Ejub titkovac: RELIGIJE I POLITIKI EKSTREMIZAM Ako bi se prihvatila konstatacija francuskog filozofa Bleza Paskala (1623-1662), izreena u djelu

Misli, da ljudi zlo ne ine nikada tako potpuno i radosno kao iz vjerskog ubjeenja onda bi odgovor na pitanje da li politiki ekstremizam izvire i iz religije mogao biti potvrdan. Meutim, treba imati u vidu da je Paskal ivio i radio u vrijeme kada su rane od tridesetogodinjeg rata izmeu katolika i protestanata bile isuvie svjee.To je bio jedini vjerski rat na tlu Evrope koji je voen zbog crkvene dogme, ali to je samo jedna njegova dimenzija. Nije na odmet podsjetiti da je do sklapanja Vestfalskog mira 1648. godine, u tim oruanim obraunima ubijeno blizu etiri miliona katolika i protestanata. Iako ne volim da se vraam u istoriju, ova brojka rjeito govori koliko vjerski ekstremizam moe da ima pogubne posljedice naroito kada je, kao u ovom sluaju, u sprezi sa politikim. ak se teko moe odrediti granica gdje poinje jedan, a gdje se nastavlja drugi. To je jedan od drastinijih primjera iz prolosti pogubnih posljedica potpunog sjedinjavanja Crkve i drave, kako je to bilo u srednjem vijeku. Ne ulazei detaljnije u teorijsko objanjenje vjerskog ekstremizma elio bih, ipak, da dodam jedan detalj na definiciju koju je dao profesor arko Trebjeanin, a odnosi se i na taj pojam. Pored oboavanja moi, vjerski ekstremista je ubijeen da posjeduje i najznaajnije Boije osobine koje nemaju obini smrtnici. Upravo iz te injenice crpi snagu za akcije, zavisno od toga da li se bavi misionarskim ili nekim drugim aktivnostima. Po njegovom shvatanju, on je upravo odabran od strane Boga za specijalnu misiju ienja lanih vjernika, lanih rodoljuba... Osnovni problem je u tome to vjerski ekstremista koristi poruke svetog pisma, uobliava ih na svoj nain i objanjava kao jedinu istinu. Velika je greka to to esto vjerske hijerarhije ne obraaju panju na njega ili ga preutno podravaju, jer govori i ono to velikodistojnici misle, ali zbog pozicija koje zauzimaju to ne mogu da kau. Jedna od osobina vjerskog ekstremiste jeste i samooboovanje. Imao sam prilike da u Kairu (1989.) upoznam simpatizera jedne organizacije koja je bila zabranjena u ovoj i okolnim arapskim zemljama. U razgovoru sa njim, za svaki sluaj, ponavljao sam skoro poslije svake druge reenice: Bog je najvei (Allahu ekber). Da li mu je to dosadilo ili ne, ali on je u jednom trenutku ustao i rekao: Bog jeste najvei, ali kad ja neto objasnim onda je to prava stvar. Objasnio mi je da o sebi imaju takvo miljenje i drugi njegovi prijatelji i saborci.

Vjerski ekstremizam ne proizilazi iz uenja nijedne religije, odnosno nijednog svetog pisma bez obzira to u njima ima obilje iskljuivosti i isticanja prava na apsolutnu istinu. Isus Hristos kae: Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Poslednji, Poetak i Svretak. U svetoj knjizi muslimana Kur'anu stoji: Kod Allaha je prava vjera samo islam. Ne radi se, meutim, samo o objavljenim, istorijskim religijama; jevrejstvu, hrianstvu i islamu u kojima je osnova odnosa prema drugima i drugaijima da je, slobodnije interpretirano, vjera kojoj pripadam jedina prava i da mimo nje nema druge Istine. U tom kontekstu, jevrejstvo ne priznaje hrianstvo niti islam, hrianstvo ne priznaje islam, a najmlaa monoteistika religija priznaje prve dvije religije, ali iskljuivo iz svog ugla. Po tom uenju Tevrat (Tora), Indil (Jevanelje) i Kur'an, su u sutini, jedna Boija objava koja je je preko Boijih vjerovjesnika dolazila ovjeanstvu u odreenim vremenskim periodima kada je ljudski rod mogao da shvati te poruke. Po tome, svi su bili muslimani od praoca Adema (Adama) pa do danas. Iskljuivost se podjednako odnosi i na velike azijske religije, uglavnom malo poznate i jo manje razumljive evropskom ovjeku. Tipian je budustiki stav po kome Nema drugog naina za sticanje spasenja osim kroz njegovu (Budinu) nauku. Po tome ispada da je neko nekoga prepisivao ili dopisivao. Teza da iskljuivost u svetim pismima i spisima, u principu, ne proizvodi vjerski ekstremizam temelji se na uenju svih poznatih i priznatih religija da je ovjek neponovljivo bie i kao i najvee Boije djelo ima prednost, slobodnije reeno, nad dogmom. Osim toga, u svim religijama postoji protivtea pomenutoj iskljuivosti kroz pozive na razumijevanje drugih i pratanje. Tipina je novozavjetna poruka Ljubite neprijatelje svoje ili kur'anska: Zlo dobrim uzvrati pa e ti neprijatelj tvoj prisni prijatelj postati. O emu govore jedni i drugi primjeri iz svetih pisama? Koliko god je bitno ta jedna religija ui toliko je znaajno kako to uenje interpretiraju vjerski velikodostojnici, teolozi i uopte ljudi koji se, svako iz svog ugla, bave religijom. Naveu samo neke od primjera kako se vjerski ekstremizam naslanja na politiki ili ga direktno proizvodi. Prvi je pravo na izvoz islamske revoloucije koje su proklamovale kao zvanini vjerski i dravni stav iranske vjerske i svjetovne voe poslije pobjede nad ahom Rezom Pahlavijem 1979. godine. To pravo imalo je kasnije, a i sada, direktnog uticaja na brojne militantne organizacije u arpsko-muslimanskom svijetu koje su sebi uzimale za pravo da se za politike ciljeve, pod vjerskom parolom, bore svim sredstvima ne obazirui se na to da li su ta sredstva dozvoljena po islamskom uenju ili ne. A, u najvie sluajeva nisu. Pri tome mislim na razne oblike terorizma koji se

primjenjuju, esto neprimjeeno, u lokalnim sredima u muslimanskim zemljama. U iranskom sluaju, vjerski ekstremizam (ovaj termnin vrijea podjednako Iranca laika i teologa)koji je potekao od najviih vjerskih i dravnih autoriteta sam je sebe negiraao. Jer, rije revolucija ne moe da stoji ni uz jednu religiju pa ni islam. Religija je, po rairenom miljenju i vjerovanju, sveobuhvatni pogled na svijet, nain ivota i ne trpi nikakve atribute vezane za dnevnu politiku. Drugi primjer; na duhovnoj akademiji odranoj 1992. godine u velikoj hali Beogradskog Sajma, kojoj je prisustvovalo 80% oficira i ljudi u uniformama, govorio je episkop zahumsko hercegovaki Atanasije. Njegov odnos prema pripadnicima drugih religija ne bi toliko privukao panju da je on govorio samo u lino ime: U ime svih naih episkopa, ima nas dosta fala Bogu, u ime naih svetenika svih vernika, sav je srpski narod veran. uli ste nedavno rei Karadia i proitali. Kad pominjem njega ne pominjem ga to sam Karadievac, valjda bi on pre bio Atanasijevac nego ja Karadievac, ve zato to je ovek koji veruje i zna da je srpski narod verujui narod pa i oni koji su lino izabrali neveru ateizam, veli on, imaju religiozno vienje stvari. A, ne kako je donedavno govorio jedan predsednik da je srpski narod neverujui narod. Predstavljajui, dakle, sve episkope, kako je rekao, Atanasije (Jefti) se osvrnuo na licemjerni Zapad i ta vrsta terminoloogije bila je uobiajena i meu politiarima. Meutim, on je otiao dalje u objanjenju kako vidi druge oko sebe: A, i ova druga istonjaka islamska (religija, prim. E..) takoe je jo vie licemerna, ali ona nije religija iz Otkrivenja. Jadni bolesni Muhamed nije imao veze s Bogom nit' e iko ikad imati putem tim do Alaha. Samo ivi Bog koji se u Hristu otkrio samo je on uspostavio ivu zajednicu, jer je post'o ovek, stradao za nas. I u srcima je naim, kako ree nedavno jedan svetogorski iguman, kada je posetio nae borce. ta e rei Svetski savet crkava, ta e rei gospoda utogljeni beogradski intetektualci koji misle da ako svetogorac poseti srpski front da je to izdaja pravoslavlja. Oni bolje znaju pravoslavlje od svetogoraca. Pa je rekao: Brao, ginu muslimani, stradaju. ao nam je tih ljudskih bia, stradate i vi i ao nam je zbog tog stradanja, ali oni se zanose jednim demoniziranim prorokom - lanim, a mi imamo Boga koji je posto'o ovek i za nas se raspeo i stradao. Ove poruke se mogu tumaiti i shvaitit kao direktni ratni pokli ili kao smjesu vjerskog i politikog ekstremizma iji je cilj da pali oficire i nuniformisana lica koji odlaze na front. Poruku episkopa Atanasija moe da shvati neko ko ne poznaje religije

drugih, a takvih je apsolutna veina ne samo na junoslovenskim prostorima, kao pravo da se unitavaju drugi, jer oni u ovom sluaju vjeruju u lanog proroka (muslimani) ili su licemjerni (rimokatolici). Jedno i drugo je isuvie veliki grijeh da bi ga jedan istunac oprostio. Episkop Atanasije se, meutim, ne moe posmatrati jednostrano ili kroz jedan dogaaj. Koliko god je na pomenutom skupu pokazao mrnju prema drugima, toliko je na poetku rata javno govorio da Srbi iz tog rata nee izai ista obraza vidjevi kakve su zloine poinili pripadnici njihovih oruanih formacija u Zvorniku. Nekima od uesnika u tim zloinima sada se sudi u Specijalnom sudu u Beogradu. On je, ujedno prvi velikodostojnik Srpske pravoslavne crkve koji je jo tokom rata posjetio muslimanski i hrvatski dio Mostara i razgovarao sa predstavnicima Islamske zajednice i Rimokatolike crkve. Cilj je bio zatita pravoslavnih svetinja. Religijska podloga politikog ekstremizma ogleda se na svojevrstan nain na jo jednom primjeru iz rata. Naalost, nisam u mogunosti da pominjem imena jer se sve ovo zasniva na usmenom iskazu trojice ljudi svjedoka. Naime, kada je 1995. godine, poela evakuacija stanovnitva epe (enklava UN) jedan od teologa iz tog mjesta koji je ivio u Sarajevu zabranjivao je bosanskim vlastima da izbave i njegove roditelje koji su bili u pomenutom mjestu. Obrazloenje je glasilo: Ako je Allah odredio da oni budu etnike rtve tako e morati da bude. Na kraju je itav sluaj okonan onako kako su nalagala pravila ponaanja u tom vremenu. Uoljivo je, meutim, da je jedan visoko obrazovani ovjek koji se poziva na vjeru prenebregnuo da je, po islamskom uenju, uvanje ivota najvea obaveza i svetinja. ta je u tom trenutku diktiralo njegovo ponaanje vie je pitanje za psihologe i psihijatre. Ovo je samo nekoliko primjera koji govore koliko se religija moe zloupotrijebiti u politike svrhe. I to nije nita novo. Moda se u poslednje vrijeme, na ovim prostorima, o tome govori otvorenije i argumentovanije nego ranije. I to ohrabruje. Jer, se i na taj nain prazni negativna energija. ----------------