ORIJENTALNI INSTITUT U SARAJEVU

40. 1990.
UDK: 49+89+93+01 (058) YU ISSN 0555 - 1153
PRILOZI
ZA ORIJENTALNU FILOLOGIJU
Izlazi jedanput godinje
Urednik
Dr AMIR (Sarajevo)
redakcije
Dr DUANKA (Beograd), Mr LEJLA ),
Dr NIMETULLAH HAFIZ (Pritina), Dr ISMET KASUMOVIC (Sarajevo),
Dr FEHIM NAMETAK (Sarajevo), Dr ALEKSANDAR STOJANOVSKI
(Skopje) i Dr IGNACIJ VOJE (Ljubljana)
POF VOL. 40 l- 484 SARAJEVO 1991.
L' INSTITUT ORIENTAL A SARAJEVO
40. 1990.
UDK: 49+89+93+01 (058) YU ISSN 0555 - 1153
RE VUE
DE PHILOLOGIE ORIENTALE
Annuaire
RMacteur
Dr AMIR (Sarajevo)
Les membres de la redaction
Dr DUANKA (Beograd), Mr LEJLA (Sarajevo),
Dr NIMETULLAH HAFIZ (Pritina), Dr ISMET (Sarajevo),
Dr FEHIM NAMETAK (Sarajevo), Dr ALEKSANDAR STOJANOVSKI
(Skopje) et Dr IGNACIJ VOJE (Ljubljana)
l POF
VOL40 l- 484 SARAJEVO 1991.
Odgovorni urednik:
Mr AHMED S.
urednik i korektor:
Mr LEJLA
Adresa redakcije:
Orijentalni institut, Sarajevo
Veljka 5/111
U finansiranju ovog broja je Savez
i pokrajinskih SIZ-a djelatnosti u SFRJ
tampa:P.P. UNIKOPIS, Sarajevo
Za tampanju: Kenan
SADRAJ- SOMMAIRE
I IZVORNI RADOVI
1. Filologija
a) Jezik
Teufik Homonimija u arapskoj leksici - Homonymy in Arabic
Vocabulary 9
Dragana Upo'redna analiza kolokvija/izama u rjelnicima - A
Comparative Analysys of the Colloquialisms in Dictionaries 19
Ekrem O funkciji posesivnog sufiksa -(s)i i zamje-
nica bu i fU u savremenom turskom jeziku - On Deictic
Function of Possessive Sufix -(s)i and the Pronouns Bu and
$U in Contemporary Turkish 25
Kerima Filan, Turski pluskvamprefekt kao prevodni ekvivalent nekih
srpskqhrvatskih glagolskih vremena - Turkish Pluperfect as
a Translational Equival,ent for Some Serbo-Croatian Past
Tenses 39
Aida Struktura pogodbenih u perzijskom jeziku - The
Structure of the Conditional Sentences in the Persian Lan-
guage 55
b) Knjievnost
Amir Neke karakteristike proznog stvaralatva na orijentalnim
jezicima kod nas - Some Characteristics of Our Prose
Works in Oriental Languages
Lejla Lijepa knjievnost u manuskriptima Orijentalnog instituta u
Sarajevu - divani - Belles-lettres in the Manuscripts Posse-
ssed by the Institute for Oriental Studies in Sarajevo - Di-
wans
Vojna Humor u turskoj knjievnosti -Humor in Turkish
Literature
63
79
91
2.Istorija i diplomatika
Boris O moralnom stanju Bosne pred 1463. godinu - Morals in
Bosnia Shortly Before 1463 115
Ahmed S. Privredna i konfesionalna struktura stanovnitva u
Hercegovini krajem XVI - Economic and Confes-
sional Structure of the Population in Herzegovina at the
End of l rf' Century 125
Hatida Vzsoko u sastavu Osmanskog Carstva -XV i XVI
Vzsoko within the Ottoman Empire- ls"' and 16th
Century 193
Fazileta Socijalna struktura stanovnitva Poege - The Social
Structure of the Inhabitants of Poega 219
Adem O nekih osmanskih popisa u vezi insti-
tucije vakufa u Bosni u XVI i XVII - About the
Specifies of Some Ottoman Cadastre Registers in Connec-
tions with Institution of Waqf in Bosnia in l rf' and 11"
Century 237
Snjeana Buzov, Vlasi Istrije na sjeverne Dalmacije u popisnim
defterima 16. - Vlaches of Istria in the Region of
North Da/matia Regarding Register-Defters of the l il' Cen-
tury 243
Behija Zlatar, O sudbini ratnih zarobljenika u Sarajevu u XVI
- Destiny of the Prisoners of War in the J(/h Century 259
Amina Muslimanska imena u Opirnom popisu bosanskog
sandaka iz 1604. godine - Muslim Names in the Compre-
hensive Census of the Bosnian Sanjak in 1604 267
Nenad Bonjaci u bici kod Sente 1697. godine - pjes-
nika Fidai-bega - The Bosniaks in the Battle near Senta,
1697 - View of the Poet Fidai-bey 309
Enes Pelidija, O Bosanaca u tursko - persijskom ratu 1727. go-
dine - Participation of Bosnian People in Turkish - Persian
War, 1727 335
Ibrahim Odjeci kandijskog i morejskog rata u Bosni posma-
trani kroz aktivnost bosanske feudalne porodice iz
- The Echo of Candia and Morea Wars in Bos-
nia Seen Through the Activity of Bosnian Feudal Family
from 345
II PRILOZI
Medida Matrakc;i Nasuh u domeni osmanske minijature
- Matrakc;i Nasuh in the Field. of Ottoman Miniature Paint-
ing 383
Nimetullah Hafiz, Prilog rasvetljavanju uaib-pae Sipahija i
njegove uloge u Prizrenskoj ligi - Contributio11 to Elucida-
tion the Figure of Shuaib-pasha Sipahi and His Part in
Prizren 's League 393
III PREVODI
Rade O Satiju al-Husriju i njegovoj nacionalnoj ideji - About
Sati Al-Husri and his National Idea 399
IV BIBLIOGRAFIJE
Feti Mehdiu, Prilog bibliografiji jugoslovenske orijentalistike 1966- 1990
(arabistika na albanskom jeziku u Jugoslaviji) -A Contri-
bution to the Bibliography of Yugoslav Oriental Studies
1966- 1990 (Arabic Studies in Albanian Language in Yu-
goslavia) 413
V KRITIKE
Nenad Osmanska Bosna i Osmansko Carstvo u djelu "Stva-
ranje Jugoslavije 1790- 1918" Milorada - Otto-
man Bosnia and Ottoman Empire Regarding the Book
"Stvaranje Jugoslavije (The Creation of Yugoslavia) 1790-
1918" by Milorad 433
VI OCJENE I PRIKAZI
Jesus Riosalido, Tesoro de reglas, Gramatica arabe comentada (Faruk
459
Paolo Minganti, Appunti di metrica araba (Svetlana 460
Milan Konjugationsgeschichte der Turkischen Sprache (Ek-
rem 460
Srpskohrvatsko-perzijski (Vesna 462
Mehmed Mejlija Guranija, Izbor iz poezije. dr Lamija Ha-
i Salih Trako (Lejla 464
Junus Emre, eros, prevod Jasna (Amina iljak) 465
Prof. dr Mine Mengi, Divan hikemi tarzin bayak temsilcisi Nabi
(Amina iljak) 467
Feridun M. Emcen, XVI aszrda Manisa kazasi (Amina 469
Dr. Ahmed Akgiindiiz, Islam hukukunda ve osman/i tatbikatznda
vakzf muessesesi (Snjeana Buzov) 470
Boris Srpska pravoslavna crkva u Bosni i Hercegovini do ob-
nove patrijarije (Behija Zlatar) 473
Alen Struktura saraja - azijatski despotizam kao tvorevina
mate na Zapadu u XVIII veku (Mirjana 475
Dr. Ahmed Akgundllz, Osman/i kanunnameleri ve hukaki tahlil-
leri (Snjqana Buzov) 476
(priredio), tefter (Ramiza 479
Francis Lamand, Islam u Francuskoj (Jasna 480
Shastric Traditions in Indian Arts (Svetlana 482
World Bibliography of Translations of the Meanings of the Holy Qur'an
Printed 1515- 1980 (Slavica Denadija) 483
TEUFIK
(Sarajevo)
HOMONIMIJA U ARAPSKOJ LEKSICI
UVODNI DIO
Homonimija spada medu vane pojave, srodna je polise-
miji, a suprotna sinonimiji.
1
Njeno u okviru leksikologije po ne-
kima se naziva homonimika.
2
Ona se moe promatrati, i u domenu same lingvistike, i
to s fonetskog, morfolokog ili stanovita, a da ne govorimo s
onog to joj prvenstveno odgovara, s obzirom na njenu vlastitu
prirodu. U nekim, pak, ona ima dodira i s pitanjem upotrebe
u stilistici, a pored toga, i u nekim drugim oblastima, ona moe biti
zanimljiv i koristan predmet i izvan disciplina.
Na Zapadu se homonimija, uporedo s drugim pitanjima semantike,
od prvih dana osamostaljenja te nove grane, zapravo
negdje u prvoj polovini 19. od Reisiga i Breala, a neto kas-
nije i od strane mnogih drugih

Pri vlastitog jezika,
4
i to od samih iako ne odmah
sistematski, arapski filolozi zapazili su mnoge osobine Ta-
kva zapaanja javljaju se s prvim arapskim "Kitabu-1-cain" od
Al-Hama b. - AJ:tmeda Al-FarahTdiya (umro izmedu 786. i 791. godine n.e.).
moemo i u prvoj sistematskoj gramatici arapskog je-
zika zvanoj "Al-Kitab", koju je sastavio, na osnovu rada svojih prethodnika
na tom polju, <Amr b.-cUtman Sibawayh (u. 779).
Zanimljivu i korisnu pruaju brojne leksikografske
monografije ranih arapskih filologa (od - u. 830, pa do lbn-Ha-
lawayha - u. 981). Takvu materiju posebno sadri kasniji veliki potpuni
l O raznim pojavama vidjeti djela: Stephen Ullmann, The princip/es of semantics,
Glasgow, Third impression, 1963. V.A Zvegincev, Semasiologija, Moskva 1957.
2 O homonimiji i polisemiji govori, izmedu ostalog i Midhat Jezik i njegova struktura,
I izdanje, Sarajevo, 1985, str. 293-297. - O polisemiji vidjeti rad: Teufik "O polisemiji
u arapskom jeziku", Prilozi za orijentalnu filologiju (POF), 8-9, Sarajevo 1960, str. 7-27. -Poj-
move: homonim, homoniman i homonimija, te homonimika, pogledati u djelu: Rikard Sime-
on, Enciklopedijski naziva, I, Zagreb, 1969, str. 486-7.
3 Kratko o tom historijatu semantike govori Ullmann, op.cit., str. 1-4.
4 O arapskoj filologiji do 20. vijeka dao je kratak pregled V.AZvegincev u knjizi: Istorija arab-
skogo jazykoznanija, Moskva 1958 (svega 80 strana).
lO Teufik
nik arapskog jezika, zasnovan na bazi, fi l-luga"
od Ibn Side (u. 1065).
Neto ranije pojavilo se obimno djelo, uz teorijsko razmatranje, o raz-
nim pitanjima, pa i onim iz oblasti semantike arapskog jezika, pod
naslovom od lbn-Ginniya (u. 1002).
Pored mnogih drugih arapskih srednjevjekovnih jezikoslovaca, istak-
Galalu-1-dina Al-Suyutiya (u. 1505), a njegovo obimno filo-
loko djelo s vrlo raznovrsnom tematikom i brojnim primjerima, "Al- Muz-
hiru fi culUmi-1-lugati wa anwa"i-ha", na osnovu vrlo brojnih djela
njegovih prethodnika. Tu on jedno poglavlje pojmu pod na-
zivom al-mutarak, to po svome odgovara savremenim terminima
semantike: polisemna ili, pak, i: homonim.
Savremeni arapski filolog Ibrahim AnTs (u djelu "Dala:latu-1-alfaz", i
dr.) terminom al-mutarak (al-latit) samo homonime. Pored njega,
a arapski jezikoslovci,
5
priklanjaju se u svome radu novijim
gleditima u zapadnoj lingvistici (kao to su, npr.: Murad Kamil i IbrahTm
Al-Samarra"i, i dr.). Nasuprot njima, jo uvijek ima i takvih na
polju savremene arabistike, koji se preteno dre metoda tradicionalne arap-
ske gramatike (kao to su, izmedu ostalih: Muhammad Al-Mubarak, cAbdu-
1-W'aQid WaiT, Sub }.li Al-Salil.l, e Abbas Basa n, i dr.)
I jedni i drugi svoje manje ili radove, pored ostalog, i
raznim pitanjima iz domena semantike arapskog jezika, u prolosti i sada-
njosti, a njima neki se bave i pojavom homonima.
Prije nego to bismo preli na samo upoznavanje s homonijom u arap-
skom jeziku, prethodno se osvrnuti na neka vanija pitanja u vezi sa
pojavama, a koja su manje ili vie povezana i s problemom jav-
ljanja homonima
Kako se u ovom radu baviti pitanjem iz se-
mantike, potrebno je osvrnuti se na ivot u vremenu otkako
je to pratiti, uz raznovrsnih pisanih podataka dobijenih nje-
govim To je dijahrono pojava u vezi s rije-
a takav je zadatak historijske homonimike.
kako oblike tako i njihova kroz prola
vremena, pa uporedivi to s njihovim sadanjim stanjem, da se
u oba ta svoja vida mijenjaju, polagano, ali neprestano. One su, naime,
stalno izloene prema svojoj prirodi i upotrebi, raznim fonetskim, mor-
folokim, a svakako i brojnim promjenama.
Naime, su u trajne procese, uz-
roci lee u samoj prirodi ljudskoga govora, drugi u ljudima kao njihovim no-
5 Tako je po miljenju V.M. Belkina, u radu: Arabskaja leksikalogija, u kome (na str. 9-14)
razmatra razvoj te grane kod Arapa.
Homonimija u arapskoj leksici ll
siocima, a u svijetu koji ih okruuje. Kao posljedica svega toga, izmedu
ostalog, dolazi, svjesno ili nesvjesno, do stvaranja novih i a
stare se, u smislu, mijenjaju i javljaju u novoj ulozi ili se, pak,
gube iz ive upotrebe.
odn. djelovanje, pa bilo ono istodobno ili uza-
stopno, ili drugim aktivnost tih egzogenih (vanjskih) i endogenih
(unutarnjih) sila, neto je to je trajno, nezaustavljivo i
povezano, te u oblasti jezika i te kako djelotvorno.
iva je, dakle, pod utjecajem tih raznih faktora koji na nju stalno
djeluju u raznome smislu. Uz fonetske, su vezane i pro-
mjene, pa tako i obrnuto, a sve su one zavisne od kretanja u stvar-
nome svijetu. Razvoj jezika neke ljudske zajednice, kao prvenstveno dru-
tvene pojave, u stvari je samo dio njene kulturne evolucije u cjelini.
Taj razvojni proces stalan je i dugotrajan, ali neki u ljudskoj
povijesti mogu nekad brzo, snano i djelovati na kretanja u ljud-
skom drutvu, pa tako i na sam jezik u raznome smislu.
Tako je od velike vanosti za arapski jezik bila pojava islama
kom 7. sa svim posljedicama proisteklim poslije toga i to za nje-
govo ustaljenje, promjene u njemu i njegovo kroz vijekove sve do
danas.
Za njegov razvoj su sve intenzivniji kontakti arapskih zemalja
sa Zapadom od 19. a u novije doba nagli uspon nauke i
tehnike, kao i nekih drugih vidova ljudske djelatnosti.
U dodirima Arapa sa drugim narodima dolo je i do uzajamnih je-
utjecaja, pa tako i do razmjene njihove leksike. Pri tom je arapski je-
zik dao raznim jezicima hiljade svojih primivi iz njih izvjestan broj
ali znatno manje nego to je njima dao. Ipak je to bilo od izvjesne
vanosti za sastav njegove leksike, a donekle i za razvoj homonimije u njoj.
U vezi s tom leksikom te uzrocima promjena po-
jedinih sada kratko spomenuti neke od a pod up-
livom spomenutih raznih unutarnjih i vanjskih
U svoga postojanja su po obimu svoga
znatno Medutim, tokom njihove ive upotrebe, one taj obim mo-
gu proiriti (ekstenzija ili suziti (restrikcija
Bez obzira na sam obim konkretnog
uz potrebne uslove za to, mogu se upotrijebiti u tzv. prenesenom ili figu-
rativnom apstraktne naravi, dobivi ga svojom posebnom upotre-
bom u tzv. stilskim figurama. Takve su, od npr.: metafora, metoni-
mija, sinegdoha, eufemizam, ironija, hiperbola, elipsa, i dr. Zbog njihovog
naziva "stilske" ne treba shvatiti da su one samo na upotrebu u
poeziji ili prozi, nego su one sastavni dio stila naeg svakodnev-
nog govora, a da mi toga moda i nismo svjesni.
U vezi s naim estetskim i sl. stavom prema sadraju
naih i one mogu, prema situaciji, imati neku manje-vie pozitiv-
12 Teufik
nu ili negativnu vrijednost za nas, tj. one mogu tada, u naem
i doivjeti odredeno poboljanje (amelioraciju) ili pogoranje (de-
precijaciju) svog prvobitnog smisaonog sadr3ja.
za nas imaju, pored svog intelektualnog sadraja, i svoju
emotivnu i volitivnu vrijednost, tj. mogu izraavati i te dvije komponente na-
eg duhovnog naime: naa i nau volju. Ona su raznog inten-
ziteta, a da bi se izrazio stepen toga u nekom vidu u jeziku, pos-
toje razna sredstva za to u raznim njegovim domenima: fonetici, morfologiji,
sintaksi ili semantici, gdje se takve nijanse sadre u samim
ili ih mi jednostavno u njima zamiljamo, ili elimo da postoje,
prema tome kako one djeluju na nas ili mi elimo djelovati na druge ljude.
POSEBNI DIO
u raznovrsne odnose sa drugim pojedina ne-
kada preuzme izvjesno od neke druge ili od vie njih, pa tako
, do podudarnosti (jednakosti) dviju ili vie i to je
pojava sinonimije
Medutim, na djelu je i suprotan proces, tj. da jedna te ista pos-
tepenim razvojem dobije vie srodnih uzajamno manje-
vie povezanih, pa se takva pojava naziva polisemija
nost).
Kako je u polisemija je homonimiji, ali se od
nje razlikuje po tome to homonimija (istoimenost)
nepovezana jedne U stvari, tu se radi o vie seman-
ali su sve one istoga izgovora.
6
Obje ove pojave spadaju u osnovne osobine
U arapskoj leksici zastu,r.ljene su u vrlo velikoj mjeri. Za polisemiju i ho-
monimiju zajedno :J;J (; su brojni primjeri tih mno-
Tak6 G. Zaidan da u arapskom jeziku postoji kojih
200 sa po 3, 100 sa po 4, tako i 100 sa po 5 pa
mnoge sa 6 ili 7 i vie, a pojedine imaju i preko 20, kao:
' J'
)':,5. , i - po 25, J t; - 27, U:!& - 35, a
60 raznih

Od homonimije treba razlikovati tzv. homoformiju (istolikost) koja
obiljeava podudarnost pojedinih oblika nekih iz raznih kategorija, a
kada se one podudarajJI u svojim osnovnip.
oblicima, kao su (glagoli i ; = pribliiti i f = najblii;
" i = nazivati i ::.:. , =cnaJ'vii, i sl. t"'
,r:" ..... ' lc--
NaraVno da su samo prividni homonimi tzv. homografi (isto pisane ri-
To se javlja u arapskom pismu kada se ne obiljee znakovi
6 O razlici tih dviju pojava uporedi kod op.ciL str.294.
7 Vidi: Girgt Zaidan, Kitllbu ta'flbj tldi!bi-1-lugati 1-carabiyati, Al-Qmlira 1912, sv. I, str. 47,
5.
Homonimija u arapskoj leksici 13
(za vokale i dr.), pa isti grafem vai za istoga korijena, a raznih zna-.
i izgovora, npr.: rk moe se (uzevi
samo arapske na ove
ealama = obiljeio je,
0
Ulima = obiljeeno je;
0
alima = znao je,
0
Ulima =
= znalo se;
0
allama = je,
0
Ullima = je;
0
alam = zastava,
brdo; calm = svijet; cilm = znanje, nauka, znanost.
S stanovita u arapskom jeziku moemo razli-
kovati potpune i nepotpune homonime. U oba oni moraju pripadati
istoj vrsti

Potpuni su homonimi one koji se podudaraju u svim
svojim oblicima. Primjeri su za njih:
= - razdoblje - popodne; .j .1 = irina - ponuda;
.,. = kretanje - remen;"' ., = d tirati - natapati;
J,. = = nastupiti - razdrijeiti; u- = naotriti - ozakoniti, i dr.
Nepotpuni su homonimi oni koji sc podudaraju samo u ne-
kim svojim oblicima. Evo nekoliko primjera za njih: '
,,
(l. lice jednine: ) = biti gluh, a ( ) =
fA " , ( 'k ( ...... ) r"' k' . .
)k ..:.,,...;. ) = biti s up, a Ji = Ipjeti;
d{ ) = a ( .::1 ) o podnevnoj egi, itd.
u /

(
homonime u arapskom s obzirom na dananje stanje (tj.
sinhrono) oni se mogu podijeliti na tri skupine: a) b) derivacione i
e) homonime.
9
a) homonimi
homonimi se dalje mogu podijeliti najprije na stare, neprave
homonime, koji se razlikuju po svojim infinitivima. Takvi su,
npr.: ",;; , a infinitiv: = prema: .; ; l _;, 1 '..l
(
.l. ) l .. i , ( "l .r ( . b' . 'h . J/
... 1 =m atttl to; . .L-:"'"". 0-"t", =.J ,Itl u , a
... -l _. _ , < = stanovati, IVJeti; l .. = a
t:,.. cp
.. ." l
1
"" = .r 1 4 ! ,.., = biti gorak, a
-.;_. l d d . "' "'
.r ;'.r = pro 1 pore , 1 r.
Druga skupina homonima nastala je primanjem koje
su se onda po izgovoru adaptirale i sa starim
pa su tako nastali neki parovi homonima, od jedne arapske i druge strane
kako je u primjerima: !:.,;. = ljubav odn. (iz
= izbor odn. krastavci (perzijski);
1
-i.;_s = trn odn. (pe
j;,
8 Ovakva podjela izvrena je prema Belldnu, op.cit., str. 141.
9 I ovo je dato prema Belkinu, op.cit, str. 142-3.
,_
fil
.:::.
o
14 Teufik
1 t:;_ = stup odn. krtenje (aramejski); = morski pas odn. gro,
pjaster j:j = odn. dvorac (latinski), i dr.
Neki od ovakvih parova uli su u arapski iz dva strana jezika, izjed-
se po izgovoru, a zadravi svoja kao to je u prim-
jerima: = karta, mapa a (perzijski); (;}(j = kupac
glup, slab (perzijski); :_;,l( = zakon citra (perzijski):
L:,. = luka emajl (perzijski), i dr.
,
b) Derivacioni homonimi
To su oni homonimi nastali usljed podudarnosti u izgovoru, a izve<J.eni
su (i ( _.: )
7 .9!ktat, 11.-f)l. ( < ) l) punjell;!e;:: .u 1 V- )S .u l ) = a ! ,
<\'t J J' l l . = .' 'C ( ... r ) , (
" 6h ) - kozm, ;:,lJ ( < )J ) - posjetllac, a ;:lJ ( " )J J =
onaJ koji i dr.
Neki se homonimni glagoli izvJ,Jge iz raznih osnova istoga a
takvi su, npr., :::;s (< =bogat) = obogatiti se, a ;s;
I ... o1 . . (.!. " " ,.., ' J C:
(< = pjesma) = pjevati; t'"\i:; ( <

= diO) = raz-
djj;liti;1a ... = zakletva) se zaklinjati;
).e ( < 4 )L., = molitva) = moliti se, a ( < = zagrijati) = za-
grijavati, i dr. ,
Kod i ...s;:l glagola VIII vrste po obliku se par-
ticip aktivni i pasivni, pa tako nastanu, npr., ti participi, od glagola
." ""'.# -s:.... J'"
( \...<,; ): , = zauzeti: .... ....= koji zauzima i zauzet; ili od
glagola ( --s": l ) 't{; 1 = izabrati: = koji izabire i izabran, i sl.
:r. . ) '
Derivacioni homonimi rezultat su formalny.podudarnosti homonimnih
izvedenica, kao to su, npr.: .:, L: ( : :., L, l = zadesiti, pogoditi) =
= ranjen, boiestan i (
= = letjeti) = letenje i uzletite; J-t;: ( < = uhapsiti) = uhap-
en i logor, i dr. "'
e) homonimi
Oni nastaju po izgovoru
i raznih funkcija, a izvedenih iz istoga korijena. Evo
k l
'k . .
1
J ..... ( " ... , l k .6 ...
ne o 1 o pnmJera: ,...,;. .l < J_; .l = u 1 = u aza , a \...,;. .l
." J "' ""'
(< J> J =prihod) = prihodi; _,. , \L'= kormilo, a s_\L:' ( < ".s L::
$ '' U L L.:,..
= stanovnik) = stanovnici; rw l ( = dio) = dijelovi, a
, l ,. s """ ..
( s ... =zakletva\=zakletve t)lg (<:t;;_ =
r l....w.8 .: " $ ... -;.l , ". e:-.,
=jedro) =jedra,; .. ( ; .. _ :==' .. =
osnovna kola, a ...., LS ( < ._.:..IS s-"" - p1sa_;) - p1san,
( < :;; = stajati) = stajanje, a

( < = koji stoji) = oni koji
stoje, i sl.
Homonimija u arapskoj leksici 15
U ovom dijelu rada navedeni su najvaniji nastajanja raznih vr-
sta homonima u arapskom jeziku. Uz to su se vidjele. i njihove morfoloke
karakteristike, te po se oni mogu razlikovati, pa na osnovu
toga dijeliti na spomenute posebne skupine.
U izlaganju se jo na djelovanje raznih faktora,
a onih prirode, koji su na djelu pri stvaranju ili gublje-
nju pojedinih homonima.
ZAVRNI DIO
U odredenim uvjetima i pod uticajem raznih od kojih smo
neke ranije istakli, pojedine postaju polisemne ili ho-
monimi. Nekad je teko otru granicu medu njima. Naime, deava se
da u duoj upotrebi sve vie nijansira svoje prvobitno
tako da se ta nova iako donekle povezana,
sve vie razlikovati jedno od drugog. To moe dovesti i do prekida te
njihove veze s osnovnim pa i s nekim novim
njima. Tako se desi da sa ne moemo utvrditi da li su ta
potekla iz osnovnog ili su dola do neke, po izgovoru iste, ali i
porijeklom sasvim Tako je, eto, od neke polisemne
mogao postati homonim, bar na prvi pogled, bez nekog dubljeg istraivanja.
Bez obzira da li se radi o jednoj ili drugoj vrsti, postavlja nam se i
pitanje upotrebe takvih te kako ona ne remeti normalno
funkcioniranje ljudskog jezika. Drugim kako zbog upotrebe takvih
ne dolazi do nejasnosti i nesporazuma medu ljudima pri njiho-
vom uzajamnom komuniciranju.
Ullmann na to pitanje
10
odgovara da je kontekst glavni
koji otklanja sve te smetnje pri sporazumijevanju me-
du ljudima neke zajednice. On tu (prema navodi da nije potreban
nikakav poseban napor da se potisnu razna neke jer ona u
govornoj situaciji i ne prelaze prag nae svijesti. Nama se javi sa-
mo ono koje odgovara upravo toj situaciji. Mi, dakle te mnogozna-
upotrebljavamo u ovom, u onom a da
nismo ni svjesni postojanja drugih njihovih u tome trenutku. ,
Ipak, pitanje manjeg ili broja pojedine
u odnosu na to koliko se njenih zadrati, promijeniti, zamijeniti
drugim ili izgubiti, nije nikako bez vanosti. Ono se javlja i u vezi sa sud-
binom samih nosilaca tih s obzirom na njihove dodire s os-
talim a pogotovu s njihovim Tako vjerojatno,
polisemne biti tim postojanija, to su bolje vezana
s njenim osnovnim Nasuprot tome, sasvim disparatna
nekog homonima tee se zadrati uz njega za neko vrlo dugo raz-
doblje, pa ni ostati bez neke manje ili promjene svoga sadraja.
10 Vidjeti u vezi s tim pitanjem kod njega, op.cit, str. 207.
16 Teufik
Sinonimija moe utjecati na to da se smanjuje broj
nih Sinonimi, naime, nekada privremeno, a nekad i za stalno, preuzi-
maju odredeno takvih a ona labavije vezana za nju.
Pogotovo je to nevezanih homonima
tj. ona se prestaju upotrebljavati uz njih, postavi sinonimima nekih drugih
ili se izgubivi iz upotrebe.
I sam broj od vanosti je za njihovo odra-
nje ili gubljenje. Postojanje velikog broja (smisaono ne-
vezanih) lake dovodi do njihove zamjene onim srodnijim, iz potrebe za jas-
nijim izraavanjem, a radi boljeg sporazumijevanja neke ljudske za-
jednice. Tako neka njena mogu preuzeti sinonimi, a druga se iz-
gubiti iz upotrebe, zbog nestanka samog predmeta i onoga to je oz-
tim Sinonimija, dakle, djeluje u pravcu smanjivanja broja
a nekad i potiskivanja iz upotrebe i samih takvih
tj. ona u izvjesnoj mjeri smanjuje broj a vje-
rojatno najvie samih homonima. Nasuprot tome, dovodi,
pored ostalih faktora, i do pojave novih sinonima, tj. ona pomae donekle
proces sinonimizacije.
Ako dovodi do vezivanja novih sa starim
ona se moe smatrati pozitivnom u tome smislu to se tako izbje-
gava gomilanje novih i njihovih brojnih oblika u i morfoloki
fond jezika. Kvantitativno, pak, leksika, u smislu,
uprotava jezik, a time olakava njegovo usvajanje i Naime,
obilje posebnih za sve nove i nove pojmove, jedna je od po-
za savladavanje i podesnu upotrebu ma kojega razvijenog jezika sa-
danjice. V tom dobro mogu posluiti neke polisemne dobivi
i nova, ali njenim ranijim srodna pa tako otkloniti po-
trebu za stvaranje balasta sasvim novih
Medutim, u vezi sa homonimima stvar je naravi. Vezivanje
mnogih uz pojedinu kada ona nisu povezana po
svome sadraju, dovodi do nejasnosti i nesporazuma, te oteava je-
zika, a pogotovu onim kojima on nije maternji jezik. Naime, raz-
voj svakog jezika ima svoj vlastiti tok. On se, istina, u mnogo slae s
razvojnim putem drugih jezika u tom pogledu, ako su ti istoga po-
rijekla i strukture. Prema drugim, pak, u vezi s tim postoje znatne raz-
like, pa je tako i sa homonimima u raznim jezicima, u ima medu njima
izvjesnog slaganja, a vjerojatno znatno vie neslaganja. I iz tog razloga, pored
homonimija ima svoju negativnu ulogu u jeziku, ali to nikako ne
da joj ne treba posvetiti odredenu panju. Naprotiv, kao
vanoj pojavi u arapskoj leksici, pored ostalih, treba joj obratiti
znatno vie panje nego to je to bio dosada u arabistici, pak,
u vezi s pitanjem normiranja arapskog vokabulara.
Homonimija u arapskoj leksici 17
HOMONIMUA U ARAPSKOJ LEKSICI
Rezime
U prvom, uvodnom dijelu rada autor se kratko osvrnuo na rad nekih
arapskih starijih i novijih filologa u vezi s semantike arapskog
jezika koje ima i za poznavanje pojave homonimije.
Zatim se govorilo o djelovanju raznih endogenih i egzogenih
sila i faktora na jezik a na promjene njegovih kako u
fonetskom, morfolokom tako i u pogledu.
Na stvaranje novih i novih spomenut je utjecaj prima-
nja stranih Tu je zatim djelovanje raznih promjena kroz due
ili vremenske periode. Takve su promjene nastale na razne kao
to su: ekstenzija i restrikcija figurativnom upotrebom usljed
amelioracije ili deprecijacije prvobitnog (neutralnog, intelektualnog)
nja pod uplivom emotivne ili volitivne komponente ljudskog duhovnog

U drugom, posebnom dijelu razmatraju se homonimi arapskog jezika.
Tu je na istaknuta razlika homonimije na jednoj strani, te
polisemije, homoformije i homografa na drugoj.
Potom su (prema V.M.Belkinu) razjanjene razlike tzv. pot-
punih i nepotpunih homonima u arapskoj leksici.
Zatim je dat pregled (s primjerima) za tri obuhvatnije grupe homo-
nima, a te su ove: derivacioni i
Pokazalo se, kao i za onu prvu podjelu, kako su nastali homonimi u
svim tim grupama, te kakve su njihove osobitosti na osnovu kojih se oni me-
razlikuju.
U zavrnom dijelu rada izloeno je ukratko djelovanje raznih
prvenstveno prirode (npr. sinonimije) bilo na stvaranje
bilo na nestajanje homonima ili samo nekih njihovih Postavljeno
je i pitanje uticaja broja pojedinih homonima, te koliko to
na odranje ili na njihovo potiskivanje iz upotrebe. Istaknuta je negativna
strana postojanja nevezanih brojnijih pojedinih homo-
nima zbog stvaranja nejasnosti i nesporazuma u komunikaciji
ljudima. uprkos tome, treba obratiti panju pojavi homoni-
mije i njoj srodnih osobina arapskog jezika zbog njihove va-
nosti a posebno u vezi s normiranjem njegovog vokabulara.
18 Teufik u f t i
HOMONYMY IN ARABIC VOCABULAR Y
Summary
In the introductory part of this study the author deals with the works
of some Arabic ancient and modern philologists regarding the researches on
the semantics of Arabic language which is important also for the study of the
homonymy.
Afterwards, he discusses the influence of various endogenous and exo-
genous forces and factors on the language in general, and especially on the
word changes regarding phonetics, morphology and semantics.
The influence of foreign words on the creation of new words and new
meanings is also mentioned. There is, as well, the influence of various chan-
ges of meaning throughout longer or shorter periods of time. Such changes
originated in different ways, as for example: extension or restriction of mea-
ning, figurative use of the words because of the amelioration or depreciation
of the original (neutral, intellectual) meaning of the word, under the influ-
ence of the emotional or volitive component of human spiritual being.
In the other, special part, the author discusses the homonyms in Ara-
bic language. At the very beginning he points out the difference between ho-
monymy on one side and polysemy, homophony and homographs on the
other side.
Afterwards, (according to V.M.Belkin) he explains the differences be-
tween so called complete and incomplete homonyms in Arabic vocabulary.
Then he gives the list (with the examples) of the three most frequent
groups of homonyms: lexical, derivational and grammatical.
lt is shown, as well as in the first classification, the origin of the ho-
monyms in all that groups, and also their characteristics on the basis of
which they differ from each other.
In the third, final part it is shortly exposed the influence of various
factors, mainly semantical (for ex. synonymity) either on the creation or on
the lost of the homonyms or some of their meanings only. The question is
asked concerning the number of the meanings of some homonyms, and how
much that number influences on their survival in language and their removal
from the use. It is also pointed out the negative side of the existance of the
semantically unconnected numerous meanings of some homonyms, because
it causes the vagueness and misunderstandings in communication. However,
in spite of that, more attention ought to be payed to the phenomenon of
homonymy and other characteristics of Arabic language that relates to it, be-
cause of their importance in general, and especially in connection with the
standardization of Arabic language.
DRAGANA KUJ
(San j evo)
UPOREDNA ANALIZA KOLOKVIJALIZAMA U
Uporedna analiza kolokvijalizama, kojom se nastojati baviti u
ovom radu, na materijalima Mustafa, Ibrahim et al.: Al-Mucgam al-
wasi(, I-II. Matbacat al-Qahira, 1960-1961, str. 1081, Wehr, Hans: A
Dictionary of modern written Arabic (Arabic -English), Ed. by J. Milton Co-
wan, Fourth edition, Wiesbaden, Harrassowitz, 1979, str. 1310 i Baranov, H.
K: Arabsko-russkij slovar', 5. izd. Moskva, 1976, str. 944, jeste pokuaj da se
izvedu dokumentima potkrijepljeni o mjestu i tendencijama tretma-
na kolokvijalizama u savremenom arapskom knjievnom jeziku. da je
svaki od voden svojom koncepcijom, dao stav i
osnov za razmiljanje, na samom se jasno pokazalo da nas ovak-
va analiza moe dovesti samo do konstatacije i opisa jednog stanja u arap-
skoj leksikografiji, odnosno lcksikologiji, koje po svojoj fizionomiji teko
moe ponuditi odgovor na pitanje: Koje su granice dozvoljenog kontakta iz-
medu knjievnog jezika i dijalekta?
najprije od nekoliko prikaza:
P .lal-Mucgam al-wasTt zabiljeio je kao kolokvijalizme
" "(485)," "(169)," "(478)," ;r:.1J1 "(296),
t):'r.J l " (114). Ako " uJ....;J l " brojem "l", zatim brojem
"2" " f I_,.:.J l " i tako redom, slika nam da paralel-
no pratimo tretman ovih kako u WEHROVOM (1979) tako
i u H.KBARANOV A (1976). Pri tome "al-Mucgam al-wasTt"
rimskim brojem "I", H.WEHRA brojem "II", a H.
K BARAN OV A brojem "III". Ukoliko se tretmani budu podudarali stavlja
oznaku "=",zatim ako dati kolokvijalizam u drugom ne bude
imao kolokvijalni predznak, oznaku "+" i ako nije uopte zabi-
ljeen, oznaku"-". Napominjemo da smo u ovom prikazu pratili kod
s kojim se vrilo poredenje prisustvo oznake za kolokvijalizam samo uz od-
dok nas ta oznaka uz neka druga ovog
puta nije interesovala.
Slika br. l
I II III
l. kolokvijalizam
+ +
2. kolokvijalizam
+ +
20 Dragana Ku
3. kolokvijalizam
= +
4. kolokvijalizam
= +
5. kolokvijalizam
- +
Drugi prikaz se na uzete iz H. WEHRA (izd.
1979). Oznaku za dijalektizam nose npr.: " ci..;; tanak" (118), "
abata" (534)," re nammlim" (1172), " (369)," Jo)!"
bala" (87). Kao i u prethodnom prvu od navedenih
brojem "1", drugu brojem "2" itd. Sve ostale oznake ovdje na isti biti
upotrijebljene, dakle "al-Mugam al-wasi\" rimskim bro-
jem "I", H.WEHRA brojem "II" ... Na osnovu svega navedenog dobi-
prikaz:
Slika br. 2
II 1 III
l. kolokvijalizam
- +
2. kolokvijalizam
- +
3. kolokvijalizam
+ +
4. kolokvijalizam
- +
5. kolokvijalizam
- =
prikaz se na koje je kao kolokvijalizme
obiljeio BARANOV u svom "Arabsko-russkij slovar'" (izd. 1976).
Ovdje-smo, kao i kod-naprijed navedenih prikaza, nasumice, nekog po-
sebnog reda i sistema izvukli nekoliko kolokvijalizama: " .::.....:. .x " (66),
"",. "" ,.. ".,_".
" .;J " (738), "
11
(363), " :'- " (562), " l)"-! " (70).
prikaz napraviti isti kao i prethod-
na dva prikaza- dakle, "," . ..:J, "," SJ.:: " itd.
oznaku "1", "2", "3" ... prema 'redu kojim snio ih gore tfuveli, dok
oznake "I", "Il", "III", "+", "-", "=" zadrati i ovog puta istu vrijednost.
Slika br 3
III I II
l. kolokvijalizam
- +
2. kolokvijalizam
- -
3. kolokvijalizam
- -
4. kolokvijalizam
+ -
5. kolokvijalizam
+ -
.
Uporedna analiza kolokvijalizama u 21
Pogledamo li jo jednom slike koje smo dobili, da je veoma
mali broj podudarnih tretmana, naravno ukoliko je data uopte zabi-
ljeena u s kojim se vrilo Razumije se da nam ovi pri-
kazi nisu, niti mogu biti, globalni orijentir u sagledavanju date situacije,
smo se njima posluili kao vrlo ilustrativnim u potkrepljivanju tvr-
dnje da nijedan od tri nije imao ni priblian selek-
tivni filtar za dijalekatsku " ,;.; ", koju BARANOV obilje-
ava kao dijalektizam, "al-Mucgam al-wasTt" uzima kao preuzetu iz
persijskog jezika ("al-Mucgam al-was-Tt" 1960-1961, 55), dok u WEHROVOM
na tu uopte ne nailazimo. O odnosu ova tri prema
dijalekatskoj leksici teko nam neto vie moe broj dijalektizama ko-
jima su oni dali "pravo Mnotvo leksike sa oznakom za dijalek-
tizam koju daje H.WEHR u svom (izd.l979) ne u odnosu na
relativno skroman broj zabiljeenih dijalektizama u H. K BARA-
NOV A (izd.l976) liberalniji i otvoreniji stav ovog prvog, odnosno puritan-
stvo i konzervativnost posljednjeg. Naprotiv, veliki broj koje WEHR
uzima kao dijalektizme BARANOV stavlja u red knjievne leksike bez ikak-
vih ograda, npr.:
d...bi yafta (eg.) pl.-at sign, signboard ... (WEHR 1979, 1294)
5""" J'J
4_6 L mn ..:.. lJQS 4. l) vyveska; (na dverjah); ...
(BARAN0\1 1976, 916)
furaya (.syr.) brush (WEHR 1979, 826)
.".,." s,. , ..,
4 L .i' , j ... (BARAN OV 1976, 590)
\1-1;. II (colloq) to finish (s.th.) (WEHR 1979, 295)
II 3) (BARANOV 1979, 232)
uy..aufa (colloq) sight, spectacle, view ( WEHR 1979, 577)
u,_:. mn. 1..1 - vid (BARAN OV 1976, 422)
Isto tako, dio leksike koju je uz oznaku za kolokvijalizam zah-
vatio u svom BARANOV (izd. 1976) nije naao mjesta u
H. WEHRA .,(izd. 1979), npr.:
nar. teper', (BARANOV 1976, 261)
1.:;; nar. l) snarui, vne; 2) naruu (BARANOV 1976, 62)
nar. ne; net; J- nevozmono; nel'zja (BARANOV
1976, 755)
u-:;:_j nar. ibo, tak kak; ... (BARANOV 1976, 714)
Y,_.;. nar. (Sirija) (BARANOV 1976, 420)
mn. 1; 5) nar. gost' (BARAN OV 1976, 149)
22 Dragana
Interesantno je da je nekoliko koje u H. K BARANO-
V A (izd. 1976) imaju oznaku koja opominje da se radi o dijalektizmu uvr-
teno u H. WEHRA bez takvih upozorenja, npr.:
)J'! nar. moroenoe (BARANOV 1976, 92)
)J-! buz, 6jy. buza ice cream (WEHR 1979, 100)
2) razumeetsja (BARANOV 1976, 535)
r,L.. mac/um ... ; of course! certainly! sure! no doubt! (as an affir-
mative reply); ... (WEHR 1979, 745)
Medutim, gotovo nijedan od gramatikalnih dijalektizama smjelo "gur-
nutih" medu leksiku knjievnog od str)!ne BARANOVA,nije dobio
"ulaznu vizu" WPHROVOG npr.: (26), -:::, j
1
-:.1
T " !.S"'".
(43} c:!Jk; dl' (42), ... l,),' lS} }243), (864), 0t.Z; (517),
L , t;. (152), (55), (318) ... Itd.
Razlike u procjeni dijalekatske teine koju uz odredene ograde moe
trpjeti knjievna leksika su u odnosu leksike koju je obiljeio H.
WEHR, odnosno BARANOV i materijala koji nam daje na uvid "al-
Mucgam al-wasq": je o tome da dio tih u ovom
nije registrovao, ili ako je do toga i dolo, vrlo se radi o tudicama koje
"al-Mucgam al-wasit" tako i biljei ne pri tom njihovog dijalekat-
skog posrednika, odnosno regionalnu upotrebu. Ponekad se deava da ozna-
ka za dijalektizam-regionalizam WEHROVOG izostaje, zajedno s
bilo kakvim drugim upozorenjem, u navodu te iste u "al-Mucgam al-
wasitu", ili se deava da u ovom posljednjem data bude registrovana kao
" (,.) ..U,....t l ", tj. porijekla. Npr.:
jift (eg.) forceps (esp. med.); tweezers, metal clamps (med.) ...
(WEHR 1979, 151)
(J) .::..1.1 ill :(,:,;'til)
("al-Mucgam al-wasit" 127)
4L sikka pl. clL. sikak ... ; (eg.) side street, lane (narrower than
aric) (WEHR 1979, 485)
("al-Mucgam al-wasit" 1960-1961, 442)
6.:i...:) kurea, kirea (eg.) crepe (fabric) ... (WEHR 1979, 961)
( ,. ) J' }J ,/a;. ay.;. ' l 0" : (
("al-Mucgam al-wasit" 1960-1961, 789)
.1"-t mTda pl. .1"-t miyad (eg.) lin tel, breastsummer (arch)
(WEHR 1979, 1095) ... s .. J .... ll '-. 'l ..... M.J.. (iW ... l)
( J ) ...u.... 'l ) f,a: e-- .... ol>o.l ..,
("al-Muegam al-wasq" 1960-1961, 900)
Uporedna analiza kolokvijalizama u 23
Uporedujemo li dalje, se vrlo upadljiva razlika u prisustvu
regionalnih popisanih i obiljeenih dijalektizama. Najmanje ovak-
vih odrednica daje "Arabsko-russkij slovar"' H. K BARANOVA, dok su
dijalektizmi WEHROVOG u broju dati u formi dijalekti-
zama-regionalizama. Ako se pri tom ima u vidu neuporedivo broj
sa oznakom za dijalektizam (regionalizam) u WEHROVOM od ko-
jih jedan broj kod BARAN OV A ili nema nikakvu oznaku ili je dat samo s
regionalnom markacijom, to navodi na o dvjema ipak
koncepcijama u vezi s ocjenom dodira knjievnog jezika i dija-
lekta. Taj dodir se, prema onome to nam prezentira grada WEHROVOG
deava, prije svega, na nivou leksike semantika ne prelazi okvir
bilo pojava i imenovanja iz najblie okoline bilo onoga to je vezano za spe-
ivot, i uopte kolorit odredene regije. Iz ovoga postaje jas-
no da knjievni jezik ne komunicira s nekom apstraktnom kategorijom
govornog dijalekatskog konglomerata, s izdvojenim dijalekatskim entite-
tima. Regionalizacija, tj. geografskim i granicama isparcelisana
upotreba knjievnog jezika pretpostavlja, dakle prema WEHRU, i posezanje
iz najbliih kolokvijalnih fondova. BARANOV ide mnogo dalje dozvoljava-
tzv. dijalektizme. Dijalektizmi BARAN OV A nema-
ju regionalnu oznaku, iz se moe izvesti da se radi o
manje-vie generalno dijalektizmima i to je dalo i za
zahvatanje nekih gramatikalnih ako ne za dijaleka-
ta, onda sigurno upotrebljivih i razumljivih na jednom irem BA-
RANOVU nije ostala nepoznata regionalna vrijednost pojedinih
sabir. prsiki (Egipet) (BARANOV 1976, 240)], ali je indiferentan na
nost da se takvim pojavama da kolokvijalna pozadina. Dodir dva sistema ov-
dje, izgleda, postaje interesantan onda kada se deavati na jednoj
optoj, razini. Oznaka "colloq" kod WEHRA imala bi otprilike
vrijednost oznake "nar" u BARANOVOM medutim samo nekoliko
tako obiljeenih u WEHROVOM ima isti tretman kod ovog
posljednjeg.
varijantnost i razudenost knjievnog
arapskog jezika ni u jednom od ova tri po svemu nije utvr-
divana na osnovu dovoljno pouzdanih kriterija standardnosti. Ti kriteriji, ka-
ko vidimo u "al-Mucgam al-wasi\u", mogu biti stabilni, ali ne i ne-
pokolebljivi da se ponekad ne bi osvrnuli i na dijalekat kao na neto to,
ipak, stoji kao prirodna baza i oslon knjievnog jezika, njegov
ali dakako najblii srodnik. ta je to to se iz dijalekta moe uzeti WEHRU
je pokazala beletristika i tampa upotrebom legalitet pojedinim
Tu istu pisanu vjerovatno, je koristio i BARANOV, ali se,
kako se vidjelo, koristio mnogo rastegljivijim kriterijima tako da je zahvatio
i ono prema je WEHR bio mnogo oprezniji. Pred nama su, dakle, tri
jednog istog jezika, ali taj jezik za svaki od njih jednako ne izgleda.
"Al-Mucgam al-wasi\" ne skriva normativne pretenzije i zato nam nudi jednu
"umivenu" fushu, imunitet i moraju u pitanje sravnimo li je
sa materijalima druga dva Oba, svaki sa svoje strane, biljeili su,
24 Dragana
da ne propisuju, svu onu leksiku koja se koristi u slubi savreme-
nog arapskog knjievnog varijeteta, kako bi bili od koristi da se razumije ono
na to bi se tu moglo Oba ova nesumnjivo vrlo kompetentna,
uspjeli su, "iz prve ruke", snimiti kontakt dijalekta i knjievnog varijeteta, s
tim to nam je BARANOV, nam se, ipak dao, ako ne vjerniju sliku,
onda sigurno vie materijala i podsticaja za razmiljanje o granicama dozvo-
ljenih kontakata "amije" i "fushe". Ova razmiljanja trebala bi se odnositi i
na urgentnost generalnih preispitivanja i uspostavljanja kriterija standardno-
sti koji bi stajali u tjenjoj vezi sa savremenog arapskog
svijeta i njenim potrebama, i time stekli uslove da budu istinski normativni
i pouzdano
UPORED NA ANALIZA KOLOKVUALIZAMA U
Rezime
Standardno varijantnost arapskog knjievnog jezika ni u jed-
nom od analiziranih nije utvrdivana na osnovu dovoljno pouzdanih
kriterija standardnosti. Ti su kriteriji ili stabilni, vodeni normativ-
nim pretenzijama, ili se radi o biljeenju svega onoga to se koristi u slubi
savremenog arapskog knjievnog varijeteta, u nastojanju da se bude od koris-
ti u razumijevanju onoga na to bi se tu moglo Utoliko, sva razmilja-
nja o granicama dozvoljenih kontakata "amije" i "fushe" svakako bi se trebala
odnositi i na urgentnost generalnih preispitivanja i uspostavljanja kriterija
standardnosti koji bi stajali u tjenjoj vezi sa savreme-
nog arapskog svijeta i time stekli uslove da budu istinski normativni i pouz-
dano
A COMPARATIVE ANALYSIS OF THE COLLOQUIALISMS IN DICTIONARIES
Summary
The concept of "fasaha" is not clearly determinated and therefore stan-
dardized variants of written Arabic language are not recorded on the basis
of unquestionable principles. These principles vary from dictionary to dic-
tionary and are either puristic and normative or aim at faithful record of lan-
guage as attested by usage. The result is seen in different presentation of
colloquialisms and also in impossibility of correct delimitation of possible
contact between "amiya" and "fusha". Nevertheless, it is clear that it is dif-
ficult to find respectable basis for serious discussion dealing with standar-
dized vocabulary of modern written Arabic, without general reexamination
and covering colloquialisms and dialect expressions, that have gained curren-
cy in written form, by norms truly based on language reality of Arab world
and present-day Arabic.
EKREM
(Sarajevo)
O FUNKCIJI POSESIVNOG SUFIKSA -(S)l
I ZAMJENICA BU I $U U SA VREMENOM TURSKOM JEZIKU
l. Odavno je miljenje da se koncepcija deikse "pokazala plod-
nom u nekoliko oblasti lingvistike, a u pragmatici i u
usvajanja jezika, gde neki smatraju da tih jedinica kod
dece predstavlja obeleje ranoga razvoja".
1
Primjena te koncep-
cije je plodotvorna u kontrastivnom genetski i tipo-
loki jezika, kao to je to sa turskim i srpskohrvatskim/
/hrvatskosrpskim jezikom.
2
2. Termin u naem tekstu upotrebljavati u irem zna-
On, prema tome, obuhvata egzoforu (ili spoljnu deiksu) i endoforu
(ili unutranju deiksu). Endofora se, pak, dijeli na anaforu i kataforu. Ma-
da se anaforom u irem smislu gdjekada pokriva i katafora, mi
mo, radi terminoloke preciznosti, termin katafora koristiti
za na kasniji tekst.
3
3. Ovaj rad, kako mu i sam naslov kazuje, ima za cilj da skrene panju na
neke upotrebe posesivnog sufiksa - (s)i (u
daljnjem tekstu PS -(s)i) i pokaznih zamjenica bu i u savremenom tur-
skom jeziku. U ovome deiksa objedinjuje
sredstva - od morfeme do demonstrativa - te se, sljedstveno
tome, nuno realizira i na nivoima. U procesu iden-
tifikacije funkcije PS - (s)i mora se i
nivo, da spomenuta morfema na oba nivoa nudi
za razjanjenje referencijalne veze. Iz istog se razloga demonstrativi bu i
moraju posmatrati na i nivou.
Stoga miljenje da se referencijalnost ostvaruje kao odnos je-
jedinica treba prihvatiti sa rezervom. Jer, kategorija referencijalno-
sti, uzevi, predstavlja odnos isto toliko koliko i se-

Kristal, Dejvid. Enciklopedijski modeme lingvistike.- Beograd: Nolit, 1988, str. 43.
2 Turski jezik Republike Turske, njem. Tiirkei-tiirkisch, rus. tureckij jazyk, tur. Tiirkiye Tiir-
k!;esi. Gdjekada se, radi uspostavljanja distinkcije u odnosu na druge turske /turkijske/ jezike,
naziva i osmansko-turskim, odnosno osmanskim turskim jezikom. Kad je u pitanju na jezik,
u radu se opredjeljujemo za termin srpskohrvatski.
3 O tome opirnije u: Klajn, Ivan. O funkciji i prirodi zamenica. - Beograd: Institut za srpsko-
hrvatski jezik, 1985, str. 41-42.
26 Ekrem
4. U ovome se radu zadravati na koji su po prirodi
referencije vrlo bliski ili u turskom i srpskohrvat-
skom jeziku, kao u primjeru "Vidio sam susjeda i njegovu enu".
4
Naime,
PS -(s)i vri istu funkciju kao i sh. prisvojna zamjenica njegov, npr.: "Ko-
karl+sr+nl gordiim".
5
Za nas su mnogo interesantniji primjeri
u kojima ovaj sufiks nosi potenciju naznaka za
konzistentnost primjera prevedenih na srpskohrvatski jezik ne samo da
nije nuna nego nije ni Drugim to su primjeri u
kojima spomenuta dva jezika organiziraju koncepciju deikse na bitno raz-
u skladu sa osobenim zahtjevima i potrebama svoje struk-
ture i svoga
5. Uprkos da se brojni upotrebe PS -(s)i mogu
na koliko-toliko opisati i tradicionalnom
kom terminologijom, u gramatikama i udbenicima turskog jezika njima
nije panja.
6
tavie, nerijetko se ti iz-
sa primarnim /posesivnim/ morfeme -(s)i. Na taj se
zapostavlja, a i ne da se njena sasvim
upotreba mora podvesti pod deiksu bez obzira na to da li se
radi o: a) /tj. frazeolokom/ ili b) nivou njene rea-
lizacije.
6. Nafrazeolokom nivou panju upotreba PS -(s)i uslu-
kad denotat pripada spoljnom ("predmetnom") svijetu ili kad je
u misaonom ili mentalnom djelokrugu govornika i sagovornika. Stoga svi
primjeri koje ovdje navodimo pripadaju tzv. mentalnoj deiksi
7
da
se radi o frazeolokom nivou turskog jezika, napominjemo da za sve slu-
koji slijede /6-6.3/ ne postoje paralele u srpskohrvatskom jeziku.
Ipak, u zagradama je, gdje je to bilo dat doslovan prijevod, kako
bi turski primjeri bili to jasniji.
a) fiyat+i' l 000 lira "(njena) cijena l 000 lira (biljeenje cijene na artik-
lu, npr. knjizi i sl.);
b) devamH ikinci sayfada "(njegov) nastavak na drugoj strani" (npr. no-
vinskog romana, feljtona i sl.);
e) devam+r var "nastavlja se, se" (dosl.: ima njegov nastavak,
npr. stripa, novinskog feljtona i sl.);
4 Naravno, u ovome primjeru susjed i njegova ne moraju biti koreferencijalni, kao to
to nisu i ne mogu biti u "Vidio sam n j e g o v u enu i (naeg) susjeda". Taj
momenat, medutim, nije relevantan za na rad.
5 U svim primjerima koje navodimo posesivni sufiks -(s)i radi bolje preglednosti, biljeen
na ovaj npr. ev+i u mjesto evi "njegova Iza primjera na turskom jeziku navodi-
obavezno u okruglim zagradama, doslovan prijevod ili komentar koji budemo smatrali
potrebnim.
6 U gramatikama turskih autora nema ni spomena o funkciji PS - (s)i i demonstra-
tiva bu
7 Klajn, Ivan. O funkciji i prirodi zamenica. - Beograd: Institut za srpskohrvatski jezik, 1985, str.
85.
O funkciji ... 27
d) son+u gelecek bafta se" (dosl.: njegov kraj - feljtona,
romana i sl. - sedmice).
6.1. potencija PS -(s)i moe, osim u materijalni ili svijet
govornika, biti usmjerena i prema konkretnom kontekstu kao svom deno-
tatu, odnosno konkretnoj situaciji poznatoj govornog akta. I
u ovome se radi o frazeologizmima koje obavezno biljee
kao takve, npr.:
a) zararH yok "nije (njegova) teta";
b) ihtimal+i var "postoji (njegova) je"; ihtimal+i yok
"nije
e) ehemmiyet+i yok "nije vano"; ehemmiyet+i var "vano je" (dosl.: po-
stoji njegova vanost);
d) gun+a gelir ki... (njegov) dan kad ... ";
e) eski+si gibi "kao prije, kao ranije", npr. 1htiyarlad'im, gozlerim eski+
+si gibi "Ostario sam, mi ne razabiru /ne vide/ kao ra-
nije";
t) <;unku benim yani'mda sigara diye adetim yok. bakin, is-
bat +i" meydanda. "Jer, nemam nositi uza se cigarete. Eto, pogle-
dajte, (njegov) dokaz je na licu mjesta".
6.2.Podjednako funkcije PS -(s)i na frazeolokom ni-
vou u izrazima kojima u komuniciranju eli ocijeniti,
argumentirati, pojasniti, dopuniti prethodni tekst. Ovi se izrazi u turskom
jeziku pojavljuju gotovo uvijek u inicijalnoj poziciji, sa obaveznim PS -
(s)i kao naznakom odnosa u kojem stoji nova prema pret-
ho_9noj ili cijelom tekstu. Jasno je, dakle, da je o
konektorima "kao signalima kontekstualne

konek-
tori ove vrste su: ac;ikc;a+sr l daha ac;ikc;a+sr "(njegovo) preciz-
nije", dogru+su l daha dogru+su "(njegovo) kisaca+sr "ukratko,
jednom (dosl.: njegovo ukratko, pri se PS odnosi na cijeli
tekst ispred), asl+i"+nda "ustvari", birinci+si .. .ikinci+si..."prvo" ... "drugo"
itd.
a) en az iki scbebi vard'ir. Birinci +si, parasi yok, ikinci +si
ise istegi de yoktu. "Ima najmanje dva razloga za njegov nedolazak.
Prvi/prvo (dosl. njegov prvi, prvi od ta dva), nije imao novaca, dru-
gi/drugo, nije imao ni elje";
b) akllll, namuslu, bir de guzel... Kisaca+si", melek gibi bir klz.
"Marljiva, pametna, uz to i lijepa ... Ukratko, od djevoj-
ke".
6.3.PS -(s)i je, uvijek prisutnoj potenciji, da
se jedan broj leksema, medu kojima su najfrekventnije one koje nose no-
ciju vremena, transformira u posebnu vrstu priloga i prilokih izraza. Poz-
nati sovjetski turkolog A N. Kononov smatra da u takvim
8 J. Od do teksta. -Umjetnost 2, 1979, str.79-80.
28 Ekrem
spomenuta morfema ima funkciju te kao ilustraciju na-
vodi primjer: "Biitiin gun gezip
+i" hastalanip yatti".
9
"Cijeli dan smo u veselju etali i zabavljali se,
a (dosl. u njegovo tj. istog dana) dijete se razboljela i
palo na postelju". Neosp_orno je da u: konkretnom PS -(s)i doista
funkcionira kao neka vrsta odredenog poto determinira leksemu
alqam u odnosu na giin (dan), ali se konstatacija, po na-
em miljenju, nikako ne bi mogla odnositi na sve vrste ovako stvorenih
adverba. Naime, u brojnim je njihov referent de-
notat koji modalnu karakteristiku situacije u se okvirima
konkretan iskaz, te je funkcija PS -(s)i nesumnjivo
prirode. Primjeri koji slijede trebalo bi da potvrde konstataciju.
Mada u morfolokom pogledu heterogeni, njih objedinjuje uvijek prisut-
na morfema -(s)i sa imenicom u apsolutnom ili nekom drugom adver-
bijalnom padeu (lokativu, dativu, instrumentalu, relativu-ekvativu), npr.:
a) giindiizler+i "danju", sabahlar+r "izjutra", npr.
Sabahlar+r siit "Izjutra, svako (njegovo) jutro pijem mlijeko",
cumalar+i" "petkom, svaki petak", pazarlar+i" "nedjeljom", npr. Pazar-
lar+r futbol giderim. "Nedjeljom idem na fudbalske utakmi-
ce" i dr.;
b) vakt+i+nde, zaman+r+nda "na vrijeme", npr. Vakt+i+nde derse ye-
"Nisam na vrijeme mogao na i dr.;
e) biitiin+u+yle "sasvim, u cijelosti, potpuno";
e) inad+r+na "uinat" (dosl. u njegov inat);
t) saat+i" saat+r+na u (njegovo) vrijeme", giin+a
giin+u+ne "iz dana u dan", bo$+u+na "uprazno, uzaludno, be-
skorisno", harf+i harf+i+ne "doslovno";
g) boylu boy+u+nca "svom svojom duinom", "od do kraja".
7. Na nivou (u polaznom modelu o kojem ov-
dje biti silnice PS -(s)i uvijek su usmjerene ka
antecedentu koji se nuno eksplicira u samome tekstu. Polaznim modelom
konstrukcija ovoga tipa mogu se smatrati sintagme kojima se izraava
kvantitativno ili kvalitativno izdvajanje jedne ili vie jedinki iz istorodne
skupine. Antecedent je takvih sintagmi pluralni oblik imenice ili
supstantiviranog pridjeva u ablativu, dok imenica koja se odnosi prema
referentu /antecedentu/ kao jedinka /ili jedinke/ prema istorodnoj skupini
ima na sebi PS -(s)i se referencijalnom potencijom medu njima
uspostavlja odnos identiteta, npr. talebelerden bir talebe "jedan student
od studenata" > talebelerden bir+i "jedan od studenata" (dosl.: jedan
n j i h o v od studenata). Po miljenju AN.Kononova, dodavanje PS -(s)i
otvara put ka supstantivaciji pridjeva, priloga, brojeva itd, tj. onih lekse-
ma na koje se on dodaje da bi se ostvarila anafora.
10
da se takvo
9 Kononov, AN. Grammatika sovremmnogo tureckogo literatumogo jazyka.-Moskva/Leningrad:
ANU SSSR, Institut vostokovedenija, 1956, par. 6o4.
10 Kononov, AN. op.cit., par. 22o i 221.
O funkciji ... - 29
izdvajanje u srpskohrvatskom jeziku izraava prijedlozima od, izme-
koji neposredno veu jedinku koja se izdvaja i mnotvo iz kojeg se ta
jedinka izdvaja, ekspliciranje potencije nije potrebno,
npr.:
a) "petorica od radnika";
b) ogrencilerden en iyi+si "(njihov) najbolji od
e) Diln doktorlardan iki+si+ne gilvencem yok. "Nemam
povjerenja u (njihovu) dvojicu od ljekara s kojima sam razgo-
varao";
d) Klzlarimdan hangi+si+ne oldun? "U koju si se od mojih
zaljubio?"
7.1Antecedent PS -(s)i, medutim, ne mora biti lociran neposredno ispred
lekseme koja je njegov morfoloki nosilac, kao to je to u sa
primjerima tipa talebelerden bir+i. On se moe nalaziti kako u
koja neposredno prethodi tako i u bilo kojem segmentu konkretnog dis-
kursa, zavisno od situaciono-kontekstualnih okolnosti. O tome S.N.Iva-
nov kae "Funkcija kategorije posesivnosti na nivou
svodi se na izraavanje kontekstualnog odnosa. Uz bilo koju izvan
konstrukcije izafeta (tj. genitivne veze, posesivni sufiks 3. lica moe
odnos te naspram druge sintagme ili u
prethodnom kontekstu (npr.): Biz barbe Umumi harbte tec-
rilbesini gordilk."
11
"Mi se ne uputamo ni u kakav rat. U svjetskom smo
ratu iskusili to (tj. njegovo) iskustvo". Iako Ivanov ne prihvata miljenje
S.S.Majzel'a da se u ovome radi o genitivnoj vezi je prvi
isputen, mislimo da govori o istom da neto kasnije i sam konsta-
tira da isputeni (prvi) te genitivne veze sveukupnost ono-
ga to je ranije kazano".
12
je da smo, radi identificiranja refe-
rencijalne potencije PS -(s)i, u ovakvim prinudeni napustiti
okvir i analizu teksta kao jedin-
stvene cjeline. donje primjere /u kojima se re-
ferencija obavezno morfemom - (s)i/ sa srpskohrvatskim jezi-
kom, da u njemu ekspliciranje veze ima
alternacije: a) nije (primjeri a, b, e, d), b) ali nije nuno
(e, f), e) obavezno, uz pokazne zamjenice (g).
a) Batan gemiden ancak dokuz yolcu kurtarllabildi. + r + nin
kurtulup kurtulamadlklarl haberini ana kadar alamadlk. "Sa broda
koji je potonuo spaseno je samo devet putnika. Do sada nismo mogli
dobiti informaciju o tome da li su se (njihovi) ostali /putnici/ spasili
ili nisu";
b) - O aldin mi? - Alamadim, 150 mark. "Jesi li ku-
pio ono "Nisam mogao kupiti, litar/ po litri (dosl. njegov litar)
kota 150 maraka";
ll Ivanov, S.N. Kurs tureckoj grammatild (J). -Leningrad: Izdatel'stvo Leningradskogo Universi-
teta, 1977, str. 61.
12 Ivanov, S.N. op.cit., str. 62.
30 Ekrem
e) tki ekmek alacaglm. Para+sHnl sonra veririm. dva kruha.
Novac (tj. njihov novac) ti dati kasnije";
d) kavanlar biiyiik. Daha /ili /var ml? "Te su
dinje velike. Ima li (njihovih) manjih?";
e) var. En iki "Imam petoro djece.
od njih (dosl.: njihovo ima dvije godi-
ne";
f) - dogru gelecektim amma ... - Amma +sl' ne? "Htio sam
ali ... - Ali ta? /ta "ali"?/ ta je to "ali" (Dosl.: ta je to nje-
govo ali?);
g) - kaldln? - Hikaye+si uzun. "Zato si zakasnio?" "Duga je to
(dosl.: duga je njegova
funkcija PS -(s)i, kojoj se stanovita leksema moe
odrediti u odnosu na prethodni, govornog akta dobro poznati
kontekst, ga u nekim morfemom ili spe-
vrstom odredenog kojemu je po funkciji i vrlo
blizak. To se u velikoj mjeri i sintagmi kojima se vre kvantitativno
ili kvalitativno izdvajanje jedinke iz istorodnog mnotva (cf. par. 7), pri
se ona u evropskim jezicima obavezno determinira odredenim
nom ili pokaznom zamjenicom, npr. iki zengin olan +l' "o n a j
bogati od moja dva susjeda", njem. "der Reiche von den meinen zwei Na-
chbarn"; fOcuklardan en iyi+si "najbolje medu djecom", njem. "das Beste
unter den Kindern" i slY
a) iki kadlndan siyahll+sl' kim? /Of those two women who is the one
in black?
14
"Ko je od one dvije ene ona u crnini?";
b) Odadan kapl+sf+nl kapat! "Kad bude izlazio iz sobe, zat-
vori (njena) vrata";
e) " ... hastalandl ve hafta+sr+nda zatiirreeden vefat etti"
15
" razbolio se i
iste sedmice umro od upale
d) Tenbelligi yuziinden yoksul bir adamla
sayesinde zengin bir adam birbirleriyle
Zengin olan H, fakir us una her gun bir mikdar yagla bal gon-
"Pripovijedaju da su kao /prvi/ susjedi ivjeli jedan
koji je zapao u bijedu zbog svoje lijenosti i jedan koji se obogatio zah-
svome trudu i marljivosti. Onaj bogati (dosl.: njihov bogati,
bogati od te dvojice) slao je svakog dana svome siromanom susjedu
izvjesnu masla i meda".
13 O tome opirno vidjeti: Kononov, AN. Grammatika sovremmnogo tureckogo literatumogo ja-
zyka. -Moskva/Leningrad: ANU SSSR, Institut vostokovedenija, 1956, par. 131-136.
14 Swift, Lloyd B. A Refert:nce Grammar of Modem Turkish. -Bloomington: Indiana University,
1963, str. 57.
15 Kononov, AN. Grammatika sovremt:nnogo tureckogo literatumogo jazyka.-Moskva/Leningrad:
ANU SSSR, Institut vostokovedenija, 1956, par. 131.
O funkciji ... 31
8. U analizu referencijalnih pokaznih zamjenica bu i moramo
dva aspekta, i Referencijalno
spomenutih demonstrativa iz njihove primarne, egzo-
funkcije. Kad je u pitanju denotativna funkcija na osnovu opo-
zicije po udaljenosti, zamjenica bu /ovaj, a, o/, isto kao i u srpskohrvat-
skom jeziku, blii, a zamjenica /taj,a,o/ u odnosu na govor-
nika neto udaljeniji denotat. U mentalnom ili misaono-apstraktnom pro-
storu, pak, zamjenica bu blii, tj. poznat, determiniran, spo-
menut denotat, a zamjenica denotat koji tek treba determi-
nirati. Iz proizilazi da zamjenice bu i imaju strogo razgrani-
prva (bu) a druga
prirode. Nasuprot tome, u srpskohrvatskom jeziku funkcije zamjenica
ovaj i taj nisu u tom pogledu tako strogo tako da se za-
mjenicom taj gdjekada izraava i katafora, a zamjenicom ovaj anafora.
16
9. Na nivou analize, koja nuno i analizu
teksta /tj. lingvistiku teksta/, zamjenica bu slui za na prethod-
ni, govornog akta poznat iskaz. Zbog toga diskurs ili bilo
koji njegov segment /antecedent/ prema kojemu su
reference zamjenice bu obavezno dolaze u prepoziciji. da je broj
takvih realizacija velik, izborom primjera se sa-
mo na s nunom napomenom da u srpskohrvatskom je-
ziku tu funkciju u principu vri zamjenica taj.
17
a) en az yiizde elli orani'nda yiikselmesi gerek. Fikrim budur.
"Potrebno je da se plate najmanje za 50 odsto. To je moje
miljenje";
b) Ahmet, Melita, Pavle ... Bu talebeler adama gelsinler! "Ahmet, Melita,
Pavle ... Neka: ti studenti dodu u moju sobu";
e) Cumartesi ve pazar. Bunlar tatilin giinleri. "Subota i nedjelja. To su
dani vikenda";
d) lki aydir yagmur yagmadl. Bu, hayra alamet degildir. dva mjeseca
nije pala kia. To ne sluti na dobro";
e) Seninle Bunu babamdan duydum. "Navodno
da se vidi s tobom. To sam od svoga oca".
9.1.U se funkciji zamjenica bu mnogo u sklopu za-
visne klauze. su takvi kod umetnute i od-
nosne u kojoj ki predstavlja odnosnu zamjenicu. da je ta
zamjenica indeklinabilna, njeno i padeno korelata (imenice,
sintagme, gl. predikata sa dopunama ili bez njih
itd.) obavezno se padeom zamjenice, kao i u srp-
16 O tome I.Kiajn kae "Za anaforu normalno slui "taj", ( ... ) ali u novije vreme sve
izrazitija je sklonost, u novinarskom i uopte pisanom jeziku, ka upotrebi anafo-
"ovaj": ... neophodno je svih stranih trupa iz zemlje. Ovo je na dananjoj
konferenciji za tampu izjavio ... "; Klajn, Ivan. O funkciji i prirodi zamenica. -Beograd: In-
stitut za srpskohrvatski jezik, 1985, str. 120.
17 Klajn, Ivan. op.cit.,
32
Ekrem
skohiVatskom primjeru to sam ga vidio" /tur. "adam ki onu gar-
dum". Pored zamjenice bu, u ovoj se funkciji mogu upotrijebiti za-
mjenica, zamjenica kendi(si), prilog mjesta itd, na primjer:
a) Seni arayan kadln - ki bunu /ili:onu/ diin de koridorda seni beklerken
gordiim - bu sabah benden telefon numaranl rica etti. "ena koja te
traila - a koju sam i vidio na hodniku dok te je - jutros
je od mene molila tvoj telefonski broj";
b) Konutugumuz i te baari:Il o l ursa - ki bundan iiphe yok - ken-
disini iverenine kabul ettirmi olur. "Ako bude uspjean u poslu o
kojem smo razgovarali - u ta nema sumnje - se svom pos-
lodavcu";
e) Arkadalm Doguya gitmitir ki bundan haberim yokt\}. "Moj prijatelj
je otiao na Istok, o nisam imao pojma".
1
9.2.U turskom, isto kao i u srpskohiVatskom jeziku, pokazne zamjenice ob-
razuju sistem od tri elementa na osnovu opozicije po udaljenosti, koji je
i prilozima za mjesto /cf.par.9.4./ i Tako je pokazna zam-
jenica bu posluila za stvaranje priloga bayle!baylece/bt5ylelikle "ovako, na
ovaj/poznat, spomenut/ koji takoder uvijek nosi refe-
renciju. Uz to, kombiniranjem ove zamjenice sa postpozicijama gibi "kao,
poput", kadar "kao, koliko i", i9n "zbog, radi", ragmen "uprkos" itd, stvo-
reni su prilozi i izrazi koji stoje u apsolutnom seman-
paralelizmu sa bu. Prema tome, oni nalau prisustvo
antecedenta koji moe biti imenica, sintagma, imenica ili zam-
jenica sa zavisnom predikat prethodne prethodna re-
sa svojim dopunama ili cijeli diskurs. Takvi prilozi imaju
funkciju leksikaliziranih prilonih konektora koji se mogu podijeliti na
adverzative /buna mukabil, buna ragmen, bunula beraber/birlikte/, kon-
kluzive /buna gore, buna binaen/, kauzative /bunun bundan dolayi/ i
ostale konektore /boyle, bOylece, bOylelikle/.
a) Geceyi giindiize katarak Bay/elik/e baarabilirsin. "Treba
da radi Tako moe uspjeti";
b) Dun hasta idim. Bunun i9n derse gelemedim. sam bio bolestan.
Zbog toga nisam mogao na


e) Hastayim. Bununla beraber l buna ragmen ie geldim. "Bolestan sam.
Uprkos tomu doao sam na posao".
9.3.Interesantan primjer redupliciranja nosilaca potencije na razli-
nivoima kod dodavanja PS -(s)i na prilog
bay/e. Izraz baylesi
19
referencijalnom potencijom na istorodno
mnotvo iz kojeg se po kriteriju kvaliteta izdvaja neka jedinka, npr.:
18 U ovome se moe upotrijebiti i zamjenica.o sa postpozicijom ign (onun npr:
Amma Anadolu'da yer yer beylikler vard'i. Onun ic;in Sultan Bayazit once Ka-
ramanogullarinln iizerine yiiriidii. "Ali, 'u Anadoliji je tu i tamo bilo pobunjenih kneevina.
Zbog toga je sultan Bajazit prvo krenuo na dinastiju Karamanoglu."
19 Izraz bOylesi proiren limitativnim dativom moe imati i atributivnu funkciju, npr: Boylesine
sOZ soylenir mi? "Zar: se takve govore?"
O funkciji ... 33
a) talebelerden Myle+si (cf. par. 7) "takav medu studentima, od stude-
nata";
b) Neden kabul bu bul-
mazlar. "Zato nisu primili tvoga brata na posao? Takvog u
ovome gradu".
9.4Kombiniranjem zamjenice bu sa nekim leksemama stvoreni su izrazi bura,
bura/ar, burasi" "ovo /ovdje, spomenuto/ mjesto", buran "ovdanji", kao
i adverbi koji odreduju iskaz u odnosu na mjesto i vrijeme
vrenja radnje ili komunikacije, npr. burada "ovdje", bugan "da-
nas", bu sabah "jutros, ovoga jutra", bu alqam ove bu
gece ove itd. I u srpskohrvatskom jeziku neki se od spome-
nutih priloga tvore zamjenice ovaj, da njeno
za svoj denotat ima ne samo opipljivi, "predmetni", nego i pojav-
ni svijet koji se nuno percipira i spoznaje u prostorima mentalnog i mi-
saono-apstraktnog djelovanja pojedinca kao stanovite zajed-
nice.
10. priroda zamjenice nalae naknadno ekspliciranje postce-
denta. Prema tome, njom se na iskaz koji tek treba da uslijedi.
Stoga se sa referencijom transformira u sa
zamjenicom inverzijom . antecedenta u postcedent i sup-
stituiranjem zamjenice bu zamjenicom npr.: Ahmet, Melita, Pavle ... Bu
talebeler odama gelsinler > $u talebeler odama gelsinler: Ahmet, Melita,
Pavle ... (cf. par. 9/b). Postcedent zamjenice u pogledu
moe funkcionirati na dva kao nezavisna dopuna glavne
u formi upravnog govora) ili kao izjavna klauza sa veznikom ld
(mnogo
10.1. Prvi se razlikuje od srpskohrvatskog jezika, u kome se za ka-
taforu upotrebljava zamjenica ovaj,a,o ili prilog ovako
20
, npr. ti
ovo: Ulazim jutros u ... ; se ovako: Pritisne lijevo dug-
me ... U turskom se jeziku, pak, upotrebljava zamjenica
(primjeri a, b, e). Nau panju i upotreba priloga ( < ile)
i pluralnog oblika ispred glagola klase verba dicen-
di, koji signaliziraju upravni govor kao svoj referent, te se
gdjekada mogu prevesti naim (primjeri d,e):
a) Sana Bundan sonra vaktinde eve geleceksin.
ti ovo: Od sada dolaziti na vrijeme";
b) oldugum tuhaf olay idi: Bazi hastalar ... "A ko-
jem sam prisustvovao bio je ovaj/ovo: Neki bolesnici ... ";
e) Tatilin giinleri cumartesi ve pazar. (cf. 9/c) "Ovo su dani vi-
kenda: subota i nedjelja";
d) $unlart: dernek istiyorum: Paran yoksa kahvede sabahtan
kadar oturup duruyorsun? "elim /ti/ Ako nema novaca,
zato od jutra do sjedi u kafani?";
----
20 Klajn, Ivan. O ftmkciji i prirodi zamenica. -Beograd: Institut za srpskohrvatski jezik, 1985, str.
119-120.
34 Ekrem
e) Adam biraz ve kendi kendine - Her balde bana
yerine bir kopegi sattllar. je malo razmislio i sam sebi
rekao - Vjerovatno su mi umjesto koze prodali psa".
10.1.1.Mnogo upotrebe zamjenice kod
zavisnih klauza sa veznikom ld kao njenim postcedentom. Pada u da
se i u srpskohrvatskom jeziku, ukoliko postane sin-
zavisna od pokazne zamjenice, namjesto zamjenice ovaj javlja za-
mjenica taj
21
npr.: lag se pravi ovako: U dva decilitra mlijeka saspe ke-
sicu praka ... > lag se pravi tako to u dva decilitra mlijeka saspe kesicu
praka... Pada u da i u turskom i u srpskohrvatskom jeziku glavna
sa zamjenicom spada u kategoriju
propozicionalnih konektora
22
, koji uglavnom predstavljaju proste ili pro-
irene sa konstrukcijama (primjer a), dekomponova-
nim predikatom (b,c), glagolom u pasivu ili refleksivu (d) i glagolom u l.
licu sing. ili pl. (eJ):
a) Hakikat ki yurt "Istina je to da je pobjegao u in-
ostranstvo";
b) 1stegim ki da kongreye etsinler. "elja mi
je da i moji kolege uzmu u kongresu";
e) Fikrim ki en az yiizde elli oran'inda yiikselmesi gerek.
(cf. par. 9/a) "Mislim da bi plate trebalo da se najmanje za
SO odsto";
d) $u da bilinir ki politikamiz diinyaca iinliidiir. "Zna se i to da je
naa vanjska politika poznata u svijetu";
e) $unu da il:ive etmeliyim ki gorevimden istifa edecektim. "Treba da do-
dam i to da sam namjeravao dati ostavku na svoju dunost";
f) $unda 'israr ediyorum ki herkes kendi sorumlu olmali. "Insis-
tiram na tome da svako treba da bude odgovoran za svoj posao".
10.2. paralelizam i u odnosu zamjenice .ru
s jedne, i njenih derivata priloga, izraza, adverba itd.), s druge
strane. Prema tome, svi derivati zamjenice kojih je kudikamo manje
negoli u zamjenice bu, zahtijevaju prisustvo postcedenta, npr.:
a) Derse ifin gelemedim ki hasta idim. (cf. par. 9.2/b) "Nisam do-
ao na zbog toga to sam bio bolestan";
b) $6ylesine bir vurdu ki yere
23
"Udario /ga/ je tako da se sru-
na zemlju".
10.3. Posebno interesantan primjer istovremene upotrebe PS - (s)i i zamje-
nice kod kauzativnog konektora sebeb +i ki "(njegov)
uzrok je taj to ... " Ovaj konektor vri funkciju povezivanja kojoj
21 Klajn, Ivan. op.cit., str. 122.
22 Mima. Uvod u lingvistiku teksta. -Zagreb: kolska knjiga, 1987, str. 48.
23 Isti se tip moe izraziti i prilozima &jle i o kadar, da se radi o komparaciji,
O funkciji ... 35
formalno pripada sa /diskursom koji mu prethode. Otuda
nuno nosi PS - (s)i je referencija prirode, odnosno za-
mjenicu ( + veznik ki) koja na postcedent kojim se eksplicira
uzrok vrenja radnje, npr.:
a) Bu yii lstanbul'daki kongreye katilamiyorum. Sebeb+i ki te-
bligimi vaktinde bitirip gonderemedim. "Ove godine na kon-
gres u Istanbul. Uzrok je taj to nisam na vrijeme mogao zavriti i po-
slati svoj referat".
10.4. se i kod zamjenice su pri-
mjeri za to lekseme fUra/furasi "to mjesto", prilozi "tu, na tom
mjestu", fU anda "u ovom momentu", "tako, na taj i dr.
upotreba priloga uz koji uvijek ide i pok-
ret rukom, je uz forme imperativa, npr. $(Jyle oturunuz! "Sjedite!"
ll. U ovome smo radu nastojali analizirati neke deikti-
upotrebe PS - (s)i i pokaznih zamjednica bu i fU, posebno one koje
se u gramatikama i udbenicima turskog jezika gotovo po pravilu ne pod-
vode pod deiksu. Pored toga, svi su takvi je to bilo
kontrastirani sa srpskohrvatskim jezikom. Kontrastivni pristup ovome
problemu bio je nuan iz razloga: a) zbog toga to se u spo-
menuta dva jezika deiksa realizira na bitno .u skladu sa
zahtjevima njihovog ustrojstva, b) zato to neek-
spliciranje referencijalne potencije PS - (s.)i i demonstrativa bu i
fU spada u kategoriju tzv. greaka" koje prave nenativni govor-
nici, posebno u stadiju turskog jezika. da je izu-
ovoga problema svedeno u okvire onih modela i si-
tuaciono-kontekstualnih tipova koji su nam se u rad
nisu uvrteni dijahronijski aspekti problema, npr. analiza
funkcije PS -(s)i u genezi gerundivne forme - cesine/-casina,
funkcija (sic!) zamjenice bu u osmanskom jeziku (npr. lstegi bu idi ki
gide) itd. Eventualna istraivanja bi se, prema tome, mogla us-
mjeriti kako ka historijskog aspekta ovoga problema tako i,
na sinhronijskom planu, ka iscrpnom popisu frazeolokih i
modela u kojima je naznaka ili refe-
rencije PS - (s)i i demonstrativa bu i fU obavezna.
npr: Oyle yorgunum ..Jci ayakta duramiyorum. ''Toliko sam umoran da ne mogu stajati na no-
gama"; Yorgunum. Oyle ki ayakta duramiyorum. "Umoran sam. Toliko da ne mogu stajati na
nogama."
36 Ekrem
O FUNKCIJI POSESIVNOG SUFIKSA -(S)!
I ZAMJENICA BU I $U U SAVREMENOM TURSKOM JEZIKU
Rezime
U ovom su radu upotrebe po-
sesivnog sufiksa - (s)i i pokaznih zamjenica bu i koji se u
gramatikama turskog jezika ne pod deiksu.
funkcija posesivnog sufiksa -(s)i posmatrana je na dva ni-
voa: a) frazeolokom i b) Na frazeolokom nivou ova je mor-
fema, uvijek prisutnoj potenciji, posluila za stvaranje
izvjesnog broja konektora (dogru+su, klsaca+si itd.), priloga i
prilokih izraza vakt+i+nde, inad+Hna, biittin+ii+yle, boylu
boy+u+nca itd.) i frazeologizama (devam+l var, zarar+l yok itd.) koji, kao
takvi, impliciraju referenciju ili naravi. Na
kom nivou, pak, strelice posesivnog sufiksa - (s)i su us-
mjerene prema antecedentu koji moe biti imenica, sintagma,
predikat prethodne sa dopunama ili bez njih ili cijeli prethodni
tekst. Obavezno referencije ove morfeme u
analiziranim modelima i situaciono-kontekstualnim tipovima
moe u srpskohrvatskom jeziku imati alternacije: a) nije (cf.
7.1/a,b,c,d), b) ali nije obavezno (cf. 7.1/e,f) i e) obavezno, uz
pokazne zamjenice (cf. ?.1/g).
U analizu referencijalnih pokaznih zamjenica bu (ovaj,a,o) i
(taj,a,o) su dva aspekta: i pri
smo, kao i u posesivnog sufiksa - (s)i, bili prinudeni uzeti u
obzir i analizu teksta kao jedinstvene cjeline (lingvistiku teksta).
Referencijalno spomenutih demonstrativa apsolutno iz
njihove primarne, funkcije: zamjenica bu blii, tj. poz-
nat, determiniran i poznat denotat, a zamjenica denotat koji tek treba
eksplicirati, determinirati. Drugim prva (bu) uvijek nosi referencijal-
nu potenciju a druga prirode, bez obzira na to da
li koja ima funkciju njihovog denotata stoji u koordiniranom ili,
pak, subordiniranom odnosu prema kojoj one formalno pripadaju.
(To vrijedi i za sve derivate ovih zamjenica: priloge, priloke izraze, veznike,
konektore i dr.) Nasuprot tome, funkcija srpskohrvatskih zamjenica
ovaj i taj nije tako strogo
Na kraju elimo da je kontrastivni pristup ovome problemu, ma-
da je u izvjesnom smislu u drugom planu, bio nuan iz razloga: a)
zbog toga to se u turskom i srpskohrvatskom jeziku deiksa organizira na
u skladu sa njihovim bitno ustrojs-
tvom, b) zato to neekspliciranje referencijalne potencije posesivnog
sufiksa -(s)i i demonstrativa bu i spada u kategoriju tzv. greaka
koje prave nenativni govornici, posebno u stadiju turskog
jezika.
O funkciji ... 37
ON DEICTIC FUNCTION OF POSSESSIVE SUFIX- (S)/
AND THE PRONOUNS BU AND !jU IN CONTEMPORARY TURKISH
Summary
This paper deals with specific cases of deictic use of possessive sufix
-(s)i and demonstrative pronouns bu and which are generally not listed as
deictic items in the existing grammer books of the Turkish language.
Deictic function of the possessive sufrx -(s)i has been treated at two
levels: a) idiomatic and b) gramatical. At the idiomatic level this morphem,
owing to its ever present deictic capacity, is used in formation of a certain
number of sentence connectors (dogru+su, ki:saca+si, etc.), adverbs and ad-
verbial phrases (akljamlar+I, vakt+i+nde, inad+Hna, biltiin+i.i+yle, boylu
boy+u+nca, etc.) and idioms (dcvam+l var, zarar+I yok, etc.) which, as
such, imply a reference of the exophoric or endophoric nature. At the gram-
matica/level however, the deictis arrows of the possessive sufix -(s)i are ana-
phoricaly pointed to the antecedent, which can be a noun, nominal phrase,
predicating verb, with or without complements, of the preceding sentence, or
the whole preceding text. The obligatory anaphoric reference marked by this
morphem in the analized syntactic models and situationally-contextual pat-
terns can be realized in Serbocroat as following alternatives: a) not possible
(cf.7.1/a,b,c, d), b) possible, but not obligatory (cf.7.1./e,t) and, e) obligatory
with a demonstrative pronoun (cf.7.1./g).
The analysis of the referential meanings of the demonstrative prono-
uns bu (ovaj,a,o) and (taj,a,o) includes two aspects: lexical and semanticaly
syntactic one. As in the case of analizing the possessive sufix -(s)i, we had to
take into account syntactic analysis of the text taken as a whole (the linguis-
tics of the text). The referential meaning of the given demonstratives issues
out of their primary, exophoric function: the pronoun bu denotes a closer,
ie. determined and already known denoted item, whereas the pronoun an
item which is yet to be explicated, determined. In other words, the former (bu)
has always the anaphoric reference, whereas the latter, cataphoric one,
regardless of whether the sentence which is in the function of the denoted
item is in a coordinating or subordinate relation with the sentence to which
they formally belong. (The same applies to all derivatives of these pronouns:
adverbs, adverbial phrases, conjunctions, connectors etc.). Contrastively
viewed, the deictic function of the pronouns ovaj and onaj in Serbocroat is
with no such strict dividing lines.
And finally, we would like to say that the contrastive approach to this
problem, though not of a primary importance, was still necessary because of
the following reasons: a) deixis is differently realized in Turkish and Serbo-
croat according to their essentially different grammatical systems, b) if the
referential capacity were not explicated by the possessive sufix -(s)i and the
demonstratives bu and it may lead to those so-called "typical" mistakes
made by non-native speakers, particulary at the beginners level.
38 Ekrem
LITERATURA
- Ivanov, S.N. Kurs tureckoj grammatiki, II. -Leningrad: Izdatel'stvo Lenin-
gradskoga Universiteta, 1977, 86 str.
- Klajn, I. O funkciji i prirodi zamenica. -Beograd: Institut za srpskohrvatski
jezik, Biblioteka junoslavenskog filologa, Nova serija, knj. 7, 1985,
133 str.
- Kononov,AN. Grammatika sovremennogo tureckogo literaturnogo jazyka.
- Moskva/Leningrad: ANU SSSR, Institut vostokovedenija, 1956, 569
str.
- Kristal, D. Enciklopedijski moderne lingvistike. (Preveli: I.Klajn i B.
Hlebec) -Beograd: Nolit, 1988, 293 str.
- E.K.. i mestoimennye suffiksy v jazykah
sredneastiatskogo jazykovogo sojuza. -Sovjetskaja tjurkologija, 2, 1977,
str. 80-85.
- J. Od do teksta. -Umjetnost 2, 1979, str. 79-93
- Swift, L. A Reference Grammer of Modern Turkish. -Bloomington: Indiana
University Publications, Uralic and Altaic Series, Vol. 19, 1963, 278 str.
M. Uvod u lingvistiku teksta. -Zagreb: kolska knjiga, 1987, 148 str.
- arov, B.S. kak jazykovoe javlenie. -Leningrad: Izdatel'stvo Le-
ningradskogo Universiteta, 1984, 115 str.
KERIMA FU.AN
(Sarajevo)
TURSKI PLUSKV AMPERFEKT KAO PREVODNI EKVIVALENT
NEKIH SRPSKOHRVATSKIH GLAGOLSKIH VREMENA
1.0.0. Razlika izmedu turskog i srpskohrvatskog jezika se na
svim nivoima, pa tako i u sistemu glagolskih oblika. Turski jezik
posjeduje veliki broj vremenskih glagolskih oblika, dok je u srpskohrvatskom
jeziku njihov broj
S druge strane, srpskohrvatski ima razvijenu aspektualnost, a turskom
jeziku je ona nepoznata kategorija u smislu u kojem je imaju slavenski jezici.
2.0.0. U ovom radu mi posmatrati turski pluskvamperfekt kao
prevodni ekvivalent srpskohrvatskih glagolskih vremena. Naime, pluskvam-
perfekt je glagolska vrijeme sa visokom frekvencijom pojave u svim stilovima
turskog jezika, pa i u koji nas ovdje zanima.
ovo u vidu, kao i definiciju pluskvamperfckta koja, pojednostavljeno govo-
glasi da je to glagolska vrijeme daleke, ili ranije prolosti, nas zanima
kada (i zato) predikat u turskom jeziku dolazi u pluskvamperfektu
prilikom sa srpskohrvatskog jezika s obzirom na to da je u srp-
skohrvatskom preteritalno vrijeme perfekt, dok se iz upotrebe potis-
kuju imperfekt (koji je najvie izloen ovoj pojavi), zatim aorist, pa i
pluskvamperfekt za koji moe da je, u odnosu na perfekt, na periferiji
upotrebe.
2.1.0. U turskom jeziku postoje dva pluskvamperfekta:
- pluskvamperfekt odredeni ili pluskvamperfekt na -diydi
- pluskvamperfekt ili pluskvamperfekt na
1
2.1.1. Morfoloki posmatrano, pluskvamperfekt se moe opisati kao
oblik u kojem je jedna prola radnja ponijerena dublje u prolost
perfekta glagola imek.
2
2.1.2. funkcije pluskvamperfekta u turskom jeziku su slje-

Pluskvamperfekt na -diydi
- od dvije prole radnje onu koja se ranije izvrila.
l J.DENY dva pluskvamperfekta naziva plus-que-parfait determine (par. 680) i plus-que-par-
fait indetermine (par. 669).
40 Kerima Filan
"Ben kendisine soyledimdi o da inanmad1". (DENY, par. 680)
- radnju koja se po miljenju govornog lica dogodila u dalekoj pro-
losti: "Gec;en sefer sevmedim, begenmedimdi burasm1". par. 203)
Pluskvamperfekt na -mi9ti
- raniju od dvije prole radnje, bez obzira na duinu vremenskog tra-
janja njih: c;antasmdan sigara paketini bir sigara
aidi". (KONONOV, par. 488)
- davnoprolu radnju koja se izvrila samostalno bez ukazivanja na
drugu prolu radnju: "Boyle yerlere hic; gelmemiftim". (KONONOV, par. 488)
2.1.3. Kao to se moe vidjeti iz navedenih i iz primjera koje
smo preuzeli iz gramatika turskog jezika, razlika dva pluskvamper-
fekta u pogledu njihove semantike sasvim je zanemarljiva. gramatika
upravo i konstatuje da se polje jednog i drugog pluskvamperfek-
ta sasvim poklapa.
3
to se upotrebe dva pluskvamperfekta, razlika je sasvim
evidentna. Pluskvamperfekt na -diydi upotrebljava se veoma rijetko, gotovo
iz upotrebe; njegovu je funkciju potpuno preuzeo pluskvamperfekt
na -mi9ti.
4
2.2.0. Ako uporedimo turski glagolski sistem sa srpskohrvatskim na-
nam se da, formalno posmatrano, srpskohrvatski jezik pos-
jeduje vremenski glagolski oblik koji bi svojim osobinama mogao odgovarati
turskom pluskvamperfektu. stvara da je srpsko-
hrvatski pluskvamperfckt, iako predstavlja glagolski oblik sa izraenom se-
distinkcijom u odnosu na druge glagolske oblike za izraavanje
2 Pluskvamperfekl na -diydi tvori se na dva
- dodavanjem perfekta glagola imek ("biti") na perfekatsku osnovu glagola koji se
konjugira, na primjer: geldi + idim > geldzydim.
- dodavanjem oblika idi (3. lice perfekta glagola inick) na perfekt odredeni glagola
koji se konjugira, na primjer: geldim + idi > geldimdi.
Pluskvamperfekt na -m4ti tvori se dodavanjem perfekta glagola imek na particip
perfekta na na primjer: gelm4 + idim > gelm4tim.
3 T.BANGUOGLU za dva turska pluskvamperfekta kae "<;ogu zaman anlamda
oi ur'', i dalje, u istom pasusu daje ovakvu napomenu: "Birincisinin ( -diydi) daha smtrh
tercih edildigini sezeriz" (par. 390). J.DENY ovako navodi: mazi hikiiyesi
manasiyle hemen de birdir" (par. 680), a HJ. KISSLING u svojoj gramatici kae: "/ .. ./ so
dass in der Praxis kaum mehr ein Unterschied zwischen geld(ydim bzw. geldimdi usw. einer-
seits und gelm4tim anderseits besteht", i dalje, "Man kann also ohne Unterschied sagen gel-
diydim (geldimdi) und gelm4tim" (par. 413).
4 Ovu pojavu biljee gotovo sve gramatike turskog jezika koje smo konsultovali.
biljei: "Ovo vreme ( -diydi) se sve rede upotrebljava" (par. 203). J.DENY: "Nakli mazi hika-
yesi (-m4ti) mazi hikayesinden daha kullamltr'' (par. 669). KISSLING ka-
e: "Man darf sogar sagen, dass der Tyipus gelm4tim heute weitaus iiberwiegt" (par. 413).
Napominjemo da u tekstu na kojem smo mi obavili analizu nema ni jednog primjera sa pre-
dika tom u pluskvamperfektu na -diydi; u svim je primjerima pluskvamperfekt na -m4ti. Stoga
se dalje u radu pod terminom pluskvamperfekt podrazumijevati samo pluskvamperfekt na

Turski pluskvamperfekt kao prevodni ekvivalent ... 41
vremena, daleko u upotrebi od perfekta, i da je u savremenom jeziku
daleko u upotrebi od pluskvamperfekta u turskom jeziku.
Upravo zbog toga nastojimo da uporedivanjem turskog prevoda jed-
nog romana sa njegovim originalom na srpskohrvatskom jeziku utvrdimo
umjesto kojih s?'skohrvatskih glagolskih oblika dolazi u turskom jeziku
pluskvamperfekt.
3.0.0. Svaki je srpskohrvatski pluskvamperfekt preveden na turski plus-
kvamperfektom.
3.1.0. Pluskvamperfekt se u srpskohrvatskom jeziku definie
kao glagolska vrijeme kojim se iskazuje prola radnja koja se dogodila prije
neke druge prole radnje. Preciznu definiciju ovog glagolskog vremena dala
je M. istaknuvi da semantiku pluskvamperfekta odlikuje
"vezanost" za drugu radnju koja je smjetena izmedu pluskvamperfektom oz-
radnje i sadanjeg momenta. Karakteristika je ove druge radnje da
ona dezaktualizuje, u sadanjosti ono to je plus-
kvamperfektom (95).
6
3.2.0. U romanu Na Drini pronali smo sasvim mali broj prim-
jera sa predikatom u pluskvamperfektu.
7
U svim primjerima pluskvamperfekt
je po modelu glagol u perfektu (bio je) + particip,
8
i ta-
svaki put se radi o pluskvamperfektu svrenog glagola.
9
U svim naim
5 Kao izvor materijala za ovo istraivanje posluila nam je knjiga: Ivo NaDri-
ni (Savremena knjievnost naroda i narodnosti BiH u 50 knjiga, Svjetlost, Sarajevo)
i prevod ovog romana na turski jezik: Ivo Drina Kopriisii (10. Baski, ashndan
c;evirenler: Hasan Ali Ediz, Nuriye Miistakimoglu, Alun Kitaplar Yaymevi, 1977. Istanbul).
6 Medutim, ukazuje na to da prola radnja za koju se pluskvamperfekt vezuje
ne mora dezaktualizovati ono to je pluskvamperfektom bilo nego naprotiv, ona "mo-
e reaktualizirati ono o govori predikat u plusl-:vamperfektu", (6-7) i navodi nekoliko
primjera u prilog ove svoje tvrdnje. da zbog toga za jedno od pri-
marnih obiljeja pluskvamperfekta treba uzeti njegovu "vezanost" za drugo preteritalno vri-
jeme "a ne dezaktualizovanost, koja je / .. ./ samo jedan efekat" (7).
7 Ovdje mislimo na frekvenciju pojave pluskvamperfekta u odnosu na druga preteritalna vre-
mena (izuzev imperfekta koji se u ovom romanu ne U serbokroatistici, naime, pos-
toje miljenja da se pluskvamperfekt u savremenom jeziku sve mahje upotrebljava, da je to
preteritalno vrijeme u (STEV 640). Ovom miljenju suprotstavlja se
M.RADOV u svom radu i funkcije pluskvamperfekta u ''Romanu o Lon-
donu" Miloa Crnjanskog. Autor je u ovom radu pokazao koliko je pluskvamperfekt kate-
gorija "koja prua za viestruko nijansiranje"(l66). Miljenju
RADO V pridruuje se da je "/ .. ./ pluskvamperfekt i te kako iva
kategorija"(93) .
. 8 navodi da se pluskvamperfekt u obliku glagol u imperfektu (bijah)
+ particip u ranijim djelima, dok "tog pluskvamperfekta nema u kas-
nijim djelima hronika, Na Drini Autor da se "pluskvam-
perfekt sa glagolom u obliku imperfekta / .. ./ u jeziku kasnije gubi
naporedo sa gubljenjem imperfekta"(203).
9 navodi da su "/ .. ./u jeziku svi pluskvamperfekti od svrenih gla-
gola"(207), i na jednom drugom mjestu: "U jeziku, sistemski uzeto, nema plus-
kvamperfekta od imperfektivnih glagola"(203). M.RADOV navodi u spomenutom
42
Kerima FiJan
primjerima pluskvamperfektom radnja postavlja se anteriorno pre-
ma drugoj proloj radnji sa kojom je u korelaciji. Ova, korelativna radnja
postavljena je unutar, ili, u naim primjerima izvan u kojoj je
predikat u pluskvamperfektu.
3.2.1. primjer gdje pluskvamperfektom radnja
neposredno prethodi drugoj proloj radnji izraenoj aoristom:
- Bio je pripremio novac i obukao se ali ipak ostade pri svojoj odluci.
(197)
10
- Para tedarik ve ama ilk karanm
3.2.2. Pluskvamperfektu korelativna radnja moe biti perfek-
tom, na primjer:
- Razgovor one dvojice mladih drugova, bio im je dobro doao kao od-
laganje njihovog razgovora i objanjavanja. Ali sad se to
vie nije moglo
- Goriilmeden dinledikleri her ikisi
de bir nimet ... 1 Ama artlk hesap vermekten
(319)
3.2.3. Nekada pluskvamperfekt vremenski pret-
hodenje drugoj proloj radnji, kao u primjeru:
- Mesec je bio legao za Vidovu Goru. Naslonjen na kamenu ogradu na
samom kraju mosta, je posmatrao dugo velike senke ... (322)
- Ay, Vidova tepesinin ardm.da Delikanh koprtintin sonundaki
korkuluga dayanarak / .. ./ seyretti. (331)
3.2.4. prethodenje drugoj proloj radnji
i pluskvamperfekt u gdje ovaj oblik nalazimo modifikovan
adverbom pa se prema predikatu prethodne postavlja ante-
riorno uz naglaenu svrenost u odnosu na tu, korelativnu radnju.
- Nastupila je godina 1900, / ... / kad su doli novi inenjeri i da
obilaze most. Svet je bio navikao na njih. (262)
- / .. ./ 1900 yilt geldi. O Slfada kopruyu gozden yeni muhendisler
gortindti. Halk aruk onlara
4.0.0. Najfrekventniji su oni primjeri u kojima je turski pluskvamper-
fekt prevodni ekvivalent srpskohrvatskom perfektu.
4.1.0. Perfekt se u srpskohrvatskom jeziku definie kao glagolska vri-
jeme koje da se radnja vrila ili izvrila prije saoptavanja o njoj,
radu da su svi primjeri pluskvamperfekta kod

od svrienih glagola, to, kako on
kae, "odgovara novijim shvatanjima da je upravo pluskvamperfekt perfektivnih glagola jo
uvijek iva kategorija"(166).
10 Broj u zagradi stranicu na kojoj se navedeni citat nalazi u srpskohrvatskom, odnos-
no turskom tekstu.
Turski pluskvamperfekt kao prevodni ekvivalent ... 43
pri vrijeme njenog vrenja ne mora biti odredeno. Kako je roman Na
Drini retrospektivno pripovijedanje je vreno u
mjeri perfektom. Tako se perfekt javlja u svojim funkci-
jama koje se mogu jo bolje sagledati uporedivanjem srpskohrvatskog teksta
sa njegovim prevodom na turski jezik koji ima razvijenu temporalnost. Mi
se zadrati na onim primjerima u kojima je perfekt preveden na turski
pluskvamperfektom.
4.2.0. Kao to smo naprijed rekli, pluskvamperfekt u turskom jeziku
moe radnju ili stanje koji su vremenski udaljeni od momenta go-
vora. Ovu funkciju turskog pluskvamperfekta prepoznajemo u prevodu onih
srpskohrvatskih u kojima je perfekt takvom prilokom
dopunom koja vrijeme njime radnje potiskuje dublje u
prolost. Takav primjer imamo u
- Neko je d a v n o tvrdio (istina, to je bio stranac i govorio je u ali)
da je ova kapija imala uticaj na sudbinu kasabe i na sam karakter nje-
nih gradana. (55)
Prisutnost adverbijala kojim se eksplicira prolost se u srpsko-
hrvatskom tekstu prava temporalnost; u turskom jeziku u tu svrhu slui,
osim priloke dopune, i samo glagolska vrijeme. Prevod gornje gla-
si:
- <; o k e s k i d e n biri / .. ./ bu Kaptya'mn, kasabamn kaderi ve
kasabahlan karakterleri iistiinde biiyiik bir etki yapttgtm sayle-
... (31)
je i u primjeru da se radnja perfektom
dogodila u dalekoj prolosti:
- N e k a d su zajedno poli u gimnaziju i stanovali u Sarajevu. (303)
- Ikisi de b i r z a m a n l a r birlikte liseye ve Saray-Bosna'da
da birlikte kalmt#ardl. (309)
jo jedan primjer:
- U tom sob je Milan proveo dobar deo svoje mladosti i ostavio do-
bar deo svoje snage i svog imetka. (195)
- Milan, gen<;liginin biiyi.ik bir klsmm1 orada gi.ici.ini.in de, ma-
linin da bi.iyi.ik bir boli.imi.ini.i orada (184)
U ovom primjeru nema adverbijala gore navedenog tipa, ali kazivanje
o mladosti jednog junaka pomjera radnje u svijesti u duboku pro-
lost. Stoga u prevodu ovog dijela teksta nalazimo predikate u pluskvamper-
fektu.
4.3.0. Kod velikog broja drugih primjera, gdje je srpskohrvatski per-
fekt preveden na turski jezik pluskvamperfektom, ovu pojavu moemo objas-
niti tek ako imamo u vidu tekstualnu cjelinu od tj. ako u ana-
lizu i prethodnu, odnosno Proirivanjem analize
na plan, moe se povezanost predikata dviju ili vie re-
po principu anteriornosti. Dok se srpskohrvatski kod iskazivanja rad-
44
Kerima FiJan
nji u ovakvim primjerima slui samo perfektom, turski jezik strogo vodi ra-
o ovom odnosu predikatfi, pa ranija od dvije, povezane
radnje uvijek biva iskazana pluskvamperfektom, bez obzira na vremensku
distancu izmedu jedne i druge radnje. Ako imamo ovakve dvije

- Zaobiavi Uice, ustanici su doli do na dva sata hoda od kasabe. Tu
su, topom poruili Lutvibegovu kulu ... (124)
da su oba istaknuta oblika u perfektu, ali nema nikakve sumnje
da se radnja dolaenja ustanika dogodila prije radnje ruenja kule. U pre-
vodu na turski jezik, ranija od dvije prole radnje iskazana je pluskvamper-
fektom, a kasnija perfektom.
- Asiler Ujitsa'ya ugramadan kasabamn iki saat ilerisine kadar
lerdi. Veletovo'da Uitfi.i Bey kulesini topa tutarak yaktllar. (108)
Isti imamo i u primjeru:
- Pogledao je bolje. Nije moglo biti sumnje: tu je zapao odnekud dukat.
(203)
- Daha dikkatle bakfl. !;)iiphe yoktu. Oraya bir dukka altini
(194)
Dok su u srpskohrvatskom jeziku sve radnje kazane istim
vremenom, oblik "zapao je" preveden je na turski jezik pluskvamperfektom
jer se ova radnja dogodila prije radnje "pogledao je".
U ovakvim primjerima perfekt koji raniju od dvije prole ra-
dnje, zapravo prolost u odnosu na neku drugu, eksplicitno ili im-
plicitno prolost, pa se stoga u naem jeziku kao rela-
tivan.
4.3.1. Ovaj je perfekt jo lake prepoznatljiv kada neka priloka odred-
ba cijeli oblik kao relativ. Na primjer u
- Otud je odjeknuo otar zviduk. Ali Pljevljakov je krenuo.
(77)
prilog ukazuje na to da se proces dogodio prije vremena,
da je proces pomjeren jo dublje u prolost, pa predikat je krenuo" su-
gerira informaciju "bio je krenuo". Stoga u prevodu na turski jezik nalazimo
ovaj predikat u pluskvamperfektu.
- O taraftan keskin bir de 1shk sesi duyuldu. Ama Plevlieli'nin sah
harekete bile.(55)
4.3.2. U pak, primjeru relativnu funkciju perfekta prepoz-
najemo po prilokoj sintagmi u koja slijedi:
- Na nekoj svadbi on se nagledao njene lepote kroz odkrinuta vrata na
koja se kao grozd veala gomila zanesenih Kad je i d u g
p u t a mogao opet da je ugleda, okruenu drugaricama, on joj je do-
bacio u smeloj ali ... (151)
Turski pluskvamperfekt kao prevodni ekvivalent ... 45
Ovdje priloka sintagma puta" da se radnja druge re-
deava kasnije u odnosu na vrijeme prve Dok se
srpskohrvatski u oba slui perfektom, turski upotrebljava
vremena sfere prolosti.
- Bir diigiinde bir siirii gencin iiziim salkimi gibi asddigi bir kapi ara-
, h gm dan kizm giizelligini seyre I k i n e i s e f e r
onu arasmda gordiigiinde, ona yollu IM atmak cesa-
retinde bulundu. (137)
Isti odnos predikata dvije imamo i u primjeru gdje
na vrijeme uzajamno povezanih radnji ukazuje priloka odredba
"posle nekoliko dana", u drugoj
- Tako se veliki preokret u ivotu kasabe kraj mosta desio bez drugih
rtava osim Alihodinog stradanja. p o s l e n e k o l i k o d a n a
ivot je krenuo ponovo i izgledao je u sutini nepromenjen.(183)
- Kopriiniin yamndaki kasabamn meydana gelen biiyiik degi-
Ali Hoca'dan kimseye zarar vermeden gelip Bir-
giin sonra hayat eski seyrini aldL (171)
4.3.3. Relativna funkcija perfekta posebno se dobro zapaa kada se on
javlja uz historijski prezent. u takvim primjerima u jednoj
prezent a u drugoj perfekt, prevodilac je srpskohrvatski prezent izrazio pre-
teritalnim vremenom, imperfektom (kako je redovno u prevodu ovog
romana), a perfekt je preveo pluskvamperfektom. Na primjer u
odlomku:
- S godinama razmakje izmedu njih bivao, prirodno, sve i sve
niji. O svakom raspustu oni se nalaze ovde u kasabi i mere jedan dru-
gog i posmatraju kao nerazdvojni drugovi - neprijatelji. Sad je izmedu
njih dola jo i ova lepa i nemirna Zorka. (303)
- Yillar aralanndaki da Her tatil-
de bu kii;iik kasabada birbirlerini olr;ayor ve aynlmaz iki
- gibi goranayorlardL iistelik o giizel ogretmen
Zorka da aralanna
vremena kojima pripadaju predikati u ovom primjeru pre-
vodilac je u turskom jeziku mogao izraziti jedino pluskvamper-
fekta uz imperfekt. Perfekt bi u ovom naporednu radnju raz-
po aspektualnosti. Ovo pokazuje i primjer:
- A kasabalije, koje nadu da se svemu i podsmehnu, kaiu
za ljude koji ive u prijateljstvu: "Paze se kao pop i hoda". To im je
postala
- seven kasabahlar, iyi sozederlerken: (Papazla
boca gibi derlerdi. Bu soz atasozii gibi
(166)
11
ll U ovom primjeru za analizu nije bitan predikat u prezentu "paze se" koji pripada upravnom
govoru, pa je kao takav indikativno upotrijebljen, za razliku od predikata "kau" koji pripada
relativu i koji je na turski jezik preveden imperfektom.
46
Kerima Filao
4.4.0. jo dva zanimljiva primjera sa predikatima u plus-
kvamperfektu u turskom prevodu. U
- je na nogama i prilazi njihovom stolu. (247)
- Tekgoz ayaga kalkmz:jtl bile ... Masalanna
prevodilac glagola "ayaga kalkmak" (ustati) u formi pluskvamper-
fekta naglaava da je radnja ustajanja (koja u srpskohrvatskom
jeziku nije eksplicirana glagolom) morala prethoditi radnji prilaenja iska-
zanoj u srpskohrvatskom tekstu prezentom, a u turskom prevodu imperfek-
tom.
nice:
4.4.1. Drugi, donekle nalazimo u prevodu
- Jednog petka, kad je ulazio sa svitom u damiju, priao mu je jedan
sulud i odrpan dervi sa ispruenom levom rukom za milostinju.(llO)
- Bir cuma, maiyeti ile birlikte camiye giderken, i.isti.i mec-
zup bir ona yakla:jml:jll. Sadaka istemek ic;in sol elini uzattz. (93)
Prevodilac je od jedne srpskohrvatske dvije,
medu njihovim predikatima odnos po principu prethodenja. Naime, glagol-
sku dopunu "sa ispruenom !evom rukom za milostinju" on je interpretirao
kao zasebnu (ispruio je lijevu ruku za milostinju) sa predikatom u
perfektu (uzattl), dok je predikat prve u pluskvamper-
fektu, kao radnja koja se dogodila prije radnje pruanja ruke.
5.0.0. U romanu Na Drini sadraj svakog pojedinog poglavlja
predstavlja jedna epizoda koja nekad govori o drutveno-historijskim nemi-
rima, nekada o individualnoj tragediji i Kako je takva epizoda, odnos-
no centralna poglavlja, vremenski odredena, jer je roman hronika poz-
natih prema njoj se ravna vrijeme zbivanja svih drugih
koje autor kazuje kao sporednu ali koji su ukomponovani u glavnu
temu Zanimljivo je da je u turskom prevodu ova razlika izmedu
glavne i sporedne glagolskim vremeni-
ma. Tako je vrijeme svake glavne odredena prolost i je iz-
raena perfektom/imperfektom.
12
U sporednoj, pak, nikad ne nalazimo
perfekt. Ovi su odlomci formom pluskvamperfekta.
13
12 Perfekt i imperfekt nalaze se na istoj vremenskoj liniji a stvaraju opoziciju po aspektualnosti.
13 Odnos sporedne i centralne na primjeru jednog poglavlja ovako bi izgledao: u desetom
poglavlju romana autor o dolasku austro-ugarske vojske u viegradsku kasabu. Njegovo
se pripovijedanje zaustavlja na epizodi koja opisuje kako ugledne kasabalije sjede na kapiji
mosta i razgovaraju dok predstavnike nove vlasti. Ovaj opis predstavlja centralnu
poglavlja. U prevodu, na turskom jeziku sve su glagolske radnje izraene perfektom/im-
perfektom. Autor se, medutim, povremeno "udaljava" od ovog centralnog i
pripovijeda o svakom od ovih uglednih kasabalija Ovo udaljavanje od centralne
u turskom je prevodu i promjenom finitne forme glagola; u ovim se odlom-
cima radnja izraava pluskvamperfektom. Ponovno prelaenje na centralnu se
ponovnim perfekta. Zbog toga nam se da se autor, dok pripovijeda o zbiva-
njima u kasabi u pojedinim poglavljima romana pom jera iz jedne u drugu vremensku
U svakom vremenu on ono to saznaje ili ''vidi" i to se u turskom prevodu kazuje per-
Turski pluskvamperfekt kao prevodni ekvivalent ... 47
'
5.1.0. Ovakvu upotrebu pluskvamperfekta u turskom jeziku dovodimo
u vezu sa jednom od funkcija ovog glagolskog vremena. Pluskvamperfekt, na-
ime, ima funkciju preterita, tj. nekoliko formi pluskvamperfekta daju tzv. do-
punsko pripovijedanje.
14
Prema tome, pluskvamperfekt moe da
se u pripovijedanju prelo na sporednu koja se unekoliko udaljava od
centralne ali je i dopunjuje. Tako se i sporedne koje
su na turski prevedene pluskvamperfektom, doivljavaju kao dopunsko pri-
povijedanje. Dopunsko je pripovijedanje, na primjer, kazivanje o !talijanu
Pjetru Soli koje je ukomponovano u o atentatu na austro-ugarsku ca-
ricu:
- Majstor Pero, kako ga je zvala cela kasaba, doao je jo uz okupaciju,
nastanio se ovde, oenivi se nekom Stanom, sirotom devojkom ne ba
najboljeg glasa. (259)
- Kasaba halkmm Petro usta diye bu adam, zamamnda
gelm4 ve Stana adh pek de iyi olmayan fakir bir ktzla evlen-
(259)
15
5.2.0. Iz ove funkcije turskog pluskvamperfekta proizilazi i njegova
funkcija markiran{.a prelaska na pripovijedanje, kao i funkcija markiranja kra-
ja jedne situacije.
6
Ovo, naime, da pluskvamperfekt moe biti upotri-
jebljen kao "situacioni fon" kojim se pokazuje da se prelazi na novi
koji sada postaje daljem pripovijedanju,
17
ili se pak pluskvamperfek-
tom pokazuje da se zavrava opis jedne situacije.
5.2.1. I u prevodu romana Na Drini pluskvamperfekt
u funkciji signala novog pripovijedanja, bilo da se radi o dopunskom
pripovijedanju, bilo da se radi o onom koje zauzeti centralno mjesto u
poglavlju. Na primjer, o koji je izmijenio ivot Milana Gla-
a koja predstavlja glavnu temu pripovijedanja u XII poglavlju, za-
ovako:
- Nije mu bilo mnogo vie od trideset godina kad se sa njim desila nagla
i za sveta neobjanjiva promena / ... koja ... / je u isto vreme iz-
menila njegov ivot i potpuno ga preobrazila. (195)
fektom/imperfektom; sve to je pomjereno iz tog vremena ili prostora, ili na neki drugi
"pogledu" autora kazano je pluskvamperfektom. da se u ovakvim od-
lomcima imperfekt za radnju koja ima modalitet iterativnosti. Ove su
radnje na istoj liniji vremena kao i pluskvamperfekt.
14 O ovome viojeti: E.AGRUNINA, K istorii razvitija perfekta -m4.(15)
15 da je ovdje prevodilac izostavio predikat "nastanio se", a srpskohrvatski gla-
goJski prilog "oenivi se" preveo je pluskvamperfektom.
16 O ovome vidjeti: E.AGRUNINA, K istorii...(15-16)
17 govori o tome da pluskvamperfekt u srpskohrvatskom moe imati funkciju
situacionog fona koji uvodi' u kazivanje drugim preteritalnim vremenom,
i navodi ovakav primjer: se). Tek to smo bili posedali za sto. Majka se smekala".
(97) Up. ovaj primjer sa primjerom koji navodi GRUNINA u radu K istorii... (15): "Ha ha-
tirladim. Bir giin Ferhundelerdeki ufak bir toplant1ya gitm4'tim. Gece birakmadilar". O ovoj
funkciji srpskohrvatskog pluskvamperfekta vidjeti kod (47).
48
Kerima FiJan
- Onu bu bOyOk tutkusundan tamamiyle kurtaracak olan olay za-
man, 30'dan fazla degildi. bu olay,
hayatmt da kokOnden (184)
Ovdje je i sadrajem i samim predikatom u pluskvamperfektu
eksplicirao jedne epizode koja dalje biti u perfektu i
aoristu, a na turski prevedena perfektom i imperfektom.
5.2.2. jedan primjer gdje forma pluskvamperfekta dolazi
iza niza formi perfekta, i ima funkciju kraja jedne situacije, od-
nosno jednog pripovijednog segmenta. turskog teksta sa ori-
ginalom moemo primijetiti da u srpskohrvatskom tekstu nema nikakvog sig-
nala koji bi ukazao na potrebu promjene glagolske forme.
- Posle je napustio kasabu i otiao u svet za svojom zlom kockarskom
sudbinom. I nikad se vie, evo ima godina, nije o njemu.
(204)
- Bukus, daha sonralan, kasabayt btraktt ve diinyada kumarct otarak
ahn yaztsmt tamamlamaya gitti. On dort ytl balde ondan
haber almamamwz. (195)
5.2.3. Smatramo da se upravo ovim funkcijama turskog pluskvamper-
fekta mogu objasniti kada je srpskohrvatski prezent preveden na tur-
ski jezik pluskvamperfektom. Ovdje svakako treba podsjetiti na to da se u ro-
manu Na Drini retrospektivno, zbog je srpsko-
hrvatski prezent morao biti na turski preveden imperfektom,
kao to smo i naprijed spomenuli. Medutim, kada jedan pripovijedni seg-
ment ovako:
Bauer i mladog lekara zaista se plete mesecima jedna
sloena i teka istorija. (313)
i dalje se kazivanje nastavlja prezentom, u prevodu na turski
jezik svi su predikati u imperfektu, shodno pravilu o srpskohrvat-
skog relativnog prezenta na turski jezik, izuzev ovog u uvodnoj
prevod glasi:
- de Madam Bauer ile doktor arasmda aylardanberi
ve gO<; bir macera (320)
forme pluskvamperfekta u novog pripo-
vijedanja koje ima karakter dopunskog, jasno je odvojena ova slika od one
koja joj neposredno prethodi, a koja pripada centralnoj
5.2.4. U jednom drugom primjeru, gdje je turski pluskvamperfekt pre-
vodni ekvivalent srpskohrvatskom prezentu, on signalizira zavretak jedne si-
tuacije:
- / .. ./ a mokri i rasanjeni zaneseni i neosetljivi za sve ostalo,
prate pesmu kao sopstvenu, lepu i svetliju sudbinu. (71)
Turski plusk:vamperfekt kao prevodni ekvivalent ... 49
- Angaryaciiar arttk uykulan bu sesten her
duygusuz, sanki aim yaztlanmn gibi, kattlmaya
ba#aml#ardt. ( 48)
Mogli bismo da predikat u ovoj (prate pesmu) bude
preveden imperfektom katthyorlardt). Medutim, glagola
i pluskvamperfekta ova je situacija sasvim odvojena od
novog pripovijedanja.
18
5.2.5. Na osnovu gore kazanog, kao i na osnovu brojnih primjera u
korpusu na kojem smo radili, moemo da pluskvamperfekt u funkciji
signala jedne situacije u
a) u inicijalnoj i finalnoj sporednog pripovijedanja koje je na
srpskohrvatskom jeziku preteritalnim vremenima. U ovim su
odlomcima, kao to smo naprijed rekli, predikati u prevodu na tur-
skom jeziku u formi pluskvamperfekta, pa se ova njegova funkcija po-
dudara sa funkcijom preterita, iz koje se ova i jeste razvila. "
b) u inicijalnoj i/ili finalnoj centralnog pripovijedanja. Treba
imati na umu da pluskvamperfekt ovako upotrijebljen nema
anteriornosti u odnosu na neku drugu radnju. Dalje se u ovakvim od-
lomcima mogu susresti oblici pluskvamperfekta u svom osnovnom

e) u inicijalnoj i/ili finalnoj sporednog pripovijedanja koje je is-
prezentom, gdje je ova funkcija turskog plus-
kvamperfekta lako prepoznatljiva.
5.3.0. U poredenju sa dinamikom centralne sporedno pripovi-
jedanje doivljava kao epizodu.
Naime, niz formi pluskvamperfekta kojima se kazuje sporedno (do-
punsko) pripovijedanje, ukida hronoloku sukcesivnost, pa prema tome i di-
pripovijedanja.
19
5.3.1. Ovaj odnos moe se ne samo u
duim opisima i u smjenjivanju epizoda nego i na dijelu tek-
18 Naravno, nekad se u tekstu dva pluskvamperfekta u neposrednoj blizini u
svojim funkcijama, kao u ovom
- Kly1dan gelen muzigin sustugunu fark edemem4lerdi. nerede olduklanm ve ne
yapt1klanm biisbiitiin unutm!JflardL (328)
Ovo je prevod
- Nisu ni primetili kad je muzika s obale prestala. Oba bila su potpuno zaboravila
gde su i ta rade.(320)
Dok su u srpskohrvatskom jeziku predikati dvije iskazani glagolskim vre-
menima, jedan perfektom, drugi pluskvamperfektom, u turskom prevodu oba su predikata u
pluskvamperfektu. Pluskvamperfekt u prvoj prelazak na novu epizodu, pra-
tako granicu izmedu ovog, novog pripovijedanja i centralne koju pri-
vremeno naputa kod 'Tu naglo birden sustu).
Pluskvamperfekt u drugoj anteriornost u odnosu na drugu korelativnu rad-
nju.
19 O ovome vidjeti: E.A. GRUNINA, O vremenu (94).
50 Kerima Filan
sta, kada jedna forma pluskvamperfekta razbija sukcesivnost radnji izraenih
perfektom i imperfektom.
20
Tako iskaz sa pluskvamperfektom postaje, zapra-
vo, dodatna informacija. Pluskvamperfekt je stoga markiran u
odnosu na glagolsko vrijeme koje mu prethodi i ono koje slijedi iza njega.
Tako na primjer, u nizu radnji:
- Za njima je jahala grupa od est oficira sa pukovnikom na Na
njemu su bili svi pogledi. Podalje iza oficira nailazila je peadije ...
(178)
kratka "Na njemu su bili svi pogledi" prekida slijed radnji koji
prethodna i pa je njen predikat na turski preveden plus-
kvamperfektom:
- Arkalannda, albay olmak i.izere altt subayhk bir gurup geliyordu.
bi.iti.in gozler ona Onlarm arkasmda da / .. ./ bir bOliik
piyade gori.indii.(167)
u nizu radnji nosi opis unutranjeg stanja
nekog lika. Na primjer:
- Milan je povratio gubitak. Od mu se jo vie stegao onaj
u grlu. Stranac je stao da ulog, pa
(198)
- Kaybettiklerini kazanmaga Heyecandan bogazmdaki di.igiim
bi.isbi.itiin Yabanc1 ortaya stiri.ilen parayi iki, sonra da ti"
katma "tkardt. (188)
Ili drugi jedan primjer gdje je srpskohrvatski aorist preveden turskim
pluskvamperfektom:
- Jo jednu, izgovori Milan jedva apatom a sva krv pojuri ka
srcu. Stranac mirno okrenu kartu. (199)
- Milan, gi.i" bir sesle: - Bir tane daha, dedi. Biitiin kam yiiregine
Yabanct agir agir kagtdt (198)
21
20 govori o efektima koji se stvaraju korelacijom plus-
k\iamperfekta i perfekta u savremenom srpskohrvatskom jeziku. Na str. 48 navodi da se plus-
kvamperfektom moe iskazati dodatna informacija koja prekida "osnovno izlaganje i prenosi
nas na drugi plan".
21 Ovo je jedan od ukupno tri u romanu kada je srpskohrvatski aorist preveden na tur-
ski jezik pluskvamperfektom, uvijek iz stilskih razloga.
Turski pluskvamperfekt kao prevodni ekvivalent ...
TURSKI PLUS KV AMPERFEKT KAO PREVODNI ELEMENT NEKU-I
SRPSKOHRVATSKIH GLAGOLSKIH VREMENA
Rezime
51
U ovom se radu, uporedivanjcm romana Na Drini Ive
i njegovog prevoda na turski jezik (Drina Koprilsii), nastoji utvrditi koji sc
srpskohrvatski glagolski oblici prevode na turski jezik pluskvamperfektom s
obzirom na to da je ovo glagolska vrijeme u turskom jeziku veoma frekven-
tno dok je u srpskohrvatskom potisnuto iz upotrebe.
Nae je istraivanje pokazalo da je svaki srpskohrvatski pluskvamper-
fekt preveden na turski jezik pluskvamperfcktom. Medutim, ovakvi su prim-
jeri u naem korpusu srazmjerno rijetki. Najbrojniji su pak oni primjeri u
kojima je turskim pluskvamperfektom preveden srpskohrvatski perfekt. Ova-
kve primjere imamo onda kada perfekt u tekstu na srpskohrvatskom jeziku
radnju koja je udaljena od momenta govora, ili onda kada
raniju od dvije povezane prole radnje, dakle, kada je relativno
upotrijebljen.
Svi ostali primjeri plusl0'amperfckta u prevodu romana Na Drini
rija proizilaze iz njegove funkcije preterita, to podrazumijeva da nekoliko
formi pluskvamperfekta daju dopunsko pripovijedanje. Ova se upotreba tur-
skog pluskvamperfekta moe prepoznati u duim opisima, ali i na
dijelu teksta, kada iskaz sa predikatom u pluskvamperfektu ima funkciju do-
datne informacije sukcesivnost radnji izraenih drugim glagol-
skim vremenima (perfektom i imperfektom). Ovom funkcijom turskog plus-
kvamperfekta, kao i njegovom funkcijom markiranja prelaska na pripovije-
danje i markiranja kraja jedne situacije mogu se objasniti kada je
srpskohrvatski historijski prezent i aorist preveden na turski jezik pluskvam-
perfektom.
TURKISH PLUPERFECf AS A TRANSLATIONAL EQUIVALENT
FOR SOME SERBO-CROATIAN PAST TENSES
Summary
The task of this paper is to establish which verb forms in Serbo-Cro-
atian language are translated to Turkish as pluperfect, by comparing Ivo An-
novel A Bridge over river Drina (Na Drini with its translation
to Turkish (Drina kopriisii), for the pluperfect tense is very frequent in Tur-
kish, whereas it is pushed out of use in Serbo-Croatian.
Our research shows that each Serbo-Croatian pluperfect is translated
to Turkish as a pluperfect. But, these examples are relatively rare in our cor-
pus. The most numerous examples are those in which Serbo-Croatian perfect
is translated by turkish pluperfect. These examples we have when perfect in
52 Kerima Filan
Serbo-Croatian expresses the earlier one between two past actions, which
means when it is used relatively.
All the other examples of pluperfect in translation of the novel A
bridge over river Drina are resulted from its preterital function, which means
that several forms of pluperfect give additional narration. This use of turkish
pluperfect may be recognized in long descriptions, but also in short parts of
the text, when the phrase with a predicate in pluperfect tense has the func-
tion of giving additional information by breaking the succession of the ac-
tions expresses by other past tenses (perfect and imperfect). By this function
of turkish pluperfect, as well as by its function to mark taking up to nana-
tion, and to mark the end of a certain situation, we can explain the cases
when Serbo-Croatian historical present and aorist is translated to Turkish as
pl u perfect.
LITERATURA
BANGUOGLU T.
Tarkfenin Grameri, Istanbul, 1974.
DENY J.
Tark Dili Grameri (Osman/i Lehfesi). Terciime eden: AU. Elove, Is-
tanbul 1941.
S.
Udbenik turskog jezika, Beograd 1979.
GRUNINAE.A
K istorii razvitja u: Sovjetska ja tjurkologija
No.1 Baku, 1976. str. 11-26.
GRUNINAE.A
O vremenu u: Turcologica, 1986. K vos'midesjatiletiju
akademika AN.Kononova, D.M.Nasilov, Leningrad, 1986, str. 85-95.
M.
O srpskohrvatskog pluskvamperfekta u: Zbornik za filologiju i
lingvistiku XXIII/l, Novi Sad, 1980, str. 93-100.
KISSLING H.J.
Osmanisch-Tarkische Grammatik, Wiesbaden, 1960.
KONONOV AN.
Grammatika sovremennogo tureckogo literatumogo jazyika, Moskva-
Leningrad, 1956.
Turski pluskvamperfekt kao prevodni ekvivalent ... 53
N.
Francuska glagolska vremena - Komparativna analiza francuskog i srp-
skohrvatskog pluskvamperfekta, knjiga, Beograd, 1989.
RADO V M.
i funkcije pluskvamperfekta u "Romanu o Londonu" Miloa
Crnjanskog u: Godinjak Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, knj.
XVIII/l, 1975, str. 165-179.
.
Jezik i stil Iva (Funkcije sinonimskih oblika), Beograd, 1967.
STEV M.
Savremeni srpskohrvatski jezik II, Beograd, 1969.
AIDA
(Sarajevo)
STRUKTURA POGODBENIH U PERZIJSKOM JEZIKU
Govornici perzijskog jezika, a shodno tome i nisu nikada
ispoljiti i potrebu da na bilo koji izvre podjelu pogodbenih
Ni jedna gramatika perzijskog jezika' ne prua nam jasnu sliku o
pogodbenim o ustrojstvu kategorija koje je
Uzmemo li u obzir i nepostojanje kondicionala (potencijala) kao glagolskog
oblika u perzijskom jeziku, tada kontrastiranje ovog tipa sa istim u
srpskohrvatskom jeziku postavlja pred nas nekoliko problema.
Prvi od njih je podjela pogodbenih Izvriti klasifikaciju koja
odgovarati tkivu perzijskog i srpskohrvatskog jezika bi opredijeliti
se za podjelu. Formalnu klasifikaciju ne moemo primijeniti na
perzijski jezik jer postojanje samo jednog veznika }l (agar) ne prua mo-
da kakve on to sadraje uvodi. Svaki od
veznika u srpskohrvatskom jeziku (ako, kad, da, li) j na formalnom i na
planu uvodi to bi pri poredenju sa perzijskim
jezikom dovelo do zabune jer bismo u svakom od tih sa
veznikom, u perzijskom jeziku imali veznik ;1 ili jednu od njegovih vari-
janti, koji opet ne bi uticao na ostale morfoloke elemente u Pod-
jela po kriterijumu nam se primjerena i jedino i
to podjela na realne i irealne pogodbene Samo u okviru ovakve po-
djele mi moemo obuhvatiti sve morfoloke okolnosti pod kojima se ta
nica formira u perzijskom jeziku, izvriti uporedbu sa srpskohrvatskim jezi-
kom i uspostaviti nit na planu:
na koji se srpskohrvatski kondicional realizuje u perzijskom je-
ziku je drugi problem, vrijedan zasebnog istraivanja. Ovdje pokazati
samo njegov izraaj u okviru pogodbenih
Pri kontrastivnom pogodbenih u perzijskom i srp-
skohrvatskom jeziku javlja se jo jedna interesantna kategorija.
l L.P.Eiwei-Sutton, Elementary Persian Grammar, Cambridge, 1963; AK.S. Lambton, Persian
Grammar, Cambridge, 1966; Salemann-Shukovski, Persische Grammatik, Leipzig, 1947; Walter
Hinz, Persisch I, Berlin, 1942; Hans Jensen, Neupersische Grammatik, Heidelberg, 1931; J.A
Boyle, Grammar of Modem Persian, Wiesbaden, 1966; Neupersische Konverzations Gramma-
tik, Heidelberg, 1914; G.Lazard, Grammaire du Person Contemporain, Paris, 1957; .
Gramatika perzijskog jezika, Sarajevo, 1951.
H11 P .... - 15)-\> Y-lx) ;f-ol
li\ Tr,_... .... 4-- .4:>.o pol) ...s_re 5 4.oLJ_,::.-..ol
\ "'"'A .l 1.:. )l .w: JL-I...i....J .. L l. L l
l l t-' -:; ,. . .;-- l... ; t' _,..._.l
56 Aida
To je glagolski vid. U srpskohrvatskom jeziku je to morfoloka kategorija,
dok se u perzijskom jeziku realizuje preko funkcije odredenog
glagola, jer tek u korelaciji sa ostalim dijelovima jedne i u odnosu
na drugu u sklopu sloene, postaje jasno da li je glagol svren, trajan ili
stao.
o podjeli pogodbenih rekli smo da ih u perzijskom
jeziku uvodi samo jedan veznik. Veznik JI , zavisno od sklopa glagolskih
vremena, modifikuje svoje u odnosu na veznika pogodbenih
u srpskohrvatskom jeziku (ako, kad, da, Ii). Modifikatori tih zna-
su glagolska vremena:
... ako divu neko dobro djeJo, odmah te pojesti.
(M.P.P.
2
Muhamed Ali Demal 74. st.)
... kad bi doao ne bi mnogo obratio panju.
(M.P.P. Muhamed Hidazi, 59. st.)
-
r JJ:' 4 6 J
5
-1, J:y. L: 4 t' 1_,., J.:. J'"" o.:;..:;. lJ.:. l J JI_,.. )'l
... da su me bacili na smetljite, svejedno mi je, bio bih miran.
(Sadik Hidajet, Z.B.
3
38. st.)
I pored svih u izraajnim sredstvima pogodbenih re-
koje se javljaju pri njihovom kontrastiranju u okviru perzijskog i srp-
skohrvatskog jezika, kao i pored konstatacije N.P. Hanlarija
4
koji u svojoj
gramatici perzijskog jezika kae:
15"' l> r- J-u 0 1)":' j5J" l lS""') 1.9 ) J
U perzijskom jeziku danas nema neko posebno pravilo za pogodbene
glagole (misli se na glagole u pogodbenoj op. aut.); smo da
pravilo postoji, a formuliemo ga na
I U realnim pogodbenim u perzijskom jeziku fungiraju:
a) ako se odnosi na prolost,
perfekt u protazi, prezent, futur ili imperativ u apodozi
1.5! 6..l.,t..l)1
Ako si vidio, zna.
(Hanlari, 148. st.)
l) !.SA LS ..lj ..l ..;;..h \J JWI ..:;,.);-> u.....1 "F-'';:. l. 'JI
2 H. Kamshad, A Modem Persian Prose Reader, Cambridge at the University Press, 1968.
3 Sadik Hidajet, zbirka pripovijedaka iiv u grobu, Teheran, h. 1344.
4 l r 0 -LS _rL l> J:' L x'.r.f ; l lS""' J 1.9 L: LJ Ji'- ..l
Struktura pogodbenih u perzijskom jeziku 57
5
6
7
Ako smo mogli da shvatimo filozofiju vatre koja pri, i uz-
roke ljudskog varvarstva.
(M.P.P. Ali Deti, 5o.st.)
b) ako se odnosi na sadanjost,
prezent u prolazi, prezent
6
ili imperativ u apodozi
J)..1..0 r/:Y j LJ=j.,l;; j !.Sly. JI
Ako je za pogreb, nisu mu potrebni koplje i sablja.
(M.P.P. Muraga-i, lo.st.)
t <--'"' / -1: ,:- }l
Ako ti nisi moj otac, reci.
(M.P.P. Hidazi, 6o. st.)
e) ako se odnosi na
nepravi prezent ili futur II u protazi, prezent, (futur) ili imperativ u
apod o zi
4..0 IS""J 0"" .l fl
Ako prvi stepenik na tvojim ljestvama ivota bude "la", u pa-
kao, a ne do eljenog cilja.
r.lf y. ;.l }l f-1_,.:. ... (Ibrahimi,
7
22. st.)
6-::-
... tada elim da znam, ako drugi put doivim ovakvo stanje, kako
se vi prema meni ponaati?
(M.P.P. Hidazi, 62. st.)
Oblik preterita umjesto perfekta je kod modalnih glagola npr.
.:.;....:.1_,;;, ,;:...... l_,.:., . .l L,.. , jer preterit ovih glagola zbog njihove semantike
ukazuje na trajnostL:tj. rezultkf radnje 'koji se jo uvijek "Ako smo mogli da shvatimo
... " jeste radnja formalno zavrena u prolosti, ali da nema njene rezultativnosti ostvarene
dopunom u obliku nepravog prezenta f:'"i.i... , ne bi ni postojao uslov za izvrenje radnje
koja uslijediti.
Prezent u perzijskom jeziku radnju koja se deava u sadanjosti, ali i onu koja
se desiti u bliskoj Shodno tome, prezent na srpskohrvatski jezik prevodimo i bu-
vremenom, futurom l. Iz toga slijedi da u svakoj od apodoza u realnoj pogodbenoj
u perzijskom jeziku, prezent obuhvata oba ova a kontekst ih odreduje.
(vidjeti prvi primjer u grupi "e")
58 Aida
Ako neto zatreba, javite zvona.
rt.:;, l!!r.; A....::.i (.J
(vjeb.
8
II, 39. st.)
6.j l", .l l) .l .l' ..Lo. J} tu.J Lb.. :L \) ,\J>
Ako ova ena bude mudra i pametna kao Fitne i ako svaki svoj pokret
i bude unaprijed analizirala,
(M.P.P. Ali Deti, 53. st.)
U protazama realnih pogodbenih u perzijskom jeziku javljaju
se: perfekt, prezent, nepravi prezent i futur II, shodno vremenskoj sferi reali-
zovanja radnje kojom uslovljavamo sadraj u apodozi i to na ovaj
perfekt - prolost
prezent - sadanjost
nepravi prezent i futur II -
Apodoza svake od protaza sa jednim od ova glagolska vremena
moe biti realizovana prezentom, imperativom ili futurom.
Pri usporedbi glagolskih vremena u protazi sa istim u srpskohrvat-
skom jeziku zapaamo:
Perfekt u perzijskom jeziku podudara se svojim sa perfek-
tom u srpskohrvatskom jeziku bez obzira na kategoriju glagolskog vida.
Prezent u perzijskom jeziku odgovara svojim samo prezen-
tu nesvrenih glagola u srpskohrvatskom jeziku.
Nepravi prezent u perzijskom jeziku odgovara svojim pre-
zentu glagola svrenog vida u srpskohrvatskom jeziku.
Futur II u perzijskom jeziku odgovara futura II u srpskohr-
vatskom jeziku, radnju glagola nesvrenog vida.
ematski prikazano, konstruisanje realnih pogodbenih u per-
zijskom jeziku izgledalo bi ovako:
protaza apodoza
l
perfekt
prdzent
II U irealnim pogodbenim u perzijskom jeziku fungiraju:
a) ako se odnosi na prolost,
pluskvamperfekt u protazi, pluskvamperfekt ili imperfekt u apodozi
lt' L;; 0::' l J., ; l ,Sl 4),.., ) ..l
-
i' ..1-"" 'x J,>
8 Vjebanka savremenog perzijskog jezika, Moskva, 1972. r" ...sr LO"'" J lP L; L.r' l.
Struktura pogodbenih u perzijskom jeziku 59
U da je mene pogodila ijedna od nebrojenih ove ene,
ja bih se izgubio.
(M.P.P. Hidazi, 86. st.)
, r J,., o AJ--,. .s lA j ;::j Jj j
0
t Jj j ; J
.:........l.,o Jj !!"'.t' rJ}-1 oJ)"' Jt
.:: .. )

.sJ rJL..l"... rf t;!

U zatvoru ivota bio sam okovan tekim lancima, da sam umro, od-
nijeli bi me u parisku damiju, pao bih u ruke prostim Arapima, drugi
put bih umro jer su mi odvratna njihova lica.
(Sadik Hidajet, Z.B. 33. st.)
b) ako se odnosi na sadanjost,
preterit u protazi, pluskvamperfekt ili imperfekt u apodozi
, l k l l l .. '
--,;,_ 0".o lAJu O; r .5 ._- _;J
Da nema ove tvornice, zamajac proizvodnje bi zamro i posao bi
potpuno stao.
(M.P.P. Demalzade, 73. st.)
J -> _,- ' l l <;. ".s lb J
<J4 0.; J 0"1' ' '-t"':' IS""!. .?
1
J
\....;, ..s_,.4;J ),, ..::.J4-..> f.rA JY-'-'
U da u mojoj dui postoji barem blijedi trag ijedne od titi
bina, ja nikada ne bih ovako ponizno stajao pred vama.
e) ako se odnosi na
imperfekt u protazi, imperfekt u apodozi
(M.P.P. Mes'ud, 39.st.)
li::.51 \rl )1
-J) l) 0""'' Ait..f rJ}-1 oJ_,....,,
Kad bi gospodin hadija bio zadovoljan samo sa mnom, a ja sam s
njim bila mirna i zadovoljna, mogla bi se podnijeti njegova i
starost.
(M.P.P. Mufik, 25. st.)
U protazama irealnih pogodbenih u perzijskom jeziku javljaju
se: pluskvamperfekt, imperfekt i preterit, shodno vremenskoj sferi deavanja
radnje kojom uslovljavamo sadraj u apodozi i to na ovaj
pluskvamperfekt - prolost
preterit - sadanjost
imperfekt -
60 Aida
Apodoza svake od protaza sa jednim od ova tri glagolska vremena rea-
lizuje se pluskvamperfektom ili imperfektom.
Pri usporedbi glagolskih vremena u protazi i u apodozi sa istim u srp-
skohrvatskom jeziku zapaamo:
Na mjestu kondicionala koji se u srpskohrvatskom jeziku javlja kao
nosilac radnje u protazi irealnih pogodbenih koje se odnose na bu-
npr:
Kad bih imao tu knjigu, dao bih ti je,
u perzijskom jeziku upotrijebljen imperfekt.
Srpskohrvatski kondicional koji se javlja u apodozama svih irealnih
pogodbenih u perzijskom jeziku realizovao imperfek-
tom, ali ponekad i pluskvamperfektom.
ematski prikazano, konstruisanje irealnih pogodbenih u per-
zijskom jeziku izgledalo bi ovako:
protaza apodoza
pluslvamperfekt l
preterit imperfekt ili pluskvamperfekt
imperfekt
STRUKTURA POGODBENIH U PERZUSKOM JEZIKU
Rezime
Struktura pogodbenih u perzijskom jeziku podlijee pravilu
po kojem se formira. Neovisno od veznika, glagolska vremena svojim ustroj-
stvom, a potom na planu daju podjele pogodbenih
na realne i irealne. U okviru te podjele i glagolska vremena se mo-
gu razvrstati u dvije grupe i to u odnosu na funkcionisanje protazi pogod-
bene Jedno od est glagolskih vremena javlja se u protazi jedne od
est tipova pogodbenih i to na ovaj
L_ za prolost --perfekt
realne pogodbene sadanjost -- prezent
za --nepravi prezent (futur Il)
za prolost -- pluskvamperfekt
irealne pogodbene za sadanjost --preterit
za imperfekt .
Struktura pogodbenih u perzijskom jeziku 61
U apodozama realnih pogodbenilt se ona glagolska vre-
mena koja slijede plan a to su prezent, futur ili
imperativ.
Apodoze irealnih pogodbenih izraavaju uvijek kondicional-
no i ono se u perzijskom jeziku realizuje preko imperfekta ili plus-
kvamperfekta.
ematski prikazana struktura pogodbenih u perzijskom jeziku
izgleda ovako:
p
o
G
o
PROTAZA
------- PERFEKT
PREZENT
E NEPRAVIPREZENT
N FUTUR II
: PLUSKVAMPERffiKT
!REALNE PRETERIT
IMPERFEKT
N
I
e
E
J
J
APO DOZA
PREZENT,
FUTUR I
IMPERATIV
IMPERFEKT
PLUSKVAM-
PERFEKT
TI-lE STRUCTURE OF TI-lE CONDITIONAL SENTENCES IN TI-lE PERSIAN LANGUAGE
Summary
The formation of conditional sentences in the Persian language ad-
heves to defined rules.
By the appropriate selection of the verb tense and then in the seman-
tic plan of the sentence, indenpendently of conjuction, conditional sentences
can be divided into real and unreal sentences. Having in mind its function in
the main clause, the verb tenses are grouped accordingly. Six verb tenses are
used in the six types of conditional sentences, as follows:
the past -- Perfect (Persian)
real conditional for the present -- Present (Persian)
for the future -- Subjunctive Present
(Persian) Future II
62 Aida
for the past-- Pluperfect (Persian)
unreal conditional for the present- Preterit (Persian)
the future- Imperfect (Persian)
Verb tenses in the subordinate clauses of the conditional sentences fo-
llow the logics of the semantic plan of the sentence they are either Present,
Future or Imperative.
The subordinate clauses in the unreal sentences always have the con-
ditional meaning which in the Persian language is expressed by Imperfect or
Pl u perfect.
The structure of the conditional sentences is presented in the follow-
ing graph:
e
o
N
D
I
T
I
o
N
A
L
s
E
N
T
E
N
e
E
s
MAIN CLAUSE
PERFECT J
PRESENT
SUBJUNCTIVE PRE-
SENT FUTURE II
SUBORDINATE CLAUSE
PRESENT, FUTURE and
IMPERATIVE
PLUPERFECT
PRETERIT
IMPERFECT
J IMPERFECT, PLUPERFECT
AMIR
(Sarajevo)
NEKE KARAKTERISTIKE PRO ZNOG STVARALATVA
NA ORIJENTALNIM JEZICIMA KOD NAS
Knjievna batina na orijentalnim jezicima kod nas, kao to je to slu-
i sa cjelokupnom orijentalno-islamskom spada u one u ko-
jima poezija, s aspekta savremene knjievne teorije i kritike, ima daleko
nego proza. To, dakako, ne da u periodu koji nas interesuje pro-
za, posebno na arapskom i turskom jeziku, nije bila bogato zastupljena. To
i sami kvantitativni pokazatelji, kako oni iz literature tako i oni do kojih smo
doli na osnovu vlastitih istraivanja, jasno govore. Medutim, odmah na po-
treba da cjelokupni prozni inventar nae batine (kao i onaj iz
kasnog i perioda cjelokupne osmanske knjievnosti
je ona u isto vrijeme i dio) sadri malo proze. Nju u daleko
mjeri i literatura,
karaktera, mada su i ova djela, posebno njihovi uvodni dijelovi, ponekad pi-
sana s jasnim pretenzijama. Na takve pretenzije ukazuje i
pribjegavanje rimovanoj prozi koja je uz ovo imala i svoju
funkciju.
se podjela ovog stvaralatva, iako je nastalo u okviru jednog
kulturnog i civilizacijskog kruga, vri prema jezicima: turskom, arapskom i
perzijskom, to se na prvi pogled formalnom. Ipak treba da i
ovakva podjela ima svoje opravdanje da je turski jezik bio, prije sve-
ga, jezik administracije, a u knjievnosti je doao do izraaja u poeziji i u
nekim knjievnim vrstama koje nisu bile strogo vezane uz stariju tradiciju
kao to su hronike, putopisi i Perzijski jezik je bio jezik knjievnosti,
mahom poezije, "visokog stila", a arapski je igrao ulogu koju je u sred-
njovjekovnoj Evropi imao latinski, pa su na njemu, uz djela iz lijepe knjiev-
nosti, u pravilu pisana gotovo sva djela iz tradicionalnih oblasti i
vjerskih disciplina. Otuda proizilaze i one najbitnije karakteristike
za stvaralatvo na svakom od pojedinih jezika. Kako u proznom stvaralatvu
dominira arapski jezik, za ovu priliku treba
- da se stvaralatvo na arapskom jeziku kod nas (po pojedinim oblas-
tima), direktno ili indirektno, oslanja na rezultate i domete
arapske ili arapsko-islamske nauke, kulture i tradicije u, ponekad, iz-
mijenjenoj, adaptiranoj ili formi,
- da je ovo stvaralatvo bilo u funkciji obrazovnog sistema, te
se u njemu odraava program, razvoj i klasno-ideoloka usmjerenost
64 Amir
osmanskog obrazovanja i drutva uopte,
- da su, izmedu ostalog, i iz tog razloga ova djela po formi, u prvom
redu, udbenici, kompendijumi i preradbe, a zatim komentari
poznatijih djela ili glose, te, originalna i samostalna djela i, na
kraju,
- broj ovih djela pisao je sloj u pravilu obrazovanih na
visokim kolama u Carstvu, koji su bili nastavnici na kolama
stepena ili obavljali neku od funkcija u pravnom sistemu.
1
S obzirom na ovakav karakter ove vrste stvaralatva
kojeg je jedino klasifikovati prema oblastima ili granama (fann, pl.
funun)
2
, potrebno se, a u cilju objanjenja nastanka pojedinih djela, njihovih
izvora i sadraja, kao i odnosa medu njima, zadrati na pitanju odnosa prema
znanosti i njenoj klasifikaciji, te na osnovnim podacima o sistemu obrazo-
vanja. Klasifikacija nauka odraava ne samo odnos njenog autora prema cje-
lini ljudskog znanja i dijelovima te cjeline i njegov pokuaj ka idealnoj kla-
sifikaciji, nego se u njima odraava i pogled na nauke
koji je bio uslovljen drutvenim realitetom. Stoga nam one, kao i osnovne
naznake o sistemu obrazovanja, da sagledamo opte raspoloenje u
Carstvu prema stvaralatvu i tadanje potrebe duha, odnosno nam da
odgovorimo na pitanje koje su discipline u takvom teokratskom drutveno-
sistemu kakvo je bilo u Osmanskom Carstvu bile stimulisane, a
koje ne, te da li je i koliko samo stvaralatvo u svom predmetu i sadraju
bilo objektivno limitirana?
Teko je na ovom mjestu i za ovu priliku izloiti i analizirati sve one
pokuaje i uspjele klasifikacije koje se mogu sresti u arapsko-islamskom svi-
jetu do sredine XVI vijeka kada se javljaju i prvi nai autori, pa i onih
dvadesetak koje je predstavio G.C. Anawati u Introduction a
la theologie musulmane.
3
Za podjele su se uzimali veoma kriterijumi
kao to su: - strane (nauke); teorijske - religijske - ne-
religijske; tradicionalne - racionalne; hvalevrijedne - tetne i dr. Mi se
ovdje zadrati samo na onim klasifikacijama koje su ostavile najdublji trag i
bile prisutne u izvodima sve do vremena kada se javljaju i nai au-
tori.
Prve i sveobuhvatnije klasifikacije nauka kod Arapa
od al-FarabTja (873-950).
4
On je u vie svojih tekstova i povodom
l O karakteristikama ovog stvaralatva u razvojnom, sadrajnom i klasno-ideolokom smislu
vidjeti u radu: Nedim "Uticaj islama na tlo", Radio Sarajevo
- program, 1975, VII, br. 19, 525-546 (posebno str. 531-535).
2 Ovaj termin i anrove, fann al-adab.
3 Vidjeti G.C. Anawati, "Classification des sciences et structures des Sumae chez les
auteurs musulmans", Revue des islamiques, (Paris) 1976, 61-70.
4 Abu ibn Mul}ammad ai-FarlibT. Osnovne bibliografske podatke vidjeti u Carl Brockel-
mann, Geschichte der arabischen Literatur (dalje: GAL), G I, 232-236 (210-213) i S l, 375-
377.
ire o njegovim klasifikacijama vidjeti: M.M. Hajrullaev, Mirovozzrenie Farabi i ego
v istorii fiozofii, Takent, 1967, posebno poglavlje "O predmete i klassifikacii nauk", 215-239.
Neke karakteristike praznog stvaralatva ... 65
izlagao - ponekad samo u osnovnim crtama - svoj pogled o ovom pitanju. Za
nas je posebno interesantna sistematizacija koju je izloio u djelu Jlpfli' al-
culilm (Rasprava o naukama)
5
gdje nauke razvrstava u pet osnovnih skupina:
l. nauka o jeziku (sa sedam disciplina: gramatika, sintaksa, pravopis, po-
etika i dr.),
2. logika,
3. matematika (sa sedam disciplina: aritmetika, geometrija, optika, nauka
o zvijezdama, nauka o muzici, nauka o teini i mehanika),
4. prirodne nauke ili fizika (sa osam disciplina) i boanska nauka ili me-
tafizika (sa tri discipline) i
5. nauka o upravljanju gradom (politika), jurisprudencija i spekulativna
teologija (kalam).
U drugom svom djelu, Kiilib at-tanb7h cara sabil as-sacada (Knjiga sa-
vjeta na putu al-FarabT posebnu panju sistematizaciji filo-
zofije koju dijeli na teorijsku, u koju razvrstava matematiku, fiziku i meta-
fiziku i na koja obuhvata etiku i politiku.
U Ibn srnaovom (Avicenna, 980-1073/ traktatu pod naslovom RiS7ila
fi taqsim al-culilm al-caqliyya (Traktat o podjeli racionalnih nauka t nalazi se,
osim elaboracije prethodnih klasifikacija (Aristotelove, al-Kindijeve i al-Fa-
rabijeve), veoma interesantna klasifikacija "racionalnih znanosti" (intelektual-
nih), dakle bez religijskih disciplina,
9
u kojoj on dijeli l)ikma (pojam koji
mudrost, znanje, ali i filozofija) prema podjeli na teorijsku ili
spekulativnu, kojoj je cilj istina, i kojoj je cilj dobro.
U teorijsku on svrstava fiziku, matematiku i, kao disciplinu, me-
tafiziku i nauku o boanstvu, a dijeli prema tome da li se
samom njegovom i njegovom ponaanju kada je u pitanju
moral, ili se njegovoj obitelji kada se radi o obiteljskom moralu, ili
se bavi poloajem u drutvu i drave, kada je u pitanju
politika. Jasno je da je ovdje za osnovno polazite uzeta Aristotelova podjela
filozofije iz njegove Metafizike u kojoj jedino nedostaje filozofija
(poietike). Na ovom osnovu Ibn srna izvodi izvanrednu arhitektoniku siste-
5 l/Ma' al-cutam, ai-Qahira, 1367 (1948).
6 I:Iaydariibad, 1345 (1926-1927).
klasifikacija je data i u tekstu pod naslovom: Risala tt ta!M1l as-sacada, I:Iaydarabad,
1345 (1926-1927).
7 Abu e Ali I:Iusayn ibn cAbdallah Ibn Sina- Avicenna. Osnovne biobibliografske podatke vid-
jeti u: C.Brockelmann, GAL, G I, 589-599 (452-458) i S I, 812-828.
8 Traktat je objavljen u sklopu Tisc rasa'il tt al-l)ikma wa at-tabt'i}Yat, ai-Qahira, 1326 (1908),
104-118.
9 U literaturi prevladava miljenje da Ibn Sina ne obraduje religijske discipline stoga to je
njegov pristup teologiji odreden problemima, a ne (vidjeti, npr.,
kultura islama, Zagreb, 1973, 113). Medutim, je da je u to vrijeme
termin al-cutam al-caqliyya (racionalne znanosti) stajao u opreci naspram al-cutam an-naq-
liyya (tradicionalne znanosti) koje su obuhvatale religijske discipline.
66 Amir
ma odnose glavnih i njima subalternih nauka (45). Tako, na
primjer, uz fiziku je oblast definisana kao nauka o promjenljivom tijelu
(corpus mobile) razvrstava osam osnovnih disciplina koje, opet, imaju svoje
poddiscipline (u fiziku su, po definiciji, i nauke kao to su: bo-
tanika, zoologija, medicina, psihologija, pa zatim mineralogija, astrologija i
dr.), uz matematiku discipline: aritmetika, geometrija, astronomija i
muzika, a uz njih, na primjer uz geometriju, sedam poddisciplina (topogra-
fija, mehanika, optika, hidraulika i dr.) i tako dalje. Treba skrenuti panju da
Ibn Sina u ovu podjelu ne uvrtava logiku, jednu od disciplina koja u na-
rednom periodu imati posebnu ulogu i nego za nju kae da
je ona nauka koja je pretpostavka i za istinu i za dobro, tj. i za teorijsku i
za filozofiju, mada u nekim svojim drugim tekstovima,
da je upravo prvima osnovni cilj istina, dopustiti da logika
dio teorijske filozofije.
10
Ovu Avicenninu klasifikaciju, nastalu u tzv. "zlatno doba" arapske nau-
ke i kulture, moemo sresti i kasnije, u izvodima i sa manjim iz-
mjenama, a tako da se naspram njegovih racionalnih
znanosti (al-culUm al-caqliyya) postavlja niz tradicionalnih znanosti (aVulUm
an-naqliyya) koje su jurisprudencija, spekulativna teologija, gramatika,
pisarstva, poetika i prozodija i istorija. Ovakva klasifikacija je
podvodena pod osnovnu podjelu na religijske i nereligijske discipline, s tim
to su kod autora poetika i istorija imale tretman.
Od starijih klasifikacija spomenimo jo Ibn Haldunovu (1332-1406)
11
u kojoj se za osnovno polazite uzima gore navedena podjela na intelektu-
alne i tradicionalne nauke. U intelektualne ili filozofske on razvrstava: lo-
giku, fiziku ili nauku o prirodi (medicinu i agrikulturu), metafiziku i nauku
o mjerama (aritmetiku, algebru, geometriju s njenim disciplinama, muziku i
astronomiju), a u tradicionalne (prenesene): Kur'an i njegovu interpretaciju,
korpus tradicije (l;ladil), jurisprudenciju i vjerozakon (ar'fa), teologiju, su-
fizam i nauke (gramatiku, leksikografiju i literaturu).
12
Uz navedene klasifikacije, s obzirom na period koji je predmet nae
posebne panje, za nas je interesantno gledanje osmanskog enciklopediste
Takoprii-zadea (1495-1553),
13
da daje sistematizaciju nauka u Os-
manskom Carstvu s XVI vijeka. je i to to on uz ovu
klasifikaciju daje veoma realnu sliku stanja nauka, pa se ona javlja ne kao
njegov vlastiti pogled u smislu idealne klasifikacije (klasifikaciju nauka srna-
10 Vidjeti: Ibrahim Madkour, L' Organon d'Aristote dans le monde arabe, Paris, 1969 (Seconde
edition), 50.
ll Wall ad-din cAbd ar-ral;lman b. Mul}ammad b. Mul;lammad b. AbT Bakr Mul;lammad b. ai-
IJasan - Ibn J:ialdTin. Bibliografija radova o Ibn HaldTinu i njegovim djelima je izuzetno bo-
gata. Ovdje panju na tekst biobibliografskog karaktera W.J. Fischela objavljen na
kraju III toma F. Rosenthalovog prevoda: Ibn Khaldun, The Muqaddimah, New York, 1958.
12 Vidjeti: S.H. Nasr, Sciences et savoir en Islam, Paris, 1979, 62-63, te Ibn Haldiln, Muqad-
dima, Sarajevo, 1982, izbor tekstova, prevodi pogovor Hasan 112-113 i 115-117.
13 Vidjeti: C. Brockelmann, GAL, G Il, 425-426 (559-562) i S Il, 633-634.
Neke karakteristike prozno g stvaralatva ... 67
tra naukom za sebe),
14
nego kao objektivno stanje stvari i po-
gled.
Sutina ove izuzetno opirne klasifikacije moe se svesti na
podjelu:
l. kaligrafske nauke koje vrste pisma, pravopis, stilovi pisa-
nja i sl.,
2. nauke u koje se razvrstava tridesetak disciplina medu koje spa-
daju: nauka o jeziku (uopte), fonetika, leksikografija, etimologija,
gramatika, sintaksa, retorika, prozodija, poezija, stilistika, knjievne
nauke, istorija i dr.,
3. racionalne nauke u koje, u prvom redu, spadaju: logika, pedagogija,
disputacija i dijalektika,
4. duhovne nauke koje obuhvataju daleko broj disciplina koje se
mogu razvrstati u podgrupe: a) teorijsko-racionalne pauke (me-
tafizika, prirodne nauke, zatim geometrija, matematika i muzika sa
svojim disciplinama); b) (etika i nauke);
e) teorijsko-vjerske i egzegeza Kur'ana i korpusa tradicije,
spekulativna teologija, jurisprudencija i sl.) i, na kraju, d)
religijske nauke sa enormno velikim brojem disciplina (preko stotinu).
Iz ove klasifikacije, a posebno iz samog teksta djela Maw4ft'at al-curum
(Predmeti nauka), su tragovi prethodnih klasifikacija, ali i to da je
do toga doba u Carstvu dolo do bitnih promjena u pogledu vrednovanja i
koji je pridavan pojedinim oblastima. Teite je usmjereno
u dva pravca. S jedne strane ka teolokim disciplinama i pravne
je osnov vjerozakon) i, s druge, dok su druge nauke, posebno
prirodne, postepeno gubile na
Drugo za koje smo rekli da je bitno za razumijevanje
izvora i sadraja praznog stvaralatva na orijentalnim jezicima ovog perioda
je obrazovanje. Sigurno je da je kolstvo i obrazovanje jedno od sloenijih
pitanja u istoriji Osmanskog Carstva uopte, jer je o jednom izuzetno
irokom prostoru i dugom vremenskom razdoblju. Ovome uveliko doprinosi
i to to sam sistem, i u jednom vremenskom periodu i na
nije bio konzistentan u pogledu programa obrazovanja
na pojedinim stepenima, nego su se oni preplitali. U zadubin-
skim poveljama kojim su se osnivale kole kao vakufi bili su odredeni, izme-
du ostalog, visina dnevne plate za to je direktno uticalo na rang
kole, predmeti koji se pa i udbenik po kojem se pre-
davati. Razumljivo da to nije ovisilo samo od volje legatora. Te odredbe su
se kretale u okvirima ustaljene tradicije, potreba samog Carstva (drava se
posebno aktivno angaovala kod formiranja gradskih naselja to je podrazu-
14 Al.lmad Mawifii"at al-culfim (prevod na turski Kamiil ad-din Mubammad), (Is-
tanbul) 1313 (1895-96), t. I-II. Podjelu nauka smatra zasebnom naukom i po-
joj zasebno poglavlje (t. I, 348).
68 Amir
mijevalo i formiranje kole)
1
S, te i drutvenog poloaja samog
Teko da je neki lokalni feudalac, bez obzira na njegovu elju i finansijsku
rnogao obezbijediti visok ili najvii rang svojoj koli ukoliko njegov
drutveni poloaj u Carstvu nije bio takav, ali je legator mogao da
kao obavezu da se u njegovoj koli predaje neki od predmeta koji se pre-
davao na kolama daleko vieg ranga i po udbeniku za te kole. Realizacija
ove odredbe je, istina, ovisila i od sposobnosti nastavnika. No i pored ovih
objektivnih da se obrazovni sistem predstavi kratko i kao jedin-
stven, za potrebe ovog rada, a na osnovu literature/
6
na neke nje-
gove opte karakteristike s aspekta koji nas interesuje, a prije svega iz, us-
lovno da kaemo, srednjeg i vieg obrazovanja.
Termine srednje i vie obrazovanje upotrebljavamo, dakle, sasvim us-
lovno, a pod njima podrazumijevamo kolovanje koje se odvijalo u tako-
zvanim (l) harid medresama (M"rig = spoljni) koje su bile stepenovane na
(a) vii i (b) nii rang i (2) dahil medresama (dahil = unutranji) koje su
rangirane na (a) stepen (ibtida'i), (b) pripremni ili dopunski (tetim-
me) i, na kraju, (e) najvii stupanj, seman" (osam najviih medresa).
Ovome treba dodati i tri tipa kola koje bi se mogle raz-
vrstati u vii stepen, a to su: kola za korpusa tradicije (dar al-
],ladil), za Kur'ana (dar al-qurra') i medicinska kola (dar
at-tibb).
U harid medresama su se, u pravilu, drali kursevi iz osnova arapske
gramatike i sintakse, logike, teologije, astronomije, geometrije i
retorike. kole su se medu sobom razlikouale, a time su bile i rangirane, po
visini dnevne plate (20 i 30 u provincijama, a 40 i 50 u
centrima), te po glavnom udbeniku po kojem su se drala predavanja. Od
udbenika su dominirali teoloko djelo Tagrid aFfiis1Ja
7
i ko-
mentar ovog djela od al-Gurgan1Ja
18
na niem rangu, a djelo al-Mawaqif
Aqud al-1gija
19
teologije, te komentar ovog djela
je autor al-Gurganr' na viem stepenu. Na najviim kolama ovog
ranga, gdje su se drali i kursevi iz prava, predavalo se po saetom djelu
15 Opirnije vidjeti: Adem "0 formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u XVI sto-
Prilozi za orijentalnu filologiju, XXV/1975, Sarajevo, 1976, 133-169.
16 Ovdje, prije svega, panju na dva djela Ismail Hakki Uzun!<llllilija: Osmanli dev-
letinin ilmiye tefkilati, Ankara, 1965 i Osman/i tarihi, t. I-IV, Ankara, 1951-1956, zatim na
djelo Halila Inaldika Osmansko Carstvo- doba 1300-1600, Beograd, 1974 (posebno
str. 235-263), te na saoptenja sa Medunarodnog kolokvijuma odranog 25-28. oktobra 1976.
u La Napoule (Francuska) pod naslovom "L'enseignement en Islam et en Occident au mo-
yen age" koja su objavljena u Revue des etudes islamiques (Paris), 1976, XLIV.
17 Abu Ga
0
far ad-dfn at-TUST (1201-1274), vidjeti: C. Brockelmann, GAL, G I, 670-676
(508-512) j s l, 924-933.
18 as-Sayyid a-arn (1340-1413), vidjeti: C.Brockelmann, GAL, G II 280-281 (216-
217) i s Il 305-306.
19 Aqud ad-dib
0
Abd ar-Ral}man b. A al-lgi(umro 1355), vidjeti: C.Brockelmann, GAL, G II,
208-209 (267-271) i S II, 287-293.
20 Vidjeti biljeku br. 18.
Neke karakteristike praznog stvaralatva ... 69
Hiaaya je autor al-MarginanT.
21
Od ostalih udbenika treba spomenuti
djelo iz logike pod naslovom Jsagup je autor al-Abhari,
22
te komentare
ovog djela al-Fanar1ja
23
i al-Kat1ja
2
; Ibn ljagibova
25
djela iz arapske grama-
tike i sintakse al-iifrya i al-Kafiya, zatim djelo iz retorike pod naslovom Mif-
tal) al-culiim as-Sakak1ja
26
i komentar djela iz disputacije Risala ft adab al-
balJ!. Masuda ar-RiimTja.
27
Na ova djela posebno ukazujemo i stoga to je uz
njih, direktno ili indirektno, vezan, kao to to kasnije vidjeti,
dio ukupnog praznog stvaralatva na orijentalnim jezicima kod nas.
Na viem stepenu obrazovanja, u dahil medresama, teite
se pomjera ka teolokim i pravnim naukama, mada se na ponekim od njih
zadrava logika i retorika sa njenim disciplinama. Ovdje dominiraju egzegeza
Kur'ana, po Zamaher1jevom
28
komentaru, korpusa tra-
dicije, teologija, te grupa pravnih disciplina. to se udbe-
nika, treba da su to bili, kako se ide od nieg ka viem rangu
medrese, opirniji i cjenjeniji komentari istog djela koje se javlja kao ud-
benik na niem stepenu. Takav je i sa spominjanim djelima TagrTd,
al-Mawaqi[, Miftal) al-culiim i dr. Dakako, i od ovog su postojala odstupanja.
Tako se, na primjer, za logiku, na viem stepenu, tamo gdje se ona preda-
vala, nije koristio spominjani kratki traktat Jsagugt nego opirnije djelo pod
naslovom ar-Risala a-amsiyya al-QazWinTja
29
i komentari uz ili, pak,
djelo pod naslovom Tah([lb al-man(iq wa al-kalam at-Taftazan1ja
0
u kojem
se obraduje i logika i apologetika. Treba napomenuti da su pojedini
nastavnici za potrebe svojih i sami pisali komentare, superkomentare
i glose (u velikoj na gore spominjana djela ili na njihove po-
jedine dijelove), te posebne udbenike koji su bili kompilacije. U
su dvije glavne metode: napamet odrede-
21 cArr b. AbT Bakr b. cAbd al-Gam ai-FarganT al-MarginanT (umro 1196), vidjeti: e.Brockel-
mann, GAL, G I, 376 i S I, 644.
22 A,(ir ad-din Mufaqqal b. cUmar al-Abhan (1200-1264), vidjeti: e. Brockelmann, GAL, G l,
608-611 (464-465) i S I, 839-844.
23 ams ibn ai-Fanan (1350-1431), vidjeti: e. Brockelmann, GAL, G I
(233-234), S I, 647 i S II, 328-329.
24 I:Iusam ad-din I:Iasan al-Kiifi (umro 1359), vidjeti: e. Brockelmann, GAL, G I, 609 ( 464) i
S I 841.
25 Gamlil ad-din Abli e Amr CUlmlin b. cu. b. AbT Bakr al-I:Iagib (umro 1248), vidjeti: e. Bro-
ckelmann, GAL, G I 303 i S I 531.
26 Sirag ad-dih as-SakkakT (1160-1229), vidjeti: C.Brockelmann, GAL, G I 294-296 (352-356) i
S I 515-519.
27 Kamlil ad-din Mas'i:!d b. I:Iusayn ar-RUmT (umro 1499), vidjeti: e. Brockelmann, GAL, G I
615 (468) i S I 849.
28 Abli al-Qasim Mai}mlid b. cu mar az-Zamall.an (umro 1143/44), a djelo je poznato pod nas-
lovom al-Kaiif. Vidjeti: C. Brockelmann, GAL, G I 290.
29 Nagm ad-dTn cArr b. <umar ai-QazwTnT al-Kiitibi (umro 1293. ili 1295.godine), vidjeti: C.
Brockelmann, GAL, G I, 466 i S I, 845.
30 Sacd ad-dTn Mas'i:!d b. <umar at-TaftazanT (1322-1390), vidjeti: e.Brockelmann, GAL, G Il,
278-280 (215-216), S I, 514-516), 531, 683 i S II, 301-304.
70 Amir
nog gradiva (talqTn), a potom o njemu rasprave (munazara). Stoga
u ovih djela nailazimo na rimovanu prozu, a u podjelama,
sistematizacijama i na pribjegavanje simetrijama i parale-
lama to je bilo u funkciji pomagala.
I iz ovih osnovnih podataka o obrazovnom sistemu su iste one
karakteristike u pogledu odnosa prema naukama koje smo naprijed naveli. I
u obrazovanju se teite, posebno je to kada se posmatra od nieg
ka viem stepenu obrazovanja, te u hronolokom slijedu od perioda kada je
Carstvo bilo na vrhuncu svoje i u oblasti nauke i kulture do
sredine XIX vijeka i pokuaja reformi, usmjerava ka vjerskim i pravnim dis-
ciplinama s jedne strane i s druge. Ovakvo stanje je sasvim upo-
redivo sa stanjem u srednjovjekovnoj Evropi. Osim nauke o vjeri, stimulisa-
ne su one discipline koje su mogle biti u njenoj funkciji, pa i logika i dislek-
tika (disputacija) postaju ancilla theologiae, njihovi rezultati, misaono
i dokazni postupak su u slubi spekulativne teologije, a rezultati
nauke o jeziku u slubi razumijevanja "jedine i istine" i vjetini tu-
prije svega egzegeze Kur'ana i korpusa tradicije, a zatim
uopte. to se matematike (aritmetike, algebre, geometrije) i astrono-
mije koje na stepenu obrazovanja, kada se paljivije
pogledaju koji su koriteni, onda moemo da u njima gotovo
da ne moemo sresti nita vie do elementarnih znanja.
Kretanje u ovom pravcu je potpomagala i nastojala odrati snana
grupa uleme, se djelovanje u prvim decenijama XVI
vijeka, svojim nevjerovatnim otporom prema svim tzv. "novotarijama" (ili
"bezbonim novotarijama"), prema svim intelektualnim naukama, pa i
prema spekulativnoj teologiji. Ovakvo stanje stvari dovelo je do, kako to ka-
e H. Inaldik u svom djelu Osmansko Carstvo/
1
trijumfa fanatizma je
javna promocija bila ruenje opservatorije u Galati 1580. godine po prepo-
ruci tadanjeg ejhulislama, je na vrlo predstavljen i
stvarni raskid sa svim "zloslutnim zanimanjima" i uspostavljen odnos
pravnika i teologa (uleme na sa ejhulislamom) prema stranim, nere-
ligijskim, tetnim itd., disciplinama (s druge strane su: religijske,
hvalevrijedne itd.). Otro se insistiralo na od nekih
svakodnevnih postupaka, do zahtjeva da se iz medresa izbace matematika,
geometrija, astronomija i druge "intelektualne nauke".
Taj talas fanatizma, na je u vrhuncu njegove stajao
uticajni MehmP.d iz Birgija (Birgivi ili Birgili, 1522-1573)
32
i pored
otpora i otvorenih sukoba na koje je nailazio jo od njegovog od
strane osmanskih kao to su Takopriizade (1495-1561), Katib
Jebi (1608-1657), zatim ejhulislam AbU Su"ud (1490-1574), veliki vezir Meh-
med (umro 1661) i drugi, ostavio je neizbrisiv trag i teke posljedice
po duhovno stvaralatvo kasnijeg perioda. Vrijednosti i nauke,
31 Halil Inaldik, Osmansko Carstvo ... , vidjeti posebno poglavlje XVIII ''Trijumf fanatizma",
254-263.
32 Isto, 260-261.
Neke karakteristike proznog stvaralatva ... 71
filozofije i kulture uopte iz tzv. "zlatnog arapskog perioda", a posebno ona
znanja i tekovine stranih kultura koje su se usvajale ili su bile usvojene
kao to su one iz geografije, vojne tehnologije, medicine, farmakologije i
druga znanja, uticaji italijanske renesanse i drugo, potiskuju se na
marginu ili jednostavno zabranjuju.
33
To je zatvaranja u
jedan misaoni sistem u kojem dominiraju kruti kalupi teoloko-kolske
mudrosti, pa se svo duhovno stvaralatvo, kao i drutveni ivot, morao
neposredno ili posredno vezivati za religiozni sadraj i biti pod njegovom
kontrolom. Stoga je a posebno stvaralac, pritijenjen ovak-
vim imperativom sredine, bio vie okrenut ka sakupljanju, interpretaciji
definisanih nastojanjima na sistematizaciji ili klasifikaciji negoli ka
istraivanjima novog i nepoznatog. Otuda i prava poplava komentara, super-
komentara i glosa koje su zadovoljavale upravo takve potrebe duha, a s dru-
ge strane, takva su djela i na prvi pogled i po formi da sc ostaje
"unutar". U takvoj situaciji teko je i potpuno originalna i samos-
talna djela. Stoga ono malo takvih koja u naoj batini, kao i ona
u kojima pojedini autori uspijevaju put da iznesu i svoj vlastiti stav, da
se upuste u kritiku autoriteta i s njima polemiziraju, da ne prihvate neku
optu saglasnost po pitanju ili, pak, neto liberalnije govore o
dogmama, treba posebno cijeniti.
to se onog dijela praznog stvaralatva koje nije bilo strogo u
funkciji obrazovanja ili irenja nauke, moemo da se ono javlja,
kao to kasnije vidjeti, u tradicionalnim knjievnim vrstama memoar-
skog karaktera, u irem smislu te To su, prije svega, hronike, istorije
i epitafi (za sve njih se upotrebljava izvorna tar71]), zatim biografije, ha-
giografije, autobiografije i putopisi. U ovu grupu spadaju i tzv. ras-
prave (sa manje ili vie filozofskog ili sociolokog karaktera) koje imaju, ta-
izuzetno dugu tradiciju. Najprije su takva djela (kao to se moglo vid-
jeti iz klasifikacija nauka i filozofije) bila dio filozofije i u njoj utemeljena,
da bi u Osmanskom Carstvu (usljed "raspada" filozofije kao takve) za-
seban anr "siyasetname".
Opta karakteristika cijelog ovog dijela stvaralatva je ta to je ono,
daleko vie nego prethodno o kojem smo govorili, bilo okrenuto neposred-
noj okolini i ivotu sredine u kojoj je nastao. U tim djelima se mogu
elementi na osnovu kojih se moe da su, koliko-toliko, bila okrenuta
aktuelnim drutveno-ekonomskim i intelektualno-moralnim problemima, pa
time bila u vezi s realnim drutvenim i ivotom. Jedna od karak-
teristika koju treba na je i ta da se jezik je
o turskom) bitno razlikuje od jezika u stvaralatvu o kojem smo na-
prijed govorili (a posebno od poezije), da sc u njemu mogu
i elementi koji nisu svojstveni turskom jeziku, pa, nerijet-
ko, i vrlo nepravilnosti.
Sadraji o kojima smo govorili posrcdovani su formama (ka-
snije se vidjeti koliko su forme i sadraji korelativni) koje se mogu raz-
33 Isto, 256-258.
72
Amir
vrstati u sedam tipova: kratki sastavi, samostalna djela, komentari, superko-
mentari, glose, superglose, adaptacije i verzije i djela
karaktera.
Kratke sastave traktati (risala, pl.rasa'il), rasprave do pet
stranica (zavisno od formata rukopisa) u kojima autor nastoji da dokae is-
pravnost ili neispravnost odredene tvrdnje ili, pak, da saopti nove ideje ili
vlastita razmiljanja o predmetu o kojem raspravlja. Kada je o trakta-
tima iz pojedinih oblasti (uglavnom je o pravu i filologiji), on-
da treba da se u ovim raspravama, iako su veoma kratke, u pravilu u
uvodu iznosi cilj rasprave, zatim slijedi razrada (argumentacija) i, na kraju,
iznosi Osim ove vrste kratkih sastava mogu se sresti poslanice (ta-
risala), biografije i kratke
Medu djelima koja su pisana u formi samostalnih ili tzv. "osnovnih" (u
odnosu na komentare, glose i sl.) djela, dominiraju udbenici (kitiib),
kompendijumi dui traktati (risala) i sl., zatim djela
iz tradicionalnih knjievnih vrsta: rasprave (siyasat-nama),
panegirici (mad)) ili madio), biografije i hagiografije, epistolarni zbornici (in-
a' ili muna'at), hronike i istorije (tar1h) i putopisi (saya)Jat-nama), te manji
broj djela iz lijepe knjievnosti.
Djela pisana u formi komentara (ar)J) su najzastupljeniji oblik. Treba
da postoje veoma komentarisanja, pa tako i vrste
komentara, od onih u kojima se samo poneke komentariu ili obja-
njavaju su to temeljni pojmovi i termini koji se pokuavaju objas-
niti sinonimijom ili time to se daje neki njima kontraran ili kontradiktoran
pojam, ili na neki drugi ali veoma kratko) do veoma suptilnih i op-
irnih komentara. Da se nekoliko polaznih sa kojih, posebno
oni obrazovaniji autori, pristupaju komentarisanju. U pravilu komentarisanje
sa aspekta jezika tako to se daje fonetsko, i
zatim etimoloko i da bi se dolo do fiksiranja zna-
ili, kako to sami komentatori kau, do "eljenog (maq-
Zavisno od vrste djela koje se komentarie i autorovih sposobnosti mo-
e se sresti i istorijska, kulturna, drutvena ili neka druga pozadina konkret-
nog stava. Vano je, spomenuti da se na rezultatima
i interpretacije zasniva kritika koja potom slijedi, bilo da se vri kritika ko-
mentarisanog teksta ili nekog drugog djela iz iste oblasti. Tu se, zavisno od
ocjene autora, nalaze i upute na tekstove i autore koji slue kao potkrepa
vlastitim stavovima. Ovakva metodologija, i pedantnost
da se u nekim tekstovima uz pojedine pojmove mogu sresti mali eseji
ili studije pisane na vie stranica.
Kod superkomentara je metodologija, a osnovna razlika je u to-
me to se komentarie komentar nekog teksta.
Kod glosa ()Jaiya) i superglosa (baiya caia ))aiya) autor prati neki
tekst (osnovni, komentar ili glosu) koji se, u pravilu, daje in extenso, upi-
svoje biljeke ili na marginama ili interlinearno. Mogu se
Neke karakteristike praznog stvaralatva ... 73
sresti i takvi tipovi glosa ili superglosa kod kojih se tekst daje in continuo
(posebno kod prepisa), ali tada, nedostaje komentarisani tekst, pa
je glosu teko pratiti.
U posebne grupe razvrstali smo preradbe i verzije pojedip.ih
djela, te djela karaktera. U prvoj grupi je, uglavnom, o
udbenicima adaptiranim za odredeni uzrast ili za neku optu upotrebu, a u
drugoj o zbirkama propovijedi ili zbirkama iz korpusa tradicije (badil).
Kada se govori o cjelokupnom ovom stvaralatvu, a posebno kada se
imaju u vidu sadraji i forme njegovog praznog dijela o kojem smo govorili,
nuno se pitanje originalnosti. da li i kakvo mjesto original-
nost uopte ima u onovremenom sistemu vrijednosti filozofskih,
i drugih kulturnih tvorevina? Mada se odgovor na ovo pitanje moe
dati samo nakon analize konkretnog knjievno-istorijskog materijala, za po-
trebe ovog rada treba da se ne smije izgubiti iz vida da je o tra-
diciji i vremenu koje je bilo daleko (isto kao to je sa evropskom knji-
do romantizma) od ideala originalnosti, barem onakvog kako ga
definie pozniji kulturni razvoj. Za jednog pisca .daleko je vie sud-
jelovati u istom, koristiti se tradicionalnim temama i formama, sistematizirati
i interpretirati - i to bolje nego drugi -, negoli dati neto sasvim novo po
sadraju i izrazu, pa tako biti izvan

Pri tome on obilato po-
kompilira ili bez ikakvog straha od oponaanja, on od ba-
tine uzima, ali joj i
Na kraju elimo u ovom sumarnom pregledu praznog stvaralatva iz-
nijeti i neke kvantitativne pokazatelje inventara nae batine na orijentalnim
jezicima, a koji upotpuniti sliku onoga o smo naprijed govorili.
U literaturi se, zavisno od ozbiljnosti i njegovog
odnosa prema izvorima i literaturi koja mu je bila dostupna, mogu sresti raz-
podaci o broju autora i sastava na orijentalnim jezicima. Za
izradu ovog pregleda smo kao osnovne kriterije uzeli:
l. Neosporan istorijski identitet autora. Naime, u literaturi o knjiev-
nosti na orijentalnim jezicima kod nas jo uvijek postoji izvjestan broj "fan-
tomskih nastalih povezivanjem podataka koji se odnose na dvije
osobe u jednu, razdvajanjem podataka, nepreciznih, iz biografije je-
dne od su nastajale dvije, ili uvrtavanjem u nau batinu autora
koji nisu imali nikakvu vezu s Bosnom i Hercegovinom, pa i ire. Ovome su
objektivno doprinosili nedostatak pouzdanih izvora, te neprecizno i ne-
potpuno imena (ponegdje se navodi samo ime, ili ime oca, na-
dimak, tzv. "mahlas" i sl., to s obzirom na izrazitu frekvenciju pojedinih od
njih predstavlja dodatno oteanje).
2. Neosporan identitet djela i autorstva. I ovo pitanje je daleko slo-
enije nego to se na prvi pogled U ovoj vrsti knjievnosti se rijetko
mogu sresti djela sa jasnim i fiksiranim naslovom (posebno treba imati u vi-
34 O idealu adab-a vie vidjeti: AMiguel, L'lslam et civilisation, Paris, 1968, 160, te S.Groz-
Na horizontima arapske knjievnosti, Sarajevo, 1975, posebno: "IV Ideologija", 73-86 i
Poimanje arabizma, Zagreb, 1980, 57.
74
Amir
du da je broj tih djela u formi rukopisa). jedno dje-
lo ima dva ili vie naslova (naslov na zatitnom listu, naslov koji se nalazi
neposredno ispred teksta, naslovi u uvodnom dijelu i na zavretku djela, na
rezu listova ili na hrbatu i drugi), a ponekad su, posebno kada samo djelo
nije imalo naslova, ili vlasnik rukopisa iz teksta naslov ili
dodavali vlastiti.
35
Tako se u inventarskim knjigama, katalozima, leksikonima,
enciklopedijama i drugim mogu sresti naslovi jednog
djela, kao i to da se pojedinom autoru pripiu dva ili vie djela, a je o
jednom. Poseban problem je pitanje autorstva. Naime, ako autor u uvodu ili
pri samom kraju teksta nije jasno naveo svoje ime, deavalo se da
navede pogreno ime, ili da kasniji ili rukopisa au-
torstvo pripie djela, ukoliko ovaj svoj kolofon o prepisu nije jas-
no izdvojio (ovome uveliko doprinosi to to su koristili
sintagmu katabahu ... koja doslovno napisao ga je (djelo), ali i prepisao
gaje.
3. U pregledu smo uzeli u obzir samo one sastave koji predstavljaju
cjelinu, one koji su do dap.as u jednom ili vie primjeraka i koje
smo mogli konsultovati bilo direktnim uvidom. ili posredstvom kataloga, te
ona djela (manji broj) koja do danas nisu ali o kojima postoje
pouzdani izvori.
Na osnovu ovako postavljenih kriterijuma evidentirali smo 64 autora
i 160 naslova, od kojih - interesantno je napomenuti - oko 50% djela
samo sedmorice autora (Muhameda, sina Muse, Allameka, Hasana
Ali-dede Bonjaka, Muhameda Nerkesija, Ahmeda Sudija, Mustafe Ejubovi-
- ejh Juje i Ibrahima Poznavaocima ovog dijela stvaralatva i
literature o njemu odmah da je broj autora i naslova znatno
manji u odnosu na one podatke koji se mogu sresti u literaturi gdje se
operie s podatkom od oko 350 autora i oko 700 djela u cjelokupnom stva-
ralatvu na orijentalnim jezicima, i poeziju. treba
da kada se uzme u obzir i daleko broj autora i djela nego to smo to mi
te na osnovu naslova i drugih podataka koji se mogu (i sami
posjedujemo znatan broj takvih podataka) pretpostavi njihova forma i osnov-
ni sadraj, i oni potkrepljuju do kojih smo doli, a pogotovo one
koji se odnose na zastupljenost i omjere medu pojedinim formama i oblas-
tima stvaralatva. Uvjereni smo da ovo potvrditi i daljnja istraivanja ba-
tine, posebno katalogizacija orijentalnih rukopisa u naim bibliotekama koja
se posljednjih godina odvija intenzivno.
35 Opirnije o ovom problemu vidjeti u radu Muhameda "Naslovi u ruko-
pisima i njihova interpretacija u literaturi", Prilozi za orijentalnu filologiju, 39, Sarajevo, 1990,
135-152.
Neke karakteristike prozno g stvaralatva ... 75

" ....i

--:;-
.....
o
..... e:
u OJ
' .....
:;.
u 't::.
-;:;..
:::IW
e:
. e:


..:.<..:.<
DISCIPLINA
e;;
'-'
"
e..
'/;
""'
"'
Lc:
(}. e;;
,.;;;: o u
"""'
:l
:;;;
z
....
"50
e..
:'\i'U

..:.<
u .... -
_;,::
:l t:: :::;><.>
:l
.::
E
e..
"'
'-..:.<
-:Je;:
-""
:l
O.:<r-

'J;
"'
,-::i
teologija 2 l lO 5 6
:::;'-'
58
mistika l l l l


pravo lO 4 6 3 3 4
gramatika i sintaksa 2 7 2 l l
v
.s
retorika (stil. i poet.) 3 l l
e.
u 27

metrika 2 "O
'-'
..:.<
>U
leksikografija 2 2
;;:;

ostalo (filologija) 2 l
logika l 7 4
O)
e:
23
OJ-
-"'Ci.
disputacija l 5 l 3

e.o:r.
.9S
nauka o pojmovima l
'fi,
lijepa knjievnost 2 4

14
;;.
komentari poezije 7
""'

e:
komentari proze l ..:.<
rasprave l 2 l 4
panegirici 2 2
biografije i hagiografije l 4 l 6
epistolografija 2 2
hronike i istorije lO lO
putopisi 4 4
matematika l l 2
razno 3 4 l 8
UKUPNO 23 44 53 16 5 9 lO 160
76 Amir
Mada ova tabela dosta govori sama za sebe, se da je ipak potreb-
no ukazati na neke bitne iz nje i potkrijepiti ono o smo na-
prijed govorili.
Kada se praznog stvaralatva na orijentalnim jezicima
kod nas, onda treba da u njemu dominiraju teoloko-pravne disci-
pline koje sa oko 36 proccnata, a zajedno s drugom je-
disciplinama (oko 17%) koje su bile predmet posebnog interesovanja
(o smo naprijed govorili), preko 50% ukupnog inventara ove ba-
tine. je i logike kao opte propedeutike (oko 15%), te tradi-
cionalnih, srednjovjekovnih knjievnih rodova memoarskog karaktera (hro-
nike, putopisi, biografije i sl.).
S druge strane, u oblicima stvaralatva dominiraju tipovi ko-
mentara (kratki komentari u kojim se komentariu samo temeljni pojmovi,
srednje dugi ili veoma opirni), glose i superglose (marginalne, interlinearne
i kontekstualne), preradbe verzije djela) i djela
kog" karaktera (zbirke propovijedi, zbirke hadisa - korpusa tradicije i sl.) koji
oko 58% inventara. Medu djelima koja smo uslovno nazvali "samostal-
nim" (oko 26%) je o djelima ili ka-
raktera (udbenici, kompendijumi, podsjetnici i sl.), te, to je razumljivo, o
hronikama pojedinih istorijama, putopisima i biografijama. Kratke
sastave je, uglavnom, o obliku "risala") dijelom traktati
do stranice, i to o pojedinim teoloko-pravnim pitanjima.
NEKE KARAKTERISTIKE PROZNOG STVARALATVA NA ORUENTALNIM
JEZICIMA KOD NAS
Rezime
U okviru irih istraivanja praznog stvaralatva na orijentalnim jezi-
cima kod nas pregledan je ukupan inventar ovog dijela nae kulturne batine
i za potrebe tih istraivanja selekcionisano je 160 i duih djela. Os-
novni kriteriji za selekciju bili su neosporan istorijski identitet autora i neo-
sporan identitet djela i autorstva. Uz ovo, u obzir su uzeti samo oni sastavi
koji predstavljaju cjelinu, oni koji su do danas u jednom ili vie pri-
mjeraka i koje smo mogli konsultovati bilo direktnim ili posredstvom kata-
loga, te ona djela (manji broj) koja do danas nisu ali o kojima
postoje pouzdani izvori. Nakon analize formi i sadraja ovih tekstova dolo
se do jednog broja koje i neki kvantitativni pokazatelji.
dio ovog stvaralatva i litera-
tura, karaktera, dakle, djela koja su bila u funkciji ob-
razovanja i irenja nauke. I u jednoj i u drugoj oblasti je da se u
periodu od XVI vijeka (kada se javljaju i nai prvi autori),
pa dalje, poseban pridaje teolokim i pravnim disciplinama, s jedne
Neke karakteristike praznog stvaralatva ... 77
strane, i s druge strane. Stoga one u ukupnom inventaru
sa preko 50% (36% + 17%). Od drugih disciplina treba da je
logike kao opte propedeutike (15%), dok su
nauke vrlo skromno zastupljene.
to se onog dijela proznog stvaralatva koje nije bilo u funkciji
obrazovanja, moemo da se ono javlja u tradicionalnim knji-
evnim vrstama memoarskog karaktera, u irem smislu te Tu su, prije
svega hronike, istorije, biografije, hagiografije, autobiografije i putopisi. U
ovu grupu spadaju i tzv. rasprave, siyaset-name (sa manje ili vie
filozofskog ili sociolokog karaktera). Opta karakteristika ovog dijela stva-
ralatva je ta to je ono, daleko vie nego prethodno, bilo okrenuto nepos-
rednoj okolini i ivotu sredine u kojoj je nastajalo. l, na kraju, oko 8% in-
ventara ili dui sastavi iz lijepe knjievnosti, te komentari poezije
i proze.
Sadraji o kojim smo govorii posredovani su formama koje
smo razvrstati u sedam tipova: kratki sastavi, samostalna djela, komentari,
superkomentari, glose, superglose, adaptacije i verzije i djela sakup-
karaktera. U radu je data tabela koja jasno govori koliko su forme i
sadraji korelativni. je da dominiraju tipovi komentara, pre-
radbe i djela karaktera" koja 58% inventara, to govori da
su - pisci tog vremena bili vie okrenuti ka sakupljanju, interpre-
taciji i sistematizaciji, negoli ka istraivanju novoga. I medu djelima koja smo
uslovno nazvali samostalnim (26% ), je o djelima
karaktera (udbenici, kompendijumi, podsjetnici i sl.). Razumljivo je da su
sasvim originalna djela: biografije, autobiografije, hronike pojedinih
ja, istorije, putopisi i sl. Kratke sastave (16% ), je, uglavnom, o obliku
"risma, dijelom traktati do stranice, i to o pojedinim
teoloko-pravnim pitanjima.
SOME CHARACI'ERISTICS OF OUR PROSE WORKS IN ORIENT AL LANGUAGES
Summary
Within the broad researches in our prose works in oriental languages
the whole inventory of that part of our kultural inheritance has been exami-
ned, and for the need of these researches a 160 works small and large vo-
lumes has been selected.
The basic criterions for the selection were: the indisputable historical
identity of the author and the indisputable identity of the work and the
authorship. Beside this, only compositions that make an entirety, those kept
untill today in one or several copies, which we were able to consult directly
or through the catalogue, and also some unfound works known according to
reliable sources have been taken into consideration. After the analysis of the
78 Amir j u b o v i
forms and contents of these texts we came to a number of conclusions also
approved by some quantitative indications.
The great part of these works consists of didactic, scientific and spe-
cialized literary works, mostly of textbook character. Therefore the function
of these literaz works was to educate and to spread science. From the begin-
ning of the 16 century (when our first important authors appeared) in both
fields particular importance has been attached to theologie and law discipli-
nes on one side, and to the linguistics on the other side. Therefore, these
disciplines take part in the whole inventory with 50% (36% + 17%). Among
the other disciplines the participation of logics as general propedeutics
(15%) has to be emphasised, whereas physical sciences and mathematics
were represented very poor.
As regards to the part of prose works which purpose was not didac-
tional, we may say it mostly appears in traditional literary works of memorial
characters. These are, in the first place, chronicles, histories, hagiographies,
autobiographies, travelogues. The so called political papers - siyaset name al-
so belong to this group (with more or less philosophie or sociologic charac-
ter). The general characteristic of this part of the prose work is that it was
turned to its milieu much more than the previous parts. Finally, about 8%
of the inventory consists of compositions from belletristic literature, and
commentaries on prose and poetry.
Contents we were talking about were mediated by various forms which
we classified into seven groups: short compositions, independent works, com-
mentaries, supercommentaries, glasses, superglosses, adaptations, shortened
versions and compilations. There is a table in this paper which clearly shows
how correlative are the forms and the contents. It is noticeable that various
types of commentaries, adaptations and compilations have the domination
(58% of the inventory); and this shows that scientists and writers of that
time were much more devoted to collecting, interpretation and sistematiza-
tion, than to research something new. Also, most of the works that we con-
ditionally called independent (26%) has didactic character (text book, com-
pediums). It is understandable that biographies, autobiographies, chronicles,
histories and travelogues are completely original works. Short compositions,
mostly in form of "risala", are in great part tractates of four pages about
some theologie and law questions.
LEJLA
(Sarajevo)
LIJEPA KNJIEVNOST U MANUSKRIPTIMA
ORIJENTALNOG INSTITUTA U SARAJEVU- DIVANI
Rukopisna zbirka Orijentalnog instituta u Sarajevu sa 5263 kodeksa
manuskripata na orijentalnim jezicima - arapskom, turskom i perzijskom - i
sa tridesetak manuskripata u kojima su zastupljeni alhamijado tekstovi iz ra-
znih oblasti, predstavlja izuzetno bogatu riznicu rukopisne grade iz
oblasti pisanog stvaralatva na ovim jezicima.
U okviru rada na katalogizaciji orijentalnih rukopisa u Institutu upra-
vo je zavren projekat u kome su rukopisi je tematika lijepa
knjievnost. Kako je pitanje objavljivanja kataloga vezano za jo mnoge
preduslove - vremenske, i materijalne prirode - smatramo da bi bilo
interesantno u jednom osvrtu ukazati na neke od manuskripata koji su ob-
u ovom projektu.
zbirke - divani, kao zaokruen opus stvaralatva nekog pjes-
nika, daju ukupnu sliku o stilu, tematici i pjevanja odredenog autora.
Zbog toga ovdje predstaviti neke od autora su divani u
ovoj zbirci.
Za knjievno-istorijske i kulturne prolosti naih krajeva
svakako su najinteresantnije zbirke autora, kojima su is-
ovog segmenta nae batine posvetili dunu panju i kroz radove i
monografije ukazali na njihovo mjesto u ovom knjievnom stvaralatvu.
Jedan od autora su djela a i danas pa-
nju je, bez sumnje, Hasan Kaimija, pjesnik iz 17. O i-
votu i radu ovog pjesnika pisano je mnogo, od pregledfi knjievnosti, bio-
grafskih ili biobibliografskih manjih ili studija
njegovom stvaralatvu ili djelovanju, do nedavno ob-
javljenje knjige Jasne koja je ivotu i djelu ovog pjesnika posvetila
svoju doktorsku disertaciju.
1
Rukopisna zbirka Orijentalnog instituta ima primjerka Divana
ovog pjesnika na turskom jeziku:
l. Manuskript br. 2447 - Divan, l. lb - 125a. Prepisao ga je Mul)am-
mad AmTn b. l)agg Mul)a"am aga zade 6. dumaza I 1260/24. maja 1844.
l Jasna Dtvtln de Ktl'imi: vie et oeuvre du potte de Bosnie du 11' site/e, Paris, 1986, 281.
80 Lejla
godine neshom sa elementima rike. Uvezan je u koni povez sa prek-
lopcem.
Kao dodatak Divanu ispisane su Kaimijine prigodne pjesme
Mula Muhtari Mustafa ef., iz 1079/1668. godine, nazire ovog drugog iz iste
godine, te druge Kaimijine prigodne pjesme od kojih su neke ej-
hu Abdulkadiru Gilaniju i nekim drugim (1. 125a - 150a).
2. Manuskript br. 2423 - drugi primjerak Divana, L 2b - 117a. Nema
podataka o prepisu. Pisan je krasnim kaligrafskim neshom, crnim mastilom.
Od tvrdog platnenog poveza se samo prva korica.
I ovaj primjerak ima dopisane prigodne pjesme Mula Muh-
tari Mustafa ef. i nazire ovog drugog, takoder sa oznakom godine 1079/1668
(l. 117b - 120).
3. Manuskript br. 4817 - Divan (1. lb - 124b ). Nema podataka o pre-
p isu. Pisan je neshom, crnim mastilom, a uvezan u kartonski povez
koom na hrbatu.
4. Manuskript br. 1732 - Fragment Divana (l. l - 39) pisan ta/ikom, ne
ba lijepim rukopisom nepoznatog
Poznate su i pjesme Hasana Kaimije ispjevane u formi
kasida, koje zbirku Varidat. U Rukopisnoj zbirci Orijentalnog instituta
je deset manuskripata ovih zbirki kasida pisanih na turskom jeziku:
l. Manuskript br. 3794-1 - kaside koje govore o stanju u rumelijskom
dijelu Osmanskog Carstva (Bosni, Hrvatskoj i Dalmaciji) iz 18. (l. l
- 25). Prepisao ih je Salih, sin Omera iz Trebinja, 1267/1850-51. godine, pis-
mom nesh.
2. Manuskript br. 3268-5 - ove kaside (l. 104 -119) prepisao je Ab-
dulah Azmi, sin Ibrahima iz Sarajeva 1272/1855-56. godine, lijepim i
neshom pisanim crnim mastilom na kvalitetnom papiru bijele, ute i crvene
boje.
3. Manuskript br. 4613 - ova zbirka kasida, kojoj nedostaje
(l. l - 15), pisana je rikom na bijelom i plavom papiru. Na prvom listu je
navedeno ime l) agg cAbd al-ganT Al)mad iz 1284/1867-68. godine, to je vje-
rovatno ime ili ili vlasnika ovog manuskripta.
4. Manuskript br. 4782 - ove zbirke kasida (1. l - 28) je !fa-
san SidqT iz 1299/1881-82. godine, a ispisane su neshom.
5. Manuskript br. 2212 (l. l - 43) nema oznake koji je dje-
lo ispisao nesta/ikom sa elementima rike, ali ima ime vlasnika: Darw1 cAb-
dulllih b. al-/J agg lfasan aga iz 1220/1805-06. godine sa (na
l. la).
6. Manuskript br. 5049 - ovu zbirku kasida vlasnik efiJi va-
lija Skadra, Ohrida i Elbasana iz 1244/1828-29. godine nazvao je Gufteha-yi
Qll'imT (l. l -36). Pored kasida u naprijed navedenim zbirkama, ova ima i
neke pjesme kojih u drugim primjercima nema. Nepoznati je djelo
prepisao lijepim nesta/ikom.
Lijepa knjievnost ... 81
7. Manuskript br. 2098 - na mu nedostaje jedan list. Nema
podataka o prepisu (l. 1 - 28).
8. Manuskript br. 841 -na nedostaju dva lista, a na kraju ta-
koder nedostaje dio teksta, te nama podataka o prepisu (1. l - 20).
9. Manuskript br. 3034 - manjkav je i na i na kraju, te nema
podataka o prepisu (l. l - 39).
10. Manuskript br. 2254 - sadri tri kaside koje govore o osvajanjima
u Hrvatskoj i Dalmaciji. Nema podataka o prepisu (l. 2a - 6a).
Stihovi Hasana Kaimije nalaze se ispisani u mnogim medmuama, jer
je Kaimija kao pjesnik bio jako popularan u svoje doba, a i kasnije,
kada su se ostvarila neka od njegovih iznesenih u Varidat-u. Ta-
ko su i u ovoj zbirci njegove pjesme i ilahije,
2
te dva
tariha iz 1079/1668-69. godine o gozbi u Mula Muhtari Mus-
tafa ef. (manuskript br. 4432).
Pored poezije pisane na turskom jeziku, Hasan Kaimija je poznat i
kao autor pjesama koje spadaju u alhamijado literaturu: Pjesme o osvojenju
Kandije - manuskript br. 3089, l. 9b - lOb i manuskript br. 400, l. 4b - Sb,
kao i Pjesme o tetnosti puenja duhana - manuskript br. 3089, I. lOb - lla,
manuskript br. 3907, l. 4b, manuskript br. 4273, l. 4a i manuskript br. 400, l.
Sb- 6a.
Drugi pjesnik su dva Divana (manuskripti br. 3697 i 939)
u ovoj zbirci je Sabit djelo ovog autora je jo
uvijek nedovoljno poznato, jer je na na jezik prevedena jedino njegova po-
ema Miradiija
4
i fragmenti Zafemame.
5

Manuskript br. 3697 - Divan , l. l - 131, pisan je sitnim, lijepim nes-
talikom. Naslovna vinjeta ukraena je floralnim motivima u bojama. Tekst
prve dvije stranice uokviren je debelim zlatnim linijama, a na ostalim stra-
nicama crvenim linijama. Nema podataka o ni vremenu prepisa.
Manuskript br. 939 - predstavlja fragment Divana, jer mu nedostaje
vie listova na raznim mjestima u rukopisu, a i na kraju je nepot-
pun. Manuskript broji 94 lista pisana lijepim i neshom.
Pored Divana, vie pjesama ovog pjesnika zapisano je u
raznim rukopisnim zbornicima- medmuama.
6
2 Manuskripti br. 2539, 2600, 3216, 4087, 4689 i 4759.
3 Obje pjesme objavljene su u djelu: Abdurahman Nametak, Hrestomatija bosanske alhamijado
knji!evnosti, "Svjetlost", Sarajevo (1981), prema rukopisu br. 3089, dok ostali rukopisi u ovom
djelu nisu registrovani. Vid. nav. djelo, str. 202 - 208. i 209 - 212.
4 Mehmed "Miradijja Sabita Glasnik IVZ VIII, 1940, br. 7, str. 266-271,
br. 8, str. 289-297, br. 9, str. 317-329, br. 10, str. 366-375 i br. ll, str. 451-458; sam prevod
je u broju 10, str. 366-375.
5 Safvet-beg Bomjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti, Prilog kulturnoj historiji Bo-
sne i Hercegovine , "Svjetlost", Sarajevo (1986), str. 178-181.
6 Manuskripti br. 115, 2761-3, 3299, 4322 i 4507.
82 Lejla
Jo jedan pjesnik, Fadil-paa iz Sarajeva, zastupljen
je u ovoj zbirci svojim Divanom.
1
Ovaj rukopis, koji ima 322 paginirane stra-
nice, prcpisao je Muhamed evkija iz Sarajeva 18. dumaza II
1296/8. juna 1879, a sadri kaside, tarihe o raznim u Osmanskom
Carstvu i Bosni izmedu 1255/1839. i 1290/1873. godine, tahmise, gazele, kit'e,
rnbaije i tarihe o smrti znamenitih od 1242/1826-27. do 1283/1866-67.
godine. Pisan je na utom papiru lijepim neshom, crnim, a u naslovima cr-
venim mastilom i uvezan u koni povez.
je i fragment Divana pjesama Ahmeda Vehbije Sto-
pjesnika iz druge polovine 18. (br. 253). Ovaj fragment sadri
gazele i tarihe ispjevane raznim povodima od 1166/1753. do 1205/1790. go-
dine, vezane za Bosnu. je jedanaest listova teksta Divana pisanog
sitnim neshom, rukom nepoznatog
Od ostalih autora su pjesme zastupljene u broju
potrebno je spomenuti sabrana djela Muhameda Hevaije Uskufije (br. 2915-
2) iz 17. U ovom manuskriptu su sabrani njegovi i i prozni
radovi, pisani na turskom, arapskom, perzijskom i srpskohrvatskom jeziku.
Smatramo da je interesantno bar u crtama ukazati na sadraj ovog
Hevaijinog opusa, pa ga izloiti redom kako je u rukopisu:
- L. 18b - 19a: dvije kaside na turskom jeziku;
- L. 19b - 28a: Risa/e-i Tab#rat al-carijin - djelo religiozno-
moralnog karaktera u kome autor daje i neke autobiografske podatke;
- L. 28a - 29a: Tri nabone pjesme na srpskohrvatskom jeziku;
8
- L. 29a - 30b: Berayi dacvet-i iman be zebani srb (Poziv na vjeru);
9
- L. 31a: pjesma na turskom jeziku - 14 stihova;
- L. 31b: Rislilat al-caqa'id wa maqlilat al-fawa'id - kratki traktat na
arapskom jeziku o slobodnoj volji. Zavrava se sa sedam stihova
- na arapskom, perzijskom i turskom jeziku - u kojima je na dva mjesta na-
veden pjesnikov pseudonim;
- L. 36a: Dvije pjesme, jedna na arapskom, a druga na turskom jeziku;
- L. 37b: Jedna pjesma na turskom jeziku o jelima, u aljivom tonu;
- L. 43b - 51a: MaqbUI-i cari[ - tursko-srpskohrvatski u stiho-
vima, napisan 1041/1631-32. godine, kako je navedeno u posljednjem stihu.
U uvodnom pjevanju autor navodi svoje prezime i porijeklo, te iznosi svoju
odluku o pisanju jer je napisano mnogo "ali na bosanskom
nije napisan nijedan, ni u prozi ni u stihovima";
10
7 Ovom autoru i njegovom opusu je monografija Fehima Nametka, Fa-
dil-paa pjesnik i Bosne, Orijentalni institut, Posebna izdanja VIII, Sa-
rajevo 198o, 282+/1/ koja predstavlja doktorsku disertaciju odbranjenu na Filolokom
fakultetu u Beogradu 1979. godine i knjiga: Fadil-paa Divan, "Svjetlost", Sarajevo
1981, 207 (uvod, prevod sa turskog, biljeke i sastavio F. Nametak. Prepjev Divana
M.
8 Sve tri su prema ovom rukopisu objavljene u knjizi ANametka, Hrestomatija ... , str. 126 -131.
9 Isto, str. 121 - 125.
10 Ve li Bosna dilince yok yanlm!f - ne nesr ile ne nazm ile diizelm4.
Lijepa knjievnost ... 83
- L. 52a -56b - Rasprava iz oblasti metrike, pisana u stihovima, na tur-
skom jeziku; Ime autora navedeno je u posljednjem stihu;
-L. 56b - 59a: Pjesma na turskom jeziku (5 stihova), te nekoliko krat-
kih tekstova sadrine, pisanih u rimovanoj prozi, takoder na turskom
jeziku. Dva od ovih tekstova zavravaju se sa po jednim stihom na srpsko-
hrvatskom jeziku. U posljednjem tekstu na kraju navedeno je ime autora;
- L. 59ab: tekst u rimovanoj prozi na srpskohrvatskom jeziku
koji Bosanski da vam besjedim bratani ... ;
- L. 59b - 60a: Nekoliko stihova na turskom i arapskom jeziku;
- L. 60ab: Jedna dova na srpskohrvatskom jeziku koja Boe
jedini ti nas grino robje oprosti ...
Nema podataka o Hevaijinih sabranih djela iz ovog kodek-
sa, a vrijeme prepisa moe se odrediti oko 1133/1720-21. godine, kada je pre-
pisano prethodno djelo iz istog kodeksa. Pismo je - nesh, nes-
ta/ik i talik, pisano crnim mastilom.
Mnogobrojni poznati ili manje poznati autori, oni su dje-
la i drugi koje bi tek trebalo zastupljeni su poje-
dinim pjesmama ili stihovima u mnogobrojnim rukopisnim medmuama, od
kojih su neke predstavljene u radovima naih orijentalista,
11
a mnoge,
iako neobjavljene, sluile kod izrade pregled. knjievnosti Muslimana BiH
na orijentalnim jezicima.Tako su kroz obradu medmua otkrivena mnoga ra-
nije nepoznata imena autora ili otkrivene do tada nepoznate pjesme
poznatih autora. Daljim rukopisnog materijala, prvenstveno
izradom katalog. rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke i Orijentalnog in-
stituta u Sarajevu, sigurno se otkriti jo novih imena i novih vidova knji-
evnog stvaralatva na ovim naim prostorima kroz
Iako su djela autora interesantnija sa aspekta istraivanja na-
e kulturne batine, ne smije se zanemariti da je u Rukopisnoj zbir-
ci Orijentalnog instituta zavidan broj divana mnogih turskih i per-
zijskih pjesnika, o kojima ovdje iznijeti samo najosnovnije podatke:
lfliN (umro 791/1389) - u ovoj zbirci ima est primjeraka Hafizovog
Divana/
2
od kojih samo jedan ima podatke o prepisu.
13
Mehmed Rligib-paa u Istanbulu 1110/1698-99, umro kao veliki
vezir 1176/1762-63) - od dva Divana na turskom jeziku jedan (br.
3689) sadri kaside i tarihe (1. lb - 6a), gazele poredane po alfabetskom redu
rime (1. 6b - 39b ), tahmise, rubaije i dva takriza u prozi (1. 40b - 43b ). Nema
podataka o prepisu, a pisan je neshom sa elementima rike. Manuskript je bez
poveza. Drugi primjerak (br. 4185-3) sadri kaside (l. 115 - 116a), gazele (1.
116b - 138a), rubaije i tarihe (1. 138a - 139b), a tekst Divana je pisan i na
ll O rukopisnim medmuama su pisali Salih Trako, Ra!id Omer Fehim Na-
metak, Lejla u Prilozi ZJJ orijentalnu filologiju i Anali Gazi Husrt:V-begove
biblioteke.
12 Manuskripti br. 4059, 3905, 3240, 1612, 3408 i 4326.
13 Manuskript br. 4059, prepisan 923/1517. godine.
84 Lejla
marginama. Nepoznati ga je pisao lijepim ta/ikom sa elementima
rike. gazela ukraen je naslovnom vinjetom sa floralnim motivima,
bez upisanog naslova. Tekst je uokviren debelim zlatnim linijama, a polu-
stihovi odvojeni sa po dvije zlatne vertikale.
primjerak (br. 5170) predstavlja sabrana djela ovog autora, u ko-
jem su, pored Divana, sadrani i: Fatl)iyya-i Be/grad - istorija osvojenja Beo-
grada od strane Austrijanaca 1152/1739. godine (l. lb- 16b); pet teks-
tova (muna'llt) na arapskom jeziku koji predstavljaju recenzije (takriz) napi-
sane na risa/e i jednu kasidu to ih je Mehmed Ragib-paa napisao od
1161/1748. do 1172/1759. godine (l. 17b - 19b); .$uwar-i margilba-i
osamnaest izvjetaja Mehmed Ragib-pae i uzorci pismenih sastava nastalih
u raznim prilikama (l. 20b - 38b); Divan (I. 39b - 9lb) sadri tarihe, tahmise,
gazele i rubaije. Cio manuskript je u originalnom konom povezu, pisan vrlo
lijepim nestalikom, ali bez podataka o prepisu.
Hud'i17 (umro 1038/1628-29) - zastupljen je u ovoj zbirci sa dva Divana
na turskom jeziku. Prvi (br. 2761-2) sadri 216 gazela poredanih po alfabet-
skom redu rime (l. 22b- 65b), a prepisao ga je Mu$(afii b. al-l) agg Mehmed
cAll; pisar vakufa preminulog sultana gazi Murad-hana u Brusi, 16. evala
995/20. septembra 1587. godine (biljeka na l. 65b ), nesta(ikom pisanim cr-
nim, a u naslovima crvenim mastilom. Drugi primjerak (br. 3604) se u kom-
poziciji razlikuje od prethodnog, a umjesto uvoda na je ispisana ras-
prava sufijske sadrine fafiqat-nama od istog autora (l. lb - 6a). Na kraju
teksta Divana (l. 71b) je ispjevao kronogram od stiha u ko-
me kae da se zove akir i da je djelo prepisao 1267/1859-60. godine.
Niyazi Mi$rT (umro 1111/1699-1700) ima takoder dva ovdje
Divana na turskom jeziku: jedan (br. 3962, l. lb - 47b) je prepisao izvjesni
ayh A/:lmad, bez oznake datuma, sitnim nestalikom sa elementima rike, a
drugi(br. 2702, l. lb - 63a) je prepisao Sayyid cAbdull'i1h b. H.am 15. redepa
1246/30. decembra 1830. godine.
Pjesnike koji su u ovoj zbirci zastupljeni sa po jednim rukopisnim pri-
mjerkom Divana hronolokim redom:
YUnus Emre (umro 720/1320?)
14
- fragment Divana na turskom jeziku
koji sadri gazele se rima zavrava na elif i b'i1.
15
Nema podataka o pre-
pisu ovog rukopisa pisanog vokaliziranim neshom (br. 2425).
QasimT 757/1356, umro 837/1433-34) -autor je Divana na per-
zijskom jeziku (br. 4649-1) koji se sastoji od gazela, terdi-i bendova, kit'i i
rubaija, poredanih po alfabetskom redu rime (l. 2a - 220a). Nema podataka
o prepisu.
ayb.. IbrahTm Tannilfi (15. vijek) - autor je Divana pjesama sufijske
sadrine na turskom jeziku (br. 4965) u kome je na 177 listova ispisano 58
pjevanja pisanih vokaliziranim neshom rukom nepoznatog 1025/
/1616-17. godine.
14 Alessio Bombaci, Histoire de la litterature turque, Paris 1968, p. 228.
15 U biljeci na J. 2a zapisano je da je rukopis brojao 115 listova, a ih je samo 10.
Lijepa knjievnost ... 85
Kem7il UmmT (15. vijek) - Divan ovog turskog pjesnika (br. 3370) sa-
dri munadat , nat , i/ahije, mersije i rubaije. Nepoznati ispisao ga
je 1172/1759. godine vokaliziranim neshom. Rukopis je u kartonskom, ote-
povezu, a su i neki listovi na i na kraju, tako da je
stradao i tekst.
GamT (raden 817/1414, umro 898/1492) - autor je Divana pjesama na
perzijskom jeziku, gazela (br. 4651) sa opirnim proznim uvodom na
sedam stranica. Manuskript je imao podatke o prepisu, ali su oni nasilno iz
brisani. Pisan je sitnim, vrlo lijepim ta/ikom (l. lb -78b). Prve dvije stranice
ukraene su radenim vinjetama i okvirima sa floralnim motivima
u raznim bojama. Izmedu redova su takoder floralne minijature. Tekst je na
ostalim stranicama kroz cijelo djelo debelim zlatnim linijama. Polu-
stihovi su odvojeni sa po dvije debele zlatne vertikale, a za naslove pjevanja
su po dvije zlatne horizontale, ali naslovi nisu upisani. Rukopis je
u konom povezu sa preklopcem i ukrasnim rozetama utisnutim na koricama
i preklopcu.
Dlifi- Divan ovog turskog pjesnika (br. 1778) iz Balikesira (umro 953/
/1546) prepisan je divani pismom (l. l - 182) rukom nepoznatog
Uvezan je u koni povez. Papir, a i tekst su mu
Fu4Uli (umro 970/1562-63) - Divan ovog pjesnika na turskom
jeziku (br. 544) sadri prozni uvod (1. lb - Sb), kaside (1. Sb - 7b), gazele (I.
7b - 64a), kit'e, museddese, muhammese i rubaije (I. 64a - 79b). Rukopis je
prepisao cAbdulgaffiir b. Rasill 1027/1618. godine.
Emft (umro 983/1575-76) - autor je Divana na turskom jeziku (br.
3912) koji je na manjkav, a sadri kaside i muhammese (1. l - 5), te
gazele poredane alfabetskim redom rime (1. Sa - 111a ). Pre pisao ga je Al)med
b. Derwt cAti al-EdirnewT 1035/1626. godine kaligrafskim nesta/ikom sa ele-
mentima rike. Tekst je pisan crnim mastilom, a uokviren zlatnim i crnim li-
nijama. Polustihovi su takoder odijeljeni sa po dvije takve linije. Manuskript
je u konom, mekom povezu, jako
cAqT (umro 984/1576) - ima Divan pjesama na turskom jeziku (br.
4567)koji nije u cijelosti, manjkav je i na i na kraju. Ispisan
je kaligrafskim neshom, a naslovi i tekst su uokvireni zlatnim linijama. Povez
je koni, originalni, krasne izrade, sa ukrasnim rozetama i rubnim linijama
utisnutim u povez.
curfi (umro 999/1591) - Knside ovog perzijskog pjesnika (br. 5169)
predstavljaju jedan od osam dijelova njegovih sabranih djela. Ispisane su do
L 38, a odatle do kraja (l. 38 - 43) su kit'e. Nema podataka o koji
je kaside pisao vrlo lijepim nesta/ikom, u tri stupca, dijagonalno po stranici.
Rukopis je u dotrajalom kartonskom povezu, tako da je u rasutom stanju.
BiiqT- rukopis Divana (br. 3969) ovog autora 933/1526-27, um-
ro 1008/1600) ne sadri kaside ni mersije, nego samo gazele (l. lb - 79b), tah-
mise i mufrede (l. 79b - 84b). Rukopis je prepisao Al;mad Halifa 1005/1596-
97. godine, dakle jo za ivota autora.
86 Lejla
Sayfi (umro 1010/1601-02) ima Divan spjevan u sufijskom duhu i po-
izvjesnom ejhu Ibrahimu (br. 4479-3), na turskom jeziku. Ovaj pri-
mjerak (l. 143b - 194a) je prepisao YawarT-baba, dervi rufaijskog pravca, u
Manastiru, bez datuma (l. 194b ).
Hawa'i- Mustafa iz Bruse (umro prema Hadi Halifi 1017/
/1608-09), a prema Hammeru 995/1587) autor je Divana (br. 4020) na tur-
skom jeziku od koga su samo gaze/i, poredani po alfabetskom redu
rime (l. l - 21). Rukopis je stradao od vlage, pa su mnoga mjesta
Nema podataka o prepisu.
Riqa'i (umro 1039/1629-30. u Kairu) - autor je Divana na turskom je-
ziku (br. 4479-1) u kome su na na 't i kasida (l. 4b - 7a), a zatim
gazeli poredani alfabetskim redom rime (l. 7b - 73a). Nema podataka o pre-
pisu.
cl$mati- Divan ovog pjesnika (br. 2761-1) koji je ivio u doba osman-
skog sultana Murata IV (vl. 1623-1640) sadri kaside, gazele i rubaije (l. 2b -
17b ). Pisan je lijepim nesta/ikom, ali bez podataka o i vremenu
pisanja.
Yai:Jya 969/1561-62, umro 1053/1644) - Divan ovog turskog
pjesnika i cjhulislama (br. 1682) prepisao je nepoznati talikom (l.
l - 48). Tekst prve dvije stranice uokviren je zlatnim linijama.
Naqi (umro 1062/1651) - autor je Divana sufijskih pjesama (br. 426)
ispjevanih u mesnevi stihovima, na turskom jeziku (l. lb - 9la). Nema po-
dataka o prepisu ovog manuskripta uvezanog u koni povez sa rozetama i
okvirom.
$lf'ib oko 1012/1603-04, dok mu se kao godina smrti navode
1088/1677, 1080/1669, 1081/1670, 1087/1676. i 1089/1678) - autor je Divana
pjesama na perzijskom jeziku (br. 1675, l. llb - 306a) koje je prepisao iz-
vjesni Murtaqa, bez ikakvih drugih podataka.
NabT (umro 1124/1712) - ovaj manuskript je verzija Nabije-
vog Divana, na turskom jeziku (br. 306-2), koja sadri kaside (l. 47b - 60b ),
tarihe (l. 90b - 93a), te tri rubaije kroz koje vode dijalog pjesnici Fa'iq i Nabt
Zavrna pjesma je Nabijev gazet od pet stihova, na perzijskom jeziku.
Pored Divana u ovoj Zbirci je i jedna zbirka Nabijevih gazela
(br. 2915-4) u kojoj je nepoznati ispisao esnaest gazela ovog pjes-
nika (l. 32a - 35b ).
clzzat 1103/1691-92, a ivio najmanje do polovine 12/18. stolje-
to se vidi iz kronograma koje je spjevao) -Divan na turskom jeziku (br.
4185-2) sadri kaside (l. 38b - 58a), gazele (l. 59b - 94a), kit'e, rubaije, mufrede
(l. 94b - lOla), tarihe i lugaze (l. 10lb - 113b). Nema podataka o
ovog rukopisa ispisanog lijepim ta/ikom pisanim crnim, a u naslovima crve-
nim mastilom. Na kasida i gazela iscrtane su krasne naslovne vinjete
sa floralnim motivima na zlatnoj podlozi. Tekst je uokviren debelim zlatnim
linijama, a polustihovi odvojeni sa po dvije zlatne vertikale. Manuskript je
uvezan u meki koni povez, sa pletenicom po rubu.
Lijepa knjievnost ... 87
Nedim (pogubljen 1143/1730) ima Divan na turskom jeziku (br. 3789)
u kome su sadrani samo gaze/i poredani alfabetskim redom rime (l. lb -
23a). Nema podataka o prepisu. Pisan je sitnim, lijepim neshom sa elemen-
tima rike. Tekst na ptve dvije stranice uokviren je debelim zlatnim i crnim
linijama, a na ostalim stranicama ctvenim linijama.
Mul)ammad Nas1b 1153/1740-41. u Istanbulu, umro 1204/1789-
90) - autor je Divana pjesama na turskom jeziku (br. 313-2) koje je prepisao
Yilsuf b. Jsm7til ef. 1271/1854-55. godine (l. 76b - 104b ). Ovaj manuskript sac-
dri i Muna'lit-i Nasib (l. 105 - 113) - pisma i podnesci pisani su
prozom, a raznim visokim osmanske administracije.
lfifti (18. -je autor Divana sa proznim sastavima, na turskom
jeziku (br. 3533) koji sadri 42 prozna sastava (L lb - 43b ), izmedu ostalog
tri vakufname iz 1157/1738. godine, te razne prozne tekstove bez naslova kao
uzor za pisanje slubenih i privatnih pisama, te kaside i tarihe ispjevane o
raznim (1. 44b - 57a). Rukopis je pisao nepoznati ka-
ligrafskim ta/ikom sa elementima rike, na papiru bijele i boje.
SiimT (umro 1229/1813-14) - je autor Divana (br. 4114), na turskom
jeziku, koji sadri: na't i kaside (L lb - 9b), tarihe i tahmise na gazele nekih
pjesnika (1. 9b - 17a), gazele poredane alfabetskim redom rime (l. 20b - 62b),
lugaze, kit'e i mufrede (L 63b - 67b). Rukopis je pisao nepoznati
lijepim nesta/ikom sa elementima rike. Naslovna strana je ukraena naslov-
nom vinjetom sa floralnim motivima, na tamnoplavoj podlozi, bez upisanog
naslova. Tekst je uokviren debelim zlatnim linijama, a polustihovi odvojeni
sa po dvije debele zlatne vertikale.
Ism'ltu lfaqqT- ovaj Divan turskog pjesnika Ismail Hakkija iz Kutahije
(br. 3371) sadri samo gazele (l. lb - 36a). Prepisao ga je Darwt Mul)ammad
1289/1872. godine, sa dosta greaka, neuvjebanom rukom.
GasarT (19. - ovaj Divan (br. 4337) na turskom jeziku manj-
kav je i na i na kraju, a dio, bez poveza, sadri gazele, ruba-
ije, muhammese, museddese i lugaze (l. 1 - 40).
Ibrahim lfaqqT- ovaj pjesnik iz Erzeruma autor je Divana pjesama na
turskom jeziku (br. 1754), to ga je prepisao Muhamed evkija
knjigovezac iz Sarajeva 29. evala 1287/22. januara 1870. godine.
16
Divan je
pisan neshom, crnim, a u naslovima crvenim mastilom. Broji 191 list uvezan
u koni povez.
ayl1. Sulayman Kastandilt (umro 1335/1916) - autor je Divana pjesama
na turskom jeziku (br. 4479-2) koji sadri na 't, mersije, tahmise (l. 85 - 93),
gazele poredane po alfabetu rime (l. 95 - 130), kit'e (l. 130 - 133), mufrede (1.
133 - 136), kaside i gazele (l. 136 - 139). Nakon Divana slijedi jedna pjesma
istog autora pod naslovom Qastde-i beyan-i l;turufllt u kojoj se u 25 stihova
opisuje arapski alfabet. Nema podataka o prepisu.
16 Isti javlja se i kao Divana Fadil-pae (manuskript br. 4520 u
Rukopisnoj zbirci) o kome smo u ovom radu pisali.
88 Lejla
Kako se iz ovog osvrta moe primijetiti, Rukopisna zbirka Orijental-
nog instituta ima lijepu i interesantnu kolekciju divana. autori ovih
zbirki su posebno zanimljivi sa aspekta istraivanja nae kulturne
i knjievne batine, ali su i divani mnogih turskih i perzijskih pjesnika od 14.
do 20. interesantni kako sa stanovita uvida u tematiku i anrove
njihovog pjevanja, tako i sa stanovita predstavljanja ovih manuskripata sa
njihove strane, pri je teite stavljeno na rad -
kaligrafa i umjetnika i mudelita - poveza. Svi ovi elementi zajed-
no da pojedini manuskripti, pored knjievne imaju i svoju
vrijednost.
LUEPA KNJIEVNOST U MANUSKRIPTIMA
ORUENTALNOG INSTITUTA U SARAJEVU -DIV ANI
Rezime
Rukopisna zbirka Orijentalnog instituta u Sarajevu sa 5263 kodeksa
manuskripata na orijentalnim jezicima - arapskom, turskom i perzijskom - i
sa tridesetak manuskripata u kojima su zastupljeni alhamijado tekstovi iz ra-
znih oblasti, predstavlja izuzetno bogatu riznicu rukopisne grade iz
oblasti pisanog stvaralatva na ovim jezicima.
U okviru rada na katalogizaciji orijentalnih rukopisa u Institutu upra-
vo je zavren projekat u kome su rukopisi je tematika lijepa
knjievnost. U ovom radu predstavljene su zbirke - divani koji su
u ovom projektu. Od autora zastupljeni su: Hasan Kaimija
sa primjerka Divana (br. 2447, 2423; 4817 i 1732), deset manuskripata
kasida - pjesama skupljenih u zbirku Varidat (br. 3794-1, 3268-
5, 4613, 4782, 2212, 5049, 2098, 841, 3034 i 2254), te dvije alhamijado pjes-
me: Pjesme o osvojenju Kandije (br. 3089 i 400) i Pjesme o tetnosti puenja
duhana (br. 3089, 3907, 4273 i 400). U radu su predstavljena i dva primjerka
Divana Sabita (br. 3697 i 939), Divan Fadil-pae (br.
4520) i fragment Divana Ahmeda Vehbije (br. 253), kao i sabrana
djela Muhameda Hevaije Uskufije (br. 2915-2).
Iako su djela autora interesantnija sa aspekta istraivanja na-
e kulturne batine, ne smije se zanemariti daje u Rukopisnoj zbir-
ci Orijentalnog instituta zavidan broj divana mnogih turskih i per-
zijskih pjesnika. To su autori divana: lPiN - sa est primjeraka Di-
vana (br. 2539, 2600, 3216, 4087, 4689 i 4759), Mehmed Riigib-paa - sa dva
primjerka Divana (br. 3689 i 4185-3) i jednim rukopisom sabranih djela (br.
5170), sa dva Divana (br. 2761-2 i 3604), koliko ima i Niyazt Mzyfi
(br. 3962 i 2702). Sa jednim rukopisnim primjerkom Divana u ovoj zbirci su
Lijepa knjievnost ... 89
zastupljeni pjesnici, navedeni hronolokim redom: YUnus Emre (br.
2425), Qlisimi (br. 4649-1 ), ayll Ibrahim Tannilri (br. 4965), Kemal Ummi
(br. 3370), Gami (br. 4651), D.ati (br. 1778), Ful{iili Bagdlidi (br. 544), Emfi
(br. 3912), cAqi (br. 4567), cUrfi (br. 5169), Bliqi (br. 3969), Sayfi (br. 4479-
3), HawaT (br. 4020), Rit/liT (br. 4479-1), cl$mati (br. 2761-1), Yaljya (br.
1682), Naqf (br. 426), Sli'ib (br. 1675), NlibT (br. 306-2), clzzat (br. 4185-2),
Nedim (br. 3789), Mul]ammad Nas1b (br. 313-2), lfift.i (br. 3533), Slimi (br.
4114), Ismaulfaqqi (br. 3371), Gasari (br. 4337), Ibrahim lfaqqi (br. 1754)
i ayll Sulayman Kastandili (br. 4479-2).
Pojedini rukopisi koji su ovdje predstavljeni pored knjievne imaju i
svoju vrijednost, pa su dati i neki podaci o radu -
kaligrafa i umjetnika i mudelita - poveza.
BELLES-LETTRES IN THE MANUSCRIPTS POSSESSED BY THE
INSTITUTE FOR ORIENT AL STUDIES IN SARAJEVO- DIWANS
Summary
The manuscript collection of the Institute for Oriental Studies in Sa-
rajevo with its 5263 manuscript codices in Oriental languages - Arabic, Tur-
kish and Pcrsian - and about thirty manuscripts in Aljamiado with various
themes, represents extreemly rich treasury of manuscript material from va-
rious fields of the written creativity in these languages.
In the framework of cataloging the Oriental manuscripts possessed by
the Institute, the project of cataloging the manuscripts whose theme is bel-
les-lettres has just been completed. This paper presents the collections of po-
ems - diwans which are described in the project. The native authors found
here are: Hasan Kaimija with four copies of the Diwan (Nos. 2447, 2423,
4817 and 1732), ten manuscripts of qasidas - oracular poems gathered in the
collection named Varidat (Nos. 3794-1, 3268-5, 4613, 4782, 2212, 5049, 2098,
841, 3034 and 2254), and two Aljamiado poems: Poem About the Conquest
of Candia (Nos. 3089 and 400) and Poem About Harmfulness of Tobacco
(Nos. 3089, 3907, 4273 and 400). The paper also presents two copies of the
Diwan of Sabit (Nos. 3697 and 939), Diwan of Fadil-pasha
(No. 4520) and the fragment of Diwan of Ahmed Vehbi (No. 253), as
well as the complete works of Muhamed Hevai Uskufi (No. 2915-2).
Although the works of the native authors are much more interesting
from the point of the research in our cultural heritage, we must not neglect
the fact that manuscript collection of the Institute for Oriental Studies pos-
sesses a considerable number of the diwans of many Turkish and Persian po-
ets. These authors are as follows: l;Ili,M - six copies of the Diwan (Nos. 2539,
2600, 3216, 4087, 4689 and 4759), Mehmed Rligib-pasha - two copies of the
90 Lejla
Diwan (Nos. 3689 and 4185-3) and one manuscript of his complete works
(No. 5170), with two Diwans (Nos. 2761-2 and 3604), as much as
Niyazi Mi$ri (Nos. 3962 and 2702). One manuscript of the Diwan have the
following authors from this collection, listed in chronological order: Yilnus
Emre (No. 2425), Qasimi (No. 4649-1 ), ayll Ibrahim Tannilri (No. 4965), Ke-
m'iil Ummi (No. 3370), Gami (No. 4651), /)]itt (No. 1778), Fuquli
(No. 544), Emfi (No. 3912), CAqi (No. 4567), curji (No. 5169), Biiqi (No.
3969), Sayf (No. 4479-3), Hawa'i (No. 4020), Ri4a'i (No. 4479-1), 7$mati
(No. 2761-1), Ya}Jya (No. 1682), Naqi (No. 426), S'ii'ib (No. 1675), Niibi (No.
306-2), cizzat (No. 4185-2), Nedim (No. 3789), Mul)ammad Nastb (No. 313-
2), l!ifti (No. 3533), S'iimi (No. 4114), Ism7fll Jjaqqi (No. 3371), (No.
4337), Ibrahim lfaqqi (No. 1754) and ayll Sulayman Kustandili (No. 4479-2).
Some manuscripts presented here have the artistic value, apart from
the literary value, and that is why some data are given about the work of the
copyists - calligraphers and artists, and mucellits - manufacturers of the book
bindings.
VOJNA
(Beograd)
HUMOR U TURSKOJ KNJIEVNOSTI
Humor i smeh ivot naroda, neraskidivo povezani sa njegovom
od nje i joj gracioznu neunitivost
prevladavanja zbilje, deo tradicije svakog naroda. Humor nosi kako in-
ternacionalna tako i usko-nacionalna obeleja. U dovitljivosti jednog Nasre-
din Hode (Nasrettin Hoca), moemo prepoznati smeh junaka
Tiel Eulenspiegel-a, arapskog Duhe ili pak francuskog Panurgea.
U turskom humoru tipove sveljudski (nacionalno) smenog,
kao i crte prostodunog anadolskog seljaka i otmenog saraja sa svojim splet-
kama i tajnama.
Celokupna turska kultura na principima dvojstva, suprot-
stavljenosti (nekad blae, nekad otrije) saraja koji ivi raskonim dahom
prestonice i provincije (ponekad tako udaljene od svih svetskih zbivanja) ko-
ja ljubomorno svoja vekovna
Turska knjievnost pokazuje ovu unutranju suprotstavljenost
kroz divansku knjievnost vezanu za saraj i narodnu - anonimnu,
nepomirljivost pokuava da prikrije tekijska knjievnost.
forme koje je koristio narodni pesnik za izraavanje duha i
svog naroda razlikuju se od onih koje je koristio divanski za izraavanje
svog ali se podjednako klonio suhe i monotone proze.
1
Humor i smeh se javljaju u svim oblicima izraavanja na-
roda. Ali, kako je divanski pesnik govorio o svom, a ne o narodnom
uvek o svojim, a nikad o optim htenjima, eljama, nadanjima, to mu je hu-
mor kao svojina svih, kao glas duha naroda, uvek bio stran i nezanimljiv. U
staroj divanskoj knjievnosti satira (hicviye, heca) je najblia humoru kao
knjievnoj vrsti.
Kroz stihove "Knjige o magarcu" (Harname) pesnika ejhija iz XV ve-
ka provejava tanani podsmeh i suptilna ala, prepoznatljiva i neto manje
suptilna u Fuzulijevoj "Knjizi albi" (!;)ikayetname) iz XVI veka. U pismima
Ruhija mogu se primeri. U XVII veku satira, je simbol strela,
doivljava vrhunac kroz pero pesnika Nefija, koji je postao rtvom svog o-
l Proza je samo za ali i u pripovetkama prelazi u stih.
Rimom se ukraavaju tekerleme, zagonetke, poslovice, bajke i aljive Narodni aljiv-
dija na pitanje daje duhoviti rimovani odgovor.
92 Vojna
trog jezika, nemilosrdnog i plahog.
2
U XVIII veku satira ponovo dobija oblik
vica i podsmeha u pismima pesnika Ebubekir Kanija i Siiruri Efendije.
Tanzimatski pesnici Ziya i Namik Kemal nisu se ustezati
da ibaju jezikom sve poznate svog doba koje bi se ostva-
renju njihovih ideja.
Promene u drutvenom i ekonomskom ivotu carstva u
XIX veku potresaju i njegovo kulturno ustrojstvo i ono po prvi put proviruje
izvan drevnih bedema svoje samodovoljnosti. Uticaj Evrope se snano
u svim sferama kulturnog stvaralatva Turske. Knjievnici uspevaju da pre-
vazidu aristokratsku izdvojenost i samoinspiraciju divanskog pesnika i upoz-
naju se sa za njih i novom Zapada, ponekad nek-
i edno sve to je Mnoge knjievne vrste i forme
nastale su pod uticajem evropskih knjievnosti ali i u dodiru sa isto toliko
im nepoznatom i folklornom Humor kao neod-
vojivi deo poetskog izraza naroda tek knjievnici Tanzimata da cene
i prihvataju. ,
ivot Turske Imperije je vekovima uslovljavao i oblikovao
njenu kulturnu nadgradnju, te se pojedine faze njenog ivljenja
ogledaju u stvaralatvu naroda. Ako kao glavne faze u trajanju
Imperije anadolsku, osmansku i republikansku, iste po-
dele bismo mogli zadrati i prilikom njene kulture, i ue, knji-
evnosti.
STARI ANADOLSKI HUMOR
Anadolija je pradomovina kultura, veoma razvijenih i
plodnih i pre dolaska Turaka. Najstariji motivi se vezuju za he-
titsko doba i u slavu obilne etve i a neto kasnije i za
obredne u slavu boga Dionisa. U staroj anadolskoj kulturi prepoz-
najemo tragove sumerske, i persijske, na koje je i sama uticala. Na-
alost, kako nam nai turi podaci o anadolskom humoru ne dozvoljavaju da
sa odredimo njegovo mesto i ulogu u okviru sloi-
se sa miljenjem Ferita Ongorena da se u humoru ne mo-
gu tragovi starog anadolskog (koji je, po njegovom miljenju izvor
uz opasku da se Dionizijski motivi mogu prepoznati u seoskim svet-
kovinama je tradicija do danas u Anadoliji.
HUMOR
humor u prvoj fazi svog razvoja nosi sva obeleja nomad-
skog plemenskog ivota. Pevanja Dede Korkuta nam o sukobima
oguskih begova sa Grcima i Jermenima, o nomadima u dodiru s monoteis-
religijama, o strukturi i ustrojstvu plemena i njihovim lutanjima iz
stepe u stepu. Ovaj narodni ep ("destan") iveo je u narodnoj tradiciji i us-
2 Nefi je pogubljen po sultanovom zbog knjige pesama "Strelice sudbine"
(Sihilm-i kaza) usmerenih protiv velikog vezira Giircii Mehmet pae.
Humor u turskoj knjievnosti 93
menom predanju tokom dugih vekova jer su u njemu opevani du-
boko urezani u svesti naroda (ratovi, promena religije, seobe, sue). Junatva,
anegdote, ljubavi, pouke, uspomene, nadanja i neizbledele slike jed-
nog davnog vremena ozani (narodni pesnici) su nosili sa sobom po celoj
Anadoliji.
Ovaj humor je naivan, narodni, ukraen motivima stepe i nadrealnih
zbivanja, njega ne nose ni tarikati, ni saraj, u njemu nema ni traga gradskog
ivljenja.
Druga faza u razvoju kulture vezuje se za pad cele Anado-
lije pod plemena, slom feudalnih jedinica i nastanak saraja koji
upravlja celom zemljom i titi interese stanovnitva. Na humor
ovog perioda snano sukob saraja i nomadskog ivota, sukob
stalno prisutan u motivima Keloglana. Ako uporedimo Dede Korkuta i Ke-
loglana, da su se stare nomadske tradicije junatva izgubile i da je
Keloglan, okruen zlom i niskostima da se njima slui u pos-
tizanju svog cilja koji nije vie pravda, osveta.
Forma ovih narodnih tvorevina se razlikuje. Ep "Knjiga o De-
de Korkutu" se oslanja na istoriju, ali ne prua verodostojQ.e istorijske po-
datke, dok su doivljaji Keloglana opevani u formi "masaJ" koja bi najvie
odgovarala pojmu bajke. Naime, istinit se od usta do usta
poprima karakteristike bajke. Junak se, u svom nastojanju da dosegne
i uspeh, nuno sukobljava s dinovima, vilama i duhovima koji mu postav-
ljaju prepreke. Svako pevanje ima tri dela: tekerlemu (koja ima zabavni ka-
rakter i cilj joj je da panju slualaca, ne odnosi se na fa-
bulu i kratku tekerlemu (u kojoj pesnik eli sluaocima).
U pevanju Keloglana ima mnogo nadrealnih motiva, prisutnih i kod
Dede Korkuta.
Humor prisutan u epovima je narodni, anadolski, pun nad-
realnih prizora, ukraen motivima stepe i nomadskog ivota, u njemu ima
mnogo svetih izraza i Bogu. je u izvesne knjievne vrste
koje narod i negovati sve do naih dana.
Period izmedu ruenja i uspostavljanja osmanskog saraja
karakterie i procvat anadolske kulture, te se on naziva "veli-
kim" ili "slavnim dobom" (Btiytik Donem). Mnogi istaknuti pripadnici tari-
kata (dervikih redova) koji tad bili su i prvi humoristi. Velikani tari-
kata su u anadolskom okruju ekvivalent filozofa u Starih Gr-
ka i proroka Srednjeg Istoka. Njihov cilj je bio da nadu reenje za sukob
naroda i vlasti razruenog saraja, kao i da po-
narod u umetnostima i zanatima. Tarikati su doprinosili ekonomskom
razvoju, da su i sami posedovali izvesnu ekonomsku Njihovi naj-
istaknutiji pripadnici su Yunus Emre (smatra se prvim turskim pesnikom),
Haci Bayram, MevUim1, Taptuk Emre, Haci Veli i Nasrettin Hoca.
Nasrettin Hoca se smatra prvim i velikim narodnim mudracem
(manttk hocas1). On je bunta i vitalnosti naroda, mudar, dovitljiv,
prilagodljiv, uvek na strani naroda. On ukazuje na situ-
94
Vojna
aciju, ali ne i na put njenog razreavanja, bori se za pravdu i podsmeva dru-
gom svetu. Njegove ale i ni do danas nisu izgubile sveinu i tihi prkos
iskonskog narodnog traganja za pravdom. XIX veka knjievnici
Tanzimata, svesni monotonije i nepokretnosti koje su zavladale divanskom
se upravo folklornoj tradiciji, u kojoj sasvim osobeno
mesto pripada alama Nasrettin Hoce, u elji da stvore savremenu knjiev-
nost koja ne bi odgovarala preslikanom zapadnom uzoru. Najlepe turske
narodne su i pune humora, a upravo takve se vezuju za lik
ovog narodnog junaka. Do sada je u Turskoj tampano gotovo stotine
knjiga Nasrettin Hodnih ala. One se u turskoj literaturi javljaju kao "ftkra"
(anegdota) i "hikaye" U narodu su veoma omiljene i bektaijske
anegdote, a kao junaci nekih ala javljaju se i Incili Bekri Mustafa i
drugi.
Bektaijske anegdote
Bektaije predstavljaju religiozno-socijalni pokret koji je imao velikog
udela u stvaranju turske misli i irenju islama u Rumeliji. U bektaijskoj tra-
diciji ima prizvuka amanizma i elemenata starog turskog folklora i
Bektaijske ale pokazuju da odnos i boga nije odnos roba i gospo-
dara, prijatelja. One o aktuelnim u njihovoj otroj
realnosti i o koji ih doivljava. Bektaija jednostavnim i preciznim
crtama izlae pred nama stvarnost, ali mu koplje nije preotra, on eli da
opomene i uputi, a ne da povredi i uniti, on veruje da je narod dobar i
poten i da stremi pravdi i istini. ale su mu pune optimizma, radosti i spon-
tanosti, kritike zbog nepravde i nejednakosti u svetu, trpeljiv je i popustljiv
prema svim stvarima jer duboko veruje u njihovu relativnost i prolaznost, ne
zanimaju ga ludosti ovog sveta i blago sc podsmeva verskom fanatizmu. On
i sopstvene mane i nedostatke temom svojih viceva i ala i kri-
tikuje razne socijalne pojave u islamskom drutvu (npr.: pravo razvoda koje
pripada mukarcu, ramazan, post). Ove ale uglavnom bek-
taijski dervii, ali u Anadoliji postoje i drugi tarikati veoma bliski bekta-
ijskom, se pripadnici u alama nazivaju "bektaijama" (npr.: Alevi, Kt-
Tahtact, <;epni) jer se ovim imenom poseban tip koji
predstavlja intelekt i zdrav razum turskog naroda. aljive o bektaijama
su veoma omiljene u narodu. godina ovog veka raste interesa-
vanje pisaca za narodno stvaralatvo, posebno za ale, pa ih le-
pim turskim jezikom. Prvi medu njima su bili Abdiil Baki G<Upmarh, Ef-
latun Cem Giiney, Orhan Veli, a eseje o bektaijskim alama pisali su Oguz
Tansel i Metin Eloglu.
Anegdote se i danas po anadolskim selima i to na
mukim skupovima. veto odabira koji se odnosi na od-
redenu naglaava njegove smene ili momente, lagano do-
lazi do zapleta i spretno ga razreava, pripovedanje gestovima i
mimikom i i sam u Neke anegdote se odnose na karakteris-
osobine pojedinih naroda ili krajeva Turske (prostodunost Laza, itelji
Istanbula i "provincijald"), na pojedine profesije ili zanate (hoda je neob-
Humor u turskoj knjievnosti 95
razovan, nezasit, neznalica i prost). Naalost, deo ovih nije
zapisan.
OSMANSKI HUMOR
Osmanski humor objedinjava sasvim nove vrste koje su svoj nastanak
i razvoj vezivale za stadije u ivotu Carstva, je zaton doveo i do
gaenja pojedinih, i tradicije humora negovane u Anadoliji.
Ako izuzmemo humor u divanskoj knjievnosti, je pojavni oblik
gotovo satira, da u osmanskom humoru, u biti folklor-
nom, postoje dve struje: tvorac jedne je anonimni umetnik iz naroda, dok se
nastanak druge vezuje za odredene tarikate, to jest cehove. Naime, humor
neguju cehovi, oformljeni u okviru tarikata koji daju oblik i osman-
skom kulturnom ivotu.
U osmanskom periodu su postavljeni temelji turskog tradicionalnog
pozorita. U stvaranju ovog bogatog i raznovrsnog teatra su a-
i stara anadolska narodna verovanja, tradicije centralne
Azije i, iznad svega, tradicije islama.
Seoske narodne igre su se razvile iz plodnosti i
verovanja. U njima se prepoznaju verovanja naroda koji su nastanjivali Ana-
doliju pre dolaska Turaka, kao i tradicije i verovanja koja su Turci doneli iz
svoje prapostojbine. Vremenom su se ciljevi ovih promenili, ali su
one nastavile ivot u anadolskim selima. Ove igre se igraju na svadbama i za
praznika, na otvorenom ili zatvorenom prostoru, u njima mladi i
Ritualne igre su vezane za biljnu ili ivotinjsku kulturu i tragovi
im se mogu prepoznati u plesu pojedinih dervikih redova. Profane igre se
odnose na svakodnevni ivot, na destane i ivot narodnih pesnika, ili pak na
istorijske Ove igre su deo tradicionalnog turskog teatra u kome im
pripada zasebno mesto, budoci da se razlikuju od svih drugih narodnih igara.
Tradicije narodnih pozorinih igara pokazuju sa evropskim na-
rodnim teatrom. Ove igre su uticale na stvaranje "dvorskih pozorinih pred-
stava" (saray tiyatro oyunlan) igranih povodom suneta sultanovih sinova,
svadbi, pobeda u ratu, rodenja prestolonaslednika, dolaska vanih gostiju.
Meddahu pripada posebno mesto u tradicionalnom turskom teatru.
se i pod imenima "mukallid", "oviicii" i od
davnina je prisutan u mnogim islamskim zemljama. Meddah je
koji sedi na stolici, u ruci dri maramicu koju stavlja na usta kako bi imitirao
boju glasa raznih osoba o kojima a u ruci tap udarcima o zemlju
podraava lupanje, kucanje, korake i druge zvukove iz prirode. U su
teme bile tradicionalne turske, islamske (Kerbela, Hazreti Ali, Seyit
Battal Gazi), iranski destani i legende, dnevni Medutim, kasnije se
sve vie humoru. Panja slualaca se okoplja uvodnim
klieiziranim tekerleme), a izmedu sastavljenih iz
proznih i stihovanih delova, ubacuju se anegdote i ale. je jedini
umetnik u ovom teatru "iluzije, stvarnosti i podraavanja", omilje-
nom za ramazanskih i suneta, na saraju, u gradu, u kasabi, u kafani.
96 Vojna
Pripovedanje traje nekoliko i meddah se na kraju izvinjava sluaocima
zbog slobodnog, ponekad i lascivnog jezika.
Lutkarska igra (kukla oyunu) se donedavno pogreno sa
igrom senki. Oslanja se na tradicije turskog amanizma i je bila
omiljena medu iitima u Anadoliji. Nikad nije dostigla popularnost jednog
.Karagoza. U XVIII veku se tri tipa lutaka: lutke pokretane rukom ili
koncem (za postolje su imale sanduk) i lutke na koncu koje su iz-
nosili na ulicu. Teme ovih predstava su uzimane iz svakodnevnog ivota, iz
i legendi. Karagoz ili igra senki
3
- po pitanju nastanka turskih igara
senki postoji vie .miljenja. Miljenje koje zastupa Herman Reich
da su ove igre nastale pod zapadnim uticajem, da su preuzete iz gr-
teatra posredstvom Vizantije, ima najmanje pristalica. Verovatnije je da
su na njihov nastanak i oblik uticale tradicije teatra,
javanske igre senki "wayang kulit", indijska i kineske igre senki .
.Karagoz igre su dale celom osmanskom humoru. Umetnici .Ka-
ragOza su bili pripadnici ceha na Kasimpai u Istanbulu, vodenog dervikim
redom nakibendija . .KaragOz scena je vezana za Istanbul i Bursu. Predstave
su se odravale za vreme ramazana, suneta padiahove dece i praznika. Hu-
mor KaragOza je usmeni i improvizovan. On se ne pridrava scenarija, koji,
dodue, postoji u pisanom obliku, a s druge strane se oslanja na od-
redene kalupe i pravila stvorena u okviru ceha. Ta unutranja pro-
.Karagoz scene saglasna je strukturi osmanskog drutva i njegovim
postulatima inertnosti. Kao to svaka nakon to sprovede zakone
svog tarikata, ima slobodu pod njegovom zatitom, tako je i
umetnik vezan za svog ceha, u njemu obrazovanje i
prelazi strogo odredene stepenice znanja i Mladi, majstor sto-
tinama puta gleda svog kasnije sam ponavlja sve njegove pokrete i
radnje, ne nita.
Scena .KaragOza, koja verno odslikava glavna osmanskog humo-
ra - nepromenjivost i nepokretnost, est vekova je bila neizmenjena, ba kao
i oblici i forme divanske knjievnosti. Vekovima neizmenjen, ovaj humor nije
odraavao drutvene promene u Imperiji. Tek slabljenjem cehova (koji su
nosili celu osmansku privredu) se izvesne promene na sceni Ka-
ragoza, koja, nesposobna da se uklopi u korenite promene, nestaje.
Prvi obrisi igara senki se u kultu vatre - jednom od najrai-
renijih starih kultova, kojem pripada mesto u amanizmu i totemiz-
mu. Razna drutva su, zavisno od svojih shvatanja i ivota, davala vat-
ri i senci pristupe na filozofskom, i religioznom nivou,
to je uslovilo razlike u igrama senki. U Anadoliji se, na primer, i danas sma-
tra da nije dobro rukama praviti senke na zidu, to je moda i i-
renje KaragOza u Anadoliji.
KaragOz igre su nastale u XIV veku u Bursi. Njihovim tvorcem se
smatra Muhammed KaragOz je izvor i temelj svih narodnih le-
3 U Turkistanu se igra senki 'MJVe hayal", a sve do XIX veka Karagoz je nosio ime "hayal
oyunu".
Humor u turskoj knjievnosti 97
pih umetnosti u su stvaranju i negovanju sve grupe
Osmanskog Carstva. On objedinjava slikarstvo, minijaturu, rezbarenje,
nje i bojenje koe, lutkarstvo, rasvetu, muziku i knjievnost, a smatra se pr-
vom u nizu umetnosti koje su dovele do stvaranja modernog turskog teatra.
Karagoz se oslanja na kulturu na se jednom polu nalazi narod-
na, a na drugom divanska (dvorska) knjievnost. Hacivat i Karagoz - glavne
u pazaritu senki, predstavnici su ove dvopolne kulture na unu-
tranjoj suprotstavljenosti i nepomirljivosti izvire humor. Sukob
Hacivata i "neukog" Karagoza ukazuje na odnos kalfe i egrta u cehu. Kako
u cehu uvek mora postojati egrt, tako Karagoza nikad
nestati. Karagoz i Hacivat su u stvari jedna ali ih obra-
zovanje odvaja i pretvara u suprotnosti. U Karagoza stekle su se oso-
bine naroda, jednostavnog i naizgled neukog, dok je
Hacivat predstavnik tradicionalne birokratije. Oni su na putu prosve-
i uvek na suprotnim stranama, njihovo misaono i emocional-
no ustrojstvo je suprotno. Karagoz je iz naroda, Nasrcttin Hoci,
dobroduan, aljivdija, altruist, blage naravi, ljubazan i gostoljubiv, optimist
i prijatan sagovornik, poznavalac i pristalica bektaijske misli, realan i ot-
voren, ne obrazovan i ali zaljubljen u narodnu knjievnost,
naivan i dalekovid; jezik mu je pun narodnih izreka; pravi je prostoduni
Anadolac. Hacivat <;elebi je pak lukav, zatvoren, pritvoran, staromodan, ver-
ski fanatik, odan poretku, sklon hvalisanju i mitu, prevrtljiv, podsmeljiv i
povran, manje-vie nema poverenja u ljude i okolinu, voli da govori
arapski i persijski i da "utisak", nikog ne potuje i svakog omalova-
ava, poznaje osmanski jezik i jezik saraja i u svakoj prilici to spreman
je na svakojake prevare u cilju interesa, pripada tarikatu nakibendija,
hvali se svojom i ali grei, voli da komanduje
i da daje lekcije.
Ostale upotpunjuju sliku o osmanskom drutvu. One odraa-
vaju karakteristike grupa kojima pripadaju, a se razliku-
ju po i dijalektu, po razmiljanjima i postupcima. Te
skupine su sa svim svojim razlikama u religiji, jeziku, rasi, kulturi i misli
stvarale hibridnu osmansku umetnost.
Scena je veoma jednostavna, sa zadnje strane su razapete bele tkanine
a osvetljena je kandilom ili Slike koje su na bini postavljene pre
igre pokazuju koja se predstava davati, dok muzika ima za cilj da
panju gledalaca. Figure su od koe deve specijalnim noe-
vima po tradicionalnim kalupima. Na sceni se prvi pojavljuje Hacivat,
pesmu (perde gazeli), hvali boga i proklinje odu nekom
velikanu tog doba, a zatim doziva svog prijatelja Kara go za, koji se ljuti i ali
na svoju teku sudbinu i Hacivata. Time se zavrava prvi deo "mukaddime"
(uvod). Drugi deo se naziva "muhavere" (dijalog), pun je humora, kritike i
podsmeha, a "fas1l" je i u njemu i druga lica.
Predstava se zavrava delom zavretak) u kome se junaci
izvinjavaju zbog svih neumerenosti, preterivanja i neukusa.
98 Vojna
Tokom est vekova stvoreno je nekoliko vrsta Karagoz igara (za decu,
za narod, za obrazovane) koje su se razlikovale u jeziku, ideji,
humoru, zrelosti i nivou. Posebna panja poklanjala se jeziku -
jednom od glavnih nosilaca humora. Suprotstavljanje pravilnog i visokopar-
nog jezika Hacivata grubom, nepravilnom, iskrivljenom jeziku Karagoza i os-
talih stvara snaan efekat. Izraz je bogat metaforama, pore-
denjima i igrom Humor u jeziku ove igre je dvojak: on na
samom izrazu ili na slici koju taj izraz stvara. Hacivat koristi na-
rodu nerazumljive i Karagoza "jeziku i obrazovanih", koji
ovaj, pak, stalno pogreno shvata i nepravilno izgovara. Govor pojedinih ju-
naka je iskrivljen, pa i usled govornih mana (ukanje, mucanje i
sl.). Predstavnici manjina imaju i nepravilan izgovor.
Razgovor obiluje alama, dosetkama i anegdotama. Kroz igru brojne
homonime i sinonime koji stvaraju zabunu, u potpunosti dolazi do iz-
raaja bogatstvo i turskog jezika. Smena su i ponavljanja izves-
nih i bilo da ih u nedogled izgovara jedan od junaka, bilo da
Hacivat, da Karag6za jeziku saraja, izgovara neku zamrenu
konstrukciju i tera ovoga da ponavlja sa njim, pri ovaj, naravno, pravi
brojne greke, ili pak da jedna pita drugu "odakle si?" i, ne
odgovor, nabraja imena mnogih gradova i kasaba. Ironije, hiperbole i ne-
umesnosti imaju za cilj da zasmeju publiku.
U oblika tradicionalnog turskog teatra preovladuje monolog
(meddah), a jedan glumac nosi celu predstavu, preobraava se iz jedne
nosti u drugu i stvara kod gledaoca snaan estetski Karagoz
predstava na dijalogu kroz koji se iskazuje majstorstvo, znanje i kul-
tura umetnika. Ocenjivanje i uporedivanje umetnikll ovih igara bazira se up-
ravo na njihovoj sposobnosti vodenja dijaloga. U Karagoz umetnika
objedinjeni su pisac, sufler, reiser, glumac, scenarist.
Karagoz se nije samo na zabavu, je davao mesta i so-
cijalnim, kulturnim i ekonomskim svog vremena. Kroz zabavu se
kritikuje, podsmeva, protivi, buni. U predstavama ima mnogo buke, vike, ma-
snih ala, prepirke i svade. U vreme umnoavanja drutvenih problema i po-
rasta verskog fanatizma, drutvena stvarnost je nalazila svoje mesto u ovim
igrama, te su povremeno bivale izloene dravnim pritiscima i zabranama
zbog satire i prekomerne slobode u seksualnih tema.
Humor je prisutan i na ravni predstave. Figure koje po-
lutkar tapom njihove zglobne delove deluju nespretno i tra-
pavo u uzaludnom pokuaju imitiranja ljudskog kretanja. Udarci i amari ko-
je na kraju svake predstave dobija Hacivat od Karagoza u su su-
protnosti sa njegovim "umovanjem" i "pametovanjem". koje pripa-
daju viim socijalnim slojevima u susretu i neposrednom kontaktu sa pripad-
nicima polusveta izazivaju smeh.
Humor i nepristojnost u Karagozu su povezani i se
uslovljavaju. Ta nepristojnost je bila prisutna u starim anadolskim ritualima,
u i celom osmanskom humoru, a i danas ivi u usmenoj tradiciji.
Humor u turskoj knjievnosti 99
Moe se smatrati da je zabranjivanjem "nepristojnosti" nakon proglaenja
Ustavnosti zadat snaan udarac Karagoz sceni.
U igrama senki, premda vodenim pravilima ceha, postoji iz-
sloboda u iskazivanju svih misli i i kada se et-
grupa. Osnov te slobode ne lei toliko u koliko u
veri u pravedni reim svoje zemlje.
U Karagozu se iskazuje sukob dvaju suprotstavljenih slojeva i njihovih
pogleda na svet. On ima karakter sukoba naprednog i reakcionarnog,
narodnog i otvorenog i zatvorenog, pristalica turskog je-
zika i zagovornika dvorskog jezika tudicama, pritvornosti i pote-
nja. Neuki Karagoz i Hacivat su otelotvorenje ovih suprotstav-
ljenih miljenja i pogleda. Medutim, na zatonu Osmanskog Carstva i pred
kulturom Zapada i Hacivat postaje "neznalica" (cahil), oni ponovo postaju
jedna i scena se rui.
Orta oyunu je gradsko narodno pozorite, koje se u svojoj prvoj fazi
oslanja na imitiranje (taklit), igru i Smatra se da je nastalo u XV veku,
ali pun dramski karakter, kao i ovaj naziv, dobija u prvoj polovini XIX veka.
Do tada je postojalo pod raznim imenima: "kol oyunu", "meydan oyunu", "zu-
buri kolu" i dr. Orta oyunu se moe posmatrati kao meddah sa vie umetnika
ili kao Karagoz u kome su lutke zamenjene ljudima.
izmedu Karagoz scene i predstave orta oyunu su toliko velike
da se moe smatrati da im je ishodite ili pak da je jedno stvorilo
drugo. Ukoliko se prihvati ovo drugo stanovite, a u vidu da su igre
senki mnogo starije, nuno se da su Karagoz igre (ali ne
samo one) stvorile scenu orta oyunu.
Predstava se bazira na imitiranju, mimici, improvizaciji, igri i nji-
hovoj Igra se na krunom ili elipsoidnom polju, a nekad i na
"Bina" je odvojena od gledalaca ogradom; izvan bine je
"garderoba" za glumce. Na samoj bini se nalaze "diikkan" (prodavnica), "yeni
diinya" (novi svet, tj. mesto za i "meydan" (polje). Glavni ju-
naci su (pametan, vremean, tvrdoglav, vet, pomalo dosa-
dan) i Kavuklu (lukav, veseo iz naroda, izgleda katkad priglupo i ne-
uko). Na predstave dvanaestorica igraju muzikom.
Dolazak se najavljuje velikom bukom i galamom. Nakon
nog pozdrava i par klieiziranih doziva svog prijatelja. Ka-
vuklu izlazi i nakon kratkog dijaloga koji se zavrava tekerlemom, na scenu
izlazi "ena" (zenne) koju glumi mukarac. Uvodni deo se zavrava razgovo-
rom izmedu ene i Zatim nastupa prava predstava - "taklit" (imiti-
ranje, podraavanje).
Teme su Karagozu, ali su daleko od njegovog ka-
raktera. Orta oyunu je pravi narodni teatar. On verno pokazuje
jezik, naravi i svih podanika Osmanskog Carstva, ivot u i na
ulici. Umetnost daje lepotu i snagu ovom teatru, a humor i satira mu
popularnost i dopadljivost.
100 Vojna
Predstave su se davale u saraju, za vreme suneta i izleta, te prilikom
ceremonija proglaenja majstora. One su i danas veoma omiljene, premda
neto izmenjene (ne ne pravi se velika galama i bu-
ka pred izlazak na scenu).
Osmanski humor nije samo pratilac teatra, i svih ostalih knjiev-
nih vrsta turskog folklora.
Pojam "teker/eme"(ponavljanje) vezuje se za tursku narodnu
knjievnost u kojoj mu pripada sasvim osobeno mesto. Tekerleme
klieizirani niz kojim se prikuplja panja slualaca i gle-
dalaca pre pripovedanja ili bajke, odnosno pre pred-
stave. One se javljaju u okviru drugih knjievnih dela (masal - bajka, destan -
- ep, hikaye - pripovetka, halk tiyatrosu - narodni teatar) ili samostalno.
4
Ove
formule ne nose nikakvo ili je pak ono nejasno (npr.:
ewel zaman kalbur saman i!;inde - pre mnogo vremena, u slami i re-
etu). Izmedu tekerleme i tj. prikazanog zbivanja, ne
moe se uspostaviti nikakva veza. Tekerlema moe biti iskazana i u
formi stiha ili rimovane proze. Njen cilj je da nasmeje, ukae na neto
no, preterano, Osnov joj je u mati, izmiljenim zbi-
vanjima i avanturama, a ne u realnosti.
U Anadoliji se zove a u junoj
Hikliye ili rivaye (pripovetka) se s ciljem da zabavi, i ulije
sluaocima ljubav prema narodu i domovini, pravdi, istini i vrlini. Elementi
humora su prisutni i u tekerlemi i u pripovedanju o stvarnom ili izmiljenom

Ftkra (ala) -veoma omiljena u periodu, ala je u osman-
skom stekla jo popularnost i naklonost naroda. Usmenu, kratku aljivu
Mahmut naziva "kiig" (XI vek).
Teme ala su raznovrsne: sukobi zbog razlika u miljenju i postupci-
ma, ljudske mane i smeni odnos vlastodrca i mu, reli-
giozni i zabrane, nesuglasice i sukobi na socijalnom, ekonomskom i
nivou. Oslanjaju se na jedan su kompozicije, lie-
ne suvinog detaljisanja i izmiljenih elemenata. se na skupovima s
ciljem da unesu ivost i kolorit u razgovor, ili da podre iznete stavove, da
nateraju da razmilja dok ga zasmejavaju. Nisu vezane za me-
sto i vreme. Kao sve knjievne vrste, tako i ale imaju odredenu struk-
turu: antiteza (tezact), rasprava sud (muhakeme) i
(hiikm). tipovi junaka su: pripadnici dervikih redova (Mevlevl,
Tahtact, Koylu), manjine (Jevreji, Jermeni), itelji pojedinih krajeva
Turske (Karadenizli, Kayserili), roditelji, bakali, cicije, mudraci.
popularnost uivaju pomenute Nasrettin Hodne ale i anegdote.
ale i danas ive u usmenoj tradiciji u svim krajevima Turske.
4 Ovaj prvi tip tekerleme moe se na u sredini i/ili na kraju knjievnog dela u
sastav ulazi.
Humor u turskoj knjievnosti 101
Humor je u manjoj ili meri prisutan i u pojedinim poetskim vr-
stama anonimne narodne knjievnosti, npr.: tiirkii (turkija) i mani (katren).
Na skupovima su jo uvek veoma omiljeni oblici: latife - aneg-
dota o poznatim i slavnim nukte - vic, karakterie ga dvosmisle-
nost i fina igra igne - (igla, ao ka) se medu dvema osobama koje
poznaju situaciju, - fina igra u stihu; prava je vetina odgovori-
ti na isti a/ay - poruga, podsmeh, halt - dosetka ali; na
lancu stvarnih - ala, bazira se na lancu neistinitih
Interesantan je lik pesnika Kaygusuz Abdala iz XV veka stvara-
latvo pripada tekijskoj knjievnosti. njemu, bektaijska misao
se brzo prihvatala u narodu. U njegovoj poeziji po prvi put se javljaju znaci
socijalne kritike, fine poruge i podsmeha.
Interesantnu studiju o humoru daje Dr. !skender Pala u "Enciklope-
dijskom divanske poezije"
5
U okviru narodne poezije panju
na "podrugljive epove" (alaysi destan) koji se mogu smatrati humo-
delima. Medu najomiljenije ubraja "Mirasyedi" (naslednik bogat-
stva, troadija), "Esnaf', "Uyuz" (siromah; svrab).
Razloge za neveliku popularnost humora u prvom stadijumu razvoja
divanske knjievnosti trai u shvatanju starih da je "sramota" i "nepristojno"
smejati se. Medutim, vremenom humor naklonost i onih koji su ga
najvie napadali i Javlja se kao pratilac skupova, sedeljki i lakih
razgovora. Naalost, poto je bio deo usmene tradicije i nije zapisivan, vre-
menom je nestao, ne uavi u tursku knjievnost. Miljenje da humor nije
zapisivan zbog islamske zabrane ismevanja i uniavanja ipak se mora
odbaciti, kada imamo u vidu veoma bogatu tradiciju satire. Iako se
divanskih pesnika klonila pisanja stihova obojenih humorom, ipak su
neka dela koja o tananom za humor njihovih tvo-
raca. Dr. !skender Pala na klasifikuje ta dela:
1) stihovane anegdote (manzum Jatife); se u divanima, zbirkama, mes-
nevijama ili samostalno.
2) ale u prozi; zastupljene su u zbirkama anegdota.
3) humor u pismima koja su pesnici razmenjivali; pisana su u stihu ili prozi
i puna su anegdota, dosetki i ala. Pisma u prozi je Ebubekir Kani (XVIII
vek) pisao Yegen Mehmet pai, dok su pisma u Ruhijevom divanu sti-
hovana.
4) molbe (arzuhaller) - podsmeljive molbe koje su divanski pesnici stavljali
u usta drugih. Pisali su ih pesnici XVII veka: S<'ibit, Osmanz<'ide Taib i
Vehbi.
5) rasprave (mizahi miinazaralar) - ovoj vrsti pripada prozno delo "Harn<'i-
me" pesnika Molla Liitfija iz XV veka.
6) uzajamne ale (miil<'itafalar) - ale i anegdote koje su razmenjivale istak-
nute mogu biti u stihu ili prozi. su one izmedu
hiilislam Yahye i Nefija (XVII vek).
5 Dr. !skender Pala, "Ansikolopedik Dtvan Sozliigii", str. 166 - 169.
102 Vojna
7) dela koja nose naziv "nftme" (knjiga, pismo); posebnu pa-
nju zasluuju: "Harnftme" (knjiga o magarcu) pesnika Seyhija iz XV veka,
"Cerrenftme" (knjiga o glinenom Gazali Deli Biradera iz XVI ve-
ka, Fiituhijeva "Pirenftme" (knjiga o buhi) iz XVI veka, Sabitova "Dere-
name" (knjiga o potoku), Izzet Alijeva "Nigftrname" (pesma o ljubljenoj)
iz XVIII veka i dr.
8) razjanjenja (mizahi serhler) - podrugljivo objanjenje stihova ili
proznog dela nekog drugog autora; interesantna je Nedimova "Nigarna-
me".
9) podsmeljivo imitiranje (tehzil) - pesma kojoj je cilj ismevanje pesme ne-
kog drugog pesnika, iz koje su preuzeti metar i rima.
Van ovih podela ostaje izvanredni katalog (Tezkira)
(protokol pesnika) koji je sastavio Edirneli Ali Giifti (XVII vek). U ovom
delu on obraduje stvaralatvo 103 pesnika, poseban naglasak na
razne oblike humora prisutne u njihovom stvaralatvu.
HUMOR U PERIODU USTAVNOSTI
Humor Ustavnosti je humor Imperije u naporu
da se priblii Evropi i da uspori svoj neminovni pad. Ovaj humor se razlikuje
od osmanskog po svojim nosiocima i korenima, po formi i prenoe-
nja.
Deli se na tri velike grupe u zavisnosti od forme kroz koju opti s
publikom:
humor vezan za (ftkra, nukte, alay, igne, halt, latife, mizfth
hikayesi - mizahi - aljiva pesma)
humor vezan za pokret (komedija, pantomima, lutka)
humor vezan za prizor (karikatura).
U turskom humoru do XIX veka karikatura nije bila poznata, to je
posledica i zabrana koja je islam postavljao umetniku. Minija-
ture u knjigama ne nose humor, ali se mogu smatrati dalekim ka-
rikature. Lutkarska igra se, dodue sasvim tehniku, pribli-
ava karikaturi po manje ili vie jasno izraenoj intenciji. Naime, lutkar,
ili lutku, "nanosi bol" po je liku ona
napravljena. Karikaturist postupa: on lik loeg
crta smeno, ga na taj podsmehom, a ne bolom.
Glavne karakteristike humora Ustavnosti su:
- to je pisani humor
- ne vode ga tarikati, partije
- on je sinteza osmanskog i zapadnog humora
6
,
- prati drutvena i zbivanja,
6 Karagoz, orta oyunu i meddah nose u osmanskom dobu karakteristike intelektualnog humo-
ra, dok u vreme Ustavnosti "silaze u narod". Inteligencija se, pak, zanima prvenstveno za hu-
mor po evropskom uzoru, negovan u
Humor u turskoj knjievnosti 103
te je otar, bolan i jednak/ima svojstva satire i "mirenja sa sudbinom"
(ratovi i porazi daju ovom periodu dugog umiranja Carstva).
Pojava tampe uticala je u velikoj meri na ceo kulturni ivot Turske,
a humoru dala nove oblike, podsticaje i teme, ali i popularnost mu uslovila
Najvanije svojstvo pisanog humora je kontakt s neverovatno
velikom masom pri on gubi lokalna svojstva. Tradicionalni, tj.
usmeni humor zbog svoje zatvorenosti i tajnosti ne prelazi u pisani i pos-
tepeno se zaboravlja. humorista i druine koje izazivaju smeh
nezgrapnim i nespretnim pokretima postepeno gube
"Diyojen" - prvi u Turskoj, da izlazi 1870.
god. Ubrzo je postao deo ivota i burnih koji su doveli
do proglaenja Prve Ustavnosti. U njemu je objavljena prva (nepotpisana)
karikatura 24.XI 1870.god. Za kratko vreme u Istanbulu da izlazi ve-
broj 1871. "Hayal"
7
(Mata), 1872. "Cmgtrakli
Tatar" (Tatar sa praporcima), 1873. "Latife" (Anegdota), "Kamer" (Mesec),
1874. (Zora), "Kahkaha" (Grohot), 1875. "Geveze" (Brbljanje), "Med-
dah". Glavne teme ovih su su bili Grci i
Jermeni, koji su, zbog svojih kontakata sa drugim narodima, i u
drugim granama kulture.
Apsolutista Abdiil Hamid je uskoro zabranio sve
pise. Saraj se, slabljenje svoje vlasti i gubljenje Carstva, ok-
renuo tarikatima i zatraio njihovu podrku i pomot_S
Tradicionalni osmanski humor dobija novu ivost. Mustafa IV je do-
veo Karagoz u saraj, a Abdiil Hamid se trudio da ga popularizuje.
Apsolutizam i tiraniju Abdi.il Hamida rui Druga Ustavnost 1908. god.
od dugovekovnog ropstva i pokornosti padiahu, demokratija i
pojava partija dovode do velikih promena i u humoru. Partija je-
dinstva i napretka (Ittihat ve Terakki Partisi), koja je zasluna za pad Abdiil
Hamida i ulazak u prvi svetski rat, visoko je vrednovala humor. Njene pris-
talice su u Evropi vodile humorom i karikaturom kampanju protiv sultana.
Prvi turski karikaturist Cem je, tiraniju i neustraivo
vlastodrce u "Kalem" (Pero) ostvario snaan uticaj na mlade umet-
nike.
U Istanbulu je izlazilo, dodue neredovno, 35
po zapadnom uzoru. U isto vreme se zatvara ceh Karagoza na Kasimpai.
Razloga za nestajanje Karagoza je bilo vie. Karagoz je predstavljao osman-
sko drutvo, i skladan ivot svih podanika Carstva. Turci i manji-
ne su jednako uivali u njegovom humoru i jednako mu se smejali. Medutim,
u bolu i haosu koji je za sobom ostavio rat i od trenutka kad vie nisu bili
na istoj strani, izgubili su sposobnost da se zajedno smeju. Postojali su i teh-
7 U ovom objavljivani su Pertev Pae puni blagog i prijatnog humora, a na-
pisani protiv spisi Ziya Pae puni fine ironije i sarkazma su u
najbolja ostvarenja publicistike Mladoturaka.
8 Pojedini sultani su bili pripadnici izvesnih deiVikih redova; Mustafa IV je bio nakibendija,
Abdul Aziz bektaija, Selim Ill mevlevija, a sam Abdiil Hamid nakibendija.
104 Vojna
razlozi za nestanak Karagoza, kao to je na primer pojava bioskopa, a
su se i glasine da red nakibendija zatvara ceh u znak protesta. Zajedno
sa Karagozom, sa scene se i meddah i orta oyunu.
1860. napisana je prva turska komedija iz narodnog ivota. Njen autor
je Ibrahim - pesnik i publicista, moderne turske knjievnosti.
Ova komedija karaktera tampana je u "Terciiman-i Ahval" ali, na-
alost, nije postavljena na scenu. Molijerov uticaj je prepoznatljiv u
na koji su poruzi izvrgnuti i verski ljudi.
koji u Turskoj izlaze posle 1908. u rukama su Grka i Jer-
mena "Diyojena"), ili pak Turaka - magarac, -
- ile Giillabi"; najistaknutiji humoristi su Hiiseyin Rahmi
Giirpmar, Ahmet Rasim, Mithat Cemal Kuntay). Posebno su interesantni
"Cem" i "Kalem" vezani za centar Njihov kadar je
u Evropi.
Za vreme rata humor ne oblikuju ni tarikati ni poli-
partije, vlade. Vladu u Ankari, odnosno rat i ustanike
otvoreno podrava "Giileryiiz" (nasmejano, ljubazno lice).
9
Refik Ha-
lit Karay u Istanbulu "Aydede" koji podrava vladu u Istan-
bulu, a Ataturka napada. Ovi se uzajamno optuuju da uzimaju no-
vac od vlade i prave humor po narudbini.
karikaturist Ceni angaovan je u najuticajnijem
"Kalem".
10
Refik Halit Karay izdaje "Cem" u kom je glavni
karikaturist Cem. Kako je Cem deo rata proveo kao izbeglica u
Parizu, Refik Halit
11
angauje Rtflnja. R1fk1 crta karikature protiv
turske vojske i Ataturka i prikazuje rat kao (u
"Aydede"). U "Aydede" je radio izuzetno nadaren tim cr-
i pisaca (Ratip Tahir, Miinif Fehim, Yusuf Ziya, Orhan Seyfi Orhon,
Ramiz i dr.). Nakon pobede rata R.Halit i Rifki bee iz zem-
lje i "Aydede" se zatvara. Ista ekipa "Akbaba".
U ovom periodu stvoreni su prvi oblici republikanskog humora.
HUMOR REPUBLIKE
Dvadesetih godina ovog veka atmosfera slobode i radosti zbog pobede
u ratu daje ivost i raznovrsnost kulturnom ivotu Turske. Ve-
oma dobar kadar humorista iz prethodnog perioda nastavlja svoj rad u hu-
(koji izlaze na francuskom i osmanskom turskom).
Posebno se svojim kvalitetom, ali i polemikom "Akbaba" i
"Karagoz". Na scenu ponovo izlaze tarikatske organizacije osman-
skog tipa i partije iz perioda Ustavnosti. Nakon izvesnog vremena tarikati se
9 je Sedat Semavi - veoma za razvoj humora u ovom periodu i tokom
prvih godina Republike. je karikature za razne a zatim je i sam pok-
renuo nekoliko (''Hande", "Diken", "Giileryilz", "Karagoz", "Karikatllr'').
lO To je pravi francuski koji izlazi u Istanbulu; njegov je Salah Cimcoz; tampan
je pola na francuskom, pola na turskom.
ll Yakup Kadri ga naziva "razmaenim, neverovatno samoljubivim pariskim dendijem".
Humor u turskoj knjievnosti 105
zatvaraju i ulau se napori kako bi se izvela modernizacija turskog drutva,
privrede i kulture, to ostvarivanje izvesnih postulata demokra-
tije. Humor ovog doba .je, kao i uvek, dvojak: s jedne strane
slobodan, iv i a s druge krut i monoton.
3.novembar 1928., datum prihvatanja i odbaciva-
nja arapskog pisma ne samo da daje svim kulturnim zbivanjima u Tur-
skoj, veliki kraj dugovekovne civilizacije sarajem i
veliki nove, obeleene u svom povoju burnim
Zakon o novom pismu je objavljen 9.XI 1928. a u decembru se
ono koristi u tampi.
12
Kulturni ivot na trenutak biva u celosti da
bi potom krenuo od Uticaji novog pisma se i u karika-
turi - oblici postaju puniji i zaobljeniji. Ono ima uticaj jer i najna-
prednije misli napisane starim pismom miriu na staro doba. Nova pravila
gramatike i sintakse znatno olakavaju razumevanje napisanog. i jed-
nostavne lake nalaze svoje medu poluobrazova-
nim slojevima. Sva kulturna prelaze u ruke i srednje
klase.
Uticaj koji je drugi svetski rat ostvario na humor je toliki da se humor
dvadesetog veka deli na predratni i posleratni. Posleratni humor je odreden
zbivanjima na sceni Turske. mu daju strujanja, vie-
partijski sistem, borba za prevlast partija i opozicije - koja kul-
minira u prevratima i vojnim diktaturama.
U periodu Ustavnosti nastavljane su tradicije osmanskog humora i
izuzetna panja je ukazivana Karagozu, simbolu Carstva, a is-
tovremeno su prihvatane tekovine zapadne knjievnosti i humora.
XX veka je svedok agonije i izdisaja Imperije i nove vlasti i novog
sistema u kojem nema mesta za saraj i padiaha. Tursko drutvo se upoznaje
sa tekovinama zapadne demokratije. U sve pare njegove kulturne nadgradnje
prodiru uticaji evropskog izraza. Ponekad su ti uticaji toliko sna-
ni da ne dozvoljavaju turskom duhu da se iskae i ga pukim nevetim
podravaocem svega "to nije tursko". Nakon izvesnog vremena,
kulturni ivot u Turskoj uspeva da se vrati na stazu kontinuiranog razvoja,
pre mnogo vekova i neodvojivu od batina i osmanskog
saraja. Uporedo sa obrascima zapadnog humora se istinski velikani sta-
rog turskog humora. Humoristi se, kao nepresunom izvoru vanvremenski
smenog i duhovitog, humoru i njegovoj najistaknutijoj
figuri Nasrettin Hoci. Interesantno je da je broj knjiga objav-
ljenih u Turskoj do drugog svetskog rata srazmerno mali; medu njima je naj-
vie onih tipa "Zbornik Nasrettin Hocinih ala".
13
i knjige se tam-
paju u Istanbulu.
U prvo vreme, nosioci humora su uglavnom
Svoju aktivnost nastavljaju pomenuti ("Kalem", "Akbaba", "Ka-
ragoz", sa zabranama i pritiscima zbog otrih sa-
12 Veliku ulogu u davanju smernica spisateljstvu ima TDK (Tursko drutvo).
13 Prva zbirka Nasrettin Hocinih ala tampana je daleke 1837. u Istanbulu.
106 Vojna
tira i karikatura u kojima vlastodrci prepoznaju sebe, kao i novi
uglavnom kratkog veka.
14
Oni su u meri brzo prihvatanje
novog pisma. Karikatura uiva veliku popularnost i za temu uzima
zbivanja. Prvi album karikatura objavljen je 1932. (sa radovima Ra-
miza i Cemala Nadira), a od 1937. neredovno se tampa "Mizah Ansiklope-
disi" (Enciklopedija humora).
Humoristi i karikaturisti teme nalaze u ivotu, kritikuju ga
i podsmevaju mu se, te humor dobija odlike satire. U celom pred-
ratnom humoru se i neprekidno smenjuju faze hu-
mora bliskog satiri i "magazinskog humora" lienog karakteristika,
usmerenog na svakodnevni ivot malog zabave bogatih na plai, od-
nose medu polovima, neumerenosti pobornika francuske kulture, institucije
porodice, vojske i politike, to se moe smatrati direktnom posledicom poli-
i potrebom partija koje se smenjuju na vlasti da zatite svoje
interese, a naude drugima.
1
Rat je izazvao duboke potrese u celom kulturnom ivotu Turske i dao
svoj humoru godina ovog veka. Ratni humor je
U njemu preovladuju anegdote (f1kra) i karikatura, a satira neumorno prati
sve pojave. U ovom periodu nema
Izmedu 1939-1948. objavljeno je 38 zbirki anegdota sakupljenih za
vreme rata. Medu anegdotama se mogu kako medunarodne tako i lo-
kalne, turske.
Karikatura je u ratu bila veoma popularna i efikasna. Internacionalne
karikature nailaze na odziv i na turske (pr.tehnika uporediva-
nja sa ivotinjama). Izmedu 1939-1948. u Turskoj su objavljena 34 albuma
karikatura. Posebno su interesantni crtei dvojice karikaturista koji svoj plo-
dan i originalan rad nastavljaju i u poratnom periodu.
Ramiz je svoju uspenu karijeru jo u godinama pre progla-
enja Republike. Radio je u "Akbaba", "Karika ttir" i
"Mizah". Crtao je karikature i ismevao faizam, ali su mu ipak naj-
bolje karikature o eni. Objavio je nekoliko albuma karikatura.
Cemal Nadiz Giiler se smatra humora Republike i
ljem mladih generacija.
16
Crtao je za list "Cumhuriyet" i za "Amca-
bey" i objavio dvadesetak albuma. Neustraivo se borio protiv faizma perom
i Nakon njegove smrti, godinu dana niko se nije usudio da objavi
karikaturu na prvoj strani.
Glavne teme ostalih karikaturista su rat, nestaica hrane, kupovanje
na bonove i ratom.
14 "Babacan", "Kahkaha", "AJay",
15 Komedije su veoma popularne i omiljene. Jo 1933. Ahmet Vefik je preveo i adaptirao
18 Molijerovih komada, a dve godine kasnije otvara se odeljenje za komedije pri Istanbul-
skom gradskom pozoritu. komedija izvodenih do II svetskog rata su adap-
tacija Molijera. Vodvilj je, takode, imao stalnu i brojnu publiku.
16 Jednom se obratio jednom listu u Istanbulu, ali kada mu je urednik saoptio da objaviti
njegove karikature ukoliko Ramizovim, ovaj se naljutio i oti!!ao u Bursu.
Humor u turskoj knjievnosti 107
Karikatura od svog nastanka nosi drutveno obeleje jer se na drutvo
oslanja, usmerena je na njega i zajedno s njim postoji. Vremenom sve
odlike slobodne i uticajne umetnosti. U ratu je stasala tzv. "srednja genera-
cija karikaturista" koja je ostvarila karikaturu u njenom savremenom poima-
nju kao "drutveni dokument". Karikatura do rata je komentarisala dnevnu
politiku ili savremene i bazirala se na dijalogu. Veza izmedu teksta
i crtea je bivala nategnuta i slaba, ali crte lien teksta ipak nije nosio smi-
sao ni poruku. Srednja generacija se usmerava na karikaturu bez teksta. U
karikaturi se uskoro javljaju i odredeni tipovi junaka: stric, deda i unuk, sko-
sitan prevarant, debela tetka. Seoske teme prvi obraduje Hiiseyin
Mum cu.
Za vreme rata ponovo oivljava interesovanje za Karagoza. On postaje
veoma popularan u narodu, toliko da se veruje da sam Karagoz pie ko-
made.
koji su obeleili socijalni i ivot Turske u poslerat-
nom periodu (agrama i druge reforme, viepartijski sistem, novi odnosi za-
u ratu, duh demokratije, borba za vlast) odraavaju se i na
humor. Najzanimljivije zbivanje u humoru izmedu 1945-50. je pokret "Marko
U pitanju je koji je izlazio pod vie imena: "Marko "Bi-
zirn Marko "Malum Kako je bio u otvorenom sukobu sa vla-
partijom, a podravao levo orijentisanu opoziciju, mu je (kao
uostalom i njegovim urednicima) pretila opasnost od zatvaranja. Kadar mu
je bio i levo orijentisan. Dao je velika imena savremene turske
knjievnosti: Aziz Nesin, Sabahattin Ali, Rifat Ilgaz i izvanrednog karikatu-
ristu Mima Uykusuza. Karikaturama i vlast se izlae satiri otro i
bespotedno kao nikad pre, ismevaju se tadanji predsednici i ministri, po-
drava Demokratska partija (DP). Narod je s velikim interesovanjem pratio
ovaj to dokazuje i njegov tira od 60.000 prim. Ceo ovaj pokret,
medutim, nije bitnije uticao na dalje tokove humora, niti mu je ita ostavio
u izuzev karikatura M. Uykusuza koje su dale ovom vremenu.
U periodu izmedu 1950-60. partija koja je stvorila Republiku prelazi
u opoziciju, a time postaje metom napada humorista, karikaturista i satiri-
Humor je i dalje predstavljen kroz medu kojima se posebno
"Akbaba" (ranije je podravao partiju, a sada se otro raz-
s njom), "Karakedi" koji preuzima tehniku od
"Marko i kritikuje uticaje koje je svrgnuta partija imala u narodu);
sopisi "Tef' i najzasluniji su za dalji razvoj turskog humora. Teme
karikatura i se proiruju, a satira vie ne dominira u izrazu;
pis(i) neguje i dalje humor obojen politikom, ali bez podrke
naroda.
Ovaj period se naziva "zlatnom decenijom turskog humora". Pa-
nju izuzetni Aziz Nesin, Rifat Ilgaz, Bulent Oran, Yal-
Kaya, Hasan Hiiseyin, Vedet Saygel. Najzastupljenije vrste su anegdote,
satire i razni oblici humora u stihu mizahi
108
Vojna
ezdesetih godina humor zapada u monotoniju, to je u
sa otklanjanjem svakojakih ranije postavljenih
umetniku. Neki gube zbog svog prevrtljivog stava prema par-
tiji na vlasti i kratkog su veka. Karikatura gubi svoje mesto na prvoj strani
a najtalentovanija generacija humorista prisiljena je da se bavi raz-
nim drupim poslovima, te su sve lepe karikature ovog vremena ostale bez
odjeka.
1
Pojedini humoristi dobijaju nagrade na po Evropi, ali
njiov rad u Turskoj ostaje nezapaen, bez odjeka i uticaja. Zbirke humoris-
doivljavaju nova izdanja, a naklonost naroda uivaju
komedije. Svako pozorite daje samo komedije, su autori mahom
Amerikanci i Evropljani. Mnogo se Nasrettin Hocine anegdote, teks-
tovi Karagoza i bektaijske ale.
Razloge za ovo stanje treba traiti u promenama u socijalnoj struk-
turi. Naime, srednja klasa je od nastanka Republike rukovodila kulturnim
ivotom Turske i davala mu smernice. Humor je, da se tampa na-
lazila u rukama (jedinih pratio ovu klasu, odraavao nje-
na interesovanja, obrazovanja, tradiciju, jezik, probleme i ivota. U
procesu industrijalizacije je opismenjena ogromna masa radnika i ona veoma
brzo postaje delom publike. Vii slojevi klase prelaze u
srednju joj strukturu, dok njen deo - polupismen i poluob-
razovan - udi za knjigom, ali takvom koja mu biti bliska i biti izraz nje-
govih interesa, a ne interesa birokratije.
Humoristi se s problemom: kako ostvariti dijalog s novom
masom? Najuticajniji humoristi ovog doba i sami iz rad-
porodica (Cafer Zorlu, Zeki Beyner).
Osamdesetih godina se zapaati velike promene u kulturnom
miljeu gradova, izazvane neprestanim doseljavanjem seoskog ivlja. Pripad-
nici druge i generacije migranata, nesposobni i nespremni da se uklope
u urbani ivot, stvaraju za sebe i po svojoj meri subkulturu, kojom dominira
und. Ta meovita kultura, taj nespretni spoj stepe, kasabe i grada, rui stare
vrednosti i propisuje nove i postaje i uzrok pada kvaliteta kao opte
pojave.
Humor, otar i otvoren, ponekad primitivan i lokalan, svu-
da je prisutan. ivot u velikom gradu, u udericama i na periferiji, rada nove
ciljeve i nove sklonosti. Sklonost ka "izvrdavanju zakona" je tema hu-
mora, pa je i stvoren tip "sitnog prevaranta". elja za brzim uno-
si u humor elemente i oka.
Medu svakako je najinteresantniji "Gtr-
gu" (buka, galama, Ovaj uspeva da ostvari neposredan kon-
takt sa irokim slojevima i da nasmeje pristalice suprotstavljenih par-
tija. Karikaturama se njihovo mesto na prvim stranicama.
17 Tako na primer karikaturisti rade crtane filmove za bioskope, se bave teatrom;
crtani filmovi Oguza Arala, Tana Orala i su dobijati nagrade od TRT (Tur-
ska radio-televizija).
Humor u turskoj knjievnosti 109
S druge strane, "Akbaba" nakon 50 godina izlaenja gubi
oce, a da to nije uslovljeno njegovim stavovima. Humor ovog
sopisa je teak, ozbiljan, nerazumljiv. To je salonski humor koji odraava
ukus inteligencije, ali ne nalazi put do naklonosti naroda.
Za popularizaciju karikature veoma je zasluno Udruenje karikatu-
rista (Karikattirci.iler Dernegi) osnovano jo 1969, povodom stogodinjice iz-
laenja prvog "Diyojen". Prve izlobe karikatura bile
su po prodavnicama, domovima kulture, bioskopima. Ovo udruenje je
tvovala u organizovanju izlobi karikatura u Turskoj i u ino-
stranstvu. U prvo vreme ideja o individualnim izlobama nije imala prista-
lice.
U Akehiru, postojbini Nasrettin Hoce, svake godine se odrava Me-
festival karikatura ovom narodnom aljivdiji (Ulusla-
rarast Nasrettin Hoca Karikatiir Sergisi ve U
tvuju karikaturisti iz Turske i inostranstva, a na kraju se dodeljuje jedna ve-
lika nagrada i nekoliko specijalnih i utenih.
U Istanbulu je 1975. otvoren Muzej karikatura (Karikattir Mtizesi).
Mnogi turski romanopisci i visoko vrednuju humor i
smeh, ali je interesantno da je humor mnogo manje zastupljen u njihovim
romanima no u pripovetkama i drugim oblicima proznih radova.
Ercament Ekrem Talu poznat je kao prvi humorista medu romanopis-
cima. U njegovim romanima sa socijalnim temama prisutan je i humor. On
otro kritikuje zelenae i licemere koji koriste ratnu bedu i kako bi
se obogatili i suprotstavlja im i siromani narod, podsmeva se pog-
renoj i prekomernoj evropeizaciji, enama i mladim devojkama na pogre-
nom putu, brino prati decu preputenu samoj sebi.
Osman Cemal Koygzll se javlja u knjievnosti
u "Alay" pod pseudonimom, a kasnije pie romane i pripovetke u
kojima humora gotovo nema.
Sabahattin Ali - humor je prisutan u njegovim objavljivanim
u "Marko a satira u romanima i pripovetkama.
l/han Tarus -pisac romana i drama; humorom su obojene samo
njegove reportae i kratke
Tarik Bugra je pokrenuo "Nesrettin Hoca" u Akehiru. Aneg-
dote je objavljivao u istanbulskim listovima "Milliyet", "Yeni Istanbul", "Ha-
ber", "Yol". U romanima nema humora.
Nuri - humorom je obojen njegov roman "Degirmen" (Mlin).
Aziz Nesin - turski humorista. Humor je prisutan u svim nje-
govim delima, bilo da su to romani ili eseji. Prvi put se javlja u knji-
evnosti s anegdotama u listu "Tan". Sa Sabahattin Alijem pokrenuo je hu-
"Marko a sam je izdavao "Ztibiik". Pisao je i o cr-
nom humoru. Jedan je od najplodnijih turskih pisaca (do sada mu je objav-
ljeno oko 80 knjiga). Svoj rad nastavlja i u poznim godinama.
110
Vojna
Rifat l/gaz - humor je za njega vrsta "pogleda na svet". Narodne ale i
anegdote daju kolorit njegovim romanima inspirisanim sopstvenim
ivotom i ivotom naroda. Humor i satira prisutni su u njegovom dramskom
i novinarskom radu.
Yaman Koray - svojim i romanima o moru i ribarskim naseo-
binama nastavlja "morsku tradiciju" Halikarnasa koristi
anegdote i legende primorja.
Muzafer Izga -crni humor (kara giilmece) u njegovim i roma-
nima, pun sarkazma, ironije i podsmeha odvaja ga od pisaca njegove gene-
racije. On svoj humor naziva "harlekinskim", cilj mu je ne da nasmeje,
da ukae na neto i natera na razmiljanje; to je zdrav, otar i jedak humor
Anadolaca.
Humor i satira daju poseban ton pristupu generacije pisaca
savremenim drutvenim temama. obojeni humorom, rasuti po dnev-
nim listovima i nam panju na svoje autore kao bu-
nosioce turske knjievnosti.
HUMOR U TURSKOJ KNJIEVNOSTI
Rezime
Humoru i satiri pripada veoma vano mesto u svim oblicima umet-
izraavanja turskog naroda. Turski pesnik ukazuje na mane i propus-
te, a zatim ih obavija vedrim smehom i dobronamernim prekorom; taj smeh
ponekad postaje opor i nemilosrdan, bez pratanja, a i bez mere. U
takvim veoma je teko granicu izmedu humora i satire.
U ovom radu pokuali smo da ukaemo na osnovne odlike humora,
kao i na forme u kojima je on bio zastupljen tokom dugog perio-
da trajanja turske knjievnosti. Pri tome smo se rukovodili
nom periodizacijom turske knjievnosti.
O karakteristikama humora u staroj anadolskoj knjievnosti naalost
ne znamo mnogo, da je ta knjievnost ivela u usmenoj tra-
diciji. Kroz humor (koji smo kao drugu fazu) moemo pra-
titi procese drutvenog raslojavanja, uspona i pada saraja, uspos-
tavljanja snanog osmanskog saraja i procvata anadolske kulture. Tako je
humor u usmenoj tradiciji turskih plemena prvo naivan, ukraen motivima
stepe, nomadskog ivota i nadrealnih zbivanja, pun svetih izraza i
bogu, bez i najmanjeg traga gradske kulture. Prisutan je u epu "Knjiga o De-
de Korkutu" i u pevanjima junaka Keloglana. Period izmedu ruenja
kog i uspona osmanskog saraja je pojava tarikata (dervikih redova)
su istaknuti pripadnici bili poznati i kao prvi veliki humoristi. Sasvim
osobeno mesto medu njima pripada velikom narodnom mudracu Nasredin
Humor u turskoj knjievnosti 111
Hodi (Nasrettin Hoca). Njegove anegdote i ale (ftkra, hikfiye) su bile omi-
ljene u narodu, pripovedale su se sve do naih dana, a knjievnici Tanzimata
obratili su se upravo njima u nastojanju da stvore savremenu tursku knjiev-
nost. Derviki red bektaija uvek je izuzetno cenio humor kroz koji je
kritikovao razne socijalne pojave u islamskom drutvu. I danas se moemo
uveriti u njihovu neiscrpnu vitalnost i aktuelnost, knjievnicima
koji su ih sakupljali po anadolskim selima godina ovog veka.
Osmanski humor nastavlja tradicije ali ga i sas-
vim novim vrstama koje su nastavile da prate ivot sad carstva.
U osmanskoj knjievnosti se mogu zapaziti tri strogo odvojene struje: divan-
ska - vezana za saraj, narodna - anonimna i tekijska - stvarana u tarikatima.
Humor u divanskoj knjievnosti neodvojiv je od satire i veoma je malo zas-
tupljen. Naime, divanski pesnici nisu cenili humor i retko su ga unosili u
svoja dela. Narod ga je, pak, izuzetno voleo i pribegavao mu u svim prili-
kama, a neguju ga i cehovi, oformljeni u okviru tarikata koji daju oblik i
osmanskom kulturnom ivotu. U svim formama turskog tradicional-
nog pozorita (seoske igre, narodne pozorine igre, lutkarske igre, meddah,
orta oyunu, K.aragoz) humoru pripada istaknuto mesto. To se pre svega od-
nosi na igre senki "K.arag<>z" je tradicija ivela u narodu punih est veko-
va. Kroz likove dvaju junaka - K.aragoza i Hacivata, predstavljena su dva su-
protstavljena sloja turskog drutva. Predstave Orta Oyunu baziraju se na
imitiranju, mimici, improvizaciji, igri i njihovoj
Humor se i u drugim vrstama folklorne knjievnosti (tekerleme,
anegdote, ale, turkije, katreni i dr.)
U periodu Ustavnosti humor dobija nove odlike: to je pre svega pisani
humor koga vode partije, on je sinteza osmanskog i zapadnog hu-
mora i odraava zbivanja na sceni. Zastupljen je u
Na kulturni ivot Turske u drugoj polovini devetnaestog veka
uticalo je gaenje K.aragoz scene, pojava prve komedije iz narodnog ivota. i
nastanak karikature.
Pisci Republikanskog perioda shvatili su agoniju osmanske knjievnos-
ti i njenu nespremnost da se u nova drutvena i kulturna zbivanja. U
elji da stvore savremenu tursku knjievnost se zapadnim uzorima,
ali i neprolaznim vrednostima iz bogate ostavtine osmanskog doba. Jedna
od takvih vrednosti prisutna je u Nasredin Hodinim alama. Drutveni po-
tresi se kroz humor koji oscilira izmedu - bliskog satiri
i magazinskog.
Za vreme drugog svetskog rata oivljava interesovanje za tradicionalni
teatar, posebno za K.arag<>z. Period izmedu 1945-1950. obeleio je humoris-
"Marko a zlatna decenija turskog humora 1950-1960, dala
je izuzetne (posebno Aziza Nesina) koji su negovali i
anegdote, satire, te humor u stihu.
112
Vojna
HUMOR IN TURKISH LITERATURE
Summary
Humor and satire are occupying very important part in all sorts of tur-
kish people's artistic expressions. Turkish poet is painting at vices and mis-
takes, then forgiving them through serene laughter well-intentioned rebuke;
sometimes, that laughter becomes crude and unmerciful, even going to ex-
. tremes. In such cases, it is very difficult to determine the boundary between
humor and satire. With this study we have tried to point at the basic cha-
racteristics of that humor, as well as at the artistic forms it was presented in,
during the long lasting period of turkish literature. We were guided by wide-
ly accepted periodization of turkish literature.
Sadly, we do not know much about the characteristics of humor in old
anadol literature, the reason being solely oral tradition of that literature.
Through seleuk humor (which we have marked as the second phase) we are
able to follow the processes of social divide, rise and fall of the seleuk saray,
establishment of strong Ottoman saray and blooming of anadol culture.
Thus, the humor in the oral tradition of turkish tribes is at first naive, deco-
rated with motives of steppes, nomadic life and surreal events, full of sacred
phrases and appeals to God, without the traces of urban culture. lt is to be
found in the epic "Dede Korkut kitabi" and in the singings of hero Keloglan.
Period between the fall of seleuk and the rise of Ottoman saray is marked
by the occurence of tarikats (dervish orders), whose eminent members were
also known as the first great humorists. A very special place among them
belongs to the great folk sage Nasrettin Hoca. His anecdotcs and jokes
(f1kra, hik<'iye) were, and still, to the prcsent day, are popular amongst the
turkish people; writers of the Tanzimat period turned to them in trying to
create modern turkish literature. Bektashi dervish order has always been
cherishing the humor criticizing different social phenomenons in islamic
society. That humor's inexhaustible vitality and actuality is easily confirmed
even today, thanks to the group of writers who collected its examples around
anadol villages during the forties of this century.
Ottoman humor is continuing the traditions of seleuk humor, enrich-
ing it with new sorts of humoristic expression, now following the life of al-
ready mighty empire. Three sharply divided streams can be observed in Ot-
toman literature: divan - connected with saray, folk - anonymous, and tekke -
- produced in tarikats. Humor in literature is inseparable from satire and is
hardly represented at all-divan poets did not care much for humor, introduc-
ing it rarely in their work. Nevertheless, turkish people have had great regard
for humor, introducing and using it as much as possible. Humor was cheri-
shed in guilds, formed inside tarikats, which were giving shape and meaning
to Ottoman cultural life. In all forms of traditional turkish theatre (rural ga-
mes, folk theatre games, puppets, meddah, orta oyunu, Karagoz) eminent
place belongs to humor, especially in shadow theatre Karagoz, whose tradi-
tion lived for more than six centuries. Two opposed classes of turkish society
Humor u turskoj knjievnosti 113
are represented through two main characters - Karagoz and Hacivat. Orta
oyunu theatre games are based on imitation, mimicry, improvisation, word
games and their ambiguity.
Humor is also present in other forms of folklore literature: tekerleme,
short stories, anecdotes, jokes, turkiye, khatren, etc.
During the period of constitutionism, humor acquires new charac-
teristics: now it is mainly written humor serving the needs of political par-
ties, being the synthesis of Ottoman and Western humor, reflecting the
events on the political scene. That is the time when first humoristic maga-
zines emerged. Cultural life of Turkey during the second half of the XIX
century was influenced by fading of Karagoz scene, appearance of the first
comedy from everyday life, and occurence of caricature.
Republican period writers have realised the agony of Ottoman litera-
ture and its unwillingness to enter new social and cultural events. In purpose
of creating contemporary literature they turn to their Western ideals, as well
as to the permanent values from the Otomman era - for example, Nasrettin
Hoca's jokes. Social tremors are being shown through the humor oscillating
between political-close to satire, and magazine humor.
During the II World War, the interest for traditional theatre, especial-
ly Karagoz, is greatly revived. Period between 1945 and 1950 was marked by
humoristic magazine "Marko while the golden decade of turkish hu-
mor (1950-1960) has given some extraordinary storytellers (name of Aziz Ne-
sin has to be especially mentioned), fostering anecdotes, articles, satire and
humor in verses.
LITERATURA
l. And, Metin "Geleneksel Turk Tiyatrosu", Ankara 1969. "Turk Tiyatrosu"
Ankara 1983.
2. Arisoy, SUleyman "Karagoz ve Folklor" str. 21-83, u "l Uluslararast Turk
Folklor Kongresi Bildirileri" III cilt, Ankara 1977.
3. Balcioglu, Semih, Ferit Ongoren "50 Yilm Turk Mizahi ve KarikatUru,
Istanbul 1973.
4. Boratav, Pertev Naili ile Ftkralan iizerine" str.318-328,
"Halk Dilinde Hiciv ve Mizah" str. 292-296, u "Folklor ve Edebiyat 2",
Istanbul 1982.
5. Elcin, Siikru "Halk Edebiyatma Ankara 1981.
6. Gonensay, Hifzi Tevfik "Tiirk Edebiyatt Tarihi - Tanzimattan Zamam-
mtza kadar", Istanbul 1949.
7. Lamija "Filozof ili luda" u "Kulture Is
114
8. Mevlevi, Tahir-iii "Edebiyat Liigati", Istanbul 1973.
9. Onertoy,Olcay "Tiirk Roman ve Oykiisii, Ankara 1984.
10. Ong6ren, Ferit "Turk Mizahi ve Hicvi", Ankara 1983.
Vojna
ll. Pala, !skender "Ansiklopedik Divan SOzlugii, Ankara 1989.
12. Sevin, Nureddin "Turk G6lge Oyunu", lstanbpl 1968.
13. Yener, Cemil "Turk Halk Edebiyati Antolojisi", Istanbul 1973.
BORIS
(Sarajevo)
O MORALNOM STANJU BOSNE PRED 1463. GODINU
I
Smrt kralja Tvrtka I (1391) je za bosansku dravu veliki gubi-
tak. Veze odanosti, poslunosti i vjernog sluenja koje su nekad Tvrtkovu
dravu sjedinjavale, njegovim odlaskom sa historijske scene naglo su olabavi-
le. dugo vremena bosanska drava nije bila izloena tolikoj opasnosti od
napada spolja i od izbijanja unutranje krize.
1
Dok je za Tvrtkove vladavine prevladavala snaga kralja, pod njegovim
i povodljivim nasljednikom Dabiom (1391-95) sve se afir-
miu trojica velikaa: Hrvoje Pavle i Sandalj
Velmoe su ile za kraljem sve dok se nisu osjetile dovoljno
jakim da svoje velike feudalne batine pretvore u samostalne dravice na ko-
jima njima pripasti kako pun iznos zemljine rente tako i svi ostali izvori
bogatstva koji su ostvarivani razvijanjem prometa. Oni u sa-
boru bosanske vlastele o izboru i smjenjivanju kraljeva,
se pri tome svaki svojim interesima. To ih dovodi u otre i dugotrajne
sukobe, koje su znali da iskoriste i i Turci.
2
U ovom dekadentskom periodu bosanske prolosti na vlasti se javlja i
jedna ena. To je Jelena, ena kralja Dabie, Tvrtkova nasljednika. Slaba i
ona se odrala na vlasti tri godine (1395-98), za to vrije-
me da se vlastela osili u istoj mjeri kao ranije srpska za vladavine cara Uro-
a.3
U tim bosanskim krizama, posrednici su ili Osmanlije ili koji-
ma vlastela, i ljuto u dui cinici, ide na ruku. Bosna se
izmetnula u feudalnu anarhiju prepunu samovolje, lakoumstva i "nedravot-
vornog" duha bosanskih velmoa koja prelazi i normalu feudalnog XIV
i XV rugla, kazuje filozof Vladimir "cela naa
istorija ne pozna. Da nije pored duha vremena igrala pri tom ulogu i razula-
S., Istorija srednjovekovne bosanske drave, Beograd 1964, 169 S., Istorija
Bosne).
2 V., Historija Bosne, Prva knjiga, Beograd 194o, 339 V., Historija Bosne);
Enciklopedija Jugoslavije 2, Izdanje i naklada Leksikografskog zavoda FNRJ, Zagreb 1956, 42
(Enciklopedija Jugoslavije 2); F., Pregled povijesti hrvatskog naroda, Zagreb 1962, 217 (i-
F., Pregled).
3 V., Bosna i Hercegovina , Beograd 1925, 56 V., Bosna i Hercegovina).
116
Boris
rena dinarska osionost? Uistinu, to bi bio slab argument za
dravni smisao naih dinaraca. Raa i polet otkrie nam ipak ne-
to drugo, suprotno, bar do smrti Duanove .. "
4
Samo nam je to i Bosna otkri-
la za vladavine Stjepana II i pogotovo Tvrtka I.
Osmanlije se polako u Bosnu. O tome govori poneka fragmen-
tarna vijest: Hrvoje je sredinom l4o7. godine imao neke kontakte sa
Bajazidovim nasljednikom,
5
a Sandalj je drao u svojoj zemlji tursku
vojsku koja se 14ll. godine cijenila na 7ooo ljudi.
Kada su obnovili jedinstvo drave pod Mehmedom I i osposobili se za
dalja osvajanja, Turci su svoju aktivnost u Bosni. Godine 1414. i 1415.
u historiji Bosne su "posebno i posebno interesantne. su
otud to se tokom njih afirmisao faktor koji biti od
u njenoj daljoj istoriji - Turci."
7
Na ruku im je iao i herceg Hrvoje
koga je kralj igmund juna 1413. godine proglasio za odmetnika i naredio
ugarskim velmoama i Sandalju da ga napadnu. Slijedile su i druge sankcije.
Hrvoje je pokuao da povrati milost igmundovu. Bez uspjeha. Zatraio je
i u Veneciji da ona posreduje kod ugarskog kralja i Sandalja. I tu su
mu ostala vrata zatvorena. Republika je u avgustu upravo sklopila primirje
sa Ugarskom.
8
Herceg je jedinog saveznika naao u skopskom namjesniku
lshak begu, koji je na njegov poziv doao u Bosnu maja 1414. godine. Nema
nikakve "sumnje da upravo Hrvoju pripada sumnjiva slava da je Turke uvu-
kao u bosanske unutranje borbe i da je bosansku dravu doveo u poloaj
sultanovog tributara."
9
Turci su te godine pustoili zemlju sve do Zagreba i
u avgustu se vratili sa plijenom. Njihov pritisak nije jenjavao ni te, a ni 1415.
godine, u kojoj javljaju kralju igmundu "da je cela Bosna, sa
svim krajevima (omne contrate) podlona Turcima u tributa."
10
U
tributarnom odnosu, s prekidima docnije, ona ostati sve do svoje
propasti 1463. godine.
Poslije ovih prelomnih godina, Bosnu sve vie da razdiru su-
kobi velmoa i povremeni upadi Turaka po pozivu strana. Kada je
sredinom 1415. godine ubijen Pavle od strane Sandaljevih ljudi u
Sutjesci, prilikom njihovog njegovi sinovi Petar
i Radoslav su pozvali u Turke i time doprinijeli novom pustoenju
Bosne. Samo se Petar "iznevjeri caru sultanu" 142o. godine, ali je
odmah ubijen od turskog vojvode Ishaka.
11
Petrov brat Radoslav nastavio je
4 V., Borba ideja, Beograd 1937, 53 V., Borba ideja).
5 S., Istorija Bosne, 2o7.
6 ., Listine o odnoajih izmedu Julnoga Slavenstva i Republike, knj. VI od
godine 14o9 do 1412, JAZU, Zagreb 1878, 139, 16o.
7 S., "Dve godine bosanske istorije (1414 i 1415)", Istorijski glasnik, Organ Istorijskog
drutva NR Srbije 3-4, Beograd 1953, 29.
8 Isti, Istorija Bosne, 241.
9 Isto, 241.
lo M., 'Turski tributari u XIV i XV veku", Istorijski glasnik Drutva SR Srbije
1-2, Beograd 197o, 35 M.,-'Turski tributari").
ll Isto, 44.
O moralnom stanju Bosne pred 1463. godinu 117
da vlada kao turski tributar i da sultanu sa prekidima, sve
do svoje smrti, u novembru 1441. godine.
12
Turski uticaj se u Bosni polako se pripremao teren
za njeno osvojenje. Poslije i vojvoda Sandalj pos-
taje sultanov Da bi da Turci prue njegovim protiv-
nicima, on priznaje njihovu vlast.
13
Od 1415. godine, pa do svoje smrti (1435),
Sandalj je smatran turskim U boljoj poziciji nije bila ni, poslije
1422. godine, kraljevska vlast. Mada je Tvrtko II 1424. godine pri-
premljen turski upad u svoju zemlju, on je i dalje ostao u vazalnom
odnosu prema sultanu. Pretpostavlja se da je njegov iznosio 2o.ooo du-
kata.14 Ni pribliavanje Bosne Ugarskoj (1425-27) nije neutralisalo turski uti-
caj. I kralj Tvrtko II i velmoe bili su istovremeno vazali sultana i ugarskog
kralja. Ali vjernost turskom sultanu bila je i kada bi se desilo da se
opredjeljuju za sultana ili ugarskog kralja, bosanske velikae su smatrali za
turske ljude.
15
Od momenta kada su pojedine velmoe postale sultanovi vazali, Os-
manlije su postale i elemenat konzervacije stanja i svojim garanti-
jama titili zemlje oblasnih gospodara i njihove granice. Pokuaji da se srue
Radoslav 143o-32. i herceg Stefan 1451-52. godine, ako ne ratom, a
ono kupovinom njihovih oblasti, na Porti nisu urodili plodom. Za vojvode
Petra i kneza Nikole, porodica nije imala nekadanju Na vlas-
ti ih je, pored ostalog, odralo i tributa turskom sultanu.
16
.
I pored inferiornosti u odnosu na pretke, kod poslednjih jo
uvijek dominira samosvijest o njihovom koja se ogleda kako u aktu
Ivania iz 1442. godine: " ... primivi dravu i rusag u ruke gospoctva mi...uzi-
mam i dijelim i dajem i zapisujem vlasteli i slugama naim kako gospodin
rusaki i veovoda rusagu stenik ... ",
17
tako i mu Petra i Nikole iz 1454.
godine: " ... primivi dravu i rusag u ruke gospoctva i i
i vlastelem i slugam naim kako gospoda rusaka i gospo-
dari rusagu stenici ... "
18
II
Kao karakteristika tih mutnih vremena moe posluiti hercega
Stefana. Surov i prijek, on je, se na Osmanlija, ratovao sa
cijelim susjedstvom: sa Mlecima, sa sa Dubrovnikom, sa despo-
tom pa i sa kraljem Tomaem, koji mu bijae zet po Njega
12 Isto, 44.
13 Istorija naroda Jugoslavije I, Beograd 1953, 552.
14 M., 'Turski tributari", 36.
15 S., Istorija Bosne, 261.
16 B., vojvode Petra i kneza Nikole u ivotu srednjovje-
kovne Bosne", Prilozi Instituta za istoriju, god. XVI, br. 17, Sarajevo 198o, 67 B.,

17 Lj., Stare srpske povelje i pisma l/2, Beograd -Sr. Karlovci 1934, Ioo.
18 Isto, 148-149.
118 Boris
se nikad nije ticala opta stvar. U svemu je traio samo svoj interes, ponekad
i sitne prirode. I porodicu je zavadio. Kao zreo uao je u avanturu
sa jednom lijepom Firentinkom "donna Helis.abeta", i izazvao protiv sebe
skoro cijelu familiju.
19
Kad je saznao da je srpska drava pala i da su Osmanlije, bez ob-
zira na njegovu vjernost, upale u njegove zemlje i popalile znameniti manas-
tir Mileevo, njemu je tada postalo jasno koliki je "greh se,
radi male dobiti, i svoju snagu i svojih drugova, da, u od-
postane pien besnog i pregaeni crv. Ali je kaja-
nje bilo kasno".
Stari herceg, koji je od "ranijeg pakosnika sve vie postajao
historije, s bolom vapi za poslednju Bosni i
Pri pokuaju da se ocrta karakter i historijska uloga hercega
Stefana moe se i drugim putem, to jest treba voditi u kojoj su
mjeri osobine koje se pripisuju samo njegove, a ne i odlike
drutva tog vremena. Prevrtljivost, vjerolomstvo, nedosljednost ne mogu uop-
te posluiti za karakterizaciju neke iz bosanske historije XV stolje-
jer su to osobine svojstvene svakom vladaocu i toga vremena.
22
U ocjeni historijske uloge hercega Stefana u novijoj historiografiji do-
minira osuda zbog sluenja Osmanlijama. Zaboravlja se, medutim, da je to
bilo vrijeme u kome je Turska bila sila na koju se moralo itekako
Ne moe se nijekati da je tokom dijela svoga ivota Stefan
bio u dobrim odnosima s Portom i da je na tim odnosima gradio
svoju politiku. Ali koji od njegovih savremenika nije to isto radio u nekom
razdoblju svoga ivota, samo to je Stefan takvom politikom postizao uspje-
he.23 I otuda proizilazi osuda njegovih onovremenika. Povezivanje sa Turci-
ma predstavljalo je opti porok u koji su zapadali svi kada im je to bilo po-
trebno, mada su se kasnije za te grijehe svi uzajamno optuivali.
Mada su sultanovi sa strahom gledali da se ne zamjere sul-
tanu, oni su gotovo uvijek bili spremni da se pridrue svakoj antiturskoj ak-
ciji, koja bi iole davala izgleda na uspjeh, u nadi da se osloboditi tekog
odnosa. U vrijeme akcije 1443/1444. godine, mnogi
sultanovi vazali, od vojvode Stefana do vlakog kneza, despota Kon-
stantina Paleologa, Karla Il Toko, odbili su se us-
pjesima zapadne vojske. Ali, Eosiije poraza kod Varne, svi su se morali po-
novo pokloniti Osmanlijama.
19 V., Bosna i Hercegovina, 58; isti, Historija Bosne, 479-48o.
2o Isti, Bosna i Hercegovina, 58.
21 Isto, 58.
22 M.S., Herceg Stefan i njegovo doba,Beograd 1964, 27o M.
S., Herceg Stefan).
23 Isto, 27o-271.
24 M., ''Turci i Balkansko u XN i XV veku", Jugoslovenski istorijski
1-2, Beograd 1966, 43 M., ''Turci'); isti, ''Turski tributari", 55.
O moralnom stanju Bosne pred 1463. godinu 119
U pogledu sultanovih namjera vie nije bilo iluzija. To se
najbolje vidi iz izjave hercega Stefana s 1461. godine kada je istakao
da se "pribliava vreme kad me prodrati kao i tolike druge vladaoce i
gospodare, jer nae granice nisu ni velike planine ni velike vode, ne mogu ga
svojim bogatstvom zasititi niti mu se svojom silom odupreti."
25
Vrlo slabo poznajemo hercega Stefana u funkciji gospodara njegovih
oblasti. Po svemu nemilosrdno je pritiskao nametima svoje podanike,
za koje se nije mnogo brinuo u trenucima kada su stradavali od gladi i os-
kudice.26
Malo se vezanim i za prava utvrdena i drugom prak-
som kad su bile u pitanju mjere koje su imale da dovedu do nje-
gove komore. Sve povelje, zakletve i uzakonjeni "padali su pred
njegovim javno izraenim principom: svako treba da gleda svoju korist. "
27
U
tom pogledu on je najdalje otiao od svih naih velmoa. Dokle god je snaga
njegove vlasti dozvoljavala, naruavao je utvrdene carine i razbijao uzako-
njene monopole.
28
Po vjerskoj pripadnosti herceg Stefan je bio "prava slika i prilika oni-
jeh bosanskih feudalaca koji su prema prilikama imali po dvije i
tri vjere. On je bio u dui pravoslavni; spolja bogumil; a papi je
da primiti vjeru."
29
Hercegu je ipak bilo stalo do vjerske toleran-
cije na njegovom kako bi, uz podrku crkava, odravao i
vjersku nad kraljem Bosne sa kojim je bivao u sukobima. Nje-
govi dvorski ljudi i savjetnici bili su pripadnici sve tri religije. Gost Radin
pripadao je "bosanskoj crkvi"; mitropolit David bio je poglavar pravoslavne
crkve u Humu, a "poteni vitez" Pribisav zavrio je ivot kao kato-
lik.Jo Vidimo da su na naem tlu jo u dubini traena rjeenja za
konfesionalnu arolikost, istina po onovremenim nazorima i interesima. Doz-
volimo, ipak, da je Bosna kao zemlja bez inkvizicije i bila blagorod-
nija u odnosu na zapadnu Evropu.
Malo se moe o hercegovim osobinama. Ostave U se po
strani laskanja (kako bi Republika uz ostalo i preivjela tolika
da je veoma mudar i ima "dubok intelekt", moe se ipak, posmat-
Stefanovu djelatnost u cjelini, da je posjedovao neosporno visoku
inteligenciju. Ona mu je da glavne pravce i tokove zamr-
ene situacije, da se po njima upravlja, uvijek korist za se-
25 S., "Pad Bosne i pokuaji otpora turskom osvajanju", Istorija srpskog naroda, Druga
knjiga, Doba borbi za i obnovu drave (1371-1537), Beograd 1982, 393 S.,
"Pad Bosne").
26 M.S., Herceg Stefan, 274.
27 Isto, 27 4.
28 Isto, 274.
29 N., "Istorija srpske pravoslavne crkve od prvijeh desetina VII v. do naih dana", Knji-
eVfli radavi arhimendrita, knjiga 9, Biograd 1894, 6o; V., Historija
Bosne, 186.
3o V., "Manastir Savina", Boka 5, Herceg-Novi 1973, lo.
120 Boris
be.
31
Njegova neposrednost i otvorenost je ponekad ila predaleko. Pokazivao
je u izvjesnim trenucima potpuno odsustvo diplomatskog takta, jako njego-
vanog u to vrijeme. U kontaktu s poslanicima hercegova pona-
anje se sa Pokazivao je otvoreno neraspoloenje i
zlovolju. U nekoliko mahova poslanici su se poalili svojoj vladi
da ne mogu da govore s hercegom u smislu uputstava jer je volje i
da razgovara.
32
Ma koliko djelovao kao jaka herceg je ipak bio stalno pod ne-
uplivom. To se vidi i iz taktike koji su imali mnogo is-
kustva u kontaktu s naom vlastelom. U je Pribislav
istaknuti vlastelin i diplomata porodice bio prvi savjetnik po kome
se tada jo mladi vojvoda Stefan upravljao. to nisu mogli di-
rektno kod Stefana, moglo se preko ena (majke, ene).
33
U je herceg umnogome odudarao od svojih velikih i malih sa-
vremenika. Nemamo nijedne vijesti koja bi o njegovoj svireposti,
o i ubijanju, javnom ili tajnom, to je bilo
sredstvo toga vremena.
4
Ipak, odsustvo takvih izvora ne bi moglo samo za
sebe da bude dovoljna osnova za takav
Velika slabost Stefanova bile su, rekosmo, ene. To pokazuje i njegova
avantura sa lijepom Firentinkom Jelisavetom, koja je izazvala po-
sljedice i odjeknula kao veliki skandal, kao i njegova tri braka.
5
Samo, nije
svaki kralj ili bio onakav uzor i uzdrljivosti kako arhiepiskop
Danilo opisuje kralja Stefana Dragutina. Danilo veli da Dragutin 23
nije imao polnog odnosa sa svojom enom. ivjeli su kao brat i sestra.
6
Mo-
nah Teodosije kazuje kako je arhicpiskop Sava u svojim propovijedima prek-
linjao svakoga sa suzama u da se ukloni bezakonja, brakolomstva,
pederastije i svakoga bluda?
7
III
Svaki od vladara ili oblasnih gospodara je zajedno sa teritorijom na-
sljedivao i posljedice ranijih ratova: sukobe, nepravde i uvrede. Gradila se
patologija osvete koja se realizovala u prvoj pogodnoj prilici, tako
povoda za nova neprijateljstva. Bolest vrha bosanskog drutva ila je naruk!J
Osmanlijama koji su je podsticali i podravali.
38
Pa ipak, i u agoniji drave,
pokuavaju se suprotnosti. opasnost od Turaka dovela
31 M.S., Herceg Stefan, 275.
32 Isto, 275-276.
33 Isto, 276.
34 Isto, 276.
35 Isto, 276.
36 K., Istorija Srba, Druga knjiga (Kulturna istorija), Beograd 1978, 258 K., Is-
torija Srba II).
37 Isto, 258.
38 B., "0 bosansko-turskim odnosima do 1463. godine", Pregled, za drutvena
pitanja, godina LXXVI, Sarajevo 1986, 424.
O moralnom stanju Bosne pred 1463. godinu 121
je do izmirenja hercega Stefana sa Tomaevim nasljednikom Stefanom To-

U 1462. godine Bosna je obnovila veze s Ugarskom koja joj
je jedino mogla pruiti stvarnu u turskog napada. tada se
znalo da je na Parti donijeta odluka o osvajanju Bosne. Kralj i herceg Stefan
su traili na sve strane Neprekidno su bili u kontaktu s papom i on
se trudio da u zemlju uputi to vie krstaa i oruja i stalno je imao svoje
Jegate na bosanskom dvoru. Preko Dubrovnika su Bosanci vodili pregovore
i sa Skenderbegom koji je tadanjim vladarima imao naj-
vie uspjeha u ratovanju s Turcima. lzdejstvovana je kod Venecije doz-
vola da prede preko njenih teritorija. Kod hercega Stefana su boravili i pos-
lanici Ferdinanda Aragonskog, nasljednika kralja Alfonsa, kome je herceg
bio vazal, ali od njega se moglo malo zbog unutranjih ratova u
junoitalijanskoj kraljevini. Venecija se u ovom drala veoma rezervi-
sano i na molbu za savjetovala da se kralj i herceg uzdaju u svoje
snage i da se oslone na ugarskog kralja. Ostali vladari su
vali samo i traili da prvo reguliu svoja nesuglasja, pa da se tek
onda okrenu protiv Osmanlija.4o
Ipak, od Ugarske preko Bosne i posjeda sve do Albanije,
stvoren je pojas zemalja spremnih da sc brane i odupru Osmanlijama. Me-
dutim, taj s mukom povezani pojas drava i oblasti imao je i svoje nesigurne
dijelove i svoje opte slabosti, a medu njima predstavljao je strah.
Prevladalo je uvjerenje da se Turcima i ne moe stati na put, jer su ih njihovi
veliki i brzi dotadanji uspjesi ncpobjcdivim.
41
Otpornu snagu drave
slabilo je i nezadovoljstvo seljaka koje su, po izjavi mladog bosanskog kralja
Stefana Turci mamili im slobodu. Na silu pokrtene
starjeine bosanskih krstjana bile su nezadovoljne reimom uprkos
tome to se novi kralj trudio da ih odobrovolji i vee za sebe.
42
IV
Slabo izvori ne pruaju nam pravu predstavu o selu. Stoga se
po pitanju" i !utalo, kao na primjer Truhelka, koji je sred-
njovjekovnu Bosnu prikazivao kao rajsku zemlju. On je pisao da je bosanski
kmet, za razliku od "srpskog mjcropha, bio kud i kamo na viem socijalnom
stepenu a kmetski odnoaj, nije njegovu slobodu ni na koji og-
On, osim odnosno polovine, redovno nije bio vlastelinu
duan vriti niti kakve slube, niti mu rabotati, ni u socijalnom po-
gledu nije bio daleko odvojen od vlastelina, jer sc spominju u listinama iza
tj. manjih posjednika, odmah

O odnosu izmedu
39 Enciklopedija Jugoslavije 2, 44.
4o S., Istorija Bosne, 325; isti, "Pad Bosne", 393.
41 Isti, "Pad Bosne", 393-394.
42 Isto, 394.
43 Truhelka podloga agramog pitanja u Bosni, Separatni otisak iz "Glasnika Ze-
maljskog muzeja u Bosni i Hercegovini",Sarajevo 1915, 6.
122 Boris
"kmeta i vlastelina u srednjem vijeku nemamo do dana!}ieg dana jo nijedne
listine u Bosni, koja bi nam dala pouzdanih podataka."
Kakvo "divno" logiciranje u odnosu na prethodno kazivanje, pa onda,
po "staroj instituciji imao je vlastelin u razmiricama svojih kme-
tova i vlast prve institucije, ali se da on tog prava nije vrio.''
45
Prema kazanom "nisu agrarne prilike u Bosni bile bogzna
kako strano poloaj bosanskog kmeta bijae vrlo po-
voljan, a sravnimo li ga sa srpskim mjerophom, upravo sjajan. Za to nigdje
u bosanskoj historiji ne nalazimo ni najsitnijeg traga kakvoj kmetskoj buni."
46
samo od obaveze prema Osmanlijama koja je iscrp-
ljivala i bosanske kraljeve i njihove podanike. Pretpostavlja se da je Stefan
Toma godinje 4o.ooo dukata.
47
Kako se snalazio? "Na tetu
nau i naih podanika" (cum maximo detrimento nostro et nostrorum sub-
ditorum), kako to vidimo iz njegovog pisma Veneciji 1456. godi-
ne.48 Da bi doao do novca potrebnog sultanu, koji narod nije mogao pod-
miriti, kralj se, kao i oblasni gospodari, morao odricati i svojih prihoda. U
tu svrhu on je koristio prihode dobijene od trgovaca na ime ca-
rine i pribjegavao pozajmicama od istih.
49
Sem kralj 'i ob-
lasni foospodari su slali i poklone i nerijetko se sluili na
Porti. o Teina kojim su Turci pritiskivali stanovnitvo Bosne zapa-
ena je i u zapadnoj Evropi. Na to je ukazao papa Pijo II se hri-
u jesen 1458. godine.
51
Svi ovi momenti su privredno guili zemlju, eksploataciju
seljaka i slabiH volju naroda za otporom. Izgubljeni balkanski svijet, preva-
shodno seljaci, mnogo je stradao zbog rasula stvort:nog oko turskih granica
i sukoba velmoa, pa je osmansku vlast kao os-
od svojih Na to se alio, rekosmo, i poslednji bosanski
kralj Stefan papi Piju II 1461. godine, "Turci su u mojoj
kraljevini sazidaH nekoliko i pokazuju se ljubazni prema seljacima,
da svaki od njih biti slobodan ko k njima otpadne. Prost um
seljaka ne razume prevare i misli da ona sloboda vazda trajati. Lako je
da prostota ovim varanjem zavedena, od mene otpasti, ako ne vidi
da sam tvojom ni vlastela se dugo odrati u svojim grado-
vima ostavljena od seljaka."
52
Rekli bismo da je ovim dat pravi sud
o odnosu i "prostog uma" unutar jednog drutva u
jednoj historijskoj epohi.
44 Isto, 6-7.
45 Isto, 8.
46 Isto, 8.
47 M., ''Turski tributari", 38.
48 Isto, 46.
49 Isto, 46.
So Isto, 46.
51 Isto, 39.
52 Solovjev A., "Pravni poloaj seljaka u Bosni", Pregled, sv. VJ, knj. Il, Sara-
jevo 1947, 250.
O moralnom stanju Bosne pred 1463. godinu 123
O MORALNOM STANJU BOSNE PRED 1463. GODINU
Rezime
Ovaj rad je pokuaj psihologiziranja onovremenog bosanskog
prevashodno aristokrate, se stalea izvorna grada najvie i U
dekadentskom periodu bosanske prolosti vlastela, i ljuto
u dui cinici, ide putem istrebljenja. U tim krizama, posrednici
su ili Osmanlije ili kojima bosanska ide naruku. Bosna se
izmetnula u feudalnu anarhiju prepunu samovolje, lakoumstva i "nedravot-
vornog" duha bosanskih velmoa koja prelazi i normalu XIV i XV sto-
Izgubljeni balkanski svijet, ponajvie seljaci, mnogo je stradao zbog
rasula stvorenog oko turskih granica i sukoba velmoa, pa je
osmansku vlast kao od svojih
MORALS IN BOSNIA SH O RTL Y BEFORE 1463
Summary
Death of the king Tvrtko I (1391) was a great loss for the State of Bos-
nia. Loyalty, obcdience and devoted service, the features which had united
Tvrtko's state, suddenly weakened after his departure from the historic scene.
Bosnian state was exposed to the great danger of exterior attack and interior
crisis, as it had not being for a long time ago.
While during the Tvrtko's reign the strength of the king had prevailed,
under his indecisive and weak-willcd successor Dabia (1391-95) three of the
landowncrs were in the foreground: Hrvoje Pavle Radu-
and Sandalj These landowners had followed the king
until they felt themselves strong enough to turn their great feudal properties
into independante little states from which they could enjoy the whole am-
mount of the rent and all the incomes realised through turnover of goods.
In the Parliament of Bosnian landowners three of them were deciding about
the election and changing of the kings, guided in that by their own personal
interests.
In this decadent period of Bosnian past the landowners, selfish, badly
quarreled and cynic from the bottom of their hearts, were plunging into mu-
tual extermination. Intermediary role in these crysis was played by either Ot-
tomans or Magyars to whom those Bosnian quarrels were suitable. Bosna
degenerated into feudal anarchy full of obstinacy, frivolity and "nongovern-
mental" spirit of Bosnian landowners, which surpassed even the average of
the 15th and 16th centuries. The lost Balkan people, most of all the peasants,
suffered a lot because of the disintegration around Turkish borders and
mutual conflicts of the landowners, so that they expected Ottoman rule to
free them from misfortunes.
AHMED S.
(Sarajevo)
PRIVREDNA I KONFESIONALNA STRUKTURA STANOVNITVA
U HERCEGOVINI KRAJEM XVI
Medu pitanja istorije naroda Bosne i Hercegovine pod
Osmanlijama spadaju pitanja privredne i konfesionalne strukture stanovni-
tva, odnosno strukture stanovnitva u cjelini. Ta pitanja nisu do danas pro-
na Razlozi za to su pomanjkanje ar-
hivskih izvora i da se tim pitanjima pristupalo ablonizirano. Pri
tome, kad se privredne strukture, uglavnom su isticane dvije komponen-
te, muslimanska i tj. da su svi muslimani bili povlateni, a svi kr-
to istorijski nije Mi smo te dvije komponente pos-
matrali na prostoru biveg sandaka Hercegovina, a na osnovu jednog auten-
arhivskog izvora, odnosno opirnog popisa Hercegovine iz 1585. go-
dine. To je popis ratara, pa smo mi uzeli u prvi plan tu socijalnu strukturu.
Osnovno to taj popis prua jeste jasno klasna struktura os-
manskog drutva u kojoj su i muslimani i nemuslimani iz proizvodne struk-
ture eksploatirani. Drugo to pokazuje jest da je stanovnitvo u Hercegovini
krajem XVI bilo uglavnom muslimansko, i to u procentu od oko
85%. To je vrijeme u kojem su se bili zavrili svi drutveno-ekonomski pro-
cesi koji su za osmanski timarski sistem u naim zem-
ljama.
U nauci je da se drutvo u osmanskom sistemu
dijelilo na dvije osnovne polarizirane klase: klasu kao i
raju kao klasu. Ovdje bi se mogle donijeti i druge podjele koje
su kod osmanskog drutva, a zavisile su od karaktera
ili druge djelatnosti. Ali i te podjele, odnosno potpodjele i ona
osnovna podjela svode se u jednoj na da je osmansko drutvo
bilo strogo klasno izstrqkturirano. Ono to karakterizira osmanski sistem u
naim krajevima, poznato je, jest sitni feudalni posjed - timar, pa se cijeli
osmanski sistem naziva timarsko-spahijski sistem.
Osnovnu privrednu djelatnost u tom sistemu agrama i
proizvodnja. Pored toga, treba istaknuti zanatsku i djelatnost u
gradu. Na osnovu toga, proizvodno stanovnitvo po svojoj strukturi je ratar-
sko, (vlako), zanatlijsko i Sve neproizvodno stanovnitvo
karakterizira se kao
126
Ahmed S.
K::ko je rad imati za podlogu jedan obiman istorijski izvor,
odnosno detaljni popis ratarskog stanovnitva u Hercegovini iz 1585. godine.
To je posljednji do sada poznati popis Hercegovine koji prua da
se priblino rekonstruira privredna i konfesionalna struktura stanov-
nitva u Hercegovini. teta je to ovim popisom nisu bili Vlasi,
odnosno ono stanovnitvo koje je imalo vlaki status, a bilo je u mukati car-
skog hasa. Prema nekim podacima takav popis postoji, ali on nama nije pris-
za istraivanja. Isto tako iz nekih podataka moe se da je
postojalo jo popisa Hercegovine, ali oni nisu Zbog toga je zna-
izvor koji se ovdje uzima za podlogu jer nam prua vjernu sliku
strukture drutva s kraja XVI Treba ipak napomenuti da je to popis
ratara, ali je u izvoru doneseno i gradsko stanovnitvo i feudalna klasa.
Feudalnu, u stvari klasu u to doba predstavljali su prije svega
timarnici i zaimi, ali i svi drugi koji su vrili razne slube za dravu i za to
uivali povlastice na osnovu carskog berata. To su ulema i poluvoj-
redovi, kao to su vojnuci i muselemi.
Feudalnu klasu u to vrijeme predstavljali su ljudi i ona se bila
u takvu formu kakva ostati gotovo do kraja osmanske vlasti.
ta klasa je bila relativno malena. te klase su sitni ti-
mamici-spahije. Broj zaima-begova bio je relativno malen, ali su se bile
izdvajati istaknute begovske porodice koje igrati ulogu u
drutvenom ivotu Bosne. Desetak godina nakon ovog popisa klasa
da se tzv. odakluku u kojem
do usitnjavanja feudalnog posjeda, usljed diobe pravne nasljednike, to
imati ozbiljne posljedice na dalje drutveno-ekonomske odnose u Bosni i
odnos Bosne prema centralnoj vlasti.
Gradsko stanovnitvo spadalo je u red proizvodnog stanovnitva, pa
kao takvo i u dio stanovnitva. Gradsko, preteno muslimansko
stanovnitvo bilo je feudalnih dabina zbog toga to nije
zemlju. Istina, ovo stanovnitvo imalo je neto u vidu
i vrtova, ali taj dio zemlje nije bio dabinama. Jedino ako je
gradsko stanovnitvo imalo vinograde, u tom je porez na du-
num od vinograda. Zanatska i proizvodnja smatrala se od poseb-
nog za dravu i drutvo i bila je poreskih obaveza. Jedino
prilikom prodaje tih proizvoda se trna taksa prema zakonskim od-
redbama. Prihodi od trne takse paualno su unoeni u popise, a svi urbani
prihodi od prodate robe po mjernoj jedinici ili su u dravnu
kasu. To je bio stimulans za tercijalne djelatnosti i samostalni obrt.
Ratarska stanovnitvo nazivalo se raja. Zemljini posjed kojeg su ui-
vali i ratari je kao batina ili Batina je bio
posjed kojeg su uivali a posjed kojeg su uivali muslimani. Me-
u Hercegovini u ovo doba se i posjed muslimana vrlo
kao batina. Prema tome, batina i su istovetni. U Hercegovini, u vrijeme
o kojem mi govorimo, zemljinih i drugih posjeda dre muslimani. Iz
materijala se jasno vidi da su ti posjedi ranije bili na uivanju kod
Privredna i konfesionalna struktura stanovnitva ... 127
To se jednako odnosi i na batine i na Formalna pa ni zakonska mo-
da se posjedi muslimana zovu batine nije postojala, ali je u praksi
bilo tj. i posjedi muslimana su se zvali batine. Tako batina
ako je prelazila u ruke muslimana nije odmah dobivala naziv ta
transformacija nije samo iz formalnih razloga. To je za sobom po-
i promjenu oporezivanja uivaoca posjeda. Svi oni koji su
uivali batine su porez zvani ispenda, koji je iznosio 25 a
oni koji su uivali su porez na (resm-i koji je iznosio
22 Porez na batine, dakle, nije se mijenjao bez obzira na to da li su
ih uivali muslimani ili nemuslimani, sve dok nisu prevedene na Iz
ovog izvora je da drava nije automatski i odmah mijenjala batine u
ako su one prele u ruke muslimana. Odnosno, ovaj izvor
da se nije prilikom svakoga popisa mijenjao karakter posjeda. svih
ostalih poreza bila je jedinstvena za muslimane i nemuslimane. Razlika je
samo u porezu na svinje, jer taj porez muslimani nisu nikada Me-
dutim, desetinu od mota (vina), u ovo doba u Hercegovini, davali su svi oni
koji su uivali batine i Ima da sve posjede u jednom mjes-
tu i to kao dre muslimani, pa opet daju desetinu od mota. To je
teko objasniti, pogotovu ako se zna da je erijat zabranjivao mus-
limanima vina. Jedino je objanjenje u tome da drava nije lako
mijenjala strukturu poreza, ba kao to nije lako dozvoljavala promjenu kul-
ture zemljita
Pored batine i kao zemljini posjed, pojavljuje se jo i zemin.
To je ziratno zemljite nije odredena. Zemin je mogao biti
manji i od batine ili Porez sa ovakvog posjeda se
odsjekom u koji je i tapijska pristojba. U nekim selima primje-
se veliki broj zemina, to bi moglo da na to da se batina i
nisu mogli svugdje odrati kao cjeline, pa su komadani na zemine.
je da se radilo o onim mjestima gdje je bonitet zemlje bio dobar pa je posjed
bio manji od propisane ili iz drugih razloga, kao to je recimo ras-
takanje batinskog sistema. Kao zemljini posjed takoder se pojavljuje mezra.
Medutim, u pravilu, mezra ima svoja obiljeja. To je pusto selite i kao takvo
moralo je imati ostatak naselja, bunara, granice atara ili neto drugo to je
na naselje. Mezre su mogle biti na uivanju kod pojedinaca ili
cijelog naselja. Prihodi su odredivani odsjekom. Primjetno je da se na mezre
naseljava raja, pa se u tom odreduju naturalne Mezre se u pra-
vilu pretvaraju u seoska naselja to su i ranije bile. Evidentno je da postoje
dvije vrste i to oni koji su uivani uz tapije i nisu bili mulk
(puno vlasnitvo) i mulk koji su bili puno vlasnitvo ali su bili vrlo
rijetki. Neki su u ataru, a neki izvan atara sela ili nekog drugog naselja. I
jedna i druga vrsta bili su potpuno mobilni u pogledu prodaje i na-
a mulk i u pogledu uvakutljavanja. Prva vrsta nije
se mogla izdvajati iz feudalnog lena kojem su pripadali. ove vrste
nije bila zakonski regulirana. Mogli su biti i manji od batine ili
a porezi su uglavnom odsjekom. U pogledu obrade, stvar je
mogla biti dvojaka, tj. da ga obraduje sami vlasnik-posjednik ili da ga dade
128 Ahmed S.
drugome na obradu. Osim navedenih posjeda koji su mogli biti samostalni,
. postoje jo neke vrste specijalnih posjeda, kao to su vinogradi, mlinovi, stu-
pe za valjanje sukna, ribnjaci i To se ranije kao
hassa posjed, odnosno jedna vrsta vlasnitva, odnosno vlasnitva
koje se ne moe svrstati u mulk. Ti posjedi, poznato je, bili su u vlasnitvu
odredenog lica samo dok je ono bilo tu prisutno. Ako bi doao novi vlasnik,
on bi te posjede preuzimao pod istim uslovima kako ih je uivao raniji vlas-
nik. Ovi specijalni posjedi, mlinovi i stupe za valjanje sukna,
su bili u posjedu cijelog sela, pa se tada kao rajinski.
Krajem XVI vie se ne kao hassa posjedi.
je za vinograde da su oni mulk (puno vlasnitvo) ako su pripadali gradskom
stanovnitvu i u tom na njih je porez, tzv. resm-i dunum (po-
rez na dunum). Vinogradi koji su bili u sastavu batina ili nisu bili
vlasnitvo, nego sastavni dio navedenih posjeda i porez je na njih kao
i na ostale prihode sa posjeda. Bilo bi za da daju desetinu
od mota, a da svi muslimani porez na dunum. Medutim, prema po-
pisu kojim se mi sluimo, porez na dunum se samo od vinograda koji
su bili vlasnitvo gradskog stanovnitva, a gotovo sve ostalo stanovnitvo, ka-
ko je ranije bili muslimani ili koje je posjedovalo batine i
davalo je desetinu od mota. Ima rijetkih da je i raja pla-
porez na dunum, ali je to izuzetak. Kod pravnika je ustaljeno mi-
ljenje da muslimani porez na vezano za zemlju i zavisno od koli-
zemlje, a da nemuslimani ispendu kao porez na sposobnost za
rad. U tom kod muslimana bi porez na bio neka vrsta katas-
tarskog poreza, a ispenda kod porez. se, ipak, da su oba
ta poreza porezi, upravo zbog toga to su ih oenjeni i neoe-
njeni, dakle svi sposobni za rad, makar u iznosima. Navedena defi-
nicija poreza na i ispende i njihova bez obzira kakvog
karaktera bili, pokazuje da je tu postojala odredena ekonomska nejednakost
izmedu muslimana-raje i Istina, ona je neznatna, ali je eviden-
tna. Prema tome, nije samo ono po se razlikuje status
njenog stanovnitva, muslimana i nemuslimana. Kako je ogroman broj mus-
limana uivao batine, a ne da se batinski porez zvao ispenda,
a za se zvao porez na pa bi i po tome osnovu to bio jedinstven
porez. Porez na dijelio se na nekoliko vrsta: porez na to odgovara
ispendi, porez na benak (oenjen sa malo zemlje, ili oenjen, a ivi u zajed-
s ocem), porez na mudered (neoenjene) i u ranijem pe-
riodu porez zvani daba i daba-benak (bezemljai). Ispenda je bila jedin-
stvena i za oenjene i za neoenjene. Udovice su umanjenu ispen-
du. Muslimanke-ene, nosioci odnosno batine i
su puni iznos poreza na te posjede. Puni iznos poreza na je onaj
koji je raspolagao cijelim koji je iznosio najvie 80 do 150 dunuma,
to je zavisilo od boniteta zemlje. Porez na benak je onaj koji je ras-
polagao zemljom manjom od jednog Taj porez iznosio je 9 a u
nekim krajevima je iznosio i 12 Neoenjeni muslimani i oni koji su bili
oenjeni bezemljai su porez u iznosu od 6 kao ekvivalent za
Privredna i konfesionalna struktura stanovnitva ... 129
sposobnost za rad. Kako se vidi, od te vrste poreza nije bio niko
ali su neke grupe bile u povoljnijem poloaju.
Mirijska zemlja se naziva rajinskom zemljom, to proizilazi iz
obrade, tj. obraduje je raja, muslimani ili nemuslimani. Pravo na ui-
vanje rajinske zemlje ostvarivalo se tapije. Zemlja je bila optere-
naturalnim dabinama, je redovno davanje takoder bilo kao uslov
uivanja. U suprotnom, raja je mogla biti odstranjena sa posjeda.
Iz teko vidljivih razloga batine i u Hercegovini mijenjale su
uivaoce vrlo se da ta promjena uivalaca nije vrena prirodnim
putem, jer je upisan lanac od 3-5 generacija, dralaca batine i do
zadnjeg uivaoca. Moda je u pitanju praksa da se upisuju svi uivaoci bati-
na od prvog do posljednjeg. Tako se biljeenje tih posjeda doima kao topo-
nim koji je zadrao naziv prvog uivaoca. Ako bi se pretpostavilo da uivaoci
batina nisu tako brzo izumirali odnosno da su promjene vrene, onda
je najblie da je stanovnitvo Hercegovine, muslimansko i kr-
migriralo, to se po naseljenosti ratarskog stanovnitva ne mo-
e U nekim vidi se da su batina ili prelazili sa oca
na, sina, to bi bila najnormalnija stvar, pa i zakonska odredba, ali da li je
navedenih uivalaca bila u srodstvu to se ne moe utvrditi. To baca
posebno svjetlo na irenje islama. Ima da po neku batinu dri feu-
dalac i tada poreze odsjekom. Takve pojave mogle su imati za
kasniji razvoj agrarnih odnosa, odnosno za razvoj odnosa i
svojinskih odnosa. Isti je i sa drugim posjedima koji se ovdje spomi-
nju. Po svoj prilici neki od njih su se naselili na te posjede ili su na njih
naselili i izgradili na njima svoje kule i gospodarske objekte. Tu se
moe veza izmedu agrarnih odnosa i kojeg je, to
se vidi iz izvora kojim se sluimo, moglo biti i u najranije vrijeme, ali ne
potpuno razvijenog, po kvantumu posjeda i u smislu uspostavljenih
odnosa konsolidiranog, kao npr. u XVIII i XIX
Prema tome, osnovu agrarnih odnosa vlasnitvo mirije na zemlji.
Zemlju su posjedovali kao rajinske batine s tim to su
porez na tapiju kao znak prava uivanja posjeda. Taj odnos uspostavljan je
izravno izmedu i drave, jer su tapiju izdavali organi od-
nosno sudovi. Spahije nisu ulazile u svojinski odnos na zemlji. Oni su neka
vrsta posrednika, a za posrednitvo uivali su manje ili prihode i imali
obavezu da idu u rat. Batina kao posjed nasljedivana je u porodici pod us-
lovom ili tapijske pristojbe, to je zavisilo od srodstva, a
mogla se prodati tapija licu, pri je feudalac posredovao u pre-
nosu tapije i obezbjedivao kontinuitet obrade. Iz toga proizilazi da je tapij-
sko pravo dravno pravo koje je reguliralo posjedovne odnose. Batina se
nije mogla izdvajati iz feudalnog lena. Uivaoci batina bili su sigurni na tom
posjedu ako su platili tapiju koja se smatrala unaprijed zakupnina i
ako su ispunjavali obaveze prema dravi, posredstvom spahije. Prema tome,
u sistemu tapije u stvari se ogleda odnos rajetina prema miriji, a on je bio
o se u naoj istoriografiji gotovo i ne govori sve do druge
polovine XIX Na osnovu toga treba i o stvarnoj eks-
130 Ahmed S.
ploataciji proizvodnog stanovnitva. Praksa u tom pogledu bila je jednaka i
za muslimane i za nemuslimane. Promjena kulture zemljita bila je u pravu
drave i to rajetin nije mogao na svoju ruku, mada je i takvih
bilo, to bi nakon 1-2 popisa bilo sankcionirano.
U nekim Vlasi su rajinsku zemlju i u tom slu-
davali naturalne kao i ostala raja, i to onom feudalcu kome su pri-
hodi bili dodijeljeni, dok su vlake poreze u mjestu prebivalita. Isti
je i sa feudalcima ako su rajinsku zemlju, s tim to nisu
nikakve poreze. Prema tome, ziratno zemljite bilo je
kao svojina i osnovni izvor prihoda, pa je kao takvo bilo i
kao posjed u rukama
Rajetin je na ime posjeda koji je feudalcu od
poreza ispendu ili porez na ako nije bilo Od priho-
da koji su uspijevali na tom zemljitu davao je erijatsku desetinu, koja je sa
raznim prirezima kod mogla da iznosi do jedne osmine i sedmine.
Tu, prije svega, dolaze zrnati usjevi. Od nekih prihoda, rajetin je pau-
alno u novcu odredenu sumu, jer su ti prihodi bili neznatni. je
porez na sitnu stoku i razne vrste globa za sitne prekraje i tee prestupe.
Osim naturalnih feudalnih raja je i neke vanredne namete, bilo
u radu ili novcu, ali ti nameti nisu u vezi sa agrarom. Visina naturalnih
bila je od strane drave i to spahija nije 'mogao po svojoj volji mi-
jenjati. Tako red i zakonitost u agrarnim odnosima djelovao je na
stabilnost sistema. Medutim, u osmanskom sistemu se polovinom XVI
javljati devijantne pojave, koje karakterizira, ostalo-
ga, i nasilje feudalca nad rajom, kao i trvenja feudalaca i borba
za uzurpaciju feudalnih posjeda. Vlasti su stalno nastojale da zatite
privredni status proizvodnog stanovnitva, u su uglavnom uspijevale, a
borba medu feudalcima dovela je do modifikacije timarskog sistema u Bosni
odakluka, je u Bosni bio red drutveno-
ekonomskog sistema sa vrlo izraenim u odnosu na druge
zemlje, iz je proizila i odredena autonomnost Bosne u odnosu na cen-
tralnu vlast. O tome smo mi u jednom posebnom radu detaljno pisali bar
kad se Bosne.
II
irenje islama u Bosni i Hercegovini predstavlja jedno od najvanijih
pitanja cjelokupne istorije te zemlje pod osmanskom vlasti. Posljedice irenja
islama u toj zemlji bile su vidljive jo za vrijeme trajanja osmanske vlasti u
i Hercegovini i te posljedice permanentno traju do dananjih dana.
ostalog irenje islama dovodi do diferenciranja naroda u Bosni i Her-
cegovini po faktoru religije u obliku kakav danas postoji u toj zemlji. To u
isto vrijeme da se ono nadovezuje neposredno na stanje kakvo je vla-
dalo u Bosni prije dolaska Osmanlija, o se mora voditi i onda
kad se raspravlja o irenju islama. Pri tome, ne smije se i fak-
toloki preslikavati ranije stanje na stanje kakvo kasnije nastati, jer to do-
Privredna i konfesionalna struktura stanovnitva ... 131
vodi do iskrivljene slike i o irenju islama u Bosni i rasporedu naroda u njoj.
Naime, poznato je da je karakteristika Bosanske drave upravo u postojanju
tri zasebne religije. Zbog toga u Bosni nikada nije ostvareno jedinstvo drave
i vjere, iako su bosanski vladari postavljali sebi taj cilj, oni s kraja
postojanja Bosanske drave. Medutim, to nije posljedica izraene
ili izraene raznolikosti naroda (etnosa) reli-
gijskim uvjerenjem. Naalost, ni to pitanje do danas nije razrijeeno i tome
se pitanju pristupa sa stajalita, tu zajednicu
sa dananjeg aspekta narodnosnih pripadnosti u Bosni i Hercegovini. Na je
stav da je bosanski narod u cjelini u Bosni bio u sutini po svom
porijeklu. Tu su donekle remetili Vlasi koji su se nase-
ljavali u raznim krajevima Bosne, mada su se i Vlasi nalazili u fazi definitiv-
ne slavizacije pogotovu u periodu osmanskih osvajanja i osmanske
vlasti. Upravo zbog toga ne moe se prenositi stanje iz Bosanske drave na
stanje kakvo je nastalo u XVI i kasnije pod osmanskom vlasti.
Zbog toga se irenju islama mora pristupiti ozbiljno i bez ikakvih strasti, uzi-
u obzir sve koji su djelovali na irenje islama i karakter ire-
nja islama.
irenju islama do sada se pristupalo manje-vie jednostrano, to na-
vrijedi za nau raniju istoriografiju. Tek u poslijeratnoj istoriografiji
irenju islama se pristupa neto ozbiljnije uglavnom, sve
oce koji su na to uticali.
smo rekli da je jedna od karakteristika Bosanske drave posto-
janje triju konfesija od kojih je bogumilstvo dugo vremena imalo dominira-
ulogu i u drutvenom Bosanske drave. Pred kraj Bosanske drave
stvari se mijenjaju u korist osim u dijelovima te
drave gdje je pravoslavlje preovladavalo, ali sa mnogo manje uticaja na uku-
pan ivot u dravi nego naprijed navedene dvije konfesije. U tome treba po-
sebno imati na umu vlako stanovnitvo koje je u nekim dijelovima drave
bilo socijalna struktura, a bazu pravoslavlja u tim
krajevima kao i tamo gdje su migrirali, posebno u unutranjosti Bosne, to
je uticalo da i ta konfesija svoj uticaj. No, kako bilo, uvijek se mora
imati na umu taj trojni vid religiozne pripadnosti, jer Vlasi nisu nadomjestak
bogumilstva koje je trajalo i dalje makar u vidu kriptobogumilstva.
Naa ranija literatura nije vodila o svim aspektima tog karak-
tera Bosanske drave, pa se ilo za tim da se dokae da tu i nije postojalo
triju konfesija nego samo dvije, ili pak druga teza da je bogumilstvo bilo ap-
solutno dominantno i takvo stanje se da su bogumili
zamijenili jednu religiju drugom i kao takvi se i u
muslimane. Dugo bi nas odvelo kada bi nabrajali sve one koji su se bavili
pitanjem bogumila i muslimana ili konfesija u Bosni u cjelini. Osim
toga, polazita mnogih tih su toliko da zaista ne bi imalo
smisla u ovom radu iznositi sve te stavove. Spomenimo samo nekoliko ime-
na: Boidar Franjo Vasa Gluac, Jaroslav idak, Petar Ga-
Vaso i Safvet-beg U periodu treba is-
132 Ahmed S.
taknuti Mehmeda i Vladislava a u poratnom periodu
Aleksandra Solovjeva, Nedima i Adema
Ne se u te analize samo nekoliko polazita
u tim raspravama: bogumilstvo nije postojalo, bogumilstvo je pravos-
lavna religija, na islam su preli samo bogumili, islam se irio dobrovoljno,
islam se irio pod prisilom, islam su primili doseljenici u Bosnu, a autohtono
stanovnitvo je ostalo u pradjedovskoj vjeri, do dananjih shvatanja da je po-
stojalo vie faktora koji su uticali na irenje islama i da su islam primali pri-
padnici sve tri konfesije.
U tom kontekstu valja istaknuti Solovjeva koji je u svom radu sabrao
sva shvatanja i miljenja do njega ne da se on opredijeli
za ovo ili ono miljenje. No velika mu je zasluga to nam je sakupio ta mi-
ljenja na jednom mjestu. Zatim Nedima koji je,
kritici u globalu sva dotada miljenja nastojao da teoretskim putem,
a u obzir realnu drutveno-ekonomsku situaciju dolaskom Turaka
u nae krajeve, dao dosta ideja o tome kako treba pristupati tome pitanju,
pa i konkretne koje su nastale kao posljedica irenja islama. Iz ne-
poznatih razloga Nedim je ostavljao stvari na pola puta, a
unosio zbrku u vlastite ideje. No njegove ideje se mogu vrlo lako pretvoriti
u a da se ne zapadne u njegovu greku. Adem dao je oz-
biljnu studiju o irenju islama u sandaku i ne
se u teoretska razmatranja. ta njegova studija ima izuzetan
u pogledu metodolokog pristupa istraivanju toga pitanja i pokazuje
da se dio ranijih miljenja ne moe odrati. Za je da neki
savremeni, posebno srpski u vezi s tim pitanjem se gotovo
u XIX period romantizma i naconalizma.
Mi u ovom radu prikazati stanje u pogledu irenja islama u Her-
cegovini, odnosno sandaku na kraju XVI Taj pe-
riod smo uzeli iz razloga to je to vrijeme kada su se zavrili gotovo svi dru-
tveno-ekonomski procesi za osmanski timarsko-spahijski sis-
tem u naim zemljama. Hercegovina ima nekih svojih karakteristika u od-
nosu na druge krajeve koje lake rasvijetliti irenje islama
i mi sada raspolaemo jednim izvorom iz toga vremena.
Medutim, odmah na elimo da istaknemo da mi razmatrati
samo ratarska stanovnitvo, jer ne raspolaemo takvim izvorom o Vlasima.
To samo globalno istaknuti, a obraditi u nekom drugom radu.
sandak zauzimao je veliki prostor u kojem su se odsli-
kavale sve karakteristike drutva iz Bosanske drave. Isto tako, odslikavale su
se sve karakteristike drutva koje se oblikovalo pod osmanskom vlasti.
U sandaku su postojale sve strukture drutva naslije-
iz Bosanske drave i one koje su se oformile u osmanskom timarsko-
spahijskom sistemu. Prema tome, postojala je feudalna klasa, gradsko stano-
vnitvo, ratari i Vlasi. Postojali su i oni meduslojevi kao to su martolosi i
vojnuci. Tako se moe dobiti jasna slika i u pogledu irenja islama.
Privredna i konfesionalna struktura stanovnitva ... 133
Mi se zadravati na onom najranijem periodu kada je prela-
zak u islam bio vrlo rijetka pojava. samo toliko da je da
se islam pojavljuje i u sloju feudalaca i u dijelu stanovnitva.
Islam postepeno zahvata sve konfesije gotovo u podjednakoj mjeri. Prema
naim saznanjima, islam se intenzivnije, odnosno masovno irio oko polovice
XVI da bi se krajem toga i XVII kao proces i
Da bi bar priblino razjasnili taj proces nuno je raspraviti realne
faktore koji su na to uticali. Zbog toga od konfesionalnog sas-
tava stanovnitva u Bosanskoj dravi.
U Hercegovini su bile zastupljene sve tri konfesije: bogumilska, kato-
i pravoslavna. Ne moe se utvrditi kakav je njihov odnos bio,
zbog da je kriptobogumilstvo bilo stvarnost. Zna se, naime, da je
Hercegovina bila pribjeite bogumila pred progonima od strane bosanskih
kraljeva. Otuda i da su oni bili dominantni u tom dijelu Bosne. S
druge strane, brojnost Vlaha u Hercegovini pokazuje da je njen is-
dio bio dominantno pravoslavni, a sjeverni, centralni i zapadni dio ra-
tu i Vlahe je poznato da je crkvena organizacija sve
tri navedene konfesije bila na niskom stupnju i da su kao takve i zbog toga
bile podlone i lako za novu vjeru. Drugim crkvena or-
ganizacija kao takva i razvijenost religijske svijesti nije mogla biti prepreka
irenju islama. Medutim, treba primijetiti da je na onim gdje se
spominju (popovi), a to su na krajnjem sjeverois-
toku sandaka i njegovom dijelu, manje prelazaka na islam, to
stav da je organiziranost crkve faktor prelaska ili nepre-
laska na islam. Antagonizam koji je pred kraj Bosanske drave vladao izme-
du navedene tri konfesije, podstican dravnog svakako je mo-
gao da da se npr. bogumilstvo, ispoljavano javno ili prikrivenu, u novo-
nastalim stanjima lake preobraava u islam, a pogotovu u izmije-
njenim ekonomskim odnosima i drutvenoj zbilji koja je posti-
zanje povoljnijeg poloaja. Istina, ovo posljednje vrijedi i za ostale dvije kon-
fesije. Jer, kako objasniti pojavu da je preko tri stanov-
nitva prelo na islam. Povoljniji imovinski odnosi u timarskom sistemu, od-
nosno vlast mirije na zemlji obezbjedivali su vie sigurnosti za proizvodne
strukture, a pogotovu u situaciji kada se prelaskom na islam mogao i
povoljniji ekonomski i poloaj, bez obzira to se klasni odnos nije
ili sutinski mijenjao. Ima miljenja koja a priori odba-
cuju da je irenje islama moglo biti posljedica napred.nijeg reli-
giozno-moralnog stava islama u odnosu na druge religije i da je to uticalo na
irenje islama. Medutim, ako se uzme religiozni ambijent u Bosni ni
taj se ne moe odbacivati, ali svakako ne tom fenomenu pre-
sudnu ulogu. Razumije se da je to posljedica mnogo vie realnog istorijskog,
socijalnog i klasnog odnosa nego religiozno-moralnog karaktera islama kao
"ideologije" novog Isto tako, odnos drave prema
podanicima i podanika prema dravi u Bosni, u odnosu na neke druge nae
zemlje, na da je konfesionalna raznolikost i loa vjerska
134 Ahmed S.
organiziranost uticala na prelaz u islam, ali i objektivno povoljniji ekonom-
ski i pravni poloaj podanika Osmanskog Carstva.
Poloaj Bosne kao isturene pokrajine prema Evropi uticao
je da je novi s velikom gledao na to da dobije islamsko
kao oslonac kako u smislu feudalne klase tako i naroda u cjelini. Ali
se ipak ne moe da je on tome narodu davao posebne povlastice za pre-
lazak na islam ili da je imao posebno sistem irenja islama. To po-
da se islam nije irio naglo i brzo nakon pada Bosne pod
osmansku vlast. Isto tako ne moe se da je vren pritisak na ukupnu
masu stanovnitva da prelazi na islam. Ako je postojao poseban interes feu-
dalne klase da prima islam, kako bi svoje privilegije koje su dobili
dolaskom novog i ako je prijetila opasnost, a nije, da te privilegije
izgube ukoliko ne predu na islam, takva opasnost nije postojala za iroke
mase stanovnitva, je klasna zavisnost i dalje ostajala ali uz
daleko sigurnost na posjedu. Dakle, novim ekonomskim
odnosima koje su uspostavile nove vlasti, poreskim obavezama u okviru tih
odnosa i" zavidnom pravnom sistemu, ipak je postojala objektivna
novoj vjeri za siromano stanovnitvo i za mlade ljude koji nisu imali za-
snovanih porodica. Tu prije svega mislimo za i posebno is-
pende odnosno resm-i koja je bila izdiferencirana u tom smislu da su
muslimani neoenjeni ili bezemljai gotovo puta umanjen iznos
ispende. Medutim, ni to ne treba apsolutizirati, jer je bilo i neoe-
njenih
Ne moe se ni po jednom da je osmanska vlast in-
sistirala na prelasku u islam, jer, ako je u vidljivo da i oni koji
su preli na islam punu ispendu ba kao i ta ista pojava je
vidljiva i u drugoj polovini XVI pa i krajem toga Zato
vlast nije insistirala na prelasku na islam teko je objasniti. Da li zbog toga
to je od imala vie koristi u smislu prihoda za dravu i feudalnu
klasu? Da li iz nekih drugih razloga? Sada je vrlo teko odgovoriti na to. Jo
je tee objasniti zato je vlast i muslimanima koji su posjedovali batine na-
metala pune obaveze ba kao i i to jo krajem XVI Na-
ime, ogroman je broj batina koje uivaju muslimani, a puni iznos
ispende od 25 i njihove se batine ne prevode u Moda je u
pitanju to to je posjed, odnosno batina u rukama muslimana bila sigurnija
nego posjed u rukama s obzirom da se broj u ru-
kama feudalaca ili drugih. Medutim, to se ne moe kao i
masovan proces. Mislimo da Nedim suvie tome pridaje po-
gotovo u usporedbi sa prelaskom na islam. Po njegovu miljenju, to je us-
tovljeno jedno drugim. Nama se da to nije u tolikoj mjeri, upravo zbog
toga to je mali broj onih koji ne pripadaju feudalnoj klasi to uivaju
luke koji su takoder u okviru mirije, a zemlje od kojih su se sastojali
bile su i i muslimanske. Prije biti da je privreda
djelovala na stvaranje vie nego to je broj djelovao na prelaz
na islam. Ovo prvenstveno zbog toga to prelazak na islam predstavlja stalan
proces, a stvaranje nije proces kao takav. se da je to vie
Privredna i konfesionalna struktura stanovnitva ... 135
stvar naseljenosti ili nenaseljenosti pojedinih manjih ili stvar mobil-
nosti prodaje tapija pa i migracija stanovnitva. Koliko je to stvarna
borba za stvaranje svojine na mirije to je vrlo teko utvrditi, ma-
da je da od uspostave mirijske zemlje postoji borba izmedu
i mirijske svojine. Mirija nije nikada izgubila tu borbu sve dok je pos-
tojalo Osmansko Carstvo. Ovo iz XV i XVI nije isto to
i koje se pojaviti od XVII i trajati do XIX koje
se uvijek smatrati protuzakonitim i nepodsticanim od strane drave.
Ovdje treba posebno istaknuti da je Nedim gotovo potpuno
poistovetio u XV i XVI sa onim koje se javlja
u XVII i traje do XIX u nekim zemljama ranije a u nekim
kasnije. Mi se ne moemo sloiti s takvim stavom Naime, u
iz ranijeg perioda ne radi se o infiltraciji posjednika izmedu uivalaca, od-
nosno zemlje i timarskih gospodara, jer su uivaoci u di-
rektnoj ovisnosti od timarskih gospodara, bez obzira na razne pretpostavke
ko je njihovu zemlju i pod kakvim uslovima Moda bi se iz ovoga
mogli izuzeti oni koji su bili izdijeljeni na batine i koji su bili nase-
ljeni rajom. U sutini, tu se nije uspostavljala dvostruka ovisnost
zemlje od sahibija i limarskih gospodara, pogotovu nije se uspostav-
ljala direktna zavisnost pojedinih uivalaca batina prema sahibiji.
Takvi prerastaju u seoska naselja i se u timare. U sistemu
koji se kasnije javiti kao direktna negacija mirijske svojine i koji
proces biti sve do druge polovine XIX smatran protuzakonitim,
navedeni odnos biti i osnovna karakteristika toga
po je u eksploatatorskom karakteru bio neuporedivo tei i
koji pored udaranja na miriju biti direktni atak na koji su svo-
je batine uivali gotovo potpuno slobodno, naravno uz oba-
veze prema timarskom gospodaru, odnosno dravi. Tu se radi, u sutini, o
izvlatavanju seljaka, ako se takav izraz moe upotrijebiti za mi-
cijske zemlje. Osim toga, treba primijetiti da se iz XV i XVI
sastoje od zemalja koje su ranije bile na uivanju kod i mu-
slimana i nije pravilo da se oni sastoje samo iz batine nego i od drugih spe-
cijalnih posjeda kao to su mlinovi, stupe, vinogradi i sl. Na ovom mjestu ne
elimo da piemo studije o bilo onim iz ranijeg perioda ili kasnijeg.
Ovo to smo rekli, mislimo, bilo je nuno da bi pokazali da stvaranje
u XV i XVI i irenje islama nije u vezi, ne bar
kao jedan od Ovo pogotovu to se moe potvrditi da su
u te ranije ulazili hasa posjedi koje u prvim godinama os-
manskog osvajanja. Naime, u najintenzivnijem periodu irenja islama i pove-
broja hasa posjedi su se u sutini izgubili. U vremenu o kojem
mi govorimo nema ni traga od hasa posjeda. To se vidi i po sastavu
Naime, u njima se nalaze i njive i vinogradi, i mlinovi i stupe za valjanje
sukna i panjaci i dijelovi ili cijele batine koje su drali ili muslima-
ni. I treba da je u ovim gotovo na isti zahva-
zemlja ili drugi posjedi i i muslimana.
136 Ahmed S.
Na irenje islama bez sumnje je uticalo osmanske vlasti i
gubljenje svake nade za eventualnom promjenom gospodara i vlasti. Ne bi
trebalo zanemariti da je na irenje islama uticalo i to to je veliki
broj porijekla uao u osmansku feudalnu klasu i da su mo-
gli za sobom svoje komije i druge da i oni prihvataju is-
lam, jer je da su ti feudalci uglavnom primali islam, mada
ne odmah i ne kampanjski, nego u smislu procesa isto onako kao to se de-
avalo i sa ostalim stanovnitvom. Gradovi su takoder u dobroj mjeri mogli
utjecati na irenje islama u svojoj blioj okolici, a odatle i dalje, ali ni u kom
oni nisu bili izvor prozelitizma, kako se govori. Na primjer, u
sandaku, u vremenu o kojem govorimo, svega nekolika
gradska naselja su se bila razvila kao kompletna naselja orijentalnog tipa sa
pretenim ili ukupnim stanovnicima muslimanima. je da su gradovi
bili za stanovnike sela koji su dolazili u njih i da su u tom
lako prelazili u islam, jer su gotovo automatski bili svih erijat-
skih i dravnih poreza.
Mi nismo skloni da prihvatimo bilo kakvo miljenje o misionarstvu,
jer. ono u naim krajevima kao takvo nije zapravo nije postojalo
organizirano misionarstvo. To je lako utvrditi ako se pogleda na broj onih
koji<bi eventualno mogli biti misionari, a to je ulema i dervii. Naime, ovih
je izuzetno malo da bi predstavljali snanu strukturu koja bi bila zaduena
prevo4i u islam.
U potpunosti odbacujemo ideje o prevjeravanju i nekakvim konver-
a pogotovu o kao karakteristici irenja islama u naim
knljevima,' Sve je to neprimjereno fenomenu irenja islama u naim kraje-
vima koje je u nekim dostizalo procenat od 100%.
'))a na irenje islama u sandaku pa i u os-
talim kiajevitria uticalo je:
.. -loa.:crkve.na organizacija, odnosno nepostojanje jedinstvene crkvene

- . vjekovno postojanje tri konfesije, to je religijsku svijest u
potpunosti razvodnjavalo, gotovo do ateizacije,
izmijenjeni usk:>vi u drutvenom i ekonomskom pogledu u odnosu na
srednjovjekovnu bosansku dravu, odnosno povoljniji uslovi ukup-
nog 'ivo:ta pOd novim
vlasti novog' gospodara i gubljenje svake nade da se
promijeniti, . .
- koja je vrel}a na bogumile od strane bosanskih vladara da
prihvate vjeru, .njihovi progoni od strane istih, kao i pro-
goni. od strane. v la <;lara srpske drave,
koncentracija bogumila ili kriptobogumila na velikom dijelu herce-
. koji sulako pribvatali islam,
Privredna i konfesionalna struktura stanovnitva ... 137
- organizacija vlasti, vrbovanje sloja u feudalnu klasu i nje-
govo postepeno prelaenje na islam, koji za sobom prelaz na
islam irokih masa,
- irenje uticaja iz gradova i gradova za seoske
mase.
Moda bi se moglo jo koji manje faktor prelaska na
islam, ali sigurno je da su gore navedeni najpresudnije uticali.
Na ovom mjestu moramo da je osnovnu masu koja je prela na
islam ratarsko stanovnitvo, a to autohtono stanovnitvo.
Istina, mora se da su i Vlasi u mjeri prelazili na islam, ali ako
je taj procenat prema izvorima kojima mi raspolaemo oko ili ispod 50%
onda mi to ne moemo nazvati procesom prelaska na islam niti bazom koja
je sluila za irenje islama. Prema tome, Vlaha na bilo koji
kao strukture koja je zamjenjivala ili nadomjetavala stanovnitvo
ili njihovo umjesto bogumila je pekulacija i
politikantska manipulacija koja ima oslonac u savremenim prilikama ili onim
koje su nastajale od XIX pa dalje.
Da bismo potvrdili nae stavove iznesene naprijed mi smo izvor na ko-
ji se naslanjamo u tabele iz kojih se jasno vidi ukupan odnos u priv-
rednoj i konfesionalnoj strukturi. Tabele smo napravili po naseljima, nabi-
jama i tabelu ukupnih procenata. Prema posljednje dvije tabele sastav sta-
novnitva izgleda ovako: 13385 muslimanskih porodica; 2502 poro-
dice; 3134 neoenjena muslimana; 464 neoenjena 448 hajmana;
1170 dakle, ukupno 21103 porcska obveznika, bilo kao
ili pojedinac. Kod napominjemo da je broj njih u ataru sela
pa ih kao takve smatramo seoskim posjedom, ali smo ih izdvojili jer
dabine paualno (odsjekom). U procentima to iznosi cca
84% muslimana, cca 16% bez feudalne klase, odnosno kla-
se. Ako bismo ubrojali klasu onda bi bio daleko povoljniji procenat
u korist muslimana. Prema istom ovom izvoru u Hercegovini je bilo upisano
1001 batina, od 75% u rukama muslimana i 25% u rukama
Za Vlahe smo rekli da je njihov prelazak na islam u hercego-
sandaku kretao se ispod 50%.
Poto mi nismo u ovom radu pravili analize dosadanjih rezultata u
nauci o irenju islama niti smo polemizirali sa svima onima koji su o tome
pisali, to u ovom radu ni unositi biljeke za sve nae tvrdnje, jer su
one rezultat istraivanja samo jednog izvora i ovaj rad je nastao na osnovu
tog izvora; zbog toga samo na kraju ovog rada donijeti najvaniju li-
teraturu koja se odnosi na to pitanje.
* Ankara Tapu ve Kadastro Gene! Miidiirliigii No 483 (8), 484 (7). Fotokopije u Orijentalnom
institutu u Sarajevu, br. 226.
138 Ahmed S.
Tabela I
NAHIJA SOKOL
NeozenJem
M usli- Musli- Haj-
mani ni

Mahala stare damije sult.Bajezida 17
Mahala Mustafe pae
Mahala damije
Hasana Balije
Mahala Hamza Bega
Mahala Dafer
Mahala Kadi Osman efendije
Mahala Hadi Alije
Mahala Sultan Fatime
Mahala Hadi Mustafe
Mahala Mehmed bega Muteferrike
Visokog Carskog Dvora
Mahala Mumin-bcga
Mahala Hadri Sefera
Mahala Mustafe
Mahala Ibrahima
Mahala Pirija, sina Dotruda
Mahala Dafer-bega
Mahala
VARO
Mahala
selo GORNJE ZA VODITE
selo
selo
selo ORAHOVO
selo DONJE
selo
64
32
15
24
14
57
16
40
26
45
40
32
53
35
34
l
12
14
16
23
ll
7
ll
l
4
mani ni
6
15
9
mani
l
l
2
2
2
* Ankara Tapu ve Kadastro Gene! No 483 (8), 484 (7). Fotokopije u Orijentalnom
institutu u Sarajevu, br. 226.
Privredna i konfesionalna struktura stanovnitva ... 139
Neoenjeni
M usli- Musli- Haj- ci
mani ni mani ni mani
selo ZAMRTEN 31 9 2
mahala prip. Joanici 19 2 2
selo JOANICA (MILA V AC) 6 16
selo l 6 17
selo POROSJE 13 2 l
selo JOANICA
mahala Pridvorica 7 3 5
mahala 10 5 3
mahala Osoja 19 2 4
mahala Ostrganica 7 2
mahala 5 4
selo KRSTAC 3
selo 25 10 2
selo VUKOVINE 10 4
selo MALA P APRATNA 25 5 4
selo VELIKA P APRATNA 28 l 5 4
selo 6 3 6
selo SELO 6 3 5
selo MALO SELO 2
selo BRAGOLO 23 lO 2
selo GORNJI RIBAR 8 l 5
selo GRAB 30 l 4 2
selo 15 3 3
selo POPOV MOST 6 ll l l
selo DONJI 31 12 2
selo 16 5 l
selo JOANICA 2 l
selo GORNJI 16 8
selo KRAMOLU 8
selo UEU 8 2 4 l
selo GORNJI SA 8 4
selo STRANE 14 2
selo BROJANICE 12
selo GORNJA SLATINA 19 3 2
140 Ahmed S.
Neoenjeni
Musli- M usli- Haj-
mani ni mani ni mani
selo 7 2
selo LJIVINE 1
selo GUSTERAK 15 2 1
selo ZAVR 9
selo POAREVO 5 1
selo BIOKOVO 12 3 4
selo POLJARADINE 33 11 7
selo LACI (danas DLASCI) 7 2
selo PRVORAD 13 2
selo GORNJA BRDA 16 4 2
vinogradi G. BRDA 7
selo GORNJA BRDA 6
selo DONJA BRDA 4 3
selo GORNJE 9 2
selo DONJI SA 6
mezra PREROG
mezra
selo KOETIN 6
selo ZAGRADINE 3 3
selo DOLNA SLATINA 21 4
selo KRSTAC 7 1
selo GORNJA ZAOSTRA 10
selo ZAOSTRA 2
selo G. i SRED. ZAOSTRA 13 1
selo LJUBINA 2
selo DOLNJA BRDA 31 1 2
selo GORNJA LJUBINA 5
selo KLAK 7
selo KRASOVINA 1
selo STRANE 2
selo 1 1
selo KRATINA
selo KUNOVO 50 19 3
selo DONJE ZA VODITE 30 3 2
Privredna i konfesionalna struktura stanovnitva ... 141
Neoenjeni
Musli- Musli- Haj-
mani ni mani ni mani
selo 1VRDAK 15 2 1
selo PRHALJ 9 5
selo 37 14 2
selo 72 5 2
selo ZLATIBOR 1 1
selo PRESEDA 2
selo CELINA 12 7
selo GRUDICA 2
selo 2
selo ZASELAK 2
selo GORNJA ZAGORICA 2 2
selo DOLNJE POROSJE 16 12 2
selo VLADIKOVO 3 3
selo DRAMOPOLJE 2 1 l
selo ZAJELJE 5 5 l
selo GORA 13 1 4 1 1
selo TULECI 14 3 10 l
selo MILIJE STRANE 12
selo DOLNJE 12 8
selo 13 2 2
selo LJUTNICA 24 9 l
selo KOZAROVINA 8 4 3
selo GORNJA DOBRALOVINA 3 l l 2
selo SUHODOLAK - 39 6 8
selo DONJI SUHODOLAK 2
selo 9 4
selo 6
selo GORNJE 10 4 2
selo GORNJE 8 4
mahala GORNJE 2 2
selo DONJE ZAOSTRA 8 l 10
selo BUKOVA 6
selo TJENTITE 20 15 l
selo PRHALJ ll 5 l
142 Ahmed S.
Neoenjeni
Musti- Musti- Haj-
mani ni mani ni mani
selo PRHAU 2 2 l
selo GORNJA UUTNICA l
selo 2
selo 2
selo l
selo BREDEU 14 4
selo PREDEU 3
selo EMIHOVO 9 3
selo VIR 15 3
selo STRIJANI 15 6 2
selo ll 2 l
selo PODI 7 3
selo DONJE ORAHOVO 6 l 8 6
vinogradi DONJE ORAHOVO 3
selo RENJAK l l
selo KRUEVO 3
selo CV AU INE 2
selo POPOV MOST 5 l
mezra SILOVNICA 4 l
selo DONJA TROANJA 13 3 l
selo TRUINA 5 l
selo BUNOVA 34 lO
selo DONJA TROANJA 2
selo 10 3
selo V. 4 l
selo ZAKMUR 39 3 7
selo ZAKMUR 3 l
selo ZAKMUR 3 l
selo BASTAN 5 l l
selo STEPAN POLJE 45 3 2
selo DEDOVA 39 9 4
selo GORNJE POLJICE 4 l
selo GOBIE 31 7
Privredna i konfesionalna struktura stanovnitva ... 143
Neoenjeni
Musli- Musti- Haj- ci
mani ni mani ni mani
kasaba
mahala damije Kapudana
Sinan pae 97
Sama kasaba 9 3 2
selo DONJE POLJICE 14 4
selo DONJE POLJICE 4 3
selo BUDNE (Budanj) 27 5 5 5
selo 46 l 2
selo 6
selo 7 l
selo 6 3
selo 25 4
vinogradi 5
selo KUTI 7 2 l
selo GORNJA BJELI 4 2
selo
selo TREBOICA 18 4 5 l
selo TREBOICA druga 16 3 2
selo DOLNJE BJELI 13
vinogradi DOLNJE BJELI 8
selo GORNJA POLJICA 8 7 6
selo OCRKA VJE 16 5 5
selo 25 l
selo DRAGOROBAC 2 6
selo ZLATIBOR l 5 lO
mezra RADUNOVINA 3 5
selo D. i G. PRHALJ l 6
NABIJA BISTRICA pripada KAZI
mahala muslimana USTIKOLINA 33 8 4
selo CRNAK POTOK 6
selo CRNAK POTOK 3
144 Ahmed S.
Neoenjeni
Musli- M usli- Haj-
mani ni mani ni mani
selo D. i G. STANEVO 9
selo 13 l 2
selo PLEEVAC 2
selo PUEEVAC 5
selo PLEEVICA ? 22 l
selo G. MILOTINA sa
RADAN O VI CIMA 17 l l
selo IUENA 7 l
selo TOPCI 15 l l
selo TOPCI 4 l
selo D. 19 2
selo D. 7 5 2
selo VELIKO 14 2 l
selo 2 l
selo ZASELAK 3 2
selo G. IUEVA 14 l l
selo D. STANJEVA 7 l l
selo BORINICA 3
selo MREICA 87 29 6
selo G. 8 l
selo 2
selo MAREVA 12 l
selo GORNJA 8 l l
selo DOLNJA 9 l
selo BITLIN 3 l
selo ZABOR 17 3 2
selo ZABOR 4 l
selo G. ZABOR lO 2
selo MILOTINA 9 6 l
selo STRGANICA 23 6 3
selo STRGANICA 3 3
selo STRGANICA 14 5
selo D. MAZLINA 14 2
selo CAPE 124 5 l
Privredna i konfesionalna struktura ... 145
Neoenjeni
Musti- Musti- Haj-
mani ni mani ni mani
selo G. STANJEVE 6
selo KOLUN 36 2 6
selo KRUEVO 3
selo PODBREE 4 l
selo KREMNA lO 4
selo KREMNA lO 7 6
selo l l
selo DRENOVA POUA 3 4 l
selo DRENOVA POUA 2
selo G. STANEVA 3
selo 7 1-
selo D. KRAVICA 3 l
selo SOKOL 4
selo VRSICA 5
selo D. MAZLINA 6 2 l
selo G. STANEVA 7
selo G. STANEVA 6
selo 6 4
selo LUKOVA 15 2 2
selo SREDNJA MILOTINA 4 4
selo PETAK 5 5
selo LUKOVA 2 3
selo LUKOVA 13 9 l
selo DIVANE 44 l 2
selo UNITE 2
selo SRBOTINA 7 3
selo ll 2
selo 3
selo ZAGOTICE lO 3 l
selo BORIICA lO 6
selo D. MILOTINA 5 l
selo SRBICA 5
selo OSIP 27 19 24
Hadi Hamze u 7
146 Ahmed S.
Neoenjeni
Musli- Musti- Haj-
mani ni mani ni mani
selo ZADUB lO l
selo LACA 22 5 3
selo GORNJE 12 3 2
selo KOVINJAK 4 3
selo POn"KOLUN 17 2 4
selo 12
selo ZASELITE l
selo SOKOLICA l
selo G. IUEVA 3
selo l
selo OKOLAC 3 2
selo SPILE l
selo MAZLINE 2
selo 47
15 . 4
selo PROSIMUE 3 l
selo PROSIMUE lO 2
selo G. 12
selo D. ll 3
selo RATAJ 9 2 6
selo JASENOVA 19 6 2
BIOVAC 4
Hasan bega SREDNJI ZABOR l
selo TLIPCE l l
selo STRGANICA 2 l
NAJf/JA DUBTJCA pripada
selo 36 2 29
selo MALA STRGANICA 2 4
selo ll l 3
selo G. VRBA 3
selo D. VRBA 2 l
selo 4 2
selo GORNJA NERASKA 3 2 2
selo DUBAC 6 44 l
Privredna i konfesionalna struktura stanovnitva ... 147
Neoenjeni
Musti- Musti- Haj-
mani ni mani ni mani
selo G. GRIVNE 10 8 2
selo ZAGOZDJE 6 l
selo DOLOVJA GLA VA 6 3 l
selo LOZNIK 8 4 l
selo LOZNIK l 3
selo D. NERASKA 5 2 2
selo D. LUNICA ll 2 2
selo D. OSOJA 3
selo VITOGRAB 8 l
selo l l
selo BELOVINE 7 l
selo VRANJE 6 6 l
selo ZARUBOVINA 17 7
selo ZAVRAZ 4 l
selo RADOIUA 3 2 l l
selo 3 l l
selo ZLATAR 17 3 2
selo RADOVINE 7 l 3
selo RADOVINE MALE l
selo GORNJA ORNA 14
selo DOLNI CRNAR 2 l
selo SLATINA l
selo BOGDANOVINA 5 l
selo ZAGRADE ll 9 l
selo OBARE 12 10
selo GOJNA 4 3
selo 6 2 l
selo GORNJA OSOJA 5 l l
selo GOJNA l l
selo l
selo l
selo GOJNA 5 5 l l
selo 5 2 l
selo METERA 3
#
Privredna i konfesionalna struktura stanovnitva ... 149
Neoenjeni
M usli- Musli- Haj-
mani ni mani ni mani
selo TENICA 3 l
selo MALA TENICA 2
selo DOLNJA UUBUA 13 4 l
selo RATANICA 51 16 2
selo DONJI BAHORI 9 l
selo DOLNJI BAHORI 5 l
selo GORNJI BAHORI 7
selo DONJI BAHORI l l
selo PETROVICA ll 5 3
selo BEZMIUE 18 10 1
selo KLUVAC 4
selo PODINE 9 4
selo SVRDANJ 20 2
selo GORNJA 11
selo MORINAC 6 l
selo MORINAC 10
selo MORINAC 1 1
selo MORINAC 9 l
selo MORINAC 6 3
selo MORINAC 2
selo GORNJI MORA VAC 6
selo GORNJI MORA VAC 2
selo DONJI MORA V AC 2
selo DOLNJA SVINJCA 19 5
selo SVINJICA 5 5 2
selo LIPA 3
selo LIPA 2
selo LIPA 4 2
selo STRNITA ll 1
selo BROD 12
vinogradi selo BROD 7
selo ZAVR 35 ll 3
mahala 13 3 1
selo DOLINA 5
150 Ahmed S.
Neoenjeni
Musti- Musti- Haj-
mani ni mani ni mani
selo BUKOVICA 4
selo VIDUHOVO 3 2
selo VIDUHOVO 3
selo VIDUHOVO 4 l
selo POTRKUA lO 4 l
selo KALAC 8 l
selo KUTI l
selo SLATINA 13 5
varo RISAN 18
selo GOMUONICA 31 2
selo GORNJA BRANE ll
selo GORNJI BRANI 2
selo KRABORI l
selo KRABORI 2
selo KRABORI l 2
selo STRGAR lO l
selo GORNJA HRELJINA 8 3
selo DOLNJA BRALJINA 16 3
selo BUNJE lO
selo G. SVINJICA 20 l
selo D. BRANI ll 2
selo GORA ll 2 2
mahala IV ANOVA 7 6
mahala 14 l
mahala 3
mahala 2
mahala GORI od mahale 13
mahala 8
mahala BILOVODE 8 l
selo GORI mahala 5
mahala 5 3 l
selo 14 9 l
selo BUKOVICA lO l
selo SEDCA 3 l 2
Privredna i konfesionalna struktura stanovnitva ... 151
Neoenjeni
Musli- Musli- Haj-
mani ni mani ni mani
selo LUINJE 1
selo D. BRANI 1
selo STOLAC 1
selo KRABORI 1 1
NAHIJA ZAGORJE pripada
selo ODRICA 47 8
selo 2
selo KALINOVIK 19 5 2
selo DOLNJA HOTOVJA 15
selo GORNJA HOTOVJA 6
selo 5 4 2
selo HLAHOL 19 6 2
selo OTRA LOKVA 24 5 3
DERVIA MEHMEDOVA 3
selo ZAVR 7 3
selo ZAVR 2
selo OSOJA 3
selo TUILA 22 14 1
selo GRADILJINE 17 4 1
selo GRADITE 11
selo GRADILJINE 17 4 1
selo GRADITE 11
selo DOLNJA TRNA VICA 34 15 2
selo GORNJA TRNA VICA 2 1
selo 8 1
selo DOLJANI OSOJE 1
selo DOLJANI 6
selo OGNJAN! 3 1
selo 2
selo MALI DOLJANI 35 2
selo DOLJANI 8 1
selo LOKVA 16 1 1 1
152 Ahmed S.
Neoenjeni
Musli- M usli- Haj-
mani ni mani ni mani
selo 4
selo 9 3 l
selo KALIN 18 6
selo ENIK 34 l 5 l
selo ZGOD 12 3
selo MOKRA 9 2
selo SREDNJA ULOG l
selo SVINJICA 15 13 2
selo BRDA 6
selo 2
selo STRANE 10 3 l
selo
selo SLATNICA 18
selo LUKA 12
selo DOLNJA ROMAN 10 2
selo KUTINA 6
selo GORNJA ULOG 10
selo BORJE 5 5
selo MEDENIK 6 2
selo
mahala LUKA 23 9 7
mahala LUKA 33 lO
mahala 17 20
mahala P 30 lO
mahala PRIDVORICA 32 l 5 l
mahala IGRE 30 l 7
mahala LUKA
l
selo 9 3 2
ISHAKA l 2
selo 7 l 2
selo REPCA GORNJA 44 24
selo REPCA 33 7
selo DOLNJA REPCA 3 2
selo DOLNJA REPCA lO 5 4
Privredna i konfesionalna struktura stanovnitva ... 153
Neoenjeni
Musli- M usli- Haj-
mani ni mani ni mani
selo OSIUE ll 3 2
selo 13 4 3
selo SOPOT 20 l
selo BAHOR 7
selo UUTA 54 5 2
selo KUTA 15 l l
selo MIHOVINE 12 6 2
selo GORNJI ULOG 12
selo JEEBRASNA 17 l 5
selo POV AJ DOL 2
selo lO l 2
selo DOLNJA ULOG ll
selo MOTOVUE 2
selo HRVUN 12 4
selo DOUANI 49 3 l
selo KOZJA OTOP A 16 3
selo OCRKOVJE 7 3
selo VRANI 33 3 l
selo MALI VRANI 4 l
selo STRANE 24 l
selo 7 l
selo JELACA 27
selo 19 4 2
selo OBRADOVA LUKA l
selo OBRADOVA LUKA 2
selo 38 7
selo 2
selo TOMIUE 22 7
selo GORNJE 21 3
selo 5 6 l
selo DOUNJE 8 l
selo 3
selo GORNJE UUBIKI 4 2
selo l l 2
154 Ahmed S.
Neoenjeni
M usli- Musli- Haj-
mani ni mani ni mani
selo 8 l
selo RAJAC 15 3
selo TUHOVICI l
selo MEDENIK 5
selo lO
selo LUKA 6 l
selo ZAVR 3
selo GORNJA ROMAN 7 l
selo 3
selo VITU 7 l l
selo VITU 2
kasaba ULOG
mahala damije MEHMED BEGA20
mahala IBRAHIM HODE 26
mahala Pirije sina Mustafina 17
mahala mesdida 19
NAHIJA GORADE
kasaba GORADE
demat muslimana 43
mahala 13 21 ll l
vinogradi mahale
selo RUDEVO 9 l
CRKVA SVETI 3
selo SOPOTNICA 13 l
selo DEEVO 12 l
selo GORNJA BRDA 12 5
selo VRAGOLO 14 4
selo HLAPINE 48 13 l
selo HRUPUUICA 14 2
selo DOLNJI UNIK 4 7 l
selo GORNA UNIK 4 l
Privredna i konfesionalna struktura stanovnitva ... 155
Neoenjeni
Musli- M usli- Haj- ci
mani ni mani ni mani
selo DUGA VLASIN 8
selo DUGA VLASIN l
selo 14 2
selo DOLNJA ll 8
selo DOLNJA KOARA 5 l l
selo GORNJA KOARA 3
selo KOARE 2
selo DOLNJA BRDA 2
selo GORNJA ZASELAK 3 2
selo DOLNJA ZASELAK 2
selo ZASELAK 3
selo ZAVR 5 3
selo REI 4 l
vinogradi sela REI
selo VOJTINA 8 4
selo POTOK lO l 2
selo G. POTOK 6 l
selo KOSIL POTOK 4 l
selo KOSIL POTOK 2
selo KOSIL POTOK 3
selo MILJA 7
selo MILJA l
selo DOLNJE lO 2 2
selo GORNJE 6
selo DOLNJE KLAK 13 l
selo DOLNJA ICKA 2 l 2
selo GORNJA ICKA 8 4
selo Mll-IALO POLJE 13 2
selo OILJE 6 3 2
selo 5 l
selo 7 4
selo D. TRENICA 2 4
selo S. BRDA 19 l
selo STROINE 14 2
156 Ahmed S.
Neoenjeni
Musli- Musli- Haj-
mani ni mani ni mani
selo KONBABA 4
selo GORNA KONBABA 8
selo ZAVR 3 1
selo VINICKA 2
selo 2 2 9
selo
NABIJA PR/BUD pripada
selo D. 13 1
selo D. POCRNJA 22 3 2
selo S. POCRNJA 2
selo BORAJNA 4 2
selo BORAJNA 13 4
selo VRANJAK 7 2
selo G. BATEVO 2
selo G. BATEVO 4 2
selo G. BATEVA 2
selo 9 3 1
selo 2 1
selo DONJA OSOJA 4
selo DOLNJA KAMEN 8 1
selo GORNJA KLAK 4 1
selo TREBOSILJ 15
selo KOLIBKA 11 1
selo JATINA 8 1 1
selo VRANPOTOK 11 8 3
selo DOLNJA BATEVA 7 3 1
selo DOLNJA BATEVA 2 1
selo DOLNJA BATEVA 2
selo SREDNJA BATEVA 13 7 3
selo DOVRINA 9 3
selo BUDAJE 2 1
selo
6 2
Privredna i konfesionalna struktura stanovnitva ... 157
Neoenjeni
Musli- M usli- Haj-
mani ni mani ni mani
selo HMELJNICA 5 l
selo HMELJNICA 3 2
selo HMELJNICA 7 6 l
selo PODKALAC 5 l
selo KA VOTICA 17 3 12
vinogradi KAVOTICA
selo LESKOVICA 4
selo LESKOVICA l
selo MILEEVA 5 l
selo GORNJA BLIZNA 34 ll l
selo BLIZNA 6 l 2
selo PRIGOVITE 24 3
selo GORNJA 17 2 2
selo CRNOBALJ 5 2 l
selo REPITE 4 2
selo REPITE 2
selo GORNJA KANINA 3 l 4
selo ZAKALJINE 15 l 3 l
selo ZAKLANJE 5 2
selo ZAKLANJE 3
elo GORNJA NERASKA 2
selo GORNJA NERASKA l
selo DONJA GLUINA 4
selo GORNJA GLUINA 3 3 l
selo GORNJA 21 3 2
selo GORNJA BATEVA 4 l lO 4
BADARA VUKAINOVA 3
selo TREBEEVA 25 2
selo SELCE 13 15 3 6
vinogradi SELCE
selo UELJ 18 l 2
selo 13
selo GORNJA BEZUJNA lO l
selo SLATINA 10 l 5
158 Ahmed S.
Neoenjeni
Musli- Musli- Haj-
mani ni mani ni mani
selo G. i D. TULEDOL 8 3
selo BERUBAT 5 5
selo RASTOKA 13 2
selo GORNJA LUCA
mahala PRISOJE 20 1 2 2
mahala 24 1 1
mahala STOPLAIN DOL 7 1
mahala 10
mahala BIOSRA 13 1 1 1
selo GORNJI PRV ANJ 6 4 1
selo DOLNJI PRV ANJ 5 3 1
selo SREDNJA LESKA 1
selo 7 3 3 1
selo POPOV DOL 5 1
selo DOLNJA BLIZNA 4
selo 2 5
selo KOSOVRATE 3 2 2
selo KOSOVRATE 4 1
selo 6 1
selo TUHOVA 3 4
selo BOREVA 8 1
selo ZAVR 4
selo ZAVR 3
selo BALIN POTOK 23 2 2
selo DOLNJA 18 1 1
selo 5
selo GORNJA 8 3 6
selo GORNJA 3
selo MEUINE 11 8 3
selo DOLNJA BRVINA 23 8 9
selo 1
selo BORAJNA 14 12
selo CRNA NJIV A 1
selo 4
Ahmed S. 159
Neoenjeni
Musli- Musli- Haj-
mani ni mani ni mani
selo VRBA GORNJA 6 4 l
KAZA NEVESINJE- NAli/JA NEVESINJE
sami pazar SOPOT
mahala damije 85
mahala lO l l 6
selo
SELO IZOV DOL
mahala TABAJA 26
mahala KOMADINE 14 l l
mahala 13 2 l l
mahala RAKOVA NOGA ll
selo G. i D. POSTOUANI 22 l 12 l 2
selo GORNJA POSTOUAN 12 l 3 3 2
selo 27 4 2
selo ZALOJE 20 3 3
selo GRABOVICA 44 l 27 6
selo GORNJA HRAST 6 4 l
selo SREDNJA HRAST 4
selo DOLNJA MALA HRAST lO 4 2
selo IZOVDOL 20 8 l
selo LUKA VAC 17 3
selo BIDENJE 72 7 4
selo BEZDADJE 2
mezra KOKORINE 5
selo 14 8
selo BOJITA 10 l l
selo 3 5
selo 10
selo CRGOVA 18 7 l
selo DOLNJA KOLEKA 7
selo GORNJA KOLEKA 38 39 l
selo BIOGRAD 70 17 3
160 Ahmed S.
Neoenjeni
Musli- M usli- Haj-
mani ni mani ni mani
selo MALI BELIGRAD 3 2
selo ll 4 l 2
Hajrudina ceribae 3
selo SOPOT
selo MALA SLAT 15 4
. selo DOLNJA 24 13 2
selo GORNJA 9 1 3
selo GORNJA DRENA 10 2 1
selo DOLNJA DRENA 14 5 1
selo 21 3
selo PRESEKA 12 ll 2
selo GORNJA SLAT 36 5 3
selo SOPII.J 65 8 2
selo liJEV A 61 5 11
mahala UDRENJE 1 1
zemin Hadi Huseinov 1 2
selo UDRENJE 2
mezra GNOJNICA 1 1
selo 26 22
selo 11 1
selo UDRENJE
3
selo RABINA
1
NAlflJA KONAC POUE pripada NEVESINRJ
selo DRAMIEVA 16 4
selo 6 2
selo 2
selo D. ZABORAN 13 1
selo 6 3 1
selo LUKA 26 19 2
selo MALA LUKA 9 3
selo MALA LUKA 2 1
selo SEI.JAN 15 4 l
Privredna i konfesionalna struktura ... 161
Neoenjeni
M usli- M usli- Haj-
mani ni mani ni mani
selo IVNJE 11 1
mahala IVNJA DRUGA 4
selo VRANEINA 9 6
selo GRADAC 4
selo KRUEVUANI 31 15
selo 7 1 2
selo MALA LUKA 3 1
NAR/JA NERE1VA pripada NEVESJNJU
sama KASABA BELGRADIK
demat muslimana 49
mahala Hadi Abdije 26
mahala Sulejman bega 36
sami pazar NERE1V A-BELGRAD
mahala 6 2 2
selo ZASLIVJE 16 4
selo ZASLIVJE 3 1
selo ZASLIVJE 5 1
selo 3 2
selo KRATA 11 4
selo BILEEVNICA 6 2
selo 3 1
selo SEUANI 8
Ajasa hade 4 2
selo GORNJA ORAHOVICA 44 2 6 2
selo DONJA ORAHOVICA 16 8 1
selo DOLNJA ORAHOVICA 11 1
selo ORAHOVICA drugi naziv GRUNICA 3 1
selo PAPRATSKO 23 20
selo 17 10
selo DONJA JOANICA 8 3
selo JOANICA GORNJA 26 1
selo STARA GORA 1
162 Ahmed S.
Neoenjeni
M usli- M usli- Haj-
mani ni mani ni mani
selo STO LOG LA VCI
selo SELA
selo JOANICA
selo KRATINA
selo
selo GORNJI 8 2
selo OSTROAC 23 3 12
selo VRAPCI 20 9
selo ZA VRANJE 4 l
selo 14 17
selo VRCA 5 l l
selo NAGORI 10 l
selo 20 18
selo 8 5 l
selo 22 2 7
selo DONJE 19 3 l
selo GORNJI ZABORANI 6 7 2
selo DONJI 34 l 28 l
selo GORNJA 55 40
selo KUTI ll 4 2
selo D. BORKA 13 2
selo GORNJA BORKA ll 6 3
selo TURLJA 36 2 2 l 8
selo IDBAR 2
selo 13 8 l
selo KLJENICA 7 7 l
selo GOLUBCI 7
selo ll l
selo CRKVINE 3
selo 23 25
selo 4 l
selo BA VRNJE 6 2 2
selo PLANICA 2
selo 8 8
Privredna i konfesionalna struktura ... 163
Neoenjeni
Musti- Musti- Haj-
mani ni mani ni mani
selo RIBARI 14 l
selo PODKOM ll 3 l
selo UUBANICA 13 3
selo SEUANI lO
selo IDBAR 32 7
selo l
selo 17 4 l
selo PRECIPURA 15 7 l
selo RADEINA 6 4
selo JANJINA 8 5
selo MALA RADEINA 3 l
IG4Z4 BLAGAJ- NABIJA BLAGAJ
sami BLAGAJ 51
mahala Mesdida 20
mahala Mesdida kod Mehmeda 13
varo BLAGAJA sa 6 l ll 20 4
vinograd Blagaja sa Podgradem
sa Podgradem 2 l 12 2
vinogradi sa Podgradem
mahala sa Podgradem 5 ll 18 5
vinogradi sa Podgradem
mahala sa Podgradem l 3 2
vinogradi sa Podgradem
mahala sa Podgradem 3 lO 5 3
vinogradi sa Podgradem
selo 24 22 2
selo MATARA 5 l 2
selo DOLNJI ORAH 3
selo OKLADA 8 7 5
selo KOSOR 21 12
selo 3
selo 4 l
164 Ahmed S.
Neoenjeni
M usli- M usli- Haj-
mani ni mani ni mani
selo GORNJI HERCEGOV GAJ 9 8 9 13
vinogradi Gornji Hercegov Gaj
selo HERCEGA GAJ 13 14 8
vinogradi Hercegov Gaj
selo BARILA 14 4
selo BUNICA 10 l 2 4 2
selo BUNICA 3 l
selo KAMENA l l
selo ll l 6 3
selo DONJI 17 2
selo 17 l
selo GORNJE 13 7 3
selo 8 2 l
mahala 5 5
mahala 5 3 l
mezra STUBICA 13
mezra KOKORINA lO
selo MALORADINJE 2 l
selo RADINJE l l
selo KRTUE
2
selo KUKAL 30 14
vinograd Kukat
selo KUKAL 7
selo JASEN OV A ll ll
selo GNOJNICE 45 19 l
selo VELIKI 15 7 3
selo VRTCA 4 l l
selo ROTIMLJA 10 l 2
selo SRNETICA,STARKA,BUKOVICA 2
selo 2
selo PRAG 3
l
selo LJUBOSILJE 3
mezra RAVNICA 4
l
selo HODBINA
Ahmed S. 165
Neoenjeni
Musli- M usli- Haj-
mani ni mani ni mani
selo 2 5
selo GABELITE 1 1
selo VEUA 9
selo GABELA 12
sama GABELA 11
selo i 6
selo 3
selo 2
selo 4
selo 10
selo KAMENA 15 1 1
selo HODBINA 10 2
sama varo 12 1
vinogradi
NAHIJA DABAR pripada KAZI NEVESINJE
selo PREDOUE 60 1 28 6
selo BELOBRDA 10 2 2
selo 11 6 1
selo l
selo 30 l 4
zemin IZROVNICA 3 3
selo ZAGRAD 17 3
selo LAPA 18 9 2 l
selo WODLAK 9 2 2 l
selo DRAGUEVO 8 l l
selo SOZINE 11
selo PONIKVA 21 l
selo BARAN 7 3
selo JARA 7 5 1 l
vinograd SRAKI DOL l 2
selo GORNJA 26 1 6 l
selo DOLNJA 31 8 1
166 Ahmed S.
Neoenjeni
Musli- M usli- Haj-
mani ni mani ni mani
selo 4 6 l 4
selo VATNICA 7 9 ll 3
mahala SREDNJE 15 10 15 l
mahala 16 9 ll
selo KALAC ll 9 6
mahala KUKAL 13 2 10
selo DAIIJ
mahala BIIJAN 8 6 6 3
mahala PRISOJE 17 l 6
mahala KUTA 9 8 2
mahala OSOJA 19 5
selo GRADAC 13 9 l
selo PROSINE
mezra
mezra
mezra KRNJI DOL
selo HATIN vinograd
selo
selo vinograd
selo M. PONIKV A vinograd
selo PROSINE l
selo 1
selo HATILI 3
selo D. 2
mezra KLAKORINA 6
selo VRANKA 1
selo H. DOL 23
NAHIJA BOBAN I DRUGO
selo
selo GRBICA 4
selo RABTI 2
selo DRBANJ 6
Ahmed S.
167
Neoenjeni
Musti- Musti- Haj-
mani ni mani ni mani
selo KARA VICA l
selo 2
NAHIJA UUBINE pripada KAZI NEVESINJE
selo OSOJNA BARNOS lO l
selo U blizini sela OSOJNA BARNOS 2
selo DRUGI OSOJNA BARNOS l
selo PRISOJNA BARNOS 6
selo PREKOSELA 6
selo ABICA 10 5 8 l
NAHIJA VIDOKA
selo 5 l
selo 2 5
selo 18 9 l
vinogradi SRAKI DOL 13 12
vinogradi SRAKI DOL 7 7
selo 4 l l
mahala 3
selo mahala RADINJA 2
selo mahala RADINJA l l
selo mahala KUKA VAC 8 l 5 l
selo 14 4
selo MALI DLANAC 2
selo GORNJI MOSOR l
selo RASTA l
selo KOAR l
selo HV ALJINA 5
selo l
selo UVALA l
selo l
selo GORNJA MOSOR l
selo DOBRENICA l
168 Ahmed S.
Neoenjeni
Musli- Musli- Haj-
mani ni mani ni mani
selo DRETANJ l
KAZA NOVA U LIVI HERCEGOVINA
sama NOVA 42
sama NOVA 32
selo 4
selo BADINOGA 3
selo 19 l ll
selo KRAPIAN 4 l
selo 5
selo D. MILOTINA 3 2 2
selo D. MILOTINA 3 2 l
selo D. MILOTINA 4 7
NAHIJA TREBINJE pripada KAZI NOVA
selo 3 l 3
selo l 3
selo GLA VSKA 3
selo GLA VSKA
selo 2 6
selo 2 7
selo POLJICE 2 5
selo DIVINE 3 3
selo DIVINE l
selo GUMILJANI 2 6
selo GUMLJANI 4
selo HLAPNJA l 7 l
selo BILA 2
selo DRAGODOL 2
selo TVRDOI 6
selo sa LASTVOM 2 13 14 l
selo 18
selo TUHOVA 5
Privredna i konfesionalna struktura stanovnitva ... 169
Neoenjeni
M usli- M usli- Haj-
mani ni mani ni mani
selo SILONICA 3
selo 2
selo PRIDVORICA l
selo PRIDVORICA l 3
selo 4
selo 4
selo ZASAD 2 3
selo POPA 2 5
selo GOLA GLAVICA 4
selo GOLA GLAVICA 2
selo SILONICA 2
selo SILONICA 3
selo POPOVIlE 3
selo POPOVIlE 3
selo GORICA 3 l
selo GORICA 4
selo ZGONJEVA l 5
selo UEU 4
selo HRUPILA l
selo POUICA l
selo BRGOVA 3
selo l 2 l
selo l 8
selo HRUPILA l 5 l 3 l
selo HRUPILA 7 l
selo A l 4
selo STUBJE 7 l
selo BIOGRAD l
selo BIOGRAD 5
selo SOPONICA l
selo 6
selo l 22 l
selo ROBUANI 4
selo MRVIN 6
170 Ahmed S.
Neoenjeni
Musli- Musli- Haj-
mani ni mani ni mani
selo SKOZIGRM l 12
selo MAIKOE l 6 2
selo MAIKOE 3
selo HLAPINA 6
selo ZGONJEVO 3
selo l
selo GLA VSKA l
selo SILONICA l
selo 4
selo DRAIN DOL l 13 2
selo HRUPILA 9 l
selo HLAPINE ll
selo BOGOVINE 13 l
selo BILO POUE i OKOLIJE 2
selo l 7
selo GUMUANI 4
selo HRUPILA 7
selo l 8
selo BIJOGRAD 5
selo BOBOVIJE 3
selo SOPOTNICA l 4
selo PRIDVORICA l 4
selo ORAINE 6
selo BELGRAD 12 l
selo GOLA GLA VICA 4
selo 5 l
selo LOKVA 7
selo 8
selo ZGONJEVO 4 8 l
selo STIJBNICA 5 l
selo ORAJE 2
selo STIJBNICA 3
selo POPOVIJE 6
selo 227 /114; 88 12 1
Privredna i konfesionalna struktura stanovnitva ... 171
Neoenjeni
M usli- M usli- Haj-
mani ni mani ni mani
selo VLADSKA l ll
selo 9
selo MALE 2
selo KATINANJINA 6
KAZA CERNICA SAMA
sama 25
mahala damije
M. Ejnebega dedea 19
NAHIJA GACKO
sama kasaba CERNICA 6 59 l
selo STEPEN 6 7
selo STEPEN 5
selo D. TVRDANJ 4
selo G. TVRDANJ 3 l
selo 18 4
selo hajmani 5 2
selo ZAGRAD 5 l l
selo RIBICA 2
selo OSOJA 4 ll
selo DOLNA 12 3 3 3 l
selo 3 l
selo KUTNICA 10 3 2 l
selo GORNJE RAVNE 2
selo SLIVJE 12 2
selo drugo SLIVJE 2 l
selo G. i D. DOBROPOUE ll l 2
selo EMIHOVA 2 l
selo KUTNICA l l
selo 4 2
selo VRBA 4 9
selo POUICE l
172 Ahmed S.
Neoenjeni
Musti- Musti- Haj-
mani ni mani ni mani
selo KOKORINA 1
NAHIJA POPOVA
selo K01EZ 18 23 8 5 1
selo KIJEV DOL 9 5
selo CICILINE 7 4
selo 18 5 8 3
selo RAVNE 31 25
selo CVAUINE 28 16
selo MIUEN 5 8 1 8
selo JASENICA 4
selo ORAHOV DO 19 13 1
selo 6 5 1 7
selo 5 7
selo 2 20 1 25
selo GRMUANI 2 13 3 15
selo POUICA 3 19 20
selo DUI 4 2
selo POVRICA 7
selo ZAVALA 22 18
selo 9 10
selo 4
selo BRESNICA 4
selo VELIKA V AS 50 30 1
selo DUBUAN 25 23
selo VEUA 13 10
selo SEDLAR! 1 17 20
selo JASENICA 5
selo GOLUBINAC 4 8 1
selo GOLUBINAC 1 3
selo ORAJE 8 14
Privredna i konfesionalna struktura stanovnitva ... 173
Neoenjeni
M usli- Musli- Haj-
mani ni mani ni mani
KAZA MOSTAR
SAMA KASABA MOSTAR
mahala Haki Mehmed-bega 50
mahala Haki Huseina 36
mahala Nezir-age 22
mahala i spahija 36
mahala Hesuha dizdara 13
mahala Jahija hode 30
mahala 35
mahala Husein hode rahmetli 38
mahala Bajazid hode 21
mahala rahmetli Sinan-pae 24
mahala Jahja hodina 66
mahala Kamber-age 34
mahala ZAHUM 30
mahala Bajezid hode 26
mahala gospode Fatime Jahja-agine 52
mahala OPINE 9 4
mahala ZAHUM sa mah. 18 l l ll
selo OPINE
selo PODOUE 5 2
selo KOZICE
selo 17 10
selo VINA 15 7
selo ZALIK 18 5
selo LIAN 23 3 5
selo OBRAN 8 2 l
selo TAT 14 5 l
selo KUTA 7 l
selo 7 l l
selo EUUA 35 27
selo POTOK 16 13 3
174 Ahmed S.
Neoenjeni
Musli- Musli- Haj-
mani ni mani ni mani
selo DONJE ZOJIMUE 37 21 2
selo LISE ll 2
selo LIPOV AC 13 4 3
selo TATE 2
selo BOGODOL l
selo 5 3
selo VELIKI 44 l 28 8 l
selo 3 13 l
selo VITIJA 9
selo MAHALA ORLAC 5 2
selo ORLAC 9 6 l
selo ORLAC
2
selo GORNJI HRATANI 19 5 2
selo 7 l 5
selo KRIBAV A 12 2
selo KRIBAV A l
selo JASENJANI 20 5
selo 21 14 l l
selo HUM 13 13
selo 18 8 12 3 l
selo GRADAC 29 6 13 l
selo GRADAC l
selo PODGORANI 29 20 5
selo 10 4 2 5
selo DRAGUAN l
selo KNEPOUE 2 6 2 l
selo 13 14 7
selo 3 7 l
selo GORNJA RATIMUA 27 l
selo GORANCE 20 ll 8 4
selo 14 4 9 3
selo RAKITNALICA 5 l l
selo muselema l 12
selo l 4
Privredna i konfesionalna struktura stanovnitva ... 175
Neoenjeni
Musli- Musli- Haj-
mani ni mani ni mani
selo HRASNA SUTINA 16 l 3
mezra SMRDAN 2
selo STUDENCI 4 l
selo VITINA 3
selo KLOBUK 3
selo l
selo DOLNJA TUHALJINA l
selo 16 5 4
vinogradi
selo DRUGI l l
selo MALI l l 4
selo DONJI SUHODOL 17
vinogradi DONJI SUHODOL
selo GORNJI SUHODOL l
selo GORNJI POLOG 2 l
selo SUTINA l
selo 2 l
selo 4
selo DOBROSEL 2
selo 2
selo 2
selo UELJ l
selo GRADAC 2
selo l
selo SLUANJ l
selo KRUEVO 2
selo LJUBIE PRISOJE l
selo KNEZLUK l
selo BUHOVO 2
selo SLUANJ l
sami MOSTAR 18
selo KOZICE Mustafa-pae 5
Mustafa pae-Kozice 4
Mustafa pae-Kozice 7
176 Ahmed S.
Neoenjeni
Musli- M usli- Haj-
mani ni mani ni mani
Mustafa pae-Kozice 8
Mustafa pae-Kozice 7
Mustafa pae-Kozice 6
Mustafa pae-Kozice 7
Mustafa pae-Kozice 4
selo BOGODOL 3
selo 2
selo 3
selo 2
muselemi sela KOZICE
Mustafe-pae)
NABIJA IMOTSKI U KAZI (MOSTAR)
sama IMOTSKI l 3
mezra POPOVIJE 3 5
selo PRGUL 2
selo PODBILA l
selo ZVINDOL l
selo VINAC 7 2 l
selo GRABUUAN lO l
selo
4
selo KOZICE
4
selo
4
selo UUBIE sa SUTNOM l
selo 4
selo NEVESEL l
selo GODANOVA 6
selo GODANOVO l 15
selo 5 2
mezra SEUANICA 4
selo PROVREDOL
l
selo PODASTRANE 2 6 2 3
mezra PRERATIN LAZ
2
Privredna i konfesionalna struktura stanovnitva ... 177
Neoenjeni
Musti- Musli- Haj-
mani ni mani ni mani
selo GRASOVA 16 8
selo CRNOGOV AC i VIN AC 2
selo Poljica, Drenovac, Grude, Dutup 5
selo SLODNICA 2
selo LUJAK 3
selo GRABUUAN l
selo STUDENCI l
selo DRENOVCI l
vinogradi selo PODBILA l 4
selo GORICE 3
selo VRHDOL 4
selo KOZICE 3
selo 2
selo GORNJI SNOZfN 2
selo PODASTRANE l
selo 8
selo STUDENICA 2
selo VESELICA 2
selo STUDENCI l
selo l
selo DONJI SNOZIN l
KOLA 7
mezra 6
selo GORICA 3
Betije llijasova 2
selo VINAC 3
selo HUMUANI 3
selo BRZGUL l 27 2
NAR/JA UUBUKJ pripada KAZI MOSTAR
selo UUBUKI 30 12 15 l 7
selo GLINAC 4
selo l
178 Ahmed S.
Neoenjeni
Musli- Musli- Haj-
mani ni mani ni mani
selo LJUBUA 1
selo STUDENCI 7 1 l
selo VRBOVNIK 2 10
selo KRUEVO 9 2 3
selo 2 3
mezra DUSINA l 9
selo BLATNICA
Baraka 2 5
seio BREKAL 7 3
selo VRGORA 10 11 5
selo STUDENCI 2
selo VRBOVNIK 3
selo 1 2
selo HRASTOVA GLAVICA 1 1
selo RASTOK 1 2 2
selo 3
selo 2
selo PAPRATNICA 2
selo RADOBARA 2
selo TIHALJINA 2
selo ZA VRBICA 1 l
selo MOTANICA 1
selo GLIBAR l
selo VITINA 2
selo VITINA l 3
selo PAPRATNICA 1
dio DABRICE mezra 2
OSTROG 2
NABIJA DUVNO pripada KAZI MOSTAR
sama kasaba UP AN POTOK 54
selo MA 5 7
selo KONGOR i selo GRUPE 20 10
Privredna i konfesionalna struktura stanovnitva ... 179
Neoenjeni
Musli- Musli- Haj-
mani ni mani ni mani
selo RANE 5
. selo KON GORA i selo LIPE i MA 5 12 1
selo KONGORA i selo LIPE i MA 11 7
NAHIJA KUKAN! U KAZI TALUDA
sama kasaba TALUDA 79
mahala Ahmeda Ilijasa 40
demat TALUDE 6 50 1
selo ZASAVUA 4 1
selo SREDNJE POPOVINE 2
selo SLIVETAK 1
selo ILIJA NADINE 1
selo STRAHOVDOL 23 5
selo JAGODNI DOL 9 2
selo KRSTAC 6 2
selo PONIKVE 8 2
selo PETIBOR 11
selo DOLNJA RUDNICA 3 2
selo GORNJA RUDNICA 5 4'
selo KUKANJ 6 1 1
selo GORNJI GRADAC 28
selo OSTROIUE DOUNJE 4 4
selo DOLNJE OSTROIUE 2
selo GORNJE OSTROIUE 2
selo OSTROIUE GORNJE 18 1 4
selo PUEEVINE MALE 16 7 10 1
selo RESITE 12 4
selo BREKINJE 8 7 1
selo DONJI GRADAC 12 2
selo ZAOSTRA 31 4
mezra ORUKOVINA 4
selo KOLANICA 3 4
selo TIKOVA 9 8 3 2
180 Ahmed S.
Neoenjeni
Musli- Musli- Haj-
mani ni mani ni mani
selo GORNJE 2 16 l
DONJI DUBAC 7 ll
selo GORNJI HROMCI 8 l l
selo DONJI HROMCI 9 l 2
selo 3
selo 2 2
selo PRIDVORICA 4 l
selo 17 ll l
selo DONJA 2 8 2
selo OBORCI lO 2
selo OBRI l
selo SELACA i ZANJE 32 5 l
selo ZBUEVO 7 21 lO l
selo JABUKA 9 2
selo KLAKORINA lO l l
selo PRESOJE lO lO l
selo ZADUBUE 22 l 9
selo PLANICKA 3
selo PLANICKA 2
mezra PLANICKA 3
selo ROBUUE 5 4
selo GORNJA 3 3 l
selo DONJE 6 l
selo GORNJE 2
selo POSJED OLINA 9 2
selo RADEN DOL 12 3 2
selo lO 2
selo HAJLOVINA 7 3 l
selo GRIVA 5 16 3 2
selo VIDRE 21 4 8 l
selo IV ADOVINA 4 l
selo BOGOVO 25 2 l 2
selo SLUANJSKA l l
selo GLISNICA
Privredna i konfesionalna struktura stanovnitva ... 181
Neoenjeni
Musli- M usli- Haj-
mani ni mani ni mani
mahala GORNJA SELA 25
mahala DOLNJA SELA 9 9
mahala PRESOJA ll l
mahala PRIDVRBICA 16 7 2
selo KLANCI 14
selo POPOVA 13 l 9 2
selo GORNJA 9 10 2
selo GORNJA I DOLNJA ORLJA 24 15 2
selo CRNA BRDA 9 2
selo DONJA RUDNICA lO 3 3
selo SEDLAR! 8 18 l
selo STRICA 5 4
selo ll 9
selo ZAVR 25 4 5 2
selo 23 4
selo GORNJE UZANJE 18 5 l
selo GORNJI TEPCI 2 8
selo KNEEVA NJIVA l
selo KNEEVA NJIVA II l
selo KLISOVINA l
selo SELITE 6 2 l
selo DONJI KOTORAC 14
selo GORNJI KOTORAC 3 l 3
selo KRUEVO 5
selo KRUEVO MALO l
selo KRUOL 3
selo LUKAR POTOK 3
selo LUKAR POTOK II 2
selo DONJA P 5
selo GORNJA P
selo DONJE UZANJE 5 l
selo DONJE UZANJE 4
mezra DOBRODOL 3 l
selo PLJEEVINA 15 5
182 Ahmed S.
Neoenjeni
Musli- M usli- Haj-
mani ni mani ni mani
selo 24 3 5 l
selo DOBRA POLJA 2
selo ZAJELJE 5
selo PRAPRAT 5
selo KOMIN 2 3
selo DONJE RADOVINE 5 2 l
selo BZENICA 13 4 9 l 4
selo DONJI UMANI 9 l 2 l
selo DONJI UMANI 2 2
selo SPRATINE l 2
selo SPRATINE l
selo GORNJA BRVENICA 30 8 3
selo DOLNJA BRVENICA 28 24 5
selo GORNJE OBRI l 8
selo UNITE l
selo GORNJA GORA 8
selo PETINE 25
selo TRPINE 5 15 3
selo DRUEN 4 3 l
selo DUICE 4 l l
selo 9 3
selo
(mahala) DONJA SELA 21 25
mahala SREDNJA SELA 4 6 14 5
mahala GORNJA SELA 4 5 5
KASABA
mahala damije Sinan-bega 33
mahala damije pokojnog
Mehmed-bega 38
mahala mesdida Hadi Velije 26
mahala 28
mahala muslimana .... 9 7
samo 29
selo 2 6 l
Privredna i konfesionalna struktura stanovnitva 000 183
Neoenjeni
Musli- M usli- Haj-
mani ni mani ni mani
selo KRAVA 15 29 12 1
selo RUEVINA 22 1
selo 5 l
selo BABINA BRDA 7 7
selo TAKORINA 11 3 l
selo 17 4
selo VITINA 16 lO
selo HMEUAK 7
selo 5 l
selo LEHOVA BRDA l
selo VRBA 6 4
Murata sina Jusufova 5
selo UNINA 2 6
selo 26
selo ZUKVA 17
selo LESKOVAC POUE 17
selo SLATINA 7
selo PRIDVORICA l 1
selo BORISNIK 4 4
selo TORI 3 3 1
selo DOBRI DOL 6 1 l
selo 3
selo STITARICA lO 3 l
selo GODEINA 1 15
selo 15 13
selo ZABRDINE 9 7 l
selo GUNOVITE 10 6
NAHIJA pripada KAZI PRIJEPOUE
selo REDOJEVINA 3 l
selo OBRI 10
selo DUGA 11 l
selo DUGA druga 8 l 2
184 Ahmed S.
Neoenjeni
Musli- Musli- Haj-
mani ni mani ni mani
selo GORA 6
selo BOROVA 2
selo GORNJA 227 (240 8 l 5
selo GORNJE PRVITE 13
selo CRNICA 8 6
selo ll 3
selo DONJI DRIN 3 l
selo DONJA DOBRA 7 4
selo ZASTENJE 3 2
selo ZASTENJE DONJE 2 6 2 2
selo 3 2
selo druga 2
selo ROCI
selo GORNJA DOBRA 2 3 l
selo DONJA IROKA 8 4 2
selo GORNJA IROKA 2 3
selo GORNJE LIPE 3 2
selo DONJE LIPE 9
selo PODI ll 6
selo 5 4
selo 6 l
selo DONJE UNITE ll 3
selo GORNJE UNITE 12 4
selo SORIN 32 2 2
selo G. i D. BRNAR 4 3 l
selo BORIN l 3 2
NABIJA M/LEEVA
Demat muslimana u blizini
Mileeva
mahala damije
hadi Mahmud 45
Privredna i konfesionalna struktura stanovnitva ... 185
Neoenjeni
M usli- M usli- Haj-
mani ni mani ni mani
NAHIJA M/LEEVA pripada KAZI PR/lEPO UE
sami pazar PRIJEPOUE l 13 2
mahala VRBAK 5
mahala Radeina Radosava 6
mahala Radivoja popa 5 3
mahala Milke sina Radiina 10 l
mahala Badareva 7 l
Mahala Ivana ivkova 3
mahala Radeinova 3 l
mahala l l 4 l
selo HRASNA 3 l 3
selo RATAJSKA l 8
selo OZUJE 20
selo OZNIJE l
selo 13
selo SVETI GORA 3 2
selo KRUAVA 4 l
selo 4
selo REKA l 2 l
selo RUTI 2
selo REKA drugo l l
selo GORNJA VINICKA 2 18 2
selo VRANICA 3
selo DUMUANI 2
selo DOBROVODICA 3 5 l l
selo DIVJAK 2
selo MIJOSKA 5 2
selo MIJOSKA 2
selo MIJOSKA 4
selo l
selo KREEVINA 3 6
selo ll l lO 3
186 Ahmed S.
Neoenjeni
M usli- M usli- Haj-
mani ni mani ni mani
selo STARO 4
selo ITINE 2 5 l
selo l 3
selo SVEDOBRA l l
selo SVEDOBRA 4 21 13 l
selo lO l 2 l
selo KOSATNICA 8 15 l 4
selo KOSATNICA 3 l l
selo DONJA l 4 3 l
selo KARINE 2 15 7 2
selo KARINE l 4
selo OBORCI 6
selo BELOBABA 3 2
selo KREVINA 7 l
selo 1VRDKO 2
selo P APRATITE 7
selo UNIJE 2 4
selo CRNO OVNOVITE 2 l
selo DOBROSELCE 3
selo MILEDRA l 4
selo 3
selo 2 l 4
selo MILEEV DOL l 29
Privredna i konfesionalna struktura stanovnitva ... 187
Tabela II
Neoenjeni
M usli- M usli- Haj ma Uku-
mani ni mani ni ni ci
EDO
NAHUASOKOL 2490 81 391 4 31 264 3261
NAHUA BIS1RICA 947 10 194 4 133 1288
NAHIJA DUBTICA 357 26 163 l 39 586
NAHUA OSANICA 716 149 20 49 934
NAHUA ZAGORJE 1409 17 284 7 63 1780
NAHUA GORADE 414 34 65 ll 3 30 557
NAHUA PRIBUD 744 12 176 l lO 109 1052
NAHUA NEVESINJE 912 13 236 8 l 70 1240
NAHIJA KONAC POLJE 164 l 60 6 231
N AHIJA NERETVA 859 22 296 l 46 1224
NAHUA BLAGAJ 489 16 179 134 74 892
NAHIJA DABAR 397 91 161 lO 2 19 680
NAHIJA BOBAN I DRUGO l 16 17
NABIJA LJUBINJE 33 8 8 l 50
NAHIJA VIDOKA 80 38 19 l l 3 142
KAZA NOVA U LIVI HERC. 41 91 14 3 149
NAHIJA 1REBINJE 44 462 l 17 2 21 547
KAZA CERNICA TVRD. KLJ. 44 44
NAHIJA GACKO 102 109 17 10 7 245
N AHIJA POPOV A 64 377 22 274 l 3 741
KAZA MOSTAR,
KASABA MOSTAR ll73 95 278 13 116 60 1735
NAHIJA IMOTSKI 35 87 ll 3 84 12 232
NAHUA LJUBUKI 74 56 28 l 14 32 205
NAHIJA DUVNO 93 41 l 135
NAHIJA KUKANJ 1367 489 323 56 14 90 2339
NAHIJA 187 40 48 4 3 14 296
NAHIJA MILEEVA 149 270 ll 48 l 22 501
UKUPNO 13385 2502 3134 464 448 ll70 2ll03
188
Ahmed S.
Tabela III
Neoenjeni
Musli- Musli- Haj-
mani ni mani ni mani
NAHIJASOKOL 76,35 2,48 11,99 0,12 0,95 8,09
NAHIJA BISTRICA 73,52 0,77 15,06 0,31 10,32
NAHIJA DUBTICA 60,92 4,43 27,81 0,17 6,65
NAHIJA OSANICA 76,65
-
15,95 2,14 5,24
NAHIJA ZAGORJE 79,15 0,95 15,95 0,39 3,53
NAHIJA GORADE 74,32 6,10 11,66 1,97 0,53 5,37
NAHIJA PRIBUD 70,72 1,14 16,73 0,09 0,9 10,36
NAHIJA NEVESINJE 73,54 1,04 19,03 0,64 0,08 5,64
NAHIJA KONAC POUE 70,99 0,43 25,97 2,59
NAHIJA NERETVA 70,17 1,79 24,18 0,08 3,75
NAHIJA BLAGAJ 54,82 1,79 20,06
-
15,02 8,29
NAHIJA DABAR 58,38 13,38 23,67 1,47 0,29 2,79
NABIJA BOBAN I DRUGO 5,88 94,11
NAHIJA UUBINJE 66,00 16,00 16,00 2,00
NAHIJA VIDOKA 56,33 26,76 13,38 0,70 0,76 2,11
KAZA NOVA U LIVI HERCEG. 27,51 61,07 9,39 2,01
NAHIJA TREBINJE 8,04 84,46 0,18 3,10 0,36 3,83
KAZA CERNICA 100,00
NAHIJA GACKO 41,63 44,49 6,94 4,08 2,85
N AHIJA POPOV A 8,63 50,81 2,96 36,97 0,13 0,39
KASABA MOSTAR KAZA
MOSTAR 67,60 5,47 16,02 0,74 6,68 3,45
NAHUA IMOTSKI 15,08 37,5 4,74 1,29 36,20 5,17
NAHIJA UUBUKI 36,09 27,31 13,65 0,48 6,82 15,60
NAHIJA DUVNO 68,88 30,37 0,74
NAHIJA KUKANJ 58,44 20,90 13,80 2,39 0,59 3,84
NAHIJA 63,17 13,51 16,21 1,35 1,01 4,72
N AHIJA MILEEV A 29,74 53,89 2,19 9,58 0,19 4,39
UKUPNO 63,42 11,85 14,85 2,19 2,12 5,54
Privredna i konfesionalna struktura stanovnitva ...
PRIVREDNA I KONFESIONALNA STRUKTIJRA STANOVNITVA
U HERCEGOVINI KRAJEM XVI
Rezime
189
Medu pitanja istorije naroda Bosne i Hercegovine pod
Osmanlijama spadaju pitanja privredne i konfesionalne strukture stanovni-
tva, odnosno strukture stanovnitva u cjelini. Ta pitanja nisu do danas pro-
na Razlozi za to su pomanjkanje ar-
hivskih izvora i da se tim pitanjima pristupalo ablonizirano, a
sto i jednostrano, pri tome, kad se privredne strukture, uglavnom su is-
ticane dvije komponente, muslimanska i tj. da su svi muslimani
bili povlateni, a svi Mi smo te dvije komponente pos-
matrali na prostoru biveg sandaka, a na osnovu jednog au-
arhivskog izvora, odnosno opirnog popisa ratara Hercegovine iz
1585. godine. Osnovno to taj popis prua jest jasno klasna
struktura osmanskog drutva u kojoj su i muslimani i nemuslimani iz proiz-
vodne strukture eksploatirani. Drugo to pokazuje taj izvor jest da je stanov-
nitvo u Hercegovini krajem XVI bilo uglavnom muslimansko i to u
procentu od oko 85%. U isto vrjeme vidi se da su se u to vrijeme bili zavrili
svi drutveno-ekonomski procesi koji su za osmanski
sistem u naim zemljama. lako je da se drutvo u osman-
skom sistemu dijelilo na klasu, kao i raju, kao
klasu, mi smo se vie oslanjali na one podjele koje se zasnivaju na karakteru
i djelatnosti ukupnog stanovnitva u Osmanskom Carstvu. Os-
novnu privrednu djelatnost u tom sistemu agrama i proizvod-
nja, te zanatska i djelatnost u gradu. Na osnovu toga proizvodno
stanovnitvo po svojoj strukturi je ratarsko, (vlako), zanatlijsko i
Sve neproizvodno stanovnitvo karakterizira se kao
irenje islama u Bosni i Hercegovini predstavlja jedno od
nijih pitanja cjelokupne istorije naroda Bosne i Hercegovine. To pitanje do-
sad nije definitivno razrijeeno, pa se ovdje jedan pokuaj da se do
to priblinije istine o tom pitanju. su shvatanja i pristupi tome pi-
tanju. Mi smo ih u radu naveli, a ovdje donosimo koji
su uticali na irenje islama u Bosni i Hercegovini:
- loa crkvena organizacija, odnosno nepostojanje jedinstvene crkvene or-
ganizacije
- vjekovno postojanje tri konfesije, to je religijsku svijest razvod-
njavalo, gotovo do ateizacije
- izmijenjeni uslovi u drutvenom i ekonomskom pogledu u odnosu na
srednjevjekovnu bosansku dravu, odnosno povoljniji uslovi ukupnog i-
vota pod novim
- vlasti novoga gospodara i gubljenje svake nade da se vlast
promijeniti
190 Ahmed S.
- prisila koja je vrena na bogumile od strane bosanskih vladara da prihvate
vjeru, njihovi progoni od strane istih, kao i progoni od strane
vladara srpske drave
- koncentracija bogumila ili kriptobogumila na velikom dijelu
kog sandaka koji su lako primali islam
- organizacija vlasti, vrbovanje feudalnog sloja u feudalnu klasu i
njegovo postepeno prelaenje u islam, koji za sobom prelaz na
islam i irokih masa
- irenje uticaja iz gradova i gradova za seoske
mase.
Ovaj izvor Jasno pokazuje da je osnovu muslimanskog stanovnitva
nilo autohtono stanovnitvo, a ne neke druge strukture.
ECONOMIC AND CONFESSIONAL STRUCIURE OF THE POPULATION
IN HERZEGOVINA AT THE END OF16tb CENTURY
Summary
The question of economic and confessional structure of the popula-
tion in Bosnia and Hercegovina, i. e. population structure on the whole un-
der the Ottoman rule is one of the most important questions of the history
of Bosnia and Herzegovina. This question has not been studied in the satis-
fying way for the following reasons: the shortage of the authentic luchiv
sources and the fact that these questions have been treated in stereotypic
and very often one-sided way, and concerning the economic structure there
were mainly emphasized two components - moslem and christian, i.e. all the
Moslems were privileged and all the Christians were subdued. We have ana-
lyzed these two components in the area of the former sanjak of Herzegovina,
on the basis of one authentic archiv source that is detailed register of the
farmers of Herzegovina dated in 1585. This register offers clearly defined
class structure of the Ottoman society in which productive structure, both
Moslems and Non-moslems were exploited. This register also shows that po-
pulation in Herzegovina at the end of 16tb century was mainly Moslem
(85% ). In the same time, it is obvious that all social and economic processes
which are characteristic of classical Ottoman system were already finished in
our countries in mentioned time. Although the division of Ottoman society
on military class as ruling class and reaya as subdued class is generally ac-
cepted we have relied upon those classifications based on production charac-
ter and the activity of all the population in Ottoman Empire. The main eco-
nomic activity in this system consists of agrarian and cattle-breading produc-
tion, and also handicraft and commercial activity in towns. According to eco-
nomic activity we have the following population stuctures: farmers, cattle-
Privredna i konfesionalna struktura stanovnitva ... 191
breeders, craftsmen, and merchants. All the unproductive population is cha-
racterized as military.
The spreading of Islam in Bosnia and Herzegovina represents one of
the most important questions of the history of the people of Bosnia and
Herzegovina. This question is not definitively solved as yet. So we are trying
to reach the true as close as possible. There are great differences in under-
standing of this question and also in approuches to it. We cited it in this
paper, and for this summary we shall present the most important factors that
influenced the spreading of Islam in Bosnia and Hercegovina.
- bad Church organization, i.e. non-existing of a united Church organiza-
tion
- centuries-old existing of three confesions, which diluted religious consci-
ence almost to the atheism
changed social and economic conditions in comparison with the medieval
Bosnian State, and better life conditions under the new conqueror
consolidation of the new authorities, and loosing any hope for the change
of the authorities
the pressure on Bogomils exerted by Bosnian rulers to except Catho-
licism, their persecutions by Bosnian as well as Serbian rulers
the concentration of the Bogomils or Criptobogomils in the great part of
sanjak of Herzegovina who easily accepted Islam
the organization of the power, the recruiting of the domestic feudal class
into the Ottoman feudal class and their gradual proselytism which indu-
ced proselytism among the masses
partly spreading of influences from the towns, and the attractiveness of
the towns for the rural masses.
This source clearly shows that the basic part of the Moslem popula-
tion consisted of domestic agrarian population, but not of the other struc-
tures.
LITERATURA
- Slavoljub Bonjak, Zemljopis i povjesnica Bosne, Zagreb, 1951.
-Vasa Poreklo muslimanskog plemstva u Bosni i
I, 1935.
- Vladimir Historija Bosne, I, Beograd, 1940.
- Nedim Islamizacija vlaha u Bosni i Hercegovini u XV i XVI vijeku.
Radovi ANUBIH, 1983.
- Nedim Napomene o islamizaciji u Bosni i Hercegovini u XV vijeku.
Godinjak ANU BiH, XII, 1974.
192 Ahmed S.
- Nedim O jednom aspektu korelacije islamizacije i
nja. Prilozi liS, XVII, 1981.
- Nedim Pogled na osmanski feudalizam. Godinjak ID, IV, 1952.
- Nedim Uticaj islama na tlo. Radio Sarajevo
program, 1975.
- Petar Prilog za istoriju i geografiju Bosne (Nestanak bogumila, Is-
lamizacije Bosne, Porijeklo Srba na sjeverozapadu Bosne). Sarajevo
1933.
- Vasa Gluac, Istina o bogomilima. Beograd, 1965.
- Hammer v. Purgstal (preveo Nerkez Istorija Osmanskog Carstva,
Zagreb, 1979.
- Adem O islamizaciji u Bosni u XV i XVI vijeku,
POF XVI-XVII, 1966-67, Sarajevo, 1970.
- Mehmed Islamizacija Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1940.
- Muhamed Porijeklo muslimana u Bosni i Hercegovini, Sarajevo,
Bosna, 1990.
- Halil Inalcik, Istorija osmanskog carstva. "Osmansko Carstvo" doba
1300-1600. (Prevela Milica Beograd, SKZ, kolo LXVII,
452, 1974.
- Hasan Kafi (preveo: Safvetbeg Nizam ul alem (Uredba
svijeta, Historijsko-pol. Rasprava), Sarajevo, GZM u BiH 1919.
- Kanuni i kanunname, Monumenta Turcica, knj. I, Orijentalni institut, Sara-
jevo, 1957.
- Hamdija Odakle su i ta su bili mus-
limani. "Danica" kalendar za 1916. godinu, Zagreb, 1915.
- Vasa Istorija bune. Budimpeta, 1880.
- Vasa Bogomili. Crkva bosanska i krstjani. Zadar 1867.
-Franjo Bogomili i Patareni. Beograd, 1931..
- Vladislav Kudugeri. Prilozi za knjievnost, IV, 1926.
- Vladislav irenje islama u Bosni i Hercegovini, Kalendar Gajret za
1940. godinu.
- Aleksandar Solovjev, Nestanak bogomilstva i islamizacija Bosne. Godinjak
ID BiH, godina I, Sarajevo, 1949.
- Aleksandar Solovjev, Vjersko bosanske crkve. Rad Jugoslovenske
Akademije, 270, 1948. godine.
-Jaroslav idak, Crkva bosanska, Zagreb, 1941.
- Osman/i tarihi. C. II, TIK, Ankara, 1972.
HATIDA
(Sarajevo)
VISOKO U SASTAVU OSMANSKOG CARSTVA- XV i XVI

Grad Visoko, smjeten u dolini rijeke Bosne, na vanih pu-
tova koji spajaju jadransko sa Podunavljem i dalje sa zapadnom Ev-
ropom, nekada je predstavljao ekonomsko, upravno i kulturno upo-
rite civilizacija koje su se smjenjivale u njegovom mnogovjekovnom traja-
nju.
Kao grad u srednjovjekovnoj Bosni, u izvorima se javlja od 1355. godi-
ne, da bi vremenom postao glavni trg za razmjenu plemenitih metala iz rud-
nika u njegovoj blizini: Fojnice, Ostrunice, Kreeva, Dusine, Varea i dru-
gih. U ispod utvrdenog grada Visokog - u Podvisokom
su razvili i osnovali svoju koloniju radije nego u susjed-
nim rudarskim naseljima, koja zbog skromnog urbaniteta nisu bila
za boravak. Visoko je sa svojom okolinom imalo upravnog centra. Na
Visokog, u dananjem selu Stjepan II je podigao
crkvu sv. Nikole u kojoj su bile smjetene grobnice bosanskih vladara
1
U
selu je sa natpisom koja je pripadala Kulinovoj
crkvi
2

Tokom prve tri decenije 15. Visoko je izraslo u priv-
redni centar, zbog je bilo promovirana u sredite i bilo stalna
ili povremena rezidencija bosanskih vladara.
URBANI RAZVOJ
Uspostavom turske vlasti prekinut je njegovog dotadanjeg raz-
vitka, jer Turci su sa sobom donijeli novi tip grada, i po postanku, i
po karakteru i po svojoj ulozi.
Za razliku od ew:opskog grada, grad u turskom drutvu ne nastaje sa-
mo spontanim razvojem proizvodnih i klasnih suprotnosti, i svjesno, ak-
nosilaca vlasti i cijele klase. Ta aktivnost ostvarivana je
putem vakufa koji su predstavljali bazu urbanog razvitka islamsko-orijental-
nog grada. U turskom dravnom aparatu nisu postojali namjenski budeti za
rjeavanje komunalnih, kulturno-prosvjetnih, socijalnih i drugih potreba od-
redenog drutvenog medija. Glavninu svojih finansijskih snaga drava je us-
l Gradska naselja srednjovjekovne bosanske drave, Sarajevo, 1978, s. 35.
2 Isto.
194 Hatida
mjerila na vojsku i vojne potrebe, dok je brigu o kulturnim, socijalnim i dru-
gim potrebama drutva ostavljala privatnoj inicijativi. Tako su karitativnom
za koju inicijativa i podsticaj u islamskoj religiji, razni
drutveni slojevi turskog drutva inicirali putem svojih zadubina stvaranje
brojnih gradova na naem prostoru, kao i njihov dalji razvoj.
Na prostoru srednjovjekovnog grada Visoko u grad islamsko-
orijentalnog tipa i time se nastaviti njegov kontinuitet u okvirima novog
feudalnog sistema. U sastavu Osmanskog Carstva Visoko se nalazilo prije
definitivnog-pada srednjovjekovne bosanske drave.
3
Do 1462. godine bila je
organizirana upravno-teritorijalna oblast - nahija, je sredite
predstavljalo Visoko. Zbog ugarskih pozicija u i bano-
vini Turci su bili nesigurni, pa su u ustupke lokalnim snagama.
Na grada, kao i ranije, nalazio se knez u svojstvu lokalnog predstavnika
i posrednika izmedu gradskog stanovnitva i turske vlasti. Knez Visokog,
Matija, fripadao je sloju spahija i zbog toga uivao neke zemljine
posjede. Visoko, u prvoj fazi razvitka pod turskom nastavlja da ivi
svoj raniji ivot, gotovo netaknut u privrednom i drutvenom pogledu.
Historijsku ulogu u formiranju Visokog kao grada islamsko-orijental-
nog tipa odigrao je bosanski namjesnik Ajas-paa. Kao svoju zadubinu dao
je u Visokom kompleks objekata koji su jezgro no-
voga grada. Dao je sagraditi u Visokom radnje, javno kupatilo i
most na rijeci Bosni.
5
Prihode od ovih objekata namijenio je za izdravanje
i odravanje damije i kole koju je podigao u Sarajevu.
6
U devetoj deceniji
15. st. dao je jo jednu zadubinu koja je sa stanovita urbaniteta Vi-
sokog i njegove transformacije u grad islamsko-orijentalnog tipa odigrala
ulogu. To je zavija koja je mogla biti izmedu 1485. i
1489. godine, kada je u izvoru evidentirano njeno postojanje.
7
Izvor ne daje
podatke koji se odnose na njenu arhitekturu, ili pak namjenu, ali je poznato
3 Vidjeti: "Uloga vakufa u izgradnji i razvitku naih gradova", Kalendar Narodne uz-
danice za 1944. godinu, Sarajevo, 1943., s. 152-159; "O formiranju nekih gradskih
naselja u Bosni u XVI (uloga drave i vakufa)", Prilozi za orijentalnu filologiju (dalje
POF) br. XXV, Sarajevo, 1977, s. 133-169; Zamolo, Beograd kao orijentalna varo
pod Turcima, Beograd, 1977; ''Vakufi kao komunalne ustanove", Novi Behar,
god. XVI br. 15, Sarajevo, 1944, s. 235-236.
4 Najstariji do sada poznati izvor, koji spominje Visoko u sastavu Osmanskog Carstva je za-
dubinska povelja Isa-bega datirana 1.2. - 3.3. 1462. godine. "Dvije
najstarije vakuf-name u Bosni", POF br. II, 1951, Sarajevo, 1952, s. 22. Do tada je bila
formirana nabija, pa gore navedeni datum predstavlja tenninus ante quem non uk-
lapanja Visokog u sastav Osmanskog Carstva.
5 Istanbul, Belediye lcimphanesi, tapu defter (Dalje TD), NO 0-76, fotokopije u Orijentalnom
institutu u Sarajevu (dalje OIS) br. 216, folia (f) 25.
6 "Dvije najstarije vakuf-name" ... s. 35,36.
7 U opirnom katastarskom popisu za Bosanski sandak nalazi se biljeka: "U samom trgu na-
lazi se uvakufljena jedna njiva i jedan vrt za zaviju umrlog Ajas-pae". -BBA, TD No 24,
fotokopije OIS br. 62, f. 29. Kako se zavija ne spominje u zadubinskoj povelji iz 1477. go-
dine moe se da je bila podignuta izmedu 1485-1489. godine, kada joj u izvorima
nalazimo prvi spomen.
Visoko u sastavu Osmanskog Carstva -XV i XVI 195
da su zavije u tursko doba podizane du drumova i na drugim pogodnim
mjestima i sluile svrsi kao i imareti - javne kuhinje u kojima je put-
nicima besplatno posluivana hrana i smjetaj za 3 dana.
8
Ti objekti podizani
su na privatnom zemljitu kao zadubine dervia, dravnih funkcionera i naj-
drutvenih slojeva. Pored socijalne i humane uloge, to su bili
i prvi kultni objekti sa ideoloko-dogmatskom funkcijom, u smislu objanja-
vanja, i irenja islamskog Nosioci aktivnosti bili su dervii.
Svojim asketskim ivljenja i pomalo poetskom manifestacijom reli-
gioznosti ortodoksnog islama, bili su blii masama i daleko djelotvorniji od
drugih vjerskih lica. Zavije su u prvim danima turske vlasti odigrale
ulogu u prihvatanju i irenju islama. Tako je i ova zavija imala zasigurno
veliku zaslugu za nagli porast muslimanskog stanovnitva u Visokom i njego-
voj okolini. .
Sve do decenije 16. Visoko u svom razvoju nije preraslo
status trga. Sa est gradskih (mahala) koje su nosile imena uglednih
o docnije biti Visoko je predstavljalo
tr.g koji je realnu osnovu svog daljeg razvoja imao u bogatoj agrar-
noj privredi rudnom bogatstvu oblinjih rudarskih naselja i akumu-
laciji kapitala zanatske i djelatnosti. Osim privrednih
na razvoj ovog naselja djelovale su i prilike. Prvenstveno, uspjesi
turske vojske u konfrontaciji sa Ugarskom na 1526. godine i po-
mjeranje turskih granica dalje na sjever. Udaljavanjem ratnog sukobljavanja
od Visokog stvoreni su uslovi za stabilizaciju privrede i raznovrsniju poslov-
nost. Sve se to povoljno odraziti na grad i ivot u njemu. U tom periodu
Visoko je promovirana u status kasabe.
Stepen u klasifikaciji naselja u turskoj dravi bio je uslovljen
momentima. Da bi naselje dobilo status kasabe moralo je imati
drutveni ili ekonomski za iru regiju.
9
Pri tome je naselje moralo
imati odreden nivo ekonomskog i urbanog razvoja. Osnovno obiljeje kasabe
kao gradskog naselja je njegova diferenciranost na dva dijela, shodno priv-
rednoj strukturi i zanimanju stanovnitva. Jedan dio je zanatska-trgo-
dio grada koji je, u stvari, predstavljao kasabu, i agrarni dio grada koji
je predstavljao varo. Stanovnici .koji su ivjeli u prvom dijelu grada bavili su
se vanagrarnim zanimanjima i u konfesionalnom pogledu pripadali islamskoj
religiji. To stanovnitvo, u odnosu na drugo, nalazilo se u privilegiranom po-
loaju jer je bilo poreza, feudalne ovisnosti i treti-
rano je kao slobodno. u pogledu privredne i drutvene djelatnosti. Medutim,
8 O tome govori i vakuf-nama Isa-bega u kojoj se kae da slui kao siro-
manim i putnicima prolaznicima. "Dvije najstarije vakuf-name", s. 18); N.Fili-
Princ Musa i kjh Bedredin, Sarajevo, 1971. god., s. 9-11, 243-247; O.LBarkan, "Istila
devirlerinin kolonizator dervileri ve zaviyeler", Vakiflar dergisi, II, Ankara, 1942, s. 279-386:,
H.Inaldik, Osmansko Carstvo, Beograd, 1974, 211-213. (prevod sa engleskog Milica Mihaj-
"O ulozi dervia u formiranju gradskih naselja u Bosni u XV
POF XXXI, Sarajevo, 1981. god., s. 169-178.
9 O tome govori i vakuf-nama o osnivanju kasabe Rudo. "Vakuf-nama Mustafe
o osnivanju Ruda", Rudo, Spomenica povodom 30-godimjice Prve proleterske bri-
gade, Sarajevo, 1971. god., 173-179.
196 Hatida
ukoliko je neki stanovnik tog dijela grada posjedovao zemljini posjed i ob-
ga u reiji, ili na drugi nije bio izuzet od reima agrarne
privrede, pa je kao i drugi agrarni podmirivao sve obaveze. Po
svojoj sutini ova povlastica (muafijet) predstavljala je podsticaj, ili, bi se
moglo forsiranje od strane drave na preorjentaciju gradske privrede od
agrarne proizvodnje ka zanatstvu i trgovini. Te privilegije ne mogu se pore-
diti sa "gradskim slobodama" u zapadnoj Evropi, jer se ove ekonomske po-
vlastice ne odnose na cijeli grad, samo na proizvodne strukture
i one ne definiu ni gradsku samoupravu ni grad kao pravni subjekt. Koliko
su te privilegije djelovale na privredni i urbani razvitak grada, na osnovu do-
sadanjeg stepena gradske privrede, udjela zanatstva i trgovine u
ukupnoj gradskoj privredi, kao i akumulacije kapitala iz te proizvodne sfere
u osmanskim gradovima teko je Tek kada nauka u dovoljnoj mjeri is-
trai te oblasti, muafijeta i njegov odraz na razvoj gradova se
sagledati.
Neprivilegirani dio grada, varo, je agrarni dio grada u kojem je
ivjelo stanovnitvo i muslimanske i konfesije i uglavnom se bavi-
lo agrarnom proizvodnjom. Stanovnitvo ovog dijela grada imalo je ista opte-
i obaveze kao i poljoprivredni na selu.
I Visoko se razvijalo u skladu sa takvom paradigmom razvoja islam-
sko-orijentalnog grada. Do decenije 16. ono je izdiferenci-
rano na dva dijela, shodno privrednoj djelatnosti njegovog stanovnitva.
Podignuta je i prva damija, erefudinova, nazvana tako po svom
U njenoj blizini locirana je i prva muslimanska nazvana istim ime-
nom. Damija je 1516. i 1524. godine/
0
a neposredno pos-
lije njene izgradnje formirana je i ova izvori ne daju
saoptenja o erefudinovoj, ali na osnovu nekih skromnih podataka
znamo da je bio stanovnik Visokog i da je pripadao sloju inteligencije.
11
Prije 1526. godine u Visokom je podignuta i prva prosvjetna instituci-
ja. To je bila osnovna kola u kojoj su muslimanska djeca Visokog dobijala
osnove vjerskog obrazovanja, pismenosti i lijepog vaspitanja. Dao ju je podi-
Mustafa, sin Ishakov, zvani Muslihudin

On je ivio u Sara-
jevu, gdje je, takoder, dao nekoliko objekata. Osnivanjem
osnovne kole predvidio je sredstva za njeno trajno izdravanje: 800 srebrnih
21 radnju i jednu zemljinu parcelu. Prihodi od ovih trgo-
radnji, zakupa od zemljita i od glavnice gotovog novca podmirivali
su potrebe ove kole, u njoj, a su i za odravanje mosta
koji je, takoder, dao Muslihudin

10 Opirni popis Bosanskog sandaka, Is!anbul BBA, TD No 157, OIS br. 65, f. 85.
ll U kalastarskom popisu Bosanskog sandaka iz 1540/42. godine uz erefudinovo ime stajala
je titula Mevlana koja je davana vjerskoj inteligenciji, pa se moe pretpostaviti da je bio neki
vjerski slubenik, ili kadija. Imao je sina pir Ahmeda koji je bio nastanjen u mahali Nesuha,
sina Vladislava, a uivao je neke zemljine posjede u blizini Visokog. - Istanbul, BBA, TD
No 56, OIS br. 65, f. 84.
12 "Damija i vakuf-nama Muslihudina Glasnik Islamske vjerske
zajednice, br. l. god. VI, Sarajevo, 1938, s. 26.
13 Isto.
Visoko u sastavu Osmanskog Carstva -XV i XVI 197
U ovoj koli, kao i u drugim kolama na prostoru Osmanskog Carstva,
djeca su arapski jezik i pravilno Kur'ana. Vaan predmet bilo je
lijepo pisanje. Nakon savladavanja arapskog pisma i korektnog Kur'a-
na se obredoslovlje, islamska tradicija, zatim gramatika i sintaksa arap-
skog jezika. Panja je propisima koje je
morao da uvaava, potuje i primjenjuje. kola je imala i svoj biblio-
fond. Tu su se nalazili i udbenici iz kojih su djeca pripremana za nas-
tavu i dalje usavravanje.
14
To je prvo organizirano kolstvo institucionalnog
tipa u naim krajevima. Materijalno situirani ljudi prihvatali su odgovornost
drutvene zajednice, podsticani islamskom ideologijom. Na taj
razvijali su svijest o moralnoj obavezi pojedinaca prema drutvenoj za-
jednici.
Proces izrastanja Visokog u naselje islamsko-orijentalnog tipa do po-
17. intenzivno se nastavlja. Tokom 16. turska vlast u
Bosni je a granice Carstva nalazile su se u svim pravcima daleko
od Visokog. Stabilizacijom gradskog ivota grad se sve vie iri i Visoko iz-
rasta u centar. Naporom pojedinaca, putem va-
kufskih zadubina, su nove gradske U deceniji 16.
to je naselje sa sedam gradskih a do kraja 16. - jeda-
naest.15 gradska bila je mahala Alaudinove damije, drugo ime
Buzdogan. Formirana je u blizini istoimene damije je ktitor bio Ala-
udin.16 O njemu gotovo da nema podataka. Po predanju bio je Ga-
zi Husrev-begov rodak.
17
Na osnovu nekih podataka mogao je ivjeti u Sara-
jevu, gdje je, takoder, zavjetao neke prihode.
18
Damiju u Visokom dao je
sagraditi u periodu 1540. i 1570. godine, kada je njeno postojanje
zapisano u izvorima. Godine 1570. u izvoru je evidentirano i postojanje ma-
hale zavije umrlog Ajas-pae. Mahala Muslihudina formirana je
najvjerovatnije uz kolu, koju je ranije dao Mahala tabaka Mu-
ruweta bila je locirana uz mesdid, koji je dao sagraditi kao svoju zadubinu
prije 1570. godine.
19
Postojanje ove gradske i mesdida u njoj govori o brojnosti ta-
zanata u Visokom. U periodu izmedu 1570. i 1604. godine
je i mahala Piri hode.
20
14 Vidjeti: Muslimansko kolstvo u Bosni i Hercegovini do 1918., Sarajevo 1983; H.Kalei, Naj-
stariji vakufski dokumenti u Jugoslaviji na arapskom jeziku, Pritina, 1972, Vakufname iz Bo-
sne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Sarajevo, 1985., F.Nametak, "Vaniji legati u rukopisnom
fondu Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu". Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, knj.
XIU-XIV, Sarajevo, 1987, s. 7-17.
15 Opirni popis Bosanskog sandaka, Ankara, TD No 477, OIS br. 203, f. 182, 183.
16 Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1570. god., Istanbul, BBA, ID No 379,0IS br. 76, f.
319.
17 nahija, Naselja i poreklo stanovnitva, knj. 25, Beograd, 1928, s. 441.
18 B.Zlatar, "Popis vakufa u Bosni iz prve polovine XVI POF XX-XXI/1970-71, Sa-
rajevo, 1974, s. 117.
19 Istanbul BBA, ID No 379, OIS br. 76, f. 321.
20 Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604. godine, Ankara TD No 477, OIS br. 203, f. 183.
198 Hatida
U varokom dijelu Visokog nalazilo se est gradskih - mahala
Nesuha, sina Vladislava, mahala Pavla, sina Cvitkova, mahala Stipanova, ma-
hala Bali, mahala Boidarova i Radilova mahala.
21
Poslovni prostor u gradu funkcionalno je bio odvojen od stambenog
dijela, sa kojim je bio povezan gustom mreom. Ona je dopirala i
do najudaljenijih stambenih dijelova. U poslovnom dijelu svojom arhitektu-
rom isticali su se poslovni objekti, po pravilima islamske ar-
hitekture, zatim sakralni objekti, hamam, javne kuhinje i drugi potrebni pro-
stori u kojima je radno stanovnitvo nalazilo predah.
Stambeni dio grada, upotpunjen bujnim zelenim batama, pruao je
prijatnu sliku. Islamska arhitektura potovala je slobodu vidika, pa je svaka
zgrada imala slobodan i neometan vidik. Gradskim prostorom dominirali su
minareti damija i mesdida, Visokom fizionomiju is-
lamsko-orijentalnog grada.
DEMOGRAFSKE I KONFESIONALNE PROMJENE
Vaan pokazatelj urbanog razvoja naselja je i brojno stanje njegovog
stanovnitva. Prema podacima historijskih izvora osmanske provenijencije, u
Visokom je u sedmoj deceniji 15. ivjelo oko 1.800 stanovnika.
22
Ova
vrsta izvora, nastala iz potrebe kontrole feudalnih poreza, evidentirala je sa-
mo poreske obveznike, pa stoga ovim brojem nisu stanovnici ad-
ministrativnih slubi, vojni stale i drugi, privilegirani svojim klasnim statu-
som. Svo evidentirano stanovnitvo bilo je konfesije. Turci su u
Visokom, kao i u susjednim gradskim naseljima Fojnici i Kreevu, zatekli
crkve, dok tragovi pravoslavnih kultnih objekata u Visokom, kao
ni u okolnim naseljima, nisu Na osnovu toBa moe se da su ov-
dje uglavnom ivjeli pripadnici konfesije. Medutim, poznato je da
su ranije na prostoru Kraljeve zemlje ivjeli pripadnici bosanske crkve - bo-
gumili, koji su u historiji bosanske drave odigrali drutveno-poli-
ulogu u odbrani od ugarske agresije. U periodu posljednjih bosanskih
kraljeva pristalice bosanske crkve bili su pa su prisilno primili
ili se sklonili u Hercegovu zemlju. Ti sukobi odvijali su se u
zadnjim danima samostalnosti srednjovjekovne bosanske drave. Kralj Stefan
alio se 1459. godine da mu je teko voditi borbu protiv Turaka,
jer je u njegovoj zemlji maniheja (bogumila) koji vie vole Turke ne-
go katolike.
25
Izvjestan broj pristalica bosanske crkve odrao se u okolini
21 Istanbul, BBA, TD No 379, OIS br. 76, f. 321-323.
22 Prema podacima katastarskog popisa Bosanskog sandaka iz 1468/69 u Visokom je eviden-
tirano 220 i 25 neoenjenih punoljetnih mukaraca. OIS br. 216, f.
25.
23 OIS br. 216, f. 23.
24 ASolovjev, "Nestanak bogumilstva i islamizacija Bosne", Godinjak drutva (dalje
BiH, godina I, Sarajevo, 1949, s. 43, Historija Bosne, Beograd, 1940, s. 452-
453.
25 Historija Bosne, s. 533.
Visoko u sastavu Osmanskog Carstva -XV i XVI 199
ovih naselja i poslije uspostave turske vlasti u Bosni.
reda u Bosni, fra Julijan zabiljeio je da je "4. svibnja 1464. godine
nasrnula jedna bogumilska rulja na samostan kod Visokog i tu petoricu bra-
okrutno umorila, a samostan raskopala".
26
I turski izvori biljee postojanje
pristalica bosanske crkve pod imenom krstjani. Oni su se odrali u nekim
selima ovih gradskih naselja. Pod platom kriptobogumilstva oni su svoju eg-
zistenciju nastavljali. Jo je 1871. godine Sava pisao: sam da
vie Kreeva ivi nekoliko porodica kod kojih, iako se one krtavaju i po-
crkvu, otac predaje sinu tajno bogumilska versko u amanet, u
nadi da se njihova vera jo jednom Mala nisu mogla, pored
svih svojih nastojanja, da pronadu koje su to porodice".
27
U selima Vinjica,
Trnovica, Podvinci, Kralupi, Toplica, Podastinje, a koja su pripadala
nahiji, zabiljeeni su raniji krstjanski posjedi kao i toponimi koji na
njihovo bivstvovanje u ovom predjelu.
28
.
Katastarski pop.is za Bosanski sandak iz 1485. godine evidentira u Vi-
sokom 232 12 neoenjenih punoljetnih mukih
nova i 7 muslimanskih

dok popisom iz 1489. godine Visoko
ima ll muslimanskih ll punoljetnih neoenjenih mukih
nova i 216 i 21 punoljetnog za rad sposobnog ne-
oenjenog mukog

16. obiljeen je velikim demografskim promjenama.
Migracije su bile veoma ive, bilo da su se odvijale stihijski, bilo planski. Ra-
tovi su demografski i materijalno iscrpljivali cijelo Osmansko Carstvo. Epi-
demije kuge i drugih zaraznih bolesti, zatim elementarne nepogode izazivale
su decimiranje stanovitva. Prema analima anonimnog
ra, kuga je 1516. godine pogodila cijelo Osmansko Carstvo, pa je broj sta-
novnika znatno opao.
31
U svom opisu Bosne 1530. godine Benedikt da je Bos-
na, shodno svojoj slabo naseljena i da je jedan od uzroka takvom
stanju veliki pomor od kuge.
32
Ti faktori djelovali su i na populaciju u Viso-
kom. Stabilizacija prilika na ovom prostoru poslije bitke na Moba-
1526. godine povoljno se odrazila i na demografski razvoj u Visokom.
Razvoj zanatstva i trgovine je okolno stanovnitvo iz sela. Poznato
je da je u gradovima Osmanskog Carstva fluktuacija stanovnitva bila veoma
intenzivna, jer vlast nije doseljenje seoskog stanovnitva u gradove,
26 Djelovanje franjevaca u Bosni i Hercegovini za prvih Iest vijekova njihova bo-
ravko, sv. I. Zagreb, 1881, s.
27 ASolovjev, ''Nestanak bogumilstva" ... s. 75.
28 Istanbul, BBA, ID No 24, OIS br. 62, f. 195, 214, 219; ID No 18, OIS br. 61, f. 43; ID No
157, OIS br. 65, f. 87, 395, 437; ID No 379, OIS br. 76, f. 395.
29 Istanbul, BBA, ID No 18, OIS br. 61, f. 9.
30 Istanbul, BBA, ID No 24, OIS br.62, f. 27-28.
31 B.Hrabak. "Kuga u balkanskim zemljama pod Turcima od 1450. do 1600. godine", Istorijski
glasnik, 1-2, Beograd, 1957, s. 19-37.
32 Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarslat i Rume/iju 1530. godine, Sarajevo, 1950., s.
30 (prevod
200 Hatida
pod uslovom izmirenja feudalne rente i dravnih prihoda. Pravo
sticala je seosko stanovnitvo nakon 10-15 godina boravka u gradu, to je
bilo precizirano turskim zakonima. U skladu sa zakonom spahija je mogao
vratiti seljaka na zemlju ako to njegovo pravo nije zastarjelo. Poto seljak u
turskom drutvenom sistemu pravno nije bio vezan za zemlju, spahija je u
praksi to svoje pravo teko ostvarivao. O tome nam govore brojni primjeri
u sarajevskom sidilu iz 1554. godine. Iako je stanovnitvo koje se doselja-
valo sa sela bilo obavezama prema feudalcu, s jedne strane, i bo-
ravinom taksom, sa druge strane, ta nisu bila preteka, pa se taj
proces stalno odvijao i davao impuls gradskoj privredi.
Izrazit demografski razvoj Visoko doivljava u drugoj polovini 16. sto-
Godine 1516. u njemu je evidentirano 257 porodica, godine 1540. 254,
a 1570. zabiljeeno je preko 700 porodica.
33
To je vrijeme kada su Turci do-
ivljavali puni uspjeh na planu i kada su granice Carstva obuhva-
tale irok geografski prostor. Ogromna materijalna dobra, u ratnim
osvajanjima, slijevala su se u gradove i drugim kanalima, podsti-
gradsku ekonomiju i demografski razvoj. Prema arhivskim istraivanji-
ma, broj stanovnika Osmanskog Carstva se u 16. za 40% u
selima i 80% u

17. u Visokom je zabiljeen
izrazit demografski pad. Godine 1604. evidentirano je samo 308
va?5 Teko je govoriti o uzrocima ovakvog stanja kada se ima u vidu da je u
okolnim seoskim naseljima zabiljeen demografski rast. Prema podacima ka-
tastarskih popisa, seoska naselja nahije imala su 1570. godine oko
5.000 a 1604. godine preko 5.000 Epidemija ku-
ge, koja je 1602. i 1604. godine decimirala stanovnitvo Carigrada, Skoplja,
Prizrena, Sarajeva i drugih naselja, moda nije zaobila ni Visoko, koje
je u to vrijeme bilo frekventna prometnica.
36
Osim toga, granice
Osmanskog Carstva i dalje su se irile u svim pravcima. Na novoosvojenim
prostorima formirana su nova gradska naselja. Stabilizirano zalede po pravilu
je davalo koloniste, zanatlije koji su u novim gradskim sredinama
imali pionirsku ulogu u izgradnji zanata i oivljavanju gradske privrede.
Tako se gradsko stanovnitvo selila u nove gradove, usmjeravano intencijom
dravne politike. I to bi mogao biti jedan o razloga ovako velike
depopulacije stanovnitva.
Tokom 15. dolazi i do promjene konfesionalne strukture vi-
stanovnitva. stanovnitvo dobrovoljno je prihva-
tilo islamsku religiju i tekovine islamske civilizacije, tako dota-
danji vjerski sastav.
33 Istanbul, BBA, TD No 56, OIS br. 63, f. 9; Istanbul, BBA, TD No 157, OIS br. 65, f. 84-86;
Istanbul, BBA, TD No 211, OIS br. 75, f. 234-236; Istanbul, BBA, TD No 379, OIS br. 76,
f. 316-324.
34 H.Inaldik, Osmansko Carstvo, Beograd, 1974, s.
35 Ankara, TD No 477, OIS br. 203, f. 182-184.
36 B.Hrabak; "Epidemije u Sandaku od sredine XV do kraja XVIII veka", Simpozijum Seoski
dani Sretena IX, Prijepolje, 1981, s. 139-149.
202
Hatida
dolazilo je i sklapanjem mjeovitih brakova. Bosanskom biskupu Francisku
di Stefano prilikom posjete crkvama u Bosni 1600. godine sve-
tenici su priloili upute kako postupati u mjeovitih brakova iz-
muslimana i katolika.
39
U Visokom je 1485. godine evidentirano 3% muslimanskog stanovni-
tva, 1489. 5%, 1516. 38%, 1528/30. 60%, 1540. godine 78%, a 1570. godine
93%. Do kraja 16. ono je apsolutnu
Socijalna struktura stanovnitva
U turskom drutvenom sistemu gradovi predstavljaju administrativne
centre, sredita trgovine i zanatstva, zatim sredita kulturnog i duhovnog i-
vota, a mnoga od njih imala su i obiljeja agrarnih aglomeracija. Shodno to-
me, u njima su ivjeli i slojevi stanovnitva, je drutveni i mate-
rijalni poloaj bio uslovljen mjestom i ulogom u turskoj drutvenoj hijerar-
hiji.
U socijalnom pogledu, stanovnitvo Visokog bilo je aroliko i izdife-
rencirano. je ranije da su ovu zajednicu u konfesionalnom pogle-
du pripadnici islamske i vjeroispovijesti. Pripadnici islamske
konfesije su jednu heterogenu zajednicu, sastavljenu od dru-
tvenih slojeva. Privilegiran poloaj imali su slojevi drutva koji su bili os-
materijalnih obaveza prema turskoj dravi i njenoj feudalnoj klasi
i koji su ivjeli u gradu, se od oblika rente, bilo da su
uivali timar ili dobijati plate. To su uglavnom bili pripadnici
korpusa, a u gradu su se u zanatsku proizvodnju. Poznato
je da je red u drugoj polovini 16. proivljavao krizu koja
se manifestirala u ukupnoj slabosti organizacije. Nekadanja elitna
vojska turskih sultana postepeno je da se i u druge slube
u i gradovima. Kao vojna lica bili su kontrole sudskih
organa i trne inspekcije, pa su zapostavljati pravila esnafske organi-
zacije, ih vlastitim interesima. Time su znatno doprinosili
rastakanju esnafskih organizacija po gradovima. U Visokom su imali i svog
starjeinu - agu.
Povlatenom sloju pripadali su i sudski organi - kadije, koji su obav-
ljali sudsku dunost u skladu sa islamskim pravom - erijatom i dravnim
zakonima - kanunima. Pored sudskih dunosti, u ime sultana, vrili su kon-
trolu rada dravnih lokalnih funkcionera na svog kadiluka ili nahi-
je. Za svoj rad bili su odgovorni sultanu. Kao nadoknadu za vrenje dunosti
dobijati su timare, a kasnije plate je visina zavisila od ranga kojem su
pripadali.
40
U Visokom je djelovao naib sarajevskog kadije.
U sudskom pogledu Visoko je pripadalo sarajevskom kadiluku i bilo pod in-
39 K.Horvat, ''Monumenta historica nova historiam Bosnae et provinciarum illustrantia, Novi
historijski spomenici za povijest Bosne i susjednih zemalja", Glasnik Zemaljskog muzeja (da-
lje GZM) XXI, Sarajevo, 1909, s. 71, 72.
40 Osman/i devletinin ilmiye tekilati, Ankara, 1965. s. 85-91.
Visoko u sastavu Osmanskog Carstva - XV i XVI 203
gerencijom sarajevskog kadije.
41
naib rjeavao je sporove i druge po-
slove vezane za kadijsku dunost u Visokom i okolnim naseljima, koje mu je
povjeravao sarajevski kadija. Imao je i svoje sekretara, pisara i
pozivara. U donoenju punovane odluke pomagala mu je porota, sastavljena
od najuglednijih ljudi iz Visokog ili drugih sredina.
Znatan ugled i materijalni poloaj uivali su pripadnici vjerske inteli-
gencije. Za obavljanje svojih dunosti platu su dobijati od vakufskih fondaci-
ja. osnovne kole platu je davao vakuf Muslihudina
u iznosu od 5 dirhema dnevno.
42
Hode su uivale znatnu materijalnu
potporu o i postojanje mesdida koji je dao sagraditi Piri ho-
da. Za izdravanje i odravanje ovog objekta ostavio je 2.380 gotova
novca, prihode od 7 radnji i nekih zemljinih posjeda.
43
Do kraja 16. u Visokom su podignute tri damije, dva mesdi-
da i jedna zavija. U svakoj od tih ustanova radili su odredeni vjerski slube-
nici koji su za svoj rad dobijali plate od vakufskih fondacija. Njihove plate
zavisile su od odredbe ktitora, odnosno od visine vakufskog fonda. Hatib i
imam imali su dnevnice od 2-8 mujezin 1-3 posluitelj 1-2
vratar 2 a recitator Kur'ana l

Zbog lakeg razumijevanja
da je u to jedna dnevnica iznosila 2 a da je jedna ovca
kotala 14-15

Uglednom sloju drutva pripadali su i uprav-
nici vakufskih fondacija - mutevelije. U finansijskom i administrativnom pog-
ledu ove fondacije predstavljale su autonomne organizacije. Upravnik vakufa
tabaka Muruweta imao je godinju platu u iznosu od 200 to vrijeme
u Visokom su ivjeli pir Ahmed sin erefudina, prve
damije u Visokom i njegov sin Njihovo postojanje u Visokom evi-
dentirano je 1570. godine.
47
Obavljali su neku vjersku ili duhovnu funkciju.
U Visokom su u znatnom broju ivjeli pripadnici dervikog reda. Oni
su bili nosioci pismenosti, obrazovanja i predstavljali su vaan faktor u ire-
nju islamske religije i islamske kulture.
Navedene kategorije predstavljale su najugledniji dio drutva,
a zvali su se ajani i erafi. Slabljenjem centralne i lokalne vlasti oni su na
sebe preuzimati odredene drutvene funkcije i u kasnijem periodu izrasli u
snagu u gradovima, te predstavljali njegovo javno mnije-
nje.48
Pretean broj muslimanskog stanovnitva u Visokom su zanat-
lije. U odnosu na navedene kategorije nalazili su se u nepovoljnijem po-
loaju. Bili su rajinskih dabina i samo su bosanskom na-
41 ''Teritorijalna i upravna organizacija" ... s. 189, 190.
42 "Damija i vakuf-nama Muslihudina ... s. 26.
43 Ankara, TD No 477, OIS br. 203, f. 183.
44 Ankara, TD No 477, OIS br. 203, f. 182, 183.
45 "Dizja ili POF III-IV, Sarajevo, 1953, s. 87.
46 Ankara, TD No 477, OIS br. 203, f. 182, 183.
47 Istanbul, BBA, TD No 379, OIS br. 76, f. 319.
48 Vidjeti: Ajani (prilog lokalne vlasti u naim krajevima za vrijeme Tu-
raka), Sarajevo, 1965.
204 Hatida
mjesniku - sandakbegu neke takse za prekraje, kao i takse za
Ukoliko su pored redovnog zanimanja i zemlju u vlastitoj reiji,
ili najamne radne snage, spahiji su davali zakonsku desetinu i druga
davanja.
49
U ukupnoj strukturi gradskog stanovnitva zastupljenost
zanatlijskog sloja bila je i ovisila je od stepena razvoja grada. Go-
dine 1540. zanatlije su 30% stanovnitva, 1570.godine taj pro-
cenat iznosio je 77%, dok je 1604. godine, kada je Visoko doivjelo izrazit
demografski pad, taj procenat iznosio 69%. I zanatlijsko stanovnitvo bilo je
socijalno izdiferencirana. Dok su zanatlije - majstori posjedovali
materijalna bogatstva, egrti su predstavljali gradsku sirotinju. O materijalnoj
snazi nekih zanatlija govori da su osnivali vakufske zadubine.
Sliku gradskog stanovnitva upotpunjavala je posebna kategorija. To
su bili robovi koji su se kao slobodni i punopravni gradani uklju-
u zanatsku proizvodnju. Godine 1570. u Visokom je zabiljeeno 12 li-
bertina. Kao robovi regrutirani su na a uglavnom su to bili
ratni zarobljenici. Oni su bili predmet kupoprodaje. Poznato je da je trgo-
vina robljem cvjetala u 16. i da je trg robljem postojao u Sarajevu.
Taksa za prodaju i kupovinu roba na saraj,!.!vskom trgu iznosila je dvije ak-
U turskom drutvenom sistemu robovi su nalazili u poloaju patrijar-
halnog ropstva. ivjeli su u porodicama, mogli su biti lako pa
i postati porodice. Prema islamskom vjerskom osloba-
individue statusa roba predstavljalo je bogougodno djelo. Svi materijal-
no situirani ljudi bili su duni kupiti i osloboditi roba. robovi
mogli su veoma visoke poloaje u osmanskom drutvu. Murat-beg
Husrev-begov rob, zauzimao je poloaj klikog i poekog
sandak-bega.
Povlaten poloaj u turskom drutvu uivale su i odredene kategorije
stanovnitva. Gradski knez Matija pripadao je spahijskom sloju.
Uivao je odredene prihode od zemljinih posjeda, kao i drutveni ugled.
Ekonomske povlastice i drutveni ugled u Visokom uivala su i lica ime-
na nose gradske ulice Visokog u 15., 16., i 17. Tu su i svetena lica,
predstavnici crkve u Visokom. Njihov poloaj u turskom drutve-
nom sistemu reguliran je ahd-namom Mehmeda II kojom im je zagarantirana
sloboda vjeroispovijesti, i imovinska zatita. Slubu su obavljali na
smjenu i nisu poreze. Ukoliko su zemlju su desetinu
i salariju.
51
Godine 1469. zabiljeeno je postojanje dvojice svetenih lica, a
1540. godine takoder dva lica i jedan pisar. Neka svetena lica uivala su i
batine.
52
U odnosu na navedene kategorije, stanovnitvo koje je ivjelo u va-
rokom dijelu Visokog nalazilo se u nepovoljnijem poloaju. Uglavnom se
49 Istanbul, BBA, TD No 379, OIS br. 76, f. 316; Ankara, TD No 477, OIS br. 203, f. 182.
50 Ktmuni i konun-name za kliki, cmogorsld i skadarski san-
dak, Sarajevo, 1957., s. 45.
51 Istanbul, BBA, TD No 379, OIS br. 76, f. 240.
52 Istanbul, BBA, TD No 211, OIS br. 75, f. 236, Ankara TD No 477, OIS, br. 203, f. 184.
Visoko u sastavu Osmanskog Carstva - XV i XVI 205
bavilo agrarnim zanimanjem i imalo je status rajinskog stanovnitva. Davali
su desetinu od agrarnih proizvoda, desetinu od konica, taksu za
rad mlinova, zatim poreze resm-i i ispendu. Resm-i davalo
je muslimansko rajinsko stanovnitvo u zavisnosti od i boniteta zem-
ljita, zatim u zavisnosti od statusa. Neoenjeni, punoljetni i za rad
sposobni muki su polovinu ovog poreza. Odrastao punolje-
tan na ime ispende je 25 bez obzira na status.
Jedino su na ime ispende po 6
ska stanovnitvo je jo i To je porez za jer nisu
uzimali u ratu, osim vojnih i poluvojnih redova. Do kraja 17.
u naim zemljama taj je porez uziman po a ne prema broju
odraslih mukih Za razliku od ispende i resm-i je iznos
bio stalan, iznos sume koja je kao ekvivalent mijenjao se u
odnosu prema vrijednosti zlatnika.
53
U strukturi gradskog stanovnitva ova je
kategorija bila zastupljena u znatnom procentu. Prema podacima turskih iz-
vora svo stanovnitvo Visokog, osim spahijskog stalea, nalazilo se u rajio-
skom statusu sve do 1540. godine. Razvojem grada i diferenciranjem sta-
novnitva s obzirom na privrednu djelatnost, dolazi i do promjene odnosa u
strukturi stanovnitva. U povlatenom poloaju 1540. godine nalazilo se oko
30% stanovnitva, dok je rajinski status imalo 70%. U rajinskom statusu bilo
je 48% muslimanskog i 22% stanovnitva. Povlaten status 1570.
godine imalo je oko 77% stanovnitva, a rajinski oko 23%. U
rajinskom statusu bilo je 15% muslimanskog i 7% stanovnitva.
Povlaten poloaj 1604. godine imalo je oko 69% stanovnitva, a
raj inski status oko 31%. U raj inskom statusu bilo je 20,5% muslimanskog i
10,5% stanovnitva.
54
Turski drutveni sistem, kao rijetko koji u 16. bio je zasnovan
na veoma razvijenom pravnom sistemu. Sve se odvijalo prema pravnim nor-
mama i propisima. Postavi podanik Turskog Carstva, nekadanji obesprav-
ljeni kmet je u ivot koji se odvijao u skladu sa zakonskim regula-
tivima i administrativnim propisima. On se po prvi put javlja kao pravni sub-
jekt. Sva njegova prava i obaveze zakonom su i regulirane. U slu-
povrede tih prava, mogao se aliti ravno sultanu. Ta stvara u
njemu svijest o njemu samome, stvara potrebu da razvija svoju samobitnost.
Vremenom to misao o njegovoj drutvenoj individualnosti, o ko-
lektivnoj individualnosti, to dovesti i do emancipacije.
PRIVREDNA S1RUKTURA
Ekonomski razvoj Visokog baziran je na osnovnim privrednim djelat-
nostima: zanatstvu i trgovini. Osim toga, i agrar je bio vano zanimanje vi-
stanovnitva.
Razvoj zanatstva i njegova diferenciranost bili su uslovljeni i odrediva-
ni sirovinskom bazom, kao i potrebama njegovog stanovnitva.
53 "Dizja ili ... s. 55-137.
54 Pri ovog odnosa u obzir je uziman samo evidentirani broj
~
~

-
-
-
-
-
-
-
-
.
-
-
-
-
-

-
-
-
-
.
.
.
.
.
.
.

-
-
-
-

-
...
-
-

-
D
o
m
o
v
a

N
e
o

e
-
B
a

-
n
j
e
n
i

t
i
n
a

1
4
6
8
/
9

-
-
-
1
4
8
5

B
O
Z
A
N

2

-
-
R
A
D
I

N
E
N
A
D
A

I
V
A
N

B
U
L
A

I
N

T
V
R
D
I
S
A
V

S
V
E
G
A
:

7

1
4
8
9

I
V
A
N
A

s
i
n
a

D
O
B
R
A
S
I
N
A

4

-
-
L
U
K
A

s
i
n
a

R
A
D
I

A

-
3

-
B
U
L
A

I
N

s
i
n

V
U
K
O
S
A
L
A

l

l

-
B
O

A
N

2

-
-
T
V
R
D
I
S
A
V

2

2

-
N
E
N
A
D
A

2

3

-
S
V
E
G
A
:

9

l
l

-
1
5
1
6

G
R
G
U
R

2
1

1
8

-
S
T
I
P
A
N

1
6

1
5

-
R
A
D
U
L

1
4

6

-
P
A
V
E
L

s
i
n

C
V
I
T
K
A

8

6

-
M
A
T
I
J
A

2
4

1
6

-
B
O

I
D
A
R

1
4

l
l

-
S
V
E
G
A
:

9
7

6
2

-
1
5
2
8
/
3
0

M
.

D
Z
A
M
I
J
E

S
E
R
E
F
U
D
I
N
A

l
O

-
-
M
.

N
E
S
U
H
A

s
i
n
a

V
L
A
D
I
S
A
V
A

1
3

6

2

P
A
V
E
L

s
i
n

C
V
I
T
K
A

7

l

l

S
T
I
P
A
N

1
7

4

4

M
A
T
I
J
A

1
5

4

9

B
O

I
D
A
R

l
l

-
-
R
A
D
O
L

1
6

5

S
V
E
G
A
:

8
9

2
0

1
6

-
-
-
-
.
-
.
-
B
e
n
a
k

D
o
m
o
v
a

N
e
o

e
-
n
j
e
n
i

-
2
2
0

2
5

-
3
6

3

2
3
2

1
2

-
3
4

3

-
4
0

2

-
2
6

l

-
3
4

5

-
3
0

5

l

3
0

6

l

1
9
4

2
2

-
3
1

-
-
3
0

-
-
2
3

-
-
2
1

-
-
2
5

-
-
2
3

-
-
1
5
3

-
-
-
-
-
1
5

-
-
8

-
-
9

-
-
7

-
-
9

-
l
O

-
5
8

-
...
-
.
a
.

...._
B
a

t
i
n
a

--
2

--
l
--
3

l

2

-
2

6

4

1
5

-
2

l

3

l

8

3

1
8

U
d
o
v
i
c
a

--
4

l

3

4

3

3

1
8

l

2

-
l
-
3

7

-----
2

-
2

~

~

:
:
:
:
.

f
t

Q
<

6

a

f
r

1
5
4
0

M
.

D
Z
A
M
U
E

S
E
R
E
F
U
D
I
N
A

7
6

7

M
.

N
E
S
U
H
A

s
i
n
a

V
L
A
D
I
S
A
V
A

2
7

5

P
A
V
E
L

s
i
n

C
V
E
T
K
A

l
l

3

S
T
I
P
A
N

1
8

7

B
A
L
I

2
6

6

R
A
D
U
L

2
2

4

B
O

I
D
A
R

1
8

-
S
V
E
G
A
:

1
9
8

2
5

1
5
7
0

M
.

D
Z
A
M
U
E

S
E
R
E
F
U
D
I
N
A

1
3
9

-
M
.

Z
A
V
D
E

A
J
A
S

P
A

E

6
9

M
.

M
U
S
L
I
H
U
D
I
N
A

5
9

2

M
.

D

A
M
U
E

A
L
A
U
D
I
N
A

(
d
r
u
g
o

i
m
e

B
U
Z
D
O
G
A
N

1
9
8

-
M
.

T
A
B
A
K
A

M
U
R
U
V
E
T
A

7
9

-
N
E
S
U
H
A

s
i
n
a

V
L
A
D
I
S
A
V
A

1
9

5

P
A
V
L
I

s
i
n

C
V
I
T
K
A

1
2

2

S
T
I
P
A
N

1
7

-
B
A
L
I

2
5

l
l

R
A
D
U
L

1
5

4

B
O

I
D
A
R

1
7

5

S
V
E
G
A
:

6
4
9

2
9

1
6
0
4

M
.

D

A
M
D
E

E
R
E
F
U
D
I
N
A

3
6

2
1

M
.

Z
A
V
D
E

P
O
K
O
J
N
O
G

A
J
A
S

P
A

E

S
A

M
U
S
L
I
H
U
D
I
N
O
V
O
M

4
4

l
l

M
.

A
M
D
E

A
L
A
U
D
I
N
A

(
d
r
u
g
o

i
m
e

B
U
Z
D
O
G
A
N
)

7
0

2
8

M
.

M
E
S
D

I
D
A

T
A
B
A
K
A

H
A
D

I

M
U
R
U
V
E
T
A

3
5

1
3

M
.

P
I
R
I

H
O
D

E

2
0

2

N
E
S
U
H
A

s
i
n
a

V
L
A
D
I
S
A
V
A

l
l

P
A
V
E
L

s
i
n

C
V
I
T
K
A

1
0

S
T
I
P
A
N

1
4

B
A
L
I

1
8

R
A
D
U
L

9

B
O

I
D
A
R

1
4

S
V
E
G
A
:

2
8
0

7
5

-
-
-
-
2

-
1
5

-
-
-
4

-
l

-
8

-
l

-
7

-
l

-
7

-
-
-
1
0

-
5

-
5
1

-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
1
0

-
-
-
6

-
-
-
5

-
-
-
8

-
-
-
9

-
-
-
1
4

-
5
2

-
-
-
-
-
-
-
-
4

3

5

4

3

l
O

2
9

-
-
6

-
7

-
1
0

-
l
l

-
4

-
l
l

-
4
9

-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
i

s
=

I
l
l

o

"
'

"
'

o

=

(
1
)

8
'

-
.
.
.
)

208 Hatida
Turci su u Visokom zatekli izvjestan broj zanata vezanih za stru-
ku. Angairali su ih za i popravak a oslobodili ih ispende,
i drugih davanja.
5
Analizom ove i drugih grupa zanatlija koji su ko-
za razne dravne usluge, se utisak da su odredene vrste zanata
njegovane kao tradicija u krugu zadruge.
Transformacijom Visokog u naselje islamsko-orijentalnog tipa razvija-
ju se i nove vrste zanata, nastale kao potreba zadovoljenja novih i razno-
vrsnijih oblika ivota. Zanatstvo se, kao i u drugim gradovima Turskog Car-
stva, razvija u okviru esnafskih organizacija. U okvirima tih organizacija re-
gulirana je tehnika i tehnologija proizvodnje, kvalitet, cijene finalnih proiz-
voda, odnos prema tritu, kao i unutranja hijerarhijska struktura. Ono to
bitno karakterie esnafske organizacije u cijeloj Osmanskoj Carevini je nji-
hova moralna i socijalna komponenta koja se manifestirala kroz uzajamnu
solidarnost Korijeni takve etike nalazili su se u organizaciji futuwwe
prema je principima morao posjedovati pozitivne atribute: ple-
menitost, dobrotu, potenje i poslunost prema starjeini. Moralne kodekse
te organizacije, koja je formirana u abasidskoj dravi sredinom 13.
batinila je tursko drutvo preko ahijstva. Otuda korijen i vezanost es-
nafskih organizacija za ahijskog ejha koji je predstavljao duhovnog patrona
esnafskih organizacija.
U Visokom su njegovane vrste zanatskih struka. Prednosti
bogatstva u agrarnim proizvodima, umskoj flori i fauni nali su svoju reali-
zaciju u raznovrsnoj proizvodnji. se razvilo zanatstvo vezano za pre-
radu proizvoda, prvenstveno obrada koe, pa otuda razvijeni koar-
ski, krznarski i zanat u Visokom. O vanosti zanata veza-
nog za obradu koe, kao najbrojnijeg i najefikasnijeg u Visokom, i
postojanje mahale tabaka Muruweta, formirane prije 1570. godine. Kao naj-
brojnije zanatlije u Visokom, tabaci se pojavljuju u vrijeme kada taj zanat
postaje vrlo kurentan u svim gradovima Turskog Carstva. Sredinom 16. sto-
u Evropi se pojavila velika potranja za konim preradevinama, pa su
zanatlije iz Visokog podmirivale ne samo trite, su radili i za
izvoz. Cuveni i cijenjeni bili su proizvodi majstora. Oni su
kou i za potrebe instrumenata vojnog orkestra bosanskog namjesnika.
56
Ra-
dionice su se nalazile na rijeci Fojnici i u svakoj od njih radio je odreden
broj majstora i egrta. Visoko je posljednje mjesto u Bosni i Hercegovini u
kojem je likvidiran ovaj zanat, tek 1950.godine.
57
Zanatlijski podmladak je regrutiran iz okolnih seoskih naselja ili
iz redova novodoseljenih stanovnika. Docnije zanatlijski podmladak poti-
cati iz zanatlijskih porodica i zanata sa oca na sina formu
tradicije.
55 Istanbul, TD No 076, OIS br. 216, f. 146. Za potrebe radova iz Visokog su
angairani: Grgur, sin Gorjana, ivko, njegov sin i Otu, brat Grgurov.
56 OIS, sidil br. 67, list 37, dokumenat 2.
57 Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini, Djela, knj. XVII, Odjeljenje istorijsko-
filolokih nauka, knj. 12, Sarajevo, 1961, 59.
Visoko u sastavu Osmanskog Carstva - XV i XVI 209
Turska Carevina zbog potreba i razvoja svoje ekonomike forsirala je
razvoj orijentalne zanatske proizvodnje i ukupne zanatske i djelat-
nosti. U skladu sa takvom intencijom, drava zanatlijsko i
ko muslimansko stanovnitvo rajinskih poreza i vanrednih dravnih nameta.
Na taj ove proizvodne strukture i u socijalnom i u drutvenom pogle-
du diferenciraju se od drugih kategorija stanovnitva nastanjenog u ist:om
gradu. Prema podacima koje pruaju izvori, zanatlijsko stanovnitvo u Viso-
kom uivalo je te povlastice u prvoj polovini 16.

Islamskom ideologijom inicirana i podsticana svijest o potrebi
pojedinaca u gradnji dobrobiti zajednice, nala je svog odraza i medu pripad-
nicima zanatlijskog sloja. Zanatlijski kadar uloio je znatna materijalna sred-
stva za izgradnju raznih objekata Time su, i kao po-
jedinci, i kao privredna grana, uticali na urbani razvoj svoga grada.
59
Visoko se razvijalo i kao trini centar lokalnog i tranzitnog
To su mu situiranost na putu vanih prometnica sa udaljenim i
gradskim aglomeracijama, kao i raznovrsna zanatska i agrama dje-
latnost. Visoko se nalazilo na vanih prometnica, od kojih je jedna
dolinom rijeke Bosne povezivala srednju Bosnu sa Panonijom, a druga
Neretve sa srednjim Podrinjem i dalje sa Ugarskom. Uz to, neposredna bli-
zina rudarskog bazena, u kojem je eksploatirano toliko traeno srebro (Foj-
nica, Dusina, Deevica, Kreevo), su mu da se razvije u centar pre-
ko kojeg se uvozila roba iz Dubrovnika, Venecije i nekih drugih gradova Ita-
lije. Prije uspostave turske vlasti, su u Visokom osnovali svoju
koloniju. O obimu i intenzitetu trgovinske razmjene ilustrativno govori po-
datak da su 1434. godine ili u Visoko da kupe pola tone
srebra.
60
Uspostavom turske vlasti kontinuitet trgovine se nastavlja s tim to je
u novim historijskim okolnostima Visoko gubilo vanost ranijeg
sredita. Tu ulogu preuzimalo je Sarajevo, ali se na trgu i dalje
odvijao promet. Trine i druge takse vezane za
aktivnost u Visokom, a koje su sastavni dio prihoda bosanskog nam-
jesnika, iznosile su 1489. godine 9.000 to je predstavljalo 45% ukup-
nog iznosa svih davanja stanovnitva bosanskom namjesniku.
61
Pri-
hodi od trinih taksi trga i tokom cijelog 16. predstavljali
su iznos, to se moe iz nie navedenih podataka:
62
58 Prema podacima katastarskog popisa za Bosanski sandak iz 1604. godine vakufski kapital u
Visokom iznosio je 123.580
59 Ankara, TD No 477, OIS br. 203, f. 182, 183.
60 Gradska naselja srednjovjekovne bosanske drave, Sarajevo, 1978, s. 69.
61 Istanbul, BBA, ID No 24, OIS br. 62, f. 29.
62 Podaci su sadrani u citiranim popisima Bosanskog sandaka za navedene godine.
210 Hatida
godina suma trine procenat u odnosu na ukupan iznos sume bosanskom
takse namjesniku od stanovnitva
1489. 9.000 45%
1528. 7.000 37%
1540. 7.500 34%
1570. 9.095 35%
1604. 8.800 . 35%
Dominantnu ulogu u razvoju i odravanju trgovine i dalje su imali
Medutim, dosta rano dolo je i do emancipacije trgo-
vaca. Oni su snabdijevali trite vrstom artikala. Glavni
uvozni artikli bili su manufakturni proizvodi iz zapadnih zemalja i sa Istoka,
razne vrste so i luksuzni predmeti.
Karakter izvozne tgovine je sirovinska baza. trg bio
je sabiralite vikova i proizvoda. Ti proizvodi
podmirivali su potrebe gradskog stanovnitva, a vikovi su odlazili za izvoz.
Glavni izvozni artikli bili su koa, vosak i vuna, zatim razne vrste zanatskih
proizvoda.
Nosioci poslovnosti mogli su biti svi oni koji su imali smisla
i novca. Pripadali su drutvenim slojevima i konfesijama i pred-
stavljali su heterogenu zajednicu. Svaki od njih morao je potovati odredene
norme: - da se ne vara na teini i cijeni, da se potuje zakon u smislu
davanja taksi i carine, da se od dunika ne uzimaju kamate od propi-
sanih, da se stalno misli na duu i da se u skladu sa propisima islamske reli-
gije odvaja odredena suma novca za dobrobit zajednice. Posao trgovca bio je
izloen riziku, a poduzimana putovanja donosila su opasnosti
i Sve te okolnosti stvarale su od trgovca poseban tip odgo-
vornog i spremnog za svaku situaciju.
u poslovnost morao je postepeno prihvatali
uhodan sistem poslovanja, baziran na pisanim ugovorima, pisanih
knjiga i poslovnom dopisivanju. Sve je to iziskivalo i pismenog pa
je trgovina, uz druge sposobnosti, razvijala i njegovala u trgovcu i pismenost.
Cinjenica da se on susretao sa raznim narodima tjerala ga je da i upoz-
naje druge jezike i Te okolnosti stvarale su od njega i obrazovanog
koji je svoja i nova saznanja prenosio u svoju sredinu, oiv-
raznovrsnu komunikaciju i potrebu za njima.
Agrama proizvodnja
Tuci su Visoko zatekli kao naselje koje je imalo i agrarnu proizvod-
nju. To je karakteristika gotovo svih gradova koje su Turci zatekli i koja
potrajati jedan period. Gradovi su dugo vremena imali na svom
prostoru zemljine parcele gdje se gradsko stanovnitvo bavilo agrarnom pro-
izvodnjom, a koja je nekima bila glavno zanimanje. U 15. obradive
Visoko u sastavu Osmanskog Carstva - XV i XVI 211
povrine gradskog stanovnitva bile su: Zbilje, Donje Polje i
Motre.
63
16. mezra Motre prerasta u seosko naselje, dok
mezre Zbilje i Donje Polje predstavljati obradive povrine grad-
skog stanovnitva do kraja 16. Osim toga, mnoga i
muslimanska i uivala su batine koje su u vlastitoj re-
iji ili najamne radne snage. U okviru gradskog prostora nalazile su
se i njive, livade, vinogradi, vrtovi i mlinovi. Glavni proizvodi agrarne proiz-
vodnje u 15. i 16. bile su itarice. Uzgajana je penica, proso,
ra, zob, mjeanac i Osim itarica, uzgajana je i vinova loza. Njegovane
su povrtlarske kulture, zatim lan koji je uzgajao ne samo u Visokom, nego i
u svim selima nahije. Obim uzgoja ove kulture bio je raz-
mjera. U okviru radinosti, od Iana su pravljene vrste tkanina
koje su sluile za izradu odjevnih i upotrebnih predmeta.
Na osnovu iznosa desetine za itarice koju je stanovnitvo Visokog da-
valo sandak-begu moe se priblian obim godinje proizvodnje i-
tarica u ovom naselju:
64
godina vrsta godinja proizvodnja godinja proizvodnja
izraena u kejlima
65
izraena u
1489. penica 780 9.360
55 330
proso 540 3.240
zob 1.030 4.120
1528. penica 1.300 19.500
350 3.500
proso 730 7.300
mjeanac 100 1.000
ra 180 1.800
zob 1.230 6.150
1540. penica 1.550 23.250
480 4.800
proso 880 8.800
mjeanac 100 1.000
ra 200 2.000
zob 1.300 6.500
1570. penica 1.490 32.780
mjeanac 3.740 48.620
zob 2.705 18.935
90 1.980
1604. penica 1.450 31.900
mjeanac 3.740 48.620
zob 2.730 19.110
63 Istanbul, BBA, ID No 18, OIS br. 61, f. 9.
64 Istanbul, BBA, ID No 24, OIS br. 62 f. 29, Istanbul, BBA, ID No 157, OIS br. 65, f. 86,
Istanbul BBA, ID No 211, OIS br. 75, f. 237, Istanbul, BBA, ID, No 379, OIS, br. 76, f.
323, Ankara, TD No 477, OIS br. 203, f. 184.
65 Kejl nije imao stalnu vrijednost. Vidjeti: Kanuni i kmum-name ... s. 41.
212 Hatida
Cijene itaricama bile su odredivane kanunima i vaile su za cijeli Bo-
sanski sandak. Prema odredbama kanun-nama iz 1530. godine l kejl penice
kotao je 15 prosa, mjeanca i rai 10 a zobi 5 Iste
cijene vaile su i za 1540. godinu. Prema odredbama kanun-nama iz 1565.
godine l kejl penice i vrijedio je 22 mjeanca 13, a zobi 7

Iste cijene bile su na snazi i 1604. godine.
Zbog lakeg razumljevanja ovih cijena moe se priloiti podatak da se
u drugoj polovini 15. i u prvoj polovini 16. od 100 dirhema
srebra najvie 420 i da je jedna teila 0,731 gram
srebra.
67
Godine 1566, kada je Selim II stupio na prijesto, od 100 dirhema
srebra izradivano je 450 a jedna teila je 0,682 grama srebra. U
periodu izmedu 1584-1586. godine od 100 dirhema srebra izradivano je 800
a jedna teila je 0,384 grama srebra.
68
Uprkos opadanju monetarne
vrijednosti do koje dolazi u drugoj polovini 16. i koja se javlja kao
posljedica krize koju da preivljava Osmansko Carstvo, vidimo da su
cijene gore navedenih artikala stabilne.
U vezi sa uzgojem itarica i mlinarstvo je bilo razvijeno. Godine 1489.
u Visokom je zabiljeeno postojanje jednog mlina, 1528. godine dvanaest
mlinova, a isto toliko i 1604. godine.
69
Osim uzgoja itarica i povrtlarskih kultura njegovano je pri
je bio zapaen uzgoj vinove loze i u Visokom i u mnogim seoskim
naseljima nahije. i su bili njegovani u Visokom
u manjim razmjerama.
KULTURNE PRILIKE
Pod turskom gradovi se razvijaju ne samo kao administrativni
centri, centri za razmjenu trinih dobara, i kao kulturna sredita u koji-
ma se kulturni ivot i stvaralatvo razvijaju na islamsko-orijentalnoj kultur-
noj podlozi.
U gradskim naseljima nahije Turci su zatekli crkve
koje su istovremeno bile i sredita kulturnog ivota. Godine 1463. u Viso-
kom je evidentirano postojanje samostana sa dva svetena lica.
70
Poloaj ka-
crkve i njenog svetenstva u Osmanskom Carstvu reguliran je odmah
u turske dominacije ahd-namom koju je Mehmed Fatih dao franjev-
cima 28. maja 1463. godine u Milodrau. Ahd-nama, o je
vodena polemika, se u Muzeju samostana.
71
Ovim dokumen-
tom, su sadraj i docniji turski sultani kada su stupali na pri-
66 Kanuni i kanun-name. .. s. 41, 54, 65, 83.
67 O.L.Barkan, "XVI ikinci yarisinda Tiirkiyede fiyat haraketleri", POF XXII - XXIII/1972-73,
143.
68 Navedeno djelo, s. 144.
69 Istanbul, BBA, ID No 24, OIS br. 62, f. 29, Istanbul, BBA, ID No 157, OIS br. 65, f. 86,
Ankara, TD No 477, OIS br. 203, f. 184.
70 Istanbul, Belediye kiitiiphanesi, No 0-76, OIS br. 216, f. 25.
71 "Turski dokumenti iz druge polovine XV Istorijsko-pravni zbornik,
Visoko u sastavu Osmanskog Carstva - XV i XVI 213
jesto, garantirana je stanovnitvu sloboda vjeroispovijesti, i
imovinska zatita, kao i pravna zatita samostana. Postojanje samostana u
Visokom evidentirano je u svim katastarskim popisima Bosanskog sandaka
iz 15. i 16. i 17.

Kao i u drugim gradovima, u crkvama i
samostanima osim duhovnosti, izraavane vjerskim obredima i drugim obli-
cima religioznog aktiviteta, njegovana je pismenost, zatim razni oblici oku-
pljanja na nivou drutvene zajednice.
Prerastanjem Visokog u naselje islamsko-orijentalnog tipa, promje-
nom konfesionalne strukture u njemu, stvoreni su uslovi za irenje i uspon
islamsko-orijentalne kulture, a samim tim za kulturu su-
avao je prostor djelovanja.
U izgradnji islamsko-orijentalne kulture su struk-
ture muslimanskog stanovnitva: visoki funkcioneri, zanatlijski stale, vjerska
inteligencija i mnogi drugi slojevi. Intenzitet razvoja ove kulture tekao je
uporedo sa razvojem gradova i njihove transformacije u naselja islamsko-ori-
jentalnog tipa. u drugoj polovini 16. dala je svoj svim sfe-
rama gradskog ivota. Imala je znatan uticaj na cjelokupni gradski
ivot i u sferi materijalnog i u sferi duhovnog. Taj uticaj bio je prepoznatljiv
u arhitekturi, kako stambenih tako i gradskih kompleksa nam-
jene: humanitarne, sakralne, socijalne, zatim u jeziku, prosvjeti, stambenoj
kulturi, i u svakodnevnom ivotu.
Nosioci islamsko-orijentalne kulture u Visokom, kao i u drugim gra-
dovima Osmanskog Carstva, bile su damije i njihovi slubenici. Damije su
bile ne samo vjerski, i kulturno-prosvjetni centri u kojima je, pored vjers-
kih dunosti, vjerskog obrazovanja, razvijana i njegovana pismenost na arap-
skom i drugim orijentalnim jezicima, lijepo ponaanje, higijenske navike i
druge norme ivota. Do kraja 16. u Visokom su bile tri
damije i dva mesdida je uloga u irenju i njegovanju ove kulture bila

Mektebi i nastavno osoblje u njima imalo je vanu ulogu u irenju ove
kulture. To je prvo kolstvo institucionalnog tipa u naim krajevima. U Viso-
kom je 1526. godine postojala jedna osnovna kola. Kasnije, njihov broj
se Po pravilima islamske arhitekture, postojale su uz svaku dami-
ju. Polaznici ovih kola bila su muslimanska djeca, nastavni kadar musliman-
ski, obrazovan na Istoku. Posredstvom nastavnog osoblja vren je i
snaan uticaj na porodicu, odnose, higijensko-zdravstvenu kul-
turu.
Poznato je da u turskom drutvenom sistemu drava nije
u finansiranju kolstva, mada je nadzor nad kolstvom bio pod njenom di-
rektnom kontrolom. kolstvo je finansirano sredstvima vakufskih fondacija,
kao i druge potrebe gradske zajednice.
72 Postojanje samostana zabiljeeno je u svim ranije citiranim katastarskim popisima Bos
sandaka, kao i u katastarskom popisu iz 1623. godine, Istanbul, BBA, 1D No 742.
214 Hatida
O sufijama i njihovom mjestu u duhovnom ivotu grada vrlo se malo
zna. Entuzijazam kojim je protkano njihovo obredi plesom i
muzikom, ivljenja, djelovali su na cjelokupno muslimansko, a djelo-
i na stanovnitvo. Tekija u Visokom, koju je Ajas-paa dao
u 15. imala je neosporno veliku zaslugu ne samo u prihvata-
nju i irenju islamske religije, i islamsko-orijentalne kulture. Tekije su
skoro redovno, pored drugih prostorija humanitarnog karaktera, imale i svo-
je biblioteke. Tu je njegovana i sufijska literatura, poezi-
ja.
Doprinos orijentalnoj kulturi dali su i nai ljudi koji su se istakli na
duhovnom polju orijentalnog stvaralatva. Medu njima je i Nesuh
koji je ivio u Visokom 16. U vrijeme sultana Sulejmana
ivio je na dvoru i bio u njegovoj slubi. Kao slubeni pratio je sul-
tana na vojnu protiv Bagdada. Tom prilikom nastalo je njegovo djelo Zbor-
nik stanita. Poznat je kao prevodilac, slikar, i pjesnik. Poznata
su mu djela Knjiga o osvojenju Moldavije i Istorija sultana Bajezida.
13
Prva javna kupatila, prvu javnu rasvjetu, vodovod, besplatna svratita
i kod nas egzistiraju od vremena uspostave turske vlasti. U Viso-
kom je prvo javno kupatilo postojalo jo u 15. a dao ga je
bosanski namjesnik Ajas-paa. Neosporan je njegov na podizanju higi-
jenske kulture.
Filigranska umjetnost, batinjena sa Istoka, nala je svoju iroku prim-
jenu u dekorativnoj obradi mnogih zanatskih Posebna panja po-
je finom dekorisanju oruja, koje je predstavljalo simbol vrijedno-
sti tog vremena. Arapsko pismo, zbog svoje likovne prilagodljivosti, izdano
je primjenjivana u dekorativnim varijacijama.
Panja je ljepoti i udobnosti interijera. Unutra-
nje prostorije, namjetaj i neki upotrebni predmeti izradivani su finim rez-
barenjem u drvetu. A sve je to dekorisano radovima, vezenim zlatnim
i srebrnim nitima. Ne treba zaboraviti da je osmanska arhitektura potovala
slobodu vidika, tako da je svaka imala slobodan pogled na okolinu.
Ova islamsko-orijentalna kultura imala je snano uporite u Visokom
u drugoj polovini 16. i djelovala je vrlo intenzivno i na okolna
seoska naselja. Rezultat tog djelovanja je i masovna islamizacija u selima vi-
nahije koja po masovnosti premauje isti proces u gradskim naseljima
u ovoj nahiji.
73 F.Nametak, Pregled knjievnog stvaranja Muslimana na turskom jezi-
ku, Sarajevo, 1989, 76-81.
Visoko u sastavu Osmanskog Carstva - XV i XVI 215
VISOKO U SASTA VU OSMANSKOG CARSTV A- XV i XVI
Rezime
Kao grad u srednjovjekovnoj Bosni, Visoko se u izvorima javlja od
1355. godine, da bi uskoro egzistirao kao glavni trg za razmjenu plemenitih
metala u njegovoj blizini. Sa svojom okolinom imalo je i upravnog
centra. Visoko je bilo stalna ili povremena rezidencija bosanskih vladara.
U sastavu Osmanskog Carstva Visoko se nalazilo prije definitivnog
pada srednjovjekovne bosanske drave. Do 1462. godine je bila formirana
upravno-teritorijalna oblast - nabija je sredite bilo Visoko. His-
torijsku ulogu u formiranju ovog naselja kao grada islamsko-orijentalnog ti-
pa imao je bosanski namjesnik Ajas-paa. Kao svoju zadubinu dao je
u Visokom kompleks objekata koji su jezgro novoga gra-
da. Dao je u Visokom u 15. radnje, javno kupatilo,
most i zaviju. Ova zavija bila je prvi muslimanski kultni objekat u Visokom.
Nosioci aktivnosti u njoj bili su dervii. Svojim asketskim ivljenja
i pomalo poetskom manifestacijom svoje religioznosti ortodoksnog islama
bili su djelotvorniji od drugih vjerskih lica. Ova zavija imala je veliku zaslugu
za nagli porast muslimanskog stanovnitva u Visokom i njegovoj okolini. U
novim historijskim okolnostima Visoko se razvijalo u skladu sa paradigmom
razvoja islamsko-orijentalnog grada. Do decenije 16. Visoko je
izraslo u naselje sa ll mahala. U poslovnom prostoru, koji je funkcionalno
odvojen od stambenog, isticali su se poslovni objekti, po
pravilima islamske arhitekture: sakralni objekti, hamam, javna kuhinja i dru-
gi potrebni prostori u kojima je radno stanovnitvo nalazilo predah. Pored
tih objekata, bile su 2 damije i 2 mesdida, zatim osnovna kola
u kojoj su muslimanska djeca dobijala osnove vjerskog obrazovanja, pisme-
nosti i lijepog vaspitanja. Svi ovi objekti podizani su naporom pojedinaca u
vidu vakufskih zadubina. Ti materijalno situirani ljudi prihvatali su odgo-
vornost unapredenja drutvene zajednice, podsticani islamskom ideologijom.
Osnivanjem svojih zadubina obezbjedivali su i sredstva za njihovo trajno iz-
dravanje.
Prema podacima historijskih izvora osmanske provenijencije, u sedmoj
deceniji 15. u Visokom je ivjelo oko 1800 stanovnika
konfesije. Poto su u Visokom i okolnim seoskim naseljima Turci zatekli sa-
mo crkve moglo bi se da su tu ivjeli pripadnici kon-
fesije. Medutim, poznato je da su na prostoru Kraljeve zemlje ivjeli pripad-
nici Crkve bosanske koji su u vrijeme posljednjih bosanskih kraljeva bili pro-
ganjani i unitavani od strane crkve i njenih predstavnika, pa
su prisilno primali ili su se sklonili u Hercegovu zemlju. Turski
izvori biljee postojanje pristalica bosanske crkve na ovim prostorima pod
imenom kristjani. Do kraja 16. u Visokom je vidno izraen demo-
grafski porast, uvjetovan situacijom i ekonomskim ra-
zvojem. Do konfesionalne promjene dolazi u 15. stanovni-
216 Hatida
tvo dobrovoljno je prihvatalo islam i tekovine islamske civilizacije. Prihvata-
nje islama posljedica je ranijih prilika, kao i stanovita nove vlasti
koja je bila na daleko viem civilizacijskom nivou. Primijenjena politika
Turske Carevine izraena kroz prihvatanje institucija i klasnog sta-
tusa plemstva, zatim, uz uslov lojalnosti, garantiranje svim poda-
nicima slobode vjeroispovijesti, imovinske i pravne zatite djelovali su na
obim i intenzitet ovog procesa. Do kraja 16. st. muslimansko stanovnitvo
je apsolutnu U socijalnom pogledu stanovnitvo pred-
stavljalo je heterogenu zajednicu sastavljenu od slojeva.
Ekonomski razvoj baziran je na osnovnim privrednim djelatnostima
zanatstvu i trgovini. I agrar je bio vano zanimanje stanovnitva.
VISOKO WITHIN THE OTIOMAN EMPIRE -15th AND 16th CENTURY
Summary
Visoko appears in historical sources from 1355 as a town of medieval
Bosnia, soon to exist as a main marketplace for exchange of precious metals
from its neighbourhood. It had the importance of an administrative center.
It was a permanent and a periodical residence of the Bosnian rulers.
Visoko was a part of the Ottoman Empire before the final fall of the
medieval Bosnian state. The administrative and territorial region - nahiya of
Visoko - had already been established in 1462, and Visoko was its center.
The governor of Bosnia, Ay&s pasha had the historical role in forming this
settlement as a town of oriental-islamic type. He had a block of buildings
built as his bequest. These buildings were the nucleus of the new town. He
had built shops, a public bathhouse, a bridge and a monastery (zaviya). This
zaviya was the first moslem religious object in Visoko. It was managed by
derwishes. They were more effective than the other people of religion by
their ascetic way of living, and somehow poetic manifestation of their or-
todox faith of Islam. This zaviya was meritorious for the sudden increase of
the Moslem population in Visoko and its surroundings. In the new historical
circumstances Visoko grew in accordance to the paradigm of the develop-
ment of an oriental-islamic city. Untill the third decade of the 16th century
Visoko grew up into a settlement with eleven mahallas. In the business part
which was separated from the residential part of the city there were various
business buildings, which were built in accordance with the rules of Islamic
architecture, and also sacred buildings, a public bathhouse (hammam), a pu-
blic kitchen (imaret) and other needed places were the working population
could have a rest. Beside these buildings, there were two mosques and two
masjeds, and also an elementary school where Moslem children !earned basic
of religion, reading and writing and good behaviour. All these buildings were
built by individual financiers as bequest. These well off people, induced by
Visoko u sastavu Osmanskog Carstva - XV i XVI t o l j 217
Islamic ideology, accepted the responsibility for advancement of the society.
By forming their bequest they also assuered resources for its permanent
maintenance.
According to data from Ottoman historical sources 1800 Christian in-
habitants were living in Visoko in the 7UJ decade of the 15UJ century. Accord-
ing to the fact that Turks found only Katholic churches in Visoko and in
roundabout village settlements we may say that members of the Chatolic
confession had lived here. However, it is well known that members of the
Bosnian Church had lived in the King's discrit, but at the time of the late
Bosnian kings they were presecuted and destroyed by Chatolic Church and
her representatives, so they were forced to adopt Chatolicizm, or to refuge
in the State of Herzeg. Ottoman sources recorded the members of the Bos-
nian Church in this area under the name of krstjani. Untill the end of 16
1
h
century the demographic growth in Visoko is obvious, and that is caused by
stable political situation and economic development. The changes of religion
took place in 15
1
h century. Local inhabitants accepted Islam and heritage of
the Islam civilization by their free will. Adopting Islam was a result of the
former political conditions as well as the principles of the new authorities
which were more civilized. The policy of the Ottoman state carried out
through the acceptance of the existed institutions and the class status of the
Christian aristocracy. On the vondition of loyalty, guarantee for freedom of
religion, protection of property and law protection influenced the scope and
the intensity of the process of islamization. Moslem inhabitants were the ab-
solute majority untill the end of the 16
1
h century. In social regard, the in-
habitants of Visoko were a heterogenous community, composed of various
social layers. Economic development was based on the main economic ac-
tivities: handicrafts and trade. Agriculture was also an important profession
for the inhabitants of Visoko.
FAZILETA
(Sarajevo)
SOCIJALNA STRUKTURA STANOVNITVA POEGE
Kako god su dolaskom Osmanlija nastupile velike promjene u demo-
grafskom razvoju, te i konfesionalnoj strukturi, isto se to zapaa i
kod socijalne strukture stanovnitva Poege. Drugi civilizacijski sistem donio
je i svoje potrebe, privredne, kulturne i ostale sadraje,
nove sve to uz opstanak onih starih kategorija koje su se pokazale
korisnima, a u skladu sa eriatom. Na taj je dolo do jednog velikog
arenila, koje je, medutim, davalo odredenu ovim i ovakvim gra-
dovima, medu kojima ni Poega nije bila izuzetak.
se ljudi drutvenih slojeva, od kojih pripadnici onog
najvieg nisu ni upisivani u deftere: sandakbeg, njegovi saradnici, kadija,
njegova pratnja, i sl. Nasuprot ovim visokim registrovao je u def-
teru i jedan rob 1565. godine.
Prilikom popisa najprije su najugledniji a to su
no bili spahije, ulema, vojska, odnosno vojni zapovjednici, itd. Mnoge su spa-
hije bile upisani kao stanovnici Poege, to da nisu stanovali na svojim
lenima. Ta su lena mogla biti u okolici, ali i dalje. U okolici grada nalazio
se broj sitnih posjeda, uivaoci nisu bili spahije, pripadnici raz-
drutvenih grupa. ovih posjeda bila je od sasvim ma-
lih, pa do velikih, a je navedena u dunumima ili opisno: otprilike ko-
liko tri batine (tahminen aq yer), koliko uzoru dva pluga (za dan)
- (iki plug kifayet edecek yer)\ livada od pet kola trave (tahminen araba/tk
qay1r)
2
, njiva za tri dana (uqganlak mikdan tarlal itd.
Ovo, kao i ostalo stanovnitvo, nalazimo upisano po kvartovima u ko-
jima su stanovali. Kako je muslimansko stanovnitvo gradova nije
rajinske poreze, ukoliko nije zemlju na periferiji grada, pa
i ako je zemlju, ono nije ponovo dobivalo rajinski status, nego je
davalo urove i resmove. Zbog toga se grad i smatra snanim sredstvom is-
* Ovaj rad predstavlja jedno od poglavlja magistarskog rada Grad Poega kao sjedite Poelwg
sandaka - urbani i privredni razvoj u XVI odbranjenog u maju 1985. godine na Ka-
tedri za istoriju Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Temelji se na podacima osmanskih katas-
tarskih popisa iz Istanbula i
l Istanbul, Tapu Defteri (dalje: BBA, TD) No. 243, kopije: Orijentalni in-
stitut, No. l, fo. 19, Dalje: OIS l.
2 Isto, 23.
3 BBA, TD No. 351; OIS No. 105, 61. Dalje: OIS 105.
220
Fazileta
lamizacije. stanovnitvo je te poreze bez obzira na to da
li se bavilo nekim zanatom ili ne. Jedino ako su bili u esnafe, bili
su muaf.
4
Prvi popisi pruaju malo podataka o socijalnoj strukturi, medutim, u
kasnijim ih nalazimo vrlo mnogo. Ipak, i u ovima se stanovnik navodi
samo svojim imenom i imenom oca, ili i imenom, to se su-
u ova doba samo kod Za neke primjere kod muslimana (Yeni-
cerizade, Hatibzade, Hamamcizade) u ovo vrijeme se ne bi moglo da je
pravilo. Na ovaj se ne vidi ta su ti ljudi po zanimanju, poto ono nije
Isto tako se neki stanovnici, uz svoje vlastito ime, upisuju i po
nekim dominantnim osobinama, manama i sl. Sa stanovita popisa
najbitnije je da se ne ispusti neki poreski obveznik, pa nastojati
da posve sigurno distingira ljude jedne od drugih. Ako dva imaju isto
ime i isto zanimanje, potrebno je neki epitet koji da se ne
radi o jednoj istoj osobi. Epiteti se u rasponu od (slijep, hrom,
i sl.) do duhovnih nedostataka (prevarant, prevrtljivac, lud, itd.).
Za odredene ljude se navodi da su nestali (tebeh-hor), pa se uz njihova
imena ne navodi nita drugo, vjerovatno dok se ne sazna ta se desilo s
njima.
l. VOJSKA I PREDSTAVNICI VLASTI
U ovim popisima podataka o predstavnicima vlasti skoro da i ne nala-
zimo, izuzevi zabiljeke o vakufima pojedinaca. U prvom popisu se spomi-
nju sandakbezi Arslan-beg Murat-beg i Bali-beg
te Mehmed-beg prilikom upisa njegovih mulkovih dobara,
koja prerasti u vakuf i kao takva se u svim ostalim defterima. Go-
dine 1565. ponovo nailazimo na spomen Bali-bega (pominje se
vila u kojoj je stanovao).
5
Zatim se spominje Ulama-paa, sandakbeg
Poege, po tekiji koju je sagradio,
6
zatim Jahja-beg, po svojoj damiji. U def-
teru iz 1579. godine nailazi se na poekog sandakbega Ahmed-bega.
7
U sumarnom defteru se nalazi upisan has poekog mir-i live, koji se
1569. godine nalazio u ruci Ali-bega. U naknadno upisanim biljekama spo-
minju se Muhamed-beg, Hizr-beg 1572, te Sinan-beg 1573. godine, kao ui-
vaoci tog hasa.
8

U Muhimme-defterima pominju se poeki sandak-bezi:
1556-7. Bali-beg, 1559.godine Veli-beg, a prije njega Halil-beg. Godine 1572.
kao sandak-beg se spominje Mehmed-beg, a zatim Nesuh-beg. 1579-81. na
ovom je poloaju Ferhad-beg, 1597. Ibrahim-beg, a 1598. Hasan-beg. Poznata
4 O gradskom stanovnitvu u Bosni u XVI POF XXVIII-XXIX /1978-79,
1980, str. 253.
5 OIS 105, 13.
6 Isto.
7 BBA, TD No. 672, OIS No. 10, 204. Dalje: OIS 10.
8 BBA, TD No. 486, OIS 106, 4. Dalje: OIS 106.
Socijalna struktura stanovnitva Poege 221
su imena i ostalih ovog sandaka, odnosno njih, na osnovu
drugih izvora i radova zatim Sejahatname E.
bije, itd.
to se kadija, o njima ima sasvim malo podataka. U poreskom
popisu Vlaha iz 1581. godine, na kraju popisa nahije Poega, stoji i
potpis poekog kadije Mehmeda, sina Hasanovog, pod je nadzorom
popis izvren. U jednom dokumentu koji se nalazi u kronici, spo-
minje se kadija Musa, sin Mahmud-efendije, a u istom dokumentu se po-
minje i jedan kassam, slubenik suda, uda halifa, sin Mahmuda.
9
Dokument s kraja 1557. godine. ga je prepisao iz sara-
jevskog sidila za tu godinu. iste odine kao kadija u Poegi se
pominje Muhammed, ili Mehmed, sin Balija.
1
U regestama nalazimo odluku kadije Seida, sina Jusufovog,
iz ostavinske rasprave pred eriatskim sudom u Poegi.
11
Odluka je iz 1584.
godine.
U jednom fermanu, sredinom 1592. godine poekom san-
dakbegu i poekom kadiji, se imena ne navode, donosi se odluka sul-
tana u vezi sa ostavtinom jednog poekog trgovca, koji je umro u Dubrov-
niku. Dokumenat se nalazi u Arhivu.
12
Jo se u sumarnom defteru iz 1569. godine od viih funkcionera spo-
minju Hajdar, serasker kadiluka Poega i Brod, te Mustafa, alaja spahija
poeke live.
Svi ostali su timare i zeamate imali u nekom drugom
kraju, poto nisu upisani medu lenima koja su se nalazila u poekom san-
daku.
to se vojske, o njoj podatke, iako nepotpuno, nalazimo u po-
menutim opirnim i u sumarnom popisu sandaka. Medutim, kako vojne po-
sade utvrda u to je Poega bila sve do 1600. godine,
tj. formiranja Kanjikog ejaleta, pa dijelom i dalje, nisu unoene u ove re-
dovne popise, najvie podataka nalazimo u posebnim popisima vojnih posa-
da. Jedan takav defter je i popis alufedija u gradovima bosanske i slavonske
krajine.
13
U prvom popisu nalazi se malo podataka o vojnoj posadi, iako je lo-
da je ona u ovom, jo uvijek ratnom stanju, bila jedan od vanih fak-
tora odranja osmanske vlasti na tek osvojenom prostoru. se
spominju posjedi Mehmed-bega koji se nalaze na poekoj teri-
toriji. U vezi sa njegovim javlja se jedno pitanje. Naime, na sva-
9 Tarih-i Enveri, OIS, knj. II, str. 46-47.
10 H. Sitniji prilozi povijesti Poege pod Turcima, Novi Behar XIIU1940, br. 24,
339.
ll Fojnii'!ka regesta, Sremski Karlovci 1926, 117.
12 Historijski arhiv Dubrovnik, Acta Turcarum A I No. 2.
13 BBA, Maliyeden miidevver vesikalar, Defter No. 826 (Defter-i resid-i neferat-i liva-i Bosna
ve ve Pojega).
222 Fazileta
kom mjestu gdje je pomenut, on je titulisan kao "potovani zapovjednik live,
neka potraje njegova i uspjeh" (Mir-i liva-i muke"em dame ikbalahu,
eclaluhu). S obzirom na to da je na deftera kao zapovjedniklive upi-
san njegov sin Arslan-beg, mislimo da ova titula izraava potovanje koje je
Mehmed-begu ukazivano ne zato to je bio zapovjednik ove live, kako
kae ili, na osnovu toga, to " ... ovom prilikom on bi od-
reden jo i za glavnog zapovednika turskih trupa na tom delu gra-
nice Ugarske prema Austriji."
14
Poeki sandakbeg je u vojnom pogledu bio
smederevskom, a to je upravo bio Mehmed-beg, te pomenuto eti-
ketiranje dolazi najvjerovatnije odatle. Treba imati na umu da je u toku jo
uvijek prva faza osvajanja Slavonije, a da je druga, u kojoj biti osvojeno
preostalo tek slijedila.
Osim sandakbega, u prvom se popisu spominju jo Junus sa 2
batine, te Veli kojem pripadaju prihodi svih vinograda i mlinova u
grada mezkurde kulliyyen ne tabii olan baglar ve harabe de-
girmenler der tasarruf-i Veli kethoda). S obzirom na ovakve prihode, ovaj
haja je vjerovatno bio zamjenik nekog visokog funkcionera. Moe biti da je
bio zamjenik, odnosno zastupnik samog sandakbega, poto se ovaj u ovom
periodu nalazio na bojnom polju.
Upisan je i demat muscllema. Skupinu svega
Stevana, sina Grgurovog; Matijasa, sina Markovog; Jovaa, sina Jake i Ste-
vana, sina?. Medutim, u selu Valjevica upisano je jo sedam musellema
poeke Nisu nikakav porez. Vidi se da su vrlo brzo
inkorporirani u osmanske trupe kao odredi, to je bilo od osobite
vanosti ba u ovom periodu uspostavljanja osmanske dominacije. Osim mu-
sellema, u vie sela u ovom defteru upisani su i vojnuci: tamo gdje ih je bilo
vie, upisivani su zasebno od ostalih seljaka. Vojnuka nije bilo u Poegi, to
je i razumljivo s obzirom na vrstu djelatnosti koju su obavljali u turskoj voj-
sci. Njihova je preteno bila vezana za operativne trupe.
U defteru za sandake Smederevo i Poegu iz 1541-43. go-
dine, u kojem su popisane posade pojedinih ovog sandaka koje se
u budimsku zabiljeeno je da se upravo iz Poega
u Budim alje 10 buljuka betija. Medu ovim belijama 21 je neofit, a jedan
od njih je zapovjednik buljuka. Sedmorica betija su Bosanci, jedan je iz
Zvornika, a jedan iz Kamengrada. U buljuku Mehmeda, sina Sulejmana, upi-
san je Petre, kulag?z Dnevnice su im izmedu 6 i 8 jedino Mu-
rad-aga, zapovjednik trupa koje odlaze, ima dnevnicu od 42

Godine 1545. javlja se posada sastavljena od vie vojnih rodova. Iz
popisa mukata
16
vidi se da se posade vilajeta Poega sastoje od mus-
14 Tarih-i I, Feth-i Kal'a-i Pojega: Sene 943 Semendire sancagi beyi
Mehmed bey serhad-i mansurde olan guzzat-i islam ve umera-i kirama ferman-i heft
ki;over birle serdar ve nasb idi.
Turski spomenici, I, sv. 1. Beograd 1940, 482.
15 Handschriftensammlung der Osterreichischennationalbibliothek, Wien, MXT 557; OIS No.
114, 10-12. Dalje: OIS No. 114.
16 OIS l, 4.
Socijalna struktura stanovnitva Poege 223
tahfiza, azapa, belija i martolosa, pa se moe pretpostaviti da je i poeka
imala sve te redove vojske. U biljekama se spominju tri mustahfiza
(merd-i kal'a, hisar erenleri), jedan tobdija, jedan azap i jedan aga azapa.
Upisana su i dva reisa, a od komandnog osoblja spominju se jo jedan zapov-
jednik tobdija, est odabaa, jedan buljukbaa, vojvode, te jo jeda-
naest aga. Od ovih jedan je pomenuti aga azapa, a drugi poeki dizdar
Mehmed, kome se dodjeljuju prihodi jedne mezre i jedne livade. Upisan je i
zamjenik dizdara, Bajezit, kao i jo jedan te jedan to se
ovih zapovjednika (aga) nije navedeno gdje su oni bili smjeteni,
da li u samoj Poegi ili u nekoj od okolnih poto su pomenuti samo
kao uivaoci u kadiluku Poega. Sandakbeg Murad-beg spo-
minje se kao kupac jednog zemina
17
koji se u defteru nalazi u pos-
jedu njegovog sina Mehmed-bega (sabikan Pojega sancagibeyi olan Murad bey
oglu Mehmed bey). Zemin se nalazi pored sela Sulkovci i u njegovom sastavu
je i vodenica.
18
Pored sandakbega spominje se i njegova pratnja (Ahmed,
merdum-i Murad-bey)
19

Godine 1565. u kasabi Poega medu stanovnicima pojedinih
nalazimo i vojna lica. Upisani su dizdar, est zapovjednika oda, jedan spahija,
tri mustahfiza, trojica betija, jedan azap, aga azapa. To su vojnici koji su
posjedovali svoje u pojedinim pa su upisani kao i ostali do-
To se vidi i po biljeci navedenoj uz ime mustahfiza Sefera, sina Hu-
sejna, u Mahali carske damije, u kojoj se kae da je u kojoj stanuje
na mjestu "preostalom od nevjernika", pa se, uz dvorite i batu,
upisuje na njegovo ime. po imenu, dizdar je ista osoba, samo to je
sada sa titulom hadije. Tako se javlja i u defteru, pa imamo jednu
interesantnu pojavu da je isto lice bilo dizdar sigurno najmanje 14 godina, a
vrlo vjerovatno i due od 34 godine.
Azapi su upisani u posebnoj mahali. Od 27 azapa svi su mus-
limani, a samo ih je pet islamizirano u prvom koljenu. Medu njima
je upisana i jedna udovica, koja stanuje u na mjestu
(temelju?) "preostalom od nevjernika", a za nju je, te za batu i dvorite, pla-
tila resm-i tapu od 20 Po ovim podacima moglo bi se da su
azape dijelom stanovnici.
Mahalu martolosa je pet Jedan od
je Sremac.
Farisi nisu registrovani, ali je aga farisa Brezovica upisan kao
stanovnik Mahale carske damije.
Tri musellema poeke upisani su u varoi Velika,
20
a jedan
u varoi Straeman. Oni su iz Drenovica, te poto su odre-
deni za (majstore za opravke) poeke oproteni su od
svih poreza (hukuk ve rusumlann alznmaytp), pod uslovom da vre popravke
17 Isto, 26.
18 OIS 105, 68.
19 OIS l, 21.
20 OIS 105, 19.
,_
224 Fazileta
kad god to zatreba. Kao je upisan i jedan stanovnik sela Tulnik,
iz demata kneza

Jedan stanovnik sela Ivanovac bio je upi-
san kao iste i bio izuzet od poreza, ali je kasnije
dopisano da nije sposoban za tu slubu, te da se upisuje kao raja.
22
Jo su
dva stanovnika upisana kao musellemi, a jedan je od njih ranije
bio upisan kao nomad (haymane).
to se zemljinih posjeda pojedinih vojnika (vrt, zemin, livada, vi-
nograd, itd.), oni koji su ih posjedovali 1545. godine javljaju se i sada kao
uivaoci istih, to moe da da su vrili i dalje iste dunosti. Samo je
nekoliko novih posjednika, i to nevojnika.
to se ovih vojnika, vane podatke daje jedan dokumenat
iz 1564. godine, dakle godinu dana stariji od popisa, a iz Muhimme
deftera.
23
To je hukum sremskom sandakbegu Bajramu, koji je bio zaduen
za raspodjelu timara u sandaku Poega. Na osnovu carskog su se,
kao plate tvrdavskoj posadi, dodjeljivali timari. Medutim, pokazalo se da su
davanja, kojima su ti timari bili nerealna, pa su timarnici odbili
da ih prime. su bila prekomjerna s jedne strane to je ovo pod-
bilo serhat, to je vrlo podatak, pa je zemlja bila podlona
unitavanju od strane neprijatelja, a s druge strane, koja zapravo proizlati iz
ovog navedenog, zbog nerentabilnog zemljita. Pored da se od sa-
da razrezivanje vri pravilno, je da se posadama tvr-
ne dodjeljuju timari, nego plate.
Ovo se odnosi na vojsku cijelog sandaka, a ne samo po-
eke Medutim, izgleda da se nije moglo to da svi vojnici u
postanu ulufedije, pa se u sumarnom defteru nas-
talom pet godina kasnije i dalje dodjeljuju pojedinim vojnicima timari, poje-
i kolektivni. Kolektivne timare uivaju vojnici sa manjim prihodima.
Godine 1579. nalazi se vrlo veliki broj spahija i vojnika nastanjen
u gradskim Pored dizdara i njegovog zamjenika, upisano je jo 17
mustahfiza, 12 zapovjednika oda i buljuka, bez naznake roda, dva reisa, zatim
sedam tobdija sa zapovjednikom i njegovim zamjenikom, 16 farisa, jedan
azap, jedan jedan (bariime), te jo 26 spahija (de-
belije i ekindije). Po prisustvu vidi se da su se oni smjetati
po provinciji i da vie nisu stacionirani samo u Istanbulu.
Kao stanovnik Mahale carske damije javlja se i Mustafa, mimar (gra-
ditelj, arhitekta) u poekom sandaku, te u Mahali mesdida Hadi-
Dafera (borozan) Fer had.
Vie se ne javljaju belije i martolosi, ali farise, to je sva-
kako u vezi sa ustaljivanjem vlasti i granice. Ipak, ove se godine
javlja Marko kao vlasnik u selu Hrvati, a Paval martolos kao
vlasnik batine u selu

Medutim, oni su posade nekog dru-
gog
21 Isto, 32.
22 Isto, 34.
23 Muhimme defterleri, OIS 215-VI/2, str.59!124, prevod
24 BBA TD No. 650, OIS ll, 214 i 215, mulk zemljite. Dalje: OIS 11.
Socijalna struktura stanovnitva Poege 225
se da se sada kao korisnici zemljita u okolini grada vie
ne javljaju vojnici, nego gradani Poege, dok se ovi kao ui-
vaoci Ipak se odredeni broj vojnih lica kao vlasnici vinograda
i u popisu mulkovnih zemljita.
25
Po pitanju koritenja odredenih ispasita dolazilo je do sukoba izmedu
gradana i mustahfiza sa seljacima iz sela Komuina, pa je sukob rjeavan
pred sudom.
26
Najvie podataka o vojnoj gosadi daje sumarni popis iz 1569. godine.
Tu je popisan demat mustahfiza
7
na sa dizdarom, koji je imao timar
od 6000 i njegovim zamjenikom, je timar iznosio 3700 Medu
mustahfize su ubrojena i vjerska slubenika (Mevlana Hiam, mujezin
i devrihan u Carskoj damiji, te Abdi b. emsuddin, muarrif i Husejn, koji
se brinuo za osvjetljenje u istoj damiji, kao i Jusuf, imam mesdida Bali-
age). Oni su imali timare od 5000, 2000, 1500 i 1500 Mustahfizi su bili
u pet buljuka, jedan sa timarom od 1600, trojica sa timarom od
1550 i jedan sa timarom od 1400 Medu mustahfizima trojica su
Bosanci, a ll ih je muslimana u prvom koljenu. Od ovih, deset za ime oca
uzima ime Abdulah, a jedan Abdullatif.
Timare su, pored mustahfiza, imali i tobdije.
28
U dematu su popi-
sana estorica sa timarima u prosjeku od po 1400 kao to je i kod mus-
tahfiza, a upisani su jo i njihov zapovjednik (timar od 3428 i zamjenik
(timar od 3000 Jedan je tobdija Arnaut, a dvojica su novi muslimani.
Ostali posade, farisi i azapi, bili su ulufedije, izu-
zevi zapovjedni kadar. prihode je imao aga farisa poeke
on je dobio zeamet od 23.500

To je jedini poeke koji
ima zeamet i najvjerovatnije je da ga nije dobio za samu slubu age, i za
neke druge zasluge.
Hajdar, serasker kadiluka Poega i Brod, imao je timar od 10.000
a Mustafa, alaja spahija poekog sandaka timar od 4000 to se
zapovjednika azapa, upisano ih je 10 sa timarima u prosjeku od oko
3000 Radi se o reisima, agama i njihovim
Zanimljivo je da je zeamet od 38.300 imao i Ahmed, sin Arslan-
pae, iako je njegov otac pogubljen neto ranije, prilikom pohoda sultana
Sulejmana na Ugarsku. Uz njega se spominje i njegov brat Jahja. Zeamet je
bio u njegovoj ruci do 1572. godine.
30
Godine 1579. oni se spominju kao vla-
snici 2 livade i 2 bate u okolini Poege.
31
Zajedno sa timarlijama egzistirale su i ulufedije. U principu su bili
vrlo ako ne i isto, samo je bio Prema
25 OIS 11, 213-222.
26 OIS 1,4; 105, 14; 10, 17.
27 OIS 106, 46-57.
28 Isto, 47-59.
29 Isto.
30 Isto, 8.
31 OIS 10, 16.
226
Fazileta
popisu ulufedija iz 1586. godine, u Poegi su postojale 4 ode azapa i 5 oda
farisa. Prema tome, uzevi u obzir i timarlije i ulufedije, poeka
imala je dosta brojnu posadu od oko 300 vojnika.
32
Podaci iz deftera :iz 1643. godine, mada to vrijeme izlazi iz
okvira koje obuhvata ovaj rad, pokazuju jo jednu zanimljivu stvar. Naime,
u njemu je popisana posada palanke Poega i to demat mustahfiza sa 5 bu-
ljuka, te demat farisa, sa 5 buljuka.
33
Uz mustahfizc je upisan i diz-
dar, dervi Mustafa, a jedan od zamjenika mu je jedan konvertit. To da
je u Poegi pored postojalo i tipa palanke, to bi moglo
biti u vezi sa razmahom u to vrijeme. je i to da je posada
bila oslabljena, s obzirom na to da Poega vie nije bila
sandak, pa se pokazala potreba i za ovom vrstom
Osim to je bio vaan za odbranu i ratne pohode, ovaj je kadar uticao
veoma mnogo i na ivot grada, a vrlo je i po pitanju razvitka poje-
dinih zanata. Vie zanata se razvilo upravo zbog potreba za voj-
sku, a i ostali su napredovali uz njih.
Knezovi kao organi vlasti
I u Poegi se najistaknutije medu javljaju kne-
zovi. Oni kao organ turske vlasti nad skupinom kojoj pripadaju obavljaju od-
redene slube, a zauzvrat su odredenih poreza.
34
Knezovi se u Poegi javljaju od prvog popisa, a institucija
morala je postojati i prije Osmanlija, analogno postojanju seoskih hirova i
knezova. U prvom je popisu, pored kneza Ivania, sina Antolovog, uivaoca
batine, kao stanovnik Poege upisan Hrvan, sin knez nahije Pleternik.
Nahija Pleternik se ne spominje ni u jednom defteru kao turska administra-
tivna jedinica. Ovdje se vjerovatno radi o nekoj ranijoj podjeli, ili moda o
vlakoj teritoriji.
U popisu knez Miklo ima uza se jednog a u popisu
iz 1565. godine upisan je knez sa dva S obzirom na to da je ovaj knez
doljak, novi stanovnik grada, moglo bi se da su presudnu ulogu u
odabiranju kneza imali Turci, a ne sami stanovnici grada. Ovaj knez, Paval
prilac, javlja se kao vlasnik batine u selu Frkljevci, u defteru iz 1579. mada
te godine on vie nije bio knez.
35
I u defteru iz 1579. godine se knez sa dva Knezovi nisu
odredene poreze, kao na primjer resm-i kapu, dok nisu bili
izuzeti od ovog poreza.
32 Prilog istoriji starih gradova u bosanskoj i slavonskoj krajini pred kraj XVI vijeko,
Godinjak drutva BiH, XIII/1962, str. 332.
33 Nationalbibliotbek Wien, 35; OIS 81, 298-330.
34 Gradovi pod turskom (separat), Istorija Crne Gore, knj. 3, t. 1, Titograd
1975, 574.
35 OIS ll, 214.
Socijalna struktura stanovnitva Poege 227
Sasvim drugu kategoriju knezovi, u vlaka-
hijerarhiji i su i tretirani. Medutim, to pitanje ne spada
ovamo, poto ih nije bilo u Poegi.
2. DUHOVNA LICA (ULEMA)
I ova kategorija spadala je u asker-povlatenu klasu u naj-
irem smislu Pripadnici ove skupine davali su na neki najvanije
tonove u ivotu grada, poto su tu spadali kadije, muftije, imami, itd.
ulogu imali su i dervii, posebno u godinama uspostavljanja novog
sistema. Njihov islamski prozelitizam bio je od velikog za tok is-
lamizacije.
U Poegi se predstavni(:i svih kategorija ove klase, to je i nor-
malno s obzirom na njen status centra sandaka. u su to lica sva-
kako sa strane, dok kasnije nailazimo na pojedinim mjestima i ljude doma-
porijekla, posebno imame.
U prvom popisu nema nikakvih podataka o ovoj klasi. Medutim, si-
gurno je da je tu bio prisutan kadija, s obzirom na to da je bio formiran
kadiluk. Isto tako, poto je u gradu postojala posada, sigurno je da je pos-
tojao i najmanje jedan imam, zaduen za vjerske potrebe vojske.
Godine 1545. u defter je upisan imam Jusuf, kao uivalac prihoda jed-
nog vrta. Ovo ukazuje na postojanje jedne damije ili, to je vjerovatnije,
mesdida. I. Mauran spominje da je tih godina crkvica preprav-
ljana u damiju, zbog potreba posade.
36
S obzirom na tu se radi o
mesdidu, a spomenuti Jusuf je, kao njegov imam i imam posade, i sam spa-
dao u mustahfize.
Osim njega, upisan je jedan hadija sa vrtom u blizini varoi, a pokraj
Orljave, kao i jedan hoda (Omer hace). Tu je i Mustafa oda-
baa, hodin sin, za kojeg se precizira da je stanovao u Poegi (nefs-i Poje-
ga'da mutemekkin). Pominju se jo dva pisara, katib Mehmed i katib Kurd.
Poto nema drugih podataka, ne moe se nita vie Me-
dutim, poto je to bilo pravilo, u gradu su morale postojati sve institucije za
potrebe vlasti, kako administrativnih, tako i vjerskih.
U popisu iz 1565. godine Poegu nalazimo kao kasabu sa
osam mahala muslimana i jednom mahalom Ulema je sada brojnija
i vie prisutna, shodno viestruko broju stanovnika.
Po pravilu da se na vrhu navode najuvaenije mahale, u svakoj
je mahali na prvom mjestu upisan imam damije, odnosno mesdida, zatim
ostali slubenici tih objekata, drugi ljudi, te ljudi sa nekom funkcijom
ili titulom (spahije, hadije, itd.). Imami su bili predstavnici mahala, pa su,
i druge drutvene funkcije, i zbog toga upisivani prvi.
37
36 I.Mauran, PJiega i poclka kotlina za turske vladavine, "Poega 1227-1977", Slavonska Po-
ega 1977, 185.
37 - Razvoj lokalne gradske uprave na Balkanu od 15-19. veka,
"Gradska kultura na Balkanu", SANU, Balkanoloki institut, pos. izd. knj. 20, Beograd 1984,
76.
228 Fazileta
U carskoj - centralnoj damiji (Cami-i hazreti hudavendigar) slu-
benici su mevlana Hamdi, imam i hatib, zatim mujezini mevlana Ahmed, sin
ehabuddina, i mevlana Hiam. po nazivu mevlana, mora da su bili
posebno cijenjeni ljudi. Za mevlana Hiama se navodi da je u
kojoj je nastanjen nanovo pa se upisuje na njegovo ime, kao i
prihodi jedne livade pored Orljave.
38
U sumarnom defteru iz 1565. godine,
gdje je upisan kao mujezin i devrihan, navodi se kao uivalac timara od 5000
Iz jedne biljeke koja je dodata pet godina kasnije, saznajemo da se
prihod timara na 5300 Godine 1575. se ovaj timar dodjeljuje
Mustafi iz sandaka Mora, poto je Hiam umro. se u ovom defteru
spominju jo dva slubenika carske damije, koja nisu navedena ni u jednom
drugom defteru. To su Abdi, sin emsudina, muarrif, sa timarom od 2000
i Husejn Bosanac, koji se brinuo za osvj"etljenje, sa timarom od 1500

U mahali damije pokojnog Jahja-pae na prvom je mjestu upisan Ab-
di, sin Simina, pa je on vjerovatno imam u pomenutoj damiji. Dobio je u
vlasnitvo dvorite i vrt, za to 20 resm-i tapu.
39

je dobio na koritenje i jednu livadu i tu se navodi kao Abdi, sin Simin-ho-
de. Godine 1579. po odluci kadije ovu livadu dobija Hasan a kako se
Abdi vie ne spominje, vjerovatno je umro. Na isti dobio je te
uz nju dvorite, vrt i vinoJrad i sejjid Nesuh, sin sejjida Ahmeda, te prihod
jednog drugog vinograda. Ovaj se vinograd nalazio u blizini vile Bali-bega
Bali-bey). Ovo je prvi sejjid, potomak profeta Muhammeda, koji s.e
dosad javio u Poegi. U defteru sejjidi se vie ne spominju. Me-
dutim, stotinjak godina nakon ovog popisa, u svom Putopisu saop-
tava da u gradu, izmedu ostalih, postoji i predstavnik erifa .(nefdb).
41
Nije
jasno radi li se o jednoj istoj liniji porodice, poto u njenoj genealogiji pos-
toji razlika izmedu erifa i sejjida, ili su moda pripadnici linije sejjida na-
pustili Poegu, a u se u nju doselili pripadnici linije erifa.
Jahja-paina damija imala je i dvojicu mujezina, a kako je u njenoj
mahali registrovan jo jedan propovjednik, Bilal-hoda, hatib, sigurno je bila
i damija.
Ahmed-hoda, sin Mustafe, je imam, a Isa, sin Bajramlija mujezin u
mesdidu Hasana. Dalje se od ovih duhovnih lica spominju Mehmed,
sin Timurhana, imam u mesdidu Katiba Muslihuddina, Jusuf-hoda, imam
mesdida Bali-age, Ahmed, sin Abdullaha, imam mesdida Kejvan vojvode,
Darullah-hoda u istoj mahali; Mustafa-hoda, imam mesdida Ali b. Balija.
U ovoj mahali su upisani jo jedan imam, Mehmed, sin Ismail-hode, i jedan
mujezin Hasan, sin Mehmeda. Za Mehmeda nije u kojoj je da-
miji imam, je samo upisan kao stanovnik te mahale, sa novosagradenom
38 OIS 105, 13.
39 Isto, 6.
40 Isto, 6 i 13.
41 Putopis. Odlomci o jugoslavenskim zemljama (prevod, uvod i komentar H.aba-
Sarajevo 1979, 239.
Socijalna struktura stanovnitva Poege 229
te jednom batom i livadom. je da je on imam nekog mes-
dida oko kojeg se nije formirala mahala, pa nije posebno ni upisan.
Pomenuti Jusuf-hoda, imam mesdida Bali-aga, upisan je kao uiva-
lac prihoda jedne parcele - vrta u blizini varoi, pored Orljave. To je zem-
ljite na njega bilo upisano i u defteru iz 1545. godine, kada se on
kao jedino duhovno lice u Poegi. U sumarnom defteru iz 1569. godine upi-
san je jedan Jusuf, sin !skendera, imam mesdida u kasabi Poega, kao ui-
valac timara od 1500

Medutim, timar je 1573. godine ostao upranjen
(razlog nije naveden), pa je na vlastito traenje dodijeljen Muslihuddinu, ko-
jeg 1579. godine nalazimo kao imama mesdida Bali-age. Jedan se Jusuf-ho-
da ove godine javlja kao stanovnik mahale Orljava, pa kako se na osnovu
ovih podataka moe pretpostaviti da se radi o jednoj istoj osobi, to bi
da je suvie star da bi mogao da obavlja dunost imama.
to se porijekla ovih lica, kako je spomenuto, mo-
emo sa pretpostaviti da su to ljudi doli sa strane, poto
stanovnitvo nije moglo oformiti vlastiti kadar za ovaj, za te ciljeve kratak
period. To nam najbolje pokazuje pojava jednog imama islamiziranog u pr-
vog koljenu (Ahmed, sin Abdullaha).
3
U ovom se defteru prvi put spomi!!ie i jedna tekija (zavija), za koju je
da ju je podigao Ulama-paa. Poto je Ulama-paa bio sandak-
beg Poege izmedu 1550. i 1553. godine, tekija je mogla biti podignuta na
samom njegovog slubovanja, poto je to bilo vrijeme primirja izme-
du Austrije i Turske.
sredinom 1552. godine Ulama-paa nove akcije i osvaja
Viroviticu, tako da je gradnjom mogao biti zaokupljen prije toga. Osim toga,
i uloga koju su dervii imali u podizanju gradova, te pretvaranju zate-
u gradove sa islamskom fizionomijom, vrlo je velika, pa je bilo potreb-
no da se oni to prije smjeste. Zavija je, izgleda, rasla, jer se u
popisu iz 1579. godine javlja kao vlasnik parcela zemljita. Godine
1565. u popisu stanovnitva nekoliko dervia. To su dervii koji
su stanovali u svojim po odredenim mahalama, a nisu bili smjeteni
u tekiji: Hajdar-baba (u mahali Jahja-pae), Hamza sufi (u mahali Derzi Ha-
sana), Sinan-dede, sin Ahmeda (u mahali Katiba Muslihuddina), te Dafer-
dede (u mahali Kejvan vojvode). po nazivima, oni su i pri-
padali dervikim redovima (bektai, mevlevi). Nije sigurno da li su
imali ejha, ali je u gradu upisan samo jedan: Ali ejh, u mahali
Ali b. Balija.
45
Medutim, u popisu se Ibrahim, sin ejha Si-
nana, ali nije precizirano da li je tu o pomenutom Sinan-dede.
Godine 1579. od duhovnika u Poegi i dalje imame i ostalo
osoblje damije i mesdida, te izvjestan broj dervia.
46
Ovdje bismo na neki
42 OIS 106, 57.
43 OIS 105, 10.
44 Isto, 12.
45 Isto, 6-11.
46 OIS 10, 13-16.
230
Fazileta
mogli uvrstiti i nekoliko hadija. Interesantno je da je hadija bio i
zapovjednik tvrdavske posade, koji se kao hadija spominje i 1565. godine
(Haci-Mehmed-aga, dizdar-i kal'a-i Pojega). Kao hadije se pojavljuju i neko-
liko Ovo je podatak koji govori o povoljnom ekonomskom statusu
stanovnika ovog grada, kako vojnika, tako i pripadnika ostalih zanimanja.
U glavnoj je damiji ove godine imam i hatib hadi-Muslihuddin. Je-
dan se imam Muslihuddin 1584. godine javlja kao svjedok ul-ha!) u
jednoj raspravi pred poekim kadijom, u vezi sa ostavtinom jednog umrlog
svetenika.
47
.Poto su izostavljene titule, ne zna se da li se radi o ovom Mus-
lihuddinu m Muslihuddin-halifi, koji je u isto vrijeme bio imam mesdida
Bali-age.
Glavna damija ima i dvojicu mujezina - ejha Ahmeda i Pir Mehme-
da, te muarrifa Abdurrahmana i osoblje (jednog posluitelja koji
je d7..amiju i jednoga koji se brinuo za osvjetljenje). U mahali ove da-
mije osam su hadije.
Broj slubenika u drugoj carskoj damiji je negoli u glavnoj. To
su imam i hatib Ahmed, mujezini Hurrem i Hasan, muarrif Salih, (os-
vjetljenje) Muslihuddin, posluitelj Pir Sufi i sallahani Ibrahim-hoda i Per-
vane.
U damiji pokojnog Jahja-bega slubenici su bili imam i hatib
(Alauddin), dva mujezina (Omer i Ramadan), sallahan (Osman) i posluitelj
(kajjim Sinan). Ovdje je kao slubenik upisan i vakufskih prihoda
dabija Sinan. Dabija se prvi put spominje u ovom defteru, mada se
jo 1565. godine spominje dabije u popisu rashoda pomenutog vaku-
fa.48 Poto je Jahja-pain vakuf bio dosta bogat, bilo je i potrebno da se anga-
uje vie slubenika. Ovaj se legator u ovom defteru nekad pominje kao
paa, a nekad kao beg, to je najvjerovatnije omaka pisara.
U ostalim manjim damijama, odnosno mesdidima, broj slubenika je
reduciran samo na imama, a samo se ponegdje i mujezin.
Ostale dunosti su pripadnici odredenog demata obavljali na dobrovoljnoj
osnovi.
Ovaj podatak, kao i da za odravanje ovih objekata nije regi-
strovan vakuf, pokazuje da su ti objekti podizani od strane pobonih, ali eko-
nomski nedovoljno jakih pojedinaca, kao to su pisar, vojvoda i sli-

I u ovom popisu se spominje izvjestan broj hoda i dervia. Pod na-
zivom sufi upisani su kao stanovnici pojedinih mahala sedam lica, jedna oso-
ba sa nazivom dede i jedna sa nazivom melami. U popisu vrtova prihodi
pripadaju poekoj zaviji upisani su kao uivaoci dva vrta jedan melamijski
dervi i jedan melamijski ejh (baba me/ami), a jedan je vrt od deset dunuma
upisan uz zaviju. Ni u ovom defteru se ne precizira kojem je redu pripadala
tekija. Najvjerovatnije je bila za vie redova. Prisustvo hoda go-
47 nav. djelo, 117.
48 OIS 105, 14.
Socijalna struktura stanovnitva Poege 231
vori o tome da je postojao i rad na obrazovanju i sticanju znanja, u ovom
vjerskog. Kolika se panja tome poklanjala vidi se po tome to se
u defteru iz 1565. godine spominje mekteb, koji je podigao Ferhad-beg, san-
dakbeg i za njega osnovao i vakuf.
4
Isto se tako spominje jo je-
dan mekteb, muallimhane, koji je uz svoj mesdid podigao katib Muslihud-
din.50 je da je postojalo i vie mekteba koji nisu imali posebne zgra-
de, nego su bili vezani uz damije, poto se spominje i vie hoda (bace) u
kvartovima.
Jo jedna vrlo vana institucija postojala je u Poegi, a to je institucija
muftije. Podatak o njenom postojanju iz vremena kada su Turci
bili naRustili ove krajeve, a je po zgradi u kojoj je muftija slu-
bovao.
1
Pripadnici ove klase javljaju se u popisu mulkovnih zemljita kao vlas-
nici parcela (vinograd, livada, itd.) 1 dunuma. In-
teresantno je da se kao vlasnici vinograda javljaju i dervii, pa i jedan ejh.
52
to se knjievnog rada, podataka za 16. vijek za sada nemamo,
ako se izuzme da je prvi poeki sandakbeg Arslan-beg
bio izmedu ostalog, poznat i kao dobar pjesnik.
53
Prema neki su
Poeani dostigli visok rang, ali uglavnom na polju vjerskih disciplina.
54
3. ZANATI/ GRADSKA PRWREDA
Srednjovjekovna gradska privreda bila je u Poegi razvijena i pri.ie do-
laska Osmanlija. Kao dobro ugarskih kraljica, grad je razvijao i za-
nate i trgovinu. O tome ima vrlo malo podataka,
55
ali i oni po-
pretpostavke o postojanju razvijene privrede.
Dolaskom Osmanlija svakako dolazi u prvom periodu do izvjesnog za-
stoja i stagnacije. Medutim, nakon toga ubrzani rast pojedinih starih
i vie novih zanata, trgovine, pa i poljoprivrede, poto Poega, kao i
srednjovjekovnih gradova, ima i agrarni karakter.
U popisu iz 1540. godine ne nalazimo u Poegi zanatlije,
mada ih je najvjerovatnije bilo. su upisani ;;amo i
nim imenom, odnosno imenom oca. je da je sa batinama upisano
12 i kneza. Na osnovu toga se moe da su se oni
zasigurno bavili poljoprivredom, a to se moe pretpostaviti i za ostale. Uz to
48 OIS 105, 14.
49 Isto, 12.
50 Isto, 13.
51 !.Karaman, Poega i poelw kotlina od oslobodenja ispod turske vlasti do 1848.godine, "Po-
ega 1227-1977", 206.
52 OIS ll, 213 i dalje.
53 Znameniti Hrvati, Bonjaci i Hercegovci u Turskoj Carevini, Zagreb 1931, 13.
54 Isto, l i 31.
55 R.Heli, Povijesni razvoj privrede u poekoj kotlini, "Poega 1227-1977", 326.
232 Fazileta
su se bavili i trgovinom, poto se medu porezima navodi trna taksa, te ih-
tisab i ihzarija.
U popisu se nazire slika u tom pogledu. Po-
to su i ovdje, kako je popisani samo nemuslimani, moemo neto
malo vie saznati o socijalnoj strukturi te skupine, mada se dolazi i do nekih
podataka o toj strukturi kod muslimana. 'sada poimenice od-
redena zanimanja: Matija dulger, berber, Ivani dulger, Stevan dul-
ger, jedan Kako je medu uivaocima upisan i Ferhad dulger,
vidi se da je ovo zanimanje bilo vrlo traeno, kako zbog potrebe za oprav-
ljanjem, tako i potrebe za gradnjom novih objekata.
56
Jo su upisana dva zanimanja samo karakter
naselja, koje je ovdje i upisano kao selo-varo. To su Jakob koar i
kramar (sitni trgovac). Interesantno je da je pisar upotrijebio
a to se deava i u kasnijim defterima. Medutim, on te nazive upo-
trebljava za nemuslimansko stanovnitvo, pa u ovim defterima
za jednog uvijek dok za muslimane upotrijebiti a-
rapski ili turski naziv "haddad" ili "demirci".
O agrarnom karakteru varoi govori i jako veliki broj zemina,
vrtova, vinograda, itd., u okolini Poege. Posebno je veliki broj mezri
- pustih selita - koje se kao puste, zaputene, propale. To je ja-
san znak koliko su teke tragove ostavili sukobi u tom na polju
poljoprivrede. Sada nova vlast nastoji da ta kultivira,
ih pojedincima na koritenje. U defterima se navodi da su uivaoci,
dobivi tapiju bilo prilikom popisa, bilo od strane sandakbega, kultivisali
zemljite, popravljali zaputene mlinove i Na taj su mnoge mez-
re postale sela, kako to vidimo u defteru iz 1569. godine, a pojedine mezre
su nastanjene i na njima su mesdidi,
57
to da postoje
uslovi da i one vrlo brzo prerastu u sela.
Godine 1545. jo dvojicu sa navedenim zanima-
njem: bozadija Bali i hamamdija Memi. Javljaju se kao uivaoci jednog
vrta i jednog
Trg se i dalje odrava, pa i razvija. Sada se i taksa za kupo-
prodaju robova. Takse Stojan Baddar. Zanimljivo je da ovu du-
nost vri jedan nemusliman, medutim, on je vjerovatno bio baddar i prije
dolaska Osmanlija, pa su ga oni mogli zadrati kao iskusnog slubenika.
Za raliku od 1545. godine, kada se javlja vrlo mali broj zanatlija, u
popisu iz 1565. godine broj zanata i zanatlija viestruko je shodno
viestrukom broja stanovnika kasabe.
Za pojedine zanate se vidi da su brojni upravo toliko koliko bi mogle
biti velike potrebe stanovnika za njihovim uslugama. Nasuprot tome, poje-
dini zanati imaju daleko vie nego to bi to zahtijevale potrebe jedne
kasabe, pa tako vidimo da su bili angaovani i u neke druge svrhe, a to je
56 OIS l, 4.
57 OIS 105, 55 i 57.
Socijalna struktura stanovnitva Poege 233
prije svega za potrebe vojske. To su upravo oni zanati su djelatnosti ne-
ophodne za vojsku: itd.
58
je upisano 48, 19, a 12; od
jedan je zanatlija Trgovaca ima neto broj - 13, mesara
10, 8. Kod dvojica su nemuslimani. Dalje, dvojica zanatlija
prave oklope, 4 su 5 je koara, jedan kazandija, 4 kalajdije, l
bravar. Tu su zatim l sudski pozivar, 3 tellala, 3 sudska slubenika (hava-
ledi), 5 pisara, a jedan je baddar, i to
Da se tempo smiruje, vidi se po zanatlijarna angaovanim na
tom planu: dulgera je svega trojica, a od toga je jedan nernusliman, a tesara
(necar) dvojica. Po jedan ili po dvojica zanatlija pripadaju uslunim djelat-
nostima: 2 kazzaza, l mudellid, 4 krznara i l kouhar, l
l 2 tkanina i prostirki od vunene kozje abe),
2 su pravili prostirke od slame, l bojadija, 2 mlinara,S
9
i l staretinar. U ha-
marnu su bili angaovani jedan hamamdija i 3 masera, a bilo je i 5 berbera,
od kojih je jedan nernusliman. Na kraju, bilo je u gradu jo 10
i l
Osim navedenih zanata, stanovnici grada su se bavili i poljoprivredom,
to se vidi iz popisa vrtova i vinograda u okolini kasabe, koji su bili upisani
i na neke zanatlije, kako muslimane, tako i nernuslirnane. se i u po-
pisu rnulkovnih zemljita kao posjednici zanatlije: Hasan
Ramadan itd. To su parcele od l dunuma. Porezi uka-
zuju na to: muslimani su porez na svoje vinograde 400 a davali
su i desetinu od vrtova, a su davali porez na vrtove 122 dese-
tinu od ire 5400 Osim toga, oni su gajiti i svinje, jer za bid'at-i hinzir
daju 250
U defteru iz 1579. godine se s pojavom da su neki zanati
donijeli ime odredenim porodicama (Buzadizade, Hamarndizade, pa i Ha-
tibzade itd.), to bi moglo da su u tim porodicama postali i tradicio-
nalni. upada u da se neto promijenila struktura zanata, odredeni
zanati opadaju npr.), dok se drugi razvijaju (tabaci,

Pored trgovaca, koji su trgovali i sa Venecijom i Dubrovnikom,
to se vidi iz pornenutog dokumenta u arhivu, prvi put se jav-
ljaju sitni trgovci.
Vezano za prehranu, pojavljuju se nove zanatlije: pekar, kuhar (pa-
faci), bakkal, ribar.
Prvi put se javljaju zlatar i jedan (hallcl). Oba ova
zanata su registrovana kod
Novo je zanimanje i travar, a travari su vjerovatno, pored sakupljanja
trava, morali znati neto i o nekih bolesti.
58 Isto, 6-12.
59 U samom gradu bilo je vie mlinova, od kojih su neki bili u posjedu vakufa, a neki privatnih
lica.
60 OIS 10, 13-16.
234 Fazileta
Broj zanatlija ide ovako: trgovaca je najvie - 26, a po brojnosti su za
njima - 21 (od toga su dvojica te - 16. Od onih
koji su kou najvie je - 13. Ovdje se oni pominju pod
nazivom <;izmeci, a ne haffaf, kao u prethodnom defteru, ali nema sumnje da
se radi o poto drugi nisu zabiljeeni. Tabaka je 8,
9, l, te jedan Trojica su krznari, 2
muslimana i l
je 6, a od njih je l Kalajdija ima
trojica, jedan zanatlija proizvodi oklope, dvojica sablje, a jedan je
zlatar, i to
Tesara ima estorica, a isto toliko i dulgera (pet muslimana i l kr-
pomenuti zanat pravljenja ima jednog predstavnika, a u
vezi s tim je i zanat pucara vune, koji ima samo jednog predstavnika.
Jedan zanatlija pravi grubu tkaninu za pokrovce (muytafi), a sedmorica prave
tkanine i prostirke od abe.
To su jo 5 mesara, l mlinar, l bakal, l 1 pekar, l
ribar, l travar, l kolar, 1 ugljar, l staretinar i 6 sitnih trgovaca.
Sudski pozivar je i dalje samo jedan, telala ima a i pisar je
samo jedan. U hamamu su dva radnika (hamamcz) i dva masera. Ber-
bera ima estorica, a jedan od njih je Interesantno je zanimanje
jednog drugog (konukt;u),
Sada se kao trnih taksi pominje jedan Hadi Baddar, za ko-
jeg na drugom mjestu saznajemo da se zove Husein (Haci Huseyn be
Bacdar Haci).
61
Po popisu izvrenom 1688. godine od strane austrijskih vlasti, grad je
imao 574 a po komorskom popisu iz 1702. godine 82 zanatlije
profila.
62
61 Isto,.l6.
62 R.Heli, nav. rad, 326.
Socijalna struktura stanovnitva Poege 235
SOCIJALNA STRUKTURA STANOVNI1V A POEGE
Rezime
Ovaj rad predstavlja dio centralnog poglavlja magistarskog rada
Grad Poega kao sjedite poekog sandaka - urbani i privredni razvoj u XVI
Rad je odbranjen u maju 1985. godine na Filozofskom fakultetu u
Sarajevu.
(Slavonska) Poega je bila sjedite poeko g sandaka, osnovanog u
prvoj polovici XVI na teritoriji dananje Slavonije, sve do prestanka
osmanske vlasti u ovim krajevima 1699. godine. Najvie podataka o razvoju
grada u ovo vrijeme daju osmanski katastarski popisi, te je na osnovu njih
i socijalna struktura stanovnitva Poege. Podjela je izvrena na
vojsku i predstavnike vlasti, knezove kao organe vlasti, duhovna lica (ulemu),
te predstavnike zanata i gradske privrede. Na osnovu ovih istraivanja utvr-
deno je da je, nakon kratke stagnacije izazvane ratnim sukobima, grad rastao
i razvijao se, te je predstavljao jedan i privredni centar
ovog kraja.
je utvrdeno da je velika panja poklonjena vojnoj organizaciji,
s obzirom na to da je poeki sandak skoro cijelo vrijeme bio serhat - gra-

THE SOCIAL STRUCTURE OF THE INHABITANTS OF POEGA
Summary
The present paper represents the great part of the main chapter of the
M.A dissertation The town Poega as a headquarter of the Sanjak Poega -
XVI"' century urban and economic development. The dissertation was submit-
ted to the Faculty of Philosophy in Sarajevo, in May 1985.
The Sanjak of Poega was founded in the first half of the XVI th cen-
tury and Poega was its headquarter untill the end of the Ottoman rule in
_ this area (1699). The Ottoman cadastre registers give the most of the data
concerning the development of the town in that period, so the social struc-
ture of the inhabitants of Poega was examined on the basis of theese data.
The population is classified in army and the representatives of the authori-
ties, Vlakh dignitaries (knez), the clergy (ulema), and representatives of the
guilds and trades. On the basis of the data from the cadastre registers it is
established that Poega, after the stagnancy caused by the war, was increasing
and developing, and it became important political and economic center of
this area.
236 Fazileta
It is also established that great attention was payed to the military or-
ganization, because the Sanjak of Poega was the border area in almost the
whole Ottoman period.
ADEM
(Sarajevo)
O NEKIH OSMANSKIH POPISA U VEZI
, .
INSTITUCIJE VAKUFA U BOSNI U XVI I XVII STOLJECU
U nekadanjem bosanskom ejaletu, prema Zapadu i zbog
toga u nekim vidovima i uloga vakufa bila je viestruka i spe-
Poznato je da se Osmanska drava brinula samo za vojsku i upravu,
dok je rjeavanje krupnih drutvenih pitanja bilo preputeno privatnoj inici-
jativi, uglavnom ustanovi vakufa. U samom formiranju muslimanskih grad-
skih naselja uloge drave i vakufa su se ispreplitale. Kako se iz osman-
skih popisnih deftera vidi, Porta je pojedinim lokalnim fun-
kcionerima i da na odredenim punktovima podignu bogotovne,
prosvjetne i privredne objekte kao svoj vakuf i time, jednim pote-
zom formiraju gradsko naselje, a to su iziskivale dravne potrebe, uglavnom
strategijske i komunikacione (nesigurnost putova). Tako je bilo formirano
desetak srednjih i maBjih kasaba.
1
U drugim prve damije podi-
zala je drava, nominalno kao sultanske damije, a izdravane su iz dravnih
sredstava (dakle dravni, a ne sultanski vakufi, kako se ta - dravni
vakufi - ponegdje u popisnim defterima i

Na taj u Bo-
sni je od druge polovine XV do kraja XVI bilo formirano 22 gradska
naselja. U urbanom smislu, vakufski objekti razne namjene su prave
kosture gradova, a svi privredni objekti u gradovima bili su vakufski. Zatim,
vakufi su predstavljali prave i jedine kreditne ustanove kroz cijelo vrijeme
osmanske vlasti. Zasnivani redovito na bazi zavjetane mase, koja je
davana privrednicima na koritenje uz godinju kamatu od 10% do 12,5%, i
to uz jednake uslove, bez razlike na konfesiju, najvie su doprinijeli razvoju
*
Ovaj prilog predstavlja rezimiran tekst referata, odranog na VI kongresu tur-
kologije u Istanbulu, od 19. do 25. septembra 1988. godine pod naslovom: Bosna'da XVI ve
XVII yiizytllarda Vakzf kununlariyla ilgili osman/i tahrir defterindeki bazi hususiyetler hak-
kznda.
l To su kasabe: Varcar-vakuf (prvobitni naziv Novo Jajce, zatim Varcar-Vakuf i da-
nanji naziv Derventa, Glasinac (nekadanja kasaba na putu preko planine
Romanije), Nova Kasaba na Jadru i druge, zatim u klikom sandaku kasabe: Dolnje Hrvatce
(danas selo) i Zemunik, koje je oko 1574. godine osnovao prvi bosanski beglerbeg Ferhad-
paa Up. O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u XVI stolje6u
(uloga drave i vakufa), Prilozi za orijentalnu filologiju, sv. XXV.
2 Za prvu damiju u kasabi Travnik, nazivanoj damija sultana Bajezida (1481-1512) zabilje-
eno je Vakuf je osnovala drava. Slubenici su timar/ije, ili primaju od drave dnev-
nice. Vakufski novac daje se na kredit uz prihod (murabeha). Vakuf je pod nadzorom dizdara
tvrdave. Ankara, Tapu ve Kadastro (TK), Tapu defter (TD) N477, fo 258. Opirni
popis bosanskog sandaka iz 1604. godine. Sadri tri sveska: N 477, N 478 i N 479.
238 Adem
gradske privrede. Prema tome, vakufi su u osmanskom periodu predstavljali
fundamentalne i univerzalne institucije u razvitku gradskih naselja.
Kad je o izvorima, dvije su vrste izvora o vakufima:
zakladne povelje (vakufname) i turski popisni defteri.
a) Vakujhame su, kako se zna, primarni i obuhvatni izvori.
usljed ratnih pustoenja, poara i drugih kroz dugi niz go-
dina, vakufname su u malom broju u odnosu na broj osnovanih va-
kufa u Bosni. su preteno kao prepisi u kadijskim sidilima, a koji
su malobrojni. Originalnih vakufnama je vrlo malo
no. su ranije objavljene. U posljednje vrijeme
Orijentalni institut u Sarajevu poduzeo je akciju da prikupi i publikuje sve
vakufname sa Bosne i Hercegovine. Godine 1985. izala
je u izdanju ove institucije prva knjiga, koja obuhvata 27 vakufnama (18 na
arapskom i 9 na turskom) iz XV i XVI za mjesta: Sarajevo
8, Mostar 9, zatim Viegrad, Rudo, Kneina, Teanj, Tuzla,
Konjic, Banja Luka i Varcar-Vakuf po jedna vakufnama.
3
to izdanje koliko god za iru javnost ostalo je
necjelovito. Naime, vakufname su izdate samo u srpskohrvatskom prevodu,
bez faksimila i bez potrebnih rezimea na stranom jeziku.
b) Turski popisni defteri. Za razliku od vakufnama, ovi popisi obuh-
vataju podatke o vakufima u cijelom jednom sandaku. ti podaci
su vrlo kratki, sadre samo nazive pojedinih vakufa, sadranih u nazivima po-
jedinih mahala (na primjer: Mahalle-i cami-i sultan Bajezid han; Maha-
Ile-i cami-i Mehmed-beg miri liva-i Bosna). Ali i kao takvi osobito su
vani, za oblasti koje su davno, jo krajem XVII prestale
biti pod osmanskom i dole u posjed Austrije ili Venecije. U zem-
ljama sjeverno od rijeke Save (Srem i Slavonija), gdje su postojala tri san-
daka: Srem, Poega i Pakrac, razvio se bio broj kasaba, a u svakoj
mahali postojao je bar po jedan muslimanski kultni objekat (damija, mes-
did), odnosno osnovan je bio bar po jedan vakuf. Prema popisu poekog
sandaka iz 1579. godine,
4
do te godine na ovom razvilo se 20 kasa-
ba. U kasabi Poegi bilo je razvijeno 10 muslimanskih mahala (4 damije, 7
mesdida, 2 mekteba i 1 tekija). je bilo i u sandacima Srem i Pakrac.
Sve je to kasnije sasvim nestalo, a podatke o nekadanjim vakufima i njiho-
vim objektima su jedino turski popisni defteri iz XVI koji
se nalaze u arhivima Istanbula i Ankare. Ti popisi i ne obuhvataju cijeli peri-
od osmanske vlasti, da su do pred kraj XVI a zna se
da su se jo cijelo jedno razvijala muslimanska naselja u tim san-
dacima. Neke podatke nalazimo i u zapadnim izvorima. Prema Stjepanu Pa-
godine 1680. na cijelom tom sjeverno od Save, muslimansko
stanovnitvo je dio prema cjelokupnom stanovnitvu
i pravoslavne vjere, tj. brojala je preko 100.000 dua, odnosno preko 24.000
3 Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Orijentalni institut, Sarajevo 1985. str.
1-278.
4 Istanbul, Ar!;ivi (BBA) TD N 672. Opirni popis poekog sandaka iz 1579.
godine.
O nekih osmanskih popisa ... 239
Turskim naputanjem tih zemalja ostalo je oko 150 damija i oko 100
mekteba,
5
to da je bilo osnovano najmanje 150 vakufa.
Isti imaju i popisi tzv. klikog sandaka (zapadni dio Bosne) za
zemlje zapadno od rijeke Krke, koje su Turci u velikom ratu (1680-1699)
izgubili u korist Venecije. To u spomenutom ratu napustilo je oko
30.000 muslimana, odnosno ostavili su oko 7.000

Ovim prilogom namjera mi je, zapravo, da ukaem na dva katastarska
popisa s XVII u okviru bosanskog ejaleta, koji pruaju izu-
zetno vane podatke o vakufima. Poznato je da najraniji popisni pru-
aju minimalne i oskudne podatke, dok su kasniji popisi sve ;,otpuniji
i detaljniji. Tako, opirni popis bosanskog sandaka iz 1604. godine i opirni
popis klikog sandaka iz iste godine,
8
oba u Katastarskoj upravi u Ankari,
biljee ne samo nazive pojedinih vakufa, nego sadre i rezimirane sadraje
njihovih vakufnama. Ni jedan drugi popis ne sadri takve podatke. S obzirom
da su vakufname u vrlo malom broju, to navedeni popisi predstav-
ljaju osobito vane izvore kada je o rasvjetljavanju istorije vakufa u Bo-
sni.
Iz naziva zabiljeenih mahala u tim popisima jasno je o kakvom se
kultnom objektu radi (damija, mesdid) i ko je njegov tj. u imenu
mahale sadran je naziv tog vakufa. Zatim, na zavretku popisa stanovnika
mahale, zabiljeeni su drugi vani podaci o vakufu, tj. cjelokupni prihodi i
rashodi.
Kad je o prihodima, na prvom mjestu je podatak o visini zavje-
tanog gotovog novca (asl-i mal), kao i podatak kolika je godinja dobit od
njegova davanja na kredit (murabeha). Zatim su evidentirani svi koristonosni
objekti, ukoliko ih ima: mlinovi, banovi, karavan-saraji, banje i drugo
to donosi prihode tome vakufu, uz naznaku visine godinjeg prihoda.
Rashodi su obuhvatati plate slubenika (dnevnice) i izdatke za odra-
vanje objekata. Iz slubenika (npr. imam, hatib, muezzin, muallim,
ferra, kayyim, hamamci, dellak, banci, meremmetci, mutevelli, cabi, nazir,
katib itd.) jasno je o kakvim se objektima radi. Zatim stoji biljeka iz kojih
se sredstava plate slubenicima. Kod vakufa, zavisno od visi-
ne zavjetane gotovine, prihodi od kreditiranja privrednika (kamata od posu-
novca) podmirivali su plate slubenika. U kada prihodi
vakufa nisu vie mogli pokrivati plate slubenika i druge rashode, to se do-
njihovim smanjenjem (inflacija) ili upropatavanjem glavnice,
davanjem novca na kredit nepodobnim povjeriocima, u su prilazili
razni nesamostalni vakufi. Pojavljuju se, naime, ljudi koji zavjetanjem odre-
denih iznosa podmiruju plate samo odredenih slubenika, ili obezbjeduju vr-
enje odredenih pobonih slubi u nekoj damiji. To su nesamostalni vakufi,
5 Stjepan Podrijetlo hrvatskih i srpskih naselja i govora u Slavoniji, Zagreb 1953; Isti,
Damija u Zagrebu 1943, 83.
6 isto.
7 Ankara, TK, TD N 477 (sv. I). Up. bilj. 2.
8 Ankara, TK, TD N 475. Opirni popis klikog sandaka iz 1604. godine.
240 Adem
je zavjetanje samo evidentirao kadija u sudskom djelovodnom proto-
kolu (sicil). Nekim vakufima je, u cilju funkcionisanja svih zavjetanih slubi,
pomagalo po vie nesamostalnih vakufa. Tako je u sarajevskoj mahali Timur-
hanove diamije, tj. kod Timurhanova vakufa, je osnovni zavjetani novac
iznosio 10.000 zabiljeeno 14 nesamostalnih vakufa. Navedeni vakuf je
davao samo imamu i hatibu (jedna osoba) od 3 dnevno, dok su
sve druge slube navedeni nesamostalni vakufi, je ukupni dopri-
nos iznosio 58.400
9
Navedena dva opirna popisa, bosanskog i klikog sandaka iz 1604.
godine daju, dakle, podatke o vakufima sa nastalim promjenama, tj. regis-
truju stanje iz navedene godine, dok vakufname sadre stanje.
Kako brojne i podatke pruaju navedeni popisi jasno je, ako
se uporede sa vakufnamama. Prema navedenom izdanju vakufna-
ma, do kraja XVI za Sarajevo je svega 10 vakufnama, dok
je u navedenom popisu iz 1604.godine zabiljeeno 90 vakufa sa rezimiranim
sadrajem njihovih vakufnama, upravo toliko koliko je tada Sarajevo imalo
muslimanskih mahala. Zatim, za cijeli bosanski sandak u istom tom popisu
su takvi podaci za 184 vakufa,
10
dok je, naprema tolikom broju os-
novanih vakufa, svega 18 vakufnama.
Za kliki sandak, tavie, defterski podaci o vakufima su jedini izvori,
jer do kraja XVI, kao ni za XVII nije ni jedna vakufnama.
Navedeni popis (bilj. 8), medutim, daje rezimirane podatke za 29 vakufa.
11
Jo da spomenem podatak. Tri popisa bosanskog sandaka sa-
dre i kontinuirane opirnije popise vakufa. Prvi je popis iz 1540. godine
gdje su na 25 defterskih stranica popisani svi vakufi u Bosni, osnovani do te
godine. Taj popis vakufa sa faksimilima objavljen je u srpskohrvatskom pre-
vodu uz potrebna objanjenja u publikaciji Orijentalnog instituta.
12
Drugi kontinuiran popis vakufa sadran je u opirnom popisu iz
1570,
13
a takav popis vakufa u ovom naem popisu iz 1604. godine, gdje
su, dakle, i na mjestima evidentirani, podaci o
vakufima.
9 TD N 477, fo 26.
10 U navedenom bosanskom defteru (bilj. 7) su rezimirani podaci za 184 vakufa, i to:
Sarajevo 90, (Kladanj) 3, Fojnica l, Kreevo l, Visoko 5, Zenica 6, Vranduk
l, Travnik 8, Gor. Ukrina (Derventa) 3, Jajce 6, Novo Jajce (Varcar-Vakuf) l, Kostajnica 2,
l, l, Glasinac l, (Rogatica) 3, Olovo l, Kneina l, Maglaj 3, ep-
l, Teanj 2, Doboj l, Kotor-varo l, Banjaluka 15, Koba l, 2, Linja l, Gra-
dika 2, Trn l, Novi Pazar 17, Vlasenica l, Viegrad l.
ll Ti podaci su Konjic l, Prozor 3, Ak-hisar (Prusac) 3, l, Nev-libiid (Donji
Vakuf) 2, (G.Vakuf) l, Livno 9, Sinj l, Hrvatce l, Klis l, Vrh Rika (Vrlika) l, Drni
l, Skradin l.
12 Behija Zlatar, Popis valatfa u Bosni u XVI Prilozi Orijentalnog instituta sv. XX-XXI,
Sarajevo 1974.
13 Istanbul, BBA, TD N 379 (I dio) i W 415 (Il dio).
O nekih osmanskih popisa ...
O NEKIH OSMANSKIH POPISA U VEZI
INSTITUCIJE V AKUFA U BOSNI U XVI I XVII
Rezime
241
Poznato je da uz vakufname, kao osnovne izvore, i turski popisni def-
teri sadre vrlo vane podatke o vakufima u Bosni. Ovaj prilog objanjava
veliki defterskih podataka.
S obzirom na da je u Bosni vrlo mali broj vakuf-
nama, tavie ni 10% od broja formiranih vakufa u navedenom periodu, a da
popisni defteri registruju u urbanim naseljima sve vakufe nastale do vremena
tog popisa, govori nam upravo o velikoj vanosti defterskih podataka. Za
mnoge vakufe popisni defteri predstavljaju jedine izvore, kao to su zemlje
koje su jo za velikog rata (1680-1699) otpale ispod osmanske vlasti (Slavo-
nija, Lika) pa su podaci o vakufima samo u tim popi-
sima.
Svi turski popisi, neki neki potpunije, sadre podatke o vaku-
fima. tih popisa sadri samo imena vakufa i vakufskih objekata (da-
mije, mesdidi) u nazivima pojedinih mahala. Neki, opet, sadre i posebne,
kontinuirane popise svih vakufa u bosanskom sandaku, kao to su opirni
popis tog sandaka iz 1540, opirni popis istog sandaka iz 1570, kao i op-
irni popis tog sandaka iz 1604. godine.
treba istaknuti dva opirna popisa, onaj iz 1604. za bosanski
sandak i opirni popis iz iste godine za kliki sandak.
U tim popisima, opet, za svaki vakuf zabiljeen je i rezimirao sadraj
vakufname (prihodi, rashodi, objekti i svi slubenici). A koliko su ti podaci
neprocjenjivi vidi se iz to je za bosanski sandak u cijelom vre-
menu do 1604. godine samo 18 vakufnama, dok su u navedenom
popisu rezimirani podaci za 184 vakufa. U klikom defteru, opet,
su podaci za 29 vakufa, dok vakufnama nije ni jedna
ABOUT THE SPECIFI CS OF SOME OTTOMAN CAD ASTRE REGISTERS IN
CONNECTION WITH INSTITUTION OF WAQF IN BOSNIA IN 16tb AND l ih CENTURY
Summary
It is well-known that, beside waqf-namas as the basic sources, the Ot-
toman cadastre registers contains very important data about waqfs in Bosnia.
This paper explains the great importance of these data.
If we consider the fact that a small number of waqf-namas even less
than 10% of waqfs formed in mentioned period have been preserved,
whereas the cadastre registers have noticed all the waqfs in urban settle-
ments, it became obvious how important are the data from these registers.
Cadastre registers represent the only sources for a great number of waqfs,
such as those in countries (Slavonia, Lika) which seceded from the Ottoman
rule during the Great War (1680-1699).
242 Adem a n d i
All the Ottoman registers, some shorter some detailed contains the
data about waqfs. Most of these registers contains only the names of waqfs
and waqf buildings (mosques, masjids) mentioned in the names of some ma-
hallas. But some registers contains special, abridged data in the lists of all
the waqfs in Sanjak of Bosnia, as it is in detailed registers of this sanjak from
1540, 1570 and 1604. Two detailed registers has to be emphasized: detailed
register of Bosnian sanjak from 1604, and detailed register of Sanjak of Klis
from the same year. These registers contains the summaries of all waqf-na-
mas and gives data for each waqf (incomes, expenses, buildings, and all the
employee).
Considering the fact that only 18 waqf-namas of Bosnian sanjak in the
period untill1604 have been preserved, the data from mentioned register has
the great importance, because it contains summarized data for 184 waqfs. Al-
so, the register of Sanjak of Klis contains data for 29 waqfs while no waqf-
nama has been preserved.
SNJEANA BUZOV
(Sarajevo)
VLASI ISTRIJE NA SJEVERNE DALMACIJE
U POPISNIM DEFI'ERIMA 16.
svijet Dinarida, planinskim lancima predstavlja za-
okruenu antropogeografsku i kulturnu cjelinu. Nomadsko stanovnitvo ovih
predjela, od antike pa do danas, uvijek se daleko vie iseljavalo iz ovih pod-
na sjever, u nizine, i na jug, u priobalje, nego to je novo stanovnitvo
sa sjevera i juga imigriralo u ove krajeve. Dolaskom Slavena na Balkan za-
je dugotrajni proces stapanja starog balkanskog stanovnitva sa sla-
venskim elementom, koji je prvi prodro medu ovo stanovnitvo i
ga asimilirao jer i sam bio i imao
drutvenu organizaciju. Nomadsko stanovnitvo Balkana pod imenom Vlasi
spominje se u zakonskim spomenicima srednjovjekovnih balkanskih drava,
a i dalje u osmanskim izvorima sve donedavno. Osmanski izvori unijeli su
novo svjetlo u ovog stanovnitva, koje je predstavljalo ele-
ment kolonizacione politike Osmanskog Carstva od vremena njegovog
na evropskom tlu, tj. od druge polovice 15. st. Kolonizaciona politika
Osmanskog Carstva unijela je bitne promjene u migraciona kretanja balkan-
skih Vlaha. Poznato je, naime, da i u srednjem vijeku ove migracije nisu uvi-
jek bile samo spontane, zimsko-ljetne. Medutim, za razliku od
situacije u onim krajevima koji nisu doli pod osmansku vlast, vlake migra-
cije unutar osmanske drave su se i i opstao je razlog postojanja
Vlaha kao posebne kategorije stanovnitva u pravnom smislu.
Velika vlakog stanovnitva Balkana u 16. nalazila se
unutar Osmanskog Carstva. Medutim, treba napomenuti da to ipak nije
vlaki svijet
1
i da je jedan njegov dio ostao izvan granica Carstva. Taj, dodue
manji dio vlakog stanovnitva, odnosno njegova organizacija, ivota,
vrlo su bitni za Vlaha u novom vijeku da bi se vidjelo da li su i
kakve osobine imali. Dok za "osmanske" Vlahe imamo dosta iz-
vora, bilo u vidu brojnih zakona o Vlasima, zatim popisa stanovnitva, gdje
su oni izdvojeni kao posebna kategorija u pravnom smislu, bilo u drugim vr-
stama izvora (muhimme defteri i sl.), za Vlahe izvan Osmanskog Carstva
(Austrougarska, Republika) nemamo takvih izvora. Naime, izvora
pomenutim osmanskim izvorima mora biti, ali poseban pravni status
l Pod izrazom vlaJ/d svijet i Vlasi u ovom radu se podrazumijeva jedna cjelina su deter-
minante geografske, ekonomske i socijalne, dakle one determinante koje su u osmanskim po-
pisnim defterima 16. st. i koje se mogu kontinuirano pratiti od srednjeg vijeka.
244
Snjeana Buzov
nije se odrao i vlaka stanovnitvo se u takvim izvorima ne moe pratiti.
Zbog toga smatramo zanimljivom jednu skupinu Vlaha doseljenu
izvan Osmanskog Carstva, popisanu u osmanskim izvorima 16. sto-
Radi se o osmanskim popisnim defterima za 16. o su-
marnom defteru bosanskog sandaka iz 1530. godine
2
, opirnom defteru
bosanskog sandaka iz 1540. godine,
3
i opirnom defteru klikog sandaka iz
1550. godine.
4
U prvom navedenom defteru, onom iz 1530. godine, upisana
je skupina Vlaha pod nazivom Efl<ik<in-i vilayet-i Istriya t<ibic vilayet-i Hirvat,
dakle Vlasi vilajeta Istrija, pripadaju (tj. nalaze se na vilajetu Hr-
vat. U drugom navedenom defteru, iz 1540. godine popisani su pod naslovom
Eflaklin-i Istrija (Vlasi lstrije). U defteru iz 1550. godine su pak,
popisanih nabija popisivana dvojako, odnosno pod dvostrukim naslovom,
npr. Nahija Ostrovica i Ostrovica Istrija, s tim to se kod svakog popisanog
sela kod biljeke o pripadnosti sela nahiji navodi i na-
ziv lstrija, ukoliko selo, odnosno njegovi stanovnici pripadaju Vlasima Istrije.
Medutim, treba da defter iz 1550. godine po svoj prilici ne biljei do-
sljedno ovu sekundarnu odrednicu - Istrija, jer za neke nahije koje su prema
prethodnom defteru bile naseljene Vlasima lstrije ne stoji nikakva biljeka o
tome iako analizom imena stanovnika sela u ovoj nahiji u oba deftera nalazi-
mo broj stanovnika koji su popisani u oba deftera. Najbolji primjer
za ovo je nabija Plavna.
5
Prema podacima iz deftera iz 1540. godine ovi Vlasi
naseljavali su nabija: Ostrovica, Bukovica,
vac, Zrmanja, Plavna i Karin, gdje su u 43 sela bila 433
Ovdje, dakle, imamo Vlahe koji ne pripadaju ni ni sta-
rovlakim plemenima, niti su sa teritorije Osmanskog Carstva, a nisu
ni pri osvojenju ovih krajeva koji su bili naseljeni vlakim
stanovnitvom. U opirnom defteru bosanskog sandaka koji je izvren od
1528. do 1530.
6
godine, na ovom koje je bilo u sastavu vilajeta Hr-
vati nema Vlaha Istrije. Ali, kao to je ranije u sumarnom def-
teru iz 1530. godine Vlasi Istrije su popisani, i, to je vrlo upisani
su kao Vlasi vilajeta lstrija to otklanja sumnju da se zaista radi o Istri. Na
osnovu ovih podataka moe se da su se Vlasi lstrije doselili u sje-
vernu Dalmaciju upravo u periodu izmedu 1528. i 1530. godine. Zasad nije
jo preciznije odrediti vrijeme njihovog doseljenja da ne zna-
2 Original ovog deftera nalazi se u Istanbulu: TD 164. Za podatke koje sam
koristila u ovom radu zahvaljujem se kolegici Amini arhivisti u Orijentalnom in-
stitutu koja je u okviru svog rada u Arhivu Predsjednitva Vlade u Istanbulu
prepisala fihrist (sadraj) ovog deftera i skrenula mi panju na podatak o Vlasima Istrije koji
on sadri.
3 Original ovog deftera nalazi se u Istanbulu: TD 211, a kopija postoji u
Orijentalnom institutu pod inv. brojem 75.
4 Original ovog deftera nalazi se u Istanbulu: BBA TD 284, a kopija u Orijentalnom institutu
nosi inv. broj 212. U ovom radu koriteni su i dijelovi prevoda ovog deftera koji je izvrio
Fehim Spahe, savjetnik u Orijentalnom institutu.
5 Imena stanovnika koji se javljaju u oba deftera su u prilogu ovog rada - prevodu dijela def-
tera iz 1540. god. - data kurzivom.
6 Original ovog deftera nalazi se u Istanbulu: BBA TD 157, a kopija postoji u Orijentalnom
institutu pod inv. br. 65.
Vlasi Istrije na sjeverne Dalmacije ... 245
mo kada je, u toku dvogodinjeg trajanja popisa, popisano upravo ovo pod-
Takoder, zasad nije jasno kako je dolo do toga da sumarni defter iz
1530. godine sadri podatke koji su od onih u opirnom defteru iz
1528-1530. godine. Jer, prema osmanskoj praksi u popisivanju, sumarni def-
teri su nastajali na osnovu opirnih, pa je tako i sumarni defter iz 1530. go-
dine nastao na osnovu navedenog opirnog deftera. Na osnovu svega
navedenog moe se jedino pretpostaviti da su u ovaj sumarni defter uvrteni
podaci nastali u vremenu nastanka ovih dvaju popisa. Prema podaci-
ma iz deftera iz 1528-30. upravo sjeverne Dalmacije bilo je vrlo sla-
bo naseljeno. To je najvjerovatnije bilo posljedica ukidanja vlakih povlastica
koje je nastupilo 1526.
7
U osmanskim popisnim deftcrima nije da se uz
vlaku skupinu upisuje ime kraja iz kojeg je doseljena. biljeenje
teritorijalne odrednice je za one dokumente osmanske vlasti
kojima se pravni status Vlaha na odredenim - sanda-
cima (npr. kanun o Vlasima sandaka, kanun o Vlasima her-
sandaka itd.). Kada su defteri u pitanju, ovakve i
odrednice (npr. Vlasi Banjani) su rijetke. Razlog biljeenju porijekla u slu-
ovih istarskih Vlaha jeste taj to se radi o skupini Vlaha se teritorije
druge drave koji se prvi put popisuju. Dakle, njihovog doseljenja
i porijekla je u momentu popisa, i onog sumarnog iz 1530. i opirnog iz
1540. godine vrlo aktuelna, to s vremenom prestati biti. Naime, u slje-
nama poznatim popisima klikog sandaka, onom iz 1574. i onom iz
1604. godine, na ovom vie nema njihova imena. r V""'....,.".."'"
Mislimo da pitanje porijekla ovih Vlaha biljekom lstrija ipak nije sas-
vim razrijeeno, jer je lako da su to oni isti Vlasi koji su se krajem
15. i 16. preselili u Istru sa oko Dinare i junog
Velebita.
8
to se unutranje organizacije ove vlake skupine, ona u defteru
iz 1540. godine nije toliko jer je prvenstveni kriterij ovog popisa
bilo popisivanje posjedti (hasova, zeameta i timara), a tek u okviru toga i
administracijskih cjelina (nahije), a vlaki demati su u dodatku
naslova koji sadri naziv sela i pripadnost nahiji. Jedina vlaka skupina koja
je upisana pod jednim nazivom jesu upravo ovi Vlasi Istrije.
Kod njih je zabiljeen tek jedan a pripadnost dematu
ubiljeena je kod tri sela. ovo je i za sve ostale
Vlahe popisane na Dalmacije, koji su uglavnom novo, tek doselje-
no stanovnitvo. U defteru klikog sandaka iz 1550. godine situacija je bitno
Vlasi su popisani po dematima, to je uz administrativnu podjelu
sandaka prvenstveni kriterij popisa, tako da je i biljeka Istrija prela u ka-
tegoriju teritorijalne odrednice iako ona to u stvari nije. Na primjer uz ime
pojedinog sela navodi se da li ono pripada npr. nahiji Ostrovici ili Ostrovici
7 Odluka o ukidanju vlakih i svih ostalih povlastica donesena je 1526. god., poslije
bitke, a u bosanskom sandaku sprovedena je upravo ovim popisom, to stoji i u uvodu po-
pisa.
8 Enciklopedija Jugoslavije, sv. V, str. 653 (Istrorumunjski).
246 Snjeana Buzov
Istriji, ili npr. da pripada u lstriji. Osim toga, ime Istrija se spominje
samo uz nahije: Ostrovica, Zrmanja, i i to uz 13 sela, dok
se uporedbom imena stanovnika u 18 sela mogu lako pratiti Vlasi Istrije, od-
nosno isti ljudi popisani 1540.
Bilo bi interesantno pratiti i neka druga pitanja u vezi sa ovom vla-
kom skupinom, npr. pitanje njihove vjeroispovijesti, vlastitih imena, naravno
u komparaciji sa ostalim Vlasima iz navedena dva deftera, pa i iz drugih po-
pisa izvrenih u priblinom vremenu. to bi trebao biti predmet jed-
ne ire studije. se na napomeni da su od imena sa slavenskom
osnovom najzastupljenija imena na: Rad-, Drag, Mil, Bog-, Vlad-,
a od ona na: Stip-, Jur-/Dur-, zatim Petar, Grgur, Paval, Martin,
Luka. Od ostalih, neslavenskih imena i vlaka imena
kao to su: Hlapac i Marinja.
U svih 43 sela u popisu iz 1540. godine bilo je svega dva popa i tri
lica uz imena stoji biljeka: sin popa. Samo pop i njena
upotreba u osmanskim popisima nije ni izbliza dovoljna da se ti
odnosno stanovnitvo svrstaju bilo u pravoslavne, bilo u katolike, s tim to
se, kada je o ovom geografskom (bilo da je u pitanju sjeverna
Dalmacija ili Istra), moe govoriti i o popovima glagoljaima. U osmanskim
izvorima pop je upotrebljavana uvijek za laika, za razliku od
kao to su: papaz, rahib,
Na kraju, recimo jo i to da navedeni iznos filurije, jedine dabine ko-
ju su ovi i drugi Vlasi u vrijeme popisa iz 1540. iznosi 120 po
a u vrijeme popisa iz 1550. godine 160 po u se Vlasi
Istrije nisu razlikovali od ostalih Vlaha.
Prevod dijela popisa bosanskog sandiaka iz 1540. god.
u kojem su popisani Vlasi Istrije (fol. 293-299)
VLASI ISTRIJE
(pripadaju Skradinu)
N AHIJA OS1ROVICA
Selo Br g u d
1
Milan, sin Radka,
Dragia, sin Ivana
Ivan, sin Bogdana
Dragoje, sin Ivania
Radosala
sin Milobrada
Radosav, sin Boidara
Toma, sin Mi/ie
Radovan, sin
Radko, sin Radonje
l Dananje selo Brgud u Benkovac.
Vlasi Istrije na sjeverne Dalmacije ...
Vukmir, sin Vukosala
Dragia, sin Ljuboje
sin Vukasa
Selo S u r o a n i
2
Hasan, sin
Milo, sin Ladoja
sin Radovana
Vuka, sin Radice
Marko, sin Radosava
Todor, sin Sladoja
Tvrdko, sin Radelje
sin Vukice
Strahinja, sin Mi/obrada
Stipan, sin Mi/obrada
16
Bilirani
3
i Novica
4
Radonja, sin Vladisava
Radonja, sin
Radko, sin Dulka
Radonja, sin Radka
Bali, sin Miloa
Radivoj, sin
Radica, sin Hamzice
14
Selo G o r n j e J e l i n e
5
Nikola, sin popa
Josif,
6
sin popa
Radosav,
M ezra
Novak, sin Radovana
Marko, sin Vuka
Radonja, sin Radka
6
Mitre, sin Vladosava
Ivan, sin Stipka
Radka


3
Mezra M a r i e a
8
Radoje, sin Vlada
2 Neubicirano.
3 Neubicirano.
4 Neubicirano.
5 Neubicirano.
6 Ovo ime se moe i kao Jusuf.
7 Neubicirano.
8 Neubicirano.
Vuka, sin Milovca
2
247
248 Snjeana Buzov
Selo S i r j a n i,
9
pripada
Grgur, sin
Radonja, s.in
Petre, sin
Selo
Dragoje, sin Radoa
Drajak, sin Radivoja
Vukoje, sin Sladoja
5
Batina ivka, u posjedu Alija, os-
roba Ahmeda, vojvode
Batina Radice, u posjedu Petra
brata Alija, osl.roba Ahmeda,
vojvode
K u h a i,
10
pripada
sin
Radivoj,
Selo B i l i e e,
11
pripada
Radonja, sin
Vukain, sin Radice,
Cvitko, sin Radovca
Radoje, sin Cvitka
Dragia, sin
Jak, sin Dobrinje
Radovan, sin Vuksana
sin Radovana
Dragoje, sin Ivana
Dragoje, sin
Marinja, sin
ll
Selo B a p r a a n i,
12
pripada
sin Radoja
Niko, sin Nikole
Cvitko, sin Radka
sin Radonje
Stania, sin Lalete
8
Yladisav, sin ....
Rajko, sin Radosava,
Dio zemina Ejnebegija, sina
i njegova sina Mustafe,
uiva ga ...
Selo M e d v i r i,
13
drugim imenom M e d v i i
pripada Bukovici
P o d u b r a v e/
4
sin Ljubie
9
1
Neubicirano.
10 Neubicirano.
ll Neubicirano.
12 Neubicirano.
13 Dananje selo Medvida u Obrovac.
14 Neubicirano.
Nikola, sin Radovana
Vlasi Istrije na sjeverne Dalmacije ...
Ivan, sin Vuke
Vukica, sin Vukoja
6
Martin, sin Grubie
Ferhad, sin Ljubie
Selo I r i t e/
5
P,ripada Bukovici
sin Marka
Juraj, sin Ivania
Stipan, sin Radoja
Luka, sin Vutoja
Grgur, sin Matije
Radosav, sin Radice
Petre, sin Radoja
Ali, sin Vukosala
Ahmed, sin Rajina
Radovan, sin Vuke
10
Selo V i r j i n o/
6
pripada Bukovici
Vukmir, sin Vukaina
Prerad, sin Stipana
Nikola, sin Vukaina
5
sin Radobrada
Vuksan, siii Milana
Mezra S t a r e B i l i n e,
17
pripada Ostrovici
Marko, sin Mila (nom.Mil) Vukobrad, sin
Stipan,-sin Radice Vukosav, sin Vukmafia
Pavko, sin Mila (nom.Mil) Dimitre, sin Dragie
Rado, sin Radoja Radivoj, sin Radosava
Vukdrag, sin Nikole, na batini
9
Selo M i r a n i
18
i J a g o d i n a,
19
pripada
Radica, sin Vukosava
Vukdrag, sin Vidina
Cvitko, sin Vukice
Radoje, sin Milojina
249
Marko, sin Dabiiva
Ivan, sin Dragie
Ivan, sin Vukmira
Nikola, sin Dragoja
Vuk, sin
Milko, sin Radoja
Grgur, sin
Vukosav, sin Radina
Dio zemina, batina u
mezri Jagodina u posjedu Jure
Damjana, vojvode
15 Neubicirano.
16 Neubicirano.
13
17 Dananje selo Bjeline u Benkovac.
18 Dananje selo Miranje u Benkovac.
19 Danas u Benkovac postoje sela Donja i Gornja Jagodnja.
250 Snjeana Buzov
Selo G o r nj i e r a n i
20
i G o r nj e i D o l nj e O r a n i e e
21
Petre, sin Stipana
Milan, sin
Ivan, sin Petra
Marin, sin Marinka
Luka, sin Ivana
Toma, sin Radonje
Ivan, sin ....
Nesuh, sin Muse
Grgur, sin Tomaa
Jakov, sin Matije
Pavli, sin Ivana
11
Selo P r s t e k
22


Rajko, sin Radice Ejnebegi, sin Ivka
2
Mezra B r d a ,
24
pripada
Matas, sin Petra
Martin, sin Vukasa
3
Marko, sin
Selo B r k l a j i i,
25
pripada Bukovici
Luka, sin Santa.
Mahmud, sin Matije
Jakub, sin Radasa
3 po 120
360
Selo G o r i e a
26
i k a s i
27
, pripada Zrmanji
Dragoje, sin
Luka, sin
Radosav, sin Vukdraga
Mirko, sin Radivoja
Radun, sin Vukoja
sin Ivana
Milobrad, sin Vukosava
Paval, sin
20 Dananje selo gornje Ceranje u Benkovac.
21 Neubicirano.
22 Dananje selo Pristeg u Benkovac.
23 Vjerovatno dananje Donje Ceranje u Benkovac.
24 Neubicirano.
25 je da se radi o dananjem selu koje se nekad zvalo u ben-

26 Neubicirano.
27 Danas nema sela s ovakvim imenom ukoliko se ne radi o selu Donji
Vlasi Istrije na sjeverne Dalmacije ...
Radul, sin Radivoja
9
Selo e g r i,
28
pripada Zrmanji
Vladko, sin Milie
Ivani, sin
Vladko, sin
sin Radka
8
sin Vukoja
Vuka, sin Tvrdka
Niko, sin
Mil, sin Cvitka
Selo K i r t u ,
29
pripada Ostrovici
Radica, sin Vladka
Luka, sin Obrada
3
Dragoje, sin Vladisava
Selo K o z l a r i n o,
30
pripada
Vukosav, sin Vukoja
Milo, sin Stipana
3
Ferhad, sin Vladisava
N AHIJA PLAVNA ISTRlJA
Selo V e l i k i K o r i
31
pripada Plavni
Ivko, sin popa
Ivan, sin
Vuk, sin Radosava
sin
Vukmir, sin Radice
Obrad, sin Dragie
Hlapac, sin Radovana
Radul, sin Radosava
Radica, sin Boidara
Milo, sin Stipana
Bogdan, sin Radoja
sin Radice
ll
Selo t i t a r i
32
pripada Plavni
Radoje, sin Nikole
28 Selo egar u Obrovac.
29 Neubicirano.
Radosav, sin Dabiiva
251
30 Danas postoje dva sela sa imenom: Kolarina i Kolovac, oba u Benkovac.
31 Neubicirano.
32 Neubicirano.
252 Snjeana Buzov
Pavko, sin Ivana
3
Selo K o r i M a l i/
3
pripada Plavni
Hlapac, sin Radovana
Vladko, sin Radoja
sin
5
Nikola, sin Radovana
Selo T u r o p a 1,
34
pripada Plavni
Radica, sin Vukelje
Janko, sin Radoja
Cvitko, sin Milie
sin Mitraka
Radica, sin Vukoja
Vuka, sin ...
sin Dragoja
sin Radivoja
Dragoje, sin Vukaina
Stipko, sin
Ivan, sin
Vukdrag, sin Vukice
Radica, sin Radaina
Vukdrag
sin Vukmira, na batini
Janka
Milobrad, sin Olivira
16
Selo P o d l o z j e/
5
drugim imenom R a z l o z j e, pripada Plavni
Pavlica, sin Brajka
Radohna, sin Strahinje
Radoje, sin Tvrdka
sin Vukmana
8
Milo, sin Stipana
Radonja, sin
Radosav, sin Radonje
Dragia, sin Dragoja, vojvode
Selo B a b r o v i r e,
36
pripada Plavni
Ivan, sin
33 Neubicirano.
34 Neubicirano.
35 Neubicirano.
36 Neubicirano.
l
Vlasi lstrije na sjeverne Dalmacije ...
Selo S t a v i e a
37
sin Janice
sin
V r a n o v a P o lj a n a,
38
pripada Pavni
4
Rajko, sin Vukmana
Radac, sin Dabiiva
Selo Z a b l a a n i,
39
iz demata Dragoja, pripada Plavni
Radoje, sin Tvrdka
Dragoje, sin Radovana
Cvitko, sin Milorada
Radovan, sin Cvitka
Vuksan, sin Vukmana
Radosav, sin Hreljka
Radman, sin
Radonja, sin Vlada
Ivani, sin Andrijaa
Radoje, sin Vladisava
Vukdrag, sin Vukosava
Radosav, sin Mi/ie
Vuka, sin Radovana
Vuk, sin na batini
Radica, sin Ivana, na batini
15
Selo G o d u n,
40
pripada Plavni
Radosav Radice
Radonja, sin
Radonja, sin Mirkobrada
sin Radoje
Radosav,
9
Radica, sin
Rajko, sin
Radoje, sin Vladka
Milin, sin Cvitka
NAHIJAZRMANJA, pripada Istriji
Selo Z a a d e,
41
iz demata kneza Heraka, sina Radice
Ivan, sin Radosava
Boidar, sin Mora
Vuk, sin Heraka
6
Radica, sin Vitka
Boidar, sin Radovana
Ivan, sin
Selo B r d a r,
42
pripada Zrmanji
Radosav, sin Karana
37 Neubicirano.
38 Neubicirano.
39 Neubicirano.
40 Neubicirano.
41 Neubicirano.
42 Neubicirano.
. Juraj, sin Mitra
253
254
Vuk, sin Heraka
Ilija, sin Vuka
6
sin
sin
Selo K o l i i e a,
43
pripada s(pomenutoj)
Nikola, sin
sin
sin
5
Ilija, sin Vukmira
sin
Selo B o n j a k,
44
pripada Zrmanji
Vukas, sin Vukmana
Hasan,
Davud, sin Vuka
6
Ivan, sin Stipana
sin
Herak, sin
Selo P r o l i j a,
45
pripada Zrmanji
Vukdrag, sin Dujka Nikola, sin Brajka
2
Selo e l u p i

pripada Zrmanji
sin Dragie
sin Olivira
sin Dragie
6
Peta(?), sin Brajka
sin
sin
Selo D r a g o j i

pripada Zrmanji
Vuk, sin
Stoja, sin Stipana
4
Vukosav, sin Nikole
Vuksan, sin
43 Vjerovatno se radi o selu Kolaac u Knin, blizu Kistanja.
44 Neubicirano.
45 Neubicirano.
46 Neubicirano.
47 Neubicirano.
Snjeana Buzov
Vlasi Istrije na sjeverne Dalmacije ...
Selo E r v e n i k,
48
pripada Zrmanji
Mehmed, sin Jarebice
Pop Radoje
Vuksan, sin Stojana
Stipan, sin Juraja
7
Toma, sin
Jovan, sin Brajka
Radoje, sin Vukoja
Selo U s t i n e,
49
pripada Zrmanji
Obrad, sin Radosava
Radosav, sin Vujice
sin
Vukosav, sin Radina
8
Dragia, sin Radosava
Milan, sin
Vukosav, sin Radoja
Vukain, sin Ivka
Selo D r a e v i e a,
50
pripada Zrmanji
Tvrdko, sin
255
Radosav, sin Raduna
Ljuboje, sin
Marko, sin Ivana
Kara Radica, sin(nedostaje ime)
5
Selo K u e v i

u blizini Brdara, pripada Zrmanji
(?), Stipka
Radain Heraka
Radaj, Milka
Ivani, Radivoja
Koja, Radoja
5 po 120
N AHIJA BUKOVICA, pripada kadiluku Skradin
Selo B r u k a,
52
pripada Bukovici
sin Mitrelje
Ivani, sin Jurete
Radica, sin Jurete
48 Dananje selo Ervenik u Knin.
49 Neubicirano.
50 Neubicirano.
6
Mileta, sin Radice
Matija, sin Ivana
Matija Boidara
51 Dananje selo od Ervenika.
52 Dananje istoimeno selo u Benkovac, na Gornjeg Karina.
256 Snjeana Buzov
N Al-IlJA KARIN
Selo G o l u b i

pripada s(pomenutoj) u dematu Maljka,
Miloj, sin
Vukain, sin Obrada
Vukman, sin Obrada
Stipan, sin Milice
Rajko, sin popa
Radivoj, sin
Nikola, sin Boidara
Cvitko, sin Stipka
Vujica, sin
Vukoj, sin
Dragia, sin Radice
Janko, sin
12
Selo D a s i a n i,
54
Karinu
Radica, Dobrosrda
Milo, sin Vukosava
4
sin Gruje
sin Boidara
Selo D r a g o m i r a n i,
55
pripada Karinu
Pop Stipan
sin Vlada
4
sin Radmana
Selo S l a n e,
56
pripada Karinu
Petre, sin Radosava
Vuk, sin Vukaina
sin Radosava
5
Radoje, sin Hlapca
Batina Pavla u posjedu
sina Pavlova
Selo B u i R j a n a,
57
pripada Karinu
Radko, sin Vukca
Radovan, sin Radka
4
Radak, sin Radoja
Olivir, sin Vukosava
53 Dananje istoimena selo u Obrovac, u blizini egra.
54 Neubicirano.
55 Neubicirano, na Donjeg Karina postoji bunar pod imenom Dragomirov b.
56 Selo pod ovakvim imenom danas ne postoji, ali uz samo Karinsko more postoji lokalitet pod
nazivom na Slanoj.
57 Neubicirano.
Vlasi Istrije na sjeverne Dalmacije ...
Svega Vlaha Istrije
Sela: 43 Mezre: 4 322 Po 220
Pristojbe: 38640
VLASI ISTRIJE NA SJEVERNE DALMAClJE
U POP ISNIM DEFTERIMA 16.
Rezime
257
Ovaj rad predstavlja prikaz jedne vlake skupine iz Istre, doseljene u
sjevernu Dalmaciju u prvoj polovici 16. st. o osmanski popisni
defteri iz 1530, 1540. i 1550. godine. Ova vlaka skupina je izuzetna po tome
to njeno doseljenje u koje se tada nalazilo unutar granica Osman-
skog Carstva predstavlja obrnut smjer kretanja u odnosu na vlake migracije
tog vremena, a i kasnije. Takoder i sam biljeenja ovih Vlaha predstav-
lja izuzetak u strukturi popisnih deftera. Po svemu ostalom,
se, barem po podacima koje ovakvi izvori mogu pruiti, da su ovi Vlasi,
tj. njihova organizacija, njihova imena, a naravno i pravni status sasvim
i isti kao i u ostalih balkanskih Vlaha toga vremena.
VLACHES OF ISTRIA IN THE REGION OF NORTH DALMA TlA
REGARDING REGISTER-DEFTERS OF THE 16th CENTURY
Summary
This paper presents a group Istrian Vlaches who immigrated into
North Dalmatia in the first half of the 16th century, and the proof for that
can be found in the Ottoman register-defters from 1530, 1540 and 1550. This
group of Vlaches is the exception, because their immigration into the ter-
ritory within the borders of Ottoman Empire is the opposite direction of
moving in comparison with the migrations of the other Vlach groups in the
same period, as well as in the later period. The way notifying these Vlaches
is also the exception regarding the diplomatic structure of register-defters.
As for the other characteristics, i.e. organisation, names and legal status, this
group seems to be the same as the other groups of Balkan's Vlaches in that
period, at least according to the data available in this kind of the historical
sources.
BEHIJA ZLATAR
(Sarajevo)
O SUDBINI RATNIH ZAROBlJENIKA U SARAJEVU
U XVI
Dolaskom Osmanlija na Balkan dogodile su se velike promjene, naro-
u gradovima. Na mjestu starih trgova ili kao potpuno nova naselja raz-
vili su se mnogi gradovi je osobenost bilo brojno stanovnitvo, preteno
muslimansko, monumentalne islamske sa raznovrsnim za-
natima.
Ranije je vladalo miljenje da su gradovi na Balkanu u vrijeme osman-
ske vlasti bili uglavnom uporita vlasti i nastanjeni strancima. Me-
dutim, novija istraivanja pokazuju da je u tim gradovima bilo vie stanovni-
ka nego stranog porijekla.
1
Tokom XVI broj stanovnika u
gradovima je stalno rastao, a njegov vjerski sastav mijenjao se u korist mus-
limana.2 Tome je doprinijelo masovno prelaenje stanovnitva na
islam, kao i metode preseljavanja i kolonizacije. Muslimansko stanovnitvo u
tim gradovima nisu samo visoki slubenici i vojnici, nego su, kako po-
kazuju i popisi stanovnitva iz tog vremena, muslimanskog gradskog
stanovnitva bile zanatlije i razni slubenici komunalija.
3
U prvoj polovini XVI na osnovu podataka uradjenih za 84
grada, na Balkanu je bilo 5l,ll% muslimana, 4o,o9% nemuslimana i 8,8o%
ostalih, dok je u drugoj polovini XVI prema podacima za
29 gradova, bilo 6o,93% muslimana, 36,o7% nemuslimana i 3,oo% ostalih.
4
Da se vjerski sastav stanovnitva od sredine XV do kraja XVI znatno
promijenio ilustrativan primjer prua upravo Sarajevo. Kada je sredinom XV
Isa-beg podizanjem svojih zadubina urbano for-
miranje Sarajeva, stanovnika bili su Godine 1485. u Sarajevu
su bile 42 muslimanske lo3 i 8 a krajem
XVI stanovnitva su muslimani. Od 5.535 koliko
"O gradskoj civilizaciji na Balkanu XV-XIX veka". Gradska kultura na Balkanu
(XV- XIX vek), Zbornik radova. Posebna izdanja Balkanolokog instituta SANU, knj. 2o,
Beograd 1984, str. 2.
2 N.Todorov, Balka11Sidjet grad XV-XIX vek , Sofija 1972, str. 6o-63.
3 6.L.Barkan, Quelques observatiotiS sur /'organisation i!conomique et sociale des villes ottomatiS
des XVI et XVII siecles, str. 296.
4 N.Todorov, nav. djelo, str. So.
5 Istanbul, Baybakanlik (BBA), Tapu defter (TD) No 18. Fotokopije u Orijentalnom in-
stitutu u Sarajevu (OIS) pod brojem 61, fo. 9.
260
Behija Zlatar
je tada imalo Sarajevo, muslimanskih je bilo 4.382, l4o i tri jev-
rejske.6
U XVI stanovnitvo Sarajeva bilo je uglavnom au-
tohtono koje se naseljavalo iz okoline grada i susjednih sandaka. Manji dio
doselio se iz provincija Osmanskog Carstva. To su bili vojno-admi-
nistrativni i vjerski slubenici te pojedine zanatlije. U drugoj polovini XVI
u grad su se naselili i Jevreji, a bilo je i drugih stranaca, ve-
trgovaca.
Popisi Sarajeva iz XVI kao i dva sidila iz tog
vremena, pokazuju da je medu stanovnitvom Sarajeva bio i znatan broj ro-
bova, porijeklom iz Hrvatske, Slovenije i
ratni zarobljenici imali su udjela u formiranju gradskog sta-
novnitva Bosne. Na tu ukazao je dr Adem u svom radu
"O gradskom stanovnitvu u Bosni u XVI

Naime, stalni ratovi koji
su na granicama Bosne prouzrokovali su da je broj ratnih zaroblje-
nika bio veliki. Oni su se koristili kao radna snaga u zemljoradnji,
zanatstvu kao i za poslove. U vremenu od 1462. do 152o. godine od-
vedeno je iz Hrvatske 7o.ooo zarobljenika. Samo u jednom upadu u Hrvat-
&ku 7. jula 1469. Turci su odveli l2.ooo ljudi, a u pohodu 1566., iz
Hrvatske odvedeno je 7o.ooo seljaka.
8
Od prvog prodora u zemlje 14o8. godine, pa kroz cijelo
XVI Turci su upadali na to i po vie puta u
jednoj godini i odvodili mnoge zarobljenike sa sobom. Pod udarom turskih
najvie je stradala Kranjska. Posebno teak period za ovu pokrajinu kao
i za druge zemlje bio je kada je turska vojska krenula u svoju
veliku ekspanziju prema Zapadu pod vodstvom Sulejmana

Znatan dio zarobljenika iz tih pohoda turske vojske dospio je i
u Sarajevo.
Petina od ukupnog broja ratnih zarobljenika postajala je sultanovo
vlasnitvo. Medu ratnim zarobljenicima na trgovima roblja birane su i ene
za sultanov dvor. Sam sultan Sulejman sklopio je po erijatu
brak sa ruskom robinjom Rokselanom, poznatom pod imenom Hurem sulta-
nija.10
Poslije sultana, ratni plijen se rasporedivao tako to je jedan dio pri-
padao neposrednim komandantima, a jedan dio nadlenom sandakbegu. Po-
jedinci, posebno visoki funkcioneri, imali su veliki broj robova. Veliki vezir
i zet Sulejmana Rustem-paa imao je u trenutku svoje smrti
L7oo robova.
6 Ankara, Tapu ve. kadastro (TK), No 471, O!S br. 2o2, fo. 3-33.
7 "O gradskom stanovnitvu u XVI Prilozi za orijentalnu filologiju (P OF),
28-29!1978-79, Sarajevo !98o, str. 247-256.
8 "Pogled na osmanski feudalizam", Godinjak drutva Bosne i Hercego-
vine. br. IV, Sarajevo 1952, str. 59.
9 I. Voje, "Naseljavanje turskih zarobljenika u zemljama u XVI i XVII vijeku". Ju-
goslovenski istorijski br. 4, 1969, str. 38-43.
lo H.Inaldik, Osmansko carstvo, Beograd 1974, str. Ilo, 121.
O sudbini ratnih zarobljenika u Sarajevu u XVI 261
Robovi su se prodavali kao i druga roba. O tome utvr-
dene pristojbe koje su se za prodatog roba. Godine 1565. u Bosni je
ta pristojba iznosila dvije za kupca i dvije za prodavca robova.
11
Postojali su i trgovi gdje se roblje prodavalo. U Sarajevu se takav trg
nalazio pred namjesnikovim dvorom, na mjestu gdje je danas Park cara Du-
ana. Cijena robova kretala se od l.2oo do 6.6oo Godine 1528. u popisu
Bosanskog sandaka zabiljeena je mukata prihoda od prodatih robova u Sa-
rajevu koja je te godine iznosila l.ooo To da je na sarajevskom
trgu roblja prodato 25o robova
12
(4 po jednom zarobljeniku). Godine
154o. promet je bio jer je mukata od prodaje zarobljenika te go-
dine iznosila 2.ooo to pokazuje da je prodato Soo robova.
13
U drugoj
polovini XVI na sarajevskom trgu roblja prodavano je znatno manje
zarobljenika. Godine 157o. upisano je 3oo prihoda od prodatih zaroblje-
nika.14
Naravno, samo jedan dio zarobljenika stizao je na trgove. Drugi, dale-
ko dio, masovno je prelazio na islam. Time su olakavali svoj poloaj i
dobivali slobodu. roba smatralo se kao dostojan pohvale, te
ga je islamska religija podsticala. Svi oni koji su posjedovali robove bili su
duni da ih posebno one koji su primili islam. Prema Kur'anu,
roba predstavlja jedno od bogougodnih djela.
15
Robovi
su se najvie prilikom odlaska na had ili bolesti gospodara. I kod
krenja zakletve ili posta bilo je odredeno da se rob oslobodi ako se eli is-
kupiti od grijeha. Ukoliko neki bogata nije posjedovao roba, bila mu je du-
nost da ga kupi, a potom oslobodi. Dobivi slobodu, robovi su postajati rav-
nopravni gradani sa svim pravima i obavezama. Zbog toga je i u Sarajevu,
kao i u drugim balkanskim gradovima, medu stanovnitvom bilo dosta os-
robova. U sidilima, defterima i vakufnamama upisivani su kao
"mu'tek" ili "atik". Brojni podaci zabiljeeni u sarajevskim sidilima XVI
kao i u vakufnamama, gdje se za muteveliju postavljaju os-
robovi, govore da su se muslimani u Sarajevu drali onog islamskog
propisa koji izmedu ostalog trai od svojih sljedbenika i od rop-
stva. Medu desetinama primjera samo neke: se ropstva
Mustafa sin Abdullaha, porijeklom iz Slovenije, koji je visokog stasa, plavih
rastavljenih obrva"
16
, ili Hadi Uvejs, sin Sulejmana izjavljuje na sudu
da je za ljubav Boiju oslobodio svoga roba Junusa, sina Abdullaha.
17
Gos-
poda Beaji, stanovnica mahale Sinan oslobodila je za ljubav Boiju
svoju robinju "srednjeg stasa, plave kose, plavih rastavljenih obrva, slo-
porijekla, muslimanku po imenu Nefisu, Abdullaha."
18
ll Kanuni i kanun-name za Bosanski, Kliki, Crnogorski i Skadarski san-
dak, Sarajevo 1957, str. 78.
12 Istanbul, BBA, TD No 157, fo 68; A nav. djelo, str. 251.
13 Istanbul, BBA, TD no 211, fo 67.
14 Istanbul, BBA, TD No 379, fo. 68.
15 Kur'an, 9o sura Beled.
16 Gazi Husrev-begova biblioteka (GHB), Sidil br. 129.
17 GHB, Siodil br. 129, str. 292.
18 GHB, Sidil br. 129, str. 317.
262 Behija Zlatar
Rob je mogao biti tek kada je proveo kod svoga gospodara
sedam mjeseci. U iznimnim robovi su i ranije "Aja,
Alaeddina iz Sarajeva svoju robinju Anu, Andreja,
porijeklom iz Slovenije 4o dana prije isteka roka od sedam mjeseci."
19
Od ropstva su se i one robinje koje su rodile dijete sa svo-
jim gospodarom.2o U sarajevskim sidilima zabiljeeno je vie takvih prim-
jera: "U erijatski sud dola je robinja po imenu Fatima, Abdullaha,
porijekla, srednjeg rasta, bijelog lica, rastavljenih obrva, plavih
i nakon to je izjavila da je imala sa svojim pokojnim gospo-
darom, u prisustvu svjedoka je. Robinja porijekla
Dora, Abdullaha, srednjeg rasta, lica boje penice, crnih krive
lijeve noge, pokrenula je parnicu i u prisustvu njenog gospodara Hadi Ibra-
hima sina Karadoza, imama iz samog Sarajeva izjavila je: "Postala sam majka
djeteta Jusufa mog ranijeg gospodara." Nakon to je to
potvrdilo vie svjedoka, Dora je ropstva.
22
Ukoliko je rob imao vie gospodara, pa jedan oslobodi svoj dio, rob
je postajao slobodan.
23
Medutim, bilo je i kada je rob samo djelo-
oslobadan. "Memi, sin Ismaila iz Sarajeva, njegova majka Fatima i ses-
tra Sejdija prodali su svoju robinju Kamer sarajevskom kadiji. Kasnije, kada
im je umrla majka, Sejdija je izjavila na sudu da ona svoj dio ro-
binje. Prema tadanjeg muderisa Gazi Husrev-begove medrese
Kasim ef. robinja je postala slobodna. "
24
Da bi olakali svoj poloaj zarobljenici su, kako je masov-
no prelazili na islam. Zbog toga u popisima Bosanskog sandaka, kao i u
sidilima, nailazimo na znatan broj robova i njihovih potomaka
koji su prihvatili islam. Medutim, bilo je da se rob oslobodi iako
nije preao na islam. "Aja, Alaeddina, iz Sarajeva, oslobodila je svoju
robinju Anu, Andreja, porijekla."
25
"Sarajevski imam lb-
rahim, oslobodio je svoju robinju Doru, porijekla."
26
O udjelu robova u formiranju gradskog stanovnitva zna-
podatke daju defteri, premda nisu uvijek revnosno biljeili
pojedine kategorije stanovnitva. Tako je 1528-3o. u Sarajevu zabiljeeno 7o
robova, kada je ukupan broj muslimanskih iznosio l.o69 i
573 neoenjena.
27
U popisu iz 154o. upisano je 56 robova kada
je u gradu bilo 1.414 muslimanskih i 1.114 neoenjenih,
28
dok je l57o.
19 GHB, Sidil br. 2, str. 4o9.
2o "Ropstvo u islamu", El-Hidaja god. U, br. 5, str. 71.
21 GHB, Sidil br. 129; ''Turski dokumenti o robiju u Sarajevu
u 16. vijeku", Zgodovinski br. 33, Ljubljana 1979, str. 7
22 GHB, Sidil br. 129, str. 366; nav.djelo str. lo.
23 nav.djelo str. 4o9.
24 GHB, Sidil br. 129, str. 329.
25 GHB, Sidil br. 2, str. 4o9.
26 GHB, Sidil br. 129, str. 366.
27 Istanbul, BBA, TD No 157, fo. 56-63.
28 Istanbul, BBA, TD No 211.
O sudbini ratnih zarobljenika u Sarajevu u XVI 263
zabiljeeno 13o oslobodenika medu 3.453 muslimanskih i 2.o8o neoe-
njenih.29 ovih robova upisani su kao sinovi Abdullaha, to ukazuje na
njihovo porijeklo. Izmedu ostalih, upisani su: Hasan, Junus, Meh-
med, Nesuh, Hadi Hasan, Kejvan vojvoda, Ibrahim, Ajas, sin Abdullaha, Ju-
suf sin Abdullaha, Rustem, Mehmed sin Abdullaha, uda sin Abdullaha i
Mesih, robovi Gazi Husrev-bega, zatim Hadi Jusuf, ehabuddin,
Karadoz, Ilijas, Hamd sin Abdullaha, robovi Firuz-bega, !sken-
der sin Vukaina, rob Isa-bega, Timur, rob Davud-be-
ga, Gazanfer, rob Skender-pae, !skender sin Vuksana, oslobode-
ni rob umrlog Jahja-bega, Hurem i Pervan, robovi Kemal-bega,
zatim Osman i Ferhad, robovi Sinan vojvode, Ali, rob
Ahmeda vojvode iz Obrovac, Hamza i Ahmed, robovi Ba-
li vojvode, Ilijas, rob Bali-bega, Alidan, rob gospode
Nefise, Hasan sin Abdullaha, rob Muhzir bae i mnogi drugi.3o
Znatno manji dio robova nastanjenih u gradu ostajao je u svojoj vjeri. U
sarajevskom sidilu iz 1556-58. zabiljeeno je samo nekoliko takvih
Marina, porijeklom iz Hrvatske, rob Jurica, robinja Lucija, rob Itvan iz Ma-
darske, Dora i Ana, robinje porijekla.
31
Robovi su najvie radili po zatim kao zanatlije, trgovci, vjer-
ski i dravni slubenici. svoje robove, njihovi raniji vlasnici su
im davali i neki kapital kako bi mogli novi ivot. Sarajevski bogata
Kemal-beg, jedne medrese i mekteba, u svojoj oporuci, izmedu os-
talog, odredio je da se oslobode njegova 24 roba i da im se dodijeli izvjesna
suma novca iz vakufskih sredstava. On je da u njegovim va-
kufskim objektima imam, mujezin i hoda budu iz redova njegovih oslobo-
denih robova.
32
Na taj pojedini robovi dostizali su visoke poloaje. Os-
Husrev-begov rob, Murat-beg na primjer, prvo je postao
Husrev-begov vojvoda, potom mutevelija njegovog ogromnog vakufa, a 1537.
poslije osnivanja Klikog sandaka, njegov prvi sandakbeg. Sahranjen je u
turbetu pored Gazi Husrev-bega u haremu njegove damije. Ferik vojvoda,
Gazi Husrev-begov rob, bio je kajmekam mutevelije Gazi
Husrev-begovog vakufa.
Dobivi slobodu, robovi su, pored toga to su radili kao slu-
benici u vakufskim objektima svojih ranijih gospodara, i sami osnivali vakufe.
U popisu vakufa iz 16o4. godine upisan je Vakuf Pijale, roba
Gazi Husrev-bega i Vakuf Murata, roba Ajas-pae.
33
bilo je i medu derviima. Godine 1528. u
je ejh Skender-paine tekije bio Dafer, rob Skender-pae.
29 Istanbul, BBA, ID No 379.
3o Istanbul, BBA, ID No 157, fo. 84-127, No 211, fo. 187-2o8 i No 379, fo. 3-47.
31 GHB, Sidil br. 129, str. 211, 236, 26o, 274, 366, 4o9.
32 GHB, Sidil br. l.
33 Ankara; TK No 477, OIS br. 2o23, fo. 34.
34 Istanbul, BBA, ID No 211, fo. 123.
264 Behija Zlatar
Kroz cijelo XVI medu ostalim slubenicima u Sarajevu se
spominju i muhziri. To su slubenici je dunost bila izvrenje sudskih
odluka i dostavljanje strankama odluka suda kao i drugih poslova. U drugoj
polovini XVI 157o. godine slubu muhzir-bae obavljao je
Hasan, sin Abdullaha, rob.
35
Vlasnici robova bili su raznih zanimanja i pripadali su stale-
ima. broj robova ranije su pripadali sandakbezima:
Husrev-begu, Isa-begu, Firuz-begu, Ajas-pai, Skender-pai i drugima. Poslije
njih, kao vlasnici robova spominju se spahije, kadije, vojvode, zaimi, zatim
imami, mujezini, ejhovi te zanatlije i trgovci.
broj podataka u raspoloivim izvorima odnosi se na osloba-
danje od ropstva. Daleko manji broj podataka govori o bjekstvu robova, to
bi moglo ukazati na human odnos gospodara prema robovima. (U bjekstvu
su dva roba po imenu Ivan, zatim robinja Marica porijeklom iz Hr-
vatske, Hatida, Abdullaha iz Hrvatske, Lorin sin Antuna koji je pri-
likom bjekstva ranjen itd.).Jj; Medutim, svi bjekstva nisu revnosno ni
biljeeni, pogotovo oni u kojima se uspjelo u bjekstvu. Da ih je bilo daleko
vie ukazuje i da je postojao poseban slubenik tzv. juva zabit
je dunost bila hvatanje odbjeglih robova. Ukoliko bi neko pomogao odbjeg-
lom robu u bjekstvu, tada je i on bivao kanjavan.
37
Iz primjera zabiljeenih u sarajevskim sidilima XVI sto-
kao i iz drugih izvora, vidi se da su robovi ili zarobljeni u ratovima ili
iz akindijskih upada u susjedne zemlje. Gotovo svi su pori-
jeklom - hrvatsk_og, i porijekla. Npr. rob Ha-
san, robinja Lucija, Hatida Abdullaha, Fatima, Abdullaha,
porijeklom iz Hrvatske, Mustafa sin Abdullaha, Ana, Andrije, Dora,
Abdullaha porijekla, Behram, sin Abdullaha, rob Itvan,
Pervane sin Abdullaha porijekla itd.
Sudbina ratnih zarobljenika u Sarajevu u XVI bila je
Jedan dio dospijevao je na trgove roblja gdje su prodavani, drugi dio raz-
mjenom ratnih zarobljenika ili bjeanjem su se u svoj dok ih
je dio ostajao u Sarajevu. Prelazili su na islam, njihovi gospodari su
ih oslobadali i oni su postajali ravnopravni gradani se u bosanski
ambijent.
35 Istanbul, BBA, ID No 379, OIS br. 76, fo. lo.
36 GHB, Sidil br. 129, str. 236, 221, 157.
37 GHB, Sidil br. 129, str. 2158; "O ropstva zabiljeenim u sudskom
protokolu sarajevskog kadije iz godine 1556/57 godine". Glasnik VIS-a, Sarajevo 1952. str.
25o.
O sudbini ratnih zarobljenika u Sarajevu u XVI 265
O SUDBINI RATNIH ZAROBlJENIKA U SARAJEVU U XVI
Rezime
Dolaskom Osmanlija na Balkan gradovi na tom doivjeli su
znatne promjene. Njihova osobenost bilo je brojno stanovnitvo, preteno
muslimansko, monumentalne islamske i sa raznovrsnim za-
natima.
Broj stanovnika tokom XVI u gradovima stalno je rastao a
njegov vjerski sastav se mijenjao u korist muslimana. Tome je doprinijelo
masovno prelaenje na islam stanovnitva kao i metod preseljava-
nja i kolonizacije. U Sarajevu, na primjer, od sredine XV kada je
Isa-beg podizanjem svojih zadubina urbano formiranje
toga grada, stanovnitva bili su dok su krajem XVI
stanovnitva istog grada muslimani. Od 5.535 koliko je ta-
da imalo Sarajevo, muslimanskih je bilo 4.382, 14o i 3 Jev-
reja. Stanovnitvo Sarajeva je "bilo uglavnom autohtono koje se nase-
ljavalo iz okoline grada i susjednih sandaka, te iz nekih provincija
Osmanskog Carstva. Popisi Sarajeva iz XVI pokazuju da je
tim stanovnitvom bio i znatan broj robova, porijeklom
iz Hrvatske, i Slovenije.
U ovom radu govori se o sudbini tih zarobljenika koji su dospijevali
u Sarajevo. Jedan dio njih zavravao je na trgovima robljem, drugi su se raz-
mjenom ratnih zarobljenika ili bjeanjem u svoj dok je naj-
broj ostajao u Sarajevu gdje su, na islam, bili i pos-
tajati ravnopravni se u bosanski ambijent.
DESTINY OF THE PRISONERS OF WAR IN SARAJEVO IN THE 16th CENTURY
Summary
Ottoman arrival in the Balkan brought considerable changes to the
cities of that region. Their characteristics were: numerous, mostly Moslem
population, monumental islamic buildings and bazaar streets with various
crafts.
The number of city population was constantly growing during the l6
1
h
century, while its religious structure was changing in favour of the Moslems.
lt was caused by the mass islamization of the native population, as well as
by the method of moving and colonization. In Sarajevo, for example, from
the middle of the l5
1
h century, when Isa-bey started the urbaniza-
tion of this city by bulding his endowments, the majority of the population
were the Christians, while near the end of the l6th century the Moslems were
266 Behija Zlatar
in the majority. Sarajevo at that time had 5.535 houses. 4.382 houses were
Moslem, 14o were Christian and 3 houses were Jewish. The population of
Sarajevo was mainly native, autochtonous population that immigrated there
from the city surrounding and the neighboring sanjaks, as well as from the
Eastern provinces of the Ottoman Empire. The censuses of Sarajevo from
the 16th century show that among the population was also the considerable
number of staves, mostly free staves of Croatian, Hungarian and Slovenian
descent.
The present paper speaks about the destiny of the prisoners who fo-
und themselves in Sarajevo. Some of them were sold in the slave markets,
the others returned to their homes by way of the exchange of prisoners or
simply by way of escape, while the majority of them remained in Sarajevo,
where after they had accepted Islam they were set free and became equal
with other citizens trying to adapt themselves to the circumstances in Bosnia.
AMINA
(Sarajevo)
MUSLIMANSKA IMENA U OPIRNOM POPISU BOSANSKOG
SANDAKA IZ 1604. GODINE
Ovim radom imali smo namjeru predstaviti neka zapaanja u vezi sa
muslimanskim imenima orijentalnog porijekla kod nas. smo svoja
istraivanja na Opirni popis bosanskog sandaka iz 1604. godine.
1
Ovaj izvor
(1aje mnoge podatke, a za ovakav rad je pogodan iz dva
razloga. Opirni je, dakle to da biljei sve od-
rasle i za rad sposobne mukarce. Drugo, vrijeme njegovog nastanka
va poodmaklu islamizaciju u Bosni. enska imena se navode samo uslu-
da je udovica nosilac tako da registar enskih imena koja
ovdje dajemo predstavlja samo segment enskih imena tog vremena.
Pored osvrta na muslimansku antroponimiju kod nas, u
okviru knjievnih i istorijskih studija ovom problematikom u nekoliko zapa-
enih radova bavio se

Najobuhvatniji rad iz ove oblasti je
monografija !smeta koja sadri studiju o muslimanskim imenima
kod nas f njihov indeks sa oznakom porijekla, prom-
jene i naznakom frekvencije.
3
Postoje imenici u kojima su sadrana musli-
manska imena koja se za nadijevanje bez naznake frekvencije i
izvora odakle su uzeta. Smatramo da bismo ovim radom koji se zasniva na
izvornoj gradi s 17. vijeka mogli ostvariti novi uvid u ovu temu.
Poto se radi o pisanom izvoru na stranom jeziku, ne dobivamo infor-
macije ni o modifikaciji ovih imena u njihovom prelasku iz arapskog i per-
zijskog u osmanski, niti je evidentno njihovo naem jeziku.
To je i razumljivo ne samo zato to je defter pisan osmanskim jezikom,
i zato to se u pisanoj formi uglavnom ide za originalnim oblikom imena.
l DEFIERI MUFASSAL LIVA-l BOSNA- Ankara, Tapu Defteri 479. U Orijentalnom in-
stitutu se nalaze fotokopije ovog deftera. je u okviru projekta Izvori za istoriju
Bosne i Hercegovine iz XVI vijeka i dosad je prva faza.
2 Nova imena u Muslimana, Vtora jugoslovenska
konferencija, MANU, Skopje 1980, str. 125-131; Razvoj prezimena kod Musli-
mana, Zbornik este jugoslovenske konferencije, SANU, Beograd 1987, str.
427-435.
3 Dr Ismet Muslimanska imena orijentalnog porijekla u Bosni i Hercegovini, Institut
za jezik i knjievnost, Monografije I, Sarajevo 1977.
4 Ibrahim Kemura, Muslimanska imena i njihova Glasnik Vrhovnog islamskog starje-
instva u SFRJ, Sarajevo 1975; Senad Muslimansko imena, Starjeinstvo lslatnske
zajednice Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije, Sarajevo 1988.
268 Amina
Potvrdu ovom nalazimo i u crkvenim popisima. U popisu
stanovnitva u BiH, prema izvjetajima biskupa i iz
1743. i 1768. godine nalazimo imena kao to su: Blasius (Bla), Elias (Ilija),
Joannes (Ivan), Georgius Florentius (Cvjetko).
5
grada turskih katastarskih knjiga je koritena kod
nas. Mitar Peikan je napisao opirnu studiju o zetsko-humsko-rakim ime-
nima na turskog doba se nekim, dosad objavljenim defte-
rima.6 On je i autor jednog rada o upotrebljivosti podataka iz
turskih deftera.
7
O i deifrovanja turskih katastarskih knjiga pisano
je i u uvodima dosad objavljenih deftera.
8
Radi upoznavanja koji nije
u ovo ukratko neke
Defteri su pisani na osmanskom jeziku, osmanskim pismom.
su izostavljene i kratki vokali. nastaju ka-
da se radi o toponimima i vlastitim imenima neislamiziranog ivlja.
Radi ilustracije moemo navesti primjer. Pisani oblik JA- lJ moe se
kao Ranko, Rajko i Ratko. deftera utvrduje koja od ovih solucija
je vjerovatnija i jedan pisani oblik na jedinstven
Ipak ne moemo da je biljeenje ovakvih bilo proizvoljno.
Sistem je postojao i dosljedno je primjenjivao. je recimo raz-
likovanje glasova i C se uvijek biljei slovom i.!l , a Na primjer,
ciL.- , . jedno slovo nekoliko glasova,
tako da je u nedoumici za koji da se opredijeli. Arapskim slovom
\!J se glasovi k, g, d, n. Ovi primjeri ukazuju samo na dio po-
s kojima se turskih katastarskih knjiga.
Deifrovanje muslimanskih imena je mnogo lake, jer se radi o jeziku,
odnosno pismu iz kojeg ona Ovo vai za imena arapskog
porijekla jer iz jezika sa konsonantnom osnovom. Ovdje je problem
vie prirode. Naime, postavlja se pitanje kako ta vlastita imena pre-
nositi u prevodu deftera. Da li slijediti njihovu dananju zvukovnu sliku"" vr-
iti transliteraciju ili transkripciju. Mora se imati u vidu i modifikacija
5 Luka Prilozi za demografsku i Bosne i Hercegovine (Na osnovu
popisa stanovnitva 1743" godine), ANUBiH, Grada, knj" XXIII, Odjeljenje dru-
tvenih nauka knj. 19, Sarajevo 1979"
6 Mitar Peikan, Zetsko-humsko-ralw imena na turskog doba, SANU, Odeljenje jezika
i knjievnosti, Odbor za onomastiku Beograd 1984"
7 Mitar Peikan, O upotrebljivosti podataka iz turskih teftera, filo-
log knj. XXXVII, Beograd 1981, str. 91-108.
8 Kod nas je dosad fragmentarno ili u cijelosti objavljeno nekoliko deftera. Ovdje navesti
samo one koje je izdao Orijentalni institut:
Dr Hazim Krajite /sa-bega Zbirni katastarski popis iz 1455. godine,
Orijentalni institut, Monumenta Turcica, Serija II, Defteri knj. l, Sarajevo 1972.
Hamid Adem i Eref Oblast Opirni katastarski
popis iz 1455. godine, Orijentalni institut, Monumenta Turcica, Serija Il, Defteri knj. 2, Sara-
jevo 1972.
Ahmed S. popis sandalw vilajeta Hercegovina, Orijentalni institut, Mon u-
menta Turcica, Serija II, Defteri knj. 3, Sarajevo 1985.
Muslimanska imena u Opirnom popisu bosanskog sandaka ... 269
arapskih imena u osmanskom jeziku. Da li slijediti, recimo, izvorni arapski
oblik ili njegovu modifikaciju u osmanskom. Na primjer, da li pisanu formu
,),.o; kao Ridvan, to donekle odgovara njegovom arapskom origi-
nalu ili Rizvan, to je turska modifikacija tog imena. ovog deftera
su se opredijelili za tursku verziju jer su imena dola turskim posredstvom.
U glavnom se ide za tim da se da transkripcija prilagodena naem jeziku, ali
ne interpretacija imena, nego njegov originalan oblik. Tako se, recimo, vlas-
tita imena Alija, Balija, Velija, Muslija i sl. biljee bez srpskohrvatskeg nas-
tavka - ja, tim prije to se ne moe sa ustanoviti da li je ovaj
nastavak, radi lakeg izgovora i promjene, dodavan odmah nakon to je ime
u naem jeziku. Nikakve glasovne promjene koje su uslijedile pri-
hvatanjem ovih imena u srpskohrvatski jezik nisu vidljive u njihovom pisa-
nom obliku, tako da se o tome moe govoriti samo na osnovu analogije sa
dananjim izgovorom. Poto je u monografiji l. dosta
o tome, mi se ovdje time baviti, nego dati osvrt na porijeklo
muslimanskih vlastitih imena prikupljenih u ovom izvoru, dati pregled vlas-
titih imena koja danas nisu u upotrebi i neto o identifikaciji osoba koje
se potpisuju u ovom defteru, tj. o osmanskoj antroponimijskoj formuli.
Ne moemo odgovoriti na pitanje kako su islamizirani narodi izabirali
svoja imena. da je kod nas islamizacija vrena posredstvom Osman-
lija, svakako da je preuzet njihov repertoar imena. Bilo bi i suvie pojednos-
tavljeno da se prilikom islamizacije jednostavno prevodila ranije, neis-
lamsko ime. Svaki Vuk nije morao postati Kurd, ali poto se u oba
radi o veoma imenima, je i postojanje ovakve prakse. Na os-
novu ove grade moe se tvrditi da su prvenstveno uzimana
muslimanska imena, koja na prvi pogled govore o konfesionalnoj pripad-
nosti nosioca. Izbor imena u jednom naselju nije velik. Tako na prim-
jer u jednom selu trojicu Mustafa, tri Hasana, dvojicu Alija, dva
Omera, tri Ahmeda, dva Kurda, dvojicu Jahja i dva Husejna. U sredinama
koje su ranije islamizirane imena su raznolikija. To u
urbanim sredinama. To je i razumljivo ako uzmemo u obzir da su kasabe
predstavljale vjerska sredita, i da je njihov nastanak bio u uskoj vezi sa os-
nivanjem vjerskih zavjetanja (vakufa) i damija kao bitnih objekata njihovog
nastanka.
Sami Turci su islam usvojili broj arapskih imena, a
i perzijski uticaj na osmansku antroponimiju bio je veoma izraen. Prema
tome, muslimanska imena u Bosni registar ovdje navodimo su arapskog,
turskog i perzijskog porijekla.
IMENA ARAPSKOG PORUEKLA
Imena arapskog porijekla ima najvie, a i najfrekventnija su. U
imaju neke karakterne ili osobine.
hrabar - t
Arapski jezik je jezik islama i Kur'ana, pa muslimanska imena arap-
skog porijekla pripadnost i odanost vjeri. To je
270 Amina
u imenima koja predstavljaju genitivnu vezu izmedu cabd - rob
i nekog od Boijih imena.
rob Uzvienog - l ..
Takav je i sa imenima kod kojih je drugi genitivne veze
ill l Allah,
Allahova milost - .JJ 1 -< .. L'
Allahovo svjetlo - all l J:r
ili je drugi genitivne veze din - vjera.
Zvijezda vjere - ._.,. ..l...! l -:"l,_...
su arapska imena koja predstavljaju parti-
cipe, aktivne ili pasivne:
Onaj koji dijeli - r-
(Od Allaha) pomognut-
Nadalje, i apelativne imenice, infinitive koji u arapskom je-
ziku imaju imensku formu u vlastitim imenima.
Briga, panja, njega, providnost (Boija) - ..:...,; k
U najfrekventnija muslimanska imena spadaju ona preuzeta iz
arapskog jezika, ali starohebrejskog ili nekog drugog porijekla, a predstav-
ljaju imena vjerovjesnika ili drugih spomenutih u Kur'anu. Npr:
Ibrahim
l
Salih
,..J Lo

Jusuf

Musa
IS"" :!i'
Sulejman
Da vu d J, lJ
Jahja
l
Ismail :.........,....1
l,; ..
Ili j as
J" w l
Isa

U naoj literaturi pogreno se ime Jahja vee za arapski korijen hayy
- ivjeti, pa se prevodi naim imenom ivko. Ono iz starohebrejskog
(Johanan - Jahve je sklon).
Imena se i danas daju ne zbog svog nego iz potovanja
prema koje su ga nosile. Tako su u muslimanskoj antroponimiji
imena istaknutih istorije islama:
Omer
_..o&
Ali(ja)

Osman
vL
Hasan
\.....-&&:_,.
H use jn

Posebno mjesto zauzima ime vjerovjesnika Muhammeda, koje je
u turskom jeziku doivjelo transformaciju u Mehmed. U naem imeniku zas-
Muslimanska imena u Opirnom popisu bosanskog sandaka ... 271
tupljena su oba ova antroponima.
9
Suzanne Kakuk smatra da je i ime
Memi hipokoristik od Mehmed.
10
Ahmed i Mustafa su imena kojima
je nazivan Vjerovjesnik, pa su i ona u muslimanskoj antroponimiji.
IMENA TURSKOG PORUEKLA
karakter Osmanskog Carstva manifesto-
vao se u junatva, izdrljivosti i Apelativne imenice koje
neku i postojanu materiju su u ovim imenima.
Gvozden - Timur .,..,.... ,; U:.;_,..,.;;
Nekadanji totemizam turskih naroda ostavio je snaan uticaj na ime-
nima. Imena ivotinja u vlastitim imenima u mnogim jezicima.
Vuk - Kurd Krupan medvjed - Balaban
0
W 4
Pas - Barak J lJ':'
Nazivi ptica grabljivica, za lov nali su svoje zna-
mjesto u turskim imenima
11

Soko - Dogan (..\.t_,lo. Soko - Sunkur _.a...-
Soko - (:akir } Jastreb - Atmaca
Imena koja u svom imaju junatvo, neustraivost, hrabrost su

Junak -Ma/kof <!_,.J l.
Onaj koji izaziva strah - Korkud
Paa-junak - Paajigit
Boje u turskim vlastitim imenima:
Crnkast, crnomanjast - Karaca l)
- Saruca u j_, Lc
ut - Sari LS)..:
Crnook - Karagoz
Plavook, svijetlih - Alagoz ;,f'i l
u imenima tursku b.an - vladar. se do-
daje na imena bez obzira da li su ona arapskog, turskog ili perzijskog
porijekla. Npr.
Ejnehan ..._ L,. l Selvihan
0

9 U Defteru koji smo nismo mogli razlikovati ova dva antroponima, jer.imaju istu
pisanu formu. U nekim drugim dokumentima kod imena Muhammed obavezno se biljei
znak tadida, se uspostavlja razlika od imena Mehmed. Ovdje nismo to pa smo
svaki pisani oblik (arapski) kao Mehmed.
10 Suzanne Kakuk, Quelques categories de noms de personne turcs, Acta Orient. Hung. tomus
XXVIII, Budapest 1974, str. 1-35.
ll Bedriye Atsiz, Raubvogelnamen als Eigennamen in frUhosmanischer Zeit (Imena ptica grab-
ljivica kao imena u ranoosmanskom periodu), POF 30, Orijentalni institut, Sarajevo
1980, str. 11-17.
272
Me miha n
Tim ur han
Dev le than

ubJ-""""
0 G.:J_,.,)
Veledhan
Velihan
Alihan
Amina
u b .J_,
L>...J
L: .. -'

Zatitna imena se daju tamo gdje je velika smrtnost djece i sre-
ih u mnogim jezicima. Kod nas su npr. Zivko, Stojan i staro ime Da-
biiv, a u turskom takva su imena izvedena od glagola durmak (turmak)-stati
Neka stane - D urs un (Tursun) ur J.5 (,..... ;_,1
Stojan-

se imperativ glagola durmak (turmak) kombinuje sa nekim ime-
nom.
Tur-Ali -
Tur-Bali -
IMENAPERZUSKOGPORUEKLA
Duga tradicija Perzijskog Carstva zadrala se u legendama, usmenoj i
pisanoj knjievnosti i sasvim je razumljivo da je nala svoje mjesto i u
imenima. Vrlo su enska imena perzijskog porijekla:
- Benefe
Slavuj - Bulbul J.l
Medu najfrekventnija imena perzijskog porijekla u defteru koji smo
spadaju:
Fer had
Be hram
Dervi
ahman
I u perzijskim imenima, kao i u turskim se junatvo i hrabrost.
Pobjedonosan, uspjean - Firuz
Hrabar, jak- Pehlivan
u imenima nailazimo na ili na pridjev sre-
tan. Takav je i sa nekim perzijskim imenima.
Veselje, radost - adi L5..) L:
Nazive planeta takoder u perzijskim imenima:
Mars - Behram r
Saturn - Kejvan
0
l"f
IMENA SASTAVLJENA OD PORIJEKLA
Arapski, perzijski i turski jezik izvrili su vrlo jake uticaje
mada pripadaju trima porodicama jezika. Leksika je prelazila iz
Muslimanska imena u Opirnom popisu bosanskog sandaka ... 273
jednog jezika u drugi, a leksika sva tri jezika je zastupljena u os-
manskom. Zato ima mnogo imena koja su kombinacija ovih jezika.
Portvovan - Danfida - perz. arap. l .ll.; 6
Bogom dan, Bogdan - Hodaverdi - perz. tur. IS J )'::
5
1
Soko - junak, Bazjigit - perz. tur. L
Sretan - Hokadem - perz. arap. f

Abdiah
0
abdiah rijetko (2)
< ar. cabdi = ljudski, ropski + perz. ah = car, vladar
Kod pogreno se nae ime Abdija, tj. Avdija izvodi iz hipo-
koristika Abdo (od Abdullah), dodavanjem naeg nastavka-ija. cAbdi
kao ime postoji u arapskoj antroponimiji i turskim posredstvom
prelo je i u nau antroponimiju. Dodavanjem nastavka -ja postajeAb-
dija, kao npr. Veli - Velija i sl.
Ajvaz JI_""!
7"wad rijetko (2)
Etimologiju nismo uspjeli utvrditi. Po glasovnoj slici odgovara mu ri-
caywaq, koja predstavlja ime koje se davalo robovima,
tj. slugama, na dvoru. Da li se ovdje radi o pogrenom pisa-
nju ili su to dva imena nismo mogli utvrditi.
Alagoz jjS')II
alagoz (100)
< tur. ala = aren, raznobojan, plav + tur. gaz = oko, alagoz = pla-
vook, raznobojnih
Alidan
0
allgan rijetko (6)
< ar. carr = visok, uzvien, izvrstan + per. = dua, callgan = veli-
koduan
Alihan Li....k
lJ -
calihan manje (69)
< ar. carr = visok, uzvien, izvrstan + tur. han = vladar
Aliah
0
a!iah (193)
< ar. carr= visok, uzvien, izvrstan + per. ah = car, vladar
Aik
"aiq rijetko (2)
< ar. "aiq = zaljubljen, onaj koji voli
U terminologiji dervia, osobu koja izgara u lju-
bavi prema Bogu.
* U ovom imeniku data su samo imena koja nisu sadrana u Monografiji !smeta Smailo-

274 Amina
Atlu
,J:. l

< tur. at = konj + tur. sufiks lu, atlu = konjanik
Postoje prezimena i
Atmada
atmaga manje ( 47)
< tur. atmaga = kobac za lov na ptice, jastreb, vrsta sokola
Bahaji
bab.aye rijetko (l)
< per. bab.aye = milost, samilost,
Bajramlu ,_l.l-""""
bayramlu
< tur. bayram = praznik + tur. sufiks lu, Bayramlu =
Bazjigit
bazyigit rijetko (l)
< per. baz = soko + tur. yigit = junak
Balaban 0
balaban manje ( 49)
< tur. balaban = krupan medvjed, krupan
Barak Jly.
baraq (116)
< tur. baraq = pas, kosmat, kudrav
Baliah
batiah rijetko (l)
< arap. baJT = etimologija nejasna + perz. ah = car, vladar
Behmen
behmen rijetko (l)
< perz. behmen = ll. mjesec perzijske godine, blagonaklon
Budak
budaq rijetko (16)
< tur. budaq = grana, izdanak (nastalo od bugdaq)
Devlethan u b.:J_,
dawlathan rijetko (18)
< arap. dawlatu = vlast, drava, + tur. han = vladar
Devridihan
dawrigihan rijetko (l)
< arap. dawr = krug, doba, period + perz. gihan = svijet
Dogan 0 u liJ.
togan,
< tur. = soko
Dogdi u .1i,_b
rijetko (3)
< tur. = je (od glagola dogmak = roditi)
Muslimanska imena u Opirnom popisu bosanskog sandaka ...
Dihan ulp.
gihan rijetko (1)
< perz. gihan = svijet
Dihangir
1
,.'1. lt ,.
gihangTr rijetko (1)
< perz. gihan = svijet + perz. gTr = onaj koji dri
gihangTr = vladar, svijeta
Danfida l .li.. 4
ganfida rijetko (1)
< perz. gan = dua + arap. fida = rtva
ganfida = portvovan
Ejnebegi
eynebegi (126)
< tur. eyne (etimologija + tur. beg = beg (titula)
Ejnehan l
eynehan (386)
< tur. eyne (etimologija + tur. han = vladar
Elvan
'alwan rijetko (1)
< arap. 'alwan = pl. od lawn = boja, izgled, oblik
Emirah L:. _"...l
'amTrah
< arap. 'amTr = zapovjednik, princ + perz. ah = car, vladar
Erdogdi u .J J l
ertogdi rijetko (1)
< tur. er = mukarac, vojnik + togdi = je
Evhad 4,1
awl)ad rijetko (20)
< arap. awl;tad = jedini, jedinstven, neuporediv
Evrenos
evrenos rijetko (14)
275
Etimologija ovog imena nije utvrdena. Evrenos-beg je turske
porodice Evrenosogullari. Za vrijeme sultana Murada
I (1359-1389) bio je komandant u Rumeliji.
Evlija W,l
awliya rijetko (24)
< arap. awliya'u, nepravilni plural od waliyyu = prijatelj,
miljenik, bogougodnik. U turskom jeziku ponekad se arapski plural
upotrebljava u singularnom (npr. ahbab = prijatelj)
Evliah
awfiah rijetko (1)
< arap. awtr(ya) = prijatelj, + per. ah = car, vladar
276
Feta
Fethi
Amina
b;
fata rijetko (l)
< arap. fatan = vitez, hrabar, plemenit
fati).T
< arap. fatl;t = pobjeda, osvojenje + sufiks iyyu (za tvorbu ismu man-
suba), fat})iyyu < fatl;tT =
G une lu

Hizir
giinelii rijetko (12)
< perz. gune = oblik, lik, boja, obraz + tur. sufiks lu
_r;..::>-
hi Qr (228)
< arap. haQr ili hiQr = zelen.
Ovo ime vee se za nekoliko iz Kur'ana, za Musaovog
saputnika. U narodnom vjerovanju pojavljuje se kao "dobri" u zelenoj

Hodaverdi c.5 .J J:'j l.l.:i.
hodavirdT manje (53)
< perz. hoda = Bog + tur. virdT = dao je (od glagola virmek/vermek-
dati), hodavirdT = Bogom dan, Bogdan
Hokadem i' ..U...:._p.
h5qadam rijetko (6)
< perz. h5 = lijep, dobar, sretan + arap. qadam = stopa, noga, h5-
qadam = sretan, koji donosi
Hubjar ;
hUbyar . (100)
< perz. hUb = lijep, dobar + perz. yar = prijatelj, drug
hUbyar = dobar prijatelj
Postoje tri varijante prezimena: Hubijar, Hubjer i Hubijer nastale od
ovog imena.
Humatuvan ol,-1.....
humatuwan rijetko (l)
< perz. huma = ptica feniks + perz. tuwan = snaga,
humatuwlin = snaan kao feniks
Husam rl...>
tmsam rijetko (31)
< arap. })usam = otar otrica
Huvejdi c.5 olt,_a
howeidi rijetko (2)
< perz. howeida = jasan
Inajet .:.".k
cinayat rijetko (l)
< arap. cinayat = briga, panja, njega
Muslimanska imena u Opirnom popisu bosanskog sandaka ... 277
Isa


Kur'ansko tj. biblijsko ime vjerovjesnika Isusa. iz starohebrej-
skog i jako iskren, Boijeg puta.
Isa-Bali
"isab"lill manje (65)
ime sastavljeno od elsa i mm:
I vez
ciwa<J rijetko (14)
< arap. ciwaq = naknada, zamjena
Jahi

ya.hi rijetko (16)
< tur. ya.ht = dobar, lijep.
Ovo ime se u deftcru moglo i kao Bahi, jer nema
Jo l da .; 1.1..1,_,.
yolda rijetko (l)
< tur. yolda = saputnik, drug
Kalender .J.l.i..li
qalandar rijetko (5)
< perz. qalandar = dervi, asketa
Kara Ali }
qara carr rijetko (4)
< tur. qara = crn + arap. carr = visok, plemenit
Karada
qaraga rijetko (10)
< tur. qaraga = crnomanjast
Karagoz jj. j
qaragoz (114)
< tur. qara = crn + tur. gaz = oko, qaragoz = crnook
Koldu
qolgT rijetko (2)
< tur. qolgT = straar
Korkud
qorqud (148)
< tur. qorqud = imp. gl. korkutmak = uplaiti (nekoga)
Kubad .11.,.i
qubad rijetko (2)
< perz. ime. 19. vladar sasanidske dinastije.
Kurd-Ali
qurd-carr (297)
< tur. qurd = vuk + arap. carr = visok, plemenit.
Kombinacije sa imenom Ali su vrlo bilo da je ovo ime na prvom
ili na drugom mjestu. V. Pir-Ali, Kara Ali, Ali-Bali, Alidan, Alihan,
278 Amina
Aliah, Tur-Ali, Sejd-Ali
Kurte ..Y... .i'
qurte rijetko (2)
< tur. qurda =
Lutfullah UJI ....JJ
lutfullah rijetko (2)
< arap. lutf = dobrota, milost + 'Allah = Allah, vlastito Boije ime;
Lutfullah = Boija milost
Memihan
mem1b.an
< tur. Memt = najvjerovatnije hipokoristik od vlastitog imena Meh-
med12. On kao takav postoji u turskom jeziku i nije nastao kod nas. +
tur. han = vladar
Memiah 4-
mem1ah ( 132)
< tur. memt (Vidi prethodno ime) + perz. ah = car, vladar
Mesih
masTI;l rijetko (6)
< arap. masTI;l = Mesih, Mesija. Arabizirana od hebr. maiha. U
Kur'anu se spominje kao jedno od imena vjerovjesnika Isa-a (MasTI;l
elsa bnu Maryam).
Mustedam

r
mustadam rijetko (l)
< arap. part. pasiv. od gl. istadama, mustadam = trajan,
Nasrullah UJI ."-..
rijetko (l)
< arap. = zatita + 'Allah = Allah, vlastito Boije ime,
= Boija
Nebi IS""
nabt rijetko (18)
< arap. nabiyyu = vjerovjesnik, poslanik (nb')
arap. nabiyyu = visok, uzdignut (nbw)
U dananjoj upotrebi zadralo se ensko ime Nebija.
Nuh
niiJ.t rijetko (5)
< arap. niii.t = N uh, kur'ansko tj. biblijsko ime vjerovjesnika Noje. Na
starohebrejskom mir.
N urullah
niirullah rijetko (7)
< arap. niir = svjetlo, svjetlost + 'Allah = Allah, vlastito Boije ime,
niirullah = Boije svjetlo
12 Vidi biljeku 10.
Muslimanska imena u Opirnom popisu bosanskog sandaka ... 279
Paajigit
pairyign rijetko (37)
< tur. paa = paa, titula visokog dostojanstvenika u Osmanskom
Carstvu + tur. yign = junak, hrabar
Pehlivan
pehlevirn rijetko (l)
< perz. pehlevan = junak, hrabar, artist, akrobata
Pervan 0
pervan
Etimologija
Pervan e
pervirne
.:.l
'-'t
< perz. pervane = leptir
Perviz ftJ.Jt
rijetko (10)
(250)
pervTz rijetko (34)
< perz. pervTz = pobjedonosan, uspjean, sretan
Pijale
piyale rijetko (l)
< perz. piyale = pehar,
Pir-Ali
pTr carr (145)
< perz. pTr = starac + arap. carr = visok, plemenit. Pir moe
i sufijskog tarikata.
Pir-Budak ..! \
pTr-budaq rijetko (2)
< perz. pTr = starac (vidi prethodno ime) + tur: Budaq v.
Pir-Mehmed .l.a.:o.ol pt
pTr-mel).med rijetko (2)
< perz. pTr = starac + tur. Mebmed, modifikacija arap. imena
Mul).ammad = mnogo hvaljen, slavljen, hvale dostojan
Pir-Mezid
pTr-mazTd manje (67)
< perz. pTr = starac + arap. mazTd = dodatak
Purdevan 0
purgavan rijetko (l)
< perz. pur = sin + perz. gavan = mlad
Ruen 0-''J
rouan rijetko (l)
< perz. rouan = svijetao, jasan, sjajan
Saltuk

< tur. salttq. San Salttq, sljedbenik Hadi Bektaa, oko koje
se ispredaju mnoge legende. Postoji sedam mjesta za koja se vjeruje
280 Amina
da je tu sahranjen, izmedu ostalih i turbe na vrelu Bune u Blagaju.
Sari
cS) ...
rijetko (l) san
< tur. san = ut
Saruda k
rijetko (20)
< tur. = pripadnik reda neregularne turske vojske
Sefer .1'-
safar ( 484)
< arap. safar = put, (ratni) pohod
Postoji prezime Sefer.
Seferdi c5 .Jj-
rijetko (l)
Etimologija
Sejdin IJt "'-
rijetko (17)
< arap. sayyid = potomak vjerovjesnika Muhammeda. Smatramo da
je ovo ime nastalo od duala sayyid, koja se upotrebljava
kao nadimak vjerovjesnikovih unuka Hasana i Husejna.
Salduk
salguq rijetko (l)
< tur. selgiiq = Selduk, turske vladarske dinastije
Selimah 'l:.
rijetko (l)
< arap. sarrm = zdrav, besprijekoran, pravilan + per. = vladar,
car
. lo..-
Selvihan u _.,.....
rijetko (l)
< tur. selvi < perz. serv = + tur. = vladar
Solak
Sufi
rijetko (4)
< tur. = ljevoruk, pripadnik posebnog gardijskog korpusa ja-

rijetko (8)
< arap. = sufija, mistik
Sunkur
sunqur rijetko (3)
< tur. sunqur = soko
adi c5 .J l:.
rijetko (30)
< arap. = obrazovan, recitator ili
< perz. = veselje, radost
Muslimanska imena u popisu bosanskog sandaka ... 281
ahkerim
ahkarTm rijetko (l)
< pcrz . .ah = vJa,.br, + arap. karTm = plemenit, velikoduan
ah nazar .)..;

< perz. = vladar. car+arap. = pogled, panja, naklonost.
se kao ensko ime.
iri l5P.
tn (86)
< perz. trT = JavO\ska snaga, junatvo (m" = lav)
irmerd .l .i' P.
trmard (113)
< perz. tr = lav + pev. mard =
uda
rijetko (7)
< arap. = srnJ n. bar; junak, heroj
Timurhan
tTmurhirn (253)
< tur. tTmur = eljezo + tur. han = vladar
Timurta ;.
tTmurta rijetko (4)
< tur. tTmur = eljezu + tur. tif = kamen
Torlak
tO"rlirq rijetko (2)
< tur. tO'rlaq = mlad, neiskusan, razmetljivac
Tur-Ali
tur-arr (206)
< tur. tur = imp. glagola turmak/durmak = stati, stani
+ arap. arr = visok, plemenit
Tur-Bali
tur-barr rijetko (4)
< tur. tur = stani + arap. half (etimologija nejasna)
Turgud
turgud rijetko
< tur. turgud = staro tursko muko ime
Turudah
turudah rijetko (31)
< tur. turud, turgud - staro 1 ursko muko ime + perz. 1ih = car, vla-
dar
., . l
Ugra
ugrir rijetko (l)
< tur. ugra = borba, bitka, rad, bavljenje
282 Amina
Um ur
'iim'iir rijetko (12)
< tur. 'iimiir = staro tursko ime
Veledhan o 6.
waladhan rijetko (17)
< arap. walad = dijete, sin + tur. han = vladar
Velihan o L:a.,J,
wafib.an rijetko (2)
< arap. waliyyu = prijatelj, miljenik + tur. han = vladar
V elia h l..:..J,
watilih rijetko (4)
< arap. waliyyu
vladar
= prijatelj, miljenik + perz. ah =
* * *
car,
ime Abdullah u defteru koji smo samo 20
puta, ali se zato kao patronim javlja veoma je ranije pisano da se
patronimom Abdullah optim imenom"
13
prikriva
porijeklo. Ovo nije pravilo, ali ga moemo pratiti kao pojavu.
Medutim, zapazili smo da je neto upotrebe ovog patra-
nima u selima. lslamizacija je jo u toku i je da bar manji postotak
gradskog stanovnitva konvertiti. Medutim, u kasabama skoro uopte ne
imena kao patronime. Kasaba se razvija kao muslimanski
nukleus.
14
U selima, manjim, polarizacija jo nije dola u ovu fazu. To-
me se moe dodati i rajinski status muslimanskog seoskog stanovnitva. Pri
popisu seoskog stanovnitva, zemljini posjed, batina je primarni elemenat
popisa. imena kao patronime, koja nam ukazuju da
je trenutni vlasnik batine islamizirani potomak biveg vlasnika. Nasuprot to-
me, pri popisu gradskog stanovnitva primat se daje imenu i zani-
manju (poto se radi o stanovnitvu koje se bavi zanatstvom) ili nekom dru-
gom sekundarnom obiljeju pojedinca. Patronim vie nije obavezan elemenat
antroponimijske formule.
5
sve ovo u obzir, uzdrani smo prema tvrdnji da se patroni-
mom Abdullah prikriva porijeklo, pogotovo zato to je izabrano
jedno odredeno ime koje vie moe ukazivati na to porijeklo nego ga prik-
13 Adem O islamizaciji u Bosni, POF 16-17, Orijentalni institut, Sara-
jevo 1970, str. 38.
14 Isto, str. 45. "Razvijanjem samih gradova, tj. muslimanskih gradova (kasaba), centara osman-
ske vlasti i muslimanskog kulturnog djelovanja, koji su osigurali povoljnije ivotne uslove,
se izvjesna polarizacija ... Tamo opet gdje je muslimansko gradsko stanov-
nitvo islamizacijom preraslo iz mahala srednjovjekovne varoi nastojalo se stvoriti jedan
muslimanski centar (koji se pregrupisavanjem izdvajao iz stare varoi), da bi ga bilo
utvrditi, tako da je varo ostajala iza zida palanke".
15 O antroponimijskim sistemima i antroponimijskoj formuli vidi: Antroponi-
mijski sistemi, Odjek XXXIII/3, Sarajevo 1980.
Muslimanska imena u Opirnom popisu bosanskog sandaka ... 283
rivati. Smatramo da se vjerovatno radi o formuli koju je sam pisar primje-
njivao kod popisa, gradskog stanovnitva.
materijal iz ovog deftera primijetili smo jednu pojavu ve-
zanu za imena Muslihuddin i Muhjiddin. Nosioci ovih imena su u slu-
vjerski slubenici (imami, hatibi ili mujezini).
16
Obzirom na
ovih imena = vjere, Mu}Jyiddin = onaj koji oivlja-
va vjeru) smatramo da su ona u vezi sa njihovom slubom. Kao primjer mo-
e nam posluiti i podatak o dobrotvoru, vakifu Hadi Mustafi, sinu Isha-
kovom koji je poznatiji kao Muslihuddin

I u drugim izvorima
je ova pojava.
8
ovdje i jedno interesantno zapaanje u vezi sa imenom
Hamza. Olga smatra da se ime Hamza na naem prostoru javlja
prije dolaska Turaka i islamizacije.
19
Ono se sasvim podudarila sa
arapskim imenom, a je zapadne provenijencije. To je odnos-
no sasko ime Johanus, Hansa, kasnije Hamza. Autor navodi i primjere iz
deftera koji bi mogli potvrditi da kod imena Hamza nije uvijek jasna vjerska
pripadnost nosioca. U Defteru za Bosanski sandak iz 1604. godine nismo
primijetili neke upotrebe ovog imena. Radi se o kasnijem iz-
voru, a i O. smatra da Hamza, kao ime vremenom i-

PREZIMENA NASTALA OD IMENA
registar muslimanskih imena u monografiji l
sa registrom imena iz Deftera iz 1604. godine moemo uvid koja mus-
limanska imena nisu vie u upotrebi. Medu tim imenima vie ih je perzijskog
i turskog porijekla nego arapskog.
Neka od ovih imena zadrala su se u prezimenima. Ne moe se
da se radi o pravilu, ali su imena koja vie nisu u upotrebi u prezi-
menima od drugih. je da se javljaju bez nastavaka karakteris-
za prezime. Upotrebom je dolo do distinkcije izmedu imena i pre-
zimena. Npr. danas u Bosni i Hercegovini ne prezimena Osman,
Hasan, Jusuf, jer su to jo uvijek frekventna imena, ali zato
prezimena Korkut i sl. Ova pojava se i u srpskohrvatskom je-
ziku. Petar u svojoj knjizi Naa prezimena navodi takve primjere
i smatra da su prezimena nalik na imena tamo gdje su prezimena
starija. S gledita ovakva prezimena nisu funkcionalna jer
16 U Popisu iz 1604. izmedu ostalih ove primjere: Mahala damije Mevlana Arapa u
Sarajevu, Muslihuddin, imam; Mahala damije ejha Ferruha, Muslihuddin, mujezin; Mahala
damije sultana Bajezida u Pazaru (Rogatica), Muhjiddin, mujezin; Mahala
mesdida u Tenju, Muhjiddin, mujezin.
17 Vidi: Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Orijentalni institut, Monumenta
Turcica, Serija III, Vakufname knj. l, Sarajevo 1985.
18 Vidi navedeno djelo. Medu svjedocima vakufnama ima dosta primjera osoba s imenom Muh-
jiddin ili Muslihuddin koji su imami, mujezini, muderisi, imami.
19 Olga Oko imena Hamza, Istorijski Istorijski institut u Beogradu, knj.
XXIX-XXX, Beograd 1983, str. 153-157.
284 Amina
no ime pokriva oba znaka imenske formule - ime i prezime.
Ovakav lik prezimena prua manje obavijesti od prezimena i oteava
identifikaciju. To vjerovatno nije kad je ime veoma rijetko ili kad
se sasvim gubi iz upotrebe. Ovdje navesti neka prezimena nastala od
imena:
A jaz Behmen M us teda n
Aj vaz Dogan P irija
Ars lan Dihan Pervan
Mi k Hubijar (Hubijer) Perviz
Alidan Hurem Sari ja
Aliah Karad a Sefer
Aladuz Koldo Tor lak
Balaban Kor kut a hin
Balija Kurt ahman
FREKVENCIJA MUSLIMANSKIH MUKIH IMENA U POPISU IZ 1604. GODINE
Ovdje iznijeti podatke o frekvenciji muslimanskih mukih imena
u Popisu. Nismo uzimali u obzir imena tj. patronime, nego samo vlas-
tita imena popisanih osoba.*
l. Mustafa 2216 5,58 16. Sulejman 655 1,65
2. Ali 2173 5,47 17. Ferhad 619 1,56
3. Hasan 2151 5,41 18. Hurrem 577 1,45
4. Husejn 1953 4,91 19. Dafer 574 1,44
5. Mehmed 1833 4,61 20. Piri 499 1,26
6. Ibrahim 1719 4,32 21. Mahmud 498 1,25
7. Jusuf 1383 3,48 22. Behram 493 1,24
8. Memi 1368 3,44 23. Sefer 484 1,22
9. Ahmed 1322 3,33 24. Murad 407 1,02
10. Osman 1247 3,14 25. Ejnehan 386 0,97
ll. Bali 1068 2,69 26. Dervi 385 0,97
12. Kurd 863 2,17 27. Timur 375 0,94
13. Omer 704 1,77 28. 363 0,91
14. Nasuh 693 1,74 29. Bajezid 352 0,89
15. Veli 679 1,71 30. Abdi 327 0,82
* Prvi broj predstavlja zastupljenost u obradivaf!Oj gradi, a drugi procenat zastupljenosti.
Muslimanska imena u Opirnom popisu bosanskog sandaka ... 285
31. Hamza
304.
0,76 69. Karagoz 114 0,29
32. ahman 297 0,75 70. Rizvan 114 0,29
33. Kurd-Ali 297 0,75 71. irmerd 113 0,28
34. !skender 29S 0,74 72. Abdurrahman 104 0,26
3S. Gazi 278 0,70 73. Alagoz 100 0,2S
36. Turhan 27S 0,70 74. Hubjar 100 0,2S
37. Beir 270 0,68 7S. Muruwet 96 0,24
38. Mezid 2S4 0,64 76. Hajdar 9S 0,24
39. Timurhan 253 0,64 77. Dursun 92 0,23
40. Pervane 2SO 0,63 78. Sinan 88 0,22
41. Gazanfer 249 0,63 79. Isa 87 0,22
42. Jahja 244 0,61 80. iri 86 0,22
43. llijas 243 0,61 81. Mehdi 8S 0,21
44. Hizir 228 0,57 82. Zulfikar 70 0,18
45. Salih 227 0,57 83. Alihan 69 0,17
46. Uvejs 219 0,55 84. Pir-Mezid 67 0,17
47. aban 209 0,53 8S. Junus 66 0,17
48. Tur-Ali 206 O,S2 86. Kejvan 66 0,17
49. Firuz 199 0,50 87. Isa-Bali 6S 0,16
SO. Redeb 19S 0,49 88. Ajdin 61 O, lS
Sl. Aliah 193 0,49 89. ahin 60 0,1S
52. Halil 190 0,48 90. Jakub S7 0,14
53. Kasim 188 0,47 91. Hodaverdi S3 0,13
S4. Musa 186 0,47 92. Muharrem Sl 0,13
5S. Ramazan 168 0,42 93. Mumin so 0,13
S6. Nezir 167 0,42 94. Balaban 49 0,12
57. Lutfi 164 0,41 9S. Atmada 47 0,12
S8. Davud 160 0,40 96. Arslan 46 0,12
S9. Korkud 148 0,37 97. Atlu 46 0,12
60. Pir-Ali 145 0,36 98. Islam 42 0,11
61. Bekir 139 0,35 99. Bahtijar 41 0,10
62. Durak 138 0,3S 100. Merdan 38 0,10
63. Memiah 132 0,33 101. Ajas 38 0,10
64. Husrev 131 0,33 102. Paajigit 37 0,09
6S. Ejnebegi 126 0,32 103. Sejdi 36 0,09
66. a l k o 12S 0,31 104. Ishak 35 0,09
67. Ismail 117 0,29 10S. Perviz 34 0,09
68. Barak 116 0,29 106. Durmu 31 0,08
286
Amina
107. Husam 31 0,08 145. Kemal ll 0,03
108. Turud 31 0,08 146. ehsuvar ll 0,03
109. adi 30 0,08 147. Kanber 10 0,03
110. Memihan 29 0,07 148. Karada 10 0,03
111. Muslihuddin 26 0,07 149. Musli 10 0,03
112. Turgud 25 0,06 150. Pervan 10 0,03
113. Bajramlu 24 0,06 151. Abduldelil 8 0,02
114. Evlija 24 0,06 152. Bilal 8 0,02
115. Faik 23 0,06 153. Ejub 8 0,02
116. Hadi 23 0,06 154. Fazlullah 8 0,02
117. Emirah 22 0,06 155. Sufi 8 0,02
118. Abdullah 20 0,05 156. Behlul 7 0,02
119. Saruda 20 0,05 157. Imerah 7 0,02
120. ihabuddin 20 0,05 158. Nurullah 7 0,02
121. Evhad 20 0,05 159. uda 7 0,02
122. Divane 19 0,05 160. ahbeg 7 0,02
123. Devlethan 18 0,05 161. Abdulkerim 6 0,02
124. Ferruh 18 0,05 162. Alidan 6 0,02
125. Latif 18 0,05 163. Behadir 6 0,02
126. Nebi 18 0,05 164. 6 0,02
127. Rustem 17 0,04 165. Feta 6 0,02
128. Sejdin 17 0,04 166. Hidajet 6 0,02
129. Veledhan 17 0,04 167. Hokadem 6 0,02
130. Budak 16 0,04 168. Mesih 6 0,02
131. Jahi 16 0,04 169. Sadik 6 0,02
132. Muhjuddin 16 0,04 170. Sirad 6 0,02
133. Selim 16 0,04 171. ahbaz 6 0,02
134. Dogan 15 0,04 172. Tahir 6 0,02
135. Evrenos 14 0,04 173. Ataullah 5 0,01
136. Ivez 14 0,04 174. Bearet 5 0,01
137. Muslim 13 0,03 175. Dede 5 0,01
138. Seid 13 0,03 176. Hamid 5 0,01
139. Zekir 13 0,03 177. Kalender 5 0,01
140. Umur 12 0,03 178. Nuh 5 0,01
141. Ihtijar 12 0,03 179. Abdusselam 4 0,01
142. Gunelu 12 0,03 180. Bajram 4 0,01
143. Hajruddin ll 0,03 181. Bedruddin 4 0,01
144. Idris ll 0,03 182. Dihanah 4 0,01
Muslimanska imena u Opirnom popisu bosanskog sandaka ... 287
183. Kabil 4 0,01 221. Abdulgani l 0,00
184. Kara-Ali 4 0,01 222. Abdulkadir l 0,00
185. Murteza 4 0,01 223. Abdullatif l 0,00
186. Veliah 4 0,01 224. Abid l 0,00
187. Solak 4 0,01 225. Ajeti l 0,00
188. Timurta 4 0,01 226. Alauddin l 0,00
189. Tur-Bali 4 0,01 227. Bahaji l 0,00
190. Turuah 4 0,01 228. Baliah l 0,00
191. Abdulvehhab 3 0,01 229. Bazjigit l 0,00
192. Dogdi 3 0,01 230. Behauddin l 0,00
193. Fazli 3 0,01 231. Pehlivan l 0,00
194. Hajrullah 3 0,01 232. Behmen l 0,00
195. Kadiri 3 0,01 233. Bekta l 0,00
196. Mensur 3 0,01 234. Burhan l 0,00
197. Uzun 3 0,01 235. Danijal l 0,00
198. Sejfullah 3 0,01 236. Devridihan l 0,00
199. Sunkur 3 0,01 237. Danfida l 0,00
200. Abdiah 2 0,01 238. Demah l 0,00
201. Ajvaz 2 0,01 239. Dihan l 0,00
202. Ali-Bali 2 0,01 240. Dihangir l 0,00
203. Aik 2 0,01 241. Elvan l 0,00
204. Koldu 2 0,01 242. Enes l 0,00
205. Dilaver 2 0,01 243. Erah l 0,00
206. Huvejdi 2 0,01 244. Erdogdu l 0,00
207. Kubad 2 0,01 245. Evliah l 0,00
208. Kurte 2 0,01 246. Fethi l 0,00
209. Lutfullah 2 0,01 247. Fethullah l 0,00
210. Maksud 2 0,01 248. Hadib l 0,00
211. Orhan 2 0,01 249. Hafiz l 0,00
212. Pir-Budak 2 0,01 250. Humatuvan l 0,00
213. Pir-Mehmed 2 0,01 251. Ibri l 0,00
214. Riza 2 0,01 252. Inajet l 0,00
215. Velihan 2 0,01 253. Jolda l 0,00
216. Sejd-Ali 2 0,01 254. Mufid l 0,00
217. ahnazar 2 0,01 255. Mursel l 0,00
218. ah-Veli 2 0,01 256. Mustedam l 0,00
219. Torlak 2 0,01 257. Nasrullah l 0,00
220. Abas l 0,00 258. Nasruddin l 0,00
288 Amina Kupusov
259. Pijale l 0,00 269. Sejfuddin l 0,00
260. Purdavan l 0,00 270. Selduk l 0,00
261. Resul l 0,00 271. Selimah l 0,00
262. Read l 0,00 272. Selvihan l 0,00
263. Ruen l 0,00 273. ahkerim l 0,00
264. Saduddin l 0,00 274. uajb l 0,00
265. Zekerijja l 0,00 275. Timurah l 0,00
266. Saltuk l 0,00 276. Turudah l 0,00
267. Sari l 0,00 277. Ugra l 0,00
268. Seferdi l 0,00
ENSKA MUSLIMANSKA IMENA U POPISU IZ 1604. GODINE
Ai a Hasna Ruki ja
Ak Hatida Sa kina
Alemah Huma Safija
Benefe H uri Selma
Bulb ul Hursende Se l vi
Devi eta Huvejda Sijahah
Dudi Kadri ja Sultani
D e mila Kamerah Sultanvehbi
Devher Kani ta aha
Dihanah Kerima ahmelik
Dilvi K umri ah di dar
Elif a Kumriah e msa
Emina Mej li uhra
Fatima Merdan Tadija
G ul behar M erjem Tenzila
Gulnas N adija Turah
Gulsum Nebija Zahida
Had a Nefisa Ze hr a
Ha lima Nevbih Zejneb
Hamida Rahima Zija da
Hani Razi ja Zilha
Hanifa Rejhan Zulejha
o
:
l

(
J
)

o

?
!
:

-
l

I
M
E

o

.
.
.
.

e

.
.
.

e
:

(
1
)

"
"

.
.
.

o
.

(
)
Q

c
r

<

(
1
)

g

2
.

(
'
)
(

o

(
1
)

:
:
s

-

5
'

1
.

A
b
a
s

2
.

A
b
d
i

5
3

4

2
7

4

4

3
.

A
b
d
i

a
h

4
.

A
b
d
u
l
d

e
l
i
l

5
.

A
b
d
u
l
g
a
n
i

6
.

A
b
d
u
l
k
a
d
i
r

)
J
i
i
.
l
l
-
4
'

1

7
.

A
b
d
u
l
k
e
r
i
m

1

1

8
.

A
b
d
u
l
l
a
h

2

1

9
.

A
b
d
u
l
l
a
t
i
f

1
0
.

A
b
d
u
l
v
e
h
h
a
b

-
-
-
L
A
,
J

l

-
L
.
!
:

1
1
.

A
b
d
u
r
r
a
h
m
a
n

8

3

1
8

9
.

8

1
2
.

A
b
d
u
s
s
e
l
a
m

r
)
L
J

l

J
.
.
4
:

1
3
.

A
b
i
d

1
4
.

A
h
m
e
d

.. k
:
>

l

2
5
5

1
8

1
2
0

1
2

2
4

1
5
.

A
j
a
s

1
2

1

4

2

1
6
.

A
j
d
i
n

'
-
'
'

.1
.-
,
l

6

1
1

2

o
:
l

<

l
'

(
J
)

o

.
.
.

(
1
)

:
:
s

:
:
r

n
l

.
.
.

o

c
r

!:>
:

o

!:>
:
!:>
:
(
1
)

(
b
'

.
.
.

<

"
"

e
:

5
'

<

o

:
>
:
;
"

(
1
)

1

5

6

1

1
5
8

1

1

4

1

2

1

1

3

1
1

2

1

4

2

1
2

2

1
9

4

1

3

3
4

3

2
2

6

6
2
6

1

1
5

1

3
5

:
;
o

<

"
'

"
'

o

:
>
:
;
"

o

9

5
4

1

3

1

1

1

1

1

1

1
7

8
2

1
1
7

3

3

3

e

:
>
:
;
"

e
:

"
O

:
:
s

o
1

3
2
7

2

s

.

1

1

l

6

2
0

1
.

3

1
0
4

4
!

t
j

1
3
2
2
1

3
8

6
1

e
:

'

t

o

"
'

@

'

(
'D

o

t

c
:

o

"
&

:
:
;

o

o

3

<
;
j
'
c
:

"
'

t

2
.

N
<

t

F
"

t
t
1

V
'
J

o

>
-
3

o

-
.
.
.

I
M
E

s
:
:

o

s
:.>

.
.
.

(
'!>

V
l
<

s
:.>

Q
.

<

(
l
e
i

C
T

s
:.>

(
"
)
e

(
'!>

o

;
-
(
'!>

2
.

:
:
s

'
-

-
s
:.>

s

1
7
.

A
j
e
t
i

j
;

l

1
8
.

A
j
v
a
z

.

1
9
.

A
l
a
g
o
z

3
7

3

1
4

2
0
.

A
l
a
u
d
d
i
n

.

2
1
.

A
l
i

2
9
7

2
3

1
7
1

5
5

5

7
0

2
2
.

A
l
i
-
B
a
l
i

2
3
.

A
l
i
d

a
n

.

L
.
w
.
k

u

.

-
2
4
.

A
l
i
h
a
n

W

u

-
3

1
8

l

2
5
.

A
l
i

a
h

6

L
.
,
J
.
;

1
0

l

2
9

7

l

7

2
6
.

A
r
s
l
a
n

u

:
X
-
-
;
1

3

7

2

3

2
7
.

A

i
k

.
.
.
.
.
.
.
.

2
8
.

A
t
a
u
l
l
a
h

J
j
\
<
L
b
:

2

2

2
9
.

A
t
l
u

,
.
L
l

1
2

1

1
2

3
0
.

A
t
m
a
d

a

u
.
.
.
.
:
,

l

7

9

1

3
1
.

B
a
h

a
j
i

3
2
.

B
a
h
t
i
j
a
r

l
l

4

5

3
3
.

B
a
j
e
z
i
d

.
l
"
>

7
8

4

5
0

1
2

1

1
0

t
t
1

<

h

o

s
:.>

.
.
.

-
:
:
s

:
:
s
"

C
T

n
i

o

"
;
'

o

s
:.>

.
.
.

<

V
l
<

(
'!>

Z
"

s

:
o
;
"

(
'!>

s
:.>

1

2

1
5

9
8

1
2

5
8

4
4

l

3

1

1

4

2

1

2

1

6

5

3

1

1

1

1

1

1

2

1

8

4

2

9

4

V
'
J

s
:.>

s
:.>

.
.
.

s
:.>

"
'

.
.
.
.
.
.

o

l

3
5

6

l

9
6
8

1
2
0

l

5

2
7

1

7
1

2

7

3

1

1

1
4

3

2
9

l
l

1

1
2
6

l
O

<

u
;

o

:
o
;
"

o

l

2

2
3
7

l

1
5

5
5

6

1

6

3
4

e
:

:
o
;
"

s
:
:

'
e

:
:
s

o

l

2

1
0
0

1

2
1
7
3

2

6

6
9

1
9
3

4
6

2

5

4
6

4
7

1

4
1

3
5
2
1

:
:
s

$
:ll

'
O

"
'

o
.

t
o

V
J

o

s
:

-
l

-
l

,....
.
-
.
.
,

(
'
)

I
M
E

:
:
:
;

e

,....

(
'
)

"
"

e
.

<

c
r
.
;

e
j

I
X

(
'
)

e

.

(
'
)

2
.

:
l

.
-

:
l

3
4
.

B
a
j
r
a
m

l

2

3
5
.

B
a
j
r
a
m
!
u

l

l

l

3

3
6
.

B
a
l
a
b
a
n

W
L

u

.
.

1
5

7

l

3
7
.

B
a
l
i

J
L

1
4
1

1
3

8
9

2
3

3

3
4

3
8
.

B
a
l
i

a
h

'
L
:
.
.
J

L

l

3
9
.

B
a
r
a
k

J
l
.
r
.

3
3

2

2
4

2

4
0
.

B
a
z
j
i
g
i
t

-
:
.
.
.
I
.
.
L
.

."
!
4
1
.

B
e
d
r
u
d
d
i
n

L
/

_
J
I
_

.
.
l.
.

l

4
2
.

B
e
h
a
d
i
r

)

2

l

4
3
.

B
e
h
a
u
d
d
i
n

l
l
1
.
.

4
4
.

B
e
h
l
u
l

4

l

4
5
.

B
e
h
l
u
v
a
n

L
I
J
-
l
i

.

4
6
.

B
e
h
m
e
n

l

J
"

l
4
7
.

B
e
h
r
a
m

(
'
_
.
.
t
-
:
-
9
2

8

3
7

6

9

4
8
.

B
e
k
i
r

i

4
8

2

5

7

4
9
.

B
e
k
t
a

J

!
.
.
:
L

5
0
.

B
e

i
r

-
-

.
,
.
..,
1
8

1
6

8

5

7
'
:

t
o

<

7
'
:

h

V
J

e

.
.
,

e

:
l

:
:
r

;
:
:
;
;

.
.
,

o

'
-
-

e
j

(
'
)

'
-
-

.
.
,

i
:

"
"

(
'
)

s

<
:

:
>
;
"

e

(
'
)

l

l

l

1
4

2
0

1
3

4
4

4

3
6

1
6

4
3
1

l

2

4
0

l

l

l

l

l

l

l

l

l

l

5

1
9

l

l
l

1
2

1
8
4

3

1
0

l

7

3

2
9

l

l

l
O

l

3

3

1
5
1

:
;
t
l

<

C
i:
'
r
J
>

,....,

,....
.

2

6

2
6

1
9
5

2

l
O

l

l

l
l

9
8

5

1
9

5
4

e

:
>
;
"

e

"
'

:
l

e
4

2
4

4
9

1
0
6
8

l

l
l
6

l

4

6

l

7

l

l

4
9
3

1
3
9

l

2
7
0

s
:
:

:
e
.

1
;1

'

o

t
:
:
l
c
o

s
:
:

o

.
.
.
.

t
:
:
l
o

8

s
:
:

r
:
r

c
o

1
;1

t
:
:
l

F

t
i

t
o

C
l
l

o

3
:

o

- e

o

I
M
E

.
.
.
.

Q
,

:
:
r

(
"
)
(

=

-

.

5
1
.

B
e

a
r
e
t

.
.
:
:
.
;

L
:
.
,
.

5
2
.

B
i
l
a
l

3

5
3
.

B
u
d
a
k

l
J

l.
5

}
'
!

2

l

5
4
.

B
u
r
h
a
n

.

l
A
J
I
'

u
_
_

.

5
5
.

l
i

J
.
J
4

1
-
5
6
.

v
.

K
e
j
v
a
n

u

-
5
7
.

D
a
n
i
j
a
l

J
l
.
.
;

l
J

5
8
.

D
a
v
u
d

.
l
'
l
J

2
6

3

2
1

3

5
9
.

D
e
d
e

.
l
f

.
l

l

l

6
0
.

D
e
r
v
i

J
.
;
,
;

J

9
2

6

1
7

4

.
.

6
1
.

D
e
v
l
e
t
h
a
n

u
b
.
:
.
.
l
_
,
J

6
2
.

D
e
v
r
i
d

i
h
a
n

l

6
3
.

D
i
l
a
v
e
r

.
l

6
4
.

D
i
v
a
n
e

5

l

l

6
5
.

D
o
g
a
n

u
k
,
_
b
,

u
w
,

3

l

2

6
6
.

D
o
g
d
i

t
o

<

.
.
.
.

:
:
r

-
=

:
:
r

o

'
1
.
;
'

.
.
=
.

.
.
.
.

"
"

;
:
:

s

:
>
;
'

l

l

l

l

l

l

2

5

5

l

3

8

5

2

2

l

l

l

l

l

C
l
l

:
;
:
d

<

v
;

.
.
.
.

"
'

o

.
.
.
.
.
.

:
>
;
'

g

o

l

2

3

8

4

4

l

l

8
6

3

5

l

2

1
9
1

2
3

3
4

1
8

6

4

5

2

l

e

:
>
;
'

e

'
"
O

=

o
5

8

1
6

l

6

l

1
6
0

5

3
8
5

1
8

l

2

1
9

1
5
]

3

t
>
)

"
'

e

n
;

t
o

e
n

o

3
:
:

.
.
.
,

;
i
':
:

e

.
.
.
.

.
.
,

e

I
M
E

e
:

e

n

f
A

.
.
,

.
.
.
.

Q
.

<
:

O
':
<

O
"

e

(
'
)
(

n

e

:
l

.
.
.
.

:
l

.
.
.
.
.
.
.
.

5
'

6
7
.

D
u
r
a
k

l

.
)

'

"
'
\
)
,
_
b

u
)
'

1
0

l

4

2

3

6
8
.

D
u
r
m
u

"
"
"
'
'
o
.

"

"
J
:

"
.J

_
_

J

.
;


5

4

2

l

6
9
.

D
u
r
s
u
n

0
-
'
-
.
J
J

.
l

'

1
2

9

5

l

2

2

7
0
.

D

a
f
e
r

1
0
1

5

5
6

1
2

3
2

5

7
1
.

D

a
n
f
i
d
a

l

.
a
;
!
:
.
,
.

7
2
.

D

e
m

a
h

d
k

l

7
3
.

D

i
h
a
n

l
:
.
l
-
r
-
:
-
7
4
.

D

i
h
a
n
g
i
r

7
5
.

D

i
h
a
n

a
h

D
l
.
;

l
p

l

l

7
6
.

E
j
n
e
b
e
g
i

"
"
'
=
'

2
2

l

1
6

l

l

7
7
.

E
j
n
e
h
a
n

u
k
"
'
-
l

5
5

3
5

1
0

1
2

3

7
8
.

E
j
j
u
b

"
':
-
'-
'=
''
l

7
9
.

E
l
v
a
n

8
0
.

E
m
i
r

a
h

L
;
,

,
.
.
.
l

l

6

2

l

2

8
1
.

E
n
e
s

8
2
.

E
r

a
h

_

-
-
-
-
-
-
'-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
.
.
.
.
.
'
.
L
_
_
_
_

t
o

<

;
i
':
:

e
n

.....
e

:
l

:
=
r

n
;

.
.
,

O
"

(
l
l

<
:

f
A

5
'

e

:
>
:
;
"

(
l
l

l

l
l

4

5
0

4

3

1
0

3

l

4
4

2
4

2

1
6

1
7

2
2
9

l

l

l

2

l

3

l

6
7

1
0

2
2

5

1
5
9

7

l

2

8

l

-
-
-
-
-
-

-
-
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

<

;
j
;
'

r
J
l

e

7

4
5

l

l

:
:
.
'"
1
"
_
1
_
0

1
0

6
5

l

1
.

3

8

l
O

6
5

l

L
_
_
_
_
_

e

:
>
:
;
"

e
:

"
'

g

-
1
3
8

l

l
-
3
1

9
2

5
7
4

l

l

l

l

4

1
2
6

3
8
6

8

l

2
2

l

l

e
:

[
!
:
.

'

e
:

"
Q

'
&

'

8

'
g

]

e
:

f
;
l

a
-
C
l

8
.

N
<

F
"

V
-
l

t
o

;
!
'

o

-
3

-
3

e

e
:

e

e
.
:

.
.
,

(
t
>

I
M
E

.
.
,

e
.

1
1
':<

(
t
>

<
A

e
.
:

<

O
"

e
.:>

(
"
X

(
t
>

e

:
;
;

2
.

;
:
l

:
;

e
.
:

8
3
.

E
r
d
o
g
d
u

L
,

:
.
.

'
'
l

l

8
4
.

E
v
h
a
d

.
u
,

l

l

l

8
5
.

E
v
r
e
n
o
s

r
i
-

;
,
1

2

l

l

8
6
.

E
v
l
i
j
a

W
J
I

l

4

l

8
7
.

E
v
l
i

a
h

4
-
J
,
I

8
8
.

F
a
i
k

1
5

l

8
9
.

F
a
z
l
i

)
d

1
.5

9
0
.

F
a
z
l
u
l
l
a
h

i
l
l
l
j
d

9
1
.

F
e
r
h
a
d

.
)
l
A
}

9
9

9

5
0

8

l

2
2

9
2
.

F
e
r
r
u
h

u

o
.
J

2

l

2

9
3
.

F
e
t
a

1
:
;
;

l

9
4
.

F
e
t
h
i

9
5
.

F
e
t
h
u
l
l
a
h

9
6
.

F
i
r
u
z

j
j
_
r
-
j

1
6

3
1

5

8

9
7
.

G
a
z
a
n
f
e
r

j
.
:
.
#

3
7

l

3
2

5

l

4

9
8
.

G
a
z
i

\
$
)
&

5
1

2

2
9

l

5

-
7
'
:

t
o

<

7
'
:

e

e
.
:

.
.
,

e

o

2
.

:
:
r

O
"

(
'
i
i

o

e
.:>

e
.
:

(
t
>

.
.
,

<
A

t
:

:>
<
;"
'
;
:
l

c
.:>

(
t
>

l

l

l

5

2
5

4

1
5

1
7

2

l

l

l

l
l

2

4

9

l

7

2

1
2

7

l

6

1
7

5

V
l

i
'
:
'

e
.:>

e
.:>

.
.
,

(
/
l

e
.:>

o

l
l

7

1
3

l

3

2

3

5

2

2
5
3

1
9

7

l

5

l

5
8

l

1
0
9

l

1
1
0

l

<

t
;
;
'

e

:>
<
;"
'
e

7

l

4

l

2

9
2

2

5
3

3
0

5
0

e

:>
<
;"
'
e
:

'
"
O

;
:
l

o
l

2
0

1
4

2
4

l

2
3

3

s
l

6
1
9

1
8

6

l

l

'
1
9
9

l

2
4
9

2
7
8

e
.:>

s
:
:

'
O

s
:
:

"
'

(
"
)
.

O
J

(
/
)

o

3
:
:
:

-
l

-
l

I
M
E

o

e
:

o

e
>

.
.
,

(
"
l

.
.
,

(
'
)

[
/
)
(

o
.

(
J
<
;
;

r
:
:
r

$
:>
.)
$
:>
.)
<

(
'
l
<

(
"
l

o

E

(
"
l

2
.

:
l

.
-
e
>

5
'

9
9
.

G
u
n
e
l
u

,
J
L
/

2

4

1
0
0
.

H
a
d

8

2

1
0
1
.

H
a
d

i
b

l

1
1
0
2
.

H
a
f
i
z

.
.
6
6

1
0
3
.

H
a
j
d
a
r

.

.
L
.
>

1
2

l

3

2

3

-
-
1
0
4
.

H
a
j
r
u
d
d
i
n

0
:
'

.
l
.
i
l
_
r
.
.
.
:
.
.

2

2

1
0
5
.

H
a
j
r
u
l
l
a
h

i
l
l
i

.

1
0
6
.

H
a
l
i
l

J
.
L
.

1
8

4

8

6

l

2

1
0
7
.

H
a
m
i
d

3

1
0
8
.

H
a
m
z
a

p

7
6

3

4
2

4

7

1
0
9
.

H
a
s
a
n

3
7
7

2
4

1
5
8

3
4

5

6
4

1
1
0
.

H
i
d
a
j
e
t

.
.
:
.
:
l

.
u

l

3

1
1
1
.

H
i
z
i
r

#

3
3

4

1
8

1
2

1
3

1
1
2
.

H
o
d
a
v
e
r
d
i

I
S

l

.
l
>

1
0

1
5

2

4

1
1
3
.

H
o

k
a
d
e
m

3

1
1
4
.

H

u
b
i
j
a
r

8

5

1
2

4

4

;;o
:::
O
J

<

;;o
:::
r

o

$
:>
.)
.
.
,

o

(
1
)

:
l

:
:
r

n
l

o

r
:
:
r

o

$
:>
.)
$
:>
.)
(
1
)

.
.
.
.

i
:

<

[
/
)
(

5
'

::>
\'"

(
"
l

$
:>
.)
l

l

l

5

5

l

4

l

l

2

l
l

6

2

2

5

7

4

1
5

9
1

6

5
9

3
6

l

l

1
0

l

5

l

3

2

l

l

4

3

(
/
)

<

$
:>
.)
$
:>
.)
u
;

.
.
,

$
:>
.)
"
'

o

::>
\'"

<

o

o

3

3

4

4

4

3
3

l
l

1
9

3

1
0
4

9

1
7

2

1
2
1

9

2
4

9
4
0

8
3

2
5
9

8
8

2
1

2
2

9

3

4

3

4
6

1
3

e
:

::>
\'"

e
:

"
'

:
l

o

1
2

2
3

l

l

9
5

l
l

3
i

l

1
9
0

5

3
0
4

2
1
5
1

6

2
2
8
1

5
3

i

6

1
0
0

e
:

i
;
:
i

!
l
l

e
:

o

"
&

;
:
:
;

:
g

t
;
;
'

e
:

r
:
:
r

o

o
.

N
<

Q
l
F

V
l

t
o

(
/
)

o

2
:
:
:

-
3

-
3

o

2

.
,

(
l>

.
,

o

!
:
l
l

(
l>

"
"

I
M
E

o
.

c
r
:
.

c
r
'

!
:
l
l

!
:
l
l

<
:

(
"
)
<

(
l>

o

.

(
l>

:
:
s

:
:
s

.
.
.
.
.

'
-

!
:
l
l

s

l
l
5
.

H
u
m
a
t
u
v
a
n

l

l
l
6
.

H
u
r
r
e
m

r
;
>

1
0
5

6

7
2

5

l
l

1
1
7
.

H
u
s
a
m

r
L
-
l
l
8
.

H

u
s
e
j
n

2
8
0

1
6

1
4
9

3
1

6

s
s

1
1
9
.

H
u
s
r
e
v

'
;
-
-
>

3
7

l

8

3

1
2
0
.

H
u
v
e
j
d
i

1
.
5
.
.
\
:
.
"
.
.
.

l

1
2
1
.

I
b
r
a
h
i
m

l

2
6
0

l
l

1
3
3

4
2

4
8

1
2
2
.

I
b
r
i

t
S
)
'
:
'

l

1
2
3
.

I
d
r
i
s

V
"
'
:
!
)
_
,
,

l

1
2
4
.

I
h
t
i
j
a
r

2

1
2
5
.

I
l
i
j
a
s

l
)
"

l
)
l

3
4

3

2
8

3

3

1
2
6
.

I
m
e
r

a
h

L
;
.

l

:
f
i

1
2
7
.

I
n
a
j
e
t

1
2
8
.

I
s
a

1
4

l

7

l

4

1
2
9
.

I
s
a
-
B
a
l
i

l
l

2

l

4

1
3
0
.

l
s
h
a
k

l
l

2

4

l

;
;
;
:

t
o

<

;
;
;
:

o

!
:
l
l

.
,

o

o

:
:
s

:
:
r

c
r
'

n
l

e
"
;

o

!
:
l
l

(
l>

.
,

<
:

"
"

;
:
-
s

:
>
';
"

(
l
>

!
:
l
l

3

1
5

5

9

l

1
8

7
3

4

S
9

2
6

5

l

6

3

9
6

4

s
o

2
6

2

l

2

l

4

2

l

6

l

2

2

3

2

l

l

2

-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
(
/
)

:
A
l

!
:
l
l

!
:
l
l

.
,

V
l

!
:
l
l

'
-

o

2
5
S

6

2
3

9
2
4

5
4

3
0

9

l

7
7
1

4
2

l

4

4

l
l
8

2
2

4
3

4

2
7

3

8

s

-
-
-
-
-
L
_
_

<

u
;

o

:
>
';
"

o

8
S

7

2
S
8

3
1

2
3
3

l

5

1
8

7

l

4

1
3

4

e

:
>
';
"

e
:

"
'

:
:
s

o
l

S
7
7

3
1

1
9
5
3

1
3
1

2

1
7
1
9

l

l
l

1
2

2
4
3

7

l

8
7

6
S

3
S

!
:
l
l

'
O

e

"
'

o
;

t
:
l
:
1

!
!
l

o

3
:

o
-
3

o

.
.
,

e

o

1
:1
>

(
1
)

I
M
E

.
.
.

Q
.

c
r
:
;

c
r

1
:1
>

(
1
)

<

(
"
)
e

:
:
s

o

1
:1
>

s

1
3
1
.

!
s
k
e
n
d
e
r

5
5

2

4
8

2

l

1
3
2
.

I
s
l
a
m

r
:
L
.
'

l

l

1
3
3
.

I
s
m
a
i
l

3
8

l
l

2

1
3
4
.

I
v
e
z

I
f
J
J
&

3

4

1
3
5
.

J
a
h
j
a

6
2

l

2
8

6

1
3
6
.

J
a
h

9

l

6

1
3
7
.

J
a
k
u
b

'
7
J
A
.
r
.
.
,

7

l

8

l

1
3
8
.

J
o
l
d
a

l

.
J

l
j
"

'J
:
;

1
3
9
.

J
u
n
u
s

V
"
"
.
:
.
J
.
'

1
4

l

8

l

1
4
0
.

J
u
s
u
f

.
.
;
.
.
.
.
.
,
.
"
,

2
7
9

2
1

1
2
8

3
0

2

1
4
1
.

K
a
b
i
l

J
.

l
;

l

1
4
2
.

K
a
d
i
r
i

I
S
;
.
:

.
l
i

l

1
4
3
.

K
a
l
e
n
d
e
r

l

1
4
4
.

K
a
n
b
e
r

l

1
4
5
.

K
a
r
a

A
l
i

l

l

1
4
6
.

K
a
r
a
d

a

u
.

l

.
J
I

5

l

l

.

7
':
:

t
:
l
:
1

<

7
':
:

r
-
o

1
:1
>

.
.
.

o

(
1
)

"
"

:
:
s

:
:
r

n
l

1
:1
>

-
c
r

:
:
s

o

o
.
.
;

(
1
)

.
.
.
.
.
.

.
.
.

e
-
<

"
"

s

:
:
o
;
-
(
1
)

1
:1
>

2

3

7

3

5

l

4

l

l

l

l

8

3

l

7

l

l

l

l

3

4
0

1
4

3
1

3

2
2

1
9

l

2

l

l

l

-
-
-
-
-
V
l

<

1
:1
>

1
:1
>

(
i
i
"

.
.
.

"
'

1
:1
>

o

]
"

:
:
o
;
-
o

1
4
6

5

1
6

3
6

4

4
5

2

l
l

3

3

8
5

6

3
6

3
0

4

4

l

3
4

3

l

5
8
4

4
5

1
6
5

2

4

3

4

l

l

2

e
:

:
:
o
;
-
e

"
'

:
:
s

o

2
9
5

4
2

l
l
7

1
4

2
4
4

1
6

5
7

l
!

l
6
6

1
3
8
3

4

3

5

1
0

4

l
O

c

[
-
1

l
"

c

o

l

l

g
;

:
:
s

F

t
5

-
.
J

t
o

(
/
)

o

-
l

;
:
;
i

e

2

.....

I
M
E

.....
e
.

e

n

e
A

<

r
::::J
'

e
x

n

o

2
.

:
:
s

.
_
,

:
;

1
4
7
.

K
a
r
a
g
o
z

4
0

5

2
0

l

2

1
4
8
.

K
a
s
i
m

i
"
"
"

l
i

4
1

l

2
9

2

3

1
4
9
.

K
e
j
v
a
n

.

u

-
6

2

l

1
5
0
.

K
e
m
a
l

J
L
.
S

2

l

1
5
1
.

K
o
l
d

l

1
5
2
.

K
o
r
k
u
d

.
l
,
J
.
;
j

1
2

1
8

2

l

1
5
3
.

K
u
b
a
d

.
l

!
,
.
i

1
5
4
.

K
u
r
d

1
4
5

9

9
4

1
7

4
5

1
5
5
.

K
u
r
d
-
A
l
i

1
8

l

2
6

1
0

l
l

1
5
6
.

K
u
r
t
e

.
;
.
:
.
;
J
'

2

1
5
7
.

L
a
t
i
f

l

3

1
3

1
5
8
.

L
u
t
f
i

l

3

5

7

4

1
5
9
.

L
u
t
f
u
l
l
a
h

i
l
l
l
.
.
.
i
.
l
:
J

1
6
0
.

M
a
h
m
u
d

J
,
.
.
.
,
.
.
.

6
9

8

5
3

5

l

8

1
6
1
.

M
a
k
s
u
d

J
,
.
.
.
,
.
a
.
.

2

1
6
2
.

1
8

2

4

2

l

-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-

t
o

<

r
:
:

r
'

.....
e

n

:
:
s

:
:
r

r
::::J
'
;
:
:
;
;

e

o

.....

n

<

"
"

5
'

e
:

:
>
;
"

(
'i
)

2

l

l

2

2

l

4

2

2

6

5

l

l

8

5

l

l

l

8

3
6

l

4
1

2
5

3

1
7

l

1
5

7

l

3

1
0

6

2

l

l

1
0

l

l
l

l

3

2

3

1

(
/
)

;
.
:
l

.....
'J
>

<

o

3
4

3

8
9

6

2
5

6

7

l

6
4

3

2
6
0

2
8

1
4
6

5

4
5

4

l

2
3
9

4
4

6
0

4

<

'J
>

o

:
>
;
"

o

3

8

1
2

3
4

1
5
4

3
7

7
4

4
7

2
5

e

:
>
;
"

e
:

-
o

:
:
l

e

1
1
4

1
8
8

6
6

l
l

2

1
4
8

2

8
6
3

2
9
7

2

1
8

1
6
4

2

4
9
8

2

1
2
5

C
l

"
'

e

o
-
t
:
O

(
/
)

o

.
.
.
,

o

c
-
o

l
l
>

.
.
.
.

.
.
.
.

(
b

l
l
>

Q
.

<
:

O
'

(
'
)
<

(
b

j
i
;

o

!
':
.

:
:
s

'
-

l
l
>

s

1
6
3
.

M
e
h
d
i

1
7

l

2
3

1
6
4
.

M
e
h
m
e
d

3
0
7

1
3

1
5
3

4
6

6

1
6
5
.

M
e
m
i

I
r
'

1
7
8

l
l

1
1
3

3
1

3

1
6
6
.

M
e
m
i
h
a
n

.

L
i
-
.

u

-
2

4

1
6
7
.

M
e
m
i

a
h

L

<
"
"

.
t
.
.
;
_
.

u

-
9

l

l
l

4

1
6
8
.

M
e
n
s
u
r

l

1
6
9
.

M
e
r
d

a
n

l
l

l

l

1
7
0
.

M
e
s
i
h

c
r
-
5

l

1
7
1
.

M
e
z
i
d

6
4

5

1
8

2

3

1
7
2
.

M
u
f
i
d

1
7
3
.

M
u
h
a
r
r
e
m

r
.
r
>
-
t

8

6

1
7
4
.

M
u
h
j
i
d
d
i
n

V
I
.
J
I

2

l

4

1
7
5
.

M
u
m
i
n

V
'
,
.

l
O

2

4

6

1
7
6
.

,
M
u
r
a
d

5
2

l

2
9

l
l

3

1
7
7
.

M
u
r
s
e
l

j
.
.
.
_
,
.

1
7
8
.

M
u
r
t
e
z
a

"
"

t
:
O

<

"
"

o

l
l
>

.
.
.
.

o

"
"

ll>

o

:
:
s

:
:
r

O
'

R
l

'
-

o

:
:
s

l
l
>

(
b

'
-

.
.
.
.

<
:

"
"

e

s

)
'<
;
"

l
l
>

(
b

5
8

6

1
0
5

l
O

6
1

3
0

3
8

9

4
4

l

4
6

2
9

5

5

2

l

2

7

3

l

7

3

7

2

l

2

4

l

2

l

3

l

3

7

1
9

4

1
4

6

7

l

l

(
/
)

<

ll>

ll>

;
;
;

.
.
.
.

(
l
';

ll>

o

'
-

g

)
'<
;
"

o

3
6

2

6

7
4
5

9
1

2
0
2

5
9
5

3
4

2
3
6

1
9

4

5
1

3

4
0

l

l

4

8

l
l
8

4

2
0

l

1
3

3

1
4

5

l

l
O

4

1
6
2

1
5

8
4

3

e

)
'<
;
"

e

'
"
O

:
:
s

o

8
5

1
8
3
3

1
3
6
8

2
9
.

1
3
2

3

l

3
8

6

2
5
4

l

5
1
'

1
6
!

5
0

l

4
0
7

l

4

e

[
!
l
.

'

D
l
:
:
s

D
l

i
'

e

o

l

D
l
1
;
l

:
:
s

t
t
1

;
!
l

o

.
.
.
.
,

.
.
.
.
,

o

e
:

o

t
l
>

.
.
.
,

(
';>

.
.
.
,

(
';>

V
>
<

I
M
E

t
l
>

Q
.

d

O
"

t
l
>

(
"
)
<

(
';>

t
:
:

2
.

:
:
s

'
-

t
l
>

'

1
7
9
.

M
u
r
u
w
e
t

w
'_
;
A

l

5

4

1
8
0
.

M
u
s
a

I
S
"
Y

7
3

3

1
4

l

3

1
8
1
.

M
u
s
l
i

j
.
a
.

l

1
8
2
.

M
u
s
l
i
h
u
d
d
i
n

0
<

.
J
i
e
-
k
-
4

l

4

1
8
3
.

M
u
s
l
i
m

r
l
-
l

2

2

1
8
4
.

M
u
s
t
a
f
a

3
7
3

1
7

1
7
4

4
7

6

7
0

1
8
5
.

M
u
s
t
e
d
a
m

l

U
l
i
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.

1
8
6
.

N
a
s
r
u
l
l
a
h

1
8
7
.

N
a
s
u
h

9
7

9

6
0

8

1
8

1
8
8
.

N
e
b
i

r
.
r
-
l

l

1
8
9
.

N
e
z
i
r

r
-
.
l
j

1
9

l
O

3

3

1
9
0
.

N
u
h

&

2

1
9
1
.

N
u
r
u
d
d
i
n

:
r
.

1
9
2
.

N
u
r
u
l
l
a
h

J
J
I
;
_
,
:
.

l

1
9
3
.

O
m
e
r

.
,
)
"
&

8
4

3

4
0

2
4

l

2
0

1
9
4
.

O
r
h
a
n

0

b
.
)
_
,

l

l

7
:
:

t
t
1

<

;
;
o
:
:

r

o

t
l
>

.
.
.
,

o

(
';>

2

.

:
:
:
r

s

o

O
"

t
l
>

t
l
>

(
';>

.
.
.
,

<

'
J
)
(

i
:

s

,
.
.
.
.

(
"
i)

6

4

2

3

l

l

l

3

l

l

l

1
3

8
6

6

6
1

3
6

6

3
3

5

7

1
7

l

l

l
l

l

3

4

2

3

6

3
9

1
7

1
0

C
/
J

t
l
>

t
l
>

.
.
.
,

t
/
l

t
l
>

'
-

(
';>

<

o

3
6

6
1

4

5

3

1
0

2

4

9
8
7

1
1
9

l

3
3
1

1
0

6

8
6

l

l

l

l

3
4
1

4

<

e
;
;

o

,
.
.
.
.

o

3
8

2
2

2

l

2
2
1

9
2

9

2
5

2

1
1
5

l

e
:
:

,
.
.
.
.

e
:

"
O

:
:
s

o

9
6

1
8
6

1
0

2
6

1
3

2
2
1
6

l

l

6
9
3

1
8

1
6
7

5

l
.

7
j

7
0
4

i

z
i

(
J
.
)

8

E
f

'
O

e
:

(
"
)
,

t
:
t
1

C
l
)

o

,
.
.
,

,
.
.
,

o

......
.
.
.
.

:
:
:
:

o

"
'

r
/
>
(

.
.
.
.

I
M
E

"
'

Q
.

<

(
)
Q

c
r

"
'

(
'
)
(

:
:
l

:
:
l

......

.
.

"
'

s

1
9
5
.

O
r
u

6
3

3

3
3

7

l

2
0

1
9
6
.

O
s
m
a
n

1
8
7

1
3

9
0

2
7

3

4
3

1
9
7
.

P
a

a
j
i
g
i
t

.
:
.
!
.
L
:
.

L

4

-
.
.

':!
1
9
8
.

P
e
r
v
a
n

u
!
s
x

2

l

1
9
9
.

P
e
r
v
a
n
e

3
5

l

1
2

7

1
9

2
0
0
.

P
e
i
V
i
z

"
y
.
1
X

3

2
0
1
.

P
i
j
a
l
e

2
0
2
.

P
i
r
-
A
l
i

8

2
6

5

3

2
0
3
.

P
i
r
-
B
u
d
a
k

l

J

0

J
-
!
.
f
-
:
1

l

l

2
0
4
.

P
i
r
i

l
S
p
:
;

8
5

6

4
4

1
0

1
0

2
0
5
.

P
i
r
-
M
e
h
m
e
d

.
l
.
o
>
"


2
0
6
.

P
i
r
-
M
e
z
i
d

2
0

2

1
4

2
0
7
.

P
u
r
d

a
v
a
n

.

l

J
J
t

2
0
8
.

R
a
m
a
z
a
n

1
7

1
2

1
4

8

2
0
9
.

R
e
d

e
b

2
4

4

1
9

8

5

2
1
0
.

R
e
s
u
l

J
"
.
.
.
.
)

'

t
:
t
1

<

l
'

C
l
)

"
'

.
.
.
.

o

"
'

:
:
l

:
:
r

8

.
.
.
.

o

c
r

"
'

o

"
'

(
5
'

.
.
.
.

<

r
/
>
(

t
:

s

<

o

:>
<
;"

"
'

2

1
6

1
0

1
2

1
3
4

8

4
5

3

3
4

1
8

5
7
3

l

2
6

l

4

2

1
8

l

1
7

1
2

7
0

4

2

2

1
4

l

3

7
7

2

1
7

4

8

1
6

2
1
4

l

l

l

l

1
2

3

2
0

2

4

6

4
1

2
4

3

5

7
2

:
;
.
1

<

"
'

u
;

"
'

o

:>
<
;"

o

6

5
6

9

1
9
4

l

s

2

l
l

4
5

8

l

l

2

2
0

1
9

6
4

l

1
6

l

2

3
9

4

2
7

l

e
:

:>
<
;"

:
:
:
:

'"
I::S

:
:
l

o

3
6
3

1
2
4
7

3
7

l
O

2
5
0

3
4

l

1
4
5

2

4
9
9

2

6
7

l

1
6
8

1
9
5

l

e
:

'

"
'

0

"
'

e
:

o

"
&

a

'
g

"
'

t
n

e
:

c
r
'

o

o
.

N
<

"
'

F

w

o

-
t
o

C
/
J

o

a
:

.
.
.
.
,

.
.
.
.
,

o

-

.
.
.
,

(
"
)

I
M
E

.
.
.
,

e
:

t
.
:

(
"
)

ff>
<

t
.
:

Q
.

C
r
.
;

'
J

t
.
:

(
"
)

.

2
.

n
.

o

(
"
)

:
:
s

-
t
.
:

:
:
s

2
l
l
.

R
e

a
d

2
1
2
.

R
i
z
a

L
.
:
.
J

2
1
3
.

R
i
z
v
a
n

0

1
4

3

l
l

5

2

2
1
4
.

R
u
s
t
e
m

f
'
-
;

3

l

l

l

2
1
5
.

R
u

e
n

2
1
6
.

S
a
d
i
k

J

.
.
l
L
o

l

l

2
1
7
.

S
a
d
u
d
d
i
n

v
:

o
l
.
!
l

-
4
.
.
.
.
.

l

2
1
8
.

S
a
l
i
h

1
5

2

4

3

2
1
9
.

S
a
l
t
u
k

2
2
0
.

S
a
r
i

c
.
S
;
l
.
o

2
2
1
.

S
a
r
u
d

L
o

6

l

4

2
2
2
.

S
e
f
e
r

}
-
9
6

2

2
9

5

1
3

2
2
3
.

S
e
f
e
r
d
i

c
.S

.
l
}
-
2
2
4
.

S
e
i
d

2

5

l

2
2
5
.

S
e
j
d
-
A
l
i

l

2
2
6
.

S
e
j
d
i

1
7

l

l

-

.
-
7
:
:

t
o

<

7
:
:

r
-
o

t
.
:

.
.
.
,

o

(
"
)

o

2
.

:
:
r

'
J

;
:
;
;

o

t
.
:

t
.
:

(
'
)

.
.
.
,

<

(
/
l
(

i
:

s

;:o
:;-
(
"
)

t
.
:
l

2

1
4

l

1
2

4

l

l

2

l

l

l

3

1
9

3

5

9

l

l

l

-
-
-
-
-
-
-

-
-
,
_

-
-
-
C
/
J

:
:
0

t
.
:

t
.
:

.
.
.
,

V
l

t
.
:

c
=
s

<

o

2

2
1

4

l
l

l

1
6
5

l

8

2
1
0

l
O

l

4

l

l
l

2

<

e
;
,

o

;:o
:;-
o

2
1

2

3
5

8
0

2

e

;:o
:;-
e
:

-
o

:
:
s

o

l

2

l
l
4

1
7

l

6

l

2
2
7

l

l

2
0

4
8
4

l

1
3

2

3
6

w

o

N

t
.
:

"
'

e

o
,

t
X
I

(
/
)

o

:
:

.
.
.
.
,

o

2

o

.
.
.

.
.
.

I
M
E

e
.

0
.
:
.

C
l
'

(
"
)
<

=

-

2
2
7
.

S
e
j
d
i
n

3

l

2
2
8
.

S
e
j
f
u
d
d
i
n

0
=

.
.
u

l

.
.
i
"
.
-
2
2
9
.

S
e
j
f
u
l
l
a
h

l

l

2
3
0
.

S
e
l
d

u
k

2
3
1
.

S
e
l
i
m

,
.
.
.
t
.
.

2

l

2
3
2
.

S
e
l
i
m

a
h

2
3
3
.

S
e
l
v
i
h
a
n

v
L
i
.
.
.
,
.
L
.

l

2
3
4
.

S
i
n
a
n

)
,
;
.
.
.
.
.
.

l
O

7

2
3
5
.

S
i
r
a
d

_
,
.
)
"
"
'

L

2

2

l

2
3
6
.

S
m
a
i
l

v
.

I
s
m
a
i
l

J
.
.
r
.
L
.
.
.
.
.
.
I

2
3
7
.

S
o
l
a
k

1
3

l

l

2
3
8
.

S
u
f
i

I
S
'
Y
'

2

2
3
9
.

S
u
l
e
j
m
a
n

t
.
.
.
.
L
.

1
"
;

..
-
1
0
7

4

3
4

1
0

2
4
0
.

S
u
n
k
u
r

j
:
.
-
l

2
4
1
.

a
b
a
n

2
8

3

1
7

2

2
4
2
.

a
d
i

-
-
-
-
-
-

;;o
:::
t
X
I

<

;;o
:::

.
.
.

o

C
l>
<

o

=

:
:
T

C
l
'

n
l

'
E

o

.
.
=
.

.
.
.

<

C
l>
<

e

s

:
:
-
:
-

3

2

l

l

l

l

2

3

2

6

l

6

2

l

l

l
l

6

1
2

8

6

8

1
3

1
3

8

(
/
)

<

.
.
.

;
;
;

$
:1
>

"
'

o

(
:
5
'

:
:
-
:
-
o

<

o

8

l

l

8

l

4
3

8

2

4

l

3
0
0

3
2

1
2
5

2

7
7

1
9

2
1

3
0

e

:
:
-
:
-
e

"
O

=

o

1
7

l

3

l

1
6

l

l

8
8

6

4

8

6
5
5

3

2
0
9

3
0

[
-

r
:
:

o

l

1

:
:
l

F

w

@

!
:
t
'

U
l

o

.
.
.
.
,

;
:
;
'

o

-
.
.
.
.

I
M
E

e

o

1
:1
>

.
.
.
.

(
'
)

"
"

1
:1
>

o
.

<
:

(
)
Q

O
"

1
:1
>

(
'
)
(

(
'
)

o

E
.

2
.

:
:
l

5
'

1
:1
>

2
4
3
.

a
h
b
e
g

2

l

2
4
4
.

a
h
b
a
z

"
.

l

2

2
4
5
.

a
h
i
n

l
l

8

l

2
4
6
.

a
h
k
e
r
i
m

r
-
}
6
L

2
4
7
.

a
h
m
a
n

y

u

6
3

8

5
5

l

l

2
4
8
.

a
h
n
a
z
a
r

_
,
J
i
w
l
.
;

2
4
9
.

a
h
-
V
e
l
i

,
t
.
;

2
5
0
.

e
h
s
u
v
a
r

2

2
5
1
.

i
h
a
b
u
d
d
i
n

2

l

7

2
5
2
.

i
r
i

3
2

l

2
9

l

2
5
3
.

i
r
m
e
r
d

1
9

2

1
3

2
5
4
.

u
a
j
b

l

2
5
5
.

u
d

t

.

l

2
5
6
.

T
a
h
i
r

,
;
A
l
l
.

l

2
5
7
.

T
i
m
u
r

)
y
.
,
:
:
,

6
0

3
4

l
l

2

l
l

2
5
8
.

T
i
m
u
r
h
a
n

2
6

3

1
2

4

5

!
:
t
'

<

l
'

1
:1
>

(
'
)

o

.
.
,

:
:
l

:
:
r

O
"

;
:
:
;
;

o

-
;

o

1
:1
>

(
'
)

.
.
,

<
:

"
"

;
:

5
'

(
'
)

1
:1
>

2

l

l

1
5

l

l

l

l

3

l

2

l

l

6

2

1
2

2

4

8

4

3

U
l

<

1
:1
>

1
:1
>

.
.
,

"
'

.
.
.
:
:
:
.

e

(
'
)

<
:

o

o

3

l

l

3
4

2

3

l

1
0
1

l

5
0

l

2

4

l

4

5

4

5

2

9

6
7

2

9

5

l

l

4

1
4
7

8

7
9

1
2
7

5
8

e

e

"
'

:
:
l

o
7

6

6
0

l

2
9
7

2

2

l
l

2
0

8
6

1
1
3

l

7

6

3
7
5

2
5
3

w

1
:1
>

"
'

t
:

o
.

t
o

e
n

o

.
.
.
.
,

o

e

o

.
.
.
.

.
.
.
.

(
!
)

Q
.
.

<
:

f
J
q

O
'

(
!
)

E
.

(
"
)
<

o

:
:
s

5
'

2
5
9
.

T
i
m
u
r
t
a

_
;
.
l
b
;
_
,
.
.
;
;
.

2
6
0
.

T
i
m
u
r

a
h

6
L

-

l

2
6
1
.

T
o
r
i
a
k

J

'
i

.
.
,
J
o

l

2
6
2
.

T
u
r
a
k

v
.

D
u
r
a
k

0
1
;
_
,
.
1

2
6
3
.

T
u
r
-
A
l
i

3
4

l

1
3

5

2
6
4
.

T
u
r
-
B
a
l
i

.
J
L
,
J
,

2
6
5
.

T
u
r
g
u
d

6

l

4

2
6
6
.

T
u
r
h
a
n

j

4
-
J
,
.
J
.

3
7

l

2
2

9

3

2
6
7
.

T
u
r
m
u

v
.

D
u
r
m
u

J
o
.
;
_
,
.
!
.

2
6
8
.

T
u
r
s
u
n

v
.

D
u
r
s
u
n

L
r
J
,
.
.
1
'

U
J
-
J
,
J
.

2
6
9
.

T
u
r
u
d

a
h

l

2
7
0
.

T
u
r
u

a
h

2

l

2
7
1
.

T
u
r
u
d

7

l

4

3

2
7
2
.

U
g
r
a

u
Z
I
;
,

l

2
7
3
.

U
m
u
r

2

l

l

2
7
4
.

U
v
e
j
s

3
5

2

2
1

l

;
'

t
o

<

t
"
"
'
e
n

o

.
.
.
.

e

(
!
)

C
l
'l
(

.
.
.
.
.

:
:
s

:
:
r

O
'

n
i

.
.
.
.

2
.

(
!
)

.
.
.
.

<
:

C
l
'l
(

(
'
;

i
:

5
'

<
:

o

;
:
.
;
-
(
!
)

4

5

6

l

9
8

2

3

5

l

l

1
0

2

1
2

2

1
2

7

1
1
8

3

1
2

l

l

2

l
O

l

l
l

l

8

6

8
6

:
;
o

<

[
/
>

o

;
:
.
;
-
o

l

6

3
7

2

4

l

3
9

l

l

5

2

3
5

e

;
:
.
;
-
t
:

"
=
'

:
:
s

e

4

l

2

2
0
6

4

2
5

2
7
5

l

4

3
1

l

1
2

2
1
9

s
:
;

'

D
l
o

D
l

o

D
l
s
:
;

o

"
&

'

"
'

s
:
;

C
T

"
'

D
l
o

o
.

N
<

F

w

&
;

t
:
)
j

(
l
)

o

.
.
.
,

o
.

.
.
.
.

o

.
.
.
.

I
M
E

.
.
.
.

e

"
"
"

-

Q
.

C
I
C

O
'

o

(
'
)
(

S
'

=

.
.
.
.

=

.
.
.
.
.
.

-
.
.
.
.
.
.
.
.

-
2
7
5
.

U
z
u
n

u
J
.
J
J

l

2
7
6
.

V
e
l
e
d
h
a
n

.

L
;
.

.
J
.

2
7
7
.

V
e
l
i

n
-
1
,

6
4

3

4
1

1
8

1

-
3
8

5

2
7
8
.

V
e
l
i
h
a
n

j

b
.
"
J
"
'

2

2
7
9
.

V
e
l
i

a
h

l

l

2
8
0
.

Z
e
k
e
r
i
j
j
a

L
}

-
'
)

2
8
1
.

Z
e
k
i
r

1

2
8
2
.

Z
u
l
f
i
k
a
r

5

l

4

4

t
:
)
j

<

h

(
l
)

.
.
.
.

=

:
:
s
"

O
'

.
.
.
.

'
-

e

"
"
"

<
:

s

o

:>
<
;"

1

l

1

7

5

l

5
4

3

2
0

1
7

2
6
0

1

l

1

3

5

5

3

2
4

;
;
a
:
!

r
J
l

r
J
l

o

:>
<
;"

o

4

3
5

1
2
0

l

8

6

1
3

e

:>
<
;"

e

=

o
3

1
7

6
7
9

2

4

1

1
3

7
0

-
i

w

"
'

e

n
;

Muslimanska imena u Opirnom popisu bosanskog sandaka ...
MUSLIMANSKA IMENA U OPIRNOM POPISU BOSANSKOG SANDAKA
IZ 1604. GODINE
Rezime
307
Ovim radom predstavljamo neka zapaanja u vezi sa muslimanskim
imenima orijentalnog porijekla kod nas. Rad je zasnovan na izvornoj gradi s
17. vijeka. Dat je registar muslimanskih imena koja se pojavljuju u
Opirnom defteru Bosanskog sandaka iz 1604. godine. Ovaj izvor daje mno-
ge podatke. Opirni je, dakle pa daje bogatu gradu
za ovakva istraivanja u domenu antroponimije. muslimanska imena
koja se ovdje pojavljuju su arapskog, turskog i perzijskog porijekla.
Imena arapskog porijekla imaju neke karakterne
osobine. Npr. Nasuh - iskren, Hasan - lijep, dobar. su imena koja pred-
stavljaju genitivnu vezu izmedu cabd (rob) i jednog od Boijih imena.
Npr. Abdurrahman - rob Milostivog, Abduldelil - rob Uzvienog, Abdulka-
dir - rob Vrlo omiljena i frekventna su imena iz
istorije islama. Takva su imena: Omer, Ali, Osman, Hasan i Husejn, kao i
ime vjerovjesnika Muhammeda, koje je ovdje u turskoj adaptaciji - Mehmed.
Takva su i enska imena Hatida, Aia i Fatima. Imena turskog porijekla
junatvo, i izdrljivost. su imena ivotinja u vlastitim
imenima, to odraava nekadanji totemizam turskih naroda. Npr. Kurd -
vuk, Arslan - lav. I ranije je pisano o upotrebi imena ptica grabljivica kao
imena kod Turaka. Takva su imena: Sunkur - soko, Atmada - jastreb,
Dogan - soko. Imena perzijskog porijekla imaju junak,
hrabar. Npr. Dilaver - hrabar, Behram - junak. se perzijska ah -
vladar, car pojavljuje u kombinaciji sa nekim drugim imenom i daje mu pri-
zvuk otmenosti. Sloenice sastavljene od porijekla pojavljuju
se i u imenima. Npr. Hodaverdi - Bogom dan (perz.-tur.), Alidan
(arap.-perz.), Danfida (perz.-arap.) - portvovan.
Najfrekventnija muka imena u ovom defteru su: Mustafa, Ali, Hasan,
Husejn, Mehmed, Ibrahim, Jusuf, i Memi. Ime Abdullah pojavljuje se samo
kao patronim. Navodi se umjesto imena oca. Ova pojava je
izraena u gradskim naseljima.
Imena koja vie nisu u upotrebi u Bosni i Hercegovini, ali se zato sre-
u prezimenima su Alidan, Aliah, Balaban, Behmen, Hubijar,
Pirija, Sarija, Sefer, Korkut, Kurt, Kurte, Pervan, Perviz, Mustedam, Sei-
man, Torlak. Ona se javljaju u ovim oblicima, dakle bez nastavaka
za prezimena
savremeni imenik muslimanskih imena sa ovim iz
17. vijeka da je medu imenima koja su nestala iz upotrebe naj-
vie onih koja su turskog i perzijskog porijekla.
308 Amina
MUSLIM NAMES IN THE COMPREHENSIVE CENSUS OF THE BOSNIAN SANJAK
IN 1604.
Summary
This paper considers Muslim names of Oriental origin in our country.
It is based on the original material from the beginning of the 17th century.
The register of Muslim names appearing in the Comprehensive defter (cen-
sus) of the Bosnian Sanjak of 1604 is given here. This source provides vari-
ous onomastic data. It is comprehensive, i.e. it records individual names, and
thus provides abundant material for the research into the field of anthro-
ponymy. Personal Muslim names appearing here are of Arabic, Turkish and
Persian origin.
Names of Arabic origin most frequently have the meaning of some
character trait. For example, Nasuh - honest, Hasan - handsome, good. Na-
mes representing a genitive connection between the word cabd (slave) and
one of the names usually attributed to God are quite frequent. For example,
Abdurrahman - Slave of the Merciful, Abduldelil - Slave of the Sublime,
Abdulkadir - Slave of the Mighty. Names of distinguished personalities from
the Islam history are among favourite and most frequent ones. These are:
Omer, Ali, Osman, Hasan, and Husejn, as well as the name of Muhamed,
the messenger of Islam whose name appears here in its Turkish version -
Mehmed. Favourite female names are Hatida, Aia and Fatima. Names of
Turkish origin glorify courage, toughness and endurance. Animal names are
frequent in personam names, which is a reflection of former totemism of
Turkish peopels. For example: Kurd - wolf, Arslan - lion. The use of names
of birds of prey as personal names by Turks has already been discussed in
published papers. Such names are: Sunkur - falcon, Atmada - hawk, Dogan
- falcon. Names of origin most frequently have the meaning of "hero",
"brave". For example, Dilaver- brave, Behram- hero. The Persian word "ah"
- Emperor,Tzar, often appears combined with some other name, thus making
it sound noble. Compounds composed of words of different origin appear in
personal names as well. For example, Hodaverdi - Given by God (Pers. -
Tur.), Alidan (Arab. - Pers.), Danfida - Self- Sacrificing (Pers. - Arab.).
The most frequent male names in this defter are: Mustafa, Ali, Hasan,
Husejn, Mehmed, Ibrahim, Jusuf, Memi, Ahmed, Osman. The name Abdul-
lah appears only as a patronym. It is stated instead of the father's Christian
name. This phenomenon is particularly prominent in city settlements.
Names which are no longer in use in Bosnia and Herzegovina but do
appear in surnames are the following: Alidan, Aliah, Balaban, Behmen,
Hubijar, Pirija, Sarija, Sefer, Korkut, Kurt, Kurte, Pervan, Perviz, Muste-
dam, Selman, Torlak. Most often they appear in these forms, i.e. without suf-
fixes characteristic of surnames.
the list of contemporary Muslim personal names with the
one from the 17 C. , we conclude that among the names no longer in use,
those of Turkish and Persian origin prevail.
NENAD
(Beograd)
BONJACI U BICI KOD SENTE 1697. GODINE
- PJESNIKA FIDAI-BEGA -
Veliki, dugotrajni i po Osmanlije krajnje zlosretni rat sa Austrijom i
zemljama Sv. Lige (1683-1699. godine) dospio je u svoju posljednju fazu ka-
da je na osmansko prijestolje, 6. februara 1695. godine, stupio sultan Mus-
tafa 11.
1
10. februara 1695. godine, kako Raid, Mustafa
II je uputio vladarsko pismo (Xatt-i Hiimayun) velikom veziru Siirmeli Ali-
pai2 u kome kae: "Posve sam se na gazu i dihad, s tim da u njega
krenem (Kendiim bine[sihi gitmek iizre gaza ve cihada kiilli niyyet eyle-
diim.)"3 Mustafa II je bio jaka vladar spreman da se upusti u dravne
poslove, a ne da provodi svoje dane u lovu, plotnim uivanjima, pisanju po-
ezije i razgovorima sa dervikim ejhovima i kako je to
sultana u XVII da je njegov otac Mehmed IV Avet -
Zvjerolovac vladao punih trideset i devet godina, ovaj princ nije proivio
teke godine i mladosti u kafesu (haremskim prostorijama gdje su
osmanski sultana, bivali zatvarani da se
*
l
2
3
Prilikom pisanja ovoga rada svojim znanjem i savjetima pruili su nam svesrdnu ori-
jentalisti prof. dr Duanka i prof. Salih Trako, na im se najtoplije zahvaljujemo.
U pregledu historije Srbije tokom Velikog rata, Gligor tvrdi da je Mustafa Il stu-
pio na prijestolje 8. februara 1693. godine, naslijedivi Mehmeda IV Avctja-Zvjerolovca. Cf.
Srbija u vreme rata, Beograd 1976, p.204. Medutim, je poznato da
je Mehmed IV vladao od 1648 do 1687. godine i da je dravnim udarom te godine na prijes-
tolje postavljen njegov brat Sulejman II, koji vladati do 1691. godine. Njega naslijediti
njihov brat Ahmed II (1691-1695). Tek te 1695. godine na prijestolje stupa Mustafa Il
(1695-1703), sin Mehmeda IV.
Siirmeli Ali-paa bio je veliki vezir od 1693-1695. godine. Prema nekim vrelima, vaspitavan je
u saraju istanbulske grane Ali, u Ali-paino vrijeme potomci
i pored relativno velikog bogatstva, vie nisu predstavljali nikakvu snagu.
Prije postavljen ja za velikog vezira, Siirmeli Ali-paa bio je defterdar. Kao veliki vezir sultana
Ahmeda II, on je obnovio odravanja sjednica divana 4 puta Takoder je
predloio sultanu Ahmedu II pretvaranje zakupa dravnih dobara i prihoda
(muqataca ve 'iltizam) u doivotne (ma/ikane), to je u djelo proveo, u prvim svoje
vladavine, Mustafa II. Cf. Joseph von Hammer, Historija Turskog (Osmanskog) Carstva, 3,
preveo i priredio: Nerkez Zagreb 1979,p.61. O postanku malikane cf. Avdo Su-
M/llik!Jna (doivotni zakup dravnih dobara u Osmanskoj dravi), POF VIII-IX/1958-9,
Sarajevo 1960, pp.113-115. Moe se, na kraju, da je Siirmeli Ali-paa bio dvorski
intrigant sklon ostvarenju vlasti na utrb sultanova autoriteta, osrednji, lo, ratnik i
mnogo bolji finansijski
Raid, Tiifix-i .Raid,II,Istanbul 1282 H.(1865-1866), pp.298-299.
310 Nenad
ne bi pobunili protiv padiaha na vlasti. Taj je na osmanske
dinastije ostavljao teke traume). Medutim, taj sultan je bio i kraj-
nje narcisoidan i, usljed te svoje mane, nije mogao realno sagledati
stanje u Carstvu i njegov poloaj.
4
On je bio traj_no fasciniran
Sulejmana Zakonodavca (1520-1566). elio je da ga
nadmai i da se na bojnom polju potvrdi kao junak i predvodnik pravovjer-
nih, da povrati Carstvu otete posjede i da osvoji nove zemlje.
5
Veoma dobro
je da veliku opasnost za Carstvo predstavljaju ambicije lukavih i
podmuklih velikih vezira koji, udrueni sa haremom te nezadovoljnim jani-
ili spahijama, dre sultane u aci, upropatavaju dravu, a onoga trena
kada se istanbulski puk pobuni svu krivicu svaljuju na sultanA. Mustafa
II je bio i neraspoloen prema utjecajnim obiteljima vojne i dravne biro-
kracije to su vladale Carstvom posljednjih pedeset godina. Da sul-
tan eli da dri konce vlasti u svojim rukama, pokazao je njegov sukob sa
Siirmeli Ali-paom oko novog pohoda na Undurovinu. Na divanu, kada se
raspravljalo o pohodu, Siirmeli Ali-paa je pokuao odvratiti Mustafu II od
u ratu, da dravna riznica biti u stanju da financira
pohod da sultanova prisutnost u ordiji iziskuje znatne i skupe pri-
preme. Mustafa II je ustrajao u svojoj odluci i izjavio da je spreman odustati
od svih ceremonija i trokova koji nisu vojnog karaktera. Na to je Ali-paa
potakao vojsku, odnosno 1 500 koji su bili odredeni da idu u Beo-
grad, na pobunu. Iskoristio je njihovo nezadovoljstvo poto im je baki -
nastupni sultanov prijestolni dar u umanjenom iznosu. Pobuna je
uguena, Siirmeli Ali-paa je smijenjen i po kratkom postupku pogubljen.
6
Sultan je uklonio nezasitnog grabljivca i podmuklog intriganta, ali je u stra-
hu od jake i u skladu sa svojom monomanskom narcisoidnom pri-
rodom; za novog velikog vezira izabrao Elmas Mehmed-pau, dvorsku
kreaturu bez mnogo znanja o ratovanju i dravnoj upravi.
7
Tako je sultan,
4 O narcizmu kao temeljnoj odlici Mustafe II cf. R. A Abou-El-Haj, The narcissism of
Mustafa ll (1695-1703): a psychohistorical study, Studia Islamica, XL, Paris MCMLXXIV, pp.
115-131. Rad predstavlja pokuaj da se psihohistorijskim metodom napie skica biografije to-
ga sultana. Autoru su osnovni izvori za takvo istraivanje bile dvije kronike. Fmdtqhb
Sillil}dar Mehmed Age, Tiifix-i i berlinski rukopis anonimne kronike vla-
davine sultana Sulejmana II i Riiidovo djelo Tlirix-i Raid. Taj prilog najbolje ka-
kva se sve istraivanja osmanske historije mogu vriti na temelju narativnih izvora.
5 R. A Abou-El-Haj, op. cit., pp. 115, 122-23, 131.
6 Idem, op. cit, pp. 116-17; J. von Hammer, op. cit., pp. 61-2. Prema moldavskog
kneza Dimitrija Kantemira (1673-1723), erudite i pisca velike historije Osmanskog Carstva,
koji je ivio u to vrijeme u Istanbulu i bio u Saraju, osnovni Siirmeli Ali-
pain razlog za pobunu bio je njegov strah od gubljenja apsolutne nad dravom i
vojskom koju je uivao u vrijeme Ahmeda II, poto je Mustafa bio snana i u
dravne poslove. Cf. Demetrius Cantemir, late Prince of Moldavia, The History of the Growth
and Decay of the Othman Empire, London 1756, p. 396. Takoder se moe pretpostaviti da
Siirmeli Ali-paa nije bio protiv rata zato to je shvatao teak poloaj Osman-
skog Carstva, nego iz straha da poduzetni sultan ne otkrije Ali-paine finansijske malverza-
cije. Hammer iznosi podatak da je poslije pogubljenja velikog vezira utvrdeno da on dravnoj
riznici duguje 313 000 pjastera, a drugi ljudi 87 500 pjastera. Cijelo njegovo imanje, medutim,
nije vrijedilo vie od 4.059 pjastera, te su riznica i njeni povjerioci imali veliki gubitak. Cf. J.
von Hammer, op. cit., p. 62.
7 Elmas Mehmed-paa bio je veliki vezir od 2.V 1695. do 1l.IX 1697. kada je poginuo u bici
Bonjaci u bici kod Sente 1697. godine 311
se ambicioznih i vlastohlepnih paa iz a precje-
svoje i sebe sposobnim da pored slabog veli-
kog vezira dri vlast u svojim rukama, propustio da dravni podari
sposobnom vojniku i administratoru koji se tada mogao jedino u
(Koprilizadeler).Druga sultanova velika pogreka bilo je
njegovog korumpiranog i nepotizmu sklonog Sejjid Fejzullah-
efendije, na ejh-ul-islama.
Dvije osmanske pobjede, u bitkama kod Lugoa 2l.IX 1695. i kod
neja 26. VIII 1696. godine, nisu imale nikakvih povoljnih poslje-
dica po Carstvo niti su predstavljale preokret u ratu. One su jedino
upozorile Austriju i zemlje Sv. Lige da jo konsolidiraju svoj vojni pro-
tuudar prema Osmanlijama. S druge strane, sultan se i dalje zanosio svojom
fiks-idejom o obnovi i proirenju carstva Osmanove. Sve njegove nade
skrile su se u osmanskom porazu u bici kod Sente 11. IX 1697.
godine. I osmanska vojska na su bili sultan Mustafa II i veliki
vezir Elmas Mehmed-paa i austrijska koju je predvodio princ Eugen Savoj-
ski9 imale su oko 30 000 vojnika. Toga dana sultan se sa konjicom nalazio
kod Sente. Knez Dimitrije Kantemir zabiljeio je da je on, prema jednima, bio rodom negdje
iz Azije, a prema drugima, Bonjak. Tvrdi i da ga je sultan Ahmed II poslao u Bosnu kao
pau sa tri tuga, nema ga u spisku bosanskih namjesnika,
prema Miiveqqitu. Ako je ikada i krenuo u Bosnu, izgleda da u nju nikada nije stigao. Najvii
poloaj koji je zauzimao prije postavljenja za velikog vezira bilo je zvanje tevqt1ja, odnosno
niandije, predstojnika kancelarije u kojoj je na dokumente ispisivana sultanova tugra. Prije
te dunosti, pratio je valide-sultaniju (vladarevu majku) na nekim njenim putovanjima od Jed-
rena u Istanbul, i to su mu bili jedini boravci izvan Saraja. Dimitrije Kantemir, koji mu je
bio sklon, ,kae za njega da je bio odmjeren, trezven i tedljiv, pohlepom,
veliki poklonik pravde. Ali kae da on nije imao dovoljnog iskustva u ratovanju, ali je to na-
vanrednom na sjednicama divana i velikom brzinom u
dravnih poslova. Cf. Dimitrie Cantemir, Historian od South East European and Oriental Ci-
vilizations (Extracts from "The History of the Ottoman Empire"), Bucharest 1973, pp. 194-95.
Za neto realniju, karakte!izaciju Elmas Mehmed-paine datu na temelju
pai suvremenih osmanskih kronika cf. R. A Abou-El-Haj, op. cit., p. 117
8 Sejjid Fejzullah-efendija bio je ejh-ul-islam od 25. V 1695. do 20.VIII 1703, kada je masak-
riran u poznatoj vojnoj pobuni u Jedrenima, koja je Mustafu II kotala prijestolja. Bio je zet
Vanli-efendije, dvorskog imama. Iako neki izvori tvrde da je bio neuk, to se,
prema arapskom jeziku njegove autobiografije, ne bi moglo odrati. Za Fejzullahefendijinu
autobiografiju cf. Feyzullah Efendi'nin Kendi Kaleminden Hal Tercumesi, preveli sa arapskog
A Tiirek i F. <;etin Derin, IUEF Tarih Dergisi, Istanbul, no. 23 (1969), pp. 205-218, no. 24
(1970), pp. 69-92. Ipak je nepobitno da je Fejzullah-efendija bio korumpirao da je za
samo jedan gro izdavao fetve koje se kose sa erijatom. Svoga najstarijeg sina je ne-
kib-ul-erafom (zastupnikom Muhammedovih potomaka), jednog od mladih mulom od Jeru-
salima gdje je narod bio na njega. Dok je njegov najstariji sin imao samo 17 godina,
otac mu je isposlovao ugledno zvanje kadije sa visokim rangom mekansk.og kadije (riitbe-i
Mekke-i Milkerreme). A dvojici petnaestogodinjih i jednom sinu izdej-
stvovao je bera te za muderrise. Pobunjeni jani su mu zamjerali to je izdao fetvu
da se Kamjenjec moe ustupiti neprijatelju. Cf. Dimitrie Cantemir, Historian. .. , pp. 242-245; J.
von Hammer, op. cit., pp. 91-97. Mustafa II je bio pod znatnim uplivom svoga negdanjeg
On je idealizirao njegovu i nikakvi dokazi o Fejzullah-efendijinim zloupotre-
bama nisu mogli nagnati sultana da smijeni korumpiranog ejh-ul-iiama. O odnosu Mustafe
II i Fejzullah-efendije cf. R. A Abou-El-Haj, op. cit., pp. 121-122, 129-130.
9 Princ Eugen Savojski (18. X 1663-21. IV 1736), austrijski general. O njemu vie cf.
Max Braubach, Prinz Eugen von Savoyen. Eine Biographie, I-V, Miinchen 1963-1965.
312 Nenad
na lijevoj obali Tise, gdje je bila osmanskog oruja i prtljaga, a
podignut je i logor. Ali je dio vojske, pjeadija, stajao jo na desnoj
obali Tise, iza dvostrukog zemljanog nasipa sa opkopom. U toku bitke veliki
vezir Elmas Mehmed-paa sa konjicom je preao na desnu obalu, a na lijevoj
je ostao sultanov logor sa 3 000 konjanika. Medutim, u toku bitke mnogi
konjanici su pokuali preko mosta. Jedan dio njih se utopio u Tisi,
drugi dio su pobili Austrijanci koji ovaj put nisu marili za zarobljavanje i
visoke cijene otkupa, a ostatak se spasio bijegom. Ipak, osmanska pjeadija
je bila glavna rtva ove bitke. Prema izvjetaju Eugena Savoj-
skog10 u boju je poginulo 20 000 Osmanlija, a u Tisi ih se udavilo 10 000.
Nije se spasilo vie od 2 000 ljudi. Poginulo je 5 vezira, i Elmas
Mehmed-pau, 13 beglerbega, 30 aga, 20 alajbegova. U plijen je
palo 7 tugova, 423 zastave, i i velikog vezira.
Hammer donosi gotovo iste podatke, samo to jo kae da su poginula i 3
generala i general oruarnice.
11
dragoman u Istanbulu,
Kopranin Tomazo Tarzija veli da je u bici poginulo 15 paa i 25 000 vojnika.
On tvrdi da su velikoga vezira ubili pobunjeni vojnici u taboru te da su se
Albanci u ordiji pobunili.
12
poklisar na Parti Luka Barka pie da
je poginulo 12 000 pjeaka i 3 000 konjanika te mnogo paa i vezira. On
da se sva konjica spasila. Od Austrijanaca su se spasile i brojne pae,
koje su izginule u meteu i sukobu sa vlastitim vojnicima. Izgubljeni su to-
povi, municija, prtljag i vie od 4 000 kola namirnica.
13
Sarajevski muderris
Husejn-efendija Muzaferija (1646-1721) u svojoj medmui zabiljeio je da su
u bici kod Sente poginuli veliki vezir i 4 vezira, 13 paa sa dva tuga, 6 aga
segbana, 12 miralaja iz Anadolije, 14 iz Rumelije, 4 iz Adane, l iz Dijaribek-
ra, 34 i vie od 20 000 segbana i juruka.
14
Kao najprihvat-
ljiviji, mogu se uzeti podaci poklisara Luke Barke koji veli da
je poginulo ili se utopilo 12 000 osmanskih pjeaka i 3 000 konjanika, a da
se bijegom spasila konjanika. U svim izvorima broj poginulih veliko-
dostojnika je gotovo podudaran. Mnogo je bilo lake ili smanjiti broj
poginulih osmanskih vojnika, dok se sa paama nije moglo speku-
lirati. Austrijski i osmanski izvori tvrde da je veliki vezir Elmas Mehmed-
paa poginuo u bici, dok i donekle vijesti doputaju
da je Elmas Mehmed-paa ubijen u meteu u koji je ordija zapala
ili su njegove ubice iz reda pobunjenih Albanaca. Kako god bilo, ova bitka
je sudbinu Osmanskog Carstva u Velikom ratu, kao i sudbinu te
10 op. cit., pp. 219-220.
ll Joseph von Hammer, op. cit., pp. 70-72
12 op. cit., pp. 221.
13 Idem, op. cit., loe. cit.
14 Fragment iz Muzaferijine medmue koji govori o bici kod Sente zabiljeen je u kronici Muha-
med Enveri-efendije Cf. Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo, Tl1ttx-i Enveft, IV
(2), pp. 244-245. U dodatku ovoga rada objavljujemo transkripciju i prijevod toga vanog za-
pisa, da se nae toga teksta razilazi sa prijevodom Zejnila u radu
koji citiramo. O Muzaferiji cf. Fragmenti iz Kronike Hadi Husein-efendije Muzaferije,
Anali GHB N, Sarajevo 1976, pp. 33-39; Fehim Nametak, Pregled knjievnog stvaranja bo-
Muslimana .na turskom jeziku, Sarajevo 1989, pp. 199-200.
Bonjaci u bici kod Sente 1697. godine 313
drave u Podunavlju i Srednjoj Evropi. 13. oktobra 1697. godine Savoj-
ski je upao u Bosnu, popalio i porobio Doboj, Maglaj, i Zenicu. A
23. oktobra poharao je i spalio Sarajevo. Ovaj prodor ne samo da je unitio
jedan od najljepih osmanskih gradova na Balkanu, nego je i teko i
djelovao na sve pravovjerne podanike ovoga Carstva u Rumeliji i Anadoliji.
Ono to se danas desilo u Sarajevu, ljudi su sutra u svome eheru.
I sam sultan-ratnik pao je u rezignaciju i potez u
svojoj kratkotrajnoj vladavini kada je sjajnim diplomatima reis-efendiji Meh-
med Rami-efendiji i velikom dragomanu Alessandru Maurocordatu dao ov-
latenje da stupe u mirovne pregovore sa Austrijom i zemljama Sv. Lige.
Kao to je poznato, mir je sklopljen 26. I 1699. godine u Srijemskim Karlov-
cima, po diplomatskom principu uti possidetis . Tako je Osmansko Carstvo
po prvi put u svojoj historiji priznalo ogromne teritorijalne gubitke.
15
II
U neizmjerno dragocjenom velikom zborniku raznolike knjievne i hi-
storijske Muhamed Enveri-efendije (Sarajevo 1855 - Sarajevo
1931/
6
, poznatom kao TlirTx-i EnverT, je jedna pjesma-ukornica (tev-
bTxname) o dranju Bonjaka u bici kod Sente, koju je spjevao Bonjak Fi-
dai-beg, i sam tc bitke.
17
Zasluni knjievne batine
Bonjaka na orijentalnim jezicima Omer prvi je skrenuo panju na tu
pjesmu i objavio prijepis i prijevod 4 bejta iz nje.
18
Fehim Nametak je, obra-
Zbornik, spomenuo i ovu pjesmu.
19
da je ta pjesma
historijski izvor o tako vanom kao to je bitka kod Sente
te zato to je izuzetno interesantan knjievni spomenik i to ne samo u kon-
tekstu knjievne batine Bonjaka na orijentalnim jezicima, nego i u sklopu
cjelokupne osmanske knjievnosti, smo se da njen tekst iz-
damo, da je prevedemo i proanaliziramo i kao historijski izvor i kao knji-
evni spomenik. Prilikom transkribiranja osmanskog teksta usvojili smo
sistem primijenjen u turskom izdanju Enciklopedije Islama, u modifikaciji
15 O miru u Karlovcima cf. R. A Abou-El-Haj, Ottoman Diplomacy at Karlowitz, Journal of the
American Oriental Societiy, 1967, no. 4, pp. 498-512; Idem, Ottoman altitudes toward peace-
making: the Karlowitz case, Der Islam, 51.1 (1974). O Bosni i Hercegovini u kontekstu Kar-
mira cf. Eref Granice Bosanskog paaluka prema Austriji i
Republici prema odredbama mira, Sarajevo 1973.
16 O cf. Hamdija Muhamed Enveri-ef. Narodna Uzdanica (kalen-
dar), I, Sarajevo 1933, pp. 108-115; Mehmed Muhamed Enveri kao epi-
GVIS, XI, Sarajevo 1960, br. 1-3, pp. 12-19; br. 7-9, pp. 316-326; br. 10-12, pp. 466-
-481; Fehim Nametak, Zbornik kao izvor za knjievne grade, pro-
gram 38, god. XI, Sarajevo 1982, pp. 438-477; Idem, Pregled ... ,pp. 246-249.
17 Pjesma je zabiljeena u drugom dijelu knjige Zbornika, pp. 245-247. Koristili smo se
primjerkom koji se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci.
18 Cf. O. Minhagu-n-ni:?lim ft dini-l-Islam od Muhameda Prozorca, POF V/1954-55, Sa-
rajevo 1955, pp. 181-198. je izdao prijepis i prijevod estog, sedmog i esnaes-
tog bejta. ....
19 F.Nametak, zbornik ... , p. 453.
314 Nenad
koju je proveo Andreas Tietze u izdanju djela Mustafe Alija.
20
Ta-
ko smo upotrijebili grafeme: x za h, g za g, q za J.<. Grafemom g smo
kaf-i farsT. U turskim arapsku grafemu za emfatik tir' tran-
skribirali smo kao Q ili t, zavisno od izgovora. Od Tietzeovih rjeenja od-
stupili smo u transkribirali kao kao . Kaf-i
nunT smo izrazili grafemom n. U skladu s miljenjem Andreasa Tietzea, sma-
tramo da je staroosmansko zatvoreno e jo od XVI izgubilo svoj fo-
nemski karakter te smo ga transkribirali kao i odnosno e, zavisno od toga da
li se u ligaturi arapskim pismom nalazi grafema ya' ili je nema. to se
osmanskog vokalizma u transkripciji smo dosljedno potovali zapisani
tekst u kome su kolebanja izmedu osmanske i novoosmanske grafije.
Ta kolebanja sigurno su zasluga koji je pisao novoosman-
skim pravopisom. Bejtove smo brojevima na margini. to se prije-
voda trudili smo se da on bude to vjerniji originalu, ali i da je u duhu
srpskohrvatskog jezika. Alternativna editorska i rjeenja naveli
smo u biljekama.
TEVBIHNAMA
- Sarajevo, Gazi Husrev-begova biblioteka, TariX-i EnverT, IV (2), EP 245-
247. Rukopis je bez signature i pohranjen je u specijalnoj zbirci.
1
Pismo
je rik'a.
Bu macrekeden sag qurtzlub firar Bosna sipahTve eas keri
l}aqqmda Bosna uc arasmdan Fida T Efendinun tevbT.xnamedur.
22
(p. 245) 1 Cenk baglayub geldi e aduvv-i xaksar
Merd olan meydlina girdi qzldz cazm-i karzar
2 lih GiizT kilhve qalb {Utmzdl qarar
Ba virab ba a/tr iken her dilirT namdlir
20 Cf. ATietze, MU!afll cAlt's Description of Cairo of 1599, text, transliteration, notes, Wien
1975; Idem, MUfafll cAlt's Counsel for Sultans of 1581, l-ll, Wien 1979 i 1982.
21 U rukopisnoj zbirci Orijentalnog instituta, pod inventarnim brojem 4702, se drugi, do-
due nepotpuni, primjerak Zbornika. Mi se nisRlo koristili tim primjerkom, jer se
ne radi o samostalnom prijepisu, nego o kopiji preko indigo-papira. Medutim, prema
ing. Muhameda iz Sarajeva, njegov otac dr Hazim pronaao
je u nekoj od istanbulskih biblioteka primjerak ovoga djela. Kako su i primjerak iz Gazi
Husrev-begove biblioteke i onaj iz Orijentalnog instituta kopije, to je istanbulski komplet pri-
mami autograf te bi ga bilo potrebno kseroksirati, najprije za rukopisnu zbirku Orijentalnog
instituta. To je potrebno zbog toga to je Zbornik pisan mastiljavom olovkom, te je
na nekim mjestima prijepis dosta izblijedio. Pretpostavljamo da je primarni autograf
primjerak ovoga Zbornika.
22 Ovo je biljeka. On je upotrijebio konstrukciju Fida'i Efendiniin tevbtxname, bez
posvojnog sufiksa lica jednine na drugoj Radi se o obliku prve vrste
genitivne veze, koji je u starijem osmanskom jeziku.
Bonjaci u bici kod Sente 1697. godine
(p. 246) 3 Biz mu/J,annes}zq
23
idab cavret gibi qzlduq firar
Qusqilna quvvet deyab qzlduq ixtiyar
4 Z.erre dei'ila itmedak namils u care i"'tibar
Zen gibi nezkeb giyab bama olduq xarsavar
24
5 Er dimeii imdengira bi'll7ihi qan dey_iii
25
bize
Gayrz nami/e firan deyiif6 bize
6 Oldz Haseyn Aga bizam serd7irumuz
Anuii ardmca Ballqczzade sancagd7irumuz
7 Anuii ardmca Piyale Ketxild7i damd7irumuz
27
Durmadan braqduq yalifzz Xank7irumuz
8 Irdi gilnde koprisine zlgarumuz
Var qzyas eyle sarat-i reftarumuz
9 Hey bizam ozge qalmadz k7irumuz
Gayra virsanler sezadur man$zb u ttmarumuz
10 Umasun Xankar imdengira bizden IJ,arb u ceng
Siig olalum tek heman neyler b iz e namils [u] neng
ll Her birimaz +ann iderken kendayi bir peh/ivan
Eyleyab dacva benim dirken Gaanfer-i zeman
12 Klifiri gordakki birden yana at $alduq
28
revan
Eyleduq esb-i $afliya cam/e irxay-i cinan
13 $onloqa
29
bir gicede gelduq idab kalli mekan
Det [u] $a/J,rada nice gan bi ab u nan
14 ciri: gitdiyse nola qurtzldz qaldz ba u can
La'iqiz merdild dirlerse bize xalq-z cihan
23 U originalu stoji
24 U orig.
25 U orig. deyin.
26 Isto.
315
27 U orig. diindiirumuz. Bilo da je ta ligatura za autorov jezik ili je posrijedi
refleksija osmanskog govora, smatramo da se radi o obliku za
bosanski dijalekt osmanskog jezika ( Bosna Osmanski farsizam diimdar tu je mo-
dificiran prema balkanskom i bosanskom turcizmu dundar. je da su i turcizmi povratno
utjecali na fonetiku bosanskog dijalekta osmanskog jezika. Cf. Abdulah Turcizmi u
srpskohrvatskom Sarajevo 1985, s. v. dundar.
28 U orig. stoji ali se takvo ne uklapa u smisao stiha. Vjerojatno je posrijedi Ka-
lapsus calami.
29 Szolnok, grad u U osmanskim tekstovima u grafiji tog toponima je metateza

316
15
16
17
18
(p.247) 19
20
21
22
23
24
25
Yiizi qara ya }Jamiyyetli [u}Julerle
30
biziz
Badan ayaga xzyanetlerle mev.ylljlar biziz
Cenkde bize taclfm idiib iistadzmzz
Xaylt miikildiir bize terk eylemek muctadumuz
Urmasun hergiz eca cat lliftnz ecdadumuz
ltmesiin kimse eca e at/e cihanda yadumuz
lJa$llt yal1ii
31
biziim feryadumuz
Klifiri gorsen heman berbad o/ur biinyadumuz
lfakk olmsun padiSahun defterinden adumuz
Piidiahun defterine evllidumuz
Dir/ik u timarumuz Zi/an/ara olsun }Jeta/
Gele sag olsun bulmmaz mz diriiz mZil u menZil
Ixtiyar itdak o/ursa yerimiz qacr-i saqar
Z..ikr olmmasun yanumuzda bizam nam-i sefer
Terk-i serdar merd olan/ara gayret-i hiiner
Bize maki/dar size asan ise ger terk-i ser
Heybet-i top u ta[enkden qalbumuz eyler }Jaz..er
Her ne deiilii kim na.y71)at itseler qtlmaz es._er
DUmana bir daxt yoqdur hele 4ogrz bir xaber
Vird idinmidar Fida'i Beg bunt am u se}Jer
Xiik disanler bize gayretsazlige ...
32
ltmesanler tek heman teklif-i celfg u macreke
PRIJEVOD
Nenad
Ovo je u stihove poredana ukornica bosanskog pjesnika Fidai-efendije
o bosanskim spahijama i vojsci koji su pobjegli i spasili se iz ove bitke:
l Bijedni neprijatelj zbio je redove i doao da ratuje
Ko je junak na megdan i se za boj
30 U orig. fuxulerle.
31 U orig. yalili. Ova se moe pisati i sa nunom i sa grafemom kilf-i nun!. Cf. Fraerizlide
emsettin SamT Bey, Qi:imils-i Istanbul 1317 H. (1899-1900), s.v. yalin; New Redhouse
Turkish-English Dictionarl, Istanbul 1981, s.v. yalin.
32 Nismo bili u zadnju prve misre dvadeset i petog bejta. Translite-
rirana ligatura je: AVGL YLKH.
Bonjaci u bici kod Sente 1697. godine 317
2 Poput brijega ah gazija usred tabora zauze mjesto
I svi glasoviti junaci spremni i da glave daju i da ih uzimaju
33
Mi se ponijesmo, J'oput ena utekosmo
Rekavi kuskunu snagu daj bijeg smo odabrali
3
Ni koliko zrnce jedno ne pazismo na obraz i stid
Poput ena duvakom
35
smo glave pokrili i magarce pojahati
36
4
5 Tako Vam Allaha, od sada nas ne zovite mukarcima,
enama nas zovite
Ne zovite nas drugim imenom, bjeguncima nas zovite
6 U bijegu na serdar bjee Huscjn-aga
A odmah za njim bajraktarom nam bi
7 Za njim kao naa zatitnica
Glavom bez obzira
37
pobjegosmo, vladara naeg
samog ostavismo
8 Galopom, za tri dana, stigli smo do na Savi
A sad Ti i uporedi brzinu topota naeg dok smo bjeali
9 Kako nam, na alost, ne osta nita drugo nego da bjeimo
Drugome neka daju, pravo je, timare nae i naa zvanja
10 I nek' se vladar odsada ne nada naem boju i vojevanju
Dokle ivimo ta nam vie mogu koristiti i samopotovanje
ll Svaki je od nas sebe junakom smatrao
Svaki je od nas tvrdio ja sam Gazanfer
38
svoga doba
33 Ovaj bejt se moe i prevesti. Alternativni prijevod bi bio:
Poput brijega ah gazija u srcu je donio odluku
I svi glasoviti junaci spremni i da glave daju i da ih uzimaju
34 Ovaj idiomatski izraz moe se prevesti: rekosmo bje'mo. Cf. "qusquna in:
Fraenzade emsettin SamT Bey, Qamils-i Tiir!a, ... , s. v. qusqun.
35 nezkeb preveli smo turcizmom duvak koji tanku ensku koprenu, od
tila, koju su nosile nevjeste i mlade udate ene. Cf. A. op. cit., s.v. duvak; Read Ek
rem Tiirk Giyim, ve Siislenme Sozliigii, Ankara 1967, s.v. duvak. Izraza nezkeb
nema u Sami Bejovom standardnom osmanskog jezika niti u specijaliziranom Ko-
turskih tekstilnih i odjevnih termina. Registrira ga Redhouseov tursko-en
gleski Cf. "nezkeb archaic woman's kerchier, New Redhouse ... , s.v. nezkeb .
36 Pisac je ovdje upotrijebio dvostepenu alegoriju. Rekavi da su bosanske spahije i vojnici po-
jahali magarce, on nije htio da su se oni ponijeli kao bilo kakve ene, nego kao pros
titutke. Naime, osmanski polihistor Mustafa Ali iz Galipolja (1541-1600) s negodovanjem se
kako kairske gospode pokrivene obilaze grad i njegovu okolinu magarce. U os
talim dijelovima Carstva (prvenstveno Rumelija i Anadolija) posadivanje na magarca i pro
vodenje kroz grad bilo je sastavni dio javnog kanjavanja prostitutki. Cf. A. Tietze,
c;urs Description ... , pp. 12, 41, 113-114.
37 Ovim izrazom preveli smo osmanski gerundiv durmadan=bukv. a da se ne zaustavismo. O
toga gerundiva cf. New Redhouse ... , s.v. durmak.
38 Gazanfer je arapskog porijekla i lav te junak. Jedan od epiteta halife Alija
(656-661). Sinonimi su mu !)aydar i esed.
318 Nenad
12 Nevjernike opazismo i odmah konje u stranu potjerasmo
Posve dizgine i uzde konjima umirenim
13 Za u Solnok i tu se smjestismo
Stepama i pustarama prolazili smo danima bez vode i kruha
14 Pa ta ako je obraz otiao, spaseni su, ostali su glava i ivot
Zasluili smo ako nam sav svijet kae ste
15 Crna obraza, o revni smo u tekoj nevaljaltini
Od glave do pete mi smo pravi izdajnici
16 U boju bijegu nas na
Vrlo nam je ostaviti se naeg starog
17 Neka nikada nitko ne hvali hrabrost naih djedova
Po naoj hrabrosti da nas nitko ne spominje
18 Pred isukanim nastaje naa kuknjava
Ako ugledamo nevjernika mi se iz temelja izgubimo
19 Neka se izbriu naa imena iz padiahovog deftera
I neka ni nai sinovi ne udu u njega
20 I halal bilo
39
onima koji uzmu nae dirlike
40
i timare
Neka dodu, zdravi bili, zar se ne moe naeg
imetka i
21 Izabrali smo, ako bude, nae je mjesto na dnu sakara
41
Neka se i ne spominje pred nama naa ratna slava
22 Premda je za junake dati glavu ustrajnost u
Ako je vama ba lahko dati glavu, nama je teko
23 Naa srca su na oprezu u bojazni i grozi od topova i puaka
Koliko god da su nas savjetovali, nije koristilo
24 Neprijatelja vie nema, ba je to prava vijest
Molio se za to Fidai-beg i danima
25 Neka nas i krmcima nazovu za nau nepostojanost ...
Samo neka nas vie ne tim bojem i bitkom
39 Alternativni prijevod: i prosto bilo.
40 Sultanovim beratom odredena
41 Pakao, dehenem. Vrlo ekspresivna sintagma na dnu sakara i danas se u bosanskim
muslimanskim govorima.
Bonjaci u bici kod Sente 1697. godine 319
III
Tko je autor ove ukornice? smo naveli da ga pod imenom Fidai
spominju Omer i Fehim Nametak.
42
Prvi je naega pjesnika spomenuo
hadi Mehmed-efendija On za njega kae da je bio iv 1109 H.
(1697-98).
43
Hazim ga kratko spominje
44
, se na K.adi-
Zbornik i U suplementu knjizi Kultura Bonjaka Smail
registrira u Bonjaka koji su pisali na orijentalnim jezicima i ime
ovoga pjesnika.
5
u svojoj biljeci uz ovu pjesmu, pjesnika zove Fidai-
efendija. u drugoj misri predzadnjeg, dvadeset i bejta, pje-
snik sebe naziva Fidai-begom. U osmanskoj poetici se taj pretposljednji stih
zove /:tusn-i maq(aca ili beyti
46
i u njemu, redovito, biva naveden pjes-
nikov poetski pseudonim (maxla$). Ono to je da je u ovom bejtu,
pored maxla$a, navedena i titula beg. O se tu zapravo radi? Smatramo
da je tu dolo do podudaranja maxla$a kao imena i maxla$a kao
drugog imenske formule,
47
koja je nekada bila ka-
ko Osmanlijama tako i u osmanskoj Bosni.
48
sa Fidai-
begom nije usamljen. Fadil-paa erifija (1802-1882), punim imenom
Muhamed Fadil-paa, koristio je kao maxla$ svoje drugo ime Fa-
dil.49 On je i u narodnoj tradiciji i u izvora na srpskohrvatskom, nje-
francuskom i ruskom jeziku poznat kao Fadil-paa ili Fazli-paa.
To je i razumljivo jer je prvo ime bilo tzv. ime od pupka (g6bek ismi ili g6bek
ad1) i ono se nije upotrebljavalo u svakodnevnom govoru, nego je-
dino u dokumentima.
50
Pjesnikovo drugo ime i poetski maxla$ Fi-
42 Cf. njihove radove navedene u biljekama 18 i 19.
43 Knjievni rad muslimana, Sarajevo 1933, p. 113.
44 H. Knjievnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima (biobibliografija), Sarajevo
1973, p. 646.
45 Die Kultur der Bosniaken, Supplement I, Inventar des bosnischen literarischen Erbes in
orientalischen Sprachen, Wien 1978, p. 76.
46 Cf. New Redhouse ... ,s.v. hiisn-i makla, F.Nametak, Pregled ... , pp. 25-26.
47 "mahls A !md l. pseudonym 2. second name given at birth, e.g., Mehmed Tank" in: New
Redhouse ... , s.v.
48 O rairenosti formule imena u osmanskoj Bosni prvorazrednu gradu prua
korpus islamske epigrafike koji je sakupio Mehmed Cf.
M. Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine,l-Ill, Sarajevo 1974, 1977, 1982. Ta-
kva formula imena bila je rairena medu slojevima gradskog stanovnitva te u bego-
vatu, a nije bila nepoznata ni medu seljatvom. Ova formula imena u Turskoj
se naputa od dvadesetih godina ovoga odnosno od Atatiirkova zakona o pre-
zimenima. Nasuprot tome, i danas je u arapskim zemljama, Iranu te na Indijskom pot-
kontinentu.
49 Cf. F. Nametak, Fadil-paa pjesnik i Bosne, Sarajevo 1980, na vie mjesta.
50 Cf. "g6bek ad1 name given to a child at the cutting of the umbilical cord. (This name is often
not used)" in: New Redhouse ... , s.v. giibek. Ime od pupka u Bosni je nazivano nadjenuta ime,
a zvano ime (Na podatku najtoplije zahvaljujem mojoj rodici Nusreti iz
Sarajeva, Hamdi-bega iz (1876-1937). Ona i njeno estero i
sestara, u izmedu 1908. i 1928. godine, bili su sa dva imena upisani u zva-
imamske knjige, medutim u svakodnevnoj komunikaciji zvali su ih
drugim imenom).
320 Nenad
daT je arapski pridjev a portvovani, predan u borbi.
51
Oblik Fidai-beg
moe nam u pokuaju rasvjetljavanja pjesnikova identiteta. Smatra-
mo da je ovaj Fida'i-beg prvi poznati kapetana, begova
i paa

Iz njegove se pjesme jasno vidi da je bio timarnik, i to beg
odnosno zaim, te da je bio u zrelijim godinama te 1697. godine. 1711.
godine Porta jednim fermanom bosanskom veziru Karajilan Ali-pa-
i53 da se pozove na odgovornost i po potrebi kazni zapovjednik
Ahmed-kapetan ( Fidii'izade) koji se tokom viegodinje slube osilio
i zakidati dio On, takoder, ne izvrava postavljene
obaveze, veli se u tom fermanu, a je zapustio kontrolu
krajeva.
54
To je prvi pomen laqaba (priimenka)
55
Fida'izade iz koga je nastalo
bosansko muslimansko prezime

Taj Ahmed-kapetan mo-
gao bi biti sin pjesnika Fidai-bega.
57
Laqab se dobivao uvijek prema zvanom,
a nikada prema nadjenutom imenu.
Ukoliko je naa pretpostavka da je pjesnik Fidai-beg rodona-
onda je to jo jedan prinos poznavanju povijesti obra-
zovanja, mentaliteta i duhovnih potreba bosanskog begovata. Poslije 1878.
51 Cf. Hans Wehr, A Dictionary of Modem Written Arabic (Arabic-English)
4
, ed. by J.M.Cowan,
Wiesbaden 1979. s.v. fidii't
52 O cf. Hamdija Kapetanije u Bosni i Hercegovini,
2
Sarajevo 1980,
na vie mjesta.
53 O njemu cf. Safvet-beg Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine(Od
g.1463-1850.), Sarajevo 1900, pp. 90, 181.
54 Enes Pelidija, Bosanski ejalet od do mira 1699-1718, Sarajevo 1989,
p. 134.
55 "Iilkap A l. nickname, by-name 2. surname" in: New Redhouse ... ,s.v.;" ... bir adamm ism-i
baqa hemnamlanndan tefnq olunmaq bacde bi'lmiinasebe tacayyun eden
diger ismi ki on urua ehn olur ... " SamT Bey, Qamfis-i s.v. laqab.
56 Jo je Adem upozorio da je to prezime nastalo od pridjeva fida'i. Cf.
Bosanski namjesnik Hekim-oglu Ali-paa, POF V!1954-55, Sarajevo 1955, p. 158, n. 103. Uba-
civanje izmedu dva vokala glasa h koji nije u korijenu je karakteristika bosanskih mu-
slimanskih govora. Tako je nastao i turcizam dabija, izveden od osmanske day1. Cf.
Sami Bey, Qamfis-i s.v. dayt, A Turcizmi, s.v. dabija. Vuk porodicu
zove a prota Mateja Cf. Vuk Stef. Srpski
nik, Beograd 1987 (fototip. izdanje iz 1818), s.v. col. 903; Idem, Danica, Beo-
grad 1987, p. 113; Prota Mateja Memoari, Novi Sad-Beograd 1969, p. 181. Sve
ovo da treba biti veoma oprezan prilikom osmanskih tekstova u kojima
se navode laqabi. Ne moe se svaki osmanski laqab prevesti jednostavnim pretvaranjem na-
stavka -zlide u Ako bismo tako postupali Fidli'lZlide bi bilo a ne Hlifq:zlide
a ne
57 1716. godine on se pominje kao sandakbeg. On i njegov alajbeg bili su od-
govorni za odbranu Tuzle, poslije ulaska Austrije u rat sa Portom, juna 1716. godine. U sep-
tembru i oktobru 1717. godine u odbrani Zvornika od austrijske vojske istakao se Dervi-beg
vjerojatno Ahmed-begov brat. Smatra se da je zasluga kapetanil to to je u
Zvorniku vladala vojna disciplina i svaki red. Cf. E.Pelidija, op. cit, pp. 199, 225-226. A 1737.
godine u bojevima kod Stare Ostrovice i pod Banjalukom proslavio se bivi kapetan
Mehmed-beg vjerojatno sin ili Ahmed-bega ili Dervi-bega Za svoje zas-
luge u ratu 1737-1739. godine imenovan je beglerbegom i dobio je naslov gazi. Umro
je kao sandakoeg 1747. godine. Cf. dr Safvet-beg Znameniti Hrvati, Bo-
njaci i Hercegovci u Turskoj Carevini
2
, s.v. Mehmed-paa (Gazi), in: Idem, Bonjaci i Her-
cegovci u islamskoj knjievnosti
2
, Sarajevo 1986.
Bonjaci u bici kod Sente 1697. godine 321 .
godine, sa kulturnom preorijentacijom Bonjaka, stvorena je slika o knjiev-
nosti i pismenosti toga svijeta na orijentalnim jezicima kao o to je
bila stvar uskih ulemanskih krugova. Prema tom
poznavanje arapskog, turskog (osmanskog) i perzijskog jezika ne samo da ni-
je bilo raireno nego i medu koje nije spadalo
u ulemu te begovatom. Cinjenica je da je u globali tako bilo od 1900.
godine, ali ranije stanje je sasvim izgledalo. Ostavinski dokumenti,
kako tako i oni zavedeni u sidile-kadijske protokole,
da su brojni begovi, trgovci i zanatlije, osobito u XVIII i XIX pos-
jedovali biblioteke. One su se pored Kur'ana i raznih zbirki dova
(molitvi), sastojale od, 50 do 150 knjiga iz erijatskog prava, teo-
logije, misticizma, lijepe knjievnosti, historije, medicine, okultizma. Velike i
dragocjene biblioteke begovskim porodicama imali su potomci Dervi-
pae te bezi i

Sarajlije

begovi

neve-
sinjski

itd. Ako ostavimo po strani pisce-ljude koji su
pripadali osmanskom upravnom aparatu i devirmom su dospjeli u Saraj i
tamo su odgojeni, te se moe pretpostaviti da je na njih presudno djelovala
kulturna atmosfera dvora, se sa vie imena begova od-
raslih u Bosni te kolovanih na njenom tlu koji su pisali na je-
zicima, na osmanskom. Takvi su bili Muhamed-beg (umro
1549. godine), Dervipaazade Ahmed-beg Sabuhi, Ahmed-beg,
Sulejmanbegzade Ali-beg (ivjeli u prvoj polovini XVII Husein-beg
Miri (umro 1681. ili 1691), i smederevski alajbeg Ali-
paazade Ali-beg Vusleti (umro iza 1685), Osman-beg Hilmi (XVII
Mustafa-beg Safi (umro 1740), izvjesni sin (Beg-
zade oglz) koji je opjevao opsadu i odbranu Zvornika 1717. godine, ZejnU-
beg Kudsi (bio je iv 1776), spomenuti Fadiljlaa erifija, njegov
sin Omer Nurudin-beg (umro 1911). Dakle, pjesnik Fi-
dai-beg nije usamljena pojava u bosanskoj kulturnoj povijesti. Time je, pos-
rednim argumentima, naa pretpostavka o njegovu identitetu.
58 H. i M. Korkut, Travnik u prolosti 14641878, Travnik 1961, p. 91.
Autori spominju da su potomci Dem-pak u svojoj u Travniku, medu os-
talim rukopisima, posjedovali prekrasan primjerak Firdusijeve to ga je divnim tali-
kom prepisao, datirao, potpisao i pJesnik Mostarac Dervi-paa, sin
Bajezid-agin (umro 1603). Cf. Idem. op. cit, loe. cit.
59 Neki od rukopisa koji su bili u njihovom posjedu se danas u Orijentalnom institutu i
Istorijskom arhivu Sarajc;w.a.
60 Danas se njihova zbirka rukopisa u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Cf. F. Nametak,
Va11iji legati u rukopimom fotidu Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, Anali GHB, knj.
XIII-XIV, Sarajevo 1987, p. ll.
61 Zemaljski muzej je od Mustaj-bega Duve otkupio 453 rukopisa koji se danas u Ori-
jentalnom institutu. Cf. Salih Trako i Lejla Rulropima zbirka Orijmtalt10g instituta u
Sarajevu, POF XXV/1975, Sarajevo 1976, p. 15.
62 Njihova zbirka je pohranjena u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Cf. F. Nametak, Va11iji le-
gati ... , p. ll.
63 Pored toga to je sistematski nabavljao rukopise za svoju zbirku, je naslijedio i poro-
rukopise.
64 O njima cf. F. Nametak, Pregled ... , na mjesta. Tu je navedena i starija literatura.
322 Nenad
IV
Ova ukornica (tevbihnama) napisana je na osmanskom jeziku u dva-
deset i pet bejtova (distiha) odnosno pedeset misri ili stihova. Metar je kvan-
titativni, ali ga poblie nismo mogli odrediti. Svaka bejta jednu
stancu u kojoj se rimuje osam misri. Prijelaznu kadencu predstavlja jedan
bejt koji ima novu rimu. A rima stance je posve u odnosu
na prethodnu kadencu i stancu. To bi se shematski moglo ovako prikazati:
.Kako se radi o i epskoj pjesmi, pisac nije previe upotreb-
ljavao sve one komplicirane stilske figure, za
divansku osmansku poeziju. lako se koristio perzijskim izafetom, samo
je jedanput upotrijebio poredbeni izafet (i.lafet-i tebthT).
65
Ta figura je upo-
trijebljena u slici cadavv-i x7iks7ir - bijedni neprijatelj, bukv. neprijatelj sitan
poput zemljane praine. Ostale izafetske konstrukcije, veoma se-
pripadaju jednostavnom izafetu koji izraava jedino odnos dvije
imenice. poredbena konstrukcija je jednostavno poredenje (tebth),
izraena imenicom i postpozicijom gibi te imenicom i kvantitativnim
izrazom denla. (Npr. zen gibi - poput ena, z.erre deFila - ni koliko zrnce jed-
no). Jedanput je upotrijebljena perzijska pored bena ve.
66
(Kilhve -
poput brijega, brda, planine.)
Amfibologija ili tham je stilska figura u kojoj se pjesnik poigrava sa
ili

U prvoj misri drugog bejta koja glasi
lih GiizT kilhve qalb tutmzdt qarar pjesnik se poigrava sa
imenice qalb koja prvenstveno srce, ali i sredite,
68
i sloenog glagola
qarar (Utmaq koji moe zauzeti mjesto, se na nekom mjestu,
ali i donijeti odluku.
69
Zato smo kao prijevod navedene prve misre drugog
bejta predloili dva rjeenja.
70
Pored takve vrste gdje se radi o
paralelnim nezavisnim postoje figure kod kojih pjesnik sa
gradacijom i analogijskim poredenjem odnosno raznim podvrstama
metafore. U takve figure spadaju isti"are ili trop i mecaz-i murse! ili kinaye
kojim se terminima i zapadne stilske figure sinegdoha i
metonimija, koje islamska poetika i retorika ne razdvaja.
71
Primjer mecaz-i
miirsela u ovoj pjesmi je sintagma Gazanfer-i zeman - junak ili lav svoga do-
65 O njemu kao o stilskoj figuri u "turk.ijskim" knjievnostima cf. Alessio Bombaci, The Turkic
Literatures. Introductory Notes on the History and Style, p. XXXII, in: Philologiae Turcicae
Fundammta, II, Wiesbaden 1965.
66 Cf. SamT Bey, Qiim'iis-i Turki, s. v. ve.
67 O amfibologiji cf. A Bombaci, op. cit., p. XXXVI.
68 Cf. SamT Bey, op. cit., s. v. qalb.
Cf. New Redhouse ... , s.v. qariir i {Utmaq.
70 Cf. bilj. 33.
71 Cf. A Bombaci, op. cit., p. XXXI.
Bonjaci u bici kod Sente 1697. godine 323
ba, Gazanfer svoga doba, Ali svoga doba. U toj slici je ostvarena trostruka
postupna gradacija. Svako izvodi se iz prethodnog. Druga
misra bejta zen giN nezkeb giyab bama olduq xarsuvar (poput ena
duvakom smo glave pokrili i magarce sadri stilsku figuru zvanu
telm71) - aluzija ili tacrU: - aluzivni govor. Pjesniku u tvorenju slike
nije dosta da kae da su se ti nekadanji junaci pokrili duvacima kao ene,
nego veli i da su magarce pojahati. Na taj su, kako smo objasnili,
73
kanjavane i ruglu izvrgavane prostitutke. Pjesnik aludira na to da se oni u
bici nisu ponijeli kao kakvegod ene, nego ba kao prostitutke. Odnosno, oni
su iznevjerili sultana. na koji je Fidai-beg to izrazio je veoma uspjela
indirektna aludivna slika, koja trai naknadno A upravo te
osobine: i prividna nejasnost, aludivnost, su zakon islamske i os-
manske poetike. Prema tom zakonu, uvijek je bolje neto indirektno
nego direktno. Antiteza odnosno taadd ili (ibaq
74
data je u svom transfor-
miranom obliku (paralelizam) u sintagmi ba viriib ba altr iken-i da glave
daju i da ih uzimaju. izrazfl, poslovica i mudrih izreka ili irsal-i
mes.el
75
nalazimo u drugoj misri bejta u izreci qusquna quvvet - kus-
kunu snagu daj. Pored te figure, tu je upotrijebljena i alegorija jer ovaj izraz,
u stvari,

Za upotrebu sinonima ili }Jav
77
Bombaci kae da je
to stilsko sredstvo mnogo u prozi, osobito rimovanoj (secc). je
da on misli na poeziju u koju ne spada Fidai-begova pjes-
ma. Sinonimi su relativno u njegovoj pjesmi: namus u car (obraz i stid),
ba u can (glava i ivot), mal u mena/ (imetak i }Jarb u ceng (rat i
boj), ceng u macreke (boj i bitka).
Islamski kao i nisu razlikovali sinonim i pleo-
nazam78 tako da medu ovim sinonimima nalazimo prave sinonime (namus u
"ar, ba u can) i sinonime (mat u menat, ceng u macreke, barb
u ceng). Ovo poigravanje sa ili istog mo-
glo je imati beskrajne kombinacije. Pjesnici su se podjednako koristili os-
manskim, perzijskim i prebogatim arapskim fondom. Zaista je
teko u prijevodu prenijeti prefinjene nijanse pojedinih Sinonimnim
konstrukcijama bliska je i upotreba koje su u
vezi, ali nisu sinonimi niti figure. U ovoj pjesmi takvi su
izrazi: top u tafenk (top i puka), am u se/Jer i zora), det u $abra (pus-
tara i polje), ab u nan (voda i kruh), man$lb u (imar (zvanje i timar), dirlik
u (imar (dirlik i timar). Svi oni u bejtovima, u funkciji jezika,
tvore sloene poetske slike.
72 Cf. A Bombaci, op. cit., p. XXXVIII.
73 Cf. bilj. 36.
74 Cf. A Bombaci, op. ciL, p. XXXVIII.
75 Cf. Idem, op. cit., p. XXXIX
76 Cf. bilj. 34.
77 Cf. A Bombaci, op. ciL, p. XXXVIII.
78 Idem, op. cit, loe. cit.
324 Nenad
da je ova pjesma i izraajnosti njenoga
jezika doprinose, pored analiziranih poetskih figura, i direktni sa-
iskazi. U njima je pjesnik pokazao zavidnu jnvenciju i duhovitost. Ta-
kvi su iskazi: mi se ponijesmo, poput ena utekosmo; ni koliko
jedno ne pazismo na obraz i stid; tako Vam Allaha, od sada nas ne
zovite mukarcima, enama nas zovite/ne zovite nas drugim imenom, bjegun-
cima nas zovite; a sad Ti i uporedi brzinu topota naeg dok smo bjeali;
crna obraza, o revni smo u tekoj nevaljaltini/od glave do pete mi smo pravi
izdajnici; pred isukanim nastaje naa kuknjava/ako ugledamo nevjer-
nika mi se iz temelja izgubimo; premda je za junake dati glavu ustrajnost u
je Vama ba lahko dati glavu, nama je teko; naa srca su na opre-
zu u bojazni i grozi od topova i puaka/koliko god da su nas savjetovali, nije
koristilo; neka nas i krmcima nazovu za nau nepostojanost.
anrovski gledano, za Fidai-begovu pjesmu se ne moe da
pripada samo jednoj poetskoj vrsti. Ipak, ona je prije svega tevbihnama
(ukornica)
79
i time spada u poeziju.
80
Takva poezija je vrlo rijetka
u knjievnoj batini Bonjaka na orijentalnim jezicima.
81
Medutim, ono to
izdvaja Fidai-begovu pjesmu i je rijetkom i u kontekstu cjelokupne os-
manske poezije i knjievnosti u najirem smislu te je njen
i ton. Fidai-beg ne bira kada osuduje svoj postupak i pos-
tupak svojih drugova. Ta se nadovezuje na prema
drutvu koja se kao legitimna tema u osmanskoj poeziji javlja od kraja XVI
Njen blistavi je jedan terdi-bend Mustafe Alija iz Galipo-
lja, napisan oko 1581-1582, koji predstavlja bespotednu vivesekciju malfor-
macija u koje je osmansko drutvo zapalo poslije smrti Sulejmana


Anonimni pjesnik Sarajlija spjevao je 1647. godine
pjesmu (arapski, perzijski, osmanski i "bosanski" odnosno srpskohr-
vatski jezik) o zulumima bosanskog valije Tekeli Mustafa-pae.
83
Fidai-begova kritika nije formalna i apstraktna. On, bez dlake na jeziku, is-
79 Tevbihnama (ukornica) postoji i kao podvrsta u osmanskoj diplomatici. To moe biti u sul-
tanovo ime napisan fennan odnosno hiikm-i erif ili sultanovo pismo
(Xa!{-i Hiimllyiln) ili pak bujuruldija ili pismo vezira te pokrajinskog namjesnika. Glavna od-
lika tih dokumenata i ono to ih posebnom podvrstom je da u njima adresant kori adre-
sata za neke njegove postupke i upozorava da on tako postupati. U
protivnom, prema njemu biti primijenjene odredene sankcije. Sadraj jedne bujuruldije-
-ukornice bosanskog namjesnika Hekimoglu Ali-pae od 22. XI 1735. rezimirao je u A Han-
op. cit., 147, n. 63.
80 O poeziji u "turkijskim" knjievnostima islamske tradicije cf. A Bombaci, op. cit., p.
LX.
81 Pored Fidai-begove ukornice-rugalice, poznate su Muhlisijeva (kraj XVII - prva polovina
XVIII pjesma u kojoj ruglu izvrgava sarajevskog mullu Brusevi Muminzade Ahmed
Hasib-efendiju i kadijski red te odgovor poznatom pjesniku Zijapai
koju je napisao Fadil-paa erifija. Cf. F. Nametak, Pregled ... , p. 34.
82 Cf. A. Tietze, The Poet as Critique of Society. A 16-Century Ottoman Poem, Turcica IX/l,
Paris-Strasbourg 1977, pp. 120-160; Idem, Postscript to Turcica IX!l,p.120 ff., Turcica XI,
1979, pp. 205-209.
83 Cf. O. Anonimni pjesnik Sarajlija o stanju u Bosni 1057/1647. godine, Radovi Filo-
zofskog fakulteta, I, Sarajevo 1963, pp. 349-355. Tekeli Mustafa-paa bio je bosanski namjes-
nik 1647-48. Cf. Safvet-beg Kratka uputa ... , pp. 72-73, 179.
Bonjaci u bici kod Sente 1697. godine 325
da je osnovni uzrok poraza bijeg spahija sa bojnog polja. On ne preza
ni od toga da imenuje glavne aktere bijega Bonjacima. To su izvjesni
Husejn-aga, i Kao zastupnik starih, sulejmanov-
skih ideala Fidai-beg lijek vidi u tome da Porta sve bjegunce, i
njega, kazni oduzimanjem timarii. Za pjesnika nema sumnje u politiku sul-
tana Mustafe Il. On bi pobijedio da ga njegova odabrana vojska nije iznev-
jerila. Interesantno bi bilo usporediti Fidai-begovu pjesmu sa literaturom tzv.
knjiga savjeta i ogledala za vladare i te sa njihovim krize
osmanskog drutva. Jo je Hasan Kafi krajem XVI
u svojoj poslanici Temelji mudrosti o svijeta kao jedan od glavnih
uzroka osmanskih u Dugom ratu (1593-1606) sa Austrijom izdvojio
izbjegavanje spahija da vre vojnu obavezu. On je smatrao da bosanske spa-
hije u tome

Poezija koja opservira drutvo bila je po-
pularna i u bosanskoj alhamijado knjievnosti, a svakako je nastala i pod
utjecajem knjievnosti na osmanskom jeziku. Fidai-begova pjesma ima i iz-
razite crte autobiografskog kazivanja.
84
Kod Fidai-bega se jo uvijek ne moe
govoriti o samostalnoj autobiografiji, nego o autobiografskim ekskursima.
On redovito govori u prvom licu mnoine, u ime svih odbjeglih spahija i voj-
nika. A nikada to ne u prvom licu jednine, to je odlika prave auto-
biografije. tome, njegova pjesma je prinos malom korpusu
autobiografija i autobiografskih ekskursa u knjievnoj batini Bonjaka na
orijentalnim jezicima.
85
Fidai-bcgovo, ipak dobrim dijelom i autobiografsko,
83a Hasan Kafija Izabrana djela, Sarajevo 1983, pp. 93-94, 104-105, 108.
84 O osmanskoj autobiografiji briljantnu studiju koja predstavlja prolegomenu za istra-
ivanja napisao je Cerna! Kafadar. Cf. C. Kafadar, Self and Others: Tile Diary of a Dervish in
Seventeenth Century Istanbul and First-Person Narratives in Ottoman Literature, Studia Islamica
LXIX, Paris MCMLXXXIX, pp. 121-150.
85 Oko 1644. godine napisao je u formi mesnevije u 354 stiha svoju autobiografiju, van Bosne,
Varvari Ali-paa, Bonjak iz sela Varvare u okolini Prozora. Cf. Marija Rimovana
autobiografija Varvari Ali-pae, Beograd 1967. Prvu pravu autobiografiju (serencam), i to
stihovanu, nastalu na tlu Bosne napisao je, dvadesetih godina XVIII Mostarac H ure-
mi. Cf. L. Autobiografija u stihu mostarskog pjesnika Huremija, POF XX-XXU1970-71,
Sarajevo 1974, pp. 205-211. Ali se autobiografski ekskursi jo od XVI Hasan
Kafi je djelo Niz ... zavrio svojim ivotopisom. Cf. Hasan Kafija
Izabrana djela, Sarajevo 1983, pp. 150-154. Kafadarovu klasifikaciju, Hadinesimo-
memoare bismo mogli svrstati u podgrupu uspomena iz zarobljenitva
ma. Cf. C. Kafadar, op. cit., pp. 131-133. O cf. M.Tajib Jedan
zaboravljmi XVII/ veka (Ahmed iz Prusca), Gajret-kalendar za 1939.,
Sarajevo 1938, pp. 159-191; H. Knjievnost ... , pp. 501-516; F. Nametak i Lamija
Kronika Ahmeda iz Prusca, POF 38/1988, Sarajevo 1989,
pp. 125-153. Baeskijin Ljetopis spada u i najdragocjeriiju grupu narativa u prvom
licu na osmanskom jeziku. To je neka vrsta dnevnika i vrlo mu je djelo So}Jbetname
koje predstavlja dnevnik istanbulskog ejha Seyyida I:fasana (1620-1688) koji je on vodio od
27. avgusta 1661. do 13. jula 1665. godine. Cf. C. Kafadar, op. cit., na vie mjesta. Djela
Ibrahima Miiveqqita, sadre, autobiografske pasae, dok
se po medmuama i na marginama rukopis mogu odui zapisi autobiografske naravi.
Na francuski je prevedena i komentirana autobiografska biljeka neJcog Bonjaka u
XVII u Sombor, u vilajetu Eger, odnosno u nekadanjoj Undurovinit On u
toj biljeci opisuje svoje kolovanje i svoje selidbe. Cf. Georges Vajda, Annie Berthier, Yvette
Souvan, Une note autobiographique d'un fonctionnaire ottoman nati[ d'Hongrie, Turcica XI,
Louvain-Paris-Strasbourg 1979, pp. 217-218. O njemu jo cf. G.Vajda, La Bibliotheque de po-
che d'un lettre ottoman de Hongrie, Acta Orientalia Hungarica III, Budapest 1954, pp. 103-
-106.
326 Nenad
kazivanje ima svoju duhovnu i psiholoku podlogu. Veliki arabista Franz
Rosenthal pokazao je da je cvijetno razdoblje arapske autobiografije
vrijeme kriarskih ratova. Subjektivno nesigurnosti i
propasti koje je vladalo medu Arapima toga doba, islamske pos-
tavke o prolaznosti ovoga svijeta i o tome da je sve po Allahu predodredeno,
proizveli su elju da se barem pisanom spasi neto od negdanje slasti
i ljepote ovozemaljskog bivanja, ali i da se ukae na ovozemaljske povode
zbog kojih Allah tako okrutno kanjava muslimane.
86
Cerna! Kafadar je
utvrdio da se, analogno arapskom u osmanskoj knjievnosti razne
vrste autobiografskih narativa javljaju od sedamdesetih godina XVI
Dakle, sa opadanja Carstva. I u njima je prisutna elja auton1 da
prvo sebi, pa zatim i svome potomstvu i ukau na povode os-
manskih poraza i otkriju uzroke osmanskog opadanja. U takvom kontekstu
treba gledati i pojavu ove pjesme. Pjesnika se duboko kosnuo osmanski
poraz, njegovo dranje i dranje njegovih saboraca u bici kod Sente. Sigurno
je da je i Eugenova pohara Sarajeva i Bosne u oktobru 1697. godine za njega
bila znak Allahove rasrdenosti nad Bonjacima i Osmanlijama
usljed njihovog dranja. Ovaj pokuaj deskripcije anrovske
polivalentnosti ove pjesme, bismo tvrdnjom da Fidai-begova pjes-
ma spada i u divansku epsku poeziju koja pjeva o ratovima.
87
Po svome jeziku sa dosta arapskih i perzijskih stilskim figurama
i kvantitativnom metru pjesma spada u divansku poeziju. S obzirom na his-
toriju stila, ona predstavlja jedan od najstarijih primjera kole ma-
hallileme (pojednostavljivanje jezika i smjetanje poetskih siea
u lokalni kolorit)
88
u stvaralatvu Bonjaka na osmanskom jeziku. Dugo je u
naoj orijentalistici vladao jedan interpretativni stereotip, koji je samo re-
fleks toga stereotipa u evropskoj orijentalistici XIX i XX Prema to-
me stereotipu, osmanska kultura i knjievna historija odvijala se u znaku
nepomirljive suprotnosti dvorske (visokoumne, islamski pravovjerne, kozmo-
politske, prefinjene, artificijelne, masama nera-
zumljivim jezikom punim knjievnosti i kulture te narodne
(folklorne, heterodoksne i bliske praznovjerju, prirodne,
i jednostavne, za turskog narodnog duha) knjievnosti od-
nosno kulture.
89
Vrijeme je da se takav interpretativni stereotip napusti. Pje-
sma koju objavljujemo, kao i drugi osmanski tekstovi, pokazuje da pored
dvorske i narodne kulture treba i sa kulturnim modelom. To
je osmanska gradska kultura. Njeni nosioci su bili predstavnici nieg
nitva, vojnici, srednja ulema i dervii, trgovci i zanatlije Istanbula koji se
86 Cf. F. Rosen thai, A History of Muslim Historiography, Leiden 1968, p. 175. O arapskoj auto-
biografiji usporedi sjajnu, i danas ranu Rosenthalovu studiju. Cf. F. Rosen-
thai, Die arabische Autobiographie, Studia Arabica I (Analecta Orientalia 14), Roma 1937,
pp. 1-40.
87 Takvu poeziju treba razlikovati od destan<'l (epskih pjesama) turske narodne i tzv. knji-
evnosti. O divanskoj epici cf. A Bombaci, op. cit., pp. LIX-LXII. O folklornoj epici i ai-
destanu cf. Pertev Naili Boratav, Philologiae ... , pp. 11-44, 129-147.
88 O historiji stila u osmanskoj poeziji cf. A Bombaci, op. cit., pp. XLI-XLIV.
89 Cf. C. Kafadar, op. cit., p. 121.
Bonjaci u bici kod Sente 1697. godine 327
nikada nisu mogli probiti na listu odabranih dvorskih ljudi niti se kolovati
u Saraju. Pored ovog istanbulskog miljea, medu reprezentente osmanske
gradske kulturt:, spadalo je stanovnitvo brojnih osmanskih gradova u provin-
ciji, ulema, vojno i civilno srednje i nie zatim
lokalna vojna i aristokracija te izvjesan broj sitnijih zem-
ljoposjednika (spahije i age). Za sve njih je da se nisu ko-
lovali, ako su se kolovali poslije mekteba, u odabranim istanbulskim
zavodima. No, kolovani u provinciji ili u medresama nieg ranga
nekih velikih gradova (Istanbul, Jedrene, Brusa, Solun itd.), oni su, pored os-
manskog, manje ili vie poznavali islamske discipline pravo i teo-
logiju), osmansku knjievnost i historiografiju te u manjoj mjeri arapsku i
perzijsku knjievnost. Knjievna djela nastala u tom krugu prepoznaju se po
jednostavnijem jeziku, okrenutosti historiji i dnevnim nasuprot
apstraktne poezije gajene u dvorskim krugovima i in-
telektualnom elitom. Predstavnici opisanoga kulturnog modela koji su ivjeli
u provinciji u svojim knjievnim djelima su zastupali interese i izra-
avali miljenja i stavove pojedinih krugova iz svoga to predstavlja
neke vrste lokalpatriotizma. Takva gradska kultura bliska je dvorskoj
po tome to su djela iz njenog kruga pisana na jeziku njegovanijem od jezika
narodne osmanske knjievnosti i zato to su njeni pisci nastojali da pokau
kako su u kompliciranija pitanja islamskih nauka (pravo, teologija,
historija, retorika i gramatika). S druge strane, narodnoj kulturi ovu knjiev-
nost pribliava bliskost njenih pisaca tasavvufu i to onom narodskom, ne-
rijetka naivnost u i predanost paradisciplinama
(okultizam u svim formama, teurgijska medicina, itd.). Sve u ova kul-
tura je izraz duha osmanskog evropskim argonom
srednje i nie srednje klase. U skladu sa iznesenim, Fidai-begova pje-
sma je izdanak provincijske gradske kulture u osmanskoj Bosni.
v
Osobine arapskog, perzijskog i osmanskog jezika u djelima to su ih
Bonjaci napisali jo nisu bile predmet detaljnijih filolokih analiza. Izuzetak
predstavlja sumaran ali pouzdan osvrt na osmanski jezik pjesnika iz druge
polovine XVII Hasana Kaimi-babe u monografiji Jasne o to-
me piscu.
90
Suvino je naglaavati da su istraivanja osobina djelfi
Bonjaka koji su stvarali na orijentalnim jezicima veoma potrebna. A sigurno
je da bi rezultati tih istraivanja doprinijeli poznavanju te knjievnosti
I mi se, ukratko, osvrnuti na Fidai-begov osmanski jezik. to se
fonetskih osobina smatramo da pjesnikov jezik jo uvijek, barem u gra-
fiji, reflektira stariju fazu razvoja vokalne harmonije u osmanskom jeziku. To
nam ilustrira nastavak za prvo lice mnoine perfek-
ta. On i u sa mekanom osnovom glasi -duq (eyleduq, gelduq, go-
Samo u jednom nalazimo mekanu varijantu toga nastavka
90 J. Divan de J;ii'imt Vie et oeuvre d'un poete bosniaque du XYir siecle, Paris 1986, pp.
198-208.
328 Nenad
(gordiikki). Nastavak za prvo lice mnoine odredenog perfekta u varijanti
-duq i za sa tvrdom i za sa mekanom osnovom je odlika zapad-
norumelijskih osmanskih govora. On je i odlika bosanskog dijalekta osman-
skog jezika (Bosna kao jednog od zapadnorumelijskih govora.
91
Ka-
za zapadnorumelijske govore je i jednovarijantni sufiks -bq koji
dolazi i na tvrde i na mekane osnove (mubannes_hq).
92
glagolska vrijeme u jeziku ove pjesme je odredeni per-
fekt na -di. Evidentirali smo 21 oblik toga vremena. je to prvo lice
mnoine, a zatim lice jednine. Ovaj glagolski oblik, pored osnovnog
perfekatskog moe imati i aorista, osobito u raznim teks-
tovima i knjievnog karaktera. Imperativ je zastupljen sa 12 ob-
lika. je to drugo lice jednine. Gerundiv-konverb na -ub/-ub javlja se
6 puta. I to uvijek u semantici odredenog perfekta na -di. Gerundiv na -iken
nalazimo puta u kombinaciji sa participom nepravog prezenta na -r. Po
jedanput se javljaju perfekt na -mi i to lice jednine (edin-
midir) i pluskvamperfekt (tutmtdt). est oblika moemo svrstati u
kondicional i to u realni kondicional. Dva pripadaju realnom kon-
dicionalu gdje na particip nepravog prezenta na -r dolazi kondicionalni sufiks
-se/-sa. U oblika kondicionalni sufiks -se/-sa dodat je na infinitivnu os-
novu. U dananjem turskom jeziku tako se pravi irealni kondicional, dok se
u osmanskom i na taj mogao izraavati realni kondicional.
93
Optativ, i
to prvo lice mnoine, jedanput je upotrijebljen u Fidai-begovoj pjesmi. Ne-
pravi prezent na -r tri puta. Dva puta je to lice jednine, i to
u osnovnoj semantici irokog prezenta, dok jedanput u prvom licu mnoine
ovaj glagolski oblik ima vremena (diriiz - Os-
manski infinitiv javlja se puta i to u varijanti
- bijeg). Ta je jedanput u casus rectusu, jedanput u akuzativu i dva puta
u lokativu. I gerundiv na -meden/-madan se jedanput (durmadan).
Lepezi glagolskih oblika u osmanskom jeziku ove pjesme do-
prinosi i varijanta urmaq odnosno urmasun to predstavlja i pro-
vinicijalnu oblika vurmaq.
91 Nastavak prvog lica mnoine odredenog perfekta u varijanti -duq u mekane osnove
sluao sam u osmanskom govoru ejha Fejzullah-efendije (1913-1990) koji je bio
jedan od posljednjih ljudi koji su znali taj osmanski govor. O tome govoru cf. Julius
Nemeth, Die Tiirkische Sprache in Bosnien, in: Idem, Die tiirkische Sprache in Hungam im
Siebzehnten Jahrhundert, Amsterdam 1970, pp. 113-129; Mefkiire Mollova, Syntaxe de !'ancien
ture en Bosnie, POF 37/1987, Sarajevo 1988, pp. 9-72. Za problematiku ovoga govora vrlo
transkripcije starih osmanskih ljubavnih i aljivih pjesama ob-
javio je orijentalista Dervi M. Korkut. Cf. D. Korkut, Turske ljubavne pjesme u Zborniku
Miha Martelinija iz 1657. g., POF VIII-IX/1958-9, Sarajevo 1960, pp. 37-63.
92 Cf. Milan Razvitak voka/izma kod nekih osmanskih sufiksa, POF XXII-XXIII/
/1972-73, Sarajevo 1976, pp. 284-292.
93 Cf. Nedim Kurs iz gramatike turskog jezika, predavanja 1980-1984, biljeke Snjeane
Buzov i Nenada (rukopis), pp. 15-20. Ovaj sjajni kurs bilo bi prijeko potrebno ob-
javiti jer on predstavlja vrhunac filolokog i u turski jezik ovog veli-
kog To je jedan od najblistavijih umnih rezultata sarajevske kole.
Takoder bi bilo poeljno objavljivanje ovoga kurs i usljed da u novije vrijeme neki
znanstveni radnici kao svoja vlastita i ideje plasiraju ono to je Nedim tako
poklanjao studentima tokom svojih neponovljivih predavanja.
Bonjaci u bici kod Sente 1697. godine 329
to se leksike ova pjesma ni po ne odudara od pje-
sama osmanske divanske knjievnosti. Glagoli te postpozicije su osmanske
odnosno turske a imenice su perzijske i arapske lekseme. Vrlo je
perzijski izafet.
Moglo bi se da leksika ove pjesme odreduje njenu pripadnost vi-
sokoosmanskom jeziku,
94
da je, s obzirom na izvjesnu jednostavnost, njena
sintaksa bliska vulgarnoosmanskom onako kako ga definira Erich Prokosch,
95
a da neke njene fonetske odlike ukazuju na reflekse bosanskog dijalekta os-
manskog jezika (Bosna kao jednog od negdanjih zapadnorumelijskih
osmanskih govora.
VI
I na kraju, eljeli bismo rezimirati rezultate naih istraivanja Fidai-
begove ukornice o dranju bosanskih spahija i vojske u bici kod
Sente 1697. godine.
l. Fidai-begova pjesma je historijski izvor o tom Ona
posredno da su tvrdnje poklisara na Parti, Luke
Barke, o tome da se u bici spasila sva konjica prihvatljive, ako ne posve
Poznato je da su koncem XVII osmanskog spahij-
skog reda bile balkanske odnosno bosanske spahije. One su bile i glav-
nina spahija u bici kod Sente.
2. Ova ukornica je sjajan izvor za historiju osmanskog i bosanskog spahij-
skog mentaliteta. U njoj je svojim preokupacijama i svjetonazorom pro-
govorio osmanske provincijske srednje klase.
3. Ona je i jedinstven knjievni te spomenik. Ona pripada
kategorijama poezije i autobiografskog narativa koje su veoma
rijetke u osmanskoj knjievnosti, a svojom dimenzijom iz-
nimna je u povijesti te knjievnosti. to se karakteristika
pjesma nam o osmanskog jezika obrazovanijih
ljudi iz Bosne. U tom jeziku se osobine jezika divanske poezije,
jednostavnijeg tzv. vulgarnoosmanskog te bosanskog dijalekta (Bosna !eh-
osmanskog jezika.
4. Pretpostavili smo da je pjesnik Fidai-beg
kapetana i sandakbega Ukoliko je naa pretpostavka to
predstavlja pomak u sagledavanju bosanskog kulturnog miljea u osman-
sko doba i osnauje tezu da knjievnost na orijentalnim jezicima nije bila
preokupacija uskog kruga uleme.
94 O tome cf. J. Nemeth, Zur Kenntnis der Mischsprachen (das doppelte Sprachsystem des Os-
manisch), Acta Linguistica Hungarica, III, 1-2, Budapest 1953, pp. 153-199; Herbert Jansky,
War das Hochosmanische eine archaisierende Sprache?, WZKM 58, Wien 1962, pp. 134-164.
95 E.Prokosch, Studien zur Grammatik des Osmanisch-Turkischen, Freiburg 1980.
330 Nenad
DODATAK
ODLOMAK O BICI KOD SENTE IZ MEDMUE HUSEJN-EFENDUE MUZAFERUE
- Sarajevo, Gazi Husrev-begova biblioteka, TafiX-i Enveri, IV(2), pp.
244-245. Pismo rik'a.
- Prijevod in: Zejnil Fragmenti iz kronike hadi Husejn-e[endije
Muza[erije, Anali GHB, knj. IV, Sarajevo 1976, pp. 37-38.
Objavljujemo izdanje osmanskog teksta i novi prijevod na ba-
zi nae recenzije izvornika.
(p.244) Saray Bosna/t Muza[erizade lfiiseyn Efendtniin mecm"ilasmda: Qurb-i
Temivar'da vaqi" nehr-i Tise'de Sente nam ma/Ja/de Sultan Mu$(afii Xiln
mah-i Sa[eran yegirmibeinci yevm-i ll 09 senesinde/ (p.245)
is/am easkeriniin inhizam-i eazimi vaqi" o/dt. Orada ehid olan/ar bunlardur:
Sadr-i aeazam Elmas Mel;med Piili, Katahiye valtsi Mrwogll Ibrahim Plia,
Temivar mul;aftzr Buyiik Cajer Plia, Adana valtsi Fah Plia, agasr
Mal;mud Plia. Bunlar vazeradur, eaded 5.
Mtrmiran-i Diyarbekr Ibrahim Piili, mirmiran-i Rumi/i Cajer Plia,
mirmtran-i Z..ii-'1-qadriyye YUnus Plia, mTrmTran A.vlonya muta$amft Qap/an
Plia, mirnifran Yanyeli Bekta Plia, Xudavendigar muta$arrtft Mevlild Plia,
Tekye muta$amft lfasan Plia, sabrqa Soqol valtsi Suleyman Plia, Amasya
muta$amft Mal;mud Plia, Me!Jmed Plia, mirmiran lfuseyn Plia,
Cajer Plia, Murtea Plia. Bunlar iki (figlzdur. eAded 13.
Sekban t'ii'ifesinun agasr Saray Bosnall Falallah Aga, qui ketxaaasr cAbbas Aga,
zagarcrbat
1
A/Jmed Aga, mu/Jtr agast Mu${afii Agli, cebecibat Mal;mud Aga,
eAlt Aga. Bunlar sekban agalandur. eAded 6.
Anaqoll eylileti 'nden miral7iyt, e ade d 12. RUmi/i eyal e ti 'nden mira/ayt, e ade d 14.
Eyaiet-i Aaana'dan, eaded 4. Eyalet-i Diyarbekr'den miral7iyt, eaded l. Ve otuz-
dort ve ... ra'ifesi ve sekban ve Yurak ta'ifesinden yegirmi biiiden
ziyade ehid olmtdur.
PRUEVOD
U medmui Sarajlije Husejn-efendije Muzaferije [zapisano je]: Na ri-
jeci Tisi koja se nalazi u blizini Temivara na mjestu po imenu Senta u
tak dvadeset i petog mjeseca Safera 1109. godine (11. IX 1697) dogodio se
veliki poraz islamske vojske sultana Mustafa-hana. Ovo su tamonji ehite:
veliki vezir
3
Elmas Mehmed-paa, valija
4
Kutahije Misirogli Ibrahim-paa,
l u originalu: zagrac!bal.
2 Alternativni prijevod: poginuli Prilikom za svaki osmanski ter-
min koristili smo se eventualnim .turcizmom u srpskohrvatskom jeziku.
Bonjaci u bici kod Sente 1697. godine 331
muhafiz
5
Temivara Dafer-paa Stariji, valija Adane Fazli-paa,
aga Mahmud-paa. Oni su veziri, na broju ih je pet.
Mirmiran
6
Dijarbekra Ibrahim-paa, mirmiran Rumelije Dafer-paa
Mladi, mirmiran Zulkadrije Junus-paa, mirmiran mutesarif Avlonije Kap-
lan-paa, mirmiran Janijeli Bekta-paa, mutcsarif (vilajeta) Hudavendigar
Mevlud-paa, mutesarif Tekje Hasan-paa, bivi valija Sokola Sulejman-paa,
mutesarif Amasje Mahmud-paa, Mehmed-paa, mirmiran Hu-
sejn-paa,

Dafer-paa, Murteza-paa. Oni su sa dva tuga.
Na broju ih je trinaest.
Aga tajfe
9
sekbana Sarajlija Fazlullah-aga,

Abbas-aga, za-
gardibaa11 Ahmed-aga, muhziraga
12
Mustafa-aga, debedibaa
13
Mahmud-
aga,

Ali-aga. Ovo su age sekbana. Na broju ih je est.
Miralaja iz ejaleta Anadolija, na broju ih je 12. Miralaja iz ejaleta Ru-
melija, na broju ih je 14. Iz ejaleta Adana, na broju ih je 4. Miralaja iz eja-
leta Dijarbekr, na broju ih je l. I trideset i

i ... palo je kao
ehiti vie od dvadeset iz tajfe i tajfe sekbana
16
i Juruka.
17
3 Alternativni prijevod: sadrazam.
4 Alternativni prijevod: namjesnik, upravitelj.
5 Muhafiz je titula vojnih zapovjednika na osmanskim krajitima koje su bile stub ob-
rane Carstva. Taj poloaj je sjedinjavao pored vojne i upravnu funkciju beglerbega odnosno
sandakbega. Npr. beogradski muhafiz je bio i smedercvski silndakbeg.
6 Sinonim beglerbeg. Titula pokrajinskog namjesnikil
7 Pokrajinski namjesnik.
8 je utvrditi da li se radi o iz Fol'c u Bosni ili iz istoimenog mjesta u Ana-
doliji.
9 Alternativni prijevod: vojni rod. Turcizam tajfil u vojni rod te zanatlijska grupa (npr.
zidarska tajfa) se u srpskohrvatskom te makedonskom jeziku.
10 Titula zapovjednika nekog buljuka.
ll Zapovjednik 64. buljuka
12 Zapovjednik vojnog muhzira. Osnovna dunost muhzira bila je
okrivljenih sudu i odvodenje o,u,fcruh na izdravanje kazne.
13 Zapovjednik oruara.
14 Starjeina
15 Starjeina jedne orte.
16 Sekbani ili sejmeni bili su vojni odredi niloruani modernijim vatrenim orujem
nego Tokom XVII oni su, osobito u Anadoliji, stupali u slubu lokalnih paa
i <ljana. Od XVIII oni se upisuju u provincijske ja deftere i glav-
ninu u Bosni i Rumeliji. Zato je veoma teko jasnu granicu izmedu
izraza sekban i sejmen iz perspektive balkanske historije XVII-XIX
17 Turkmensko nomadsko pleme, dijelom naseljeno i u Rumeliji. Sluili kao vojni rod
osmanske vojske.
332 Nenad
BONJACI U BICI KOD SENTE 1697. GODINE- PJESNIKA FIDAI-BEGA
Rezime
U ovom radu objavljujemo izdanje, prijevod i historijske,
knjievnohistorijske i filoloke komentare ukornice (tevbTxname) koju je bo-
sanski pjesnik Fidai-beg spjevao o dranju Bonjaka u bici kod Sente 11.IX
1697. godine. I on je bio te bitke. Pjesma je zapisana u zborniku
Tliffx-i EnverT Muhamed Enveri-efendije (Sarajevo 1855 - Sarajevo
1931), pohranjenom u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. Istraiva-
nja toga knjievnog spomenika dala su rezultate:
l. Fidai-begova pjesma je historijski izvor o bici kod Sente 11.1X
1697. godine. Ona posredno da su tvrdnje Luke Barke, dubro-
poklisara na Parti, o tome da se u bici spasila sva konjica prih-
vatljive, ako ne posve
2. Ova ukornica je sjajan izvor za historiju osmanskog i bosanskog spahij-
skog mentaliteta. U njoj je svojim preokupacijama i svjetonazorom pro-
govorio osmanske provincijske srednje klase.
3. Ona je i jedinstven knjievni te spomenik. Ona pripada
kategorijama poezije i autobiografskog narativa koje su veoma
rijetke u osmanskoj knjievnosti, a svojom dimenzijom iz-
nimna je u povijesti te knjievnosti. Sto se karakateristika
pjesma nam o osmanskog jezika obrazovanijih
ljudi iz Bosne. U tom jeziku se osobine jezika divanske poezije,
jednostavnijeg tzv. vulgarnoosmanskog te bosanskog dijalekta (Bosna Ich-
osmanskog jezika.
4. Pretpostaviti smo da je pjesnik Fidai-beg
kapetana i sandakbega Ukoliko je naa pretpostavka to
predstavlja pomak u sagledavanju bosanskog kulturnog miljea u osman-
sko doba i osnauje tezu da knjievnost na orijentalnim jezicima nije bila
preokupacija uskog kruga uleme.
THE BOSNlAKS IN THE BA TILE NEAR SENTA, 1697- VIEW OF THE POET FIDAI-BEY
Summary
The present paper is the critical edition and translation, as well as the
historical, literary-historical and philological commentary on the rebuking
poem (tevbTxnama) written by the Bosnian poet Fidai-bey and dedicated to
the behaviour of the Bosniaks in the battle near Senta in September 11 th,
1697. The poet himself particip-ated in that battle. The poem was recorded
in the collection Tliffx-i Envefi by Muhamed Enveri-effendi (Sarajevo
1855 - Sarajevo 1931). This Collection is now preserved in the Gazi Husrev-
Bonjaci u bici kod Sente 1697. godine 333
bey's Library in Sarajevo. The researches in this document make the follow-
ing facts evident: .
l. Fidai-bey's poe m is :"the important historical source concerning the battle
near Senta in l1
1
h, 1697. lt confirms indirectly that the asser-
tions of Luka Barka',ihe envoy of Dubrovnik in the Porte, that the whole
cavalry was saved in the battle, are acceptable, if not even completely cor-
rect.
2. This rebuking poem is the excelknt source for the history of Ottoman
and sfahiyan's mentality: The preoccupations and views of a
man belonging to the provincial middle class speak through this
poem.

3. lt is also the unique literary and important linguistic document. It falls
into the categories of satirical poetry and autobiographica1 narrative,
which are very rare in Ottoman literature, while by its autosatirical di-
mension it is the exception in the history of that literature. As for the
linguistic characteristics, '.this poem bears witness to the specific features
of the Ottoman language spoken by the educated people from Bosnia.
The language of the diwan poetry, simplier one, so called Vulgar Otto-
man is here intertwined with the Bosnian dialect of the Ottoman langu-
age (Bosna
4. We made the hypothesis that the poet Fidai-bey was the founder of the
dynasty of Zvornik's kapudans and sancakbeys If our assumption
is correct, then it is the step ahead for understanding the cultural milieu
of Bosnia in the Ottoman period, and it also goes in favour of the thesys
that the literature in Oriental languages was not exclusively preoccupa-
tion of the ulema (scholars in theology).
ENES PELIDIJA
(Sarajevo)
O BOSANACA U TURSKO-PERSIJSKOM RATU
1727. GODINE
Pored brojnih studija, i priloga, pojedinih periodi prolosti
Bosne i Hercegovine su i do sada nedovoljno se to od-
nosi na vrijeme osmanske uprave, kao to je npr. period 1718. i 1736.
godine. U tom vremenu bilo je vie interesantnih koji su imali da-
lekosene posljedice u koje spada i Bosanaca u tursko-persijskom ra-
tu 1727. godine. O tome su pisali pojedini jugoslovenski i orijen-
talisti, istina samo u okviru konteksta izlaganja svojih glavnih tema. Radovi
fra Mije



Milana Preloga,
3
Hamdije Kreev-
Adema i Avde

sadre podatke i o
tom ratovanju. Vie podataka nalazi se u Ljetopisu fra Nikole Lavanina,
7
kao i u Istoriji Bosne (Tarihi diyari Bosna) Salih Sidki
(Muvekit).
8
Za razliku od jugoslovenskih koji, o tursko-persij-
skom ratu 1727. godine, spominju i Bosanaca u tome ratu,
Fra Mijo Vjencislav Djelovanje Franjevaca u Bosni i Hercegovini za prvih est l'iekova
njihova boravka, provincija (17oo-1835), sv.III, U Zagrebu 1887. (dalje: Djelovanje
Franjevaca).
2 Safvet beg (Mirza Safvet), Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine
(od g. 1463-185o), Sarajevo 19oo. (dalje: Kratka uputa; Znameniti Bo-
mjaci i Hercegovci u Turskoj Sarajevo 1986.); (dalje: S. Znameniti
Bomjaci i Hercegovci).
3 Milan Prelog, Povijest Bosne u doba osmanlijske vlade, I dio (1463-1739), Sarajevo 1912. (da-
lje: M.Prelog, Povijest Bosne).
4 Hamdija Bitka pod Banjom Lukom 4. VIII 1737, Sarajevo 1936. (dalje: H.Kre-
Bitka pod Banjom Lukom); Bosanski paaluk u XVIII Istorija naroda
Jugoslavije od XVI do kraja XVIII veka, knjiga druga, Beograd 196o. (dalje: H.Kre-
Istorija II)
5 Adem "Bosanski namjesnik Hekim-oglu Ali paa "Prilozi za orijentalnu filologiju i
istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom, V, 1954-55, Sarajevo 1955. (dalje: A
"Bosanski namjesnik Hekim oglu Ali paa").
6 Avdo Ajani, prilog lokalne vlasti u naim zemljama za vrijeme Turaka,
drutvo SR Bosne i Hercegovine, Djela, knj. XXII, Odjeljenje istorijsko-filolokih
nauka, knj. 14, Sarajevo 1965. (dalje: Ajani); isti, bune u Bosni u XVII
i XVIII Godinjak Drultva Bosne i Hercegovine, god. XVII, 1966-1967,
Sarajevo 1969. (dalje: bune'1
7 Fra Nikola Lavanin, Ljetopis, Sarajevo 1981. (dalje: N.Lavanin, Ljetopis).
8 Salih Sidki Tarih-i Diyari Bosna, Istorija Bosne od XV do XIX
knj. II (1683-18oo), (1o47-1215 po Hidri), Gazi Husrevbegova biblioteka u Sara-
jevu, (dalje: Muvekit, Istorija Bosne).
336 Enes Pelidija
turski se na to uopte ne Tako u njihovim radovima ne-
ma podataka ni koliko je npr. vojnika iz drugih ejaleta u tom
ratu.
9
Bosanaca ne spominje ni Joseph von Hammer u svojoj Historiji
Turskog (Osmanskog) Carstva,
10
kao ni Ismail Hami u hronologiji
osmanske istorije.
11
u vidu sve naprijed u ovom radu biti
prikazano Bosanaca u spomenutom ratu na osnovu literature i slu-
benih osmanskih izvora.
Poslije mirovnog ugovora u Poarevcu 21. jula 1718. godi-
ne izmedu Porte s jedne, te Austrije i Republike s druge strane, za
stanovnitvo evropskog dijela Osmanskog Carstva nastupio je relativno dugi
period mira. Kod svih sultanovih podanika se poputanje napetosti
koja je u nedavnoj prolosti bila stalno prisutna. To je spokojstvo
dolazilo i iz Carigrada u kome su velikodostojnici, veli-
kim vezirom Damad Ibrahim paom, smatrali da je nastupilo vrijeme kada
treba potisnuti u stranu sve nevolje i predati se svakodnevnim uivanjima.
12
Medutim, sudbina velesila toga vremena, kakvo je bilo Osmansko Carstvo,
nametala je potrebu stalnih ratovanja sa nekom od susjednih zemalja. Zbog
toga su namjere velikog vezira da ivi u miru i uiva u ovozemaljskim blago-
detima bile samo elje, dok mu je realna stvarnost nametala stalne brige.
U to vrijeme, Rusija, koja je porazom na rijeci Prut zaus-
tavljena u svojim pohodima prema evropskim dijelovima Osman-
skog Carstva, kao i u Crnog mora, okrenula se prema
Kaspijskog jezera. Ne na podrku i zatitu od Persi je, ug-
roene dravice na tim obratile su se za Porti. Zbog toga,
dvadesetih godina XVIII izmedu Porte i Rusije izbijaju za-
tegnutosti, koje su nagovjetavale skoro ratno stanje. se
interesima, obje imperije se, medutim, uskoro sporazumijevaju o
podjeli spornih teritorija. Rusija je dobila pravo na zakavkaske zemlje uz
Kaspijsko jezero sa Bakuom, a Osmansko Carstvo zadralo je teritorije za-
padno od jezera.
13
Ta relativno brza i laka pogodba izmedu Carigrada i Pet-
rograda bila je u dobroj mjeri uslovljena i unutranjim trzavicama koje su
potresale persijsku dravu, koja je i sama imala velikog interesa za te oblasti.
Tih godina je na per&ijski prijesto nasilnim putem doao Eref ah Af-
gani. On je za kratko vrijeme prekinuo viestoljetnu vladavinu ahova iz di-
9 Prof. Ismail Hakki Osman/i tarihi, IV. Cilt, l. Bolum, 3 Baski, Ankara 1982.
(dalje: I.H. Osman/i tarihi); Yilmaz 6ztuna, Osman/i devleti tarihi, birinci cild,
Istanbul 1986. (dalje: Y. 6ztuna, Osman/i devleti); Mustafa Nuri Netayic iii - vukuat
kurumlari ve orgiitleriyle Osman/i tarihi, cild III-IV, za tampu pripremio prof. Dr. <;a-
gatay, Ankara 1987. (dalje: M.Nuri Netayic).
lo Joseph von Hammer, Historija Turskog (Osmanskog) Carstva, knj. 3, Zagreb 1979, preveo
Nerkez (dalje: J.v.Hammer, Historija).
ll Ismail Hami Izahli osman/i tarihi kronolojisi, 4, Istanbul 1972. (dalje: I.Dani-
!zahti)
12 Radovan Srbi u Turskom Carstvu 1718-1737., Istorija srpskog naroda, Srbi u
XVIII veku, knjiga, prvi tom, Beograd 1986. (dalje: Srbi u Turskom
Carstvu), 91.
13 Vasilj pitanje, drugo izdanje, Sarajevo 1965, 81; I.Danillmend, !zahti, 15.
O Bosanaca u tursko-persijskom ratu 1727. godine 337
nastije Safavida.
14
Poto je svoju vlast, sa vojskom je zauzeo dotada-
nje osmanske pokrajine Sultaniju, Zindar, Tarem i Ebher.
15
Ne zadovoljava-
se postignutim, Eref ah je od sultana zatraio i druge sporne teritorije
koje su po njemu jo od ranije trebale pripasti Persiji. Uz to se proglasio i
drugim halifom, titulom koju su do tada poslije osvajanja Egipta imali samo
osmanski sultani.
16
Tako krupni problemi jedino su se mogli rijeiti na boj-
nom polju. Zbog toga i dolazi do rata 29. juna 1724. godine poto je osman-
ska vojska pristupila opsjedanju, a zatim i osvajanju Hamadana. Krajem sep-
tembra iste godine osmanski vojnici su zauzeli i Erevan. Osvajanje Erevana
ubrzalo je predaju Osmanlijama jo nekoliko mjesta kao to su Nuha-
vend i Ulukerd. U zadnjim mjesecima 1724. godine namjesnik Vana, serasker
Abdulah paa planirao je osvojiti i Tebriz. Zbog zimskog perioda,
plan je za povoljniji trenutak. Ovaj grad osvojen je tek l. avgusta
1725. godine.
17
U svim tim borbama je i Hekim oglu Ali paa, bu-
bosanski namjesnik. Zbog zasluga koje je stekao u dotadanjim borba-
ma, Porta mu je u oktobru 1725. godine dodijelila zvanje vezira. Kada se u
julu 1726. godine razbolio serasker Abdulah paa, zamijenio ga je Ali paa
kao dotadanji zapovjednik fronta i muhafiz Tebriza. U narednim
mjesecima on je veoma uspjeno ratovao protiv persijske vojske.
mu je bila zapaena pobjeda kod Senavenda.
18
Sa velikim ljudskim gubiCima na obje strane, rat se vodio bespotedno.
Zbog toga je Porta 1727. godine bila prisiljena da popuni svoje
redove, ljudstvo iz evropskog dijela Carstva. Iz Cari-
grada je tih dana poslata sandakbezima Hercegovine, Klisa, El-
basana, Valone, Janjine i pismo kojim se mobilizacija
sposobnih boraca iz spomenutih sandaka za rat protiv Persije.
19

da mobiliSe 4000 vojnika iz i klikog sandaka dobio je i bo-
sanski valija Abdulah paa.
20
Pored vojnika - nefera, bio je duan da
mobiliSe i najsposobnije oficire koje na persijsko-tursko ratite dovesti
i kliSki sandakbezi Ahmed-paa i sin mu Rustem-beg Rustem-
Oni su bili duni da se kod Hamadana i lsfahana stave pod neposred-
nu komandu bagdadskog valije seraskera Ahmed-pae.
21
14 Jedna od najpoznatijih dinastija vladari su upravljali Perzijom od 15o2-1736. godine, vidi:
Filip Hiti, Istorija Arapa, Sarajevo 1988, 632.
15 Muvekit, Istorija Bosne, 126.
16 ''Bosanski namjesnik Hekim oglu Ali paa" , 139.
17 J.v.Hammer, Historija, 129, 13o
18 "Bosanski namjesnik Hekim oglu Ali paa", 139
19 Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Miihimme defteri, fotokopije i regesta
iz BQfbakanlik arfivi, Istanbul (dalje: ANU BiH, BBAI, M.d., f.r.) 53, inv. br. 139NI 54 114,
dokument se nalazi u defteru pisanom krajem redepa 1139. (22.II-4.III 1727).
2o Muvekit i navode da je u to vrijeme bosanski namjesnik bio Topal Osman paa,
to se sa koritenim dokumentima u ovom radu ne slae. svjedok toga vremena,
Nikola Lavanin navodi kao i dokumenti da je bosanski valija u vrijeme mobilizacije vojnika
i oficira u osmansku vojsku sa teritorije Bosanskog ejaleta bio Abdulah Muhsin zade. On je
na tom poloaju bio i prije i poslije navedene godine (172o, 1732, 174o, 1747.).
21 ANU BiH, BBAI, M.d. 53, inv. br. 139NI 54 lo9/2, dokument se nalazi u defteru pisanom
koncem dumada'l - ula 1139. (14 - 24. I 1727.) f.r.
338 Enes Pelidija
Tako je poslije nepunih deset godina relativnog mira, u Bosanskom
ejaletu ponovo dolo do vojne mobilizacije.
22
U februaru 1727. godine bosan-
skom valiji je sa Porte stiglo novo Ovog puta, pored pourivanja
izvrenja ranije. dobivenog zadatka, daje mu se i puna sloboda u pogledu na-
mobilisanja 4.ooo vojnika i odabira najsposobnijih oficira. Posebno se
naglaava da svi kojf budu popisani za rat: "treba da su probrani strijelci s
pukom, da su hrabri i jaki, te da se mobiliu izmedu najboljih junaka Bos-
ne." U istoj zapovijedi se naglaava da je po Portinom izaslaniku iz glavne
carske blagajne poslata i 2oo.66o,5 groa. Navedeni iznos, po milje-
nju ljudi iz Carigrada, bio je dovoljan ne samo za plate, nego i za ishranu,
oruje, opremu i ostalo to je potrebno za prikupljene
nesporazume oko plata, Porta naglaava da se svakom vojniku koji je do ta-
da imao godinju platu u visini 12 groa, redovna nadoknada za jo
tri groa, te da se na ime bakia da jo po deset groa. Zbog ratnog stanja
i odlaska na front predloeno je da im se unaprijed da po 3o groa. Pored
novca, je da o dravnom troku dobiju po jedan i manji a-
tor, kao i potrebno posude i hranu. Kada se izvre sva valija je
bio duan da obavijesti vladu u Carigradu kojim putem i preko kojih skela
se kretati mobilisana vojska iz Bosanskog ejalata. Ovo obavjetenje bilo
je potrebno kako bi Porta na vrijeme obezbijedila 2oo tovarnih konja za pre-
voz opreme. Na kraju zapovijedi se da na cijelom putu kroz sva
naseljena mjesta vojnici i oficiri ni od koga ne smiju nita be;platno uzeti,
niti ni jednom sultanovom podaniku nanijeti tetu i nepravdu.
1727. godine iz Carigrada su za sandakbega
Ahmed-pau i Portinog izaslanika (mubaira) kapidibau Hasana stigla nova
uputstva. U njima je ponovljena ranija obavijest i dopunjena novom nared-
bom da se oficiri i vojnici iz Bosanskog ejaleta stave pod neposrednu ko-
mandu bagdadskog valije seraskera Ahmed pae na frontu oko Hamadana i
lsfahana. Pored sakupljenih 4.ooo vojnika, Ahmed-paa i Rustem-beg Rus-
bili su duni da povedu i cjelokupnu oruanu pratnju. Prema novim
instrukcijama, mobilisana vojska iz Bosanskog ejaleta trebala je da kopnenim
putem ide do Galipolja, a odatle do solunske luke. Tu ih
ratne galije koje primaju po 675 ljudi, kao i lade u kojima moe
biti smjeteno i do 1.2oo vojnika. Svu brigu oko brodova i prevoza, kako se
navodi, po jedan carski kapidibaa i pomorski kapetan. Iz Soluna,
zajedno sa prispjelom vojskom iz drugih sandaka evropskog dijela Carstva,
brodovi dovesti vojsku do luke lskenderun. Oruana sila iz Bosanskog eja-
leta je bila duna, po iskrcavanju, zajedno sa carskim kapidibaom, izaslani-
kom Hasanom i sandakbezima Ahmed-paom i Rustem-begom da se pridru-
i glavnini osmanske vojske i stavi pod neposrednu komandu seraskera Ah-
med-pae. bili su duni da bespogovorno izvravaju sva seraskerova
naredenja.
24
22 Kratka uputa, 93; Istorija II, 1238.
23 ANU BiH, BBAI, Maliye defteri l, inv. br. 114, 2953/55-2 19. dumada'l - ula 1139. (12. Il
1727.) f.r.
24 Isto, M.d. 53, inv. br. 139NI 54 114, redepa 1139. (22.II - 4.lll 1727.) f.r.
O Bosanaca u tursko-persijskom ratu 1727. godine 339
Desetak dana kasnije, sandakbegu je stiglo novo na-
U njemu se jo jednom zapovijeda da sa sobom povede cjelokupnu
oruanu pratnju. Zatim se ponavlja pravac kojim vojska iz Bosanskog eja-
leta do glavnog zbornog mjesta kod Hamadana i Isfahana. Kao rok za
izvravanje svih dobivenih daje se kraj maja ewala).
Fermane sadrine tih dana dobili su i sandakbezi Valone, Dukadina,
Janjine i drugih sandaka.
25
po dobivenim uputstvima, Ahmed-paa i sin mu Rustem-
beg su 8. marta pristupili mobilizaciji vojske.
26
Odabir najboljih oficira i
za novac prikupljanje najsposobnijih vojnika tekao je bez Svi mo-
bilisani i za rat uzeti vojnici i oficiri su dolazili na polje kao zbor-
no mjesto. Nepun mjesec dana kasnije, kako u svom Ljetopisu navodi fra
Nikola Lavanin, uspjeno je zavrena mobilizacija. 2. aprila
1727. godine sa polja sva oruana sila, oficirima i
spomenutim sandakbezima, pola je na front.
27
I dok je vie autora u svojim radovima spominjalo da je iz Bosanskog
ejaleta ovom prilikom prema Persiji polo 4.ooo ljudi, dotle je Safvet-beg
se na jedan mahzar naveo da je u tom pohodu
vala i 5.ooo spahija.
28
Medutim, dokumenta iz toga vremena govore da je u
rat zaista polo 4.ooo vojnika, ne nie i vie oficire, kao i cjelo-
kupnu oruanu pratnju dvojice sandakbegova. sve to u vidu, smat-
ram da je najblii rodatak o u tursko-persijskom ratu 5.2oo ljudi iz
Bosanskog ejaleta.
2
Za razliku od mobilisanja i prikupljanja na zborno mjes-
to, koje je prolo bez ikakvog incidenta, polazak vojske obiljeen je pobu-
nom. Mnogi vojnici zatraili su nadoknade od dobivenih 3o
groa koliko su primili na ime plate (15) i bakia (15). Svoj
zahtjev su temeljili na vijestima da su vojnici u drugim sandacima van teri-
torije Bosanskog ejaleta za ovaj pohod dobili daleko viu nadokna-
du. Koliko su bili spremni na sve samo da dobiju vie novca, pokazuje i slje-
primjer. Ne njihove zahtjeve o nadoknadi,
neferi su poli prema atoru bosanskog valije Abdulah-pae s nam-
jerom da od njega neposredno dobiju odgovor. Ne zatekavi ga,
vojna masa sabljama i noevima raskomadala je ator.
30
O tome je bila oba-
vijetena i Porta koja alje zapovijed Ahmed-pai, kao najodgovornijoj osobi,
da to prije, ne sredstva, ugui pobunu. Vlada iz Carigrada
se plaila da i u drugim sandacima ne do incidenata, to bi po-
remetilo dotadanje vojne planove. je sandakbegu
zapovijedeno da to prije sa mobilisanom vojskom pode na glavno zborno
25 Isto, M.d. 53, inv. br. l39NI, sredinom redepa 1139. (4-14. III 1727.)f.r.
26 N.Lavanin, Ljetopis, 171; Djelovanje Franjevaca, 43.
27 N.Lavanin, Ljetopis, 171; Djelovanje Franjevaca, 43; Muvekit, Istorija Bosne, 126;
Kratka uputa, 93; M.Prelog, Povijest Bosne, 122.
28 Kratka uputa, 93.
29 Istorija JJ , 1238; Ajani, 182.
3o N.Lavanin, Ljetopis, 171; Djelovanje Franjevaca, 43.
340 Enes Pelidija
mjesto.
31
Ako se i prihvati 2. april kao datum kada je bosanska vojska krenu-
la iz polja, kako to navodi Lavanin i drugi autori, je
da se veoma sporo kretala i da je tek juna napustila teritoriju eja-
leta. se polako kroz mnoga naseljena mjesta, i pored Portine
zapovijedi da ne nikakve nezakonitosti, oficiri i neferi se nisu pridravali
toga je to raja kojoj teak
zulum

Izgleda da su nedisciplina i nepridravanje zadatih rokova
za odlazak na glavno tursko-persijsko ratite bili prisutni i u drugim sanda-
cima iz kojih su vojnici bili da idu u rat. Iz Carigrada je sandak-
begu Ahmed-pai stiglo novo da pouri sa dolaskom
u solunsku luku, odakle brodovima biti u Iskenderun.
3
U to je
vrijeme valiJa Soluna bio Redep-paa, potomak ugledne begovske porodice
iz Ljubinja.
5
Kada je bosanska vojska stigla u Solun, su je priprem-
ljene lade i brodovi. Bez ikakvih u roku,
je do Iskenderuna. Odatle su nastavile put prema Hamadanu i Isfahanu,
gdje se nalazio serasker cijelog vojnog poduhvata, bagdadski valija Ahmed-
paa.35 O dolasku vojske iz Bosanskog ejaleta bio je odmah obavijeten glav-
Uz prikupljenih 50 000 vojnika, dolazak bosanskih
predstavljao je Bosanska vojska je odmah u
osamdeset bajraka. to se nadoknade, kao i ivenih namirnica,
je da su sva potrebna primanja dobili kod od bosanskog valije
Abdulah-pae.
36

U narednim danima i sedmicama vodene su neprekidne borbe du
tavog fronta. Jedan od pobjeda koju je osmanska vojska izvojeva-
la nad Persijancima bila je bitka kod Isfahana, vodena 19. avgusta 1727. godi-
ne.
37
U svim tim borbama su vojnici pod komandom svojih zapo-
vjednika iz Bosanskog ejaleta. Njihova hrabrost, pronicljivost u donoenju
vojnih odluka u toku samih borbi, kao i disciplina, pribavili su im zaslueno
priznanje kod svih prisutnih. Vidjevi da se ne moe uspjeno suprotstaviti
bolje organizovanijoj osmanskoj vojsci, persijski ah Eref Afgani bio je pri-
siljen da sultanu Ahmedu III (17o3-l73o) ponudi mirovne pregovore. Kao to
je u prilikama bilo pregovori strana su vodeni
dugo, sa eljom da svaka strana za sebe dobije maksimum koristi. Poto su
Persijanci bili u nepovoljnijoj situaciji, morali su pristati na gubitak velikih
teritorija koje su do izbijanja rata bile u njihovom posjedu. Utvrdivi sve
ke dogovora, kod Hamadana je 3. oktobra 1727. godine potpisan mirovni
31 ANU BiH, BBAI, M.d. 53, inv. br. 139NI, 54 11611, sredinom ramazana 1139. (2-12.IV 1727.)
f.r.
32 M. Djelovanje Franjevaca, 43.
33 ANU BiH, BBAI, M.d. 53, inv. br. 139Nl 54 117, sredinom ewala 1139. (l- lo. Vl 1727.) f.r.
34 S. Znameniti Hrvati, BoJnjaci i Hercegovci, 414.
35 ANU BiH, BBAI, M.d. 53, inv. br. 139Nl 54 117, sredinom ewala 1139 (1-lo.VI 1727.) f.r.
36 BBAI, Gevet tasnifi askeri 11/2 - d, inv. br. 31468, 19. ewal 1139. (lo. VI 1727.); Muvekit,
Istorija Bosne, 126.
37 M.Nuri Netayic, 37.
O Bosanaca u tursko-persijskom ratu 1727. godine 341
ugovor.
38
Istina, turski Yilmaz Oztuna potpisivanje tog ugovora fik-
sira na 4. oktobar iste godine.
39
Tim ugovorom, pored pod sultanovu
vlast ranije otetih provincija Sultanije, Zindara, Tarema i Ebhera, pripojene
su i novoosvojene teritorije i gradovi: Kermanah, Hamedan, pokrajina Sina,
Erdelan, Nehavend, Luristan, Merend, Mekri, Meraga, Selmas, Serkan, Hoj,
centralni dio AzerbSidana, Tebriz, Gende, Karabag, Revan, Ordubad, Nah-
divan, Tiflis, Kiri, Sirvan i drugi manji gradovi.4o
Na potpisivanje mirovnog ugovora dosta je uticao i veliki vezir Damad
Ibrahim-paa. Dok su se jo vodile borbe, preko svojih diplomata je sve
da se sklopi mirovni ugovor. Mir je bio njegova glavna preokupacija tokom
cijelog dvanaestogodinjeg vezirovanja. Mirovnim ugovorom sa Persijom iz
1727. godine, Osmansko Carstvo je nadoknadilo teritorijalne gu-
bitke iz rata. Teritorije koje je dobilo u ovom ratu, Carstvo je jedino
imalo jo u vrijeme svoga uspona u vrijeme Sulejmana
nog.4'
Rat koji je Osmanska Imperija vodila protiv Persije je velikim
ljudskim rtvama. To se vidi i iz primjera da se 7. aprila 1728. godine iz rata
u Bosnu vratilo svega Soo vojnika i oficira.
42
Zbog zasluga na boj-
nom polju, mnogi vojnici i oficiri su bili i dobili vojna zvanja.
Medu njima bili su Ahmed-paa i Rustem-beg Odlukom Porte
1728. godine
43
Ahmed-paa je imenovan vezirom i namjesnikom
Bosanskog ejaleta, a sin mu Rustem-beg doao je na mjesto i postao
sandakbeg.
44
Iz porodice je tih mjeseci bio na-
jo jedan Rustem-paa, sin Ali-pae Skopljaka je zbog vojnih
zasluga od vlade iz Carigrada bio imenovan beglerbegom Erdebila.
45
Za Bosanaca u tursko-persijskom ratu bilo je
od velike vanosti. Na samom frontu mnogi oficiri i vojnici stekli su drago-
cjeno iskustvo koje kasnije primijeniti u austrijsko-turskom ratu 1737-1739.
godine.
46
Isto tako, ovom ratu, bosanski valija Hekim og-
lu Ali-paa, koji je i sam bio jedan od komandanata u ratu protiv Persije,
imao je priliku da neposredno vidi hrabrost, ratnu i snalaljivost
oficira i vojnika iz Bosanskog ejaleta. To saznanje mu je bilo od neprocje-
njive koristi 1737. godine kada kao bosanski valija donosi vane odluke u od-
38 A. "Bosanski namjesnik Hekim oglu Ali paa", 139; H. Istorija II,
1238; !.H. Osman/i tarihi, 186.
39 Y.Oztuna, Osman/i dev/et/i, 436. da se radi i o tamparskoj greci.
4o I.H. Osman/i tarihi, 186; Muvekit, Istorija Bosne, 126.
41 J.v.Hammer, Historija, 131.
42 N.Lavanin, Ljetopis, 171; Kratka uputa, Il, 1238; A. Su-
Ajani, 182.
43 dumada'l ahir 114o. H= 14.1-II.Il 1728.
44 Muvekit, Istorija Bosne, 127; Kratka uputa, 93; isti, Znameniti Hrvati, Bonjaci i
Hercegovci, 336, 417.
45 Znameniti Hrvati, Bonjaci i Hercegovci, 417.
46 Bitka pod Banjom Lukom; "Bosanski namjesnik Bekim oglu
Ali paa"; Muvekit, Istorija Bo.me; Kratka uputa.
342 Enes Pelidija
brani ove najisturenije provincije evropskog dijela Carstva. Mnogi njegovi ri-
i na prvi pogled potezi pokazali su se kasnije vrlo promi-
ljenim, jer su se zasnivali na njegovom miljenju kojeg je deset godina ranije
stekao o Bosancima jo kod Hamadana i lsfahana. sve to u vidu, mo-
gu se razumjeti do sada nedovoljno razjanjena pitanja u vezi uspjenog vo-
denja rata na teritoriji Bosanskog ejaleta od 1737. do 1739. godine.
O BOSANACA U TURSKO-PERSUSKOM RATU 1727. GODINE
Rezime
Sve do sada pojedini periodi prolosti Bosne i Hercegovine nisu u do-
voljnoj mjeri se to odnosi na vrijeme osmanske uprave, kao
to je npr. period izmedu l718. i 1736. godine. U tom vremenu je bilo vie
interesantnih koji su imali dalekosene posljedice. Medu takvim
zbivanjima je i Bosanaca u tursko-persijskom ratu 1727. godine.
Poslije mirovnog ugovora u Poarevcu 21. jula l718. godi-
ne izmedu Porte s jedne, te Austrije i Republike s druge strane, za
stanovnitvo evropskog dijela Osmanskog Carstva nastupio je relativno dugi
period mira. Medutim, sudbina velesila toga vremena, kako je bilo Osman-
sko Carstvo, nametala je potrebu stalnih ratovanja sa nekim od susjednih ze-
malja. Splet unutranjih i okolnosti doveo je 29. juna 1724.
godine do izbijanja tursko-persijskog rata. U narednom periodu je osmanska
vojska na bojnom polju imala vie uspjeha. No, usred i nemilosrdnih
borbi izginuo je znatan broj ljudi na obje strane. Zbog toga je
1727. godine iz Carigrada u Bosanski ejalet stiglo da se za novac
prikupi 4.ooo nefera kojima komandovati najsposobniji oficiri ove provin-
cije. Dobiveno je i pored manjih nesuglasica na vrijeme izvreno.
Na glavno tursko-persijsko ratite kod Hamadana i Isfahana dolo je 5.2oo
vojnika iz Bosanskog ejaleta kojima su zapovjedali i kliki san-
dakbezi Ahmed paa i sin mu Rustem beg
U narednim mjesecima ovi vojnici i njihovi oficiri pokazali su zadiv-
hrabrost i umjenost ratovanja. To ih je kotalo velikih gubitaka u
ljudstvu. Povratak u Bosnu u aprilu 1728. godine je tek svaki deseti.
Ukupno su imali oko 4.7oo ljudskih rtava. Zbog vojnih zasluga
Ahmed paa imenovan je od strane Porte vezirom i namjesni-
kom Bosanskog ejaleta, a sin mu Rustem beg, sandakbegom.
Bosanaca u tursko-persijskom ratu imalo je dalekosene pos-
ljedice u je to dolo do izraaja u austrijsko-
turskom ratu 1736-1739. godine. U tome ratu, koji se na tlu Bosne i Herce-
govine vodio od 1737. do 1739. godine, uspjeno je njene granice branio ta-
danji namjesnik vezir Hekim oglu Ali paa. Ovaj cijenjeni je i
sam bio jedan od poznatijih i uspjenijih osmanskih komandanata kod Ha-
madana i Isfahana gdje je i upoznao sposobnost i hrabrost Bosa-
O Bosanaca u tursko-persijskom ratu 1727. godine 343
Zato je u ratu za odbranu Bosanskog ejaleta i rnogao donositi
poteze koji su na prvi pogled izgledali i kasniji
su pokazali da su se vezirove odluke zasnivale na vrlo prorniljenirn osnova-
rna koje je Hekirn oglu Ali paa stekao o ljudima Bosne i Hercegovine jo
u tursko-persijskorn ratu 1727. godine.
PARTICIPATION OF BOSNIAN PEOPLE IN TURKISH-PERSIAN WAR, 1727
Summary
Some periods from the past of Bosnia and Herzegovina have not been
studied precisely enough up to now. lt relates especially to the period of Ot-
toman rule, as for example period between 1718 and 1736. This period is
known for more interesting events with far-reaching consequences. Among
these events is the participation of Bosnian people in Turkish-Persian War
in the year 1727.
After the conclusion of the Peace Treaty in Poarevac on the 21t of
July 1718, between Turkish Porte from one side and Austria and Venetia
from the other side, it began relatively long period of peace for the people
in the European part of the Ottoman Empire. However, the destiny of the
major powers of that period, as it was Ottoman Empire, forced them on per-
manent wars with some of the neighboring countries. Turkish-Persian War
broke out in June 29th, 1724 as a consequence of the complicated interior and
foreign-relations circumstances. In the following period Ottoman army had
more success at the battlefield. But because of the frequent and rnerciless
fights both sides suffered a great losses. Therefore, at the beginning of the
1727 the order was sent from Istanbul to the Eyalet of Bosnia that, for the
money, 4ooo nefers (soldiers) ought to be rnobilized under the command of
the most prominent officers of that province. The order was carried out on
time inspite of some smaller rnisunderstandings. At the main Turkish-Per-
sian battlefield near Isfahan and Harnadan arrived 5.2oo soldiers from the
Eyalet of Bosnia, under the command of the Sanjakbeys of Herzegovina and
Klis: Ahmed Pasha and his son Rustem Bey
During the following months these soldiers and their officers demon-
strated the arnazing courage and skill in fight. But it cost them a great losses.
Only each the tenth of them Iived to see their return to Bosnia, in April
1728. In whole, they had 4.7oo of the dead. On the account of the military
merits Ahmed Pasha was appointed by the Porte the Vizier and
Regent of Bosnian Eyalet and his son Rustem was appointed the Sanjakbey
of Herzegovina.
The participation of Bosnian poeple in Turkish-Persian War had the
far-reaching consequences on the furter events. It especially was expressed in
Austrian-Turkish War, from 1736-1739. During that war, which lasted in Bos-
nia from 1737 to 1739, Bosnian borders were successfully defended by Regent
344 Enes Pelidija
Vizier Hekim oglu Ali Pasha. This respected military leader had been one of
the well known and successful Ottoman commanders in the battles near Is-
fahan and Hamadan where he had become acquainted with the military capa-
bility and the courage of the Bosnian soldiers. That is the reson why, during
the War for the defense of Bosnian borders, he dared to make such risky
moves which at the first sight seemed to be illogical. However, later events
prooved that Vizier's decisions had been based on the very thought-out re-
ason, the impression that Hekim-oglu Ali Pasha had got about the people
from Bosnia and Herzegovina during Turkish-Persian War, in 1727.
IBRAHIM
(Sarajevo)
ODJECI KANDIJSKOG I MOREJSKOG RATA U BOSNI
POSMATRANI KROZ AKTIVNOST BOSANSKE FEUDALNE
PORODICE IZ
sporovi oko hrvatsko-ugarskog prijestolja doveli
su 1409. godine do toga da je Ladislav Napuljski prodao sva svo-
ja kraljevska prava na Dalmaciju. su se time na primorskom
pojasu i svim otocima od Podgorskog kanala do Boke Kotorske.
kroz nekoliko decenija su bili prisiljeni da okupirano ogor-
brane od turskih nadiranja. Zbog toga su se granice i turskih
posjeda na jadranskom primorju stalno mijenjale, jer su turski prodori dopi-
rali do zidina Zadra. Ti sukobi negativno su se odraavali na stanovnitvo
kroz mnogobrojne oblike kao to su: ruenje, paljenja,
roblja, pogibije, seobe, To je ostavilo u Dalmaciji pravu pusto.
Takvo stanje trajalo je skoro do kraja XVII

To je vidljivo i na primjeru feudalne porodice je jedan
Jusuf-beg u sreditu ovog rada. porodice Filipo-
Mehmed-beg, bio je nastanjen u od 1574. godine. Turci su Gla-
osvojili najkasnije 1503. godine/ o je tada postojao ugovor iz-
medu Turske i U ga rs ke. Poznato je da je Mehmed-beg ratovao u
XVI pod komandom poznatog Ferhad-pae ne samo u
Dalmaciji i u Lici i Krbavi. Njegovo u turskim pohodima trajalo
je od, najranije, 1575. do 6. oktobra 1584. godine, kada je poginuo.
Mehmed-beg je imao dva sina, Dervia, 1575. i 1580,
i Redepa, koji je bio Oba ova ratovali su u XVII
Dervi-bega nalazimo kao na granici sa austrijskom carevinom. Ka-
da je tamo doao kao ratnik pod imenom Dervi-aga nemam za
sada vjerodostojnih podataka, ali ga nalazimo u jo 1641. godine, o
pie Vuk Krsto Frankopan Naime, Vuk alje iz Karlovca aus-
trijskom nadvojvodi u Grac izvjetaj 20.XI 1641. godine sa popisom turskih
na granici. U tome izvjetaju navodi da su u Dervi-aga Fi-
i Ahmet-aga
Prilikom posjete imao sam priliku vidjeti ostatke
kule, koja se spominje u zapisniku o turske i austrijske
l Enciklopedija Leksikografskog zavoda 2, Zagreb MCMXVII, str. 9.
2 H., Bosanski paaluk, Sarajevo 1959, str. 55 i 251.
Odjeci kandijskog i morejskog rata u Bosni ... 347
Za viegodinjeg mira izmedu Osmanlija i koji je trajao se-
damdesetak godina, razvijala se trgovina na Drnia i ibenika. Na-
ime, turski podanici iz Drnia i Zagore dogonili su na konjima i magarcima
u ibenik svoje proizvode: ito, meso, vunu, sir, sukno i drugo, a u ibeniku
kupovali primorske proizvode: vino, ulje, lonce i osobito sol.
Prema (kojeg navode i G.Novak)
Giana Batiste Giostianiana iz 1553. godine, znalo je u ibenik odjednom do-
i po 600 Zagoraca s turskog teritorija radi nabavke soli.
5
Naime, izmedu
Venecije i Turske bio je sklopljen sporazum. Turski su podanici
bili duni dolaziti na ibensku pijacu sa svojim proizvodima, a Venecija je
bila duna da im obezbijedi sol. Gotovo sto godina (do 1645) postojao je
takav odnos izmedu ibenika i drnike krajine. Taj je odnos po-
kvario kandijski rat, 1645-1669. godine.
Izgleda da su Turci od ranije eljeli Kandiju (Kretu) i su po-
godan trenutak. Tim osvajanjem eljeli su da osiguraju plovidbu u
Mediteranu. Naime, za sigurnu plovidbu na navedenom dijelu Mediterana
smetali su im malteki vitezovi jer su turske lade koje su plovile na
Kandiju (Kretu). Turci su odmah ocijenili da su pomogli maltekim
vitezovima. Da li je ta procjena bila ili nije, to ne spada u ovaj rad.
Vano je da se kandijski rat proirio od Kandije (Krete) na sve zemlje gdje
su Turci s Ovdje me zanima da se je taj rat
proirio i po cijeloj Dalmaciji, dakle, na zemlju koja se sa Bosnom
i Hercegovinom i Likom, gdje su u turskoj vlasti i gdje
su imali i posjede.
U tome ratu, poglavito u Dalmaciji, dio vojske na
strani bili su Hrvati-starosjedioci i kolonizirani pravoslavci, mada su jedni i
drugi prethodno trpjeli velike tete, kako ljudske tako i ekonomske od samih
kada su se borili sa Turcima. Na drugoj strani, glavni dio
turske vojske bili su Bosanci-muslimani. Dakle, istokrvna ratuju i kr-
vave za tude interese: i turske.
Na sastanku sa gvardijanom fra Mijom i defini-
torom fra Nikolom kod ibenskog biskupa, upnici sa-
glasili su se da dignu svoje upljane na oruje i tako pomognu voj-
sci.
Gvardijan je upnicima da je generalni pro-
vidur, general Foscolo, da ustanike primiti na teritorij,
obezbijediti im hranu i skloniti na sigurno mjesto njihove porodice i blago.
Poslije toga je 17. decembra 1647. godine sklopljen u ibeniku privre-
meni ugovor izmedu predstavnika stanovnitva drnike krajine i
vlasti, u kojem je izmedu ostalog i
l. Kad vojska krene prema Drniu, stanovnici Petrovog Polja
i ostalih sela, koja ele pod vlast, taoce. via-
5 S. ibenik kroz ibenik, 1974, str. 69-70; Novak Grga, uputstva
i izvjetaji<<, Monumenta spectanta historiam Slavontm Meridionalium, Zagreb, 1964. str. 192-
193.
348 Ibrahim
sti im osigurati ivot i imovinu. Ako to ne ih neprijate-
ljima i prema njima postupati kao sa neprijateljima.
2. Seljaci koji bi htjeli postati podanici, ugledaju mle-
vojsku, neka se njoj odmah pridrue i izvre protiv Turaka to bude
traila vlast Republike. Prije toga, seljaci treba da srue svoje
i sklone se u mjesta koja im se odrediti.
Ako stanovnitvo odnosnih sela eli da na teritorij skloni e-
ne, starce, djecu i imovinu, to im se na susjednim otocima ili
drugdje.
Ugovor su potpisali G.F. Zorzi, knez i kapetan ibenika, u ime Vene-
cije, a u ime stanovnitva drnike krajine fra imun upnik Petro-
vog Polja, fra Pavao vikar samostana, knez Jakov Mi-
u ime 13 knezova Petrova Polja, te Lovre i Ivan iz sela


Kao to smo vidjeli, Foscolo je i seoskih glavara
organizirao narodni ustanak u Zagori na prostoru rijeke Cetine, Kr-
ke i Zrmanje, te u Lici.
Godine 1647. su otpremili vojsku prema Splitu i zauzeli u So-
linu i u splitskom polju Kamen.
Nakon Gradine i Kamena, Foscolo je otiao u Omi gdje se
sastao sa knezom Jurjem te s njim i sa
vlade (Poljice su bila jedina slobodna republika u okviru Osmanske Care-
vine) sklopio ugovor 28. maja 1647. su "da se" zdrui-
ti svi pod barjak istog gospodina generala, navlastito zauzeti kliko od svih
nas mnogo i uzdisano". Pri tome, su se dogovorili
sa odnosno osigurali, da njihovi poglavari primaju kako su
primali i za turske vlasti, a su se i kod Turaka.
To se vidi iz pisma sultanovog defterdara (ministra financija) poslatog
knezu Poljica Jurju Pismo "Mi primismo Vae pis-
mo u kojem piete da sumnjate o jednom nasrtaju u Vau krajinu. Nemojte
podupirati sami taj nasrtaj, niti kakvu glupost". Zatim defterdar javlja
da se turska vojska, pa nastavlja: "Skoro imati priliku da vidite
dobrih stvari. Zadrite to u pameti".
7
Time je odata turska tajna-namjera.
Turci su nakon objave kandijskog rata sa svojim upa-
dima u nezauzete krajeve Dalmacije, pa i u blizinu dalmatinskih gradova.
Napadali su i naselja. Ti su se brzo pre-
tvarati u otvoreni rat. Razumljivo je da ni Venecijanci nisu skrtenih
ruku su, kao to smo vidjeli, privukli stanovnitvo ne samo pod svoju
kontrolu i u aktivno u ratu.
U to vrijeme Mustafa-paa Tekelija nalazio se sa vojskom u blizini Dr-
nia. On se sa tog prostora povukao na istok te se stacionirao u blizini rijeke
Cetine.
6 Lovro, >>Veza primorske Dalmacije kroz Kliki prolaz od predhistorije do pada Vene-
cije.<< JAZU, Starine 51. Kandijski rat.
7 Lovro, Isto, str. 375.
Odjeci kandijskog i morejskog rata u Bosni ... 349
Turski podanici u Drniu brzo su primijetili komeanje i oci-
jenili da im prijeti opasnost od Venecijanaca. Zato su poduzimali neophodne
mjere.
Jedan serdar iz Tekelijine grupacije, koji se nalazio u Drniu, brzo je
otiao do pae Tekelije na Cetinu i obavijestio ga o vojnim pokretima Vene-
cijanaca. Takoder ga je obavijestio o sporazumu stanovnika okolnih sela sa
venecijanskim vlastima u ibeniku.
Tekelija je poslao svoga u Drni da razgovara sa Fra-
nom i lokalnim poglavarom Drnia. je ubjedivao
Tekelijinog da se nita" ne radi sa venecijanske strane. Medutim, sa
druge strane, je odmah molio providura ibenika Giorgia Zorzia,
da hitno pode sa vojskom prema Drniu, a on, da je spreman sa
svojim (mislio je na sve Morlake, katolike i pravoslavce) da po-
mogne pri zauzimanju Drnia, bez obzira to biti uznemiravani od
strane oslabljene turske posade u Drniu. su, zajedno sa Morlacima,
zauzeli Drni i produiti prema Kninu. U Kninu se nalazio Jusuf-beg Fili-
kliki alaj-beg, sa malom posadom. On je napustio Knin bez borbe.
Poslije Knina, su zauzeli i Vrliku. Nakon toga, turska vojska, zajed-
no sa muslimanskim stanovnitvom, povukla se u Klis. Poslije ovoga,
general Foscolo je ocijenio da je realno na osvajanje i a
strategijski Klis.
8
OPSADA KLISA
Foscolo je sredinom marta udario na Klis sa tri strane i ga
potpuno opkolio. Opsada je trajala due jer se turska vojska, evakuisana iz
Drnia, Knina i Vrlike, hrabro borila i pored velikog broja djece, ena i stari-
jeg neborbenog osoblja, kao i zarobljenih koji su sigurno oteavali
borbu i troili vodu, hranu i lijekove. Tokom te borbe u opsjednutoj
su se nadali, i to s pravom, da im u pritekne bosanski paa Tekelija.
Da li je Tekelija bio ili nemaran nije nam poznato, ali se zna da je
ubrzo iza toga bio smijenjen sa dunosti bosanskog pae.
Opsjednuta turska grupacija, iznurena viednevnom i borbom,
u prostoru, svakako je bila malaksala. Radi toga je dolo do raz-
govora o predaji pod odredenim uslovima. u opsjednu-
toj bio je kliki sandak-beg Mehmed-beg On je do-
govorno odredio izaslanike za pregovore. To su bili Ahmed-aga
kao glavni zatim Isaj-beg, Mehmed-aga, zapovjednik te
jedan sandak-begov sluga.
9
Delegacija je izala iz te ju je primio ge-
neralni providur za Dalmaciju i Albaniju, general Foscolo. Nakon prijema
Ahmed-aga je u ime delegacije iznio uslove pod kojim bi mirnim putem pre-
8 Isto, str. 375-376.
9 Isto, str. 376.
350 Ibrahim
dali grad i Poto je iznio da je delegacija poslata od klikog sandak-
bega i vojnih komandanata, koji se nalaze u Klis, naveo je
turske uslove: da se dozvoli svim opsjednutim stanovnicima i njihovim brani-
ocima miran izlazak sa orujem i prtljagom i da budu otpremljeni do turske
granice. Nakon toga je dao i obrazloenje.
komandant je odgovorio delegaciji da se takvim uslovi-
ma i da oni nisu ubjedljivi. Nakon toga Foscolo je da eli da Ahmet-
aga svojoj komandi neprihvatljivost turskih prijedloga, pa moe sa
svojim slugom, a sa njim Gregorio Detrico i markiz Pace kako
bi iznijeli venecijansko miljenje o predaji Klisa, kao i to da se sa turskim
pratiocima (mislio je na taoce koje zahtijeva) dobro postupati. Takoder je
da kod njega ostati ostali dio turske delegacije dok se ne
zavre pregovori.
U toku razgovora u Klis, Gregorio Detrico je iznio
zahtjeve za predaju Klisa, koji su glasili: "Turci trebaju dati taoce:
Mustaj-bega, brata sandak-begovog, Jusuf-bega klikog alaj-bega,
Mustaj-bega lsaj-bega Ahmet-spahiju
Mehmed-harambau Navedeni taoci u Zadru i
kad turske vlasti oslobode koji se nalaze u ropstvu kod turskih vlas-
ti, i to: Gandusi grof Henrico, pukovnik kapetani Ragno i Ber-
nardin te guvernatora Possedarija, koji su bili zarobljeni od
strane klikih boraca, sa jo est drugih, se imena naknadno dostaviti".
Nakon povratka Gregorio Detrica i markiza Pacea izvijestili su vene-
cijansku komandu da sandak-beg ostaje pri tome da iz Klisa sa punim
naoruanjem i da bude do turske granice.
Cijeli taj dan proao je u pregovorima, a da nije postignut sporazum.
Tada su Venecijanci da oni prekidaju pregovore. Nakon
toga, otili su u venecijanski tabor sa Dervi-agam i od-
nijeli posljednji odgovor da predati Klis sa izlaskom pod orujem, ili u
protivnom nastaviti borbu do posljednje kapi krvi.
Venecijanci vrate natrag u Klis Dervi-agu sa zahtjevom da sutra Turci
poalju traene taoce sa odlukom o predaji Klisa.
Scoto, koji je tada zamjenjivao Foscola, zadrao je kod sebe
i ponovo naglasio da se moraju poslati traeni taoci. Turci su
prihvatili uslove. Tako je postignut sporazum o predaji
Klisa. To je bilo 30. marta 1648. godine. Taoci su predati Sad su
uslijedila potresna zbivanja.
10
POKOU NAKON PREDAJE KLISA
U toku borbe oko Klis, medu ostalima, ranjen je bio i Ahmed-
aga Prilikom izlaska iz njega su nosila na
jastucima, a pratila su ga 2 sina i 2 radaka. Pri izlazu je zapazio
neke i stanovnike makarskog Primorja. ih je poznavao
10 Isto, str. 377.
Odjeci kandijskog i morejskog rata u Bosni ... 351
kao turske podanike i u prolazu pozdravio pozdravom uz prim-
jedbu: "Zar ste i vi tu kao izdajice". Ovi su se na to rasrdili. Tu su
i cijelu njegovu nenaoruanu porodicu sabljama isjekli. No nije se na tome
zavrilo. Tu su Morlaci nastavili ubijanje nenaoruanih osoba koje su izlazile
iz predate Ubijeno je preko 300 to mukaraca to ena i djece. Ve-
necijanski vojnici vrebali su osobe koje su izlazile u cilju Tada su
primijetili da je iz jastuka, na kojem je noen ispalo nekoliko ko-
mada srebrena novca. Vojnici su odmah one koji su pored
njih prolazili ne ni od Otimali su stvari iz njedara ena i iz
ruku staraca. Vojnici, u trbuhu jednog starca nekoliko ce-
kina, koje je ovaj nesretnik progutao da bi ih od ili su od
lea do lea i sjekli trbuhe plijen, odnosno novac ili nakit. su i
silovali ubijene ene i derali kou, vrili su sva u povijesti nepoznata
zvjerstva.
O ovome Grga Novak pie: "Prema ugovoru o kapitulaciji
svi su oni, koji su branili Klis i sve stanovnitvo, mogli iz njega ali bez
oruja. Toga su se komandanti i drali, ali ne i vojnici, koji
su, se Turcima, maltretirali one koji su izlazili.
U njih se brzo ugledae i drugi vojnici-pobjednici. Nastade jedan
napadaj, nedostojan vojnika, postupanje prema mukarcima, e-
nama, oduzimanje, ubijanje. Pokolj na bojnom polju nije samo ok-
rutnost i Morlaka, nego je pri tome sudjelovala, zbog pohlepe za
plijenom, cjelokupna teka i laka konjica, i talijanska pjeadija, kao i ona
... i sva se ostala vojska natjecala u i otimanju ne samo stva-
ri nego i ljepih djevojaka i Preko 250 mukaraca i ena je u toj
guvi ubijeno, a potajno je odvedeno u ropstvo oko 200. Bila je to sramota,
koja je poslije pobjede okaljala lice vojsci i na koju su bili
vrlo ozlojedeni".
11
Obzirom da je u Klis bio i Jusuf-alajbeg nije mi poz-
nato da li je jo neko od mukih ili enskih, bio tu i da li je stra-
dao medu onih nekoliko stotina izginulih, jer nisu nikakvi spisi sa
imenima.
Zbog ovog tekog niko nije pozvan na odgovornost. Poslije
toga Foscolo je otiao u i uz asistenciju skadarskog biskupa kleknuo
je ispod osvojenih muslimanskih vjerskih znamenja i sasluao slubu boiju.
BJEKSTVO JUSUF-BEGA
Isti dan dogodio se jo jedan, za sandak-bega vrlo neprijatan
Naime, saglasno sporazumu postignutom na osnovu venecijanskog ultimatu-
ma, traeni taoci predati su venecijanskoj komandi. Komanda ih je otpremila
u Solin. Tamo su galiju radi otpreme u Zadar. Tako su u Solinu i za-
Medutim, Jusuf"beg kliki alaj-beg, nije vjerovao Ve-
ll Grga Novak, ibenik u razdoblju vladavine 1412-1797. god., ibenik, 1976. str. 199.
352 Ibrahim
necijancima, pa je iskoristio i pobjegao zajedno sa svojom pratnjom, ko-
ja ga nije napustila ni nakon naputanja Klis.
Kada je za ovaj bijeg saznao tada bivi sandak-beg, koji je pot-
pisao dokumenat o davanju talaca, bio je postupkom Jusuf-bega
To zaprepatenje i nezadovoljstvo izrazio je u pismu, koje je od-
mah napisao i poslao generalnom providuru Foscolu. Sadraj pisma je slije-
"Najmilostivijem i od gospodina boga predodredenom svakoj naj-
ugledniji gospodine venecijanski generale. Najponiznije potovanje od mene,
Mehmed-bega sandaka od Klisa. Poslije dokazane milosti Vae ekselencije
i poslije nego smo sporazum o predaji Klisa, bili smo izdati od Fili-
koji mora da se za vremena okameni od stida. I ako bude do-
ao moe se lako dogoditi da bude Vaoj ekselenciji, kojoj, ako
Vam se to ja kao talac mjesto njega, kako bi nesretni ljudi
(ostali taoci) otili, davi prethodno garantna pisma i sa obe stra-
ne. Bjegstvo nam je natovarila na leda veliku odgovornost. On za-
uvijek neka ostane Ako smo time preputeni milosti Vae ekse-
lencije onda ona biti hvaljena kao Vaa slava, kako u sadanja vremena
tako i u Vaa volja je bila da odu oni robovi koje vi traite. Sa
mnom je bio sporazum. Ako Vi tu moda neto sumnjate da je on
pobjegao po mojoj saglasnosti, Boe. Ja nisam neprijatelj samom se-
bi. Svi mi imamo svoje sudbine u vlastitim rukama. Stoga je potrebno da
svako od nas vodi o svojim slabostima, na ovom i na onom svijetu.
Ako Vam je po volji ja ostati kao talac. odgovor, a gospodin
bog Vas hvaliti kao i u dobrom zdravlju".
12
Foscolo je primio sandakbegovu izjavu. Tako je bivi kliki sandak-
beg primljen za taoca umjesto pobjeglog Jusuf-alajbega Foscolo
je biveg klikog sandak-bega, Mehmed-bega ukrcao u gali-
ju Giovannija Battiste Batto-a i poslao u Zadar.
Tu su sandakbeg i drugi taoci ostali sve dok od Turaka nisu Foscolu
bili grof Copra i ostali zarobljenici, navedeni u sporazumu.
nije samo koji je prije toga umro u Istam-
bulu.
Ovom prilikom potrebno je napomenuti da se na dunost sandakbega
postavljalo samo odlukom sultana, na prijedlog velikog vezira. Zbog toga os-
taje nejasno kako se Mehmed-beg sam mogao ponuditi za ta-
oca, bez saglasnosti sultana, bez obzira na razlog koji je naveden u pismu?
*
* *
O Jusuf-begu klikom alaj-begu, veoma mnogo se
ne samo u porodici su o njemu, u ono davno vrijeme, pjevane i pjesme.
O Jusuf-alajbegu Luka pie, izmedu ostalog, i
12 Difniko Franjo, >>Pismo Klikog sandak-bega generalnom providu-
ru Lenardu Foscolo-u, u vezi sa bjegstvom taoca Klikog alaj-bega, Jusuf-bega
Povijest Kandijskog rata u Dalmaciji, Split 1986, str. 190-191.
Odjeci kandijskog i morejskog rata u Bosni ... 353
... "Dok su druge polovine esnaestog vijeka u Klikoj kazi bili zijameti
i u drugim nahijama se Livanj-
ski i o kojima je narodna pjesma takoder splela posebni
ciklus ... od kojih se rodi glasoviti Jusuf-beg kliki alaj-beg,
krajinik druge polovine sedamnaestoga vicka". Dalje se navodi" ... Nu od svih
begova sandakata narodna pjesma najvie slavi udbinske Mustajbego-
i

porodice tokom XVII slobodno se moe
da je Jusuf-beg kliki alaj-beg, bio centralna toga sto-
kao ratnik, mada su i ostali bili poznati bilo kao ratnici, bilo
kao zaimi, spahije, pa i starjeine na krajinama, kao ajani. O Jusuf-begu Fili-
klikom alaj-begu, su pisali ljetopisci i kako venecijan-
ski (Brusoni, Difnico Franciska i drugi) tako i (Gapar Lu-
ka fra Andrija Kosor Karlo, Lovre Ivan Sti-
pan Boko Desnica, Gligor i drugi).
TA SE POSLIJE KLISA
Poslije pada Klisa Mustafa-paa Tekelija je smijenjen, a na njegovo
mjesto postavljen je Dervi Mehmed-paa.
14
On je odmah nakon preuzimanja
dunosti bosanskog vezira pokrenuo vojnu u kojoj su najvie stra-
dali ne samo zbog pokolja koji su izazvali pri izlasku iz izgublje-
ne klike i zbog toga to su izvrili izdaju iako su imali potpunu
samoupravu u jedinoj kneevini unutar Osmanske Carevine. (Granica
ke kneevine protezala se od Omia, dolinom rijeke Cetine do Trilja, te od
Trilja na jug do Dugog Rata, a odatle obalom Jadrana do Omia. Ukupna
duina granice po vazdunoj liniji iznosila je oko 70 km).
31. jula 1648. godine Vuk upada sa velikim brojem
Morlaka u Bosnu sve do gdje ari i pali, odvodi roblje i odnosi zna-
plijen. U krvavom bili su veliki gubici u ljudstvu. Tu je iz-
gubio ivot, pored mnogobrojnih Morlaka, i glavni komandant drnikih i i-
benskih ratnika, Vuk

Koncem maja 1649. godine, Bonjaci pod komandom Jusuf-
bega napaoou Morlake u okolici ibenika. U tome sukobu zaro-
bljeno je navodno oko 500 Morlaka, a kao plijen odveden broj razne
stoke. Medutim, pri povratku u Bosnu su ih Morlaci Drnia, ali sa
slabom

1650. godine Jusuf-beg kliki alaj-beg, ponovo os-
vaja Knin. Pod njegovim nadzorom popravljena je kninska tvrdava.
17
13 Luka, >>Uskoci i urote o preotmi Klisa<<, Narodni Kalendar za 1898. Zadar, str. 252-253.
14 Safvet-beg, Kratka uputa ... Bosanski namjesnici str. 179 red 96 i 97.
15 Smrt Vuka Uskoci i Krajinici, Narodni jwwci u pjesmi, Za-
greb, 1974. str. 86; Desnica Boko, n.dj.
16 Kosor Karlo, ndj. str. 153.
17 Kosor Karlo, ndj. str. 153.
354 Ibrahim
Generalni providur G.Foscarini, koji je naslijedio Foscoloa, alje 1651.
godine na Knin veliki odred Morlaka da obnovu Knina. Medutim,
Knin je bio ne samo obnovljen se u njemu nalazio i Jusuf-beg Fili-
kao tadanji sandak-beg sandaka. Saznavi za navedene poje-
dinosti, Foscarini se nije usudio napasti Knin, te se povukao.
Te godine u februaru, Morlaci iz okoline ibenika, Zadra i Splita iz-
nenadili su Bonjake kod Bilaja i postigli uspjeh.
18
ZAROBUAV ANJE JUSUF-BEGA KLIKOG ALAJ-BEGA
Jusuf-beg bio je 2. decembra 1652. godine od Mar-
laka iz ibenika u zasjedi i pri izlasku iz Knina, gdje je doao s ci-
ljem da svoje trupe. ibenski Morlaci su ga sakrili da ne saznaju Mle-
Cilj sakrivanja bio je u tome to su Morlaci eljeli, i smatrali
da njegovim rijeiti sve svoje probleme i osloboditi
svoje zarobljenike iz turskog suanjstva.
19
Za obradu ovoga postoje dokumenti, pa se nji-
ma sluiti pri razmatranju ovog Od tih dokumenata posjedujemo

Prevod izvjetaja generalnog providura poslat nam iz Venecije pod br.
1654/X.1.3. od 16.IV 1986. (mikro snimci 78, 82, 19) koji glasi: "Nakon za-
robljavanja alajbega i nove obazrive naredbe da on bude
predat izvanrednom providuru Dolfinu u ibeniku, zatim da se meni preda,
obavijeten sam od svijetloga gospodina izvanrednoga providura Benedikta
Dolfina da je, uz svu slubenost i diskreciju te oprez naiao na velike
sa strane Morlaka u izvravanju ovoga akta poslunosti. se kako
se sa osobom posluiti da oslobode mnoge svoje i
prijatelje, koje su Turci zarobili, iako im je malo stalo do tih zarobljenika,
oni mnogo dre do svoje koristi (to je ovom svijetu duboko u srcu). Dodali
su da im je za toga velika novca kao otkup za
njegovo Nakon razmiljanja o tim stvarima, pa o vanim
interesima, a da bi sigurno bio predat spomenuti onoga poloaja i
ugleda (tada je bio sandak-beg), odredio sam, kako napisah u prethod-
nom pismu, spomenutom gospodinu prokuratoru, da u da ne bude
mogao svojom navesti Morlake na odricanje, ranije iznijetih na-
mjera u pogledu i ne bude se mogao dokopati zarobljenika i ap-
solutno ga imati u svojim rukama, neka se ne ustee da im dodijeli neku
izvanredau sumu novca i ita u znak zahvalnosti zbog njihove veoma zaslu-
ne operacije u znak slubene milostivosti i dobrote, pa napokon povodom
presvetih dana blagdana (misli se na pribliavanje Neka im se tako-
de neki rob, to je u rukama vlasti, koji bi se upotrebio za otkup nji-
hove rodbine, koja je zarobljena. Zbog vanosti posla i radi efikasnosti
sam da u ovo i gospodina konta Siska. Ova dva udruena i
18 Kosor Karlo, n.dj. str. 153.
19 Boko Desnica, n.dj. l, str. 63; Kosor Karlo, n.dj. s.154.
Odjeci kandijskog i morcjskog rata u Bosni ... 355
ugledna gospodina, nastojanjem, mogli su lake nagovoriti spome-
nute Morlake da izvre svoju dunost. svaki, pa i onaj raz-
log osta po strani zbog pretjeranih navedenih ponuda veoma bogatog i ug-
lednog Tako spomenuta gospoda, i njihov mudri i uplivni u
izlaganju, sve vie otkrivahu sve prepreku i otpore. Tim vie to je Tur-
saznavi za napore da bude predat od onih to su ga zarobili,
svoje ponude, nove sume novca i drugo, ako ga ne predaju mle-
vlastima.
Kad sam shvatio da Morlaci zaboravljaju zahvalnost i milost, koja im
se pokazuje u svakodnevnim isplatama i priskakanjem u u svakoj pri-
lici, pa napokon i to da su kao podanici, spoznah da im
vie ne moe biti doputeno njihovo odbijanje, koje moe biti lo primjer. Sa
ovom vrstom ljudi treba, zbog njihove neposlunosti, ponekad postupiti o-
trije, a ne samo predusretljivo i s razumijevanjem, kako spomenuti ne
bi svojim pridobio te ljude i kako ih ne bi nagovorio da s njima
pobjegnu u svoj kraj. Ili, to je jo vanije, nije se vie smjelo dopustiti da
se pod zidinama koja je toliko vana, na vlasti, dri osoba
toliko uticajna u okolnostima kad se neprestano radi na tome da se Morlaci
vrate na otomansku stranu. Osim toga, moe se veoma lako pripremiti neka
da se na nau tetu povee sa ljudima na granici, koji su pod nje-
govom komandom, pogotovo to se svaki dan sve vie povezuje sa Morla-
cima.
Zato sam smatrao da je potrebno da o svim ovim vanim stvarima
obavijestim presvijetlu gospodu, kapetana zamjenika konta Dondola, gene-
ralnog providura konjice Bensona, pa Girolama Grimania Grima-
ni) to uskoro biti providur ibenika, da im sve prethodne raz-
loge i sve ostalo to se ovoga predmeta, s tim da im pokaem pismo
gospodina providura Dolfina i konta Siska. Oba su pisali zajedno sa potpis-
nikom da ako ne uspiju dobiti od Morlaka, svoj
slubeni ugled, i na opisani morati upotrijebiti silu i prisiliti Morlake
na njihovu dunost, pa da na bilo koji spomenutog predaju
vlastima, uz uslov da se taj posao obavi na oprezan i da se izbjegnu
nevolje. Tek tada sve to uspjeti. A onda u pogodnom trenutku
te Morlake utjeiti nekom sumom.
Kad su spomenuta gospoda, Dolfino i konte Sisko to prih-
vatili, pa kada su zrelo promislili, odabrali su to im je pomogao da
od Morlaka oduzmu spomenutog roba i to mudro i oprezno bez
ikakvih neprilika.
Zbog uspjeha Morlaka, koji uvijek treba da priznaju javnu milostivost
i dobrotu, poslao sam, sam dobio gornje obavijesti, u ibenik Vanella sa
50 tovara ita, koje je upravo stiglo i bilo odredeno za Pag, sa pismom za
presvijetlog gospodina za ito, naslovljeno na kneza toga da u ovim
izvanrednim okolnostima raspolae presvijetli providur Dolfino kako mu
najbolje bude izgledalo po njegovim sposobnostima. Cijelo
vrijeme on se tako ponaao, na veoma mudar pametno i savjesno, pa
356 Ibrahim
uz potreban obzir prema ovom poslu i interesima Vae javnosti u ovom za-
duenju.
Kasnije je ovdje stigao sa galijom "Braconom" gospodin Siska, pa je
odveo spomenutog
Uz ovaj izvjetaj priloeni su dokumenti to su se odnosili na Filipo-
i to su nastali prilikom njegovog zarobljavanja".
20
Pregled zahtjeva koje su Morlaci traili od da ga
ne predaju vlastima, nakon zarobljavanja
Morlaci su traili
l. 60.00 reala (to je ondanji novac)
2. 200 kapa od skarleta, koom postavljene
3. 30 postavljenih svinjskim krznom po cijeloj duini
4. 200 sablji srebrom okovanih
5. 3 konja, jedan je sedlo prekriveno jelenskom koom (di mantil Cer-
nato ili Cervato), drugi konj koji se zove bijeli ljiljan, zvani "baio".
konj sa njegovom opremom je bio posjednik iz Gla-
Ne znam koji je to znam da je jedan od njih tada bio
obavjetajac)
6. 200 japundi
7. 200 volova
8. jedna robinja, najljepa, to se nalazi u vlasnitvu Jusuf-bega
klikog alaj-bega, a koju Morlaci znaju
9. 200 kopalja
10. sina harambae Gulina i sina harambae
Na kraju spiska stoji: "Neka ti je alajbee poznato, on je onaj koga
trae svi vrijedni vojnici i odgovor". Ovdje se misli na sina ha-
rambae
Vrijednost svega navedenog nisam ni probao svesti na ondanje vrijed-
nosti, a na nae dananje ne bi imalo smisla ni pokuavati.
Dovoljno je naglasiti da su i tadanji providuri ocijenili taj
zahtjev pretjeranim kad piu: "Podstaknuti ovom prilikom, Morlaci su nas-
tojali da se njom to vie okoriste, od pretjeranu sumu ka-
ko u novcu tako i u drugom. Sve to prelazi svaku
Medutim, vlasti nisu dozvolile da se Morlaci, ni za bilo koli-
ku sumu, ili bilo kakvu i koliko robe dogovore sa Jusuf-begom
Zato su ih vojnim sredstvima prisilili da ga predaju njima, a oni su ih daro-
vali sa onim i onolikim darovima koje su sami dati. U tu svrhu gene-
ralni providur za Dalmaciju i Albaniju Jerolim Foscarini donio je najprije 3.
januara 1653. godine jednu, a dana, tj. 4. januara iste godine, dru-
gu odluku, kojom ih
20 Izvjetaj generalnog providura Bernarda Dolfina, mikro snimci: 78, 82 i 19.(Prevod prof. H.
bibliotekar, Dubrovnik).
Odjeci kandijskog i morejskog rata u Bosni ... 357
Odluka od 3. januara 1653. godine
"Mi Jerolim Foscarini za prevedru Republiku general-gene-
ralni providur u Dalmaciji i Albaniji:
Prestali su pred Nas Frane Gulin, Cvitko i Stjepan ha-
rambae, sa jo pedeset ibenskih Morlaka, te nam sa mnogo poniznosti pri-
kazuju, da se ovo doba godine sa svojim porodicama nalaze u velikoj nevolji
i nestaici te da su poli na Turke radi i obezbjedenja hrane, poto
su pred neprijateljem izloeni neprekidnim borbama, da otklone tete, koje
im Turci nanose i da protivnim napadima odbijaju napast sa granice. Kako
im je boijom voljom uspjelo da potuku brojne neprijatelja i
da ugrabe vie njihovih glava, porastom javnog zadovoljstva, mole, obzirom
na te zasluge kao i na novi glasoviti uspjeh postignut zarobljavanjem Jusuf-
bega klikog alaj-bega, jednog od najglavnijih Turaka po poloaju
i po vlasti u zemlji, da se na njih prospe javna milostiva dareljivost i da im
se dade da ovom prilikom otkupe koga od svojih srodnika, koji su
u javnoj slubi, pali u tursko ropstvo.
Mi vidjevi umjesnost te molbe i skloni da Morlacima pruimo dokaz
potpunog javnog zadovoljstva njihovom dugom plodnom slubom i vanredno
kvalifikovanim djelom zarobljavanjem Jusuf-bega klikog alaj-be-
ga, koji je kasnije dopao u ruke vlasti, autoritetom generalstva
da gore spomenutim Morlacima budu predani (nai zarobljenici koji
su se borili u turskoj vojsci) Marko Musulin zarobljen u Lici, koji se nalazi
u ovim tamnicama, Matija iz Ranja, koji se nalazi u bolnici i Petar
iz Imotskog, upisan sada na galiji Mocenigo, zarobljen u otvorenoj
bici kod Zadvarja, da posredstvom tih robova nastoje otkupiti svoje srodnike
(u turskom zarobljenitvu) i da ih javna dareljivost potakne da novim ju-
djelima svoje zasluge.
se zabiljeba i izvrenje prinadlenosti.
Zadar, 3. januara 1653.
Zad.arh. Spisi Foscarina, knj. jedina str. 151."
Druga odluka donesena je dana, tj. 4.januara 1653.godine, o
nagradama ostalih Morlaka. U njoj je zato se donosi, popis na-
te iznosi novca i materijala su pojedinci
"Zadar, 4. januar 1653.
okraj u kojem su prolih dana ibenski Morlaci, osim ostalog,
zarobili glasovitog Jusuf-bega klikog alaj-bega, koji se sada nalazi
rukama vlasti, zasluuje, uz javno zadovoljstvo, i dokaz javne dareljivosti
prema onim Morlacima koji su je dostojni. Potaknuti tim obzirima i
da damo povoda istim Morlacima da u svojoj vjernosti i odanosti nastave
takva plodna djela, porastom svojih zasluga za Duda, snagom ove naredbe
i autoriteta Naeg generalstva, harambai Marku Gulinu, koji
je medu prvima sudjelovao u spomenutom okraju, dukata na mjesec,
koji mu, za trajanja rata, biti od ibenske komore.
Zadar 4. januara 1653. godine".
358
Slijedi popis ostalih i su
l. Harambai Iliji 4 dukata
2. Harambai Stevanu 4 dukata
3. Harambai Andriji 4 dukata
Ibrahim
4. Harambai jedna mjera bekota na mjesec, koju je uivao
njegov stric Dujmo
5. Harambai Vruljcu jedna mjera bekota za mjesec
6. Harambai Bogdanu jedna mjera bekota za mjesec
7. Harambai Mihajlu jedna mjera bekota za mjesec
8. Harambai Jakovu jedna mjera bekota koju je uivao zet ha-
rambaa Plave
9. Harambai Mihajlu 4 dukata, koje je uivao njegov brat ha-
rambaa Nikola
10. Harambai imunu 4 dukata
ll. Harambai Marku 4 dukata
12. Harambai tefan u Savu 4 dukata
13. Harambai Cvitku 4 dukata
14. Harambai Milivoju 4 dukata"
21
navedeno zarobljavanje imalo je u ono vrijeme veoma velikog
odjeka, ne samo u Dalmaciji i Bosni, i u Kotarima, Lici i Krbavi, a po-
sebno u Veneciji.
To se, po svemu dojmilo kasnije i samog dr Boka Desnice, pa
je citirani dokumenat objavio u broju "Primorske iz 1931.
godine. Naim_e, on je, 319 godina kasnije, naao za shodno da podsjeti i-
benske na junatvo njihovih predaka koji su, in-
teresima, zarobili junaka koji je sluio turskim interesima.
Desnica tom prilikom pie: "ibenski Morlaci zadobie jedan
(korist, dobit, plijen) u jednom sukobu sa Turcima, njima
pade u ruke niko manje nego bosanski alajbeg Jusuf-beg kliki a-
laj-beg. Svjesni goleme vrijednosti koju je jedan rob toga reda predstavljao,
oni su ga drali skrivena u ibeniku u nekom skrovitu, da gospo-
darima ne bi pao u oko dragocjen lov, ali sve uzalud ...
22
Zarobljeni alajbeg odravao je veze sa svojom porodicom u
a sa stricem Dervi-begom, koji ga je snabdijevao novcem i robom,
posredstvovanjem kapelana Julija (Zorzija) Papalija iz ibenika. Medutim,
posrednik (Papali) nije bio vjeran, te je sva pisma koja su ila preko njega
podnosio na uvid providuru, a ovaj u svojim depeama javljao Senatu sadraj
te prepiske. Dakle, kao i svaki obavjetajac.
Naprijed je da su u prilogu navedenog materijala bila i tri pis-
ma. Prevodi tih pisama su u tekstu.
21 Desnica B., ndj. l, str. 63-65.
22 Desnica B., >>Ropstvo Jusuf-bega Primorska broj, ibenik, 1931.
Odjeci kandijskog i morejskog rata u Bosni ... 359
Pisma su pisana na turskom jeziku i prevedena na talijanski jezik. Ko-
pije originala se nalaze kod mene.
PISMA JUSUF-BEGA KLIKOG ALAJ-BEGA
Za vrijeme dok je bio skriven u ibeniku, Jusuf-beg kliki
alaj-beg, napisao je tri pisma: supruzi, roditeljima i bratu Mustafi. Medutim,
ta pisma nije poslao iz ibenika. se dojam da nije povjerovao Juliju
Papaliju, to je i razumljivo, poto ga ranije nije ni poznavao, a jo manje je
vjerovao Morlacima. Papalija je mogao upoznati tek onda kad je vidio da je
i on, ispred Venecije, u njegovu, Jusuf-begovu problematiku. Pisma
su dola u ruke vlasti kad su mu pregledali stvari prilikom
preuzimanja sunja od Morlaka. To se vidi iz dvije Jedna je da su
pisma na t.alijanskom jeziku, a druga da su u prilogu i sva tri originala na
turskom jeziku, to da su pisana njegovom rukom, ali vjerovatno,
negdje u podrumu, kod Morlaka.
*
* *
Pismo supruzi
Mojoj predragoj eni, to mi je draa od Beskrajni pozdrav,
kako pristoji. Ako pita za mene hvala Bogu zdrav sam. ste za mene i
za moj poloaj u se nalazim. Pobrinite se. Va otac, moj gospodar, da
ode gospodinu pai, pa da se sa poslanikom uputi pismo. (Treba) da ode
gospodin otac, jer drugog lijeka nije. Pozdravite sve s moje strane. Utjeite
se i budite zdravo, Bog neka Vas
Va predragi suprug Jusuf.
23
Pismo roditeljima
Doveden sam u teko stanje, neka je hvala velikom Bogu. Dajem Vam
glas da su me 22. mjeseca muharema uhvatili Morlaci, koji su postali mle-
podanici, i to kada sam se iz Knina. Vjerujem da Vi znate.
Ovdje nije za mene lijeka niti ga se za mene moe obezbijediti, osim onoga
to Bog moe dati, jer odavde nije osim da se mir. Pok-
lanjam se mojoj majci, pa svima ostalim hanumama i sandakovici. Pokla-
njam se svima starcima u od prvog do posljednjeg. pozdrav
svima koji me poznaju ... (nejasna vjerovatno da glasi: "molite se", jer
slijedi: gospodinu Bogu, pa na kraju pozdrav svima.
Bijedni rob Jusuf.
Pismo bratu Mustafi
Mome dragom bratu Mustaj-begu. pozdrav, kao to je red.
od drugih saznali ste o meni. Odavde me odvesti, ali ne znam ku-
da. Govorite za mene, jer ne znam ta biti od mene, pa se pobrinite da
23 Jusuf-beg zarobljenik u tamnici u Veroni, pie tri pisma: supruzi, roditeljima i bra-
tu Mustafi.
360
Ibrahim
svi mole Boga za mene, j0r ne znam svoju sudbinu. Pozdravlja te tvoj brat
Jusuf.
*
* *
Dr Bn;kr, D0suica u navedenom u "Primorskoj pie i sli-
krajinike nisu drali u svojim tamni-
cama piomM 1 poui. Zarobljene ugledne Turke Senat je drao u u
Veroni i u 1..1j sumorni katel poslan je i zarobljeni bosanski feu-
dalac".
T ;.gkda da su propisi da se dopisivanje
robova rnnic tek nakon tri mjeseca provedena u tamnici. Takav zak-
sc moe izvesti iz da su pisma poslata iz tek 29.
marta 1653. Istog dana datirano je i pismo Julija Papalija, kao i prvo pismo
koje je uputio Jusuf-beg iz tamnice generalnom providuru Verone pod
je nadlenost ulazila i tamnica u kojoj je bio Jusuf-beg
Postoji i jedno pismo koje je pisao J.Papali jednom sena-
toru u vezi s Jusuf-begom To pismo niti je niti je
pisano sa Lnanjcm porodice, pa mu nisam ni poklonio nikakvu panju. Me-
J usuf-hega, pisao je Pa paliju i slao mu iz
novac i rublje za presvlaku za Jusuf-bega Ovdje navesti ne-
ka od tih kUJa poslata Jusuf-begu u tamnicu. Papali je takva pis-
ma i posredstvom generalnog providura u Zadru. Dakle, naj-
prije u Zadar, radi pregleda, pa odatle u Veronu u tamnicu. Evo samo nekih
od tih pisama.
*
* *
Pismo Dervi-bega Juliju Papa/iju
29. marta 1653. godine
"Od mene Dervi-bega u svemu uzvienom i plemenite hva-
le i dostojnom gospodinu Zorziju Papaliju, kapitanu. Lijep i ljubazan
pozdrav, kao plemenitom gospodinu i naem starom prijatelju. Neka Vae
gospodstvo zna da smo razabrali iz pisma da ste svaku uslugu i do-
brotu mome alajbegu. Zahvaljujem Vaem gospodstvu za ljubav kojoj
smo se nadali od Vaeg gospodstva, i ako nam gospodin Bog dadne zdravlje
nikad zaboraviti Vae djelo.
A sada aljem alajbegu paket (zamotak) stvari od platna i neka pisma.
Molim Vas da ih poaljete to je prije. Ako bi dola pisma od njega
molimo Vas da ih nama poaljete. Zapovijedajte nam u bismo mogli
biti Vama na usluzi. Bog neka Vas okrijepi i obraduje".
Iz prednjeg pisma se vidi da se Papali potpisuje i Zorzi, to i u
dopisivanju sa Isto se vidi da u Dervi-begovoj poiljci idu i dru-
ga pisma, moda ene, roditelja, brata i ostalih prijatelja i poznanika. Isto se
Odjeci kandijskog i morejskog rata u Bosni ... 361
tako vidi da je Papali vojno lice i kapelan, dakle sveteno i obavjetajno lice
u slubi.
Pismo Julija Papalija Jusuf-begu k/i kom alaj-begu
"Gospodinu u svemu visoko uzdignutom i svake gospodske
vrijednom, gospodinu Jusuf-begu klikom alaj-begu. Poto-
vanje i vrlo ljubezan pozdrav, kao naem vjernom prijatelju od mene Julija
Pa palija.
Poto sam primio pismo od Vaeg strica Dervi-bega i s njim poslao
Vama dva naa pisma i jednu koulju i s molbom da ih odmah Vama
poaljem, danas sam ih primio i odmah ih aljem po mom pouzdanom prija-
telju i nadam se da Vam sigurno Tako moete, ako elite, odgovoriti
na spomenuta pisma, poslavi ih meni na ruke, koje ja poslati sa svom
briljivosti dalje. Isto i ako nam to drugo kao pouzdanom i sta-
rom prijatelju, koji Vas pozdravlja od svog srca i sa ljubavi i u ime cijele
Vae obitelji. Kako sam razumio svi su fala bogu zdravo i Bog neka Vam da
zdravlja i veselja.
ibenik 29. marta 1653. godine
Ja Zorzi Papali prijatelj Vaeg
gospodstva, dao sam da se napie".
Slijedi adresa ispod pisma koja glasi:
Presvijetlom i u svemu uzvienom gospodinu Alajbegu, Jusuf-begu Filipovi-
klikom alaj-begu od da mu se preda u gospodske ruke u Ve-
roni.
Pismo Jusuf-bega klikog alaj-bega, generalnom providuru u Veroni
"Molim presvijetlog gospodina generalnog providura da mi odobri da
poaljem tri pisma mojim u Bosnu. Pismo bih napisao mome stricu Dervi-
begu u Mustaj-begu - sandak-begu Like -
mome paanogu (badanak), koji me obavjetavati o u
Carigradu u pogledu pregovora o miru, kako bih se znao ravnati u pogledu
svoga ropstva, zatim mome puncu (enin otac) Ali-begu Poniz-
ni rob u Veroni, Jusuf-beg
30. marta 1653. godine"
(Iz prednjeg pisma, vidi se da su Jusuf-beg kliki alaj-beg, i
tadanji sandak-beg Mustaj-beg - poznat iz narodnih pje-
sama kao Mustaj-beg - oenili dvije sestre, Ali-bega Ferhatpai-
unuke poznatog Ferhat-pae Dakle, ne stoji
tvrdnja Luke koju je preuzeo H. da je Mustaj-beg oe-
nio Marulu, Jusuf-alajbega Isto tako, ne stoji ni tvrdnja svih
onih koji Mustajbega identifikuju bilo kao bilo kao Li-

362
Ibrahim
Kopije tri pisma na turskom jeziku nalaze se kod mene. Ostala pisma
su na talijanskom i
Svakako, bilo je mnogo vie pisama. Ovdje smo iznijeli samo ona prva,
poslije ropstva. Moe se pretpostaviti da su neka pisma i uni-
tena ili izgubljena u Bosni, a takoder i u poaru koji je unitio, uz ostalo, i
arhivu tamnice u Veroni. Mada posjedujemo i brojeve fascikli u kojima su
se nalazili, medu ostalima, i podaci o Jusuf-begu klikom alaj-be-
gu, svrstani po godinama njegovog robovanja, nisam se mogao njima poslu-
iti, jer je arhiva u Veroni izgorjela. Ipak neto kasnije, iznijeti druga
pisma iz u arhivu u Zadru, tako-
der iz XVII
JUSUF-BEGA
Jusuf-beg proveo je, to u ibeniku u rukama Morlaka, to
u tamnici i na putu 6 godina, 3 mjeseca i 6 dana, odnosno od 2. decembra
1652. godine do 7. marta 1659. godine.
Poznato je da su se nudili mnogi bezi i age da oni dodu za taoca, kao
i njegov brat Mustaj-beg, do zavretka rata. su otkupi i za-
mjene, ali nita nije pomoglo. su eljeli da on ostavi svoje kosti u
njihovoj tamnici, a on je elio mir, jer bi se mirovnim ugovo-
rima rjeavala i pitanja onih zarobljenika koji su doivjeli i min
Njemu se ranije nasmijeila, pa je ipak dolo do zamjene zaro-
bljenika. Naime, dok je on tamnovao, kandijski rat se vodio kako na kopnu
tako i na moru. 1653. godine dolo je do pomorske bitke blizu Dardanela
izmedu turske i mornarice.
Bitku je dobila turska mornarica i pokupila zarobljenike. tim
zarobljenicima naao se i jedan oficir iz porodice, iz koje
su bili birani i dudevi.
U ono vrijeme bila je praksa, koja je, istina, i kasnije praktikovana pa
i danas da zarobljenike vojska predaje svome suverenu. Tako je bilo
i sa iz porodice Morossini.
U to vrijeme, od 1648. do 1687. godine na turskom prijestolju je bio
sultan Mehmed IV. Prema tradiciji, pamti se da je Jusuf-begova
supruga ila u pratnji iz u Carigrad sultanu Mehmedu IV da moli
za svog supruga Jusuf-bega Poznato je da je sultan
Mehmed IV (1648-1687) poklonio zarobljenog oficira Danijela Morossinia
Jusuf-begovici u s ciljem da ga zamijeni za svoga supruga.
Nije nam poznato kad je to bilo, ali, pismo Pola Morossinia
brata zarobljenog Danijela, koji je doveo Jusuf-bega iz
tamnice do mjesta zamjene, u smo iznijeti neke pojedinosti oko
same zamjene. (Ovdje smo koristili mikrofilmove koje smo donijeli iz Mle-
arhiva u Veneciji, i sa njih izradili snimke: br.18, 35, 36, 37, 38 i 39.
Sve navedeno nalazi se kod mene).
Odjeci kandijskog i morejskog rata u Bosni ... 363
Odlomak iz izvjetaja Antonija Bernardija providura ibenika, od 5.
marta 1659. godine generalnom providuru Dalmacije i Albanije u Zadru gla-
si: "Upravo sada su mi stigla pisma iz ibenika od plemenitog
Pola Morossinija, u kojim me obavjetava da se u petak, tj. dana 7. teku-
mjeseca, obaviti razmjena plemenitog gospodina Danijela. Zato
od momenta do momenta sa nestrpljenjem da zagrlim toga zaslunog
ka, koji je toliko nevolja i patnji pretrpio za domovinu (Iz snimka br. 18).
Pismo Pola Morossina, brata zarobljq,nog Danijela,
Antoniju Bernardu providuru Si benika
"Svijetlom i gospodinu Antoniju Bernardu. U izvrenju moje
dunosti obavjetavam Vae gospodstvo ovim pismom i o ovim novostima,
koji se onoga to uslijediti u pogledu zamjene moga gospodina brata.
Ovoga jutra pisma to su mi stigla od gospodina Danijela, odreduju da sc
sastanemo u petak ujutro, jer je on krenuo u ponedeljak iz pa ne
moe biti nego u ugovoreni dan. Stigle su sve garancije kako od nje-
ga tako i od Turaka o potpunoj njegovoj sigurnosti, onako kako se poeljela,
pa kada se izvri zamjena, zajedno pozdraviti Vau ekselenciju da joj
izrazimo nau beskrajnu obavcznost sa cijelom zbog beskrajne dobro-
hotnosti Vae ekselencije.
Sutra se ukrcati svi na galiju, koja se u zaustaviti u Kra-
pnju, mali otok oko 10 km od ibenika, a ujutro u petak u zoru
biti na mjestu.
Poklanjam sc Vaoj ekselenciji.
ibenik 5. marta 1659.
Ponizni i obavezni i pun potovanja
Polo Morossini".
24
Kako je tekao proces razmjene zarobljenika (Prema snimcima br.
18, 35, 36, 37, 38 i 39: sa mikrofi/mova, pie Antonio Bernardo)
"Doveden po Turcima uz pratnju tri i vie konjanika plemeniti gos-
podin Danijel Morossini u blizini morske obale kod Andreisa, kao
to je bilo i dogovoreno, napokon je zamijenjen sa u
potpunom miru i uz potivanje zadate koju su obje strane jedna
drugoj bile dale, za svaki posredstvom don Julija (Zorzija) Pa-
palija, koji je veoma vjet u ovim poslovima. Obe strane su se veoma ljubaz-
no ponaale. Prvi su se tako ponaati Turci, pa su tako prvi napustili
neke mjere opreza. Taj postupak primio je i plemeniti gospodin Polo Maros-
sini, brat spomenutog gospodina Danijela, i taoce to ih je odredio
sam Jusuf-beg kliki alaj-beg i koji su svi ugledni i uticajni". (Izgle-
da da je sam Jusuf-beg kad je sagledao punu ozbiljnost njegove
zamjene sa Danijelom Morossinijem, za kojeg su bili veoma
zainteresovani, osjetio da se za Danijela mogu iz ropstva jo
24 Pismo Pola Morossina, brata Danijela Morossina, koji se nalazio u u po-
rodici Jusuf-begovoj.
364 Ibrahim
neki njemu, Jusuf-begu dobro poznati ugledni Bosanci, pa je on
sam zahtijevao da se dovedu kad i on, te da se zajedno sa njim oslobode. Ovi
Bosanci bili su na galiji gospodina Gubernera Golfa Barbara, koji je traio
spomenutu obzirnost od obje strane, jer se samo tako mogla obaviti ovakva
vrsta posla).
mi je ovde doveden zasluni gospodin Danijel kojeg bih ja rado
zadrao kod sebe nekoliko dana, kako bi se malo odmorio nakon tolikih mu-
ka, to je pretrpio u dugu vremenu svoga zarobljenitva i napora u toku pu-
tovanja u ovoj neprijatnoj sezoni, ali mi je bilo stalo do toga da zadovoljim
nestrpljenje to ga je pokazao da smjerno pred skute Vaega gospod-
stva. ponovo beskrajnu milostivost i vlastitu prednost
Antonije Bernardi".
25
Iz snimaka br. 38 i 39 vidi se da je na Ottavia Labije otpremljen
Danijel Morossini u Veneciju. Jusuf-beg kliki alaj-beg,
prvo je otpremljen u Knin, pa iz Knina u Svakako na konju i u
pratnji vojske i pojedinih porodice, pa i prijatelja.
poslije Jusuf-bega klikog alaj-bega,
u toku kandijskog rata
I nakon Jusuf-beg poslije odmora, nas-
tavlja stari dobro zanat - ratovanje. To je ilustrativno Lov-
ro "Tei su dani osvanuli Klisu kad se oslobodio
suanjstva u Veroni, gdje je u tamnici skoro 7 godina. se
zarekao da se osvetiti i eto ga u Katele gdje je poharao kate-
lanska polja, ali su se i Katelani zakleli da se i oni njemu osvetiti".
26
pie i Karlo Kosor kad navodi: "Godine 1660. alajbeg
nakon povratka iz zarobljenitva, sa masom konjanika napada ibe-
nik. U Vrpoljcu gine 40 i Krapanjaca. Krapanjci ga prisiljavaju
da se i progone sve do

Tokom 1659. godine Turci su prijetili istovremenim napadom na Ko-
tor, Klis, Split i ibenik. Radi toga je u Republici bio prikupljen
broj ljudstva i opreme i poslan u Dalmaciju. O tome su turske vlas-
ti bile obavijetene preko njihovog su to otkrili i
ubili ga. Zbog toga su Turci izgubili potrebne informacije, pa su odustali od
planiranih pokreta i pohod se zavrio u Transilvaniji, a u Dalmaciji se sve
svelo na manje upade. U to vrijeme, nastojanjem kninska posada
je Njome je iz Knina komandovao sam On je u Kninu
koncem 1659. godine prikupio veliku vojsku koja je veoma uplaila Morlake.
Tada su se Morlaci iz Zagore povukli na kameniti i velikim kame-
25 Izvjetaj ibenskog providura Antonija Bernardija, generalnom providuru za Dalma-
ciju i Albaniju u Zadru, o toku same zamjene. Mikro snimci br. 36, 37, 38 i 39 (prevod prof.
bibliotekara biblioteke - Dubrovnik).
26 Lovro, n. rad, str. 387.; Kosor K., n. rad, str. 154.
27 Kosor K., isto, str. 154.
Odjeci kandijskog i morejskog rata u Bosni ... 365
njem su zatvorili i najmanji prolaz i marljivo ga Iz Liburnije su otpre-
mili svoje porodice i stada na otoke i smjestili sc u kule na obali.
Turci su se poslije neuspjelog pohoda prema Zadru vratili u Knin.
Odatle su se zalijetali sve do Klisa, kako bi prikrili namjeru o napadu na
Sv.lvana. Tvrdavsku posadu su pokuali iznenaditi krajem
avgusta 1659. godine, ali bez uspjeha. Tu je bio zarobljen Mehmed-beg, sin
Jusuf-bega
u vezi sa ovim pie:"Beg svega ovoga, bije-
san ode na Partu ne bi li mladog sultana nagovorio da napadne go-
dine Zadar. Medutim, te godine provalio je Rakozi Giorge (Rakoci
sa vojskom u Transilvaniju (1660) pa su pripreme za napad na
Zadar propale.
Ljuti neprijatelj ne htjede da skupljenu vojsku udalji sa dal-
matinskog pa prodre sa grupom konjanika
pored klikog prolaza, opustoi splitsku okolinu i napadne Katela sve do
Trogira. Zaobiao je Trogir i otiao prema ibeniku, ali je bio
Nakon toga su ga progonili sve do rijeke

Ranije smo naveli da je nakon pogibije prethodnog i tadanjeg bosan-
skog vezira na Peloponezu, gdje se je nalazio i Jusuf-beg kliki a-
laj-beg, Bosna ostala bez poglavara. Tada je Jusuf-beg u Bo-
snu u svojstvu kajmekama (zamjenika) bosanskog vezira. Kasije ga nalazimo
(1660) u ratnim prilikama na dunosti serdara, odnosno
bosanskog vezira.
U to vrijeme je i Evlija doao u tabor bosanskog vezira Me-
lek Ahmed-pae. Tada je ovaj vezir dobio carsku zapovijest i pi-
smo sultana (hatt-i eriO kojim se da se oslobodi i popravi put kroz
klance prema Splitu i Sibeniku. To predato je bosanskom veziru
na Kuprekom polju.
29
Ovaj je odmah poslao sandak-bezima, za-
povjednicima, alajbezima i ostalim u cijelom bosanskom ejaletu.
Vezir je sa vojskom poao preko krevitog i umovitog Prologa, za-
padno od Livna i stigao do rijeke Cetine, gdje se zaustavio. Umorni, brzo su
zaspali. Prema Evliji (str.177/8), na spavanju su bili tako
da je to ovdje vrijedno navesti. Naime, zaspao je zapovjednik strae painog
atora Ali-aga i sva straara. Pri takvom stanju dolo je nekoliko uskoka
sa ciljem da vjerovatno ubiju bosanskog pau. Tada je, pravim spa-
en. okq paina atora, uhode su vidjeli da sva vojska spava dubo-
kim i tvrdim snom. Uhode su provalile kroz jedan prolaz ka painom stanu
i krenuli su hrabro painoj spavaonici. Tu je bila Naime, na straarskoj
smjeni bili su straari iz plemena Abasi i to: Meran Jusuf, Art Alija i Kavni
Veli. Oni su se spremali da uzmu abdest. Kad su straari upitali uhodu ta
on im je rekao da eli predati arzuhal (albu). Straari nisu znali dobro
28 Gapar, Compendio istoriko e cronologico delle case piu memorabili occorse ogli Slavi
di Dalmazia (1514-1769) s. 145. (Rukopis se nalazi u Samostanu Visovac na otoku na rijeci
Krki.
29 Evlija Putopis, Sarajevo 1973, str. 174.
366 Ibrahim
turski jezik, pa su sa uhodom govorili svojim dijalektom i rekli su: "Vidi,
vidi, zar se u ovo gluho doba podnosi alba? Paa lei bolestan. nema
divana". Jedan se straar rasrdio pa rekao: "Nema divan efendije. Zato dola-
zi ovako Kad svane divan. Bubanj i truba zasvirati dum-dum,
pa onda donesi svoju albu". Dok su straari ovako razgovarali s uhodom,
koji je sebe bio rtvovao, paa je to sluao iz svoje odaje i primijetio
da je to neki dobro naoruan uskok. Brzo je dohvatio svoj i svom sna-
gom doao medu njih, te uhodu odmah sasjekao. Medutim, i dalje je sve spa-
valo, ali je ubijeni napolju imao jo dvanaest ea su i oni s druge
strane upali u pain ator. Pred njih su istupili Cerkezi, Sahbaz i
Zulfikar i prihvatili za dvorskim slugama nastala je uzbuna te
i ostalih dvanaest uhoda su izgubili ivote.
Paa je odmah sazvao svoj tab: Jusufa (to je bio Jusuf-alajbeg
i ostale age. U prisustvu svih zapovjednika odrao je divan. Paa
je zbog ovoga udario haznadara i htio ga je odmah ali na molbu aga
i begova svrilo se na Pored toga, tri stotine i osamdeset sluga
dobilo je takoder kaznu Sedam dvorskih vratara pred painim
atorom smaknuta je.
Pri pohodu prema ibeniku, u ranu zoru otila je prethodnica koju su
vodili i te ostali. Iza njih je iao bosanski alajbeg Ga-
zi-Smail-beg sa ostalim alajbezima, potom serdar Jusuf sa gru-
pom pjeaka i konjanika, a Evlija Celebija pod zastavom. se lagano
su pucanj, a iza toga su neki vojnici iz prethodnice i
uzviknuli: "Zaboga, ide neprijatelj, padajte u zasjedu! Mi smo simulirali bi-
jeg".30 Odmah su postavili zasjedu, te se neprijatelj, one koji su doni-
jeli izvjetaj i ne opazivi grupu bosanskog alajbega Gazi Smail-bega, uletjeli
u zasjedu. Bila je to velika grupa neprijateljskih konjanika i pjeaka, Mar-
laka. Iza njih je desetak pjeaka, koji su spazili grupu bosanskog alaj-
bega, ali oni nisu imali vremena da kau to onima koji su ili iza njih. Na
zapovijest serdara neprijatelj je napadnut s Obra-
je bio krvav, jer su se Morlaci nali izmedu dvije vatre. U tome sukobu
bilo je gubitaka na obje strane. Poto su Bosanci bili u zasjedi, njihovi su
gubici svakako bili manji.
Poslije navedenog krvavog sukoba, u kojem su Morlaci i raz-
bijeni, serdar Jusuf-alajbeg krenuo je ka ibeniku. Po odobrenju serdara
mnogi su otili u Pri povratku, uhvatili su u vinogradu i do-
veli ga pred serdara Jusuf-alajbega. Tada im je zarobljenik pokazati
veliki plijen ako ga puste. Serdar Jusuf-alajbeg mu je slobodu a zaro-
bljenik ih je odveo do mjesta Rinjca (ili Rakitnica) od ibenika. Tu
su pokupili plijen i oslobodili zarobljenika, te se vratili, a serdar Jusuf-alaj-
beg podnio je izvjetaj bosanskom veziru Melek Ahmet-pai. Nakon toga pa-
a se sa vojskom vratio u Livno.
31
30 Isto, str. 178.
31 Isto, str. 180-187.
Odjeci kandijskog i morejskog rata u Bosni ... 367
Godine 1661. Morlaci su u manjim grupama po Bosni. Me-
dutim, na njihovom povratku ih je sa svojim ljudima progonio i
tjerao. U februaru iste godine prodro je na ostalih bosanskih
prvaka sve do Zadra. je stoka, ali su ih na povratku napali Mar-
laci. Morlaci su kod Ostrovice bili poraeni, tako da je broj Mar-
laka poginuo i pao u ropstvo.
32

U mjesecu oktobru 1663. godine udruili su se u Livnu Jusuf-beg Fili-
kliki alaj-beg, i Smail-paa njegov brat Mustaj-beg i sandak-
beg Like u cilju osvajanja Brloga, naselja u vlasnitvu grofa Zrinskog. Me-
dutim, Zrinski je na vrijeme bio obavijeten i ih je u zasjedi. Tu su
izginuli mnogi Bosanci. Smrtno je ranjen Mustaj-beg

Poto su turske vlasti bile zauzete ratom u Transilvaniji, Dalmacija je
neko vrijeme imala mir.
Od 166l.godine Morlaci su vrili manja upade u Bosnu i to vie kao
nego ratnici, se po umama i iznenada
na kakvu muslimansku iz nje u ropstvo, a onda su sc
sklanjali u planinu da izbjegnu sukob sa bosanskom grupacijom.
Medutim, Morlacima nije uvijek polazilo za rukom da svoj plijen do-
vedu do obale, jer ih je slijedila grupacija po planinama.
Tada su bivali prisiljeni da napuste plijen i roblje, te da bjee.
na jedan od tih Jusuf-begovih okraja sa ovim gru-
pacijama dio pjesme "na narodnu", je autor ostao nepoznat, pod na-
zivom "Vitezovi". Evo tih stihova u kojima je opjevana smrt Durat-haramba-
e: "l ovo je teka muka naa, /di pogibe Durat harambaa/ na Otresu, god
Bribirom gradom;/ njega na glasu delija po imenu bee.
Godine 1662. uhode su obavijestile Jusuf-bega da su Mar-
laci zadarskog kraja krenuli u velikom broju da plijene po Lici. On okupi
broj konjanika, ode s njima u Bukovicu i smjesti se u blizini Ostrovice.
Morlaci su gonili veliki plijen iz Like. ih je iznenadio, kao
to su i oni njega ranije. Mnogi su pobjegli, a drugi izginuli. se sa
plijenom vratio u Knin. Morlaci su se osvetili i za to, ali nisu mogli sve os-
vetiti, niti vratiti plijen. Medutim, Morlaci su to nadoknadili kasnijim napa-
dima, ovdje, ondje.
ZAROBUAVANJE DJETETA JOVANA
vojska je medu zarobljenicima dovela u i jedno di-
jete, kojemu je bilo ime Jovan. Saznavi za to dijete, Jusuf-beg kli-
ki alaj-beg, naredi da sc dijete izdvoji od odraslih zarobljenika i dovede nje-
mu u kulu u odnosno u Odak. Tu je dijete (Jovan)
32 Kosor K, n. rad., str. 154.
33 Difniko Franjo, Povijest Kandijskog rata, Knez Zrinski razbio Turke, Knjievni krug, Split
1986, str. 273-274. Ovo je prema predanju, koje je meni prenio Hakibeg iz sela
Mjehovina, 1,5 km jugozapadno od Kalinovika.
34 Andrija Razgovor ugodni naroda slovinskog, Zagreb, 1967, str. 250.
368 Ibrahim
raslo i igralo se sa Jusuf-begovom i ostalom djecom. Jusuf-beg Fi-
se raspitivao, na gdje je to vrijeme vojevao, je dijete.
Kad je saznao da je to sin Perice Sinobada, kneza iz Modrina sela u Buko-
vici, vratio ga je.
Koliko dugo je dijete ostalo u nije mi poznato. Kas-
nije je Jovan u redove i istakao se u borbama za
interese (kao i za turske) te je proglaen vitezom sv. Marka III re-
da.
dalje pie: "Pamtio je (misli na Jovana - prim. I.F.)
stva koja su mu mladi pa su i on i njegovi potomci odra-
vali dobre i prijateljske odnose sa porodicom u miru, a u ratu se
uzdravali od napada na njihovu kulu". Kad god se, eventualno, vodila ope-
racija u gdje je ivjel.a porodica Jovana, je da
njegova vojska ne smije udarati na selo Sinobadova Glavica, jer tu je njegov
posinak Jovan i njegova porodica.
Isto je i Jovan, kad je bio u redove. Kao mor-
serdar ratovao je i napadao i na ali je uvijek da nje-
gova vojska zaobilazi dvore, tj. Odak u
polju, jer tu ivi porodica njegovih drugova iz djetinjstva.
35
Te dvije porodice su se potivale, a ratnici viteki odnosili.
Jovan je kao kolonel (starjeina) vodio Morlake na 1715.
godine, dakle 27 godina poslije smrti Jusuf-bega klikog alaj-bega.
Tom prilikom je i poginuo u blizini sela Vagan, oko 3 km zapadno od Fili-
Odaka u polju.
Kad su za to saznali sahranili su ga po
i podigli mu skroman spomenik sa uklesanim Jovanovim imenom. Spomenik
je i danas se nalazi (poto je zbog puta bio malo pomjeren) na koti
924.
36
Godine 1668. nastavljen je estok turski napad na na ostrvu
Kreti, kojom prilikom su Turci pokrenuli veliku vojnu grupaciju. Jusuf-beg
odmah je poduzeo upade u Dalmaciju.
1669. godine, dok su jo planine bile pokrivene snije-
gom, je iskoristio svoj poloaj zamjenika bosanskog pae i alajbega
na dalmatinskom pa je iz Bosanskog paaluka sa vojskom nastojao
da sebi otvori put za odavno eljeni napad na Zadar. Tada je postigao samo
uspjeh i morao se u Knin. Namjera je bila da se
slanje vojske iz Dalmacije u Kretu (Kandiju), koja je bila u vrlo
tekoj situaciji.
ZAVRETAK KANDIJSKOG RATA
Turska komanda je ulagala veliki napor da osvoji Kandiju (Kretu).
Svoju spremniju vojsku slala je, pa i s uvijek nemirne
35 G., n. dj., str. 145.
36 Ibrahim, Odak u polju, Nae starine, Godinjak Zavoda
za zatitu kulturno-istorijskog i prirodnog Bosne i Hercegovine XVIII-XIX, Sara-
jevo, 1989, str. 198-199.
Odjeci kandijskog i morejskog rata u Bosni ... 369
granice, na Splita, ibenika i Zadra. Nakon estokih borbi u godini
1668. i 1669, a poslije pogibije francuskog admirala, koji je koman-
dovao francuskom mornaricom pri odbrani Kandije, ista je kapitulirala u tim
borbama, su bili prisiljeni da Turcima ustupe otok i da s njima sklo-
pe 6. septembra 1669. mir. Nakon toga, su 27. septembra napustili
Kandiju (Kretu).
Najvanije ugovora bile su da strane daju amnes-
tiju svim svojim podlonicima i da svatko moe ostati u dravi gdje eli.
Kako su i imali svoje
posjede na drnikom a Senat je naredio ibenskom knezu
G.Battisti Cornaru da u Drni naseli drnike Morlake je Drni bio
prazan grad od 1647. godine) i druge koji budu htjeli, odmah je dolo do
mirovnog ugovora.
Tada generalni providur Antonio Barbaro, po instrukcijama
Senata, imenova u aprilu 1670. godine za drnikog providura G.B.Cornara, a
Danijela Difnicoa za sopraintendanta i zapovjedi Morlacima da se ne
iz Drnia.
37
Novi bosanski defterdar Musti-efendija pisao je generalnom providuru
Barbaru da ne postavlja nikakve posade u Drni i Skradin.
U ugovoru o miru poimenice je spomenut samo Klis, a ostala mjesta
samo To je bio povod za turske proteste poto bosanske posjede
u drnikom i sam Drni, uprkos ugovoru, okupira vojska.
Zbog nastalog tekog spora obavijeten je i bosanski paa te su ga na-
vedeni zemljini posjednici, sa na uvjeravali da se Mle-
i njihova vojska vide bosanske jedinice.
Na sve ovo Barbaro je preko svojih izaslanika uvjeravao bosanskog
pau da drnike krajine pripada jer su ga orujem os-
vojili, bez obzira to za vrijeme rata nije bilo naseljeno. Novi bosanski paa
Mufeti Mehmed-paa je Barbaru da moraju ustupiti ne sa-
mo Drni nego i Skradin i Risan, milom ili silom. Tvrdilo se da su pau na
to podgovorili alajbeg i drugi. paa se kolebao, jer je
ugovor bio nejasan, pa je dozvolio da pokua ostvariti svoj plan
da zauzme Drni, ali bez primjene sile i borbe.
Generalni providur Barbaro je po Difnikou (to je kapetan regularne
vojske i brat Fracesca Difnicoa) knezu Cornaru da
Turci pokuati u Drni i prijetnjama prisiliti podanike da
napuste grad Drni, ali on neka ih se ne boji. Istovremeno je u ibe-
nik da se poalje u Drni. Difnico je stigao u Drni 18. novembra
1670. i odmah rasporedio svoje ljude na mjesta, a u je
postavio 10 ljudi sa zapovjednikom Ivanom
Dana 19. novembra 1670. pojavilo se 10 bosanskih konjanika i u ime
zapovjednika zatraili su od Cornara da smjesta napusti Drni,
37 Ivan, JAZU, knj. 52, str. 257.; Difnico Fr. La delimitazione della Dalmazia, Zadar,
1902. - Haz Spisi gen.prov. A Barbara (1669-71), III, 2.
370 Ibrahim
protiv njega upotrijebiti druge mjere. Njima je u ime Cornara odgo-
vorio kapetan Difnico da Cornaro nije podlonik njihovog zapovjednika i da
Drni po ugovoru ne pripada sultanu nego dudu.
Konjanici su se vratili i svome zapovjedniku, Cor-
narov odgovor. Zapovjednik je s odredom konjice doao pred Drni
i ponovio zahtjev, ali i ovoga puta dobio je isti odgovor.
Tada je Cornaru da mora njemu na razgovor.
Mjesto njega doao je kapetan Difnico, te i pred njim alajbeg po-
novi isti zahtjev.
Difnico odgovori da on nije njegov poglavar i da ga posluati.
Na tu izjavu ga konfinira mu slobodu kretanja),
smjestivi ga u svoj ator i ga.
Nakon toga vojska sa svih strana u Drni i prisili
Cornara da u ator. Sutradan Cornara, Difnika i majora Iva-
na koji je prispio sa vojskom kao iz ibenika,
vojska protjera do rijeke

Generalni providur Barbaro poslao je, kao u Drni, kape-
tana Magna i kneza Erna sa 60 konjanika i grupu Morlaka, ali je to bilo
kasno. Generalni providur Barbaro je protestirao, a Mehmed-paa, se
oruanog zapleta, prigovorio je ali ga je Jusuf-alajbeg
umirio, su se i drugi bosanski prvaci.
U vezi sa ovim Ivan pie: "Tako je Drni bio
zemlja. Poslije potpisa kandijske kapitulacije sjetila se Sinjorija da ipak za-
posjedne Drni te mjeovitu komisiju za stavi pred svren
Zbog toga je aprila 1670. postavila patricija Ivana Krstitelja Cor-
nara za drnikog kneza i kapetana ibenskog Danu Divni (Difnico)
za sopraintendanta krajine i serdara Ivana za njegovog
No ta je vlast kratko potrajala, jer ju je alajbeg Jusuf-beg sa spa-
hijskom vojskom 19. novembra iste godine izbacio. Tako je novim razgrani-
ostao Drni i drnika krajina u turskom posjedu do morej-
skog rata".
Zbog ovog Jusuf-beg kliki alaj-beg, slavljen je i
kroz pjesmu. Kopija te pjesme na turskom jeziku je kod mene.
Izgleda da je ovaj izazvao veoma jak utisak i u
ono vrijeme ne samo u prostorima, i u Bosni, pa i u Cari-
gradu. Pogotovo jer se znalo da su vlasti prethodno tri puta upo-
zoravane da treba da napuste Drni, ali su oni to zanemarivali.
Prije spomenute pjesme, Hasan Kaimija je napisao i pjesmu u ko-
joj je pjevao o Kandiji (otok Kreta), to se vidi iz teksta pjesme u kojoj je
Kaimija prieljkivao da Kandija padne u turske ruke. Medutim, Hasan Kai-
mija napisao je i drugu pjesmu u se prvom stihu nalazi aluzija koja se
odnosi na vjerovjesnika Jusufa, analogno onoj u Kur'anu.
38 Ivan, isto, str. 257.
Odjeci kandijskog i morejskog rata u Bosni ... 371
Kao to je navedenu pjesmu je napisao Hasan Kaimija, sav-
remenik Jusuf-bega koji je ratovao ne samo na otoku Kandiji
je sudjelovao u tome ratu za cijelo vrijeme njegovog trajanja (24 godine), sa
izuzetkom vremena koje je proveo u tamnici (u Veroni) kao zaro-
bljenik. Jusuf-beg kliki alaj-beg, poznat je i u narodnim pjesma-
ma. Na njega je upozorio fra Antun kao junaka u kandijskom
ratu.
Po svoj prilici postupak Jusuf-bega te zauzimanje Drnia i
drnike krajine, su proirene granice tadanjeg turskog prostora, panu-
kao je drugog pjesnika, pa je tom prilikom spomenutu pjesmu prepisao i u
naslov te pjesme stavio "Jusuf alajbegu napisano 1081" (to je 1670-1). Dakle,
uz ime i zvanje stavio je i vrijeme navedenog je
junak Jusuf-beg kliki alaj-beg.
39
Pjesma je kod mene.
Ipak, poslije potpisa ugovora o miru u Kandiji, nastale su dugotrajne
prepirke izmedu komisija, turske i oko linije, posebno u
Dalmaciji. Do toga je dolazilo zato to su uvijek uz pojedine komisije bivali
i oni koji su bili nastanjeni blizu s jedne i s druge granice.
Prema Lovri "najvie je ometao sporazum tadanji sandak Fi-
... a on je u tim krajevima imao velike posjede". On je to mogao jer
je kod odredivanja granica "neprestano bio uz pau". Uz pau je bilo vie
turskih aga i kadija te vojske. Sa komesarom Nanijem,
takoder je bilo vojnika i civilnih osoba.
40
je zahtijevao da granice budu odredene onako kako je to bilo
u doba Ferhat-bega jo 1574. godine.
Dolo je do protesta Turaka koji su smatrali da Solin, Vranjice i Ka-
men treba vratiti turskoj vlasti.
Nani je pristao, pa je bilo ugovoreno da 12 sela na Trogira,
iza prvih planina, ostanu kao i do sada u vlasti Trogira, ali zemljite da obra-
duju turski podanici. Takvim pokrajina Poljice su ponovo do-
le pod vlast sultana. je tom prilikom bilo oproteno od samog
sultana ono to su u prolom ratu u borbi protiv turske vlasti. Polji-
su svu krivicu za to bacili na svoga velikog kneza Zbog toga
je sa cijelom svojom porodicom morao bjeati iz Poljica. Sklonio se
u Split, gdje je od Venecije dobio stalnu godinju platu.
Mada se poslije kandijskog mira i sporazuma o izmedu
i turske vlasti(potpisanom 24. oktobra 1671. godine na Solinskom
polju) moglo potpuno smirivanje, ipak narod ni s jedne strane nije
uivao slobodu kretanja, rada i ukupnog ivljenja. I dalje je nastavljeno
vanje, ali sada u cilju obezbjedenja minimuma uslova za ivot. Naime, Mle-
Republika nije mogla da osigura rad i sredstva za pristojan ivot kr-
naroda, kojeg su preselili tokom kandijskog rata na
39 Pjesma na turskom jeziku. je u Istambulu u knjiari na prostoru Sahatlar
gdje se nalazi broj knjiara.
40 Lovro, n rad, str. 389; Ivan, JAZU Starine 52, str. 257.
372 Ibrahim
svoje vlasti. S druge strane, mnogi su sc bojali vratiti na svoj posjed koji se
nalazio na turske vlasti zbog izdaje te vlasti.
Te su stvarni uzrok nastavljanju upada (Morlaka) na
turski teritorij, a sve u cilju za prehranu porodice.
Ni narodu koji je ivio na teritoriju pod turskom nije bilo bolje.
Naime, spahije su od naroda uzimale jedan dio za sebe, drugi, ne ba mali,
za tursku dravu, koja je brzo spremati veliku vojsku za novi rat pro-
tiv Austrije, odnosno za pohod na
RAT
Mir, dakle, nije dugo trajao. U . taj rat otili su narodi Bosne i Her-
cegovine, Like i Krbave. Vojsku su vodili opet isti komandanti. Tako je i
Jusuf-beg kliki alaj-beg, otiao sa vojskom pod
Naalost, nemamo podataka o njegovom konkretnom i pona-
anju u tome kratkotrajnom i potpuno izgubljenom ratu. Jedino to nam je
poznato je ono to se moglo saznati iz vrlo oskudnog izvjetaja
obavjetajca iz Budima. On je tada poslao dva izvjetaja. Oba su o
nom Turaka nakon to je potpuno poraena turska vojska. U pr-
vom izvjetaju javlja da se vratio Mehmed-beg i da se o
nita ne zna. Medutim, u drugom izvjetaju javlja da se i vratio sa
malo vojske.
Poslije poraza turske vojske pod i nakon umorstva velikog ve-
zira Kara Mustafe-pae, koji je bio turske vojske, kod
muslimanskog stanovnitva se osjetila panika, a se pripremalo za
ustanak u Dalmaciji i Lici.
Za poraz pod muslimani su okrivljavali u Osmanskom
Carstvu, a poraz su kao boiju kaznu, ne uzroke, dok
su bogati svoju pokretnu imovinu prema Carigradu.
Krajem novembra 1683. godine udruie se Morlaci sa Drni-
a, ibenika i Kotora i osvojie Drni protiv volje i znanja vlasti,
nakon turska posada po sporazumu napusti Drni.
MOREJSKI RAT
Borbenost i pokreti Morlaka uticali su na Veneciju da 5. marta 1684.
pristupi u Sveti savez, koji su ranije obrazovali Austrija, papa i Poljska .
. Iste godine, 29. aprila nagovijeten je Turskoj rat. Tako su prot u turskim us-
tankom Kotarana i prije dolaska regularnih trupa u Dal-
maciju, osvojeni: Obrovac, Nadin, Benkovac, Skradin, Plavno i Drni, a po-
tom, u saradnji sa pod komandom G.Cornara, i Sinj 1686. godi-
ne, Knin i Vrlika (1688). Taj rat je nazvan morejskim, po Moreji (Pelopo-
nez), jednom od glavnih bojita na kojem se Venecija borila protiv Turaka,
na strani Svete Lige (1684-1699). Kao povod za objavu rata Venecija je na-
vela da se Turci nisu drali kandijskog ugovora o miru.
41
41 Kosor Karlo, n. rad., str. 170-171.
Odjeci kandijskog i morejskog rata u Bosni ... 373
Nakon objave rata, u Dalmaciju je doao novi generalni providur Do-
minica Moceniga. On je odmah dozvolio Morlacima da slobodno napadaju
na tursku teritoriju, te da pale i Morlaci iz okoline ibenika i Tro-
gira, da vlasti nemaju snage da se odupru Turcima i
nedostatak pae za stoku, poduzimali su izvjesne mjere da se vrate u svoja
sela koja su bila pod turskom upravom. su u junu 1684. godine odrali
i zbor i da turskim vlastima da dodu po njih.
42
U drugoj polovici juna 1684. godine, Morlaci su pod zapovjednitvom
serdara imuna Smiljana i kavalira Stjepana Janko-
upadali u polje, palili dvore Jusuf-bega Fi-
i neka sela u okolici Pri povratku su se sukobili na Gra-
hovskom polju sa bosanskim paom.
43
POGIBIJA JUSUF-BEGA KLIKOG ALAJ-BEGA
avgusta 1688. godine generalni providur Cornaro da
pode na Knin s namjerom da ga osvoji. Radi toga iskrcao je vojsku kod
Skradina. Pod zapovjednitvom providura Antonija Zena, generala Sampola
i Dal Borra poslao ju je rijekom Krkom uzvodno do Rokog slapa pod Knin.
Zagorskim krajinicima odredio je da Drni i put kroz Petrovo polje,
a zadarskim krajinicima da prilaze sa strane Grahova. Trogirske kra-
jinike odredio je da blokiraju Sinj i Vrliku. Cornaro je sa vojskom stigao
pod Knin 28. avgusta. U Drniu se nalazio guvernator Fenzi. On je sakrio
krajinike i konjanike u zasjedu.
U Kninu se nalazio Mehmed-paa sa svojom vojskom, tamo-
njim komandantima i posadom koja je tamo bila. Saznavi za stanje
oko Drnia i Knina, a u elji da snabdijevanje vojske iz
pravca Drnia, Jusuf-beg i paa Selman poli su da
zauzmu Drni. Kako je major Urbano Fenzi postavio dijelove svoje
vojske u zasjedu pod Drniom u pravcu Vrlike, je i on u zasjedi. Vid-
jevi da se pribliava sa svojom vojskom prema Drniu, Fenzi je
poao u susret te simulirao pred snagama. To je
navelo i Selman-pau pod zidine Drni. Tako su
i Selman-paa upali u klopku. Tu ih je vojska iz zasjede i potukla.
U borbi je poginuo Jusuf-beg kliki alaj-beg, i mnogi drugi. To se
dogodilo 28. avgusta 1688. godine.
44
Izvjesno je da je ugledu porodice najvie doprinio praunuk
Mehmed-bega, a sin Fatime i Mahmud-bega u nave-
denoj borbi poginuli Jusuf-beg Jusuf-beg je svojim ivotom i voje-
vanjem obiljeio 17. On je kao ratnik mnogo doprinio slobodi
Bosne i Hercegovine.
42 Isto, str. 171.
43 isto, str. 174.
44 Desnica Boko, n. dj. knj. Il, Beograd 1951. str. 238, 246 i 249; Gligor, Dalmacija
u doba Morejskog rata, Beograd, 1958, str. 33-37.
374 Ibrahim
Jusuf-begovi uspjesi i junatva bili su povod brojnih usmenih pjesama,
o kojima nekada samo ulomci, dok ih je nekoliko
vano u cijelosti. Te narodne pjesme nalaze se u jednom od najstarijih zbor-
nika usmenih pjesama u nas, Erlangenskom rukopisu (npr. pjesma br. 18), a
neto u zborniku pjesama "Razgovor ugodni naroda slovinskog",
Andrije Pored toga, u vie brojeva Matice Dalmatinske iz
18. nalazi se ciklus pjesama u kojima narodni pjevaju o
Jusuf-begu.
Posebno sc u zborniku pjesma br. 49. je
jedan od iz Jusuf-alajbegovog ivota, njegovo zarobljavanje
i viegodinje tamnovanje u Kao iz ivota, se to u
temu vitalnosti, a u usmenim pre-
noenjem, nije prestala da ivi ni do dana dananjeg. O Jusuf-begovom su-
anjstvu pjeva pjesma koja je u predaji, po svemu su-
ivjela preteno medu enskim svijetom. Pjesma je u svojoj osnovi poh-
vala Jusuf-alajbegu, tj. njegovoj moralu i junatvu. Nasuprot alajbegu,
u pjesmi stoji zadarski ban, kojem pjesnik pripisuje ulogu njegova zasunji-
i progonitelja. Jusuf-alajbeg dostojanstveno odbija i prijetnju i ponudu
bana Zadranina, kojim ovaj nastoji da ga primora da se milom ili silom po-
krsti. Banove ponude da s pokrtavanjem dobiti "Kotar do Otresa" i bano-
vu sestru za ljubu - su osnova da se istakne Ju-
suf-alajbegova, a time i Banova ponuda ne moe
biti onako kako on misli, jer alajbegu ne treba "Kotar do Otresa"
kad on ima do Kupresa"; ne treba mu Banova kula, kad on ima "i
lipu i viu u Odaku polju ne treba mu banova sestra Andelija,
kad on ima svoju Safa-kadu, "milu sestru pae Mehmed-pae". Pjesma
uspjelo zloslutnom da se u "usirila mliko", kao
predskazanje Jusuf-alajbegova stradanja:
U u
samo se je usirila mliko,
da Bog dade da im dobro bude.
Nit je dobro, nit ga biti:
osunjie Jusuf-alajbega.
Uhvati ga bane Zadranine,
pa razmilja kakvom ga pogubiti:
ili ga na kolac nabiti,
ili ga na kolo naviti?
Pita njega Zadranine bane:
"Pravo da mi kae, Jusuf-alajbee,
koliko si pogubio glava?"
Odgovara Jusuf-alajbee:
"Kad me pita, dinski dumanine,
kad me pita, pravo da ti kaem:
tri sam sablje na spremio,
Odjeci kandijskog i morejskog rata u Bosni ...
a ako Bog dade,
kada tvoju glavu!
A znade li, dinski dumanine,
kad se sablja na otprema,
da se hiljadu glava.
A kad tvoju glavu,
tada se sablja zvati Hadi Ademovka.
Njemu govori Zadranine bane:
"Pokrsti se, Jusuf-alajbee,
Kad to Zadranine bane,
progovara Zadranine bane:
ti mene, Jusuf-alajbee,
ako li se ti pokrstiti
evo tebi vjera Jusuf-alajbee,
ako li me posluati
mrtvom ti govoriti glavom!"
45
375
Jusuf-alajbegova pogibija, kao tema, morala je biti
za usmene pjesnike, savremenike tog i one koji su tu temu batinili,
s obzirom na da se radilo o istaknutom junaku, iza kojeg su stajali
brojni epski pothvati.
OPSADA KNINA
Radi opsade Knina Cornaro je poslao, poslije Drnia, Fenziju i kape-
tana Bou sa oko 2-3 hiljade vojnika da osvoje Vrliku. Vrlika se pre-
dala bez borbe. Na taj Knin je potpuno bio opkoljen te je
borba za Knin. Borba je trajala do ll. septembra 1688. godine, kada su se
branioci Knina predali. Tako je Cornaro uz punu saradnju stanov-
nitva, i bezuvjetno osvojio tvrdi Knin.
Iz kninske izaao je broj zarobljenih turskih vojnika, a
medu njima i Mehmed-paa njegov sin Mehmed-beg i
ili sin Ali-beg Mehmed-beg koji je tada bio sandak-beg Kr-
ke i Like, zatim njegov sin Mahmut-beg, dizdar kninske Ali-beg Fir-
kapetan Knina, Smail Husein Mehmed Ahme-
Ibrahim Alija Ahmet Mehmed So-
Mustafa Biljo, Mustafa Anoje soter Amajl-
Ibrahim Selim-aga Meh-
med i Mehmed-beg, sin Jusuf-bega klikog alaj-bega.
46
45 Narodna pjesma, a pjevale su je ene. Pjevala ju je Hasnija Miralem,
djevojka iz jednog sela kod Donjeg Vakufa. Nakon udaje u Banjaluku za Alibega i
dalje ju je pjevala, te ju je zapamtio i njen unuk, apotekar Bakir On mi je tu pjesmu
u kasetofonsku traku i tako se mogla ovde donijeti.
46 Ivan, Postanak i uredenja Vojne krajine, KI1imkog kotara pod Venecijom, JA-
ZU, knj. 52, str. 258.
376 Ibrahim
je ovdje iznijeti jo neke podatke koji osvjetljavaju okolnosti
pod kojima je pao Knin.
Kad je zarobljen, Mehmed-paa je imao uza se dokumenat da
je ponovno postavljen na dunost bosanskog pae.
O njemu piu da je veoma cijenjen visoka ugleda,
vojni i upravni rukovodilac.
Prilikom zauzimanja Knina, zarobljena je cijela porodica Mehmed-pa-
e Navodi se da je tada zatrta ta porodica i da od nje niko nije
ostao. (To ne stoji. Zna se da je 1861. godine u Livnu ivio Ali-beg
Oenjen, i imao je dvoje enske djece. Ponovno se oenio iz
Rastoke).
konstatuju da su svi zarobljeni u Kninu bili od
velikog ugleda i opasni krajinici.
Svi zarobljeni uglednici su u Veneciju na brodu "Tartana" koji
je bio vlasnitvo Zuane iz Perasta, uz jaku pratnju.
je da Mehmed-pau u interesu drave, treba dr-
ati to dalje od granice. On je bio u Brei gdje je
ostao sve do aprila 1699. godine. Proveo je dakle, u tamnici 10 godina i 8
mjeseci.
Naglaeno je da su mnoge age i uglednici, koji su neposredno uzne-
miravali granicu, stavljeni u lance.
to se sina Jusuf-bega njega nisu poslali u suanjstvo.
Vodila se rasprava ta sa njim su bili za to da i njega poalju
u tamnicu, a Morlaci su zahtijevali likvidaciju. Oni su to insistirali, jer, kako
su rekli, kad iz tamnice moe postati kao to mu je i otac bio. Zato je
on likvidiran.
Zadnji u kojem su kroz rat Osmanske Care-
vine i Republike u XVI i XVII jeste granice
Bosanskog paaluka po odredbama mira iz 1699. godine. Na-
imc, u komisiji za na turskoj strani je i Ali-beg Fili-

Zavretkom kandijskog (1645-1699), zatim (1699) pa morejs-
kog (1684-1699), te sinjskog, odnosno malog, kako ga naziva A Mio-
rata (1715-1718) muslimansko stanovnitvo u Dalmaciji i Lici, pa razum-
ljivo i osjetili su se demoralisani. Do toga je najvie dolo poslije
tekih poraza i jo teih gubitaka u ljudstvu na frontu u Dalmaciji i Lici. Kad
se tome doda stalna taktika vlasti da posredstvom Morlaka, silom,
pustoe posjede u Bosanskoj krajini, zatim da stanovnitvo
iz Bosne na stranu, te da ga u ratne operacije, i
kao prethodnicu u borbi protiv turskih vlasti, onda je jasno da je
muslimansko stanovnitvo ne samo masovno u cjelini prelo, upravo po-
bjeglo u Bosnu, sa izuzetkom onih koji su milom ili silom preli na
sku vjeru.
Odjeci kandijskog i morejskog rata u Bosni ... 377
U vezi sa navedenim, generalni providur Alfiero Molio ostalog
pie: "Preuzevi pokrajinu s nenaseljenim perifernim jer su ih ne-
davne pobjede pretvorile u prostranu pusto, smatrao sam svojim glavnim za-
datkom da ih naselim s one strane granice Bosne) cijele po-
rodice, glasovima o blagoj upravi, o besglatnom dodjeljivanju zemlje i upu-
na onu stranu."
Tada se kninska okolina, blia i dalja, naglo popunjavala. Od Zmijana,
Varcar Vakufa (sada grad), od Janja, od Skoplja na Vrbasu (D.
Vakuf), od od Unca i Grahova (Bosanskog) kao i drugih predjela
Bosanske krajine pristizale su skupine od 10, 20, 30 i vie porodica pod vod-
stvom svojih harambaa, a kninski providur i generalni providur Molino od-
su im sela za nastambu u Kosovu i Petrovu polju i dodjeljivali im
zemljite po vlastitom
Zanimljivo je mjesto u Molinovom zavrnom izvjetaju pred Senatom
(3. maja 1692), da je u Zmijanju u jednom danu sklopljeno 300 brakova.
Vjerovatno se ovo moe eljom mladih da u akciji preseljavanja os-
nuju svoje novo ognjite, jer su roditelji i starija ostajali na svom sta-
rom ognjitu.
U prethodnom izlaganju vidjeli smo da su bili veoma anga-
ovani u Lici, a u Dalmaciji. To angaovanje dijelom je
bilo vojnog karaktera, dakle ratovanje. Ta i takva djelatnost trajala je punih
devet decenija XVII ni u desetoj deceniji nisu Bosanci
mogli mirovati, su se morali boriti sa i austrijskim napada-
na Bosnu i Hercegovinu. To je vrijeme velikih nevolja za Bosnu i Her-
cegovinu.
Nakon stalnih poraza u Ugarskoj, gdje su izginule mnoge bosanske
spahije, pa njima i stalno se i sa svih strana navaljivalo na
Bosnu i Hercegovinu.
Te dovele su do gubitka mnogih gradova ne samo u Bosni i
Hercegovini. Pali su Zvornik, Bosanski Brod, Derventa, Doboj, Dubica, So-
kol, Jasenovac, Viegrad, je otvoren put za Carigrad, Mitrovica, Beo-
grad, Smederevo, sve do Skoplja.
47 Ivan, n. rad, str. 258.
378 Ibrahim
ODJECI KAND lJSKOG I MOREJSKOG RATA U BOSNI POSMATRANI KROZ
AKTIVNOST BOSANSKE FEUDALNE PORODICE IZ
Rezime
Osvrt na kretanje feudalne porodice u razdoblju kandijskog,
i morejskog rata autor je uz prethodan uvid u historijske pri-
like na prostoru koji su pripadnici ove porodice naseljavali. U funkciji ovak-
vog pristupa je i prikaz rodoslovnog stabla prva narataja muslimanske
porodice Najizrazitiji pojedinac u narataju ove porodice
bio je Jusuf-alajbeg, mnogih akcija u vrijeme trajanja kandijskog rata
i nosilac visokih funkcija. Kroz opis njegova djelovanja date su pri-
like u Klikom sandaku i prostorima sa kojima je u trajanju due
od decenije. U osvjetljavanju kretanja ovog i drugih pripadnika porodi-
ce koriteni su i raznovrsni izvori: slubeni izvjetaji i tur-
ski i memoarski spisi, prepiska, pa i narodna tradicija. ka-
rijera Jusuf-alajbega je bila posebno pogodna, jer se ovaj istaknuti pojedinac
porodice mnogo kretao i zapadao u situacije, o kojima je
jasan pisani trag. Tako se on naao u opsjednutom Klisu, zatim iz
suanjstva se oslobodio bijegom, a nakon niza uspjelih pothvata -
zapao je u zarobljenitvo i proveo u sedam godina,
odakle je razmjenom za oficira iz dudevske porodice, da bi ko-
"od sablje" i poginuo. Jusuf-alajbeg jeste u centru panje autora, ali je
kroz njegovo kretanje data slojevita i vrlo slika zbivanja na gra-
osmanskog, i austrijskog carstva u vrijeme
kandijskog, i morejskog rata.
TIJE ECHO OF CANDIA AND MOREA WARS IN BOSNIA SEEN THROUGH
TIJE ACTIVITY OF BOSNIAN FEUDAL FAMILY FROM
Summary
Rewiev on the feudal family during the period of Candia,
Viennese and Morea Wars is made on the basis of the previous analysis of
the historical circumstances in the area where the members of this feudal
family lived during the Ottoman period (sanjaks of Krka and Klis). Descrip-
tion of the genealogy branch of the first four generation of the Moslem fami-
ly is in the same function. The most prominent person in the third
generation of this family was Yusuf-alaybey, the participant in many actions
during the Candia War, and the bearer of various high functions. Through
the description of his work the author also presents the circumstances in the
sanjaks of Klis and Krka and in their border regions in over four decades
period. Different and various sources are used in order to clear up the work
of this and other members of the family official reports of the sides
Odjeci kandijskog i morejskog rata u Bosni ... 379
in war, memoirs, correspondence and even folk tradition. Military career of
Yusuf-alaybey was extreemly convenient for folk tradition, because this pro-
minent member of the family moved a lot and got into various situ-
ations about which the written trace exists. War operations at the beginning
of the Candia War found this as Klis' Alaybey in Knin with small
garrison. He left it without fight and departed for Klis. In the middle of
March 1645 General Foscolo attacked this fortress from three sides and be-
sieged il completely. The siege lasted out a few days, because the garrison of
Klis - inspite the presency of the considerable number of women, children
and elder persons who came from Drni, Knin and Vrlika - resisted the at-
tackers courageously and cleverly. After several days of the exhaustive siege,
negotiations started about the conditions of surrender. When the conditions
were precised Venetians insisted that Turks give them certain hostages a-
mong whom was Yusuf-alaybey However, while unarmed civil pe-
ople were leaving the fortress a horrible bloodshed happened. The author
here cites the historian Grga Novak: " ... a general attack began, unworthy of
the soldiers, brutal treatment of men, women, taking away, undressing, kill-
ing. The massacre at the battlefield was not only the result of the cruelty of
solidiers from Poljice and Morlacs but also the lust for plunder led the
whole cavalry, hard and light, Italian infantry, as well as German, to take
part in the massacre ... All the army competed in robbery and grabbing not
only the material goods but also nice girls and boys. Over 250 men and wo-
men were killed in that chaos and about 200 were secretly taken to slavery.
It was the disgrace which after the victory stained the honour of Venetian
army and to which Venetians were very exasperated". Yusuf-alaybey was sent
to Solin with all the other hostages, but hc escaped from there during the
night, together with his escort. This made the Sanjakbey of Klis, Mehmed-
bey to offer himself to General Foscolo in exchange for the
escaped prisoner, what the General did accept.
After the fall of Klis Mustafa-pasha Tekelija was dismissed from his
vizier's position, and to his place was appointed Dervish Mehmed-pasha.
After taking on the duty, new Vizier started the war in which the soldiers
from Poljice were punished for provoking the massacre while the civils were
leaving the fortress of Klis. At the end of May 1649 Bosniaks under the com-
mand of Yusuf-alaybey attacked Morlacs in the vicinity of ibenik.
About 500 Morlacs were taken prisoners and the great number of cattle was
confiscated in that fight. In the year 1650 Yusuf-alaybey conquered again the
fortress of Knin and it was repaired under his supervision. In February, the
same year, Morlacs from the vicinity of ibenik attacked Bosniaks without
warning near Bilaj and partially got revenge on them for the losses in the
last year's fight. In December 2"d, 1652 Morlacs from ibenik set an ambush
to Yusuf-alaybey at the exit of Knin and enslaved him. As a ransom for Yu-
suf-alaybey they asked from his family a large ammount of money, military
equipment, and also slaves and prisoners. They did not get the ransom, and
so they were forced to deliver their precious prisoner to the Venetian autho-
rities who put him into prisan in Verona. The data concerning the enslaving
380
Ibrahim
and Morlac's attempt to get the enormous ransom from the Turks for their
prisoner the author obtained from the report of the Provincial Governor
(ital. provveditore) for Dalmatia.
Some data about Yusuf-alaybey's living conditions during his seven ye-
ar's captivity can be found in the letters which he was writing to his family
and which the author now found in the Archives of Venice, as well as in the
letters which his relatives exchanged with !ulio Papali, the chaplain and also
the agent of Venetian intelligence service, who was the mediator in their cor-
respondence with Yusuf-alaybey. A chance for release Yusuf-alaybey from
prison appeared after the nava! battle at Dardanelles where Turkish navy
scored the victory and among their prisoners was the officer from the Vene-
tian aristocratic family Morossini. The Sultan gave this prisoner to Yusuf-
alaybey's wife as a gift, and after the negotiations it was performed the ex-
change of prisoners at the seashore near ibenik. After his release from Ve-
netian captivity Yusuf-alaybey continued to wage wars. In 1660 with the lar-
ger group of cavalrymen he attacked ibenik. Staying with his army in the
region of Dalmatia Yusuf-alaybey brake through the Klis' passage during the
night, devastated the surroundings of Split and attacked all Katelas up to
Trogir. Then he bypassed Trogir and set off for ibenik, but he was revealed
and Venetian forces - according to the chronicler - persecuted him
all a way to the river During that war year of 1660 he performed the
duty of Serdar - the Army Commander, i.e. the representative of Bosnian
Vizier, and the great Turkish writer of the travels Evlia Chelebi bore witness
to this. In that time Yusuf-alaybey leaded a few war operations in the region
of ibenik in which mainly Morlacs were killed. In February 1661 Yusuf-
alaybey leaded the campaign against Zadar, the result of which was a greater
plunder of cattle. During the following years Yusuf-alaybey leaded the simi-
lar small operations and then at the end of winter 1669 he attacked Zadar
again, but since his success was not complete he returned to Knin. In the
border fights between Turkey and Venetia Yusuf-alaybey demonstrated his
military skill and superiority in tactical maneuvers by conquering Drni
which, thanks to his initiative, stayed in Ottoman hands until Morea War.
Yusuf-alaybey participated also in war campaign against Vienna, but the so-
urces which could precisely clear up his part in this unsuccessful Turkish at-
tempt to conquer Vienna were not preserved, apart from one report which
stated that returned "wit!l a little army". In 1688 Provincial Gover-
nor Carnero set off with his army for Knin to conquere it. Wishing to pre-
vent the supply of Venetian army from the direction of Drni, Yusuf-alaybey
with Selman-pasha from Herzegovina departed for Drni to conquer it, but
they felt into Venetian ambush. In the battles near the fortress of Drni it
was killed, among the others, the most prominent member of the family Fili-
in the 17tb century, the Alaybey of Klis, Yusuf-bey Numerous
poems were written about his heroism, but unfortunately only few of them
were preserved. The last who had his part in the events at Otto-
man-Venetian border region in the 17tb century was Ali-bey Na-
mely, as the representative of the Ottoman side, he was the member of the
Odjeci kandijskog i morejskog rata u Bosni ... 381
commission who supervised the establishment of the borders of Bosnian
Pashalik according to the regulations of Karlovac Peace Treaty, 1669. Mus-
lim population in border regions, near Dalmatia and Lika, felt endangered
after the end of Candia, Viennese and Morea Wars. The behaviour of Vene-
tian authorities especially contributed to such feeling. They used Morlacs to
devastate the feudal properties in Bosanska krajina (Bosnian border region),
and also they drew Christian population in Bosnia closer to Venetian side,
trying to get them into war operations as the advance guard for the fights
against Turkish authorities. For that reason the masses of Muslim popula-
tion were escaping from the border region to the internal parts of Bosnia.
Venetian authorities settled the border region of Knin, as well as the other
regions, with Christian families from Zmijanje, Grahovo and Kra-
jina. The proof for this can be found in the report of Province Governor
Alfier Molino, who stated that his "main task" was to attract the families
from Bosnia to the territories from which Muslim population had left. As he
said, he attracted them "by spreading rumors about gentle administration, a-
bout free land and about sending the Uskok's companies on the other, Tur-
kish, side". This propaganda was successful and as a result of it the groups
of 10, 20, 30 and more families were arriving leaded by their chiefs. The Go-
vernor of Knin and the Provincial Governor picked the villages in Kosovo
and Petrovo polje to settle them there, and they were giving them some land
as well. Molino's final report in Senat in 1692 stated that in Zmijanje 300
young couples who decides to emigrate got married in one day and departed
for their new homes, while their parents, brothers and sisters stayed in old
homes.
It is obvious that the members of the family were engaged in
Lika and especially in Dalmatia. Their engagement was mainly of military
character and it lasted over nine decades of the 17tl' century.
MED IDA
(Sarajevo)
MATRAK<;;:I NASUH U DOMENI OSMANSKE MINIJATURE
misliocima, i umjetnicima koji su obiljeili svoje do-
ba u povijesti civilizacije tursko-osmanskog perioda irokim ob-
razovanjem i stvaralatvom vrlo istaknuto mjesto zauzima Nasuh es-Silahi
eNehir bi MatrakT. Njegova djela su u velikom broju do naih da-
na. Ovom prilikom se upoznati sa Nasuhom u ulozi slikara tursko-os-
manske minijature.
Prije nego se upoznamo sa Nasuhom - slikarom i njegovim slikarskim
djelom, potrebno je da ukaemo ukratko na neke okolnosti koje su uticale
na likovni izraz slikarstva tursko-osmanske minijature.
U osnovi svake duhovne djelatnosti, i duhovne nadgradnje ljudskog bi-
jest tenja i potreba za materijalizacijom osjeta usmjerenog ka lijepom.
Materijalizacija lijepog je potreba da se uspostavi duhovna komunikacija iz-
materijalizovanog osjeta ljepote, djela, sa kao
svjedokom stepena i razvoja ljudskog uma u vremenu nastajanja.
O pojavi i razvoju tursko-osmanskog slikarstva u formi minijature ov-
dje moemo govoriti samo na i sasvim ukratko. Jer, spoz-
nati semiotiku slikarstva" u formi minijature u irem smislu ili os-
manskog slikarstva minijature u uem smislu, je dosta sloeno stoga to je
ono nastalo u okolnostima u kojima se razvijala azijska kulturna tradicija.
Ako bismo tursko-osmansku likovnu umjetnost potraili u prolosti,
nali bi je u kulturnoj batini legendarne zemlje Turana ili jo dalje, nali bi
je na grobnicama Gak Turaka i drugih, kao praoblike tursko-osmanskog sli-
karstva u centralnoj Aziji.
Na formiranje centralno-azijskog kulturnog i imale
su uticaja, u prvom redu, stare paganske religije Azije, zatim Zara-
tustre, indijskih, kineskih i drugih religija Dalekog Istoka, sve do pojave is-
lama. Nomadski ivljenja, prenoenje tradicija, svi socioloki, ekonom-
ski i drugi odnosi, imali su itekako bitnog uticaja na ovo likovno izraavanje,
to je posebno evidentno kod Ujgurskih Turaka i njihove duhovne tradicije.
U vrijeme "velike seobe naroda", ova centralno-azijska kulturna tradi-
cija, zasnovana na osnovnom postulatu kretanja, dolazi u dodir sa
novom civilizacijom, se duhovno kulturno formirala na kulturnim
tradicijama Antike i osnovnom postulatu mjere. kretanje, kao osnov-
ni smisao azijskog filozofskog miljenja, zastupljeno je u svim oblicima kul-
384 Medida
turne nadgradnje i u svim oblicima izraavanja. Ova kulturna
tradicija duhovnog kulturnog i izraavanja, nala se u sukobu sa
strogim pravilima islama, sa duhovnim stvaralatvom muslimana koje se nas-
lanja na Antike, judejstva i je osnovni postulat filo-
zofsko miljenje u umjetnosti, odnosno postulat mjere. Azijsko iskonsko kul-
turno u tursko-osmanskom drutvu, zaivilo je u novom mediju: u ta-
sawwufu i spiritualnoj filozofskog miljenja. Ilustracije radi,
podsjetit se na jednostavnim primjerima sakralnog islamskog graditelj-
stva. Naime, minare stremi u nebo poput strijele, oblik damije je poput no-
madskog otaga, spiralne minare su simbol kretanja ka Apsolu-
tu.1 Daleko bi nas dovelo iznalaenje uticaja tasawwufa i drugih spiritualnih
gledanja i stavova u okvirima islama na duhovno izraavanje i umjetnost, pa
i na slikarstvo u formi minijature. Ovom prilikom je dovoljno da ih samo
uzmemo u obzir.
Oni koji su slikali osmanske minijature bili su emotivno vezani za is-
lam kao religiju, pa su nastojali da uspostave kompromis sa strogim prin-
cipima ove religije po elementima, crtanja i bojenja, odnosno nasto-
jali su da izbjegnu dimenziju kao privilegiju Stvoritelja. Figure su izvan
odnosa mjere u nacrtanog i bez sjene. Ovakav pristup likov-
nom izraavanju zahtijevao je potpunu kompozicionu osmiljenost, ravnote-
u po intenzitetu upotrijebljene boje na obojenim povrinama da bi se pos-
tigla harmonija i kompaktnost cjeline.
Dublja azijska misao izraavana je putem boje i
putem upotrebe simbola, prikrivenih okolia, pri
je slikar-minijaturist unosio svoj sopstveni zihni.
Zna se da je prijestonica Osmanske turske drave, Istanbul, bila cen-
tar, gdje su se okupljali i radili ljudi od nauke i umjetnosti pod mecenatom
turskih sultana. lako je tursko-osmansko slikarstvo minijature nastalo u is-
tom vremenskom dobu i gotovo u istom drutvenom mediju u kojem su nas-
tajala djela u istoj formi od majstora Perzijanaca u perzijskom stil-
skom izrazu koji svoju osobenost nosi u floralnim motivima izvede-
nim do savrenstva ili minijaturama u istom mediju i istom dobu,
ali od majstora dolutalih iz srednje Azije koji svoju osobenost nose u pus-
tinjskim motivima amanske mitologije u osobenosti izraenog naturalnog ili
tursko-osmanska minijatura je prepoznatljiva svo-
jom i
Pridravanje stilskog izraza tursko-osmanskog slikarstva do ekstrem-
nosti evidentno je na minijaturama koje je oslikao Nasuh.
Turski Husein Yurdaydin je posvetio dobar dio svojih istra-
ivanja Nasuhovoj i njegovim djelima. Husein Yurdaydin pretpostav-
lja na osnovu nekih potpisa da bi Nasuhovo porijeklo moglo biti iz Bosne,
iz Visokog kod Sarajeva. Nai orijentalisti su gotovo bez rezerve
l U transcedcntalnoj mistici islama, Bogu se ne daje nikakav lik niti oblik. On u ovoj mistici
predstavlja apsolutnu realnost i apsolutno otkrovenje. Izraz se upotrebljava kao sa
arapskog.
Nasuh u domeni osmanske minijature 385
ovog stvaraoca svrstali medu Bonjake. Utvrdeno je da je Nasuh bio
aija na elitnoj dvorskoj koli Enderunu, gdje je i sam kasnije bio profesor
sve do smrti. Za njega je da je "mana ve marifet sahibi", to bi dos-
lovno "gospodar misli i umjetnosti". Za svoga ivota bio je
kaligraf, slikar i vitez.
2
Ovaj put govoriti o Nasuhu kao
slikaru minijatura i njegovom djelu na ovom
Vrijeme u kojem je radio i ivio Nasuh je vrijeme tursko-osman-
ske drave, vrijeme pohoda i osvajanja. Sultan Sulejman Zakonodavac po-
duzima ratne pohode u Aziji i Evropi. Na nekim od pohoda prati ga Nasuh
koji je bio uvjeban u ratnim vjetinama i baratanju orujem kao vitez i koji
je bio ampion i tada veoma popularne viteke igre koja se zvala mat-
rak. U pratnji sultana Sulejmana na ratnim pohodima nastala su Nasuhova
pisana i oslikana djela od kojih je za nau historiju najinteresantnija "Suley-
mannama" koja se odnosi na iz 1542-1543. godine, kada sultan Su-
lejman poduzima pohod na a koja predstavlja ilustrirani itinerar
kretanja osmanske vojske. Ovom prilikom pratiti Sulejmanovu vojsku
u pohodu na u dijelu puta kroz nau zemlju, a kroz minijature
koje je iscrtao Nasuh tokom tog pohoda.
Proavi kroz Bugarsku, vojska ulazi na teritorij nae zemlje i
u blizini Nia, iznad

Nasuh je ovu minijaturu slikao sa za-
paanjem okolia onoliko koliko je imao vremena za to, pri tom
bitne objekte: tri damije, zatim bunar, crkvu, naselje i most preko Niave.
Dio natpisa na minijaturi je i stoga teko minijatura
prikazuje u sutini tabor osmanske vojske to je karakteristika i svih ostalih
posmatranih minijatura. Preovladava uti valer srednjednevne svjetlosti oko-
lia.
Vojska se dalje u pravcu Kruevca (Alaca Hisar),
4
a u njegovoj
blizini i Za razliku od prethodne minijature, na kojoj je okoli obo-
jen intenzivnom utom, na ovoj minijaturi okoli je obojen zgusnutom pla-
vom bojom, je umjetnik htio dati osnovnu karakteristiku terena, vla-
nog i teko zelenog. Pored uvijek prisutnih koji predstavljaju vojni
tabor, u donjem desnom uglu je naslikana u bokocrtu, najvjerovat-
nije stoga da bi se na taj orijentacija, jer su nacrtani
ortogonalna.
2 Nasuh je napisao i oslikao djela:
- Siileymanndme (1520-1538) TSMK, Revan 1286.
-Bey/Jn-i Menlizil-i Sefer-i clralf:o/n Sultan Suleyman Han (Mecmui Menazil), Istanbul Uni-
verzitesi Kiitiiphanesi, T 5964 (1533-1536).
- SiileymanniJme (drugi Kanunijev pohod na Irak 1548-1549) Merburg, Staatsbibliothek Hs.
Act. 955.
- Siileymann/Jme (tarih-i Feth-i ve Estergon ve Istul-i Belgrad 1542-1543) TSMK, Ha-
zine 1608.
- Tarih-i Sultan Sultan Bayezid ve Sultan Selim, TSMK Revan 1272.
3 SiileymanniJme, TSMK, Hazine 1608.
4 Isto kao 3.
386 Medida
Na svom pohodu vojska u pravcu apca (Bogiirdelen),
5
pa mi-
nijatura prikazuje i naselja na obali Save. Na tri natpisa na samoj
minijaturi ispisana su imena Moravica, Grabovica i selo Gradina. Interesant-
no je da je slikar rijeku Savu smjestio du desne strane formata i za
nju upotrijebio zgusnutu akvamarin boju u kontrastu sa utom bojom oko-
lia, na kome su iscrtani stilizovani oblici trave, i kupine. Na ovoj mi-
nijaturi ponovo se javlja uti valer srednjednevnog svjetla.
Vojska se due vrijeme zadrava u blizini apca, gdje se postepeno
prebacivala preko podignutog pontonskog mosta na Savi.
Slikar je kao i na prethodnoj minijaturi, okoli dao u utoj boji. Znat-
no blai tonovi ne naruavaju vrijeme srednjednevne svjetlosti. U
kontrastu je rijeka obojena modro-plavo, tok se od vrha formata i
pravi nagli zaokret u desno, da bi potpuno izala iz okvira i "otekla" preko
margine. Ovo daje poseban utisak na Konstrukcija ove minija-
ture je veoma interesantna, ali nije i jedina u Nasuhovim slikarskim djelima.
Pravac kretanja vojske bio je prema Vinkovcima i Vukovaru.
6
Na mi-
nijaturi su prikazana naselja na tom pravcu sa imenima: Jarka, Stari Bud,
Dimitrovice od Grabovice i selo Trnava pored jezera na Bosutu(?)
Na minijaturi je prikazana, najvjerovatnije, rijeka Drava, ko-
ja se ulijeva u Dunav, koji od vrha desnom stranom formata, da bi na
donjoj "izaao" preko margine. Na Dravi je iscrtan pontonski most.
Na natpisima je Vukovar do koje se kada se
pontonski most od Buhvar(?)
7
Sultanovu vojsku "ispratiti" minijaturom koja predstavlja
Osijek, most na rijeci Karaici i polje do Valpovo.
Minijature, je autor Nasuh i koje smo vidjeli, jednostavne su i
sto konstruisane. Oblik predmeta je izdiferenciran sa identite-
tom svakog elementa i oblika, to svakoj Nasuhovoj minijaturi daje karakte-
ristiku ozbiljne
On se je na ovim minijaturama zaustavio na ali i osmi-
ljenom i
Drugo pisano i oslikano djelo je "Beyan-i Menazil-i Sefer-i clra].<eyn"
nastalo u pohodu sultan Sulejmana na !rake 1533-1536. godine. Minijature
u ovom djelu su kompoziciono sloenije, Interval valera
srednjednevnog i popodnevnog svjetla su dati od blijede oker boje pustinj-
skog pijeska do blijede ciglerod boje, zavisno od doivljenog ambijenta. Ob-
jekti su iscrtani ortogonalna, ponekad u kosoj projekciji. Plohe
okolia su popunjene oblikovanim i rastinjem, zavisno od pri-
rode podneblja na kome je nastala pojedina minijatura. da se na
minijaturama u ovom djelu pojavljuju veoma diskretno, ali u pokretu i veo-
ma iskustveno iscrtane divlje ivotinje: veprovi, lavovi, antilope ...
5 Isto kao biljeka 3.
6 Isto kao biljeka 3.
7 Isto kao biljeka 3 Buhvar nije ubicirana).
Matrak<;i Nasuh u domeni osmanske minijature 387
I na ovim minijaturama prepoznatljiv je Nasuh sa svojom kompozi-
cijom, oblika u ritmu, to se stapaju u koheren-
tnost cjeline.
osmiljenija i potpunija djela su minijature na kojima su
naslikane mediteranske luke i gradovi u stilu portulano ali je Nasuhov um-
jezik boje, crtanja i upotrebe simbola ostao u konstanti sop-
stvene imaginacije. se dojam da je Nasuh u sopstvenoj imaginaciji iz-
svoj svijet ritma uz odsutnost ljudskih figura, svijet mi-
nijatura na kojima dominira mir doivljenog trenutka.
MATRAK<;I NASUH U DOMENI OSMANSKE MINIJATURE
Rezime
"Matraks;i Nasuh u domeni osmanske minijature" je studija o os-
tvarenjima na tursko-osmanskog slikarstva, i to na polju minijature.
Studija osvrtom o nastanku minijature i elementarnim uti-
cajima na razvoj ovog slikanja. U pristupu Nasuhovih os-
tvarenja na minijature poenta je stavljena na one na kojima su pri-
kazani jugoslovenski gradovi i sredinom XVI vijeka. Radi zaokru-
enja cjeline date su osobenosti minijatura koje se odnose na gradove i mjes-
ta na Bliskom istoku i gradove i luke Mediterana bez iscrpnijih analiza.
Studija je ilustrovana sa snimka minijatura koje su iscrpnije ob-
u samom tekstu, a nalaze se kao ilustracije Suleymanname (1542-
1543), TSMK, Hazine 1608.
MATRAK<;I NAS UH IN THE FIELD OF OTTOMAN MINIATURE PAINTING
Summary
"Matrakc;i Nasuh in the Field of Ottoman Miniature Painting" is a
shorter study about the achievements of Turkish-Ottoman painting in the
field of miniature. The study begins with a short review considering the
origin of miniature painting and the basic influences on the development of
this kind of the painting. The analysis of Nasuh's miniature works points out
the miniatures which represent Yugoslav cities and regions in the middle of
the 16th century. In order to complete the study we gave the characteristics
of the miniatures representing cities and places in the Near East, and also
cities and ports in the Mediterranean, without detailed analysis.
388 Medida
The study is illustrated with four photos of the miniatures which are
accurately described in the text itself, and originally are the illustrations of
Suleyman-nama (1542-1543), TSMK, Hazine 1608.
Matrakl$i Nasuh u domeni osmanske minijature
Legenda za sl. l
Konaci kod Nia na
Nasdh: Siileyman-name 949!1542-
950/1543, T.S.M.K. Hazine Yazmasr, NIL 1608
389
390
Legenda za sl. 2
abac (Bogiirdelen)
Matrak<;i Nast1h: Siileyman-name 949/1542-
950/1543, T.S.M.K. Hazine Yazmasl, N"'1608
Medida
Matrak<;i Nasuh u domeni osmanske minijature
Legenda za sl. 3
Yukm!.ar
Matraks;i Nastlh: Siileyman-name 949/1542-
950/1543, T.S.M.K. Hazine Yazmasi, Ni4-1608
391
392
Legenda za sl. 4
Osijek -Valpovo
Nasah: Suleyman-name 949/1542-
950/1543, T.S.M.K. Hazine Yazmasl, 1608
Medida
NIMETULLAH HAFIZ
(Pritina)
PRILOG RASVETUAVANJU UAIB-PAE SIPAHIJA
I NJEGOVE ULOGE U PRIZRENSKOJ LIGI
Sanstefanski mirovni ugovor izazvao je veliki talas nezadovoljstva na
teritorijama na kojima je ivio albanski ivalj. Albanske patriotske snage po-
slale su Parti protestne telegrame protiv ustupanja ovih teritorija. Takve te-
legrame poslali su stanovnici Prizrena i drugih gradova Kosova.
1
Jo u aprilu 1878. godine su dogovori ljudi iz Albani-
je, sa Kosova, iz Makedonije, june Srbije, Sandaka i Crne Gore. Odrano
je niz sastanaka, od kojih su oni u i Skadru. Na dru-
gom sastanku u je da se sazove skuptina u Pri-
zrenu i da se na njoj zauzme stav protiv odluke berlinskog kongresa, ako
njime budu zahtevi za "teritorijalne celine albanskih ze-
malja", kao i da se formira posebna organizacija koja rukovoditi
otporom.
2
Na osnovu odluka tih sastanaka, 10. juna 1878. godine odrana je os-
skuptina u Prizrenu. po srpskim izvetajima, na
skuptini je tri stotine izaslanika, predstavnici plemena, bajrak-
tari, begovi, intelektualci iz Prizrena, Pritine, Mitrovice, Vu-
itd.
3
Jo na skuptini, Liga je organizaciono Njen
najvii izvrni organ bio je Glavni odbor sa seditem u Prizrenu, a u drugim
krajevima formirani su ogranci.
4
U Prizrenu je, pored Glavnog odbora, formiran i ogranak Prizrenske
lige kao i u ostalim Predsednik prizrenskog ogranka bio je Hadi
Imer-efendi Prizreni. Kasnije, odnosno juna 1880. godine, ovu du-
nost preuzeo je uaib-aga Sipahi. Ostali ogranka bili su Hizir-efen-
dija, Hajrulah-aga, Ajet-aga, Mehmet-aga, Ibrahim-aga, Ukin-aga, Beir-aga
i Daut-aga.
6
l Prepisi telegrama se nalaze na u Zavodu za zatitu spomenika kulture u Prizrenu.
2 Ali Hadri, "Prilog osvetljavanju Prizrenske Lige (1878-1881)", Perparimi, izbor radova na srp-
skohrvatskom jeziku, Pritina 1967, str. 35.
3 Isto.
4 Dafer Belegu. Lidhja e Prizrendit, Tirane, 1939, str. 30.
5 Isto.
6 Arhiv Kosova, FI. sig. XXVII!!. Izvetaj engleskog konzula u Prizrenu, 21. juna 1880. godine.
394 Nimetullah Hafiz
O ulozi uaib-pae u Prizrenskoj ligi, na osnovu onoga to je do sada
veoma se malo zna. Za njega se nije sve do maja 1880. go-
dine.
uaib-pau, kao koja je imala jednu od vanih uloga u Prizren-
skoj ligi, prvi put spominje Sulejman u svom delu "Osmanli Tarihinde
Arnavutluk" u kome kae da su se 10. juna 1878. godine u Prizrenu, kod
BaJrakli damije, sastala 43 delegata medu kojima je bio Prizrenac uaib-aga,
Pritevac Mufti Zejnelabidin-efendija sa Zija-bejom, iz Debra Iljas-paa, iz
Novog Pazara Mufti i Edip-bej, iz Skoylja Bujuk Jaar-beg, iz Tetova sa
Mehmet-paom Deralaom Hasan-paa i Sejh Mustafa, iz Abdullah-
paa i Mustafa Voki, iz Kumanova Ismail-efendi, iz Sjenice iz
Hadi Zeko, Ramadan Ahmet-aga, Ismail-aga, iz Mitrovice Hadi Osman-
efendija, iz Ohrida Sinan-efendija, a iz Albanije Abdul-bej iz Fraserija sa
Akifom-paom iz Elbasana.
7
Neto kasnije, Kristo Fraeri u svom delu "Lidhja e Prizrendit (1878-
-1881)" o dravnom udaru protiv turske vladavine u maju 1880. go-
dine i o preuzimanju vlasti od strane Prizrenske lige, kae da su ustanici pro-
teraH prizrenskog mutesarrifa Ahmet Hilmi-pau i na njegovo mesto pos-
tavili Prizrenske lige uaib-agu Sipahija. Turci su proterani i sa drugih
mesta i na njihova mesta su postavljeni Albanci.
8
I drugi su spominjali ovu po vanosti drugog u
Prizrenskoj ligi. O njemu kao i o njegovoj medutim, malo je
pisano.
u Zavodu za zatitu spomenika kulture u Prizrenu, nekoliko
godina sam sakupljao natpise sa raznih nadgrobnih spomenika, sta-
rih turskih damija, itd. irom Pokrajine. Tako sam naiao i na natpis
na u Davuda Perolija u Prizrenu. Natpis je uklesan u gornjem
delu ukraene mermerne 31 x 27 cm.
Natpis glasi (u transkripciji):
1. Sahibii'l-haynit ve'l-hasenat ve ragip
2: El-cennet ve'd-derecat Feyzullah Sipahi
3. Bin Ahmed Sipahi yesserallahu muradehu fi'd-din
10
4. Bu hayrat sahibin ya Rab iki ciMnda
5. Sad eyle koyup cennet sarayina
6. Cehennemden cazad (!) eyle,
11
sene 1263
Prevod:
1. Dobrotvor (ove koji eli
2. Raj i boju nagradu Fejzullah Sipahi
7 Siileyman.Kiilce, Osman/i Tarihinde Amavutluk, Izmir 1944., str. 249-250.
8 Kristo Frasheri, Lidhja e Prizrendit (1878-1881), Tirane, 1956, str. 43.
10 "din" ovde ne odgovara po Verovatno je pisac ovog natpisa hteo "diireyn".
ll Ovo je jedan distih: Bu hayriit siihibin ya Rab iki ciMnda Koyup cennet sarayina siid eyle
cehennemden caza eyle.
Prilog rasvetljavanju uaib-pae Sipahija ... 395
3. Sin Ahmed Sipahija, nek mu Bog da murad u dva sveta
4. O Boe ovom dobrotvoru u ova dva sveta
5. Pomozi u dvoru raja
6. (ga) od pakla, godine 1263 (1846)
Iz ovog natpisa se vidi da je sagradio Feyzullah Sipahi, sin Ah-
meda.12 Razgovarao sam sa unucima ovoga zadubenika
13
i saznao da su de-
dovi Feyzullaha Sipahija imigrirali u Prizren iz albanskog sela Peroli te se i
danas njegovi potomci zovu ovim imenom. Saznao sam i to da je Feyzullah
Sipahi od strane osmanske drave postavljen kao zakupac (zakupnik, spahi-
ja) sela Seros, Dabidol, Krua i jo nekoliko drugih sela. Najverovatnije i
njegovo prezime "Sipahi" upravo od uloge koju su mu dali Turci. Na
ovoj dunosti se veoma obogatio i postao vlasnik koji je brojao
i jednu
Fejzullah Sipahi je imao pet sinova. Bili su to: uaib, Eref, Davud,
Zekerija i Mehmedalija.
14
Od sviju njih najstariji brat je bio uaib i on je
jedino poao stopama. uaib je, Osmanlije u srpskom us-
tanku kod Taslide, dobio titulu "paa". Posle ovoga se vie nita ne zna o
ovoj sem da je pomagao Albanskoj ligi i da je bio predsednik za priz-
renski grad i da je 1881. godine i poslat u turski grad Adanu. Tamo
je i umro. Za sobom je ostavio sina Mustafu. Od ovog sina imao je tri unu-
ka: Mehmedaliju, llijaza i Elmaza. Ni jedan od njih danas nije u ivotu.
O uaib-painom govori se i u telegramu poslatom od strane
Ahmeda muhtara iz telegrafske kancelarije ministarstvu Turske 7.VI 1878.
15
U ovom telegramu se, ostalog, kae da "za sad treba predsedniku Pri-
zrenske lige Omer-efendiji i ogranka: uaib-agi, Dervi-begu,
Alim-efendiji, Hadi Junus-efendiji, Redep-agi i Daut Sipahiji iz
ponuditi novac iz posebnih izvora da se odstrane iz pokreta i da je ovo naj-
bolji ... "
16
Ali, verovatno, ni ovaj pokuaj nije uspeo i zato u
drugom telegramu se kae da se pokua sakupiti vojska i uz masa da
se predsednik Lige Omer-efendija i predsednik prizrenskog ogranka uaib-
aga, prognaju u mesta i da se kazne. U tom zbog postupka
koji se voditi protiv gore pomenutih a radi eventualnog
vanja njihovog bega, potrebno je imati kao rezervnu snagu jo tri tabora pe-
aka i jedan puk".
17
Iz ovog telegrama se vidi da je uaib-paa Si-
pahi po vanosti druga posle Hadi Omer-efendije.
12 O ovom natpisu i podacima o njemu pogl. Nimetullah Haflz, "Prizren de yeni bulunan
tiirk yaztst", Be/leten, cilt XXXIX, sayi 154. Ankara, nisan 1975; str. 230-231.
13 Sa Devdet Kazazijom i Davut Perolijem.
14 Od petorice samo Zekerija i Mehmedalija nisu imali dece. Mehmedalija je svoje bo-
gatstvo utroio na to da na mestu stare sahat-kule od drveta kod crkve Svete Bo-
gorodice ljevike (Duma damije) sazida od cigle novu.
15 Istanbul Alj;ivi, Ta. 1297, 81b, No. 1104 ili ZZSK - FPL, dok. br. 78.
16 Istanbul Alj;ivi, TA-12, No. 1501.
17 Istanbul Alj;ivi, TA-12, N-1297, No. 1502. i Zavod za zatitu spomenika kulture
Prizren, Fond Prizrenske lige, dok. br. 88.
396 Nimetullah Hafiz
Iz jednog izvetaja britanskog konzula St.Johna u Prizrenu, koji je po-
slat 19.1X 1880. ministru inostranih poslova Velike Britanije Earlu Granvil-
leu u London, saznajemp i jedan vaan podatak da "uaib-aga nije platio po-
rez dravi od 1870. godine i na ovaj Je duan da plati dug dravi od
523.000 pijastra, Hilmi-efendija 38.000, Hadi Omer-efendi 46.000, a iz 1877.
godine Mustafa Krua 9.000 i Ukin-aga 4.000 pij astra. "
18
U nastavku ovog
telegrama se vidi i to da je uaib-aga, predsednik ogranka Albanske lige Pri-
zrena i okoline, zbog gore pomenutih dugova vie puta bio i zatvaran.
U istom zatvoru su bili Abdullah-beg (Abdulj Fraeri) Toska, Halim-
aga Derdizi, uaib-age, Abdul-efendija, glavni muderis Skoplja, Ha-
di Mehmet-aga, nekadanji kapetan skopske vojne oblasti, hadi Janus, priz-
renski slubenik, i pet telegrafista iz Prizrena, i Zna se da
uaib-paa nije ubijen u Prizrenu nego da je prognan u turski grad Adanu.
O njegovom progonstvu je najbolji dokaz i telegram iz Istanbula pos-
lat Dervi-pai u Prizren septembra 1881. godine.
20
U telegramu je sadrana
vladina naredba da se bivi mutesarif Prizrena uaib-paa, koji je pripadao
Prizrenskoj ligi (Cemiyet-i ittihadiye), prebaci u Adanu zajedno sa Pritev-
cem Zejnulabidinom i Zija-begom, i Esat-paom i Redep-be-
gom. "Ovo treba u velikoj tajnosti", kae se na kraju telegrama.
Tu se uaib-pai Sipahiji gubi svaki trag. Zna se da je i ubijen
1881. u gradu Adani. Medutim, u gradu Prizrenu se da je godinu da-
na nakon hapenja umro (ako nije otrovan) i sahranjen na nepoznatom mes-
tu.
PRILOG RASVETLJAV ANJU UAIB-PAE SIP AI-IlJA
I NJEGOVE ULOGE U PRIZRENSKOJ LIGI
Rezime
Sanstefanski mirovni ugovor izazvao je veliki talas nezadovoljstva na
teritorijama na kojima je iveo albanski narod. Albanske patriotske snage
poslale su Parti protestne telegrame protiv ustupanja ovih teritorija. Takve
telegrame poslali su stanovnici Prizrena i drugih gradova Kosova. Jo u ap-
rilu 1878. godine su dogovori ljudi iz Albanije, sa Kosova, iz
Makedonije, june Srbije, Sandaka i Crne Gore. Odran je niz sastanaka na
kojima je da se formira organizacija koja zauzetistav protiv od-
luke Berlinskog kongresa. Na skuptini u Prizrenu, na kojoj je
Prizrenska liga organizaciono pored glavnog odbora formiran je i
18 izvetaj engleskog konzula u Prizrenu br. 77, dana 19.VI 1980. god. F.O. 195/1317,
X/J 6527 ili Arhiv Kosova, AK PL - Sig. XXVII/l.
19 Haus-Hof-u Staatsarchiv, Wien I, Politischen archiv 263, Liesse VIII Konsulate; Arhiv Ko-
sova, sig. II/3.
20 Istanbul, !rade 67261.
Prilog rasvetljavanju uaib-pae Sipahija ... 397
ogranak Prizrenske predsednik je bio Hadi Imer-efendi Prizreni.
Kasnije je ovu dunost preuzeo uaib Sipahi.
uaib Sipahija, kao koja je imala jednu od vanih uloga u Priz-
renskoj ligi, prvi put spominje turski Sulejman a zatim Kris-
to Fraeri i drugi, ali o njegovoj o njemu kao malo je pisano.
Na osnovu podataka koje je dobio iz natpisa uklesanog na u Da-
vuda Perolija u Prizrenu, zatim razgovora sa unucima Fejzulaha Si-
pahija, te na osnovu nekoliko telegrama koji se u arhivama Evrope i
Turske, autor je doao do novih podataka koji osvetljavaju uaib-pa-
e Sipahija, daje njegov rodoslov, prikazuje ga kao jednog od glavnih funk-
cionera Prizrenske lige odmah uz Imera Prizrenija, te iznosi i to da je umro
u turskom gradu Adani.
CONTRIBUTION TO ELUCIDATION THE FIGURE OF SHUA!B-P ASHA SIP AHI
AND HIS PART IN PRIZREN'S LEAGUE
Summary
San Stefano Peace Treaty caused the great wave of discontent at the
territories inhabited with Albanian people. Albanian patriotic forces sent to
the Porte the telegrams of protest against the renunciation of these terri-
tories. The same telegrams were also sent by the inhabitance of Prizren and
other cities in Kosovo. The negotiations between the outstanding pers'ons
from Albania, Kosovo, Macedonia, South Serbia, Sanjak and Montenegro
had started back in April 1878. A seria of meetings had been organized at
which it had been decided to form the organization which would stand
against the decisions of Viennese Congress. Inaugural assembly at which Pri-
zren's League got its organizing form was held in Prizren. Apart from the
main committee it was formed also the branch of Prizren's League whose
president was Haji Imer-efendi Prizreni. Later on this duty was taken over
by Shuaib Sipahi.
Shuaib Sipahi as a prominent figure with important part in Prizren's
League was first mentioned by Turkish historian Sulayman Kulce and then
by Krsto Fraseri and the others, but very little was told about him as the
person, as the man. On the basis of the inscription engraved at the fountain
in Davud Peroli's house in Prizren, then on the basis of the conversation
with Fejzulah Sipahi's grandchildren and the few telegrams preserved in the
European and Turkish Archives, the author reached some new data elucidat-
ing the figure of Shuaib-pasha Sipahi. He gives his genealogy branch, pre-
sents him as one of the main officials in Prizren's League, right behind Imer
Prizreni, and also states that he died in Turkish city named Adana.
RADE
(Beograd)
O SATIJU I NJEGOVOJ NACIONALNOJ IDEJI
U poslednjoj deceniji nauka je u nas ula (ili u vr-
ste raspri povodom tzv. islamskog fundamentalizma. Istina, orijentalistika je
jo od vremena Napoleonovog pohoda na Egipat i njegovog "prevodioca",
orijentaliste Silvestra de Sasija, teko odolevala iskuenju i "valid-
nog" presuditelja u stvarima, ipak, dnevne politike. Podsetimo se kako nam
o takvoj vrsti orijentalista govori, makar i uzgred, i Ivo u
hronici". U potroenim i tamparskoj boji bilo je, valja priznati, i va-
ljanog truda i, moda, opravdanja za ono prvo, ali i improvizacije,
samodopadljivosti i skromnog poznavanja literature s obzirom na nauku.
Zbog toga nije ni to su se slabo razumevali al-Afgani i M.Abduhu i
njihove ideje, to je i arapski nacionalizam, objektivno
francuske revolucije, kao sumnjiv pokret. nam se da su u po-
vrnom poznavanju velike i jo slabo literature na arapskom jeziku,
pa i na turskom, olako prelo potom i na o ulozi islama u po-
gibanjima na naem, jugoslovenskom prostoru. Stoga smo pomislili
da bi bilo zanimljivo predstaviti neto od onoga to je rekao i napisao u S11J-
jim predavanjima (1948) o nacionalizmu i stvaranju nacionalnih drava na
Balkanu Sati al-Husri, utemeljitelj arapskog nacionalizma i svedok nekih va-
nih zbivanja za vreme svog skoro deceniju dugog slubovanja na Balkanu.
Iz njegove knjige "Muhadarat fi nuu'i-1-fik.ra al-kaumijja (Kairo, 1951)
odabrali smo, s obzirom na aktuelnost, tri poglavlja koja se odnose na
Bugarsku, Jugoslaviju i Albaniju.
Sati al-Husri se rodio u Sani (Jemen) 1880. godine/ gde je njegov
otac, sirijskoga roda, kao kadija. Kako je to bilo za ono doba
prve Sati je imao u porodici - oca i stariju sestru. Od
sestre je rano turski i francuski jezik. Godine 1892. al-Husri je dak
liceja "Mfilkije", koji je tada jedno od sredita intelektualnog i ra-
sadnik mladoturskih bojovnika. Medu nastavnicima ima i pristalica osmaniz-
ma, kome al-Husri u velikoj meri jedno vreme biti okrenut, mada je
bio protivnik neturskih naroda. Al-Husri je 1900. godine zavr-
io licej, ali ne pokazuje zanimanje za administrativnu karijeru, za koje je
pomenuti licej, uglavnom, spremao kadrove, od Ministarstva za prosvetu
trai da dobije mesto i to u nekom od balkanskih vilajeta.
l Kako navodi al-Aiusi, je da je da je Sati u Lahdu. neki njegovo
prezime "al-Husari".
400 Rade
Tako se ai-Husri ovog veka naao kao u Janini, na
granici dananje i Albanije. pet godina predano je radio i, po
svoj prilici, tamo stvarao na turskom jeziku svoje udbenike iz prirodnih na-
uka, daleko od stroge Abdul Hamidove cenzure, koja je nadzirala i tu oblast
ljudskog delovanja. Jer, Makedonija je u to vreme uivala slobodu
i bila je, moe se "daleko od cenzure", poto su velike sile kontrolisale
tursku upravu na Balkanu. Tek posle Janine, ai-Husri zatraiti od Mini-
starstva unutranjh poslova da ga prebaci u administraciju. Po sopstvenoj e-
lji dobio je vilajet Kosovo, odnosno Makedoniju, kadiluk Radovite, gde os-
taje do 1907. godine, a potom odlazi na dunost kajmakama u Florinu, u
vilajetu Manastir, koji je bio kao sredite mladoturskog delovanja.
Za Makedoniju se, uopte, moe da je bila pobunjenih oficira
osmanlijske armije. Ipak, iako ih podrava, on im ne prilazi,
mada pie vrlo revolucionarne napise i koje iz opreza potpisuje
pseudonimom.
Osam godina provedenih na Balkanu, kako kae Klivlend, "veoma su
uticale na njegovu misao, pribliivi ga drutvenim naukama koje pruaju ne-
Istovremeno, njegova svest sazreva i on se
sve povezuje sa Abdul Hamid ovom opozicijom. Zabeleeno je da je s
dobrodolicom i razumevanjem jednu delegaciju bugarskih rodolju-
ba koja je traila podrku, mada je tada reenje za njih video u okvirima
Osmanskog Carstva.
Ovaj savremeni intelektualac, utemeljitelj modernog arapskog nacio-
nalizma, predano je radio na irenju sekularizovane ideje nacionalizma medu
Arapima, ideje koju on proglaava "novom religijom". Pisao je, predavao i
radio sve do svoje smrti 1965. godine u Bagdadu.Z Napisao je na turskom i
arapskom jeziku preko 20 dela, kao i vrlo mnogo Godine 1953. on
osniva u Kairu Institut za arapska istraivanja, da bi posle tri godine otiao
u nastojanja kolega da se u svetonazoru
nika i metodologiji ugui svaki pokuaj individualnog promiljanja i slobodo-
umlja.
godina al-Husri je vodio mnoge i estoke raspre sa onima
koji nisu shvatali savremenu nacionalnu ideju, pa tako i sa "francuskim da-
kom" Taha Husejnom. U tim rasprama al-Husri je eleo da uveri T. Husejna
da se pojam jezika kao nacionalnog sublimitelja mora odvojiti od religije,
kritiku Tahinu tezu o. supremaciji tzv. egipatskog ili farao nskog
kulturnog sindroma o kojem je ovaj govorio u svom poznatom dvotomnom
delu kulture u Egiptu" (Kairo, 1939). AI-Husri je isticao da je
islam, neosporno, odigrao ulogu u ivotu Arapa, ali da se on ne
moe sasvim povezati s arapskim nacionalizmom, jer su neke osvojene isla-
mom zemlje primile arapski jezik ali ne i islam i obratno.
Uopte, njegova razmatranja o ulozi islama u stvaranju savremene
koncepcije svetovnog nacionalizma nailazila su na mnoge otpore i kritike u
2 Satijeva Selva, sa kojom smo se sreli prole godine u Bagdadu, tvrdi da joj je baba
poreklom iz naih krajeva.
O Satiju ai-Husriju i njegovoj nacionalnoj ideji 401
konzervativnim i sredinama. Medutim, kao i pesnik ne-
mirnog i upornog duha al-Zabavi, i al-Husri je svoje protivnike pobijao nji-
hovim orujem - se na knjigu azharskog profesora Abdula Razika
"Islam i osnove vlasti" (Kairo, 1925) u kojoj je autor pozivao na odvajanje
religije od drave.
3
U svojim ustrim raspravama al-Husri
pobijati raireno uverenje da je al-Afgani propovedao stvaranje hilafeta na-
o tome i miljenje Dordi Zejdana, kao to pristati na
Tahino stavljanje znaka jednakosti izmedu panislamizma i panarabizma.
U svojim nastupima, onim s ovog veka, al-Husri je
govorio kao pristalica nekih ideja osmanizma
(on je prijateljevao s Tevfikom Fikretom), a njegov plemeniti poziv
mah, postaje, gotovo, protestanski, da se izrazimo, po-
svakog mladog turskog pregaoca.
U svojim radovima o pitanjima nacionalnih ideja i drava, al-Husri se
oslanjao na Renana, Fihtea, Kanta, Hegela i druge umove i hu-
orijentisane Evrope. U odlomcima koji se nalaze pred
moe se i, moda, preteranih jednostranosti, u
sprovodenju Fihteove ideje o ulozi jezika u formiranju nacije (koju on, ina-
nije smatrao primenjivu za turske prilike!), ali je tekst svakako zanim-
ljiv, pogotovo to je al-Husri bio svedokom nacionalnih ideja i dra-
va na Balkanu. U njegovom pisanju moemo posredno naslutiti i neka njego-
va iskustva iz vremena rada na balkanskim prostorima, kada je
o Bugarima, Grcima i Albancima. Medutim, neki Husrijevi za-
o Jugoslaviji kao uzoru mnogonacionalne drave i o asi-
milovanju Albanaca kao da je dananje vreme pobilo. Ipak, se da je nje-
gov tekst, jasnim i lepim jezikom napisan, jo uvek sve i u velikoj meri po-
za svaku vrstu
LITERATURA
Demaludin al-Alusi, Sati a/-Husri raidu-1-kaumijja al-arabijja Bagdad, 1986.
W.L.Clevland, The Making of an Arab Nationalist, Ottomanism and Arabism
in Life and Thought of Sliti" al-lfw;rT, Princeton 1971.
Sati al-Husri, Muhadarat fi nuu' al-fikra al-kaumijja, Kairo 1951.
T.P.Tihonova, Svetskaja koncepcija arabskogo nacionalizma (Sati al-Husri),
Moskva 1984.
BUGARSKA
Medutim, stanje bugarske nacije se potpuno razlikovalo od stanja
ke nacije. S tih razloga, nacionalne ideje kod pomenutog naroda ilo
je bitno putevima. Pre svega zato to su Bugari bili izgubili mno-
ga nacionalna obeleja. Oni su bili bez slavne istorije, bez uzvienog i ple-
menitog knjievnog jezika. nisu imali nacionalnu crkvu koja bi im
3 Istina, Abdul Razik potom, na protest ortodoksnih, morati napustiti al-Azhar.
402 Rade
pomogla da svoje nacionalno i neguju sopstveni jezik. Naprotiv,
bili su njima stranoj crkvi koja je potpuno prenebregavala njihov
jezik i estoko se odupirala njihovim nacionalnim
Bugari pripadaju pravoslavnom pravcu vere i stoga su bili
pod pravoslavnom crkvom "fanariotske" patrijarije. A poznato je da je po-
menuta patrijarija bila Prema tome, prirodno je da je ona sluila
kim interesima i da je radila na greciziranju naroda, makar i ne neposredno.
Sluba se vrila na jeziku jer je ova crkva govorila "da je jevandelje
na jeziku stvoreno, pa da ga je potrebno i na tom jeziku". S tih
razloga, niko nije mogao da stigne do kakvog poloaja u njoj i postane sve-
tenik a da nije vladao jezikom, kao to niko nije mogao ni
da napreduje do viih poloaja a da nije bio roda.
A kako su tada i kole smatrane ustanovama toga establimenta, to se
i obrazovanje odvijalo na Ukratko, jezik vere, nauke i kulture za
Bugare je bio jer je sam bugarski jezik bio samo u tzv. narodnoj upo-
trebi, bez pisane knjievnosti, bez nune veze sa naukom i kulturom.
Iz ovih razloga, moemo da je bugarska nacija bila zavisna od dve
strane vlasti: prvo, od osmanske i, drugo, od crkvene vlasti.
Vlast osmanske drave ih je liila identiteta, ali se nije su-
protstavljala nacionalnom, dok ih je toga, neposredno, liavala crkva,
postupno na greciziranju Bugara.
Kako bi potvrdili svoje nacionalno Bugari su se, prvo, morali os-
loboditi vlasti crkve, a zatim se osloboditi i vlasti osmanske drave ka-
ko bi stekli vlastito Ukratko, oni su, prethodno, morali da sve
da steknu kulturnu nezavisnost, a potom da porade na sticanju poli-
nezavisnosti.
Sve ovo je uticalo da nicanje nacionalne ideje medu Bugarima
na brojne prepreke i Prirodno je da je uklanjanje ovih prepreka i
reavanje tih trailo od rodoljuba veliki raznovrstan trud.
* * *
nacionalne ideje medu Bugarima je naporima na
afirmaciji bugarskog jezika.
Sve do 1835. godine obrazovanje u svim kolama u Bugar-
skoj odvijalo se na jeziku da bi pomenute godine Neofit Rilski os-
novao novu kolu u gradu Gabrovu u njoj na bugarskom je-
ziku. To je bila prva nacionalna kola u Bugarskoj.
ove kole uloio je divovski trud da bugarski jezik, za-
pisavi njegova pravila i sastavivi prvu njegovu gramatiku. On je
preveo Novi zavet na taj jezik i na taj pripremio najnunije i
najvanije sredstvo za obrazovanje i boju slubu.
Posle ovog prvog koraka, otvaraju se nove takve kole i broj
znalaca bugarskog jezika i pregalaca da on postane jezik nauke i kulture.
O Satiju ai-Husriju i njegovoj nacionalnoj ideji 403
Jedna druina rodoljubivih intelektualaca krenula je da sakuplja narodne pe-
sme i ih i ih medu narodom. Druga, pak, krenula je s
stare bugarske istorije po njenim zatomljenim stra-
nicama i na svetlost slavu bugarskih predaka.
Tako su sc objedinili napori rodoljubivih intelektualaca u radu na bu-
bugarskog naroda iz duboke klonulosti, ga da se vee za
svoj jezik i ga da ima posebno i posebnu nacionalnost koja
se razlikuje od kojoj su pripadali njihovi verski velikodostojnici, ono-
liko koliko se razlikuju od turske nacionalnosti kojoj su pripadali upravni
slubenici.
Ipak, ove nacionalne tenje su se neprestano sukobljavale sa uticajem
i autoritetom svetenih lica i njihovom suprotnom delovanju. Jer, pravoslav-
na crkva se i dalje tvrdokorno drala jezika, narod da ga se
i on treba drati i da je jezik neodvojiv od vere.
S tih razloga, intelektualci su savreno shvatali da se nacionalna svest
ne moe usaditi u duu bugarskog naroda dok god se crkva ne oslobodi
kih popova i kolovanja na jeziku, dok god bugarski jezik ne postane
jezik vere i obrazovanja u svim crkvama i kolama.
Rodoljubivi intelektualci se trude da ire nacionalnu ideju i medu sve-
tenicima u su, imali i uspeha, mada su svetena lica
bugarskog naroda ostajala i dalje na niim poloajima u koru,
kako to ranije pomenuh. Naime, visoki su i dalje bili monopol
Grka. Ova lica su svetenicima zabranjivala dranje slube i molitve na bu-
garskom jeziku hapsom i proterivanjem iz slube
svakog ko bi se usudio da zabranu prekri. Stoga estoka borba iz-
medu voda nacionalnog pokreta i verskih voda, a od negvi
ke crkve" postao je prvi zadatak i najsvetiji cilj za sve prosvetljene Bugare.
Ali koji je to bio put za ostvarenje ovih tenji, da se stigne do
ovog cilja?
Neki su pomiljati i na promenu pravoslavne vere kako bi se os-
lobodili omraenih negvi, te neka evropska i verska udruenja, ka-
i protestanska, takve ohrabrivati. Ipak, nacionalne vode ubrzo
uvidee da tako to ne moe doneti mir, jer bi se ovakva miljenja i strem-
ljenja mogla proiriti medu narodnim slojevima, to ne bi bi-
lo celishodno ni mudro, poto bi se time otvorila vrata za sudar nacionalnih
ciljeva i verskih ubedenja. Zato su smislili plan koji bi bugarskom narodu
garantovao iz zagrljaja crkve a da se ne napusti pravoslav-
no Doli su do da je jedini izlaz za to stvaranje jedne nove
crkve, nezavisne od fanariotske patrijarije i u kojoj se celokupna sluba
i molitva odvijati na bugarskom jeziku.
Ova ideja se lako irila medu narodom a naila je i na toplu podrku
nekih evropskih drava, posebno Rusije, koja je veoma pomagala bugarski
nacionalni pokret.
Napori koji su na ostvarenju pomenutog doneli su potpuni us-
404 Rade
peh: 1870. godine osmanske vlasti su izdale sultanski ferman koji je Bugari-
ma dozvolio utemeljenje posebne crkve, nezavisne od fanariotske cr-
kve. Tako je osnovana bugarska crkva na je stajao egzarh a crkva
nazvana egzarhijskom.
Ova Egzarhija je pomogla bugarizaciju obrazovanja i vere. Potom su
bugarske rodoljubive vode da delaju veoma intenzivno na irenju na-
cionalne ideje medu masama.
Bugarski jezik je i vrlo brzo napreduje izaavi, na ovaj
iz zagrljaja narodnog jezika i postavi "jezikom nauke i kulture" kojim
piu, govore i misle ljudi od nauke i obrazovanja, kao to se sada na njemu
mole vernici i svetenici dre propovedi.
Moe se da je stvaranje Egzarhije bio korak na putu
nezavisnosti Bugara, jer im je ona garantovala kulturnu i nezavisnost
i obezbedila nacionalnu ustanovu koja raditi na jezika, podravati
njihovo nacionalno i buditi im u duama nezavisnosti. Ona je
mnogo radila na organizovanju i usmeravanju truda za ostvarenje pomenutih
ciljeva.
* * *
Poto su ostvareni ovi ciljevi, rodoljubi su preneli svoj trud na to da
kulturnoj nezavisnosti dodaju bugarski nacionalizam
da stvori nacionalnu dravu. Stoga ne treba isticati da je put do toga vodio
preko dizanja pobune protiv osmanske drave.
Ustanak koji je buknuo je potrajao i prolili su se potoci krvi.
Rusija je simpatisala Bugare, jer su i oni bili slovenskoga roda, pa je podr-
avala i podsticaJa njihovu pobunu ih moralnim i mate-
rijalnim sredstvima jo od samog ustanka
1
Potom se umeala i zva-
protiv otrine i surovosti koju je primenjivala turska vlast
u uguivanju ustanka. Na kraju, Rusija je 1878. godine objavila i rat osman-
skoj dravi.
Poznato je daje ovaj rat zavren pobedom Rusije i da je ruska vojska
stigla do stambolskih kapija primoravi osmanlijsku vlast da potpie poznati
San-stefanski mir.
Ovaj ugovor, koji je potpisan u jednom od istambulskih sa-
dravao je tekst o ustanovljenju velike Bugarske koja se protezala severno
od Dunava ka jugu, do obala Egejskog mora:
stvaranje velike bugarske drave je da severna obala
Egejskog mora pod kontrolu carske Rusije, to je izazivalo strahovanja
Engleza i primorala ih da se, na kraju, umeaju: Engleska je objavila da se
ne slae s onivanjem nove drave na obalama Sredozemnog mora. Engleska
je pokazala veliku upornost i pomorsku demonstraciju ko-
ja je zavrila zakazivanjem berlinske konferencije kako bi se
nanovo razmotrilo pitanje". Razmatranja koja su na pome-
nutoj konferenciji primorala su Rusiju da odustane od dela svojih zahteva i
O Satiju al-Husriju i njegovoj nacionalnoj ideji 405
zavrena je donoenjem novog ugovora u zamenu za san-stefanski, koji je
Rusija izdiktirala osmanlijskog dravi.
Teritorije koje su bile odredene velikoj bugarskoj dravi San-stefan-
skim ugovorom podeljene su, prema Berlinskom ugovoru, na tri paralelne,
istovetne teritorije, od kojih je juna osmanlijskoj vlasti, severna je
postala "kneevina sa autonomnom pod nadzorom Osmanlija, dok je
srednja teritorija postala "odlikovani, privilegovani vilajet" koji se od ostalih
osmanskih vilajeta odlikovao posebnim administrativnim povlasticama. Ovaj
vilajet je nazvan rumelijskim vilajetom.
Na ovaj se rodila "drava Bugarska", pod osmanlijskom

Ipak, ova drava je brzo napredovala i uskoro postavi drava
u punom te stvorila je jaku i organizovanu armiju i 1885. go-
dine, iznenada, uz njenu zagospodarila rumelijskim vilaje-
tom.
Osmanlijska vlast se morala pomiriti s stanjem, formalno
se zadovoljivi svoga gospodstva. Izdat je ferman o imenovanju
princa Ferdinanda za kneza Bugarske, valiju Rumelije, i odobravanju
mu zvanja feldmarala. Pomenuti princ je dobio titulu -
Njegova preuzvienost knez Bugarske i valija Rumelije, feldmaral
Ferdinand.
irenje ove drave i njen preporod izazvali su zavist Srbije, tb je po-
krenulo izmedu dve drave sporove u nekim pitanjima. Ovi sporovi su doveli
do izbijanja rata izmedu dve drave koji je ubrzo zavrio pobe-
dom Bugara.
Nema potrebe da se da je ova pobeda dala krila Bugarima, pove-
u njihovim duama poverenje u nacionalnu ideju i podstakavi ih da
nastave svoje napore da razviju zemlju u svim aspektima - kulturnim, civili-
zacijskim, upravnim i vojnim.
Bugarska je produila ovim putem oko tri decenije potpuno
nezavisnu dravu, mada se s medunarodnog stanovita i dalje smatralo da je
pod osmanlijske vlasti".
A kada je 1908. godine dolo u Turskoj do prevrata i proglaen ustav
(marutija), bugarska drava je shvatila da je to prilika da i proglasi
nezavisnost. Tako je "formalno gospodstvo" Osmanlija.
ovde vredi da se bugarska drava, koja se formirala i
osnovala na ranije izloen, nije okrenula samo sebi i svom unutranjem
to je bio i kada je bila pod osmanlijskom je vo-
dila o sudbini bugarskih grupa koje su ostale van njenih
granica.
Naime, velike grupe Bugara naseljavale su oblasti koje su se u staroj
istoriji nazivale imenom "Turska" i "Makedonija", a koje su u vreme osman-
lijske vladavine nazivane vilajeti Manastir, Kosovo i Solun. Medutim, ove
grupe sv bile rasejane medu Turcima i Grcima. Uz to, crkvena vlast je
406
Rade
vekovima vrila grecizaciju nekih grupa a druge da se kolebaju u
svom nacionalnom opredeljenju. su se ovakve podele mogle videti u
istom selu, i medu iste porodice.
Osnivanje i stvaranje Egzarhije potpuno je reilo problem kola i
crkava u gradovima i selima koji su bili naseljeni bugarskim stanovnitvom,
jer su u celini doli pod okrilje Egzarhije i postali prirodno bugarski. Me-
dutim, u gradovima i selima sa meanim stanovnitvom, bugarskim i
dolo je do novih nevolja: kome tamo pripasti crkve i kole?
crkva je bila stavila svoju apu na njih, se na pravo
zatite svojih pripadnika. Egzarhija je morala da podie novu crkvu kao kon-
kurenciju kao i novu kolu naspram stare, to je sve
i materijalne i moralne Osim toga, Patrijarija se pozivala na
to da je bugarska Egzarhija napustila pravoslavnu veru Svetu knji-
gu na bugarski jezik i slubu na tom jeziku, da udalji
ljude od nje mnogim verskim instrukcijama i uplitanjima.
Nasuprot ovom, Egzarhija je poricala Patrijariji pravo na
posedovanje crkava koje su se nalazile u mnogim selima i mestima,
da su "Grci ovde manjina, pa ova manjina nema pravo da po-
seduje crkve koje su podignute trudom stanovnitva", a "da je
ova manjina poreklom bugarska jer u svojim jo govori bugarskim
jezikom, i da ona nije svesna svoje nacionalnosti zbog obmanjivanja od stra-
ne ranije crkve, pa nije ni pravedno da pod takvom crkvom i ostane".
Sa svih tih razloga, su estoko nadmetanje i otri sukobi iz-
medu Patrijarije i Egzarhije, tako da se svako sa svoje strane trudio da pri-
sebi stanovnitvo i na taj broj svojih pripadnika.
Prirodno je da je drava podrala Patrijariju i pomagala je, kao
to je bugarska drava podupirala i hrabrila Egzarhiju. Svaka od ove dve dr-
ave trudila se. da obim svoje nacionalnosti u okvirima osmanskih vila-
jeta, se da od toga imati koristi u irenju svojih granica
kada se ukae kakva prilika za izmenu stanja i budu delile teri-
torije osmanlijskog carstva.
S tih razloga, razbuktala se estoka borba izmedu i bugarskih
nacionalista u zemljama koje su bile pod osmanlijskom Vode dve
strane i rodoljubi trudili su se da na mnoge ostvare svoje ambicije:
putem propovedi, propagande i podsticanja pa sve do ljudi, pret-
nji, omraze i zastraivanja. Tako su nicala tajna udruenja kako bi organi-
zavala ova sredstva i formirala naoruane druine koje bi terorisale protiv-
nike i otpadnike od nacionalne ideje. Bugarske druine su podsticale stanov-
nitvo da bojkotuje popove i proteruje dok su
druine ohrabrivale stanovnitvo na bojkot bugarskih popova i proterivanje
bugarskih Potom su ove druine prele na strahovit teror
opozicionare, vode, sela, ne bi li u ljude
uneli strah i uas.
Ne elim da dalje duim sve sukobe i sporove izmedu
kih i bugarskih nacionalista se zadovoljiti da kaem da su novi krvavi
O Satiju al-Husriju i njegovoj nacionalnoj ideji 407
sporovi, kao i drugi, potrajati sve do sporazuma balkan-
skih drava oko podele evropskih turskih vilajeta, makar i na mesti-
rtvovanja nekih nacionalnih grupa.
Ipak, elim da skrenem panju na jednu vanu da su se svi
krvavi sporovi koji su gospodarili pozornicom zemlje poznate pod imenom
Makedonija, vrteli oko crkve i kole, odnosno da su zarad toga da se
ovlada crkvom i kolom.
Poznato je da se bugarska crkva razlikovala od samo po jeziku,
pa stoga moemo da su se svi sporovi dve crkve kretali oko je-
zika. Ukratko, jezik, jezik crkve i kole, jezik vere i obuke bio je osnovni
razlog svih sporova radi kojih se prolilo mnogo krvi.
I to, stoga to je jezik bio osnovni pokazatelj nacionalnosti i osnovni
u njoj. On se "jedinim obrascem" za razlikovanje izmedu bu-
garske i nacionalnosti. Drugim sukob se pokazivao kao spa-
renje oko jezika i ustanova koje ga i ire. Ne vidim posebnih razloga
da da su u tome crkva i kola morale imati posebnu vanost. Mada
je, u stvarnosti, i porodica igrala vanu ulogu u jezika, pa se moe
i najvaniju.
nikome ne moe da je porodica
pod uticajem crkve i kole, kao da i drava moe na nju uticati, i to bez
posredovanja pomenutih ustanova.
Dakle, razlog koji je gurao Bugare i Grke u teke sporove bila je stra-
sna potreba da se jezik koji je osnovni imenitelj nacionalnosti.
JUGOSLAVUA
nacionalne ideje i rodoljubivog pokreta u Jugoslaviji bili su
mnogo sloeniji od njima pokreta u drugim balkanskim zemljama. I
to zato to je jugoslovenski nacionalni pokret bio raznorodniji od
bugarskog ili rumunskog, koje smo prethodno izloili, poto sadanja jugos-
lovenska drava obuhvata u svojim granicama mnoge narode poznate po po-
sebnim imenima: Srbe, Hrvate, Slovence, Bonjake.
Srbi su bili, na 19. veka, pod osmanlijskim gospodstvom, dok
su Hrvati i Slovenci bili u sastavu austrougarskog carstva. Bonjaci su pak do
1878. godine bili pod osmanlijskom da bi potom pali pod austrijsku
upravu, na osnovu Berlinskog ugovora. S ovih razloga, pomenuti narodi su
izrastali u sasvim administrativnim i civilizacijskim us-
lovima.
Osim toga, Srbi su pravoslavni, Hrvati i Slovenci katolici dok su Bo-
njaci muslimani. Oni govore posebnim slovenskim jezicima za koje
koriste naziv junoslovenski jezici. Stoga nema potrebe da naglaavamo da je
i naziv drave doao iz te
***
408
Rade
Nacionalna ideja i pokret za nezavisnost medu Srbima pojavio se u
drugoj deceniji 19. veka i to preko napora da se, sa jedne strane, probudi
nacionalni jezik, a s druge strane, oivi nacionalna istorija.
Srpska inteligencija je ulagala veliki napor, jo od 1817. godine, da
afirmie srpski jezik pa je zato zabeleila njegova pravila, saku-
pila blago u jedan veliki prevela Sveto pismo na njegll""i objav-
ljivala knjievna dela. Na taj pripremili su sve da njihov jezik postane
jezik nauke, knjievnosti, obrazovanja i vere. su se veoma trudili da
objavljuju nacionalne istorijske studije koje bi u dui naroda podsticati svest
o njihovoj vezi s i precima.
Ovi raznovrsni napori pripomogli su da se narodom rairi ideja
o "srpskoj naciji", ih na neprestane ustanke za sticanje nezavisnos-
ti, to je sve skupa da se stvori "srpska drava". U ona je,
1830. godine, bila kneevina sa unutranjom a pod osmanlij-
skom Potom je 1878. godine postala kraljevina sa potpunom i nede-
ljivom koju je morala i osmanlijska vlast priznati.
srpska drava se, prvobitno, formirala u severnim oblastima
koje su naseljavale velike grupe Srba, dok su velike narodne celine ostale van
tadanjih granica, i to neposredno pod osmanlijskom
Prirodno da nezavisna srpska drava nije mogla da prenebregne ovu
pa je ulagala veliki trud da svoje zemljake pomogne da
svoj nacionalni identitet, da se ukae pogodna prilika da
ih pripoji sebi. Stoga je u Makedoniji dolo do estokog suparnitva
srpske i drugih balkanskih nacionalnosti. Ova surevnjivost je potrajala sve do
raspodele evropskih osmanlijskih vilajeta posle rata 1913. godine. Iza toga,
granice srpske kraljevine na jugu bitno su se
jo pre toga nastala je jedna dravica u zabitoj planinskoj
oblasti poznata pod imenomCrna Gora (Montenegro). U ova dra-
vica je bila kneevina kojoj je na stajao verski poglavar, ali kada je na
presta doao vladika Danilo on nije eleo da zadri svoje duhovno svojstvo,
pa ga se odrekavi dravica Crna Gora pretvara se u svetovnu kneevinu a
zatim kraljevinu.
nacionalne vode u Srbiji nisu se zadovoljile postignutim, jer
su bili tvrdo uvereni daje srpski narod samo deo jedne velike nacije koja
obuhvata i Hrvate, Slovence i Bonjake. Stoga su radili na iznalaenju
koji pomenutih naroda od vlasti austrijske imperije
i garantovati njihovo sjedinjenje u krilu srpske kraljevine.
Poznato je, prema Berlinskom ugovoru, da je oblast pod imenom
Bosna i Hercegovina potpala pod upravu Austrije i okupaciju, s tim da os-
tane pod osmanlijskiip gospodstvom u toku perioda "privremene uprave".
Medutim, ova "privremena uprava" potrajala je od 1878. sve do 1908. godine
kada je dolo do vojnog udara u Turskoj. Ovim je pitanje ulo u no-
vu etapu posledice vie niko nije mogao predvideti. Austrija je
da, treba da regulie stanje pa je objavila aneksiju Bosne
i Hercegovine.
O Satiju ai-Husriju i njegovoj nacionalnoj ideji 409
Ova aneksija je naljutila slovenske drave, posebno Srbiju koja je
aneksiju smatrala tekim udarcem za njene nacionalne tenje i stremljenja.
Po zavrenom balkanskom ratu granice Srbije su se proirile a nacio-
nalne s naporom da ostvaruju preostale nacio-
nalne ambicije uz legalnih i ilegalnih udruenja. Nije ta}na da je iskra
koja je zapalila vatru prvog svetskog rata potekla iz delovanja ovih tajnih
udruenja. Princ Ferdinand je ubijen u Sarajevu, a ubica je bio jedan mlad
ponesen nacionalnom idejom. Ovo ubistvo je izazvalo austrijsku os-
vetu prema Srbiji. Austrija je tvrdila da su Ferdinandovu pogibiju udesila te-
drutva koje podrava srpska vlada. Stoga je poslala Srbiji otru
opomenu koja je za ovu zemlju sadravala uslove. Zatim joj je
Austrija objavila rat, s tekim artiljerijskim bombardovanjem njene
pres to nice.
Poznato je da je rat ubrzo prerastao u svetski u kojem su
sve velike drave kao i broj drava drugostepenog
Kada se rat zavrio pobedom saveznika rastureno je austrijsko carstvo
su teritorije podeljene mnogih drava, medu kojima se nala i
Srbija. Ovoj dravi su pripojene teritorije koje su naseljavali Hrvati i Sloven-
ci, uz Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru. Tako je stvorena jedna velika slo-
venska drava koja je, prvobitno, nazvana drava SHS, na taj
na one koji su je formirali.
od nova drava se sukobila s velikim unutra-
njim jer su razlikama u vaspitanju, kulturnoj i administrativnoj
tradiciji, koje su vladale na pomenutim teritorijama vekovima, pridodate raz-
like verske i civilizacijske prirode. Potekoe lokalni sporovi koji izloie dr-
avno ozbiljnim opasnostima.
Hrvati i Slovenci su bili od Srba na vioj obrazovnoj razini, ali su zato
Srbi od ovih imali vie prednosti u dravnom ustrojstvu i vojnoj organizaciji.
Prirodno je onda to je dolo do surevnjivosti i sporenja oko vlasti medu

ovim elementima i to je drava zbog toga bila neprestano izloena opasnim
krizama.
nacionalnog jedinstva bilo je garant da se prevazi-
du sve ove i ree sve lokalne medusobice. se dogodilo slede-
poto utihnue prve krize oko vlasti i lokalne meduso-
bice, narod je shvatio da je potrebno napustiti prvobitno ime drave i nade-
nuti joj jednostavnije ime koje bolje i vie ukazivati na nacionalno jedin-
stvo od ranijeg. Tako izabrae naziv Jugoslavija prema jeziku koji
no povezuje sve pomenute elemente. I jugoslovenska drava, koja je
na ovaj stvorena, posle prolaska kroz teke muke, postade
jedinstvena i povezana u punom ovih A poznato je da je snaga
ovog jedinstva i povezanosti panju i zaokupljala um tokom drugog
svetskog rata i posle.
410 Rade
ALBANIJA
Albanci su najmanji balkanski narod. Potpali su pod osm(l.nlijsku vlast
sredinom 15. veka i ostali pod njom sve do zavretka balkanskog rata 1913.
godine. '
Govore posebnim jezikom, ali nisu imali na njemu pisanu knjievnost.
je primila islam a samo neki veru. Po prihvatanju islamske
vere, Albanci su se povezali sa osmanlijskom zauzevi brojne
administrativne i vojne poloaje u delovima Osmanlijskog Carstva
i u istorijskim periodima. Ostali su verni, i to potpuno, ovoj vlasti
sve do druge decenije ovog veka, u njegovim ratovima i
tokom njih hrabrost i portvovanost, to ih je stavilo u prve bori-
redove na putu osmanlijske vlasti i islamske vere.
Medutim, albanske teritorije dopiru do krajnjeg zapada Osmanlijskog
Carstva, do obale Jadranskog mora. Izmedu njih i osmanlijske prestonice na-
lazile su se brojne zemlje koje naseljavaju grupacije Grka, Srba i
Bugara.
A kada su buknuli nacionalni pokreti i pobune u po-
menutim zemljama, prirodno je bilo da one veoma uticati i na Al-
bance. Oni su shvatili da ozbiljno moraju da promisle o svojoj sudbini, po-
sebno jer su se u nekim stvarima razlikovali od drugih elemenata i jer su
njihova sela bila razbacana i srpskim selima.
Oni su bili svedoci zbivanja njihovim susedima, raz-
novrsnu koju su ustanici dobijali od, s jedne strane, malih balkanskih
drava i, s druge strane, od velikih evropskih drava. Shvatili su da sve bal-
kanske drave idu ka odvajanju od Osmanlijskog Carstva i da prirodno,
ovo dovesti i do njihovog odvajanja. Zato su smatrali da se i oni moraju po-
brinuti za svoju nacionalnost i da je se dre kako ne bi prilikom ovih
odvajanja u loncu za taljenje njima susednih naroda. Njihove vode su
govorili: "Osmanlijski brod ubrzo potonuti! Moramo sve preduzeti
da ne potonemo zajedno s njim, poto njegov udes ne moemo zaustaviti!"
Tako se rodila nacionalna ideja i tenja za Alban-
cima na ovoga veka, uprkos snanim sponama koje su ih vezivale za
osmanlijsku vlast i islamski hilafet.
Nacionalna ideja je svoje, usmerivi se prvo prema brizi
_za nacionalni jezik zahtevima da on postane jezik obrazovanja i kole, jer se
obrazovanje na albanskim teritorijama odvijalo na turskom jeziku u zvani-
kolama, a u stranim na evropskim ili, na italijanskom jeziku.
Albanski jezik, pak, nikada ranije nije bio prisutan u kolama i koristio se
jedino kao "jezik dijaloga" po i trnicama.
Medutim, osmanlijska drava se nije sloila s ovakvim zahtevima Al-
banaca, dok ovi ne podigoe oruani ustanak i dok se nije pokazalo da Car-
stvo ne moe da ga ugui zbog sopstvenih tekih briga i nevolja. No, ambicije
Albanaca da imaju obrazovanje na nacionalnom jeziku srelo se s jednom os-
novnom albanski jezik nije bio jezik pismenosti. Stoga su ga oni
O Satiju al-Husriju i njegovoj nacionalnoj ideji 411
morali prvo pismeno sankcionisati i inaugurisati. su morali da iza-
beru pismo na kome pisati.
Ovo je izazvalo sporenja intelektualaca i Jedni su go-
vorili da se treba za arapsko pismo a drugi za Ovo pos-
tednje ohrabrivala je Italija osnivanjem obrazovnih ustanova, mada se os-
manlijska drava odupirala ovakvoj tendenciji da se prihvati arap-
sko pismo.
sporenja nisu potrajala jer su se na Balkanu od-
vijala velikom brzinom i neodoljivo za sobom Albance.
Poznato je da je rat koji je izbio 1913. godine osmanske dra-
ve i balkanskih drava zavren slomom osmanlijske vojske i nje-
nim sa Balkanskog poluostrva. I Albanci su stekli ne-
zavisnost posle pomenutog rata, pa da svim silama svoju na-
cionalnu svest.
Ipak, od svih balkanskih drava njihova je bila najmanja. Osim toga,
po postanku i na sceni kao i u pokua-
jima da na poprite savremene kulture. Stoga je ostala u pra-
vima u odnosu na svoje susede, poto je podela koja je obavljena
balkanskih drava ostavila neke albanske teritorije u susednim dravama i ti
Albanci su ili napustili svoju zemlju ili gubiti svoj nacionalni identitet,
iz razloga ili koji su vladali u pomenutim zemljama.
O SA TIJU AL-HUSRIJU I NJEGOVOJ NACIONALNOJ IDEJI
Rezime
Ovaj rad se sastoji iz Ma dela: kratkog uvoda o biografiji i nacionalnoj
ideji Satija al-Husrija, jednog od utemeljitelja modernog arapskog naciona-
lizma i prevoda tri poglavlja iz njegove knjige pod naslovom Predavanja o
nastanku nacionalne ideje (Kairo 1951) koja se odnose na nacionalnu ideju i
stvaranje nacionalnih drava na Balkanu: Bugarske, Jugoslavije i Albanije.
od da je Sati al-Husri bio svedok nekih vanih zbi-
vanja za vreme skoro deceniju dugog slubovanja na Balkanu dva-
desetog veka, te zanimljivosti njegovih opservacija o nastanku i razvoju na-
cionalne ideje kod naroda Bugarske, Jugoslavije i Albanije u periodu slab-
ljenja i pada Osmanskog Carstva, treba posebno aktuelnost i
njegovih razmiljanja sa stanovita dananjih prilika na
ovim prostorima. U odlomcima koji su prevedeni posebno je primetan al-
Husrijev naglasak na ulozi jezika i religije u formiranju nacija,
Bugarske i Jugoslavije kao prostora vie nacija, te ocene i pret-
postavke formiranja nacionalne samosvesti Albanaca gde ima ponekad prete-
ranih pod uticajem Fihteove ideje o ulozi jezika u formiranju
412 Rade
nacija. U ovom obliku, medutim, rad je zanimljiv i kao podsticaj za
utemeljenije bavljenje pitanjima nacionalne ideje na Balkanu, uz uvaavanje
niza faktora koji su uticali i na aktuelno stanje u
ovoj oblasti.
ABOUT SATI AL-HUSRI AND HIS NATIONAL IDEA
Summary
This paper consists of two parts: a short introduction about biography
and the national idea of Sati al-Husri, who was one of the founders of mo-
dern Arab nationalism, and a translation of three chapters of his book Clas-
ses about formation of the National Idea (Kairo, 1951), refering to the natio-
nal idea and the creation of the national states in the Balkans: Bulgaria, Yu-
goslavia and Albania.
Proceeding the fact that Sati al-Husri was a witness of some important
events in the period of almost ten years of his employment in the Balkans
at the begining of this century and his interesting observations about the for-
mation and the development of the national idea among the people of Bul-
garia, Yugoslavia and Albania in the period of weakness of the Ottoman
Empire, we should emphasize actuality and importance of his reflections
compared with the new social and political conditions in these areas. It is
noticeable in the translated fragments that al-Husri emphasized the role of
language and religion in forming the nations, the specifies of Bulgaria and
Yugoslavia as a common area for several nations, the judgment and the as-
sumptions for the formation of the national selfconsciousness among the Al-
banians where sometimens we can notice some exaggerated simplifications
under the influence of Fichte's ideas about the role of the language in form-
ing the nations. But, in this form this paper is also interesting as an impulse
for the study of the questions related to the national idea in the Balkans
with respect to a series of factors which affected the current social-politic
in this area.
FETIMEHDIU
(Pritina)
PRILOG BIBLIOGRAFIJI JUGOSLOVENSKE ORIJENTALISTIKE
1966- 1990
(ARABISTIKA NA ALBANSKOM JEZIKU U JUGOSLAVIJI)
Pored da delatnost u albanskoj literaturi datira
iz 1462. godine, albanska arabistika, u irem smislu, prve korake je u
deceniji ovoga veka. Kao te aktivnosti uzima se 1922. godina
kada je objavljivanje prcvoda Kur'ana, izbor iz Hiljadu i
jedne iz oblasti, historije, islamistike itd.
O albanskoj arabistici na Jugoslavije moemo govoriti od
1954. godine kada se pojavljuju prvi prevodi iz arapske knjievnosti na al-
banski jezik. Bibliografski podaci iz ovoga perioda, tj. od 1954. do 1965. go-
dine, su u Bibliografiji jugoslovenske orijentalistike Bisere Nuru-
1945-1960, Sarajevo, 1968, i 1961-1965, Sarajevo, 1981.
Ova bibliografija predstavlja veliki doprinos u ovoj oblasti. Ona nudi
pregled delovanja jugoslavenskih orijentalista u celini. U ovom prilogu, ima-
u vidu razvoj albanske arabistike posle 1965. godine, smatramo da je ko-
risno predstaviti aktivnost i na albanskom jeziku u Jugo-
slaviji. Da se ovde podsetimo samo na to da je za ovaj period zavreno iz-
danje komplet prevoda Hiljadu i jedne u osam tomova, izala su tri
prevoda Kur'ana, nekoliko posebnih izdanja iz arapske poezije i proze, ro-
mana i drame, te niz prevoda i studija u dnevnoj tampi i periodici.
Za ovaj prilog, pored publikacija koje je koristila i Bisera
za svoju bibliografiju, istraivali smo i publikacije na albanskom je-
ziku:
BOTA E RE, Prishtine, Organ i Lidhjes se studenteve,
FJALA, Prishtine, Organ i Lidhjes se Shkrimtareve te Kosovo,
GJUHA SHQIPE, Prishtine, Organ i Institutit Albanologjik,
JEHONA, Shkup,
EDUKATA ISLAME, Prishtine, Organ i Shoqates se ulemave te RS Ser-
bise,
KOSOV ARJA, Prishtine, Organ i Konferences se LSPS per aktivi tetin e gra-
ve,
KOSOV A, Prishtine, Organ i Institut te Historise,
STUDIA HUMANISTIKA, Prishtine, Organ i Fakultetit Filozofik,
414 FetiMehdiu
STUDIA PHILOLOGICA, Prishtine, Organ i Shoqates se arsimtareve te
gjuheve te huaja,
TAKVIM - KALENDAR, Prishtine, Organ i Shoqates se ulemave te RS
Serb ise,
THUMBI, Prishtine,
ZERI I RINISE, Prishtine, Organ i Lidhjes se rinise te Kosoves.
Ove publikacije, izuzev ZERI I RINISE, su izlaziti posle 1966.
godine.
A CONTRIBUTION TO THE BIBLIOGRAPHY OF YUGOSLAV
ORIENTAL STUDIES 1966-1990.
(ARABIC STUDIES IN ALBANIAN LANGUAGE IN YUGOSLAVIA)
In spite of the fact that translation activity in Albanian literature is
dated from 1462., albanian arabic studies had made the first step in the third
decade of this century. The year 1922. is taken as the beginning of that ac-
tivity, because in that year partial translations of Koran, a selection from "A
thousand and one niht", articles from various fields, such as history, islamis-
tic etc. had begun to be published.
We can talk about albanian arabistic in Yugoslavia beginning with
1954 when the first translations from arab literature appeared. Bibliographi-
cal data from that period, that is, from 1954 untill 1965 are included in B.
N Bibliography of Yugoslav Orientalistics 1945-1960 (Sarajevo,
1968) and 1961- 1965 (Sarajevo, 1981). The above-mentioned bibliography
represents a great contribution in this field. It offers a survey of the works
of Yugoslav orientalistics on the whole. In this contribution we consider it
useful to present the activity of the researchers and the publishers in Al-
banian language in Yugoslavia. We remind that a complete translation of A
thousand and one night was issued, three translation of Koran, several issues
from the arabic poetry and prose, novels and dramas, and a number of trans-
lations and studies in daily newspapers and periodicals. Beside the publica-
tions that used for her bibliography for this contribution we
examined the following publications:
BOTA E RE, Prishtine, Organ i Lidhjes se studenteve,
FJALA, Prishtine, Organ i Lidhjes se Shkrimtareve te Kosove,
GJUHA SHQIPE, Prishtine, Organ i Institutit Albanologjik,
JEHONA, Shkup,
EDUKATA ISLAME, Prishtine, Organ i Shoqates se ulemave te RS Ser-
bise,
Prilog bibliografiji jugoslovenske orijentalistike ... 415
KOSOV ARJA, Prishtine, Organ i Konferences se LSPS per aktivi tetin e gra-
ve,
KOSOV A, Prishtine, Organ i Instituti t te I:fistorise,
STUDIA HUMANISTIKA, Prishtine, Organ i Fakultetit Filozofik,
STUDIA PHILOLOGICA, Prishtine, Organ i Shoqates se arsimtareve te
gjuheve te huaja,
TAKVIM-KALENDAR, Prishtine, Organ i Shoqates se ulemave te RS Ser-
bise,
THUMBI, Prishtine.
ZERI I RINISE, Prishtine, Organ i Lidhjes se rinise te Kosoves.
All those publications, except ZERI I RINISE, began to be published
after 1966.
STUDIJE- L N C I PRIKAZI- INTERVJUI
Al-Bajjati Abdulvahab: Poezia -pa pasaporte (Poezija - bez pasoa), intervju.
Rilindja, 4.XI 1978, 12.
Al-Shalak Makbule: Afrimi me ane te kontakteve dhe perkthimeve (Zbliava-
nje putem kontakata i prevoda), intervju. Rilindja, 19.VIII 1978, 12.
Behrami Emin: Veshtrim Kur'anit te perkthyer ne gjuhen shqipe nga Feti Meh-
diu (Osvrt prevedenom Kur'anu na albanski jezik od Feti Mehdiua),
Takvim, 1406 - Kalendar, 1986, 148-170.
Bujari F(adil): Sulejman Grozdaniq, Balzaku egjiptian i shekullit te njezete
(Egipatski Balzak dvadesetog veka), Fjala, br. 20 (15.XI 1988), 16.
Ceraja J(akup): Poezia e Abdylatif Arnautit (Poezija Abdulatif Arnautija),
Fjala, br. 5 (1.V 1972) 13.
Hamiti Abdullah: Poezia palestineze e rezistences (Palestinska poezija otpora),
Jeta e Re, br. 2, 1988, 235-247.
Nexhib Mahfuzi dhe romani arab (Nedib Mahfuz i arapski roman),
Jeta e Re, br. 1, 1989, 39-47.
Periudhat e lulezimit dhe te dekadences se gjuhes /etrare arabe (Period
procvata i dekadence knjievnog arapskog jezika) Rilindja, 14.1 1989,
13.
H(atipi) T(ajar): Kalmi Baruh, Brimet is/ame te komedise hyjnore te Dantes
(Islamski izvori Danteove Boanstvene komedije), Fjala, br. 5 (l.V
1969) 14.
Idris Jusuf: Te jesh profet - por cfare (Biti prorok - ali kakav), Rilindja, 25.XI
1977, 8.
416 FetiMehdiu
Kelmendi Fehmi: ]asini "Zemra e Kur'anit" (Jasin "Srce Kur'ana") Fjala br. 8,
1972, 20.
Mehdiu Feti: Dr.Kamil al-Buhi, Letersia arabe para dhe pas vitit 1952 (Arap-
ska knjievnost pre i posle 1952. god.), Jehona, br. 6, 1971, prevod sa
srpskohrvatskog.
Orientalizmat, hyrja dhe perdorimi i tyre ne gjuhen shqipe (Orijentalizmi,
prodor i njihova upotreba u albanskom jeziku), Flaka e Vellaznimit,
2.VI 1972 - 14.VI 1972.
Isti rad u Jehona, br. 7, 1978.
Poezia arabe paraislamike dhe "as-hab al-Mual-lakat" (Predislamska
arapska poezija i "ashab al-Muallakat"), Flaka e Vellaznimit, 24-29.
VIII 1973.
(ree.): Dr.Mahmud F.Hixhazi, /lm al-luga al-arabijja, Kuvajt, 1973, pp.
380, Studia Humanistika, br. 3, 1976.
Perkthimi i pare i Kur'anit ne Jugosllavi (Prvi prevod Kur'ana u Jugos-
laviji), Edukata !slame, br. 22, 1978.
(ree.): Arapska poezija, Beograd, 1977, e pergatiti Darko Tanaskoviq,
Flaka e Vellaznimit, 26. ll 1978.
Mbi drejtshkrimin e emrave arab ne shtypin tone (O pravopisu arapskih
imena u naoj tampi), Fjala, br. 8, 1978, 2.
Mbi perkthimet e poezise dhe prozes artistike nga gjuha arabe dhe ne gju-
hen arabe (O prevodima arapske poezije i proze s arapskog
i na arapski), Bota e Re, 3-4, 1979.
MA. Al-Hamsheri poet arab me origjine shqiptare (M.A.Al-Hameri,
arapski pesnik albanskog porekla), Bota e Re, l.X 1980.
Disa jjale per nje antologji (Nekoliko o jednoj antologiji), Rilindja,
6.XII 1980.
(ree.): A.J.Arbery, Arabic poetry, Cambridge University Press, 1965, pp.
176, Studia Philologica, 1-2, 1981.
(ree.): Savremena poezija arapskog Zapada (priredio i pogovor napisao
Rade Kruevac, MCMLXXX, Dituria, 1-2, 1981.
Hasan Kaleshi, Kur'ani Jayeveper e letersise arabe (Kur'an, remek-delo
arapske knjievnosti), Edukata Islame, 27, 1980, 64. Edukata ... 28-29,
1980, 27. Edukata ... 30, 1981, 66.
Drejtshkrimi i emravet arabe ne gjuhen shqipe (Pravopis arapskih imena
u albanskom jeziku), Gjuha shqipe, l, 1984.
nr Kur'anin me Kur'an (O Kur'anu Kur'anom) Takvim 1407- Kalen-
dar, 1987.
Flasim arabisht (Govorimo arapski), Prishtine, 1987, 90. Izd. Enti i te-
kstove dhe i mjeteve mesimore i KSAK, Prishtine. Recenzent: Dr Mu-
hamed Mufaku, Ruzhdi Shabani.
Prilog bibliografiji jugoslovenske orijentalistike ... 417
Mehmeti Salajdin: Esad Durakoviq, Nagib Mahfuzi (Nagib Mahfuz), Rilindja,
26.III 1989, 12. Prevod sa srpskohrvatskog.
Mufaku Muhamed: Poezia siriane poezi e traditave shekullore (Sirijska poe-
zija-poezija vekovne tradicije), Fjala, br. 20, 1981, (15.XI 1981, 9-10).
Drama ne letersine arabe (Drama u arapskoj knjievnosti), Rilindja,
20.VII 1985, 13.
Hyrje ne poezine palestineze (Uvod u palestinsku poeziju), Jeta e Re,
br. 4, 1978.
Mekuli Hasan: "Njimij e nji nat" libri i pare (Hiljadu i jedna prva knjiga),
1965, Jeta e Re, br. 6, 1966.
Ramadani M(usa): Kundrtheniet ne teatrin arab u arapskom
pozoritu), Rilindja, 2l.IX 1982, 10.
S(kender) Z(ogaj): Sulejman Grozdaniq, Hyrje ne estetiken arabo-islame
(Uvod u arapsko-islamsku estetiku), Fjala, br.12, 1973. Prevod sa srp-
skohrvatskog.
POEZIJA
Ahmedi Ismail: Muhamed al-Subai, Djegja e Mesxhidul-Aksase (Paljenje
Mesdidul-Aksa), Edukata lslame, br. 5, 1972, 48. Prevod s arapskog.
Nizar Kabbani, Vetem nje rruge (Samo jedan put), Rilindja, LXII 1977,
12. Prevod s arapskog.
Ahmed Shevki, Damasku (Damask), Zeri i Rinise, br. 38, 1978, 13,
16.IX 1978. Prevod s arapskog.
Abdul Vahab al-Bejati, Vdekja ne Bosfor (Smrt na Bosforu), zeri i Ri-
nise, br. 38, 1978, 13. Prevod s arapskog.
Nizar Kabbani, Ditari i Palestines (Dnevnik Palestine), Zeri i Rinise,
br. 38, 1978, 13. Prevod s arapskog.
Abdullah Bedevi, Esma dhe Abdullahu (Esma i Abdulah), Edukata Is-
lame, br. 24, 1979, 64.
Anonimni prevodioci: Fati Said, Dallgezimi (Talasanje), Jehona, br. 6, 1976,
433.
Moqi Eldin Krif, Kartpostale fshati (Seoska dopisnica), Jehona, br. 6,
1976, 434.
Ana Greki, Algjeri (Alir), Flaka e Vellazerimit, 4. II 1979, 16.
Arnauti Abdulatif: Barakat Latif Arnaut, Kenget e llokomotivistit (Pesme ma-
inovode), Rilindja, 30.VIII 1979, 12. Prevod s arapskog.
Emerllahu Hasan: Abdul Vehab ai-Bejjati, Pranvera dhe femijte i
deca), Nata mbi Oman nad Omanom), Vetmia
Plejada, br. 5, 1971. Prevod s arapskog.
418 FetiMehdiu
Eshrefi Isak: Mahmud Dervish, Leternjoftimi karta), zeri i Rinise, br.
39, 22.IX 1979, 15.
Pejza Neki: Ali Ahmed Said, Dashuria (Ljubav), Flaka e Vellazerimit, 3.IV
1977, 21.
Shauki Bagdadi, Te shkruash poezi (Da pie pesme), Flaka e Vella-
zerimit, 3.IV 1977, 21.
Gajtani Adem: Kanid Sand al-Zaid, Ne fund te gotes flaka e saje (U dnu flae
njen plamen), u: ZJARRI NE BREG, Prishtine, 1977.
Fati Said, 0/impi, u: ZJARRI NE BREG, Prishtine, 1977.
Jasin Taha Hafez, Dashuria (Ljubav), Flaka e 2.IX.1979,
19. Prevod sa makedonskog.
Gjen;eku Enver: Ash-Shanfara al-Azdi, lkja (Odlazak), Mos me vritni (Ne-
mojte me ubiti);
Taabbata Sharran, Luftetari i vetmuar (Usamljeni borac),
Amr ibn Kamita, Loja e fatit (Igra sudbine),
Imr al-Kajs, Ndaluni te qajme (Stanite da Lutje (Molitva),
Nata
Al-Harith ibn Hil-liza, Jeta (ivot), sve u: Fjala, br. 3, 1974, 14. Pre-
vod sa srpskohrvatskog.
Harun Hashim Rashid, Me te ikunit (S beguncima), u: ZJARRI NE
BREG, Prishtine, 1977. Prevod sa srpskohrvatskog.
Halil Xhubran, Rrefime (Ispovest), Rilindja, 5.X 1978.
Ilia Abu Madi, Talisman, u: ZJARRI NE BREG, Prishtine, 1977.
Isto, u: Zeri i Rinise, 12.III 1977, 15.
Hamiti Abdullah: Mahmud Dervish, Kenga e robit (Pesma zarobljenika), Tha
kengetari pesnik), Zeri dhe kamxhiku (Glas i sve u: Bota e
Re, l.IV 1988.
Mahmud Dervish, Ura (Most), Njeriut Reakcioni (Reakcija),
E pamundura Nenes (Majci), sve u: Jeta e Re, br. 2,
1988, 248. Prevod s arapskog.
Tevfik Zijad, Varrosni te vrarit tuaj (Sahranite vae mrtve), Poeti (Pes-
nik), Jeta e Re, br. 2, 1988, 253. Prevod s arapskog.
Semih al-Kasim, Kufr Kasim (Kufr Kasim), Syte e nenes
Testamenti i tij (Njegova poruka, amanet), Eshte kthyer (Vratio se),
Flete shenimesh (List za beleke), Jeta e Re, br. 2, 1988, 254. Prevod
s arapskog.
Muin Basisu, Ma prej doren te ta dergoj si telegram o Tal al-Zatar (Iseci
mi ruku da ti poaljem kao telegram, o Tal al-Zatare), Ne qafe shpata
(Na vrat Jeta e Re, br. 2, 1988, 257. Prevod s arapskog.
Ahmed Dahbur, U kam rre.fYer per Fatahun sam o Fatahu),
Jeta e Re, br. 2, 1988, 259. Prevod s arapskog.
Prilog bibliografiji jugoslovenske orijentalistike ... 419
Hamiti Abdullah: Abdunnaser Salih, Lindja Rilindja, 23.II 1989,
16. Prevod s arapskog.
Mahmud Dervish, Ne shkemb hingllojne kuajt (U kru riknu konji), Ke-
tu jemi ne (Ovde smo mi), Rilindja, 1l.IV 1985, 13. Prevod s arapskog.
Mahmud Dervish, Kopshti i }jetur (Uspavani vrt), Rilindja, LU 1990,
13. Prevod s arapskog.
Ismajli Rexhep: Mohamed Dib, Roja e zymt I (Straa I), Roja e zymt II (Stra-
a Il), Roja e zymt Ill (Straa III), Elementet (Elementi), Fjala, br.14,
15.VIII 1977, 2. i u: ZTARRI NE BREG, Prishtine, 1977.
Zhan Senek, Ujdhesa kunder vdekjes (Ostrvo protiv smrti), Rruga e die-
/lit (Put sunca), Fjala, br. 14, 15.VIII 1977; Isto u: ZJARRI NE
BREG, Prishtine, 1977.
Malik Haddad, Neser do te bjere shi (Sutra padati kia), Autokri-
tike (Autokritika), Mergimi (Iseljavanje), Paragjykime te famshme
(Slavne predrasude), Fjala, br. 14, 15.VIII 1977, 2.
Rashid Buxhedra, Te them te verteten (Istinu ti kaem), Ne bar (U ba-
ru), Fjala, br. 14, 15.VIII 1977.
Rashid Buxhedra, Te them te verteten (Istinu ti kaem), ZTARRI NE
BREG, Prishtine, 1977.
Abul-Kasim Ash-Shabi, Fati ZTARRI NE BREG, Prishtine,
1977.
Juniku Bedri: Mahmud Dervish, Luftetari enderron zambaket e bardhe (Borac
sanja belu), zeri i Rinise, br. 12, 18.III 1978, 15.
Mahmud Dervish, Ne ndarje (Na rastanku), zeri i Rinise, br.12, 18.III
1978, 15.
Abdylvehab Bejjati, Pranvera dhe femijte i deca), Rilindja
(per 5. IX 1978, 5.
Kadare Ismail: Hasib Sherif Xhafer, Poeti (Pesnik), ZTARRI NE BREG, Pri-
shtine, 1977.
Kerveshi Muhamed: Mohamed Dib, Elemetet (Elementi), Rilindja, 6.XI
1975. Prevod sa francuskog.
Mohamed Dib, Limani (Luka), Rilindja, 6.XI 1975. Prevod sa francus-
kog.
Mehdiu Feti: Abdal Vahab al-Bajati, T'im bir Aliut, nje kenge te re (Jednu
novu pesmu mome sinu Aliji), Flaka e Vellazerimit, 10.11 1974. Pre-
vod s arapskog.
Sa'di Jusuf, Abdel Vehab al-Bejatit (Abdel Vehab al-Bejatiju), Flaka e
Vellazerimit, 4.XII 1974. Prevod s arapskog.
Abda! Vahab al-Bajjati, Liri dhe lule Suadit (Slobodu i Suadu),
zeri i Rinise, 1.1 1975. Prevod s arapskog.
Nazik al-Malaike, Qyteti i dashurise (Grad ljubavi), Flaka e Vellaze-
rimit, 25.VI 1975. Prevod s arapskog.
420 FetiMehdiu
Mehdiu Feti: Xhubran Halil Xhubran, Dje, sot, neser danas, sutra) Fla-
ka e Vellazerimit, 5.1X 1975. Prevod s arapskog.
Abdulkader Arnaut, Varri im (Moj grob), Rilindja, 16.11 1978. Prevod
s arapskog.
Abdulkader Arnaut, Shperngulja (lselenje), Flaka e ... l6.1V 1978, 10.
Abdulkader Arnaut, Varri im (Moj grob), Flaka e... 16.1V 1978, 10.
Prevod s arapskog.
Leter Sovranit (Pismo vladaru), poezija nepoznatog pesnika iz Pales-
tine, Flaka e Vellazerimit, 24.XI 1971, 15. Prevod s arapskog.
Mahmud Dervish, Thirrje nga varri (Poziv iz groba), Flaka e Vellaze-
rimit, 17.1X 1978, ll. Prevod s arapskog.
Ilija Abu Madi, Hajmalite (Talisman), Koha br.6, 1981. Prevod s arap-
skog.
Ali Abu Harara, Largimi (Rastanak), Bota e Re, br. 8, 1980. Isto u:
Flaka e Vellazerimit, 9.III 1980; Koha, br. 6, 1981. Prevod s arapskog.
Bashara Farhan, Takimi qe nuk perseritet (Neponovljiv susret), Flaka e
Vellazerimit, 9.III 1980. Isto u: Koha, br. 6, 1981. Prevod s arapskog.
POEZI ARABE, Shkup, 1983, 130. Zgjodhi dhe pergatiti Feti Meh-
diu. Botoi "Flaka e Vellazerimit", biblioteka "V ALET". (ARAPSKA
POEZIJA, izbor i priprema Feti Mehdiu. "Flaka e Vellazeri-
mit", biblioteka "V ALET"). Predstavljeni su pesnici: I.Kajs, Antara,
Shanfara al-Azdi, Abu Nuas, Abu al-Atahija, Ibn al-Rumi, Ibn al-Mu'-
taz, Almutanabbi, Abul-ala al-Ma'arri, Ana Greki, Zhan Senek, Malik
Haddad, Bashara Ferhan, Ahmed Shcvki, Hafiz Ibrahim, Muhamed
Hasan Ismail, Nazik al-Malaike, Abdulvahab al-Bajjati, Sa'di Jusuf,
Jasin Taha Hafiz, Harun Hashim Rashid, Husni Feriz, Fahd al-Askari,
Ilija Abu Madi, Xhubran Halil Xhubran, Said Akl, Halid Zagbih, Ali
Abu Harara, Abdus-selam Muhtar Sinan, Ali Abdus-selam al-Fazzani,
Abdulatif La'abi, Malika al-Asimi, Mahmud Dervish, Tavfik Zijad,
Abu al-Hul, Mu'in Basisu, Abu Varda, Nizar Kabbani, Shavki Bagda-
di, Ahmed Sulejman Ahmed, Barakatlatif Arnaut, Abdulkader Arnaut,
Taxhus-sirr Hasan, Muhamed al-Fituri, Abul-Kasim ash-Shabi, Fadila
Sha'abi.
Uvodni deo: Poezia arabe gjate shekujve (Arapska poezija kroz vekove)
i na kraju beleke o autorima.
Mekuli Esad: Imr al-Kajs, Hymni (Himna), Jeta e Re, l, 1971.
Vaad i Mekes, Biseda (Razgovor), Jeta e Re, l, 1971.
Ibn al-Sha'ad, Flaka dhe tymi (Plamen i dim), Mrekullia Jeta
e Re, l, 1971.
Abdus-sattar al-Dilini, Lenini dhe kenga e Atabes (Lenina pesma o
Atabi), Jeta e Re, br. l, 1974.
Mahmud Dervish, Dashuri palestineze (Palestinska ljubav), Jeta e Re,
br. 5, 1974, 948.
Prilog bibliografiji jugoslovenske orijentalistike ... 421
Mekuli Esad: Mahmud Dervish, Bejruti (Bejrut), Jeta e Re, br. 5, 1982.
Muhamed Shukri, Buke e thate (Tvrda kora), Jeta e Re, 2, 1985.
Mufaku Muhamed: Muin Basisu, Tal al-Za'atar (Tal al-Za'atar), Rilindja, 18.
VI 1977, 14. Prevod s arapskog.
Ajshe Arnaut, Do te pres Dyndja (lselenje), zeri i
8.X 1977.
Abdulkadcr Arnaut, Gozhde e ndryshket (Zardani ekser), i
8.X 1977. Prevod s arapskog ..
Hatixhe Arnaut, Lotet (Suze), zeri i 8.X 1977. Prevod s arap-
skog.
Abdulvehab al-Bejjati, Kujtimet e nje njeriu fe panjohur: 8 pri/l, 13
mars, 16 qershor, 13 korrik, 15 gusht, 29 shtator, 30 tetar, 19 nendor (Se-
jednog nepoznatog 8. april, 13. mart, 16. juni, 13. juli,
15. avgust, 29. septembar, 30. oktobar, 19. novembar), Rilindja, 28.VII
1977. Prevod s arapskog.
Abu al-Hul, Nje /eter ministrit te mbrojtjes (Pismo ministru odbrane),
Fjala, 15.IX 1977. Prevod s arapskog.
Semih al-Kasim, Qershori qe ka/oi (Proli juni), Fjala, 15.IX 1977. Pre-
vod s arapskog.
Favzi al-Asmar, Nga burgu pas 5 qershorit (Iz zatvora posle 5. juna),
Pjata, 15.IX 1977. Prevod s arapskog.
Salem Xhebran, Amani i shtatorit 1970 (Aman u septembru 1970),
Fjala, 15.IX 1977. Prevod s arapskog.
Taufik Zijad, Nga dasma e pergjakshme 1970 (Sa krvave svadbe 1970)
Fjala, 15.1X 1977. Prevod s arapskog.
Muin Basisu, Dhe sise e fdo nene eshfe nje bombe (Dojka svake majke
je jedna bomba), Fjala, 15.IX 1977. Prevod s arapskog.
Nazik al-Malaike, Vitit te ri (Novoj godini), Fjala, LXII 1977. Prevod
s arapskog.
Badr Shakir al-Sajjab, Trashegimtari (Naslednik), Fjala, LXII 1977.
Prevod s arapskog.
Abdelvehab al-Bejjati, Kenga e shiut (Pesma kii), Fjala, LXII 1977.
Prevod s arapskog.
Riad al-Sahih al-Hysejn, Marsejeza e kohes neutronike (Marsejeza neu-
tronskog vremena), Fjala, br. 7, 1978. Prevod s arapskog.
Abdelvehab al-Bajjati, Pranvera dhe femijte i deca), Rilindja -
femij - 4.IV 1978. Prevod s arapskog.
Nizar Kabbani, Ditari i nje kusari (Dnevnik jednog pirata), Fjala, br.
13, 1978. Prevod s arapskog.
Nazik al-Malaike, Flitet se dy germues se da dva Flaka
e 12.III 1978. Prevod s arapskog.
422 FetiMehdiu
Mufaku Muhamed: Badr Shakir al-Sajjab, Shpifesi (Klevetnik), Flaka e Vel-
lazerimit, 12.111 1978. Prevod s arapskog.
Abdelvehab al-Bejjati, Loja u laye (Igra je zavrena), Flaka e Vella-
zerimit, 12.111 1978. Prevod s arapskog.
Ahmed Fuad Nexhm, Leter nga burgu (Pismo iz zatvora), Rilindja, 16.
III 1978. Prevod s arapskog.
Makbule al-Shalak, Nena e therrur (Zaklana majka), Rilindja, 13.VII
1978. Prevod s arapskog.
Nehad Rida, Mendime te revoltuara (Revoltirana miljenja), Takimi
yne qe ne hene (Na sastanak na mesecu) Uri i Rinise, 12.VIII 1978.
Prevod s arapskog.
Rexha Arnaut, Nje shenje (Jedan znak), Lindje Deti (More),
Vafet (Talasi), Uri i Rinise, br. 23, 1978. Prevod s arapskog.
Nihad Rida, Takimi yne qe ne hene (Na sastanak na mesecu), Rilin-
dja, 28.IX 1978. Prevod s arapskog.
Muin Basisu, Nje kaprol/ nga Sanini (Jelen iz Sanina), Me"e trupin tim
ne vend te thesit reres (Uzmi moje telo umesto peska), Shkruaj
trupin tim qe ta lexosh trupin tend (Pii moje telo da tvoje telo),
Jeta e Re, br. 4, 1978, 515. Prevod s arapskog.
Teufik Zijad, Ne nuk largohemi (Mi ne beimo), Nga dasma e pergja-
kshme 1970 (Sa krvave svadbe 1970), Jeta e Re, br. 4, 1978. Prevod s
arapskog.
Mahmud Dervish, Apel nga varri (Apel iz groba), Vdekja pa qefin
(Smrt bez Jeta e Re, br. 4, 1978. Prevod s arapskog.
Semih al-Kasim, Palestina (Palestina), Nje palestineze ne Sofi (Jedna
Palestinka u Sofiji), "1948", Ngjau me pese qershor (Desilo se 5. juna),
Jeta e Re, br. 4, 1978. Prevod s arapskog.
ANTOLOGJI E POEZISE SE RE ARABE, Prishtine, 1979, 138. Bo-
toi "Rilindja", Prishtine (ANTOLOGIJA NOVE ARAPSKE POEZI-
JE). Predstavljeni su: Said Akl, Fadva Tukao, Nazik Al-Malaike, Sal-
ma al-Xhujushi, Nizar Kabbani, Jusuf al-Kal, Halil Havi, Adonis, Badr
Shakir al-Sajjab, Abdulvahab al-Bajjati, Muhamed al-Fituri, Salah Ab-
das-sabur, Ahmed Abdulmuti Hixhazi, Taufik Zijad, Muin Basisu, Sa-
mih al-Kasim, Mahmud Dervish. Ima predgovor i na kraju beleke o
autorima.
PRAPA NATES, Prishtine, 1980, 78. Botoi "Rilindja" Prishtine. (PO-
SLE Izd. "Rilindja" Pritina). Predstavljeni su: Shevket Gavo!;i,
Abdulatif Arnauti, Hatixhe Arnauti, Brakat Latif Arnauti, Abdulkader
Arnauti, Ajshe Arnauti, Raxha Arnauti. Ima uvod i beleke o auto-
rima.
Abdulkader Arnauti, Zati dhe Ademi (Bog i Adam), Fat Fatimeje (Fa-
timina sudbina), Dashuri sot (Ljubav danas), Vinjete (Vinjeti), Rilin-
dja, 4.1 1979. Prevod s arapskog.
Prilog bibliografiji jugoslovenske orijentalistike ... 423
Mufaku Muhamed: Abdulvehab al-Bajjati, Ditari i dashnoreve te varfer
(Dnevnik siromanih ljubavnika), Rilindja, 15.III 1979. Prevod s
arapskog.
Salah Abdus-sabur, Hidherimi (Ljutnja), Njerezit ne vendin tim (Ljudi
u mojoj zemlji), Nje kenge dimri (Zimska pesma), Jehona, br. 1-2,
1979. Prevod s arapskog.
Ahmed Abdulmut'i Hixhazi, Mire u pafshim Burgu (Zat-
vor), Nje termin ne shpelfe (Jedan termin u jami), Nje elegji per kohen
e bukur (Elegija o lepom vremenu), Nje kenge per ata te harruar (Jedna
pesma o zaboravljenima), Jchona, br. 1-2, 1979. Prevod s arapskog.
Bandar Abdulhamid, Dashnori (Ljubavnik), Bota e Re, 15.1 1981, 17.
Prevod s arapskog.
Barakat Latif Arnaut, S'ka [rike (Nema straha), Shprese (Nada), Gje-
thet e limonit od limuna), Nje parajs prapa nates (Jedan raj po-
sle Gjykim Flaka e Vellazerimit, 15.II 1981, 20-21.
Prevod s arapskog.
Ajshe Arnaut, Agimi i femijerise (Zora detinjstva), Pa titull (Bez nas-
lova), (:do gje eshte e "eme (Sve je lano), I ndeshkuar e dhunuar
(Kanjen i silovan), Pjelfe e ndryshkut (Rod Ngahere kur ...
(Ponekad kada ... ), Fjala, br. 7, l.IV 1980, 10. Prevod s arapskog.
Ahmed al-Udvani, Ku jjala bie prej gjuhdes si predhe qelqi (Gde
pada kao stakleni metak), Bota e re, 15.1X 1981, 14. Prevod s arap-
skog.
Ahmed al-Udvani, Para se te shterret p"oi i ajrit (Pre nego se isui po-
tok vazduha), Zeri i rinise, 21.XI 1981, 21. Prevod s arapskog.
Ahmed al-Udvani, Mos u merzit (Ne brini), Rilindja, 24.VI 1982, 12.
Prevod s arapskog.
Rida al-Fili, Hija - fragment (Senka - odlomak), Rilindja, 24.VI 1982,
12. Prevod s arapskog.
DETI NE SHKRETETIRE, Prishtine, 1982, 106. Botoi "Rilindja" Pri-
shtine. (MORE U PUSTINJI, Pritina, 1982, 106). Kuvajtska poezija
XX veka. Predstavljeni su: Fahd al-Askari, Ahmed al-Udvani, Halid
Suad al-Zajd, Muhamed al-Fajiz, Ali Al-Sabti, Halifa al-Vukijani, Ri-
da al-Fili, Abdullah al-Utajbi, Jakub al-Subai, Sulejman al-Fulajih.
Ima predgovor i beleke o autorima.
Muin Basisu, (:do nene eshte nje bombe (Svaka majka je jedna bomba),
Kosovarja, IX, 1982. Prevod s arapskog.
Ramadani Ejup: Abdulvehab al-Bajati, Dashuri ne shi (Ljubav u kii), Bota
e Re, br. 20, 30.XII 1978. Prevod s arapskog.
Spahiu Gani: Abdallatif Laabi, Tim bir Jasinit (Mom sinu Jasinu), Rilindja,
9.1 1975, 12. Prevod sa francuskog.
Mahmud Dervish, Kronika e dhembjes palestineze (Hronika palestins-
kog bola), Rilindja, 22.III 1975, 15. Prevod sa francuskog.
424 FetiMehdiu
Spahiu Gani: Mahmud Dervish, Keqardhje (aljenje), Vritni dhelprat (Ubijte
lisice), Fjala, br. 8, 15.1V 1975, 2. Prevod sa francuskog.
Semih al-Kasim, Nder beteja (U bojevima), Fjala, br. 8, 15.IV 1975, 2.
Prevod sa francuskog.
Abdalatif Laabi, Vargjet qe populli dikton (Stihove koje diktira narod),
Rilindja, 19.VI 1975, ll. Prevod sa francuskog.
Mahmud Dervish, E pammidur Vritni dhelprat (Ubijte li-
sice), ZJARRI NE BREG, Prishtine, 1977.
Mahmud Dervish, Leternjoftimi karta), Rilindja, 12.XII 1974,
12. Prevod sa francuskog.
Salim Xhabran, Refugjati (Emigrant), Fjala, br. 14, 15.VIII 1982.
Salihu Nexhmedin: Ahmed Sulejman al-Ahmed, Alivanosja (Nesvest), zeri i
Rinise, br. 17-18, 3.V 1980. Prevod sa francuskog.
Ahmed Sulejman al-Ahmed, Ikja (Beanje), zeri i Rinise, br. 32, 26.
VII 1980. Prevod sa francuskog.
Spahiu Qerim: Halil Gibran, Libani juaj dhe irni (Va Liban i moj Liban),
Rilindja, 19.11 1981, ll. Prevod s engleskog.
Starova Luan - Gajtani Adem: Mohamed al-Ahdar As-saihi, Jeta e nje revolu-
cionari (ivot jednog revolucionara), Flaka e Vellazerimit, 30. X 1977,
13.
Mohamed Abul-Kasim Hamar, Me poezine (Sa poezijom), Flaka e
Vellazerimit, 30. X 1977, 13.
Sallah Karfi, Nga lartesia e ma/eve (Sa visine planina), Flaka e Vel-
lazerimit, 30. X 1977, 13.
Mohamed al-Ahdar Abdelkadir As-saihi, Njerezit dhe kremteja (Ljudi i
slava), Flaka e Vellazerimit, 30.X 1977, 13.
Ahiam Mostaganmi, Nje numer (Jedan broj), Flaka e Vellazerimit, 30.
X 1977, 13.
Mohamed Dib, Agimi shkelqen (Sija zora), Flaka e Vellazerimit, 30.X
1977, 13.
Malik Haddad, Atje ku die/li eshte zot (Tamo gde je sunce bog), Flaka
e Vellazerimit, 30.X 1977, 13.
Jasin Katib, Syri qe e pertrin shpirtin (Oko koje preporodi duu), Flaka
e Vellazerimit, 30.X 1977, 13.
Mohamed al-Kisi, Plaget palestineze (Palestinske rane), Nusja (Mlada
nevesta), Flaka e Vellazerimit, 15.X 1978, 8.
Mamun Muruli, Fytet e zbraztesise (Grla praznine), Flaka e Vellaze-
rimit, 15.X 1978, 8.
Kartum Malik Arabi, Karvani (Karavan), Flaka e Vellazerimit, 15.X
1978, 8.
Mej Teufik Saig, Pa titull (Bez naslova), Flaka e Vellazerimit, 15.X
1978, 9.
Prilog bibliografiji jugoslovenske orijentalistike ... 425
Starova Luan - Gajtani Adem: Muin Basisu, Fytyra e dyfe e trungut (Drugo
lice stabla), Dritat e komunikacionit svetla), Jehona, br.
s, 197S, 105S.
Mahmud Dervish, Dashuria e pare (Prva ljubav), Provokimi (Provoka-
cija), Kenga naive per layqen e kuq (Naivna pesma o crvenom krstu),
Me rastin e nje njeriu (Povodom jednog Dikur ishin (Nekada
su bili), Jehona, sns.
Ahmed Dahbur, Matrjoshka (Matrjoka), Jehona, sns.
Ahmed Ribani Zatar, Xhafra (Dafra), Jehona, S, 197S.
Sabit Zarka, Deti i ka/ter i Ja[es (Plavo more Jafe), Jehona, br. S, 197S.
Abderahman al-KHali, Bregu i ndrir;uar (Osvetljena obala), Jehona, br.
s, 197S.
Taufik Zijad, Ne mbetemi ketu (Mi ostajemo ovde), Jehona, br. S,
197S.
Salim Xhabran, Gjenerata e tendave (atorska generacija), Jehona, br.
s, 197S.
Ahmed Hamdi, Zgjimi i antfemareve uspavanih), Jehona, br.
s, 197S.
Muhamedaziz Lahbabi, Fjala dhe bota i svet), Jehona, br. S,
197S, 1120.
Shehu Alihajdar: Abu Nuas, Mizoria (Nasilje), Hijet (Senke), zeri i Rinise,
br. 33, 2.VIII 19SO, 15.
Hamdi: Ahmed Sulejman Ahmed, Te perenduarit (Prolaznici), Rilindja,
l. VII 1973, 10. Prevod s arapskog.
Ahmed Safi al-Nexhefi, Ora Rilindja, LVII 1973, 10. Pre-
vod s arapskog.
Ahmed Zeki Abu Shadi, Takimi i perhershem susret), Rilindja,
6.IX 1973, 10. Prevod s arapskog.
Halil Merdun Beg, Melodia e kumrise melodija), Rilindja, 6.
IX 1973, 10. Prevod s arapskog.
Halil Xhibran Halil, Libani yt dhe Libani im (Tvoj Liban i moj Liban),
Fjala, br. 1S, 15.X 19S5, 13. Prevod s arapskog.
Muhamed Ebu el-Vafa, Kur bie nate (Kada postane Dashuria e
henes ljubav), Fjala, br. 21-22, 19SS, 14. Prevod s arapskog.
Kapllan Makrazell, Pa shprese (Bez nade), Fjala, br. 21-22, 19SS, 14.
Prevod s arapskog.
Ujkani Qerim: Abdulvehab al-Bejati, Thirrje (Poziv), Njeriu qe kendonte
vek koji pevae), Fund (Kraj), ZJARRI NE BREG, Prishtine, 1977.
426 FetiMehdiu
PROZA
Agani Hilmi: Njemij e nje net, l, Prishtine, 1965, 474, 1-38 net (Hiljadu i
jedna l, 1965, 474, 1-38 Prevod sa srpskohrvatskog.
Njemij e nje net, 2, Prishtine, 1966, 518, 39-141 net (Hiljadu i jedna
2, 1966, 518, 39-141 Prevod sa srpskohrvatskog.
Njemij e nje net, 3, Prishtine, 1968, 532, 141-270 net) Hiljadu i jedna
3, 1968, 532, 141-270 Prevod sa srpskohrvatskog.
Njemij e nje net, 4, Prishtine, 1977, 526, 271-433 net (Hiljadu i jedna
4, 1877, 526, 271-433 Prevod sa srpskohrvatskog.
Njemij e nje net, 5, Prishtine, 1981, 482, 434-591 net (Hiljadu i jedna
5, 1981, 482, 434-591 Prevod sa srpskohrvatskog.
Njemij e nje net, 6, Prishtine, 1983, 448, 591-719 net (Hiljadu i jedna
6, 448, 591-719 Prevod sa srpskohrvatskog.
Njemij e nje net, 7, Prishtine, 1984, 552, 719-870 net (Hiljadu i jedna
7, 1984, 522, 719-870 Prevod sa srpskohrvatskog.
Njemij e nje net, 8, Prishtine, 1985, 680, 871-1001 net (Hiljadu i jedna
8, 1985, 680, 871-1001 Prevod sa srpskohrvatskog.
Ahmeti Bajrush: Muhamed Lebib al-Buhi, Gjykimi i Kabi/it Kabi-
lu), Edukata !slame, br. 14, 1975, 57. Prevod s arapskog.
Sabir Abduhu Ibrahim, Ammar ibn Jasir (Ammar ibn Jasir), Edukata
!slame, br. 17, 1976, 54. Prevod s arapskog.
Sabir Abduhu Ibrahim, Ammar ibn Jasir (Ammar ibn Jasir), Edukata
Islame, br. 18, 1976, 70. Prevod s arapskog.
Ahmed Shevki el-Fenxheri, Ummu Hakim (Ummu Hakim), Edukata
Islame, br. 19, 1977, 41. Prevod s arapskog.
Ahmed Shevki el-Fenxheri, Ummu Hakim (Ummu Hakim), Edukata
Islame, br. 20, 1977, 63. Prevod s arapskog.
Ahmeti Sh erif: KUR' ANI, Prishtine, 1988, 904. Prevod s arapskog.
Ahmedi Ismail: Abdel Hamid Ibn Haduka, E fejuara (Verenica), Bota e Re,
br. 16-17, 1979, 12. Prevod s arapskog.
Abdulatif Arnaut, Loja profesionale igra), Rilindja - per re-
mije, 17.II 1981. Prevod s arapskog.
PROZE E SOTME ARABE (SA VREMENA ARAPSKA PROZA),
Prishtine, 1983, 200. Bot. "Rilindja". Predstavljeni su: Mahmud Tej-
mur, Mustafa Lutfi al-Manfaluti, Taha Husejn, Ibrahim al-Mazini, Ne-
xhman Jasin, Makbule al-Shalak, Xhurxh Salim, Maruf al-Arnaut, Ab-
del Hamid Ibn Haduka, Gizel Halimi, Zuhur Venisi, Abu Bekr Halid,
Fahri Ku'var, Tavfik Avvad, Muhamed al-Shuvejhidi, Ahmed Nasr,
Ajsha Shaibi, Muhamed al-Arusi al-Matvi, Muhamed Zafzaf. Ima
predgovor i beleke o autorima.
---=---=
* Ovaj podatak iz 1965. godine donosimo zbog toga to je ova jedinica nije u bib-
liografiji Bisere do 1965. godine.
Prilog bibliografiji jugoslovenske orijentalistike . 427
Ajdini Naile: Mahmut Shakir, Voglushet nga Palestina (Maliani iz Palestine),
Flaka e Vellazerimit, 17.X 1982, 15. Prevod sa srpskohrvatskog.
Ajvazi Shemsi: Valid Abu Bakr, Penjte- fragment (Konci - odlomak), Rilin-
dja, lO.VI 1982. Prevod s arapskog.
Adil Abu Shanab, Trandafilir i mengjezit (Jutarnja rua), Rilindja, 19.11
1983. - 27.III 1983. Roman u nastavcima. Prevod s arapskog.
Anonimni prevodioci: Mahmud Tejmur, Komedija e vdekjes (Komedija smr-
ti), Rilindja, 12.V 1966, 8.
Mahmud Tejmur, Operacioni (Operacija), Rilindja, l.VI 1967, 8.
Mahmud Tejmur, Trenndafifet (Rue), Rilindja, 9.11 1967, 8.
Abdurahman al-Hamisi, Ky gjak nuk do te thahet (Ova krv se su-
iti), Rilindja, 29.1 1970, ll.
Abdurahman al-Hamisi, Gjaku (Krv), Rilindja, 22.IV 1971, ll.
Arnauti Abdulatif: Mukerem al-Kajal, Shiu (Kia), Rilindja - per remije, 15.
IV 1980, 5. Prevod s arapskog.
Makbule Shelek, Lakmia e pufes (Kokoja zavidnost), Rilindja - per
remije, 18.III 1980, 4. Prevod s arapskog.
Bare Lili: Adil Abu Shanab, Ne shtepine tone ishin kryengritsit (U naoj
su bili ustanici), Fjala, br. 8, 1969, 16.
Basha Eqrem: Mohamed Dib, Kush e kujton detin (Ko se mora), Prish-
tine, 1980, 162. Prevod sa francuskog.
Bujari Fadil: Nagib Mahfuz, Aksidenti Fjala, br. 20, 1988, 16. Pre-
vod sa srpskohrvatskog.
Emini Arif: Abdul Hamid Ibn Heduka, Dora e njeriut ruka), Ri-
lindja, 24.XI 1983, 12. Prevod s arapskog.
Omer Ben Kajne, Shitesi i benzines benzina), Rilindja, 6.11
1986, 13. Prevod s arapskog.
Gashi Mirko: Taufik Fajad, Rruga e verdhe - fragment (uta staza - odlo-
mak), Rilindja, 3.X 1982, ll. Prevod sa srpskohrvatskog.
Hamiti Abdullah: Valid Abu Bekr, Penjte (Konci), Rilindja, 16.IX 1986 - 3.
XI 1986, u nastavcima (Romani i Rilindjes- Rilindjin roman. Prevod
s arapskog.
Jusuf Idris, Udhetimi (Putovanje), Rilindja, 9.IV 1987, ll. Prevod s
arapskog.
Jusuf Idris, Shikimi (Pogled), Rilindja - per remije, 13.1 1987, 5. Pre-
vod s arapskog.
Naxhib Mahfudh, Shtepia ne ze te keq (Zloglasna. Jeta e Re, br.
9, 1989, 1297. Prevod s arapskog.
Nexhib Mahfudh, Aventurat e nje lavireje (Avanture jedne kurtizane),
Jeta e Re, br. l, 1989, 48. Prevod s arapskog.
428 FetiMehdiu
Hoxha Nehat: Halil Xhibran, Mbi punen (O radu), Bota e Re, 15.VI 1987,
13. Prevod s engleskog.
Khalil Gibran, Fer dashurine (O ljubavi), Kosovarja, br. 4, 1987, 16 .
. Prevod s engleskog.
PROFETI (PROROK), Prishtine, 1987, 80. Prevod s engleskog. Botoi
"Rilindja".
Ismaili Beqir: *** Pluhuri i shkretetires se madhe (Praina velike pustinje), Pi-
onieri, br. 8, 1989. Prevod s arapskog.
*** Tre (Tri), Pionieri, br. 8, 1989.
*** Selimi i pare (Selim Prvi), Pionieri, br. 8, 1989.
*** Ne gjume (U snu), Pionieri, br. 8, 1989. Prevod s arapskog neko-
liko
*** Thurja e temes (Pisanje teme), Pionieri, br. 9, 1987.
*** Treni i shpejte (Brzi voz), Pionieri, br. 9, 1987.
*** Gomari i vjedhur (Ukradeni magarac),Pionieri, br. 9, 1987, 30.
*** Pese gJera (Pet stvari), Pionieri, br. 9, 1987, 30. Prevod s arapskog
nekoliko
Ismaili Vehbi: Taufik al-Hakim, BANORET E SHPELLES (UUDI
NE), Prishtine, 198.
Kadereja Ismail: Jusuf Idris, Pse !oje eshte kjo ... (to, igra je ovo), Jeta e Re,
br. 6, 1976, 927.
Kaleshi Hasan: Mahmud Tejmur, HAXHI GELEBIU DHE TREGIME TJE-
RA (HADI I DRUGE NOVELE), Prishtine, 1968, 160.
Prevod s arapskog. Botoi "Rilindja", Pritina.
Mahmut Tejmur, Abu Arab, Rilindja, 16. I 1969, ll. Prevod s arap-
skog.
Mahmut Tejmur, Ne terrin e nates (U tmini Rilindja, 19. VI
1969, 11. Prevod s arapskog.
Karjagdiu Abdullah: Muhamed Dib, Naema s'u kthye (Naema se nije vratila),
Jeta e Re, br. 6, 1967, 1196. Prevod sa ruskog.
Kelmendi Binak: Mulud Ashuri, Rrogozat (Krpe), Rilindja, lO.V 1979, Pre-
vod sa francuskog.
Mohamed Dib, Syri i gjuetarit (Oko lovca), Rilindja, 21.X 1982, ll.
Prevod sa francuskog.
Leka Sami: Ismail Habruk, Shtepia e zeze (Crna Rilindja, 13.XII 1979,
ll.
Izzeddin Nagib, Deshtimi i nje piktori (Promaaj jednog slikara), Ri-
lindja, 6.IX 1979, ll.
Maloku Selim: Ilfet <;mendia (Ludost), Rilindja, 13.XII 1973, ll.
Prevod s arapskog.
Prilog bibliografiji jugoslovenske orijentalistike ... 429
Maloku Selim: Abas Mahmud Akkad, Asuani (Asuan), Rilindja, lO.X 1974,
ll. Prevod s arapskog.
Abas Mahmud Akkad, Profesori (Profesor), Rilindja, 12.XII 1974, 12.
Prevod s arapskog.
Mehdiu Feti: Mahmud Tejmur, Nen rrotat e trenit (Pod voza), Fla-
ka e Vellazerimit, 7.XI 1971. Prevod s arapskog.
Ibrahim al-Mazini, Eksperiment i eksperimenat),
Flaka e Vellazerimit, 13.11 1972. Prevod s arapskog.
Tevfik Awad, Pritje Fjala, 15.XI 1975. Prevod s arapskog.
Abdulatif Arnaut, Gjethi i vetmuar (Usamljeni list), Pionieri br. 9,
1977. Prevod s arapskog:
Abdulatif Arnaut, Pendimi (Kajanje), Rilindja - per femije, 30. VIII
1977. Prevod s arapskog.
Abdulatif Arnaut, Princi i vogel (Mali knez), Rilindja, 17.1 1978. Pre-
vod s arapskog.
Abdulatif Arnaut, Miu i fushes dhe zhaba (Poljski mi i aba), Rilindja,
7.VIII 1979. Prevod s arapskog.
Iz narodne arapske knjievnosti: Shoqata e shkencetareve te heshtur
(Udruenje Thumbi, br. 77, 1977. Prevod s arap-
skog.
Abdulatif Arnaut, Semiri dhe motra e tij (Samir i njegova sestra), 26.
VIII 1980.
Gizel Halimi, Xhemilja - fragment (Demila - odlomak), Rilindja, 18.
VIII 1977.
Gizel Halimi, Xhemilja - fragment (Demila - odlomak), Koha, br. 6,
1980.
Fadil Sibai, Fame dhe dashuri (Slava i ljubav), i Rinise, br. 49,
1980. Prevod s arapskog.
Aisha Shabi, Rrefimi per Rashidin o Raidu), Fjala, br. 7, 1982.
Prevod sa srpskohrvatskog.
Zuhur Venisi, Fatimja (Fatima), Kosovarja, br. 6, 1982. Prevod s arap-
skog.
Iz Kur'ana: Kaptina XXVI, suratu ash-Shuara, Edukata !slame, br. 31-
32, 1981, 10. Prevod s arapskog.
Iz Kur'ana: Kaptina XXI, suratu al-Anbija, Glasnik VIS-a, br. 4, 1983,
503. Prevod s arapskog.
Iz Kur'ana: Kaptina XXII, suratu al-Haxh, Glasnik VIS- a, br. 5, 1983,
631. Prevod s arapskog.
Iz Kur'ana: Kaptina XXIII, suratu al-Mu'minun, Glasnik VIS-a br. 6,
1983, 763. Prevod s arapskog.
Iz Kur'ana: Kaptina XXIV, suratu al-Nur, Glasnik VIS- a, br. 2, 1984,
125. Prevod s arapskog.
430 FetiMehdiu
Mehdiu Feti: Iz Kur'ana: Kaptina XXVII, suratu al-Nami, Glasnik VIS-a, br.
1, 1984, 1. Prevod s arapskog.
KUR'AN-i, Prishtinl5, 1985, 880. Pl5rktheu nga origjinali Feti Mehdiu.
Shenimet: Besim Korkut. Botoi: Kryesia e Bashkesise !slame ne Prish-
tine. (Prikazi: albanske kulture. Glasnik VIS-a,
br. 5, 1985, 471; Prvi prevod Kur'ana na albanski jezik,
Kulture Istoka, br. 9, 1986; Balkan Pres, Targamatun gadidetun Iil-
Kur'anil-Kerim ilal-lugati-1-albanijjeti, Ath-thulatha, 17.XII 1985.
Al-Xhahiz, Nga libri i udhepershkrimeve - fragment (Iz knjige putopisa
- odlomak), Koha, br. 2, 1985. Prevod s arapskog.
Malik Haddad, Zerot si/len ne "eth (Nule se vrte u krug), Jeta e Re,
br. 5, 1987, 699. Prevod sa srpskohrvatskog.
Abu Varda, Porosi e nje vullnetari (Poruka jednog dobrovoljca), Flaka
e Vl5llazerimit, 9.III 1980. Prevod s arapskog. Ista u: Bota e Re, 15.1V
1980, 15.
Nizar Kabbani, Guvernatori dhe zogu (Guverner i vrabac), Flaka e
9.III 1980. Prevod s arapskog. Ista u: Koha, br. 6, 1981.
Mehmeti Salajdin: Nexhib Mahfuz, Tirani (Tiranin), Rilindja, 29.VI 1989.
Prevod sa srpskohrvatskog.
Mekuli Esad: Zekeria Tamir, Nje die/l i vogel (Malo sunce), Rilindja, 25.1
1979, 11. Prevod sa srpskohrvatskog.
Mufaku Muhamed: Ajshe Arnaut, Me fal va"ezat i hapim vetem per te vdekur
(Izvinite, groblje otvaramo samo za mrtve), zeri i Rinise, br. 11, 1978,
14. Prevod s arapskog.
Maruf al-Arnaut, Lindje Rilindja, 19.X 1978, 11. Prevod s
arapskog.
Gasan Kanafani, Leter nga Gaza (Pismo iz Gaze), Jeta e Re, br. 4,
1978, 515. Prevod s arapskog.
Rashid Abu Shaver, Mos e va"osni kufomen (Nemojte sahraniti le),
Jeta e Re, br. 4, 1978. Prevod s arapskog.
Nexhib Mahfuzi, Nje shkrimtar modern (Jedan moderan pisac), Rilin-
dja, 12.VII 1979, 11. Prevod s arapskog.
Ali Huluki, Haxhi Mensuri (Hadi Mensur), Rilindja, 4.X 1979, 10.
Prevod s arapskog.
TREGIME SIRIANE (SIRDSKE 1931-1981. Prishtine, 1981,
194. Botoi "Rilindja". Predstavljeni su: Ali Huluki, Hasib Kajali, Ab-
dullah Abd, Fadil al-Sibai, Zekerija Tamir, Adil Abu Shanab, Kamar
Kilani, Adnan al-Dauk, Xhorxh Salim, Jasin Rifaije, Valid Ihlasi,
Xhan al-Kisan, Muhsin Jusuf, Gada al-Samman, Rijad Ismet, Muha-
med Kamil al-Katib, Nabil Xhadid. Ima uvod i biobibliografske bele-
ke.
Mufaku Mergime: Aziz Nassar, Piktura (Crte), Rilindja, 11.X 1988. Prevod
s arapskog.
Prilog bibliografiji jugoslovenske orijentalistike ... 431
Mufaku Mergime: Aziz Nassar, Trungu udhetar stablo), Pionieri,
br. 9, 1988, 14. Prevod s arapskog.
Nabi Hasan: KUR'AN! I MADHMAR, Prishtine, 1988, 612+XXXIV. Pre-
vod s arapskog.
Polisi Mehdi: Zekerija Tamir, Yjet i duan femijte (Zvezde vole decu), Flaka
e Vellazerimit, 14.XII 1977. Prevod s arapskog.
Zekerija Tamir, Pse hesht lumi (Zato reka), Gezimi, br. 3, 1978,
12. Prevod s arapskog.
Qorraj Hazir:Tahar Ben Jellov, Mesdheu i zemres (Sredozemlje moga srca),
Rilindja, 12.III 1981. Prevod sa francuskog.
Ramadani Musa: Ibsan Abdelkudus, Dir;ka qe nuk eshte dashuri (Neto to
nije ljubav), Rilindja, 20.XII 1981. Prevod sa srpskohrvatskog.
Zekerija Tamir, Vera (Leto), Rilindja, 17.X 1982, 12. Prevod sa srp-
skohrvatskog.
Mohamed Shukri, Shahrijari dhe Shehenadja (ehrijar i eherzada),
Rilindja, 26.1X 1985, 15. Prevod sa srpskohrvatskog.
Xhuma al-Lami, Terri ne dhomen e zonjushes M (Mrak u sobi gospo-
dice M), Rilindja, 15.VIII 1985, 13. Prevod sa srpskohrvatskog.
Rrahmani Nazmi: Iz egipatske knjievnosti: Rrefimi per dy vellazer - fundi i
dinastise XIX o dva brata - kraj dinastije XIX), Fjala, br. l,
1974, 17. Prevod sa srpskohrvatskog.
Selimi Nehat: *** Voglushi i menr;ur (Pametni malian) - narodna Ri-
lindja - per femije - 16.1 1979. Prevod s arapskog.
Selimi N(urije): Nexhib Mahfuz, Hajnat dhe qent (Kradljivci i psi), Jehona,
br. 7, 1988, 55. Prevod sa srpskohrvatskog.
Shabani Ruzhdi: Sabir Abdullah Ibrahim, Bilal bin Ribah, Edukata !slame,
br. 17, 1976. Prevod s arapskog.
Sabir Abdullah Ibrahim, Bilal bin Ribah, II, Edukata !slame, br. 19,
1977, 61. Prevod s arapskog.
Sabir Abdullah Ibrahim, Bilal bin Ribah, III, Edukata !slame, br. 21,
1977, 62. Prevod s arapskog.
Sabir Abdullah Ibrahim, Bilal bin Ribah, IV, Edukata !slame, br. 24,
1979. Prevod s arapskog.
Abdullah Abd, Pata e rende (Teka patka), Rilindja- per remije, 4.VII
1978, 3. Prevod s arapskog.
Abdullah Abd, Macja dhe qeni i pas), Rilindja - per femije,
LVIII 1978, 2. Prevod s arapskog.
Makbule al-Shalak, Gjysma e rruges (Pola puta), Zeri i Rinise, 10.11
1979, 14. Prevod s arapskog.
Arif al-Hatib, Miza (Muva), Pionieri, br. 4, 1985, 19. Prevod s arap-
skog.
KRITIKE
NENAD
(Beograd)
OSMANSKA BOSNA I OSMANSKO CARSTVO U DJELU
STVARANJE JUGOSLAVIJE 1790- 1918 MILORADA
Dvotomna sinteza nastanku moderne Jugoslavije
1
iz pera
akademika Milorada djelo je koje impresionira Ne vjeru-
jemo da bi se ijedan drugi u Jugoslaviji odvaio na takav poduhvat.
je posjednik eruditskih znanja, priljean arhivski radnik, sjajan pi-
sac. On je suvereno u sve ono novo u historijskoj nauci, osobito u
njenoj teorijskoj i metodolokoj elaboraciji, to je nastalo poslije tzv. kole
Anala. A to je moda najvanije, najmodernije teorijske tendencije u his-
toriografiji nisu puki ukras u fusnotama njegovih spisa, nego su zaista stva-
primijenjene u njima. l, prema naem skromnom miljenju, najbolje
stranice njegova djela o stvaranju Jugoslavije, one koje govore o genezi tzv.
liberalnog katolicizma medu Slovencima i Hrvatima i socijalnom preobraaju
naih naroda pod Habsburzima te u Srbiji upravo to
je, primjerice, pokazao da su u drutvenom napretku Slovenaca, Hr-
vata i Srba rasprostiranje kulture krompira i prijelaz sa tropoljnog sistema
zemljoradnje na plodored imali jednako vanu, ako ne i vaniju, ulogu kao i
rad preporoditelj:i.
da se radi o izuzetno djelu koje uveliko utjecati
na nau historiografiju, a moda jo i vie na strane - jugoslaviste
i balkanologe, smo se da, kao osmanista, proanaliziramo
prikaz historije osmanske Bosne i Osmanskog Carstva Kako je slika
moderne povijesti Srba, bosanskih Muslimana, Hrvata, Makedonaca, Alba-
naca te Srbije, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Kosova i Crne Gore neza-
misliva bez jednog suvremenog i na historijskoj istini utemeljenog pregleda
njihove historije pod Osmanlijama, kao i pogleda na historiju cijelog Osman-
skog Carstva, smatrali smo da je jedna ovakva analiza knjige ve-
oma uputna. U njoj u detalje niti se hvatati za autorove
faktografske propuste i omake, nego izvriti analizu Ekme-
pogleda na temeljne socijalne procese koji su bitno odredili povijest
osmanske Bosne, a i cijelog Carstva.
Mislimo da se, prije svake analize autorovih pogleda na te procese tre-
ba osvrnuti i na sam naziv drave Osmanlija koji rabi u svome dje-
lu. On tu dravu konzistentno naziva Tursko Carstvo. Medutim, mislimo da
l Stvaranje Jugoslavije 1790-1918, 1-2, Beograd 1989.
434 Nenad
je jedini opravdan naziv te drave Osmansko Carstvo. Ovdje zaista
nije o zanemarljivom terminolokom prepucavanju. Naime, svi osman-
ski izvori prvoga reda, zatim osmanska knjievnost i narodna tradicija nazi-
vaju tu dravu Osmansko Carstvo. U nizu ili sinonimnih sintagmi koje
se mogu tako prevesti, u osmanskom jeziku naziv za dravu Osman-
lija glasio je: Devlet-i Aliyye-i Os._maniyye - Uzviena Osmanska Drava ili Uz-
vieno Osmansko Carstvo. Naziv Osmansko Carstvo najjasnije ilustrira karak-
ter te drave. To je bilo univerzalno teokratsko islamsko carstvo u kome je
sve podanike muslimanske vjeroispovijesti zbliavala pripadanje Islamu i
odanost dinastiji Osmanove kao sultanima - svjetovnim vladarima i
halifama - vjerskim poglavarima. Tu dravu su podjednako svojom,
ba usljed njenog islamskog karaktera, i Bonjak i Arnaut i i Arapin.
A i te Jevreji, kao (osm. zimmT) u toj na erijatu utemeljenoj
dravi, tim svojim statusom doprinosili su njenom univerzalnom karakteru.
Naziv Tursko Carstvo implicira usko nacionalni karakter te drave to je ne-
i, ponad svega, protuslovi samim sasvim konsta-
tacijama o kasnoj nacionalnoj emancipaciji Turaka i njihovoj relativno no-
vijoj preorijentaciji sa islamizma i osmanizma na turcizam. Naziv Tursko
Carstvo treba odbaciti i zbog toga to je on batina srpske i hrvatske ne-
historiografije i publicistike XIX i XX turskim
sindromom a to slikom o Osmanliji i Osmanskom Carstvu kao univer-
zalnim krivcima za sve u historiji tih naroda od XV do kraja
XIX I, last but not least, sva evropska relevantna literatura od
novljanina Jacopa Promontoria (XV Marina Sanuda (XV/XVI sto-
Franca Sansovina i Leunclaviusa (XVI preko kneza Dimitrija
Kantemira i d'Ohssona (XVIII Josepha von Hammer-Purgstalla,
Zinkeisena, Lamartinea, Jorge do osmanista ovoga Witteka, Babin-
gera, Inalc1ka, Tietzea, Anheggera, Lewisa i ostalih koristi izraz Osmansko
Carstvo. On se i u jugoslavenskoj osmanistici i orijentalnoj filo-
logiji jo od nestora tih disciplina u nas, Safvet-bega
A sada, na analizu osnovnih postavki o socijal-
nom razvoju Osmanskog Carstva u razdoblju 1790-1878. On veli da u Os-
manskom Carstvu postoji, oko 1790, osmanski feudalizam u kome
feudalac nije vlasnik svoga posjeda, nego mu ga vladar daje na privremeno
uivanje
2
Zaista se ne moe govoriti da je u Osmanskom Carstvu postojao
donacionalni feudalizam sa velikim posjedom, kako je to tvrdio Bra-
nislav

neke tvrdnje velikog sovjetskog turkologa i

osmaniste V.A. Gordlevskog. Niti se moe da je osmanski feudalizam
bio feudalizam u kome je osnovni socijalni sitni kakvu
je interpretaciju zastupao Nedim

Timarsko-spahijski sistem je bilo
uredenje u kome je sultan vlasnik zemlje, raja a spahija
2 op.cit., l, Beograd 1989, pp. 7-8. '
3 Prilog pitanju razvitka i karaktera tursko-osmanskog feudalizma - timarsko spahij-
skog uredenja, Godinjak Jstoriskog drutva BiH, Sarajevo 1949, pp. 101-167.
4 Pogled na osmanski feudalizam, s obzirom na agrarne odnose, Go-
dinjak Istoriskog drutva BiH, IV, Sarajevo 1952, pp. 5-146.
Osmanska Bosna i Osmansko Carstvo ... 435
izvjesne rente koja mu je kao protuvrijednost za ratnu ili neku
drugu slubu. Osnovni socijalni odnos nije odnos izmedu spahije i rajetina,
nego odnos izmedu rajetina i sultana. Samo takav sistem mogao je stvoriti
teokratsku centraliziranu despotiju kakvo je bilo Osmansko
Carstvo. Ako se takvo uredenje moe nazvati feudalizmom, onda je to
samo dravni odnosno vojni i feudalizam. Danas neki ugledni os-
manisti smatraju da takvo uredenje nije bilo feudalizam.
5
Da se vra-
timo tvrdnji, svi osmanski izvori prvoga reda te relevantna lite-
ratura da je oko 1790. godine u cijelom Osmanskom Carstvu
timarsko-spahijski sistem kao socijalni poredak postojao samo nominalno.
Drutvo se ravnalo prema socijalnim zakonitostima jednog novog si-
stema o kome kasnije biti vie sistema slobodne sopstvenosti ali-
u - procesu koji seljaka privatnopravnim putem vee za
zemlju na osnovu zakupa. Takav sistem bit prok-
lamiran kao okosnica novog socijalnog ustrojstva Osmanskog Carstva veli-
kim reformnim aktima Hat-i erifom od Giilhane iz 1839. godine, Hat-i
Humajunom iz 1856. godine, Gruntovnim zakonom iz 1858. godine te, to se
Bosne posebno Saferskom naredbom iz 1859. i Uredbom o ustrojstvu
Bosanskog vilajeta iz 1865. godine. timarsko-spahijski sistem Ek-
za njega veli da je to islamski feudalizam, po "azijskom
proizvodnje".
6
Termin je Marxov, a korijene iz Hegelova
o orijentalnoj despotiji. Naime, Marx je u nekim se s
jedne strane na Hegela, a s druge strane ne provarivi dobro Hammerove
spise, ustvrdio da je Osmansko Carstvo zemlja tzv. azijskog
proizvodnje. Feudalizam a Osmansko Carstvo posebno, nisu bili, to
bi rekao na narod, ni Hegelov ni Marxov posao. Nivo saznanja o svim is-
lamskim tradicionalnim drutvima, inclusive i Osmanskom Carstvu, u Mar-
xova doba bio je neusporedivo nii nego danas. Niti jedna Marxova postavka
o osmanskom drutvu kao drutvu azijskog proizvodnje, res-
rezultate istraivanja, nije odriva. Osmansko dru-
tvo nije bilo drutvo socijalnog kruga u kome se ne deavaju
nikakve promjene. Osmanski grad nije bio grad od sela i pod stro-
gom dravnom auspicijom, nego je, naprotiv, sav svoj razvoj temeljio na in-
terakciji sa selom. Marxove floskule o azijskom proizvodnje
su primjer devetnaestovjekovne neobaveznosti u promiljanju islamskog Is-
toka, a tu je neobaveznost, s mnogo razloga, jedan sjajan knjievni
i palestinskog porijekla, Edward W.Said, pomalo pospr-
dno nazvao orijentalizmom.
7
Tvrdnje o azijskom proizvodnje kao te-
meljnoj osobini osmanskog drutva vie su stvar ideologizacije nauke, nego
trezvenog i na izvorima zasnovanog promiljanja islamskih i azijskih dru-
tava. Takve tvrdnje godinama su karakterizirale sve histo-
5 Cf. Nicoara Beldiceanu, Le timar dans !'Etat Ottoman (debut XIV'-XV!' siecle), Wiesbaden
1980. Tu je navedena i sva relevantna literatura.
6 op.cit., 1, p. 80.
7 E.W.Said, Orimtalism, New York 1979. Cf. Saidovu analizu Mancovog i dopri-
nosa orijentalizmu in: op.cit., pp. 153-156 i na vie drugih mjesta.
436 Nenad
riografije, ne i jugoslavensku, a korijen im je u degeneraciji toga
Marxova u ideopraksi, o bi se mogla napisati
studija na temelju egzemplarne analize sovjetske, bugarske, rumunske,
i rane jugoslavenske osmanistike. Tom
vulgarizacijom ove, ionako neuspjele, teorije sovjetska je ideologija stvarala
duhovno opravdanje za svoju represiju nad islamskim drutvima sovjetskog
Istoka.
8
Timarsko-spahijski sistem u Bosni imao je svoju posebnu evoluciju
mu je bosanska osmanistika posvetila osobitu panju i njena rjeenja su veo-
ma zapaena u jugoslavenskoj i svjetskoj javnosti. Kao
izdvajaju se radovi Vladislava Nedima i Avde

historiju timarskog sistema u Bosni, nije respekti-
rao rezultate tih istraivanja. On tvrdi da je timar u Bosni bio os-
manski timar, da spahije nisu imali nikakvo nasljedno pravo na svoje timare.
Pri tome se poziva na jedan ferman iz 1767. godine koji govori o
Parti timani bez berat;l na tlu Bosanskog paaluka
10
te na jedan drugi ferman
iz 1805. godine o timar;} onim bosanskim spahijama koji ne do-
na vojnu slubu.
11
Ali, ni jedan ni drugi izvor ne se ustanove odak-
luka. Prvi govori o timar;} koji su nastali mahinacijama i
koje Porta nije priznavala, a drugi se izvor samo spahijske vojne oba-
veze. I spahije sa beratom morali su obavljati vojnu slubu, sa-
mo to su takvim beratom stjecali pravo stupanja na timar i njegovog
u krugu kroz vie generacija putem a
su bili izuzeti od spahijske rotacije po kojoj je bilo da neki anadolski
spahija poslije par godina dobije timar u Vidinskom sandaku. u Bo-
sanskoj kanunnami iz 1516. godine veli se da se upranjeni timari u Bosan-
skom sandaku opet daju ljudima toga sandaka, a neka se ne daju ljudima
iz drugih sandaka.
12
Poslije strahovitog poraza osmanske vojske pod Siskom
1593. godine, gdje su najvie stradali upravo Bonjaci, bosanski beglerbeg
Ajaspaazade Sarho Mustafa-paa izdaje 4. ewala 1001. godine (4.VII
1593) berat o uspostavi odakluk-timar;l i zeamet;l u Bosni. Taj berat je po-
posebnom sultanskom zapovijedi (hiikiim) od 29. abana 1002. godine
(19.V 1594).
13
Dva kasnija fermana, jedan iz 1644. godine
14
i drugi iz 1778.
8 PIVorazrednu gradu za ovakvu analizu sovjetske ideoprakse nudi knjiga Marian Sa-
wer, koja je pobornik teorije o azijskom proizvodnje. Cf. M.Sawer, Marksizam
i pitanje azijskog proizvodnje, Sarajevo 1984.
9 Popis bosa!!Skih spahija iz 1123(1711) godine, in: Idem, Izabrana djela, Ill, Sarajevo
1985, pp. 215-291; Odakluk timari u Bosni i Hercegovini, POF V/1954-55, Sa-
rajevo 1955, pp. 251-274; Idem, Bosna Hersek'te Timar Sisteminin Bazt Hususiyet-
ler, lktisat Fakiiltesi Mecmuas1, XV, 1-4, Istanbul 1955, pp. 1-36; Evolucija u
odakluk-timara u Bosanskom paaluku, Godinjak Drutva (ODI)
BiH, XIX/1970-71, Sarajevo 1973, pp. 31-43.
10 op.cit., l, p. 81.
ll Idem, op.cit., l, p. 85.
12 Kanuni i konunname za bosa!lSki, kliki, crnogorski i skadarski sandak,
Sarajevo 1957, p. 26.
13 (Istanbul), Miil\imme defteri No.72, p. 272, dok. br. 536.
14 Orijentalna zbirka JAZU (OZ JAZU) Zagreb, Kodeks No. 84, pp. 139r-140.
Osmanska Bosna i Osmansko Carstvo ... 437
godine
1
S, potpuno nas liavaju nedoumica o karakteru odakluk-timara u Bo-
sni. Odakluk-timari i zeameti su od samoga svoga nastanka bili
dobra, da su nasljedivani od svih srodnika koji su pripadali
jednom nasljednom krugu. Ali u tim prvim beratima i fermanima nije bilo
potanje odredeno koji sve srodnici imaju pravo na U najstarijim
izvorima jedino je bilo jasno da pravo pripada na prvom
mjestu svim sinovima, a ako nema sinova onda umrlog spahije. U tim
izvorima se kae da ako nema sinova i timar (osm.
ca/p'ebil), a ako i njih nema onda se ti timari i zeameti mogu dati drugim
licima. Medutim, svojevrsna nepreciznost definiranja pojma ostali srodnici
mogla je pruiti podlogu za razne mahinacije s nastupanjem na timare i ze-
amete, te je to pitanje rijeeno, poslije predstavke spahija Bonjaka, ferma-
nom od 1778. godine. Njime je precizirano da medu koji imaju pravo
odakluk-timare i zeamete spadaju svi muki srodnici sposobni
za noenje oruja, i po mukoj (osm. ca$aba) i po enskoj (osm. z.evil-erl)am)
liniji, pri je moralo biti potovana pravilo povlatenih nasljednih redo-
va, shodno erijatskom nasljednom pravu. Ovaj ferman iz 1778. godine sva-
kako ne jedne prakse, nego zakonski sankcionira i
ono to je kroz ustaljenu praksu bilo prelo u i to najmanje
prije pedeset godina.
Ustanova odakluka imala je neizmjernu vanost za socijalnu historiju
osmanske Bosne. Iako je sama institucija bila poznata i u nekim drugim po-
krajevima Osmanskog Carstva (Kurdistan, Gruzija, dijelovi gor-
njeg Iraka), ona je jedino u Bosni transformaciju vojnog -
- spahije u zemljoposjednika. S jedne strane, putem odakluka u Bosni je
jedna teka boljka osmanskog drutva u cjelini: nesigurnost imet-
ka.16 S druge strane, ta je ustanova, sankcioniranjem propisa
erijatskog prava prilikom timara i zeameta pod odaklukom,
ubrzala raslojavanje spahijskog vojnog reda u Bosni. Sitni spahijski timari jo
su vie usitnjavani tako da je bosanski spahija osvit XIX sto-
kao slobodni seljak to sam ore svoju zemlju. A bosanski zaimi,
na svojim zeametima, bili su u prilici da svoj realni imetak
preko obnaanja dobro dravnih slubi te
i u svojim rukama mreu zakupa dravnih dobara koja je donosila da-
leko prihode. I nije da u popisu umirovljenih spahija u Trav-
sandaku 1868. godine, od 920 spahija samo 7% spada u
sahibije i svi su oni, izuzev zaimi.
17
Kapetanije su, kao druga socijalna institucija os-
manske Bosne, dobile tretman u knjizi. On je,
na alost, potpuno prenebregao fundamentalnu studiju Hamdije Kreevlja-
15 OZ JAZU, Acta Turcica, dok. No. 511.
16 O toj pojavi kao boljci osmanskog drutva cf. Baron de Tott, Manoires du
Baron de Tott sur les Turcs et les Tartares, I, Pariz 1785, p. 94.
17 Ahmed Prilog poloaja sela i grada u Bosni u XIX vijeku, 1-2, Beo-
grad 1974, p. 82.
438 Nenad
o tom problemu.
18
Usljed toga mu se i moglo da ustvrdi da je
u Bosni bilo 36 kapetanija
19
, iako je odavno pokazao i doka-
zao da je u tom paaluku postojalo 39 kapetanija.
20
Od takve, u krajnjoj li-
niji, zanemarljive i za neosmanistu razumljive omake daleko se vie kritici
stavovi o prirodi te institucije. On negira nasljedni ka-
rakter te ustanove i tvrdi da kapetanov sin, kao i spahijin, mora po
smrti kupiti naslov.
21
Medutim, kapetanija rjeavana je postup-
no, putem odakluka, analogno postupanju sa timarima u Bosni. Jedan Hat-i
Humajun pismo) sultana Mahmuta l i ferman istoga sultana iz
1747. godine
22
da je ustanova kapetanije u Bosni bila nasljedivana
putem odakluka i prije te godine. Svakako, taj odakluk nije toliko star ko-
liko odakluk bosanskih timara. Ferman je izdat poslije predstavke uivalaca
dunosti u kapetanijama (kapetani, age i neferi) u kojoj oni
da im se gazi od.ranije pravo odakluka odnosno ta-
kvih dunosti. Fermanom iz 1747. godine odreduje se, da kada um-
re neki kapetan, aga, zabit i ncfer koji je neke od tvrdavskih posada u
Bosni, njegov poloaj i dodijelit se njegovom sinu, bratu ili roda-
cima, a se davati stranim licima. l ako se apstrahira jasna potvrda u
ovoga fermana o nasljednom karakteru kapetanijii,
podaci govore da su neke kapetanije jo u XVII bile nasljedne, a
gotovo sve bosanske kapetanije dobijaju od 1717-1739. godine kapetane
potomci biti takoder kapetani, sve do te institucije 1835. godine.
tavie, iza 1835. godine dobar broj bivih kapetana i njihovih potomaka po-
staju muselimi. Kako se iz iznesenoga vidi, kapetanski naslov se nije kupo-
vao, nego se nasljedivao. To to naziva kupovanjem, bilo je
taksi carskoj kancelariji prilikom i izdavanja novog berata u ko-
joj je ta vrsta dokumenta sastavljana. Pored toga, vie u adet nego u propis
spadalo je davanje pekea (osm. - poklona onim funkcio-
nerima koji su stajali na kancelarija to su izdavaJe berat i potvrdivale
neke njegove dijelove. Kupovanje poloaja kao takvo nikada nije
bilo legalizirano u Osmanskom Carstvu i ono je, kao i u drugim dravama,
smatrano korupcijom. Svi krize osmanskog drutva
okomljuju se na prodaju poloaja kao na nezakonit

Povijest osmanskog Balkana, kao i cijelog Osmanskog Carstva, u No-
vom vijeku ne moe biti uspjeno interpretirana ukoliko se ili na-
neutemeljeno prikae proces je uslovilo socijalnu
18 Hamdija Kapetanije u Bosni i Hercegovini,Z Sarajevo 1980. Prvo izdanje Kre
monografije objavljeno je 1954. godine.
19 op.cit., l, p. 90.
20 op.cit., p. 15.
21 op.cit., l, loe. cit.
22 BBA (Istanbul), Kami! Kepeci Tasnifi, dok. no. 4783. Podrobniju analizu tih izvora cf. A
i razlike izmedu odakluk timara i odakluka kapetana i ostalih u
Bosanskom paaluku, Godinjak Pravnog fakulteta, XXII, Sarajevo 1972, pp. 357-364.
23 Cf. Bernard Lewis, Ottoman Observers of Ottoman Decline, Islamic Studies, I, Karachi 1962,
pp. 71-87.
Osmanska Bosna i Osmansko Carstvo ... 439
transformaciju osmanskog drutva iz vojno-feudalnog u
drutvo islamskog agrarnog kapitalizma. u jugoslavenskoj historio-
grafiji ta pojava osmanske socijalne historije od XVII pa na-
dalje interpretirana je na Srbijanski ekscesni
dahijskog uzet je kao i analogijskim putem je
u Bosni, Makedoniji, na Kosovu i drugim krajevima Osmanskog Car-
stva proglaavano procesom istog porijekla i sutine kao u Srbiji.
Takve povrne tvrdnje iznoene su na bazi oskudne porijekla
(ljetopisi, memoari) te austrijskih, francuskih i ruskih arhivskih izvora (ma-
hom konzulski i pijunski izvjetaji) i obilne, ali krajnje nekompetentne i
pristrasne, evropske putopisne literature o Osmanskom Carstvu. Istini za vo-
lju, najstarija vrela o ovom procesu u Srbiji, kazivanja Vuka Kara-
i prote Mateje daleko su objektivnija od onoga to tvr-
diti kasnija naa profesionalna historiografija. Osmanski
izvori, jedini potpuno relevantni za rjeenje pitanja porijekla i karaktera
na osmanskom Balkanu, bili su doskora neiskoriteni. Ali, u zadnjih
trideset godina raspolaemo rezultatima prvih ozbiljnijih istraivanja ove po-
jave. Tako je Radmila u jednoj studiji
24
pruila, se osman-
skom potpuniju i dosta sliku u Beogradskom
paaluku od one u tradicionalnoj historiografiji. Ona je utvrdila da je
u Beogradskom paaluku starije nego to sc dosada mislilo. Ono je
odmah iza 1739. godine i moe sc da je do sredine ezdesetih
godina gotovo sav Paaluk bio Medutim, taj proces bio je u ko-
liziji sa sporazumom osmanskih vlasti sa srpskim knezovima u Paaluku po-
slije Beogradskog mira 1739. godine, koga je otkrila, i
zato je u tom kraju od samoga bilo u sudaru sa srpskom
seoskom zajednicom koja je ljubomorno svoje od sultana garantirane
povlastice. Ta suprotstavljenost interesti stvarala je latentnu socijalnu nape-
tost koja je kulminirala u otvoreni sukob. U svijesti srbijanskog seljaka
je bio nezakonit gospodar. Tako na svoga agu i bega nisu gle-
dali ni bosanski niti makedonski seljaci. Ti momenti, a i poznate dahijske
zloupotrebe, prouzrokovali su otpor prema i bile su jedan od so-
cijalnih korijena prvog srpskog ustanka. Ali, srbijanski ni u
kom nije za osmansko drutvo jo i iz raz-
loga:
l) On je kasnoga datuma. u Bosni, Makedoniji, Kosovu, ostalom
osmanskom Balkanu i Evropi te Maloj Aziji ranijeg je da-
tuma od srbijanskog
2) Srbijanske spahije i gradsko muslimansko stanovnitvo Beogradskog pa-
aluka bilo je desetkovana u ratovima 1687-1739. godine te je nestalo so-
cijalne baze koja bi provela pravo
3) Austrijski interregnum od 1717-1739. godine u nekim dijelovima Srbije
je imao za posljedicu nestanak uvjeta za pravo
24 u Beogradskom paalulru u XVIII velru, Zbornik Filozofskog fakulteta,
XI, l, Beograd 1970, pp. 535-548.
440 Nenad
4) U Beogradskom paaluku nije bilo sve do 1739. godine.
Kada su oni stvoreni, to je bilo prekasno da bi djelovali na pretvaranje
spahijskih posjeda u
5) Lokalna autonomija srbijanskog pravoslavnog stanovnitva i veliki kom-
pleksi hasovine u Srbiji uslovili su stvaranje svijesti o njihovoj
autonomnosti i povlatenosti od strane sultana. S tom oni su se
suprotstavili stvaranju na njihovim batinama.
analiza zasnovana na starijoj literaturi i gradi
neosmanske nije uvaila ove osobenosti toga procesa u Beo-
gradskom paaluku. Njegova gledita na u Beogradskom paalu-
ku mogu se samo djelimice prihvatiti, dok tvrdnje da je u Bosni i
Makedoniji istog karaktera kao i srbijansko nisu prihvatljive.
Prije nego to se osvrnemo na gledita o u Bos-
ni, recimo neto o (osm. fiftlik) ili je jedina
vrsta posjeda u Osmanskom Carstvu kategorijom mirijske zem-
lje, a moe se da predstavlja punu privatnu svojinu. je
imao ire pravo posjedovanja i raspolaganja takvim posjedom i bio je, za raz-
liku od rajetina, potpuno nezavisan od spahije. Svojina na bila je og-
jedino vrhovnim vlasnitvom drave (osm. re/f.;flba - dominium
eminens). je na davao namete resm-i i desetinu. A
pravo raspolaganja jedino je bilo potivanjem vrhovnog
vlasnitva drave i tapije (prijenosne pristojbe) spahiji u
prodaje. navedena se moglo slobodno ras-
polagati. On se nasljedivao, prodavao, poklanjao, zalagao i da-
vao u zakup. Svaki novi jedino je morao potovati navedena
i namete kojima je bio su se os-
nivali od naputenih odnosno nenaseljenih zemalja, na i zemlji
kupljenici mulkovnog porijekla, ustupanjem od strane drave ili kupovinom
batine pod uvjetom da se posjed upie u katastarske knjige kao
lik i da prvi titular, pored tapije, plati dravi posebnu taksu na (resm-i
fifi/ik). te takse bilo je uvjet da posjed dobije status


su se mogli u vlastitoj reiji, a mogli su biti davani na obradu dru-
gim licima uz pogodbu. Ta lica su zemlju na temelju jednog
privatno-pravnog odnosa,Z
7
te se tu ne moe govoriti o feudalizmu ni u kak-
vom obliku. je o zakupu, socijalnoj formi koja karakteri-
zira drutva agrarnog kapitalizma. odnos je u svojoj biti i od
kolonatskog odnosa u Dalmaciji koji je u nas, svojevremeno, nazivan polu-
feudalnim.
25 op.cit., l, pp. 80-97.
26 O tome vie cf. Islam Ansildopedisi, Istanbul, s.v. r;iftlik. Autor toga je veliki turski
ekonomski i socijalni O.L.Barkan. Takoder cf. Hazim Terminoloki ko-
mentari, s.v. ili in: Evlijii Putopis (odlomci o jugoslavenskim zemljama),
Sarajevo 1967, pp. 594-595.
27 Tako Avdo karakterizira odnose u kadiluku u XVIII i XIX sto-
Cf. Popis u kadiluku iz 1835. godine, POF XIV-XV/
/1964-65, Sarajevo, 1969, p. 203.
Osmanska Bosna i Osmansko Carstvo ... 441
Ako ostavimo pravnu prirodu i osvrnemo se na historiju te vr-
ste posjeda u Osmanskom Carstvu, nae tvrdnje biti jo elaborirane.
U Osmanskom Carstvu su postojali jo od najranijih vremena.
28
Me-
dutim, sve do sredine XVI ta vrsta posjeda bila je marginalna. (To
ne da nije bilo velikih i prije 1550. godine. Tako je hercego-
vlaki knez Herak Vrane sedamdesetih godina XV raspolagao
velikim Od 1550. godine u Osmanskom Carstvu dolazi do raslo-
javanja spahijskog uredenja. Osmansko drutvo, zasnovano u pretenoj mjeri
na naturalnoj ekonomiji i velikom ratnom plijenu, transformira se u drutvo
privrede. Od tih godina u osmanskom drutvu se zapaa glad
za gotovim novcem. Onaj tko je imao novac, imao je i Nastaje jedna
nova klasa posjednika, koja se alimentirala iz vie slojeva drutva.
Tu klasu su
l) Dvorski ljudi iz vojnog i birokratskog aparata.
2) Pokrajinski zaimi i slubenici pokrajinskih divana.
3) Zakupnici prihodti sa dravnih dobara i od nameta.
4) Veliki trgovci iz gradova (Istanbul, Smirna, Solun) i sjedita kara-
vanske trgovine (Sarajevo, Filiba, Jedrena, Ankara). Oni su pripa-
dali odaku.
5) Mutevelije vakufa i ostali vii slubenici u tim institucijama (dabije, mu-
hasebedije itd.).
6) Visoka ulema.
Ove kategorije nisu bile strogo odvojene. Tako je neki dvorski
nik ili zaim mogao biti, a je tako i bilo, i zakupnik dravnih dobara.
Pae, begovi, dvorjanici i visoki vakufski ulagali su svoj kapital pos-
zajedno sa tzv. prekomorskim trgovcima tudiarima (osm. tiicciir) i ba-
Zapaena je i ustanova mudaraba - kooperacije gdje investitor
ulae novac u neki poduhvat koji se izvodi karavanima ili brodovi-
ma.30 Od sredine XVI kapukulu-trupe ulaze u gradske es-
nafe to doprinosi raslojavanju osmanskih zanatskih i korporacija.
da su vojnim povlasticama bili od dravne kontrole i
u proizvodnji, su ustrojstvo esnafa mogli mijenjati prema
sopstvenoj koristi.
31
U esnafima po velikim gradovima ispoljava se sve
28 O tome vie cf. Km voprosa za v Osmanskata imperija prez XIV-XVII
v., pregled, god. XN, l, Sofija 1958, pp. 34-57. Rad predstavlja, i pored natruha
nekada obavezne pravovjemosti, izvrsnu sintetsku sliku rane historije osmanskog

29 Halil Inaldik, Osmansko Carstvo, Beograd 1974, p. 230.
30 Idem, op.cit., loc.cit.; Idem, Bursa and the Commerce of the Levant, Journal of Econ. and
Social History of the Orient, III/2(1960), pp. 131-147; Idem, Capital Formation in the Ot-
toman Empire, The Journal of Economic History, XXIX(1969), pp. 97-140; Idem, The Ot-
toman economic mind and aspects of the Ottoman economy, in: Studies in the Economic
History of the Middle East, ed. by M.ACook, London 1970, pp. 207-219.
31 H.Inaldik, Osmansko Carstvo, p. 225.
442
Nenad
drutvena razlika izmedu onih koji su postali sa kapi-
talom i pojedinaca zaposlenih kod njih kao najamni radnici.
32
Postavlja se
pitanje: kakva je bila sudbina vika tog kapitala? U prvo vrijeme, a to
do kraja XVII viak kapitala je ulagan podjednako u razvoj trgo-
vine, zanatstva i manufakture, s jedne strane, te u stvaranje slobodnog pos-
jeda sa odnosima koji se zove Medutim, od kraja XVII
opadanje osmanske ekonomije. Jeftinija i ncsolidnija evrop-
ska roba preplavljuje osmansko trite. Primjerice, osmanska tekstilna manu-
faktura, unitena je, od kraja XVII na isti kao i teks-
tilna manufaktura kasnomogulske Indije, to je svojevremeno opisao
Davaharlal Nehru. Usljed toga, od kraja XVII viak kapitala se pre-
teno ulae u nekretnine po gradovima, vakufe i u malikanu - doi-
votni zakup dravnih dobara
33
te u dragocjenosti. Teka situacija osmanskih
dravnih finansija i propast osmanske manufakture od kraja XVII
su prijelaz sa agrarnog kapitalizma na industrijski. Takoder, do-
kle god je timarsko-spahijski sistem bio formalna okosnica dravnog
ustrojstva nije moglo do takve promjene. Ali, to nikako ne da je
bilo proces refeudalizacije, okarakteriziran nekakvim protuprav-
nim zloupotrebama u stjecanju posjeda. Ponavljamo, situacija u Beograd-
skom paaluku u XVIII bila je izuzetak koji pravilo. U
ostalim dijelovima Osmanskog Carstva su nastali legalno i njihovo us-
postavljanje je socijalni progres.
34
U ogledalu gornjih postavki, potrebno je analizirati mi-
ljenje o i strukturi klase u Bosni koje je on iznio
na vie mjesta u svome djelu.
35
tvrdi da je u Bosni, orijen-
taciono, trajalo od 1800 do 1850. godine, to nije tvrdi da je
ta vrsta posjeda u Bosni protupravno nastala uzurpiranjem rajetinske ba-
tine, to je, takoder, stalno mijea spahije i
pa o Tahir-painim reformama krajem godina XIX sto-
iznosi tvrdnju da su one pokuaj sporazuma spahija i raje. Medutim, tu
se nisu sporazumijevali spahije i raja, nego odnosno begovi i
age te odnosno zakupnici na njihovim imanjima. Neuspjela je i Ekme-
hipoteza da je u Bosni uvedena iza 1848. godine po ugledu na
ugarske feudalne odnose. U odnosima od Sicilije do Indije tre-
je osnovni model reguliranja zakupodavcu za njegovu zemlju
te, eventualno, sjeme i Ona ne predstavlja nikakvu ugar-
skih kasnofeudalnih odnosa i moe se pratiti na bosanskim jo od
XVII Neodrive su i tvrdnje o skorom postanku (sre-
dina XIX bosanskog begovata i agavata.
32 Idem, op.cit., p. 224.
33 Malikana. Doivotni zakup draVllih dobara u naim zemljama pod turskom
POF VIII-IX/1958-59, Sarajevo 1960, pp. 111-143.
34 O u Anadoliji u velikih luka cf. Yuzo Nagata, Some Documents on the Big
Farms (fiftliks) of the Notables in Western Anatolia, Studia Culturae lslamicae, No. 4, Tokyo
1976.
35 op.cit., l, pp. 80-87, 306-308, 620-621, 636-637; op.cit., 2, pp. 88-91.
Osmanska Bosna i Osmansko Carstvo ... 443
Skicuozno recimo ta o u Bosni kau pouzdani izvori. Jo
je Vladislav da je u Bosni mnogo starije nego to se
to mislilo.
36
Kasnije su tu njegovu misao razradili i izvornom
potkrijepili Nedim

i Avdo

Spomeni se
u najstarijem katastarskom popisu osmanske Bosne, zbirnom popisu iz
1468/69. godine. No, kao socijalni proces u Bosni otprilike
oko 1550. godine. U su nosioci ovoga procesa namjesnikovi ljudi,
bogatiji (trgovci i vii vakufski slubenici) te poneki zaim. Od kraja
XVI mnogo broj spahijske klase odaklukom,
ali preteno zaimi, stvara Od XVIII u se
gradske zanatlije i trgovci porijekla, svi odreda
upisani u deftere, te ulema. Pred kraj XVIII
spomene sarajevskih Jevreja
39
, a od XIX u okolini
Sarajeva te u Posavini, srednjoj i jugozapadnoj Bosni nastaju sarajev-
skih, teanjskih, bijeljinskih, livanjskih i duvanjskih
pravoslavnih
pra-
voslavni kmetoder iz Kallayeve ere i kasnijeg doba nije neto to je tek tako
palo s neba. Po svome porijeklu i pravnoj prirodi, bosanski je bio le-
galan posjed. On nije stvoren ekscesnom uzurpacijom rajinske batine, nego
na osnovu slobodnog ugovora i zakupnika kojega je,
u ogromnom broju dovodio na zemlju. Kako je do-
lazilo do toga privatno-pravnog dogovornog i ugovornog odnosa? Odgovor
na ovo pitanje moe se u nizu privatno-pravnih ugovora spahija
i te raje i u kojima oni pro-
daju svoje upranjene odnosno zanemarene batine. Takvi davani su
na obradu bezemljaima koje je dovodio ili je raja prodavala
svoje batine i stupala u odnos sa novim gospodarom. u
stadiju bosanskog je preteno svojim ra-
36 Postanak i razvitak kmetstva u Bosni i Hercegovini, p. 93, in: Idem, Izabrana djela,
III, Sarajevo 1985.
37 Odakluk timari u Bosni i Hercegovini, ...
38 O nastanku u naim zemljama, GDI BiH, XVI/1965, Sarajevo 1965, pp.
37-57. O kasnijoj historiji bosanskih cf. Prvi pokuaji regulisanja agrarnih
odnosa u BoJni i Hercegovini u XIX Godinjak Pravnog fakulteta, XIV, Sarajevo
1966, pp. 47-54; Idem, Popis u kadiluku iz 1835. godine, POF XIV-
XV/1964-65, Sarajevo 1969, pp. 189-271; Ahmed Husein kapetana Grada-
POF XIV-XV ... ,pp. 311-328; Idem, Prilog poloaja sela i grada u Bosni u
XIX vijeku, 1-2, Beograd 1974, pp. 79-91.
39 U jednom defteru koji datira iz 1793/4. godine popisano je 912 u sarajevskoj,
i nahiji. Cf. Gazi Husrev-begova biblioteka Sarajevo, Sidil br. 34, pp. 44-58. U tom
popisu zaveden je i Jevreja (9olal,zade Yahlldi) u selu u sarajevskoj
nahiji. Sarajevski begovi imali su do 1918. godine trokatnu kulu sa u tom
selu u Sarajevskom polju blizu izvora Bosne. Predaja veli da su tu kulu sagradili, iza 1700.
godine, bogati sarajevski Jevreji da im bude od naletii kuge. XX
okolni seljaci su znali da je ta kula pripadala Jevrej u koji je sredinom XVIll sto-
bio poznati sarajevski lihvar. Cf. Kule i odaci u Bosni i Hercegovini,
Nae starine, II, Sarajevo 1954, p. 74.
444 Nenad
dom

Neka novija istraivanja historijske demografije os-
manske Bosne
41
mogu nam prilikom nastanka
odnosa u Bosni. Studiozna analiza podataka o drutvenoj i demografskoj
strukturi stanovnitva u Bosni XVII to ju je u citiranom
radu, na temelju opirnog deftera Bosanskog sandaka iz 1603-4. godine, iz-
vrio Adem potvrdila je dosadanja miljenja da je Bosna u
XVII s ogromnim procentom muslimanske raje. Naime, je
utvrdio da je XVII omjer bosanskog stanovnitva bio slje-
muslimani 71%, a 29%. Nadalje, od broja muslimana
na raju je otpadalo 79%, a na gradsko stanovnitvo 21%.
2
Ali, kroz XVII,
XVIII i prvu polovinu XIX u Bosni se opaa stalno opadanje mus-
limanske raje, a porast

Muslimansku raju u Bosni desetkovale su
epidemije raznih boletina, preteno kuge. Muslimani su najvie stradali od
kuge usljed strukture njihovih sela koja su bila zbijenog uredenog tipa poput
varoica i zato to su se nalazila uz glavne i vojne rute kojima se
kuga najbre prenosila.
44
U velikim i neuspjenim osmanskim ratovima u
XVII i XVIII izginulo je mnogo bosanskog muslimanskog stanov-
nitva, kako raje, tako i askera. Osim toga, osiromaena muslimanska raja,
osobito od XVIII odlazi iz Bosne i ide sebi traiti kruha od
Vidina do Egipta.
45
Jedan dio te osiromaene raje naputa svoje batine ili
ih prodaje te odlazi u gradove, pokuava se upisati u jani-
deftere, to je nekima i uspijevalo, stupa u slubu bogatih potrgov-
zanatlija za koje rade kao najamni radnici (pod

ili postaju be-
U rukama bosanskih nali su se veliki kompleksi
zemljita. Medutim, nije bilo onoga tko bi tu zemlju Rjeenje je
40 U naim orijentalnim zbirkama nalaze se brojni privatno-pravni ugovori o otkupu
prava tapije. Najstariji od njih datiraju jo iz sredine XVI je nezaobilazna
o u dokumentima koji se zovu defterleri (jedna vrsta os-
manskih popisnih knjiga koja tretira porezne obaveze prema dravi). Veliki
broj tih deftera se u sidilima za XVIII i prvu polovinu XIX
41 Cf. Muhamed Neki rezultati istraivanja kretanja u Bosni u XVIII i prvoj
polovini XIX Prilozi Instituta za istoriju, br. 11-12, 1975-76, Sarajevo 1976, pp. 289-
300; Adem O drutvenoj strukturi stanovnitva u Bosni XVII POF
32-33/1982-83, Sarajevo 1984, pp. 129-146.
42 op.cit., pp. 137-138.
43 Pregledavi deftereod 1700-1815. godine, osmanista Bruce Mac Gowen je
utvrdio da u Srbiji i Bosni u to vrijeme stalno raste broj koji CL B.
Mac Gowen, The Demography of Ottoman Europe 1700 to 1815, Hacettepe University, First
International Congress on the Social and Economic History of Turkey 1071-1920, Abstracts
of the Papers, Ankara 1977.
44 O kugi u Bosni cf. Ivan Frano Putopisi i istorijsko-etnografski radovi, Sarajevo 1953, p.
342; Bogumil Hrabak, Kune rednje u Bosni i Hercegovini 1463-1800., Istorijski zbornik, god.
II, br. 2, Banja Luka 1981, pp. 5-41. O kugi u Osmanskom Carstvu cf. D;miel Panzac, La
peste dans /'Empire Ottoman 1700-1850, Leuven 1985.
45 Muhamed Emin Ahvali Bosna - Prilike u Bosni, uvod, prevod i napomene: Ahmed S.
POF 32-33/1982-83, Sarajevo 1984, p. 175.
46 Osmanski izraz tllbi" - pripadati nekome, biti koji se u bosanskim esnafskim
defterima iz XVIll i XIX upravo takve radnike. CL deftere sarajevskog
esnafa iz XVIII i XIX u kolekciji deftera Orijentalne zbirke Istmijskog ar-
hiva Sarajeva.
446 , Nenad
nastojanjem muslimanske zajednice da posrednim putem obnovi kon-
cept eraz-i mirije - zemlje pod vrhovnim sultanovim vlasnitvom.
50
Sredinom XIX glavni oblik zemljinog vlasnitva u Osman-
skom Carstvu nije vakuf, nego U Osmanskom Carstvu veliki agrarni
vakufi nastajali su do 1470. godine, a sedamdesetih godina XV od-
lukom Mehmeda II bivaju uniteni.
51
Ti veliki vakufi agrarnog ka-
raktera bivaju uniteni zato to su porodice (Mihaloglu,
Turahanoglu, Evrenoszacte, <;andarhoglu itd.) putem vakufa eljeli izigrati
ustanovu mirijske zemlje i osigurati svojim potomcima trajne prihode sa zna-
kompleksa obradive zemlje, nezavisno od timarsko-spahijskog urede-
nja i vojne obaveze koju takvo uredenje podrazumijeva. Uvakufiti se mogao
samo mulk (puno privatno vlasnitvo), dok je za uvakuOjenje nekog posjeda
koji je potpadao pod kategoriju mirijske zemlje bilo potrebno od sultana do-
biti temlik-namu (povelju kojom sultan izvjestan kompleks mirije daje neko-
me u mulk).
52
Ovaj podatak dovoljno govori o tome da se vakuf i vakufsko
vlasnitvo 'ni u kom nije moglo smatrati surogatom eraz-i mirije. Na-
protiv, vakuf je bio negacija eraz-i mirije. Osamdesetih i devedesetih godina
XV nasljednik Bajazid II Veli obnavlja vakufe.
Ali, u Osmanskom Carstvu nikada vie biti broj velikih agrar-
nih vakufa kakvi su postojali prije sedamdesetih godina XV Jedan
od velikih balkanskih agrarnih vakufa koji je preivio reforme
bio je Evrenos-begov vakuf. On je, pored okoline Soluna, obuhvatao ogrom-
ne komplekse zemljita u solunskoj Makedoniji i Trakiji. Ali, to je
izuzetak koji pravilo. Osim toga, defteri toga vakufa prema novi-
jim istraivanjima pokazuju da su na velikim kompleksima
vakufske zemlje te zadubine jo od sredine XVI stvoreni
veoma slabim i gotovo formalnim odnosom vezani za vakuf. Od 1490-1600.
godine Osmanlije se orijentiraju na sistematsko i dravnom akcijom dirigi-
rano uspostavljanje mree gradskih vakufa (razni vjerski, dobrotvorni i koris-
tonosni objekti) to je imalo presudnu ulogu u osmanskoj urbanizaciji Bal-
kana, pa i Anadolije.
53
No, od kraja XVI neke velike agrarne
zadubine dobrotvornop karaktera, koje su bile izuzete od
reforme, propadati.
5
Drava takve zadubine pokuava spasiti nov-
50 op.cit., l, pp. 308-309; 2, pp. 91-92.
51 O tome vie cf. V.Moutaftchieva, De la politique interieure de Mehmet Ille Conquerant, pp.
222-241, in: Idem, Le Va/af- IDI aspect de la structure socio-economique de !'Empire Ottoman
(XV'-XVIf' s.), Sofia 1981.
52 O pravnoj prirodi vakufa cf. Mehmed Ali O vakufU, Sarajevo 1935; A.Heffening,
Wakf, Enryklopadie des Islam, IV, Leiden-Leipzig 1934; O osmanskim vakufima cf. Hiiseyin
H1itemf, Onceki ve Biigiinkil Tiirk Hulatkunda Va/af Kunna Muamelesi, Istanbul, 1969; John
Robert Barnes, An Imroduction to Religious Foundations of the Ottoman Empire, Leiden
1986; O vakufima na Magribu cf. Ernest Mercier, Le Code de Habous, s.l., 1899, a o vaku-
fima u britanskoj Indiji cf. G.C.Kozlowski, Muslim Endowments and Society in British India,
s.l., 1985.
53 O tome vie cf. O fonniranju nekih gradskih naselja u Bosni u XVI POF
XXV, Sarajevo 1977, pp. 133-169; V.Moutaftchieva, Du role du vaktf dans l'economie urbaine
des pays balkaniques sous la domination ottoman (XV'-XVIf's.), pp. 185- 222, in: op.cit.
54 Cf. Suraiya Faroqhi, Va/af administration in Sixteenth-Centtuy Konya: the zaviye of Sadreddin-i
Osmanska Bosna i Osmansko Carstvo ... 447
potporama, dok funkcioneri zadubina vre pretvaranje tih vakufa u
koristonosne ustanove.
55
Od XVII uvode se jo dva ti-
pa vakufa: idaretejn (osm. iciireteyn) i gedik-vakuf koji dalje udaljava-
nje od dobrotvorne ka koristonosnoj ustanovi. Nedavno je utvrdeno da
je u XVIII 75% svih vakufa u Osmanskom Carstvu otRadalo na pa-
vakufe (osm. va/if-i ehli, evtadiyyet valpf, evtadlik val;rf).
6
Takav vakuf
je u praksi, suprotno erijatskom pravu, smatran punim privatnim otudivim
vlasnitvom pa su ga nesavjesne mutevelije, po pravilu potomci zavje-
taoca, ne samo upropatavali i uzurpirali, nego i otudivali. Unitenje ja-
odaka 1826. godine pratilo je brojnih vakufa tekija
bektaijskog reda koji je tradicionalno bio vezan uz Moe se da
su jedini osmanski agrarni vakufi u XIX sultanski vakufi (osm. Ev-
Ham7iyiln), ali i njihovo stanje nije bilo

Sve ovo bjelodano
dokazuje da vakufsko vlasnitvo nad zemljom nije bilo osnovni oblik posjeda
u Osmanskom Carstvu u XIX to se tvrdnje, on se
poziva na miljenje sovjetskog turkologa

koje nije utemeljeno na
osmanskim izvorima prvog reda.
59
to je dosta stara hipoteza. Jo je
sovjetski turkolog i osmanista starije generacije AF. Miller krajem
setih godina iznio hipotezu da su potkraj XVIII u Osmanskom Car-
stvu pod vakufom bile 2/3 obradive zemlje.
60
je preuzeo i proirio tu
tvrdnju na XIX i stavio je u kontekst svoje teze da Tanzimat u Os-
manskom Carstvu nije uspio usljed konzervativizma uleme.
61
Medutim, sva-
tko tko je vidio Millerovu knjigu zna da to djelo daje sjajan prikaz
previranja u Osmanskom Carstvu od 1800-1808. godine, ali prvenstveno za-
obilnom koritenju ruske arhivske grade. Od osmanskih izvora, on
je koristio jedino pet narativnih spomenika. Na osnovu takve grade, o vakufu
u Osmanskom Carstvu s prijelaza iz XVIII u XIX mogu se iznijeti
samo tlapnje. A tlapnje nikoga ne obavezuju da ih smatra
rezultatom. Nije nam lahko oteti se dojmu da je nad ovom Millerovom te-
zom kao advocatus diaboli stajao nadvijen Staljinov strah od povampirenja
Journal of the Economic and Social History of the Orient, XVII, 2, Leyden 1974,
pp. 145-172; Idem, Seyyid Gazi Reviseted: The Fowulation as Seen through Sixteenth and Se-
venteenth Century Documents, Turcica, Xlii, Paris-Leuven-Strasbourg 1981, pp. 90-122; Idem,
Agricultural Crisis and the Art of Flut-Playing: The Worldly Affairs of the Mevlevt Dervishes
Turcica XX (1988), pp. 43-70.
55 Idem, op.cit., na vie mjesta.
56 Bahaeddin Yediyild1z, L'Institution du Vakf au XVI/l' siecle; socio-historique, Sorbonne
1975, (rukopis doktorske teze), pp. 171 f.
57 J.R.Barnes, op.cit., na vie mjesta.
58 AD. Bor'ba medu refonnatorami i konservatorami v period tanzimata (1839-1853),
sbornik, Moskva, 1975, p. 96.
59 Grada u Vakufskom arhivu u Ankari, iscrpno iskoritena u YediylidiZovoj tezi o
osmanskim vakufima XVIII ne podupire ovakve hipoteze.
60 AF.Miller, Mustapha Pacha Balraktar, Bucarest 1975, p. 29. Izdanje Millerove monografije
na ruskom jeziku objavljeno je 1947. godine.
61 Tu tezu je nedavno veoma argumentirano osporio izraelski osmanista David Kushner. Cf. D.
Kushner, The Place of the Ulema in the Ottoman Empire during the Age of Refonn (1839-
1918), Turcica XIX (1987), pp. 51-75.
448 Nenad
duha jednog Sultana Galieva ili Enver-pae u Sosi tako dragom sovjetskom
Turkestanu.
to se Bosne u njoj nikada nije bilo ni pet velikih agrarnih vaku-
fa. Koliko je nama poznato, u velike agrarne vakufe u Bosni mogu se svrstati
Gazi Husrev-begov vakuf, vakuf Ferhad-pae te evladijet-vakuf
porodice u Aginom selu kod Banjaluke. je da su
prva dva vakufa i gradski, a da je Autor se poziva na tvrdnju
jednog da je u Bosni u vremenu 1878-1914. godine
pod vakufom bilo izmedu i obradive zemlje.
62
Medutim, to
jednostavno nije Dovoljno je pregledati tampane vakufa u
Bosni i Hercegovini iz 1889, 1912/13 i 1932. godine pa da se uvjeri da
je u Bosni' vakufa bila gradskog karaktera i da su bili male ekonomske
te da su rapidno iz godine u godinu siromaili. Tako je druga po ve-
zadubina iz XVI - ispred nje je bio samo mos-
tarski Karadoz-begov vakuf - vakuf na prijelazu iz XIX u
XX ivotario. Godine 1889. ukupni prihodi toga vakufa iznosili su
2663 forinte, a rashodi 1485 forinti. A 1913. godine prihodi toga vakufa su
bili 5912 forinti, a rashodi 5855 forinti.
63
Dakle, 1889. godine prihod toga
vakufa bio je 1778 forinti, a 1913. godine samo 57 forinti! Autor dosada
najstudioznijih istraivanja historije socijalnog razvoja Bosne i Hercegovine
pod austrougarskom pokojni profesor Ferdo Hauptmann iznio je za-
naim.
64
Vakufi u Bosni su bili institucije gradskog ivota i oni
su unijeli neizbrisiv na islamsku urbanizaciju Bosne. I u Bosni su pos-
tojali idaretejn, gedik i evladijet-vakufi. su takvi vakufi
bosanskih islamskih zadubina.
je da je vakuf posjed "ex commercio". On se ne smije, od-
nosno ne bi se smio, Ali to ne da je vakufsko vlasnitvo priv-
redno umrtvljeno vlasnitvo. Jo je Max Weber da zadubine predstav-
ljaju izraz odgovornosti za i da je jedan od
najtransparentnijih izraza ranog kapitalizma u zavjctanjima,
nim dobrima, fideikomisima.
65
Ako se prati historija vakufii u Bosni i his-
torija privrednog razvitka te zemlje pod Osmanlijama onda se mogu
neke pojave za historiju osmanskih vakufa u XVI
vakufi su vrlo kreditor.
66
U Bosni, kao i u Carstvu,
od XVII raste broj idarctejn, gedik i evladijet-vakufa, dok se broj
62 Robert J.Donia,Islam under the Double Eagle: The Muslims of Bosnia and Herzegovina 1878-
1914, Boulder 1981, p. 23.
63 Hivzija Zadubine Kethode u Hercegovini, POF V/1954-55, Sarajevo
1955, p. 285. Relativno ukupnog prihoda od 2663 forinte 1889. godine na 5912 fo-
rinti 1913. godine samo je odraz porasta ukupnih trokova ivota u austrougarskoj Bosni za
tih dvadesetak godina. Pokazatelj nazatka vakufa je ogroman pad prihoda. Ovaj vakuf
je 1913. godine bio na rubu rentabiliteta.
64 Naalost dok ovo piemo nisu nam pri ruci ispisi iz tih Hauptmannovih radova te ih ne mo-
emo podrobnije citirati.
65 M. Weber, Protestantska etika i duh kapitalizma, Sarajevo, 1968, pp. 197-198.
66 Vakufski krediti u Sarajevu, u svjetlu sidila sarajevskog kadije iz godina 973, 974
975 = 1564, 1565 i 1566, Godinjak Pravnog fakulteta II, Sarajevo 1954, pp. 343-379.
Osmanska Bosna i Osmansko Carstvo ... 449
dobrotvornih (osm. va/if-i hayrT) gotovo ne Ove tri vrste vakufa, a
posebno idaretejn i evladijet, u praksi su tretirane kao puno privatno vlas-
nitvo. Uzaludni su \)ili vapaji znalaca erijata da se vakuf ne smije pretvarati
u otudivi privatni posjed. Tako je, na posredan u bosanskim
trijumfirao koncept punog privatnog vlasnitva u sitnom posjedu.
Ono to je bio na selu, to je u gradu bio han ili magaza pod
vakufskom mukatom, a u vlasnitvu pojedinca, neke
obitelji ili grupe ljudi.
67
Historija bosanske muslimanske zanatlijske,
ke i lihvarske buroazije neodvojiva je od procesa transformacije bosanskih
vakufa iz dobrotvornih u koristonosne ustanove. Koliko su evladijet-vakufi
bili koristonosne ustanove to su osiguravale redovan godinji rentijerski pri-
hod svojim mutevelijama i njihovim obiteljima, ilustrirat sa podacima
o evladijet-vakufu Mustafa-bega (Sarajevo 1806 - Sarajevo 1874).
Taj sarajevski uglednik uvakufio je kao evladijet-vakuf 23. ewala 1289. H
(24.XII 1872) pet sa medu kojima je bio i s
povrinom od 7.010 m
2
, pekaru, vodenicu na dva i 35 knji-
ga. Po slovu vakufname, Mustafa-beg i njegovi potomci stanovat u ko-
naku, a ostali objekti imaju se izdavati pod kiriju. Od prihoda se jedan
dio troiti na potrebe 4 sarajevske damije, dijeliti sirotinji i siromanim sof-
tama, a ostatak pripada mukim porodice. Onih 35 knjiga
se u i ne smiju se iznijeti dok ivi i posljednji
Mutevelija biti najstariji porodice. Kada izumre rod onda
evladijet-vakuf postati pravi dobrotvorni vakuf. Godine 1889. prihod ovo-
ga vakufa iznosio je 1910 forinti, potrebe 612, a suviak 598. A 1913. godine
8076 kruna. Od toga je potomcima pripadalo 3168 kruna, a ostatak se troio
na dobrotvorne odredbe vakufname (108 K), popravak zgrada (600 K), po-
rez, namet i vodovod (2000 K) i otplatu zajma (1720 K) za podignutu zgradu
na mjestu pekare i dviju Osim toga, ta uglovnica na dananje
Titove i Vuka ulice, koju je podigao Mustafa-begov sin i prvi mu-
tevelija evladijet-vakufa Fejzullah-beg (Sarajevo 1829 - Sarajevo 1903) i to
je spadala u evladijet-vakuf, donosila je 1913. godine 6000 kruna ki-
rije. Kako se iz ovih vidi, na vakufske dobrotvorne i vjerske
svrhe troila se neznatna suma od 1,35% ukupnog prihoda ove zadubine.
68
U austrougarskom periodu proces privatizacije vakufa uzet tolikog maha
da svi evladijet-vakufi biti, u suprotnosti sa erijatom, uknjieni u grun-
tovne i katastarske knjige kao puno privatno vlasnitvo pojedinih mutevelija
i njihovih obitelji.
69

Osvrnimo se i na tretman uleme (islamskih vjeroznanaca) i njene his-
torije u Bosni u ovome djelu. veli da se "muslimansko svetenstvo"
67 O tome vie u radu koji pripremamo i u kome analiziramo veoma interesantan veliki defter
zakupnina Gazi Isa-begova vakufa u Sarajevu iz 1819. godine, to se u Orijen-
talnoj zbirci Muzeja grada Sarajeva.
68 Hamdija Radovi drutva NR BiH II, Odjeljenje istorisko-
filolokih nauka, knj.1, Sarajevo 1954, pp. 148-149.
69 Hafiz Jedno pogreno i nepravilno knjilenje kod "Evladijet vakufa" u Bos-
ni i Hercegovini, Novi Behar, br. 13 i 14 god. V, Sarajevo, 15. januara 1932, pp. 201-202, i
Novi Behar br. 15, l. februara 1932, pp. 215-218.
450 Nenad
obrazuje od najistaknutijih vjernika i po tome je uvijek brojnije od
u drugim vjerskim zajednicama.
70
Ova tvrdnja potpuno je Samo se po-
stavlja pitanje: ima li u islamu Poznat je temeljni, islamski
princip koji glasi: Nema i redovnitva u islamu (La ruhbaniyyata
fi-'1-/slam). U islamu, kao i u nekim protestantskim vjerskim zajednicama,
postoje samo vjeroznanci. Ako se gleda historijski, u Osmanskom Carstvu to
se reperkutiralo tako to je ulema ubrajana u asker - vojni stale.
71
Svaki pri-
padnik uleme za svoj poloaj je morao imati sultanov berat. Samostalno
konstituiranje crkve kao zajednice u Osmanskom Carstvu bilo je nezamislivo
i zbog toga to je sultan bio i halifa - vrhovni vjerski poglavar sunitskih mus-
limana tc je samo dio svojih prava delegirao na ejh-ul-islama koji nije bio
nita drugo nego njegov Zato pripadnik uleme u Bosni nije iz na-
roda iznikao samouki nego vjeroznanac - dravni koji je
proao odredeno kolovanje i koji svoje zvanje obnaa na temelju sultanova
berata.
72
Treba se osvrnuti i na hipotezu o "imamskom" tipu pra-
voslavnog u osmanskoj Bosni. On veli da u XIX u Bosni
medu pravoslavnima postoji takav tip To je, po njemu, otresitiji
seljak koji poznaje kalendar, pazi na razlikovanje posnih od neposnih dana i
vrlo rijetko molitve.
73
Potpuno je ovakva definicija pravoslavnog
seoskog u prolostoljetnoj Bosni. Samo je teza o njegovom po-
rijeklu iz stanovite akulturacije islamom neodriva. Neodriva je zato to
imami nisu bili samouki i samonikli nego, kako smo rekli, dr-
avni slubenici koji su morali posjedovati kvalifikacije i sultanov
berat na osnovu koga su postavljani po damijama. I najzabitije muslimanske
zajednice (stanovnitvo Bjelanice, podveleke, i ljubuke "balije")
slali su odabrane momke na kolovanje po sarajevskim i mostarskim medre-
sama da bi imali hode. Ono to naziva "imamski" tip sve-
u naoj nauci je odavno kao tip


Takav pravoslavni je izraz patrijarhalnog
mentaliteta pravoslavne seoske zajednice vlakog porijekla, zati-
kneinskom samoupravom. Korijeni su im u onim pravoslavnim popa-
vima to ih nalazimo zavedene u osmanskim defterima iz XV i XVI
kao i zemljoradnike po brojnim kneinama u Bosni, Srbiji, Slavoniji,
Kosovu. je mjesto, jo od da je takva seoska zajednica bila naj-
70 op.cit., 1, p. 36.
71 Ismail Hakki Osmanll Devletinin Ilmiye Ankara 1965.
72 U naim orijentalnim zbirkama su brojni sultanski berati na ulemanska zvanja, po-
od najuglednijih do najniih. Zapaa se nasljednost ovih zvanja te se moe go-
voriti o bosanskim ulemanskim lozama u Sarajevu (Muzaferije, erifije,
Pande), Travniku (Korkuti), Mostaru (Karabezi, Kajtazi,
Zenici Tarabari, Tenju Konjicu
(Dumhuri) itd.
73 op.cit., l, p. 319.
74 Vojislav Pismenost u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1975, pp. 162-171. Tu se Bogi-
pored rezultata svojih istraivanja, poziva i na priloge Milana i
Tihomira o ovoj problematici.
Osmanska Bosna i Osmansko Carstvo ... 451
otpornija prema islamskoj akulturaciji te je to jo jedan dokaz da takav sve-
nije "imamskog" tipa, nego neto sasvim drugo. I bosanski
dervii nisu sjajno proli u djelu. O njima on kae da se ne zna
broj dervia koji ive u tekijama (u vremenu od 1850-1914) tc da je
posljednje derviko fanatiziranje masa bilo u vrijeme otpora okupaciji 1878.
Za njega je to izraz ideologiziranja vjere koje se vri od strane drave.
75
Te-
kije nisu samostani i u njima su ivjeli jedino ejh, njegova obitelj
i posluga. Ostali dervii ive u svojim bave se zanimanji-
ma i sastaju se u tekiji jedanput Jedini izuzetak od ovog
pravila su bektaijske tekije gdje jedan broj odabranih dervia upranjava
celibat i ivi u tckij_i. No, poznato je da u predmetno doba u Bosni nema
bektaijskih tekija. to se dcrvikog fanatiziranja masa u Sarajevu 1878.
godine, to je literarna slika koju je prvi formulirao likom ejha Jaku-
u svojoj ranoj pripovijesti Mara Milosnica. literarna projek-
cija nije kriterij historijske istine. Naime, poznato je jo od Kreevljakovi-
knjige o otporu Sarajlija okupaciji 1878. godine, a te tvrdnje su
osnaene i na simpozijumu koji je ANUBiH posvetila stogodinjici toga do-
da je taj otpor umnogome bio stvar trczvcnog dogovora
sarajevskih Muslimana i Srba. To i interpretacije i ne-
kih pisaca je djela za tampu priredio Milorad

Teko je odri-
va teza da se tu radilo o fanatiziranju masa preko dervia kao eksponenata
dravne politike. je da su se osmanske vlasti u Bosni opirale
svakom otporu Bonjaka protiv okupacije i da su Kauk-
Hadi-Loju smatrali buntovnicima. S druge strane, suvre-
mena osmanistika stoji na stanovitu da su derviki redovi u Osmanskom
Carstvu poslije Tanzimata doivjeli transformaciju te da su oni, osobito mev-
levijski i bektaijski tarikat, bili u stvari legalna forma djelovanja tajnih ma-
sonskih organizacija koje su se borile za demokratski i konstitucionalni pre-
obraaj Carstva.
77
Kako je porezni sistem okosnica svake drave i njene vlasti, to se ni
ivot naih naroda pod Osmanlijama ne moe potpuno dobro
sve dok sc objektivno ne svi osmanski nameti u naim krajevima. Na
tom polju jugoslavenska je osmanistika dala lijepe rezultate, respektirane
i u svjetskoj nauci.
78
je u svojoj knjizi posvetio panju ha-
75 op.cit., 2, pp. 99-100.
76 Sarajevo i njegova okolina od najstarijih vremena do austrougarske olatpacije, pp.
277-311; in: Idem, Izabrana djela, I, Sarajevo 1985; Idem, Iz stare mahale i pp.202-207,
in: Idem, Izabrana djela, JJ.
77 Cf. Ebiizziya Tevfik, Fannasonluk, in: Mecmua-i Ebiizziya, 18. cemaziyiilahir 1329 (1913-
1914), pp. 683-686; E.Ramsaur, The Bektashi Dervishes and the Young Turks, Moslem World,
XXXII, January 1942, pp. 7-14, Bedi N.$ehsiivaroglu, Tiirkiye Mason/uk Tarihine Bir
in: Turk Yukseltme Cemiyeti Ideal Kolu, Istanbul 1964, 25 pp., Ilhami Soysal, Tiirkiye ve Diin-
yada Masonluk ve Masonlar, Istanbul 1978; Paul Dumont, La Turquie dans les archives du
Grand Orient de France - Les Loges mafoniques d'obedience franfaise a Istanbul du milieu du
XIX" siecle a la veille de la premiere guerre mondiale, in: J.-L.Bacque-Grammont et P.Dumont
(ed), Economie et Societes dans /'Empire Ottoman, Paris, 1983, pp. 171-201, Irene Melikoff,
L'ordre des apres 1826, Turcica, XV (1983), pp. 155-178.
78 Hamid Glavarina u Osmanskoj dravi, Sarajevo 1966; Idem, Porez na sitnu stoku
452 Nenad
i desetini u osmanskoj Bosni. On, izmedu ostaloga, kae da je 1855.
godine Osmansko Carstvo ukinulo koji je bio "najgori porez" u toj dr-
avi.79 Ali, nebrojeni dokumenti u arhivskim knjigama osmanske
centralne administracije (Miiliye Ahkiim, Miihimme, $ikiiyet Defterleri) jasno
da se raja od sredine XVI pa do nikada ne
ali na taj namet. Raja se alila na izvanredne danke je smatrala ne-
legalnim. A je prihvatala kao zakonsku obavezu. Sto se Bosne, pak,
odavno je utvrdeno da je u tom paaluku, od poznate reforme
krajem XVII pa unaprijed, bio razrezivan prema najnioj ska-
li.80 Tvrdnja da je bio "najgori porez" u Osmanskom Carstvu nema, da-
kle, uporita u primarnim historijskim izvorima. To je slika koja je u mito-
logiziranoj interpretaciji historije, kakva karakterizira jugoslavenske narode
u doba njihova nacionalnog budenja
8
\ oformljena
epu Ivana koji nikada nije pohodio Bosnu, i putopisima njegova
brata Matije, koji je Bosnu pohodio, ali je, opisivao ono u
Bosni nikada nije bilo. I kada smo kod toga "zloglasnog" neka
nam bude doputeno da ponovimo jednu misao uvaene beogradske osma-
nistkinje Duanke prije nekoliko godina na predavanju u
Istorijskom institutu u Beogradu, a koja glasi: osmanski zulum ne moe se
objasniti ukoliko se prenebregne i zapostavi jedna druga
pojava, osmanska pravda (adiilet).
82
to se desetine ona je dosta pregled-
no prikazana u ovome djelu, posebno s obzirom na ustanovu zakupa tog
nameta su zloupotrebe i dovele do bune u Bosni 1875. godine.
83
Jedino
se ne moe prihvatiti njegovo miljenje da je koja je
derivirana iz desetine sa spahilukii
84
to, pored svega,
i miljenju iskazanom na drugom mjestu da je
u Bosni uvedena po ugledu na ugarske kasnofeudalne odnose.
se nije koristio rezultatima novijih istraivanja, radenih na temelju
osmanske grade, to su bacila mnogo vie svjetla na historiju toga nameta u
Bosni sredinom XIX

No, je promakla jedna mnogo zna-
i ispaa, POF, VIIl- IX/1958-9, 1960, pp. 63-109; Taksit. Prilog
nju dabinskog sistema u naJim zemljama pod turskom Godinjak Pravnog fakulteta,
VIIl, Sarajevo 1960, pp. 339-360; Idem, Promjene u sistemu izvanrednog oporezivanja u Tur-
skoj u 17. vijeku i pojava nameta teki/lij-i POF IX-X/1960-1, 1961, pp. 75-112; Idem,
Novi podaci o nastanku i visini taksita u Bosni u XV/JI Prilozi Instituta za istoriju,
X/Il, 10/2, Sarajevo 1974, pp. 135-154; Duanka Fragmenti jednog zbirnog i jednog
opimog popisa Vidinskog sandaka iz dntge polovine XV veka, p.o. iz Miscellanea, 2, Beograd
1973, 191 pp.-posebno cf. predgovor; Idem, De la nantre et de /'origine d'ispendje, WZKM 68
(1976) Wien 1978, pp. 73-80; Idem, O novobrdskoj gospotini, Istorijski XXIX-
XXX(l983), Beograd, pp. 117-127.
79 op.cit., l, p. 632.
80 Cf. Glavarina u Osmanskoj dravi, na vie mjesta.
81 op.cit., l, p.l5.
82 O adl.lletu (pravdi) kao dravnom konceptu i o dunostima sultana da garantira pravdu u
svojoj dravi cf. H.Jnaldik, Osmansko Carstvo, pp. 92-98, 107.
83 op.cit., l, pp. 310, 620; 2, pp. 280-281.
84 Idem, op.cit., l, p. 620.
85. Desetina u Bosni polovinom XIX vijeka, Prilozi Instituta za istoriju, XVI, 17/1980,
Sarajevo, pp. 129-174.
Osmanska Bosna i Osmansko Carstvo ... 453
stvar. Naime, to je da ustanak 1875. godine, jedina
buna seljaka u Bosni koja sc moe okarakterizirati i kao pokret
za socijalni preobraaj, nije bio prouzrokovan odnosima nego zlo-
upotrebama u zakupu desetine. Svojevremeno je Ahmed upozorio
na jedan izvjetaj Parti Ali-pae iz 1834. godine u kome on
kae da i bosanski seljaci u pobunama zato to su siromani i ne
mogu u novcu namete dravnoj upravi, a odrade po
nekoliko dana to im je mnogo lake, pa zato pristaju uz pobunjenike.
86
Pre-
ma Husejn-efendiji odnosi izmedu i u Her-
cegovini su sve do smrti Ali-pae bili vrlo dobri.
87
U stvari,
iza Ali-paine smrti odnosi prodirati u dije-
love Hercegovine koji su nekada spadali u vlaku mukatu. I
jedino sa tog prostora dolazi do opiranja i sukoba sa
bijama u Hercegovini. Medutim, tu se ne radi o agrarnoj revoluciji, nego o
zahtjevu za potovanjem povlastica koje je to stanovnitvo imalo u sistemu
koji je derogiran 1839. godine. Dakle, pobune Luke u dobroj
mjeri imaju pa i konzervativan karakter. zah-
tjev da narod caru nita davati do dukat od jasno govori o tome
da je njegov jedini socijalni ideal bilo na stare filuridijske povlas-
tice.88 Zato je on, kao osnovni cilj svojih buna, postavio sporazum sa dra-
vom, a ne sa
Kada je govorio o i ajanima na Balkanu s kraja XVIII i
XIX je te ajane i pokrajinske pae nazvao "gra-
razbojnicima".
89
Miljenja smo da se o ajanima, pokrajin-
skim paama toga vremena ne moe govoriti kao o razbojnici-
ma, u najgorem ne moe se o njima govoriti samo kao o
razbojnicima. Medu ajanima je bilo i konzervativaca i reformatora. Ali, ako
je neko konzervativac, to ne da je samim tim i razbojnik. Osim toga,
niti je dvor Selima III niti su ljudi oko sultana-reformatora jedini centar re-
formnih ideja u Osmanskom Carstvu toga doba. Osman-paa Pazvanoglu,
nost koja zaista zasluuje iscrpnu monografiju, jeste bio protivnik Selima III,
ali nije bio zatucana O njemu bi se prije moglo da je bio neka
vrsta balkanskog apsolutiste, opsjednutog Napoleonom. On je
podizao zadubine, medu njima i biblioteke, uvodio nove kulture i pasmine
ivotinja u svoj paaluk, odravao jake trgovinske veze sa
Za njega se, s puno osnova, vjeruje da je bio mason. Narod Srbije
(Crna Reka) zapamtio je Pazvanoglua kao dobrog prema raji. Nje-
gove su krdalijske bile pune Srba. Jedan od najpoznatijih vi-
dinskog pae bio je Hajduk Veljko.
90
Sve to govori da je Osman-paa Paz-
86 Idem, Prilog poloaja sela i grada ... ,p. 84.
87 Husejn Mala istorija dogadaja u Hercegovini, uvod i prevod: Zejni! POF 34/
/1984, 1985, pp. 197-198.
88 op.cit., l, p. 636.
89 Idem, op.cit., 1, p. 90.
90 O tome vie cf. Dragoljub Crna Reka. Prilog za istoriju i emograjiju Srbije, Glas-
nik Srpskog drutva, knj. 54, Beograd 1883.
454 Nenad
vanoglu bio i sjajan demagog, a samim tim i
pustahije loi su demagozi, a nikakvi Medu
dabija, srpska narodna tradicija posebno pamti Aganliju. Vuk veli za njega
da je bio od duevnih Turaka. Jovan Sterija za svoga slubovanja u
Srbiji, zapisao je od sina jednog sovjeta pripovijest
o Aganlijinom ocu toga A nedavno je Ra-
do objavio zapise seljaka na Aganliju koji. u vrlo
lijepom svjetlu slikaju toga dahiju.
91
Pet stotina godina ivota i
Srba i Bonjaka i samih Turaka pod Osmanlijama urodilo je plodom brojnih
kulturnih i duhovnih proimanja. Ta proimanja u zadnjih stotinu i
sedamdeset godina kao da su zaboravljena. A bila je to hvalevrijedna zajed-
batina. I bosanski i umadijski knez natucali su osmanski je-
zik92, ali su se savreno dobro sporazumijevali na im maternjem
slavenskom jeziku. apsolutistima" pripada i mu-
tesarif Ali-paa On je nastojao da u Hercegovini uvede i po-
bolja gajenje duhana, uzgoj svilene bube, eksploataciju uma, melio-
riranje zemljita. Ima izvora koji tvrde da se vrlo i mudro ophodio
sa rajom.
93
Sve u svemu, i on je koja zasluuje studioznu
i nepristrasnu historiografsku i monografsku obradu.
drutveni razvoj Bosne i Hercegovine u periodu 1850-
1914, je zapazio da je najtee prikazati kako nastaje muslimanski
gradski preduzetnik, jedinka onoga to se naziva buroazijom.
94
To i jeste
zaista teko ukoliko se prihvati autorova koncepcija da je muslimansko gra-
neki socijalni hibrid koji je iza 1878. godine, s neba pa u rebra, pao
na bosansko tlo. Medutim, novija istraivanja anko-
nitanske i firentinske grade koja je sistematski poduzeo Toma svje-
da je tvorac balkanske XVI upravo muslimanski trgo-
vac.95 O kao o izrazu ekonomskog preobraaja klase u
Osmanskom Carstvu i stubu ekonomske stalea u toj dravi,
smo govorili ranije u ovom tekstu. Abdi-efendija, sekretar seraskera Omer-
pae Latasa, zapisao je 1851. godine da se stanovnitvo u Bosni dijeli na tri
sloja, a da drugi po redu oni koji imaju samo bogatstvo, a ne vlast.%
Upravo ti ljudi koji su imali bogatstvo, ali nisu imali vlasti, su jezgro
bosanske muslimanske buroazije agrarnog, i lihvarskog karakte-
ra. Po strukturi oni su se mogli dijeliti na vie podgrupa:
91 Podrobniji bibliografski podaci trenutno nam nisu pri ruci.
92 Kako su dahije nevjdto pisali na osmanskom jeziku najbolje jedno njihovo podavno
objavljeno pismo. Cf. Turski izvori o srpslwj revoluciji 1804, knj. I, Beograd
1956, p. 88. Radi se o pismu trojice dahija, Mula Jusufa, Alije i Mehmed-age
od 23. VIII 1801. godine. Ono je Halil-agi Begi, zapovjedniku ezdesetosmog de-
mata u apcu. Pismo je puno ortografskih, i stilskih pogrdaka.
93 Husejn-efendija Mala historija ... , na vie mjesta.
94 op.cit., 2, p. 92.
95 Do ovoga je doao na monografiji Balkanski trgovci u XVI veku.
Zahvaljujemo mu se na podacima koje nam je ustupio dok jo nisu objavljeni.
% e Abdi Efendi; Tabsirat al-Qf/Pyii, Orijentalni institut Sarajevo, Ms. No. 3351.
Osmanska Bosna i Osmansko Carstvo ... 455
l. Trgovci i zanatlije
2. Zakupnici dravnih nameta i prihoda
3. Vakufski i dravni
4. Subae (nadglednici imanja) pojedinih begovskih rodova
5. begovi
6. momci siromanog porijekla koji su se osamostalili i obogatili.
Ova lista bi se mogla jo proirivati. je bilo da neke
osobe spadaju u vie podgrupa navedene klasifikacije. Tako su veliki sara-
jevski trgovci iz prologa Bakarije temelj svoga bogatstva stekli kao
subae sarajevskih begova Muhammedovih
potomaka.
97
Jo prije 1878. godine, neki begovi (osobito sarajevski i banja-
Bela-
itd.) postaju veletrgovci i rentijeri. Zato treba mnogo
paljivije baratati Thall6czyjevim podacima o imovnom stanju bosanskih be-
gova,98 jer se, u protivnom, mogu donijeti ishitreni

Koliko
vanja mogu odvesti od historijske istine, moemo ilustrirati na temelju ana-
lize uvrijeenog, ali posve miljenja da se muslimanska buroazija
u Bosni nije mogla razviti jer su se Bonjaci slijepo pridravati erijatske za-
brane novca pod kamatu i lihvarenja Takvo miljenje zastupa
i

Iako islam zabranjuje lihvarenje, ta zabrana je, jo od
nastanka te vjere, muslimanima vrlo vjeto fingirana. Svi sunitski eri-
jatski autoriteti stoje na stanovitu da je davanje pod kamatu vakufskog i
(jetimskog) kapitala dozvoljeno. Nekada je u Bosni biti mu-
tevelija ili dabija nekog vakufa te tutor imetka bio
put do Zabrana kamate je izigravana i raznim ugovorima
o poklonu i prodaji koji su u sebi krili obaveze, to i
iznosi.
101
No, od XVIII se sa dokumentima u
97 O Bakarijama kao sarajevskim uglednicima cf. Vladimir Bosna i Hercegovina, Beo-
grad 1989 (reprint), pp. 74-75. U Istorijskom arhivu Sarajeva se defteri
Bakarija i defteri koje su vodili pojedini pomenute trgo-
porodice. to se oni su 1918. godine, pred agrarnu reformu, posje-
dovali 700 20.000 dunuma ziratne zemlje, komplekse uma u i srednjoj
Bosni te Posavini i brojne nekretnine u Sarajevu, i te okolini tih mjesta.
98 Lajos Thall6czy, A bosnyak-herzegovinai "beg' czimrol, Turu!, 1915, 1-11/1915, Budapest, pp.
6-17. Ovaj Thall6czyjev proiziao je iz jedne neslubene ankete Zemaljske vlade iz
191 L godine o bosanskom begova tu. U sastavljanju te ankete, prema miljenju dra
Muhameda autoru ovih redova marta mjeseca 1985. godine,
je i Safvet-beg No, podaci te ankete su samo orijentacioni i nepot-
puni te ih treba uzimati s re-Lervom. Cf. op.cit., 2, p. 90.
99 Tako je Mustafa svrstao sarajevske u osiromaeni begovat na osnovu
Thall6czyjevog podatka da su oni, iza 1910. godine, posjedovali desetak Cf. M.
Pravni poloaj i razvitak Bosne i Hercegovine od 1878. do
1914., Sarajevo 1976, pp. 145-146. Medutim, kako smo pokazali, glavnina imetka
sastojala se iz uvakutljenih gradskih nekretnina koje su im donosile znatan prihod.
100 op.cit., l, pp. 314-315.
101 O kreditima i kamati u osmanskoj Bosni cf. Osman O kreditima u Bosni za
turske uprave, Sarajevo 1944; Vakufski krediti .... ; O kreditnom poslovanju u kasno-
456 Nenad
kojima bogati bosanski muslimanski trgovci ljudima uz kamatu,
12%, odredene sume novca. Ostavtine sarajevskih gradana zavede-
ne u sidilima koje moemo pratiti u kontinuitetu od 1762-1850. godine pu-
ne su podataka o lihvarenju. I narodna pjesma zna za lihvare, sarajevske
Odaktane i trebinjske Interesantno je napomenuti da neki
muslimanski kapitalisti iz austrougarskog i meduratnog razdoblja ba .
iz i zanatlijskih obitelji, koje su se od
XVIII bavile kreditnim poslovanjem (Ismet-aga i hadi Mu-
jaga Salihaga Fejzaga i Asim-aga a-
Esad-efendija Adem-aga Mujaga Komadina). Da se
zaista radi o buroaskom sloju nam historije dvojice sarajev-
skih bogataa: Dervi-age i Ahmed-age Hende. Prvi je djelovao
potkraj osmanske vlasti u Bosni a drugi na prijelazu iz XIX u XX
je kao skromni pucar vune, a zavrio kao jedan od naj-
trgovaca i zakupnika u Bosni, dok Ahmed-aga Henda karijeru
kao sitni staretinar da bi, XX bio veletrgovac u
Sarajevu i Bosni. I jedan i drugi sklopili su veze sa starim sara-
jevskim (Dine, Musakadije, Spahe, Svrze
itd.) to jasno govori da osnovna legitimacija u tom svijetu nije bilo porijek-
lo, nego teina kese. A to nije nita drugo nego mjerilo svojstveno buroas-
kom mentalitetu.
ovu analizu, moemo da prikaz historije
Bosne 1790-1878. godine, kao i osvrt na historiju Osmanskog Carstva od kra-
ja XVIII do XX spada u slabije dijelove ove velike sinteze.
Autorova slika podbacila je prvenstveno razlozima:
a) nije osmanista, a problematika je isuvie kompli-
cirana da bi se u njenu reinterpretaciju uputao neko ko nije u stanju da
se koristi osmanskom arhivskom gradom.
b) Autor se nije koristio i brojnom literaturom nastalom u
posljednjih sedamdeset godina (M.F.Kopri.ilii, 6.L.Barkan, F.Babinger, P.
Wittek, B.Lewis, V.Menage, H.J.Kissling, E.Z.Karal, H.Inalcik, B.S.Bay-
kal, S.J.Shaw, A Tietze, G.Baer, KKarpat, l. i N.Beldiceanu, M.Ursinus,
H.G.Mayer, U.Heyd, S.Faroqhi, Y.Ozkaya, <;.Ulu<;ay,
B.Cvetkova, S.Dimitrov, E.Toledano, G.Veinstein, ACohen, U.Kupfer-
schmidt itd.)
e) U ovom prikazu takoder su zanemareni rezultati jugoslavenskih
osmanista C.Truhelka, V.
R.
kao i Novog vijeka koji se slue evropskom i do-
gradom kolektivno
djelo Istorija srpskog naroda).
d) je bio sklon olahkom prihvatanju podataka iz putopisne i po-
tendenciozne evropske literature XIX o Osmanskom Car-
safavidskoj Perziji cf. Mehdi Keyvani, Artisans and Guild Life in the later Safavid period. Con-
tributions to the social-economic history of Persia, Berlin 1982, pp. 176-184.
Osmanska Bosna i Osmansko Carstvo ... 457
stvu. Takva grada, u osnovi izvori reda, i takoder u dobroj mjeri
tendenciozni konzulski izvjetaji pretpostavljeni su osmanskoj i os-
literaturi.
e) Napomenimo da je pisac ovoga djela sjajno pogubnu batinu an-
tisemitizma, antivizantinizma i antilatinizma u izgradnji jugoslavenskih
nacionalizama te u strukturi jugoslavenskih mentaliteta
1 2
, ali je potpuno
zaboravio na antiislamizam, "turski sindrom" i skoro tri stotine godina
prisutni i obnavljani i radikalizirani poziv na istragu "poturica" i im-
perativ zabludjelih sinova na "pradjedovsku" vjeru, to ne karak-
teriziraju strukturu nacionalne mitologije samo nekih jugoslavenskih na-
roda, nego su te pojave ili jo i kod nekih naih
susjeda (Bugarska, Rumunija).
spada u one koje potujete i kada ste svjesni da
ono to oni tvrde ne odgovara historijskoj istini i u pisanju uivate dok
formulirate svoje protuteze. I zato bih na kraju ovoga podueg prikaza pod-
sjetio na Vukove danas gotovo zaboravljene, koje glase: "Ja
to slabo kad kome za inat ili kome za ljubav, nego zato to
mislim, da poten i pametan ovako valja da
102 op. cit., 1, p. 16.
PRIKAZI
Jesus Riosalido, TESORO DE REGLAS, GRAMATICA ARABE COMENTADA Instituto
Hispano-Arabe de Cultura, segunda edicion, Madrid, 1985.
Problem nastave arapskog jezika prisutan
je, j9'! uvijek, u mnogim zemljama, poto se
ona u kolama i univerzitetima bazira, uglav-
nom, na udbenicima koji nisu u potpunosti
potrebama savremenog ivota i
savremenim metodama nastave stranih jezi-
ka.
U posljednje vrijeme svjedoci smo odlu-
namjere i upornih nastojanja arabista da
se prevazidu dosadanji okviri nastave arap-
skog jezika i da udbenici koji se koriste u
nastavi udovolje svim zahtjevima savremenog
ivota.
U tom cilju panjolsko-arapski institut za
kulturu iz Madrida izdao je drugo izdanje
Gramatike arapskog jezika sa komentarom
panjolskog arabiste i diplomate Jesusa Rio-
salida to, bez svake sumnje, predstavlja jo
jedan korak ka unapredenju nastave arap-
skog jezika.
Autor je, kako sam naglaava u uvodu,
kako za vrijeme svog kolovanja tako i za vri-
jeme svoje diplomatske slube primijetio da
su vjebe u udbenicima kojima se slue stu-
denti sastavljene od tekstova kojima se opo-
naaju poznati, stari tekstovi koji pone-
kad zahtijevaju veliki napor da bi se uopte i
shvatili. Po njemu, i to je jedan od razloga
potiskivanja arapskog jezika u drugi plan u-
nutar nastavnih programa u kolama mnogih
zemalja.
Da bi se to stanje promijenilo i da bi a-
rapski jezik u nastavnim programima kola
zauzeo mjesto koje zasluuje, on je preduzeo
korake u cilju
nja nastave arapskog jezika savremenim po-
trebama.
Udbenik se sastoji iz dva dijela. Prvi dio
je potpuno na arapskom jeziku u obliku os-
novnog teksta namijenjenog za sve studente
''bez obzira na nacionalnosti".
Svaka lekcija, od ukupno dvadeset pet,
osnovnim pravilima, vr-
lo jednostavno izloenim. Zatim slijede prak-
vjebe koje studenti treba sami da ura-
de. Vjebe su povezane tako da
se svaka bazira na prethodnim, to da
se ne moe s jedne vjebe na drugu a da
nije potpuno savladano i usvojeno gradivo iz
prethodne lekcije.
Sve lekcije se zavravaju odlomkom za
tanje i popisom koji se dijeli na dva di-
jela. U prvom dijelu su koje su upotri-
jebljene u lekciji, a u drugom iz-
razi .i izrazi u optoj upotrebi.
Autor na razgovora u
na arapskom jeziku i to od prvog da-
na, pod uslovom da se na upotrebu
datih iza lekcije.
Drugi dio, koji je sastavljen kao jedna sa-
mostalna cjelina, napisan je na panjolskom
jeziku i sadri po lekcijama u kome su
navedene sve upotrijebljene u prvom
dijelu knjige kao i neka objanje-
nja koja nisu mogla biti izloena u prvom di-
jelu zbog nedostatka prikladnih koje
studenti poznaju i vladaju njima.
Uz udbenik se upotreba
magnetofonskih traka na koje su snimljeni
tekstovi za s kraja svake lekcije to
mnogo na polju izgovora i muzike je-
zika.
to se odabira tekstova, odnosno ri-
koje su upotrijebljene u vjebama i tek-
stovima, treba da autor nastoji da budu
zastupljene i izrazi neophodni za sva-
kodnevnu upotrebu iz raznih oblasti ivota
kao to su: putovanje, hotel, turizam i sl. kao
i iz oblasti nauke i umjetnosti, poljoprivrede
i industrije, politike i ekonomije, da bi se na
taj jezika zanimljivijim.
Miljenja smo da je u tome, bar donekle,
uspio i da je ovom knjigom dao do-
prinos unapredenju nastave arapskog jezika
koja se i prilago-
savremenim potrebama.
Faruk
460
Paolo Minganti, APPUNTI DI METRICA ARABA-Roma: Instituto per l'Oriente, 1979.-23 p.;
21 cm.-(Sussidi didattici, l)
U uvodu posthumno objavljenih "Biljea-
ka o arapskoj metrici" profesora P.Mingan-
tija stoji: " ... il professor Mingl!nti e profondo
e finissimo intenditore di poesia ard ba antica
e moderna ... ". Pisac uvoda, M.Vallaro, govo-
o ovoj knjizi da je to dobar
nik u kome su jasno i ukratko izloena pravila
poetskog jezika i ujedno prvi i dosad jedini na
talijanskom jeziku u kome je jasno
prikazana tradicionalna teorija
krugova. Sam autor, pak, u kratkoj biljeci
prije teksta kae da je ovaj rad koncipiran
kao za predavanja, te da biljeke
nastoje biti jednostavan za skandiranje
arapskih stihova i moderne, "slobo-
dne" poezije.
Odmah iza ovog kratkog uvoda autor
objanjava pravila skandiranja (rastavljanja
na slogove koji stope). Po-
tom slijede primjeri analize. Autor
navodi stih na arapskom i u prevodu na tali-
janski. Zatim taj stih daje u transkripciji, ras-
tavljen na slogove i stope, a potom
sliku metra. Na kraju navodi ime pjesnika,
godine njegovog ivota i naziv metra. Za pri-
mjere ne uzima samo stihove iz a-
rapske poezije, nego i savremenu, "slobodnu"
poeziju (Nazik ai-Malaika, Nizar Qabani,
Badr akir as-Sayab) uklapa u formu klasi-
arapskih metara, a objanjenje, istina
dosta turo, osobina savremene
poezije nalazimo pri kraju ovog rada. Autor
naime navodi da se promjene u no-
voj, "slobodnoj" poeziji svode na za-
mjenu metra slobodnim ponavlja-
njem jedne stope tog metra, a promjena bro-
ja stopa u svakom stihu donosi novi metar
koji sa ima osnovne sto-
pe. Autor dalje navodi osnovne podatke o
formi stiha, njegovoj podjeli na
polustihove, te na stope sastavljene
od sebe ba (dio stope sastavljen od tri suglas-
nika) i veteda (dio stope sastavljen od dva
suglasnika).
Drugi dio ovog rada
prikaz pet krugova arap-
ske poezije. P.Minganti navodi formu svakog
metra, njegovu podjelu na sebebe i vetede, a
potom sebebe i vetede ucrtava u
krug. Posmatranjem ovih krugova postaje
jasno zbog su metri svrstani u
krug, odnosno kolika je me-
njihovim stopama. Autor navodi i dodatne
metre za l, Il i IV krug, metre koji: "Non
usati da arabi ma da arabizzati sono i seguen-
ti metri". Na alost, autor ove metre samo
nabraja (maql(lb al-basf(, musta{fl, mumtad.d,
mutawiljir, mutta'id, munsarid i mu{(arid) ira-
stavlja njihove stope na sebebe i vetede, bez
ikakvog dodatnog objanjenja o njihovoj upo-
trebi. Na kraju autor daje prikaz 16
osnovnih metara i promjena koje se deavaju
unutar svakog od njih. Pri tome navodi prom-
jene aruda (posljednja stopa prvog polustiha)
i darba (posljednja stopa drugog polustiha),
te promjene u ostalim stopama. Me-
nigdje ne spominje naziv tih promje-
na, njihovog nastanka, niti formu pro-
mijenjenih stopa.
Iako autor u uvodu naglaava da je ova
knjiga za predavanja, ipak smatra-
mo da je u pripremi za tampu taj
trebalo dopuniti objanjenjima ili barem upu-
tama na dodatnu literaturu. Jer, u ovoj formi
moe biti razumljiv samo izuzetno
dobrim poznavaocima arapske metrike, a ne
i irem krugu prikaz me-
formi jeste neophodan, ali ne i dovo-
ljan.
Svetlana
Milan: KONJUGATIONSGESCHICHTE DER TURKISCHEN SPRACHE, E.J.
Brill, Leiden, 1985, str. XVII + 337 + 2 karte
Knjiga koju ovom prilikom elimo prika-
zati predstavlja, po naem miljenju, vrijedan
doprinos historijske gramatike os-
mansko-turskog jezika, i to zbog
prvo, u njoj je, na temelju impozantnog broja
(65!) izvora, i studiozno
historija konjugacije, tj. razvoj fini tnih gl. for-
mi koje, u okviru date sisteme, najdina-
i promjenama najpodloniji segment
jezika; drugo, uprkos relativno dugom peri-
odu institucionalne inauguracije turkologije,
na sistematskom dijahronijske ose
osmansko-turskog jezika, na osnovu
publikacija, je, u globalu,
relativno malo. Stoga sama pojava ovakve
studije osobenu panju i kao us-
redsredenog i promiljenog istraivanja za-
vidnih dometa.
Djelo o kojem je sastoji se od slje-
cjelina:
l) Einleitung (1-26, i na-
pomene o karakteristikama koritenih izvo-
ra), 2) Tempora und Modi in historischer Be-
ziehung (27-308), 3) Das Konjugationssystem
in Wandel der Sprachgeschichte (309-332), 4)
Sachindex sa geografskim kartama Turske i
Balkanskog poluostrva (333-337). U njemu
su, uz pobrojano, dati i predgovor (Vor-
wort, IX-X), te popis (Abkiirzun-
gen, XI-XVII).
U uvodnom dijelu (Einleitung, 1-7) autor
navodi i godine iz sel-
i ranoosmanskog perioda, te preg-
nantan historija! Osmanskog Carstva od 16.
do 20. st. Iza toga slijede napomene o
cima pismenosti kod Turaka (Osmanlija) i iz-
vorima koji su koriteni za istraivanje. Za-
se na korpusu kao relevantnom
predloku istraivanja, da se
navedeni izvori mogu podijeliti na
(tj. one koji su pisani arapskim pismom) i la-
te da obuhvataju raznovrsne pjesni-
i prozne tekstove - hronike, historijske
izvore, gramatike, razgovornike,
glosare, zbirke poslovica i dr.
Centralni dio studije (Tempora und Mo-
di ... , str. 27 -308) se razvoja fini tnih gl.
formi osmansko-turskog jezika: predikativnih
sufiksa, aorista na -r, futurskih formi na -isar.
-acal. -ici", prezenta na .yiiriir, ")'i, -')', -yoriir,
-yor, -verir, preterita na -di, formi perfekta na
-mif, -ubdurur i -i"q, gl. idi i imif,
imperativa, voluntativa, optativa, potencijala
i necesitativa.
Pitanju geneze l evolucije nastava-
ka prezenta gl. imek je
dosta panje da je ono bitno za po-
imanje razvoja kategorije predikativnosti,
kao i procesa transformacije nekih gl. imena
(obiljeje imenska negacija degiil) ka fini tnoj
gl.formi (obiljeje gl. negacija -me/ma). Stoga
autor uz svaku gl.formu, uz koncizne napo-
mene o njenoj etimologiji, razvoju i obilje
primjera razvrstanih prema lici-
ma, daje pregled nastavaka te forme,
njihove alternativne ili sekundarne i, nerijet-
ko brojne, dijalekatske varijante.
U ovome kratkom prikazu
mo panju na one segmente studije koji nam
se posebno interesantnim. Tu, prije sve-
461
ga, ubrajamo izlaganje o razvoju konkretnog
prezenta je pojava, zajedno sa ekspan-
zijom intencionala-futura na -(y)acak, znatno
utjecala na pomjeranja sisteme finit-
n ih gl.formi osmansko-turskog jezika. Upr-
kos da je prvi rad o ovome
prezentu publiciran davne 1918. godine (W.
Bang), tek s pojavom ove studije on je sis-
tematski i studiozno kroz sve nje-
gove razvojne etape, morfoloku pojavnost i
dijalekatsku varijantnost. Prvi dio izlaganja
je prezentu na -yiiriir i njegovim va-
rijantama (str. 116-146), drugi prezentu na
-yoriir, takoder njegove potonje
varijante ("Nachfolger", 147-171),. a zavrni
prezentu na -yor kao "jednoj od najmarkant-
nijih pojava turskog jezika Republike Turs-
ke" (str. 158). Za prezent na -yor autor navo-
di da nije nastao prije 18. te da se
20. st. ustalio tip paradigme sa
spojnim vokalom klase "i", npr. gebneyor>gel-
miyor (str. 160). Iza toga slijede brojne vari-
jante ovoga prezenta u anadolskim i balkan-
skim dijalektima, te karta Republike Turske
(str. 165) iz koje se vidi da zona prezenta na
-yor obuhvata zapadni dio Anadolije (pribli-
na granica Tokat, Divrigi, Malatya, Antep),
a zona prezenta na -yi(r) i sjeveroisto-
Anadoliju. Panju i izuzetno
opservacije o prezentu na -yer (dela-
bijaliziranoj varijanti prezenta na -')'Or<-yO-
riir), posebno zbog njegove morfoloke kon-
taminacije sa aoristom na -r. da se
radi o "relativno zamrenom procesu" (str.
157), autor utvrduje faze korelativnih
odnosa ovih dviju formi, pri se prva i
(faza) dijametralno razlikuju po od-
sustvu/prisustvu jasne opozicije medu njima.
U zavrnom dijelu knjige (Das Konjuga-
tionssystem im Wandel der Sprachgeschich-
te) autor rezimira rezultate prethodnih istra-
ivanja, ali istovremeno daje nove opservacije
o historiji jezika i razvoju finitnih gl. formi.
Pri tome konstatira da taj razvoj kroz
dva osobena sloja (''Schichi"): a) kroz fonet-
ske promjene predikativnih nastavaka, npr.
bulursin>bulursun, b) kroz promjene morfo-
loke prirode tih nastavaka (str. 309), koje
dovode do stvaranja sekundarnih varijanti.
Te sekundarne varijante mogu, kako
siim autor, nastati kontaminacijom dviju
morfema ili, pak, analogijom. Nju
kod nastavka -sin (od zamjenice sen,
ali po analogiji sa nastavkom -siz) i na-
stavka -um koji se, od 15. st., u aoris-
tu i perfektu (alur+um, a koji je
teko objasniti bez djelovanja analogije sa
posesivnim sufiksom (str. 310). Tabela koja
462
je priloena uz ovo izlaganje (Die wichtigsten
Veriinderungen im Bereich der Personalmor-
pheme, str. 312) izuzetno je interesantna i
korisna i, po skromnom miljenju autora ovo-
ga prikaza, otvara sasvim nove uglove gleda-
nja na izuzetno vaan problem evolucije pre-
dikativnih nastavaka. Promjene finitnih gl.
formi u zavrnom su poglavlju date kroz pet
razvojnih etapa, uz korisne napomene o fo-
netskim karakteristikama sloja.
Studija M. Konjugationsge-
schichte der Tiirkischen Sprache predstavlja
krupan doprinos historijske gra-
matike osmansko-turskog jezika. Zahvaljuju-
velikom broju izvora i podataka, visokom
dometu i originalnim opservacija-
ma i rezultatima istraivanja, ona je sama po
sebi nezaobilazna bibliografska referenca za
mnoga istraivanja na polju lingvis-
turkologije.
Ekrem
SRPSKOHRVATSKO-PERZIJSKI Ambasada Islamske Republike Iran, Beogradski
zavod, Beograd, 1990, str. 522
Nedavno je Ambasada Islamske Repub-
like Iran u Beogradu izdala prvi srpskohrvat-
sko-perzijski Objavljivanje ovog rje-
za interesovalo je ne samo iraniste nego
i sve one koji se u svom radu bave
njem indoevropskih jezika.
Pod pojmom perzijski jezik podrazumije-
vamo jezik drave Irana, iako se ovim jezi-
kom govori i u Afganistanu, Beludistanu,
Pakistanu, nekim dijelovima SSSR-a, Iraka,
Sirije i drugdje. Perzijski i ostali iranski jezici
sa indijskim jezicima formiraju indoiransku
grupu, koja sa evropskih jezika sa-
indoevropsku grupu jezika, kojoj pri-
pada i na, srpskohrvatski jezik.
da smo do sada za rad na ovom
jeziku najvie koristili ruske te da se
jedini perzijsko-srpskohrvatski nalazi
u sklopu Perzijske hrestomatije
Sarajevo, 1955.) govori koliko namje bio po-
treban ovakav
Srpskohrvatsko-perzijski sastoji se
od: Predgovora, Uvoda, OpJtih napomena,
i Dodatka.
U Predgovoru i Uvodu se da ovaj
ima za cilj da iranskim studentima po-
mogne u jednostavnih srpskohrvat-
skih tekstova, ali da moe posluiti i Jugos-
lavenima koji perzijski jezik. Autor navo-
di da su, prilikom sastavljanja uvr-
tene koje su u irokoj upotrebi u da-
nanjoj jugoslovenskoj tampi, ali nas ne upo-
znaje sa materijalom koji je posluio
kao izvor za pravljenje
OpJte napomene sastoje se od kratkog
uputstva za koritenje srpskohrvat-
skih za oznaku vrsta roda i
broja, perzijskih vezanih za oblasti
kojima pripadaju, te tabele grafema la-
tinice, i pe,rzijskog jezika sa primje-
rima
U je, na 361 stranici, smjeteno,
kako sam autor kae "10.000 najfrekventnijih
savremenog srpskohrvatskog jezika".
Ipak se da se u pojavljuju
i neke francuske npr: afiJa, blanket,
brazletna, itd., koje nisu toliko frekventne u
naem jeziku nego su njihovi ek-
vivalenti plakat, obrazac, narukvica ...
Kod dati su samo perzijski
ekvivalenti, rijetko je raz-
rada odredenih jedinica, a se
i nedostatak broja frazeologizama.
Pored srpskohrvatskih stoje oznake
za rod i oznaka za mnoinu, ukoliko se radi o
imenicama, ili oznaka za vrstu ukoliko
su u pitanju zamjenice, pridjevi, prilozi, prije-
dlozi, veznici, ili glagoli, koji su dati u
infinitivu.
je velik broj kada ozna-
ka za vrstu nije napisana, pa je:
dobro, glasno, hotimice, jesenas, jutros, kra-
dom, zimi, urno itd. svrstano u pridjeve, a
dug, dana.nji, lanjski,
ni itd. u priloge. Prilogom je
prijedloga: du, iznad, ka, kroz, medu, nad,
pod itd., ali i neki veznici: dok, jedino, nego,
tek. Zamjenice: kakav je prilog, ita je pridjev,
a Jto je prilog itd. U gramatici srpskohrvat-
skog jezika, koja je data na kraju
ovih oznaka je stavljena pored
vrsta iako se i tu javljaju
greke, pa su: do, dok, joJ, bar, ba, zato, sto-
ga, za.to svrstani u priloge.
Nekada perzijski ekvivalent nije adekva-
tan srpskohrvatskoj Naa zahod
prevedena je perzijskom sintagmom koja
"zalazak sunca", to je vie u upotrebi u
nego u srpskohrvatskom jeziku.
Kod be/ance nalaze se perzijske u
''vaga, ravnotea", pa se moe pret-
postaviti da je autor mislio na balans ali da je
pogreno napisana naa
Perzijska sintagma, koja se nalazi kod ri-
doslovno "bijelo jaje-
ta" pa nikako ne moe
nego samo bjelance.
Ima kada je potpuno promije-
njen redoslijed pa su: kod ri-
eksport stavljene koje ekspo-
ze, kod eksportovati u eksport,
a kod ekspozea glagol eksportovati. Isti je slu-
izmedu imenice i glagola te
izmedu priloga sasvim i glagola saiti, iti.
Kod priloga stoji glagol "biti na-
a kod glagola buncati nalazi se samo
imenica u "besmislica, budalatina",
a nedostaje perzijski glagol
raditt".
Kod nekih povratnih glagola nedostaje
povratna zamjenica se ili, kao kod prelaznog
glagola probuditi stoji perzijski povrat-
ni glagol "buditi se, probuditi se". Glagoli do-
dozvoljavali i doznati, doznavati imaju
potpuno iste perzijske ekvivalente, a to ni-
kako ne moe biti isto ni u naem ni u per-
zijskom jeziku. Isti je i kod glagola
i kod kojih stoje
perzijski glagoli u
ti". Mogu se i da nai isti
glagoli imaju perzijski ekvivalent, pa
na str. 173 stoji glagol a na str.
185 glagol odlaziti sa potpuno
perzijskim glagolima.
Poslije osnovnog sadraja, sli-
jedi ''Dodatak" (str. 363-522) koji se sastoji
od: Iste u srpskohrvatskom i perzijskom
jeziku (str. 367-369); Geografski nazivi (str.
371-386); ilustracije (str. 387-450) i Gramati-
ka srpskohrvatskog jezika (str. 451-522).
U poglavlju Iste u srpskohrvatskom i
perzijskom jeziku su one koje
se kod nas tretiraju kao turcizmi, a preuzete
su iz turskog, perzijskog i arapskog jezika.
Posebno poglavlje ilustracije, koje su
date radi lakeg pojedinih U
23 dijela nalaze se nazivi nekih pojmova iz
geografije, detaljno su nazivi poje-
dinih dijelova ljudskog tijela, imena nekih si-
savaca, ptica, ivotinja, riba, vodo-
463
zemaca, gmizavaca, te nazivi za neke vrste
i vrtnog Ovdje su dati i
nazivi predmeta koji se nalaze u kuhinji, na-
zivi aparata, vodoinstalaterskog
alata, cipela, instrumenata, letjelica,
dijelovi bicikla, motocikla, automobila, mo-
tora sa unutranjim sagorijevanjem i nazivi
pojedinih sportova, te najfrekvent-
nijih termina vezanih za igre loptom. Ovaj
dio veoma je detaljan i koristan.
Gramatika srpskohrvatskog jezika
je temeljito, pa i pored sitnijih !tamparskih
greaka i onih koje su nastale zbog nepoto-
vanja pravila palatalizacije, jotovanja i sl., da-
je dobar prikaz nae gramatike.
u vidu da je ovaj
pravljen za iranske studente, razumljivo je to
perzijske nisu vokalizovane, !to nema
prezentskih osnova uz glagole, !to su veoma
rijetko stavljeni prijedlozi koji idu uz dati gla-
gol, to se glavni i redni brojevi ne nalaze u
nego samo u gramatici srpskohrvat-
skog jezika i to tako to su dati samo na na-
em jeziku a na perzijskom samo po nekoliko
primjera. Zbog ovoga korisnici ko-
jima perzijski nije maternji jezik, moraju uz
ovaj konsultovati i druge
Moda su se i neke nae trebale ak-
centirati, da se izbjegne zabuna u
pogotovo u gramatici srpskohrvatskog jezika
gdje je jo trebalo staviti i duine na vokale,
ali je svakako trebalo koje se
upotrebljavaju u figurativnom i dati
primjer za takvu upotrebu, jer korisnici Ije-
mogu lako pogrijeiti ako za bal-
van uzmu dati perzijski ekvivalent u
"glupan" (str. 10).
S obzirom da je ovaj pisao Abdel-
kerim Aziz, Iranac koji je doktorant na Kate-
dri za ruski jezik i koji, ne poznaje
i ne sve finese srpskohrvatskog jezika,
nuna je bila saradnja sa serbokroatistom,
me bi se izbjegla greaka a u
koji je bez sumnje uloeno dosta vremena i
truda, dobio bi na vrijednosti.
Na kraju treba da su studenti i nas-
tavnici perzijskog jezika, a i mnogi drugi,
ovim prvim srpskohrvatsko-perzijskim
kom dobili neophodan vri-
jednosti i mane najbolje pokazati vrijeme.
Vesna
464
Mehmed Mejlija Guranija, IZBOR IZ POEZIJE. dr Lamija i Salih
Trako. Svjetlost, Sarajevo 1989, 199 .str.
Sarajevski pjesnik i kaligraf Mehmed
Mejlija Guranija (1713-1781) predstavlja je-
dnu od istaknutih kulturnog kruga
Sarajeva u 18. vijeku, te kao takav i danas
interesovanje ovog seg-
menta nae kulturne batine. Izbor iz poezije
ovog pjesnika sa uvodnim poglavljem prire-
dili su dr Lamija i Salih Tra-
ko koji su svojim i i
kim radom na nae knjievnosti
na orijentalnim jezicima postigli re-
zultate. Tom nizu uspjeha svakako treba do-
dati i ovaj najnoviji koji nam osvjetljava li-
i dio stvaralatva Mehmeda Mej lije Ou-
ranije.
Uvodni dio pod naslovom Mehmed Mej-
lija Guranija - pjemik Bome XVIII
(str. 7-37) je prezentiranju dosada-
njih istraivanja o ovom autoru. Pri tome je
posebno ukazano na brojnost manuskripata u
kojima su Mejlijini stihovi. U ovom
dijelu je istaknuto da je o ovom pje-
sniku ljetopisac Mula Mustafa Baeskija
(1731. ili 1732-1809) kao njegov savremenik
i "prvi ostavio pisano
stvo na turskom jeziku". O Mejliji je pisao i
Sejfudin Kemura i dao dosta biografskih po-
dataka, zatim Safvet-beg koji se u
svojoj obradi kmistio originalnim rukopisnim
djelima, te Mehmed koji je,
ostalog, preveo i objavio Mejlijinu pjesmu o
Sarajevu. Hazim se u svojoj Knji-
evnosti Muslimana Bill na orijentalnim jezi-
cima oslanjao na objavljene radove, ali i
naveo neobjavljene izvore i literaturu u ko-
jima se ovaj pjesnik spominje, te time dao
podatke potrebne za dalja i opse-
nija istraivanja. i
najopirnije podatke o djelu ovog pjesnika
donio je Mehmed u studiji "Epi-
grafika i kaligrafija pjesnika Mehmeda Mej-
lije" (Nae starine IV, Sarajevo 1967, str. 131-
168). Stoga je ovoj studiji i duna
panja, uz naznaku pogrenog prevoda jed-
nog dijela teksta iz Baeskijinog Ljetopisa ko-
ji se odnosi na Mejliju. Ovdje je donesen i
prepis tariha sa Mejlijinog nadgrobnog nia-
na je autor pjesnik Ahmed V eh bi
sa prevodom.
se potkrala greka, pa je
"Vehhab" u kronogramu, sa kojom se dobije
broj 1195, tj. godina Mejlijine smrti, prene-
sena kao "Vehbab", to je svakako samo
tamparska greka, ali u ovom mije-
nja kronograma.
Drugi dio ovog uvoda je analizi
zastupljenosti raznih anrova u poeziji Meh-
meda Mejlije. Tu su istaknuti gaze/i kao do-
anr u Mejlijinoj lirskoj poeziji,
dok su kaside manje zastupljene i to uglav-
nom kao "stihovane prigodnice" nastale u od-
okolnostima. Rubaije, kalenderi, se-
malje i arkije su forme koje se su-
u Mejlijinom opusu, jer on
kao pjesnik orijentacije "svoja dubo-
ka religiozna u stihove, ko-
jima dominira sufijska simbolika i metafori-
ka" (str. 19).
Posebni dio uvoda je tarihu kao
formi po kojoj je Mejlija prepoznatljiv i ko-
jom je obiljeavao mnoge
svoga doba.
Na kraju uvoda dat je opis autografa
Mejlijine medmue koji se u Gazi Hus-
rev-begovoj biblioteci u Sarajevu (br. 2012),
a koji je koriten kao izvor stihova
za ilustraciju u ovoj knjizi.
Poglavlje Gazeli (str. 41-77), tj. ljubavne
pjesme, sadri prepjeve 37 gazela od kojih je
29 uzeto iz autografa, est iz Zbornika Mu-
hameda Enverije te po jedan iz ruko-
pisa br. 3218 iz Gazi Husrev-begove biblio-
teke i medmue br. 563 iz Orijentalnog in-
stituta.
Semaije (str. 81-89) su pjesme gaze-
lima, ali nose u sebi notu. U ovom
izboru prepjevano je devet semaija, od toga
sedam iz autografa, a dvije iz rukopisa br.
3202 iz Gazi Husrev-begove biblioteke.
I Kalenderi (str. 93-97) su prot-
kane tasavvufom. su u izbor
Mej lij ine poezije uvrstili pet ovih pjesama, tri
iz autografa, jednu iz manuskripta br. 3202
iz Gazi Husrev-begove biblioteke i jednu iz
Zbornika.
Rubaije (str. 101-104) prepjevane
su kao ilustracija ovog anra u Mejlijinoj po-
eziji (dvije iz autografa, a po jedna iz ruko-
pisa br. 3202 iz Gazi Husrev-begove bibliote-
ke i Zbornika).
Kako je naprijed navedeno, tarih je
najzastupljenija forma u Mejlijinoj poeziji.
Zato su tarihi ovdje podijeljeni na one koji su
njegovog
doba, one koji govore o pojedinim
nama i tarihe o smrti.
Kaside - tarihi o
(str. 107-122) su istaknutim Mejli-
jinim savremenicima, izmedu ostalih Hekim-
oglu Ali-pai prilikom njegovog dolaska u
Sarajevo 1160/1747. godine i dolasku Meh-
med-pae Kukavice na poloaj valije Bosne
1166/1752-53. U izboru je prepjevano est
kasida ove vrste.
Kaside - tarihi o (str. 125-
141) sastoje se od dvanaest prepjevanih kro-
nograma, medu kojima su neki o gradnji ili
obnovi pojedinih damija i ma, te tarih o
gradnji medrese 1189/
1775.godine.
Na kraju su Tarihi (str. 145-174) u kojima
su stihovima zabiljeeni razni Mejlijini kro-
nogrami o smrti, bilo da su uzeti iz pojedinih
rukopisa ili sa nadgrobnih niana. Ovim iz-
borom su 22 kronostiha, ali je
kod godina, bilo hidretskih, bilo
u godine nove ere napravljeno
mnogo greaka (vid. str. 147, 151, 152, 156,
170, 172).
Posljednje poglavlje Ostale pjesme (str.
177-186) sadri nekoliko raznolikih pjesama
iz stvaralatva Mehmeda Mejlije, ko-
jima treba istaknuti pjesmu o Sarajevu.
465
Napomene uz ovo izdanje (str. 187-188),
manje poznatih (str. 189-194),
te Izvori i literatura (str. 195-197) doneseni su
kao objanjenje principa u radu na pripremi
ovog izbora i sa eljom da se objasne
one koje su u prevodu ostavljene kao
izvorni termini.
iroj javnosti i dio
stvaralatva Mehmeda Mejlije,
knjige su na najbolji potvrdili da je Ba-
eskija kao Mejlijin savremenik s pravom o
njemu zapisao: " ... i obrazovan,
pjesnik, tako da mu ravnog nije bilo u
Bosni". (Mula Mustafa evki Baeskija, Lje-
topis (1746-1804). Prevod s turskog, uvod i
komentar Mehmed Sarajevo
1968, str. 248). Zato je ova knjiga
stvo o jednoj izuzetnoj iz prolosti Sa-
rajeva. Za onoga ko ima miljenje,
sam Mejlija u jednoj pjesmi veli (str. 68):
"Mejlija, je li to se neukom tvoje
pjesme ne
Mogu li se saglasiti vrane i slavuji to
umilno pjevaju?"
Lejla
Junus Emre: EROS, prevod: Jasna Glas, Banja Luka, 1990. 122 str.
J unus Emre je jedan od sufijskih
pjesnika, koji je u svojoj zemlji stekao popu-
larnost i kod najobrazovanijih slojeva, kod
i knjievnosti, koji ga
smatraju jednim od turskih
pjesnika i kole pjesnitva.
je da je njegova poezija,
popularna i u samom puku. On ju je sluao i
prenosio usmenim putem i smatrao je gotovo
svetom Bo;'ljeg Njegovom
prijatelju. Taj prosti puk je kao zahvalnost
Junusu za milodar poetske i njemu dos-
tupnu uputu u Boansku ljubav, ispleo
niz predaja, koje kazane jezikom tog naroda,
od Junusova tada stvaraju svjetlosnu aure-
olu.
Fragmentarno ili u cjelosti, Junusova po-
ezija je na razne evropske jezike
tako da je J unus stekao slavu i na Oksidentu,
i pokazao mu bljesak univerzalne ljubavi us-
mjerene Bogu, doivljene na Orijenta i
njegove filozofije. to se Ju-
nusove poezije kod nas, do sada je veoma
malo i predstavljana. U krugu der-
via Junus ima visoko i uvaeno mjesto i nje-
gove nabone pjesme (ilahije) i danas se iz-
vode na skupovima dervia, u obredima zikra,
u naim tekijama, te su neke prepjevane i na
na jezik. Na naem tlu, dervii ma, poz-
nat je veliki broj Junusovih pjesama, ali u me-
dmuama je zabiljeen i broj pje-
sama koje mu se pripisuju, te se smatraju .lu-
nusovim, a koje su, Faruka
Kemala Timurtaa, djelo drugog pjesnika po
imenu Junus koji je ivio u Bursi u petnaes-
tom Ovu napomenu stoga
to je dosta Junusovih pjesama zabiljeeno u
nizu medmua u raznim zbirkama
orijentalnih manuskripata, u prijepisima do-
naim dervii ma ve-
oma su rairene i predaje o Junusovu ivotu.
U svakom J unus i njegova poezi-
ja zasluuju zasebnu i opirnu studiju i pre-
zentaciju njegove poezije sa
ocjenama pjesnika, njegove izvanredne um-
tvorevine i filozofije koja se unutar
nje nalazi, sa posebnim osvrtom na varijante
Junusovih pjesama i njihovu zastupljenost na
naim junoslovenskim prostorima.
466
Junusova popularnost i ljepota poezije
koju je kazivao obavezuje i prevo-
dioce na krajnu ozbiljnost i odgovornost u
pristupu Junusovu djelu. Ovaj poduhvat, ili,
bolje pokuaj predstavljanja Jun usa Em-
rea naoj iroj publici bio bi za po-
hvalu i "Glasu" i Ja-
sni No, knjigu, naili smo
na niz dubioza, kako u pogledu pristupa ma-
teriji, tako i u samom prijevodu Junusove po-
ezije, to bi iziskivalo vie prostora i panje
koja bi se trebala istom posvetiti u cilju kri-
i promatranja ove zbirke
izbora iz poezije Junusa Emrea.
Knjiga eros ima solidnu
opremljenost. Na naslovnoj strani ilustracija
Leonora Finija, Otmica, sa svojim erotskim
notama, uz sam naslov budi kod aso-
cijaciju na prizmu kroz koju Jasna pro-
matra poeziju Junusovu, ili ire, mi-
sticizam islamskog miljea
Uvodne studija Jasne naslovljena
/SKUSIVO JUNUSA
EMREA (s. 5-24), nastoji pojasniti islamski
misticizam unutar se filozofije i sa-
ma ideja Junusove poezije. U ovoj studiji au-
torica kroz prizmu erotskog gleda na duhov-
na stanja mistika i nastoji ih na taj po-
jasniti, pribliiti naem na
na koji su istu filozofiju evropskom
stvu pojanjavali neki prethodni evropski ori-
jentalisti, na nae prostore
nje poezije sufi ja - islamskih mistika - kao po-
ezije sa asocijacijama na erotsku,
homo ili heteroseksualnu ljubav. Premda se
ne slaemo s ovakvim recepcije ove
vrste poezije, ne osporavamo njeno iznoenje
kao jednog od kontras-
tirano sa miljenjem orijentalista koji su ovu
poeziju i u njoj iskazanu ljubav lju-
bavlju prema Bogu, i od Boga, unutar izvor-
nog sufija. Jednostran pristup tesav-
vufu ne smatramo metodoloki korektnim.
Jo metodoloka greka je ostavljati tro-
struku razumijevana
Junusove poezije.
eros, kako je naslovljeno poglav-
lje izbora prevedenih pjesama (s. 25-95) sa-
dri prijevod i pjesme, od ko-
jih su pojedine prevedene i u nekoliko vari-
janti, kako
prema izdanjima". Naiavi na niz
nedoumica u samom tekstu poezije, pokuali
smo osnovni podloak prijevodu. Lite-
ratura na osnovu koje je prevedena svaka po-
jedina pjesma nije navedena, to je takoder
zamaan nedostatak, i ovu knjigu svrstava u
red nekonvencionalnih i popularnih izdanja.
Jasna da se u Ju-
nusove poezije ilo na doslovnost, bez uljep-
avanja ili nagrdivanja samog stiha. Upravo
zbog toga nas da su se desile mnogo-
brojne greke u prijevodu, i to u samom
kom smislu. Kako smo broj pjesama pro-
nali u njihovom originalnom obliku u dva od
tri znanstveno verificirana i popularna izda-
nja Junusova Divana, koje i sama Jasna a-
navodi za izvore u opazili
smo da se ne radi o varijantama u kojim pos-
toji takvo obilje da bi prijevod bio
toliko greke su, vjerojatno,
nastale zbog neodgovornosti, koji
nije ovu knjigu dao na recenziju nekom od
orijentalista-osmanista, kako bi i na
vrijeme reagirao na manjkavosti.
U Biljekama uz pjesme (s. 97-103) Jasna
objanjava pojedine pojmove koji bi se
mogli stranim u
islamsku civilizaciju unutar koje je i ova filo-
zofija, te neke aluzije na pojedine
spomenute u stihu i imena ljudi spomenutih
u stihovima kao i njihovo mjesto u jeziku sim-
bola ove filozofije. Izmedu ostalih, u poja-
njenju imena Imran (biljeka uz pjesmu ll)
stoji da je on bio "djed Mojsijev", po kojemu
je i sura iz Kur'ana dobila ime (III/32). Kako
stih na koji se odnosi objanjenje glasi: Pod
svakim kamenom je hiljadu Musaa, sinova
Imranovih (prev. autora prikaza), jasno je da
se ovdje radi o Musau, profetu
(bibi. Mojsiju), donosiocu Deset zapovjedi i
Tore, je otac bio lmran, pripadnik isra-
naroda, koji je ivio u Egiptu neko-
liko prije lmrana, djeda Isaovog
(bibi. Isusovog), oca Merjeminog (bibi. Mari-
jinog), po kojemu je kur'anska sura Al-i lm-
ran dobila ime ...
Poglavlje Junusu Emreu (s.
105-119) u kratkim crtama daje podatke o
pjesniku, njegovom ivotu i djelu (s. 105-
106), legendama (106-107), pjesnikovu ime-
nu (107-108), slavi Junusa Emrea (108) i po-
eziji Junusa Emrea (s. 108-119). Duni smo
odjeljak koji govori o poeziji Junusa
Emrea u kojem Jasna iznosi kratke i
jasne upute ne samo u Junusovu poeziju,
u cjelokupnu divansku poeziju, kao i mjesto
.kin usa Emrea medu ostalim pjesnicima istog
pravca, te na njegovo mjesto u turskoj knji-
evnosti, prema miljenju autoriteta u podru-
turske knjievne kritike i historije, popug
Golpinarlija, Timurtaa, Eyuboglua, Bomba-
cija, Kopriiliia i drugih, i njihova su-
protstavljena miljenja, informira
o Jun usu i njegovu mjestu.
U tekstu naslovljenom O Ju-
nusove poezije, (s. 121-122) obraz-
lae svoj pristup prijevodu i nastojanje da se
zadri u njemu ambivalentnost Junusove po-
ezije, te navodi djela koja su posluila kao
izvor za Junusove poezije, bez po-
dataka o izdanju: to su Junusova Di-
vana od strane dr Faruk Kemal Ti-
murtaa, zatim Golpinarlijevo izdanje trans-
kribovanog Junusova Divana, i Ejubogluovo
izdanje. Ostaje nejasno do kakvog je izdanja
Junusova Divana od strane dr Ab-
dulbakija Golpinarlija dola autorica pa mo-
e tvrditi da je on Junusove pjesme klasifici-
rao prema temama (cit. s. 122), kad je, koliko
nam je poznato, Golpinarli Divan Junusa
Emrea priredio u pismu podijeliv-
i ga na dva dijela: Risaletun-nushiyye i Divan,
u prvom dijelu, kao stihove koji se nalaze u
467
rukopisu Fatiha (Fatih Niishasi - Siileymani-
ye Kiitiiphanesi, Fatih kitaplari br. 3889) i
stihove u drugim, neto novijim
rukopisima Junusova Divana i medmuama.
Svrstao ih je prema uzusima prakse,
prema rimi.
Knjizi nedostaje i sadraj, u kojem bi uz
svaku pjesmu, pored rednog broja, stajao ba-
rem jedan polustih radi lakeg snalaenja.
Zbog mnotva zamjerki koje bi se u jednom
opirnijem osvrtu morale navesti, smatramo
da Junus nije predstavljen na koji to
zasluuje, a u ukupan islamski unitarizam
uneseno je znatno nepotrebnih pa
i vie nego to ih je bilo u dosad poznatoj
literaturi o sufizmu na naem jeziku.
Amina iljak
Prof. dr. Mine Mengi, DIV AN HIKEMI TARZIN BUYUK TEMSILCISI NABI,
Atatiirk Kiiltiir, Dil ve Trih Yiiksek Kurumu, Atatiirk Kiiltiir Merkezi Yayini -
sayi 18, Tiirk Fikir ve Sanat Adamlari Dizisi - sayi 5, 149. s., Ankara 1987.
U izdanju Atatiirkovog kulturnog centra,
u okviru Atatiirk akademije za kulturu, jezik
i historiju, u ediciji Velikani turske misli i
umjetnosti, pojavila se studija dr Mine Mengi
o pjesniku Nbiju kao velikom predstavniku
hikeml pravca u divanskoj knjievnosti, kao
pravca miljenja utemeljenog na
islama i filozofije.
Autorica u svom predgovoru (s. VII-IX)
navodi da kao gradu za ovu studiju uzima m-
van pjesnika Nbija, njegov spjev
Hayriyye (napisan u formi matnawl' - savjeti
njegovu sinu Ebulhajru) te Nbijev
Komentar hadisa.
Autorica u uvodu (s. IX-XIV) objanjava
pojam hikeml pravca, te da se on kod
islamiziranih Turaka oslanja na dva temelja, i
to Kur'an i korpus islamske tradicije th)
kao izvore islamskog i filozofiju hele-
inspiracije, na se ja nado-
i potonjih, islamskih filozofa,
Ibn Sinaa i Farabija i dr. Takoder, dr Mengi
i dva principa kojima se spram ovog
predstavlja svijet: princip Neba i
Zemlje, koji se, iako suprotstavljeni jedan
drugome, uzajamno nadopunjuju, i iz kojih se
mogu svi pojmovi koji su-
protstavljeni jedan drugome cjelinu: do-
bro i zlo, mrak i svjetlo, mukarac i ena ...
U prvom poglavlju, naslovljenom
pogled na osmansko drutvo u drugoj polo-
vini sedamnaestog i utjecaj na N-
bijevu poeziju" (s. 1-25), autorica daje sud o
tom vremenu i unutar njega predstavlja Na-
bija kao pjesnika svog nemirnog, za Imperiju
i tekog vremena koje nesumnjivo
ima utjecaja na Nbijevo stvaralatvo: on pie
o nekim momentima turske historije (slavi
potpisivanje sporazuma), ne libi
se otre kritike nepravde, potkupljivosti su-
daca, zlostavljanja naroda od strane paa ...
Dr Mengi, vrijeme pjesnikovo i
pjesnika u vremenu, citira niz stihova u koji-
ma on govori da suci, "nemaju zna-
nja, su im uprte u interes i mito", ili da
"nemaju straha ni od Vladara ni od Istine
(Boga)", ili da je "sjajnog zakona
Bojeg" palo u ruke zlotvora.
Kao Nbi u svojoj poeziji isti-
da je za harmoniju u drutvu, pored za-
kona, potrebna i pravda. Zdravo drutvo i
zdravu dravu on vezuje za postojanje
pravde. Nbija kao pjesnika
njegova vremena i prostora, dr Mengi
da se iz njegove poezije mogu sagledati
prilike u drugoj polovini sedamnaestog
kako u socijalnom i eko-
nomskom pogledu, tako u pogledu kulturnih
prilika, pa stoga Nbijeva poezija predstavlja
468
dokument koji nas upoznaje sa prili-
kama sedamnaestog
Drugo poglavlje naslovljeno "Knjievno
okruje u kojem je uzrastao N!lbi i njegova
(s. 25-41) u dvjema cje-
linama naslovljenim "Knjievno okruje u ko-
jem je uzrastao N !l bi" (s. 25- 28) te "Nil bij eva
(s. 28-41) odnosi se na
N!lbijevo mjesto u turskoj knjiev-
nosti. Dr Mengi N!ibija kao posljednju
kariku u lancu turskih divanskih
pjesnika, da su svi potonji, bili, za-
pravo, epigoni. Kri7.a drutva, kao i u svakom
drugom civilizacijskom okruju, i u Osman-
skom Carstvu N!ibijeva vremena vezana je za
krizu u umjetnosti, kulturi, znanosti. Naime,
divanska poezija je do N !i bija svoje teme cr-
pila u izvorima religije, misticizma, u svijetu
mate i emocija. Poto u drutvu, koje nakon
svog uspona doivljava kolaps i gubi
za tradicionalne vrijednosti koje su to
drutvo dovele do njegova vrhunca, (etika,
pravda, istinska religioznost...), N !l bi svoj svi-
jet ne moe u sredini u kojoj obitava,
pa svoje uzore trai u savremeni-
cima - persijskim pjesnicima. T!lliba,
S!l'iba, 'Urfija, Selima, Fejzija i dr., on veli da
je "divan perzijskih pjesnika rudnik znanja i
Kao uzor-pjesnika, u po-
eziji, dr Mengi da je N!lbi uzeo S!l'iba
Tabrizija, prihvativi i koristivi ideje hikcmf
pravca i u svojim poetskim kazi-
vanjima. U cjelini koja analizira Nllbijevu li-
pjesnika (s. 28-41), na osnovu
izvora, tezkira - antologija, i samih Nllbijevih
stihova, Mine Mengi prikazuje N!ibija kao
stvaraoca -onakvog kakvim ga vide drugi, po-
tonji pjesnici, ali i kako sam pjesnik vidi sebe,
to je N!ibi iskazao kroz stihove o sebi i svojoj
poeziji. Autorica N1lbijeve stihove u ko-
jima on govori o potrebi iskazivanja smisla,
mudrosti, istina, to on od
snane, smisaono duboke poezije, te stihova
u kojima Nllbi osuduje praznu i besmislenu
u poeziji. Pjesnik i sam da: "bi i
sam sluao i govorio poeziju neispunjenu no-
vim idejama, kad bi napustio ono to ima
ljepote i drai islama". (s. 35) Inte-
resantna je i usporedba kojom N!lbi poistoc
pero koje ne smisaonost sa e-
nom-nerotkinjom.
lako N!lbi u svojoj poeziji otro kritizira
jezika poezije nefrekventnim,
nedostupnim jezikom,
se "onome koji u zemlji poezije prodaje stra-
ne upozorava da "diVan poezije nije
knjiga sam se, prema stihovima ko-
je dr Mengi navodi, ne dri onoga o
pie. Jezik njegovih kasida je, kako autorica
ponajvie dok je jezik pje-
sama sa religijskim sadrajem, dakle, tevhida,
natova itd. daleko laki.
Autorica iz Nilbijevih stihova
da poezija sa malo treba sutinu.
Poezija koja taj cilj uspije ostvariti, treba uka-
zati put svome sluaocu, a dati savjet.
sadraj N!lbijeva Div/Jna, na
se nalazi broj religijski
obojenih pjesama napisanih na turskom i
persijskom jeziku, kao i pjesama
velikanima islamskog svijeta, autorica zaklju-
da se N!lbi "pred nama pojavljuje kao
znalac i kao muslimanski pjesnik je vjero-
vanje potpuno".
Pjesme Nllbijeva Div/Jna, koje slijede iza
poezije vjerskog sadraja, su u po-
gledu historijskog i sadr-
aja. Nabi u njima kritizira drutvene neprav-
de i lo drutveni poredak. On se ne ustee
da u svojoj poeziji kazuje istinu o loem sta-
nju Imperije njegova vremena.
Poglavlje Div/Jna koje sadri gazele po-
kazuje mnotvo tema. Najvie njih
je u skladu sa idejama hikcmf prav-
ca, unutar kojeg pjesnik kazuje svoj stav o
ivotu, o doivljavanja svijeta. Auto-
rica smatra da su najljepi stihovi ovog pjes-
nika koji, svoju misaonu poruku, ko-
laju krvotokom ljubitelja poezije i tako ostva-
mju cilj pisanja kojeg N!lbi postavlja, upravo
iz poglavlja gazela. U Dfv/Jnu su i stihovi
pisani u formi rubai, kit'a, mufred, koji s us-
pjehom kazuju ideje hikcmf pravca.
PoredDfv/Jna, dr Mengi predstavlja i nje-
govo djelo Hayriyyc, pisano u for-
mi ma!nawi, u kojem su takoder sadrane
ideje hikcml pravca. Nilbi, kao musliman-
vjernik, svoje stavove o moralu, koji daju tei-
nu djelu, postavlja na temeljima vjere. Ali, u
duhu morala u Hayriyyi ravnopravno mjesto
sa 'religijom zauzimaju razum i logika. Cilj
ovog Nabijeva djela je prema miljenju au-
torice, da sve mno i da ga
usmjeri ka dobrom, lijepom, ispravnom. Nilbi
u ovom djelu pripovijeda i o stvarnom stanju
svoga vremena, o padu morala, o socijalnoj
nepravdi, o korumpiranom sudstvu, o pokva-
renim vjerskim - neznalicama ko-
ji stvarne zna lee i ne dozvoljava-
ju im da se iskau svojim znanjem, te ovakve
pojave veoma otro kritizira. S obzirom na to,
Hayriyyc u izvjesnoj mjeri ima i dokumentarni
karakter koji o vremenu.
U ujedno i najopsenijem dijelu
knjige, naslovljenom "Filozofija u Nilbijevoj
poeziji" (str. 43-113), u poglavljima O Meta-
fizici ( 43-71 ), O znanosti (72-85), O moralu
(85-223) i O svijeta i razu-
mijevanja ivota (113-129), dr Mengi daje
analizu stihova koji se odnose na naslovljena
Tako ona u poglavlju O metafizici
pronalazi i izdvaja stihove koji se odnose na
Allahova svojstva, stvaranje svijeta i bivstvo,
djelovanje stvorenog u stalnom toku, prom-
jenama, pretakanjima iz jednog u dru-
go. U posebnim cjelinama i stihove koji
se odnose na vezu izmedu Tvorca i stvore-
nog, Boga i na ulogu slobodne volje
i Bojeg (sudbine), te na
smrt i drugi svijet zagrobnog ivota.
U poglavlju O znanosti dr Mengi
Nabljev aspekt gledanja na mjesto znanosti i
znanja u ivotu, te izvor i granicu
do koje dopire znanost.
Poglavljem O moralu dr Mengi
Nabljevu prizmu promatranja veze izmedu
religije i morala, moralnih svojstava koja mo-
raju postojati u i svrsishodnosti mo-
rala.
Poglavljem O Slijeta i ra-
zumijevanja ivota za podloak sti ..
hove, autorica na vidjelo iznosi Nabljevu
perspektivu promatranja svijeta.
U Saetku (131-134) autorica koncizno
iznosi sutinu sadraja svoje studije. Literatu-
ra i izvori (135-138) za
469
ove knjige, svakako, svojom upu-
na ire, opsenije analize pojedinih po-
koje u njima moemo Na sa-
mom kraju knjige autorica donosi indeks
imena i pojmova (s. 139-149).
Ovo djelo dr Mine Mengi, s obzirom na
metodoloki pristup, na predstavljanje Nabi-
jeve poezije sa aspekata, kako u ide-
oloko-filozofskom tako i
kom kontekstu, i to na osnovu analize njego-
vih stihova, korektna znanstvena transkripci-
ja stihova na osmanskom jeziku pisanim a-
rapskim pismom, pohvale. No,
smatramo da bi djelo bilo daleko bogatije da
su unutar njega i faksimili manu-
skripata originalnog teksta, te da na kraju
knjige postoji u kojemu bismo mogli
u savremenom jeziku nefrekventne
izraze iz osmanskog jezika, preteno
arapskog i persijskog porijekla, kao i termine
koji u poeziji dobijaju od
onog koje se nalazi u kao osnovno
S takvim glosarom bi ova
knjiga izrazito pretenzija, postala do-
stupna i onima profesionalno
nije u domenu knjievnosti, historije ili jezi-
ka, a kao ljubitelji knjievnosti ele saznati
relevantan, znanstven sud o pjesniku.
Amina iljak
Feridun M.Emecen, XVI. ASIRDA MAN iSA KAZAsi, Tiirk Tarih Kurumu Yayinlari, XIV. Di-
zi - Sa. 6, Ankara 1989, 1-362
Studija docenta Istanbulskog univerziteta
Dr F. Emecena pod naslovom "Kadiluk Ma-
nisa u XVI vijeku" lijep je primjer savreme-
nog i utemeljenog metodolokog i teorijskog
prilaza istorijskoj nauci koju sve vie njeguju
turski Koritenje arhivske grade
koju arhivi Republike Turske, a naro-
u Istanbulu i Tapu
Kadastro u Ankari, obezbjeduje stvaranje do-
kumentovane i do u detalje mzradene slike
pojedinih dijelova Osmanskog Carstva u od-
redenim vremenskim periodima.
Autor ove studije, koja ujedno predstav-
lja i doktorsku disertaciju, koristio je bogatu
arhivsku gradu medu kojom su
izvori:
Tapu-Tahrir Defterleri i to TD 165 (mufa-
ssal defter iz 937/1531) Samhan sancagi mu-
fassal tahriri, koji se u BBA u Istanbulu
a sastoji se iz 2118 stranica, zatim TD 115
(mufassal defter iz 983/1575) koji se u
Tapu Kadastro Kuyact-i Kadim u An-
kari. Osim ova dva detaljna popisa Saruhan-
skog sandaka kome je pripadao kad iluk Ma-
nisa, autor koristi i sumarne (icmal) deftere,
evkaf, pijade, kao i ostalu arhivsku gradu o
ovom kadiluku.
U prvom dijelu je upravni centar
kadiluka, sam grad Manisa koji dobi-
vati karakteristike tursko-islamskog grada
nakon to je osvaja Saruhan-beg 1313. godi-
ne. U doba Murata Drugog, Manisa i njena
okolina prelaze pod vlast Osmanlija.
Manisa na taj epitet Dam-l mu/k,
tj. postaje grad, odnosno kadiluk u kome su
osmanski prestolonasljednici sticati iskustvo
potrebno za vladanje Carstvom. Uprava nad
ovom pokrajinom bila je najprije povjerena
ehzade Etugrulu, a potom ehzade Sulejma-
nu. Ova pmksa njegovana je sve do kraja
XVI vijeka. su uz u Manisi
boravile i njihove majke koje su gradu osta-
470
vile objekte kao to su Hatunija
damija, koju je izgradila Husniah Sultanija,
majka ehinaha, zatim kompleks Sultanije
koji se sastoji od damije, imareta, mekteba,
darulkurra, medrese, bolnice, hamama i ha-
nikaha, a koji je dala izgraditi majka sultana
Sulejmana, Sultanija Hafsa.
uticaj u formiranju i rastu gra-
da svakako su odigrali brojni vakufi. Autor
daje ematski prikaz vakufa grada Manise,
stanje iz 1531. sa onim iz 1575.
godine. Manisa u XVI vijeku predstavlja sre-
dnje naseljen grad se broj stanovnika
1531. godine priblino oko 6496, a
1575. godine oko 8245. se
jan rast broja stanovnika koji procentualno
iznosi 27%. Ekonomski poloaj gradskog sta-
novnitva bio je povoljan.
stanovnika bavila se zanatstvom i trgovinom.
Obzirom da se grad nalazio na
poloaju, blizu mora, u njemu se nerijetko za-
i evropski trgovci. Od zanata najrazvi-
jeniji su bili koarstvo i tkanje.
sto u privredi kadiluka predstavlja uzgoj pa-
muka koji se, bilo sirov bilo preraden, izvozi.
U drugom dijelu autor obraduje upravnu
organizaciju kadiluka Manise, nahije i nase-
lja. 1531. godine ovaj kad iluk broji pet na hija
i to: Manisa, Doganhisari, Palamud i
Yengi, sa ukupno 150 sela i ll mezri. Na os-
novu popisa iz 1575. godine da se primijetiti
da se struktura mijenja i sada kadiluk broji 6
nabija i to: Manisa, Beten, Em/lik, Palamud,
Yengi i Yunddagi sa 182 sela i 14 mezri. Broj
stanovnika kadiluka se oko 30177, po
popisu iz 1531. (44,80% nomadi,
29,92% tj. seljaci, 19,82% gradsko
stanovnitvo, 3,31% pijade tj. vojska i 2,12%
spahije.
Na osnovu popisa iz 1575. godine autor
daje podatke o stanovnitvu. Uku-
pan broj je 41995, od toga 44,41% su no-
madi, 33,11% seljaci, 18,13% gradsko stano-
vnitvo, 2,43% pijade i 1,90% spahije. Zatim
autor daje pregled naseljenih mjesta kadiluka
Manise podatke iz 1531. i 1575.
godine.
dio studije odnosi se na poljopriv-
redu i zemljinu upravu kadiluka. Povoljna
klima ovog kraja obezbijedila je bogatu po-
ljoprivrednu djelatnost. se uzgajala
penica, pamuk i susam. se
ovim proizvodima opskrbljavao i sam Istan-
bul. 95% zemlje predstavljalo je mir-i arazi, a
svega 5% vakufsko - mulk zemljite.
Na kraju knjige date su liste u kojima su
grupisani podaci iz deftera kao to
su podaci o pojedinim vojnim redovima, ti-
marnicima, muhafizima u Manisi i dr.
Indeks na kraju rada lake snala-
enje, a knjiga je opskrbljena i geografskom
kartom kadiluka, kao i ilustracijom uzetom iz
Talikizade-ove !jem/ii/name-i Ali Osman koja
prikazuje Manisu u XVI vijeku i dvorac koji
se u njoj nalazio.
Kao to i sam autor u uvodu priznaje, ova
studija je plod dugog i napornog
rada na bogatoj arhivskoj gradi. Zbog toga
ona predstavlja izvanredan primjer
nja pojedinih gradskih naselja i administrativ-
nih jedinica Osmanskog Carstva.
Amina
Akgiindiiz, ISLAM HUKUKUNDA YE OSMANU TATBIKATINDA VAKIF
MUESSESESI. Ataturk Kiiltiir, Dil ve Tarih Yiiksek Kurumu, Tiirk Tarih Ku-
rumu Yayinlari VII. Dizi -Sa. 97 -Ankara, 1988. XXXII+489 p.
Poznato je da je institucija vakufa u svim
islamskim dravama imala veoma vanu ulo-
gu i da je njen daleko prevaziao samo
zadubina, zaklada, zavjetano
dobro. Raznorodne namjene svega onoga to
je bilo predmetom zavijetanja u islamskim
su dravama zadirale u sva ljudskog
ivota. Autor knjige o kojoj je ovdje na-
stojao je da u ovoj obimnoj studiji - monogra-
fiji istrai instituciju vakufa u islamskom pra-
vu i njenu primjenu u Osmanskom Carstvu.
Cilj ovog djela je da detaljno prikae vakuf
kao pravnu instituciju od njenih korijena do
perioda Republike Turske. Autor u Uvodu
djela kae da se opredijelio za komparativnu
metodu i odmah naglaava da se radi o kom-
paraciji pravnih kola (mezheba) u islam-
skom pravu, a ne o komparaciji sa
institucijama, odnosno pravnim sistemima u
svijetu Radi se o priznatim i ravno-
pravnim pravnim kolama u islamskom svije-
tu (hanefijskoj, afiijskoj, malikijskoj i han-
belijskoj), kao i o dvjema iijskim pravnim
kolama: daferijskoj i zejdijskoj, koje nisu
priznate od pravnika ortodoksnog islama.
Autor je izvore koje je koristio podijelio
u 6 grupa. Prvu grupu dokumenti
koje autor dijeli na 5 grupa: a) dokumenti
objavljeni u 40-tomnom djelu Kii/liy{it-i Kav{i-
nin, autora

b) dokumenti iz Dr-
avnog arhiva u Istanbulu koji nisu uvrteni u
pomenuto djelo; e) odluke Dravnog erijat-
skog suda koje temelj drugog po-
glavlja knjige, a nalaze se u arhivu Istanbul
Miitfiiliigu $er 'i Siciller d) dokumenti
iz arhiva Istanbul Vakiflar Ar-
za koje autor kae da ih nije mogao mno-
go koristiti jer arhiv nije e) vakufna-
me iz spomenutog Arhiva direkcije vakufa
(pod d).
Drugu grupu izvora rukopisna djela
o ovoj temi koja su dosad malo koritena. Po-
stoje dvije vrste ovih rukopisnih djela. Prvo,
to su risa/e o vakufima. Druga vrsta su djela
karaktera o erijatskom pravu i prav-
nim decizijama.
grupu izvora tampana djela o
islamskom pravu koja autor dalje dijeli na o-
sam podgrupa: monografska djela o vakufu,
djela o pojedinim pravnim kolama - meziJe-
bima koja su u pisana metodom kom-
paracije, zatim zbirke fetvi koje se odnose na
pojedine ejhulislame. podgrupu sa-
djela pisana na zapadnim jezicima,
od kojih je autor ona na engleskom jeziku
koristio direktno, a ona na francuskom jeziku
posredno, tj. kako sam kae uz kolega
i za ova djela autor kae da njima po
svoj prilici nema djela koje u potpunosti obu-
vakufsko pravo. l, posljednju podgrupu
u grupi izvora enciklpedije
i
grupu izvora studije o
vakufu, a petu izdanja kao to su
Diistur, Takvim-i Vakayi i Cerfde-i Adliye. e-
stu i posljednju grupu izvora hro-
nike. Treba napomenuti da je i bibliografija
koja se nalazi na kraju ove knjige sastavljena
na osnovu ove podjele izvora.
Prvo poglavlje u Uvodu pod nazivom Pris-
tup temi autor "Vakuf
je jedna civilizacijska institucija koja se teme-
lji na pomaganju". Ova teza ko-
ju autor u daljem tekstu i proiruje,
da bi na taj preao sa razmatranja tra-
gova ove institucije u ljudskom drutvu
na razmatranje islamskog drutva i njegovih
osnovnih postulata o pomaga-
nju, mnogo govori o autoru i njegovom zaista
savjesnom i temeljitom pristupu materiji.
iako je ab ovo autor je us-
pio da se zadri u okvirima pristupa
historijski razvoj institucije zavi-
471
jetanja u svim drutvima i pravnim sistemi-
ma, izuzev u jednom kratkom poglavlju (ta-
u okviru Uvoda) gdje daje kratak pre-
gled pravnih institucija vakufu u dru-
gim pravnim sistemima od Mesopo-
tamije do dananjih pravnih sistema Fran-
cuske, Engleske i Amerike (str. 11-14). U
istom poglavlju se i na postojanje
vakufa prije islama, odnosno vakufa koji se
pripisuju prorocima prije Muhameda: Ibra-
him (Abraham), Musa (Mojsije), Jahja
(Ivan), Zekerija (Zaharije).
Zatim, u Uvodu, autor se u jed-
nom kratkom poglavlju na poimanje
pravnog lica u islamskom pravu, gdje suprot-
stavlja miljenja o postojanju, odnos-
no nepostojanju pravne kategorije pravnog li-
ca u islamskom pravu i na kraju izvodi zaklju-
da ovakva kategorija u islamskom pravu
postoji i da je i vakuf jedno pravno lice je
zastupnik mutevelija.
U poglavlju pod naslovom Zakonski os-
lonac (zakonitost) vakufa autor se na
osnovna izvora islamskog prava: Kuran,
tradiciju, suglasnost priznatih auto-
riteta o pojedinim pitanjima (idm!l') i ana-
logiju (qiy!ls). Zatim izlae dokaze (deli!) za-
konitosti vakufa. Autor je svjesno preuzeo
termin dokaz koji se koristi u islamskom pra-
vu, zamijenivi njime termin izvor kojim se
slui moda i zbog toga da bi napravio
razliku pomenuta izvora i, unu-
tar njih, izvora zakonitosti vakufa.
navodi i dokaze i protiv zakonitosti vakufa i
odgovore na njih. U kratkoj raspravi o pori-
jeklu vakufa (str. 22-24) navodi dosad objav-
ljene tvrdnje zapadnih o porijeklu
vakufa i to: gledite o dravnom interesu kao
razlogu nastanka vakufa, gledite o bizantij-
skom, zatim o porijeklu iz rimskog prava. Po-
stoji jo i gledite o instituciji vakufa kao ref-
leksiji starih arapskih tradicija i u
pravilima u islamskom pravu.
Posljednje, a ujedno i autorovo je-
ste da porijeklo institucije vakufa lei u Ku-
ranu i tradiciji i da svaka djelatnost
koja koristi ljudima ima vrijednost molitve
(ibadet).
U posljednjem poglavlju Uvoda autor go-
vori o nekim suprotstavljanjima instituciji va-
kufa i o ocjenama vakufa. Na samom
navodi jedan kratak odlomak iz studije F.
Kopriilii-a o vakufu
2
koji i mi ovdje na-
vesti, a govori o protivnicima institucije vaku-
fa u Osmanskom Carstvu 19. st.: "Prvi pobor-
nici evropeizacie koji su, nesposobni za sa-
mostalno i miljenje, zbog toga to su
se divili zapadnom svijetu, smatrali dobrim
472
sve to je odatle dolazilo, a loim sve to pri-
pada islamskom svijetu, trudili su se da po-
taknu kretanja protiv institucije vakufa, po-
sebno u Turskoj. Smatra se da je u jednom
periodu tanzimata postojala jaka in-
tencija ka potpunom ukidanju vakufa. Suditi
o instituciji vakufa prema stanju rasula u ko-
jem se ona nalazila u 19. st. subjektivno je i
dogmatsko miljenje".
Nakon Uvoda slijedi osnovni dio teze koji
je podijeljen na dva glavna dijela i devet po-
glavlja. Prvi dio nosi naslov: Odredbe o \'a
kufskom pravu u islamskom pravu (Stvarni
vakufi). Ovaj dio je podijeljen na
pet poglavlja:
l. Uspostavljanje vakufa i pravni
Ovo poglavlje je takoder podijeljeno na
nekoliko dijelova: pogled, zatim obja-
njenje vakufa. U objanjavanju vakufa autor
izdvaja cjeline: problem terminolo-
gije u vakufskom pravu; objanjenje vakufa
sa pravnog aspekta; pravni karakter vakufa;
ustanovljenje procedure uvaku[]javanja; uslo-
vi i2'javljivanja volje; pravne odredbe proce-
dure uvakutljavanja.
2. Uvjeti ispravnosti procedure uvakuj7ja-
vanja pod kojima vdkifi u vakufnamama daju
izjavu
Ovo poglavlje je podijeljeno na
cjeline: pogled, uvjeti ispravnosti proce-
dure uvaku[]javanja; uvjeti pod kojima vakifi
daju izjavu u vakufnamama; podjela vakufa s
obzirom na njihovo koritenje (miiessesat-i
hayriye i vakufi koji donose prihod).
3. Upravljanje vakufom
Unutar ovog poglavlja su cjeline:
pogled; pravo odredivanja mutevelije;
prava mutevelije; finansijska kontrola; odgo-
vornost i slube velilyeta; slube
vezane za vakuf i podjela vakufskih prihoda;
nadgledanje upravljanja vakufom i vrste va-
kufa s obzirom na upravljanje.
4. Nadlenosti
3
mutevelije (prema osman-
skoj praksi)
Ovo poglavlje je podijeljeno na
dijelove: nadlenosti mutevelije i
vrste nadlc-lnosti; nadlenosti koje mogu biti
sprovedene naredbom sultana i dozvolom ka-
dije; nadlenosti koje mogu biti sprovedene
dozvolom kadije; nadlenosti koje mutevelija
moe sprovoditi samostalno.
5. Vakufski sporovi - vakufski sporovi op-
sudske instance u vakuf-
skim sporovima, stranke u vakufskim sporo-
vima i uvjeti sporenja; zastarijevanje vakuf-
skih sporova; dokazi u vakufskim sporovima.
Drugi dio knjige nosi naslov: Imimke u
vakufskom pravu (Pravne nadlenosti koje
proizvode stvarno pravo nad va-
kufskim dobrima); idareteyn, mukataa, gedik,
orfiilbclde, huliivv, marsad itd. i vakufi dota-
cije
4
(nepravi - irsddi vakufi). U ovom dru-
gom dijelu autor se, kao to se iz naslova vidi,
bavi onim pravnim institutima koji iz-
nimke u vakufskom pravu. Prva tri poglavlja
drugog dijela govore o nekim pravima uiva-
nja vakufa koja se mogu smatrati iznimkama
vezanim za izdavanje vakufskih dobara pod
najam. U prvom poglavlju razmatra trajno iz-
davanje vakufa pod najam (kiriju) - idare-
teyn5, porijeklo ovog pravnog posla, njegov
pravni karakter, uvjete procedure unajmljiva-
nja, prava i dunosti uivaoca najma i ukida-
nje izdavanja vakufa pod najam. U drugom
poglavlju o mukataa vakufima, metodu mar-
sad i idare-i vdhide-i kadime vakufima autor
daje objanjenje samih naziva ovih vakufa
kao i objanjenje njihovog pravnog karaktera,
uslove za ovai..'Vo izdavanje pod zakup. U tre-
poglavlju autor govori o svim ostalim og-
stvarnim pravima, odnosno pravi-
ma uivanja vakufskih dobara: gedik (ili suk-
na hakk1=bukv. - pravo stanovanja). Prema
Ebussuud-u gedikom se smatra pokretna
imovina kao to su alati i potreptine za
obavljanje neke djelatnosti. Zatim objanjava
girdar (girdar hakki - prema Ebussuud-u, gir-
dar su i bate pod zakupom,
ili s dozvolom mutevelije pod us-
lovom stanovanja), huluvv (huluw hakki -
prosto pravo uivanja osnovne imovine ne-
kog posjeda koje se dobiva kada se tom po-
sjedu plati odredena suma novca u cilju op-
ravke ili u nekom drugom cilju), orfiilbeld.e ili
pafdos gedigi - uivanje gedika koje se oslanja
na lokalne Ova posljednja dva ogra-
stvarna prava, prava uivanja vakufa
vezana su uglavnom za lzmira i Ma-
nise.
Posljednje, poglavlje drugog dije-
la knjige je nepravim vakufima
(gayri sahihi, irsildi). To su tzv. tahsisat kabi-
linden vaki[]ar, tj. dotacije iz dravnih priho-
da u dobrotvorne svrhe, koje se sma-
traju uvakutljavanjem iako nedostaje bitan
element vakufa - rekaba ili mulkijet, tj. os-
novno vakufsko dobro, nepokretna imovina
koja taj posjed. Dakle, sultan ili ne-
ko drugi sa sultanovom dozvolom izdvaja i
uvaku[]juje izvjesne dravne prihode u dob-
rotvorne svrhe. U poglavlju o ovoj vrsti va-
kufa autor je dao objanjenje ovog vakufa,
njegove pravne oslonce i primjere ovakvog
uvakufljivanja, zatim nastanak, razvoj i za-
konske odredbe o ovom vakufu.
U je autor pokuao da sagleda
rezultate svog istraivanja i da dil kratak rezi-
me knjige. Na kraju slijedi bibliografija o ko-
joj je bilo Jedino to bi se moglo
dodati da poglavljima u kojima se navode
tampane knjige izuzev zemlje, ili pak grada i
godine izdanja, redovno izostaju podaci o iz-
i broju stranica.
O vakufskom pravu i vakufu dosta je pi-
sano. Postoji i dobar broj tampanih i ruko-
pisnih djela. Znatan broj ovih knjiga su pri-
karaktera koji se ne upu-
taju u dublju pravnu analizu i objedinjavanje
cjelokupnog zakonodavstva i pravne doktrine
vakufskog prava. Ovo se, medutim, ne moe
za rukopisna djela, jer je poznato da pos-
toji veliki broj rasprava o islamskom pravu i
pojedinim segmentima tog prava kao i obim-
nih komentara. Djelo dr Ahmeta Akgiindiiza
predstavlja jedan, po naem miljenju, uspje-
an pokuaj objedinjavanja cjelokupne prav-
ne problematike i pravne nauke koja se od-
nosi na vakufsko pravo. Drugi cilj jeste uobli-
ovog djela kao jedne moderne kom-
parativne studije, analize stavova pojedinih
473
pravnih kola ti islamskom pravu prema va-
kufskom pravu i svakom prav-
nom institutu, pravnoj normi, pravnom poj-
mu i pravnoj praksi unutar vakufskog prava.
Serkiz: KiilliyAt-i Kavanin (40 cilt+
5c. Tarihi fih. + 5c. H eca t fih. Tiirk Tari h K uru-
mu Kiitiiphanesi).
2 Koprlllii, Fuat, Islam ve Tilrk Hukuk Tarihi
ve Vak!f Miiessesesi, Istanbul,
1983.
3 U originalu je upotrebljena tasarruf, to
raspolaganje, vlast, upravljanje, posjedo-
vanje.
4 Radi se o tzv. tahsisat kabilinden vakufima.
Ovaj termin se u naoj literaturi o vakufima
ne prevodi.
5 Ovaj termin je iz arapskog jezika i to je dualni
oblik arapske idaretun = najamnina, ki-
rija. Radi se o dvije vrste najamnina koju pla-
uivaoci vakufa: idAre-i muaddele- na-
jamnini koja se unaprijed i odgovara pri-
blinoj ili stvarnoj vrijednosti vakufa koji se
uiva i idAre-i mueddele- najamnini koja se
odreduje koncem svake godine.
Snjeana Buzov
Boris SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA U BOSNI I HERCEGOVINI DO OB-
NOVE PATRUARUE. Veselin Maslea, biblioteka "Kulturno naslje-
Sarajevo 1990, str. 261.
Iako u naoj istoriografiji postoji vie ra-
dova koji govore o srpskoj pravoslavnoj crkvi
u Bosni i Hercegovini, ipak njena istorija nije
do sada u cjelini. Nedavno objav-
ljena knjiga Borisa "Srpska pravos-
lavna crkva u BiH do obnove patri-
jarije", zasnovana na izvorima, preteno sa-
kupljenim u Historijskom arhivu u Dubrov-
niku, zatim na mnogobrojnim objavljenim iz-
vorima, te relevantnoj literaturi, predstavlja
novi i doprinos ovog
pitanja. "Mada duboko ukorijenjena u tijelo
jedinstvene srpsko-pravoslavne cFkve na Bal-
kanskom poluostrvu sa sjeditem u ona
je ipak u BiH kroz posebnost kulturno-civi-
lizacijskog ivota ovog podneblja imala i svo-
ju istoriju".
U srednjovjekovnoj Bosni tokom
za primat su se borile tri vjeroispovijesti: pa-
tarenska, i pravoslavna. Prve vijesti
o irenju u Bosni iz
1199. godine. To koje je prihvatio i
sam ban Kulin, razlikovalo se od drugih kr-
crkava. Cijelo vrijeme postojanja bo-
sanske drave ova crkva, poznata pod ime-
nom "Crk-va bosanska", tretirana je od rim-
skih papa kao Ali tenji Ri-
ma, kao i Ugarske, za njenom likvidacijom, u
srednjovjekovnoj Bosni nije ostvarena vjer-
ska homogenizacija. Tek pred kraj srednjeg
vijeka pravoslavna i crkva su
"dublje hristijanizirati bive vjernike bosan-
ske crkve". I dalje ostaje otvoreno pitanje u
kojoj su mjeri krtene pristalice "bosanske
crkve", da li vie u pravoslavnoj ili
Intenzivnije irenje pravoslavlja je
krajem XIII kada je srpski kralj Dra-
gutin dobio na upravu Bosnu
(Usoru i Soli). U vrijeme vladavine Stjepana
II (1321- 1353) pravoslavna
vjera je dominirala na junim i ob-
lastima nekadanje srpske drave. Iz tog vre-
mena nema podataka o suprotstavljanju pra-
voslavnog klera crkvi bosanskoj.
Sredinom XV jedan dio bogumi-
la prelazi na pravoslavlje. U
Bosni taj preobraaj vrenje nasilnim putem,
dok je u Huma prelazak pripadnika
"crkve bosanske" na pravoslavnu vjeru bio
dobrovoljan. Kakve su bile vjerske prilike u
474
Bosni u XV pokazuje i da
su neki bosanski velikai, zavisno od
kih prilika, ispovijedali po dvije i tri vjere. To
pokazuje i primjer Stefana koji je
1448. godine uzeo titulu hercega od Svetog
Save. U ovo vrijeme broj bogumila je sma-
njen u odnosu na broj katolika i pravoslavnih.
s obzirom na nedostatak izvora, jo
se ne moe govoriti koliko je u srednjovje-
kovnoj bosanskoj dravi bilo pripadnika koje
konfesije.
Dolaskom Osmanlija u Bosni su nastale
velike promjene u svim vidovima ivota. Et-
promjenama
no je jedno cijelo poglavlje u knjizi. Autor je
na osnovu dosadanjih istraivanja, posebno
onih nastalih kao rezultat turs-
kih izvora, prezentirao, koliko je to u ovom
trenutku konfesionalne promjene
koje su se desile poslije pada Bosne. U cilju
odbrane zemlje, osmanske vlasti su naseljava-
le velike skupine Vlaha iz jugozapad-
ne Srbije, Bosne, Hercegovine i Crne
Gore u km jeve oko Zrmanje i Cetinje. To je
dovelo do mijenjanja
strukture u korist pravoslavnog stanovnitva
u tim krajevima kao i do podizanja i obnav-
ljanja crkava i manastira.
Ekonomske olakice, kao i druge privile-
gije, te nejedinstvo crkvene organizacije, bile
su one koje su znatno uticale dasta-
novnitvo Bosne sve vie prihvatali
islam. Iz brojnih dokumenata se vidi da je
prelazak na islam bio masovan, u
XVI da je taj proces bio nenasilan i
da su na islam prelazili pripadnici sve tri kon-
fesije u Bosni.
dio knjige Borisa posve-
je periodu od 1463. do 1557.godine. To
je vrijeme od pada Bosne pod tursku vlast, pa
do obnove patrijarije kada je pmvos-
lavna crkva, pored svoje osnovne vjerske mi-
sije, bila i i kulturni centar, zastu-
pravoslavni narod pred vlastima, te
ujedno pismenost i narodnu kulturu.
U tom periodu srpske pravoslavne crkve i
manastiri u Bosni i Hercegovini nalazili su se
u sastavu tri episkopije: da barske ili dabrobo-
sanske, i
U novim okolnostima, kada je rat bio svakod-
nevna pojava, dolazilo je do unitavanja crka-
va i manastim. miljenja da su se
pmvoslavne bogomolje masovno ruile, autor
opovrgava i objanjava da se to deavalo sa-
mo u vrijeme ratova ili zbog dotrajalosti ob-
jekta. To je dolazilo do izraaja po
gmdovima gdje masovnim prelaskom na is-
lam gradsko stanovnitvo ostaje u
manjini. Osmanlije nisu zabranjivale obnav-
ljanje bogomolja, ali su zakonom zabranjivali
podizanje sasvim novih. No, i pored takvog
zakona, autor konstatuje da je " .. .ipak u XVI
najvie i obnovljeno srp-
skih crl,-vi i manastira". Posebno intenzivna
izgradnja i obnavljanje manastira bilo je u pr-
vim decenijama poslije obnavljanja pa-
trijarije, kada je patrijarh bio Makarije So-
brat velikog vezira Mehmed-pae So-
U to vrijeme je ili obnov-
ljeno preko 100 pravoslavnih bogomolja.
Boris u svojoj knjizi donosi istorijat
32 crkve i 36 manastira kao i podatke o is-
taknutim crkvene hijerarhije.
Interesantna su zapaanja i mnogih puto-
pisaca koji, kroz Bosnu, piu o
vanim srpskim crkvama i manastirima sa iz-
vjesnim povlasticama. Iako od njih go-
vore o niskom kulturnom nivou svetenstva,
autor da u to vrijeme" ... nije dominirao
duhovni mrak i opta zaputenost. A i manas-
tiri kao duhovne oaze tog naroda posjedovali
su ipak neto vie od neke minimalne reli-
gijske aktivnosti". U Hercegovini se u
ovo vrijeme poklanja duna panja crkvenom
graditeljstvu, posebno uz du-
majstora. Pored vjere, su
irili i pismenost i knjievnost. Samo tokom
XVI prepisano je u manastirima pre-
ko 700 rukopisa. Godine 1519. u blizini Go-
rada osnovana je i prva tampanja takve vrs-
te na tlu. to se ti-
umjetnosti, ona se njegovala i pod Osman-
lijama. Crkve u Bosni su gradene pod utica-
jem moravske umjetnosti, primorskih majsto-
ra, a se i tradicijama ranijih
Slikarstvo ovog vremena je pod veli-
kim uticajem primorskih majstora.
U ovom periodu (1463-1557), osmanska
vlast imala je tolerantan odnos prema pripad-
nicima pravoslavne vjere. Podanici Osman-
skog Carstva koji nisu prihvatali islam imali
su svoja prava. Autor to je sasvim ta-
da u is!amizaciji nije bilo prisile. "Tuan
je danak u krvi, ali i ansa da se Srbin popne
do osmanskog vrha, kao npr. Mehmed-paa
U svom djeljanju on tada ne zabo-
ravlja veliku milost ni rodu iz kojeg je
potekao".
Sa pravom autor poklanja dunu panju
odnosima pravoslavnog svetenstva J- franje-
vaca. Pravoslavna crkva je nastojala da pod
svoju jurisdikciju sveten-
stvo koje je ionako u Osmanskom Carstvu
bilo u teem poloaju od pravoslavnog. Izu-
zetak odnos prema bosanskim franjev-
cima kojima je jo 1463.godine Mehmed JI
dao ahd-namu koja im je dozvoljavala slobo-
dan rad. Odnos izmedu ove dvije
crkve pod osmanskom svodio se uglav-
nom na pokuaje ubiranja raznih crkvenih
poreza od strane pravoslavnog svetenstva na
vjernika.
475
Ne nekim dosadanjim pred-
rasudama, se na navedenu istorij-
sku gradu i literaturu, Boris pokazuje
da pisanje istorije jedne vjerske organizacije
iziskuje od autora svestranost, su rezultati
vidljivi i u ovoj knjizi.
Behija Zlatar
Groriar Alen: STRUKTIJRA SARAJA - AZIJATSKI DESPOTIZAM KAO TVOREVINA
MATE NA ZAPADU U XVIII VEKU, Be,ograd, 1988, 214 str.
"Pomislio sam, kae Miel Bodje, na po-
svoje Histoire generale du serai/ du
grand seigneur ("Opte istorije sultanovog sa-
raja"), da, poto sam izloio istoriju Turskog
carstva od njegovog nastanka do danas, ne bi
bilo nekorisno da pokaem kakvi su i-
vljenja i naravi Turaka, kako ti i opasni
odravaju svoje carstvo i kakvim
se metodom vladanja slue. Da bih to
na pouzdaniji treba da u Saraj u
kome se briljivo krije tajna kojom se sve te
stvari mogu objasniti".
Stopama Miela Bodjea, krenuli su i
mnogi drugi evropski pisci i intelektualci kao
to su arden, Monteskje, Riko su dela
nastala kao rezultat evropske ljubopitljivosti i
radoznalosti kada je u pitanju Orijent, inspi-
risala Alena Groriara da u delu "Struktura
saraja" predstavi sliku koju su azijske despo-
tije imale u Evrope 18. veka.
Saraj, tajna nedostupna
smrtnicima, koprenom obavijen
svet sultanovih odaja, riznica, konkubina i ev-
nuha, nadahnjivao je evropske putopisce koji
su, sa manje ili vie i znanja, bele-
ili svoje impresije ne da se
pitaju i mataju pred baukom despotizma od
koga je Evropa 18. veka drhtala.
Alen Groriar, savremeni francuski pu-
blicista i novinar, profesor knjievnosti, ovim
delom dao je doprinos temi od-
nosa izmedu Istoka i Zapada sliku
Istoka u delima evropskih pisaca i mislilaca
koji su putovali i boravili na njemu.
S obzirom na to da je literatura u 18. ve-
ku inspirisana Orijentom srazmerno bogata i
podsticajna, Groriar je pred sobom imao za-
hvalan i zanimljiv materijal za obradu koji mu
je da tu i tamo iznese i neka svo-
ja opaanja i stavove, da se kao mis-
lilac bavi raznovrsnim duhovnim disciplina-
ma - od knjievnosti do psihoanalize.
U podnaslovu dela, Groriar azijatski
despotizam definie kao "tvorevinu mate na
Zapadu u 18. veku", mada se iz njegovog in-
tegralnog rada nikako ne moe da
su tvrdnje raznih citiranih autora samo puki
produkti mate i uobrazilje. Ako imamo na
umu misao Daita Hiama da je hri-
Evropa u 18. veku bila zaokupljena
time da razume islam i da je u tom istom
veku bilo kudikamo dobronamernija nego
mnogo puta kasnije, onda se napori Montes-
kjea, Voltera, Miela Bodjea, ardena ne mo-
gu ignorisali. Naprotiv! Ma kako njihovi za-
pisi bili evropocen-
tirizmom, nerazumevanjem ili nez-
nanjem, oni ostaju iva jednog
humanog napora da se uspostavi dijalog iz-
medu dva sveta, koji, kako je to oduvek biva-
lo, najpre uspostavljaju intelektualci. Zato
Hiam Dait u delu "Evropa i islam" da
"danas vie nema polemika izmedu Evrope i
islama; to je sad polemika svakog Evroplja-
nina sa samim sobom i sa svijetom i svakog
muslimana sa sobom i svojom Evropom".
1
Bauk despotizma koji se nadvijao nad Ev-
ropom i strah od irenja muslimanske vere
koja je sama izvorite tog despotizma, boja-
zan od najezde Osmanske Imperije
koja dva puta dolazi do neki su od uz-
roka to nekada slavne i sjajne civilizacije do-
bijaju u delima evropskih putopisaca tako de-
kadentno i grubo lice. Istina, iste te civiliza-
cije umnogome snose odgovornost za sliku
koju im je tedro podarila evropska putopis-
na knjievnost. Mnoge institucije,
medu kojima i sultanov saraj, koje su se vre-
menom pretvorile u poprita moralnog suno-
vrata i ljudske bede, postale su slika i prilika
duhovne propasti jednog sveta i
onih vrednosti koje su vekovima odravale taj
svet dok je bio u punom sjaju.
Groriar je u prvom delu svoje studije
analizirao pojam gospodara, prirodu gospo-
476
darenja i pokoravanja da bi potom preao na
konkretno slikanje anatomije saraja iz koga
su poticali svi koraci, bez obzira da
li se radilo o Tursko/Osmanskoj, Mogulskoj
ili Persijskoj imperiji.
Ako se sloimo sa Aristotelom koji tvrdi
da se "gospodar naziva gospodarem ne zato
to poseduje znanje kako se gospodari nego
zato to je po prirodi takav'', moemo zamis-
liti kakve su se sve "po prirodi" dovo-
dile na presto azijatskih carevina.
za uzrocima klonulosti des-
potija, Groriar je kao i putopisci pre njega
stigao do samog srca - do saraja, raja i pakla
muslimanskih vladara, koji, u stalnom
strahu od svilenog gajtana na
kreature u zidinama ispunjenim
strahom, ludilom, ponienjem i po-

"Mi bismo, kae Groriar, eleli da u o-
vom radu pokaemo u svoj njenoj
strukturu te despotske vlasti, ne onakvu kak-
va je ona morala biti u stvarnosti nego onak-
vu kakva je u Evropi bila zamiljana
kom 18. veka".
Brojni savremeni u objanjava-
nju faktora koji su doveli do pada Osman-
skog Carstva (medu njima i Halil lnaldik)
dvorske spletke i intrige, uticaj suita-
nije majke, nesposobnih i za ivot
nepripremljenih, u uivanjima i u
porocima ogrezlih vladara koji neretko nisu
ni izali iz saraja, te su bili polu! udi od ivota
u izolaciji i neznanju, kao uzroke propadanja
velike imperije koja je padala istina "sa velike
visine".
Spekulacije o izvoritima despotizma,
Groriara su sa razmatranja klimatskih i ele-
menata podneblja preko polnih faktora i ulo-
ge polnosti u ivotu Azijata dovele do islama,
kao religije i jedi-
nom, Bogu.
Stoga se ne moe da je Groriarov
rad inspirisan fikcijom. Pre se moe tvrditi da
je to delo karaktera koje vie e-
li da informie nego da i koje je po-
nekad vie zabavno (poglavlja o evnusima,
enama, patuljcima i mutavcima, jelu i u
saraju) nego to pretenduje na S
druge strane, je zanimljivo videti ka-
ko se Evropa u poznavala sa Orijentom, kako
ga je shvatala i prihvatala i je objanja-
vala sutinu despotske vladavine.
"Ako u podne kralj kae da je
valja Eno meseca i zvezda", odslikava sr
azijske tiranije, taj i istovremeni najbez-
reim u kome je tiranin "rob
svojih robova".
Evropljani su uvideli gde se kriju
poluge sultanove vlasti i koliko je ona krhka,
iako su moda preterivali se u njima
posve stranoj civilizaciji.
Groriaru se moda moe zameriti i pre-
naglaavanje seksualnosti i slikanje saraja
kao sladostrasnog zamka u kome je sve uni-
eno i iskrivljeno i u kome su ljudi poput
dovita i nakaza zarad gospodara koji u toj
atmosferi mora izgledati veliki, vii, lepi,
produhovljeniji i muevniji.
Uprkos tome, a moda i ba
tome, "Struktura saraja" svoju pubiku
kojoj to biti i zanimljivo tivo. Ori-
jentalistika time samo moe dobiti.
l) Dait, Hiam: "Evropa i islam", Sarajevo 1989,
str. 26.
Mirjana
Akgiindilz, OSMANU KANUNNAMELERI VE HUKOK! TAHLILLERI. l.
kitap. Osmanli hukukuna ve Fatih devri kanunnilmeleri. Istanbul, 1990. XV
+ 710 p.
Posljednih nekoliko godina primjetan je
trud najviih dravnih i institucija
Republike Turske da se, s jedne strane, tur-
ski arhivi to vie otvore za i, s
druge strane, da se istorijska grada u to ve-
broju izda. problem
moderne turske historiografije jeste upravo
nedostatak izvora objavljenih na na ko-
ji to moderna nauka zahtijeva. Na tom po-
su se i do sada napori. Medutim,
treba imati u vidu da malo koja historiogra-
fi ja ima pred sobom tako zamaan posao. Na-
ime, novog pisma, pored pozitiv-
nih posljedica ovog poteza desio se i jedan
rez, gubitak kontakta i sa bliskom pro-

Tada se pojavila potreba za organizira-
nim radom na stalnom objavljivanju historij-
skih i drugih izvora. Medutim, brojni do sada
objavljivani izvori vrlo nisu zadovolja-
vali barem jedan od kriterijuma u objavlji-
vanju grade: obradu, kvalitetan pre-
vod ili, to je bio objavljivanje
faksimila samog izvora. U posljednje vrijeme
situacija se u tom pogledu bitno mijenja i,
na prvi pogled, najnovija izdanja izvora bitno
se razlikuju. U tom smislu od-
izdanje djela Piri Reisa, Kitab-i
Bahriye, zatim Ostorgon Fetihnamesi, itd. Dje-
lo o kome se ovdje govori predstavlja prvu od
planiranih 9-10 knjiga, u kojima se objav-
ljivati osmanski zakoni i zakonski propisi za
cijelog Osmanskog Carstva. Ovaj
prvi tom sadri uvod u osmansko pravo i ka-
nun-name iz vremena Mehmeda
Pisac uvodne studije i cjelokupne
grade u ovoj knjizi je doc. dr Ahmed Akgiin-
diiz, mladi turski pravni profesor
na Universitesi u Konji iza kojeg je
dobar broj djela, objavljenill uglavnom
posljednjih godina ili u tampi, upravo iz po-
osmanskog prava.
1
Ova knjiga nastala je uz podrku
spomenutog Univerziteta u Konji je rek-
tor napisao i predgovor, a objavila ju je us-
tanova Fey Vakfi iz Istanbula. Zanimljivo je
da je predgovor ovoj knjizi napisao i
predsjednik Republike Turske Turgut Ozal
podrku i samom autoru i
nito projektima iz tur-
ske historije.
Kao to autor u predgovoru kae, nemo-
je pisati pravnu historiju Osmanske dr-
ave, a da se ne uzmu u obzir kanun-name.
Pored toga, kanun-name su prvorazredan iz-
vor za historiju, civilizaciju, vojnu,
ekonomsku, socijalnu i historiju religije. Za-
tim, kanun-name tretiraju i neka
pitanja koja zaokupljaju javnost kao
to je na primjer pitanje ubistva brata, spo-
menuto u jednoj Fatihovoj kanun-nami, koje
se od strane islama uzima kao primjer
to vjera nikako ne dozvoljava, a takoder i u
ostalom svijetu smatra se barbarskim
Za vrijeme Mehmeda nastale su
mnoge zakonske odredbe, neke od njih po
prvi put reguliraju neko pitanje u jednoj tur-
skoj dravi, neke po prvi put u islamskom
pravu, a neke i u svijetu (na primjer za-
konske odredbe koje formiraju tzv. tapijsko
pravo).
Autor dalje da Osmansko Carstvo
nije bilo drava-tiranin koja je na
sablji i titu nego je bilo pravna drava, u
stupnju nego su to mnoge savremene
drave. ovu tvrdnju autor pod-
brojnost i vanost pravnih spomenika
ove drave i potrebu njihovog objavljivanja i

477
U prvom dijelu ove knjige pod naslovom
Uvod u osmansko pravo ukratko su izloeni:
opis, sadraj i izvori osmanskog prava, zatim
granice prava, vrste kanun-nama i
njihova pravna analiza, neki korpusi u os-
manskom pravu je zasnovanost na eri-
jatu diskutabilna i, na kraju, novine i prom-
jene koje su nastale u osmanskom pravu na-
kon Tanzimata.
Poglavlje o izvorima podije-
ljeno je prema ustanovama u kojima se danas
ti izvori nalaze: Osmanli
Tapu-Kadastro Genet Miidiirliigii
Topkapi Saray, Ali Emiri Kiitiiphanesi, Atif,
Efendi Kiitiiphanesi, Ataturk (Belediye) Kii-
tiiphanesi, Istanbul Universitesi Kiitiiphane-
si, Kopriilii Kiitiiphanesi, Nuruosmaniye Kii-
tiiphanesi, Ragi b Kiitiiphanesi, i, na kra-
ju, strane biblioteke u kojima postoje zakon-
ski spomenici Osmanskog Carstva: Biblio-
theque Nationale (Paris), Albanski arhivi, In-
stitut Narodov Azii (Lenjingrad), arhivi u
Britaniji, Austriji. U okviru ovog
pregleda arhivll i dokumenata koji se u njima
nalaze, autor je naveo i izdanja pojedinih iz-
vora. Autor nije naveo ni jugosla-
venske arhive koji sadre osmansku
niti u Jugoslaviji objavljene zakonske spome-
nike.2 Ovo spominjemo zbog toga
to objavljeni zakonski spomenici kao npr.
Kanuni i kanun-name u izdanju Orijentalnog
instituta u Sarajevu spadaju u ona djela iz na-
e osmanistike koja su najvie citirana u raz-
nim, pa i turskim djelima iz ove oblasti. Na
kraju poglavlja o izvorima autor navodi jo i
kanune i kan un-name koji se u biblio-
teci Turk Tarih Kurumu.
Drugi dio knjige pod naslovom Kanun-
name iz vremena sultana Mehmeda
(1451-1481) sastoji se iz uvoda i dva poglav-
lja. U uvodu autor ukratko govori o grani-
cama Osmanskog Carstva u vrijeme Mehme-
da zatim o organizaciji drave u
centru i provinciji i o sistemu izlaganja u slje-
poglavljima u kojima su sadrane ka-
nun-name. Prvo poglavlje sadri est kanun-
nama koje se odnose na cijelo Carstvo i autor
ih daje pod naslovom Mt:rkezf ve
umumi kanunnamelt:r. To su Fatiho-
ve kan un-name: 1) Kanu1111ame-i Al-i Osman -
kanun-nama koja tretira upravno-administra-
tivnu organizaciju Carstva; 2) Kanun-i Padi-
ah! -zbirka zakonskih odredbi pod ovim na-
slovom sadri odredbe iz oblasti
prava, odredbe vezane za poreze, tapijsko
pravo, odredbe vezane za Tatare i Juruke i
razna druga pitanja; 3) Kanu1111ilme-i kittibet-i
- kanun-nama koja regulira po-
478
pisivanja sandak!l; 4) IhtistJb lamun-ntJmesi -
o tdinim pristojbama; 5) Gumriik kanunntJ-
mesi - kanun-nama o carinskim pristojbama;
6) DarbhtJne kanunntJmesi - kanun-nama o
kovnicama novca.
Drugo poglavlje nosi naslov Rume/i EytJ-
leti KanunntJmeleri podijeljeno je na 13 pod-
naslova. Uz uvod o Rumelijskom ejale-
tu i sandacima koji su bili u njegovom sas-
tavu, date su one kan un-name koje se odnose
na ejalet a vezane su za poseb-
na pitanja kao to su porezi, poloaj Cigana,
mitropoliti i druga lica iz crkvene hijerarhije
i njihov poloaj. Zatim, slijede kanun-name
koje se odnose na Istanbul, kazu Galata, is-
tanbulske i hasove na Marmari. Preostali
podnaslovi sade kanun-name koje se odnose
na pojedine sandake. Poglavlje o bosanskom
sandaku sadni samo jasak-namu rudnika
Srebrenica za koji autor kae da je ranije bio
u sastavu Lazove zemlje (Laz-eli), tj. sjeverne
Srbije. Nakon kan un-nama koje se odnose na
sandake Galipolje i Jedrene slijedi poglavlje
o kanun-namama koje se odnose na sandak
Hercegovinu. Ovdje je naveden vlaki kanun
iz opirnog deftera za sandak
iz 1477. godine. Nakon ovog slijedi poglavlje
o kanun-namama Lazove zemlje, tj. sjeverne
Srbije (za razliku od Vukove zemlje, tj. june
Srbije). U ovom poglavlju su objavljene dvije
jasak-name: za rudnike Srebrenicu i Rudnik i
za rudnik Zaplaninu. U poglavlju koje se od-
nosi na sandak Manastir (Bitola) objavljena
su dva zakona: yasak-nama o pristojbi na sit-
nu stoku u Kastoriji i kanun-nama sakuplja-
u vilajetima Grebena i Premeti
ovih dvaju naziva nije sigurno). Na-
kon dvije kan un-name i jedne carske naredbe
u poglavlju koje se odnosi na solunski san-
dak, slijedi poglavlje o kanun-namama za
smederevski sandak u okviru kojeg je objav-
ljen vlaki kanun i druge zakon-
ske odredbe iz istog izvora (opirni d eft er za
sandak Smederevo iz 1476. godine). U po-
glavlju o sandaku Serez objavljene su dvije
kanun-name koje se odnose na kovnicu nov-
ca i jedna jasak-nama o zabrani prodaje ita
u primorju ovog sandaka. U poglavlju pod
naslovom Kanun-name za skopski sandak
objavljene su dvije kan un-name i jedna jasak-
nama o kratovskom rudniku. Posljednje, tri-
naesta poglavlje, odnosi se na sandak Vlk-
eli (tj. oblast Vuka Tu su ob-
javljene jasak-name od kojih se tri od-
nose na rudnik Novo Brdo, a jedna na Novo
Brdo i ostale rudnike, te jedna jasak-nama o
zabrani trgovine solju izvan dravnog mono-
pola. Napominjemo da iz ovog perioda pos-
toje i zakoni za vilajet zabiljeeni u
defteru.
3
Za svaki sandak autor je dao neophodna
objanjenja, a za svaki zakon podatke o nas-
tanku, broju primjeraka (originala
ili prijepisa) i gdje se nalaze. je dao
i podatke o eventualnim izdanjima, s tim to,
kao to smo rekli, nema podataka ni o
jugoslavenskim arhivima, niti o izdanjima za-
konskih spomenika. dati su faksi-
mili originala ili prijepisa objavljenih doku-
menata.
I posljednje poglavlje drugog dijela knjige
koje sadni kanun-name koje se odnose na
ejalet Anadoliju je na isti
kao i poglavlje o ejaletu Rumelija. Nakon
kratkog opisa ejaleta, odnosno njegove upra-
vne organizacije slijede kanun-name koje se
odnose na cijeli ejalet. Zatim slijede kan un-
name koje se odnose na pojedine sandake:
Ajdin, Hudavendigar (Brusa), Karasi, Kiitah-
ya, Saruhan i Teke.
Na kraju ove knjige nalazi se bibliografija
i index, kao i dvije karte Osmanskog Carstva
iz vremena Mehmeda
Mulwyeseli Islam ve Osman/i llukuku Kulliyati.
Diyarbakir, Dicle Universitesi 1-lukuk Fakulte-
si, 1986. 1000 s.
Islam llukulamda ve Osman/i Tatbikatinda V a-
kif Mllessesesi. (V. prikaz u ovom
Ser'iye Sicilleri.c 1-11. Tiirk Diinyasi Ara$1ir-
malari Vakfi, Istanbul, 1989.
T1irk llukuk Tarihi, e I, Kamu Huku ku (zajed-
no s prof.dr 1-lalil Cin), Istanbul, 1990.
2 samo neke naslove:
Kanuni i kanun-name za bosanski,
k/iki, cmogorski i skadarski sandak.
Orijentalni institut, Sarajevo, 1957., 211 p.
Duanka Turski zakoni i zakoiiSki pro-
pisi iz XV i XVI veka za smederevsku, krue-
i vidinsku oblast. Istorijski institut, Beo-
grad, 1974.,177 p.
Hamid Hadi Kan1m-nama Sultana Sulej-
mana Zakonodavca. Glasnik Zemaljskog mu-
zeja u Sarajevu, 1949-1950. pp. 295-381.
3 Defter-i esami vilayet-i (872/1467).
Osmanli AIJ'ivi, Istanbul, Maliye
Defterleri yeni tasnifi N 5.
Izdanja: tefter.
Istorijski institut, Beograd, 1987.,305 p.+2 kar-
te + 305 (faks.);
Duanka Ibid.; Branislav, ls-
pisi iz deftera za iz XV veka, Istoriski
glasnik 3-4, Beograd 1951, pp.95-96+96 (tur-
ski tekst); Nicoara Beldiceanu et Irene Bel-
diceanu- Steinherr, Quatre ac/es de Mehmed II
concemant les Valaques des Balkans s/aves,
Siidost Forschungen, Band XXIV, Miinchen
1965, s. 112.
Snjeana Buzov
479
(priredio), TEFTER, Istorijski institut u Beogradu, Zbor-
nik za istorijsku i knjievnu 'gradu, knjiga 3, Beograd 1987.
Knjiga tefter -
popis pokrajine iz 1467. godine
("Defter-i asilmf-i vilayet-i pred-
stavlja rezultat plodnog
i rada
na polju osmanistike, arhivistike
i istorijskih liauka.
Ovaj izvor iz Arhiva Predsjednitva vlade
u Istanbulu (fond "Maliye Defterleri", inv. br.
5m), objavljen u srpskohrvatskom prevodu i
osmansko-turskom originalu, predstavlja naj-
stariji katastarski popis sjevernog
dijela srpske despotovine. Knjiga sadri iscr-
pan predgovor na srpskohrvat-
skom (1-15) i francuskom jeziku (17-31), sam
prevod izvornika (35-289), objanjenje termi-
na i manje poznatih (291-293), registar
imena (295-297), registar geografskih
imena (299-305), dvije karte
subailuka i faksimile osmansko-turskog ori-
ginala (I-CXLVI).
Sadrajna, odnosno, formalna strana
ovog popisa ne odudara od po-
pisa koje je turska administracija vrila pov-
remeno radi evidentiranja dravnih prihoda,
odnosno, obaveza stanovnitva prema feudal-
cima i dravi. To je popis iz druge
polovine XV vijeka koji ima poseban
stoga to je, uz popis oblasti iz
1455. godine, najvaniji i najstariji turski iz-
vor za istoriju srpskih zemalja pod turskom

U opirnom predgovoru autor ne
proputa priliku da, se bogatom iz-
vornom gradom iz ovog popisa, oblast Brani-
odmah pokua smjestiti u koliko toliko
jasnije istorijske i geografske okvire.
O se znalo do sada samo iz po-
velja to su ih sreski vladari darovali manas-
tirima Ravani ci, Zdrelu, i dr. i povelje
o vlastelinstvu Ra-
Prema njima, bilo je to po-
uz desnu obalu Dunava, od Mo-
rave do Peka, .drela i donje
Mlave. Po ovom popisu oblast Bra-
je mnogo ira i obuhvata oblasti: Lu-
drelo, Pek, Homolje, Zvid, Resavu i
Ravanicu. S obzirom na to da je utvrdena iz-
vjesna analogija izmedu naziva i teritorije
turskih nabija i nekadanjih srednjovjekovnih
upa, naj\ojerovatnije se u unutranjoj organi-
zaciji subailuka krije prethod-
na upska organizacija. Sama oblast je po za-
uzimanju postala tursko krajite prema neos-
vojenim dijelovima despotovine i prema
Ugarskoj.
je u predgovoru notirao
poglavlja prezentiranog deftera. Nakon jed-
nog rezimiranog teksta zakonskih odredbi o
obavezama stanovnitva i o nov-
vrijednosti mjernih jedinica za pojedine
poljoprivredne proizvode, u to vrije-
me i na ovoj teritoriji, slijedi pregled naselja,
stanovnitva, dobara i poreskih zaduenja
ovim redoslijedom: l. carski has, 2. has bra-
subae, 3. suha-
e, 4. timari spahija-muslimana, 5. timari spa-
6. timari namje.ftenika u
Resava, 7. soko/ari, jastrebari, marto/osi i os-
tali od poreza, 8. vojnuci.
Podaci iz ovog popisa pokazuju da se broj
stanovnika u tom periodu kretao
izmedu 37-42.000. Iako se donekle moe su-
diti i o sastavu stanovnitva, pa su
tako muslimani (gradsko stanovnitvo) uglav-
nom bili nastanjeni u Resava .i
Golubac, a ostalo stanovnitvo su pre-
teno Srbi i Vlasi, mislimo da je preciznije
gradsko stanovnitvo, ratari i jer
je socijalno obiljeje sigurnije. to se po-
reza, na popisa je data kanun-nama
koja sadri najvanije iznose dabina. Za i-
tarice, vinograd, koritenje livada, porez je
u naturi. Za itarice je mjera bila luk-
no (za penicu 12, ostalo 10
je i porez na med i ribolov
iznos -desetina). Prihodi od mlinova u hasu
su se ili u novcu ili u naturi.
U popisu su navedeni i prihodi od trnih
taksi, ispende (25 od 6 od udo-
itd.
Za obavljanje npr. derbendijske slube
neki stanovnici su mogli biti da-
vanja i ispende:
U turski timarsko-spahijski sistem bilo je
i dosta - feudalaca. ta-
vie, deset godina poslije dolaska Turaka, u
tom sistemu je, prema M. Stojako-
preovladao element (64:33 ti-
mara). Ipak, kod ovog omjera treba da
imamo u vidu da su u pitanju vrlo sitni
timari (kod nekih je prihod i ispod 200
Pristup obradi i sama obrada ovog arhiv-
skog izvora je izuzetno temeljita i zasnovana
na osnovnim pravilima turske
arhivske grade. Objavljivanjem ovog izvora
uz faksimile je i pouzdana kritika
izvora, kritika teksta, istorijska kritika, a da
480
ne govorimo o kontroli prevoda. je
tako uspjeno razrijeio naoko jednostavne, a
u vrlo komplikovane prohtjeve suvo-
parnog defterskog jezika, pa je pred nama je-
dan vrlo prevod koji uz nesumnji-
vu informativnost posjeduje i svoju
estetsku vrijednost.
Dvije karte su
primjerena ilustracija opisa istorijskog pros-
tora, dobivenog u krajnjem rezultatu rada na
izvoru.
Primjetan je i trud
defter'' u mnogo moe biti uzor kako
treba da izgleda publikacija turskih popisnih
knjiga, pitanje koje je skoro jednako toliko
vano koliko i sam trud prire-

Upada u opreznost da
ne padne u zamku, uvijek
prisutnu kod ovakve vrste rada, da bi nam se
u nekim momentima da ide u drugu,
bezazleniju krajnost. Naime, uvijek
biti da se i pored silnih specijal
karata, objavljenih popisa, poje-
dini toponimi jednostavno ne mogu ubicirati,
bilo zbog toga to su nestali, to ih je nemo-
deifrovati ili, pak, pruaju
alternativnog
maglovite pretpostavke pri-
ipak ogromnom broju naselja daje vr-
lo detaljnu kartu i brzo se gubi utisak da
moda nije bilo potrebe za u fus-
notama naziva neubiciranih sela turskim lati-
pismom, pored faksimila originala.
Shvatamo da su to sve pojedinosti koje djelu
daju neospornu zaslugu je pruilo mo-
irem krugu da se upozna i
stekne mnogo konkretniji i pouzdaniji uvid u
ovakav tip izvora i eventualno pomogne ili dil
ispravke. Isti je i kod kom-
pletno datih zakonskih odredbi i uvodnog di-
jela popisa, kao i ogromnog broja primjera
alternativnog imena u predgo-
voru samog djela.
svoje djelo i znanjem i is-
kustvom svojih starijih kolega u ovoj oblasti,
nam je prezentirao defter
podaci doprinijeti saznanja o
prolosti ovog i posluiti,
kao neprocjenjiv izvor za topo-
i istraivanja. Ekono-
misti, etnolozi ili sociolozi, ovim do-
bivaju kompletnog uvida u demo-
grafsku i strukturu stanovnitva.
Ramiza
Francis Larnand: ISLAM U FRANCUSKOJ. Albin Michel, Par;is 1986.
u
od o pitanju
preciznost, zanimljivost i strast za istinom u
kojoj biti prisutna nota propagande ili
apologetike. Ako se radi o panegiriku ili o
pamflet u, o rna kojoj temi da je prvobit-
na ideja koju ima u vidu, tj. prije
svega bolje obavjetenje javnosti o materiji
koj u obradu je, se ostvariti i rezultat tog
djela naravno biti isti kao u djelu nekog
"neutralnog" lienog svake emo-
cionalnosti. Prisustvo odredenog emocional-
nog naboja, naime, u nekim djelima koja pre-
tenduju da budu studije, moe samo nako-
diti i autoru i djelu, te suprotan efekat
od eljenog.
Jedno od takvih izdanja je i knjiga Islam
u Francuskoj, autora Francisa Lamanda. Bez
obzira na samu temu, koja je vrlo interesan-
tna i aktuelna, a odnedavno i unosna za mno-
ge autore, knjiga Islam u Francuskoj ne zado-
voljava sve one kriterije potrebne za jednu
ozbiljnu studiju. Cilj ovoga djela jeste
da prvenstveno Francuze ne-rnusli-
mane o ovoj, drugoj po redu, religiji u Fran-
cuskoj, da izmiri "zle duhove", da privoli hri-
da ne gledaju neprijateljski niti s nepov-
jerenjem na islam, posebno na islam u Fran-
cuskoj. Knjiga obiluje nizom podataka, veo-
rna zanimljivih za svakog ali se
lac ne moe oteti dojmu da je knjiga ipak na-
pisana s namjerom da vri odredenu propa-
gandu islama.
"Zadovoljstvo mi je da predstavim studiju
koju je upravo realizovala Socio-kulturna Ko-
misija Francuskog drutva Islam i Zapad, a
koje se odnosi na aktuelnu situaciju musli-
mana u okviru nacionalne zajednice", pie u
Predgovoru za svoje djelo Islam u Francus-
koj, Francis Larnand, predsjednik po-
rnenutog drutva "Islam i Zapad" u Francus-
koj i potpredsjednik istoimenog internacio-
nalnog drutva. Dalje, F. Lamand govori o
drutvu "Islam i Zapad" sastavljenom od mu-
slimana i ne-muslimana Francuske, koje je
osnovano 1981. g., i o njegovom cilju da oba-
vjetava javnost o problemima koji se javljaju
u vezi sa rnusltrnanskorn zajednicom u Fran-
cuskoj, demografski u Zapad-
noj Evropi. Po autora, radi se o stu-
diji koja je rezultat viegodinjeg
kog rada ali koja nije samo deskriptivna nego
i "podsticaj za realizovanje kon-
kretnih prijedloga koji bi trebalo da otklone
nejednakosti koje jo uvijek postoje
i muslimanske zajednice u Fran-
cuskoj". Autor smatra da ova elja da se islam
i Zapad priblie jedan drugom ne predstavlja
nikakvu prijetnju za zapadnu kulturu, a po-
sebno ne za Francusku jer "danas vie nego
ikad, kultura nije granicama, nego
predstavlja plimu i oseku koje
ne istoriju naeg naroda" (op.cit.p.8),
Lamand.
Na samom djela, autor obavje-
tava o porijeklu islama, o njegovom
uspjehu i irenju kao i o predrasudama koje
jo uvijek vladaju na Zapadu u vezi s ovom
religijom, koju Lamand naziva, dosta pateti-
"sestrom judaizma i On go-
vori o ove tri religije,
prvenstveno o vjeri u jednog Boga koja je za-
trima religijama, o sutini same reli-
gije i njenim postavkama, o sunitima i iitima,
o Kuranu i njegovoj objavi, one aje-
te koji najvie ilustruju dunosti vjernika.
Ono zbog ovu knjigu vrijedi prelistati, ili
i nisu objanjenja ta je islam i
ko je Muhamed, nego podaci koji
se odnose na islamske vjernike u Evropi, po-
sebno u Francuskoj kao i o njihovim aktivos-
tima.
Autor ostalog iznosi da
danas u svijetu ivi milijardu pripadnika is-
lamske religije ili drava u kojima
je islam dominantna religija. to se Evrope
tu ivi, po navodima Lamanda, oko 10
miliona muslimana. Autor u vezi s ovim po-
minje irenje islama putem arapskih osvaja-
nja u paniji i turskih na Balkanu gdje
broj autohtonog stanovnitva, kao to je poz-
nato, prelazi u 14. vijeku na islam. Tako da-
nas u Jugoslaviji, prema autorovim navodi-
ma, ivi preko 3 i po miliona muslimana, a u
Bugarskoj npr. 800.000. to se Albanije
autor iznosi podatak iz 1971. godine kada je
u Albaniji bilo preko milion i po musliman-
skog ivlja. Nije jasno kakvim se izvorima slu-
io autor knjige, a to se Jugoslavije nije
jasno ni to da li je mislio na muslimane vjer-
nike ili na pripadnike muslimanske nacije.
Autor nadalje govori o pojavi islama u
Francuskoj, koji je bez sumnje u vezi sa fran-
cuskim kolonijalizmom. Kao posljedica toga,
dolazi do doseljavanja stanovnika iz Sjeverne
Afrike, mahom muslimanskog porijekla, u
481
Francusku. Prvo priznanje islamske
religije u Francuskoj bilo je, po au-
tora knjige, osnivanje damije u Parizu 1922.
godine. Dok je prvi razlog naseljavanja mus-
limana u Francusku bio dakle, kolonijalizam,
drugi je bio imigracija i dekolonijalizacija.
prije 1940. g. u Francusku se naseljava
velik broj Magrebanaca; migracije su poseb-
no 1945. godine i u periodu izmedu
1954. i 1968. g. Odluka Francuske vlade da
zatvori granice 1974.godine usporila je dose-
ljavanje muslimana iz Sjeverne Afrike u
Francusku, ali ne i zaustavila njihov dolazak.
I uprkos tim mjerama broj muslimana u
Francuskoj se iz godine u godinu
posebno zbog velikog nataliteta u magreban-
skim porodicama. Muslimansko stanovnitvo
Francuske zastupljeno je u pet osnovnih cen-
tara, a to je prvenstveno Pariz i parika regi-
ja, sjever Francuske, posebno Lil, zatim Lion
i Marsej, i napokon istok Francuske.
broj muslimana Francuske su iz Alira, zatim
iz Tunisa, Senegala, Malija, a potom iz Ev-
rope gdje se neznatan broj odnosi na mus-
limane iz Jugoslavije.
Muslimane Francuske autor knjige "Islam
u Francuskoj" dijeli u tri grupe: u prvu spa-
daju po njemu alirske porodice koje su se
doselile u Francusku nakon to je Alir dobio
nezavisnost; u drugu spadaju mladi Magre-
banci u Francuskoj nakon 1963. g. ko-
ji imaju duplo dravljanostvo; i napokon u
oni koji su preli na islam. Danas ovih
posljednjih ima u Francuskoj izmedu 50 i 60
hiljada. broj prelaska na islam deava
se u damijama, kako u Parizu tako i u fran-
cuskoj provinciji, ali i u inozemstvu, pa je te-
ko znati broj novih konvertita. Po
Lamanda, djelo Rene Guenona, au-
tora niza popularno pisanih djela o islamu,
uticalo je na prelazak na islam. Mnogi
Francuzi koji su preli na islam vezuju se vrlo
za pokrete u islamu.
Posebno mjesto u knjizi Islam u Francus-
koj autor daje osnivanju i ulozi islamskih ud-
ruenja u Francuskoj i u inostranstvu koja
da se formiraju jo u prolom stolje-
a kojima Lamand postojanje
"Svjetske islamske lige" se sredite nalazi
u Meki, a predstavnitvo u Parizu; zatim au-
tor knjige pominje "Drutvo Vjera i vjerska
praksa", "Uniju muslimanskih ena u Fran-
cuskoj", "Drutvo prijatelja islama", "Drutvo
za odbranu moralnih i materijalnih interesa
francuskih muslimana", drutvo zvano "i-
vjeti islam na Zapadu", itd.
U knjizi se govori o nastavi u kolama,
nastave na maternjem jeziku mus-
482
limana, odnosno na arapskom jeziku, o ot-
varanju bolnica za pripadnike reli-
gije i o emisijama o stranim kulturama, po-
sebno o 1V emisiji "Mozaik" kuja prikazuje
ivot nacionalnih manjina u Fran-
cuskoj.
Kao potporu svojim autor l
mand iznosi na kraju knjige ls/um u Francrts-
lwj govor Pape Jovana Pavla ll, odran l 'JR'.
g. u Kazablanci, koji sc odnosi na i
izmedu i islamske religije.
kraju djda. nalazi se lista
nova drutu Islam i Zapad, (primijetimo da
u ovnj ,intagmi, gdje se islam i Za-
pad. uboje piu velikim slovima, islam ima i
gcograf:,ko Medu brojnim
vima punu:nutug udruenja, nalaze se imena
mnogih poznatih intelektualaca
Francuske.
Jasna
SHASlRIC lRADITIONS IN INDIAN AH.TS l Edited by Anna Libera Dallapiccola, in col-
laboration with Christine Waltcr-Mcndy, Stephanie Zingei-Ave Lallemant. -Stut-
tgart: Steiner Verlag Wiesbaden GMBH, 1989. -Vol. l. Texts (XVII+491 p.; 24
cm), Vol. 2. References and Documentation (VII+135 p.+CIV tab. ilustr.; 24
cm). (Beitriige zur Siidasienforschung: Siidasien-Institut, Universitlit Heidel-
berg; 125)
seminar odran u Hajdel-
bergu, tradiciji astre u indijskoj
umjetnosti, okupio je veliki broj iz
gotovo cijelog svijeta (K. Vatsyayan, S.Pol-
lock, T.S.Maxwell, K.K.Dasgupta, A.J.Gail,
J.F.Mosteller, W.B.Bollee, H.Sarkar i mnogi
koji su u svojim referatima pokuali
rasvijetliti jedan od pojmova indijske
kulturne i duhovne istorije, fenomen sastra
astra etimoloki je izvedena iz sans-
kOtskog korijena sas a u
tradiciji koristi se u
"pravilo" upotrebe. Vedska egzegeza, MI-
u okviru obrazlaganja i odbrane je-
dinstvene autoritativnosti brahmanskih tek-
stova, morala je speciflzirati takoder i priro-
du i karakter astre. Tako velika
iz 7. vijeka, Kumarilabhatta, daje de-
finiciju: "astra ljude ta trebaju a
ta ne. To i
koje su stvorili ljudi". Najranija djela astre
su vedange, teoloko-filozofske rasprave
(vedailga, 600-300 v. pne). One obuhvataju
est disciplina koje su se razvile iz
potrebe za i razumijevanjem sta-
rih vedskih tekstova i oivljavanjem njihovih
kompleksnih obreda: gramatika, prozodija,
fonetika, etimologija, astronomija i obredna
liturgija. astre se, po miljenju nekih indo-
loga, mogu smatrati krutim kompendijima
pravila, traktatima koji upravljaju svim ljud-
skim djelatnostima, poljoprivredom, uzgaja-
njem slonova, arhitekturom, muzikom, eroti-
kom, slikarstvom, aritmetikom, medicinom,
itd.
seminara pokuala je, u
skladu s tim, prikazati uticaj astre unutar
pojedinih oblasti stvaralatva, bez ulaenja u
iri kontekst. Svega nekolicina referata po-
je irem razmatranju fenomena sa-
stra i njenih referata
prezentiranih na ovom seminaru, tampani su
u prvom tomu knjige ''Tradicije astre u in-
dijskim umjetnostima". Referati se mogu po-
dijeliti u osam tematskih oblasti: l. uvodne i
opte opaske (referati o fenomenima ilpa i
astra, str. 1-26), 2. ikonografija (12 referata
o raznim aspektima i brahmanske
ikonografije, razvoju indijske ikonometrije,
tradiciji Purlina, str. 27-153), 3. arhitektura
(6 referata o uticaju astre na indijsku arhi
tekturu, te inde-islamskoj arhitekturi, str.
155-218), 4. planiranje grada ( 4 referata o
izgradnji gradova na primjerima Daipura,
Viangare, Purija i Baktapura, str. 219-268),
5. knjievnost (5 referata, o figurama govora
u starim tekstovima, odnosu astre i sanskrit-
ske knjievnosti, knjievnoj kritici, str. 269-
338), 6. obredi (2 referata, razmatranja teo-
lokih stavova na primjerima iz literature, str.
339-359), 7. umjetnosti (o
nom indijskom plesu i muziciranja, 3
referata, str. 361-392), 8. tradicija i savreme-
no (7 referata, o tradiciji astre u dananjoj
indijskoj muzici i plesu, pata slikarstvu, vezi
izmedu astre i savremenih izra-
za, str. 393-491 ). Panju islamske
umjetnosti sigurno referat R. Na-
tha, profesora istorije na Agra koledu, pod
naslovom "On the theory of Indo-Muslim ar-
chitecture" (str. 187-201 ).
U uvodnom dijelu knjige tampana je ri-
(str. Xl), in memoriam Haribish-
nu Sarkaru, jednom od seminara
(str. XIII), uvod (str. XV-XVII) i pozdravno
seminara (str. 1-4).
Drugi tom ovog izvanredno opremljenog
izdanja nosi podnaslov "References and Do-
cumentation", a sadri indeks imena
spomenutih u referatima (str. 1-32), popis
djela koja su autori citirali u svojim refera-
tima (str. 33-55), listu objavljenih izvora koje
su citirali autori (str. 57 -60), listu neobjavlje-
nih izvora citiranih u referatima (str. 61-64),
osnovne biografske podatke o autorima
referata na seminaru (str. 65-74), objanjenje
483
crtea (str. 75-76) i ilustracija (str. 77-84) ko-
je prate pojedine referate, te crtee (str. 87-
135) i ilustracije (str. 1-CIV).
Referati sa simpozija u Hajdelbergu sva-
kako su jo jedan vrlo doprinos izu-
fenomena &istra kao kul-
turnog fenomena, njegovog manifestovanja
kroz razne oblasti ivota i stvaralaitva, te nje-
govog uticaja na formiranje indijske kulture
uopte, a sama knjiga dobar je primjer izda-
kako predstaviti jedan skup,
njegove i rezultate toga skupa.
Svetlana
WORLD BIBLIOGRAPHY OF TRANSLATIONS OF THE MEANINGS OF THE HOLY
QUR'AN PRINTED TRANSLATIONS 1515-1980. Priredili Ismet Binark i Ha-
lit Eren. Predgovor Ekmeleddin Ihsanoglu.
-Istanbul: IRCICA, 1406/1986.-Str. XCIX+890+34
Kur'an je, zasigurno, jedna od najprevo-
knjiga svijeta. Na mnoge jezike je pre-
vedena i vie puta. Postoji i brojna literatura
o prevodima u kojoj se ocjenjuju
prevodi ili se tretira problematika
Kur'ana na druge jezike. Medutim, do sada
nije napravljena opsena bibliografija prevo-
da Kur'ana. Istina, i prije je bilo po-
nastojanja u ovom pogledu, ali su
ona bila na jedan jezik, grupu je-
zika ili odredeni period. Nije potrebno obja-
njavati daje takva bibliografija neophodna za
koji rade u domenu "kur'anskih
nauka" i tematike.
S obzirom na ovu potrebu Centar
za islamsku istoriju, umjetnost i kulturu (JR-
CICA) je u svoj program pripremu
opsene bibliografije prevoda Kur-
'ana 1515-1980 (World bibliography
of translations of the meanings of the Holy
Qur'an printed 1515-1980).
Sa informacijama koje su bile dostupne
su preliminarna istraivanja ove teme.
izvjesne rezultate IRCICAje
da ovaj projekat razmatra u tri fuze:
l. tampani prevodi
2. Prevodi u formi rukopisa
3. Usmeni prevodi
Iz vie razloga, prvo su razmatrani tam-
pani prevodi. Ovim projektom su
ne sve informacije o objavljenim prevodima
Kur'ana na raznim jezicima. U ovoj
fazi nisu uzeti u razmatranje ocjena i
prevoda. To je posebna tema kojom
se baviti za svaki pomenuti je-
zik.
Bibliografija uvodom (str. I-XV)
koji je napisao Ekmeleddin lhsanoglu, direk-
tor IRCICA-e; slijedi predgovor istoriji pre-
voda Kur'ana (Introduction to the
History of Translating the Meanings of the Ho-
ly Qur'an), str. XVII-LVI. U predgovoru se
govori o Kur'ana (The Meaning of
the Qur'an), o jeziku Kur'ana (The Language
of the Qur'an), o zapisivanju i kompilaciji
Kur'ana (Recording and Compilation of the
Qur'an), o islamu kao svjetskoj religiji i pro-
fetu koji je poslan (Is-
lam is a World Religion, The Prophet was sent
to all Mankind), o tome da su muslimani od-
govorni za irenje islama (Muslims are Res-
ponsible for Propagation of Islam), o tuma-
Kur'ana na strane jezike (Imerpretation
of the Qur'an in Foreign Languages), o prevo-
du Kur'ana (Translation of the Qur'an) o ra-
shvatanjima muslimanskih
u pogledu prevoda Kur'ana (Different Views
of the Muslim Scholars Concerning the Trans-
lation of the Qur'an), o prvim prevodima na
islamske i druge azijske i jezike (First
Translations into Islamic Languages and into
other Asian and African Languages: persian,
turkish, urdu, bengali, gujarati, chinese,
japanese ... ), o prvim prevodima na evropske
jezike (The fust Translations in European
Languages: latin, spanish, italian, german,
french, english).
484
Zatim su navedene osnovne odrednice
koje su koritene pri sistematizaciji bibliog-
rafije (Bibliographical A"angement), str.
L VII + L VIII.
Utvrdivanje bibliografskih jedinica (Iden-
tification of the Bibliographical Entries) str.
LI.X - LX, zatim su navedene upotrebljivane
(Abbreviations) str. LXI-LXIII,
referenci upotrebljenih u bibliog-
rafiji (Abbreviations of References used in the
Bibliography) str. LXV-LXXXI, trans-
kripcije (System of transliteration) str.
LXXXIII, reference i izvori bibliografije (Re-
ferences and Sources of the Bibliography) str.
LXXXV-XCIX. U ovom poglavlju su prvo
navedena imena autora (abecedno raspore-
dena), zatim bibliografije, knjiarski katalozi,
katalozi, saoptenja sa kongresa, indeksi, dru-
gi radovi i biblioteke.
Od str. 1-689 su navedeni prevodi na 65
jezika (afrikanski, albanski, urdu, armenijski,
burmanski, kineski, danski, espe-
ranto, japanski, koreanski, kurdski, malajski,
poljski, srpskohrvatski, svahili...). U ovom
poglavlju su navedeni naslovi prevoda, kako
cjelovitih tako i dijelova i napravljenih izbora.
Indeks imena (str. 694-740) sadri imena
prevodilaca (data abecedno) i svih drugih lica
i institucija koji su pomogli realizaciji ove bi-
bliografije.
Indeks naslova (str. 741-783) se sastoji od
dva dijela. Prvi dio obuhvata naslove potpu-
nih prevoda, a drugi pojedine i izabrane pre-
vode. Naslovi su dati po abecednom redu.
Hronoloki indeks (str. 785-880) se sastoji
od dva posebna dijela. Jedan obuhvata pot-
pune prevode, a drugi pojedine i izabrane
prevode. Naslovi su navedeni abecedno i po
godinama od 1515-1980.
U ovom indeksu su navedeni ime prevo-
dioca, naslov knjige, mjesto izdanja, datum i
jezik.
Uvod je dat i na arapskom jeziku (str.1-
6), kao i predgovor istoriji prevo-
da Kur'ana (str. 7-34).
U pripremanju ove bibliografije pretrae-
no je ukupno 135 kataloga, na-
cionalnih bibliografija, indeksa, novina,
naka i izvora, kao i 81
zbirka u raznim zemljama. Koriteni izvori
knjiga i ;zbirke su po-
menuti u poglavlju "References and Sources of
the Bibliography" (str. LXXXV-XCIX).
Ne moe se tvrditi da je ova bibliografija
potpuna i bez greaka. l sami su
na izvjesne nedostatke koji su nemi-
novni u realizaciji ovakvog projekta.
tim, neophodno je ukazati na vrijednost ove
bibliografije, njenu opirnost i veliki broj po-
dataka koji su predstavljeni na najbolji mo-
i tako dostupni svim
Rad na ovom projektu, kako i sam
i dalje se nastaviti, s tim to se
planira neminovna korektura svakih deset
godina. je da u ovoj opsenoj
bibliografiji, koja predstavlja veoma vrijedan
korist za svoj rad iri
krug orijentalista.
Slavica