UMA

U blizini ume nalazio se proplanak pun raznobojnog cvijea ije su se latice blago umivale na zlaanim zrakama jesenjeg sunca. Sredinom proplanka vijugala se uska staza kojom je skakuui ila djevojica koju svu svi zvali "Pahuljica". A ona i jeste bila kao "pahuljica", snijeno bijele puti, sa tankim ruicama i nogama, te malom glavicom na kojoj je skakutao repi boje kestena. Ila je u pravcu ume nosei malu pletenu korpicu koju je htjela napuniti slasnim umskim plodovima. Uz samu ivicu ume, u grmlju punom trnja crnili su se soni plodovi kupine, ali su njihove loze bile pune trnja pa ih je veoma teko bilo ubrati. Ipak, Pahuljicu to nije sprijeilo u njenoj namjeri da korpicu napuni tim ukusnim umskim plodovima. Dok je pokuavala da ubere kupine njenu panju je sve vie privlaio veseli cvrkut ptica koji je dolazio iz ume. Pourila je da ih vidi kako skakuu po granama velikih kroanja listopadnog drvea, ije je lie bilo pljosnato i koje je ve poelo da mijenja svoje boje i koje e u kasnu jesen opasti. Idui stazom nailazila je na plodove divljeg kestena, plodove hrasta, gljive, ali njih nije smjela brati. Znala je su neke od njih otrovne! Pahuljica, potpuno zanesena slatkim plodovima, pjevom ptica, utanjem lia, otila je duboko u umu. Odjednom je ugledala jaku svjetlost i potrala je prema njoj. Dola je do kraja ume.Velika dolina puna grmlja i visoke trave dijelila je Pahuljicu od ume koja se nalazila visoko na padinama planine. inilo se kao da se uma sastavila sa nebom! Bila je tamno zelena. Skoro da se inila crnom. Uspravne, visoke, kao da prkose svojom ljepotom izvijale su se jele i borovi. Iznad tog drvea igliastog lia kruila je velika ptica. Pahuljica nije znala da li je to orao ili jastreb, ali je znala da je opasnost tu i da mora kui. Potrala je nazad, spotiui se i prosipajui ubrane plodove jer je odjednom izgubila stazu kojom je dola. Duboko iz ume ulo se zavijanje vuka od ega joj srce poe snanije da udara, te ona potra jo bre. inilo joj se da se sva uma uznemirila i da su ptiice iznad njene glave letjele zajedno s njom kako bi joj pomogle da nae put. Uskoro je ugledala panjeve i znala je da se nalazi blizu izlaza. U tom momentu ula je i majku kako je doziva i bila je presretna! Nije vie postojalo razloga za strah. Potrala je brzo prema izlazu te se napokon nala na svjetlosti dana, na istini i utrala u mamin topli i vrsti zagrljaj mislei kako nikada vie nee ii sama u umu.