Fungimania

E-magazin o gljivama i mikologiji Amatersko mikoloko udruenje

Broj 4 Godina IV
April, 2013. www.mycobh.com ISSN 2232-7371

CORTINARIUS PRAESTANS
AMU (Godinja analiza)

PREDSTAVLJAMO

PROJEKTI I ISTRAIVANJA

PRILOG POZNAVANJU GLJIVA BiH REPORTAA

PLANINSKI MASIV VISOICE WALDVIERTEL GLJIVARSKI EL DORADO

RAZLIKE I SLINOSTI

ROD AMANITA
NOVE I MANJE POZNATE VRSTE ZA BiH

COLPOMA JUNIPERI & HOLMIELLA SABINA MIKROSKOPIJA KORISNI SAVJETI IZ ARHIVA KANDIDATI ZA CRVENU LISTU

PR

IZDVOJENO Neke vrste roda Cordyceps - BiH Thyronectria lamyi - Austrija Sarcoscypha jurana - Hrvatska

AV S IL lovo N z JE F ICI ak SE oto I Z on N re A a u JA p T B L I PA V A orta ITA iH N AD RO a G LJ JA A I LI IV JA KA A

2 FUNGIMANIA - Amatersko mikoloko udruenje

Amatersko mikoloko udruenje

Fungimania

FUNGIMANIA E-magazin o gljivama i mikologiji Broj 4, Godina IV ISSN 2232-7371 Magazin Fungimania je slubeni glasnik Amaterskog mikolokog udruenja iz Sarajeva. Fungimania izlazi i distribuira se u elektronskom obliku . Autori tekstova, radova i fotografija, koji se nalaze u ovom magazinu, pridravaju sva autorska prava na iste, a navedeno se moe koristiti uz prethodnu saglasnost autora. Stavovi i miljenja iznesena u magazinu ne moraju nuno izraavati stavove i miljenja Amaterskog mikolokog udruenja.

Amatersko mikoloko udruenje - FUNGIMANIA3

In Memoriam Akademik Midhat Usupli (1933-2011) U sjeanje na velikog znanstvenika, prijatelja i lana Udruenja...

4 FUNGIMANIA - Amatersko mikoloko udruenje

Fungimania
Str.
6

...magazin o gljivama i mikologiji

Autor
Nedim Juki & Nihad Omerovi Nedim Juki & Nihad Omerovi Nedim Juki Nikola Ciganovi N.Juki, R.Gai, N.Omerovi Nedim Juki Radoslav Gai arko Jorgovanovi Nedim Juki Nihad Omerovi Nihad Omerovi

Naslov
PRILOG POZNAVANJU GLJIVA BiH (BIJAMBARE) PLANINSKI MASIV VISOICE AMU - GODINJA ANALIZA SLAVONIJA, LIPE I CRVENI PEHARI PRILOG POZNAVANJU GLJIVA BiH - ARHIVA FOTO PREZENTACIJA RAZLIKE I SLINOSTI

Opis
Colpoma juniperi (P. Karst. ex P. Karst.) Dennis 1958 Holmiella sabina (De Not.) Petrini, Samuels & E. Mll. 1979 Neki od rijetkih i manje poznatih makromiceta planine Visoice Projekti Amaterskog mikolokog udruenja u prethodnoj godini Sarcoscypha jurana (Boud.) Baral 1984 Neke vrste roda Cordyceps s.l. sa prostora Bosne i Hercegovine Jesenja arolija livada i panjaka (izvor rijeke Bosne) Diferencijalne karakteristike nekih pripadnika roda Amanita

8 11 14 magazin o gljivama i mikologiji Izdava: Amatersko mikoloko udruenje Adresa: Olimpijska 3/I, 71000 Sarajevo Autori priloga/urednici ovog broja: Nihad Omerovi, arko Jorgovanovi, Nikola Ciganovi, Radoslav Gai i Nedim Juki Dizajn: Nedim Juki Lektura: AMU Glavni urednik: Nedim Juki Fungimania je besplatni e-magazin Amaterskog mikolokog udruenja iz Sarajeva u potpunosti posveen kraljevstvu gljiva. U magazinu se nalaze radovi, zabiljeke i reportae mikologa amatera ili strunjaka iz oblasti mikologije. Voeni smo eljom da prouavanjem svijeta gljiva doprinesemo boljem poznavanju istog, te da na taj nain uestvujemo i u adekvatnim vidovima njihove zatite. sve sa ciljem da unaprijedimo i stvorimo jasniju sliku o gljivama i njihovom znaaju za sredinu koja okruuje ovjeka, te biodiverzitet u cjelini. Amatersko mikoloko udruenje iz Sarajeva i pripadajui e-magazin Fungimania, su u potpunosti neprofitnog karaktera, a svi nai projekti se provode zahvaljujui zalaganjima i volji lanova AMU-a, prijatelja Udruenja iz zemalja regiona, te zahvaljujui podrci institucija kroz odobrena namjenska sredstva dravnog prorauna. Kontakt informacije: fungimania@mycobh.com Telefon: +387 62 614 837, +387 61 261 913 www.mycobh.com
Fungimania 2013 - All rights reserved Sva prava pridrana ISSN 2232-7371

Fungimania

16

18 20 23 24 25 27

THYRONECTRIA LAMYI Zanimljivi Sordariomycetes sa Berberis sp. MIKOLOKA LEGISLATIVA KANDIDATI ZA CRVENU LISTU ARRHENIA SPATHULATA Pravilnici i zatita gljiva u Bosni i Hercegovini Holwaya mucida (Schulzer) Korf & Abawi 1971 Arpinia inops Berthet 1974 Zanimljivosti s poetka godine

Autori fotografija u ovom broju magazina: Nihad Omerovi, arko Jorgovanovi, Nikola Ciganovi, Radoslav Gai, Borislav Mari i Nedim Juki. Fungimania je slubeni elektronski glasnik Amaterskog mikolokog udruenja iz Sarajeva.

Ciboria rufofusca (O. Weberb.) Sacc. 1889 Foto: Nihad Omerovi, okolina Olova - Amatersko mikoloko udruenje Naslovna strana: Plectania melastoma (Sowerby) Fuckel 1870 - foto: Nedim Juki Poleina: Mycena haematopus (Pers.) P. Kumm. 1871 - foto: Nedim Juki

Amatersko mikoloko udruenje - FUNGIMANIA5

Nova/stara web stranica, nazvana MycoBH, ostaje slubenom stranicom Amaterskog mikolokog udruenja iz Sarajeva (zajedno sa pripadajuim forumom), a Fungimania slubeni glasnik Udruenja. Pred nama je i etvorka! Nadamo se da emo pod novim web identitetom djelovati jo dugi niz Nakon najdue, pa pomalo i najneproduktivnije pauze do sada, konano smo uspjeno priveli kraju pisanje i pripremu ovog broja, a nadamo se da godina, te da e nova adresa biti mjesto susreta i saradnje brojnih gljivara i emo se nakon ovoga vratiti u koloteinu aurnog i redovnog pisanja i mikologa, ali i mjesto gdje emo zajedno otkriti mnoge tajne svijeta gljiva. objavljivanja zanimljivih tema, kako onih popularistikih, tako jednako i ta donosi broj 4? onih nauno-istraivakog karaktera. Upravo s tim ciljem kreemo sa ovim brojem Fungimania-e. Ovaj broj smo u znaajnoj mjeri posvetili predstavljanju rijetkih i manje Od ovog izdanja malo emo promjeniti i sam koncept magazina, prvenstveno u smislu da emo nastojati da u svakom narednom broju uobiajenih vrsta pronaenih na prostorima Bosne i Hercegovine i zemalja publiciramo par radova koji se tiu inventarizacije vrsta na prostoru BiH regiona. Posebna panja je poklonjena i bioloki veoma znaajnim vrstama koje i regiona, odnosno njihove konane verifikacije i validacije u naunim su u proteklom periodu zabiljeene na teritoriji podruja koja se nalaze sferama. Ujedno se nadamo da emo kroz irenje kruga urednika i dopisnika izgraditi prepoznatljiv kvalitet magazina, te ojaati i produbiti pod odreenim vidom protekcije (Bijambare, Vrelo Bosne, eventualni budui Nacionalni park Igman-Bjelanica-Visoica), a ovakav trend e raznovrsnost tema. Sam koncept i forma ovih mini radova je unaprijed odreena od s t r a n e se nastaviti i u narednim brojevima, sa eljom za izgradnju jo snanije i produktivnije saradnje sa nadlenim institucijama i organima lokalne urednitva magazina, te su precizirani detalji kojih se treba pridravati pri pisanju i slanju materijala za objavljivanje (za vie detalja uprave. Iz Hrvatske i plodnih ravnica Slavonije stie krasna reportaa o otkrivanju pogledati http://www.mycobh.com/fungimania.htm). Ovim putem se elimo zahvaliti naim redovnim itaocima, koji su bili sa veoma znaajnih i bogatih stanita rijetke vrste Sarcoscypha jurana. Austrijski prilog govori o morfolokim i mikro karakteristikama vrste nama kroz prethodna izdanja, i koji su nam kroz brojne mailove podrke,

Uvodna rije redakcije

Studenti Prirodno-matematikog fakulteta u Sarajevu sa lanovima Amaterskog mikolokog udruenja - mikoloka radionica Igman 2012. koji nam puno znae, iskazali zahvalnost na ovome to radimo. A tema i materijala za etvrto izdanje - previe. Ako se osvrnemo samo na rad Amaterskog mikolokog udruenja, u posljednje dvije godine izdeavalo se dosta toga, registrovali smo brojne zanimljive nalaze, realizovali desetke izleta, par mikolokih radionica, te mnoga druga druenja u svrhu produbljivanja i jaanja znanja, ali i onog jo vanijeg prijateljstava i poznanstava. Tu su i teme, izvjetaji i foto reportae koje u ovom broju kao i u prethodnim donose nai urednici i prijatelji iz zemalja regiona. Zanimljivi i dokumentovani, mikoloko relevantni nalazi, zajedno s kvalitetnim popratnim materijalom trebali bi uiniti ukupni dojam Fungimania-e jo boljim i raznovrsnijim. Thyronectria lamyi, koja raste iskljuivo na grmovima (granama) iz roda Berberis. Tu je i odlina reportaa iz Mrkonji Grada u okviru koje se jasno definiu sve znaajnije vizuelne razlike izmeu odreenog broja pripadnika roda Amanita, a itaocu se omoguava njihovo jasnije upoznavanje i razlikovanje. Kao prilog poznavanju gljiva Bosne i Hercegovine piemo o za sada poznatoj rasprostranjenosti roda Cordyceps sensu lato, a iz arhive predstavljamo i registrovane nalaze dvije strahovito znaajne vrste zabiljeene u neposrednoj okolini Olova - Holwaya mucida i Arpinia inops, kao potencijalne kandidate za Crvenu listu gljiva BiH. Hronoloki prezentiramo mnogobrojne aktivnosti koje je Amatersko mikoloko udruenje iz Sarajeva realizovalo u prethodnoj godini, a Web stranica i forum na novoj adresi dotiemo se i postojee pravne legislative u vezi sa mikologijom i zatitom (MycoBH - www.mycobh.com) gljiva, kojoj svakako i u narednim brojevima treba posvetiti znaajnu S poetkom nove 2013. godine, web stranica i forum Amaterskog panju. Na kraju vama ostavljamo da procjenite i date konanu ocjenu, kritike, mikolokog udruenja i Morchella Fungi Site-a prebaeni su na novu stav i miljenje o sadraju etvrtog broju magazina, a mi emo istrajati adresu, pod novim nazivom. Nakon nepunih pet godina gasimo staru domenu www.morchella. u namjeri stvaranja relevantne mikoloke publikacije i literature na ovim com.ba, a sve informacije o radu i aktivnostima Udruenja sa prijateljima i prostorima. ivite Fungimania-u! saradnicima moete od sada pronai na adresi: http://www.mycobh.com.

6 FUNGIMANIA - Amatersko mikoloko udruenje

Prilog poznavanju gljiva Bosne i Hercegovine - Zatieni prirodni pejza Bijambare

COLPOMA JUNIPERI I HOLMIELLA SABINA

Nedim Juki, Nihad Omerovi (Amatersko mikoloko udruenje) Kljune rijei (Keywords): Ascomycota, Rhytismataceae, Patellariaceae, Dothideomycetes, Leotiomycetes, Triblidium, Juniperus, Bosna i Hercegovina, Kanton Sarajevo, Bijambare Izvod (Abstract): Za vrijeme provoenja redovnih istraivanja i uzorkovanja vrsta na teritoriji zatienog podruja Bijambare (40 km sjeveroistono od Sarajeva, u blizini Olova) registrovani su i zabiljeeni nalazi dvije interesantne vrste sa Juniperus communis - Colpoma juniperi i Holmiella sabina. Dosadanji podaci o ovim vrstama na teritoriji Bosne i Hercegovine, a posebno na podruju Bijambara nisu dovoljno poznati. Uzorkovani materijal je obraen po standardnim mikolokim procedurama i tretiran sa osnovnim hemijskim reagensima, te je u vidu ifriranih eksikata pohranjen u fungarij Amaterskog mikolokog udruenja iz Sarajeva (FAMU).

UVOD
Bijambare su Zakonom o proglaenju zatienog pejzaa Bijambare iz 2003. godine proglaene Zatienim prirodnim pejzaom (V kategorija prema Meunarodnoj uniji za zatitu prirode) i nalaze se pod upravom JU Zatiena prirodna podruja Kantona Sarajevo. Sa svojom jedinstvenom geolokom, hidrolokom, dendrolokom, te generalno floristikom, pa i mikolokom raznolikou, ine unikatnu sredinu na teritoriji BiH (Amatersko mikoloko udruenje posjeduje saglasnost, odnosno dozvolu za provoenje istraivanja na teritoriji ovog zatienog podruja). Posebnu bioloku cjelinu u sklopu Bijambara ine lokaliteti sa gustim slojem mahovina iz roda Sphagnum, pa se zajedno sa hidroloki povoljnim prilikama na pojedinim mjestima formiraju i jedni vidovi cretova (ekoloki izuzetno znaajna podruja). Za vrijeme terenskog istraivanja 22.05.2012. godine, proveli smo detaljnije istraivanje i uzorkovanje gljiva sa Juniperus communis (pojedini primjerci visoki i do 3-4 metra). Pored pronalaska poprilinog broja vrsta razreda Basidiomycota, poput Gymnosporangium clavariiforme i Gymnosporangium tremelloides, zabiljeili smo i dvije znaajne vrste razreda Ascomycota kako za ovo podruje, tako i za BiH u cjelini. Na jugozapadnoj strani, 500 metara od izlaza iz zatienog podruja, sa gornje strane etnice, na poluleeim i polomljenim vlanim granama J.communis pronaene su vrste Colpoma juniperi i Holmiella sabina, prvi put registrovane od strane lanova Amaterskog mikolokog udruenja (podaci za Bosnu i Hercegovinu nisu u dovoljnoj mjeri poznati).

broj plodnih tijela je osuen, te pohranjen i ifriran u fungarij Amaterskog mikolokog udruenja.

Colpoma juniperi (P. Karst. ex P. Karst.) Dennis 1958

syn. Coccomyces juniperi (P. Karst. ex P. Karst.) P. Karst. 1871

Primjerci Colpoma juniperi pronaeni su na par polumrtvih i slomljenih grana pri tlu u sjenovitom mjestu (prema izvorima Colpoma juniperi raste i na mrtvim i na ivim granama Juniperus ssp.), sa donje strane istih (cca. 950 mnv). Apotecij izduenog ili ovalnog oblika, dimenzija 3-6 mm u preniku, sa jasno izraenim ispucanim rubom, odnosno marginama crne boje koje nadrastaju himenij. Himenijalna povrina prljavo siva, do smekasta, bez naznaka ute boje, pa je vjerovatno da se radi o primjercima u poodmakloj fazi plodonoenja. Na plodnim tijelima Colpoma juniperi parazitira vrsta Tremella juniperina. Na naim nalazima nismo zabiljeili navedenu vstu. Askokarpe pronaene na nekolicini grana karakterie grupno plodonoenje, nepravilno okruglog ili izduenog vretenastog oblika, koji se nakon sazrijevanja i u povoljnim prilikama otvaraju, te se pojavljuje prljavo sivkasti himenij. Askokarpi dimenzija 2-5 (6) mm, irine od 2-2,5 (3) mm. Askospore izduene, filiformne, dimenzija od 40-50 x 1-2 m. Askusi izdueni i zadebljani, oktosporni, croizers+, bez reakcije sa IKI. Parafize due od askusa, septirane, razgranate i filiformne. GEOGRAFSKA RASPROSTRANJENOST

Austrija, Finska, Estonija, eka, Island, Italija, Norveka, Poljska, vedska, vicarska, Velika Britanija, Ukrajina. MATERIJALI I METODE Prema D.W. Minteru amerika vrsta Coccomyces petersii, takoer Pronaeni materijal je uzorkovan, a fotografisan je tek naknadno, zbog sa Juniperus ssp., bi mogla biti ista vrsta, ali je prvobitno pogreno skupljenosti osuenih plodnih tijela. Mikroskopska analiza je provedena determinisana, razlikuje se od europske vrste po manjim plodnim tijelima na svjeim i rehidriranim primjercima u obinoj vodi. Karakteristike i manjim askosporama. Colpoma juniperi prema zabiljeenim zvaninim nalazima naseljava pojedinih elemenata i detalji kod obje vrste posmatrane su sa imerzijskim preteno planinska ili subalpinska stanita u okviru prirodnih i ouvanih objektivom i uljem. Primjerci obje vrste su tretirani sa lugolovom otopinom (IKI), a odreeni uma (od 760 do 1850 mnv).

Colpoma juniperi (P. Karst. ex P. Karst.) Dennis 1958 - plodna tijela rehidrirana u vodi

Amatersko mikoloko udruenje - FUNGIMANIA7

Holmiella sabina - askusi u lugolovoj otopini (IKI) - pri analizi primjeeno je bojenje odreenih dijelova spora u crvenu boju (glikogen) preko 40 m, posebno kod primjeraka pronaenih u Sjevernoj Americi). Ova vrsta posjeduje parafizoide (vidi fotografiju ispod), filiformnog syn. Tryblidiella sabina (De Not.) Nannf. (1932) oblika, proirene i zadebljane pri vrhovima. Ove tvorevine su vjerovatno Mala kolonija plodnih tijela ove vrste pronaena je na identinom u poetku spojene na oba kraja, a kasnije se jednim krajem oslobaaju. lokalitetu i supstratu kao to je to sluaj i sa vrstom Colpoma juniperi. Anamorf ove vrste je opisao Petrini i radi se o anamorfu koji nalikuje rodu Zabiljeeno je svega par plodnih tijela na suhim, slomljenim granama Corniculariella, sa ravnim ili blago zakrivljenim, bezbojnim konidijama, i granicama Juniperus communis. Za razliku od vrste Colpoma juniperi, dimenzija 15-19 x 0,5-1 m. askokarpi Holmiella sabina su bili primjetni i na suhim granama domaina (mada je primjeeno da ove vrste u veini primjera naseljavaju istu grane). GEOGRAFSKA RASPROSTRANJENOST Ova vrsta je prvobitno bila smjetena u rod Caldesia (Rehm 1869), na Nalaz vrste Holmiella sabina vjerovatno predstavlja prvi zvanini nalaz nain da su iz navedenog roda iskljueni svi dotadanji pripadnici (Trevisan je u njega smjestio liaje poput Melaspilea i Arthonia), a ustanovljen novi ove jedinke na podruju Bosne i Hercegovine, ime je proirena njena areal karta rasprostranjenosti. Ova vrsta registrovana je na teritoriji Sjeverne (danas se rod Caldesia odnosi prvenstveno na vodene biljke). Nakon toga Von Hoehnel premjeta ovu vrstu u rod Eutryblidiella, Amerike (preteno na kanadskom teritoriju), Bermudama, u Pakistanu i u Nannfeldt u Tryblidiella, a Petrini, Samuels & E. Mll usaglaavaju dananju veem broju zemalja europskog kontinenta. taksonomsku pripadnost rodu Holmiella. Askokarpi ove vrste su nepravilno okrugli, crni, a oblik aice poprimaju otvarajui se i izdiui se iz supstrata. Dimenzije plodnih tijela od 0,5-1,5 mm. Askusi vreasti, cilindrinog, ali i veoma zadebljanog oblika, pri dnu znatno sueni. Pri testiranju sa IKI bez bojenja u plavo. Sadre 8 spora, ali vjerovatno zbog razliitih faza sazrijevanja istih, najee broje 4 do 6 askospora (obino u razliitim fazama razvoja). Askospore, iroko elipsoidne i blago zailjene na vrhovima. Sastoje se iz dvije poprilino podjednake elije ispunjene sitnim tjelacima. elije podijeljene, odnosno septirane, septa pri sredini zategnuta. Boja askospora zavisi od zrelosti istih, nezrele hijaline (providne), ka sazrijevanju poprimaju sve tamniju nijansu smee boje, na kraju okoladno smee. Dimenzije posmatranih askospora (unutar i van askusa) 25-35 x 12-17 m (u literaturi se navodi i duina Holmiella sabina - razliiti stadiji sazrijevanja askospora i parafizoidi

Holmiella sabina (De Not.) Petrini, Samuels & E. Mll. 1979

8 FUNGIMANIA - Amatersko mikoloko udruenje

Istraivanje i inventarizacija gljiva junih dijelova centralne Bosne i Hercegovine

NEKI OD RIJETKIH I MANJE POZNATIH VRSTA MAKROMICETA - PLANINA VISOICA

Nedim Juki, Nihad Omerovi (Amatersko mikoloko udruenje) Kljune rijei (Keywords): istraivanje, inventarizacija, Fungi, Mycota, Macromycetes, planina, Visoica, Ascobolaceae, Pyronemataceae, Pezizales, Entolomataceae, Agaricales. Izvod (Abstract): Tokom posljednje dvije godine vreno je obimnije istraivanje, determinacija i inventarizacija gljiva na prostorima planine Visoice, koja jednim dijelom predstavlja dio prirodne granice izmeu toplije klime koja dolazi sa juga i hladnije, odnosno otrije klime koja preovladava u kontinentalnom dijelu Bosne i Hercegovine. Za vrijeme istraivanja zabiljeene su neke od veoma rijetkih vrsta gljiva, koje su pronale svoj habitat u ovakvim uslovima, a neke od njih ujedno predstavljaju i veoma rijetke vrste na podruju Europe. Veina vrsta je adekvatno obraena, a eksikati su pohranjeni u fungarij Udruenja (FAMU). Autori ovdje u kratkim crtama izdvajaju neke od zabiljeenih nalaza (rijetkih i uobiajenih).

UVOD
Tokom posljednje dvije godine lanovi Amaterskog mikolokog udruenja iz Sarajeva provodili su intenzivna istraivanja mikoflore na podruju planine Visoice koja se nalazi 40-ak kilometara juno od Sarajeva, smjetena izmeu druge dvije planine Treskavice i Bjelanice. Visoica je relativno prostrana visoravan, prosjene visine 1400 mnv, sa sredinjih par vrhova koji prelaze 1900 mnv. Sa june strane Visoica se naglo obruava ka dolini Neretve i na tim mjestima je neto bogatija umskim sastojinama. Planina je relativno oskudna vodom, mada postoji vei broj lokaliteta (bazena, korita i livadskih stanita) sa stalnim koliinama vlage to pogoduje plodonoenju brojnih vrsta gljiva i za vrijeme sue. Kada je u pitanju dendroflora Visoice, prvenstveno sprat visokog drvea i grmlja, preovladavaju gotovo iste sastojine planinske bukve (Fagus sylvatica), uz manje prisustvo ostalih listopadnih vrsta kao to su Populus tremula, te manjih zajednica javora (Acer) ili veih sastojina Salix sp. uz korita Tuilakog potoka sve do ua rijeke Rakitnice. Veina istraivanja je provoena u okviru razliitih projekata Amaterskog mikolokog udruenja, a odreeni broj istih je relizovan pojedinano, van projektnih aktivnosti. Istraivanja su provoena od kraja etvrtog mjeseca do kraja jedanaestog mjeseca, a intenzitet istih je zavisio od meteorolokih faktora i povoljnih prilika za plodonoenje vrsta. Istraivanjem smo vie obuhvatili sjevernu stranu Visoice i to usjeke, korita sa stalnim prisustvom vlage, kao i zaklonjene umske sastojine.

Thecotheus rivicola - izraene apikule na polovima u anilin plavom (x1000) primjeraka vrste Vibrissea flavovirens. Ista vrsta je zabiljeena 01.09.2012. godine na planini Igman (Javornik), 1500 mnv, u preteno crnogorinoj sastojini, na goloj i vlanoj grani liara, u koritu presuenog planinskog potoka. Morfologija i mikroskopija: Plodna tijela prenika 3-7(8) mm, zdjeliastog oblika - najprije ispupena/konveksna, a poslije zaravnjena, pa konkavna. Apotecij pomalo ilav, mesnat, bjelkast, prljavo bijel, siv, ili sa jedva primjetno smeim tonovima. Margina izmeu himenija i vanjske povrine jasno vidljiva. Osuena plodna tijela poprimaju gotovo istu crnu boju. Askospore elipsoidne i glatke sa strana, zadebljanog zida, dimenzija (15) 16,4-18,4 (19,9) x 8,2-10 m (sa jedva primjetnom ornamentacijom u pamuno plavom - O. Aas). Zrele askospore na polovima imaju izduenoglobulozne ili hemisferine apikule (prisutne i na suhom materijalu), dimenzija 3(5) x 2(4) m, koje su izraene u pamuno plavom, te neto manje izraenih tekstura u kongo crvenom i anilin plavom. Asci uniseriati, sadre osam spora, izrazito difuzno plave u reakciji sa IKI. Medularni ekscipulum - tekstura globulosa, ektal ekscipulum tekstura globulosa-angularis. Parafize filiformne (dvije vrste, O.Aas) hijaline ili sa malim ukastim granulama, sa IKI postaju tamno maslinasto zelene ili crnkaste. Thecotheus rivicola zabiljeen je u nekoliko zemalja europskog kontinenta, te u Junoj i Sjevernoj Americi.

MATERIJALI I METODE
Sve vrste evidentirane u nastavku, odnosno njihove karakteristike i gradivni dijelovi su posmatrane mikroskopom. Relevantne dimenzije pojedinih dijelova su mjerene u obinoj vodi, a biljeene su i dimenzije spora u otopini lugola (IKI). Svi preparati su analizirani i tretirani u vitalnom stanju, izuzev vrste Thecotheus rivicola, iji je eksikat dodatno naknadno podvrgnut analizi. Zabiljeene i ovdje opisane vrste su pohranjene u fungarij Amaterskog mikolokog udruenja, a ifre koje su im dodjeljene navedene su ispod svakog taksona (FAMU - fungarij Amaterskog mikolokog udruenja).

Thecotheus rivicola (Vacek) Kimbr. & Pfister 1973

Datum i lokalitet nalaza: Visoica, okolina doline Jelenae (uma podno vrha Puzim), 25.08.2012. godine. Eksikat: FAMU - 0733, br. 250812-Y1. Supstrat i ekologija: Askokarpi su pronaeni na golim granama bukve (Fagus sylvatica) obraslim mahovinom, u poplavnoj zaravni umskog potoka, na izuzetno vlanom mjestu u gotovo istoj sastojini istog drveta. Na istom supstratu i u neposrednoj blizini pronaen je i vei broj

Theoctheus rivicola (Vacek) Kimbr. & Pfister 1973 - plodna tijela (lijevo), (desno) askospore i askusi u obinoj vodi (x400)

Amatersko mikoloko udruenje - FUNGIMANIA9

Miladina lecithina (Cooke) Svrek 1972 - (iznad) Tarin, 23.09.2012., natopljena grana Alnus glutinosa?, (ispod) - Visoica, okolina doline Jelenae, 25.08.2012., vlana raspadajua grana Fagus sylvatica

Askospore vrste Miladina lecithina

Pomenuti autori istiu i da je postojanje, odnosno razvijenost istih direktna posljedica razliitih okolinih faktora (naalost na naim primjercima nismo posmatrali ove strukture, te e isto biti potrebno revidirati).

Entoloma tjallingiorum Noordel. 1982

Datum i lokalitet nalaza: Visoica, Jelenaa, okolina sela Sinanovii, 05.10.2012. godine. Eksikat: FAMU - 0756, br. 051012-N1. Morfologija i mikroskopija: Entoloma tjallingiorum se ubraja meu pripadnike sekcije Leptonia, vai za rijetku, ali istovremeno i poprilino disperziranu vrstu irom europskog kontinenta. Klobuk (3-5 cm kod uzorkovanih primjeraka) vie hemisferian, nego konian, poslije zaravnjen, fibrilozno kutrav, ka rubu svjetliji, a u sredini nekad i sa jedva primjetnim tamnijim ispupenjem. Lamele srazmjerno rijetke, pomijeane s kraima, nazubljene, bijele. Struak kod pronaenih primjeraka 5-10 x 0,4-0,8 cm, pri bazi proiren, tamno plave boje sa malo primjesa ljubiaste i prekriven izraenim tamnijim ehama osobito ka vrhu. Spore dimenzija 10,2-11,2 x 7,3-7,6 m (9-11,5 x 6-7 m prema M. Noordeloos), nezrele vie okruglaste, poslije nepravilno uglaste (sa 6-9 zaobljenih nepravilnih uglova), izraeno picastije s jedne strane,

Miladina lecithina (Cooke) Svrek 1972

Datum i lokalitet nalaza: Visoica, okolina doline Jelenae (uma podno vrha Puzim), 25.08.2012. godine. Eksikat: FAMU - 0734, br. 250812-Y2. Supstrat i ekologija: Desetine plodnih tijela pronaeno na polutrulom vlanom deblu Fagus sylvatica (bez kore) uronjenom do pola u umski potok, u neposrednoj blizini lokaliteta/stanita Thecotheus rivicola. Primjerci ove vrste su kasnije u toku godine pronaeni jo i na krajnjim obroncima planine Bjelanice, okolina Tarina - na slinom stanitu uz korito potoka (500-600 mnv). Morfologija i mikroskopija: Miladina lecithina predstavlja poprilino rasprostranjenu vrstu irom europskog kontinenta (pronaena je jo i na podruju Sjeverne i June Amerike, Azije, te Afrike). Javlja se uvijek na natopljenim granama i deblima listopadnog drvea (Betula, Fagus, Alnus i dr.), u koritima potoka, na drvenim ostacima koji su obino u direktnom dodiru s vodom i na mjestima na kojima je vlaga prisutna tokom itave godine. Apotecij jastuast, konveksan, pulvinulalnog oblika, poput vrsta iz roda Pachyella, jarke ute, odnosno uto narandaste boje kao neki pripadnici roda Rambsbottomia. Suenjem plodna tijela poprimaju tamniju narandastu nijansu. Plodna tijela u prosjeku do 5 mm u preniku (Svrek - 1 cm, Pfister- 5 mm, maksimalne vrijednosti). Askospore pravilno ili nekad i blago nepravilno elipsoidne, izduene, ispunjene mnotvom sitnih uljnih kapi, dimenzija 18-24 x 8-14 m, smjetene uniseriatno u cilindrinim askusima (po osam spora), J-. Na naim svjeim posmatranim primjercima nismo primjetili pojavu DBB - deBary bubbles (Pfiester navodi da je ova pojava prisutnija na suhom materijalu). Parafize blago zadebljane pri vrhu i ispunjene narandastim kontekstom, odnosno gutulama, kao kod pripadnika roda Scutellinia. Napomena: Y.-J. Yao i B. M. Spooner u svom osvrtu na ovu vrstu istiu kako u prethodnim publikacijama i radovima prisustvo ekscipularnih dlaica na marginama apotecija nije u dovoljnoj mjeri obraeno.

Entoloma tjallingiorum Noordel. 1982 - bazidiospore posjeduju centralnu gutulu prenika 4,5-6 m. Bazidije nose etiri spore. Primjerci (razliitih stadija) su pronaeni na trulom deblu Fagus sylvatica (kao najei supstrat Noordeloos navodi Quercus i Betula). Sline vrste koje se javljaju u listopadnim umama su Entoloma dichroum, originalno opisana od strane Persoon-a, koja posjeduje ljubiasto purpuran klobuk, te vrsta Entoloma allochroum koja posjeduje neto ire spore sa 5-6 izraenih uglova, ljubiast struak, a karakterie je jo i terestrijalan rast.

10 FUNGIMANIA - Amatersko mikoloko udruenje

Entoloma tjallingiorum Noordel. 1982 - ehavi struak i kutravi klobuk, Visoica - 05.10.2012. godine

Amatersko mikoloko udruenje - FUNGIMANIA11

AMU - Hronologija deavanja

REALIZACIJA PROJEKATA I AKTIVNOSTI UDRUENJA U PRETHODNOJ GODINI

ada se sve uzme u obzir i podvue, protekla godina je po pitanju projekata, realizovanih istraivanja, te raznih vidova radionica, izleta i druenja bila najplodonosnija za nae mlado Udruenje. Pored redovnih aktivnosti koje svakodnevno provodimo, a koje su najveim dijelom u vezi sa inventarizacijom gljiva u Kantonu Sarajevo i ire, u 2012.-oj smo intenzivno radili i na provedbi dva projekta podrana od strane institucija Kantona Sarajevo i Federacije BiH.

arobni svijet gljiva - neophodna zatita

S implementacijom prvog od dva pomenuta projekta, pod nazivom: arobni svijet gljiva - uloga i znaaj po okoli i biodiverzitet u cjelini, i ove godine nastavili smo kontinuitet uspjene saradnje sa Ministarstvom prostornog ureenja i zatite okolia Kantona Sarajevo, te kroz realizaciju projektnih aktivnosti jo jednom nastojali promovisati znaaj ouvanja i zatite svijeta gljiva, ali i prirode uope, prije svega kroz edukaciju na terenu usmjerenu ka uenicima srednjih kola, te studentima Prirodnomatematikog fakulteta u Sarajevu. Centralni dio ovog projekta predstavljala je mikoloka radionica na planini Igman, sad ve ustaljenoj lokaciji kada su u pitanju razliite radionice i druenja u organizaciji Amaterskog mikolokog udruenja. Radionica je odrana od 28. do 30.09.2012. godine, a na istoj su uestvovali studenti PMF-a iz Sarajeva (odsjek biologija), te prijatelji i lanovi Udruenja iz zemalja regiona (arko Jorgovanovi i Nikola Ciganovi), kao i lanovi AMU-a. Moramo istai, da smo za vrijeme trajanja radionice, pored veoma loih uslova za rast i plodonoenje gljiva irom zemlje, a i regije, uspjeli pronai, zabiljeiti i uzorkovati sasvim zadovoljavajui broj vrsta. Terenskim radom i istraivanjem obuhvatili smo jedinstvena stanita: igmansku praumu (sastojinu u kojoj dominiraju Fagus sylvatica i Abies alba), Detalj sa mikoloke radionice u Tuilima (Visoica) - foto: B.Mari iru okolinu lokaliteta Javornik (1500 mnv), okolna podruja Velikog polja, te sastojinu bukve u blizini vrha Puzim na Visoici. Ukupno je zabiljeeno 100-ak vrsta makromiceta, ali su mahom izostali krupniji pripadnici razreda Basidiomycetes, prvenstveno zbog izostanka vlage tokom veeg dijela godine. Ipak, mikoloku satisfakciju je ispunilo terensko istraivanje ireg podruja planinarskog doma na Javorniku (Igman), koje i u ovakvim oteanim uslovima, sa koritima isuenih sezonskih potoia i mjestima na kojima u proljee tutanj prave velike koliine vode nastale otapanjem planinskog snijega, predstavlja istinski refugij i jedinstveno stanite za brojne rijetke i bioloki znaajne vrste gljiva. Zbog svega navedenog, kao i zbog ranijih posjeta ovom ouvanom mikrolokalitetu, pronaenim vrstama, te buduim istraivanjima koje planiramo provesti u okvirima istog, vjerujemo i jedinstvenog smo gledita da ovakva, sve rjea i sve degradiranija stanita, treba podhitno adekvatno zatiti, odnosno po najpoeljnijem ishodu, ekspresno djelovati po pitanju provedbe prijedloga nacrta o proglaenju Nacionalnog parka Igman-Bjelanica-Visoica. Tu gore, malo iznad Sarajeva, jo uvijek imamo fantastinu prirodu, stoljetne stare ume, uvare i potporne zidove nebeskog svoda, kristalno iste rjeice i potoke, te prave praumske zajednice endemine vegetacije, koje kriju na stotine, za ovjeka sitnih, ali po biodiverzitet enormno vanih stvorenja poput gljiva. Sa Javornika bi ovom prilikom izdvojili samo neke od nalaza, kao to su: Tatraea dumbirensis, Chrysomphalina chrysophila, Hydropus atramentosus, Mycena leptocephala, Marcelleina rickii, Clitocybula lacerata, Tricharina ascophanoides, Thecotheus rivicola, te mnotvo drugih koje zahtjevaju detaljnije analize i prouavanja. Za sada dosta o arima i vrletima Igmana i Javornika, vjerujem da e biti prilike da i u narednim brojevima predstavimo jo neke od njih. Onaj malo naporniji, ali i podjednako drag dio svake radionice, koji se konkretno dotie analize i determinacije uzorkovanog materijala, odvijao se u veernjim satima u hostelu Feri gdje smo bili smjeteni. Tu smo zajedno sa studentima PMF-a iz Sarajeva pokuavali odrediti materijal koji je tokom dana sakupljen i kojeg je i pored naizgled manjeg broja vrsta ipak bilo poprilino. Poprilian broj uzoraka smo uspjeno odredili (to za vrijeme trajanja radionice, to nakon njenog zavretka), a neto je ipak za sada ostavljeno i pohranjeno u fungarij Udruenja, kako bi se nekad u Bijambare - na terenu sa uenicima Prve gimnazije

budunosti mogli pozabaviti nerjeenim uzorcima. Na samoj radionici ukupno je uestvovalo 25 osoba, a za sve uesnike bio je obezbjeen adekvatan smjetaj i ishrana, prvenstveno zahvaljujui podrci Ministarstva prostornog ureenja i zatite okolia Kantona Sarajevo, na emu se i ovom prilikom iskreno zahvaljujemo. U drugom dijelu projekta odran je edukativni izlet za uenike Prve gimnazije iz Sarajeva, pod vodstvom njihovih profesorica biologije (Zijada Dafovi-Melez i Jadranka Kurto). Kako je i predvieno projetkom, izlet je odran na teritoriji zatienog prirodnog podruja Bijambare, uzimajui u obzir injenicu da lanovi naeg Udruenja imaju pismeno odobrenje izdato od JU Zatiena prirodna podruja KS za sakupljanje gljiva, odnosno uzoraka u naune svrhe.

12 FUNGIMANIA - Amatersko mikoloko udruenje

arvernensis, Mollisia lividofusca i dr.). Nakon ove radionice u augustu i septembru odrani su jednodnevni izleti na Visoici (TuilaMandino vrelo), zatim dvodnevna radionica na Javorniku (Igman), te istraivaki izlet na sezonska jezera na Visoici (Ozimine-JezerineJezera). Na oba izleta najvie vrsta smo zabiljeili uz preostale rijetke oaze s vodom, vlana podruja uz planinske izvore i ostatke manjih potoka, dok su ostali nalazi bili uglavnom jednogodinje i viegodinje lignikolne vrste tvre konzistencije. Treba rei da prilikom pohoda na Jezera nismo zatekli ni najmanje ostatke prirodnih tvorevina zbog kojih je ovo mjesto nekada dobilo naziv (prvenstveno zbog visokih temperatura i padavinama ravnih nuli u julu i augustu), ali smo svejedno imali priliku uivati u ivopisnoj pustolovini i prekrasnoj prirodi do detalja opisanoj i priblienoj od strane lokalnog vodia Mehe, ive enciklopedije ovog podneblja. Iz registra zabiljeenih nalaza sa pomenuta dva izleta vrijedi izdvojiti sljedee vrste: Catinella olivacea, Ischnoderma resinosum, Uesnici mikoloke radionice - Tuila (Visoica), 04.-07.10.2012. godine Hymenoscyphus rokebyensis, Miladina lecithina, Izlet je odran u subotu, 10.11.2012. godine, a na Bijambare stigosmo u Thecotheus rivicola , Parascutellinia violacea, Scutellinia barlae. promrzlo jutro. Livade i panjaci na ulazu u zatieno podruje dobrano Ipak dvodnevna radionica na Javorniku, odrana 01.-02.09.2012. okovani mrazom, a ledeni zrak potpomognut povjetarcem i nije ba bio godine bila je pun pogodak, ba kao i izlet na isti lokalitet po prvom dobar predznak. Ipak situacija se nedugo nakon polaska malo popravila, najprije zbog projektu. Ukupno je zabiljeeno 84 vrste gljiva, meu kojima i vei dio krupnijih blagog rasta temperature zraka, ali i zbog injenice da ubrzo nismo mogli stii i odgovoriti na sva pitanja uenika inicirana poprilinim brojem vrsta bazidiomiceta iz reda Agaricales, te odreeni broj poprilino rijetkih koje smo pronali. Imali smo sree izgleda, jer se jai mraz spustio upravo askomiceta, pa se na kraju moe konstatovati da ova lokacija sa no prije, pa su gljive nakon prijepodnevnog zagrijavanja bile jo uvijek preovladavajuom gustom crnogorinom umom, malim bazenima vode i znatno niim prosjenim godinjim temperaturama, predstavlja prihvatljivog oblika i konzistencije. U naim biljekama se na kraju druenja naoe 83 vrste, od kojih bi jedno od najveih utoita za brojne vrste gljiva u izuzetno sunim i izdvojili sljedee: Heyderia abietis, Chrysomphalina grossula, Cystodermella nepovoljnim godinama na planini Igman. U oktobru mjesecu, tanije od 04.-07.10.2012., odrana je mikoloka granulosa, Arrhenia epichysium, Clavariadelphus ligula, te Hygrophorus radionica u Tuilima (Visoica), a uesnici su bili smjeteni u planinarskom pustulatus. Na kraju izleta predstavljeni su i edukativni plakati pod nazivom domu Tuila, vlasnitvo PD Treskavica iz Sarajeva. Ovaj, mora se rei, arobni svijet gljiva koje smo izradili u okviru istoimenog projekta, a koji luksuzno opremljeni dom nam je pruio sve neophodne uslove za rad na su distribuirani po veini osnovnih i srednjih kola Kantona Sarajevo, kao i determinaciji uzoraka, ali i pruio odlian i veoma ugodan ambijent za po drugim slinim udruenjima, te javnim institucijama i organizacijama. kvalitetno druenje i upoznavanje. Na radionici su pored lanova Udruenja uestvovali i prijatelji i Osnovna zamisao nam je bila da pomou zidnih plakata (koji sadre saradnici AMU-a i to: Udruenje gljivara i ljubitelja prirode Mrkonji gljive naneobinijih formi, oblika i boja), te putem radionica i izleta, djeci pribliimo svu neodoljivu ljepotu, aroliju, ali i znaaj kraljevstva gljiva, Grad - Borislav Mari i Radoslav Gai, znanstvenici iz Zagreba - Ivana Kuan i Neven Matoec (Ascolab), lan MycoBH foruma iz Splita - Vedran po prirodu i ovjeka u cjelini. Krokar, te studenti PMF-a iz Sarajeva koji su nas pratili kroz sve projektne aktivnosti, kao i drugi prijatelji Udruenja. Podrka Fonda za zatitu okolia FBiH Za vrijeme radionice pretraeni su tereni oko Tuila, dolina Jelenae, Drugi od pomenuta dva ovogodinja projekta Amaterskog mikolokog dio korita Tuilakog potoka, okolina Sinanovia, te potez Trljave-Debela udruenja, s poetka teksta, podrao je i sufinansirao Fond za zatitu mea-Jehovac (posebne zasluge idu i naem vodiu Edi koji nas je proveo okolia Federacije BiH. kroz neke od nabrojanih terena). Tokom tri dana, koliko je radionica Miljenja smo da je projekat Istraivanje i inventarizacija gljiva trajala, zabiljeili smo neke od izuzetno vrijednih nalaza (poput vrste Igmana, Visoice i Bjelanice, u svrhu kreiranja preliminarnog popisa Enoloma tjallingiorum koja je u ovom broju predstavljena), a kompletan vrsta navedenog podruja, u potpunosti opravdao oekivanja, te popis vrsta s iste je jo uvijek u fazi kompletiranja, te e biti predmet istovremeno iskazujemo veliku zahvalnost predstavnicima Fonda na naknadnog uvrtavanja u konaan popis vrsta po ovom projektu. izuzetno korektnoj, efikasnoj, te obostranoj, ali i po drutvo u cjelini Pred kraj sezone (poetak novembra), u okviru projekta, Udruenje je korisnoj saradnji i razumijevanju. organizovalo jo i edukativno-istraivaki izlet na Vrelo Bosne-Igman, Glavni cilj ovog projekta jeste da se na sveobuhvatan nain nastoje u okviru kojeg smo imali namjeru uzorkovati dio vrsta koje se mogu objediniti sva dosadanja istraivanja na pomenutim planinama, te kreira pronai na plavljenim i odravanim panjacima i livadama rijeke Bosne poetni popis vrsta ovog podruja, koji bi sluio kao polazna osnova (klavaroidne vrste, vrste roda Hygrocybe, te druge vrste koje svoj habitat za sve budue sline aktivnosti i projekte usmjerene ka prouavanju pronalaze iskljuivo na ovakvim stanitima), a koje se nedvojbeno trebaju jednistvene i izuzetno vrijedne mikoflore Igmana, Visoice i Bjelanice, obuhvatiti popisom vrsta ovog podruja. ali i biodiverziteta uope. Tek kada se na papir zajedno stave sve projektne aktivnosti Udruenja Ovaj projekat je jo uvijek u fazi implementacije, a popis vrsta e biti realizovane u prethodnoj godini vidi se kakvu smo zaista aktivnu objavljen u nekom od narednih brojeva Fungimania-e. sezonu imali. Pored nabrojanih aktivnosti, lanovi Udruenja su u okviru Ipak, pomenut emo projektne aktivnosti koje su do trenutka pisanja projekta kojeg je sufinansirao Fond za zatitu okolia FBiH provodili ovog teksta uspjeno realizirane, pa krenimo redom. jo i svakodnevna pojedinana istraivanja na terenima projektom Bitno je istai da je projekat podrazumijevao i podrazumijeva obuhvaenih planina, pa su tako pretraeni i tereni oko razliitih organizaciju niza pojedinanih ili grupnih istraivakih izleta, te nekoliko bjelanikih sela, korita Tuilakog potoka i rijeke Rakitnice, lokaliteti oko mikolokih radionica (jednodnevnih ili viednevnih), na kojima su uz Velikog i Malog polja na Igmanu, kao i praumska sastojina na istoimenoj lanove AMU-a, redovno uestvovali studenti PMF-a iz Sarajeva, ali i planini, te brojna druga podruja i mikrolokaliteti. prijatelji iz drugih slinih Udruenja, te strunjaci i mikolozi amateri iz U prvoj polovini 2013. godine predstoji nam relizacija preostalih zemalja okruenja. aktivnosti po projektu Istraivanje i inventarizacija gljiva Igmana, Visoice Prvu projektnu aktivnost je predstavljala dvodnevna mikoloka i Bjelanice, u svrhu kreiranja preliminarnog popisa vrsta navedenog radionica na Bijelim vodama (28.-29.07.2012., Bjelanica), za vrijeme podruja, kao i konana evaluacija i kompletiranje ostvarenih rezultata. koje smo po izuzetno nepovoljnim, pustinjskim uslovima, pretraivali Na kraju jo jednom elimo iskazati ogromnu zahvalnost institucijama podruje izmeu sela Lukavac do planinarskog doma na Bijelim vodama, koje su podrale rad i prepoznale znaaj projekata Amaterskog te vododerine i vlane usjeke na rubnim podrujima Hojte. Rezultat mikolokog udruenja, te se ujedno nadamo da e se praksa dobre i iste je na kraju glasio 40-ak pronaenih, manje vie uobiajenih vrsta kvalitetne saradnje nastaviti i u buduem periodu, odnosno da emo makromiceta (meu askomicetima su preovladavali pripadnici razreda kroz uspjenu realizaciju predstojeih projekata doprinjeti boljem Sordariomycetes, izuzev par vrsta poput Vibrissea flavovirens, Peziza poznavanju mikoflore, tog jedinstvenog blaga Bosne i Hercegovine.

Amatersko mikoloko udruenje - FUNGIMANIA13

Gore desno - Ispred planinarskog doma na Javorniku, uesnici dvodnevne mikoloke radionice, studenti PMF-a i lanovi AMU-a, 01.-02.09.2012. godine; Sredina desno - U dolini Jelenae, Visoica, okupljanje pri povratku s istraivakog izleta Mandino vrelo, 25.08.2012. godine; Dole desno - sa dragim prijateljima iz Austrije i Hrvatske, (hostel Feri, Veliko polje Igman), mikoloka radionica Igman 2012., 28.-30.09.2012. godine; Gore lijevo - Russula chloroides, arobno azurno plave baze lamela (op.a. - poput boje vilenjakog alca iz filma Gospodar prstenova koji upozorava na prisustvo Orka); Dole lijevo - Gracioznost u jednostavnom, ali i savrenom obliku - Mycena leptophylla;

14 FUNGIMANIA - Amatersko mikoloko udruenje

Nikola Ciganovi - Hrvatska

SARCOSCYPHA JURANA (BOUD.) BARAL

ljiva koju sam bezuspjeno traio zadnje dvije godine na svojim terenima nagradila nas je ove godine vie puta. Zapravo, svaki put kad smo nanjuili za nju pravi teren. Crveni pehari koji poinju rasti ve u kasnu jesen, a eksplodiraju svojom ljepotom odmah poslije zime, te se prospu po raznim terenima ine se kao logian i lako dostupan izvor za prouavanje. Nabavkom kvalitetnog mikroskopa krenuo sam i sam u potragu za njima. Sarcoscypha austriaca i Sarcoscypha coccinea brzo su pronaene, a jedino je Sarcoscypha jurana ostala visjeti u zraku i malo po malo sve me je vie i vie intrigirala. Sarcoscypha jurana (Boud.) Baral 1984 jedna je od tri vrste iz roda Sarcoscypha koja se javlja na kontinentalnim prostorima RH, a po dosadanjim istraivanjima od svih i najrjea, uz rijetku i ugroenu Sarcoscypha macaronesica, mediteransku vrstu sa Crvene liste gljiva koja je u HR pronaena i zabiljeena jedino u Dalmaciji na nekoliko lokaliteta i vezana je za niske zimzelene ume hrasta crnike i lovora. Sarcoscypha jurana je i jedina koja se javlja iskljuivo na otpalim granama lipe (Tilia), pa je teoretski moemo i bez Uesnici izleta i lokalitet na kojem je Sarcoscypha jurana pronaena mikroskopa odvojiti od druge dvije, naravno samo ukoliko smo sigurni u identifikaciju supstrata na kome rastu. Prve primjeke nali smo ve iste godine na zadnjem forumakom izletu inilo se i vie nego jednostavnim zadatkom, pa je moja prva potraga u umama iznad Koke. No svi pehari su od reda bili mladi i nezreli. Kako 2011.-e zapoela vrlo optimistino, ali i bezuspjeno u parku gdje je dolazila zima, a s njom i uobiajeni minusi odluio sam probati drati ih stanujem, jer tamo ima dosta umjetno zasaenih krupnolisnih lipa (Tilia u to idealnijim uvjetima kod kue ne bi li se dalje nastavili razvijati. Samo platyphyllos). dva najvea primjerka iz Koke uspjela su sazrijeti no to je bilo dovoljno da Pretraena je zatim i najblia niska uma gdje ima poneki primjerak potvrdimo da imamo ono to smo i traili. srebrnaste lipe (Tilia tomentosa), ali takoer bezuspjeno. Poeo sam na im je zima malo popustila pokazalo se da te ume naprosto vrve vrstom kraju misliti da je toliko rijetka da je vjerovatno neu niti nai. Sarcoscypha jurana i da su cijelo vrijeme bile tamo i ekale da ih potraimo. Kljuan detalj naeg pronalaska bio je da se nae prava uma sa lipama. Osim u Slavoniji naao ih je i lan naeg drutva Saa urkovi u umi prije Sve se to desilo onako usputno. Prvo sam zapazio da je moj veliki prijatelj Valpova i to doslovno na svakom koraku. Bitno je bilo samo nai ume u i predsjednik drutva Hrvoje Kneevi na naikom forumu (http://www. kojima prirodno rastu lipe. Treba napomenuti da su svi primjerci ove vrste gdnasiceforum.com) u jednoj reportai u vezi vrganja spomenuo lipe na pronaeni ispod srebrnaste lipe (Tilia tomentosa), koja je pretpostavljam njegovim terenima. Bio sam malo skeptian, no kako smo do jeseni dva samonikla na tom podruju. puta radi drugih gljiva posjetili te ume uvjerio sam se da su zaista izmeu Ovime se jo jednom dokazalo kako je Slavonija (a s njom i dio Baranje) ostalog i bogate lipama. Obojica smo konstatirali da je to idealan teren i najslabije mikoloki istraeno podruje RH izuzetno bogato i spremno na da je moramo potraiti sljedee godine. iznenaenja.

Amatersko mikoloko udruenje - FUNGIMANIA15

kojeg smo uzorkovali i jesu li za njihovu veliinu moda odgovorni ovogodinji idealni uvjeti za rast sa dovoljno vlage, vidjet emo ukoliko i dalje budemo posveivali dovoljnu pozornost ovoj gljivi . Iako je ranije ve navedeno da bi je mogli determinirati i bez mikroskopa, ukoliko prepoznajemo supstrat, odnosno granu na kojoj rastu, bilo bi krajnje neozbiljno njenu determinaciju ne poduprijeti kvalitetnom mikroskopijom. Askospore nekad mogu biti i zaobljene, ali su u veini sluajeva na oba kraja kao odrezane, zatupljene, ponekad na polovima s malim udubljenjem prema unutra. Mogli bi smo se ak grubo izraziti da su pravokutnog oblika sa blago zatupljenim kutevima. Na oba kraja najee imaju po dvije velike gutule, ponekad uz njih bude i koja Plodno tijelo Sarcoscypha jurana - okolina Valpovakog parka (Valpovo) - 23.02.2013. godine manja. Spore su na osnovu provedenih Ove smo godine samo okrznuli neke terene no ipak vjerujemo da je ima puno vie nego se mislilo. Da bi se to i dokazalo biti e potreban timski mjerenja dimenzija 25-38 x 12-15 um, kako i stoji u relevantnim izvorima. rad i otkrivanje to je vie mogue terena kako bi uvidjeli stvarno stanje u vezi sa rasprostranjenosti ove gljive. Mislim da to ne bi trebao biti nikakav problem kada krene vegetacija, jer biti e samo potrebno zapamtiti pozicije u umama gdje su uoene lipe i iste ponovo obii odmah poslije zime. Analizirajui sve ovogodinje uzorkovane i pregledane primjerke, kao i one ostavljene na terenu, dobio sam dojam da se razvijeni primjerci ine prosjeno veima nego je to sluaj sa druge dvije uobiajene vrste. Promjer plodnih tijela najee je od 4-6 cm, nerijetko do 8 cm, a skroz otvoreni i zreli primjerci ponekad prelaze i 10 cm. Da li su sve ove informacije iste pogreke kao proizvod vrlo malog i sluajnog odabira primjeraka

Dlaice (vanjska strana apotecija)

Askusi i askospore - Sarcoscypha jurana (Boud.) Baral 1984

Klijanje askospora kod vrste Sarcoscypha jurana Sarcoscypha jurana se takoer razlikuje i po obliku vanjskih dlaica. Dok Sarcoscypha austriaca ima izrazito kutrave, a Sarcoscypha coccinea skoro ravne dlaice, Sarcoscypha jurana se smjestila negdje izmeu njih dvije i posjeduje dlaice koje nisu ni ravne niti previe kutrave . Zadnja, ali svakako ne i manje vana stvar pri sigurnoj determinaciji je klijanje spora. Tu valja istaknuti da Sarcoscypha jurana pri klijanju nikada ne proizvodi sekundarne spore ve klija direktno u primarni micelij. Tako slino klije i Sarcoscypha coccinea, dok Sarcoscypha austriaca iz spora najprije proizvede sekundarne spore (mitospore).

16 FUNGIMANIA - Amatersko mikoloko udruenje

Prilog poznavanju gljiva BiH - N.Juki, N.Omerovi, R.Gai

NEKE VRSTE RODA CORDYCEPS SA PROSTORA BOSNE I HERCEGOVINE

Rodovi Cordyceps, Ophiocordyceps, Elaphocordyceps i Metacordyceps (bivi rod Cordyceps, red Hypocreales), broje vjerovatno preko 400 razliitih vrsta irom svijeta, vrsta koje predstavljaju jedne od najrasprostranjenijih i najdiferenciranijih oblika kraljevstva Mycota, posebno ako se uzme u obzir domain na kojem plodonose/parazitiraju. Veina vrsta je u striktnoj vezi samo s jednim domainom, odnosno usko je specijalizirana za rast na istom, a razliiti pripadnici se mogu pronai na svim kontinentima svijeta izuzev Antartika. Gi-Ho Sung, Nigel L. Hywel-Jones, Jae-Mo Sung, J. Jennifer Luangsa-ard, Bhushan Shrestha i Joseph W. Spatafora su u svom molekularno-kladistikom radu iz 2007., pod nazivom: Phylogenetic classification of Cordyceps and the clavicipitaceous fungi, proveli taksonomsku reviziju i uspostavili novu podjelu unutar porodice Clavicipitaceae na tri monofiletske grupe - A, B i C (klade koje se sastoje od evolutivnog pretka i svih njegovih potomaka), te su od dotadanje jedne porodice formirane tri sa pripadajuim rodovima: Clavicipitaceae - Metacordyceps, Ophiocordycipitaceae - Elaphocordyceps i Ophiocordyceps, te Cordycipitaceae - Cordyceps. Ovaj rad predstavlja svakako jedno od najvanijih djela kada je u pitanju sistematska i taksonomska problematika ovog roda. Vrste biveg roda Cordyceps parazitiraju na razliitim vrstama insekata ili na drugim pripadnicima koljena lankonoaca pod nazivom Arthropoda, a samo nekolicina njih (izmeu 15-20) parazitira na drugim gljivama (vrste iz rodova Elaphomyces i Claviceps). Na europskom kontinentu do danas je poznato est vrsta, sada pripadnika porodice Ophiocordycipitaceae, koji parazitiraju na gljivama iz roda Elaphomyces. Kada je u pitanju sistematsko istraivanje vrsta unutar bive porodice Clavicipitaceae na prostorima Bosne i Hercegovine, moe se rei da do danas isto nije provedeno, te da ne postoje zvanini podaci o rasprostranjenosti, diverzitetu i ugroenosti ovih gljiva. Podaci koji postoje odnose se na registrovane nalaze od strane mikologa amatera u okviru razliitih udruenja ili organizacija, to je svakako znaajan doprinos, te nam nedvojbeno omoguava kreiranje osnovne percepcije o rairenosti ove skupine askomiceta na odreenim geomorfoloko i vegetacijski razliitim mikroregijama ili mikrolokalitetima. U nastavku iznosimo podatke o zvanino zabiljeenim vrstama na teritoriji BiH, zajedno sa iframa pripadajuih eksikata (ukoliko postoje). Zbog ogranienih izvora i odgovarajuih dostupnih podataka distribucija roda Cordyceps sensu lato za BiH je nedovoljno poznata.

Anamorfni oblik - pripadnik porodice Clavicipitaceae s.l., foto: N.Juki

Elaphocordyceps ophioglossoides (Ehrh.) G.H. Sung, J.M. Sung & Spatafora 2007, foto: N.Omerovi (lijevo) Elaphocordyceps capitata (Holmsk.) G.H. Sung, J.M. Sung & Spatafora 2007, foto: N.Juki (desno)

Amatersko mikoloko udruenje - FUNGIMANIA17

Ophiocordyceps ditmarii (Qul.) G.H. Sung, J.M. Sung, Hywel-Jones & Spatafora 2007 - Igman (Ravna vala), foto: N.Juki (lijevo) Elaphocordyceps ophioglossoides (Ehrh.) G.H. Sung, J.M. Sung & Spatafora 2007 - Lisina, Mrkonji Grad, foto: R.Gai (desno) REGISTROVANI NALAZI I ZABILJEENE VRSTE RODA CORDYCEPS s. l. U BOSNI I HERCEGOVINI1 Ophiocordyceps ditmarii (poznat i pod nazivom Ophiocordyceps sphecocephala) - 26.06.2011., Igman, Ravna vala, FAMU-0563, 260611-Y4 (leg. & det. I.Nuhefendi, N.Juki)2. Napomena: Van Vooren i Audibert smatraju Ophiocordyceps sphecocephala zasebnom vrstom koja naseljava tropska podruja irom svijeta, dok je Ophiocordyceps ditmarii europska inaica ove vrste; Elaphocordyceps capitata - a) 30.10.2011., Niika visoravan (leg. & det. Z.Juki, N.Omerovi, N.Juki), neifriran eksikat postoji; b) 2003., Lisina, okolina Mrkonji Grada (leg. & det. R.Gai); Elaphocordyceps ophioglossoides - a) 18.11.2008., Niika visoravan (leg. & det. N.Juki); b) 20.10.2010., Klecala, Olovo, FAMU-0503 (leg. & det. N.Omerovi)2; c) 17.08.2005., Crveni i Carski hrastik, Lisina, okolina Mrkonji Grada (leg. & det. R.Gai), u vie navrata; Cordyceps militaris - a) 24.10.2010., Velika aleja (Vrelo Bosne), okolina Sarajeva, FAMU-0410, 241010-Y6 (leg. & det. I.Nuhefendi, N.Juki)2; b) 24.10.2010., Olovo (leg. & det. N.Omerovi); c) 03.12.2010., Olovo (leg. & det. N.Omerovi);
1 2

- Koriteni podaci i baze podataka: Udruenje gljivara i ljubitelja prirode (Mrkonji Grad), Amatersko mikoloko udruenje (Sarajevo); - Eksikati, fungarij Amaterskog mikolokog udruenja (FAMU);

Cordyceps militaris (L.) Link 1833 - Velika aleja (Vrelo Bosne), Sarajevo, foto: N.Juki

18 FUNGIMANIA - Amatersko mikoloko udruenje

Foto prezentacija - ekosistemi livada u okolini izvora rijeke Bosne (Nedim Juki)

JESENJA AROLIJA LIVADA I PANJAKA

Clavaria vermicularis Batsch 1783 (lijevo) - plodonosi na vlanom travnatom terenu, u neposrednoj blizini listopadnih uma, meu mahovinom i livadskim biljkama, esto zbog toga i neprimjeena. Hygrocybe fornicata var. fornicata (Fr.) Singer 1951 (desno) - posjeduje specifine listie za rod Hygrocybe, srasle, veoma tanke i poprilino guste. Klobuk kod zrelih primjeraka uvijek svinut prema gore, sa izraenim tamnijim centralnim ispupenjem.

Dermoloma josserandii var. phaeopodium (P.D. Orton) Arnolds 1993 (iznad) - pored razliitih pripadnika rodova Hygrocybe, Entoloma, Clavaria, Clavulinopsis, Geoglossum, Trichoglossum i drugih, i vrste roda Dermoloma su veoma znaajni bioindikatori nenaruenosti ravnotee odreenog habitata (livade i prirodni panjaci). Na veliku alost danas je uveliko smanjen intenzitet prirodne ispae (ovce, krave, konji i sl.) ime dananji ovjek, uz koritenje razliitih pesticida i vjetakih ubriva, direktno uzrokuje visok stepen ugroenosti ovih osjetjivih vrsta gljiva.

Amatersko mikoloko udruenje - FUNGIMANIA19

Mycena olivaceomarginata (Massee) Massee 1893 (iznad) - jedna od rijetkih pripadnika ovog roda koja ima iskljuivo terestrijalni habitat (livade, panjaci i sl). Ovu vrstu karakterie poprilina raznovrsnost formi i oblika, pa odreeni mikolozi vre podjelu na vie zasebnih speciesa. Pored naziva koji nosi, Mycena olivaceomarginata posjeduje rijetke lamele, meusobno intravenozno srasle, spojene sa strukom, iji je rub obino blijedo-crvenkasto obojen, a moe sadravati i zagasite uto-smee tonove.

Clavulinopsis helvola (Pers.) Corner 1950 - jedna od pripadnika porodice Clavariaceae koja u veini sluajeva naseljava livade i panjake (odravane i bioloki nenaruene), te rubove uma ili same ume. Od ostalih slinih vrsta ute boje nedvojbeno se razlikuje po ornamentiranim sporama nepravilnog oblika (elipsoidno ili sferino zvjezdaste). U bliskom rodu Clavaria, postoji Clavaria asterospora (plodna tijela manjih dimenzija i bijele boje) ije spore su takoer ornamentirane, ali sa tupim igliastim produecima.

Hygrocybe psittacina (Schaeff.) P. Kumm. 1871 (iznad) - jedna od najeih i najmnogobrojnih vrsta roda Hygrocybe na livadama i panjacima. Pripadnici roda Hygrocybe su jedni od najvanijih bioindikatora nenaruenosti zdravlja odreenog ekosistema. Zbog ovoga skandinavski mikolog Rald E. predloio je jednostavnu metodu brojanja razliitih vrsta roda Hygrocybe na odreenom podruju kako bi se odredio znaaj i kategorizacija istog. Podruja na kojima se pronae 17-32 pripadnika ovog roda su od nacionalnog znaaja, podruja sa 9-16 razliitih vrsta su ueg regionalnog znaaja, a podruja sa 4-8 vrsta trebaju biti od lokalnog znaaja (broj vrsta je neto manji za pojedinano uzorkovanje terena). Kasnije je ova metoda proirena na vie rodova/porodica (Rotheroe i dr.) i nazvana je CHEG metoda (skraenica za: C - klavaroidne vrste, H - Hygrocybe, E - Entoloma-e i G - Geoglossaceae), te se danas vrlo esto primjenjuje u svijetu pri biolokoj procjeni odreenog lokaliteta.

Hygrocybe conica (Schaeff.) P. Kumm. 1871 - forme i oblici razliitog kolorita, pronaeni na istom lokalitetu.

20 FUNGIMANIA - Amatersko mikoloko udruenje

Radoslav Gai (Udruenje gljivara i ljubitelja prirode Mrkonji Grad)

DIFERENCIJALNE KARAKTERISTIKE NEKIH PRIPADNIKA RODA AMANITA

Kljune rijei (Keywords): razlike i slinosti, morfologija, Amanita, Amanitaceae, Agaricales, Basidiomycota, diferencijalne karakteristike, otrovne i jestive vrste, Mrkonji Grad. sivkaste boje oblaasto rasporeeni po eiru i nisu piramidalni. Rub ni kod ove vrste nije narebran. Struak je znatno dui, bijel do sivkast, pri dnu posjeduje bulbu sa nekoliko krpastih, uskih pojaseva koji postepeno prelaze u are u vidu pojaseva. Iznad vjenia povrina struka ispuca u cik-cak are. Vjeni je opnast, bijel i zrakasto izbrazdan. Panterova muhara - Amanita pantherina (DC.) Krombh. 1846 je teka otrovnica i treba je dobro zapamtiti. Ona ima sivkasto smei eir koji moe biti u vie nijansi, pa ak i okoladno sme. U veini sluajeva nosi koncentrino rasporeene bijele krpice koje su prilegle i nisu piramidalne, Ove krpice se lako otiru pa sam vie puta pronalazio panterovke bez i jedne krpice. eir kod zrelih primjeraka ima sitno narebran rub, to kod mladih i jedrih ne mora biti pravilo. Struak kod panterovke je bijel, valjkast, u dnu ima bulbu sa ravno zarubljenom vreicom to je i najvanija osobina ove otrovnice. Nosi bijeli, opnasti vjeni, koji je gladak i na rubu istrgan. Franhetijeva muhara - Amanita franchetii (Boud.) Fayod 1889 je veoma slina prethodno opisanoj vrsti od koje se razlikuje po ukastim krpicama na eiru koje su u sredini piramidalne, rub je takoe kod zrelih primjeraka pomalo rebrast. Struak joj je bijel, nema krpasti ovoj ve vie isprekidanih, prstenastih pojaseva, ute boje. Vjeni je bijel sa utim, cjelovitim rubom, sa gornje strane je izbrazdan i te se brazde nastavljaju uz struak sve do vrha. Bisernica - Amanita rubescens Pers. 1797 je vrlo cijenjena gljiva pa je stoga treba dobro upoznati. Ima sivkastosmei eir sa bjelkastim do smeim, krpastim ostatcima ovoja. Rub mu nikad nije narebran. Struak kod ove vrste je gladak i prema dnu blago proiren bez bulbe i ovoja. Blijedo ruiaste je boje, nosi krpasti vjeni koji je sa gornje strane narebran. Kod ove vrste je vano napomenuti da meso na presjeku postane ruiasto, dok kod panterove muhare i kraljevske muhare ostaje bijelo ak i poslije dueg stajanja.

vima je dobro poznata crvena muhara - Amanita muscaria (L.) Lam. 1783, koju moete pronai ne samo u strunoj literaturi ve i u veini djeijih slikovnica. Ova vrsta ima crveni eir sa bijelim krpicama koje su koncentrino, manje-vie ravnomjerno rasporeene po eiru. Rub eira nije narebran. Krpice su ostaci vanjskog ovoja i lako se otiru. Struak crvene muhare je bijel, gladak, u dnu jako zadebljan u vidu bulbe koja na sebi nema volvu (krpasti ovoj) ve samo niz zrnastih grbica na gornjoj strani bulbe. U gornjem dijelu struka nalazi se krpasti, bijeli vjeni istrganog ruba, ostatak unutranjeg vela. Veoma slina ovoj gljivi je ogoljena muhara - Amanita muscaria var. aureola (Kalchbr.) Qul. 1886, koja osim to posjeduje narandasti eir gotovo bez i jedne krpice ima i bulbu koju umjesto nizova grbica krasi 3- 5 pojaseva postavljenih jedan iznad drugog. Mnogo je rjea kraljevska ili smea muhara - Amanita regalis (Fr.) Michael 1904, koja u mladosti ima okoladno smei eir sa kremkastim, piramidalnim grbicama, koji vremenom od ruba postaje sve vie ut. Struak kod ove vrste je pri dnu takoer zadebljan u bulbu sa veim brojem pojaseva koji se kod nekih primjeraka penju skoro do polovine struka. Boja struka je krem ukasta, te nosi bijeli, glatki, krpasti vjeni sa karakteristinim, istrganim, utim rubom. Siva muhara - Amanita excelsa var. spissa (Fr.) Neville & Poumarat 2004 ima sivo smei eir sa bijelim do smeim piramidalnim grbicama, rub eira joj nije narebran. Struak kod ove vrste je relativno kratak, na dole proiren u bulbu koja nosi niz krupnih, zrnastih grbica. Ispog vjenia povrina struka je neravna i sivo smea, a iznad glatka i svjetlija. Vjeni je krpast, bijel i zrakasto narebran sa gornje strane. Za razliku od prethodne vrste, vjeni nema uti rub i narebran je. Opisi listia i mesa nisu navedeni jer su navedeni kod svih ovih vrsta Visoka siva muhara - Amanita excelsa var. excelsa (Fr.) Bertill. 1866 gotovo identini. veoma je slina prethodno opisanoj vrsti, ali su joj ostaci vanjskog ovoja

Amanita franchetii (franhetijeva muhara)- posjeduje ukaste piramidalne ostatke ovoja

Amatersko mikoloko udruenje - FUNGIMANIA21

Kobno otrovna Amanita pantherina (panterova muhara), vei primjerak sa veoma malo nepostojanih krpica na eiru

Uoljive razlike - Amanita excelsa var. spissa (lijevo), Amanita muscaria (sredina), Amanita regalis (desno)

22 FUNGIMANIA - Amatersko mikoloko udruenje

Amanita excelsa var. spissa (Fr.) Neville & Poumarat 2004

Nerazvijeni primjerci Amanita regalis i Amanita muscaria

Amanita rubescens Pers. 1797

Amanita pantherina (DC.) Krombh. 1846

Amanita rubescens i Amanita pantherina

Amanita excelsa var. excelsa (Fr.) Bertill. 1866 - narebrani vjeni (iznad) i bulba pri bazi struka (ispod)

Amanita muscaria var. aureola (Kalchbr.) Qul. 1886

Amatersko mikoloko udruenje - FUNGIMANIA23

arko Jorgovanovi (Austrija)

THYRONECTRIA LAMYI (RARITET SA BERBERIS SP.)

Klasifikacija vrste: Fungi, Ascomycota, Pezizomycotina, Sordariomycetes, Sordariomycetidae, Thyronectria Thyronectria lamyi (Desm.) Seeler 1940 Sinonimi: Nectria lamyi (Desm.) De Not. 1863 Pleonectria lamyi (Desm.) Sacc. 1878 Sphaeria lamyi Desm. 1836 Stanite: Na stablu i granama drveta poznatim pod nazivom Turska loza (Berberis sp.). Morfologija: Plodna tela su kuglastog oblika i rastu zbijena u grupama u obliku kruga ili elipse probijajui iz kore drveta. Plodna tela su prilino sitna i njihova veliina se kree od 0,50,7 mm. Dok su gljive mlade crvene su boje, a sa starou boja prelazi u uto-zelenkastu. Mikroskopija: Askusi kod posmatranog uzorka 90-100 m dugi i 15-16 m iroki, sa osam spora, uglavnom biseriati. Spore su izdueno, nepravilno elipsoidne do vretenaste, 18-26 m duge, 5-6 m iroke, sa 3-7 poprenih pregrada/septi i 1-2 uzdune, odnosno longitudalne (5-8 sa 1-2 prema Hirooka Y et al.). Spore su bezbojne/hijaline. esto dok su jo u askusima, spore poinju da putaju sekundarne spore (konidiospore), koje su vrlo male, veliine do 3x1 m, pa se esto zbog velikog broja malih sekundarnih spora u askusima uopte ne mogu videti askospore. Kada je u pitanju rasprostranjenost ove male gljive, na osnovu informacija iz baze podataka Mikolokog drutva Austrije, moe se sa sigurnou rei da je u Austriji naena na samo tri stanita, a ovaj moj predstavlja etvrti zvanian nalaz. Ova vrsta je verovatno i dosta ea, ali zbog svog specifinog rasta na Berberis sp., kao i zbog injenice da je vrlo sitna, veini ljudi ipak ostaje nepoznata i skrivena. Geografska rasprostranjenost: Ova gljiva zabiljeena je na prostorima Europe (Nemaka, Austrija, Slovenija, Norveka, Francuska, Maarska, Italija, vedska i Ukrajina), Azije (Pakistan), i Severne Amerike (Kanada). Na svim navedenim stanitima ova vrsta plodonosi na Berbis vulgaris ili na drugim vrstama Berberis sp. (porodica Berberidaceae). Prema Hirooka Y, Rossman AY, Samuels GJ, Lechat C, Chaverri P., te njihovom obimnom delu A monograph of Allantonectria, Nectria and Pleonectria (Nectriaceae, Hypocreales, Ascomycota) and their pycnidial, sporodochial, and synnematous anamorphs, ova vrsta se ipak navodi pod nazivom Pleonectria lamyi (Desm.) Sacc. 1878 (Pleonectria je prema istom izvoru rod sa 26 speciesa, sve vrste poprilino nalikuju pripadnicima roda Nectria, ali poseduju i muriformne/ septirane primarne askospore, koje proizvode ogroman broj konidiospora unutar askusa).

Razliite faze u sazrevanju plodnih tela - Thyronectria lamyi (Desm.) Seeler 1940

Thyronectria lamyi - plodna tela na Berberis sp. (levo), popreno i uzduno septirane askospore (desno)

24 FUNGIMANIA - Amatersko mikoloko udruenje

Mikoloko-gljivarska legislativa

PRAVILNICI I ZATITA GLJIVA U BOSNI I HERCEGOVINI

Postojei pravilnici koji se bave zatitom i pravilnim gospodarenjem florom i faunom, pa samim tim i gljivama, ili drugi dokumenti propisani od razliitih enitetskih ili dravnih institucija, te usvojeni od strane razliitih zakonodavnih tijela, trebali bi u odreenoj mjeri urediti ovu oblast i omoguiti efikasno sprovoenje istih u djelo. Meutim, poznato je da i mnogo ureenije drave u odnosu na BiH vode teke bitke kada je u pitanju potivanje rijei zakona iz ove oblasti, premda je, kako neki znaju rei, stanje svijesti meu sveeuropskom populacijom malo vie naklonjeno prirodi i suivotom s istom, uz isticanje odrivog razvoja kao potapalice modernog vremena. A kako zaista stoje stvari u Bosni i Hercegovini kada je rije o gljivama? Trenutno imamo ovo. U Republici Srpskoj aktuelan je Pravilnik o uslovima korienja ostalih umskih proizvoda i nainu sakupljanja njihovih nadoknada, (Slubeni glasnik RS, br. 8, 2010. godina, 71/10), kojeg je donio Ministar poljoprivrede, umarstva i vodoprivrede RS-a. Ovaj Pravilnik u odreenoj mjeri ureuje i definie komercijalno sakupljanje umskih plodova, politiku izdavanja dozvola za sakupljanje raznih umskih plodova, te konstatuje koje se to koliine smatraju znatnim (do jednog kilograma), a koje znaajnim (do pet kilograma). Pored toga sastavni dio ovog Pravilnika je prilog koji predstavlja privremenu listu zabranjenih vrsta, sve do, kako se u njemu precizira uspostavljanja liste vrsta iz Crvene knjige i ista e se aurirati u skladu sa izvrenim strunim procjenama. U tom prilogu pod vrstama gljiva koje su zabranjene za sakupljanje, a za koje se istovremeno navodi da su pomenute u Zakonu o umama RS-a, to nije sluaj, pomenute su: Planinska puevica - Hygrophorus queletii i Kovrasta kokica - Sparassis crispa. S jedne strane pohvalno je to se s ovim Pravilnikom bar u izvjesnoj mjeri nastojalo naeti pitanje zatite gljiva, te vrsta zabranjenih za sakupljanje, ali je isto tako oito da su se ove dvije vrste (vjerovatno VU ili CR prema IUCN kategorizaciji) nale tu samo radi reda, te da nisu rezultat bilo kakvog pomnijeg istraivanja ili analize dostupnih podataka. Iskreno, stava sam da navedene dvije vrste nisu u pretjeranoj opasnosti kada je u pitanju njihovo sakupljanje u eventualne komercijalne svrhe. U istom Pravilniku definisani su jo i vrste, odnosno rodovi koji se nalaze na privremenoj listi umskih plodova namjenjenih za komercijalno sakupljanje (Morchella esculenta, Cantharellus cibarius, te vrste roda Boletus). U Federaciji BiH jo od novembra 2005. godine na snazi je Pravilnik o uzgoju, iskoritavanju, sakupljanju i prometu sekundarnih umskih sirovina, propisan od strane Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i umarstva (Slubene novine Federacije BiH, br. 66/05, 23.11.2005. godine). Kada su u pitanju odredbe ovog Pravilnika u pogledu gospodarenja i iskoritavanja sekundarnih umskih sirovina, moe se rei da je kao i veina ostalih zakona i pravilnika u BiH nastao kombiniranjem dijelova drugih slinih pravilnika iz zemalja regiona. Oba entitetska pravilnika bave se i dimenzijama, odnosno promjerima plodnih tijela koja dolaze u obzir za sakupljanje, na nain da se odreuju minimalne dimenzije prenika plodnog tijela za pojedine vrste gljiva (smrak i lisiarka iznad 3 cm, te vrganji iznad 5 cm), ali se samo u Pravilniku FBiH spominje i minimalna koliina plodnih tijela odreene vrste koja se mora potjedeti prilikom sakupljanja, to je u ovom sluaju 20% (u Pravilniku o zatiti gljiva Republike Hrvatske ekvivalent je jedna treina). Bez obzira na sve navedeno i na injenicu da su ovi pravilnici sluili kao osnova u trenutku kada se po pitanju zatite gljiva mora krenuti s mrtve take, evidentno je da su potrebne revizije istih, te kompletiranje novih pravilnika, i to pravilnika o zatiti gljiva koji bi na sveobuhvatan nain obuhvatili sve relevatne podatke i injenice. Ipak nemjerljivo vanija incijativa treba biti usmjerena ka adekvatnoj zatiti i kvalitetnim gospodarenjem prirodnim resursima i lokalitetima od izuzetne vanosti po rast i plodonoenje ugroenih vrsta gljiva. Potrebno je u okviru postojeih zatienih podruja u BiH identificirati ugroene i rijetke vrste gljiva, te raditi na zatiti novih podruja, a sve naravno uz saradnju sa strunjacima iz drugih prirodnih oblasti, kako bi se prikupili i kompletirali podaci o ostalim relevantnim prirodnim resursima odreenog potencijalno protektoriranog podruja. Sprjeavanje destrukcije i devastacije s jedne strane, te pravilno gospodarenje bioloko znaajnim podrujima, s druge, kroz zatitu istih, uz provoenje mjera i odredbi definisanim u pravilnicima u vezi sa komercijalnim sakupljanjem gljiva jedini je pravi put ka efikasnoj zatiti, te ouvanju mikoloko intrigantnih speciesa, odnosno ugroenih i rijetkih vrsta gljiva.

Ulaz u praumsku sastojinu i gospodarsku umu (zajednica Abieti-Fagetum dinaricum Treg. 1957) - Igman, Ravna vala

Amatersko mikoloko udruenje - FUNGIMANIA25

Iz arhiva - Nihad Omerovi

KANDIDATI ZA CRVENU LISTU GLJIVA BOSNE I HERCEGOVINE

Holwaya mucida (Schulzer) Korf & Abawi 1971
Ovu je vrstu 1860. godine pronaao hrvatski mikolog Stjepan Schulzer i dao joj ime Ditiola mucida. Narednih 150 godina u Hrvatskoj nee biti zabiljeen drugi nalaz ove gljive, sve do 2010. godine kada je ponovo otkrivaju i prepoznaju jedan hrvatski biolog i jedan mikolog entuzijast (profesor Radovan Kranjev i Danijel Balako). Iste godine, u novembru, Holwaya mucida je otkrivena i u Bosni i Hercegovini, u Olovu po svemu sudei, prvi put na usamljenom panju lipe (Tilia sp.), na kojoj ova vrsta (iskljuivo?) raste. Panj je stavljen pod privatni nadzor i zatitu (od ljudi; ostale vrste su ga ve uveliko troile), pa je sljedee, 2011. godine, ponovo zabiljeen, kao i prvi put, anamorfni stadij (Crinula caliciiformis), a u proljee 2012., primijeen je i dokumentovan i teleomorf. Anamorf se pojavio na istom stanitu i u jesen 2012. godine, ali stari panj lipe je ve u zavrnim stadijima raspadanja.

Holwaya mucida (Schulzer) Korf & Abawi 1971 - telemorf i anamorf rastu zajedno. Taksonomska klasifikacija vrste: Odjeljak: Ascomycota Pododjeljak: Pezizomycotina Razred/Klasa: Leotiomycetes Potklasa: Leotiomycetidae Red: Helotiales Porodica: Helotiaceae Rod: Holwaya

Holwaya mucida (Schulzer) Korf & Abawi 1971 - telemorf (lijevo), anamorf (desno).

26 FUNGIMANIA - Amatersko mikoloko udruenje

Arpinia inops Berthet 1974

Arpinia inops se rijetko nalazi. U evropskim mikolokim bazama, u zemljama koje ih uopte imaju, ili je nema na spisku ili je broj nalaza veoma mali. U Bosni i Hercegovini je zabiljeena u junu 2011. godine, u okolini Olova, na lokalitetu Zeleni vir, na padini uz rijeku Bioticu, u crnogorinoj umi (Picea abies, Abies alba, Pinus sylvestris) sa poneto nieg bjelogorinog raslinja, na crnogorinom detritusu ispod repuha (Petasites hybridus). Gljivu je identifikovao, na osnovu priloenih fotografija i podataka, njemaki mikolog Peter Welt. Kratki opis: Makroskopski: apotecij sa strukom, kupast; visina apotecija oko 20 mm, prenik oko 15 mm; vanjska povrina prunozna, pauinasta; boja svijetlokrem. Mikroskopski: spore glatke, sa dvije ili vie lipidnih kapljica; dimenzije spora 12,5-14,5 (15) x 8-9,5 m; parafize filiformne, sa jasno izraenim vakuolarnim tjelacima; asci cilindrini, oktosporni, sa pleurorhynch-nom bazom, IKI negativni, veliine oko 160 x 12 m. Slika (lijevo): Mikro; spore, asci, parafize, dlaice Slika (ispod): Arpinia inops in situ Taksonomska klasifikacija vrste: Odjeljak: Ascomycota Pododjeljak: Pezizomycotina Razred/Klasa: Pezizomycetes Potklasa: Pezizomycetidae Red: Pezizales Porodica: Pyronemataceae Rod: Arpinia

H. Hohmeyer u svom radu The genus Arpinia (Pyronemataceae, Pezizales) iz 1988. godine navodi kako se Arpinia inops od ostalih pripadnika ovog roda moe razlikovati po iroko elipsoidnim i poprilino velikim sporama. Pomenuti autor takoer citira Berthet-a koji je konstatovao da su askospore ove vrste veinom unigutulatne, to nije pravilo kada je u pitanju tipski materijal kojeg je Hohmeyer promatrao (odreen broj spora sa dvije uljne kapljice), a isto je primjeeno i analizom primjeraka pronaenih u blizini Olova (fotografija iznad). Rod Arpinia broji pet vrsta: A.fusispora, A. luteola, A.rahmii, A. microspora i A.inops. Da se radi o izuzetno rijetkim vrstama ilustruje i podatak da je do 1988. godine zabiljeeno svega 15 nalaza pripadnika ovog roda (Hohmeyer).

Arpinia inops Berther 1974 in situ - Zeleni vir, rijeka Biotica - Olovo.

Amatersko mikoloko udruenje - FUNGIMANIA27

Zanimljivosti s poetka godine (Nihad Omerovi)

ARRHENIA SPATHULATA (FR.) REDHEAD

Arrhenia spathulata (Fr.) Redhead 1984

Zahvaljujui ovogodinjoj blagoj zimi, brda oko Olova uglavnom nisu bila prekrivena snijegom u januaru, to je i omoguilo ovaj zanimljivi zimski nalaz prvi ove vrste za AMU. Arrhenia spathulata se navodi u literaturi kao iroko rasprostranjena, a u nekim se zemljama vicarska i Poljska - nalazi na crvenoj listi, u Poljskoj je kategorizirana kao izumirua (E). Vezana je uz mahovine, a mogue da je ograniena na vrstu Tortula ruralis. Kratki opis: Gljiva je visoka do 3 cm, pileus promjera oko 2 cm, pleurotoidnog, lopatiastog habitusa, svijetlosmee ili sivkastomee boje; himenofor moe biti gladak ili venozan. Jedna od glavnih mikroskopskih karakteristika po kojoj se razlikuje od ostalih pripadnika roda Arrhenia je odustvo kopi (kopastih veza). Stanite: na stjenovitom, travnatom brdu, oko 680 mnv, bez visokog raslinja u neposrednoj blizini; na mahovinom obraslom kamenu; na mahovini Tortula ruralis. Lokacija i datum: brdo Gradina, iznad Olova, BiH, 23.01.2013. godine. Taksonomska klasifikacija vrste: Odjeljak-Basidiomycota, Pododjeljak-Agaricomycotina, Razred/Klasa-Agaricomycetes, Potklasa-Agaricomycetidae, Red-Agaricales, Porodica-Tricholomataceae, Rod-Arrhenia.

28 FUNGIMANIA - Amatersko mikoloko udruenje

Koriteni izvori podataka

LITERATURA
1. Beus V. i Vojnikovi S. - Floristiki sastav praume i gospodarske ume u Ravnoj vali na planini Bjelanici - Radovi umarskog fakulteta, Univerzitet u Sarajevu, br. 1, (25-32), 2005. 2. D.Boertmann - The genus Hygrocybe, Fungi of Northern Europe vol.1 - The Danish Mycological Society, 1995. 3. Descals EC, Webster J - Miladina lechithina (Pezizales), the ascigerous state of Actinospora megalospora - Transactions of the British Mycological Society 70: 466472, 1978. 4. Gai R., Mari B. - Prirunik za odrivo sakupljanje komercijalnih vrsta gljiva - Udruenje gljivara i ljubitelja prirode Mrkonji Grad, Mrkonji Grad 2012. 5. Gi-Ho Sung, Nigel L. Hywel-Jones, Jae-Mo Sung, J. Jennifer Luangsaard, Bhushan Shrestha and Joseph W. Spatafora - Phylogenetic classification of Cordyceps and the clavicipitaceous fungi - Studies in Mycology 57: 559., Centraalbureau voor Schimmelcultures, P.O. Box 85167, 3508 AD Utrecht, The Netherlands, 2007. 6. Helmuth H. Hohmeyer - The genus Arpinia (Pyronemataceae, Pezizales) - Mycologia Helvetica Vol. 3 - No.2, pp. 221-232, 1988. 7. Hirooka Y, Rossman AY, Samuels GJ, Lechat C, Chaverri P. - A monograph of Allantonectria, Nectria and Pleonectria (Nectriaceae, Hypocreales, Ascomycota) and their pycnidial, sporodochial, and synnematous anamorphs - Stud Mycol. 2012 Mar 15;71(1):1-210. 8. http://austrianfungi.mykodata.net - Baza gljiva Austrije, Mikoloko drutvo Austrije (20.02.2013.). 9. http://indexfungorum.org/ - Index Fungorum (zakljuno sa 31.03.2013. godine). 10. http://www.mycobank.org/ - MycoBank (Fungal Databases, Nomenclature and Species Bank) - International Mycological Association (zakljuno sa 31.03.2013. godine). 11. Ivona Kautmanova, Vaclav Kautman - Cordyceps rouxii (Ascomycetes, Clavicipitales) in Slovakia and Czech Republic, with notes to distribution, ecology and taxonomy - Czech Mycol. 58(34): 173188, 2006. 12. Jahn H. - Der Gezonte Adermoosling Leptoglossum muscigenum (Bull. ex Fr.) Karst. - Westflische Pilzbriefe 2: 105-111, 1960. 13. Jos Mara Barrasa and Vctor J. Rico - The non-omphalinoid species of Arrhenia in the Iberian Peninsula - Mycologia 95: 700-713, 2003. 14. J.Breitenbach & F.Kranzlin - Champignons de Suisse, Tome 1-6 Edition Mykologia, CH-6000 Lucerne 9. 15. Machiel E. Noordeloos - Entoloma s.l. Supplement, Fungi Europaei, vol. 5a - Edizione Candusso, pp. 761-1377, 2004. 16. Machiel E. Noordeloos - Entoloma s.l., Fungi Europaei, vol. 5 Giovanna Biella, pp. 1-760, 1992. 17. Ministarstvo poljoprivrede, umarstva i vodoprivrede Republike Srpske - Pravilnik o uslovima korienja ostalih umskih proizvoda i nainu sakupljanja njihovih nadoknada - Slubeni glasnik Republike Srpske, br. 8., 71/10, Banja Luka, 08.02.2010. 18. Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i umarstva Federacije Bosne i Hercegovine - Pravilnik o uzgoju, iskoritavanju, sakupljanju i prometu sekundarnih umskih proizvoda - Slubene novine Federacije BiH br.: 66/05, 23.11.2005. 19. Omerovi N. i Juki N., Amatersko mikoloko udruenje - Rijetke i ugroene gljive Kantona Sarajevo (prevencija i zatita), Sarajevo 2011. 20. P. Chachula, G. Vonina & J. Kozik - Ophiocordyceps stylophora (Ascomycota, Hypocreales), new species for Poland - Polish Botanical Journal 56(2): 321326, 2011; 21. Pfister, D. H. & R. P. Korf. - The psilopezioid fungi. V. Miladina lechithina - Canad. J. Bot. 52: 1643-1645, pl. I, 1974. 22. R.A. Maas Geesteranus - Mycenas of the Northern Hemisphere (I Studies in Mycenas and other papers) - Verhandelingen der Koninklijke Nederlandsche Akademie van Wetenschappen, Afdeeling Natuurkunde, Koninklijke, North-Holland, 1992. 23. R.W.G. Dennis - British Ascomycetes - A.R. Gantner Verlag K.G., FL9490 Vaduz, 1981. 24. Svrek, M. - Miladina gen. nov., eine neue Gattung fr Peziza lechithina [sic] Cooke - esk Mykologie 26(4): 213-216, 1972. 25. Tkalec Z., Mei A., Matoec N., Kuan I. - Crvena knjiga gljiva Hrvatske - Ministarstvo kulture, Dravni zavod za zatitu prirode, Republika Hrvatska, Zagreb 2008. 26. Usupli M. - Vie gljive - Macromycetes - Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, djela, knjiga LXXXV, odjeljenje prirodnih i matematikih nauka, Knjiga 8, 2012. 27. Van Vooren N. & Audibert C - Rvision du complexe Cordyceps specocephala 1re partie: les gupes vgtales. - Bull. Mens. Soc. Linn. Lyon 74(78): 221254, 2005; 28. Vlada Kantona Sarajevo - Zakon o proglaenju zatienog pejzaa Bijambare - preieni tekst - Slubene novine Kantona Sarajevo br.: 6/10, 25.09.2003. 29. Y.-J. Yao & B. M. Spooner - Notes of the British species of Thecotheus (Ascobolaceae, Pezizales), with reference to other species of the genus - Kew Bulletin, Vol. 55, No. 2, 451-457, Royal Botanic Gardens, Kew, 2000. 30. Y.-J. Yao & B. M. Spooner - Notes on Miladina - Mycol. Res. 99 (12): 1525-1526, 1995.

Amatersko mikoloko udruenje - FUNGIMANIA29

FUNGIMANIA E-magazin o gljivama i mikologiji fungimania@mycobh.com Amatersko mikoloko udruenje - Sarajevo Olimpijska 3, 71000 Sarajevo Bosna i Hercegovina amu@mycobh.com www.mycobh.com

Fungimania

...magazin o gljivama i mikologiji