim poslovima bez ikakvog vanjskog nadzora. Ovo je stereotip ocjene Tita od strane mnogih europskih povjesniara, a ambasador Montgomery ga je koristio, kao i mnogi drugi. U stvari tu je i osnova 106

za ocjenu Tita kao povijesne linosti od ozbiljnih europskih povjesniara. Razlike u ukupnoj vagnutoj ocjeni mogu postojati samo na osnovu toga koliki je ponder dat pojedinim smjelim politikim potezima na osnovu kojih se je Tito provukao kroz uska vrata, kao svjetska povijesna linost svoga vremena. Ozbiljni svjetski povjesniari nemaju pravo koristiti svoje line emocije za ukupnu srednju ocjenu Tita kao povijesne linosti, Zato se moraju drati odreene procedure za dobijanje neke vagnute ukupne ocjene. Oni ne mogu jednostavno zanemariti sve izjave dravnika svijeta koje su dane povodom Titove smrti i upravo su navedene. Oni nemaju pravo smatrati da su ti ljudi jednostavno neobavijeteni ili da su ignoranti koji zapravo ne znaju ta govore. Takoer, ne mogu zanemariti injenicu da su svi ti kraljevi, prinevi, politiari, svrstani i nesvrstani, doli na taj pogreb svojom voljom i da ih na to nitko nije mogao prisiliti.

107

ODAKLE DRASTINE RAZLIKE U OCJENI TITA OD INOZEMNIH I DOMAIH ANALITIARA

Ovdje treba prvo denirati to sve sadri taj naslov. Prvo, koriten je izraz analitiar umjesto povjesniar. To znai da se ocjenom Tita, kao povijesne linosti bave ne samo povjesniari, nego i vojni, diplomatski i politiki analitiari. Konano nije rije o nekoj dalekoj povijesti, nego o vremenu za koje postoje i ivi svjedoci tih dogaaja. Kada se na Zapadu kae da je netko povjesniar onda se podrazumjeva da je on sposoban i za analizu vojnih problema, ako se radi o ocjeni vanih linosti iz vremena II svjetskog rata i neposredno nakon toga.To nije sluaj u dravama nastalim nakon raspada SFRJ, gdje se svaki diplomirani povjesniar s nekog provincijskog fakulteta smatra mjerodavnim povjesniarem za ocjenu zbivanja u II. svjetskom ratu i politikim prilikama tog razdoblja, premda se iz njegovih izjava vidi da nema pojma o kljunim zbivanjima toga vremena. Takvi kvazi- povjesniari jednostavno uzimaju ono to im odgovara iz tih dogaaja i to uveliavaju po svojoj volji, a sve drugo zanemaruju i tako stvore ocjenu kakvu ele. Na taj nain oni mogu od svake povijesne linosti nainiti to ele, premda u cijelom svijetu postoji drugaije miljenje o toj linosti. Naravno, oni mogu tako postupati jer mladi ljudi u svome obrazovanju nisu nita uli o tim dogaajima. Ipak postoji i drugi razlog za mogunost takvih drastinih iskrivljavanja povijesne zbilje. Kada se jedna europska drava raspada na tako primitivan i brutalan nain, kao to je bio sluaj sa Socijalistikom Federativnom Republikom Jugoslavijom, teko se nadati da e bilo tko o bilo kojem razdoblju njezinog postojanja pozitivno govoriti. Kod toga ne treba misliti samo na ljude optereene paranoinim nacionalizmom ili ustake ili etnike nostalgiare, pa ak i na neonaciste i itavu plejadu slinih, nego i na ozbiljne politike komentatore, pa i dravnike koji e tu temu radije izbjegavati nego analizirati. Sad je dolo vrijeme ponajprije za neozbiljne i optereene da o tome daju to vie svojih komentara, koji su esto totalne besmislice, ali pune emotivnog naboja i jeftinog superpatriotskih nacionalnoih osjeanja. Naravno da i demokratske drave zapadne Europe i SAD imaju svoje neozbiljne analitiare i to u rasponu od obinih paparaco- tipa, koji iskljuivo piu za uti tisak, pa i onih ozbiljnih namjernih iskrivljaa koji smatraju da mogu lanim ponderom od svake povijesne linosti nainiti to ele, pa po potrebi i kriminalnu linost. Nije im ni najmanje stalo da li e im netko priznati znanstveni pristup, jer oni rade ili za novac ili za zadovoljenje svojih ekstremnih ideja. 108

Tako je na primjer predsjednik Roosevelt, jedna od najsvijetlijih gura novije amerike povijesti, prikazan u najgorem moguem svijetlu od takvih iskrivljaa povijesne zbilje. Podmetnuto mu je da je bio upoznat s japanskim planovima za napad na Pearl Harbour i da je namjerno sve tako namjeteno da tamo zapovjednici ne budu upozoreni. Kao dokaz za to navodi se da su svi nosai aviona isplovili, a ostali samo veliki i ve zastarjeli bojni brodovi koji vie nisu predstavljali glavnu snagu ratne mornarice. To je predsjedniku trebalo zato da SAD uvede u rat protiv sila osovine, koji graani SAD nisu eljeli. Zatim je optuen da je znao za kanjive postupke prema interniranim amerikim graanima japanskog porijekla, koji su bili smjeteni u logorima na zapadnoj obali SAD, kad je zapoeo rat s Japanom. Konano kao glavni adut plasirana je vijest da je umro od sranog udara kod svoje ljubavnice gdje su ga dovodili nou, kada se smatralo da naporno radi, jer su SAD bile u ratu. Ovo tree trebalo je najvie da djeluje na amerike usidjelice da se najpopularniji predsjednik proglasi nemoralnim i da se na slijedeim izborima znatno poboljaju anse Republikanske stranke. Evo primjera kako se svaki dravnik moe ocrniti ovakvim lanim optubama, koje su sroene tako da slabo upuenima izgledaju kao potpuno prihvatljive. Ipak se ozbiljni strani povjesniari i politiari ne slue ovakvim metodima, jer se s njima ne moe daleko stii. Mnogi kvazi- povjesniari u dravama nastalim nakon raspada SFRJ slue se upravo takvim metodima. Za njih ne znae nita ocjene o Titu koje su povodom njegove smrti dali svi svjetski politiari, jer mladi ljudi kojima su namjenjene te optube ne znaju o njima nita. Ima jo mnogo drugih stvari koje bi trebali znati mladi ljudi da bi shvatili pravila i obiaje rata, koja su bila na snazi za vrijeme II. svjetskog rata, da bi razumjeli sva ta zbivanja. Jedina zapadnoeuropska demokratska zemlja koja je iskusila u punoj mjeri rat na svome tlu bila je Francuska. Ona je imala jasne zakone rata kao najjaa vojna sila za vrijeme I svjetskog rata. Po tim zakonima pripadnici paravojnih organizacija koji su se borili na strani neprijateljske vojske, strijeljani su odmah po zarobljavanju po nalogu zapovjednika divizije. Francuska je teko poraena od Njemake na poetku II. svjetskog rata, ali je nakon iskrcavanja u Normandiji, ali i na sredozemnoj obali njezina redovna vojska zajedno sa saveznicima oslobaala zemlju. Prije toga pokret otpora vodio je teke borbe s 109

Nijemcima i kolaboracionistima na koje je najvie bio usmjeren bijes pokreta otpora. Kod oslobaanja Pariza, koji je ve bio opkoljen od Amerikanaca, francuska 2.oklopna divizija generala Leclerca ula je u grad, koji je veim dijelom ve bio osloboen od francuskih snaga pokreta otpora. Ipak tu su njemake trupe jo pruile snaan otpor i bilo je dosta zarobljenih. Meu zarobljenim njemakim vojnicima bio je i jedan broj s njemakim uniformama, ali s poznatom francuskom beretkom i posebnom oznakom na ramenu. To su bili Francuzi, koji su bili za vrijeme okupacije u policijskoj slubi na strani Nijemaca. Sada su oni bili dragovoljci na strani Nijemaca, kao neka paravojna oruana skupina. Kada su dovedeni pred generala Leclerca, a kad mu je objanjeno da su to Francuzi u njemakoj slubi kao paravojna organizacija, on je izdao zapovijest da se strijeljaju na licu mjesta. Prema ostalim zarobljenim njemakim vojnicima postupljeno je strogo po enevskoj konvenciji. Bili su zatieni od boraca pokreta otpora, koji su pojedine njemake snajperiste ulovili i ubili linovanjem. Leclerc je postupio strogo po francuskim zakonima, koji su utvreni jo prije poetka I svjetskog rata i nikakve optube protiv njega nisu uzimane u obzir. On je bio jedan od najboljih francuskih generala u II. svjetskom ratu, po voenju borbi protiv snaga osovine. De Gaulle nije vodio vojne operacije nego je bio ef drave, ali je odluno branio vrlo otre i osvetnike postupke prema kolaboracionistima s okupatorom. Tu treba jo jednom ponoviti njegovo objanjenje pogubljenja prema De Gaullu 10 842 kolaboracionista bez sudske presude: Ta je brojka bolna, ali je ograniena s obzirom na to koliko su groznih zloina oni poinili i kakve su njihove posljedice. Ta izjava De Gaulla dana je prije nego su istraivanja o tim pogubljenima zavrena i pogubljeno je izmeu 105 000 do najmanje oko 50 000 bez suenja. Tome treba dodati da je u Francuskoj pod sudskom istragom za kolaboraciju s okupatorom bilo 350 tisua Francuza i da je izreeno 26 264 smrtnih presuda. Prema tome jedna poznata demokratska zapadnoeuropska zemlja s preciznim zakonima nije bila tolerantna prema onima koji su bili samo suradnici okrutnog okupatora. V. Britanija nije iskusila rat kopnene vojske na svome tlu, ali je voen teak rat u zraku. Kad je Njemaka izgubila 1940. godine bitku za Britaniju u borbama lovake avijacije, Hitler je vjerovao da e tekim bombarderskim napadima na London i druge gradove prisiliti V. Britaniju na predaju. Veliko ruenje Londona i veliki broj ubijenih civila donijeli su teke dane za V. 110

Britaniju, ali je ona izdrala. U 1943. i 1944. godini je po 800 tekih britanskih bombardera nou napadalo njemake gradove, a slijedei dan isti takav broj amerikih leteih tvrava bi napao iste gradove.Ubijeno je na desetke tisua civila u takvim napadima, a ogromni poari su imali takav intenzitet da se je stvorio vatreni vrtlog, koji je mogao usisati cijele ekipe vatrogasaca zajedno s njihovim kolima u taj vrtlog. Britanci su hiljadustruko naplatili Hitleru bombardiranje britanskih gradova i to se nastavilo kada vie nije imalo vojnog smisla, jer su Nijemci premjestili vojnu industriju u male pogone u ekoj, Slovakoj i Poljskoj, izvan dometa bombardera. Pojam retorzije itekako je koriten i u ratu i prekoraena je po svojoj mjeri i pretvarana je u osvetu kako od Francuske, tako i od V. Britanije i to od svake na svoj nain. Nikada u povijesti ratova, ak i u vremenima iza Francuske revolucije, kada je napada krio sva pravila i obiaje rata svog vremena, napadnuti se u vraanju udarca nije libio prekoraenja protumjera. Lako je povjesniarima poslije odreivati to bi to bila dovoljna protumjera, a to je prekoraena. Treba jo jednom sumirati kako su denirani ratni zloini u I. i II. svjetskom ratu. Do I. svjetskog rata individualna krivina odgovornost za ratni zloin zasnivala se iskljuivo na unutarnjem zakonodavstvu drave na iju je tetu takvo djelo uinjeno. Poslije I. svjetskog rata individualna krivina odgovornost za poinjene ratne zloine postaje princip meunarodnog prava. Nakon tekih ratnih zloina u II. svjetskom ratu u Ukrajini i drugim dijelovima SSSR-a, poinjenim od Nijemaca, Saveznici su poeli s dogovorima o kanjavanju tih zloina. Na Moskovskoj konferenciji 1943. izdata je Moskovska deklaracija da e poslije pobjede nad Njemakom suditi ratnim zloinima sudovi zemalja u kojima su poinjeni dok e glavni njemaki ratni zloini, iji zloini nisu vezani za neko odreeno mjesto, biti kanjeni zajednikom odlukom saveznikih vlada. Saveznici su ponovno to potvrdili na Teheranskoj konferenciji 1943. godine, zatim na konferenciji u Jalti i Postdamu te u sporazumu saveznikih vlada od 8. kolovoza 1945. i statutom meunarodnog vojnog suda, donijetog na temelju tog sporazuma. Na osnovu tog statuta odrano je suenje najvanijim ratnim zloincima u Nrnbergu - Nrnberki proces. Kod toga denirane su i zloinake vojne skupine ili organizuje. Wermacht nije proglaen za zloinaku organizaciju, osim za vrijeme od poetka napada na SSSR do kraja 1941. godine, kada je bila na snazi zapovijest da se odmah po zarobljavanju strijeljaju politiki komesari vojnih jedinica i svi asnici idovi. Tu zapovijest je potpisao naelnik glavnog stoera Wermachta (Oberkommando de Wermacht, OKW) feldmaral 111

Wilhelm von Keitel. On je takoer odgovoran za masovna strijeljanja civilnog stanovnitva i na Nrnberskom procesu osuen je na smrt vjeanjem. Potrebno je jo jednom precizirati ono to je reeno o SS jedinicama na poetku ove knjige. Nakon to je u noi dugih noeva likvidirani elnici SA jedinica, velika panja posveuje se SS jedinicama. Vei dio tih jedinica pridodan je Wermachtu ( SS Waffen) gdje su se u naelu morale pridravati pravila i obiaja ratovanja Wermachta, koji nije bio proglaen za zloinaku vojnu organizaciju. Drugi dio SS jedinica pridodan je Himmlrovim policijskim jedinicama i to su bile jedinice uglavnom za odvoenje i ubijanje ljudi u logorima smrt. Oni su klasicirani kao zloinake vojne jedinice, koje nisu imale nikakve veze sa enevskom konvencijom u svome djelovanju. Isto tako i ustaka vojnica koja nije bila pod ministarstvom obrane, bila je klasicirana kao zloinaka vojna skupina, koja je po svome ustrojstvu bila potpuno slina SS-u dodatom Himmleru. Po zloinakom djelovanju u ratu, ustaka vojnica je ocijenjena od saveznike komisije kao potpuno ravna Himmlerovim policijskim jedinicama. Prema tome, kada netko tvrdi da je ustaka vojnica hrvatska domovinska vojska ili njezin dio, to je uvreda za hrvatski narod. U Njemakoj ekvivalentna tvrdnja za Himmlerove SS policijske jedinice predstavlja krenje zakona. Sve ovo poznato je inozemnim vojnim povjesniarima i nitko ne tvrdi da je na primjer general Leclerc ratni zloinac zbog njegovih postupaka kod oslobaanja Pariza. Oni vrlo dobro znaju stav de Gaulla prema kolaboracionistima i nitko ga ne osuuje zbog toga to nije jasno osudio pogubljenje bez sudske presude, nego je objanjavao da je to bolna injenica, ali se moe razumjeti obzirom na to koliko groznih zloina su kolaboracionisti poinili. Upravo u poznavanju tih stvari od inozemnih vojnih povjesniara i nepoznavanju od domaih kvazi-povjesniara, lei glavna razlika do koje dolazi pri ocjenjivanju Tita kao povijesne linosti drugog svjetskog rata, ali i vremena iza toga. injenice pokazuju, a to su u 2009. godini potvrdili analitiari Europske zajednice, da je ekstremni nacionalizam u porastu u mnogim zemljama u tranziciji (u istonoeuropskim zemljama). To se odnosi u odreenoj mjeri i na Hrvatsku, gdje jedna agresivna skupina smatra da moe svojom desniarskom retorikom sruiti Tita kao povijesnu linost i proglasiti ga za najveeg ratnog zloinca u II. svjetskom ratu. Za njih pozitivna ocjena Titovog ivotnog puta, koju su dali poznati svjetski politiari, predsjednici republika i druge 112

poznate linosti, koje su upravo navedene u prethodnom tekstu ne znai nita. Smatraju da je za cijeli svijet mjerodavno njihovo stajalite, a osim agresivne razmetljivosti ne raspolau nikakvom drugom argumentacijom. Premda nemaju javnu potporu od vladajue stranke ipak dobijaju stalno mjesto na televiziji, jer je u vrlo tekim vremenima krize i gubitka radnih mjesta u Hrvatskoj zgodno da se ljudi zabave s tim silnim zloinima iz Titove ere, da malo zaborave na sadanjicu u tekoj ekonomskoj situaciji zemlje. Oni tvrde da se itav period kada je na vlasti bila komunistika partija u nekoj zemlji treba proglasiti zloinakim i da taj stav zastupa Europska zajednica, to je ista la. Tu se u potpunosti slau sa svojim srpskim kolegama, premda se meusobno mrze. Ipak ne moe se rei da zastupnici ustako-nostalgiarskih ideja imaju neku ozbiljnu potporu u Hrvatskoj. Sva njihova snaga lei u tome da mladi ljudi nisu u kolama i na fakultetima uli nita o saveznikim komisijama za ocjenu ratnih zloina u II. svjetskom ratu. Nitko ne zna na primjer da je ustaka vojnica po tim ocjenama zloinaka oruana skupina, a ne predvodnica neke domovinske vojske hrvatske drave, koja de jure nije nikada ni postojala. U Njemakoj su sva takva pitanja regulirana zakonom. Za tragine posljedice Bleiburga najveu krivicu snosi sam Paveli i njegovi ustaki dunosnici koji su proglaeni za ratne zloince od saveznike komisije za istraivanje ratnih zloina. Paveli je jo u ljeto 1944. godine preko svoja dva ministra Vokia i Lorkovia, koji su bili ustaki dunosnici, htio uspostaviti vezu s angloamerikom obavjetajnom slubom u vicarskoj. Vokiu, koji je bio njegov miljenik, Paveli je o svom roendanu 13. srpnja 1944. godine dodijelio ustaki in krilnika. Voki je predlagao da se ustaka vojnica prevede u domobranske formacije, budui da neprijatelj nee biti spreman da prizna partijsku vojsku. U stvari Voki je znao da je ustaka vojnica od saveznika proglaena za zloinaku vojnu formaciju i da ne moe ni pokuati da pregovara sa saveznicima dok takva partijska vojska postoji. Kada je za sve to doznala njemaka obavjetajna sluba Paveli se odmah odrie dvojice svojih ministara i optuuje ih za izdaju. Paveli je Nijemcima poslje izjavio da su mu oba ministra Voki i Lorkovi uinili odreene prijedloge za uspostavljanje kontakta s anglolskim bivim pripadnicima Hrvatske seljake stranke (HSS), ali da se on protiv njih nije izjasnio, samo zato da bi mogao stei sliku u pravcu razmiljanja svojih ministara i o mjerama koje su ve poduzeli. Njemu je sada sasvim jasno, meutim on mora intervenirati da bi zaustavio daljnju akciju i prikupio sve snage za zajedniku 113

borbu s Njemakom. Ova njegova dva ministra su likvidirana. Prema tome, Paveli je dobro znao da nema nikakve anse da se neka velika vojna jedinica preda nastupajuoj saveznikoj vojsci, a da kod toga pregovore o predaji vode visoki ustaki dunosnici i to glasoviti ratni zloinci. Takoer, on je javno objavio kako e braniti Zagreb do posljednjeg metka, kao Zrinjski Siget, a zatim je pobjegao sa skupinom koja se je sastojala od ustakih jedinica, domobrana, civila - mnogih preko svoje volje, ena i djece. Najgore od svega je to da je to skupina predvoena od poznatog ustakog zloinca. Kod toga svi su prevareni da e ih zapovjednici britanskih postrojbi primiti u svoju slubu, jer da su oni ve praktino u sukobu s Rusima, koji je neminovan. itava ta skupina trebala je ustakoj vojnici posluiti kao tit i mogunost za pregovore. Kada bi ustake postrojbe ile izolirano kao cjelina za vrijeme rata nitko od jedinica JA ili ak i partizanskih postrojbi ne bi s njima pregovarao, nego bi s njima odmah stupao u borbu do unitenja bez obzira na mogue vlastite gubitke. Konano i sam Paveli je najavio da e on braniti Hrvatsku do posljednjeg svog vojnika. Umjesto toga on se po prijelazu austrijske granice odvaja od te skupine i putem pripremljenih veza preobraa u fratra, izmie saveznikoj obavjetajnoj slubi. Takoer i veina ustakih dunosnika i sam Paveli napustili su tu skupinu kada su vidjeli da britanski vojni zapovjednici ne prihvaaju njihovu predaju jer su Savezici na najviem nivou dogovorili da se ratnim zloincima sudi u zemlji gdje su poinili zloine. Zbog svih tih manipulacija Bleiburka skupina je doivjela mnogo goru sudbinu, nego to bi se dogodilo da ustae nisu vukle ostale kao svoj tit, da su civili bili odvojeni od vojnih jedinica. Jasno je da to ne opravdava pogubljenja koja su izvrena bez sudskog procesa poto se rat zavrio. Nije prolo mnogo vremena od zavretka rata i pojedine zaostale ustake skupine su se vraale nazad i vodile borbe na teritoriju Hrvatske. Ipak bilo je pogubljenja bez pravog suenja i to je za aljenje. Kako je dolo do tih nemilih dogaaja, slinih onima u Francuskoj. moe posluiti objanjenje posueno od de Gaulla a primjenjeno na nae uvjete: Jest, ta je injenica bolna ali se mora uzimati u obzir to koliko je groznih zloina poinila ustaka vlast i njezina vojnica i kakve su posljedice toga. Treba se jo jednom podsjetiti da je Nezavisna Drava Hrvatska (NDH) stvorena od Nijemaca sporazumno s Italijom koja je sebi pripojila Dalmaciju, a u NDH je bilo svega neto preko 50 posto Hrvata. U stvari prema njemakim podacima na teritoriji NDH, koja se je prostirala na istoku do Drine bilo je 114

50,78 posto Hrvata, 30,56 posto Srba, Muslimana 11,86 posto, a svih ostalih zajedno s folksdojerima 6,8 posto. Ovi podaci potjeu od Nijemaca, tonije generala Glaise von Horstenaua, koji je bio predstavnik njemake vojske u NDH. Horstenau je tono zabiljeio to se sve dogodilo u NDH od samog njezinog nastajanja. Da bi dobio tone informacije o dogaajima u NDH, von Hostenau je najmio biveg austrougarskog asnika A. Haeffnera da za njega prikuplja sve informacije koje su primarno dobijene od Hrvata, a zatim usporeivane s drugim i od Srba, koji su bili progonjeni. Na taj nain je von Horstenau prikupio sve podatke o ustakim zloinima u vremenu prije napada na SSSR i poslije do kraja rata pa to sve zapisao u svome dnevniku, koji je poslije njegovog samoubojstva u amerikom zarobljenitvu objavljen. Inae, von Horstenau je svoje izvjetaje slao u glavni stoer Wermachta (Oberkommando der Vermacht - OKW). U stvari ustae im su doli na vlast po stvaranju NDH, nisu ni skrivali da ne namjeravaju priznati graanska prava srpsko-pravoslavnom stanovnitvu i donijeli su odluku da ga smanje. Ve na dan stvaranja prve ustake vlade 17. travnja 1941. godine objavljen je zakonski dekret pod nazivom: Za zatitu naroda i drave, a u njemu je napisano: Tko povrijedi ast i ivotne interese hrvatskog naroda ili tko ih je povrijedio i tko - svejedno na koji nain - ugrozi postojanje NDH ili dravni autoritet, smatrat e se, pa i kada je u pitanju samo o pokuaju, krivim za djelo veleizdaje . ... bit e kanjen smru. Uporaba irilice je zabranjena ve 25. travnja 1941. godine. S tim u vezi je ustaka vlada 29. travnja 1941. godine donijela odluku o osnivanju posebnog dravnog ureda za hrvatski jezik, koji je imao zadatak da stvori indeks tipino srpskih rijei i izraza, radi njihovog izbacivanja iz uporabe i zamjene s toboe pravim hrvatskim izrazima. Ti novi izrazi bile su obine gluposti kao samovoz za automobil i krugoval za radio. Ipak to je samo smijeni dio NDH, ali se jasno vidi iz zakona koji su izdani ve u travnju 1941. godine da se stvaraju uvjeti za genocid nad srpskim ivljem, koga je bilo 30,56 posto u stanovnitvu NDH. Ustaka vlada je prihvatila pravilo da se 1/3 Srba prekrsti, 1/3 protjera u Srbiju, 1/3 pobije. To nije nigde bilo zapisano kao zakon, ali se je poelo sprovoditi odmah po nastanku NDH. Pored toga, progoni i ubijanje idova i Cigana su se prakticirali po ugledu na nacistiku Njemaku, koja je i bila uzor za stvaranje ustake drave i ideologiju ustatva. Prema tome, ustaka vlada i ustaka vojnica bili su za Hrvatsku neto mnogo gore nego kolaboracionisti za Francusku. Zbog toga se moe razumjeti da su u ratnoj retorziji na kraju II.svjetskog rata i kratko vrijeme po njegovom 115

zavretku poinjena ta smaknua bez sudske presude, to je za aljenje, ali za budue generacije mora biti jasno da su ustaki zloini bili ogromni. Ve stvaranjem AVNOJ-a bilo je odlueno da svaki narod u svojoj buduoj republici rjeava pitanja ratnih zloinaca i da im se tamo i sudi. Prema tome, Slovenci su trebali da se obraunaju s Belom gardom i drugim kolaboracionistima, Hrvati i Srbi u Hrvatskoj s ustaama i etnicima,, Srbi sa etnicima itd. I sam Tito u svojim je istupanjima zastupao stajalite da svaka republika rjeava pitanje svojih ratnih zloinaca. Jednostavno nije postojala alternativa tome stavu. Da nije bilo te postavke tada bi sva sramota za ustake zloine bila pripisana cijelom hrvatskom narodu, pa ak i pripadnicima antifaistikog pokreta koji su se od prvog dana uz velike rtve borili protiv ustake vlasti. I danas u Srbiji s povratkom ekstremnog nacionalizma, pa ak i nacizma, postoje ljudi koji cijeli hrvatski narod krive za ustake zloine, pa i Tita koji se nije dovoljno zaloio da se kazne ustaki zloinci. S druge strane u Hrvatskoj ustaki nostalgiari i neonacisti optuuju Tita da je on s obraunom s ustakim reimom planirao i genocid nad hrvatskim narodom ve na samom poetku otpora protiv faizma. Ipak to se protivi i samoj deniciji genocida, jer se genocidom ne oznaavaju progoni i ubijanje Hrvata od strane Hrvata i Srba od strane Srba. U naem sluaju to se moe nazvati zamjenom izvrenja pravde s osvetom. Naravno da kod toga stradaju i nevini ljudi to je i najgore u tome. Osim toga, mnogi pripadnici ustake vojnice i ustakih dunosnika, ubijenih bez sudske presude, bio bi osuen na smrt od svakog suda za ratne zloine. Ovako oni postaju nevine rtve, kao i stvarne nevine rtve, a to je najgore u svemu tome. Kriviti Tita za sve te dogaaje, koji jesu za aljenje, zato to je bio vrhovni zapovjednik u to vrijeme jednostavno nema pravnih osnova. U tom sluaju bi i De Gaulle, a naroito generali kao Leclerc i neki drugi, morali snositi istu odgovornost kakva se imputira Titu. U Srbiji je situacija u pogledu iskrivljavanja istine o II. svjetskom ratu jo gora, i znatno zamrenija nego u Hrvatskoj. Nakon to su izgubljeni svi ratovi koje je vodila, uz ogromno razoaranje ljudi zbog Kosova, Srbija se bavi najvie sama sobom. Korupcija i kriminal uvrijeili su se u sve strukture drave i jednostavno ju gue. Teorija zavjere skoro cijelog svijeta protiv srpskog naroda je dominantna tema. Estremni nacionalizam s prodorom poluinteligencije u sve strukture drutva vrlo je jak, ali jo uvijek ne predstavlja dobitnu kombinaciju u toj lutriji politikog ivota u Srbiji. Postoje 116

jo uvijek mnogi mladi dobro obrazovani politiari europske orijentacije s predsjednikom Tadiem na elu, koji su zbog toga napadani kao izdajnici. Oni jo uvijek predstavljaju vladajuu veinu, ali uz sve vee ustupke podivljalom nacionalizmu. Ti ustupci se svode na to da je iz svih ulica i trgova u Beogradu, ali i u drugim gradovima izbrisan svaki trag o borbi Titovih snaga u Srbiji. Takoer se briu i svi tragovi iz kolskih programa ne samo i svi tragovi o Titu, nego i o nekada intelektualno vrlo jakoj srpskoj ljevici. Naravno da je u takvoj situaciji Tito i njegovo doba napadano ne samo od krajnje desnice, nego i od takozvanih superpatriotskih snaga i to u rasponu od totalnih ignoranata, pa do pretendenata na status lana akademije znanosti. Kod toga su etniki nostalgiari, pa ak i prikriveni nacisti, u boljem poloaju nego ustaki nostalgiari. Naime, ovi drugi ne mogu ii tako daleko da otvoreno rehabilitiraju ustaki pokret i ustaku vojnicu samo zato to su mnogi ustae pogubljeni bez sudske presude. Sasvim je druga situacija kod etnikih nostalgiara. Draa Mihajlovi je smijenjen od Kraljevske vlade u Londonu, a Churchill mu je ukinuo vojnu pomo zbog neaktivnosti u borbi protiv sila osovine. Premda je S.O.E. preko svojih asnika u njegovom stoeru prikupila dovoljno dokaza da on ne samo to ne dozvoljava ruenje pruge Beograd-Solun, nego ima dogovor s nedievcima o uvanju te pruge za raun mira s Nijemcima. Za to on nije nikada slubeno okrivljen za suradnju s okupatorom. ak i njegovi vojvode u Crnoj Gori ili na primjer u Kninu za koje je S.O.E. imala snimke spiskova o primanju plae, hrane i oruja od Talijana i Nijemaca, nisu nikada za to optueni i na primjer za vrijeme hladnog rata Pop ui je vodio intenzivnu politiku kampanju u Kanadi da je on sve to radio za dobro srpskog naroda u Hrvatskoj, koji je bio ugroen od ustaa. Premda su u S.O.E. posjedovali i slike gdje se vidi kako pop ui s talijanskim visokim asnicima i s ustakim asnikom za vezu proslavlja svoje odlikovanje koje je dobio od vlade u Londonu za vitetvo u borbi upravo protiv njih, nikada on nije optuen za suradnju s okupatorom. ak i danas posthumno on se u Srbiji smatra za etnikog vojvodu, koji se je cijeli ivot borio za kralja i otadbinu i dobro srpskog naroda. Naravno da je u takvom politikom ozraju Draa Mihajlovi u potpunosti ne samo rehabilitiran, nego je proglaen slubeno za prvog antifaistikog borca u Europi. U tom zamahu politikog njihala u desno ide se tako daleko da se trai i punu rehabilitaciju Nedia, premda je on upravo od saveznike komisije za ratne zloine oznaen kao jedan od najgorih kvislinga u sprovoenju nacistike ideologije u tom dijelu Europe. Svi ti njegovi ustupci Nijemcima u 117

pogledu progona idova, Roma i svih drugih danas se tumai kao elja da se ouva jezgro srpskog naroda za vrijeme okupacije. Ipak ne postoji niti jedan sluaj da je neka zemlja koja je bila pod njemakom okupacijom rehabilitirala svoga kvislikog elnika, ako ga je saveznika komisija za ratne zloince ocijenila kao takvog. Konano svi stereotipni napadi na Tita, primarno u Srbiji, mogu sumirati u tvrdnji da je svojim spletkama unitio Drau Mihajlovia i etniki pokret, koji su bili prvi antifaistiki borci u Srbbiji Svi podaci o Drai Mihajloviu i etnicima i njihovom djelovanju u ratu detaljno su obraeni u izvjetajima S.O.E. i tako su i ovdje navedeni. Oni su danas dostupni javnosti premda o tome nema nigdje ni rijei u kolskim programima u dravama nastalim raspadom Jugoslavije. Jedan ozbiljan inozemni vojni povjesniar naravno da e primarno njih uzimati u obzir. Domai vojni povjesniari obino ili nemaju pojma o tome ili namjerno zanemaruju te podatke. Odatle i postoji drastina razlika u ocjeni toga od inozemnih i domaih vojnih povjesniara svih vrsta, a to je upravo i materijal kojim se bavi ovaj rukopis. Za navedenom trdnjom slijedi i ona da je Tito na Srijemsku frontu slao prisilno unovaenu srpsku omladinu, ponajvie iz patrijarhalnih porodica, slabo naoruanu, koja je masovno ginula na toj fronti. To je uraeno namjerno i to direktno od Tita, koji je navodno mrzio Srbe. Tito je imao mnoge druge brige oko formiraranja Srijemske fronte, a prikupljanje jedinica za njen proboj izvreno je iz mnogih drugih dijelova Jugoslavije, kao to je i opisano. Brigada Rade Konar u kojoj je jedno vrijeme 1943. godine bio i autor ovih redaka, upuena je sa svoga terena umberak-Pokuplje u Srbiju, a zatim i na Srijemsku frontu. Preko polovine ete u kojoj je nekada bio autor ovih redaka poginula je ili ranjena na svom putu od umberka do zavretka proboja Srijemske fronte. Meu njima bilo je mnogo zagrebakih gimnazijalaca, koje je autor ovih redaka posjetio u bolnici u Zemunu. to se tie omladinaca iz Beograda i okoline oni su veim dijelom bili 118

dragovoljci, a ne prisilno unovaeni mladii iz patrijalhalnih srpskih porodica. to se tie gubitaka na Srijemskoj fronti oni su u poetku bili zbilja veliki, ali se s takvim situacijama suoavala svaka zemlja koja je primarno vlastitim snagama oslobaala svoj teritorij. Ideja da je Tito namjerno slao mladie iz patrijarhalnih porodica iz Srbije na Srijemsku frontu da tamo poginu i da se tako smanji broj ljudi vjernih kralju i patrijarhalnom nainu ivota u Srbiji ne zasluuje zbog svoje apsurdnosti neki komentar. Na iznijete teze nadovezuje se ona po kojoj je Srijemsku frontu trebalo prepustiti u cijelosti saveznicima, a oni bi je poslije vratili tu kraljevskoj vladi u Londonu. Podaci da svaki italac moe sam prosuditi o tom pitanju navedeni su u prethodnom tekstu. Niti jedan inozemni vojni povjesniar nije nikada razmatrao tu postavku kao normalnu, a ona je djelo samo domaih kvazipovjesniara i predstavlja apsurd. Ono to analiziraju strani vojni povjesniari je injenica da je Tito uspio od Churchilla primiti vojnu pomo potrebnu za napad jadranskom obalom do Trsta (tenkovska i artiljerijska brigada) i od Staljina vojnu pomo za Srijemsku frontu, a da trupe V. Britanije uope ne uu na na teritorij, a Crvena armija da napusti teritorij po proboju Srijemskog fronta, smatra se primjerom velike politike vjetine za ouvanje neovisnosti AVNOJ-ske Jugoslavije. To je osnova za izbjegavanje 50:50 podjele utjecaja V. Britanije - SSSR. Kritiari Titove politike,u Srbiji uope to ne spominju, niti u veini sluajeva i poznaju sutinu tog problema, nego sve to odbacuju s arogantnim potcjenjivanjem. Oni radije po toj temi ulaze u neke fantastine kombinacije koje nemaju nikakve veze sa stvarnou. Ovo je tipian primjer zato postoje tako drastine razlike u ocjeni Tita i njegovog vremena od renomiranih inozemnih povjesniara i vojnih analitiara i mnogih domaih kritiara tog vremena, a to je i predmet ovog rukopisa. Na ve nabrojene nadovezuje se teza da su Tito i jugoslavenski komunisti zapravo krivi za napad Informbiroa, jer su svojim nerealnim eljama da oni ire komunizam po Europi i svijetu izazvali sukob sa Staljinom. To je potpuno proizvoljna i izmiljena postavka. Naime, prije 1948. godine Tito je bio u posjeti ehoslovakoj s kojom smo imali odline trgovake veze i kupovali avionske motore za nove kolske i 119

turistike avione. Bio je u koda pogonima i oduevljeno je doekan. S komunistikim partijjama Francuske i Italije tada nisu odravane neke posebne veze. Prema tome radi se o obinoj izmiljotini, a svakom poznavaocu prilika toga doba je jasno da Staljin nije mogao podnositi CK KPJ i Tita, koji su se jedini vrsto zalagali da Informacijski biro bude savjetodavno tijelo, kako i u njegovom statitu pie. Tako se uje i tvrdnja da se pokretu nesvrstanosti, koji su vodili Nehru i Naser, Tito prikljuio na svojim skupim putovanjima po svijetu bez neke svrhe i tako uao u taj pokret. To je pitanje ve dobro objanjeno i ne treba komentara. Ipak je udno kako moe netko zanemariti miljenje zbilja velikog broja svjetskih politiara i staviti se iznad svih njih sa svojim zapaanjem. Ispada da su svi ti ljudi u zabludi, a neki na samozvani povjesniar u stanju je cijelom svijetu izloiti svoja nova otkria o tome. Takvi iznose tvrdnju da je ekonomska suradnja sa zemljama iz pokreta nesvrstanosti bio isti nancijski gubitak za Jugoslaviju. Drugim rijeima Tito je svoj ugled sticao u pokretu nesvrstanosti, time to se je tamo nemilice troio novac drave koji je bio itekako potreban za domae potrebe. O tome su takoer izneseni relevantni podaci. U stvari od prodaje naoruanja, kolovanja pilota i drugih asnika, izgradnje puteva, dalekovoda, infrastrukturnih objekata itd. u nesvrstanim zemljama dobijena je dobra zarada, a ne gubici. Kod toga su se elnici tih zemalja obraali esto upravo Titu, jer su ga dobro poznavali i on je osobno intervenirao da se preko strunih komisija odmah razrijee eventualni sporovi. Bilo je na primjer produenja rokova otplate kada su SAD naglo oborile cijenu bakra pa je Zambija, koja je imala glavni izvor prihoda od izvoza bakra, pretrpjela velike gubitke. Prema tome lansiranje ovakvih neistina je mogue, jer o toj suradnji s nesvrstanima nema niega u kolskim programima, te mladi ljudi ne znaju nita o tome.

120

Novinari paparaco tipa tvrdili su da je Tito u osobnom vlasnitvu imao oko 90 luksuznih vila na moru, planinama, velikim lovitima itd., te da je spadao meu bogate ljude u svijetu. Ovo su prvo lansirali novinari utog tiska u svijetu, ali je u zemljama bive Jugoslavije to prihvaeno od mnogih politiara i samozvanih povjesniara. Novinari utog tiska su s time izali kao sa senzacijom, to je i njihova profesija i nikada nisu ni raunali da budu ozbiljno shvaeni. Ovi drugi su veinom znali da to nije tano, ali su smatrali da se ta la moe uspjeno lansirati. injenica je da su mnogi lokalni elnici pravili neke vile u kojima su se sastajali i nazvali ih da je to Titovim vilama, premda on nikada nije niti jednu no boravio tamo. Sve je to predstavjleno kao da je on vlasnik toga. Nakon Titove smrti je dokazano da on osim nekog malog vinograda u Zagorju, to je od davnina pripisano na njegovo ime. nije posjedovao osobno nita od tih skupih vila. Takoer, na svojim putovanjima po nesvrstanim zemljama Tito je primao skupocjene poklone, ali ih je on odmah predavao muzeju. Tito je imao i sinove, rodbinu i suprugu. Tono se zna to tko od njih posjeduje. Svi oni koji su jo ivi su prema europskim standardima siromani ljudi. Premda je meu tim kritiarima ogromnog Titovog bogatstva bilo i ozbiljnih ljudi, nikada nitko od njih nije priznao da je bio u zabludi. To bi bilo pitanje asti, kada se ispostavilo da je to oita neistina. Najvei broj tih kritiara je i znao da je to la, ali je smatrao to dozvoljenim sredstvom da se ocrni Titovo vrijeme i on osobno..

Konano treba spomenuti i tvrdnju da je Tito zapravo i nije bio pravi Tito nego da je on poginuo, a zamijenjen je s nekom drugm. osobom. To je takoer bio omiljen predmet utog tiska i tu ima nekoliko kombinacija od kojih su vei publicitet dobile tri verzije. Po prvoj verziji Tito je jedan od nezakonitih sinova austrijskog cara Franje Josipa, sklon aristokratskom ponaanju i lijepom oblaenju a voli i drutvo lijepih ena. Sve ovo je vrlo zgodno za kavansko ogovaranje, jer je tono u vezi oblaenja i lijepih ena, ali nema nikakve veze da bi mogao biti sin Franje Josipa, jer se to nikako ne 121

moe uklopiti u realnost. Po drugoj verziji Tito je poginuo u panjolskom graanskom ratu i njegovo ime i poloaj je preuzeo jedan pustolov, poljski propali grof koji je nosio uvijek zlatni prsten i odlino svirao na glasoviru naroito F. Chopina. Sve to lijepo izgleda za kavansko ogovaranje, ali nema veze sa stvarnou, jer Tito stvarno nije bio u panjolskom graanskom ratu, znao je samo s dva prsta po glasoviru tipkati neke mazurke. Nauio ih je kada je u ruskom zarobljenitvu bio u Omsku, dodijeljen na slubu nekim grocama koje su se tamo sklonile u ratu. Osim toga, Tito je pregovarao sa Staljinom da bi dobio vojnu pomo za Srijemsku frontu to je detaljno opisano na poetku rukopisa. Staljin ga je kod toga zvao Valter, to mu je i bilo ime dok je radio u Kominterni. Prema tome, Staljinu su mjesto pravog Valtera podvalili lanog Valtera, a to je ve suvie glupo jer su mnogi elni ljudi Kominterne poznavali pravog Valtera. Konano po treoj verziji Tito je poginuo u bitci na Neretvi od avionske bombe, a na njegovo mjesto je doao neki ruski agent. Ipak i to potpuno ne dri vodu, jer pisci te besmislice nisu znali da je od iste avionske bombe uz Tita ranjen i asnik S.O.E. povjesniar s Oxforda Bill Deakin, zamjenik efa britanske vojne misije. Bill Deakin je poslije bio s Titom i pomagao je brigadiru F. Macleanu za uspostavljanje veza s Titovim glavnim stoerom. Prema tome, ova trea izmiljotina da Tito nije pravi Tito je stvarno glupa, jer akteri te izmiljotine stvarno nisu imali pojma da je asnik S.O.E. bio u isto vrijeme ranjen s Titom, ali su obojica ostali ivi. Kada se sve to sumira, vidi se da u tim izmiljotinama ima stvarno skandalozno glupih stvari, ali one prolaze jer su namijenjene poluinteligenciji, koja je stvarni gospodar u naem vremenu. Napokon, postoji takoer tvrdnja da je Tito volio biti u drutvu lijepih ena i da im je posveivao dosta panje. Interesantno je zapaziti da ova tvrdnja nije popraena s nekim zlobnim komentarima, tako da bi je neki dravnici prihvatili kao kompliment. Ipak tu se ne moe vidjeti to se moe objektivno prigovoriti tome 122

Titovom hobiju, jer nitko ne spominje neke afere koje imaju veze s nekim dravnim interesom. Tako se moe zakljuiti da je Tito bio obian ovjek, a ne mit. Sigurno je u svom ivotu i politikom djelovanju poinio i neke pogrene poteze. Za svaku linost koja je prola kroz vrata svjetske povijesti treba nainiti ukupnu ocjenu itavog njenog djelovanja uz sve ponderirane pozitivne i negativne poteze da bi se dobila neka srednja ukupna ocjena o njoj, Zbog toga je potrebno vidjeti to se stvarno moe Titu pripisati u pogrene poteze po osobnoj, komandnoj i dravnikoj odgovornosti, a to ne moe.

123

TITOVE OSOBNE POGREKE I ONE KOJE MU SE MOGU UVIJEK PO VOLJI PRIPISATI

Predugo zadravanje u osvojenim Uicama Partizanske snage su se koncentrirale i suvie dugo zadrale u osvojenim Uicama. Tu je poela proizvodnja puaka i strijeljiva u pogonima bive Jugoslavije, a odrana je i velika parada povodom proslave Oktobarske revolucije u jedinom osloboenom gradu pokorene Europe ve 1941. godine. U to vrijeme ogroman dio Europe bio je pod Hitlerovom vlau, osvojen je veliki dio Ukrajine i Hitler je samouvjereno izdao zapovijed za osvajanje Moskve. To je trebalo izvesti tako brzo da njemake trupe nisu ni dobile prave zimske uniforme. Zadravanjem u Uicama trebao se je postii veliki promidbeni efekt, ali je cijena bila suvie visoka. Naime, za to vrijeme Draa Mihajlovi je potpuno uvrstio svoje snage u tom dijelu Srbije, prestao sa svakim i minimalnim napadom na Nijemce, a stupio je u dogovor s Nedievim snagama. Na taj nain on potpuno ojaava etnike snage, a svi napadi Nijemaca su usmjereni na partizanske snage koje su se koncentrirale na jednom mjestu, to ih je izloilo kao idealnu metu za njemaki napad. Tito je sa svojim snagama morao napustiti Uice a zatim prijei u Rudo i dalje u Bosnu. Time su partizanske snage potpuno oslabljene u Srbiji. Bilo bi mnogo bolje da su se znatno ranije povukle iz Uica i formirale jedan broj jakih odreda po Srbiji, a ne da ju potpuno napuste. To je bila Titova osobna pogreka, jer je moda vjerovao da e Rusi prijei u veliku zimsku ofanzivu, kao za vrijeme Napoleona. Njihova zimska ofanziva najavila je kraj munjevitog rata, ali do kraja rata bilo je jo daleko. Spreavanje lijevog ekstremizma u Crnoj Gori Za vrijeme borbi u II. svjetskom ratu protiv Talijana u Crnoj Gori, kada su partizanske snage vraale udarce, dolazilo je do smrtnih kazni ne samo za oite suradnike okupatora, etnike koji su se direktno borili na strani okupatora i poinili zloine, nego i za one koji su po ideolokoj osnovi protivnici oslobodilakog rata. Za njih se smatralo da e biti protivnici kada doe do 124

izgradnje socijalizma, pa su zatvarani i neki smrtno stradali od tih ekstremnih ljeviara. Tito je najenerginije osudio tu pojavu, jer ju je smatrao pogubnom za razvoj oslobodilakog rata. Poslao je ilasa da to energino sprijei, jer u CK Crne Gore nisu imali neki vrst stav o tome. Danas u Hrvatskoj ali i drugdje tvrde da je upravo Tito ve od poetka borbe protiv okupatora imao na umu takve ideje, kao navodno dio klasne borbe u izgradnji socijalizma. To je netono, jer je Tito za vrijeme cijelog ivota bio najvei protivnik lijevog ekstremizma. U ovom sluaju Tito se okrivljuje za neto to je on najenerginije spreavao. Postupci prema talijanskoj vojsci poslije kapitulacije Italije Okupacione vlasti faistike Italije pokazale su svoje najgore lice u Abesiniji, Dalmaciji, Istri i Sloveniji. Tu su esto faisti bili jednaki s nacistima u osvojenim podrujima. Karabinjeri i neke faistike vojne postrojbe esto su primjenjivali prave zloinake postupke u borbi protiv civilnog stanovnitva u krajevima pripojenim Italji. Za razliku od njih, regularna italijanska vojska inila je mnogo rijee zloine prema civilnom stanovnitvu, a esto bi se cijelo zlo zavrilo na tome da su pokrali kokoi i race u selu, gdje su toboe napadnuti od partizana. I po borbenim kvalitetama talijanske postrojbe nisu bili neki vei problem, ak i za manje partizanske odrede, a kamoli za vee borbene jedinice. Zbog toga i nije udno da nakon kapitulacije Italije nije bilo nikakvih osvetnikih postupka prema italijanskoj vojsci, koja se je nala na teritoriji bive Kraljevine Jugoslavije. To se odnosi kako na Vrhovni tab Narodnooslobodilake vojske i samog Tita, pa sve do malih partizanskih odreda. Taj stav se nikako ne odnosi na karabinjere, policiju i njihove oruane odrede, kao i na cijeli policijski aparat i prijeke sudove. Ipak oni su bili toliko pametni da su ve dvadesetak dana prije kapitulacije Italije jednostavno nestali tj. da su preli pod okrilje Nijemaca ili u Italiju. Kao potvrda tome mogu posluiti dokumenti iz britanskih vojnih arhiva o radio- porukama na relaciji Vrhovni tab NOVJ - Saveznici (Ovdje se koristi originalni naziv tab, a ne stoer da ne bi dolo do zabune).

125

U dokumentu od 20. rujna 1943. godine koji je Vrhovni tab uputio britanskoj vojnoj misiji pie: a) Nijemci su s 15 aviona tuka teko bombardirali Split i veliki sabirni logor italijanskih zarobljenika kojom prilikom je bilo oko 200 mrtvih i 400 ranjenih. Vrhovni tab traio je da se italijanski zarobljenici to prije evakuiraju u saveznike baze. b) Da se u Imotskom i Dubrovniku nalazi preko 2 500 Nijemaca. c) Da savezniko zrakoplovstvo bombardiranjem Mostara, Knina, Bihaa i Gospia pomogne odluujue borbe partizanskih snaga za primorski sektor. Ovo posljednje odnosi se primarno na aerodrome i vojne logore u spomenutim gradovima. Mostar je bio osnovni njemaki aerodrom za juno jadransko podruje. Biha i Gospi imali su pomone aerodrome odakle su dvosjedni avioni tipa Henschel napadali partizanske stoere i jedinice i to dosta uspjeno. to se tie toke a) vidi se briga da se pomogne italijanskim vojnicima da se domognu Italije, to je tada bilo mogue, jer su nae borbene jedinice vrsto jo jedno vrijeme drale otoke Bra, Hvar, Korulu, a Vis nikada nije pao u ruke Nijemaca. Prema tome, desantnim brzim amcima mogli su se zarobljeni Taliani prebaciti na otoke uz pomo naih jedinica, a odande brodovima pod zatitom jakih zranih snaga u osloboeni dio Italije. Ipak nije bilo ni hrabrosti, niti volje za tu akciju, nego su oni preputeni na milost i nemilost Nijemcima. Prema njemakim zapisima, a o tim dogaajima pie u svome dnevniku i general Glaise von Horstenau, Nijemci su po zarobljavanju strijeljali velik broj tih zarobljenika,meu njima i tri italijanska generala. Kod toga se javno govorilo kako se je samo jedan drao vojniki, a dvojica su molili za milost, ali su ipak strijeljani. Tono se znalo koje su tu bile njemake jedinice i o tome nikada poslije rata nije pokrenuta u Njemakoj neka istraga. Velik broj strijeljanih talijanskih vojnika je baen u neke krake rupe i pouzdano se moe oekivati kada se neto od toga otkrije da e to sve biti pripisano na raun partizanskih zloina. Svaki ozbiljan vojni analitiar zapitat e se kako to nad talijanskom vojskom 126

nije dolo do prekoraenja ratne retorzije od strane NOVJ, pa ak i od obinih partizanskih jedinica. Bilo je ope poznato i to od obinim ljudima, pa sve do Vrhovnog taba NOVJ tko ubija, pali i ari pod talijanskom okupacijom. To normalno nisu bile jedinice talijanske vojske. A u danima kapitulacije njima se, sa slabim snabdijevanjem i loom ishranom, zbog nekoliko ukradenih kokoi i raca nitko nije elio osveivati. Ozbiljni vojni analitiar mogao bi izvui pouku zbog ega neke druge vojne formacije na kraju II svjetskog rata nisu ni priblino tako lako prole, kao talijanska vojska. U svojim memoarima njemaki general Lothar von Rendulic pie kako su njegovi strunjaci bez potekoa odgonetnuli partizansku ifru za radioporuke, tako da su mogli goniometriranjem tono odrediti gdje se nalazi radio-odailja neke partizanske brigade, kao i njezine poruke. Takoer, pie von Rendulic, da je uhvaena Titova poruka jednoj borbenoj jedinici u Crnoj Gori, kojom se trai istraga zato je njemaki pilot, koji se spasio padobranom, strijeljan protivno zapovijesti Vrhovnog taba. Ovo svakako nisu podaci iz partizanske literature, pa ipak nigdje se to ne spominje. Prema tome, kada postoje dokumenti o pozitivnom odnosu Tita prema ratnim zarobljenicima - to se nigdje ne spominje. Egzekucije u Beogradu i Srbiji poslije osloboenja Kod oslobaanja Beograda uz jedinice NOVJ sudjeluje 4.gardijski mehanizirani korpus Crvene armije pod zapovjednitvom generala danova. Prema dogovoru, Crvena armija u borbama za osloboenje Beograda - osim na njegovim prilazima - ne koristi teko topnitvo i ratno zrakoplovstvo da bi se grad potedio od tekih razaranja. Neposredni napad na Beograd poeo je 14. listopada, a u zoru 20. listopada jedinice NOVJ i Crvene armije izvrile su juri na Kalemegdan. Te se borbe nastavljaju za proirenje mostobrana i oslobaanje Zemuna i Beanije, a zatim se oslobaa ostali dio grada. Kod toga je poginulo tri tisue pripadnika NOVJ i oko tisuu crvenoarmejaca, a vie tisua ih je ranjeno. Nakon oslobaanja Beograda krae vrijeme vladalo je kaotino stanje u nekim njegovim dijelovima, gdje su se jo uli zaostali pucnji. Sve ostale dijelove grada, kao to je bilo Dedinje, oslobaaju iz politikih razloga prvo jedinice NOVJ. 127

Poto su u cijelom rukopisu navoena. gdje je god to bilo mogue, zapaanja inozemnih svjedoka to se i ovdje mogu navesti zapaanja brigadira Macleana. On se je s britanskom vojnom misijom smjestio u odreene prostorije, a u susjedstvu je bila amerika vojna misija. Maclean pie u svojoj knjizi kako su se u vremenu od vie nedelja poslije dolaska britanske vojne misije nou uli pucnji puaka i lakih strojnica, kada su se ostaci njemakih i kvislinkih trupa pokuali izvui iz razruenih kua i probiti iz grada. Takoer, bilo je i muke s pijanim ruskim vojnicima koji su po noi krali dipove amerikoj i britanskoj vojnoj misiji. Amerikanci su drali svoje dipove ispred kue na ulici gdje su stanovali. Oni su bili naivni i nisu skidali volane i akumualtore preko noi i dipovi su im odmah ukradeni. Britanci su bili mnogo oprezniji i drali su dipove unutar svoga dvorita, a uvao ih je naoruani partizanski vojnik (kako je Maclean nazivao vojsku NOVJ). Slijedeeg jutra pored dipa je leao ubijeni vojnik u ruskoj uniformi, koga je ustrijelio partizanski straar Ve su povjerovali da su se rijeili te krae dipova, kada su slijedeeg jutra pored ubijenog partizanskog uvara leali i lokoti kojima su bili zakljuani dipovi, koji su nestali. Objanjenje od partizanskog zapovjednitva je bilo da su partizana-uvara ubili faistiki provokatori. Ipak stanje se smirilo i ruske trupe su krenule na sjever, ali su u gradu jo kratko vrijeme ostale jedinice 6.like divizije. Njih su iskoristili neki na brzinu oformljeni komiteti, koji su organizirali svoje osvetnike prijeke sudove. Tada je pored pravih suradnika okupatora iz Nedievog zloinakog policijskog aparata stradao jedan broj advokata, glumaca, sudaca, koji nisu bili suradnici okupatora, ali su se kritiki izraavali prema Narodnooslobodilakom pokretu. U svakoj okupiranoj europskoj zemlji, nacistika i radikalna desnica i konzervativci, lokalni bogatai, kojima je glavni strah bio socijalna revolucija, ako i nisu volili Nijemce nisu se nikako suprostavljali njima i njihovim zloinima. Te likvidacije koje su sprovedene u Srbiji i u Beogradu prvih mjeseci nakon osloboenja nisu posljedica nikakve socijalne revolucije, nego stravino tekih stradanja boraca otpora. Ubijane su cijele porodice, a oni koji su preivjeli sada su pravdu zamijenili s nekontroliranom osvetom. Tako su na primjer na smrt osueni neki glumci komiari, koji su se rugali partizanima u svojim javnim nastupima. Na isti nain stradali su i neki umjetnici koji su imali potpuno pasivni stav u svojim javnim istupanjima prema njemakim, Nedievim i etnikim zloinima. Ipak bilo je umjetnika, kao na primjer Sava Popovi (1891-1943), koji je u kolovozu 1941. godine javno istupio 128

na Terazijama protiv vjeanja talaca. On je uhapen i umro je od posljedica muenja u zatvoru Nedieve Specijalne policije. Samozvani osvetniki partizanski sud osudio je na smrt beogradskog slikara i profesora Univerziteta, Branka Popovia u studenom 1944. godine, samo zato to je imao potpuno pasivan stav prema stradanju Save Popovia. On tijekom okupacije nije uestvovao u strukturama vlasti, niti je zastupao nacistike ideje Nedia. To se moe smatrati pravim zloinom u ratu, poinjenim od samozvanih partizanskih sudova prije uspostave redovnih sudova. Treba razlikovati ratni zloin od zloina u ratu. Naravno za to nikakvu krivicu ne snose borci 6.like divizije, koji su se brzo nali na Srijemskoj fronti, koja se poela formirati. Potpuno iste stvari dogaale su se i u Francuskoj, gdje su borci pokreta otpora koji su sebe proglasili Partijom strijeljanih (le Parti des fussils) izvrili svoju osvetu kod oslobaanja Francuske, a posebno veih gradova, kao Pariza. Tada je bez redovne sudske odluke pogubljeno vie desetaka tisua kolaboracionista. Treba odmah spomenuti da su zloini tih kolaboracionista bili djeja igra prema zloinima Gestapoa, nedievaca, ljotievaca i etnika u Srbiji a posebno u Beogradu. Osim toga, Francuska je bila drava s tradicijom, dodue poraena od Nijemaca, ali je odmah po osloboenju uz pomo Saveznika organizirana kao drava. Ustavotvorna skuptina je 29. studenog 1945. u Beogradu donijela samo Deklaraciju o proglaenju Republike, koja e dobiti naziv Federativna Narodna Republika Jugoslavija (FNRJ). Proces izgradnje ustavnog poretka zavren je tek krajem 1946. godine. Do tada su ratnim zloincima okupatora i njihovim suradnicima sudili vojni sudovi. Naravno da je tu bilo propusta i da su na smrt osueni i neki koji bi kod redovnih sudova bili osueni na manje vremenske kazne. Ipak jedna stvar je bila jasna, a to je da svaka republika rjeava pitanje svojih ratnih zloinaca. To znai da su Srbi sudili nedievcima, ljotievcima i etnicima, Hrvati ustaama i njihovim pomagaima, Slovenci Beloj gardi i Rupnikovim jedinicama, kao i okupatorskim zloincima na svojoj teritoriji. U dananje vrijeme kada ekstremna desnica i neonacisti ire svoje ideje u zemljama istone Europe, ti osvetniki partizanski sudovi nazivani su sudovima revolucionarnog terora i njihove rtve su uveane od 10 do 100 puta. U tim pretjerivanjima sudjeluju i mnogi povjesniari i politiari, koji normalno ne zastupaju te ekstremne ideje, ali na tom pitanju gube vezu sa stvarnou. Tako je svojevremeno Vuk Drakovi na Studiju B u Beogradu izjavio da su partizani-komunisti u listopadu 1944. godine strijeljali u Beogradu 12 tisua advokata i lijenika, a u cijeloj nekadanjoj Jugoslaviji u to vrijeme ne bi se 129

moglo prikupiti toliko advokata i lijenika. U Srbiji je prema nekim podacima 1982. godine bilo 1 238 advokata. Profesor dr Radoslav Stojanovi je izjavio da je u Srbiji od jeseni 1944. do kolovoza 1945. godine ubijeno oko 100 tisua ljudi. Prema ciframa s kojima je baratao pokojni Ugljea Krsti ispada da je na primjer u Svilajncu ubijeno vie ljudi od ukupnog broja stanovnika, koje je to mjesto imalo u to vrijeme. Postoje meutim podaci da je na podruju ue Srbije po svim osnovama za vrijeme II. svjetskog rata i kratko vrijeme iza toga, tj. do 1947. godine stradalo 41.106 lica, a prema podacima Patrijarije Srpske pravoslavne crkve na osnovu zbira svih izvjetaja koje dostavljaju sve parohije, od travnja 1941. do kraja 1946. godine ukupan broj stradalih je 34 919, pri emu tom broju treba dodati jo i rtve Banjikog logora, to nije ba mali broj. Na osnovu dostupnih arhivskih podataka vidi se da je od 1944. do kraja 1946. procesuirano u Srbiji 17 638 ljudi, osloboeno optube 6 123, na vremenske kazne osueno 10 871, a na smrt 651, pri emu je 350 smrtnih presuda i izvreno. Jasno je da je manipuliranje sa rtvama u Srbiji veliko, ali ostaje injenica da je bilo u prvih mjesec dana poslije osloboenja Beograda dosta smrtnih presuda bez sudskog procesa, upravo kao i u Francuskoj. Autori iskrivljavanja povijesti ne razlikuju izvorno od reaktivnog tj. povratnog nasilja. Oni ele prikazati reaktivno nasilje nakon osloboenja Beograda kao planirano nasilje, prema tezi da je nova poslijeratna vlast pod vidom kanjavanja ratnih zloinaca i kolaboracionista zapravo ostvarivala planirano zatiranje graanskog drutva i parlamentarne demokracije. Pri tome su osnovu za to graansko drutvo i parlamentarnu demokraciju predstavljali Nedievi ministri i njihovi pomonici, ljotievci i simpatizeri etnika Drae Mihajlovia. Konano moe se postaviti pitanje to se kod tog iskrivljavanja povijesne zbilje pripisuje Titu, kao njegova osobna odgovornost za te dogaaje. Triumfalan i karizmatiki ulazak Josipa Broza Tita na bijelom konju 20. listopada 1944. godine preko Panevakog mosta u tek osloboeni Beograd unio je zebnju u srca mnogih Beograana, tipian je primjer iskrivljavanja injenikog stanja, jer je masa graana oduevljeno doekala Tita o emu postoje mnogi lmski zapisi. Meu tim graanima bilo je mnogo onih iz - le 130

Parti des fussils - partije strijeljanih, iji roaci ili sinovi su mueni u logoru na Banjici ili strijeljani. Njih je bilo mnogo vie nego zabrinutih bogatih ljudi. Konano svatko je znao da e Srbima kolaboracionistima suditi Srbi i da Tito ima malo veze s time. I stvarno, Tito je upravo pored tada urgentnih dravnih poslova urgirao da strukture vlasti to prije vre svoju funkciju, a sam se brinuo o nekim detaljima. im je doznao od generala Dapevia da mu se javio princ ore Karaorevi, stariji brat kralja Aleksandra, odmah je zahtijevao da mu se prui puna sigurnost boravka. Dobio je vojnika straara koji je uvao njegovu vilu, dobio je posebno snabdijevanje hranom kao i diplomatski predstavnici,. a vraen mu je i njegov automobil koga je izgleda sam ponudio stoeru Peka Dapevia. O tome pie i brigadir Maclean: Brzo nakon to sam stigao u Beograd jedan stariji gospodin koji je nosio beretku prijavio se u moj stoer. On se predstavio kao princ George Karaorevi, stariji brat kralja Aleksandara i ujak sadanjeg kralja Petra. On je Macleanu ispriao svoju dugaku ivotnu priu, a na kraju je dodao da su partizani vrlo ljubazni prema njemu i da se Tito osobno pobrinuo da on bude snabdjeven hranom u ovim ratnim danima. Dodao je da je to lijep osjeaj kada postoji netko tko jo cijeni njega. Naime, Kralj Aleksandar ga je proglasio neuraunljivim i on je ivio potpuno izoliran od svijeta. U svibnju 1945. godine u Beograd se je vratio general ratnog zrakoplovstva Duan Simovi. On je 1941. bio na elu skupine asnika, koji su puem sruili vladu Cvetkovi - Maek. Nakon Travanjskog rata 1941. godine bio je u Londonu na elu izbjeglike vlade do 12. sijenja 1942. godine. Njemu je sada u Beogradu pruena puna zatita boravka u njegovoj vili a dobio je i mirovinu. Svake godine na godinjicu pua protiv pristupanja Kraljevine Jugoslavije Trojnom paktu dolazila mu je estitati delegacija ratnog zrakoplovstva s poklonima panje. Tito je oito elio dati na znanje da je on protivnik samo onog dijela izbjeglike vlade u Londonu koja je uporno podravala Drau MIhajlovia i nakon to je od S.O.E. dokazano da Draa u potpunosti surauje s Nediem. te da se etnici od poetka 1942. godine bore samo protiv partizana. Svaki povjesniar koji se dri injenica lako moe zakljuiti da Tito nema nikakve veze s egzekucijama u Srbiji i Beogradu, koje su poinjene u prvim mjesecima nakon osloboenja Beograda. Poto je Federativna Narodna Republika Jugoslavija bila tek u formiranju, upravo je Tito s dravnim vrhom bio najvie zainteresirani da se takve stvari ne dogaaju.No i pored svega 131

toga danas, kod snanog skretanja u Istonoj Europi u desno, uz novo raanje nacizma u sprezi s ekstremnim nacionalizmom i razoaranjem zbog Kosova, u Srbiji postoje krugovi koji se ne mogu odrei iskrivljavanja povijesne zbilje. U najmanju ruku oni uveliavaju partizanske zloine na kraju II. svjetskog rata brojano od 10 do 100 puta. Mitologija oko Bleiburga i Krinog puta - pripisivanje krivice za tu tragediju Titu O Bleiburskoj tragediji mnogo se je pisalo i govorilo u Hrvatskoj. Posebno su glasni oni koji pokuavaju stvoriti mit o Bleiburgu i Krinom putu, ali ne ute ni oni koji razotkrivaju taj mit s ciljem da se sagleda stvarna istina o tim dogaajima. Nema nikakvog smisla da se sve to ponavlja, ali iz neprestanog ponavljanja te teme u televizijskim debatama ili u tisku vidi se da kako voditelji emisija, tako i mnogi sudionici u tim debatama jednostavno nemaju nikakvih osnovnih saznanja kako o ratnom pravu i zakonima rata koji su na snazi danas akoji su bili na snazi i tada. Svatko uzima za pravo da tumai enevsku konvenciju prema svojoj pameti i onako kako njemu odgovara. Da se sve to stalno ne bi vrtilo u krug potrebno je denirati neke pojmove. enevska konvencija o zatiti rtava rata. U irem smislu taj termin oznaava sve humanitarne konvencije iz oblasti meunarodnog ratnog prava, doneene od 1864. do 1949. vicarska vlada saziva 1864. diplomatsku konferenciju u enevi na kojoj je donijeta Konvencija za poboljanje sudbine vojnih ranjenika u vojskama u ratu. Prvi put je primjenjena u pruskoaustrijskom ratu 1866., a zatim u francusko-njemakom ratu 1870-71. U I svjetskom ratu osjetile su se praznine u tumaenju ratnog prava i obiaja rata. Zbog toga su 1929. doneene dvije enevske konvencije, I one su pune praznina, ali su se koristile u II. svjetskom ratu. Rad na novim konvencijama okonan je 12. kolovoza 1949. kada su u enevi potpisane etiri konvencije o zatiti rtava rata. Francuska je u I. svjetskom ratu spadala meu drave s najjaom kopnenom vojskom u svijetu, a u II. svjetskom ratu je teko poraena 1940. od Njemake. U oba rata enevska konvencija odnosila se samo na oruane snage protivnika, a ne na paravojne oruane formacije. Nacistika Njemaka, za razliku od Njemake u prvom svjetskom ratu, drastino je krila ratno pravo i obiaje rata tog vremena. Zbog toga su Saveznici na sastancima u Moskvi, Teheranu, Potsdamu i drugdje utvrivali mjere i pravila za suenje nacistikim ratnim 132

zloincima. To e konano dobiti svoj epilog u Nrnberkim Statutima. Kao prvo, izvrena je klasikacija vojnih snaga nacistike Njemake. Prema toj podjeli Wermacht su oruane snage Njemake na koje se u punoj mjeri odnosi enevska konvencija. U isto vrijeme izvrena je klasikacija njemakih zloinakih oruanih formacija koje su i formirane kao terenski nastavak zloinake ideologije nacizma. Tu spadaju SA jedinice koje je Hitler rasformirao poslije noi dugih noeva. Tada je u velikoj mjeri narastao broj SS jedinica i one su podijeljene u dva dijela. Jedan dio je inkorporiran u Wermacht i postaje u punom smislu njegov dio (Waffen SS), a drugi je dat Himmleru da zajedno s njegovim policijskim jedinicama postanu terenski nastavak najteih zloinakih ideja nacizma. Na te jedinice kao zloinaku vojnu formaciju ne odnosi se enevska konvencija o pravima zarobljenika. Oni su tretirani kao zloinaka oruana formacija. Istu ocjenu dobija i ustaka vojnica kao jedna od najgorih zloinakih formacija meu svim takvim kvislikim formacijama. Prema tome ustaka vojnica je smatrana kao terenski nastavak za sprovoenje zloinakih zakona ustake drave. Ti zloinaki zakoni doneeni su da ustaka vlast po njima sprovede genocid nad Srbima, idovima i Romima uz smrtnu kaznu za svakog Hrvata, koji bi se samo na rijeima protivio tome. Potrebno je jo jednom navesti ustaki zakon za zatitu naroda i drave: Tko povrijedi ast i ivotne interese hrvatskog naroda ili tko ih je povrijedio i tko - svejedno na koji nain - ugrozi postojanje NDH ili dravni autoritet, smatrat e se, pa i kad se radi samo o djelu pokuaja, krivim za djelo veleizdaje i bit e kanjen smru. Prema tome ustaka vojnica je smatrana za paravojnu zloinaku organizaciju. Prema enevskoj konvenciji, kakva je bila na snazi u II. svjetskom ratu sve do svog novog izdanja 1949. godine, francuske vojne jedinice koje su sa Saveznicima sudjelovale u konanom oslobaanju Francuske strijeljale su pripadnike takvih paravojnih oruanih skupina odmah nakon zarobljavanja i identikacije, dok su prema redovnim trupama Wermachta strogo primenjivali postojeu enevsku konvenciju o zarobljenicima. To se dogaalo za vrijeme II. svjetskog rata, ali bilo je i sluajeva po zavretku rata. Ovo je vano imati na umu da bi se mogli detaljnije shvatiti tragini dogaaji u svezi s Bleiburgom. Osnovnu krivicu za ta dogaanja snosi sam Paveli i njegovi ustaki funkcioneri. Nakon vojnog sloma forrmirao je grupaciju od ustake vojnice, domobrana, civila, ena i djece, meu kojima se velik dio naao protiv svoje 133

volje u toj skupini. Voa skupine je bio od Saveznika visoko rangirani ustaki zloinac s jo jednim brojem njemu slinih. Sav ostatak skupine sluio je samo kao rtveni jarac da bi ustaki zloinci mogli pobjei to im se u velikoj mjeri i ostvarilo. Himmler je pred kraj rata pokuao preko svojih agenata stupiti u vicarskoj u vezu s obavjetajnom slubom SAD i V. Britanije. Ipak on se osobno nigdje nije pojavljivao na pregovorima, jer je znao da bi odmah bio uhapen. Sve su to znali i Paveli i ustaki funkcioneri. Kada danas netko naziva Bleiburku skupinu hrvatskom domovinskom vojskom on time nanosi uvredu ponajprije hrvatskom narodu, koji je podnio velike rtve u borbi protiv zloinake ustake drave. Da u Hrvatskoj postoje zakoni kao u Njemakoj, svatko tko bi ustaku vojnicu nazivao hrvatskom domovinskom vojskom prekrio bi zakon i za to bi odgovarao pred sudom. Naravno sve to ne opravdava pogubljenja bez sudske presude i vie mjeseci po zavretku rata. Ustaama je trebalo suditi makar i na vojnim sudovima, a domobrane je - ako nisu bili preobuene ustae ili nisu bili krivi za ratne zloine - trebalo pustiti. Takva praksa se je strikno sprovodila na teritoriju pod kontrolom Glavnog taba Hrvatske (originalan naziv). Prema tome, pogubljenjima bez presude ak i vojnog suda poinjen je zloin u ratu, ali ne i planirani ratni zloin. To se dogodilo na isti nain, kao i u Francuskoj. To jest sluaj za aljenje, ali se mora uzimati u obzir i veliina zloina koje su od samog poetka pa do kraja rata poinili ustae. Naravno da zloin ne treba opravdavati, ali se mora razumjeti kao prekoraenje ratne retorzije u sluaju kada je netko zapoeo ubijanje uz naglaeno krenje obiaja rata svoga vremena. U tome pogledu ustaka vlast i ustaka vojnica spadaju u europske ampione. Kod takvih zloina, od ratne retorzije uvijek stradaju i neduni ljudi. Zloin ne treba opravdavati, ali svako smaknue bez sudske presude premda nepoeljno nije uvijek bilo iskljuivo zloin. Naime, veliki broj ljudi iz ustake skupine ve je bio sudski oznaen kao ratni zloinac i kao takav bio bi osuen od svakog Saveznikog suda u Europi. Kada se baci pogled na primjenu enevske konvencije u periodu od francusko-njemakog rata 1871., pa u prvom i drugom svjetskom ratu, svatko bi oekivao da e se s vremenom biljeiti stalan napredak u pridravanju enevske konvencije, kao i potivanju predvienih zakona i obiaja rata. U 134

stvari dogaa se upravo obratno, pa u II. svjetskom ratu dolazi do drastinog pada u tom pogledu i to se nastavlja u svim lokalnim ratovima nakon toga. Konano treba vidjeti kakva je uloga Tita u Bleiburkoj tragediji i za to se sve on optuuje od ustakih nostalgiara, neonacista i ekstremne nacionalistike desnice, koja je u porastu u svim dravama Istone Europe, pa i u Hrvatskoj. Kao vrhovni zapovjednik JA on je od navedenih ekstremnih skupina optuen da je ve od poetka II.svjetskog rata imao plan da kod konanog obrauna s Nijemcima i nacizmom doe i do likvidacije to veeg broja pripadnika graanske klase koja eli demokratsko ureenje, a protivi se komunistikoj ideologiji. To su tvrdnje ekstremne desnice u Srbiji. U Hrvatskoj takve iste skupine ne mogu ba tvrditi da ustake voe predstavljaju graansko drutvo koje se zalae za demokratsko ureenje drave. Oni tvrde da je Tito od samog poetka rata planirao takav scenario da bi izvrio genocid nad hrvatskim narodom, to je apsurd. U stvari uloga Tita u svemu tome nije bitno razliito od uloge De Gaulla u obraunu s francuskim kolaboracionistima. De Gaulla ne moe nitko optuiti za neke ekstremne stavove, ali u pogledu obrauna s kolaboracionistima bio je do krajnosti nepopustljiv. Maral Petain bio bi pogubljen da nije preao starosnu granicu za smrtnu kaznu. Prema dostupnim podacima izreeno je 26 264 smrtnih kazni kolaboracionistima u Francuskoj. To nije mali broj, bez obzira to je Francuska po broju stanovnika znatno vea od bive Kraljevine Jugoslavije. Goli otok i neovjeni postupci prema pristalicma Informbiroa Titova obrana od staljinistikih optubi poslije Rezolucije IB rezultirala je time da on postaje prvi ljeviarski lider, koji se je pobunio protiv krutog staljinizma. Karakteristino je da se je kod toga on primarno branio od lanih optubi i na taj nain je ruio mit o Staljinovoj nepogrijeivosti. To je bila sjajna pobjeda koja mu omoguava ulaz u svjetsku povijest, ak i da nita drugo nije uradio. Ipak sve je to pomueno zbog glupih i neovjenih postupaka prema pristalicama IB-a, koji su bili zatoeni na Golom otoku i Sv. Grguru. Prema podacima kojima je raspolagao general Stane Potoar, Tito nije bio upoznat sa svim tim neovjenim i nadasve glupim postupcima prema zatvorenicima koji nisu imali nikakvu svrhu. Za to je odgovoran Rankovi s svojim suradnicima, 135

o emu je bilo dosta rijei u prethodnom tekstu. Iako Tito osobno nije imao veze s tim glupim postupcima, on snosi odgovornost kao ef drave i tu mu odgovornost uvijek mogu pripisati njegovi protivnici. Bilo je jo i drugih postupaka za vrijeme IB-a koji su za osudu. To je prisilni otkup, kao i borba protiv vjere, nakon to je CK SKJ optuen od staljinista da je popustljiv prema rimokatolikom i pravoslavnom sveenstvu koje iri neprijateljsku propagandu protiv izgradnje socijalizma u FNRJ. Ipak nakon dobijanja amerike pomoi pedesetih godina ne samo u oruju, nego i ekonomske, kao i u itu u periodu velikih sua, sve je to ispravljeno. Ukinut je otkup, radne zadruge, a i odnosi prema vjernicima su tolerantniji. Seljaci su zadovoljni, ali ostaje samo mrlja zbog gluposti poinjenih na Golom otoku za koje Tito nije stvarno odgovoran, ali mu se ta odgovornost uvijek moe pripisati. Na primjer ustaki nostalgiari tvrde da je obraun s informbiroovcima iskoriten da se za IB optue i mnogi hrvatski rodoljubi nacionalisti i da se poalju na Goli otok. To je oita la, jer sukob na liniji Informbiro - Savez komunista Jugoslavije je bio sukob izmeu ljeviara. Kao to je ve spomenuto, bilo je svega 500 Slovenaca sueno po IB, a mnogo vie Crnogoraca. Rankovi je smjenjen sa svoga vanog poloaja, a jedan od razloga za to je i Goli otok, premda ne jedini. Konano mogu se sumirati naini kako na sva ova dogaanja koja se mogu pripisati Titu, kao njegove osobne pogreke reagiraju domai povjesniari, ali je jo mnogo vanije kako na to gledaju priznati inozemni povjesniari. Ve je bilo dosta rijei o stajalitima etnikih nostalgiara, ustakih nostalgiara i neonacista. Sve te tri opcije imaju jednu zajedniku crtu - da namjerno ne ele razliokovati izvorno od reaktivnog nasilja. Po njima, smrtne kazne bez propisane sudske presude koje su sprovodili partizani nisu reaktivno nasilje, nego planirano nasilje od strane Tita radi sprovoenja komunistikih ideja. U Srbiji etniki nostalgiari, krajnja desnica i neonacisti tvrde da su partizani pod izlikom kanjavanja suradnika okupatora i ratnih zloinaca zapravo osmislili unitenje graanskog drutva i parlamentarne demokracije. Ispada da su Nedievi ministri i njegov represivni aparat, kao i etnici, bili nosioci graanskog i progresivnog demokratskog drutva. I stvarno, etnici su proglaeni za prve antifaistike borce, a radi se i na rehabilitaciji kvislinga Nedia. U Hrvatskoj ustaki nostalgiari tumae tragediju Bleiburga kao planirani 136

genocid nad hrvatskim narodom, smiljen jo na samom poetku rata od Tita. Oni ne mogu ii tako daleko da Pavelia i njegove ustae proglase nositeljima parlamentarne demokracije, ali ih ele prikazati kao izabrane i legalne predstavnike hrvatskog naroda. Takoer oni insistiraju na tome da tragedija Bleiburga nije reaktivno nasilje rtve, nego ve na poetku rata planirani genocid nad cijelim hrvatskim narodom. Kod toga oni ustaku vojnicu proglaavaju hrvatskom domovinskom vojskom na koju se odnosi enevska konvencija, a nitko ne zna koja je to od enevskih konvencija u pitanju. Nikada se ne spominje da je Saveznika komisija za ratne zloine klasicirala ustaku vojnicu kao zloinaku oruanu formaciju. Kod svega toga svi ukljuujui tu i neonaciste prepotentno ignoriraju miljenje i ocjene eminentnih svjetskih politiara i dravnika o Titu, kao bezvrijedne u odnosu na njihovu ocjenu prema kojoj je on jedan od najveih ratnih zloinaca drugog svjetskog rata. I britanska kraljica jo kao princeza bila je u posjetu kod Tita na Brijunima. Ona je u stvari prema njihovom stajalitu neuka mlada ena, koja nije bila u stanju shvatiti ono to su oni istraili da je Tito jedan od najveih ratnih zloinaca u II. svjetskom ratu. Konano gdje je tu i poznata britanska obavjetajna sluba, koja je toliko nekompetentna da nije znala mladoj princezi dati podatke o Titovim zloinima. Svatko zna da je britanska obavjetajna sluba bila najbolje informirana o svim dogaajima tijekom II. svjetskog rata na ovim prostorima. U stvari sve te prepotentne ocjene ustakih nostalgiara, koji su sami sebi dodijelili ulogu povjesniara su neozbiljne. To nikako ne znai da u Hrvatskoj nema i dobro kolovanih i sposobnih vojnih povjesniara, ali njihov glas se praktiki ne uje u poplavi ovakvih diletanata, koji imaju i prednost da na televiziji iznose svoje stavove. Konano sve to navodi na to da jedino ima smisla koristiti se radovima inozemnih priznatih povjesniara. Naravno i u zapadnoeuropskim zemljama ima mnogo diletanata na tom podruju, ali se zna za njih i oni to i ne skrivaju javljajui se sa senzacijama u utom tisku. Potrebno je jo spomenuti da je u ovom tekstu stalno koriten izraz partizani umjesto NOVJ ili Jugoslavenska rmija (JA), koja dobija taj naziv na samom kraju rata. Ovi domai nadripovjesniari nigdje i ne spominju da je NOVJ poslije Teheranske konferencije postala punopravni lan vojne alijanse Antihitlerovske koalicije. Takoer, potrebno je jo razjasniti jedan termin koji se esto spominje u tekstu, a to je retorzija u ratu. U krivinom pravu retorzija je vraanje uvrede 137

od strane uvrijeenog, onome koji ga je uvrijedio. U takvom sluaju sud moe obje ili samo jednu stranu kazniti ili izrei sudsku opomenu umjesto kazne. Retorzija potjee od latinske rijei retorquere - uzvratiti, obrnuti. To su na primjer protumjere koje u miru preduzima drava kao odgovor na diskriminacijske mjere i postupke druge drave. Za razliku od represalija retorzija je reakcija na povrijeene interese kojom jo nisu prekreni propisi meunarodnog prava. U ratu retorzija bi trebala biti odgovor napadnutog na teke zloine onoga koji je zapoeo rat, krei sva pravila i obiaje rata i humanosti, a da se kod toga ne povrijedi meunarodno pravo. Kao to se vidi, to je vrlo zamrena stvar u stvarnom ivotu. Konkretno, ustaka vojnica kao terenska sluba za sprovoenje zloinakih zakona ustake vlade od Saveznike komisije za ratne zloine proglaena je za zloinaku oruanu organizaciju. To je ve vie puta spomenuto, ali se mora ponoviti. Ipak u Hrvatskoj na televizijskim debatama od krajnje desnice, a nekada i od biskupa, ustaka vojnica se tretira kao najvaniji dio hrvatske domovinske vojske. Za vrijeme trajanja rata prema zakonima rata, kako je to na primjer sprovodila francuska vojska pridruena Saveznicima u oslobaanju Francuske, jednostavno su strijeljani svi pripadnici paravojnih formacija francuskih kolaboracionista, koji su se borili na strani Nijemaca. Premda se te francuske paravojne formacije u slubi Nijemaca po svojim zloinima ne mogu ni priblino usporediti sa zloinima ustake vojnice, oni su tretirani na isti nain. Naravno da pogubljenja bez sudske presude makar i vojnog suda ( jer drugi i nisu postojali), na tlu Jugoslavije koja tada jo nije bila oformljena kao drava, nemaju opravdanja ako su izvrena nekoliko mjeseci poslije zavretka rata na tom podruju. Jasno je da je tu priinjen zloin u ratu od strane partizana, koji ne treba opravdati, ali se treba tumaiti kao ne izvorni, nego reaktivni zloin, uz retorziju gdje su prekrena meunarodna pravila rata. Sve to znaju inozemni ozbiljni vojni povjesniari, a znaju i mnogi nai povjesniari, ali jednostavno ne mogu doi do rijei. Inzistiranje ustakih nostalgiara, neonacista i ekstremne desnice da su pogubljenja koja su bez sudske presude izvrena po prestanku rata, planski zamiljen zloin od komunista jo na samom poetku rata, za svakog su ozbiljnog povjesniara obina besmislica. 138

Ustaki nostalgiari smatraju da ozbiljni inozemni vojni povjesniari jednostavno nemaju pojma o ustakim zloinima na samom poetku rata, pa smatraju da ih mogu negirati, kao to to ine neonacisti s holokaustom. Poto je te podatke do detalja prikupljao general Glaise von Horstenau za Wermacht, oni su i opisani u njegovom dnevniku, publiciranom poslije njegove smrti. Pokazalo se je da su ti podaci za poetni dio rata mnogo toniji od naih podataka, koji su esto pretjerani ili na jednu ili na drugu stranu. Postoje i druge stvari koje inozemni povjesniari znaju bolje od naih. To je prije svega injenica da se je u I svjetskom ratu enevska konvencija, ratno pravo i obiaji rata mnogo mnogo bolje potivali nego u II. svjetskom ratu, ali i u lokalnim ratovima iza toga. U II. svjetskom ratu Nijemci su se pridravali enevske konvencije u odnosu na francuske i britanske zarobljenike. Odmah poslije napada na SSSR naelnik glavnog stoera Wermachta feldmaral von Keitel izdaje poznati kommissars befehl (zapovjest o komesarima u Crvenoj Armiji). Prema toj zapovjesti svi komesari i asnici idovi u Crvenoj armiji strijeljani su odmah po zarobljavanju. To se je sprovodilo do samog kraja 1941. godine. Stariji generali Wermachta tvrde da su se suprostavljali tome, ali ta ubijanja nisu mogli sprijeiti. Za sve te zloine Wermacht je proglaen kao vojna sila, koja je organizirano sprovodila ratne zloine od napada na SSSR do samog poetka 1942. godine od kada se rauna da Wermacht u naelu potuje enevsku konvenciju. Za sve te zloine i mnoge druge poinjene do 1942. godine osuen je na smrt vjeanjem feldmaral von Keitel poslije osude na Nurnbekom procesu. Praktino nitko drugi nije snosio odgovornost za hiljade pogubljenih asnika Crvene armije u tom periodu. Koncem 1941. godine ukidaju se komesari u Crvenoj armiji. Takoer velik broj zarobljenih pripadnika Crvenoarmejaca u Ukrajini - oko 300 000 u 1941. godini - zbog gladi, bolesti i direktnih egzekucija nije doivio do 1942. godine. Poto je Hitler vjerovao da e se rat zavriti do kraja 1941. godine, u tom periodu Nijemci su izrazito grubo krili ratno pravo, enevsku konvenciju, kako u odnosu na ratne zarobljenike, tako i u odnosu na civilno stanovnitvo. Vjerovali su da e povijest rata pisati samo pobjednici, a sebe su vidjeli samo u toj ulozi. Ustaka vlada i Paveli takoer su vjerovali u neospornu pobjedu Hitlera i smatrali su da imaju odrijeene ruke za teke zloine u NDH, jer povijest rata na ovim prostorima ionako e pisati oni. Tada je zapoelo planirano ubijanje radi otimanja tueg i nametanja svoga novog poretka. NDH sa svega 51,7 posto Hrvata i preko 30 posto Srba trebala je da promjeni taj nepovoljni procentualni odnos. Tada poinje ubijanje Roma samo zato jer su Romi, 139

idova jer su idovi i Srba jer su Srbi, to je kasnije dobilo naziv genocid. Takoer na smrt se osuuje i svaki Hrvat ako samo izrazi verbalno neslaganje s tim postupcima. Sve je to poznato i inozemnim povjesniarima, jer postoje potpuni podaci o tome iz njemakih izvora. Zbog toga i retorzija na te zloine, kada je NOVJ prekoraila dozvoljene granice, nije nepoznata stvar u povijesti ratova. Ali kriviti Tita za sve to prekoraenje dozvoljenog u retorziji potpuno je ista stvar, kao i okriviti De Gaulla za iste takve dogaaje u Francuskoj. Inozemni vojni povjesniari znaju da su V. Britanija i Francuska u ratnoj retorziji prekoraivali granice, ali da je to za V. Britaniju bilo unutar legalnih granica ratnog prava, dok su Francuzi zbog svojih uvjeta prekoraivali legalnu granicu u ratnoj retorziji. Hitler je u jesen 1940. godine zapoeo intenzivno nono bombardiranje Londona i drugih gradova s ciljem da slomi moral Britanaca. U jednoj noi stradalo bi i preko tisuu civilnih rtava, a meu njima je bilo i ena i djece. Churchill je tada javno obeao da e Nijemcima sve to biti vraeno. I bilo je.- u 1943. i 1944. godini poelo je strategijsko bombardiranje Njemake s unitenjem itavih gradova. Ono se nastavljalo i kada to vie nije doprinosilo pobjedi u ratu, jer su Nijemci premjestili vojnu industriju u male pogone u ekoj i Poljskoj, izvan dometa britanskih i amerikih bombardera. Ruenje gradova se nastavljalo, a u jednom takvom velikom napadu dnevno-nonog bombardiraranja stradalo je i preko 30 000 ljudi. Leipzig je teko bombardiran kratko vrijeme prije zavretka rata, a u njega su se sklonili mnogi njemaki znanstvenici. Poto se znalo da e ui u sovjetsku zonu, teko je razoren. Uglavnom moe se rei da su Nijemci za jednog ubijenog Britanca civila morali podnijeti gubitak od preko 30 svojih civila. To je bila retorzija s preenim granicama, ali u pogledu ratnog prava potpuno legalna. Bombardiranje je izvreno za vrijeme trajanja rata i nema tog zakona koji bi V. Britaniji mogao propisati koliki broj bombi smije koristiti. Prema tome nema nikakvog prekraja meunarodnog ratnog prava. Francuzi nisu imali te mogunosti pa su pri oslobaanju zemlje mnoge kolaboracioniste strijeljali bez sudske presude. To je krenje ratnog prava i prema De Gaullu za aljenje, ali su i zloini kolaboracionista veliki. Osim toga, sam maral Petain bio bi osuen na smrt da nije preao starosnu granicu, kada se takva kazna vie ne primjenjuje. Sve to dobro je poznato inozemnim vojnim hostoriarima i zbog toga se i njihove ocjene mogu smatrati ozbiljnim. 140

POGOVOR
Neka objanjenja oko naslova knjige Teko je nai pravi i kratak naslov za ovakav rukopis o Titu, a da se kod toga ne uju prigovori kako bi tu trebalo dodati jo neto itd. U stvari, pravu ocjenu o Titu ne mogu dati samo povjesniari bez doprinosa i vojnih i politikih analitiara. Pravi naslov knjige bio bi: Tito u djelima inozemnih vojnih i politikih analitiara i povjesniara, ali to je ipak predugako za naslov knjige. Polazi se od injenice da renomirani povjesniari jednostavno ne smiju zanemariti ocjene o Titu kakve nalazimo kod istaknutih politikih i vojnih analitiara - u koliko ne mogu dokazati da njihove ocjene nisu tone. Netko bi sada moda oekivao da e se navoditi svi mogui citati inozemnih povjesniara sa stotinama fusnota iz neke knjige od preko 400 strana. Takva izdanja postoje, napisali su ih upravo domai samozvani povjesniari, esto obini ignoranti na tom podruju. Oni tu metodu koriste da putem lanih prikaza, uz neka svoja tobonja povijesna otkria, krivotvore povijest Nasuprot tome, u ovom rukopisu polazi se od injenice da je Tito prihvaen u svijetu kao povijesna linost svoga vremena, iz razloga koji su detaljno obraeni u prethodnom tekstu. U tom smislu navode se upravo dogaaji s podacima primarno od inozemnih kompetentnih izvora, a samo gdje to nije mogue koriste se podaci iz domaih izvora. Time se postie da itatelj sam moe pratiti dogaaje i donositi zakljuke o tome zato je Tito prihvaen u svijetu kao povijesna linost. Zato ba u dravama nastalim nakon raspada SFRJ krivotvoritelji povijesti postiu toliki uspjeh u svome radu? To ne postiu falsikatori povijesti u dravama poput Velike Britanije, Njemake ili Francuske. injenica je da ih ima i tamo, ali to su lovci na novinske senzacije kakve trai dio dananje publike, pa ete ih nai gotovo u svim novinama i asopisima. Ali takvi nemaju pretenzija da budu priznati povjesniari. Kod nas krivotvoriteljima povijesti idu na ruku i kolski programi o povijesti II svjetskog rata i vremena nakon toga, napisani kao da se radi o retardiranoj djeci s posebnim potrebama, dok su programi za izuavanje na primjer helenske ili staroegipatske povijesti potpuno normalni, kao i u zemljama zapadne Evrope.

141

Potrebno je jo jednom spomenuti da se domai krivotvoritelji povijesti, obino novinari utog tiska, proglaavaju za rasne povjesniare. Oni e uvijek nai sponzore za izdanja svojih knjiga meu desnim i ekstremno desno orijentiranim strankama. To je na primjer prihvaeno i u Hrvatskoj, premda bi ti samozvani povjesniari na nekom meunarodnom skupu povjesniara izazvali samo zgraanje i uvrijeenost prisutnih, to se gomila besmislica moe servirati kao neko novo povijesno otkrie. U razjanjenju navedenih problema vrlo korisna moe biti i izjava predsjednika Mesia da zavidi predsjednicima Njemake, Velike Britanije i Francuske, kako prolim, tako i buduim, koji ne moraju voditi borbu sa krivotvoriteljima povijesti i ije drave su jasno raistile sa nacizmom i faizmom i njegovim naslijeem, kao i s pokuajima revizionizma. Jer tamo jer drava reagira trenutno, dosljedno i odluno. Tipian primjer navoenja iskrivljenih podataka o Titu itatelj ovog rukopisa mogao bi opravdano prigovoriti injenici da se stalno spominje djelovanje krivotvoritelja povijesti u dravama nastalim nakon raspada SFRJ, ali da nema navedenog nekog tipinog primjera takvog djelovanja. Navoenje velikog broja takvih primjera bio bi opiran rad koji nikako ne moe biti predmet ovog rukopisa, ve po samom naslovu knjige. Ipak bit e naveden jedan tipian primjer iskrivljavanja povijesnih injenica o Titu i njegovom vremenu, koji se je pojavio i favoriziran je upravo u Hrvatskoj. To je pojava knjige Pere Simia, TITO Fenomen stoljea, Zagreb 2009. Nakladnik Veernji posebni, tisak Vjesnik d.o.o. To je prijevod srpskog izdanja te knjige: Tito, tajna veka, BGD, Kompanija Novosti AD i Slubeni glasnik, od istog autora. Pero Simi roen je 1946. blizu Zvornika a 1966. - 1970.bio je provincijalni novinar tvornikog lista Viskoze u Loznici, pa zatim u Veernim novostima u Beogradu do 2008. Dulje nastavlja svoje pisanje kao samoproglaeni povjesniar istraiva, premda nikakve kvalikacije kao povjesniar nema. U knjizi u hrvatskom izdanju od blizu 400 stranica autor prvih oko 170 stranica posveuje svojim navodnim otkriima o Titu, da Tito zapravo nije Tito od roenja do smrti, to je potpuno bezvrijedno i spominjati Ipak bitni su Simievi opisi Titovog djelovanja u II svjetskom ratu i vremenu 142

iza toga. Upravo na osnovu tog ivotnog perioda i djelovanja u njemu Tito postaje svjetska povijesna linost prema ocjeni inozemnih analitiara svih vrsta. Interesantno je vidjeti kako to opisuje samozvani povjesniar Simi ija je knjiga dobila vrlo pohvalne ocjene odreenih krugova u Hrvatskoj. Poto u Simievim opisima dogaaja u II svjetskom ratu ima upravo zauujuih iskrivljavanja povijesnih dogaanja, koristit e se primarno podaci iz njegove knjige u srpskom izdanju, to se moe negdje usporediti sa hrvatskim prijevodom. Naime, netko bi mogao pomisliti da je dolo do tih totalno krivih podataka i terminologije zbog pogrenog prijevoda. U svojoj izvornoj knjizi on na 161 stranici potpuno konfuzno zapoinje s dogaajima 1941. godine da bi ve na slijedeoj stranici preao na 1943. godinu, na od Tita navodno namjeteno Drugo zasjedanje AVNOJ-a. Spominje da je tom prilikom Tito sam sebe proglasio za marala i da to uope nije bila dogovorena volja delegata. Ne spominje nikakve referate, kao ni sutinu ideje AVNOJ-a. On potpuno netono pie da se je na Teheranskoj konferenciji Velike trojice govorilo kako treba prisiliti na sporazum Tita i Mihajlovia, a uope ne spominje to je bio stvarno predmet dogovora na toj Konferenciji, nego jednostavno izmilja stvari. Karakteristino je i to da Teheransku konferenciju stavlja u podnaslov u knjizi koji glasi: erila interesuje samo jedno: hoe li Jugosloveni i dalje ginuti za Engleze. U stvari to je odgovor Drae Mihajlovia na uporno traenje britanskog glavnog stoera za Srednji istok da izvri konano neku diverziju uz ruenje nekog mosta na pruzi BeogradSolun, to je on uporno odbijao.Pa ni o tome nije uope bilo razgovora na Teheranskoj konferenciji, nego kasnije. Tu se jasno vidi Pero Simi kao etniki nostalgiar, to e se jasno iskazati i u nekim njegovim kasnijim radovima (kao na primjer Raspelo Kosovo 2006.) i slino. Da bi se ocijenio Pero Simi kao povjesniar moe se navesti slijedei opis izvlaenja Tita iz peine u Drvaru prilikom njemakog desanta na Drvar. Na strani 190 u hrvatskom izdanju te knjige pie: Kada se je Tito izvukao Sovjeti su mu poslali zrakoplov koji ga je poetkom lipnja 1944. prevezao u talijanski grad Bari, odakle su ga Englezi uskoro brodom prebacili na jadranski otok Vis koji je poslije sloma Musolinijeva reima bio pod britanskom kontrolom. A kako stoje stvarne injenice oko tog dogaaja?. Tito je imao na osobnom raspoloenju jedan transportni zrakoplov DC 3 sa sovjetskom posadom koji je dobiven od SSSR-a prije desanta na Drvar i koji je bio stacioniran 143

na aerodromu blizu Barija. Nakon izvlaenja iz drvarske peine i dolaska Tita na Kupreko polje, pozvan je radiom taj zrakoplov koji se spustio na improvizirani aerodrom na Kuprekom polju. Odatle se Tito sa suradnicima prebacuje u Bari. S britanskim razaraem, u poasnoj pratnji drugih brodova britanske mornarice, Tito stie na Vis kao vrhovni zapovjednik vojske, koja je priznati lan vojne alijanse Antihitlerovske koalicije. Sedmog lipnja 1944. godine Vis je bio jedini otok u Jadranskom i Jonskom moru koje nikada nije bilo u njemakim rukama. Vis je bio u rukama NOVJ, odreen je da se brani do posljednjeg ovjeka, a potpuno je osposobljen za obranu uz pomo V. Britanije, kao to je to ranije navedeno u ovom tekstu. . Prema tome niti su Sovjeti poslali Titu zrakoplov poslije naputanja peine u Drvaru, niti je nekim brodom poslan iz Barija na Vis, nego razaraem uz poasnu pratnju. Niti je Vis bio pod britanskom kontrolom poslije pada Mussolinijevog reima. Postavlja se sada pitanje je li opis koji daje Pero Simi jedno totalno nepoznavanje stvarnih injenica ili je u pitanju namjerno friziranje povijesti kako bi se ona prilagodila pogledima etniko-nostalgiara i ekstremnih desniara. Nema nikakvog izgovora za nekoga tko pretendira da je povjesniar da nezna da Vis nije bio u britanskim rukama poslije pada Mussolinijevog reima i da sve to opisuje na tako primitivan nain. Na slian nain Pero Simi opisuje Titov razgovor sa generalom H. Wilsonom prilikom njegovog puta u Casertu. Na strani 168 srpskog izdanja te knjige pie: ... Dva meseca kasnije avgusta 1944. Tita ameriki piloti sa Visa voze u Kazertu, gde treba da se sastane sa erilom. ...Put mu je ipak preseo jer je teko podnosio vonju avionom, pa mu je u jednom trenutku pozlilo. Po sletanju se oporavio, ali poto je u Italiju stigao pre erila, otiao je na izlet u Rim. Razgledao je koloseum i baziliku Svetog Petra, a kad se vratio u Kasertu u angloamerikoj saveznikoj komandi, razgovarao je sa generalom Henriem Vilsonom. Tito mu je rekao da imamo samo deset tenkova i zamolio ga da mu obezbedi 200 tenkova. Britanski general je obeao da e mu izai u susret i tako je kasnije nastala prva Titova tenkovska brigada. injenice su slijedee: Prva tenkovska brigada formirana je 16.07.1944. godine u Gravini (Gravina di Puglia). Obuka je poela u Italiji, a borbena 144

obuka je zavrena u Sjevernoj Africi. U kolovozu 1944. godine brigada je prebaena na Vis i Bra i zatim na obalu gdje ulazi u sastav 26 divizije NOVJ. Ljudstvo za tu brigadu stiglo je znatno ranije u Italiju i odmah zapoelo sa obukom. Prema tome vidi se da Pero Simi samovoljno izmilja razgovore izmeu Tita i britanskih generala. Iz navedenog datuma vidi se da je Prva tenkovska brigada formirana mjesec dana prije tog razgovora, a pregovori da NOVJ dobije jednu tenkovsku brigadu voeni su ve poetkom 1944. godine. Na takav prepotentan nain Pero Simi opisuje Titov ivot od roenja do smrti sa svojim izmiljenim takozvanim povijesnim otkriima. U stvari Titov put u Casertu je organizirao brigadir Maclean i on je bio prisutan razgovorima s generalom Wilsonom. U tom ekanju na dolazak Churchilla Tito je u razgovoru spomenuo da bi bilo potrebno odmah iskrcati jedan broj tenkova na dio jadranske obale u Crnoj Gori, kao pomo jedinicama NOVJ koje su drale pod kontrolom taj dio obale. Naravno da se nije moglo udovoljiti njegovoj elji, jer bi to bili tenkovi s britanskim posadama, a za takvu direktnu pomo Britanci jo nisu bili spremni. Titu je zatim pokazana ogromna radionica za popravak tenkova glasovite Osme britanske armije u Napulju, gdje je bilo uposleno oko 12 000 radnika. Mnogi meu njima bili su zarobljeni Slovenci i Hrvati iz Istre koji su bili u talijanskoj vojsci, a sada kao britanski zarobljenici, dobro hranjeni i obueni, rade isti posao za Osmu armiju. Takoer tom prilikom je Titu podnesen izvjetaj o dobrom napredovanju u obuci nae tenkovske brigade u Sjevernoj Africi. Evo kako Pero Simi izmilja svoja nova povijesna otkria, kakva nie u svojoj knjizi od poetka do kraja. Na slian i izmiljen nain Simi opisuje razgovor Tita sa Staljinom i Molotovom, nakon to je Tito u najveoj tajnosti s Visa svojim avionom DC - 3 sa sovjetskom posadom preko Craiove doletio u Moskvu. U svojoj knjizi (novo izdanje) na str. 182 Simi o susretu Staljina sa Titom pie: Ve u prvom razgovoru Tita je nekoliko puta oblio hladni znoj. Prvi put to se desilo kad mu je domain predloio da kralja Petra vrati na presto. Tito je zbunjen odgovorio da je kralj olienje izdaje, ali Staljin nije odustao: Ne morate ga vratiti za sva vremena. Privremeno, pa mu poslije u zgodnom trenutku udarite no u lea. 145

Taman se je nekako obranio od ove napasti, sustigla ga je nova nevolja. U sobu je uao Molotov nosei u ruci depeu neke zapadne agencije koja je javljala da su se Englezi iskrcali u Jugoslaviju. Tito je skoio kao oparen: To je nemogue! - a Staljin mu je hladnokrvno odgovorio: Kako nemogue! To je tano. itav ovaj razgovor, u kome se Simi postavlja kao da je on bio prisutan pored Tita, Staljina i Molotova, obina je improvizacija i izmiljotina. Tito je u razgovorima u Caserti imao prilike da slua ideje britanskih generala Wilsona i drugih da se i britanske trupe pri naem desantu na obalu prikljue naim snagama, ali se je to pokazalo kao nerealno. Kako s tim tekim tenkovima i artiljerijom krenuti dalje? Konano jedino realno rjeenje koje je prihvatio i Tito bilo bi da se britanske snage iskrcaju iznad Trsta i relativno prohodnim putovima ispod Alpa krenu prema Beu, ali se je i to pokazalo kao nerealno. Velika Britanije jednostavno nije imala dovoljno snage za to. Sa druge strane, nae trupe su s Visa krenule u oslobaanje otoka kao to je opisano i konano se iskrcavaju na obalu. Za to su im u prvo vrijeme bili dovoljni britanski desantni brodovi i naa drvena mornarica. Ipak tenkovska i artiljerijska brigada i svi teki kamioni mogli su se prevesti samo uz pomo specijalnih brodova britanske mornarice. Tito nije mogao skoiti kao oparen, jer je to dogovoreno jo u Caserti, a znao je i to da britanski snabdjevaki brodovi nee pratiti nae jedinice kad od Splita uz obalu krenu prema Rijeci. Tako se i ostvarilo. Razlozi da nas britanske snabdjevake jedinice ne prate bili su ve spomenuti. Te jedinice bi mogle ostati u Istri koja je bila talijanska teritorija i tada Istra vie ne bi bila vraena svojoj matici, bar ne onako kako je ostvareno. Dalje na strani 183 Simi pie: Nijedan od tri njihove kremaljska susreta nije upisan u knjigu poseta Staljinovom kabinetu, ali saoptenje sovjetske telegrafske agencije TASS emitovano iz Moskve 28. septembra 1944. obilo je svet: ,Prije nekoliko dana sovjetska komanda - imajui u vidu interes razvijanja borbenih operacija protiv nemakih i maarskih trupa u Maarskoj obratila se Nacionalnom komitetu osloboenja Jugoslavije i Vrhovnom tabu Narodnooslobodilake vojske i partizanskih odreda Jugoslavije s molbom da da pristanak na privremeni ulazak sovjetskih trupa na jugoslavensku teritoriju 146

koja granii sa Maarskom ... Nacionalni komitet i Vrhovni tab Jugoslavije pristali su da zadovolje molbu sovjetske komande.,, Nita od svega ovoga nije tono. Niti je u SSSR-u tad postojala institucija koja se zvala Sovjetska komanda, niti je taj nepostojei organ tada uputio bilo kakvu molbu Nacionalnom komitetu osloboenja Jugoslavije i Titovom Vrhovnom tabu, niti su se Nacionalni komitet i Vrhovni tab ikad izjanjavali o toj nepostojeoj molbi. lanovi Nacionalnog komiteta, pa ni svi lanovi njegovog Vrhovnog taba, nisu znali ni gde se Tito nalazi, a kamoli da su uli za nekakvu molbu sovjetske komande. Ni sovjetske trupe nisu kako je reeno u saoptenju TASSA-u ule na jugoslavensku teritoriju koja granii s Maarskom, ve na njenu mnogo duu granicu prema Bugarskoj i Rumuniji. I nisu se iz Srbije povukle posle proterivanja Nemaca, ve je 68. sovjetski streljaki korpus ostao u Sremu i severnim delovima centralne Srbije do 15. decembra 1944.godine, a maral Tolbuhin je i u prolee naredne 1945. traio od Tita da za izdravanje sovjetske vojske dislocirane u Jugoslaviji, isplati za mart mesec dve milijarde dinara. To je Simiev opis tih dogaaja, a to su stvarne injenice? Priopenje TASS-a od 28. rujna 1944. dato je na str. 34 ovog rukopisa. Tu pie: Prije nekoliko dana Vrhovna sovjetska komanda je zatraila ... Taj izraz je potpuno adekvatan. Autor ovih radova bio je ve 1944. tj. za vrijeme rata u SSSR-u i stalno se je moglo uti da je Staljin kao Golovnij i verhovnij komandujui prikazal ... U daljnjem tekstu pie: da dozvole sovjetskim trupama pravo ulaska na jugoslavensku teritoriju da bi na taj nain nastavile borbu protiv njemakih i maarskih trupa ... Nigdje ne pie preko Maarske koja granii sa Jugoslavijom, a i zato bi uope pisalo s koje strane doi na jugoslavensku teritoriju. Trupe SSSR-a bile su u Rumunjskoj i sovjetska rena otila na Dunavu. Simi se tu bori sa vlastitim izmiljotinama, jer nigdje ne pie Sovjetska komanda, nego Vrhovna svjetska komanda. Zatim Simieva tvrdnja da nije tono da je nepostojea sovjetska komanda uputila neku molbu Nacionalnom komitetu osloboenja Jugoslavije i Titovom Vrhovnom tabu niti su se Nacionalni komitet i Vrhovni tab ikad izjanjavali o toj nepostojeoj molbi injenica je da je Tito bio vrhovni zapovjednik, pa je svakako mogao voditi pregovore 147

u ime Vrhovnog taba kome je bio na elu, a isto tako i u ime Nacionalnog komiteta od kojeg je bio ovlaten za voenje rata. Nije tono da se Vrhovni tab trebao sastati da odobri to to je on ugovorio sa SSSR-om, a isto tako i Nacionalni komitet koji je zapravo bio ratna vlada AVNOJ-ske Jugoslavije. Churchill je na konferencijama kao na primjer u Teheranu i drugdje donosio odluke i kao vrhovni zapovjednik i kao prvi ministar vlade, a da mu za to nije trebalo posebno odobrenje niti glavnog stoera vojske niti vlade koji bi se morali sastati da odobre to je zakljueno u pregovorima. I Simieva tvrdnja da se sovjetske trupe iz Srbije nisu povukle poslije protjerivanja Nijemaca, kako je dogovoreno, nego su ostali u Srijemu do 15.prosinca 1944. zasluuje poseban osvrt. To nije nikakva pogrijeka u tisku, jer se taj datum javlja u svim izdanjima, ukljuujui i hrvatsko. Proboj Srijemskog fronta koji je izvren radi konanog protjerivanja njemakih trupa zapoeo je od 12. - 14. travnja 1945., pa prema tome i sovjetske trupe u Srijemu imale su neke veze sa time. Ne zna se to je uope Simi htio da kae i kako je mogao ovako pobrkati datume. Radi se jednostavno o zaslijepljenoj elji da pokae kako u stvari nije bilo nikakvog stvarnog dogovora izmeu Staljina i Tita oko toga da se sovjetske trupe nakon ulaska u Jugoslaviju povuku poslije protjerivanja njemake vojske. Ipak Staljin je morao prihvatiti ovu formulaciju, jer se britanske trupe nisu nigdje iskrcale na jadranskoj obali, a bilo je nekih prijedloga oko toga. U tim svojim prepotentnim novim povijesnim otkriima Simi gubi svaku mjeru realnosti. Tako na strani 184 srpskog izdanja knjige pie: Samo u Beogradskoj operaciji uestvovalo je 300 000 sovjetskih vojnika, irina fronta vojnih dejstava iznosila je 400 - 620 kilometara, a dubina nastupanja sovjetske vojske 200 kilometara. Udaljenost od Beograda do Ljubljane je oko 600 km. Prema tome tu je sve izmijeano iz raznih izvjetaja koje Simi uope nije razumio pa je besmisleno s njime o tome polemizirati. U oslobaanju Beograda poginulo je neto manje od 1 000 sovjetskih i neto vie od 2 900 vojnika i asnika NOVJ. Simi vrlo konfuzno navodi i veliinu sovjetske vojne pomoi NOVJ nakon pregovora Staljin - Tito, prije formiranja Srijemskog fronta. Tu on koristi dodue autore sebi sline, pa na strani 184 svoje knjige pie: ... Poklonio mu je (Staljin - Titu) naoruanje i opremu iz 12 kompletnih divizija, dao po 300 000 injela, bluza, pantalona i cipela oko 600 000 pari koulja i gaa, stotine hiljada arava i navlaka za jastuke i 1 329 radio stanica, desetine generalskih 148

i nekoliko maralskih uniformi, dva aviona za linu upotrebu, 491 borbeni avion, 476 ordena Narodni heroj 2 372 ordena Narodnog osloboenja, 20 000 Ordena za hrabrost, ... .... itd. Ovo je dodue naveo prepisujui fusnotu jednog autora slinog sebi. Tu su izmijeani borbeni avioni s odijelima i gaama, s toboe preciznim ciframa kako bi izgledalo da se radi o preciznim podacima. Moemo se zadrati samo na cifri 491 borbeni avion. Prije Titovog puta u Moskvu sklopljen je ugovor izmeu Vrhovnog taba i predstavnika SSSR da u SSSR krene skupina pilota iz zemlje, kao i jedna skupina pilota NOVJ koji su bili u RAF-u u Africi. Od toga e se poslije kolovanja u Groznom, Krasnodaru i Engelsu formirati tri puka, koji su se tek po zavretku rata vratili u Jugoslaviju i to prvo jurini s avionima IL - 2, lovaki s avionima Jak - 3 i bombarderski s avionima Petljakov Pe -2 koji je stigao oko godinu i po dana iza zavretka II svjetskog rata. Poto su pukovi imali po tri eskadrile od 12 aviona + 2, to je ukupno 114 aviona za Srijemsku frontu. Ustupljeni su za formiranje 2 divizije kao to je naznaeno u rukopisu na strani 35, to ini 216 avion + jedna eskadrila Po-2 za vezu od 12 i nekoliko Li - 2 transportnih aviona, to je sovjetska verzija DC 3 raenog po amerikoj licenci. Sve je to ukupno oko 350 aviona od kojih su neki stigli tek oko 1,5 godine iza zavretka rata. Za Srijemsku frontu dobiveno je 258 sovjetskih aviona. Prema tome cifra 491 aviona nema nikakve veze sa nekim poklonom Staljina, a poslije rata - uz orijentaciju na sovjetsku borbenu tehniku - kupljen je jedan broj sovjetskih aviona. Inae Simi pokazuje zauujue nepoznavanje borbene tehnike za jednoga ak i provincijalnog novinara. Kad kasnije govori o vojnoj pomoi V. Britanije i SAD, koji je Jugoslavija primila poslije rezolucije Informbiroa, na strani 256 svoje knjige pie: U naredne tri godine Jugoslavija je od Amerikanaca i Engleza dobila 292 klipna, 192 mlazna, 20 transportnih, 22 mlazna izviaka i 43 nadzvuna aviona. Od mlaznih aviona dobiveni su F-84G Thunderjet, lovac bombarder i lovac F-86E Sabre. Ti su avioni dobiveni neposredno nakon rata u Koreji i spadali su tada meu najmodernije u svijetu u svojoj kategoriji. Oni su na raznim mitinzima i paradama stalno prikazivani radoznaloj publici i sve su novine 149

pisale da su se F-86E i nai piloti probijali zvuni zid. Naime, F-86E u vertikalnom obruavanju moe postii brzinu zvuka i to je tada znao svaki srednjokolac, pa i svaki provincijalni novinar, kao i injenicu da Sabre nije nadzvuni avion. Nadzvuni avioni SAD i SSSR-a tada jo nisu bili u veem broju ni u borbenim jedinicama SAD i SSSR-a. O tome se pisalo u svim moguim asopisima u to vrijeme. Izgleda da sa Simievim obrazovanjem stvarno neto nije u redu. Takoer da netko stalno umjesto V. Britanija pie Engleska zbilja otkriva veliku rupu u obrazovanju obinog novinara, a kamoli nekog povjesniara. Pod novim naslovom u svojoj knjizi Ispiranje mozgova Simi opisuje neovjene postupke prema zatvorenicima na Golom otoku. Tu opet dolazi do upravo grotesknog pretjerivanja u tom muenju zatvorenika i kod toga se slui podacima iz knjiga koje su izdali bivi zatvorenici, a isto tako ima i svoja vlastita zapaanja. Na strani 239 svoje knjige on pie: Muili su ih kao niko nikoga. Na minus dvadeset posipali su ih hladnom vodom koja se odmah ledila, terali da sami biraju tapove kojima su ih mlatili, vezali im ruke icama ... Nagonili su ih da po ceo dan na temperaturama od preko etrdeset stepeni na suncu tucaju i s jednog mesta na drugo, bez ikakvog smisla i potrebe, prenose hiljade tona kamena. Treba obratiti pozornost na podatak: Na minus dvadeset stepeni Celziusa. Provjera pokazuje da to nije pogreka u tisku, jer se javlja u srpskom i hrvatskom izdanju. Pisati o polivanju hladnom vodom na minus dvadeset stupnjeva Celzija izaziva opravdanu sumnju da li je pisac tih redova zavrio neku kolu srednjeg obrazovanja s osnovnim znanjem iz zike. Takoer i prenoenje hiljada tona kamenja na plus etrdeset stupnjeva Celsiusa je besmislen podatak. Naime, to bi bilo pretovarivanje preko petstotina kamiona nosivosti od 2 tone natovarene kamenjem i noenjem sa jednog mjesta na drugo od neke male skupine zatvorenika. Pod naslovom: Za jedan dan dvadeset mrtvih Simi se slui citatom iz knjige Dragoslava Mihailovia i pie: Skoili su na njega i udarcima po grudima ga ubili. ... Samo tog dana na 150

Golom otoku je na isti nain, skakanjem na grudi ubijeno dvadesetak ljudi. Na Golom otoku zaista je bilo neovjenih postupaka prema pristalicma IB, ali na alost bilo je tu i nevinih ljudi. Ipak svi bivi robijai se slau da je primarno bilo glupih poniavajuih postupaka, ali da nije bilo masovnog ubijanja ljudi. Bilo je i samoubojstava. Sigurno se zna da je Rade igi poinio samoubojstvo, a Simi izmilja cijelu priu kako je ubijen. Na potpuno primitivan nain Simi objanjava Titovu strategiju u borbi protiv Staljinovih optubi u kojima se ne napada Staljin, nego se samo istiu izmiljene lane optube dunosnika IB-a protiv CK KPJ i Tita, to se pokazalo kao najbolja strategija u borbi protiv IB-a. Na strani 229 Pero Simi pod naslovom Sluivanje Podanika pie: Ni pola godine poto ga je Staljin izoptio iz Informacionog biroa, Tito ne veruje ta ga je snalo. Jo mu se inilo da je u pitanju nekakva teka zabuna ili nesporazum i da je pitanje dana kada e se genijalni Staljin predomisliti, pa su iz Beograda prema Moskvi i dalje letele udvornike rei, koje su sluivale njegove podanike .... Tu Pero Simi navodi sve pohvale koje u Jugoslaviji jo neke novine piu o SKP (b) kao na primjer: Na iskustvu SKP (b) nai kadrovi e se spremiti za pravilno izvrenje svih zadataka u izgradnji socijalizma itd. injenica je da su Tito i CK KPJ vrlo brzo shvatili zbog ega je dolo do napada Informacionog biroa, iza ega je stajao osobno Staljin. Takoer glupo je tvrditi da Tito ni poslije pola godine od poetka napada IB-a ne zna to ga je snalo i da pokuava time to ne napada direktno udobrovoljiti Staljina u nadi da e promijeniti svoj stav. Takoer da je time to se nije uzvraalo lanovima SKP (b) da su banda ubojica i prevaranata naroda (kao to su neki lanovi SKP (b) izjavljivali za CK SKJ) izraavan kukaviluk i nada da e Staljin promijeniti svoj stav prvorazredna je besmislica. Svi priznati politiki i vojni analitiari u svijetu tvrde da je Tito koristio optimalnu strategiju u toj igri dva igraa nulte sume (po teoriji igara) i da je Staljin tu gubitnik. Jedino Pero Simi, samozvani povjesniar ipak to ne priznaje, nego tvrdi da je Tito vukao sve te poteze u totalnoj panici. Konano 151

posle Staljinove smrti SKP (b) odmah pokuava svojom inicijativom popraviti odnose sa CK KPJ i Titom, to je bilo mogue, jer od jugoslavenske strane nikada za vrijeme napada IB-a nisu stizale nikakve uvrede na raun CK SKP (b), niti sovjetske vlade. Treba jo jednom spomenuti da to nije bio izraz nikakve panike, a jo manje neke nade da e se Staljin predomisliti, nego je to bila promiljena strategija da se napadi IB-a kompromitiraju zbog besmislenih lai prema kojima su skoro svi generali, a i mnogi lanovi CK KPJ, zavrbovani od Gestapoa dok su bili u francuskim logorima na povratku iz rata u panjolskoj. Oni su Svetozara Vukmanovia Tempa proglasili tako zavrbovanog, a niti je bio u ratu u panjolskoj, a niti u logorima u Francuskoj. Takve lai nervoznih dunosnika IB-a pretvorile su se u glavno oruje protiv IB-a, to Simi jednostavno ne moe da shvati. Taj prepotentni pokuaj da Simi sebe predstavi kao povjesniara koji je prodro u neke do sada neotkrivene tajne, dominira u cijeloj njegovoj knjizi Ipak, jo neke bisere iz njegovih povijesnih otkria bilo bi teta ne spomenuti. To je navodno novo otkriveni Titov dnevnik o kome se sve do pojave Simieve knjige nije znalo. Prema Simievom otkriu dnevnik je poeo Tito voditi u Beogradu 2 studenog 1950. godine. Tu Simi pie da je Tito zapravo bio u nekoj vrsti paninog straha zbog mogueg sovjetskog napada poslije rezolucije IB-a i da je taj strah postojao i na samom kraju 1950. godine, to jest vie od dvije godine od proglaenja te famozne rezolucije. U to vrijeme na Zapadu su ve svi shvatili da nema nita od toga da Tito bude maknut potezom Staljinovog malog prsta. Pero Simi u svojoj knjizi (srpsko izdanje) o tome kako je Tito vodio svoj dnevnik pie slijedee: etvrtog decembra 1950. Tito govori o tome ta e preventivno preduzeti pre eventualnog napada na Jugoslaviju:Odrao sam sjednicu Sekretarijata Polit biroa CK, uz prisustvo vojnih rukovodioca Koe Popovia, Ivana Gonjaka i Peke Dapevia. Traio sam da se hitno preduzmu izvjesne mjere zbog opasnosti da nas netko sa Istoka ne iznenadi. Rijeili smo da se Dedinje malo raseli Operativni dio Generaltaba se opet premjeta van Beograda itd. Sedamnaest dana kasnije, 21. decembra Tito objanjava to bi on i njegovi najblii vojni i politiki saradnici uinili ako bi Staljin stvarno krenuo na Jugoslaviju.

152

Poslije akademije (povodom dana JNA) sam kod mene kui (u Beogradu) dugo sjedio sa drugovima Kardeljem, Markom (Aleksandrom Rankoviem) i idom (Milovanom ilasom) i razgovarali o tome ta sve moramo preduzeti u sluaju napada na nas, u sluaju da mi ne izdrimo dugi rat na naoj zemlji itd. Ja sam pitao drugove ta misle o tome da se mi povuemo i van nae zemlje sa jakom armijom i da se kasnije sa takvom i vratimo, jer emo na taj nain spasiti socijalizam u naoj zemlji. Sva trojica su se potpuno sloili, kao to su se dan ranije sloili Gonjak i K. Popovi. Pet dana kasnije zaokruio je borbu protiv Sovjeta beanjem iz zemlje. Prema Simiu Tito dalje u svome dnevniku pie: Usled nadmonosti neprijatelja povui glavninu vojnih snaga i omladinu iz zemlje u odreene baze, radi reorganizacije i pripreme za treu fazu rata, a u zemlji voditi partizanski rat sa poetnim snagama od ne vie od 100 do 150 hiljada boraca. U treoj fazi udariti u zemlji na okupatore sa dobro naoruanim i odmorenim jedinicama. Sve ovo su Simieve besmislice koje nemaju veze sa stvarnou. Naime, u prosincu 1950. godine oko 2,5 godine iza Rezolucije IB, nikakav vojni napad iz SSSR-a vie nije mogao imati uspjeha. Sve je bilo spremno da se taj napad organizirano doeka povlaenjem u brdovito podruje izmeu Save i Jadranskog mora gdje na brdovitom terenu nadmo u tenkovskim postrojbama ne znai nita. Staljin se svakako ne bi uputao u dugotrajni rat na zemljitu neprohodnom za tenkove. Pisac ovih redaka bio je u to vrijeme major, pilot iz II svjetskog rata i diplomirani inenjer aeronautike, na slubi u Vazduhoplovnom Opitnom Centru gdje su se ve intenzivno ispitivali prototipovi kolskih i prelaznih aviona. Ratno zrakoplovstvo je od sva tri vida najtee pogoeno blokadom koja nastaje nakon rezolucije IB. Kopnena vojska mogla je i sa postojeim naoruanjem pruiti otpor u brdima. Ratna mornarica bila je jo manje pogoena blokadom sprovedenom poslije IB-a, ali stanje u Ratnom zrakoplovstvu bilo je vrlo teko. Naime, nije bilo vie rezervnih dijelova za odravanje klipnih borbenih aviona sovjetske proizvodnje, a u svijetu je u to vrijeme poeo prijelaz na mlazne borbene avione. Na Zapadu mogli smo kupovati klipne motore samo sa stokova ratnih vikova amerike vojske u Njemakoj. Ipak ve 1949. godine bio sam na slubenom putu u Francuskoj radi izvianja mogunosti kupovine borbenih aviona tamo, a koncem 1950. godine ve smo znali da se 153

moe oekivati vojna pomo V. Britanije i SAD prvo u avionima s klipnim motorima, a kasnije i s mlaznim motorima. Poetkom 1951. godine ve su mnogi inenjeri i tehniari polazili kurs engleskog jezika radi slanja na preobuku na novoj tehnici. Polovinom 1951. godine bio sam na intenzivnom kursu engleskog jezika s oko 20 inenjera koji su trebali u okviru tehnike pomoi otii na postdiplomske studije u SAD. Od cijele skupine za Ratno zrakoplovstvo konano su odabrana trojica i ve sam kao prvi, nakon mnogih komplikacija, krenuo u rujnu 1952. godine na te studije. Sve to se iznosi zato da se vidi ono o emu Simi nema pojma - da je Tito i cijeli vojni vrh ve koncem 1950. godine bio dobro obavijeten o moguoj vojnoj pomoi SAD i V. Britanije, premda se slubeni razgovori o tome tek zapoeli. Prema tome nije istina da je planirao napustiti zemlju s vojnim i politikim vrhom i velikim brojem omladinaca i vojske u nekom pretpostavljenom napadu 1951. godine. S druge strane, mnogo kasnije u Karaorevu u lovu, mogao sam doznati mnoge stvari iz prolosti. Mnogo toga moglo se je uti od bivih ambasadora i diplomata koji su bili u mladosti na slubi u SAD i V. Britaniji. Izgleda da su i s nae strane lansirane vijesti o moguem sovjetskom napadu ak i u prosincu 1950. godine, upravo u vrijeme kada su se spremali slubeni razgovori o vojnoj pomoi SAD i V. Britanije. Ima nagovjetaja da i sam Tito nije bio protivan ideji da se ire razne vijesti o moguem napadu SSSR-a i da se jugoslavenski vojni i politiki vrh sprema na obranu do kraja. Neki opet tvrde da je i sam Tito potsticao irenje takvih glasina kako bi dole i do novinara zapadnih agencija. Zbog toga su i tu tobonji tajni sastanci vojnog vrha prije mogueg napada SSSR-a u zimi 1950. godine namjerno puteni da procure u javnost i dou do uiju inozemnih novinara. I stvarno Ratno zrakoplovstvo je relativno brzo dobilo britanske avione Mosquito MK-6 i Mk-38, sa kojima je prenaoruana bombarderska izviaka avijacija, a zatim avione F-47D Thunderbold sa kojima su prenaoruane jedinice lovako-bombarderske avijacije i aviona DC - 3 za transportnu avijaciju. To su avioni s klipnim motorima, ali s velikim doletom i u niskom letu, vrlo sposobni i za none napade. Obuka na njima poela je koncem 1951., a u jedinicama su ve od 1952. godine. Od 1953. godine poinje preobuka na mlazne borbene avione, a 8. rujna 1952. godine pisac ovih redova odlazi u SAD na postdiplomske studije na univerzitetima Cornell i Michigan, gdje je i magistrirao. 154

Prema tome od prosinca 1950. godine - kada Simi opisuje da je Tito bio u velikoj panici zbog mogueg napada iz SSSR-a - stvari su se brzo i vrlo povoljno razvijale u korist politike Tita i njegovih suradnika. Na itatelju je da procijeni je li to bio rezultat paninog Titovog straha ili upravo rezultat dobro promiljene politike, naravno uz malo lansiranja vijesti o moguem napadu SSSR-a. Treba navesti jo neke podatke iz Simieve knjige, gdje se on slui ne samo netonim ili bolje reeno lanim podacima, nego upada i proturjene zakljuke sam sa sobom. Na strani 195 te knjige on pie da je Titovom slabom rejtingu u Srbiji pridonosila koliko uspomena na kralja Petra Prvog Karaorevia i na njegove ratne podvige, toliko i partizansko junaenje na Srijemskoj fronti, na kome e od kraja 1944. do proljea 1945., samo prema djeliminom popisu rtava, izginuti 37 000 tek stasalih mladih ljudi, uglavnom iz Srbije. Ovaj podatak od 37 000 poginulih na Srijemskojj fronti je ista la. Dalje Simi nastavlja: Titovi kritiari nisu tada videli neki poseban smisao tog masovnog rtvovanja, izuzev njegove elje i sujete njegovih mlaih generala da sebi i drugima dokau kako znaju da vode i ofanzivne frontalne bitke u ravnici. Logiku te ratne taktike teko je bilo razabrati i zbog toga to su se posle prodora sovjetske Crvene armije na Balkan i iskrcavanja saveznika u Normandiji, nemake trupe iz Grke i Srbije i onako morale povlaiti prema Nemakoj. Ovdje Simi kao strateg zakljuuje da bi se Nijemci sami od sebe povukli iz Vojvodine bez ikakvog pritiska na njih. No to je besmisleno, jer bi se oni tu zadrali koliko je god mogue, a konano Crvena armija je bila ve u Rumunjskoj i zauzela vei dio sjeverne Maarske. Jasno je da bi u tom sluaju cijelu Vojvodinu zauzela Crvena armija, a uz nju i bugarske trupe i da bi tu oni uspostavili i svoju civilnu vlast. Kao to je praksa pokazala, gdje god je Crvena armija sama zauzela neku teritoriju ona se odande nije micala do mirovnih pregovora, a u najveem broju sluajeva ostala i poslije toga. To bi bilo prema Simiu mnogo povoljnije za Srbiju nego to je bilo istjerivanje Nijemaca naim snagama uz pomo Crvene armije, koja poslije toga naputa Jugoslaviju.

155

Lane Simieve tvrdnje da su Tito i Vrhovni tab NOVJ traili bombardiranje gradova i civilnog stanovnitva u Srbiji Na strani 181 Pero Simi pie: U to vreme (polovina 1944. godine) Titu uveliko idu na ruku i Angloamerikanci, koji od prolea te 1944. godine nekoliko puta neselektivno bombarduju Beograd, Ni, Leskovac i niz drugih gradova u Srbiji i Niki, Podgoricu u Crnoj Gori. Pod rmom unitavanja nemakih okupacionih snaga Zapadni saveznici nanose znatno vee gubitke mirnom civilnom stanovnitvu kanjavajui ga tako samo zbog toga, to se u graanskom ratu u Jugoslaviji nije svrstalo na Titovu stranu. Fakta govore da istorijska odgovornost za ova velika razaranja, koja su u mnogim gradovima bila vea nego prilikom Hitlerove agresije na Jugoslaviju, aprila 1941., vie snose Tito i njegovi komandanti, nego Englezi i Amerikanci, jer je konanu odluku o ovim bombardovanjima donosio Titov Vrhovni tab. Javite gradove - objekte koje treba bombardovati - poruuje Tito 16. juna 1944. godine. etiri dana kasnije komandant njegovog taba u Srbiji Koa Popovi odgovara da u Beogradu treba bombardovati ensku uiteljsku kolu i gimnaziju u ulici Kraljice Natalije. Narodnu skuptinu u ulici Kralja Aleksandra, Trgovaku akademiju, palatu Albanija, jugozapadnu stranu groblja na Banovom brdu i seriju drugih slinih civilnih objekata, koji su proglaeni legitimnim vojnim ciljevima. Poto Simi pie da fakta govore, stvarno treba vidjeti to to fakta govore, a to je primitivno falsiciranje povijesnih injenica. Prvo, uope nije postojalo neko angloameriko strateko bombardiranje gradova na cijeloj teritoriji bive Kraljevine Jugoslavije. Ono se primjenjivalo za napad na njemake gradove kada bi britanski bombarderi napali na primjer Hamburg nou, a drugi dan u istoj takvom broju ameriki bi bombarderi istovarili svoj teret razornih bombi danju. Na taj nain su veliki dijelovi njemakih gradova potpuno uniteni. Tada nije postojala mogunost preciznog bombardiranja tepihom rasporeenih bombi koje su bacali bombarderi u grupnom letu da bi se lake branili od njemakih lovaca. Za napad na pojedinane vane ciljeve R.A.F. je koristio avione Mosquito 156

s odlino uvjebanim posadama. No tih aviona praktino nije bilo na balkanskom ratitu. Uloga Vrhovnog taba u traenju zrakoplovne pomoi od britanskih zranih snaga denirana je ve za vrijeme prvih pregovora delegacije NOVJ sa general- majorom Velebitom na elu. Na strani 27 navedeni su ti podaci, a mogu se sumirati u slijedeem: zahtjevi za tom pomoi alju se direktno iz Titovog taba u R.A.F. Takoer glavni stoer R.A.F.-a obeao je NOVJ punu pomo iz zraka za njihove ofenzivne akcije, ali i za evakuaciju ranjenika. Vrhovni tab NOVJ je traio napad samo na tono odreene ciljeve, a nikada ne napade radi razaranja gradova, jer to nije sluilo niemu. Poetkom lipnja 1944. godine formirane su Balkanske zrane snage (Balcan Air Force - B.A.F.) sa sjeditem u Canne (Kana) u Italiji. U njih ulaze i nai novoformirani 352Y i 351Y skvadroni R.A.F.-a sa avionima Spitre VC i Hurricane Mk IV R.P. Za napad ciljeva na veim daljinama B.A.F. koristile su avione Halifax, Martin Baltimore MkV Bristol Beaughter MkX i lovac-bombarder Mustang Mk IV. Od toga su samo ova dva posljednja bila sposobna za napad na precizno odreene male ciljeve i za direktnu pomo jedinicama NOVJ u neposrednoj borbi sa neprijateljem. Vrhovni tab NOVJ je polovinom 1944. uspostavio vezu i sa zapovjednitvom amerike 15. zrane armije. Nedavno je objavljen dokument da je zamjenik efa amerike vojne misije kod marala Tita major S. Reid uputio molbu Zapovjednitvu 15 amerike zrane armije da se bombardiraju barake sjeverno od grada Valjeva. Tamo ima 500 Nijemaca, opkoljenih partizanima i zabarikadiranih, kao i spremite za streljivo svih vrsta, a nema protuzrane obrane. Naglaeno je da sam maral Tito podupire tu molbu. Premda su te barake dosta udaljene od grada Amerikanci nisu bili u stanju da izvre takve zadatke, a da ne strada i jedan dio grada. Prema tome Simieve tvrdnje da je traeno bombardiranje enske uiteljske kole i gimnazije u ulici Kraljice Natalije u Beogradu i da je to traio nitko drugi nego Koa Popovi neuke su primitivne gluposti u tom falsiciranju povijesti II svjetskog rata. Koa Popovi je dobro znao da se ovako uklopljeni ciljevi u grad ne mogu razoriti bez unitenja i velikog dijela grada. Ono to navodi Simi uope nije bilo traenje ciljeva za bombardiranje, nego spisak javnih zgrada zauzetih za potrebe njemake vojske i administracije. Autor ovih redaka bio je s prvom skupinom avijatiara koji su ekali u gradu Carovigno u Italiji da krenu u Afriku i stupe u R.A.F. U tom ekanju dobivali 157

smo snimke o saveznikom bombardiranju u naim krajevima, ali i traenje da se preciznije oznae na primjer neke barake u nekom gradu gdje su smjetene njemake trupe. Poto sam imao potrebna tehnika iskustva, nabavljen je crtai pribor pa sam na pausu trebao nacrtati ono to su ljudi iz nae velike skupine znali o tim ciljevima. Dobili smo specijalne karte, kao i karte za bombardiranje kojima su se sluili Amerikanci, ali i R.A.F. Na primjer ako je javljeno s nae strane da se u Imotskom i Dubrovniku nalazi 2 500 Nijemaca, onda to ne bi imalo nikakvog znaaja bez da se precizno naznai gdje se oni nalaze. Tom prilikom sam vidio snimak nonog bombardiranja razmjetajnog kolodvora blizu Maksimira. Malo sam se uplaio jer je tamo preko puta tog cilja stanovao moj brat s obitelji.. Razmjetajni kolodvor kod Maksimira je relativno veliki povrinski cilj i dosta je precizno pogoen, a samo mali broj bombi je pao i na stambenu etvrt u okolini, ali ne tamo gdje sam se ja bojao. To se teko moe izbjei kod bombardiranja tepihom i jo nou na ameriki nain. Ipak S.O.E. je, kao i R.A.F. za Srednji istok ali i amerika 15. zrana armija, nakon dugog razdoblja javno publicirala sve dokumente iz vremena drugog svjetskog rata. Oni su i danas u Londonu dostupni povjesniarima. Bez tih dokumenata svaka ozbiljna rasprava ne bi znaila nita, u odnosu na dominantno divljanje krivotvoritelja povijesti. Mogu se navesti neki od tih dokumenata. U toj skupini dokumenata postoji najvie onih iz Vrhovnog taba NOVJ, ali ima i jedan broj depea koje osobno alje Tito. U prvoj skupini mogu se iz druge polovice 1944. godine nai dokumenti o objektima koje je trebalo bombardirati u Srbiji. Za Beograd to su prvenstveno kasarne u Topideru, kao i barake s ratnim materijalom kod njemakog groblja u Topideru. To su relativno izdvojeni objekti i mogli bi se unititi lako bez unitenja okolia, preciznim bombardiranjem. Amerikanci su to promaili i pogodili stambene etvrti. Ne postoje nikakvi dokumenti o kojima govori Simi gdje se trai bombardiranje gimnazije u ulici Kraljice Natalije. Takav zahtjev nije ni postojao, a ne bi bio prihvaen ni od R.A.F.-a ni od Amerikanaca. Za grad Ni trai se bombardiranje tvrave u kojoj se nalaze magazini s hranom, benzinom i avionskim motorima. Zatim vojarne kod Crvenog Krsta, gdje su neke upe preureene sa smjetaj tenkova i topova.

158

Zajear - kasarne; Kragujevac - bivi Vojno tehniki zavod i kasarne; aak - bivi Inenjerijsko-tehniki zavod, Kraljevo - kasarne kraj puta,. uprija kasarne; Jagodina - tvornica suho-mesnatih proizvoda. Komunikacije: Beograd -eljeznika pruga Ni - Stala - uprija - Mladenovac. Mostovi i vijadukti: kod itkovca i uprije, vijadukt kod Ralje, tunel kod Ralje i Ripnja, eljeznika pruga i put: aak - Kraljevo - Stala, mostovi kod Stalaa i Kraljeva. eljeznika pruga Skoplje - Kosovska Mitrovica - Kraljevo - Kragujevac Lapovo. Ova pruga je od prvorazredne vanosti jer je najvanija komunikacija po kojoj Nijemci izvlae svoje snage s junog dijela Balkanskog poluotoka. Izmeu Kosovske Mitrovice i Kraljeva ima vei broj mostova i tunela. Upravo je S.O.E nekada traila od Drae Mihajlovia kada je Rommel bio pred Egiptom, da se izvode diverzije na navedenim prugama. Dok su mnoge pruge i vijadukti u Hrvatskoj i Sloveniji uniteni, ove su ostale netaknute jer Draa Mihajlovi odbija da ih rui ak i kada mu je S.O.E poslala britanske specijaliste za ruenje. Sada se situacija promijenila i Nijemci bee nazad tim istim komunikacijama, pa Vrhovni tab NOVJ trai da USAF (Ameriko zrakoplovstvo) i RAF rue te pruge. Odziv je slab, jer su Amerikanci zauzeti unitenjem naftnih polja i ranerija nafte u Rumunjskoj i tu imaju velike gubitke. Naime, Nijemci koji su direktno koristili naftna polja i ranerije u Rumunjskoj tu imaju i vrlo snanu protuzranu obranu.. Snage B.A.F. koje pruaju neposrednu borbenu podrku jedinicama NOVJ na cijeloj teritoriji bive Kraljevine Jugoslavije nedovoljne su za to, jer one djeluju i na teritoriju Grke. Zbog toga snage B.A.F.-a jednostavno nisu u stanju ruiti sve te pruge vijadukte i mostove u Srbiji. Konano, V. Britaniji je nekada bilo vrlo vano da se pruga Beograd - Solun rui kada je Rommel napredovao prema Egiptu. Sada kada Nijemci bjee tom istom prugom nazad, britanskim snagama ne smeta da oni to bre napuste Grku. Treba jo spomenuti zahtjeve za bombardiranjem koje je direktno depeama upuivao Tito. I ta dokumentacija je sada direktno dostupna javnosti. Prvi, ve spomenut dokument nosi datum od 20. rujna 1943. godine, gdje Tito preko britanske vojne misije obavjetava o napadu njemakih tuka na sabirni logor talijanske vojske. Tu se takoer daju podaci o njemakim trupama, stacioniranim u Dubrovniku i Imotskom. 159

Od kada je osnovan B.A.F. (poetak lipnja 1944.) intenzivno se razmjenjuju depee izmeu Tita i Vrhovnog taba s B.A.F-om, ali i sa amerikim snagama. Tu se trae napadi na tono denirane pojedinane ciljeve i izvjetaji o tim napadima. Pronaena je depea od 17. rujna 1944. koju je zamjenik efa amerike vojne misije kod marala Tita Stanford Reid, uputio kao traenje Tita 15. amerikoj zrakoplovnoj armiji za bombardiranje baraka sjeverno od grada Valjeva. Tamo je 500 Nijemaca opkoljeno od partizanskih snaga. Nijemci su zabarikadirani, imaju dosta oruja, ali nemaju sredstva protuzrane odbrane. Mole se Zrane snage da napadnu taj izolirani cilj. Amerikanci nisu imali tu u Zranim snagama specijalne posade za napade na izolirane ciljeve, a da kod toga ne strada i okolni dio grada. Kada je poela opsena saveznika zrana ofenziva neposredno prije iskrcavanja u Normandiji, jedno vrijeme nisu ni primane depee Vrhovnog taba i Tita. Tada je ameriko zrakoplovstvo zapoelo zranu ofenzivu na raznim dijelovima Evrope da zbuni Nijemce. Tada je bombardiran Beograd po amerikom planu, s velikim civilnim rtvama. Ubrzo iza toga opet se nastavlja suradnja sa amerikim zranim snagama, a sa britanskim se nije ni prekidala. Iz tih javno objavljenih dokumenata jasno se moe vidjeti da nikada nije postojalo ni jedno traenje niti Tita niti Vrhovnog taba NOVJ za neselektivnim bombardiranjem niti Beograda, niti bilo kojeg grada bilo gdje na teritoriji Jugoslavije. Uvijek su postojali jasno naznaeni ciljevi, kao primjerice Topiderske kasarne ili barake kod njemakog groblja na Banovom brdu. To su izdvojeni vani ciljevi i mogli su se unitavati selektivnim bombardiranjem ak i na ameriki nain sa malim tepihom, a da kod toga ne bude vee tete za ostale dijelove grada. I Zagreb je relativno dobro proao u tim zranim napadima, uz razmjerno malo stradanja civilnog stanovnitva. Poto je Nezavisna Drava Hrvatska nagovijestila rat V. Britaniji i SAD, moglo je biti znatno gore, ali sreom nitko NDH nije ozbiljno shvaao i taj nagovjetaj rata uope uzimao u obzir. Ovo neto due zadravanje na objavljenim dokumentima o traenju saveznikih bombardiranja od strane Vrhovnog taba NOVJ i osobno od Tita, bilo je potrebno da se vidi kako su tvrdnje Pere Simia obine tlapnje jednog u punom smislu slabo obrazovanog novinara utog tiska. U stvari to je falsiciranje blie povijesti na elementarno neuk nain, ali vrlo prihvatljivo 160

za jednog etnikog nostalgiara ili ekstremnog desniara. Sigurno je da oni ne trae neku ozbiljnu argumentaciju nego prepotentan stav da je autor prodro u do sada cijeli niz neotkrivenih povijesnih tajni, a za sve te Simieve tvrdnje se moe dokazati da nemaju veze sa stvarnou. Vrlo je interesantna injenica da je ta knjiga Pere Simia iroko prihvaena u Hrvatskoj i kao to je ve spomenuto prevedena na hrvatski ( nakladnik Veernji posebni). Knjiga ima oko 400 stranica u tvrdom povezu, lijepi tisak, a prodaje se po cijeni od 79 kuna, dok je cijena slinih izdanja na tritu oko 200 do 250 kuna. Oito je da je nekom stalo da bude dostupna u to veem broju hrvatskom itatelju. Tko je vlasnik Veernjeg lista poznato je u Hrvatskoj. Posebno je interesantan Pogovor u hrvatskom izdanju te knjige, napisan od gospodina Antuna Vrdoljaka. Tu pie: Bilo je vrijeme da se pojavi Pero Simi, rasni povjesniar i strastveni zaljubljenik u naa izgubljena vremena. Pero Simi je znao da se iza zatvorenih vrata povijesti nalaze putokazi ... Pretpostavlja se da je gospodin Vrdoljak barem prethodno prelistao tu knjigu prije pisanja Pogovora, u kojem je P. Simia ocijenio kao rasnog povjesniara.U svakom sluaju moralo bi mu zapeti za oko navod Simia da je jadranski otok Vis poslije sloma Mussolinijeva reima bio pod britanskom kontrolom i da Simi za snage V. Britanije navodi - Englezi. Da li je to pisanje jednog povjesniara, ak i obinog, a kamoli rasnog? Jedan povjesniar II svjetskog rata ne moe navoditi onakve besmislene cifre o broju dobivenih aviona - primjerice 491 avion primljen na osnovu Staljinove pomoi Titu prije otvaranja Srijemske fronte. Simi jo navodi da su u okviru vojne pomoi SAD poslije rezolucije Informbiroa primljena i 42 nadzvuna (!) amerika borbena aviona. Svaki srednjokolac zna da je to gruba pogreka, a to bi trebao znati i povjesniar ako ve eli pisati o tome. I kad Simi navodi da su na Golom otoku polijevali zatvorenike hladnom vodom na minus dvadeset stupnjeva Celziusa (a to ostavlja i u hrvatskom izdanju), onda je jasno da se radi o autoru koji ima velikih potekoa sa svojim srednjokolskim obrazovanjem iz zike.

161

Kada se sve to analizira, jasno se vidi da nije u pitanju nikakav povjesniar nego pisac sa znanjem novinara utog tiska, upravo opsjednut dejom kako je nedostian u falsiciranju povijesnih dogaaja II svjetskog rata i vremena iza toga. Postavlja se i pitanje kako je mogue da netko vjeruje da e sve to progutati i hrvatski itatelj, osobito iz mlae generacije. Svatko u Hrvatskoj zna da niti na jednom otoku na Jadranu od kraja ledenog doba nije bilo minus 20 stupnjeva Celziusa, pa pisac takve kategorije ne moe biti ozbiljno shvaen u svojim izmiljenim povijesnim otkriima. Ipak moda e Simi nai i u Hrvatskoj dosta itatelja, jer mlaa generacija tijekom svoga kolovanja nije nita ula o tim dogaajima, pa u vremenu poljuljanih svih drutvenih mjerila, nezaposlenosti i drugih nevolja i takva literatura prolazi. Napokon moe se zakljuiti da ovakvo potpomognuto hrvatsko izdanje Simieve knjige ukazuje na spregu izmeu etnikih nostalgiara i ekstremne hrvatske desnice. Nema tu neke meusobne ljubavi, ali zajedniki interes za falsiciranjem povijesnih dogaaja dovoljno je jasno doao do izraaja.

162

BILJEKA O AUTORU
Dr.sc. Zlatko Renduli, vojni pilot i inenjer aeronautike, roen je 1920. u Jastrebarskom. Kao partizan, proao je vojnu zrakoplovnu obuku u RAF (Britanskom ratnom zrakoplovstvu) i u kolama Sovjetskog Saveza. Postdiplomske studije zavrio je 1954. na sveuilitima Cornell i Michigan (SAD), gdje je i magistrirao 1964. Bio je naelnik Zrakoplovno-tehnikog instituta arkovo, odgovoran za razvoj zrakoplova domae konstrukcije. Kao jedan od najobrazovanijih generala JNA obnaao je dunost pomonika naelnika Generaltaba od 1972. do 1980., kad je umirovljen. Bio je predsjednik Komisije za znanstveni rad u JNA i redoviti profesor strategije u Centru visokih vojnih kola Maral Tito. Zagrebaki izdava Golden marketing - Tehnika knjiga objavio je 2004. njegove memoare pod naslovom General Avnojske Jugoslavije.

163